Kreimir Bagi Goli grad Antologija hrvatske kratke prie 80-ih i 90-ih

Kreimir Bagi Proza urbanog pejzaa Pred vama je izbor hrvatske kratke prie koji pokriva razdoblje izmeu 1980. i 2000. godine. U nj su uvrteni tekstovi onih autora koji su se u ta dva desetljea pojavili i afirmirali, objavivi pritom bar premijernu proznu knjigu. Iako je kratkopriaku stvarnost aktivno oblikovalo pedesetak pripovjedaa, drim da 17 uvrtenih vjerno reprezentira prestine poetike modele, pripovjedne strategije, stilove, ak literarne trendove i mode kojima smo bili zapljuskivani u predveerje prologa stoljea. Slobodno se moe ustvrditi da je spomenuto razdoblje obiljeilo iskustvo kratke prie. Ona je i kvantitativno i kvalitativno prednjaila u odnosu na ostale prozne oblike. Dapae, postala je presjecitem razliitih spisateljskih strategija i prerasla u omnianrovski prostor koji karakteriziraju ekonomino izlaganje teme, pripovjedaeva selektivnost, orijentacija na stvarno te relativno esta uporaba pjesnikih i dramskih efekata poput figura, poente i napetih dijaloga. Budui da se njezini pojavni oblici u hrvatskih pripovjedaa jako razlikuju, ovdje u kratku priu - slijedei lapidarnu oputenost Northropa Fryea - prigodno odrediti kao tekst koji varira izmeu jedne reenice i dvadesetak tisua rijei odnosno naelno je opisati kao imaginativnu konstrukciju koja elemente iskustva uobliava u umjetniku kompoziciju. 1 Svako preciznije odreenje shematiziralo bi i umanjivalo spomenutu raznolikost. Vano je napomenuti da je znatan broj tekstova novih hrvatskih pripovjedaa vidno obiljeen prilagoavanjem proznog diskurza tehnikama i iskaznim modusima kurentnijih medija poput televizije, filma, videa i sl. Konkretna je posljedica te prilagodbe brisanje granice izmeu trivijalne i visoke kulture. Uz nju, poglavito devedesetih, dovedena je u pitanje i granica izmeu fikcije i injenice.

Presvlaenje kratke prie

Usp: Northrop Frye - Kratka pria, Gradina, br. 1, Ni 1989, prevela: S. Brajovi, str. 18.
2

Tiha tradicija kratke prie u hrvatskoj prozi moe se pratiti od druge polovice 19. stoljea. 2 No, njezino se temeljito presvlaenje dogodilo upravo poetkom osamdesetih, i to ponajprije u knjigama "udovite" i "Qwertzu i op" Davora Slamniga te u okviru literarnog projekta omladinskog tjednika Polet naslova "Prie na 29 redaka". U Poletovu projektu sudjelovali su brojni mladi pisci, te je 1983. tiskan izbor uspjelijih mikrotekstova u zasebnom separatu asopisa Pitanja.3 Slamnigovo samoinicijativno i Poletovo obvezujue prostorno minimaliziranje prie imalo je za posljedicu nastanak dinaminog tekstualnog obrasca iznimno kratke prie (short short story) koji je otvoren svim vrstama igre i eksperimentiranja. U tim mikrotekstovima izmjena pripovjednih perspektiva, sekvenci i postupaka tako je munjevita da nalikuje izmjeni kadrova u kakvu videospotu. Naracija je potpuno ogoljena: izostaju opisi, karakterizacije likova, epizode, komentari Fabula je naznaena asocijativnim nizom reenica, od kojih svaka zamjenjuje jednu narativnu sekvencu, ili je pak itava pria pretvorena u mikrodijalog. Razbijena slika svijeta i fragmentarnost iskustva u ovom su proznom obrascu nale prikladno utoite. Prie do 29 redaka (i one neznatno dulje) nerijetko okonavaju poentom koja humorno ili ironijski preoznaava dotadanji tijek teksta. Jedno je od bitnih obiljeja ovog tekstualnog obrasca ludiko (gdjekad euforino) osporavanje tzv. visoke literature - njezinih tema i motiva, fantazmi koje izgrauje, rekvizitarija stilskih postupaka, njezina jezika, a potom i osporavanje drutvenog konteksta u kojem se mladi autor zatekao. Pripovjeda ove prie koja nestaje osporavanje klasinog proznog obrasca izvodi na razliite naine: osamostaljivanjem jezine razine teksta, fingiranim anrovskim preruavanjem teksta, komponiranjem prie pomou aloginih iskaza itd. Izraajna i apelativna funkcija puno su vanije za komunikaciju od prikazivake. Uz poetike promjene dogodila se, ini se, i promjena statusa kratke prie. Ona je, naime, u zadnja dva desetljea prolog stoljea - i u svijesti pisaca i u svijesti itatelja - iz rubnog prerasla u prestini anr te iskoraila iz debele sjene romana u kojoj je dotad boravila. S umnaanjem oblika i modusa komunikacije, s informatizacijom svijeta i fragmentacijom iskustva kratka je pria postajala sve prikladniji prozni okvir za senzibilnost suvremenoga ovjeka.
O sudbini kratke prie u hrvatskoj literaturi vrlo ekstenzivno svjedoi Antologija hrvatske kratke prie Miroslava icela (Disput, Zagreb 2001). Sastavlja je izabrao tekstove vie od stotinu prozaika, a na poetak je stavio Zagrebulju A. enoe koja je prvotisak doivjela daleke 1867. godine. 3 Usp: 64 prie na 29 redaka (priredili: Ivan C. Kusti, Branko egec i Vjekoslav Boban), Pitanja, Zagreb, 1983.
2

Presvlaenje kratke prie za kojim su posegnuli Davor Slamnig i sudionici Poletova natjeaja do krajnjih su konzekvenci doveli prozaici okupljeni oko Quoruma, kultnog asopisa osamdesetih. Gotovo su svi quorumai poeli sa short short story i gotovo je za sve to iskustvo postalo bitnom poetikom odrednicom (neovisno za kakav su se tip proze kasnije odluili).

Postoje li dva svijeta?

U nas se u govoru o knjievnosti uvrijeilo inzistiranje na desetljeu kao vremenskom okviru pojave i artikulacije jedne generacije odnosno inzistiranje na razlikama izmeu tako konstituiranih generacija. Kada su u pitanju prozne osamdesete i devedesete, razlike se ine samorazumljivima, a linija razgranienja vidljivijom nego u drugim sluajevima. Tektonski poremeaji koji su obiljeili socijalni kontekst devedesetih (ratna kataklizma i poslijeratna duboka kriza) jak su argument kojim se potkrepljuje teza o neprispodobivosti teksta osamdesetih i teksta devedesetih. Za razliku od prozaika osamdesetih koji su bili skloni autoreferencijalnom propitivanju samoga ina pisanja te koji su uglavnom polazili od ideje da je zbilja jezini konstrukt, devedesete su obiljeene oblikovanjem to komunikativnijeg teksta, jednostavnim rjeenjima i dokidanjem svih distanci (spram dogaaja, jezika, stvarnosti, narativnih formi). U posve zaotrenu obliku, narav odnosa proznog narataja devedesetih prema neposrednoj tradiciji dobro ilustrira samozadovoljno pozicioniranje Ante Tomia prema literarnom hermetizmu, teorijskoj osvijetenosti,

metatekstualnosti i sl. Tomi, ukratko, ne kani imati nita s kolegama koje u prozi mue ta pitanja. "Ne znam, naime, o emu bih s dotinom gospodom uope mogao priati.", kae on. "Dok ja snujem naklade s etiri-pet nula, oni se pale na tira od etiri-pet primjeraka i dok ja eznem za ljubavlju milijuna, oni raunaju s prezirom nekolicine. Mi smo, fakat, dva svijeta."4 Ovakvo polemiko ignoriranje ina pisanja kao prostora iskustva i zagovaranje jednostavne formule prema kojoj je knjievnost roba kao i svaka druga ne odgovara, dakako, stvarnim odnosima izmeu dvaju

Ante Tomi - Moji likovi trkeljaju kao Silvije Vrbanac (intervju), Godine Nove br. 1, Zagreb 1997, str. 5.
4

proznih narataja. No, samo postojanje ovakve zadjevice sugerira stanovitu napetost izmeu njihovih praksi pisanja.

Konceptualna proza

Naelno bi se moglo ustvrditi da iskustvo kratke prie osamdesetih obiljeava konceptualnost. Tim pojmom ovdje oznaujem prozu koja istodobno posreduje fikcijski svijet i autorovu zamisao o najprikladnijim nainima njegova oblikovanja. Posebice su autori okupljeni oko Quoruma inzistirali na konceptualnom karakteru teksta.5 On se oituje u autorskom osvjetavanju razliitih razina kreativnog procesa - primjerice, u prepletanju diskurzivnih praksi, maskiranju pripovjedaa u neambicioznog arhivara, spajanju naoko nepovezanih fragmenata u proznu cjelinu, odailjanju metafikcionalnih signala koji opravdavaju razbijanje jedinstvenog narativnog slijeda, skoru promjenu pripovjedne perspektive, tona, stila, poloaja lika i sl. Uz konceptualnost, kratku priu osamdesetih obiljeava koncentracija na sluajno odabran fragment ili detalj, razbaruena urbana jezina matrica, intermedijalno povezivanje literarnog diskurza s diskurzima rocka, stripa i masovnih medija, odustajanje od velikih tema te ironino (nerijetko crnohumorno) tematiziranje vlastite egzistencijalne pozicije. U ovome izboru prozne poetike osamdesetih reprezentiraju tekstovi Davora Slamniga, Milka Valenta, Ede Budie, Stanislava Habjana, Ede Popovia, Borisa Gregoria i Carmen Klein te, uvjetno, Delimira Reickog i Kreimira Mianovia. Posljednja dvojica su se, naime, osamdesetih oglasili poezijom, a devedesetih prozom te je mogue govoriti o njihovoj dvojnoj pripadnosti.

Kritiki mimetizam, eskapizam, interdiskurzivnost

O konceptualnosti i inim odlikama proze Quorumova narataja opirno sam pisao u uvodnom eseju prozne panorame Potari lakog sna (Usp: Quorum, br. 2/3, Zagreb 1996, str. 5-34). H. Sabli-Tomi je Quorumovoj prozi posvetila knjigu naslova Montaa citatnih atrakcija (Matica hrvatska, Osijek 1998).
5

Kada je rije o hrvatskoj prozi devedesetih, valja svakako poi od injenice da je ratna zbilja prve polovice desetljea ovjerila razliite oblike dokumentarizma, doslovnosti, 'istinitih' pria, svjedoenja i autobiografskih iskaza, nagnuvi "vagu izmeu faction i fiction literature u korist fakticiteta u tekstu, u korist stvarnosti koja zarobljava pripovjedni diskurs"6. U drugoj polovici devedesetih rat postaje predmetom fikcionalizacije - najee se pojavljuje kao neizbjean podtekst dogaaju koji posreduje kratka pria. Na formalnoj je razini maksimalizirana fluidnost diskurzivnog okvira ovog ionako fluidnog anra te je kratka pria u tijesnoj vezi s anegdotom, svakodnevnom priom, autobiografskom crticom, dnevnikom biljekom, esejem, basnom, parabolom, novinskom priom, pismom, pjesmom u prozi, edukativnom djejom priom, ak s leksikografskom natuknicom ili znanstvenom glosom. to se knjievne promocije tie, prozu devedesetih obiljeio je snaan interes medija za pisce, njihove tekstove, stavove i privatnost. Umjesto svijesti o pismu u prvi plan je iskoila medijska osvijetenost. U tom segmentu vanu je ulogu odigrao Festival alternativne knjievnosti (FAK) koji se institucionalizirao kao mjesto prezentacije nove proze. FAK je - kroz organizirana skupna itanja - oivio izravan kontakt s publikom i pretvorio prozni tekst u provokativnu javnu i medijsku injenicu. Uz neizostavno shematiziranje raznorodnosti prozne scene devedesetih, mogue je izdvojiti tri poetike tendencije - kritiki mimetizam, eskapizam i interdiskurzivnost. Kritiki mimetizam je pojam koji, s jedne strane, naglaava izniman interes prozaika devedesetih za stvarnost koja ih okruuje, ali koji, s druge strane, pretpostavlja i njihovo prepoznatljivo pozicioniranje spram iste te stvarnosti. Mimetinost se pritom realizira u prikupljanju i literarizaciji svakodnevnih motivskotematskih evidencija, a kritinost posredstvom diskurzivne intonacije prie (koja varira od humora preko groteske do polemikog osporavanja). Ve je primijeeno da se u devedesetima razvija interes za "tzv. male ljude i dogaaje"7, za marginalce, za ljude "bez stabilnog oslonca i bez jasno definirane pripadnosti odreenoj skupini"8 poput razvojaenih branitelja, narkomana,

rekonvalescenata, navijaa, kriminalaca Upravo je njima namijenjena uloga tipinih (premda

Usp: Andrea Zlatar - Knjievno vrijeme: sadanjost, Zarez, 12. 10. 2000, str. 8-9. Dalibor impraga - Novi hrvatski prozaici, u: impraga/ tiks - 22 u hladu, Celeber, Zagreb 1999, str. 5. 8 Katarina Peovi - O suvremenoj hrvatskoj prozi i drugim porocima, www.autonomus-cfactory.hr/libera/recenzije/proza.htm.
6 7

ponekad udljivih) predstavnika recentne hrvatske zbilje. Kritiki mimetizam ovdje reprezentiraju tekstovi Miljenka Jergovia, Roberta Periia, Ante Tomia, Zorana Feria i Borivoja Radakovia.9 Eskapizam je nalije kritikog mimetizma. Naime, dio pisaca svjesno je odvratio pogled od 'jake' hrvatske zbilje i radnje svojih tekstova smjestio u daleke, domaem itatelju malo poznate predjele. Prostorno izmjetanje prie mogue je tumaiti kao svjesnu egzotizaciju teksta, kao pokuaj univerzalizacije osobnoga iskustva, ali i kao alegorian govor o hrvatskoj zbilji. Literarno najzanimljiviji eskapistiki pokuaj je knjiga "Mjesto na kojem emo provesti no" Romana Simia. Interdiskurzivnost je, pak, pojava kada tekst postaje popritem susreta razliitih diskurzivnih matrica te njima pripadajuih iskustava i semantikih konfiguracija. Interdiskurz obiljeavaju strukturna i semantika polifoninost, heterogenost, postupci viestrukog kodiranja, bogata evokativnost te univerzalni subjekt koji nastaje u meuprostoru diskurzivnih formacija. U recentnoj hrvatskoj prozi interdiskurzivna su pisma Stanka Andria i eljka Zorice.

Voda je definitivno dobra za pie

Uvjeren sam da ponuena minimalna karakterizacija dvaju proznih desetljea sugerira kako je obiljeje pisanja obaju narataja poetika i stilska raznorodnost a ne monolitnost te kako - uz razlike - postoje i (ne tako diskretne) podudarnosti. Da ipak nisu u pitanju dva svijeta svjedoe i rijei Jagne Poganik, vane kritike figure u promociji generacije devedesetih. I ona, naime, govor o napetosti izmeu dvaju narataja radije pretvara u priu o kontinuitetu. "Svijest o vlastitom pismu i inu pisanja, koja je bila karakteristina za vei dio quorumake proze, zamijenjena je tako svijeu o vlastitom sada i ovdje."10 - konstatira J. Poganik pa dodaje da je prozna zvijezda devedesetih Zoran Feri zapravo tihi sudionik svih zbivanja oko Quoruma te da su quorumai "iznimno vani za cijelu priu () jer su na stranicama svog asopisa i svoje proze otvorili put
U dosadanjoj su kritici manifestacije kritikog mimetizma u prozi devedesetih oznaavane razliitim sintagmama: 'socijalni mimetizam (I. tiks), 'verizam' i 'novi naturalizam' (J. Pavii), 'stvarnosna proza', 'neorealizam' i sl. Nisam preuzeo nijedno od tih imenovanja zbog njihove evokativnosti i zbog toga to mi se ine semantiki uima (time i neprikladnijima) za naelnu problematizaciju ovog proznog fenomena. 10 Jagna Poganik - Quorumai protiv novih prozaika, u: Backstage, Pop&Pop, Zagreb 2002, str. 280
9

rocku, filmu, gradu, autsajderstvu i urbanom jeziku, pa novi prozaici vie ne moraju otkrivati da je voda dobra za pie, nego je jednostavno mogu popiti"11. Odmaknemo li se malo od konkretnih tekstova i zanemarimo li vatrene izjave koje knjievni ivot ine uzbudljivijim, ini mi se da postoji jedno bitno obiljeje koje podjednako karakterizira i determinira proznu senzibilnost osamdesetih i devedesetih. Rije je o urbanosti. Grad se u toj prozi javlja na razini teme i na razini stila; on je prostor modernoga nomadizma, nenastanjenosti i rasprenosti duha. Urbani pejza je poput labirinta u kojemu je ovjek - eli li sauvati osobnost prisiljen na paradoksalnu osamljenost unutar mnotva, na odustajanje, na prisvajanje pozicije autsajdera. Birajui za naslov ovoga izbora Popovievu sintagmu "Goli grad", nastojao sam upravo istaknuti tu urbanu senzibilnost kao kreativno uporite kratke prie i osamdesetih i devedesetih te sugerirati kontinuitet u diskontinuitetu. ***

Ovdje u ovaj ekskurz o hrvatskoj kratkoj prii u zadnjoj petini prologa stoljea privesti kraju. Budui da je isti (ekskurz) zamiljen kao gest otvaranja vrata i uvoenja znatieljnika u kuu, odustajem od opsenijih i ambicioznijih eksplikacija. Izdvojena obiljeja i poetike tendencije rezultat su moga itanja i njemu priroene sljepoe i proizvoljnosti. Drukiji su izbori i itanja ne samo mogui nego i neophodni.

11

Isto, str. 281.

8

Davor Slamnig udovite Hodam nasipom pokraj rijeke. Sunce je ispred mene, u poloaju u kojem se obino nalazi u pet sati. Sa strane je nekakvo zelenilo, s desne vjerojatno uma, a s lijeve livada. Mada gledam ravno ispred sebe, u kutovima oiju vidim rijeku, pokraj livade. Sunce se reflektira od povrine vode, pa rijeka postaje naranasta. Od zvukova uje se lepranje ptica po umi i kripa ljunka pod mojim i njenim nogama. to bi uinio da sad iz vode izroni ogromno rijeno udovite? pita me. Pa vjerojatno ono to bi situacija nalagala. Sve bi ovisilo o karakteru udovita. Rijena udovita ne moraju biti a priori neprijateljski raspoloena prema nama. Moda bi ono reklo dobar dan, pa bih i ja rekao dobar dan Ma ne. udovite bi te pitalo tri pitanja i, ako bi na njih dobro odgovorio, ispunilo bi ti elju, a ako bi negdje pogrijeio, pojelo bi te. A mene bi odvuklo u svoju podvodnu peinu. Zato onda ne bi i ti odgovarala na pitanja, kad si ve u gabuli kao i ja? Gluposti. Tko je vidio da njena nevina djevojka poput mene razgovara s udovitima. To je muki posao. Ve smo se dogovorili da si ti najpametniji a ja najljepa. Uostalom, pouzdajem se u tebe i preputam svoj ivot u tvoje ruke. Bojim se da je to za mene prevelika odgovornost Ne izvlai se. Radi se o jednoj arhetipskoj situaciji. Ti si moj Zatitnik. O, u to sam se uvalio. Pretpostavljam da kad bi sluajno ovuda etao sam, bez tebe, udovite uope ne bi imalo motiva da izroni. Naravno. Dakle, to bi uinio? Zbrisao bih u umu. A mene ostavio na milost i nemilost udovitu? Prase! Pa dobro, pokuao bih odgovoriti na njegova pitanja. A ako bih negdje pogrijeio, zbrisao bih u umu. To mi ne moe zamjeriti. Mmmmm
9

 Pa to ja znam Hajde, izmisli pitanja. Ti si mi zakuhala tu kau. Ako se ne izvuem iz dreka, neu moi zaspati veeras. Dobro. Prvo pitanje. Zato ee ovuda? Hmmmm, zato eem ovuda. Zato to volim prirodu Odmah bi me poderalo. Zato to oboavam odgovarati na pitanje udovita pod prijetnjom smrti u pet popodne mljaca! Zato, stvarno eem ovuda? A ne onuda? Ummm Pali istina? Istina je jedino to pali, kae udovite kae ona. Pa dobro, udovite, evo odgovora na prvo pitanje: eem ovuda da bih bio u drutvu ove djevojke i da bi ona silom prilika na ovom udaljenom mjestu bila primorana svu svoju panju pokloniti meni. A ti mi svojim naglim izranjanjem kvari posao, moda bih jo dodao. Odgovor je toan, odgovorilo bi udovite razoarano. A zatim bi te pitalo drugo pitanje, koje glasi: Zato eli djevojinu panju? Nisam znao da udovita toliko vole njukati po privatnom ivotu rtava. to ako ga moj odgovor povrijedi? Teko je povrijediti udovite. Odgovori. Zato to bih elio spavati s tom nevinom djevojkom na koju si bacilo oko, o udovite. A onda bih zbrisao u umu. Nema potrebe. Odgovor je toan. A sad dolazi tree, najtee pitanje. Ako odgovori na njega, udovite e ti ispuniti elju. Pitanje: Kako e je navesti na to da spava s tobom? Ha, ako stvarno uspijem smisliti kako u je navesti na to, onda mi elju ne mora ni ispunjavati. Na to bi nevina djevojka mogla pasti? Ahmmm Proitat u joj jednu pjesmu recimo. Kakvu pjesmu? Izvadim komad papira iz depa i itam: Nevinoj djevojci Poevi se sa mnom ili s nekim drugim Neka te netko raspakira
10

Osjea i sama da ti je vrijeme ve dolo Nemoj o tome previe intelektualizirati Ambalaa e ti se petrificirati Shvati da si jedna od nas lego kokica Natakni se na neku drugu prikljui se nekom naem projektu Mnogo je moguih permutacija Svaki as gradimo novu kuicu Ljudi smo Paemo si Toan odgovor kae ona i ljubi me. Nakon nekog vremena leimo u travi, ispunjene elje. Voli li me? pita me. Zaroni. Pogodili smo se samo za tri pitanja odgovaram i zaspim.

Davor Slamnig Botanika bajka

Laci! Profesor Ladislav Ladole polako se osvrnuo na lijevu stranu, da ne bi bio izloen trecanju u kriima koje je bilo neizbjeno povezano s osvrtanjem na desnu. Tko li ga to ometa u prouavanju ove zanimljive biljke? Izolda? Izolda Kamenac! Laci, duo, nismo se vidjeli ve ima tome trideset godina! Dobro izgleda! Kao i ti promumljao je Ladislav, jo uvijek nezadovoljan zbog prekida. Za njega je botanika uvijek stajala ispred svih drutvenih kontakata, pogotovo s laicima. Kao da si narasla dodao je. Nisam narasla, nego me promatra kroz povealo.
11

 Ah, da, zaista mrmljao je prof. Ladole, ne sputajui lupu. Vidi, promatram jedan interesantan primjerak, koji je zacijelo iz porodice Liliaceae, samo mu ne mogu odrediti vrstu... Pa to je ljiljan, isti onakav kakav si mi poklonio za dvadeset prvi roendan, sjea li se, Laci? Hm, da, bilo je to prije etrdesetak godina, meutim bio je to Erythronium dens cains, dok mi ovo vie slii na Fritillariju meleagris, ali nije. Ah, Laci razdragano je ciala Izolda uvijek si znao nai predivna imena za najobinije biljke. Sjeam se, jednom smo etali uz Savu, i nabola sam se na striak

Carduus acantooides recitirao je Ladole mrzovoljno.

Vidi veselo je pljeskala ruicama Izolda. A kad sam dola kui, mama me pitala od ega su te mrlje na mojoj haljini. Sjela sam na Hepnydois, mama odgovorila sam joj. To si me ti nauio. Bio si tako njean, Laci!

Hedypnois ispravio ju je Ladole i ubrao cvijet.

Ah, Laci, nee mi ga valjda pokloniti! Kao u stare dane! Ne, odnijet u ga kui i staviti u herbarij. Moram ga detaljno prouiti, konzultirati svoje biljeke Ali Laci, mora do mene na aj. Skuhat u tvoj omiljeni sljezov aj! Ladislav se iz ovog nije mogao izvui, jer je prijedlog bio neodoljiv. Malva silvestris proaputao je zaneseno. Ali ovaj e mi egzemplar uvenuti nemono je protestirao. Stavit emo ga u vazu. Ba je lijep! Uivat emo u njegovoj ljepoti kao obini ljudi, prije nego to ga ti, uenjae, sprea u svom herbariju i u nekoj pranjavoj knjiurini pronae njegov latinski naziv. Neka njegovo ime za nas jo dva sata ostane tajna! Hm promrmljao je profesor, iju elju za naunom spoznajom nije mogao pokolebati nikakav zaneseni poetski izljev. Ruku pod ruku odetali su od parka do Izoldine kue. Ladole je na vratima ugledao nepoznato prezime. To je moj mu objasnila je Izolda. Umro je prije dvadeset godina. Jak napad peludne alergije.

12

Pijuckali su aj iz starog austrijskog porculana. Na stolu je bila i mala vaza iz koje je strio primjerak. Kako lijepo mirii primijetila je Izolda. Vrlo intenzivnog je mirisa sloio se Ladislav. Sjea li se, Laci, pisao si pjesme u gimnaziji, izlazile su u kolskom listu, a potpisivao si ih pseudonimom, nekim udnim imenom

Calystegia podsjetio ju je Ladislav.

Da, da. Calystegia. Kako ti je tako romantino ime palo na pamet? To je latinski naziv za ladole nevoljko je priznao. Kako je to duhovito, Laci! Ni u poeziji nikad nisi zaboravljao Nauku. Ostala mi je u sjeanju jedna tvoja predivna pjesma. Zvala se Zlatica. Znam napamet jednu kiticu. Kiticu zlatica, zamisli! Ila je ovako: Zlatne su ti kose, kao latice Proljetnog ledinjaka ili zlatice Moda zbog ukusnog sljezovog aja, a moda zbog opojnog mirisa neidentificiranog primjerka Fritillarije, profesor je sam odrecitirao druga dva stiha. Sa tri lapa ake, lat, Ficaria. Od rose na cvijeu nisi starija. Neko vrijeme su zamiljeno promatrali stolnjak. Vidi, Izolda, danas smo mnogo stariji od rose ree zatim profesor. Da, Laci. Ali nije vano dopro je do njega Izoldin glas. Uinilo mu se kao da sjedi u ogromnoj katedrali, kao da njen glas dolazi sa svih strana, ponovljen bezbroj puta, ali odjednom. Udahnuo je duboko miris ljiljana. Pravilne are stiliziranog cvijea na stolnjaku poele su se slijevati jedna u drugu, i odjednom se stol pretvorio u ogromnu livadu punu cvijea, punu velikih ljiljana. Zaprepastio se: na livadi je leala velika naborana masa, jedna ogromna ruka. Par dlaka na nadlanici lelujalo se na vjetru. To je moja ruka pomislio je.
13

 Laci, opet smo mladi zauo je dozivanje s druge strane livade. Nevoljko je digao oi, bio je savreno zadovoljan promatranjem svoje ruke na livadi, s dlakama koje se migolje. Meutim, ipak je pogledao u daljinu, i ugledao pomlaenu Izoldu. Kao da ima dvadeset i jednu godinu! A ja? upitao je. I ti, Laci odgovorila je katedrala. Doi. Krenuo je oko livade da ne srui stol. Doao je do nje i zabio glavu u njenu zlatnu kosu. Izolda rekao je. Poelio je spavati s njom. Otili su zajedno do jednog pokretnog mekanog svijetleeg mozaika koji je ona zvala kau, i pustili da arene mrlje odjee odcure na pod. Sve je mnogo interesantnije i misterioznije nego to se na prvi pogled ini rekao je. A osim toga, nita ne znam, ali nikako ne mogu pogrijeiti. S tim je rijeima utonuo u nju. A na vrhuncu, nakon dugog leta kroz travu, zabljesnuli su ljiljani, kao da su od neonskih cijevi. Obukli su se i vratili aju, koji se sasvim ohladio. Polako je svitalo. Ah, moj primjerak! Uvenuo je zavapio je profesor Ladole. Moja mala Fritillaria. I mi smo opet uvenuli rekla je Izolda sneno. Ali taj cvjeti, isputajui zadnji mirisni dah, udahnuo nam je neku novu vrstu smirenja. Profesor Ladole urio je kui naputenim jutarnjim ulicama, paljivo nosei vreicu s egzemplarom. Vrlo udan efekt mislio je. To je zacijelo nova, jo neotkrivena vrsta ljiljana. A sad, sad e se zvati Fritillaria ladolesii!

Davor Slamnig Salamama

U moru uzavrelih proteina, masti, pigmenata i mnogih drugih stvari koje ne treba spominjati, neto se vano desilo. U svom kaotinom komeanju molekule su natrapale na jednu kombinaciju koja je imala Znaenje. Rodila se ideja. I rasla. Smrdjelo do neba.
14

Kad je tog jutra Mesoproduktov kombi stao ispred samoposluivanja, osjeala sam da je neto problematino na pomolu. Francek vozi, i onda ja malo popriam s njim dok Demo nosi robu iz kombija u skladite. Ili je danas vrue kao u Papenovu loncu, ili mi se privia rekla sam. Je, vrue je, isto objektivno gledajui rekao je Francek, dok je Demo krao Zombi s ljenjakom. Ja osobno vie volim Hiper s karamelom. Ali pustila sam mu, kao to mu pustim svaki put. Jadni NKV ljaker teko nae kakav uitak u ivotu. A ja sam ipak efica. Kao da ja nemam problema! Mlaa sam od pola baba u radnji, pojele su se od jala kad su me unaprijedili. Prave mi probleme gdje stignu. Neki put zaista pomislim kako je sve to imaginarno, kako se jedan muan film vrti pred mojim oima, a u ui putaju zvune efekte. Ba kao noas: moj Mirkec mi hriplje u uho i stee me za sisu, a mene boli li boli, znam da u dobiti mengu, ali kako da to njemu objasnim u tom momentu, nema izmeu nas komunikacije kad se on jednom zalaufa, tu odlaze k vragu sve moderne seksoloke teorije i nastupa dobra stara patrijarhalna dominacija. I neka mu bude, mislim si ja, samo za kog boga onda moram i ja rintati svaki dan od est do dva? Uglavnom ja to izdrim. itala sam jedno pismo doktoru Kotiareviu, kae enska: Dragi doktore, ja u odnosima sa svojim suprugom ne doivljavam orgazam. Ne doivljava orgazam, je li, mislim si ja njoj, ali ako ga ne doivljava, kako onda zna da ima to doivjeti? Ha? A gospodin doktor njoj odgovara: Statistiki je dokazano da u vie od 70% brakova ena ne doivljava uitak u odnosu s muem. Vaa je situacija daleko od atipine. Pokuajte razgovarati sa svojim suprugom, objasniti mu to vam godi, a to ne. U svakom sluaju, stimulirajte svoj klitoris sami za vrijeme odnosa. Fala lepa. To mogu i bez mukog drutva. Tako oni odu, Francek i Demo, mislim, i u radnji ostanemo ja i Elika. Odi ti malo na kasu kaem ja njoj, a ja odem prodavati suhomesnatu robu. I doe gospoa urieva. Kaj bumo danas gospoo? pitam ja nju, jer ako se na meni ne izdovolji u spiki, onda cijedi Eliku, a ona je jo mlada i takve stvari joj teko padaju. Milica, dajte mi deset deka parizera, ako je friki kae babuskara.
15

 Je, je, friki je, sad su ga donesli igram ja i dalje ulogu vaeg domaeg obiteljskog pecerajmajstora. Izvadim parizer iz friidera gdje stoje te salame, i jednim potezom noa mu skinem kou (koja je plastina). I tu imamo i ja i gospoa uri kaj za videti. Parizer je inae blijedoroza ako je friki, a blijedosme ako je star. Meutim, ovaj je bio crven. Ja i urika buljimo u njega. Je, to vam je novi parizer. Tak vam ga sad delaju pokuam ja kao profesionalac izvui stvar. U krajnju ruku, kakve je god boje, unka nije. Jako vam je fini. Ba je fini dodala sam, kao da sam ga sama jela. urika me podozrivo gleda. A kakav vam je ekstravurt? pitala je. E, kupit e taj parizer, zainatila sam se ja, pa bio on crven ili lila. Nema ekstravurta rekla sam bezobrazno, mada je lijepo virio izmeu tirolske i unkerice. I tu je urika vidjela da ale nema. Dobro, Milica, dajte mi onda deset deka tog parizera rekla je pokorno. Zna ona da se mene ne isplati zezati. Ne idem ja zabadava s mesarom na gemite. I tako joj ja nareem dvanaest deka tog parizera. Moe malo vie pitam, a ona potvrdno cvili. I jo neto, gospoo? usluno nudim, ali ona odmahuje glavom i kree u pravcu kase. To e je nauiti pameti. Ja i Mirkec moj mu nemamo djece. I bolje, kae on, i bolje, mislim si ja, ali opet, susjedi dosauju, a i moja mama me tupi svaki put kad je posjeujem u starakom. Ne da mi je gut. Mirkecova je, fala bogu, odapela prole godine. Ali, uglavnom, to pitanje se prije ili kasnije postavlja: Zato nemamo djece? Kontracepciju ne upotrebljavamo, niti smo je ikad upotrebljavali, niti bih je ja ikad upotrebljavala, jer znam. ene to znaju. Ili sam ja sterilna, ili je on. Ali ja mu zbog toga ne pravim probleme. Niti on meni, fala bogu, inae bih ja odmah njemu. Sreom, ovako postoji jedan preutni sporazum da se to pitanje preuuje. Meni nije lako. Na kraju krajeva, ja sam ena, i to u godinama kad bih po svim propisima trebala biti majka. Ja volim djecu. Ali ako ih ve nema, nema. Ja se ne elim zbog toga osjeati frustrirana.
16

Taj dan vam ja prodam svojim gospoama penzionerkama jo svojih kilu i pol parizera. I radnicima. Mlai svijet vam to ne kupuje. I moete si misliti kako sam se zaudila sljedei dan. U petak. Doe gospon Jura. Sedam deka parizera, bi vas prosil da mi tanko nareete, Milica. Sedam deka, stari, mislim si ja, nadam se da e preivjeti do ponedjeljka. Odmah, gospon Jura, kaem mu da ne bi odlutao. I dignem parizer, i vidim da je dobio natrag onu kilu i pol koje je izgubio juer. Ma to ti se samo priinilo veli meni Elika poslije, ali vjerujte mi, ve sam fala bogu desetu godinu na tom poslu, imam ruku za to. Malo me panika uhvatila. Je, je, valjda mi se samo priinilo umirila sam Eliku, jer sam shvatila da previe priam. Ona je ipak sa sela. Meutim, odmah sam ga poskriveki izvagala, i moje su se najcrnje slutnje obistinile. Parizer se vratio na originalnu teinu, ak je bio koju deku tei. Samo da im inpekcija ne doe danas. Taj dan, petak, forsirala sam parizer. Ostao je samo jedan ficlek od svojih trideset deka koji sam sakrila ispod mortadele, i zatvorila duan. U subotu sam javila da sam bolesna. Kaj bu, bu mislila sam si. Elika ionako treba malo razviti osjeaj odgovornosti na radnom mjestu. Uslijedio je jedan za mene vrlo teak vikend. Dobila sam menstruaciju, kao to sam znala da u je dobiti, i mrzila cijeli svijet. A to je najgore, parizer mi nije iao iz glave. Ja sam praktina ena, ne vjerujem vam ja u hipoteze, ali u mojoj su se glavi raale razne teorije. Parizer koji raste. Pa ljudi e misliti da nisam normalna. U ponedjeljak sam teka srca otvorila duan, i odmah krenula prema suhomesnatom odjelu. Elika, odi u skladite i donesi novu kitru rudi-tapia rekla sam joj, da je se nekako rijeim. Ali rudi-tapia ima jo dosta! rekla je Elika. A ega nema dosta? Nema flopsa! Onda odi u skladite i donesi kitru flopsa. Morala sam je se nekako rijeiti na moment. Kad je Elika nestala, podigla sam mortadelu. Ispod nje parizer je leao deblji nego ikad. A osim toga osim toga je isti eufemizam. Osim toga, izrasle su mu male ruice.
17

Mora da sam se onesvijestila. Nisam ena koja se onesvjeuje, ali sad barem znam da, kad se onesvijestim, imam dovoljno razloga za to. A da se ti vrati doma i odlei jo koji dan? pitala me Elika i odvalila mi jo jednu amarinu. Ne, ne, dobro mi je, samo nisam stigla dorukovati jutros objanjavala sam joj diui se s poda. Fala bogu, jo nije bilo muterija. Pojedi si malo kruha i parizera savjetovala mi je. Te njene rijei na mene nisu blagotvorno djelovale. U taj as pred samoposluivanjem se zaustavio Mesoproduktov kombi. Na silu sam se sabrala i ustala. Parizera nije bilo za vidjeti. Sakrio se. Dobro jutro, enske zauo se prijatni normalni ovozemaljski Francekov glas. Na moment mi se uinilo da je sve to bio samo ruan san. Ali onda sam ga ugledala. Njegove male okice moleivo su me promatrale izmeu debrecinki. Bok, Francek rekla sam najnormalnijim tonom. Evo, Milica, nosimo ti par novih suhih i mesnatih razbacivao je Francek svoj profesionalni humor. uj, ne trebam parizera danas rekla sam mu leerno. Samo bi mi jo jedan trebao. Znai, potroai su napokon doli pameti i dalje se alio Francek. Ovo je bio dobar moment da produbim svoja znanja. uj, a od ega uope rade parizer? pitala sam ga usput. Od bilo ega. Kuhaju u velikim kotlovima dok se ne raspadne. Dodaju boju. ekaju da se ohladi i koagulira. Daju ga meni da ga dam tebi. Ljudi kupuju. Ne znaju. Sve se to poklapalo s mojim oekivanjima. Ne znam to mi je bilo. Kad su odlazili, tutnula sam Demi u ruku jedan Hiper s karamelom. Bolji je od onog odvratnog Zombija namignula sam mu. Gledao me kao da sam mu preporuila svinjetinu. E, Demo, Demo, mislila sam si, ne znam zato. Kao da sam u jednom momentu zavoljela ljude usprkos njihovim smrdljivim nogama, njihovu podrigivanju, njihovu hrkanju neposredno nakon odnosa. Osjetila sam da smo svi mi jedna jadna vrsta osuena na vjeni konflikt
18

sa samim sobom. Znala sam da su Demo, Francek, Elika i Mirkec samo druge varijante mene, i da im ja elim samo dobro. Ukratko bila sam sretna. Te veeri napravila sam Mirkecu laganu veeru; kuhanu govedinu s hrenom. I dobro mu je zapaprila. A kad je pojeo, skuhala sam jaku kavicu i izvadila bocu frankovke iz pajze. ekaj malo rekla sam mu i otila u kupaonu. Imam jedan ru boje okolade. Poklonila mi ga je Mirkecova sestrina prije dvije godine. to je, tu je rekla sam si i namazala se s njim. Kad sam se vratila, Mirkec je ve istrusio pola vina. Ali kavica ga je drala budnim, i takav mi je trebao. Te veeri mi je zaista trebao. Ja znam kakvu sliku ljudi imaju o prosjenom braku izmeu portira i efice samoposluivanja, ali ja vam kaem: Mirkec je te noi bio bog ljubavi. Ni vie ni manje. Probudio nas je djeji pla koji je dopirao kroz ulazna vrata. Pustila sam mua da prvi ode i dobije svoj ok. Milica, Milica vratio se slinei u spavau sobu, netko nam je ostavio dijete pred vratima! to? upitala sam iznenaeno, ali u biti nisam bila iznenaena. Pomirila sam se s nekim stvarima s kojima se teko pomiriti, ali kad se pomiri, shvati da se nisi ograniio, ve da si pred sobom otvorio nove mogunosti. Da vidim rekla sam, ustala, obukla lafrok i krenula prema vratima. Leao je na otirau koji smo jeftino kupili od cigana kad smo se uselili, i promatrao me pametnim pogledom. Mama rekao je.

Davor Slamnig Pjeani kraljevi

Bila jednom zemlja pijeska kojom su vladali Pjeani kraljevi. Sastojali su se od pijeska, i jedino to ih je moglo povrijediti, pa ak i unititi, bila je rijetka kia koja je povremeno padala ak i u tim suhim krajevima.

19

Voda je bila najopasnija stvar u zemlji pijeska. Ta razorna tekuina mogla je u trenu raspriti zrnca od kojih su se sastojala pjeana bia i pretvoriti ih u blato. Jednog je dana u zemlju pijeska zalutao Uljez. Bio je udesno brz u svojim pokretima, hodajui gazio je nastambe i hramove. Pjeani su se kraljevi sastali da razmotre stvar. Preprijeimo mu put velikim brdom pijeska; vratit e se otkud je i doao ree Prvi kralj. Uinie tako. Uljez se, meutim, popeo na brdo i nastavio svojim putem. Iskopajmo duboku rupu, neka se zatrpa u njoj predloi Drugi kralj. Uljez se, meutim, iskobeljao iz rupe, otresao pijesak i krenuo dalje. Kraljevi su nijemo gledali njegov hod. Napokon se oglasio Trei kralj: Imam ideju koja se nadovezuje na plan Drugog kralja. Iskopajmo duboku rupu i napunimo je vodom. Vodom? uzvikne Prvi kralj uasnuto. Da, vodom ree Trei kralj. Neka njega voda rastopi. Nema drugog rjeenja ree Drugi kralj. I iskopae duboku rupu i napunie je vodom. Uljez je pred sobom ugledao malo jezerce. Kleknuo je do ruba, umoio ruke, prinio ih ustima i popio gutljaj. Nema pomoi rekao je Prvi kralj. On pije nau smrt. Priekajmo malo, otrov e ga razoriti iznutra ree Drugi kralj. Uljez je ustao, skinuo odjeu i zaplivao.

20

Milko Valent Igra fluida (smrt ima miris svjeih jabuka)

Na Jadranskoj magistrali izmeu Neuma i Bistrine kod mjesta Pjeat, negdje pred zoru, dogodio se strahovit sudar. Autobus splitskog Putniktransa skrenuo je sa svoje putanje i udario u putniki automobil zagrebake registracije. Pukim sluajem voza osobnih kola ostao je iv, iako je od vozila ostala samo hrpa neupotrebljivog eljeza, lima i plastike.

Lijenici kau da u ili ostati iv kao doivotni invalid ili umrijeti. I jedno i drugo utjeno. Neto je ipak sigurno: za upravlja automobila neu vie nikad sjesti.

Majska toplina zanjie zavjese. Sestra Dunja, medicinski radnik ivahnih bedara, prie bolesnikom krevetu na kojem sam provodio vrijeme. Stavljajui aj s limunom na ormari, zagleda se u Vergilijevu smrt Hermanna Brocha koja je blago i njeno poivala na mojim grudima. itate?! Sigurno je neto napeto, ha? veselo zapita. Fenomenalno, ak uasno napeto kaem. I ja volim napete stvari, spore i dosadne mrzim. Umirem lagano i dostino; mala doza patetine ekstravagancije mekolji se u bijeloj koljci postelje. Umirem i doista dobro podnosim tu tako jednostavnu injenicu. Ponekad osjetim snano seksualno uzbuenje prema medicinskoj sestri, ali toliko sam slomljen da ne mogu ni masturbirati. A ipak: on se die. Nevjerojatno! Eros i Thnatos dobro surauju. Tako su bliski.

21

Umirem i itam. Skromno i jednostavno prevrem stranice. Najutjenije je itati posljednji odjeljak Vergilijeve smrti Povratak. Obeava mnogo, vrlo mnogo. Artikulirajui predsmrtno stanje, uostalom neprekidno igrajui na otrici prelaza, Broch na mahove uspijeva jezikom dotai znanje niega ono smrtno koje ve po svojoj prirodi nuno bjei svakoj spoznaji jer je s onu stranu govora /Broch/. Gotovo komatozno stanje Vergilija utiskuje neumitnu fresku smrti na krhki ivot pjesnika; svjee boje niega sjaje na tamnom platnu nita, a na pragu eka malo mitologije nikad ne teti a na pragu eka Haron; njegova je palica nezasitna a laa s neogranienim brojem mjesta, smrtnih sjedita. Ovdje se vie ne radi o Eneidi, nije vie u pitanju tako teki problem kao to je to odnos izmeu umjetnosti i istine ne, ovdje nema problema jer sve postaje isto, postaje smrtno nestaje kao smrtnije, najsmrtnije kao to je to ve i unaprijed bilo: nita kao sve i sve kao nita Ipak, sve jo traje, jabuke su fine i treba ih pojesti.

Predstavnik lijenikog konzilija obavijestio je: moju suprugu da je suprug u prilino slabom stanju; moje kolege s fakulteta da je profesor u nezavidnom poloaju; moju ljubavnicu da je va prijatelj u zaista gadnoj situaciji; moje prijatelje da je va dragi prijatelj u katastrofalnom oekivanju kraja; moje roditelje da mu na alost nema spasa.

***

Umaranje noi oduvijek je bila moja istinska zabava u kojoj sam najvie pronalazio sama sebe

22

Poslije veere zabranjeno je itati, uope zabranjeno je naprezati se bilo kakvim aktivnostima. Ali ovjek koji je jednom proitao Vergilijevu smrt ne osjea vie nikakvo naprezanje, moe se lagodno prepustiti radnji koja ga najvie veseli sjeanju. I to ne bilo kakvom ve fotografskom sjeanju. Hajde, uini neto! Umaraj no! Hej, prijatelju, sjeti se i reci mi neto o njoj! O toj noi, o tom nonom danu. Vozi se magistralom. Iz suprotnog smjera jure vozila i bljeskaju svjetlima, kreteni ne znaju prema propisima uskladiti rasvjetna tijela. Ljuti se i psuje. Pokraj tebe u automobilu sklupala se u mraku tama; radosno te gleda, promatra tvoj profil i voli te snanim prisustvom; upija se u tvoje zjenice koje paljivo motre put, daje ti snagu, tama te raduje svojim dobrim smijekom i bubri radost ispod tvog oita; dok stiska gas u preponama slatki srsi lue vlagu, istiskuju tvoje najjae gorivo prema tom gorivu benzin je tek tehnoloka doskoica bez soka. Vozi umjereno, kotai nesmiljeno gutaju prazninu, vau sudbinu. Tebi najdraa, ozarena tama stavlja svoju toplu ruku na tvoje bedro i gnjei ga njenim dodirima, preko tkanine osjea vrui pale, ludo stremljenje ivota i smrti, zaigrano isparavanje strasti u nonoj vonji bez kraja osjea zakovitlane pramike nestajanja u kosi, u srcu, u bubrezima njui udno te plemenite dimove i misli kako si bezmjerno sretan, kako si uzbuen mirisom paljevine koja oplakuje tvoju nezajaljivu kou, koja struji uz tvoje nezasitno tijelo sav u blijedoj boji neona ponestaje. Vozilo jede magistralu, a ti voli brzinu proetu sporou. Ti voli slatko proeto gorkim i kiselim. Sigurnim rutinskim kretnjama mijenja brzine, na tvoju ruku iz mraka ruku prua voljena tama: meka pauina hrabrosti, ludosti, sna i njenosti. Tako te osjeam, kae, tako te potpuno osjeam, kae plodnoj i uspravnoj tami; to kae njoj, svojoj miljenici vlastite nunosti, udnje i neutaivosti u ivotnom zadatku koji e sigurno obaviti ne mislei na puku sebinost. Zora prstima prozranim od nitavila hvata magistralu. Obrisi vozila koja dolaze iz suprotnog pravca sve su jasniji. Jedan teki autobus pojavljuje se na obzoru i tiho klizi prema tebi, dok lik ofera preplavljuju zrake jutarnjeg rumenila. I sve je tako normalno.

23

Le rijetko kada moe biti simpatian, a polule jo manje; smrt za ive ima miris hladnog znoja, a prilikom prelaska u to stanje mogue su jo samo fantazije u nekom molu

Ako je poslije veere zabranjeno itati i initi ostale mogue stvari, to ne znai da je zabranjeno umirati; ma kako da je to perverzan in, moe se rei i odvratno banalan, njemu je doputena neograniena sloboda nunosti. Umirem. To moda nije lijepo ali je korisno ne elim ostati doivotni invalid nedosean ivljenju Udarac je bio toliko jak da sam osjetio milinu potapanja u perje. Zatim su krupne zvijezde prekrile nebo optoivi crnilo svemira, nemuta bjelina zarazila je prostor obiljem bezosjeajnosti i zaela toplu crninu natopljenu plodovima i mira i nepominosti. Udobno sam plovio lak poput pera, nepomian i pun zahvalnosti to sam prisustvovao spajanju svjetlosti i tame, jabuke su mirisale svjeinom hladnog znoja saimajui raznorodna znaenja u svijetlo-tamnom spoju niti previe znaajnom niti previe beznaajnom, ali ipak dovoljno prisutnom da probudi ponekog crva u vou, poneku bubu u smrtnom mesu, poneko ospoljenje koje u krajnjoj toki tei uznemirenom razluivanju konanosti i beskonanosti, mukog i enskog, zdravog i bolesnog, grubog i njenog, jer svijetlotamni spoj doivljuje se kao ukusno jedinstvo svega i niega, kao jestiva aroma uene praznine nepostojanja a ne samo kao opipljivi uitak, dozvoljeni nektar prebujne prisutnosti ivotnog fluida, ne samo kao tankoutnost u raspojasanim rukama ljubavi spram zagonetnog nego i kao zanesenost ulaska u bezmirisno nita. Ali ipak, sve u svemu, na ovom stupnju paperjastog lelujanja moje tijelo osjealo je da jo ima izgleda da bude

24

Prieljkivanje Haronove turistike trabakule ne umanjuje moju spremnost na jo jedno kuanje jabuke

Trajem sporovozno, umirem detaljno. Sestra Dunja se neizmjerno trudi, pokuava svata ali uzalud. Mlijeko, voe, tople juhice i ostale jestvine odustaju od posustalosti mojeg organizma; nepredviene okolnosti smrtnog zaustavljaju bez sumnje ljupku pomo sokova koje nudi priprosta ali privlana i potena osoba medicinske sestre. Jedina pomo koju osjeam koliko-toliko djelotvornom jest, iskreno priznajem, jest Dunjino vrckanje elegantno-draesnim dupetom prilikom naputanja podruja mog kreveta zamuenim pogledom samrtnika ivo pratim

uzbuujue/umirujue oscilacije sonih guzova, polumrtvim zjenicama ocjenjujem irinu mesnatih pregiba mislim kako bi to bilo dobro bilo dobro za to? ve sam zaboravio, krhko je najednom sjeanje u skrhanom tijelu. Nepovezane su boje male patkice plivaju rijekom, a tako bih htio neto uiniti poljubiti nekoliko stranica, proitati sve potrebne guzove, odrati neko malo predavanje na zelenoj livadi i ukazati studentima pravi put, kako bi tetnost od puenja bila to manja a korist od plivanja to vea i kako ono ide najradije bih zapjevao stanoviti menuet, Boccherinijev, recimo ili da zafiukam neku otru rock stvar ali, doavola, ne izlazi mi glas ne uje se fiuk

Mrene padaju s neba. Stiks eka, i ja sam spreman okusiti prelazak praga

25

Sjeanje na snagu autobusa sve je dalje, lik dobroudnog ofera nestaje u pukotini sekurita, u zdrobljenim arama neba. Sada me eka sveani voza, splavar i goni, ribi i vodi. Mrtve tipke preplavljuju moju nutrinu; igra promaenog fluida vibrira suutni requiem za moje bezuspjeno tijelo, za moju sluajnu prisutnost: mogao sam i ne biti, zar ne? Pun sam kvalitetnog requiema, opijumski me rastae pretaui svaki moj dio u zaslueni zaborav: neto odlazi u biljke, neto u miomirisni zrak obuzet tamom, a sve odlazi u nita. Sve vie tonem u sipkavi nedohod usisavajui mrak brzinom grimizne spuve jer sam, sad to pouzdano utim, ve od svog postanka lomna sazdanost uzaludne nade i mirisa svjeih jabuka, tako da moj rast nalazi svoj konani razlog u nunoj prolaznosti, u sveobuhvatnoj i propadljivosti svake oholosti i ponosa, svake plaljivosti i hrabrosti, svake tatine svijeta. Umirem konano i neopozivo. A ipak, prije nego plavocrne mrene svemirskog neba pretvore sve moje u tamnu neprepoznatljivost, elim uputiti ovaj nemoni disaj ovih nemonih rijei svilenim prostranstvima umiruih ali jo ivih: nauio sam voljeti ono sve to jest, nauio sam voljeti miris svjeih jabuka, nauio sam voljeti ljubavno prisustvo plodne tame u svojem automobilu, nauio sam voljeti nesebino i to je dobro. Dosta je! Prozirne mrene kopne moje mrtve oi, a rijeka niega zove jer eka svoju neophodnu hranu. Doi! Doi, tmo! Prati me! Sa mnom je bilo lijepo ivjeti, sa mnom je lijepo i umrijeti jer znam voljeti miris svjeih jabuka.

26

Edo Budia Lijepa pria

Bilo je to ono slavno i nesigurno doba kada vlast nije uspijevala kontrolirati itavo podruje zemlje, te se posvema ustalio obiaj da u okolici kakvog grada, u najblioj umi, svoj nastan ima eta razbojnika. Kako su priprosti ljudi odvajkada odmetnitvo drali romantinom ludou naspram ugnjetavakoj izmi vlastite drave, grupe vihorastih bandita mogle su raunati na diskreciju stanovnitva, a katkad i na potpunu podrku. To su odmetnici usrdno koristili, pljakajui esto i iznenada bogate trgovce i dravne slubenike, a katkad, ruku na srce, i pokoji siromah postade rtva njihove obijesti. No, slini sluajevi bili su rijetki i nepotrebno ih je naglaavati, jer to moe samo iskriviti nau predstavu o ljudima s one strane zakona. Jednom neki gradski trgovac, hotei biti lukaviji od mogue opasnosti, poalje svoju kerku, priprosto je obukavi, u susjedno selo da prenese veu sumu zlatnika. Nadao se da razbojnici nee napasti jadno djevoje. Svakako da je bio zaveden priama koje su se u to vrijeme ispredale uz vatru i koje su veliale ponositost i astoljublje odmetnika, jer voi razbojnika, skrivenom u grmlju pokraj puta, nije promakla izuzetna ljepota mlade djevojke ljepota koja bijae rezultat svakodnevne i usrdne njege, a to bijae neto nepoznato za obine seoske prostakue. Moda je silovitost njegova karaktera nadjaala njegovu osjeajnost, te on iskoi iz zasjede, zarobi djevojku i smjesta je htjede povaliti pod prvim stablom, kako bijae red i kako se ve uobiavalo u ono doba. Djevojci navrijee suze na oi i plaui zamoli razbojnika da je pusti kui. to bi me moglo odvratiti od moje namjere i natjerati me da te netaknutu pustim? upita je razbojnik. Dopusti da ti neto ispriam zamoli ga djevojka, a ovaj nakon kraeg razmiljanja pristade. Tada ona rastvori svoje uplaene oi i poe pripovijedati. Priala je neku veoma lijepu priu. Potom joj se disanje smirilo i grudi su se stale uzdizati i sputati vrlo odmjereno i stidljivo. Bandit je kao zaaran gledao u njeno zaneseno lice, te udivljeno sluao bogatstvo rijei, koje se po svojoj ljepoti ni s im nisu mogle usporediti. Kad je djevojka zavrila, odmetnik joj ree:
27

 Bila je to lijepa pria. Zasluila si da te pustim. I tako je sretno po djevojku zavrila ova mala zgoda. Nakon izvjesnog vremena isti razbojnik dospije u zatvor, a kako je itavog ivota plesao na tananoj niti izmeu pravde i nepravde, ta ga nezavidna situacija ne bi uope pogodila da sljedee jutro nije padala odluka kobna po njegov ivot: trebali su ga objesiti. Satjeran u kripac, njemu te noi sine oajnika ideja, te, sjetivi se one lijepe prie, pozove nonog uvara zatvora i stade mu pripovijedati. Izvrsno je zapamtio sve djevojine rijei i vjerno je prepriao lijepu priu. ovjek koji ispria ovako lijepu priu ree mu uvar zatvora ne moe biti zao. Ti ne zasluuje da umre. Izrekavi to, s nekim neobinim odsjajem u oima, uvar otkljua vrata elije i pusti odmetnika na slobodu. Vjerojatno to ne bi uinio da je znao da e sutradan, zbog te svoje nepromiljenosti, namjesto razbojnika on biti objeen. Nekoliko godina kasnije razbojnik se oeni i nastani u drugom kraju s namjerom da mirno i poteno odivi ostatak svog ivota. No, jednog dana neka opaka bolest baci njegovu enu u postelju. Nakon mnogo toplih ajeva i hladnih obloga njen se ivot nae u bojim rukama, te bivi odmetnik, ne znajui to da jo uini, sjedne do njenog kreveta i ispria joj, veoma polako i biranim rijeima, onu lijepu priu. Kao da se malo nasmijeila, kao da je ivot ponovo uao u njezino tijelo. Sljedeeg je dana njegova ena ve uzmogla hodati, a uskoro je bila potpuno zdrava. Grijesi iz prolosti ne mogu se jednostavno izbrisati, a ljudskoj pravdi nije nimalo lako utei. Tako se vlast, ipak dodue sa zakanjenjem, doepala biveg bandita i milosrdno mu podarila vjeni mir. Njegova ga je ena mnogo godina nadivjela, a na svojoj samrtnoj postelji, utei ledene prste smrti za vratom, ona pozove najmlaeg unuka i, kao najveu tajnu, ispria mu onu sudbinsku lijepu priu. Prolazile su godine i unuk je odrastao u skladno razvijena mladia, blagog pogleda i tamne, pomalo kovrave brade. Razmiljajui jedne veeri o svojoj pokojnoj babi, on se sjeti da mu je na samrti ispriala neku lijepu priu. Meutim, shvati da se same prie nikako ne moe prisjetiti, pa, elei da

28

nekako oda potovanje prolosti, koja se nee tako skoro ponoviti, napie ovu priu i nazove je lijepom.

U svim tvojim postupcima prepoznao sam svoj prijanji ivot. I ja sam pljuvao na svoje drutvo i elio biti buntovnik. I ja sam sanjao iste snove. Imao sam iste djevojke i slikao iste slike. Govorio sam tvojim rijeima i plakao nad istim pitanjima. Ti si, u stvari ja. udan je to osjeaj znati da si se ponovo rodio i to jo za svoga prvog ivota. Otiao sam i vjerojatno me nikada vie nee vidjeti. Odluio sam da te potedim toga da unaprijed dozna kako e zavriti svoj ivot. Oduvijek sam bio human, zar ne? Ezop Nije bilo nikakvog postscriptuma i moda mi je zbog toga bilo malo ao. Zguvao sam pismo i bacio ga u kut sobe. Do avola, ova je soba previe uredna.

Edo Budia Pakleni izum Antonia Brava

Cijela je ova pria sklopljena na temelju odbaene hrpe ispisana papira. Mnotvo je rukom napisanih redova zgusnutih slova ostalo bez pravog potpisa. Nigdje nema imena ni prezimena pisca spisa. Samo se ponegdje mogao nai naizgled neitljiv, ali ipak dokuiv umrljani paraf. Pisalo je Ezop. itav ivot Antonia Brava naknadno je iskonstruiran po gomili bez reda nabacanih papira udnog ovjeka, kojeg emo ovdje jednostavno zvati Ezop, mada ne znamo da li onaj paraf oznauje njega, ili je simbol na neto nama nepoznato i nedokuivo (jer, teko je povjerovati da emo u budunosti ita poblie doznati o tom udnom starcu, koji je umro sa sretnim osmijehom na licu, zahtijevajui od ovjeanstva obian pokop, bez procesije). Iz rukopisa doznajemo da je Ezop, ovjek najmanje pola stoljea stariji od svjetskog mira, bio jedini pravi prijatelj Antonia. Prisutan ak na njegovom roenju (a da Antonio to nikada nije
29

saznao) pratio je rast novog ovjeka. Isprva je bio u izravnom doticaju s mladim ovjekom, ne odajui svoju nazonost, bojei se da ne utjee previe na njegov ivot (na jednom mjestu Ezop je zapisao da bjei, jer je otkrio stranu stvar: Ezop je, u stvari, Antonio, i u mladievom je ivotu vidio ponavljanje svog dugakog ivota). Moda je sve tako izgledalo onog trenutka kada je Ezop netragom nestao iz Antonijeva ivota, no sada vidimo da se starac ipak varao. Antonio nije nikada doivio Ezopovu duboku starost (da li je uope bilo mogue nakon proroanstva?). No, poimo ispoetka. Antonio Bravo se rodio 20.08.1958. u rodilitu Kastarije, grada iji graani ne vjeruju ni u to. Bio je maleno i nerazvijeno dijete, pa se majka brinula za njegov daljnji razvoj, te ga poela intenzivno hraniti, ponajvie vitaminima. Izgleda da nije bila dosljedna u toj kuri debljanja, jer je dijete poelo poprimati izgled lopte (vitamini, inae imaju drukije djelovanje). Porodica Bravo je obiavala svake subote odlaziti na dvodnevni vikend u najblie selo Tarkin. Tu je Antonio rastao na travnatim terenima, pod rupiastim maslinama, u kamenim zidiima, pijui svjee kravlje mlijeko, a prezirui maslac i marmeladu. Vikend je obino trajao etrdeset osam sati, a to je bilo dovoljno da se razbukta u djeaka strast za stvarnou i prirodom. Ostalo bi vrijeme u Kastariji mali Antonio provodio itajui knjige i razvijajui svoju matu (vidjet emo kasnije da je to bilo pogubno za njega). Kao desetogodinjak se po prvi put u svom ivotu zaljubio. Zvala se violina. Imala je etiri ice i pravo gudalo s mnotvom struna. Malog, debelog, kovravog Antonia roditelji su upisali u muziku kolu i on je, upornou pingvina koji eli nauiti letjeti, prionuo vjebi. Nekako u to vrijeme poeo je cijeniti svoje ruke. Shvaao je da bez gipkih prstiju i spretnog zgloba nema njegove muzike, a ni ivota, mislio je. Prijatelj Jan opisuje ga kao ekscentrika. Nikada ne bi poslije nastave ostajao s ostalim na malom (u to doba velikom) nogometu u umici pokraj kole. Odlazio bi kui, razgibavao svoje prste i prihvaao se sviranja. Priali su za njega da je bio vjeito blijed i veoma nespretan, mada mu je na licu stajao zagonetan osmijeh zadovoljstva kad bi posrnuo i pao i kad mu nitko ne bi pomogao. To je bila neka vrst zluradosti, ili moda maska. ak i djeca naue, pouena primjerom odraslih,
30

skrivati prave osjeaje, a katkada i sam pla. Teko je rei to je natjeralo Antonia da suze potiskuje u sebi. Po rijeima Ezopa, on je bio nevjerovatno osjeajan i to je kri kojeg se nikada nije oslobodio. Izvanredan utjecaj na njegov izgled imao je nagli in njegovoga oca. Upisao je sina jedinca u plivaki klub i otrgnuo ga privremeno od violine. Za kratko vrijeme Antonio je izrastao u skladno graena vitka mladia, koji voli sport i svira violinu. Njegova prolost nespretnog debeljka bila je zauvijek izbrisana. U gimnaziji je bez mnogo truda postao najbolji uenik u razredu. Bio je nesposoban da odbije nekome uiniti uslugu, pa su tu njegovu uroenu slabost drugovi iz razreda poeli koristiti nepotedno. Vjerojatno se nadajui da e time stei njihovo prijateljstvo, on je svima pomagao rjeavajui domae i kolske zadae, apui ak i iznad svojih mogunosti. Zauzvrat su ga izvan kole izbjegavali. A on je njegovao svoje ruke i svirao violinu. U jednoj je svojoj ljubavnoj pjesmi (kao i svi preosjeajni aci tog doba pisao je pjesme, ne naroito dobre, ali zato vrlo iskrene i sanjarske) zamislio sebe kao ljubavnika koji svojoj izabranici svira serenadu violinom. Profesorica knjievnosti pria da je u jednoj kolskoj zadai napisao hvalospjev ljudskim rukama i ona se tada upitala otkuda mu ta opsesija. U to se doba desio dogaaj koji je za kratko vrijeme izbjegao Ezopovoj panji i o kojem imamo, na sreu, drugih iskaza. Antonio je s dva prijatelja otiao do neke proroice, koja mu proita budunost. Sredovjena vidovita ena, okruena mnotvom maaka, ree mu da e ivjeti veoma kratko i da su mu ruke osuene, a osudu e sam izvriti. Te su ga rijei malo zbunile, jer mu ena nije objasnila o kakvoj se osudi radi, no on se samo osmjehnuo i otiao. Nije mogao povjerovati da bi sam uinio svojim rukama zlo. Ruke su mu bile svetinja dostojna slijepog oboavanja. Zaboravio je proroanstvo. Put ga je nanio u veliki grad. Upisao se na sveuilite i odabrao muziku akademiju. U ovom je razdoblju malo tee pratiti njegovo kretanje i slijedee reenice mjeavina su stvarnosti, matarija i neeg treeg (a to tree ona je stvarnost koja ivi u nama i koja ne pripada nikom drugom i nitko je nikada nee doznati, bar ne onakvu kakva je u nama bujala).

31

Sa studentskim je ivotom zapoelo njegovo lutanje po gradskim krmama. U jednoj je zadimljenoj vinskoj rupi sreo vraga kako sjedi na velikom kamenom dlanu. Slijedio je kratak dijalog. Vrag mu pokae svoju ogrlicu od nanizanih ljudskih ruku i jo mu vjerojatno ree da mu manjkaju dva primjerka u zbirci. Sigurno je da Antonio nije htio dati svoje ruke bez borbe. Stoga moemo zamisliti da je on predloio vragu nek se ogledaju u duelu, a pobjednik dobiva ruke. Na licu mjesta stvorena su pravila sudbinskog dvoboja, koji ipak nije nita mijenjao, kako e se kasnije pokazati. Trebalo je dokazati koji od protivnika ima vie mate. Vrag mu u trenu prikae sve paklene muke i nasmije se (ovdje smo dodali vragov smijeh, jer je cijeli svijet uvjeren da se avoli opako i glasno smiju, pa bi pria bez smijeha bila vrlo neuvjerljiva). Na to Antonio izmisli nevjerojatnu napravu, a ona iznenadi i samog vrata, koji prizna da je pobijeen. Nevjerojatnu napravu, koja je posve oamutila vraga i spasila umjetnike ruke, Antonio je kasnije smjestio u ormar. I sam je priznavao da misli kako tu svoju umotvorinu nee nikad upotrijebiti, ve samo zadrati kao uspomenu na prebroeni dvoboj. Jasno nam je kako nestvarno zvui ovaj opis susreta s vragom, ali ovo je bio jedini nain da se popuni praznina koja je nastala u Antonijevu ivotu odlaskom u veliki grad. Sad je na redu prijelomni susret s Magdalenom Braun. S njome se polako blii i kraj nae prie. Magdalena Braun je postala njegova najvea ljubav (potisnuvi u kraj i samu violinu, te uinivi da Antonio potpuno zanemari vjebanje) i odmah je ispunila preteni dio njegova vremena i misli. Prouavajui Ezopove opise zakljuujemo da Magdalena nije u Antonija bila toliko zaljubljena kao on u nju (nekoliko puta je otila bez rijei, i nakon dueg izbivanja vraala mu se, takoer, utke). To je ipak nije sprijeilo da mu u jednom trenutku pokloni mali kavez u kojem je sjedio obian uk. Antonio je kavez s ukom stavio na stalau pokraj knjiga i odnosio se prema njemu kao prema svojim rukama. Nevjerojatno je da se dogaaj koji slijedi nije desio u trenutku svae, ve naprotiv, u asu kad je Antonio osjetio da mu je Magdalena blia nego ikad, i da ga ipak voli. Usred bezazlene igre Antonio zarije malo jae prste meu Magdalenina rebra (elei je moda zagolicati), na to se ona naglo istrgne, lupi snano glavom o otru ivicu kuhinjske komode i ostane
32

nepomino leati. Nije bilo dvojbe. Mrtva. Tek nakon par asaka Antonio spozna to je uinio. Nakon neodreenog vremena tihe i suhe tuge, on se pribere. Pogleda svoje ruke koje su unitile (nije se u tom trenutku pitao je li bilo sluajno ili namjerno, jednostavno: on je uzrokovao njezinu smrt) osobu kojoj je strujala najjaa bujica njegove ljubavi. Shvati da su ruke krive i da ih nekako mora kazniti. Tada se sjeti starog proroanstva i svoje udovine naprave kojom je pobijedio vraga. Znao je to mu je initi. Otvorio je ormar i izvadio napravu. Zvala se: NAJSAVRENIJI NAIN DA SI OVJEK BEZ IIJE POMOI OSIJEE OBJE RUKE. Prinio je napravu na sredinu sobe i postavio je konano na stol. Ulazila je sva u sebe i bila je jarko crvene boje. Bijae glatka, a sprijeda su virila dva otvora. Antonio pristupa vratima, vrsto ih zatvara, onemoguivi bilo kakav prilaz sebi (a nitko ionako ne bi doao) i prilazi stolu. Stavi lagano obje ruke u tamne otvore i naprava nepogreivo proradi. Presuda bude izvrena. Moemo pretpostaviti da je, ne shvaajui to se deava s one strane kaveznih reetaka, uk tada pomislio: Uvijek kad stanem razmiljati o svom velikom problemu, rastvori se debeli oklop oko mog srca i iz njega izleti tisuu osica s tisuu iljaka. Svi se iljci ustreme na moju ranjivu i osjetljivu duu, a ja si u tom trenutku postavim pitanje (koje vidim jasno, a ne vidim odgovora): O, boe, zato mi nisi podario ruke poput ovjekovih da stvaram drugaiji ivot i da milujem sebe i druge?

Edo Budia Prodavaonica tajni

Dok sam bio jo mali djeak, u mojoj je ulici imao svoju radnju Dino Buzzati. Zvala se Prodavaonica tajni. Nalazila se tono na mjestu gdje se inilo da ulica nestaje, a zatim da zavrava skokom u nebo ba na vrhu brijega. To je ujedno bilo i najbolje osvijetljeno mjesto
33

dugake uske ulice, zato jer su grekom izvoaa radova, umjesto dva, postavljena etiri velika lampiona, koji su se u noi vidjeli izdaleka, ak s otoka Sedam dlaka. Vrata i prozorski kapci malenog duana bili su obojeni u arko uto, dok je dimnjak bio upadljive ljubiaste boje. Zaista, Prodavaonica tajni nije izgledala nimalo tajnovito. esto sam sa zanimanjem promatrao, s druge strane ulice, kako muterije ulaze i izlaze iz utog duana, jer se ja nisam mnogo razlikovao od svih djeaka moga uzrasta, te mi radoznalosti nije manjkalo. Ionako sam imao vremena na pretek, budui da nisam iao u kolu. Odgajala me ulica, jer bijah obina skitnica, bez oca i majke, koja je ivjela od milostinje dobrih ljudi ovoga grada. Stara gospoa Rosalia, koja bi mi esto ponudila konaite, ispriala mi je kako sam pronaen u pelenama za jedne olujne noi, ostavljen onako mali i bespomoan na stepenicama crkve. Tko zna je li radoznalost jednog probisvijeta vea od one u normalnih ljudi? Ja sam se, meutim, u to doba, ne znajui prava razloga, neopisivo zainteresirao za zbivanja u malom utom duanu. Sjedio sam u sjeni neke nadstrenice, zaklonjen od sunevih zuba, i vei dio dana promatrao arolik sastav muterija Dina Buzzatija. Primijetio sam jednu neobinost, koja bijae pravilo. Ljudi su u prodavaonicu ulazili dobro obueni, savreno skrojenih odijela, ulatenih cipela i besprijekornih eira. No, svatko se od njih izlazei iz duana doimao nekako osakaen. Nekom je manjkao eir. Drugi bi izlazio bez odijela, samo u donjem veu. Trei bi se vraao bez jedne noge, da, to sam vidio vlastitim oima! A jedna je ena, kunem se, umjesto glave, na vratu nosila neku bezoblinu masu uvijenu u maramu! No, ba svi bi u rukama vrsto stezali neku malu kartonsku kutiju. Oprezno je drei, pazei da im putem ne ispadne, brzali su svojim kuama. I kakav bi ja to djeak bio kad bi me ova slika ostavila ravnodunim?! Koje su se sve strahote zbivale u neuglednom duanu, nekada prijatne vanjtine, a sada, inilo se, vampirskom dvorcu i kraljevstvu crnih sila? Morao sam otkriti ta se deava u Prodavaonici tajni. Nije bilo jednostavno ui, prekoraiti taj uti prag, jer, koliko sam znao, nijedan od mojih vrnjaka jo nije bio unutra. Nisam imao ni od koga oekivati kakvo obavjetenje ili pomo. Bijah preputen vlastitim snagama. Tako sam jedno jutro odluio.
34

Pritisnuo sam kvaku i uao. Unutra je vladao nesvakidanji polumrak. Dok su mi se oi privikavale na slabo osvjetljenje, nesigurno sam koraao prema tezgi. S druge strane gledala me prilika siunog staria s oalima preko nosa. U neobinoj igri svjetla i sjene njegove su oi izgledale demonski uzdignute i kao kao da su imale namjeru da me progutaju. to eli? upita me. Gledajui u vrhove svojih izlizanih cokula osjetio sam kako nestaje sva hrabrost iz mog srca, kako u stvari ne elim doznati to se ovdje dogaa. Grickao sam usne i, elei to prije napolje, izustio sam prvo to mi je palo na pamet. Imate bombona? Kao da mu je preko lica preao smijeak. On blago ree: Ne. Ne drim slatkie. Ovdje prodajem samo tajne. Rekavi to, pokae rukom na police. Tamo su stajale naslagane jedna na drugu stotine i stotine malenih kartonskih kutija, onih istih kakve su muterije iznosile iz radnje. Visoko iznad njih, na zidu, stajao je natpis: TAJNE. Malo sam se oslobodio. Strah od ovog mjesta je nestao. No, prije svog odlaska htio sam pitati jo neto. to je? Jo si tu? upita on strogo. Oni oni ljudi to izlaze mucao sam zato nekome manjka noga, pa odijelo pa sve tako? On me ozbiljno pogleda kao da ga je moje pitanje iznenadilo. Tada ree: Znaj da su ljudi spremni da za neke tajne plate svaku cijenu. A sada, odlazi? Istrao sam iz duana bez daha. Sljedeeg sam dana ponovo doao u Prodavaonicu tajni. Stajao sam utei pred tezgom i gledao u Dina Buzzatija. Opet si tu? rekao je smijeei se malo, i ja sam znao da me nee istjerati iz radnje. Tako je poelo nae neobino prijateljstvo. Ja bih po cijele dane sjedio iza pulta i promatrao kako starac prodaje svoje tajne. Dolazili su mu svakakvi ljudi. Prevareni muevi koji su htjeli znati s kim se njihove ene sastaju. Avanturisti koji su htjeli znati gdje lei zakopano blago. Budui nasljednici

35

koje je ivo interesirao sadraj testamenta. Svima je Dino Buzzati prodavao svoje kartonske kutije i svi su oni plaali svoju cijenu. U pauzi, kad u radnji ne bi bilo kupaca, starac mi je govorio o svom poslu. Dan za danom ja sam doznavao sve vie i vie pojedinosti o umijeu prodavanja tajni. Pokazao mi je u pokrajnjoj prostoriji ogroman ormar u kojem je leala velika hrpa ispisanih papira. Neki su listovi bili ve toliko stari da bi se pod dodirom prstiju raspadali u sitne estice praine, dok su neki bili blistavo bijeli sa samo nekoliko ispisanih rijei. Starac mi je objasnio kako je to njegova velika arhiva, biljeke koje vodi svakodnevno i koje su od presudne vanosti za itav posao. U drugoj je prostoriji imao divovsku kolekciju glinenih lutaka, od kojih je svaka predstavljala po jednog stanovnika naeg grada. Nekim udnim sistemom, koji mi je mjesecima tumaio, kombinacijom papira i lutaka, on je uspijevao proizvoditi svoje tajne. Nakon nekoliko godina, kada sam ve smatrao da znam sve to se uope moe znati o prodavanju tajni, i kada sam htio rei starcu kako namjeravam otii i u nekom drugom gradu otvoriti svoju prodavaonicu tajni, Dino Buzzati iznenada umre. U njegovoj je oporuci pisalo da sam ja njegov sin, kojeg se nekada davno na neastan nain oslobodio i da je to tajna koju mi daje besplatno. Pisalo je jo da mi ostavlja svoju Prodavaonicu tajni, s obzirom da nastavim posao. Tako sam postao prodava tajni i nisam ni u jednom trenutku posumnjao da mi posao nee cvjetati, jer uvijek ima ljudi koji su mi spremni platiti svaku cijenu da bi se domogli neke tajne. I danas, dok se svega toga sjeam, ja, okorjeli neenja i starac koji uti pribliavanje kraja, nemam straha da e moja rijetka profesija izumrijeti, jer vidim s one strane tezge jednog malog radoznalog djeaka velikih oiju koji me uplaeno pita i kojem u moda uskoro pokloniti jednu svoju tajnu.

36

Stanislav Habjan onijeva slika ili ljubav gomile Dugo sam radio na onijevoj slici. Puno je crnila, masnoe i ljubavi trebalo da od male mutne fotografije napravim reljefnu siluetu u prirodnoj veliini. No jednom zavrena, slojevita i sjajna, hrapava i teka, onijeva je slika postala pravo, dostojno srce mog zidnog kolaa. Uveer, moji su se prvi gosti, moji stari momci, udili: da kako mogu imati tu sliku kada ovjeka poznajem osobno; da kako mogu imati sliku kada mi on sam tako esto navrati; da je to isto kao kad bi oni prikucali na zid neku moju sliku ako; na primjer, dobijem Nobelovu nagradu za kolae; da je to isto kao kad bi oni sakupljali salvete s mojim potpisom ili konzerve s mojim dahom, ako bih ja, recimo, uspio u neemu. Zbunjen, nisam odgovarao. Ali poslije, u mraku, gledao sam kako onijeva slika, ibana farovima s ulice, bukti kao prava freska i shvatio sam: bilo bi uasno da samoga sebe zatjeem tako uramljenog, da me vlastiti momci zidaju u spomenik, da mi aureolu ukleu u svijest a ime u planine Pa ta da radim onda s tim slikama? U sklopu kolaa drim i portret svoje Bibe, a ona mi bez sumnje najee navrati. Uznemiren, upalio sam svjetlo, skoio na stolicu i za svaki sluaj skinuo njeno uokvireno lice: Isuse, pa tu je i cijela serija mojih profila, a ja sam gotovo neprestano ovdje! Odlunim pokretima skidao sam slike, jednu za drugom, jednu za drugom, avlii su padali, olakanje raslo: prava je srea to su moji stari momci stigli prije svih! Ostala je posljednja, na iskasapljenom zidu, onijeva slika. Krenuo sam otro, slubeno, kao da je ne poznajem, kao da joj nisam tata; naravno, uzalud. Lako me obuzdala, koei mi ruku snagom poruge i samoe. Ono to mi je tada palo na pamet, ispunilo me dubokom radou: ako pazim, ako samo dobro sluam, uvijek ga mogu uti kako dolazi. Skinut u sliku i sakrit u je pod krevet, bilo kamo. Nema dakle potrebe da unitim svoj trud. Ponekad, oslukujem odjeke tupih koraka iji redoslijed povezuje predgraa. Ponekad, on silazi u grad odozgo, praen gomilom djeurlije i meleza aenih sladoledom. Vrisku te bagre ekam na prozoru ve od prvog sutona.

37

Stanislav Habjan Crni mercedes Zaspao sam na klupi s pogledom na grad, piano je bio pijan, ne ja. Zaspao sam izmeu koara i kanti, izmeu utorka i srijede, kao da sam posljednji. U pono je stigao aneo Belushi. unuo je, naslonio je glavu na moje koljeno i kuio me, kako drugaije nego kao ena. To si ti, Kropi apnuo je, zadihan. Dolijao si, znai. I ti si dolijao Jesi li? Jedva sam otvorio oi. Dva mala takora silazila su stepenicama pored uspinjae i nakon svake druge ekala se meusobno. Kao dvije lape koje same silaze. Daleko dolje, po svoj prilici, svjetlucao je Zagreb. Vidi li je? promucao sam s mukom. Marinu? Ustao je, sjeo pokraj mene, prekriio krila, izvadio iz kofera malu gitaru i poeo je timati. Rei e mi. Morat u ga sluati, sve njegove skladbe, ali rei e mi. To je deal. Kako da ne, kako da ne U stvari, da budem precizan, ja osobno ne, jo ne, jo uvijek sam pripravnik, a oni gore ne vole ba da izvodim te banalne frivolnosti. Ali zato imam svog deka na radaru, u centru za Marine, intendant sam, kui, pa zdilam tu i tamu bananu, dvije, ovisno o informaciji Reci onda. uj prvo ovo Trei i etvrti stih se ponavlja, moemo zajedno. Naslonio se, obliznuo i udario C. ja ljubio sam najmiliju dragu i zato putujem kao milioner crni mercedes ulicom me vozi crni mercedes i crni ofer Dobro. Reci sada.
38

 No, eto Trenutno je na turneji. Ponekad je vide kako ita u busu, ali teko, slova kao ivci igraju, dosta su krive te istarske ceste Pri odlascima je nervozna, eksa dupli kapuino, sve joj svuda ispada, lampavo se oblai, kasni Ponekad, kad ne pada kia, eta obalom i gleda puinu kao Sara Woodruff. Ali, sve u svemu, ini se, nije tako loe Kako je znala biti, mislim. Kako izgleda? Zavisi O emu? O tome, kui, tko visi na radaru Deki su razliiti. Jednome je grda kao lopov, drugome ljepa i od slike. Sve je to relativno. Sve je to ivot. OK, OK. A kako je emocionalno, na primjer? Precjenjuje moje mogunosti, Kropi. Ja mogu vidjeti da li se ona prva die s veere i odlazi u sobu da narui telefonski razgovor, ja mogu saznati guta li dva ili devet sedativa dnevno, te imaju li pritom, analogno, deki iz hitne posla ili ne, ali zato sve to ini, zato gori ili je blijeda, zato govori grleno, samtasto, hladno ili mazno, ja to vie ne razumijem Ja sam s druge strane, Kropi, kui? Osim toga, jo sam samo pripravnik. Ue nas tako, iskljuivo faktografski, tek na kraju, navodno, prismrdimo u apstrakciju Iza klupe je proao nekakav bicikl. Pri svakom okretaju pedale kripio je kao krevet. Belushi je uhvatio ritam i zaneseno odsvirao dugosilazni starogradski solo. htio sam da mi srce kuca bre ali je ono izabralo lercrni mercedes ulicom me vozi crni mercedes i crni ofer Zna, Kropi, imam strahovitu novu muziku u glavi Nemam puno vremena za neke due plovidbe, ali pola sata dnevno mogu si priutiti. Tada se naslonim, utekam i gledam kako se fine fosforne linije gitara kriaju kri-kra s oblim toplim tunelima trombona, kako eskiviraju i iznenauju se meusobno, samo bljesnu i nestanu, kao naslovi u mraku, oekuje ovakve a ulete

39

onakvi, ili voze zajedno, usporedo, s potovanjem To je ivot! Kad zamirim, sve to vidim Samo jebiga, i meni je trebalo da umrem da shvatim. Reci mi jo samo neto. Prestao je svirati. Iz mraka se jo uvijek ulo erotino kripanje. Kao da se ukoio malo taj zdepasti, ali na vrstim nogama, s niskim teitem, dobrog driblinga, aneo Belushi. to? Bacio si sigurno koji pogled unaprijed Sutra putujem tamo. E pa, reci mi kako e biti? Ti si totalno lud. Ne pada mi na pamet. Reci. Sluaj, sve je to relativno. To sam ti i htio rei s ovim A uostalom, zna i sam. Sve je jasno, ne? Molim te da prestane srati. Otpjevaj jo to to ima i da ujem Osvrni se na budunost, nisi Merlin, nita te ne kota! Dolijao si, dakle, stvarno uzdahnuo je i uhvatio, icu po icu, svoj famozni C-dur. htio sam neto jae od ivota prema ivotu to nije bilo fer crni mercedes ulicom me vozi crni mercedes i crni ofer Ii e busom u pola est. Sjedit e kraj ofera i itavim putem zuriti u brisae. Kod Gornjeg Jelenja dvadeset minuta ekat ete ralicu. ofer e ti pripaliti cigaretu, brisai e mijenjati slajdove, doi e ti da mu kae: Nisam bio krupna zvjerka, znate. Njezino je srce bilo kao dagnja, otvoreno, servirano i meko, ali ja kao da sam ekao na limun. Imao sam neke planove predugo u sebi i morao sam u to krenuti sa zadrkom. A sad, evo, vidite Premda, ako se dobro sjeam, ofer e biti negdje tvojih godina, pa nita nee rei. Jo malo, jo samo malo, mislit e, i opet u je vidjeti, makar samo na as Lako e se uvjeriti da je to i sve to eli. Ali, naravno, Kvarner kao Kvarner Dalje zna i sam. Ne znam ja nita. Nastavi.

40

 Dosadan si, Kropi. Takvih prizora na radaru gledamo na tisue. Ali dobro Vidjet e je. Ona, kad te ugleda, nee moi vjerovati. Poblijedjet e, sjest, kako to ve ide. I rei e, malo muklo, naravno: Tako, znai a kad sam ja htjela Ti e stajati kao da te nema, kao da lik u njezinim zjenicama nema veze s tobom, kao da nisi sam taj koji misli: Opet u poslije tri mjeseca upravljati prometom, opet u biti na stanici s dva glavna kolosijeka, i zato jo samo malo da je gledam, da je bolje zapamtim. I u stvari, u sebi, bit e onaj drugi, onaj kojemu jo uvijek nije jasno, onaj koji je trese i vie: Ako sam ja srao, kozo, ne mora sad ti! Zajebi taj svoj glupi koncept neispaljenog metka i i, i tako dalje Kao to vidi, dragi Kropi, nee ti preostati veliki izbor ponaanja do sutra uveer A i da ti ostane Duboko dolje na samom rubu, gdje su vibre konkretnije od neonskih cijevi, nisam vie imao izbora. Morao sam opet otvoriti oi. Na zidiu je sjedila mala mrka smrt i gipkim pokretima lizala si apice. Pa to da radim? Belushi je ustao, spremio gitaru i povukao ciferlus. Spavaj dalje rekao je. Jutro e stvari dovesti na mjesto. Ako se bar jednom ne probudi na klupi, nikad nee saznati to znai Da? kraljevstvo za dekicu. Na primjer.

Stanislav Habjan Ljubavnice Praktinim malim vozilima, za slobodnih veeri, iz novijih dijelova grada u Centar stiu ljubavnice. Dolaze same, ve prirodom posla nikad u parovima i onako elegantne, vitke i raspoloene, unose u naa drutva pozitivan efekt, entuzijazam i energiju. Sa enama su ubrzo vrlo intimne i prisne, tu negdje i poinje njihova igra, element i umjetnost. Nou rijetko ostaju do kasno, posao im nikada ne strada zbog zanimanja, a kad ih ispratimo, njihov nam pogled jo dugo poslije bridi u oima.
41

Ponekad i nelijepe, ali savreno iscrtane, izvlae iz svojih izraajnih lica maksimum; njihova strategija nije Blitzkrieg nego strategija krpelja. One ranije osvijetene posjeduju srednju strunu spremu i rade na vrlo povoljnim mjestima. One koje studiraju ine to redovno i nikad predugo; u meuvremenu, raskidaju perspektivnu ljubavnu vezu i takoer nalaze izvanredna radna mjesta. To su roene ljubavnice. Njihovi mali stanovi ugodni su i opremljeni; u slobodno vrijeme one se bave fotografijom, dizajnom, krojenjem, ali nikad poezijom. Zvunu kulisu ine Jarre, Satie, Eno, ali nikad Strummer, tuli ili Brecelj. Kuhaju izvrsno i tim je veerama nemogue odoljeti; u seksu, njihova je mo bezgranina, ine to strpljivo, znalaki i bez tragova. Ljubavnice su vrlo postojane i lako podnose ivot; kapital emocija istodobno ulau u nekoliko akcija, pa teko zapadaju u bankrot. Kao i svi umjetnici strahovito su tate, teko odolijevaju samohvali i to je ono to je za njih opasno. Dogodi se da prilikom buduih promjena ve sam glas o njima bude bri, a to je karta koja obara strategiju krpelja. Neke od njih tada produuju dalje, odlaze na periferiju i tonu stepenicu nie. Nadarenije, meutim, vladaju osjeajem za vrijeme i priliku, pa se negdje oko tridesete sretno udaju. U trokutima sljedeih godina one i njihovi muevi ine jedine fiksne kutove.

Stanislav Habjan Nemogua varijanta Posao s ogledalima neoekivano se pretvorio u krah, i to zainjen smrtnim sluajem. Da bih proao jeftinije, ukrcao sam Borisa na prvi vlak za Kanadu. Mlitavog, otealog, uspio sam ga kriom uvui u prazan kupe posljednjeg razreda. Ovdje sam ga uvrstio koliko je ilo; s jedne strane naslonjen na prozor, s druge strane poduprt mojim ramenom, klatio se kao da die u snu. Tako je trebalo izdrati punih dva sata i etrdeset, koliko ima do granice, a onda kidnuti; dokumenti su mu u depu i kad jednom bude preko, drava e ga na svoj troak spakirati rodbini. A i ja ga neu morati cijeli ivot

42

sanjati kako izboden i bijel izlazi iz one proklete jame pune tokarskih otpadaka, s pogledom koji govori: Je li mogue, buddy, da si ti mene ovdje ostavio? Povremeno bi mi spuznuo, onakav kilav i mek, i tada bi mu donja vilica klonula na grudi, a naoale kliznule niz narumenjene obraze. Bio je to poloaj u kojem sam ga znao viati pijanog, pa mi je palo napamet da ga natopim viskijem; to e biti uvjerljivije, jer teko e se desiti da nam ba nitko ne uleti do granice. Pokrio sam ga balonerom i trknuo u vagon-restoran po Kentucky i novine. Sve to nije trajalo ni etiri minute, ali kad sam se vratio, na Borisovom su mjestu sjedila dva nova putnika, nervozni blijedi momci drhtavih prstiju i sitnog kalibra. Shvativi da je policija obostrano najgora varijanta, uao sam kao da prvi put ulazim u taj kupe, otvorio sam bocu i ponudio akale, za deset minuta zautao je pil i u sljedeih je pola sata sve to su imali, ukljuujui i Borisove bedeve i narukvicu, prelo na moju polovicu sjedala. Preostalo vrijeme do granice zatvorenih sam oiju sluao najgoru moguu verziju St. James Infirmary, garniranu priom o Jakeovom nehotinom smrtonosnom kroeu i svoj srei to su se dosjetili da klipana istog asa iskipaju kroz prozor u kukuruz. Pri tom sam potezao iz boce to je preostalo i uzalud pokuavao pronai neki ritam koji tranicama ne bi odgovarao: polako sam tonuo u san, sada sam imao sasvim zgodnu svotu za novi poetak, a u krajnjoj liniji, mislio sam, ipak je to bilo lukavije nego da vercam le u friideru, ili da mu odreem palac i jo godinu dvije, dok se skroz ne raspadne, falsificiram potpis za socijalnu pomo. Uostalom, tko je tada, osamdeset i tree, u onom hladnom sivilu srednje Evrope mogao uope pretpostaviti da e se stvari ovdje izvrnuti tako ugavo.

Stanislav Habjan Potari lakog sna Nekoliko minuta prije podneva, iz kue br. 15 na uareni plonik izaao je fotograf Filipi. Priao je parkiranom Cadettu, otvorio mu sva vrata, spustio sve prozore i brzim se koracima vratio u hladovinu.

43

S vrha ulice velikom brzinom sputao se potar. Ispod njegovog motoria asfalt je blistao kao lokva i fotograf je zadivljeno mirkao. Potar je zakoio ispred ulaza u kuu br. 15 i ne gasei motori ugurao sveanj kuverti u jedan od nekoliko sanduia. Fotograf je pratio njegove pokrete, ali pisma nisu bila naslovljena na prezime Filipi; nestala su u sanduiu s natpisom Malo sree ponekad u limuzini s Plutonom. A ne, nije za vas rekao je potar raspoloeno. I dalje ne gasei motor, skinuo je kacigu, izvadio cigarete i pripalio s dubokim uzdahom ispunjenja. Ali jeste li ih samo vidjeli! Fotograf se nagnuo blie: to kaete? Krui ih ve na tisue svakodnevno rekao je potar. Tih kuverti, mislim. Povezalo se strahovito! Fotograf je izvadio maramicu, obrisao lice i produio gledati kako mu se Cadett zrai. Nekima od naih se to sve ne svia nastavio je potar. Moj prijatelj Pinta, recimo, kae da nije potegnuo iz Garenice zato da bi ga tu neki balavci dresirali Ako si zbilja toliko konzervativan potar Pinta, rekao sam, onda nisi trebao ni dolaziti! Ne radi se o tome, Boo povikao je. Ako je adresa gladna to je na izraz za nepotpunu ja u je traiti satima ako treba, raspitivat u se, dat u sve od sebe Potar sam! Ali ovo.. Da otapam vosak, da odljepljujem lane etikete, dlaku i perje samo zato da bih ispod svega toga ugledao neku ifru koja eventualno znai putokaz do neije adrese Ne, Boo. Ja to neu! Kako ne shvaa, Pinta, govorio sam ao mi je prekinuo je potara fotograf Filipi. Ne ujem vas! Kao da namjerava krenuti, potar je nekoliko puta pojaao gas motoriu, a zatim je s razumijevanjem pogledao fotografa i rekao: Dok sam ja, s druge strane, vidite, oduevljen Pinta ne razumije koliko potar moe pronai uitka u takvoj komunikaciji. Pred njim se otvaraju cijele interne mitologije, on postaje aktivni sudionik na ije se sposobnosti rauna i za kojeg se tono zna kada je dovoljno sazrio i nauio da mu vie nisu uope potrebne ni adrese ni imena na potanskim kasliima. Ako ja, na primjer, dobijem kuvertu na kojoj pie Uzima me srcem Miki kad me dira rukom, odmah palim motor i

44

jurim tu na Volovicu u Kriku 15, gdje znam da se nalazi sandui s natpisom Malo sree ponekad u limuzini s Plutonom Miki Pluton, razumijete? ista asocijacija. Ne ujem! vikao je fotograf. Ne ujem! Znate, tamo u poti, ujutro, prvo posegnemo za takvim kuvertama. Zadaci su sve tei i tei, ali najboljima od nas uvijek uspije. Juer, recimo, bila je jedna s natpisom Da sam s trefom iel opal bi. Boo, rekoh sebi, ta je tvoja, vozi u Centar, Masarykova 3, kasli glasi: Diskusija sutra na obali, meaj! Na vratima kemijske istionice s druge strane ulice netko je OTVORENO okrenuo u ZATVORENO. Fotograf Filipi je pogledao na svoj sat i trgnuo se. U iduoj sekundi ve je sjedio u Cadettu i zatvarao vrata. Potar je dodao malo gasa i rekao: Priznat u vam neto Veina nas, potara, intimno vjeruje da nije daleko dan kad e ti momci konano zatrebati i svoje vlastite, privatne potare Potare lakog sna, elinog srca, visokog kvocijenta i irokog spektra nesputanih asocijacija! E pa vidite nasmijeio se potar i navukao kacigu za taj trenutak treba biti spreman! Stiajte malo taj motori doviknuo mu je fotograf kroz prozor Cadetta i tono u podne pritisnuo papuicu. kripa guma koje se odljepljuju od rastopljenog asfalta probudila je dvije djevojke koje su spavale na kuhinjskom balkonu kue br. 19. Djevojke su ustale, pogledale na ulicu i zadivljeno ispratile pogledom potara koji je vozio prema trnici gotovo neujno, kao da jedri po lokvama.

45

Edo Popovi ovjek koji je ubio vlastitu sjenu

Dugo sam spavao. Kad sam konano otvorio oi, prolo je trideset godina. Ugledao sam u sumraku fluorescentno plave tranice... tihe ceste u pokrajini po kojima su kao krijesnice puzali automobili... vapnom oliene kue na rubovima mranih uma... eljezne arabeske mostova... neonsku abu sa utom krunom... staklene kupole tvornikih hala prekrivene aom... tvrave radnikih etvrti oljutenih proelja... djevojku s cigaretom u ustima koja se svlaila iza osvijetljena prozora... prazne eline rijeke... Jednom je njima plovila flota papirnatih brodova kojima su zapovijedali olovni vojnici. Brodovi su zaboravljeni, a olovni vojnici, grozniava pogleda, jo uvijek putuju gradovima. VW bez kotaa prevaljen na bok u sporednoj ulici... Tamnoputi dileri brbljaju i smiju se glasno u sjenkama kunih vea... Kloari se griju na otvorima kanalizacije... Ima li moda jednu marku... U izlozima lee zaboravljene kurve, neispravne, ali lijepe... Jebanje se pretvorilo u nonu moru... Ljudi zavrite im se nehotice oeu jedni o druge... Tri milijarde ljudi hoda ulicama, livadama, umama, pustinjama i panino urla... Trideset godina, rekoh za sebe. Ledena kia bui sitne rupice na mojim obrazima. Sklonio sam se u jedan antikvarijat i prebirao po policama. Panju mi privue Felsova knjiga Mein Land. Kupio sam je, iako imam novije izdanje. Posveta je ispisana crnom tintom: Nana, es muss alles WENDERS werden, E. Dezember 1978.

***

46

 Kad sam doao u Frankfurt, bilo mi je sedamnaest i oi su mi bile vee, u tim godinama ovjek vidi vie poeo je Jrgen. Ne vai, to si ve napisao rekao sam. Rezignirano je slegnuo ramenima. eli li rei ili napisati neto novo, mora izmisliti novi jezik koji e se potpuno razlikovati od svih dosad poznatih jezika. Ili novu tintu. Da, da... Wenders... on je okay. Rick's Cafe se rastvara u mutnoj svjetlosti... U dnu zvei automat za cigarete... Pognuti nad stolovima ljudi mrmljaju, kao da se mole... Ispred prozora promiu sjenke kiobrana... Platno iznad anka njeno mi tone u oi... ovjek na lomai vlastitih knjiga. Gomila duhovitih kritiara (duhovitih, jer se valjaju od smijeha i kritiara, jer ga kamenuju) urla: Tebi je potreban psihijatar, pravopis, kuni odgoj, a on malaksava jer mu je pun kufer natezanja. U pozadini, uto nebo paraju dva zelena jonska stupa i crveni rezervoar za gorivo. Rijei su male pizde kae Jrgen. Potrebno ih je njeno i oprezno stiskati sve dok ne prokrvare. Slagati se moraju s puno obzira i takta jer se one meusobno ne podnose zbog estetike, ideologije, ablonizacije... Veeras nema Bogarta. Veeras nema ni starog Crnca za klavirom. Veeras nitko nee rei: Play it again, Sam.

***

Koliko prosinaca ima u godini?

***

Proitao sam negdje da misliti na nekoga znai zaboraviti ga i esto ga buditi iz zaborava.
47

Nana je uvijek priala glasno, preglasno za moj ukus. Nana kad je zijevala, nije stavljala ruku na usta. Nana je svoje gaice ostavljala svud po stanu. Nana je, dok bih pisao, dizala groznu buku traei ba one bijele gaice, zna, one ipkaste koje sam jesenas kupila u Rimu. Nana se majinski brinula o Sabini, vodila je u etnju, u posjete prijateljima, na ljetovanje. Sabina je Nanina pudlica. Pri kraju etvrte godine zajednikog ivljenja (uvijek me spopadne cer kad netko kae: zajedniko ivljenje, jer ljudi sve proivljavaju sami, a zajednika im moe biti kupaonica ili dnevna soba ili u najboljem sluaju krevet) dakle, pri kraju etvrte godine zajednikog ivljenja, podigavi jednog popodneva pogled s rukopisa na kojem sam radio, primijetio sam Naninu neobinu uurbanost: marljivo je u papirnate kutije trpala vaze s cvijeem, knjige, Sabininu zdjelicu za hranu, ae, portabl televizor... To ne moe rekoh televizor sam JA kupio. Vratila je televizor na komodu, bez rijei, i nastavila trpati u kutiju kvaice, etke za ribanje, runike... Znai, ide rekoh, znajui da je to moralo zvuati glupo. Naas je podigla glavu. Ja ve dugo nisam ovdje rekla je slaui poderanu kuhinjsku krpu samo sad odlazim. to li e joj ta kuhinjska krpa, pomislio sam.

***

Biti s Nanom znai misliti na to hoe li netko usred tucanja ukrutiti sve miie i proderati se: Isuse! Sabina! Moram je izvesti u etnju! Biti sam znai ne misliti na to. Ili: imati vremena gledati kako se ledena kia pretvara u snijeg.

***

48

Polaroid fotografija koju sam napravio onog dana kad je Nana otila: korica plavetnila proarana bijelim prugama (Nana je to nazivala nebom) mrava, kvrgava, zelenkasta stabla red naputenih sivih zgrada predvienih za ruenje komadi pustog plonika i ulice tri uline svjetiljke kontejner za smee, pretrpan i zaboravljen Svjetiljke se pale jo za dana, oko pet sati. Tada ljudi izlaze u etnju sa svojim blijedim sjenama. Na terasi s koje sam fotografirao danas sam napravio Snjeka. Oi su mu dva plava dugmeta. Usta, uiju i nosa nema.

***

Posljednjih dana s teveom neto ne tima: iz mranog ekrana dopiru samo krikovi. Stranice novina preplavljene su mrtvim znakovima i egzotinim leevima. Imam izvrstan alibi: moj znanstveni interes za podruja komunikacija, neurokirurgije, lingvistike i nuklearne fizike ravan je nuli, sve su moje simpatije na strani kitova, tuljana, Afganistanaca, Turaka, homoseksualaca i ostalih rizinih skupina, a moje tijelo, jo pod narkozom, tek to je doneseno s izlobe moderne skulpture i suvremene tehnike abortusa, koja je bila postavljena u predvorju Intercontija.

***

Snjeko nema ni udova. Iskreno se obradovao ugledavi me. Nije prozborio ni rijei jer nema usta... to sam ve rekao. Samo su mu oba oka ushieno otpala. Podigao sam ih s terase, njeno ih utisnuo u njegovu nelijepu ali simpatinu glavu i potapao ga po leima. Sve e biti okay.

49

***

Zahvaljujui povremenoj naoblaci, snjenim oborinama i ljutoj tradiciji, teve smetnje su danas otklonjene. Krikovi su, zbog napretka tehnologije i zatite ovjekove okoline, pretvoreni u tiinu, a novine, to se mora posebno naglasiti, ponovo miriu na Zirodent i aftershave losione.

***

Uoram se u gae svaki put kad mi pred oima iskrsne Nanina poderana kuhinjska krpa.

***

Jutros sam zaboravio iznijeti smee... zaboravio sam imena mnogim ljudima i stvarima... zaboravio sam koji je dan... zaboravio sam. Probudio sam se oblijepljen stravom, broj jedan. Broj dva, pored kreveta je kleala Nana. Napravit u ti tufnicu iza uha kae umirujuim glasom. Sanjao sam drugu vonju slaloma za Svjetski kup kaem. I kako je bilo? pita ona. Dobro kaem ja.

***

Snjeko zna imena svih ljudi i stvari, samo ih ne moe rei.

***

50

Opet se vraam Nani. inim to u strahu da ne izaberem goru mogunost. Ili, to je najgore, da se ona ne vrati meni, kao to je to ve bezbroj puta uinila. U mojim snovima i nonim morama. Potoci konjaka pojaani etama izvjebanih narkotika nisu me izvukli iz govana, nisu me oslobodili tjeskobe. Zabijam tjeskobi no u slabine, u vrat, silovito. Ljubiasta, gusta krv rasprskava se u oblake konfeta. Tijelo je ene elatina i jedva primjetno podrhtava. Redovito masturbiram. Sjeanja su, unato vremenu koje je proteklo, jasna. Drmnidrkni terapija za dobar dan i dobar ten. Ba kad sam svravao, neto mi je kvrcnulo u glavi i umjesto Nanine slike, pred oima mi je titrala slika neke druge ene. Kao ivotinja zaurlah.

***

Ponekad, nou, u naputene zgrade dolutaju kloari. Znak njihova prisustva je mnotvo vatri na kojima se griju. Griju se i ekaju smrt, toplije dane, policiju.

***

S Felsom u depu otiao sam u antikvarijat. Djevojka za pultom jela je kola i itala nekakav magazin. Nevoljko je podigla glavu i oblizala eer s usana. Kupio sam je ovdje prije nekoliko tjedana, rekoh pokazujui knjigu. Neto nije u redu s knjigom? Ne, sve je u redu, knjiga je ionako iz druge ruke, nego sjea li se moda djevojke koja ju je prodala? Ne, ne sjea se, a zato mislim da je to bila djevojka? Pokaem joj posvetu. To nita ne znai, rekla je odgrizajui komad kolaa, moda je knjigu donio taj E, to li je ve.
51

Poao sam prema vratima. U svakom sluaju, rekla je, ima tu mnogo knjiga s posvetama, pa ako me zanima... Okrenuo sam se i mahnuo joj.

***

Poeli su puhati snani juni vjetrovi. Snjeko se rastapao. Danima sam nijemo stajao ispred njega, a on se uruavao, nestajao, bez sjenke predbacivanja ili optube u oima. Tek s malo straha i tuge.

***

Jutros sam iz lokvice na terasi izvadio dva plava dugmeta. Noas nisam plakao, ali se to ne rauna, jer je bilo u snu i unaprijed.

***

Udaljeni zvuci automobila... Klokotanje vode u zidovima... Netko hripa na stepenitu. Stavljam dugmad na oi i prilazim prozoru.

Edo Popovi Goli grad

RATTLE BIG BLACK BONES IN THE DANGER ZONE THERE'S A RUMBLIN' GROAN
52

DOWN BELOW THERE'S A BIG DARK TOWN IT'S A PLACE I'VE FOUND THERE'S A WORLD GOING ON UNDERGROUND

Marimba jutra... Jutro u Novom Zagrebu je loe jutro... Gomila praznih aa s tragovima rua na rubovima, nasmijeene ae... Jutro je i pepeljara puna opuaka koji trepere i blijede kao zvijezde i gase se tiho pitei... Jutro su i lokvice vina na stolu i ostaci razgovora i smijeha i prevrnute alice s crnim, ispucalim pustinjama na dnu... Svaka alica jedna pustinja.

***

Karlo je otiao. Juer. itavo smo se popodne pokuavali ubiti pivama, ali ispalo je nekako da boce koje e nas dokrajiti lee u tamnom zakutku neije ostave, bezazlene, tihe, zaboravljene. itavo je popodne kropila otra kia, ubitana kao ritam maina, a sivilo su parali altsaksofon, krici i aputanja. Dok smo se opratali, zurio je suhim, mrtvim oima u dvojicu vojnika koji su, ukoeni, pozdravljali ispeglanog drota. U elucu mi je gorjelo tisuu baklju... Zapravo mi je sve to strahovito ilo na kurac... Karlo, ta tri mamlaza koji su neto mahali rukama, kondukter koji je skakutao unaokolo i tjerao ljude u vagone... I svi ti odlasci, rasjeene ruke, razbijene boce i njuke na prvim, drugim, pobljuvanim, nafiksanim i svim ostalim peronima ukraenim zagrljajima i plotunima jecaja koji nita ne znae. I sm sam jednom, nakljukan ravnodunou, uskoio u vlak Hamburg/Altona Atena, preko Zagreba i Beograda... Iskoio sam iz njega, u povratku, godinu dana kasnije, napuhnut od injekcija i poslunosti, a sve to mi se u meuvremenu dogaalo javlja mi se ponekad u nonim morama. Alica je rekla da e moje putovanje trajati sto godina samoe rekao je Karlo popevi se uz dvije eljezne stepenice.
53

Uinio mi se stravino dalekim. Tu nije bilo zatvorskih uvara. Nije bilo ni reetaka, ni visokih, sivih zidova s krhotinama stakla i bodljikavom icom na vrhu, niti tornjeva punih reflektora i snajperista. Pokatkad su dovoljne dvije eljezne stepenice. Alica je kuka rekoh. I bila je kuka. Ostala je kod kue, nateena od plaa. A ene plau samo zato da bi vam kasnije mogle predbacivati. Osim toga, taj tos je prodala i meni, to pokazuje koliko je nematovita kuka, ta Alica. Put do mene traje sto godina samoe tako mi je rekla jednom prilikom. Nisam bio lud za putovanjima k njoj. Zanimalo me, kao i Karla uostalom, da je tu i tamo poevim, i to je bilo sve.

***

Jutro je ravnoduno... Zaudara na konfekciju... S prozora vidim sablasne tramvaje... Vidim radnike zguvanih, beskrvnih lica kako s rukama u depovima mariraju plonicima, a iz usta im izlaze oblaii pare.

***

Probudio sam se u mraku. Preko puta, u kasarni, truba je javljala poveerje, njenu, najnjeniju uspavanku, kakvu samo poeljeti moete. Iznad grada bljetala je naranasta kupola svjetlosti. Sline su mi potekle na usta. Grad je nou najsigurniji zaklon od drugih ljudi. Kad ste zatvoreni u stanu, svaki je poziv telefona i svako zvono na vratima strepnja. Tu ste u stupici. Uhvate vas kao takora. A ja veeras nisam htio biti ulovljen.

54

Hodao sam otar u vjetru, usijanim maetama rebara krio sam putove. Ulice su zamiljene i kao i ja ne idu nikuda. Samo krelci vjeruju da ulice vode Nekamo. esto se pitam na to su mislili ti frajeri koji su ih gradili? Na one koji e njima hodati sigurno nisu. Svaka je ulica dio ogromnog labirinta koji mami i ubija, u njemu se crkava polako, s uivancijom. Na uglu kod apoteke nabasao sam na frendove, bezimene, mrave icare, koji po itave dane tumaraju uokolo i kucaju na vrata raja. A kada shvate da IZA nema nikoga, razvalit e ih crnim glenjericama kupljenim na otpadu i nastaniti se daleko od prljavih pelunki, smetlita, pononih makljanja, racija, preprodavaa loe trave, daleko, van domaaja. Pozdravili smo se krutim pogledima. U oima nam je tetovirana Layla Khaled. Mozgovi su nam iscipelareni, mozgove su nam iscipelarili mekani momci u elinim prslucima s ugraviranim simbolima moi, horde mekanih momaka. Stajali smo tamo i drhtali na divljem vjetru (vjetar je jedina stvar u gradovima koju ovjek nije uspio pripitomiti) i duvali dok nas je Fassbinder mitraljirao kilometrima vrpce. Odnekud su se tu stvorila dva policajca. Iskesili smo se na njih i ustuknuli su. Shvatili su da su suvini, zaista su bili srce, ti policajci. Kod javne govornice guvali su se djevojice i djeaci i ekali nekoga. Ljubav je letjela svud uokolo, to se mora rei.

***

Alicu sam zatekao kako sa sedammetarske skakaonice vjeba skokove u votku. Sjajno je to izvodila, Alica, sve vritei od zadovoljstva. Zaboravio sam rei da je ona danas odrasla ena, da se skinula s heroina i da se jedva sjea djetinjstva. Ipak, pokatkad je, ali samo u snovima, posjeuju podivljale make, kraljice i krvnici. Usana nabreklih kao zvuci tamtama, takva vam je Alica. esto sam, leei uz nju i istraujui je prstima, zamiljao Karlove ruke kako klize tim istim mjestima, pitajui se jesu li kapljice znoja na njenom trbuhu, glatkom i toplom, zapravo ostaci njegova znoja pomijeanog s naim u tajnom i oporom bratstvu. I osjetio bih njene bolove u preponama, slutnju divljeg, neobuzdanog fuka.
55

Studen se sputala na nas, malarina groznica u utrobi. Alica je lijepa u crnom trikou... Alica je Uicana Cigareta... Ona pria: Spavala sam itavo popodne... Neto sam runo sanjala... Bilo mi je zlo kad sam se probudila... Natjerala sam sat da zvoni... Tiini su popucali zidovi... I jo: Dozvolila sam Waitsu da legne u moj krevet... Kad je otiao, zamiljala sam nekog tipa iz tramvaja kako me estoko tuca... Pomislila sam kako ste me ti i Karlo maltretirali i opet sam zaspala... Probudila sam se u pola jedanaest... Ona zelena pepeljara koju sam dofurala sa sobom iz bolnice noas je narasla... Svukao sam se i legao u krevet. to sad? proaptala je u polusnu. Doi. Posluno se ugnijezdila kraj mene i zagledala u strop. Mislim da bi se morala svui. Dobro mi je i ovako mrmljala je svlaei se. I rasli su zidovi tjeskobe, visoki zidovi puni jezovitih grafita. Dolje, duboko pod prozorima, u tamnim ulicama, huala je tiina. Leali smo ne dodirujui se, dva lijepa lea. Oekujui udo, prkao sam neto po pimpeku. Stvarno je bio u jadnom stanju, to jest izgledao je kao crv koji je upravo doivio ok i koji se zarekao da e, bude li potrebno, stoljeima ostati skvren, ubre jedno. to to radi? budila se Alica iz polusna. Nita. Drka! vrisnula je. Koji ti je kurac? rekao sam. Izjurila je iz kreveta sto na sat, dograbila je au, promaila me, rastrala se po sobi kukajui: Drka! Drka! Gledaj, duo, stvarno... kui... Van! Van, gade pokvareni! stvarno je poaavila. uje li! Van! Za mnom se, niz stepenice, valjala bujica urlika i plaa, silovita bujica koja sve rastura i nosi. Osjeao sam sifilitine poglede iza pijunki, sifilitine poglede istih takvih ljudi.
56

U haustoru sam uhvatio nekog frajera kako pia. ovjek se u ovom gradu nema gdje popiati poslije ponoi rekao je.

***

SLIKA U OGLEDALU: kolobari pod oima zauzimaju treinu lica i svakodnevno rastu, ire se, plavi kolobari, mlohavi, naborani mjehuri. Jednoga u se dana pretvoriti u namrekani ocean plavih kolobara. Ipak, veseli me to sam iv, hou rei: jouvijekiv, ovakav kakav jesam, mamuran, nadrkan, s noevima u elucu, a jutro je i netko urla u hodniku: Upomo! Vani je minus tri! Upomo! Zovem Alicu... Uradi bilo to, samo neka je toplije, hladim se... Hladna sam... Ono sino je bilo O. K.... Eksplodirala me votka, voli li me... Pokupio sam neke enske u Pothodniku... Neke enske... Ma bez veze, lokali smo... Jo su tu... Otile su... Ti si lud... ori mi se za poiziti... Ofarbaj sobu i promijeni posteljinu... Haustor ti je sav zapian... U Fisheru PHM77 stanuju ludi patuljci, elavi, snana zvuka. Vozim se u posrebrenim hardcore koijama i sanjam Mediteran gdje bih, iza sputenih aluzina, zapisivao note bure i vritanje zimskih dana. to e raditi veeras? Pojma nemam. Najvjerojatnije u se ubiti ili itati Michauxa ili u, jednostavno, otii u KINU.

57

Boris Gregori Ruska ljubav Ljubav je imenica enskog roda koja zavrava na suglasnik. Na parafilozofskom planu svaka ljubav ima svoj banalni ili opi dio inkludiran u svaiju i svaku ljubav. Taj plan ne zanima ni jedan ljubavniki par, trokut ili viekutni model, ve po datoj situaciji. Sve ljubavnike svijeta zanima njihov originalni i posebni dio kojeg nema nijedna druga ljubav, tj. differentia specifica, kako bi rekli ueni Latini. Dramaturgija ljubavi sasvim je jednostavna ona ima: a/ svoj poetak ili tzv. bljesak, b/ svoj razvoj ili tzv. sjaj i c/ svoj svretak ili sumrak. U zavisnosti spram njezina svretka, formiramo tri centralna tipa ljubavi. Ako se unesreeni, nakon svretka meuodnosa, spram sebe i svog partnera /partnera/ odnosi ravnoduno i cinino, tad govorimo o AMERIKOJ LJUBAVI. Dio ljudi nakon svretka te udesne avanture doivljava sebe i partnera kao osloboene od ljubavnike nude reakcija takvih ljudi je spontana, normalna i radosna. Oni ulaze u tip TALIJANSKE LJUBAVI. A onaj dio ljudske vrste koji kraj doivljavao nesnosnu patnju i tragediju, spada u nesretne bolesnike oboljele od RUSKE LJUBAVI. Potonji sluajevi u pravilu su neizljeivi /ili se lijee prekomjerno dugo/, a veinom se odnose na jedan subjekt, tj. objekt, ako govorimo o projekciji udnje za njom /njim, njima/. Naalost, moj problem je to spadam ba u tu posljednju kategoriju ljubavi. U fenomenolokom smislu AMERIKA LJUBAV utjelovljuje fenomen unda. TALIJANSKA Trivijalnosti, a RUSKA je Ogledalo Kia. Uostalom, da ki ne postoji samo u banalnim romanima, osjeam najbolje i sam na svojem primjeru.

Boris Gregori Veer na Pigalleu1

zdravo, ja sam kiko. bok, kaliopeja.

58

moe metak? dapae! how much? how long? nije bitno, ali night long? pa, pedeset zelenih. o.k. idemo, tu gore, pazi fali stepenica. uf, to bazdi! a to e, zaboravi. da ti vidim pipu. na! gledaj! fiino, jako, jako fiino! oe i guzu? rado. to je plus dvadeset. o.k., lova nije u pitanju. oe i puionu? moda, bumo vidli. ajde, navali, to eka? ekaj da ga razgibam mogu ja? prosim lepega. FRT.FRT.WOUM. sad je ve ljepi. nije loe pare, ha? pa nije loe ima i gorih.
59

ja bi da ponemo rairi ralje taako HUUU.MHMH.

1

Veer na Pigalleu na tzv. nadliterarnom planu mogli bismo uspostaviti komparativno-asocijativni

odnos izmeu poznate pjesme Vee na kolju i ove prie koja posredno govori o tipinom razvojnom putu naih Kika najdera od kolja do Pigallea i natrag, kui.

Boris Gregori Gramatika Westerna Sunce u zenitu. Vlak u stanici. Pusta ulica maloga grada. Cajger na cajgeru. Sedam bandita i jedan erif. Bljesak sunca na koltovima i znaki od pet krakova. Pucnji u podne. Zvijezda u praini. Romantini heroj14 i zgodna plavua15 u dvosjedu naputaju gradi. Graani zeevi znatieljno prate taj odlazak. To je, dame i gospodo, Gramatika Westerna.
14

Poznati interpret karakternih uloga Gary COOPER Moda bi zgodna plavua mogla biti Grace KELLY

15

Boris Gregori The Birth Of A Nation Jedna se Nacija formalno rodila prije 210 godina. Jedan film o roenju te Nacije danas je respektabilni starac od 71 godine. Gospodo! George Washington i David W. Griffith20: dva ovjeka, dva djela, dvije epohe. A moje je srce sretno jer u njemu ima mjesta i za Deklaraciju i za The Birth Of A Nation. Hvala! /Patriotska izjava za tisak slavnog filmskog producenta/
60

20

Koji se pojavi iza grimiznih zastora, nekako namrgoen, ozbiljan, tragian. Pokloni se vrlo

laganim sagibom glave, a zatim opet nestane, izgubljen u svojem geniju.

Boris Gregori Gdje je nestala deveta pria Mama! Da? Gdje je nestala moja deveta pria? Jebem im sunce, pa u ovom gradu kradu prie. Glavno da smo ivi i zdravi, a pria vie ili manje, nije bitno. Napii neku drugu. Neku pravu. Za Broadway.30
30

Upuuje se na lagani sadraj filmia 42. Ulica, jednu slatku limunadicu druga S. Donnena ()

Boris Gregori Staromodna izjava Televizor. /Moda ete pomisliti da sam staromodan, ali moje tijelo prou marci kad ujem Star Spangled Banner, a iz srca mi se razlije neka toplina, dok gordo sluam zvuke nae himne./ Zubi Predsjednika USA38 ire se u neodoljiv osmijeh.
38

Zaokruite toan odgovor:

a) to su zubi Jima Cartera! b) ne, nego su to zubi F. Marcosa! c) jesi lud to su zubi Richarda Nixona! d) jok to je Roniejevo zubalo!

61

Boris Gregori Snob U svojoj videoteci imam sve filmove Wima Wendersa. Vie onako, iz snobizma. Prvo, mrzi me gurati se po bioskopima, a drugo, ne elim gledati ovo smee koje nam servira komercijalna TV. Tako dakle na miru gledam filmove koje volim i koje gledam iz snobizma, uz pivo i hai. /ifra: Snob iz Greenwicha, tel. 32-101-3657/.

Boris Gregori Gospodin James Fox Gle, nije li ono gospodin James Fox70?
70

Gospodin James Fox (1911-1971); iz ugledne njujorke obitelji, diplomirani fikal univerziteta

Yale, kompanjon u velikoj advokatskoj tvrtci Fox, Bamum & Mayer, uvijek u besprijekornom crnom odijelu s utom ruom o reveru ()

Boris Gregori Krupne koke Haj, ja sam Billy iz San Antonija. U New Yorku sam ve tri godine. Nedostaju mi one domae koke, kakvih ima kod nas u Texasu. Pa ako ove noi ima neka usamljena krupnija koka iz Texasa i ire, moe mi se javiti. Provest emo ugodnu no uz muziku Dolly Parton 79 i Johnieja Casha, a na videu imam neke stare, dobre westerne s Johnom Wayneom. Od hobija mogu rei da skupljam Playboy, fotografije Dolly Parton i oruje iz Vijetnama. I ja sam bio tamo od 1966. godine i mogu Vam rei da je bilo vraki napeto s onim crvendaima80 tamo dolje. Vidimo se! /videoporuka na nekoj lokalnoj TV/
79

Interpretkinja amerikog narodnog melosa Za Billyja ovaj termin, naalost, ima prilino pejorativno znaenje ()
62

80

Boris Gregori Dwight Sones Snop reflektora pada na visokog, plavokosog Dwighta Stonesa104. On se spektakularno i simpatino koncentrira na skok. Mrmlja nekog vraga, poskakuje i hop, kree!! U sebi broji korake, kad doe do broja 9105, on se istegne poput munje i strelovito odleti uvis hopla! Poslije ljestvica blago drhti, ali se ini da nee pasti. Dwight s grem na licu iekuje hoe li taj komad plastike opasti s visine 2,34106 cm na tartansku stazu ili nee
104

Plava, valovita kosa, pjege na licu, helenski stas Prije je brojao do 12 Taj dan je uspio preskoiti 2,31 cm

105

106

63

Carmen Klein Nasilna smrt Ignaza Harolda

Posjedovao je komad zemlje s kuom na jednom breuljku u Gornjem Vrapu. Bio je nediplomirani inenjer kemije. Potkradao je iz laboratorija kemikalije za vlastite izume, pa su ga izbacili sa sveuilita potkraj studija. Vie od svega volio je glazbu, onaj istinski vapaj za osloboenjem s vrelih polja pamuka. Korijeni njegove linosti crpli su hranjive sokove iz bluesa. Prijateljevao je s mnogim Crncima muziarima, posjeivao ih u njihovim klubovima preko velike vode i sam ih pozivao nekoliko puta godinje u goste. Iskopao je jezero u podnoju svog dvorita, oivio ga lopoima i zlatnim ribicama i uredio platformu za ples po sredini. Svjetla vatrometa s prigodne lae uljepavala su odsjaj flauta i saksofona. arki i areni zvukovi su frcali. I sam bi se pridruio puui u trubu. A bio je i strastven plesa. Ispreplitao je noge tako vjeto, inio takve obrate i skokove, da mu nitko ne bi dao pedeset godina. Bojao je kosu u platinasto plavo, odravao je frizuru kakvu princ Valijant nosi u stripovima, nosio je kratku crnu plianu pelerinu to je za njim vijorila i visoke gipke izme uz nogu. Nikada nije bio u stalnom radnom odnosu. ivio je od vlastitih nacrta i projekata za izume, kao i od opredmeivanja dotinih. Imao je poznanike diljem globusa koji su naruivali poneto izuzetno od njega. Konstruirao je za ekscentrine engleske lordove i rafinirane istonjake maharade na sumraku svojih vladavina. Svojim briljantnim idejama uvrivao je niti drevnog sjaja. Bio je esto opominjan i proganjan od poreznih komisija, jer od zlatnih zrnaca i prvorazrednih vrijednosnih papira to ih je primao kao nagradu za svoja djela, nije izdvajao za inkasatore: smatrao je da je njegova kua, njegov dom, a njegov rad njegov posao. Bio je plemenit i dobrostiv, pa je izraivao skije i saonice sa srebrnim zvoniima i nou ih kradomice ostavljao u dvoritima siromane djece, kada bi snijeg vitlao i hladni vjetrovi potresali slabunjavim drvenim plotom. Ostavljao bi zadivljujue lutke na koncima koje miu dijelovima tijela i smiju se i kaljae s elinim potplatima za ples u mati po magnetskoj ploi, na mjestima na koja svraaju oni koji nemaju mnogo novaca, a imaju dobar ukus i pozitivne predznake. Bio je dobar s talentiranom mladei iz kvarta i znao je potplatiti vrste ake i snane niice ako je trebalo
64

razlupati neiji skup nemio automobil. Tko je bio odvaan kod njega je mogao zaraditi. Kada bi se kakav poten fakin naao u guvi, Harold mu je poklonio pozamanu svotu novaca za najboljeg odvjetnika. U njegovu intenzivnom ivotu drala ga je misao da nije sam: dok je sluao blues, osjeao je da su mnogi veliki duhovi uz njega. Izumio je tekuinu kojom je mogao unititi svijet. ovjek koji bi bio pokropljen njome raspao bi se onog asa kada bi se dotaknuo s nekim drugim, a drugi opet s treim i tako u nedogled. Poreznici su ga teretili i traili da izrui dvoje mladih kojima je namijenio nasljedstvo. Bilo je dovoljno da na poreznika saspe tekuinu taj se iz formalnosti stalno rukovao. Poslao im je cedulju: Mogao bih vas sve unititi kao takore, ali niste vrijedni truda ni formule. Porezni inovnik htio se domoi formule da bi sudbina svih ljudi bila u njegovim rukama. Izvrena je opsada kue Ignaza Harolda. Iziao je na mansardu i branio svoj dom golemim ambulama umjetnog urina i amonijaka, namotanih u redenike, koje je itrcavao buei ih na iljku prikladnog katapulta s koloturom. Ali, postavili su mu klopku u obliku glazbe, kazetofon su sakrili iza ivice. Iznenada je zauo rije voljenog bluesa: I believe, I believe my time aint long I aint gonna leave my baby and break up my happy home. U blaenstvu je rairio ruke i polako, rajski se smijeei potrao cvjetnim travnjakom ususret glazbi. Velika mrea za leptire podigla se i sklopila nad njim, stegla ga naglavake, privukla u eljusti mraka. Znao je da ga vie nikada nee vidjeti ivot svojih svirala. Satima je leao zatvoren u vlanom mranom podrumu, a onda je napipao dugu elinu kuku na zidu, udaljio se nekoliko koraka i unuo, zaletio se i nabio elom na nju, ostavi koljenima na podu. Svoju duu otposlao je s bluesom. U novinama je samo pisalo: Psihopat poinio samoubojstvo u tuem podrumu. Mladia i djevojku koji su pobjegli u sedamnaestoj od sivila i nali zaklon u Haroldovu razumijevanju, sada su poreznici poslali natrag i tko zna to e s nadarenim duama biti u svijetu koji ne shvaa to se u njima zbiva. Kuu s jezerom posvojio je porezni inovnik. To je isti onaj ovjek koji je nekada Harolda tuio da uzima kemikalije, jer mu je bilo krivo to je bistriji kemiar od njega. Poreznik je isto nediplomirani ing. kemije, njega nisu izbacili sam je propao. Sad uiva u svojoj vlasti nad

65

opasnom tekuinom. to e biti ako je u svojoj paranoidnoj svijesti izlije na nekog prestupnika koji mnogo uiva u seksu?

Carmen Klein Metamorfoze U slobodno vrijeme bavim se kriminalom. Rano u djetinjstvu poelo je kraom automobila. Stara me ujutro vodila teti na uvanje, ali joj se urilo na tramvaj, pa sam komadi puta uz Primijenjenu umjetnost i budui eljpoh prelazila sama. Jednog jutra bilo je sunce. Bilo je lijepo jutro. Izmeu borova i posuda za cvijee stajali su gusto parkirani automobili. Izgledali su kao ivotinje. Kroz stakla vidjeli su se retrovizori, na retrovizorima bile su privezane male ivotinje. Iza stranjih sjedala leale su velike ivotinje, mahale su glavama i plazile jezike, a male ivotinje na retrovizorima na koncima tresle su se u zraku. Kvake su se trzale, ali bile su vrste, leptir stakla bila su malo odkrinuta, ali ruka se mogla gurnuti samo do pola. ivotinje na koncima nisu mogle dohvatiti. Jedna ena u eiru i baloneru, stara baba sa zatamnjenim staklima, stala bi nedaleko. Samo tako doe i stane i gleda u ivotinje. Promatra ih. (Bila je nalik gljivinu klobuku, mrana.) Tako je to bilo tri jutra. etvrtog jutra mojoj staroj nije se urilo, vodila me teti i skoro da skrenemo iza ugla, u Prilaz, kad se stvori baba-dekster na ustaljenom mjestu. I ree: Vaa kerka svakog jutra, provaljuje u automobile. Moja mama smjesta me pone braniti. Govorila je: Pa vidite, to je jo sasvim malo dijete i Ma hajte, molim vas, nemam ja vremena, meni se uri. A onda me povukla za ruku, da idemo. Odostraga, za drugu ruku, povue me baba-dekster i mi naglo stanemo. (Iza crnih stakala svjetlucale su joj crvene oi.) Prolazila mi je otrim prstima ispred lica. Jako je vikala da je sve vidjela (a ja joj vjerujem), kako na silu pokuavam otvoriti vrata, svirepo trzam kvakama, guram ruke kroz prozor i dopirem prstima do cinduk brave, razbijam akama karoseriju, trgam registarsku
66

tablicu, noktima oteujem emajl i da se naslaujem skrnavei plodove tueg rada. I napokon, kako uspijevam i ulazim, razdvajam krovove od ostatka karoserije, lijeem u ulubljeno eljezo i odlazim iza ugla, u mrano stubite Prilaza br. 5. A onda, nou, vidi me sa svoga prozora dok s nonim pticama letim po zraku u izvrnutom krovu automobila, plovim po mukloj tami i isputam udne krikove, a oko mene oblijeu sove i mi tiho razgovaramo, a mjesec iza krovova javlja se svijetao i pomalo krvav. Vikala je jako dugo da je sve vidjela. Ljudi su uli, ona me je pokazivala. Traila je svjedoke. Neki ljudi sa smijekom su potvrdili da su me doista vidjeli kako se posljednjih dana povlaim onuda. Istina o meni vie se nije mogla kriti. U ranu jesen ezdeset sedme, s nepunih pet godina, dospjeh na glas kao profesionalac. I kako je vrijeme odmicalo, sve sam dublje i vie zagrezla u zloin. Moje najuspjelije seanse vezane su upravo za taj komadi grada, preko puta Kazalita, a ispred staklene zgrade koju neki ljudi zovu Opera, a drugi eljpoh. Gotovo deset godina kasnije ila sam onoj istoj teti da je malo vidim. Na onom mjestu, u onim istim posudama s cvijeem raslo je crveno cvijee, slino grozdovima, u malim grmovima. Inae, kad hodam, uvijek usput trgam male granice i cvjetove s grmlja, pa ih onda mrvim u prstima i smrvljene bacam oko sebe, tek toliko, zapravo sasvim bez veze, bez nekog dubljeg znaenja. I tako, ba prolazim kraj spomenutog bilja s crvenim cvjetovima u grozdu, i hou otkinuti granicu, ali bilo je prilino ilavo pa potegnem malo jae, kad tamo, odjednom pone neto kripati, puckati i poputati i za tili as stvori mi se itav grm u ruci i od uda nisam znala to bih drugo, pa dignem ruku u zrak. E sad, tu tek poinje pravi zajeb. Zemlja je bila tako suha i rahla i sva ispucala, a korijenje vodoravno isprepleteno i suho, i kad sam digla ruku u zrak, tako lananom reakcijom stadoe iz zemlje izlaziti i ostali grmii i s uasom ustanovih da se sve to zapravo dri na jednom jedinom dugakom korijenu, ko na nekom dugakom klupku page. Ve sva preplaena i izbezumljena poeh trzati i potezati da vidim gdje je toj betiji kraj, a klupko se sve vie odmotavalo i istezalo, jedan po jedan crveni mali grm oslobaao se posude iz zemljanog

67

prizemljenja u podnoju i hitro iskakao u atmosferu. A sve to zbilo se munjevito, tako brzo kao kad oice skau kad se vuna para. Nekoliko sekundi drala sam biljnatu zvjerku u rukama posve rairenim koja se sa svake strane jo doticala zemlje, toliko je bila dugaka, a grmia je bilo desetak, na jednakim razmacima. Jedva da biljketinu odvagnem, a ve se sa strane poeli skupljati ljudi. Samo tako doli, stali, pa bleje i neto mrmljaju. Promatraju i brundaju negodujui. Ustanovih da je za mene najbolje da se izgubim to prije. Zavitlam grdosijom iznad glave, snano zamahnem i odbacim je na mladu zelenu travu. U zraku se neman jo jednom skupi i rastegne, dohvati me jednim krajem po glavi i napokon se smiri na tlu. A u trenutku dok je poast jo lebdjela po zraku iznad moje glave, grudice zemlje s korijena natrusile su mi se svud po glavi, i kako me je ono odalamilo, pune oi bile su mi pijeska i zemlje, ak mi je ulo u usta. Ubrzanim korakom odmicala sam iza ugla. Tono sam znala da ide za mnom i da e se to dogoditi. To se osjeti, odostraga na glavi postoji mali radar, odmah se, iz daljine i bez okretanja, skui da se netko sve bre i bre odostraga pribliava, razdaljina postaje sve manja. Zrak postaje jako gust i napet, napon raste, jo nekoliko sekundi i sad; uhvatio me za lakat i neizbjeno odveo natrag, uvar, portir, to li, iz one staklene zgrade pred kojom su posude s cvijeem. Otvorio je debela staklena vrata, ugurao me unutra, vrata su se sama vratila na mjesto, i jo je na njih stavio lokot i zakljuao. Pa me bez rijei vodio po nekakvim beskrajnim stepenicama i hodnicima, sve puno zavoja, a mrano i zaguljivo. Napokon se zaustavi i pokuca. (A bio je odvratan, fuj, tipini portir, vratarski tip, uvarski nastrojen, jeben i zagriljiv.) ef je sjedio za stolom, sav debeo i mastan. Mislim da je prolo strano puno vremena dok su me gnjavili. ef se nadmono smjekao dok je ovaj iznosio dokazni materijal. Da je sve vidio. Iz iste obijesti i zloe da sam iupala siroti cvijet, bez ikakve elje za njim, ak ga ni odnijela nisam, nego ga ubila i bacila na travu i jo otetila travu, to vie nije samo sluaj kakve su prije imali, to je smijeno nedjelo, opaka pakost, unitavati
68

nasade s predumiljajem, kamo bismo doli da su svi takvi. To treba globiti, petsto novih dinara, kazniti jo jae, unititi u korijenu, iskorijeniti. ef se protezao na stolici, ispitivao kako se zovem i za adresu. Rekoh neto bez veze. Pitao je hou li to i dalje raditi, mislim upati cvijee. Rekoh da neu. (Da ga se prije rijeim.) Ajde, bjei, ree nenadano i namigne vrataru, a ovaj sav jadan pouri da mi otkljua. Oajno je gledao za mnom kako odmiem iza istog onog ugla. A u meni bilo sve neto mrano i muklo. Za osvetu, i jo iz drugih dubljih poriva, i dan danas smiljam efikasan nastavak svoje, sad ve vie od desetgodinje tamne podzemne karijere. Bavim se stalnom nadgradnjom steenog iskustva, prouavam strategiju i pronalazim najpodesnije naine djelovanja. Ispisujem zidove kua lopovskim ifriranim pismom, identinim za pojedine cehove kriminalaca. Na uglu Varavske i Frankopanske je centralno mjesto, glavna oglasna ploa, tamo na bonom zidu crkve bijela kreda, na utosmeoj fasadi. Razbacani komadii slike koju treba sastaviti, krivulje i kriii, vile i rogovi, mali krugovi i krievi i zvijezde, strelice razne veliine. A izmeu ostalog je jedna ena s padobranom, maja glava iz koje izlaze zvukovi, tvornica s dimom i dimnjakom i iznad toga enska faca, jedna bolnica svedena na osnovne linije. I glava s rogovima repatog ovjeka s kopitom na jednoj konjskoj nozi, mnoga imena i naslovi nekih pjesama.

Carmen Klein Tronogi blues Brati je ljubomoran na udovite, udovite je bilo ljubomorno na Djevojicu. Jednom ju je otelo i zatvorilo u vulkan. Sa sobom je imala samo kovei najfinije svilene odjee i malu zlatnu budilicu koju joj je bila oporuila pokojna Baka to su stvari uz koje se igrala u trenutku
69

otimaine. Djevojica je bila ljepuna, krhka kao porculanska pastirica, crvenkastorie kosice poput prezrelog kukuruza i svijetlih zelenih oiju iz kojih je isijavao ili se cijedio klorofil kad bi se smijala ili plakala. Imala je glasi zvonak i njean kao potonice. udovite je gojazno, dlakavo, masno, nezgrapno graeno s golemom glavom bavastih izbuljenih oiju i tankih udova, smrde mu noge i ne zna se lijepo ponaati. Nije se istinski ulo kada se smije, ni vidjelo kada plae. udovite je svakodnevno u podne kuhalo svoju porciju graha s repom i kobasicom, mljackalo, podrigivalo se i prdilo, a onda je ilo u etnju i u posjete Bratiu i vraalo se tek naveer. Za to bi vrijeme ona donekle predahnula. Ona je jela ruine latice kojih je grana virila u vulkan: ivjela je ondje samo jednu cvjetnu sezonu. Osjeala je odvratnost i ljigavost prema svojoj baenosti i stijenjenosti, nije mogla pobjei iz vlastite koe. Ali, njezin jad koji je zatomljivala u sebi, najzad je ipak morao probiti: niknuo je u obliku tree noge, najprije kao posve mali izdanak, klica ispod pupka, a iznad venerinog breuljka, a danima se jasno formirala ljupka trea noica, kao mala stabljika najprije do iznad koljena, pa do koljena, rastui sve vie nie. U prvo vrijeme njene dugake svilene haljinice skrivale su od oiju udovita ovo opredmeenje duevne patnje. Svakog dana, u kasnijim popodnevnim satima, prolazi pored vulkana visoki lijepi enskar, idui u grad. Djevojica se sitnim akama drala glinenih reetaka na okancu i eznutljivo gledala van, slutei negdje udaljeni ivot, zrak blag i ljude na terasama s cvijeem pred bistroima; sanjarska pogleda osmjehivala mu se. Vidjeli su iskre jedno drugom u dnu oiju. Plamike. Napokon je postojao, struja je potekla, slikovite melodije protjecale su do njega od nje. Jednom se on prigne, uvue ruku u vulkan i izvadi Djevojicu iznutra, iz vlane tame, pa sjedne na travu uz oblinji jorgovan i postavi je sebi na krilo. Bilo bi to tako nekih pola sata, a onda ju je vraao i iao dalje. Nije ju mogao uzeti za stalno, jer je pridolica na ovoj Zemlji i nema drugog stalnog osim kretanja. Imao je samo da nije imao mira. Ona je navijala svoju zlatnu budilicu na tridesetak minuta unaprijed i tihi cincilin bio bi pozdrav do sutra. udovite je primjeivalo da je Djevojica duhom odsutna. Ono je priglupo i nije osjeala kako ona osjea, ali gonjeno slijepom sebinou, utjelo je tek da ona ne sagorijeva za nj. Ne, nije to dobro pa ukleto udovite, koje bi se pretvorilo u umilno bie kada bi ga ona poljubila. Nije teilo (na
70

njenu sreu), nikakvoj harmoniji s njom. udovite je naprosto eljelo da ono neuhvatljivo i prtavo u njoj, to samo nema u sebi bude njegov rob, slavuj u njegovoj krletki ili zlatna ribica u zamuenoj vodi njegova akvarija. Nije moglo slijediti njene zanesene poglede uvis, zastajkivanja u hodu ukrug i obrtaja i njene misli. ak ga je i saalijevala: ona je imala otklon, ono nije. Sauvala bi pred oima sliku enskarovih sigurnih vrstih ramena dok bi odlazio i odvijala paljivo kao da proivljava sadraj dragocjene filmske vrpce u samotnim noima i pustim jutrima, od kojeg bi je uvijek iznova hvatale srsi i eludac propadao u pete ili pak obuzimao blaeni mir koji bi inio da se zagonetno smijei. udovite je bilo beznadno, nemono i oajno i iduih popodneva provjerilo je svoj trapavi emocionalno-transcendentni neuspjeh loim opisnim reenicama Bratiu, naravno takoer udovitu. Jedilo se i tuilo to mu i zatvorena u vulkanu izmie, to je ne moe ipak u potpunosti nadgledavati, kontrolirati. Ljubomornom Bratiu udovite je bilo otklon, bio je zaljubljen u nj, ak su povremeno odravali i nespretne nezgrapne incestuozne snoaje. Bratiu je jetra kipjela i pekla mu u jer je njegov miljenik okupiran drugom i puni sebi glavu nerazumnim. Mrzio je djevojicu iz dna svoje mjeine, nije mogao shvatiti da ona nije kriva. Djevojica i enskar voljeli su se njeno. Vie je voljela ona njega, jer on je prolazio krajevima punim raznobojnog svjetla, pa i tame drukije od one u vulkanu, a ona je hvatala njihove odbljeske. On je iskusan. Pametan i smiren. Velik. Kad je odlazio u no, odlazio bi s njim pritijenjeni dio nje i irio se, rasipao svijetom, on je bio rasipna lea, a u njoj je ostajao pohranjen komadi dosljednog staloenog svjetla i sjene, te krialjke to postoji u njemu i mijenja i trajanje, povratak, centriralo se u njoj preko njega, kao da joj srce bi sabirna lea, jaka projekcija vanjskog svjetla skupljala se u njoj. Sjedei mu u krilu, zamolila bi ga da podvrne rukave (ako to ve prije nije sam uinio) i prelazila prstiima preko dobrih podlaktica, pipala mu trepavice i uvala u akama kosu i koji put protrljala nosiem o netom glatko izbrijano tako svjee lice. Djevojica je imala jamice u obrazima kad se smijala i rupicu na bradi. On bi taknuo prstom u jamicu na bradi podigavi joj glavu uvis i rekao: Bog ti je evo ovdje upro prstom u tebe, proriui: Ova ovdje je ba dobra i svia mi se. Pa bi je sluao kako pjeva i brblja kojetarije. Vrijeme je letjelo. Ponekad bi se ona duboko zamislila i lice
71

joj poprimilo izraz napete maske. to je?, pitao bi. Ja imam tri noge, ree jednom i iznenada podigne uvis, preko glave svoju haljinicu pastelnih boja s uzorkom kie, da ne vidi u prvi mah izraz njegova lica, meni ubrzano raste trea noga, buja od sabitog nezadrivog bluesa u meni, provaljuje i sve je vea, jo joj ima nekoliko centimetara od tla i ni duga haljina je vie nee kriti i ti sad vie ne treba dolaziti ako nee, kad zna istinu o tuzi Uostalom, on je ve prije vidio istinu. Djevojica nije bila neki dobar blefer i esto bi joj se naas obrve pribliile, izbila crta izmeu njih, oi skupile i jae zasjale, lice nabralo i usne stisnule. Rekao je: Priuit u se kao i na ostale dvije. Otada su po pola sata sjedili zagrljeni tako da bi joj poloio ruku ispod haljinice preko lijeve i desne noge, a ona njemu treu nogu preko ruke. Sve su tri neobino lijepe i fino oblikovane enske noice i donio joj je posebnu cipelicu za tree stopalo, koje ne bijae ni lijevo ni desno, ve draesno simetrino, uiljeno. Sredinom jeseni trea se noga ve doticala poda. Djevojica se kretala pomalo neobino, ali ipak graciozno, pa ak ljupkije nego prije, jer je vie pazila. Djelovala je kao muzikalni, skladno navijeni tronoac to neprekidno plee valcer uz neujne zvuke glazbe: Ein, zwei, drei: Ein, zwei, drei udovite je, uoivi za njega novost, bilo uvjereno da je trea noica ono zbog ega su misli Djevojice negdje daleko, kliske, nepristupane, njemu zatvorene, zagonetne, neuhvatljive i nedostupne. Povjerilo je Bratiu o treoj noici, a vlastiti neuspjeh i posesivnost bez otkria ugasili su u njemu sasvim e za homoseksualnim snoajem. Ljubomorni Brati, kojemu bijae ve pun kufer, tada naumi ubiti Djevojicu koja mu misli miljenika odvraa od njega i vratiti stvari na njihovo staro negdanje mjesto. (Obojica su imali neto malo preko osam stotina pedeset i devet godina, to bi u njihovoj vrsti otprilike znailo da je pubertet ve iza njih.) Jedne noi, dok mu je roak u vulkanu hrkao, izvue Djevojicu, zaepi joj usta, odalami je toljagom po glavi kao tele prije klanja, odnese je onesvijetenu na panj i odsijee joj sjekirom treu nogu. Djevojica iskrvari i umre. Brati zavitla odsjeenom nogom i odbaci je daleko. Ujutro tutor udovite pronae tijelo, pokupi ga i zatrpa, izdubivi rupu u dnu vulkana. U rano predveerje lijepi enskar naie na putu na istrgnutu nogu s cipelicom koju joj je bio donio: paljivo je pohrani ispod onog grma i svake sezone on bi (grm) iznova cvjetao i mirisao nakon
72

pupanja kojem je prethodilo zeleno listanje. U toj nozi i jest Djevojina nezadriva razdirua snaga obnove, dar providnosti, vrijednost koju je gajila. On i dalje naveer odlazi u grad i gdjekad duboko udahne izvijajui miris jorgovana. Vulkan i dalje stoji na raskrsnici, prislonjen uz boni zid neke ruevne kue u sporednoj ulici. udovini bratii odravaju odnose. Kad se noi ili rano (ili kasno) ujutro vraa kui i nalegne na stol, pokrije glavu rukama i preturajui u glavi proivljeno, ustanovi da je prilino neobine tragove u njemu ostavila jedina ljudska tronoga osoba koju je u svom ivotu ikad upoznao. Tri stopala ostavljaju prostraniji i upadljiviji trag nego dva. Naroito ako je tree draesno simetrino uiljeno. Tko ne vjeruje, neka pogleda u snijegu. Dodue, tronogih djevojica vie ne postoji, ali znatieljnik se moe osvjedoiti na temelju tragova osakaenih maaka i pasa.

73

Delimir Reicki Bajka (guf)

SJEANJE JE POLA BUDUNOSTI A NEKADA, BIT E, I VIE

EMILY DICKINSON

Po idovskoj i kranskoj mitologiji, Boji Dom ili popularnije kazano Raj ima nekoliko cjelina. Jedna od njih je i skup Dua i zove se GUF. Legenda kae da ovjeku, kada se rodi, od tamo dolazi i potjee Dua. GUF je ujedno i zagonetka koja pojanjava pjesmu Vrabaca! Kada se Dua neujno sputa i silazi k tijelu novoroeneta, to vide samo vrapci i zato pjevaju! Ali, doi e dan kada e pjesma vrabaca zauvijek utihnuti! Jer, u GUFU ima konaan broj Dua. Kada posljednja od njih bude sila k zemlji i ljudima, a GUF ostaje prazan, svijetu e doi kraj. GUF je sedmi, finalni znak Otkrivenja. Prvo novoroeno dijete bez Due bit e znak sveopega unitenja leda, vatre i smrti Posljednjega Suda!
NEROENO DIJETE SHARON TATE TREBALO JE BITI KRALJEM HIPI POKRETA

Thurston Moore Zovem se Inge i vlasnica sam, moram se time pohvaliti, najposjeenije videoteke u Gradu, kojoj je moj mu, sjeajui se boje moje kose kada sam prvi puta kod njega i kraj njega zaspala, a boja te kose, kako esto kae, bila je neto najerotinije to je do tada vidio, dao ime Plavi aneo. Plavoga
74

anela trenutano posjeuje 1750 registriranih lanova koje moje dvije zaposlene djevojke Marija i Sanda i ja onako u ali nazivamo pacijentima. Pacijenti dolaze i vie nego redovito. Dnevni utrak videoteke povelik je i ne bih sada o njemu. Sandu i Mariju plaam 200 maraka mjeseno ponaosob, tako da mi, kada odbijem sve reije, ostaje prilino istoga novca. No, nije sve bilo tako idilino i sjajno na poetku! tamo negdje sigurno je neka velika, golema planina. tamo negdje ona je velika, ali odavde gledana, s ovoga mjesta, ona izgleda manja od ovog mog tapa. ja bih naprimjer, pitao: da li je maleno blie od daleko? Na poetku, ja sam s dvadeset i tri godine imala diplomu knjievnosti i ba nikoga tko bi mi mogao pomoi da mi ona neto u ivotu i znai. etiri sam godine povremeno bila zamjena zamjenine zamjene, nomad po svim moguim i nemoguim gradskim zbornicama od kojih pamtim samo okus loe, na brzinu skuhane kave, gust duhanski dim, miris praine i nervozu. Iskljuivo nervozu. U te sam etiri godine imala etiri kratkotrajne veze, bolje napisano poznanstva s mukarcima kojima sam uvijek, bjelodano je, mazohistiki uivajui u tome, nakon traljavih dekoncentriranih snoaja, priala kako sam zbog nekolicine svojih i tuih imbecilnih srednjokolskih pjesmica upisala, ba to to sam upisala i da je to za sada jedina, ali i kljuna pogreka moga ivota, i da ne duljim, bilo mi je uglavnom muno i besmisleno sve to iekivanje kada e zajapureni i obeznanjeni vlasnik iupati taj svoj naelektrizirani visuljak iz moje kronino pospane utrobe. Ista su me osjeanja u prvo vrijeme odbijala i od Luke, moga supruga koji se, u biti, ni po emu nije razlikovao od svojih brzopoteznih prethodnika. Bio je svreni, zaposleni ing. Graevine koji si za pet godina proboravljenih u Zagrebu nije uspio priskrbiti niti jednu jedinu ozbiljniju vezu, premda uope nije bio nepriline vanjtine. Naprotiv! Kako je samo odahnuo kada je shvatio da se meni, bez obzira na to to izmeu nas nema i nikada nije bilo ruku izgorjelih u nepreglednom mediteranskome umskome poaru pod sprenim plahtama, anela zaspalih na rubu vinske ae u priguenoj, tihoj svjetlosti nekoga separea, onoga neopisivoga svjetlucanja u oima na koje jedino slii svjetlucanje snijega u zvjezdanoj noi kada
75

sve pobijeli kao svjee oliena bolnica, vruih suza, rijei tetoviranih u dnu grla i nesvjestice, od njega, zapravo, nikamo ne ide. nebo je nita drugo nego voda. ali voda rasprena u mnogo, mnogo kapljica, koje se ne dre zajedno, koje se ne dodiruju, tih kapljica ima tako mnogo da ni najdublje more nije duboko kao to je nebo visoko. nebo je vie od najdubljega mora. zato je ponekad plavije nego more. Mirno smo, dakle, obavili sve formalnosti i poeli ivjeti zajedno u dva zasebna ali proimajua prstena. Zaista, nitko ne moe ustvrditi kako sam se za Luku udala zbog etverosobnoga stana u koji smo se odmah uselili i 200 tisua maraka koje mu je otac (sve do mirovine radio je kao najobiniji gastarbajter na gradilitima i arko udio za tim da mu sin postane ba to to je sada bio) poklonio na dan vjenanja da, eto, to bre uleti u nekakav privatni business jer Meni je jednostavno bilo Muka i bila sam Umorna, nisam vie htjela svakoga novoga jutra gledati kako, kao prljava Drava u proljee, u mojim zjenama raste smirena razina oaja i osjeati se kao da ima 270, a ne 27 godina. Luka je, to je bilo najpresudnije, imao jednu izuzetnu osobinu: nikoga nikada nije optereivao svojom osobom. Bilo je ugodno jesenje predveerje, sjedili smo na balkonu, s katedrale su se posve tiho ula veernja zvona, pili smo kavu, netko je na balkonu ispod nas diskretno sluao glazbu s radija, ja sam se opet i opet uvjerila kako od moga posla niti u nastupajuoj kolskoj godini nee biti nita. Idueg jutra Luka mi je potpuno nonalantno, kao da pripovijeda o sinonjem TV-programu, maui maslac na toast, priopio kako misli da je najbolje da lovu koju imamo na deviznoj knjiici uloimo u video-klub! Ta stvar, provjerio je, sada ljaka i vie nego O.K. Problem moga radnoga mjesta bit e zauvijek rijeen, a ako sve krene kako treba, mogli bismo dobro zaraditi i priskrbiti si mnogo toga. On e samo formalno biti suvlasnik, a meni pomagati kada mu to ve vrijeme dopusti, no i dalje e nastaviti raditi u struci, jer nije se valjda devet godina kolovao uzalud! tamo gdje poinje dan, tamo prestaje no, a tamo gdje prestaje no, tamo poinje dan, no poinje tako da dan izgori. sve to izgori postaje crno. eto, naprimjer drvo, ako drvo izgori ono postaje crno, ako papir izgori postane crn, ako tako i dan.
76

U video-businessu snala sam se prilino brzo. Dvije uistinu zgodne ali decentne make, pomalo minkerski, beskrajno ljubazan i informativan odnos prema strankama, bespogovorna kakvoa kopija i neprestano ulaganje u nove i nove jer novo nije nikada dovoljno novo (kako je to govorila Nives, moja stara prijateljica s faksa koja je, zamislite, takoer drala videoteku, i to u Zagrebu, i to u Ilici, i bila mi najpouzdaniji informator novoga i profitabilnoga) uz, naravno, koju kopiju za sladokusce. Uvijek sam se trudila, ma kakvo sranje bio, imati primjerice, posljednji Fellinijev film ili neto slino, jer poslije Fellinija, sladokusci su gotovo u pravilu, zavravali na Clintu Eastwoodu i Charlesu Bronsonu! *** itajui netom napisano, moda ste pomislili, a ako jeste grozno ste u krivu, kako je ivot (su)vlasnice videoteke prozaian, banalan, monoton i nezanimljiv. Nije nebitno ve i to to sam u nekoliko prominulih godina pogledala, to cijelih, a to napreskokce toliko filmova da za njihov zbroj treba etverocifreni broj. No, nikad ne biste mogli pretpostaviti kakve se sve tajanstvene zemlje kriju u jednome tako marginalnome inu kakav je ve primopredaja najobinije video kazete. Ono to vam pokuavam ispriati bio bi i te kakav film. Zasigurno bi se svidio i veini mojih pacijenata. Sve je poelo prole zime, u prosincu, kada su me u mjesecu najznaajnijih praznika i najvee guve, potpuno bez veze i mozga napustile Marija i Sanda. Lova je kao mala, posao ubojstven, eto neka im pogledam vene na nogama, jedna e kao probati neto vani, druga ima tipa koji joj (ve godinama) sreuje neki bolji posao, i tako to. Boe, u prosincu, i to obje istodobno. Kada ljudi nikamo ne idu i samo zure u filmove! Poto nisam htjela primiti ba svakoga, gotovo pun mjesec radila sam potpuno sama (dolazile su i odlazile, dodue mnoge) i doslovno padala s nogu. ljudi su uurbano spremali kovege, velike kutije, a ivotinje premjetali u ograene kamione, to znai da ponovno idemo na put. mi nismo imali mnogo toga za spremanje.

77

Postoji neto u ovjeku, neto to vas tjera da odmah poto se pojavi bude primijeeno, ne samo zbog, moda, malo neobinije vanjtine. Tako je to bilo i s njim. Lica svojih 1750 pacijenata uope i ne pokuavam zapamtiti ali Njega, Njega da. Sitno, mravo tijelo, neuredna, podulja kosa, brada boje kestena koji tek zrije. I oi. One beskrajno plave i tune oi to su sliile na napaene dralove. Ona beskrajna daljina u njima koja je uvala taj daleki grad, mrtve i ive, snijeg i pepeo. A tek one nepovezane, eliptine reenice? Kao i svima, prvoga dana, zatraila sam od njega osobnu iskaznicu. Prestraeno me pogledao i dao mi iz unutarnjega depa kaputa najpohabaniji komad plastike i papira koji sam vidjela u ivotu. Trebalo je stvarno vremena da s Toga, uprljanoga ak i pijeskom, proitam i prepiem na ugovorni formular: Damir Milo, Strossmayerova 99 itd. Bio je stvarno toan. Deset dana zaredom doao bi tono u pet poslijepodne, uzeo samo jedan film, zbunjeno neto promrmljao i otiao. Neku sam veer, jo jednom pokuavala proniknuti u sve to mi je uinio, uz pomo brojeva s njegova lanskoga kartona koji jo uvijek drim meu inima, ako se sluajno vrati, odgonetnula koje je filmove uzimao. To su: 15. prosinca ANGEL HEART 16. prosinca LOST BOYS 17. prosinca ALIEN 18. prosinca DEAD OR ALIVE 19. prosinca PET SEMATARY 20. prosinca NOMADS 21. prosinca SEVENTH SIGN 22. prosinca PRINCE OF DARKNESS 23. prosinca LAST TEMPTATION OF CHRIST
78

Sjeam se da sam, kada je vraao DEAD OR ALIVE, a uzimao PET SEMATARY, prvi put uspjela sam s njim malo dulje razgovarati. Vani je opet, kao nebrojeno puta do tada, bila nekakva grozna susnjeica koja je, izgleda, pokolebala mnoge oboavatelje Plavoga anela. I uope, te zime snijeg nije mogao bez kie i sva bjelina koju smo tako udno ekali nestajala bi odmah im bi dodirnula zemlju ili krovove slijevajui se u mutne i blatne lokve na naim tijelima. Tono tako, pitala sam ga zato gleda samo takve filmove, mi kao to vidi imamo i neke druge, moda vrednije, evo tu je i posljednji Fellini, itd. On me je samo pogledao onim svojim zauenim oima i s puno nelagode kazao da se ne ljutim (?), on bi moda pogledao jo koji od ovih, i to je mogue bre nestao u onoj ogavnoj snjeno-kinoj snomorici. Nisam vam rekla kako, ak i po svojim kriterijima, izgledam prilino dobro i vrlo dobro znam to bi sve sa mnom radili moji pacijenti samo da mogu. Pomislila sam da se isti proces zbiva i s ovim plavookim, i to mi je, moram priznati, prilino godilo i laskalo. Pa toliko sam ve puta vidjela zgrene usnice koje pokuavaju kazati ono to u biti ne mogu, jer nemaju hrabrosti: a Njegove, Njegove su me neobino podsjeale na one Defoeove u LAST TEMPTATION OF CHRIST. Iduih dana bila je grozna guva i ni s kim nisam mogla prozboriti nita osim ono uobiajeno: dobar dan, izvolite, da, naravno, imamo, nadamo se da e vam se svidjeti, sutra, ako vrate, dakako! I tako sve do subotnje, Badnje veeri, kada je vratio tu posljednju kazetu koju je kod mene uzeo i u trenu dok sam je vraala na policu poeo naglo krvariti na nos, da bi se konano, posve blijed, u prepunoj radnji sruio na pod i ostao leati nepomian. ponekad bih odjenuo kostim u kome sam nekada nastupao, namazao lice bijelom bojom i dugo se gledao u ogledalu. neprestalno sam mislio kako mi neto nedostaje.

79

Dva su mukarca odmah priskoila, ja sam iz nusprostorije donijela mokar runik, i nakon gotovo dvije minute nesvjestice u Plavom anelu sve je opet, i nikada kao do tada, bilo nestvarno plavo od tih izmuenih oiju. S tim istim pogledom skrivenim od sebe sama, koji kao da je pokuavao rei kako mu se vlasnik i sam udi i stidi to jo uope ivi, iziao je i nestao na ukraenim, prekrasnim ulicama koje sam toliko voljela u ovo doba godine. To je bilo sve. Nikada ga vie nisam niti srela niti vidjela, osim na. htjeli su znati kada u se vratiti ali ja to nisam znao. odjenuo sam svoje bijelo odijelo, namazao lice bijelom bojom i otiao. Osim tada, kada mi je nekoliko dana poslije Nove godine jedan pacijent, klasini ogavni, olinjali, ugojeni etrdesetogodinjak, ljutito i bez pardona bacio na stol LAST TEMPTATION OF CHRIST dreknuvi: Kakva je ovo pizdarija? To vi dajete ljudima od ijega novca jedete kruh? Skupa s kazetom na pult mi je bacio i novac i lansku iskaznicu. Gurajui se prema izlazu, oito bez volje da mi objasni o emu je zapravo rije, mumljao je neto onima blie vratima koji su ga zblenuto i tupo promatrali. Svata, pomislila sam, elei tome majmunu rei sve to mislim o njemu, njegovome novcu i lanskoj iskaznici. Pacijenti su, naravno, bili na mojoj strani, negodovali su i, kako je ve koji dolazio na red, ponavljali kako se ne treba ivcirati, da u gradu ima svakakvih budala a ovaj je moda najvea i slino. Kazetu sam ponijela kui pretpostavljajui kako su onoga od maloprije mogle naljutiti samo dvije stvari sam sadraj filma ili pak oteena, moda posve upropatena vrpca. Pripremila sam si svoj omiljeni Liptom, dva puta ponad vrele tekuine kljocnula natrenom, sjela i pustila da inkriminiranu kazetu proguta vjeiti mrak kuita naega novoga Nordmendea. Vrpca nije bila oteena, bila je upravo sjajna. Sadraj filma poznavala sam od ranije. Na sreu, ili na nesreu, nisam prekinula gledanje, jer mi je bilo posve ugodno piti aj sklupanih nogu i ne pomicati se s mjesta na kojem sam se nalazila.
80

I tada sam, nakon gotovo sat i pol filma, vidjela, pretpostavljam, razlog galame u Plavome anelu. Nakon to je za trenutak nestalo bilo kakvoga vizualnoga zapisa i kratkotrajnoga blanka, ja sam ponovno ugledala Njega. Sjedio je potpuno nag u praznoj sobi kojoj je jedini namjetaj bilo okno kroz koje je s vremena na vrijeme propuhivao snijeg. Po dizajnu tapeta koje su se kidale sa zidova, za manje od minutu, prepoznala sam Nju, svoju staru sobu u kojoj sam provela gotovo cijelo djetinjstvo. Zidovi su bili crni, kao da je soba gorjela. On me je gledao pravo u oi. Ta otrovna, tugaljiva plavet. A tada, tada je desnu ruku poeo polako dizati k licu i strpljivo si, posve polagano, na ivoj koi, kao igla tankim ilom ispod lijevoga oka naslikao jednu veliku suzu i potom, jedno po jedno, iskopao oi. Slike je odmah nestalo, nekoliko sekundi blanka i ponovno smo se vratili u Judeju i pustinju u kojoj je Isus sjedio u krugu ucrtanome u pijesak. Nadosnimljeni umetak ne traje niti pet minuta, a ja sam ga te veeri gledala dva puna sata. Luka je slavio petnaestogodinjicu mature i trebao se vratiti kasno iza ponoi. Bilo me je, zapravo, strah i pokuala sam nazvati Nives, moju staru Nives s kojom sam tolike godine dijelila tako simetrinu sudbinu bez izgleda da se bilo to bitnije moe promijeniti. No, to je pravi strah osjetila sam tek kada mi je, nakon pola sata nazivanja, uspjelo uti njezin glas. Nives mi je, prije no to sam uope i stigla to rei a kamoli ispriati, oito uznemirena i prestraena, pokuala ispriati sljedee: Inge, Ti si to, pa ovo je telepatija, pokuavam te dobiti ve pola sata, zato ti nisi mogla mene, uj, to jednostavno nije mogue, to je neija zlobna igra, stvarno ima svakakvih manijaka, mogu ti sve tono kazati jer sam sve opet provjerila 15. prosinca, zimus, kod mene je u Casablancu doao i ulanio se nekakav odrpani tip, Milo, Damir Milo, tako se zvao, nizak, mrav, nevjerojatno plavih oiju u koje sam se

odmah
81

 . pao je na pod .... onda je taj majmun bacio kazetu, novac i lansku iskaznicu na stol i derao se Kakva je to pizdarija

ilom si je

gospode a to je u svemu tome najgore, danas me je, prije no to u ja nazvati tebe, nazvala Mirela, zna ona iz Opatije to dri kuma, ona koja nam fura talijanske horrore, zna, priala sam ti puno i ispriala mi do u detalja sve isto to ja sada priam tebi. Inge, ja te moram vidjeti, sjedni na prvi vlak kada bude

imala Nives je bila dovoljno prestraena i uope nisam osjeala potrebu da joj ispriam kako sam i ja u svoju videoteku ulanila te beskrajne, hladne oi koje su boju posudile s dna Tihoga oceana kada je ovaj bio tek neija maglovita primisao, a sada su samo dva krvava drala na rubu neega o emu ne znam misliti. Nita nisam rekla niti Luki jer mu nisam htjela initi ono to on meni nikada nije inio.

82

Sutradan sam, naravno, kao u tolikim priama koje sam proitala uzela kazetu i odvezla se po blatnoj, nemoguoj cesti u Strossmayerovu 99. Bila je to neka ne ba tako stara dvokatnica u kojoj su ivjeli umirovljenici i nekakav raupani tinejder Topii, koji naravno nisu uli ni za koga tko se zove Damir, a preziva Milo. koje je boje plava boja? Dani su poslije isprianoga poeli, kao i mjeseci koji su uslijedili, protjecati uobiajenom brzinom. Plavi aneo je imao preko dvije tisue registriranih lanova, kod mene su opet radile dvije nove, sjajne djevojke, Danijela i Renata. Plau sam im povisila na 350 maraka mjeseno! Kazetu broj 989 presnimila sam novim Rourkeovim filmom. Polako razmiljam o ljetovanju. Ove godine moramo paziti i izabrati neto prikladno mome sadanjem tjelesnome i psihikome stanju. Nisam vam to rekla jer se To uvijek uva za kraj, da nikada Luku nisam vidjela sretnijega od onoga trenutka kada sam mu apnula kako e postati otac. Ti si stvarno Plavi aneo poljubio me je njenije nego ikada itko do tada, i stvarno iznuo. Prvo to mi je zabranio bio je dui boravak u videoteci, jer to znai stajanje! Djevojke su potene i vrijedne, a ja sve poslove s Nives, Mirelom i ostalim bitnim ljudima iz businessa mogu komotno obaviti telefonom. Nisam mogla ne udovoljiti mu. Sada sam uglavnom kod kue i biram filmove za svoje pacijente. No, ima noi kada u utrobi osjetim neku potmulu, udaljenu bol koja nije pomicanje moga ploda i ujem glas koji kao da dolazi s nekoga beskrajno udaljenoga mjesta. Osjeam kako se uokolo mene mijenjaju mnoge stvari. Sanjam udne snove. Vrapce kako si u krvavoj praini bezglasno kljuju oi, crno, prljavo more, sebe kako, boe, vodim ljubav s najmanje desetoricom pacijenata na podu Plavoga anela i viem: JO! JO! SVI! SVI! PONCIJA Pilata kako s krunom od ruina grma hoda po skelama naputenih gradilita i pokazuje neto to dri u ruci Luki koji umire s tumorom na grlu veliine jajeta, staklenke iz kojih se pui nagorjelo meso, konje kako pasu kuni snijeg i njite iz svojih raskrvavljenih sapi i slomljenih kopita.
83

Ali, ula sam da to prolaze sve trudnice i da svaka To proivljava na svoj nain. Zato valjda i ne znam kamo bih, pa mi na pamet padaju i takve besmislice kao ona koja kae da vie nikada ne zakoraim u modri neon Plavoga anela kojeg volim vie nego samu sebe. Inae, kako objasniti to da sam danas cijelo prijepodne zurila i onako najslae, ovla i napreskokce, listala svoje stare knjige i zabiljeke s faksa koje u uskoro morati premjestiti iz ove sobe, koja e biti plava i djeja! No, najluckastije je zapravo to to sam veeras, nakon petnaestak godina, sjela za stol, uzela nalivpero i, isto tako kao to sam nekada s puno elje a malo talenta pisala svoje kljaste stihove koji su mi skoro upropastili ivot, sada u jednome dahu napisala ovo to ste upravo proitali. Jer, ne znam gdje sam to proitala, sjeanje je pola budunosti, a nekada, bit e, i mnogo vie. kraj vrlo bitna napomena: BAJKU (Guf) napisao sam koristei se motivima jedne knjige (BIJELI KLAUN), jednoga filma (SEDMI ZNAK) i, ponajvie, riznicom jedne odsutnosti o kojoj, bar ja, znam tako velianstveno malo. Damir Reicki, u Osijeku, prosinca 1989.

84

Kreimir Mianovi Enformel Planovi grada krcati informacijama nita ne kau o posebno uzbudljivim ulicama i prvim ljubavima. Naravno da se to i ne oekuje. Da bi se stiglo do jedne iroke ulice, koja ne pripada gradu na moru, treba krenuti u etnju po kii. Nositi kiobran i etati sve do trenutka kada se osjeti hladna kia za vratom. A onda, etati dok se ne zaboravi na hladnou i pone osjeati lakim i prozranim. Treba se provui kroz nekoliko uskih i krivih prolaza koji stoje kao postaje kunje preko kojih samo pojedini stiu do neba. Ali nebo nee izgledati tako blizu kako se to moda ini u reenici. Zbog visoke ograde vidi se samo krov i nekoliko prozora. To je vila biveg politiara, a niz kosinu koja se ne vidi, jer je u dvoritu, izdubljen je bazen u koji sada pada lie. Preko puta te vile, dodue malo navie, nalazi se kua ija je fasada djelomice ve otpala ispod prozora, a gore na simsu isprana je crvena cigla. Na kraju ove ulice nalazi se samostan asnih sestara koje uzgajaju rue, a za ljetnog popodneva sjede vani kao to to ine ene u crnim papuama negdje u Slavoniji. U kui bez oluka stanuje jedna gospoa, debela ena koja itave dane posprema ve sloene stvari i koju brine pukotina nastala u spavaoj sobi. Tako je izgledalo kada sam prvi put uao u njezinu kuu. Njena kuna haljina posuta pepelom cigarete ostat e nepromijenjena. Nisam se osvrtao na lijevu stranu ulice i zaustavio sam se tono ispred kue. Poslije sam saznao za bazen i lie. Na zahraloj ploici pritisnuo sam dugme i namjestio svoj sako. Gospoa se pojavila na gornjem prozoru. Saekao sam dvije minute da sie dolje kako bi otkljuala ulazna vrata. Mislila sam da ste stariji rekla je dok sam iao za njom. Ovo je nekada bio ulaz za poslugu, izvolite samo pokazala mi je betonske stepenice na kojima su naslagane vaze s cvijeem. Ila je preda mnom. Ne znam kako bih je naslikao. Nekoliko mjeseci poslije nou sam se budio i palio svjetlo pokuavajui pribiljeiti tono njezin lik. Kako jo izgleda debela ena koja ima 68 godina? Zatim su uslijedili popodnevni posjeti. Poslije prvog, doao je drugi.

85

Popodne. Drugi put kada sam dolazio, vidio sam pri kraju ulice plavi minibus u koji ulaze asne sestre i pjevaju, iako u to uope nisam siguran. Za asne sestre sentimentalno sam vezan kao to ve prilii sjeanju na djetinjstvo i pripovijestima s otoka. Bio sam sedam godina star i jako sam se prehladio na kii. Dobio sam visoku temperaturu koju ni ljekovita mast iz 17. stoljea nije mogla skinuti. Sestre su bile jedine na selu koje su davale injekcije. Jednu sam dobio i ja. Poslije, kada smo se prije spavanja molili zajedno u obitelji, moja bi majka uvijek dometnula gledajui u mene: A sada emo se spomenuti i nae dobre sestre... Majka bi rekla njezino ime. Vie ga se ne sjeam. Stavljam tri tokice, a u sebi strpljivo i tiho molim: Magdalena, Agneza, Patricija, Ancila, Julijana. One su jako vrijedne kae gospoa i pokazuje u pravcu samostana dok nas dvoje sjedimo za stolom u svijetloj sobi. Ovo je vrijeme skupo za obine ljude. Sjedimo u sobi koju je najvie volio moj mu. Vidite ovu gore pokazuje mi alicom strop nemarno namaljanu plavu boju koja ga je esto estila. Kada je umro, leao je upravo tu gdje se vi sada nalazite. Ne brinite, nije bio na stolici na kojoj sjedite. Nekada se tu nalazio talijanski kanape, leao je na njemu i njegove oi dugo nismo mogli sklopiti. Gledao je gore nemono u plavu boju. I mi gledamo gore u nebo. Gospoo kaem smueno moemo li se dogovoriti? Sjedim preko puta, u prijeratnom namjetenom stanu sa svim onim zbog ega mi se znoje dlanovi. Od svega onoga ega se sjeam ne posjedujem nigdje svoje tijelo. To je zbog toga, mladiu, jer moj mu nije slikar, rekla bi gospoa. Meni su ostale samo plohe. iste, bijele i malo vlane jer nita ne razumijem. Gospoin mu je slikar. Ve trei put dolazim u njegovu kuu, kuu njegova oca. Podrijetlo slikareve obitelji nejasno je i kalno. Ovo nejasno i kalno pronaao sam u jednom pamfletu koji je protiv slikara napisao njegov nekadanji prijatelj. Uzrok je njihove svae navodno gospoa. Tada je ona imala 19 godina. Sve me ostalo vie nije zanimalo. Sigurno je da su slikarevi preci bili bogati ljudi. Jedan njegov predak nije imao obrve, a to se brino skrivalo na obiteljskim portretima tako to su loi slikari umjesto obrva namaljali gustu, gustu crnu boju, gotovo ekinjastu, kao da pripada
86

divljoj svinji. U obitelji su uvijek imali jedno muko dijete. Gospoin mu imao je iznad oiju guste, bujne crne obrve te nije teko zakljuiti zato su ga jo u pukoj koli zvali Vepar. On nikada nije slikao ljude. Znate kae gospoa sve to je ostalo mome muu, i sada meni, ova je kua. ivim gore na katu, a dolje smo prodali. Dok gledam slike povjeane po zidovima, gospoa ide za mnom i s okvira prstima skida uginule muhe. Ovdje ih ima jako puno. Dijelovi kamenia prekriveni bojama kao da se miu na popodnevnom suncu, kao da su svjee koljke. Kihnuo sam nekoliko puta, i onda, kako se kae, sve odzvanja, gotovo do staklenika. Vie ne brojim svoje posjete. Opet popodne. Ovaj put doekala me je u izblijedjeloj haljini koja je napinjala njene grudi. Dolje, na rubu, priivena je otrcana bijela vrpca. Ovdje dolaze oni koje ele kupiti pokoju sliku. Rijetko me tko priupita za mua. To je valjda ljudima neugodno. Spomenu njega kada govore o slikama, a mene kada pitaju za cijenu. Znate, mladiu, oprostite to vas tako zovem, ja znam da ljudi ele slike i ovdje sam da ih pokaem. Ti ljudi koji dolaze obino su pristojni. Ponekad netko donese i kavu. Ipak, va dolazak vidim kao dolazak trgovaca u hram. Vidite, ivim siromano. Moj slikar, tako ga zovu, napravio je malo slika i jo ih je manje prodao. Ovo to ovdje visi tako strpljivo i ono to je gore na tavanu, sve je. Ne mogu ih prodati tek tako. Vidite, ja ih ne gledam kao slike. Ve sam vam rekla za hram. Ovdje sam prvi put spavala s njim. On je ovdje volio jesti, upravo s ovoga stola za kojim sada sjedimo. Oprostite to vas gnjavim, mladiu. Znate, ja kaem za njega On kao to to ine ene negdje u Bosni kada ostanu udovice. Znate zato? Pa boje se da se On mrtav ne vrati. to bi s duhom? Naravno da je to razumljivo. Znate, kada sam se prvi put priestila, kada sam bila zaljubljena u sveenika, molila sam se da mi se ukae BDM. Vi ste vjernik? Da kaem ja neuvjerljivo. Tu ste, mladiu gleda me uvrena u naslonjau ve sam mislila da niste ovdje kao Blaena Djevica Marija. Da, vie se ne molim. Te njegove sliice uvam kao sliice BDM u molitvenicima. A ovdje dolaze poduzetnici. Moda sam malo pretjerala. Ali zamislite krepku enu s crnom
87

torbicom, molitvenik i to je sve. Neu vas vie gnjaviti. Rekla sam da se vie ne molim jer bih se u svojim godinama jako uplaila. Sve je to moda zbog blizine samostana. Vrag e ga znati. Dok odlazim, izlazim iz uskog dvorita, gospoa ide za mnom zakljuati vrata. Gospodine govori kroz ogradu vi niste poduzetnik, vi ste simpatini hrak. Sljedei put doao sam s buketom cvijea. Pili smo aj i grickali kekse iz utavog zlatnog papira. Vi ih volite grickati. Kada grickate ili kada kihnete, onda mi se ini da ovaj kat odzvanja. Jako ste akustini. Ne mogu rei da ne gubim strpljenje i da mi ne smetaju nazivi, ali moram napraviti posao. Skupljam hrabrost. Moemo li se dogovoriti. Volio bih bar jednu vidjeti u svom stanu. Ona se nasmije i ode. Time zavrava jo jedno popodne. Danas sam vas nestrpljivo ekala. Gospoa ustaje i prilazi meni i ormaru. Vadi pregrt fotografija puno sporije od otkucaja moga srca. Ovo je moj mu. Kada gledam njegovu fotografiju, onda mi ne trebaju njegove slike. Moda sam lagala. Govorila sam o molitvama, a htjela sam njega. Preda mnom je niz crno-bijelih fotografija, a iznad mene je gospoa kao vodi. Ovo sam ja dva dana nakon sahrane. Sjedim u naslonjau ispred staklenika. Ne volim biti u gomili kada sam tuna, rekla je moja kerka. Ne mogu govoriti o svim neugodnostima i mukama koje sam pretrpio da bih kupio jednu sliku. Uz nju sam dobio i tri kolaia i usporedbu s hrkom ili skakavcem. Dan kupovine bio je jedan od posljednjih posjeta. Da bih je uope mogao kupiti, morao sam napraviti okvir jednak okviru slike koju odnosim. Pravei ga, posjekao sam jedan prst. Gospoa je govorila: Vidite ove tanke pukotine. U poetku ih nije bilo. Bojim se, kada nestane jedne slike da e se sruiti zid. Okvir mora uvati ravnoteu prostora i teinu moga sjeanja. Inae se sve brzo zaboravi. Taj okvir vjerojatno i sada visi na zidu i najintenzivnije skuplja prainu koja nemilosrdno pada ba na sve, i na ljude. Nedjeljom gospoa koja ivi u kui bez oluka ne prima posjete. Stojim na balkonu svoje vile, tono iznad bazena u koji pada lie, i dalekozorom promatram kako ta debela ena navlai neprozirne
88

zastore i potom u sobi nastane polumrak. Iako je ne vidim, znam da posprema ve sloene stvari i potom njeno naslanja glavu na ormar koji je kupljen u zimu 1960. Znai, kada gospoa nasloni glavu, u polumraku plava boja sa stropa pone podrhtavati i onda se dugo, ponekad sve do jutra, sputa prema dnu. To samo nagaam za pisaim stolom. I dalje sa svojim trbuhom, koji viri kroz koulju kao da sam pojeo janje, stojim na balkonu. Potom maloumno ponem bacati kamenie u bazen. elim praviti abice jedan, dva, jedan. Zbog visine kamenii odmah potonu. Kada i posljednji potone, nestanem s balkona. Time se zavrava jedno popodne.

Kreimir Mianovi Strah Posjedujem nutrinu o kojoj nita nisam znao. Ne znam, to se ondje deava. R. M. Rilke, Zapisci Maltea Lauridsa Briggea

Taj je dogaaj poeo posve svakidanje, vjerojatno u etvrtak. Trebalo je otii na cijepljenje. Ustao je ranije nego obino, a volio je dugo spavati. Oprao zube, ak se obukao ljepe nego inae, i otiao na cijepljenje. U autobusu je ljubazno ustupio mjesto do prozora eni s djetetom. Nehajno je virkao preko ramena na novine koje je itao potar. Sve je bilo obino, osim to se potajno nadao da nee upasti u guvu u ambulanti. Stoga je i ustao ranije. I stvarno, u ekaonici nije bilo nikoga. Ostavio je kaput na vjealici i tako uao unutra. Medicinska sestra sasvim mu je uobiajeno ubrizgala cjepivo. ak ga nije ni peckalo. On je prije toga zavrnuo rukav. Prvo je bio ponudio desnu, a potom je blaga sestra uzela njegovu lijevu ruku. Jedino je to bio mali nesporazum. Taj dan, vjerojatno etvrtak, dalje je uobiajeno protjecao. Sjeo je u kavanu i gledao ljude kako prolaze ulicom. Njihovo kretanje zamuivalo mu je prljavo staklo kroz koje je zurio. Nakon toga i ruak, pa veera u oblinjem restoranu. Posudio je taj dan od prijatelja dvadesetak maraka. Sa
89

sigurnou se moe tvrditi da je bio kod svoje djevojke. Ona je to potvrdila, u potpunosti uvjerena u istinitost svoga iskaza. Naime, tu istu veer dobila je mjesenicu, pa nisu vodili ljubav iako je on navaljivao. Upravo taj detalj po kojemu je uvjerena da je bila s njim te veeri, ispriala je svojoj prijateljici. Inae, i prijateljica je dobro znala da je on znao ponekad navaljivati. Ona se nastavljala povjeravati svojoj prijateljici pa je rekla da je on zbog toga bio ispoetka ljut, a poslije joj je njeno stavio glavu na trbuh. Nakon posjeta vratio se u stan. Susjed do vrata izjavio je da ga je pozdravio s laku no i da mu je tako i uzvraeno. Onda je pala no slina prijanjima, ak i astrolozima prilino nezanimljiva. Ovdje se sada javljaju nedoumice i nagaanja s poetka prie. Tko moe objasniti to se zbivalo te noi i idueg dana do podne? Moe se pretpostaviti da ga je obuzeo strah. Jer samo on tako teko pada na ovjeka, kao hladne i tupe stvari, i ponekad mu se jako teko oduprijeti. On se promijenio preko noi, kako se samo ljudi znaju strano promijeniti. Bojazan od cjepiva u vlastitu tijelu natjerala ga je, isprva panino, u bolnicu. Tamo je zaprepatenim lijenicima naredio da mu odsijeku ruku. Ona blaga sestra od juer pokuala ga je odvratiti jer je reakcija na unutarnjoj strani podlaktice bila vie nego normalna. Zatim su pozvali nekog kirurga poetnika. Nije prolo ni sat vremena, a on se opet vratio. Traio je da mu odsijeku nogu. I tada je sve krenulo nepredvieno, sve je izmaklo i zadnjoj moguoj kontroli. Kada su mu odsjekli uho, lijevo pa desno, radosno je pomislio kako vie nema klempave ui. U poetku dok je iao u bolnicu (ubrzo je nestalo panike), muila ga je sporost i nezgrapnost pokreta. Smetali su mu i ljudi koji su htjeli pomoi. Jako su ga ivcirali. A nakon toga, kao da se taj strani napor pretvorio u silnu energiju zahvaljujui kojoj je jednostavno letio. Tako se osjeao sretan i lak. Izgledalo mu je kao da je kamen uzgurao na vrh i sada ovaj juri neometan drugom stranom brda. Kako sam se promijenio, gotovo preko noi, bio je sretan. Kada je doao zadnji put u bolnicu, nisu vie imali to odrezati. Jednostavno ga vie nisu vidjeli.

90

Zoran Feri Blues za gospou s crvenim mrljama 1. Hypohondar U ekaonici ambulante za AIDS, Infektivne klinike dr. Fran Mihaljevi na Mirogojskoj cesti, gdje se obavljaju testovi na HIV, uvijek se meu pacijentima nae pokoja vrlo runa ena. Ona za sve u tom predvorju pakla predstavlja misterij, a nain na koji se eventualno zarazila u sferi je nadnaravnog. Ko bi ovo jeba? pita ovjek to sjedi do mene pokazujui na jednu od tih runjikavih sirotica, kao da ja imam odgovor na to metafiziko pitanje. Niska, s debelim naoalama za dalekovidne i pogrbljena dranja, spada u kategoriju enskih bia kojima se pretjerano velike grudi spajaju s izboinom trbuha. To vie nije runoa nego groteska. Kao da su se geni u njenu sluaju odluili na eksperiment. Meutim, takva je i odjea. Nezgrapnim kombinacijama podupire prirodnu runou tijela: sivi os od izguvanog tofa, kriavobijele tenisice, a umjesto bluze gornji dio trenirke puma. Nema sumnje, to nije samo runoa-sluaj, nego runoa-odluka. I sada vidim kako ta runoa-odluka neto tumai naoitom poslovnom ovjeku do sebe. Ne ujem to govori jer govori tiho, prepriava valjda svoje seksualne pustolovine da bi lake sama u njih povjerovala. Osim runih ena, u ekaonici se moe nai nekoliko kategorija pacijenata. Prvo, tu su oni zabrinuti. Razliite dobi, etaju amo-tamo, sjednu na svoju stolicu trenutak i opet ih neto pokree da koracima mjere ekaonicu. Neki, zabrinutiji, prate uzorak mramornih ploa na podu. Primjeujem da preskau crne kvadrate i staju samo na bijele, kao da igraju kolice. A odrasli ljudi. Drugo, tu su homoseksualci. Meusobno razgovaraju, razmjenjuju iskustva. Tree, tu su mravi. To su intravenozni, obino, najmirniji. I, na kraju, tu su oni koji se odriu svojih imena. Uprava klinike omoguuje pacijentima da se za test prijave pod ifrom. I te ifre, nakratko, postaju njihova imena. Klinka kraj mene zove se Prolo Ljeto, a njena prijateljica Lili Marlen. uo sam kad su se prijavljivale. Prolo Ljeto i Lili Marlen zabavljaju se komentirajui pacijente. Stalno se nekome
91

cerekaju, pa i meni koji pravim velike korake da bih prekoraio crne ploe, kao da se kreem po minskom polju. To ih valjda nasmijava. Prolo Ljeto gleda me direktno u oi, kao da kae: Bradica, kad ova mora proe, bum ti puila za dvajst marki! Lili je obuena u crno. Intravenozna darkerica koja se u predvorju smrti osjea kao u zahodu vrtia. Dakle, slobodno i spontano. Ovo bi ve jebo! veli mi susjed fiksirajui Dark Lili. Odgovaram da mu to ne bih preporuio. Barem ne ovdje. Savjetujem da prati reakciju i ako mala izae iz ordinacije nasmijana, znai da je negativna. Tada je najia. Htjet e sigurno proslaviti kojim dopom i onda neka joj ponudi dvadeset maraka za brzu rundu u parku iznad klinike. Nisam lud kae mi ovaj gore je Mirogoj. Nikad to ne radim na groblju. Objanjavam da je groblje odlino mjesto jer nema ljudi, relativan je mir, a i tamne mramorne ploe od sunca se toliko ugriju da su i u proljee sasvim ugodne. Kae da protiv onih stvari nema nita, ali protiv groblja svata. On, naime, radi u Aliru, preko Industrogradnje, a Afrika je puna toga vraga. Misli side. Odjednom prilazi nam Prolo Ljeto i trai vatre. Susjed iz Industrogradnje pripaljuje joj svojim zipiem. Objema se tresu ruke, pa plamenu i cigareti treba nekoliko sekundi da se sretnu. Ni ova nije loa kae tip kad je mala otila van popuiti cigaretu. A zata si ti ovdje? pita me izravno. Po govoru ujem da je Bosanac, a njima se svata oprata. Graevinski radnik na svom prvom susretu sa sidom. Kako mu objasniti da je sida, za mene, prvenstveno psihika bolest? To e potvrditi svaki ozbiljni hipohondar od Manile do Brazila. Stoga mu kaem da sam tu zbog jedne male narkomanke, Marine, koju sam neoprezno dirao u krivo vrijeme. Pri tome tota nije jasno: u ivotu sam spavao s puno kurvi, zato se sada bojim samo one koju sam volio? Odmah sam znao da nisi peder! veli ovaj s olakanjem i put prijateljstvu je otvoren. Ja sam tu zbog jezika kae. Evo vidi, jezik mi je bijel, a moj doktor u mjestu pita gdje radim. Kaem u Africi i on me odmah u Zagreb na test A samo jezik

92

Taj simptom sam na trenutak zaboravio, pomiljam zabrinuto. Krajikom oka primjeujem Lili Marlen kako se valja od smijeha. Scena je komina. Armira mi plazi jezik s bijelim mrljama, a ja se odmiem koliko mogu. Zlu ne trebalo. kripavi glas iz zvunika poziva Prolo Ljeto da ue u sobu broj tri. Svi se pogledavaju u nedoumici. Oni koji su ovdje prvi put ne znaju za sistem ifri i ova sintagma, Prolo Ljeto, zvui im kao nadrealistiki vic. Glas iz zvunika ponavlja: Prolo Ljeto, Prolo Ljeto Na scenu opet stupa runa ena. Vidim je kako polagano prelazi na drugu stolicu i sjeda pokraj mravog mladia u crnoj spitfajerici i sa ilt kapom navuenom na elo, kao da mu smeta jako svjetlo. Prua mu ruku i mladi se nevoljko rukuje. A onda ena poinje tiho govoriti. Geste su joj udne jer ne gleda sugovornika, nego mu samo neto trkelja na uho, promatrajui ljude u ekaonici. Valjda sljedee rtve. to li radi? Pitam se dok ona brie naoale, a sitne oice joj nalikuju na vodoravne proreze za gumbe. U ekaonicu odjednom stiu majka i malena ki. Oko osam godina. Svi se iznenaeno pogledavaju. Radi li se o transfuziji ili o prijenosu s majke na dijete? Meutim, majka je spokojna, a ki vesela i doima se zdravo. Ja, koji sam iskusni eka ovdje, znam da posrijedi nije ni jedno ni drugo, nego viza za Ameriku. A s oim se ova jebala? pita opet susjed armira ponukan ulaskom dobro obuene i izuzetno lijepe ene. Kao iskusni pitomac ekaonice, objanjavam mu da se u kasno proljee i poetkom ljeta ovdje moe nai dosta ljudi s djecom i da to nisu oni kojima ne staje krv, misli se hemofiliari, nego oni koji putuju u Sjedinjene Drave. Mene, meutim, brinu mrlje na jeziku. To je neto na to nisam obraao panju i sada, kad mi je afriki armira otvorio oi, bavim se svojim jezikom. Nesreom, nigdje ogledala. Ustajem kao da u malo proetati, crv u guzici je proradio, a to je onaj veliki bijeli crv ljudojed, to se gosti ispod nadgrobnih ploa, a odreenoj vrsti ljudi i za ivota rovari po guzici i tako rovarei godinama, radi im zapravo o glavi. Koncentriram se, dakle, na bijele ploe igrajui kolice po ekaonici, nastojei zaboraviti bijelog crva. I panino traim zrcalo.

93

Prolo Ljeto se konano pojavljuje u pratnji sestre koja ju je pozvala. Iz nosa jo isputa zadnji dim, kao zadnji uzdah i klecavim korakom kree prema sobi sa simbolinim brojem tri. A ja sam, kao Alisa, i dalje u potrazi za zrcalom. Konano ga pronalazim, a Lili Marlen i Bosanac armira gledaju me s neskrivenim zanimanjem. Meutim, misao o jeziku pobjeuje stid. To, zapravo, i nije pravo zrcalo, nego malo zatamnjena povrina stakla na prijemnom alteru. Lom svjetla je takav da se u njemu sasvim lijepo moe ogledati. Stajem, dakle, pred improvizirano zrcalo, okreem lea zabrinutom skupu i plazim jezik. Nastojim otkriti ono o bijelim mrljama. Ali ne ide to lako. Vide se konture jezika, ali ne i detalji. Plazim jae i molim Boga za detalje, za pravi kut svjetla, a opet drago mi je to ne vidim. Tjeim se: Ako ne vidim te vraje mrlje, onda ih valjda i nema. I odjednom kroz konture svoga jezika, umjesto mrlja, ugledam naoale. Zlatni rub neijih naoala, a onda i lice sestre koja pripada tim naoalama. Lice je zgroeno. Jer ono vidi idiota s bradicom koji plazi jezik u prijemni alter. Njeno sestrinsko velianstvo je zabezeknuto, ali jo uvijek uti. Ispriavam se nespretno, i objanjavam da nisam njoj plazio jezik, i da lijepo molim neka mi oprosti ovu jezinu indiskreciju, ali da trebam ogledalo. I nema li moda depno ogledalo jer u zahodu, kao to zna, nema ogledala Nosi se! kae i ja se skrueno udaljavam. ak vie ne pazim na crne ploe, hodam u najmanju ruku neoprezno s jednom jedinom bojazni u srcu: sad e me, kurva, ostavit da ekam do kraja, do iza svih, da se peem na laganoj vatri i da mi otraga migolje crvi ljudojedi. Do sudnjega dana Preostaje mi jedino da Bosanca iskoristim kao ogledalo. Prilazim i molim ga da mi provjeri jezik. Plazim, palacam, diem gore-dolje, a alirski armira struno promatra. Uope se vie ne obazirem na Lili Marlen koja vriti od smijeha. Valjda napuena. Isplazi, der jae kae Bosanac ne vidi se dobro. Ima tu otraga, kao neto bijelo, a opet nije samo bijelo, nego ima i crvenog Crvenog? Pomiljam. Je li crveno dobro ili loe? A onda vidimo kako iz ordinacije lepra Prolo Ljeto. Ljepota duha od uha do uha. Osmijeh joj je prepolovio glavu i sva ozarena bulji u svoje nalaze konano sigurna da se prologa ljeta nije dogodilo nita opasno i da dolazi novo ljeto i po svoj prilici jo mnogo drugih ljeta jer je eto zdrava
94

i mlada pa je, nekako, po svim zakonitostima statistike za ta budua ljeta i predbiljeena. A onda zaokrui pogledom po svima nama koje jo prodire neizvjesnost, dobacuje saaljivo nadmoan pogled i prilazi tamnoj Marlen da joj pokae natampane dobre vijesti. A kako te dobre vijesti izgledaju, ja dobro znam. Otkako se sida pojavila u ovoj zemlji, od prvog oboljelog hemofiliara, ja sam odmah doao na test, pa sam prema tome stara domba. Meutim, ivot donosi ugodna iznenaenja zbog kojih se kasnije kajemo, pa je i taj moj prvi nalaz uskoro postao bespredmetan.

2. udni tipovi Sada u ekaonicu ulaze dva tipa koji izgledaju krajnje sumnjivo. Jedan je onii, obrijane glave, a drugi visok, nevjerojatno mrav, a makaroni masne kose padaju mu do zarasla koatog lica. Rei mi jaja ako to nisu ONI! veli afriki armira. Tipovi se, meutim, i ponaaju sumnjivo. Jedan se zadrao kod ulaznih vrata odakle pogledom moe obuhvatiti cijelu ekaonicu i ulaz u ordinacije, a drugi se leima naslonio na staklo prijemnog altera da sestra naoarka ne moe vidjeti to se dogaa u ekaonici. Primjeujem da se ena pored koje stojim stala vrpoljiti, a i amor u ekaonici je zamro. Prestali su priati i homoseksualci, tradicionalno najpriljiviji. Dobro obuena ena, ija djevojica je trala po ordinaciji unosei meu nas neto kao nanovo roenu vezu sa ivotom, strogim je glasom pozvala dijete. I djevojica se, prekinuvi igru, pourila majci. Obgrlila je njenu nogu i ostala tako, gledajui opasnog tipa obrijane glave ispred prijemnog altera. Tek sada primjeujem da tip nema ni obrve. Ili su mu svijetle i tanke, pa ih se ne vidi. Zato mu lice djeluje svemirski. Drugi tip, onaj kod vrata, kad se uvjerio da su svi utihnuli, zaokruio je jo jednom pogledom po ekaonici i bacio na pod neto crno. Uinio je to spretno, tako da je stvar jo malo klizala po mramornim ploama dok se nije zaustavila priblino u sredini, ispred prijemnog altera. Primjeujem da sada svi pitomci ekaonice bulje u to s mjeavinom uenja i lagane jeze. Oni u zadnjim redovima, koji teko mogu vidjeti pod, ustaju sa svojih stolica i gledaju to je to mravi bacio. Neki, vidi se to na njima, spremni su za bijeg. Lagano pogledavaju prema prozoru. Misle valjda da je bomba ili pakleni stroj. Odjednom mi se pogled zaustavlja na licu rune ene. Ona je
95

spokojna i smjeka se. to to ona zna, a mi ne znamo? pitam se dok gledam taj blaeni izraz koji kao da nas sve otkupljuje. A tip kod altera vadi neto iz stranjeg depa. Sae nas pobit ko zeeve! kae Bosanac s knedlom u grlu. Ni meni nije svejedno, ali gledam to kao prst sudbine. Ako sam negativa, a elavi svemirac mi prostrijeli lubanju, to se zove ironija i ovaj put ide na boji raun. elavac stavlja predmet u usta. Moda e si raznijeti glavu, pomiljam, i sve e nas popricati njegova zaraena krv. Meutim, s olakanjem prepoznajem usnu harmoniku. Podrobnije gledam i ono crno na podu i vidim da je to vrsta kape, olinjali kaket od samta, okrenut naopako, pun sivih mucica praine. I dok elavac zapoinje tugaljivu melodiju, koja asocira na amce s ravnim dnom u porjeju Mississipija, mravi staje na sredinu, i poinje pjesmu: Blues za gospou s crvenim mrljama Karcinom, sarkom i melanom tri su brata oma i sida sestrica puna crvenih pjegica. Ljudi i ene, zdrave i zaraene evo dva pjevaa duha snabdjevaa poderanih hlaa; Usred smijeha usred plaa pjesma naa volju jaa. Dva pjevaa virusna nosaa panja im plaa,
96

a novi daa. U ekaonici, meutim, muk. Nitko se ne maa novanika, svi samo okirani bulje. Tiina traje vie od minute prije nego se mravi saginje po svoju kapu i kree od ovjeka do ovjeka. Unosi se u lice, mrca, pljucka, kalje. Sada, kako se kome priblii, a taj mu ve sputa novanicu u kapu, samo da ga dri na pristojnoj udaljenosti. Vidi mravi da je postigao efekt, pa opet vraa kapu na pod. Oni, koji jo nisu nita dali, hvataju priliku, pa se diu sa svojih stolica ili dolaze iz udaljenih kutova ekaonice i daruju novi. Da im ne prilazi. Deki, meutim, nastavljaju: Karcinom, sarkom i melanom tri su brata raka i sida baka muka svakojaka. Pjesma naa uhu paa nek vas uva bratskog jala i svih zala. A za novi vam od srca hvala.

3. Mrtvi U svojoj trinaestoj godini, godini nesretnog broja, a sretnog djetinjstva, kada Bog zadaje najintenzivnija ivotna obeanja, shvatio sam da imam mali kurac. To saznanje nije dolo odjednom, kao grom ili eksplozija, nego polagano, poput kronine bolesti. U sluajnim prilikama, za vrijeme presvlaenja ili kupanja, vidio sam kod svojih prijatelja iz razreda da su ih njihovi pimpeki prerasli. Kad te pimpek preraste to znai da u napetom stanju ima vie centimetara nego ti
97

godina. Po toj duini, neki od njih bili su ve za prvi ili drugi gimnazije, dok sam ja trajno ostao u sedmom osnovne. Tada jo nisam znao da je to opasno po ivot. Openito, bilo je to vrijeme mnogih zabluda. Majka mi je za roendan spremala kola koji smo zvali mali le. Neku vrstu hruskavog keksa od ljenjaka. Ponekad bi sloila te male leeve u modul za torte i premazala ih kremom od narane. To su mi najljepe uspomene iz djetinjstva. I to je na torti bilo vie svijea, mislio sam, to mi vie ivota preostaje. A to to svijee nisu gorjele do kraja, jo kao dijete smatrao sam dobrim znakom. Uglavnom, trebalo mi je esnaest dugih godina da se pomirim s dimenzijama svoga uda. I ta je pomirba bila obiljeena mnogim flertovima i stanovitim duevnim mirom, sve do godine 1987. kad je pandemija side ukinula ljetne avanture. U zraku, u kamenju, u pijesku ve se osjeao strah. Ali mi na Otoku pokuavali smo ivjeti kao da bolesti nema. Toga ljeta sreo sam i svoju posljednju Njemicu. Svakoga jutra dolazila je na nau plaicu. Drala se teorije da je knjiga ovjekov najbolji prijatelj. Leala je i itala, a gole grudi milovale su bradavicama mucice runika, ili gledale u jasno nebesko plavetnilo. Sjedio sam s Benom na klupi pod smokvom. Kako e? upitao je. Svojim nainom rekao sam. To je znailo polako i dentlmenski. Iz Fontane sam telefonirao u grad i stvar je poela. Plaa je ivjela svojim uobiajenim ritmom krajem kolovoza. Ljudi je bilo manje, prosjek godina vei, a uobiajena djeja cika pretvorila se u pokoji usamljeni povik. Ba me zanima to si sad smislio rekao je. Lagani burin koji je namrekao povrinu mora najavljivao je svjeije rujanske dane. I tada je poelo. Prvo se na putu izmeu klupe i plaice zaustavio bijeli golf. Podigao je prilinu prainu. Ljudi s plae gledali su ga s mrnjom. Nije se uklapao u mirnu postsezonsku idilu. Neko je vrijeme samo stajao, a onda je iz kabine izaao voza nosei golem buket rua u srebrnastom celofanu i s ukrasnim vrpcama. Buket dostojan operne dive poslije premijere. Ljudi s plae pratili su ga sa znatieljom. Bilo je to neto sasvim posebno. Voza je priao djevojci, povjerljivo unuo i uruio joj taj grm i pisamce. Bila je zabezeknuta. Buket je bio vei od gornje polovice njena tijela i
98

nije znala to da uini s njim. Kleknula je na runik zbunjeno ga drei, dok se voza udaljavao prema golfu, a pijesak sipio s njenih sisa. Ti si kreten proitao je Ben koliko te kotalo? Ova je posljednja rekao sam. Bene, ovo je oprotaj. Buljio je u mene kao da nije svjestan teine situacije. Karin je u meuvremenu otvorila pisamce i pogledala u smjeru klupe. Bio je to snaan kontakt oima. Cvijee je uvenulo relativno brzo, ali je Karin procvjetala. Sjeli smo u Fontanu i razgovarali uz vino i slane srdele. Saznao sam da ima dvadeset i etiri godine, da je frizerka i da je prije odmora prekinula s dekom i zato je dola sama. Za inat svemu. Nije bila od ena koje same putuju. Tako su poele nae duge etnje: branje pinjola u gradskom parku, obilazak samostana Svete Eufemije u samo podne, po najjaem suncu, doekivanje rasvijetljene brze pruge na pumpureli u onom labilnom trenutku kad sumrak klizi u veer. Ali za sve to vrijeme nije me ni jedanput poljubila. Na Piaceti, ispred katedrale, rekla je: Do you know that I will not kiss you? Zato? pitao sam. Stvari su izmicale kontroli. Zato to su teka vremena rekla je i nisam spremna. Znao sam dvije stvari: da se boji i da je beskrajno osamljena. Bio sam svjestan da dolazi trenutak oputenosti kad osamljenost pobjeuje strah i taj sam trenutak ekao. I ja sam se bojao, ali ovo je trebala biti moja posljednja Njemica. Strahu usprkos, sidi usprkos, usprkos svijeama koje polagano gasnu, i davnoj strasti prema kolaima udnih imena. Kupio sam paketi prezervativa i nosio ih u depiu koulje. Ben mi je tumaio: Jebo sam puno, ali nikad u oklopu. Zapravo ne znam to ni stavit. Nisam znao ni ja. Imao sam dvadeset osam godina i o prezervativima nisam znao nita. Dogodilo se jedne veeri na brodu pizzeriji kod barba Ice. Poslije litre crnjaka dotaknula mi je bosom nogom koljeno. S krhkog ramena spala je jedna naramenica. Pokupio sam od Ice bocu plavca i poli smo prema kampu.

99

Na putu pokuao sam joj izmamiti jezik. To sam inio kad bismo uli u krug svjetlosti kandelabra na krivudavom lungo mare kojim sam tolike godine bezbrino prolazio. Slijedio sam upute iskusnijih: Prvo izmami jezik objanjavao je Ben. Kao, valite se na zraku, jezici su vani i dotiu se vrhovima. A ti gleda. Opservacija. Ako je bijel, to su candide. Daje petama vjetra. Ako je u redu, ide dalje. Na sljedeu provjeru. Nakon toga uslijedile su provjere ovim redom: vratnih limfnih lijezda, podpazune regije, promjena na bradavicama, zadebljanja jetre i voria u preponama. Nakon spomenutih provjera, Karin je ve bila toliko uzbuena da je iz nje curilo kao iz hidroelektrane. Bilo je vrijeme za prezervative. Prvog sam otvarajui pregrizao napola, drugog sam otvorio opreznije, ali mi se zapetljao kad sam ga otfrkao, a treeg mi je stavila ona. Prvi put sam vidio kako se to radi. Prislonila ga je na moj glavi veliine boljeg ljenjaka i samo odmotala prema dolje. I tu je nastupilo iznenaenje. Iako mi je prijatelj pucao od napetosti, ta vrea od prezervativa na njemu je bila labava, kao demper prevelik nekoliko brojeva. Tu se nije dalo nita uiniti. Prije nego to sam mogao pomisliti na posljedice, popela se na mene. Osjetio sam kako mi se topla sluz slijeva niz mjehur. To nije bilo nita dobro. I tako me je te noi Karin Bruner iz Braubacha pojebala na onoj mjeseini, a ja sam leao mirno poput kakvog kolaa ili torte za naslaivanje. Torte s jednom jedinom svjeicom, kao kod jednogodinjeg djeteta. I nisam se osjeao sigurnim. Poslije, dok smo oboje leali na leima jedno kraj drugoga tupo buljei u sljeme atora, razmiljao sam o ironiji. Do sada sam u ivotu spavao s puno ena razliite nacionalnosti, vjere i teine, a sve s malim udom iji je glavi bio tek malo vei od ljenjaka koje je moja majka, prije nego to je oboljela od leukemije, stavljala u roendanski kola. Bio sam zabrinut zbog dvije stvari. Prvo, nisam je dovoljno dobro provjerio i drugo, za vrijeme odnosa prezervativ mi je skliznuo, pa je itava stvar obavljena, zapravo, bez zatite. I nije me bilo strah smrti, moram to rei. Bilo me je strah jedne reenice. Ako obolim i umrem, po otoku e krenuti akule: Umro je jer je imo mali kurac, fudrin mu otpa dok je jeba sidaicu!
100

A oni koji me budu prali kao mrtvaca moda e osjetiti saaljenje kad ugledaju na mom velikom leu ovaj mali le. I moda ti neki, ti daleki, nee znati da je taj mali le uao u mnoge nepoznate prostore hrabro kao Napoleon i da je ivio dostojno, ivotom velikana. Kad svijee na roendanskom kolau konano ugasnu, kada mrak prekrije Zemlju, veliina mrtvih bit e umirujue relativna.

4. Labue jezero A onda se u HIV-ekaonici odjednom dogodio kontrast. Runa ena prila je lijepoj i one sada stoje zajedno, na smijean nain podupirui suprotnosti ovoga stranog mjesta. Vidim kako runa neto govori lijepoj i hvata se za njenu ljubaznost da bi joj mogla ispriati to to vjerojatno pria svima. Bosanac, meutim, uti i odjednom shvaam da ja gledam runu, a on lijepu enu. Afriki armira usredotoio se na ono krasno, njegovano stvorenje i vidim kako je rendgenski promatra: prvo kao pulmolog, a onda i kao ginekolog. Pa kae: Jebe ga, zgodna Ko balerina. I razveze priu o tome to se dogodilo njegovom Zoki iz Sarajeva s nekom balerinom. To je bilo u proljee devedeset i etvrte, za jednog od duih primirja kad je meunarodna zajednica pokuala natjerati Srbe oko grada da napuste topnike poloaje. Zoka je doao s prve linije u grad bez struje i vode, nagorjelih fasada i razbijenih prozora. Ali bio je to ipak grad. Ljudi su ivjeli i pokuavali se zabaviti. U neboderu do njegova netko je zajednike prostorije, gdje su nekad bile drvarnice, pretvorio u bar koji su veinom posjeivali unproforci. Neko vrijeme prije odlaska kui svraao je u taj lokal na zadnje pie. Ponekad je tu sretao i svoje poznanike s prve linije: Dragana, Arifa, Crtu i jo nekoliko njih koji su redovno dolazili. Zoka je bio na treoj godini knjievnosti kad su prve granate pogodile Sarajevo. U to vrijeme sviala mu se jedna balerina koja je izlazila sa starijim i bogatijim frajerima. Bila je vitka, plava i blago povijenog nosa to je njenu inae pravilnom licu davalo poseban ar. Onih godina prije rata inila se nedostinom. Sada ju je, jedne veeri, sreo u tom baru. Prilino je porunjela otkako ju je zadnji put vidio. No, usprkos ponekim borama i podonjacima, ona ljepota jo je bila vidljiva. Sjedila je sama za stolom s praznom stolicom preko puta i praznom aicom ispred sebe. Za drugim
101

stolom sjedio je njegov prijatelj Arif s nekim nepoznatim dekima. Bili su jo u uniformama, blatnjavi i pripiti. Priao je balerini, a ona ga je doekala ljubazno, kao da je upravo ekala nekoga tko e popuniti one dvije praznine. Naruio je pia i razgovor je krenuo. Sjeali su se vremena i ljudi od prije rata. Ali u njenu i njegovu sjeanju to nisu bili isti ljudi, iako su im imena zvuala isto. Prvo je, kao sluajno, malim prstom dotaknuo njenu podlakticu. Nije reagirala. Zatim je naruio iduu rundu. To joj se svidjelo. Kad ju je, kasnije, otvorenim dlanom pogladio po kosi kod lijevog uha, naslonila je glavu na njegovu ruku i Zoka je pomislio da rat ima dobrih strana. Kod etvrte runde dopustila mu je da joj ljubi uho. U mene je pun stan nekih baba i tetaka rekla mu je ali mogli bismo i kod tebe. Platio je i brzo su izali. Kad su odmaknuli nekih pedesetak metara, mogli su uti Arifa kako vie za njima. Zoka, ima dvajst maraka do sutra? Arif je stajao kod ulaza u bar i pozvao ga rukom. Vratio se tih pedesetak metara jer je Arif bio dobar momak. Moda su ga uljale izme. Kad mu je priao, balerina je ostala na pristojnoj udaljenosti, Arif je apnuo: Sad se pravi ko da mi posuuje lovu! Zoka je turio ruku u dep pa ieprkao novanicu od dvadeset maraka. Nemoj s njom aptao je Arif ima sidu. Dobila od Unprofora. Kako zna? Rekao mi onaj Latif s Grbavice. Zarazila je jednoga malog koji je omastio prije mjesec dana. Skino ga, navodno, snajper u Titovoj. Jebe me? govorio je. Bilo ga je strah, a balerina prilino ouvana, kao prijeratna. Zoka, bolan, zajebi to! Ajd s nama na pivu! Sredit u ja to na svoj nain rekao je nakon kratkog razmiljanja. Nema frke! Arif mu je iz ruke uzeo novanicu od dvadeset maraka. Vratit u ti sutra rekao je glasno i uao natrag u bar. Tu su poele muke. Zagrlio je balerinu i poli su prema njegovu stanu. Nije ju elio primiti za ruku da se ne dotakne njene gole koe. itavo vrijeme muilo ga je je li Arif govorio istinu. Momci s
102

kojima se druio bili su veinom Muslimani. I za vrijeme rata izmeu Hrvata i Muslimana nastavio je s njima braniti grad. Tek odnedavno primijetio je da ga udno gledaju. Sad kad se konano dohvatio balerine koju su svi oni prije rata eljeli, pojavila se ova pria. Ako su mu lagali, je li to bilo iz zajebancije, zavisti ili zato da mu napakoste? Sada ga kao savjetuju, a sutra e mu, kad se pojavi u baru, kroz smijeh vikati: Tko se side boji, kara mu u ruci stoji! A opet, znao je da mu Arif nee vratiti onih dvadeset maraka. I uostalom, kako da ih trai natrag kad mu je kao ivot spasio? Stvar je bila prilino komplicirana. Kad su uli u stan, shvatio je groznu istinu: od seksa nita jer mu se sada sigurno nee dignut, a i prezervativa, naravno, nema Te veeri je, sreom, bilo struje pa je balerina mogla sluati glazbu. im je sjela na trosjed u dnevnoj sobi, prihvatila se CD-a. Idem u kuhinju rekao je ekaj tu! Pri tome ju je uhvatio za rame i vrsto stisnuo. Nije mu promaknulo da je tako stiskao ramena majki i oeva svojih poginulih prijatelja. U kuhinji je brzo izvadio bocu stocka u kojoj je na dnu ostalo jo dva prsta pia. Sreom, sada je bilo i vode pa je toio vodu u bocu gledajui kako se boja pia mijenja. Stao je kad je boca bila do pola puna. Sjeo je na stolicu pored prozora koji je bio zatvoren najlonom umjesto stakla i polako pijuckao konjak razrijeen do odvratnosti. Sluao je kako u dnevnoj sobi balerina puta Azru i Dylana. Stvari njihove mladosti. ekao je prilino dugo. Tek kad je uo njene petice kako lupkaju po hodniku koji je vodio u kuhinju, nagnuo je bocu. Ula je u trenutku kad je na eks ispio pola litre onoga to je sliilo na konjak. Pije? rekla je s nekom sjetom u glasu i vratila se u dnevnu sobu. Te noi ona je spavala na trosjedu, a on na branom krevetu u spavaoj sobi. Zapravo, uope nije spavao. itave noi mislio je o balerini, o svojoj varci s konjakom i o tome kako se poslije toga pravio pijan. Pred jutro gledao ju je kroz odkrinuta vrata. Obraz joj se spljotio na rukohvatu trosjeda stvarajui od lica nakaznu grimasu. Kao da ive u nekoj obrnutoj bajci u kojoj se labudovi pretvaraju u rune patke. Sljedea tri tjedna, na prvoj liniji, dok su mu geleri minobacakih granata plesali oko glave, on je mislio o balerini i onome to je moda propustio. Kad se nakon toga opet vratio u grad, Arif mu je
103

rekao da se balerina bacila s jedanaestog kata. Nitko, navodno, nije znao zato se ubila. Tog popodneva bila je ovdje u baru. Popila etiri konjaka, popela se na zadnji kat i skoila. Slikalo je za novine rekao je Arif i onda odnijelo. Na asfaltu ostala lokva od krvi, ko malo jezero. Nisu je oprali. Tko u ovom gradu jo pere krv s ulica? Poslije toga netko je, navodno, vidio dvije make kako liu tu zgruanu krv. Arifu nije palo na pamet da mu vrati dvadeset maraka. Bio je pijan one veeri, zaboravio valjda.

5. Ukrajinska bajka Po nainu na koji je lijepa ena sluala runu shvatio sam da je ono to ova pria lijepoj potpuno nezanimljivo, kao to djecu kad navre odreene godine prestaju zanimati bajke. U jednom trenutku, meutim, kad se strpljenje lijepe bliilo kraju, a to se na licu jasno vidjelo, runa je odnekud izvadila snopi fotografija. Mogao sam primijetiti kako se izraz lica lijepe ene mijenja od dosade preko iznenaenja i ushita pa do potpunog oka. Nije mi promaklo da je posegnula za fotografijama i stala ih pomno pregledavati, dok su joj ruke drhtale. to je na fotografijama? I to ju je, uostalom, tako uzbudilo? Moda je to nekakav dokaz da su udesa mogua, a bajke istinite? Jer, iz iskustva znam, ima ljudi kojima situacija omoguuje da prihvate bajke. To se dogodilo mom prijatelju koji se profesionalno bavi ekologijom. Na prologodinjem kongresu o globalnom zagrijavanju u Kijevu, usred predavanja, odjednom se sjetio da mu je roendan. To je bilo porazno otkrie. etrdeseti roendan koji e proslaviti potpuno sam, u stranom gradu, s jasnim idejama kako da spasi svijet, ali bez ikakve vizije o tome kako da spasi sebe. Javio mu se tada, kae, snaan nagon da ima djecu. Prisjetio se ruske ili ukrajinske bajke o mukarcu i eni koji su, tamo iza svojih sedam brda, dugo vremena eljeli da im Bog podari dijete. Prolazile su godine, ali dijete nije dolazilo. Jedne zime, meutim, osjetili su se osamljeniji nego ikada. Zapao je dubok snijeg, a oni, sad ve starac i starica, izlazili su iz kue samo da obave nune poslove. Tako je dola i Badnja veer. Pospremili su svoju skromnu seljaku kuicu, okitili bor, ispekli purana, pa sjeli za sveano okien stol. Sjeli i gledali se. A onda u tiini pojeli veeru i otili na poinak. Tek, neto iza ponoi, starac je ustao da starici stavi poklon pod bor. Kad tamo, zatekao
104

je staricu budnu, kako pored jaslica namjeta poklon njemu. Nasmijae se oboje, upalie svijee, i otvorie bocu vina crvenog kao ljudska krv. Smijali su se i razmotavali to su jedno drugom darovali. Ona je dobila krzno kune zlatice, a on novu lulu od trenjeva drva. Te noi popili su vie no inae. Cijelu bocu. Krv im se zagrijala. I tada starac ree: Majko, hajdemo van da napravimo sebi dijete od snijega! Pa izaoe i poee praviti dijete od snijega. Pri tome su se smijali kao nikada u ivotu. Umjesto kose natakli su slamu, oi bijahu dva komadia ugljena, a nos arena tikvica. Starica je smijui se ula u kuu i vratila se s prekrasnim bijelim eirom. Ovo je eir koji sam nosila na naem vjenanju ree. Pravo je da ga dobije naa ki. Pa stavi eir snjegoviu na glavu. Starac je donio au vina i prolio je, onako kao to je obiaj da se crveno vino prolije na plahtu kad se rodi dijete. I odoe na poinak. Sutradan, na Boi, kad je starac izaao da nahrani blago, na pragu kuice naao je djevojicu od nekih pet godina. Sva je drhtala od zime, kosa joj bijae plava kao ito, a oi crne poput ugljena. Bila je siroe. Od snjegovia, ostala je samo hrpa snijega, kao da ga je netko tijekom noi sruio. Nahranili su djevojicu i pristojno je obukli. Starica joj je saila nekoliko novih kouljica, bijelih kao snijeg, a starac je u gradu kupio predivne lakirane cipelice. Zavoljeli su je kao da im je vlastita ki. A onda je dolo proljee. Dani se proljepali, ispod snijega stali se nazirati otoci zelene trave, a gdjegdje procvale su i mace. Djevojica je poela kaljati. Muile su je i temperature, a starac i starica se zabrinue. Sredinom travnja pala je u krevet i bila sve mravija, kao da kopni. Potkraj travnja, kad su procvjetale voke i prolistale breze, mala je umrla. Zakopali su je u vrtu, na mjestu gdje je stajao onaj snjegovi. Kad se sjetim te bajke govorio je pomislim na efekt staklenika. Globalno zagrijavanje. Tako emo se jednom svi rastopiti. Uglavnom, poslije predavanja siao je u hotelski bar da sam sa sobom proslavi taj okrugli roendan, kao neku tunu obljetnicu. Iznad anka, spazio je butelju ibenskog babia i bilo mu je kao da je sreo dragog zemljaka. Tek posije druge ae osvrnuo se po prostoriji. Njegovih kolega,
105

ekologa, nije bilo. Samo su u jednom od separea sjedile dvije ene. Starija i mlaa. Mlaa je mogla imati dvadesetak godina i nasmijeila se kad ju je pogledao. Znao je da su kurve. Uzeo je butelju i sjeo pored njih. Starija se zvala Mina, a mlaa Laura. Laura je imala sijede pramenove, malu srebrnu rinicu u nosu, uske sive tajice i topi koji je otkrivao goli trbuh. Obratila mu se Mina. Moe odnu ili obe rekla je ali zna nismo jeftine. Dobro rekao je koliko? Sto maraka rekla je Laura. okiralo ga je to je to za njih velik novac. Dvjesto za obje rekla je Mina- Primijetio je na njoj smeurane ruke. Te ruke bile su duplo starije od njena lica. Ve odavno bio je primijetio na prostitutkama to nesimetrino starenje, kao da ih Bog kanjava samo na odreenim mjestima. Kad popije, moemo gore rekao je Lauri. Ako uzme samo nju rekla je Mina nee moi kompletno jer su joj doli oni dani u mjesecu. Ne moram kompletno rekao je Lauri i poveo je u svoju sobu. Mina je ostala sama. Sliila je na karikaturu iz Playboya koja prikazuje ostarjelu prostitutku naslonjenu na stup uline svjetiljke i pauinu koja se uhvatila za nju. Nije mu promaklo kako je u magazinu to smijeno, a u ivotu tuno. U sobi, legao na lea, potpuno gol i gledao kako se Laura skida. Razodijevala se paljivo i pomno slagala odjeu na stolicu, kao da e joj trajati desetljeima. Skinula se do gaica i pritisnula svoje grudi na njegova prsa. Oprosti to ne moe kompletno rekla je. Ali nee poaliti. Dobro radim ustima. Osjetio je toplinu njenih dojki i gledao punane crvene usne, kao djeje. U ustima, meutim, primijetio je dva zlatna kutnjaka. Bilo je udno gledati tako mladu djevojku sa zlatnim zubima. Stajali su jedan pored drugoga, poput tunih blizanaca. Iskoristio je trenutak Laurine nepanje i gurnuo ruku u njene gaice. Nije imala uloak. Iako je znao da lae, htio je provjeriti. Bio je egzaktan tip, pouzdavao se u injenice. Prevrnula se s njega, legla na lea i bijesno buljila u strop. Kao dijete uhvaeno u lai.

106

Nakon nekog vremena ipak je progovorila: Bojim se one bolesti rekla je. Strano se bojim. Imam nekoga tko ne moe bez mene. On je, veli, odmah pomislio na starca i staricu iz bajke. Ili su to bili neki drugi starac i starica? Uglavnom, ustala je i vratila se sa ampanjskom aom punom crnog vina. Legla je potrbuke, naslonila dno ae na njegova prsa i rekla: Osim toga, zovem se Alesja, ne Laura. Tada se poela raspitivati o njegovu ivotu. Interesiralo ju je gdje ivi i je li oenjen. Rekao je da nije oenjen, ali da ivi s djevojkom u kui pokraj mora, na otoku Cresu. Lagao je. Tko zna to ga je tjeralo na to? Mogao je rei bilo to. Ipak, priznao je da mu je danas etrdeseti roendan i da se osjea usamljeno. To joj se svidjelo. Dopustila je da ju poljubi u usta. Meutim, interesirala ju je njegova djevojka, pa je morao zamisliti jednu od bivih. Opisivao je njihov zajedniki ivot na otoku, to kako odlazi u ribolov svojom plastinom barkom i kako ona danima ita u vrtu drei noge na ogradi. Opisivao je i noge i ogradu, da sve bude uvjerljivije. Alesjin interes za detalje iz njegova ivota bio je udan. inilo se kao da su njegove rijei virusi koji ulaze u njenu glavu i tamo proizvode sliku u kojoj bi se htjela utopiti. Tako je to trajalo prilino dugo, a slika se slagala od siunih djelia kao to su branje pinjola u parku, udvoje, kad zalazi sunce; oznaavanje dupina koji e biti usvojeni; snimanje emisije o porodici bjeloglavih supova. U jednom trenutku, sjetivi se valjda zato je ovdje, primila je njegov ud u usta. Gutala ga je polako i njeno, prijateljski. On joj je, svjestan injenice da se to mora odraditi, dopustio da lie. Zamiljao ju je ujutro kako nasmijana i vesela donosi kolae svojim starim roditeljima, a oni je nestrpljivo oekuju na velikom prozoru starinske zgrade ija je fasada odavno izgubila boju. Ta je slika u njemu proizvodila bol, a bol je, naalost, uzbuivala. Poslije, kad se vratila iz kupaonice, izgledala je posve drukije. Voda je sprala minku s lica i opustila kosu, pa je sada bila kao djevojica. Nije joj moglo biti vie od sedamnaest godina. Kad bi se sada rastopila, pomislio je, ostali bi samo oni tuni zlatni kutnjaci. Pred jutro, spremajui se na odlazak, rekla je: Oprosti to sam lagala! Ja lagunja. Pruio joj je otvoreni novanik i ona je izvadila novanicu od sto maraka.

107

Zastao je, veli, trenutak i dao joj sve devize koje je imao. Vie od pet stotina maraka. Gledala ga je zabezeknuto, a onda se rasplakala. Stajala je tamo pred njim, drei se jednom rukom za donji dio trbuha i ridala. Primio ju je za ruku i posjeo na krevet. Plakala je i dalje. Onda se digla i polagano, kao da hoda po smrvljenom staklu, krenula prema kupaonici. Na izlasku, umivena, cmoknula je usnama kao da mu alje poljubac i nestala. Godinu dana kasnije, uoi njegova roendana, zazvonio je telefon u kancelariji Zelenog pokreta. enski glas iz slualice izgovorio je njegovo ime. Ja sam rekao je. Ovdje Alesja uo je odnekud iz daljine nazvala sam da ti estitam roendan. Nije uspio saznati otkud zove niti ita drugo. Rekla mu je samo da je broj njegove kancelarije dobila od recepcionara kod koga su bili pohranjeni podaci svih sudionika kongresa. Nadam se da se ne ljuti rekla je i spustila slualicu. Bilo je to neto sasvim posebno. Svijet je, izgleda, posjedovao ogromne i bajkovite zalihe nevjerojatnog. Kao da je odjednom zavladala velika toplina u kojoj bi se ovjek mogao lako rastopiti.

6. Leukemija A tada u ekaonici, po kojoj jo odjekuju taktovi didaktikog bluesa, kroi poznato lice. turli Mladen, prijatelj iz gimnazije. Ide pognute glave, izbjegavajui poglede. Kao asna sestra preko tajge. Probija se iznad bijelih ploa prema prijemnom alteru i elavom svirau. A sidin trubadur, vidjevi turlia onako zbunjenog, pomie se i priputa ga sestri naoarki koja preuzima njegovu knjiicu. Tek kad je ostavio tu zdravstvenu iskaznicu, kao da se osjetio uistinu prisutnim, podigao je pogled. A u tom pogledu, odjednom ja. I to ga je, vidi se, potpuno dotuklo. tuka! viem e si kompa? On se osvre od nelagode, smeta mu to je prepoznat, a opet i drago mu je to sree nekog poznatog. Kao to je i meni istodobno drago, obuzeo me neki sentiment prema HIV sumnjivom

108

ulkolegi, a opet i uivam u muenju. Pa glasno ponavljam njegovo prezime: E moj turliu kaem otkud ti ovdje? A turli, onako zbunjen sjeda izmeu mene i armiraa, ali ne prua ruku. Zazire od rukovanja na ovakvim mjestima, makar i sa starim prijateljem. Spaavam brak kae, pa se opet osvre po ekaonici. Trai, valjda, ima li jo koga poznatog, kao da smo na godinjici mature, a onda nastavlja u pola glasa: Troio sam jednu malu veli nita opasno, ali ne mogu prestat mislit. Okreem, kui, u bulji kak je bilo, ko je koga jahal, kolko je trajalo i da l se jako navlaila. I to vie mislim, ini mi se vea frka. A koliko je to dugo prijatelju? pita bosanski armira struno, kao psihijatrijski, a ne betonski strunjak. ta koliko dugo? Misli! kae armira s nekim potovanjem u glasu. Ve dvije godine puca turli. I u te dvije godine nisam nijednom tako enu. Bojim se da je ne zarazim. Kod Bosanca zavladala je konsternacija. Vidim sjedi na svojoj stolici, a pogled mu odlutao nekud u nepoznate sfere. I stvarno nisi dvije godine? pitam ozbiljnim glasom i nadam se da e potvrditi. Znai, ima nas jo takvih, veselim se u sebi. Mislim da sam proklet veli turli oajno. A proklela me ona drolja Lea Bara jo onda u gimnaziji. Sjea se Baraice? Lea je bila pomalo ha cura, kakvih je bilo puno poetkom osamdesetih. Zgodna, nehajna i dobra srca. turli se zaljubio u nju kao pseto, svuda ju je pratio. Znao je, jadnik, da nema anse. Hodala je sa starijim tipovima koji su stizali pred kolu s gitarama i smotanim jointima. Meutim, sa turliem je uspostavila prijateljsku vezu. Ponekad su odlazili zajedno u kino ili na Damiju da raspravljaju o temeljnim pitanjima. Jednom prilikom turli joj je priznao da se zaljubio u djevojku koja ne mari za njega. Strano je to ne mogu nita protiv toga tako joj je neto rekao.
109

 Naravno da ne moe nita protiv toga odgovorila mu je Lea jer je ljubav kemija. Treba ekati da se spojevi rasplinu. A turlievi spojevi nikako da se rasplinu. Tako je doao i svibanj, kad mu je sinula ta spasonosna jednadba: Lea + kemija = leukemija Prve subote u svibnju, negdje kod ljetnog kina na Tukancu, iz zajebancije rekao je Lei da ima leukemiju. Mislio je izjaviti ljubav na taj nain. Meutim, Lea se okirala. Zato si tako blijed rekla je i ne jede. Gurnula je glavu u njegovo krilo i mogao je, kae, osjetiti kako joj se ramena tresu od plaa. Osjetio je miris njene kose i drhtanje krhkog tijela. Vie se nije moglo natrag. Neto ga je obuzelo i poeo joj je ljubiti kosu. Kako strano apnuo je rikavam, a da nikada nisam spavao s curom. Bez rijei, onako uplakana, uzela ga je za ruku i povela na tribine naputenog kina. Poslije, povjerio je tajnu nekolicini nas iz razreda, meutim, netko je priu rastrubio po cijeloj koli. Tih dana morali smo sluati kako kreteni iza njenih lea dobacuju: Leukemija! Popui mi, ne osjeam se ba najbolje! Kad smo je, za nekoliko dana, sreli samu na hodniku, nas etvorica iz razreda, rekla je: Da vam je pika prokleta dok ivite, svinje! I mogli smo vidjeti kako joj se u kutovima usana sakuplja pjena. Bilo je to poetkom osamdesetih. Uskoro su se u stranim novinama stali pojavljivati lanci o novoj bolesti praeni fotografijama mravih i unakaenih ljudskih tijela. Bolest je, zapravo, ve bila meu nama.

7. Nebesko tijelo A vidi ovoga! kae afriki armira i odjednom primjeujem oniu nosatu spodobu kako nervoznim korakom krui izmeu stolica. Tijelo mu se nekako raspada u pokretima, svaki dio kao da se giba autonomno: glava, ruke, lijeva noga, desna noga. Neuroloke smetnje pomiljam, i pomiljam odjednom kako ova bolest drastino pokazuje koliko je tijela u ovjeku. Meutim ovaj
110

ovdje je, izgleda, ve nebesko tijelo. ovjek-planet, kruna putanja, putuje po ekaonici na bridu vlastite orbite i svako malo proe pored nas. I evo ga opet prilazi, povjerljivo se naginje i veli: Poslije dvije pive ne bojim se smrti! Kod nas ok i konsternacija. Ali on samo dobacuje u prolazu i opet se ukljuuje u orbitu, a mi, zbunjeni, ostajemo s tri velika upitnika iznad glava, i est malih u oima. Jer, bogu hvala, sva trojica jo imamo oba oka. Jebote led, ovaj je naskroz popizdio! komentira betonski strunjak, a turli prati pogledom nosati planet i eka razvoj situacije. Nosati nam se, meutim, opet pribliava i kae: A kad se ne bojim smrt je najblia. Ne kao kosturska glava, nedajboe kao kostur, nego kao dobra pika. I opet ga zahvati orbita i tjera akceleracija da opie jedan krug, kao Zemlja oko Sunca. Ako bude ovako govorio kaem trebat e mu nekoliko sati da neto ispria. turlia i Bosanca hvata smijeh i to je dovoljno da privue panju rune ene. Spustila je pogled na nas i zadrala ga dugo, kao da prouava. Jo uvijek razgovara sa svojom suprotnou istog spola, ali nas ve ima u vidu. I u vidu i u glavi. A nosatog iz orbite koji opet prilazi, gleda sa simpatijom i saaljenjem. Otvorenog lica, duge kose, plavua nastavlja nosato tijelo mislim pika. Otvorena gore i dolje, stvorena za redaljku. A mi, nas etvorica, neiivljeni fircigeri, ajde redaljka. Ona, kako se tko popne na nju, giba se, kurvetina, kao zmija, plazi, izvija se. Ima na guzici tetoviranog poskoka, i svima nam skae na tog poskoka. Primjeujem da je planet zastao u svojoj putanji i kao da dri predavanje, pria svoju priu: I kako je tko okine, prasicu, ona mu neto apne na uho, od ega se dotini uplai, snudi, deprimira. I tako, sjede ve dvojica deprimiranih, trei je na njoj, a ona dvojica ute. Ne spominju to im je rekla Tu planet napravi i pripovjedaku stanku, a mi se grizemo, znatieljni. I javlja se afriki betonirac je li i tebi rekla? Jes vraga! Kad je na mene doao red, valjam se po njoj, diram, uivam, a ona trojica apnutih ue u kutu, smrknuti. I kad sam bio gotov, a ona ba da e i meni apnuti, zasvirala je uzbuna.
111

Majmuni raketiraju Zagreb. I to emo, obuemo se i svi u sklonite. Pitam to im je rekla, a oni ute. Ne razgovaraju ni meusobno. Tu se opet javlja Bosanac, iznerviran: Ma pusti njih, jebali ti oni mater, nego je li ti poslije rekla? Jes mi kurac rekla. Pobjegla u Kanadu. A ni oni trojica nita da mi kau, uvaju tajnu. Viam ih po gradu, izgubljeni, depresivni, dvojica se rastala od ena, trei pije. I tu mi se upalila aruljica, to im je rekla I zato si doao na test pogaa turli. Samo, dugo ti je trebalo. Rata nema ve etiri godine. Zato si toliko ekao? Tko veli da sam ekao napominje nosati planet. Odmah nakon toga sam se testirao. I? Negativno! A ta sad tu radi? pita turli. Neto mu je kao promaklo. Testiram se. Radi iste? Da odgovara nosati kao da se to podrazumijeva. Imam sveukupno devet testova. Svi negativni. Mi opet buljimo s upitnicima nad glavama i u oima, a nosati planet koji vie nije planet, jer je napustio svoju eliptinu putanju saginje se i pokazuje nam rukom da pribliimo glave jer e rei neto povjerljivo. To testiranje vam je goli kurac kae tiho, ali dostojanstveno, u povjerenju promatram ja ovo svaki dan. I svi izlaze iz ordinacije nasmijani, svi negativni. Ti rezultati, dijagnoza, nije to garancija niega. Drava siromana, a terapija skupa. Nema socijalno novaca. Zato oni svima negativno. Jer je jeftinije. Kod nas ti treba debela veza da bi te proglasili pozitivnim. Ja sad ba kopam takvu vezu. U trenutku kad se nosati vraa svojoj nespokojnoj putanji, a turli prstom pokazuje da s njegovom glavom neto nije u redu, primjeujem metafizike pokrete rune ene. Oito je u dosluhu s planetom jer izmjenjuju znaajne poglede. Sada, eto, kree prema nama. Polaganim korakom, ne
112

oksericama koje asociraju krug, nulu i omegu, pribliava se nama trojici prokletih. Privlai jednu slobodnu stolicu i sjeda meu nas kao etvrta. Isus je dobar! kae u pola glasa. Ja sam musliman veli afriki armira bez pretenzija, tek toliko da se zna. Bog je jedan govori runa. Isus voli i muslimane. Dok to govori, recitira propagandni slogan Jehovinih svjedoka i nas pikine grenike upuuje na pravi put: Mislite na strani sud, ispovjedite grijehe! kae ona koju vjerojatno i grijeh zbog runoe zaobilazi. Sad gledajte! veli runa i konano iz depa trenirke vadi fotografije. Uzimam ih u ruku, itav bunti, i gledam. To su fotografije gradova, crkava, parkova i groblja. Na nekima se vidi da su vrlo stare, otkrhnutih nazubljenih rubova, neke i sa utim krugovima to ih ostavljaju alice kave, kao igovi na velikim crno-bijelim markama. Vrtim ih kao karte, polagano, s nedoumicom. A onda se zaustavljam na motivu zgrade koja izgleda poznata. Dobro pogledajte! veli u tom trenutku runa prijateljica. Je li vam to poznato? Sva trojica buljimo u sliku s nerazumijevanjem, a ona nas gleda nadmono, iz svoje pozicije jaeg kao debelo afriko boanstvo. Okreni! nareuje suvereno i ja polagano okreem fotografiju. Na poleini, itkim rukopisom stoji: Ovo je fotografija Infektivne klinike iz 1923. godine, kad je sagraena. Tada vas nije bilo jer se jo niste rodili. Osjeate li bol ili strah gledajui vrijeme i mjesto svog nepostojanja? Smrt nije najgore to vam se moe dogoditi! Nakon toga utnja. Proljetno sunce koje intenzivira boje, arena odjea ljudi, cvjetni grmovi u parku klinike, drvored u ulici to vodi prema Mirogoju, sve to kao da se odjednom pretvorilo u crno-bijelu sliku, nalik na prolost u filmovima A onda, glas iz zvunika, kao deus ex machina, konano izgovara moje ime i upuuje na sobu broj tri. Kreem znatno ohrabren preko crno-bijele ahovnice poda po rezultate svoga sedmog testa. Jer.
113

Ako stvari i krenu nagore, jo mi uvijek preostaje Bog. Konano shvaam: ja sam ateist koji se nada da nije u pravu. Dok hvatam hladnu kvaku proklete ordinacije, iz ekaonice ujem usnu harmoniku i posljednje taktove preventivnog bluesa: nemoj sprijeda nemoj straga tvoja draga nosi vraga.

114

Miljenko Jergovi Gong

Na okuci, tamo kod Higijenskog zavoda, vozai tramvaja su uvijek zvonili; valjda nisu znali to ih eka s one strane, ili se nekada tu dogodila nesrea, ili su tek bili sujevjerni. Njihova zvonjava malo se koga ticala, stanari okolnih zgrada nisu je vie ni uli, kao to se ne uje kucanje zidnog sata; ak se ni make na podzidu kod vojnog magazina nisu trzale iz ljetnog drijemea. Godine su prolazile, tramvaji su zvonili, iza okuke bi zijevnula uvijek ista ravnica, sve do Marijin-dvora i stanice na krianju Titove i Tvrtkove. Zvonjava se nije ticala ni stalnih gostiju Kvarnera, male alkoholiarske birtije u kojoj su uz veliku sarajevsku ili nikiku pivu i badelov vinjak iskliznute generacije ekale svoju cirozu. No jednoga je dana Meha Padobranac u Kvarner doveo svog prijatelja iz vojske, biveg boksaa banjoluke Slavije, Miu zvanog Srce. Kao i svakog novog gosta, domaini su Miu Srce doekali s dva pitanja u pogledima koliko novca ima u depovima i hoe li remetiti blaeni kvarnerski mir. Pravi pijanci ne psuju i ne razbijaju, oni oekuju tiinu, mir i kontemplaciju; ivcira ih svaki nagli pokret, za preglasno izgovorenu psovku hvataju se za boce i zapoinju tuu koja uvijek biva pogreno objanjena u crnim kronikama. Oni tek brane svoje pravo na posljednje pie. Pet minuta nakon to je Mio Srce uao u Kvarner zazvonio je prvi tramvaj. Mio Srce je mahinalno digao ruke u boksaki gard, ravno u lice Velije Fudbalera, a ovaj je, isto tako mahinalno, zgrabio pepeljaru i zveknuo boksaa posred glave. Meha Padobranac je skoio da brani prijatelja, Mirso Kuglager se od iznenaenja sruio sa stolice, Lojze Profesor je uzviknuo krucifiks i krucijalis, Zoka anker je ispustio au iz ruke, Mio Srce se digao, uhvatio Veliju Fudbalera za miicu i rekao: Oprosti, jarane, nije bilo namjerno! Velija Fudbaler ga je uplaeno pogledao i odgovorio: Nema veze, desi se.

115

Da popravi stvar, Meha Padobranac je svima zovnuo pie. No prije nego to je runda stigla opet je zazvonio tramvaj. Mio Srce je nervozno pogledao u Mehu Padobranca i rekao mu: Ajmo odavde, jebu me ovi tramvaji. Ne moemo, bolan, sad po, vidi da sam naruio turu. Mio Srce se promekoljio na stolici, Zoka anker je donio pivu, otpijeni su prvi gutljaji, opet je zazvonio tramvaj, Mio Srce je digao ruke u boksaki gard, ba svi su gledali u njega i ba svi su se nasmijali. Nasmijao se i Velija Fudbaler, koji se, kau, nije smijao od 1951. kada je Panduroviu iz Proletera u aru nogometne igre iskopao oko. Svima se nekako simpatinim uinio taj iumijehali boksa, kojemu je, eto, od svega na svijetu ostao jo samo zvuk gonga u uima. Mio Srce je na taj raun popio jo jednu besplatnu pivu. Sutradan je doao sam u Kvarner. Domaini su ga doekali prepoznavajuim pogledima, Velija Fudbaler ga je potapao po ramenu, Zoka anker je, briui ae, kresnuo: Ej, Tahikardija, ima li e tramvaja? Mio Srce ga je zavjereniki pogledao i naruio pivu. Naiao je prvi tramvaj, bio je to onaj oekivani, Mio Srce je pokazao srednji prst, ali nije raunao da e naii i sljedei. Svaka nova piva njegov je gard inila vrim i munjevitim. Domaini su to znali, pa su mu plaali pive. Njegov refleks postao je dijelom dnevnoga rituala, a samo je Lojze Profesor sumnjao, nakon to su proli mjeseci, da postoji ovjek koji se ne navikne na zvonjavu tramvaja. To, na koncu, vie i nije bilo vano. Mio Srce je u Kvarneru bio kao kukavica koja kuka na svaki puni sat. Onim danima kada se nije pojavljivao u birtiji svi su osjeali nekakvu prazninu i svi su imali dojam da gube neto dobro i vano. Vrijeme im se rasipalo meu prstima, piva je gubila okus, vinjak je gubio mo. Prolaznost, prazni depovi i tiha prijetnja nadolazeeg rata bili su jedine izvjesnosti. Kad bi se sutradan Mio Srce pojavio u Kvarneru, ljudi su, s radou i optimizmom, ekali prvi tramvaj. estoga travnja na staklenim vratima Kvarnera doekala ih je osmrtnica Lojze Profesora i pria o prvim granatama koje su pale na Jaredole. Tog dana manje se pilo i vie razgovaralo. Hladnih i bistrih glava, Edo Ininjer, Velija Fudbaler, Meha Padobranac, Mirso Kuglager i Stevo Lopov
116

analizirali su situaciju. Zakljueno je da e biti to biti mora. Mato Kmet je primijetio kako je Lojze Profesor vjerojatno posljednji iz raje kojega je Bog pozvao sebi zbog ciroze, ostali su slegnuli ramenima, a na ulazu se pojavio Mio Srce. Sjeo je za svoj stol, zapalio cigaretu i procijedio: Ovaj me ima da traje sto i jednu rundu, a meni glave nee doi ni tramvaji, ni aperkati, ni vaa zajebancija. Mene e, evo, ovo ubit! Udari se desnom akom tri puta o lijevu stranu grudi i znaajno pogleda sve prisutne. Nije Mio lud niti je srce biceps pa da ne konta. Znam ja ta vi mislite kada ovamo uem. Nek jo dva puta proem kroz ova vrata i nee vie biti Mie Srce, nego Mio etnik. Jebem li vas pogane, sad vam iz guzice u glavu dolo da ste i ko ste, a dok su braa otrila noeve zvali ste mi pive, nije se znalo koji je bri. Sad e vam Mio biti kriv to ste zakasnili na voz. Evo vam moja glava pa je razbijte da poslije ne mislite, jebla vas ona i jebo vas ko vas takve izmisli! Zagnjuri Mio Srce glavu u ake, sledie se svi prisutni, Zoka anker zbunjeno progovori pa jebo ga ti, Mio, i ja sam Srbin on se ne pomjeri, skoi Velija Fudbaler i taman da neto prozbori, ve bio dotaknuo boksaa po ramenu, ovaj skoi i iz peta izvue direkt kakav Bosna vidjela nije. Srui se Velija Fudbaler na pod, skoie svi sa stolica, Meha Padobranac, oiju punih suza, prozbori. Nemoj, bolan Mio, grehota je! ega, majmune? dreknu ovaj. Ako ti ne zna ega, daba da ti ja govorim. Grehota je, eto, i tramvaja i ljudi, i tebe kad tako govori. Mio Srce se trgne, kao da ga je neto presjeklo, neka tahikardija, srui se natrag u onu stolicu, blijed kao krpa i potpuno prazna pogleda. Sve se dogodilo u dvije minute, ni tramvaj ne bi stigao proi. Zoka anker brzo natoi vinjak, prinese ga Miinom stolu, a on se ne mie. Trajala tako utnja, Mio Srce poe brisati oi, okupi se itava birtija za njegovim stolom. Nitko zapravo ne zna to bi rekao, vani se uju rafali i nekakve eksplozije u daljini, tramvaji prolaze ali ne zvone, due kao da se sele iz tijela u tijelo, pretvaraju se u neto drugo, neto bolno i neprepoznatljivo.

117

Te veeri razili su se bez rijei. Sutra je pred Kvarner pala granata, razbila izlog, unutra su utrali lokalni zgubidani, razbacali inventar i odnijeli pie. Domaini nisu ni doli pred Kvarner da vide to je od njega ostalo. Razili su se po drugim birtijama ili su jednostavno nestali iz ove prie. Bivi boksa banjoluke Slavije Mio pao je na mostu kod Prve gimnazije. Neki kau da ga je metak pogodio ravno u srce, a drugi govore da ga je ipak stigao u glavu. U dnevnim novinama pisalo je kako je jo jedan zasluni sporta pao od zloinake ruke. To bi bilo sve, osim to se, po potrebi, jo moe dodati kako su u remizi i du pruge, pogoeni zapaljivim granatama, izgorjeli svi tramvaji.

Miljenko Jergovi Dijagnoza Nigdje takvih prijetnji i kletvi kao u Bosni. Smiljaju ih od duga vremena, ne da nekoga povrijede i uplae, prije da pokau svoju matu koja treba pobijediti matu onoga drugog. Najbolje prijetnje i kletve su one koje prate razvoj kulture i civilizacije. Tako je, recimo, s mehanizacijom sela dola i ova kletva: Dabogda ti dijete izrezali motorkom i sloili u podrum za zimu! Salihu F. etnici su pred njegovim oima motornom pilom izrezali enu i dvije keri. Njega su strpali u Manjau da tamo crkne, ali nije crknuo, nego je doekao neku razmjenu. Prebacili su ga u Gradiku, pa u Karlovac, pa u eku. Tamo je zavrio u nekom izbjeglikom logoru, meu nepoznatim, mahom bosanskim svijetom. Nepismen i spor na mislima, postao je idealnim predmetom ope zajebancije. Danima je Salih F. pokuavao doskoiti provokacijama, ispaliti efektan odgovor, smisliti neto originalno. No uvijek je ispadao jo gluplji. Upao je u stroj za mljevenje ivaca iz kojega se moe izvui samo na dva naina ili da uvali nekoga drugog ili da akama sredi stvari. Salih F. se toga dana tukao protiv pola logora. Dobio je neviene batine, najprije od Bosanaca, a potom od kordona eke policije. Poslije svega mu je, svezanom i krvavom, uruena slubena odluka o protjerivanju iz svih logora na teritoriju drave. Spakirao je stvari (kojih nije ni imao), opsovao i ehe i Bosance i ko ih izmisli pa se zaputio u Prag. Nakon pedesetak kilometara
118

pjeaenja trijumfalno je uao u grad i odmah bio uhien. U depu nije imao nikakvih dokumenata osim odluke o protjerivanju. Saliha F. policija je odvela u zatvor, ali nakon preleane noi vie nije znala to bi s njim. Trebalo ga je negdje protjerati, a nijedna zemlja ga kao Bosanca sklonog tui ne bi primila. Najjednostavnije bi bilo vratiti Saliha F. na Manjau, ali to nije tehniki izvedivo, a krilo bi i ljudska prava. Stvar je rijeio neki domiljati tip iz bosanskog ureda u Pragu. Predloio je policiji da Saliha F. sprovede u psihijatarsku bolnicu gdje bi se utvrdilo da je lud, a kao takvoga nitko ga ne smije protjerati. Opet zbog ljudskih prava. Policajci su, kada im je ispriana ivotna pria Saliha F., zakljuili kako je to sasvim dobra ideja. U bolnici je doekan kao car. Dobio je jednokrevetnu sobu s televizorom, kazetofonom i foteljom. Lijenici su bili oduevljeni jer im je u ruke dospio ljudski primjerak koji je svojim oima gledao kako njegovim najbliima odsijecaju noge, pa ruke, pa glave. Svako malo zavirili bi kroz pijunku u sobu. On je mirno sjedio u fotelji, gledao televiziju, mijenjao programe i lijeno zobao groe. Izgledao je kao bilo koji ovjek na svijetu dok je prilino nezainteresirano pratio najnovije snimke iz Bosne. Lijenici su vjerovali da se Salih F. upravo nalazi u stanju oka, pisali su o tome duge i temeljite izvjetaje, pripremali temate za strune asopise, predviali razvoj dogaaja i ekali da se dua Saliha F., izranjavljena i izubijana, napokon ohladi. No stanje se mjesecima nije mijenjalo. Salih F. je mirno i uljudno ivio svoj ivot, uvijek jednako odgovarao na postavljena pitanja, nita nije traio niti je ita pitao. Lijenici su Saliha F. iz stanja oka pokuali izvui hobijem. Ponudili su mu pjevanje, crtanje i fotografiranje. Pa da izabere. On se zahvalio i odgovorio da mu nita od svega toga ne treba i ne predstavlja zadovoljstvo. Lijenici su inzistirali, a Salih F. je pristao baviti se crtanjem. Pjevati nije znao, a fotografija se plaio. Posluno je crtao kada bi dolo vrijeme crtanja, a onda bi opet gledao televiziju i zobao groe. Lijenici su do u kasnu no analizirali njegove crtee. Smeom drvenom bojicom nacrtao je
119

baraku, zelenom bojicom travu, a utom sunce. Suncu je nacrtao oi i usta. Salih F. je negdje vidio da se sunce tako crta. Ponekad bi nakon crtanja lijenicima morao objanjavati to je nacrtao. Oni su se neprestano smjekali i postavljali pitanja koja prevoditelj katkad nije znao prevesti. Konano je doao dan kada je trebalo odluiti o sudbini Saliha F. Lijenici su pripremili samo jedno pitanje: to bi uinio kada bi ti u ruke doli oni koji su pobili tvoju enu i djecu? Salih F. je ustvrdio kako to nije mogue jer su oni negdje daleko, iza dravnih granica, bodljikavih ica i topova. No lijenici su opet inzistirali, uvjeravajui ga kako je mogue i ono to na prvi pogled ne izgleda mogue. Shvativi da su ti ljudi ko djeca i da im je dovoljno neto zamisliti, e da odmah povjeruju da je to stvarno, Salih F. je odgovorio: Pobio bi i ja njih Ili bi im dao papir i olovku i reko ko vi meni crtaj! Lijenicima su se ozarila lica, uzeli su papire i olovke te su Saliha F. proglasili nenormalnim.

Miljenko Jergovi Kad se ovjek jako uplai U Profundi spavaju magarci, iri se to apatom da stariji ne uju, jer kad bi uli, bilo bi svata. Strogo je zabranjeno ii na Profundu jer je iao mali Vjeko, pao i slomio vrat i onda je bio veliki sprovod, proao je s kraja na kraj Drvenika, od Punte do Puntina, a onda je otiao na Biokovo, tamo gdje je groblje, i svi su plakali jer je lijes bio malen, a kad je lijes malen, tada ba svi plau; kad je velik, tada plau samo oni koji su voljeli mrtvaca ili oni koji vole one koji su voljeli mrtvaca. Od tog vremena nitko nije otiao na Profundu i nitko nije znao to je u Profundi, a kako su prolazile godine, od Vjekina sprovoda prole su tri, mnoila su se uda iz Profunde, sve dok se nije rairio glas o onom najveem, o magarcima koji svake noi dolje spavaju. Profunda je neko bila kua nekoga Mate Terina, a onda je poeo rat, doli su Talijani i Mati zapalili kuu. Nitko nije znao zato su to uinili, zato su zapalili ba njegovu kuu, a sve druge potedjeli; moda zato to su na nekome morali pokazati svoju strogost, pa je izbor sluajno pao na Matu i njegovu kuu. Kad je vidio to mu je od doma ostalo, Mate Terin se objesio, a kako nije imao ni ene, ni djece, niti rodbine, osim brata koji je ivio na Novom Zelandu i nikad mu se nije
120

javljao, tako za Matom nije ostala tuga, ali ni netko tko bi poslije rata popravio kuu od koje su ostali samo visoki goli zidovi s kojih su kie oprale tragove paljevine i bili su bijeli kao snijeg. Izgorjeli kamen postaje bijel, puno bjeliji nego to je bio dok je inio kuu. Do Profunde se dolazilo s gornje strane, tamo od brda, jer je kua bila ukopana u zemlju i usjeena u stijenu, pa se sad moglo sa stijene preskoiti na vrh ruevine i hodati po zidovima na kojima je nekada stajao krov. Zapravo, moglo se hodati dok mali Vjeko nije pao u Profundu i slomio vrat. Akcija je u subotu, rekao je Nika, ali tek kada padne mrak. Bilo nas je petorica, etiri domaa i ja koji sam htio biti domai, ali sam za njih bio stranac, Sarajevac. Zbog toga sam se uvijek morao vie dokazivati, kao to sam se i u Sarajevu morao vie dokazivati jer sam i tamo bio stranac, stranac Dalmatinac. Pola godine govorio sam dalmatinski, a pola godine sarajevski, ali mi nitko nije vjerovao jer su svi znali da u uvijek odlaziti tamo gdje nisam i govoriti onako kako ne govorim. U subotu je Ribarska no, feta u mjestu, i nikoga matere, babe i didovi nee tjerati kui, a mi emo to iskoristiti i otii na Profundu, vidjet emo gdje magarci spavaju i obii, sve po zidu, cijelu Profundu; naravno, tko bude imao hrabrosti, a tko je kukavica, taj ne mora etati oko Profunde. Ja ovu priliku ne smijem propustiti, jer ako je propustim, zauvijek u ostati stranac Sarajevac i nitko mi nee vjerovati kada kaem: lancun, lanica, bua, balun. Djed je itao novine, a baka je istila ribu. Stara, sluaj ovo, pogledao je baku preko naoala, poznati naunik Van Hentig je u svojoj istrazi, provedenoj godine 1923., zakljuio da potres utjee na unutranje luenje riba, a time i na njihovo ponaanje, te da mehaniko potresanje nije dovoljan razlog kojim bi se mogao objasniti taj fenomen. ivotinje oito reagiraju na jo jedan geofizikalni fenomen, koji se pojavljuje prije samog potresa, a kulminira samim potresom, itao je polako, rije po rije, da djeluje to ozbiljnije, ali sam znao da djed uope nije ozbiljan i da ita samo da bi baku naljutio, ali ne da bi je jako naljutio, nego samo onako, da se ona pone malo svaati; uvijek kad bi bio dobro raspoloen, izazivao je baku da se malo svaaju. Ona je podizala obrve, izvijala usne, kao udi se ribama i potresu i nastavlja istiti ribe za ruak, ali znam da ga je proitala i jasno joj je to bi on sad htio, da ona kae dobro je Franjo, ja istim
121

ribu, a ti ita o potresima, pa da joj on odgovori kako je vano znati kad e biti potres jer se ovjek mora pripremiti i da bi bilo dobro ako bi mogla da provjeri kod tih srdela kakvo im je unutranje luenje. Tako bi to, znam, trebalo biti, ali nee jer baka samo podie obrve i znaajno se udi. On je jo neko vrijeme gleda, onako mangupski; ona mu ponekad kae ta me gleda tako mangupski, a meni to uvijek bude smijeno jer moj djed ima sedamdeset pet godina i nikako ne moe gledati mangupski, ali otkako je baka taj pogled nazvala mangupskim i ja ga tako zovem, prosto jer me veseli; a onda se djed vraa novinama, duboko uzdie i vie ne gleda mangupski jer mu nije uspjela provokacija. U subotu je Ribarska no, kaem; djed ne mie pogled s novina, baka nastavlja istiti ribu. Hoemo li i mi slaviti? Nemamo ta slaviti, nismo ribari, ako ti je do ribe, evo jest e je za pola sata Ali u subotu e besplatno dijeliti srdele s gradela A ove e, kao, platiti? Nije to isto, te se pre u tavi, a one e biti s gradela E, pa dobro, a ti onda slavi Ribarsku no A mogu li ostati poslije mraka? Vidjet emo. Kako budu druga djeca, tako e i ti. Djed je za rukom i dalje itao novine; uzimao je prstima cijelu srdelu i u zalogaju bi pojeo sve, od glave do repa; pod zubima su mu krckale riblje kosti, to je zdravo zbog kalcija!, a repove je ostavljao sa strane, da zna koliko je srdela pojeo. Baka ga je prijekorno gledala; mislio sam ta bi se samo dogodilo kada bi ja, evo, sad pojeo cijelu srdelu, ne istei je od kostiju i kada bih rekao da je to zbog kalcija i ve sam se zarekao da u kad budem veliki jesti cijele srdele i itati novine i nitko mi nita nee moi. Uope ne razmiljam o tome to u biti kad odrastem i sasvim mi je svejedno hou li biti pilot, mesar ili ininjer umarstva kao barba Postnikov, vano mi je samo da to prije doe vrijeme kad u raditi ono to radi djed: jesti srdele skupa s glavom i kostima, naoale sputati do vrha nosa i itati novine, da, itati novine!, to je najvanije, nauiti itati novine i proitati to se dogaa u cijelom svijetu, ba danas kad je kod nas bilo jako dosadno i jeli smo srdele iz tave, a ne s gradela, jer je svijet tako velik da uvijek ima ljudi kojima nije bilo dosadno, pa o tim ljudima piu novine i onda novine itaju ljudi kojima je bilo dosadno, kao to je dosadno nama, djedu koji bi se svaao s bakom, baki koja se ne da svaati i pogotovo meni jer moram doekati tu subotu, da odem

122

na Profundu, vidim magarce dok spavaju i nad provalijom obiem krug oko spaljene kue Mate Terina i tako prestanem biti stranac Sarajevac. Dobar primjer daje malom, govori baka djedu jer mu je srdela pala na novine. Uhvatio je ribicu noktima kaiprsta i palca i stavio je u usta; krckale su sitne kosti kao suhe borove iglice pod kotaima kamiona, a na novinama ostao je mastan trag u obliku srdele. Kao fotografija! Djed je ve pojeo srdelu, a njezina je slika ostala na novinskome papiru. Vidi se koliko je bila duga i iroka, kakva joj je bila glava, a kakav rep. Novinska stranica izgledala je kao nadgrobnik sa slikom pokojnika; pokojna riba u djedovu trbuhu. Bila je mrtva jo dok ju je baka istila. Jo u ribarnici bila je mrtva ta srdela. Bila je mrtva im su je izvadili iz mora. Od ega umiru srdele? pitao sam. Umiru od zraka, onako kako bismo mi umirali kad bi nas netko drao pod vodom, rekao je djed. Znai, ribari bacaju mree da bi ribe izvukli na zrak i da bi one umrle? Ne, izvlae ih da bismo imali ta jesti, a jede se samo ono to je mrtvo I blitva, i ona je mrtva? Mislim da jest, iako to niko ne zna jer blitva nema oi. Mrtvo je ono to je nekada micalo oima. Barem koliko mi o tome znamo Trebale bi postojati i ribe koje bi bacale mree za ljude i odvlaile ih u more, prile i jele Otkud ti ta glupost? Tada nama ne bi bilo ao to jedemo ribe jer bismo znali da i ribe jedu nas. Shvaa Ne shvaam. Zato bi nam bilo ao riba Zato to su bile ive, a onda su ih ribali ulovili u mreu. Da ih nisu ulovili, ostale bi ive Ne moe aliti ribe jer ako bi ih alio, onda bi morao aliti i pilie i svinje i telad, pa bi na kraju umro od gladi Nema veze, ja u ih aliti Bujrum, ali ti njih, ali vidio bih te ja da nema ta jesti, djed je postajao ljut, pa sam odluio da uutim i da dalje jedem srdele. On nije mogao razumjeti ribe i nita tuno nije osjetio kad je vidio da na novinama ostaje mastan trag, fotografija srdele koju je upravo pojeo jer je nekada bio u ratu, a u ratu se ljudi naue kako je to biti mrtav i kad ne umre, pa im to postane normalno. Borio se na Soi kao austrijski vojnik, a onda su ga 1916. zarobili Talijani i kae da mu je tada bilo ba dobro. U zarobljenitvu je ostao pune tri godine, nauio je talijanski i vodio je dnevnik, o svemu to mu se dogaalo i to je elio, ali nije imao kome rei. Dnevnik je pisao na talijanskome jeziku, irilinim pismom jer Talijani ne znaju irilicu, a zarobljenici ne znaju talijanski, pa u djedov dnevnik nitko nije mogao zavirivati i onda se smijati
123

njegovim eljama. Taj dnevnik stoji u djedovoj ladici i proitat e ga prvi djedov nasljednik koji bude znao i irilicu i talijanski. Djedov sin, a moj ujak, i djedova ker, a moja mama, ne znaju talijanski, tako da bi taj nasljednik jednom mogao postati ja ako nauim i irilicu i talijanski. Tada u moda otkriti kako vojnici postaju ravnoduni prema ribljim smrtima i zato im je svejedno za ribe ak i kad su stari i nisu vie vojnici, nego su penzioneri koje nijedna vojska ne bi uzela u rat. Sutradan je bio petak. Do subote je ostao jo samo jedan dan. Doite da vidite neto to jo nikada niste vidjeli, rekao je Nika i otili smo u stari kamp, do drvene kuice u kojoj su nekada stajali suncobrani. Posjedali smo na kaete od piva, Nika je otkopao hlae i skinuo ih. Nije imao gaica; bio je stariji od nas i sve na njemu bilo je vee, pa i ono to nam je htio pokazati. A sad gledajte!, rekao je i prevukao koicu. To nikada nisam radio, ali sam bio siguran da ga boli. Vratio je koicu i prevukao je jo jednom; stisnulo mi se u grlu kao onda kad su me vodili na cijepljenje, ponavljao je to s koicom jo nekoliko puta, koji uasan bol, mislio sam; svi su utjeli i ekali to e se dogoditi, Nika je rekao: Pogledajte, raste! I stvarno je rastao, iako je i ranije bio velik. Uplaio sam se, pogledao sam Zorana i Miru, oni su utjeli i buljili u ono to se dogaalo izmeu Nikinih nogu; Nika je sve bre disao, prizor je bivao sve crveniji, uplaio sam se to e dalje biti, zapravo najvie me je uplailo to to su Zoran i Miro tako mirno sve gledali i nita nisu osjeali, sjetio sam se da sam stranac Sarajevac, skoio sam s kaete i istrao van. Ne znam jesu li se smijali za mnom i jesu li vikali da sam kukavica, nita ne znam jer sam trao i nisam se zaustavljao sve do kue. ta je, mahnitove jedan, sav si se oznojio, rekla je baka. Igrao sam se atletike! dreknuh sasvim uvjerljivo i za nju sam ve bio Dane Korica na povratku s minhenske olimpijade. Bio sam strano sretan jer sam doao kui i mogao sam slagati sve to bi se od mene trailo. Najljepe laem kad sam sretan. U subotu sam se probudio s vrstom odlukom da ne izlazim i kue. Neu izai sve dok se ne vratimo u Sarajevo. Djed je iao u Zaostrog, rekao sam da neu s njim, baka je pitala da nisi bolestan?, rekao sam da mislim da sam bolestan, ona je rekla pa onda nee ii ni na Ribarsku no, rekao sam da neu, e onda si stvarno bolestan, rekla je i donijela mi toplomjer.

124

Nema temperaturu. Pa to te boli? Nita me ne boli. Samo sam malo bolestan i ne mogu van Da se juer nisi s kime potukao? Nisam. Nita nije bilo juer, samo to danas neu van, a ne bih htio ni sutra Zato? Hoe li i sutra biti bolestan? Hou ako budem morao van Odluio si da vie nikada ne izae iz kue? Izai u im se vratimo u Sarajevo Je li ti neko neto runo rekao? Nije, ali se malo bojim ega? Magaraca koji spavaju u Profundi Da nisi moda bio na Profundi? Skoila je baka. Ne, nisam bio, a neu ni ii jer neu izai iz kue. A spavaju li stvarno magarci u Profundi? Koji magarci. Pa zna da u Drveniku nema vie nijedan magarac Prole godine bila su tri, Mijin, Duanov i Stipe Alaa, sigurno su to ti magarci Boe dragi, pa odakle ti to, tih magaraca vie nema! Gdje su ako ih nema? Odvezlo ih je u Makarsku ta rade u Makarskoj? Baka je uzdahnula, pogledala u strop, promrmljala neto kao okristeboemoj i rekla: Dobro, evo, rei u ti, ali nemoj mi poslije tuliti! Kakva Profunda, u Profundi nema niega, obina sruena kua u kojoj raste dra, a magarce su prodali mesaru jer vie nikome ne trebaju. Sklopio sam oi, srce mi je jako lupalo, dobro, izdrat u ja i to. Nema vie pitanja?, odmahnuo sam glavom da nemam, ali neu izlaziti dok se ne vratimo u Sarajevo. Baka vie nita nije rekla, ali sam znao da misli kako u se ve sutra predomisliti i istrati iz kue. To me je plailo vie od ostaloga jer sam znao da joj nikako ne mogu rei da stvarno ne smijem van jer sam vidio neto to me je uplailo, to su drugi mogli gledati, a ja nisam i zato se ne smijem vratiti i ne smijem izai van. Jesam li ja Sarajevac? Otiao sam za njom u kuhinju. Ne, ti si Sarajlija. Ljudi iz Sarajeva se zovu Sarajlije, a ne Sarajevci Je li to dobro, biti Sarajlija? Sve je dobro biti, dobro je biti odsvakle Pa zato mi onda govore da sam Sarajevac? Ko ti govori? Zoran i Nika Govore ti zato to oni o tome nita ne znaju i nikad se nisu pomaknuli iz Drvenika A zato mi u Sarajevu govore da sam Dalmatinac? Iz istoga razloga. Jer se nikada nisu pomakli iz Sarajeva A zato se mi stalno miemo? Zato to djed ima astmu i mora biti puno na moru. Osim toga, dobro je micati se jer si onda odjednom na vie mjesta. Na onom si mjestu na kojem stvarno jesi i na onom mjestu odakle si, a ako se tebi to ne svia, uvijek moe ostati s mamom preko cijele godine u Sarajevu Obeaj mi da me nee tjerati da izlazim dok se ne vratimo u Sarajevo Dobro,
125

obeavam ti ako mi kae zato odjednom ne eli van Neu jer mi govore da sam Sarajevac, slagao sam i otiao u sobu. Tako uvijek odem kad mi je neto jako vano, jer im odem, baka ozbiljnije doivi ono to sam joj rekao. Za svaki sluaj bacio sam se na krevet, zagnjurio glavu u jastuk i ekao hoe li doi. Kad je dola, ve sam se mogao praviti da spavam. Pokrila me je i sasvim tiho izala. Prespavao sam i Ribarsku no i akciju na Profundi. Zapravo, prespavao sam sve to se dalje dogaalo, a to nisam htio vidjeti. Svih sedam dana koji su nam ostali do povratka u Sarajevo proveo sam u kui ili u dvoritu; igrao sam se sam sa sobom, naveer sam otrao preko puta, do barba Postnikova, on je vadio blok za skiciranje, uzimao flomastere i crtao snijeg, snjena sela i snjene gradove. Barba Postnikov ima osamdeset godina, Rus je i jednom davno pobjegao je od revolucije. Zato? pitao sam ga. Zato to sam se plaio, rekao je i mirno dalje crtao velike sanjke koje su vukli jeleni, a na sanjkama je sjedila djevojka s velikom smeom kapom ispod koje joj je izvirivala duga plava kosa. Kad se ovjek jako uplai, uvijek mora pobjei i vie se nikada ne vratiti? To ne znam, ja se nisam mogao vratiti Zato? Zbog onih koji se nisu uplaili, nego su ostali Ni ja se neu vratiti A gdje se nee vratiti? bio je iznenaen. Neu se vratiti u stari kamp, rekao sam barbi Postnikovu. Ako je zbog straha, onda smo isti, odgovorio je i okrenuo novi list na kojem e biti nacrtana cijela Moskva.

126

Robert Perii Rekonvalescent Uaa tako sam otvorenih oiju buljio u plafon, u vjeito iste crte i are, svakog jutra u tjednu. Dodue, to to ovdje zovemo jutrom posljedica je jednog nenormalnog naina ivota za koje nisam kriv ja nego priroda ili Bog ili Spinoza, uglavnom netko prije mene tko je uriktao (kakva rije!) vrijeme ovakvo kakvog ga imamo danas. Radi se o tome da je dvadeset etiri sata malo za obrtanje ivota u mojem privatnom kapitalizmu. Trideset est sati bilo bi minimum, doista, jer se moje vrijeme jedini novac kojeg posjedujem, i moj ivot jedini konkretni kapital u blizini, jedno u drugo pretvaraju jako, ubitano sporo, vrlo sporo, jako sporo, znate. Tako mi svakodnevno ostane po nekoliko sati koje ni uz najbolju volju ne mogu pretvoriti ni u to, to vrijeme jednostavno ostane vrijeme, isti viak vremena, i tko bi znao to e od toga biti? Moda za par tisua godina (viemanje) to bude kapital zbog kojeg e platforme nabadati po moru vremena, kao danas traei naftu, prastaru, zaboravljenu naftu. Teko je danas o tome govoriti, no jedno je fakat to da ja zbog spomenutog vika svaku veer (a to veer uvijek moramo shvatiti uvjetno) zaspim nekoliko sati kasnije nego veer prije, i sutra se ustajem uvijek kasnije nego juer, zahvaajui tako stalno u vrijeme od sutra, ivei u stalnom cajtnotu, gubei dane. Ustajao sam se i onda se ponovno bacao na krevet, pokuavao zaspati, neto itao, sluao radio, odspavao jo pola sata, razmiljao. Bilo je oko jedanaest sati, bliila se pono, i onda sam se ustao kud sad u piku materinu skuhao kavu, i tiho uivao u udnji (da, vraao mi se ivot) i samoi za ovu no i za onaj suludi osjeaj ujutro kad fino omamljen igram fliper tu blizu u kafiu, promatrajui kroz staklo ene na tramvajskoj stanici, njihov topli dah u hladno jutro, bijelo jutro s dimnjacima tvornica u daljini iza kojih se nazire neto drugo nalik na zid ili sreu. Ali, ta soba ovjee, pitaj me to sam radio u toj sobi otkad sam se uselio? Buljio. Buljio u vjeito iste crte i are na plafonu, na zidovima, buljio, ovjee, buljio u vjeito istu namrekanost loe prilijepljenih tapeta, pun mrnje kao hipnotiziran buljio sam u njihove beskonane komplicirane are iji te besmisleni red toliko okupira i sklon si pratiti ga sve do uglova u kojima onda nalazi napokon nepodudarnost, greku, kao da si to u ivotu traio. Jer sve je to loe
127

odrezano i bez veze slijepljeno, i da u tim uglovima nema zdrave, dobrodree pauine, ti bi moji zidovi u koje buljim non-stop, non-stop buljim u njih, otili bi oni kud koji. Mili moji. Adio. Jer su te greke u uglovima debakl! Ili je red ili nije red, a kad nije ni ne spominji ga, makar dok buljim u te skrpljene uglove svakog jutra u tjednu. Zna koji je to psihiki efekt? Moe zamisliti. Odmah sam gubio volju. Za bilo to, emu? emu, kad je oito da svaki red, bio on savreno smiljen, beskonaan (ko to je svaki taj red na tim tapetama ili ploicama, svaki!), kad svaki taj beskonani red traje do prvog ugla. A, u uglu ni se ne slae. Totalni promaaj! Zato sam odluio mijenjati sobu. Moe misliti, ustane se u pono i onda bi ti traio sobu. Traio bi jednobojnu bez tapeta, s telefonom, da bude jeftina, nema problema, crvena, plava, ne igra ulogu, samo da je jedna boja, jedan bog i jedan leaj. Ti bi traio. Ti moda i bi, moda si ti toliko lud. Moda si veliki optimist ali, ja ne. Ne. Nikad. Mislim, ono, soba je soba. Soba, mislim da ja sad, teko je to objasniti, mislim da ja postojim samo u ovoj sobi, jebiga. Uvjeren sam u to. Soba ti je kao ena. Koja sad ena? Ukljuio sam radio. Da sredim misli. Da ujem to ima u svijetu. Valjda se neto dogaa. Noni program. Znam ovog voditelja, sad e itati poeziju. Ali, ajde, samo nek neto svira. Pijem kavu u sobi u Rudeu. Buljim u zidove, privikao sam se, mislim, to je u redu, to sad. Tu sam ve nekoliko mjeseci i dobro mi je. Nitko me ne posjeuje, nitko me ne gnjavi, sam nek zima malo popusti, na proljee e ovdje biti super, ljeto odlino, bolje nego igdje, ovjee, suteren je to bit e hladovine. Samo to mi bojler ne radi, to je fakat zajeb. To je. Mislim, idem se kupati u studentski dom, ali ne da mi se ba svaki put, jebiga, daleko je, onda prehladi se, ode u piku materinu zbog tog kupanja. ivimo ovdje pe i ja. Pe na drva s prozoriem. Vidi svjetlost unutra, ar. esto diem poklopac, gledam ima li dosta drva, gledam vatru. Dobro ja loim. Toplo je. Iako prozori putaju, a i podrum je, ili suteren, ne znam zapravo kako se ovo zove, svejedno toplo je. Prozori su, iznutra gledajui visoko. A, u razini su zemlje. Zato sam stavio neku tamnocrvenu krpu. Da se ne vidi
128

unutra. Ako dovedem neku ensku. Ali, opet se vidi, gledao sam. Slabije, puno slabije, ali kad je unutra svjetlo a vani mrak, vidi se, jebiga, sve. Samo to iznutra ne vidi van. Ali, masu drva troim. To mi je gut. Samo loim. Neopisivo ti je to, ta pe, ludilo ovjee, svud okolo mraz, kad izae van zaledi se momentalno, ali pe brije ovjee, toplo je, vrue, temperatura doe do dvadeset pet trideset, sto posto. Samo to ti jebeni prozori putaju pa mora stalno loit. Mora. Ali, neka, gut je. Sjedim u svojoj sobi u Rudeu, gledam pe. ini mi se kako puno toga znam, puno toga to nitko ne zna. Ovo ovdje. Soba u podrumu, zidovi s tapetama, prozori kroz koje propuhava zrak. Ovo kuhanje u podzemlju s loom izolacijom, crvena krpa preko prozora, pakao. utnja. U takvim trenucima osjeao sam veliku, ogromnu udaljenost izmeu sebe i ljudi, bio je to osjeaj koji je ovjeku doputao da doivi svata. uo sam neko kucanje. Meni se dogaalo da ujem kucanje, nita neobino. Dogaalo mi se da ujem kako me netko zove, isto onako kao u stvarnosti nekad. Zato sam ostao mirno sjediti. Ba sam zapalio. Ali, kucanje se ponovilo. Na prozoru. Sigurno je gavran. To se dogaa. Jedan danki mi je o tome priao prije par godina. Poslije se to i meni dogodilo. Doao je da mi kae neto odvratno vano, ali ne interesira me. Ja sam se toga rijeio. Ne elim uti nikakvu poruku. Da, ali kucanje se ponovilo opet. Na prozoru. To me ve nervira. Mislim to? to? Ustao sam se i krenuo u hodnik otkljuavati vrata. Jer je prozor teko otvoriti. Osim toga zakucao sam onu krpetinu. Ako sluajno dovedem ensku. Izaao sam. Popeo se uz stepenice, da, vidim neku siluetu iza ugla, nagnutu prema prozoru. Ovaj me ugledao i rekao: Ej! Bilo je hladno. Mrak. Vidim kosatog tipa. Nemam pojma tko je. Ej, ja san, Cifra ala, pa to je Cifra. Odakle on sad? are nam se cigarete u mraku. Gledam Cifru u facu, suh je, previe.

129

 ta je nemo me pripoznat? nervozno se smije Cifra. Malo se ljuti to ga ne prepoznajem. Ne prepoznajem starog dobrog Cifru. Odakle ti? kad ne znam to rei, onda uvijek neto pitam. Zima je, koliko e trajati ovaj razgovor? Amo a unutra kae Cifra kao da sam ja kod njega doao. Cifra je majstor za takve obrate. to e unutra, treba au vode? toboe sam se zezao. Ajde, nemoj zajebavat kroz poluosmijeh kae Cifra jer mi se odmah kuimo. Kui on taj humor. Stari luak Sler. Tako se sputamo niz stepenice. Cifra prvi, ja za njim. I, tako Cifra ve sjedi kod mene u sobi, uvalio se u fotelju nakon to je s nje maknuo gomilu pranjavih papira ta ti je ovo, pita. Ruksak je bacio na pod, neto je ljut ve odavno. Bijesno je gledao okolo, traio je cigarete prevrui se da bi dospio do zadnjih depova, napokon ih je dohvatio, mene je pogledao s molbom i razumijevanjem, i upitao: Ima vatre? Imam smeten, zapalio sam mu cigaretu paljivo, kao kad nekoga treba njegovati. Odjednom nekako postane gostoljubiv Vatra, Cifra, sve te stvari ali, Cifra je zajeb. Znam. Cifra gleda okolo, pa gleda u mene, vidim neto ga proganja, mora ispriati neku priu. Priu o zajebanom ivotu. Cifra zna da u ga razumjeti. Mi smo sto puta priali o tome. O sranju. Odakle ti? ta ima doli? sad mu ja pomaem da krene. Nisam odavno uo tu spiku, hajde. Ma u govnima san ovie. Mislin, ono, uvalili su mi spiku, jeben in mater pandursku u piku. Ono ka neke stvari san minja za dop. ije su stvari? Pa moje, kurac, ije e bit, eee ali ne mo ti imat video, vidi kakvi si, odakle tebi kompjuter, sintisajzer, nema papire i jebi ga nemam papire i ta sad! tu se Cifra vidno uznemirio. Nije podnosio nepravdu, ne, on nije mogao podnijeti nepravdu. Sve je protiv nas. Zato je Cifra bijesan. Mislim, ve ga je pomalo prolo. Bijesan je dovoljno da se skui. Da se skui da je oteen. Da su ga izdali i sjebali. Svi osim nas. Ti, ja, Pezo i Frane, ajde. To je sve ta je ostalo od ekipe. Rejdijo ektiviti pam pa ram pa pa ram pa pa tiho sam pjevao i buljio u Cifru. Odakle ti?
130

 Ti si se skinija, a? pitao je Cifra da se ne utrne razgovor. Drago mu je. Mislim, skinuo si se ovjee, a bio si najgori od svih. Kako? To je zapravo nemogue. Ne vjeruje Cifra u to. Ne vjeruje dok se ne uvjeri na vlastite oi. Ja se isto skidan e, to je bila novost. Potapao sam ga u znak odobravanja. Cifra je udo nevinosti. Kao velika plava kurva koja oplakuje New York. Kao mornari u luci koji plivaju u sifilisu. im bi razgovor postajao ozbiljniji, kao to razgovaraju stariji, zreli ljudi, Cifra se odmah skidao s horsa, ima tome ve tristo mjeseci. E, da. Ma, ovie, jedva san te naa nije se dao zbuniti Cifra. Kao ptica gledao je okolo po zidovima potpuno upljeg pogleda. Bio je ufuran. Dobro ti je ovdje, a? Ma, ono, traim sobu, jebiga. Samo, sad sam platio za ovaj mjesec pa sam tu jo petnaest dana. Onda selin, milim, pun mi je kurac ove sobe. Razumi? Cifra me sto posto razumije. Cifra jo uvijek toboe razgledava stvar, onda ozbiljno kae: isti egzistencijalizam. Cifra je prije itao neke knjige, sestra mu je to kupovala. Nekad prije kad bi se napuili, mogao si vidjeti Cifru kako pria o nekim stvarima i kako mu se masa toga pomijealo u glavi. Neka zajebana pitanja je postavljao. Kako ovo, kako ono? Poslije, kad je preao na hors, toga se ostavio. Samo ponekad, ako bi bario neku klinku, znao spominjati Hessea, Sidartu i Stepskog vuka. I slino. Zato sam ga mutno pogledao kad je spomenuo taj egzistencijalizam. Jesi li donio ta za puit? upitao sam. Aha bilo je jasno da je Cifra ekao to pitanje; odmah sam se pokajao. To je znailo da je primljen, it je ulaznica, tako je oduvijek bilo, i Cifra je odmah poeo motati doju. Dobra je. ovie, prva liga je. Mislija sam da ni ne pui. Mah, nisam odavno, ali nema veze. U tom trenu, tad, ja sam mrzio Cifru. Mrzio sam ga. Zato? Kako to da sam ga mrzio? Otkad? Ne mogu se sjetiti. Ali, ovjeka u jednom momentu zamrzi. Onda se trudi da to zaboravi, da o tome ne razmilja. Ali, mrzi sve vie i vie, sve dublje i dublje. Na, uzmi Cifra mi dodaje doint.

131

A, bilo je dana kad sam mrzio sve i svakoga. Mrzio sam malu djecu. Jai su tukli one manje, slabije, gledao sam malce kako se osamljuju, kako postaju lukavi, kako misle. Moda mrnja nije prava rije, jednostavno volio bih da ih nema. Njih i sve te prie oko njih. Svih onih debilnih tepanja i potpuno bezrazlonih nada uloenih u tu djeicu koja osamljena iza uglova smiljaju osvete. I sva ta patnika lova koja se tu mota kao bog zna to. Ta lova i te igrake, i te uspomene i sve ovo. I ovaj promaaj od Cifre. Sve to kae promai me za par metara. Ja govorim i on me uope ne slua. Uvijek premee po istim govnima. Stalno. Boji se svega osim vlastitog govna. Takav je to tip. Je li ga uti? Aha. Ali, sporogorei je, zna, tek e te sad bubat. Pomalo. Sporogorei, a? Aha. Ovo ti je njemu spora smrt. Mi polako puimo njegov ivot, on u patnji gori umire. Kui? Spora smrt. Aha. Samo ive stvari mogu gorjeti. E. I ti o svaemu razmilja. E. Samo ive stvari mogu gorjeti, samo ive, razumi, je li ti to ikad palo na pamet? s mnogo ara u oima pitam Cifru. Njegove oi su mutno zelene. Jesam, razmilja san o tome uspio je prevaliti preko jezika. Lae. On me se jednostavno eli rijeiti. Mene i te teme. Nee se on optereivati. Razmiljao si moj kurac! Vidi li kako je vrue kod mene, osjea li? A? Pogledaj kako se ovdje loi, gledaj podigao sam poklopac, hou da uje vatru, ovdje kod mene se loi, ovjee, sluaj to plamsanje gledaj, sluaj kako plamsa, ovo je ivo, sve. Ubacujem jednu, pa jo jednu veliku cjepanicu.

132

 Samo ive stvari! I guteri koji bulje mogu gorjeti rekao sam. Gledao je kao guter. Nafiksana hladna ivotinja. A, uvik si bija lud kao da je to duhovito kae Cifra. Nemoj se zanositi, vratimo se tamo gdje smo oduvijek bili. Spustimo se na zemlju, tako razmilja fikser. Nula. Zemlja. Palo mi je na pamet da ga ubacim u pe. Da sam ga mogao uhvatiti i baciti u kakvu veliku pe, sigurno bih to uinio. Ova pe je bila mala. Isjei u te na komade i ubaciti u ovu pe. Daj, koja ti je to zajebancija Ko se zajebaje? Ti se zajebaje! Doao si meni ovde zato to se zajebaje! Ne zajebaj se sa mnom, bejbi, kad si ve doao u ovu vruinu. Gledaj u ovu pe! nisam se mogao sjetiti kako je poeo ovaj razgovor. Ali, bio sam bijesan. Potpuno bijesan. Kreteni govore da it oputa. To nije istina. Ja uvijek poludim. Cifra je buljio u pe. utio je. Gledao sam ga. Nakon minute, dvije, sklopio je oi. Mislio je da je to najpametnije. Zaspao je. Bio sam potpuno bijesan. Bio sam jadan. Bijesan i lud u jednom podrumu negdje na Rudeu. avo koji me prati, avo koji se kao vojni ekspert nadvija nad kartu tog podruja, kae svom posilnom: Negdje na Rudeu. I, crvenim flomasterom zaokrui kvart. Pronali su me, opet. Cifra ih je doveo. Sam avo ga je poslao, znao sam. Gledao sam Cifru kako spava u pranjavoj fotelji. U poluleeem poloaju, otvorenih ustiju, slina mu se cijedi, na heroinu je i to je to. Nema dalje diskusije. Kraj, bejbi. Kraj. Gledam ga, sjeam se, jebiga, uvijek se neega sjeam, ovjee, sjeam se kakvu je frizuru imao u prvom srednje. Pa to je uas. U drugom srednje nije htio zapaliti travu. Plaio se. Ni u treem, puilo se u kolskom WC-u, ali Cifra ne. Bio je plaljiv i dobar, bio je njean i fin, dosta dugo je iao tim stopama, ijim stopama ne znam, ali, jebiga, iao je, iao, i onda je odjednom otiao totalno u kurac. Odjednom. Postao je zvijezda. Odjednom. Ispisao se iz glazbene kole i osnovali su bend koji je odmah postao glavni ir, svi su bili svjesni toga. On, par cvikeraa i jedna mala koja je cvilila i kriala u daljini, osnovali su bend Kic Acid i bili su puknuti non-stop. TO je
133

ka bija imi. Mislim, svi smo bili sretni to smo ih poznavali. Svi smo bili bijedni i anonimni, bubuljiavi i vrijedni svakog prezira u prolazu, a Cifra je bio sjajan, sjajan, prialo se to radi od gitare. Obojio je kosu u bijelo. On i Hilda. Mala je skroz luda. Skroz. A, cvikerai koji su potjecali iz obitelji vojnog lica, vjebali su dan-no, ovjee, stari ih je drilao, tako se bar prialo. Kid Acid su bili na televiziji, na Stereoviziji i na Hitu meseca, i ja sam svojim starcima koji mi nikad nita nisu vjerovali, objanjavao da mi je Cifra frend, odlian frend, iako ja tad jo nisam imao odlinih frendova. Koji? Koji? Jel ovaj? pitali su moji starci i nikad nisu upamtili Cifru, njima su svi bili isti. Svi su bili ofarbani u bijelo. A obueni u crno. Ludilo. Nije nego ovi. Ovo ti je Cifra. A pie: Ozzy Cifra je sam sebi dao nadimak Ozzy, ali to mu se nikad nije primilo. E, Ozzy. Taj Ozzy, to ti je Cifra. A, odakle je on rodon? Ozzy? udili su se moji starci. Sad Cifra spava u mojoj fotelji. Bilo bi bolje da je isti kao i ostali. Tako da ga uope ne poznam i ne raspoznajem. I da ne znam odakle je. Sva ta kretenska povijest Kid Acid, zamisli! Cifra je otad proao brojne faze, Kid Acid su se raspali, to bi drugo, bilo je to prije sedam-osam godina, gledam ga kako gori. Ne gori, samo zamiljam. Jer Cifra se bojao pakla i tih stvari. O, kako ne! Kad se prvi put zakaio, bili su to poeci, jo je sve bilo svjee, sjeanje na roditelje, obaveze, itd., velim, kad se prvi put zakaio, upao je u totalnu paniku. Bio je polulud, nastojao je situaciju prikazati drastinom, bio je dobar glumac. Znao se ufurati u ulogu. Njegovi roditelji su dali sve od sebe. Spike, uvjeravanja, ljubav, psihijatri. I ja. Ja sam za njegove roditelje bio spas. Bio sam dosta dobar uenik i nisam bio ofarban u bijelo. Nek se Cifra drui sa mnom, sve e biti fino. Ja sam bio divan. Kad samo pomislim koliko sam tada bio bolestan pa to nije istina. Samo mi je jo trebao Cifra s horsom. Koje opsesije, koji kretenizam, koja sranja, koje sve ne mogu uope vjerovati da sam to isto bio ja mislim, nemogue da je neto takvo uope moglo preivjeti. Ne, nita od toga vie ne postoji. Sve je uniteno. Prah i pepeo.
134

Ali, Bogu hvala, u jednom trenutku Cifrii su uvidjeli da je najbolje da se Cifra drui s nekim Jehovinim svjedokom iz ulice kojem ne elim spomenuti ime. Ne, uope ga ne elim prizivati. Sve bih prije prizivao. Bio je dosadan kao smrt, neto posve suprotno od ivota, stalno je ponavljao istu stvar koju nikad nije razumio. On je bio Jehovin svjedok i bio je na to ponosan. Meni se nikad nije obraao jer je znao, jer je osjeao, vidio sam to u njegovu pogledu i on tu nije mogao nita ja sam znao da je on mrzio Isusa. Plaio se Isusa. Jednom sam ga pitao zato mrzi Isusa, a on je pobjegao. Pobjegao je od mene kao od vraga. Umjesto da se suoi sa mnom. To bi uinio Svjedok. Gledam Cifru koji otvorenih ustiju spava ovdje na Rudeu. Njegov otac radi u kveru, ima sto kila i zapravo ne zna govoriti jer osjea neto neprijateljsko u jeziku, ali Cifra njegov sin, postao je Jehovin svjedok. Nitko se nije veselio, ali svi su bili podlo zadovoljni. Bio je kod Jehova, ne znam, nekih pola godine. Bio je isti kao i svi ostali, bio je strano, nepodnoljivo, krajnje dosadan. Bilo je to razdoblje kad me je poeo izbjegavati. Rekao mi je da Djevice Marije nema u Bibliji. Rekao sam mu: Ne seri! Zato me tada izbjegavao, a danas me ne izbjegava? Zato? Kako to? Ali, sjeam se, priali su mi, ja sam tad ve bio u Zagrebu, bio je toliko dosadan da su ga trojica srednjokolaca iz kvarta isprebijali na mrtvo ime. Ubili su baju u njemu. I nitko nije priskoio da mu pomogne. Kad je Cifra pokucao na vrata svoje, to jest moje, generacije, morao je obeati da e odjebati Jehove, i onda su Pezo i ekipa ubili baju u srednjokolcima. I svi su skoili da im u tome pomognu. Cifra je ovom jednom gnjeio glavu ko da gasi cigaretu. Tako je prestao biti dosadan. Prestao je biti dobar, ak je bio pomalo zao. Makar kad se sa mnom druio. Volio je napraviti odvratno sranje, mislio je da ja to cijenim. Ne znam kad je moja cijena porasla u njegovim oima, ali, on se u neko doba poeo smijati svemu, ali ba svemu to sam ja govorio. Priznajem, bio sam perverzan. Ironian. to drugo? Ali, ta bitanga se non-stop smijala. Non-stop. I stalno je bio sa mnom. Cifra je poslije bio u ratu nekih pet-est mjeseci, i tu je izgubio svaku podrku od Jehova koji su mu dugo, dugo pokuavali pomoi. Tako se jednom izrazio o tome. Naravno, ja sam umro od smijeha. Onda se i Cifra poeo smijati. Jebiga. Kad sad to gledam, bila su to potpuno kretenska vremena. Unitavao sam se sistematski. Zato ovo vie nisam ja. Takva je bio plan. Prah i pepeo.
135

Bila su to potpuno kretenska vremena i sve je to za plakati. Kad mislim o tome, ini mi se da sam zapravo napredovao, da me Bog sauvao, da sam se jedini ja izvukao iz sranja, itd., sve bolje od boljeg sam mogao misliti o sebi sad kad sam gledao Cifru. itav taj svijet iz kojeg je sad izronio Cifra otplovio je u tamni mrak. Naspram tog bespovratnog mraka ja sam bio skroz OK, iako sam fakat bio u vrlo loem stanju, i psihikom i tjelesnom i duhovnom i materijalnom. To je bilo oito. Bio sam potpuno bez kontrole nad svojim mislima i potpuno bez povjerenja u vlastito tijelo koje je nakon svega kripalo i curilo na sve strane, kojeg sam se plaio i nosio sam pokretnu apoteku svud sa sobom. Sve to sam pokuao, a pokuao sam gotovo sve nije imalo efekta. Znao sam mjesecima ivjeti na dijetama, bez alkohola, cigareta, iega, ali nita. Pojavljivale su se bolesti i bolesti, i svaka je imala intenciju da ostane vjeno. Bilo bi smijeno da nije istinito. Stvar je oito bila negdje u glavi i u njenoj kolaboraciji s izdajnikim tijelom, i sve to bez mog znanja. To je mistika. Fizika. Paraliza. Zato vie nisam sluao nikakve savjete. Pomoi nema. Legao sam na lea. Tijelo, teina, nervoza miia, sjeam se nekako kroz maglu da nekad davno uope nisam ovo osjeao. Ovu nelagodu u tijelu. Ovaj uas. Nekad je tijelo bilo lijepa i draga kua. Zatvori oi, tako. Zna, jebi ga, ali Opet, nekako, svako govno ti je drago ako je tvoje govno. Gadi ti se, odvratno je, smrdi, sve je to gadno i prljavo zajedno s tobom i tvojim osjeajima, ali, jebiga, bio je to ivot s Cifrom, ivot s luacima i bijednicima svih vrsta, ivot ovakav i onakav, ali ipak tvoj. I ne bi ga mijenjao. Mislim, mijenjao bi ga, e ali: s kim? Kad slua tipove kako priaju ovo i ono o sebi, svoju tipinu, nikakvu, dosadnu ustajalu priu, onda uj, doe ti da se pita: koji kurac? U emu je stvar? to su oni radili dok smo mi povraali u tri, etiri i pet ujutro? Gdje su oni bili pa se niega ne sjeaju? Leali u jarku? Zaboravi. Tvoja djeaka ljubav leti avionom, negdje daleko, daleko, davno, daleko, davno itava njena porodica u avionu, a ona crta tvoj portret non-stop. Priblino, stripovski, ali u stvari isti ti. Mnogo takvih crtea kemijskom olovkom u njenoj biljenici. Kao da ti odlazi. Ne, ti ostaje. Ostaje, i gleda kako odlazi. Cifra je tu s tobom, on bi nekako pomogao. Onda Cifra asti piem
136

itavo popodne, davno ste poeli piti, pijete, Cifra samo donosi, jebiga. Neka kokanja, provokacije, to Cifra rjeava, i donosi. Nita ne govori, samo donosi. Kao roditelji koji su eljeli sve najbolje. Ali su sve zajebali. Tako on i dalje donosi. Ti gleda njegovo lice, ao ti je. Pijete. Cifra neto govori, ali kao da kri radio, kao da kri radio, takav je to zvuk. Nita ne razumije i onda krenu nekakvi liftovi. Liftovi. Neki lift iz kojeg eli izai. Ali, on vie ne staje na tvom katu, ne. On ne staje nigdje. Izlazi visoko na terasu. Ti si u maloj staklenoj kutiji i gleda grad koji nestaje, kud nestaje? Sputa se. Lift se sputa. Skroz dolje. U podrum. Dolje je neka mesnica. Bolnica. Izlazi. Svi neto ekaju. Neto kupuju. Vidi liftove koji voze dijelove tijela. Sve je rasuto. Govore ti kud da poe. eli neto kupiti. Valjda neto za jesti. Koko. Jedna ena dri crno pile. Kakvo pile! Veliko crno pile u eninom naruju. ena govori. Kae, tu blizu, tu ga moe kupiti, ovdje, naprijed pa desno, blizu, tu. Izlazi i trai. Cesta. Ulice se ravaju. Kud? Zaboravi. Otvaram oi. Zaboravi. Gledam u plafon. U are. Pratim red, gledam jednu po jednu, jednu po jednu aru, polako. Brojim. Isto. Isto. Isto. Kad doem do ugla, ve sam se privikao, ve sam ovisan o tom ritmu. A, u uglu ni se ne slae. Znam. Buljim u taj ugao. Pauk spava zamotan u pauinu. Umotan u deku, znam da je unutra. Hou li ikad vidjeti nebo? Nada. Nikad to ne spominjem. To je zaboravljeno. Nitko ne govori o tome. Zna, sve mora biti drugaije. Potpuno drugaije. Sve mora biti tvoje. Zato si uope doao dovde? Zato bi uope dolazio? Mogao si umrijeti davno sam ve mogao umrijeti, mogao sam, to je bilo lako. Gledam prema stolu. Na stolu je pribor. prica je prljava. Od krvi. at gan. Da? Nekako sam teak i lak. Ustajem. Zima je. Pe se ugasila. Nekako sam star. Kad gledam hors. Star sam, spavao sam nekoliko godina. Trzaji u snu, spavao sam i sad u staviti toku. Spojiti se sa zemljom. Kao gromobran. Hors. Zemlja puna jake struje. Duboka, duboka zemlja. Djeja elja. Diram pricu. Hoe li ui meni pod kou? Hoe li ti biti ja? Ali, ta krv? Odakle ta krv? ija se to vidi prljava krv? Crna je. Tko?

137

Cifra! Cifra, mater mu jebem! Poeo sam drhtati. Ubit u ga! Zakopat u ga! Drhtim. Ostavio je ovo da se ubodem. Da budemo isti. Da budemo ponovo frendovi. Da budemo ponovo u istim govnima. Da ostane ovdje. Ako se ubodem. Platit e mi horsom. Ima ga. Ti gajbu, ja hors. Standardna kombinacija. Ne odbijaj darove. Nita mi nisi duan. astim! atro. Platit e mi! Platit e mi, mater mu jebem! Di je? Di je? Oblaim se. Izai u odavde. Idem odavde. Tresem se. Gledam s vrata. Hors, igla. Ta igla je u trenutku hladno zasvijetlila, kao da mi ulazi u mozak. Mater mu jebem! to u mu napraviti? to u napraviti? Zalupio sam vratima i izaao. Magleno jutro. Zima. Drhtim, tresem se. Od zime, od zime duboko u dui i kostima. Znojim se od te zime. ivci. Nemogue! Nemogue je ovako ivjeti. Ubit u ga! Hodam. Guram vrata kafia. Kao da dolazim tko zna od kud. Gledaju me. Kao bjegunac, otkud? Zadihan. Kavu i duplu travaricu. Gledam kroz prozor. Pijem. Tu su dva murjaka. Gledaju me. Priaju neto s konobarom. Kuim kako me motre sa strane. Murjaci, ja i konobar. Rano ujutro, nigdje nikoga, moda je nedjelja? Motre me, odmah sam im sumnjiv, mater mu jebem, im se pojavilo to smee, odmah sam im sumnjiv. To se odmah vidi. Gledam kroz prozor. Vidim Cifru. Izlazi iz samoposluge. Ovog tipa trai policija rekao sam. Gledao sam Cifru kako vadi legitimaciju. Kako vadi jogurt i kruh iz vreice. Neto im pria, a oni zovu na toki-voki. Provjera. ekanje. To traje. Cifra me ugledao. Nije mu jasno kako ovo. Odakle sad ovi. Gleda sjebano i upitno. I nita drugo. Nee da skui da se znamo. Onda bi i mene ispretresali. Tako razmilja Cifra. Ne zna odakle ga je ovo snalo. Nema sree i nikad je nee imati. Prelaze cestu i idu prema autu. Vode Cifru. Cifra je jo jednom pogledao u mom pravcu. Nikoga drugog nije poznavao u ovom gradu. Otili su. Konobar me pogleda mrko kao da sam mu napravio nekakvu tetu.
138

 ta je, zabrinut si neto? pitam. Skrenuo je pogled. Da ti ono moda nije bio frend? Hoe i ti na provjeru? tu sam se nasmijao tako da sam samog sebe mogao sluati. I gledao sam svoje oi u ogledalu kao neto posve drugo. Konobar je utio. Okrenuo se prema kafe aparatu. Svi smo frendovi, a? Hoe popiti neto dragi prijatelju? Ne bih procijedio je. MI smo OK, a murija je uas. Mi smo fakat raja ovjee. Ti i ja. utio je. Neto je petljao oko kafe aparata. A, da ti nisi anarhist, dragi konobaru? Mrzi muriju i brine za propalice? TI si bogami anarkita, a? Konobar je pogledao vrlo mrko i ozbiljno. Jo. Duplu travaricu. Izvoli, odmah plaam, vidim da nema povjerenja. Ali ako si anarkita, mo se pridruit meni i Cifri, zna, mi smo ti luaci. Konobar uti. Gleda zgaen tog tipa koji, oito, radi za muriju i kojem je tu neto smijeno. Koji mu se tu u facu krevelji. Ne gledaj me tako, dragi konobaru, jebat u ti majku. Konobar je krenuo. Dosta mu je pijandura i monologa. Jo ga stoka vrijea. Zamahnuo je i pogodio. Dum! Ravno u zube. Tip je udario u zid. Vidio je iznenaenje na njegovoj faci. Ali tip je podigao nogu i ovo je konobara iznenadilo. Dum! Odmah u jaja, uuh, mater mu pokvarenu. Konobar je pao i izgurio se. Tip je tukao nogama. Gdje je stigao. Udarao je kao lud. Kao da ga eli ubiti. Urlao je kao ivotinja. Hoe li prestati? Zar nee prestati? Hoe li ikad prestati? Nikad nikad nee prestati. Skupio se kao spuva. Mrak je pao. Sve se povlai duboko unutra, u rupe, u rupice Udarci. Sve dublje i dublje. Udarci. Duine. Udarci.

139

Prestalo je. Stvarno je prestalo. Vrata su krinula. uo je kako izlazi. Nije mogao vjerovati. Ostao je leati na podu. Nije imao namjeru ustati. Prestalo je. Hvala Bogu, prestalo je.

140

Borivoj Radakovi ivinsko gospodarstvo to Eric Arthur Blair

I Pre neg kaj bilo kaj drugo velim moram re da sam ja f svojemu ivlenju proel toga kaj zbiljam malo koji maek: i lepoga, i manje lepoga, i a i to se mora re grdoga , ak ne i najgorjega, al, preivi se Kak se veli: svaka maka ima devet ivlenja, pa tak i ja. Jesam ih do sad ve potroil est ili sedam, to ne znam. Morti sam f osmomu, a morti sam ve i f poslednjemu, devetomu, ni to ne znam. A i kad bi znal, kaj bi imal od toga? To kaj sam proel, udo da sam jo iv. Al, to kaj sam videl dobro je da sam videl. Dodue, za neke stvari bolje da ih nis videl. Jedino kaj mogu re je da sam se umoril i da mislim da mi je ak jedno, ak ne i dva ivlenja i zvieg. I, morti se ono deveto ivlenje ivi za kaznu No, kak bilo, svega sam, daklem, videl, al ono kaj je najvanije i kaj moram jako istaknut je to da sam ja do ovoga svoga veka uvek ivel f gradu. To kaj sam sad pal na selo, to su tragine okolnosti o kojima raje ne bi sada mogu samo re to da je enska kod koje sam dugo stanoval bila jedna fina gospoda, a kad je ona otila f nebo, njezina me sestra dala na selo. To joj ne bum zaboravil, al sad kaj je, tu je Ja o ljudima imam svoje milenje: svi su ljudi isti. Istinabok, kad ih malo bolje upozna, vidi da ima i razlike. Ne ba prevelike, al, tak, neki, bumo rekli, voliju maji rod, neki ne voliju, nekima je svejedno, al sve su to ljudi. Ja za sebe mogu re da sam z ljudima uvek znal. Uvek se nekak moe Mjauc tu, mjauc tam, i dobi kaj hoe Razmete me kaj hou re No: dali su me kod nekog tefa Vugreka, oveka kaj mu je bilo svejedno za make, al prema drugoj ivini je imal jako grdo ponaanje. Teral ih je da delaju prek mere, tukel ih je kaj nori i ni se nikak skrbil za njih. Ni bil dobri gazda. Osim toga- kak je taj troil vino i rakiju! Svaki drugi dan je dolazil z birtije mrtav-pijan, a mi ivina kud koji, mili moji! tef mi je daval za jest, al mi ni dal da spavam nutra u kui, al kaj je to meni: kad bi on iel f talu ja bi utral nutra i skril se f jedan svoj kut. Il bi me njegova ena, Boa, po skriveki pustila. A imal
141

sam jednog malog petelinega (joj, siromaek, taj je f juhi zavril, a lepi deec je bil; jo mogu re da mi je tef hitil jedan njegov batak, al to zbiljam nis mogel napravit) i rekel sam mu da mi uvek dojde jedno pol vure pre neg kaj bu zbudil druge da mi onak, ispod prozora, potiho zakukurie i tak sam uvek mogel pobe van da me tef ne vidi. Snael sam se, sa svom drugom ivinom sam nael zajedniki jezik, jedino kaj nisam htel govorit kumeki kaj oni. Njima je to smetalo, a za mene je to bilo pitanje identiteta. I razlike, prosim lepo. Pa nebum sad hranul na svoje poteklo, samo zato kaj silom prilika ivim z njima, ne? Ipak, kaj svaki pravi maek, dobro se razmem i f selsku politiku. Joj, sad vidim da preve povedam, a ko zna je l bum imal z im do kraja pisat, pa da ispriam celu priu o tom kaj se dogodilo i kaj se dogada na ovom udnom i tunom ivinskom gospodarstvu.

II Sve je poelo jedan dan kad je neko rekel da na Gujda, najstariji pajcek na imanju, poziva svu ivinu da nam nekaj vanoga veli. Svi su bili jako uzbudeni celi dan i im su se zgasila svetla svi su odbeali f talu. I ja sam odluil oti, da vidim kaj se dogada, pa se ni nisam uvlail f hiu. Kak je ispalo, f talu sam doel zadnji. Tam su ve bili svi pajceki, konji, krave, stoka sitnoga zuba, hou re: ovad i koze, pa onda, piceki, pesi, purani: velim svi. Zapraf, bolje je re skorom svi. Gusana Andrije ni bilo videti, pa sam pital kokicu Martu kaj je bila, kak veliju, polek: Gdi je Jandra? a ona mi veli: A vi kakno je vreme vune. Ziher se vu megli zgubil. Al doel bu on, znam ja njega Svi smo se lepo seli, ja sam si nael topliko mesto f slami di je do toga asa leal konj Bundi joj, tak je lepo zgrijal i poelo je. Gujda je sveano zagroktal i nas je sve nazval Brati, a onda je rekel da zna da su njemu dani odbrojani, pa nam zato mora nekaj vano re. A pre neg kaj bu nam uope nekaj rekel nek posluamo jednu popevku. Pak je poel: Oj ivina, na tem svete Kaj te lovek svugdi tlai I potira, mui, gnete, Naj ti brat tvoj iztolnai
142

krata gorji jesu ludi Ar nas reju, ar nas kolu. Nai dani jesu budi itek tee v tekem bolu. Nae mleko, naa jajca, Nae meso f krvi greze lovek nas na ognju bajca Pak prodaje za peneze Dost je toga, itek stenje, Pokoj ie narod moj, Naj nas pela hrepenenje Za doloni, teki boj Zato Brati: Vse kaj rie i kaj mue Vse kaj gae i mekee Vse kaj laje i mjaue Naj bu bilo bole sree Zato Brati: Vsi vu jagnu, vsi na vojnu Naj storimo velki prevrat Tak pes volu, puran konju, Kokot oslu, naj bu ve brat! Tu sam popevku, razme se, dobro zapamtil, ne ba taj prvi put kad ju odpeval, al, kak je ona postala himna, dost sam je se, i preve, naslual. A onda je nastavil govorit o tomu da ljudi muiju ivinu, da ju izrabljivaju i sve kaj smo svi zaprav znali, al, nemre se re, nekad je lepo ut da to kaj zna neko veli na glas. Ja sam svejedno bil distancirani. Mislim, to je njihova stvar, ja sam tu ipak neki, bumo rekli, dotepenec. Osim toga, ja ko i nijedna maka ni maek, nigdar nisam za ljude moral
143

delat i nisam moral kod njih zaradivat. Svi pajceki su jako odobravali kaj je Gujda govoril, ali i svi konji, naroito Bundi, pak i osel Marin kaj je davno pre mene tu doselil, krava Roalija je oduevljeno mukala kaj da se teli Da ne nabrajam. A onda je, kaj me jako zaudilo, Gujda rekel: Brati! Mi moramo kaj vu oni pesmi: Prevrat! Razmislite si o tomu. Razmislite si dobro! Tu su svi poeli oduevljeno kriat, a najvie su zablejale ovce (joj, kak je to glupa ivina; a i u purane sam se jako razoaral tak su se napuhivali kaj da su oni sve zmislili). Larma je bila tak velika da su i takori zili iz svojih kuljih. Pesi su skoili na njih i mam su ih poterali nazaj ja nis stigel reagirat. Gujda je dal znak da svi zautiju i rekel je: Ovo se takaj mora zreiti: Jesu nam nepripitomlene ivine, kaj kak su takori i zajci, prijateli ili neprijateli? Stavlam to pitanje na glasanje. Jesu takori nai prijateli? Odmah se ilo glasat i z velikom veinom se odluilo da su i takori nai brati. Kaj se mene tie, ja sam glasal dva puta: i da jesu i da nisu. Pa nemre prek svoje prirode, ne? Posle su svi traili Gujdaa da im jo nekolko put odpeva onu pesmu i, kak je koja ivina bila inteligentna, tak je brzo uila. Na koncu, su popevat znale i race i guske i pure i kokoe, a ovad se ni moglo zaustavit. Svi su odluili da im to postane himna. Sve guske su odmah stavile desno krilo na srce, a za njima i ostala perutnina. Ja mislim da su si himnu odpevali bar sto puta i htel sam oti, ali njihova galama je bila takva da se stari tef zbudil i mam je zel puku i opalil dva-tri puta u zrak. Posle tog su se svi razili. Ja sam ostal spat f tali.

III Kaj da je znal, Gujda je tu no vmrl. Al, med ivinom je, ak mogu tak re, ostal njegov duh. Dodue, mnogi bi zaboravili kaj je Gujda pripovedal, ali nekoliko pajceka, naroito Grundek i dva mlaja pajceka, Bujcek i Cezar, oni su razradili uenje starog Gujdaa i po cele su dane samo tomu o pripovedali. Cezar je, pak, stalno potical ovad da popevaju himnu da se ne zaboravi

144

Ja se z pajcekima nisam druil, ali sam tu i tam ul o tomu kaj su pripovedali: osnovali su zajednicu ivine i zvali su sve druge da se ulaniju f nju i svakome su objanjavali kaj je to ivinstvo i kak buju napravili prevrat. ivinstvo to je bil njihov pokret za oslobadanje ivine! Dani su prolazili, a ja sam ve pomalo zaboravil na sve to dok jedan dan stari tef ni doel doma tekar nakon tri dana i to pijani i nori da je poel tu sve oko sebe. I mene je skorom dohvatil z nogom, a imal je tak zmazane velike ime da ne znam kaj bi ostalo od mene da me zgodil. Osim mene kaj nisam ovisil o tefu, ostala ivina tri dana ni ni jela i kad ih je jo tef poel tu z batinom, ni sam ne znam kak, ali svi su poeli urlat i tu je neki konj prvi upil tefa u glavu onda su navalili pesi i pajceki. Tu je dola tefova ena i nekoliko teakih kaj su kod tefa delali za nadnicu, i bok i bogme, svi su fest dobili po ledima. I tak su se prestraili da su pokupili nekaj stvari i bris! pobegli z imanja. Vrabec im ga dal, to je zbiljam bila revolu prevrat! Kak se ivina veselila to se mukalo, meketalo, brundalo, hrzalo, skvialo! Ja sam se popel, kak oni veliju, naje, i odozgora sam ih gledal kaj delaju. Odnekam je dolutal gusan Jandra i kak ni znal kaj se dogada stalno je iel od jednoga do drugog i pital: Kaj se pripetile, kaj se pripetile? Sloboda!, rekla mu je krava Belka. Zruili smo lude!, rekel mu je pes agar. Nigdar vie z nami nebu niko zapovedal!, Mi smo gospodari nae budunosti!, govorili su mu drugi. Vse bumo zruili!, rekel je ovan Buek i zaletel se z glavom f zid tefove hie, a za njim jo nekoliko mlajih dekih i borme su jako stepli tak da sam se ja gore dost grdo stresel. Najemput sam videl kak se f celom tom orgijanju svi pajceki driju skup, a onda im je Grundek dal znak i poeli su pevat himnu. Sva druga ivina je taj as prestala urlat pak su stali okolo njih i poeli z njima popevat. Kad su zavrili, Grundek je zel re: Brati! Vu ime cele nae zajednice je vsem vami moram rei jedno velko fala! Mi smo ve ostvarili to kaj je san vse ivine na tem svete joe od gdo ve grad. Jezero let, dva, pet, gdo zna kulike. Z naom razboritom politikom smo proterali lude i vezda imamo slobodu! Mi bumo gospodari tu, a zutri zutri buju naa deca gospodarila z ludem! Svi su opet zameketali, zalajali, zanjakali, a onda je doel pajcek Cezar i rekel: Dragi na Grundek! Tebe fala! Kaj si nas vodil do ove pobede, a ja se ufam da nas bu joe puno let vodil do
145

konane pobede! Ovce: himna! I sam je prvi poel, a ofce odmah za njim, pak i svi drugi. im je popevanje prestalo, opet je progovoril Grundek: Brati! Kak vsi znate, nae su njive najlepe, vu naemu vrtu rasteju najbolji krumpiri, mleko naih krav je najbol belo, naa su jaja najveka. Mi budemo to branili do poslednje kaple nae svete krvi! Alpak, treba i delat! Zato vsi na posel, odsehdob delamo sami za nas. Vezda, vsi na pole. Vi pesi, ostanite joe malo tu da se nekaj zdogovorimo. Sva ivina je krenula, a ul sam Bundija kak je rekel: Ja bum delal dva krat bol kak sem do ve delal! Idemo, brati!

IV Nemrem opisat kakav je elan zavladal med ivinom. Svi su delali, svi su pomagali jedan drugomu, po cele dane se popevala himna, naroito kad je neki posel bil posebno teki. Bundi i Marin delali su za etiri druga konja. To su svi drugi jako cenili, pa su guske, kad bi se njih dva odmarali, mahale iznad njih z krilima da rasteraju muhe. Nekoliko dana ivelo se f radu i pesmi, a naveer su svi prepriavali kak su poterali tefa i ostale ljude. Meni su te prie brzo postale dugoasne pa sam, kaj uvek uostalom, iel za svojim putem. Lovil sam ribu f potoku, miih je bilo na sve strane, meni zbiljam ni ni falilo. Z njihovim prevratom nis ni ni dobil ni zgubil. To je valjda zato kaj mi make ne ovisimo o nikomu i niko ne ovisi o nama. Kaj se moe potenije ivet?! Jedino, kad su osnovali odbor za preodgajanje nepripitomljene ivine, z namerom da nam se i oni pridruiju, ja sam se prihvatil da bum delal z vrabcima. Probal sam dva-tri put z njima malo popriat i nabavit ih f ivinsku zajednicu, al, divlja je to ivina, njih se ni moglo pridobit ni da dodjeju blije da bar malo neobavezno popriamo. Pa sam i ja dignul ruke od njih. A jedan dan stari pijanec tef i jo nekaj ljudi navalili su na gospodarstvo. Bitku kaj je nastala nebudem opisival jer vidim da mi se crnilo jako troi pa mi ga nebu dost za druge stvari. Bilo je gusto, da sam ak i ja moral skoiti z krova na jednog oveka i jako sam ga zgrebal po licu. Taj je zaurlal i prvi poel beat, a za njim i drugi, tak da se bi moglo re da sam ja donesel preokret, al

146

meni ni do fale. A i da sam se htel falit, pa ko bi od pajcekov doel do rei. Prvi je progovoril Cezar. Dragi na Grundek. Ti si najveji sin i otac naega ivinskega roda! Fala ti kaj si nas vodil vu ovu jagnu i ovu velku pobedu! Ja predlaem da se mleko od naih krav i kozih i ofcih d, tebi vu napoj, da nam bi se mogel joe bole zmislit vsega kaj nami ivini treba!" Onda je progovoril Grundek: Brati! Pred nami je velka budunost. Alpak, morate znati da mi imamo uda neprijatela. Kak vune tak i nutri! Tu su se, borme, svi zgledali, a moram priznati da sam se i ja nekak neugodno obutil. A Grundek je nastavil: Kaj se tie nutri vsi morate jedan proti drugemu pasku imeti, a kaj se tie onega zvun naega ivinskega gospodarstva za to se skrbiju nai pesi. Medtemtega, vi samo delajte, mi pajceki mislimo z vas! Ja sem poslal naega pesa Njukija vu inozemstvo i da tam najde vsu ivinu kaj se rodila na naemu gospodarstvu i naj dodjeju sim, da nam pomogneju z svojim iskustvom kaj su ga navili vu drugome svetu. Vsi buju doli kad ujeju kak sme mi ovdi raj napravili! A da se buju vsi, i naa deca, i deca nae dece, da se buju spominali, na mestu ove svete pobede nad ludem bumo podignuli Stadijom! Svi su poeli oduevljeno vikat, samo je Jandra pital: A kaj bu nami Stadijom? Pes agar je zareal, al se javil Cezar. Zato kaj je port vu miru ono kaj je rat vu ratu! Jesi sad razmel!? Siroti Jandra je pogledal agara i samo je klimnul z glavom, a Grundek je opet progovoril: Na tem Stadijomu, buju se vebali nai najboli sinovi. Tu se bu bealo, hrvalo, hopsalo i borilo. A kad jedan dan neki na pajcek, ili kojn, ili pes, odide vun i pobedi na nekomu prvenstvu vsi na celem svete buju znali za nas i nae ivinsko gospodarstvo. Onda bu i vsaka druga ivina storila kak i mi! A do tada, i ba zato, nigdo ne sme iti z ovega gospodarstva vun. Vsevdil agenti i tajne slube delaju da nas zruiju. Zato, brati, kak sem rekel: vi samo delajte, a mi bumo mislili za vas!

147

ivina je delala kaj da im je to poslednje v ivlenju. Pre podne su delali na polju, posle podne su gradili Stadion. Bundi je vlekel kaj stekli, pa sam mu moral re da malo pripazi na sebe jer nebu mogel dugo tak. A on mi je, z udnim sjajem f oima rekel: Ja bum delal dva krat bol kak sem do ve delal! Jedan dan pojavil se Njuki z nekim udnim spodobama. Devet pesih je dofural sa sobom, a Cezar i Bujcek su svima objasnili da su svi ti pesi rodeni na naem gospodarstvu, ali su ih davno poterali ili su sami morali pobe kak su ih ludi ugnjetavali. I rekli su da su oni cvet naega gospodarstva! Kaj da ja velim. To sam teko mogel poverovati, naroito nakon kaj je nekoliko njih mene napalo iz istoga mira. I ne samo to! Nisu oni mene napali tekar tak. Ja se bi kladil da su me hteli pojesti. U to sam ziher. Jer, odkad su oni doli poele su se dogadati udne stvari. Prvo su se kokoke poalile da im furt nestajeju jajca. A onda bi svakih nekoliko dana nestala i po neka purica, raca, pa ak i ovca. Cezar i Bujcek su stalno govorili da je to delo vanjskog neprijatelja i da zato stalno moramo gledat da nam neko ne upadne na nae gospodarstvo. Jer da su svi okolo nas ljubomorni zato kaj smo mi najveja sila v regiji i ni udo da nam svi eliju samo najgorje hudobine. Ja se nisam s tim mogel pomirit jer, kolko sam ja obilazil po naem gospodarstvi, a i irje, za nas niko ni bil zainteresiran. Stari tef je i dalje pil f birtiji, njegova ena je bila kod svoje sestre i ba njih briga! A meni se cela stvar kod nas razjasnila jedan dan. Bilo je to ovak: Cezar je rekel da je normalno da se mleko, ra, jabuke i sve drugo prvo nosi Grundeku i drugim pajcekima, a onda oni rasporedivaju ko bu od ostale ivine kaj dobil. Onda je Gusan Jandra pital: Dobro, a kaj niste rekli da su sve ivine iste? A Cezar mu je odgovoril: Je, to je tono! Vsaka ivina je ista, alpak neka ivina je bole ista! Jen pes, od ovih kaj su doli odkad je uspostavljena mlada sloboda, grdo je zareal na Jandraa, al mu je Cezar rekel da se smiri jer da je Jandra na najboli gusan. Ali, posle toga je Jandra nestal. Pet-est dana ga ni bilo, a kad je raca Pisekica pitala da kaj je z njim i je l se bu kaj poduzelo, Cezar je rekel: Pa zna ti Jandraa, ziher se negdi zgubil vu megli Mogu samo re da se siroti Jandra vie nigdar ni pojavil. Ta mi ga je al.
148

VI Bilo je puno udnih stvarih. Svi su delali i Stadion je rasel, samo najemput himne vie ni bilo uti. Posle sam saznal da je dola naredba od Cezara i Bujceka da se prestane popevat. Ve sam htel re fala Bogu, al umesto himne je dolo nekaj drugo: pesmica kaj ju je, kak su rekli, napisal sam Grundek: Iz brezputja povestnice Bete dale od mesnice Nemrem vam re kak je pak to bilo strano. Niko ni razgovaral, a po cele dane i sa svih strana moglo se uti smo kak se bleji, mekee, gae i pae: Iz brezputja povestnice Bete dale od mesnice A jedan dan videl sam nekaj najudnije i najstranije od sveg. Kad su svi otili spavat, ja sam krenul u obilazak. U tefovoj kui je bilo svetlo. Doel sam blie, i naluknul sam se kroz prozor. Imal sam kaj videti! Pajceki i pesi dojdeki nali su f pilnici vino od staroga tefa! Da skratim: to su bile orgije. Svaki sa svakim! Pesi s pajcekima. A najstranije je bilo ne ono kaj sam videl neg ono kaj sam ul! Dok je Grundekovu enu irku natezal jedan od pesih, Grundek je pak bil z nekom kujom i ovak je govoril: Daj Bok da izrodimo novu vrstu kaj bu vladala z celim svetom! To vie nis mogel gledati! I kaj sad? Kom bi iel re? Mog prijatelja Jandraa vie ni. Bundi je tak zaluden z svojim ljakerajem da mu se ni nemre re. Ovad i ostala stoka sitnoga zuba je prebedasta da bi mogla nekaj napravit. Krave kaj krave na njih se nemre raunat Ak nekaj veli kokoama, sutra buju svi znali, a onda zna se! oni pesi me buju negdi zatukli. A nazaj f grad kak? Iza van pa i prek drugog susednog gospodarstva tek tu bi nahrdal! Sve ostale ivine iz cele regije sada su protiv nas. Bar su nam tak rekli Bujcek i Cezar, a ja nisam imal vremena proveravat je to istina il ne. Kaj je tu je, z tim se treba ivet. Tak sam odluil jo malo priekat da vidim kaj se bu iz svega rodilo.
149

VII A ve zutridan su nas opet napali. Ovaj put je bilo puno gorje neg prvi put. Doli su organizirani. I nisu bili samo ljudi nego i ivina. I imali su oruje. Pucalo se, al su ovce juriale na ljude da je to zbiljam bilo velianstveno. Ja ne znam se to zove hrabrost ili bedastoa. A kad su se pribliile ljudima, nastal je teki boj. Najveja bitka se vodila oko Stadiona i oito da je ljudima to bio cilj da zruiju to kaj je ivina izgradila! Ja sam stajal na krovu i celo vreme sam puntal purane da navaliju. Onda su se z boka pojavili pesi dotepenci i nekak smo uspeli opet potisnuti ljude. ak smo i jednu puku zarobili. Istinabok, pre bi rekel da su bili zadovoljni z ovim kaj su napravili, pa su se odluili povu. Bilo je puno mrtvih. Ja mislim vie od pola ovcih. I kokih. I Marin je poginul. Jo smo svi teko dihali od bitke, a ja sam najemput ul da neko puca. Kad sam se okrenul, videl sam Bujceka z zarobljenom pukom. Ja sam ga pital, a, dobro, zakaj puca? A on mi je rekel: Grundek je naredil: da proslavimo pobedu! Tu sam se iznenadil, pa sam ga pital. A kakvu to pobedu? i tu mi je pogled opal na Bundija: kolena su mu krvarila, i potkovu je zgubil, kopito mu se skroz rascvetalo, a f levoj zadnjoj nogi je imal zrno. Kakvu pobedu?! zaudil mi se Bujcek, pa je nastavil. Kaj nismo proterali neprijatela z naega ozemlja z svetega ozemlja ivinskega gospodarstva? A ja sam onda njemu rekel: uj, a kaj oni nisu nama zruili Stadion kaj smo ga celo leto gradili? A on veli: Je, pa kaj anda. Mi bumo zgradili drugega. Mi bumo ih est zgradili, ak bumo teli. Kak ti ne razme znaenje vsega ovega kaj smo mi naredili? Nami je neprijatel zokupiral zemlu na teri se ve nahodimo. A fala ti dragemu Bogu kaj imamo naega dragega, velikega Grundeka kaj nas je vodil pak smo povratili vsaki nje pedal. A ja sam mu rekel: uj, pa onda smo osvojili tono ono kaj smo ve imali, ne? A meni veli Bujcek: F tomu i je naa pobeda. Ja sam tu ostal paf!

150

VIII Kaj da dalje velim. Cela je letina propala. Cezar je objanjaval da je to zato kaj su nas sabotirali vanjski a i nutranji neprijatelji, proglasili su Gusana Jandraa najvejim izdajicom koji sada radi za strane agenture. Naravno da su z tim hteli skrit to da su ga, bokeka, kaj i druge, pojeli pesi iz cveta naega gospodarstva sada sam u to skroz siguran! Sve je propalo kaj su imali, sve im se zruilo kaj su gradili, a ja mislim da je to zato kaj se i uz najbolju volju pajcek ne razme f gospodarstvo. F napoj da, al u to kak se i kad anje ito, kak se bere kuruza to pak ne. A z obzirom na to kak se Stadion lako zruil, vidlo se da se ni v gradnju ne razmeju. A morti je sve moglo bit bolje, ko zna. Za njih, meni je svejedno. Grundeka se nemre videt, Bujcek i Cezar stalno z pesima obilaziju gospodarstvo i driju predavanja o tomu kak nas neprijatelj stalno vreba i da zato treba delat Govoriju da nas je neko izdal. Zato sada svi sumnjaju jedan na drugog, nitko z nikim ne razgovara, a vie se nikakva himna ne uje ni kaj se popeva ni kaj se govori. A jemput sam u prolazu ul Bujceka kak veli Cezaru: teta kaj nas niko ne napada. Ovak se nemremo homogenizirati. Bi ti mogel dogovorit nekaj z onima prek Ja jedino kaj mogu re je to da na mene oni pesi stalno paziju. Spavam na grani to mi je jedino sigurno mesto i nekak se oseam kaj da se vraam svojim predkima. Vrabec ga dal, kaj sam ja kaj gradski maek to zasluil? Il se moda i to zove napredak? Evo, i crnila mi ponestaje i moram zvriti. Kak bu sve ovdi zvrilo, ne znam. Znam da, makar priaju kak je sve ba kak treba, meni ni ne izgleda dobro. Na moju sreu, upravo poinje godina make, u njoj bu, kak veliju, za make dobro, za ostalu ivinu ba ne. Jedino kaj se maka mora primirit negdi f svom kutu. Tak bum i napravil. Ak bum mogel komit na sve.

151

Roman Simi vorci

Godine 1939. dakle, cijelu godinu prije nego to e ga na dobrotvornom balu upecati crvenokosa Mary Ann Stanton i time u crno zaviti itav jedan dini ogranak nae obitelji (pri tome ponajprije mislim na tetu Cheryl i tetu Boo), moj je brat Ray, iz razloga koji su mi i danas dobrim dijelom nepoznati, svaku enu na kojoj bi mu se pogled zaustavio i barem na trenutak opravdano zadrao, obiavao nazvati Francuskinjom. Ponekad pravom, sasvim rijetko vrajom, ali to su tad ipak, kako je tata znao rei, bili rijetki petki, i Ray je svoje vraje Francuskinje uvao kao da se boji da e mu se od prekomjerne upotrebe izlizati. I nikada o njima nije govorio u drutvu dama ili za stolom. Pa, bolje je rei, gotovo nikad.

Teko je uope i opisati klimu koja je zbog cijele te francuske groznice vladala u naoj kui. Kuhinja je, poput nekakva utljiva i nepokolebljiva bastiona antifrancuskog raspoloenja, svoje zlokobno svjetlo bacala preko svakog, pa i najbezazlenijeg, spominjanja ma ega francuskog, ukljuujui tu i francuske kuharice i pijetla u vinu, a sve to jo od ranih jutarnjih sati pa do poslije ruka kada se, sa alicama kave, slatkiima i debelim cigarama, povlailo u salon, zapravo prozranu prostoriju s gramofonom i konatim trosjedom. E, tu je tek dolazilo do nekakvog smirenja. Naime, stvar koju ste ulazei u salon Morganovih odmah primjeivali i na koju bi vam, sve da se to nekim udom i nije dogodilo, moj otac svakako skrenuo panju, bila je fotografija na kojoj se otac, u francuskom odijelu, puei francusku cigaretu, sav ozaren epiri ispred Eiffelova tornja, graevine koja se usred Pariza, glavnog grada Francuske, nalazi ve punih tko-zna-koliko francuskih godina. A ta je slika na na zid bila prikucana vrsto, i davno prije svega, a iz kue se nije dala nikako i, moda e zvuati pretjerano, ali pred njom ste, i nakon svega to se dogodilo s Rayem, mogli, kao pod zatitom nekakvog tolerantnog boanstva, pjevuiti ma kakav sladunjavi, tres jolly lager, bez bojazni
152

da e vam to biti odbijeno od deparca ili vraeno vjeto zamotano u molbu da se u ime obitelji otie ujni Dove na nedjeljni aj, ak tamo u Mewitt, na kraju svijeta. I ba je u tom istom salonu, jedne nedjelje koju je teko zaboraviti, izmeu dva zalogaja torte od treanja, moj brat Ray po prvi put, razgovarajui s majkom o sestrama Snorlusson, upotrijebio znamenitu rije Francuskinja, i zaradio vruu zaunicu, ne trebam ni napominjati od koga. Da; a onda smo nas dvojica morali izii i do iznemoglosti polijevati ve polivene gredice maminih gardenija, dok se u kui, te nedjelje koja je na Rayevu obrazu prste ispruila sve do ponedjeljka, vodio razgovor to e ivot nae obitelji neujno podijeliti na vrijeme provedeno s ove ili one strane francuske linije. Pojedinosti tog uvenog, kod nas do tada gotovo nikad vienog, ukrtanja roditeljskih kopalja, ni Ray ni ja nikada nismo saznali, ali, uvjeravam vas, mamine gardenije zbog toga nisu prole nimalo bolje. Jer; nama se tako uinilo tog popodneva, a slino je godinama nakon toga mislila i mama Morgan: 1939. nikako nije bila dobra godina za vrtno cvijee.

Ipak, iste te, gardenijama tako slabo sklone trideset i devete, ljeto je sasvim dobro cvralo u debeloj hladovini jo debljih kroanja, a mi smo, jednako dobro izgubljeni u onom to su nai gradski jednom-godinje roaci nazivali provincijom, jeli mamine torte i udisali miris sjenokoe zavaljeni u pletene stolice, tik ispod trenjevog stabla. Nije potrebno ni napominjati da je, svih tih dana to smo ih s boleljivom rodbinom provodili pijui dobro zaeerene limunade, Ray morao paziti na jezik, a sigurno neu pogrijeiti ako kaem, i na obraz, kad god je mama bila u blizini. Niti da je, kada je ne bi bilo, u naoj provinciji od finog francuskog svijeta vrvjelo kao da ste se tono u podne nali posred Montmartrea, ili kako se mjesto ve zvae. Ono to je mamu i cijeli jedan dini ogranak nae obitelji (a naroito tetu Cheryl i tetu Boo) najvie zabrinjavalo, bio je taj Rayev pogled, pogled koji vam se, uutkavali vi njega koliko vam drago, na spomen bilo koje od pristalih gospoica naeg malog gradia, bolno neskriven i jasan upravo toliko da ga niste mogli ne primijetiti, ravno u lice izdirao Francuskinje, Francuskinje!

153

Otac, pak, koliko se sjeam, za cijelo to vrijeme to e ga majka provesti pokuavajui Raya iz pokvarene i stare Europe vratiti pod okrilje nae dobre, zdrave, amerike provincije, s njime o stvari nije progovorio ni rijei. Prema Rayu se ponaao kao da ovaj snano, ali ipak samo privremeno, boluje od kakve bolesti to vam po licu proee plikovima, pritiima ili ime ve slinim, neega to pakleno svrbi i smeta, ali to svi mi jednostavno moramo proi ako ve elimo postati mukarci ili ene, ili odrasli, ni sam ne znam kako mi je to tada izgledalo. Naravno, nije mi namjera tvrditi da je uredno poeljani, pristali i u tvid utegnuti suprug gospoe Morgan ikada za jedrim ljepoticama okruga u zanosu vikao Francuskinje!, ali priznajem da od te pomisli nisam bio toliko daleko gledajui ga kako blaen pijucka estoko, zurei u onu, na naem zidu boje jorgovana ulovljenu, elinu francusku grdosiju pred kojom je, s barem jednakim zadovoljstvom, jednom puio tanane europske cigarete i gazio pravu, stopostotnu francusku tratinu. Bilo kako bilo, odravajui svoju galsku splav izmeu jetkih brzica majinih prijekora i ravnodunih, diskretnih sprudova oeva razumijevanja, Ray je cijelo to ljeto nije naputao ni na trenutak, i u toj joj je svojoj odanosti ostao vjeran toliko, da smo svi, ukljuujui tu i mene koji od svega nisam razumio gotovo nita, bili za njega prilino zabrinuti, ili bar onoliko koliko je to svaki od nas valjda mogao biti. I tako je sve to skupa, ukljuujui i sjedjeljke i lealjke i mamine tualjke, bivalo sve do roendana Celie Roovidge.

Ali, najprije da rasprim sve nejasnoe to bi ih vezivanje takva dva dogaaja kao to su naputanje francuske splavi moga brata Raya i etrdeset i sedmi roendan, u mukom dijelu nae obitelji ne osobito popularne prijateljice moje majke, moglo izazvati. Rayevo ozdravljenje, dakle, ili kako god se ve moglo nazvati ono to je ozdravljenjem tako sretno okrstila teta Boo, TO, dakle, tvrdim, ipak nije imalo nikakve veze s roendanom Celie Roovidge. Na neki, vrlo, vrlo, uvjetno uzet nain da, ali onako kako bi se stvari zaista trebale gledati nikako, nikako ne. Stvari su se, potrebno je naglasiti, jednostavno odigravale u isto vrijeme i, kao to vi neete, u to sam prilino siguran, ustvrditi da sunce svakoga jutra izlazi samo zbog toga to ste, koju minutu ranije, pomuzli svoju kravu (iako se to nekim udom ve nekoliko puta dogodilo ba u isto vrijeme), tako ja za sebe pridravam pravo da ova dva
154

dogaaja koja su se, istina, zbila na isti dan, ak istog popodneva, proglasim povezanima jednako onoliko koliko su to odeblje vime vae arulje i raspored vonje zlatnih koija dobriine Helija. No, prije nego to o tom dogaaju, koji je u nau kuhinju nakon toliko izbivanja vratio ve prealjene brioches a la bretonne, progovorim makar i jednu jedinu rije, morat u, a zbog svih vas koji u dvoritu Morganovih nikada niste bili ili vam o njemu nisu spomenuli niti slovca, ispriati priu o vorcima.

Kako je znala govoriti moja baka, vorci su djeda, dok je jo bio mlad i prav, i meso mogao vakati svojim zubima, voknuli u glavu tako, da je cijelu jednu premrzlu no pred njenim prozorom uao, ekajui da se ona, umorena itanjem do kasna, probudi i primi zaruniki prsten. Oni, pak, koji su o istoj noi izvjea dobivali od inae ne osobito priljivog poglavice plemena Morganovih, tvrdit e kasnije da ga se, puno ee nego o vorcima, moglo uti kako pria o nabijenoj dvocijevki marke Henry to ga je, nakon noi provedene u itanju do kasna, doekala ispod prozora gospoice Noonan i pomogla mu u odabiru zarunikog prstena. Bilo to kako bilo, dogodilo se kako se dogodilo, odigrali vorci u toj, za nau provinciju ne osobito neuobiajenoj, verziji pripovijesti o veronskim ljubavnicima jednu ili drugu ulogu; mi Morganovi smo im, kako se to meni ini, uvijek dugovali debelu uslugu. Jer, postojala je, i to se ne moe porei, kod nas uvijek izvjesna sklonost prema svim malim, lukavim, leteim stvorovima to su se gnijezdili pod strehama, ivkali po bunju ili cvrkutali posred neprozirnih lisnatih krovita naeg dvorita. Tu je neobinu naklonost moj brat Ray dugo pripisivao nama i ptijem rodu zajednikoj potrebi da se, kada vam se tako prohtije, povuete iz gungule to vam je debelim ujnama napunila dnevne prostorije, zavuete u zeleno i kljucate mesnate crvene pekule to oko vas rastu valjda samo zato da bi vam ugodile. I u tu ste se potrebu i naklonost mogli uvjeriti vrlo brzo ako ste s obitelji Morgan njegovali iole prisnije odnose. A ako ste nekim udom bili stranac, a trebao vam je tko od Morganovih, znalo se dogoditi da vas najprije upute do stare i ilave trenje, a tek onda, ako eljenog lana obitelji na kojoj od grana ne biste pronali, da vas uhvate za ruku i, toboe strano iznenaeni, sprovedu do oeve radionice ili majine vitrine s knjigama.
155

Nitko se, osim toga, s cijelim tim silnim pernatim svijetom nije bolje dozivao od moga oca. Njega se, Nathaniela H. Morgana, na trenji dalo zatei bar jednako esto koliko i nas, i upravo je on, zbog ve spomenutog dara, na njoj zauzimao najbolju granu. Naravno, tek nakon to se penjanja ostavio djed. To je asno stablo, tako, bilo mjesto na kom su, u savrenoj slozi i razumijevanju, raupani pripadnici plemena Morgan i sve ptice nebeske, a od svih ponajvie vorci, uivali ivot marei za svijet ispod otprilike koliko i za neukusne ajeve od vanilije to ih je neposlunim roacima svake nedjelje spravljala ujna Dove. A, koliko se sjeam, ba su roendani Celie Roovidge bili najbolja prilika da se u visinama ponovo sastanemo, budemo tihi dok nas dozivaju i nepokolebljivi kada to budu inili isuvie usrdno.

I to bi otprilike bilo sve to ste o vorcima, dvoritu i Celiji Roovidge trebali znati prije nego to nastavim i prije nego to konano doznate sve to se toga dana sa svima nama izdogaalo na debelim granama trenjevog stabla.

Dakle. Od samog poetka dan je bio da ga povue za ui i isprai poput najgoreg od brae O'Shea. Oblaci su plazili nisko, muhe zujale i grizle, a sve skupa slutilo na teak, preteak ljetni pljusak koji se, u svoj onoj omari, ipak nikako nije mogao odluiti hoe li ili nee. Zbog ega smo svi bili prilino nervozni. Zbog ega su muhe ujedale kao lude. Zbog ega je Celia Roovidge svoju roendansku zabavu odluila iz svoga vrta premjestiti u nau natkrivenu vrtnu sjenicu. Moj se otac Nathaniel H. Morgan, sjeam se kao danas, u svom svijetlom lanenom odijelu na trenju uzverao tono u 13:45, kada smo tamo ve sjedili Ray i ja. Na glatko obrijanoj nausnici krupne su mu se kapi znoja skupljale dolazei tko zna otkuda, i bilo je jasno da ga smetaju k'o sam vrag, ali on ih, valjda cijelom tom danu u inat, nikako nije otirao. Pojeo je dvije trenje i na vratu zgnjeio jednu muhu. Razvezao leptir manu i pustio je da odleti. I otkopao dugmad na koulji. I jednom zviznuo. Zviz. S druge strane dvorine ograde, kojih desetak metara ispod nas, oiviena davno obojenim plotovima povlaila se debela cesta od bijele praine i ljunka, i Ray i ja smo je mogli pratiti skroz tamo do
156

pansiona gospoe Lipsky, kamo nas je pogled najee i vodio. Na istoj cesti, tono u dva poslije podne, Ray je ugledao pranjavo-svijetlo-zeleni kamionet, gurnuo me laktom i nastavio sa utnjom. Nedugo zatim, isti je kamionet, praen zbunjenim pogledima penjake sekcije obitelji Morgan, zastao ba pred naim dvoritem, par puta kaljucnuo i zaustavio se. Da ste se nekim udom u tom trenutku nali tamo i u ono zelenilo mogli zaviriti malo paljivije, na grdnu sramotu Morganovih ugledali biste itavo pokislo muko jato ove obitelji kako, uei svak na svojoj grani, ekaju da iz vrajeg automobila netko izae, u njih upre prstom i natjera ih da ostatak ivota provedu nalijevajui pun na najdosadnijoj od vrtnih zabava to ih je ljudski um ikada mogao zamisliti. A kada se iz auta, briui sjajnu, okruglu elu, izvukao krupan mukarac, protegnuo se i unuo, a zatim u nae dvorite uao kao da je ba to stvar koju je vjebao naroito dugo i upravo ona kojom prehranjuje sebe i mnogolanu obitelj, moram priznati, neto mi je u cijelom danu zamirisalo udno i vidio sam, ba tada i potpuno jasno, da sve to ne moe izai van, a da se, to kau ljudi, mlijeko ne prolije. Dodue, kada o tome razmiljam sada, mukarac, osim one svoje zastraujue, divljenja vrijedne ele, na sebi nije imao nita to bi osobito upuivalo da je ba on bie koje je Sudbina izabrala da nama, Morganovima, za sve proputene zabave majinih prijateljica isporui raune upravo tog dana. Na sebi je imao, ve sasvim mokru, izblijedjelu crnu koulju sa sivim depovima na prsima i bijelim mrljama od znoja oko pazuha. iroke hlae be boje i crno-bijele cipele kakve su u naim krajevima tih dana nosili jo samo umirovljeni uitelji plesa. Ipak, za momka koji ulazi u vae dvorite izgledao je sasvim pristojno, ak prilino uljueno, a kada se tome pribroji i injenica da je, u njega ulazei, i zazvao, i to bar dvaput najavljujui se, moda vam nee biti jasno zato mu se mi, onako skriveni na stablu, nismo odazvali ili ga u mislima barem zaveli kao nedunog Sluajnog Prolaznika. Na to bih, kao itavu obranu obitelji Morgan, mogao rei jedino da je dan bio takav, da su muhe grizle, a svi mi bili pomalo razdraljivi pa... iako stvari tamo dolje moda i nisu bile toliko strane, nama to s nae visine, onda, nije tako izgledalo.

157

Osim toga; bilo je vrue, pljusak samo to nam nije razbio glave i nikakvim mukarcima u crnim kouljama nije se moglo vjerovati. elo je tako pregazio travnjak, stigao do kue i tu ga je netko primio i uveo unutra. Onda je neto kljocnulo, kamionet, a zatim... A zatim su se otvorila druga vrata.

I tu bi s prianjem trebalo prekinuti. Jer ima pria koje treba prekidati prije kraja i jer je ova, pria o vorcima, sasvim sigurno jedna od njih. Jedna od onih koje se, ma kako god se vi trudili i oko njih obigravali, rijeima jednostavno ne daju, a po svoj prilici nikad ni nee, a sve zbog toga to im je u onoj njihovoj neisprianosti dobro, i bolje, i jer je ba ta ista neisprianost i sama pria za sebe to, kao i svaka prava rua, traje dok se ne poljubi. A prava je rijetkost pronai onog koji e takva poljupca potedjeti ruu i prianjem ne pokuati zauzdati neuhvaenu priu. Jer obje su, mislim, i pria i rua, u svojoj neponovljivosti i prisjeanje i obeanje, i obje odkrinjuju pred nama vrata trenutka to je cvijet jednako nikada uzbran niti isprian, iman niti ponovljen. A tko smo mi Morganovi da od drugih budemo bolji pa da se takva uzaludna lova okanimo? Jedino to u cijeloj prii za priu moemo uiniti jest da Neisprianu pokuamo dovabiti na na nain, onako kako se to u naoj provinciji radilo godinama, a u obitelji generacijama i onako kako e se vjerojatno raditi i dalje, sve dok bude i jednog Morgana s priom pod jezikom. Jer s priom je kao i s pticom. Imate jednu i s njom otiete u polje. Sunce udara, a vi, skriveni u kakvoj sjeni, ostavite svoju priu pticu pitomu nasred otvorenog, da je prostor opije, da je omami poteno, da zaboravi da je vaa pa da zapjeva. A kada zapjeva... Valja samo biti strpljiv pa znati ekati. Prije ili poslije, privuena zovom gotovo slobodne prie, pojavit e se i ona druga, eljena, ona koju ste toliko ekali, i vaoj prii prii sasvim blizu, tako da se mogu kljunovima dodirnuti. Naravno, sve to ni izdaleka ne bi bilo dovoljno, niti bi od kakvog lova imalo i siuno l, da vi, prije itave stvari, svud oko kaveza niste postavili neto

158

ljepljivo, lukavo, neto na to e se Nikad Ispriana uloviti, zaplesti, a onda za vijeke vjekova biti vaa, neizbrisivo uhvaena u bijelu krletku papira. to se s priom dogaa zatim, ne bih vam trebao govoriti ba sada, dok lovim. Nekad djeluje zadovoljno, ponekad, ako je se voli i njeguje, kao u najboljim danima. Ali, ono to vlasnika neprekidno mui, ono to ga dira i povazdan progoni jest neobian osjeaj da nikad, koliko god vi nju u onaj kavez zapisivali i koliko god ona u njemu skakutala i cvrkutala, ono to vas zatvoreno svakog jutra doekuje nikako nije jednako onome to ste jednom na otvorenom gledali i to vas je svojim arenim perjem tjeralo da se pod pleatim suncem znojite, ekajui da doe, da sleti i da se zalijepi. I to vas zbunjuje toliko da ste gotovo spremni povjerovati u sve one prie o ptijoj zavjeri, senzacionalnoj prevari ili emu ve ne, ili teorije po kojima je u pitanju nekakav trik kojim pria, prava pria, zapravo zauvijek ostaje izvan kaveza, nedirnuta, nezalijepljena, neispriana i slobodna.

A nakon ovog, to da vam kaem? Da su se vrata pranjavo-svijetlo-zelenog kamioneta otvorila i da je izila ona, Djevojka? Da je bila vitka? I bijela? I lijepa? I da je, iz onog auta izlazei, sve do nas zamirisala na kupine, ribizl i trn, i to toliko da smo s naeg trenjevog stabla sva trojica htjeli odleprati istoga trena i poznati plod zanavijek zamijeniti za tajanstvene crvenocrne bobice to ih je, sasvim sigurno, sa umskim travama i korijenjem, nosila po depovima? Sve bi se to tako slobodno moglo rei. Moglo bi se rei i to da su se na zapraenom staklu kabine prve kapi pljuska ba tada stale rasprskavati, krupne ko trenje, ostavljajui za sobom osip ispranih mjesta i da smo ih mi gledali kako se niz nebo kotrljaju i po njenom licu klize arobno, ne stajui, niz obraze, preko ela, du nosa, kako joj zatamnjuju obrve, i trepavice, i gube se, mesnate i oble na usnama, u ustima i kriju pod jezikom. Sve bi se moglo rei ba tako i sve bi bilo tono i istinito jednako koliko su to i ova naa trenja i njene grane i mi na tim granama. Ali ono to meni moja pria ape, ono to mi u uho cvrkue, jest da ja tada, tamo, i na taj nain moda i nisam bio. To jest, da sam bio i nisam bio. Da sam onu djevojku gledao i negledao, vidio i nevidio, ba kao i kapi i usne i ostalo o emu pria govori. Stvar koja je meni ista i od svega bistrija je kronja. Naa. Njezina unutranjost, zelena soba u
159

kojoj sjedimo i kroz ije prozore gledamo cestu, kamionet i djevojku. Otac i brat. Otac, dug ovjek u lanenom odijelu to mu ga onaj dan lijepi na kou, otac koji kroz lan probija i izvlai se, i to bi van, u Francusku, pod kulu, na tratinu, s cigaretom zapaljenom na plamenu, arobnom igicom to je djevojka nosi na nekom mjestu od kie neotkrivenom, mjestu tajnom i samo njemu obeanom, to eka i ekat e, ali jo sasvim kratko, prekratko, i za koje se treba odluiti brzo, zamahnuti rukama i odvojiti se. I piratsko lice i plave oi moga brata. I drhtaj koji ga trese, itavo tijelo, i iz njega vadi, na pljusak iznosi, nemonu klicu francuske bolesti da se ugasi, utrne i ostavi ga ustiju suhih na vrhu trenjevog stabla, zapletenog u grane, i poglede, i kine brzice to se onim porculanskim licem sputaju vrtoglavo, brzo, strmo da strmije ne moe biti. Ja sam tako pamtio kronju. udnu. to neim iznutra gori i vrije, a to ja nikako u potpunosti ne mogu shvatiti. A djevojka... Djevojka lijepa. umska vila. Trska. Stabljika. Ruke joj, bijele, vire iz koulje bez rukava, a ona itava, zavuena u hlae preiroke, modre, s naramenicama, puta da joj se kosa poput sitne zvijeri iz koarice izvue i po licu i vratu sklizne brzo i gipko, srui zrnatu vodu. Ali mene je ipak, vie od svega, vie i od nje, privlaio trenutak u kom se sve, osjeao sam, mijenjalo. Trenutak u kojem su stvari, i lica, pritisnuta nekakvom niotkud-dolazeom ljepotom i napetou, izujedana muhama i nagruvana niskim oblacima, odluila, mogla postati drugo ili isto, samo drugaije. I to je trenutak u kojem ivi pria. Pria o vorcima. O Morganovima Na Stablu. O francuskoj groznici moga brata Raya, mukarcu u crnoj koulji i njegovoj bijeloj suputnici. To je trenutak u koji se, hotei ubrati ruu, pokuavam vratiti jer obeava i jer je obeavao i mome ocu i bratu, svakome svoje, i jer se pretvorio u djevojku to je cestom, debelom i starom, praei davno obojene plotove dola iz daleka, niotkuda ili od bilo kuda, da nam izmami poglede iz kronje, istrese oblake i dan isprai poput najgoreg od brae O'Shea.

I dok se toga sjeam, gotovo da pod prste mogu dozvati hrapavu koru drveta i oblo meso trenjina ploda. Otac ui zgren, spreman da poleti, a Ray grize svoju Francuskinju sve dok je ne prepolovi, raetvori, naini u nita i zaboravi. Djevojka se doee do debla, nasloni, i mi je gledamo; njezinu
160

koulju, grudi, kako se diu i sputaju, i diu, i ne staju i nestaju i postaju ptice, treperave, diue, nastaju grudi, prestaju pernate, postaju koulja i diu, diu se do nas skrivenih u kronji, do nas prikrivenih i ustreptalih to samo to ne kapnemo, stutimo se s pljuskom, strmo, dolje na zemlju, ravno preda nju. To kae pria. A onda izmie. Sunce je visoko u polju. ee i pri u sjeni. Pitoma pria se umara, slobodna oko nje oblijee, kljuca rijei kao sitno sjemenje. Treba biti strpljiv, ve e se ona nalijepiti, mislim. A mi jo uvijek gore. uimo. Muhe se ne tjeraju, tuste, uvaljale se u znoj i kiu pa cvre. Ray e eksplodirati, jo samo malo, samo ako udahne jo one ume to pod njim die. Ja prut, igica crvenokosa, trnem. A otac kobac u lanu. Bez kravate. Zapet drhti. Moda mu je trideset, ili manje, izgleda kao mlai brat. Da, to je taj dan. Upisan u polju zove i doziva, a ona nita. Pria. Ptica. Djevojka. O njoj pria o Morganovima. Hoe li se na '39.-u i tortu od treanja ikada uhvatiti, vie nitko ne zna. Barem ne ja. Ali ekati jo malo, jo samo malo, da, moda? I pljusak prestaje. Sjeam se, tada ga nisam primijetio. Visoko smo iznad zemlje. Travnjak zelen posvuda. Cesta, a s druge strane kua, vlana opeka, kre i stol od tamnog drveta s grozdovima lokava to ih lak okuplja i to su jedino svjee oko nas. I ispod, jer je kronja zapara. Uokolo, jer su plodovi crveni, i sve toplo i natopljeno, iskuhano, i omekano parom to se s odjee die. Na cijelom svijetu, ini se, jedino tvrdo smo mi, i drvo kojem smo prikucani. Moda i pogledi to ih sputamo nevidljive, djevojci to za nas ne zna, a die, niim do vodom dirnuta. ujete? To se pria spustila. Nie. Moda e prii. Sunce, ljepilo vonja do sjene, i ona ga uje, sigurno, a opet prilazi. Mirna, udna pria. Moju gleda i zapjevava. Krui oko nje i sve joj je blie, preblizu, ini se, preblizu, ili ne. Tek na trenutak. Sada u veem luku. Krui nemirna, utei papir uokolo. Slutei mene u sjeni. Mene, oca i brata u kronji. Sve nas, u sjeni u kronji napete poput udisaja to ih Bijela pod kouljom nosi, poput nevidljivog papirnatog cvijeta krletke to joj se sprema. A pitoma pjeva. Dan je netom naputena kupaonica, mlak, ogledalo jo zamagljeno. Oblaci odlaze gore, ali sporo. Neto se ovdje jo mora dogoditi, piem, a ne znam to. Ili znam samo ne smijem doapnuti. Ili ne mogu. Kao ni otac poletjeti. Kao ni Ray pregristi ni prelomiti. Preko one nae tratine, odjednom, sve do mene dopire rasklimani alt Celie Roovidge. Dolazi sporo, pocupkujui, dovlai se naheren, mekim zelenilom gotovo epajui, a opet, udesno samouvjeren. To
161

je, dakle, taj uveni, nezaustavljivi glas to je nas, Morganove, sve silne godine natjeravao po kronjama! To li je ta, pola stoljea pripremana, mona borbena naprava pred kojom bi ivalj Jerihona, da mu se nekim udom pojavila pred vratima, vlastite zidine pourio poruiti sam, a onda se po oblinjim kronjama posakrivao glumei eljugare, ibise ili kakvo, njima ve blisko, pernato pleme. Vjerujte, i iz ove daljine izgleda zastraujue to oruje majine prijateljice, dopisne lanice svih provincijskih zborova! Poput nezgrapnog, zapjenjenog psa, kri s lanca otputeni glas ene to svoje zabave, nemajui obzira ni prema ijoj vrtnoj sjenici, otvara arijama toliko smionim da ih se, bar to se smionosti tie, ne bi postidjela ni najdeblja Carmen kojoj ste pljeskali iz partera. Trebalo je, dragi moji, to osluhnuti i prepoznati! Toga dana, sjeam se posve jasno, do nas je, izudarana snanim osobnim peatom gospoe Roovidge, dokaskala ba River, oh, river i, povijajui njene glavice vrtne tratine, refrenom uspjela stresti nekoliko neopreznih treanja, neto mokrog granja i, umalo, najstarijeg Morgana na stablu. A svako tko je ikada vidio moga oca, Nathaniela Herberta Morgana, kako reagira na ma koju pjesmu u izvedbi Celie Roovidge, pa bila to i inae mu draga, River, oh, river, imao je razloga, i to s velikom vjerojatnou u dobitak, uloiti svoja etiri dolara na jedan va, tvrdei da e se Bijela Djevojka, izgubljena Francuska i Nova Mladost, zajedno s Rayevim blejanjem i zijevanjem i mojom neomirisanom priom, pred takvom nepogodom moi lijepo uhvatiti za ruke i poi ujni Dove na nedjeljni aj, ba tamo u Mewitt, a bogami i dalje, da se ne vrate nikad i da nitko o njima vie ne uje ni slovca. Ipak, vjerovali vi to ili ne, taj bi nam se na prijako poteno prevario. Jer, niti je otac prestao vrebati, ni Ray sanjati, niti je moja pria s pitome odletjela. Ono to je nas umalo dolje natjeralo bila je djevojka. Kad je propjevala. Propjevuila. Ispod kronje procvrkutala. Potenja mi, to ste trebali uti! River, oh, river, kakvu ne biste omirisali ni da vam je sam Chuck Beetlebee pripali pod prozorom. River, oh, river zbog koje su se trenje zacrvenjele, grane ispreplele, radi koje je moj brat Ray umalo pregrizao jezik, a otac zlatni vjenani prsten zajedno s prstom, malim i domalim, i noktom, i svime to bi ga za prsten, provinciju i to-ti-ga-ja-znam-za-to moglo vezati.

162

I tu je i meni pria zapjevala. S djevojkom i o njoj. One joj se grudi i ramena diu, pravo pod nama, a ona pjevui, sitno, gotovo neujno, pa glasnije, river, milo, oh, river, hrapavo, i resko, i malo se naginje, pridie, a ja joj, u zelenom oblaku skriven, vidim usta, i vrh jezika, i gledam je, ne znam ijim oima, svojim, bratovim ili neijim iz vrta, posuenim oima ispod lealjki, rosnim to je nadviruju, zirkaju preko ramena, ili s ruku, njezinih, ili iz trave, odozdo, oima to mi ih pria dodaje ispod stola, to mi ih skriveki prua, a ja ih prihvaam, visoko u kronji zahvalan, do vrata omotan snanim mirisom ljepila i treanja. A ta je djevojka znala pjevati! Bila je, onako zamotana u modro i iroko, jedna od nas, pjevna i pernata, a svaki ju je imao za sebe, sebino (zato joj se ne sjeam lica!), i svaki ju je drugaiju vidio i zato im (jer je hou itavu!), pratim poglede, zato ih gledam kako se sputaju i lica kako im gore, kako raarena pucketaju i bacaju iskre daleko, sve do polja s priom, tjerajui je da sie, mamei da se spusti, nie, do krletke, i nie, do papira i ljepila, do kraja i zatvaranja vrata, imanja, ovaj put konanog, u trenutku, u prii.

I tu sam mislio da je imam. Da je sletjela konano. Da se kao otac odluila i da e dolje. Sunce je ravno iznad. Travnjak nestao, kua se sakrila, pjesma Celie Roovidge zaboravljena. A dan, dan-izgubljen; nitko ga se vie ne sjea. Nita se osim djevojke iz nae kronje ne vidi i mogao bih se kladiti, pa i etiri naprema jedan, da niega osim nje i nema. Od vremena tek malo, ovo, i trenutak da se sleti, iz sjene izleti i eirom u trenu poklopi ustreptalu pernatu grudu. Da. Tog smo je dana vidjeli izbliza. Svako perce i slovce, svaka, i najmanja pojedinost ista i bistra kao poslije kie. Lebdi i pjeva. Ti slua, zanesen, slua, sve u glavi rijei premee, eka, pred sobom ruke iri... A onda je poeli dohvatiti. Otac je otac sa slike; golobrad, rastee francuska krila i tek to nije nestao po bijelu propusnicu dolje. Ne razaznaje, slutim odavde, ni nas ni grane; eli nie i unutra, dublje u kontinent, udi dalje u obeavajuu nutrinu slike, sve do zelenog metalnog svjetionika pred kojim e se ukotviti, usidriti napokon na blago namrekanoj puini francuske tratine. Sve je tu za nas, najednom, u kronji, rijeeno. Svaki je, i Ray i ja, sa svojom eljom, i sudbinom, naisto: s objema jer

163

su jedno, i jer se zadravaju i postoje iskljuivo u trenutku, u arobnom hipu udisaja u kom smo najpuniji, i najvei, i nonim prstima puni milimetar od tla, spremni da se otisnemo. Koliko traje taj trenutak? Kratko. Stabljika na kojoj ovaj plod raste krhka je i to on vie zori, to je njoj tee nositi ga. Trenutak je voe, znao je nakon svega govoriti otac, koje se jede zeleno. Ako se hoe pojesti, dodajem. Ako ga elimo, ne dodirujui ga, i umijemo, samo promatrati, ako smo priu dovoljno mudri propustiti, za njom ne posegnuti, zrije nam pred oima kao ljepota, i prije buenja bjei zadnje poput miloduha. Ali tko smo mi Morganovi da bi do itave mudrosti doli prije posizanja? Najvie to u itavoj prii za sebe moemo uiniti jest da uimo na pogrekama to smo ih imali sree preivjeti. Jer, s nama je kao i s pticama. Privueni zovom ptice prie pitome, prilazimo joj i od nje hoemo ono to nam ona, jer je uhvaena i ve pripitomljena, nikako ne moe dati. Kruimo oko nje pokuavajui razgovoriti je, nekako raspjevati, natjerati da poleti, krletku zaboravi i postane, ak i na papiru, od nas samih slobodna. A tu se, vjerujte, lako moe zapetljati. Zaplesti u priu kao u neto lukavo, ljepljivo, neto u emu ete, za vijeke vjekova, piui biti, drei se olovke, otrijeg kraja udice, i nemajui mogunosti, ili bar ne znajui za nju, da je pustite, da se otpustite. Na kraju, moete se s njom nadmudrivati itavih dvadeset stranica, mamiti je, odbijati, pokuavati i odustajati, a sve zato da bi, ako zbog pisanja ve ne zaboravite jesti i piti (i, uvukavi se potpuno u nj, drugdje ne prestanete postojati), shvatili da je pria IPAK rua koja se ostavlja nepoljubljena, voe koje se jede zeleno i stvar to nas posljednja, poput miloduha, ostavlja prije buenja.

A onda se, najprije, na onom naem polju, potpuno u dnu slike, otvaraju vrata. Vrata kuna, u pozadini; glas mame Morgan, visok i vrst, razbija, rastjeruje sveanu nepominost poput krika, coktaja bia ili pucnja. Neto iznad nas prhne, opernati se i odleti. Zatim, u velikim paketima, dolaze boje. Travnjak, kronja, bijela cesta, plotovi i, ovaj put potpuno bezopasni, miji tonovi elavog mukarca uz majku. Zvukovi; teko oevo disanje, muhe i River, oh, river koja zamire jer je netko ugasio Celiu i u pogon stavio gramofon. A potom sve ostalo. Uljudno. Pitomo i mirno. Nebo i sve ispod njega; ukroene ivice, amor kukaca, odjednom zajapurene trenje i pletenice glasova. I kronja postaje kronja, ne vie nad sve uzdignuta promatranica; udovi, ukoeni i umorni, od nje se odvajaju i
164

bivaju, ponovo i zauvijek, samo meso i kost. to ovdje gore, pitaju, uope i radimo? Do nas, ipak, do nas na stablu, sve dolazi usporeno. Najbolje to vidim kod oca. Dotad uspavana nausnica, tijelo, sve ga od skoka i obruavanja vraa, sve ga u nesuenom letu saplie, pokret mu mrvi, a njega ostavlja ve pomaknuta, ali u raskoraku, pred svim neodluna i zdvojna. A zatim, slijedei majin doziv, kronju probija i pogled Bijele Djevojke. Za nau trenju neoekivano usluno, stablo mu se rasklapa i, nikad prozirnije, kao na pladnju prua Trojicu, posramljene i zateene u nedoputenom. I sve se u tom trenu napokon prelama. Mijenjamo tada, djevojinim licem razotkriveni, tajanstveno (udnjom i Trenutkom zapeaeno) bratstvo iz kronje, za poznato i dobro razgaeno dobro obitelji Morgan; za oca, brata i sinove, i majku to je glas to su ljestve to nas iz visine imaju spustiti pouzdanoj poznatosti zemlje, urednom. Ne mogu se, ipak, vie sjetiti sadraja tog pogleda to nam je ravno ispod nas bio upuen. Je li bio optuivaki, ravnoduan ili iznenaen. Je li u koga ciljao; u oca, Raya ili u svu trojicu. Ili ga nije bilo briga. Ili me, na kraju krajeva, nije bilo briga. Izlet je, odavde to mogu jasno vidjeti, bio zavren. Mama poziva vorke na veeru, pjesme ni od korova. Djevojin pogled, otar kao ona udica, slutim ipak, vitla po nama. Otac je zbunjen, pokuava zakopati sav onaj lan na sebi i dohvatiti manu. Naposljetku, sa stabla se sputa namrten, pokuavajui pred onim pogledom prokrijumariti posljednje krpice dostojanstva to mu ih je taj dan jo ostavio u kronji. Zatim, utei, silazi Ray. Hvata se prve grane i poput gipke plavooke jegulje, nezadrivo klizi dolje. Za njim, na stablu, polomljeno ostaje nekoliko namirisanih slogova to ih, odmjeravajui pristale gospoice naeg gradia, nee spomenuti vie nikad (pri emu sam roendan Celie Roovidge, tvrdim i dalje, u itavoj stvari ipak nije odigrao ulogu koju mu je ona, na svim provincijskim sjedjeljkama zduno nastojala pripisati). Sputen, Ray prihvaa majine poljupce i hitro gazi preko travnjaka. Sve izgleda mirno. Ulaze u kuu, elavi i djevojka u kamionet, ja...

Ne znam gdje se nalazim vie. Koja je godina u hladovini. I koja je pria koja, koliko pitoma. Hoe li stati i zautjeti, zauvijek, ili prsnuti i smanjiti se, iz papira izmigoljiti pa odleprati, sve tamo do Mewitta, i dalje, kamo je ne mogu slijediti, ni uti, ni vidjeti, niti im dozvati.
165

Ante Tomi Pioniri maleni

Poala, ovi Split, koji je ovo grad, koje se face ovde muvaju. Da ti to vidi iznutra, jebe mi sve, ti bi odselija na Pacifik. Doli na neki koraljni greben da se sakrije od svega ovoga. Ti nema pojma ta se dogaa. Ono ta pie u Slobodnoj, to nije ni po mise. Ma kakvi po! To je nita za ovo ta se stvarno dogaa. Evo, recimo, oni tamo ta sidi za onin stolon u oku, oni ta udno dri ruku, vidi li ga? To ti je Pio. A ona enska ta je malo prije prola, zna ona u minici ka leopardovo krzno. Ne lai, vidija san te da je gleda. E, to ti je Goga. Pio i Goga su ti nekad bili u braku. To je jedna potpuno sumanuta pria. Ja se nikad nisan enija. Fala lipa, nije to za mene. Nego, svaki est miseci sebi naen neku malu kokicu, pa ako i nije prva klasa, ta ima veze, uvik je more zaminit, je li tako? Dri je dok se ne osili, a kad se osili, kad umisli da ti more krojit ivot izvoli vanka, sritan put, bilo mi je drago, priporuan se... Najvanije je da je otkanta kad ti uvati kenjat. Otkai je, brale, pa da je voli ka Gospu, jer ako je ne otkai, najeba si ka uti. Tu se mora strogo pazit. Fala bogu, zna i sam kako oviku malo triba za oenit se. Ne mora se ni volit, nego to uini zbog love ili diteta, ili samo zato ta su ti starci poeli grintat. A Pio i Goga su se vinali zato jer su oboje bili na igli. Tebi to more izgledat glupo, ali ja ti kaen da je to jo uvik bolje nego da si maloj napravio dite pa te njezin stari vata sa sikiron po gradu. Kad se tako oeni, onda si cili ivot nekako ogoren zbog toga, a Pio i Goga su znali ta oe. Oni su, ta se ree, imali zajedniki interes. Heroin. On se fura, ona se furala, a nisu ni bili mrski jedno drugome, more bit da su se koji put i povatali, i sad, zato se ne oenit? Pod jedan, kad se oeni, svoj si ovik, je li tako? Ne mora se vie sakrivat u banju i umirat od straja da ti starci ne nau drogu ili pricu, nego lipo kuva dop u primaoj sobi, pa ona ubode tebe, ti ubode nju, a onda se lipo ispruite na trosjedu i gledate televiziju. I jo je Gogi nekakva baba ili teta ostavila stan da se u nj useli kad se uda. Kud e lipe?

166

Osim toga, kad se oeni, onda dobije puno poklona. Dobro, pokloni jesu malo zajebancija, jer mora trkat okolo i pitat ko bi kupija kalorifer i kristalne ae, ali na kraju opet sve utopi. A Pio i Goga su bili lukavi pa su svima rekli da in ne kupuju stvari, nego da in daju usuvo. Ono, dajte nan ke, a mi emo sami birat posteljinu i namjetaj. Mo mislit ta su birali! Ubili se od kupovanja posteljine i namjetaja. Piu ja znan jo kad je bija dite, odrasta je u mome kvartu. I ta je najlue, uvik je bija regularan, i on i brat mu Nikola uvik su nekako bili sa strane, nisu bili meu onin mangupima ta su pucali kioske i gongali se neostikon. Stari ih je dra na kratkome lancu. On je bija pandur, ono, nadesno ravnajs i te spike. Tako da su njih dva bili prava dobra dica. Pioniri maleni. Nikola je ia na plivanje u Mornara pa je posli, ka stariji brat i uzor, je li, i Piu povuka sa sobon. Nike je bija uspjeniji, ak je jedno vrime dra neki rekord, more bit ak i jugoslavenski, ali da me ubije ne znan vie koja je to bila ema. A sian se kad su ovdi u dvoru njih dva i otac pravili utege od betona. Zna ono, uzme malo duu metalnu ipku, na oba kraja stavi po jednu kantu od marmelade jebate, sia li se kako se nekad marmelada pakirala u limenim kantama od tri kila? a onda zamia betona pa izlije u kante. ovie, njih tri se skinila u atletske maje, lito je bilo, cila zgrada izala na prozore da ih gleda. Prava radna akcija, da nam ivi, ivi rad! Stari zapovida: Daj jo malo vode!, Uspi jo prine!, Ne tako, mamlaze jedan!, a njih dvojica lopataju i samo ta ne viu Razumem! I onda mo mislit kako san se zaudija kad je Pio jednon u mene doa kupit dop. Doa on, vidin malo mu je neugodno. Ka, kupio bi piz heroina. I strogo, za prijatelja. Zna te spike. Nije meni za mene, nego mi se prika bode. A mene boli neka stvar za koga mu je, more mu bit i za mater ta se mene tie, ali neki vrag mi ne da mira. Dajen mu drogu, on meni pare, odlazi priko vrata, ja reko: Pio, pozdravi prijatelja! A on se okrenio, nije odma skuio ta mu govorin, kae: Kojega prijatelja? Ja se smijen. Onda i njemu sinilo u glavi, majke mi, zacrvenija se ka ovi emper. Ja mu kaen: Ajde, Pio, sve je u redu, svi smo to proli. To ti je isto ka i seks: ispoetka se svi skidamo u mraku.

167

Ne znan kako je on uletija u dop, neko vrime ga u ulici nije bilo ni ut ni vidit, ono, bija se skroz maka od ovi mulaca iz ulice. Kaen ti, bija je lik iz skroz druge prie. E, sad, ako mene pita, ja mislin da je najvjerojatnije da je sve poelo kad je ua u ovu emu sa Gogon. Ja mrzin te prie ko je koga navuka. Meni tako svako malo znaju do starci od tipa ili cure pa mi kenjaju kako san ih ja zajeba, ka, da nije bilo mene, mali bi bija ist, diplomira bi u roku, zaposlija se, magistrira, doktorira, posta gradonaelnik, dobija bi Nobelovu nagradu za fiziku... Ono, na kraju ja ispadnen kriv za sve njihove zajebe u ivotu. Neki dan mi je tako ak doa jedan ta se vratio iz nekakve komune u panjolskoj. Sad je, ka, ist. Posta je Jehovin svjedok i sad mi je doa, kae, oprostit! Mo mislit! On je meni doa oprostit! Jer da san ga ja kaca! Pa mater ti jeben, reko, ka da san ja trka za tobon sa pricon u ruci! Ali ta mala Goga, to je stvarno bila zmija. Ka i mater joj, na nju se i uvrgla. Jebate, ta njezina mater, Mirjana, ja je se sian jo iz vrimena kad san bija mulac: koja je to pinija bila! Kad bi dola u Arkade u Stobreu, a to je u ono vrime bilo, ka, misto u iru, ekipa bi padala u afan. Ka Tito da je doa, samo ta ne mavaju zastavicama. A drolja je bila samo takva, vucarala se s kin je stigla. Kako je i di uvatila mua, Dadu, Goginoga oca, to niko iv ne zna. Svi su se udili kako su se njih dvoje nali. On je bija, ono, krema, iz stare splitske familje, tatin sin, mamino sunce, diplomirani ininjer brodogradnje, sve po peesu. A da mu je Mirjana, Mime, sjebala ivot, sjebala ga je totalno: toliko ga je varala da se on najposli propija. ivi crnjak. E, a Goge je bila pljunuta mater, ka da su obe iz istoga kalupa izlili. Jeba te ivot, ta mala ako je imala sedamnaest godina puno san ti reka, a hodala je s jednin pjevaem od etiri banke. Tip sve regularno, ena, dica, a ovamo se slikaje s mulicon po novinama. To je u ono vrime bija veliki skandal. Prialo se i da je tip s malon, a da zapravo servisira mamu. Ko e znat ta je bilo? U svakom sluaju, Goga i Pio se vinali, bija veliki pir, tata milicioner puca iz slubenoga pitolja, sve kako ide, je li?... Jebate, ovo san ti zaboravija ispriat. Nije vano za priu, ali da skui kakav je to bija ovik, taj Piin stari. On mene nikad nije volija. Ja san, ono, bija mangup, a on je bija pandur, i sad, mo mislit koja je to bila ljubav. Jednon, ima tomu i dvadeset godina, sidin ti ja na klupi na rivi. Sidin na naslonu, a noge san stavio na klupu, kad, evo ti njega. U uniformi. ta je,
168

ta se ti glupira? kae. Nita, reko, sidin. Daj osobnu kartu, kae. I ako ti na osobnoj karti nije slika sa dugon koson, krvi mi Gospine, vodin te u stanicu na ianje! Ja izvadio osobnu, da mu je, a na sliji mi kosa jo dua nego ta je bila uivo. On popizdio. Nita ne govori, ali vidi kako u njemu kuva. Vrati mi nazad osobnu, pogleda me onako krvniki dvi sekunde i zuuuuu! opali mi trisku. Onako, punon forcon. Pravu pedagoku. Moga bi se ti i oiat, kae. Ja nita, ta e se sa majmunon raspravljat. I sad ti drug milicioner oenija svoga mlaega sina. Mo mislit kako je sritan bija: mali mu ua u finu familju. A da si ga koju godinu posli pita ta misli o tim ljudima, posla bi te u pizdu materinu. Jer, ta je bilo, Mirjana, Gogina mater, otvarala butik pa posudila nekakvu veliku lovu od Piinih staraca. Ovi joj, fala Bogu, dali. Raunaju, to ne bi priji svojoj dali? E, a prija, opajdara, uzela pare i ao aci. Ni pisma ni razglednice. uja san da su se najposli uvatili i po sudu ganjat. Uto ti se i Pio i Goga rastali. Ako je prolo i godinu dana, skuili in starci koja je ema, koji je temelj, ta se ree, njihove brane zajednice i, ajmo, svak na svoju stranu. Gogu su pedili u nekakvu komunu u Italiji, a Pio otia u Australiju kod brata. Nike je tamo bija otia jo tamo osandeset druge tree, upa u neki posa s ukrasnin plafonima od gipsa, lipo se sredija, ak je sla i lovu doma. Sia se, to je bilo ono vrime najgore inflacije: plaa sto maraka! Otia ti sad i Pio u Australiju i, ta san uja, bija se lipo snaa doli. Ostavija se dopa, Nike ga uveja u posa, sve regularno. Kad, pukne ti u nas rat! I sad, ta ti se dogodi, Nikoli prne u glavu da se on mora vratit. Spika da nije u redu da on u Australiji ladi jaja dok domovina krvari, da se on mora do borit i te eme. Jebi ga, takav je bija ovik, kui? Pio mi, recimo, nikad nije bija drag ka on Nike. Nike je bija unka, borac, uvik prvi u ekipi, pravi Robin Hood. Zna kad neko ima oni glupi osjeaj za pravdu. E, to ti je bija Nikola. Nikad nije radija sranja i nikad nije puta da drugi rade sranja: pravi tatin sin, mali pandur. Samo ta nije bija pokvaren ka otac, nego, ono, ba pravi momak, kako bi ti reka, samo takav. Ja, recimo, ne virujen da bi se Pio ikad uvalija u dop da Nikola nije bija u Australiji. Pa pribija bi ga ka vola da je to sazna. Ka ta ga je, sto posto, i pribija kad je mlai doa u Australiju.

169

I sad ti se Nikola vratija u Hrvatsku, uvuka se u uniformu valjda in je povirija priko granice i pravac juno bojite. Ne znan je li i mater poljubija, a ve je bija tamo na nekakvoj uki u Istonoj Hercegovini! Zna ono, Trebinje, Trebinje, kad me vidi jebi me! Dvi nedilje tamo, a onda dvi nedilje kod kue, i obavezno, kad doe ispali cili okvir iz kalanjikova prid zgradon. Marinkoviu sa treega je tako proreeta rolete. A onda, odjednon, nema Nikole. Ne vraa se. Di je? ta je? Svit pria, ranilo ga. Izbualo ga ka pirju. Fasova je u kimu, ostat e nepokretan. Amputiralo mu nogu. Amputiralo mu obe noge. Amputiralo mu obe noge i obe ruke... Zna kako to ide kad se takve prie ponu irit. A Nike u komadu, nita mu. Zapravo, kurac nita. Zavrio ti moj Nikola u ludari. Prnija je. Glava mu na remontu. Ja ne znan ta je tu istina, mogu ti ispriat isto ta su i meni ispriali. A pria ide da je Nike jedva izvuka ivu glavu kad su on i jo trojica bili na nekome brdu u izvidnici. Bili oni na tome brdu, pa ih ede ubrale di se uljaju i osuli haubicama po njima. I tu ti dvojica odma zaginu, a Nike i jo jedan se zavukli ispod nekoga kamena i dvi noi i dva dana tu uali dok su ih Srbi zasipali. A mo mislit: osmi misec, zvizdan upeka, ova dvojica ta su odma pala ve poeli lagano smrdit, a okolo granate ibaju leva-leva. I puka ovik. Ko ne bi puka na njegovu mistu. Vratija se iz ludare nakon misec i po sav ukoen, po cili dan bleji u prazno. Doe u kafi pa sidne i mui. Evo, ovako sidne, stavi ruke na kolina pa mui po dvi ure i ne mrda. Jebe mi mater, pravi zombi. Koliko su ga nakljukali pilulama, nije zna za se. I tu mu neko, dok je bija tako skurcan, otkrije arobni svijet heroina. Da me ubije, ne znan di se to zakaija. Znan samo da san ja tu ist ka Blaena Divica. Majke mi mile! Nisan ima nikakva posla s njin, a posli san ga ak i izbjegava kad san uja da se fura. Jebi ga, ne more tako. Ako ovik ima uur u glavi, mora mu dat ansu da se sredi. Kui, heroin nije za duevne bolesnike, heroin je neto drugo! Ja se ne boden zato jer me mater nije dugo dojila ili, ta ja znan, zato jer me je otac pesta, nego zato jer ja to volin i, koliko god to tebi more glupo zvuat, to je moj ivot! I moda ba zato se nikad nisan enija: kad si na dopu sto posto, ka ta san ja, onda ne more imat nita pokraj toga. Onako turistiki imat neku kokicu pa s
170

njon dilit heroin, to je okej. Ali da tebe neko dili s heroinon nema anse! Heroin trai itavoga ovika. Tuto kompleto. E, a to je bija problem sa Nikolon, to da on nije bija itav. Nije bija svoj, kui? Upa je u taj ir iz oaja i ti to nisi moga gledat. To kako se on fura, jebe mi sve, to nije bilo normalno. Ti njega ne bi moga vidit, a da on nije bija zavidan ka zmija. Razvaljiva se priko svake mire. Majke mi, neko je, ono, gadnu lovu zaraiva na njemu. Moga je samo njega imat za muteriju. Jer, zna, triba isto malo vrimena da ovik toliko propadne pa da pone prosit po ulici. To je jedan ozbiljniji, to se ree, stadij narkomanije. A Nike je tu bija ekspresan, ono, polaga je dva razreda odjednon. Nakon nekog vrimena vidi ga di kljuca po gradu i pobigne u portun. Majke mi, ja san svata vidija, ali to nisan moga gledat. Nije bilo istina kako se uemio. Kako je odma nauio sve trikove. Zadnje ta je bilo je da je provalija svoj stan. Ne opljaka: pljakat svoje doma ti je za narkomana ka dobar dan. Nego ba provalija. Toga nema puno, ali se dogaa, to je, ajmo re, malo lukavija ema. eka da tvoji negdi odu, ka ta su Nikolini ili za vikend na selo, a onda upadne u stan. Razvali bravu, sve isprivre, razbija, baca po podu, para tramce sve mora namistit ka da su to uinili pravi provalnici. Nema nita lipe nego provalit u svoju kuu. Pod jedan, siguran si da te niko nee uvatit, je li, ne mora drat da e ti banit vlasnik i, pod dva, zna ta je unutra i di ta stoji: ke, zlato, video, linija, fotoaparat, mikser, sve ivo i neivo. Samo kupi brale! Tako je i Nike uletija u sebe u stan. A posli ia okolo pitat ekipu da zna li iko ko mu je moga provalit. Majke mi, i u mene je bija doa! Zna one laljive narkomanske spike? Kate, kae, ako douka da neko prodaje crnu, Sonijevu liniju sa cedeom i dvi glave, obavezno mi se javi. Ja reko: Nikola, nema frke! A mislin se u sebi: Daj, gubi se, majmune jedan glupi, jo bi me neko moga i povezat s tobon pa da ja najeben to si ti sam sebi puka gajbu. A je li tako? Nego, ima jedno po godine da se i Pio vratija iz Australije. Jebate, ta dva brata, koja su to dvojica luaka. Ovi mlai se izgleda ponovno poeja furat kad mu se ono brat vratija ovdi da ratuje. Nestalo nadzora, stariji braco s druge strane oceana, i mladi se opet, je li, odao porocima. I onda
171

na kraju ispalo cilo sranje: zaduio se kod nekakve njihove mafije doli. Posudio ti Pio velike pare od mafijaa, a nije mu se dalo vraat. Jebi ga, zaboravan ovik. Ali, momak se prirauna. Nije to ka ovdi pa da more ovika avlat. Doli se za to glava gubi. Ti ga divljaci pribili jednon, pribili ga drugi put, ubili gospu u njemu trei put... A onda, kad su vidili da nema koristi od toga, lipo ga uvatili i, ii-mii, otkinu ti oni njemu aku! Cilu aku! Livu! Nema vie ovik live ake! Papala maca! Onda se je, da mu se ne bi jo tagod gore dogodilo, je li, vratija u Hrvatsku. Svuda poi kui doi. I sad je ist. Ne fura se vie. Jebe ga, malo je komplicirano samo s jednon rukon napunit pricu.

Ante Tomi Zaboravio sam gdje sam parkirao

Vrelo srpanjsko popodne, jedan sat, cijelu no i jutro padala je kia. Sada uasno isparava. Plonik se osuio i Goga iznosi stolove na tekat. Kafi u kojemu ona radi zove se Cairo. Goga je u dugoj ruiastoj majici na kojoj u visini grudi, preko dvije naslikane srebrne ruke, crnim stoji napisano Dont touch. Mukarac u odrezanim trapericama i modrim platnenim tenisicama, tridesetih godina, neobrijan, u kariranoj koulji kratkih rukava kazao joj je dobar dan, uao u mranu unutranjost kafia i sjeo za ank. Goga se ljuti: Zar ne moete saekati pet minuta? Mogu kae tip neoekivano jednostavno. Goga vie ne zna to bi rekla. Izvolite? veli nakon nekoliko minuta perui ruke nad sudoperom. Jednu borovnicu s puuuuno leda. Puuuuno leda ponovi Goga smijeei se. Vrue.
172

Upalila je ventilator na anku, za njegovu reetku vezane vrpce od sjajnog papira nervozno su zaleprale. Negdje u susjedstvu ulo se kao da netko vue ormar po podu, a mukarac je otpio gutljaj soka i izvadio vreicu duhana za motanje. Smotaj i meni rekla je Goga. Signal Geofizikog zavoda oznaio je petnaest sati i poele su vijesti. Tip je naruio drugu borovnicu i otiao u WC. U kafi su ula dva tipa u bijelim kombinezonima zamrljanima bojom. U etiri i po, kod etvrte borovnice, Goga je saznala da se mukarac s dugom kosom skupljenom u rep zove Kreimir. Bole me oi kazala je. Navikavam se na lee. Jesi li primijetio da imam lee? Ne. Lagano su zeleno nijansirane veli Goga unosei se Kreimiru u lice preko anka. Jel da su dobre? Tvrde ili meke? Meke. Daj mi jo jednu borovnicu. Da ti ne nakodi kae Goga. Ako ti nakodi, popij jedan pelinkovac. Jedan se par dugo ljubio za visokim stolom u oku. Kreimir je uo odlomke njihova zaljubljenog razgovora i bilo mu je neugodno zbog toga. Bio je gotovo bijesan. Pojest e je! kazala je Goga. Molim? upitao je Kreo odsutno. Pogledaj kako je ljubi. Progutat e je ko zmija jaje... Jesi li ikad vidio kako zmija guta jaje? Uivo?! Na televiziji. Ja mislim da jesam... Zapravo, sto posto jesam, samo se vie ne sjeam kad. To je strano kazala je Goga stresavi se od jeze.

173

Moglo je biti osam sati kada se negdje daleko ula vatrogasna sirena. Kafi je bio pust, Kreimir se igrao na fliperu koji je jako star i zove se Flash Gordon. Tek povremeno, priala je Goga Kreimiru, netko zaigra na tom stroju, tako da bi ga vlasnik najradije nekome utrapio. Natoila je sebi deci soka od grejpa, napustila ank i gledala kako Sizif u kutu nervozno zuri u srebrnu kuglu. Jebem ti mater, da ti jebem mater! zaurlao je u jednom asu. I ja tako uvijek popizdim kazala je konobarica suutno. to ti je to na koulji? to? Ima nekakvu fleku na prsima... Evo, ovdje. Vidi? Kao da je krv... Evo ti ovdje jo jedne. Valjda od brijanja. Ako je novi ilet, redovito se poreem. Ja brijem noge veli cura. To mi je drae od depiliranja. Kreimir uti, malo je mrzovoljan. Blago vama kae Goga. Kome? Pa mukarcima. Vi ne brijete noge. Kreo je ubacio novu kuglu. Ajde pusti me jednu partiju rekla je Goga. Samo je dvaput nespretno i panino zakaila kuglu palicama, trei se put ona sjurila u utrobu stroja prije nego to je uope stigla reagirati. Zamahnula je kao da e akom tresnuti staklenu plou i zaustavila se centimetar iznad nje. Sranje kazao je Kreimir. Sranje sloila se Goga. Pusti da ti pokaem rekao je mukarac i prije nego se cura snala stao joj iza lea. Stavio je ruke na njezine ruke na fliperu. Ajmo sad skupa ree zategnuvi oprugu koja je katapultirala kuglu u igru. Dlanovi su mu bili topli i znojni, osjetila je Goga.

174

 Hopla! viknuo je zadovoljno nakon to je uspio spasiti jednu loptu. Jesi li vidila ovo nekad? Zna li kako se ovo zove? Kako? Ovo su ti kare. iste kare. Goga je osjeala kako je Kreimir gura bokovima naprijed. Svi na svijetu bokovima guraju fliper, ali se Goga svejedno u jednome trenu opustila i plaljivo naslonila svoj potiljak na njegove grudi odostraga. Poljubio ju je u kosu iznad uha. Kroz vrata se vidjela no bez mjeseine. Nagradna igra kazao je Kreo. Molim? Osvojila si nagradnu igru. Misli? Moda cijeli sat stiskali su se pored flipera. U jednom ju je trenu on podigao, posjeo na staklenu plou i primio za koljena odozdo. Ti bi me evio? proaptala je cura. Bi li me ti evio? Aha. Neemo ovdje rekla je Goga odjednom iznenaujue trijezno. Idemo kod mene rekao je Kreimir. Moramo najprije do robne kue, tamo sam ostavio auto. No je, kako smo rekli, bila bez mjeseine. Topla. Goga je ostavila pranje poda i WC-a za sutra ujutro i zakljuala Cairo. Pripila se rukama oko pasa uz Kreimira. Svako malo su se zaustavljali i ljubili. Zna koju pjesmu volim kazao je Kreimir. Moon river. Nemam pojma. Kako to ide? Moon river, na, na, na, na, na... Je, znam koja je to stvar. To je stara stvar. Proli su pored tipa koji je zurio u osvijetljeni prozor iznad sebe i vikao Zoke! Zoke, znam da si doma! Promakli su pored kurve koja je na loem engleskom razgovarala s muterijom. Iz mraka se

175

ulo samo pljuskanje vode u fontani u parku. Na parkiralitu kod robne kue Kreimir se zbunjeno osvrtao. Jebem ti kae on. ta je? Zaboravio sam gdje sam parkirao. Doi da te poljubim rekla je Goga. Poljubila ga je u usta i ugrizla za vrat. Strano mi se svia kae ona. Zaboravio sam gdje sam parkirao. Kakav auto ima? Bijeli BMW. Star je jako. I ne vidi ga? Moda je na parkiralitu kod trnice? Iznad zgrada je sijevnulo, tren poslije zagrmjelo, ali je ostalo jednako toplo i suho cijele noi. U svojim sobama gimnazijalke su uvrtale pramenove, Kreimir i Goga penjali su se strmom ulicom do pazara. Zna rekla je Goga tiho bilo mi je malo krivo kad je Miljenko Smoje umro. Jebote, Malo misto, Velo Misto pa s tim smo odrasli! Stari je bio jeba veli Kreo. Moj dida ga je poznavao. Bijelog BMW-a nije bilo ni na parkiralitu pored trnice. Goga je kazala da jedna njezina prijateljica uvijek zaboravi gdje je ostavila auto. Dodue, ona je jednom i dijete u kolicima zaboravila u frizerskom salonu. Ni na parkiralitu kod starog nogometnog igralita Kreimir nije mogao nai svoje vozilo. Jedan se narkoman ljuljao naslonjen na zid pored kontejnera, jedna je maka dugo gledala naega junaka. Kako ne zna gdje si parkirao? Jebi ga, zaboravio sam. Pa gdje stanuje? U Tolstojevoj.
176

 Ajmo pjeke. I tako su se njih dvoje pjeice zaputili u stan koji je Kreimir dobio od svoje stare tetke. Tetka je umrla prije est mjeseci. Gorjelo je samo svjetlo u kupaonici. Goga je poduzetno raskopala Kreimirove hlae i uzela ga u usta. Volim te veli on. Volim te. Volim te. Pazi ta govori upozorava ga Goga, iako je, naravno, zadovoljna. Zbilja mi se jako svia. Kako je ovo dobro ape cura. Nekontrolirano je okretala glavu na jastuku, u jednom je trenu udarila rukom u dasku od kreveta. Boli li te? Nita me ne boli. Prekrasno mi je. Prekrasno mi je, ljubavi. Prekrasno... Na satu u kuhinji izbija jedan sat. Goga je usnula, a Kreimir je bio na rubu. Nita se ne uje osim povremenih automobila pod prozorom. Do nekoliko e sati svanuti. Malo poslije ut e se potpetice ena koje rade u samoposluzi u prizemlju. Zvono na vratima, jednom, dvaput, triput. Kreimir ga isprva uje kao iz velike daljine, a onda se budi i ustaje. Na stubitu su dva policajca. Vi ste Kreimir Mati? Da, izvolite. Va je bijeli BMW, registracija... policajac gleda u blok... ST 481 NB? Gdje ste ga nali? kae Kreimir. U vaem je prtljaniku le ene stare izmeu dvadeset i pet i trideset godina.

177

Stanko Andri ARBITRARNOST. Kad sam imao etrnaest godina, mnogo sam razmiljao o Bogu. itavo slobodno vrijeme posveivao sam razmiljanjima o Bogu. Koliko moraju biti bezumni, umovao sam, svi oni koji ne vjeruju u Boga Stvoritelja Svijeta! Dovoljno je pogledati oko sebe. (Creatura glorificat creatorem, stvorenja pjevaju slavu Gospodnju, itd.) Uzmite bilo koji ulomak svijeta, tog svijeta koji se sastoji od nebrojene mnoine prizora i lica; recimo, to sve ne sadri jedan banalan prizor kuhinjskog stola (metalni pribor za jelo, koji ukljuuje evoluciju manira za stolom kao i tajnovitu povijest metalurgije, papirni ubrusi s iznemoglom jeftinom ornamentikom, koja upuuje na degradaciju simbola od boanstva do kuhinje, porculanske posudice za sol i biber, u kojima jo odjekuje daleki um slanih mora i koje udvostruenim glasom dozivlju Istok, zveckanjem porculana i omamljivim zovom zaina, zatim razne boce s natpisima u ijem se obliku uva duga povijest transformacija, - poevi od peenih sredozemnih amfora, - tih dragocjenih duguljastih predmeta u kojima se pohranjuje maslinovo i suncokretovo ulje, ocat, sok od rajice, itd., itd.), ili uta mrlja na podu koju stvara trak svjetla to kroz sputene rebrenice prodire u sobu, ili sasuene latice cvijeta ili vlas kose naena meu stranicama jedne knjige, posuene toga popodneva u biblioteci, ili moj stol s razbacanim igraim kartama, audio-kasetama, plastinim aama, tubama ljepila za papir i krema za lice i onih za ruke Na neki nain, u tim svojim vizualnim meditacijama, ja sam snimao neke imaginarne fotografije, fotografije nasumce odabranih prizora, isjeaka stvarnosti izoliranih i izdvojenih iz te stvarnosti, iz tog svijeta, i tada bi obuhvaeni predmeti istupili preda me s nekom novom teinom, jedini, jedinstveni, apsolutni, a njihova bi se fotografija pretvarala u neporeciv dokument, dokument Bojeg postojanja. Razumijete? Klik!: kuhinjski stol; klik!: rub ceste; klik!: jedan kut moje sobe Na taj nain, stvari koje me okruuju zadobivaju neto sudbinsko i neponovljivo. G. Bachelard je to ovako izrazio: Mitolozi su nas nauili da itamo drame svjetlosti u dogaajima neba. Ali, u eliji sanjaa, bliski su predmeti postali mitovi univerzalnog. Danas vie ne meditiram s onolikim arom o Bogu, ali zaokupljenost arbitrarnim, njegovim licem i nalijem, tom kombinacijom sluajnog i esencijalnog, trajna je oznaka mog duhovnog ivota. esto
178

mi se dogodi da se usredotoim na neki predmet, runi sat, kare za papir, etvrtasto pakovanje mlijeka, i da ga zamiljam kako jedini preivljava globalnu kataklizmu: u njemu bi se, tada, okupila sva znaenja i sve snage nestalog i izbrisanog svijeta, u njemu i pomou njega preivjeli bi mitovi i metafizika, on bi postao predmetom kulta i neke apsolutne religije, taboo i feti, inkarnacija boanstva i tabernakul tajanstvenih znaenja, kamen spoznaje, zlato za iju je transmutaciju utroen svijet. Najbeznaajniji predmet potencijalno je beskrajno znaajan, beskrajno bitan. Moda je ta smea olovka ili taj plastificirani tetrapak od kljune i fatalne vanosti, moda nam upravo jedno od njih priopuje Apsolut. Slutim da je istina bia uvijek onkraj bia. Imenovati, tj. protumaiti jedan predmet svijeta, moe se samo onim najneoekivanijim. U skladbi Aqua, uz klokotanje vode i huku valova, uje se i jedan magnetski zvuk, kao pri pranjenju elektriciteta u tekuini. to ako je upravo u tome bit vode? to ako se u toj skladbi identificira vodu, s onu stranu opaaja, s onu stranu, gdje je voda doista voda, gdje jest voda? Razraujui jedan neobian scenski spektakl, Salvador Dal je u nju ukljucio i sljedeu zaprepaujuu toku: Tom u spektaklu pridodati prelijepu starinsku kadu u koju e se prethodno staviti iva svinja. Kadu emo pokriti providnom plastinom ploom, a zatim je plombirati. Tako e svi uzvanici moi pribivati guenju svinje. A. Bosquet: A koliko e trajati to draesno muenje? Dal: Jo ne znam. U svakom slucaju, postavit emo mikrofone, tako da e svatko moi po elji pojaavati agoniju ivotinje i na taj nain iriti strah meu prisutnima. Nita, meutim, nije pogrenije nego pretpostaviti kako je posrijedi bezrazlona okrutnost. Dali, naime, nastavlja: To uope nije bezrazloan in: time u, u novom obliku, samo obnoviti uivanja iz djetinjstva, kad sam itao srednjovjekovne mistike i djela sv. Ivana od Kria, u rodnoj kui u Figuerasu, koja se nalazila pored klaonice. Groktanje svinja i krmaa bila je svojevrsna muzika podloga mojim itanjima mistika. Prilino sam vjeran svojoj prolosti te u savjesno rekonstruirati onu atmosferu.
179

To nas objanjenje uvjerava da se doista radi o jo jednom sluaju metamorfoze o kojoj je bilo rijei, da se ispod prividno sluajnih okolnosti jednog mistinog iskustva zapravo skrivao esencijalni sastojak tog iskustva.

Stanko Andri ITANJE. Preda me padaju neka pismena; mogu to opisati kao otvaranje prozora kroz koji vidim kako se preko puta otvara susjedov prozor; pogled mi se zaustavlja na stranjem zidu njegove sobe. To je oznaeno. Tako znaci pisma samo omoguuju postojanje glasovima, koji opet omoguuju postojanje konanog oznaenog. Funkcija munjevito potiskuje svrhu du znaenjskoga lanca: pismu i oglasku ona oduzima svaku tvarnost, vremenitost: to znai da je lanac od n karika za svaki n poniten. Oznaeno je supstancija, oznaitelj njena egzistencija. in itanja nema vremenskih dimenzija. Bachelard je smatrao da itajui rijei, vidimo ih, ali ih vie ne ujemo. Moglo bi se primijetiti da, primjerice, u rijei graktati ne graku kukasta pismena, nego glasovi; ili da patetika jednoga o tempora, o mores nije patetika krunica, nego patetika tugaljive grlatosti. Meutim, treba se bojati da smo s tim argumentom ve zali u ovlasti znaenja, u supstanciju znaka. Zapravo, itajui rijei, mi ih vie niti vidimo niti ujemo. Kad proitam rije ptica, ono to za me ulazi u opstanak nije niz slova niti skup glasova, nego pojam, blijeda pernata slika. Ako je in itanja vremenski subdimenzionalan, to znai da je slijed pismo-govor-ideja potpuno proizvoljan. Taj se slijed moe po volji obrtati. Nema razloga da se ne prihvati shema oznaenooznaitelj umjesto one oznaitelj-oznaeno. Ta je injenica od neobine vanosti za morfologiju snova. Svakome se ponekad dogodi da u snu ita. Kako opisati tu udnovatu muninu, taj napor da se razaberu reci jednog teksta koji zapravo ne postoji, kojeg uope nema s onu stranu itaeve trenutne svijesti, kojega nema u svijetu (nekom svijetu), kao predmeta to se unaprijed zadaje? Samo zahvaljujui krhkoj pohrani pamenja, mi znamo kako su ti noni tekstovi vijugavi, kako bezumni. Jedino u tom kratkotrajnom sjeanju, oni postoje. Pa to je onda uope to itanje? Ono je predmnijevanje koje ita ono to predmnijeva. Mi s naporom piemo tekst imajui iluziju da ga s
180

naporoom itamo. Pisanje se zabauruje kao itanje: ono to donosimo ne moemo razluiti od onoga to zatjeemo. Donosimo li? Zatjeemo li? Kako dokuiti itamo li ili piemo ako sadraje svog duha istodobno nalazimo zabiljeene na papiru? to je prvotnije, zamisao ili zapis? to emu prethodi? Ali upravo smo zakljuili da nita ne prethodi, da nema slijeda, upravo smo izgovorili: istodobno. Kad itamo, zamisao hrli i pretjee zapis; kad itamo u snu, zapis hrli i pretjee zamisao. Uope, jedno drugo motre i prate s najveom budnou. Ondje je na djelu svjetotvornost rijei; ovdje imenitost, grafika imenitost stvari. Svjetotvornost rijei i imenitost stvari lice su i nalije istoga.

Stanko Andri LIKANTROPIJA. Pojava da je jedna osoba naizmjence, u pravilnim razmacima, ovjek i vuk. Pascal je govorio da se uope ne divi savrenosti jedne vrline, primjerice hrabrosti, ako uz nju ne vidi i savrenost oprene vrline. Dalje je Pascal jo govorio: Ne pokazuje se veliina time to se ide u jednu krajnost, nego kad se u isti mah obje krajnosti doseu, ispunjujui pritom i itav meuprostor. To se moe razumjeti kao priznanje veliine shizofrenika. Izmuen prekomjernom ulogom bia duha, shizofrenik ima opsesivnu potrebu da se, barem nakratko, u nekim nonim satima, prometne u bie instinkta. U sjevernjakoj Heimskringli, u estom odsjeku Ynglingasage, pie da su se neko Oinnovi ratnici bacali u boj bez oklopnih koulja; bili su razjareni kao bijesni psi, grizli su i ujedali i bili snani kao medvjedi; ubijali su ljude, a oganj i ma nisu im mogli nauditi; takve se borbe nazivaju berserke. (Slino je i nepoznati Byzantinac oznaavan kao Pseudo Cezarije, u svojim Dijalozima, zapisao o starim Slavenima: Sklavini rado deru enske dojke, jer su pune mlijeka, a povrh toga razbijaju dojenad o stijene kao takore. Divlji su, slobodni, bez ikakva poglavara, budui svoje voe stalno ubijaju, bilo na gozbi, bilo na putu; hrane se lisicama i divljim makama i veprovima, a meusobno se dozivlju kao vukovi kad zavijaju.) Ti su me uznemirujui reci u prvi mah podsjetili na neto neodreeno i, inilo se, neobino davno; malo-pomalo, dokuio sam da su posrijedi oni petparaki svesci stripova to sam ih hrpimice gutao
181

i s krajnjim uzbuenjem itao u danima svoga pustolovnog djetinjstva. U jednome od tih svezaka proitao sam zastraujui i mranu priu o zabaenom umskom naselju jednog plemena Vikinga, koje se odijelilo od svijeta; lieno svake veze s okolnim ovjeanstvom, zatvoreno u sebe sama, u svoju kobnu endogamiju, ono postupno postaje predmetom nepredvidive devijacije, strane psihofizike metamorfoze: poprimajui sve izrazitija anatomska i duevna obiljeja vukova, ono se zapravo pretvara u sablasno pleme uspravnih zvijeri, pleme vukodlaka u rogatim vikinkim kacigama. Nije teko zamisliti s kolikom sam italakom radou danas, pred raskriljenom knjigom Sage o Ynglinzima, naao da je ta davna pria, utjelovljena u naprasnim crteima tjednih strip-izdanja, zapravo skrivala nepobitne i vrste povijesne istine, drevne istine Svijeta. Otkad znam, vukovi su me trajno zaokupljali na osobit nain. To su vrlo dostojanstvene ivotinje. Nije iskljueno da su sve moje dananje simpatije, pomijeane s neodreenom ali snanom nostalgijom, zapravo proizale iz strahova koji su me svojedobno progonili; jer, kako je poznato, Europljani svoju djecu neobino rado plae vukovima. Moda se upravo iz najelektrinijih trenutaka strave porodilo to instinktivno lukavstvo da postoji jedan jedini put prema spasenju: da im se pridruim. Pridruiti se biima Noi, pridruiti se stranim biima koja, u krugu usplamtjelih oiju, prijete onoj osobi koja si Ti, postati jedno od njih u tome je, dakle, bila ta neuvena ideja. Dakako da su vukovi isuvie nepovjerljivi, isuvie pronicljivi a da bi se smjelo i pomisliti da ih se obmanjuje: pojaviti se ondje s krabuljom, u niskoj nakani da se meu njih prokrijumari jedno bie koje je zapravo jo uvijek ovjek znaio bi bez sumnje biti raskomadan jo istog trenutka, jedini nain da se pridobije njihovo povjerenje jest da se bez ikakva ostatka, bez trunke aljenja, definitivno odbaci to bie koje si bio dosad. Tada e moi spokojno oekivati ishod: ti si zapravo (kao to si jednom napisao) ona plahovita divlja koju njena bezazlenost ovlauje da polae pravo na dobrohotnost svijeta. U isto vrijeme, ti si vuk. Povrh svega, vukovi utjelovljuju mrnju na svijet, mrnju prognanika, to je nedostojna kunja koja te uvijek iznova zavodi. Zatim, oni stanuju u umama; poznaju mjeseinu i snjene poljane. Nain

182

su da se priblii i srodi sa zadahom i trulei koji ih prate, tim atributima smrti, to u svojoj knjievnosti moe samo zamiljati. Meutim, unato svemu, likantropija u pravom smislu rijei nikako ti ne polazi za rukom jer se uvijek, u rascijepljenoj glavi, malo pomalo pomalja i onaj trei, kao Duh Sveti izmeu Oca i Sina.

Stanko Andri STVARNOST. Otkrie da svoj duh moete zamjetno poboljati ako postavite skupljene dlanove iza uiju zapravo je prilino zaprepaujue. Time ste, ustvari, jednim empirijskim prodorom, otpoeli vrtoglavu relativizaciju stvarnosti. Kad bismo mogli dovoljno irokim dlanovima obuhvatiti kakvu miroljubivu rije to je izgovara neko umiljato bie, ustuknuli bismo zauvi grozomoran bezoblian urlik. U kazalitu, slika glumice uhvatljiva je posvuda oko nje. Slika njenog osmijeha, njenih oiju, pramenja njene kose, nalazi se svuda gdje ih, kao sistem valova ili fotona, gledaoevo oko moe uhvatiti. (Raymond Ruyer) Tako i zvuci koji, pitomi i umiljati, dopiru do nas nisu, kao to smo skloni povjerovati, stvarnost. Stvarnost je bezoblina grmljavina iz koje nae tokasto uho izabire jednu nit podnoljivog zvuka. Ljudska bia, kao i sve ivotinje, ire oko sebe zastraujue zvune gromade. Zahvaljujui ogranienosti nae spoznaje svijeta, ta nam je istinska stvarnost, na sreu, nedohvatljiva. Ali to ako zatitniki mehanizmi, na koje nemamo nikakva utjecaja, koji su bezrazloni poklon neke nedokuive milosti, u jednom trenutku isto tako bezrazlono otkau? to ako se brane i oklopi odjednom rasprsnu, a razularena stvarnost provali k nama, u nas, neizmjerno ranjive? Po svemu sudei, ako se to dogodi, propast (Damoklov Ma Stvarnosti (zatei e nas u vrlo neobinom stanju, u paradoksalnoj situaciji uvjerenih ignoranata i poricatelja te iste stvarnosti. U taj se poloaj nismo doveli nekim smiljenim nainom, odabirom ili nekakvom bahatou. Radi se o neumoljivom slijedu nunih dogaaja, o predestinaciji, o neizbjeivom stanju znanstvenog solipsizma u koje smo zapali. Prizor katastrofe bit e stoga uzbudljiv: zabavljene (u krilu

183

neizmjerne stvarnosti) strogim izvodima o nepostojanju stvarnoga svijeta, stvarnost e nas, provaljujui sa svih strana, pograbiti, raspriti, izbrisati. Jednom sam u tramvaju zavirio u novine to ih neki gospodin drae raskriljene. Uz fotografiju mnotva okupljenog na Trgu stajala je obavijest da je danas, u 14 h, uz prigodan ceremonijal podignuta banska zastava itd. Danas? Danas u 14 h? Od dogaaja nas je dijelilo svega dva-tri sata, zanemariv razmak, kao da se tu porie nunost distance izmeu dogaaja i obavijesti o njemu, kao da su obavijest i dogaaj istodobni. Novinska se obavijest inila, tovie, suvislijom i stvarnijom od samog dogaaja. Pomislio sam da bi mu lako mogla prethoditi. Stvarnost je, inilo se, nezgrapna projekcija ovjekove predodbe, njen okanjeli odraz, otrcana kopija. Zamoran je napor ta dunost da je svagda reproducira, da se odigra to oronulo kazalite. Zacijelo ve ponegdje i izostaje; uskoro e ga posvema nestati. Ima i odrjeitijih, heretinijih autora: Na Zapadu je meutim sve glasnije miljenje da je svet prestao postojati 23. 4. 1888. Ostatak istorije je samovolja i inercija podravana zahuktalom propagandnom mainerijom, a u novije vrijeme halucinogenima u koka-koli i euro-kremu, te neprestanim tokom TV-programa koji arhivske snimke sveta lukavo vraa u prazan prostor posredstvom magnetoskopa. (S. Basara) Korijeni te globalne duhovne devijacije seu duboko, duboko u filogenetsku i ontogenetsku prolost. Dijete na primjer pita: Koja je najdalja zemlja? Australija? Odrasli: Misli najdalja od nas? Dijete: Ne od nas, nego koja je NAJDALJA U tom kratkom dijalogu, Dijete zastupa udaljenost kao apsolutni atribut stvari, a ne puku relaciju. Odrastanje je, zapravo, postupno oduzimanje takvih atributa stvarima. Stvari blijede, izjednaavaju se, iezavaju. Dosljedan strukturalizam, za koji je predmet samo opreka svoje opreke, mora zakljuiti da postoji samo ono to moe ne postojati. Ergo, Bog ne postoji. Ergo, Svijet ne postoji. Postoje samo propadljiva phaenomena u neprekidnim metamorfozama. Ova besmislena knjiga takoer ne postoji. Ali ona se nakanila iskupiti tako da od te neizbjeivosti podmuklo naini ideal. Zamiljena je kao knjiga ni o emu: o upravo bezono, do drskosti sitnim
184

stvaricama, o samouvrnutim stvarima, o nestalim stvarima koje nestaju ako ih se promatra vie od jednog aska. Muna knjiga u kojoj e se reenice i poglavlja (obrui i zlorabei velianstveni uzor kamenova to sastavie piramide i drevne hramove) sklopiti na takav nain da pred naim oima na koncu ostane praznina, oevidno nita.

185

eljko Zorica Rigalice

Rije Garguj imenuje stranog zmaja koji je krajem XIII. stoljea ivio u rijeci Seini, pokraj grada Rouena. Izvedenica je iz francuske rijei LA GARGOUILLE. To bie mraka i pakla dugi je niz godina, pravei vodene vrtloge, uzrokovalo poplave koje su unitavale ljetinu i davile stoku i graane Rouena. U estokoj borbi nadvladao ga je i sasjekao na komade heroj Rouena, nadbiskup St. Romain danas svetac. Potomci ubijenog zmaja, roeni iz komada njegova tijela, razbjeali su se cijelom Europom. Tu gargujsku strku po cijelom kontinentu povijest zove prvom velikom migracijom garguja. Ta se seoba poklapa sa zavretkom gotikoga razdoblja u povijesti umjetnosti. Drugu gargujsku strku datiramo u kraj XIX. stoljea i poetak XX. Tijekom druge seobe, garguji doseljavaju u Hrvatsku i nastanjuju se u okolini veih gradova: Zagreba, Osijeka, akova, Varadina, Splita Narod im nadijeva skupno ime rigalice. Legenda kae da su okolinu Zagreba naselili istodobno s povratkom arhitekta i umjetnika Hermana Bolla s njegovih europskih putovanja. Dr. Zabludovsky legendu smatra istinitom i tvrdi da su znatieljni garguji pratili Bolla, elei otkriti to e on uiniti s gomilom papira, skicama i crteima njihovih predaka gotikih garguja. Jer, putujui Europom, napose Njemakom i Italijom, Boll je skidao oblija skulptura koje su krasile proelja mnogih katedrala i graevina. Tako je i navukao kroninu vratobolju. Krajem XIX. stoljea povjesniari biljee este poplave, oluje i potrese u Zagrebu i okolici. Meutim, do dananjih dana nitko osim arlatana Zabludovskog nije smatrao da su tim nepogodama uzronici ba Bollovi garguji. Moderni naunici skloni su povjerovati da u tvrdnjama dr. Zabludovskog postoji zrnce istine. Indikativno je, kau, da su ba sa zavretkom gradnje zagrebake katedrale spomenute nepogode iezle. Teoriju da su garguji odselili dalje na Istok, Zabludovsky odluno opovrgava (o tome pria na stranici 49).
186

Gospodin zoolog Lime garguje dijeli u nekoliko skupina: kopnene i vodene, drvene i metalne, vatrene i zrane, te ratrkane i skupljene. Zagrebaki garguji po toj klasifikaciji pripadaju vodenim, kopnenim i zranima. Redom tu su kopneni: Behemot, pantera i Trol; zrani: imi i zmaj; vodeni: demon Rs i krianac morskoga lava i tigra. Zajednike su im karakteristike: veliina do 1,50 m, lukavost, brzina, zloa i dobrota ovisna o situaciji, znatielja, gurmanstvo, ljepota runoga, te riganje vatre. Simboliki gledano, predstavljaju podzemne sile Zla i pakla. Njihova oblija postavljaju se na proelja katedrala iz dva razloga. Upozoravaju vjernike da se uvaju skretanja s pravilnog puta vjere, ili pak izriu prosudbu umjetnika o suvremenicima koji, portretirani u gargujske nakaze, zabavljaju narod. esto su to i likovi iz Biblije, legendi i narodnih predanja. Garguji su tako uvari negativnog prostora, ekai posrnulih dua, postavljai pitanja, eai znanja. Suprotno vanjskom prostoru koji garguji uvaju, prostor katedrale simbolizira vjeru, uzvieni duh i izravan doticaj sa Svemoguim. Djelatna funkcija koju rigalice obavljaju (otud im i ime) svodi se na odvoenje vode za velikih kia. Na mjestu hrptenjae izdubljen je utor kroz koji voda otjee u gargujsko drijelo i kroz usta pada na zemlju. Prvi spomen katedrale u Zagrebu potjee iz XIII. stoljea, a njezina je gradnja, nakon mnogih nedaa i prirodnih katastrofa, u potpunosti okonana tek u XX. stoljeu. Iz 1217. godine potjee isprava Andrije II. u kojoj se kae poto smo putujui u svetu zemlju stigli u zagrebaku biskupiju, dali smo poasnim biskupima posvetiti zagrebaku stolnu crkvu, to ju je u ast kralja Stjepana podigao kralj Ladislav. Prvi dokaz o vjerojatnom postojanju crkve na dananjem mjestu jest isprava pape Aleksandra IV. iz godine 1258. u kojoj se biskupu Filipu daje dozvola da, nakon provale Tatara, sagradi crkvu na prikladnijem mjestu. Za gradnju katedrale najvie je uinio biskup Timotej (1261-1287), no crkva je konano presvoena tek poetkom XVI. stoljea. U XVII. stoljeu, za biskupa Benedikta Vinkovia, dovren je portal katedrale kao i juni zvonik, prema nacrtima graditelja Ivana Alberthala. Tako su krajem XIX. stoljea u graevini zagrebake katedrale postojali mnogi stilovi, od romanike do gotike u arhitektonskoj strukturi i ukrasu, do
187

renesanse i baroka u unutarnjem ureenju. Ipak, pred kraj prologa stoljea odluilo se pristupiti restauraciji katedrale, emu je poseban poticaj dao potres iz 1880. koji je dobro uzdrmao zidove stare crkve. Za glavnog arhitekta restauracije izabran je Nijemac Herman Boll, prvi ravnatelj Obrtne kole u Zagrebu. Boll je obnovio katedralu tako da je sve to nije bilo u gotikom stilu uklonio i dogradio u novogotikom stilu koji imitira oblike srednjovjekovne arhitekture. Tako su nastala i dva zvonika na proelju. Kiparski ukras na proelju i zvonici katedrale uglavnom su nastali prigodom restauracije, veinom prema nacrtima Bolla koji je i ukrasima nastojao izraziti duh gotike. Graevne, klesarske, drvorezbarske i bravarske radove pri restauraciji katedrale uglavnom su, do kraja XIX. stoljea, izvodili metri iz kruga Obrtne kole. Fotke: str. 45 Pogled na katedralu gradnja novih zvonika, 1893. Pogled na katedralu s Jelai-placa, 1882. str. 46. garguj krianac morskog lava i tigra desni zvonik prvostolne crkve str. 47. Otac svih rigalica vodeni zmaj LA GARGOUILLE str. 48. Zagreb oko 1780., u desnom kutu se vidi katedrala sa starim zvonikom Proelje katedrale iz 1877. godine

188

Sadraj: Kreimir Bagi: Proza urbanog pejzaa

Davor Slamnig udovite Botanika bajka Salamama Pjeani kraljevi Milko Valent Igra fluida Edo Budia Lijepa pria Pakleni izum Antonia Brava Prodavaonica tajni Stanislav Habjan onijeva slika ili ljubav gomile Crni mercedes Ljubavnice Nemogua varijanta Potari lakog sna Edo Popovi ovjek koji je ubio vlastitu sjenu Goli grad Boris Gregori Ruska ljubav Veer na Pigalleu Gramatika Westerna

189

The Birth Of A Nation Gdje je nestala deveta pria Staromodna izjava Snob Gospodin James Fox Krupne koke Dwight Stones Carmen Klein Nasilna smrt Ignaza Harolda Metamorfoze Tronogi blues Delimir Reicki Bajka Kreimir Mianovi Enformel Strah Zoran Feri Blues za gospou s crvenim mrljama Miljenko Jergovi Gong Dijagnoza Kad se ovjek jako uplai Robert Perii Rekonvalescent Borivoj Radakovi ivinsko gospodarstvo Roman Simi
190

vorci Ante Tomi Pioniri maleni Zaboravio sam gdje sam parkirao

Stanko Andri Arbitrarnost itanje Likantropija Stvarnost eljko Zorica Rigalice

191

192