NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE Dodatni nastavni materijal

Osmansko Carstvo

Izdavai: Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, Solun Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava, Zagreb Za nakladnika: Sran Dvornik Urednik hrvatskog izdanja: Kreimir Erdelja Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials, The Ottoman Empire, Thessaloniki 2005 Prijevod s engleskoga: ura Kneevi Lektura: Jadranka Varoanec Korektura: Boica Ciboci Prijelom: Karmen Ratkovi Naklada: 1500 primjeraka CDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa Carras Executive Director: Nenad ebek Director of Programmes: Corinna Noack-Aetopulos Project Co-ordinators: Biljana Mekovska, George Georgoudis Sponzor hrvatskog izdanja:

Current Copy based on the Original English Edition: Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.

Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors (the US State Department, USAID, the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This book contains the vienws expressed by the authors in their individual capacity and may not necessarily reflect the vienws of the CDRSEE and the sponsoring agencies. Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE) Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece tel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822 email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.org ISBN: 978-953-6991-14-3 (sv. 1) ISBN: 978-953-6991-13-6 (cjelina)

NASTAVA SUVREMENE POVIJESTI JUGOISTONE EUROPE Dodatni nastavni materijal

I. itanka

Osmansko Carstvo
urednici: Halil Berktay i Bogdan Murgescu urednica cjelokupnog projekta: Christina Koulouri urednik hrvatskog izdanja: Kreimir Erdelja

Hrvatski helsinki odbor

Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe w w w . c d s e e . o r g

Zagreb 2007.

Karta 1: JUGOISTONA EUROPA

OSMANSKO CARSTVO

Priznanja i zahvale

Upravni odbor Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi (Center for Democramirenje cy and Reconciliation in Southeast Europe, CDRSEE) eli izraziti najdublju zahvalnost brojnim suradnicima koji su svojim napornim radom omoguili sastavljanje ove serije povijesnih itanki. Osobit doprinos dala je profesorica Christina Koulouri, koordinatorica i urednica ove edicije, bez ije upornosti, strunosti, strpljivog rada sa suradnicima, odlunosti, ali i strastvenog osobnog interesa, cijeli ovaj projekt ne bi bilo mogue izvesti. Neumorni rad i posveenost estero prireivaa, profesora Halila Berktaya i Bogdana Murgescua (Osmansko Carstvo), dr. Mirele Luminita Murgescu (Nacije i drave u jugoistonoj Europi), profesora Valerija Koleva i Christine Koulouri (Balkanski ratovi) i Kreimira Erdelje (Drugi svjetski rat), usprkos mnogim preprekama tijekom posljednje dvije i pol godine, rezultirao je prirunikom koji je upravo pred vama. Svima njima Odbor je zahvalan za njihovu srdanu suradnju i neumornost u radu. Nadalje, Upravni odbor eli spomenuti i one suradnike koji su prikupljali materijal za ove itanke, njih etrnaestero iz jedanaest zemalja jugoistone Europe. Najtoplije im zahvaljujemo za sate i sate koje su proveli pretraujui grau po arhivima i knjinicama te privatnim zbirkama kako bismo tako izabrane tekstove i ilustracije sada imali u ovoj ediciji. Osobiti dug zahvalnosti imamo i prema onim nastavnicima povijesti koji su ocjenjivali i kritizirali ove itanke jo tijekom rada na njima, a valja spomenuti i lanove Odbora za nastavu povijesti pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, koji u ovom projektu sudjeluju od samog njegova pokretanja 1998. Profesor Robert Stradling, profesorica Marija Todorova, profesor Peter Vodopivec i Ivan Vejvoda dali su strune recenzije i detaljne komentare na sadraj svih etiriju naih itanki, i time znatno pridonijeli njihovoj temeljitosti i nepristranosti. Na kraju, veliku zahvalnost Upravni odbor duguje i osoblju Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, koje je s vjerom suraivalo i pridonosilo ovom pothvatu od samog njegova poetka pa do konanog ostvarenja.

Costa Carras, lan Upravnog odbora zaduen za Zajedniki projekt za nastavu povijesti

Predgovor

Glavni imbenik oivotvorenja ovoga projekta bio je entuzijazam Costasa Carrasa, a njegova odlunost i neumorna energija omoguili su taj pionirski posao. Istinski smo mu zahvalni to je uime Savjeta pratio i nadzirao projekt. Ovu inicijativu Centra nazvanu ''Pouavanje moderne povijesti jugoistone Europe" velikoduno su podrali Agencija SAD-a za meunarodni razvoj (United States Agency for International Development, USAID) i Ministarstvo vanjskih poslova Njemake, kojima dugujemo zahvalnost za znatnu financijsku potporu. Pojedinci iz ovih donatorskih organizacija s kojima smo suraivali u svakom su nam trenutku bili spremni pomoi i pruiti nam podrku. Takoer treba spomenuti i Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije, koje je Zajedniki projekt za nastavu povijesti podralo na samom poetku i time pripremilo teren za ove itanke. Zahvaljujemo i Paktu za stabilnost, iji je dalekovidi specijalni koordinator, dr. Erhard Busek, shvatio znaaj ovoga pothvata i u njemu nas podrao. Posebno treba spomenuti i tvrtke koje su nas podrale, i bez ijega povjerenja i velikodune financijske potpore ovaj projekt ne bismo mogli izvesti do kraja. To su: Coca-Cola HBC, Hyatt Regency Solun i Titan S. A. Podrka naih sponzora i donatora omoguila je ostvarenje stremljenja osoblja i svih koji su radili na JHP-u. Iznad svega, rijei najvee zahvalnosti treba uputiti Costasu Carrasu. Njegovu nadahnuu dugujemo i samu ideju za ovaj projekt, a njegovoj posveenosti i neiscrpnoj energiji, izbor suradnika i koordiniranje njihova rada na ovome pionirskom projektu. Stoga mu od srca zahvaljujemo.

Richard Schifter, Predsjednik Upravnog odbora

Predgovor hrvatskom izdanju

itanke koje su pred vama rezultat su zajednikog rada preko pedeset znanstvenika i nastavnika povijesti iz jedanaest drava jugoistone Europe. Najprije su, u proljee 2005. godine, objavljene na engleskom jeziku, a potom je uslijedilo prevoenje: potkraj iste godine na srpski jezik, sljedee na grki, a otprilike istovremeno s hrvatskim izdanjem bit e predstavljena i izdanja na albanskom, bosanskom i makedonskom. U planu su jo izdanja na turskom, slovenskom, bugarskom i rumunjskom. Oblikujui ove itanke nastojali smo zadovoljiti brojne historiografske, obrazovne i odgojne ciljeve koji su nuni za moderno pouavanje povijesti. Kada bismo, meutim, meu njima trebali odabrati jedan, kljuni, onda bi to bila multiperspektivnost. Na zajedniki rad, dakle, nije bio potraga za nekakvim konsenzusom o spornim pitanjima zajednike prolosti pojedinih naroda/drava regije tako zacrtan cilj bio bi besmislen i kao takav osuen na neuspjeh. Umjesto dogovorene jedne istine, instant pripravka spremnog za konzumiranje (memoriranje), uenicima smo nastojali ponuditi zbirku povijesnih izvora (vrijedi, dakle, jo jednom naglasiti: ovo nisu udbenici povijesti, nego itanke) od kojih e ih neki moda i iznenaditi poneto drukijim opisom/tumaenjem dogaaja u odnosu na ono iz njihovih udbenika. Uoit e, takoer, da se isti dogaaji ili pak isti izvori mogu interpretirati na posve razliit nain uvrtavanjem takvih izvora nastojali smo potaknuti razvoj uenikog shvaanja da o svakom dogaaju ili osobi mogu postojati razliite, pa i potpuno suprotstavljene perspektive, da je povijest mnogoznana, a ne jednoznana tj. da je interpretativnost jedno od temeljnih obiljeja povijesne znanosti, premda se u javnosti to njezino obiljeje ponekad pokuava prikazati spornim i problematinim. Kao takva, pisana je povijest uvijek podlona provjeravanju, kritici i reinterpretaciji. Sa zadovoljstvom konstatiram da se ovako koncipirana zbirka povijesnih izvora jako dobro nadopunjuje s postupnim promjenama u pouavanju povijesti (i hrvatskome kolstvu u cjelini) u posljednjih nekoliko godina, posebno nakon uvoenja HNOS-a. Hrvatski udbenici, kao i dodatni materijali za pouavanje povijesti, u posljednjih su petnaestak godina doivjeli znaajnu preobrazbu. Poboljanja su vidljiva ve na prvi pogled udbenici vie nisu crno-bijeli (u doslovnom znaenju), sve se vie panje i prostora posveuje ilustracijama i povijesnim kartama, ime se vizualnim izvorima znanja, ranije zanemarivanim, opravdano daje na vanosti. Promjene u sadraju udbenika, jasno, ovisile su o mijenjanju nastavnog plana i programa, ali njih je na ovako ogranienom prostoru nezahvalno ocjenjivati. Ono to je zajedniko veini udbenika jest da se, u nekima vie, a u nekima manje, uenicima nudi mogunost uvida u rad povjesniara uvrtavanjem povijesnih izvora. Time se, meu ostalim, vei naglasak stavlja na vjetine koje uenici trebaju usvojiti tijekom uenja povijesti, jer se bolje razumijevanje prolosti moe postii ukoliko uenici, uz rezultate povijesnih istraivanja, ue i o procesima kojima povjesniari do tih rezultata dolaze. Osim toga, time uenika stavljamo u ulogu subjekta u nastavi, omoguujemo mu da istrauje, analizira i samostalno zakljuuje, a ne samo usvaja ve gotove, prireene injenice. Nunost upoznavanja s metodologijom rada povjesniara posebno je naglaena u HNOS-u za povijest: Tijekom uenja povijesti naglasak se stavlja na umijea koja uenici trebaju usvojiti, jer povijest se moe razumjeti samo ako uenici, uz ishode povijesnih istraivanja, ue i o metodama kojima se povjesniari slue pri pouavanju prolosti. Naa su razmiljanja 2001. godine, kada je poeo rad na ovim itankama, ila u slinome smjeru. Stoga bi zbirke povijesnih izvora koje su pred vama trebale, meu ostalim, posluiti i ostvarenju gore navedenog cilja. Jo vanije, izraavam nadu da e one barem malo pomoi formiranju odgovornih, tolerantnih graana, spremnih na razumijevanje i uvaavanje razliitosti, ukljuujui one vezane uz interpretaciju nae (zajednike) prolosti.
Kreimir Erdelja 8

Christina Koulouri

OPI UVOD

Prikaz projekta
Sastavljanje alternativnog materijala za nastavu povijesti u jugoistonoj Europi ambiciozan je i izazovan pothvat, osobito imajui u vidu kako se zajednika prolost tumai i predaje u kolama te kakvi se estoki sporovi o tomu vode, ne samo meu susjednim zemljama ve katkad i u okviru jedne zemlje. Pa ipak, poslije svih analiza provedenih tijekom posljednjeg desetljea, ne samo nastavnih planova i programa nego i stavova koji prevladavaju kod nastavnika i u javnosti, postalo je oigledno koliko je akutna potreba za ovakvim materijalom. Odbor za nastavu povijesti pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi zapoeo je rad na zajednikom projektu za nastavu povijesti 1999. godine. Nakon dviju serija seminara i zbornika radova objavljenih poslije njih (Nastava povijesti u jugoistonoj Europi i Klio na Balkanu. Politika nastave povijesti), Odbor je uspio ustanoviti konkretne nedostatke u nastavi povijesti, u emu se pojedini obrazovni sustavi razlikuju, kakvu ulogu u njima imaju odgovarajua ministarstva, a kakvu elje samih nastavnika, te napokon, koliki je prostor ostavljen novim inicijativama i inovacijama. Stoga i jest odlueno ne zaustaviti se na definiranju problema i opisivanju aktualnog stanja, nego ii dalje, tj. formulirati konkretan prijedlog nastave povijesti koji ne bi bio proizvod znanja samo male skupine povjesniara, ve ire mree suradnika koji su bili ukljueni u rad na zajednikom projektu za nastavu povijesti u njegovoj prvoj fazi. Osim urednica i urednik, koji su bili zadueni za strukturu svake knjige i za konaan izbor dokumenata, u svakoj zemlji imali smo po jednog ili dvoje suradnika koji su, u skladu s napucima usuglaenima u prvoj fazi, birali tekstovna i vizualna povijesna svjedoanstva. Uz to, knjige koje su sada pred vama, prvo su na nekoliko posebnih susreta odranih tijekom 2004. godine pregledali i njihovu prikladnost ocijenili sami nastavnici povijesti. Napokon, cijeli su materijal recenzirali sljedei strunjaci: Costas Carras, Robert Stradling, Marija Todorova, Peter Vodopivec i Ivan Vejvoda. Od njih smo dobili vrijedne sugestije kako o razliitim aspektima povijesti jugoistone Europe, tako i o nekim odgojnim pitanjima. Koncipiranje projekta temeljilo se na sljedeim imbenicima: 1) razlikama u nastavnim programima i etnocentrinosti nastave, uobiajenoj u svim zemljama regije; 2) injenici da u jugoistonoj Europi promjene u udbenicima povijesti ovise o odgovarajuim ministarstvima, koja strogo kontroliraju nastavne programe i udbenike; 3) elji samih nastavnika da nastavu dopune materijalom koji e im biti lako dostupan; 4) uvjerenju da je nemogue sastaviti jedinstven, homogen udbenik na temu povijesti jugoistone Europe koji bi se mogao rabiti u svim zemljama. Zbog svega toga, smatrali smo da bi najbolje bilo napraviti tematske itanke, radne prirunike s tekstovnim i vizualnim svjedoanstvima koji e moi posluiti kao dopuna ve postojeim udbenicima. Drugim rijeima, ovim itankama ne namjeravamo zamijeniti udbenike povijesti koji se trenutno rabe u uionicama, niti one nude koherentnu povijest jugoistone Europe od 14. stoljea do dananjih dana. One, meutim, imaju odreene spoznajne i moralne ciljeve i predlau konkretne metode i sredstva za nastavu povijesti. One predlau pristup povijesti koji je nov prije svega po metodi, a ne toliko po sadraju.

OPI UVOD

Ciljevi i izbori
Polazite za odreivanje opih i posebnih ciljeva ovoga nastavnog materijala i za konani izbor predmeta i materijala koje emo uvrstiti u njega bila je realna procjena stanja u nastavi povijesti i mogunostima za inovaciju u njoj. Nai prijedlozi zasnovani su na novijim spoznajama historijske znanosti i na slinim projektima reforme u nastavi povijesti, provedenima mahom u Europi. Stoga se predlau dvije glavne promjene. Promjene u historiografijskom pristupu

Nacionalna povijest koja se pouava u kolama ne bi trebala biti nacionalistika povijest. Znajui da se u koli, uglavnom, pouava upravo nacionalna povijest, a da se povijest susjednih naroda predaje s etnocentrinog stajalita, mi ne predlaemo zamjenu nacionalne povijesti nekom drugom, nego promjenu naina na koji se ona pouava. Regionalna povijest jugoistone Europe ne moe se promatrati izolirano, nego je treba prikazivati kao dio europske i svjetske povijesti. To znai i da predodbu o "specifinom povijesnom razvoju Balkana od samog poetka treba odbaciti kao stereotipnu i pristranu. Povijest svakoga naroda zasebno, ali i povijest cijele regije, ne promatramo kao kontinuiranu, homogenu i harmoninu. U jednakoj su mjeri prikazane podjele, sukobi i razliite perspektive, kao i zajedniki, objedinjujui elementi. Umjesto davanja lane slike harmonije, radije elimo pokazati naine kako pouavati uenike o razlikama i sukobima.
Promjene u pedagogijskom pristupu

Povijest uimo kako bismo saznali neto o svojoj prolosti i razumjeli je. Kako se u kolama ui da je kolektivni subjekt nacionalne povijesti nacija, nastoji se upozoriti da nacija nije jedina mogua identifikacija. Uenike se potie da prijeu okvir nacije, da otkriju cjeline koje bi bile ire ili pak ue od nje te da prihvate ideju o postojanju vie identiteta koji se meusobno dopunjuju. Muki ili enski identitet, lokalni identitet, identitet navijaa ovoga ili onoga nogometnog kluba ili europski identitet svi ti identiteti mogu postojati i usporedno, iako, dakako, nemaju svi isti znaaj za osobu koja ga nosi. Uenike se tako potie da saznaju i neto vie o sebi samima, irei horizont prolosti i onkraj granica politike geografije. Jo jedan bitni cilj nastave povijesti jest razvoj kritikog miljenja. Ovaj se cilj moe najbolje postii koritenjem razliitih verzija svjedoenja o jednom istom dogaaju, budui da ve i samo postojanje veeg broja svjedoenja potkopava neupitnost jedne jedinstvene i iskljuive istine. Radom s povijesnim izvorima uenici mogu stei uvid i u prirodu povjesniareva posla. Vano je da uenici shvate da se jedan te isti povijesni dokument moe tumaiti na vie naina, a da to ne mora znaiti i namjerno iskrivljenje ili zlouporabu tih svjedoenja. Kroz nastavu povijesti uenici trebaju stei sposobnost ocjenjivanja ljudskih postupaka i donoenje moralnih prosudbi. Razvoj kritikog miljenja, meutim, ne podrazumijeva puku sumnjiavost: kritiko miljenje treba pomoi stvaranju odgovornih graana sa sustavom moralnih vrednota, graana sposobnih da se odupru bilo kakvom obliku manipulacije.
Prilikom sastavljanja ove knjige najvanije nam je bilo da se svi narodi jugoistone Europe mogu prepoznati u ovim itankama. Stoga su bile nune dvije stvari: a) da sadraj itanki bude kompatibilan s aktualnim nastavnim programima i aktualnim udbenicima; b) da sve zemlje jugoistone Europe budu ravnomjerno zastupljene.
10

OSMANSKO CARSTVO

U interesu kompatibilnosti odabrali smo etiri teme moderne povijesti koje nalazimo u svim nastavnim programima zemalja u regiji jugoistone Europe: Osmansko Carstvo Nacije i drave Balkanski ratovi Drugi svjetski rat. U elji da postignemo uravnoteenu sliku, traili smo povijesne dokumente iz jedanaest zemalja, ne obazirui se na "doprinos koji je ova ili ona zemlja dala povijesti regije i izbjegavajui svako vrijednosno mjerilo. Meutim, iz sasvim razumljivih razloga, relativna zastupljenost svake zemlje u ovoj ili onoj itanci ovisit e o samoj temi: jasno je da e o Sloveniji biti daleko vie govora u itanci o Drugom svjetskom ratu nego u itanci o Balkanskim ratovima. Neke pak razlike u zastupljenosti mogu se objasniti i agilnou suradnika koje smo zamolili da trae povijesne izvore u svojoj zemlji, ali i stupnjem razvoja na kojem se u svakoj pojedinoj zemlji nalazi historijska znanost. Naime, u nekim zemljama postoje bolje organizirani arhivi, objavljuju se redovite publikacije u kojima se objelodanjuju povijesni dokumenti, te postoji pristup daleko veem broju izvora. Te su prepreke, usprkos naoj prvobitnoj namjeri, ipak neminovno utjecale na konanu uravnoteenost dokumenata.

etiri teme, jedna koncepcija

Dok je geografski okvir ovih etiriju prirunika jugoistona Europa, od Slovenije do Cipra, njihov je vremenski okvir razdoblje od osmanlijskog osvajanja Balkana do dananjih dana. Odabrane teme pokrivaju cijelo to razdoblje i meusobno su komplementarne. Iako se itanke vremenski nastavljaju jedna na drugu, na nekim mjestima one se i preklapaju. Prva itanka Osmansko Carstvo, i druga itanka Nacije i drave u jugoistonoj Europi, pokrivaju dugo razdoblje od 14. do poetka 19. stoljea, odnosno od kraja 18. do kraja 20. stoljea. Trea itanka Balkanski ratovi, i etvrta Drugi svjetski rat, pokrivaju kraa razdoblja, ukljuujui i dva najvea oruana sukoba u ovoj regiji. Prva i trea itanka imaju neto ui okvir, bave se uglavnom povijeu ove regije, dok druga i etvrta pripadaju uglavnom europskoj i svjetskoj povijesti, iako i tu s teitem na povijesti jugoistone Europe. Politiku i diplomatsku povijest nismo iskljuili. Naprotiv, rat je glavna tema dviju od etiriju itanki. Ovakav izbor temeljen je na injenici da ratovi tvore vaan element u nastavi povijesti u svim zemljama Balkana, ali i na uvjerenju da preuivanje nekadanjih sukoba nikako ne moe biti prikladan nain izgradnje mira u budunosti. Za narode jugoistone Europe ratovi ine znaajan dio njihova zajednikog povijesnog iskustva, stoga bi bilo pogreno izostaviti ih iz projekta iji je cilj poticanje njihove kolektivne samospoznaje. Bilo u svojem istinskom, traginom vidu, ili pak u idealiziranom herojskome, rat je uistinu bio temeljni dogaaj u 20. stoljeu, koji progoni sjeanja svih narataja. Spomenici, ceremonije, obljetnice i groblja jaaju i obnavljaju ta sjeanja. Rat je bio jednako vaan i u historiografiji. U tradicionalnoj historiografiji temeljenoj na dogaaju, rat je istodobno okosnica strukturiranja povijesnoga vremena i dogaaj koji monopolizira pripovijedanje. Veina povijesnih prekretnica u odnosu je bilo s politikim bilo s ratnim dogaajima. Osim toga, cijelo 20. stoljee moe se podijeliti u razdoblja upravo prema nizu ratova: Balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, meuratne godine, Drugi svjetski rat, poslijeratno razdoblje i Hladni rat, ratovi u Jugoslaviji. Za neke, zatakavanje je nekad vrijedilo kao prikladno sredstvo u pacifistikom obrazovanju: historija nee govoriti o ratovima, nee afirmirati herojske vojne modele, nego e se okrenuti svakodnevnom ivotu i ekonomskoj, drutvenoj i kulturnoj povijesti. Meutim,
11

OPI UVOD

kako predavati o 20. stoljeu, ili o ranijim stoljeima, a ne spomenuti ratove? Ako pak o svakodnevnom ivotu pouavamo izvan konteksta politikih dogaaja, ideologijskih sukoba i drutvenih podjela, ne pridonosimo li time u krajnjoj liniji preivljavanju ve postojeih stereotipa? Zapravo, pouavanje samo o svakodnevnom ivotu i kulturi ostavlja osjetljiva pitanja otvorenima za interpretacije koje e uenici onda potraiti (i pronai) negdje izvan kole. Upravo bi ih nastava povijesti trebala zatititi od stereotipnih interpretacija prolosti proizalih mahom iz politikih i drutvenih sukoba. Rjeenje bi mogao donijeti jedan sasvim nov pristup. O ratu se moe pouavati i tako da ga se ne velia, i bez dosadnih detalja, brojki i datuma. O ratu se moe pouavati kao o neemu to ini sastavni dio naega zajednikog ljudskog iskustva, moe se pripovijedati o rovovima i o pozadini, moe se pripovijedati kroz vizuru djece, moe se pripovijedati o gladi, siromatvu, raseljavanju, o preivljavanju i moralnim dilemama. Upravo smo se za takav pristup odluili prilikom sastavljanja ovih itanki. U isto vrijeme nastojali smo dati rije nijemim sudionicima povijesti, naime enama i djeci, koje se tradicionalno ne spominju udbenici povijesti. Ako im i nije posveeno onoliko panje koliko je to prvotno bila namjera, to je samo stoga to u dostupnim povijesnim izvorima ene i djeca najee i imaju tek sporednu ulogu. Protagonisti ovih itanki su kako veliki ljudi, poznati i izvan okvira nacionalne povijesti, tako i obini, anonimni ljudi iz svih krajeva jugoistone Europe stanovnici povijesti. Kad bismo iz tekstova izbrisali imena ljudi i mjesta, katkad ne bismo mogli biti posve sigurni na koju se zemlju ili narod to odnosi. U razredu bi takva vjeba mogla pokazati koliko toga zajednikog ima u naem iskustvu bez obzira na nacionalne podjele i politike granice. Nastojali smo upozoriti ne samo na negativne nego i na pozitivne aspekte povijesnoga iskustva, one koji se nalaze u ljudskim trenucima prijateljstva, solidarnosti i zabave. Stoga ete u treoj i etvrtoj itanci pronai posebna poglavlja o djelima humanosti i solidarnosti u ratnim vremenima u vremenima sukoba, mrnje i sebinog samoodranja. Istodobno, nastojali smo da u samopredodbe narod jugoistone Europe ukljuimo i negativne aspekte. Moda i jest najtei izazov pomiriti se i s negativnim, tamnim stranama nae povijesti. Ratovi u Jugoslaviji tijekom devedesetih godina prolog stoljea vratili su u zapadne izvjetaje mnoge negativne stereotipe o "posebnosti Balkana. Ova edicija itanki o novijoj povijesti jugoistone Europe djelomice nudi odgovor na takve stereotipe. Pa ipak, ovaj se odgovor ne temelji na dokazivanju da cijela ova regija ipak ima neku svoju vrijednost. Vjerujemo da je znanje sakupljeno u ovim itankama dovoljno da baci svjetlo na predrasude i da je u stanju pridonijeti stvaranju europske samosvijesti, iji e dio, zahvaljujui mogunosti usporedbe, biti i ovaj prostor europskoga kontinenta. Odluili smo se za "tradicionalni, tiskani oblik. Slijedei tradicionalne predodbe, u itankama ima vie tekstova nego slika, to e ih moda uiniti manje atraktivnima, pa moda ak i nezgrapnima. Ipak, mnogo je tee itati tekst napisan na nepoznatom jeziku, nego "itati sliku iz zemlje iji jezik ne razumijemo. Drugim rijeima, glavni problem u komunikaciji koji postoji meu nastavnicima povijesti u jugoistonoj Europi jesu jezine barijere. Prijevod ih meutim ukida i omoguuje nam da posluamo i glas drugih. tovie, najvaniji aspekt konzervativnosti ne mora imati veze s medijem. Oigledno je da se CD-ROM moe rabiti na jednako tradicionalan nain kao i tiskana knjiga, ba kao to se i na internetu mogu nai problematine informacije koje iskrivljuju povijesne injenice i ponavljaju stereotipe i pojednostavljena tumaenja.

12

OSMANSKO CARSTVO

Struktura i nain uporabe

Kao to je ve spomenuto, ove se etiri itanke meusobno dopunjavaju, iako je svaka od njih samostalna te se moe rabiti nevezano s ostalima. Opa je struktura sljedea: Opi uvod, koji je napisala glavna koordinatorica projekta, a prikazuje opu koncepciju itanke i daje nastavnicima metodologijske naputke. Opi uvod nalazi se samo u prvoj itanci; Kronologijski pregled dogaaja (tablica dogaaja); Uvod, poseban za svaku itanku, koji je napisala urednica ili urednik te itanke, i u kojem je prikazana konkretna tema (osnovna definicija, teita rasprave, nove perspektive); etiri do est poglavlja (tematskih cjelina) s razliitim brojem pododjeljaka. Svako poglavlje poinje kraim uvodom i sadri i tekstovnu i vizualnu grau, s uvodnim ili popratnim objanjenjima, a nakon svakoga teksta slijede pitanja; Popis izvora, koji zapravo predstavljaju izabranu bibliografiju, relevantnu za sve zemlje regije; Karte, dvije ili tri u svakoj itanci. Pri odabiru grae vodili smo se naelom da svako svjedoanstvo prolosti moe posluiti kao povijesni izvor. Stoga smo nastojali ovim itankama obuhvatiti to iri spektar tekstova i ilustracija kojima bismo pokrili ekonomske, drutvene, kulturne i politike aspekte povijesnoga iskustva i omoguili to vie asocijacija. Tekstovi su predstavljeni na osnovi istoga obrasca, to znai da svaki tekst ima naslov i popraen je objanjenjem i pitanjima. Osim toga, u vie se sluajeva na kraju poglavlja mogu nai i openitija pitanja. Ta su pitanja pomo nastavnicima povijesti koji ih mogu upotrijebiti u ovom obliku ili postaviti nova. Tekstovi se mogu birati i horizontalno, odnosno, mogu se kombinirati i tekstovi iz dviju ili triju itanke, na to katkad upuuju pitanja koja se odnose na druge itanke. U praksi, za nastavnike povijesti mogao bi biti problem kako kontekstualizirati materijale iz neke druge zemlje, jer to pretpostavlja znanja koja nisu stekli tijekom svojega formalnog obrazovanja. Stoga smo se trudili da za svaki tekst ponudimo to vie informacija, a da time ne nadomjetamo inicijativu samih nastavnika. Nastavnici se ovim tekstovima mogu sluiti na dva naina: 1) kao uvid u to kako drugi vide dogaaj s kojim su i sami nastavnici i njihovi uenici upoznati putem etnocentrine literature, 2) kao pokazatelj da i ljudi iz razliitih nacionalnih ili etnikih skupina mogu imati sline osjeaje i iskustva u vezi s nekim spornim pitanjem. Znanje samo po sebi najbolje potkopava stereotipe. Predrasude i stereotipi hrane se neznanjem, to se moe vidjeti po predodbama koje imamo o svojim susjedima ili o cijelim razdobljima nae povijesti. utnja je najsnaniji saveznik stereotipa. Stoga je jedan od ciljeva ovih prirunika spoznajna dimenzija: ponuditi informacije o povijesnim dogaajima u jugoistonoj Europi, ali i postaviti odreena pitanja. Ove itanke nisu gotove jednom zauvijek: njihov je cilj ohrabriti korisnike na daljnja istraivanja, kritiku i dijalog. Korisnici ovih itanki prije svega mogu biti uenici viih razreda srednjih kola, dakle osobe izmeu petnaest i osamnaest godina za koje je ovaj obrazovni materijal i oblikovan, ali se njime mogu koristiti i studenti, kako u jugoistonoj, tako i u zapadnoj Europi. to smo due radili na sastavljanju ovoga materijala, sve smo vie shvaali da bi mogao biti zanimljiv i povjesniarima na zapadu, koji nemaju mogunosti za adekvatno bavljenje povijeu nae regije. Zbirka povijesnih izvora iz svih zemalja jugoistone Europe na engleskom jeziku mogla bi biti od koristi akademskoj publici na zapadu, koja povijest Balkana poznaje gotovo iskljuivo na temelju sekundarne literature.
13

OPI UVOD

etiri postaje na putu od 14. stoljea do danas

Odluili smo prvu itanku posvetiti Osmanskom Carstvu, budui da ga, premda to razdoblje ini najvei dio zajednikoga povijesnoga iskustva narod jugoistone Europe, njegovi nastavljai odbacuju kao dio svoje zajednike prolosti. Iako se o njemu poduava u svim zemljama, perspektiva je uvijek etnocentrina ovisno o motritu predavaa. Stoga je znanje o ovome velikom carstvu koje je stoljeima vladalo prostorima jugoistone Europe i istonim Sredozemljem nepotpuno i pristrano. Osmansko Carstvo prikazuje se jednom kao napredno, potom kao nazadno, kao multikulturni raj ili kao represivno, kao mjesto nacionalnog osloboenja, odnosno nacionalne propasti. Ovako sukobljena tumaenja odraavaju se i u historiografijskim radovima na zapadu koji se odnose na ovo razdoblje. Prikazujui Osmansko Carstvo kao zajedniku povijesnu pozadinu svih naroda jugoistone Europe ne sugeriramo da je ono bilo nekakvo "zlatno doba harmoninog suivota svih naroda na Balkanu. Kako je ve reeno, u zajedniko povijesno iskustvo pripadaju i sukobi i suivot. Osim toga, Osmansko Carstvo nije bilo statino, ni uniformno. Kao i druga multietnika i multireligijska carstva, i Osmansko Carstvo bilo je obiljeeno unutarnjim razlikama i sukobima, razvijalo se i prolazilo kroz razdoblja napretka i razdoblja krize. Konano, dubljim znanjem o ovome carstvu lake emo dovesti u pitanje stereotip rairen na zapadu koliko i u kranskom dijelu jugoistone Europe, stereotip o njegovoj kulturnoj "zaostalosti. Poeli smo od 14. stoljea kada se Osmanlije prvi put pojavljuju u ovoj regiji i zapoinju osvajanje Balkana. Prva itanka zavrava poetkom 19. stoljea. Iako to, dakako, nije i kraj Osmanskog Carstva, to se poklapa s pojavom nacionalnih pokreta koji vode uspostavi balkanskih drava tijekom 19. i 20. stoljea. Postupno slabljenje carstava i uspostave nacionalnih drava na njihovim ruevinama tema su drugog prirunika, koji se vremenski dijelom preklapa s prvim, budui da poinje s 18. stoljeem. Osmansko Carstvo spominje se dijelom i u itanci o Balkanskim ratovima. Stoga smo i sugerirali mogunost horizontalnog povezivanja tekstova izmeu itanki. Druga itanka, o Nacijama i dravama u jugoistonoj Europi, bavi se osobito osjetljivim i kontroverznim pitanjem. Od prvih nacionalnih pokret protiv Osmanskog Carstva, pa do ratova u Jugoslaviji, sukobi izmeu nacija u regiji bili su kljuni za njezin povijesni razvoj. Pa i danas, vijesti o manje ili vie vruim incidentima, ispitivanja javnoga mnijenja, ali i neki aspekti nastave povijesti, potvruju da su nacionalne strasti i dalje ive. U tom smislu jasno je da temu koja ima sredinje mjesto u modernoj povijesti ove regije nismo mogli iskljuiti. Druga se dilema ticala toke na kojoj zavrava druga itanka: da li da to bude kraj Velikog rata, ili da odemo i u vrijeme poslije Drugoga svjetskog rata? Postojali su snani argumenti protiv ukljuivanja 90-ih godina prologa stoljea u tu itanku, ali smo na kraju ipak odluili da je nuno ukljuiti i ovu najnoviju fazu nacionalistikih pokreta i sukoba radi boljeg razumijevanja sadanjice. Uostalom, neke nacionalne drave u regiji nastale su upravo tijekom te posljednje faze. Uz te tematske kategorije druga se itanka uglavnom dri kronologijskog pristupa kako ne bismo skrenuli u teorijska razmatranja o nacionalizmu i kako bismo pokazali: 1) evoluciju definicije nacije, 2) zemljopisni i kronologijski okvir nacionalistikih pokreta i njihove meusobne razlike, te 3) razliite faze u formiranju nacionalnih drava u jugoistonoj Europi. Vie od ostalih triju itanki, ova druga prikladna je za prikazivanje razliitih perspektiva jer je njezina tema sama bit nacionalnog samoodreenja, i jer dekonstruira predodbu o jedinstvenosti i autentinosti nacije. Najvei doprinos itanke o nacijama i dravama jest to to naciju prikazuje kao povijesnu kategoriju, uklanjajui nepovijesne predodbe o kontinuitetu i jedinstvu. Istodobno smjeta povijest jugoistone Europe u kontekst europske i svjetske povijesti, budui da nacionalna drava zauzima sredinje mjesto u novijoj i u suvremenoj svjetskoj povijesti. Trea itanka, itanka o Balkanskim ratovima, mogla je biti i dio druge, pa ak i prve itanke, budui
14

OSMANSKO CARSTVO

da razmatra presudni trenutak stvaranja mnogih nacionalnih drava na Balkanu i konani pad Osmanskog Carstva. Istodobno, bio je to u potpunosti "balkanski dogaaj, koji je, bez obzira na ishod, bio smatran dokazom da su stanovnici Balkana sposobni sami odluivati o svojoj sudbini, bez mijeanja europskih "velikih sila. Osim toga, Balkanski ratovi su pokazali i relativan znaaj vjera u nacionalnim sukobima: dok se u Prvom balkanskom ratu koalicija kranskih drava borila protiv muslimanskog Osmanskog Carstva, u Drugom balkanskom ratu protivnici uope nisu bili podijeljeni prema vjeri. Budui da se bavi dogaajima u trajanju od dvije godine (iako su u nju ukljueni dokumenti i iz ranijih i kasnijih razdoblja), trea je itanka najkraa od svih. To je, ba kao i u etvrtoj, primjer kratkotrajne povijesti u kojoj smo nastojali upozoriti, po strani od politikih i vojnih dogaaja (o kojima ionako govore kolski udbenici), na razliite aspekte rata kao iskustva. Istodobno itanka nudi znanja o dogaajima iz regionalne povijesti koji su na zapadu posluili kao dokaz "osobitosti ove regije glede nasilnosti njezinih sukoba. Stoga nije sluajno to se ovakvo uvjerenje pa i uvoenje i obnavljanje termina "Balkanski ratovi protegnulo i na ratove u Jugoslaviji devedesetih. U meunarodnom javnom mnijenju prevladao je stav da su na Balkanskom poluotoku krvoprolie i meunacionalna mrnja endemska bolest. Stoga, moglo bi biti korisno da se i u uionici Balkanski ratovi usporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio odmah poslije njih i koji je istinski izmijenio i samu definiciju rata. etvrta se itanka bavi najveim dogaajem svjetske povijesti, te stoga 1) postavlja lokalnu povijest u globalni kontekst, 2) ostvaruje moralne ciljeve nastave povijesti. Zaista, ako se uenicima povijest predaje kako bi se formirali demokratski graani, onda nam, za tu svrhu, Drugi svjetski rat prua neke od najboljih lekcija. Dakako, zemlje jugoistone Europe nisu mogle izbjei uasima ovoga "totalnog rata, to se jasno vidi kroz dokumente koje dajemo. Meutim, povijest ovoga dijela Europe istodobno nam prua mogunost da pouimo uenike o humanosti i moralnim vrijednostima, i to tako to emo izloiti: 1) Borbu protiv faizma. Smatrali smo da, iz obrazovnih razloga, treba naglasiti otpor totalitarnoj ideologiji i brutalnosti nacizma, uglavnom kroz pokrete otpora koji su u balkanskim zemljama bili vie ili manje masovni. Male prie o kolektivnoj viziji u jeku najvee krize zapadne civilizacije mogle bi naim uenicima posluiti kao uzor i pomoi im da steknu jasniju predodbu o moralnoj dimenziji ljudskih postupaka. 2) Solidarnost usprkos vjerskim, politikim i nacionalnim razlikama. Vano je naglasiti pomo koju su pojedinci ili ak i cijeli kolektivi pruali drugim pojedincima ili kolektivima tijekom rata u vrijeme tekih moralnih dilema i borbe za preivljavanje. Istodobno, iako je Drugi svjetski rat bio dogaaj od posebnog znaaja, patnja u ratu ope je mjesto. Razaranja gradova i masovna ubijanja civila gotovo da potiru razliku izmeu fronte i pozadine. Rat na neki nain postaje blizak i prihvaa se kao "prirodni dio politikoga i drutvenoga ivota. itanka o Drugom svjetskom ratu pokazuje ista iskustva rata koja dijele jugoistona, srednja i zapadna Europa, to nudi drugaiji pogled na priu o osobitoj balkanskoj brutalnosti. S druge strane, s obzirom na vremensku bliskost teme etvrte itanke, ipak raste i opasnost od razliitog itanja i tumaenja dokumenata. Za neke zemlje jugoistone Europe vrijeme poslije Drugoga svjetskog rata bilo je jednako bolno koliko i vrijeme samog rata, tako da je tumaenje rata obojano i poslijeratnim iskustvima. Imajui u vidu kompleksnost i meunarodni okvir poslijeratnih dogaaja, odluili smo etvrtu knjigu zavriti trenutkom osloboenja koje je bilo razliito u svakoj zemlji. Tako smo mogli zadrati optimizam zbog sloma nacistike none more, a da ne ulazimo u izravne i neizravne posljedice koje je on imao za poslijeratna drutva i u zapadnoj i u istonoj Europi. Osim toga, u razdoblju Hladnog rata, zemlje u regiji jugoistone Europe slijedile su razliite putove i zavrile u pripadnosti istonoj, odnosno zapadnoj Europi (u hladnoratovskom smislu).

15

OPI UVOD

Nastavne metode
Nije bilo oevidno, niti se uzimalo kao gotova stvar, da e ove knjige biti iroko prihvaene i koritene u uionicama. Radei na ovom projektu, imali smo u vidu cijeli niz ogranienja: 1. ogranieno vrijeme, predvieno nastavnim programima za nastavu povijesti, zbog ega ni za inovativnost nastavnik nema dovoljno prostora; 2. sve manji interes uenika za povijest u korist drugih, "modernijih i atraktivnijih znanja kao to su primjerice nove tehnologije; 3. nedovoljno usavravanje nastavnika kako bi obnovili svoja znanja te stekli odreene vjetine potrebne za koritenje alternativnoga nastavnog materijala. Stoga je teko procijeniti u kojoj e se mjeri moi u praktinoj nastavi ostvariti ciljevi naznaeni na poetku ovoga projekta. Metoda koje nastavnici povijesti mogu primjenjivati u koritenju ovih etiriju itanki ima mnogo i raznolike su, a neke od njih su ve prisutne u nastavnoj praksi. Pitanja navedena poslije svakog izvornog dokumenta i poslije veine odjeljaka prvi su korak ka neto naprednijim nastavnim metodama poput simulacije, insceniranja odreenih situacija, pisanja samostalnih radova i aktivnog uenja. Neke teme pogodnije su za samostalno uenje, primjerice Drugi svjetski rat omoguuje nastavniku kombiniranje metoda usmene povijesti s igranim i dokumentarnim filmovima. U svakom sluaju, nae itanke trebaju omoguiti kritiki pristup postojeim kolskim udbenicima i biti polazite za stvaranje novoga znanja putem racionalnog i kritikog istraivanja. Uspjeh ovakvog pothvata gotovo u potpunosti ovisi o nastavnikovoj inicijativi, znanju i metodikom pristupu. Pa ipak, kritiki pristup postojeim udbenicima treba shvatiti na pravi nain. Udbenici variraju u kvaliteti i nisu nita manje "autentini od itanki s izvornim materijalima. Od samog poetka treba biti jasno da time to smo se odluili za zbirku izvornih dokumenata, radije nego da se bavimo historiografijom, nikako ne znai automatski prihvaanje objektivnosti ili autentinosti tih izvornih tekstova; cilj nam je bio pokazati mnotvo tumaenja i stajalita koja proizlaze iz samih izvora. Drugim rijeima, ovo je primjena komparativne metode i multiperspektivnog pristupa. Svjesni smo da na izbor nije posve sluajan: on odraava specifina stajalita i tumaenja, na to smo skrenuli pozornost i u uvodu u svako poglavlje. Ove se napomene odnose i na tekstove i na ilustracije. Naravno, mladim ljudima ilustracije su svakako zanimljivije, jer je zahvaljujui njima lake "zamisliti prolost. Znamo, meutim, da i slike mogu zavarati, stoga i njima treba pristupiti jednako kritiki kao i tekstovima. itanje slika, jednako kao i tekstova, pretpostavlja poznavanje konteksta (drutvenog, kulturnog itd.) u kojem su nastale. Nastojali smo dati informacije o odabranim ilustracijama, premda su one najee zanimljive upravo u kombinaciji s tekstovima danima u tom poglavlju. Budui da prirunici pokrivaju sedam stoljea povijesti, slike koje smo odabrali vrlo su razliitih vrsta, to zahtijeva i razliite metode analiziranja. Nastojali smo ukljuiti razliite vrste ilustracija: fotografije, plakate, karikature, litografije, slike, ilustracije na rukopisima, oglase, razglednice, potanske marke, novanice itd. Osim neizbjenih estetskih naklonosti, na je kriterij bio mo ilustracije da doara neku situaciju. Primjerice, na osnovi slika tipinih predstavnika odreenih drutvenih skupina u Osmanskom Carstvu moemo otkriti kakva je predodba postojala o svemu to je "drugaije. Podsjetimo se da ono to je "drugaije nije automatski i "drugo; ak ni meu suvremenicima kulturna razlika ne mora voditi do sukoba.

16

OSMANSKO CARSTVO

Zakljuak
itanke ove edicije saetak su intenzivnih rasprava i sporova, ali su i ugodno iznenaenje koje pokazuje da povjesniari svojim radom mogu dokinuti granice. Trenutno, na Balkanu postoji kritina masa nastavnika povijesti zainteresiranih za svoj posao i spremnih za promjene. Mi se upravo i obraamo onim nastavnicima koji tee promjenama i trae nove smjernice. Oni e moi nadalje poticati novine u poduavanju povijesti koje je trenutno i neporecivo u krizi u svim europskim drutvima. Najvei protivnik u ovom pothvatu nisu politika i ideologijska reakcija, nego apatija. I zato nam je izazov pobuditi zanimanje kod uenika za uenje o onome to se dogaalo u regiji u kojoj se nalazi i njihova zemlja, te im pomoi u razumijevanju kompleksnosti dananjice. Utoliko ovaj projekt nije samo znanstveni eksperiment: ovo je i odgovor na izazove koji oekuju zemlje jugoistone Europe na njihovu putu u zajedniku budunost.

17

Sadraj

Uvod .................................................................................................................................................................................................... 25 Kronologija .................................................................................................................................................................................... 27 Prvo poglavlje: irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Europi........................................................... 41
Ia. I-1. I-2. Ib. I-3. I-4.
I-5. Sl. 1. I-6. I-7. I-8. I-9. Sl. 2. I-10. Sl. 3. I-11.

Poeci osmanske drave u Anadoliji ............................................................................................................. 42 Orhan se eni keri tekfura od Jar Hisara ........................................................................................................... 42 Osvajanje Karaca Hisara i prvo itanje hutbe u gazi-Osmanovo ime ....................................................... 42 Osvajanje Balkanskog poluotoka .................................................................................................................. 43 Kako su sukobi meu kranskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija ......................... 43 Ferman Murata I. kojim se Evrenos-begu potvruje pravo upravljanja junom Makedonijom (1386.) .............................................................................................................................................................................. 44 Uloga domaih suradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu ............................................................. 45 Bajazid I. stie u pomo opkoljenom Nikopolju u noi uoi bitke s kriarima (1396.) Osmanska minijatura (oko 1584.)................................................................................................................................................ 46 Kako se u 14. stoljeu objanjavala pobjeda Osmanlija nad kranima: Gregory Palamas i Hans Schiltberger .................................................................................................................................................................. 46 Krani timarnici u Arvanidu, Albanskoj provinciji (1431./1432.) ................................................................ 47 Srpski despot kao osmanski vazal (1432.) .......................................................................................................... 47 Pad Novog Brda (1455.) ............................................................................................................................................. 48 Osmanska vojska pobjeuje kraj Mohaa (1526.); osmanska minijatura (oko 1588.) ......................... 49 Turska razaranja u Sloveniji, pismo habsburkog namjesnika u Kranjskoj (1491.) ............................... 49 Zarobljeni stanovnici Beograda (1521.) ............................................................................................................... 49 Krani zarobljeni u Bosni (1530.) .......................................................................................................................... 50 Pad Konstantinopola osvajanje Istanbula (1453.) .............................................................................. 50 Bizantsko vienje pada Konstantinopola: Georgios Sphrantzes ............................................................... 50 Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II. .................................................................................... 51 Stanovnitvo i vjera ............................................................................................................................................... 52 Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (potkraj 14. stoljea) ............... 52 to su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (1461.-1463.) papi Piju II. ..................................................................................................................................................................... 52 Ioasaph, pravoslavni episkop Vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (14. stoljee) .......................................................................................................................................................................... 53 Biljeka jednog kadije o sluaju djeaka bez oca koji prima islam (1636.) ............................................. 53 Molba jednog mladia da prijee na islam (1712.) ......................................................................................... 53

Ic. I-12. I-13. Id. I-14. I-15.

I-16. I-17. I-18.

19

SADRAJ

Drugo poglavlje: Institucije Osmanskog Carstva............................................................................................ 54

Sultan i njegovo dvor ............................................................................................................................................ 55 Titule kojima se Sulejman sluio u prepisci s Ferdinandom I. (1562.)....................................................... 55 Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Cellzde posvetio sultanu Selimu II. (1566.-1574.) ........ 55 Razliita miljenja o bratoubojstvu na prijestolju: kronika Mehmeda Nerija o pogubljenju Mustafe Nejakog (1422.) ........................................................................................................................................... 56 Sl. 4. Plan saraja Topkapi (dvora) u Carigradu ............................................................................................................. 57 Tablica 1: Dvor i osmanska sredinja uprava ........................................................................................................................ 58 Sl. 5. Carski veleposlanik na audijenciji kod osmanskog sultana ......................................................................... 58 II-4. Kako je Mustafa I. doao na prijestolje (1617.) ................................................................................................... 59 Sl. 6. Carska gozba tijekom vojnog pohoda ................................................................................................................ 59 Sl. 7. Sultan Bajazid II. (1481.-1512.) u lovu nedaleko od Plovdiva (Filibe).......................................................... 60 IIb. II-5. II-6. Sl. 8. Sl. 9. II-7. IIc. II-8. II-9. II-10. II-11. Sl. 10. IId. II-12. II-13. II-14. II-15. II-16. II-17. II-18. Devirma ...................................................................................................................................................................... 61 Sustav devirme kako ga opisuje bivi janjiar ................................................................................................ 61 Kranska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539.) ........................................................ 61 Popisivanje djece za devirmu ............................................................................................................................... 62 Janjiarski aga .............................................................................................................................................................. 63 Lutfi-paa se prisjea svojega ivota od vremena kada je unovaen sustavom devirme .............. 63 Timarski sustav......................................................................................................................................................... 64 Pravila o raspodjeli timara ....................................................................................................................................... 64 Popis prihoda koje spahija treba prikupiti od timara .................................................................................... 64 Ponovno imenovanje za posjednika srednjeg ili veeg timara.................................................................. 64 Pravila o posjednicima timara koji se nisu odazvali pozivu u rat............................................................... 65 Naoruani spahija ....................................................................................................................................................... 65 Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sustavu ....................................................... 66 Savjeti Murata I. Evrenos-begu pri imenovanju za upravitelja (1386.) ..................................................... 66 Ferman Mehmeda I., izdan monasima samostana Margarit, u blizini Sera (1419.)............................. 67 Kadijina presuda u sporu izmeu jednoga kranina i jednoga janjiara (Sofija, 1618.)................... 67 Kadijina presuda u sporu izmeu jednoga muslimana i jednoga kranina (Vidin, 1700.).............. 67 Zajednica na otoku Mikonos odluuje protjerati kadiju (1710.) ................................................................. 68 Presuda protiv kocabai Todorakija iz Samakocuka (1762.) ......................................................................... 68 Osmanska povelja kojom se tite samostani u Bosni (1785.) ....................................................................... 69 IIa. II-1. II-2. II-3.

IIe. Pokrajine i vazalne drave ................................................................................................................................. 69 II-19. Nagodba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahidnamom Murata III. (1575.) ....................................... 69 II-20. Ahidnama Ahmeda I. za Transilvaniju (1614.).................................................................................................... 70 II-21. Autonomija Moldavije (1716.) ................................................................................................................................. 70 II-22. Francuski putnik Flachat o posebnom statusu vlakih kneeva (1741.) ................................................... 71 Tablica 2: Tipologija teritorijalne uprave u Osmanskom Carstvu (16. stoljee)........................................................ 72

20

OSMANSKO CARSTVO

Tree poglavlje: Vjerske institucije, zajednice i obredi............................................................................... 73

IIIa. III-1. III-2. Sl. 11. Sl. 12. III-3. Sl. 13. III-4. Sl. 14. Sl. 15. Sl. 16. IIIb. III-5.
Sl. 17. III-6. III-7. Sl. 18. Sl. 19. III-8. III-9.

Muslimani .................................................................................................................................................................... 74 Natpis na portalu Sulejmanove damije u Istanbulu (polovica 14. stoljea) ......................................... 74 Dimitrie Cantemir o muslimanskim molitvama ............................................................................................... 74 Damija u Izniku (Nikeja) iz 14. stoljea............................................................................................................... 75 Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Istanbulu (1550.-1557.) ..................................................................... 75 Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Alaha i kie (1779.) .......................................................... 75 Ornamentalni natpisi iz Kurana u unutranjosti Stare damije u Jedrenu (15. stoljee) .................... 76 Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama ........................................................................................... 76 Turska gospa na devi prilikom hodoaa u Meku ......................................................................................... 76 Astronomski opservatorij u Istanbulu (oko 1580.) .......................................................................................... 77 Narodni junak Nasredin-hoda ............................................................................................................................. 77 Krani........................................................................................................................................................................... 78 Izbor Genadija Sholarija za prvoga pravoslavnog patrijarha poslije osvajanja Konstantinopola (1453.) ............................................................................................................................................ 78 Osmanska srebrna posuda s natpisom na grkom, koritena za pravoslavni crkveni obred (16. stoljee) .................................................................................................................................................................. 78 Francuski putnik Pierre Lescalopier o samostanu Sv. Save u Srbiji (1574.).............................................. 78 Pavao Alepski o moldavskim crkvama (polovica 17. stoljea)..................................................................... 79 Manastir Voronec u Moldaviji (izgraen 1488., vanjske freske 1547.-1550.) ........................................... 79 Tajna veera freska iz samostana Stavronikita, Athos (Sveta gora) (1546.) ......................................... 79 Kozmas Etolski poziva krane da koluju djecu ............................................................................................. 80 Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavaca i njihovih sveenika (1816.) ...................... 80 idovi ............................................................................................................................................................................. 81 Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upueno idovima u srednjoj Europi (sredina 15. stoljea) .......................................................................................................................................................................... 81 Elijah Capsali o bogatstvu idova u Osmanskom Carstvu u vrijeme vladavine Mehmeda II. ....... 81 idovski mesijanizam: sluaj Sabbataia Zevija (1666.)................................................................................... 82 idovski lijenik francuska gravura (1568.) ..................................................................................................... 83 Religijski suivot i diskriminacija ................................................................................................................... 84 Vjerski dijalog tijekom zatoenitva Gregorija Palame (1354.) ................................................................... 84 Suivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600.)............................................. 85 Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581.) ................................ 85 Fetva Ebus-suuda ijitima (sredina 16. stoljea) .............................................................................................. 86 Carska naredba o zabrani "franakog prozelitizma meu Armencima u istonoj Anadoliji (1722.) .............................................................................................................................................................................. 86 Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760.) .......................... 87 Carska ogranienja za nemuslimane (1631.)...................................................................................................... 87 Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785./1789.).................................................................. 88

IIIc. III-10.
III-11. III-12. Sl. 20.

IIId. III-13. III-14. III-15. III-16. III-17.

III-18. III-19. III-20.

21

SADRAJ

III-21. III-22. III-23. III-24. III-25. III-26. Sl. 21.

Carska zapovijed o crkvi u Stanimaki, kraj Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624.) ........................ 88 Netolerantnost krana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Cipar, 1636.)...... 88 Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653.) .......................................................................................... 89 Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu kraj Dubrovnika, uperen protiv idova (1685.)...................... 89 Privilegije za jednoga idova u Dubrovniku (1735.) ....................................................................................... 90 Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751.) ............................................................................................................... 90 Kristovo uznesenje, osmanska minijatura (1583.) .......................................................................................... 91

etvrto poglavlje: Drutveni tipovi i svakodnevni ivot ........................................................................... 92

IVa. IV-1. Sl. 22. Sl. 23. Sl. 24. Sl. 25. Sl. 26. Sl. 27. Sl. 28. Sl. 29. Sl. 30. Sl. 31. Sl. 32. Sl. 33. Sl. 34. Sl. 35. Sl. 36. Sl. 37. Sl. 38. Sl. 39. Sl. 40. Sl. 41. Sl. 42. IVb. IV-2. IV-3. Sl. 43. IV-4. IV-5. IV-6. Elita i obian svijet .................................................................................................................................................. 93 Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima .............................................................................................. 93 Spahija ............................................................................................................................................................................ 93 Akindija ........................................................................................................................................................................ 94 Janjiar............................................................................................................................................................................ 94 Vojnici u Albaniji, crte Jean-Baptiste Hilaire (1809.) ...................................................................................... 94 eyh-l-islam [ejh el islam] .................................................................................................................................... 95 Visoki osmanski pisar ................................................................................................................................................ 95 Arapski trgovac............................................................................................................................................................ 96 Trgovac iz Dubrovnika .............................................................................................................................................. 96 Osmanski kroja .......................................................................................................................................................... 96 Pastir ................................................................................................................................................................................ 96 Ribar ................................................................................................................................................................................ 97 Dervi .............................................................................................................................................................................. 97 Armenski monah ........................................................................................................................................................ 98 Pravoslavni patrijarh Konstantinopola ................................................................................................................ 98 Veliki istanbulski rabin (kraj 18. stoljea) ........................................................................................................... 99 Kranski velika (18. stoljee) ................................................................................................................................ 99 uveni ajan: Ali-paa od Janjine (1741.-1822.), slika Louisa Dupra (1819.) ...........................................100 Osmanski mjenja novca .......................................................................................................................................100 Dragoman: Pierre Jamoglu, tuma pri francuskom veleposlanstvu (1787.) .........................................100 vedski veleposlanik (1788.) .................................................................................................................................. 101 Galiot nosi svoj obrok vode .................................................................................................................................. 101 ivot na selu ............................................................................................................................................................. 102 Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587.) ................................................................ 102 Seljakova obveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525.) .............................. 102 Bugarska kua u Trjavni (18. stoljee) ................................................................................................................ 102 Francuski putopisac Pierre Lescalopier opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka (1574.) ......103 Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (1553.-1555.) .......................103 Hrana i pie u Albaniji (oko 1810.) .......................................................................................................................103

22

OSMANSKO CARSTVO

Sl. 44. IV-7. Sl. 45. Sl. 46. IV-8.

Soba u Arbanasima (18. stoljee).........................................................................................................................103 Putovanje po bugarskim selima (1761.).............................................................................................................104 Mukarci i ene s otoka Paros sviraju i pleu...................................................................................................104 ene peru rublje izvan kue (Larisa, rano 19. stoljee) ................................................................................105 Ceste i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti (oko 1800.)...............................................................105

IVc. IV-9. Sl. 47. Sl. 48. IV-10.

IV-11. IV-12. Sl. 49. IV-13. IV-14. IV-15. IV-16.

ivot u gradovima.................................................................................................................................................106 Opis Beograda (1660.) .............................................................................................................................................106 Turin putuje konjem natovarenim velikim koevima za voe i povre ............................................... 107 Povorka pekara u Istanbulu (1720.) ....................................................................................................................108 Rezidencija vlakoga kneza Constantina Mavrocordata, kako je prikazuje francuski putopisac Flachat (polovica 18. stoljea)..........................................................................................................108 Povelja ceha trgovaca mjeovitom robom u Moskopolju (1779.) ............................................................108 egrtski ugovor na otoku Skiros (1793.)............................................................................................................109 Osmanska djeca na vrtuljku tijekom proslave Bajrama ..............................................................................109 Fetva Ebus-Suuda o carskoj odluci o zatvaranju kavana (3. etvrtina 16. stoljea) ........................ 110 Kavanska pjesma iz Senja ..................................................................................................................................... 110 Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660.) .................................................................................................. 110 Jelovnik Shevki mula Mustafe (Sarajevo, druga polovica 18. stoljea) ...................................................111 ivot na granici ........................................................................................................................................................111 Francuski putopisac Nicolas de Nicolay opisuje osmanske ratnike, "delije (1551.)............................111 Delija, osmanski ratnik (16. stoljee) ...................................................................................................................112 Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660.) .....................................................................................112 Osmanlije trae lijenika iz Dubrovnika (1684.) ..............................................................................................113 Pismo imuna Koziia Benje, Modrukog biskupa, papi Lavu X. (1516.) ..............................................113 Pismo Frana Krste Frankopana Gaparu olniu (1670.) ..............................................................................113 Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui........................................................................................................ 114 Marko Kraljevi pije vino za Ramazana ............................................................................................................. 114 Utjecaj krana na Albance muslimanske vjere (oko 1800.) ...................................................................... 114 Pogled na ivot ena ........................................................................................................................................... 116 "Carsko vjenanje u 15. stoljeu ......................................................................................................................... 116 ene u Albaniji (oko 1810.) .................................................................................................................................... 116 Solidarnost meu krankama: muenitvo sv. Filotheje (1589.) ............................................................ 116 Statut ceha proizvoaica sapuna u Triki, u Tesaliji (1738.) .........................................................................117 Ugledna Atenjanka (1648.) .....................................................................................................................................117 Razvod braka u jednom selu blizu Sofije (1550.) ............................................................................................117 Turkinja s djecom (1568.) ........................................................................................................................................ 118 Turkinja u odjei za izlazak francuski crte (oko 1630.) ............................................................................ 118 Djevojka iz brdskih krajeva na sjeveru Albanije (poetak 19. stoljea) .................................................. 118

IVd. IV-17. Sl. 50. IV-18. IV-19. IV-20. IV-21. IV-22. IV-23. IV-24. IVe. IV-25. IV-26. IV-27. IV-28. Sl. 51. IV-29. Sl. 52. Sl. 53. Sl. 54.

23

SADRAJ

IV-30. IV-31. IV-32. IV-33.

Kadija biljei sluaj Cipranke koja se razvodi tako to prelazi na islam (1609.) ................................... 119 Kadija biljei sluaj muslimana koji se rastaje od kranke (1610.) .......................................................... 119 Preljub janjiara s muslimankom u Istanbulu (1591.) ................................................................................... 119 Komentari lady Mary Wortley Montagu o osmanskim enama (1717.).................................................. 120

Peto poglavlje: Elementi krize ...................................................................................................................................... 121

Va. V-1. V-2. V-3. Vb. V-4. V-5. Vc. V-6. V-7. V-8. V-9. V-10. V-11. V-12. V-13. V-14. "Prirodne nepogode.......................................................................................................................................... 122 Glad u Istanbulu (1758.) .......................................................................................................................................... 122 Potres u Istanbulu (1766.) ....................................................................................................................................... 122 Kuga u Bukuretu (1813.) ........................................................................................................................................ 123 Politika kriza u Istanbulu ................................................................................................................................ 123 Rjeenja za krizu osmanske drave u Koi-begovim memoarima (oko 1630.).................................... 123 Poslanici moldavskog kneza Constantina Mavrocordata objanjavaju zato su u Istanbulu morali podmititi mnoge ljude (1741.)................................................................................................................. 124 Ratovi, pobune i seobe ....................................................................................................................................... 124 Seljaci bjee u grad (1665.) .................................................................................................................................... 124 Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Cipru (oko 1680.) ......................................................................... 125 Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688.).................................................................................................. 126 Srbi bjee u strahu od osmanske osvete (1690.): svjedoenje akona Atanasija Srbina ................. 127 Moldavska buna protiv Osmanlija (1711.) ......................................................................................................... 127 Habsburki asnik u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788.) ................................................................ 127 Nesigurnost putovanja kroz Albaniju (oko 1800.) ......................................................................................... 128 Kako je epavi (Topal) Ibrahim provalio u Kazanlik (1809.) ........................................................................ 128 Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa blizu Sofije (1815.-1826.) ...................... 129

Bibliografija ................................................................................................................................................................................. 131 Biljeka o koordinatorima projekta ......................................................................................................................... 135 Biljeka o suradnicima ........................................................................................................................................................ 137 Nastavnici koji su sudjelovali u seminarima ..................................................................................................... 139
Karta 2: Osmansko Carstvo i Europa 1600. godine ..............................................................................................................140

24

Uvod

Osmansko Carstvo jedna je od glavnih politikih sila koje su tijekom vrlo dugog razdoblja oblikovale povijest jugoistone Europe. Od 14. pa sve do poetka 20. stoljea osmanska drava bila je najvea politika organizacija u ovoj regiji. No, to nije jedini razlog prouavanja osmanske povijesti jugoistone Europe. Osmansko Carstvo je vano u kolektivnom samodefiniranju nacija jugoistone Europe. Upravo zbog injenice da su se borili protiv Osmanlija, te se nacije smatraju dijelom kranske Europe. Nadalje, osmanska vlast esto se okrivljuje kako za ekonomsku zaostalost, tako i za kaotinu politiku situaciju koja obiljeava mnoge zemlje jugoistone Europe sve do danas. Nije nam cilj dokazivati ni da Osmanlije jesu odgovorne za ove pojave, niti da nisu. Smatramo da emo o ovim i mnogim drugim pitanjima moi neovisno prosuivati ako se poblie pozabavimo razliitim izvorima iz osmanskog razdoblja nae zajednike povijesti. Postoji jo jedan razlog zbog kojeg se treba iznova posvetiti osmanskoj povijesti. Tijekom posljednjih nekoliko desetljea prouavanje Osmanskog Carstva doivjelo je neobino jak zamah, i to ne samo u Turskoj i zemljama jugoistone Europe nego i u zapadnoj Europi, u SAD-u, pa ak i u Japanu. Povjesniarima su odnedavno dostupni novi izvori o kojima postavljaju nova pitanja putem starih i novih metoda, pa je predodba o Osmanskom Carstvu sada bogatija, detaljnija i uravnoteenija. K tome, mnogo stvari koje su ranije vrijedile kao nesporne injenice sada su, u novim studijama, dovedene u pitanje ili su ak odbaene. esto se kae da je Osmansko Carstvo bilo turska drava. Istina je da su osnivai osmanske drave i dinastije bili turskog podrijetla, ali irenjem osmanske drave novim osvajanjima, ona je s vremenom obuhvatila mnoge narode koji su govorili razliitim jezicima i pripadali razliitim vjerama. tovie, i samu su vladajuu klasu Osmanskog Carstva, tijekom veega dijela njegove povijesti, inili ljudi razliitih etniciteta. Dapae, od klasinog doba Mehmeda II. i Sulejmana pa sve do jaanja nacionalizma u 19. stoljeu, sami pripadnici vladajue klase pod Turcima podrazumijevali su proste i nepismene seljake iz Male Azije s kojima su nastojali imati to je mogue manje zajednikoga. Stoga predstavnici osmanske vlasti i intelektualci svoju dravu nikad nisu zvali Turskom, nego devlet-i aliye (Visoka porta), ili devlet-i ali-Osman (drava Osmanove loze). Jednako kao i u veini drugih srednjovjekovnih drava i drava ranoga novog vijeka, i ovdje je lojalnost dinastiji bila vanija od etnike pripadnosti. I pojam osmanski despotizam bio je osporavan u novijim povijesnim istraivanjima. Najvaniji argument koji obara tezu o osmanskom despotizmu jest injenica da se osmansko drutvo tijekom svoje duge povijesti i te kako mijenjalo. Tono je da su sultani, barem tijekom klasinog doba, imali neogranienu vlast i da su nastojali kontrolirati sve to se dogaa diljem svih osvojenih oblasti. Meutim, carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako kontrolirati, naroito ne onako ogranienim tehnikim sredstvima kakva su postojala u kasnom srednjem vijeku i na poetku novoga vijeka. ak i slavni sustav timara, koji je omoguavao sultanima kontrolu najznaajnijeg dijela njihove vojske, zapravo je bio samo sredstvo kakvo se rabilo u svim razvijenijim poljoprivrednim drutvima s neto veim teritorijem i stanovnitvom, sredstvo kojim se na lokalnoj razini postizalo ono to se, s obzirom na nizak stupanj razvoja novane privrede, predindustrijski prometni sustav i sustav komunikacije, nije moglo postii na razini cijele zemlje naime, prostiranje vladajue elite po cijeloj zemlji, a preko grbae seljaka, kako bi se ouvali zakon i poredak i kako bi se osigurao prijenos svakoga proizvedenog vika od izravnih proizvoaa u ruke same vladajue elite. Ni sultanova kontrola nad timarima niti njegov
25

UVOD

monopol na vatreno oruje (Osmansko Carstvo moe se smatrati barutnim carstvom, jednako kao i neke druge velike drave na poetku novoga vijeka) nisu uspjeli preivjeti krizu kakvu je donio kraj 16. stoljea. Nadalje, iako su sultani tvrdili da imaju apsolutnu vlast, ba kao i veina drugih samodraca u Aziji, Europi i drugim dijelovima svijeta, morali su potovati ogranienja kakva im je nametao Sveti Boji zakon u osmanskom sluaju erijat. Sultani su se esto ogluivali o zakon uz pomo seyh-ul-islama, vrhovnoga vjerskog poglavara, ali to nam samo govori da su sultani i te kako bili svjesni da ipak ne posjeduju neogranienu mo. Jednostavnije reeno, despotska vlast osmanskih sultana teorijski je ovisila o Bogu, a praktiki o okolnostima kakve vladaju meu ljudima. Razlika izmeu drutava i stanovnitva jugoistone Europe, s jedne, i osmanskih osvajaa/tlaitelja, s druge strane, okosnica je veine naih nacionalnih verzija povijesti. injenica je da je ne samo u trenutku osvajanja nego i tijekom duge osmanske vladavine bilo mnogo sukoba i okrutnosti. Pa ipak, cijelu povijest jugoistone Europe od 14. do 20. stoljea ne ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim drutvima kojima vladaju nadnacionalna i multikonfesionalna carstva, ljudi se nisu samo opirali ve su i traili naina da se prilagode povijesnoj situaciji, da stvore bolju budunost za sebe kao i za zajednicu kojoj pripadaju. Katkad je u tom cilju valjalo pregovarati s vlastodrcima, a katkad i aktivno suraivati s njima kako bi se stekle osobne ili kolektivne povlastice. To je opet moglo znaiti podreivanje vlasti, ili naprotiv, moglo je znaiti izbor nekog oblika pasivnog ili aktivnog otpora. A to, opet, znai da je svakodnevica esto bila vanija od velikih politikih pitanja. Noviji nam radovi omoguuju uvid u praktine vidove ivota u jugoistonoj Europi za vrijeme osmanske vladavine, pokazujui zajednike obrasce iz kojih se vide velike slinosti sa svakodnevnicom u drugim regijama Europe toga doba, vidimo da unutar jugoistone Europe postoje mnoge slinosti, ali i razlike od jednog kraja do drugoga. Usporeujui nove znanstvene radove, vidimo kako dosadanja predodba o povijesnoj posebnosti jugoistone Europe pod osmanskom vlau polako blijedi, a sve vie se uoavaju slinosti s drugim regijama, ali i s drutvom u kojem trenutno ivimo. Dakako, razlike i dalje postoje, i njih ni noviji radovi ne negiraju, ali jednostavno, njih nema toliko da bismo cijelu jugoistonu Europu u vrijeme Osmanskog Carstva mogli proglasiti nekakvim egzotinim rezervatom. Ove razlike omoguuju nam bolje razumijevanje kompleksnosti drutava u prolosti i u sadanjici, a to zapravo i jest jedan od osnovnih zadataka povijesnog znanja, u ovim prostorima i uope. Ova itanka nastoji omoguiti nastavnicima, uenicima i znanstvenicima sagledavanje povijesti jugoistone Europe u vrijeme Osmanskog Carstva na nov nain. Kako bismo izbjegli preklapanja ove knjige s drugom itankom, posveenom nacijama i dravama u jugoistonoj Europi, posljednje stoljee Osmanskog Carstva nije ukljueno u ovu knjigu. Stoga ova itanka zavrava kasnim 18. stoljeem, ukljuujui samo nekoliko dokumenata s poetka 19. stoljea. Pa ak i uz ovo ogranienje, bilo je, s obzirom na ovako malen broj stranica, gotovo nemogue prikazati sve aspekte i pojedinosti iz pet stoljea kasne srednjovjekovne i rane novovjeke povijesti jugoistone Europe. Morali smo stoga postaviti prioritete i initi izbor. Neke smo aspekte, ma koliko vani bili, ili u potpunosti preskoili ili smo ih samo ukratko naznaili. U izboru izvornih dokumenata oslanjali smo se na nae suradnike i nastojali dati nepristranu sliku, i u geografskom i u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da e neki itatelji i/ili korisnici ove itanke eljeti upotrijebiti i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, postigli smo jedan od ciljeva, a to je potaknuti nastavnike, uenike, pa i povjesniare da uoe razliitosti i posvete pozornost kompleksnosti povijesti ove regije u vrijeme osmanske vladavine.

26

OSMANSKO CARSTVO

Kronologija
Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva 1307. demisija sultanata Rumskih Selduka; Turski emirati u Maloj Aziji postaju izravni vazali mongolske (ilhanidsk) drave u Perziji 1326. osvajanje Bruse (Burse), nakon koje padaju i Nikeja (Iznik, 1331.) i Nikomedija (Izmit, 1337.). Bizantski gradovi postaju osmanski (preteno muslimanski); tijekom 14. i 15. stoljea slini se procesi odvijaju i u Maloj Aziji i na Balkanu. 1339. Orhanova damija u Bursi, prva damija osnove tlocrta. 1345. osvajanje emirata Karesija, ukljuujui i istonu obalu Dardanela. 1335. raspad Ilhanidskog Carstva; osmanski emirat postaje neovisan.

Osmanski sultani Osman I. (1281.-1324.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene

Drutvo i kultura

Orhan (13241362.)

Oko 1300.1302. Osman 1345. godine: pobjeuje Bizant poetak irenja kod Bafeona. osmanske vlasti na sjeverozapad Male Azije, a na raun Bizantskog Carstva; tijekom ovoga razdoblja Osmanski emirat bori se za prevlast s drugim Turskim emiratima u Maloj Aziji; polagano ukljuivanje muslimanskih znanstvenika (ulema) u osmanski politiki sustav.

1337.-1453. Stogodinji rat izmeu Francuske i Engleske. 1341.-1354. graanski rat u Bizantu.

1345. prvi angaman osmanske vojske u Europi, na strani buduega Bizantskog cara Ivana VI. Kantakuzena (1347.-1354.).

1346.-1347. kuga iz Kafe stie u jugoistonu Europu i pogaa velik dio regije.

1345.-1353. velika epidemija kuge, "crne smrti", diljem Azije, Europe i sjeverne Afrike.

27

KRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene 1354. osvajanje Galipolja.

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva 1355. umire car Stefan Duan (1331.-1355.), slabljenje Srbije.

Murat I. (1362-1389.)

1385. savez Poljske i Litve. Bajazid I. (1389-1402.)

1402.-1413. interregnum Bajazidovi sinovi bore se za vlast.

1354-1402. irenje Osmanskog Carstva na jugoistonu Europu; tijekom ovoga razdoblja turska pogranina plemena tek se poinju integrirati u osmanski politiki sustav, pa su jo uvijek esto ratovala u svoje ime. Osmanlije su pribjegavale razliitim politikim mehanizmima ekspanzije: sklapali su ugovore s postojeim dravama jugoistone Europe (koje su prihvaane kao vazalske), brana saveznitva, jednostavno anektirali odreene teritorije i svojim ratnicima dijelili lena (timare), naseljavali Turke iz Male Azije itd. 1390ih sultan Bajazid je poduzimao odlune korake ka integriranju ovih skupina u Carstvo, to je meu Turcima u Maloj Aziji, ali i meu drugima, dovodilo do nezadovoljstava.

1361.-1369. osvajanje Trakije, ukljuujui i Edrine (Jedrene). 1371. osmanska pobjeda nad Srbima na rijeci Marici. Sedamdesete i osamdesete godine 14. stoljea osvajanje Makedonije i dijelova Grke i Albanije. 1390.-1391. prva osmanska aneksija turskih emirata na jugozapadu Male Azije (Saruhan, Ajdin, Mentee, itd.). 1378.-1391. Yezil 1370.-1405. Cami (Zelena vladavina Timurdamija), Iznik Lenka.

1389. prva bitka na Kosovu; Osmanlije odnose pobjedu nad koalicijom koju predvodi srpski knez Lazar; Srbija postaje vazal Osmanskog Carstva. 1396. bitka kraj Nikopolja; Bajazid I. je porazio kriare koje je predvodio Sigismund Luksemburki, kralj Ugarske.

1385. savez Poljske i Litve.

1396. aneksijom Vidina Bugarska napokon pada pod osmansku vlast.

1397.-1398. Bajazid I. dovrava osvajanje veega dijela Male Azije. 1402. bitka kraj Angore/Ankare; Timur Lenk nanosi poraz Bajazidu I. i zarobljava ga. 1402. Timur po- 1403.-1414. novo uspostavlja Eski Cami (Stara nekoliko turskih damija), Jedrene. emirata u Maloj Aziji.

28

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani Mehmed I. (1413-1421.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1419.-1420. Osmanska osvajanja na donjem toku Dunava; Vlaka postaje vazalna drava.

Teritorijalne promjene 1419.-1420. osvajanje Dobrude, Giurgiua i Turnua.

Drutvo i kultura 1416. pobuna eika Bedredina; porazio ga Mehmed I.

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva

Postupan oporavak i briljivo restauriranje Osmanske drave; ponovna ali promiljena ekspanzija i na Balkanu i u zapadnom dijelu Male Azije.

Murat II. (1421.-1451., s prekidom 1444.1446.)

1425.-1428. konana aneksija jugozapadnog dijela Male Azije (emirata Ajdin, Mentee, Teke, Germijan i dr.). 1430. Solun pada pod osmansku vlast. 1439. Osmanlije prvi put osvajaju Srbiju.

1421.-1437. kompleks Muradiye u Bursi, ukraen keramikom iz Tabriza.

1439. na saboru u Firenci Bizantski car Ivan VIII. pristaje na uniju Pravoslavne crkve s Rimom, a zauzvrat trai kriarski rat protiv Osmanlija.

Pod utjecajem ugarskog koritenja topnitva i Osmanlije se poinju sluiti vatrenim orujem, premda ne sustavno.

1443. maarski 1443. Osmanlije predaju Srbiju i pohodi na Balkanu; uspjean Albaniju. ustanak Albanaca pod vodstvom Skenderbega (Gjergja Kastriota). 1444. novi maarski pohodi na Balkanu, poraz kod Varne.

29

KRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1448. druga kosovska bitka, Osmanlije pobjeuju maarsku vojsku koju predvodi Janos Hunydi (Sibinjanin Janko).

Teritorijalne promjene

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva

Mehmed II. (1444.-1446., 1451.-1481.)

Osmanska drava postaje prava organizirana carevina (klasino doba Osmanskog Carstva); uspostavljanje stroge strukture dvora i drutvene hijerarhije; razvlauju se pripadnici staroga plemstva, koje je i osnovalo carstvo, a esto i pogubljuju, uz pomo kapi kulara (sultanovi robovi koji su preli na islam); najvei dio zemljinih posjeda prelazi u vlasnitvo drave i dijeli se kao feud (timar); djelotvorna upotreba prve generacije vatrenog oruja (Osmansko Carstvo esto se naziva i barutno carstvo).

1453. osvajanje Konstantinopol Konstantinopola. postaje glavni grad Osmanske drave - Istanbul; crkva Svete Sofije postaje damija; 1456. Janos 1455-1456. grade se saraj Hunydi Moldavija postaje Topkapi (do nanosi poraz vazalna drava. 1478. godine), Osmanlijama kod zatvorena trnica Beograda. (bezistan) i 1459. konani nekoliko damija pad Srbije. (meu njima i Fatihova damija, 1460. osvajanje 1463.-1470.). Atenskog vojvodstva, Mistre i veeg dijela Moreje. 1461. osvajanje Bizantskog Trapezuntskog Carstva. 1463.-1479. osmanskomletaki rat. 1463. osvajanje veega dijela Bosne. 1468. osvajanje Karamanije, u Maloj Aziji. 1473. Osmanlije 1470. osvajanje kod Otlukbelija Negroponta odnose pobjedu (Eubeje). nad Uzun Hasanom; uvrivanje osmanske vlasti u Anadoliji. 1454. patrijarh Genadij osniva Konstantinopolsku bogosloviju.

1453. Stogodinji rat zavrava pobjedom Francuza. 1455. Gutenberg tiska Bibliju.

1462.-1505. vladavina Ivana III. u Moskvi; svojoj kneevini pripaja druge kneevine, Rusija stjee neovisnost od Zlatne horde (1480.).

30

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1475. bitka kraj Vasluja; moldavski knez Stefan Veliki (1457.-1504.) nanosi poraz Osmanlijama.

Teritorijalne promjene 1475. Osmanlije osvajaju Kafu, enovsku koloniju na Krimu; Tatarski hanat na Krimu postaje vazalna pokrajina Osmanskog Carstva. 1479. osvajanje veeg dijela Albanije. 1480. Osmanlije osvajaju Otrant, na jugu Italije; predaju ga 1481.

Drutvo i kultura 1476. prva knjiga na grkom tiskana u Milanu (Konstantin Laskaris, ).

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva 1469.-1492. vladavina Lorenza di Medicija u Firenci; vrhunac renesanse.

Bajazid II. (1481.-1512.)

Smirivanje unutarnjih sukoba koje je prouzroio 'despotizam' Mehmeda II., uz ouvanje centralistike organizacije carstva i njezinih prednosti.

1483. osvajanje Hercegovine. 1484. osvajanje Hilije i Belgoroda Dnjestarskog (Akkermana); Moldavija gubi prilaz Crnom moru. 1499.-1503. osmanskomletaki rat. Osvajanje mletakih uporita u kontinentalnom dijelu Grke i u Albaniji. 1492. Protjerivanje sefardskih idova iz panjolske; vei dio njih nailazi na dobrodolicu u Osmanskom Carstvu, pa se tu i naseljava; 1493. prva idovska tiskara u Istanbulu, koju su osnovali sefardski idovi izbjegli iz panjolske; 1493. prva slavenska tiskara u jugoistonoj Europi na Cetinju (pod mletakim utjecajem); tijekom 16. stoljea slavenske tiskare osnivaju se i u Vlakoj (1508.), Bosni, Srbiji i Transilvaniji, ali veina njih radi vrlo kratko. 1489. Cipar postaje mletaki posjed.

1492. Kolumbo otkriva Ameriku. 1494. francuski pohodi na Italiju; poetak talijanskih ratova. 1497.-1498. Vasco da Gama otkriva morski put od Portugala do Indije.

31

KRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene 1499.-1540. osvajanje Like i dijelova Dalmacije.

Drutvo i kultura 1505. damija Bajazida II. u Istanbulu.

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva 1502. osnivanje safavidske dinastije u Perziji; Perzija postaje iitska.

Selim I. (1512.-1520.)

Energino suzbijanje properzijskog otpora u Anadoliji, znatno proirenje teritorija ka Bliskom istoku, ime je dodatno ojaana islamska sastavnica Osmanskog Carstva.

1514. bitka kraj aldirana, velika pobjeda Osmanlija nad Perzijancima. 1516. bitka kraj Mardj Dabika, velika pobjeda Osmanlija nad Mamelucima.

1514.-1515. pripajanje istonog dijela Male Azije. 1516.-1517. osvajanje Sirije, Palestine i Egipta; osmanski protektorat nad Mekom i Medinom. 1519. Alir priznaje osmansku vlast. 1517. 95 teza Martina Luthera u Wittenbergu, u Njemakoj; poetak reformacije. 1519. Karlo V. izabran za rimskonjemakog cara; kako je od 1516. bio i kralj panjolske, Karlo V., izdanak loze Habsburga, postaje jedan od glavnih protivnika Osmanskog Carstva. 1526. Piri Reis (1465.-1554.) pie Kitab-i-Bahriye, "Knjigu o moru", u kojoj saima ukupno pomorsko iskustvo svoje epohe; 1513. izradio je i detaljnu pomorsku kartu, na kojoj je prikazao i Sjevernu i Junu Ameriku. 1519.-1522. Magellan krenuo na prvo putovanje oko svijeta. 1526. Poetak Mogulskog carstva u Indiji.

Sulejman I. "Zakonodavac" (1520.-1566.)

Vrhunac osmanske moi; irenje teritorija i u Europi i u Aziji, kombiniranjem vojne sile i ive diplomatske aktivnosti; sistematiziranje osmanskog zakonodavstva i uprave.

1521. osvajanje Beograda 1526. bitka kraj Mohaa, velika pobjeda nad Ugarima. 1522. osvajanje Rodosa.

1529. poetak 1534.-1535. osmansko-haosvajanje Iraka. bsburkog sukoba u Ugarskoj; prva neuspjena opsada Bea.

32

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva

1538. uspjean 1538. aneksija 1538. Sinan, pohod Osmanlija Bendera (Tigine). poznat i kao na Moldaviju. Mimar Sinan (1490.-1588.), 1541. osvajanje 1541. novi postaje glavni sredinje Ugarske Sulejmanov carski graditelj; (budimske) pohod na osmanska kneevine; Maarsku. arhitektura nalazi Transilvanija se na vrhuncu. postaje vazalna kneevina.

1543. Kopernik objavljuje svoje djelo De revolutionibus orbium coelestum (O kruenju nebeskih tijela). 1545.-1563. Tridentski sabor, reforme unutar katolianstva.

1551.-1552. aneksija Banata.

Polovicom 16. stoljea reformacija se iri na Maarsku i Transilvaniju; Saksonci nastanjeni u Transilvaniji primaju luteransku vjeru, a velik broj Maara kalvinistiku. 1550.-1557. Mimar Sinan gradi Sulejmanovu damiju u Istanbulu.

1551.-1556. Rusi osvajaju tatarske kanate Kazanj i Astrahan.

1555. Osmanskoperzijski mir u Amasiji, stabiliziranje istone granice Osmanskog Carstva.

1555. Augsburki vjerski mir u Njemakom Carstvu.

1555. prva knjiga tiskana na albanskom jeziku (u Italiji): Meshari [Knjiga sluenja], od Dom Gjona Buzukua.

1556. Abdikacija Karla V.; habsburki posjedi dijele se na nasljednike iz panjolske i austrijske nasljedne linije.

33

KRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva

1566. Osmanlije 1557. obnova 1562.-1598. osvajaju otok Srpske vjerski ratovi u Hios. pravoslavne Francuskoj. patrijarije u Pei. Selim II. (1566.1574.) "Pijanica" 1571. u bitki kraj Lepanta mornarica Svete lige porazila osmansku. 1570.-1571. osvajanje Cipra. 1567. prva armenska tiskara u Istanbulu. 1569-1575. Mimar Sinan gradi Selimovu damiju u Jedrenu. Osvajanje Azerbejdana i nekoliko perzijskih pokrajina. 1580. uvaavajui pritube vjerskih voa, sultan zapovijeda ruenje opservatorija u Istanbulu. 1583.-1586. kompleks Muradiye u Manisi. 1596.-1609. bune delalija u Maloj Aziji. 1566. poetak ustanka protiv panjolaca u Nizozemskoj.

Murat III. (1574.-1595.)

Financijska kriza, aka devalvira, inflacija.

1578.-1590. iscrpljujui rat s Perzijom.

1587.-1629. vladavina Abasa I. u Perziji; vrhunac moi dinastije Safavida. 1588. engleska mornarica nanosi poraz panjolskoj Armadi 1598. Nantski edikt, tolerancija francuske kalvinistike vjeroispovijesti.

Mehmed III. (1595.-1603.)

Ahmed I. (1603.-1617.)

Ozbiljna unutarnja kriza Osmanskog Carstva; zbog dugih ratova protiv Habsburgovaca i Perzije zemlja se nala u financijskim potekoama i oslabjela je tradicionalna vojna organizacija, osobito spahijska konjica; stoga se sve ee pribjegava plaenicima (levend), a poveava se zemljini zakup (iltizam).

1593.-1606. iscrpljujui rat protiv Svete lige, predvoene austrijskim Habsburgovcima; protu-osmanska pobuna u Rumunjskim kneevinama (1594.). 1602.-1612. rat s Osmanlije Perzijom. gube teritorije osvojene 1578.1590.: to su prvi vei teritorijalni gubici koje trpi Osmansko Carstvo. 1606. mirovni ugovor na itvi sklopljen s austrijskim Habsburgovcima.

1609.-1616. Sultan Ahmedova damija (Plava damija) u Istanbulu.

1603. umire Elizabeta I. (1558.1603.); James Stuart, kotski kralj, postaje i kralj Engleske, ime su ova dva kraljevstva napokon ujedinjena. 1613. dolazak dinastije Romanovih u Rusiji.

34

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani Mustafa I. (1617.-1618.) Osman II. (1618.-1622.) Mustafa I. (1622.-1623.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva

Zbog pokuaja unutarnjih reformi, dolazi do pobune janjiara, koji svrgavaju i ubijaju sultana. Stroge mjere za obnovu reda i zakona.

1620.-1634. rat s Poljskom i Litvom oko kontrole nad Moldavijom.

1618.-1648. Tridesetogodinji rat.

Murat IV. (1623.-1640.)

1623-1639. rat s Perzijom; nakon poetnih poraza u bitkama protiv Abasa I., ratni pohodi Murata IV. i mirovni sporazum u Kasri-irinu (1639.), Osmansko Carstvo se vraa u granice od 1555. i 1612.

1627. patrijarh Kiril Lukaris osniva grku tiskaru u Istanbulu; po patrijarhovom pogubljenju, Osmanlije je zatvaraju 1638.

1635. Revanski paviljon u saraju Topkapi. Ibrahim I. (1640.-1648.) "Ludi" 1645.-1669. iscrpljujui rat s Mlecima. Osvajanje Krete (zavreno tek 1669.). 1640. poetak engleskog graanskog rata izmeu kralja i parlamenta. 1648.-1657. uveni osmanski geograf i povjesniar Katip elebija (1609.-1657.) pie zemljopisnu raspravu Cihannma (Karta svijeta). 1648. pobuna Kozaka u Ukrajini pod vodstvom atamana Bogdana Hmeljnickog; kriza u Poljskoj i Litvi. 1655.-1660. prvi Nordijski rat.

Mehmed IV. (1648.-1687.)

Nakon viegodinjih unutarnjih nemira, veliki veziri iz obitelji Koprulu (uprili) uspijevaju uvrstiti svoj poloaj, ponovno uspostaviti red u zemlji i pokrenuti nova teritorijalna osvajanja.

1656. Mehmed-paa uprili imenovan velikim vezirom i dobiva punomo za vladanje carevinom.

1661. Fazel Ahmed-paa uprili nasljeuje svojeg oca na mjestu velikog vezira (16611676.)

1665.-1666. 1661. poetak mesijanski pokret vladavine Louisa Sabataja Zevija. XIV., (francuskog kralja 1643.-1715.); vrhunac francuskog apsolutizma.

35

KRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1672.-1676. rat s Poljskom i Litvom. 1683. druga opsada Bea; austrijsko-poljska vojska nanosi osmanskoj vojsci teak poraz. 1684. osnivanje Svete lige, koju ine Austrija, Poljska i Litva, Venecija i Papinska drava, a od 1686. i Rusija.

Teritorijalne promjene Osvajanje Podolije.

Drutvo i kultura 1667. veliki potres u kojem je Dubrovnik jako oteen.

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva

1686.-1687. austrijske trupe osvajaju Maarsku i Transilvaniju.

1685. u Francuskoj opozvan Nantski edikt.

1687. Isaac Newton pie Philosophia naturalis principia mathematica (Matematika naela filozofije prirode). Sulejman II. (1687.-1691.) Nakon velikih monetarnih i fiskalnih reformi, Osmansko Carstvo ponovno je u stanju voditi ratove. 1688.-1690. Austrija privremeno osvaja Beograd i druge dijelove Srbije. 1690. ponovnim osmanskim osvajanjem Beograda poinje prva velika seoba Srba s juga Srbije i Kosova u Slavoniju i Maarsku. 1688. Slavna revolucija u Engleskoj, Engleska postaje parlamentarna monarhija. 1689. poetak samovlaa Petra I. u Rusiji (1682.1725.).

Ahmed II. (1691.1695.)

1694. knez Konstantin Brncoveanu osniva u Bukuretu Grku kneevsku akademiju; u 18. stoljeu slina se ustanova osniva i u Iaiju, u Moldaviji.

36

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani Mustafa II. (1695.-1703.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1697. u bitki kraj Sente Austrijanci nanose poraz Osmanlijama. 1699. mir u Srijemskim Karlovcima.

Teritorijalne promjene

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva

1695. reorganizacija zemljinih posjeda, uvodi se doivotno vlasnitvo nad zemljom, tzv. malikane; zahvaljujui tom novom sustavu, plemike obitelji u provinciji jaaju i s vremenom stjeu velika nasljedna imanja.

Osmansko Carstvo ustupa Habsburgovcima Maarsku (sa Slavonijom) i Transilvaniju, Mlecima Moreju, Liku i neke dijelove Dalmacije, Poljskoj Podolje, a Rusiji Azov. Povrat Azova. 1715. preotimanje Moreje od Mleana.

Oko 1700. Dimitrie Cantemir (1673.-1723.), i sam skladatelj, pie raspravu o osmanskoj glazbi, i objavljuje zapise 353 instrumentalna djela.

1700.-1721. Veliki nordijski rat, velika pobjeda Rusije nad vedskom kod Poltave (1709.). 1701.-1714. rat za panjolsko naslijee.

Ahmed III. (1703.-1730.) Tzv. "doba tulipana", u kojem dolazi do kulturne obnove, od pokuaja unutarnje reforme do otvaranja prema zapadu, na emu naroito radi Ibrahimpaa Nevshehirli (1718.-1730); meutim, nakon pobune janjiara, Ibrahim-paa i sultan moraju abdicirati.

1710.-1711. rat s Rusijom. 1715.-1718. rat s Mlecima i Austrijom; Osmanlije doivljavaju poraz, koji e biti zapeaen Poarevakim mirom.

1716.-1718. Osmanlije predaju Austrijancima Banat, sjevernu Srbiju i Olteniju (zapadnu Vlaku).

1720. knjigu svetkovina (Surnamei Vehbi), opis slavlja prilikom obrezivanja sultanovih sinova, napisao je pjesnik Vehbi, a s 137 minijatura ilustrirao ju je Levni (1673.-1736.).

37

KRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene 1722.-1725. poslije nemira u Perziji, osvajanje Gruzije, Azerbejdana i irvana.

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva 1727. prvu 1722. osmansku tiskaru Afganistanci osniva u Istanbulu prodiru u Perziju, Ibrahim Muteferi- kraj Safavidske ka; tiskara je zatvo- vlasti. rena poslije njegove smrti 1745. Drutvo i kultura 1726.-1730. ah Nadir (1736.-1747.) ponovo osnauje Perziju. 1733.-1735. rat za poljsko naslijee. Druga seoba Srba u Banat i Maarsku. 1746. u Vlakoj knez Constantin Mavrocordat 1749. ukida kmetstvo; 1749. slinu reformu provodi i u Moldaviji. 1740.-1786. vladavina Friedricha II. u Pruskoj. 1740.-1748. rat za austrijsko naslijee. 1748. Montesquieu, L'Esprit des lois (Duh zakona). 1751.-1780. u Parizu izlazi Enciklopedija, u 35 svezaka, najvee dostignue europskog prosvjetiteljstva.

Mahmud I. (1730.1754.)

Politika opreznih reformi, osobito u artiljeriji (zahvaljujui francuskom strunjaku, grofu de Bonnevalu) i u urbanizaciji (vie od 60 javnih fontana u Istanbulu).

1730. Osmanlije 1728. fontana gube Azerbejdan Ahmeda III. (izvan i irvan, u korist palae Topkapi). Nadira (perzijski ah, 1736.-1747.). 1730.-1736. rat s Perzijom. 1736.-1739. rat s Rusijom i Austrijom, okonan Beogradskim mirom. 1743.-1746. rat s Perzijom. Osmanlije gube Gruziju. Oltenija se vraa Vlakoj, a sjeverna Srbija pod okrilje Osmanskog Carstva; Rusija ponovno dobiva Azov.

Osman III. (1754.-1757.)

Mustafa III. (1757.-1774.)

Nemijeanja u sukobe u Europi, Osmansko Carstvo uputa se u rat s Rusijom, i tada na vidjelo izlazi sva njegova slabost, to e samo jo vie ubrzati njegovo daljnje opadanje;

1768.-1774. Osmansko-ruski rat; ruska vojska okupira Krim, Moldaviju i Vlaku, ruska mornarica nanosi Osmanlijama poraz na Egejskom moru i potie pobune u Grkoj i na Levantu.

Osmanske vlasti ukidaju Ohridsku arhiepiskopiju i Peku patrijariju; Carigradska patrijarija dobiva crkvenu vlast nad svim podanicima pravoslavne vjere koji ive u Europi.

1756.-1763. sedmogodinji rat. 1762-1796. vladavina Katarine II. u Rusiji

38

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorijalne promjene

Drutvo i kultura

raste mo ajana, lokalnih uglednika, dok se u veini provincija postupno raspada autoritet sredinje vlasti. Abdulhamid I. (1774.-1789.) Nastojanja da se uz pomo Zapada, osobito Francuske, ponovno ojaa osmanska vojna snaga; meutim, ratovi 1787.1792. pokazuju neuspjenost tih pokuaja. Pokuaji vojne, financijske, administrativne i politike reforme (nizam-i cedid, "novi poredak"); reforma propada zbog unutarnjih nemira i zbog otpora konzervativnih janjiara; u unutranjosti zemlje mo ajana dostie vrhunac. 1774. Kuukkajnarski mir; Rusija se uvruje na sjevernim obalama Crnog mora i postaje glavna zatitnica pravoslavaca u Osmanskom Carstvu. 1787.-1792. rat s Rusijom i Austrijom, Osmanlije trpe teke poraze; Francuska revolucija i problematina situacija s Poljskom spaavaju Osmansko Carstvo ozbiljnijih teritorijalnih gubitaka. 1798.-1799. francuski pohod na Egipat i Siriju. 1774. Krim prestaje biti vazalna provincija Osmanskog Carstva 1775. Osmanlije predaju Austriji Bukovinu (sjeverozapadnu Moldaviju.) 1783. Rusija anektira Krim. 1784. u Istanbulu se ponovno otvara turska tiskara.

Znaajni dogaaji izvan Osmanskog Carstva 1772. prva podjela Poljske.

1775-1783. ameriki rat za neovisnost.

Selim III. (1789.-1807.)

1780.-1790. vladavina Josipa II. u Austriji. 1787. Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava.

1788.-1792. Rusija anektira Jedisan s Otakovom.

1789. poetak Francuske revolucije. 1793. 1795. druga i trea (konana) podjela Poljske.

39

PRVO POGLAVLJE

irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Europi

Osmanska ekspanzija poela je oko 1300. godine sa sjeverozapada Male Azije i nastavila se sve do kasnog 17. stoljea, tonije do 1672. godine, kada je osvojen i posljednji znaajniji teritorij, Podolje (koje je u to vrijeme bilo pokrajina Poljske i Litve, dok danas pripada Ukrajini). Tim se irenjem jedno malo polunomadsko stoarsko pleme pretvorilo u golem birokratizirani imperij koji se prostirao na tri kontinenta. Najvei dio jugoistone Europe osvojen je u 14. i 15. stoljeu, s tim to su neki dijelovi ili zauzeti tek poslije (primjerice Slavonija, Banat, Cipar, Kreta), ili pak nikad nisu ni potpali pod osmansku vlast (Krf, Slovenija, dijelovi Dalmacije i Hrvatske). Za narode u ovoj regiji osmanska vladavina predstavlja iznimno vanu povijesnu injenicu, koja je odredila njihove ivote i u neposrednom i u dugoronom smislu. Povjesniari su o tome imali mnoga razliita, a katkad i oprena miljenja. Veina povjesniara o tom je procesu pisala sa stajalita nacije, iako su narodi kasnoga srednjeg vijeka rijetko doivljavali svijet na etniki nain. Ti su povjesniari uglavnom prikazivali to doba kao niz junakih vojnih podviga, u kojima se njihov narod hrabro borio protiv nadmonoga neprijatelja. Za njih su osmanska osvajanja katastrofa, bilo za njihov narod, bilo ak i za cijelu europsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je osmanska vladavina uspostavila. Za druge povjesniare, meutim, cijeli je taj proces osvajanja bio daleko kompleksniji. Oni upozoravaju na to da je u njemu teko jasno razdvojiti etnike, vjerske i kulturne skupine. Tijekom toga procesa takoer je bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih sukoba. Na lokalnoj razini motivacije i percepcije uvelike se razlikuju od onoga to su moderni povjesniari postavili kao otre razlike. Osmanskim vlastima je, naime, bilo jednako vano osigurati kolaboraciju, koliko im je bilo vano samo ratovanje. Junatvo i portvovnost sastavni su dio ove prie u jednakoj mjeri kao i okrutnost, patnja i prijevare. U ovom poglavlju ne kanimo dati detaljan prikaz osmanskih osvajanja i/ili otpora koji su pruali pojedini narodi. Nakana nam je jednostavno navesti ogranien broj izvornih povijesnih dokumenata, kako bi se uenicima pruio pogled na kompleksnost toga procesa, ali i na ivote ljudi toga vremena i na razliite predodbe koje su imali o tim zbivanjima.
41

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI

Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji

I-1. Orhan se eni keri tekfura1 od Jar Hisara Dio 13 Ovaj dio govori o tome kako su uzeli nevjestu, koja bijae ki tekfura od Jar Hisara, kome su je dali i to je s njom poslije bilo. Osman Gazi2 dao ju je svojem sinu Gazi- Orhanu3, nju kojoj ime bijae lfer Hatun. A Orhan je tada ve bio hrabar mladi. [] Pa kad osvojie ova etiri utvrenja [Bilecik, Jar Hisar, Inegl, Aja Nikolu], donijee pravdu i jednakost toj pokrajini. I svi ljudi [iz tih sela] vratie se i nastanie gdje i pripadaju. ivot je, inilo se, postao bolji no to je to bio pod nevjernicima. Jer uvi kako ovi nevjernici sada dobro ive, ak i ljudi iz drugih pokrajina poee dolaziti. I tako, Gazi-Osman htjede vjenanje kako bi svojem sinu GaziOrhanu doveo lfer Hatun za enu. Tako je i uinio. lfer Hatun je gospa koja dri tekiju [derviki samostan] odmah pokraj Bursanske tvrave, nedaleko od ulaza Kapluca (izvor s toplom vodom). Ona je izgradila i most preko lferina potoka. A po tom je mostu potok dobio ime. I Gazija Murat-han4 i Sulejman-paa5 njezini su sinovi. Obojici je otac Orhan-Gazi. Kada je gospa umrla, sahranili su je zajedno s Gazi-Orhanom unutar zidina Bursanske tvrave.
Aikpaa-zde, str. 102

Zato se Orhan-Gazi oenio tekfurovom keri? Zato je odluku o toj enidbi donio njegov otac? Zamisli sebe u Orhanovu poloaju. to su, prema Aik -pai, glavne osobine koje jedna osmanska gospa treba imati?

I-2. Osvajanje Karaca Hisara i prvo itanje hutbe u gazi-Osmanovo ime Dio 14 Ovaj dio govori o tome kako je Gazi-Osman uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je to doekano u gradu. Kad je zauzeo Karaca Hisar, [mnoge] kue u gradu bile su naputene. A mnogi su pristizali iz Germijana i drugih krajeva. Traili su od Gazi-Osmana da im dade dom. I tako im ga Osman-gazi i dade. Uskoro je grad poeo cvjetati. Mnoge crkve koje su tu bile poee pretvarati u damije. Pa su ak i trnicu izgradili. I taj se narod [kavim, to moe znaiti i pleme] dogovori izmeu sebe da e obavljati molitve petkom, pa ak i kadiju zatraie. A bio je tu i jedan sveti ovjek imenom Dursun Faki. On je ovom plemenu sluio kao imam. I oni se njemu obraahu. Tada on ode Gazi-Osmanovu tastu Edu Baliju i ree mu to. Ali, i prije no to je zavrio, doe Gazi-Osman. Ovaj ga upita to isto. Osman je razumio to pleme hoe. Gazi-Osman ree: to god da imate to se mora uiniti, uinite to. Dursun Faki ree: O kane, treba nam sultanova dozvola.6 Gazi-Osman na to ree:

Aik-paina kronika jedna je od prvih kronika osmanske dinastije, ali nastala je u 15. stoljeu, dakle vie od jednog stoljea nakon dogaaja koji se u njoj opisuju.

1 Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar manje oblasti kranske vjere u Maloj Aziji, ija e zemlja s vremenom biti integrirana u Osmansko Carstvo. 2 Gazi(ja), ratnik, junak, borac za vjeru. Osman I., osniva osmanske drave, vladao od oko 1281. do 1324. 3 Orhan, osmanski vladar 1324-1362. 4 Murat I. - osmanski vladar (1362-1389.) 5 Sulejman-paa, najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluotoku i osvojio Galipolje 1354.; umro 1357. 6 Dozvola seldukog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadreen ratnicima iz pograninih podruja kakav je Osman.

42

OSMANSKO CARSTVO

Ja sam ovaj grad svojom osvojio sabljom. to je sultan imao s tim da sad njega trebam pitati za dozvolu? Isti onaj Bog koji je njemu dao sultanat, meni je dao moju snagu i moj kanat. A ako mi zbog ovog barjaka togod zamjera, neka zna da sam ja nosio svoj barjak u borbi protiv nevjernika. Pa ako mi kae da je on od loze Selduka [l-i Salukvan], ja u mu rei da sam ja sin Gka Alpa. I ako kae da je u ove krajeve stigao prije nas, rei u mu da je moj djed Sulejman-ah ovamo stigao i prije njega. I tako pridobi onaj narod [pleme]. Dursunu Fakiju dade zvanje kadije i pravo da dri molitvu. Hutba u petak itana je na Karaca Hisaru. Tamo proitae i molitve za Bajram.
Aikpaa-zde, str. 102-103

U islamskoj politikoj tradiciji, itanje hutbe, propovijedi koju imam dri petkom i za vrijeme Bajrama, i to u vladarevo ime, prerogativ je suverenosti (neovisne vlasti). U ovoj kronici, pisanoj u 15. stoljeu, povijesna je realnost dogaaja s poetka 14. stoljea iskrivljena: u zbilji, Mongoli su sruili Selduki sultanat jo 1307. godine, dakle, prije nego se Osman uspio proglasiti suverenim. Osim toga, nakon 1307. Osman, a poslije i njegov sin Orhan, plaali su danak mongolskom ilhanatu u Perziji sve dok se ovaj nije raspao potkraj tridesetih godina 14. stoljea

Koje je strategije primijenio Osman kako bi ojaao temelj svoje vlasti? Koje nam informacije pruaju ova dva teksta o etnikom i vjerskom sastavu sjeverozapadne Anadolije uoi osmanskog osvajanja?

Ib. Osvajanje Balkanskog poluotoka

I-3. Kako su sukobi meu kranskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija Preivio je samo Amorat7, koji je bio mlad i neobuzdan i koji se svom silom borio protiv Bugara. Traio je od Grk da ga propuste, ali su ga zaustavili mnogi brodovi i amci koje je Kantakuzen8 imao i valjano odravao kako bi si osigurao prolaz do Galipolja. Amorat je, kao to smo rekli, bio prisiljen krenuti preko mora. No kada je Kantakuzen uoio da ne moe hraniti vojnike na brodovima jer nije bilo dovoljno kruha ni svinjetine, i to je carska riznica svakim danom bivala sve praznija, to je dukata i srebrnjaka bilo sve manje, porazmislio je o svemu ovome i poslao glasnike u Trnovo, bugarskom caru Aleksandru,9 i zatraio od njega pomo da nahrani mornaricu kako bi bili u stanju uvati prolaz do Galipolja. uvi ovo, Bugari se stadoe rugati i ismijavati Grke, i osim tih uvreda jo su im psovali ene i majke, i tako ih odbie. Kad je to doznao, Kantakuzen zapade u teku brigu i posla glasnike srpskim vladarima Urou, despotu Ugljei i kralju Vukainu, ne bi li od njih dobio pomo za svoju mornaricu. No i ovi, uvi to, stadoe se rugati i ismijavati Grke, vrijeati ih i psovati ene i majke, i tako ih vratie natrag ne davi im nita. Kad je to doznao, Kantakuzen se jako zabrinuo, i nije vie znao to initi. Tad Kantakuzen po-

7 Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I, 1362-1389.). 8 Ivan VI. Kantakuzen, bizantski car 1341.-1354.; bio je prinuen abdicirati, nakon ega se zaredio i postao jedan od najveih znanstvenika kasnog Bizantskog carstva. 9 Ivan Aleksandar, 1331.-1371.

43

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI

sla glasnike i bugarskom caru i srpskim vladarima i ree im: Niste nam htjeli pomoi, ali alit ete zbog toga. Oni se ne obazru na njegove rijei, nego odvratie: Kad Turci dou do nas, mi emo se braniti. Tad Kantakuzen sklopi ugovor s Amuratom, zaklee se jedan drugom i razmijenie pisma, koja se i dandanas uvaju, da Turci nikad ni na koji nain nee uiniti nita naao Grcima u Romaniji.10 Turci se zaklee da e drati rije, a Kantakuzen ih na to propusti do Galipolja.
Georgieva, Kitanov, str. 4-6

I-4. Ferman Murata I. kojim se Evrenosbegu potvruje pravo upravljanja junom Makedonijom (1386.) Uzvienim carskim potpisom zapovijeda se sljedee: Njegovu dostojanstvu, zatitniku i osnivau provincije, ponosu meu plemenitim osvajaima, zapovjedniku ratnika za vjeru i istrebljenje nevjernih i neznaboaca, Gaziji Hadi Evrenos-begu neka ga srea uvijek prati! koji je zajedno s mojim bratom i gospodarom Gazijem Sulejmanom proao pokrajinu Rumeliju i osvojio zemlje. Za njegovu slubu dodjeljujem mu: grad Gjumurgjinu, potom grad Ser sve do Bitole i Biglite i Hrupite, koji e od sada biti jedan sandak (s dohotkom od deset puta sto tisua aki11), a koje je sve on zasluio svojom sabljom. I imenovao sam te glavnim zapovjednikom ovih zemalja i ovih boraca za vjeru i vojnika, i zapovjedio ti: budi im odan gospodar. Samo, uvaj se da te tatina ne ponese i da kae: Ja sam otvorio i osvojio ove dijelove Rumelije, nego bolje znaj da zemlju prvo ima Bog, a potom Prorok. A pod zapovjednitvom Boga svemonog i Proroka i njegova zastupnika ona je tebi dana.
Odbrani, I, str. 187-189.

Anonimni pisac ove bugarske kronike iz 16. stoljea ima vrlo neodreene i nepouzdane podatke o povijesnim dogaajima iz sredine 14. stoljea. Zapravo je Ivan Kantakuzen pozvao Osmanlije, koje je predvodio Sulejman, Orhanov sin i Muratov stariji brat, da mu pomognu u graanskom ratu protiv Ivana V. Paleologa (1341.-1391.). U to vrijeme, Srbe je predvodio car Stefan Duan (1331.-1355.), koji je iskoristio graanski rat u Bizantu kako bi osvojio neke bizantske teritorije.

Dovodi li faktografska nepreciznost podataka kojima se slui ovaj anonimni autor bugarske kronike u pitanje vjerodostojnost njegova prikaza? Ili je autorova namjera upotrijebiti netone podatke kako bi naglasio odreenu poruku?

Evrenos je jedan od prvih voa akindija (neregularnih konjikih jedinica koje ratuju za plijen). Ferman iz 1386. godine svjedoi o Muratovim nastojanjima da voe ovakvih skupina, koje su u poetku osmanske ekspanzije mahom djelovale samostalno, integrira u dravni sustav.

Kako je Murat pokuao pridobiti Evrenos-begovu vjernost i privoljeti ga na poslunost?

10 U srednjem vijeku Romanija nije oznaavala dananje zemljopisno podruje Rumunjske, nego teritorij Bizantskog carstva. 11 Aka (aspra), sitan srebrni novac, u upotrebi uglavnom od 14. do 17. stoljea.

44

OSMANSKO CARSTVO

I-5. Uloga domaih suradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu Prema prihvaenoj tradiciji [rivayet iderlerki], zemlje koje dri Sosmanoz12, sin Aleksenderosa, padaju na jedrensku stranu rijeke Dunav [Tuna]. Pribliavajui se Vlakoj [Eflak], s druge strane Dunava je Vlaka, a s ove strane Sosmanozova zemlja. A ona zaista bijae lijepa i bogata. Davala je meda i maslaca i ovaca cijelom svijetu. I svih drugih proizvoda i dobrobiti imala je vie od drugih pokrajina. A snanih utvrenja u njoj bilo je vie od etrdeset. [] Pripovijest o tome kako je Ali-paa13 stigao do tvrave Provadije [Pravadi] Pria se da je Ali-paa, pokupivi vojsku, krenuo od Jedrena ne bi li stigao u Ajdos. elnik (subaa) Provadije, izvjesni Huseinbeg, koji je zapravo bio nevjernik, ali je bio uven po svojoj velikodunosti, doekao je pau i poelio mu dobrodolicu. Pruio mu je svoje gostoprimstvo. Paa tad prijee potok Kamci i stie do tvrave enek [enge]; ovdje se odmori, a sljedeeg se dana spusti nedaleko od Provadije. Odabra tisuu boraca da prate Yahi-bega, sina Temur-taovog, i posla ovog u Provadiju s rijeima: Pokuaj vidjeti moe li smisliti neto kako bi zauzeo Provadiju. Tako Yahi-beg poe i stie do Provadije. Ulogorili su se u blizini. Bila je zima. Padao je snijeg. Husein-beg se saali nad konjima koje je htio skloniti od zime, pa ih, ne znajui zato su uope tu, smjesti u ta-hisar [tvravu]. im su uli u ta-hisar, oni su se nou tajno probili u kulu, i tako osvojie cijelu tvravu, i poslae pai nekog Murata da mu prenese dobru vijest. Sutra je krenuo i sam paa i stigao u Provadiju, uavi u tvravu i zaposjevi je, a mujezini zapjevae molitve i slubu Boju. A paa, nakon

to je naoruao i opremio tvravu, doe i utabori se u Venenu [Vefen, Vefen]. Spazivi ga kako dolazi, ljudi iz zamka donijee mu kljueve utvrde. Nakon toga doneseni su mu i predani i kljuevi Madare i umena. Tada je paa uao u umenski dvorac i ojaao mu utvrde.
Ner, str. 245-247

Pisac ove osmanske kronike s poetka 16. stoljea istie zasluge osmanskih osvajaa, a izbjegava prikazati njihove nagodbe s lokalnim monicima u istonoj Bugarskoj; pa ipak, primjeri njihove suradnje mogu se lako nai i u ovom izvoru.

to se dogodilo s kranskim subaom u Provadiji nakon osmanlijskog osvajanja? Na kakav nas zakljuak navodi ime Huseinbeg? Je li Husein-beg izdajica ili je rtva prijevare? Je li on velikoduan, podmitljiv ili suosjeajan (saalio se na konje)? Ili sve to u isto vrijeme? Usporedi djelovanja Ali-pae i djelovanja Husein-bega. Tko je od njih dvojice vjetiji politiar-ratnik? Na koji nain osobnosti povijesnih linosti utjeu na povijesne dogaaje?

12 Ivan iman, bugarski vladar (car) od Trnova (1371.-1395.), sin Ivana Aleksandra (1331.-1371.). 13 Ali-paa andarlizade, sin Halila Hajredina pae, bio je, kao i njegov otac, vojni sudac, vojni zapovjednik, a potom i veliki vezir, od 1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno vjet u upravnim, diplomatskim i vojnim poslovima, i sluio je, redom, trojici gospodara: Muratu I., Bajazidu I. i Sulejmanu.

45

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI

Sl. 1. Bajazid I. stie u pomo opkoljenom Nikopolju uoi bitke s kriarima (1396) Osmanska minijatura (oko 1584.)

I-6. Kako se u 14. stoljeu objanjavala pobjeda Osmanlija nad kranima A. Gregorios Palamas (1354.) Neki su mi od njih [Turaka] prili, zapoeli razgovor, i kako bi nadoknadili slabost svojih argumenata, objasnili su [nae] zatoenitvo kao znak da naoj vjeri nedostaje temelja. Ovi se bezbonici, omrznuti od Boga i beasni, razmeu time da su Romeje14 pobijedili stoga to vole Boga; oni ne znaju da se ovaj svijet dolje valja u grijehu i da veim dijelom pripada onima koji svoje blinje ugnjetavaju orujem; stoga su, sve do vremena Konstantina, koji je vladao istinski ljubei Boga, idolopoklonici drali gotovo cio svijet, a ak i poslije njega, i to za due vrijeme, a drugi se od njih nisu razlikovali nimalo, ili tek vrlo malo.
Phillipidis-Braat, str. 140-143

Lewis, str. 292

Zbog ega su krani prikazani u odjei karakteristinoj za 16. stoljee? Pronai jo jedan predmet na ovoj minijaturi kojim se Osmanlije u 14. stoljeu sasvim sigurno nisu koristile. Kako je prikazan sultan u odnosu na druge osobe, na primjer krane? Zbog ega su ljudske figure tako velike u odnosu na pejsa i graevine?

Gregorios Palamas (1296.-1359.; proglaen svecem 1368.) bio je jedan od vodeih pravoslavnih teologa u 14. stoljeu. On je branio i teorijski utemeljio hesihazam, a bio je i arhiepiskop Soluna. Osmanlije su ga zatvorile 1354., i godinu dana je proveo u zarobljenitvu, da bi potom Srbi za njega platili otkupninu. Ovaj je isjeak dio poslanice koju je Gregorios pisao svojoj brai po vjeri u Solunu, u kojoj se sjea svoje sudbine tijekom zatoenitva. B. Hans Schiltberger (1396.) Nevjernici kau da oni nisu osvojili kranske zemlje zato to su moni i mudri, niti to su odabrani i poboni, nego zato to meu kranima vlada grijeh, zloba i oholost. Zato im je svemoni Bog odredio da osvoje kranske zemlje, i da ih osvoje to vie, jer krani svoje zakone nisu uskladili sa zakoni-

14 Romaioi je ime koje su za sebe i svoju dravu koristili ljudi koje e historiografija od sredine 16. stoljea nadalje nazivati Bizantincima.

46

OSMANSKO CARSTVO

ma, ni s crkvenima ni sa svjetovnima, i zato to oni sa svojim zakonima samo tee zaradi i koristi, jer bogatai, sa svojim dvorskim obiajima, samo ugnjetavaju siromane, ne pomau im i ne daju im imetak i pravdu, a takoer ne potuju ni pravila vjere koja im je Spasitelj ostavio. Nevolje i bijedu koja im se dogaa zapovjedio je sam Bog, zato to su nepravedni i zli.
Schiltberger, str. 133

Hans Schiltberger sudjelovao je u kriarskom pohodu 1396. godine i zarobljen je u bitki kraj Nikopolja. Njegove putopisne biljeke spadaju u najranije zapadnjake spise o Osmanlijama.

U ranoj fazi vladavine, Osmanlije su nastojale osigurati podrku barem jednog dijela lokalne vlastele. Tako su uglednije velmoe postajale vazali, i katkad su ak morali slati svoje sinove sultanu na dvor kao taoce (to je, primjerice, bio sluaj sa znamenitim Skenderbegom, ije je pravo ime bilo Gjergj Kastrioti i koji je bio sin Gjona Kastriotia, velmoe iz srednje Albanije). S druge strane, Osmanlije su kranima niega plemstva dodjeljivale manje timare, to vidimo i iz ovoga popisa. Poslije, kada se osmanska vlast uvrstila, timare su dobivali samo muslimani.

Usporedi objanjenja osmanskih pobjeda s moralnog stajalita u tekstovima I-3 i I-6. to misli o logiko-teologijskoj argumentaciji na kojoj ovi tekstovi poivaju? Bi li ona mogla biti relevantna i u nae doba?

Obrati pozornost na injenicu u ovom tekstu da kranin postaje posjednik timara prvobitno dodijeljenog muslimanu. Kako to objanjava? Koji se drugi oblik suradnje navodi u ovom izvoru?

I-7. Krani timarnici u Arvanidu, Albanskoj provinciji (1431/1432.) 153 Timar koji dri Petro, a koji je enidbom postao rod s pisarem Jorgijem, pa je tako timar i dobio. Pod naim [pokojnim?] sultanom15 od njega je [prvi?] jeo16 Omer od Saruhana. Pod naim sultanom17 timar je dan sadanjem posjedniku, koji ima i povelju naega sultana. Selo Lagos, est domainstava, jedna udovica. [Oekivani] prihod: 531 [aka].
Inalcik 1987, str. 59

I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432.) Poslije grada Kruevca, preao sam skelom rijeku Moravu i uao u zemlju despota Rake ili Srbije. Ono to se nalazi na drugoj strani rijeke je tursko, a ono to se nalazi s ove strane rijeke pripada spomenutom despotu, koji za to plaa danak od 50.000 zlatnika [dukata] godinje. [] Stigao sam u grad zvani Nikodem [Nekudim], mjestace koje podsjea na selo, smjeteno u vrlo lijepu i plodnu predjelu. Spomenuti despot Rake18 ivi u ovom gradu jer ima tako dobar poloaj meu umama i rijekama, pa je pogodan za lov i lov sa so-

15 Mehmedom I. (1403.-1421.) 16 Ovdje u smislu imao je od njega koristi. 17 Muratom II. (1421.-1451.) 18 ura Brankovi, srpski despot 1427.-1456. U Smederevu, novoj srpskoj prijestolnici, izgradio je tvravu na Dunavu, i u vrlo tekim prilikama pokuao odrati ravnoteu izmeu dviju susjednih velesila, Kraljevine Ugarske i Osmanskog Carstva.

47

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI

kolovima. Vladara smo zatekli u polju, na putu prema rijeci gdje lovi sa sokolovima, zajedno sa svoja tri sina i pedesetak konjanika, kao i s jednim Turinom, koji je, u ime Velikog Turina, doao zamoliti da, prema obiaju, poalje sina i svoje ljude u vojsku. Naime, i uz danak koji plaa, bio je duan, na Turinov zahtjev, poslati drugog sina i tisuu ili osamsto konjanika. Osim toga, on mu je dao i jednu ker za enu19, no usprkos tome i dalje strahuje da e mu zemlja biti oduzeta. uo sam da su neki ljudi ovo spomenuli Turinu, a da je on odgovorio da na ovaj nain dobiva vie konjanika nego da sam dri tu zemlju u svojim rukama, jer tada bi je morao dijeliti podanicima, a onda njemu ne bi ostalo nita.
Le voyage, str. 129, 131

Bertrandon de la Broquire bio je plemi iz Burgundije koji je nairoko proputovao istonu Europu i Bliski istok. Srbija je tijekom gotovo cijelog razdoblja 1389.-1459. bila vazalna drava Osmanskog Carstva.

re sva vrata osim jednih. Kada su Turci uli u mjesto, zapovjedili su svim domainima da svaki, sa svojom cijelom obitelji, izae kroz mjesna vrata, ostavljajui svu svoju imovinu u kuama. Tako su to jedan po jedan i uinili. Car je, stojei pred vratima, odvajao muku djecu na jednu stranu, ensku na drugu, odrasle mukarce na treu stranu u jarak, a odrasle ene na etvrtu stranu. Tada je zapovjedio da se zakolju svi istaknutiji mjetani. Ostali su se mogli slobodno vratiti u grad i nikome nije bilo zabranjeno da bude na svojem imanju. Izabrao je 320 mladia i 704 ene. ene je podijelio podanicima (nevjernicima), a mladie je uzeo sebi za janjiare i poslao ih je u Anadoliju, preko mora, gdje su bili drani. I ja, koji sam ovo pisao, bio sam isto tako tamo, u tome gradu Novom Brdu, i bio sam uzet s dvojicom brae.
Mihailovi, str. 132-133

Kako su si Osmanlije osigurali lojalnost srpskog vazala? Kakve su prednosti obje strane imale od takvog dogovora?

Konstantin Mihailovi, roen oko 1435. kraj Novog Brda na Kosovu, zarobljen je i, zajedno s drugim srpskim djeacima, odveden u Malu Aziju. Potom je sluio kao janjiar i postao zapovjednik. Poslije je pobjegao u Poljsku, gdje je sluio na kraljevskom dvoru, i umro nakon 1501. Njegovi memoari, pisani izmeu 1497. i 1501., prvi su put objavljeni u Pragu 1565. godine pod naslovom Janjiareve uspomene ili Turska kronika.

I-9. Pad Novog Brda (1455.) Odavde je car20 krenuo i opsjeo jedan grad koji zovu Novo Brdo, odnosno Srebrna i Zlatna planina, i zauzeo ga je, ali uz dogovor po kojem je stanovnicima obeao da e ih ostaviti na njihovim imanjima i da im nee odvoditi mlade ene i malu djecu. A kad se grad predao, car je zapovjedio da se zatvo19 ureva ki Mara postala je jedna od ena Murata II. (1421.-1451.). 20 Mehmed II. (1444.-1446.; 1451.-1481.).

Ocijeni koliko je pouzdan bio dogovor izmeu Mehmeda II. i stanovnika Novog Brda? Jesu li mjetani imali ikakvu bolju mogunost? Razmotri osobitu sudbinu pripovjedaa ovoga teksta. Kakvi su njegovi osjeaji u vezi s dogaajima koje opisuje?

48

OSMANSKO CARSTVO

Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kraj Mohaa (1526.) Osmanska minijatura (oko 1588.)

uemberku, Suhoj krajini, Ribnici, Koevju. U tim su krajevima spalili sve i bez sumnje poveli i stanovnike i stoku. [] Nesretnici su ba bili pokupili ljetinu i spremali se za vridbu. ito, sijeno i slama, sve je u tolikoj mjeri spaljeno da [] ljudi sad nemaju to jesti. to se pak drugih Turaka tie, oni su se s glavninom vojske ulogorili kraj Bele Crkve. Palei i pljakom ine takvu tetu da je tuno ak i kad se o tome pie. entjernej u polju, Hmeljnik, Novo Mesto, Preek, Kostanjevica, Otoec, Mehovo, svi su ti krajevi spaljeni i opustoeni. [] Cijela zemlja, od najzabitijih krajeva do Ljubljane, spaljena je i opustoena. Ovdje ih oekujemo svakoga trenutka. Neka ih Bog u svojoj milosti odvrati od nas!
Gestrin, Kos, Melik, str. 51-52

Koje su izravne, a koje posredne posljedice osmanskog haranja po Sloveniji? Ocijeni koje su bile tetnije po domae stanovnitvo.

Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521.)

Lewis,, str. 285

Kako su prikazani Maari? Pronai Sulejmana I. Usporedi ovaj prikaz sultana s onim na sl. 1. Kako su naoruani janjiari?

I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo habsburkog namjesnika u Kranjskoj (1491.) U cijelom svojem ivotu nisam vidio toliko strahota u ovoj zemlji. Dokle god mi pogled see, i dokle god mogu poslati sluge, a da ih ipak vidim da se vraaju, svi izvjetavaju da su [Turci] u cijelom kraju iznad marje gore: u Turjaku, uperku, Dobrepolju, Nadlieku, Karneku,

Samardi, str. 128-129

Odraava li slika osjeaje zarobljenika? Opii ukratko situaciju prikazanu na slici. Usporedi svoj tekst s tekstom I-11.

49

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI

I-11. Krani zarobljeni u Bosni (1530.) Prije svega, Donja je Bosna vrlo brdovita, na sve su strane velike ume, i osim manjeg dijela zemlje, slabo je, osobito na granici, obraena, zbog toga to je Hrvati i drugi esto plijene. Dok je jo bila u kranskim rukama, vlasti nisu doputale obraivanje te zemlje. No otkad su je Turci osvojili, poeo se velik dio spomenute Donje Bosne ponovo obraivati. [] Te iste veeri, nekoliko sati poslije nas, Turci su doli u isto selo Kruicu [u srednjoj Bosni] gdje smo mi noili. Vodili su dvadesetak sirotih i bijednih krana, djece, djeaka i djevojica, koje su otprilike prije est do sedam dana uhvatili. Nou, prije naega odlaska, dali su ih Usrefbegu, pai od Vrhbosne21 (koliko je njemu pripalo). Ah, bijedno babilonsko ropstvo! [] Koliko smo ih samo puta gledali kako stoje pred nama s prekrienim rukama, uzdiui i gledajui prema nebu, ne smijui s nama govoriti. Ali kada bi se poneki od njih naao s nama nasamo, govorio je: Ah, koliko smo eljno oekivali da nas Kristovom pomoi oslobodite! Htjeli bismo rado da se pred

ovim tiranstvom preselimo u vau zemlju. Sada, kad vidimo da ste i vi primorani pokloniti se turskom caru i da idete k njemu traiti mir, izgubili smo nadu. Odgovorili smo im sa saaljenjem i tjeili ih nadom u bolju sudbinu. Molimo te, Boe, da to vide svi oni ija srca ne mogu ganuti nasilja Turaka! Tada bi doista imali saaljenja spram ljudi koje mi drimo pravim kranima, a koji, uz neopisive nevolje i velika nasilja, ostadoe lojalni u spasonosnoj kranskoj vjeri.
Kuripei, str. 17-23

Putujui, kao prevoditelj habsburkog veleposlanstva, do Istanbula, Benedikt Kuripei proputovao je Bosnu i druge krajeve Osmanskog Carstva.

Kakve su bile ekonomske posljedice osmanskog osvajanja Donje Bosne? Usporedi ovaj izvjetaj s izvjetajem o pustoenju Slovenije. Pokuaj objasniti zbog ega meu njima postoji tolika razlika.

Ic. Pad Konstantinopola/osvajanje Istanbula (1453.)

I-12. Bizantsko vienje pada Konstantinopola: Georgios Sphrantzes etvrtog travnja iste te godine [1453.] sultan se vratio i opkolio grad s kopna i s mora svim moguim napravama i lukavstvima. S mora je opsjeo svih 18 milja grada s 400 malih i velikih plovila, a s kopna s 200 000 ljudi. Iako je na grad velik, u naoj se obrani nalo tono 4773 Grka i jedva 200 stranaca. [] U utorak 29. svibnja [1453. godine], u
21 22 23 24

ranu zoru, sultan je zauzeo na grad; tom je prilikom moj pokojni gospodar i car, Konstantin22 bio ubijen. [] Ja sam zarobljen i propatio sam sva zla ropstva. Napokon sam otkupljen 1. rujna 6962. [1453.], pa sam krenuo ka Mistri23. Moja ena i djeca preli su u vlasnitvo nekih starijih Turaka, koji s njima nisu loe postupali. Poslije su prodani sultanovu Mirahoru24, koji je stekao veliko bogatstvo prodajom mnogih drugih lijepih plemkinja. [] Moda bi netko elio znati o carskim

Vrhbosna je srednjovjekovni grad na mjestu dananjeg Sarajeva. Konstantin XI. Paleolog, zadnji Bizantski car (1449.-1453.) Mistras je bio glavni grad bizantske kneevine Moreje (Peloponez), koju su Osmanlije zauzele 1460. godine. Osmanski velikodostojnik, upravitelj carskih tala

50

OSMANSKO CARSTVO

pripremama prije opsade, dok je sultan prikupljao snage i kakvu smo pomo mi primili od krana sa strane. Drugi nam krani naime nikakvu pomo nisu poslali. [] Car je iz nude pristao da se Papino ime spominje i u naoj slubi, nadajui se nekakvoj pomoi [] est mjeseci poslije, iz Rima smo primili isto onoliko pomoi koliko i od sultana iz Kaira.
Sphrantzes, str. 69-72

I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II. Ovi novi to su doli, odmah su dobili kue. Istanbul je poeo cvjetati. Potom je tim ljudima nametnuto plaanje mukate25. To im je bilo teko prihvatiti. Rekli su: Protjerali ste nas iz naega doma [mlk, s naega imanja]. Zar ste nas doveli ovamo da plaamo najam za kue nevjernih? Neki su pobjegli, ostavljajui za sobom ene i djecu. Sultan Mehmed imao je roba imenom Kula ahin, kojeg je naslijedio od svojega oca, i koji je nekada bio vezir. On ree: O, velianstveni care, tvoji su preci tolike zemlje osvojili, i nikada nisu nametali mukatu. Dobro bi bilo da ni ti to ne ini. Sultan je primio taj savjet i povukao je mukatu. Objavio je ukaz da onaj tko dobije kuu, moe je zadrati u vlasnitvu. Podijeljene su povelje kojima je potvreno vlasnitvo nad kuama. Grad je jo jednom poeo cvjetati. Poele su gradnje damija, konaka i kua. Grad se poeo razvijati. Potom je sultan imao vezira koji je bio sin nevjernika. On se vrlo zbliio sa sultanom. Stari nevjernici Istanbula bili su prijatelji vezirova oca. Doli su mu i rekli: to to ini? Ovi Turci ponovo su uinili da ovaj grad bude grad blagostanja. A gdje je tvoj cilj? Zauzeli su zemlju koja je pripadala tvojem ocu i nama. Dre je i koriste pred naim oima. A ti si sada sultanov drubenik. Uini neto da ovi ljudi prestanu unapreivati grad. Grad treba biti u naim rukama kao to je bio i ranije. Vezir na to ree: Onda emo opet uvesti mukatu. Ovi ljudi trebaju prestati sebi graditi kue. Neka grad ostane ruevina. Neka bude u rukama naih ljudi. Vezir time preokrenu sultanovo srce. I mukata bijae ponovno uvedena. Jednom je od ovih zavjerenika nevjernika dodijeljen lani muslimanski rob za drubenika. I on je biljeio sve to bi ovaj zavjerenik nevjernik rekao.

Georgios Sphrantzes bio je bizantski dostojanstvenik kasnog razdoblja, i jedno vrijeme najvii slubenik, uvar dravnog peata. Nakon to je osloboen, zaredio se i napisao kroniku koja predstavlja jedno od najvanijih svjedoenja o padu Konstantinopola. elei opravdati politike poteze Bizanta, Sphrantzes krivnju svaljuje na katolike, koji nisu pomogli Bizantu, zanemarujui injenicu da je po sklapanju crkvene unije u Firenci (1439.) papa uspio pokrenuti nekoliko kriarskih pohoda protiv Osmanlija; s druge strane, meutim, istina je da su poslije tekih poraza kraj Varne (1444.) i na Kosovu (1448.) svi pokuaji protjerivanja Osmanlija iz Europe i spaavanja Bizanta prekinuti, tako da je Bizant u vrijeme zavrnog napada Osmanlija na Konstantinopol dobio vrlo malu pomo.

Kakva je sudbina zadesila Bizantince koji su preivjeli pad Konstantinopola? Jesu li s padom u ropstvo ukinute sve povlastice plemia i bogataa? Misli li da je neka drugaija politika mogla spasiti Konstantinopol od osmanske invazije?

25 Naelno, mukata [mukataa] je porez na zemljite, ali u ovom konkretnom sluaju znai da su doseljenici morali plaati najamninu za kue u koje su se uselili.

51

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EUROPI

Pitanje: Tko je bio taj vezir? Odgovor: To je bio Mehmed-paa Grk26. Potom ga je sultan dao udaviti kao psa.
Aikpaa-zde, str. 193

Nakon osvajanja Konstantinopola, 1453. godine, Mehmed II. pokuao ga je obnoviti kako bi imao glavni grad kakav njegovo carstvo zasluuje. Njegovim urbanistikim planom bile su predviene palaa Topkapi (Topkapi saraj), nekoliko damija i ra-

zne druge javne zgrade. No najvanije je bilo da se grad ponovo napui. Da bi to postigao, Mehmed II. pribjengao je prisilnom naseljavanju ljudi iz drugih gradova s osvojenih teritorija, ali je pozvao i ljude iz cijeloga carstva voljne da se nastane u Istanbulu. U Aik-painoj kronici opisane su i neke napetosti do kojih je to dovelo, a opisano je i nezadovoljstvo turskog plemstva zbog toga to su i neki sultanovi dostojanstvenici, mahom krani koji su primili islam, odabrani izmeu sultanovih robova (kul), dobili znatne povlastice.

Id. Stanovnitvo i vjera

I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (potkraj 14. stoljea) Prema tradiciji, u pokrajini Saruhan27 postojala su nomadska domainstva [ger evler] koja su zimu provodila u ravnici Menemen. U tim je krajevima sultan imao monopol na sol. Oni taj monopol nisu potovali. Glas o tome stigao je i do sultana. Bajazid-han28 je tada pozvao svojega sina Erturula i kazao mu da sva nomadska domainstva u Menemenskoj ravnici stavi pod jaku kontrolu i da njegove sluge [kul, kullar] otprate sve nomade do ravnice kraj Filibea [Plovdiva]. Erturul uini onako kako mu je otac zapovjedio i posla sve nomade na Filibe; sluge su ih do tamo otpratile i natjerale da se nastane oko Filibea. Danas su oni narod koji uglavnom nastanjuje zemlju oko Filibea.
Ner, str. 339

Jesu li turski nomadi s Menemena mogli slobodno odluiti hoe li se ili nee preseliti na Balkan? to misli, koje je posljedice osmansko osvajanje imalo po tursko stanovnitvo Anadolije?

I-15. to su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (1461.-1463.) papi Piju II. Turci su izgradili vie utvrda u mojoj kraljevini i vrlo su uljudni prema seljacima. Obeavaju slobodu svakom seljaku koji prijee na islam. Jednostavan seljaki um ne moe razabrati takvo lukavstvo i vjeruje da e ta sloboda zauvijek trajati.
Andri, str. 15

26 Mehmed-paa Grk bio je veliki vezir 1467.-1470. Rum je turska rije za Grk 27 Pokrajina na zapadu Male Azije. Tijekom 14. stoljea je bila nezavisni turski emirat, koji je Osmanskom Carstvu pripojen 1390., poetkom Bajazidove vladavine.. 28 Bajazid I. Munja (1389.-1402.).

52

OSMANSKO CARSTVO

I-16. Ioasaph, pravoslavni episkop Vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (15. stoljee) O, sramote! Mnogi su preli sramotnoj vjeri Muhamedovoj: neki iz straha, neki omekani laskanjem ili pridobiveni materijalnom koriu, a neki, opet, preoe neprijatelju zbog ludosti, opinjeni njegovom obrazovanou i otroumnou.
Bulgarska, str. 206

I-18. Molba jednog mladia da prijee na islam (1712.) Tvoje velianstvo, moj veliki i milostivi Sultane, zdravlje ti elim! Ja, tvoj rob, siromaan sam ovjek iz okoline Ruuka. U svojem rodnom mjestu osjetio sam elju da postanem musliman, i stoga ti se obraam. Molim te za ast da u tvojoj nazonosti primim islamsku vjeru. Budi tako dobar i daj mi neto robe da se preodjenem i neto od ega u ivjeti. Ponizno te molim za takvu zapovijest. Zapovijest je u moi tvojega velianstva, moj svijetli Sultane. Tvoj rob Abdullah
Osmanski, str. 160

I-17. Kako je jedan kadija zabiljeio sluaj djeaka bez oca koji prima islam (1636.) Zimmi Totodori, djeak od deset godina iz sela Orta Koj u okrugu Levkoe ree: Sada sam za sobom ostavio lanu vjeru i poaen sam islamom. I uze ime Mustafa.
Jennings 1993, str. 139

Uglavnom, ljudi se popisuju prema svojem i oevom imenu (X, sin Yov). To to se u Totodorijevu sluaju oevo ime ne spominje, vjerojatno znai da je bio izvanbrano dijete.

Navedi to su mogli biti motivi za primanje islama u Osmanskom Carstvu; pogledaj i tekstove III-13. i IV-30. Jesu li slinosti izmeu ovih dviju vjera moda olakale primanje islama? Povei ovo s povijesnim izvorom u kojem se pad pod osmansku vlast objanjava Bojom kaznom za krane (I-6): je li moda osjeaj krivnje i strah od Boje kazne bio motiv za primanje islama? Kakve je posljedice imalo irenje Osmanskog Carstva po etniku i vjersku strukturu jugoistone Europe?

53

DRUGO POGLAVLJE

Institucije Osmanskog Carstva

Proces osvajanja promijenio je i samu narav stvaranja osmanske drave. Nekadanje pleme postalo je osnivaem goleme imperije. S osmanskog stajalita novi teritoriji nametnuli su potrebu za novim nainima vladanja i novim sredstvima kontrole, upravljanja i eksploatacije. Na te nove metode uglavnom je utjecala islamska politika tradicija, koja se s koljena na koljeno prenosila putem ulema (muslimanski uenjaci i poznavatelji prava), ali takoer i mongolska i bizantska vladarska praksa i praktino iskustvo. Osmanska drava i njezine institucije bile su umnogome hibridne tvorevine: s jedne strane postojala je jaka veza s islamom, a s druge potreba da se razliiti podanici nemuslimani integriraju u politike strukture, potreba suradnje s vjerskim voama drugih naroda kako bi osmanska drava uope mogla funkcionirati. S jedne je strane ideologija sultanove neograniene moi, a s druge realna nemogunost sredinje vlasti da prome sve prostore i sve drutvene strukture. Usprkos nepreciznim i promjenjivim pravilima o nasljeivanju prijestolja, Osmanova dinastija odrala se na vlasti i ostala neosporena vie od est stoljea. Stroga podjela na privatnu i javnu sferu bila je temelj organizacije osmanskog dvora. Vojni sustav imao je neka tipina srednjovjekovna obiljeja (ratnici se bore za vjerske ideale, za plijen ili za povlastice kakve im je nudio sustav lena, oblikovan tako da iskoristi nedostatno pokretne gospodarske resurse), ali i neke crte karakteristine za poetak novog doba (na primjer, plaena stajaa vojska; u njoj su bile spojene srednjovjekovna islamska institucija sultanovih slugu, s jedne, i specifian sustav novaenja, s druge strane, takozvana devirma, danak u krvi: djeaci nemuslimanske vjere uzimani su od obitelji i s vremenom bi postali pripadnici povlatene drutvene skupine, ponosni na svoj poseban status kapikulu29 [sluge Visoke Porte30]). U pokrajinama, uz vojne namjesnike, vlast su obavljale i kadije, nii mirovni suci, birani iz redova ulema, ali su je u praktinom smislu vrile i lokalne zajednice. To to su diljem carstva uspostavljene zajednike institucije nije znailo da su razlike meu pokrajinama i njihove specifinosti ukinute: s neposrednom osmanskom vlau postojale su istodobno i institucije kranskih vazalnih drava. Za neke od njih faza vazalstva bila je samo uvod u potpunu aneksiju, za neke druge pak ona je bila trajno stanje. Osmansko Carstvo bilo je islamska drava. Poivalo je na erijatu, uenju i zakonu muslimanske vjere. Utemeljeno na Kuranu i na sunni, obiajnom pravu (koje ine pripovijesti o Muhamedovim postupcima u raznim prilikama); muslimansko pravo razvilo se tijekom srednjeg vijeka, ali su s vremenom na njega utjecali i razni uenjaci (uleme). Iako je erijatsko pravo, zahvaljujui neprestanim reinterpretacijama, donekle zadralo fleksibilnost, Osmanlije su mu radije dodavale zakone i odredbe koje je izricao sm sultan, neogranieni, suvereni vladar. Za razliku od modernog prava, ovi su zakoni i odredbe zajedno inili kanune (zakonike; rije potjee od grke rijei kanon), i nisu sustavno izvedeni iz nekoga vieg naela. Umjesto toga, zakonici su najee kompilacije i nove formulacije stavova iz obiajnog prava, pa stoga sadre i neke lokalne obiaje jo iz predosmanskog vremena. Premda je vlast osmanskog sultana teorijski bila neograniena, to je sultansko pravo moralo biti u skladu s viim naelima erijatskoga, a najvii vjerski uenjak carstva, eyh-l-Islam, potvrivao je da li je svaki sultanov zakon, odredba ili naredba u suglasnosti s erijatskim pravom.
29 Kapikulu doslovce znai rob (carske) Porte. U tu kategoriju nisu spadali samo janjiari, ve i est drugih regimenti vojske kapikulu, kao i razno osoblje na dvoru. 30 Porta ili Visoka porta je ime kojim se u Europi nekada nazivalo tursku vladu, po Carskoj kapiji kroz koju su smjeli ulaziti strani veleposlanici.

54

OSMANSKO CARSTVO

Iako se u slubenoj ideologiji inzistiralo na politikoj stabilnosti i tradiciji, osmanski politiki sustav zapravo nije bio otporan na promjene. Narav tih promjena vrlo je kontroverzna. Neki historiari smatraju da promjene do kojih je dolo nakon 16. stoljea zapravo predstavljaju opadanje gotovo savrene organizacije klasinog doba. Drugi pak kau da te promjene svjedoe o prilagoavanju carstva izazovima rane moderne ere, te da su usporedive s formiranjem moderne drave u drugim dijelovima Europe i Azije. Na alost, ogranien opseg ovoga nastavnog materijala ne doputa nam osvijetliti sve aspekte politikih promjena u Osmanskom Carstvu, ali svakako valja naglasiti da njegove ustanove nisu bile statine, nego dinamine tvorevine. Izvorni tekstovi navedeni u ovom poglavlju kazuju nam poneto o kompleksnoj naravi osmanskih politikih ustanova, budui da donose razliita, pa moda i suprotstavljena vienja istog pitanja. Cilj im je unaprijediti sposobnost uenika da analiziraju kompleksnu narav politike vlasti.

IIa. Sultan i njegov dvor

II-1. Titule kojima se Sulejman sluio u prepisci s Ferdinandom I. (1562.) Padiah i sultan Bijelog [Sredozemnog] i Crnog mora, asne Kabe i prosvijetljene Medine, svetog Jeruzalema, egipatskog prijestolja najdragocjenijeg u nae doba, provincija Jemen, Aden i Sana, Bagdada, sjedita mira, i Basre i Lahse, i gradova Anurivana31, zemalja Alira i Azerbejdana, zemalja Zlatne horde i tatarske zemlje, Dijarbekira i Kurdistana i Luristana, i Rumelije i Anadolije i Karamanije i Vlake i Moldavije i Ugarske, a osim njih i mnogih drugih velikih i svijetlih zemalja i krajeva []
Bayerle, str. 46-47

Neka se odrekne udobnosti Neka se odrekne pia I neka nema prijatelja Meu nezaslunima Neka ga se neznalica kloni Jer, kako kau, u djece nema mudrosti Oni to su sljubljeni s dravom to gospodare blistavim svetitem Neka stave na kocku i glavu i ivot Neka budu spremni boriti se u svakom trenutku [] Ako i kada bude sultan Ovoga svijeta, ist i savren Nikada se ne smijei licu enstvenih Posluaj istinitu rije Ako si pametan Primi je i prihvati Ako si zaista skroman [ehl-i-dil] Pravi ovjek je onaj iji su nazori Zreli i umjereni Nema ni ljubomore, ni osvete Ni bijesa u srcu njegovu Neka se onaj tko dobro ini boji Alaha Naeg Boga, stalno

Pronai na karti teritorije navedene u Sulejmanovim titulama. Koji teritoriji nedostaju? Kakav dojam eli vladar ostaviti kad se slui ovakvom titulom?

II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Cellzde posvetio sultanu Selimu II. (1566.1574.) Tko eli biti dobar vladar Neka mu kamen bude umjesto jastuka

31 Stara Perzijska prijestolnica Ktesifont, u dananjem Iraku.

55

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Neka njegove oi vide razliku Izmeu glave i repa Neka oprosti pogreku I previd i obian propust Neka vidi Boga svemonog I njegovu sveprisutnost Neka ne bude krt Neka ne bude pohlepan Milostiv neka bude ak I prema onom tko ga je uvrijedio I uvijek neka dijeli pravdu Prema onome to mu erijat propisuje Neka zna istinu [ili Boga, hak] Neka progna tiraniju ovjek bez znanja I nije pravi ovjek Nema prave krvi U ilama glupoga. [] Da ne bijae tijela sultana Selima irokogrudnog kralja, izvora sree Neprijatelj bi zauzeo Zemlju s kraja na kraj A Bog nam ne bi pomogao, ne bi Ni nama dao da je osvojimo.
Cellzde, str. 77-78

Koje sve odlike Cellzde pripisuje idealnom vladaru? Koje ti smatra najvanijima? S obzirom na ono to zna o pravom Selimu II., to misli, kakvu je namjeru pjesnik imao, to je zapravo mislio? Je li ironian (budui da vladarske osobine koje navodi gotovo da prilie svecu), ili samo ponizan? II-3. Razliita miljenja o bratoubojstvu na prijestolju: kronika Mehmeda Nerija o pogubljenju Mustafe Nejakog (1422.) Njegova32 mlaeg brata, znanog kao Mustafa Nejaki, kojem je otac33 dao zemlju Hamid34 i kojega su usvojili emiri iz Germijana35, izazvali su neki zlonamjerni ljudi. Emiri Germijana i Karamana36 dali su mu vojnike, i on je krenuo na Bursu. [] Kada je vijest o tome stigla do sultana Murata, njegovi vojskovoe poslali su poruku arabdaru Ilijasu37 da ga je sultan imenovao glavnim upraviteljem Anadolije. Poslali su mu ak i povelju. Rekli su mu da nekako zaokupi djeaka dok oni ne stignu. arabdar Ilijas odluio se za izdaju, primio njihovu poruku i ostao pripravan. [] Sultan Murat urno je izjahao i stigao do Iznika devetog dana nakon to je krenuo iz Jedrena. [] Dok je bitka trajala, Ilijas-beg zgrabi djeaka iz sedla. Djeak viknu: Uitelju [lala], zato me tako dri? Ilijas mu ree: Vodim te bratu, Murathanu. Mustafa Nejaki tad ree: Ti si okrutni izdajnik. Ne vodi me bratu, on e me ubiti. Ilijas-beg se pretvarao da ne uje pa pognute glave preda djeaka. Glavni zapovjednik Mezid-beg uze djeaka, posjedne ga na veliki ratni bubanj i poljubi ga s potovanjem. Potom ga odvede Murathanu. Murat-han im odmah kaza da uine to je trebalo. Uzeli su djeaka Mezidu, i odveli ga iz Iznika, do jednoga velikog smokvi-

Savjet vladaru bio je est knjievni anr u srednjem i ranom novom vijeku. Prikazivanjem idealnog vladara davao se ideologijski okvir kojeg se suvereni vladar teorijski trebao drati. To je osobito zanimljivo znamo li da je ova pjesma bila posveena Selimu II., pijanici koji se rijetko kada bavio dravnim poslovima.
32 33 34 35 36 37

Murat II. (14211451.). Mehmed I. (14031421.). Osmanska pokrajina na jugu Male Azije. Isprva emirat, potom osmanska pokrajina u srcu Male Azije. Turski emirat na jugu Male Azije, glavni suparnik Osmanskog Carstva u Anadoliji sve do 1468., kada je anektiran. Uitelj Mustafe Nejakog

56

OSMANSKO CARSTVO

na drveta i tu ga udave u vodi. Kad su izvrili zapovijest, poslali su ga u Bursu, kako bi tamo bio sahranjen uz oca. Doekali su ga graani Burse. Uzeli su tijelo i sahranili su ga u skladu s vjerskim zakonom. Potom upitae arabdara Ilijasa: Zato si to uinio? On im odgovori: Na prvi pogled, ini se kao da sam postao izdajnik. Zapravo sam uinio pravu stvar. Da sam ih pustio, ove dvije vojske bi se sukobile i nanijele zlo cijeloj zemlji. Bolja je pojedinana teta od ope tete. K tome, to je stari obiaj. To nisam uinio ja. Nakon toga, vie ga nitko od velikaa nije potovao.
Nesr, II, str. 567-573

Sl. 4. Plan saraja Topkapi (dvora) u Carigradu

Neri ovu kroniku pie potkraj 15. stoljea, tijekom vladavine Bajazida II. (1481.1512.), iji je prethodnik Mehmed II. bratoubojstvo na prijestolju pretvorio u zakon: kad doe na prijestolje, svaki sultan mora ubiti svojega brata kako bi osigurao unutarnji mir u carstvu. Nerijeva pria o ubojstvu Mustafe Nejakog sadri kako slubenu argumentaciju, tako i injenicu da se velik dio osmanskog drutva nije slagao s tom praksom. Zbog ovoga nezadovoljstva, od bratoubojstva na prijestolju odustalo se poetkom 17. stoljea (posljednji zabiljeeni sluaj odigrao se s dolaskom Mehmeda III. na vlast 1595. godine).
Inalcik, sl. 3

Usporedi objanjenja osmanskih pobjeda. to misli, zato su se krvnici odluili ba na ovaj nain ubiti mladog princa? Osim navedenog opravdanja koje navodi arabdar Ilijas, postoje li moda i neki drugi motivi za njegovo ponaanje?

Usporedi plan dvora s tablicom. Pokuaj odrediti neke od najvanijih slubi, i zbog ega su smjetene ba na tim mjestima.

57

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Tablica 1: Dvor i osmanska sredinja uprava

A. Unutranji dvor (Enderun)38 Glavni segmenti: Harem Privatne odaje (has oda) Ratna odaja (seferli oda) Riznica (hazine) Smonica (kiler) Glavni dostojanstvenici: Aga glavnih vrata (Kapi agasi) Aga harema (Kizlar agasi) Nadstojnik osobnih odaja (Has oda bai) Silahdar, nosa oruja (sultanove sablje) Osobni rizniar (hazinedar) uhadar, skrbnik sultanove odjee Rikabdar, skrbnik za pridravanje stremena sultanu B. Vanjski dvor (Birun) Glavni segmenti: Dvorska straa (kapikulu)39 Carska kuhinja Carske tale Glavni dostojanstvenici: Janjiarski aga Zastavnik (Mr alem) Upravitelj carskih tala (Mirahr) Glavni uvar carskih vrata (Kapici basi) Glavni carski glasnik (avu bai) Glavni vrtlar (Bostanci bai) Glavni sokolar (akiri bai) C. Carski savjet (Divan) Stalni lanovi: Veliki vezir (vizir-i azam) Veziri40 Vojni suci (kadiasker) Anadolije i Rumelije uvar carskog peata (nianci) Glavni rizniar (ba defterdar) Admiral (kapudan paa) Nadstojnik pisara (reis-lkitab)

Sl. 5. Carski veleposlanik na audijenciji kod osmanskog sultana

Kakve nam podatke o osmanskoj povijesti i civilizaciji u 17. stoljeu daje ova slika? Sastavi popis svih podataka koje moe izvui iz slike, razmijeni ih s kolegicom/kolegom i usporedite rezultate. Nai neku sliku na kojoj su prikazani veleposlanici na nekom zapadnoeuropskom dvoru u 17. stoljeu. Usporedi slike, osobito ceremoniju prijema, vladarevo dranje, ponaanje veleposlanika i geste prikazanih likova.
Inalcik, sl. 12
38 Sultanove osobne sluge. Uglavnom smjetene u treem krugu Carskog dvora. Osim ena, ljudi koji su sluili u Unutranjem dvoru bili su ili mladii (ioglan, paevi) ili eunusi. 39 Uz janjiare, u trupe kapi kulara, carskih slugu, pripadalo je jo est elitnih postrojbi. 40 Dostojanstvenici imenovani lanovima Carskog savjeta, koji je mogao imati samo etiri, ali i vie od deset lanova. U Carskom savjetu sudjelovao je i glavni namjesnik (beglerbeg) Rumelije, a katkad i namjesnici drugih pokrajina.

58

OSMANSKO CARSTVO

II-4. Kako je Mustafa I. doao na prijestolje (1617.) 23. Zilkade 1026 [= 24. studenoga 1617.] Kada je, u skladu s Bojom voljom, vjeni i sveprisutni sultan Ahmed-han prestao vladati ovim svijetom, emiri, njegovi sinovi, jo su bili vrlo mali. A njegov brat, sultan Mustafa, tek je postao momak. Tako je on, gore navedenog dana, doao na prijestolje. Ali, veziri i vojni zapovjednici, eici, znanstvenici i drugi dostojanstvenici oklijevali su s ukazivanjem potovanja novom vladaru. Mustafa-aga, aga Vrata od sree [Darssaade aghasi], koji je u vrijeme vladavine sultana Ahmed-hana bio vrlo utjecajan u dravnim poslovima, i ovaj se put nije ustezao da svakome dijeli zadatke, povisujui glas, obraajui se glavnom pravnom savjetniku [sheyhl-Islam] Esat-efendiji i zamjeniku velikog vezira [sedaret kaymakami] Sofu Mehmedpai da sultan Mustafa-han nije sasvim pri pameti i razumu, te da njegovim mislima i djelima ne treba vjerovati. Naglaavalo se, meutim, da bi, ako bi se takvog princa u prvim momakim godinama zaobilo u korist djeteta koje bi u tom sluaju dolo na prijestolje, bilo teko izbjei glasine i ogovaranja, te bi to imalo mnogo nedostataka. Takoer je reeno da u ovakvim vremenima sultan Mustafa u svakom sluaju ima pravo na prijestolje, barem s dinastikog stajalita, te da bi osporavanje zakona o nasljeivanju prijestolja izazvalo nezadovoljstvo u narodu. Nadalje, smatralo se da je njegov duevni poremeaj vjerojatno posljedica dugog zatoenitva tijekom kojeg nije smio ni s kim razgovarati, te da e mu se, ako provede neko vrijeme meu ljudima, razum povratiti. I tako je sultan Mustafa iz nude prihvaen za padiaha.
Peevi, str. 337

Peevijeva kronika nita ne govori o specifinim interesima raznih politikih frakcija, ali je vrijedna zbog javnog argumenta koji je zagovaralo osmansko politiko vodstvo. Naime, Mustafa I. vladao je samo nekoliko mjeseci, a 1618. godine smijenio ga je njegov neak Osman II. (1618.-1622.); kad je Osman II. ubijen u janjiarskoj pobuni, Mustafa I. je ponovno vraen na prijestolje tek na nekoliko mjeseci, da bi ga napokon smijenio Murat IV. (1623.-1640.).

Sl. 6. Carska gozba tijekom vojnog pohoda

to bi mogao biti dokaz protiv Mustafina dolaska na vlast?

Hegyi, Zimanyi, sl. 40

59

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Sl. 7. Sultan Bajazid II. (1481.-1512.) u lovu nedaleko od Plovdiva (Filibe)

Hegyi, Zimanyi, sl. 38

60

OSMANSKO CARSTVO

IIb. Devirma
II-5. Sustav devirme41 kako ga opisuje bivi janjiar Kad god zauzmu neku zemlju i pokore narod, carski pisar dolazi odmah nakon njih i uzima sve djeake za janjiare. Za svakoga daje pet zlatnika (dukata) i alje ih preko mora u Anadoliju, gdje ih dre. Tako odvedenih djeaka je blizu dvije tisue. Ako od neprijatelja ne uspije sakupiti dovoljan broj djeaka, onda od svih krana u cijeloj zemlji oduzimaju djeake, iz svakog sela, odreujui broj, koliko koje selo treba dati, kako bi se dostigao traeni broj djeaka. Ti djeaci, koji su odvedeni iz svoje zemlje, nazivaju se ilik. Nakon smrti svaki od njih moe sav svoj imetak ostaviti kome eli. Oni pak koji su uzimani od neprijatelja, nazivaju se pencik. Poslije smrti ovi ne mogu nikome nita ostaviti, nego sve pripadne caru, osim ako neki od njih svojim djelima zaslui osloboenje, tada moe poslije svoje smrti dati kome to hoe.
Mihailovi, str. 164-165

stava i naredio im da s vojnicima odu tamo gdje ima kranskih kua. Ako u kui nekog kranina nau tri sina, dva neka uzmu za cara, a treega neka ostave roditeljima. Ali ako kranin ima samo jednog sina, njega neka mu uzmu silom, za cara. Uinili su kako im je car zapovjedio, obrezali ih prema bezbonikoj saracenskoj [muslimanskoj] vjeri i uili su ih laljivoj knjizi Imamovoj. Nakon toga car je dao zapovijed da se djeca obuavaju u vojnim vjetinama: za borbu i u jahanju. Kad bi dostigli zrelost, car ih je obasipao velikim poastima i zvao ih janjiarima. Oni su bili toliko zaslijepljeni da su se ponaali neasno ak i prema vlastitim roditeljima majkama i oevima ubijali su krane na najsramniji nain, pa su time bili mnogo gori i od Saracena.
Georgieva, Tzanev, str. 126-127

II-6. Kranska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539.) Ovo se dogodilo za vrijeme vladavine bezbonog, nepravednog i zlog turskog sultana Selima42. Potajno i lukavo, on je u treoj godini svoje vladavine razaslao glasnike i slubenike u sve krajeve svojih mnogih kraljev-

Usporedi podatke koje tekstovi II5. i II-6 navode o broju djeaka koji su oduzeti roditeljima, imajui u vidu da je tijekom razdoblja o kojem se govori u ovim tekstovima broj krana u jugoistonoj Europi iznosio barem etiri milijuna. Objasni zato se u jednom od ovih izvora ovaj fenomen preuveliava. Koja je bila prednost sustava devirma za osmansku dravu? Je li za nemuslimanskog djeaka bilo ikakve koristi od devirme?

41 Originalni Osmanski sustav, s poetka 14. stoljea, za novaenje ljudi u sultanovu slubu: iz seoskih krajeva naseljenih nemuslimanskim (kranskim) podanicima Osmanskog Carstva prisilno su novaeni djeaci. Ti su djeaci poslije odvoenja bili preodgajani, to jest, prevoeni u islam, uili su turski i bili obuavani za razne dravne slube. Veina ih je dodijeljena kapi kularima, osobito janjiarima, ali neki su bivali odabrani za slubu na Unutranjem ili Vanjskom dvoru. Tijekom 15. i 16. stoljea velik, a esto i najvaniji dio osmanske politike i vojne elite sastojao se od ljudi koji su doli putem devirme, to znai da je to bio i sustav koji je omoguavao drutveni uspon. Zbog sve veeg pritiska koji su podanici muslimanske vjere vrili na sultana u elji da ostvare vojnu i politiku karijeru, devirma je tijekom 17. stoljea polako izala iz prakse. 42 Selim I. (1512.1520.).

61

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Sl. 8. Popisivanje djece za devirmu

Hegyi, Zimanyi, sl. 41

Kakvu nam informaciju prua ova ilustracija? Tko su prikazani likovi i kako su smjeteni u prostoru? Kako bi trebalo razumjeti njihove geste? to misli, zbog ega je na slici prikazano tako mnogo ena?

62

OSMANSKO CARSTVO

Sl. 9. Janjiarski aga

Unutranjem dvoru od vremena pokojnog sultana Bajazida (koji sad prebiva u raju)43. Na pragu ove osmanske dinastije, poslan sam njima u Boje ime, i dok sam boravio na Unutranjem dvoru, nauio sam mnoge znanosti. Kad je sultan Selim44 doao na prijestolje, napustio sam slubu uvara sultanove odjee [uhadr] i uao u Vanjsku slubu kao dvoranin [mteferrika], s 50 aki dnevno. Potom su mi dodijeljena mjesta uvara vrata [kapc], zastavnika [mr alem], namjesnika [sancakbeyi] Kastamanua, glavnog namjesnika [beylerbey] Karamanije i Ankare, i napokon, za vrijeme naega sultana Sulejmana45, i poloaje vezira i velikog vezira. Kad sam ja, ponizni i nesavreni, napustio Dvor, druio sam se s mnogim uenjacima [ulema], pjesnicima i ljudima od kulture i nastojao, koliko god mogu, oplemeniti svoj karakter usvajanjem raznih znanosti.
Inalcik 1973, str. 84

Hegyi, Zimanyi, sl. 43

Opii odjeu ljudi na slici. Misli li da je takva odjea imala odreenu drutvenu ulogu?

II-7. Lutfi-paa se prisjea svojega ivota od vremena kada je unovaen sustavom devirme Pisac ove rasprave, najslabiji je od svih robova Bojih, Lutfi-paa, sin Abdulmunov. Sultanskom milou, ja, ponizni, rastao sam na

Lutfi-paa (oko 1488.-1563.) bio je veliki vezir od 1539. do 1541. Roen je u Albaniji i unovaen sustavom devirme. Poloaji koje je, redom, zauzimao u sultanovoj slubi tipini su za karijeru sultanovih slugu u 15. i 16. stoljeu (rano zapoeta karijera u Unutranjem dvoru poslije omoguuje dobivanje dobrog poloaja u Vanjskome, i nakon toga jo i mogunost izravnog slanja kao namjesnika u neku od pokrajina, to je, naelno, bilo preduvjet za imenovanje na mjesto velikog vezira u Carskom savjetu). Iako su Lutfijeva osobna postignua impresivna, ne smijemo zaboraviti da su od vladavine Mehmeda II. pa do kraja 16. stoljea veliki veziri mahom birani iz reda podanika uzetih devirmom.

43 Bajazid II. (1481.1512.). 44 Selim I. (1512.1520.). 45 Sulejman I. (1520.1566.)..

63

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Lutfi-paa se mnogo vie istie po svojim kulturnim sklonostima kao i po tome to je, kada se povukao s poloaja velikog vezira, postao znaajan autor politikih tekstova. Njegovi spisi vani su i stoga to govore o primanju islama: ini se da je u neko doba, nakon to je Lutfi odveden, i njegov otac primio islam.

Pogledaj tablicu br. 1 i pronai funkcije koje je Lutfi obnaao u sredinjoj osmanskoj upravi a prije no to je poslan da vlada u raznim provincijama. to nam Lutfijev sluaj govori o mogunostima drutvenog napredovanja u osmanskom drutvu? Moemo li iz ovog sluaja izvui neke openitije zakljuke?

IIc. Timarski sustav

II-8. Pravila o raspodjeli timara Prihodi koji se od njih dobivaju zovu se plodovi rata [ml-i mukatele]. To znai da se taj prihod dobiva u zamjenu za sudjelovanje u borbi protiv neprijatelja. [] to se timara tie, dvije su vrste. Timar moe biti dodijeljen i zaveden [u knjige] [tezkirel] ili nezaveden [tezkiresz]. Evo to tono znai dodijeljen i odobren i ne-dodijeljen: budui da je ogranien dio [ili koliina] koju svaki glavni namjesnik [beglerbeg] moe dodijeliti i izdati povelju na to [berat], na kojoj e napisati potvrdu [tezkire] o dodjeljivanju, a povelja e potom biti odobrena na Carskom sudu [u Istanbulu], zato su se javile te dvije oznake, dodijeljen i odobren i ne-dodijeljen.
Hezarfen, str. 139

na penicu [resmi gendm] i porez na zemlju [resmi ift], porez na zemlju za seljake s malim imanjima [resm-i bennk] i obaveze za neenje bezemljae [resm-i cebe = resmi caba], kao i desetinu od vinograda [sr-i bag], to sve zajedno iznosi 5.000 aki, kako je u popisnom registru [defter-i mufassal] svojom rukom zabiljeio nadzornik, a skupni popis [defter-i icml] pokazuje da 3.000 aki od ovoga iznosa treba dodijeliti drugdje
Barkan, str. 771-772

Zato je drava tako detaljno popisala porezne obaveze posjednika timara?

Koji je timar bio vei: onaj koji je dodijeljen i zaveden ili onaj koji je nezaveden? to misli zato?

II-10. Ponovno imenovanje za posjednika srednjeg ili veeg timara au Mustafa bin Ahmed, kojem je oduzet timar od 15.100 aki u Kajseriju, sada dobiva sljedee: timar od 1.600 aki u Endirliku i drugim selima okruga (nahije) Cebel Erci, timar od 2.000 aki u seocetu Gaziler i drugim mjestima okruga Koramaz, koji je ranije drao pokojni Abdul-Kerim; timar od 2.000 aki od prihoda [mahsul] tvornice boze [boza hane] u gradu Kajseriju, koja je pripadala Abdul-Kerimu; timar od 800 aki

II-9. Popis prihoda koje spahija treba prikupiti od timara etrdeset mukih glava iz seljakih domainstava [kirk nefer reaya] i tri zemljina posjeda [zemin], selo Ardic Agil, iz kojeg upisani prihodi obuhvaaju ubiranje desetine u itu [sr] i stonoj hrani [salriyye] i porez
64

OSMANSKO CARSTVO

u selu Kenari, okruga Irmak; timar od 3.000 aki u Istefani i drugim selima Cebel Ercia; i nekoliko drugih manjih imanja, sveukupno 15.100 aki.
Jennings 1972, str. 212

Koje su mjere bile poduzimane da osiguraju slubu posjednika timara? Usporedi osmanski sustav timara s feudalnim sustavom. Sl. 10. Naoruani spahija

Objasni zbog ega su izvori prihoda u veem timaru tako rasuti.

II-11. Pravila o posjednicima timara koji se nisu odazvali pozivu u rat Timar od 2.500 aki u Kosterskom okrugu (nahiji) je slobodan [mahll] jer Sulejman ove godine nije iao u pohod na Revan (Jerevan). Propustio je da obavi i svoju dunost [hidmet, hizmet] i izvri nadzor [yoklama]. Na temelju pisane pohvale Muse, zastavnika [alaybey] iz Nigde, timar je dodijeljen Mahmudu, koji je imao potvrdu o imenovanju [berat] za timar od 3.000 aki. Potvrda [tezkere] je poslana glavnom upravitelju [beglerbeyu] Karamanije Ibrahimu da potvrdi timar. Dervi Mehmed, koji je posjedovao [bio mutasarrif] timar od 3.000 aki u okrugu Sahra, nije iao na Jerevan. au Mahmud preuzeo je njegov timar, ali ni on se nije prikljuio pohodu, tako da je timar sad opet slobodan. Prenesen je [tahvil] s Mehmeda na Hamzu, u skladu s potvrdom Hasana, glavnog upravitelja [beglerbeya] Karamanije. [datirano] 1. Zilkade 1025.; Ereli
Jennings 1972, str. 212

Inalcik, sl. 25

Potkraj 16. i tijekom 17. stoljea voeni su sve tei ratovi protiv Austrije i Perzije, a s obzirom na velike udaljenosti, posjednici timara nisu uvijek imali dovoljno vremena da se vrate da prikupe danak i kontroliraju svoj feud. Zbog toga mnogi od njih i nisu ili u rat, zbog ega su im vlasti, u skladu sa zakonom, oduzimale zemlju i tako ih kanjavale za neposluh.

Opii oruje i opremu spahija. Usporedi ovu sliku sa slikama drugih europskih konjanika u 16. stoljeu. Pronai slinosti i razlike. Da nismo dali objanjenje uz sliku, to bi prvo pomislio/pomislila? Postoji li neto posebno zbog ega bi odmah mogao/mogla prepoznati ove ljude kao osmanske vojnike?

65

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sustavu

II-12. Savjeti Murata I. Evrenos-begu pri imenovanju za upravitelja (1386.) Primi i upamti ovaj savjet: Treba znati da su mjesta pokrajine Rumelije46 udaljena jedna od drugih. Da bi vladao njima, zadovoljio njihove potrebe i odravao red, svakako e trebati mnogo ljudi od maa i od pera. uvaj se da ne posegne za bogatstvom svojih ljudi. [] Onaj tko zamiri na vjeru na ovom svijetu zaboravlja se bojati Boga. Ne mijeaj se u te stvari. Ne pouzdaj se ni u koga i ne otvaraj se ni pred kim. Mnoge e vidjeti da poste tijekom dana i da su na nogama nou, iako se klanjaju idolu. Pazi se takvih. Ne dopusti da te zavara vanjski izgled Ako poeli staviti nekoga na svoje mjesto, ne oslanjaj se na ono to o njemu zna odranije. Moda se u meuvremenu promijenio. Jer tijelo sina ovjejeg mijenja se od prilike do prilike Stoga dobro pogledaj i dobro posluaj onoga kome povjerava neki posao. Vidi je li u svemu isti onakav kakav je bio prije, i prema tome mjeri njegove rijei. Neka se nitko ne nae uvrijeen. Posluaj takoer i ovaj savjet: Ako namjesnici koje odredi za unutranjost budu marljivi, i podanicima (raji) e biti dobro [] I naredi svima da muslimane u dijelu kojim upravljaju smatraju svojom braom. I neka podanike ne dre strogo, neka im ne ine naao i neka ih ne diraju. Neka stalno imaju na umu da e doi dan kada e zapisi s djelima poinjenima u prolosti padati kao snijeg, da e doi dan suda. Neka se pobrinu za siromahe. Neka osiguraju dovoljno sredstava za ivot. Siroti su Bogu dragi. On e na sebe preuzeti siromatvo sirotih. On nee gledati na one koji na ovome svijetu imaju blago Naroito potuj ugledne ljude, a meu uenima Elvanu Fekihu neka se njegovo znanje uvea! koji je imenovan za ejh-el-islama sve Rumelije. I vodi rauna o svojim duhovnicima (imamima) koji su nasljednici Prorokovih potomaka. Daj im svu ljubav i milost, potuj ih i titi Otvori vrata za nagrade i darove spahijama. uvaj se kako preiroke ruke tako i krtosti. Ne mijeaj se u postavljanje spahija, ne primaj od njih ni najmanju stvar kao nagradu za to to si ih postavio. Ne uzimaj lako. Radi to briljivije moe. Ne razmei se svojom hrabrou i junatvom, ali neka ti ma uvijek bude otar. Hrani svojega konja. Neprestano pokazuj koliko si bogat i neprestano dijeli darove. I nemoj se uzrujati kad te prihodi od zemlje koju si uzeo sabljom navedu da kae: Oni su nedovoljni za sve moje trokove! U sluaju potrebe, pii nam ovamo. Mi emo ti bez ustezanja dati ono to imamo ovdje. Poslat emo ti sve to moemo. [] Napisano svetog mjeseca evala, godine 788. [1386.].
Odbrani, I, str. 187-189

Koje bi skriveno znaenje moglo biti u nekim savjetima (npr. hrani svojega konja)? Kakvu ulogu ima vjera u Muratovim savjetima? Koga se treba pribojavati Evrenos i zbog ega? to misli o sultanovim savjetima? Jesu li oni uope primjenjivi u ivotu osmanskog upravitelja? Koji bi savjeti mogli biti od koristi i uenicima danas?

46 Doslovce: zemlja Grk (Rum ili). U osmanskim tekstovima iz 14. i 15. stoljea ovo je bio naziv za europski dio Osmanskog Carstva, i njime je upravljao glavni upravitelj (beglerbeyi). Poslije novih osvajanja, tijekom 16. stoljea, Osmanlije su po Europi osnivale i druge administrativne cjeline, ali je pokrajina Rumelija i dalje obuhvaala vei dio Balkanskog poluotoka.

66

OSMANSKO CARSTVO

II-13. Ferman Mehmeda I., izdan monasima samostana Margarit, u blizini Sera (1419.) Ovo je careva volja, a razlog zbog kojeg dajemo ovu sretnu zapovijed neka Bog svemogui d da ona traje zauvijek jest sljedei: Moj pokojni djed i otac htjeli su izdati zapovijedi koje se tiu vlasnika svetih dokumenata, pustinjaka samostana Margarit. Proglasili su ih nepovredivima i njihovu su zemlju izuzeli od poreza, ukljuujui vinograde i mlinove, njihove zaklade [vakifs], ukljuujui tu i sela, zemlju, vonjake i kue, takoer su izuzeli od poreza kue i ovce podanika [raje] u Zuhni. Tako sam, u skladu s njihovim zapovijedima, i ja proglasio njihov posjed nepovredivim i izdao ovu svetu zapovijed. Svi su pustinjaci izuzeti od plaanja haraa (ukupni porez zajednice). Doputeno im je da i dalje posjeduju sva spomenuta dobra kao i u prolosti. U cjelini, ovu bi zapovijed trebalo primjenjivati na sve to su oni posjedovali u vrijeme mojega djeda i mojega oca kao i na ono to posjeduju danas. Nitko im ne smije stati na put, usprotiviti im se ili im smetati; nikakve promjene nisu doputene. Oni [monasi] su izuzeti od obveze sluenja kao glasnici, kuluenja i plaanja svih drugih poreza.
Todorova, str. 49

u istom susjedstvu, i u njegovoj prisutnosti izjavio: Ovaj ovjek, Osman-baa, dri moju enu Petkanu u svojoj kui i odbija je vratiti iako sam ga zamolio. Osim toga, pokuava je nagovoriti da se rastane od mene. Tako je skriva u svojoj kui i ne eni se njome. Molim sud da ispita optuenog o ovoj stvari i da zabiljei njegov odgovor. Poslije Ilijine izjave, spomenuti Osman pozvan je pred sud [kako bi dao izjavu o optubi]. Osman je priznao da tuitelj govori istinu i doveo je spomenutu nemuslimanku Petkanu pred sud i vratio je njezinu muu Iliji.
Turski izvori 2, str. 119

to moe zakljuiti o poloaju ene u tom drutvu? Zbog ega Petkanu nitko nita nije pitao? to misli, to bi ona rekla da je mogla sama birati? Je li zatita podanika (raje) bila samo mrtvo slovo na papiru?

II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jednoga muslimana i jednoga kranina (Vidin, 1700.) Ivan, sin Nikolin iz grada Vidina, Karamanski okrug, pojavio se pred svetim sudom u prisutnosti brijaa, usta-Jumera, sina Alijeva. Podignuo je tubu protiv njega zbog sljedeeg razloga: Ivan je naslijedio vinograd od 3/4 jutra u okrugu Kozlovec, koji granii s vinogradima sljedeih ljudi: Manua, Jovana pekara, Nikole, i s dravnom cestom. Spomenuti Jumer otuio je vinograd. Tijekom ispitivanja Jumer je izjavio da je prije nekog vremena kupio sporni vinograd, koji granii s vinogradima istih tih ljudi, i to za 15 groa47 od dravnog slubenika kao dravno dobro bez vlasnika. Poslije smrti prijanjeg vlasnika, Ivana Simiijate, koji je

Razgovarajte o tome zbog ega su monasi iz Margarita traili od Mehmeda I. nove povlastice, iako su ih ve bili dobili od Murata I. i od Bajazida I.

II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jednoga kranina i jednoga janjiara (Sofija, 1618.) Ovim se potvruje da se nemusliman Ilija, stanovnik grada Sofije, Baniorskog susjedstva (mahale), pojavio pred erijatskim sudom i prijavio janjiara Osman-bau, koji ivi

47 Gro (gurush), osmanski naziv za velike srebrnjake (talire). Budui da su se dugo rabili groevi kovani u raznim europskim zemljama u kasnom 17. stoljeu, Osmanlije su poele kovati vlastiti gro, koji je kasnije postao obraunska jedinica, jednaka vrijednosti od 40 para i 120 aki.

67

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

umro bez nasljednika, vinograd je postao dravno vlasnitvo. Nikola je prigovorio da to to je Jumer rekao nije istina i pozvao je dva svjedoka, koji su potvrdili da vinograd doista pripada njemu. Potom je sud zapovjedio optuenom da pozove svjedoke koji e potvrditi njegov iskaz i za to mu je odredio rok. Kako Jumer nije uspio pronai svjedoke u odreenom roku, sud je predloio da pod zakletvom izjavi da je zaista kupio vinograd kao dobro bez vlasnika. Jumer se sloio i zakleo se u Boga. Na osnovi toga sud je naloio Ivanu da obustavi sve daljnje zakonske postupke glede vinograda.
Georgieva, Tzanev, str. 293

toga ovjeka pred svakim sudom, to i potvrujemo svojim potpisima. [Potpisi]

Zerlentou, str. 67-68

Procijeni rizik kojim su se stanovnici Mikonosa moda doveli u opasan poloaj time to su se pobunili protiv kadije. Koji su stavovi stanovnika Mikonosa?

II-17. Presuda protiv kocabai Todorakija iz Samakocuka (1762.) Presuda zamjenika suca [naiba] okruga [nahije] Midye: Nakon to se predstavio, i nakon to se pokazalo da ima pravo ubiranja cizije (glavarine) za Istanbul i okolne podreene okruge, hadi-Ibrahim nam je ispriao kako je u Midijskom okrugu, koji pripada jednom od tih okolnih okruga, u selu Samakocuk, koje pripada Midijskom okrugu [nahiji], stanoviti zimija (podanik nemusliman) imenom Todoraki, koji je kocabaa za zatiene podanike (nemuslimane, raju) ovoga sela, okupio oko sebe vie od sto i pedeset ljudi i rekao: mi podanici Samakocuka neemo prihvatiti pozive za ciziju, neemo dopustiti da kroi u nae selo, pa je jo i tvrdoglavo pruao otpor, i ak je iao tako daleko da je udario straare koji su pratili spomenutog tuioca, i ostajao uporan u pobuni, zbog ega su prihodi za dravnu kasu samo djelomice i nepotpuno prikupljeni. On [Hadi-Ibrahim] me je zamolio da izdam carsku zapovijed kojom e se prije spomenuti podanik (zimija) osuditi na veslanje na galiji sve dok se ne popravi. Neka ovo bude moja pisana zapovijed: ako iznova pokua ometati plaanje poreza koje nalae Sveti zakon [erijat], neka silom bude doveden pred moj Carski sud [tj.u Istanbul] i potom baen na galiju kako bi istinski bio kanjen.
Kala, str. 177

Da si ti kadija, kako bi presudio/presudila u ovom sluaju? Je li kadija doista povjerovao Jumerovoj zakletvi, ili je sve bilo namjeteno? to zna o obiaju zaklinjanja u srednjovjekovnom pravu? Jesu li kadije uvijek titili muslimane od nemuslimana (raje)? Jesu li kadije uvijek donosili pravedne presude? Obrazloi svoje miljenje sluei se dvama navedenim tekstovima.

II-16. Zajednica na otoku Mikonos odluuje protjerati kadiju (1710.) Godina 1710., 9. rujna, Mikonos Mi, dolje potpisani lanovi zajednice Mikonos, vidjeli smo nevolje i mete koje je na otok pretrpio od potovanog glavnog suca koji nas na svaki nain nastoji okriviti, i s obzirom na sve klevete i sve ono to namjerava uiniti, okupili smo se, mladi i stari, sveenici i narod i cijela pastva Crkve nae svete Bogorodice, zatitnice ovoga otoka, smatramo opravdanim da se spomenuti sudac udalji s otoka kako bi se okonali skandali i nevolje; a cijela zajednica obeava da e, ako bi netko imao tete od ovoga, braniti i podrati

68

OSMANSKO CARSTVO

Imaj u vidu da se spahija nije alio kadiji nego izravno Carskom savjetu u Istanbulu.

Kako su se stanovnici Samakocuka odupirali utjerivaima poreza? Kakav je bio sultanov stav spram tog pitanja? Je li Todoraki imao izgleda izbjei kaznu?

smijete dopustiti da ih netko, suprotno gore spomenutoj uzvienoj povelji i drugim plemenitim ispravama, zlostavlja ili uznemiruje traenjem poreza, bilo u njihovim samostanima, a isto tako i kad se nalaze u odgovarajuim zaseocima, selima ili nurijama pokrajine Bosne, bili oni na cesti ili u svojem stanu. Vi ete ih prema odredbi plemenitog fermana zatiivati i braniti u svakom susretu i postupat ete prema sadraju ove bujruntije, uvajui se, to vie moete, da uinite neto protivno ovome. Tako zapovijedam.
Beni, str. 303

II-18. Osmanska povelja kojom se tite samostani u Bosni (1785.) Paina bujruntija [vrsta Osmanske povelje] vama, gospodo kadije, koji se nalazite u pokrajini Bosni, vama, zapovjednici, i vama, sakupljai poreza, daje se na znanje na koji su nain redovnici triju samostana [Kreevo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska] slobodni i izuzeti od bilo kakva javnog poreza, snagom uzviene povelje i plemenitih fermana koji se nalaze u njihovim rukama. Vi nikad ne

Potkraj 18. stoljea, kada je sredinja vlast u provincijama ve bila slabija, podanici su od lokalnih vlasti esto traili posebne povelje.

Usporedi povlastice navedene u tekstovima II-13. i II-18.

IIe. Pokrajine i vazalne drave

II-19. Nagodba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahidnamom Murata III. (1575.) [] Svojevremeno je knezovima i vlasteli Dubrovnika, zbog poslunosti i pokornosti, odanosti i asti koju su pokazali u vrijeme mojih pokojnih velianstvenih predaka, neka Bog osvijetli dokaze [njihove veliine], dodijeljena povelja. [] Svake godine e, u skladu sa starim obiajem, poslati dvanaest tisua pet stotina zlatnika [filori], koje su odvajkada slali naem Dvoru, sjeditu slave, putem svojih poslanika. Vie poreza [haraa] od navedenih 12.500 zlatnika nee se traiti. Moji namjesnici [sandakbegovi], slubenici [subae], timarnici, ukratko, svi koji stoje u sjeni moje moi, nee initi naao njihovoj zemlji i posjedima, njihovim tvravama i njima samima. Isto kao to su njihov grad i zemlja i ranije bili sigurni i tieni, tako e biti sigurni i zatieni i nadalje. Iz susjednih zemalja svatko, bio neprijatelj ili prijatelj, kopnom ili morem, smije doi u njihov grad i otii iz njega; nitko to ne smije zabraniti niti se mijeati u to. Njihovi trgovci smiju trgovati u mojim zemljama koje su pod [Bojom] zatitom; mogu dolaziti i odlaziti. Nitko se ne smije mijeati u ono to im pripada (stvari, ivotinje i druga dobra), niti ih ometati. I ne smiju im naplaivati cestarinu.
Biegman, str. 56-57

69

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Koje je obveze imao vazalni Dubrovnik? to misli o posebnim odredbama vezanima za trgovinu i trgovce? Jesu li one koristile samo Dubrovanima ili su i Osmanlije imale neke koristi od toga?

Kakve je obveze imala vazalna drava? Komentiraj uvjet dokle god su prijatelji mojih prijatelja i neprijatelji mojih neprijatelja.

II-20. Ahidnama48 Ahmeda I. za Transilvaniju (1614.) Obeavam i zaklinjem se []: dokle god spomenuti knez [beg] i vojni zapovjednici i drugi velikodostojnici Gornje Ugarske budu podanici moje Visoke porte, i to iskreno, s vjerom i au, prijatelji mojih prijatelja i neprijatelji mojih neprijatelja, dokle god budu djelovali zajedno i u dogovoru sa spomenutim Bethlenom Gabrielom49 i trudili se otjerati i satrti neprijatelja koji bi s bilo koje strane mogao napasti Transilvaniju, te, da bi dokazali da su odani i pokorni, poalju ove godine, svojom voljom i slono, svoje darove [peskes] mojoj Carskoj Porti, prema bogatstvu i mogunostima koje ima njihova zemlja. Do tada u ih, zauzvrat, tititi na svaki nain od njihovih neprijatelja, kad god se ukae potreba za mojom pomoi i potporom; sve tvrave i gradovi, kao i sve zemlje u njihovu posjedu ostat e, odsad pa nadalje, u njihovim rukama, i u to se nee mijeati apsolutno nitko: nijedan glavni upravitelj [beglerbeg] ni upravitelj [beg] koji mi slui, niti vrhovni zapovjednik [serasker] moje vojske. Njihovi se obiaji, poredak, pravila i vjera ni na koji nain nee mijenjati, kao ni obiaji koje njeguju stoljeima; nitko se ne treba mijeati u to niti im initi naao, nego ih ostaviti da ive mirno pod okriljem pravde. [] A od spomenute zemlje neemo traiti vee poreze no to su ovi dosadanji.
Gemil, str. 165

II-21. Autonomija Moldavije (1716.) Moldavski kneevi bili su lieni prava objave rata, sklapanja mira, potpisivanja ugovora, slanja glasnika kneevima susjednih zemalja u vezi s dravnim poslovima, iako im je bila dana puna sloboda i gotovo iste ovlasti donoenja zakona kao i nekad, izricanja kazne, uzdizanja nekoga do poloaja bojara50 ili oduzimanja te poasti, nametanja poreza i ak imenovanja biskupa, i jo slinih ovlasti. A vlast kneza nije se protezala samo na uglednike i stanovnike Moldavije, nego i na turske trgovce i druge ljude raznih stalea sve dok borave na njegovu teritoriju: njihov ivot i smrt u njegovim su rukama [], svi civilni i vojni velikodostojnici u njegovoj su milosti: on daje onima koji su mu dragi, uzima od onih koji mu se ne sviaju. A u tom inu davanja, knez se ne mora obazirati ni na kakva pravila. [] Knez ima istu vlast ne samo nad pripadnicima niega sveenstva nego i nad mitropolitima, biskupima, arhimandritima, opatima [egumens] i svim pripadnicima crkve ako su bili nepravedni ili inili neto to teti narodu ili bi kovali zavjere protiv kneza ili drave. Knez ih tada moe, bez ikakvih prepreka i bez suglasnosti konstantinopolskog patrijarha, ukloniti s poloaja u crkvi, ali ne i u sveenstvu i ak ih moe, ako prilike to nalau, kazniti smru []. Pa ipak, on nema isto tako veliku mo nad imutkom stanovnika Moldavije. Istina je da se, bez obzira na visinu poreza koje je na-

48 U praksi osmanske drave, ahidnama je povelja koju sultan izdaje nemuslimanskoj dravi s kojom je sklopio mir. Nju nisu dobivale samo klasine vazalne drave, nego i Mletaka Republika, Poljska i druge. Osmanlije su dugo izbjegavale praksu formalnih bilateralnih ugovora, izdanih i potpisanih od obje ugovorne strane; meutim, i o odredbama ahidname obje su se strane dogovarale prije nego to bi potpisale formalni dokument. 49 Knez Transilvanije 1613.1629. 50 Bojar je bila i titula uglednika i naziv slube.

70

OSMANSKO CARSTVO

metnuo zemlji, nitko nije mogao oduprijeti njegovim zapovijedima ili pokazati neposluh, a da se ne dovede u opasnost da izgubi glavu; meutim, i on sam je, sa svoje strane, prisiljen prijaviti osmanskom dvoru to je prikupio. Premda mu nitko nije mogao suditi, ako bi ga netko potkazao velikom veziru za prolijevanje krvi nevinih, ipak bi se naao u velikoj nevolji ako bi se cijela zemlja alila na previsoke poreze. I ako bi se pokazalo da je kriv, bio bi kanjen izgonom ili bi mu sva imovina bila konfiscirana, budui da knez moe biti osuen na smrt samo ako povede bunu ili ako odbije platiti godinji hara. Meutim, ni ova zabrana nije tako stroga da je narod ne bi zanemarivao. Zapravo, ako se knez darovima umilio veziru i njegovu zamjeniku [kethda], rizniaru [defterdar] i drugima koji imaju poseban utjecaj na cara, nije morao strepiti od pritubi bojar ili ak itave zemlje, budui da ne postoji ta stvar koju branitelj ne bi mogao obraniti pred turskim sudom samo ako su mu ruke pune darova. Stoga, koliko god turska tiranija nad Moldavijom bila teka, ipak njezin knez moe initi to god mu je volja, a da se nieg ne mora plaiti: nijedan graanin ne moe se oduprijeti njegovoj volji a da ne bude kanjen.
Cantemir 1973, str. 127-128

Slae li se Dimitrie Cantemir ili kritizira proirenje ovlatenja unutar kneevine moldavskih kneeva? Ocijeni koje su dobre, a koje loe strane ivota u vazalnoj dravi, u usporedbi sa ivotom u obinoj osmanskoj provinciji. Pokuaj odrediti specifine okolnosti za razliite drutvene skupine. II-22. Francuski putnik Flachat o posebnom statusu vlakih kneeva (1741.) U Bukuretu sam primijetio neto to mi je izgledalo vrlo udno. Iako sultan raspolae ovom kneevinom po svojoj milosti, Turci ovdje nemaju nijednu damiju i nisu pod kneevom vlau. Oni samo priznaju vlast sultanova namjesnika, i jedini ih on ima pravo kazniti. Pa ipak, stvari stoje drugaije s Rumunjima, Grcima i drugim kranima: vojvoda ili gospodar Vlake moe despotski upravljati njihovim ivotom i imetkom, ako se njegove mjere i odluke ne kose sa sultanovima, budui da on posve ovisi o njemu, i svaki put kada zakasni s dankom koji duguje Porti ili pak ne ispuni svoje obveze prema njoj, mora biti spreman na svrgnue s prijestolja ili moda ak i na to da ostane bez glave. On je vie namjesnik nego to je vladar. Vojvoda Constantin [Mavrocordat]51zasluio je bolju sudbinu; sve bi zemlje bile sretne kada bi imale takvog vladara.
Cltori, IX, str. 257

Dimitrie Cantemir (1673.-1723.) u dva je navrata bio moldavski knez (1693. i 1710.-1711.), a nakon neuspjene pobune protiv Osmanlija 1711. pobjegao je u Rusiju. Budui da je vei dio mladosti proveo u Istanbulu, postao je jedan od najveih europskih poznavalaca Osmanskog Carstva i napisao je, meu ostalim radovima, povijest Osmanskog Carstva te jednu raspravu o muslimanskoj vjeri. Opis Moldavije napisao je na latinskom, budui da je to djelo bilo namijenjeno zapadnoj publici.

Kakva su ogranienja vrijedila za Osmanlije u vazalnim dravama? Usporedi izvore iz ovoga odjeljka s izvorima iz odjeljka I-8.

51 Constantin Mavrocordat (1711.-1769.) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika pravoslavne grke elite u Konstantinopolu, takozvanih Fanariota, u 18. stoljeu. Izmeu 1730. i 1769. vladao je Vlakom est, a Moldavijom etiri puta. Izuzetno obrazovan, ukinuo je kmetstvo i poduzeo mnoge druge reforme u duhu prosvijeenog apsolutizma

71

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Tablica 2: Tipologija teritorijalne uprave u Osmanskom Carstvu (16. stoljee) A. Osnovne osmanske pokrajine (ejaleti, zvani takoer i live ili vilajeti) njome upravlja vrhovni upravitelj (beglerbeg) dijele se na nekoliko sandaka kojima upravlja sandakbeg, a koje, opet, ine nekoliko kaza, kojima upravljaju kadije vei je dio zemlje podijeljen putem timara (feuda) primjeri: Anadolija, Rumelija, Budim, Cipar i dr. posebne okolnosti: manje regije i zajednice koje uivaju posebne povlastice ili lokalnu samostalnost (primjeri: samostani na Atosu i Sinaju, nekoliko planinskih ili otonih zajednica u Crnoj Gori, Albaniji, Grkoj i dr.) B. Osmanske pokrajine drugog pojasa openito, ejaleti kojima upravljaju glavni upravitelji koje imenuje sultan uglavnom organizirane u skladu s posebnom financijskom regulacijom (sustav salyane; samo djelomice integrirane u sustav feuda ili sasvim izvan njega) primjeri: Egipat, Bagdad, Basra, Tunis, Jemen i dr. posebne okolnosti: rijetko kada u ejaletima, ee na razini sandaka, vlast se mogla i naslijediti (primjeri: Lahsa, Adana pod obitelji Ramazan-oullari, nekoliko kurdskih sandaka; Vidin u 15. i 16. stoljeu pod obitelji Mihalolu i dr.). C. Muslimanske vazalne drave drave koje su priznale osmansku vlast ali su zadrale svoju tradicionalnu organizaciju; ipak, sultan je imao udio u imenovanju njihovih vladara uglavnom su imale velik politiki, vojni i/ili simboliki znaaj za Osmansko Carstvo, i dobivale su financijsku pomo u raznim oblicima primjeri: Krimski hanat, erifat u Meki i dr. posebne okolnosti: 1590.-1603. i Perzija je plaala danak Osmanskom Carstvu, ali nije trajno bila njegov vazal. D. Kranske vazalne drave drave koje su priznale osmansku vlast, plaale sultanu danak, prilagoavale se osmanskoj politici, ali su sauvale autonomiju i tradicionalne kranske institucije (tj. nisu morale prihvatiti muslimanski/osmanski zakon) primjer: Dubrovnik, Vlaka, Moldavija, Transilvanija, Gruzija, Hios (do 1566. godine) i dr. posebne okolnosti: neke kranske drave plaale su danak ili samo za dio teritorija (na primjer, Venecija za Cipar 1517.-1570.; Habsburgovci za Gornju Maarsku 1533.-1593.) ili kao zatitu, kako ne bi bile pljakane (na primjer, Poljska i Litva plaa Krimskom hanatu, a povremeno i Osmanlijama), ali su zadrale politiku neovisnost

72

OSMANSKO CARSTVO

TREE POGLAVLJE

Vjerske institucije, zajednice i obredi

Osmansko Carstvo objedinjavalo je narode najrazliitijih vjera. Lojalnost islamu bila je kljuna legitimacijska osnova i za sultana i za osmanlijsku elitu, ali isto tako je bilo vano integrirati i podanike koji nisu bili muslimanske vjere. Osim toga, vjerska raznolikost bila je daleko izraenija u jugoistonoj Europi nego u bliskoistonim ili afrikim pokrajinama Osmanskog Carstva. Ovo poglavlje nastoji rekonstruirati sredinju ulogu vjere u ivotu narod u jugoistonoj Europi tijekom osmanske vladavine. U politikom smislu, vjera je bila presudna: drutvena struktura u Osmanskom Carstvu temeljila se na podjeli na muslimane i nemuslimane, dok su se nemuslimanski podanici dalje dijelili na pravoslavnu, idovsku, armensku zajednicu [millet]. Vjerske institucije bile su kljune u artikulaciji interesa i potreba ovih zajednica. Pravoslavna crkva odravala je posebne odnose s osmanskim vlastima, ali su i vjerski poglavari drugih vjeroispovijesti suraivali s osmanskom dravom. Pa ipak, za veinu ljudi religija je manje bila pitanje politike i institucija, a vie stvar vjere i odnosa s Bogom. Vjerski obiaji bili su u samom srcu svakodnevice za veliku veinu ljudi, a izvori uvrteni u ovo poglavlje nastoje na njih baciti neto vie svjetla. Veina tekstova dotie i vrlo kontroverzno pitanje vjerske tolerancije u Osmanskom Carstvu. Mnogi historiari inzistiraju na tome da je Osmansko Carstvo bilo muslimanski imperij, te da su u njemu krani ugnjetavani po vjerskoj osnovi. Drugi historiari pak skreu pozornost na to da su se u isto to vrijeme i po Europi vodili vjerski ratovi i da su nekrani mogli birati izmeu pokrtavanja i iseljavanja, dok su Osmanlije bili daleko tolerantniji, budui da su svojim podanicima kranima doputali zadravanje vlastite vjere, i ak su prihvaali i izbjeglice drugih vjera. Iako u obama ovim stavovima ima zrno istine, oni ipak sadre jasne ideoloke implikacije i u prilinoj mjeri pojednostavljuju povijesne injenice. Tekstovima koje navodimo u zavrnom odjeljku ovoga poglavlja nastojimo pomoi uenicima shvatiti kompleksnost suivota razliitih religija, jednako kao i razmjere diskriminacije u osmanskoj jugoistonoj Europi, te postaviti sve to u komparativnu perspektivu.
73

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

IIIa. Muslimani
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije u Istanbulu (sredina 16. stoljea) [Sultan Sulejman] blizak Bogu, velianstvenom gospodaru i svemonom tvorcu svijeta i vlasti, [sultan Sulejman] koji je njegov rob, silan boanskom snagom, kalif to zrai Bojom milou, On koji ispunjava naredbe Tajne knjige i provodi njezine odredbe u (svim) nastanjenim dijelovima zemlje: Osvaja zemalja istoka i zapada, s pomou Svemogueg Boga i svoje pobjedonosne vojske, gospodar svjetskoga carstva, sjena Boja nad svim narodima, sultan sultana Arapa i Perzijanaca, objavljiva sultanskih zakona [kanun], deseti od osmanskih hakana, Sultan, sin sultanov, sultan Sulejman-han, [] Neka sultanat njegov potraje za sva vremena!
Imber, str. 75

Objasni pretpostavljeni odnos izmeu Boga i osmanskog vladara. Je li vladar (i mnogi drugi vladari koji su tvrdili da njihova vlast potjee od Boga) bio istinski vjernik ili je samo pokuavao manipulirati svojim podanicima? Kakva je u tom sluaju uloga ulema?

III-2. Dimitrie Cantemir o muslimanskim molitvama Muhamed je zapovjedio molitve, bilo u javnosti, bilo u privatnosti, pet puta tijekom 24 sata, [] Kad se mole, vrlo se paljivo brinu o etirima stvarima: 1. da se operu; 2. da molitve izgovore u odreenom vremenu, jer ako ih izgovore prije ili poslije pravog vremena, vjeruju da e molitve biti uzaludne i da se nee dopasti Bogu; 3. da mjesto na kojem se mole bude isto, a ako sumnjaju u njegovu istou, onda da pod noge prostru ili mali ilim ili svoj rubac; 4. da se okrenu prema osi sjever-jug, koju zovu kbla, a za koju kau da gleda prema hramu u Meki. []
74

Molitva se sastoji od vie naklona, kleanja, dodirivanja tla elom, ustajanja i molitvi. [] U velikim damijama, oni svoje mjesto nikome ne ustupaju, pa ni samom sultanu, nego svatko ostaje neuznemiravan na mjestu koje je prvobitno zauzeo. A prije no to se molitva zavri, zabranjeno je izgovoriti ijednu rije ili uiniti i najmanji pokret (mili Boe, koliko su oni poboniji od krana, i koliko odluniji u potovanju Boga!), pa ak i pljunuti ili zakaljati, osim ako su nudom prisiljeni, a tada treba pljunuti u rupi, budui da smatraju da je neprilino pljunuti ili useknuti se na istom mjestu. Petak. Petkom, koji se jezikom Kurana zove duma (a to znai okupljanje ili dan sabora), poslije podnevne molitve, u velikim damijama (koje oni zovu sultanskim) propovjednici dre uenje dva ili tri sata. Objanjavaju tekst Kurana na neku temu koju su prije odabrali. K tome, lijepo se izraavajui, dodaju neto moralno, u skladu s okolnostima, i ukraeno stilskim figurama, tropima i metaforama i drugim retorikim sredstvima. U vrijeme mira dodaju poneku rije o ispunjenju pravde, o tome kako se dravna uprava brine o svojim podanicima, o Bojoj milosti i o osujeivanju neprijatelja u njegovu kretanju i namjerama. A ako je vrijeme rata, ili netom uoi rat, sultan propovjednicima zapovjedi da ee govore na nain koji bi pokazao narodu i uvjerio ga da se u rat protiv neprijatelja kree po Bojoj i Prorokovoj zapovijedi, ne radi zemaljskog blaga, ne za nekakvu dobit ili slavu i ljudsku pohvalu, nego samo zbog irenja vjere, za slavu Boju i na korist cijeloga muslimanskog, i drugih naroda.
Cantemir 1987, str. 289-295

Ovaj isjeak potjee iz Cantemirove rasprave o muslimanskoj vjeri, napisane tijekom izbjeglitva u Rusiji (1711.-1723.), u kojoj izlae ono to zna o osmanskom drutvu, koje je upoznao tijekom vie od dvadeset godina ivota provedenih u Istanbulu prije 1710.

OSMANSKO CARSTVO

Kojih su se pravila muslimani morali pridravati tijekom molitve? Pronai jedan argument koji govori u prilog tome da je zajednica muslimanskih vjernika [umma] po svojoj prirodi demokratska. Je li opravdano mijeanje politike u vjersku sferu? Navedi argumente za i protiv. Pronai primjere za takvo mijeanje u drugim drutvima. Ima li takvog mijeanja i u tvojem drutvu?

Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Istanbulu (1550.-1557.)

Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz 14. stoljea

Fotografija Helen Philon

III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Alaha i kie (1779.) Kie nije bilo tri ili etiri mjeseca, stoga su se u svim damijama u Sarajevu drale velike molitve za kiu (dove). Ali za sve postoji neki razlog, jer Alah ne mijenja svoju odluku, a uzvieni svijet duha povezan je s naim. Ako kia padne, za to postoji drugi razlog, poznat zvjezdoznancima, pa su molitve za kiu samo simbol pokornosti i sluba Bogu, a ne glavni razlog zbog kojeg kia pada. Jer kad bi svaka molitva bila usliana, svijet bi propao, a tajne nam se ne bi otkrivale. Ali, kad se vrijeme kie priblii i netko se pomoli, narod onda kae da je on dobar ovjek i da e mu molitva biti usliana. A ja, greni siromah, uo sam prije gotovo mjesec dana od jednog zvjezdoznanca da e se za mjesec dana, to znai sada, zvijezde postaviti tako da e se dveri otvoriti, to jest da e kia pasti i tako i bi. I tako su onda neke neznalice poele izvoditi zakljuke, to nije greno, ali nije ni od nekog znaaja, jer bit e kako Alah hoe, a ne to mi hoemo ili neemo.
Baeskija, str. 235

Lewis, str. 294

Usporedi ove dvije damije. Da nisi imao/imala podatke o vremenu u kojem su nastale, kako bi mogao/mogla zakljuiti koja je starija a koja novija?

Mula Mustafa Baeskija (1731/1732.1809.) cijeli je ivot proveo u Sarajevu. Bio je imam i hatib u Bozadi hadiHasanovoj damiji, a poslije je radio kao

75

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

pisar (katib). Mula Mustafa je za sobom ostavio kroniku, sjajan izvor grae o povijesti politikog i svakodnevnog ivota u Sarajevu, Bosni i susjednim zemljama. U tekstu vidimo da je Mustafa, u skladu s intelektualnom klimom u Europi 18. stoljea, bio vrlo skeptian prema rairenom praznovjerju; meutim, ta skeptinost nije ga navela na to da posumnja u Alahovu svemo.

U to, zapravo, mula Mustafa Baeskija vjeruje? Ima li kia prirodne ili boanske uzroke?

na lijevoj strani, nije ni nad morem ni u moru. Ukratko, on se ne pokazuje u prostoru nego postoji samo u vjernikovu srcu , govorio je hoda, na to se jedan bektaija iz publike vie nije mogao uzdrati pa ree: O, vjernici, molim vas da me sasluate. Kad sam vam neki dan kazao da Bog nije ovdje, rekli ste mi da sam postao nevjernik, a sad kad vam hoda-efendija kae da Alah ne postoji, vi ne kaete ni rijei. Pitali bektaiju: Zato je svijet tako pun brda i dolina, stijena i planina? Zbog ega nije svuda ravan i gladak? Pa to ste oekivali od neeg to je stvarano samo est dana? odgovori na to bektaija.
Dursun, str. 78

Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u unutranjosti Stare damije u Jedrenu (15. stoljee)

Sl. 14. Turska gospa na devi prilikom hodoaa u Meku

Hegyi, Zimanyi, sl. 90 Hegyi, Zimanyi, sl. 62

III-4. Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama Muslimanski uitelj, hoda, drao je propovijed u damiji i opisivao Boju mo i svojstva. Bog nije ni na zemlji ni na nebu, nije ni na desnoj ni

Bektaije su osnovali vjersko bratstvo i pozivali se na primjer hadi Bektaa Velija, uvenog mistika i dervia iz 13. stoljea. Iako slubeno vrlo bliski

76

OSMANSKO CARSTVO

osmanskim vlastima i vrlo utjecajni meu janjiarima, bektaije su bile pobornici islamskog misticizma (sufizma), katkad blii iitskoj nego slubenoj sunitskoj vjeri Osmanskog Carstva. Bektaije su pokazivale i specifino nepotovanje drutvene hijerarhije, jednako kao i nepotovanje prema rairenim obiajima i obredima to je sve nalo izraza u bezbrojnim alama u kojima je glavni junak anonimni bektai baba (otac ili djed), jedna od najznaajnijih figura u turskom humoru. Kao i u sluaju mnogih drugih elemenata usmene tradicije, ale o bektaijama teko je tono datirati, to govori o cijelom nizu slojeva drutvenog pamenja.

Koje znanstvene instrumente prepoznaje? Koliko njih rabimo i danas? Zato su na slici prikazani samo mukarci? Zato su svi do jednog bradati? Je li to moda, neto tipino za profesiju, ili drutveni simbol? Misli li da se na to pitanje moe dati konaan odgovor, ili to treba pripisati umjetnikovoj mati? to misli o karti prikazanoj na ovoj slici? Sl. 16. Narodni junak Nasredin-hoda

to misli o ovim alama? Jesu li one poticale narod na pobunu protiv vjerskih institucija, ili su to relativno bezazlene prie, ventil za kritine pojedince? Jesu li ti poznati i neki drugi vidovi heterodoksije u jugoistonoj Europi? Moe li misticizam biti subverzivan u odnosu na slubene vjerske institucije? Sl. 15. Astronomski opservatorij u Istanbulu (oko 1580.)

Hegyi, Zimanyi, sl. 75

Zna li neke prie u Nasredin-hodi? Kako je prikazan u tim anegdotama? Jesu li prie o Nasredin-hodi popularne i u tvojoj zemlji? Kada su prie o njemu prvi put objavljene na tvojem jeziku? Pitaj prijatelje ili rodbinu to znaju o Nasredin-hodi.
Lewis,, str. 200 77

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

IIIb. Krani
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha nakon osvajanja Konstantinopola (1453.) Treega dana poslije pada naega grada, sultan je proslavio pobjedu u velikom i radosnom trijumfu [] Izdao je zapovijed da se izabere patrijarh, u skladu s obiajem i pravilima, budui da je prethodni patrijarh bio umro neto ranije. Crkveni velikodostojnici koji su sluajno bili prisutni i neto malo pripadnika crkve i laika odabrali su Georgija Sholarija za patrijarha i dali mu ime Genadios. [] Na obiaj i tradicionalna ceremonija nalau da kranski car daruje novoga patrijarha zlatnim pastirskim tapom. Tako se ovaj nitkov od sultana pokuao prikazati kao car naega grada, imitirajui nae kranske careve: pozvao je Genadija na ruak i razgovor i doekao ga s velikim poastima. Dugo su razgovarali i sultan mu je mnogo obeao. Kad je dolo vrijeme da Genadios krene, sultan mu je dao skupocjen pastirski tap i zamolio da ga prihvati kao dar.
Melissenos, str. 133-135

Sl. 17. Osmanska srebrna posuda s natpisom na grkom, koritena za pravoslavni crkveni obred (16. stoljee)

Muzej Benaki u Ateni

III-6. Francuski putnik Pierre Lescalopier o samostanu sv. Save u Srbiji (1574.) Prije osvajanja Istanbula, Sholarij je bio jedan od predvodnika pravoslavnog otpora Firentinskoj crkvenoj uniji (1439.), kojom je bizantski car Ivan VIII. priznao primat papi kako bi dobio pomo u borbi protiv Osmanlija. Dvadeset prvog [oujka] doli smo u malo tursko mjesto Uvac. Odande smo vidjeli samostan sv. Save, samostan srpskih monaha. Odjeveni su u crno, govore slavenski i ive po grkim obredima. Priveli su nas da poljubimo poveliku kost ruke sv. Save. Kau da imaju cijelo njegovo tijelo. Vidjeli smo idove i Turke kako ljube tu kost s istim potovanjem kao i krani i daju mnogo milodara. Ovi pustinjaci plaaju sultanu odreeni hara. Na tekli [au] nam je rekao da je jedan zli Turin, koji je jednog dana doao sakupiti hara, uinio monasima neko nasilje i pao mrtav na vratima samostana. Dali su nam juhu s uljem i porilukom, malo ribe i crnog kruha.
Samardi, str. 135

Kakav je interes imao Mehmed II. postavljanjem Genadija za patrijarha?

78

OSMANSKO CARSTVO

Na koji su nain pravoslavci iskazivali svoju pobonost? Je li to neto specifino samo za pravoslavce? Zato su i pripadnici drugih vjera ukazivali potovanje srpskim pravoslavnim relikvijama? (To je, naime, mjesto isprepletanja religija.) Zna li za neke sline primjere iz kakva drugog kraja Europe/svijeta ili iz neke druge epohe? III-7. Pavao Alepski o moldavskim crkvama (sredina 17. stoljea) U Valuju su njegove [nekadanjeg kneza Stefana Velikog] palae, njegova kupelj, njegovi vrtovi, a uz to i velika i visoka crkva s kupolama visoko u zraku. Posvuda su oko ove crkve svodovi i polukruni lukovi, a na njihovoj su unutranjosti slike i ikone svih svetaca. Kraj vrata, nad niim zidom, naslikan je Strani sud u zlatu i lapisu lazuli [ultramarin, skupocjena boja], potom Mojsije kako izvodi Anu i Kaifu i druge idove pred naeg Boga. Te su slike rune. Poslije njih dolaze drugaije slike: to su slike Turaka s bijelim turbanima na glavama, velikim raznobojnim barunastim ogrtaima, dugih rukava i s dugim utim velovima, potom njihovih dervia, a iza njih i meu njima su vragovi to ih progone i rugaju im se. Sotona je sasvim naprijed, sa eirom na glavi. Jedan od vragova mu se izruguje i zbacuje mu eir s glave. I tako je oslikana cijela unutranjost crkve. Arhitektura je vrlo lijepa. Na svodu glavne kupole je lice naega Gospodina Isusa Krista []. Ispred crkvenih vrata je veliko zvono. Crkve u ovoj zemlji sastoje se od triju dijelova: prvi je vanjski, s vratima, i predvien je za ene; drugi dio odijeljen je zidom i vratima, i on je predvien za vjernike; a trei dio, takoer odijeljen zidom i vratima, predvien je za kneza i njegovu pratnju.
Calatori, VI, str. 29

Kakvu su ulogu u vjerskom ivotu Moldavaca imale freske s Turcima? Kako je mogue da su takve slike postojale u jednoj vazalnoj dravi Osmanskog Carstva? Moemo li to tumaiti kao izraz vjerske tolerantnosti Osmanlija? Usporedi hijerarhijsku strukturu u unutranjosti moldavske crkve s opisom muslimanske damije u tekstu III-2. Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgraen 1488., vanjske freske 1547.-1550.)

http://www.users.cloud9.net/~romania/vor/Voronet.html

Sl. 19. Tajna veera freska iz samostana Stavronikita, Athos (Sveta gora) (1546.)

Koliopoulos-Chassiotis, str. 169

79

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

III-8. Kozmas Etolski poziva krane da koluju djecu A vi, roditelji, dajte djeci kransku obuku, nauite ih itati i pisati. Uinite sve to moete kako biste osnovali kolu, pronaite uitelja i platite ga da vam poduava djecu, jer velik je grijeh da ih ostavite slijepe i nepismene; ne trudite se da im samo ostavite blago i imetak kako bi poslije vae smrti mogli jesti, piti i sjeati vas se. Bolje e biti da ih ostavite siromane i obrazovane nego bogate i nepismene.
Menounos, str. 173

Kozmas Etolski (1714.-1779.) bio je misionar, osobito aktivan u zapadnoj Grkoj i Albaniji, ali je imao i jake veze s Athosom (Svetom gorom). To to Kozmas inzistira na vezi obrazovanja i pravoslavne pobonosti tipino je za poetke prosvjetiteljstva u jugoistonoj Europi.

Slae li se s onim to tvrdi Kozmas Etolski, osobito sa zadnjom reenicom? Zato Kozmas misli da je obrazovanje tako vano? Porazgovaraj s kolegicama i kolegama o tome jesu li obrazovanje i drutveni napredak povezani.

III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavaca i njihovih sveenika (1816.) Vidim ih po nekim selima, sauvao me Bog, vrlo je teko! Ne mogu rei ni da su krani ni da su nevjernici. Jedu i piju na Veliki petak i Subotu, uz Veliki post [], ine grijehe, psuju, tuku se, a onda na Uskrs stanu u red za Svetu priest. A siroti sveenik, koji mora obii osam sela, ne zna kud bi prije. Juri od jednog sela do drugog, s jednim ovjekom koji ide za njim i nosi Sveto otajstvo.

ak mi je i ao nekih sirotih krana, jer moraju ekati sveenika ak do podneva kako bi se priestili. I onda viu: Sveenik kasni, zbog ovog ili onog?! Drugi pak govore: Hajde da ga pretuemo, pa da vie ne kasni. A neki, opet, koji su malo imuniji (orbadije), kau: Ne moe tako, ako ga prebijemo, kaznit e nas, bolje je da se okupimo, odnesemo agi ili pai ovcu, pa tek onda prebijemo popa i izbacimo ga, i naemo nekoga drugog, ak i ako ivi podalje. Potom jedan jo bogatiji seljak (kmet) kae za tog drugog popa: I taj naplauje previe, pustimo to. Ovaj, dodue, kasni, ali makar uzme manje, pjeva besplatno i eka na novac godinama. A onaj drugi doe po novac s Turcima ako mu smjesta ne plati. I tako jedan kae jedno, drugi kae drugo, [] i svi psuju sveenika koji je njihov duhovni uitelj, koji ih je krstio u ime Svetog trojstva i koji ih je enio i koji e ih i sahraniti, koji im je i otac i vie od roditelja. Ne dre post, hule na sveenika, i ekaju priest do podneva. A ja greni i nedostojni Kiril, koji sam greniji od svih njih i koji sam poinio grijeh samim tim to ih optuujem, tako sam ja, grenik, vidio njih da tako govore, vidio i nije mi se dopalo to vidim, i stoga im rekoh: Zato bismo mi krani ekali do podne? Zbog ega ne bismo jednostavno nalomili kruha i nalili vina na kruh, i ne bismo ekali na sveenika? A oni e: Ono to nam pop donosi nije kruh i vino ve Kristova krv. Zato ekamo do podneva, jer smo uli od starijih da se bez toga ne moe ivjeti. A ja im kaem: Tko vam je to rekao, sveenik? A oni na to: Ono to nam sveenik jo nije rekao, to nije ni prelo preko njegovih usana. On radije poe s nama na svadbu, na izlet, na ples, u lov, na zabavu, trgovati, ali to se vjeronauka tie, niti mi to pitamo njega, niti on nama kae. Tako sam ja grenik vidio da je krivnja na objema stranama: na kranima stoga to ne pitaju sveenika, i na sveeniku jer ih niemu ne ui onoliko koliko je u stanju i koliko zna: vidim da se ne brine o dunostima koje je preuzeo i koje mu vise o vratu
Odbrani, II, s. 14-16

80

OSMANSKO CARSTVO

Opii vjerske osjeaje seljaka u ovom tekstu. U to oni vjeruju? U emu se njihova vjera razlikuje od slubene? Zato je to tako? (Zbog siromatva, neobrazovanosti, zbog toga to su dobro razmislili o pitanjima religije?) Zato su seljani bili tako kritini spram svojih sveenika? Je li takav njihov stav opravdan? Pokuaj objasniti i jedan i drugi odgovor.

IIIc. idovi
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upueno idovima u srednjoj Europi (sredina 15. stoljea) Brao moja i moji gospodari, nakon to sam se pomolio Bogu da vam podari mir, elio bih vam ispriati pod kojim su okolnostima mladi rabin Zalman i njegov drubenik rabin David Koen doli k meni. Ispriali su mi patnju, teu od same smrti, kroz koju su proli i jo uvijek prolaze braa naa, sinovi Izraela koji ive u Njemakoj: uredbe donesene protiv njih, muenitvo, protjerivanja kakva se odvijaju svakoga dana i zbog kojih oni moraju lutati od zemlje do zemlje, od grada do grada, beskrajno, bez ijednog mjesta koje bi ih prihvatilo [] A kad su stigli ovamo u Tursku, zemlju na koju se Boji gnjev nije obruio svom teinom, i kad su vidjeli mir, spokoj i obilje kakvo vlada ovim zemljama, i kad su vidjeli da je udaljenost izmeu Turske i Jeruzalema mala i da se moe prijei kopnenim putem, obuze ih velika radost i rekoe: nema sumnje, kad bi idovi koji ive u Njemakoj znali makar za desetinu blagoslova kojima je Bog obasuo svoj narod Izraela nastanjen u ovoj zemlji, nema tog snijega ni te kie, ni tog dana ni te noi koje bi ih sprijeile da dou ovamo. I zamolili su me da piem izgnanicima, idovima nastanjenim u Njemakoj, u gradovima vapske, Rajnske, tajerske, Moravske i Ugarske, i da im ispriam kako je ugodna ova zemlja. [] A kad sam shvatio da oni to ine bez ikakva osobnog interesa, odluio sam odgovoriti na njihove molbe, jer ja bih volio dati priliku Izraelu da dobije ono to s pravom zasluuje
Shaw,, str. 31-32

Nakon velike epidemije kuge polovicom 14. stoljea, proganjanje idova intenziviralo se ne samo u Njemakoj, nego i u veem dijelu zapadne i srednje Europe. Kombinacija vjerskih predrasuda, ekonomske konkurencije i drutvene segregacije temelj su progona, pa su mnogi idovi bili prisiljeni potraiti pribjeite u sigurnijim i manje naseljenim zemljama, kao to su Poljska i Litva i Osmansko Carstvo.

Moe li ijedna zemlja na svijetu biti tako savrena kako je to opisano u ovom tekstu? Je li ivot (u ovom tekstu) u Osmanskom Carstvu istinito opisan? Je li autor teksta moda preutio neke bitne mane? Zato pokuava privui idove u Osmansko Carstvo?

III-11. Elijah Capsali o bogatstvu idova u Osmanskom Carstvu u vrijeme vladavine Mehmeda II. U prvoj godini vladavine sultana Mehmeda, turskog kralja [], Gospod ga je nadahnuo [...] i njegov glas proe kroz cijelo kraljevstvo i proglasi: Ovo je rije Mehmeda, cara turskog, Gospodar neba, Bog, dao mi je kraljevstvo u ovoj zemlji i zapovjedio mi da izbrojim njegove ljude od sjemena Abrahamova, sluge njegova, odabrane sinove Jakova, i da im dam zemlju od koje e ivjeti te da im pruim sigurno utoite. Neka svaki od njih sa svojim Bogom doe u Konstantinopol, sjedite mojeg kraljevstva, i neka sjedi
81

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

pod svojom lozom i svojom smokvom sa svojim zlatom i srebrom, imetkom i stokom, nastani se na ovoj zemlji, trguje i postane dio nje. idovi se okupie izdaleka i izbliza, iz svih gradova Turske, svatko je doao iz svojega doma; zajednica se okupila u tisuama i desetinama tisua, i Bog im pomogne s nebesa, a kralj im je dao dobra imanja i pune kue. idovi su se sa svojim obiteljima tu nastanili i obilato se namnoili [] Kako su se idovi bojali Boga, on im je dao bogatstvo, te se tako na mjestu gdje su nekada, za vrijeme bizantskog cara, postojale samo dvije ili tri zajednice, idovi namnoie i brojali su vie od etrdeset zajednica, a zemlja im nije dopustila da se zajedno nasele, toliko je veliko bilo njihovo bogatstvo. Tora, bogatstvo i ast porasli su meu zajednicama. U zajednicama su slavili Gospoda, izvor Izraela, poinitelja velikih uda. Zapjevae nebesima i blagoslovie Gospoda, sve sluge Gospodnje to stoje u kui Gospodnjoj u veernji as.
Shaw, str. 30-31

III-12. idovski mesijanizam: sluaj Sabbataija Zevija (1666.) [] prelazimo na sljedeu [godinu, 1666.], iz koje emo vam ispriati kratku priu Sabbataija Zevija, navodnog idovskog Mesije, koji se najprije pojavio u Smirni i tamo se izdavao za njihova Mesiju, priao im o sjaju njihova dolazeeg carstva, o snanoj ruci Bojoj koja e ih sakupiti iz svih krajeva svijeta. On je bio meetarev sin, roen u Smirni, uglednik koji je teno govorio hebrejski i arapski, ali kako je bio prognan zbog nereda u sinagogi, lutao je neko vrijeme Grkom i due vrijeme proboravio u Jeruzalemu, gdje je upoznao stanovitog Natana, lukavog sofista, koji se pak proglasio za Sabbataijeva proroka i drsko pretkazao da e se Mesija godinu dana od 27. dana mjeseca kisleva pojaviti pred Velikim gospodinom52 da se sve pripremi za njegov dolazak. Kad je stigao u Smirnu i javno se stao izdavati za Mesiju, objavio je u to ime svim idovskim narodima svoju deklaraciju: No [] neki njegovi sunarodnjaci suprotstavili su mu se kao uljezu, a on je ipak radio po svome i potom obznanio da ga je Bog pozvao da pohodi Konstantinopol, gdje e najvei dio njegova posla i biti obavljen. Ali, im je stigao, vezir53 je zakljuio da je najbolje baciti ga u mrski zatvor, odakle ga je poslije poslao na Dardanele; idovi iz najudaljenijih krajeva u velikom broju pohrlie k njemu, a on je imao dovoljno vremena da osmisli svoju novu metodu i ritual. Kako su se idovi sve vie i vie zaluivali njime, i kako je Veliki gospodar u meuvremenu dobivao razne vijesti o njihovu ludilu, on zapovjedi da mu se ovaj privede, i ree da mu nee povjerovati sve dok ovaj ne pokae neko udo, pa neka Sabbataija onda skinu do gola, neka stane kao meta njegovim spretnim strijelcima, pa ako strijele ne probodu njegovo tijelo, on e tada povjerovati da je Sabbatai Mesija. No kako Sabbatai odbi proi ovo iskuenje, morao je postati muhamedanac kako bi spasio ivu glavu. Veina je idova odbijala povjerovati u to, nego su tvrdili da je to na zemlji ostala

Oigledno je da Elijahu Capsaliju, koji pie u 16. stoljeu a opisuje dogaaje iz druge polovice 15., nije toliko stalo do povijesne tonosti koliko do naglaavanja tradicionalnog idovskog morala. Zato on u svojem tekstu esto navodi mjesta iz Starog zavjeta (na primjer, iz Knjige postanka 13:6, 34: 10, Izlaska 1:7, 1:21, Psalama 68:27, 134:1 itd.).

Kakve je namjere imao ovaj pisac? to je htio postii ovim tekstom? Kako je povezao dvije vere? Kakvu ulogu Abraham ima u islamu, a kakvu u judaizmu? Na temelju ega bismo mogli zakljuiti da je govor koji Elijah Capsali pripisuje Mehmedu II. historijski netoan?

52 Tako su Europljani zvali osmanske sultane, a to je u to vrijeme bio Mehmed IV. (1648.-1687.). 53 Fazil Ahmed-paa uprili, veliki vezir 1661.-1676.

82

OSMANSKO CARSTVO

samo Sabbataijeva sjena i da sad hoda sijede glave i u muhamedanskoj odori, dok su mu se tijelo i dua vinuli u nebo, te da sad tamo borave dok ne doe vrijeme za ostvarenje ovih uda; a Kohami54 iz Konstantinopola osudili su ovo vjerovanje i zapovjedili ovima da se vrate svojoj staroj vjeri, kako ne bi bili izopeni.
Jones,, II, str. 175-176

Sl. 20. idovski lijenik, francuska gravura (1568.)

Koji su bili motivi Sabbataija Zevija? Je li on doista mislio da je Mesija? to misli o kraju njegove karijere, zato se preobratio na islam? Zato su idovi slijedili Sabbataija Zevija? Je li takav pokret karakteristian samo za idove? Zna li za neke sline mesijanske pokrete i u povijesti svojega naroda? to misli o nainu na koji je sultan postupio u sluaju Sabbataija Zevija? Koji mu je bio cilj? Je li uspio?

Nicolay, str. 182

Zato je francuski graver i putnik smatrao da treba prikazati idovskog lijenika? Jesu li i druge etnike i vjerske skupine u Osmanskom Carstvu imale svoje lijenike? Postoji li neka veza izmeu odjee idovskog lijenika i injenice da su nemuslimani bili u podreenom poloaju, kako nam to potvruju i tekstovi III-19. i III-20.?

54 Stariji uglednici idovske zajednice.

83

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

IIId. Religijski suivot i diskriminacija

III-13. Vjerski dijalog tijekom zarobljenitva Gregorija Palame (1354.) [Imam] zapoe rijeima da oni [muslimani] priznaju sve proroke, pa tako i Krista, i etiri knjige koje je Bog poslao55, a meu njima je i jedno Kristovo evanelje. Za kraj ree []: a vi, zato vi ne priznajete naega proroka i zato ne vjerujete u njegovu knjigu, kad je i nju Bog poslao? Ja mu na to odgovorih: I vi, kao i mi, imate obiaj [] bez dokaza ne priznavati i ne prihvaati nita [] Za Krista, osim njegovih mnogih velikih uda, svjedoi i sam Mojsije i drugi proroci; i on je jedini, za cijelu vjenost, za kojeg ak i vi kaete da je rije Boja; i jedini, za cijelu vjenost, kojega je rodila djevica; i jedini, za cijelu vjenost, koji je uskrsnuo na nebo i ostao besmrtan; i jedini, za svu vjenost, za kojega se nadamo da e se vratiti da sudi ivima i uskrslim mrtvima ja sad kaem samo ono to i vi Turci priznajete. Zato mi vjerujemo u Isusa i u njegova evanelja. Ali Muhamed, za njega ne vidimo da njegovi proroci svjedoe o njemu, on nije uinio nita posebno ili vrijedno pamenja to bi nas navelo na to da vjerujemo u njega. Zato mi ne vjerujemo ni u njega ni u knjigu koja je njegova. Imam je bio zabrinut tim rijeima i branio se: U evaneljima se spominje i Muhamed, ti si skratio njegovo svjedoanstvo. Osim toga, on je poao iz istonjakih daljina i doao na zapad kao pobjednik, kao to vidi. [] [] Tono je da je Muhamed, poavi s Levanta, doao na Pont kao pobjednik; ali on je pobijedio ratovima, maem, pljakom, ugnjetavanjem i ubijanjem; nita od svega toga ne dolazi od Boga, koji je dobar [] Nije li Aleksandar poao sa zapada da bi napokon pokorio cijeli istok? I mnogi su drugi, u drugim vremenima, kretali na pohode i vladali cijelim svijetom. Ali nikome od njih nijedan narod nije prodao svoju duu kao to ste vi prodali svoju Muhamedu. I osim toga, [Muhamed je], iako se u isto vrijeme koristio silom i nalagao uivanje, osvojio samo dio svijeta. A Kristovo uenje, naprotiv, iako odbacuje gotovo sve slasti ivotne, prigrlilo je sve krajnosti
55 Petoknjije, Psalmi, Novi zavjet i Kuran.

univerzuma i vladalo meu onima koji se protiv njega bore, i to bez upotrebe ikakva nasilja, pa opet je uvijek pobjeivalo nasilje koje mu se suprotstavljalo, i ta je pobjeda porazila svijet. Na tom su mi mjestu drugi krani koji su tu bili, osjetivi da Turke obuzima bijes, dali znak da prekinem svoj govor. No ja, da bih unio malo vedrine, rekoh s blagim osmjehom: Kada bismo se slagali na rijeima, dijelili bismo istu dogmu. Oni koji razumiju, razumjet e i smisao onog to je ovdje reeno. Jedan od njih na to ree: Doi e vrijeme kad emo se svi slagati.
Phillipidis-Braat, str. 154-157, 160-161

Tijekom vremena koje je proveo u zarobljenitvu (1354.-1355.), Grigorios Palamas (vidi detaljnije objanjenje uz tekst I-6.) vodio je nekoliko teolokih rasprava s muslimanima i idovima, a meu njima su bili Orhanov neak Ismail i jedan znanstvenik kojeg mu je poslao sam Orhan. U pismu svojoj vjerskoj zajednici u Solunu Grigorios se prisjea jo jednog razgovora s jednim imamom nedaleko od Nikeje. Iako je Palamas nepopustljiv, on ipak spominje i neke argumente koje muslimani navode protiv kranske vjere i time svjedoi o kompleksnosti vjerskih odnosa na teritorijima koje su Osmanlije osvojile.

to misli, zato su osmanski Turci sa svojim zatoenicima razgovarali o vjerskim pitanjima? Kako ti izgledaju argumenti navedeni u ovoj raspravi? Bi li se njima moglo objasniti to to su neki ljudi primili islam kad su Osmanlije pokorile njihovu zemlju?

84

OSMANSKO CARSTVO

III-14. Suivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600.) [Beograd] Na obalama rijeke Save tri su ciganske etvrti [mahale], a na obalama Dunava su tri etvrti u kojima ive grki nevjernici [Romeji], kao i Srbi i Bugari koji takoer ive u susjedstvu. Tik uz tvravu je i idovska etvrt, a njezini stanovnici spadaju u sedam zajednica znanih kao Karaim idovi. Tu je i etvrt u kojoj ive armenski nevjernici, ali nema Franaka56 niti Maara, takoer nema ni njihovih konzula. Ostalo su muslimanske etvrti, tako da Muhamedovi sljedbenici imaju najbolje, najprostranije i najprozranije dijelove grada, u njegovim viim ili srednjim dijelovima. [] U Beogradu ima dvjesto sedamdeset57 damija, ali se samo sa sultanove zove petkom na molitvu, tu su jo i vezirske damije i damije domaih plemia i uglednika to e poslije biti opisano.[] [] Devet je crkava i samostana, gdje oni obavljaju svoje zle obrede. Tu su hramovi grki, armenski, srpski, bugarski i idovski, ali nema kua za idolopoklonstvo Franaka ili Maara. [] [Sarajevo] Crkve. Sve su crkve male, i niti jedna sa zvonom. Crkve srpskih i latinskih krana u dobrom su stanju. Franci i Grci odravaju svoje vjerske obrede u njima. Postoji i jedna idovska sinagoga.
Evlija elebija, str. 195-198

III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581.) Stvari koje je kao zakljuak zabiljeio papinski nuncij sasluavi neke injenice koje mu je nekolicina katolikih trgovaca priopila o prilikama u kojima ive katolici u Bugarskoj i Vlakoj. Posjet Silistri i Provadiji, koji je na vladar odobrio pismima veoma potovanog monsinjora [kardinala], od Coma od 11. oujka 1581. Dana 5. prosinca, predstavili su mu se trgovci iz Dubrovnika [] koji ive u mjestu na Dunavu zvanom Silistra, a koje domae stanovnitvo zove Deristor, dva dana od Varne; zemlja se zove Dobruda, u stara vremena zvala se Mezija, a jezik je bugarski ili ilirski. Zemljom vlada sultan s druge strane rijeke, a ispred te spomenute zemlje nalazi se Turcima vazalna Vlaka. Spomenuti Bugari su pravoslavci, imaju svoje crkve, sveenike i biskupe. Kau da katolikih obitelji ima samo deset, i sve su Dubrovani. Oni nemaju crkve ni marljive sveenike, ali su iz Dubrovnika, zajedno s ovima to ive u Provadiji, koja je dva dana udaljena od Silistre, doveli ovjeka zvanog otac Nicolo Godini od Antivarija, ovjeka velike humanosti; on ovdje slui est mjeseci i ima plau od sto talira58 godinje. Pitaju smiju li ii u pravoslavne crkve da se tamo mole i prieuju u svoj svojoj usrdnosti; smiju li se krstiti kod pravoslavnog sveenika i primiti posljednju priest u sluaju nude, to jest smrti. Takoer su pitali je li ispravno da se mlad katolik, koji je ivio s mladom pravoslavkom i obeao joj da e se oeniti njome i izroditi djecu s njom, predomisli; je li mu pri tome savjest ista. Takoer su rekli da su s one strane Dunava prema Transilvaniji naili na mnoge njemake protestante u Vlakoj koji su uvijek bili voljni priati o vjeri i koji dijele besplatne knjige o svojoj izopaenoj vjeri [] Silistra se nalazi na dva dana od Provadije, i lei na Dunavu. U njoj ima 1500 kranskih i neznaboakih kua. Ima osam katolikih kua, ukupno 40 dua, sve trgovci iz Dubrovnika, a u

Usporedi ono to Evlija elebija kae o kranskim crkvama u Sarajevu s onim to Pavao Alepski kae o moldavskim crkvama (tekst III-7).

56 Naziv za sve ljude koji dolaze iz Zapada Europe, ukljuujui i katolike i protestante. 57 Kako je Evlija elebija i inae sklon pretjerivanju, ovaj broj je sasvim sigurno prevelik. 58 Veliki srebrnjaci iz srednje i zapadne Europe.

85

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

ovom asu kapelan im je brat Celestino, koji ima plau od 2.000 aki godinje; oni su dobri krani [iako] nemaju crkve, nego Bogu slue u jednoj sobi. Obeano im je da e smjeti podii kuicu koja e im sluiti kao crkva; nemaju drugoga Bojeg slubenika osim onog kapelana, koji ovdje slui ve tri godine i svi o njemu kazuju samo dobro; on slui est mjeseci ovdje, a drugih est u Trgovitu, u samostanu.
Calatori, II, str. 504

to nam ove presude otkrivaju o granicama muslimanske solidarnosti? Usporedi stav Osmanlija spram iita s ratovima koji su se u 16. stoljeu vodili izmeu katolika i protestanata. III-17. Carska naredba o zabrani franakog prozelitizma meu Armencima u Istonoj Anadoliji (1722.) Armenski patrijarh Istanbula i provincija zvani Ivan podnio je molbu mojoj carskoj palai da izdam zapovijed kojom e se sprijeiti hereza franakog obreda, esta meu Armencima u Erzurumu, Dijarbakiru i Tokatu. Stvari se polako sreuju, ali su se neki franaki sveenici, prerueni u lijenike ili ve neto slino, tamo nastanili i povezali se s bogatim i uglednim ljudima. Ne slutei nita zlo, uglednici su im povjerovali da su lijenici i poeli su im pomagati u svim njihovim nakanama. Kako patrijarh kae, franaki sveenici tako neprestano izazivaju mjetane Armence i izopauju ih ne bi li ovi prihvatili franaki obred. On moli da se Francima zabrani boravak na tim mjestima, bilo da se predstavljaju kao lijenici ili neto drugo. A i nesretne podanike treba zatititi od njihovih provokacija i ostaviti ih na miru. Zato se ovaj carski ferman izdaje u skladu s ovom molbom.
BOA, CA 3126

to su katolici u Bugarskoj i Vlakoj pitali papinskog nuncija? Na kakve praktine probleme upuuju ta pitanja? to misli, to im je nuncij mogao odgovoriti? III-16. Fetva Ebus-suuda ijitima (sredina 16. stoljea) Pitanje: Je li po Svetom zakonu [erijatu] doputeno boriti se protiv sljedbenika Safavida59 ? Je li onaj tko ih ubija sveti ratnik i je li onaj tko pogine od njihove ruke muenik? Odgovor: Da, to je veliki sveti rat i velianstveno muenitvo. Pitanje: Ako je doputeno boriti se protiv njih, je li to doputeno samo stoga to su se pobunili i to su neprijatelji [osmanskog] sultana islamskog naroda, ili stoga to su podigli sablju na vojske islama, ili zbog neeg treeg? Odgovor: Oni su i pobunjenici i na mnogo naina nevjernici.
Imber, str. 86

Ebus-suud (oko 1490.-1574.) bio je uenjak kojeg je sultan Sulejman vrlo potovao, i bio je na poloaju vrhovnog poglavara i suca [eyh-el-islam] gotovo tri desetljea. Njegove presude (fetve) imale su dugotrajan utjecaj na osmansko drutvo.

to misli o tome da su i armenski patrijarh Ivan i sultan sve zapadnjake nazivali Francima, bez obzira na to to hereza franakog obreda zapravo pokriva i vrlo razliite vjeroispovijesti?

59 Safavidska dinastija vladala je Perzijom 1502.1736. i uvela radikalnu iitsku verziju islama, koja je tijekom 16. stoljea bila vrlo popularna meu osmanskim podanicima u Anadoliji.

86

OSMANSKO CARSTVO

III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760.) Nakon to smo zrelo razmotrili ovako teku situaciju, napokon smo putem posrednika najavili svoj dolazak ehaji-begu [painom zamjeniku]. On je dopustio da ga posjetimo, pa su dekan i novoizabrani fojniki gvardijan poli u njegovu kuu. Od njega je, meu ostalim, morao uti ove zadnje rijei: Ako hoete dobiti parnicu, najprije saspite dvadeset kesa novca u dravnu blagajnu (to iznosi oko 2.600 venecijanskih zlatnika). [] Vidjeli smo, dakle, da e naa stvar bezuvjetno propasti ako ne dadnemo ovaj pretjerani iznos novca. [] Stoga smo se prije suoenja s naim protivnicima na sudu sastali s paom i ehajom. Obeali smo im zbog takve i toliko potrebne obrane dati sve to treba da bi ih se umirilo i dobilo njihovu zatitu. S druge strane, grki60 su dostojanstvenici nudili tom istom pai velik iznos, zaista vei nego to je bio na, da bi im presudio prema odredbama njihova fermana [Osmanlijska povelja]. Budui da nismo imali novca, podigli smo zajam u dravnoj riznici. Najprije je, dakle, sudac proitao povelju protivnika i razmotrio njezinu bit. Potom je sudac upitao grkog mitropolita (bio je tamo zajedno s patrijarsima) da kae to uistinu eli postii ovom parnicom. On je odgovorio: Traim od ovih fratara da me sluaju i da mi se pokoravaju u svemu to propisuju i nareuju povelje koje je dobrostivo izdao na uzvieni sultan i koje ste sada proitali. Zatim je isti sudac upitao nau stranku: ta vi navodite kao razlog da se ne pokoravate ovome to vai protivnici od vas trae? Na taj upit odgovorio je dekan: Ima ve gotovo tristo godina otkako je uzvieni sultan Mehmed-han pokorio Bosnu, a mi s Grcima nismo imali nita zajednikog, budui da su oni jednog, a mi drugog obreda, kao to se to jasno razabire iz ovoga hatierifa i drugih isprava i povelja koje su nam uzvieni sultani dobrohotno podijelili. Od tog vremena nadalje, uvijek smo imali slobodu nae latinske vjeroispovijesti []
60 Ovdje u znaenju pravoslavni.

Kad je kadija to uo, odmah je izrekao ovu presudu: Patrijarh i metropolit nemaju nikakva prava nad vama fratrima ili nad svjetovnjacima rimokatolicima. Oni od vas ne mogu i ne smiju zahtijevati nikakva novanog nameta, niti bilo ega drugog, jer ferman ne moe biti iznad hatierifa. [] I tako se zavrilo ovo suenje, s kojega je metropolit (Bog je tako htio) otiao posramljen. Eh, brate, ne radi se posao kod Turaka brez jaspri [novca]!
Beni, str. 187-190

Usporedi ovaj tekst s prethodnim tekstom o herezi franakog obreda: u oba sluaja osmanske vlasti jedva da su bile svjesne razlika meu kranskim vjeroispovijestima. Jesu li imale slinu potekou u razlikovanju razliitih vjerskih struja unutar islama? (Isto se pitanje moe postaviti i o stavu kranskih vlasti spram razlika unutar islama.) Kakvi su odnosi vladali meu dvjema kranskim crkvama u Bosni? Koga su one vie potovale, osmanske vlasti ili srodne kranske crkve? to autor ovoga teksta prigovara osmanskim vlastima, a to pravoslavnoj crkvi?

III-19. Carska ogranienja za nemuslimane (1631.) U skladu sa svetim zakonom [erijatom] i zemaljskim zakonom, krani [kafir] moraju biti prepoznatljivi po odjei i vanjskom izgledu kao podreeni. Ne smiju jahati konje, nositi odjeu od svile i satena ili krzna i ubare. Njihove ene ne smiju nositi odjeu slinu onoj koju nose muslimanke, niti stavljati jamake (tanki veo kojim muslimanske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi) od perzijskog platna. Meutim, od nekog vremena, ovaj se zakon nije potivao, pa su krani i idovi, uz dozvolu sudaca, poeli izlaziti odjeveni u raskonu i skupu odjeu.

87

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

to se tie njihovih ena, one nisu uzmicale s plonika da bi se sklonile pred muslimankama kad bi ih srele na trnici. U cjelini, i mukarci i ene nose daleko bolju odjeu nego muslimani, iz ega se vidi da oni sebe uope ne smatraju podreenima. Stoga je od iznimno velike vanosti da se sve zapovijedi objave jo jednom i da se potuju.
Georgieva, Tzanev, str. 121

Zato su nemuslimani podvrgnuti tako strogim pravilima? Zato ih krani nisu potovali? to misli, mogu li se tako stroge odredbe uope provesti do kraja u vjerski mijeanoj sredini?

Namjesnik je pokuao udovoljiti pritubama muslimana, ali bez uspjeha, pa stoga sada trai carsku zapovijed kojom bi se naloilo ruenje spomenute crkve, budui da e samo ruenje zadovoljiti vjerske propise koji vladaju u ovoj zemlji. Primivi to, zapovijedam da ispitate sluaj i pobrinete se za to da se novosagraena crkva zaista porui, ako je doista nova, a ne neka koja ve due postoji. Takoer vam zapovijedam da ne dopustite nikakav protest i nikakvu neposlunost protiv Svetog zakona i moje sultanske zapovijedi.
Georgieva, Tzanev, str. 120-121

Kojim se argumentima vlast koristila kako bi opravdala ruenje crkve u Stanimaki? III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785./1789.) Isto tako, spomenutog mjeseca [muharema], 21. dana, kad je na velianstveni gospodar [sultan Abdulhamid I.] putovao preruen, ugledao je jednog Grka nevjernika. Grk je na sebi imao ute cipele, kaftan cvjetnog uzorka, dug ogrta i kaput opiven krznom, kao i al. [Sultan] na to pozva delata. Grka je trebalo objesiti, ali sultan onda zapovjedi da mu se odrubi glava.
Taylesanizade, str. 419

III-22. Netolerantnost krana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Cipar, 1636.) Milu, sin Andonija iz sela elije u Tuzlanskoj nahiji, kae: Dosad sam, kao i moji preci, i ja pripadao kranskoj grupi [miletu]. Nisam postao musliman. Ja sam nevjernik [kafir]. Kad sam elio obaviti na lani obred u crkvi, monasi, koji su nam ujedno bili i sveenici, sprijeili su me da uem rekavi: Ti si se oenio muslimankom. I kad nestanem, vjerojatno me nee sahraniti po nevjernikom obredu. elim potvrdu na kojoj e se vidjeti da sam nevjernik.
Jennings 1993, str. 142

Usporedi tekstove III-19. i III-20. Kakav je zloin poinio pogubljeni Grk?

III-21. Carska zapovijed o crkvi u Stanimaki, kraj Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624.) Namjesnik vakufskog sela Stanimake obavjetava nas u svojem pismu da su krani u tom selu podigli veliku novu crkvu, ukrasili je mramorom i drugim dragocjenostima, a protiv Svetog zakona.

Zato je kranski monah sprijeio Milua da ue u crkvu? to misli, to su mogli biti razlozi tome? Jesu li opravdani? Uzmi u obzir da se, prema muslimanskom zakonu, muslimanke nisu smjele udati za nemuslimane, dok pravoslavni kanon zabranjuje priest osobi pravoslavne vjere koja stupi u brak s osobom druge vjere.

88

OSMANSKO CARSTVO

III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653.) [Dio I., odjeljak I.] l. 2. etiri su slubene vjere, prema pravovaljanim uredbama zemlje, i one e odsad uvijek biti slubene ove slubene religije su sljedee: reformistika evangelistika (u obinom jeziku zvana i kalvinistika), luteranska ili augustovska, rimokatolika, unitarijanska ili anti-trinitaristika, i njima se od sada jami slobodno ispovijedanje njihove vjere na mjestima predvienim za to, a u skladu sa zakonima zemlje. l. 3. Uz etiri slubene religije, u pitanjima vjere i religije nikakve privatne osobe, bez obzira na drutveni poloaj, i nikakva skuptina, ne smiju nita mijenjati ili uvoditi podjele, jer e u suprotnome biti proglaeni nevjernicima [] l. 4. Judaizam, poevi od drevnih vremena, ne samo to nije spadao u etiri slubene vjere nego je, naprotiv, bio zabranjen zakonom zemlje, uz prijetnju ozbiljnom kaznom, a u ta vremena oni koji su se drznuli da ne potuju zakon, pa su proglaeni krivima, kanjavani su u skladu sa zakonima; ovim se propisuje da e se za ovaj prekraj kanjavati dovijeka, ba kao i ranije [] l. 8. Odlueno je da nitko ne smije silom natjerati zajednicu, sluge, svoje ukuane ili bilo koga nad kim ima vlast da prijee u njegovu vjeru, bilo nasiljem, bilo prijetnjom nasiljem, niti e zemljoposjednik druge vjere smjeti zaposjesti selo ili gradsku crkvu, kako bi doveo ili nametnuo sveenike druge vjere ili dopustio sveenicima svoje vjere da dre svoju slubu Boju, i to ni u kojoj prilici; kazna za to iznosit e 200 florina61[] [Odjeljak VIII.] l. 1. [] Narod Vlake nije popisan u ovoj zemlji, niti meu povlatenim staleima niti meu vjerama. Oni koji nisu navedeni pod slubenim vjerama [] bit e tolerirani [] za dobrobit zemlje.
Constituiile, str. 47, 49, 50, 58

Constitutiones Approbatae, ustavne odredbe, donio je Diet (skuptina) kneevine Transilvanije tijekom vladavine Gyergya Rakoczija II. (1648.-1660.); njima su zapravo sistematizirani propisi koji su u Transilvaniji donoeni od 16. stoljea, katkad i ranije. Uoite da diskriminacija nije pogaala samo manjine, nego i pravoslavne Vlahe, koji su u kneevini Transilvaniji inili veinu. lanak 4. ne odnosi se na idove, ve na jednu malu judaistiku, disidentsku kransku skupinu, subotare, koji su se odvojili od slubeno priznate Unijatske crkve.

Jesu li svi stanovnici Transilvanije uivali jednaku slobodu vjeroispovijesti? Navedi argumente koji govore u prilog vjerskim odredbama u Transilvaniji u 17. stoljeu i argumente protiv.

III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv idova (1685.) avolji udovi, oni to su raspeli Krista, neprijatelji kranskog imena, otimai, zaluivai, oni to poput guja-ljutica siu uljuenu ovjeju krv, poeli su se pred koju godinu jatiti u ovoj biskupiji. Smjerno se molim Bojoj pravednosti neka ih iz nebeskih oblaka, u obliku pravednog suca, potpuno uniti. Koliko je do nas, nalaemo svima koji podlijeu naoj brizi neka se pod prijetnjom kazne izopenja [...] ne usude sa idovima dijeliti stan u kuama gdje ive, niti prenoiti, niti sluiti im u kui, bez naega pismenog doputenja. Klonite se, sinovi moji, i samog razgovora s njima, osim pri trgovanju i stvarima koje se ne daju izbjei. Znajte da su oni neprijatelji Kristova kria, a vi, jer ste udovi Kristovi, odbijajte od sebe udove avla.
Stulli, str. 31

61 Zlatnik koji je kraljevina Maarska kovala po ugledu na firentinski novac. Meutim, u ovom tekstu ne spominje se konkretno taj zlatnik, ve za to vrijeme uobiajena moneta kraljevine Maarske i kneevine Transilvanije.

89

VJERSKE INSTITUCIJE, ZAJEDNICE I OBREDI

Koje su optube protiv idova navedene u ovom tekstu? Kakva su ogranienja biskupi pokuali nametnuti idovima?

III-25. Privilegije za jednog idova u Dubrovniku (1735.) [] kako Simon sin Vitala Vitali jest pravi i istinski podlonik ove Republike, i zato mu je doputena svaka privilegija i milost koje uivaju ini nai podlonici, i udei mi [elimo] da je udionik od svijeh onijeh milosti koje uivaju nai podlonici u kojoj mu drago strani svijeta.
Stulli, str. 41

Bilo je u zatvoru i drugih krana, i idova i nekoliko Turkinja, zatoenih zbog neasnih radnji. I oni su takoer optuivali straara da je nemilosrdan, da se ne boji Boga kad tako mui enu koja mu nita naao nije uinila. A taj kranin samo je neprestano podsjeao straara na Boji sud (budui da se nije nimalo ustezao pred njim) [] Govorio je to sve ne bi li ga umirio i sprijeio da zlostavlja sveticu. Ali Sotona je straaru dao srce od kamena, i koliko god ga ovi preklinjali, on ju je samo jo vie muio. Janjiari koji su je muili, vie puta su je htjeli natjerati da jede kako ne bi umrla. Katkad bi joj dali groice, katkad datulje. Ali svetica je odbijala jelo, pa su joj pokuali silom otvoriti usta, ali nisu uspjeli.
Synaxaristis, str. 336-337

Usporedi ove privilegije s tekstom III-24. Kako to da u stavovima ovih dviju vlasti postoje tako drastine razlike?

III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751.) To bi janjiari radili danju. Nou bi je straar objesio ispod pazuha, iako su joj ruke ve bile u lancima. Uzeo bi tap koji bi mu se naao pri ruci i tukao je nemilosrdno sve dok se ne bi umorio, a onda bi je ostavio da visi na zimskoj studeni, jer tada je bila zima. Jedan je kranin to vidio, pa bi doekao pravi trenutak, i kada bi vidio da je straara proao bijes, priao bi mu i zamolio za dozvolu da je spuste. A svetica je bila tako strpljiva, tako spokojna i tiha da se inilo da ne pati ona nego netko drugi, i sav njezin duh i njezina svijest bili su na nebu.

Kirana, djevojka iz sela Avusoke, nedaleko od Soluna, opirala se osmanskom janjiaru koji ju je htio zavesti. Kako bi je slomio, janjiar ju je zatoio i muio. Odluivi se na gladovanje, Kirana je umrla u solunskom zatvoru 28. veljae.

Je li Kirana, kao kranka, bila u gorem poloaju nego to bi to bila muslimanka koja se opire janjiaru? to misli, zato su drugi zatoenici htjeli pomoi Kirani? Jesu li vjerske razlike tu bile ikakva smetnja? Zna li i za druge primjere ljudske solidarnosti koja se ne obazire na vjerske razlike? Zato se Kirana odluila za trajk glau?

90

OSMANSKO CARSTVO

Sl. 21. Kristovo uznesenje, osmanska minijatura (1583.)

Kako je Isus prikazan na ovoj osmanskoj minijaturi? Zato? Jesi li vidio/vidjela neke druge slike s Kristovim uznesenjem? to misli o njima?

Nicolay, str. 182

Opa pitanja za odjeljak III-d. Prokomentiraj ovu specifinu mjeavinu vjerske tolerancije i vjerske diskriminacije na poetku novoga vijeka. Usporedi situaciju u Osmanskom Carstvu, u Transilvaniji i u Dubrovniku. Razlikuje li se ona, i kako, od situacije u dananje vrijeme?

91

ETVRTO POGLAVLJE

Drutveni tipovi i svakodnevni ivot

Osmanska ideologija definira drutveni status grupa po njihovu odnosu prema dravi. Osnovna podjela bila je ona izmeu vladajuih grupa i puka obinih podanika. U vladajue grupe spadali su vojnici (askeri), uenjaci (ulema) i pisari (atibi). Svi su oni, svako kroz svoju specifinu djelatnost, sluili sultanu, pa su stoga bili izuzeti od plaanja poreza. Po pravilu, to su bili muslimani, ali zabiljeene su i slube u kojima su neki od vojnih i pisarskih uglednika bili druge vjere. Puk, raja, obuhvaao je najvei dio stanovnitva, muslimane i nemuslimane, ljude sa sela i ljude iz gradova. Osnovno im je zajedniko injenica da su trebali plaati poreze. Zbiljska drutvena stratifikacija bila je daleko kompleksnija. Zbog vjerskih i profesionalnih razlika, razliitog mjesta stanovanja i etnike pripadnosti, kao i spola, starosne dobi i nejednake raspodjele bogatstva, s vremenom su i unutar svake grupe nastajale razlike. Opis osmanskih drutvenih tipova samo nagovjeuje njihove razlike, bez mogunosti pruanja potpune slike. Ipak, glavni cilj ovoga poglavlja nije toliko opisati statine drutvene slojeve, nego osvijetliti neke aspekte svakodnevnog ivota i odnose meu ljudima. Osobitu smo pozornost posvetili odnosima u pograninim zonama, primjerima bespotedne borbe s istodobnim primjerima zajednikih obiaja i uzajamne pomoi. Zavrni odjeljak posveen je ulozi ene. U to doba, ba kao uostalom i danas, ene ine polovicu stanovnitva. Ipak su, u muslimanskom i u nemuslimanskom okruenju, bile smatrane podinjenima mukarcima i naelno iskljuene iz javnosti. Zato o enama postoji daleko manje izvora no to je njihov istinski povijesni znaaj. Valja imati na umu da su ene raale djecu i odgajale ih, i da su one praktiki vodile domainstvo. Tekstovi koje navodimo u ovom odjeljku svjedoe kako diskriminaciju ena, tako i naine na koje su se ene borile da se ojaaju.
92

OSMANSKO CARSTVO

IVa. Elita i obian svijet

IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima Jednoga dana dva Turina priahu sluei se u tom razgovoru neprilinim jezikom. Jedan od njih upita: to bi bilo da postane gospodar, Postane velik ovjek meu ljudima, to bi najvie jeo za ruak, o brate? Juhe, ukusnog mesa ili piletine? A ovaj drugi ree: Jeo bih mekog kruha I svjeeg luka. To je najbolje. A ti, to bi ti volio ako bi postao gospodin? Ako bi ti se ukazala prilika A ovaj odvrati: to bih uope jeo? Nita mi nisi ostavio. Nema hrane bolje od one koju si ti odabrao. Turski narod je udan narod. On ne zna to valja, a to ne. Njihova usta ne znaju to je ukusno, I njihove rijei ne vrijedi ponavljati.
Gvahi, str. 167-168 Hegyi, Zimanyi, str. 55, sl. 51

Osmanski drutveni tipovi Sl. 22. Spahija

Pendnama (Knjiga pouka) je stara perzijska zbirka popularne knjievnosti, koju je u prvoj polovici 16. stoljea preradio i dopunio Gvahi, obogativi je i novim knjievnim materijalom. U ovom tekstu vidimo da osmanske elite sebe uope nisu zvale Turcima, nego da su taj naziv rabile za necivilizirane anadolske seljake.

Spahija: Konjanik, vojnik u konjici koji se borio u osmanskoj vojsci, i zauzvrat dobio timar ili zeamet, zemljini posjed od kojeg je plaao danak. Spahije su se uglavnom novaile iz vojnikih obitelji, ali je sultan mogao dodijeliti zemlju i drugima koji bi se istaknuli u slubi. Spahije su sluile u onim provincijama u kojima im je bio dodijeljen timar, u jedinicama koje su vodili sultanovi namjesnici, i to uglavnom od travnja do listopada, a potom bi se vraali na timar kako bi prikupili danak koji im je bio razrezan.

Koje argumente pjesnik navodi protiv turskog naroda? Zna li za neke sline primjere iz povijesti tvoje zemlje, je li i tu elita prezirala obian narod?
93

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

Sl. 23. Akindija

vee koristi nego zastarjele spahijske i janjiarske postrojbe. Katkad su se levende prikljuivali i privatnim vojskama i harali po provincijama. Sl. 24. Janjiar

Inalcik 1973, sl. 26

Akindija: Pljaka, dragovoljac u neregularnim konjikim trupama, turskog ili neturskog podrijetla, koji je ratovao na neprijateljskom teritoriju radi plijena. Akindije su bile vrlo vane u irenju osmanskog teritorija u razdoblju od 14. do 16. stoljea. U jugoistonoj Europi postojale su etiri glavne skupine akindija; uvijek su ih vodili nasljednici osnivaa: Mihalolu, Malkoolu, Turahanolu i Evrenosolu.

Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte Jean-Baptiste Hilaire (1809.)

Nicolay, str. 159

Levenda: Plaenik, kojeg su za odreen pohod unajmili drava ili namjesnik neke pokrajine. Levende su potjecali iz raznih drutvenih slojeva, koristili su vatreno oruje i odigrali vanu ulogu u 17. i 18. stoljeu, budui da su za vojsku bili od
94

Janjiar: Vojnik nove vojske, elitnih stajaih pjeadijskih jedinica osnovanih u 14. stoljeu. Janjiari su sve do 17. stoljea bili novaeni iz redova ratnih zarobljenika ili djece nemuslimanskog podrijetla sakupljene devirmom. Nakon to bi primili islam, postali bi sultanove sluge, ali su dobivali redovnu plau. Sluili su ili u glavnom gradu ili u pohodima koje je vodio sultan. Od 16. do 19. stoljea, kako im se broj poveavao, janjiari su smjetani ne samo u Istanbul, nego i u manje gradove u unutranjosti. S vremenom su se poeli baviti trgovinom ili zanatima, enili su se i svoj imutak i status prenosili na potomke.

OSMANSKO CARSTVO

Sl. 26. eyh-l-islam [ejh el islam]

Hegyi, Zimanyi, str. 39, sl. 31

Alim: Uenjak, mno. ulema. Ulemu su inili muslimani obrazovani u vjerskim kolama (medresama). Kad bi zavrili kolu, mogli su postati imami (i voditi javno bogosluenje u damiji), hode (uitelji), muderisi (predavai u medresi), kadije (suci) ili muftije (vrhovni sveenici i poznavatelji prava). Najvii poloaj do kojeg je mogao doi pripadnik uleme bio je poloaj vojnog suca (kadiaskera) Rumelije ili Anadolije i glavnoga pravnog savjetnika carevine (eyh-l-islama), ali su alimi mogli biti imenovani i na druga mjesta, primjerice na mjesto velikoga vezira.

Sl. 27. Visoki osmanski pisar

Hegyi, Zimanyi, sl. 121

Katib [atib]: Pisar, lan osmanske birokracije. Katibi su novaeni iz razliitih drutvenih skupina, i najprije bi sluili kao egrti, a potom kao inovnici u carskoj kancelariji i poreznim uredima. Sve do polovice 16. stoljea bilo je jedva stotinu atiba, a potom je njihov broj porastao, zahvaljujui irenju kako centralne, tako i provincijske birokratske mree. Iako su rijetko zauzimali neki visoki poloaj, atibi su bili jako utjecajni.
95

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

Sl. 28. Arapski trgovac

Sl. 30. Osmanski kroja

Nicolay, str. 223

Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika

Hegyi, Zimanyi, sl. 133

Obrtnici: Iako su se i ljudi na selu katkad bavili obrtima, obrtnici su uglavnom ivjeli i radili u gradovima. S vremenom su se obrtnici koji su imali svoje radionice organizirali u cehove (esnafe), profesionalne udruge koje su regulirale pristup u neku struku, proizvodnju i distribuciju. Da bi netko postao majstor (usta), najprije je morao raditi kao sluga, egrt (irak), i potom kao pomonik (kalfa). Sl. 31. Pastir

Nicolay, str. 242

Trgovci: Osmanski trgovci uili su posao trgovine ili u obitelji ili kod nekog drugog iskusnog trgovca. Trgovali su kako s dalekim krajevima, tako i na malo. Dok su bili na putu, kuom i domainstvom upravljale su ene. Iako su slubeno pripadali raji, obinom narodu, trgovci su se isticali bogatstvom, ugodnim ivotom, velikim znanjima, iskustvom i sposobnostima. Mnogi trgovci, muslimanske ili druge vjere, financirali su vjerske institucije i razvoj kulture.
96

Hegyi, Zimanyi, sl. 130

OSMANSKO CARSTVO

Seljak: Veina osmanskih seljaka, muslimana ili krana, ivjela je od poljoprivrede i stoarstva. Uivali su slobodno raspolaganje svojom kuom i pokretnom imovinom, ali su morali potovati pravila koja su provodili seoska zajednica, vlasnici timara i drava. ivot im je bio otean time to su morali plaati porez, a nisu imali sigurne prihode. Iako su se mogli obraati kadiji, uglavnom su nastojali sporove izgladiti uz pomo seoskih starjeina i sveenika.

Sl. 33. Dervi

Sl. 32. Ribar

Hegyi, Zimanyi, sl. 138

Mornar: Osmanlije su imale razne vrste brodova, na vesla i jedrenjake, i koristili su ih kako za rat, tako i za trgovinu i ribarenje. Veina mornara potjecala je s otoka ili iz priobalnih mjesta s dugom pomorskom tradicijom, radili su za plau koju su im davali brodovlasnici ili mornarica; stranci su takoer bili dobrodoli. Na galije su odvoeni robovi i osuenici, a u sluaju rata vlasti su mobilizirale veslae i iz daljih krajeva na kopnu. Osmanski pomorci plovili su cijelim Sredozemljem, Crnim i Crvenim morem. Plovili su ak i do Indonezije i istone Afrike, ali na Indijskom oceanu nisu imali mnogo uspjeha.

Hegyi, Zimanyi, sl. 69

Dervi: Inicirani lan muslimanskog vjerskog bratstva, sufijskog reda. Da bi postao dervi, musliman se morao podvrgnuti obredu inicijacije, koji je ukljuivao mistine vjebe i asketsku meditaciju. Dervii su ivjeli u zajednicama ili su putovali i obavljali svoje obrede u selima i gradovima. Postojalo je raireno vjerovanje da kroz dervike obrede boanska mo silazi na zemlju. Dervii su imali velik utjecaj na muslimansko drutvo, znaajan je njihov doprinos osmanskoj poeziji, glazbi i plesu, ali su se katkad pokazali i kao glasni kritiari osmanske vlasti.

97

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

Sl. 34. Armenski monah

Sl. 35. Pravoslavni patrijarh Konstantinopola

Asdrachas, sl. 6

Hegyi, Zimanyi, sl. 74

Monah: Pravoslavni ili katoliki kranin koji je odluio izdvojiti se iz svijeta i ivjeti po uzoru na Isusa. Da bi postao monah, kranin je najprije morao neko vrijeme provesti kao novak u samostanu, a zatim poloiti zakletvu na poslunost, siromatvo i ednost. Monasi su, po pravilu, ivjeli u samostanima, ali su se mogli i povui u neke udaljene, izolirane krajeve. Uglavnom su to bili mukarci, ali bilo je i monahinja, koje su takoer imale svoje samostane. Osim to su se bavili kontemplacijom i molitvom, monasi su morali jo i odravati samostane, a bili su ukljueni i u kulturne aktivnosti.

Sveenik: ovjek koji je zareen kako bi obavljao Boju slubu u kranskim zajednicama. U skladu s pravilima vjere, sveenik je morao dobro poznavati Sveto pismo; postavljao bi ga biskup, ali u malo zabitijim krajevima taj se uvjet nije uvijek potovalo. Sveenici su smatrani posrednicima izmeu vjernika i Boga. Oni su drali slubu Boju (liturgiju) u svojim upama (parohijama) i prieivali vjernike. Bili su vrlo utjecajni, i esto su posredovali izmeu svojih zajednica i osmanskih vlasti. Katoliki sveenici morali su potovati celibat, dok su se pravoslavni smjeli eniti.

98

OSMANSKO CARSTVO

Sl. 36. Veliki istanbulski rabin (kraj 18. stoljea)

Sl. 37. Kranski velika (18. stoljee)

Istoria, sv. 11, str. 137

Juhasz, str. 124

Rabin: Uitelj, naziv iz potovanja za idovskog uitelja ili poznavatelja vjerskog zakona. Rabin je, po pravilu, drao slubu u sinagogi i bio duhovni uzor svojoj zajednici. Rabini su bili vrlo obrazovani i bitno su utjecali na idovsku kulturu. Uz to, oni su i posredovali izmeu osmanskih vlasti i idovske zajednice.

Kranski velika: irenjem carstva, osobito u 15. i 16. stoljeu, Osmanlije su u osvojenim zemljama uglavnom uklonile pripadnike vieg plemstva, ime je nie plemstvo ostalo bez svojih voa. S druge strane, osmanske vlasti su, gledano dugorono, ipak ovisile o plemiima i pripadnicima lokalne elite, budui da bez njih nisu mogli upoznati zemlju i njome zavladati, pa su mnogi kranski uglednici (kodabae ili arhonti) dobili status slian plemikom. U kneevinama Vlakoj i Moldaviji prilike su bile neto drukije, budui da su tamo bojari zadrali svoj status tijekom cijele osmanske vladavine. Poloaj bojara s poetka je bio povezan s podrijetlom i zemljinim posjedom, ali su kneevi dijelili imanja i status bojara i istaknutim vojnicima i dravnim slubenicima. Porez su prikupljali od seljaka nastanjenih na njihovim imanjima, ali su ga crpili i iz dravne slube. Od 16. stoljea nadalje, sve

99

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

je vei broj krana s drugih osmanskih teritorija stupao u slubu vlakog i moldavskog kneza, dobivao zemlju i stjecao poloaj bojara. Nita nije vrijedilo to je lokalno stanovnitvo reagiralo na to i inzistiralo na vrlinama zemljaka. Polovicom 18. stoljea Constantin Mavrocordat ustanovio je nekoliko kategorija bojara i vezao ih uz razliite dravne slube. Sl. 38. uveni ajan: Alipaa od Janjine (1741.1822.), slika Louisa Dupra (1819.)
Istoria, sv. 12, str. 72

Sl. 39. Osmanski mjenja novca

Hegyi, Zimanyi, sl. 140

Saraf: Mjenja novca. U veim gradovima, profesionalni mjenjai, muslimani, pravoslavci, idovi, Armenci ili katolici, koristili su to to su u carstvu u optjecaju bili razni srebrnjaci, zlatnici i bakrenjaci. K tome, davali su i kredite s kamatom, pa su esto optuivani za zelenaenje. Bogati sarafi katkad su se ukljuivali u prikupljanje poreza, i imali su znatan ekonomski i politiki utjecaj. Sl. 40. Dragoman: Pierre Yamoglu, tuma pri francuskom veleposlanstvu (1787.)

Ajan: Uglednik, bogata s poluslubenim dravnim statusom, iji je zadatak bio da pomogne vlastima da prikupe porez u odreenoj administrativnoj jedinici. Mahom muslimani, ajani su zakupljivali porez od drave na due razdoblje, pa ak i doivotno, a potom bi koristili svoj poloaj da podanike, porezne obveznike, dovedu u duniki odnos. Slubeno priznati u 18. stoljeu, ajani su zelenaenjem i trgovinom uspjeli doi do znaajnog imetka, pa su imali i privatne vojske i stjecali sve veu mo u provincijama carstva. Sultan Mahmud II. (1808.-1839.) uspio je ograniiti njihovu mo.
100

Hitzel, br. 59

OSMANSKO CARSTVO

Dragoman: Prevoditelj, tuma (na turskom tercman). Jezine prepreke stvorile su potrebu za prevoditeljima u komunikaciji izmeu osmanskih vlasti i stranaca. Tumai su uglavnom bili nemuslimani, a njihove usluge mogla je trebati osmanska drava, strani veleposlanici, ali i trgovci i putnici. Potkraj 17. stoljea tumai su bili dravni slubenici i inili sastavni dio osmanske birokracije. Najvii po poloaju bili su tumai pri Carskom savjetu i u mornarici; sve do poetka 19. stoljea Osmanlije su na ove poloaje, po pravilu, postavljale Fanariote, pravoslavce iz carigradske etvrti Fanar. Sl. 41. vedski veleposlanik (1788.)

slanici su se morali oslanjati na tumae kad god bi dolazili u dodir s vlastima ili s lokalnim stanovnitvom. Budui da su esto bili pod prismotrom osmanske policije, radije su se druili s osobljem veleposlanstva, kranskim trgovcima i drugim veleposlanicima. Sl. 42. Galiot nosi svoj obrok vode

Hegyi, Zimanyi, str. 74, sl. 83

Theolin, str. 60

Veleposlanik: Nakon Mleana, koji su to uinili u 15. stoljeu, sve vee kranske drave poslale su u Carigrad svoje stalne veleposlanike. Oni su imali dva zadatka: zastupati svoje drave u odnosima sa sultanom i izvjetavati o raznim politikim pitanjima. Neki zapadni veleposlanici dolazili su u Istanbul na odreen broj godina, dok drugi nisu znali koliko e njihova misija trajati. Uglavnom plemikog podrijetla, veleposlanici su dobivali slubene rezidencije, uivali sultanovu zatitu i dobivali plau. Kako su rijetko vladali turskim, perzijskim ili arapskim jezikom, velepo-

Rob: U Osmanskom Carstvu postojalo je mnotvo robova: mukaraca i ena, ljudi tamne i svijetle puti, lokalnih ili uvezenih, koji su obavljali najrazliitije poslove. Kao i u drugim muslimanskim drutvima, i ovdje je oslobaanje robova bilo esta pojava; osim toga, rob je mogao biti osloboen i kada bi preao na islam. Sultanovi robovi (kul), koji su sluili na dvoru, u vojsci ili u dravnoj upravi, bili su poseban sluaj; od 15. do 17. stoljea neki od najsposobnijih osmanskih dravnika, ukljuujui tu i mnoge velike vezire, novaeni su iz roblja. Da si ti ivio/ivjela u Osmanskom Carstvu, kojoj bi drutvenoj skupini najvie volio/voljela pripadati? Objasni svoj odabir.

101

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

IVb. ivot na selu

IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587.) Seoski poglavar [knez] i druge starjeine [primikure] duni su pomoi dravnim slubenicima u prikupljanju raznih poreza. Knez i seoske starjeine duni su pronai i vratiti podanike [raju] koji su pobjegli iz sela. Za svoje usluge, knez i starjeine osloboeni su plaanja odreenih poreza, poput haraa, ispence, poreza na ovce, desetine na itarice s obiteljskih njiva, desetine na mot, drugih poreza i svih posebnih i opih poreza. [] Ako netko od spomenutih umre, njegova sluba prelazi na jednog od njegovih sinova podobnih za to. Dokle god spomenuti dobro i vrijedno slue poreznicima, namjesnici [begovi] neka ih ne tlae i ne smiju ih slati u rat mimo njihove volje.
Georgieva, Tzanev, str. 151

Zato su osmanske vlasti vodile rauna o tome obrauje li netko zemlju ili ne? Kojim su sredstvima mogle privoljeti seljake da obrauju zemlju? Sl. 43. Bugarska kua u Trjavni (18. stoljee)

Zbog ega su osmanske vlasti selima dale odreen stupanj samouprave?

IV-3. Seljakova obveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525.) Svaki podanik [raiyyet] koji obrauje cijelo imanje mora zasijati etiri mudda62 sjemena, mjereno bursanskim muddom. Neka mu se uzme 50 aki svake godine kad ne zasije njivu. Ali ako zasije jedan mudd mjereno karamanskim muddom, neka mu se uzme 25 aki, i neka mu nadalje nitko ne smeta. A ako podanika snae neka nevolja, pa zbog nje vie ne bude u stanju brinuti se za njivu i napusti je, njegov spahija mora dati njegovo dobro nekom drugome i od njega zahtijevati isto kao i od kmeta [resm-i bennk], a ne puni iznos za imanje [resm-i ift].
Barkan, str. 751-752

IV-4. Francuski putopisac Pierre Lescalopier opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka Dana 13. [lipnja] spavali smo u Kacelu, na brdu na samoj granici Bugarske, da bismo potom, seoskim putovima, doli do Ruuka, gradia na Dunavu, blizu Vlake. Dana 14. lipnja zastali smo da nam se odmore konji, budui da su bili tako iscrpljeni od puta po brdima, umama i groznim bugarskim putovima, po krajevima tako slabo naseljenim da smo nerijetko i mi i nai konji morali spavati pod vedrim nebom. Njihove kue imaju samo po jedan

62 Nekoliko razliitih mjera zapremine, sve bizantskog podrijetla. Kao to vidimo i prema ovom tekstu, mudd se razlikovao s kraja na kraj carevine.

102

OSMANSKO CARSTVO

kat. Prizemne su, trupci i kolci ukopani su izravno u zemlju i povezani tankim tapovima, kao u Pikardiji63. Zidovi su obloeni blatom pomijeanim sa slamom. Kue su est stopa visoke i pokrivene slamom; na krovu je otvor kroz koji izlazi dim iz ognjita, smjetenog u sredini kue. Ljudi i sva njihova stoka ive zajedno pod istim krovom, a kako nismo mogli podnijeti tu prljavtinu i smrad, esto bismo no proveli pod drvetom.
Georgieva, Kitanov, str. 133

Koji se osmanski utjecaji na bugarske seljake spominju u ovom tekstu? IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810.) Glavna hrana ovih ljudi je penini ili raeni kruh, pogae od peenog ili kuhanog kukuruznog brana, zatim sir od kozjeg mlijeka, ria pomijeana s maslacem, jaja, suena riba, masline i povre. Na blagdane kolju janjce i ovce, kao i ivad, koje ima posvuda; meutim, meso ima daleko manji udio u hrani od svega ostalog. Piju vino, i muslimani i krani, a takoer i jako alkoholno pie dobiveno od komine i jema, zvano rakija, donekle slino viskiju. Ali zbog svega onoga sira, rijetko sauvaju neto mlijeka. Uglavnom piju hladnu vodu, i to u velikim gutljajima, ak i usred ljeta i tijekom najteeg posla, i poslije nemaju nikakvih tegoba. Kave ima u mnogim kuama, a ponegdje i rosoglia iz Italije i likera iz Kefalonije i s Krfa.
Broughton, str. 130-131

Kako je Lescalopier doivio bugarsko selo, i osobito uvjete ivota u njemu? to moe zakljuiti o ivotnom standardu u njegovoj domovini? Kakav stav ima Lescalopier prema iteljima ruralnih krajeva Bugarske?

IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (1553.-1555.) U rano jutro 14. srpnja napustili smo Filipopol [staro ime za Plovdiv] i oko etiri sata, nakon to smo ruali, stigli smo do sela zvanog Vetren na bugarskom, a Hisardik na turskom. To je veliko bugarsko selo. Imaju dva sveenika, a Turaka nema nigdje u blizini. Ljudi su naoiti i snani, i u mnogim kuama se moglo kupiti vino, mlado vino. Svi su prodavali okrugli kruh, sijeno, jogurt, sir, meso i kruke. Bugari ne smiju nositi finu odjeu: svi su odjeveni u sive i bijele ogrtae s kapuljaama, i nemaju ni dobre cipele ni izme, nego samo opanke od sirove volovske koe i dokoljenke. Njihove iljaste kape nainjene su od bijele ohe ili od bijele ili mrke vune. Mukarci ne nose kapute, idu samo u kouljama ljeti i zimi. Kosu ne iaju onako kratko kao Turci, ve im s tjemena padaju dugi uvojci, ime pokazuju da nisu Turci. Nitko ne nosi nikakvo oruje, osim velikih, tekih toljaga.
Vazvarova-Karateodorova, str. 211

Usporedi ova dva teksta, jedan iz 16. i jedan s poetka 19. stoljea. Primjeuje li kakve razlike?

Sl. 44. Soba u Arbanasima (18. stoljee)

63 Pokrajina na sjeveru Francuske.

103

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761.) Izjutra krenusmo u osam sati za Karabunari. Putem smo naili na veliku i dugaku umu. Sreli smo najprije strau iz Fakija, a zatim onu iz Karabunarija. Poneto pred selom, nali smo bunar, a pokraj njega neku vrst nadstrenice, koja slui za molitvu i kao zaklonite od kie, ali i kao prenoite. Neobino veliko blato mnogo nam je smetalo na tom putu, koji je imao da traje etiri sata, a prevalili smo ga za pet sati. [...] Karabunari je vrlo veliko selo s pet do est stotina turskih i bugarskih kua. Lei u prekrasnoj dolini, ravnoj i obrasloj travom i cvijeem. Presijeca ga rjeica. Izmeu gorskog bila s jedne i breuljkastih kosina s druge strane, ta mi se dolina uini iroka otprilike pola milje, a duga nekoliko milja. im smo uli, saznali smo da su nam za stan doznaili kuu, blizu koje su se u jednoj kranskoj kui, pojavile boginje, a rekli su nam, da ih po selu ima na vie mjesta. Sam je seoski orbadija, kojim imenom zovu vou janjiara, ali se obino daje i glavaru sela, kao to je ovdje bio sluaj, ustupio svoju kuu. Bila je to najbolja kua u selu, a obino se nije iznajmljivala. Uvjeravae nas da u njoj nema boginja. Svakako, zbog vee sigurnosti, drali smo da je bolje otii izvan sela i tamo podii atore. Preli smo nekim mostom i uatorili se u dolini uz obronke breuljaka, koji su je zatvarali, a s te strane su dosta niski. Kad se uspne na te breuljke, otvara ti se najljepi vidik to ga moe zamisliti, jer s jedne strane vidi gore selo, dolinu s mnogo krda i stada ovaca, a s druge se strane iri druga velika dolina i niz obraslih ljupkih breuljaka. Tek smo bili podigli atore, kad se iza brda spustila jaka kia, a kad je prestala, doli su iz sela ljudi, da nas zabavljaju nekom divljom pjesmom i svirkom, kako bi dobili napojnicu. [] Dobral je malo bugarsko selo od oko 60 kua, a smjeteno je u dosta velikoj dolini, meu planinama, u kojima poinje lanac Balkana, tj. Emo. (...) Njegova Ekselencija su se nastanili u nekoj novoj bugarskoj kui, koja je imala samo jednu

dobru, veliku, istu sobu. Ostali se smjestie, kako su bolje mogli, po razliitim bugarskim kuicama. Kratko vrijeme nakon naeg dolaska dolo je nekoliko djevojica, da igraju onaj svoj ples i pjevaju pred vratima gospodina poslanika. To su ponovile vie puta, a na kraju bi uvijek bacale po jedan rupi, najprije Njegova Ekselencija, a onda nekima iz pratnje, da bi dobile nekoliko para za napojnicu. Proetali smo, iako mjesto nije bilo ba zgodno, i traili mogunosti, kako bismo sutradan otputovali, ali nismo mogli zakljuiti nita. Sutradan izjutra pokazalo se izvrenje plana jo teim, jer su svi mukarci iz sela pobjegli i povezli sa sobom i svoje bivole, koje smo tu skupa s kolima morali uzeti u zamjenu. Poto im se svakojako zaprijetilo, sve su potekoe uklonjene. Prisilili smo bivolska kola iz Karnabata, da proslijede naprijed, a u okolici smo nali est pari bivola za nae dvije koije.
Bokovi, str. 40-41, 51

Kakav je odnos vladao izmeu balkanskih seljaka i putnika iz inozemstva? Koje se tegobe ivota na selu spominju u ovom tekstu?

Sl. 45. Mukarci i ene s otoka Parosa sviraju muzike instrumente i pleu

Istoria, sv. 11, str. 288

104

OSMANSKO CARSTVO

Sl. 46. ene peru rublje (Larisa, poetak 19. stoljea)

Istoria, sv. 11, str. 165

IV-8. Ceste i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti (oko 1800.) Koliko god razlokana i opasna, cesta na kojoj sam se naao bila je glavna cesta preko Albanije, koja je vodila od Makedonije pa do Draa na obali; a tom cestom, iako je sada opustjela, tijekom vie od dvadeset stoljea putovala je cijela vojska odavno umrlih i zaboravljenih. Turci nisu uinili nita za popravak ceste. Ona je upravo onakva kakvom su je ostavili priroda i Rimljani. Na jednom mjestu inilo se da se naglo sputamo meu neke crne stijene. Krivudava staza troena je kroz tolika stoljea da se u stijenju napravio kanal, gotovo do koljena dubok.[] On je vodio do mosta, koji su jo Rimljani podigli, na jakim lukovima, pa se i danas moe rabiti isto kako su ga rabili i oni. Vidio sam brojne rimske mostove po Albaniji. Neki se rabe kakvi su oduvijek; neki su dijelom troni, daske i kameni blokovi propali su im u potoke, a drugi su se jednostavno sruili. Jedino nigdje nisam vidio most koji su Turci popravili.[]

S Elbasanom nema redovite trgovine ili neke druge veze. Htio sam poslati pisma. Reeno mi je da otprilike jednom tjedno pota ide u Monastir [Bitolu], ali samo ako ima dovoljno pisama; s druge strane, putanja preko Draa, kojom se pismo za Englesku moglo otpremiti znatno bre, samo ako bi se moglo smjesta poslati, bila je pak mnogo neizvjesnija, jer je i prijevoz bio mnogo nesigurniji, i nitko ne bi mogao rei hoe li pismo uope biti poslano tijekom sljedeih nekoliko mjeseci.
Fraser, str. 242, 251-252

Zato su ceste u Albaniji bile tako loe? Vai li to za cijelo Osmansko Carstvo ili samo za njegove zabaenije dijelove? Zato putnici sa zapada uvijek naglaavaju lou infrastrukturu u ruralnim krajevima Osmanskog Carstva? eli li pisac ovoga teksta sebe prikazati kao pustolova ili kao pripadnika civiliziranog svijeta?

105

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

IVc. ivot u gradovima

IV-9. Opis Beograda (1660.) [] U ovom velikom gradu ima ukupno sto ezdeset palaa koje pripadaju vezirima, njihovim doglavnicima i drugim velikaima. (U cijelom gradu ima sedamnaest tisua soba, budui da je za svaku kuu prijavljeno pet do deset soba.) [] Osim toga, sva ova domainstva, bila ona bogata ili siromana, imaju velike ili male kamene zgrade [krgir] s prizemljem i jednim katom, i pokrivene su crijepom. Sve su to divne kue s visokim prozorima i balkonima, okruene poploanim vrtovima i vinogradima. Kako su sve nanizane jedna kraj druge, svi im prozori i balkoni gledaju na Dunav, Savu ili na Zemunsko polje. Sve su to krasne kue sa skladnim dimnjacima i kapijama. [Karavan-saraji] Ima ih est, i u njima odsjedaju putnici sa svih strana. [Najpoznatiji] od njih je karavan-saraj muenika [ehd] Mehmed-pae Sokolovia64 u Velikom bazaru, zgrada od kamena i opeke [krgir] sa sto i ezdeset soba u prizemlju i na katu, sa stajama za deve i konje, kao i s odjeljenjem za ene [haremom]; podsjea na tvravu, s onim svojim eljeznim vratima, ispred kojih vratari i noni uvari najprije bubnjaju prije no to ih zatvore, i onda ponovo ujutro prije nego ih otvore. [Trnice] Tri tisue i sedam stotina duana ine carski trg, ali najsjajniji od svih je natkriveni trg [bezzzistan] na enskoj trnici [Avrat bzr]. Iako to nije kamena graevina s kupolama i eljeznim vratima, ipak je ovaj bazar divota koja je najznamenitija meu najljepim trnicama. [] U Dugoj trnici [Uzun rs] zastupljene su sve zanatlije. Ona se protee od Kapidi-damije do Ribarske trnice, a duga je tri tisue koraka. Ovdje ima dragocjene robe donesene sa svih strana: od indijskih zemalja i rijeke Ind preko Jemena i Bela i Buhare, pa do Arabije i Perzije, i sva se ta roba moe dobiti na Dugoj trnici, a da ne morate ni moliti, niti je preskupo platiti. A krasni su takoer i Lonarski trg [Kazanclar rss], Ribarski trg, Srednji trg i Bajram-begova trnica, na kojoj su puka kuhinja i kavane te Mali trg. Svi trgovi i trnice, kao i vee ulice u raznim etvrtima, poploane su okruglim bijelim kamenom po uzorku riblje kosti. [Odjea] Svi njihovi uglednici odjeveni su u samurovinu, saten i svilu. Ljudi iz srednjih slojeva odjeveni su u obinu ohu i kapute podstavljene lisijim krznom. I siromani nose ohu i kapute (kaftane) od pamuka. Raja nosi suknenu i vunenu odjeu crvene i bijele boje, a na glavi nosi bosanske kalpake. ene im nose ogrtae od ohe, a na pokrivene glave stavljaju fesie. Lica su im pokrivena velom, i one eu vrlo edno. [Jezici] Iako su stanovnici ovoga grada preli na islam [potur], oni svi govore srpski, bugarski i latinski jezik, pa ak i neka narjeja bosanskog. [] Sva beogradska raja i slobodni graani [beraya] su srpski nevjernici, ukljuujui tu i koijae iz Srijema. Jezik im je srodan bugarskom, latinskom i bosanskom, s tim to u njemu ima i iskvarenih elemenata iz raznih drugih narjeja; ipak, oni su svi dio kranskog naroda, knjiga im je Biblija, i nju su preveli na svoj jezik. Mnogi znaju hrvatski i francuski [galski] jezik i slovenski i talijanski, jer su ovi srpski nevjernici prastari narod iji korijeni seu sve do Aysa65 tako da o Srbima i Latinima

64 Mehmed-paa Sokolovi, roen 1505. u Sokoloviima, u Bosni, odveden je kao dijete u devirmu, unovaen u osmansku vojsku, ostvario je blistavu karijeru i etrnaest godina sluio trojici sultana kao veliki vezir (1565.-1579.). ak i prije nego je postao veliki vezir, s uspjehom se zaloio za uspostavu patrijarije u Pei 1557. godine. Oreolu muenika dobio je zato to je 1579. ubijen pod nerazjanjenim okolnostima. 65 Lik iz arapske mitologije koji je bio smatran preteom Slavena.

106

OSMANSKO CARSTVO

postoje potovanja dostojne i pouzdane povijesti. Ipak, po gramatici njihov jezik dosta nalikuje bosanskom. [] [Trgovina] Ovamo godinje doe na devama i kolima po pet do est tisua devinih i kolskih tovara robe iz Egipta i Damaska i Tripolija i Sidona i Bejruta i Akre i Smirne i Arabije i Perzije, i onda se ta roba u ovom gradu otvori, pretovari i izvozi dalje u ugarske i poljske i eke i vedske i austrijske i bosanske i mletake i panjolske pokrajine, jer ovaj grad je Egipat Rumelije, i svi njegovi itelji su proraunati trgovci. Tisue ljudi dolo je iz drugih zemalja i nastanilo se ovdje, jer ovo je grad izobilja. [] Zimi se Dunav zamrzne, napravi se ledena kora debljine deset pedalja, i tada stotine i tisue kola i saonica prelaze preko tog leda ne plaajui porez za robu ili za bazar, i tada i seljaci i slobodni ljudi iznose svoja dobra na trnicu, i onda se tamo kupuje i prodaje, a grad Beograd uiva u svemu tom obilju, a i sirotinja se okoristi i stekne neto imetka. [Svetkovine] U to vrijeme stanovnici Beograda prireuju jedni drugima velike svetkovine od po etrdeset ili pedeset raznih jela i po deset vrsta poslastica i alve i slatkih napitaka od prevrelog voa [hob, hoaf], i pozivaju jedni druge u goste i na slavlja. A ako na nekoj gozbi sluajno bude manje od deset vrsta poslastica, onda toga ovjeka natjeraju da pripremi jo jednu gozbu. Eto kako se u ovom bogatom gradu ljudi zabavljaju i uivaju.
Evliya elebi, str. 195-200

Pokuaj u Evlijinu tekstu razdvojiti injenice od matarija. Kako su Evlijin karakter i njegove sklonosti utjecale na nain na koji on prikazuje Beograd? Pokuaj na dva ili tri mjesta zamijeniti njegovo ushienje nekim malo trezvenijim napomenama. U kojoj su mjeri gradovi bili etniki homogeni? Koje su bile prednosti gradskoga ivota u odnosu na seoski?

Sl. 47. Turin jae konja natovarenog velikim koevima za voe i povre

Putopis Evlije elebije jedno je od remek-djela osmanske knjievnosti 17. stoljea; meutim, valja imati u vidu da se Evlija lako zanosi i prenaglaava neka lijepa obiljeja krajeva kojima putuje. Slike koje prikazuje najee su gotovo groteskno pretjerane, ali njegov putopis je usprkos tome dragocjen stoga to nam otkriva bogatstvo gradskog ivota.

Hegyi, Zimanyi, str. 155, sl. 162

107

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

Sl. 48. Povorka pekara u Istanbulu (1720.)

da su svi arteki bunari presuili i da ih se nitko ne usuuje popraviti, iako bi knez platio ma koliko bi zatraili. Rekao sam mu da u im dati nacrt za crpku koja ne samo da e pokrenuti arteke izvore, nego e i dovesti vodu u svaku prostoriju gdje oni ele [] Izgledalo je da je knez time bio vrlo zadovoljan i rekao mi je da e nai nekoga da mu je to prije ugradi [] Ve i po samom izgledu njegove rezidencije mogao sam stei jasnu predodbu o njegovoj hrabrosti, ali sad sam imao priliku i diviti se njegovoj pameti i njegovoj osjeajnosti: sve je govorilo da ovdje ivi ovjek naklonjen umjetnosti i dobra ukusa. Posjedovao je bogatu i izvrsno odabranu zbirku knjiga; imao je i neke dragocjene slike, nekoliko predivnih skulptura, raznovrsne naprave i nekoliko veoma neobinih strojeva koje su mu donijeli iz Njemake i Engleske. Mislim da zasluuje da ga hvalim tako to u rei da je bio mudar i da nije patio od predrasuda, da je bio sasvim nepristran. Govorio je sve europske jezike i poznavao najvanije pisce, koje je nastojao to bolje prouiti. Bio sam zapanjen koliko je daleko odmaknuo u znanosti.
Cltori, IX, str. 256

Hegyi, Zimanyi, sl. 158

IV-10. Rezidencija vlakoga kneza Constantina Mavrocordata, kako je prikazuje francuski putopisac Flachat (polovica 18. stoljea) Otiao sam u kneev ljetnikovac, koji, kao i njegova gradska palaa, jo uvijek podsjea na ono to mu je bila zapravo glavna namjena. To su nekada, naime, bili samostani, koje su njegovi preci poneto uljepali. Veina naih drugorazrednih rezidencija izgleda daleko bolje, a nema nijedne u naoj zemlji s namjetajem gorim od ovoga ovdje. Pratio sam nizvodno rijeku Dmbroviu, koja tee vrlo brzo i nikada ne presuuje. Na njoj se nalazi mnogo mlinova. Njihov mehanizam ne odlikuje se niim posebnim. Spominjem ih samo stoga to ih je gospodin Andronachi uzeo kao povod da mi, pokazavi mi one to su pokraj vrata palae, kae da su vrtovi u vrlo loem stanju,

Zato pisac u istom dahu kritizira lou infrastrukturu i hvali osobine vlakog kneza? Je li Flachat iznenaen profinjenou svojega domaina? Zato? Dodatne informacije o Constantinu Mavrocordatu moe nai uz tekst II-2., i osobito u biljeci ispod teksta br. 51.

IV-11. Povelja ceha trgovaca mjeovitom robom u Moskopolju (1779.) Prvo, gradit emo ljubav meu nama kao temelj s kojega emo pobijediti sve neprijatelje; drugo, majstori e uivati izuzetne poasti, jer se skrbe o mlaima, a svatko tko ne bude potovao majstorove zapovijedi bit e udaljen iz esnafa kao tetan i kodljiv; [] sedmo, brat prema kojem je netko nepravedan, kojeg netko vrijea ili omalovaava nee morati drugdje traiti osvetu,

108

OSMANSKO CARSTVO

ve e biti dovoljno da samo stane pred ceh, a ceh e ve odrediti pravinu kaznu; osmo, ako itko bude zateen kako psuje svoje starjeine ili vrijea asne ljude koji idu na trnicu, bit e izbatinan po tabanima na samoj trnici, i time e biti nauen poslunosti; deveto, kad majstor pozove, podinjeni moraju odmah prekinuti togod radili i krenuti za njim, a isto i kad nam brat umre, svi moramo poi na sahranu; deseto, svaki lan koji bude uhvaen da se zbliava s Turcima, radi usoljene ribe, graha ili ma ega drugog, bit e izbaen iz ceha; jedanaesto, radionice su zatvorene nedjeljom, ali doputeno je stajati vani, pa ako netko doe i neto zatrai, doputeno je dati mu to; k tome, oni koji imaju svoje radionice, nemaju opravdanja stavljati svoje stvari na druga mjesta []
Bees, str. 527-528

1. svibnja 1793. Ako pak neki drugi majstor pridobije djeaka k sebi, morat e platiti Mastroyirakisu osamdeset groa. Papayanis, sin Christofisov, svjedok Yorghis Mikaros, svjedok Ja, Papa-Ioannis, sin Angelisov, svjedok
Antoniadi, str. 176

to misli o ovom ugovoru? Je li poten prema svim ugovornim stranama? Misli li da je Stamatis trebao biti upitan to on misli o tome?

Sl. 49. Osmanska djeca na vrtuljku tijekom proslave Bajrama

Koji su bili glavni ciljevi trgovaca? Kako su ih kanili ostvariti? Jesu li se ljudi u Moskopolju u tome razlikovali od drugih trgovaca po zapadnoj Europi?

IV-12. egrtski ugovor na otoku Skiros (1793.) Ovim se pismom potvruje da se Constantis Aistratitis slae s Mastroyirakisom da mu preda svojega neaka Stamatisa da radi za njega dvije godine bez naknade, dok e ga Mastroyirakis nauiti zanatu, hraniti ga, odijevati i obuvati. A nakon tih dviju godina uzet e ga za pomonika, davati mu nadnicu i dati mu alat. Ako Mastroyirakis vrati djeaka, platit e trideset groa za svaku godinu, a ako djeak ode prije isteka druge godine, on od Mastroyirakisa nee zahtijevati nita, niti mnogo ni malo, a Mastroyirakis od njega moe zahtijevati da mu vrati odjeu koju mu je dao. Ovaj dokument sastavljen je pred pouzdanim svjedocima,

Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 154

109

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

IV-13. Fetva Ebus-Suuda o carskoj odluci o zatvaranju kavana (3. etvrtina 16. stoljea) Pitanje: Sultan, utoite vjere, u vie je prilika zabranio kavane. Ipak, nekoliko nitkova se ne obazire na to, ve dri kavane i ivi od njih. Kako bi privukli to vie ljudi, uzimaju golobrade pomonike i dre sredstva za zabavu, kao i igre, poput aha i bakgamona. Svi gradski lopovi, nitarije i beskunici okupljaju se tu i pue opijum i hai. Povrh svega, oni piju i kavu, a kad se omame, bave se igrama i lanim znanostima, i zanemaruju propisane molitve. Prema zakonu, to je zasluio sudac ija je dunost sprijeiti ljude da prodaju i piju kavu, ali koji to ipak ne ini? Odgovor: One koji se bave ovim ogavnim djelima treba u tome sprijeiti i zastraiti ih tekim kaznama i dugom robijom. Suce koji proputaju odvratiti ih od toga treba otpustiti.
Imber, str. 93-94

Kuka majka Desania Luke, I unila u mehanu bilu I Ivanu Boju pomo dala. Bog pomogo, moja stara nane, Stara nane pobratima moga, Pobre moga Desania Luke! I nalio punu au vina Pa je pruu Desania majki: Na-de, stara, popij au vina!
Mijatovi 1974, str. 39-40

Ako zna da su mehane uglavnom bile mjesta za mukarce, to misli, zbog ega su Senjani pili vino s majkom Luke Desania: zato to je stara ili zato to je majka njihova prijatelja? to misli o takvim kavanskim pjesmama kojima se velia odreen nain ivota?

Kava je u Osmansko Carstvo dola iz istone Afrike polovicom 16. stoljea. U 16. i 17. stoljeu osmanske vlasti u nekoliko su navrata zabranjivale kavu, ali bez uspjeha.

IV-15. Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660.) Ali vie od svega, u objema zemljama rumelijskim, te u arapskim i perzijskim zemljama, najpoznatija je beogradska baklava. Ona se priprema za razne svetkovine i carska slavlja, i moe biti velika kao kota od kola, a savijena je od tisuu listova [glla], i od istog je bijelog brana s maslacem i bademima, a pee se u velikim penicama [tennur]. Toliko je velika da ne moe stati u obinu penicu, a dovoljna je i za tri stotine ljudi. Beogradska baklava moe biti vrlo slatka, velika i krhka, ali ako bacite novi, on e utonuti u nju. Eto kako dobru baklavu tamo pripremaju. A i poslastica od rie [zerde] s bademom, cimetom, karanfilom i afranom takoe je ukusna, i nita se ne moe mjeriti s njom.
Evliya elebi, str. 199

Koji su Ebus-Suudovi razlozi za zabranu kavana? to su Ebus-Suudove elje, a to stvarnost ivota u velikom gradu?

IV-14. Kavanska pjesma iz Senja Sve u Senju piva i popiva Doli majke Desania Luke; Ona tuna po Senju hodala, Od mehane do mehane hoda Sve mehane pune su Senjana. Kad je ula u jednu mehanu, Ali u njoj Senjanin Ivane, S njime pije trideset Senjana. Ivan pije vino i popiva,

Jesi li kada kuao/kuala baklavu? Je li ona poznata tamo gdje ivi? Razlikuje li se od baklave koju Evlija opisuje?

110

OSMANSKO CARSTVO

IV-16. Jelovnik Shevki mula Mustafe (Sarajevo, druga polovica 18. stoljea) Ja, siromani pisar Shevki mula Mustafa, [...] jedne noi, nakon to sam sa svojom obitelji veerao, poeo sam misliti o tome to u i hou li uope imati veerati sljedei dan. Nisam bio bogat ovjek, zimska se zaliha potroila, ja nisam imao novca. U tom razmiljanju, koje mi nije dalo spavati, oslonio sam se na Boga, koji me je, kao i moju obitelj, i do sada opskrbljivao. To se dogodilo na koncu erbeina [sijenja], kada je bio najkrai dan i sunce se nalazilo u prekretnici. I zaista, sljedeih dana kad sam dolazio kui, imao sam veeru: Prvu no guzelmu pitu i tutma, drugu no mandru, treu no vruu halvu i proso s medom,

etvrtu no bulgur orbu i iger evap, petu no irden (tripice), sir i hljeb, estu no irden, sir i hljeb, sedmu no guzelma pitu, orbu i burek pitu, osmu no evap i kupusnu orbu, devetu no tarhana orbu, desetu no evab s vruim kukuruzom i jedanaestu no evab s jarinom orbom, i tako dalje.
Beeskija, str. 54

Koja se osmanska jela jo uvijek pripravljaju u tvojoj zemlji? Koja si ti jeo/jela u posljednje vrijeme?

IVd. ivot na granici

IV-17. Francuski putopisac Nicolas de Nicolay opisuje osmanske ratnike, delije (1551.) Delije su pustolovi, poput lake konjice, i oni trae pustolovine na najopasnijim mjestima kako bi mogli pokazati svoju hrabrost i junatvo u ratnim pohodima. Stoga se oni rado pridruuju sultanovoj vojsci, i ne traei plau (slino akindijama), s tim to veinu njih hrani i brine se za njih paa, beglerbeg ili sandakbeg, i svaki od njih ima u svojoj pratnji etu najhrabrijih i najodvanijih. ive u predjelima Bosne i Srbije koji granie s Grkom na jednoj i Ugarskom i Austrijom na drugoj strani. Danas se oni zovu Srbi ili Hrvati, ali zapravo su to Iliri.66 [] Turci ih zovu delijama [deli], to znai ludo hrabri ljudi. Meutim, oni sami sebe zovu zatonicima, to na njihovu jeziku znai izazivai. [] Prvog sam deliju vidio u Adrianopolu [Jedrenu]. [] Evo kako je izgledao. Donji dio njegova kaftana i njegove duge vreaste hlae, koje Turci zovu alvare, bile su od krzna mladog medvjeda s krznom na vanjskoj strani. Na nogama je nosio cipele ili kratke izme od utog safijana sa iljastim vrhom i vrlo visoke pete, s podstavljenim onom i dugom, irokom mamuzom. Na glavi je imao kapu nalik onima koje nose poljski konjanici ili Gruzijci, to pada na jedno rame. Kapa je bila od arene leopardove koe. Delija bi na prednji dio privrstio veliko orlovo pero, ne bi li djelovao zastraujue. Druga dva pera privrstio bi zlatnim kopama za tit, koji nosi postrance, o boku. Za pojasom mu je sablja i bode, a u desnoj ruci buzdovan [] Nekoliko dana poslije, kad je otiao iz Adrianopola, [] vidio sam ga kako jae prelijepog turskog konja, cijelog pokrivenog golemim lavljim krznom [] Buzdovan je objesio o sedlo, a u desnici je drao dugako koplje [] Iz radoznalosti sam ga upitao preko tumaa kojem narodu pripada i koja mu je vjera. On odgovori mudro, i ree mi da je Srbin. [] A to se

66 Iliri su u stara vremena naseljavali zapad Balkana. U renesansnim zapisima ljudi se esto nazivaju po starosjediocima njihovih krajeva.

111

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

vjere tie, rekao je, samo se pretvara da je s Turcima, kako bi prouio njihove obiaje, jer je on kranin, po roenju, po srcu i po svojem izboru. A da bi me to vie uvjerio u to, odrecitirao mi je i na grkom i na slavenskom Oena i Zdravomariju.
Nicolay, str. 226-227

IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660.) [] Muslimanska vojska izvela je prekjuer mnoge ratne varke pred gradom Splitom. Ali, kad su se vraali, neprijatelj im je napravio zasjedu, tu u planini Prolog i njezinu klancu. Tu su se sukobili... [] Kad su svi nai konjanici i pjeaci, skaui kao srne po strmenom kru, stigli na bojite i kad su nas nevjernici ugledali, odmah su na nas navalili kao opor svinja. [] [Muslimanska je vojska premono pobijedila.] Bilo je odsjeeno tisuu i ezdeset neprijateljskih glava, zarobljeno sedamsto i etiri zarobljenika. [] S nae je strane mueniki poginulo sedamdeset junaka... [] Jedan krajiki borac [gazi], meutim, sakrio je jednog kranina razbojnika u kou. Kad su toga junaka i onoga nevjernika kojeg je on uvao prijavili pai, paa se rasrdio i naredio: Odmah mi dovedite toga ovjeka i zarobljenika kojeg je sakrio. Kad su obojica doli na stratite i kad je paa zapovjedio: Odmah krvnika! ovaj se junak savio oko vrata svojega zarobljenika, te zapomaui i plaui ree: Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim zarobljenikom pobratio na bojitu, mi smo jedan drugome dali vjeru. Ako njega pogubi, on e s mojom vjerom otii u raj i to e za mene, jadnika, biti teta; a ako ja umrem, pri meni e ostati vjera ovoga zarobljenika s kojim sam se pobratio, pa emo oba u pakao, te sam opet na gubitku. On je legao na svojega zarobljenika, i nije ustajao s njega. Kad je odvani paa upitao: Hej, gazije, to je ovom ovjeku? Vojnici graniari mu odgovorie: Kad nai junaci na ovoj krajini padnu u kransko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom, oni se pobrate s kraninom i zakunu mu se na vjernost. Kranin daje vjeru muslimanu da e ga u sluaju potrebe izbaviti iz nevjernikog

Usporedi ovaj opis sa slikom, i napravi popis osobina jednog delije. Zbog ega se borio u osmanskoj vojsci ako je kranin? Mogu li se delije usporediti sa psima rata, kakvih ima u svim vremenima? Navedi neki primjer za drugo vrijeme i drugo mjesto.

Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (16. stoljee)

Nicolay, str. 228

112

OSMANSKO CARSTVO

ropstva, a musliman, opet zada vjeru kraninu i rekne: Ako ti padne nama u ropstvo, i ja u tebe izbaviti od Turaka. I tako dadu jedan drugom vrstu vjeru govorei: Tvoja je vjera moja, a moja vjera je, opet, tvoja. Je li? Jest. Zatim liznu jedan drugom krv. Tako postanu braa u krvi. Eto u ovom sluaju ovaj nevjernik je pobratim ovoga gazije. On je nekada izbavio iz ropstva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nevjernik to je u rukama ovih ljudi postao suanj. Ako ga njegov pobratim sakrije i ako se on spasi, onda je on ispunio svoju zadanu rije i vjeru. Zatim bi od njega uzeo svoju vjeru, a njemu vratio njegovu vjeru. A ako sada ovaj kranin bude ubijen, on ide u raj, a ovaj [musliman] ide u pakao s vjerom nevjernika. Premda toga nema ni u muslimanskoj ni u kranskoj svetoj knjizi, ipak je ovakav obiaj na ovoj krajini est. Kad su to sve kazali pai, on je rekao: Oslobaam ih obojicu. Na to obojica dadu petama vjetra i nestanu. Svi mi, meutim, ostali smo zapanjeni pred ovim razgovorom.
Evlija elebija 1996, str. 145-148

Kako ivot u pograninoj zoni zamagljuje vjerske i politike razlike? Je li lijenik iz Dubrovnika trebao otii i lijeiti osmanskog agu? IV-20. Pismo imuna Koziia Benje, modrukog biskupa, papi Lavu X. (1516.) Ali ako ne marite za nae jadikovke i ne sluate nae molbe, neka tvoja Svetost zna da nas odasvuda pritjenjuju sve mogue nevolje. [] Nai su, naime, ljudi prisiljeni da s Turcima sklope kakav savez ili mir i da im plaaju danak. [] uo si dakle, preblaeni Oe, kakve su nae nevolje i patnje. uj isto tako i ispriku za sluaj krajnje nude. Ti pak, svemogui Boe, nedjeljivo Trojstvo, sveta vjero, kojoj smo do sada u najteim progonima i tjeskobama sauvali nedirnutu i neokaljanu vjernost, pogledaj na nau pravednu stvar, primi nae molbe! Tebi je naime otvoreno svako srce i nisu ti skriveni niiji tajni prohtjevi. Vidio si, Gospode, jad tvojeg naroda i ti zna da se ne moemo vie odrati pred licem neprijatelja. Na posljetku bez ikakva osjeaja krivnje otvoreno u rei jo i ovo: bojim se, sveti Oe, da oni nai siromani zemljaci zbog oskudice, neimatine i oaja ne budu prisiljeni da ratuju zajedno s Turcima i da pljakaju ostale krane.
Gliga, str. 84-85

Misli li moda da je bratimljenje mudar nain da se preivi u pograninoj oblasti, ili je to samo trik da bi se neko pribliio svojem neprijatelju?

IV-19. Osmanlije trae lijenika iz Dubrovnika (1684.) Od mene kapetana Gabele i Neretve i ostalih aga gabeoskih [iz Gabele] lipo i vele drago i ljubeljivo pozdravljenje svake asti i asne hvale i plemenite dike dostojnijem naim sranim prijateljem i vlastel begu knezu i ostalim vlastel begom i begzadam [vlasteli] od Dubrovnika, a zatijem hasta [bolestan] nam je starac Abaz-aga agravi ima u njemu vitar i otie doli vas od pasa amo ne ima metra koji bi se domislio koja je bolest i da bi ga prionio liiti zato piemo i molimo vau milost da nam u put poaljete iz Stona heima [lijenika] Nikolu Boljahnia...
Miovi-Peri, str. 285

Koja je najvea opasnost koju spominje biskup iz Modrua? to prevladava u njegovu pismu, briga za spas njegovih zemljaka ili opasnost po krane izvan Hrvatske?

IV-21. Pismo Franje Krste Frankopana Gasparu olniu (1670.) Lipo i drago pozdravljenje moj kapitan knez olni! Hvala budi Gospodinu Bogu, da nai ljudi s dobrim opravkom [opremom] doli jesu. Prijel [primio] sem od glavara [vjerojatno Zrinski] list, da taki [odmah] tamo etujem, da volje imamo insurgavati [podizati ustanak], zato dnevom i
113

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

noju tamo budem potezal, da s tim, prvlje [to prije] poetak uinimo. Ja sam za vsime spraven skupa i z mojimi, i komaj [jedva] ekam da nae kape s almami pomeamo, a tako mi Boga, da krilaki [austrijska vojnika kapa] budu frkati po zraku. (...) Ovoga puta hoemo dokonjati [odluiti] i, kako i kada imamo udariti; i ako potribno bude, hou i sam do pae bosanskoga pojti za bolje govorit i utvrdit duguvanje naemu poetku. Ufam se u Boga da nam dobro hoe izajti: listor [samo] da taki od prvce po glavi udarimo naim suprotivnikom, ni asa ne damo da se plundrai [njem. Plunderhosen = iroke hlae] sprave. Ako me bude glavar hotel posluhnuti, na moju veru, dobro bude, i na se hou vse breme uzeti, ar znam, kako i s kim putem bude potribno z Nimci baratati.
Mijatovi 1999, str. 90

IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui Progovara Senjanin Tadija: Od koliko golemih junaka Nij ostalo pedeset drugova Hajmo, brao, pod Kladuu ravnu Oruovu kulu porobiti Neka vide janjiari Turci Eh kakvi su kotarski serdari! to rekoe, porekli se nisu, Pa odoe pod Kladuu ravnu Sve do kule Oru kapetana. Robe, nose po bijeloj kuli I Turkinju mladu izvodie Po Kladui zulum poinie. Gone oni debele volove Odagnae momke i divojke... Dosta turskih konja odvedoe I odoe na Ravne Kotare. Pir inie za misec danaka, A kako su zadobili blaga, Mogli jesu i godinu dana.
Mijatovi 1999, str. 102

Ovo pismo vezano je za urotu Zrinskih i Frankopana. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan bili su ugledni hrvatski plemii koji su ezdesetih godina 17. stoljea bili na kljunim poloajima u Hrvatskoj pod habsburkom vlau. Iako su se ranije hrabro borili protiv Osmanlija, bili su nezadovoljni namjerama Habsburgovaca da uvrste svoju apsolutistiku vlast na raun privilegiranih stalea, pa su skovali plan da se uz pomo Francuza ili Osmanlija oslobode habsburke vlasti. Pogubljeni kao zavjerenici 1671., Zrinski i Frankopan poslije su slavljeni kao prvi borci za hrvatsku i/ili maarsku neovisnost.

Usporedi ovaj opis s opisom Osmanlija koje haraju po Sloveniji (tekst I-10.). Jesu li se krani ponaali bolje od muslimana?

IV-23. Marko Kraljevi pije vino za Ramazana Car Sulejman jasak [naredbu] uinio: Da s ne pije uz ramazan vino, Da s ne nose zelene dolame [duge gornje haljine], Da s ne pau sablje okovane, Da s ne igra kolom uz kadune [turske gospoe]; Marko igra kolom uz kadune, Marko pae sablju okovanu, Marko nosi zelenu dolamu, Marko pije uz ramazan vino;

Ocijeni Frankopanovu politiku, osobito imajui na umu da je on, samo nekoliko godina prije no to je napisao ovo pismo olniu, napisao pjesmu sa sljedeim stihovima: Nu, bratja ljublena, na noge, na noge / turskom misecu da tlaimo roge / za veru kransku, vitetva zlamenje / svitu na hasan, a nam na potenje / naj nam ne budi premilo ivljenje!
114

OSMANSKO CARSTVO

Jo nagoni ode i adije Da i oni s njime piju vino. [] Kad je care razumeo rei, On poilje svoja dva aua: Otidite, dva aua mlada, Pak kaite Kraljeviu Marku Da ga care na divan [razgovor] zaziva. [] Besedi mu care Sulemane: Moj posinko, Kraljeviu Marko, Ta ja jesam jasak uinio: [] Dobri ljudi o zlu govorie, Na jadnoga Marka potvorie. [] Al besedi Kraljeviu Marko: Pooime, care Sulemane, Ako pijem uz ramazan vino, Ako pijem, vera mi donosi; Ak nagonim ode i adije Ne moe mi ta obraz podneti Da ja pijem, oni da gledaju, Nek ne idu meni u meanu [mehanu, krmu]. Ako l paem sablju okovanu, Ja sam sablju za blago kupio; Ako igram kolom uz kadune, Ja se, care, nisam oenio, I ti s, care, bio neoenjen; Ako l kalpak na oi namiem,

elo gori, s carem se govori; to buzdovan uza se privlaim, I to sablju na krilo namiem, Ja se bojim da ne bude kavge, Ako bi se zametnula kavga, Teko onom tko j najblie Marka!
uri, str. 160-162

Zato je sultan zabranio piti alkohol? Jesu li vjerski razlozi ovdje vaniji ili se radi o nastojanju vlasti da zauzda neposlune pojedince? Kako se junak iz ove pjesme ophodi sa sultanom? Otkriva li to neto o legitimnosti sultanove vlasti?

IV-24. Utjecaj krana na Albance muslimanske vjere (oko 1800.) Njegovi kranski susjedi utjeu na Albanca muslimanske vjere. On pije vino i osobito voli pivo uspio sam donijeti jednu bocu iz Mnchena i zaklinje se u Djevicu.
Fraser, str. 258

Kako su krani i muslimani utjecali jedni na druge? Navedi i druge primjere meusobnoga utjecaja.

115

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

IVe. Pogled na ivot ena

IV-25. Carsko vjenanje u 15. stoljeu (...) Sultan Murat67 okupi vojsku, s namjerom da zauzme cijelu despotovu zemlju [Las-vilajet]. uvi to, despot ura Brankovi [Vlk-oglu]68 je ponovo poslao emisare. Poslao ih je s nebrojenim darovima i s porukom: Miraz [eiz] moje keri je gotov. Poaljite ovjeka, uzmite svoju robinju. Pae rekoe sultanu: Ponudu treba prihvatiti.(...). Iz Skopja poslae Ishak begovu enu. [] Odoe ravno u Smederevo. Brankovi im je u susret poslao supruge ne-muslimanske vlastele i priredio im neobian doek. Uz veliko potovanje dopratie ih u Smederevo. [] Popisali su djevojin miraz. Popis su predali Uzbek agi. Kau da je Brankovi tom prilikom izjavio: Ja miraz nisam dao svojoj keri, caru sam ga dao. Ako mu se svia, moe ga dati ovoj svojoj robinji; ako ne, moe ga dati bilo kojoj drugoj svojoj robinji. Ukratko, djevojku odvedoe u Jedrene. Car joj nije priredio svadbu rekavi: to e svadba za ker jednoga nevjernikog spahije.
Elezovi, str. 18

sta, oni prema svojim enama pokazuju prezir, moda i mrnju, a ak ni u povremenim izrazima naklonosti nema niega to bi i izdaleka podsjealo na ono to mi nazivamo njenou. Pa ipak, svaki od njih se eni ako je ikako mogue, jer to je znak blagostanja, a i zato to eli imati roba u kui. Osim toga, kao i u drugim dijelovima zemlje, ene nisu tako brojne kao mukarci, stoga mlada svojem buduem muu esto uope i ne donosi miraz, nego ga on daje njoj, i mora prikupiti oko tisuu groa [pjastera] prije no to smije i pomisliti na enidbu.
Broughton, str. 136

Zato su ene koje se spominju u ovom tekstu u tako loem poloaju? to autor teksta misli o tome? to misli, kako on zamilja normalan brak?

IV-27. Solidarnost meu krankama: muenitvo sv. Filotheje (1589.) U ta vremena [], robinje u Ateni dolazile su iz raznih krajeva. Nema rijei koje mogu opisati dragu pokojnu Filotheju i svu njezinu blagost i milosre, kao ni iskuenja i opasnosti kojima se izlagala ne bi li spasila i izlijeila ove robinje. [] etiri robinje ule su za ovu sveticu, pa kad im se ukazala prilika, pobjegle su od svojih gospodara, koji su ih prisiljavali da prijeu na drugu vjeru, i krenule je traiti. Ona ih je doekala sa svom svojom brinou i ljubaznou, i pouila ih kako da smognu hrabrosti te se suoe s opasnostima, ali i kako da ne jadikuju nad svojim ropstvom, i dugo ih je nastojala vratiti njihovim domovima. Gospodari tih ena, kada su otkrili to se dogaa, doli su Filotheji, silom je odveli od kue i doveli pred muslimanskog namjesnika, koji ju je bacio u tamnicu. Ova iznimna ena, koja je u tom trenu bila dostojna svakog saaljenja, bila je prije

Kakvu su svrhu imali dinastiki brakovi? Kakav je izbor kneginja uope imala u ovoj prilici? Jesu li ene ovdje iskoritene? Kako osmanski kroniar vidi Muratovu enidbu s Marom? Kakav je mentalitet pokazan u ovom opisu?

IV-26. ene u Albaniji (oko 1810.) Nemam neku osobitu elju govoriti o moralu Albanaca. Oni svoje ene, koje su gotovo sve potpuno neobrazovane i ne govore nijedan jezik osim svojega materinskoga, tretiraju jednako kao i stoku, pa ih tako nekako i koriste (premda kao stoku mnogo bolje sorte), i koriste ih za teak rad, a nerijetko i kanjavaju batinama. Zai-

67 Murat II (1421.-1451.). 68 Usporedi ovaj tekst s tekstom I-8., a osobito pogledaj napomenu br. 19.

116

OSMANSKO CARSTVO

spremna rtvovati se nego odati one ene koje su joj se obratile za pomo; eljela je potvrditi Evanelje kroz djelovanje.
Synaxaristis, str. 325-326

Kojim su mehanizmima ene iz Trike titile svoje interese?

Sl. 51. Ugledna Atenjanka (1648.) Filotheja je umrla od rana 19. veljae. Proglaena je sveticom i postala je jednom od duhovnih zatitnica Atene.

Koji su bili Filothejini motivi? Je li njezino djelo bilo po osmanskom zakonu zloin?

IV-28. Statut enskog ceha proizvoaica sapuna u Triki, u Tesaliji (1738.) ene iz ceha proizvoaica sapuna Stamulo, Vassiliki, Margarona, Archonto, Veneto, Angelo, Pagona, Triantafyllia, Chaido i Ekaterina, dooe pred mene, poniznog predstojnika, i pred asne sveenike i velikodostojnike nae mitropolije u Triki i saopie nam da prema starom obiaju mukarcu nema mjesta u ovom cehu ili u ovom poslu uope. Zato one jednoduno mole da se odobri ovaj njihov dogovor i da se unese u sveti zakonik; ako neka od njih u budunosti poeli uvesti u ceh ker ili snahu kako bi i one pravila sapun, platit e cehu pet groa, kao to plaaju i drugi cehovi. Ako neka od ena umre, nitko nee moi preuzeti alat za ovaj posao, jer njime mogu raspolagati jedino ene iz ceha, a ako se netko sa strane pokua baviti ovim poslom bez dozvole ovih ena, te time pogazi dogovor i crkveni ukaz, toga e moi kazniti i Crkva i turske vlasti, morat e platiti deset groa cehu i petnaest Crkvi. Ovaj ceh osnivamo kao ceh u kojem nema mukaraca, i on e biti pod brigom i panjom sveenika i crkvenih velikodostojnika. Dokument sainio i potvrdio ja, ponizni, a svjedoili asni sveenici i crkveni velikodostojnici nae Mitropolije u Triki i unijeli u sveti zakonik godine 1738., dana 27. srpnja.
Giannoulis, str. 45
69 Ovdje to znai prema kranskom zakonu.

Asdrachas, sl. 71

IV-29. Razvod braka u jednom selu blizu Sofije (1550.) Ovim se kadijskim zapisnikom potvruje da je nemusliman Pejo, sin Radulov, nastanjen u selu Birimire, nedaleko od Sofije, izaao pred erijatski sud u nazonosti svoje ene Stojane, keri Nikoline, i svojom voljom dao sljedeu izjavu: Dao sam razvod braka spomenutoj Stojani; prema naem lanom obiaju69, od danas ona je razvedena. Nakon to je dao ovu izjavu, potvrdila ju je i spomenuta Stojana, ujedno optuena, i ona je zabiljeena i po njezino elji. []
117

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

Svjedoci: Hajdar-beg; hadija Ali, sin Sulejmana, sudskog glasnika; Seid Kasum, sin Seida Mehmeda, upravnika vakufa; tuma: Sinan, sin Abdulahov, itd.
Turski izvori, 2, str. 104

Sl. 53. Turkinja u odjei za izlazak, francuski crte (oko 1630.)

Ovaj je sluaj specifian utoliko to je razvod legalizirao (muslimanski) kadijski sud. U veini sluajeva razvod se meu kranima moglo obaviti samo pred kranskim vjerskim sudom.

to misli, zato su Pejo i Stojana htjeli da njihov razvod priznaju i kadijski i kranski sud?

Sl. 52. Turkinja s djecom (1568.)

Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 149

Sl. 54. Djevojka iz brdskih krajeva na sjeveru Albanije (poetak 19. stoljea)

Nicolay, str. 142

118

OSMANSKO CARSTVO

Pogledaj dobro kako je djevojka odjevena. Primjeuje li neke specifine osmanske elemente? Pronai slike ena iz drugih dijelova Europe iz istoga razdoblja i usporedi njihove nonje.

Je li razvod braka kod muslimana laki nego kod krana?

IV-32. Preljub janjiara s muslimankom u Istanbulu (1591.) Jednostavno mi je nemogue ne ispriati priu jedne Turkinje koja je odravala vezu s naim janjiarem Mustafom. Bila je mlada i imala je vrlo lijepo lice. Mustafa ju je jedno poslijepodne pozvao da se zabave, a ja sam mu ostavio slatkia i najboljeg vina. Bilo je to, rekao bih, vrlo dobro vino, vino iz eke. Gospoa je imala vrlo starog mua, koji u nju nije imao povjerenja. Ne znajui kako bi drugaije dola na dogovoreno mjesto, i u dogovoreno vrijeme, pred sam smiraj (na je narednik uglavnom iao na molitvu u to vrijeme), ona ree svojem muu da ide u kupelj. Povela je sa sobom i dvije slukinje da joj, kao i obino, nose odjeu u velikim bakrenim koritima pokrivenim ilimima; hodale su tik za njom i prole ispred nae zgrade. Javna kupelj u koju je ljepotica krenula nije bila daleko odavde, sagradila ju je Ruka, ena turskog sultana, i mukarci u nju nisu imali pristup, pod prijetnjom smrti. Prolazei pokraj nae zgrade, gospoa je dala janjiaru znak da e doi na sastanak. A nepovjerljivi mu hodao je malo iza nje, i kad je ona ula u kupelj, on je ostao preko puta ulaza ekajui je. Ali tko moe doskoiti enskom lukavstvu? Kraj nae kue prola je u zelenoj odori, ali se u kupelji presvukla u odjeu koju je ponijela, slukinje je ostavila tamo, izala u crvenoj odjei i susrela se s naim janjiarem. On ju je lijepo doekao i pozdravio u svojem stanu, izvrsno je zabavio, a poslije veere izala je na stranja vrata. Po drugi put otila je u kupelj, okupala se i vratila kui s muem. Jednostavno se ne mogu nadiviti lukavosti ove ene, a janjiar i ja smo se esto prisjeali ove zgode i smijali se.
Mitrovic, str. 107-108

IV-30. Kadija biljei sluaj Cipranke koja se razvodi tako to prelazi na islam (1609.) Husna, ki Muratova, armenska supruga, ree pred svojim muem Mergerijem, sinom Kulukovim, Armencem: On je stalno grub prema meni. Ja ga ne elim. On to porie. Potom je Husna primila poast islama. Uzela je ime Aja, njezin mu je bio pozvan da i on prijee na islam, ali nije htio, pa se stoga odreuje Ajin razvod.
Jennings 1993, str. 141

to misli, je li Husna prela na islam iz iskrenog uvjerenja ili je to samo bio nain da pobjegne od okrutnog mua?

IV-31. Kadija biljei sluaj muslimana koji se rastaje od kranke (1610.) Jusuf, sin Mehmeda iz Lefkoe, ree pred svojom suprugom Merjemom, kerki Ilije, nemuslimanskog podanika [zimmiye]: Moja ena Merjem je nevjernica [kafire]. Kad sam je pozvao da prijee na islam, nije htjela, pa sam joj tri puta rekao da se razvodim. Tako sam ja sad razveden. I ona je razvedena.
Jennings 1993, str. 141

Prema muslimanskom zakonu, musliman se moe oeniti nemuslimankom, a ona moe zadrati svoju vjeru. U ovom sluaju, Jusuf drugu vjeru koristi samo kao dodatni razlog kojim opravdava razvod. Obrati pozornost na to kako je procedura razvoda jednostavna.

119

DRUTVENI TIPOVI I SVAKODNEVNI IVOT

Wenceslas Bratislav von Mitrovic pratio je austrijskog veleposlanika u Istanbul 1591. godine, i pokazao se osjetljivim promatraem osmanskog drutva.

Kakav je stav ovog pisca spram preljuba?

IV-33. Komentari lady Mary Wortley Montagu o osmanskim enama (1717.) Nikada u ivotu nisam vidjela toliko lijepe kose. Na jednoj sam dami izbrojila ak stotinu i deset pletenica, sve prirodnih. Valja rei i da je ovdje ljepota ea nego u nas. Iznenaujue je vidjeti mladu enu koja nije lijepa. One po prirodi imaju najljepi ten na svijetu i gotovo sve imaju krupne crne oi. Uvjeravam vas najiskrenije da se engleski dvor, iako vjerujem da je najotmjeniji meu svim kranskim dvorovima, ne moe podiiti tolikim ljepoticama koliko ih ima ovdje pod naom zatitom. Uglavnom dotjeruju obrve, a i Grkinje i Turkinje imaju obiaj obrubiti oi crnom tinkturom od koje oi, iz daljine ili pri svjetlosti svijea, izgledaju jo tamnije. Pretpostavljam da bi mnoge nae dame bile presretne da saznaju ovu tajnu. [] to se njihova morala ili dobrog vladanja tie, mogu poput Harlekina rei da je ono isto kao i kod vas, i da Turkinje ne grijee nita manje nego kranke. Sada, nakon to sam malo upoznala njihove obiaje, ne mogu ne diviti se ili uzornoj diskretnosti ili izrazitoj gluposti onih koji su o njima pisali. Lako je vidjeti da one imaju veu slobodu od nas; nijedna ena, bez obzira na poloaj, ne smije ii ulicom bez dvaju velova, od kojih joj jedan pokriva cijelo lice, osim oiju, a drugi joj od glave pada niz lea, pa im je tako cijelo oblije pokriveno neim to se zove fereda, i nijedna se ena ne pojavljuje bez nje. [] Zimi je fereda od sukna, ljeti od neke lake tkanine ili od svile. Moete zamisliti kako ih to dobro sa-

kriva: ne moete razlikovati veliku gospou od njezine robinje, a ak i najljubomorniji mu nikako ne moe prepoznati svoju enu kad je sretne, a nijedan mukarac ne smije dodirnuti enu na ulici ili je pratiti. Ova neprestana makarada daje im svu slobodu da se odaju svojim sklonostima, i to bez opasnosti da e biti otkrivene. [] A nemaju se ega bojati, pa niti od mueve zlovolje, jer one koje su bogate zadravaju sav svoj novac u svojim rukama, i odnose ga sobom i poslije razvoda, uz ono to im je mu jo duan na to dodati. [] Dodue, prema njihovu zakonu mukarac moe imati etiri ene, ali nema primjera da je neki vrli mukarac iskoristio tu slobodu, ili da ena plemenitog podrijetla to trpi. Ako se mu pokae nepouzdanim, a to se dogaa, on dri ljubavnicu u odvojenoj kui i posjeuje je to je mogue diskretnije, upravo kao i kod vas. I tako vidi, draga sestro, da se obiaji meu ljudima ne razlikuju ba onoliko koliko nam to sugeriraju nai putopisci.
Montagu, str. 70-72

Lady Montagu bila je supruga britanskog veleposlanika u Osmanskom Carstvu. Njezina pisma ne svjedoe samo o knjievnom daru, nego i o njezinoj otroumnosti i dobrom poznavanju osmanskog drutva.

Imajui na umu i von Mitrovicevu priu (tekst IV-32.), to misli, je li lady Montagu u pravu kad kae da muslimanke zahvaljujui odjei mogu lake poiniti preljub? Zbog ega lady Montagu tvrdi da su osmanske ene u boljem poloaju od Britanki? eli li naprosto proturjeiti, ili moda ima i jake argumente? Kako su se razlikovali poloaji raznih ena u Osmanskom Carstvu? to su glavni razlozi tih razlika: Vjera? Drutveni poloaj? Osobno ponaanje?

120

OSMANSKO CARSTVO

PETO POGLAVLJE

Elementi krize

Mnogi se historiari slau s tim da je potkraj 16. stoljea Osmansko Carstvo poelo slabiti i da je njegovo opadanje potrajalo cijela tri stoljea, sve do konanog raspada poetkom 20. stoljea. Drugi se s tim ne slau i smjetaju poetak opadanja bilo u 1683. godinu, s drugom neuspjenom opsadom Bea, nakon koje je Osmansko Carstvo poelo gubiti ratove i teritorije u Europi, ili na poetak 19. stoljea, kada se Osmansko Carstvo ekonomski i politiki poelo ukljuivati u svjetski poredak kojim je dominirao Zapad. No tema slabljenja Osmanskog Carstva, iako ponajvema razvijena u historijskim studijama tijekom 20. stoljea, nije posve nov konstrukt. Ona se, naime, esto pojavljuje i u spisima iz 16. i 17. stoljea, kada su osmanski znanstvenici tvrdili da vie nema dobrog starog poretka iz zlatnog doba Sulejmana I. (1520.-1566.) i da je on sruen neredom i korupcijom. Historiari su nedavno dekonstruirali tu predodbu, prokazavi je kao ideologijsko sredstvo u borbama osmanskih elita. Novije studije pokazale su da je Osmansko Carstvo uspjelo prebroditi krizu s kraja 16. i poetka 17. stoljea procesom modernizacije, jaanjem novane razmjene i birokratizacijeom drave, to je zapravo vrlo nalikovalo evolucijama najznaajnijih europskih i azijskih monarhija ranoga novog vijeka. To onda znai da 17. i 18. stoljee nisu bili razdoblje kontinuiranog opadanja, nego razdoblje sloene modernizacije, a u mnogo emu ak i razdoblje rasta i razvoja. To ne znai da u to doba nisu postojali ba nikakvi elementi krize. Ljudi koji su ivjeli u Osmanskom Carstvu bili su, ba kao i svi drugi na poetku novoga vijeka, ma gdje ivjeli, izloeni raznim ogranienjima i pritiscima. Prije svega, i sam fiziki opstanak esto je bio ugroen. Ljetina je bila podlona prirodnim nepogodama. Poari su unitavali i nagomilano bogatstvo i elementarna sredstva za ivot, ljude su kosile nepoznate bolesti koje oni nisu znali i nisu imali ime lijeiti. Porezi su za mnoga domainstva bili golem teret. Ratovi su bivali sve skuplji i slabili su osmanske financije. Kako bi poveavale svoje prihode, osmanske vlasti bi ili poveale poreze ili bi vrile devalvaciju, ali od toga se dravni budet nije mogao oporaviti. Privatni kapital se ubacivao u dravne tokove novca bilo prodajom poloaja ili otvorenim davanjem mita, ali time su se stvarale i paralelne mree vlasti i utjecaja, zahvaljujui kojima su male skupine dravnih slubenika i posrednika mogle crpiti novac kako iz dravnih izvora, tako i od poreznih obveznika. Ovo poglavlje pokazuje kako nastajanja pojedinih kriza, tako i nastojanja vlasti da za to nau rjeenja. Jedna je mogunost bila obnova dobroga starog poretka, a druga traenje naina izlaska iz osmanskog sustava. Tekstovi pokazuju razne konkretne naine na koje su ljudi reagirali na izazove razliitih kriza, ali i ozbiljnost posljedica nekih od tih reagiranja.
121

ELEMENTI KRIZE

Va. Prirodne nepogode

V-1. Glad u Istanbulu (1758.) Te su se godine ljudi slili u Istanbul, jer je u veini krajeva vladala glad. Stoga je glad nastala i u glavnom gradu, gdje je poelo ponestajati kruha. Po nekoliko stotina ljudi stalno se okupljalo pred vratima svake pekarnice. Uzimali bi i napola peen kruh. Starci, ene i podanici [raiyye] gladovali su. [] Stoga je narod poeo u velikim koliinama kupovati riu. Tako je onda i rie bivalo sve manje. Kako se bliio post, a da muslimani ne bi trpjeli oskudicu, u mjesecu abanu izdana je zapovijed prema kojoj svaka osoba dobiva dvije oke70 rie. Meutim, zadnjeg dana mjeseca abana nekoliko stotina zlih ena nasrnulo je na skladite jednog zimije71, trgovca riom. Jedna od njih izvukla je velik no i nasrnula na zimiju. Zimija je pobjegao, a one su raznijele riu. uvi za ovaj ispad, janjiarski aga Nalband Mehmedpaa otiao je tamo sprijeiti pljaku, ali ne samo to u tome nije uspio ve ga je rulja jo i ispsovala i izvrijeala. Na to je poslao velikom veziru svojega glasnika, Kuzucu Mehmed-agu. Spomenuti Kuzucu Mehmed pria: Kada sam stigao do njega i sve mu ispriao, on je upravo tada sluao neke svirae. Nije mi dao da ga ometam. Jednostavno mi je rekao da odvedem zamjenika janjiarskog age na to mjesto. Tako sam i uinio. A ene ga spazie i razbjeae se. Nakon ovoga skandala, zapovjednik janjiara smijenjen je, a dan poslije, njegov zamjenik [] je bio postavljen na njegovo mjesto. Zahvaljujui jakim vjetrovima, dva dana poslije pristigoe i brodovi s riom, pa se ria opet mogla kupiti.
Semdanizde, str. 16-17

poremeaja. Poetkom novoga vijeka pobune gladnih, koje su nerijetko predvodile ene, bile su este, i to ne samo u Osmanskom Carstvu nego i u zapadnoj Europi.

Opii ekonomske i psihologijske mehanizme s pomou kojih su se ljudi u Istanbulu pokuavali nositi s vremenima nestaica. Zato su ene bile glavne akterke u pobunama gladnih? Bi li svjetina opljakala skladita bogatog muslimanskog trgovca riom? Bi li tada vlasti otrije reagirale?

V-2. Potres u Istanbulu (1766.) [] Treeg dana, a to je bio 12. zulhide odnosno 14. svibnja, u etvrtak, [] pola sata nakon svanua iznenada je dolo do velikog potresa. Bio je toliko snaan da je narod odmah izgubio svaku nadu da e ostati u ivotu, pa su ljudi ostali gdje su se zatekli. Sve zgrade, svi ljudi i ivotinje, sve je stradalo. Oni koji su preivjeli pokajali su se za svoje grijehe i uvrstili u vjeri. Nakon devet minuta, zemlja se umirila. Istanbul je bio sav u prahu i dimu. Kad se dim raziao, pokazalo se da je Osvajaeva damija do temelja sruena. Bajazidova i Mihrimahova damija bile su teko oteene. Teko su oteeni i slastiarnica, prostor za molitvu [Dua Meydani] na natkrivenom bazaru, ba kao i trnica eirdija i bezistan. Stradali su takoer i Stari saraj, gradske zidine, tvrava Sedam kula, Vezirov han, trnica roblja i druga zdanja od cigle i kamena, te damije i neke kue od drveta. Propale su i neke zgrade u etvrtima Galata i skdar. ak se i za neke graevine za koje se isprva mislilo da su kako-tako dobro prole, poslije pokazalo da su stradale. Na Novom saraju takoer su oteeni temelji i zidovi. Smrtno je

Opskrba velikog grada kakav je Istanbul ovisila je o ljetini u raznim pokrajinama. Koliko god se vlasti trudile, nestaice i nastupi panike bili su neizbjeni, dolazilo je do poskupljenja i do nemira meu stanovnitvom, to je moglo dovesti i do politikih
70 Osmanska mjera za teinu 1,283 kg. 71 Nemusliman.

122

OSMANSKO CARSTVO

stradalo etiri tisue ljudi. Zapravo, kako Istanbul ima oblik trokuta, potresa i poara ovdje nikada nee nedostajati.
Semdanizde, str. 85-86

Zato su damije u Istanbulu stradale vie od drugih zgrada?

V-3. Kuga u Bukuretu (1813.) Mjeseca listopada smrt je poela harati u dotad nevienim razmjerima. inilo se da e se grad rasprsnuti, a ljudi su bjeali gdje god su ih noge nosile. I cio grad bio je pust. Ali, to se moglo vidjeti? Gdje god se okrenete, uli biste: Mii se, bje u stranu, evo grobara s mrtvima, njih osmero, ako ne i desetero, jedan na drugom, a prati ih povorka u ritama i uplakana djeca. Nosili bi ih tako kroz cijelu sirotinjsku etvrt, sve dok im vie ne bi bili u stanju pomoi, a jo bi ih vie lealo na ulici sve dok ne dou grobari i pokupe ih mrtvakim kolima. A to se nas ivih tie, i mi sebe smatramo ve mrtvima i hodamo smueni. Onda su poeli sahranjivati jedni druge po vrtovima, dok se i oni nisu napunili. Tamo gdje je kuga ula, preivjelo bi samo jedno ili dvoje od desetero njih. A ponegdje niti jedan. Bilo je i onih koji su preivjeli bolest. Sveenici su umirali

po crkvama. Neki su i pobjegli. Crkve su ostajale prazne, bez ikoga da dri slubu Boju, ovjeku je srce pucalo kad ih vidi takve. Sirotinjske etvrti su se praznile. Smrt je bila uasavajue prisutna posvuda, od kolovoza do sijenja. A onda je u sijenju usporila, no nisu joj umakle ni velike kue, osim moda nekih vanih bojara koji su se zakljuali u svoja dvorita i koje je uvala vojska. A ovdje u Bukuretu, kako bih rekao, ovdje je bilo ljudi da sahrane mrtve, iako su katkad psi raznosili kosti po vrtovima, gdje ih iz straha nisu duboko ukapali. Po selima, ali i izvan njih, psi su razvlaili i stanovnike grada i seljane, jer tamo nije bilo nikoga tko bi ih sahranio [] U bolnicama bi pravili brda od stotinu golih tijela, sve mladi mukarci i ene, djeca, starci, bogatai, siromasi, i sva su ta tijela otjecala. Onda bi iskopali jame i pobacali ih unutra, jedno na drugo, Ciganina, bojara, idova i Armenca, postupajui sa svima jednako.
Corfus, str. 340-341

Koje su nacionalne, vjerske i drutvene razlike uope bitne u tako dramatinim okolnostima? Kako to izgleda biti ivi mrtvac u gradu koji je pogodila kuga? Na koji nain ovakve katastrofe guraju u stranu elementarnu ljudskost?

Vb. Politika kriza u Istanbulu

V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u Koi-begovim memoarima (oko 1630.) Napisao sam ovu raspravu i podastro je uzvienom, velianstvenom sultanu kako bi znao razloge nevolja i promjena koje se dogaaju u svijetu i kako bi im, Bojom milou, pronaao lijeka. Tako e sultan moi ispraviti stvari. Prije svega, valja znati da je osnova poretka u carstvu i u narodu potovanje vjerskih pravila i vjerskog zakona, erijata. Drugo, sultan se treba ljubazno ophoditi sa svim staleima i uvaavati njihova prava, uenjaka koji se brinu o potrebama podanika koje im je Bog povjerio i ratnika koji svoj ivot polau na stazu rata [gaza]. Meutim, on treba kazniti one koji to zasluuju i loe prema njima postupati. Isto tako, treba potovati i uvati jo uvijek vaee zakone prethodnih sultana. Jer treba se nadati da e se na taj nain stvari popraviti i urediti, te da e se obnoviti ugled drave. Poredak pripada sultanu.
Koi Bey, str. 19

123

ELEMENTI KRIZE

U drugoj polovici 16. i tijekom 17. stoljea nastao je velik broj politikih spisa u kojima se ukazivalo na simptome politike krize, ali u kojima se i predlagalo naine rjeavanja krize. Mahom su se predlagale mjere kojima bi se vratilo dobro staro vrijeme, tako da ovakvi savjeti i nisu imali osobito veliku praktinu vrijednost.

Ima li Koi-begov savjet ikakve veze s konkretnim uzrocima krize ili je opeg karaktera? Kakav bi savjet bio djelotvorniji?

V-5. Poslanici moldavskog kneza Constantina Mavrocordata objanjavaju zato su u Istanbulu morali podmititi mnoge ljude (1741.) Vaa Visosti, grdite nas to smo dijelili darove, ali mi bez njih nita ne bismo mogli postii; a opet, nije pravo ni da se ne daju nikakvi darovi, jer vremena su takva da su i Porta velikog vezira i oni oko njega vrlo gramzivi, i svi su, pa i najmanji meu njima, kao zvijeri. Kad trae neto, oni to najprije ine zaobilazno, potom stanu grditi, koristei svu svoju mo, a potom i prijetiti, pa vam

drugo i ne preostaje. U toj carevini nema monarhije kakva je bila za vladavine Ibrahim-pae,72ali nakon velikog vezira svaki visoki slubenik iz Vanjskog dvora je kao neovisan vezir. Glavni glasnik [au-baa], moan je koliko i zamjenik velikog vezira [kethda], a i starjeina pisara [reis] je otprilike isti. Ovi to su u pratnji velikog vezira prave su zvijeri, a i oni okolo: Haiati je onakav kakvim ga i vi poznate, njegov zamjenik bez okolianja govori izravno agi od harema [darisadet], nekadanji pisar [iazegi] Aliefendija govori umjesto njega i sve je u njegovim rukama; Esadmula je kandidat za poloaj muftije, Pirizade je blizak savjetnik, Cara Halif Efendizade je veoma ugledan, Amegi ima veliku mo i bliskiji je s velikim vezirom nego to je to isriieli s agom od harema. Ostavimo sad po strani one koji su manje znaajni, poput auzadea, Sacirbeja i nekih drugih koji bi te boli kao ose i ive ti rane otvorili ako ih ne potkupi.
Murgescu, str. 165-166

Usporedi savjete koje daje Koi-beg i realnost kakvu opisuju poslanici moldavskog kneza. Je li podmiivanje bilo sluajnost ili sustav? Je li se uope moglo izbjei? Za koju cijenu?

Vc. Ratovi, pobune i seobe

V-6. Seljaci bjee u gradove (1665.) Stanovnici sel Kokre i Goakovo u prilepskom okrugu [kaza] izali su pred erijatski sud zajedno s vojvodom Ibrahimom, vojvodom prilepskog kotara, jednog od imanja mojega Velikog vezira [], i objavili da su sela iz spomenutog kotara slobodna i nema razloga za iije mijeanje u tamonje poslove. Meutim, beglerbeg, sandakbeg i drugi slubenici, zajedno s mnogim ljudima i konjanicima, i dalje tamo borave, pa osim to im besplatno uzimaju hranu, primjerice ovce, janjce, med, ulje i druge namirnice, uz to ih
72 Ibrahim Paa Nevshehirli, Veliki vezir 1718.-1730.

i prisiljavaju da im daju novac za porez [tekalif-i shaka], premda za to nemaju valjano ovlatenje. Zbog svega su toga podanici [reaya] iz sela Veprani, Petani, Dunje i Kalen iz spomenutog kotara, koji su tamo nastanjeni od davnih vremena, pobjegli iz svojih sela 1662., 1663. i 1664. godine i naselili se u selima naeg okruga. Spomenuti vojvoda doao je k njima, no odbjegli podanici se ipak nisu htjeli vratiti, stoga je poslao izvjetaj u kojem trai valjanu zapovijed. S tog se razloga ova zapovijed i izdaje, uz napomenu da se od sada ovi podanici ne smiju uznemiravati time to e se od njih traiti porez

124

OSMANSKO CARSTVO

bez valjana ovlatenja; podanici koji pobjegnu iz spomenutih sela, a ubiljeeni su u registar [defter] kotara, trebaju se vratiti u stara sela i stara mjesta i ponovo se tamo nastaniti.
Odbrani, I, str. 282-283

Zato su seljaci pobjegli iz svojega sela? Kako su vlasti reagirale na to? Je li ta reakcija bila primjerena situaciji?

V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Cipru (oko 1680.) [] pria o pobuni uvenog Mehmed-age Bojadioglua, koja se vjerojatno odigrala oko 1680. Ovu sam priu uo osobno od onoga uglednog gospodina Benot Astiera, francuskog konzula, koji je sve do ove 1788. godine dostojno predsjedao cehom francuskih trgovaca na Cipru. [] Evo prie njegovim rijeima: uo sam neto iz narodne predaje, a stigla mi je i pouzdana vijest iz usta jednoga postarijeg Turina, i od jednoga Grka gotovo iste dobi; obojica su bili svjedoci pobune to se odigrala na ovom otoku prije osamdesetak godina, i potrajala cijelih sedam. Cipar je u to doba, kao i Rodos i otoci [egejskog] arhipelaga, bio pod vlau osmanskog admirala [kapudan-pae]. Godinji porez [hara] za Portu ubirao je poseban inovnik [haralija]; sredstva za ivot [maishet] prikupljala su se za admirala, a porez u naturi [nuzul] odlazio je za namjesnika kojeg je [admiral] imenovao [] Age od Levkozije, koji su ubirale ove namete, nekad jedan, nekad drugi, poeli su sa suparnitvom i svaama; onda su se uhvatili oruja i poeli se meusobno napadati, sve dok ih Mehmed-aga Bojadioglu nije sebi podredio, bio proglaen za vou i potom sedam godina predvodio pobunu. Svake je godine platio razrezani porez ubirau poreza kojeg je poslala Porta, za koji je ubira dotad morao moliti, da bi ga na kraju opet zadrao za sebe. U svim okruzima [kazilik] postavio je sebi odane ljude, koji su onda tu upravljali. A Porta, shvativi da taj Bojadioglu sebe vie uope ne smatra njezinim podani-

kom, poslala je na Cipar olaka Mehmed-pau da silom ponovno uspostavi red. U Levkoziji ga primie, ali nakon nekoliko mjeseci, kad je pokuao nametnuti svoju vlast nad Bojadiogluom, pobunjenik ga natjera da ode iz Levkozije i da se povue na imanje [itluk] Kubatoglua, gdje je ovaj od tada ivio kao pastir, pri emu se dobro pazilo da nikakve vijesti o njegovu sadanjem stanju ne dou do ministarstva. Ipak, nedugo potom, vijesti doprijee do Porte, i tada je ifutoglu Ahmed-paa dobio zapovijest da iz Karamanije prijee na Cipar, s neto vojske, oslobodi olaka Mehmed-pau i ukloni vou pobunjenika. Ahmed-paa je preao na Cipar i iskrcao se u Akanthou, te krenuo ravno na Kythraiju, kako bi odmah zauzeo mlinove, da nitko ne bi mogao mljeti ito, pa je tako sprijeio dopremanje hrane u Levkoziju, koja je bila uporite pobunjenika. Tamo je ostao dva mjeseca, i olak Mehmed je doao sresti se s njim. [] Grad se tako naao bez kruha, a paa, znajui da mu je pomo blizu, iako se nitko nije usudio rei neto na raun pobunjenika, predloi Bojadiogluu da e ga pustiti povue li se; poslao mu je putovnicu kao jamstvo. Vidjevi da paa ima jae uporite u gradu, pobunjenik izae nou iz grada sa skupinom uvara od povjerenja, i najprije otie do Levkare, a potom do Levke, gde ga pain zamjenik [kehaya] iznenadi, ubije dvadeset osmoricu njegovih ljudi i zarobi jo trideset dvojicu. [] Opkoljen sa svih strana painim vojnicima, Bojadioglu je u tajnosti krenuo prema Ammochostosu, nadajui se da e se tamo moi utvrditi, no prije no to je stigao, ovi mu zatvorie vrata, a paini su vojnici pobili i to malo vojnika to mu je ostalo. Sa samo estoricom pobjegao je u Pilu, a potom u Larnaku, mislei da e odande moi u Limasol, ali su ga uhvatili u okrugu Koilanon i odveli u Levkoziju, gdje ga je paa preko noi objesio, a ujutro ga je, zajedno s njegovim sljedbenicima koji su jo bili ivi, izloio objeena o kuku koja mu je prolazila kroz bradu. I tako je, nakon sedam godina, zavrila ova pobuna. Svi Bojadiogluovi sljedbenici i nekoliko voa pobunjenika bili su uhvaeni i pogubljeni.
Cyprus under the Turks, str. 32-35

125

ELEMENTI KRIZE

to je u Osmanskom Carstvu ekalo pobunjenike? to bi ti uinila/uinio na njihovu mjestu? Usporedi sudbinu razliitih pobunjenika u Osmanskom Carstvu. Kakve su im bile anse za pregovore s vlastima? V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688.) Ovo to slijedi govorilo se o [katolikom] nadbiskupu Bugarske, Ivanu Stefanu Kneeviu i o Georgiju Pejaeviu: Nakon to ih je car Leopold u osobnom pismu nagovarao i hrabrio da pomognu kranskoj stvari, spomenuti nadbiskup poslao je svojega roaka Georgija Pejaevia s bugarskim vojnicima u Karansebe i Siklovar da se susretnu s generalom Veteranijem. Na putu tamo Pejaevi se pridruio srpskoj vojsci, te su zajedno s Vlasima zauzeli Oravu i pogubili gotovo sve Turke. No kada je 1688. spomenuti Georgije zajedno sa svojim bugarskim vojnicima, etiri kapetana iz Kolopiveca, etvoricom iz iprovaca i ostalima, i zajedno s akijevim husarima htio ugasiti ratniku baklju Thklyjevu73 i unititi je, izdao ih je jedan dezerter, pa je tisue Bugara ubijeno u krvavoj bitki koja je iznenada poela nedaleko od Kulovice, i u kojoj su pretrpjeli poraz. Poslije bitke, ostaci [trupa] povukli su se u iprovce i neko vrijeme uspjeno branili grad od Thklyja, ne elei ga predati, iako ih je Thkly, sluei se time to je kranin, pokuao namamiti obeavajui im ugled i bogatstvo u Transilvaniji. Napokon, grad je zauzet munjevitim napadom: osvojile su ga turske i tatarske horde, i sve je bilo uniteno i spaljeno, a ljudi pobijeni. Prialo se da je golemo blago, koje se godinama gomilalo i uveavalo u doba mira, odneseno na vie od sto kola. Ali nitko od tamonjih krana nije mogao spasiti ita vie osim vlastitih ivota, i samo ih je malo koji su u tome i uspjeli uz velike potekoe.
Spisarevska, str. 201-202

Poslije poraza Osmanlija pod Beom 1683., habsburka vojska zauzela je Budim (1686.) i Beograd (1688.), stvorivi dojam o neminovnosti skorog kraja osmanske vladavine u jugoistonoj Europi. Katolika zajednica oko iprovaca u Bugarskoj pokuala je iskoristiti napredovanje habsburkih trupa, ali je pobuna propala, selo je razoreno, a preivjeli su izbjegli u Vlaku i Transilvaniju.

Zbog ega su se Bugari pobunili? Zato su Thkly i njegove kranske trupe uguile bugarsku bunu?

V-9. Srbi bjee u strahu od osmanske odmazde (1690.): svjedoenje akona Atanasija Srbina I uoe Srbi u lae. [] Bee preko deset hiljada laa, i svi pobegoe rekom Dunavom uz vodu i dooe pod grad Budim, koji je pod [habsburkim] carem. I tako je Gospod sve tri one rane od kojih je David samo jednu primio na svoj grad u sadanje vreme pustio na srpsku zemlju: prvo smrt, a zatim opet ma i smrt u vodi i ljutu glad, tako da je srpskom narodu preostalo da jede psee meso i meso mrtvih ljudi, koji su pomrli od gladi. Sve je ovo bilo u moje doba i oi moje videe, a leahu trupla pomrlih srpskih ljudi po svim ulicama velikoga Beograda, i po svim selima njegovim i po svim putovima njegovim leahu mrtvi, i nisu bili sahranjeni. Koji su jo ivi hodali, nisu imali nikakva izgleda, ni lepote oveje, behu pocrneli od gladi i lica im behu kao lica etiopska, i tako pomree i ne osta ni deseti deo.
Agapova-Ili, str. 134-135

73 Imre Thkly, voa otpora Habsburgovcima meu ugarskim plemstvom. Sa svojim vojnicima (kurucz) borio se na strani Osmanlija u ratu 1683.-1699.

126

OSMANSKO CARSTVO

Kao i bugarski katolici iz iprovaca, mnogi pravoslavni Srbi suraivali su s Habsburgovcima 1688.-1689. Meutim, 1690. Osmanlije su ponovno osvojile Beograd, pa je velik broj Srba pobjegao, nastanio se na teritorijima koji su bili pod kontrolom Habsburgovaca (na primjer u Slavoniji i Ugarskoj) i dobili su znatne povlastice.

Pokuaj razdvojiti biblijske citate od pripovijedanja Atanasija Srbina. to ostaje kao nepobitna povijesna injenica?

ili ih tjerati u roblje, neke u Iai, a neke u drugim krajevima, gdje god su ih mogli pronai, po cijeloj zemlji. Otimali bi im sav novac, blago, konje, odjeu, volove, ovce, med i vosak i sve to bi im nali. Trgovine po ulicama su ispranjene, pa su ak i djeca mogla poneto uzeti. Starije ene su sad imale dovoljno groica, smokava i kikirikija. A one Turke koje nisu pobili, odvedoe gole-golcate knezu kao roblje. Neki od njih sakrili su se kod prijatelja, ako su uope uspjeli stii do njih. Poslije su Turci koji su se skrili kod prijatelja dobro posluili onima to su im pruili utoite.
Neculce, str. 540-542

V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711.) Tada knez Dumitraco [Dumitraco-vod] pozva svoje bojare, one koji su ostali s njim, a to su kancelar [logoft] Nikolai Costin, magistrat [vornic] Ioan Strudza, magistrat Iordachi Ruset i rizniar [vistiernic] Ilie Catargiul, i ree im da je pozvao Ruse i da oni ve prelaze rijeku Prut kraj Zagarance. Kada su to uli, bojari su se razveselili i radosno kazali knezu: Dobro ste uinili, Vaa Visosti, jer mi smo se bojali da ete otii Turcima, pa smo vas, ako zaista preete Turcima, namjeravali napustiti i pokloniti se pred Rusima. I svi su bili zadovoljni. Jedino Iordaki Ruset, magistrat, ree: Postupili ste u hitnji, Vaa Visosti, kad ste pozvali Ruse. Trebalo se strpjeti, Vaa Visosti, i vidjeti kako stvar zaista stoji s njihovom snagom. Knez Dumitraco odgovori ovako: Nisam imao mnogo vremena za ekanje, jer sam se bojao da e me Turci uhvatiti. Jer me ve dobar dio vas napustio i ne dijelite sa mnom iste misli i istu vjeru. I tad knez Dumitraco uzjaha konja i izae pred Ruse na rijeci Prut [] A im ugledae Ruse, Moldavci, navikli pljakati im vide da se stvari pogoravaju, poeli su, neki po zapovijedi, a neki i bez nje, ubijati Turke
74 Zapovjednik habsburke vojske.

Tijekom rusko-turskog rata 1710.-1711. meu pravoslavnim narodima jugoistone Europe oivjele su nade da bi Petar Veliki (1682.-1725.), koji je 1709. porazio veane, mogao poraziti i Osmanlije. Moldavski knez Dimitrie Cantemir (1693. 1710.-1711.) pridruio se Rusima, ali nije mogao sprijeiti njihov poraz u bitki kraj Staniletija (1711.).

Jesu li bojari bili posve posluni knezu ili su imali vlastite politike interese? Usporedi ovaj tekst s tekstom II-21. to je bio razlog nasilju protiv Turaka do kojeg je dolo na samom vrhuncu bune? Jesu li svi moldavski krani odobravali to nasilje? to su mogli biti motivi onih koji su pomagali rtvama nasilja?

V-11. Habsburki asnik u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788.) irenje bitke za Dubicu, 22. kolovoza, bilo je jo tee. Loudon74 je bio iznenaen jakim otporom koji su pruali branitelji Dubice, pa je naredio da se grad spali. U jedanaest sati otpoela je nemilosrdna topovska paljba, i grad je poeo gorjeti. im su branitelji ugasili poare, dvade-

127

ELEMENTI KRIZE

set etvorica su se prikrala bedemima sa zadatkom da preko njih bace zapaljivu smjesu na drvene grede, ali branitelji su to primijetili i odbili ih. Bacanje zapaljivih predmeta nastavilo se i 23. kolovoza. Da bi omeli branitelje u gaenju poar, nastavljena je jaka topovska paljba. Dubika tvrava gorjela je cijele noi s 23. na 24. kolovoza, dok su topovi bez prestanka pucali. A onda su 25. kolovoza dvije bitnice s po tri topa postavljene nedaleko od gradskih zidina. Paljba je bila usmjerena na gradska vrata, i zidine dubike tvrave bile su unitene. No, ak ni tada opkoljeni se nisu predali. Opsada se nastavila i 26. kolovoza, samo to su branitelji s onoga to je od zidina jo uope ostalo odgovarali vatrom iz puaka i topova. A onda, oko osam sati ujutro, vatra iz tvrave utihnu. Oko devet izaao je jedan ovjek iz tvrave i doao u austrijski stoer na pregovore. Zamolio je za primirje i austrijska strana je pristala. U ime posade garnizona predloi predaju tvrave, ali samo pod uvjetom da se braniteljima obea slobodno povlaenje s im se, meutim, austrijska strana nije sloila, nego je traila bezuvjetnu predaju. Na to je taj ovjek zamolio tri sata vremena, tijekom kojih e razgovarati s posadom, i Austrijanci su mu to odobrili. Nakon trosatne rasprave, stigao je osmanski beg s osmolanom pratnjom, i time je predaja tvrave bila i slubeno potvrena. Dubika utvrda ili, bolje reeno, dubika hrpa kamenja, napokon je bila svladana, i pala je u ruke austrijskoj vojsci.
ljivo, str. 91-92

ruanih Albanaca. Naa je prethodnica pritegla uzde, okrenula konje, skinuli su puke i zauzeli poloaj, spremni na sve. Priznajem da mi je, kad sam ugledao ove brane kako iskau niotkuda, ruka krenula ka depu na boku, gdje mi je bio revolver. Vojnici su se rasporedili, spremni pucati. Meutim, pokazalo se da Albanci, ma kako ratoborno izgledali, nisu imali nikakve zle namjere. Vie im se svialo zapoinjati sukobe s Turcima, no kad se pokazalo da nismo Turci, samo su se nasmijeili, te pozdravivi odjahali dalje.
Fraser, str. 237-238

Je li iroko rasprostranjeno posjedovanje vatrenog oruja bilo pogodno za razvoj jugoistone Europe poetkom 19. stoljea, ili ne? Navedi argumente za oba odgovora.

V-13. Kako je epavi (Topal) Ibrahim provalio u Kazanlik (1809.) U travnju 1809. odmetnici [daglii] su tako opljakali grad Kazanlik,75 pod vodstvom Ibrahima Topala [= epavog], koji je, uavi u grad [], okupio lokalne uglednike [ayan] i starjeinu [muhtar] podanika [raeya] da mu kau koliko poreza grad plaa i kome. [] Topal Ibrahim im je potom rekao da nee unititi grad niti ga zapaliti ako istu tu svotu skupe i za njega, te da odmah poalju glasnika u Istanbul po ferman sultana Mahmuda kojim e se odrediti da odsad on, Topal Ibrahim, ubire porez za sljedeih deset godina. [] No, kada je uzeo novac, Topal Ibrahim je rekao starjeini Stojanu Nikolovu: Dajem ti ovo pismo (bilo je otvoreno) za Mustafu Bajraktara, koji je sada vezir u Istanbulu, i ako mi za etrdeset dana ne donese ferman, pretvorit u cijeli grad u pepeo. Ja u ostati ovdje sa svojim ljudima i ekati do krajnjeg roka; u meuvremenu, zapovjedi svojim ljudima da nas hrane pitama i piletinom. Nadam se da si razumio. [] Na dan isteka roka, Topal Ibrahim, bijesan to mu je starjeina lagao, otiao je sam i na ulici

Jesu li se Osmanlije dobro borile kraj Dubice? Zato su se onda ipak predali?

V-12. Nesigurnost putovanja kroz Albaniju (oko 1800.) Jednom smo prilikom doivjeli trenutak uzbuenja. Nali smo se na ravnu terenu, kad odjednom iz nekog umarka iskoi pet-est do zuba nao75 Grad na planini Balkan, u srednjoj Bugarskoj.

128

OSMANSKO CARSTVO

nabio Hrista Tomova na kolac. To je bio znak za poetak pokolja nad kranima koji su se bili zatvorili u kue.
Stambolski, str. 28-30

U prvom desetljeu 19. stoljea nekoliko vojnih zapovjednika, od kojih su neki djelovali i kao utjerivai poreza, preuzelo je kontrolu nad nekim osmanskim pokrajinama, iskoristivi injenicu da sredinja vlast, oslabljena ratom protiv Rusije i janjiarskom pobunom u Istanbulu, vie nije mogla odrati svoj autoritet. Ironino je da je Mustafa Bajraktar, koji je karijeru zapoeo upravo kao takav ajan u sjevernoj Bugarskoj i koji je 1808. postao Veliki vezir, ve bio ubijen u Istanbulu, studenoga 1808., dakle pet mjeseci prije nego to mu je Topal Ibrahim poslao starjeinu Kazanlika.

Opii kvazi-legalnu metodu pljake kojom se slui Topal Ibrahim. Zato nije jednostavno napao grad i opljakao ga? Je li Topal Ibrahim obian razbojnik ili osoba s politikim ambicijama? Kakve su bile razlike izmeu lokalnih monika i razbojnika?

Bog nam je dao mir []. A oujka 1821. doao je avao iz Janjine, zvani Alipaa, koji se pobunio protiv sultana. Sultan je okupio vojsku od 500000 vojnika za borbu protiv njega, ali ga nije mogao pobijediti, jer tvrava je bila vrlo vrsta. Sultanova se vojska tamo due zadrala i spalila je mnoga sela i gradove, zarobila i ubila mnoge krane, pa je cijena brana narasla na 60 groa za kile77. Meu siromanijima zavlada strana glad. Nakon toga, 25. oujka, doao je jo jedan avo u Vlaku Vlah-beg78 koji okupi vojsku i poe pljakati i paliti sela. Potom su iz svih krajeva europske Turske [Rumelije] dole vojske za borbu protiv njega i napokon ga slomie. Oni su takoer spalili mnoga sela uz Dunav te zarobljavali i ubijali ljude. Potom prokleti sultan izda zapovijed, pa je patrijarh Grigorije Nepita bio izvuen iz crkve tijekom sluenja i objeen na drugi dan Uskrsa. Mnogo je ljudi umrlo toga dana, neki objeeni, a drugi zaklani: 21 episkop i crkvenjak, monasi, sveenici, akoni. Potom su krenuli ubijati i obine krane. Sam Bog zna koliko su krana pobili: bilo je meu njima nekoliko Bugara, mnogo Grka i Albanaca [Arnauta] svi pobijeni u Istanbulu. ene i djecu su udavili u moru. Potom je vojska krenula iz Istanbula i dola do Moreje, gdje su pobili mnogo ljudi po selima. Graani Moreje pokuali su pobjei do mora i zabarikadirati se na otoku, ali i tamo su mnogi [...] pobijeni.
Georgieva, Tzanev, str. 356-357

V-14. Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa blizu Sofije (1815.1826.) Neka svatko tko ovo ita ili slua razmisli i zapita se na to nas je Bog htio upozoriti svojom srdbom u nae doba, neto to se nije dogodilo od stvaranja svijeta. Godine 1814. Bog posla kaznu ili kugu od istoka na zapad, i polovica ljudi umre. Bilo je zaraza kuge i prije, ali nikada nisu odnijele toliko ivota. Od tada pa do 1820. godine, tijekom vladavine prokletog sultana Mahmuda76

Procijeni objanjenje koje Todor iz Pirdopa daje o mnogim nevoljama koje su pogodile njegov kraj poetkom 19. stoljea. Slae li se s njim?

76 Mahmud II. (1808-1839). 77 Mjera zapremine, razliita s kraja na kraj carstva: 25-400 litara. 78 Doslovno vlaki knez; nejasno je misli li se ovdje na Alexandra Ypsilantiosa, sina ranijeg vlakog kneza, koji je vodio pobunu protiv Turaka, ili na Tudora Vladimirescua (1780-1821.), koji je 1821. predvodio vlaku revoluciju.

129

OSMANSKO CARSTVO

ibiliografija

Marija Agapova-Ili, Ilustrovana istorija Beograda, Beograd 2002. Metin And, Turkish Miniature Painting. Sixty-eight Miniatures in full colour and one hundred and seven black and white illustrations [Tursko slikarstvo minijatuTursko ra. ezdeset osam minijatura i 107 crno-bijelih ilustracija], 4. izdanje, Istanbul 1987. ], , Ivo Andri, The Development of Spiritual Life in Bosnia under the Influence of Turkish Rule [Razvoj duhovRazvoj nog ivota u Bosni pod utjecajem turske vladavine], Durham and London 1990. Ch. A. Antoniadi, Archeio Eggrafon Skyrou [Arhivi dokumenata otoka Skiros], Atena 1990. Spyros Asdrachas (ur.), H oikonomiki domi ton valkanikon choron sta chronia tis othomanikis kyriarchias [Privredna struktura balkanskih zemalja za vrijeme osmanske vlasti, 15-19. stoljee], Atena 1979. Akpaa-zde,Tevarih-i l-i Osman [Povijest osmanske dinastije] (ur. Nihal Atsz), u Osmanl Tarihleri, Istanbul 1945. mer Ltfi Barkan, Trkiyede Toprak Meselesi. Toplu Eserler 1 [Agrarno pitanje u Turskoj. Sabrana djela, I], Istanbul 1980. Mula Mustafa Sevki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo 1968. Gustav Bayerle, Pashas, Beys and Efendis: a historical dictionary of titles and terms in the Ottoman Empire [Pae, begovi i efendije: povijesni rjenik titula i termiPae, na u Osmanskom carstvu], Istanbul 1997. , N. A. Bees, Bibliographische Notizen und Nachrichten [Bibliografijske napomene i obavijesti],ByzantinischBibliografijske , ByzantinischNeugriechische Jahrbcher, 70 (1928.-1929.). ,

BOA, CA 3126 (= Babakanlk Osmanl Arivi, Cevdet Adliye 3126). Fra Bono Beni, Ljetopis Sutjeskog samostana, Sarajevo 1979. Nicolaus H. Biegman, The Turco-Ragusan Relationship. According to the Firmans of Murad III (1575-1595) Extant in the State Archives of Dubrovnik [Tursko-duTursko-dubrovaki odnosi, prema fermanima Murata III. (1575.1595.) sauvanima u dravnim arhivama Dubrovnika], , The Hague Paris 1967. Rugjer Bokovi, Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku, Zagreb 1951. Lord Broughton, Travels in Albania and Other Provinces of Turkey in 1809 and 1810 [Putovanja u Albaniju i druge turske pokrajine 1809. i 1810.]. London 1855. Bulgarska Istoricheska Biblioteka [Bugarska historijska biblioteka], IV., Sofia 1931. Dimitrie Cantemir, Descrierea Moldovei [Opis Moldavije], Bucureti 1973. Dimitrie Cantemir, Opere complete [Sabrana djela] (ur. Virgil Cndea), VIII/II, Bucureti 1987. Cltori strini despre rile romne [Strani putnici o rumunjskim zemljama], I-IX., Bucureti 1968.-1997. Cellzde Mustafa, Selim-nme [Selimu u slavu] (ur. Ahmet Uur, Mustafa uhadar), Ankara 1990. Constituiile Aprobate ale Transilvaniei [Ustavne odredbe Transilvanije], Cluj 1997. Ilie Corfus, Cronica meteugarului Ioan Dobrescu [Ljetopis zanatlije Joana Dobreskua], Studii i articole de istorie, VIII., 1966.

131

LIOGRAFIJA

Yldrm Dursun, Trk Edebiyatnda Bektai Tipine Bal Fkralar [ale o bektaijama u turskoj knjievnosti], Ankara 1976. Vojislav uri, Antologija narodnih junakih pesama, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1954. G. Elezovi, Turski izvori za istoriju Jugoslovena, Beograd 1932. Evlija elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1996. Evliya elebi Seyahatnmesi [Putovanja Evlije elebije] (ur. Ycel Dal, Seyit Ali Kahraman, Ibrahim Sezgin), vol. V., Istanbul 2001. Foster John Fraser, Pictures from the Balkans [Slike s , Slike Balkana]. New York 1906. . Tahsin Gemil, Relaiile rilor Romne cu Poarta Otoman n documente turceti (1601-1712) [Turska svjedoanstva o vezama rumunjskih zemalja s Visokom portom (1601.-1712.)], Bucureti 1984. Tsv. Georgieva, V. Kitanov, Documenti za istorijata na bulgarskija narod prez 15-17 Vek [Svjedoanstva o bugarskoj povijesti 15.-17. stoljea], 1, Blagoevgrad 1991. Tsv. Georgieva, D. Tzanev (eds.), Hristomatija po Bulgarska Istorija [Hrestomatija za povijest Bugarske], sv. 3, Pleven 1982. Ferdo Gestrin, Milko Kos, Vasilij Melik, Zgodovinska itanka za 6. razred osnovnih ol [Povijesna itanja za 6. razred osnovnih kola], Ljubljana 1971. G. Giannoulis, Codikas Trikkis [Zakon iz Trika], Atena 1980. Vedran Gliga, Govori protiv Turaka, Split 1983. Gvahi, Pendnme [Knjiga savjeta] (ur. M. Hengirmen), Ankara 1983.

Klara Hegyi, Vera Zimanyi, The Ottoman Empire in Europe [Osmansko carstvo u Europi], Budimpeta Osmansko [1989]. Hezarfen Hseyin Efendi, Telhsl Beyn f Kavnin-i l-i Osman [Komentari Hezarfena Huseina efendije o saetku zakona slavne kue Osmana] (ur. Sevim lgrel), Ankara 1998. Frdric Hitzel (ur.), Enfants de langu et Drogmans, Istanbul 1995. Colin Imber, Ebus-Suud: The Islamic Legal Tradition [Islamska pravna tradicija], Stanford 1997. Islamska , Halil nalck, The Ottoman Empire. The Classical Age 1300-1600 [Osmansko carstvo. Klasino doba 13001600.], London 1973. Halil nalck (ur.), Hicri 835 Tarihli Suret-i Defter-i Sancak- Arvanid [Preslika zapisnika arvanidske provincije u godini 835. od hidre], 2. izd., Ankara 1987. Istoria tou Ellinikou Ethnous [Povijest grke nacije], sv. 11-12, Atena 1975. Ronald C. Jennings, The Judicial Registers (er Mahkeme Sicilleri) of Kayseri (1590-1630) as a Source for Ottoman History [Sudski registri Kayserija (1590-1630.) kao izvor za osmansku povijest] (neobjavljena doktorska disertacija, 1972, University of California, Los Angeles; University Microfilms, Ann Arbor, Michigan). Ronald C. Jennings, Christians and Muslims in Ottoman Cyprus and the Mediterranean World, 1571-1640 [Krani i Muslimani na osmanskom Cipru i u mediKrani teranskom svijetu, 1571-1640.], New York London , 1993. David Jones, A complete history of the Turks [PotpuPotpuna povijest Turaka], London 1719. Esther Juhasz (ur.), Sephardi Jews in the Ottoman Empire. Aspects of Material Culture [Sefardski idovi i Sefardski Osmansko carstvo. Aspekti materijalne kulture], Jeru, salem 1990.

132

OSMANSKO CARSTVO

Ahmet Kala (ur.), Istanbul Ahkam Defterleri. stanbul Finans Tarihi I (1742-1787) [Istanbulski registar dekreta Carskog savjeta. Financijska povijest Istanbula, sv. I (1742-1787)], Istanbul 1998. Koi Bey Risalesi [Koda-begove biljeke] (ur. Ali Kemal Akst), Istanbul 1939. Ioannis Koliopoulos, Ioannis Chassiotis (ur.), H neoteri kai synchroni Makedonia [Moderna i suvremena Makedonija], sv. I, Macedonia during the Ottoman rule [Makedonija tijekom osmanske vladavine], Atena-Solun n.d. Benedikt Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950. Le voyage dOutremer, de Bertrandon de la Broquiere, Belgrade 1950. Bernard Lewis (ur.), The World of Islam. Faith, People, Culture [Svijet islama. Vjera, ljudi, kultura], London Svijet 1997. Siz Harry Luke, Cyprus under the Turks, 1571-1878 , [Cipar pod Turcima, 1571-1878.], London 1969 (prvi puta objavljeno: 1921). Makarios Melissenos (Melissourgos), The chronicle of the siege of Constantinople April 2 to May 29 1453, Book III, 3-13 inclusive, Chronicon Maior [Kronika opsade Konstantinopola od 2. travnja do 29. svibnja 1453., III. knjiga, ukljuujui 3-13, Chronicon Maior], u The fall of the Byzantine Empire. A Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477. [Pad Bizantskog carstva. Kronika Georgiosa Sphrantzesa 1401-1477.] preveo Marios Philippides, Amherst 1980. I. Menounos, Kosma tou Aitolou. Didaches kai viografia [Kosma iz Aitoloua, Predavanja i biografija], Atena 1980. Konstantin Mihailovi iz Ostrovice, Janiareve uspomene ili turska hronika (ur. ore ivanovi), Beograd 1966.

Anelko Mijatovi, Uskoci i krajinici, Zagreb 1974. Anelko Mijatovi, Zrinsko-Frankopanska urota, Zagreb 1999. Vesna Miovi-Peri, Na razmeu, Dubrovnik 1997. Adventures of Baron Wenceslas Wratislaw of Mitrowitz. What he saw in the Turkish metropolis, Constantinople; experienced in his captivity; and after his happy return to his country, committed to writing in the year of our Lord 1599 [Pustolovine baruna Wenceslausa Pustolovine Wratislawa od Mitrowitza. to je vidio u turskoj metropoli, Konstantinopolu; doivio u zarobljenitvu; te nakon svojeg sretnog povratka u domovinu, napisano godine Gospodnje 1599.]. S ekog izvornika doslovce preveo A. H. Wratislaw, London, Bell & Daldy, 1862; grki prijevod: I Konstantinoupolis kata ton 16o aiona (1591-1596), prev. Ioannis Ep. Dryskos, Atena 1920. Lady Mary Wortley Montagu, The Turkish Embassy Letters [Pisma turskog veleposlanstva] (ur. Anita Desai & Malcom Jack), London 1994. Bogdan Murgescu (ur.), Istoria Romniei n texte [Rumunjska povijest u tekstovima], Bucureti 2001. Ioan Neculce, Opere. Letopiseul rii Moldovei i O sam de cuvinte [Djela. Moldavska kronika i nekoliko izreka] (ur. Gabriel trempel), Bucureti 1982. Mehmet Neri, Kitab- Cihannma [Pogled na svjetsku povijest] (ur. F. R. Unat & M. A. Kymen), Ankara 1957. Nicolas de Nicolay, Dans lempire de Soliman le Magnifique (ur. Marie-Christine Gomez-Graud, Stphane Yrasimos), Paris 1989. Nssli, C. The Ottoman Empire Circa Year 1600. The Periodical Historical Atlas of Europe. 2002 <www.euratlas.com> Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiot narod [Odabrani tekstovi za povijest makedonskog naroda], I-II, Skopje 1975.

133

LIOGRAFIJA

Osmanski Izvori za Isljamizatzionnite Protzesi na Balkanite [Osmanski izvori o islamizaciji Balkana] (ur. Eugeni Radushev et alia), Sofia 1990. Peevi Ibrahim Efendi, Peevi Tarihi [Peevijeva povijest] (ur. Bekir S tk Baykal), sv. II, Ankara 1992. A. Philippidis-Braat, La captivit de Palamas chez les Turcs: Dossier et commentaire, Travaux et mmoires, 7 (1979), p. 109-222. Radovan Samardi, Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika XVI-XVII vek, Beograd 1961. Hans Schiltberger, Travel Notes [Biljeke s putovanja], Sofia 1971. The Serbian Epic Ballads. An Anthology [Srpske Srpske epske balade. Antologija]. na engleski preveo Geoffrey . N. W. Locke, Beograd 1996. Stanford J. Shaw, The Jews of the Ottoman Empire and the Turkish Republic [idovi Osmanskog carstva i idovi Turske Republike], Houndmills 1991. Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812, Banja Luka 1992. George Sphrantzes, The fall of the Byzantine Empire (Chronicon Minus), u The fall of the Byzantine Empire. A Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477 [Pad Bizantskog carstva (Chronicon Minus), u Pad Bizantskog carstva]. preveo Marios Philippides, Amherst 1980. Y. D. Spisarevska, Chiprovskoto vastanie i Evropejskijat svjat [Ustanak u iprovcima i europski svijet], Sofia 1988. Hristo Stambolski, Avtobiografija. Dnevnitzi. Spomeni [Autobiografija, dnevnici, memoari], Sofia 1972.

Bernard Stulli, idovi u Dubrovniku, Zagreb 1989. Synaxaristis Neomartyron [Zbirka ivotopisa novih muenika], Solun 1984. emdanizde Sleyman Efendi, Tarih-i mrit-tevarih [Povijest] (ed. Mnir Aktepe), Istanbul 1978. Taylesanizde Hafiz Abdullah Efendi Tarihi. Istanbulun uzun drt yl (1785-1789) [Povijest efendije Taylesanizde Hafiza Abdullaha Tarihija. etiri duge godine u Istanbulu (1785-1789.)] (ur. Feridun Emecan), Istanbul 2003. Sture Theolin, The Swedish Palace in Istanbul [vedska palaa u Istanbulu], Istanbul 2000. Maria Todorova, Podbrani Izvori za Istorijata na Balkanskite Narodi XV - XIX vek [Zbirka izvora za povijest balkanskih naroda, 15-19. stoljea], Sofia 1977. Turski Izvori za Istorijata na Pravoto v Bulgaskite Zemi [Turski izvori za povijest prava u bugarskim zemljama] (ur. Bistra Tzvetkova), sv. 2, Sofia 1971. Cyryla Vazvazova-Karateodorova (ur.), Nepresahvashti Izvori. Documentalni Materiali za Istorijata na Plovdiv i Plovdivsko [Nepresuni izvori. Svjedoanstva o povijesti Plovdiva i plovdivske regije], Plovdiv 1975. P. Zerlentou, Systasis tou Koinou ton Mykonion [Stvaranje zajednice na Mikonosu], Hermoupolis 1924.

ibiliografija
Karta 2: The Periodical Historical Atlas of Europe, Christos Nussli 2002., www.euratlas.com

134

KOORDINATORI

Koordinatori
Glavna koordinatorica Christina Koulouri, predsjednica Odbora za nastavu povijesti pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, predaje suvremenu povijest na Peloponeskom sveuilitu u Grkoj. Roena je 1962. u Ateni, i doktorirala je na Sorbonni u sijenju 1990. Godine 1994. dobila je nagradu "Nikolas Svoronos" za povijesna istraivanja i objavljene radove. Sudjelovala je u projektu Uenje i predavanje europske povijesti 20. stoljea (1996-2000.) pri Vijeu Europe. Bila je lanica znanstvenih odbora za odobravanje udbenike povijesti za srednje kole u Grkoj; radi kao koordinatorica projekata za udbenike povijesti i za povijest Grkog olimpijskog odbora. Autorica je vie knjiga i lanaka o nastavi povijesti, o razvoju historiografije, udbenicima, nacionalnom pamenju i nacionalnom identitetu, te o povijesti sporta. Vanija djela: Dimensions idologiques de lhistoricit en Grce (1834-1914). Les manuels scolaires dhistoire et de gographie, Frankfurt, Peter Lang, 1991; Sport et socit bourgeoise. Les associations sportives en Grce 1870-1922, Paris, LHarmattan, 2000; Clio in theBalkans. The Politics of History Education, Thessaloniki, CDRSEE, 2002 (urednica); Athens, Olympic City, 1896-1906, Athens, IOA, 2004 (urednica). Povijesna itanka 1 Halil Berktay, historiar, trenutno izvanredni profesor i voditelj projekta za povijest pri Fakultetu umjetnosti i drutvenih znanosti Sveuilita Sabanci u Istanbulu. Roen je 1947. godine. Diplomirao je ekonomiju na sveuilitu Yale 1968. i doktorirao iz povijesti na Sveuilitu u Birminghamu. Radio je na Fakultetu politikih znanosti Sveuilita u Ankari, na Bliskoistonom tehnikom sveuilitu u Ankari i na Bosporskom sveuilitu u Istanbulu. Boravio je na vie sveuilita u inozemstvu: kao stipendist Britanskog savjeta (British Council) na koledu Wolfson u Cambridgeu, u proljee 1990., kao stipendist fonda Fulbright na Harvardu 1997. godine (u suradnji s Centrom za europske studije i Centrom za prouavanje Bliskog istoka), kao NEXUS-ov izvanredni profesor pri Centru za postdiplomske studije u Sofiji, 2002. 2003. Potpredsjednik je Odbora za nastavu povijesti pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi u Solunu, lan je osnivakog odbora i bivi potpredsjednik Helsinkog parlamenta graana za Tursku. Takoer je i lan ureivakog odbora asopisa za prouavanje seoskog ivota, asopisa za poljoprivredne promjene, asopisa za prouavanje jugoistone Europe i Crnog mora. Vanija djela (na turskom): Republikanska ideologija i (historiar) Fuat Koprulu, Od plemena do feudalizma, Kraj jedne ere, i (na engleskome): Novi pristupi dravi i seljacima u osmanskoj povijesti (1991., priredio zajedno sa Suraiya Faroqhi). Trenutni istraivaki interesi su mu: historiografija, komparativni pristupi nacionalizmima na Balkanu, poetno konstruiranje i kemalistiko redefiniranje turskog nacionalnog pamenja meu traumama izgradnje nacije i etnikih ienja poetkom 20. stoljea. Bogdan Murgescu, roen 1963. u Bukuretu, profesor je na Fakultetu za povijest na Sveuilitu u Bukuretu; bio je stipendist klase Romana Herzoga pri Fondaciji Alexander von Humboldt u Berlinu (1998. 2000.) i predavao kao gostujui profesor na Sveuilitu u Pittsburgu (2002.) te na Srednjoeuropskom sveuilitu u Budimpeti (2004.). Predsjednik je bukuretanskog ogranka i potpredsjednik nacionalnog Rumunjskog drutva za povijesne znanosti, koordinator natjecanja iz povijesti Istoria mea Eustory i lan izvrnog odbora mree Eustory. Objavio je brojne znanstvene radove i nekoliko knjiga o rumunjskoj povijesti, o osmansko-rumunjskim vezama, o ekonomskoj i socijalnoj povijesti od 15. do 20. stoljea i o novijoj historiografiji. Prireiva je pet zbornika radova, meu kojima su i Rumunjska i Europa: modernizacija kao iskuenje, modernizacija kao prijetnja (Bukuret 2000.) i Hrestomatija za rumunjsku povijest (Bukuret 2001.).
135

KOORDINATORI

Povijesna itanka 2 Mirela Luminita-Murgescu izvanredna je profesorica na Fakultetu za povijest Sveuilita u Bukuretu; ujedno je i izvrna direktorica Centra za povijesne, ekonomske i drutvene znanosti u Bukuretu i lanica Odbora za obrazovanje pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, sa sjeditem u Solunu. Sudjelovala je u vie meunarodnih projekata na temu analize udbenika, povijesti obrazovanja, historiografije, povijesne kulture i nacionalizma, i dobivala stipendije od Fondacije Andrew F. Mellon, Deutscher Akademischer Austuschdienst (DAAD), francuskog Maison des sciences de l'Homme i Europske fondacije za znanost. Uz brojne akademske radove i lanke, priredila je etiri zbornika radova i objavila knjigu Izmeu dobrog kranina i vrlog Rumunja: uloga osnovne kole u definiranju rumunjskog nacionalnog identiteta (Iai 1999.) i Povijest iz kolske torbe. Pamenje i udbenici u Rumunjskoj devedesetih (Bukuret 2004.). Povijesna itanka 3 Valerij Kamenov Kolev, roen 1960. u Plovdivu, magistrirao je 1986. iz povijesti i engleskoga na Sveuilitu u Sofiji. Od 1988. predavao je suvremenu bugarsku povijest (1878.-1944.) na Sveuilitu u Sofiji, a od 1999. na Nacionalnoj akademiji lijepih umjetnosti u Sofiji. Godine 2001. doktorirao je iz povijesti. Od 1994. lan je urednitva povijesnog asopisa Minalo. lan je Odbora za utvrivanje nastavnog programa iz povijesti i graanskog odgoja pri Ministarstvu za obrazovanje i znanost. Jedan je od autora udbenika iz povijesti za deseti razred. Glavna podruja interesa: drava i lokalna samouprava, politiki i drutveni ivot, vanjska politika. Povijesna itanka 4 Kreimir Erdelja, roen 1968. u Zagrebu, studirao je povijest i geografiju na Sveuilitu u Zagrebu, gdje je i diplomirao na temu Odnos Nezavisne Drave Hrvatske prema knjievnosti i knjievnicima. Predaje povijest i geografiju u osnovnoj koli u Zagrebu. Sudjeluje u pisanju udbenika povijesti. Suautor je udbenika povijesti za sedmi i osmi razred osnovne i prvi razred srednje kole te itanke za sedmi razred osnovne kole. Sudjelovao je i u stvaranju Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda za povijest.

136

SURADNICI

Suradnici
Boro BRONZA, Historiar, Banja Luka, Bosna i Hercegovina. Helian DEMIRI, Predava, Sveuilite Aleksandr Xhuvani, Albanija. Ljupka HRISTOVA, Nastavnica povijesti, Republika Makedonija. Nikola JORDANOVSKI, Doktorand, kola drutvenih istraivanja, Varava, roen u Makedoniji. Nijazi Mustafa KIZILIREK, Izvanredni profesor, Ciparsko sveuilite, Nikozija, Cipar. Angelos KIRIAKUDIS, Nastavnik povijesti, Nikozija, Cipar. Bogdan Florin POPOVICI, Doktorand, Povijesni institut, Bukuret, Rumunjska. Boo REPE, Profesor, Odsjek za povijest, Sveuilite Ljubljana, Slovenija. Milan RISTOVI, Profesor, Filozofski fakultet, Beograd, Srbija. Araks SAHINER, Doktor historije, Upravitelj odjela za drutvene znanosti, Istanbul, Turska. Andrei SORA, Urednik Povijesnog asopisa, Bukuret, Rumunjska. Vladimir Georgiev STANEV, Doktorand, Sveuilite u Sofiji, Bugarska. Igor STOJAKOVI, Nastavnik povijesti i pisac udbenika, Zagreb, Hrvatska. Lina VENTURA, Izvanredna profesorica, Peloponesko sveuilite, Korint, Grka.

137

Suradnici Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi (CDRSEE) Nova izdanja (albansko, bosansko, hrvatsko, makedonsko)
Osoblje CDRSEE Nenad ebek Corinna Noack-Aetopulos Ruth Sutton Maria Tzelepoglou Biljana Mekovska Antonis Hatzigiannakis George L. Georgoudis uz dodatnu pomo Meri Gjiorgievske

Ranija izdanja (englesko, srpsko, grko)

Osoblje CDRSEE Nenad ebek Sheila Cannon Corinna Noack-Aetopulos Maria Tzelepoglou Ruth Sutton Leon Saltiell Maria Nicolaidou Theano Savvaoglou Maria Mylona

138

SURADNICI

Popis nastavnica i nastavnika povijesti, sudionika radionica

Kreimir Alajbeg, Zagreb Arzu Ajdin, Istanbul Marilena Berea, Bukuret Hristo Berov, Sofija Radu erkez, Bukuret Emina Dautovi, Beograd Bojana Dujkovi, Banja Luka Irena Lilkova Garkova, Plovdiv Entela Jorgi, Tirana Alma Kasaruho, Tirana Hayrettin Kaja, Istanbul Jordanka Hristova Karageurova, Sofija Snjeana Koren, Zagreb Davor Konjak, Zagreb Eliza Kiriaku, Nikozija Angelos Kiriakudes, Limasol Maria Kiriazi, Solun Anastasia Kirkini-Kutula, Atena Margita Maduni, Zagreb Kodruta Matei, Bukuret Valentina Maver, Ljubljana Mire Mladenovski, Skopje Nada Molerovik, Skopje Sorin Oane, Ramnicu Valcea Nuket Oren, Istanbul Valentin Maksim Oros, Cluj Mutlu Ozturk, Istanbul Adrian Papajani, Tirana Maria Filipidu, Paphos Nicu Pohoata, Bukuret Jelka Razpotnik, Ljubljana Vasiliki Saka, Atena Ljupka Smilanovska, Skopje Nevenka Sres, Ljubljana Angela Toader, Bukuret Elvan Tongal, Istanbul Fatmiroshe Xhemali, Tirana Nenad arkovi, Beograd Maria Zografaki, Xanthi

139

Karta 2: OSMANSKO CARSTVO I EUROPA (1600.)

OSMANSKO CARSTVO OKO GODINE 1600.

neovisna drava ovisna drava dio drave pokrajina narod grad grad-drava ovisni grad-drava grad-pokrajina sandak c. okrug d. vojvodstvo gd veliko vojvodstvo K. kraljevstvo E. elajet

Biljeke: Svi osmanski ejaleti ispisani su velikim slovima. Za ovisne drave, boja oznaava pripadnost nadreenoj dravi

Karta 2: OSMANSKO CARSTVO I EUROPA (1600.)

140

OSMANSKO CARSTVO

Christos Nssli 2002, www.euratlas.com

141

OSMANSKO CARSTVO

Ocijenite ovu knjigu! Jako nam je vano vae miljenje kao itateljice/itatelja ove knjige kako kao ocjena naega rada, tako i za planiranje naih buduih nastojanja. Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi (CDRSEE) je zajedno s brojnim kolegama i suradnicima u projekt Nastava moderne povijesti jugoistone Europe uloio velik trud, vrijeme i vrijedne dokumente, to je rezultiralo knjigom koju drite u rukama. Kako bismo provjerili djelotvornost ove metode, korisnost ovoga pothvata i vrijednost onoga to smo uloili, voljeli bismo da ocijenite ovaj projekt. Molimo vas za vae iskreno miljenje, to e vam uzeti neto vremena i truda. Poslije itanja ove knjige, ili ak i nakon njezine upotrebe u razredu, molimo vas da odvojite malo vremena, posjetite nae web stranice, pronaete odjeljak History Workbooks i popunite obrazac za ocjenjivanje. Evaluacijski obrazac moete nai na: http://www.cdsee.org/jhp/index.html

143

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 647022 ISBN 978-953-6991-13-6 (cjelina) ISBN 978-953-6991-14-3 (sv. 1)