Вы находитесь на странице: 1из 162

studija

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar Vesna Pei Rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature ore Pavievi Peti oktobar: nedovrena revolucija Duan Spasojevi Peti oktobar u kontekstu arenih revolucija Duan Pavlovi i Ivan Stanojevi Predsednik Republike, institucionalni dizajn i politiki feleri Miroslav Prokopijevi Proputena prilika: deset godina ekonomske trazicije u Srbiji Dejan Pavlovi Reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra Filip Ejdus Demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u Srbiji Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine Vladimir Petrovi Institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj Srbiji Vladimir Pavievi Srbija deset godina posle 5. oktobra

Razvoj demokRatskih ustanova u sRbiji deset godina posle

Razvoj demokratskih ustanova u Srbiji- Deset godina kasnije

U saradnji sa:
Univerzitet u Beogradu

Fakultet politikih nauka


Izdava: Fondacija Heinrich Bll, Regionalna kancelarija za Jugoistonu Evropu u Beogradu Autori i Fondacija Heinrich Bll, Regionalna kancelarija za Jugoistonu Evropu u Beogradu Sva prava zadrana. Za izdavaa: Wolfgang Klotz Priredio: Duan Pavlovi Recenzija: Milan Podunavac, redovni profesor, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Beogradu, Slobodan Antoni, vanredni profesor, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu Lektura i korektura: Marijana Kuki Koordinacija: Paola Petri Grafika obrada: Duan evi tampa: Art print, Novi Sad Tira: 300 Stavovi i miljenja iznesena u ovom tekstu su autorska i ne predstavljaju izriite stavove i miljenja izdavaa. ISBN 978-86-86793-08-9 Publikacija se moe naruiti na: Fondacija Heinrich Bll, Regionalna kancelarija za Jugoistonu Evropu, Dobraina 43, 11000 Beograd, Srbija t +381 11 3033833 F +381 11 2180049 e hbs-bgd@hbs.rs W www.boell.rs

studija

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Sadraj

predgovor biografije autora Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature ore Pavievi peti oktobar: nedovrena revolucija Duan Spasojevi peti oktobar u kontekstu arenih revolucija Duan Pavlovi i Ivan Stanojevi Predsednik republike, institucionalni dizajn i politiki feleri Miroslav Prokopijevi: proputena prilika: deset godina ekonomske tranzicije u srbiji Dejan Pavlovi reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra Dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra Filip Ejdus demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

7 9 13

25 41 53 65 73 83 95 107 119

Vladimir Petrovi Institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj Srbiji 131 Vladimir Pavievi Srbija deset godina posle 5. oktobra indeks pojmova i imena 141 151

Sadraj

pRedgovoR

Studija Razvoj demokratskih ustanova u Srbiji Deset godina posle nastala je iz naunog skupa koji je pod istim imenom odran na Fakultetu politikih nauka u Beogradu 4. i 5. oktobra 2010. godine. Skup je imao cilj da se na jedan nauni nain analizira institucionalni razvoj u Srbiji deset godina nakon poslednje prelomne take u novijoj istoriji Srbije. Peti oktobar doneo je sa sobom obeanje izgradnje demokratskih institucija. Deset godina posle tog dogaaja eleli smo da preispitamo da li je to obeanje ispunjeno, tj. u kojoj meri su se demokratske institucije uvrstile u Srbiji. Skup je bio podeljen u dva dela. U prvom delu raspravljalo se o samom dogaaju od 5. oktobra 2000. godine. Podneseni radovi (glave 14 u ovoj studiji) i rasprava koja je usledila, pokazali su da ni posle deset godina meu autorima jo uvek ne postoji saglasnost oko toga da li je 5. oktobar bio revolucija ili smena vlasti. To bi moglo da znai da sam dogaaj nije izgubio svoj revolucionarni kapacitet da menja institucije, te da je njegov znaaj moda vei nego to su sami akteri promena neki od njih su uestvovali na skupu i izneli veoma turobnu sliku desetogodinjice petooktobarskih promena danas spremni da prihvate. Analiza razvoja demokratskih ustanova (glave 512 u ovoj knjizi) u oblasti izvrne vlasti, pravosua, procesuiranja ratnih zloina, rada kontrolnih tela, sektora bezbednosti, civilnog drutva i ekonomskih ustanova pokazala je brojne nedostatke u razvoju institucija u Srbiji. Zakljuak do koga se dolo, otprilike je ovaj: iako su se demokratske ustanove u Srbiji u odnosu na devedesete godine prolog veka znaajno razvile, jo uvek ne moe da se kae da je u Srbiji konsolidovana demokratija u kojoj je slom demokratskih ustanova malo verovatan, a demokratske promene nepovratne. Na kraju, svi uesnici ele da se zahvale Fondaciji Hajnrih Bel bez ije pomoi skup ne bi bio mogu. Duan Pavlovi Beograd, 25. novembar 2010. godine

predgovor

Climate

autoRi

Neboja Vladisavljevi (1969) predaje na Fakultetu politikih nauka u Beogradu od 2008. godine. Zavrio je osnovne studije na FPN (1994), a master (1998) i doktorat (2004) na Londonskoj koli ekonomije i politikih nauka (LSE). Posle zavretka doktorata predavao je uporednu politiku i regulaciju etnikih sukoba na poslediplomskim studijama Odeljenja za politike nauke Londonske kole ekonomije i politikih nauka (LSE Fellow in Comparative Politics, 20042008). Istraivao je autoritarizam i demokratizaciju, drutvene pokrete i politiku suprotstavljanja (contentious politics), nacionalizam i regulaciju nacionalnih i etnikih sukoba, ustavni dizajn u novim demokratijama i podeljenim drutvima i komunizam i postkomunizam. Objavio je knjigu Serbias Antibureaucratic Re volution: Miloevi, the Fall of Communism and Nationalist Mobilization (Basingstoke and New York, Palgrave Macmillan, 2008) i vie lanaka u uticajnim meunarodnim naunim asopisima. Izlagao je radove na vie redovnih konvencija meunarodnih udruenja za politike i drutvene nauke (APSA, IPSA, ECPR, ESA, ASN, PSA UK). Vesna Pei (1940) je srpska politiarka i sociolog. Tokom devedesetih godina bila je predsednica Graanskog saveza Srbije. Radila je kao vii nauni saradnik na Institutu za filozofiju i drutvenu teoriju. Objavila je veliki broj naunih radova i uestvovala na naunim skupovima u oblasti sociologije u zemlji i inostranstvu. Osniva je Centra za antiratnu akciju, prve mirovne organizacije u Srbiji, 1991. Bila je ambasador SR Jugoslavije, zatim Srbije i Crne Gore u Meksiku od 2001. do 2005. godine. ore Pavievi (1966) je docent na Fakultetu politikih nauka u Beogradu i predaje savremene politike teorije. Bio je zaposlen na Institutu za filozofiju i drutvenu teoriju u Beogradu. Diplomirao je i magistirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a doktorsku tezu odbranio na Fakultetu politikih nauka u Beogradu. Interesuju ga politika filozofija, politika teorija i etika. Koautor je monografije Politika i svako dnevni ivot (2003) zajedno sa Zagorkom Golubovi i Ivanom Spasi. Pored toga, objavio je vie desetina lanaka u asopisima i naunim zbornicima na srpskom, engleskom i poljskom jeziku. Duan Spasojevi (1979) je asistent na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Beogradu. Angaovan je na kursevima iz politike sociologije i politike sociologije savremenog drutva. Bavi se partijama i partijskim sistemima, drutvenim i politikim podelama (socijalni rascepi) i tranzicijom i konsolidacijom demokratije u postkomunistikim drutvima. Do sada je objavio nekoliko naunih radova iz oblasti politike sociologije.
9

autori

Duan Pavlovi (1969) je vanredni profesor na Fakultetu politikih nauka u Beogradu, gde predaje politiku ekonomiju i sociologiju. Oblasti interesovanja su mu politika ekonomija demokratskih ustanova i teorija racionalnog i javnog izbora. Do sada je objavio pet knjiga. Poslednje dve su Konsolidacija demokratskih ustanova u Srbiji posle 2000. godine, koju je napisao zajedno sa Slobodanom Antoniem (Slubeni glasnik, 2007), i Spisi iz politike ekonomije (igoja tampa, 2010). Ivan Stanojevi (1984) angaovan je kao saradnik-demonstrator na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Beogradu na kursu savremene politike ekonomije. Oblasti interesovanja su mu teorija igara, politika ekonomija i evropske studije. Objavio je rad na temu Srbija nakon sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju (2009) u Zborniku Beogradske otvorene kole: radovi studenata, generacija 2007/2008 (Beogradska otvorena kola). Miroslav Prokopijevi (1953) doktorirao je 1984. godine. Trenutno je zaposlen kao nauni savetnik Instituta za evropske studije iz Beograda. Predaje desetak kurseva godinje iz oblasti ekonomije, javnog izbora i evropskih studija na fakultetima u Srbiji, Italiji i Crnoj Gori. Koristio je vie stipendija (Alexander von Humboldt, Earhart, Atlas Economic Research Foundation, ICER, Deutsche Forshungsgemeinschaft) i bio gostujui profesor u Italiji, Crnoj Gori, Nemakoj i SAD-u. Objavio je desetak knjiga i oko 110 studija i lanaka koje su objavili Kluwer, Blackwell, Rodopi, F. Steiner, Ontos, Duncker & Humblot, ICER, Centre for the New Europe, itd. Knjige i zbirke: Sporazumevanje i racionalnost (1988); Transition. Towards market democracy (Ed)(1996); Ljudska prava (ur)(1996); Ekonomske sankcije UN (ur) (1997); Konstitucionalna ekonomija Evropske unije (1998); Konstitucionalna ekonomija (2000); Trina demokratija (2001); Politika trita (2002); Dve godine reforme u Srbiji: proputena prilika (red)(2002); Srbija i Evropska unija. Ele menti mogue strategije (2005); Evropska unija. Uvod (2005); Evopska monetarna unija (2007); Evropska unija. Uvod. Drugo izdanje (2009); Sloboda izbora (2010). Indeksirani radovi prikazivani su u Social Sciences Citation Index, Bibliographia Humboldtiana, So ciological Abstracts, Philosophers Index, ECON RePec, SSRN. lan je NDE (Nauno drutvo ekonomista, Beograd), lan Predsednitva NDE (20032006), lan SFD-a (Srpsko filozofsko drutvo), lan EACES-a (European Association for Comparative Economic Studies) i lan Humboltovog kluba Srbije (lan Uprave 20022006). Dejan Pavlovi (1977) je doktorski kandidat na Pravnom fakultetu u Beogradu s temom Primena meunarodnog prava u unutranjem pravnom poretku. Magistrirao je na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpeti. Zaposlen je na Fakultetu politikih nauka na predmetu Osnovi prava. Oblasti interesovanja su mu uporedno ustavno pravo, meunarodno javno pravo i ljudska prava. Dejan Milenkovi (1970) diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1994. godine, a poslediplomske studije na istom Fakultetu zavrio je 1999. godine. Doktorirao je 2008. godine na Fakultetu politikih nauka u Beogradu. Bio je istraivastipendista na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (19951998), pravni savet10

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

nik (19982002), a zatim i koordinator za zakonodavne inicijative (20032009) Komiteta pravnika za ljudska prava i vii predava na Vioj politehnikoj koli (Beogradska akademija politehnika) u Beogradu na predmetima Pravo ivotne sredine i Poslovno pravo (20012009). Zaposlen je kao docent na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Beogradu, na kome je angaovan na predmetima Javna uprava i Medijsko pravo i medijske politike. Oblasti interesovanja: javna uprava, lokalna samouprava, ljudska prava, medijsko pravo i politike, pristup informacijama i zatita podataka o linosti i dr. Objavio je preko 40 lanaka i autor je i koautor vie publikacija, udbenika, zbirki propisa i monografija,meu kojima su najvanije: Prirunik za primenu Zakona o slo bodnom pristupu informacijama od javnog znaaja (2010); Prirunik za Zakon o za brani diskriminacije (2010); Pristup informacijama, zatita podataka o linosti i tajnost informacija (2009); Zbirka propisa iz oblasti zatite ivotne sredine (2006), Pravo ivot ne sredine (2006) i dr. Filip Ejdus (1979) je asistent i doktorant na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Beogradu gde je angaovan na predmetima Bezbednost Srbije, Nauka o bezbednosti, Reforma sektora bezbednosti, Bezbednost Jugoistone Evrope i Izazovi, rizici i pretnje bezbednosti. Magistrirao je meunarodne odnose na Londonskoj koli za ekonomiju i politike nauke (LSE), kao i na Institutu za politike studije u Parizu (Sciences po Paris). Autor je i urednik nekoliko knjiga i naunih radova u domaim i meunarodnim publikacijama iz oblasti studija bezbednosti, meunarodnih odnosa i evropskih integracija. Jelena Lonar (1985) zaposlena je na Fakultetu politikih nauka kao asistentkinja na kursevima iz politike sociologije, politike sociologije savremenog drutva, i savremene drave. Oblasti interesovanja su joj civilno drutvo i upravljanje u savremenoj dravi. Objavila je sledee radove: Institucionalni mehanizmi saradnje drave i civilnog drutva s Duanom Spasojeviem (u: Pavlovi, Vukain i Zoran Stojiljkovi (urednici) (2010). Savremena drava: struktura i socijalne funkcije. Beograd: KAS i FPN) i Razvoj globalnog civilnog drutva u postkomunistikoj Evropi (u: Vujai, Ilija, upi, edomir i Bojan Vrani (urednici) (2009). Konsolidacija demokratije: 20 godina nakon pada Berlinskog zida. Beograd: KAS i FPN). Vladimir Petrovi (1979) je istoriar. Diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a masterirao i doktorirao na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpeti. Nauni je saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu. Do sada je objavio monografije Jugoslavija stupa na Bliski istok (2006) i Titova lina diplomatija (2010), kouredio zbornik radova Slobodan Miloevi put ka vlasti (2008) i priredio zbornik istorijskih izvora Srpske politike elite i VensOvenov plan (2010). Autor je tridesetak lanaka i poglavlja u naunim zbornicima na srpskom i engleskom jeziku. Vladimir Pavievi (1978) zavrio je Fakultet politikih nauka Univerziteta u Beogradu. Masterirao je na Univerzitetu u Bonu (Nemaka) odbranom rada Veliki kompromis: iskustva iz procesa konstituisanja Evrope i SAD. U Beogradskoj otvorenoj koli je od 2004. godine angaovan kao programski direktor Odeljenja za napredne dodiplomske
11

autori

studije. Oblasti interesovanja su mu: politika teorija, teorija saglasnosti, teorija konstitucionalizma i evropske studije. Priredio je dela: Rasprave o Evropi (Beogradska otvorena kola, Beograd, 2005); Evropska unija vodi za mlade (Beogradska otvorena kola, Beograd, 2005); Aspekti globalizacije (Beogradska otvorena kola, Beograd, 2003). Autor je tekstova objavljenih u domaim i meunarodnim publikacijama i asopisima.

12

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar


NebOja VladISaVljeVI Fakultet politikih nauka, Beograd

uvod U poslednjoj deceniji, masovni narodni protesti oborili su postkomunistike autoritarne vlasti u Srbiji, Gruziji i Ukrajini. Stotine hiljada ljudi izali su na ulice Beograda, Tbilisija i Kijeva da se suprotstave autoritarnim vlastima i policiji, i da podre demokratsku opoziciju. Dogaaji su izazvali veliku panju medija, obnovili nadu da e doi do demokratizacije u zemljama u kojima pad komunizma nije doveo do uspostavljanja demokratije i pruili vane pouke svima zainteresovanima za demokratizaciju u ovom i drugim regionima. Ipak, postkomunistike demokratske revolucije predstavljale su samo najvidljiviji izraz dugogodinje borbe demokratskih snaga protiv autoritarne vlasti, koja se esto prelivala iz politikih ustanova na ulice gradova. Veliki broj ranijih narodnih protesta nije doveo do pada Miloevia, evarnadzea i Kume s vlasti, ali je neprestano podrivao njihovu vlast, snano oblikovao identitete, interese i kapacitet za delovanje autoritarnih vlasti i opozicionih snaga, kao i njihove meusobne odnose, i tako doprineo promeni reima. lanak istrauje sloeni odnos izmeu nove vrste autoritarizma, s obelejima demokratske i autoritarne vladavine, i politike protesta, koji uporedna istraivanja savremenih politikih reima do sada nisu razjasnila. lanak pokazuje da je takmiarski autoritarizam strukturno nestabilan i podloan pritisku masovnih protesta, a to se naroito odnosi na one primere ovog oblika politikog reima s neopatrimonijalnim tendencijama. Teorijski stavovi obrazloeni su i podrani primerima iz Srbije u vreme vladavine Slobodana Miloevia, gde je takmiarski autoritarizam nastao s prvim viestranakim izborima krajem 1990. Poto je reim opstao celu deceniju uprkos vie velikih talasa narodne mobilizacije protiv autoritarne vlasti, postoji vie primera opstanka reima, tj. neuspelih talasa protesta marta 1991, leta 1992, zime 1996/1997. i kraja leta 1999, i jedan primer promene reima, dakle protesti oko 5. oktobra 2000.

Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar

13

Meoviti reimi i protesti Izraz politiki reim esto se upotrebljava u kolokvijalnom smislu da oznai odreenu grupu pojedinaca na vlasti, politiku garnituru, s odreenim linim i sociolokim obelejima, uglavnom s negativnim predznakom. Nasuprot tome, u uporednim politikim istraivanjima pojam politiki reim oznaava odreeni splet politikih odnosa. Oblik reima otkriva formalnu i neformalnu organizaciju centra politike moi i njegove odnose s drutvom (Fishman 1990, 428), koji znaajno oblikuju identitete, interese, kapacitete i ponaanje pripadnika vlasti i opozicije. Oblik reima takoe ima znaajne posledice za promenu reima: moderni nedemokratski reimi, kao to su totalitarni, posttotalitarni, autoritarni i sultanistiki, koji se razlikuju prema merilima pluralizma, ideologije, vostva i mobilizacije, uglavnom odreuju putanje promene reima i zadatke koje je neophodno obaviti radi uvrenja demokratije (Linz 2000; Linz i Stepan 1996; Snyder i Mahoney 1999). Oblik politikog reima znaajno odreuje prostor za mobilizaciju protiv vlasti, kao i njen obim i oblike. Zatvoreni nedemokratski reimi, kao to su totalitarni i sultanistiki, obino onemoguavaju nenasilne proteste. Veoma represivni i prema irem stanovnitvu zatvoreni reimi s malom infrastrukturnom moi oni koji ne mogu u potpunosti da kontroliu svoju teritoriju, npr. pojedini sultanistiki i autoritarni reimi podstiu stvaranje revolucionarnih pokreta, tj. drutvenih pokreta usmerenih na osvajanje potpune kontrole nad dravom, oblikuju njihovo delovanje i anse da ostvare svoje ciljeve (Goodwin 2001; Wickham-Crowley 1992). Revolucionarno delovanje retko koga privlai u onim autoritarnim i posttotalitarnim reimima u kojima vlastodrci, iako iskljuuju najvei deo stanovnitva iz politikog ivota, pokuavaju da zadovolje bitne drutvene, ekonomske, etnike i druge interese znaajnih drutvenih grupa. Poto su ovi reimi uglavnom jaki u infrastrukturnom smislu, revolucionarno delovanje je veoma rizino i najee neuspeno. Decentralizovaniji i otvoreniji autoritarni i posttotalitarni reimi mogu da otvore znaajan prostor za mobilizaciju naroda protiv vlasti u razdobljima politike nestabilnosti i sukoba elita. Ova razdoblja su uglavnom retka i oznaavaju ozbiljnu krizu reima. Nasuprot tome, novi oblik autoritarnog reima, koji spaja demokratske procedure i autoritarnu vladavinu, obino otvara irok prostor za organizaciju i delovanje opozicionih snaga i za narodne proteste. Mada demokratska pravila postoje, takmiarski ili izborni autoritarizam ne prelazi prag liberalne demokratije, sudei prema Dalovim i slinim merilima (Dahl 1989, 221; ODonnell 1996, 35; Schmitter i Lynn Karl 1996, 55-56) i ne treba ga meati s nestabilnom ili nekonsolidovanom demokratijom. Ovo su civilni nedemokratski reimi s redovnim viestranakim izborima, koji ukljuuju utakmicu vlasti i opozicije ali nisu i poteni. Demokratske ustanove postoje, ali se pravila kre veoma esto. Primeri takmiarskog autoritarizma su reimi u Srbiji u vreme Miloevia, Tumana u Hrvatskoj, Nanoa i Berie u Albaniji, Jeljcina u Rusiji, Kravuka i Kume u Ukrajini, evarnadzea u Gruziji, kao i reimi u Meksiku, Maleziji i nekim dravama podsaharske Afrike tokom devedesetih. Pojmovi takmiarskog i izbornog autoritarizma se delom preklapaju, ali je prvi neto ui od drugog. Takmiarski auto14

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar

ritarizam odlikuje prisustvo otvorenije politike utakmice izmeu vlasti i opozicije od one u drugim primerima iz ire kategorije izbornog autoritarizma.1 Takmiarski autoritarizam prua iroku slobodu i resurse za organizovanje opozicionih snaga i za suprotstavljanje autoritarnim vlastima. Institucionalni resursi koji stoje na raspolaganju opozicionim strankama i drugim potencijalnim disidentima, ukljuuju izbore, skuptinu, pravosue, lokalne vlasti i razliite kontrolne agencije i tela. U ovom obliku reima, rezultati izbora su neizvesni. Mada vladajua stranka ili koalicija obino manipuliu izborima, i vlast i opozicija ih vide kao kljuno sredstvo sticanja i legitimisanja vlasti. Velika kraa glasova se retko deava jer vlastodrci znaju da moe izazvati krizu reima (Levitsky i Way 2002, 54-55; Schedler 2006a). Skuptina, pravosue i lokalne vlasti obino su nemoni i podreeni autoritarnoj vlasti, ali u odreenim trenucima postaju kljune arene sukoba izmeu vlasti i opozicije. Opozicija se suprotstavlja vlastodrcima i obraa javnosti u skuptini, a neke sudije mogu ograniiti mo vlastodraca u vanim prilikama, kao to su sukobi oko izbornih rezultata, i tako legitimisati stavove opozicije pred domaom i stranom javnou (Levitsky i Way 2002, 55-57). Lokalne vlasti, naroito ako su pod kontrolom opozicije, mogu olakati konsolidaciju opozicionih snaga i posluiti kao odskona daska za sukobe s autoritarnim vlastima putem izbora ili nenasilnog otpora. Prostor za organizovanje graanskog drutva nezavisnih medija, graanskih udruenja i interesnih grupa takoe je znatno iri nego u drugim oblicima autoritarizma. Nezavisni mediji esto su uticajni, objavljuju vane podatke o zloupotrebama vlasti i poruke opozicionih stranaka. Mada autoritarne vlasti esto oteavaju rad nezavisnih medija, retko ih zatvaraju da ne bi provocirale opozicione snage i iru javnost. Istovremeno, takmiarski autoritarizam stvara velika nezadovoljstva meu opozicionim strankama, delovima graanskog drutva i u delu stanovnitva. Vlastodrci esto ograniavaju delovanje opozicije zastraivanjem, pa i hapenjima njenih aktivista i voa, oteavajui im uee u medijima i finansiranje izbornih kampanja. Graanski aktivisti i novinari esto trpe maltretiranje, a u ekstremnim sluajevima mogu biti i ubijeni, a ograniavanje delovanja medija i krenja ljudskih prava nisu neuobiajeni. Velika izborna kraa se deava u pojedinim sluajevima. Redovna zloupotreba resursa drave u uskostranake svrhe i protiv politikih protivnika, kao to je slanje poreznika onima koji podravaju opoziciju, i iroka korupcija odbijaju veliki deo stanovnitva od autoritarnih vlasti (Levitsky i Way 2002; Schedler 2006a). Ova eksplozivna smea znaajnih resursa za delovanje opozicionih snaga i velikog narodnog nezadovoljstva ini takmiarski autoritarizam po prirodi nestabilnim, ili strukturno slabim. Sukob u bilo kom domenu u kojem je suprotstavljanje vlastima tolerisano, moe izazvati ozbiljnu krizu reima. Neopatrimonijalni oblik takmiarskog autoritarizma naroito je nestabilan. Neopatrimonijalne ili sultanistike reime obeleava lina i arbitrarna vlast, ona koja nije ograniena vladavinom prava ili ideologijom, i obino tendencije ka porodinoj i di

Za takmiarski autoritarizam vidi Levitsky i Way (2002, 2006), a za izborni autoritarizam vidi Schedler (2006b).
15

nastijskoj vlasti (Bratton i Van de Walle 1997; Goodwin 2001; Linz i Stepan 1996). Vlastodreva klijentelistika mrea proima dravne ustanove, stvarajui tako korupciju. Ovi reimi ne predstavljaju interese pojedinih drutvenih klasa i slojeva ili irih drutvenih organizacija pa je njihova drutvena osnova uglavnom ograniena na porodicu, prijatelje, poslovne ortake vlastodrca i pojedince koji kontroliu upotrebu represije protiv protivnika vlasti (Chehabi i Linz 1998, 7-23). Uska drutvena osnova vlasti, politizovana, stagnatna i korupcionaka ekonomija, krenje ljudskih prava, neizvesnost i strah u stanovnitvu, koji uglavnom izviru iz arbitrarne i represivne vladavine, ukazuju na to da su ovi reimi potencijalno nestabilni i podloni uruavanju. Lina kontrola dravnih ustanova od strane vlastodrca i njegove klike spreava nastanak meke struje unutar vlasti i pregovore s opozicijom. Usled toga, kada neopatrimonijalni vladari odlaze s vlasti, to ine uglavnom pod pritiskom masovne narodne mobilizacije ili vojnog udara (Goodwin 2001; Snyder 1998). Takmiarski autoritarizam s neopatrimonijalnim obelejima je znaajno manje represivan i iskljuiv od istog neopatrimonijalnog ili sultanistikog reima. Ovaj oblik reima omoguava opozicionim snagama da se organizuju i suprotstave vlastima tako da nasilno zbacivanje vlastodrca vojnim udarom ili nasilnom revolucionarnom mobilizacijom nije verovatno. Ipak, nezadovoljstvo graana je ire od onog koje obino postoji u takmiarskom autoritarizmu. Represija nije masovna ve selektivna, ali rezultira estim krenjem graanskih prava i sloboda, a arbitrarno vrenje vlasti proizvodi strah i nepoverenje meu stanovnitvom, pa i meu onima koji podravaju vlast. Neograniena korupcija, neprestana promocija porodice i prijatelja vlastodrca i hedonistiki nain ivota vladajue klike proizvodi veliko nezadovoljstvo u narodu i odbija od vlasti i mnoge koji su je ranije podravali. Ukratko, dok takmiarski autoritarizam otvara irok prostor za organizovanje i delovanje opozicionih snaga, njegova neopatrimonijalna podvrsta pojaava nezadovoljstva meu znaajnim delovima stanovnitva, otuuje bive simpatizere od vladajue stranke i motivie opoziciju da se ujedini protiv line vlasti. Poto vlastodrac i njegova klika ne ele da predaju vlast nakon izbornog poraza, promena reima putem nenasilnih masovnih protesta najei je izlaz iz krize.
Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

autoritarna vlast i protesti u Srbiji poetkom devedesetih Srbija tokom devedesetih je odlian primer takmiarskog autoritarizma. Postojale su demokratske procedure, ali su Miloevi i SPS esto ograniavali delovanje opozicionih snaga i protiv njih zloupotrebljavali dravne resurse. Pojedine voe i aktivisti opozicije esto su trpeli zlostavljanje od strane vlasti. Ipak, opozicione stranke, graanska udruenja i organizacije i nezavisni mediji imali su otvoren prostor da se organizuju, regrutuju pristalice i suprotstave se Miloeviu i vladajuoj stranci. I vlast i opozicija ozbiljno su shvatali izbore i ogoreno se borili za podrku naroda. Prelaz od labavog komunistikog reima u novi oblik autoritarizma zavrio se prvim viestranakim izborima u decembru 1990. Za razliku od situacije u veem delu Istone Evrope, Miloevi i SPS do nogu su potukli opozicione stranke, zahvaljujui spoju vie inilaca, kao to su neregularni i nefer izbori, velika asimetrija moi vlasti i opozicije ostvarena pre
16

Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar

svega otimanjem imovine biveg SK i SSRN od strane SPS i sramotnom propagandom protiv opozicije u dravnim medijima zatim veinski dvokruni izborni sistem i razjedinjena opozicija. Uprkos velikoj pobedi SPS-a na ovim izborima, dva talasa mobilizacije graana i studenata ubrzo su dobro protresla politiki establiment. Prvi je izbio u martu 1991. usled nastavka medijske propagande protiv opozicije, a drugi leta naredne godine zbog Miloevievog doprinosa meunarodnoj izolaciji Srbije. Ovi talasi protesta su pokazali da se vladajua stranka suoila s umereno jakom opozicijom i otporom u jednom delu naroda. Graani su ozbiljno shvatili javno proklamovanje demokratskih standarda pre prvih viestranakih izbora, pre svega retoriku vlasti o graanskim i politikim pravima i slobodnoj politikoj utakmici, a opozicione snage su iskoristile otvoreni prostor da se organizuju i suprotstave novoj-staroj vladajuoj stranci. Drastine zloupotrebe ovih demokratskih standarda su onda stvorile veliko nezadovoljstvo koje se ubrzo ispoljilo u estokim protestima protiv autoritarne vlasti. Zato vlast nije pala pod pritiskom velikih demonstracija? Ili zato opozicija nije bar dobila znaajnije dugorone koncesije od Miloevia? Zaista, dok su mnogi drugi komunistiki vlastodrci u Istonoj Evropi sili s vlasti iako nije bilo znaajnog pritiska odozdo, Miloevi i bivi komunistiki funkcioneri u Srbiji uspeli su da preive znaajne pritiske svojih politikih protivnika i pre i posle prvih viestranakih izbora. Pobeda Miloevia i SPS-a na ovim izborima nije pre svega posledica uspene izborne kampanje, ve genetske legitimnosti koju su uivali meu svojim pristalicama usled istorijskih prilika u vreme uspostavljanja ove vlasti u ranijim godinama. Miloeviev uspon na poloaj voe komunista Srbije 1986. i 1987. godine predstavljao je unutranje partijsko pitanje koje se razreilo u skladu s pravilima igre u komunistikim partijskim dravama, bez mnogo uticaja vanpartijskih inilaca, i nije imalo mnogo veze s nacionalizmom. Nasuprot tome, njegova kasnija popularnost u Srbiji i konsolidacija na vlasti rezultat je ubrzanog raspada komunistike strukture moi i irenja nacionalizma u sloenoj i sve disfunkcionalnijoj vienacionalnoj federaciji 1988. i 1989. godine. Ovi dogaaji odvijali su se pod snanim pritiskom odozdo tokom talasa narodne mobilizacije koji je premreio Srbiju i Crnu Goru, a koji je Miloevi snano podrao protiv drugih delova titoistikog establimenta (Vladisavljevi 2008). Neposredna posledica ovih dogaaja bilo je veoma brojno lanstvo SPS-a i njegova posveenost stranci, razuena organizaciona struktura i ogromna imovina vladajue stranke, preuzeti od SK i SSRN, kao i u vie talasa obnavljano rukovodstvo u prethodnim godinama. Druga prednost Miloevia i SPS-a ogledala se u podeljenoj opoziciji, delom i usled ogromne organizacione, finansijske i drugih prednosti koje je uivao SPS i ogranienja s kojima se suoavala opozicija. Unutar opozicije bilo je velikih programskih razlika, od odnosa prema nacionalnoj politici vlasti i graanskim ratovima u bivim jugoslovenskim republikama i odnosa prema kosovskom pitanju, pa do pitanja demokratije i autoritarizma. Druge podele izvirale su iz linih odnosa opozicionih prvaka. Rezultat ovakvog stanja bile su este podele opozicionih stranaka i nastanak novih stranaka. Ukratko, u takvom odnosu snaga izmeu vlasti i opozicije nije bilo realno oekivati promenu reima.

17

Velika kraa glasova i protesti sredinom devedesetih Vlast Miloevia i SPS-a se u velikoj meri zasnivala na podrci graana, koja je esto proveravana na izborima za predstavnika tela na saveznom, republikom, pokrajinskom i lokalnom nivou, kao i na predsednikim izborima. Miloevi je bio znatno popularniji u javnosti nego SPS, to je vodilo koaliciji s drugim strankama. Izborna podrka vladajuoj stranci je vremenom opadala pa su izborne zloupotrebe imale sve vei obim. Pre gotovo svih parlamentarnih izbora, uvoen je novi, po posledicama veoma disproporcionalan izborni sistem, koji je odgovarao SPS-u kao najveoj stranci, uprkos otrim protestima opozicije. Miloevi je vrsto kontrolisao elektronske medije i zloupotrebljavao ih protiv opozicije. Na saveznim parlamentarnim izborima, odranim istovremeno s prvim krugom lokalnih izbora u novembru 1996, pobedila je vladajua koalicija. U drugom krugu lokalnih izbora, meutim, demokratska opozicija je ostvarila veliku pobedu u svim veim gradovima. Miloevi je prvo u uem privatnom krugu priznao poraz, ali se zatim predomislio i naloio lokalnim izbornim komisijama i sudovima da ponitavaju izbore svuda gde je SPS izgubio. Izborne krae bilo je i ranije, ali se nije tano znao njen obim, pre svega zbog organizacionih slabosti opozicionih stranaka i odsustva kontrole nad izbornom administracijom. Tek je pojaana kontrola izbora sada omoguila otkrivanje masovne krae glasova. Veliki protesti protiv izborne krae irom Srbije trajali su tri meseca i zavrili se Miloevievim prihvatanjem pravih izbornih rezultata. Ovo je bila najozbiljnija kriza reima pre oktobra 2000. Prvo, postalo je oigledno da je veliki deo stanovnitva eleo da Miloevi ode s vlasti i da je bio spreman da danima uestvuje u protestima protiv vlasti uprkos zimskom vremenu i pretnjama represijom, ak i povremenim prebijanjem demonstranata. Drugo, tokom protesta izbile su na povrinu pukotine u vlasti i meu onima koji su je podravali. Demokratske procedure, karakteristine za takmiarski autoritarizam, omoguile su promenu odnosa snaga. irok prostor za institucionalno i druge vrste delovanja omoguili su opoziciji da se suprotstavi vladajuoj stranci, to se odrazilo i na znatno vee organizacione sposobnosti i efikasnije delovanje opozicionih stranaka, graanskih udruenja i nezavisnih medija. Nasuprot ranijim krizama reima izazvanim talasima protesta, nezadovoljstvo koje je pokrenulo graane protiv vlasti, nije se ticalo samo autoritarne manipulacije, izbora koji nisu bili slobodni i poteni, ekonomske krize i meunarodne izolacije Srbije, ve i masovne krae glasova. Ova meavina povoljnog okruenja za proteste i masovnog nezadovoljstva pokazala se kao veoma eksplozivna zime 1996/1997. Zato nije dolo do promene reima tokom ovog talasa mobilizacije? Jedan deo objanjenja ukljuuje autoritarnu manipulaciju, vrstu kontrolu SPS-a nad dravnim aparatom i Miloevievu spremnost da na kraju ipak prizna izbornu pobedu opozicije, a drugi kontekstualne inioce. Zajedno, ovi inioci su ublaili uticaj spoja povoljnog okruenja za proteste i efikasno proizvedenog narodnog nezadovoljstva, koji ini takmiarski autoritarizam strukturno nestabilnim i podlonim pritisku narodne mobilizacije. Pored nezakonitog preuzimanja ogromne imovine socijalistikog reima,
18

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar

SPS je pretvorio kontrolu nad skuptinom, vladom i veinom lokalnih samouprava, steenu na prvim viestranakim izborima, u vrstu kontrolu nad dravnom upravom i lokalnom vlau i rutinski zloupotrebljavao dravni aparat i resurse protiv opozicije. Miloevi je takoe vrsto kontrolisao policiju i vojsku. Poto je privatizacija zaustavljena, vei deo ekonomije je ostao u drutvenoj i dravnoj svojini, dakle pod kontrolom vladajue stranke. Ekonomske sankcije su zatim izolovale zemlju od sveta, a vlast je stekla potpunu kontrolu nad izvozom i uvozom, naroito stratekih materijala (Arandarenko 2000). Gotovo neograniena kontrola nad imenovanjima u dravnom aparatu, lokalnoj vlasti i velikom delu ekonomije pod kontrolom drave, kao i nad njihovim resursima, obezbedila je Miloeviu i njegovoj stranci ogromnu mo da nagradi svoje aktiviste i pristalice. Tako je nastala razvijena klijentelistika mrea koja se irila od samog vrha vlasti do lokalne vlasti i javnih i dravnih preduzea (Cohen 2001, 129-136). Ukratko, mada su Miloevi i SPS bili znatno slabiji nego poetkom devedesetih, vlast jo uvek nije ula u svoju poslednju, neopatrimonijalnu fazu. Pored toga, meunarodni okvir se bitno promenio. Miloevi je do sredine devedesetih uao u sukob s voama Srba van Srbije i povukao znaajan deo podrke od koje su ovi zavisili u sukobu s hrvatskom dravom i Muslimanima/Bonjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Vlast i njena propaganda su sada naglaavali da su, mada je podrka Srbima u Hrvatskoj i Bosni i dalje bitna, jo vaniji mir u regionu i ekonomski razvoj Srbije. Poto je stanovnitvo Srbije bilo iscrpljeno godinama ekonomske krize i meunarodne izolacije, anse za opstanak Miloevia i SPS-a na vlasti su porasle, izmeu ostalog i zato to su ga zapadne diplomate sada javno promovisale kao dravnika koji je omoguio da se zavri rat u Bosni i ukinu sankcije. Miloevievi manevri su zbunili demokratsku opoziciju. Opozicione stranke koje su uglavnom prihvatale politiku podrke Srbima van Srbije, sada nisu podrale promenu dravne politike, a stranke koje su se otro suprotstavljale ranijoj politici, podrale su Miloeviev zaokret. Prirodno, ovo je umanjilo izbornu podrku opozicije. Ukidanje sankcija je podiglo oekivanja stanovnitva da e doi do veih ekonomskih i politikih promena, ali je opozicija jo uvek bila uglavnom razjedinjena i vodila je slabu izbornu kampanju. Bivi guverner NBS-a, Dragoslav Avramovi, prvo je prihvatio da vodi demokratsku koaliciju Zajedno a zatim se pre samih izbora predomislio i povukao iz izborne trke. Ukratko, oslabljena vlast je preivela ovaj izazov umereno jake opozicije uglavnom zahvaljujui povoljnim kontekstualnim iniocima.

Neopatrimonijalna transformacija reima, protesti i pad Miloevia Posle zavretka protesta povodom izborne krae Miloevi i SPS su se postepeno konsolidovali na vlasti, a u koaliciji Zajedno je izbio sukob, koji je rezultirao ulaskom SPO-a u koaliciju sa SPS-om u Beogradu i nekim drugim gradovima i bojkotom izbora 1997. od strane demokratske opozicije. Zatim je izbio oruani ustanak na Kosovu, a potom i iroka i otra uzvratna akcija vojske i policije, kao i NATO bombardovanje. Posle zavretka rata i poputanja represije vlasti, dolo je do veih protesta u nizu gradova
19

i Beogradu, ali se prva prava ansa za promenu reima pojavila tek leta 2000, kada je Miloevi promenio savezni ustav da bi ojaao svoj predsedniki poloaj neposrednim izborom i odmah zakazao predsednike izbore za 24. septembar. Ovaj put opozicija je bila bolje pripremljena. Opozicione stranke, nevladine organizacije, graanska udruenja i nezavisni mediji ujedinili su se u izazovu vlastima, podrani irokom politikom i finansijskom podrkom zapadnih vlada i obeanjem da e posle pada Miloevia ukloniti spoljni zid sankcija, tj. omoguiti povratak Srbije u meunarodnu zajednicu. Pobeda Vojislava Kotunice nad Miloeviem na predsednikim izborima i liste koalicije DOS nad Miloevievom strankom oznaila je poetak kraja autoritarne vlasti. Poto je Miloevi odbio da prizna poraz u prvom krugu predsednikih izbora, dolo je do talasa protesta, prvo do trajka u Kolubari, a zatim i do velikih demonstracija u Beogradu 5. oktobra. Ovaj dogaaj je izazvao kolaps Miloevieve vlasti, policija i vojska su odbili njegove zahteve za irokom represijom na ulicama glavnog grada, a Kotunica i DOS su preuzeli kljune poluge vlasti. Zato je Miloevi pao s vlasti u oktobru 2000? Od 1999. godine, kada je reim bio u svojoj najrepresivnijoj fazi, kapacitet vlasti da efikasno upotrebi represiju protiv svojih protivnika znaajno je oslabio, a kapacitet demokratske opozicije da pokrene efektivnu kampanju protiv Miloevia je porastao. Uzroci su viestruki, od posledica neopatrimonijalne transformacije reima, otpoele 1996/1997, pa do kontekstualnih inilaca, kao to su posledice bombardovanja i Miloevieve greke u proceni politike situacije u zemlji. Srbija pod Miloeviem je prela dug put od relativno otvorenog meovitog reima do sve zatvorenije vrste line vlasti, i to u jednoj deceniji. SPS, u poetku hegemonistika stranka vlasti, s razuenom organizacionom mreom, dobro obrazovanim i iskusnim kadrom, bliskim vezama s najveim sindikatom i znaajnom podrkom u svim bitnim delovima birakog tela, pretvorila se vremenom u istroeno lino izborno orue Miloevia. Jedinstvo visokog i srednjeg ealona funkcionera vlasti bilo je vaan izvor moi u vreme kada je opozicija bila razjedinjena. U poetku, jedinstvo je proisteklo iz izbornog uspeha i vrste kontrole vladajue stranke nad politikom scenom. Miloevi je uivao veliki autoritet u svojoj stranci jer je bio znatno popularniji meu biraima od stranke. Kako se izborna podrka vremenom krunila, Miloevi je sve vie odravao jedinstvo reima linom i arbitrarnom vlau. Poetkom devedesetih, promene u sastavu rukovodstva SPS-a odraavale su vitalnost jake autoritarne stranke i njenu sposobnost da vri funkcije artikulacije i agregacije interesa vanih delova drutva, kao i njihovo predstavljanje. Od sredine devedesetih, pak, visok nivo personalnih promena u rukovodstvu oznaio je Miloeviev pokuaj da ukloni sve potencijalne protivnike u vlasti i da se distancira od svoje ranije politike. Vie uticajnih funkcionera SPS-a izbaeni su iz rukovodstva i samo jedna treina lanova Glavnog odbora stranke, izabranog 1992, zadrala je svoje poloaje etiri godine kasnije (Vukomanovi 1997, 42). ef beogradskog odbora stranke je izbaen iz lanstva poto je otvoreno priznao izborni poraz na lokalnim izborima krajem 1996. godine. Miloevi je pojaao svoju linu kontrolu u vlasti slabljenjem SPS-a kroz koaliciju s dve male stranke vlasti. JUL, mala stranka Miloevieve supruge, dobila je evrtinu mesta od broja koji je osvojila koalicija u donjem domu saveznog parlamenta uprkos injenici da je izborna podrka ove stranke bila minimalna. Kadar JUL-a zauzima vane ministar20

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

ske i druge poloaje u vlasti i preuzima direktorska mesta u velikim dravnim preduzeima (Jovi 2001, 139-147), dok se veze vlasti s drutvom uruavaju i dominira korupcija. Takmiarski autoritarizam, u poetku zasnovan na popularnosti osnivaa reima, izbornoj i organizacionoj moi i velikoj klijentelistikoj mrei vladajue stranke, postepeno se transformisao u linu i arbitrarnu vlast Miloevia i male klike prijatelja i poslovnih ortaka njegove porodice. Hedonistiki stil ivota ovih novih bogataa-skorojevia izazvao je ogorenje meu stanovnitvom koje je jedva uspevalo da spoji kraj s krajem. iroka penetracija dravnih ustanova od strane vladajue klike krajem devedesetih onemoguila je stvaranje meke struje unutar vlasti, koja bi mogla da uspostavi vezu s demokratskom opozicijom. Vojska je zadrala odreenu autonomiju uprkos povremenim istkama najvieg kadra, pre svega jer je Miloevi znao da generali ne pripremaju dravni udar. Prvo, jaanje policije i paravojnih snaga umanjilo je tu vrstu pretnje; drugo, veina generala nije prihvatala demokratska i prozapadna usmerenja demokratske opozicije. Ukratko, demokratizacija putem kompromisa izmeu meke struje unutar vlasti i umerene opozicije nije bila mogua. Ipak, mada je poprimio pojedina obeleja neopatrimonijalizma posle 1996, reim nikada nije postao u celini neopatrimonijalni ili sultanistiki. Rat na Kosovu i NATO bombardovanje takoe su oslabili Miloevievu vlast. Prvih meseci posle rata, veina graana je jo uvek bila pod jakim utiskom bombardovanja i fokusirana na neposredne potrebe svojih porodica i nisu bili spremni da rizikuju u sukobu s Miloevievom nervoznom policijom. Situacija se promenila godinu dana kasnije. Dok su kraj rata u Bosni i ukidanje ekonomskih sankcija doneli porast ivotnog standarda, sada se to nije moglo oekivati jer se zemlja tek oporavljala od bombardovanja. Pred izbore 1997, Riard Holbruk, izaslanik amerikog predsednika, nazvao je bojkot izbora od strane demokratske opozicije glupim i tetnim za opoziciju i tako podrao Miloevia; sada su voe zapadnih zemalja jasno istakle da bi elele da vide drugu vladu u Beogradu i pojaale diplomatsku i finansijsku izolaciju funkcionera reima i poslovnih ljudi koji su ga podravali, i tako ugrozile njihove finansijske i druge interese. Pored toga, Miloevi je nehotice uklonio vaan inilac koji je dugo ometao ujedinjenje demokratske opozicije. Posle neuspelog atentata tajne policije na Vuka Drakovia, voa SPO-a je napustio Srbiju i tako otvorio put za stvaranje efikasnog zajednikog opozicionog fronta, koji ranije nije bio mogu zbog linih surevnjivosti opozicionih prvaka. Opozicione stranke, nevladine organizacije, graanska udruenja, nezavisni mediji i lokalne vlasti pod kontrolom opozicije sada su dobile 70-80 miliona dolara pomoi od amerike i evropskih vlada i privatnih fondacija (Carothers 2001). Opozicione stranke su iskoristile resurse lokalnih vlasti i lokalne medije za irenje otpora vlastima, a nevladin sektor je znatno poveao svoj uticaj. Ovaj sektor je poeo da se razvija kao reakcija na ratove u bivim jugoslovenskim republikama. Antiratne, humanitarne organizacije i one za pravnu pomo, kao i nezavisni sindikati, stvarani su poetkom devedesetih, a druge organizacije usmerene proevropski i protiv vlasti ojaale su 1996. i 1997, kao i u naredne dve godine, istovremeno s uvoenjem represivnog zakonodavstva i porasta represije (Stojiljkovi 2006, 322-334). Sada se, dakle, znaajno oslabljena vlast suoila se s jakom opozicijom i odlunou veine graana za promenu reima.
21

Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar

Protesti, opstanak i pad meovitog reima Srbija tokom devedesetih je primer sloenog odnosa takmiarskog autoritarizma i narodne mobilizacije. Spoj institucionalnih i drugih resursa, koji su stajali na raspolaganju opoziciji, i veliko narodno nezadovoljstvo tipino za takmiarski autoritarizam uinili su reim strukturno nestabilnim, naroito prema pritisku odozdo. Jednom pokrenuti, protesti su znaajno uticali na identitete, interese, kapacitet i ponaanje vlasti i opozicije i tako znaajno oblikovali politiki milje. Kontekstualni inioci specifini za Srbiju imali su suprotno dejstvo pre 2000. godine. Genetska legitimnost reima onemoguila je njegov pad ili znaajnu transformaciju pod pritiskom velikih protesta poetkom devedesetih. Uprkos tome, ovi protesti su zatresli same temelje autoritarne vlasti i dugorono doprineli opadanju njene podrke u narodu, kao i irenju opozicionih mrea, naroito jaanju opozicionih stranaka, i poboljanju njihovih organizacionih sposobnosti. Sredinom devedesetih, oslabljena vlast je bila osetljivija na izazove svojih protivnika. Opozicija je nastupala sigurnije a obini ljudi pomogli su voama demokratske opozicije da prevaziu svoje mogunosti tokom zimskih protesta povodom velike krae glasova. Ipak, domae i meunarodne posledice kraja rata u Bosni odgovarale su Miloeviu, kao i neslaganja opozicionih voa. Ovog puta, oslabljena vlast je preivela izazov umereno jake opozicije zahvaljujui povoljnim kontekstualnim iniocima. Dugorone posledice zimskih protesta bile su veoma nepovoljne za vlasti. Otimajui izbornu pobedu opozicije izgubili su i ostatke autoriteta unutar zemlje i u inostranstvu, steene zaustavljanjem rata u Bosni. Opozicione snage sada su uspostavile vrstu kontrolu nad najvanijim optinama i njihovim resursima, a nevladin sektor i nezavisni mediji su ubrzano jaali. Ova promena u odnosima snaga izmeu vlasti i opozicije nije bila oigledna tokom leta 1999. jer su protesti izbili ubrzo posle bombardovanja. Nasuprot tome, neopatrimonijalna transformacija reima i dugorone posledice bombardovanja i povlaenja jugoslovenske vojske i policije s Kosova podrili su vlast Miloevia i ojaali opozicione snage u 2000. godini. Miloevievo nepromiljeno uklanjanje Drakovia iz politikog ivota samo je olakalo ujedinjenje opozicije. Ovaj put se ozbiljno oslabljena vlast suoila s jakom opozicijom i odlunou veoma velikog broja graana u domaem i meunarodnom okruenju povoljnom za promenu reima. Ukratko, analiza veza izmeu takmiarskog autoritarizma i talasa mobilizacije u Srbiji devedesetih pokazuje da je ovaj oblik reima znatno manje otporan na narodne proteste nego drugi oblici autoritarizma. Analiza takoe pokazuje da su takmiarski autoritarni reimi s neopatrimonijalnim obelejima jo slabiji od drugih kada se radi o pritisku odozdo. Saetak lanak istrauje odnos izmeu jednog oblika meovitog reima i politike protesta na primeru Srbije i pokazuje da je takmiarski autoritarizam strukturno nestabilan i naroito podloan pritisku odozdo. Kljune rei: meoviti reimi, takmiarski autoritarizam, protesti, mobilizacija, promena reima, Srbija, Miloevi, 5. oktobar
22

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

bibliogRaFija
Arandarenko, Mihail (2000). Ekonomska stvarnost Srbije, u: Lazi, Mladen (urednik) Raji hod: Srbija u transformacijskim procesima. Belgrade: Filip Vinji. Bratton, Michael i Nicholas van de Walle (1997). Democratic Experiments in Africa: Regime Transitions in Comparative Perspective. New York: Cambridge University Press. Carothers, Thomas (2001). Ousting Foreign Strongmen: Lessons from Serbia. Policy Brief. Chehabi, H. E. i Juan J. Linz (1998). A Theory of Sultanism 1: A Type of Nondemocratic Rule, u: Chehabi, H. E. i Juan J. Linz (urednici) Sultanistic Regimes. Baltimore: The Johns Hopkins University Press. Cohen, Lenard J. (2001). Serpent in the Bosom: The Rise and Fall of Slobodan Miloevi. Boulder and London: Westview Press. Dahl, Robert (1989). Democracy and Its Critics. New Haven: Yale University Press. Fishman, Robert (1990). Rethinking State and Regime: Southern Europes Transition, u: World Po litics, Vol. 42, No. 3, str. 422-440. Goodwin, Jeff (2001). No Other Way Out: States and Revolutionary Movements, 19451991. Cambridge: Cambridge University Press. Jovi, Borisav (2001). Knjiga o Miloeviu. Beograd: IKP Nikola Pai. Levitsky, Steven i Lucan Way (2002). Elections Without Democracy: The Rise of Competitive Authoritarianism, u: Journal of Democracy, Vol. 13, No. 2, str. 51-65. Levitsky, Steven i Lucan Way (2006). Competitive Authoritarianism: Origins and Evolution of Hybrid Regimes in the Post-Cold War Era. Rad proitan na The Annual Meeting of the American Political Science Association, 30. avgust - 3 septembar, u Filadelfiji, SAD. Linz, Juan J. (2000). Totalitarian and Authoritarian Regimes. Boulder and London: Lynne Rienner Publishers. Linz, Juan i Alfred Stepan (1996). Problems of Democratic Transition and Consolidation: Southern Europe, South America and postcommunist Europe. Baltimore: Johns Hopkins University Press. ODonnell, Guillermo (1996). Illusions About Consolidation, u: Journal of Democracy, Vol. 7, No. 2, str. 34-51. Schedler, Andreas, urednik (2006a). Electoral Authoritarianism: The Dynamics of Unfree Competition. Boulder and London: Lynne Rienner Publishers. Schedler, Andreas (2006b). The Logic of Electoral Authoritarianism, u: Schedler, Andreas (urednik) Electoral Authoritarianism: The Dynamics of Unfree Competition. Boulder and London: Lynne Rienner Publishers. Schmitter, Philippe C. i Terry Lynn Karl (1996). What Democracy Is . . . and Is Not, u: Diamond, Larry i Marc F. Plattner (urednici) The Global Resurgence of Democracy. Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press. Snyder, Richard (1998). Paths out of Sultanistic Regimes: Combining Structural and Voluntarist Perspectives, u: Chehabi, H.E. i Juan Linz (urednici) Sultanistic Regimes. Baltimore: The Johns Hopkins University Press. Snyder, Richard i James Mahoney (1999). The Missing Variable: Institutions and the Study of Regime Change, u: Comparative Politics, Vol. 32, No. 1, str. 103-122. Stojiljkovi, Zoran (2006). Partijski sistem Srbije. Beograd: Slubeni glasnik. Vladisavljevi, Neboja (2008). Serbias Antibureaucratic Revolution: Miloevi, the Fall of Communism and Nationalist Mobilization. Basingstoke and New York: Palgrave Macmillan. Vukomanovi, Dijana (1997). Nastanak politikih partija, u: Goati, Vladimir (urednik) Partijski mo zaik Srbije, 19901996. Beograd: Beogradski krug i Akapit. Wickham-Crowley, Timothy (1992). Guerrillas and Revolution in Latin America: A Comparative Study of Insurgents and Regimes Since 1956. Princeton, NJ: Princeton University Press. Snyder, Richard i James Mahoney (1999). The Missing Variable: Institutions and the Study of Regime Change, u: Comparative Politics, Vol. 32, No. 1, str. 103-122. Stojiljkovi, Zoran (2006). Partijski sistem Srbije. Beograd: Slubeni glasnik. Vladisavljevi, Neboja (2008). Serbias Antibureaucratic Revolution: Miloevi, the Fall of Communism and Nationalist Mobilization. Basingstoke and New York: Palgrave Macmillan. Vukomanovi, Dijana (1997). Nastanak politikih partija, u: Goati, Vladimir (urednik) Partijski mo zaik Srbije, 19901996. Beograd: Beogradski krug i Akapit. Wickham-Crowley, Timothy (1992). Guerrillas and Revolution in Latin America: A Comparative Study of Insurgents and Regimes Since 1956. Princeton, NJ: Princeton University Press.
23

Neboja Vladisavljevi Meoviti reimi, protesti i 5. oktobar

24

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

VeSNa PeI

uvod Ove godine se navrava deset godina od 5. oktobra i jo uvek nije temeljno istraeno ko je pobedio a ko je bio poraen i da li je to bila revolucija, pu ili smena vlasti1. Zadatak ovog rada je da se na osnovu memoarske literature i vanijih strunih radova2 odgovori na ta pitanja analizom naina ruenja reima Slobodana Miloevia. Cilj nam je da utvrdimo nivo postignute demokratizacije kao glavnog zahteva petooktobarske pobune i osvetlimo sukobe u DOS-u i aparatima vlasti, koji su doveli do raspada koalicije i poraza petooktobarskih promena ubistvom premijera iniia. U zakljuku u ukazati na domete petooktobarskih promena. O ruenju Miloevieve vlasti: revolucija, dogovori, pu Kada se pomene 5. oktobar, postavlja se pitanje da li je to bila revolucija ili pu, i da li je ruenje Miloevia bio domai ili strani proizvod3. Pria o 5. oktobru kao revoluciji ima smisla samo ako se revolucija shvati u jednom narodskom smislu. Kad god jedna autoritarna vlast padne, a da su pri tom na ulicama stotine hiljada nezadovljnih graana,
 2 

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

Jedini nauni skup o 5. oktobru organizovao je Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, marta 2001, i objavio zbornik radova R/evolucija i poredak (Spasi, Ivana i Suboti, Milan 2001). Zbog kratkoe vremena nisam ukljuila sve objavljene radove. Neki autori smatraju da su Amerikanci bili kljuni faktor u ruenju Miloevieve vlasti (Popovi 2010, 194). Njihova uloga jeste bila znaajna, ali ne i presudna. injenica je da su se Amerikanci posle bombardovanja 1999. godine oslonili na opoziciju (Kovaevi 2007, 227) i pokrenuli akciju ruenja Miloevia tako to su radili na ujedinjenju opozicije, a zatim je obuili i finansirali predizbornu kampanju. Prema kazivanju Vilijama Montgomerija (William Montgomery), koji je vodio kancelariju u Budimpeti, organizovanu da pomogne opoziciji u ruenju Miloevia, vie od 100 milona dolara potroeno je na te aktivnosti. Izjava je data za dokumentarni film Konani obraun, Vreme film, prikazan na RTS-u, 5. oktobra 2010.
25

Zato famozni refren: Sve je isto samo njega nema, ni pod kojim uslovima nije bio taan. Odlazak jedne vane politike linosti uvek podrazumeva i kraj te, njene, epohe, kao to je bilo posle smrti Josipa Broza Tita i nekih drugih velikih lidera. Ovo je gruba konstatacija i odslikava podeljenost partija koja se bila ustalila tokom devedestih godina: SPS i SRS (i njihovi epigoni) bili su ekstremno nacionalistiki, autoritarni, nedemokratski i antievropski, dok su SPO, DS, DSS smatrani demokratskim, umereno nacionalistikim i proevropskim. U tu kategoriju ubrajali su se i antinacionalistiki Graanski savez i druge sline manje stranke. Ovu kombinaciju Pavlovi i Antoni smatraju karakteristinim nainom izlaska iz reima Miloevievog hibridnog autoritarizma (izbornog autoritarizma) u reim izborne demokratije koju karakteriu slobodni i poteni izbori i smenjivost vlasti (Pavlovi i Antoni, Slobodan 2007).

26

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

koji su spremni da se suprotstave policiji, traei da vladar ode s vlasti, po pravilu se koristi termin revolucija. Graani su 5. oktobra traili da svi Miloevievi ljudi odu s vlasti, od onih u dravnim slubama do onih u zdravstvenim. Nema sumnje da su graani svojim nezadovoljstvom, velikim oekivanjima i reenou da brane svoju izbornu volju masovnim dolaskom u Beograd, probijanjem blokada i kordona policije, i izlaui se brojnim rizicima u sukobima s policijom, smatrali da je na delu revolucija. Takva je bila i njihova percepcija onoga to su inili. Ogromna mobilizacija graana dala je povod strunim posmatraima da 5. oktobar shvate kao prvu fazu revolucije, iza koje bi usledili potezi diskontinuiteta s prethodnim reimom, tj. donoenje ustava kao utemeljenja novog sistema. Milan Podunavac je tvrdio da su petooktobarske politike promene predstavljale primer liberalne revolucije, iji se naroiti znaaj ogledao u tome to je politiko drutvo u Srbiji predstavljalo vie od jedne decenije arite otpora fundamentalnim vrednostima evropskog politikog prosvetiteljstva (Podunavac 2001, 153). Ovakva optimistika gledita, izreena u vreme velikih oekivanja, proizilazila su iz smog ruenja Miloevievog reima. To jeste bio onaj prvi rez, koji je oznaio kraj jednog reima i poetak novog poretka. Pad Miloevia se nije mogao svesti na obinu smenu vlasti, jer njegova vlast nije bila obina4. ivot je odmah izgledao drugaije jer su anse bile otvorene. Glavna promena, koja se mogla videti golim okom, pretrajala je do danas: 5. oktobar je dan kada je sruena nedemokratska i antievropska vlast a umesto nje je dola demokratska proevropska vlast.5 S nekim izmenama, ta promena se odrala tokom svih izbora odranih za poslednjih deset godina. DOS-ova strategija ruenja Miloevia je takoe podupirala revolucionarnu priu. Strateki cilj DOS-a bio je stvaranje percepcije da se ceo narod digao protiv Miloevia. Poto nijedna pojedinana stranka nije mogla pobediti SPS, niti obezbediti kontrolu izbora kao vanu kartu za vaninstitucionalnu borbu posle izbora, samo je forsiranje frontalnog sukoba i podele na nas i njih moglo doneti uspeh na predsednikim izborima 24. septembra 2000. godine. Miloevi je sruen upotrebom glasakih listia (nerevolucionarno) u kombinaciji s revolucionarnom odbranom glasake volje graana, pred silom koja je smerala da tu volju poniti. 6 Meutim, kada napustimo pojavni nivo analize, koji dozvoljava da se 5. oktobar zove revolucijom, stroiji kriterijumi nalau da se samo one promene, koje menjaju vrednosnonormativni sistem, tj. koje se utemeljuju donoenjem ustava, mogu smatrati revolucionarnim u strogom smislu rei. Peti oktobar nije proizveo takve promene - nije donet novi ustav - ali ni druge znaajne normativne promene koje bi trajno upisale rezultate. Utoliko ima smisla govoriti o izneverenoj revoluciji, pod uslovom da se podrazumeva

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

izostanak ovog drugog reza koji bi ustavom definisao promene koje su se dogodile. Pa ipak, mit o nekakvoj pravoj revoluciji, koja je navodno proputena, a trebalo je da se dogodi 6. oktobra, i dalje opstaje. Jedan od voa DOS-a, Milan St. Proti, optuuje Kotunicu da je izdao revoluciju tako to se priklonio srbokomunistima, 7 a da pri tom ne kae kada i gde je Kotunica nekome obeao revoluciju, pa je izneverio. Zoran ivkovi, povodom desetogodinjice 5. oktobra, kae da i danas ali to nije bilo 6. oktobra, pa i sada misli da je trebalo zavriti revoluciju potpunim diskontinuitetom s Miloeviem (staviti ustav van snage i raspisati izbore za ustavotvornu skuptinu, proglasiti neke institucije nevaeim itd). On tvrdi da do toga nije dolo jer je Kotunica ucenjivao DOS da se revolucija obustavi.8 ini smatra da je bila greka to odmah nije proglaeno da republika vlada vie ne postoji i da republika skuptina vie ne postoji, jednako kako je to uinjeno za savezne organe, i to izbori nisu odrani 1. decembra (Malii 2004, 111). Nema dokaza da je 5. ili 6. oktobra (ili kasnije) postojao takav plan, mada je optepoznato da je Kotunica bio za kontinuitet sa starim reimom i da mu nikakve radikalnije promene nisu padale na pamet. Pria o 6. oktobru je dosovski lament zbog greke koja jeste napravljena: formiranje republikih vlasti je teklo sporo i sasvim drugim putem, a to je razvodnjavalo revoluciju i njeno jasno normativno uobliavanje. Ta greka se spontano oseala meu graanima i manifestovala se u njihovom razoaranju i brzoj demobilizaciji. Posle 5. oktobra vlast u Srbiji je bila u rukama socijalista i radikala, to im je omoguilo da se ree neprijatne dokumentacije koja ih je mogla kotati, da se saberu i prestroje.9 Spaljivanje dokumenata i sama injenica da Srbijom upravlja stara vlast i njeni kadrovi i posle 5. oktobra, izgledali su tragikomino. Taj problem je reen dogovorom izmeu predstavnika DOS-a i predstavnika stranaka staroga reima (SPS-a, SPO-a i SRS-a). Posle velikih natezanja, 22. oktobra dogovoreni su izbori za 24. decembar i tzv. prelaznu vladu u koju su uli i predstavnici DOS-a. Ali to nita nije reilo, jer je ta prelazna vlada bila prazna forma. Odluke su donoene neformalno na dve strane: na jednoj je konce vukla stara vlast i njeni aparati koji vie nisu imali legitimitet, a na drugoj je o svemu i svaemu odluivalo predsednitvo DOS-a i ponaalo se kao vlast u Srbiji, iako to legalno nije bilo. ak i takvo pitanje, kao to je bio napad Albanske narodne arimije (ANA) na jug Srbije, reavano je formalno ueem federalnih organa, ali i neformalno direktnim angaovanjem DOS-a i njegovih lidera. ta se stvarno dogaalo tog famoznog 6. oktobra? Tog dana se odravao sastanak predsednitva DOS-a na kome je dominirao strah da e Miloevi napasti. Kotunica je napustio sastanak i nestao. Niko nije znao gde je. U jednom trenutku, ini je rekao


Spoj komunistikih struktura i srpstva Milan St. Proti je nazvao srbokomunizmom. Tvrdio je da je Kotunica izdao revoluciju 5. oktobra tako to se priklonio srbokomunistima, koji su napravili amalgam izmeu srpstva i komunizma (Proti 2005, poglavlje: Srbi i komunizam) i iji je neprikosnoveni voa Dobrica osi, dok je Miloevi samo preuzeo njihove ideje. Zoran ivkovi, Blic, sreda, 6. oktobar 2010. Od zavravanja revolucije se odustalo zato to graani ne bi shvatili da u roku od dva dana pravimo dva velika obrauna. Misli se da bi jedan obraun bio s Miloeviem a drugi s Kotunicom. Prestrojavali su se prema Kotunici i SPS, radikali, julovci. Po reima inia, to je bila strategija slubi: Kotunica je dobar, a mi ostali iz DOS-a ekstremisti koji samo hoe da rue (Malii, 129). Kotunica nije neprijatelj (...) neprijatelj je ini (...) Kotunica je odlian, ja sam demon (...) oseao sam da je protiv mene poveden specijalni rat (isto, 119).
27

10



12





Takvo obeanje je dato Miloeviu prilikom hapenja koje je trajalo dva dana, uhapen je 1. aprila. Politiki vrh je odobrio taj sporazum jer je bio u velikom kripcu. Bilo je objavljeno da je Miloevi uhapen, iako to nije bilo tano (Jovanovi 2005, poglavlje 8). Na odluku slubi da puste Miloevia niz vodu i da preu na pobedniku stranu po svojoj prilici je moralo uticati saznanje da su Amerikanci krenuli u ruenje Miloevia i da se ta akcija vodila iz kancelarije u Budimpeti. Pored toga, do njih su neprekidno dopirale pretnje iz DOS-a da paze ta rade i da e im se upotreba sile osvetiti. Jedna skoranja analiza amerikog instituta Stratfor, smatra da nedovoljna saradnja Beograda s Hakim tribunalom i jaanje ekstremnih elemenata imaju isti koren 5. oktobra 2000. godine dozvoljeno je Miloevievim institucijama i strukturama moi da ostanu na svojim mestima. Veze izmeu drave i kriminala su bile ostale netaknute (Danas, 18. oktobar 2010). Jelena Suboti tvrdi da, to se promena vlasti dogodi s vie kompromisa i sporazuma u zemljama koje su izale iz ratnih sukoba, to je sluaj sa Srbijom, to sredstva moi i autoriteta starog reima uspenije ometaju znaajnije promene koje su ba takvim zemljama potrebne (Suboti 2010, 52). Vesna Raki-Vodineli, povodom obeleavanja 10 godina od 5. oktobra, Blic, sreda, 6. oktobar 2010.

28

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

da se svi raziu ali da ne spavaju kod svojih kua jer im se lako moe dogoditi da budu pohapeni, a po neko i likvidiran. Tako se ve 6. oktobra u redovima DOS-a javilo nepoverenje. Kotunica se tog dana sreo s Igorom Ivanovim, ministrom spoljnih poslova Rusije, a zatim ga je Pavkovi odveo kod Miloevia. Deo tog razgovora je poznat (Jovanovi 2005, 41). Postoje nagaanja da je Miloevi traio garancije da nee biti isporuen Hagu, ali to se nije dogodilo tada.10 Na Ustavni sud je izvren pritisak da izda potvrdu da je Kotunica pobedio 24. septembra. Igor Ivanov se susreo s Miloeviem i objasnio mu da je poraen. Iste veeri Miloevi se pojavljuje na TV-u i priznaje poraz. Narednih dana je izgledalo da se sistem raspadao bre nego to su organizatori to oekivali. Ali to nije bilo tako, nedostajala je supstanca koja e se pokazati presudnom (Stojanovi 2004, 7). Ni kada je DOS-ova Vlada formirana, ona nije uspostavila legitimni monopol nad aparatima sile. Zato su Miloevieve slube preivele i nisu bile stavljene pod kontrolu ni tada, a ni kasnije kada je izabrana Vlada? Objanjenje za opstanak tih slubi pripisuje se injenici da je revolucija protekla bez krvi zahvaljujui tome to su se predstavnici DOS-a dogovorili s vrhovima Miloevievih aparata vlasti da ne pucaju na narod. 11 Aparati vlasti su izdali Miloevia i ponudili se novoj vlasti, sauvavi tako svoju mo i poloaje, a lideri DOS-a su ih preuzeli bez reformisanja i uz povrinske kadrovske promene.12 Neki autori smatraju da je tada napravljeni sporazum uslovio mali ili nikakav opseg buduih promena13. Vesna Raki-Vodineli smatra da se ba 6. oktobra pokazalo da dubljih promena nee biti jer je bio sklopljen pakt avangardnog i retrogradnog. Zato je pogreno pitati ta je trebalo da se dogodi 6. oktobra jer je upravo preutni sporazum izmeu nove vlasti i starog reima omoguio da 5. oktobar proe mirno i bez veih rtava.14 Iako je svrha sporazuma imala ispravan motiv izbegavanje krvoprolia ona smatra da se hipoteka dogovora kasnije provlaila kroz sve vlasti, od 2000. godine naovamo. Zato nije moglo doi do lustracije, nije se moglo uspostaviti novo sudstvo, oduzeti nelegalno steen ekstraprofit, niti iskoreniti korupcija i privatni politiki ciljevi. A to su svojstva koja karakteriu sve vlasti i posle 5. oktobra. Pogledajmo kako su ti dogovori izgledali i zato je do njih dolo. DOS je doneo odluku da ovog puta nee biti vie veselih etnji graana, nego da e se izborni rezultat braniti i orujem do poslednje kapi krvi (Malii, 41). Zato je bilo vano saznati da li

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

e vlast koristiti silu jer bi se, navodno, na silu odgovorilo silom. Prvi kontakt pre 24. septembra uinio je ini s Miodragom Ulemekom Legijom preko posrednika, s namerom da sazna da li e JSO na dan izbora imati neku akciju rasturanja izbora (Malii, 53). ini tvrdi da je DOS intenzivno radio na tome da uspostavi kontakte s vojskom i policijom i da su i jedni i drugi obeavali da e pomoi opoziciji. On tvrdi da je DOS 4. oktobra uvee dobio informaciju s neformalnog sastanka petorice generala na kome je trebalo odluiti da li e izvriti ve dobijeno nareenje o primeni sile. Generali su odluili da odbiju takav nalog. General orevi je rekao da je Miloevi izgubio izbore pa neka se snalazi kako zna i ume a nas neka ne uvlai (Malii, 79). Ponaanje vojske je bilo nepredvidivo do poslednjeg momenta. U noi izmeu 5. i 6. oktobra nije bilo jasno da li e intervenisati i pohapsiti sve lidere DOS-a.15 Prema svedoenju Aleksandra Vasiljevia, nekadanjeg efa Vojne obavetajne slube, Pavkovi je te noi pomerio tenkove iz Bubanj Potoka do kasarne na Vodovcu i tu stao. Te noi su kod njega dola tri generala akovi, Krga i Vasiljevi i rekli mu da mu na pamet ne sme pasti da izvodi tenkove na ulice.16 Pavkovi to nije uinio. Najvie se zna o inievim susretima s Legijom 4. i 5. oktobra. Na prvom sastanku 4. oktobra ini kae da je dobio garanciju da specijalne jedinice nee intervenisati osim ako s nae strane ne budu inicirani napadi na vojsku i policiju, mi neemo izvriti nareenje jer znamo da su izbori pokradeni. Petog oktobra, u sred haosa revolucije, oni su se opet sreli. Legija je rekao: Za mene je sve zavreno. to se mene tie, Miloevi je gotov. Ako vojska bude intervenisala protiv vas, mi emo da interveniemo protiv vojske. Mi smo im to rekli. I oni znaju da nemaju anse protiv nas. To znai da vojska u celini nee intervenisati. Ako vas napadnu, mi emo vas braniti (isto, 74). Ponovio je da je za njih sve zavreno i da je Miloevi istorija (...) On nema pravo vie da vodi ovaj narod i mi se praktino stavljamo pod vau komandu dok se institucije ne uspostave (isto, 96, podvlaenje moje). ini jo jednom rekonstruie svoj susret s Legijom 4. oktobra. Rekao je jo i to da je SAJ potpuno sinhronizovan s Crvenim beretkama, i da je praktino 5.500 ljudi na istoj talasnoj duini. Rekao mi je da e sve policijske jedinice koje su bile na Kosovu, a to su njihove kolege, isto da postupe, a to se tie drugih jedinica koje nisu bile na Kosovu, one u stvari nisu nikakve borbene formacije... Nema dokaza da je Legija direktno ispostavio cenu za ove usluge i da je traio da se Crvene beretke ne diraju i ostanu na svom mestu. Nema dokaza da je napravljen dogovor o tome, ali se tako neto podrazumevalo jer Beretke jesu preivele i ostale na svojim mestima sve do ubistva Zorana inia. Da li je ovo to sam opisala bio pu? Ruenje jedne vlasti, kakva je bila Miloevieva, nikako se nije moglo dogoditi bez prelaska aparata vlasti na drugu stranu, odnosno bez ostavljanja vladara na cedilu. U Srbiji se nije dogodio klasian pu17 kao u Rumuniji, gde je u samom aparatu postojala zavera, a graani su izigravali njegov dekor. U Srbiji su
Postoji svedoenje da je Miloevi 5. oktobra uvee poslao vojsci pismo s peatom i lentom u kome je bio spisak od etrdeset imena koja je Pavkovi trebalo da pohapsi, a estoro da likvidira. Dragoljub Miunovi mi je potvrdio da je svojim oima video to pismo, da mu ga je sam Pavkovi pokazao kada je traio od njega da mu pomogne da uknjii svoju vilu.  Film Konani obraun, Vreme film, prikazan na RTS-u, 5. oktobra 2010.  Takvo miljenje zastupa Sra Popovi (Popovi 2010).
15

29

aparati vlasti, jedan za drugim, nekoordinisano, izdavali Miloevia, pa se moe rei da je to bila serija nedogovorenih pueva, koja je omoguila da 5. oktobar proe bez prolivene krvi. Svaka sluba je imala svoje razloge i donosila odluke ta e initi. Pa ipak, sve su slube pomogle narodu i gotovo u celini su sauvale svoje kadrove, a neke od njih postale su nekontrolisani vlasnici fizike prinude. Pluralizam u raspolaganju silom, kao izraz privatizovane drave koju je Miloevi ostavio u naslee (Dimitrijevi 2003, 5-7), ne samo da nije bio eliminisan, nego se i uvrstio. Slube su se podelile i, traei svoje politike zatitnike, menjale su strane, gledajui svoje interese. Opisane metode ruenja Miloevia 5. oktobra revolucionarna mobilizacija graana, kontinuiteti i dogovaranja i puevi nevernih slubi, u postpetooktobarskom periodu su se personifikovale u suprotstavljenim strategijama svojih voa, to je uticalo da se na samom poetku onemogue znaajnije promene koje su graani i veina voa 5. oktobra oekivali. koliko demokratije je ostvareno srpskim modelom ruenja autoritarne vlasti? Kada pogledamo programska dokumenta DOS-a i obeanja koja su narodu davana, vidi se da su obeavane opsene demokratske promene (Miunovi 2006, poglavlje o 5. oktobru). Bio je obean ustav. Ve smo istakli da se to nije dogodilo, pa se nije dogodio ni novi poetak koji bi oznaio diskontinuitet izmeu starog autoritarnog i novog demokratskog sistema. Obeavana je pravna drava i nezavisno sudstvo, podela vlasti, demokratske institucije i transparentnost vlasti, ali i uvoenje reda, u smislu iskorenjivanja korupcije, kriminala, oduzimanja nelegalno steenog ekstraprofita i kanjavanja zbog zloupotrebe vlasti. Govorilo se da e se traiti odgovornost za poinjena krivina dela. Meutim, promene su bile skromne. Izloiemo ih prema analizi srpskog modela demokratizacije, koji je uslovio koliki opseg demokratskih promena e biti dostignut.18 Opis ruenja Miloevievog reima iz prethodnog odeljka pokazao je da su tri momenta bila kljuna: izbori, vaninstitucionalna odbrana izbornih rezultata (revolucija) i izdaja Miloevievih slubi (pu). Pavlovi i Antoni su ova tri elementa uoptili u specifini model demokratizacije u Srbiji, razliit od modela drugih zemalja u kojima je dolo do demokratske revolucije 1989. godine. Razlika je bila u tome to su te zemlje prelazile iz autoritarnog reima, u kome nije bilo izbora, u demokratski. U Srbiji je sluaj bio drugaiji jer su izbori postojali, mada nisu bili poteni. Izbori su otvorili mogunost promene reima vaninstitucionalnim sredstvima koja mogu naterati vlast na povlaenje. Upravo postojanje izbora i mogunost vaninstitucionalnog delovanja razlikuju izlaz iz hibridnog autoritarizma (kakav je bio Miloeviev reim) u demokratiju. Meutim, izbori plus demonstracije nisu dovoljni da se promeni reim ukoliko se neka vrata iznutra ne otvore, odnosno ukoliko se ne jave prebezi koji preko noi mogu da promene stranu. Kao to smo ve rekli, upravo to se i dogodilo 5. oktobra kada su Miloevievi prebezi, umesto da orujem brane reim, podrali vaninstitucionalni pritisak graana da se njihova izborna volja prizna.


Srpski model demokratizacije prikazujem prema knjizi Konsolidacija demokratskih ustanova u Srbiji posle 2000. godine (Pavlovi i Antoni 2007, poglavlja 5 i 6).

30

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

Autori tvrde da su u ovakvim situacijama neophodni pregovori izmeu pripadnika starog i novog reima. Po toj teoriji, mora da doe do sporazumne tranzicije, gde pripadnici starog reima za sebe obezbeuju mesto u novom. Meutim, problem srpske trazicije je bio u tome to pregovarai s obe strane nisu bili predstavnici politike vlasti, kako se to inae deava. Sa strane reima, to su bili pripadnici mafije, dravne bezbednosti i vojske, a na drugoj strani Kotunica i ini. Kako je ve reeno, cilj je bio da puisti ne pucaju i omogue ruenje Miloevia. Za sebe su obezbedili da ostanu na svojim mestima i kontroliu novu vlast, pre svega isporuke optuenih Hakom tribunalu. Legija se esto javno hvalio: Mi smo ih doveli na vlast a sada hoe da nas teraju u Hag. O tome da li su im neka obeanja davana, nema dokaza (nije poznato ni da je u pregovorima uestvovao Kotunica). Moe se pretpostaviti da ini, u svojoj pragmatinosti i verolomstvu, takve dogovore nije uvaavao i da ih je smatrao prolaznim, kao i one s kojima je dogovore pravio. No, kada se vratimo pitanju demokratizacije, ostaje da su njeni dometi morali biti ogranieni puistikom smenom vlasti i injenicom da tajne slube ni onda, a ni do danas, nisu pretresene i temeljno reformisane, ni kadrovski ni po nainu delovanja. Pavlovi i Antoni tvrde da je posle 5. oktobra ostvarena samo prva faza demokratije slobodni i poteni izbori, najvie zbog toga to su pozadinske moi toliko jake da spreavaju produbljivanje izborne do ustavne (liberalne) demokratije. Oni smatraju da su oekivanja da Srbija ve ima razvijenije ustanove liberalne demokratije nerealna. Takoe, ako je i posle 5. oktobra na prvom mestu ostalo reavanje nacionalnog pitanja a tako stoje stvari i s Kotunicom i s Tadiem takva politika po definiciji tei ouvanju pozadinske moi tajnih slui koje nemaju afiniteta prema liberalnoj demokratiji (Pavlovi i Antoni 2007, glava 6, odeljak 50). Pavlovi i Antoni smatraju da se promena reima, tj. uspostavljanje izborne demokratije, dogodila tek na izborima 2003. godine, a da je sve do tada praktikovan Miloeviev hibridni sistem. 19 Zanimljivo je da tako vana promena, kao to je promena reima, u javnosti nije bila zapaena i da su je primetili samo ovi autori. Ne uputajui se u argumentaciju oko toga, podseam da je Ustav iz 2006. godine ponitio bitne elemente izborne demokratije uvoenjem partijske drave. Na ovu regresivnu promenu reima ukazao je Aleksandar Molnar nazivajui novi reim totalnom pluralistikom partijskom diktaturom (Molnar 2008, 72). Takoe, ovi autori nisu zapazili da, kada nema produbljivanja demokratije u pravcu ustavne (liberalne) demokratije, povratno dejstvo slabih institucija ispranjava dostigua izborne demokratije.



Za ovakav stav nema opravdanja jer su svi izbori, pa i ti 2003. godine, u sebi sadravali sistemsku greku koju je prouzrokovao Zakon o izboru narodnih poslanika Republike Srbije od 9. oktobra; to je bio poslednji zakon koji je donela Miloevieva Skuptina a prihvatile su ga i petooktobarske voe, iako on i do danas omoguava prekrajanje veine u Narodnoj skuptini i oduzimanje mandata neposlunim poslanicima.
31

sukobi oko redefinisanja legitimacijskog okvira srbije U ovom odeljku u zapoeti s analizom propasti petooktobarskih promena, kako u pogledu kadrovskih promena koje nisu obavljene, tako i institucionalnih. I jedne i druge su bile samo povrinske, tekle su sporo, esto stihijno, s mnogo otpora, sukoba i trzavica koje su obeleile period posle 5. oktobra. Glavna karakteristika tog perioda je bila esktremna nestabilnost koja se dnevno odvijala kroz jednu opasnu dinamiku (uz permanentno uee puista koji su uvrivali svoju mo). Posle 5. oktobra sve vie je rasla neravnotea snaga: DOS je naglo slabio, gubio svoju misiju i koheziju, a sistem Slobodana Miloevia je potvrdio svoju otpornost na promene, kako u pogledu njegovih slubi, tako i u pogledu njegove ideoloke matrice koja je nastala u dubini nacionalnog prevrata krajem osamdesetih godina. Tada je trajno prevrednovana svest srpskog drutva i vie se nije promenila. Najvea slabost se pokazala u tome to vie nije mogla biti nastavljena borba na dva fronta: s jedne strane stari reim, njegove slube i politike stranke, a s druge, pobednike stranke DOS-a, novi normativni okvir i nove slube. Takva podela se nije uspostavila. Umesto nje sam DOS se dramatino podelio, ime je sudbina revolucije bila zapeaena. Za ruenje Miloevia, strategija ujedinjene opozicije je funkcionisala dobro. Meutim, DOS je u sebi skrivao jednu fatalnu greku, koja je uzrok loim zbivanjima do kojih je dolo im je revolucija bila zavrena. Ujedinjena opozicija se pokazala nesposobnom ve na prvom koraku kada je trebalo zapoeti demontau Miloevievih struktura vlasti i smeniti naelnika Generaltaba i efa Dravne bezbednosti. Sukob oko smene Neboje Pavkovia i Radomira Markovia izbio je odmah i irio se kao poar. Kounica je, nasuprot ostalim liderima DOS-a, bio protiv njihove smene. To je pokazalo da se ujedinjena opozicija nije mogla uspostaviti kao jedinstveni politiki subjekt, koji bi bio u stanju da dekonstruie Miloeviev sistem vlasti i izgrauje novi. Iako takvo stanje na prvi pogled izgleda oekivano, jer se radilo o razliitim stranaka, problem je bio u tome to ni to, ta razliitost, nije ukalkulisana unapred spremnim zajednikim planom o povlaenju politikih poteza unutar koalicije i nainima delovanja protiv staroga reima. Kada je stvaran DOS, smatrano je pohvalnim to su svi lideri prihvatili da zajedniki kandidat protiv Miloevia bude Kotunica. Ispostavilo se da oni u stvari nisu razmiljali ta e biti posle s tim razlikama koje su za vreme ruenja reima bile suspendovane. Nita nije bilo unapred dogovoreno za posle. Programi koji su nueni narodu, bili su provizorni jer operacionalizacije tih obeanja nije bilo. Gledajui unazad moe se zakljuiti da je najvanija i jedina promena bila ta da Miloevi ode s vlasti, a ta e biti posle o tome se nije mislilo, odnosno svako je mislio neto za sebe. To je bila glavna slabost i uzrok propasti 5. oktobra. Jedino to se znalo i to im je bilo zajedniko, odnosilo se na spoljnu politiku i povrtak Srbije u meunarodnu zajednicu, to se deavalo gotovo po automatizmu kada Miloevia vie nije bilo. DOS-ovi lideri su zajedniki radili na vraanju demokratske Srbije u svet i izlasku iz izolacije koja je bila nepodnoljiva. Zemlja se gotovo ekspresno ulanila u gotovo sve meunarodne organizacije i finansijske institucije. Ve 9. novembra podneta je kandidatura SR Jugoslavije za lanstvo u Savetu Evrope, ime je naznaen put kojim e se drava kretati. Najvaniji proboj koji je DOS
32

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

napravio, bio je u spoljnoj politici; tu je bilo najmanje razmirica, mada je vrlo brzo dolo do razilaenja u pogledu saradnje s Hakim tribunalom. A to je bila, kako emo videti, krupna, i presudna stvar. Do paralize u funkcionisanju koalicije dolo je zbog razliitih ideologija vodeih ljudi u DOS-u Kotunice i inia. Te razlike se nisu mogle svesti na uobiajene liderske sujete i uobiajenu borbu za vlast (Pribievi 2010), mada je bilo i toga. Obojica su ostavljala utisak da su opsednuti svojim misijama koje su predstavljale dva pola filozofije srpske istorije. To ih je teralo da se ukotve u dva centra moi: prvo se Kotunica odvojio od ostatka DOS-a i od svog kabineta napravio sopstveni centar moi, utemeljen u vojsci. Kotunica je pokuao da sprei dolazak iniia na mesto predsednika vlade, a kada to nije uspelo, nastojao je da, insistiranjem na legalnosti, oslabi vladu i predupredi njene poteze koji bi vodili diskontinuitetu sa starim sistemom. Drugi centar moi se smestio u vladu Zorana inia, koja je formirana krajem januara 2001. godine i koja je imala dobre odnose s JSO (Crvenim beretkama), tehnokratama i novim bogataima iz Miloevievog vremena. ini je uzvratio pokuajima da oslabi i deklasira Kotunicu s ciljem da provercuje neke promene koje se zajedniki vie nisu mogle sprovesti. To se, pre svega, odnosilo i na saradnju s Hakim tribunalom20, odnosno na isporuivanje Miloevia Hakom tribunalu, koje je organizivao ini jer je to bio uslov za odravanje donatorske konferencije za Srbiju21. Kotunica je ovaj potez ocenio kao dravni udar, a kljuni aparati sile, pre svega Crvene beretke, zabrinute za sopstvenu sudbinu, brzo su se prestrojili, napustili inia kao izdajnika, i preli u suprotan, patriotski tabor. Kako su oba centra moi teila da se oslone na aparate fizike prinude, tako su ti aparati postajali nezavisna sila. To je znailo da su se politika gledita pretvarala u pritajeni rat.22 Iz ovog ratnog ugla, DOS i 5. oktobar su izgledali kao instrumenti koji su iniu i Kotunici sluili da se ukloni zajedniki neprijatelj (Miloevi), da bi se tek posle toga politikom borbom reilo pitanje konanog pobednika. Ali to je znailo da od obeanog ustava i demokratskih institucija nije moglo ostati gotovo nita. Oko ega je izbio sukob? Oni su se praktino sve vreme nizali u vidu afera koje su potresale Srbiju, ali njihovo poreklo nije bilo u samim tim burnim dogaajima. Sukob je bio dat unapred, kao dva razliita pogleda na svet (evropski i antievropski), iz kojih su proisticala razliita vienja o putu kojim Srbija treba da ide. Kotunica je unapred najavio
Poznato je da Kotunica bio izrazito nesklon saradnji s Hakim tribunalom. U svom prvom javnom nastupu posle pobede rekao je: Saradnja s Hakim tribunalom za mene je poslednja rupa na svirali (Proti 2005, 290). 21 Iako je saradnju s Hakim tribunalom shvatao preteno instrumentalno, Zoran ini se odluio za saradnju jer je za njega najvaniji cilj bilo lanstvo Srbije u EU. A taj cilj nije imao cenu (Biserko 2006, 229). 22 Sukobi izmeu dva lidera su, indirektno, imali nasilni i oruani aspekt. Tako je izgledalo hapenje Slobodana Miloevia. Policija je imala nalog za hapenje Miloevia ali joj je vojska zapreila put i onemoguila hapenje. Ubistvo Momira Gavrilovia, oficira tajne slube koji je, navodno, trebalo da za Kotuniinu stranu napravi paralelnu tajnu slubu, i koji je optuio Vladu za veze s kriminalom. Oruana pobuna Crvenih beretki je bila pokuaj dravnog udara protiv Vlade, a podrao ju je predsednik Kotunica. U takve sukobe spada i pijuniranje lanova Vlade preko Vojne slube bezbednosti; planiranje oruanog (vojnog) desanta na Vladin Biro za informacije zbog sumnje da Biro prislukuje predsednika Kotunicu; konano tu spadaju nekoliko pokuaja, pa onda i sm atentat na premijera inia.
20

33

23

Mi u DOS-u smo se, tek kada smo doli na vlast, suoili sa stravinim teretom ratnih zloina. Zatim i s teretom nerazjanjenih politikih ubistava. A onda se pojavila hladnjaa puna leeva na Dunavu, pa se pojavilo Petrovo Selo... (Mihajlovi 2005, 94).

34

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

da e nastaviti staru nacionalnu politiku ali umerenijim sredstvima. Opredelio se za legalizam kao ouvanje kontinuiteta ne da bi se legalno menjale institucije, nego da se nita bitno ne bi menjalo. Kotunica je 5. oktobar shvatio u skladu sa svojim politikim programom, kojim je dominirala ideja i nacionalno i demokratsko. Miloevi je imao nacionalno ali ne i demokratsko. Za Kotunicu je 5. oktobar bio nain da se ukine taj nedostatak. Miloevi je u osnovi vodio ispravnu nacionalnu politiku, a mana joj je bila to to ju je sprovodio komunista. Kotuniin dolazak na vlast bi tu manu ispravio, s time da se odri kontinuitet sa srpskom nacionalnom politikom. Glavnu promenu Kotunica je video u tome da se nacionalnom doda demokratsko (slobodni i poteni izbori) i izlazak iz meunarodne izolacije. A ono nacionalno je znailo da se sauva i nastavi ideologija srpskog nacionalnog i dravnog pitanja. U skladu s ovim, on je pre prihvatanja kandidature zahtevao da ne bude revanizma (lustracije i znaajnijih kadrovskih promena), da se sauvaju nacionalni i dravni interesi u pogledu Kosova, ouva zajednika drava Srbije i Crne Gore i sauva glavni ratni plen Republika Srpska. ini je bio na modernizacijskoj i evropskoj strani. Smatrao je da je za Srbiju najvanije da napravi modernu dravu i ekonomiju, i svoj put usmeri ka Zapadu i evropskim integracijama. Verovao je da je za Srbiju najvanije promeniti pogrenu istorijsku svest o ciljevima koji je dre u zaostalosti. To se moe postii brzim integrisanjem Srbije u Evropsku uniju, reformama i reavanjem nacionalnog pitanja koje je bilo mitoloko i blokiralo definisanje Srbije kao moderne drave. Verovao je da on i Kotunica mogu da podele uloge: Kotunica rui Miloevia i postaje simbol dravnog jedinstva, a on kree u brze reforme koje e Srbiju ugurati u Evropu i tako okonati njenu vekovnu agoniju i lutanja od jedne do druge Nedoije. Ova podela je bila poznata od ranije i karakterisala je dvovekovnu politiku istoriju Srbije: re je o podeli na moderniste okrenute ka Zapadu, i konzervativce-nacionaliste (narodnjake) okrenute ka Rusiji. Podeljen du ovakve vrednosne i politike linije, koja je presecala sve vanije sukobe u istoriji Srbije, DOS je praktino uspostavio dvovlae u zemlji (Pei 2007a, 67). Zbog toga je situacija bila komplikovanija od ideolokih razlika, jer DOS ni u jednoj ideolokoj varijanti nije raistio s dravnom mafijom koja se zaklanjala iza ovih razlika i menjala gazde u skladu sa sopstvenim interesima. Kad je Vlada predala Miloevia Hakom tribunalu23, DOS se raspao a dravna mafija je rat razbuktala do take mi ili oni. Kada se ima u vidu ovaj ciljno-vrednosni rascep, koji se prelamao oko Haga i opasnih politika podzemlja, postavlja se pitanje: ko je prava mera oktobarskih promena Kotunica ili ini? Ja bih rekla da je to bio Kotunica. Gotovo nita od onoga to je mislio ini kao modernista, nije bilo prisutno tokom petooktobarskih zbivanja; nacionalno pitanje se nije raspravljalo, naprotiv, ono je ostalo nedirnuto jer nije bilo popularno kritikovati srpski nacionalizam. O ratovima, zloinima i Hagu se nije ni re prozborila tokom 5. oktobra. Pored toga, ni sam ini nije uvek bio jasan u pogledu nacionalizma i koristio

ga je prema potrebi, pragmatino.24 Vrhovna legitimacijska matrica, koju je uspostavio Miloevi nacionalistikom revolucijom koja je izvedena krajem osamdesetih godina, nije se mogla lako i brzo promeniti, to dokazuje i dananja situacija. Promenjena su sredstva reavanja srpskog nacionalnog pitanja od ratnih ka mirnim i diplomatskim ali i nova sredstva su vodila do istog zida i nunog povlaenja. Ovo potvruje i nedavni slom politike i Evropa i Kosovo koju je predvodio predsednik Boris Tadi. Ako je tano da DOS nije bio u stanju da donese obeane promene, onda se ne moe izbei jedno neprijatno pitanje: budui da je Miloevi bio sruen, zato se ujedinjenost opozicije, koje u stvari vie nije bilo, nastavila sve do decembarskih izbora 2000. godine? Verovatno zbog opsesije jedinstvom opozicije, kao i zato to su ini i njemu bliske partije smatrali da ne smeju propustiti svoj trenutak. To je dovelo do toga da se revolucija zaglavila u ratu jer, kako kae Sra Popovi, istovremeno nisu mogli pobediti i Kotunica i Graanski savez. Rascep i nedostatak legitimiteta su oslabili ionako nejaku vlast, koja nije htela a nije bila ni sposobna da raisti Miloevievo dravno podzemlje.Takvim akterima na vlasti nije ostajalo nita drugo do da se brane jedni od drugih uz pomo iste te dravne mafije, koja je brinula o sebi.

Prolost kao vorno mesto propasti 5. oktobra S obzirom da sam u petooktobarska zbivanja uraunala period do ubistva premijera inia, nameravala sam da utvrdim da li su se u nekom specifinom problemu ukrtala delovanja svih aktera zbog kojih su se delili i sukobljavali. Literatura koju sam imala u rukama, pokazala je kao na dlanu da je obaveza Srbije da isporui optuene za ratne zloine Hakom tribunalu, bila ta kljuna taka koja je definisala gotovo sve aktere, njihove pozicije, raspad DOS-a i skromne promene koje je 5. oktobar doneo. DOS je nesumnjivo uivao znatnu podrku da zapone demokratsku rekonstrukciju Srbije; koliko e tu podrku iskoristiti za temeljnu transformaciju jednog propalog drutva i nedovene i ne-moderne dravnosti, zavisilo je ne toliko od vizije budunosti koliko od suoavanja s loom prolou. Petooktobarska revolucija slomila se na prolosti: Osnovna taka sukoba, koji je ubrzo nakon oktobra doveo do raspada DOS-a, nije bila jednostavno odnos prema budunosti, ve pre svega poltika odnosa prema prolosti (Dimitrijevi 2003, 8). U stvari, Srbija je bila potpuno nespremna da se suoi sa zloinima prolosti, i tako raisti teren za budunost; njeni graani bili su ubeeni da su se Srbi u minulim ratovima samo branili, da su bili rtve drugih naroda koji su inili zloine. A ratove su smatrali opravdanim i oslobodilakim jer su se vodili zbog odbrane, tj. stvaranja srpske drave na celom njenom prostoru u kojoj Srbi vie nee biti izloeni neprijateljstvu drugih naroda. Etnika (tribalna) svest bila je toliko jaka da su zloini prema drugima izgledali opravdani (Suboti, 86).
24

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

U poeku, njegovi nastupi u Demokratskoj stranci bili su antinacionalistiki, a poto oni nisu doneli politiki uspeh, ini je postao zagovornik srpskih nacionalnih interesa. Kasnije, kao predsednik Vlade, ispoljavao je mnogo manje nacionalizma; ponekad je delovao kao radikalni kritiar srpskih nacionalistikih mitova i opsesija, a ponekad, kad je trebalo, flertovao je s nacionalizmom (Gligorov 2006, 142-43).
35

Sukob izmeu premijera inia i predsednika Kotunice bio je u razliitim vizijama budunosti Srbije, ali, kao to vidimo, one nisu bile glavni uzrok raspada koalicije. Do njega je dolo zbog njihovih pogleda na prolost, koja je bila utkana u sve strukture vlasti i koja se svim sredstvima borila za svoj opstanak. Kotunica je branio tu prolost a ini je hteo da je se otarasi. Voama DOS-a, sve do dolaska na vlast ,nije bilo jasno da e ih prolost podeliti: Ako pratimo razvoj ukupne politike situacije, vidimo da je izruenje Slobodana Miloevia Tribunalu u Hagu bila taka razdora na unutranjoj sceni i uzrok podele koja je kasnije dovela do ruenja i propasti ne samo prve demokratske vlade, nego i projekta reformi i tranzicije i do sloma nada i oekivanja koje je probudio 5. oktobar (Mihajlovi 2005, 98). Pri tom se nije radilo samo o moralnom i krivino-pravnom suoavanju sa zloinima poinjenim u ratovima, nego o zloinakoj prolosti koja je bila prezentna u nepacifikovanim slubama bezbednosti. Iza scene, na kojoj su nove voe raspravljale o budunosti, stajala je Miloevieva privatizovana kartel-drava, sastavljena od ratnih zloinaca i profitera, kriminalnih struktura unutar vojske, dravne bezbednosti i policije. Sve te elemente je povezivala i ujedinjavala ideologija tribalnog nacionalizma, kao pokrie za nesmetano privatizovanje dravnog aparata (Dimitirijevi, 7). Dakle, prolost je bila prisutna na jedan mnogo fundamentalniji nain nego da se radilo samo o procesu moralne i pravne refleksije o poinjenim zloinima. Prolost je egzistirala u ratnim zloincima, kriminalcima i najokrutnijim ubicama, koji su radili u dravnim slubama i upravljali dravnim aparatom sile i posle 5. oktobra. Oni su sebe predstavljali kao patriote, zaslune za srpsku stvar. Takvu prolost ugroavao je Haki tribunal, a praktine potrebe graana su se mogle reavati samo na osnovu saradnje s njim. Vlada je mogla dobiti podrku meunarodne zajednice za otpis dugova, kredite i donacije pod uslovom da s prolou raskine, a mera raskida je bila predaja optuenih Tribunalu. Zbog toga je ubijen premijer inii, u akciji koja se zvala Stop Hagu. Pa ipak, Haki tribunal je bio samo praktino mesto raskida dvojice lidera, iza koga je stajalo mnogo podzemnih znaenja vezanih za tek zavrene ratove i ono shvatanje nacionalnog koje je je dominiralo i pre i posle 5. oktobra. Ono je ve itavu deceniju delilo politiko polje na patriote i izdajnike, a 5. oktobar je doveo na vlast i jedne i druge. Loa prolost je odreivala meunarodni poloaj Srbije od koga je zavisilo kojom brzinom e se zemlja oporaviti. Nakon 5. oktobra Srbija se vratila u svet i bila doekana rairenih ruku, ali su je veoma brzo stigle njene obaveze prema meunarodnoj zajednici koje je Miloevi prihvatio potpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Iza Miloevia nije ostao samo ivot sveden na preivljavanje i razorena drava, institucije i privreda, nego i ceh koji se morao platiti za ratne zloine. Od novih vlasti se oekivalo da se suoe s loom prolou, i da one, iako nisu bile odgovorne, plate raune predajom optuenih Hakom tribunalu. Ova hipoteka loe prolosti ugroavala je vojne i policijske slube koje su tu prolost aktivno stvarale. To je situaciju u Srbiji, koja je ionako bila teka, inilo jo teom i nestabilnijom, naroito kad su krenula uslovljavanja Hagom. Amerikanci su DOS-ovoj vlasti dali samo tri meseca grejs perioda, u kome nee insistirati na starim dugovima. A onda su krenuli pritisci da se optueni za ratne zloine predaju Hakom tribunalu, pre svih, Slobodan Miloevi. Kada je ini otiao u Ameriku u februaru 2001. godine, Kolin Pauel (Colin Powell) mu je rekao da Vaington nee
36

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

menjati pristup prema Beogradu sve dok se Beograd ne promeni, a to je znailo: promenjen odnos prema prolosti, prestanak finansiranja vojske Republike Srpske, predaja Miloevia Hakom tribunalu, hapenje drugih optuenih za koje je imao podatke da ih uvaju nae vojne snage (Jovanovi 2005, 62-63). Spisak je bio dugaak, ukljuivao je i putanje Albanaca iz srpskih zatvora. Problemi pred kojim se nala Vlada Srbije, bili su viestruki. Prvi nesporazum je bio u samoj Srbiji: vlasti nisu znale ta treba raditi s Miloeviem. Drugi je bio taj to je s Amerikancima vladao gotovo totalni nesporazum. Amerikanci su mislili, kad je jednom otila autoritarna vlast, da se sve promenilo: njena nacionalna politika, odnos prema prolosti i zloinima, svetu i drugim narodima; pretpostavljali su da je narod morao da trpi takvu politiku a sada vie ne mora jer je diktator otiao, s time to ostaje samo jo da se pravedno kazni. Situacija u Srbiji nije liila na ono to su Amerikanci imali u svojoj glavi. Politiari nisu znali kako da objasne to da se narod, pa i voe 5. oktobra, i dalje slau s Miloevievom nacionalnom politikom i da nemaju nikakav legitimitet da rade ono to Amerikanci od njih oekuju. Drugi problem je bio u tome to pobednici, i kad su hteli da plate ceh prolosti i predaju optuene i Miloevia, a na to je pristao Zoran inii, nisu imali ne samo legitimitet nego ni stvarnu vlast da takve odluke sprovedu u delo, o emu je najpregnantnije svedoila agonija oko hapenja Miloevia koja se odigrala ve sledeeg meseca. Uslovljavanje spolja oko Haga i suoavanje s prolou je vladu Zorana iniia postavilo u centar vatriranja sa svih strana: napadao ju je Kotunica kome je Hag bio poslednja rupa na svirali, pretilo je nezadovoljstvo graana jer se ivot nije popravljao dovoljno brzo. Pretila je i dravna mafija koja je bila na udaru Hakog tribunala. Ona se spremala za obraun koji se brzo dogodio. Generalna proba pua protiv vlade Zorana inia izvrena je oruanom pobunom Crvenih beretki u novembru 2001. godine, koju je podrao Kotunica (Popovi 2010). Ona je naznaila da se poglavlje o revoluciji 5. oktobra zavrava. Drava je bila na kolenima pred dravnom mafijom. Prihvatanje da je slabija od sopstvene slube (kriminalizovane ratovima i povezane s organizovanim kriminalom oko zemunskog klana), i da takva mafija moe da joj odreuje naelnike slube bezbednosti, dovelo je do pua, 12. marta 2003. godine, ubistvom premijera inia. I oruana pobuna, velika zavera i ubistvo premijera bili su pod znamenjem otklanjanja saradnje s Hakim tribunalom. Unutranje borbe oko prolosti i Haga potvrivale su da je Srbija posle 5. oktobra gubila snagu jer nije bila u stanju da raisti sama sa sobom i svojom neposrednom prolou. Da bi se dugovi prolosti naplatili, Srbija je drana pod stalnim pritiskom, moda i prejakim u nestabilnoj situaciji koja je vladala posle 5. oktobra. Amerikanci su neprekidno pitali u emu se to Srbija promenila i postala demokratska ako Miloevi nije uhapen25 i ne predaje se Hakom tribunalu. Za njih i druge evropske inioce, obraun s prolou se uzimao kao dokaz i merilo promena u Srbiji. Milan St. Proti tvrdi da je to bilo jedino pitanje o kome su hteli da razgovaraju s Kotunicom prilikom njegove posete Americi u maju 2001. godine (Proti 2005, 67). Tu obavezu je preuzela Vlada Srbije, jer se bez njenog ispunjenja nije mogla dobiti ekonomska podrka. Kada je Miloevi
25

Ne samo da nije bio uhapen, nego ga je predsednik Kotunica primio u prijateljsku posetu, kao predsednika najvee opozicione stranke.
37

izruen Tribunalu, uz dramatino unutranje zaotravanje, u Vladi se rodila nada da je to kraj nategnutih odnosa sa svetom i kraj problema s Hagom. Meutim, brzo je postalo jasno da to nije kraj nego tek poetak, da e se proganjanje ali i unutranji rat nastaviti. Vladala je iluzija da e se prolost zaboraviti i nestati gledanjem u budunost. Pokazalo se da je budunost krajnje neizvesna dok se loa prolost ne savlada, kako u samim slubama tako i u ciljevima koje je Srbija preuzela od Miloevia.

Zakljuak: Zato su prevladali kontinuiteti? I posle deset godina je teko s pouzdanjem zakljuiti o karakteru 5. oktobra: revolucija, sporazum opozicije i vlasti, ili smena vlasti. Svi su ti oblici bili prisutni i ostavili su svoje tragove koji se i danas mogu identifikovati. Najtanije je rei da se petooktobarska revolucija pretvorila u politiki rat u kome je jedna strana branila prolost, kontinuitet i poseban put Srbije, a druga je zastupala revoluciju, naputanje prolosti i integrisanje Srbije u Evropsku uniju. Obe su pri tom greile jer su im metode bile neprihvatljive. Meutim, iako veoma vaan, ideoloki sukob nije potopio obeanja data graanima o korenitoj promeni sistema. Bar tri razloga su bila jednako vana. Prvi razlog je bio taj to ujedinjena opozicija nije bila sposobna da deluje kao jedinstveni politiki subjekt koji bi bio u stanju da dekonstruie stari sistem i gradi novi. Ona taj kapacitet nije imala, to dokazuje injenica da nije postojao nikakav plan ta e se raditi kad se vlast osvoji. DOS je zavrio u raspadu i neinjenju, tj. nita se u bivem sistemu nije menjalo. Drugi razlog izneverene revolucije je oslanjanje DOS-a na puiste koji su izdali Miloevia i doveli opoziciju na vlast. Puisti su bili Miloevieva dravna mafija, izrasla iz ratova, sankcija, verca, zloina i organizovanog kriminala. Njih je po prirodi stvari sutinski uznemiravala mogunost da e doi pod udar Hakog tribunala. Kad je ini izruio Miloevia Hakom tribunalu, nastao je jaz koji se vie nije mogao premostiti. Uz pomo opozicije, dravna mafija je krenula u napad protiv Vlade, to je kulminiralo u oruanoj pobuni Crvenih beretki. Truli kompromis koji je Vlada Zorana inia napravila s Crvenim beretkama s jedne strane, i zloudna podrka koju su dravni kriminalci dobili u kabinetu predsednika Kotunice, s druge strane, predstavljali su konani poraz revolucije. Ishod postpetooktobarskog rata bilo je ubistvo premijera Zorana inia. Danas je jasno da je petooktobarska revolucija propala. Iz dananje perspektive, 5. oktobar jeste omoguio nekakvu, makar sporovoznu evoluciju, s puno lutanja, zastoja i gubljenja vremena. Ona danas postoji, a onda nije postojala jer je drava bila pod zidom sankcija, izolovana i odmetnika. Sporovoznost potvruje stare prepreke, koje su danas neto manje, ali su jo uvek tu. Srbija ni za deset godina nije uspela da normalizuje svoje odnose s EU, jer da jeste, ona bi danas bila na njenom pragu, a nema jo ni status kandidata. Srbija nije zavrila saradnju s Hakim tribunalom. Srbija nije uspela da rei svoje dravno pitanje i odredi svoje granice, i tako stavi taku na (veito) reavanje nacionalnog i dravnog pitanja. Kosovo se jo uvek tretira kao nereen problem. Odnosi sa susednim zemljama nisu takvi da se moe govoriti o prijateljstvu i pomirenju. Ekonomija je u kolapsu, a kvalitet ivota je u dramatinom padu. Drutvo se rascepilo na
38

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

dva dela otprilike iste veliine: na slojeve koji ive od drave i one koji su nezaposleni, preputeni gazdama ili samima sebi. To su dva sveta, izmeu njih nema komunikacije. Postavlja se pitanje zato Srbija stoji pred istim preprekama kao i pre deset godina. Zato su danas dinamiki procesi umrtvljeni, a ljudski resursi retki i isceeni? Najvanije uzroke nereenih starih pitanja svela bih na tri. Prvi se odnosi na opoziciju koja je 5. oktobra preuzela vlast. Ona i danas vlada. Ona nije uspela da izae iz traumatinog kruga u koji je zapala jo osamdesetih godina kada je ostala bez svoje autentine politike u odnosu na Miloevievu vlast. O tome je ubedljivo pisala Dubravka Stojanovi i pokazala da opozicija nije umela da nae izlaz iz Miloevieve nacionalne i ratne politike koja je njega izbacila i uvrstila na vlasti. Sutinska transformacija opozicije odnosila se se na diskontinuitet sa samom sobom, naputanjem sopstvenih programa koji su i nju i celu zemlju deset godina drali u agoniji (Stojanovi 2010, 216). Pitanje ideoloke transformacije opozicije je pitanje koliko je Srbija uspela da izae iz svoje nacionalistike matrice koja je izazvala nenadoknadive tete drugim narodima i njoj samoj. Opozicija (a sadanja vlast) nije se oslobodila Miloevievih i sopstvenih zabluda. Odlunost Srbije da ue u Evropsku uniju nije ubedljiva. Poslednja prepreka je Kosovo, to ne znai da e ono biti i poslednja. Za vreme prve Kotuniine Vlade (20042007), sve stranke i opozicije i vlasti donele su Ustav 2006. godine i u njemu zapisale da je Kosovo neodvojiv deo Srbije. Oivljen kosovski zavet i podignuta nacionalna temperatura, Srbija je ponovo dovedena u sukob sa zapadnim zemljama EU i SAD. Odravanje dvostrukog koloseka kosovskog i evropskog odrava se, kao i nedokuivo traganje za Ratkom Mladiem. I pored svih zaklinjanja proevropske vlasti, moda je i on jo jedno srce Srbije koje se mora uvati. Drugi uzrok je obnova partijske drave kao posebnog oblika bezdravlja. Nikada nije bilo tee odrediti gde obitava javni interes nego danas. Zaokret ka viepartijskoj diktaturi desio se za vreme Kotuniine Vlade, kada je svaka stranka u vladajuoj koaliciji dobila svoj tano odreeni komad vlasti s kojim je samostalno i bez ikakve kontrole upravljala, a svoje parcele vlasti delila svojim partijskim drugovima, roacima, i finansijerima (Pei 2007b). Partijska feudalizacija vlasti je od svojih prvih zaetaka do danas poprimila toliko izopaene forme da je pluralistika partijska diktatura postala glavni izvor korupcije, privilegija i podrivanja vladavine prava. O tome se gotovo sve zna, ali se nita ne menja jer stranke i njihovi finansijeri (tajkuni) nemaju interesa da se samonormiraju i podvrgnu pravilima razdvajanja drutvenih uloga, neutralne administracije i samostalnog funkcionisanja drutvenih podsistema. Trei uzrok su netransformisani aparati vlasti. Videli smo da je DOS doao na vlast uz pomo tajnih slubi i dravne mafije. Tadanje afere (a ista je stvar i sa sadanjim) signalizirale su da su civilne vlasti srastale s aparatima represije stvaranjem netransparentnih i neformalnih centara moi (Stojanovi 2010, 224). Tajne slube su i dalje rezervisani domen a takav njihov poloaj najbolje svedoi da se diskontinuitet s Miloevievom vlau nikada nije odigrao. Slube nisu reformisane, sauvavi stari, politizovani karakter. Pozadinske strukture danas deluju kao paukova mrea koja prekriva svaku rupu s namerom da onemogui artikulaciju drutva. Demokratija je postala fasadna. Sloboda tampe je presahla. Sprega slubi, biznisa i partijskih vrhova
39

Vesna Pei rekonstrukcija petooktobarskih zbivanja na osnovu memoarske i strune literature

na vlasti spreava formiranje nezavisnog pravosua, slobodnih medija i nezavisnih institucija. Otuda ova neprijatna tiina koja nas ini nostalginim za vremenom 5. oktobra kada su se dani provodili na ulicama.

CitiRana liteRatuRa
Biserko, Sonja (2006). Zoran ini i Haki tribunal, u: Perovi, Latinka (urednica). Zoran ini: etika odgovornosti. Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, str. 223-248. Dimitrijevi, Nenad (2003). Srbija kao nedovrena drava, u: Re, broj 69 (15. mart 2003), str. 5-20. Gligorov, Vladimir (2006). Ratnici i trgovci, pragmatizam i legalizam, u: Perovi, Latinka (urednica) Zoran ini: etika odgovornosti. Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, str. 141-157. Jovanovi, eda (2005). Moj sukob s prolou. Beograd: Dan Graf Danas. Kovaevi, ivorad (2007). Amerika i raspad Jugoslavije. Beograd: IP Filip Vinji/Fakultet politikih nauka. Malii, Vesna (2004). Zoran ini: San o Srbiji. Beograd: igoja tampa. Mihajlovi, Duan (2005). Povlenske magle i vidici I-II. Beograd: NEA d.o.o.- Beograd. Miunovi, Dragoljub (2006). Moja politika. Beograd: Filip Vinji. Molnar, Aleksandar (2008). Oprotaj od prosvetiteljske ideje ustavotvorne skuptine. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, i Fabrika knjiga. Pavlovi, Duan i Antoni, Slobodan (2007). Konsolidacija demokratskih ustanova u Srbiji posle 2000. godine. Beograd: Slubeni glasnik. Pei, Vesna (2007a). Nacionalizam nemogue drave Okvir za razumevanje neuspele legitimacijske matrice u Srbiji, u: Vujadinovi, D. i Goati, V. (urednici) Nacionalni i dravni interes Srbije, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Centar za demokratsku tranziciju, str 65-79. Pei, Vesna (2007b). State Capture and Widespread Corruption in Serbia. Brussels: Centre for European Policz Stuides (CEPS). www.ceps.be Popovi, Sra (2010). One gorke suze posle. Beograd: Peanik. Pribievi, Ognjen (2010). Rise and Fall of DOS: Serbian Politics from 2000 to 2003. Belgrade: Stubovi kulture. Proti St. Milan (2005). Izneverena revolucija: 5. oktobar 2000. Beograd: igoja tampa Stojanovi, Dubravka (2004). Predgovor u: Malii, Vesna (priredila) ini Zoran: San o Srbiji. Beograd: igoja tampa. Stojanovi, Dubravka (2010). Ulje na vodi. Beograd: Peanik. Suboti, Jelena (2010). Otimanje pravde: Suoavanje s prolou na Balkanu. Beograd: Beogradski centar za ljudska prava.

40

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

peti oktobar: nedovrena revolucija

Ore PaVIeVI

uvod Revolucija je re s mnogo znaenja. Potie iz astronomije, ali je u periodu pre i tokom Francuske revolucije, preko Rusoa i Miraboa, dobila i politiko znaenje. Analogija s astonomijom jeste zatvaranje jednog kruga kretanja i otpoinjanje novog. Zbog toga revolucije u politici predstavljaju onu kritinu taku koju moemo oznaiti kao kraj jednog politikog ciklusa i otpoinjanje novog. Kada je re o radikalnoj promeni reima i uvoenju novih principa politikog ureenja, onda se radi o velikim revolucijama, kakve su Francuska ili Ruska revolucija. Ipak, uobiajeno je da se ova re koristi i za promene manjeg dometa. Istonoevropske revolucije iz 1989. godine nisu uvele nove principe, ali se ipak zbog relativno nagle i osobene promene reima obino nazivaju revolucijama. Vana stvar u vezi s politikim revolucijama jeste intervencija u politiku dinamiku, koja je esto nasilna, da bi se promena dogodila. Postoji mnogo politikih dogaaja koji su imali neka od obeleja revolucije. arls Tili (Charles Tilly) je pronaao 709 revolucionarnih situacija samo u jednom delu Evrope u periodu od 1492. do 1991. godine (Tilly 1993, 243). Svaka revolucionarna situacija je razliita, neke su se pretvorile u uspene revolucije, a neke ne. Zbog toga, ne postoji Revolucija, nego revolucije. Empirijski posmatrano, ne postoji znaajna mera ponavljanja koja bi omoguila graenje jedne opte teorije revolucije, nego samo parcijalna preklapanja i poreenja. Normativne klasifikacije nude drugaije kriterijume, one o revolucijama sude prema ishodu (liberalna, demokratska), prema klasi koja se politiki emancipuje (graanske, proleterske) ili prema ukinutom stanju (antikolonijalne). Ipak, manje je vano na koju emo policu neki dogaaj smestiti, kada je pria gotova, od toga kako emo rekonstruisati unutranju normativnu dinamiku dogaaja. Kada je re o petooktobarskim dogaajima, potrebno je videti postoji li neto u njihovoj dinamici to ih kvalifikuje kao revoluciju, i ta je to zbog ega veina okleva da ih jednoznano odredi kao revoluciju. Revolucionarnu dinamiku pokuau da analiziran
41

ore Pavievi peti oktobar: nedovrena revolucija

preko tri pojma: delegitimacija, revolucionarna politika i normalizacija. Nadam se da e razlozi biti jasni iz samog teksta. U tekstu u zastupati tezu da petooktobarske promene imaju obeleja revolucionarnog dogaaja, ali da je to sluaj nedovrene revolucije. Slede argumenti koje u obrazloiti: najpre, reim je bio delegitimisan pomou masovne mobilizacije graana; dalje, peti oktobar se moe posmatrati kao kulminacija dogaaja usmerenih na vaninstitucionalnu promenu politike ravnotee i kao dogaaj koji je normativno usmeravao politiku dinamiku u Srbiji; tree, nije dolo do normalizacije ishoda revolucije, ali ni do ispadanja petooktobarske agende iz politike dinamike. Politika polarizacija se kree u okvirima koje je uspostavio ovaj dogaaj. Pitanje je da li je, ovako shvaen, pojam revolucije previe razvodnjen i da li uopte moemo rei kada se revolucije zavravaju. Prema uobiajenom shvatanju, revolucije su zavrene kada doe do konstitucionalizacije ishoda revolucije, odnosno kada novi reim donese ustav ili na neki drugi nain osigura tekovine ostvarene revolucijom (Preuss 1999; Arent 1984). Hana Arent kae da najvei dogaaj u svakoj revoluciji jeste in njenog utemeljenja i da nita nije beskorisnije od pobune i osloboenja ukoliko oni nisu praeni ustavom novoosvojene slobode (Arent 1984, 142). Re je o pravnom i institucionalnom osiguranju najvanije tekovine revolucije: revolucionarne moralnosti koja je inila duh revolucije. Kada se to dogodi, revoluciju moemo zvati uspenom i opravdanom. Petooktobarske promene nisu takav dogaaj. Pitanje u vezi s karakterom petooktobarskih promena moe se razmatrati na vie naina. Najpre moemo tvrditi da to nije bila revolucija, odnosno pokazati da agenda obaranja Miloevievog reima ili nije bila izraz radikalne politike volje ili se nije ostvarivala. Drugi nain je da tvrdimo da to jeste bila revolucija, ali neuspena revolucija, jer je politika dinamika u nekom trenutku izgubila vezu s revolucionarnom agendom. Trei nain je da petooktobarske promene posmatramo kao nedovrenu revoluciju, ali tada moramo rei i ta bi bio kraj takve revolucije. delegitimacija reima Pojam delegitimacije se odnosi na obeleja onih politikih i drutvenih stanja u kojima postoji nepoverenje u osnov vladavine starog reima i radikalna politika volja za promene. To je stanje legitimacionog vakuma.1 Revolucionarni dogaaji menjaju politiku ravnoteu u prilog konkurenta na upranjeno mesto vlasti i usmeravaju politiku dinamiku u pravcu uspostavljanja novog reima. Kljuno pitanje u ovom delu argumenta jeste da li je i u kom smislu Miloeviev reim bio delegitimisan. Odgovor bi zahtevao detaljniju analizu otpora i suprotstavljanja reimu i razloga njihovog uspeha ili neuspeha, ali ona jo ne postoji. Zbog toga u na

Faktor postojanja legitimacionog vakuma (delegitimacije) moe se pronai jo u Tokvilovoj analizi starog reima, preuzima ga Fransoa Fire (Furet 1999, 84), a postao je i opte mesto pri analizi pada komunistikih reima 1989. godine. Motiv vakuma/praznine, delegitimacije, krize legitimacije i sl. moe se pronai u gotovo svim tekstovima objavljenim u zborniku Vladimira Timaneanua o revolucijama 1989. godine (Tismaneanu 1999). Ovaj pojam se ovde koristi kao normativna interpretacija pojma revolucionarne situacije koji je uobiajen u sociolokim analizama revolucija (Tilly 1993, 10-14; Goodwin 2001, 13, 43).

42

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

ore Pavievi peti oktobar: nedovrena revolucija

vesti tri kandidata za osnov delegitimisanja, koja su dovoljno iroko prihvaena. Prvi je nedemokratska vladavina. Miloevi nije svoju politiku proveravao na slobodnim i potenim izborima niti je uspostavio odgovornu vladu, nego je demokratske institucije koristio samo kao masku za autoritativnu vladavinu koju je odravao pomou neinstitucionalnih i tajnih centara moi. Drugi osnov je supstantivno pogrena politika koju je vodio. Ovde se radi o nekoliko moguih osnova normativnog osporavanja: loa procena nacionalnog interesa, razaranje drava, voenje agresivnih ratova, ratni zloini, nemoralna i kriminalna politika. Trei osnov jesu katastrofalne posledice: gubitak ratova, kriminalizacija drutva, osiromaenje graanstva i socijalno raslojavanje, izolacija itd. Posebno bolna bila je jedna od njih: status izolovane, izoptene i prokazane drave, koji se protezao i na njene graane.2 Od pretendenata se oekivala politika promena koja bi raskrstila s ovim nasleem i uinila Srbiju normalnom dravom, kao to su ostale demokratske drave u svetu.3 To je pretendentima nametalo veliki teret: bilo je potrebno demokratizovati zemlju, preformulisati supstantivne osnove politike, ponititi ili ublaiti posledice Miloevieve vladavine i ponovo zadobiti poverenje drugih drava. Dakle, postojalo je vie osnova po kojim se Miloeviev reim mogao smatrati nelegitimnim: i prilikom mobilizacije graana nije pravljena hijerarhija. Svako je dobro doao zbog krae glasova, male plate, masovnih zloina, poraza u ratu ili nekog drugog razloga. Na nivou politike mobilizacije, ovo je bila razumna i uspena strategija, jer glavni problem nije bio ubediti graane u nelegitimnost vladavine, nego u mogunost promene. Meutim, delegitimacija po vie razliitih osnova stvara veliku legitimacionu prazninu i teko je napraviti koherentnu revolucionarnu agendu za njeno popunjavanje. To se vidi ve na primeru izborne platforme koju su u vidu ugovora s narodom i deset obeanja nudili pretendenti. Ona je bila vie od izbornog programa za mesto predsednika i SRJ, ali ne i konsenzus oko obuhvatnog programa reformi. Podsetimo. Prva taka odnosila se na iniciranje promene Ustava i izlaska iz pravnog haosa, druga na odnose s Crnom Gorom, trea na Rezoluciju 1244 i inicijativu pred SB UN-om da se ona potuje, take 4, 5 i 7 su se odnosile na obeanje odgovornijeg postupanja budue vlade, dok su se take 6, 8, 9 i 10 odnosile na raskrinkavanje i demontau vanih poluga vlasti prethodnog reima (otvaranje policijskih dosijea i drugih relevantnih dokumenata, finansijsku istragu troenja sredstava i obustavu primene zakona koji nanose tetu Srbiji i njenim graanima). Radi se o viedimenzionalnoj politikoj agendi koja obuhvata sloene zahvate pravnog i institucionalnog preureenja drave, reavanja dravnih pitanja i deliminog denunciranja starog reima. U ugovoru se samo oprezno pomalja, to je razumljivo za izbornu kampanju, ideja radikalnog raskida.
2

Ovde ne elim da kaem da je Srbija bila odmetnika drava (outlaw state) koja je u potpunosti bila izvan meunarodnog prava i vodila svoju politiku uprkos njemu, niti da je bila zloesta (rogues) drava, to podrazumeva aktivno opiranje meunarodnom poretku, to je termin koji sa simpatijama koriste omski i Derida kao antiimperijalistiki pandan pojmu odmetnikih drava. Ovu romantizovanu sliku poloaja Srbije i danas neguju neki antiimperijalni borci u Srbiji, ali ona teko da odgovara srpskoj politikoj realnosti, nezavisno od toga da li su meunarodni odnosi imperijalni ili ne. Srbija je, manje ili vie zaslueno, bila drava bez kredibiliteta, a njeno drutvo optereeno tekim moralnim balastom. Motiv kretanja ka normalizaciji je prevladavao kao oekivanje kod dela graana nakon petog oktobra u kvalitativnom istraivanju o petooktobarskim promenama, koje je provedeno na Institutu za filozofiju i drutvenu teoriju (Golubovi, Spasi, Pavievi 2003).
43

Ovo je vano obeleje situacije, jer ukoliko su petooktobarske promene otvorile revolucionarnu dinamiku, razliiti politiki ishodi se mogu nazvati revolucionarnim. To mogu biti i demokratizacija institucija i radikalna reformulacija supstantivnih osnova politike, ali i radikalniji socijalni rezovi koji bi ili na ponitavanje posledica Miloevieve vladavine. Moe biti i kombinacija nekih od nabrojanih ishoda. Revolucionarna politika Drugo vano pitanje jeste da li karakter dogaaja 5. oktobra ukazuje na prevrat ili zapoinjanje revolucionarnih promena. Vana obeleja revolucionarne politike dinamike jesu: vaninstitucionalno politiko delovanje koje se oslanja na mobilizaciju graana, raiavanje terena za politiku promenu i usmeravanje dinamike u smeru ispunjenja legitimacione praznine. Odgovor na pitanje o razmerama revolucionarne politike zavisi od raspona u kome posmatramo revolucionarnu dinamiku. Smatram da nije opravdano posmatrati je samo u rasponu od 24. septembra, dana odravanja izbora, do 5. oktobra, dana kulminacije. ira slika se dobija ako se posmatra period od otpoinjanja kampanje nakon raspisivanja izbora, kada je ve uveliko poela mobilizacija za radikalnije promene, do pobede na decembarskim izborima i formiranja republike Vlade u januaru 2001. godine, jer od samog poetka je bilo jasno da je krajnji cilj izborna revolucija 5. S druge strane, u periodu nakon 5. oktobra poelo je vaninstitucionalno preuzimanje vlasti. Rezultati izbora su bili legalizovani sumnjivom odlukom Vrhovnog suda. Otpoelo je zauzimanje ustanova koje su bile oslonac reima i uvoenje kriznih tabova koji su upravljali njima. Spreeno je formiranje vlade SPS-a i SNS-a u Skuptini SRJ prekidanjem sednice i pretnjom ponovnog zauzimanja zgrade Skuptine. Predsednik Srbije je, pod pritiskom, raspisao prevremene republike izbore, a izmeu DOS-a, SPS-a i SPO-a je postignut sporazum o funkcionisanju vlade u prelaznom periodu. Sve su to bili politiki uinci petooktobarskih dogaaja koji su bili vaninstitucionalni i doveli do politikog diskontinuiteta.6


Ovaj pojam bolje odslikava revolucionarnu dinamiku od pojma kulminacije jer se revolucije ne posmatraju samo kroz prizmu kritine take. Uvoenje ovog pojma se oslanja na ire razlikovanje izmeu normalne i vanredne politike. Revolucionarna politika je samo jedan od oblika vanredne politike, odnosno politike koja se vodi mimo institucionalno propisanih pravila (Kalyvas 2008). itav niz aktera i akcija bio je podreen cilju izvoenja izborne revolucije. Akcije pokreta Otpor su bile sinhronizovane s delovanjem stranaka, stizala je pomo iz inostranstva za svrgavanje Miloevia, veliki deo civilnog drutva se angaovao na mobilizaciji graana. Naumovi istie da je cilj ovog delovanja bila planirana izborna revolucija po uzoru na one u Hrvatskoj i Slovakoj (Naumovi 2006, 2007; Golubovi 2007). ak je proslavljeni festival Exit osnovan kao kvazipolitika manifestacija u svrhu mobilizacije mladih, a dobio je ime po tadanjem dvosmislenom izbornom sloganu Izlaz. Ovo pitanje ne treba meati s pitanjem kontinuiteta ili diskontinuiteta kao strategije promene. Revolucije iz 1989. godine su u pravilu birale strategiju kontinuiteta, a njihovi akteri odbijali revolucionarno samorazumevanje, mada je naglaena strategija kontinuiteta bila naknadno uruena nizom zakonskih reenja kojima su kriminalizovane aktivnosti komunistikog reima. Pravni i institucionalni kontinuitet ne podrazumeva evolutivno objanjenje, jet to zavisi od odgovora na pitanje da li poticaj za promene dolazi spolja, od radikalne politike volje, ili se moe objasniti sistemom poticaja koji proizvode postojee institucije.

44

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

ore Pavievi peti oktobar: nedovrena revolucija

U ovom vremenskom rasponu dolazi do politikog raiavanja terena za promene.7 Promena ravnotee snaga, koja se tada dogodila (70, 4% poslanikih mesta za koaliciju partija DOS-a u Skuptini Srbije), mogla je da obezbedi relativno miran izbor strategije reformi. Polje mogunosti je bilo iroko, ali takva otvorenost polja mogunosti uvek kratko traje, a svaki sledei izbor ga suava. U svakom sluaju, ovi izbori su proglaeni za kraj revolucionarne i poetak normalne politike, a vlada proglaena za prvu srpsku demokratsku vladu nakon dugog perioda smenjivanja razliitih diktatura. Razliito je pitanje da li je dolo i do potpunog raiavanja terena, odnosno da li su uklonjene sve prepreke za duboke reformske rezove. Polje mogunosti suavali su mnogi faktori: nereformisane i kriminalizovane dravne slube (pre svega sudstvo, vojska i policija), nepolitiki faktori (kriminalne grupa, ekonomske elite), zahtevi za hapenje i izruenje optuenih za ratne zloine, odnosi sa susedima, pitanje Kosova itd. Ali sve su to faktori koji nisu mogli biti deo revolucionarnog raiavanja politikog terena pre nego to je vlast preuzeta. Na pitanje da li su petooktobarske promene usmerile politiku dinamiku, odgovoriu indirektno. U zanimljivom svedoanstvu o oekivanjima i strepnjama koje su vladale nakon petooktobarskih promena, oko pedeset drutvenih naunika je iznelo, a vie od trideset objavilo svoje vienje ubrzanja politikog ivota u Srbiji nakon Oktobra (Spasi i Suboti 2001). Ovo svedoanstvo je znaajno jer postoji mala distanca u odnosu na petooktobarske dogaaje i dinamiku koju su oni proizveli, tako da nije bilo puno prostora za naknadnu mudrost. Moglo se govoriti o snazi dogaaja i njegovoj mogunosti da usmeri politiku dinamiku, a ne o oceni ostvarene dinamike. Uz nekoliko izuzetaka (Vasovi, Trkulja, Sekelj) i manjeg ili veeg opreza pri procenama koji je postojao kod svih, inilo se da je posle dueg vremena u Srbiji nada bila dublja od strpnje. Dominantni stav bio je da su petooktobarski dogaaji revolucionarni in, da su zakasneli poetak demokratske rekonstrukcije Srbije, ali da na tom putu ima jo puno posla i prepreka koje bi trebalo savladati. Revolucija nije bila potpuna, ali je zapoeta, a promene koje su ostvarene, jesu ireverzibilne. U tekstovima dominira retorika raiavanja terena, zapoinjanja, otvaranja mogunosti i demokratizacije. Promene su se merile oekivanim stepenom demokratizacije, ne supstantivnim merilima poput nacionalnog ili dravnog interesa. inilo se da je ovo jedinstven dogaaj u srpskoj istoriji jer se nacionalno i demokratsko pitanje postavljaju istovremeno, kao pitanje demokratske rekonstitucije drave, to je naelo koje je majka revolucija promovisala 1789. godine. Najdalje u ocrtavanju ove mogunosti otiao je Slobodan Antoni, koji je u petooktobarskim promenama, pored ostalog, video ansu da se negativne tekovine starog reima pretvore u prednosti. Serija poraza u ratovima trebalo bi da doprinese demitologizaciji i suoavanju s realnou,


O postojanju vakuuma vlasti i nakon petog oktobra svedoi ini kada opisuje svoj doivljaj prilikom inauguracije Vojislava Kotunice: ...sve vreme sam imao neprijatan oseaj da jo nita nije zavreno i da vrlo brzo stvari mogu krenuti u neprijatnom pravcu. Tih noi nisam mogao da spavam jer sam imao oseanje munine da je sa svakim satom naa pozicija gora, a da u javnosti izgleda bolja. Mediji su bili puni prie o pobedi, a kad se ovek zapita ta je garant da ona opstane, onda shvati da nema nikakvog garanta. I kad se upita gde je vlast kad mi odemo kui, onda shvati da vlasti nema. Ona postoji dok smo skupljeni, kad se raziemo, nje vie nema (Malii 2004, 103).
45

zaostajanje u tranziciji trebalo bi pretvoriti u prednost uenja na tuim grekama, a faktiki gubitak Kosova u mogunost nacionalne i politike homogenizacije. To e ubrzati stvaranje politikog naroda i postojane demokratije kako ne bi sutra vreme u kome ivimo bilo krteno kao kvislinki liberalizam, samo zato da se opravda kakva nova glupost, lenjost ili gramzivost (Antoni 2001, 38-39).

normalizacija: od herojskog doba do izdaje Veina tekstova u navedenom zborniku napisana je pre i nezavisno od vrtoglavog ubrzanja dogaaja i negativne politike dinamike koja je otpoela s nespretno izvedenim hapenjem i izruenjem Hakom tribunalu Miloevia, a kulminirala ubistvom predsednika Vlade, inia, i uvoenjem vanrednog stanja. Upravo je ova dinamika podstakla mnoge da preispitaju svoje stavove o petooktobarskim dogaajima8. Jedan od uesnika napisao je 205. knjigu sa simbolinim naslovom Izneverena revolucija, a kasnije i njen nastavak, koja u formi svedoenja ponavlja stereotip Lava Trockog o izdaji ideala, izoblienju i kraju herojskog doba revolucije (Proti 2005; 2006). Ovakav stav ukazuje da je revolucija doivela neslavni kraj, a stereotip govori i vie od toga, da je to njena sudbina. Ono to moemo zakljuiti jeste da je herojsko doba promena zavreno ubistvom premijera, nakon ega dolazi do restauracije. Prema ovakvom tumaenju, revolucija je okonana jer je proputena ansa da se njeni ishodi brzo institucionalizuju. Reenje je u novoj revoluciji koju neki simboliki nazivaju esti oktobar. Uzrok je vien u strukturnom obeleju drutva, koje u Srbiji ima duboke istorijske korene, sukobu izmeu nacionalno-romantiarske i prosvetiteljske tradicije. Ova podela ima razliite politike izraze: postojanje pretpolitikih (predustavnih) simbolikih rascepa (Pavlovi i Antoni 2007), sukob svetonazora (Molnar 2010), sukob etika i civilizacijski sukob (Perovi 2006, Antoni 2008), nepostojanje bazinog konsenzusa (Dimitrijevi 2007, Podunavac 2006), sukob dve koncepcije, ak dve antropologije (ini 2004). Ukratko, Srbija tumara tamo-amo i zlopati se izmeu protivrenih imperativa koji proishode iz ovih podela. Projs ovu pojavu naziva nonom morom normativno fragmentisanih drutava, koja je Evropi poznata jo od religijskih ratova (Preuss 1999, 100-101). Stanje bi se moglo opisati kao vrednosni graanski rat u kome nema pomirenja. Fragmentisanje se ne mora tumaiti kao veno vraanje istog, nego se moe rekonstruisati i logikom reakcije9, kao posledica negativne politike dinamike, ideolokog zaotravanja i naknadnog tumaenja sukoba ini Kotunica. Gligorov ovaj sukob oznaava kao sukob, dve verzije politikog voluntarizma, jednog koji se nije
 

Istorija velikih revolucija pokazuje sklonost ka menjanju interpretacija u zavisnosti od okolnosti (Pettee 1969, 22-23). Analizirajui retoriku reakcije, Hirman u svojoj knjizi pokazuje kako se diskurs oblikuje impera tivima argumenta gotovo bez obzira na htjenje, karakter i uvjerenja sudionika (Hirschman 1999, 10). Ovi argumenti imaju znaajnu uroenu privlanost i razvijene interpretativne formule (isto, 140). U naem sluaju re je o identitetskim motivima (Kosovo, Evropa) i istorijskim obrascima tumaenja (narodnjatvo, samosvojnost, modernizacija) koji vode do nepomirljivih podela. Ali ono to je najee tano, to Hirman pokazuje preko istorijskih primera, jeste da reaktivni argumenti imaju sumnjivu intelektualnu vrednost i ograniene uinke.

46

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

naroito obazirao na pravna ogranienja sistema kojeg je nasledio, ukoliko je to u interesu reformi i modernizacije, i drugog koji propise tumai u skladu s trenutnim interesima, koji se identifikuju s nacionalnim interesima (Gligorov 2006, 153). Proizvodnja sukoba jeste ono to je dovelo do ubrzanja retorike reakcije i hvatanja za proverene interpretativne sheme. Da se radi o diskurzivnom graanskom ratu, koji se nekada prelije i na ulice i u institucije, ali ne i politikom uanavanju, moe se videti po niskim politikim uincima ovog sukoba. Postoji nekoliko takvih pokazatelja. Najpre, unutranje reformisanje petooktobarskih gubitnika napravilo je od SPS-a umerenu stranku koja je preuzela agendu petooktobarskih promena i eli iz nje da izvue legitimacioni profit. ef poslanike grupe Socijalistike partije Srbije, Branko Rui, povodom devetogodinjice promena ocenio je da 5. oktobar ima istorijski znaaj za razvoj srpske demokratije, ali da devet godina posle ciljevi, koji su tada proklamovani, nisu postignuti. Socijalistika partija Srbije daje pun doprinos Srbiji na putu evropskih integracija i daljem sprovoenju reformi kako bi srpsko drutvo postalo demokratsko, u kome se potuju standardi koji postoje u svakoj normalnoj, modernoj i evropski razvijenoj dravi (izjava za RTS, 5. oktobar 2009). Podela unutar SRS, odnosno otcepljenje i promena agende veinskog dela stranke, takoe ide u istom pravcu. Dalje, u kampanji za predsednike izvore 2008. godine, posebno u drugom krugu, vraene su slike pretpetooktobarske Srbije i podsetile na normativnu privlanost promena. Najavljeno je i usvajanje ve odavno zaboravljenog zakona o otvaranju policijskih dosijea, koji e, ako nita drugo, makar na simbolikom nivou demistifikovati rad najmonijeg rezervisanog domena u Srbiji tajnih slubi. I to je najvanije, politiki akteri koji ine znaajnu veinu se, manje ili vie voljno, zalau za ostvarenje evropske agende i odbacuju mogunost ponovne izolacije ili iskakanja Srbije iz meunarodnih tokova.

nedovrena revolucija i njen kraj Petooktobarska agenda, prema tome, i dalje ivi, ali je konstitucionalno i institucionalno neobezbeena. Zbog toga se moramo vratiti pitanjima iz prvog dela teksta: u kom smislu se moe govoriti o nedovrenoj revoluciji i kada moemo rei da je njen kraj? Odgovor na ova pitanja zavisi od dve interpretativne pretpostavke. Jedna je razumevanje pojma revolucije, a druga je sadrinski okvir u kome tumaimo promene u Srbiji. Najpre o pojmu revolucije. Da li je neto revolucija prosuujemo na osnovu kvaliteta i toka promene koju takva dogaanja donose. Kvalitet se odnosi na to da je u pitanju promena karaktera politikog reima ili drutva. Empirijska dijagnoza, koju su ponudili Pavlovi i Antoni (2007), dosta ubedljivo pokazuje da je u Srbiji nakon petooktobarskih dogaaja demokratija stabilizovana na niskom nivou, i da se radi o potkonsolidovanoj izbornoj demokratiji. Ukoliko bismo uzeli i neke druge kriterijume prema agendi promena, doli bismo, u manjoj ili veoj meri, do slinog zakljuka. Supstantivni osnovi politike su drugaiji, ali jo uvek ne i dovoljno jasni. To se najoitije moe videti u napetostima koje postoje u ostvarivanju spoljnopolitike agende, koja istovremeno podrazumeva ouvanje teritorijalnog integriteta, evropske integracije i
47

ore Pavievi peti oktobar: nedovrena revolucija

dobre odnose sa susedima i rivalskim svetskim centrima moi. Otklanjanje posledica Miloevieve vladavine je takoe na pola puta, ali u svakom sluaju moe se rei da graani Srbije ive u kvalitativno drugaijem drutvu. Naravno, to ne znai da su ove promene rezultat revolucije. Pitanje toka promene odnosi se na to da li se moe uspostaviti vrsta veza izmeu revolucionarnog dogaaja i potonjeg stanja. Pitanje je da li se radi o evolutivnom razvoju ili intervenciji u tok dogaaja. Prema jednom znaajnom vienju, petooktobarski dogaaji su samo promenili ravnoteu i pokrenuli evolutivnu dinamiku prema promeni reima, ali sami po sebi nisu revolucija (Pavlovi i Antoni 2007, 176 i dalje). To bi znailo da je petog oktobra stavljen teg na vagu jednog aktera i nita vie. Razlog za to je to do promene reima dolazi tek kasnije, s prvim izborima koji se mogu smatrati fer i slobodnim. To to je neposredan povod za takve dogaaje bila upravo kraa na izborima, samo je usmerilo politiku dinamiku prema izbornoj demokratiji, sve drugo se desilo nezavisno od samog dogaaja. ta je s radikalnom politikom voljom, izraenom petog oktobra izlaskom kritine mase graana na proteste, za koje se nije moglo znati da e protei mirno? Ovoj analizi upadljivo nedostaje analiza sadraja politike volje koja je omoguila promenu. Mada je teko na osnovu teksta zakljuiti, izgleda kao da je kritina masa, koja je bila spremna na rizike, bila tog dana na ulicama da bi Miloeviev reim priznao poraz na predsednikim izborima, a ne da bi reim bio promenjen; i izgleda da ovaj dogaaj dalje nije uticao na politiku dinamiku. Ako je to sve, pretpostavljena cena za graane bila bi previsoka. Vezu izmeu dogaaja bi trebalo potraiti u razlozima za delegitimaciju reima. To nije neprekinuti kauzalni niz dogaaja. Revolucije ine suprotno, prekidaju evolutivni tok i uspostavljaju novi. To je vreme turbulentne politike kada mnogi dogaaji, da upotrebimo izraz Fransoa Firea, imaju karakter samoispunjujueg proroanstva (Fire 1996). Druga pretpostavka se odnosi na sadrinski okvir. Pitanje je radi li se o ostvarenju politikog programa koji je u funkciji radikalne volje za promenom, ili ne. Ovo je sloeno pitanje jer obuhvata kvalifikaciju prethodnog stanja, normativnih oekivanja i postignutog stanja. Analize se kreu unutar vie razliitih okvira. Najei je onaj, vie puta pominjani, da se radi o prelasku iz nedemokratskog u demokratski reim. Za druge, Miloevieva vladavina je ugrozila temelje same dravnosti, a pitanje graenja drave nije demokratsko pitanje, nego pitanje kako izgraditi homogenu nacionalnu dravu na autentinim vrednosnim osnovama, koje definie elita artikuliui pretpolitiko jedinstvo (Samardi 2008). Demokratske institucije imaju sporednu ulogu u odnosu na homogenizovanu politiku javnost. Za tree, uvoenje demokratskih institucija nije dovoljno iz razloga suprotnih Samardievim. Razlog je to proces promena mora obuhvatiti i proces rekonstitucije dravnog okvira, ne samo kao teritorijalno pitanje (Molnar 2008; 2010, Dimitrijevi 2007, Podunavac 2006). Za ove autore, Srbija nije bila drava u punom smislu rei, a da bi to postala, mora doi do novih osnova politikog udruivanja koji bi ponitili najvanije politike uinke Miloevieve vladavine: kriminalizovanu dravu sa zloinakim nasleem, militantnu etniku homogenizaciju, dravno-pravnu kanonizaciju etnikih mitova. To su oni supstantivni elementi Miloevieve politike koji su doveli do poraza i koje treba menjati ne zato to su doveli do poraza, nego da bi se uveli principi demokratske legitimnosti.
48

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Ova tri modela nude kao konkurentski normativni modeli stabilizacije nakon petooktobarskih promena (ili kraja zapoete revolucije). Nazvau ih modelom izbornosti elita, sabornosti oko elita i demokratske legitimnosti. Sva tri modela imaju nedostatke. Model sabornosti je neprihvatljiva opcija iz vie razloga. Ne samo zato to je potencijalno opasna mitijanska opsena, kako je s pravom ukazao Aleksandar Molnar, ve i zato to u razumno realistinim okolnostima nije ostvariv bez neprihvatljivog stepena socijalne prinude, politike represije i ograniavanja sloboda. Bez nasilnog nametanja i dominacije, promovisanje ovog modela vodi u konstantno stanje vrednosnog graanskog rata u kome se razvrstavaju prijatelji i neprijatelji, patriote i izdajnici. Na jedno tumaenje sabornosti oslanjao se i Slobodan Miloevi; insistiranje na autentinijem tumaenju, meutim, nije revolucionarni preokret. Izborni model ima prednost da usmerava delovanje politikih aktera okupljajui ih oko centra politikog spektra. Njegova uspenost poiva na pretpostavci da su slobodni i poteni izbori kljuni za dalju stabilizaciju demokratskih ustanova: Slobodni izbori, dokle god se njihovi ishodi potuju, imaju taj kapacitet da proizvedu politike elite koje e svaki naredni put ugraditi po jednu ciglu u demokratsko zdanje, ime e se konano demokratija u Srbiji uvrstiti (Pavlovi i Antoni 2007, 290). Jedan od razloga za sumnju je to slobodni i fer izbori favorizuju one politike agende koje su najblie centru politikog spektra, a centar je relaciona kategorija i moe se pomerati levo i desno u zavisnosti od kontigentnih okolnosti. Drugi je to ne mogu razreiti neka vana pitanja koja se nalaze u fazi konstrukcije, pitanja koja jo nisu dobila punu politiku artikulaciju ali utiu na izbornu volju. Slobodni izbori, ma koliko puta ih ponavljali, ne mogu spreiti da se u centar politikog spektra pozicionira agenda kojom bi se fantazijama opravdavale kakve nove gluposti, lenjost ili gramzivost. Legitimistiki pristup je svakako normativno najopravdaniji. Meutim, njegov nedostatak proizilazi iz nemogunosti konstrukcije procedure dolaska do poeljnog ishoda. Jednostavnije reeno, prezahtevan je. To se vidi iz Molnarovog zalaganja za ustavotvornu skuptinu, kao nultu taku rekonstitucije, ili Dimitrijevievog zalaganja za formiranje nezavisne ustavne komisije sa irokim mandatom (Dimitrijevi 2007, 203). Ovakav pristup, ega su autori svesni, teko izmie zamci onoga to se u teoriji naziva Rusoov paradoks zakonodavca i tie se odreenja sadraja opte volje. Prema Rusou, za to je potrebna nadmona inteligencija koja poseduje sve ljudske strasti, a da nijednu nije iskusila, koja bi trebalo da bude potpuno nevezana s naom prirodom, a da je istovremeno potpuno poznaje(Ruso 1993, knj. II, poglavlje 7). Proceduralna interpretacija ove nadmone inteligencije u vidu ustavotvorne skuptine ili ustavne komisije ne moe garantovati ishode bez unapred zadatih normativnih ogranienja. Ovim se pokazuje da jo nisu zavrene borbe za popunjavanje legitimacione praznine koju je ostavio Miloeviev reim. U tom smislu ni petooktobarsku revoluciju ne moemo smatrati ni zavrenom ni prekinutom. Naravno, takva agenda moe se uruiti ali sada jo uvek ivi i kroz izborni i kroz legitimistiki model, mada za priu o sabornosti moemo rei da je izgubila vezu s petooktobarskom agendom. Ono to ih objedinjuje, jeste jedna vrsta veto glasanja kojim se iskljuuju prie koje nose opasnost od ponovnih sukoba, izolacije i izoptenja, ma ta drugo da su druge preferencije. Cena prelaska tog praga je prevelika, a ona je postavljena petooktobarskim promenama. Smatram, zbog toga, da
49

ore Pavievi peti oktobar: nedovrena revolucija

je postajanje normalnom evropskom dravom konceptualni centar petooktobarskih promena, koji objedinjuje makar dve od tri postpetooktobarske politike agende koje moemo smatrati revolucionarnim. Problem je to se pri objedinjavanju agende meaju elementi devetnaestovekovne evropske dravnosti (narodne suverenosti) s elementima lanstva u Evropskoj uniji (pravima, slobodama i odgovornostima). Onda kada se pomire ove dve stvari i kada procesi budu bespovratni, moemo smatrati da je revolucija zavrena, a petookrobarske promene istorijski dogaaj. Jedan od najpoznatijih istoriara revolucija, Fransoa Fire, nakon dvesta godina od Francuske revolucije, u tom smislu zakljuuje: Revolucija je dola do njenog kraja zato to su Francuzi ponovo otkrili svoju istoriju ili pre pomirili svoje dve istorije... Da bi razumeli ovo, moramo se sloiti oko toga ta je konceptualni centar revolucije, a ne da je razvodnjavamo u maglovitom evolucionizmu s ciljem da se jo vie uzdigne dostojanstvo aktera (Furet 1998, 90). Saetak Teza teksta jeste da je petooktobarske promene najbolje tumaiti kao nedovrenu revoluciju. Politika dinamika promena se analizira preko tri pojma: delegitimacije, revolucionarne politike i normalizacije. Autor smatra da promene imaju revolucionarnu dinamiku ali da nije dolo do institucionalnog osiguranja ishoda. Pojam nedovrene revolucije se upotrebljava jer je politika agenda petooktobarskih promena jo iva. Od tri postpetooktobarske politike agende samo je jedna izgubila vezu s petooktobarskom agendom, ona koja se u tekstu oznaava kao saborni model reintegracije strategija. Druge dve, izborna i legitimistika, jo uvek se mogu razumeti kao ostvarivanje politikog programa koji je izraz radikalne politike volje za promenu, demonstrirane 5. oktobra 2000. godine. Njih ujedinje agenda stvaranja normalne evropske drave, koja jo uvek nema jednoznanu politiku artikulaciju.

CitiRana liteRatuRa
Antoni, Slobodan (2001). Priroda petooktobarskog prevrata, Miloevievo zavetanje i demokratska Srbija, u: Spasi, Ivana i Suboti, Milan (ur). R/evolucija i poredak. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju Arendt, Hanah (1987). On Revolution. Harmonsworth: Penguin Books Dimitrijevi, Nenad (2007). Ustavna demokratija shvaena kontekstualno. Beograd: Fabrika knjiga Fire, Fransoa (1996). Prolost jedne iluzije: komunizam u dvadesetom veku, prevod: Vera Ilijin. Beograd: Paideia Furet, Franois (1998). The French Revolution Revised, u: Kates, Gary. The French Revolution: recent debates and new controversies. London: Routledge Gligorov, Vladimir (2006). Ratnici i trgovci, pragmatizam i legalizam, u: Perovi, Latinka (ur). Zoran ini: etika odgovornosti. Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava, str. 141-157. Golubovi, Zagorka, Spasi, Ivana i Pavievi, ore (2003). Politika i svakodnevni ivot. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju Goodwin, Jeff (2001). No Other Way Out: States and Revolutionary Movements, 1945 1991. Cambridge: Cambridge University Press
Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

50

Golubovi, Zagorka (2007). Objektivistika ili subjektivistika kritika Otpora, u: Filozofija i drutvo, br. 1/2007. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, str. 215-220. Hirschman, Albert. O. (1999). Retorika reakcije, prev. Dubravka Hrastovec. Zagreb: Politika misao Kalyvas, Andreas (2008). Democracy and the Politics of the Extraordinary, Max Weber, Carl Schmitt, and Hannah Arendt. New York: Cambridge University Press Malii, Vesna (2004). San o Srbiji. Beograd: igoja tampa Molnar Aleksandar (2008). Oprotaj od prosvetiteljske ideje ustavotvorne skuptine. Beograd: Fabrika knjiga Molnar Aleksandar (2010). Sunce mita i dugaka senka Karla mita. Beograd: Slubeni glasnik Naumovi, Slobodan (2006). Otpor! kao postmoderni Faust : drutveni pokret novog tipa, tradicija prosveenog reformizma i izborna revolucija u Srbiji, u: Filozofija i drutvo, br. 3/2006. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, str. 147-194. Naumovi, Slobodan (2007). Da li je Faust bio Otpora?, u: Filozofija i drutvo, br. 3/2007. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, str. 117-146. Pavlovi, D./Antoni, S.(2007). Konsolidacija demokratskih ustanova u Srbiji posle 2000. godine. Beograd: Slubeni glasnik Perovi, Latinka (2006). Uvod: Zoran ini i srpsko drutvo, u: Perovi, Latinka (ur). Zoran ini: etika odgovornosti. Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava Pettee, Georg (1969). Revolution Typology and Process, u: Friedrich, Karl J. (ur). Revolution. No mos. New York: Atherton Press Podunavac, Milan (2006). Poredak, konstitucionalizam i demokratija. Beograd: igoja tampa Preuss, Urlich K. (1999). Constitutional Revolution. New Jersey: Humanity Press Ruso anak (1993). Drutveni ugovor, prevod, Tihomir Markovi, Radmilo Stojanovi, Mira Vukovi. Beograd: Filip Vinji Samardi, Slobodan (2008). Gradnja i razgradnja drave: Srbija u suoenju sa Evropom nakon okto bra 2000. Beograd: Filip Vinji Spasi, Ivana i Suboti, Milan (ur) (2001). R/evolucija i poredak. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju Tilly, Charles (1993). European Revolutions 14921992. Oxford: Blackwell Publishers Tismaneanu, Vladimir (ur) (1999). The revolutions of 1989. London: Routledge.

ore Pavievi peti oktobar: nedovrena revolucija

51

52

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

peti oktobar u kontekstu arenih revolucija

duaN SPaSOjeVI Fakultet politikih nauka, Beograd

uvod Predmet ovog rada je razmatranje petooktobarskih promena u Srbiji u kontekstu arenih revolucija i kroz teorijske matrice razvijene i adaptirane za razumevanje ovog politikog fenomena. Cilj rada je da ukae na najprimenjivije teorijske pristupe i da na osnovu njih pokae koje su najvanije karakteristike konkretnih arenih revolucija. Na osnovu toga emo razmatrati povezanost ovih sluajeva i njihov meusobni odnos. U radu koristimo pristup teorije aktera koji se fokusira na sam proces promene, ulogu elita i aktera, s neto naglaenijim strukturalnim elementima. Pri objanjavanju povezanosti arenih revolucija koristiemo Bejsingerov (Beissinger) pristup modularnih demokratskih revolucija. Pod arenim revolucijama (colour ili coloured revolutions)1 podrazumeva se niz promena reima u postkomunistikim drutvima koje su se odigrale u prvoj deceniji 21. veka. Ove promene usledile su nakon izbornih poraza hibridnih poluautoritarnih reima2, ali su bile iznuene i potvrene masovnim ulinim demonstracijama graana nakon to je u pitanje dovedeno priznavanje rezultata izbora. U najuem smislu, u arene revolucije svrstavamo promene u Srbiji (2000), Gruziji (2003) i Ukrajini (2004), dok se u vezu s njima (dodue iz razliitih razloga) esto dovode promene poput tulip revolution u Kirgistanu (2005) ili cedar revolution u Libanu (2005)3, ali i demokrat 2

Duan Spasojevi peti oktobar u kontekstu arenih revolucija

U strunoj literaturi i medijima se esto koristi i termin narandaste revolucije orange revolutions. Mekfaul navodi da se ravopravno koriste termini poluautoritarni reim i kompetitivni autoritarizam, te da postoji debata oko toga da li ovakav reim pogoduje ili oteava demokratizaciju (McFaul 2005, 7). Pavlovi i Antoni (2007, 78-82) razumeju izborni autoritarizam kao sistem u kome postoje izbori tokom kojih se ne potuju demokratska pravila Demokratske ustanove se koriste kao fasada (ibid. 82). Spisak povezanih revolucija ili drutvenih fenomena se svakodnevno poveava jer se know-how arenih revolucija sve vie primenjuje. Tako se, na primer, spominju i Green revolution (postizborna zbivanja u Iranu ), Jermenija (2008) ili itav niz pokuaja promena u Africi (Zimbabve) ili Aziji (Maldivi).
53

ske promene u Slovakoj (1998) i Hrvatskoj (1999/2000). Fokus ovoga rada bie na arenim revolucijama u uem smislu, ali emo posmatrati i sluajeve Slovake i Hrvatske kao prethodee i relevantne za razumevanje promena u Srbiji, Gruziji i Ukrajini. Razlog za ovakav izbor predstavlja relativna slinost ovih pet drutava u osnovnim socio-demografskim, ekonomskim, istorijskim i kulturnim karakteristikama, i njihov relativno slian spoljno-politiki poloaj. Pored toga, demokratski razvoj ovih pet zemalja nakon promena ukazuje na sline faze razvoja i probleme s kojima se suoavaju. Velike razlike u njihovim demokratskim performansama sugeriu da se ne smeju zanemariti i razlike koje postoje izmeu njih, a koje nisu male. Konano, povod za pisanje ovog rada (deset godina promena u Srbiji) favorizuje ovakav izbor uzorka za komparaciju Srbija se, kako po vremenu odigravanja promena, tako i po njihovoj uspenosti (posmatrano s desetogodinje distance) nalazi na sredini kontinuuma koji ini ovih 5 zemalja. Srbija, dakle, ima karakteristike koje je ine mnogo bliom Slovakoj i Hrvatskoj, ali i one koje je radije svrstavaju s Gruzijom i Ukrajinom. U tom smislu, ona je intencionalni, ali i analitiki fokus istraivanja.

spori i dugi pad berlinskog zida Iako je krajem devedestih godina Evropu zadesio neoekivani politiki zemljotres, njegovi rezultati se nisu svuda ravnomerno osetili. Od tridesetak zemalja, nastalih na istonoevropskom postkomunistikom prostoru, svega se njih desetak, jasno i od poetka, usmerilo ka relativno pravolinijskom razvoju i konsolidovanju demokratije. Skoro dve treine zemalja ulo je u procese transfromacije iz komunizma, ali bez jasnih naznaka o tipu reima kojem se tei, i najvei broj njih se nakon poetnih godina tranzicije nalazio u prelaznim zonama izmeu autoritarnih, poluautoritarnih i diskutabilnih minimalnih (izbornih) demokratija. Razlozi za ovakav razvoj dogaaja su viestruki. Mogu se uoiti tri grupe drava: one koje su nastale raspadom SSSR-a, drave bive Jugoslavije i preostale, mahom, centralnoevropske drave. Za prvu grupu zemalja se esto kae da su bile iznenaenje demokratizacijom odozgo, odnosno neoekivanom liberalizacijom koju je poeo da sprovodi Gorbaov, te da su u njima samima demokratski pokreti bili slabi i neorganizovani. Postjugoslovensku grupu s druge strane karakteriu krvavi meuetniki konflikti koji su omoguili da se komunistiki kolektivizam zameni nacionalistikim i da se demokratizacija odloi do reavanja nacionalnog pitanja. Trea grupa zemalja nije imala ovako fundamentalne probleme, ali se i u njima tranzicija nije odvijala na bezbolan nain i bez problema (npr. problemi s ruskom manjinom na Baltiku). Ovakva startna pozicija zemalja iz prve dve grupe dovela je do fenomena koji Diamandorus i Larebi nazivaju dvostepenom tranzicijom, to smatraju specifinou Jugoistone Evrope. Ovaj region se od ostalih (postkomunistikih) razlikuje po komparativno manjem uticaju civilnog drutva i organizovane opozicije u poslednjim godinama komunistike vlasti. Teza koju postavljaju Diamadoruos i Larebi (Diamandouros i Larrabee 2000, 48-49) kae da je taj nedostatak iskorien od strane elita prethodnog sistema koje su preuzele glavnu ulogu u inicijalnoj fazi tranzicije. Zbog
54

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

toga je promena u ovim zemljama izvrena tek u drugom izbornom talasu, sredinom devedesetih godina (autori primarno govore o Rumuniji i Bugarskoj), to je imalo za posledicu svojevrsnu dvostepenu tranziciju. Ovo nije bilo bez posledica za dalji razvoj, pa isti autori smatraju da je prvi stepen tranzicije iskorien da komunistika elita zauzme to bolja mesta u nastajuem sistemu, bilo kroz promenu politike partije, bilo kroz nezakonite privatizacije ili na neki trei nain. Iako je raspad Jugoslavije neto drugaije uticao na politike prilike u zemlji, i na naim prostorima se moe uoiti ova matrica i videti veliki uticaj stare nomenklature na tranzicione procese. Ova prednost se nije zasnivala samo na imovini, ve i infrastukturi, uticaju u drugim oblastima i privilegovanom poloaju u odnosu na medije i druge nominalno nezavisne aktere. U najkraem, Srbija, Gruzija i Ukrajina su se poetkom 2000. nalazile pod poluautoritarnom vlau tri mona lidera koji su karijere zapoeli kao kadrovi komunistikih partija Miloevia, evarnadzea i Kume. Iako su se u sve tri zemlje ve deset godina odravali viepartijski izbori, na njima se nisu potovala osnovna pravila demokratske igre poev od izbornih uslova koji su favorizovali vladajue partije, preko kampanja u kojima je opozicija bila u najmanju ruku hendikepirana, do samog prebrojavanja glasova i objavljivanja izbornih rezultata. U sve tri zemlje su ugroavana ljudska prava, ograniavana je sloboda medija i rad organizacija civilnog drutva. Srbija i Gruzija su imale i meunacionalne konflikte koji su im ugroavali teritorijalni integritet, dok je Ukrajina patila od regionalnih razlika i neintegrisanosti. Meutim, i u takvim nedemokratskim uslovima se pokazalo da su slobode osvojene padom komunizma (pre svega pravo glasa i politikog organizovanja) bile dovoljne da u specifinim okolnostima dovedu do ruenja starih reima.

gotovi su! od beograda do kijeva Zavrni in prve arene revolucije odigrao se na ulicama Beograda 5. oktobra 2000. godine4. Slobodan Miloevi je 24. septembra 2000. poraen na saveznim predsednikim izborima od Vojislava Kotunice, kandidata DOS-a, ali je odbio da prizna izborne rezultate. Ovakva situacija nije bila nepoznata graanima Srbije koji su se tokom zime 1996/97. tromesenim masovnim protestima izborili za priznavanje rezultata na lokalnim izborima. Meutim, sada je ulog bio mnogo vei, a kontekst drugaiji. Jo pre NATO bombardovanja Srbije, tokom 1998. a nakon uvoenja Zakona o medijima i Zakona o univerzitetu, poelo je stvaranje studentskog pokreta Otpor!, koji je nastao na osnovu iskustva brojnih studentskih pokreta i koji se prikljuio brojnim postojeim organizacijama civilnog drutva. Njegov cilj je bio dvostruk: da promovie izlazak na izbore putem kampanje Vreme je (istraivanja su pokazivala da je meu apstinentima vei deo glasaa opozicije) i da na sebe privue panju, ali i gnev Miloevievog reima (jedan od slogana Otpora bio je: Gotov je!). Takoe, veoma vaan deo bilo je i obezbeivanje potenog prebrojavanja glasova, pa je kroz CeSID stvorena masovna


Duan Spasojevi peti oktobar u kontekstu arenih revolucija

Revolucija u Srbiji nema ime po boji, ve se u domaoj literaturi naziva petooktobarska a u stranoj bager ili buldoer (buldoser) revolucija zbog korienja bagera ispred zgrade RTS-a.
55

56

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

mrea kontrolora izbora. Meutim, odluujui potez ostvaren je u politikoj areni za kandidata opozicije izabran je umereni nacionalista Vojislav Kotinica, za koga se verovalo da ima vee anse od tada nepopularnih i ranjivih Drakovia ili inia. Procena se pokazala ispravnom, pa je Kotunica pobedio Miloevia ve u prvom krugu. Meutim, i procena da Miloevi nee lako priznati porez je bila ispravna, pa je nakon serije manjih okupljanja irom Srbije, organizovan i veliki miting u Beogradu. Cilj mitinga je bio da se do tada nevienim brojem demonstranata (700 000) izvri vaninstitucionalni pritisak na Miloevia, a da se istovremeno umanji ansa da policija i vojska interveniu protiv demonstranata. Demonstranti su tokom 5. oktobra zauzeli zgrade Parlamenta, Radio-televizije Srbije i mnogih drugih institucija, pa je Miloevi (nakon to je bilo oigledno da ni policija ni vojska ne ele da reaguju) priznao izborni poraz. U narednim danima, ova pobeda se institucionalizovala osnivanjem prelazne vlade i zakazivanjem vanrednih parlamentarnih izbora za januar 2001, pa je bilo oigledno da e DOS i formalno preuzeti vlast u zemlji. Promene u Gruziji (rose revolution) odigrale su se u neto drugaijem ambijentu. Pre svega, u pitanju su bili parlamentarni izbori (novembar 2003) na kojima je evarnadze pokuao da krivotvori rezultate u korist svoje koalicije, kako bi i dalje ostao na vlasti. Meutim, okupljeni graani su zauzeli parlament tokom evarnadzeovog govora u njemu i primorali ga da kasnije i podnese ostavku i raspie predsednike i parlamentarne izbore. Revolucija je dobila ime po ruama koje su dobijali policajci i vojnici kao znak nenasilne prirode protesta i koje su nosili graani kada su upali u parlament. Pandan Otporu je bila Kmara ( dosta na gruzijskom), a za lidera opozicije se izborio Sakavili, iako je do tada bio samo jedan od nekoliko lidera. Sakavili je poetkom sledee godine izabran za predsednika Gruzije, a njegova partija je odnela pobedu na ponovljenim parlamentarnim izborima (mart 2004). Ukrajinski sluaj (ime je dobio po narandastoj boji opozicije koja je, opet, izabrana zbog dominantno narandaste boje lia tokom jeseni u Kijevu) bar je formalno sliniji Srbiji. Nakon drugog kruga predsednikih izbora (novembar 2005) Viktor Janukovi (kandidat koga je podravao Kuma) proglaen je pobednikom od strane Centralne izborne komisije, ali se zahvaljui velikom broju nezavisnih posmatraa izbora utvrdilo da je dolo do krae glasova. Opozicioni lideri, Viktor Juenko (kandidat za predsednika) i Julija Timoenko, pozvali su graane na generalni trajk i izneli zahtev za ponovnim brojanjem glasova. Pozornica Narandaste revolucije bio je Trg Maidan (Trg Nezavisnosti) u Kijevu gde su graani formirali protestni tab, tzv. grad od atora (tent city), a najvidljiviju ulogu imala je ukrajinska Pora ( Vreme je! na ukrajinskom; omladinska i studentska organizacija, inae podeljena u dve frakcije: Crnu, naklonjeniju civilnom sektoru, i utu, bliu politikim partijama). Protesti i trajkovi su se nedeljama odvijali irom Ukrajine pa je reim morao da popusti. Izborna komisija je proglasila da je nemogue ponovo prebrojati glasove, pa je drugi krug izbora ponovljen 26. decembra. Juenko je s 52% glasova izabran za novog predsednika.

karakteristike i preduslovi arenih revolucija Neke od karakteristika arenih revolucija su oigledne iz kratkih opisa samih dogaaja. Meutim, da bismo odgovorili na pitanja koja nas interesuju, moramo otkriti koje su najvanije zajednike karakteristike ovih promena, odnosno koji uslovi moraju biti ostvareni da bi dolo do promene. Majkl Mekfaul (McFaul 2005, 6) uoava etiri kljuna aspekta po kojima se ove revolucije razlikuju od drugih: 1) razlog za smenu reima bili su pokradeni izbori, a ne rat, ekonomska kriza ili meunarodni faktor; 2) opozicija je koristila vaninstitucionalna sredstva da bi zatitila postojei formalni demokratski poredak, a ne da bi izazvala stvaranje novih pravila igre; 3) u svakoj od zemalja su vladar i izaziva istovremeno tvrdili da imaju legitimitet; i 4) revolucionarna situacija je razreavana bez nasilja velikih razmera. Isti autor (McFaul 2005, 7-15) ukazuje na 7 preduslova koji su morali biti ostvareni kako bi uspeh opozicije bio mogu. Pre svega, vano je da je re o (1) poluautoritarnom, a ne autoritarnom reimu, jer u prvom sluaju reim ne kontrolie sve oblasti ivota i ostavlja prostor za organizovanje civilnog drutva i opozicije. U konkretnim sluajevima, kako je bilo rei o reimima izbornog autoritarizma, oni su svoj legitimitet traili kroz periodine i delimino slobodne izbore, to ne bi bio sluaj u istim autoritarnim sistemima. Zatim, vano je da ancient regime ima (2) nepopularnog lidera. Ovo je pre svega taktiki bitno jer se itava odgovornost svaljuje na lidera kao personifikaciju sistema, a ne na sistem koji je on stvorio. Trei uslov tie se (3) ujedinjenosti opozicije, to se pokazalo kljunim u Srbiji i Ukrajini, a neto manje u Gruziji jer su u pitanju bili parlamentarni izbori. Ujedinjenost opozicije je jasan recept za uspeh jo iz prvih godina tranzicije (jedna lista protiv komunista), ali i dugogodinji nedostini cilj za opoziciju u Srbiji. No, ne treba zaboraviti da ni 2000. ovaj uslov nije bio u potpunosti ispunjen Vuk Drakovi (SPO) je na izbore izaao samostalno, a Kotunicu i DOS nije podrao ni DPS Mila ukanovia, to je moglo doneti jo oko 100 000-200 000 glasova za DOS. Ipak, jedan deo njihovih glasaa je i pored formalne neujedinjenosti glasao za kandidata DOS-a. etvrti uslov je rezultat iskustva s lokalnih izbora 1996/97. u Srbiji i tie se stvaranja (4) mogunosti za nezavisno posmatranje izbora. U Srbiji je taj posao obavljao CeSID sa svojim posmatraima, u Ukrajini Komitet ukrajinskih glasaa (CVU) i Pora, dok je u Gruziji taj posao obavljala mrea NVO. Peti faktor predstavljali su (5) nezavisni mediji koji su stvarali paralelne javne sfere. Iako se njihova mo nije mogla meriti s dravnim medijima, glad za nezavisnim informacijama je omoguavala da mree lokalnih medija (poput ANEM-a) dobiju mnogo vei znaaj u kreireanju javnog mnjenja. U Gruziji i Ukrajini je u veoj meri korien i internet kao medij, mada je i u Srbiji bilo takve prakse (sajtovi poput b92 i freeserbia). Svakako najprepoznatljiviji element arenih revolucija bilo je (6) mobilisanje velikih masa. Iako su sve zemlje imale iskustva s masovnim demonstracijama, ove su imale nekoliko novih elemenata. Pre svega, akcenat je bio na nenasilnom okupljanju praenom razliitim neformalnim oblicima zabave (koncerti i performansi), na decentralizaciji ovakvih skupova, odnosno na inkluziji graana iz svih krajeva kada su se organizovali zavrni protestni skupovi. Iako je mobilizacija masa samorazumljiv koncept, u kontekstu
57

Duan Spasojevi peti oktobar u kontekstu arenih revolucija

izborne krae on postaje zanimljiv iz perspektive motivacije za kolektivno delovanje. Naime, ako su graani nezadovoljni reimom, trokovi pokuaja da se utie na reim u svakodnevnim situacijama su visoki. Meutim, kada reim naini izbornu krau, poveava se verovatnoa da se protesti organizuju, to umanjuje trokove uea u njima, a podie mogunost da se ostvari cilj (Tucker 2007, 537). Konano, nenasilni pristup je bio mogu zahvaljujui (7) podeli unutar snaga bezbednosti, kako to naziva Mekfaul, odnosno, njihovoj neodlunosti i nemotivisanosti da brane reim. Zanimljivo je da Mekfaul ne pominje ono to bi mogao biti uslov svih uslova i ime bi se spisak morao dopuniti re je (8) meunarodnoj politikoj, logistikoj i finansijskoj pomoi. Meunarodni uticaj imao je izuzetan znaaj, kako za obezbeivanje pomenutih 7 elemenata (npr. podrka nezavisnim medijima ili civilnom drutvu), tako i za stvaranje povoljne politike klime za promene. Meka mo kojom su zemlje EU i SAD-a (i pored negativnih sentimenata u vezi s raspadom Jugoslavije) uticale na sva postkomunistika drutva i pomo u tranzicionom periodu koju su dobile srednjoevropske zemlje, demonstrirali su jasan model razvoja kojem su se nadali graani Srbije, Gruzije i Ukrajine. Konano, spisak bi se mogao dopuniti i onim o emu Vajt (White 2009, 409-412) i Taker (Tucker 2007, 542-545) govore kao o presudnom faktoru (9) percepcijom korumpiranosti reima i mogunosti da se na njega utie. ini se da zahtevi za demokratizacijom nisu bili dovoljni da se srue pojedini reimi, ve da je njima trebalo dodati i zahteve za pravdom i potovanjem zakona. Takoe, uverenja da graani ne dobijaju nita od reima, niti da na njega nekako mogu uticati, snano su doprinela promenama.

Trei ili etvrti talas? U literaturi o promenama u Istonoj Evropi, a naroito kada je re o arenim revolucijama, esto se postavlja pitanje kojem talasu demokratizacije one pripadaju. Kako se talasi ne razlikuju samo po vremenu odigravanja ve i po karakteristikama, onda ovo pitanje postaje znaajno. Koncept je u politikologiju uveo Hantington smatrajui da je talas demokratizacije grupa tranzicija iz nedemokratskih u demokratske reime, koja nastupa u odreenom vremenskom periodu, a brojnou znaajno premauje istovremene tranzicije u suprotnom smeru (Hantington 2004,22). Prvi dugaki talas odnosi se na stare demokratije, drugi se vezuje za period nakon Drugog svetskog rata, dok trei talas zapoinje portugalskom tranzicijom (1974), obuhvatajui i postkomunistike zemlje (Hantington 2004, 23-25). U formalnom smislu postoji konsenzus da se radi o etvrtom talasu demokratizacije (Beyme, Krastev, McFaul), ali se javlja neslaganje oko njegovih osobina. Bajme smatra da se itava postkomunistika tranzicija mora svrstati u zaseban, etvrti talas, zbog istovremene borbe protiv diktature etatistikog socijalizma, protiv neefikasnog ekonomskog sistema i protiv dominacije jedne hegemonijalne sile (prema Pavlovi 2003, 65). Mekfaul (McFaul 2002, 213) arene revolucije svrstava zajedno s ostalim postkomunistikim promenama u etvrti talas promena reima, smatrajui da ovaj talas vodi i ka demokratijama i ka diktaturama, te da ga zbog toga ne treba zvati tala58

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Duan Spasojevi peti oktobar u kontekstu arenih revolucija

som demokratizacije. On, meutim, istie jo neke posebnosti promena u etvrtom talasu. Naime, dominantna teza u treem talasu demokratizacije bila je da nain promene reima utie na dalju demokratizaciju, te da je najpovoljniji model ugovorena (pacted) tranzicija do koje dolazi kada su snage pristalica i protivnika reima relativno ujednaene. Takva situacija favorizuje pregovore umesto sukoba i dovodi do stvaranja sistema s checks and balances to daje dobru osnovu za demokratski razvoj. Nasuprot ovom iskustvu, Mekfaul smatra da se u Istonoj Evropi demokratija najbolje razvila u zemljama u kojima je prednost bila na strani izazivaa demokratije nastaju u zemljama u kojima su demokrate imale veu snagu (McFaul 2002, 214). Ovo proizilazi iz injenice da se u postkomunistikim drutvima radi o fundamentalnijoj promeni drutva u odnosu na primere iz Latinske Amerike ili june Evrope. S druge strane, Krastev smatra da arene revolucije imaju vie zajednikog s revolucijama treeg talasa Latinske Amerike nego s plianim revolucijama u Istonoj Evropi. Naime, on tvrdi da su arene revolucije izraavale snanu elju za promenom, ali ne obavezno i elju za vie demokratije, a kamoli za vie kapitalizma (Krastev 2007, 237). Graani su, prema Krastevu, traili reviziju privatizacije, a ne vie privatizacije. Oni su se borili protiv korupcije, a ne protiv komunizma. Iako se s Krastevom moramo sloiti oko toga da su arene revolucije imale neke znaajne inovacije (pre svega percepciju o loe izvedenoj tranziciji) u odnosu na ostatak postkomunistikih revolucija, ini se da je argument o sekundarnosti politikih promena nasuprot ekonomskim zahtevima neutemeljen. Jasno je da se graani nisu borili protiv komunizma jer ga vie nije ni bilo, ali su, kako i sam Krastev zakljuuje, tvrdnje o krai, a ne o budunosti bile u srcu politikog diskursa (Krastev 2007, 237). Odbranu ukradenih glasova na izborima ipak moramo razumeti kao demokratski koncept, bez zanemarivanja injenice da se na izborima nije previe debatovalo o konkretnim planovima za budunost. Pozicija ovoga rada je da arene revolucije pripadaju etvrtom talasu promena reima, zajedno s drugim promenama u postkomunistikim drutvima. Promene koje su se u njima desile, direktna su posledica sloboda, osvojenih na poetku demokratske tranzicije s padom komunizma prava glasa i prava na politiko organizovanje. Iako se ove slobode od poetka nisu mogle koristiti u punom kapacitetu, njihovo postojanje je omoguilo da se doe do promena u tzv. drugom koraku. U tom smislu, unutar teorije aktera, kojom objanjavamo arene revolucije, posebno istiemo drutvene karakteristike kao znaajan element, a ne samo postavku scene, i to u dva osnovna pravca kroz formalno postojanje demokratskih institucija i kroz postojanje adekvatne drutvene strukture, odnosno komparativno visokog nivoa modernizacije i integrisanosti drutva u meunarodne tokove.

ima li drugih objanjenja za arene revolucije? U literaturi o demokratskim promenama i konsolidaciji preovlauju etiri kole ili pristupa (Pavlovi 2003, 65-70). Pored teorije politikih aktera, ije argumente smo do sada zastupali, tu su transnacionalne teorije, strukturne teorije i interaktivne teorije. Transnacionalne teorije zastupaju tezu da do promena dolazi pod uticajem iznenad59

nih i veoma znaajnih promena u meunarodnim odnosima, u relativno kratkom vremenskom periodu kada se domino efektom promene prenose iz zemlje u zemlju. Linc i Stepan o ovome govore kao o dominantnom duhu vremena Zeitgeist (Linz i Stepan 1996, 74). Iako se ne moe osporiti da je postojala meuzavisnost izmeu arenih revolucija, vremenska distanca izmeu njih je bila prevelika da se moe govoriti o domino ili snow-ball efektu. Blie istini je tvrdnja da su se revolucionari ugledali jedni na druge i saraivali. Druga, relativno uticajna tranzitoloka kola polazi od teze da drutva na odreenom nivou razvoja poveavaju anse za demokratske promene. Meutim, komparativna analiza drutveno-ekonomskih faktora ne pokazuje po emu bi Srbija, Ukrajina ili Gruzija bile razliite od drugih poluautoritarnih drava u kojima se nije dogodila revolucija. Takoe, ne postoje ni naroite slinosti izmeu Srbije, Gruzije i Ukrajine u vreme odvijanja promena. Slini rezultati dobijaju se ako se u obzir uzmu BDP, nejednakost u drutvu ili druge uobiajene karakteristike kojima merimo drutveno-ekonomske karakteristike (White 2009, 398-404). Meutim, strukturne teorije su mnogo valjanije za objanjavanje ansi odreenog drutva da ostvari demokratiju, nasuprot kritikovanom linearnom pristupu u odreivanju trenutka kada do prevrata zaista dolazi. Tako se Lipsetova ocena da to je nacija bogatija, ima vee anse da razvije demokratiju (Lipset 1959) pokazuje znaajnijom u daljem razvoju ovih drutava. Dalje, interaktivne teorije zahtevaju da se u obzir uzme mnogo vie fakora i njihova interakcija u konkretnom kontekstu. Kao takve, one nisu previe praktine za komparativne studije jer se same revolucije razumeju kao deo mnogo ireg konteksta. Naravno, ovaj pristup ne bi trebalo zanemariti u drugim istraivanjima petooktobarskih promena. Ukratko, teorija aktera ukazuje na najdistinktivnije karakteristike arenih revolucija, bar kada je o samim promenama re. Kada se razmatraju dalji dometi demokratija, strukturna teorija e biti od mnogo veeg znaaja.

Postoji li, dakle, veza izmeu arenih revolucija? Pre svega, na analitikom nivou, veza je oigledna. Re je specifinom modelu drutvenih promena, kada hibridni poluautoritarni sistemi bivaju svrgnuti s vlasti nakon izbornog poraza. Meutim, postoji li realna povezanost ova tri dogaaja? U javnom diskursu, a delimino i u naunim radovima postoji teza o tzv. izvozu revolucija, odnosno o profesionalnim revolucionarima koji uz podrku meunarodne zajednice (itati: Sjedinjenih Amerikih Drava) rue demokratski izabrane reime po svetu. Tako Lejn (Lane 2000, 116-117) smatra da su arene revolucije u stvari revolucionarni dravni udari u kojima opozicija, nemona da legalno pobedi vlast na izborima, organizuje podrku naroda putem masovnih medija uz neutemeljene optube da su izbori pokradeni. Zanimljivo je uoiti da Lejn ovu tvrdnju dokazuje preko izbora u Jermeniji (2008) dok se uopte ne obazire na sluajeve Srbije ili Ukrajine. Rasprostranjenost ove teze u razmevanju arenih revolucija nije, stoga, posledica njene utemeljenosti, ve injenice da ona odgovara skoro svim zainteresovanim politikim akterima. Snage staroga reima imaju izgovor da su bile svrgnute s vlasti od strane
60
Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

monih stranih sila, snage novog reima u tome vide uobiajenu meunarodnu saradnju i potvrdu svog demokratskog legitimiteta, izvoznici revolucija priliku da poboljaju svoj poloaj u odnosu na meunarodne donatore i priliku da naprave meunarodne karijere, a meunarodne organizacije i fondacije, koje su finansijski podravale aktere arenih revolucija, priliku da pokau svoju mo i da opravdaju svoje velike budete. Istina je, po naem sudu, neto drugaija. Iako se nijednog trenutka ne sme zanemariti znaaj meunarodne pomoi, najvei deo promene izvojevan je od strane domaih aktera i graana koje su oni motivisali prvo da glasaju, a onda i da te glasove odbrane na ulinim protestima. Ne postoji koliina novca i znanja koja moe da iznedri takav entuzijazam i kreativnost kakvu smo imali priliku da vidimo na ulicama Beograda ili Kijeva. Takoe, entuzijazam opozicionih aktera je bio ogroman i onda kada nije postojala tolika meunarodna pomo (npr. tokom graanskih protesta u Srbiji 1996/97). Korienje arenih simbola i zastava, mahanje gruzijskom zastavom u Kijevu, kao i gruba slinost u odvijanju dogaaja nisu dovoljni da objasne ta se zapravo desilo u Ukrajini, Gruziji ili Kirgistanu (Hill 2005, 3). Slian zakljuak formulisao je Vajthed jo 1986. izuavajui Latinsku Ameriku: U svim sluajevima koje smo razmatrali, unutranji faktor je imao primaran znaaj u odreivanju smera i ishoda tranzicije, dok je meunarodni faktor imao samo sekundarnu ulogu (prema Linz i Stepan 1996, 73). No izvoz revolucija ima utemeljenje u injenici da je konkretan know-how formulisan na izborima u Slovakoj i Hrvatskoj, a onda unapreen u srpskim uslovima za sluajeve da stari reim ne priznaje poraz. Ovaj know-how, zasnovan na strategiji za kreiranje 9 preduslova o kojima smo govorili, zapravo je najznaajnija veza izmeu arenih revolucija i prenoen je bogatom saradnjom, pre svega, nevladinog sektora (za detaljnije primere videti deo sa studijama sluaja u knjizi Reclaiming Democracy). Meutim, ni know-how nije univerzalni recept, ve se mora kontekstualizovati, a od kvaliteta kontekstualizacije zavisi (izmeu ostalog) i ishod promena. Slepa primena strategije u nekim drugim sluajevima poput Belorusije (u kojoj, po svemu sudei, nije dolo do izborne krae na nain na koji se ona desila u Ukrajini ili Gruziji) pokazuje da u pitanju nije arobni tapi demokratskih promena i da se one ne mogu tek tako uvoziti, niti izvoziti. Kako se objanjava povezanost ovih sluajeva? Ameriki sovjetolog Bejsinger (Beissinger) nudi koncept modularnih demokratskih revolucija pod kojim podrazumeva stvaranje modela rada (onoga to smo mi nazvali know-how) koji svojim uspehom slui za primer u drugim slinim sluajevima modularna akcija je akcija koja je u velikoj meri zasnovana na postojeem uspenom primeru (Beissinger 2007, 259 ). Transfer znanja od sluaja do sluaja vri se protokom informacija, ali i ljudi. Sa svakim ponavljanjem model se menja pod uticajem novih okolnosti, ali osnovni model arenih revolucija ima 6 osnovnih elemenata: 1) lairane izbore kao priliku za mobilizaciju; 2) meunarodnu pomo za razvoj lokalnih demokratskih pokreta; 3) omladinski pokret koji koristi nekonvencionalne protestne taktike pre izbora kako bi umanjio popularnost reima; 4) ujedinjenu opoziciju; 5) spoljni diplomatski pritisak i opseno posmatranje izbora; i 6) masovnu mobilizaciju nakon utvrivanja da su izbori lairani i korienje nenasilnih metoda (Beissinger 2007, 261).
61

Duan Spasojevi peti oktobar u kontekstu arenih revolucija

Bejsinger govori i o strukturalnim uslovima koji pospeuju dogaanje/irenje arenih revolucija istiui 7 faktora koji su do sada igrali znaajnu ulogu: 1) vrstu izbora (predsedniki su adekvatniji od parlamentarnih); 2) otvorenosti politikog sistema; 3) stepen razvoja visokog obrazovanja i postojanje velikog broj studenata; 4) protestnu tradiciju i mogunost da se mobiliu velike mase; 5) regionalne razlike unutar dominantne nacije i regionalnu ili lokalnu vlast u rukama opozicije; 6) oslabljene veze izmeu policije i reima; i 7) znaajno prisustvo meunarodnih NVO (Beissinger 2007, 272). Ovi uslovi mogu biti ostvareni u veoj ili manjoj meri, i od njih zavisi u kojoj zemlji e se bre i lake desiti promena. Kada postoji modul, njegov uticaj moe do odreene mere nadomestiti strukturalne nedostatke, omoguavajui grupama koje su u nepovoljnijem poloaju da sprovedu uspenu akciju pod uticajem prethodnog primera... sa svakim sledeim uspenim ponavljanjem, snaga primera raste poveavajui ansu da se akcija desi ili ak i da uspe (ibid). Meutim, iako postojanje modula moe nadomestiti strukturalne nedostatke u samom izvoenju promena, ovi nedostaci e se pokazati u procesima konsolidovanja demokratije (npr. Kirgistan). Kako i sam Bejsinger uvia, ovakva teorijska matrica moe biti zanimljiva i za one koji demokratskoj tranziciji i konsolidaciji pristupaju iz polja strukturnih teorija, tako i za one koji se fokusiraju na teorije aktera.

kuda dalje? Nakon Narandaste revolucije sve oi su s iekivanjem bile uprte u Belorusiju. Meutim, kako se tamo nakon izbora, manje-vie, nita nije desilo, tako se smanjio i sveopti medijsko-politiki entuzijazam za arene revolucije. Ipak, primeri irom sveta pokazuju da se logika arenih revolucija i dalje moe uspeno primenjivati, ako ne u revolucionarnim promenama, onda u promenama manjeg stepena, kao, na primer, u sluaju albanskog pokreta MJAFT!. Analitiki fokus se, s druge strane, pomera ka srednjeronim i dugoronim posledicama arenih revolucija, njihovoj komparaciji s promenama iz devedesetih godina, kao i uticaju koje e ovakav nain promene imati na drutva. Na primer, nasuprot oekivanom talasu graanske participacije nakon ovakvog iskustva, ini se da su takva oekivanja bila optimistina i da revolucionarni kompromisi i strukturalni elementi ipak postavljaju svoja ogranienja5. Isti oprez valja imati u procenjivanju mere do koje su graani podrali novoizabrane lidere, a koliko su glasali protiv starih, a naroito kada procenjujemo da li su se graani zaista opredelili za demokratiju, Zapad ili bilo koju drugu vrednost.

Za istraivanje na ovu temu videti veoma zanimljiv rad, Meirowitz i Tucker: Beyond the Coloured Revolutions: A Dynamic Model of Protest (http://homepages.nyu.edu/~jat7/Meirowitz_Tucker_ Protest.pdf).

62

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Saetak Tekst razmatra osnovne karakteristike arenih revolucija i mehanizme koji ih povezuju. U tekstu koristimo teoriju aktera s naglaenijim strukturalnim elementima i koncept modularnih demokratskih revolucija. Kljune rei: arene revolucije; postkomunizam; tranzicija; talasi demokratizacije; Srbija; Ukrajina; Gruzija.

CitiRana liteRatuRa
Beissinger, Mark (2007). Structure and Example in Modular Political Phenomena: The Diffusion of Bulldozer/Rose/Orange/Tulip Revolutions, u: Perspectives on Politics, Vol. 5/No. 2, str. 259-276. Diamandouros, Nikiforos i Stephen Larrabee (2000). Democratisation in South-Eastern Europe: Theoretical Considerations and Evolving Trends, u: Pridham, Geoffrey and Tom Gallagher (urednici). Experimenting with Democracy: Regime Change in the Balkans. London: Routledge, str. 24-64. Hill Fiona (2005). Beyond the Coloured Revolutions, keynote speech at Central Eurasia Studies Society 6th Annual Conference, September 30, Boston University (www.brookings.edu/views/papers/hillf/20050930.pdf - pristupljeno 18.9.2010.) Hantington, Semjuel (2004). Trei talas. Beograd: Stubovi kulture Krastev, Ivan (2007). Where Next or What Next?, u: Forbig, Joerg i Deme, Pavol (urednici). Reclai ming Democracy. Washington DC: The German Marshal Fund of the United States, str. 235-244. Lane, David (2009). Coloured Revolution as a Political Phenomenon, u: Journal of Communist Stu dies and Transition Politics, Volume 25, Issue 2 & 3, London: Rutledge, str. 113-135. Linz, Juan i Alfred Stepan (1996). Problems of Democratic Transition and Consolidation. Baltimore and London: John Hopkins University Press. Lipset, Seymour Martin (1959). Some Social Requisites of Democracy: Economic Development and Political Legitimacy, u: The American Political Science Review, Vol. 53, No. 1. (Mar., 1959), str. 69-105. McFaul, Michael (2002). The Fourth Wave of Democracy and Dictatorship, u: World Politics 54, str. 212-244. McFaul, Michael (2005). Transitions from Postcommunism, u: Journal of Democracy, Volume 16, Number 3, July 2005 Tucker A. Joshua (2007). Enough! Electoral Fraud, Collective Action Problems, and Post-Communist Colored Revolutions, u: Perspectives on Politics 5, str. 535-551. Pavlovi, Duan i Antoni, Slobodan (2007). Konsolidacija demokratskih ustanova u Srbiji posle 2000. godine. Beograd: Slubeni glasnik. Pavlovi, Vukain (2003). Drutveni pokreti i promene. Beograd: Udruenje za politike nauke Jugoslavije i Fakultet politikih nauka. White, Stephen (2009). Coloured Revolution : Is there a Pattern?, u: Journal of Communist Studies and Transition Politics, Volume 25, Issue 2 & 3 June 2009 , str. 396 - 412.

Duan Spasojevi peti oktobar u kontekstu arenih revolucija

63

64

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Predsednik republike, institucionalni dizajn i politiki feleri

duaN PaVlOVI I IVaN STaNOjeVI Fakultet politikih nauka, Beograd

1. uvod Institucija predsednika Republike u politikom sistemu Srbije postoji od 1990. godine kada je usvojen prvi postkomunistiki Ustav koji je u politiki ivot vratio viestranaki sistem. Ve prema prvim klasifikacijama, institucija predsednika Republike je proglaen za definiuu instituciju politikog sistema Srbije.1 Upravo zbog karakteristinog poloaja predsednika Republike, politiki sistem Srbije nazvan je polupredsedniki sistem ili semiprezidencijalizam (Basta-Posavec 1991, 111; Vasovi 1998, 116118; Vladisavljevi 2003; Orlovi 2008, 106). ini se da postoji saglasnost o tome kako semiprezidencijalizam u Srbiji funkcionie po principu alternacije (Orlovi 2008, 106). Naelno govorei, semiprezidencijalizam deluje tako da se predsednik, ako iza sebe ima skuptinsku veinu, ponaa kao superpredsednik i moe da se mea u proces formulisanja i sprovoenja javnih politika. Ako se, meutim, formira skuptinska veina koja ne podrava predsednika, predsednik mora da se povue. Tada se on ponaa vie kao ceremonijalni predsednik (Lijphart 2003, 156). Oba pravila potvrena su u Srbiji. Prvo su potvrdila dva mandata Slobodana Miloevia (19901997) i drugi mandat Borisa Tadia (koji je zapoeo u februaru 2008); drugo pravilo potvruju periodi u kojima su predsednici bili Milan Milutinovi (19982003) i Boris Tadi u prvom mandatu (20042007). U ovom tekstu elimo da objasnimo na koji nain institucionalni dizajn polupredsednikog sistema stvara suboptimalne politike ishode (suboptimal policy outcomes). Uoavamo dva vana felera institucionalnog dizajna. Prvo, predsednik se esto mea


Duan Pavlovi i Ivan Stanojevi Predsednik republike, institucionalni dizajn i politiki feleri

Pre toga, prema Ustavu Socijalistike Repubike Srbije iz 1974. godine, postojala je funkcija predsednika Predsednitva Srbije.
65

u voenje javne politike, iako za to nema ustavnih ovlaenja. Drugo, kada iza sebe ima skuptinsku veinu, predsednik bira slabog premijera to slabi vladu i njene kapacitete za voenje javne politike. Tree, injenica da se predsednik Republike bira na neposrednim izborima podstie predsednike kandidate da daju nerealna politika obeanja, tj. obeanja koja esto ne mogu da ispune. Time se glasai navode da veruju kako predsednik moe da ostvari ono to obea, zbog ega pogreno glasaju. Kako emo pokazati kasnije u tekstu, predsednik esto nije u stanju da ispuni izborna obeanja ni kada iza sebe ima skuptinsku veinu, a naroito kada je nema. Navedeni feleri bie predmet ovog teksta. Tekst je organizovan na sledei nain: najpre u odeljku 2 iznosimo svoje opte stanovite o tome emu slue demokratske politike ustanove, a potom teorijsku paradigmu koju upotrebljavamo (novi institucionalizam u politikoj nauci); u odeljcima 3 i 4 ire opisujemo felere institucionalnog dizajna i iznosimo primere koji potkrepljuju nae objanjenje; u odeljku 5 govorimo o agregaciji preferencija; odeljak 6 zakljuuje tekst.

2. Teorijski okvir Polazimo od stanovita da vlada nastaje sa svrhom da zajednici obezbedi ona dobra i usluge koje slobodno trite nije u stanju da obezbedi ili ih obezbeuje neefikasno. Takva dobra nazivamo javnim dobrima. Da bi to bilo mogue, izvrna vlast mora da zna ta graani ele, odnosno ta su njihove preferencije. Smatramo da svaki oblik politikog poretka mora da omogui odgovor na sledea pitanja: koji je kvalitet i karakter javnih dobara koja zajednica eli, koliko i kako zajednica eli za njih da plati, i u kakvim se zakonskim okvirima vlada kree kada ih obezbeuje. Kljuno obeleje demokratije jeste da na ta pitanja odgovore daju sami graani (Mueller 1996, 101). Demokratske ustanove, prema tome, slue da bi se kroz njih otkrile drutvene preferencije, a potom one zadovoljile javnom politikom. Slede dva zakljuka: prvo, ako je cilj demokratske vlade da obezbedi javna dobra, koja trite obezbeuje neefikasno, ili ih uopte ne obezbeuje, onda same demokratske ustanove moraju biti ureene tako da takva dobra obezbeuju na efikasniji nain; drugo, ako je karakteristika demokratske vlade da javnu politiku vodi na osnovu drutvenih preferencija, onda demokratske ustanove moraju da budu dizajnirane (ureene) na takav nain da omoguavaju to verniju transformaciju pojedinanih u drutvene preferencije. Smatramo da sadanje politiko institucionalno ureenje u Srbiji, pogotovo ustanova predsednika Republike, predstavlja prepreku jednom i drugom. Teorijska paradigma koju upotrebljavamo ovom prilikom, jeste novi institucionalizam u politikoj nauci. Preciznije reeno, upotrebljavamo jednu od verzija novog institucionalizma pod nazivom empirijski institucionalizam (Peters 2005, 87105). Za empirijski institucionalizam je vano da ustanovi da li postoji sposobnost ili efikasnost politikih ustanova da proizvode javnu politku. Javna politika, po tom gleditu, sutinski zavisi od institucionalnog dizajna. Empirijski institucionalizam tvrdi da se ekonomski ishodi ili ekonomska politika menjaju ukoliko se promeni institucionalno ureenje. Empirijski institucionalizam, prema tome, ima
66

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

jedinstveno stanovite o promeni ustanova koje nije karakteristino za sve podvrste novog institucionalizma. Po tom stanovitu, ustanove je mogue relativno lako menjati nameravanim odlukama pojedinaca (Peters 2005, 101). Meutim, polupredsedniki sistem u Srbiji postoji od 1990. godine, a mi tvrdimo da se od tada on nije sutinski promenio.2 Empirijski institucionalizam ne moe da odgovori na pitanje zbog ega se politike ustanove u Srbiji nisu sutinski promenile dvadeset godina posle prvog viestranakog ustava Srbije. Tim pitanjem se mi, meutim, neemo ni baviti u ovom tekstu.3 Sve to ovde tvrdimo jeste da promenom institucionalnog dizajna moe da doe do promene u voenju javne politike.

3. Feleri institucionalnog dizajna Naa glavna teza je da je polupredsedniki sistem neefikasan jer ne omoguava efikasnu alokaciju resursa, vodi do suboptimalnih javnih politika, i ne omoguava verno otkrivanje drutvenih preferencija. Tvrdimo da sistem funkcionie neefikasno kada predsednik ima podrku skuptinske veine, a da uvek funkcionie neefikasno kada se radi o otkrivanju drutvenih preferencija. Najpre razmatramo predsednikovu tendenciju meanja u voenje javne politike, tj. u politika pitanja. To se deava kada predsednik ima podrku skuptinske veine. (U sluajevima kada iza predsednika ne stoji skuptinska veina, on se retko mea u javnu politiku koja u potpunosti pripada vladi.) Evo nekoliko primera. Vlada Mirka Cvetkovia formirana je 2008. glasovima skuptinske veine koja podrava i predsednika Republike Borisa Tadia. Svojim odlukama o formiranju Saveta za nacionalnu bezbednost4 i Nacionalnog saveta za infrastrukturu5, Vlada Srbije formalizovala je uticaj predsednika na formiranje javnih politika. Ovakve odluke problematine su iz dva razloga: prvo zato to Ustav Republike Srbije iz 2006. godine ne dozvoljava predsedniku Republike da bude izabran na drugu javnu funkciju (lan 115), a drugo zato to predsednik na taj nain izlazi iz domena svojih ustavnih nadlenosti. Odlukom o formiranju Saveta za nacionalnu bezbednost poverena je dunost predsedniku da saziva sednice, predsedava, utvruje dnevni red (zajedno s predsednikom Vlade) i potpisuje akta koja usvaja Savet (lan 4). italac bi mogao pomisliti da je lanstvo predsednika u Savetu za nacionalnu bezbednost opravdano, s obzirom na njegovu ustavnu dunost da komanduje Vojskom (lan 112, stav 2). Meutim, u delokrugu Saveta nalaze se i oblasti unutranjih poslova i obavetajnih slubi, u kojima predsednik Srbije nema nadlenosti, za razliku od predsednika Sjedinjenih Amerikih Drava, koji ima neophodne nadlenosti da upravlja savetom slinog formata.
2   5

Duan Pavlovi i Ivan Stanojevi Predsednik republike, institucionalni dizajn i politiki feleri

Promenu institucija ne treba meati s politikom koju vodi dananji predsednik, promenjenom u odnosu na politiku predsednika Republike iz devedesetih godina. Za taj zadatak bi bila prigodnija druga vrsta institucionalizma istorijski institucionalizam (Peters 2005; Pierson 2000; 2004). http://www.srbija.gov.rs/vesti/dokumenti_sekcija.php?id=68196 (Pristupljeno 9. septembra 2010.) Na internet stranici Vlade Republike Srbije nema dokumenta o osnivanju Saveta, ali je osnivanje propraeno u medijima i predsednik Republike na svojoj internet stranici izdaje saoptenja o radu Saveta. http://www.predsednik.rs/mwc/default.asp?c=301500&g=20080827234116&lng=lat&hs 1=0 (Pristupljeno 9. septembra 2010.)
67

 

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2010&mm=08&dd=05&nav_id=450036 (Pristupljeno 6. septembra 2010.) http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/340851/Tadi+kritikovao+rad+ministara.html (Pristupljeno 6. septembra 2010.)

68

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

lanstvo predsednika u Nacionalnom savetu za infrastrukturu predstavlja jo upadljiviji primer pokuaja formalizacije uticaja predsednika Republike na rad Vlade po pitanjima koja se ne nalaze u opisu njegovih ustavnih nadlenosti. Tako se predsednik kroz predsedavanje Savetom bavi izdvajanjem budetskih sredstava za izgradnju saobraajnica i planiranjem infrastrukturnih projekata. Sledei primer pokazuje kako predsednik pokazuje javnosti da je odluan u nameri da se bavi infrastrukturom. Decembra 2009. godine Boris Tadi je izjavio da svoju budunost i svoj kredibilitet vezuje za izgradnju autoputa K10. Da je predsednik ozbiljan u svojoj nameri, pokazuju njegove iznenadne posete gradilitima u narednim mesecima. Tako je tokom avgusta 2010. godine, obilazei gradilita, davao izjave o rokovima izgradnje puteva i mostova, kao i o daljim planovima za infrastrukturne projekte, iako je to u nadlenosti Ministarstva za infrastrukturu. Pored toga je graditeljima irom Srbije poruio da e narednih meseci dolaziti u nenajavljene posete kako bi proverio dinamiku radova na kapitalnim infrastrukturnim projektima6, kao da ih je on tu zaposlio. Drastiniji primer predsednikovog meanja u voenje javne politike je Tadiev odnos prema ministrima. Decembra 2009. godine izjavio je kako ni svi ministri, ni predsednici optina ne rade dovoljno dobro, ali nije hteo javno da kae na koga misli, jer daje ansu ljudima da se poprave7. Predsednik govori kao da ima ustavne nadlenosti da zameni ministre i predsednike optina koji po njegovom miljenju ne rade dobro. Slinu izjavu predsednik daje i u novembru 2010. godine kada najavljuje rekonstrukciju vlade. Da bi se razumeo znaaj navedenih primera, potrebno je da naglasiti kako, za razliku od nekih politikih sistema u kojima je predsednik centralna figura izvrne vlasti (Lijphart 2003, 154), predsednik Srbije nema nikakva politika ovlaenja. Po Ustavu Srbije (lan 112), predsednik nema ustavne nadlenosti za voenje politike (jer one pripadaju Vladi Srbije; lan 123, taka 1), a naroito nadlenost da smenjuje ministre. U najveem broju sluajeva, predsednik Republike ne kri Ustav direktno, jer ne postoje njegove formalne odluke koje se odnose na javnu politiku, a koje je Vlada obavezna da sledi. Umesto toga, predsednik svoj uticaj vri stranakim kanalima, pretei ministrima iz svoje stranke da im sledi kazna gubitka radnog mesta, jer on moe da ih smeni kao predsednik stranke, a ne kao predsednik Republike. Takav spoljni uticaj na ministre izmeta politiku odgovornost iz Vlade u prostor koji nije regulisan Ustavom. Naime, ukoliko Vlada ili neko ministarstvo pone da donosi politiki tetne odluke, skuptina ih moe pozvati na politiku odgovornost pre isteka mandata (lan 124 i 130). Meutim, ukoliko su Vlada ili ministar doneli neku odluku pod predsednikovim uticajem, pritiskom ili pretnjom predsednik ne moe biti pozvan na politiku odgovornost, jer je prema Ustavu on odgovoran samo pravno, a ne i politiki (lan 118). Odsustvo politike odgovornosti inae je esta pojava kod isto predsednikih sistema (Linz 1994; Vladisavljevi 2003, 10), ali neki sistemi imaju mehanizme kojima ograniavaju

Duan Pavlovi i Ivan Stanojevi Predsednik republike, institucionalni dizajn i politiki feleri

predsednikov politiki uticaj pre isteka mandata.8 U Srbiji ne postoji takav institucionalni mehanizam. Da bi predsednik bio smenjen, potrebno je da proe pet godina. Sve to dovodi do jednog poremeenog stanja u kome u pojedinim politikim pitanjima nije mogue locirati politiku odgovornost, to uveava neizvesnost i nepredvidljivost politikog procesa, to moe da ima negativne posledice po ekonomsku politiku. Prekoraenje nadlenosti nije rtvovano za efikasnije voenje javne politike. To je otuda to se predsednik ne mea ba uvek u voenje politike. Naime, on se esto mea, ali esto proputa da kae bilo ta o nekom vanom politikom pitanju. To ima negativne posledice po funkcionisanje Vlade jer predsednik predlae premijera i ima presudnu re prilikom izbora veine ministara i rezultira odsustvom liderstva u Vladi. Uzroke institucionalizacije Vlade bez vostva vidimo u institucionalnom dizajnu9, odnosno u injenici da se predsednik Republike nekada mea, a nekada ne mea u pitanja javne politike. Tvrdimo da je ovakvo reenje prouzrokovano upravo injenicom da se predsednik nalazi u lagodnoj poziciji u kojoj se mea u pitanja javne politike kada to nae za shodno. Da bi to bilo mogue, predsednik na mesto premijera bira politiki bezbojnu linost koja moda ima administrativne, ali nikakve liderske sposobnosti ili politiku harizmu neophodnu za voenje Vlade i sprovoenje politike. Liderstvo bi, umesto premijera, trebalo da obezbedi predsednik Republike. Meutim, upravo tu nastaje problem, jer osim u nekim sluajevima, predsednik zapravo nema interesa da se kontinuirano i sistematski bavi voenjem politike. Pored spoljne politike, koju vodi preko ministra spoljnih poslova, koji mu je faktiki lino odgovoran (za ta takoe nema ustavnog osnova), predsednik se ponekad oglaava kada se radi o nekom vruem politikom pitanju, ili, to je ei sluaj, kada Vlada zapadne u orsokak, tj. kada ne moe da donese odluku. Meanje se dogaa esto upravo zbog toga to u Vladi ne postoji politiko vostvo. Evo jednog primera za takvu vrstu meanja. Kada je Savez vojvoanskih Maara (SVM) uskratio podrku Vladi pri izglasavanju budeta za 2010. godinu, najavljeno je preispitivanje odnosa u vladajuoj koaliciji. Naime, budet je usvojen uz pomo glasova tri poslanika koji ne pripadaju vladajuoj veini. Bilo je oekivano da e saradnja izmeu SVM-a i Vlade Mirka Cvetkovia biti okonana. Sukob se iz Narodne skuptine preneo i na lokalni nivo gde je sprovedena odmazda Demokratske stranke. Odbornici DS-a poeli su da preglasavaju koalicione partnere iz SVM-a i time ih naterali da se povuku iz lokalne vlasti u Subotici. Da stvari ne bi izmakle kontroli, umeao se predsednik Srbije Boris Tadi, koji je na sastanku s predsednikom SVM-a Itvanom Pastorom dogovorio nastavak strateke saradnje, uprkos aktuelnim problemima koji su se deavali u lokalu i u prolosti.10
U SAD, recimo, izbori za Kongres i Senat dolaze na polovini predsednikovog mandata, ime birai imaju ansu da kazne predsednika za politiku kojom nisu zadovoljni. To se u SAD desilo 1994, 2006 i 2010. To se deava kao pravilo, jer izbori za Kongres i Senat dolaze uvek tano na polovini predsednikovog mandata koji traje paran broj godina. U Srbiji, za razliku od toga, to ponekad moe, a ponekad ne mora btii sluaj, jer mandat predsednika traje pet, a mandat Skuptine etiri godine.  Oni dodue ne moraju da se nalaze iskljuivo u institucionalnom dizajnu. Recimo, za vreme Vlade Vojislava Kotunice, feudalizacija je uspostavljena kao posledica odsustva vizije premijera (koji je bio zainteresovan iskljuivo za kosovsko pitanje, a manje za sva ostala). 10 http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=03&dd=08&nav_id=416349 (Pristupljeno 6. septembra 2010.)


69

4. Institucionalno ureenje i promene u ishodima javnih politika Vlada u kojoj nema lidera, implicitno alje signal da nema legitimitet, a odsustvo legitimiteta slabi njen kapacitet za sprovoenje u delo javnih politika. Najreitiji primer je sveobuhvatna reforma propisa (popularno nazvana SRP) koju je Vlada pokuala da sprovede 2009/2010. godine. Cilj reforme bio je da se umanje tetni efekti administracije po poslovanje preduzea. Predvieno je uklanjanje propisa koji nepotrebno podiu trokove poslovanja, ime se vri neefikasna alokacija resursa. Kada je polovinom 2010. godine radna grupa saoptila da je uspela da ukloni tek treinu nepotrebnih propisa, videlo se da su glavna prepreka sama ministarstva u Vladi. Jedan od lanova radne grupe izjavio je: Plan reforme propisa nije realizovan i apelujem na nadlene da im ovaj projekat bude prioritet. ini se da se reforme ne sprovode konzistentno i da sva ministarstva i nadleni ne dele isti entuzijazam za popravljanje privrednog ambijenta (Politika, 14. jul 2010, str. 11). Situacija je zaista bila apsurdna: sama Vlada nije sposobna da reformie sopstvene resore! To je, izmeu ostalog, zato to se onaj ko ima najvie legitimiteta za reformu predsednik Republike time ne bavi. S druge strane, oni koji treba time da se bave premijer i ministarka za to nemaju legitimitet. Odsustvo lidera u Vladi i spremnost Vlade da vodi politiku za koju je dobila mandat na izborima, posledica je injenice da predsednik za premijera bira bezbojnu politiku linost. To je mogue upravo kada predsednik ima podrku skuptinske veine. Kada do toga ne bi dolazilo? Kada institucija predsednika ne bi bila politiki atraktivna. Zamislite alternativno institucionalno ureenje u kojem bi predsednik bio biran u Skuptini. Tada bi njegova pozicija i ponaanje bili drugaiji. U tom sluaju on ne bi mogao da ima uticaj na predsednika Vlade, ali to je jo vanije za mesto predsednika ne bi se borile znaajne politike linosti. Poto predsednik Republike (kada iza sebe ima skuptinsku veinu) sastavlja najvei deo Vlade, on namerno bira slabe (nesamostalne) premijere i ministre finansija kako bi na njih mogao da vri uticaj, ne bi li sauvao koaliciju. Da je ustavna pozicija predsednika ceremonijalna (kao, recimo, u Nemakoj, Maarskoj ili Italiji), lideri stranaka se ne bi takmiili za jednu tako beznaajnu poziciju, ve bi se borili za mesto premijera, a onda bi se liderstvo u stranci preselilo u liderstvo u Vladi (kao u Velikoj Britaniji, Australiji, Italiji, ekoj, Slovakoj ili Izraelu). Poto to nije sluaj, lider stranke svoju harizmu nosi u kancelariju predsednika Republike iz koje je povremeno koristi za voenje politike. 5. Neposredni izbori i nerealna obeanja kandidata Druga tvrdnja koju iznosimo u ovom tekstu, jeste da neposredni izbori za predsednika Republike spreavaju verno identifikovanje drutvenih preferencija. Dizajn je felerian jer, ukoliko se izbori za Skuptinu i predsednika Republike odravaju u isto vreme, rezultat mogu da budu dve suprotstavljene drutvene preferencije. To se, recimo, dogodilo na izborima 24. septembra 2000. godine. Na parlamentarnim dobijena je jedna veina, a na predsednikim druga. U Skuptini SRJ veinu je dobila koalicija SPS/SDP. Meutim, njen kandidat na izborima je izgubio. Poto je odmah nakon izbora nastupila vanredna situacija, taj nesklad je ubrzo bio otklonjen vanustavnim putem.
70

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Duan Pavlovi i Ivan Stanojevi Predsednik republike, institucionalni dizajn i politiki feleri

Iako predsednik nema nadlenost da vodi politiku, kandidati za predsednika u izbornoj kampanji neprekidno daju upravo politika obeanja. Oni tokom kampanja po pravilu nude politike programe koji moda nee moi da se sprovedu u delo. To je pogubno u oba sluaja. Kada izabrani predsednik iza sebe ima skuptinsku veinu, feler se pojavljuje u obliku neefikasne vlade. Stvar je jo gora ako te veine nema, jer se ponaanje kandidata na izborima ne menja u zavisnosti od toga da li kandidat pretpostavlja da e imati skuptinsku veinu; on u oba sluaja nudi politika obeanja koja moda nee moi da ostvari. Na primer, Boris Tadi je u izbornoj kampanji za predsednika 2004. godine obeavao izgradnju institucija, stabilnost u zemlji, obezbeivanje novih radnih mesta, reavanje konkretnih problema s kojima sa suoavaju graani.11 Kandidat Bogoljub Kari je iao jo dalje, obeavajui da e s preduzea skinuti lance i katance, da e Kragujevac biti srpska prestonica u kojoj e biti Vlada Srbije i cela administracija12, da e zabraniti uvoz zelene salate13, kao i da e uposliti Srbiju14. Najdalje je otiao kandidat DSS-a, Dragan Marianin, koji je obeao da e, ako bude bio izabran, preispitati 80 spornih sluajeva privatizovanih preduzea iz perioda 20012004. godine. Da bi se zaista videlo da izborna kampanja za direktno izabranog predsednika u polupredsednikom sistemu podstie kandidate da daju nerealna obeanja, potrebno je da se navede ta je od svojih obeanja ostvario Boris Tadi. On je u periodu 20042007. bio predsednik koji iza sebe nije imao skuptinsku veinu i podrku u Vladi, a od maja 2007. god. iza sebe je imao znaajnu skuptinsku podrku i direktan uticaj na veinu u Vladi. Ni pre, ni posle maja 2007. godine Boris Tadi nije uspeo da ostvari nita od onog to je obeao u izbornoj kampanji 2004. godine. Izgradnja novih institucija (Poverenik za informacije, Zatitnik graana, Agencija za borbu protiv korupcije, Komisija za zatitu konkurencije, Dravna revizorska institucija, itd.) za vreme predsednikovanja Borisa Tadia ila je veoma sporo. Do kraja 2010. godine nijedna od institucija tzv. etvrte grane vlasti nije uspela da dobije znaajnija ovlaenja za kontrolu nad izvrnom vlau. Boris Tadi se nije meao u njihovu izgradnju, niti se trudio da ih zatiti od estih sabotaa skuptinske veine u koju spada stranka iji je predsednik. Boris Tadi takoe nije uradio mnogo po pitanju bezbednosti. Kada je 22. februara 2008. godine spaljena zgrada Amerike ambasade u Beogradu, Boris Tadi se nalazio u Rumuniji, umesto da obezbeuje stabilnost u zemlji, koju je obeao u izbornoj kampanji. Stopa nezaposlenosti smanjena je u periodu 2004 2010, ali je nejasno ta je Boris Tadi uradio da bi se to dogodilo. Izuzev angaovanja oko interventnog uvoza gasa u januaru 2009. godine, nije poznato da je Boris Tadi reio, kao predsednik, makar jedan konkretan problem s kojim se suoavaju graani. Sve to, razume se, ne znai da je Boris Tadi lo ovek, ili da ga ne zanimaju politika pitanja. Stvar je u institucionalnom dizajnu, a ne u pojedincu. Neposredni izbori za predsednika Republike jednostavno podstiu kandidate da tokom kampanje daju obeanja koja ne mogu da ostvare i koja ne spadaju u ovlaenja predsednika Republike. To kod biraa stvara iskrivljenu sliku o tome kako predsednik Republike ima mnogo
 12  

http://www.b92.net/specijal/izbori2004/vesti.php?start=440& (Pristupljeno 6. septembra 2010.) http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=142182 (Pristupljeno 6. septembra 2010.) http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=142491 (Pristupljeno 6. septembra 2010.) http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=143175 (Pristupljeno 6. septembra 2010.)
71

vie politike moi od one koju zaista ima, i zavodi birae da pogreno daju svoj glas. Time se pojedinane preferencije iskrivljeno trasformiu u drutvene preferencije, ime se stvara politiki feler. 6. Zakljuak U odeljcima 35 videli smo kako postojee institucionalno ureenje stvara politike felere i vodi do suboptimalnih politika. Kako smo nagovestili u odeljku 2, mi prihvatamo institucionalno objanjenje po kome suboptimalnost javnih politika proizilazi iz ustanova koje stvaraju te politike. Naglasili smo da institucionalno objanjenje mora da zadovolji empirijski uslov: ako promenimo ustanove, promenie se i ishodi politikog procesa. To proizilazi iz nae analize: ako bi predsednik bio ceremonijalna figura (koja ne bi bila birana na neposrednim izborima), predsednik se vie ne bi meao u rad vlade, a vlada bi dobila istinskog lidera koji bi zbog svoje pozicije morao da se bavi svim politikim i ekonomskim pitanjima. Alternativno, slian ishod bi se dobio ako bi se uveo isti predsedniki sistem (kao u SAD), a ukinula institucija vlade. Saetak Tekst pokuava da ustanovi ekonomsku neefikasnost politikih institucija u Srbiji. Glavni predmet analize je institucija predsednika Republike, tj. polupredsedniki reim u Srbiji ustanovljen 1990. godine. Teorijska paradigma koja se u tekstu koristi je empirijski institucionalizam. Kljune rei: institucionalni dizajn; institucionalizam; empirijski institucionalizam; predsednik republike; ekonomska efikasnost.

CitiRana liteRatuRa
Basta-Posavec, Lidija R. (1991). Ustavna demokratija i (ne)demokratska konstitucija drutva Srbija pod ustavom od 1990, u: Nakarada, R., Basta-Posavec, L. R., Samardi, S. (priredili) Raspad Jugo slavije produetak ili kraj agonije. Beograd: Institut za evropske studije. Mueller, Dennis C. (1996). Constitutional Democracy. Cambridge: Cambridge University Press. Lijphart, Arend (2003). Modeli demokratije. Oblici i uinak vlade u trideset est zemalja. Beograd: Slubeni list, Podgorica: CID Linz, Juan J. (1994). Presidential or Parliamentary Democracy: Does it make a difference?, u: Linz, Juan J. & Valenzuela, Arturo [eds.] The Failure of Preseidential Democracy. Vol. 1. Baltimore: The Johns Hopkins University, str. 387. Orlovi, Slavia (2008). Politiki ivot Srbije izmeu partokratije i demokratije. Beograd: Slubeni glasnik. Orlovi, Slavia (2009). Predsednik po volji graana, a ne skuptine, u Politika, od 1. februara 2009. god. Peters, Guy (2005). The New Institutionalism in Political Science. London & Newyork: Continuum. Pierson, Paul (2000). Increasing Returns, Path Dependence, and the Study of Politics, u: American Political Science Review, Vol. 94, no. 2 June 2000, str. 251-267. Pierson, Paul (2004). Politics in Time. Princeton University Press. Vladisavljevi, Neboja (2003). Sistemi sa neposredno izabranim predsednikom, naslee starog reima i novi ustav, u: Prizma (septembar 2003), Beograd: CLDS, str. 924.
72
Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

proputena prilika: deset godina ekonomske tranzicije u srbiji

MIrOSlaV PrOkOPIjeVI Institut za evropske studije, Beograd

1. uvod Kada je tim Centra za slobodno trite (CST), koji sam predvodio, procenjivao dvogodinji bilans reforme u Srbiji od promena 2000. do oktobra 2002, doli smo do zakljuka da je reforma vie nego mrava i da je pomenuti period u pogledu reformi stoga proputena prilika (Prokopijevi, red, 2002). Do tog zakljuka doli smo na osnovu procene dve stvari. Prvo, koji reformski zahvati su sprovedeni, koji su u toku ili su najavljeni. Drugo, u kojoj meri je vlada proreformska i da li ima anse da pojaa reforme u nastavku mandata ili da je nasledi neka vlada koja bi sprovela reformu. U pogledu prvog, doli smo do zakljuka da nikakva dublja i konzistentnija reforma nije u toku ni u izgledu. Izgledi za veliko spremanje su proputeni zato to ono nije poelo odmah posle formiranja vlade, 22. januara 2001. Nekih reformi je bilo, ali su one bile parcijalne, esto meusobno nekonzistentne, a itavi delovi drave i poslovnog okruenja bili su netaknuti reformom. U vezi s drugim, na politikoj sceni nije bilo organizovane stranke koja bi dolaskom na vlast pojaala reforme. Opoziciju DOS-u inile su stranke starog reima, tako da je o njihovom reformskom potencijalu bilo iluzorno i razmiljati. Zato je generalni zakljuak nae studije bio da su prve dve godine reformi proputena prilika, da odsustvo dubljih reformi znai da e se ulaganja i stope rasta smanjiti poto se iscrpu efekti ukidanja sankcija, dobijenih donacija i troenja privatizacionih prihoda. Naa studija je dobila znaajnu medijsku panju, ali je naila na potpuno odbijanje vlasti, meunarodnih organizacija i ogromne veine ekonomista i drugih strunjaka. Sasvim suprotno nalazima nae studije, miljenje domaih strunjaka i novinara o srpskim reformama bilo je od pozitivnog do ushieno pozitivnog, a takav stav su podravale meunarodne organizacije jer je on pokazivao i njihovo navodno veliko postignue u spoljanjoj podrci reformi. Mnogi su vie nego skromne reforme novih srp73

Miroslav Prokopijevi proputena prilika: deset godina ekonomske tranzicije u srbiji

To je bilo preovlaujue miljenje ne samo u studijama iz prvih godina reformi (npr. Stamenkovi 2003, EBRD 2004), nego i u tampi, npr. dnevnici Novosti ili Politika, nedeljnici Ekonomist i NIN. Za retke protrine zahteve za reformom u ranom periodu posle promena, up. Stojanovi 2002. Up. Arandarenko 2008, estovi i Wes 2009. Kritiniji nego ranije su postali i meunarodni forumi, up. European Commission 2009, FIC 2009. Retki su koji jo uvek zaobilaze istinu, up. Bonjak 2008.

74

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

skih vlasti nazivali najboljim u istonoj Evropi.1 Zato je razumljivo da su ti strunjaci nau studiju zvali preteranom, hiperkritikom, a bilo je ak i jedno miljenje da je naa studija proputena prilika. Odbijanje je jo blaga re za reakciju na koju je naa studija naila, prava bi bila zgraanje. Osam godina posle te procene CST-a, nova procena ne bi bila razliita. Jedina razlika je u tome to je tim CST-a u to vreme bio upadljivo usamljen sa svojom dijagnozom, dok je danas naa tadanja dijagnoza postala veinsko miljenje i meu strunjacima, stranim investitorima, a dobrim delom je prihvaena i kod meunarodnih organizacija, pa ak i u izvetajima tela EU o stanju u Srbiji.2 Vlada i reimski krugovi indirektno pokazuju da je dijagnoza o proputenoj prilici bila tana, jer je danas (sredina 2010) upravo vlada glavni protagonista pronalaenja novog modela razvoja. Za novim modelom, naravno, ne bi bilo potrebe da stari nije pretrpeo krah. tavie, rana procena CST-a je u meuvremenu postala i glavni ton pisanja o Srbiji u domaim medijima: Za neto vie od mesec obeleiemo deceniju od demokratskih promena u Srbiji. Oekivanja su izneverena, poverenje izigrano, obeanje pogaeno. Sistem koji je navodno sruen 5. oktobra, nikada nije demontiran. Poluge vlasti su netaknute: drava je partijska, tajne slube su van kontrole i u slubi pojedinaca, javna preduzea i dalje slue da se partije namiruju iz njih, a vrhuka se uglavnom bogati. I danas se sve zasniva na presudnom uticaju jedne linosti Konstanta srpskog drutva je neprekidni rat koji drava vodi protiv svog stanovnitva; aparat i administracija u kojoj se savetnici mnoe prostom deobom, razne agencije se multiplikuju, takse i porezi bujaju, partokratska podela kolaa iskljuuje sve koji nisu nosioci neke partijske knjiice. Graani postoje radi dravne administracije Sagovornici Blica nedelje sloni su u oceni da su ove demokratske godine uglavnom protraene. (Blic 2010, 4) Tako je vreme dalo za pravo saradnicima CST-a, a ne autorima udvarakih ili blago kritikih pristupa. U Srbiji je u ovih deset godina dolo do parcijalnih ekonomskih reformi, a i ekonomske prilike 2010. za prosenog graanina su neto bolje nego 2000. Ali ono to je proputeno da se uradi, jeste duboka, konzistentna i brza reforma. Da je obavljena, ona bi Srbiju promovisala u tridesetak zemalja u svetu koje su najprivlanije za ulaganja i time bi osigurala ekonomsku perspektivu zemlje. Jedna od posledica takve reforme bila bi i da bi promene uinila nepovratnim, to bi onemoguilo povratak na stari reim pre 2000. Naalost, takve reforme nije bilo i Srbija je stoga posle deset godina jo uvek na poetku jedne ozbiljne reforme. Usled toga je njen ekonomski poloaj slab, ekonomske perspektive mrave, a rizik povratka na staro jo uvek visok. Takva situacija odvraa ulaganja, poskupljuje cenu kapitala, smanjuje broj radnih mesta i visinu nadnica, usled ega je rast usporen, a za graane je to izgubljeno vreme. Osim toga, usvojena reenja su stvorila neke privredne neravnotee koje su dugorono neodrive, usled

ega e u godinama koje slede morati da se dese neke vee promene. Videemo kasnije da su one ve zapoele. U ovome to sledi najpre u napraviti (I) pregled osnovnih reformskih koraka i navesti njihovu procenu. Potom u govoriti o posledicama takvih reformi za razvoj (II). Na kraju u govoriti o izgledima za naredni period (III). 2. Priroda i pregled reformi Zemlje jugoistone Evrope3 (JIE) generalno karakterie mala sklonost institucionalnim reformama, nerazvijenost, loe demografske tendencije i sklonost preteranoj potronji. Mala sklonost reformama vidi se u niskom stepenu reformi vezanih za trinu privredu i vladavinu prava. Taj problem je nasleen iz dalje i blie prolosti, usled ega su ove zemlje privredno nerazvijene. Kao rezultat, ove zemlje su rangirane ispod 50 mesta od priblino 160 zemalja sveta, koliko ih na rangiranjima obino ima. Rangiranja se obavljaju prema ekonomskim slobodama, institucionalnim reformama, nivou korupcije, konkurentnosti ili kvalitetu poslovnog okruenja.4 Nerazvijenost zemalja JIE rezultat je niskog nivoa ekonomskih sloboda i skromnog nivoa vladavine prava. Demografske tendencije su nepovoljne, sve zemlje JIE imaju niske stope raanja i populacioni pad. Niske stope raanja zemlje JIE dele sa zapadnoevropskim zemljama, ali u zapadnoj Evropi se pad populacije ublaava useljavanjem, dok su zemlje JIE zemlje emigracije, to dodatno smanjuje njihove populacije i stvara demografske, socijalne, ekonomske i politike probleme. Iako su siromane, s averzijom prema reformama, zemlje JIE karakterie tenja da troe vie nego to stvaraju, usled ega imaju visok nivo duga, inflaciju, visoke deficite budeta, trgovinskog bilansa i tekueg rauna. Naravno, zemlje JIE nisu meusobno sline kao jaje jajetu, nego imaju i neke vane razlike, koje se tiu tradicije, istorije, geografskog poloaja, nivoa razvoja, tipa ustanova, meunarodnog poloaja, makroekonomskih pozicija, itd. Zemlje JIE dele zajedniku istoriju jer su od kraja II svetskog rata do 1989. bile pod komunistikim reimom. Tek s padom komunizma zemlje JIE su povratile slobodu i stekle mogunost izbora. Padom komunizma one su ule u tranziciju od komunizma ka trinoj demokratiji.5 Odluka o (ne)reformskoj opciji u Srbiji pala je u vreme kada je do promene dolo poetkom oktobra 2000. esto se kae da je to bio 5. bez 6. oktobra. To bi znailo da je dolo do personalne smene, ali ne i do dubinske promene reima. Naputene su neke politike prethodnog reima, ali ne i sama priroda reima. Takva vrsta politike promene je donela neke politike i ekonomske promene. Naputene su ratne politike vani i istrebljivanje politikih protivnika unutra, proklamovana je spoljnopolitika ori 

Miroslav Prokopijevi proputena prilika: deset godina ekonomske tranzicije u srbiji

Pod zemljama jugoistone Evrope ovde se podrazumevaju Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Rumunija i Srbija. Videti godinja rangiranja zemalja prema ekonomskim slobodama (rade ih Heritage Foundation, Fraser Institute, Freedom House), poslovnom okruenju (program Doing business Svetske banke), konkurentnosti zemalja (World Economic Forum), korupciji (Transparency International). Pod tranzicijom se ovde podrazumeva prelaz od komunistike diktature, vladavine jedne stranke i planske privrede, ka demokratiji, nekom obliku vladavine prava i trinoj privredi. Vie o tome u: Transition, Prokopijevi (2001)
75

jentacija ka Evropskoj uniji, deklarisane su elje da se obave neke ekonomske i druge reforme. Ali nije bilo nikakve ideje o brzoj, dubokoj i konzistentnoj promeni itavog reima, koji bi, od vrlo manjkave i slabe demokratije, nikakve vladavine prava i meovite administrativno-trine privrede, bio preveden u reim demokratije, vladavine prava i trine privrede. Prodemokratske snage su smatrale da raniji poredak i nije bio toliko lo, koliko su loe bile politike koje su voene. Tvrdnja novih vlasti o pogrenosti politika prethodnog reima je tana, ali ne i tvrdnja o prirodi tog reima. Nove vlasti nisu shvatale da pravila igre odreuju i njene rezultate. Odluka da promene budu bez estog oktobra, znaila je pobedu linije manjeg otpora. Ogromna veina lidera DOS-a bila je zadojena nacionalizmom ili socijalizmom (veina i jednim i drugim), njoj demokratija i trina privreda u okvirima vladavine prava nikada i nisu bile pravi cilj. I da je neto vie znala o tome, a nije, to bi bila politiki bolnija, a time i skuplja opcija. Veina graana je bila protiv Miloevia, bilo zato to su je njegove politike svalile u bedu i meunarodnu izolaciju ili zato to nije postigao obeani cilj nacionalnog ujedinjenja u dravi koja je vea od Srbije, ali veina biraa nije bila i za dubinske promene u drutvu, posebno ne za protrine promene u okviru vladavine prava. Graani su saodgovorni to nije bilo dubljih i brih promena, ali glavni deo odgovornosti te vrste ipak je na politikoj eliti, koja je pre graana morala da zna da su mogunosti starog reima vrlo ograniene. Zapad je obeavao pomo (donacije) i integraciju zemlje u svet, posle promene politika prethodnog reima. Manevarski prostor Zapada ovde nije bio veliki. Ako je usled politika prethodnog reima nametao kaznene mere, promena politike je morala da se nagradi. Malo ko bi razumeo da je Zapad tada rekao da e biti pomoi i reintegracije u svet samo ako bude dubokih reformi. Sem toga, Zapadu je bilo vanije da se Slobodan Miloevi i drugi optueni pred meunarodnim Tribunalom u Hagu suoe s pravdom, nego da u Srbiji bude reformi. Te okolnosti i personalno-politike podele meu liderima DOS-a dalje su smanjivale ionako skroman reformski potencijal novih vlasti. S takvom koncepcijom promena i okolnostima trasiran je i dalji put. ansa za brze, duboke reforme postoji samo na poetku. Posle nekog vremena nakon promena obnove se interesne grupe. Ako nema brze i duboke reforme na poetku, najbolje to se kasnije moe oekivati je mrcvarea reforma koja se obavlja po sistemu malo napred, malo nazad. Preutna pretpostavka vlasti u ekonomskoj sferi bila je da su dublje ekonomske reforme nepotrebne, jer novac pristie, a standard raste i bez njih. U to su spadale doznake stanovnitvu, donacije, prihodi od privatizacije i druga ulaganja. Da bi vlada uveala raspoloiva sredstva, prihvatila je prodaju jednog broja firmi, tj. vrlo parcijalnu privatizaciju. A da bi privatizacija mogla da se obavi, bile su potrebne funkcionalne banke i drugi delovi finansijskog trita. Tako je i dolo do iznuene reforme bankarskog sektora. Na tritu Srbije ponovo su se posle dugog vremena pojavile banke koje su nudile standardne bankarske usluge. Reforma bankarskog sistema je bila najbolji deo reformi, ali ne zato to je bila protrina i dobro izvedena, nego zato to ozbiljnih reformi u drugim sektorima nije bilo. Nedostaci bankarske reforme su u pravnom statusu banaka (strane banke su naterane da postanu domae banke sa stranim kapitalom), ulazak na trite bio je teak i regulisan, umesto slobodan, banke su bile privilegovani akteri finanansijskog trita (tzv. bankocentrinost sistema). Izvrena je
76

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Miroslav Prokopijevi proputena prilika: deset godina ekonomske tranzicije u srbiji

izvesna liberalizacija trita osiguranja, blaga liberalizacija deviznog reima, monetarna politika je postala restriktivnija nego devedesetih, ali ne i dovoljno restriktivna, pa se godinja stopa inflacije posle 2001. kretala izmeu 6% i 18%, to je inilo da Srbija ostane jedna od nekoliko zemalja s najveom inflacijom u Evropi. Berza u Beogradu ponovo je poela da radi 1989, mada se dugo na njoj trgovalo uglavnom novanim zapisima. Tek s poetkom privatizacije posle 2001. na berzi se pojavljuju akcije firmi, dunike hartije, itd. Derivata i drugih instrumenata ni danas nema. Osnovni nedostaci berzanskog trita su slabe ustanove, nepouzdani izvetaji, skupa i preregulisana trgovina, nametanje poslova, visoki porezi na kapitalnu dobit. Retke su firme, ijim akcijama se trguje na berzi, koje isplauju dividende, a i kada se to ini, dividende su simboline, obino 12% vrednosti akcije u tom trenutku.6 Veinski vlasnici i menaderi firmi tuneliu dobit u svoje depove, ostalim vlasnicima lano prikazuju bilanse i time ih pljakaju. Sem slabe regulacije, to je jedan od osnovnih razloga zamiranja finansijskog trita. Sve to je bilo u najboljem delu reformi, privatizaciji, svelo se na prodaju firmi ili dobara koja su se mogli prodati. Ostali delovi privatizacije nisu obavljeni uopte ili je to uraeno samo u vrlo ogranienoj meri. Tako nije bilo restitucije jer su vlasti oito smatrale da im je to samo troak. Vie glasova bi izgubili nego dobili, a i restitucija bi pojela privatizacione prihode, koji se onda ne bi mogli koristiti za populistike svrhe. Likvidacija kroz steaj je vrlo ogranieno koriena, jer su oni koji rade u takvim firmama imali iluziju da su zaposleni i bilo bi politiki opasno da s nekoliko desetina hiljada poveaju ionako ogromnu armiju nezaposlenih. Novoosnovanih firmi posle 2000. je malo, proseno tek desetak hiljada godinje, viestruko manje nego u vreme Vlade Ante Markovia. Greenfield ulaganja u Srbiji su bila mala, esto samo oko 5% ukupnih DSU, to je pre svega rezultat loeg poslovnog okruenja. Javni sektor je ostao ogroman, neefikasan i nereformisan. Nije bilo ozbiljnijeg pokuaja reforme zdravstva, obrazovanja, javnih komunalnih preduzea, penzija, generalno javnih finansija. Tabela 1: Makroekonomska kretanja u Srbiji 20002010.
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 BDP, mild. USD 8,7 11,4 15,1 19,7 23,7 25,3 29,6 40,4 50,1 41,3 Rast BDP-a 5,3 5,6 3,9 2,4 8,3 5,6 5,2 6,9 5,5 -3,0 Inflacija, % 112,0 40,7 14,8 7,6 13,7 17,7 6,6 10,1 6,8 8,4 Dinar/Evro 59,7 59,7 61,5 68,3 79,1 85,5 79,0 79,2 88,6 95,9 Tekui raun,% -1,8 -2,5 -8,3 -7,2 -12,1 -8,7 -10,1 -17,2 -17,8 -6,3 DSU, % od BDP-a 0,6 1,4 3,1 6,9 4,1 6,1 14,4 6,2 5,3 4,2 Deviz. rezerve 0,52 1,2 2,3 3,5 4,2 5,8 11,9 14,2 11,5 11,4 Javni dug 212,5 102,3 81,2 77,3 65,2 56,1 42,6 33,3 31,6 33,1 Spoljni dug 152,2 98,8 67,1 62,4 54,3 64,1 63,3 60,2 63,6 72,0 Priv. spoljni dug 23,5 18,2 16,1 15,9 18,6 25,0 37,7 42,5 45,0 49,2
Izvor: SZ Srbije, Kvartalni monitor i Narodna banka Srbije. BDP i devizne rezerve u milijardama USD. Rast BDP-a, tekui raun, DSU, javni, spoljni i privatni spoljni dug u % od BDP-a. Inflacija u procentima, kurs u dinarima.

Pojedinac ima samo dva motiva da kupi akciju neke firme jedan je dividenda, a drugi rast vrednosti akcije. Ako nema ni jednog ni drugog, nema motiva za kupovinu.
77

2. Posledice Posledice ovakve koncepcije promena iz 2000. bile su mnoge i dalekosene. Prvo, zadrana su ista osnovna pravila igre. ak je zadran i stari ustav sve do 2006. Nije bilo politika koje karakteriu prekid sa starim reimom, kao to su lustracija, denacionalizacija, rehabilitacija rtava i osuda glavnih protagonista komunistikog reima. Drugo, nastavljene su ranije politike nacionalizma, koji vodi loim odnosima sa susedima i
78

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Privredni rast u periodu 20002008. bio je visok, a prosena viegodinja stopa rasta iznosila je izmeu 5% i 6%, zavisno od izvora, a 20002010. oko 4,6%. (Za osnovne pokazatelje videti Tabelu 1.) To je mnoge navelo na zakljuak da je brz privredni rast mogu i bez ozbiljnijih privrednih reformi, koje bi znaajnije podigle nivo privrednih sloboda. Previdelo se da je rast bio povoljniji nego to su svojstva poretka koji ga je stvorio. Naravno, nema naina da zemlje niskih privrednih sloboda dugorono belee visoke stope rasta. Ipak, ogromna veina elite, ekonomista i graana gajila je zabludu da je brz razvoj mogu bez veih privrednih sloboda usled interesa, predrasuda, loeg obrazovanja i ignorisanja valjane analize. Sticaj okolnosti je pomogao da se zabluda uvrsti, a ovde u navesti neke najvanije. Prvo, prelazak s ratne na mirnodopsku politiku uvek donosi nagli rast ulaganja i standarda. To se deavalo u mnogim afrikim i azijskim zemljama, u Bosni i Hrvatskoj, pa se to desilo i u Srbiji prelaskom iz devedesetih u prvu deceniju 21.veka. Do toga dolazi zbog smanjivanja izdataka za ratne, a poveanja za mirnodopske svrhe. Mnogi koji su oklevali da ulau prethodnih ratnih godina, kreu s ulaganjima u mirnodopskim i stabilnijim prilikama. Ali, kako to pokazuju primeri iz sveta, a i iz okruenja, takav rast je brz, ali ne traje dugo. Drugo, ve je pomenut laki novac iz donacija, privatizacionih prihoda, opratanja dugova, transfera. On je umanjio ionako skroman reformski refleks i pojaao iluziju da moe biti boljeg ivota bez reformi, ali je naglo poveao dohotke i ulaganja. Prosena nadnica je od 60 krajem 2000. skoila na 450 sredinom 2008. Meutim, sredinom 2010. je pala na 320 , s tendencijom daljeg pada. Tree, period 20002008. bio je period prosperiteta u svetu, direktna strana ulaganja su dostizala i 1400 milijardi godinje, dok su dolaskom krize 20082010. pala na 500600 milijardi . U takvoj situaciji Srbija je do 2008. dobila mnogo vie stranih ulaganja nego to bi to bio sluaj da je taj period u svetu karakterisala recesija. Svako razuman je mogao znati da tako povoljan sticaj okolnosti ne moe trajati zauvek. Ali politike elite i vlada nisu mnogo ni razmiljali o tome. Oni su se preputali oportunizmu. A on je nalagao da se izbegnu bol i trokovi reformi, a uiva u trenutnoj potronji i kupovini socijalnog mira. Pogodnosti su koriene odmah, a problemima, koji e se pojaviti, bavie se neke druge, budue vlade. Demokratija je poznata po tome to podstie oportunizam i krakorone na raun dugoronih ciljeva. Neizgraenost kontrolnih ustanova, dominacija predrasuda u preovlaujuim shvatanjima i loe obrazovanje elite samo su mogli da podstaknu pogrena i dugorono neodriva reenja. Svaki izbor ima svoju cenu, pa tako i ovaj koji se ticao razvoja posle promena iz 2000.

Zapadom, socijalizma i populizma u ekonomiji. One su imale blae oblike u odnosu na Miloeviev reim. Sve vanije interesne grupe starog reima su preivele, ukljuujui i one oko neefikasnih firmi, prevelike drave, tajnih policija, pa ak i kriminalaca. etvrto, poboljanje standarda nije bilo noeno prvenstveno reformisanom privredom i sistemom, nego privremenim lakim novcem (donacije, privatizacioni prihodi, jeftini krediti, doznake). Vladajua klasa se prepustila bogaenju kroz korupciju, tako da je Srbija ostala zemlja kriminala i korupcije, kao u vreme starog reima. Ovakva koncepcija promena 2000. obojila je prirodu i ograniila domet moguih rezultata. U politici nije bilo jasne orijentacije, ve su vrlo brzo rehabilitovani mnogi kadrovi kljunih stranaka starog reima, koji se ne samo vraaju u politiki ivot, nego i postaju koalicioni partneri novim vlastima. Nepostojanje jasne unutranje vizije vodilo je problemima i u spoljnoj politici. Umesto orijentacije na evroatlantske integracije, promovisana je politika jednako dobrih odnosa s EU, Rusijom, Kinom pa ak i nesvrstanim zemljama. Po sebi je jasno da se neke od tih politika meusobno iskljuuju. U ekonomskoj sferi dolazi do nekih vanih promena, ali ni ovde se ne menjaju kljune konture pravila igre. Ovakva vrlo krnja reforma, kojom su politiari radili samo ono to im kupuje vreme na vlasti, dovela je do nekih velikih problema, ije posledice i danas traju. Prodaja firmi je privukla u zemlju znaajna devizna sredstva, ija je velika ponuda dovodila ili do usporenog pada vrednosti dinara (u odnosu na inflaciju) ili ak do rasta vrednosti dinara u odnosu na evro i druge vodee valute. U periodu 20012008. inflacija je kumulativno iznosila 118 procentnih poena, dok je u istom periodu dinar pao prema evru samo za 48%, to znai da je evro snano devalvirao u Srbiji. U nekim godinama, posebno 20052007, dinar je i nominalno i realno rastao u odnosu na evro. Posledica ovakve monetarne politike je bio veliki rast kupovne moi u Srbiji, to je za rezultat imalo nagli skok ivotnog standarda. Izgledalo je da su vlasti u Srbiji izbegle reforme i troak koji one iziskuju, a dobile su enormni rast standarda. To je bila dvostruka dobitna (eng. winwin) kombinacija, ali je problem to je takav model dugorono neodriv. Vetaki visok standard je poveao tranju, posebno uvozne robe, dok je izvoz bio destimulisan. Usled toga je dolo do velikog rasta trgovinskog i deficita tekueg rauna. Domaa industrija se gasila i u 2010. je za treinu manja od one iz poslednjih godina starog reima. Dravne slube su se namnoile, to je povealo teret graanima i privredi. Pokrivenost uvoza izvozom je pala ispod 50%, a deficit tekueg rauna u nekim godinama je prelazio 10% i pribliavao se 20% od BDP-a. Visoke deficite je bilo potrebno finansirati. Dok je u periodu 20002008. bilo privatizacionih prihoda, donacija i visokih transfera, to su bili izvori finansiranja spoljanjih deficita. Ali kada su donacije presahnule, a privatizacioni prihodi se smanjili, jedini nain da se nau nedostajua sredstva od sredine 2008, moglo je biti zaduivanje. Zato je zaduivanje naglo poraslo poslednjih godina. Ipak, to nije jedina opcija za situaciju kada se troi vie nego to se zarauje, usled ega rastu deficiti. U svetlu visoke dravne potronje ima nekoliko reenja za njeno saniranje. Opcije su: 1) vea strana ulaganja, 2) vee zaduivanje, 3) nominalno smanjivanje nadnica i ostalih dravnih izdataka, 4) obaranje vrednosti dinara, ili 5) administrativne mere, poput visokih carina, rigidnih vancarinskih barijera.
79

Miroslav Prokopijevi proputena prilika: deset godina ekonomske tranzicije u srbiji

4. Izgledi Pogledajmo ta bi podrazumevale pojedine opcije, kakve su njihove posledice i kolika je verovatnoa da im se pribegne. 1) Znaajnije poveanje stranih ulaganja trebalo bi da obavi vie funkcija: da povea dohodak, produktivnost, izvoz i javne prihode, ali i da donese devize za pokrivanje dugova. Ono, meutim, nije mogue bez dublje i opsenije reforme drave i poslovnog okruenja. Takva reforma nije verovatna zato to su protiv nje i veina biraa i kompletna politika elita. Birai su protiv dubljih reformi zato to moraju platiti cenu pre nego to stignu pogodnosti od reformi. U cenu spadaju: poetna otputanja, prekvalifikacije, dui i kvalitetniji rad, snanija konkurencija, smanjivanje mogunosti za korupciju, gubitak privilegija. U pogodnosti spadaju: vea ulaganja, vie radnih mesta, vie nadnice i bri rast produktivnosti i dohotka, ali pogodnosti dolaze tek kasnije, posle reforme. Politika elita u nereformskom dranju veine biraa ima alibi, ali ne i opravdanje za svoj antireformski stav. Odsustvo ak i skromnih reformi dovodi do pada Srbije na rang listama zemalja prema konkurentnosti, ekonomskim slobodama, korupciji, itd. Do toga dolazi zato to u Srbiji poslednjih godina reformi nema, pa je druge zemlje pretiu i sa skromnim reformama. 2) Ako deficiti ne mogu da se pokriju veom ekonomskom aktivnou, postoji mogunost zaduivanja. Meutim, kreditni rejting Srbije je relativno nizak (B s tendencijom pada), to onemoguava zaduivanje na komercijalnom tritu, pa su preostali krediti netrinih fondova (MMF, Svetska banka, EBRD) i krediti nekih drava (Rusija, Kina). To je dovelo do ubrzanog zaduivanja, iji je rast 20082010. bio znaajno bri od rasta BDP-a. Spoljanji javni dug je krajem juna 2010. dostigao 36%, a ukupan spoljni dug 80% BDP-a. Brzo zaduivanje ili pad dinara7 bi ubrzo doveli Srbiju u duniku krizu. Zato se novim zaduivanjem ne mogu finansirati budui spoljnotrgovinski i deficit tekueg rauna. 3) Jedna od mogunosti je smanjivanje dravnih izdataka u procentualnom iznosu od BDP-a i u nominalnom iznosu za korisnike. To je ekonomski dobar korak, ali mu vlasti pribegavaju samo u ekstremnim okolnostima. Tako su neke zemlje EU (npr. Maarska, Letonija, Grka, Rumunija, panija, Velika Britanija) pribegle merama tednje, posle ekscesne potronje. Politiari ne vole ove mere jer zbog njih gube popularnost. Korisnici su vrlo osetljivi na smanjivanje dohotka i transfera i lako okreu lea vladi i organizuju politike proteste. Zato se tamo gde je mogue, tj. gde postoji nacionalna valuta, obino pribegava drugom reenju, a to je inflacija. 4) Kada su druge opcije skuplje, inflacija je mogue reenje. Inflaciju kao poslednju instancu kontrole trokova uhodale su mnoge, posebno junoevropske, istonoevropske ili latinoamerike zemlje. Kada dravne nadnice i penzije odu iznad ravnotenog nivoa usled populizma politiara ili delovanja interesnih grupa, ekscesna potronja podie inflaciju, a ova onda smanjuje penzije i plate. To reenje je praktikovano u biv

Ako bi dinar pao za treinu u odnosu na evro i druge valute, spoljni javni dug bi skoio na 48%, a ukupni dug na 107% od BDP-a.

80

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

oj Jugoslaviji, a poslednjih decenija i u Srbiji. Obaranje vrednosti dinara prema drugim valutama dovodi do pada uvoza i rasta izvoza, ime se smanjuju oba spoljna deficita. Ali ono ima i neke vrlo negativne posledice. Prvo, pad dinara donosi nii standard graanima Srbije. To ne smanjuje samo njihovu kupovnu mo, nego i politiku podrku strankama na vlasti. Drugo, pad domae tranje ne pogaa samo uvoznike, nego i domae robe i usluge. Nia kupovna mo utie i na manju tranju domaih roba, usled ega raste recesioni pritisak. Tree, svaki znaajniji pad dinara u odnosu na evro i druge valute dovodi do rasta inflacije, koja je ionako visoka sve vreme posle 2000. Evro je rezervna valuta u Srbiji prema kojoj svi obavljaju obraune. etvrto, via inflacija iziskuje vie kamatne stope, to poskupljuje kredite, smanjuje ulaganja, poveava nezaposlenost i obara dohodak i standard. Peto, korisnici kredita u Srbiji, denominovanih u stabilnim valutama, sve tee servisiraju dugove. Iznos dugova, koje klijenti u Srbiji ne mogu da serivisiraju, dostigao je 20% u junu 2010. To je veliko optereenje za banke, neke e to potopiti. Propast banaka bi pogodila i tedie i privredu, to bi dovelo do velike nestabilnosti. 5) Administrativne mere ne bi reile problem, ve bi ga dugorono uveale. U njih spadaju: protekcionizam, kontrola cena, komplikovanije poslovne procedure. Sem to su za privredu tetne, one su suprotne meunarodnim obavezama Srbije (Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju /SSP/, CEFTA), pa su zapravo nesprovodive u relativno normalnim okolnostima. Ali ako bi kojim sluajem dolo do suspenzije SSP-a ili ugovora CEFTA, nije nemogue da vlasti pribegnu jo snanijim administrativnim merama i protekcionizmu. Protekcionizam naalost uiva podrku meu veinom biraa u skoro svim zemljama sveta, iako je ekonomski vrlo tetan. Visoki deficiti u trgovini i na tekuem raunu poeli su da vre pritisak na kurs dinara i on je od kraja 2008. znaajno pao, nastavljajui takvu tendenciju i u 2010. Tako je naglo i vetaki podignut standard poeo da se obruava, s neizvesnou do kog nivoa bi mogao pasti i s nepoznanicom u pogledu tempa i oblika tog procesa. Kada se prilagoavanje zavri, nadnice e se stabilizovati oko nivoa produktivnosti u Srbiji. Ako opet ne bude nekog veeg priliva deviza, bilo prodajom imovine ili zaduivanjem, nadnice e ostati vezane za produktivnost. Produktivnost e usporeno rasti zato to e i ulaganja, posebno DSU, biti skromna, usled slabog kvaliteta i male privlanosti poslovnog okruenja. Bri rast standarda mogu je samo uz vie reformi. Kada se same to to se ekonomski desilo u periodu 20002010, vidi se da se desetak godina ivelo s vetaki visokim standardom i smatralo se da se tako moe uprkos izbegavanju privredne reforme. Posle toga se vraamo na nae realne mogunosti, gde glavni uslov za bolji ivot ostaje ono to smo izbegli da uradimo od 2000. naovamo, a to je dublja privredna reforma. Pokuaj da se zaduivanjem uspori pad dinara, nadnica i standarda 20092010, dovee do pada stopa rasta i poveanja makroekonomske nestabilnosti u budunosti, tj. tokom narednih godina. To znai da su vrlo niske stope rasta najbolja dostupna opcija narednih godina. Loije opcije ukljuuju pad ulaganja, smanjivanje broja radnih mesta, nadnica i standarda. Na nae interne probleme snaan uticaj e imati privredna kretanja u evropskom i svetskom okruenju. Ona ne izgledaju povoljno jer se, posle pribliavanja kraju finansijske krize, nazire poetak nove, u ijoj osnovi su problemi javnih dugova jednog broja prvenstveno evropskih zemalja.
81

Miroslav Prokopijevi proputena prilika: deset godina ekonomske tranzicije u srbiji

Srbija, naravno, ne moe da utie na evropske privredne prilike. Ali bez obzira kako izgleda to na to Srbija nema uticaja, privredne prilike u samoj zemlji bie bolje ako se zemlja ozbiljno reformie, nego ako to ne uini. Glavni problem je to je verovatnoa ozbiljnijih reformi zanemarljivo mala. Politike elite i graani e reenje kao i mnogo puta do sada traiti na svim drugim stranama, samo ne kroz reforme. Proputanje prilika je u Srbiji ivotni stil. Zato e naredna liiti na prethodnu deceniju.

Saetak U radu se analiziraju ekonomska kretanja u Srbiji posle politikih promena iz 2000. U prvom delu se govori o karakteru ekonomskih promena, u drugom o posledicama, a u treem o dananjim opcijama. Generalno shvatanje je da se u Srbiji posle 2000. ivelo bolje nego pre toga, iako nije bilo ozbiljnijih reformi. Vii standard je finansiran donacijama, prihodima od privatizacije i transferima iz inostranstva. Dolaskom krize 2008. situacija se izmenila. Donacije su nestale, privatizacioni prihodi se smanjili, a potronja je ostala nepromenjeno visoka. Ima nekoliko opcija reavanja ovog problema (zaduivanje, sniavanje dravnih izdataka, administrativne mere, vea strana ulaganja). Smatra se da Srbija od 2008. plaa ceh izbegavanja dubljih privrednih reformi. Kljune rei: privredne reforme u Srbiji, averzija prema refomi, neodriv standard, deficit, dugovi, inflacija.

CitiRana liteRatuRa
Arandarenko, M. i dr. (ur.) (2008). Reforme u Srbiji: Dostignua i izazovi. Beograd: CLDS. www.clds.org Begovi, B. i dr. (ur.) (2005). etiri godine tranzicije u Srbiji. Beograd: CLDS. www.clds.org Blic (2010). Decenija koju su pojeli skakavci, autor Irena Radisavljevi, 29. avgust, str. 45. Bonjak, M. (2008). Socioekonomski i strukturni napredak Srbije u tranzicionom periodu, u: Finansije, god. 63, br. 16, str. 749. EBRD (2004). Serbia and Montenegro. London: EBRD. European Commission (2009). Progress report: Serbia. Brussels: EC. FIC (2009). Bela knjiga. Beograd: Foreign Investors Council. Gligorov, V. (2004). Srbija i Crna Gora stanje i predlozi. Be: Beki institut za meunarodne ekonomske studije. Prokopijevi, M. (2001). Transition. Turin: ICER. Prokopijevi, M. (red.)(2002). Dve godine reforme u Srbiji: Proputena prilika. Beograd: Centar za slobodno trite. www.fmc.org.rs Stamenkovi, S. (ur.)(2003). Konkurentnost privrede Srbije. Beograd: Jefferson Institute. www.jeffersoninst.org Stojanovi, B. (2002). Tranzicioni proces: podsticanje slobodnog preduzetnitva, u: Socioloki pre gled, god. 36, br. 34, str. 275298. estovi, L. i Wes, M. (2009). Deset godina tranzicije: iskustvo ekonomskog rasta Srbije ta sledi?, u: Kvartalni monitor, br. 18, str. 7482.

82

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra

dejaN PaVlOVI Fakultet politikih nauka, Beograd

The Courts authority possessed of neither the purse nor the sword ultimately rests on sustained public confidence in its moral sanction.1 Feliks Frankfurter, Baker v Carr 369 US. 186 (1962) at 267

uvod Cilj ovog teksta je da prikae reformske pokuaje u sektoru pravosua i njihove domaaje u proteklih deset godina kroz prizmu izabranih indikatora koji su kljuni za kvalitet pravosudnog sistema (nezavisnost sudske vlasti, efikasnost pravosua i poverenje graana u pravosudne institucije). Vladavina prava je temeljni princip koji treba da obezbedi slobodu i red. Postoji sutinsko shvatanje u teoriji i praksi modernih drutava da je nezavisno sudstvo kljuno za obezbeenje vladavine prava u slobodnom drutvu. Iz ove dve premise mogao bi se izvui zakljuak da je nemogue obezbediti slobodu i pravnu sigurnost za graane ukoliko sudska grana vlasti nije dovoljno ili potpuno nezavisna od zakonodavne i izvrne vlasti. Kao preduslov vladavine prava svakako je neophodno da sudska vlast bude kompetentna, delotvorna i nepristrasna. Moglo bi se postaviti pitanje da li je nezavisno sudstvo sredstvo ili cilj po sebi, a promatranje reformskih procesa u Srbiji, barem kada je sfera pravosua u pitanju, navodi nas da ovo, naizgled retoriko pitanje, kandidujemo kao kljuno za ocenu domaaja reforme pravosua nakon promena iz 2000. godine. Naime, nije teko braniti tezu da je ratio existendi pravosua obezbeenje prava i slobode graana, kao i reavanje sporova oko istih, a sve u okvirima pravinosti i u razumnom vremenskom okviru. eli se pravedno i efikasno pravosue. To je eksplicitan stav politike elite i graana. Da li je dozvoljeno kretati se ka tom cilju uz krenje osnovnih principa na kojima poiva vladavina prava? Stie se utisak da je vladajua politika elita u Srbiji reformu pravosua i ciljeve koje ta reforma treba da po

Dejan Pavlovi reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra

Autoritet suda, s obzirom da ne poseduje ni vreu s novcem ni ma, u krajnjoj liniji poiva na poverenju javnosti u moralnost njegovog presuivanja. (prevod - D.P.)
83

Re je o osnovnim naelima na kojima poiva Nacionalna strategija reforme pravosua iz aprila 2006. godine, a koja je dostupna na http://www.mpravde.gov.rs/images/strategija_reforme_pravosudja__cir_no1.pdf. Kontinuirano praenje javnog mnjenja o ovim pitanjima vri Beogradski centar za ljudska prava u saradnji sa Strategic Marketing Reserach grupom, a dostupno je na http://www.bgcentar.org. rs/index.php?option=com_content&view=article&id=358:stavovi-prema-ratnim-zloinima-hakom-tribunalu-i-domaem-pravosuu-za-ratne-zloine-&catid=125.

84

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

stigne (nezavisno, transparentno, odgovorno i efikasno pravosue2) shvatila kao tzv. policy pitanje, odnosno voenje pravosudne politike, zanemarujui pitanje ustavnosti mera koje tangiraju naelo nezavisnosti sudstva i sudija, garantovano Ustavom Republike Srbije iz 1990. godine, kao i vaeim Ustavom iz 2006. godine. Logika akrobacija, kojom se obrazlae ustavnost jo uvek aktuelne reforme pravosua, mogla bi se opisati sledeom linijom argumenata: 1) politiko-pravno ureenje, koje se zasnivalo na Ustavu iz 1990. godine, prevazieno je i u otrom je sukobu s novim drutvenim odnosima, naelima i vrednostima; pravosudni sistem je neefikasan, podloan neprimerenim uticajima i uruenog ugleda; 2) postoji konsenzus da se treba obezbediti delotvornije, adekvatnije i modernije pravosue u Srbiji; 3) novim Ustavom se uspostavlja ustavni poredak koji definie novi i drugaiji pravosudni sistem, pri emu nosioci pravosudnih funkcija ne uivaju garancije koje deriviraju iz naela nezavisnosti sudstva, niti se moe govoriti o tzv. steenim pravima, ve se shodno lanovima 69 Ustavnog zakona za sprovoenje Ustava Republike Srbije (Slubeni glasnik Republike Srbije br. 98/2006) pristupa novom izboru nosilaca pravosudnih funkcija. Institucionalne reforme su, po pravilu, teke i osetljive. Reforma pravosua ima svoje specifinosti koje je ine naroito kompleksnom, na ta ukazuje ivkovi kada kae: ...drutveni znaaj pravosua i nezavisnosti sudstva zahteva da svaki pokuaj promena, koji bi imao i personalnu komponentu, bude vrlo paljivo osmiljen i sproveden, kako ne bi bile povreene ustavne garancije stalnosti i nezavisnosti sudijske funkcije. Ne treba prevideti ni injenicu da je reforma pravosua obino nepovoljna za nosioce politike vlasti, zbog toga to je za njeno sprovoenje potrebno mnogo vremena, a da bi reforma pokazala rezultate, neophodno je svakako vie od 4 godine, koliko traje mandat jedne izvrne vlasti (ivkovi 2010, 53). Da bi se dala ocena stanja pravosudnog sistema u Srbiji, kao i realnih domaaja aktuelnih reformskih procesa, vano je postaviti jasna i prava pitanja, identifikovati tzv. dobre meunarodne standarde u ovoj oblasti, razdvojiti pravne i politike aspekte, ali i razumeti kontekst i kapacitete drave Srbije i njenih politikih aktera. Neka od vanih pitanja, koja se mogu postaviti u procesu utvrivanja stanja pravosua u Srbiji, jesu: 1) Koliko je poverenje graana u pravosudni sistem Republike Srbije?; 2) Da li je u prethodnih deset godina trebalo izvriti lustraciju nosilaca pravosudnih funkcija?; 3) Da li je trebalo izvriti opti izbor, odnosno reizbor svih nosilaca pravosudnih funkcija i na koji nain?; 4) Da li su sudije podlone politikim uticajima?; 5) Da li su sudije u Srbiji korumpirane?; 6) Da li u Srbiji postoji adekvatan sistem pravnikog obrazovanja i strunog usavravanja? Ovim pitanjima bi se mogla pridodati i pitanja koja imaju naglaenu meunarodnopravnu komponentu, a tiu se odnosa Republike Srbije i njenih graana prema procesuiranju ratnih zloina pred domaim sudovima, kao i prema radu Hakog tribunala i ulozi Republike Srbije u njegovim procesima?3

Kao poseban referentni sistem za ocenu kvaliteta rada pravosua u Srbiji moe posluiti jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava, a naroito su indikativne presude u sluajevima koji se odnose na potovanje lana 6 (1) Konvencije, odnosno pitanje potovanja prava na pravino suenje u razumnom roku (Pavlovi 2009, 407419). Odgovori na ova pitanja bi se mogli drastino razlikovati zavisno od toga da li su postavljena graanima, pravosudnim organima ili predstavnicima zakonodavne i izvrne vlasti. Isto je tako relevantna i vremenska dimenzija, pri emu se kao naroito zanimljive nameu dve vremenske odrednice period neposredno nakon oktobarskih promena 2000. godine i sredina 2006. godine, kada je Srbiji bila potrebna temeljna, javna i struna debata o mnogim vanim ustavnim pitanjima, ukljuujui i pitanje kakvo nam pravosue treba i kako sprovesti reforme.

ta znai nezavisnost sudstva? Hana Arent pie da je prvi i esencijalni korak na putu ka potpunoj dominaciji da se ubije pravno bie u oveku(Arent 1968, 447). Ukoliko graanin nema pouzdanja da svoja prava moe zatititi pred sudovima, svakako to nee oekivati u interakciji s organima izvrne vlasti. Nekoliko principa, utvrenih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, od posebne su vanosti za pitanje vladavine prava iz perspektive nezavisnosti sudstva: jednakost pred zakonom, pretpostavka nevinosti i pravo na pravino i javno suenje pred nadlenim, nezavisnim i nepristrasnim sudom koji je ustanovljen zakonom. Najjednostavnija definicija personalne sudijske nezavisnosti glasila bi da je to sposobnost sudije da donese odluku, slobodan od pritisaka i uticaja. Institucionalno, sudstvo kao sistem mora biti nezavisno, odnosno zatieno od drugih grana vlasti, prvenstveno izvrne vlasti. Krucijalna uloga nezavisnog sudstva jeste obezbeenje suprematije prava. Kakvu god formu da uzme, nezavisnost sudstva u uporednom ustavnom pravu uvek je zasnovana na istim principima garancijama da e sudija biti slobodan i realno biti vien da je slobodan prilikom donoenja nepristrasnih odluka, zasnovanih na injenicama i pravu u svakom pojedinanom sluaju. Elementi nezavisnosti sudstva se uobiajeno grupiu na personalne i institucionalne slobode od neovlaenog meanja u sudski proces s jedne strane, i garantovani sudijski mandat i primanja, s druge. Razumljivo je da izvrna vlast ima legitiman interes da na odgovarajui nain koordinie sudski sistem u celini. Oigledna je potreba da postoji usklaenost i saradnja sudova s tuilatvom, policijom i zavodima za izvrenje sankcija. Svrha ove saradnje je da se obezbedi efikasnost celokupnog pravosudnog sistema, ali je ovde ipak re o administrativnoj saradnji, ali ne i materijalnoj, to znai da ne dolazi u obzir da izvrna vlast ima pravo da daje instrukcije sudovima kakve odluke treba da donese, niti sudovi imaju pravo da ukazuju istranim organima kako i koje kriminalne radnje da istrauju. Plate, odnosno primanja sudija, moraju biti adekvatne, fiksne i sigurne, nikako predmet arbitrarne odluke izvrne ili zakonodavne vlasti. Cilj ovog zahteva jeste da
85

Dejan Pavlovi reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra

Moemo se prisetiti da je Miloeviev reim decembra 1999. godine razreio sudijske funkcije uvaene sudije Slobodana Vuetia, Zorana Ivoevia i Boidara Prelevia upravo po osnovu njihovog lanstva i funkcija u Drutvu sudija.

86

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

osigura da sudije ne dou u situaciju da ih materijalna egzistencija dovede u iskuenje da zloupotrebe poloaj, ali je cilj takoe i da najkvalifikovaniji i najkvalitetniji kadrovi poele da postanu deo pravosudne profesije. U nadlenosti je sudija da donesu konanu odluku u pogledu ivota, slobode, imovine i drugih prava graana, pa je stoga uputno da nezavisnost sudstva bude garantovana od strane drave u njenom najviem pravnom aktu, ili barem zakonom. Dunost je svih institucija da potuju nezavisnost sudstva, u skladu s naelom podele vlasti. Sudstvo mora biti u poziciji da odluuje o pitanjima koja su pred njega postavljena nepristrasno, na bazi injenica i u skladu s ustavom i zakonom, bez ogranienja, neprilinih uticaja, pritisaka, pretnji i meanja, bilo direktnih ili indirektnih, s bilo koje strane ili iz bilo kog razloga. Sudstvo mora imati jurisdikciju nad svim pitanjima koja su pravosudne prirode, a njegova iskljuiva nadlenost mora biti da odluuje da li je pitanje, koje je pred sud izneto radi odluivanja, u njegovoj nadlenosti shodno slovu zakona (kompetenz kompetenz). Sudski proces mora biti zatien od neovlaenih uticaja, a sudske odluke ne mogu biti predmet vansudske revizije, osim ukoliko se ne radi o oceni ustavnosti pred ustavnim sudom, odnosno njegovim pandanima, kakav je npr. Ustavni savet (Conseil Constitutionnel) u Francuskoj. Potovanje principa nezavisnosti sudstva trai od sudstva, s druge strane, da obezbedi da se sudski procesi odvijaju u skladu s principom pravinosti, uz potovanje procesnih i materijalnih prava strana u postupku. Obaveza je svake drave da obezbedi adekvatna sredstva, materijalna i finansijska, potrebna za nesmetano vrenje sudske funkcije. U skladu s Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima (lanovi 1820), sudije, kao svi drugi graani, imaju prava na udruivanje i okupljanje, te slobodu miljenja i izraavanja, uz obavezu da u vrenju svojih prava i sloboda deluju na takav nain da ouvaju dostojanstvo profesije, kao i svoju nezavisnost i nepristrasnost. Sudije su slobodne da formiraju svoja udruenja s ciljem zatite svojih interesa, promocije profesionalne obuke i zatite nezavisnosti sudstva.4 Trajanje sudijske funkcije, sudijina nezavisnost, bezbednost, primanja i uslovi slube, kao i pitanje penzionisanja, moraju na adekvatan nain biti ureeni zakonom. Sudije, bilo da su imenovane ili izabrane, moraju imati garantovan mandat do trenutka obaveznog penzionisanja ili isteka mandata za koji su izabrani, ukoliko je takav modalitet predvien. Napredovanje sudija, tamo gde takav sistem postoji, mora biti bazirano na objektivnim kriterijumima, pre svih na sposobnosti, integritetu i iskustvu. Dodeljivanje sluajeva u okviru jednog suda je interno pitanje sudske administracije. Ukoliko doe do pritube protiv sudije zbog nekog injenja ili neinjenja u svojstvu sudije, mora se sprovesti ekspeditivan i pravian postupak, uz odgovarajuu proceduru i potovanje prava sudije da bude sasluan, pri emu postupak mora biti uz iskljuenje javnosti, osim ukoliko sudija ne zatrai javnost postupka. Sudije mogu biti suspendovane ili uklonjene s funkcije iskljuivo zbog nemogunosti obavljanja funkcije ili ponaanja koje bi ih uinilo nepodobnim da dalje vre svoju sudijsku funkciju.

Verovatno najvaniji garant nezavisnosti sudstva je tzv. naelo javnosti u radu suda, koje nalae da se pravda u demokratskom drutvu deli javno, tako da svaki graanin ima pravo da ue u sud i prisustvuje sudskom procesu koji je u toku i na taj nain moe sam da oceni da li sudija dela po pravu, nepristrasno i nezavisno od spoljnih uticaja. Princip javnosti takoe nalae da sud(ija) donese i obnaroduje obrazloenu presudu , koja e biti sauvana i dostupna graanima i medijima, tako da pravda ne bude samo zadovoljena, ve i da se vidi da je zadovoljena. Jedan od najvanijih faktora sudijske nezavisnosti jeste status sudija, a naroito njihov nain imenovanja ili izbora, odnosno prekid funkcije na bilo koji drugi nain (Fira 1993, 451). U vrenju funkcije sudijama se svuda garantuje vei ili manji obim imuniteta. Prema Firi, minimum jeste da sudija ne moe biti pozvan na odgovornost niti moe biti kanjen zbog miljenja koje je izrazio tokom suenja ili glasanja tokom presuivanja (Fira 1993, 453). Nakon sloma komunistike vlasti u centralnoj i istonoj Evropi i zemljama biveg Sovjetskog Saveza ustavotvorci su u pravne poretke uveli odredbe o nezavisnosti sudstva5. Nezavisnost sudstva je veoma vaan faktor za demokratsku konsolidaciju. Jako sudstvo moe pomoi da drava raskrsti s autoritarnom prolou i izgradi kulturu ustavnosti koja dravnu vlast ui da pravni sistem ne moe biti pogaen kada je to potrebno za politike dobitke (Heron i Randazo 2003, 422). Ako je sudstvo nezavisno, imae ansu da slobodno donese odluke povodom pravnih sporova, bez straha od odmazde, naroito ukoliko drugi politiki akteri na te odluke ne gledaju blagonaklono. Stivens smatra da nezavisno sudstvo ne bi trebalo da se uplie u legitimne akte drugih grana vlasti, kao to ne treba ni da se osea prisiljeno da podri nezakonite akte tih vlasti (Stivens 1985, 539).

Pravosue u Srbiji nakon 2000. godine Najvei broj graana Srbije najradije izbegava sudsko reavanje sporova, percipirajui sudstvo kao nepouzdanu, neefikasnu i korumpiranu instituciju sistema. Ishod sudskih sporova se smatra veoma nepredvidivim, a percepcija javnog mnjenja je da korupcija see do najviih sudskih instanci. Istraivanje javnog mnjenja, koje je organizacija Transparentnost Srbija izvrila za potrebe Westminster Foundation for Democracy 2006. godine, odnosilo se na poverenje graana Srbije u politike procese i institucije, a rezultati su pokazali da srpske institucije, ukljuujui i lokalne samouprave, uivaju veoma nizak nivo poverenja graana, pri emu je sudstvo bilo na dnu lestvice s oko 15% graana koji su izjavili da imaju poverenja u ovu instituciju. U izvetaju o ljudskim pravima Beogradskog centra za ljudska prava navode se rezultati istraivanja javnog mnjenja koje je sproveo Strategic Marketing u decembru
5

Dejan Pavlovi reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra

Zanimljivo je da je Ustav SFRJ iz 1974. imao odredbu o nezavisnosti sudstva (lan 219) koja glasi: Sudovi su u vrenju sudske funkcije nezavisni i sude na osnovu ustava, zakona i samoupravnih optih akata.
87

 

Izvetaj je dostupan na http://www.freedomhouse.hu/images/Reports/NIT-2010-Serbia-final.pdf. Re je o talama mitskog kralja Augija koji je kao peti zadatak zadao Heraklu da poisti ogromne zaputene tale za jedan dan.

88

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

2009. godine, prema kojem je 64% graana rad pravosua ocenilo negativno, a 10% graana pozitivno. Sudei prema redovnom godinjem izvetaju organizacije Nations in Transit6 za 2010. godinu, indeks kvaliteta pravosudnog okvira i nezavisnosti sudova u Srbiji stagnira nakon ustavnih promena iz 2006. na nivou 4.50 (na skali od 17, gde indeks 7 predstavlja najnii nivo demokratskog napretka). Izvetaj uzima u obzir ustavne reforme, zatitu ljudskih prava, reformu krivinog zakonika, nezavisnost sudstva, kao i status sudske vlasti u interakciji sa zakonodavnom i izvrnom vlau. Poreenja radi, indeks Albanije u ovoj oblasti je 4.25, BiH 4.00, Bugarske 3.00, Hrvatske 4.25, Makedonije 4.00, Crne Gore 4.00, Slovenije 1.75. Verujemo da je najmanje problematian aspekt analize stanja u pravosudnom sistemu Srbije dijagnoza koju je postavilo Ministarstvo pravde u procesu pripreme Nacionalne strategije reforme pravosua, koja je usvojena 25. maja 2006. godine. Analizom pravosudnog sistema utvreno je da je ustavni i zakonski okvir neadekvatan, to rezultira prekomernim odugovlaenjima i kanjenjem sudskih postupaka, oteanim izvrenjima sudskih presuda, neodgovornou organa pravosua i poveanom korupcijom. Stari sistem sudova jeste bio preterano kompleksan i irok, a shodno tome i skup, a s druge strane nije omoguavao efikasan pristup pravdi. Standardi za izbor, opoziv, ocenjivanje rezultata rada i napredovanja sudija su nejasni, to za rezultat ima smanjenu delotvornost rada sudova, ali i nisko poverenje graana u ovu instituciju. Ocenjeno je da pravosue nema dovoljno kapaciteta da se bavi integrisanim planiranjem, ukljuujui i budetsko planiranje i autonomiju, ime je umanjena sposobnost pravosua da se bavi analizom rezultata i samoevaluacijom sistema. Pravosudna administracija je troma i zastarela, to umnogome oteava tok sudskih procesa i efektivan pristup pravdi. Sudije su optereene i znaajnim administrativnim zadacima, to umanjuje efikasnost sudskog presuivanja. Kontinuirana obuka sudija i sudijske administracije je neadekvatna, a ni programi pravnih fakulteta ne doprinose pripremljenosti kadrova koji ulaze u pravosudni sistem. Objekti koje koriste organi pravosua su tesni, neadekvatno opremljeni i odravani, esto s loim instalacijama, a ni utilizacija informacionih tehnologija nije izvrena u potrebnoj meri. Ovoj listi problema dodaemo jo neke. U svakom sluaju, s ovakvim nalazima se slau i predstavnici pravosua, koji su prevashodno okupljeni oko Drutva sudija (osnovanog septembra 1997. godine), meunarodne organizacije za monitoring, strune nevladine organizacije i uvaeni predstavnici pravne struke. Teak pristup pravdi, korumpiranost, ali i nestrunost sudija, gomilanje i zaturanje predmeta, viegodinje trajanje postupaka koji se neretko zavravaju ukidanjem presuda i vraanjem na ponovno odluivanje prvostepenog organa daju za pravo tvrdnji da pravosue Srbije i danas slii mitskim Augijevim talama.7 Korenite promene pravosudnog sistema Srbije dogaaju se tek nakon ustavnih promena 2006. godine. Po ivkoviu, reforme koje su vrene devedesetih godina dvadesetog

Dejan Pavlovi reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra

veka, bile su ue, sektorske i uglavnom besplodne. Kao vredne pomena, izdvaja kadrovske istke iz 1993. godine, kada su iz suda istisnute sudije koje nisu bile lojalne Miloevievom reimu, istku iz 1997. godine, kada su meta bile sudije koje su se pobunile protiv izborne krae na lokalnim izborima 1996. godine, i kadrovske promene u obliku svojevrsne lustracije nakon oktobarskih promena iz 2000. godine (ivkovi 2010, 54). Nakon promene Miloevievog reima DOS-ova vlast se usmerila ka rehabilitaciji i reformi pravosua doslednom primenom postojeih propisa. Stavljene su van snage nezakonite odluke o razreenju sudija koji su bili uklonjeni iz pravosua zbog protivljenja izbornim kraama, a zamenjeni su i predsednici sudova (Hiber 2005, 258). Usvajanjem Zakona o sudijama i Zakona o Visokom savetu pravosua, uveden je Visoki savet pravosua kao telo koje ima iskljuivu nadlenost predlaganja sudija, predsednika sudova i tuilaca, ali je ostao ustavom predvieni sistem izbora sudija od strane Narodne skuptine. Novina i napredak u oblasti podele vlasti uvedeni su u postupak razreenja sudija, a ogledali su se u iskljuivoj nadlenosti Velikog personalnog vea (ine ga devet sudija Vrhovnog suda) da donese odluku u pogledu ispunjenosti uslova za razreenje, dok je uloga Narodne skuptine svedena na potvrivanje takve odluke. Nedovoljnost i neadekvatnost ovog mehanizma za ozbiljnije personalne reforme sudstva pokazuju se u injenici da je za dve godine ovo Vee predloilo razreenje samo trojice sudija, to nije u skladu sa stanjem tadanjeg pravosua u pogledu kvaliteta, efikasnosti i korupcije (Hiber 2005, 269). Celokupna struna javnost se slae da je kljuno obeleje 2009. godine upravo reforma pravosua.8 ini se da je prethodno pitanje za ovaj proces pitanje lustracije, koja nije sistemski sprovedena u Republici Srbiji nakon petooktobarskih promena. Sluajevi lustracije se deavaju nakon to drutvo, a naroito vlasti, zapadne u vanustavno stanje (Stinchcombe 1995, 247). Zakoni koji reguliu lustraciju u regionu zapadnog Balkana usvojeni su u Albaniji (1993. usvojen je zakon koji se odnosio samo na advokate, a Ustavni sud je najvanije odredbe proglasio neustavnim iste godine, i 1995. obuhvatan zakon koji je vaio do 2001. godine) i Srbiji. Srpski zakon o lustraciji usvojen je 30. maja 2003. godine pod nazivom Zakon o odgovornosti za krenje ljudskih prava (Slubeni glasnik RS, br. 58/03). U Srbiji praktino nikada nije implementiran lustracioni zakon. Jedina mera koja je delimino sprovedena, jeste da je Narodna skuptina Srbije imenovala 8 od 9 lanova Komisije za istraivanje ogovornosti za krenje ljudskih prava. Komisija nikada nije zapoela s radom, a oigledno je da ne postoji politika volja da se na ovaj nain izvri lustracija u Srbiji (Resanovi 2003, 6870). Treba svakako uzeti u obzir da je lustracija veoma teak i osetljiv instrument tranzicione pravde. Onaj ko vri lustraciju, mora imati isto srce, otar um i potpunu informaciju, jer postoji velik prostor za greke i zloupotrebe. Za uspenu lustraciju neophodno je da postoji irok drutveni konsenzus u pogledu vrednosti na kojima ta zajednica poiva. Nema indicija da Srbija poseduje demokratske kapacitete da takav proces sprovede. Reforma pravosua u Srbiji se, u normativnom smislu, moe iskazati kroz usvajanje i primenu paketa od sedam zakona koji reguliu ovu oblast. Re je o Zakonu o Ustav

Vidi npr. Ljudska prava u Srbiji u 2009. godini, dostupno na http://www.bgcentar.org.rs/images/ stories/Datoteke/ljudska%20prava%20u%20srbiji%202009.pdf.
89

Odluka o broju sudija u sudovima (Slubeni glasnik RS, br. 43/2009 i 91/2009).

90

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

nom sudu (Slubeni glasnik 109/2007) od 28. novembra 2007. godine i setu zakona koji su usvojeni u Narodnoj skuptini 22. decembra 2008. godine i objavljeni u Slubenom glasniku, br. 116/2008: 1. Zakon o ureenju sudova; 2. Zakon o sudijama; 3. Zakon o Visokom savetu sudstva; 4. Zakon o javnom tuilatvu; 5. Zakon o dravnom veu tuilaca; 6. Zakon o seditima i podrujima sudova i javnih tuilatava. Ustavni sud Srbije nije zasedao u periodu od oktobra 2006. do decembra 2007, to se veoma loe odrazilo na stanje vladavine prava u Srbiji. Krajem decembra je izabran predsednik Ustavnog suda i sud je postao operativan, iako u krnjem sastavu od deset sudija, umesto predvienih petnaest. Inae, Ustavni sud Srbije popunjava se na taj nain to pet sudija bira Narodna skuptina na predlog predsednika Republike, a pet sudija imenuje predsednik s liste koju predloi Narodna skuptina. Preostalih pet sudija bira Opta sednica Vrhovnog kasacionog suda na predlog Visokog saveta sudstva i Dravnog vea tuilaca. Do kraja 2008. godine, Ustavni sud Srbije radio je s deset sudija, kada je jedan sudija razreen na lini zahtev. Preostalih pet sudija nije moglo da bude imenovano pre konstituisanja Vrhovnog kasacionog suda. ini se da je intencija sprovodilaca reforme pravosua u Srbiji bila da centralno mesto u procesu obezbeivanja nezavisnosti sudstva, kao i njegove efikasnosti i kvaliteta, bude Visoki savet sudstva. Ovo telo je konstituisano 6. aprila 2009. godine, ali je svoje najznaajnije odluke donelo u krnjem sastavu, bez uea predstavnika profesora s nekog od pravnih fakulteta. Savet se sastoji od jedanaest lanova, od kojih po slubenoj dunosti u njemu sede predsednik Vrhovnog kasacionog suda, ministar nadlean za pravosue i predsednik nadlenog odbora Narodne skuptine. est lanova Saveta ine sudije sa stalnom sudijskom funkcijom, a preostala dva lana su profesor pravnog fakulteta i advokat. Visoki savet sudstva je u okviru svoje nadlenosti doneo odluku da broj sudija u Srbiji treba da iznosi 18389. U obrazloenju odluke o smanjenju broja sudija (ranije je sudilo 2252 sudija) stoji da nije broj sudija razlog za neefikasnost sudstva, ve je to posledica kvaliteta sudija, infrastrukture i normativno-procesnih nedostataka, a da se do utvrenog broja dolo nakon opsene analize broja postojeih predmeta, kao i broja predmeta koje sudije moraju meseno da obrade. Odluka o promeni broja sudija sigurno je umnogome doneta u skladu s korenitom promenom sistema i mree sudova i tuilatava. Naime, Zakon o seditima i podrujima sudova i javnih tuilatava predvideo je da se sudski sistem sastoji od 34 osnovna suda (umesto ranijih 138), 26 viih sudova, 4 apelaciona suda opte nadlenosti i Vrhovnog kasacionog suda. Ustanovljeno je i 45 prekrajnih sudova, 16 privrednih sudova i Upravni sud. Drutvo sudija je pokualo da ospori ustavnost opteg reizbora sudija, ali je Ustavni sud Srbije, Reenjem IUz-43/09 od 9. jula 2009. godine, odbio inicijativu za pokretanje postupka za utvrivanje neustavnosti i nesaglasnosti s potvrenim meunarodnim ugovorima odredaba lana 99 (stav 1), lana 100 i lana 101 (stav 1) Zakona o sudijama. Visoki savet sudstva je 16. decembra 2009. godine, sedamnaest dana nakon isteka zakonskog roka, obnarodovao listu s 1531 sudijom sa stalnom funkcijom, kao i s 876

Dejan Pavlovi reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra

sudija kojima je to prvi izbor, pa e, shodno lanovima 2, 12 i 61 Zakona o sudijama, njihov mandat prestati protekom tri godine od dana stupanja na sudijsku dunost. Kao kljuno pitanje uspeha reforme sudstva u Srbiji nametnuo se sam proces izbora. Ideja da kljuno telo za izbor sudija bude Visoki savet sudstva, kao dominantno strukovno telo, bila je dobra, ali je njegov kredibilitet doveden u pitanje u postupku izbora lanova tog tela, te samom injenicom da je svoje odluke doneo u krnjem sastavu. Na probleme u pogledu izbora lanova Visokog saveta sudstva iz redova advokata i profesora pravnih fakulteta ukazuju mnogi autori (ivkovi 2010, 59, Tomi 2009, Raki-Vodineli 2009, Beogradski centar za ljudska prava 2010, 262263). Kada je u pitanju procedura opteg izbora sudija, re je o veoma netransparentnom postupku. Visoki savet sudstva je svojom Odlukom o utvrivanju kriterijuma i merila za ocenu strunosti, osposobljenosti i dostojnosti za izbor sudija i predsednika sudova (Slubeni glasnik RS, br. 49-2009) postavio arine za svoj budui rad, ali kriterijumi nisu dobili podrku niti strune javnosti, ni Drutva sudija, a i Venecijanska komisija Saveta Evrope je izrazila odreene rezerve u pogledu primenljivosti kriterijuma i relativno kratkog vremenskog perioda koji je ostavljen za njihovu primenu u postupku opteg izbora sudija i tuilaca.10 Odluka od 16. decembra sadrala je samo imena izabranih sudija11, dok su sve neizabrane sudije dobile pismeni otpravak s identinim obrazloenjem, bez ikakve individualizacije. Da li su izabrane najdostojnije, najosposobljenije i najstrunije osobe, teko je govoriti bez uvida u prijave i dosijee prijavljenih, ali je javnost ubrzo reagovala s navodima o izboru preminule osobe za sudiju, kao i o brojnim sluajevima reizbora sudija koji su uestvovali u izbornim manipulacijama povodom lokalnih izbora 1996. godine.12 Kao posebno, u javnosti je otvoreno pitanje uea BIA u ovom postupku, to bi u konkretnom sluaju bilo krenje lanova 41 i 42 Ustava RS.13 Retko otvarano pitanje jeste i zato lica koja su se prvi put prijavila za sudije i tuioce, nisu ni dobila obrazloenje u pogledu neizbora. Pravna reakcija veine neizabranih sudija bila je da podnesu albu Ustavnom sudu na odluku Visokog saveta sudstva, a Ustavni sud je ove albe proglasio prioritetnim za reavanje. Povodom ustavnih albi, odnosno albi koje su Ustavnom sudu izjavile sudije zbog toga to u postupku opteg izbora nisu izabrane na stalnu sudijsku funkciju, Ustavni sud se dopisom Su broj 97/1, od 24. februara 2010. godine, obratio Visokom savetu sudstva sa zahtevom da Visoki savet sudstva dostavi obavetenje o tome da li su neizabranim sudijama dostavljene pojedinane odluke o prestanku sudijske dunosti, s individualizovanim razlozima neizbora i da, ukoliko takve odluke nisu dostavljene, navede razloge zbog kojih to nije uinjeno. Za dostavljanje obavetenja ostavljen je rok od 15 dana, uz upozorenje da e, u sluaju nepostupanja u odreenom roku, Ustavni sud nastaviti postupak i doneti odluke na osnovu raspoloive dokumentacije. Visoki savet sudstva je 11. marta 2010. godine dostavio obavetenje u kome se navodi: da sudijama koje nisu izabrane u postupku opteg izbora sudija u Republici Srbiji po oglasu
10  12 

Miljenje je dostupno na http://www.coe.org.rs/eng/news_sr_eng/?conid=1223. http://www.vss.sud.rs/doc/akti/odluka-o-izboru-sudija-na-stalnu-funkciju-16-12-2009.pdf Ove podatke, inae neproverene, navodi prof. Vesna Raki-Vodineli na sajtu peanik.net. Vidi detaljnije u izvetaju Ljudska prava u Srbiji u 2009. godini, str. 264265.
91

 15 

Izvod iz odluke Ustavnog suda, br. VIIIU br. 102/2010, povodom albe sudije Zorana Saveljia. Osnovni zakon Savezne Republike Nemake, lan 97 (2). Dostupno na http://www.clds.rs/pdf-s/Korupcija_u_pravosudju.pdf.

92

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

od 15. jula 2009. godine, Visoki savet sudstva nije dostavljao pojedinane odluke o prestanku funkcije s individualizovanim razlozima neizbora; da je svim neizabranim sudijama dostavljena identina odluka kojom se konstatuje prestanak sudijske dunosti s 31. decembrom 2009. godine, a na osnovu odredbe lana 101, stav 1. Zakona o sudijama (Slubeni glasnik RS, broj 116/08); da se u konkretnom sluaju nije radilo o postupku reizbora sudija, odnosno razreenja sudija, iz kog razloga je Visoki savet sudstva smatrao da nije potrebno da svakom od neizabranih sudija dostavi pojedinanu odluku s individualizovanim razlozima; da Odluka Visokog saveta sudstva kojom se konstatuje prestanak sudijske dunosti sudiji koji nije izabran prilikom opteg izbora, ne spada u odluke protiv kojih je dozvoljen pravni lek14 Ustavni sud je Visokom savetu sudstva dao obavezujui nalog da u roku od 30 dana od prijema odluke Ustavnog suda ponovo odlui o prijavi podnosioca albe, s obzirom da je u postupku izbora moralo biti obezbeeno Ustavom zajemeno pravo na pravino suenje, koje obuhvata i pravo da neizabrane sudije dobiju obrazloene odluke o prestanku sudijske dunosti. Postavlja se i pitanje nezavisnosti i integriteta sudija kojima je to prvi izbor, a koje e svakako imati u vidu da e ih Narodna skuptina birati za stalni mandat nakon isteka probnog intervala od tri godine. Treba istai da ovo nije originalno reenje naih reformatora, ve da je, najverovatnije, preuzeto iz nemakog pravnog sistema. Naime, sudije koje po prvi put stupaju na tu funkciju u Nemakoj, imenuju se na tri godine probnog rada, pri emu je dalji opstanak na sudijskoj funkciji uslovljen uspehom u slubi tokom probnog perioda. Na zahtev zakonodavnog organa (Bundestaga), Ustavni sud Nemake je nadlean da odlui da li je odreeni sudija povredio Osnovni zakon Nemake (Grundgesetz) i moe, shodno nalazu, otpustiti, premestiti ili penzionisati sudiju15, a postoji mogunost i da Disciplinski sud ukloni sudiju s funkcije zbog mita ili neosnovanog odugovlaenja prilikom vrenja sudijske funkcije. Kada je u pitanju korupcija u pravosuu Srbije, i dalje je veoma relevantna studija koju je sainio tim Centra za liberalno-demokratske studije (CLDS) 2004. godine.16 Kao osnovni inioci korupcije prepoznaju se verovatnoa otkrivanja, zapreene kazne, visina zarada, kako sudija, tako i inovnika u sudskoj administraciji, nepostojanje odgovarajuih procedura, ali i percepcija o rasprostranjenosti korupcije u drugim sferama drutva i dravne uprave (policija, zdravstvo, obrazovanje itd.) (CLDS 2004, 17). Jedan od nalaza ove studije jeste da postoje dve vrste koruptivnih ciljeva koji se ele postii u pravnom ivotu: dobijanje nezakonite odluke i manipulisanje trajanjem postupka (ubrzavanje ili odugovlaenje, po potrebi) (CLDS 2004, 209). to se tie korupcije sudske administracije, uoeno je da su najei instrumenti manipulacije postupkom: ubrzavanje i usporavanje dostave sudskih dokumenata, kao i odlaganje prinudnog izvrenja. U pogledu loeg ponaanja sudija, u izvetaju se kao naroito problematino izdvaja nepotrebno odugovlaenje postupka (CLDS 2004, 130).

Zakljuak
Novit enim Dominus qui sunt eius17

Postojao je trend meu dravama June i Srednje Amerike tokom devetnaestog veka i nakon Drugog svetskog rata da grade svoj konstitucionalizam preslikavajui Ustav SAD-a i njegove institucije (npr. Ustav Argentine iz 1853) (Fridman & Saunders 2003, 178). Njihov neuspeh nas ui da za uspeh institucija liberalne demokratije nije dovoljno da postoji adekvatno normiranje, ve da mora postojati i tradicija potovanja tih institucija. Iz ugla nezavisnosti sudstva i tekue reforme pravosua u Srbiji moe se formulisati sledei argument: uprkos legitimnim namerama da se popravi zaputen i neefikasan pravosudni sistem, nesposoban da omogui pristup pravdi graanima, reformator nije vlastan da generalizuje u toj meri da proglasi nitavnim garancije nezavisnosti sudstva i sudija i bez odgovarajueg pravinog postupka pristupi izboru novih sudija. Kao to je nemogue sagraditi dve stotine godina staru kuu, logiki je neodrivo da se ustavom proklamuje nezavisnost sudske vlasti, a da se zadri pravo da se nakon ustavnih promena ta ustavna garancija derogira. Ustavni zakon za sprovoenje Ustava Republike Srbije tu mogunost dozvoljava, a razrauje prelazne odredbe Zakona o sudijama (lanovi 99101). Meutim, ak i da nije prekreno slovo odredaba o nezavisnosti sudstva, duh Ustava jeste prekren. Nosioci pravosudnih funkcija morali su proi kroz individualizovan i javan postupak utvrivanja njihove strunosti, dostojnosti i osposobljenosti, jer postoji izuzetan javni interes za to. Zateenim sudijama je moralo biti omogueno pravo da iznesu svoje miljenje, pa, ako je potrebno, i odbranu, jer to spada u domen osnovnih graanskih prava. Ukoliko reforma pravosua ostane na sadanjim principima, kao Damoklov ma ostae da eka opasnost da e sledei ustavotvorac poeleti da iskoristi svoje novosteeno pravo da brigu o novom ustavnom poretku poveri sudijama koji su po njegovim kriterijumima dostojni, struni i osposobljeni. to se tie normativne reforme pravosua, re je o dalekosenim promenama, ali je vremenski otklon premali da bi se mogli izvui pouzdani zakljuci u pogledu novih reenja i naina na koji e se ona primenjivati u praksi.
Dejan Pavlovi reforma pravosua u Srbiji nakon 5. oktobra

Saetak Promene u sferi pravosua u proteklih deset godina korenite su i dalekosene. Kao ni u jednoj drugoj oblasti vlast je preduzela sistemske normativne i kadrovske promene, ali je otvorno pitanje da li je vladavina prava trpela zbog nedostataka u samom reformskom procesu. Pravosue u Srbiji je neefikasno i esto nije u stanju da graanima obezbedi pristup pravdi putem sudova. Poverenje graana u sudski sistem je nisko, percepcija korupcije je visoka, a postojei indikatori ne pokazuju trend napretka u domenu vladavine prava u Srbiji. Kljune rei: vladavina prava, pravosue, opti izbor sudija, Visoki savet sudstva


Ubijte sve, a Gospod e znati koji su njegovi navodno su rei papskog izaslanika krstaima koji su opsedali grad Bezijer 1209. godine jer je u njemu bio veliki broj katara.
93

CitiRana liteRatuRa
Arendt, Hannah (1968). The Origins of Totalitarism. New York: A Harwest Book Fira, Aleksandar (1993). Nezavisnost sudstva u Jugoslaviji i komparativno. Beograd: Arhiv za pravne i drutvene nauke, vol. 79, br. 3 Friedman, Barry & Saunders, Cheryl (2003). Symposium: Constitutional Borrowing. 1 INTL J. CONST. L. 177 Heron, Erik S. & Randazzo, Kirk A. (2003). The Relationship Between Independence and Judicial Review in PostCommunist Courts, u: The Journal of Politics, Vol. 65, No. 2. Cambridge University Press. Hiber, Dragor (2005). Reforma pravosua i pravosudni zakoni, u: Begovi, Boris & Mijatovi, Boko (ur). etiri godine tranzicije u Srbiji. Beograd: CLDS. Pavlovi, Dejan (2009). Potovanje ljudskih prava u Srbiji iz perspektive Evropske konvencije o ljudskim pravima, u: Podunavac, Milan (ur). Drava i demokratija. Beograd: Univerzitet, Fakultet politikih nauka, Slubeni glasnik. Raki-Vodineli, Vesna (2009). Sudstvo u najnovijoj Srbiji kolektivni lik i dela Visokog saveta sudstva, dostupno na http://www.pescanik.net/content/view/4221/90/. Resanovi, Aleksandar (2005). Country Overview: Serbia and Montenegro u Disclosing Hidden History: Lustration in the Western Balkans, u : Hatschikjan, Magarditsch, Relji, Duan and ebek, Nenad (eds). Belgrade: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe. Stepens, Ninian M.(1985). Judicial Independence A Fragile Bastion., u: Judicial Independence: The Contemporary Debate, Shimon Shetreet and Jules Deschenes (eds). Dordrecht: Martinus Nijhoff. Stinchcombe, Artur L. (1995). Lustration as a Problem of the Social Basis of Constitutionalism, u: Law and Social Enquiry, Vol. 20, No. 1. Oxford: Blackwell Publishing. Tomi, Zoran (2009). Srbija na pragu personalne rekonstrukcije pravosuapravda u perspektivi ili perspektiva pravde,dostupnona http://www.sudije.rs/sr/o-nama/drugi-o-nama/prof-dr- zoran-rtomic-srbija-na-pragu-personalne-rekonstrukcije-pravosudja-pravda-u-perspektivi-ili-perspektiva-pravde. ivkovi, Milo (2010). Vladavina prava, u: Mijatovi, Boko (ur). Institucionalne reforme u 2009. godini. Beograd: CLDS.

94

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u srbiji posle 5. oktobra

dejaN MIleNkOVI Fakultet politikih nauka, Beograd

1. Nastanak i razvoj kontrolnih organa i tela Razvoj novih oblika kontrole rada dravnih organa u svetu, pre svega javne uprave, naroito je podstaknut od sredine ezdesetih godina 20. veka kada je dolo do naglog irenja institucije ombudsmana kao sui generis tela. Ombudsman je tako postao inspiracija i model za napore koji postaju sve nuniji u pogledu rekonstrukcije tradicionalnih politikih institucija koje je stvorila racionalistika i docnije sve vie posrednika birokratska i legalistika misao i praksa (orevi 1967, 636). Njegova ovlaenja, od nastanka u vedskoj davne 1809. godine pa do danas, nisu se bitno izmenila. Ovaj spoljni oblik kontrole uprave, neposredno je povezan s idejom ostvarivanja i zatite ljudskih prava, te se ombudsman i danas najee odreuje kao zatitnik graana, iji je glavni cilj spreavanje nepravilnosti i nezakonitosti, kao i tzv. loeg postupanja (maladministration) u radu (javne) uprave prema graanima (Milenkovi 2002, 43). Ombudsman je danas institucija zatite ljudskih prava, na slian nain kao to je poetkom prolog veka sudstvo bilo institucija zatite zakonitosti i ureenja pravne drave. Sutina ove institucije je u njenoj mogunosti da probija zaarane birokratske krugove te da autoritativne administrativne sisteme uini transparentnim, tj. dostupnim parlamentarnoj kontroli i optoj javnosti. Javnost zasnovana na nepristrasnoj istrazi je mono sredstvo. Sama svest o nadzoru ombudsmana vri pozitivan uticaj na ceo upravni sistem, inei ga podlonim javnosti rada i pravdi (Wade 1982, 76). Kontrola uprave od strane ombudsmana predstavlja uspenu kombinaciju pravne (npr. pokretanje postupka kao to moe da uini i javni tuilac) i politike kontrole (npr. otvaranjem skuptinske rasprave o odgovornosti ministra) koja je u savremenim uslovima potrebna da bi se otklonili nedostaci postojeih oblika kontrole (Lili 1995, 478484).
95

Dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra

Ve od sredine sedamdesetih godina 20. veka, u razvijenim zapadnim zemljama dolazi do nastanka i irenja drugih oblika samostalnih sui generis kontrolnih organa i tela. Razliiti oblici komesara, nezavisnih kancelarija, komisija, saveta, poverenika i slinih, sve ee dobijaju i klasine upravne nadlenosti, poput, na primer, donoenja upravnog akta kao pravno obavezujueg imperativnog akta, vrenja razliitih upravnih radnji, vrenja upravnog nadzora i slino. Njihova pravna priroda zato je veoma sloena. Iako se i ovakvi oblici esto nazivaju ombudsman, oni to nisu. Ono to je zajedniko kod ovih institucija, jeste da je re o novim oblicima kontrolnih mehanizama koji prvenstveno treba da neutraliu negativnu ulogu koju drava moe imati u odreenim sferama drutvenog ivota, usled ega je i nastala potreba za nezavisnim arbitrom. Kontrolna tela imaju snanog protivnika i u teorijskom konceptu podele vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku, usled ega, i teorijski i praktino, u zemljama s nedovoljno razvijenom demokratskom tradicijom jo uvek postoje snani otpori za njihovo uvoenje. U Srbiji, do nastanka i razvoja kontrolnih, nezavisnih i samostalnih sui generis organa i tela dolazi tek reformom pravnog sistema koja je usledila nakon demokratskih promena od 5. oktobra 2000. godine. U procesu raspada bive SFRJ, ni Ustav Srbije iz 1990. godine, niti Ustav Savezne Republike Jugoslavije iz 1992. godine, nije predvideo ovu instituciju. U represivnom reimu tokom devedesetih godina u Srbiji, ljudska prava bila su znatno suena, pa mesta za ombudsmana kao zatitnika prava graana i nezavisne kontrole uprave, kao i za druge kontrolne organe, nije ni bilo. Do toga je moglo doi tek nakon petooktobarskih promena 2000. godine. Prvo takvo telo ustanovljeno zakonom na nivou Republike Srbije bila je Republika radio-difuzna agencija 2002. godine. Vremenom su zakonom ustanovljeni i drugi kontrolni inokosni i kolegijalni organi i tela, kao, na primer, Poverenik za informacije od javnog znaaja (2004) i zatitu podataka o linosti (2008), Zatitnik graana (2005), Nacionalna revizorska institucija (2005), Komisija za zatitu konkurencije (2005), Agencija za borbu protiv korupcije (2008), kojoj je prethodio Odbor za reavanje sukoba interesa (2005), Poverenik za zatitu ravnopravnosti (2009) i druga. Danas u pravnom sistemu Srbije postoji izraen pluralitet veoma razliitih oblika nezavisnih kontrolnih organa i tela. U ovom tekstu govorimo samo o tzv. kontrolnim organima i telima. Naime, izraz koji se u Srbiji odomaio za kontrolne organe jeste nezavisni dravni organi. Ovaj izraz nije sasvim adekvatan jer nam on ne ukazuje ta je osnovno svojstvo i koja je osnovna uloga ovih organa. Zar nisu i sudovi nezavisni dravni organi? Zar to nije i javno tuilatvo? ta je Ustavni sud ili Narodna banka Srbije? Ustav Republike Srbije definie i npr. Visoki savet sudstva kao nezavistan i samostalan organ (Sg RS 98/06, 53). Kljuna karakteristika kontrolnih organa ili tela odnosno njihova differentia specifica u odnosu na ostale dravne organe i tela je u tome to ona vre spoljnu (parlamentarnu) kontrolu izvrne vlasti a pre svaga javne uprave. To je istovremeno jedina zajednika odlika ovih nezavisnih dravnih organa. U svemu ostalom, po svojoj prirodi, organizaciji, delokrugu i dr, ona su veoma razliita (Popov 2010, 4253). Kako u osnovni svih kontrolnih tela stoji Zatitnik graana (ombudsman), najpre emo panju posvetiti ovom organu i problemima s kojima se suoavao u Srbiji. Ovim pregledom obuhvaeni su jo i Poverenik za informacije od javnog znaaja i zatitu podataka o linosti, Agencija za borbu protiv korupcije i Dravna revizorska institucija.
96

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Zatitnik graana i Dravna revizorska institucija su Ustavom Republike Srbije iz 2006. godine (Sg RS 98/06, 96, 138), postali kontrolni organi ustavnog ranga.

2. Zatitnik graana Ubrzo nakon petooktobarskih promena, ve 2001. godine, na nivou Republike Srbije, tadanje Ministarstvo pravde izradilo je Nacrt zakona o Narodnom advokatu, koji je zatim postao i zvanian Predlog zakona Vlade. Predlog je upuen Narodnoj skuptini Republike Srbije na usvajanje u maju 2002. godine. Meutim, ubistvo tadanjeg premijera Zorana inia poetkom 2003. godine, i kasniji parlamentarni izbori krajem iste, spreili su njegovo usvajanje. Nakon formiranja nove Vlade 2004. godine, ovaj Predlog (kao i svi ostali u to vreme, preko 70) vraen je nadlenom ministarstvu. Ministarstvo za dravnu upravu je 2004. godine polo iz poetka i priredilo novi Nacrt, koji je postao i zvanian Predlog zakona koga je Narodna Skuptina usvojila sredinom 2005. godine (Sg RS 79/05). inilo se da je Srbija napokon dobila Zatitnika graana (u daljem tekstu: Zatitnik). Meutim, Zatitnik nije izabran od strane Narodne skuptine u zakonskom roku od 6 meseci od dana njegovog donoenja. Do toga je dolo tek nakon raspada Dravne zajednice SCG, donoenja Ustava Srbije i jo jednog kruga parlamentarnih izbora iz 2007. godine. Zatitnik je napokon bio izabran u julu 2007. godine. Sluba Zatitnika je sveano otvorena krajem decembra 2007. godine. Narodna skuptina je izabrala zamenike Zatitnika tek u oktobru 2008. godine. U maju 2010. godine, sluba Zatitnika graana je napokon dobila i adekvatan prostor za rad. Dakle, bilo je potrebno skoro deset godina od promena da bi se ostvarili samo preduslovi za stvaranje efikasne institucije. Ustav iz 2006. je instituciju Zatitnika podigao na ustavni nivo. Ustavom je predvieno: Zatitnik graana je nezavisan dravni organ koji titi prava graana i kontrolie rad organa dravne uprave, organa nadlenog za pravnu zatitu imovinskih prava i interesa Republike Srbije, kao i drugih organa i organizacija, preduzea i ustanova kojima su poverena javna ovlaenja. Zatitnik graana nije ovlaen da kontrolie rad Narodne skuptine, predsednika Republike, Vlade, Ustavnog suda, sudova i javnih tuilatava. Zatitnika graana bira i razreava Narodna skuptina u skladu sa Ustavom i zakonom. Zatitnik graana za svoj rad odgovara Narodnoj skuptini (Sg. RS 98/06, 138). Zakonom o zatitniku graana, koji je usvojen godinu dana pre donoenja novog Ustava (2005), najpre su utvreni osnovni pojmovi i garancije nezavisnosti ovog organa, nain izbora od strane Narodne skuptine i prestanak funkcije (ukljuujui i razreenje) Zatitnika i njegovih zamenika, zatim su detaljno razraene njegove nadlenosti, kao i postupak za utvrivanje mogue povrede ljudskih prava. Kada Zatitnik sprovodi nepristrasnu istragu, odnosno postupak, on e uputiti preporuku organu kako bi uoeni nedostatak trebalo otkloniti, a ako organ ne postupi po preporuci, Zatitnik moe o tome da obavesti javnost, Skuptinu i Vladu, a moe i da preporui utvrivanje odgovornosti funkcionera. Problemi koji su postojali nakon donoenja zakona, bitno su uticali na razvoj ove institucije. Zato u analizi ove institucije moemo da posmatramo vremenski period od
97

Dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra

neto malo vie od dve godine, to nije dovoljno dugo da bi se dala jedna konana ocena o njenom radu. Skoro petogodinji proces donoenja zakona, a zatim i trogodinji izbor Zatitnika i zamenika, odmah dovodi do pitanja da li je Srbiji, bar sa stanovita politikih elita, ovaj kontrolni dravni organ uopte bio potreban. Ili je trebalo da bude osnovan samo da bismo se u lepom svetlu predstavili Evropi? To pokazuje i odnos izvrne, ali i zakonodavne vlasti prema ovoj instituciji u ovom periodu. Tako na primer, u toku 2009. godine, organi uprave su sproveli samo oko 65% preporuka Zatitnika graana, to nije zadovoljavajue. Razloge za to treba traiti u sve veem broju postupaka, te u injenici da se kontrolama rada obuhvata sve iri krug organa uprave, a to nije praeno politikom podrkom organa izvrne vlasti koji ima najvei uticaj na organe uprave i najpozvaniji je da koriguje njihov rad Vlade Republike Srbije. U 2009. godini, Vlada i njen predsednik nisu niti jednim zakljukom, saoptenjem, obraanjem ili na drugi nain pozvali organe dravne uprave (iji rad po Ustavu Vlada usmerava, usklauje i nadzire) da sarauju sa Zatitnikom graana i sprovode njegove preporuke (Zatitnik graana 2010, 8993). U junu 2010. godine, nastala je i znaajna polarizacija u odnosima izmeu Zatitnika graana (i Poverenika) i Narodne skuptine (bolje reeno dela parlamentarne veine), u vezi s Predlogom zakona o elektronskim komunikacijama. Na ovaj Predlog, shodno svojim nadlenostima, Zatitnik je uputio amandmane, ali umesto da Narodna skuptina posmatra amandmane i inicijative Zatitnika kao sredstvo za kontrolu i spreavanje hegemonizma, izvrene nad zakonodavnom vlau, ef najjae poslanike grupe u parlamentu javno je okrivio Zatitnika (i Poverenika) da vode kampanju protiv Narodne skuptine. Amandman se odnosio na jedan od lanova Predloga, kojim je predvieno da bezbednosne slube bez odobrenja suda mogu da prate ko, s kim, koliko i kada komunicira telefonom ili internetom. Po miljenju Zatitnika, to predstavlja direktno krenje prava na privatnost kao fundamentalnog ljudskog prava. Epilog: Zakon o elektronskim komunikacijama (Sg RS 45/10) je usvojen, a novim Poslovnikom Narodne skuptine, kao podzakonskim aktom usvojenim u julu 2010. godine, predvieno je da Narodna skuptina usvaja izvetaje kontrolnih tela, to je u suprotnosti sa zakonima kojim su ova tela, pa i Zatitnik, osnovani (Milenkovi, 2010, str. 127128). S druge strane, i pored toga to postoje znaajne opstrukcije u radu Zatitnika, ono to se moe primetiti i to ohrabruje, svakako je to to je od poetka 2008. godine do danas Zatitnik, svojim radom i javnim nastupima, pridobio javnost, odnosno medije i graane. Broj kontakata ovog dravnog organa u 2009. godini s graanima u odnosu na 2008. je skoro udvostruen, kao i broj pritubi. Zatitnik je podneo sedam predloga za izmene i dopune zakona, dao je est miljenja o nacrtima zakona, podneo vie inicijativa za ocenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom, ukljuujui i predlog za ocenu ustavnosti Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju, koji je zatim Ustavni sud i prihvatio, ocenivi da ovaj Zakon nije u skladu s Ustavom. Takoe, Zatitnik se 30 puta oglasio saoptenjima i u velikom broju sluajeva informisao javnost o aktivnostima koje je preduzimao, ostvario je znaajnu meunarodnu saradnju i organizovao vie konfrencija i okruglih stolova (Zatitnik graana 2010, 95128). Tako Zatitnik, i pored svih otpora, postaje kredibilna institucija, koja uiva poverenje javnosti i znatno doprinosti zatiti ljudskih prava i otklanjanju razli98

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

itih nezakonitosti u radu uprave, a pun domet ove institucije moemo oekivati u godinama koje slede.

3. Poverenik za informacije od javnog znaaja i zatitu podataka linosti Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja donet je krajem 2004. godine i njime je ustanovljen jedan od prvih kontrolnih organa u Srbiji Poverenik za informacije od javnog znaaja. To je samostalan dravni organ, nezavisan u vrenju svoje nadlenosti. Njega bira Narodna skuptina Republike Srbije, na predlog odbora Narodne skuptine, nadlenog za informisanje. U vrenju svoje nadlenosti ovaj kontrolni organ nee traiti niti primati naloge i uputstva od dravnih organa i drugih lica (Sg RS 120/04, 54/07, 104/09 i 36/10). Poverenik ima strunu slubu koja mu pomae u vrenju njegovih nadlenosti. Donoenjem Zakona o zatiti podataka o linosti (Sg RS 97/08), Poverenik je postao kontrolni organ i u oblasti zatite podataka o linosti. Naziv ovog organa je danas Poverenik za informacije od javnog znaaja i zatitu podataka o linosti (u daljem tekstu: Poverenik). Narodna skuptina je ubrzo po usvajanju zakona 2004. godine izabrala prvog Poverenika, ali je Poverenik sve do aprila 2009. godine imao svega 6 zaposlenih zbog nedostatka prostora (iako je aktom o unutranjoj organizaciji utvreno da Sluba u to vreme broji 21 zaposlenog). Ipak, velikim naporom Poverenika i zaposlenih slubi, kao i kroz dobru saradnju s nevladinim sektorom, medijima i javnou, ovakav degradirajui tretman od strane izvrne vlasti nije imao pogubne posledice po razvoj ove institucije. Meutim, posledica je bila u neaurnosti Poverenika u postupanju. Blizu hiljadu predmeta po albama onih ije je pravo povreeno, bez krivice Poverenika, ekalo je na donoenje njegove odluke, pri emu je bio istekao zakonski rok od 30 dana u kome je bio u obavezi da donese odluku. Tako je Poverenik bio prinuen da aktivnosti usmerava pre svega na one zadatke i nadlenosti zbog ijeg odlaganja je pretila najvea teta (Poverenik 2010, 23). Ovaj problem je reen tek u maju 2010. godine. Pored pomenutih problema s obezbeenjem prostornih (pa samim tim i kadrovskih) uslova za rad Poverenika, vremenom su se pojavili i brojni drugi problemi koji su koili rad ovog organa. Ustavni zakon iz 2006. godine doveo je do toga da izbor Poverenika i njegovog zamenika ponovo mora da bude potvren u Narodnoj skuptini, to je posredno znailo da je postojala tenja da prvi Poverenik bude razreen kako bi se na ovo mesto postavilo lice koje bi bilo prijemivije za neku novu parlamentarnu veinu. Kljuna nadlenost Poverenika u oblasti pristupa informacijama jeste donoenje reenja u postupku po albi, odnosno postupku tzv. instancione kontrole (iz koje su izuzeti Narodna skuptina, predsednik Republike, Vlada, Vrhovni kasacioni sud, Ustavni sud i republiki javni tuilac). Meutim, ova nadlenost je za posledicu imala este javne kampanje protiv Poverenika od strane pojedinih ministara i drugih funkcionera, koje su bile usmerene na diskreditaciju ove institucije kada je Poverenik nalagao organu da izvri svoje zakonske obaveze u oblasti pristupa informacijama. Neobezbeenost izvrenja reenja Poverenika je drugi veliki problem. Reenje koje
99

Dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra

Poverenik donosi u postupku po albi, izvrno je, ali u sluaju kada organ ne izvri reenje Poverenika, izvrenje obezbeuje Vlada, koja je iz formalnih razloga to do sada odbijala da uradi, naroito u senzibilnim sluajevima. To je dovelo i do odreenih izmena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama 2009. godine, ali jo uvek postoji mogunost da Vlada, kao i do sada, ako organ ni tada ne postupi, nita ne preduzme (Milenkovi 2010, str. 113116). Takoe je primetno da u procesu donoenja novih zakona postoje pokuaji da se ogranie ili se ograniavaju ili suspenduju nadlenosti Poverenika, kao to je to bio sluaj sa Zakonom o zatiti podataka o linosti ili u Predlogu zakona o tajnim podacima iz 2009. godine. Takoe, neadekvatno normativno okruenje, odsustvo odgovarajuih komplementarnih propisa i dr. jesu takoe razlozi koji ometaju rad Poverenika (Poverenik 2010, 1723). S druge strane, i pored toga to su postojale a i danas postoje opstrukcije u radu Poverenika, pre svega od izvrne vlasti i organa javne uprave, Poverenik je kredibilna institucija, koja je od samog nastanka pridobila kao svoje saveznike medije, nevladine organizacije i graane. Poverenik je znaajno doprineo afirmaciji prava na slobodan pristup informacijama u Srbiji i doprineo edukaciji javnih slubenika. Svojim aktivnostima, znaajno je doprineo i borbi protiv korupcije, usled ega se esto pominje i kao jedan od znaajnih antikoruptivnih stubova. S obzirom da je Poverenik bio jedan od prvih kontrolnih organa, veina organa i tela koja su kasnije nastala, prenosila su pozitivna iskustva i svojevrsnu metodologiju i nain borbe kojom je Poverenik osvojio javnost i uspeno se suprotstavljao funkcionerima i politiarima koji su pokuavali da obesmisle njegov rad. to se tie zatite podataka o linosti, s obzirom na brojne i kompleksne nadlenosti i tehnike standarde koje zahteva implementacija Zakona o zatiti podataka o linosti, u ovoj oblasti pun domet ove institucije moemo oekivati u godinama koje slede. 4. agencija za borbu protiv korupcije Pre nastanka Agencije za borubu protiv korupcije, jedan deo njenih dananjih nadlenosti i poslova, koji se odnosio na sukob interesa, bio je poveren Republikom odboru za reavanje sukoba interesa, kao nezavisnom i samostalnom organu, ustanovljenom Zakonom o spreavanju sukoba interesa pri vrenju javnih funkcija iz 2004. godine (Sg RS 43/04). Odbor je imao devet lanova, a zakonom je bio blie ureen nain njihovog izbora. Odbor se od samog poetka suoio s istim problemom koji su imali i Poverenik i Zatitnik graana. Prostor za rad slube Odbora nije bio obezbeen, a izostala i je politika podrka u vezi sa sprovoenjem preporuka Odbora koje nisu bile obavezujue. U prvo vreme, Odbor se nije znaajnije oslanjao na jedini mogui stub podrke javnost. Tako rad samog Odbora nije ni bio dovoljno medijski propraen. Meutim, rad Odbora se svakako ne moe oceniti negativno, naroito ako se ima u vidu uzak krug nadlenosti koje su mu zakonom bile poverene. Poetkom 2008. godine, Ministarstvo pravde je priredilo Nacrt zakona o agenciji za borbu protiv korupcije, koji je postao i zvanian Predlog koga je zatim usvojila Narodna skuptina, a kojim je predvieno ukidanje Odbora i nastanak Agencije sa znatno irim nadlenostima i ovlaenjima imperativnog karaktera (Sg RS 97/08). Kao razlog za
100

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

ukidanje Odbora navedeno je da je u delu Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije prethodno bilo predvieno da e se posebnim zakonom osnovati samostalno i nezavisno telo koje e vriti nadzor nad sprovoenjem Strategije za borbu protiv korupcije i Akcionog plana, obavljati koordinaciju dravnih organa u borbi protiv korupcije, primenjivati propise iz oblasti reavanja sukoba interesa i dr. Meutim, ini se da je ovaj cilj mogao biti ostvaren prenoenjem irih nadlenosti na Odbor ili preimenovanjem Odbora u Agenciju. Tako je usledila vremenska rupa, koja je trajala sve do 1. januara 2010. godine kada je, prema Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije, zapoela njegova primena. U meuvremenu, funkcioneri nisu postupali po preporukama Odbora jer se znalo da e, s poetkom primene zakona, Odbor prestati da postoji. Tako je realno reavanje sukoba interesa ponovo odloeno na nekoliko godina. Znai, vlast je jo jednom dobila na vremenu. Zakonom o Agenciji za borbu protiv korupcije utvreno je da se njime ureuju: osnivanje, pravni poloaj, nadlenost i nain rada Agencije, pravila u vezi sa spreavanjem sukoba interesa i prijavljivanje imovine lica koja vre funkcije, postupak i odluivanje u sluaju povrede ovog zakona, uvoenje planova integriteta kao i druga pitanja od znaaja za rad Agencije kao nezavisnog i samostalnog dravnog organa. Agencija takoe nadzire sprovoenje Nacionalne strategije, Akcionog plana za primenu strategije i dr. Organi Agencije su Odbor agencije, koga bira Narodna skuptina, i direktor, koga bira Odbor (Sg Rs 97/08, 53/10). Vremenski period od devet meseci od kako je Agencija zapoela s radom, isuvie je kratak kako bi se dala opta ocena o njenoj uspenosti. Ona nije imala poetnih problema kao Odbor i drugi prethodno pomenuti kontrolni organi. Od momenta stupanja na snagu zakona u novembru 2008. do poetka njegove primene, 1. januara 2010. godine, izabran je Odbor agencije, direktor, formirana je struna sluba, obezbeen je prostor i drugi tehniki uslovi za rad Agencije. Agencija je uspeno zapoela s vrenjem svojih nadlenosti, u emu se znaajno oslanjala na javnost i brzo stekla njeno poverenje. Ali, ubrzo su nastupili i problemi. Krajem juna 2010. predloene su izmene i dopune Zakona o agenciji, koje su zatim povuene, usled ozbiljnih kritika kako od strane Agencije tako i od strane strunjaka i nevladinih organizacija. Ubrzo je, meutim, uz odreene izmene, ponovo predloen a zatim i usvojen Zakon o izmenama i dopunama Zakona o agenciji za borbu protiv korupcije u julu 2010. godine (Sg Rs 53/10). U njemu je naroito sporan lan koji je omoguavao nastavak vrenja dve ili vie funkcija pojedinim funkcionerima, jer je sadrao i amandman kojim se odbornicima, republikim i vojvoanskim poslanicima omoguava da obavljaju bilo koju drugu funkciju do kraja mandata. U osnovnom tekstu Zakona, funkcioneri s vie funkcija morali su do 1. aprila 2010. godine da odlue koju od njih e obavljati i da to prijave Agenciji. Agencija se povodom usvojenih izmena i dopuna Zakona obratila i meunarodnim organizacijama, a zatim je u septembru 2010. godine najavila podnoenje predloga za ocenu ustavnosti Ustavnom sudu. Parlamentarna veina je zbog izmena Zakona opstala, spreeni su i eventualni sukobi u jednoj od stranaka, ali je drava jo jednom pokazala nesposobnost da prihvati demokratske standarde. ini se da slini problemi, kroz koje prolaze Zatitnik graana i Poverenik u odnosu s Narodnom skuptinom i Vladom, tek oekuju i ovaj kontrolni dravni organ.
101

Dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra

5. dravna revizorska institucija Dravna revizorska institucija ustanovljena je Zakonom o dravnoj revizorskoj instituciji iz 2005. godine (Sg RS 101/05, 54/07). Ustavom iz 2006 (Sg RS 98/06, 96) i ovaj kontrolni organ dobio je ustavni rang. To je najvii dravni organ revizije javnih sredstava u Republici Srbiji, samostalan je i podlee nadzoru Narodne skuptine kojoj odgovara. Bez obzira to je re o dravnom organu ustavnog ranga, nije sluajno to je u ovom pregledu obraen kao poslednji. Dravna revizorska institucija (u daljem tekstu Institucija), u okviru svoje nadlenosti, planira i obavlja reviziju, donosi podzakonske i druge akte radi sprovoenja ovog zakona, podnosi izvetaje, zauzima stavove i daje miljenja u vezi s primenom i sprovoenjem zakona i obavlja brojne druge poslove u okviru zakonom utvrenih nadlenosti. Institucija ima predsednika Institucije, Savet, revizorske slube i pratee slube. Dravna revizorska institucija ima veoma sloenu unutranju organizacionu strukturu, koja je detaljno odreena zakonom. Poslove revizije obavljaju dravni revizori. Institucija podnosi izvetaj Narodnoj skuptini, njega razmatra nadleno radno telo Skuptine, koje zatim svoje stavove i preporuke u vidu izvetaja dostavlja Skuptini, a ona zatim odluuje o predloenim preporukama, merama i rokovima za njihovo sprovoenje (Sg RS, 101/05, 54/07). I pored injenice da je Institucija osnovana jo 2005. godine, bile su potrebne, kao i kod institucije Zatitnika graana, pune dve godine (2007) da lanovi Saveta Institucije budu izabrani. Naalost, Institucija jo uvek ni priblino ne funkcionie u punom kapacitetu. Tako na primer, sve do 2009. godine ona nije dobila prostorije za svoj rad. Niske plate inspektora odbijale su potencijalne kandidate da konkuriu za radna mesta u Instituciji, a iz ovih, kao i drugih razloga, Institucija je prvi Izvetaj o reviziji, kojim je bio obuhvaen mali broj dravnih organa, podnela Narodnoj skuptini tek u novembru 2009. godine. Prve prekrajne prijave Institucija je protiv jednog broja ministara podnela tek poetkom 2010. godine. Kontrola sumnjivih javnih preduzea najavljena je za oktobar 2010. godine. Razlog za ometanje rada Institucije svakako lei u injenici da vlast, opstruiui rad Institucije, jo uvek nije spremna da se podvrgne nezavisnoj kontroli troenja budetskih sredstava, javnih finansija, javnih fondova i javnih preduzea, pa je tako jo uvek, na primer, mogue da ova poslednja slue za zapoljavanje kadrova i finansiranje politikih stranaka. I tako se ponovo vraamo na formalno ali ne i faktiko obezbeivanje i prihvatanje standarda demokratskog drutva. Prema tome, i pored proklamovane borbe protiv zloupotrebe javnih sredstava, koju na svakim izborima obeavaju politike stranke, i ovde se radi o oiglednoj nameri vlasti da to due izbegne uspostavljanje delotvornih mehanizama efikasne spoljne kontrole finansijske revizije. U odreenoj meri, za jo uvek nedovoljno afirmisanu ulogu Institucije kriva je i sama Institucija. ini se da ovaj kontrolni dravni organ nije u dovoljnoj meri, naroito u prvom periodu od 2007. do 2009. godine, iskoristio kapacitet javnosti. Javnost je prvenstveno obavetavana o problemima koji spreavaju rad, a znatno manje o samom radu Institucije. Tako se stekao utisak da je Institucija nemona sve dok drava
102

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

ne obezbedi sve to se od nje zahteva, pa e revizori najzad neto konkretno i da uine. A javnost ne voli gubitnike. To oigledno nije bio dobar pristup. Prvi izvetaj Institucije u javnosti je izazvao veliku panju, kao i pomenuto podnoenje prekrajnih prijava i postupci koji su voeni pred prekrajnim sudom protiv pojedinih funkcionera i ministara. Ali zatim je usledila ponovo viemesena pauza, sve dok nije najavljen i poetak revizije javnih preduzea. Da li je re o nedostatku hrabrosti ili su razlozi druge prirode? U ovoj komparativnoj analizi kontrolnih tela, mogli bismo izvesti zakljuak da Institucija iako formalno postoji ve pet godina, ima brojne i iroke nadlenosti i organ je ustavnog ranga jo uvek ne moe da dobije prelaznu ocenu, izmeu ostalog i zato to nije u dovoljnoj meri iskoristila snagu demokratske javnosti, to su Zatitnik, Poverenik pa i novoformirana Agencija za borbu protiv korupcije uinili. 6. Zakljuno razmatranje Deset godina nakon petooktobarskih demokratskih promena iz 2000. godine, na primeru nastanka i razvoja kontrolnih tela, moemo uoiti brojne slabosti srpske demokratije. Umesto da vlast nastoji da im pomogne kako bi postala pravi nezavisni mehanizmi kontrole, esto se deavalo suprotno. Srbija je jo uvek zemlja u tranziciji koja treba da izgradi demokratsku kulturu i standarde. Kao to je to prethodno i uoeno, teorijski i praktino, u zemljama s nedovoljno razvijenom demokratskom tradicijom jo uvek postoje snani otpori za njihovo istinsko uvoenje, to je u Srbiji jo uvek sluaj. Stie se utisak da politike elite uvode kontrolne organe pod pritiskom procesa evropskih integracija koji zahteva temeljnu reformu pravnog sistema, a ne zbog istinske elje za stvaranjem nezavisnih spoljnih oblika kontrole. Na pregledu etiri kontrolna organa/tela i problema s kojima su se ona susrela, nisu mogli biti obuhvaeni svi problemi s kojima su se suoavala druga kontrolna tela. Sve probleme, u najoptijim crtama, moemo podeliti na tri velike grupe. Srbija je jo uvek partokratska drava, to je, u odreenim sluajevima, ostavilo brojne posledice na izbor funkcionera ili lanova kontrolnih tela, pa samim tim i na njihovu nezavisnost i samostalnost. U nekim sluajevima, izbor njihovih lanova ili funkcionera bio je obojen interesima politikih stranaka koje su kroz Narodnu skuptinu postavljale partijski proveren kadar ili simpatizere, ime je njihova kontrola uloga u odreenim oblastima bila obesmiljena (npr. sluaj Komisije za hartije od vrednosti ili Republike radio-difuzne agencije). Politika podrka kontrolnim organima esto je bila deklarativna, to se manifestovalo kako u procesu implementacije usvojenih zakona, tako i kroz este izmene i dopune zakona ili donoenjem ili pokuajem donoenja novih zakona kojim su suavani nadlenosti i delokrug kontrolnih organa i tela (Zatitnik, Poverenik, Agencija za borubu protiv korupcije). Veina kontrolnih organa i tela imala je problema jer godinama nije imala adekvatne uslove i prostor za rad. U krajnjoj instanci, ove uslove treba da obezbedi izvrna vlast koju nezavisni organi i tela i kontroliu. To je direktno uzrokovalo probleme s izvravanjem poverenih im nadlenosti (Dravna revizorska institucija, Poverenik, Zatitnik graana).
103

Dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra

Ipak, injenica je da je javnost zasnovana na nepristrasnoj istrazi mono sredstvo. Tako su pojedini kontrolni organi/tela obraajui se javnosti, i ukazujui na brojne nezakonitosti i loe postupanje drugih organa javne vlasti, stekli znaajnu popularnost i kredibilitet u medijima i kod graana. Ovo se pre svega odnosi na Poverenika i Zatitnika, a sve vie i Agenciju za borbu protiv korupcije. Tako je postepeno i sama svest o nadzoru izvrila pozitivan uticaj na ceo upravni sistem, inei ga transparentnijim i pravednijim. Petooktobarske demokratske promene iz 2000. godine tako su pokrenule jedan nezaustavljiv proces, a pribliavanje Evropskoj uniji, koje zahteva i realnu implementaciju zakona i demokratskih standarda od zemlje koja pledira da joj bude punopravni lan, nagovetava da u bliskoj budunosti treba oekivati da e sadanji problemi, s kojima se suoavaju nezavisni kontrolni mehanizmi, ipak biti prevazieni.

Saetak Razvoj novih oblika kontrole rada dravnih organa u svetu naroito je podstaknut od sredine ezdesetih godina 20. veka kada je dolo do brzog irenja institucije ombudsmana, to je dovelo i do nastanka drugih, razliitih kontralnih mehanizama, koji se danas meusobno znatno razlikuju. U represivnom reimu tokom devedesetih godina u Srbiji, mesta za kontrolne organe i tela kao spoljne oblike kontrole nije bilo. Do njihovog nastanka je dolo tek nakon petooktobarskih promena 2000. godine. Danas u Srbiji postoje brojni i razliiti oblici kontrolnih organa. Meutim, nastanak, razvoj i rad ovih institucija praen je brojnim problemima, koji su proizali iz nedostataka demokratske kulture u Srbiji. Kljune rei: nezavisna kontrolna tela, ombudsman, Poverenik za informacije od javnog znaaja i zatitu podataka o linosti, Agencija za borbu protiv korupcije, Dravna revizorska institucija.

orevi, Jovan (1967). Politiki sistem. Beograd: Savremena administracija. Lili, Stevan (1995). Upravno pravo (univerzitetski udbenik). Beograd: Savremena administracija. Milenkovi, Dejan (2010). Prirunik za primenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od jav nog znaaja. Beograd: Poverenik za informacije od javnog znaaja i zatitu podataka o linosti. Milenkovi, Dejan (2002). Uporedni pregled institucije ombudsmana, u: Lili, S, Milenkovi, D. i Kovaevi-Vuo, B. (urednici). Ombudsman. Beograd: Komitet pravnika za ljudska prava, str. 42146. Popov, Vladan (2010). Ustav i kontrolni organi (nezavisni dravni organi) pokuaj odreenja mesta i uloge kontrolnih organa u ustavnom sistemu, u: emernik, B, Mani, J. i Ledenian B. (urednici). Narodna skuptina Republike Srbije i nezavisni dravni organi/tela. Program Ujedinjenih nacija za razvoj u Srbiji, str. 4253. Poverenik za informacije od javnog znaaja i zatitu podataka o linosti (2010). Izvetaj o sprovoenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja i Zakona o zatiti podataka o li nosti za 2009. Beograd: Poverenik za informacije od javnog znaaja i zatitu podataka o lnosti.
104

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

CitiRana liteRatuRa

Zatitnik graana (2010). Redovni godinji izvetaj za 2009. godinu. Beograd: Zatitnik graana. Wade, H.W.R. (1982). Administrative Law, 5th ed. Oxford. Pravni izvori Ustav Republike Srbije, Slubeni glasnik RS, 98/06. Ustavni zakon za sprovoenje Ustava Srbije, Slubeni glasnik RS, 98/06. Zakon o zatitniku graana, Slubeni glasnik RS br. 79/05, 54/07. Zakon o elektronskim komunikacijama, Slubeni glasnik RS br. 45/10. Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja, Slubeni glasnik RS, br. 120/04, 54/07, 104/09 i 36/10. Zakon o zatiti podataka o linosti, Slubeni glasnik RS br 97/08. Zakon o spreavanju sukoba interesa pri vrenju javnih funkcija, Slubeni glasnik RS, br. 43/04. Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije, Slubeni glasnik RS 97/08. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, Slubeni glasnik RS 53/10. Zakon o dravnoj revizorskoj instituciji, Slubeni glasnik RS, br. 101/05, 54/07.

Dejan Milenkovi Nastanak, razvoj i problemi kontrolnih tela u Srbiji posle 5. oktobra

105

106

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji

Filip ejdus Fakultet politikih nauka, Beograd

uvod Prekretni dogaaj u savremenoj istoriji Srbije bili su masovni protesti 5. oktobra 2000. godine koji su doveli do svrgavanja reima Slobodana Miloevia. Ovaj dogaaj simbolizuje izlazak iz viedecenijskog autoritarizma kao i poetak dvostruke tranzicije, jedne od autoritarnog poretka ka demokratiji i druge od oruanih sukoba ka miru. Ove godine, demokratija u Srbiji je proslavila svoj deseti roendan, to predstavlja prigodan povod za osvrt na dosadanja postignua i predstojee izazove. Osnovni zadatak ovog rada bie da odgovori na pitanje da li se i u kojoj meri deset godina nakon 5. oktobra institucijama u sektoru bezbednosti u Srbiji upravlja demokratski. Osnovni argument koji iznosimo je da je deset godina nakon promena uspostavljen formalni institucionalni okvir za demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti, dodue, na jedan spor i mukotrpan nain. Meutim, kao to emo u tekstu videti, i dalje postoji duboki jaz izmeu formalnog institucionalnog okvira s jedne strane i praksi s druge strane.1 lanak e se sastojati iz tri dela. U prvom delu emo izneti koncept demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti. U drugom delu emo opisati iri kontekst u kome se u proteklih deset godina odvijala reforma sektora bezbednosti. U treem delu emo primeniti dati analitiki okvir na sektor bezbednosti u Srbiji 2010. godine. 1. koncept demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti Koncept demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti poslednjih nekoliko godina postao je sastavni deo meunarodnog akademskog i politikog renika (Cottey


Filip Ejdus demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji

Empirijski i metodoloki ovaj tekst se oslanja na projekat Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Mapiranje i monitoring reforme sektora bezbednosti u Srbiji, u kome je autor uestvovao tokom 2008. i 2009. godine. ira verzija ovog teksta bie objavljena u Ejdus 2010.
107

et al. 2002, Hnggi 2003, Ball 2005, Ghebali/Lambert 2007). U ovom lanku, demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti bie definisano kao transparentna organizacija i rukovoenje sektorom bezbednosti koji se zasnivaju na odgovornosti donosioca odluka graanima, potovanju vladavine prava i podele vlasti, maksimalizaciji zatite ljudskih prava i omoguavanju uestvovanja graana i kontrole javnosti. Ovaj pojam treba razlikovati od reforme sektora bezbednosti koja je iri pojam i odnosi se na proces politike i organizacione transformacije u cilju efikasnog i efektivnog pruanja dravne i ljudske bezbednosti u okvirima demokratskog upravljanja (Edmunds 2007, 25, Hnggi 2004, 4). Demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti treba razlikovati i od demokratske civilne kontrole koja je ui pojam i odnosi se na odgovornost bezbednosnih institucija, kako prema graanima (vertikalna odgovornost) tako i prema drugim dravnim institucijama (horizontalna odgovornost). Civilna kontrola je jo ui termin i odnosi se na potinjenost bezbednosnih institucija civilnom politikom autoritetu koji ne mora nuno imati demokratski kredibilitet. Semjuel Hantington je napravio veoma vanu razliku izmeu objektivne civilne kontrole, koja priznaje nezavisnu profesionalnu sferu bezbednosnih institucija, dok je sutina subjektivne kontrole u poricanju ove nezavisnosti i meanju civilnih nalogodavaca u njihove operativne aktivnosti (Huntington 1967, 83). Konano, sektor bezbednosti emo definisati kao skup institucija i aktera odgovornih za zatitu drave, zajednice i pojedinca (Hnggi 2004). U njega spadaju kako institucije direktno zaduene za bezbednost drave i graana (vojska, policija, slube bezbednosti itd), tako i institucije odnosno akteri zadueni za upravljanje (ministarstva), kontrolu (parlament), proveru (pravosudni sistem) i nadzor (nezavisni dravni organi, graani i njihova udruenja, mediji itd). Na osnovu ovakvih polaznih definicija moemo napraviti razliku izmeu pet razliitih dimenzija demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti. Prva dimenzija je horizontalna odgovornost, odnosno sposobnost dravnih ustanova da kontroliu, upravljaju, nadgledaju i procenjuju formulisanje i sprovoenje bezbednosne politike, aktere i ustanove zaduene za legitimnu primenu sile i prinude (ODonnell 1999). Horizontalna odgovornost se sprovodi kroz civilnu kontrolu izvrne vlasti, parlamentarnu kontrolu, sudsku proveru i nadzor nezavisnih dravnih organa. Druga dimenzija je vertikalna odgovornost, odnosno sposobnost graanskog drutva da utie, nadgleda i ocenjuje aktere i institucije u sektoru bezbednosti. Osnovni oblik vertikalne odgovornosti su izbori. Meutim, graansko drutvo treba da ima mogunost da uestvuje u bezbednosnim poslovima i izmeu izbora kroz kontinuirani nadzor formulisanja i implementiranja politika, stvaranje alternativnih izvora informacija i ekspertize, kao i kroz kanalisanje razliitih drutvenih interesa u sektor bezbednosti (Caparini/Fluri 2006). Vladavina prava je trea dimenzija demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti. Nju emo za potrebe ovog rada posmatrati kao funkciju dva elementa: pozitivno pravne regulisanosti sektora bezbednosti s jedne i potovanja ljudskih prava i sloboda od strane i unutar sektora bezbednosti s druge strane (Smulovitz 2003, Dworkin 1978). etvrta dimenzija demokratskog upravljanja je reprezentativnost, odnosno tenja ka ravnopravnoj zastupljenosti razliitih delova drutva u sektoru bezbednosti. U ovom radu fokusiraemo se na etniku i rodnu zastupljenost u sektoru bezbednosti. Peta i poslednja dimenzija demokratskog upravljanja je transparentnost. Graani bi
108

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

morali da budu upoznati s optom bezbednosnom situacijom, stratekom orijentacijom svoje drave kao i s nainom troenja javnih sredstava kada je u pitanju nacionalna bezbednost (Ekovi 2009). U dosadanjem delu teksta smo razvili analitiki okvir za analizu demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti (tabela 1). U sledeem poglavlju okreemo se demokratizaciji sektora bezbednosti u Srbiji u proteklih deset godina. tabela : dimenzije demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti
1. Horizontalna odgovornost Civilna kontrola izvrne vlasti Parlamentarna kontrola Sudska provera Nadzor nezavisnih dravnih organa 2. Vertikalna odgovornost Izbori 3. Vladavina prava Pravna drava 4. Zastupljenost Etnika zastupljenost 5. Transparentnost Opta transparentnost

Alternativan izvor znanja i informacija Ocena politike Ljudska prava i Rodna slobode zastupljenost Javni nadzor Finansijska transparentnost

2. kontekst reforme sektora bezbednosti Pre nego to preemo na analizu demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti u Srbiji po dimenzijama, neophodno je osvrnuti se na iri politiki kontekst u kome su se demokratizacija i reforma sektora bezbednosti odvijale u proteklih deset godina. Nakon 5. oktobra 2000. godine, Srbija se nalazila u daleko kompleksnijoj situaciji nego veina ostalih postkomunistikih drava Centralne i Istone Evrope. Pored uobiajenih izazova, koji proizilaze iz postautoritarnog politikog naslea, Srbija je morala da se nosi i s nizom specifinih strukturnih i institucionalnih prepreka koje su dodatno komplikovale, usporavale i oteavale demokratizaciju sektora bezbednosti. Prva strukturna prepreka, koja je oteavala sprovoenje brzih i sveobuhvatnih demokratskih reformi, i to ne samo u sektoru bezbednosti, bila su nereena dravna pitanja poput oruanog sukoba na jugu Srbije (20002001), neizvesnosti dravne zajednice s Crnom Gorom (do 2006) kao i nereenog finalnog statusa Kosova i Metohije. Primera radi, predsednik Jugoslavije Vojislav Kotunica je nakon 5. oktobra 2000. godine spreavao smenjivanje naelnika Generaltaba Neboje Pavkovia kao i naelnika Resora dravne bezbednosti Radomira Markovia, pravdajui to krizom na jugu Srbije. Drugu strukturnu prepreku predstavljala je izuzetno fragmentisana i ideoloki podeljena politika scena koja je onemoguavala stvaranje politikog konsenzusa o bilo kom politikom izazovu, od reforme sektora bezbednosti, preko saradnje s Tribunalom u Hagu pa sve do evroatlantskih integracija i odnosa prema Crnoj Gori ili Kosovu i Metohiji. Politika scena je bila fragmentisana, kako izmeu samih republika (do
109

Filip Ejdus demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji

Radomir Markovi bio je naelnik Resora dravne bezbednosti do januara 2001. godine; Milorad Ulemek Legija ostao je na elu Jedinice za specijalne operacije do juna 2001. godine, a Neboja Pavkovi je ostao naelnik Generaltaba do juna 2002. godine.

110

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

2006) tako i unutar njih. Trea strukturna prepreka ogledala se u nedostatku pozitivnih podsticaja iz meunarodnog okruenja. Dok je u sluaju drugih drava Centralne i Istone Evrope integracija u NATO podsticala reforme sektora bezbednosti, u sluaju Srbije nije postojao ovakav podstrek poto je Srbija proglasila vojnu neutralnost. Iako je EU imala poluge da kroz svoju politiku uslovljavanja izvri uinkovit pritisak da se odreene reforme sprovedu, njena panja je bila usmerena skoro iskljuivo na meku bezbednost, odnosno na reforme vezane za viznu liberalizaciju. U godinjim izvetajima koje objavljuje Evropska komisija, demokratskom upravljanju sektorom bezbednosti je posveeno veoma malo prostora, a panja je koncentrisana uglavnom na zakonodavnu aktivnost (Abusara 2009). Mogue je identifikovati i dve institucionalne prepreke koje su usporile i oteale demokratizaciju sektora bezbednosti u Srbiji. Prvo, za razliku od veine drugih drava Centralne i Istone Evrope, koje su se suoile s postautoritarnim nasleem iz perioda komunizma, institucije u sektoru bezbednosti Srbije optereivala su posle 5. oktobra 2000. godine dva paralelna naslea. Ona su ostavila snaan organizacioni i normativni peat na institucijama u sektoru bezbednosti (Edmunds 2007, 89; 2008, 41). To je najpre autoritarno naslee kako iz komunistikog (1945 1991) tako i iz nacionalistikog (19912000) perioda. Ovo autoritarno naslee karakteriu represivna i tajnovita organizaciona kultura, klijentelistiki odnos prema vlasti i svest o privilegovanom statusu bezbednosnih institucija. Zatim, to je i naslee proisteklo iz oruanih sukoba voenih tokom raspada Jugoslavije u kojima su akteri sektora bezbednosti u Srbiji, posredno ili neposredno, bili meu glavnim protagonistima. Ovo konfliktno naslee sastoji se od militarizacije, ratnodopskih veza s podzemljem i umeanosti pripadnika ovih institucija u ratne zloine. injenica da je Srbija iz svih ovih sukoba izala poraena, mogla je da bude olakavajua okolnost za brze i sveobuhvatne promene nakon 5. oktobra 2000. godine. Ova olakavajua okolnost naalost nije iskoriena, izmeu ostalog i zbog toga to nove politike elite nisu imale hrabrosti da suoe, kako sebe tako i graane, s ovom gorkom istinom. Drugu institucionalnu prepreku inila je sama dogovorena priroda demokratske tranzicije u Srbiji. Kooptiranje tadanjih rukovodilaca sektora bezbednosti u novi demokratski reim omoguilo je mirni transfer vlasti u oktobru 2000. godine. Iako su ovi dogovori verovatno spreili krvoprolie na ulicama Beograda, oni su takoe onemoguili brzu i sveobuhvatnu demokratizaciju sektora bezbednosti. Nakon smene starog reima, nove politike elite nisu napravile odluan raskid s prolou. Umesto toga, one su uz pomo kooptiranih rukovodilaca iz Miloevievog reima pokuale postepeno da reformiu sektor bezbednosti.2 Ovo je omoguilo institucijama da u novi demokratski sistem prenesu gotovo netaknuto naslee prolosti i da svoje aktivnosti obavljaju na isti ili slian nain kao to su to inile i ranije. U narednom delu teksta, okreemo se analizi demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti deset godina nakon poetka demokratskih promena.

3. demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u Srbiji 2010. godine 3.1 Horizontalna odgovornost Tokom protekle decenije, Srbija je, po prvi put u svojoj istoriji, uspostavila institucionalne mehanizme za horizontalnu odgovornost u sektoru bezbednosti. Nakon demokratskih promena, oruane snage su povratile deo profesionalne autonomije, a usvojeni su novi zakoni koji uspostavljaju supremaciju civilnog lanca komandovanja. Prvi oblik horizontalne odgovornosti je civilna kontrola koju sprovode izvrni organi vlasti. U prvih nekoliko godina tranzicije civilna kontrola izvrne vlasti je bila na niem nivou nego za vreme vladavine Slobodana Miloevia. O tome na tragian nain svedoi i ubistvo premijera u kome su uestvovale Jedinica za specijalne operacije i Bezbednosno informativna agencija (BIA). Za sistem odbrane, vaan korak bilo je potinjavanje Generaltaba Ministarstvu odbrane (MO) 2004. godine, kao i usvajanje novog Ustava 2006. godine kojim je komandovanje vojskom iz nadlenosti Vrhovnog saveta odbrane Dravne zajednice SCG prelo u nadlenost predsednika Republike Srbije. Meutim, civilna kontrola sistema odbrane, koju vri izvrna vlast, i dalje je vie subjektivna nego objektivna. Koliko je i dalje teko izbei s jedne strane subjektivnu kontrolu i s druge strane meanje vojnika u politiku, najbolje je pokazao sukob izmeu naelnika Generaltaba Zdravka Ponoa i ministra odbrane Dragana utanovca krajem 2008. godine. Civilna kontrola vojnih slubi bezbednosti predstavlja verovatno najslabiju kariku u sistemu kontrole izvrne vlasti. To je potvrdio i sam ministar odbrane sredinom 2009. kada je otvoreno rekao da ne postoji nijedan nain, nijedan instrument koji bi ministar mogao da upotrebi kako bi doao do saznanja ta se zaista deava u tim slubama (Jovanovi 2009, 2).3 to se policije tie, nakon 2000. godine takoe su stvoreni politiki i zakonski preduslovi za depolitizaciju i unapreenje civilne kontrole policije. Ipak, civilna kontrola policije je esto bila drugi naziv za preterano meanje civilnog rukovodstva u operativno rukovoenje policijom. Prema poslednjim ispitivanjima javnog mnjenja, ak 84% graana smatra da politiari imaju preveliki uticaj na operativni rad policije (SMMRI 2008, 15). Slina je situacija i s civilnom kontrolom Bezbednosno-informativne agencije koja takoe nije imuna na politizaciju i partifikaciju (Edmunds 2008). O nivou politizacije rada Agencije najbolje svedoi injenica da je Radovan Karadi uhapen samo etiri dana nakon to je dolo do smene na njenom elu. To ostavlja malo prostora za sumnju da je prethodno rukovodstvo Agencije vrlo dobro znalo gde se nalazi ovaj haki begunac ali da iz partijsko-politikih razloga nije elelo da ga uhapsi.4 Takoe, pitanje ko e preuzeti kontrolu nad ovom agencijom, od 2000. godine predstavljalo je jednu od kljunih tema svih koalicionih razgovora. Nakon to bi neka stranka preuzela kontrolu nad Agencijom, na njeno elo po pravilu bi postavila lojalnog partijskog


Filip Ejdus demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji

Nedugo zatim usvojen je Zakon o Vojnoobavetajnoj i Vojnobezbednosnoj agenciji kojim je kao vid unutranje kontrole uveden generalni inspektor. Meutim, do septembra 2010. jo uvek niko nije postavljen na ovu funkciju. Prema jednoj nepotvrenoj verziji, nalog za hapenje je zapravo izdao odlazei direktor Rade Bulatovi kako bi podrio koalicioni sporazum izmeu DS-a i SPS-a, potpisan tri nedelje pre toga, ili kako bi pak od nove vlade dobio odreene pogodnosti.
111

To se najskorije moglo videti u sluaju optube protiv beogradskih anarhista za meunarodni terorizam kao i u sluaju obustavljanja postupka protiv Dragana Joia i Radeta Bulatovia u vezi sa sumnjom da su falsifikovali slubene beleke o sastanku s Legijom.

112

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

oveka, pre nego stranaki nezavisnog profesionalca. S druge strane, postoje strahovanja, koja je dosta teko dokazati ili opovrgnuti, da BIA ili njeni pojedini bivi ili aktuelni delovi vre nedozvoljeni uticaj na demokratski izabrane politiare zahvaljujui registru saradnika slube koji je nestao tokom 2000. godine. Drugi oblik horizontalne odgovornosti je parlamentarna kontrola za koju su u protekloj deceniji stvorene i brojne institucionalne i zakonske pretpostavke. Najvea formalna prepreka za efektivnu parlamentarnu kontrolu je lan 102 Ustava kojim je konstitucionalizovana praksa blanko ostavki, ime je nezavisnost poslanika u odnosu na politike stranke dovedena u pitanje. To je moda i jedan od razloga to narodni poslanici ne koriste prilino iroke nadlenosti koje im pruaju zakoni i poslovnik Narodne skuptine Republike Srbije (NSRS). Osim toga, ak i da postoji politika volja, Odbor za odbranu i bezbednost NSRS nema institucionalne kapacitete da ovu kontrolu sprovodi. Njegova uloga se do sada svodila na rutinske sastanke na kojima su se usvajali izvetaji Ministarstva unutranjih poslova (MUP), Ministarstva odbrane (MO) ili bezbednosnih slubi, kao i na diskusije o dnevno-politikim aferama. Predlozi zakona iz oblasti odbrane i bezbednosti uglavnom su se usvajali po hitnom postupku bez prethodne temeljne rasprave. Odbor do sada uopte nije sprovodio kontrolu troenja budetskih sredstava u sektoru bezbednosti. Kontrola slubi bezbednosti se do sada takoe svodila na razmatranje njihovih periodinih izvetaja. Trei oblik horizontalne odgovornosti u sektoru bezbednosti je sudska provera. Ona se odnosi na kontrolu zakonitosti u radu organa bezbednosti, a posebno na potovanje ljudskih prava, kako obinih graana tako i samih zaposlenih u sektoru bezbednosti. U Srbiji su danas stvorene formalno-pravne pretpostavke za sudsku kontrolu sektora bezbednosti. Vojni sudovi su ukinuti jo 2004. godine, a novi zakonski okvir u velikoj meri predvia adekvatnu sudsku kontrolu (Miri 2008). to se tie policije i slubi bezbednosti, sudska kontrola se najvie odnosi na kontrolu zakonitosti upotrebe prinude, sile i posebnih mera i postupaka od privremenog liavanja slobode, preko upotrebe vatrenog oruja pa sve do tajnog praenja. Iako formalno uspostavljena, u praksi sudska kontrola institucija bezbednosti i dalje u Srbiji pati od niza nedostataka. Prvo, sudovi su pretrpani, spori i nemaju dovoljno kapaciteta za rad. Drugo, i dalje postoji snaan pritisak izvrne vlasti na pravosudne organe, pre svega na Tuilatvo. Ono je dosta neaktivno kada je re o pokretanju krivinih prijava protiv pripadnika policije koji su osumnjieni za nezakonitu primenu sile (Ili 2010). Konano, postoje indicije da Tuilatvo deluje u odreenim sluajevima po nalogu izvrne vlasti.5 Poslednji, ali ne i najmanje vaan oblik horizontalne odgovornosti je kontrola koju sprovode nezavisni dravni organi. U protekloj deceniji Srbija je dobila itav niz nezavisnih dravnih organa poput Zatitnika graana (ombudsman), Poverenika za informacije od javnog znaaja, Dravne revizorske institucije, Agencije za borbu protiv korupcije, Odbora za reavanja sukoba interesa, Uprave za javne nabavke itd. Meutim, sve ove ustanove od samog osnivanja suoavale su se s mnogobrojnim preprekama ukljuujui

tu nepostojanje minimalnih materijalnih uslova za funkcionisanje kao i nepotovanje njihovih odluka od strane izvrne vlasti. Poverenik za informacije nedavno je upozorio da odluke vlade da osnuju ove institucije ne bi smele da budu fasaderske i da one postoje samo zato to to od nas zahteva EU. Ali u Srbiji nije redak sluaj da ove institucije koje vre kontrolu vlasti imaju ogroman problem (Janiijevi 2010, 20). 3.2 Vertikalna odgovornost Reforma sektora bezbednosti do sada nije bila meu kljunim predizbornim temama meu kojima su dominirala ekonomska, socijalna i politika pitanja (Atanasovi 2007). to se tie aktivnog uestvovanja graanskog druva u poslovima bezbednosti i odbrane, slika se poboljava ali je i dalje daleko od savrene. Dok su za vreme Miloevia udruenja graana, posebno ona koja se bave osetljivim bezbednosnim temama, bila proglaavana za unutranje neprijatelje, nakon demokratskih promena ona dobijaju neformalni status nunog zla neugodne glavobolje koja se mora trpeti ukoliko se eli sauvati demokratija. Pored toga, izuzetno je narastao broj ovih organizacija kao i njihovi kapaciteti za javni nadzor (CCVO 2008, Hadi et al. 2009, 357387). Meutim, institucije bezbednosti i dalje u ovim organizacijama ne vide u dovoljnoj meri partnera ve pre izazov ako ne i pretnju (Ejdus 2009). Drava rado koristi ova udruenja kao izvor demokratskog legitimiteta ali ne i kao izvor nezavisne ekspertize, a jo manje demokratske kontrole. Osim toga, sama javnost je i dalje dosta skeptina prema generalnoj ulozi nevladinih organizacija. 3.3 Vladavina prava U oblasti vladavine prava uinjen je veliki napredak u posmatranom periodu. Najpre, usvojeni su novi Ustav Srbije 2006. godine, kao i kljuni zakoni i strategije u oblasti bezbednosti. Slube bezbednosti po prvi put u istoriji regulisane su posebnim zakonima, a ne, kao do tada, podzakonskim aktima koji su uglavnom bili tajni. Vojska i policija su dobile savremene zakone koji su u velikoj meri usklaeni s najboljim meunarodnim standardima i praksama. Ipak, kada je u pitanju pravna regulisanost sektora bezbednosti, postoji jo uvek niz propusta. Najpre, zakoni su donoeni bez sistematskog plana i uz dosta terminoloke i sadrinske neusaglaenosti, kako izmeu samih zakona tako i u odnosu na Ustav Srbije. Takoe, privatni sektor bezbednosti ostao je nedovoljno regulisan poto nedostaje zakon koji bi sveobuhvatno regulisao ovu materiju. Principi ljudskih prava i sloboda ugraeni su u nov normativni okvir koji regulie sektor bezbednosti. to se tie odbrane, po prvi put je uvedeno pravo na prigovor savesti, pravo na sindikalno udruivanje, slobodu veroispovesti i pravo graana na slobodan pristup informacijama od javnog znaaja koje su u posedu Vojske Srbije. Novi zakonodavni okvir za rad policije takoe je, u velikoj meri, usklaen s meunarodnim standardima zatite ljudskih prava. Zakon o policiji iz 2005. godine je predvideo osnivanje sektora unutranje kontrole koji je zaduen za kontrolu zakonitosti rada policije posebno u pogledu potovanja i zatite ljudskih prava pri izvravanju policijskih zadataka i primeni policijskih ovlaenja.6 Kodeksom policijske etike, usvojenim 2003.


Filip Ejdus demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji

lan 172, Zakon o policiji.


113

godine, pripadnici MUP-a obavezali su se na potovanje ljudskih prava i sloboda. U domenu vojnih slubi uvedena je ustanova generalnog inspektora kome mogu da se obrate pripadnici VOA i VBA ukoliko imaju saznanja da je dolo do povrede ljudskih prava.7 Meutim, deo regulative, koji se odnosi na tajno prikupljanje podataka o linosti, nije na zadovoljavajuem nivou. Takoe, Zakon o Bezbednosno-informativnoj agenciji nije predvideo mehanizam unutranje kontrole kojim bi se kontrolisali zakonitost i potovanje ljudskih prava od strane ove slube i njenih pripadnika. Naalost, nije mogue tano utvrditi do koje mere se u praksi potuju zatiena ljudska prava, kako pripadnika sektora bezbednosti tako i samih graana koji s organima bezbednosti dolaze u dodir. to se tie vojske, izvetaji vojnog disciplinskog suda predsedniku Republike i ministru odbrane nedostupni su za javnost. Vojni sindikat jo uvek nije osnovan dok se uvoenje verske slube najavljuje tokom 2010. godine. U Srbiji ne postoji vojni ombudsman, a ukoliko profesionalni vojnici smatraju da im je ugroeno neko ljudsko pravo, mogu da se obrate Zatitniku graana. Konano, postoji sumnja da je problem mobinga kao i neplaenog prekovremenog rada rairen unutar sistema odbrane, posebno u jedinicama, ali da zbog straha od pretpostavljenih ovi problemi bivaju zatakani. Kada je re o potovanju ljudskih prava od strane policije, situacija je svakako znatno bolja nego tokom devedesetih godina. Ipak, sluajeva policijske torture i prekomerne upotrebe, iako sve manje, i dalje ima, a uslovi u zatvorima i uslovi boravka u policijskim stanicama su loi, na ta su ukazale kako domae tako i meunarodne organizacije. tavie, sluajevi muenja i neovenog ponaanja od strane policije retko se istrauju, a jo ree dobijaju svoj epilog na sudu. Kada su slube bezbednosti u pitanju, najvei problem kod zatite ljudskih prava u praksi tie se prava na zatitu podataka o linosti. Poseban problem predstavlja injenica da slube imaju zakonsku mogunost da bez odobrenja suda preduzimaju pojedine specijalne istrane mere kojima se odstupa od naela nepovredivosti tajnosti pisama i drugih sredstava optenja. 3.4 Reprezentativnost
Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

etvrta dimenzija demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti je reprezentativnost, odnosno tenja ka ravnopravnoj zastupljenosti razliitih drutvenih grupa u sektoru bezbednosti. Uopteno gledano, normativni okvir u Republici Srbiji stvara osnovne preduslove za ravnopravnu etniku i rodnu zastupljenost u sektoru bezbednosti. Meutim, dravni organi se meusobno razlikuju po pitanju ravnopravne zastupljenosti. to se tie zastupljenosti ena, prema istraivanju Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, najdalje je otila policija (Hadi et al, 2009, str. 166172). Dok je 2001. godine bilo samo 29 ena u uniformisanom sastavu policije, 2008. godine taj broj skoio je na 2909. Kada se uzme u obzir broj ena na rukovodeim poloajima, ovaj procenat je jo manji.8 U vojsci je takoe u protekloj deceniji uinjen znaajan napredak i u formalno-pravnom pogledu. Najvea promena bilo je svakako otvaranje
 

lan 51, Zakon o Vojno-bezbednosnoj agenciji (VBA) i Vojno-obavetajnoj agenciji (VOA). Na kraju 2008. godine bilo je ukupno 298 ena na rukovodeim poloajima (izvor: MUP R Srbije).

114

Vojne akademije za devojke 2007. godine. Tokom 2010. godine ak oko polovine svih zaposlenih u MO-u bile su ene, meu uniformisanim vojnicima ih je 330, dok je svega 21 oficirka. Meutim, kao i u policiji, ene su slabo prisutne na rukovodeim poloajima (2008. godine samo 3,09%). U oblasti etnike zastupljenosti napravljen je manji napredak poto sastav zaposlenih u institucijama bezbednosti ne oslikava etniki diverzitet u Srbiji. Primera radi, prema podacima iz 2008. godine, u Vojsci Srbije se 91,2% pripadnika izjasnilo da su Srbi.9 Na Vojnoj akademiji, koja koluje budue oficire, godinama nije bilo kadeta iz nacionalnih manjina. Kao i Vojska, i policija je tokom devedesetih godina u velikoj meri izgubila poverenje nacionalnih manjina. Meutim, nakon demokratskih promena iz 2000. godine, stvari poinju brzo da se poboljavaju. Nakon to je okonan oruani sukob na jugu Srbije 2001. godine, stvara se multietnika policija u koju su ukljueni pripadnici albanske manjine koji u ovom delu Srbije ine veinu. Etnika struktura policije u narednim godinama menjala se postepeno ka veoj reprezentativnosti mada su manjine i dalje skoro nevidljive na rukovodeim pozicijama u policiji. 3.5 Transparentnost Vie od pola veka je gust oblak tajnosti obavijao sektor bezbednosti u Jugoslaviji i Srbiji. Da situacija bude jo gora, nepregledna uma zakonskih i podzakonskih akata omoguavala je pripadnicima sektora bezbednosti da arbitrarno proglaavaju ak i najtrivijalnije informacije tajnim. Meutim, u poslednjih deset godina usvojen je normativni okvir koji je ovu materiju u dobroj meri uredio u skladu s demokratskim standardima. Ustav Srbije usvojen 2006. godine prepoznao je pravo na slobodan pristup informacijama (l. 51), a 2004. godine i Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja. Njime je uspostavljena ustanova Poverenika za slobodan pristup informacijama od javnog znaaja i propisana obaveza dravnih organa da objavljuju najmanje jednom godinje informator o svom radu. Meutim, od samog poetka, kao i ostali nezavisni dravni organi, Poverenik se suoavao s nizom potekoa u radu, od premalog broja zaposlenih, preko nedovoljnih sredstava za rad pa sve do ogluivanja ostalih dravnih organa o njegove odluke.10 Bezbednosno-informativna agencija je sve do 2008. godine predstavljala drastian primer nepotovanja Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja.11 Meutim, nakon dolaska novog rukovodstva, dolo je do znaajnog napretka koji je nastavljen i tokom 2009. godine.12 Ova agencija na svom sajtu objavljuje informator koji je u skladu s Uputstvom poverenika, a BIA je poela da odgovara na zahteve graana koji ele da ostvare pravo na slobodan pristup informacijama kojima ona raspolae. MUP je imao promenljiv uinak u pogledu dostupnosti informacija tokom poslednjih deset godina. Ovo ministarstvo od 2004. godine objavljuje informator na svom
Izvor: Ministarstvo odbrane Republike Srbije. Drugi vaan zakon koji je regulisao ovu oblast umesto nekoliko stotina zastarelih i zbunjujuih podzakonskih akata je Zakon o tajnosti podataka, usvojen 2009. godine.  Izvetaj poverenika za 2008. godinu, str. 10. 12 Izvetaj Poverenika za 2009. godinu, str.12.
 10

Filip Ejdus demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji

115

sajtu, a razvilo je i institucionalne kapacitete za sprovoenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja. Meutim, informator ne odgovara Uputstvu koje je izdao Poverenik, izvetaj koji MUP podnosi NSRS-u nije javno dostupan, a sve do 2009. godine ovo Ministarstvo isticalo se i po broju odbijenih zahteva graana za slobodan pristup informacijama od javnog znaaja.13 MO takoe ima institucionalne kapacitete za sprovoenje zakona i objavljuje informator o radu. Meutim, isto kao i u sluaju MUP-a, njegovi izvetaji NSRS-u nisu javno dostupni, informator se ne aurira redovno, a ovo Ministarstvo se i dalje istie po nepostupanju po pojedinim reenjima Poverenika. Finansijska transparentnost javnog sektora u Srbiji je, uprkos napretku uinjenom u protekloj deceniji, i dalje na relativno niskom nivou. Prema indeksu otvorenosti budeta iz 2008. godine, Srbija je svrstana meu zemlje koje samo delimino stavljaju na uvid informacije o troenju javnih sredstava (45%). Od 85 drava, koliko je ovim istraivanjem pokriveno, Srbija se nala na 38 mestu, a loije rezultate iz regiona imale su jedino Bosna i Hercegovina (44%) i Albanija (37%).14 Nedovoljna finansijska transparentnost se posebno odnosi na sektor bezbednosti, na koji tradicionalno odlazi oko 15 % budeta budeta Republike Srbije. O tome koliko je ovaj vaan aspekt demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti zanemaren, najbolje govori injenica da se njim u protekloj deceniji nisu bavili ni Odbor za odbranu i bezbednost NSRS-a ni Dravna revizorska institucija. tavie, institucije u sektoru bezbednosti delimino su izuzete iz sistema javnih nabavki to je i otvorilo put mnogobrojnim aferama (Satelit, Pancir, nekvalitetne policijske uniforme itd).

Zakljuak Ovaj tekst je nastojao da prikae nivo demokratizacije sektora bezbednosti u Srbiji deset godina nakon 5. oktobra 2000. godine. Videli smo da je tokom ovog perioda uspostavljen, dodue dosta sporo i nepotpuno, institucionalni okvir za demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti. Meutim, ustanovili smo da i dalje postoji jaz izmeu formalnog institucionalnog okvira i njegove praktine implementacije. Civilna kontrola je uspostavljena i bezbednosne institucije vie ne predstavljaju opasnost po demokratski poredak. Meutim, ova civilna kontrola jo uvek nije objektivna poto civilni donosioci odluka ne potuju u potpunosti profesionalnu autonomiju bezbednosnih institucija. Parlamentarna kontrola je i dalje neuinkovita, kako zbog slabe ustavne pozicije NSRS-a (l. 102 Ustava) tako i zbog niskih kapaciteta Odbora za odbranu i bezbednost. Kontrola nezavisnih dravnih organa, iako formalno uspostavljena, takoe se u praksi suoava s tekim izazovima, od nedovoljnih kapactiteta pa sve do otpora izvrne vlasti. U proteklih deset godina stvorene su bolje pretpostavke i za vertikalnu odgovornost u sektoru bezbednosti. Organizacije graanskog drutva su razvile kapacitete za javni nadzor sektora bezbednosti. Drava i bezbednosne institucije ih vie se ne tretiraju kao
 

Izvetaj Poverenika za 2008. godinu str.10. Izvor: http://www.openbudgetindex.org/.

116

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

dravne neprijatelje ali jo uvek ni kao poeljne partnere. to se vladavine prava tie, postignut je veliki napredak usvajanjem zakona i strategija iz oblasti odbrane i bezbednosti u najveoj meri u periodu izmeu 2007. i 2009. godine. Ipak, postoji i dalje veliki prostor za poboljanje potovanja ljudskih prava, kako pripadnika sektora bezbednost tako i graana s kojima ovaj sektor dolazi u dodir. Sektor bezbednosti je poveao rodnu i etniku zastupljenost u posmatranom periodu. Ipak, ene i etnike manjine i dalje su skoro nevidljive na rukovodeim poloajima. Konano, opta transparentnost bezbednosnih institucija takoe se znaajno poboljala zahvaljujui sprovoenju zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja kao i zakonu o tajnosti podataka. Ipak, u finansijskom pogledu institucije bezbednosti jo uvek nisu dovoljno vidljive. Nadleni odbor za odbranu i bezbednost kao ni Dravna revizorska institucija jo uvek se nisu bavili nainom troenja budetskih sredstava u sektoru bezbednosti. Nedovoljna finasijska transparentnost po pravilu stvara prostor za neodgovorno troenje budetskih sredstava, o emu svedoi i niz finansijskih afera. Na osnovu svega iznetog, moemo da zakljuimo da deset godina nakon 5. oktobra sektor bezbednosti vie ne predstavlja opasnost po demokratiju i da je okonana prva generacija reformi. U narednom periodu neophodno je otpoeti drugu generaciju reformi u kojoj e panja biti usmerena na podizanje institucionalnih kapaciteta i demokratske organizacione kulture, koji e demokratskim praksama u sektoru bezbednosti omoguiti stabilnost i odrivost.

Saetak Cilj ovog lanka je da analizira demokratizaciju upravljanja sektorom bezbednosti u Srbiji tokom prvih deset godina demokratske tranzicije (od 2000. do 2010. godine). U prvom delu bie razvijen analitiki okvir za izuavanje demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti koji obuhvata pet osnovnih dimenzija: horizontalnu odgovornost, vertikalnu odgovornost, vladavinu prava, zastupljenost i transparentnost. U drugom delu lanka bie izloen iri kontekst u kome su se odvijali i demokratizacija i reforma sektora bezbednosti. U treem delu, uz pomo analitikog okvira bie opisan postignuti progres i prepreke u svakoj pojedinanoj dimenziji demokratskog upravljanja sektorom bezbednosti. Ovaj pregled pokazae da su tokom posmatranog perioda formalni mehanizmi za demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u Srbiji uglavnom uspostavljeni, dodue polako i polovino. Osim toga, studija e pokazati da implementacija ovog institucionalnog okvira u praksi tek treba da se konsoliduje. Kljune rei: demokratija, sektor bezbednosti, upravljanje, Srbija, ustanove, konsolidacija.

Filip Ejdus demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti u srbiji

117

CitiRana liteRatuRa
Abusara, Adel (2009). ta Evropa stvarno hoe: Analiza Izvetaja o napretku zemalja Zapadnog Balkana za 2009. godinu na primeru civilne i demokratske kontrole, u: Bezbednost Zapadnog Balka na, br. 15, str. 6673. Atanasovi, Zorana (2007). Bezbednosne teme u kampanji za Parlamentarne izbore 2007, u: Bez bednost Zapadnog Balkana, br.4, str. 6978. Ball, Nicolle (2005). Strengthening Democratic Governance of the Security Sector in Conflict-Affected Countries, u: Public Administration and Development, Vol. 25, No.1 str. 2538. Caparini, Marina and Fluri, Phillip (2006). Civil Society and the Security Sector: Concepts and Practices in New Democracies, Berlin: Lit Verlag. CCVO (2008). Direktorijum organizacija i institucija zainteresovanih za bezbednosne teme, Beograd: Centar za civilno-vojne odnose. Dworkin, Ronald (1978). Political Judges and the Rule of Law, London: British Academy. Edmunds, Timothy (2007). Security Sector Reform in Transforming Societies, Manchester: Manchester University Press. Edmunds, Timothy (2008). Intelligence Agencies and Democratization: Continuity and Change in Serbia after Miloevi, u: Europe Asia Studies, Vol. 60, No.1, str. 2548. Ejdus, Filip (2009). Povratak unutranjih neprijatelja: kritiki na Zakon o izmenama i dopunama zakona o Vojsci Srbije, u: Bezbednost Zapadnog Balkana , br. 15, 2010. Ejdus, Filip (2010). Democratic Security Sector Governance in Serbia, PRIF Report (u pripremi). Ekovi, Stiven (2009).Kultura demokratske javne uprave i vojna kultura, u: Bezbednost Zapadnog Balkana, br. 14, str. 2439. Ghebali, Victor-Yves and Lambert, Alexander (2007). Democratic Governance of the Security Sector Beyond the OSCE Area Regional Approaches in Africa and the Americas, Berlin: LIT-Verlag. Hadi, Miroslav et. al (2009). Godinjak reforme sektora bezbednosti u Srbiji, Beograd: Centar za civilno-vojne odnose. Hnggi, Heiner (2003). Making Sense of Security Sector Governance, u: Hnggi, H. i Winkler, T. (urednici) Challenges of Security Sector Governance, Berlin: Lit Verlag, str. 323. Hnggi, Heiner (2004). Conceptualizing Security Sector Reform and Reconstruction, u: Bryden, A. i Hnggi, H. (urednici) Reform and Reconstruction of the Security Sector, Berlin: LIT-Verlag. Huntington, Samuel (1967). The Soldier and the State, Cambridge MA: Harvard University Press. Janiijevi, Radmila (2010). Revizori pod tuim krovom, u: Akter, (28 jun). Ili, M. (2010). Tuilatvo muri pred torturom policije u: Blic, (11 Jul). Jovanovi, Nikola M. (2009). (Ne)Volja, u: Blic, (13 jul). Miri, Vuko (2008). Uloga sudova u primeni posebnih mera od strane razliitih dravnih ustanova, u: Hadi, M. i Petrovi, P. (urednici). Demokratski nadzor nad primenom posebnih ovlaenja, Beograd: Centar za civilno-vojne odnose, str. 105109. O Donnell, Guillermo (1999). Horizontal Accountability in New Democracies, u: Shedler, Andears et al. (urednici). The SelfRestraining State: Power and Accountability in New Democracies, Boulder: Lynne Rienner. Smulovitz, Catalina (2003). How can the rule of law rule cost imposition through decentralized mechanisms, u: Maravall, J. M. and Prezeworski, A. (urednici). Democracy and the Rule of Law, Cambridge: Cambridge University Press, str. 168188. SMMRI (2008). Javno mnenje o reformama policije. (Novembar).

118

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

jeleNa lONar Fakultet politikih nauka, Beograd

uvod Deset godina nakon demokratskih promena odnosi civilnog drutva i drave se jo uvek zasnivaju na nedovoljnom uvaavanju, priznanju i saradnji. Saradnja je sporadina i najee rezultat meunarodnog pritiska. S obzirom na to da se i u zemljama EU i meunarodnim institucijama civilno drutvo sve vie ukljuuje u procese upravljanja i priznaje kao legitiman akter, postavlja se pitanje zato u Srbiji jo uvek nisu razvijeni partnerski odnosi izmeu drave i civilnog drutva i zato civilno drutvo jo uvek nema dovoljnu mogunost uticaja na javne politike. U kontekstu Srbije, dodatni znaaj dobre saradnje ogleda se u tome to bi saradnja pomogla legitimaciju institucionalnih promena, jer bi postale prepoznatljive, poznate i prihvatljive obinim graanima, to bi povealo mogunost za razvoj trajnih socijetalnih promena (Hauard 2008, 185). U radu se nudi ideaciono objanjenje za neuspeh u uspostavljanju partnerskih odnosa izmeu dva sektora itavu deceniju nakon petooktobarskih promena. Do razvoja saradnje nije dolo zato to ni graani, ni vlast, a u manjoj meri i predstavnici organizacija civilnog drutva nisu svesni znaaja saradnje i konstruktivne uloge koju bi civilno drutvo moglo da vri. U prvom delu rada bie ukratko dato teorijsko razumevanje civilnog drutva i odnosa s dravom u okviru koga e se kretati dalja analiza. U drugom delu rada bie analizirani odnosi drave i civilnog drutva u Srbiji nakon 5. oktobra 2000. godine i obrazloena teza da civilno drutvo i drava nisu uspeli da razviju odnose poverenja, saradnje i partnerstva u poslednjih deset godina, dok e trei deo biti posveen objanjavanju uzroka njihove nedovoljne razvijenosti.

Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

119

teorijski okvir Razumevanje odnosa civilnog drutva i drave izuzetno je kompleksno imajui u vidu kako sloenost samog odnosa tako i poetnu konfuziju oko razumevanja pojmova. Civilno drutvo se moe definisati kao agregat institucija iji su lanovi prvenstveno ukljueni u kompleks nedravnih aktivnosti ekonomsku i kulturnu produkciju, dobrovoljna udruenja i domainstva kroz koji uvaju i menjaju svoj identitet vrei razliite vrste pritisaka ili kontrole nad dravnim institucijama (Keane 1988, 14)1. Iako nam je blisko ovakvo razumevanje civilnog drutva, zbog kompleksnosti i specifinosti ekonomskog polja i ogranienog prostora u radu, ekonomski sektor e biti izostavljen iz razmatranja. Takoe, bie izostavljene i one organizacije koje pored civilnog polja pripadaju i politikom sektoru. Ovde se pre svega imaju u vidu politike partije koje kao autonomne, dobrovoljne, neprofitne organizacije pripadaju civilnom sektoru, dok tenjom da preuzmu politiku vlast iskorauju iz polja civilnog drutva. Razlozi za to lee kako u potrebi za suavanjem predmeta istraivanja, tako i u specifinostima Srbije kao partokratske drave u kojoj politike partije imaju prevlast nad svim segmentima drutva i praktino se mogu izjednaiti s dravom. Odnos civilnog drutva i drave povezan je s funkcijama koje u drutvu obezbeuju oba sektora. Uloga drave je pre svega da obezbedi sigurnost i mir svojim graanima dok civilno drutvo omoguava udruivanje graana kako bi se uo njihov glas van formalnih politikih struktura. Veina funkcija i drave i civilnog drutva zavisi od konteksta u kom se razvijaju. Civilno drutvo se moe razviti kao opoziciono civilno drutvo koje predstavlja protivteu dravi i sposobno je da prui otpor autoritarnim reimima. S druge strane, civilno drutvo moe razviti pozitivne upravljake funkcije i predstavljati partnera dravi (v. Foley & Edwards 1996). Tokom devedesetih godina, civilno drutvo u Srbiji se razvilo kao opoziciono izraavajui duboko nezadovoljstvo politikom tadanjeg reima, kritikujui rat i govor mrnje. Vlast nije bila naklonjena civilnom drutvu i na sve naine je pokuavala da opstruira rad organizacija civilnog drutva (OCD) i diskredituje ih u oima javnosti. Predstavnici civilnog drutva su proglaavani izdajicama i neprijateljima drave. Neprijateljstvo izmeu drave i civilnog drutva postajalo je sve vee kako je civilno drutvo poelo jae da die svoj glas protiv rata, uloge Srbije u ratu i da trai pravdu, pluralizam i slobodu medija. Nakon 2000. godine poela je transformacija civilnog drutva od opozicionog ka civilnom drutvu koje tei da postane konstruktivan kritiar vlasti i partner u upravljanju. S obzirom na blisku saradnju civilnog drutva s politikom opozicijom koja je 2000. godine dola na vlast kao i na to da je u istoj vlasti pozicije zauzeo i znaajan deo predstavnika civilnog drutva, oekivalo se da e civilno drutvo imati istaknutu ulogu u uvoenju i izgradnji demokratije i demokratskih institucija i da e saradnja izmeu nove demokratske vlasti i civilnog drutva biti izuzetno bliska i konstruktivna. Ovakva oekivanja nisu realizovana ni deset godina od tada.

Prev. J.L.

120

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Odnosi drave i civilnog drutva nakon 5. oktobra Pre nego to se upustimo u objanjenje, potrebno je pokazati na osnovu ega je izvedena teza o nedovoljnoj saradnji drave i civilnog drutva. Stav o nerazvijenosti saradnje drave i civilnog drutva, od kog se polazi u ovom radu, iznet je na osnovu nekoliko pokazatelja: neuspostavljen zakonodavni okvir, nepovoljan poreski status organizacija civilnog drutva (nadalje OCD), netransparentan nain finansiranja OCD, nepostojanje institucionalnih mehanizama saradnje. Ove oblasti predstavljaju osnovu na kojoj poiva poloaj i funkcionisanje civilnog drutva i njegov odnos s dravom. Zakonski poloaj organizacija civilnog drutva Drava pre svega zakonski ureuje poloaj i funkcionisanje civilnog drutva. Uprkos tome to je prola itava decenija od ponovnog zapoinjanja demokratske tranzicije u Srbiji, zakonodavni okvir kojim se ureuje rad OCD jo uvek nije potpuno uspostavljen. Rad OCD se regulie dvema vrstama zakona: statusnim zakonima, kojima se regulie osnivanje, delovanje i prestanak delovanja organizacija, i poreskim zakonima, kojima se ureuju vrste i osnove poreskih olakica (Paunovi 2006, 114). Prvi statusni zakon od direktnog znaaja za civilno drutvo donet je tek jula 2009. godine kada je Narodna skuptina usvojila Zakon o udruenjima. U periodu od 2001. do 2009. godine, predlog ovog zakona je nekoliko puta stavljan i povlaen iz skuptinske procedure. Donoenje zakona bilo je neophodno poto su do tada vaei zakoni nametali znatna ogranienja OCD: bilo je potrebno najmanje deset lica za osnivanje udruenja; upis u registar je bio obavezan; osnivanje meunarodnih organizacija nije bilo ni na koji nain regulisano; stranim licima nije bilo dozvoljeno da budu osnivai udruenja; takoe, udruenja registrovana prema saveznom zakonu nisu imala pravo da obavljaju privrednu ili drugu delatnost kojom se stie dobit2. Novi zakon regulie ova pitanja u skladu s meunarodnim konvencijama i dobrom praksom. Jo due se ekalo na usvajanje Zakona o volontiranju koji je usvojen 26. maja 2010. godine. Donoenjem ovog zakona volontiranje je prvi put uvedeno u pravni sistem Republike Srbije. Meu statusne zakone spada i Zakon o zadubinama, fondacijama i fondovima Republike Srbije iz 1989. godine, koji je jo uvek na snazi uprkos tome to daje znatna diskreciona prava registracionom organu da oceni celishodnost osnivanja zadubine, fondacije i fonda, odnosno dozvoli ili zabrani njihovo osnivanje, i znatno suava oblasti u kojima se ove ustanove mogu osnivati (Paunovi 2006, 121-122). Vlada Republike Srbije je 1. jula 2010. godine usvojila Predlog zakona o zadubinama i fondacijama, ali se postavlja pitanje koliko e vremena protei pre nego to Narodna skuptina usvoji ovaj zakon. Pored odgovarajuih statusnih zakona, za razvoj OCD od izuzetnog je znaaja donoenje zakona kojima se daju poreske olakice odreenim organizacijama i njihovim
2

Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

Re je o Zakonu o udruivanju graana u udruenja, drutvene organizacije i politike organizacije koje se osnivaju na teritoriji Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije iz 1990. godine i Zakonu o drutvenim organizacijama i udruenjima graana Socijalistike Republike Srbije iz 1989. godine.
121

donatorima. Povoljniji poreski tretman OCD je razumljiv za one organizacije koje preuzimaju pruanje odreenih javnih usluga od drave i na taj nain rastereuju dravni budet. Olakice se pre svega odnose na oslobaanje udruenja od poreza na poklon i dobit i poreza na prava na nepokretnosti, kao i oslobaanje preduzea i graana od plaanja poreza za davanje u javne svrhe. Udruenja u Srbiji nisu osloboena plaanja poreza na poklon niti poreza na pravo na nepokretnosti. Olakice su priznate jedino crkvama i verskim zajednicama koje su osloboene od plaanja poreza na pravo na nepokretnosti. Iako je zakon koji regulie ova pitanja menjan i dopunjavan nekoliko puta od donoenja 2001. godine, drava nijednom do sada nije smatrala potrebnim da izmeni ove odredbe u korist civilnog drutva. Naprotiv, izmene su ile na tetu civilnog drutva: Zakon o porezima na imovinu iz 2001. godine propisivao je da se porez na imovinu ne plaa na prava na nepokretnosti koje se koriste za prosvetne, kulturne, naune, socijalne, zdravstvene, humanitarne ili sportske svrhe (lan 12, taka 5), ali je izmenama i dopunama zakona iz 2004. ova taka izbrisana. Odreene olakice u korist civilnog drutva priznaju se jedino Zakonom o porezu na dobit preduzea. Izmenama i dopunama ovog zakona iz 2010. godine dat je podsticaj OCD koje se bave poslovnom i ekonomskom delatnou, oslobaanjem plaanja poreza na dobit do iznosa od 400.000 dinara3. Zakon o porezu na dobit preduzea daje podsticaj i korporativnoj filantropiji u tom smislu to priznaje kao rashod iznos od najvie 3,5% od ukupnog prihoda izdataka za zdravstvene, kulturne, obrazovne, naune, humanitarne, verske, i sportske namene, za zatitu ovekove okoline, i izdataka za ulaganja u oblasti kulture najvie do 1,5% od ukupnog prihoda. Loe strane su, meutim, u tome to zakon podstie korporacije na davanja u veoma malom broju oblasti i to je stopa poreskog oslobaanja u oblasti kulture duplo nia4. Takoe, poreske olakice se odnose samo na korporacije, ne i na graane: ne postoji mogunost da graani, koji daju novac u javne, odnosno opte korisne svrhe, budu osloboeni od poreza.

Finansiranje organizacija civilnog drutva Pored toga to pravno ureuje poloaj i delovanje OCD, drava ima vanu ulogu u finansiranju njihovih aktivnosti. U Srbiji se OCD finansiraju prvenstveno iz meunarodnih izvora. Meutim, za razliku od devedesetih godina i prvih nekoliko godina nakon 2000, kada je donatora bilo znatno vie i donacije su bile lako dostupne, strani donatori se sve vie povlae, a oni koji ostaju, zahtevaju detaljne i kvalitetne predloge projekata, za koje veina OCD jo nije sposobna. Donatori uglavnom daju novac za projekte u trajanju od 1 do 3 godine, a retko daju institucionalne donacije to dodatno

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Zakon o izmenama i dopunama zakona o porezu na dobit preduzea, Slubeni glasnik 18/10, lan 34. Do ovih izmena nedobitne organizacije nisu plaale porez na dobit do 300.000 dinara prema Zakonu o porezu na dobit preduzea iz 2001 (Slubeni glasnik 25/01, lan 44). U svim evropskim zemljama zakonski su obezbeene poreske olakice za davanje u javne svrhe izuzev Slovake koja je usvojila sistem kvazibudetskog davanja za fizika i pravna lica kroz sistem 1%+1%. (Detaljnija komparativna analiza: Golubovi 2009).

122

oteava rad OCD na izgraivanju sopstvenih kapaciteta, edukaciji i profesionalizaciji zaposlenih, volontera i aktivista5. S obzirom na to, OCD su prinuene da se okreu unutranjim izvorima finansiranja, pre svega ka dravi koja kroz budetsku liniju 481 - Dotacije nevladinim organizacijama -izdvaja znatna sredstva u ove svrhe (0,5% do 0,8% budeta). Iako nosi naziv Dotacije nevladinim organizacijama, kroz ovu liniju se pored udruenja graana, finansiraju i sportska udruenja, verske zajednice i politike stranke. Analizom raspodele sredstava namenjenih NVO, vidi se da zapravo njima odlazi najmanji procenat sredstava. U periodu od 2007. do 2009. godine oko 80% rashoda za dotacije dato je sportskim organizacijama, politikim strankama, verskim zajednicama i Crvenom krstu. Dakle, iako drava izdvaja formalno znatna sredstva za dotacije OCD, ostalim udruenjima graana i neprofitnim organizacijama, pored gorepomenute etiri grupe organizacija, ide samo 20% sredstava. esto i od ovih 20% sredstava, koji se prikazuju kao dotacije ostalim neprofitnim institucijama i udruenjima graana, znaajan deo ide verskim zajednicama, Crvenom krstu, sportskim organizacijama ili ak i nekim dravnim ustanovama (Linija 481 dotacije za NVO u budetu Republike Srbije, str. 15). Pored ovog, vano je istai da drava finansira odreene organizacije, a ne njihove aktivnosti, to ne utie povoljno na konkurentnost i kvalitet programa i usluga koje ove organizacije obezbeuju. Ovakav odnos prema OCD utie izuzetno nepovoljno na razvoj civilnog drutva i govori o znaaju koji mu drava pridaje.

Mehanizmi saradnje drave i civilnog drutva Nedovoljno priznavanje i uvaavanje OCD od strane dravnih institucija pokazuje se i u komunikaciji izmeu OCD i drave. Od drave se oekuje da saslua i razmotri inicijative koje dolaze od civilnog drutva kao i da ukljui OCD u procese donoenja, usvajanja i implementacije javnih politika. U tom cilju neophodno je da drava pored zakonskog ureenja odnosa s civilnim drutvom i funkcionisanja OCD, donese i odreene mehanizme kojima se institucionalizuje saradnja s OCD. U Srbiji od 2003. godine dolazi do sporog napretka na ovom polju, pre svega u pogledu saradnje u donoenju dravnih strategija i sporazuma o saradnji s civilnim drutvom. Ipak, saradnja je i dalje sporadina i nedovoljno institucionalizovana. Prvi i jedini opti institucionalni mehanizam saradnje osnovan je aprila 2010. godine kada je Vlada donela uredbu kojom je osnovana Kancelarija za saradnju s civilnim drutvom. Iako su mnoge OCD inicirale i pomogle osnivanje Kancelarije u Srbiji, potrebno je ostaviti mesta za sumnju u budui uspeh i produbljivanje saradnje, koji se oekuju od Kancelarije. Oprez nam sugerie injenica da Kancelarija jo uvek nije poela s radom, niti je postavljen direktor i donet pravilnik o njenom unutranjem ureenju i sistematizaciji radnih mesta, iako je rok propisan uredbom proao jo pre etiri
5

Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

Zbog nedostatka institucionalne podrke, OCD najee ova sredstva pokuavaju da utede iz sredstava odobrenih za projekat, ime se ugroava kvalitet projekta i transparentnost rada.
123

meseca. Kada se ovakav razvoj uporedi s dravama u regionu, nije teko primetiti da Srbija znatno zaostaje6. U pogledu inicijativa koje dolaze od strane civilnog drutva, moe se zapaziti da drava ignorie inicijative civilnog drutva koje joj protivree i trudi se da marginalizuje uticaj onih OCD koje kritikuju vlast, bore se za ljudska prava ili se jednostavno zalau za reenja koja se ne dopadaju politikim i partijskim liderima. Uzmimo za primer izbor poverenika za zatitu ravnopravnosti u februaru 2010. kada je vlast dala sve od sebe da diskredituje i sprei izbor kandidata kog je podralo preko 200 organizacija civilnog drutva. Prema zakonu, poverenik se bira tako to poslanike grupe predlau kandidate skuptinskom Odboru, nadlenom za ustavna pitanja, na iji predlog Narodna skuptina bira poverenika (Zakon o zabrani diskriminacije, lan 28). Pojavio se predlog za tri kandidata. Dok dva kandidata nisu zadovoljavala uslove za izbor, trei kandidat jeste i uz to je imao snanu podrku civilnog drutva (213 OCD). Poto prva dva kandidata nisu zadovoljavala osnovne formalne uslove, vlast je radije povukla izbor i probivi zakonski rok za izbor poverenika7, odluila da pronae novog kandidata koji e vie odgovarati politikim partijama na vlasti. S obzirom na nain, na koji su predloena prva dva kandidata, moe se zakljuiti da vlast nije razmiljala o kandidovanju dovoljno profesionalne osobe za dobro obavljanje funkcije poverenika ve je pokuala na brzinu da predloi nekog svog kandidata. Bez ulaenja u kvalitet kandidatkinje, koja je konano izabrana dva meseca nakon zakonskog roka, injenica da vlast nije uzela u obzir predlog strunog kandidata, koji uz to uiva snanu podrku civilnog drutva, svedoi ne samo o nepriznavanju i nepotovanju civilnog drutva od strane vlasti, nego i o nedostatku svesti o znaaju koji vlast daje ravnopravnosti i borbi protiv diskriminacije. Ve je pomenuto da vlast ne tretira ravnopravno sve OCD. One koje se bave temama ljudskih prava, tranzicione pravde i ratnim zloinima8, nemaju dobar odnos s vlau niti zatitu od napada i pretnji razliitih desniarskih i ekstremistikih grupa, koji su pogotovo u prvih nekoliko godina nakon 2000. bili veoma esti (Vujadinovi 2009, 76). Odnos izmeu vlasti i nekoliko velikih OCD, lociranih pre svega u Beogradu, znatno je razvijeniji. Neke organizacije imaju stalne kontakte i dobru saradnju s pojedinim ministarstvima, koja pre svega zavisi od linih odnosa pojedinaca s obe strane. Uticaj


Na primer, u Hrvatskoj se pored zakonodavnog okvira, odnos civilnog drutva i drave zasniva i na Nacionalnoj strategiji za stvaranje podsticajnog okruenja za razvoj civilnog drutva i Operativnom planu za sprovoenje Strategije. Formiran je i Savjet za razvoj civilnog drutva, usvojen Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga, osnovan Ured za udruge Vlade RH i osnovana Nacionalna zaklada za pruanje finansijske pomoi programima koji unapreuju razvoj civilnog drutva i meusektorsku saradnju, poveavaju uticaj civilnog drutva na donoenje javnih politika i unapreuju demokratinost i rad institucija demokratskog drutva. Zakonom o zabrani diskriminacije, koji je i ustanovio funkciju poverenika za ravnopravnost, propisana je obaveza izbora poverenika u roku od ezdeset dana od 1. januara 2010. godine. Narodna skuptina je izabrala poverenika tek 5. maja 2010, sa zakanjenjem od dva meseca, da ne pominjemo da se na sam Zakon o zabrani diskriminacije ekalo itavih devet godina (Zakon je donet marta 2009. godine). Neke od ovih organizacija su Centar za kulturnu dekontaminaciju, Fond za humanitarno pravo, Helsinki odbor za ljudska prava, Komitet pravnika za ljudska prava - YUCOM, ene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska prava.

124

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

linih veza je posebno izraen u odnosu vlasti i onih OCD iji su predstavnici bivi ili aktuelni nosioci politikih funkcija ili se pak istovremeno nalaze na nekoj funkciji u dravnoj instituciji i u OCD. Iako ovakva praksa pogoduje saradnji dva sektora, nezavisnost OCD postaje sporna ukoliko su njeni funkcioneri nosioci dravnih funkcija.

Objanjenje odnosa drave i civilnog drutva S obzirom na to da je znaajan deo rada posveen institucionalnom ureenju funkcionisanja civilnog drutva, postavlja se pitanje da li uzrok slabe razvijenosti odnosa drave i civilnog drutva lei upravo u nasleenom institucionalnom okviru iz devedesetih koji nije uspeno zamenjen novim pravilima koja bi omoguila da se ovi odnosi razviju. U ovom radu se zastupa teza da neuspeh u uspostavljanju novih institucija nije uzrok ve posledica odreenih kulturnih predstava, odnosno naina razmiljanja graana Srbije i njihove interpretacije sopstvene uloge i uloge civilnog drutva. Dok nam neureen institucionalni okvir eksplicitno pokazuje odnos vlasti prema civilnom drutvu, on ne daje razumevanje i objanjenje ovih odnosa. Objanjenje nudi Vukain Pavlovi istiui da se u celini gledano, u postkomunistikim dravama na civilno drutvo gleda trojako: a) ili samo kao instrument da se obori stari reim i uspostavi nova dravna vlast (to jest kao na neku vrstu nunog dobra); b) ili pak da se u odnosu na civilno drutvo ima predominantno neutralan stav u vrednosnom smislu (koji se u osnovi moe svesti na stav o nunom zlu); c) i najzad, da se na revitalizovanje i uspostavljanje civilnog drutva gleda kao na neto negativno, odnosno kao na prepreku za novu, jaku dravu (Pavlovi 2006, 176-177). U Srbiji se ovakve interpretacije potvruju istraivanjima: 26% graana smatra da nevladin sektor predstavlja lovno podruje za vete pojedince na kojem oni plene uticaj i novac, dok samo 10% odbacuje ovakav stav, a ostali ili ne znaju ili imaju pomeano miljenje o ovoj tvrdnji (Mihailovi et. al 2005, 13). Oko 50% graana smatra da OCD ne treba da se bave politikom, 30% smatra da treba u pogledu uticanja na vane drutvene odluke, ali ne i direktnim partnerstvom (Mihailovi et. al 2005, 19). ak 40% graana smatra da NVO ne treba da vre ulogu kontrolora vlasti (Mihailovi et al 2005, 21). Veina stanovnika Srbije naviknuta na snanu i (sve)monu dravu, jo uvek na sebe ne gleda kao na graane odgovorne za sopstvena prava i obaveze, ve se i dalje smatra obinim (podreenim) stanovnicima iji je ivot u rukama drave i iji problemi su stvar dravnih institucija. Ovakav koncept suava prostor za civilne inicijative i za dosadanji uticaj OCD-a i uz sve to, govori o tome da se karakteristike legitimiteta date dravi razlikuju od legitimiteta datog OCDu, posebno NVO-u (Milivojevi 2006, 151). Kada se ovakvi rezultati uporede s istraivanjima iz 2000. godine, moe se zapaziti da se poznavanje civilnog drutva, poverenje i stavovi o njegovoj ulozi nisu bitno menjali (v. Mihailovi 2005). Npr, natpolovina veina ispitanika (62%) je 2000. godine izjavila da o radu nevladinih organizacija ne zna gotovo nita, 33% je reklo da donekle, a samo 5% da dobro poznaje njihov rad, to potvruju rezultati istraivanja CeSID-a iz 2005. godine: oko 65% ispitanika o civilnom drutvu ne zna nita ili zna vrlo malo, 28%
125

Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

je svoje poznavanje civilnog drutva ocenilo kao osrednje, a tek 7% reklo da zna dosta, to praktino znai da graani Srbije svoje znanje o civilnom drutvu sami ocenjuju kao malo (Mihailovi 2005, 24; Mihailovi et. al. 2005, 11). Odreeno znanje o nevladinim organizacijama ima samo jedna petina ispitanika dok preostale etiri petine imaju malo ili nikakvo znanje o nevladinim organizacijama (malo ili nimalo o NVO zna 78% ispitanika, a samo 4% poznaje njihov rad). Tek 38% ispitanika je znalo da nabroji bar jednu NVO. Nedovoljno poznavanje civilnog drutva, negativna slika i nepoverenje u OCD povezani su s tim kako graani interpretiraju sopstveni poloaj i ulogu u drutvu. Graani nemaju dovoljno znanja i vetina da u punoj meri koriste svoja graanska prava i esto ne razumeju znaaj uestvovanja u civilnoj sferi. Ne samo to smatraju da njihova aktivnost u civilnom drutvu ne moe da doprinese poboljanju ivota, ve sve dominantniji postaje stav da promene i bolji ivot uopte nisu mogui. Jedan od uzroka tome je razoraanje u kvalitet demokratskih promena i novouspostavljeni politiki i ekonomski sistem nakon 2000. godine. Sve vei broj ljudi gubi nadu da e ikada biti bolje i da se uopte moe neto promeniti u zemlji, odnosno u drutvu sve vie jaa oseanje bespomonosti (Stojiljkovi 2010, 32). Graani su izgradili uverenje ne samo o tome da nema razlike izmeu autoritarne vlasti iz devedesetih i nove demokratske vlasti, ve i o celom univerzumu potencijalnih vlasti u dravi (Meirowitz i Tucker 2009, 4). Saznanje da nova vlast nije odgovorila na oekivanja graana i da je zapravo jednako loa ima poraavajui efekat na verovanja graana da je dobra vlast u Srbiji uopte mogua, to obesmiljava bilo kakav pokuaj uestvovanja u javnom ivotu i utie na to da se graani povlae u privatnu sferu. Potvrdu nalazimo u smanjenju uestvovanja graana u graanskim akcijama nakon 2000. godine u odnosu na devedesete godine. Istraivanja pokazuju da je tokom devedesetih, u vreme ratova, sankcija i reima Slobodana Miloevia 45% graana uzelo uea u nekoj od ovih aktivnosti, dok se broj aktivnih, nakon smene reima, odnosno posle 5. oktobra 2000, skoro prepolovio (25%) (Milivojevi 2006, 53). Prema istraivanju CeSID-a iz 2008. godine, samo 4% graana uestovalo je bar jednom u nekom protestu ili trajku; nije uestvovalo, ali je pratilo samo 28% graana; dok gotovo dve treine ispitanika niti je uestvovalo, niti prati oblike protestne participacije (prema: Stojiljkovi 2010, 29). Istraivanje je pokazalo i to da, ukoliko bi do politikih protesta i nemira dolo, u njima bi uee uzeo svaki osmi graanin Srbije, odnosno njih 12% (Stojiljkovi 2010, 30). Sluaj see platana u Bulevaru kralja Aleksandra u februaru 2010. dobro ilustruje pasivnost graana Srbije. Kada su gradske vlasti donele odluku o sei 400 platana, na internetu je formirana inicijativa graana za zatitu platana koju je podralo ak 15.000 graana. Veliki broj graana je potpisao peticiju protiv see platana, na forumima i blogovima se vodila aktivna kampanja, meutim, na ulinim protestima se pojavljivalo svega tridesetak graana. S druge strane, indikativna je i reakcija vlasti koje nisu obraale panju na reakcije graana niti su smatrale potrebnim da sasluaju primedbe, objasne odluku i prue dodatne dokaze i uverenja graanima. Ovakvo ignorisanje graana od strane vlasti bilo je mogue jer su vlasti svesne slabosti civilnog drutva i svesne da e proi bez poziva na odgovornost i politikih posledica. Da
126

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

su graani vie zainteresovani za uee u javnom ivotu i spremniji da se bore i zalau za svoja prava, vlast bi verovatno prepoznala da je u njenom interesu da razmotri protest graana. Ni same OCD nemaju dovoljno razvijenu svest o sopstvenim potencijalima i mogunostima uticaja na dravu. Civilno drutvo, odnosno veliki broj njegovih aktera, jo uvek nema dovoljno razvijenu svest o karakteru i politikom znaaju uloge civilnog drutva u drutvu u celini (Milivojevi 2006, 101). To potvruju razlozi zbog kojih se ukljuuju u rad OCD. Minimalan broj graana ukljuenih u rad neke OCD, ispod 1%, vidi znaaj OCD u tome to ona moe da pomogne u reavanju nekog problema, bilo u kolstvu, zdravstvu, poljoprivredi ili problema mladih. Samo 7% aktivnih deo je civilnog drutva zato to smatra da je OCD znaajna jer moe da da doprinos politikim i drutvenim promenama, dok s druge strane najee pominjani razlozi pripadanja nekoj grupi vezani su za druenja i socijalne kontakte (24%), zbog zadovoljstva i relaksacije (19%) i zbog bliskosti ideja i vrednosti koje organizacija propagira (16%) (Milivojevi 2006, 56). Sve ovo utie na nedovoljnu saradnju izmeu OCD i fragmentiranost unutar sektora. Organizacije civilnog drutva su i dalje slabe, nesigurne, usitnjene, fragmentirane, a esto i u konfliktima (Stojiljkovi 2010, 24). Civilno drutvo u Srbiji nema svoje legitimne predstavnike s kojima bi vlasti mogle da sarauju i koji bi mogli da artikuliu glasove civilnog drutva u relevantnim institucijama. Iako je u Srbiji nakon 2000. godine osnovan veliki broj OCD, one su preteno male i usko profesionalizovane organizacije ili organizacije koje se aktiviraju povremeno od projekta do projekta. Na jednoj strani imamo nekoliko velikih organizacija koje su odlino tehniki opremljene, strateki planiraju svoje aktivnosti, razvile su vetine upravljanja, imaju stabilne i redovne izvore prihoda, na drugoj strani su one koje su u veini i koje nemaju jasnu i definisanu bazu, nemaju stalno polje delovanja, misiju i ciljeve ve slede put donacija, nedovoljno su transparentne i odgovorne, strateko planiranje i vetine upravljanja su na niskom nivou, i nikada ili retko ukljuuju volontere. Donoenje Strategije za smanjenje siromatva esto se navodi kao prvi pozitivan primer irokog uea civilnog drutva u izradi jedne dravne strategije. Tokom izrade strategije, kroz razliite konsultacije, pozive na davanje komentara, konferencije, okrugle stolove i sl, uee je uzelo preko 250 OCD iz razliitih krajeva Srbije. S druge strane, ceo proces izrade je pokazao znatna ogranienja civilnog drutva. Centar za razvoj neprofitnog sektora i Graanske inicijative su kao dve glavne krovne organizacije slale pozive brojnim OCD da uzmu uee u donoenju Strategije tako to e poslati svoje komentare na predlog dokumenta Strategije Savetodavnom komitetu civilnog drutva. Naalost, veoma mali broj OCD se odazvao ovom pozivu iz razliitih razloga: 1) zbog tehnikih nedostataka poto mnoge OCD nisu imale pristup internetu, 2) zbog nedostatka znanja i vetina da iskustva s terena oblikuju u preporuke za politike, 3) zbog nepostojanja svesti o znaaju konsultacionog procesa, ili 4) zbog nepoverenja u vladu i sam proces (Ciprus 2008, 17 18). Raznovrsnost i suvie velika razlika u kapacitetima OCD utie na to da su OCD nedovoljno koordinisane, stepen komunikacije i saradnje meu njima je nizak, to dodatno umanjuje uticaj i mo civilnog drutva u odnosu s dravom i oteava uspeh inicijativa od strane civilnog drutva.
127

Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

Saradnja unutar sektora je donekle razvijena samo unutar grupa organizacija koje se bave srodnim ili susednim oblastima i komuniciraju unutar sebe: udruenja osoba s invaliditetom, ekoloke organizacije, enske mree, drutvo sudija, organizacije za raseljene i izbeglice, profesionalna udruenja, sindikati, ribolovci, ekolozi itd. To ini da ovakve grupe vie deluju kao interesne grupeunutar kojih postoji (najee povremena i retko gde redovna) komunikacija, ali ne i izmeu njih (Milivojevi 2006, 71). OCD se meusobno jo uvek vide kao konkurenti, a ne partneri. Ovakve interpretacije graana i OCD reflektuju se na ponaanje vlasti, kojima slabost civilnog drutva i nezainteresovanost graana i negativna slika o civilnom drutvu omoguavaju da ne ukljuuju civilno drutvo u procese donoenja javnih politika i da ignoriu inicijative civilnog drutva. ak i u sluajevima saradnje, mnoge institucije imaju potrebu da sakriju od javnosti da su odreene projekte radile u saradnji s OCD. Negativna slika o civilnom drutvu dominantna je i meu predstavnicima vlasti, koji civilno drutvo vide kao konkurenta i pretendenta na vlast, a ne kao partnera i konstruktivnog aktera u upravljanju. Zakljuak U razvoju odnosa civilnog drutva i drave u Srbiji identifikovali smo znaajne probleme i prepreke: jo uvek nije u potpunosti uspostavljen zakonski okvir za delovanje civilnog drutva, poreski poloaj OCD je nepovoljan, netransparentan je nain finansiranja civilnog drutva, nedostaju transparentni i efikasni mehanizmi graanskog ukljuivanja i nedostaju zajedniki standardi i procedure izbora predstavnika civilnog drutva za saradnju s institucijama drave. Objanjenje za to to odnosi drave s civilnim drutvom nisu znaajno produbljeni i razvijeni ni deset godina nakon stvaranja uslova za komunikaciju i saradnju, pronaeno je pre svega u nedostatku svesti graana o tome da mogu neto da promene i o tome da je njihovo pravo da uestvuju u javnoj sferi i utiu na politike odluke koje ih se tiu. Zbog toga potpisivanje peticija postaje glavna aktivnost civilnog drutva, a konkretna borba i javno istupanje, troenje line energije i vremena su neto za ta graani jednostavno ne pokazuju volju. Predstave graana o civilnom drutvu i njegovoj ulozi reflektuju se na same OCD, koje se ne usmeravaju na meusobnu saradnju i jaanje pozicije u odnosu na dravu ve na meusobna trvenja to dodatno slabi njihov poloaj. Ni same OCD nisu svesne svoje potencijalne uloge u drutvu. Drava, odnosno predstavnici vlasti, takoe zadrava negativne predstave i civilno drutvo vidi kao moguu opasnost po linu mo i vlast. Jedini nain da zapone stvarni razvoj konstruktivnijih i kvalitetnijih odnosa dva sektora, jeste da svi akteri razumeju njihov znaaj i sami osete potrebu za njima. Tek kada se zaista razvije svest da graani treba da uestvuju u javnom i politikom ivotu i da svojom aktivnou mogu da doprinesu promenama i boljem ivotu, i da OCD nisu konkurent vlasti ve partner koji odreene funkcije moe da obavlja kvalitetnije i jeftinije i efikasnije, tek tada e saradnja postati konstruktivnija, razvie se i zdrava konkurencija meu OCD i smanjiti broj onih koje nastaju i nestaju preko noi i koje ini dvoje ili troje lica i graani e postati zainteresovaniji za uee u javnom ivotu.
128

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Saetak Rad se bavi odnosima drave i civilnog drutva nakon 5. oktobra 2000. Cilj rada je da ukae na nedovoljno meusobno priznavanje, komunikaciju i saradnju izmeu civilnog drutva i drave i utvrdi uzroke tome. Kljune rei: civilno drutvo, drava, statusni zakoni, poreski zakoni, finansiranje OCD, institucionalni mehanizmi saradnje, kapaciteti civilnog drutva.

CitiRana liteRatuRa
Ciprus, Vesna (2008). Civil Society Inclusion in Poverty Reduction Strategy Paper (PRSP): Serbia, u: Partnerships in Action: UNDP Engagement with Civil Society. UNDP Fagan, Adam i Ostoji, Mladen (2008). The UE and Civil society in Serbia: Governance rather than politics, u: Balkanologie, Vol. XI, No 1 2 (dec. 2008). http://balkanologie.revues.org/index1393. html. (Pristupljeno 20.8.2010.) Foley, Michael W. i Edwards, Bob (1996). Paradox of Civil Society, u: Journal of Democracy Vol.7, No.3 (1996), str. 38 52. Golubovi, Dragan (2009). Predlog izmena poreskih zakona od znaaja za OCD. www.gradjanske. org/admin/download/files/cms/attach?id=209 (Pristupljeno 24. 8. 2010.) Hauard, Mark M. (2008). Slabost civilnog drutva u postkomunistikoj Evropi. Beograd: Graanske inicijative Keane, John (1988). Democracy and Civil Society. University of Westminster Press Linija 481 dotacije za NVO u budetu Republike Srbije, http://www.crnps.org.rs/xdoc/arhivavesti/analiza_481_za_2007_8_i_9_u_republickom_budzetu.pdf (Pristupljeno 22.10.2010.) Meirowitz, Adam i Tucker, Joshua A. (2009). Beyond the Colored Revolutions: A Dynamic Model of Protest. http://homepages.nyu.edu/~jat7/Meirowitz_Tucker_Protest.pdf (Pristupljeno 26.09.2010.) Mihailovi, Sreko (2005). Kako nevladine organizacije vide politiku mo i kako politika mo vidi nevladine organizacije, u: Analiza NVO okruenja izazovi tranzicije. Beograd: ProConcept i Fond za otvoreno drutvo. http://www.proconcept.rs/prog-civilno/analiza_politickog_okruzenja.pdf (Pristupljeno 26. 8. 2010.) Mihailovi, Sreko et. al. (2005). Politike podele u Srbiji u kontekstu civilnog drutva: Mogunost ba zinog konsenzusa i mogunost konstituisanja demokratskog bloka. Beograd: CeSID Paunovi, arko (2006). Nevladine organizacije. Beograd: Slubeni glasnik Pavlovi, Vukain (2006). Civilno drutvo i demokratija. Beograd: Slubeni glasnik Stojiljkovi, Zoran (2010). Socijalni kapital graana Srbije, neobjavljen rukopis Vujadinovi, Dragica (2009). Civilno drutvo i politike institucije Srbija u vrtlogu promena. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Centar za izdavatvo i informisanje

Jelena Lonar Odnos civilnog drutva i drave nakon 5. oktobra 2000. godine

Zakoni i drugi pravni propisi:


Uredba o Kancelariji za saradnju s civilnim drutvom, 05, Broj: 110-2785/2010 Zakon o volontiranju, Slubeni glasnik RS 36/10 Zakon o udruenjima, Slubeni glasnik RS 51/09 Zakon o porezima na imovinu, Slubeni glasnik RS 26/01; 80/02; 135/04; 61/07; 5/09 Zakon o porezu na dobit preduzea, Slubeni glasnik 25/01; 80/02; 43/03; 84/04; 18/10 Zakon o zabrani diskriminacije, Slubeni glasnik RS 22/09

129

130

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj srbiji

VladIMIr PeTrOVI Institut za savremenu istoriju, Beograd

Vladimir Petrovi Institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj Srbiji

Uklanjanje Slobodana Miloevia s mesta predsednika Savezne Republike Jugoslavije predstavljalo je nuan, ali nipoto dovoljan preduslov transformacije politikog sistema, koji je personifikovao. Na septembarskim izborima 2000. graani su nesumnjivo velikom, verovatno i natpolovinom veinom glasova poslali poruku da ga ne ele na vlasti, a lideri Demokratske opozicije Srbije su pokazali spremnost da ga s nje uklone, institucionalnim putem ako moe, vaninstitucionalnim ako mora. Bezbednosni aparat je pred izlivom tog ogromnog nezadovoljstva pasivnim dranjem ubrzao njegov pad, dok je upravljaka elita, ukljuujui i njegovu partijsku SPS tvravu, nakon Petog oktobra uzela uea u kreiranju prelaznih aranmana koji su taj pad olakali. Kako dobro primeuje Erik Gordi, veina Srba se slagala da je Miloevi kriv za neto (Gordy 2003, 53, prev.V.P.). Meutim, taj se konsenzus krnjio na pitanju za ta je on odgovoran. S pravom je vie puta primeeno da je iroka koalicija, koja ga je sruila, bila sastavljena i podravana kako od onih koji su ga smatrali odgovornim to je poeo ratove, tako i od onih koji su drali da je kriv prosto zato to ih je izgubio. Ova nimalo nebitna razlika predodredila je umnogome politiku dinamiku postpetooktobarske decenije, koja u protivrenostima nije mnogo zaostajala za Miloevievim godinama raijeg hoda (Lazi 2000, 1011). Podvojenost unutar pobednike koalicije odnosila se kako na projekciju budunosti, tako i na viziju prolosti politike zajednice. Otud je pitanje karakterizacije Miloevievog reima i odnosa prema njegovim kriminalnim aspektima postalo jedna od vododelnica srpske politike scene.

131

i Teko je dati sud o prirodi Miloevievog reima ukoliko se previdi ratno stanje, koje je obeleilo est od trinaest godina njegove vladavine. Jo je tee shvatiti karakter tih ratova bez podseanja na rasprostranjenost i sistematinost poinjenih ratnih zloina, koji nisu predstavljali eksces, ve integralni deo taktike zaraenih strana, usmerene ka ostvarenju cilja stvaranju nacionalno homogene politike zajednice. Budui da je takav cilj zahtevao ne samo teritorijalno, ve i etniko rekomponovanje jugoslovenskog prostora, grabe za kontrolu prostora i ljudi, koji su ga nastanjivali, razvio se u ratnu strategiju etnikog ienja (Pei 2002, 8286; Bugarel 2004, 118124; Petrovi 2007a). Kriminalni karakter ove strategije kretao se u rasponu od pretnji, prinudnih preseljenja i internacije u koncentracionim logorima, do muenja, silovanja i masovnih ubistava koja su dosezala genocidne razmere. Predvidivo, uprkos brojnim izvetajima meunarodnih komisija i nevladinih organizacija, koje su prikupljale podatke o krenjima ljudskih prava (Mazowiecki 1993; Commision of Experts 1994), pravna reakcija bila je neadekvatna. Ratni ambijent nije iao na ruku istraivanju zloina. Razvila se atmosfera nekanjivosti koja je ohrabrivala nove zloine. Poinioci su postajali sve moniji i sposobniji da utiu na blokiranje postupaka i prikrivanje dokaza, u emu su pomagali organizatori i inspiratori koji su se nalazili u samom politikom vrhu. Ova situacija se donekle izmenila stvaranjem Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju, osnovanog maja 1993. rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (Kerr 2004, 1220). Od nastanka do danas, u Hakom tribunalu podignuta je 161 optunica protiv poinilaca s ovog prostora, a na njima su se 1995. nale i voe bosanskih Srba, Radovan Karadi i Ratko Mladi. Otud je u Srbiji, ije je rukovodstvo rano oznaeno za glavnog nosioca politike etnikog ienja (Eagleburger 1992), zatakavanje zloina postalo deo dravne politike (Petrovi 2007b). Primera radi, prvi postupak za ratni zloin u Srbiji poeo je tek novembra 1994. pred Okrunim sudom u apcu protiv brae Vojina i Duana Vukovia, pripadnika dobrovoljake jedinice ute ose. Iako je postojala osnovana sumnja da su braa, zajedno s drugim lanovima svoje jedinice, poinila teka zlodela prilikom osvajanja Zvornika u prolee 1992, Vojin je optuen za nelegalno posedovanje oruja, i kanjen uslovno, a Duan je osuen na sedam godina zatvora. Postalo je jasno da sistemsko procesuiranje ratnih zloina nije mogue bez uklanjanja Slobodana Miloevia s vlasti. Posledice ovakve politike bile su razorne. Potencijalni optuenici, pa ak i voe ozloglaenih paravojnih formacija, poput eljka Ranatovia Arkana, u Srbiji su ne samo uivale slobodu, ve gradile politiku karijeru, to je poveavalo jaz izmeu meunarodne zajednice i Srbije i remetilo dejtonsku idilu. Ratni zloinci su delom integrisani u dravne bezbednosne strukture, a delom su punili redove kriminalnih klanova u Srbiji. Pogubnost, ali i poenta takve strategije ukazale su se tokom proklizavanja krize na Kosovu u pravcu otvorenog oruanog sukoba, kada je zloinaki scenario ponovljen, uz minimalnu reakciju pravnog sistema. Tokom i nakon rata 1999. pokrenuto je tek nekoliko postupaka protiv poinilaca iz redova srpske policije i vojske zbog zloina poinjenih nad civilima. Pred Okrunim sudom u Prijepolju sudilo se od septembra 1999. vojnom rezervisti Ivanu Nikoliu za ubistvo dva albanska civila u selu Penduh. Tokom
132

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

2000. je zapoeto, jula iste godine pred Okrunim sudom u Poarevcu i okonano suenje policijskim rezervistima Bobanu Petkoviu i oru Simiu, za ubistvo troje albanskih civila u Orahovcu. Petkovi je osuen na 4 godine i 10 meseci za ubistvo, a Simi na godinu dana zatvora za pomaganje. I pred Vojnim sudom u Niu je novembra 2000. otpoelo suenje kapetanu Dragii Petroviu i rezervistima Nenadu Stamenkoviu i Tomici Joviu za ubistvo dvoje Albanaca u Gornjoj Suici. Karakteristino je, meutim, da krivina dela iz ovih optunica nisu pominjala ratne zloine, ve su kvalifikovana kao pojedinana ubistva (Stojanovi 2000). Jo dok su ovi procesi bili u toku, trajala je i koordinirana akcija uklanjanja dokaza o razmerama zloina. Drava je briljivo prikrivala uee sopstvenih organa u represivnim akcijama na Kosovu, tim pre to je jo tokom bombardovanja, 24. maja 1999, Haki tribunal podigao optunicu protiv Slobodana Miloevia, predsednika Savezne Republike Jugoslavije, Milana Milutinovia, predsednika Srbije, Nikole ainovia, potpredsednika srpske vlade, Dragoljuba Ojdania, naelnika Generaltaba i Vlajka Stojiljkovia, srpskog ministra unutranjih poslova. Optunica ih je teretila, individualno i komandno, za planiranje, podsticanje, nareenje i izvrenje kampanje terora (...) s ciljem uklanjanja znatnog broja kosovskih Albanaca s Kosova zarad obezbeivanja trajne srpske dominacije nad pokrajinom (ICTY 1999, prev. V.P.). Budui da su optunice ostale na snazi i nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma, Srbija je postala utvrenje optuenika, kojima je opstanak na vlasti ostao jedina garancija ouvanja line slobode. Haka optunica je zatvorila vrata daljim pogodbama sa Slobodanom Miloeviem, koji i definitivno postaje politiki parija. Reim se zatvara u samodovoljnu izolaciju i brojnim grekama, koje kulminiraju raspisivanjem izbora za septembar 2000, ubrzava svoj pad.
Vladimir Petrovi Institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj Srbiji

ii Period koji je protekao izmeu izbornog poraza Slobodana Miloevia i njegovog uklanjanja s vlasti umnogome je predodredio dinamiku buduih sporenja oko procesuiranja ratnih zloina. Uporedo sa revolucionarnim, dogovorni aspekt Miloevievog uklanjanja odrazio se u kontaktima koje su predvodnici opozicije imali s lanovima establimenta Zoran ini s Miloradom Ulemekom, zapovednikom Jedinice za specijalne operacije Resora dravne bezbednosti, a Vojislav Koutnica sa samim Miloeviem i naelnikom Generaltaba Vojske Jugoslavije Nebojom Pavkoviem (ini 2004, 122124). Detalji ovih razgovora nisu poznati, ali jeste ishod Slobodan Miloevi priznaje rezultate izbora, Vojislav Kotunica stupa na mesto predsednika SRJ, predsednik Srbije Milan Milutinovi raspisuje izbore na republikom nivou i formira se prelazna vlada. Kljuni ljudi bezbednosnog sistema, Milorad Ulemek i Radomir Markovi, naelnik Resora dravne bezbednosti, ostaju na svojim poloajima. Markovi je smenjen tek formiranjem nove vlade, koju je nakon izbora 23. decembra 2001. okupio Zoran ini, a ubrzo je i uhapen. S druge strane, Vojska Jugoslavije, koja se nalazi u kompetencijama savezne drave, prolazi kroz tranziciju bez kadrovskih promena. Ve je iz ove hronologije mogue izvui zakljuak da su garancije, koje su dve vodee frakcije DOS-a davale odlazeem reimu, bile kvalitativno drugaije grupacija oko Zorana inia ih je smatrala privre133

menim taktikim ustupkom do uvrivanja kontrole nad dravnom upravom i bezbednosnim aparatom, dok je grupacija oko Vojislava Kotunice strateki traila podrku i formirala dugoroni partnerski odnos s ostacima biveg reima. U simbolikom centru ovih meusobica nalazilo se pitanje dalje sudbine Slobodana Miloevia. Do kraja 2000. nova vlast je varirala nekoliko moguih opcija od podizanja optunice protiv Miloevia do omoguavanja njegovog uklanjanja iz zemlje (ini 2004, 134, 138, 145). Meutim, nakon kratkog grejs perioda, koji je dat novim vlastima, Haki tribunal je kroz izjave tuiteljke Karle del Ponte jasno stavio do znanja da od Srbije oekuje izruenja optuenih, a pre svega Slobodana Miloevia. Amerika administracija je stala iza zahteva Hakog tribunala, uslovljavajui ekonomsku pomo jugoslovenskim i srpskim vlastima otvaranjem saradnje. Uprkos tome, u kontaktima s Tribunalom ponovo se oituje jaz u okviru koalicije. Prilikom posete Del Ponteove Beogradu krajem januara 2001, Kotunica ju je izvestio da ekstradicije nisu mogue dok Savezna skuptina ne donese Zakon o saradnji s Tribunalom. Izrekao je niz optubi na raun dosadanjeg rada Tribunala. S druge strane, ini je izrazio elju da sarauje, ali je tvrdio da poetak saradnje nee biti mogu dok se u potpunosti ne uvrsti kontrola nad bezbednosnim aparatom i sudstvom (Del Ponte 2008, 98104). Tek nakon posete SAD-u poetkom februara ini saznaje od amerikog dravnog sekretara Kolina Pauela da je Miloevievo hapenje i izruenje Hakom tribunalu nezaobilazan uslov podrke SAD-a (Jovanovi 2005, 6162). Miloevi je uhapen u Beogradu 1. aprila izjutra, dan nakon to je istekao rok koji je postavila amerika administracija. Nakon vieasovnog pokuaja hapenja, iz vile na Dedinju ga je pregovorima izvukao edomir Jovanovi, ef poslanike grupe DOS-a u srpskoj skuptini. Meutim, radi shvatanja sloenosti ovih okolnosti, valja napomenuti i to da je u neuspenoj operaciji hapenja uestvovala i Jedinica za specijalne operacije, da je vilu obezbeivala vojska, kao i to da je Miloevi pristao da dobrovoljno ode u Centralni zatvor nakon to mu je uruena pismena garancija inia, Kotunice i predsednika Srbije Milana Milutinovia da nee biti izruen Hagu (Jovanovi 2005, 6785). Predsednik SRJ, Vojislav Kotunica, koji je javno izjavljivao da mu se od Hakog tribunala prevre stomak i da mu je on deveta rupa na svirali, istinski se protivio ovom izruenju (Nikoli 2008, 269307). Slino su razmiljali i poslanici SNS-a, crnogorske klijentske partije, koji su u Saveznom parlamentu blokirali donoenje Zakona o saradnji s Hakim tribunalom, ime je kampanja zatite Miloevievih interesa zaogrnuta legalistikim ruhom. Pokuaji da se ova kriza prevlada, otkrili su velike institucionalne slabost novog poretka. Na sednici Predsednitva DOS-a je usaglaena odluka o Miloevievom izruenju, na osnovu Uredbe Savezne vlade SRJ o saradnji s Hakim tribunalom. Meutim, krajem juna Savezni ustavni sud ponitava ovu uredbu kao neustavnu. Razreavajui teku politiku krizu, Vlada Zorana inia je na Vidovdan, 28. juna 2001, isporuila Miloevia Tribunalu, a Vojislav Kotunica je ovaj akt nazvao dravnim udarom (Nikoli 2008, 120131). U takvoj atmosferi svako naredno izruenje je predstavljalo potencijalni politiki problem. Novembra iste godine, pokuaj Vlade da angauje Jedinicu za specijalne operacije Resora dravne bezbednosti prilikom hapenja dvojice hakih optuenika, brae Predraga i Nenada Banovia, umalo nije doveo do istinskog dravnog udara.
134

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Vladimir Petrovi Institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj Srbiji

Potezom koji je obelodanio spregu izmeu organizovanog kriminala, bezbednosnih struktura i ratnih zloina, JSO je otkazala poslunost, blokirala prilaz Beogradu i pritiscima iznudila ostavke u vrhu Dravne bezbednosti (Vasi 2005, 7595; Mihajlovi 2005, 148165). Iako je saradnja s meunarodnim pravosuem ostala jedan od uslova dalje evropske integracije Srbije, ona se saplitala o nereformisani pravosudni i policijski sistem, ali i o politike otpore i nespremnost javnosti da se otvoreno progovori o zloinakim aspektima Miloevieve vladavine. Donoenje Zakona o saradnji s Hakim tribunalom pretvorilo se u mrcvarenje koje je okonano tek 12. aprila 2002, kada je oformljen i Savet za saradnju s Hakim tribunalom. Istoga dana ubija se jedan od optuenih, bivi ministar unutranjih poslova, Vlajko Stojiljkovi. Do kraja godine u Hag odlaze Mile Mrki, Nikola ainovi, Dragoljub Ojdani, a poetkom sledee i Milan Milutinovi i Vojislav eelj (Politika 2008). Saradnja je tako institucionalizovana, ali je bila sve, samo ne popularna. U istraivanjima javnog mnjenja, sprovedenim izmeu decembra 2000. i januara 2003, Hag je kao pretnju bezbednosti Srbije kvalifikovalo izmeu 64 i 57% anketiranih (BCLJP 2003, 11). Moda i iz ovog razloga, nije injeno mnogo na procesuiranju ratnih zloina u zemlji, uprkos strahovitim otkriima, poput masovnih grobnica na samom rubu Beograda, u Batajnici, u ijim tajnim grobnicama su pokopane rtve Miloevieve kosovske politike. Kontradiktorna seanja protagonista na sastanak Vlade Srbije, tokom kojeg je raspravljano o otkopavanju grobnica, odraavaju ove napetosti (Mihajlovi 2005, 96 98; Isakov 2005, 128129). Dodue, kategorija raznog zloina konano zamenjuje dotadanju kvalifikaciju ubistva u takvim postupcima: u sluaju Penduh, Ivan Nikoli je osuen jula 2002. na osam godina od strane Okrunog suda u Prijepolju; u sluaju Orahovac Vrhovni sud Srbije je ukinuo presudu, pa je nova optunica podignuta za ratni zloin. Septembra 2002. pred Vojni sud u Niu su izvedeni oficiri Zlatan Mani i Rade Radojevi, i vojnici Danilo Tei i Miel Seregi, za ubistvo dva albanska civila u selu Kunin. Meutim, i nova pokrenuta suenja nisu bila liena protivrenosti. Pripadnici jedinice korpioni, Saa Cvjetan i Dejan Demirovi, optueni su oktobra 2002. za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva ubistvo 14 albanskih civila, ena i dece u Podujevu. Cvijetan je osuen na 20 godina robije, ali je Vrhovni sud Srbije presudu ukinuo. Slino se desilo i s optuenima u sluaju Sjeverin, Milanom Lukiem, Oliverom Krsmanoviem, Dragutinom Dragieviem i orem eviem, koji su prvostepeno osueni na po dvadeset godina robije za otmicu i ubistvo 16 Bonjaka iz Sjeverina. I ovu presudu je Vrhovni sud Srbije ukinuo, ukazujui tako na sve tekoe procesuiranja ovih dela kroz nereformisani pravosudni sistem.

iii Tek je s ubistvom Zorana inia na kratko prestala ovakva kolebljiva politika. Akcija Sablja, kojoj je meta bio organizovani kriminal u Srbiji, pokazala je da je ubistvo Zorana inia, kao i ratni zloini, deo jedne te iste slagalice (urgus 2009, 198). Prikupljeni su i temeljni dokazi o poiniocima ratnih zloina, a mnogi od njih poput grupe odgovorne za masakr zarobljenika na Ovari nakon pada Vukovara nali su se
135

u pritvoru. Poelo je i diferenciranje od poinilaca u organima bezbednosti i ostvareni su preduslovi za sistematski rad na pravnom procesuiranju ratnih zloina. Poetkom jula 2003. donet je Zakon o organizaciji nadlenosti dravnih organa u postupku protiv uinilaca ratnih zloina, kojim je nastalo Tuilatvo za ratne zloine Republike Srbije i Vee za ratne zloine Okrunog suda u Beogradu (Zakon 2003). Osniva se i Sluba za otkrivanje ratnih zloina pri MUP-u. Centralizacijom procesuiranja ratnih zloina i njihovim izmetanjem iz teritorijalne nadlenosti stvoreni su profesionalni timovi tuilaca i sudija obuenih za ovu problematiku. Ubrzana je i saradnja s Hakim tribunalom, koja preko noi postaje popularnija. Hagu su predati Jovica Stanii, Franko Simatovi, Miroslav Radi, Veselin ljivananin i Vladimir Kovaevi (Vreme 2004). Meutim, nova izruenja su ostala problem. iniev naslednik, Zoran ivkovi, opire se zahtevima za izruenje vojnih i policijskih generala Lukia, Lazarevia, orevia i Pavkovia (Del Ponte 208211). Njegova Vlada ubrzo pada, a na premijersko mesto dolazi Vojislav Kotunica, koji nastoji da temeljno revidira do tada uinjeno. Stavljani su pod lupu i osporavani dometi Sablje, kritikovani oblici saradnje s Hakim tribunalom, osporavana potreba za postojanjem specijalizovanih institucija za borbu protiv ratnih zloina i organizovanog kriminala. Meutim, promena politike klime nije zaustavila zapoetu transformaciju. Kotuniina Vlada nije inicirala promene Zakona o saradnji s Hakim tribunalom, niti izmenu propisa o specijalnim tuilatvima i sudovima. Uprkos antihakoj retorici, Kotunica je primoran da nastavi saradnju s Tribunalom. Njegov izum bile su dobrovoljne predaje optuenika, sistem ubeivanja, pretnji, garancija i isplata koje su rezultovale transferom svih optuenika, s izuzetkom Karadia, Mladia i Hadia. Interesantno je da se, verovatno usled ovakvog odnosa, broj graana koji je iz jednog ili drugog razloga bio opredeljen za saradnju s Hakim tribunalom, smanjio s 85% (2003) na 70% (2004) ispitanika (BLJCP 2005). Tako je institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina zapoeta uprkos nepovoljnoj politikoj klimi. Decembra 2003. Tuilatvo za ratne zloine podie optunicu protiv Miroljuba Vujovia i petnaest drugih pripadnika Teritorijalne odbrane, za ratni zloin na Ovari protiv zarobljenika iz bolnice u Vukovaru. Poinju i opsene istrage o ratnim zloinima u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Jula 2005. optuen je Anton Lekaj za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva na teritoriji akovice, a samo nekoliko dana docnije i pet pripadnika paravojne formacije korpioni, predvoene komandantom, Slobodanom Mediem, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva u selu Trnovu. Avgusta iste godine optueno je sedam pripadnika formacije ute ose za ratni zloin nad civilnim stanovnitvom u Zvorniku, ime je na svojevrstan nain ponovo otvoren postupak kojim je Srbija neslavno otpoela procesuiranje ratnih zloina deset godina ranije. Tokom 2006, Tuilatvo je optuilo policijske komandire Sretena Popovia i Miloa Stojanovia za sauesnitvo u ratnom zloinu, ubistvu brae Bitii u Petrovom Selu. Optuilo je i osam pripadnika aktivnog i rezervnog sastava policije za ratni zloin u Suvoj Reci, ubistvo 48 lanova porodice Beria. Tokom 2007, za ratne zloine protiv civilnog stanovnitva optueni su i Sinan Morina (oruani napadi na Orahovac), Vladimir Kovaevi Rambo (granatiranje Dubrovnika), Zdravko Pai (ubistvo doktora Dragutina Kruia u bolnici u Slunju) i Ilija Jurii (napad na kolonu JNA u Tuzli). Krajem novembra 2007. podignuta je i optunica protiv etrnaest pripadnika teritorijalne odbrane i dobrovoljaca
136

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

jedinice Duan Silni za ratne zloine poinjene u hrvatskom selu Lovas. U ovim postupcima je do poetka 2008. procesuirano preko 100 osoba (TRZ 2009). Otpor se, s druge strane, ogledao u duini postupaka i pomanjkanju presuda. To se najbolje videlo u suenju Sai Cvjetanu, koje je odlukom Vrhovnog suda Srbije ponovljeno tokom 2005, i na kojem je Cvijetan ponovo osuen na 20 godina. Vrhovni sud je ovu presudu konano i potvrdio krajem februara 2006, ime je dobila pravosnanost. Meutim, u drugim sluajevima ova je procedura jo uvek u toku, a ishod je esto neizvestan. Vrhovni sud je septembra 2004. ukinuo i prvostepenu presudu Milanu Lukiu i etvorici optuenih za otmicu i ubistvo u Sjeverinu. Vrhovni sud je tokom 2007. potvrdio presudu Antonu Lekaju na trinaest godina robije, ali je Milanu Buliu, osuenom na osam godina robije za ratni zloin na Ovari, ovu presudu smanjio na dve godine. Drugu prvostepenu presudu za Ovaru, kojom je od esnaest optuenih dvoje osloboeno, a ostali osueni na vremenske kazne u rasponu od dvadeset do pet godina, Vrhovni sud je ukinuo krajem 2007. i vratio na ponovno suenje. Iako je put do pravosnanosti ostao dug, procesi su imali neosporan uticaj na promenu drutvene klime i otvaranje pitanja odgovornosti za ratne zloine. Kao jedan od najdramatinijih primera istie se sluaj korpiona. Juna 2005, tuilac Defri Najs je na suenju Miloeviu tokom unakrsnog ispitivanja policijskog generala Obrada Stevanovia pustio snimak na kojem su se videli pripadnici ove jedinice kako hladnokrvno ubijaju vezane mukarce i mladie iz Srebrenice. Isti snimak, koji je bio i u posedu Fonda za humanitarno pravo, dostavljen je beogradskim televizijama, koje su ga do izmaka dana pustile u program. Usledila je reakcija, kako dravnih funkcionera, tako i indignirane javnosti (Reuters 2005; RFE 2005). Organi gonjenja, koje je Nataa Kandi, predsednica Fonda za humanitarno pravo, odranije upoznala sa sadrajem kasete, bili su primorani da ubrzaju rad na ovom sluaju, pa se tako veina osumnjienih nala u pritvoru iste noi (FHP 2007, 510). Srbija se, barem za neko vreme, distancirala makar od direktnih izvrilaca zloina, protiv kojih je u oktobru podignuta optunica, da bi tokom 2007. etvorica pripadnika ove jedinice (Slobodan, Aleksandar i Branislav Medi, te Pera Petraevi) bila osuena. Usledilo je otvaranje niza novih postupaka, pa tako danas postoji 12 pravosnanih presuda i 8 prvostepenih presuda kojima je 29 lica osueno na ukupno 370 godina zatvora. Jo 10 predmeta je u fazi glavnog pretresa (Zvornik 2, 3 i 5, Vukovar, Podujevo 2, Orahovaka i Gnjilanska grupa, Prijedor, Tenja i Lovas), a oekuje se da e istrage, koje su u toku, doneti podizanje novih optunica (TRZ 2009). Specijalizovane pravosudne institucije za ovu problematiku su u ovih nekoliko godina stekle znaajno iskustvo, a to je moda i vanije, uspostavljen je zavidan nivo saradnje, kako s Hakim tribunalom (Orentliher 2008, 93104), tako i s tuilatvima u regionu koja se bave slinom problematikom. Budui da Haki tribunal ulazi u zavrnu fazu svog postojanja, pitanje interiorizacije procesuiranja ratnih zloina postaje vanije no ikad. S druge strane, neizvesnost je jo uvek kljuna karakteristika procesuiranja ratnih zloina u Srbiji. Premda je Radovan Karadi uhapen i izruen bez veeg bunta i politike tete za nosioce vlasti, do zakljuenja ovog rukopisa ne moe se sa sigurnou rei da li e i kada njegovim putem krenuti dva preostala optuenika, Ratko Mladi i Goran Hadi. Sporovi koje je Srbija vodila ili jo uvek vodi pred Meunarodnim sudom pravde protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova, znaajno su oteali proces
137

Vladimir Petrovi Institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj Srbiji

istraivanja ratnih zloina, kako po irini, tako i po dubini, a nedavna natezanja u srpskoj skuptini povodom donoenja rezolucije o Srebrenici ukazuju na to da potencijal za politiku manipulaciju opstaje (Suboti 2010, 57-100).

iv Iz prouavanja dinamike procesuiranja ratnih zloina ishode zakljuci relevantni za razumevanje prirode petooktobarskih promena i ocenu dometa transformacije srpske drave i drutva u poslednjoj deceniji. Pre svega, premda neodluno i s uzmacima, otvoren je proces koji bi pod Slobodanom Miloeviem bio jednostavno nezamisliv. U tom smislu, Peti oktobar ostaje dan kada je uklonjen opasan ovek koji je personifikovao zloinaki reim. Meutim, Peti oktobar nije predstavljao nultu taku. Miloeviev reim je diskreditovan i delegitimisan prevashodno zbog unutranje politike represije nad sopstvenim stanovnitvom i razruene ekonomije, dok je njegova spoljna politika ostala predmet spora unutar pobednike koalicije. Ovaj spor je odraavao realnu raspoluenost unutar srpskog drutva u kojem se veliki broj graana i politikih aktera nije distancirao od Miloevieve ratne politike, ili se distancirao od sredstava, ali ne i od njenih osnovnih naela. Srpsko drutvo nije uspevalo, a ne uspeva ni danas da se jednoznano odredi prema pitanju ratnih zloina, pa su u ovom procepu i politiari traili svoj put oni koji su bili za njihovo procesuiranje, oprezno su nastojali da ovo pitanje pokrenu a da ostanu na vlasti, a oni koji su bili protiv, trudili su se da ovaj proces zaustave. Otud ni procesuiranje ratnih zloina, niti saradnja s Hakim tribunalom u prvom periodu nakon Miloevievog pada nisu posedovali samostalnu dinamiku. Ona je delom ishodila iz trenutnog odnosa snaga na srpskoj politikoj sceni ili iz politike uslovljavanja SAD-a i EU, koji su pitanje odnosa prema ratnim zloinima usvojili kao jedan od kriterijuma transformacije zemlje. Prvi veliki test ovog ispita poloen je sredinom 2001. izruenjem Miloevia, ali je takoe i nagovestio da e dalji pomaci u ovom pravcu predstavljati rovovsku borbu. S razbijanjem iluzije da e Srbija moi da se otarasi Miloevia, a da izbegne da plati teret politike, moralne i pravne odgovornosti njegove politike, postpetooktobarska Srbija se otro podelila. Do tada razjedinjeni akteri delovi bezbednosnog aparata, organizovani kriminal, nacionalistika inteligencija, ostaci Miloeviu bliskih partija i delovi DOS-a pronalaze zajedniki imenitelj u otporu prema Hakom tribunalu i spreavanju otvaranja problematike procesuiranja ratnih zloina, a pre svega obrauna s organizovanim kriminalom. Otpor reformskom procesu nije prezao od oruane pobune, ni od ubistva premijera koji je te reforme personifikovao. Tokom vanrednog stanja, zahvaljujui rezultatima operacije Sablja, javnost je prvi put suoena s dubinskom disekcijom Miloevieve ostavtine. Klupko koje je poelo da se odmotava, jasno je pokazalo da je sprega bezbednosnog aparata i organizovanog kriminala, ije su rtve bili Zoran ini, Ivan Stamboli i toliki drugi, napravljena u ratu, a da je patriotska retorika predstavljala paravan za zatitu mafijakih interesa. Uprkos ovim saznanjima, preskupo plaena mogunost da se isprave propusti Petog oktobra je tek delimino iskoriena, budui da je izborna promena dovela na vlast politiku temeljnog revidiranja onoga to je do tada uinjeno. Meutim, kolateralni pomak, koji se odrao,
138

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

leao je u osnivanju specijalizovanih institucija za procesuiranje organizovanog kriminala i ratnih zloina. One su zaivele veoma brzo, i postale su kakva-takva brana politikom uticaju u dve osetljive oblasti kojima su se bavile suzbijanju organizovanog kriminala i procesuiranju ratnih zloina. Uprkos politikim pritiscima, pa i personalnim promenama, one su se odrale. Time su delimino amortizovane posledice promene politike garniture na dinamiku procesuiranja ratnih zloina. Pravno suoavanje sa zloinima devedesetih je ovom institucionalizacijom prestalo biti iskljuivi proizvod odnosa politikih snaga i zadobilo je odreenu autonomnost. Odocnela izgradnja institucija se pokazala kao neophodna, ali nipoto dovoljna mera u irem procesu konstituisanju jasnog odreenja prema ratnom zloinu. Ovaj se proces jo uvek odvija parcijalno, uz ustupke i lutanja. ak i po cenu trajnog zastoja evropskih integracija, drutvo proputa priliku da se distancira od najkriminalnijih aspekata jedne propale politike, to svedoi o rasprostranjenosti podrke, koju je svojevremeno uivala, i neuspehu razgradnje njenih osnovnih pretpostavki tokom poslednje decenije. Atmosfera iznudice, koja prati akcije izruenja optuenih, kao i simpatije koje ubiraju svojom odbranom pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju, ukazuju na to da veliki broj graana i politikih aktera ne prepoznaje tu hidru kojoj su glave u Hagu a repovi u Srbiji. Komadii ovog mozaika ostaju rastureni uprkos nizu pravosnanih presuda razliitih pravnih instanci, i podseaju da je procesuiranje ratnih zloina samo jedan u nizu koraka ka dosezanju vrednosnog minimuma bez kojeg je teko zamisliva savremena politika zajednica. Deset godina nakon Petog oktobra, nemogue je biti zadovoljan ovakvim. rezultatima. Ipak, mora se priznati da bez Petog oktobra ne bi bilo ak ni njih.
Vladimir Petrovi Institucionalizacija procesuiranja ratnih zloina u postpetooktobarskoj Srbiji

Saetak Prilog analizira dinamiku procesuiranja ratnih zloina poinjenih tokom devedesetih godina nakon petooktobarskih promena. Razvoj saradnje s Hakim tribunalom i osposobljavanje domaeg pravosua za tretiranje ovih krivinih dela posmatraju se u irem politikom kontekstu koji je obeleio prvu deceniju nakon pada Slobodana Miloevia. Kljune rei: 5.oktobar, ratni zloini, Slobodan Miloevi, Zoran ini, Vojislav Kotunica, Haki tribunal, Tuilatvo za ratne zloine.

139

CitiRana liteRatuRa
Bugarel, Ksavije (2004). Bosna. Anatomija rata. Beograd: Re. urgus, Velimir Kazimir (2009). Hajka. Beograd : Ebart konsalting ini, Zoran (2004). Srbija u Evropi. Beograd: Tanjug. Gordy, Eric (2003. Rating the Sloba Show: Will Justice be Served, u: Problems of Post. Communism, Vol.50, No.3, 5363. Eagleburger, Lawrence (1992). The need to respond to war crimes in the former Yugoslavia. http://findarticles.com/p/articles/mi_m1584/is_n52_v3/ai_13420863/?tag=content;col1 (Pristupljeno 15. septembra 2010.) ICTY (1999). Kosovo initial indictment. http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/ind/en/ mil-ii990524e.htm, (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Isakov, Miodrag (2005). Parados. Novi Sad: NS Media Javno mnenje u Srbiji i stavovi prema MKSJ. Beogradski centar za ljudska prava (2003-2009). http:// www.bgcentar.org.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=358%3Astavovi-premaratnim-zloinima-hakom-tribunalu-i-domaem-pravosuu-za-ratne-zloine-&catid=125&Itemid=88 (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Jovanovi, edomir (2005). Moj sukob s prolou. Beograd : Dan Graf Kandi, Nataa (2007). korpioni. Beograd: Fond za humanitarno pravo Kerr, Rachel (2004). The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, An Exercise in Law, Politics and Diplomacy. Oxford : Oxford University Press. Lazi, Mladen (2000). Raji hod. Srbija u transformacijskim procesima. Beograd : Filip Vinji Mazowiecki, Tadeus (1993). Situation of Human Rights in the Territory of the former Yugoslavia. http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/0/c0a6cfd5274508fd802567900036da9a? Opendocument (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Mihajlovi, Duan (2006). Povlenske magle i vidici II. Zapisi i kazivanja o ivotu i politici posle 5. okto bra 2000. Beograd: Nea. Nikoli, Kosta i Popovi, Neboja (2008). Vojislav Kotunica. Jedna karijera. Beograd: YUKOM. Orentliher, Dajana (2008). Smanjivanje prostora za poricanje. Uticaj MKSJ na Srbiju. Beograd: Centar za tranzicione procese. Pei, Vesna (2002). Rat za nacionalne drave, u: Neboja Popov (prir). Srpska strana rata. Beograd: Samizdat B92, knj.I, 3688. Petrovi, Vladimir (2007a). Guerrila Warfare and Ethnic Cleansing: Some Terminological and Conceptual Remarks, u: Guerilla in the Balkans. Tokyo/Belgrade : Institute for Contemporary History 2007, str. 219244. Petrovi, Vladimir (2007b). Modeli zatite javnog seanja u borbi protiv poricanja zloina, u: Forum za tranzicionu pravdu, vol.1 (April 2007), str. 165174. Politika (30.7.2008). Tajne hakih isporuka. http://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Tajne-hashkih-isporuka.lt.html, (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Reuters,(3.6.2005). Srebrenica video sobers Serbia, prompts arrests. http://www.tiscali.co.uk/news/newswire.php/news/reuters/2005/06/03/world/srebrenicavideosobersserbiabringsarrests.html, (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Radio Free Europe. A Video Schocks Serbia. http://www.rferl.org/featuresarticle/2005/6/2DF1E167F27F-46F3-A2B1-0548E86FCE88.html, (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Stojanovi, Lazar (2000). Meunarodna konferencija o suenjima za ratne zloine. Beograd: FHP Suboti, Jelena (2010), Otimanje pravde. Suoavanje s prolou na Balkanu. Beograd: BCLJP Vasi, Milo (2005). Atentat na Zorana. Beograd: Politika et alia. UN Commision of Experts (1994). Final Report of the Commission of Experts. http://www.his.com/ ~twarrick/commxyu1.htm (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Vreme (2004). Ko se i kako naao pred Hakim tribunalom, br.705. http://www.vreme.com/cms/view. php?id=384769 (Pristupljeno 15. septembra 2010.) Vekari, Bruno i arevi-Jankovi, Jasna (2008). Pet godina. Monografija povodom petogodinjice od osnivanja Tuilatva za ratne zloine Republike Srbije. Beograd: TRZ Zakon o organizaciji nadlenosti dravnih organa u postupku protiv uinilaca ratnih zloina. http:// www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/PROPISI_ZAKONI/ZAKON_O_ORGANIZACIJI_I_NADLEZNOSTI_DRZAVNIH_ORGANA_U_POSTUPKU_ZA_RATNE_ZLOCINE_LAT.pdf (Pristupljeno 15. septembra 2010.)
140

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

srbija deset godina posle 5. oktobra


VladIMIr PaVIeVI Fakultet politikih nauka, Beograd

Ponesen bumerang efektom sopstvene propagande prividom graanske kohezije, koja je nastala tokom vojne intervencije NATO-a 1999. godine i koja mu je nagovetavala izrazitu podrku naroda, Slobodan Miloevi je za 24. septembar 2000. godine raspisao vanredne izbore za predsednika Savezne Republike Jugoslavije i Saveznu skuptinu. Ne uviajui krhkost svog poloaja nakon NATO intervencije Slobodan Miloevi je smatrao da e prevremenim izborima obezbediti jo jedan predsedniki mandat. Suprotno njegovim oekivanjima, graanstvo u Srbiji je na izborima 2000. godine poverenje ukazalo kandidatu iroke opozicione koalicije, predsedniku Demokratske stranke Srbije, Vojislavu Kotunici. Uvidevi da je podrka na izborima izostala, a nespreman da prihvati poraz, Slobodan Miloevi je oslonac svoje moi uzalud traio u vojsci i bezbednosnim slubama. Veliki graanski protest, koji je na trgove Beograda izveo preko pola miliona ljudi, bio je dovoljan da zapeati izborni poraz do tada neprikosnovenog voe. Demonstranti su uli u zdanje Skuptine SRJ ime je oznaen kraj vladavine Slobodana Miloevia (Bujoevi, Radovanovi 2001; Spasi, Suboti 2001). Demokratska opozicija Srbije preuzela je kontrolu nad dravnim institucijama, u roku od dva meseca raspisala izbore za organe vlasti u Srbiji i poetkom januara 2001. godine konstituisala novu demokratsku vlast. Novi srpski premijer postao je Zoran ini, predsednik Demokratske stranke, koji je kao prioritete svoje Vlade definisao brzo menjanje Srbije i njeno pripremanje za skori prijem u lanstvo Evropske unije. ta je bila Srbija koju je Demokratska opozicija Srbije nasledila od Miloevia? Autori su nadevali razliita imena tipu vladavine Slobodana Miloevia i karakteru politikog poretka u Srbiji u istom periodu. Raznolikost u imenima nije, osim u retkim sluajevima, odraavala kvalitativnu disperziju miljenja autora u pogledu tipa vladavine ve su razlike nastajale samo u pogledu opisa vrste autoritarnog reima koji je stvorio Slobodan Miloevi. Tako Neboja Vladisavljevi koristi kovanicu kompetitivni autoritarizam, Duan Pavlovi i Slobodan Antoni opisuju taj reim kao izborni autoritarizam, to je opis sasvim blizak opisu koji daje Vladisavljevi (Pavlovi, Antoni 2007) dok Milan Podunavac taj isti poredak naziva neporetkom koji stalno pokuava
141

Vladimir Pavievi Srbija deset godina posle 5. oktobra

da se predstavi kao stanje poretka, to je forma uzurpacije koja omoguava nastanak sultanizma kao varijante patrimonijalne diktature (Podunavac 1999). Razliite ocene karaktera poretka utemeljenog u Srbiji za vreme Miloevieve vlasti mahom se tiu drugaijih poimanja uloge koju je u Miloevievoj vladavini imao rat. Autori poput Vladisavljevia, Goatija ili Pavlovia svrstavaju ratnu politiku u specifini domen politika usmerenih ka spolja, to jeste uticalo, ali ne naroito, na unutranju strukturu njegove vladavine. Podunavac i Nenad Dimitrijevi npr. vide rat upravo kao mehanizam internog legitimiziranja poretka, a ne samo kao deo politika vladajue garniture. Na tom tragu izvode zakljuke o vladaru uzurpatoru i ruitelju institucija, koji samo jednim, zanemarljivim, delom zadrava demokratsku masku organizovanjem izbora i neometanjem stranakog pluralizma. To vienje Miloevievog poretka smatramo najbolje argumentovanim opisom poretka u Srbiji do 5. oktobra 2000. godine. Miloevievom smenom s vlasti uruen je stari poredak koji se razvijao od poetka raspada Jugoslavije do 5. oktobra 2000. godine. U zavisnosti od percepcije karaktera prethodnog poretka i dogaaja koji su vodili smeni Slobodana Miloevia, petooktobarska promena u Srbiji se u nekim nalazima naziva revolucijom, u drugim puem, a nekada se ocenjuje i kao uobiajena promena vlasti. injenica da izborna pobeda opozicije nije bila dovoljna da obezbedi prostu smenu vlasti, ve da je ona morala da bude potvrena masovnim izlaskom graana na ulice Srbije, govori o nainu promene koji je atipian za demokratska drutva. Veliki graanski protest i zauzimanje zgrade Skuptine Srbije bili su potrebni upravo zbog toga to je Slobodan Miloevi tokom devedesetih godina uspeo potpuno da urui i zametke institucionalnih mehanizama politike borbe. Tek je petooktobarskom revolucijom omogueno da se otvori rasprava o organizovanju slobodnih izbora, i obnavljanje poruenih institucija. Demokratska opozicija Srbije je sruila Miloevia i njegov poredak 2000. godine ime je stvorena ansa da se Srbija pone graditi kao moderna politika zajednica, koja se temelji na naelima vladavine prava, politikog pluralizma i demokratije. Deset godina od promene Miloevia je dovoljan vremenski period da se preispita uinak napora ka demokratizaciji i demokratskoj konsolidaciji Srbije. Tri su kljune znaajke na osnovu kojih u ovom prilogu merimo uinak politike elite u Srbiji nakon Miloevieve ere. Jedan kriterijum predstavlja zaokruenost ili dovrenost drave, drugi je razvijenost institucija u okvirima drave, a trei se odnosi na socijalni temelj funkcionisanja demokratskog poretka, koji ini ekonomski stabilan srednji sloj. Ove tri znaajke predstavljaju ujedno i osnovne pretpostavke za mogunost da se u Srbiji uvrsti demokratski poredak. Otud se u nastavku teksta najpre daje osvrt na stanje u Miloevievoj Srbiji u pogledu tri navedene znaajke, potom se opisuju dogaaji iz prethodne decenije koji su od znaaja za analizu efekata petooktobarskih promena deset godina kasnije, i na kraju se daje poreenje Srbije iz 2000. godine i Srbije deset godina kasnije u svetlu tri navedene znaajke. Ovde napominjemo da se radi o znaajkama koje ine deo rasprave o mogunosti da se u Srbiji konstituie demokratija, i time za ovu priliku zanemarujemo elemente koji nam omoguavaju poreenje entiteta rata, to je Srbija bila devedesetih, i entiteta bez mogunosti ratovanja, to je Srbija danas. Poetna taka u istraivanju je slika Srbije pre deset godina.
142

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Prvi element za opis drave u trenutku svrgavanja Slobodana Miloevia je nedefinisanost njene teritorije. Rezultat rata s NATO-om 1999. godine bio je povlaenje vojnih i policijskih snaga SRJ i Srbije, koje je ureeno Kumanovskim sporazumom, kao i definisanje statusa Kosova Rezolucijom 1244 Ujedinjenih nacija. Stotine hiljada Albanaca, koji su pre i tokom intervencije proterani iz svojih domova, vratilo se na Kosovo, a upravljaki kapaciteti Srbije nad Kosovom preneti su na administraciju Ujedinjenih nacija (UNMIK). Time je pitanje june granice Srbije postalo otvoreno. Teritorijalno previranje, u kojem se Srbija nalazi jo od 1988. godine, podgrevano je i nastupima Miloevievih glasnika, koji su povremeno otvarali pitanje promene granice s Bosnom i Hercegovinom kroz mogunost da se Republika Srpska kao entitet nemogue drave, kako se esto oznaavala Bosna i Hercegovina, pripoji Srbiji. Istovremeno se odravala tenzija prema Crnoj Gori slanjem poruka da izdajniki reim Mila ukanovia udaljava Crnu Goru od Srbije. Naposletku, lanstvo SRJ u Ujedinjenim nacijama i najveem broju meunarodnih organizacija bilo je suspendovano. Nedefinisanost dravne teritorije u oktobru 2000. godine, uz primedbe o uruenom pravnom poretku i nemoi da suverena vlast bude vezana za instituciju koja bi prema Ustavu njome trebalo da raspolae, otvarala je prostor za upitanost o tome je li Srbija 5. oktobra 2000. godine uopte bila drava (Dimitrijevi 2003). Drugo, to je bila nedovrena drava bez razvijenih institucija, u kojoj je celokupna politika mo bila u rukama Slobodana Miloevia koji je stvorio netransparentni sistem privatizovane vladavine (Dimitrijevi 2003). S pozicije predsednika Savezne Republike Jugoslavije, uspevao je u potpunosti da kontrolie veu federalnu jedinicu Srbiju, uprkos tome to je Srbija imala konstituisane kljune institucije Vladu, Skuptinu, predsednika i sudsku granu vlasti. Kompletan pravni i politiki poredak u Srbiji, utemeljen Ustavom iz 1990. godine, bio je uruen. Funkcija predsednika Srbije, koja je prema Ustavu iz 1990. definisana kao izrazito jaka, sa irokim opsegom nadlenosti preputena je apatiji Milana Milutinovia i bledim figurama ministara u srpskoj vladi, dok su zakonodavna i sudska vlast verno sluile voi. Mo u Miloevievoj Srbiji nije se nalazila u telima u kojima je prema Ustavu trebalo da poiva, ve na mestu na kojem se nalazio Slobodan Miloevi ili njegova supruga Mirjana Markovi (uki 1999). Trei element za definisanje Srbije u 5. oktobru je potpuna ekonomska isrcpljenost i pauperizacija stanovnitva. Za petnaest godina vladanja Slobodana Miloevia iscrpljeni su brojni resursi za odravanje minimuma materijalnih potreba. Ekonomija je bila nefunkcionalna, privreda gotovo unitena a graanstvo je osiromaeno do tog nivoa da je srednji, graanski sloj skoro nestao, ime je uniten potencijal onoga to nazivamo socijalnim temeljom demokratskog poretka kome se promenama teilo. Tranzicija a la Miloevi obezbedila je enormno bogaenje reimu bliskih ljudi (Lazi 2000) a paradoks ove tendencije je dosegao nadrealne razmere aktivnou stranke njegove supruge, Jugoslovenske udruene levice, koja je pod sloganom izrazito leve orijentacije okupljala najbogatije i one koji su to eleli da postanu. Novac je iao iz zemlje, a ne u nju. Ovakvo ekonomsko stanje bilo je posledica dugogodinje izolacije i straha od preuzimanja investicionih rizika u ekonomiji zbog arbitrarnosti koja je bila jedina konstanta Miloevieve Srbije. Ovakvu razvalinu od drave nasledila je Demokratska opozicija Srbije, i uprkos akcentu na okretanju novog lista, kojim je propraena smena reima, nije mogla izbei
143

Vladimir Pavievi Srbija deset godina posle 5. oktobra

suoavanje s nasleenom situacijom. Uz postojane zahteve spolja, da je Srbiji potrebno pravno prevladavanje autoritarne prolosti, dve su kljune teme koje su doekale novu vlast u Srbiji posle 5. oktobra: odnosi Srbije i Crne Gore i reavanje statusa Kosova. Ubrzo nakon demokratskih promena u Srbiji otpoeo je pregovaraki proces izmeu Srbije i Crne Gore o redefinisanju odnosa u postojeoj federaciji. Crnogorska vlada je jo 1999. ponudila platformu za pregovore, a svoju usmerenost ka stvaranju nezavisne drave iste godine je potvrdila uvoenjem nemake marke kao zvanine valute u Crnoj Gori. Platforma iz 1999. dopunjena je novim elementima 2001. godine, koji su predviali da Srbija i Crna Gora treba najpre da postanu nezavisne drave, potom da pregovaraju o moguem savezu. Predsednik SRJ Vojislav Kotunica i srpska Vlada ponudili su svoju platformu koja je predviala ouvanje federalnog okvira i davanje nadlenosti centralnim organima vlasti, koje su tipine za federalno ureenu dravu. Pregovori dve strane nisu bili uspeni pa se krajem 2001. i poetkom 2002. godine u pregovaraki tok ukljuila Evropska unija. Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost, Havijer Solana, usmeravao je pregovore ka pokuaju otkrivanja formule koja bi ouvala integritet postojee zajednice. Ukljuivanje aktera iz Evropske unije bilo je i za Srbiju i za Crnu Goru vano i u kontekstu otpoinjanja procesa pridruivanja Evropskoj uniji. Savezna Republika Jugoslavija je u periodu od 2001. do 2003. uspostavila odnose sa svim relevantnim evropskim institucijama i forumima. Promene su naroito bile evidentne u Srbiji: u ovom periodu je uhapen Slobodan Miloevi i ubrzo izruen Hagu na osnovu optunice koja ga je teretila za genocid, zloine protiv ovenosti i ratne zloine izvrene na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj; izvrene su neke personalne promene u policiji i dravnom aparatu; otklonjene su najvanije politike prepreke za poetak formalnog procesa pridruivanja Evropskoj uniji (Jovanovi 2005; Mihajlovi 2005; Isakov 2005; Proti 2005). Ipak, Srbija se suoavala s tekim pitanjem definisanja statusa Kosova. Ovo pitanje javilo se kao vano i u razgovorima o odnosima Srbije i Crne Gore. Rezolucija 1244 UN vezivala je Kosovo za Saveznu Republiku Jugoslaviju, a ne za Srbiju. Otud se, naroito u Srbiji, izvodio zakljuak da bi nestanak Savezne Republike Jugoslavije mogao da otvori put ka nezavisnosti Kosova. Budui da je razvoj kosovskog pitanja u tom periodu bio definisan kroz formulu standardi pre statusa, ni Evropska unija niti drugi meunarodni akteri nisu bili spremni da u tom trenutku otvaraju pitanje reavanja statusa Kosova. U 2002. godini opteprihvaena teza je glasila da potpuna dezintegracija Savezne Republike Jugoslavije nuno otvara kosovsko pitanje. Nespremni za reavanje tog pitanja, predstavnici Evropske unije ponudili su Beogradu i Podgorici privremeno reenje koje se ogledalo u formiranju Dravne zajednice Srbije i Crne Gore. Ova zajednica bila je oroena na tri godine nakon ega je obema lanicama omogueno da ponovo razmotre da li ele da ostanu u zajednici. Sporazumom, koji je potpisan 14. marta 2002. godine, definisano je da e pravni naslednik SRJ u sluaju odvajanja Crne Gore nakon tri godine biti Srbija ime je omogueno da se kosovsko pitanje, koje je Rezolucijom 1244 vezano za SRJ, nakon nestanka Dravne zajednice Srbije i Crne Gore vee za Srbiju. Novonastala zajednica bila je labava tvorevina, nalik na konfederaciju.
144

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Tek to je na odreeno vreme reeno pitanje odnosa Srbije i Crne Gore, Srbiju je zadesio najvei ok u prvoj deceniji 21. veka. Poetkom marta 2003. godine ubijen je prvi demokratski izabran premijer Srbije, Zoran ini. Zorana inia ubio je pripadnik Ministarstva unutranjih poslova Srbije i lan zloinakog udruenja koje je formirano tokom Miloevieve vladavine i koje je i nakon demokratskih promena zadralo znaajna uporita u dravnim organima. U uslovima vanrednog stanja, srpska Vlada je bila usmerena na pokuaje otkrivanja i hapenja uesnika u atentatu na Zorana inia, kao i na razraunavanje s organizovanim kriminalom. Nakon ukidanja vanrednog stanja izvrena je reorganizacija Vlade Srbije, na ije elo je doao iniev saradnik Zoran ivkovi (Vasi 2005). U drugoj polovini 2003. godine otvorena je i jasna perspektiva lanstva drava Zapadnog Balkana u Evropskoj uniji. Na Samitu efova drava ili vlada zemalja lanica Evropske unije i predsednika drava ili vlada zemalja Zapadnog Balkana, koji je 21. juna 2003. godine odran u Solunu, usvojena je Deklaracija o Zapadnom Balkanu u kojoj je zapisano da drave Zapadnog Balkana, nakon to ispune neophodne uslove, mogu da postanu lanice EU. Zvaninim stavom o evropskoj perspektivi ovih drava, Evropska unija je elela da ohrabri graanstvo i politike elite zemalja, koje su deo regiona, da efikasnije rade na uspostavljanju stabilnosti meu dravama u regiji, na utemeljenju vladavine zakona i na stvaranju funkcionalne trine privrede u svakoj dravi pojedinano. Skuptina Srbije je, shodno definisanim uslovima za pridruivanje Evropskoj uniji, 13. oktobra 2004. godine usvojila Rezoluciju o pridruivanju Evropskoj uniji u kojoj, izmeu ostalog, pie da Narodna skuptina Republike Srbije izraava punu spremnost da ispuni sve neophodne preduslove za ubrzanu integraciju Srbije u EU i odluno podrava stav da se sva lica osumnjiena za zloine poinjene tokom oruanih sukoba od 1991. do 2000. godine na teritoriji bive SFRJ privedu pravdi, u skladu sa pozitivno-pravnim propisima i meunarodnim obavezama. Usledila je odluka o pozitivnoj oceni Studije izvodljivosti, koju je 25. aprila 2005. godine usvojio Savet ministara Evropske unije, potom i otpoinjanje pregovora izmeu EU i Srbije o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju. Naredna, 2006. godina postavila je pred Srbiju nove izazove: pitanje opstanka Dravne zajednice Srbije i Crne Gore, poetak pregovora delegacija Srbije i Kosova o statusu Kosova, usporavanje procesa integracije Srbije u EU zbog nedovoljne saradnje s Hakim tribunalom i usvajanje novog ustava Srbije (Masari 2005). Vrlo brzo nakon isteka trogodinjeg perioda, na koji je bila oroena Dravna zajednica Srbije i Crne Gore, crnogorska vlast je odluila da raspie referendum za crnogorsku nezavisnost. Na referendumu, organizovanom 21. maja 2006. godine, veina, tj. 55,5% glasaa podrala je stvaranje nezavisne drave Crne Gore, a crnogorska Skuptina je proglasila nezavisnost 3. juna 2006. godine. Nezavisnost novostvorene drave priznala je Srbija, drave lanice Evropske unije i lanice Ujedinjenih nacija. Godinu dana kasnije doneta je odluka o proglaenju Ustava Republike Crne Gore. S reavanjem kosovskog pitanja nije ilo tako lako. U februaru 2006. godine, u Beu je otpoeo pregovaraki proces o definisanju statusa Kosova. Vlada Vojislava Kotunice (formirana marta 2004.) i lanovi srpske delegacije smatrali su da Kosovo treba da ostane deo pravnog, politikog i ekonomskog sistema Srbije. Tri najvanija argumenta srpskih pregovaraa su:
145

Vladimir Pavievi Srbija deset godina posle 5. oktobra

1. potovanje odredbi meunarodnog prava, prema emu je Srbija meunarodno priznata drava i lanica Ujedinjenih nacija, te njene granice, shodno i lanovima Zavrnog akta iz Helsinkija, ne bi trebalo da budu upitne. Dodatak ovom argumentu predstavlja i sadrina Rezolucije 1244 Ujedinjenih nacija, koja reenje statusa Kosova vezuje za potovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Savezne Republike Jugoslavije, iji je Srbija naslednik; 2. konstruktivno uee u pregovarakom procesu, koje je Srbija pokazala tokom ovih pregovora. Srbija je, najpre preko plana sutinske autonomije, potom i kroz predlog da se model Hong Konga primeni na Kosovu, ponudila predstavnicima kosovskih Albanaca stepen autonomije koji zadovoljava postignute standarde u oblasti zatite ljudskih prava i nivoa nadlenosti koje jedan entitet moe da ima unutar granica suverene drave, pa i vie od toga; 3. oseaj pravde i pravinosti, koji patnje albanskog stanovnitva vezuje za delovanje Slobodana Miloevia, a ne srpske drave. Osim to je vodio represivnu politiku na Kosovu, Miloevi je, koncentriui sve vie moi u svojim rukama, onemoguavao normalno funkcionisanje politikih institucija i spreavao razvoj graanskog drutva u Srbiji. Time je sam postao najvea prepreka demokratskom preobraaju Srbije. Politika elita koja je na izborima 2000. godine osvojila vlast, usmerila je Srbiju ka Evropskoj uniji i saradnji s meunarodnom zajednicom, istovremeno gradei stav da bi bilo nepravedno da nova Srbija plaa punu cenu Miloevieve politike. Oseaj za pravdu je najbolnije dirnut upravo stavom kosovske elite i najuticajnijeg dela meunarodne zajednice da Kosovo treba da bude nezavisno. lanovi delegacije kosovskih Albanaca su smatrali da Kosovo treba da postane nezavisna drava i za to su koristili tri jaka argumenta: 1. brojnost pripadnika albanske populacije, ime se sugerie da preko 90% stanovnitva Kosova ine Albanci koji su jedinstveni u stavu da je stvaranje nezavisne drave za njih jedino reenje. Pokuaj da se Kosovo, mimo elje albanske populacije, ouva kao deo Srbije imao bi, s druge strane, za rezultat stvaranje velike i homogene grupe stanovnika koji bi bili nelojalni Srbiji. Time bi se stvorili uslovi za trajnu nestabilnost politike zajednice i onemoguilo stvaranje pretpostavki za demokratsku konsolidaciju Srbije; 2. duga istorija sukoba na Kosovu tokom kojih su albanskom stanovnitvu uskrai vana bazina prava, ime se saoptava da je u Srbiji postojao dugotrajni diskriminatorski odnos prema albanskoj nacionalnoj manjini; 3. zloini koji su izvreni prema Albancima na Kosovu 1999, ime se ukazuje da je u akcijama, koje su prethodile NATO bombardovanju i tokom njega, ubijen veliki broj civila, a iz svojih domova prognano vie stotina hiljada ljudi. Nemogunost opstanka Kosova u okviru Srbije najjae je temeljen na ovom argumentu. Pregovori nisu obezbedili saglasnost pregovarakih strana o reenju kosovskog problema, pa su kosovski Albanci odluili da proglase nezavisnu dravu Kosovo. To su uinili 17. februara 2008. godine. I dok je ovaj dogaaj u Pritini obeleen vatrometom, u Beogradu je to izazvalo nasilje na ulicama i paljenje nekoliko stranih ambasada. Vlada Srbije je saoptila da nikada nee priznati jednostrano proglaenu nezavisnost Kosova, a dravama, koje su najavile priznavanje kosovske nezavisnosti, najavila pogoranje odnosa.
146

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

U isto vreme proces integracije u EU znatno je usporen. Uprkos deklarativnom zalaganju Vlade Srbije za punu saradnju s Hakim tribunalom, njena nesposobnost ili nevoljnost da locira i izrui Ratka Mladia i Radovana Karadia dovela je do prekida pregovora u okviru Procesa o stabilizaciji i pridruivanju, i predstavljala je stalno optereenje. Ovi pregovori su nastavljeni u leto 2007. godine, a Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju potpisan je u maju 2008. godine. Srbija je 2006. godine dobila novi ustav. Ustav Republike Srbije usvojila je Narodna skuptina na posebnoj sednici 20. septembra 2006. godine. Usvojeni tekst je pripremljen veoma brzo, grupa partijskih voa i eksperata za svega dve nedelje je pregovarala i utvrdila kompromisni tekst, koji je bio prihvatljiv skoro za sve politike partije. Sadrina i nain usvajanja Ustava Srbije upuuju na njegove znaajne manjkavosti, od kojih je najvea ta da je privremen. Sadrina ovog ustava sadri niz referenci na Kosovo, a usmerenost Srbije ka Evropi u nekim svojim lanovima ini upitnom. U prolee 2008. odrani su i parlamentarni izbori na kojima je pobedila Demokratska stranka. Tanka prednost u odnosu na Srpsku radikalnu stranku, uvrena je stvaranjem vladajue koalicije, koju pored Demokratske stranke ine G17 Plus, Partija ujedinjenih penzionera Srbije i Socijalistika partija Srbije, iji je je lider, Ivica Dai, postao i zamenik premijera. Stvaranje koalicije izmeu aktera, koji su se 5. oktobra 2000. godine posmatrali preko niana, naknadno je legitimisano i potpisivanjem Deklaracije o politikom pomirenju DS-a i SPS-a, koju su potpisala dvojica predsednika, Boris Tadi i Ivica Dai. Dogaaji opisani u prethodnim pasusima ine deo determinanti za analizu efekata petooktobarskih promena 2000. godine na promene karaktera politikog poretka u Srbiji. Ovaj upit o dometima promena nas za sluaj nae analize interesuje u onom delu koji se tie osnovnih pretpostavki za demokratski razvoj i konsolidaciju demokratije u Srbiji, i koje su navedene u uvodnim razmatranjima teksta. Dogaaji koji su oznaili deceniju politikih procesa u Srbiji, uticali su i na mogunost da se Srbija konano konstituie kao drava, da razvije i ojaa institucije i da postane drava iji je najjai demokratski uvar njen srednji sloj, tj. graanstvo. Pasusi koji slede otkrivaju da je, u pogledu mogunosti da se u Srbiji konstituie demokratija, protekla decenija izgubljena. Kao i pre deset godina, Srbija ni danas nije politika zajednica s jasno definisanom populacijom i unutranjim suverenitetom na jasno definisanoj teritoriji. Veliki broj stanovnika, koje smatra svojim dravljanima, to nije. Veliki broj drava je priznaje u granicama drugaijim no to ih ona vidi. Njeni graani se time ne mogu zadovoljiti i zasluuju ivot u dovrenoj politikoj zajednici. Srbija je i danas kao i pre deset godina zarobljenik anahrone politike filozofije bazirane na pitanju: Koliku dravu elimo? Njegovo neprestano otvaranje spreava nas da se pozabavimo pitanjem: Kakva to dr ava treba da bude? Da bi se ostvario ovaj pomak od opsednutosti teritorijom ka dobrobiti graana koji na njoj ive, mora se dati jasan odgovor na neka kljuna pitanja od kojih zavisi karakter dravnosti. Politike elite u Srbiji nisu bile u stanju da daju odgovore na ta pitanja ni pre ni posle 5. oktobra. Kao i pre deset godina, Srbija je danas neureena drava s nerazvijenim institucijama. Vlada Srbije je Ustavom iz 2006. godine definisana kao izvrni organ koji je po svojim nadlenostima jai od predsednika Republike kao dela izvrne grane vlasti. Praksa nam
147

Vladimir Pavievi Srbija deset godina posle 5. oktobra

govori drugaije. Politika mo je koncentrisana u rukama predsednika Republike, koji je srozao autoritet Vlade a svoj postavio iznad nadlenosti koje su predviene Ustavom. Tako se deava da predsednik Republike, a ne premijer, opominje ministre zbog uinjenih propusta, a ministri u Vladi se u svojim nastupima najee skrivaju iza autoriteta predsednika. On kontrolie i vodi i spoljnu i unutranju politiku, uestvuje u razgovorima oko bezbednosnih, ekonomskih, privrednih, transportnih i drugih aktivnosti koje bi po prirodi stvari trebalo da pripadaju resornim ministrima. Figura Milana Milutinovia kao predsednika Srbije u doba Slobodana Miloevia nije bila nita blea od figure Mirka Cvetkovia kao premijera u periodu Tadieve vladavine Srbijom. Konano, graanstvo Srbije u 2010. nije mnogo razvijenije ni bogatije u odnosu na period pre deset godina. Beda graanstva se ogleda u sve veem broju nezaposlenih, gubljenju radnih mesta, a u poslednje dve godine i sniavanjem ivotnog standarda stanovnitva. Pretpostavka petooktobarskih promena o ansi za razvitak srednjeg sloja kao socijalnog temelja demokratije je iilela. Danas ne postoji graanstvo za koje je 2000. godine vezivana ideja konstitucionalne slobode, spreeno je da se ono razvije.

Neupuenom posmatrau politikih procesa u Srbiji se na prvi pogled moe uiniti da poreenje Srbije danas i Srbije pre deset godina nudi mogunost da se uoe drastine razlike. Najpre se uoava da politiko polje u Srbiji u periodu posle 2000. godine nije oblikovano matricom rata i legitimisanjem sile i nasilja kao sredstava u politikim obraunima s onima koji misle drugaije. Ako, pak, izuzmemo ambijent rata i nasilja u politici, otvara se iroko polje vrednosti, procedura, aktera preko kojih se moe ucrtati identitet jednog poretka. Malo dublja analiza postojeeg poretka pokazuje zaprepaujue slinosti s prethodnim poretkom i ovde su te slinosti opisane u pogledu tri znaajke koje su postavljene kao pretpostavke za razvoj i konsolidaciju demokratije u Srbiji. Tu se slinosti ne iscrpljuju. Moda najjaa veza vremena u kojem ivimo i onoga pre deset godina jeste saznanje da se politika u Srbiji i dalje vodi u etnonacionalistikom kljuu. Njegovo naputanje je jo jedan preduslov konstituisanja Srbije kao savremene politike zajednice i ono bi trebalo da podrazumeva promenu u sledeim oblastima: 1. odnos prema susedima; 2. odnos prema manjinskim zajednicama; 3. odnos prema individualnim slobodama; 4. odnos izmeu drave i crkve; 5. odnos prema EU i NATO-u; 6. odnos prema nasleu devedesetih godina. Promena politika u odnosu na predloene oblasti omoguila bi da se Srbija konano konstituie kao drava i da se usmeri ka pitanju konstituisanja savremenog politikog identiteta. Ona bi graanima Srbije konano donela priliku da dravu vrednuju kroz dobru upravu, a za region Zapadnog Balkana stvorila pretpostavke za uspostavljanje stabilnosti i jaanje meusobnog poverenja.
148

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

Saetak Prilog se bavi analizom dometa promena u Srbiji nakon ruenja Miloevia. Centralni aspekti zateenog stanja institucionalna neizgraenost, teritorijalna nedovrenost i ekonomska krhkost tretiraju se kao kljuni problemi s kojima nove vlasti nisu uspele da izau na kraj deset godina nakon promena. Kljune rei: Srbija, 5. oktobar, Kosovo, Crna Gora, institucije.

CitiRana liteRatuRa
1. Bujoevi, Dragan i Radovanovi, Ivan (2001). 5.oktobar. Beograd: Medija centar. 2. Dimitrijevi, Nenad (2003). Srbija kao nedovrena drava, u: Re 69/15. 3. Dimitrijevi, Nenad (2007). Ustavna demokratija shvaena kontekstualno. Beograd: Fabrika knjiga. 4. uki, Slava (1999). On, ona i mi. Beograd: B92. 5. Isakov, Miodrag (2005). Parados. Novi Sad: NS Media. 6. Jovanovi, edomir (2005). Moj sukob sa prolou. Beograd: Danas. 7. Lazi, Mladen (prir) (2000). Raji hod. Srbija u transformacijskim procesima. Beograd: Filip Vinji. 8. Masari, Mauricio (2005). Koji je put Srbije i Crne Gore ka Evropi? Beograd: OEBS. 9. Mihajlovi, Duan (2005). Povlenske magle i vidici. Beograd: Nea. 10. Pavlovi, Duan i Antoni, Slobodan (2007). Konsolidacija demokratskih ustanova u Srbiji posle 2000. godine. Beograd: Slubeni glasnik. 11. Podunavac, Milan (1999). Sila i (ne)poredak, u: Republika, Broj 220 (115. septembar), str. 1320. 12. Proti St, Milan (2005). Izneverena revolucija. Beograd: igoja tampa. 13. Spasi, Ivana i Suboti, Milan (ur) (2001). (R)evolucija i poredak. Beograd: Institut za filozofiju i drutvenu teoriju. 14. Vasi, Milo (2005). Atentat na Zorana. Beograd: Politika.

Vladimir Pavievi Srbija deset godina posle 5. oktobra

149

150

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

indeks

5. oktobar 13, 15, 17, 21, 23, 25-26, 28, 30, 33-36, 38, 41, 47, 53, 138 6. oktobar 27, 28, 46 A Agencija za borbu protiv korupcije 71, 96, 100, 103, 104, 112 agregacija preferencija 66 Albanija 14, 75, 88, 89, 116 Albanska narodna armija (ANA) 27 antievropska vlast 26 Antoni, Slobodan 26, 30, 31, 45-49, 53, 141 arbitrarna vlast 15-16, 20-21, 85, 143 Arent, Hana 42, 85 Arkan 132 asimetrija moi 16 autoritarna demokratija 54 autoritarna vladavina 13 autoritarna vlast 13, 16-17, 25, 30, 37, 126 autoritarni reim 14, 22, 30, 53, 57, 141 autoritarizam 9, 13-18, 21, 107, 141 averzija prema refomi 82 Avramovi, Dragoslav 19 B Banovi, Nenad 134 Banovi, Predrag 134 BDP 60, 77, 79-80 Bejsinger, Mark 53, 61-62 Belorusija 61-62 Beogradski centar za ljudska prava 84, 87, 91 Beria, Salji 14 berza 77 bezbednosne institucije 116 BIA 91, 111-112, 125

Bosna i Hercegovina 19, 21-22, 75, 78, 116, 136-137, 143-144 Bugarska 55, 88 Buli, Milan 137 C Cedar revolution 53 Centar za kulturnu dekontaminaciju 124 Centar za liberalno-demokratske studije 92 Centar za slobodno trite (CST) 73 Centralna Evropa 109-110 ceremonijalni predsednik 65, 67, 72 CeSID 55, 57, 125-126 civilna kontrola 108-109, 111, 116 civilno drutvo44, 54, 58, 108, 111, 119-129 Crna Gora 17, 43, 75, 88, 109, 143-145 Crvene beretke v. Jedinica za specijalne operacije Crveni krst 123 Cvetkovi, Mirko 67, 69, 148 Cvjetan, Saa 135, 137 eka Republika 70 etvrta grana vlasti 71 etvrti talas promena reima 58-59 D Dai, Ivica 147 Dal, Robert 14 decentralizovaniji autoritarni reimi 14 decentralizovaniji posttotalitarni reimi 14 deficit 75, 79-82 Deklaracija o politikom pomirenju DS-a i SPS-a 147 Del Ponte, Karla 134-136

indeks

151

G G17 Plus 147 Generaltab Ministarstva odbrane 32, 109-111, 133 genetska legitimnost 17, 22 Goati, Vladimir 142 Gorbaov, Mihail 54 Gordi, Erik 131 Grad od atora 56 graanska prava 16, 93, 126

152

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

delegitimacija 42-43, 48, 50 Demirovi, Dejan 135 demokratija 13-14, 17, 26, 30-31, 39, 46-49, 54, 58-60, 62, 75-76, 78, 93, 103, 107, 117, 117, 120, 142, 147-148 demokratizacija13, 21, 25, 30-31, 44, 53, 58, 109, 116-117, 142 demokratska legitimnost 48 demokratska opozicija 13, 18-22, 131, 141, 143 Demokratska opozicija Srbije (DOS) 20, 25-36, 38-39, 44-45, 55-57, 73, 76, 89, 133-134 Demokratska partija socijalista (DPS) 57 demokratska vladavina 43, demokratske procedure 14, 16, 18 demokratske promene u Srbiji 30, 60, 104 demokratske ustanove 14, 53, 66 demokratski kredibilitet 108 demokratsko upravljanje sektorom bezbednosti 107-117 demonstracije u Beogradu 5. oktobra 20, 56 Diamandorus, Nikiforos 54 Dimitrijevi, Nenad 30, 35, 46, 49, 142 direktna strana ulaganja (DSU) 77, 78, 81 Disciplinski sud 92, 114 donacije 36, 73, 76, 78-79, 82, 122-123, 127 Dragievi, Dragutin 135 drutvene grupe 14, 144 drutveni interesi 108 Drutvo sudija 88, 90-91, 128 drava 17, 32, 34, 36-39, 43, 54, 74, 96, 113, 119, 133, 143 dravna bezbednost31-32, 36, 109, 132-133, 135 dravna mafija 34-35, 37-39 Dravna revizorska institucija 71, 86-97, 102-104, 112, 116-117 Dravna zajednica SCG 34, 97, 111, 144-145 dravne slube26, 36, 38-39, 46, 79 Dravno vee tuilaca 90 dugovi 36-37, 82 duh revolucije 42

akovi, Milan 29 ini, Zoran 27, 29, 31, 33-38, 45-46, 56, 97, 133-139, 141-145 orevi, Vlastimir 29 ukanovi, Milo 57, 143 E efikasnost pravosua 83, 85, 88-89 ekonomska efikasnost 72 ekonomski interes 14 elite 14, 45, 48-49, 53-55, 76, 78, 80, 8283, 98, 103, 110, 131, 142, 145-147 empirijski institucionalizam 66-67, 72 etniki interesi 14 etniko ienje 132 Evroatlantske integracije 79, 109 Evropa 35, 41, 46 Evropska komisija 110 Evropska unija (EU) 33, 39, 58, 74, 79-80, 110, 113, 119, 138, 145, 147-148 evropske integracije 34, 47, 103, 135, 139, 145 Evropski sud za ljudska prava 85 F feler institucionalnog dizajna 65-67, 70-72 finansijsko trite 76-77 finansiranje izbornih kampanja 15 finansiranje OCD 121-123, 129 Fire, Fransoa 42, 48, 50 Fond za humanitarno pravo 124, 137 Francuska 41, 50, 86

graanske slobode 16 graansko drutvo 15, 108, 116, 146 Grka 80 greenfield ulaganja 77 Gruzija 13-14, 53-63 gubitak ratova 43 H Hadi, Goran 136-137 Hantington, Samjuel 58 Haki tribunal 28, 33, 36-38, 132-139, 145, 147 Helsinki odbor za ljudska prava 124 hibridni sistem 31, 60 hladnjaa puna leeva 34 Holbruk, Riard 21 horizontalna odgovornost 108-109, 111-112, 117 Hrvatska I Identitet 14, 19, 22, 46, 120, 148 ideologija 14-15, 33-34, 36 inflacija 75, 77, 79-82 Inicijativa mladih za ljudska prava 124 institucionalizam 66-67, 72 institucionalni dizajn 65-72 institucionalni mehanizmi saradnje 121, 123, 129 interes 13-16, 21-22, 30, 34-35, 39, 43, 47-48, 69, 78, 85-86, 93, 110-103, 108, 112, 127, 134, 138, 147 Istona Evropa 16-17, 41, 58-59, 74, 87, 109-110 istonoevropske revolucije 41, 54 istorijska svest 34 istraivanje zloina 132, 138 Italija 70 Ivanov, Igor 28 izbori 13-20, 26-31, 34, 43-49, 53-61, 66, 69-72, 89, 97, 102, 108-109, 131, 141, 146-147 izbori 2003. Godine 31, 56 izbori 24. septembra 2000. 26, 35, 55, 57, 70, 131, 133, 141-147

izbori u decembru 1990. 13, 16 izborna revolucija 44 izborni autoritarizam 14-15, 26, 53, 57, 141 izbornost elita 49 izdajnik 33, 36, 49, 143 izgradnja novih institucija 71 izolacija 17-19, 21, 32, 34, 49, 76, 133, 143 Izrael 70 izvoz revolucija 60-61 J Janukovi, Viktor 56 javna dobra 66 javna politika 66-69, 119 javnost 15, 18, 31, 45, 48, 68, 83, 86-87, 89, 91, 95, 97-104, 108, 113-114, 120, 128, 135, 137-138 Jedinica Duan Silni 137 Jedinica korpioni 135-137 Jedinica za specijalne operacije (JSO) 29, 33, 37-38, 111, 133, 135 Jedinica ute ose 132, 136 Jeljcin, Boris 14 Jermenija 53, 50 Jovanovi, edomir 134 Jovi, Tomica 133 Jugoistona Evropa 11, 54, 75 Jugoslavija, SFR 54-55, 58, 81, 96, 110, 121, 145 Jugoslavija, SR 32, 43, 96, 131, 133, 141, 143, 144, Jugoslovenska udruena levica (JUL) 20, 27 Jurii, Ilija 136 Juenko, Viktor 56 Juna Evropa 59 K Kancelarija za saradnju s civilnim drutvom 123 Kandi, Nataa 137 kapaciteti civilnog drutva 129 Karadi, Radovan 111, 132, 136, 137, 147 Kari, Bogoljub 71
153

indeks

L Larabi, Stefen 54 Latinska Amerika 59, 61 legalizam 34 legalnost 33 Legija 39, 31, 110, 112, 133 legitimisanje vlasti 15 legitimistiki pristup 49 legitimni monopol 28 Lejn, Dejvid 60
154

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

kartel-drava 36 Kina 80 Kirgistan 53, 61-62 Kmara 56 koalicija Zajedno 19 Komisija za istraivanje odgovornosti za krenje ljudskih prava 89 Komitet pravnika za ljudska prava YUCOM 104, 124 Komunizam 9, 27, 54, 59, 75, 110 konsolidacija 17, 59, 62, 87, 117, 142, 146-148 kontrolna agencija 15 kontrolno telo 15, 95-104 korupcija 15-16, 21, 28, 30, 39, 59, 71, 75, 79-80, 87-93, 96-104, 122 Kosovo 35, 38-39, 46, 75, 143-146 Kotunica, Vojislav 20, 27-28, 31-39, 45-46, 55-57, 69, 109, 133-134, 136, 139, 141, 144-145 Kovaevi, Vladimir Rambo 136 kraa glasova 15, 18, 22, 43, 56, 59 Krastev, Ivan 59 Kravuk, Leonid 14 Krga, Branko 29 kriminalizacija drutva 43 kriminalizovane dravne slube 37, 45 kriza reima 14, 15, 18 Krsmanovi, Oliver 135 krenje ljudskih prava 15-16, 89, 132 Kuma, Leonid 13-14, 55-56 Kumanovski sporazum 133, 143 kvislinki liberalizam 46

Lekaj, Anton 136-137 Letonija 80 Liban 53 liberalna demokratija 14, 31, 93 liberalna revolucija 26, 41 lina vlast 16, 20, 128 liderstvo 69-70 likvidacija kroz steaj 77 lokalna samouprava 11, 19, 87 lokalna vlast 15, 19, 21, 62, 69 Luki, Milan 135-137 lustracija 28, 34, 78, 84, 89 M Maarska 70 Makedonija 75 88 Malezija 14 Mani, Zlatan 135 Markovi, Ante 77 Markovi, Mirjana 143 Markovi, Radomir 32, 109-110, 133 Marianin, Dragan 71 masovni protesti 13, 16, 18, 55, 57, 107, 142 Medi, Aleksandar 137 Medi, Branislav 137 Medi, Slobodan 136, 137 mediji 13, 17-18, 21, 40, 45, 53, 55, 57, 66-67, 74, 87, 99-100, 104, 108, 120 meunarodna izolacija 17-19, 34, 76 meunarodna zajednica 20, 32, 36, 60, 132, 146 Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju v. Haki tribunal meunarodno pravo 146 Meksiko 14 meoviti reim 13-14, 20, 22 Miloevi, Slobodan 13-22, 25, 39, 42-50, 55-56, 65, 76, 79, 86, 89, 107, 110-111, 113, 126, 131-139, 141-148 Milutinovi, Milan 1333-135, 143, 148 Ministarstvo odbrane (MO) 111-112, 115-116 Ministarstvo unutranjih poslova (MUP) 112-115, 136, 145 MJAFT 62

Mladi, Ratko 39, 132, 136-137, 147 mobilizacija 13-18, 22, 26-27, 30, 42-44, 57, 61 Molnar, Aleksandar 31-49 Morina, Sinan 136 Mrki, Mile 135 N nacionalna politika 34, 37, 39 Nacionalni savet za infrastrukturu 67-68 Najs, Defri 137 Nano, Fatos 14 Narandasta revolucija 53, 56, 62 Narodna skuptina Republike Srbije v. Skuptina nasilna revolucionarna mobilizacija 16 Nations in Transit 88 NATO 19, 21, 110, 141, 143, 148 NATO bombardovanje 19-22, 25, 55, 133, 146 nedemokratska vladavina 43 nedemokratski reim 14, 48, 58 nedovrena revolucija 41-43, 45, 47, 49-50 nefer izbori 16 nekonsolidovana demokratija 15 Nemaka 70-92 nenasilni protesti 14, 16, 56, 58 neodriv standard 78, 82 neopatrimonijalna tendencija 13 neopatrimonijalna transformacija reima 19 neopatrimonijalni oblik takmiarskog autoritarizma 15 nepolitiki faktori 45 neposredni izbori 20-21, 66, 70-72 neregularni izbori 16 nestabilna demokratija 14 nesvrstane zemlje 79 nezavisni mediji 15-16, 18, 20-22, 40, 57-58, 108 nezavisnost sudske vlasti 83-93 Nikoli, Ivan 132, 135 Normalizacija 42-43, 46, 50 novi institucionalizam 66-67 novi oblik autoritarnog reima 14

O Odbor za reavanje sukoba interesa 96 Ojdani, Dragoljub 135 Ombudsman v. Zatitnik graana Opozicija 13-22, 25, 29, 32, 35, 38-39, 54-62, 73, 120, 131, 133, 141, 143 Opti izbor sudija 84, 90-93 organizacija civilnog drutva (OCD) 120-129 oruani ustanak 19 osiromaenje graanstva 43 Osnovni zakon Nemake 92 Otpor 44, 55, 137-138 otvoreniji autoritarni reimi 14 otvoreniji posttotalitarni reimi 14 P pad Berlinskog zida 54 pad komunizma 13, 55, 59, 75 Partija ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS) 147 Pastor, Itvan 69 patriota 36, 49 Pavkovi, Neboja 28-29, 32, 109-110, 133, 136 Pavlovi, Duan 26, 30-31, 47, 53, 141-142 Pavlovi, Vukain 125 Peti oktobar v. 5. oktobar Petkovi, Boban 133 petooktobarske promene 25-26, 32, 42, 44-50, 53, 60, 89, 96-97, 103, 119 Petraevi, Pera 137 Petrovi, Dragia 133 Petrovo Selo 34, 136 pluralizam 14, 30, 120, 142 pluralizam u raspolaganju silom 30 podsaharska Afrika 14 Podunavac, Milan 26, 141-142 policija 13, 19-22, 26, 29, 33, 36, 43, 45, 47, 56, 62, 79, 85, 92, 108, 111-118, 132, 137, 143-144 politika obeanja 71 politika volja 42, 44, 48, 50 , 112 politiki feleri 65-72 politiki reim 13, 14, 47
155

indeks

R Radi, Miroslav 136 Radojevi, Rade 135 Raki-Vodineli, Vesna 28, 91 Rat 21, 33-34, 38, 46, 57, 74, 120, 142 Rat na Kosovu 21, 29
156

Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

politiko polje 36, 148 politiko ubistvo 34 politika odnosa prema prolosti 35, 37 politika protesta 13, 22 poluautoritarna demokratija 54 polupredsedniki sistem v. semiprezidencijalizam Pono, Zdravko 111 Popovi, Sra 29, 35 Popovi, Sreten 136 Pora 56-57 poteni izbori 18, 26, 30-31, 34, 43, 49 postkomunistika demokratska revolucija 13, 59 postkomunistiki ustav 65 postkomunistiko drutvo 53, 58-59 postkomunizam 63 posttotalitarni reim 14 Poverenik za informacije od javnog znaaja 71, 96, 98-104, 112-116 pravosue 15, 40, 83, 93, 135, 139 pravosudni sistem 83-93, 108, 135 predsednik Republike 44, 65-72, 97, 99, 109, 111, 114, 131, 133, 141 princip alternacije 65 privatizacija 19, 55, 59, 76-79, 82 privredne reforme u Srbiji 70, 74-82 privredni rast 74, 78 procesuiranje ratnih zloina 131-139 proevropska vlast 26, 39 promena reima 13-22, 30-32, 48, 53, 58-59, 75-76, 89 prolost 35-38, 69, 75, 87, 110, 131, 144 protesti 13-22, 48, 55-58, 61-62, 80, 107, 126-127, 141-142 Proti, Milan St. 27, 37 Pu 25, 29-32, 37-38, 97, 142

Rat u Bosni 19, 21, 22 ratni zloin 35-36, 43, 45, 84, 110, 124, 131-139, 144 Ranatovi, eljko v. Akran reforma bankarskog sistema 76 reforma sektora bezbednosti 107-117 reforme 34, 36, 43, 45, 47, 70, 73-82, 8393, 96, 103, 107-117, 138 represija 16-21, 39, 49, 138 reprezentativnost 108, 114-115 Republika Srpska 34, 37, 143 revolucija 13, 25-38, 41-50, 53-63, 142 revolucije iz 1989. 30, 41-42, 44 revolucionarna dinamika 41-50 revolucionarna politika 42-50 revolucionarni pokreti 14 Rezolucija 1244 43, 143-144, 146 Rumunija 29, 55, 71, 75, 80 Rusija 14, 28, 34, 79 Ruso, an ak 41, 49 Rui, Branko 47 S sabornost oko elita 49 Sakavili, Mihail 56 Samardi, Slobodan 48 Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) 43, 132 Savet Evrope 32, 91 Savet za nacionalnu bezbednost 67 Savet za saradnju s Hakim tribunalom 135 Savez komunista (SK) 17 Savez socijalistikog radnog naroda (SSRN) 17 Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR) 54, 87 Savez vojvoanskih Maara (SVM) 69 sektor bezbednosti 107-117 semiprezidencijalizam 65, 67, 72 Sergei, Miel 135 Simatovi, Franko 136 Simi, ore 133 Sjedinjene Amerike Drave (SAD) 39, 69, 72, 60, 67

Skuptina 15, 19, 27, 31, 44-45, 49, 65-72, 89-90, 92, 95, 97-102, 112, 121, 124, 134, 138, 141, 143, 145, 147 sloboda tampe 39 Slovaka 44, 54, 61, 70, 122 Slovenija 88 smena vlasti 25-26, 31, 38, 126, 142-143 Socijaldemokratska partija Crne Gore (SDP) 70 Socijalistika narodna stranka (SNS) 44 Socijalistika partija Srbije (SPS) 16-20, 26-27, 44, 47, 70, 111, 131, 147, Socijalno raslojavanje 43 Solana, Havijer 144 Specijalna antiteroristika jedinica (SAJ) 29 specijalne jedinice 29 Srbija i Crna Gora v. Dravna zajednica SCG Srbokomunisti 27 Srpska Radikalna Stranka (SRS) 26-27, 47, 147 srpski model ruenja autoritarne vlasti 30 Srpski nacionalizam 34-35 Srpski pokret obnove (SPO) 26, 57 Stamboli, Ivan 138 Stamenkovi, Nenad 133 Stanii, Jovica 136 Stepens, Ninian M. 87 Stevanovi, Obrad 137 Stojanovi, Dubravka 39 Stojanovi, Milo 136 Stojiljkovi, Vlajko 133, 135 Strategic Marketing 84, 87 suboptimalni politiki ishod 65, 72 sultanistiki reim 14-16, 21 superpredsednik 65 sveobuhvatna reforma propisa 70 ainovi, Nikola 133, 135 arena revolucija 53, 63 evarnadze, Eduard 13-14, 55-56 eelj, Vojislav 135 evi, ore 135 ljivananin, Veselin 136

panija 80 utanovac, Dragan 111 T Tadi, Boris 31, 35, 65, 67-69, 71, 147-148 tajna sluba 29, 31, 33, 39, 47, 67, 74 Taker, Doua 58 takmiarski autoritarizam 13-16, 18, 21-22 talasi demokratizacije 58-59, 63 Tei, Danilo 135 Timoenko, Julija 56 titoistiki establiment 17 totalitarni reim 14 transparentnost 30, 84, 95, 104, 109, 115-117, 121, 123, 128 Transparentnost Srbija 87 tranzicija 31, 36, 46, 64-63, 73-82, 89, 103, 107, 110-111, 117, 121, 124, 133, 143 Trocki, Lav 46 trina privreda 75-76, 145 Tuman, Franjo 14 Tulip revolution 53 Tuilatvo85, 90, 96-97, 112, 136-137, 139 Tuilatvo za ratne zloine 136, 139 U Ugovor s narodom 43 Ujedinjene nacije 143, 145-146 Ukrajina 13-14, 53-63 Ulemek, Miodrag v. Legija Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 85-86 UNMIK 143 Uprava za javne nabavke 112 Upravljanje 107-117, 119, 127-128 Uredba Savezne vlade SRJ o saradnji s Hakim tribunalom 134 Ustav Argentine iz 1853 93 Ustav Republike Srbije iz 2006. godine 31, 39, 67, 84, 88, 97, 99, 102, 111, 113, 115, 145, 147 Ustav Srbije iz 1990. godine 65, 67, 84, 96, 143 ustavna demokratija 31
157

indeks

Ustavni sud Srbije 28, 86, 89-92, 96-99, 101, 134 V Vajt, Stefen 58, 61 vaninstitucionalno preuzimanje vlasti 44 Vasiljevi, Aleksandar 29 Velika Britanija 70, 80 Veliko personalno vee 89 Venecijanska komisija Saveta Evrope 91 verske zajednice 123 vertikalna odgovornost 108-109, 113-117 viestranaki izbori 14, 16-17, 19 viestranaki sistem 65 Visoki savet sudstva 90-93, 96 vizna liberalizacija 110 Vlada Republike Srbije 37, 67, 71, 121, 135, 145-147 vladajua stranka 15-21, 39, 69 vladavina prava 15, 39, 75-76, 83, 85, 90, 93, 108, 113, 117, 142 Vladisavljevi, Neboja 141-142 Vojna akademija 115 Vojni sindikat 114 Vojni sud 112, 114, 133, 135 vojni udar 16 vojska 19.22, 29, 31, 33, 36-37, 45, 56, 67, 108, 113-115, 132-134 Vrhovni kasacioni sud 90-99 Vrhovni sud 44, 89, 135, 137 Vukovi, Duan 132 Vukovi, Vojin 132 Vujovi, Miroljub 136

W Westminster Foundation for Democracy 87 Z zaduivanje 79-82 Zakon o agenciji za borbu protiv korupcije 101 Zakon o dravnom veu tuilaca 90 Zakon o javnom tuilatvu 90 Zakon o organizaciji nadlenosti dravnih organa u postupku protiv uinilaca ratnih zloina 136 Zakon o saradnji s Hakim tribunalom 134-136 Zakon o seditima i podrujima sudova i javnih tuilatava 90 Zakon o sudijama 90 Zakon o ureenju sudova 90 Zakon o Visokom savetu pravosua 89-90 Zakon o Visokom savetu sudstva 90 Zakon o volontiranju 121 Zakon o zadubinama, fondacijama i fondovima Republike Srbije iz 1989. godine 121 Zapad 34, 62, 72, 79 Zatitnik graana 95-96, 104, 112, 124, 71, 97-98, 100-103, 114 zatvoreni nedemokratski reimi 14 Zavrni akt iz Helsinkija 146 zloupotreba vlasti 15-19, 30
Razvoj demokratskih ustanova u srbiji deset godina posle

ene u crnom 124 ivkovi, Milo 84, 88-89, 91 ivkovi, Zoran 27, 136, 145

158

CIP - , 321.7(497.11)2000(082) 316.334.3(497.11)2000/2010(082) RAZVOJ demokratskih ustanova u Srbiji : deset godina posle / priredio Duan Pavlovi. - Beograd : #Fondacija Heinrich Bll, #Regionalna koncelarija za Jugoistonu Evropu u Beogradu, 2010 (Novi Sad : Art print). 157 str. ; 21 cm Studija Razvoj demokratskih ustanova u Srbiji - Deset godina posle nastala je iz naunog skupa koji se pod istim imenom odrao na Fakultetu politikih naukau Beogradu 4. i 5. oktobra 2010. godine. --> Predgovor. Tira 300. - Str. 7: Predgovor / Duan Pavlovi. - Autori: str. 9-12. - Napomene i bibliografske reference uz tekst. Bibliografija uz svaki rad. - Registar. ISBN 978-86-86793-08-9 a) - - 2000-2010 - b) - - 2000-2010 COBISS.SR-ID 180624140

Fondacija Hajnrih Bel se smatra delom zelene politike struje, koja se razvila i van Savezne Republike Nemake kroz sueljavanje tradicionalnih politikih pravaca socijalizma, liberalizma i konzervatizma. Nae zajednike osnovne vrednosti su ekologija i odrivi razvoj, demokratija, ljudska prava, samoodreenje i pravda. Posebno nam je stalo do rodne demokratije, dakle drutvene emancipacije i ravnopravnosti ena i mukaraca. Angaujemo se za ravnopravnost kulturnih i etnikih manjina i za socijalnu kao i politiku participaciju imigranata. Zalaemo se za nenasilje i aktivnu mirovnu politiku. Za na angaman traimo strateke partnere koji dele nae vrednosti. Delujemo nezavisno i na vlastitu odgovornost. Dolazimo iz Savezne Republike Nemake, ali smo istovremeno i idejno i praktino meunarodni akter. Pisac i dobitnik Nobelove nagrade Hajnrih Bel, po kome smo dobili ime, predstavlja pojam onoga to smo i mi sebi zadali: izabrana sloboda, graanska hrabrost, tolerancija i vrednovanje umetnosti i kulture kao autonomnih sfera miljenja i delovanja. Ohrabrujue rei Hajnriha Bela: Umeati se, to je jedini nain da se ostane realistian, moto su delovanja Fondacije. Sedite Regionalne kancelarije za Jugoistonu Evropu je u Beogradu. Polje delovanja Regionalne kancelarije obuhvata Srbiju, Kosovo i Crnu Goru. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj postoje zasebne kancelarije.

Fondacija Hajnrih Bel Zelena politika fondacija

Dobraina 43, 11000 Beograd t 011-3033833 F 011-2180049 E hbs-bgd@hbs.rs W www.boell.rs, www .boell.de

ISBN 978-86-86793-08-9

Вам также может понравиться