Martin Kobialka PROROK DANIEL JE VIDIO BUDUNOST EUROPE

Knjini niz PISANO JE...

Izvornik Martin Kobialka Daniel sah die Zukunft Europas ISBN 387857235-2 Nakladnik ESDEA Oroslavje, Hrvatska Odgovara Velimir ubert Prijevod Hinko Pleko Lektura Ljerka Koren Korektura Nikolina Crlji Grafika priprema GENESIS, Zagreb Tisak DALI-GR AF, Zagreb, 2003.

Na naslovnici: prikaz Aleksandra Velikog u bici kod Isa gdje se njegova vojska sukobila s vojskom Darija III. S velikog mozaika iz Casa del Fauno u Pompejima (rimska kopija mozaika Filoksena iz Eritreje), sada u Napulju, Museo Nazionale

Martin Kobialka

PROROK DANIEL JE VIDIO BUDUNOST EUROPE

Tree izdanje

ESDEA OROSLAVJE

Ako nije drukije oznaeno, svi su biblijski tekstovi navedeni iz prijevoda Kranske sadanjosti.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 224.5.016 008.2(4) KOBIALK A, Martin Prorok Daniel je vidio budunost Europe / Martin Kobialka ; [prijevod Hinko Pleko]. - 3. izd. - Oroslavje : Esdea, 2003. - (Knjini niz Pisano je) Prijevod djela: Daniel sah die Zukunft Europas. - Bibliografija. ISBN 953-6409-17-8 I. Daniel, prophetia -- Proroanstva II. Vetus testamentum -- Prorotvo III. Prophetia Danielis -- Tumaenje 430910114 - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Uvod
Listajui po srednjovjekovnim rukopisima u knjinici svojeg djeda, Rudolf Andersch je naiao na crte koji mu se inio neobinim, a istodobno poznatim. U tom trenutku jo nije znao da je uinio otkrie kojemu je posljedice teko ocijeniti. Nagnuo se nad poutjeli list i pokuao proitati: Colossus Monarchicorum na latinskom i dalje: Statua Danielis, u prijevodu: Kolos svjetskih carstava kip proroka Daniela. Bilo je jasno da se radi o prikazu proroka Daniela u Starom zavjetu. Me utim, neobina je slika viteza odjevenog u srednjovjekovnu ratnu opremu. Babilonci su prije 2500 godina bili sasvim drukije odjeveni i opremljeni. Umjetnik koji je ovu sliku nainio prije petstotinjak godina u bakrorezu sigurno nije poznavao starovjekovne nonje. Na pojedinim dijelovima tijela ovog viteza odozgo prema dolje ugravirao je latinske rijei. Pod povealom su se mogli proitati sljedei natpisi: Svjetsko Babilonsko Kraljevstvo Kraljevstvo Medijaca i Perzijanaca Grka monarhija Rimsko Carstvo Cijeli ovaj kip prikazan je kako stoji na glinenim nogama. Ali, na prstima je Rudolf proitao ne vjerujui oima: Germania Njemaka, Hispania panjolska, Italia Italija, Anglia Engleska, Gallia Francuska! 5

Jesu li stvarno prije vie od 2500 godina bile imenovane europske drave? Ili su reformatori prije pet stotina godina to tako razumjeli? Na tom bakrorezu, desno gore, vidljiv je golem kamen. Prijetei lebdi nad kipom i ini se da e svakog trenutka udariti o glinene noge, sruiti diva koji e se raspasti u prah, pa e sve postati kao pljeva na gumnu ljeti. Kako sm opisuje u drugom poglavlju svoje knjige, Daniel je ovog diva, nainjenog od zlata, srebra, bakra i eljeza, vidio prije 2500 godina u vi enju na kraljevskom dvoru u Babelu na rijeci Eufratu. Od tog vremena, na svjetskoj pozornici u tih su se dvadeset pet stoljea pojedina kraljevstva i kraljevi pojavljivali i nestajali, upravo kako je bilo proreeno. Doista najvelianstveniji prikaz povijesti svih vremena. Ovaj prikaz stoljeima i tisuljeima ukazuje na sveobuhvatan i skladan tijek zbivanja na naem planetu i na cjelovitost svijeta. Ujedno nam pomae odvratiti pogled od nevolja i pomutnji sadanjeg doba. Pomae da osjetimo slobodu koja nam omoguuje slobodnije disanje usred prijetnji i strahova naeg vremena. Ne treba uditi to su ovaj list u svim zemljama esto itali usred nevolja koje su vladale prije i tijekom Tridesetogodinjeg rata, pa je katolicima i protestantima podjednako pruao utjehu i sigurnost ukazivanjem na Onoga koji gospodari zbivanjima. Cijeli je svijet jedinstven u razumijevanju ovog kipa, kako je to jo Martin Luther pisao. Ovo postaje jasno ve pri prvom itanju tog proroanstva jer vi enju slijedi doslovno tumaenje. Ta slika iz doba reformacije sada je ponovno otkrivena. Pojavljuje se u pravom trenutku, jer je i nae doba ispunjeno strahom i prijetnjom unitenjem atomskom silom i zaga enjem okolia. Ovaj nam velianstveni povijesni pregled omoguuje da podignemo glavu i otvorimo oi za lijepu, svijetlu budunost.

Pobunjenik siromanih
Sunce nemilosrdno pri od ranog jutra u Allstedtu, malom mjestu u podruju Harza u Njemakoj. Nebo je plavo, bez oblaka. Sparno je i sluti na oluju. Poumljeni breuljci iza grada trepere u plaviastoj izmaglici, a okolne njive zrae dubokom zelenom bojom. Na uzviici iznad grada die se veliki zamak koji nadvisuje krovove kua i sam toranj gradske crkve. Debele obrambene zidine, masivne straarnice i kula na istoku utvrde slika su snage i moi vojvode Johanna Saskog. Me u gradskim iteljima danas vlada napetost koja ne potjee samo od sparine pred oluju. Ovo je veliki dan odluke, odluke koja se tie budunosti cijelog naroda. U ovom se gradiu, prema uvjerenosti gra ana i seljaka, treba odluiti o sudbini naroda zapadnih zemalja, pa i itavog svijeta. Radi se o pravdi, o pravu siromanih. Suvie dugo su seljaci trpjeli teke zahtjeve knezova. Dugo je gaeno ljudsko dostojanstvo kmetova. Oni ne smiju njeti ono to su posijali, ne smiju jesti to su ponjeli, ne smiju ivjeti od tekog rada svojih ruku. Vlasnici njihove zemlje su gospodari njihova ivota. Stalno prisutne sjene njihova postojanja su grofovi, vojvode, knezovi, opati, biskupi i kraljevi. Velikaeva volja je zakon njihova ivota. Njihovi nalozi i zahtjevi odre uju dobro i zlo svakog pojedinca. Usudi li se neki seljak ili kmet usprotiviti nepravdi, stii e ga krvnikov ma. Ve dvaput su se seljaci povezali u tajne saveze da bi se zajedno oduprli nepravdi i samovolji. Prije deset i prije dvadeset godina ustao je protiv knezova prvo Bundschuh, a zatim siromah Konrad, ali su izdaja iz vlastitih redova i snaga 9

izvjebanih plaenikih vojski u slubi knezova uskoro uguile bunu. Svuda u njemakim zemljama opet plamti nada u srcima seljaka, jer je jedan knez stao na njihovu stranu. Prije godinu dana Franz von Sickingen krenuo je s velikom vojskom seljaka i siromanih vitezova u oslobodilaku bitku, ali je vojska trierskog nadbiskupa pobijedila na bojnom polju. Franz von Sickingen je izgubio ruku i glavu. Plamen nade je ugasnuo. Tama tupog oaja ponovno se rairila nad seljacima njemakih zemalja. Sad su se potlaeni uhvatili spisa Martina Luthera O slobodi kranina. To je bilo evan elje potlaenih: Nikome ne biti sluga, ali Krista radi sluiti drugome, pa i vlastelinu. Da, to su seljaci htjeli, ali trebalo se dogoditi u Kristovoj slobodi. Kranin ima slobodu i dostojanstvo. Vlastela ih treba jamiti. Razumni zahtjevi pripremljeni su u Dvanaest lanaka seljatva i poslani knezovima. Oni su ogoreno reagirali, a samo je nekolicina prepoznala nevolju seljaka. Me u njih se ubrajao i Friedrich Mudri, koji je pozvao augustinskog redovnika Martina Luthera kao profesora na svoje novo sveuilite Wittenberg. Moda je sirotinji dano povoda za takvu bunu. Predloio je da netko u koga seljaci imaju povjerenja s njima pregovara tako da ove teke i zabrinjavajue stvari budu mirno rijeene, a ljudi zadovoljni. Pokraj gradske crkve u Allstedtu nalazi se upni dvor. Tu ivi Nikolaus Krafft, stari upnik. Zapravo, on jo i nije toliko star, tek neto preko ezdeset, ali ga nazivaju starim upnikom jer je tu i jedan mla i. Nikolaus ve godinama ne moe propovijedati jer mu bol u prsima oteava disanje. Pri bogosluju jo svira stare crkvene orgulje, pri emu njegov sin Klaus snano pritiskuje mijeh. On marljivo posjeuje siromane i bolesne u gradu. Uz veliki napor odrava vjeronauk za mlade, jer djeaci i djevojice dolaze k njemu u upni dvor. Prolo je neto vie od godinu dana kad je u sumrak jednog oujskog dana na njegova vrata pokucao posjetitelj. Ispred vrata je stajao mla i ovjek, tridesetak godina star, odjeven u odjeu uena ovjeka. Uljudno se naklonio i rekao dubokim, snanim glasom: Bogu na ast, dragi brate u slubi, ja sam 10

Thomas Mnzer! upnie Mnzer, Bog vas poivio! Doista se radujem to ste konano doli. Ubrzo su se obojica smjestili u Nikolausovoj uredskoj sobici. Malo poslije njegova je ena donijela uljanicu, a zatim i veeru. Nikolaus pria o svojoj bolesti koja ga prijei da dalje obavlja svoju slubu. Thomas pria o svojem studiju i susretu s dr. Martinom Lutherom, koji ga je i preporuio ovamo u Allstedt. S mnogo suuti i razumijevanja Thomas se raspituje o njegovoj bolesti i starijem se ovjeku ini da je i ovaj mladi proao kroz nevolje i unutarnje borbe. Nikolaus, koji bi mu po godinama mogao biti otac, skuplja hrabrost i onda sasvim otvoreno pita: Znate li za kri i patnje iz osobnog iskustva? Oklijevajui i ispoetka zastajui, Thomas izvjeuje: Imao sam dvanaest godina kada je grof von Stolberg objesio mojeg oca. Nikolaus s puno suuti prihvaa ruku svojeg mla eg brata u slubi i vrsto je stie. A Thomas poinje priati. ivio je sa svojim roditeljima i trojicom male brae u jednoj kuici u Stolbergu. Njegov je otac bio gradski pisar koji je od male plae jedva uzdravao sebe i svoju obitelj. Njegova je majka iza kue odravala mali vrt s povrem i salatom. Budui da je kua bila blizu ume, nou bi esto dolazile srne i sav vrt popasle. Thomas se jo sjea kako je majka plakala kad su mla a braa cviljela od gladi. Otac je prijavio sluaj grofu von Stolbergu. Taj nije imao razumijevanja, pa je s pakosnim osmijehom rekao: Morate malo bolje pripaziti, vi prosjaci! I Thomasov otac je pazio. Gotovo svake noi tog proljea bio je budan dok su korov i povre nicali u toplim noima. Jednom je od umora zadrijemao. Kad se u pono probudio, vidio je u vrtu dva velika jelena s golemim rogovima. Slistili su sve u vrtu. Njega je obuzeo gnjev. Zgrabio je koplje, istrao na vrata i bacio ga u najblieg jelena. Obje su ivotinje snanim skokovima preskoile ogradu i nestale u mraku ume. U njoj su sljedeeg dana nali uginulog jelena. Iz njegovih slabina virilo je oevo koplje. Oca su uhitili i zbog krivolova osudili na smrt. Thomas nee nikada zaboraviti uasni trenutak koji se kao no zabio u njegovu duu kad je vidio oca, vlastitog oca, kako 11

visi na vjealima. Onda je s majkom i braom morao napustiti kuu i vrt. Jednostavno su ih otjerali, jer tako je bilo po zakonu. Kua i imanje objeenog pripali su grofu. Malom Thomasu nikako nije ulazilo u glavu da ovjek vrijedi manje od ivotinje. Jo jednom u tom trenutku vidi cijeli uasni prizor pa ostaje bez rijei. Stoga Nikolaus Krafft opet uzima rije i pokuava ukazati na uzronika rane u srcu mladog ovjeka: Knezovi se dre rimskog prava, a njega ne moemo nazvati drukije nego avolskim. Thomas se potpuno slae s njegovim rijeima. Stoga die glavu. Mislima se opet vraa u sadanjost. Zau eno gleda Nikolausa. Kako to mislite? Nije li avao uao u rimskog Cezara kad je naredio da svi krani u njegovom carstvu budu poubijani zbog svoje vjere? Thomas potvr uje glavom. Najgore je to su Rimljani za radove u polju drali samo robove, pa nije udo to i danas dre seljake kao robove. Ne moe bez kmetova! A krani su kao i njihovi gospodari. Prema evan elju, to su njihova braa, a s njima se postupa kao s psima. Zar je to pravo i pravda? u Nikolausovim rijeima osjea se gnjev i srdba. Vjeaju lopova, premda je moda u najveoj nudi ukrao samo nekoliko aka ita kako bi spasio djecu koja mu umiru od gladi! Je li to pravda? Je li pravda kada sav imetak objeenog pripadne grofu, a udovica mora platiti sudske trokove? Nikolaus udara gnjevno akom po stolu. On ima za to razloga, jer je njegov ujak objeen kao kakav razbojnik zato to je svojem susjedu uzeo pola vree kukuruza koji je prigodom sljedee etve elio vratiti. Njegova ena i djeca umirali su od gladi i on vie nije znao to bi uinio. Nakon to su ga pogubili, otjerali su osramoenu enu i djecu iz kue i s imanja. Zakon kae da i pokradeni mora biti kanjen, nastavlja gnjevno. Teko njemu ako lopovu otme plijen. Ako se odrekne kanjavanja lopova, ako mu eli potedjeti ivot, onda mora vlastelinu dati svoje vlastito imanje. Kra a je, dakle, za grofa uvijek isplativa! 12

Thomas klima glavom. Da, da, izreka vlastele je istinita: Jahati i pljakati nije sramota, to rade najbolji u zemlji! Nikolaus se slae s njim. Vama je sigurno poznata pjesma koju pjevaju mladi plemii: Uhvati seljaka za ovratnik, obraduj time srce svoje. Uzmi mu ono to ima, otmi mu i konje njegove. Kad vie nema ni pfeninga, iupaj mu grkljan! Onda Thomas pria o opatu zadubine Kempten koji je bez ikakva razloga slobodne seljake bacio u tamnicu i zaprijetio im: Mora enu i dijete dati u kmetstvo, ili e trunuti u tamnici. Tako ih je prisilio da postanu kmetovi. Thomas je ogoren zbog neljudskih zahtjeva plemikih gospodara. Ne samo to trae desetinu od itarica, voa i stoke, to je biblijski nalog, ve trae i mnoge druge namete. Thomas se osjea bolje to ga stari upnik odvraa od njegova bola, jer Nikolaus uzvikuje ispunjen gnjevom: Neka ih Bog kazni! Thomas je ponovno zavladao sobom. to mislite ako nas je on sam zato pozvao? Kako to mislite? Objasnit u vam! Thomas pria kako mu je bilo u tim stranim danima. Neki trgovac, koji je dobro poznavao njegova oca, zauzeo se za nj i omoguio mu da studira teologiju. Htio je postati upnikom kako bi druge tjeio u njihovom jadu, nakon svih svojih nevolja i patnji. Krist u svojim patnjama na kriu postao mu je utjehom i uzorom. Kristov sljedbenik mora prolaziti kroz nevolje. Tek tada postaje pravim kraninom. To je jo jasnije spoznao tijekom teolokih studija. Theologia crucis za svakog je Isusovog sljedbenika Theologia doloris (teologija bola). Nikolaus bez rijei slua prijatelja i potvr uje glavom: Da, svi moramo proi kroz patnje! A onda Thomas pria o susretu s dr. Martinom Lutherom u Wittenbergu. Reformator je na nj ostavio dubok dojam, ali neto mu se kod Luthera ne svi a. On propovijeda samo Rije. Rije trebate ostaviti da stoji i pritom ne dobivate zahvalu za to uvijek samo Rije, Rije! Ali slovo ubija, pie Pavao. Tek Duh oivljuje. Dragi brate Kraffte, nama je potreban Duh! 13

Ne primamo li Duha putem Rijei? pita Krafft. Kako se Duh moe dobiti preko slova? Ne, ne! Svatko mora odozgo sm primiti Duha. Svakom je Kristovom sljedbeniku potrebno prosvjetljenje. Sm e mu se Bog otkriti preko Duha. On eli svakome progovoriti preko sna, vi enja, dojma, preko darova Duha. Dragi brate Kraffte, mi moramo biti Duhom prosvijetljeni ljudi! Thomas vatreno govori. Ustao je, lice mu se crveni, mae rukama: To je ono to nama treba, a reformatorima potpuno nedostaje! Mislite li da e svi ljudi irom svijeta tako primiti Duha? Ne, ne svi, ali e izabrani primiti Duha! A to e biti s ostalima? To su ljudi slova koje ubija, kae Pavao! I Thomas nastavlja neumorno, dok je sveta revnost izvor svake njegove rijei. Slovom zakona monici ove zemlje ubijaju siromane, potlaene. Budui da se sami dre slova, nisu vie vrijedni da ive. Njih treba ubiti, unititi, istrijebiti! Kad svi zli budu ubijeni, poet e Boje kraljevstvo ovdje na Zemlji. Pravednost za sve ljude! Nikolaus oklijeva nastaviti razgovor o ovoj temi s mladim kolegom u slubi jer bi ionako jedini odgovor glasio: Rije, Rije! Slovo ubija, a Duh oivljuje! Iduih dana itelji Allstedta ure u crkvu i s velikim oduevljenjem sluaju rijei novog propovjednika Thomasa Mnzera. Okupio je oko sebe skupinu od trideset do etrdeset izabranih, ljude koji su sami pokrenuti od Duha, s vi enjima, snovima i otkrivenjima. Ali kad se ovoj skupini izabranih prikljuuje i etiristo rudara iz Mansfelda sa svojim obiteljima, koji se nadaju da e Mnzer imati sluha za njihove zahtjeve protiv vlastelina, i kad Thomas otvorenim rukama u skupinu svojih izabranih prima ove ljude koji oito nisu pomazani Duhom, Nikolausa i vie gra ana poinju obuzimati sumnje. Danas e sve biti jasno. Thomas kani uvjeriti kneza o boanskom pravu. Stoga se ponovno vraa Bojoj Rijei. Zli se trebaju pokajati. Bogu nije drago da poginu. Nikolaus je sretan jer je sada uz njega mladi, oduevljeni i vatreni upnik. Kao posljednju slubu vri vjenanje novog 14

upnika Thomasa Mnzera i njegove mlade ene Ottilije von Gersen. Vjenanju slijedi misa na njemakom jeziku, novina mladog upnika. Mladi je par skroman i dijeli sudbinu siromanih. Sele se u crkveni toranj u kome e stanovati. Thomas Mnzer propovijeda i pie protiv nepravde. Zauzima se za Boju pravdu i otro napada samovolju grofova i knezova. Njegovi spisi ire se po cijeloj Njemakoj i bude novu nadu u srcima siromanih. Thomas Mnzer postaje prorokom siromanih. Onaj tko Bojim izabranicima uskrauje pravo, bio grof ili kralj, knez ili biskup, vie ne stoji na Bojoj strani i prokockao je pravo na ivot. Tako Thomas Mnzer postaje poznat kao propovjednik bune. Knezovi poinju sluati. Reformatori zahtijevaju od izbornog kneza Friedricha Mudrog da ukloni Mnzera, ali Friedrich oprezno odbija. Siromani sigurno imaju razloga! Ali Spalatin, kneev savjetnik, prigovara: Seljaci ele opljakati utvrde i dvorce. Radi se o vaem imetku, Vaa kneevska Visosti! Spalatine, ako mi uzmu mog konja, ii u pjeice. Ako mi uzmu kaput, imam jo prsluk! Ako je Boje pravo na strani siromanih seljaka, ne elim mu se usprotiviti. Ne, ne treba smaknuti Thomasa Mnzera! Nikad neu uprljati ruke na Bojem sluzi. Treba ga sasluati. Neka odri propovijed, ovdje, pred naim uima. Ali izborni knez Friedrich Mudri se razbolio i vie se ne oporavlja. Ipak dri rije. Njegov brat Johann, knez saski, sasluat e Thomasa Mnzera. Sad se oglasilo zvono s tornja kapele u zamku Allstedt. Nedjelja je, 13. lipnja 1524. godine. upnik Thomas Mnzer treba nastupiti sa svojom propovijedi u dvorcu. Kucnuo je as odluke. Hoe li vatrenom propovjedniku uspjeti okrenuti kormilo broda kojem prijeti ratna oluja i uvesti ga u luku mira izme u knezova i seljaka? Ukoliko uvjeri kneza o boanskom pravu, hoe li izborni knez moi uvjeriti cara i ostale knezove? Hoe li konano nastupiti mir izme u bogatih i siromanih, izme u plemia i kmetova? Nisu li i jedni i drugi krani, i podloni jednome Gospodaru? 15

Golema napetost obuzela je gra ane. Knezovi su se okupili gore u dvorskoj kapeli. Knez Johann Saski, knez Johann Friedrich, njegov sin, s kneevskim obiteljima, kancelari Bruck i Knapp. Pozvani su i gradski vijenici i njihove obitelji. Gra ani stoje na ulici pred svojim kuama sa enama i djecom. Stari gledaju kroz prozor, a skupina rudara iz Mansfelda sa svojim obiteljima okupila se pred tornjem wigbertske crkve. Otvaraju se vrata na koja izlazi upnik Thomas Mnzer sa svojom enom Ottilijom. Rudari mu kliu. I gra ani na ulicama mahanjem ruku hrabre svojeg upnika. Cijeli je grad na njegovoj strani. I kad se Thomas polako penje stubama koje vode do zamka, veliko mnotvo ga slijedi utonuvi u sveanu tiinu. Teina trenutka paralizirala im je jezik. Strae na vratima zamka pozdravljaju. Jo jednom se Thomas Mnzer okree i domahuje svojim sljedbenicima. Onda ga anac i vrata odvajaju od njegove crkve, njegovog naroda. Thomas eka u sakristiji dok nije utihnuo preludij orgulja. Zatim polako kree uza stube propovjedaonice. Primjeuje kako njegov prijatelj Nikolaus Krafft sjedi za orguljama. Nikolaus ga osmijehom hrabri. Thomas otvoreno i slobodno promatra lica kneeva, kancelara, vijenika i obitelji velikaa. A onda, dubokim i snanim glasom, poinje svoju propovijed. Njegov polazni tekst je Daniel 2. poglavlje, u kojem Daniel opisuje proroki kip to prikazuje niz kraljevstava. Zahvaljujui boanskoj objavi, Daniel u vi enju vidi veliki kip kovine. Glava je od zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh od bakra i noge od eljeza. Stopala su od eljeza i gline. Jedan se kamen odvaja od brda i udara u noge kipu, tako da se rui i raspada. Sve se kovine pretvaraju u prainu to je vjetar odnosi kao pljevu s gumna ljeti i vie ih nema. Ali, kamen raste i raste i ispunjava svu Zemlju. Ovomu slijedi boansko tumaenje: Zlatna je glava Babilon, srebrna prsa predstavljaju udrueno kraljevstvo Medijaca i Perzijanaca, bakreni trbuh oznauje Grku, a eljezne noge Rimsko Carstvo. Deset prstiju predstavljaju podijeljeni Rim to su ga germanski narodi osvojili i podijelili. Rimsko se eljezo spojilo s germanskom glinom u Sveto Rimsko Carstvo njemakog naroda. Djelomino je to carstvo jako, ali kao to 16

kip ima deset prstiju, tako u Europi, na podruju biveg Zapadnog Rimskog Carstva, postoji deset kraljevstava. I ta se kraljevstva, prema Bojoj Rijei, nee drati zajedno. Svi pokuaji, osobito politikom sklapanja brakova, dosada su ostali bezuspjeni. Mi ivimo u posljednjim danima ove Zemlje, prema kipu na vrhu njegovih prstiju. Sada dolazi kamen on nije daleko, on ve pada. Kamen koji sve razbija i razara jest sm Isus Krist. Razbit e svakoga tko ini nepravdu. To eli uiniti preko pravednih knezova. Vama je, dragi knezovi, Bog povjerio zadau da istrijebite Zloga! Bog to eli dohvatite ma, unitite Zloga! Tako e se na Zemlji utemeljiti Boje kraljevstvo, zauvijek e zavladati mir i pravda. Narodi Europe e se ujediniti i sve e pokrajine slijediti vas, kranske knezove. Zato radosno prihvatite Boje djelo. Bog to eli, On vas poziva. Amen. Propovijed Thomasa Mnzera trajala je sat ili neto due. sluatelji su pod silnim dojmom. Dok pred vratima zamka gra ani radosno pozdravljaju Thomasa Mnzera, knezovi se s kancelarima sastaju na vijeanje o propovijedi. Je li istina da je kraj svijeta pred nama? pita vojvoda Johann. Okree se Spalatinu, Lutherovu prijatelju i savjetniku izbornog kneza. Spalatin otvoreno odvraa: Istina je. Radi tog razloga je i na doktor Martin Luther nastojao to bre prevesti Knjigu proroka Daniela. U svojem predgovoru kae da se nada zavriti prijevod prije no to svane sudnji dan. Sada se vojvoda Johann Friedrich obraa Spalatinu: Kako je sa zvjezdoznancem Stff lerom? On za sljedeu godinu prorie propast svijeta putem novog potopa! Doktor Luther kae, odgovara mu Spalatin, kako se nada da to nee biti potop, ve sudnji dan kada Krist ponovno do e spasiti sve svoje. Izvjeuje kneza o svojem razgovoru s Lutherom, koji mu je dizanje seljaka protiv sile i nasilja knezova spomenuo kao posljednji znak ponovnog dolaska Isusa Krista, kako je napisano i proreeno u petom poglavlju Poslanice Jakovljeve. Je li tono da je kamen koji pada i sve razbija sm Isus Krist? pita sada vojvoda. 17

Spalatin odgovara da Biblija ne ostavlja nikakve dvojbe, ali vojvoda Johann glasno i ozbiljno pita: Hoe li Krist sve zle unititi rukama knezova? Trebamo li mi biti Boji krvnici? Na to Spalatin nema odre enog odgovora. Stoga preporuuje da se u Wittenberg poalje glasnik na konju, kako bi na ovo sudbonosno pitanje dobili odgovor od samog reformatora. Spalatin pie pismo svojem prijatelju i ubrzo jaha s pismom odlazi u smjeru Wittenberga. Knezovi zakljuuju da e ekati dok ne dobiju odgovor pa e u dvorac ponovno sazvati gradsko vijee na savjetovanje. Treeg dana vraa se glasnik s Lutherovim odgovorom. Kamen, pie reformator, jest sm Isus Krist. On e sm unititi svaku ljudsku silu i nasilje na svijetu. Boja Rije jasno kae da u tome ne treba sudjelovati ljudska ruka. Ako Thomas Mnzer propovijeda da Krist eli obaviti to djelo pomou ljudskih ruku, onda to nije u redu. Thomas Mnzer je lani prorok! Takvi e se lani proroci pojaviti u posljednje vrijeme pred Kristov povratak. Zato Luther savjetuje da se lanog propovjednika vee i uini nekodljivim. Svi u vijeu uju reformatorov prijedlog i sada oekuju odluku vojvode Johanna. On e se savjetovati s knezovima i onda dati daljnje upute. Thomas Mnzer ne sluti kakva mu nesrea prijeti. Uvjeren je u djelotvornost svoje propovijedi. Kako bi svima omoguio da je upoznaju, daje je tiskati. I Nikolaus Krafft je pod snanim dojmom Mnzerove propovijedi. Uvjeren je da je kraj blizu. Ali, neto mu nije jasno i ne zna da je zbog tog pitanja poslan glasnik u Wittenberg. Hoe li Krist suditi svijetu preko knezova? Nikolaus se prisjea kako je studirao hebrejski pa odluuje sam proitati to pie u izvornom tekstu u Knjizi proroka Daniela. Poznato mu je da vojvoda Johann u dvorcu uva hebrejski Stari zavjet. Moda e dragocjeno djelo postati osnovom jednog sveuilita po uzoru na Wittenberg, ili ga misli pokloniti knjinici svojeg brata, izbornog kneza. Nikolaus ne zna. Ponovno odlazi u dvorac i trai odobrenje od katelana. On mu doputa da zaviri u skupocjenu knjigu u knjinici. 18

Ubrzo nalazi u Danielu 2. poglavlju mjesto gdje se govori o kamenu. Ispunjen uzbu enjem, stavlja prst na redak i ita rijei koje su tu jasno napisane: Eben di-lo bijadajin Kamen bez ljudskih ruku.1 Nikolaus sklapa ruke i tiho zahvaljuje Bogu. Nije li i to otkrivenje Boje to mu je Bog sada odgovorio na pitanje? Ustaje i zamiljen odlazi kui pokraj crkve. Sada zna da Thomas Mnzer nije u pravu. Kamen pada bez ljudskih ruku. Sm Krist sudi svijetu, a ne knezovi. On e osnovati svoje kraljevstvo, a ne ovjek. Mnzerova misija kod knezova nije uspjela. Oni nare uju gradskom vijeu da protjera lanog proroka iz grada. Mnzer to saznaje i nou, po magli, bjei u Mlhausen. A tamo nalazi veliku skupinu istomiljenika. Sad sudbina kree svojim putem. Seljaci se okupljaju i naoruavaju za borbu. Thomas Mnzer stupa na njihovo elo. Ako knezovi odbijaju uiniti Boje djelo, onda ga moraju izvriti seljaci. Mnzer nastupa u gradovima i selima, propovijeda vatrenom revnou i poziva na oruje: Ustanite i borite se u Gospodnjoj borbi! Ne dopustite da vam se maevi ohlade od krvi! Naprijed, naprijed, naprijed! Radite dok je dan! alje u Allstedt pismo i poziva gra ane da stanu na Boju stranu prije nego to bude prekasno. Njegov prijatelj Nikolaus doputa da ga ponese oduevljenje naroda. Na koncu, treba uiniti kraj nepravdi. Knezovi su oito Boji neprijatelji. Njegov sin Klaus, barjaktar, oduevljeno se prikljuuje seljakoj vojsci Thomasa Mnzera. Na strani knezova dr. Martin Luther zauzima se za kanjavanje proroka. On pie Protiv buntovne seljake rulje i podsjea knezove na njihovu dunost da upotrijebe ma: Oni vre avolsko djelo (seljaci), a osobito arhi avao koji vlada u Mlhausenu (Mnzer), koji drugo i ne ini osim pljakanja, ubijanja i prolijevanja krvi... Ovi seljaci tovare na sebe tri strana grijeha protiv Boga i ljudi, zbog kojih zasluuju mnogostruku smrt tijela i due: 1. Ne pokoravaju se vlastima. 2. Diu bunu. 3. Pokrivaju svoje strane grijehe evan eljem. 19

Stoga treba udarati, daviti i bosti, potajno ili javno, tko god moe... onako kako se mora unititi bijesnog psa! Vlasti stoga trebaju slobodno i dobre savjesti udariti! Tako se moe dogoditi da onaj tko bude ubijen na strani vlasti, bude pravi muenik pred Bogom... a da knez prolijevanjem krvi moe lake zaraditi Nebo, nego drugi molitvom.. Neka bode, udara, davi tko moe... Misli li tko da je to suvie okrutno, neka se sjeti da je buna nepodnoljiva i da svakog trenutka trebamo oekivati unitenje svijeta. Thomas Mnzer je uasnut. Kako Martin Luther, sluga evan elja, moe napisati takve rijei! I njega, Thomasa Mnzera, izabranog Bojeg proroka, oznaiti kao avla, ak arhi avla! Prije nego to dopusti da ga zbog takve podlosti obuzme gnjev, Mnzer se povlai u osamu kako bi molio i razmiljao. Isprva dragovoljno uzima na sebe bol dubokog ponienja, kri psovanja i mrnje, jer eli stradati s Kristom. Boe moj, zato je ovaj ovjek, Martin Luther, postao tako zao? Pri daljnjem razmiljanju Thomas se prisjea Lutherovog uenja o vlastima i zakljuuje da drukije i ne moe razmiljati. Nije li ovaj ovjek u Wittenbergu uio da je Bog odjeven u ljudsku masku, skriven me u knezovima i sucima? Iza te maske moram nazrijeti Boga ili Boju vlast. Deus larva humana andutus latet saub principe vel judice. Ultra larvam debeo respicere in deum sive dei officium! Ali Luther je ovdje u dubokoj zabludi! Bog ne stoji iza knezova koji tlae jadne seljake, pretvaraju ih u robove i ubijaju, ve sm vlastelin. Oni su Sotonine sluge! Ubiti ih treba, iskorijeniti zlo zlom. To je Boja volja. Nije li prorok Daniel prorekao da e kamen razbiti i unititi cijeli kip s kraljevstvima nepravednih knezova? To je Kristovo djelo koje eli izvriti preko svojih vjernih. Sve zlo razbiti, da do e Njegovo kraljevstvo! To je posljednje to mi ljudi trebamo uiniti prije nego to sm Krist do e. Njegov je dolazak na vratima. U tome Martin Luther ima potpuno pravo: kucnuo je posljednji sat ovoga svijeta! Nakon tiine molitve i razmiljanja Thomas opet izlazi pred mnotvo svoje seljake vojske i vatreno ih poziva na Gospod20

nju borbu. Odluka pada u bici kod Frankenhausena. Golemom mnotvu seljaka naoruanih kosama i mlatilicama suprotstavlja se mala, ali dobro izvjebana plaenika vojska knezova. Kada su odjeknuli topovi i poeli sijati smrt i unitenje u redovima seljaka, nestaje njihove hrabrosti. Ali Thomas Mnzer je u prvim redovima s njima: Ohrabrite se, ljudi! Budite hrabri! Gospodin Bog je s nama! Pobjeda nam je osigurana! On vie uasnutim seljacima. Krv, dim, smrt i propast tjeraju ih u bijeg. Nema vie zadravanja. Spasi se, tko moe! Grozna je osveta kneeva. Uasno je krvoprolie to ga ponjaju plaenici me u bjeguncima. Tisue lee pobijeni na bojnom polju. Thomasa Mnzera hvataju, mue i na kraju mu odsijecaju glavu. Njegovi neprijatelji kau da se nakon muenja ispovjedio i zatraio misu. Ali prijatelji hvale njegovu hrabrost i odanost uvjerenosti do smrti. Kranski knezovi smaknuli su buntovnika siromanih, Bojeg proroka. Njegovi su sljedbenici izloeni bijedi, jadu i smrti. U Allstedt je dola nesrea. Klaus, barjaktar seljaka, pao je u bici. Unato starosti, oca mu Nikolausa zatvaraju i odsijecaju mu glavu. Jo u zatvoru mu donose vijest da je jedan drugi upnik, reformator iz Wrttemberga, Johannes Brenz, kao pravi Kristov sluga postupio ne kao buntovnik, nego kao mirotvorac. Zahvaljujui mironosnom, ozbiljnom i uspjenom posredovanju, uspio je uvjeriti grofove iz Schwbisch Halla o pravednim zahtjevima potlaenih i dovesti do stvaranja ugovora koji je sprijeio borbu. I Urbanus Regius, evangeliki propovjednik iz Augsburga, uspijeva mirnim posredovanjem ukinuti kmetstvo seljaka i feudalnim gospodarima konkretno ukazati na njihovu kransku dunost. Tako podruja Schwbisch Halla i Memmingena ostaju pote ena bune premda se nalaze u sreditu seljakog rata. Nikolaus Krafft uvi a da je pogrijeio, ali je prekasno. Sada i on strada pod kriem a njegov prijatelj Thomas Mnzer je stalno hrabrio na noenje kria sukladno Kristovim rijeima: Svi koji se maa hvataju, od maa ginu.2 21

Ali kajanje i ispovijed vie ne pomau. Istina, on moli svojeg Gospodina Isusa Krista za oprost krivnje to je zaboravio na Boju Rije da kamen koji razbija zlo ne dolazi od ovjekovih ruku i to se narodnim oduevljenjem dao zavesti od gnjeva zbog nepravde, ali vie ne moe izbjei krvnikovu mau. Uvjeren da je Krist usliio njegovu molitvu, da Isusov kri brie i njegovu krivnju, prelazi u vjenost. Martin Luther se drukije osloba a sukrivnje: Ja sam sm u ovoj buni pobio sve seljake, jer sam to naredio. Sva njihova krv je na meni, ali je predajem Gospodinu Bogu, koji mi je naredio da tako govorim. Od toga se trenutka narod, radnici i seljaci odvraaju od Luthera jer ga vie ne razumiju. Vide da evan elje postoji samo za plemie koji ih tlae. Time tek upola provedena reformacija ostaje samo pobuna protiv lane vladavine Crkve. Socijalna revolucija stotinama godina poslije nadoknadit e proputeno, i to bez evanelja, pa esto i protivno njemu. Obojica, Luther i Mnzer, pali su na rijeima proroka Daniela. Kamen pada bez ljudske intervencije. Pada, ali bez ljudskih ruku. Ne mogu ga pokrenuti ni ruke seljaka ni ruke plemia. Glinena stopala ne mogu ujediniti ni narod ni vlasti. Europsko ujedinjenje nije dostino, bez obzira na sve ljudske napore. Tako je to vidio prorok Daniel u zlatnom Babilonu na rijeci Eufratu. Stoga emo krenuti u njegov grad da bismo ga bolje razumjeli i dobili pravi uvid u budunost.

22

Sedmo svjetsko udo

El-Nun polako usmjerava amac iz sredine rijeke k ulazu u babilonsku luku. Prate ga dva druga amca. Za njegovu malu f lotu dugom putovanju je doao kraj. Stigli su do cilja. Snani tok Eufrata tjera amce tako da ljudima nije teko upravljati dugakim veslima. U pliini vesla mogu koristiti kao motke za guranje amca. El-Nun je vlasnik triju okruglih amaca napravljenih od koe. Na kruni drveni okvir, ispunjen trskom i pruem, navuena je vodonepropusna koa. Svakim od ovih amaca napunjenih robom upravljaju dva ovjeka. Pokraj tereta je privezan magarac koji putuje s njima. Sad jo nije zaposlen, ali kad na odreditu prodaju drveni okvir i prue te istovare robu, magarac e kopnenim putem vratiti sloenu kou amca. Ulaz u luku napravljen je od dvaju nasipa koji ostavljaju samo uski prolaz. Tamo gdje on zavrava podiu se dva stupa od peenih opeka, na kojima stoje dva golema kipa. Jedan predstavlja vrhovnog babilonskog boga Marduka, gospodara Sunca i zvijezda. On sjedi na prijestolju, u ruci mu ezlo svemira, a na glavi tijara s dva roga, to su simboli njegove moi. Na drugoj strani Itar, boica ljubavi, podignutom rukom pozdravlja brodare. Na ruci dri dijete. Njezina lijepa pojava izgleda dostojanstveno. Zapravo je ona utjelovljenje majinske i suprunike ljubavi, razmilja El-Nun, dok amcem prolazi pokraj nje. Nema oznaka grjene ljubavi velikog Babilona o kojoj se kod nas u Mediji pria. 23

Luka je prepuna brodova i amaca iz mnogih zemalja. Tek nakon dugog traenja El-Nun uspijeva nai vez za svoja tri amca. Tu ga ve ekaju luki slubenici koji na glinene ploice pisaljkom upisuju amac, ime vlasnika, njegovo podrijetlo i teret. Sada procjenjuju tovar i utvr uju carinu. Ovo se isto tako zapisuje na ploicu koja je uokvirena drvenim okvirom. Iza carinika ve stoji gomila trgovaca i kupaca koji pozorno prate la are s njihovom robom, nadajui se zaradi. Jedan od njih pristupa El-Nunu kad uje da ovaj nudi tkanine. Ja sam Enalil, trgovac suknom, kae uz prijateljski osmijeh. Ogrnut je svijetloplavom lanenom tunikom koja see do stopala. Na njoj nosi krau, tamnoplavu vunenu tuniku, a preko ramena mu je prebaen mali bijeli plat. Duga crna kosa, pomnjivo nakovrana, pada mu niz le a, ali srebrnkaste vlasi odaju da trgovac suknom siguno nije vie tako mlad. Duga brada, malo posijedjela, ispletena se sputa niz prsa. U ruci dri umjetniki obra en tap kojega resi ljiljan izrezbaren iz slonovae. Na glavi ima mitru protkanu zlatom. Ususret El-Nunu iz plemenitog lica zrae dva mirna i dobrostiva oka. Budui da ostavlja dojam patrijarha, izaziva povjerenje, pa El-Nun odluuje s njim sklopiti posao. Enalil poziva putnike u svoj dom u gradu. El-Nun se raduje to opet moe protegnuti noge. Dugim koracima koraa pokraj svojeg novog trgovakog partnera. Put ih vodi kraj upravne zgrade, velikih lukih skladita i kua u kojima su smjetene pojedine trgovake kue. Idu ravno prema velikom bedemu. El-Nun kao da ne vidi mnotvo nosaa koji ih prestiu ili im dolaze u susret. Ne obraa pozornost na trgovce i kupce, na magarce i deve. Ne uje amor mnogih jezika. Zapanjen je golemim babilonskim gradskim bedemom. Mora biti visok trideset ili etrdeset metara. Na njemu su male kule, a pokraj njih vidi strae kojih je najvie pred samim vratima. Pred zidom je dubok i irok jarak ispunjen vodom koja dolazi iz rijeke. Preko jarka vodi pokretni most koji se moe 24

podignuti. Sada su stigli do samih vrata. El-Nun je iznena en jer to zapravo nisu prava vrata, ve tunel u kojem je, s obzirom na jarko sunce vani, gotovo mrano. Enalil zamjeuje zau ene poglede trgovca iz Medije i na trenutak zastaje. Babilonske zidine, poinje objanjavati, zapravo se sastoje od dvaju zidova, ovdje na poetku i tamo na kraju tunela. Ovaj drugi zid sagradio je kralj Nabukodonozor. Prostor izme u dvaju zidova ispunjen je zemljom. Vidjeli ste velika bakrena vrata na ulazu? El-Nun je kimnuo glavom. Druga vrata su na kraju tunela. A pogledajte ovo! uinio je par koraka i pogledao gore. Vidite li one otvore? Odavde se vidi nebo. El-Nun znatieljno gleda u gornje otvore. Po tri su takva otvora na svakim vratima. U sluaju napada, na pritisak poluge u tunel se sruuje zemlja, tako da ga potpuno zatvara. Osim toga, sputaju se i ova stabla. Enalil pokazuje na iljaste grede koje vire iz stropa tunela. Tri su reda takvih greda. Budite sigurni da je tako onemogueno osvajanje vrata. Na kraju tunela stupili su ponovno na svjetlo dana. Odmah pokraj vrata vodi rampa kojom se stie do vrha zidina. Ovim putem mogu na vrh bedema doi kola i tovarne ivotinje, kao i ratna kola obrambenih snaga. Zid je na vrhu toliko irok da predstavlja pravu cestu to vodi oko itavog grada. Tako silnu utvrdu jo nisam vidio, udi se El-Nun. Pratilac se osmjehuje: Da, dri se da je grad neosvojiv. Sada se okree i prilazi uglu zida kod vrata. Jo sam vam ovo htio pokazati. Pogledajte, ovaj je natpis kralj Nabukodonozor dao utisnuti u sve cigle. Polako ita: Ja sam Nabukodonozor, kralj Babilona, obnovitelj E-Sagile i E-Zida, najstariji sin Nabopolasarov. Na upitni El-Nunov pogled objanjava: E-Sagila je divovski Mardukov hram, a E-Zida je sedmokatna kula u predgra u Borsipe, hram bogu Belu. To je poznata Babilonska kula. El-Nun bi je rado vidio, ali ga Enalil tjei da e sutra biti prilike za to jer je put do nje vrlo dalek. 25

Koliko je vremena potrebno za obilazak grada? Ako sve elite vidjeti, bit e vam potrebna tri dana. Grad ima dva dijela. Mi smo u istonom, a na drugoj strani Eufrata je skoro isto toliko velik zapadni dio. Nakon dvadesetak minuta hoda pravocrtnim ulicama, uz kue koje se diu na tri i etiri kata, obojica stiu do Enalilove kue. El-Nun upoznaje itavu obitelj. Njegovu suprugu Leu, visoku enu glatke crne kose, oba sina Baruha i Asara, jednog osamnaest, a drugog dvadeset godina starog, i najmla u u obitelji, malu, punanu Tanilu, koja po El-Nunovoj prosudbi ima oko dvanaest godina. Za veerom El-Nun doznaje da Enalilova obitelj pripada deportiranim zarobljenicima iz Jeruzalema koje je kralj Nabukodonozor nakon osvajanja grada doveo u Babilon. Judejski se trgovac suknom zapravo zove Gadal, a svoje trgovako ime Enalil dobio je od svojeg istoimenog poslodavca koji je na tragian nain izgubio ivot. Bilo je to prigodom velike novogodinje procesije. Babilonci su vjerovali da se bog Marduk, gospodar zvijezda, sputa k ljudima po stubama kule Etemenanki. Podnoje kule je devedeset metara dugako i iroko, a trideset i tri metra visoko, triput vie od stambenih kua u gradu. Na njemu se uzdie druga stuba hramske kule ili stupnjevitog hrama. Iznad njega uzdiu se jo etiri stube, svaka visine est metara, da bi na vrhu, kao sedma stuba, bio podignut petnaest metara visoki hram Marduku, ukupne visine devedeset metara. Nabukodonozor je dao sagraditi kulu u ast bogu Marduku. Stube su previsoke za ljudske noge. One objavljuju ne samo Mardukovu mo, ve i mo njegova zastupnika na zemlji, kralja Nabukodonozora, i sjaj njegove metropole. Enanil pria o natpisu na vanjskom hramskom zidu kojim Nabukodonozor klinastim slovima objavljuje da se eli natjecati s nebom. Zatim nastavlja: Babilonci ne vjeruju da je Zemlja okrugla, kako to kau izraelski proroci, niti da je ploa, kako to vjeruju mnogi narodi, ve je zamiljaju piramidom od sedam katova iznad koje se nadvijaju tri neba, a okruena je velikim 26

morem. Sedma stuba ove piramide je grad Babilon, a u njemu stoji Mardukova stupnjevita kula kao sredite svijeta, dakle i sredite svemira, kamen temeljac neba i Zemlje, da, kruna Zemlji, pupak svijeta! Pripovjeda zastaje na trenutak. Vidljivo je da ga zahtjevi babilonske religije odbijaju. Dok nastavlja, Enalil jedva uspijeva iz svojih rijei potisnuti ironiju. S druge stube Mardukovi sveenici za vedre noi promatraju zvjezdano nebo. Uz Sunce i Mjesec stavljaju jo pet planeta kako bi dobili sedam. Svaki planet predstavlja po jedno boanstvo i nosi njegovo ime. Istodobno je tom bogu i njegovoj zvijezdi posveena odre ena boja. Zvijezdi Nebos pripada plava boja, boici Itar bijela, Nergalu utocrvena, Marduku purpurna, Ninipi crna, Mjeseevom bogu Sinu srebrna, a Sunevom bogu Samasu zlatna. Primijetili su da sunce svakog dana izlazi na drugom mjestu i da jednom godinje okrui nebom. Prepoznali su dvanaest zvije a u ijoj sredini Sunce redom izlazi. Ova zvije a ili zodijake znakove smatraju boanskim biima koja objavljuju volju bogova i otkrivaju to e se dogoditi na Zemlji. Ne samo to proriu kiu i vjetar, dobre i loe etve, ve proriu i smrt kraljeva, ratove i poraze. Nastoje prorei sudbinu svakog ovjeka. Za to bi trebao biti odgovoran poloaj zvijezda u trenutku njegova ro enja. Odre eni bogovi, dobri i zli, upravljaju djetetovom sudbinom do njegove smrti. Mardukovi sveenici razvili su neku vrstu odre ivanja budunosti. Za to im slui proricanje iz utrobe zaklanih ivotinja, osobiti znakovi u prirodi, primjerice nakaze me u ljudima i ivotinjama, te posebice tumaenje snova. Usto je svijet ispunjen nevidljivim duhovima, postavljaima zamki, nonim duhovima kojih ima svuda, u zraku, u vodi, u unutranjosti zemlje i posebice u pustinji. To su prikaze, due mrtvih, koje se vraaju na zemlju plaiti ljude. Babilonci se boje i vampira koji naputa grob da bi progutao ljude. 27

Isto tako postoje demoni razliitih oblika. Jedni imaju ljudsko tijelo s lavljom glavom, drugi orlove pande ili glavu hijene, medvje e truplo ili lavlje ape. Mnogi imaju ljudske ruke, drugi iroka krila, kao demon junog vjetra koji pue iz pustinje i sve isuuje na svojem putu. Babilonci vjeruju da nesreu i bolesti izazivaju demoni. Da bi se izlijeili od bolesti, trebaju otjerati demona. Zato u pomo pozivaju nekog boga, nose hamajlije i talismane, pokuavaju otjerati duhove pomou nekih biljaka ili na ulaze palaa i kua stavljaju kipove kojima kane zastraiti demone. El-Nun se okree i usu uje primijetiti: Pred ulazom u vau kuu nisam vidio ni slike ni kipa, a ni u kui ne vidim kipa nekog boga. Zar se vi ne bojite demona? Ne, mi se ne bojimo ni demona ni zvjezdanih bogova. Na ivot i sudbina nalaze se u ruci svemoguega Boga, Sveprisutnog. Kako se zove va Bog? On je Jahve koji je stvorio Nebo i Zemlju. On je jedini pravi Bog! Odakle to znate? Sami smo doivjeli Njegovu mo i imamo Njegovu Rije kojom nam je govorio preko proroka. Ne tvrde li to sve religije? Svakako, ali nijedna to ne moe dokazati. Imate li vi dokaze? Svakako, dokaz je ispunjeno prorotvo. Ono to je prorekao, ispunilo se, i to odmah, ali i nakon godina i stoljea. El-Nun prekida razgovor jer, prema njegovu miljenju, nema razlike izme u proroanstava Babilonaca i Izraelaca. Osim toga, on ne poznaje ni jedna ni druga. Uljudno navodi razgovor na drugu temu: Na vas je, dakle, preneseno ime Enalil? Da, ovjek je poginuo za vrijeme novogodinje procesije. Kako se to dogodilo? Gadal, danas Enalil, pria o najveoj od svih sveanosti u gradu Babilonu. 28

Vjeruje se da bog Marduk tog dana silazi s neba, naputa hram na vrhu kule Etemenanki, pa ga kao zlatni kip nose kroz cijeli grad. Sveenici, odjeveni u crvenu odjeu, na dugim motkama nose njegov kip s prijestoljem na kojem sjedi. Za njim ide kralj kao Boji zamjenik na Zemlji. Na glavi ima zlatnu tijaru, trostruku krunu. Iza njega koraaju pojedine kaste. Prva je kasta pojedinih kneevskih domova, zatim kaste razliitih zvanja. I tu postoje dvije klase. Prvo su uzviena zvanja, primjerice suci i pisari, sveenici pojedinih boanstava kojih ovdje u Babilonu ima oko dvjesto, pa ueni ljudi i mudraci, nadglednici i mjernici. Drugu klasu ine obina zvanja kao trgovci, obrtnici i seljaci. Iz tisua grla odzvanjaju slavopoji u ast Marduku. Bezbrojne molitve upuuju se razliitim boanstvima. Svi ele zatitu od demona i zlih duhova. ele sebi sreu i uspjeh, zdravlje i dug ivot. Da ne bi izazvali gnjev duhova, veina sudionika nosi maske najrazliitijih oblika i boja. U ovoj golemoj zakrabuljenoj povorci Enalil se spotaknuo i pao. Zbog svoje starosti ne moe se tako brzo podignuti. Preko njega prelazi mnotvo nogu, ak i jedna kola u procesiji prelaze mu preko noge. Konano starca bez svijesti donose kui slomljene noge. Sljedeih dana malo se oporavlja, ali kada se bolesna noga upalila, vie je nije mogue spasiti. Ostaju bezuspjene molitve Marduku i sve zaklinjake formule pozvanih sveenika. Neposredno prije smrti Enalil zove Gadala k sebi. Prenosi na njega trgovinu i svoje ime, uz mjesenu mirovinu koju e isplaivati njegovoj supruzi. Tako Enalil postaje njegovim nasljednikom. Udovica odmah seli u susjednu ulicu. Enalil je zavrio svoju priu. U me uvremenu je pala no i svi odlaze na poinak. Idueg dana Enalil pozove El-Nuna u drugo dvorite svoje kue da sklope ugovor. Zgrada prema ulici ima samo velika vrata, a nijedan prozor. Prozori se nalaze na unutarnjoj strani kue sagra ene oko etvrtastog dvorita. Kroz druga vrata ula29

zi se u drugo unutarnje dvorite, gdje se nalaze poslovni prostori, skladita i radionica. Oba unutarnja dvorita vie nalikuju velikom vrtu s palmama i cvijeem, stolovima, klupama i lealjkama. Trgovci sjede u sjeni palme. Enalil zapljee rukama. Pojavljuju se dvojica slugu s ploicama za pisanje. To je ista vrsta drvenih okvira u koje je utisnuta mekana glina, kako je to ElNun primijetio ve kod pisara-carinika u luci. Pisari poinju u glinu dralom utiskivati trgovaki ugovor, tako da nastaje pravo klinasto pismo. U naroitoj, za to naloenoj pei, obje se ploe sue i peku, nakon ega svaka ugovorna strana dobiva po jedan primjerak. Nakon sklopljenog ugovora Enalil pokazuje posjetitelju poslovne prostorije. Prolaze pokraj velikog sunanog sata u sredini dvorita. Ovo je za El-Nuna novost. Enalil mu pria kako svuda u gradu postoje takvi sunani satovi, koji dijele dan na dvanaest dijelova. U pisarnici El-Nun primjeuje vagu s utezima i stol s mjernim tapovima. I ovdje su mjere i utezi podijeljeni na dvanaest dijelova. Zau eni trgovac iz Medije u registraturi vidi itave police ispunjene stotinama ploica, kupoprodajnim ugovorima i narudbama. U skladitu gotove robe stoje police s tkaninama iz najrazliitijih zemalja. Odmah pokraj skladita je krojaka radionica. est krojaa i nekoliko uenika marljivo rade na proizvodnji skupocjene odjee za dostojanstvenike u gradu. Za veerom se El-Nun udi mnotvu raznolike hrane, salata i voa. U svjetlosti mnogih uljanica Enalilova obitelj sjedi oko gosta i slua njegove pripovijesti o dalekoj domovini Madaji, Mediji. Na Haboru, pritoku Eufrata, u prostranoj dolini lei grad Gosan. Ondje El-Nun ima svoju trgovinu, a izvan grada veliko seljako imanje. Kad se prije e preko brda na istoku, stie se u Ninivu na Eufratu. Kada su Medijci prije dvadeset godina osvojili grad, sve je vie bjegunaca stizalo u grad Gosan. Zahvaljujui dolasku marljivih i spretnih naseljenika, u gradu su 30

poprilino procvali gospodarstvo i trgovina. I El-Nunova se trgovina proirila pa je mogao kupiti amce i uspostaviti svoje prve poslovne veze s gradom Babilonom. Odravate li poslovne veze s dvorom? pita Enalil. Svakako. Tri do etiri puta godinje aljem karavane na kraljevski dvor. esto ga i sm posjeujem. Poznajete li nekog princa po imenu Kore ili Kir? ekajte da razmislim. Poznajem sve prineve i njihove obitelji i zapazio bih ime Kore. Ne, nema Korea ili Kira. Jeste li sigurni da se ba tako zove? Jesam. Ovo je ime veoma znaajno. I sad Enalil poinje priati. Isprva polako i s oklijevanjem, da bi nastavio sa sve veim oduevljenjem. Izvjeuje o osvajanju Jeruzalema po Nabukodonozoru, o odvo enju suanja ovamo u Babilon. Tisue ih ive u gradu i okolici. Domae stanovnitvo se prema njima vie-manje dobro odnosi, ali svi znaju da e njihovom zatoenju u Babilonu uskoro doi kraj. Pred vie od stotinu godina njihov je prorok Izaija prorekao da e Babilon biti osvojen i razoren. Pritom je imenovao prvog medijskog kneza, Korea ili Kira. On e osvojiti grad.3 Tada e se svi zatoenici vratiti u svoju domovinu i ponovno sagraditi grad Jeruzalem. Kako je mogue osvojiti grad Babilon? pita El-Nun. Niste li sami kazali da je neosvojiv? Njegov domain uti. Oklijeva li samo ili ne eli odati tajnu? El-Nun ne eli biti neuljudan, ali ipak pita: Odakle znate da e taj Kore biti medijski knez? Enalil ga gleda ravno u oi, ali s odre enom bojazni. Ako vam to kaem, hoete li moju tajnu zadrati za sebe? Nitko je u ovom gradu ne smije saznati. El-Nun daje obeanje i prihvaa pruenu ruku. Enalil daje znak najstarijem sinu Baruhu. Mladi ustaje i za nekoliko trenutaka se vraa s naramkom glinenih ploica. Sve to je prorok Izaija napisao po nalogu svemoguega Boga, dao sam za sebe prepisati na ove glinene ploice, objanjava Enalil. A onda gleda gostu ravno u oi. Znate li da u toj knjizi pie o vama? 31

O meni? Kako da to shvatim? Ne pripadate li narodu Medijaca? El-Nun klima glavom. Onda pripadate posveenima o kojima govori knjiga. Enalil uzima jednu ploicu, trai neko vrijeme, a onda uzvikuje: Pogledajte! Stavlja prst na ploicu i ita: Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake... Gle, podiem na njih Medijce.4 El-Nun je iznena en i pita kada je to napisano. Ima tome ve vie od sto godina, kae Enalil spremno, kad je prorok Izaija u Jeruzalemu, u viziji koju mu je Bog dao, vidio razorenje naeg glavnog grada. Na je narod bio neposluan Bogu. Zato je Bog dopustio da Babilonci razore grad i odvedu narod u zatoenitvo. Me utim, kako su se Babilonci uzoholili te zloporabili mo koju im je Svevinji dao, Bog je odluio poslati Medijce i Perzijance da osvoje babilonsko kraljevstvo. Enalil uzima u ruke drugu ploicu i ita: Babilon, ures kraljevstava i ponos kaldejski, bit e kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se vie nee naseliti, od koljena do koljena ostat e nenapuen. Arapin ondje nee dizati atora, nit e pastiri ondje poivati. Poivat e ondje zvijeri pustinjske, sove e im napuniti kue, nojevi e ondje stanovati, jarci plesati. Hijene e zavijati iz njihovih palaa, a aglji iz raskonih dvorova... Vrijeme se njegovo blii, dani mu se nee produiti.5 El-Nun je vidljivo zaprepaten: Ali ove goleme zidine, ova neprobojna vrata! Kako se to moe dogoditi? Pa to je nemogue! Enalil mirno posegne za jo jednom ploicom i poinje jasno i glasno itati: Ja govorim: Presahni! Presuujem ti rijeke! Ja govorim Kiru: Pastiru moj! I on e sve elje moje ispuniti govorei Jeruzalemu: Sagradi se! i Hramu: Utemelji se! Ovako govori Jahve Kiru, pomazaniku svome: Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspaem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. 32

Ja u hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim eljezne prijevornice. Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.6 Vidite, primjeuje Enalil, Izaija je prorekao razorenje naeg grada Jeruzalema i mi smo osobno doivjeli ispunjene tog proroanstva. On je prorekao i nae zatoenitvo, i vi, El-Nune, i vi ste svjedok da smo zatoenici, stranci u ovome gradu. A vi ete doivjeti i da e ovaj grad biti razoren upravo onako kako je Bog to prorekao preko proroka Izaije. To e Bog uiniti preko ovjeka iz vaeg naroda, Medijaca, preko Kira. Jo jednom vas molim, nemojte nikome rei nijednu rije o ovome to ste ovdje uli. Za takvo to eka me smrt. Prisegnite da ete utjeti! Priseem! kae El-Nun sveano. Te noi El-Nun ne moe zaspati. Dojmovi prethodnog dana i osobito rijei na ploicama izazvale su duboku uznemirenost. Nije svjestan da ga sutra oekuju jo vea iznena enja. Budui da domain ve rano mora na put kako bi obavio vaan posao, moli svojeg sina Asara da gosta provede gradom. I tako ujutro kreu u unutarnji dio Babilona. El-Nun ne moe doi k sebi od u enja. iroke ulice, visoke kue, veliki trgovi s prekrasnim parkovima, mnotvo trgovakih ulica s bazarima, mnotvo ljudi na ulicama, agor razliitih jezika, sve to El-Nunu izgleda kao da sanja. Nakon sata etnje iznenada zastaju pred velikim trgom. Iza zatitnog zida to odvaja hramsko podruje s kuama sveenika die se velianstvena kula Etemenanki, vrh svijeta. El-Nun stoji kao paraliziran. Nije zamiljao tako silnom i velikom ovu kulu. Asar se okree i pokazuje na drugu stranu trga. Tu je jo jedan hram okruen visokim zidovima, s kuama sveenika slinim palaama, sa skladitima i svratitima za bezbrojne hodoasnike koje oekuju za novogodinju procesiju. To je hram boice Itar, boice ljubavi i plodnosti. Uz njega je i trei, jo vei, dui i iri Mardukov hram, nazvan E-Sagila ili Esangila. 33

Asar objanjava da je hram itavih pola kilometra dug. Usred hrama na prijestolju sjedi boanski kip sav od zlata. Pokraj njega je stol, postolje i stolac kralja bogova, sve iz istog zlata. Kralj Nabukodonozor je za Mardukovu procesiju sagradio Ulicu procesija, prekrasnu, jedinstvenu na svijetu. Asar vodi svojeg gosta du nje, pokraj hramova sa rtvenicima i kipovima. Ve dugo El-Nun eli postaviti jedno pitanje, a sada koristi priliku: Nemate li ovdje za izraelskog Boga neki hram, neki kip? Tvoj je otac rekao da u gradu ima blizu dvjesto razliitih boanstava. Mogli ste i vi podignuti neko svetite. Ne, odgovara Asar odluno, nama nije potreban kip naega Boga. On je ivi Bog, svuda prisutan. On je iznad svih bogova. Stvorio je Nebo i Zemlju. Onda ne razumijem zato je va Bog ovdje tako nepoznat, kae El-Nun i stavlja ruku na rame svojeg domaina: Pogledaj ove tisue, ili ak stotine tisua ljudi! Svi se oni mole svojim bogovima i nitko nema pojma o vaem Bogu koji je vii od svih drugih. Nisu li Babilonci pobijedili va narod i vaega Boga? Asar odluno odmahuje glavom: Priekajte, svi e spoznati tko je pravi Bog i Gospodar! U dubini due El-Nun se raduje uvjerenosti svojeg mladog pratioca. Zato nastavlja s razgovorom: Vidi, u mojoj se domovini Mediji molimo bogu svjetlosti, a bojimo se boga mraka. Izme u njih dvojice stalno bjesni borba koja se inae odvija i u naim srcima. Zar toj borbi nema kraja? pita Asar. Uvijek je bila i uvijek e biti, dokle god ima ljudi. Na Bog Jahve vlada nad tamom, nad zlom. On je svemoan: pobijedit e tamu i proiriti svoje kraljevstvo svjetlosti i vjenosti nad cijelom Zemljom. U razgovoru su stigli do Ulice procesija. iroka je vie od dvadeset metara, a uz nju se diu sedam metara visoki zidovi. Nainjeni su od glaziranih cigli plave boje i na njima, poput utih reljefa, svjetlucaju rozete i oko sto dvadeset lavova, svaki dugaak oko dva metra. 34

Sada stoje pred Itarinim vratima, dvostrukim vratima okrunjenim tornjiima i obloenim plavim glaziranim ciglama. Vrata su ukraena s vie od petsto reljefa bikova i zmajeva. Sama vrata nainjena su od cedrovine okovane bakrenim ploama. Sa strahopotovanjem prolaze kroz vratnice. El-Nun je iznena en pogledom na Nabukodonozorovu palau pred njima na kraju ulice. Tako neto lijepo El-Nun jo nije vidio. Na povrini od etrnaest hektara die se palaa koja je, u odnosu na grad, nalik na silnu utvrdu to se sputa do Eufrata, na kojemu dobiva oblik umjetno nainjena brijega: to su visei Semiramidini vrtovi, sedmo svjetsko udo. Golemi svodovi podravaju terase razliitih visina, poduprte monim stupovima. Na terasama raste neobino drvee, tu su prekrasni cvjetnjaci me u kojima ubore umjetni slapovi i izvori. Sjenoviti putovi i skrovita mjesta pruaju kraljevskom dvoru sjenu i hladovinu i za najveih vruina. Njihovo divljenje u tom trenutku iznenada biva prekinuto. Preko irokog trga pred kraljevskom palaom itave skupine neobino odjevenih ljudi ure u smjeru velikih ulaznih vrata. Svi nose okrugle eire, iji gornji dio ima oblik lukovice, a na vrhu prerasta u iljak. To su Kaldejci, objanjava Asar. To je stale zvjezdoznanaca, vraara, proricatelja i tumaa snova. Iznenada za sobom uju topot koraka koji im urno prilaze. Okreu se i brzo stupaju u stranu jer im trei prilazi skupina od est ljudi. Na dvjema dugim motkama nose nosiljku u kojoj sjedi ovjek odjeven u tamnoplavu tuniku, s grimiznim lakim platem prebaenim preko ramena te s mitrom Kaldejaca na glavi. To je Arul, ape Asar, vrhovni poglavar Kaldejaca. On je jedan od najbliih kraljevih savjetnika. Gledaju za nosiljkom koja pokraj straara na vratima nestaje u unutranjosti palae. Gomile Kaldejaca prelaze preko trga i slijede svojeg vrhovnika. ini se da je kod kralja zakazan osobit sastanak, kae Asar. Poslije emo saznati to sve to znai. 35

Sada se pribliavaju obali Eufrata i prolaze pokraj vila okruenih cvjetnim vrtovima. Zatim skreu u iroku ulicu koja vodi na most. Lk kamenog mosta na snanim stupovima velianstveno prelazi na drugu stranu rijeke. Most je na obje strane zatvoren bakrom okovanim vratima. On povezuje istoni dio grada s kraljevskom etvrti i trgovakim ulicama i njegov zapadni dio. U njemu su uglavnom stambene kue gornjih drutvenih slojeva i nalik je na grad-vrt koji se prostire naizgled beskrajno do velikog zida u daljini. Pod lukom mosta niz rijeku se sputaju jedrenjaci. Visoki su njihovi jarboli, ali jo su vii stupovi na kojima most poiva. Odavde se prua prekrasan pogled na grad. Kue u istonom dijelu grada prelaze u krajolik prepun irokih peninih polja, plantaa povra i zelenila koje see sve do zida koji je na obzorju vidljiv kao uska crta. Vodeni kanali srebrnasto svjetlucaju na suncu. Ove poljoprivredne povrine mogu, u sluaju opsade grada, dugo opskrbljivati 300.000 itelja. Asar objanjava da usto, u sluaju takve opasnosti, postoje i veliki itni silosi. Gledajui svu tu ljepotu i veliinu, El-Nun se prisjea sinonjeg razgovora. U svjetlosti sunca ini mu se nemoguim da bi neprijatelj mogao osvojiti ovaj silni grad. Budui da se pribliava podne, naputaju sredinu mosta i kreu prema kui, ne ulazei u zapadni dio grada. Kad ubrzo zatim skrenu u malu sporednu ulicu, uju kako iz jedne kue dopire vika i psovke. Pustite me! to hoete od mene? Dva vojnika izvlae iz kue ovjeka kojem nastoje svezati ruke. On se oajniki brani i vie: Ako me ne pustite, poalit u se Arulu! On e obavijestiti kralja pa e vam skinuti glavu! Vidi se da je Kaldejac u grubim rukama vojnika. Va Arul ve sjedi u zatvoru, dobacuje mu jedan od njih podrugljivo. Za koji e ga trenutak vidjeti, dopunjuje drugi. Ali vraar se kao zmija izvukao iz ruku vojnika i pokuava im pobjei. Jedan ga vrsto dri za tuniku i dok die koplje, prijeti: Ako ne krene s nama, probost u te! Odvode ga vezanog konopcima. 36

Asar i El-Nun gledaju za njima. Zatim nastavljaju put. Ne mogu objasniti uhienje jednog Kaldejca, ali za objedom doznaju to se tog prijepodneva dogodilo u gradu. Baruh, stariji Asarov brat, ozbiljno pripovijeda: Uhitili su Daniela i trojicu njegovih prijatelja, Miaela, Hananiju i Azarju, zajedno sa svim Kaldejcima u gradu. eka ih smaknue.7 Smaknue? uzvikuje Asar uplaeno. Ali zato? Nitko u gradu ne zna zato, ali je sm kralj naredio da svi Kaldejci u Babilonu budu uhieni i smaknuti. Svi ute pogoeni tom vijeu. U tom trenutku pozornost im privlai ovjek koji tri preko dvorita i prilazi blagovaonici. On je jedan od njihovih, Baruhov prijatelj. Pripada krugu Danielovih prijatelja, koji je izraelski prorok me u zatoenicima iz Jeruzalema. Njegov je izvjetaj kratak: Daniel i njegovi prijatelji su opet slobodni. Spaeni su. Smaknue je odloeno. Kralj je prole noi usnio san kojeg je zaboravio. Traio je od Kaldejaca da ga podsjete to je sanjao i da mu protumae san, a nitko od njih to nije mogao. Na to se razgnjevio i naredio pogubljenje svih Kaldejaca u Babilonu. Ali Daniel je od kralja zatraio tri dana odgode. On e mu kazati san i njegovo znaenje. Molit e se Bogu. Bog je sigurno ovo dopustio da bi proslavio svoje ime. Daniel i njegovi prijatelji mole sav Izrael da ta tri dana s njima mole Svemoguega. Moram to prenijeti i drugima. Dovi enja! Nestao je isto tako trkom preko dvorita kako je i doao. El-Nun je sljedea tri dana zaokupljen sre ivanjem svoje robe. Donosi bale sukna u Enalilovo skladite, sre uje novane poslove i polako se sprema za dugi put kui. Ne uri mu se, ini se da namjerno otee s odlaskom. Zapravo je u sebi odluio ekati ta tri dana da vidi hoe li biti usliana molitva izraelskom Bogu. Kada se poslijepodne treeg dana pribliio kui svojeg gostoljubivog prijatelja, izdaleka je zauo glazbu i veselu pjesmu. Enalil mu ide u susret s osmijehom na licu: Daniel i njegovi prijatelji su spaeni! 37

Na klupi u vrtu pod palmom pria: Kaldejci nisu smaknuti. Nae su molitve usliane. Bog je Danielu u vi enju pokazao san i tumaenje. Na Bog je te noi dao kralju Nabukodonozoru san kako bi ga Daniel mogao protumaiti i prorei budunost do kraja dna. uo sam to je kralj sanjao. Vidio je veliki kip od kovine. Glava je bila od zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh od bakra, noge od eljeza, a stopala od eljeza i gline. Cijeli je kip, dakle, stajao na glinenim nogama. Odjednom se s brda odvalio kamen i udario u noge kipu. Tada se div stropotao i raspao na djelie kao pljeva na gumnu ljeti. A onda je puhnuo vjetar i nigdje vie nieg nije bilo. Ali kamen je poeo rasti i ispunio je cijelu zemlju. A Danielu je Bog ovako objasnio san: Glava predstavlja Babilon, Nabukodonozorovo kraljevstvo, zlatno carstvo. Zatim treba doi srebrno, sasvim drukije kraljevstvo. Nisam li vam rekao, dragi El-Nune, da e doi Medijci i Perzijanci, kako je to Izaija unaprijed vidio? Oni e osvojiti Babilon, a mi emo se opet vratiti u zemlju svojih otaca, u na grad Jeruzalem, da ga ponovno sagradimo.8 Vidite, veliki Bog je to preko Daniela pokazao kralju. Evo, zato se danas radujemo! Do ite, El-Nune, slavite s nama! Vi pripadate Bojim posveenicima, pripadate narodu koji e nam donijeti slobodu! Za stolom pripovijeda Enalil svojem gostu jo jednu novost. Kralj je sveano objavio da je Danielov Bog pravi i ivi Bog i da je uzvieniji od svih bogova. U svim zemljama njegova kraljevstva treba tovati pravoga Boga. Vrhovni Kaldejac, Arul, skinut je s dunosti i kralj je na njegovo mjesto postavio Daniela, a njegove prijatelje imenovao je namjesnicima u babilonskim pokrajinama. El-Nun je potpuno zbunjen. Nikada ne bi pomislio da e izraelski Bog tako brzo odgovoriti na pitanje koje je prije nekoliko dana u Ulici procesija postavio Asaru. Od srca estita svojem gostoprimcu na ovim dobrim vijestima. Sljedeeg jutra zahvaljuje se svojem novom poslovnom prijatelju i kree na put kui.

38

* * * Otada je proteklo tono dvadeset godina kad El-Nun ponovno dolazi i pristaje u babilonskoj luci. Zbog politikih nemira i gospodarskih neprilika El-Nun je tek sada mogao poi na poslovni put u Babilon. U Babilonu je sve onako kao to je bilo prije dvadeset godina. Ali kad je potraio svojeg starog poslovnog prijatelja, saznaje da je Enalil prije dvije godine umro. Dakle, nije doivio povratak u domovinu. Tvrtka sada nosi ime Enalil i sinovi. U poslovnici susree Asara, jednog od dvojice vlasnika, koji ga odmah prepoznaje. Nakon radosnog pozdravljanja i obavljenih poslova opet sjede, kao nekada, pod palmom na klupi u vrtu. Asar se razvio u velikog, snanog ovjeka. Vrlo je slian ocu i u me uvremenu se oenio. Sada se njegova supruga Nana i njihovo petero djece, tri sina i dvije keri, predstavljaju gostu. U kui jo ivi baka Lea, ali ona se vie ne sjea El-Nuna. Starost je oslabila njezino pamenje. Nakon veere sjede El-Nun i Asar jo neko vrijeme pod palmom. Na vedrom veernjem nebu blistaju zvijezde. El-Nun, ija je kosa u ta dva desetljea sasvim pobijeljela, die pogled prema zvijezdama i tiho kae Asaru: Mnogo sam razmiljao o vaem Bogu! Oekivao sam ispunjenje proroanstva, ali se ono nije ispunilo. Babilon jo uvijek vlada narodima, a grad je ljepi nego ikada. Ni va otac, niti kralj Nabukodonozor nisu doekali razorenje grada za svojeg ivota. A i vi ste jo uvijek u ovom stranom gradu i ekate na povratak u domovinu. I kralj Evilmerodah, nasljednik pokojnog Nabukodonozora, vie nije iv. Vladao je samo godinu dana. Me u Medijcima i Perzijancima nitko i ne pomilja da bi napao i osvojio Babilon. Nisu li se vai proroci ipak prevarili? Asar prijateljski stavlja ruku na rame starca i odgovora: Da, dugo smo ekali, El-Nune. Jako dugo. Ali na Bog u me uvremenu nije utio. Ono to mi u Babilonu nismo znali, Bog je objavio proroku Jeremiji i preostalom puanstvu u Jeruzalemu. ekajte trenutak, odmah u vam pokazati! 39

Asar ustaje, ulazi u kuu i nakon nekoliko trenutaka vraa se s nekoliko glinenih ploica, pomnjivo umotanih u platno. Dali smo na ove ploice prepisati rijei proroka Jeremije. Posluajte, El-Nune! Pri svjetlosti uljanice Asar prelazi prstom po ploici dok nije naao mjesto koje trai. Sada glasno ita: Zato ovako govori Jahve nad vojskama: Jer niste posluali mojih rijei, evo, ja u poslati i podignuti sve narode sa sjevera rije je Jahvina i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest u ih na ovu zemlju i na njene stanovnike... Sva e se zemlja pretvoriti u pusto i pustinju, i svi e narodi sluiti kralju babilonskom sedamdeset godina. Ali kad se navri sedamdeset godina, kaznit u kralja babilonskog i narod onaj rije je Jahvina za bezakonje njihovo, i zemlju kaldejsku, i pretvorit u ih u vjene razvaline.9 Asar prestaje s itanjem i upuuje pogled svojem gostu: Razumijete li zato ovaj grad jo nije razoren i zato se jo nismo vratili u domovinu? Nae zatoenitvo u Babilonu treba trajati sedamdeset godina. A sada je to vrijeme na izmaku. Dopustite da vam jo jednom postavim pitanje koje vam je postavio moj otac, El-Nune. Je li Kir ve tu? El-Nun se prisjea pitanja i njegovo se lice ozari: Da, Asare, na perzijskom dvoru ivi princ koji se zove Kir. Osobno sam s njim razgovarao. Obojica postaju svjesni teine ovih rijei. Stoga potreseni ute. Nakon nekoliko trenutaka El-Nun prekida utnju: Ako ovaj veliki, lijepi grad, zlatni Babilon, treba propasti, kako to kau vai proroci, ne mogu zamisliti kako se to moe ostvariti. Pa ovaj je grad neosvojiv! Nitko nije sposoban sruiti ove silne bedeme niti probiti vrata. Imate mnotvo vojnika. U sluaju opsade imate hrane za vie godina, a ne manjka vam ni vode. Kako je mogue osvojiti ovu neosvojivu utvrdu? Sjeate li se, nadovezuje se Asar, mjesta na kojemu prorok Izaija govori da e sm Bog svojem pomazaniku, kralju Kiru, pripremiti put? Rei e rijekama: Presuite! I onda e mu se otvoriti vrata. 40

Asar uzima u ruke drugu ploicu i trai odre eni tekst. Evo, El-Nune, o tome govori prorok Jeremija: Rije koju Jahve ree protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je posti en: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. Jer sa sjevera na nj se die narod koji e mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko vie nee u njoj ivjeti.10 Asar zastaje na trenutak, prelazi pogledom preko ploice koju dri u rukama, posee za drugom i nastavlja itati: Kako li Babilon posta strailo narodima! Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateen si i uhvaen, jer se s Jahvom zarati!11 Asar prekida itanje i pria o sudbini kralja Nabukodonozora. Upravo on je prkosio svemoguem Bogu unato svojem snu i Danielovom tumaenju. Nije bio zadovoljan time to je u prorokoj slici bio prikazan zlatnom glavom. Ne, dao je izraditi golem kip iz istog zlata i zahtijevao da ga cijeli Babilon tuje kao jedinog boga. Tko bi odbio pokloniti se tom kraljevom kipu, bio bi baen u uarenu visoku pe. Trojica Danielovih prijatelja odbila su pokloniti se tom kipu jer je to Bog izriito zabranio u svojih Deset zapovijedi. Pun gnjeva, kralj je svoje neposlune ministre dao baciti u uarenu pe. Ali morao je s uasom ustanoviti da je Bog poslao svojeg an ela koji je trojicu sauvao u uarenoj pei. Oni su ivi i zdravi izili iz pei kao dokaz Boje moi. Opet je pod tim snanim dojmom Nabukodonozor pozvao na tovanje pravog Boga u cijelom svojem kraljevstvu. Ali i to je trajalo samo neko vrijeme. Kraljeva oholost nije poznavala granica. Bog ga je opet upozorio putem sna kojega mu je Daniel proumaio. Uzalud. Kralj je izgubio razum na sedam godina, kako je bilo proreeno. Nakon ozdravljenja odao je ast pravome Bogu, ali je dopustio da mnotvo babilonskih bogova i dalje zavodi narod. Njegov sin Evilmerodah postupao je jo gore, a sadanji kralj Nabonid i sin mu Baltazar rugaju se Bogu i Njegovoj rijei. 41

Znai, nema odgovora na pitanje kako e grad biti osvojen? pita El-Nun ponovno. Upravo sam vam to htio proitati, odgovara Asar i trai odgovarajue mjesto u tekstu. Ma na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludie ih kipovi, straila njihova. Zato e se ondje nastaniti risovi s agljima i nojevi e ondje obitavati. Dovijeka e ostat mjesto bez ivlja, nitko ondje nee ivjeti od koljena do koljena.12 Asar opet die pogled i pokuava objasniti: Mora biti neto u vezi s rijekom, da e Eufrat presuiti i da e neprijatelj na taj nain zauzeti grad. El-Nun nou dugo razmilja o tom odgovoru. Ubrzo nakon toga kree na put kui. Nekoliko tjedana poslije u kraljevskoj palai Ug-Barua, poznatog kao Darije Medijac, El-Nun vodi tajni razgovor. Kralj pokazuje da je zainteresiran za sve o emu El-Nun izvjeuje iz Babilona. Daje zapisati to je saznao o imenu Kore, o isuenju rijeke, o razorenju Babilona i o proroku Danielu. Brzo prolaze jo dva desetljea. El-Nun nije doivio kako su zbivanja krenula svojim tijekom, upravo kako su proreena. Medijci i Perzijanci su sklopili savez i zajedniki kreu u rat protiv Babilona. U Perziji je Kir odrastao i stupio na kraljevsko prijestolje. Preko Darija Medijca, ijom se kerkom oenio, jednog dana saznaje za proroanstva zatoenih Izraelaca u Babilonu. Oba vladara uspjeno prodiru u Babilonsko Kraljevstvo i stiu pred prijestolnicu. Ujedinjena vojska opsjeda Babilon, ali im se puani rugaju iz svoje neosvojive tvrave. Tada se Darije prisjea izraelskih proroanstava. Kir podsjea svojeg tasta na rijei o isuenju Eufrata. Iznad grada, daleko od kula da bi bili primijeeni, otkrivaju Nabukodonozorove ure aje za navodnjavanje. Tu su brane koje mogu zaustaviti protok vode i preusmjeriti je u veliko suho jezero. Tu je zapeaena sudbina Babilona. Kir potajno priprema preusmjeravanje rijeke u suhu dolinu. U me uvremenu Darije s malom skupinom izabranih vojnika priprema napad na grad. 42

U noi zaustavljaju tok rijeke koja presuuje. Tako nastaje put koji vodi u unutranjost grada. Darije polako napreduje sa svojom vojskom. I kako je proreeno, nalaze da su jedna vrata na obalnom zidu otvorena. Nitko ne zna je li to uinjeno nemarom ili je djelo izdaje. Vojnici ulaze na vrata, ubijaju strau i ubrzo otvaraju druga vrata preostaloj vojsci. Za vrlo kratko vrijeme neosvojivi Babilon je osvojen. Kralj Baltazar pada od ruku svojih dvorana. Darije Medijac, do svoje smrti u ezdeset i drugoj godini, vlada u Babilonu zajedno sa svojim zetom Kirom Perzijskim. Kralj nare uje da u gradu potrae proroka Daniela. Kao znak tovanja prema njegovu Bogu, ukazuje mu najvie poasti. Daniel postaje predsjednikom vlade i kraljevim savjetnikom do njegove smrti. Kad je prolo sedamdeset godina o kojima je govorio prorok Jeremija, Daniel je, sijed i oslabljen starou, svjedok povratka svojeg naroda u domovinu.13 Perzijski kralj Artakserks doputa da se zatoenici iz Jude vrate kui i nare uje obnovu Jeruzalema. Daniel ostaje na kraljevskom dvoru, dok se naizgled beskrajna povorka oslobo enih zarobljenika odvaja od babilonskih zidina i odlazi na zapad u smjeru Jeruzalema.14 Me u povratnicima je u me uvremenu ostarjeli Asar sa enom i petero djece. Njima su Boja obeanja vanija od sveg babilonskog blaga. Asar zna da se moe osloniti na proroku rije, premda nije doivio ispunjenje posljednjeg proroanstva o razorenju Babilona. U srebrnom kraljevstvu Medijaca i Perzijanaca Babilon vie nije prijestolnica. Kraljevstvom se upravlja iz Suze. Tako grad sve vie gubi na znaaju. Na kraju ga i itelji naputaju. Palae, zidovi i kule propadaju. Stanovnitvo drugih gradova uzima cigle za gradnju svojih kua. Proroka rije o Babilonu doslovno se ispunila: nitko vie ne ivi u bijednim ruevinama u pustoi koja okruuje nekadanji zlatni grad. Samo divlja ivi u ruevinama to ih je zasuo pijesak. U muzejima stoje kameni svjedoci nekadanje slave i veliine zlatnog grada, najljepeg od svih gradova, s viseim Semiramidinim vrtovima, jednim od sedam svjetskih uda.

43

Kraljeve suze
U kraljevskoj palai u Suzi odjekuju trube. Njihov zvuk iri se dvoranama i arkadama, preko prostranih dvorita do kraljevskih vrtova. Kralj Kserkso, svemoni vladar nad dvadeset i jednom zemljom velikog Perzijskog Carstva, danas prire uje dravni prijam za sve svoje satrape, upravitelje pojedinih zemalja. Velika prijestolna dvorana, dugaka stotinu, a iroka dvadeset metara, ukraena je za ovu prigodu. Visoki stupovi to podravaju ravni krov ukraeni su cvjetnim vijencima. Skupocjeni sagovi pokrivaju pod, a na zidovima blistaju divovske slikarije. Na proelju dvorane nalazi se podij sa stubama koje su pokrivene plavim barunom. Tu se uzdie zlatno kraljevo prijestolje. Oko prijestolja stoje dvorani odjeveni u odjeu od crvene svile i mau srebrnim motkama na ijem je vrhu kita velikih nojevih pera. Kraljevi ministri okruuju prijestolje na kojem sjedi monik odjeven u grimiz, s hermelinskim platem prebaenim preko ramena, a na glavi mu carska kruna s koje iz bljetavog zlata svjetluca vie od stotinu dragulja. Njegovim se nalozima pokoravaju milijuni u gotovo stotinu zemalja. Njegove su rijei nepromjenjivi zakon u zemljama to se prostiru od Sredozemnog mora do Indije, od Kaspijskog mora do Indijskog oceana. elje mu ispunjavaju mali i veliki, mladi i stari, knezovi i robovi. Nitko se ne usu uje proturjeiti velikom moniku. Svi se boje njegove srdbe. I sami bogovi, ape se tu i tamo, ukazuju velikom vladaru blagonaklonost i potovanje. Za mnoge je polubog, jer se pitaju kako smrtan ovjek moe u svojoj ruci ujediniti takvu mo. 44

Dananje primanje dvadeset jednog satrapa iz cijelog carstva treba potvrditi i proslaviti njegovu mo. Oni e izvijestiti kralja o svojim zemljama, prenijeti dobre elje svojih naroda i poloiti mu pred noge skupocjene poklone. Satrapi dolaze odjeveni u najljepu kneevsku odjeu, praeni svojim ministrima i velikaima. Uza zvuk trube u dvoranu ulazi satrap iz najudaljenije zemlje, iz Gandore u Indiji, praen pratnjom. Klanja se pred kraljem i polako i dostojanstveno prilazi stubama do prijestolja. Na njegov znak sluge unose poklone i polau ih pred kraljeve noge. Onda satrap poinje oduevljeno i ivopisno opisivati stanje svoje zemlje iznosei prednosti i djela svoje vladavine. Ali sve to, uzvikuje, zahvaljujemo kralju Kserksu. ivio kralj! odjekuje iz svih grla. Trube jee i dvoranu ispunjava klicanje. Tako izvjetava satrap za satrapom. Kralj slua o bogatim etvama, unosnim porezima, izgradnji novih gradova i mjesta te o junatvu kraljevih vojnika u borbama protiv neprijateljskih plemena na granicama velikog Perzijskog Carstva. Posljednji nastupa satrap iz Male Azije. On je namjerno ostao na kraju, jer e ono to iznese sigurno izazvati kraljevu srdbu. Isprva glasno hvali ljepotu gradova u svojoj zemlji, pria o mnogim lukama i stotinama brodova koji plove dalekim morima i donose kralju silno blago. Tvoji brodovi, plemeniti kralju Kserkso, plove do Egipta, Afrike i ak do zemalja koje se nalaze na samom kraju svijeta. Tvoji brzi brodovi su gospodari mora. Samo jedan mali, drski otoni narod, Grci, zavidi slavi i bogatstvu tvojih velikih brodova i nanosi kralju tetu. Svojim brodovima potajno pristaju na perzijskom podruju, grade utvrdu i osnivaju koloniju. Nai su perzijski vojnici osvojili mnoge njihove utvrde, razorili sela i zarobili stanovnike. Ali drski Grci stalno dolaze brodovima i osnivaju nove kolonije. Osim toga, oni su najgori gusari koje moemo zamisliti. Svojim brodovima napadaju nae trgovake brodove i plijene njihov teret. Kako bismo zastraili te gusare, moemo se jo jedino kretati u praenim konvojima. Time naa pomorska trgovina postaje toliko skupa da jo moramo nadoplaivati za kupljenu robu. Tebi, o kralju, ovi prokleti Grci nanose veliku tetu. 45

Kralj se na ove rijei nagnuo naprijed i pozorno slua izvjetaj svojeg satrapa. Na elu mu se pojavljuju bore nezadovoljstva. Ve mu se lice crveni od srdbe. Satrap jednim pogledom vidi promjenu na kraljevom licu i brzo pokuava izbjei izljev kraljeva gnjeva: Ali, kralju moj, silni vladaru svih Perzijanaca, ja sam drske razbojnike pratio do njihovih gnijezda u Grkoj i zakljuio da ih odande istjeram dimom. Krenuli smo na Grke s itavom f lotom od stotinu brodova. Kralj se oputa, uvjeren da e u sljedeih nekoliko minuta sluati o pobjedi perzijske f lote. Oekuje da e pred svim satrapima biti uzdignuta njegova mo. Ali su prokleti neprijatelji sklopili savez s bogom mora! izvjetava satrap dalje. Kad je naa f lota namjeravala obii rt, morski bog ju je iznenadio olujom koja je nae brodove bacila na stijene tako da je pola f lote potonulo. U cijeloj dvorani vlada muk. Kralj je gnjevno skoio. Zato mu se satrap izravno obraa: Samo se ti, kralju Kserkso, moe suprotstaviti zlim moima grkih morskih bogova i izvojevati pobjedu! Kralj ponovno sjeda i satrap nastavlja: Stoga te, moni na kralju, svi tvoji vjerni podanici u naoj zemlji mole za pomo. Kad se ti sm pojavi sa svojom moi, Grci e biti pobije eni i njihov e se savez s morskim bogovima raspasti. Jedini si ti toliko jak da pred tobom ne moe opstati nijedan neprijatelj kojeg ti ne bi mogao unititi svojom monom rukom. Gnjev i ponos tjeraju Kserksa na brzu odluku. Ponovno se die, uspravlja i uzvikuje, svjestan svoje veliine i moi: Dobro si rekao, Gabiruse, satrape Male Azije! ujte svi moju volju! Ja, Kserkso, kralj Perzije, poi u i pokazati ovim malim psima kakvu mo posjedujem i kako su mali njihovi bogovi! Zatim se okree satrapima pred prijestoljem. Die ruku i uzvikuje: Tko e poi sa mnom proslaviti silu i ast Perzije? Okupljeni knezovi ustaju i sveano diu ruke u znak pristanka i privrenosti. Gotovo u zboru kliu: Idemo s tobom, kralju Kserkso, svemoni vladaru carstva! Kralj daje znak glazbenicima. Odjekuju trube. Palaa je ispunjena pobjednikim klicanjem knezova i njihovih pratilaca: S Kserksom, s kraljem, pobjeda nam je osigurana! 46

Tako je Perzija odluila krenuti u rat protiv Grke. Jo istog dana kralj razgovara sa svojim knezovima o podizanju vojske. Ona treba biti toliko velika i silna kakve svijet jo nije vidio. Svaki satrap kazuje kralju broj vojnika, jahaa, konja, tovarnih ivotinja, kao i oruja, novca i hrane koje njegova zemlja moe pripraviti. im budu zavrene sve pripreme, objavljuje kralj po zemljama, najvea e vojska krenuti kako bi zauvijek istrijebila nepoudne Grke. I doista je to najmonija vojska koju je svijet ikada vidio, to poput beskrajne zmije vijuga cijelom Malom Azijom i kree u smjeru tjesnaca izme u Azije i Europe, olujnog Helesponta. Na elu ove sjajne i arene povorke, to je ini skoro stotinu raznih naroda, nalazi se deset tisua besmrtnih, jezgra vojske kralja Kserksa. To su izabrani ljudi izvanredne hrabrosti i tjelesne uvjebanosti. Zovu ih besmrtnima zato to svakoga tko bilo smru ili ranjavanjem ispadne, odmah zamjenjuje drugi, tako da zatvoreni red uvijek ostaje nedirnut. Na glavi su im mekane kape, takozvane tijare, na sebi imaju iroke jakne i hlae, a preko toga eljezni oklop koji sija kao riblje ljuske. Naoruani su malim titovima ispletenim od vrbova prua na kojima vise tobolci. Njihovo je oruje kratko koplje, veliki luk i svaki nosi bode koji je vrpcom privren za desno bedro. Oprema i oruje su bogato okieni zlatom. Ovo je hrabra i arolika skupina bojovnika. Slijedi ih perzijska konjica. Na vatrenim konjima jau oklopljeni bojovnici s dugakim kopljima. Zatim dolaze sinovi pustinje, Arapi, na svojim devama. Oni se osobito ponose miiima koji poigravaju na suncu jer su im ruke i prsa nepokriveni. Njihovi zakrivljeni maevi bljeskaju, a strijele i lukovi usmjereni su prema neprijatelju. Saki i narodi Istonog Irana dolaze s lukovima i bojnim sjekirama, vojnici s Kavkaza s pletenim titovima i drvenim kacigama. Tamno i masno sija koa Etiopljana. Njihovi asnici odjeveni su u lavlja i risova krzna. Bojovnici iz svake od gotovo stotinu zemalja ponose se svojim narodnim nonjama i orujem. Slijede ih nosai oruja i konjuari, kola sa enama, slugama i slukinjama, teretna kola i teretne ivotinje s prtljagom, kunim potreptinama i naki47

tom. arolika je to mjeavina mnogih naroda i jezika, ali se kod svih primjeuje jedno nacionalni ponos i odre ena gordost, jer se svi ve vide kao pobjednici u ratu s Grcima. Dre se nepobjedivom vojskom. Kralj Kserkso je sa svojim generalima prvi stigao na Helespont. Na breuljku stoji njegovo prijestolje od bijelog mramora. Odavde kralj dobro vidi tjesnac i s druge strane europsko kopno. S tog mjesta kani upravljati prelaskom svoje vojske preko dvaju pontonskih mostova sastavljenih od brodova. Jo jednom satrapi opisuju kralju veliinu vojske i f lote. Admiral ratne f lote ponosno izvjeuje o tome kako je posljednjih godina izgra en brod za brodom od najboljeg drveta, kako su veslai uvjebani, a spretni ljudi odre eni za dizanje jedara i postavljeni iskusni kormilari. Nai su brodovi jai od grkih, istie ponosno. Da, dvostruko su vei od malih grkih trijara! Kralj zadovoljno klima glavom, a onda pita za broj bojnih brodova. Moj kralju, klanja se admiral, da bi se ponosno uspravio, digao ruku i glasno objavio: Imamo tisuu dvjesto sedam brodova! Kralj zadovoljno die ezlo. Najvea f lota na svijetu! Nepobjediva, toliko velika da joj se ne moe oduprijeti nijedan neprijatelj. Admiral zatim izvjetava o teretnim brodovima koji trebaju skrbiti za hranu, oruje i opremu. Govori i o neumornoj izgradnji blizu tri tisue teretnih brodova, manjih, veih i velikih. Svi su usidreni pred obalom, spremni prevesti vojsku, konje i kola. Kralj ponovno zadovoljno klima glavom, ali osmijeh daje naslutiti da je nainio osobit plan. Polako i sveano ustaje i glasno objavljuje: Predugo e trajati ukrcavanje i iskrcavanje. Ja, Kserkso, odluio sam preko Helesponta izgraditi dva mosta sastavljena od brodova! Satrapi i generali klicanjem pozdravljaju kraljev plan. Prema njemu, teretni brodovi trebaju uploviti u tjesnac i treba ih povezati konopcima i gredama tako da ine dva dugaka mosta preko kojih e vojska, konji i kola prijei na drugu stranu. Ujutro Kserkso s odobravanjem promatra kako rastu oba brodska mosta. Brod do broda ine dugaki most do druge obale. 48

Odjednom se pojavljuje snaan, hladan vjetar. Kralj se sa svojim satrapima i cijelim dvorom povlai u pripravljene atore. Vjetar postaje sve jai. Kraljeve tjelesne strae i dvorani pojaavaju atorska krila. U me uvremenu je vjetar prerastao u snanu oluju koja ne jenjava vei dio noi. Pred jutro se vjetar smirio. S prvim toplim sunanim zrakama kralj s generalima promatra Helespont pod sobom. S uasom vidi da je oluja rastavila brodove mostova vie nema. Kralj je crven od srdbe. Promatra satrape koji se pred njim pokorno klanjaju. Njegov se pogled susree s pogledom Gabirusa, satrapa Male Azije, koji se duboko klanja pred kraljem i usu uje progovoriti: Grci su opet sklopili savez s bogom mora! Kserkso mu se ljutito obraa: Onda emo kazniti boga mora! Ja sam sin boga svjetlosti na ovoj Zemlji, a smijeni bog Grka mora se ukloniti pred nama! Kralj zapovijeda da u podne, kad sunce boga Ahura-Mazde, boga svjetlosti, bude u zenitu, izvre kanjavanje boga mora. Na zvuk trube ljudi na brodovima trebaju udarati bievima po morskoj vodi i vikati: O, gorka vodo, na ovu kaznu te osu uje tvoj gospodar jer mu nisi ukazao dostojnu ast. Kralj Kserkso e prijei na drugu stranu, dopustila to ili ne. Na obali su za molitvu u dugim redovima poredani sveenici boga svjetlosti. Odjeveni su u duge bijele haljine, a na glavi nose zlatom protkanu mitru. Dok uzdignutih ruku prema suncu viu svojem bogu, odjekuje zvuk truba. Svi hvataju bieve i u bezumnom gnjevu udaraju po vodi izgovarajui kletvu velikog kralja. Uvjereni su da e bog mora osjetiti udarce, pa e se uvati da jo jednom nakodi Perzijancima. I kao da je kanjavanje uspjeno, nastavlja se i dovrava izgradnja pontonskih mostova. Oba su kontinenta, Europa i Azija, dvaput me usobno povezana i prijelaz vojske moe poeti. Kao naizgled beskrajna zmija, tako se Kserksu ini dok gleda sa svojeg prijestolja na breuljku kod Abidosa, njegova vojska koja dolazi do obale Helesponta gdje se dijeli na dva 49

dijela i preko oba mosta ulazi u Europu. Prelaenje traje est dana. Kralj je ve sa svojim dvorom preao brodovima na drugu stranu Helesponta. Zatim nare uje ruenje mostova. Kserkso bi rado htio znati koliko je vojnika u njegovoj golemoj vojci. Nitko mu ne zna rei toan broj. Zato nare uje da se izbroji deset tisua bojovnika, postavi u jednom kvadratu i oko njih podigne ograda s dvoma vratima. Sva njegova vojska treba proi kroz taj veliki kvadrat. Tako e saznati toan broj vojaka. Odozgo Kserkso moe lijepo promatrati kako se veliki kvadrat puni vojnicima i kako se zatvaraju ulazna vrata. Onda mnotvo izlazi na druga vrata. Tako kralj tijekom dugih dana prelaenja preko pontonskih mostova moe utvrditi toan broj svoje vojske. Posljednjeg dana sjedi okruen dvorom na breuljku, napeto oekujui rezultat. Pokraj njega je Artaban, njegov ujak, inae inicijator tog naina brojenja. On je najvjerniji kraljev savjetnik i silno je ponosan na svojeg neaka. Vie je pisara u neposrednoj kraljevoj blizini dan i no promatralo prizor i marljivo zapisivalo rezultate. Samo sjaj baklji nou pokazuje da nije bilo prekida u prelaenju. Brojai na ulazu vrata ve imaju zapisan broj. Gabirus, satrap Male Azije, osobno je pourio do njih primiti izvjetaj. Sad juri konjem uz brijeg prema mnotvu koje eka, skae s konja i klanja se pred kraljem: Kserkso, silni vladaru, kralju kraljeva, zastupnie boji na Zemlji, s najveim potovanjem javljamo ti da se moe smatrati zapovjednikom najvee vojske na svijetu koja broji milijun sedamsto vojnika, ukljuujui tvojih osamdeset tisua konjanika i petsto tisua na brodovima i u komori. Na ovo odjekuje zvuk truba, satrapi mau ljemovima i cijeli dvor klie: ivio kralj Kserkso! ivio kralj! Kserkso stoji kao kip. Pogledom prelazi preko pontonskih mostova i prati beskonanu zmiju svoje vojske koja se gubi na obzorju. Stoji bez rijei. Zanijemjeli su satrapi i mnotvo oko njega. Svi zau eno gledaju u kralja. U njegovim oima blistaju suze. Kserkso plae. 50

Nema satrapa koji ove suze ne smatra znakom ganua i ponosa. Jedino Artaban ispitivakim pogledom promatra neaka. Prole noi razgovarao je s kraljem o tekoama opskrbe ovako velike vojske hranom i orujem. Savjetovao je Kserksu da krene na Grku s neto manjom, ali bolje naoruanom vojskom: to je vojska vea, to je ranjivija kad nastanu tekoe oko opskrbe. Ali mladi kralj je drukijeg miljenja. Opskrba je osigurana, a s neprijateljem treba brzo i jednom zauvijek uiniti kraj. Vojska treba ii dalje. Neka svijet vidi to Kserkso moe. Gledajui suze u neakovim oima, Artaban se pita ne mue li kralja ipak sumnje. Klima ohrabrujue i kae tiho, kako ga nitko osim njega ne bi mogao uti: Kserkso, ti e pobijediti! Ali mladi kralj odmahuje glavom: Ne plaem od straha, Artabane, nego od alosti. Od alosti? Plaem zato to je ljudski vijek tako kratak! Pokazuje rukom na svoju golemu vojsku i govori ravnodunim glasom: Za sto godina nijednoga od njih vie nee biti! Najveu vojsku na svijetu ipak e na kraju pobijediti najvei neprijatelj smrt. Sada razumiju kraljeve suze. Svi pogo eno ute. Odakle kralju u ovom velikom trenutku takve sumorne misli? Je li mu se javio bog svjetlosti? Znae li njegove rijei da trebaju udvostruiti napore, unititi neprijatelja i poniziti njegove bogove? Kraljeve suze izazivaju u svakom knezu jo veu vjernost, odanost i revnost. ele mu poloiti pred noge cijelu Grku, da, cijeli svijet. U me uvremenu je velika flota pred vojskom stigla u Atoski zaljev i tu se usidrila. U toplom, sunanom zaljevu vojska uzima predah. Satrapi su opet okupljeni oko kralja u velikom, sjenovitom atoru. Kucnuo je kritini trenutak. Kserksu je jasno da opskrba njegove goleme vojske ovisi o f loti koja je prati morem. 51

Ali ovdje e se vojska morati rastati od f lote. Vojska e prijei usku prevlaku i prijei u Solunski zaljev, a f lota mora oploviti opasni rt poluotoka. Prije dvanaest godina, prilikom jedne kaznene ekspedicije protiv Grka, ovdje je perzijska f lota upala u ubojitu oluju i razbila se o stjenoviti rt. Perzijanci su izgubili dvadeset tisua ljudi i tristo brodova. Artaban je prepoznao opasnost: Mala grka f lota za nas ne predstavlja nikakvu opasnost, ali se bog mora moe osvetiti i poslati oluju. Gabirus se slae s njime i jo jednom izvjeuje o uasnoj propasti perzijske f lote. Kserkso ustaje sa svojeg prijestolja: Vojska i f lota se vie ne smiju rastati! Ako vojska ne moe pratiti brodove, onda brodovi moraju pratiti vojsku kopnom. Svi gledaju kralja s iznena enjem i nevjericom. to trebaju znaiti ove zagonetne rijei? Artaban se usu uje otvoreno rei: Ipak nije mogue prenijeti brodove preko kopna! Ali se mogu prevesti kopnom, kae Kserkso. Izgradit emo kanal. Sljedei tjedni i mjeseci svjedoci su jedinstvene izgradnje prokopa kakvu svijet jo nije vidio. Mjernici su oznaili smjer kanala, a vojska poinje kopati s oba kraja. Kad nema dovoljno lopata ili motika, vojnici rukama pune koare i nose ih nastranu. Gdje nema dovoljno magaraca, mazgi i deva, konjanici tovare svoje konje. Cijela vojska radi slono kao jedan ovjek. Na obje strane prokopa sagra ene su velike brane. Uskoro e doi dan kad e ih otvoriti i tako povezati oba mora. Jednog sunanog jutra kucnuo je veliki trenutak. Kralj die ruku. Trube jee. Ljudi na branama hvataju konopce. Polako se diu drvena vrata brane i s obje strane voda navire u korito novog kanala. Klicanju vojske na obje strane nema kraja. Svi su ispunjeni ponosom zbog velianstvenog djela. Ve prilaze prvi brodovi. Veslai, koji jedan za drugim sjede u tri reda, uvlae vesla jer kanal nije dovoljno irok za veslanje. Brodove treba konopcima vui kroz kanal. Za neto manje od dva tjedna vojnici prevlae kroz kanal cijelu f lotu s vie od tisuu brodova. 52

Sada je vojsku zahvatila grozniava elja za napredovanjem. ele pokazati Grcima da su jai, ele pobijediti neprijatelja i cijelu Grku pretvoriti u perzijsku provinciju. Zato ne zastaju. Flota na otvorenom moru prati vojsku na kopnu. Cijelo je obzorje prekriveno umom razapetih jedara. Jednog dana kralj doivi neto to nee zaboraviti do kraja ivota, premda je to trebala biti samo ala, ali okrutna ala. Tog jutra je Artaban priao Kserksu i s osmijehom primijetio: Juer mi je satrap iz Palestine ispriao toliko smijean doga aj da sam jedva doao k sebi. Kralj se sav pretvorio u uho jer je uvijek spreman za alu. Sad eka to e mu ujak ispriati. A ovaj poinje: Jedan od njegovih najboljih strijelaca, neki mladac iz Izraela, htio je potajno napustiti vojsku i pobjei. Za dezertere postoji samo jedna kazna smrt. Budui da jedino satrap moe osuditi na smrt, asnik je izveo vojnika pred satrapa. Ovaj ga je poeo ispitivati: Zato si htio napustiti kraljevu vojsku? Hou kui! Zato? ekaju li te ena i djeca? Svi mi elimo kui! Ne, nemam nikoga. eli se vratiti ocu i majci? Svakako, ali to nije razlog. Nego? Koji je pravi razlog za bijeg? Bjegunac primjeuje da mu satrap eli dobro i da ne namjerava izgubiti dobrog strijelca. Zato se usu uje otvoreno rei: Sino smo razorili utvrdu makedonskog kralja. Pritom sam iznad vrata ugledao kraljev grb. Prikazivao je jarca. To me uplailo. Satrapov glasan smijeh prekinuo je vojnika. Kserkso eli znati je li ovjek moda duevno bolestan i jesu li ga lijenici ve pregledali. Jesu, izvjeuje Artaban, sasvim je normalan. Satrap ga je dalje ispitivao: ali li se sa mnom? Zato bi se uplaio naslikanog jarca? Onda mu je strijelac ispriao o nekom ovjeku iz njegova naroda koji se zvao Daniel. Smatraju ga prorokom. Prije vie od sto godina navodno je dobio vi enje od izraelskog Boga. U 53

njemu je vidio slikovito prikazana dva kraljevstva: ovna s dva velika roga koji predstavlja Perzijsko Kraljevstvo i jarca s velkim rogom na elu koji predstavlja Grku. Obje su se ivotinje ogoreno borile. Grki jarac je svojim velikim rogom nadjaao ovna i zgazio ga.15 Sada se i Kserkso smije. Njegov zvonki smijeh neko vrijeme prekida ujakovo pripovijedanje. Kralj moe zamisliti kraj aljive prie. Zatvorenik je iz straha zbog poraza perzijske vojske, koji e mu nanijeti grki jarac, odluio potajno pobjei. Odjednom se kralj zamislio: Kako se zove prorok koji je prorekao ovo proroanstvo? Daniel, odvraa ujak. to je inae poznato o tom proroku? Zapravo nita, potpuno je nepoznat. Je li bjegunac ve smaknut? Ne, jo nije. Dovedite ga ovamo! Nakon nekoliko minuta pred kraljem stoji strijelac iz Izraela koji je protiv svoje volje unovaen u kraljevu vojsku. Kserkso ga isprva gleda s neto ljutnje, ali se onda pone smijati. Kako se zove va prorok s jarcem? Daniel, gospodaru. to to znai na naem jeziku? Znai: Bog je sudac. Gdje ivi taj ovjek? U gradu Babilonu, ali ve odavno je umro. Kojemu je od mnogih babilonskih bogova bio prorok? pita Kserkso prezrivo. On mrzi mnogobotvo, jer Perzijanci imaju samo jednoga boga. Nijednome, gospodaru. On je sluio svemonome, ivome Bogu. Svemonome? Kakav je to Bog? Nema svemonijeg boga od Ahura-Mazde, boga svjetlosti. A ja sam njegov zastupnik na Zemlji. Uhienik se usu uje hrabro i otvoreno progovoriti velikom kralju. Govori iz hrabrosti ili oaja, jer je svjestan da ga 54

eka smrtna kazna. Ponosno se uspravlja i kae: Na Bog je Gospodar koji je stvorio nebo i zemlju, pa i svjetlost. Kraljevim licem prelazi sjena nezadovoljstva, ali uhienik neustraivo nastavlja: Tvoji su preci, veliki kralju, poznavali naega Boga. Oni su uime svevinjeg Boga koji je stvorio Nebo i Zemlju izdali ukaz kojim se naem narodu doputa povratak u Jeruzalem i ponovna izgradnja Bojeg hrama.16 Znam, primjeuje Kserkso, proitao sam ove ukaze u naoj pismohrani. Ali nita mi nije poznato o vaem Bogu koji bi trebao biti jo i iznad naeg boga svjetlosti. to je, dakle, va Bog pokazao proroku Danielu? Strijelac jo jednom pria kralju vi enje o perzijskom ovnu i grkom jarcu. Ponavlja kako ga je pogled na makedonski grb ispunio paninim strahom i kako je iz straha pred Bojim sudom naumio pobjei iz vojske.17 Kralj pokazuje razumijevanje za dezertera. Vie se ne smije. Zamislio se i pita: Je li va prorok vidio i neto vie o Perziji i Grkoj? Uhienik razmilja trenutak, a onda potvr uje glavom: Da, sjeam se da je na jednom golemom kipu od kovine vidio redoslijed velikih kraljevstava. Vidio je Babilon prikazan zlatnom glavom, Perziju srebrnim prsima, a onda dolazi sljedee kraljevstvo. To je Grka koja e pobijediti Perziju.18 Kralj srdito vie: Ti si lud, ovjee! Jesi li siguran da se va prorok nije prevario? Je li stvarno neto rekao o Grkoj? Siguran sam. Vidio je kako se boanski vjesnik Perzije borio s boanskim vjesnikom Grke i jasno je vidio pobjedu Grka. Kralj uzbu eno ustaje i srdito vie: Dosta! Prvo stavlja vaeg Boga iznad naega, a sada jo grki bog pobje uje naeg boga i nanosi poraz najveoj vojsci na svijetu. Ovo je previe! Okree se straama i vie: Skinite mu glavu za njegovu drskost. Vodite ga! A onda, kao da se predomislio: Ne, ne, stanite! ekajte, neka sm vidi pobjedu perzijske vojske i razbijenu Grku. Onda mu pomijeajte krv s krvlju jednog jarca! Uz zvonki smijeh itavog dvora odvode uhienika. 55

Vijest o ovoj aljivoj zgodi brzo se pronijela kraljevom vojskom i postala alom dana. Doznali su je i Makedonci, a jedan kroniar ju je potajno zapisao. * * * Grke dravice namjeravaju zaustaviti napredovanje Perzijanaca na za to naroito odabranom mjestu. To je Termopilski klanac, mjesto na kojem se stijene rue strmo u more, a na drugoj strani puta se diu visoko u brda. Ovdje je spartanski kralj Leonida s pet tisua vojnika zaprijeio put Perzijancima. Kserkso im, s obzirom na svoju golemu vojsku, eli ukazati na besmislenost njihovog odupiranja i preko glasnika zahtijeva da se predaju i poloe oruje. Do i i uzmi ga sam! odvraaju mu hrabri Spartanci. Zar ne vidite koliku vojsku imamo? Kad ispalimo strijele, bit e ih toliko da e zamraiti sunce. Onda emo se boriti u sjeni, odvraa podrugljivo jedan Spartanac. etiri dana Kserkso oklijeva s napadom nadajui se da e se Grci ipak predati s obzirom na veliinu perzijske vojske. Uzalud, jer su Grci pod Leonidom toliko glupi ili drski, smatra, da ipak ele besmislenu borbu. Sada se napad Perzijanaca sruio na malu skupinu grkih branitelja na prijevoju. Ali na uskom putu perzijski vojnici ne mogu napredovati Grci ih odbacuju. Perzijanci stalno iznova bezuspjeno juriaju na malu hrabru skupinu kralja Leonide. Neka besmrtni napadnu! nare uje Kserkso. Ali i ovi najhrabriji od najhrabrijih ne uspijevaju. Grci se ne povlae unato tekim gubicima. Kserkso se pjeni od gnjeva. Borbe se vode ve drugi dan. Mnogi najbolji vojnici izgubili su ivot. Ne zna to e. A onda se javlja izdajica Grka. Zove se Efijalt. On Perzijancima pokazuje usku stazu preko brda koja vodi na drugu stranu prijevoja. Dolaskom sumraka deset tisua besmrtnih polazi i ulja se preko brda. Na vrhu susreu tisuu grkih vojnika iz Foki56

sa. Oni se osjeaju tako sigurnima da spavaju. Brzo su nadvladani i u zoru se besmrtni pojavljuju iza le a braniteljima. Kralj Leonida shvaa opasnost poloaja i otputa sve grke vojnike osim etiristo Spartanaca i tisuu Botijaca koji se brane do smrti. Spartanci su poslije svojem kralju Leonidi i njegovim vojnicima na tom mjestu podignuli spomenik s natpisom: Putnie, kad do e u Spartu, kai da si nas vidio ovdje leati kako je to zakon nalagao. Nakon bitke kod Termopila Perzija bez otpora osvaja cijelu srednju Grku. Osvaja i spaljuje Atenu. Kserkso osvaja grad bez maa, jer se stanovnitvo sklonilo na otok Salaminu. Tu, u tjesnacu, grka f lota spremna je za borbu. Neto manje od etiristo brodova, pod vodstvom Temistokla, suprotstavlja se triput veoj perzijskoj f loti. Ali Grci nisu sloni. Spartanski brodovi ele natrag kako bi ene i djecu zatitili od perzijske vojske. Zato Temistoklo pribjegava ratnom lukavstvu. alje k Perzijancima lanog izdajicu koji izvjeuje kralja Kserksa da e grka f lota u zoru pobjei i napustiti tjesnac. Kserkso nare uje f loti da napadne Grke. eli ih tu, u tjesnacu Salamine, uhvatiti u klopku. Kao nesavladivi klin velika perzijska f lota ulazi u uski prolaz kod Salamine i jedri prema Grcima. Bitka poinje s prvim sunanim zrakama. S jednog breuljka Kserkso s cijelim svojim dvorom promatra tijek pomorske bitke. Temistoklo zna da je napad Perzijanaca njegova jedina mogunost. Zna da su njegovi mali brodovi okretniji. I stvarno, grki se brodovi kao vukovi ubacuju izme u velikih, ali ne tako pokretljivih perzijskih brodova, koji ometaju jedni druge. Oajnikom hrabrou Grci napadaju viestruko nadmonijeg neprijatelja. Plove izme u Perzijanaca, razbijaju njihove redove vesala, pramcem se zarivaju u bokove njihovih brodova i potapaju ih. Bacaju vatru na perzijske brodove, a na druge se iskrcavaju i u krvavoj borbi prsa o prsa pobje uju perzijske vojnike. U perzijskoj f loti tone jedan brod za drugim, a preostali uasnuto bjee. Grci su pobijedili. 57

S bijelog prijestolja na breuljku pred Salaminom veliki Kserkso u bezgraninom bijesu promatra propast svoje velike f lote. Potamnjela je zvijezda njegove slave. Duboko razoaran, Kserkso nare uje povlaenje svoje divovske vojske. Preko zime ostavlja u Tesaliji dvjesto tisua vojnika pod zapovjednitvom vojskovo e Mardonija. Pritom se sigurno prisjea ujakovih rijei da je i manja vojska dostatna za unitenje Grka. Nakon zimovanja Mardonije e s najboljim kraljevim vojnicima dovriti osvajanje. Kserkso se vraa u svoju prijestolnicu Suzu. U proljee Mardonije po drugi put osvaja Atenu. Kod Plateje se sukobljava s ujedinjenom grkom vojskom. Grci napadaju s jedne uzvisine i silovito udaraju o bojne redove Perzijanaca. Mardonije pogiba ve na poetku bitke. Uas spopada Perzijance pred lavovskom hrabrou Grka. Okreu se i bjee povlaei druge za sobom. Do zalaska sunca velika je perzijska sila pobije ena. Kada glasnik s ovom stranom vijeu dolazi u kraljevsku palau u Perziji, kralju su opet oi pune suza. Prisjea se razgovora sa strijelcem iz Izraela i proroka Daniela, kome je njegov Bog prije vie od sto godina u vi enju prorekao poraz Perzijanaca. Kralj ne moe shvatiti da se dogodilo nevjerojatno: unato svim oekivanjima, mala Grka pobijedila je najveu vojsku na svijetu! Nije mu jasno da ivi Bog Izraelaca moe biti moniji od perzijskog boga svjetlosti. Kralj ne zna kakva je sudbina zadesila strijelca koji je u Makedoniji htio pobjei iz vojske. Nije mu poznato jesu li mu skinuli glavu ili ga pustili na slobodu.

58

Slomljeni rog
Nagnut nad svojim knjigama, pripremajui se za nastavu, sjedokosi filozof Aristotel razmilja kako uitelj mora uiti vie od svojeg uenika. Makedonski kralj Filip pozvao je filozofa na svoj dvor da bi njegov sin Aleksandar dobio najbolje mogue u grkoj mudrosti i obrazovanju. Aristotel se ovoj zadai posveuje s najveim marom, oduevljeno i cijelim srcem. Zna da e se njegova zemlja, moda ak i cijeli svijet, jednoga dana pokoravati nalozima ovog mladia. Filozofa osobito zanimaju ljetopisi makedonskog kraljevstva. S najveom pozornou ita o ratovima protiv zajednikog neprijatelja, Perzije, koji su se doga ali prije stotinu godina. Pobjedonosni pohod Perzijanaca kroz Makedoniju, razaranje kraljevskih utvrda i junaki otpor napadnutih povijesne su pouke koje e sigurno privui pozornost mladog kraljevia. Aristotel dolazi do ulomka u kojem ljetopisac izvjeuje o doga aju u Kserksovoj vojsci, a koji poraenim Makedoncima prua neto nade. Jedan perzijski vojnik, izvjeuje ljetopisac, htio je pobjei iz Kserksove vojske. Povod tomu bio je grb iznad ulaza jedne od kraljevskih utvrda u Makedoniji. Grb je prikazivao jarca. Pritom se vojnik sjetio jednog starog proroanstva, prema kojem je neki prorok iz Izraela pod simbolom jarca prorekao pobjedu Grka. Iz straha od Bojeg suda koji e stii perzijsku vojsku ovjek je odluio pobjei. Aristotelu su poznata razna proroanstva: ono u Delfima, mudre Sibiline izreke i ostala proroanstva maga i sveenika, 59

ali da se ispunilo proroanstvo staro vie od dvjesto godina, to mu nije bilo poznato. Filozof je temeljit ovjek. On eli istraiti podrijetlo takvog proroanstva i, ako je mogue, saznati toan tekst i kada je napisan. Zato moli kralja Filipa za pomo. Pronali su nekog fenikog trgovca koji trguje s Makedonijom i Grkom, s Malom Azijom i Palestinom, pa ovaj odlazi u Jeruzalem gdje bi trebao biti izvor tog proroanstva. Trgovac ne eli propustiti priliku za bogatom nagradom pa obeava da e potraiti eljene rukopise. Zaista, nakon neto vie od pola godine trgovac se ponovno pojavljuje na dvoru i donosi iz Jeruzalema jedan svitak pergamenta. Radi se o tekstovima iz knjige proroka Daniela. U jednom vi enju prorok vidi dvije simboline ivotinje, ovna i jarca. Ovan s dva snana roga treba predstavljati dvostruko kraljevstvo Medijaca i Perzijanaca, a jarac Grku. Ovan svoju vlast iri na jug, zapad i sjever. A onda se sa zapada iznenada pojavljuje jarac koji lomi oba roga ovnu i rui ga na zemlju. Jarac ima samo jedan rog koji poinje rasti i postaje sve vei. Odjednom se veliki rog lomi, a na njegovom mjestu izrastaju etiri velika roga. Aristotela zanima tumaenje ovih simbola, jer je ono nedvosmisleno. Poznato mu je dosta dvosmislenih pretkazanja koja, po njemu, nisu prava proroanstva. Ali ovdje je doslovno objanjenje dano istodobno kad i simboli, dakle davno prije njegova ispunjenja. U tome vidi jedinstvenost proroanstva i boansku ruku. Aristotel stavlja prst na tekst objanjenja i prati ga rije po rije: Ovan to si ga vidio njegova dva roga to su kraljevi Medije i Perzije. Rutavi jarac jest kralj Grke; veliki rog me u njegovim oima jest prvi kralj; slomljeni rog i etiri roga to izbie na njegovu mjestu, to su etiri kraljevstva to e izii iz njegova naroda, ali nee imati njegovu mo.19 Aristotel smatra dunou izvijestiti kralja o sadraju i znaenju ovog spisa. Naravno, kralju Filipu godi kad saznaje da se radi o njegovom znaku u grbu, o jarcu, koji u ovom proroanstvu oznauje ne samo Makedoniju, ve i itavu Grku. 60

Zakljuuje da e njegova kraljevska kua proiriti vlast ne samo na cijelu Grku, ve i na golemo Perzijsko Kraljevstvo koje see do Indije. Ali kraljeva radost ne traje dugo. On nee doivjeti ispunjenje proroanstva. Ubrzo nakon tog razgovora umire od ruke svojeg tjelohranitelja Pausanija. Mladi Aleksandar je potresen smru voljenog oca. Sa strahom preuzima makedonsko prijestolje. Ima samo dvadeset godina. Na sreu, moe se osloniti na savjete starijih ministara, osobito na savjet svojeg voljenog uitelja Aristotela, koji mu je nakon oeve smrti najblii. Jednoga dana filozof odluuje ohrabriti mladoga kralja. Spremao se uputiti ga u drevno proroanstvo. U kraljevskoj utvrdi na sjeveroistonoj strani uzdie se kula s koje se prua prekrasan pogled na okolicu. To je Aleksandrovo omiljeno mjesto. Odatle prelazi pogledom preko makedonskih brda i dolina. Na tom se mjestu esto sastaje sa svojim uiteljem i prijateljem. Aristotel sjedi nasuprot Aleksandru, iroko ogrnut bijelom togom. Kosa mu je potpuno sijeda i okruuje njegovo suncem opaljeno visoko elo. Ispod snanog zakrivljenog nosa svijetle dva siva, jo mladenaka oka. Uske usnice oblikuju usta iz koji je Aleksandar dotad uo mnoge duboke mudrosti. Dvije duboke bore pokraj usta i nosa obiljeavaju mudro filozofovo lice. Glatka isturena brada svjedoi o snanoj volji i ustrajnosti. Stareve oi mirno poivaju na mladom kralju. Nastoji se uivjeti u duu svojeg uenika. Stoga uti kao i Aleksandar koji se podignuo i, naslonjen na kamenu ogradu, promatra zelenilo doline i umovita brda u daljini. Lijepo mjesto, zar ne, Aristotele? Stvarno nisi mogao bolje izabrati! Danas si mi htio rei neto osobito, kae Aleksandar i okree se filozofu. Da, neto od osobitog znaaja. Neto to nikada nisi uo i to nee zaboraviti cijelog ivota. O, dobro sam zapamtio sve tvoje pouke, Aristotele! Ne, ne, odbija filozof skromno. Ovo to e sada uti ne potjee od mene. Radi se o jednom proroanstvu. 61

Aaah, kae Aleksandar oteui, proroanstvo, moda iz Delfa? Dobro se sjeam kako si govorio koliko su ta proroanstva dvoznana. Jo se sjeam kralja koji je htio zaratiti pa je potraio savjet u Delfima. Tamo su mu dali proroke rijei: Kad prije e preko Taurusa, unitit e veliku vojsku! Kralj je krenuo u bitku, siguran u pobjedu. Kada je preao preko brda, doivio je strahovit poraz. Vojska koju je unitio bila je njegova vlastita. Zar me nisi upozorio, dragi Aristotele, da budem vrlo, vrlo oprezan kada se radi o takozvanim proroanstvima? Filozof je strpljivo, uz laki osmijeh, sasluao svojeg sugovornika: Strpljenja, dragi prijatelju! Ovdje se radi o pravom proroanstvu! to misli pod rijeju pravom? Kada je budunost opisana kao da se radi o sadanjosti. im nastupi budunost, sadanjost i budunost postaju jedno. A kad se oboje slau, dakle jedno pokriva drugo, onda imamo posla s pravim proroanstvom. Znai, tek se nakon ispunjenja moe vidjeti je li proroanstvo pravo ili nije, zar ne? Tono! Kakvu onda praktinu vrijednost ima takvo proroanstvo kada se tek poslije, putem prolosti, povijesti, moe spoznati je li istinito? Mogu li imati povjerenja u neko proroanstvo za koje u tek poslije utvrditi da je doista bilo pravo pretkazivanje? Ovisi o tome tko je to proroanstvo dao. Kako to misli? Sjea li se nae spoznaje da sve tee, da sve nastaje i prolazi? Svakako. Ono to je trebalo doi u ovom trenutku stvarnosti, postaje prolost. Dokle god ivimo, svjedoci smo ovog protjecanja. Mi smi smo u rijeci. Ulazimo u ovaj svijet, rastemo, starimo i umiremo. Sve tee i mi prolazimo. Filozof je, zamiljen, uutio. Aleksandru se ini da je pomalo tuan. injenica da je ovjek noen rijekom, preputen struji, izaziva osjeaj bespomonosti i zdvojnosti. 62

Mladi kralj prekida melankolinu utnju: Uvjeren sam da su i bogovi podloni ovom zakonu prolaznosti. Aristotel umorno odmahuje: Bogovi! Aleksandre, njih su stvorili mitovi. Oni su umiljene predodbe neznalica koji se tjee svojim snovima u ovom stranom postajanju i nestajanju! Odjednom se Aleksandru javlja misao: Kad se sjetim tvojeg uenja o uzronosti: Svaki zakon ima svojeg zakonodavca onda i ovaj zakon postajanja i nestajanja mora imati svojeg zakonodavca koji ga je prouzroio. Ove rijei silno raduju Aristotela jer shvaa da je njegovo kolovanje dovelo mladog kralja do toke koju svaki odgajatelj oekuje: samostalno razmiljanje, neovisna prosudba duha. Uvjeren sam, Aleksandre, da si u ovom trenutku dosegnuo najvee dubine mudrosti. Nije li tako? Mora postojati zakonodavac. Ako je nainio taj zakon postanka i prolaznosti, onda mora biti vei od onoga to je stvorio. To znai da on ne podlijee ovom nastajanju i prolaenju. On je iznad njega. Nije nastao i nee proi. Filozof potie odvano razmiljanje svojeg mladog uenika rijeima: To znai da on postoji. On je jednostavno ovdje. On je neprekidna prisutnost, nedirnuta od budunosti i prolosti. On je apsolutno vrijeme, zapravo ne-vrijeme, jer stoji iznad svakog vremena, iznad svih eona. On je eonios, vjean! Ne znai li to, dragi Aristotele, da je i prostorno apsolutan? Sve to jest postoji zahvaljujui njemu. On je uzrok postojanja. Ali, sad postajem nesiguran. Ne postoji li ovaj vjeni i svemogui Bog samo u naim mislima. U pravu si. Mi Grci na svojem boanskom nebu ne poznajemo takvu zvijezdu. Za nas je to nepoznati Bog. Ali ini mi se da narod koji ivi preko u Palestini zna o njemu vie od nas. Po emu to zakljuuje? Vidi, ovdje je to proroanstvo! ovjek koji ga je zapisao tvrdi da ga je primio od ivoga Boga, vjenoga i svemonoga. Kako to moe dokazati? Dokaz se nalazi u savreno tonom i vjerodostojnom ispunjenju proreenoga. Za tog Boga je budunost ve sada 63

sadanjost. Kada otkriva budunost ovjeku koji sm doivljava da ona postaje sadanjost, oito je da se On sm, Nadvremenski, otkrio u vremenu. Stoga od Njega mogu potjecati samo prava proroanstva, ono to je istina i to e se doista ostvariti. Aristotele, sada te bolje razumijem. I ti kae da poznaje jedno takvo Njegovo proroanstvo? Da, poznajem ga. I donio sam ti ga. Pritom see pod togu i izvlai svitak pergamenta. Radi se o prorokim slikama, ali doslovno protumaenim. U njima nema nieg dvoznanog. Sada Aristotel mladom kralju, koji veoma pozorno slua, ita iz Knjige proroka Daniela proroanstvo o Grkoj. ivi Bog je babilonskom kralju prorekao propast njegova kraljevstva i pobjedu Perzijanaca, ali Grka e osvojiti itavu Perziju. Rije po rije ita Aleksandru: Evo, jo e tri kralja ustati na Perziju: etvrti e biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svog bogatstva osili, sve e podii protiv kraljevstva grkoga. Ustat e junaki kralj, vladat e silnom moi i initi to ga bude volja.20 Sluaj dalje: Rutavi jarac jest kralj Grke; veliki rog me u njegovim oima jest prvi kralj.21 Aristotel je savio svitak i sada s osmijehom gleda svojeg mladog kralja: Kralj koji e osvojiti cijelu Perziju si ti, Aleksandre! U svemu to poduzme, uspjet e. Veliki nepoznati Bog je tebe, makedonskog kralja, izabrao da postane gospodarem svijeta. Aleksandar je skoio. Silno je iznena en, ali i duboko potresen. Ne nalazi rijei. Samo tiho mrmlja: Kad bih bar mogao upoznati tog Boga! Aristotel je namjerno preutio drugi dio proroanstva o Grkoj, jednako kao i njegovom ocu Filipu. Nije itao da e se veliki rog slomiti i da e na njegovom mjestu izrasti etiri roga. Do kraja ivota Aleksandar nije upoznao zavretak ovog proroanstva. Aristotelu je drago to kralj ne trai svitak. Vraa ga spontano u iroke nabore svoje toge i osmjehuje se svojem ueniku: Volji mudrog svijet lei pred nogama. 64

Ubrzo nakon ovog razgovora mladi se kralj uplie u unutarnje borbe za vlast u Grkoj. Uspijeva pobijediti u bitkama. Kao pobjednik ulazi u Atenu, pokorava Spartance i stavlja se na elo njihove vojske. Mladi bojovnici oduevljeno slijede mladog vo u. On zna svakome pokazati da ga cijeni i da mu vjeruje. Osim toga, sm kralj vjeba zajedno s njima i u tome nadmauje ostale. Postaje svima uzor. Velika vojska najhrabrijih bojovnika slijedi ga s bezgraninom odanou i silnim oduevljenjem. Zahvaljujui mudroj strategiji mladog kralja, niu pobjedu za pobjedom. Nijedan im se neprijatelj ne moe oduprijeti. Kad je cijela Grka ujedinjena pod njegovim vodstvom, Aleksandar poziva u borbu protiv najveeg neprijatelja, Perzije. Ubrzo osvaja Malu Aziju, tue Perzijance u nekoliko bitaka i okree na jug. Opsjeda i osvaja Damask. Zatim kree na Sredozemno more i osvaja trgovaki grad Sidon. Sljedei cilj njegova osvajakog pohoda jest otona utvrda Tir. To je najbogatiji grad na Sredozemlju. Ima svojeg kralja. Prije tristo godina je Nabukodonozor, babilonski kralj, trinaest godina opsjedao Tir. Uspio je osvojiti i razoriti dio grada na kopnu. Razorio ga je do temelja, ali ni nakon dugih godina opsade nije uspio zauzeti otonu utvrdu. Visoke su se zidine dizale na strmim stijenama i titile obijesne otoane od svih neprijatelja.22 inilo se da e Aleksandar proi kao i Nabukodonozor. Na elu svoje vojske sputa se niz breuljak pred Tir. General Armenion, njegov prijatelj iz mladosti, jae mu u susret. Ve je izvidio poloaj. Odavde jasno vidi da grad lei na stijeni usred mora, objanjava Aleksandru. Brodovima ne moemo doi do zidova jer bi se razbili na stijenama. to emo? Aleksandar ispitivaki gleda u prijatelja. Podsjea ga na uzreicu: Volji mudrog svijet lei pred nogama. Da ujem tvoju mudrost! odvraa Armenion uz dobroudan osmijeh. Na breuljku, usred ruevina drevnog Tira, Aleksandar odrava ratno vijeanje sa svojim generalima. Neposredno pred 65

njima, nedostina u moru, lei prkosna utvrda Tir kao golema, valovima okruena stijena. Neosvojiv grad. Aleksandar se okree svojim vojskovo ama. Me u njima su i sirijski kraljevi. Po zauzeu Damaska Aleksandar je damaskom kralju i kraljevima drugih manjih sirijskih gradova pruio ruku prijateljstva. Velikodunost monog Aleksandra osvojila je njihova srca. Prvo ih je nastojao osloboditi osjeaja podlonosti. Stoga je pohvalio njihovu hrabrost pri obrani gradova. A onda im je objasnio da bi i oni pobijedili kad bi se nalazili na elu tako jake i uvjebane vojske kao to je njegova. Rat je, nastojao im je objasniti, nesrea. Uvijek postoje pobjednici i pobije eni. Prvoga obuzima oholost i gordost, dok pobije eni razmilja o osveti i eka pogodan trenutak da je ostvari. Ali ako se protivnici pomire, ako postanu prijatelji i saveznici, onda vie nema rata, a stradanje i smrt su pobije eni. Zato im je Aleksandar pruio ruku i pozvao ih da s njim krenu u osnivanje velikog carstva u kojemu vie nee biti pobjednika ni pobije enih. Zatim je kraljeve bogato nagradio i najviim ih poastima proglasio svojim najboljim prijateljima. Iskreno im je priopio da se ponosi to ima tako hrabre prijatelje. Na kraju im je pomogao u obnovi njihovih gradova i pozvao ih da sami preuzmu upravljanje ovog novog podruja njegova kraljevstva. Ovakvo povjerenje i velikodunost duboko su se dojmili kraljeva pa su ga odluili pratiti na njegovim pohodima i pomagati mu savjetom i djelom. Zato se sada, zajedno s njegovim vojskovo ama, nalaze na breuljku pred Tirom. Aleksandar ih pita za savjet. Kralj Sullah iz Damaska javlja se za rije: Veliki Aleksandre, veliki babilonski kralj ve je jednom opsjedao ovu utvrdu vie od dvanaest godina, ali otok nije mogao zauzeti. teta bi bilo gubiti ljude i vrijeme za osvajanje ovoga grada. Nemogue ga je osvojiti. Ostavi ga! Ionako ti ne moe nakoditi, kao to u ono vrijeme nije mogao nakoditi ni babilonskom kralju. 66

Hvala ti, kralju, na dobrom savjetu. Svakako je najbolje ne obraati pozornost na ovu utvrdu. Ali ona e u mojem ujedinjenom kraljevstvu uvijek predstavljati gnojni ir. Kae da je nemogue osvojiti je. Za mene ne postoji rije nemogue. Zatim se glasno obraa svojim vojskovo ama: Sjeate li se to je kod Atosa uinio Kserkso, veliki kralj Perzije, kad nije htio oploviti rt svojom f lotom? Budui da nekim generalima nije jasno to eli rei, Aleksandar nastavlja: Pobrinuo se da brodovi plove kopnom. Za njega nije postojala rije nemogue. Sada svatko zna da kralj misli na Atoski kanal to ga je dao izgraditi perzijski kralj Kserkso. Aleksandar povisuje glas: Mi emo uiniti obrnuto. Neemo sagraditi kanal, ve nasip koji e povezati kopno i utvrdu. Onda emo grad osvojiti naim opsadnim tornjevima, jer nije mogue da ostane neosvojen budui da smo jai! Sve vojskovo e i savjetnici oduevljeno pristaju. Kralj Sullah koristi prigodu i skida ljem s glave pa uzvikuje, pun iskrena divljenja: ivio Aleksandar Veliki! Svi se pridruuju klicanju: ivio kralj, ivio Aleksandar! Cijela se vojska marljivo baca na posao. Pred njihovom neumornom revnou i beskrajnim trudom nalazi se golem zadatak. Nasip od kopna do otoka Tira dug je skoro tisuu metara. Zato je i potrebno vie od sedam mjeseci da bi se dovrilo ovo golemo djelo, jedinstveno u povijesti. Prvo koriste ruevine nekadanjeg utvr enog Tira na kopnu i bacaju sve kamenje u more. Vojnici u koarama i vreama zatim donose zemlju i kamenje s obale i oblinjih breuljaka. Konjanici ih tovare na konje, vojnici nose teret na le ima. Na kraju skupljaju i prainu sa stijena i bacaju je u more. Aleksandru nije poznato da je gradnjom ovog nasipa ispunio proroanstvo to ga je prorok Ezekiel po Bojem nalogu prije vie od dvjesto godina zapisao kao suanj na babilonskim vodama: Stoga ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Tire, dii u na te silne narode, kao to more valove die! Poruit u zidine tirske, i razoriti sve kule njegove. A ja u mu 67

i prainu pomesti, nainit od njega peinu golu! Bit e suilite mrea. Jer ja rekoh! rije je Jahve Gospoda. Istodobno s izgradnjom nasipa izgra eni su pokretni opsadni tornjevi Aleksandrov izum. Na etveroma kolima, povezanim gredama, die se drvena kula to nadvisuje zidove otone utvrde. Ta je kula s tri strane zatiena drvenim zidovima, a sa stranje strane otvorena. U unutranjosti tornja su ljestve koje vode do gornje platforme nainjene za strijelce. Odmah ispod nje privren je most koji se sputa na zidine kad toranj do e dovoljno blizu. Aleksandar je izgradio tri takve opsadne kule. Odmah po dovretku nasipa Aleksandar ovim tornjevima prilazi tirskim bedemima. Sa svojeg uzvienog mjesta strijelci ga aju vojnike na bedemu. Branitelji se povlae. U istom trenutku s opsadnih tornjeva sputaju pomine mostove i prvi Aleksandrovi bojovnici istravaju na neprijateljski bedem. Najbri makedonski vojnici u dugim redovima stoje iza opsadnih kula i najveom se brzinom penju uz ljestve i preko pominih mostova istravaju na tirske bedeme. Za vrlo kratko vrijeme bedemi su osvojeni i bojovnici ulaze u grad. Neprijatelj nije pripremljen za takav napad i otpor prestaje. Neosvojiva utvrda Tir je pala dogodilo se nemogue. Aleksandar nare uje ruenje bedema i razaranje grada do temelja. Sa svojom pobjednikom vojskom Aleksandar kree dalje na jug. Na putu mu se isprijeila jaka utvrda Gaza. Opsada traje samo dva tjedna, pa i taj grad pada. Sljedei cilj njegova napredovanja je grad Jeruzalem, visoko u brdima, opasan visokim i jakim bedemima. Ovdje kralj doivljava veliko iznena enje i najpresudnije iskustvo u svojem ivotu. Nadomak Jeruzalemu, u dnu doline, pred sobom iznenada primjeuje okupljenu veliku neprijateljsku silu. Ali kad bolje pogleda, vidi da to nisu naoruani vojnici ve veliko mnotvo naroda koje predvodi skupina sveenika u dugim bijelim haljinama, a na elu im je veliki sveenik Jaddua, odjeven u svijetloplavi sveeniki plat, s vrpcom na glavi i zlatnim titom na prsima na kome je ispisano Boje ime. 68

Mukarci iz Jeruzalema, grada mira, u sveanoj povorci izlaze u susret mladom osvajau. U znak mira pjevaju psalme i mau palminim granama. Aleksandar nare uje svojim vojskovo ama da ekaju, a sm jae u susret sveanoj povorci. Neobian osjeaj proima mladog kralja. Odjednom se prisjea svojeg sijedog uitelja Aristotela. ini mu se kao da uje njegove rijei o idovskom Bogu kojega tuju u ovome gradu, Bogu koji je iznad svakog vremena i prostora. Sada je trenutak da Aleksandar sm moe upoznati tog Boga. Velika znatielja, ali i duboko tovanje preplavljuju njegovo srce. Polako prilazi skupini sveenika, skae s konja i sa tovanjem se klanja pred Bojim velikim sveenikom. Zatim ustaje polako i sveano, prilazi velikom sveeniku i glasno pozdravlja njega i cijeli narod: Klanjam se u strahopotovanju pred vaim svemoguim Bogom i pozdravljam vas, Njegove izabrane sveenike i Njegov narod, sa tovanjem i prijateljstvom. Ove rijei izazivaju neopisivo klicanje sveenika kojemu se pridruuje cijeli narod. Okruuju kralja i kliu: ivio, Aleksandre! ivio kralj! Njegove vojskovo e zabrinuto promatraju to se doga a. Situacija im se ini opasnom. Brzo prilaze s uperenim kopljima i isukanim maevima. Narod se brzo povlai pred naletom knja. Kralj je ponovno okruen svojim prijateljima i, kako su uvjereni, u sigurnosti. Ne mogu objasniti neobino kraljevo ponaanje. Jedan od njih, Armenion, Aleksandrov prijatelj iz djetinjstva, usu uje se upitati zato se toliko poniava pred ovim ljudima. Aleksandar prijazno i glasno odgovara njemu i drugim vojskovo ama: Nisam se poklonio pred ovim ljudima, ve pred njihovim Bogom. On je svemogui, ivi i pravi Gospodar Neba i Zemlje. Dijelite sa mnom sreu ovog trenutka kad nam je dano da vie spoznamo o Njemu. Uz klicanje naroda Aleksandar ulazi u Jeruzalem. Gradska su vrata irom otvorena, puanstvo je odjenulo sveanu odjeu, cvjetni vijenci krase kue i palae. Narod ga pozdravlja glasnim izricanjem blagoslova i mae cvijeem i palminim granama. 69

Aleksandar koraa uz velikog sveenika Jadduu kroz mnotvo do prostranog hramskog predvorja. Kralj e, po obiaju naroda, prinijeti rtvu svemoguem Bogu. S velikim sveenikom dostojanstveno ulazi u hramsko predvorje. Dovode mladog bika kao rtvu. Jaddua objanjava kralju znaenje rtvene slube u Bojem hramu. Pred svemoguim Bogom nijedan smrtnik nije bez krivnje. Sebinost, lakomost, astoljublje i osvetoljublje posljedica su ljubavi prema sebi, to otu uje i odvaja od Boje ljubavi. A odvajanje od ivota, od Boga, znai smrt. No Bog je u svojoj ljubavi ponudio da namjesto grjenika umre zamjenika rtva kako bi se grjenik spasio i mogao otpoeti novi ivot s Bogom. Zato e sada ovaj bik umrijeti umjesto kralja. Prije toga Aleksandar mora polaganjem ruku na ivotinju prenijeti svoje grijehe i moliti Boga za oprost i spasenje. Aleksandar se uozbiljio uvi objanjenje velikog sveenika. Razmilja o svojem ivotu. Postaje svjestan da nije dostojan pojaviti se pred ivim Bogom. Pognute glave stavlja ruke na rtvenu ivotinju. S tugom u srcu prati smrt rtve i gleda kako je sveenici stavljaju na veliki rtvenik usred predvorja. Jedan sveenik uzima posudu s krvlju rtve i unosi je u unutranjost hrama, u svetinju. Krv je ivot, objanjava Jaddua. Sveenik sada odlazi u svetinju i prska krv pred zastorom koji vodi u Svetinju nad svetinjama u kojoj je Bog prisutan. Aleksandar promatra kako se iza sveenika zatvaraju vrata. Grijeh znai smrt, uje glas velikog sveenika. Budui da je nastupila smrt, grijeh je dobio zadovoljtinu. Hramska se vrata ponovno otvaraju. Na njima stoji sveenik. Sada die ruke i blagoslivlja kralja. Jaddua objanjava: Tebi je, o kralju, u ime ivoga Boga osiguran oprost tvojih grijeha. Sm ti je Bog oprostio i prihvaa te pun milosti i ljubavi. On te blagoslivlja i dri nad tobom svoju monu ruku. Aleksandar se sa strahopotovanjem sputa na koljena. Pokraj njega klei veliki sveenik, a oko njih, po cijelom trijemu, svi prisutni sveenici. Aleksandru se ini kao da preko 70

hrama prelazi laki povjetarac Boje prisutnosti. Kada se malo zatim s velikim sveenikom sputa hramskim stubama, okruuje ga klicanje naroda: Neka Bog blagoslovi kralja! Neka blagoslovi Aleksandra Velikog! Usred zanosnog klicanja mnotva Aleksandar duboko u srcu osjea smirenost kakvu nikada prije nije poznavao. Visoki gost e za svojeg boravka u gradu odsjesti u sveano ukraenoj palai velikog sveenika. Generali i asnici tako er su gostoljubivo prihvaeni i smjeteni u Jeruzalemu. Vojska se u meuvremenu utaborila oko grada. Ovo je najmiroljubivija opsada koju je Jeruzalem ikada doivio. Nakon veere Aleksandar trai da veliki sveenik do e na razgovor u etiri oka. Dopusti da postavim nekoliko pitanja, poinje kralj. U hramu imate dvije prostorije, svetinju i Svetinju nad svetinjama. Kaete da je u njemu Bog prisutan. Jaddua se klanja pred kraljem i pokuava objasniti: Zapravo je Bog svuda prisutan. Ali u onom prostoru, u svetitu, On se susree sa sveenikom koji namjesto grjenika izlazi pred Njega. Sveenik zastupa grjenika, a Hram zastupa Boga koji ovdje prata grjeniku. Imate li u svojoj Svetinji nad svetinjama Boju sliku? Jaddua odmahuje glavom: Ne, nema Njegove slike niti je moe biti. Bog je u Deset zapovijedi jasno zabranio da se naini bilo kakva slika pred kojom bi se molilo, pa ak ni neki simbol ili prispodoba! Kako ovjek moe sebi predoiti Boga? Bog je nainio ovjeka na svoju sliku. Svaki je ovjek slika Boja. Znai li to da Bog izgleda kao ovjek? Svakako! U naem svijetu nas susree kao ovjek, a istodobno je i Bog koji ispunjava Nebo i Zemlju, koji je sveprisutan. Razumijem, kae Aleksandar, uvjeren da je svojim filozofski kolovanim umom na tragu tajne. Bog, dakle, ima dva lika, vjeni, nadzemaljski i vremenski, ovozemaljski? Tako nekako, kae Jaddua. Svojom sveprisutnou i svemoi Njemu je sve mogue u svakoj vremenskoj i prostornoj granici. On nas sree kao na boanski odraz, veliko Ja, kao 71

dragi Otac i Prijatelj, a istodobno je vie od toga jer je neshvatljiv, neopipljiv, nadprostoran i nadvremenski Bog. Aleksandar je pod silnim dojmom ove velike spoznaje. U tiini odaje tovanje Onome koji je uvijek prisutan, svuda. Ostalo je jo jedno pitanje: Ako je svaki ovjek Boja slika i ako On dolazi u dodir sa svakim biem na Zemlji, zato u vaem narodu postoje proroci koji proriu budunost? Kod mnogih je unutarnje uho gluho za Boji glas. Srce im je hladno i mrtvo za Njegovu ljubav. Da, postoje itavi narodi koji grade mrtve bogove i slijede njihove sveenike. Stoga je Bog pozvao mukarce i ene koji govore u Njegovo ime. Nazivaju ih vidiocima, jer smiju vidjeti budunost. Bog im pokazuje ono to e doi kao da se sada zbiva. I ono to je skriveno u prolosti postaje jasno kao sunce u podne. Unato tome to su mnogi narodi odlutali od Boga, On ima odreeni plan kojeg otkriva preko svojih proroka. Tako je govorio i o tebi, kralju! Hoe li ti biti po volji ako ti sutra proitamo to prorotvo govori o tebi? Aleksandar pristaje, a Jaddua se oprata. Te noi A leksandar ne moe oka sk lopiti. Volio bi da je pokraj njega njegov uitelj Aristotel, da sve ovo doivi s njim. Sutradan je sav narod okupljen na velikom prostoru pred Hramom. Aleksandar s cijelim svojim glavnim stoerom sjedi na platformi koja je podignuta preko puta velikog ulaza u hram. Pokraj njega veliki sveenik Jaddua gleda na mnotvo pred sobom. Sada sveano die ruku. Narod je zautio i promatra dvojicu najmonijih ljudi na svijetu, velikog zemaljskog kralja i velikog sveenika. Poujte! odjekuje jasan Jadduov glas prostranim trgom, dok tisue dostojanstveno sluaju: ujte to svemogui Bog, tebi, Aleksandre, i tebi, narode Gospodnji, ima rei! Jedan sveenik prua Jaddui povei svitak. Polako i sa tovanjem Jaddua razmotava svitak i poinje glasno itati tekst iz Knjige proroka Daniela objavljujui rijei to ih je Aleksandar ve uo iz usta svojeg mudrog uitelja u Makedoniji. Jaddua ita o velikom kipu od kovine, o Babilonu, Perziji i Grkoj, Aleksandrovu kraljevstvu. 72

Odmata jo vie svitak i ita o ivotinjama, o velikom jarcu koji predstavlja Grku i o velikom rogu, velikom kralju koji treba osvojiti sve zemlje. Ti si taj silni rog, o veliki kralju Aleksandre! Na Bog je prije vie od dvjesto pedeset godina prorekao tvoj dolazak i tvoje pobjede nad svim narodima. ivi Bog neka ti pokloni mir i sreu! A onda se veliki sveenik okree narodu i die ruke. Iz tisua grla odjekuje: Mir i srea kralju! Bog blagoslovio Aleksandra! Aleksandar je itekako svjestan veliine ovog trenutka. Ovdje doivljava vie nego to je mogao sanjati, vie nego to je mogao poeljeti. Teko nalazi rijei kojima bi zahvalio velikom sveeniku i narodu. Srdano zvue njegove rijei zahvalnosti koje otkrivaju narodu da im ne govori osvaja, ve prijatelj. I sad pita Jadduu koju bi elju mogao ispuniti narodu. Ne elimo nita za sebe, veliki kralju. elimo samo ono to e sluiti na ast naem velikom Bogu. Da mu smijemo sluiti slobodno i neometano, to bi bila naa molba tebi, kralju Aleksandre! Kralj potvr uje glavom. Zatim Jaddua moli kralja da se to pravo na slobodu vjere i savjesti protegne na sve Izraelce koji jo ive u Babilonu i u Perziji. Kralj se rado odaziva molbi. Njegovi savjetnici sve zapisuju, a on potpisuje i peati svojim imenom. Aleksandar zatim prinosi bogate i skupocjene darove za Hram i sveenike. Nato naputa grad velikog Boga i odlazi sa svojom vojskom prema unutranjosti Perzije. Narod ga prati do pred vrata. Jo dugo uje pjevanje njihovih psalama i zvuk truba pred hramskim vratima. * * * Nizanju pobjeda to slijede nema premca na svijetu. Osvaja Egipat i tamo osniva grad Aleksandriju. Osvaja i golemo Perzijsko Carstvo, sve do Indije. Tako osniva najvee carstvo svih vremena, svoje helenistiko svjetsko carstvo. Na povratku iz Indije ulazi u grad Babilon. 73

Aleksandra se toliko dojmila veliina tog grada da ga namjerava uiniti prijestolnicom svojeg carstva. U tom trenutku dolazi kraj. Nije nam poznato je li to posljedica gotovo nadljudskih napora pri pohodu na Indiju ili groznice koju je tamo dobio. Nasmrt bolestan, tridesettrogodinji kralj se oprata od svojih generala koji, jedan po jedan, sa suzama prilaze i posljednji put stiu njegovu ruku. Duboka alost zahvaa cijelu vojsku. Vijest o iznenadnoj Aleksandrovoj smrti u Babilonu dolazi i do Jeruzalema. Svi, narod i sveenici, ale za svojim kraljevskim prijateljem. Jaddua je oekivao ovu vijest, jer zna za mjesto u Knjizi proroka Daniela gdje stoji da e se veliki rog, naime kralj Aleksandar, iznenada slomiti. Rog nee polako, starei, napustiti svoje mjesto, nego e doivjeti nasilan kraj. Tako se i dogodilo: mladi je kralj upravo na vrhuncu moi zavrio svoj ivotni put. U borbi za naslije e Aleksandrova prijestolja me u generalima dolazi do stranih sukoba. Na kraju, iz svih tih borbi izlaze etiri pobjednika koji helenistiko svjetsko carstvo dijele na etiri dijela: Ptolemej dobiva Egipat, Seleuk Siriju, Lizimah istoni dio carstva, a Kasandar domovinu Grku. Nitko od generala ne zna da su se time ostvarile posljednje rijei proroka Daniela o Grkoj: Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovo mjesto izrastoe etiri velika roga etiri roga to izbie na njegovu mjestu, to su etiri kraljevstva to e izii iz njegova naroda, ali nee imati njegovu mo.23

74

Sin Sunca
Salve, centurio! Salve, magister! otpozdravlja centurij koji prepoznaje doljaka po njegovoj togi. Centurij sjedi u svojoj straarnici u maritimskoj tamnici u Rimu i gleda posjetitelja.: to mogu uiniti za tebe? Ima li ovdje zatvorenika koji se zove Metod? Misli kranskog biskupa? Je li biskup te sekte ne znam, ali znam da je kranin i zato sam ovdje. Jesi li njegov odvjetnik? Nisam, dolazim sasvim privatno. Metod je ovdje kod nas u tamnici, ali sigurno nee dugo. to misli time rei? Hoe li ga osloboditi, je li bolestan? Ne, ali uskoro e pred sud, a onda vie nee biti ovdje. Misli li da e ga osloboditi? Moda, ali samo ako stavi nekoliko zrnaca tamjana na rtvenik pred Cezarovim kipom u sudnici. A to e se dogoditi ako to ne uini? Onda e ga smaknuti kao zloinca i veleizdajicu domovine, jer naem caru nije ukazao tovanje kao bojem sinu. To je uvreda cara, a za takvo to kazna je smrt. Magistar je odmah shvatio smisao takvog sudskog postupka. Optueni ima mogunost dokazati pred sudom da nije kriv. Me utim, magistar ba nije miran, jer ako optuenik ne prinese rtvu, tek u sudskoj dvorani postaje okrivljenikom. Optuenome nije dokazana krivnja putem svjedoka, ve ga sm sud 75

okrivljuje i odmah osu uje na smrt. U ovome se sudski postupak prema kranima razlikuje od uobiajenog pravnog postupka u svijetu poznatog rimskog prava i prelazi u primitivno rasu ivanje nedostojno Rimljanina. Zato pita centurija: Ima li i onih koji prinose tamjan i time priznaju Cezara za sina boga Sunca, za njegova zastupnika na Zemlji? To ini veina ili, bolje reeno, polovica! Uplae se za svoj ivot i brzo stave nekoliko zrnaca tamjana na eravicu. Zar je to tako zlo? dodaje posjetitelj i u njegovu se glasu osjea podrugljivost. Moda to njihov kranski Bog i ne primjeuje ili ne smatra vanim kad kde Cezaru ako Njega inae tuju i mole! Za krane je to veliko zlo, odgovara centurij veoma ozbiljno. Naime, ako rtvuju pred carem, vie ne mogu biti krani. Njihov Krist im brani priznati Bogom bilo koga drugog. esto sam ovdje u tamnici sluao kako govore, me usobno se tjeei i hrabrei: Krist kae: Tko me prizna pred ljudima, i ja u njega priznati pred nebeskim Ocem. Ali tko me se odrekne pred ljudima, i ja u se njega odrei pred svojim Ocem i njegovim an elima. I to je taj Krist rekao? Da, bar tako tvrde njegovi sljedbenici. to misli pod rijeima: Moj Otac na nebesima? Smatra li se on Sinom Bojim? Vidi, magistre, upravo u tome je stvar. Ili je na car sin Boji, ili je Krist Sin Boji. Pa to je isto stvar vjere, stvar religije. Ne, car je i dravni vrhovnik. On kae: Ja sam sin boji! Tko mu ne vjeruje, proglaava ga lacem, a to je uvreda velianstva koja zasluuje smrt. Zar se ovjek ne moe moliti dvama bogovima? Zato su krani tako iskljuivi? Poznajem dobre Rimljane koji se mole dvojici-trojici bogova. Zato ne bismo i Cezara ukljuili u galeriju svojih bogova? Moda bih mogao pomoi dobrom Metodu. Je li ti on prijatelj? Da, odrasli smo zajedno, ali ima vie od deset godina to se nismo vidjeli. Uasnulo me kad sam saznao da je ovdje. 76

Moe ga posjetiti. Ima li prefektovu dozvolu? Imam. Evo je! Pritom stavlja dozvolu na stol. Magistar se zove Porfirije, uitelj je rimskog prava, filozof i govornik na Rimskom forumu. Na dozvoli stoji da uhienika moe posjetiti kad god eli. Centurij pozorno ita dokument i onda daje znak legionaru koji ukoeno stoji kraj vrata. Sada prilazi da Porfirija odvede Metodu. Biskup sjedi u tamnom, vlanom podrumu, u koji samo odozgo pada uska sunana zraka. Noge su mu u okovima. Njegovo mravo, pomalo pognuto tijelo, pokriva jednostavan vuneni plat. Na kamenu pred njim lei svitak, a pokraj njega tintarnica s perom. Kad su se vrata otvorila, Metod die pogled, ali ne moe prepoznati doljaka. Salve, Metode! pozdravlja ga prijateljski. Salve, odvraa biskup kratko. Zar me ne prepoznaje? Ja sam Porfirije, tvoj stari prijatelj! Porfirije, tvoj mi je glas bio odmah poznat, ali kako vidi, ovdje ba nema mnogo svjetla. Prijatelji se grle. A onda magistar, kao u stara vremena, sjeda do uhienika. Kad smo se posljednji put vidjeli? Ima tome dvanaest ili petnaest godina. Zna, bio sam u Galiji. Da, stari prijatelju, a ja sam bio u Africi. Po togi vidim da si postao magistar prava. Da, i k tome filozof. Ali, kai mi zato si ovdje? Porfirije, tome su krivi dravni zakoni. Ne doputaju da vjerujem ono to elim. Znam, kae Porfirije s oklijevanjem. Tko prihvaa kranstvo, negira boanstvo naeg Cezara. To je velezloin i kanjava se smru. Metod ga promatra ispitivakim pogledom i pita: Vjeruje li da je na Cezar bog? Magistar sputa glas i kae promuklo: Zna, poznavao sam ga jo kao djeaka. Zajedno smo poinili dosta nepodoptina. Kako bi mogao najedanput postati bogom? Ne, Me77

tode, mislim da pogreno shvaa. Ne radi se o osobi, ve o poloaju. To ne treba shvatiti ozbiljno. Ovdje se radi samo o priznavanju Cezarova poloaja vlasti. Mogu li ti dati dobar savjet? to misli rei? Kad te izvedu na sud pred Cezarov kip, slobodno stavi nekoliko zrnaca tamjana na eravicu. Radi se samo o slubi, o poloaju. A to e se dogoditi ako to ne uinim? Ne elim te izgubiti, Metode, ti si mi prijatelj! Smatra li pravdom kada ovjek bude okrivljen tek na sudu? Porfirije uvjerava prijatelja: Mi to nazivamo jus reputationis. Ono to si bio naviknut prije initi, ponovit e i pred sudom. Ako to ne uini pred sudom, suci zakljuuju da to ni prije nisi inio. Neko vrijeme uti. Postoji izlaz, dragi prijatelju! Tu je jednostavni restrictio mentalis, duhovna ograda. Jednostavno stavlja tamjan na rtvenik i pritom kae sebi da Cezara potuje samo kao ovjeka, a ne tuje kao boga ili njegova zastupnika. U religiji je najvaniji duh, a ne tjelesni postupci. Tvar ne vrijedi nita! Metod odmahuje glavom: Ne, to ne ide! Nato Porfirije udvostruuje napor. Na kamenu na kojem sjedi malo se pomie naprijed i ozbiljno obraa Metodu: Ali, tebe na to prisiljavaju! Nije li va Krist rekao: Ako tko ide s tobom na sud pa od tebe trai koulju, podaj mu i ogrta?24 Tono! I ako te tko tjera da ide s njim jednu milju, idi dvije? Metod uti. Nije li uio da se zlu ne treba opirati? Kad te tko udari po desnom obrazu, okreni mu i lijevi? Kad bi bilo samo to, uzdie Metod, ne bi bilo loe. Ali? Krist je tako er nauavao: va govor neka bude da, da ne, ne. to je vie od toga, od Zloga dolazi.25 Ovaj put biskup govori, a Porfirije slua. Isus kae: Ja sam istina. avla naziva ocem lai. Valjda me ne misli navesti da se odreknem istine i svoj ivot spaavam 78

laju? Trebam li se odrei Krista i postati djetetom Sotone? Nikada! Sada Metod kree u protunapad: Ti si, Porfirije, neoplatonist. Nije li Sokrat, Platonov uitelj, umro radi istine? Nije li Platon morao stradati jer se zalagao za istinu? Jesu li u strahu od smrti opozvali sve to su prije vjerovali i uili? Porfirije uti. Vidi, Isus kae: Tko mene prizna pred ljudima, i ja u njega priznati pred svojim nebeskim Ocem.26 Dragi Metode, magistar e ponovno, nakon to se sabrao, pa ne eli mi valjda rei da je onaj tesar iz Nazareta zbilja Boji Sin? To ti je isto kao i s naim Cezarom. Radi se o poloaju: on je ovjek kao i mi. I va je Isus sasvim obian ovjek. Njegovi su ga sljedbenici proglasili Bogom. Trebao im je idol kojega e slijediti. To je mit o boanskom podrijetlu, ali ne i injenica. Metode, ti si pametan i obrazovan ovjek. Kako moe prihvatiti takvu praznovjericu? Oito si neto sanjao, moda te omamila vruina u Africi. Budi realan! To si duan svojem poloaju i plemenitom podrijetlu. Ne sumnjam, Porfirije, da mi eli dobro, ali to se Krista tie, ti si u zabludi. On je doista Boji Sin, on je Bog, a ne samo ovjek! Na ove rijei Porfirije uzbu eno ustaje, ali se brzo svladava. Suut koju osjea za uhienog prijatelja svlada srdbu zbog tolikog nerazumijevanja. Polako se okree vratima i mirno kae, dok mu glas podrhtava od navale osjeaja: Dokazat u ti da slijedi la. Dokazat u ti, toku po toku. Sve u ti napisati pa e u miru moi o tome razmiljati. Hou, vrlo rado, prijatelju moj! S ovim se rijeima rastaju. Straar odvodi Porfirija na slobodu. Na putu kui filozof tone u misli. Prolazi pokraj Kapitola gotovo i ne primjeujui velianstvenu gra evinu. Divovska palaa koja je sagra ena iznad podzemnih komora isklesanih u kamenu, dubokih kao studenac, sredite je najznaajnijih dravnikih poslova i pozornica najveih sveanosti. U svojim zidinama uva najvanije dravne dokumen79

te i tisue knjiga, kao i tri hramska prostora za bogove Jupitera, Minervu i Junonu. Jedva vidi ovu prekrasnu gra evinu, ponos svakog Rimljanina. Kao u snu prelazi preko Rimskog foruma, pokraj divovskih hala Karakalinih kupelji, pokraj goleme arene Circusa Maximusa gdje je bio nazoan mnogim kolskim utrkama. Kad je proao ispod Titova slavoluka, jedva da je zamijetio golemi Koloseum s tisuama sjedala i krovom koji nalikuje atoru, a kroz koji sunane zrake mogu prodrijeti samo u sredini. Utonuo u misli, konano stie do svojeg doma na Aventinu, jednome od sedam rimskih breuljaka. Iz sjenovitog vrta promatra grad pod sobom, srebrnkasti Tiber s prekrasnim mostovima, more kua s palaama i Koloseum koji sve nadvisuje. U daljini treperi plavetnilo apeninskih brda. Mo Rima, razmilja, see do kraja nastanjenog svijeta, do granica civilizacije. Svuda vode rimske ceste. Rimsko pravo brine se za red, pravdu i blagostanje u cijelom carstvu. Trgovina povezuje zemlje i kontinente. Tisue legija najboljih vojnika tite granice nae zemlje. Sve to mora ujediniti jedna vlast. Cezar je odgovoran za sve narode u svojem carstvu, od Biskajskog zaljeva do Eufrata, od Britanije do Kartage. Njegova vlast mora biti iznad sviju. to bi bilo s Rimskim Carstvom kad bi negdje u njemu neki narod ustao protiv Cezara i poeo tvrditi: Na Bog je jai od Rima pa ne moramo sluati Cezara? To ne ide! Cezar mora biti iznad svake vlasti i uzdignut iznad svake religije. Samo apsolutna mo moe osigurati apsolutni mir i pravdu. Cezar mora pod svoju ruku ujediniti sve narode, sve rase, sve religije, sve slojeve. Samo tada moe za sve biti kruha i blagostanja. Roma aeterna Vjeni Rim! Zato je ovaj Krist ozbiljna opasnost za Carstvo. Njegovi sljedbenici su doista velezloinci i dravni neprijatelji. Slini su raku koji sve izjeda i upropauje. Najgore je to Njegovi sljedbenici ue da e On ponovno doi kako bi unitio cijeli svijet, pa i Rimsko Carstvo, i osnovao svoje vjeno kraljevstvo. Nije li to otvorena pobuna? Upravo zato su krani najvei dravni neprijatelji! 80

Ali prisiljavati ih, jednostavno ih smaknuti, ne, to ne smatram dobrim putem. Treba ih uvjeriti, treba im dokazati da je njihova vjera u boanstvo tog ovjeka iz Galileje la, isto praznovjerje. Kad im to bude jasno, nee se vie protiviti vlasti i Rim e tako sauvati tisue svojih podanika. Prije svega, ne bih htio izgubiti svojeg dobrog Metoda! Zatim se filozof s najveim arom predaje pisanju teksta kojim e opovrgnuti Isusovo boanstvo. Povezuje svoju filozofsku otroumnost s grkom logikom i rimskim osjeajem za pravo. Pie, pie i pie. Kada je gotov s pisanjem, alje svitak Metodu u maritimsku tamnicu. A biskup mu odgovara u dugom pismu, isto tako kolovanom logikom, s filozofski jasno formuliranim pojmovima. Metod prvo pobija tvrdnju da je Krist nezakoniti sin jednog roba koji se zvao Pintera i Marije iz Nazareta. To su nedokazana naga anja, obine izmiljotine. Kod Isusova ro enja radi se o boanskom znaku, o otkrivenju Boje svemoi. Jo prije sedamsto pedeset godina prorok Izaija prorekao je da e sm Bog dati udesni znak: Evo, zaet e djevica i roditi sina, i nadjenut e mu ime Emanuel, to znai Bog je s nama. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni.27 Ove su rijei napisane sedam i pol stoljea prije nego to su se ispunile. Isusov ivot potvr uje istinitost ovog proroanstva. Ve su ga za ivota tovali kao Boga, a On je svoju boansku narav dokazao boanskim djelima. Lijeio je bolesne, jednom jedinom rijei utiao je oluju na moru, mogao je hodati po vodi kao po suhome, umnoio je kruh i nahranio tisue, uskrsnuo je mrtve i na kraju je i sm uskrsnuo iz mrtvih. Moe li to uiniti obian ovjek? A Porfirije moe slobodno prouiti i druga proroanstva. Nije li nepobjedivi Babilon ipak bio osvojen? Nije li, kako je Izaija doslovce prorekao, postao gomilom ruevina u kojima nitko ne ivi? Danas se jedva zna mjesto gdje je nekada stajala metropola s milijun itelja. Nije li babilonskom kraljevstvu slijedilo kraljevstvo Perzijanaca, tono kako je bilo proreeno? Nije li Kserkso s najveom vojskom u povijesti krenuo na Gr81

ku i ipak doivio poraz? Nije li mali makedonski kralj osnovao svjetsko carstvo Helena? Nije li njegovo kraljevstvo bilo razdijeljeno na etiri dijela, kako je to prorotvo stoljeima unaprijed predvidjelo? Nije li slavni grad Niniva bio uniten i ostao pust kako je to Boji prorok vidio? Nije li veliki grad Tir danas gola pilja na Sredozemnom moru, na kojoj samo ribari razastiru svoje mree, doslovce prema proroanstvu? Sva su ova proroanstva napisana stotinama godina prije svojeg ispunjenja. U ono vrijeme su im se rugali, odbacivali ih kao nezamisliva, nemogua. Pa ipak, sve, sve se obistinilo. Ne bismo li onda mogli prepoznati i prihvatiti kao ispunjenje proroanstva ono jedinstveno, jo nikada doivljeno, naime da je Bog postao ovjekom, da je u svojem Sinu, ro enom od djevice, mogao uzeti ljudski lik? Boansko proricanje buduih doga aja i povijest kao ispunjenje prorotva svakako treba razlikovati od matovitih slika mitologije bogova. Mitovi postoje samo u ovjekovoj mati, u njegovim mislima. Ali ljudi doivljavaju povijest kao stvarnost jer mogu posvjedoiti to su vidjeli, uli i osjetili, da, rukama dotaknuli, neto to postoji samo po sebi, neovisno o njima, izvan njihove moi rasu ivanja. Porfirije nalazi da je razmiljanje njegovog kranskog prijatelja logino, ali nije dovoljno suvremeno. to bi za suvremenog ovjeka predstavljao takav Nadovjek ili Bogoovjek u dananjoj socijalnoj dravi rimskog cara? Vrijeme je prosvijeenim obrazovanjem pregazilo ove stare predodbe primitivnih ljudi. One su jo lokalno mogle imati odre eno opravdanje za misaoni religiozni svijet jednog malog naroda kakav su bili idovi, ali silnom Rimskom Carstvu iz dravnih razloga jedinstva treba sasvim druga religija. Suvremeno doba znanosti i tehnike zahtijeva i suvremenu religiju u kojoj e drava i vjera biti jedno. Totalni mir i totalna pravda zahtijevaju totalnu vlast. To bi njegov prijatelj, smatra Porfirije, ipak morao uvidjeti. Zato odluuje opet ga posjetiti u tamnici. Na ulazu u tamnicu centurij pozdravlja Porfirija: Danas posljednji put posjeuje svojeg prijatelja. Zato posljednji? Su enje mu je predvi eno za sutra. 82

Ve sutra? Porfirije se okree i uri ravno k prefektu. Ima sreu, jer ga nalazi u njegovoj vili. Ulae svu svoju govorniku vjetinu i na koncu uspijeva nagovoriti visokog slubenika na odlaganje sudskog procesa. Glavni dokaz kojim uspijeva zadobiti prefektov pristanak jest trud koji poznati zakonodavac kani uloiti za uhienika ne bi li ga oslobodio njegova praznovjerja i time sauvao rimskoj dravi karakternog i dobro obrazovanog gra anina. Koliko ti treba vremena da ga opet pridobije za Cezara? pita Porfirija. Moe trajati pola godine ili vie dok ne bude u dui uvjeren, jer svakako ne elimo imati gra ane koji su to samo s pola srca, zar ne, prefektu? Ovaj potvrdno klima glavom, ali iskazuje i sumnju: Dravna blagajna ne moe jo pola godine uzdravati jednog zloinca. Ali jo nije dokazano da je on zloinac. Svejedno, drati ga u tamnici kota dravu i to ne mogu zastupati. Odjednom Porfirije dolazi na izvanrednu zamisao. Kako bi bilo kad bi on, magistar prava, preuzeo odgovornost za uhienika, u svojoj ga kui stavio u kuni pritvor, gdje bi ga uvao jedan legionar, za ije uzdravanje bi on skrbio? Prefektu se ovaj prijedlog ini ekonominim i simpatinim. Porfirije potpisuje dokument obveze i jo istog dana moe svojeg prijatelja, u pratnji naoruanog legionara, povesti kui. Time je prola najvea opasnost. Porfirije je vrsto uvjeren da e mu na kraju uspjeti svojeg prijatelja ponovno pridobiti za Rim. U svojoj kui postupa s njim kao s bratom, ispunjava mu svaku elju i ini mu svako mogue dobro. Nada se da e ga ljubaznou uvjeriti o neoplatonizmu, kojega smatra jedinom pravom religijom: dobro treba initi radi dobra, ne misliti na osobnu korist ve na korist drutva, biti spreman sve rtvovati za blinjega, odnosno za dravu. Porfirije se ne vara. Visoka etika platonskog uenja o dravi i drutvu, slina socijalnom evan elju, i po ovjeku izgra83

eno idealno Boje kraljevstvo na Zemlji ne ostavljaju kranskog biskupa ravnodunim. Ali on prepoznaje i nedostatke u uvjeravanjima svojeg prijatelja iz mladosti. Zato mu jednog dana, upravo dok se nakon objeda odmaraju u vrtu pod sjenom drveta, postavlja pitanje: Koliko e trebati, po tvojem miljenju, dok nova etika platonizma prome Rimsko Carstvo, a ponajprije sve dravne slube? Porfirije ne odgovara odmah. Primjeuje da je prijatelj prepoznao slabu stranu njegove vjerske uvjerenosti. Tu je u prvom redu golemo prostranstvo Carstva koje eljeznom snagom i silom dri na okupu narode od Britanije do Afrike, od panjolske do Sirije. Tomu treba dodati materijalizam, razmiljanje o zaradi, astoljublje i presti kao pobude za dobro ponaanje rimskih slubenika. Nije nepoznato da tu i tamo vlada korupcija. Usto treba dodati stranaki duh i svrhovito razmiljanje kod veine gra ana, ali i vladajuih u Carstvu. To je zapravo potpuna suprotnost idealima neoplatonizma. Sve to Porfiriju odmah prolazi mislima, stoga odgovara tek nakon nekoliko trenutaka: Nije malo onih koji su, dragi Metode, u narodu i me u dravnim slubenicima, pa ak i na Cezarovom dvoru, prepoznali osnovno zlo, naime sebinost. Oni ine sve kako bi svladali tog tajnog neprijatelja nae domovine. Svatko poinje sa samim sobom i svojim dobrim primjerom zadobiva i druge za tu zamisao. Na koncu, nain ivota uvjerava. U tome su neoplatonizam i kranstvo potpuno jedinstveni, kae Metod, ali izgledi da se putem dobrog primjera svi mogu zadobiti suvie su nerealni jer, zbog tenje za vlau, astoljublja i lakomosti za dobitkom veine gra ana, moraju propasti. Veina naroda uvijek je bila suvie slaba za visoke ideale manjine. Ne gledam to tako, dobacuje Porfirije. Vrijeme e sigurno donijeti pobjedu dobra. Samo nam je potrebno vie vremena. Koliko? Sto godina, petsto ili tisuu? To nije vano. Carstvo je sada tisuu godina staro, a moda e trajati jo toliko dok svi budu zahvaeni idejom dobra. 84

Nai su zakoni tako dobri i trajni da lozinka Roma aeterna nije prazna fraza. Dragi Porfirije, divim se hrabrosti tvoje uvjerenosti s obzirom na lijenost narodnih masa kojima je vie od svega stalo do kruha i igara. Tako er se ini da proroanstva u kranstvu ukazuju na istinsku stvarnost, jer tvrde da e svijet biti sve pokvareniji, a ljudi sve gori. Dosad doivljavamo ostvarenje ovih proroanstava, bez obzira koliko to bilo bolno. Osim toga, obojica nemamo vie pred sobom sto godina. to e onda biti? to oekuje pojedinca na posljednjem mranom pragu? Metod je ovim rijeima vrlo spretno preao na drugu temu i njegov prijatelj voljno prihvaa dodanu loptu: Ti poznaje Platonovo uenje: smru se besmrtna dua odvaja od tijela koje se raspada u grobu. Odakle Platonu ta zamisao? Porfirije na ovo pitanje zau eno gleda prijatelja: Nisi li uvjeren da ovjekove misli, njegov duh sa svim prekrasnim planovima, idealima i sposobnostima ne mogu samo tako nestati zajedno s nezgrapnim tijelom? Zar su sada odvojeni od tijela? Moe li bez glave razmiljati, planirati i skladati? Moe li biti duha bez mozga? Nije li ova zamisao o samostalnoj dui odvojenoj od tijela bila samo Platonova elja, zamisao bez stvarnog iskustva, ljudski izlaz iz oaja pred neizbjenou smrti? Nije li ona plod iste mate, jednako kao i mitovi o bogovima starih Grka? Pa to krani vjeruju o ivotu nakon smrti? Metod se raduje ovom prijateljevom pitanju i nastavlja: Umnogome ovisi o tome da znamo kako je ovjek nastao.28 Mi vjerujemo da je sm Bog stvorio ovjeka i da sm objavljuje kako se to dogodilo. Preko proroka nas izvjeuje da nas je sve stvorio cjelovite, a ne kao dvojako bie sastavljeno iz dva ista dijela, iz tijela i duha, ili due, kako to Platon smatra. ovjek je razmiljanjem, osjeajem, htijenjem i postupanjem cjelina koju na ivotu odrava dah prisutnog Boga. Ove su misli filozofu nove i podjednako apsurdne. Stoga postavlja pitanje: to je, prema vaem miljenju, smrt? to se doga a kad ovjek umre? 85

Grijeh je odvajanje od Boga, izvora ivota, i za sobom povlai smrt.29 ovjek se nije samo tijelom, ve i duom i duhom odvojio od Boga i stoga je itav preputen smrti. ovjek je slian Bojoj misli. im se jedna misao eli odvojiti od mislioca, prestaje postojati jer nema misli bez stvoritelja misli. Isto tako nema ovjekova ivota, ili dijela ovjeka, koji bi mogao postojati izvan Boga i bez Boga. Stoga je Platonova zamisao o besm rtnoj dui ista utopija, nepostojea. Tek kada je grijeh oproten i veza s Bogom ponovno uspostavljena, ovjek moe, zahvaljujui Bogu, vjeno ivjeti. Bog nam prata po Kristu koji je za nas rtvovao svoj ivot da bi nas spasio. Kada je Krist umro i nakon smrti ponovno ustao, uzeo je smrti njezinu mo: postao je smrt smrti. Zato bez Njega nema oprotaja. Besmrtnost je Njegov dar koji e nam dati na sudnji dan, u jutro uskrsnua. On to jasno kae rijeima: Ja sam ivot. Ja sam uskrsnue. Do tog trenutka prijatelj ga je mirno sluao, ali posljednje rijei ne razumije. Stoga otvoreno pita: to misli pod rijeju uskrsnue? Uskrsnue je, tako itamo u Svetim spisima kao rije od Boga, novo stvaranje ovjeka koji do sudnjeg dana spava pod zemljom. Svojom svemonom rijei Krist e ga pozvati da izie iz zemlje, nanovo ga stvoriti i probuditi. Nama e se initi kao da smo na trenutak zaspali. Porfiriju se ova misao ini stranom i nemoguom, ali ne eli dalje uznemirivati svojeg prijatelja i zato mu postavlja jedno jedino, ali odluujue pitanje: Opet si kod Krista kojemu pripisuje ulogu svemogueg Boga. Reci, nije li i to samo zamisao, utopija? Na ovo Metod ima prijedlog: Budui da smo prijatelji, a i zbog tvoje ljubavi, dragi Porfirije, koju si mi ukazao u svojoj kui, ima pravo saznati zato vjerujem da je Krist neto vie od ovjeka. Zato bih ti trebao proitati neke tekstove iz spisa proroka i apostola. Dobro je da sm upozna izvor mojeg pouzdanja. Hoe li moi ove knjige potajno posuditi od nekih mojih prijatelja? Porfirije pristaje bez oklijevanja. 86

Ve nakon tri dana uspijeva preko svojeg povjerljivog sluge ove svitke nou izvui iz njihova skrovita i donijeti u kuu. Opet oba uena ovjeka sjede u sjeni drveta. Pod njima se prostire grad Rim. Poinju itati iz svitaka. Ovdje, u ovoj knjizi, govori Bog. Vie tisua puta ovdje stoji napisano: Tako govori Jahve, Gospod. To stoji i u drugim knjigama, prekida ga Porfirije. Tako govori Zeus ili Jupiter, tako govori Junona, i tako dalje. Pa ipak su to mitovi, ista matanja rjeitih govornika. Biskup je oekivao ovu primjedbu i mirno odgovara: Tono. Zato Bog poziva na uspore ivanje. Posluaj to ovdje pie: Iznesite svoj spor, kae Jahve, predoite dokaze, kae kralj Jakovljev. Nek pristupe i neka nam objave ono to e se zbiti. Ta to su nam otkrili o onom to bijae, to se ispunilo, da o tom mislimo? Il objavite to e biti, da doznamo ono to dolazi? Otkrijte nam to e se poslije zbiti, i poznat emo da ste bogovi. Uinite neto, dobro ili zlo, da se zaudimo i prepadnemo zajedno. Ali vi niste nita i djela su vam nitavna Tko je to od iskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da uje rijei vae. Ja prvi rekoh Sionu: Gle, evo ih; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. Gledao sam, ali ne bjee nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih upitam i da odgovore. Svi zajedno nita su, nitavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti asti svoje kipovima. to prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaaje ja navijetam, i prije nego se pokau, vama ih objavljujem.30 Porfirije nema to rei na ove rijei pa Metod nastavlja: I Krist je jasno rekao: To vam velim sada prije nego se dogodi, da vjerujete kada se dogodi, da Ja Jesam.31 Filozof bez rijei slua svojeg prijatelja koji nastavlja: Vidi na emu se zasniva vjera krana. Radi se o jedinstvenom i neponovljivom Bojem prorotvu. Nema ovjeka niti bogova koje su ljudi izmislili, koji bi mogli vidjeti ono to dolazi. Bog jedini poznaje i unaprijed otkriva budunost. Kad se proreeno ispuni, onda znamo da nije govorio ovjek nego sm Bog. 87

Porfirije nema primjedbe jer prvo eli uti to misli njegov prijatelj. Metod sada ita tekst za tekstom koji sadre proroanstva o Isusu. Prije vie tisua godina Bog kae Adamu da e doi jedan, ro en od ene, koji e zgaziti glavu zmiji zla, ali pritom sm stradati.32 Oko tisuu petsto godina prije Kristova ro enja Bog preko proroka Mojsija kae da e iz plemena Judina doi Vladar kome e sluiti svi narodi.33 Sedamsto godina prije Mihej otkriva naziv mjesta u kojem Krist treba doi na Zemlju kao ovjek Betlehem.34 Daniel daje tono vrijeme Kristova dolaska, i to vie od pet stoljea prije ispunjenja. On pie: Od vremena kada je izdan nalog da se Jeruzalem ponovno sazida, treba proi ezdeset godina-tjedana ili 483 godine pa e doi Mesija. Nakon tri i pol godine djelovanja bit e bez izreene presude smaknut.35 Hoea pie prije sedamsto pedeset godina: Tako govori Gospodin: Iz Egipta dozvah sina svoga.36 Ali kako je Mesija doao u Egipat? Kralj Herod u Jeruzalemu nije mogao podnijeti pojavu suparnika. Stoga je dao pobiti svu djecu mla u od dvije godine. I ovo ubojstvo djece u Betlehemu prorok je vidio esto godina prije.37 Neposredno prije ovog sramotnog ina Krist je kao dijete odveden u Egipat na sigurno. Vratio se tek po Herodovoj smrti. Onda se nastanio u Nazaretu u Galileji. itavih sedamsto godina prije Izaija ga naziva Nezer, to dolazi od Nazarenus, onaj koji dolazi iz Nazareta.38 Ujedno vidi da se Krist nee isticati osobitom fizikom veliinom ili ljepotom, ve kae: Ne bijae na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali.39 Mojsije je ve prije petnaest stoljea pisao o Mesijinoj zadai tvrdei da e Gospodin podignuti proroka kakav je on.40 Vidi, ovdje stoji napisano da je va Mesija samo prorok, a ne Bog, prekida ga njegov prijatelj. Metod se ne da zbuniti i kao odgovor na ovu primjedbu jednostavno ita dalje iz Knjige proroka Izaije: Vidi, ovdje je 88

Krist ve sedamsto godina prije nazvan Emanuel Bog je s nama, ili malo dalje: Bog silni, Otac vjeni.41 Porfirije nije zadovoljan ovim objanjenjem. Stoga kae: Kako bog moe postati ovjekom? Ili je bog ili je ovjek! Njegov mu prijatelj strpljivo odgovara: Vidi, Bog je svemogu. On moe sve to eli. I jo neto: On je ljubav. Njemu je stalo do Njegovih stvorenja, stoga je na sebe uzeo ljudski oblik. Zato ga prorok Izaija naziva Ocem. Ovaj isti prorok dalje biljei: Veliko je svjetlo obasjalo one koji ive u tami. U Kristu je Boja ljubav u ljudskom liku prolazila Zemljom. Gdje god je vidio bijedu i nevolju, pomogao je. Prorok je to unaprijed objavio: On je nae bolesti ponio, nae je boli na se uzeo.42 Lijeio je bolesne, slijepima vraao vid, uzetima dao da prohodaju, gluhima vraao sluh, gubave oistio, bogalje ozdravljao i mrtve dizao. O Njegovom radu na Zemlji pisao je prorok Izaija: Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobo enje sunjima; da navijestim godinu milosti Jahvine.43 Ovdje Porfirije upada: Ne mogu razumjeti Mesijinu smrt. Nije li ona dokaz da nije bio Bog? Kako Bog moe umrijeti? I to je u prorotvu proreeno. Na njega pade kazna radi naeg mira.44 Svoj je ivot dao da bude rtvom za nae grijehe. Vidi, Porfirije, sve ivotinjske rtve u Hramu bile su samo simbol prave Kristove rtve. Stoga se On ovdje naziva jaganjcem kojega vode na klanje, jaganjcem koji je ponio grijehe svijeta. On nas je toliko ljubio da se rtvovao kako bi nas spasio. Onako kako se majka rtvuje da spasi svoje dijete. I to je prorok prorekao. Zapisao je: Moe li ena zaboravit svoje dojene, ne imat suuti za edo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neu. I dalje nastavlja: Kao to mati tjei sina, tako u i ja vas utjeiti.45 Doista je lijepo to je va svemogui, ivi Bog, tako blizak ovjeku i to svoja stvorenja ljubi vie nego to majka ljubi svoje dijete, ali jo uvijek nisam dobio odgovor na pitanje: kako va Bog moe umrijeti ako je smrt, kako si mi prije objasnio, nitavilo? 89

Bog koji ne postoji pa opet postoji? Nije li taj svijet kojega je On stvorio i kojega odrava, iznad Boga? Svijet, vii od stvoritelja, ovdje je, a stvoritelja nema? Tko onda odrava svijet? Ne misli li, prijatelju moj, da ovdje nema logike i da je vaa religija samo poboan osjeaj? Iluzija osjeaja? Na ovo pitanje Metod odgovara jednako mirno kao i na prethodna: Govori o stvaranju svijeta. Bog otkriva preko svojeg proroka kako je stvarao svijet: Nainimo ovjeka, na svoju sliku, sebi slina.46 Boanska mnoina jesu Bog Otac, Bog Sin i Sveti Duh. Porfirije ga prekida: Dakle, imate tri boanstva? Jednog Boga, a tri osobe. eli rei: podijeljenog Boga, jednog Boga u tri dijela? To bi bilo izraeno previe ljudski, zemaljski, i ne bi odgovaralo istini. Sm po sebi Bog je potpuna, ispunjena ljubav, ljubav koja proizlazi od Oca, ljubav koja se usmjeruje Sinu i ljubav koja se utjelovljuje u Duhu. A svijetu se otkriva Bog, Otac iznad svijeta, Bog Sin u svijetu i Bog Duh u ovjeku. Tako su Bog, svijet i ovjek skladno povezani zahvaljujui jednome Bogu. ovjek je svojim okretanjem od Boga poremetio ovo jedinstvo ljubavi i postojanja i tako donio grijeh kojemu je posljedica smrt. Me utim, Bog ponovno uspostavlja jedinstvo. Krist, Boji Sin, postaje ovjek, umire, ulazi u nitavilo, opet ustaje i pobje uje smrt, a time ponitava nitavilo. Tako je spasenje dovreno. Sklad je opet uspostavljen. Prema tome, spasenje je ujedno i drugo stvaranje. Pri prvom stvaranju, stvaranju svijeta, bila je tama nad bezdanom, pa je Bog progovorio: Neka bude svjetlost! I bila je. O drugom stvaranju, stvaranju spasenja, pie: Zemlju pokriva tmina i mrklina narode, ali tebe obasjava Gospodin. Ja sam svjetlost svijetu, kae Krist, a dalje stoji itam iz spisa apostola Ivana: Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga ovjeka, do e na ovaj svijet. Bijae na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima do e, ali ga njegovi ne primie. A svima koji ga primie dade vlast da postanu djeca Boja, onima koji vjeruju u njegovo ime: koji su ro eni od Boga. I rije 90

tijelom postala i nastanila se me u nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoro enac od Oca pun milosti i istine.47 Pavao o tome pie Korinanima: Bog je Krista umjesto nas uinio grijehom. Ovim stvaralakim inom, to je Krist postao ovjekom, to je umro smru rtve i uskrsnuo, uzet je grijeh i pobije ena smrt, vie je nema. Krist je smrti smrt. I sve to je tako er proreeno? Jest. Posluaj! Uskrsnue Bojeg Sina opisao je jo prorok Izaija: Nakon to Mesija bude dao svoj ivot na rtvu za krivicu, opet e oivjeti, produljit e sebi dane i ostvariti Boji plan. Mnoge e opravdati, jer nosi njihove grijehe. A tisuu godina prije Kristova ro enja prorok i kralj David je u psalmima prorekao i predvidio rijei to e ih Krist izgovoriti: Jer mi nee ostavit duu u Podzemlju.48 Dragi Porfirije, ovdje vidi da je dua mrtva, a s druge strane vidi da Krist uskrisuje. Prorok David je unaprijed vidio Mesijino uzaae na Nebo: Ree Gospodin Gospodinu mome: Sjedi mi s desne strane dok ne uinim tvoje neprijatelje podnojem nogama tvojim!49 Time je nagovijetena i konana pobjeda nad svakim zlom. Svi e neprijatelji biti poloeni pod Njegove noge. A to je i prorok Izaija unaprijed vidio: Preda mnom e se svako koljeno prignuti i svaki se jezik zaklinjati: Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga.50 Posluaj to prorok Izaija jo biljei: Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.51 Iste rijei izgovara Krist nakon svojeg uskrsnua apostolu Ivanu: Nemoj se bojati! Ja sam Prvi i Posljednji, Onaj koji ivi! Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova i imam kljueve smrti i podzemlja.52 Tada e Krist ponovno doi. Prorok Daniel ga vidi kao Sina ovjejeg. Doveli su ga Ocu, a On mu je predao vlast, ast i kraljevstvo, da mu slue svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjena i nikada nee proi, kraljevstvo njegovo nee propasti.53 A ve prije je prorok u vi enju o velikom kipu vidio kako pada kamen bez ljudskih ruku, kri kip i razbija ga, pa postaje kao pljeva na gumnu ljeti. I vjetar sve odnese. A kamen raste i ispunjava Zemlju. Ovaj je kamen Isus Krist. 91

U vrijeme ovih kraljevstava, pie prorok Daniel, Bog nebeski podignut e kraljevstvo koje nikada nee propasti i nee prijei na neki drugi narod. Ono e razbiti i unititi sva druga kraljevstva, a samo e stajati dovijeka kao to si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka. Veliki je Bog saopio kralju to se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaenje joj pouzdano.54 Ovdje ga Porfirije prekida uzbu enim glasom. Znai li to da e va Krist unititi sva kraljevstva, pa i rimsko? Metodu je odmah jasno da je ovo pitanje samo vrh ledenog brijega. Duboko je pogo en rimski nacionalni ponos njegova prijatelja. Stoga prestaje s objanjenjem proroanstava koja su se ostvarila u Kristovu ivotu i djelovanju. Radi se o ukupno tristo trideset tri pojedinana proroanstva koja su se ispunila u svim pojedinostima. Ali njegov prijatelj za njih vie ne mari. Metod oklijeva. Treba li mu iznijeti istinu o sudbini Rimskog Carstva ili je bolje preutjeti? Kao da poga a njegove misli, Porfirije ohrabrujue kae: Ne obaziri se na mene. Moe mi otvoreno sve rei. Pa mi otvoreno razgovaramo. Ne bih te htio oalostiti, Porfirije, ali mene to poga a kao i tebe. Svoju domovinu volim kao i ti. Njezina me sudbina dira kao i tebe. Porfirije se smiruje. Primjeuje da je njegov prijatelj pravi Rimljanin, a ne neprijatelj domovine. Stoga u njegovu srcu raste nada da e ga ipak moi spasiti za dravu. Metod die pogled. U njemu se vidi bojazan i zabrinutost. Jo uvijek oklijeva. Hajde, itaj! hrabri ga prijatelj. Ne oklijevaj! Na ove rijei Metod uzima svitak proroka Daniela, razmotava ga i neko vrijeme trai dok ne nalazi odgovarajui tekst: Ovdje stoji da e etvrto carstvo, naime Rim, prikazan eljeznim nogama, prije svojeg kraja biti podijeljeno.55 Podijeljeno? Kako? Tko e to uiniti? Ovdje se govori o lonarskoj glini, dakle neemu to ne potjee od eljeza, nije rimsko. Stopala tog kipa su sastavljena od eljeza i gline i imaju deset prstiju. Bog daje proroku sljedee tumaenje: Bit e kraljevstvo razdijeljeno. 92

Na drugom mjestu nalazimo jo jasnije objanjenje. Ovdje su svjetska kraljevstva prikazana kao nemani. etvrta neman s gvozdenim zubima je Rimsko Carstvo. Ima deset rogova, a to je deset kraljevstava na koje se Carstvo dijeli.56 Porfirije odmah shvaa: Prema ovome, trebamo oekivati da e Rim napasti deset neprijateljskih naroda. Kad e se to dogoditi? Ovdje ne stoji nita o vremenu. Jedno je jasno: dogodit e se prije Kristova dolaska. A da e Krist skoro doi, potvruju proreeni znaci Njegova dolaska. Moemo uskoro oekivati podjelu Rima. Porfirije se ne moe osloboditi jasnoe biblijskih proroanstava to ih je upravo uo. U dubini due osvjedoen je o njihovu istinitost, ali samo razumom. Njegovo je srce i dalje vezano uz domovinu, uz Rim. Ljubav prema domovini odbija prihvatiti da je uenje ovjeka iz Galileje istinito. Nemogue! kae glasno. Pogledaj golemo Carstvo! Podijeljeno! To je isto plod mate! Dragi Metode, nemoj se ljutiti ako se tome nasmijem! To su uinili mnogi prije tebe, ali se nemogue dogodilo. Njihov razgovor prekida dolazak glasnika koji magistru uruuje pismo. U njemu ga konzul, s kojim je sprijateljen, poziva na poslovni razgovor svojoj kui. * * * Doga aji koji su uslijedili onemoguuju prijateljima da nastave razgovor. Pripreme za veliku sveanost Saturnalija u punom su jeku. To je najvea godinja sveanost u ast Sunca i boga Sunca. Najkraim danima godine sad je kraj. Dani su opet dui, jer je sunani bog svladao tamu. Novoro enje i dizanje Sunca slavi se u cijelom Rimskom Carstvu, osobito ovdje u Rimu gdje Cezar sjedi na prijestolju kao sin Sunca: Sol invictus, nepobjedivi sin boji! Rimske ulice i trgovi okieni su zelenilom, cvjetnim vijencima i zastavama, ali najokieniji su brojni hramovi u gradu u kojima se nalazi Cezarov kip. 93

Tih dana grad je prepun posjetitelja. Iz najudaljenijih provincija dolaze prokuratori, asnici i visoki slubenici kako bi Cezaru donijeli pozdrave svojih provincija i skupocjene darove i iskazali poast pontifeksu maksimusu, bojem namjesniku. Glavna sveanost ne odrava se u hramovima, nego u Koloseumu, golemom amfiteatru nasuprot Rimskog foruma. U tom velikom stadionu ima mjesta za osamdeset tisua posjetitelja. Ispunjen je do posljednjeg mjesta. U nezamislivo raskonoj povorci u arenu unose Cezara, pontifeks maksimusa, vrhovnog graditelja mosta izme u smrtnog ovjeka i preuzvienog boga Sunca. Na zvuk truba sav okupljeni narod sveano ustaje u znak tovanja. Kao iz jednog grla mnotvo gromoglasno klie: Salve, imperator! Salve, Sol invictus! ivio, Cezare! ivjelo nepobjedivo Sunce! Povorka sa Sinom Sunca polako prilazi sredini Koloseuma. On sjedi visoko iznad mnotva na pokretnom prijestolju, sedia gestatoria, to ga nose desetorica u crveno odjevenih velikih sveenika. Ispred Cezara stupaju njegovi najhrabriji bojovnici, njegova tjelesna straa s asnicima na elu. Slijedi ih niz slugu s dugim motkama na kojim su privrena nojeva pera kao lepeze, kraljevski znaci orijentalnih vladara, koji sada osjenavaju njihovog vrhovnog vladara. Kao pontifeks maksimus, Cezar je odjeven u bijelu odjeu, simbol iste Suneve svjetlosti. Iza prijestolja koraaju s punim dostojanstvom f lameni, vrhovni sveenici odjeveni u crvenu odjeu. Crvena boja predstavlja mo sunane vatre koja spaljuje i unitava sve to nije dobro i posveeno. Flamene slijede gusti redovi obinih sveenika Cezareva kulta, koji inae slue u hramovima. Odjeveni su u crnu odjeu. Ta boja predstavlja tamu koja beznadno obuhvaa svakog ovjeka koji nije osvijetljen svjetlou Sunca, Cezarom. Cijeli svijet lei u mraku, ali njegovo je svjetlo rimski car. On je Sin Sunca, zastupnik boji na zemlji, apsolutni gospodar svih naroda i religija. Povorka se zaustavlja neposredno pred visokom tribinom u sredini stadiona, bogato ukraenom cvijeem. Sputaju po94

kretno prijestolje i Cezar dostojanstvenim koracima uzlazi stubama koje vode na tribinu, gdje sjeda na bijelo, mramorno prijestolje. Sada sjeda i pobono mnotvo. Koloseum je pokriven atorskim krilom koje u sredini ima veliki okrugli otvor. Kroz njega sunane zrake padaju izravno na tribinu i okruuju Sina Sunca jarkim svjetlom. Prema tribini kree povorka sa zastavama. Iza svake zastave s oznakom razliitih provincija carstva koraa prokurator sa svojim slubenicima i slugama koji nose poklone za Cezara. Izaslanstvo se pred prijestoljem duboko klanja Cezaru. Namjesnik pozdravlja imperatora u ime svoje provincije i eli mu sreu i slavu. U znak pozdrava die ruku i vie prema mnotvu: Salve, imperator! Salve, Sol invictus! I kao jeka odzvanja odgovor iz tisua grla u stadionu: ivio Cezar! ivio nepobjedivi bog Sunca! Nakon toga sluge stavljaju na stube pred prijestoljem poklone za Cezara. Sljedee izaslanstvo ponavlja cijelu proceduru. Mimohod provincija traje gotovo cijelog dana. Svoja izaslanstva slijede zastupnici vojske i mornarice. Iza bojnih oznaka, orlova, koje su ukraene arenim vrpcama, stupaju legionari u naizgled beskrajnim redovima. U svjetlosti sunanih zraka koje padaju odozgo njihovi titovi i ljemovi bljeskaju, a izvueni maevi asnika svjetlucaju. Svaka legija nosi svoj naroiti znak, bojni stijeg, na vrhu kojeg se nalazi rimski orao. Uz buno klicanje mnotva ovdje sveanim korakom pred svojim carem i narodom ponosno prolaze uvari moi eljeznog Rima. Cezarovi vojnici vode rauna da se do granica Carstva svi pokoravaju jednoj vlasti, da nijedan neprijatelj ne moe zaprijetiti vjenom Rimu: Roma aeterna! Neka Rim vjeno ivi! S jo veim divljenjem osamdeset tisua pari oiju slijedi ulaz ivopisno ukraene Cezarove konjice. Na njezinom elu jau generali, a trube odjekuju pobjednikim zvukovima. Sada prilaze oklopljena bojna kola to ih vuku po dva konja. Prolaze arenom gotovo u beskrajnom nizu. 95

Koji bi se narod na Zemlji, koja bi se mo na ovome svijetu mogla suprotstaviti takvoj vojsci? U tom trenutku Cezar ustaje. Die ruke prema nebu i uzvikuje prema mnotvu kojemu je zastao dah: Roma aeterna! Neka ivi vjeni Rim! A oduevljeno mnotvo skae na noge i vie iz sve snage: Roma aeterna! Roma aeterna! Sada prilaze sluge i u veliku rtvenu posudu pred prijestoljem nalijevaju ulje. Na carev znak pale svetu vatru. Golemi plamen bukti kao nebeska baklja pred prijestoljem. Cezar pognute glave stoji pred rtvenikom, pa i narod pobono zatvara oi. Zatim stavlja aku tamjana u vatru i, okruen mirisnim oblakom, klanja se u molitvi Mitri, bogu Sunca. U me uvremenu se spustio mrak. Zlatno sjajui, oprostile su se zrake zalazeeg sunca. Namjesto njega plamen vatre pred prijestoljem preuzima ulogu osvjetljenja. Sada poinje procesija svjetla. Svaki je gra anin ponio baklju koju treba zapaliti na svetoj vatri u Koloseumu. Sa svih strana se sputaju baklje u vatru, buknu svjetlom, dalje ih pruaju, njima pale druge i tako se vatra iri red po red, dok cijeli Koloseum na kraju nije nalik moru svjetla. Opet odjekuju trube. Sluge stavljaju goruu rtvenu posudu na prenosivo postolje i nose je niz stube. Za njima ponosnim korakom silazi Cezar i ponovno sjeda na svoje prenosivo prijestolje. Povorka kree. Kao to je Cezar uao u arenu u svjetlosti sunanih zraka, tako je sada naputa u svjetlosti rtvenog plamena, okruen desetinama tisua svjetala. Svi okupljeni slijede ga visoko uzdignutih baklji. Povorka svjetla kree kroz arenu na trg pred Koloseumom i dalje preko Foruma do Cezarove palae. I tamo, na stubama pred ulazom u kuu, povorka jo jednom zastaje. Cezar ustaje i kao pontifeks maksimus iri ruke da blagoslovi svoj narod, grad i cijelu zemaljsku kuglu uime boga Sunca. Trube odjekuju po posljednji put, a mnotvo uzvraa povikom: Salve, imperator! Salve, Sol invictus! Klicanje se raz96

lijeva preko palaa, trgova i zgrada na Forumu. ini se kao da cijeli Rim odjekuje ovim pobjednikim pokliem sina Sunca. Dok se Cezar povlai na gozbu u svoju palau, povorka svjetla iri se po cijelom gradu. Svi odlaze u svoje domove, gdje svetom vatrom pale uljanice. Rimljani slave cijelu no u svojim kuama i palaama u krugu uzvanika. Slavi se i sutradan i sljedeih dana i noi. Gotovo cijeli tjedan traje blagdan Saturnalija, posveenih noi. Nakon ovih blagdanskih dana na Kapitolu se sastaju prokuratori i ostali slubenici kako bi s Cezarom, senatorima i konzulima raspravljali o upravljanju svojim provincijama. Razgovara se o pitanjima upravljanja, o poreznim zakonima i planovima obrane, o novim slubama, premjetajima, smjenama, imenovanjima i drugim pitanjima vezanim uz Cezarovu personalnu politiku. Pritom je spomenuto i Porfirijevo ime. Cezar ga imenuje prefektom Sicilije. On e poetkom 269. godine napustiti svoju rimsku vilu i stupiti u novu slubu na Siciliji, itnici Italije. Tijekom svojih oprotajnih posjeta Porfirije dolazi i do rimskog prefekta, sada i kolege u slubi. Uz prilinu svotu novca Porfirije uspijeva od njega dobiti dokumente koji optuuju njegovog prijatelja Metoda. Sada vlasti vie ne mogu podignuti optunicu protiv njega. Biskup nou potajno naputa grad i povlai se u neko udaljeno mjesto. Prijatelji se srdano rastaju. Unato razlici u miljenju, ostali su prijatelji koji se me usobno potuju i vole. Nijedan od njih ne zna da se rastaju zauvijek. Ipak e dopisivanje trajati godinama, a svako pismo imat e samo jedan sadraj: kranstvo i neoplatonizam. U pouzdanosti u stvarnost prorotva i njegovog ispunjenja Porfirije je spoznao mo kranstva. Iz njega izrasta neprolazna nada krana u ponovni dolazak njihovog Gospodina i uskrsnue. Smatra da krani ve ive u budunosti, a on opet vidi svoju zadau u sadanjosti. Kranska nada za njega je najozbiljnija prijetnja dravi. Stoga svoje glavne argumente usmjerava protiv temelja kranstva, protiv prorotva. Posebice napada proroka Daniela. 97

to ako proreeno uope nije proroanstvo, ve je napisano tek mnogo poslije, nakon ispunjenja? Stoga iznosi tvrdnju da Daniel uope nije, kako se to uvijek smatralo, oko 600. godine ivio na babilonskom kraljevskom dvoru, nego tek vie od etiristo godina poslije, naime oko 160. godine, kada su poeli ustanci Judejaca pod Makabejcima. U ono su vrijeme, naravno, sva spomenuta kraljevstva ve odavno prola. Da bi ohrabrio svoje sudrugove u njihovom ustanku, jedan je nepoznati pisar uzeo knjievno ime Daniel i pisao o pobjedi Judejaca oslanjajui se na navodna proroanstva. Budui da su se ona sva ispunila, ispunit e se sigurno i ovo jedno proroanstvo o pobjedi Judejaca. To je borcima ulilo novu hrabrost. Za pisca je to legitimno sredstvo kojim se posluio i ovaj pseudo-Daniel. Ali danas, a u to se moe uvjeriti svaki obrazovani ovjek u Rimu, ovi su spisi zastarjeli i bez znaaja za sadanjost i budunost. Moemo ih promatrati uz osmijeh i prijei na svakodnevni posao. Porfirije objavljuje svoje zamisli pod naslovom Contra Christianos, ali nijedan od njegovih spisa nije sauvan. Za njih znamo samo zahvaljujui spisima njegovog prijatelja iz mladosti, Metoda, u kojima ih navodi i opovrgava. Porfirije nije doivio podjelu Rima na deset dijelova, kako je to prorekao prorok Daniel. ak i za anonimnog pisara iz 160. godine prije Krista bio bi nadljudski pothvat da vie od esto godina prije tako tono prorekne podjelu Carstva. Pa ipak su u 19. i 20. stoljeu argumenti filozofa Porfirija doivjeli uskrsnue u liberalnoj kranskoj teologiji. Radi se doslovce o istim idejama koje ovi ljudi preuzimaju i time potpuno potiskuju postojanje kristocentrinog prorotva. Posljedice su teke. Dok su Krist i Njegovi apostoli svoje navjeivanje temeljili na ispunjenom prorotvu a kranstvo upravo zato uspjelo sauvati svoju nevjerojatnu mo osvjedoavanja, danas je te sile nestalo u toj mjeri da se govori o postkranskom razdoblju. Tako je danas sadraj kranske objave vie neoplatonska etika i socijalno evan elje koji su sve manje uspjeni, umjesto prave najave Kristove pobjede nad svakodnevnim problemima i ive nade u stvarnu budunost koja e se ostvariti Kristovim bliskim ponovnim dolaskom. 98

Danas postoje znanstveni razlozi koji omoguuju uiteljima liberalnog kranstva da se ponovno vrate na temelj snanog i realnog evan elja, kojemu su sr ispunjenje proroanstava i nada u ono to dolazi. U tome im moe pomoi jedna od znanosti arheologija. Godine 1947. u piljama kod Kumrana pokraj Mrtvog mora na eni su ispisani svici stari dvije tisue i vie godina. Oni potvr uju pravu starost Danielovih prorokih spisa i otkrivaju Porfirijevu tvrdnju kao zabludu. Danielova proroanstva su vjerodostojna. Ve u vrijeme svojeg nastanka Porfirijevi spisi nisu za krane predstavljali opasnost jer su ih Metod i drugi apologeti temeljito pobili. Godina 301. bila je za krane crna godina. Na carsko prijestolje stupa car Dioklecijan. On se zauvijek namjerava rijeiti dravnih neprijatelja krana. Poinje razdoblje stranih progonstava koje traje deset godina. U kranskom prorotvu ovih je deset godina progonstva u svojoj Apokalipsi prorekao apostol Ivan za boravka na otoku Patmosu. U tih deset godina tisue krana u cijelom Carstvu padaju pod rukom krvnika. Metod je me u prvima uhien i izveden pred sud. Odbija prinijeti rtvu pred carevim kipom i biva smaknut. Nakon toga na prijestolje stupa protivniki car Konstantin. Pobje uje Dioklecijana i postaje jedini vladar Carstva. Godine 311. u Milanu izdaje edikt o toleranciji kojim prestaje progon krana. Da, on uzdie kranstvo ak na razinu dravne religije. Godine 325. Konstantin saziva sveopi sabor u Niceji u blizini Konstantinopola. Saboru je nazono vie od dvjesto biskupa iz cijeloga Carstva. Treba odluiti o kristolokim sva ama koje su izbile zbog povezivanja neoplatonizma s kranstvom. Sm Cezar predsjedava saboru i proglaava donesenu odluku: Krist je istodobno pravi Bog i pravi ovjek. Ni Porfirije ni Metod nisu doivjeli ovaj trenutak, ali je pobijedila istina, oslonjena na prorotvo. Sm Konstantin jo nije kranin. Na novcu to ga kuje u to doba i dalje uz njegovo ime stoji natpis: Sol invictus, nepobjedivi bog Sunca. 99

Stoga 7. oujka 321. proglaava zakon po kojemu dies Solis, dan Sunca, postaje jedini tjedni blagdan za sve njegove podanike. Nova dravna Crkva posluno se klanja caru i uz dotadanje svetkovanje subote, znaka Kristove stvaralake moi, uvodi svetkovanje dana Sunca. Tijekom vie godina u kranskoj je Crkvi dolo do promjena. U borbi s Cezarovim kultom na en je kompromis. Krist je nazvan Sol invictus, kao pravi Bog Sunca, kako bi se unutar Crkve nadmaio Cezarov kult kralja Sunca. U vatikanskim grotama moemo vidjeti mozaik iz drugog stoljea, na kome je Krist prikazan kao Helios, grkim jezikom bog Sunca. Pa i kranski biskup u Rimu preuzima u dravnoj Crkvi ime Sina Sunca, cara, pontifeks maksimusa, zastupnika boga Sunca na Zemlji. Na kraju se i Cezarov kult manje-vie prenosi na rimskog biskupa. Danas nije sigurno je li Crkva pobijedila Cezara ili je Cezar pobijedio Crkvu. injenica je da su ideje neoplatonizma i Mitrin kult preuzeti u kranstvo i tako stvorili nauk koji drastino odstupa od prvobitne kranske vjere. Ne treba se uditi da su prorok Daniel i apostoli u Poslanicama i u Otkrivenju prorekli ovaj otpad.57 Nakon Konstantinove smrti ne prolazi ni stotinu godina, a seobom naroda se ostvaruje proroanstvo o podjeli Rima na deset dijelova. Germani, koji ne pripadaju eljeznim nogama to predstavljaju Rim, napadaju i osvajaju Carstvo. Posljednji rimski vladar u Italiji, Romulus Augustulus, 476. godine predaje kao pobije eni svoju krunu Germanu Odoakru, vo i Herula. Zapadno Rimsko Carstvo je pobije eno i poslije se dijeli na deset dijelova iz kojih nastaju europske drave. Proroanstvo se i u ovom sluaju ispunilo u najmanjim pojedinostima. Ono emu se Porfirije rugao, a bilo je proreeno, postalo je stvarnost. Danas na Sina Sunca podsjea jo samo nedjelja, Dan Sunca koji ljudi svetkuju a da pritom nitko ne misli na kralja Sunca.

100

Na glinenim nogama
Anthari stie zube od bola. Ne plae, ne stenje, premda mu se konopac na zglobovima ruku vezanih na le ima duboko urezao u upaljeno meso. Bol mu tjera suze na oi tako da sve oko sebe vidi kao u magli, pa i svoj odraz u vodi. Stoji na obali rijeke Aller, a odmah iza njega stoji franaki plaenik s golim maem u ruci. Anthari ima tek dvadeset pet godina, snaan je, svijetle kose, plavih oiju i otrih crta lica to okruuju njegove oi koje prijateljski gledaju oko sebe. Stoji na samoj obali rijeke u dugakom redu koji broji oko dvjesto ili vie uhienika. Iza svakog uhienika s vezanim rukama na le ima, stoji vojnik Karla Velikog s maem u ruci. Na drugoj strani rijeke okupljeno je mnotvo vojnika i sveenika. Pokraj zapovjednika stoji truba s rogom, a nedaleko od njega u dugoj crnoj halji kranski biskup Heri. Na dugim stolovima, s obje strane kapetana, izloeni su brojni darovi. Na prvi znak rogom vojnik e presjei zarobljenikove veze. Kao slobodni ljudi, na zapovijed kralja Karla trebaju ui u rijeku Aller i obaviti krtenje. Sami moraju uroniti u vodu koja im dopire do ramena, dok na drugoj strani biskup, okruen skupinom sveenika, dri podignute ruke na blagoslov. Iz vode e izii kao novokrteni krani. Vojnici e im pomoi da se uspnu na obalu gdje e ih s blagoslovima i poklonima prihvatiti kao kranske podanike Carstva Karla Velikog. Zarobljenike na drugoj strani, koji se jo dvoume, trei znak roga upozorit e na posljednju priliku. Tko ne u e u rijeku Aller i 101

tako postane kraninom, proigrao je pravo na ivot. Plaenik iza njega pogubit e ga maem. Antharijev pogled se razbristrio. Gleda lijevo i desno svoje prijatelje koji stoje u dugom redu zarobljenika. Njihovi se pogledi susreu. U njima se zrcali strah, zdvojnost, ali i prkos i otpor. Anthariju se ini da sanja. Premlad je da umre. Na ovoj obali eka smrt, a na drugoj ivot; ovdje pakao, preko raj. Ovdje germanska vjera u saksonske bogove, a na drugoj strani kranska vjera Franaka. Izme u njih voda prisilnog krtenja, simbol nasilja i tlaenja, neprijateljeve moi i vlasti. Tko se toj vlasti prikloni, bit e na drugoj strani bogato nagra en. U Anthariju se javlja duboka odvratnost prema prisili ili nagradi koje potiu la i licemjerstvo, a izvrgavaju ruglu ljubav i istinu to ih propovijeda kranstvo. Mnotvo na obje strane rjeice i dalje uti. U dui zarobljenika vodi se ogorena borba izme u ivota i smrti. Biskup Heri na drugoj strani primjeuje ovu unutarnju borbu na licima zarobljenika. Njemu se ne uri, moe ekati. Zarobljenicima treba omoguiti da dobro promisle. Truba e zatrubiti tek kada biskup dade znak. Anthari gleda dugi red zarobljenika: na obzorju vidi kako se jo uvijek die dim iz utvrde Irminburg vojvode Widukinda. Pie se 774. godina. Donjosaksonci su pod vodstvom Widukinda natjerali Franke u bijeg i progonili ih do Fritzlara. Tu su zaustavljeni, jer su pridole nove franake trupe. Widukind gubi bitku, povlai se. Kraljeva vojska osvaja grad Verden, dvorac nestaje u plamenu. Taj je grad bio Antharijev zaviaj. Tu je obavljao slubu vojvodina pisara s nekolicinom drugih. Kad je grad pao, pisari su umotali najvanije rukopise i krenuli za Antharijem koji se podzemnim hodnikom nastojao doepati slobode. Kad je na elu bjegunaca prvi gurnuo glavu iz otvora kojim hodnik zavrava, hvataju ga snane ruke i izvlae iz rupe. Franci su otkrili skriveni izlaz i oekuju bjegunce. Anthari se jo nije ni snaao, a ve je vezan u rukama neprijatelja. Tako prolaze i ostali pisari koji, jedan za drugim, ele na slobodu i istog trenutka postaju zarobljenici. Sada, nakon neprospavane noi u tamnici, stoji s njima spreman da bude pogubljen. 102

Jedini je spas prijelaz na kranstvo. Anthari poznaje kranstvo. U dubini due uvjeren je u Kristovu ljubav i istinu, ali ono to njegovi neprijatelji ovdje smatraju kranstvom sasvim je drukija religija od one koju je on upoznao. Prije dvije godine njegov ga je vojvoda poslao na put koji ga je odveo sve do Rima. Saksonski vojvoda Widukind ne eli se pokoriti franakom kralju. Karlo, me utim, namjerava cijelu Europu ujediniti pod svojim ezlom. U njegovom carstvu treba vladati samo jedna duhovna ideja, kranstvo kako ga on shvaa. Ovom se shvaanju moraju pokoriti knezovi i narodi, pape, biskupi i sveenici. On eli postati imperatorom, vladarem Zapadnog Rimskog Carstva koje, ujedinjeno, treba procvasti pokraj Bizantinskog Carstva. Istoni i Zapadni Rim pod kranskom vlasti to treba biti vjeni Rim: Roma aeterna in nomine Christo. Vojvoda Widukind eli bolje razumjeti protivnika. Stoga alje mukarce i ene u veliko carstvo kralja Karla, kako bi o njemu stekao pravu sliku. Tako je i Anthari s dvojicom trgovaca krenuo na jug sa zadaom da dri irom otvorene oi. Trguju tkaninama i suknom na sajmovima pojedinih gradova i sela pa tako sve vie silaze na jug, prelaze Alpe, prolaze Italijom i na kraju dospijevaju u Rim. Anthari upija tisue dojmova o zemljama i narodima. Latinski govori gotovo kao svoj materinski jezik. U mnogim razgovorima s puanstvom sela i gradova, s vojnicima i seljacima, s trgovcima i obrtnicima trai i oslukuje nee li me u njima nai zajedniki duh, neku zajedniku ideju. to je kranstvo, tko je Krist? Zapanjuju ga proturjenosti izme u Kristovog nauka o ljubavi, nenasilju i portvovnosti, i ivota takozvanih Njegovih sljedbenika koji tako malo pokazuju te velike osobine. Za Antharija je papa u Rimu vie svjetovni nego duhovni poglavar, jer se okruio velikom moi i raskoi. ini mu se potpuno suprotnim od Isusa, siromanog galilejskog tesara iz Nazareta. Anthari osjea da ga ovaj jednostavni narodni Uitelj privlai. Bog koji je postao ovjekom i zaivio me u nama, koji je svojom ljubaznou i ljubavlju prema istini i pravdi otiao u smrt. Anthari prepoznaje kranstvo kao religiju ljubavi. Osobito primjeuje dvije osobine koje su u otroj suprotnosti prema 103

ljubavi, naime prisilu i la kod krana. Prisila otima slobodu, a voljeti se moe samo slobodnom voljom. La razara istinu, a bez istine nema povjerenja. Bez povjerenja nema ni ljubavi. Na svojim putovanjima mladi trgovac sa sjevera nailazi na jo jednog neprijatelja kranstva: pohlepu. Ljubav je spremna pokloniti, dati, obradovati i obogatiti, ljubav e se rtvovati za onoga koga voli. Pohlepa i lakomstvo ele uzeti, stei, posjedovati, to vie to bolje, i na raun drugoga. K tome dolazi jo jedno: ljubav ukazuje drugome potovanje. Onoga koga volimo toga i cijenimo, elimo mu od srca sluiti i pomoi. Ljubav potuje drugoga, spremna mu je sluiti. Anthari otkriva da ljude oko njega pokree vlastoljublje i astoljublje. Nazivaju se kranima, ali su to samo vanjtinom. Sve je sigurniji u svojem zakljuku: ako je carstvo njihovih neprijatelja zasnovano na religiji koja ne dri do istine, onda ne moe opstati. To mora rei vojvodi Widukindu. Borba protiv licemjernog kranstva bit e okrunjena uspjehom i njegov e narod ostati slobodan od neiskrenosti lanog kranstva. Ali Anthari je uvjeren da osim ovog lanog mora postojati i pravo kranstvo. Zato na svojim putovanjima susree i iskrene Kristove sljedbenike. Prvi put ih susree ovdje u Rimu. Jednog dana na trgu dva kupca ispituju njegove tkanine i bez uobiajenog cjenkanja plaaju traenu svotu. Anthari s obojicom zapoinje razgovor koji zavrava ljubaznim pozivom da ih posjeti u njihovom domu. Iz dana u dan Anthariju je sve jasnije da su ovo pravi krani. Saznaje da ih je mnogo u ovom velikom gradu. Na bogosluja ne odlaze u velike crkve, nego se okupljaju u svojim domovima. Usto bogosluja ne odravaju u dan Sunca, kako se to ini u velikim hramovima, ve u sedmi dan, dan prije, u dan kada je njihov Krist kao Stvoritelj svijeta sve stvorio. Anthari tako er zamjeuje da ovi krani moraju mnogo to pretrpjeti od dravne Crkve. Osobito ga oduevljavaju povjerenje i potovanje koje mu ukazuju, pa se osjea kao kod kue. U tom domu susree duh istine, iskrenosti i ljubavi kakvog jo nikada u ivotu nije sreo. Ovi se ljudi ne plae budunosti. Od njih saznaje da e Krist uskoro ponovno doi. On je 104

kamen koji u prorokoj slici proroka Daniela razbija veliki kip, dovodi povijest svijeta kraju i uspostavlja svoje vjeno kraljevstvo. Saznaje da se ovo proroanstvo poinje ispunjavati upravo u svojem posljednjem dijelu. Germani su osvojili Rimsko Carstvo, etvrto svjetsko carstvo u vi enju proroka Daniela. Zapadno Rimsko Carstvo palo je pod naletom desetoro plemena, upravo kako to pokazuje deset prstiju na velikom kipu. O njima stoji da se nee drati zajedno, dok ne padne kamen, dok Krist ponovno ne do e. Kad mora napustiti Rim, Anthari se srdano oprata od svojih novih prijatelja. Oni mu otkrivaju gdje moe nai, podalje od velikih trgovakih putova, u skrivenim planinskim dolinama, iste takve krane koji tamo ive u skupinama. Samo u Alpama, u skrivenim zabaenim dolinama, ive tisue takvih krana. I doista, Anthari i njegova dva pratioca putuju prema sjeveru od doline do doline i svuda nalaze kranske skupine dobrih prijatelja. ak i sjeverno od Torina tri putnika nalaze obitelj koja im prijateljski prua prenoite prije nego to e se uspeti do alpskog prijevoja. U tom domu Anthari susree najljepu djevojku koju je ikada vidio. Prokla je kerka jednog pastira, ima dvadesetak godina, tamnokosa je i i blistavih sme ih oiju, tako lijepog lica da Anthari s nje jedva moe skinuti pogled. Ljepoti lica odgovara i njezin govor i ponaanje. U srcu ove djevojke zrcali se sloboda i irina, istoa i svjeina planinskog krajolika. Kad bi bilo po njemu, Anthari bi zauvijek ostao uz ovu prekrasnu djevojku. Pruajui joj za oprotaj ruku, primjeuje da ni ona nije ravnoduna prema njemu. U oima joj blistaju dvije suze to polako klize niz obraze. Molit u se za tebe, kae ona. Doi u opet, kae on i vrsto gleda u njezine sme e oi. Ako je Boja volja, posljednje su rijei kojima se oprataju. Anthari gleda u rjeicu. ini mu se kao da je na trenutak sanjao. Jo uvijek stoji u dugom redu zarobljenika na obali 105

Allera. U zraku se osjea golema napetost. Hoe li se zarobljenici pokoriti carevoj zapovijedi i zahvaljujui vodi krtenja prijei na stranu osvajaa? Hoe li priznati njegovu vjeru i postati njegovi kranski podanici? S ga enjem prema takvom licemjerju u Anthariju raste spremnost na otpor. Anthari zna da voli Krista, a svjestan je da i Stvoritelj i Spasitelj njega ljubi. Za Njega bi bio spreman odmah umrijeti, za Njega je tako er spreman ivjeti. Ali u ovom sudbonosnom, traginom i tako groznom trenutku Anthariju postaje jasno kao sunce: ovi ljudi ne samo to su neprijatelji njegova naroda, ve i neprijatelji samoga Krista. Ondje, na drugoj strani biskup die ruku. Na zvuk roga padaju veze. Anthari je jedan trenutak slobodan, premda je u dubini due ve odavno slobodan, toliko slobodan da se ne plai smrti. Vidi kako zarobljenici s lijeve i desne strane u strahu skau u vodu, uronjavaju pod znakom biskupova kria te kako ih spremne ruke na drugoj strani izvlae iz vode, grle i bogato nagra uju. Jedan trenutak Anthari osjea slabost. Vidi pred sobom Proklu. To bi bio put do nje. Zar joj nije obeao: Doi u opet? Ovako bi mogao odrati obeanje. Ali onda opet uje njezine rijei: Ako bude Boja volja. Je li Boja volja odrei se istine? Na trei znak roga Anthari jo jednom die pogled. Gleda plavo nebo i dva divlja labuda koji polaganim pokretima krila lete na jug. To je posljednje to vidi prije no to pada pod maem svojeg krvnika. Na ovom kamenu, Kristu Stijeni, razbilo se veliko Karlovo Carstvo. Kristu, Stijeni svih vremena, na kojoj svoj dom moe sagraditi samo onaj koji ini ono to Krist kae. Pet rijei to ih je izgovorio preko svojeg proroka Daniela zapeatilo je sudbinu velikog karolinkog carstva: Ali se nee drati zajedno. U Rimu je papa 800. godine Karla okrunio carem. Sada je vladar Zapadnog Rimskog Carstva. Povijest ga naziva Karlom Velikim, dok ga drugi nazivaju Karlom Krvnikom, jer je pobio desetke tisua Saksonaca, Avara i Bajuvara da bi podigao svoje carstvo. Mnogi u njemu vide tiranina i despota, dok drugi 106

hvale njegovu mudrost i mo. Papa ga je kanonizirao i proglasio svecem. Sveti Karlo. U njegovoj crkvi u Aachenu, u pfalckoj kapeli to ju je podigao kao minijaturu prema mjerama iz Otkrivenja 21. poglavlja, jo danas stoji njegovo prijestolje. Nainjeno je od drveta, jednostavno je i skromno, a ipak svjedok vladavine ovjeka kojega smatraju osnivaem sjedinjenih drava Europe. Ali, nije li ovaj ovjek na drvenom prijestolju bio istodobno ovjek na putu propasti?

107

Dvoboj
Veina je uvijek u pravu! kae mladi car i udara akom po stolu. Kako se jedan redovnik sm usu uje zastupati svoje gledite nasuprot papinim rijeima, nasuprot cijeloj Crkvi i svojem caru i zemaljskim knezovima? No tako sm ba nije, polako i umirujue odgovara saski izborni knez Friedrich Mudri. Svojom velikom, ve neto pognutom figurom i potpuno sijedom kosom, blagim pogledom i velikim nosom to stri na bradatom licu, Friedrich Mudri ostavlja na mladog cara Karla V. dojam dobrodunog oca. Karlo V. je upravo navrio dvadeset godina i ve godinu dana je car. Dobro zna da ga je izborni knez Friedrich postavio na prijestolje i da mu za to treba biti zahvalan. Ujedno zna da je redovnik Martin Luther tienik Friedricha Mudrog. Karlo se rodio 24. veljae 1500. godine u Gentu u Nizozemskoj kao sin Phillipa Burgundskog i panjolke Johanne. Njegov je uitelj bio profesor Adrian iz Utrechta, sa sveuilita Leuwen, koji je poslije kao Hadrijan VI. sjeo na papinsko prijestolje. On ga je odgojio u katolikoj pobonosti. Izabran je 28. lipnja 1519. godine za njemakog cara i prigodom krunidbe 22. listopada 1520. godine, kao rimski car u Aachenu obeao je papi i Crkvi dunu podlonost i vjernost. Karlo je od svojeg djeda Maksimilijana batinio habsburke nasljedne zemlje, od majke panjolsku, a od oca, nadvojvode Phillipa, Austriju i Burgundiju. Oenio se Isabellom iz Portugala, koji tako er pripada njegovom carstvu. Njegov se brat eni sestrom posljednjeg ekog i ma arskog kralja i tako postaje vladarem tih zemalja. 108

Sretne brakove habsburke vladajue kue oznauje latinski distih: Bella gerant alii, tu felix Austria nebe! Quae dat Mars aliis, dat tibi regna Venus. (Ratove mogu voditi drugi, a ti se, sretna Austrijo, eni. to drugima donosi ratni bog Mars, to tebi dopada po kraljici ljubavi Veneri.) Mladi vladar moe s ponosom rei: U mojem carstvu sunce nikada ne zalazi. Ne samo to cijela Europa pripada njegovom carstvu, ve i panjolske kolonije u Srednjoj i Junoj Americi. Kad u Europi sunce za e, ono opet izlazi na drugoj strani Atlantika. Car Karlo je za 6. sijenja 1521. godine sazvao dravni sabor u Wormsu. Velianstvo, nemogue je da pred dravnim saborom bude sasluan jedan prognanik! uznemireno govori papinski poslanik Aleksandar. Sveti Otac u Rimu i Kurija dovoljno su ispitali spise i djelo ovog krivovjerca i odbacili ih. Sveta je zadaa Vaeg vjenog Velianstva, kako ste to sveano obeali pri svojoj krunidbi, da sluite svetoj Crkvi i ovog krivovjerca spalite, a ne da ga pred dravnim saborom sasluate. Nad Martinom Lutherom je ve odavno izreena presuda, pa emu sad jo naknadno sasluanje? To je izvrtanje pravde naglavce. Zato bi se uhvaeni zloinac jo mogao braniti protiv svete Crkve? Mladi car osjea pritisak, stavljen je da bira izme u dviju strana. Vijeanja, treba li se Martina Luthera pred dravnim saborom sasluati ili ne, traju ve tjednima. Konano savjetnici navode Karla V. na kompromis: Luther treba izii pred dravni sabor samo zato da se odrekne svojih spisa, da se odrekne svojeg krivovjerja i prikljui veini. Car daje 6. oujka 1521. godine napisati pismo Martinu Lutheru, u kojem ga poziva pred dravni sabor i jami mu slobodan dolazak u Worms i povratak kui pod carskom zatitom. Carski glasnik Caspar Sturm dobiva zadau da to pismo odnese u Wittenberg. Po dolasku u Wittenberg glasnik nalazi Luthera u njegovoj samostanskoj sobici kako radi na jednom tekstu proroka Daniela. Za Luthera neprekidno rade tri tiskarska stroja. Upravo je gotov njegov spis Odgovor s objanjenjem Daniela 8 o Kristu na kraju vremena, u kojem se vrsto dri svojeg shvaanja da Stijena na kojoj je Crkva utemeljena 109

nije Petar, ve Krist, i da Rimskoj crkvi nedostaje peat prave biblijske Crkve. O papinskoj Crkvi, naprotiv, ovaj spis govori, tamo gdje prorie antikrista, o ovjeku grijeha i o malom rogu u Danielu 8. poglavlju. Antikrist nije pojedinac, ve sustav bezbonih ljudi u Crkvi. Iz raspadnutog svjetskog Rimskog Carstva, etvrtog kraljevstva u eljeznim nogama kipa iz Daniela 2. poglavlja, nastalo je papinstvo. Ono je mali rog iz Daniela 7. poglavlja. Deset prstiju na nogama kipa jest deset europskih naroda. Oni se nee odrati zajedno, premda sada Karolus Manus, kako ga Luther naziva u svojem spisu, vlada cijelom Europom oni se nee ujediniti niti ostati zajedno. Ojaan svojim prouavanjem Daniela, reformator 2. travnja putuje u Worms kolima s Nikolasom Amsdorfom i dvojicom pratilaca, predvo en carskim glasnikom. Lutherovo putovanje u Worms nalikuje pobjednikoj povorci. Mnogi gradovi doekuju ga zdravicama. Kamo god doao, okuplja se mlado i staro. Rektor erfurtskog sveuilita doekuje ga sveanom povorkom. U prepunim crkvama u Erfurtu, Gothi i Eisenachu mora propovijedati okupljenom mnotvu. uju se i glasovi upozorenja da e ga u Wormsu spaliti u prah kao Husa. Reformator hrabro odgovara: Da su itavim putem od Wittenberga do Wormsa zapalili vatru kojoj bi plamenovi lizali do neba, ja bih se ipak, zato to sam pozvan, pojavio u Gospodnje ime! Neposredno pred Wormsom Luther prima pismo u kojem mu Spalatin pie da mu izborni knez savjetuje da ne do e, jer ga ne moe zatititi. Ali Luther uzvraa pismom: Kada bi u Wormsu bilo avola koliko je crijepova na krovovima, ja ipak dolazim! Luther ulazi u Worms 16. travnja u deset sati prijepodne, u pratnji stotinjak saskih plemia na konju. Njegov ulazak najavljuju zvuci trube gradskog uvara sa crkvenog tornja. Tisue se ljudi gura uskim ulicama da vidi Luthera. Prire uju mu pravi sveani prijam. Car je ljut: Kako se ovaj ovjek usu uje ovdje pojaviti kao kakav knez? 110

Legat Aleksandar smiruje monarha: Velianstvo, nije vano kako dolazi, ve kako odlazi! Luther se smjeta u Johanniterhofu. Do kasno u no prima u posjet stare i nove prijatelje. Phillip von Hessen mu na rastanku kae: Ako ste u pravu, doktore, neka vam Bog pomogne! U me uvremenu Lutherovi protivnici nastoje primorati cara da krivovjercu ne odri danu rije slobodnog povratka, ali Karlo V. im uzvraa: Neu se crvenjeti kao Sigismund. Car Sigismund je Husu dao jamstvo slobodnog dolaska i odlaska iz Konstance, ali je pogazio danu rije. Karlu V. se to ne smije dogoditi. Prijepodne 17. travnja dravni maral Ulrich von Pappenheim obavjetava Luthera da u etiri sata poslijepodne treba izii pred dravni sabor. Zbog velikog mnotva koje se okupilo mora ga poslijepodne okolnim putovima dovesti do sabora. Sada Luther stoji pred carem, knezovima, zastupnicima slobodnih gradova i izbornim knezovima. Stoji sm pred veinom. Poinje dvoboj izme u veine i manjine, veine i istine. Luther, rastom priblino jednak Karlu V., ipak je sedamnaest godina stariji od svojeg vladara. Koliko god Luther izvana izgleda odvaan, u dui drhti pred ovom golemom zadaom. Nitko ne zna da je pola noi proveo u molitvi molei Krista, svojeg Gospodina, da mu dade snage za ovaj trenutak. U svojstvu dvorskog marala dr. Johann von der Ecken, zastupnik nadbiskupa u Trieru, sad progovara visokim, razgovijetnim glasom, prvo na latinskom, a zatim na njemakom jeziku: Priznaje li kao svoje ove knjige napisane pod tvojim imenom? Pritom je pokazao na dvadesetak knjiga koje su na stolu u dvorani otvorene pred Lutherom. Hoe li se ovih knjiga odrei ili ostati pri svojemu? U prvom je trenutku Luther zbunjen. Nije doao ovamo odrei se svojih knjiga, nego se braniti pred dravnim saborom. Sada se veoma glasno javlja njegov oprezni dravni branitelj Hierronymus Schurf: Neka se proitaju naslovi tih knjiga! 111

itaju naslove knjiga i Luther otvoreno izjavljuje da su to njegove knjige. Ali, da bi odgovorio na drugo pitanje, Luther trai vrijeme za razmiljanje. To je stvar vjerovanja, kae, vjenog ivota i savjesti. Uz veliko oklijevanje dobiva jedan dan za razmiljanje. Luther je govorio tiho, inilo se kao da se boji. Njegovi neprijatelji trijumfiraju, njegovi su prijatelji razoarani. Ali ovo vrijeme razmiljanja titi ga od novog prepada, daje mu mogunost da due govori. Sad ima vremena pomnjivo razmisliti o svojem govoru i napisati ga rije po rije. Sutradan Luther mora ekati do est sati uveer. Ovaj put je za razgovor izabran biskupski dvor, velika dvorana osvijetljena bakljama. Prepuna je, u njoj je nepodnoljivo vrue. Opet ga dr. Johann von der Ecken poziva da se odrekne. Nato Luther hrabro i neustraivo, jasnim glasom, daje priznanje prvo na njemakom jeziku. Moli za ispriku ako se ogrijei o dvorsko ponaanje jer nije odrastao na dvoru, ve u samostanskim odajama. Sada govori o svojim knjigama. Napisao je tri vrste knjiga. Prva vrsta govori o vjeri i kranskom moralu. Te knjige su toliko evangelike da ih ni protivnici ne mogu smatrati tetnima. Kada bi ih se odrekao, time bi prokleo istinu koju jednako priznaju prijatelji i neprijatelji. Druga vrsta knjiga govori protiv papinstva i papinskog uenja. Kada bi se odrekao tih knjiga, ojaao bi tiraniju i opakosti otvorio ne samo prozore, ve i vrata. Kakav bi to sramotni pokrov bio za zlobu i tiraniju! Trea skupina knjiga bori se protiv pojedinih osoba koje podupiru rimsku tiraniju. U njima sam, istina, bio otriji nego to to dolikuje u stvarima vjere i jednom redovniku, ali ja nisam svetac. I ovih se knjiga ne mogu odrei. Ako mi se iz prorokih spisa i evan elja mogu dokazati zablude u mojim knjigama, spreman sam odrei se svake zablude i bih bio meu prvima koji e vlastite knjige baciti u vatru! Luther je govorio desetak minuta. U prostoriji je jako vrue pa se poeo znojiti. Sada ga mole da govor ponovi na latinskom. To i te kako ide na ruku saskom izbornom knezu. Nakon kratkog vijeanja knezova u gornjim prostorijama dr. von der Ecken ponovno otvara sastanak. On kori Luthera to raspravlja 112

o onome to su koncili ve odavno zakljuili i osudili i od njega zahtijeva jednostavan odgovor, bez rogova. Nato Luther govori latinski: Budui da Vae carsko Velianstvo i svjetlost trae jednostavan odgovor, dat u takav koji nee imati ni zuba ni rogova: ako nisam uvjeren svjedoenjem Pisma ili jasnim razumskim razlozima jer ne vjerujem ni papi ni koncilima, ta poznato je da su esto bili u zabludi i sebi proturjeili onda sam ulomcima Svetog pisma koje sam naveo nadvladan u svojoj savjesti i uhvaen u Bojoj Rijei. Opozvati ne mogu nita i neu, jer postupati protiv savjesti niti je sigurno niti zdravo. Martin Luther zakljuuje svoje priznanje na njemakom: Tako mi Bog pomogao! Amen. Zavrne se rijei gube u nastalom meteu. Ovaj put je Luther ostavio dubok dojam na prijatelje i neprijatelje. Friedrich Mudri ga iskazuje svojem kancelaru Spalatinu rijeima: Vrlo dobro je pater dr. Martinus govorio pred gospodinom carem i svim k nezovima i dravnim staleima na latinskom i njemakom. Suvie mi je odvaan. Lutherovo priznanje ovdje u Wormsu je ro endan jednog novog svijeta. Prvi put je u javnosti objavljeno osnovno naelo slobode vjere i savjesti i time je doao kraj mranom srednjem vijeku. Poelo je novo doba. U tom dvoboju izme u veine i manjine, izme u prisilnog vjerovanja i slobode, izme u ljudskog miljenja i Boje rijei, mladi je car donio sudbonosnu odluku. Objavljuje protiv Martina Luthera presudu prokletstva koju stavlja na papir. Mi, Karlo V., po milosti Bojoj izabrani car ovaj Luther zapravo ne pie nita drugo nego ono to slui pobuni, raspadu, ratu, ubojstvu, razbojstvu, paleu i potpunom otpadu od kranskog vjerovanja. Budui da ui samovoljnom ivotu oslobo enom svih zakona, nalik na ivotinjski, on je drzak samovoljan ovjek koji osu uje i gui sve zakone pa nije ovjek ve zao neprijatelj u liku ovjeka presvuenog u redovniku halju, koji je u smrdljivu baricu prikupio niz lanih uenja osu enih za prokleto krivovjerje, ak i neke nove smislio pravei se da propovijeda vjeru kako bi pravu nepatvorenu vjeru unitio 113

U nastavku ovog Wormskog edikta Luther je proglaen slobodnim kao ptica, ali je svatko tko ga titi jednako proklet. Njegovi su spisi zabranjeni i treba ih spaliti. Presuda prokletstva objavljena je u cijelome carstvu i time je kraj Lutherovu krivovjerju. Ovaj je edikt izdan mjesec dana nakon Lutherova odlaska iz Wormsa. Predloen je 26. svibnja i smatra se podmuklim ediktom. Veina je knezova ve otputovala. Stoga se edikt datiranjem vraa na 8. svibnja, to je krivotvorenje isprave. Ovaj je edikt valjan za sve knezove i podanike u cijelom carstvu. Martina Luthera prijatelji dre skrivenog u Wartburgu, to nije poznato ni njegovom zemaljskom knezu. Na dravnom saboru 1529. godine u Speyeru knezovi koji pristaju uz Luthereovo Priznanje prosvjeduju protiv Wormskog edikta. Godinu dana poslije, na dravnom saboru u Augsburgu, protestantski knezovi proglauju svoje Priznanje. Priznanje jednog ovjeka koji je objavio glas Boji postalo je priznanjem knezova i naroda. U carstvu dolazi do podjele. Karlo V. mora s pedeset est godina sii s prijestolja. U svojoj domovini, u Nizozemskoj i u gradu Brusselexu gubi krunu i prijestolje. panjolska i kolonije, usto Napulj, Milano, Burgundija i Nizozemska, prelaze na njegova sina Philippa, a carsko velianstvo i habsburke zemlje na njegova brata Ferdinanda I. Karlo ivi jo dvije godine u samostanu St. Just u Estremaduri, sjeverno od Tajoa, i umire 1558. godine. S veinom koju je zastupao, Karlo nije elio uti za istinu koja stoji u spisima proroka Daniela: Ali se nee drati zajedno. Europske drave ne mogu se silom odrati zajedno, kako je to predvi eno ovim rijeima, starim dvije i pol tisue godina. Bivem caru nije bio poznat jo jedan tekst koji stoji zapisan u istom poglavlju Knjige proroka Daniela: Oni e se meusobno povezivati brakovima, ali se nee drati zajedno. Mudra politika sklapanja brakova habsburke kraljevske kue imala je na poetku velikog uspjeha, ali je propala u sva i batinika. Tijekom vremena se veliko carstvo, steeno sklapanjem brakova, ponovno raspalo zbog ratova vo enih radi nasljedstva u panjolskoj, Austriji, Bavarskoj i drugim zemljama. 114

General Winter
Would God that night comes or the Prussians! protisnuo je kroz zube general Wellington. Dao Bog da padne no ili da do u Prusi! Stoji sa svojim tabom na jednom breuljku i najveom pozornou promatra dolinu Waterloo pod sobom: u njoj se vodi bitka izme u Napoleonove vojske i ujedinjenih vojski Europe. Na kocki je sudbina Europe, i to po drugi put. Napoleon se vratio iz zatoenitva, okupio u Francuskoj golemu vojsku i sad je na pobjedonosnom osvajakom pohodu da ponovno podjarmi Europu. Pie se 18. lipnja 1815. godine. Wellingtonova vojska, sastavljena od 24.000 Engleza, 13.000 Nizozemaca i 30.000 Nijemaca iz Hannovera i Braunschweiga, samo to nije prisiljena na uzmak pred Napoleonovim vojacima. Na drugoj je strani 72.000 Francuza. Wellington vidi samo jedan izlaz za saveznike protiv Napoleona: Dao Bog da padne no ili da do u Prusi! U tom trenutku na bojno polje izlazi general Blcher s 40.000 vojnika. Njegove su trupe prele Rajnu kod Kauba i danima nastavile kretanje da bi u odlunom trenutku stigle na bojite. etrdeset tisua Prusa juri bez odmora u bitku. Francuzi su potpuno poraeni. Generali Blcher i Wellington ulaze u Pariz 7. srpnja kao pobjednici. U me uvremenu je Napoleon pobjegao i ne uspijeva prijei u Ameriku. Na kraju se predaje britanskom admiralu Hothamu koji ga dovodi u Englesku. Odatle ga kao ratnog zarobljenika, po zakljuku saveznika, prebacuju na Sv. Helenu, otok izme u June Amerike i Afrike. 115

Nitko se nije mogao oduprijeti snazi mladog Korzikanca kada je krenuo na pobjedonosni pohod kroz Europu. Napoleon je pravi umjetnik u prepoznavanju ranjivog mjesta svojeg protivnika da bi zatim na njega krenuo svom snagom. Nie pobjedu za pobjedom, podjarmljuje zemlju za zemljom. Cijela Europa lei mu pod nogama. Napoleon osvaja i papinsku crkvenu dravu. U veljai 1798. godine general Berthier po Napoleonovom nalogu kree na Rim. S obzirom na premo Francuza, Vatikan u znak predaje istie bijele zastave. Francuzi zaposjedaju Rim. Zarobljavaju papu Pija VI. i odvode ga u junu Francusku gdje e godinu dana poslije umrijeti u Valenci. Ukida crkvenu dravu i papinstvo kao instituciju te uspostavlja rimsku republiku. Napoleon ne sluti da je ovim ispunio jedno proroanstvo proroka Daniela. U sedmom poglavlju opisana je svjetovna mo Rimske crkve. Proroanstvo kae da e joj se vlast oduzeti nakon 1260 godina. Ovo je razdoblje isteklo tono 1798. godine. Bonaparte nije svjestan da je ispunio biblijsko proroanstvo. Nakon etiri mjeseca Napoelon se sa 35.000 ljudi i velikom f lotom iskrcava u Egiptu. Ispod piramida 21. srpnja dri govor vojnicima. Korzikanac zna kako potaknuti osjeaj asti u vojaka koji ga oduevljeno slijede. Pet tisua godina povijesti gleda na vas, uzvikuje i pokazuje na piramide. Pozvani smo da postanemo nasljednici ovih piramida. Naprijed u bitku, naprijed u pobjedu! U bici kod piramida Mameluci doivljavaju strahovit poraz. Napoleon sada objavljuje ukaz svim muslimanima: Vi, govornici u damijama, objavite narodu da za onoga koji je protiv mene nee biti utoita ni na ovome ni na drugome svijetu. Objavite da je od postanka svijeta proreeno da u po unitenju vladavine kria ja doi iz najudaljenije zapadne zemlje da ispunim sudbinu. Pouite narod da je na vie od dvadeset mjesta u Kuranu proreeno to to sam uinio i to u jo uiniti. Znam sve i vidim do samog dna vaih dua. Doi e dan kad e svijet vidjeti da me Bog vodi i da mi ljudska snaga ne moe nauditi. Blago onima koji vjeruju u mene! 116

I ovdje je Napoleon pronaao ranjivo mjesto svojih protivnika. Stoga spominje slijepo vjerovanje muhamedanaca u sudbinu, povjerenje u Kuran i njihovo neprijateljstvo prema sljedbenicima kria, prema kranima. Moglo bi se smatrati ludou to Napoleon kree na golemu Rusiju. S vie od pola milijuna vojnika prelazi preko golemog prostranstva ruske zemlje. Na njegovom pobjedonosnom putu sada lei prijestolnica Moskva. Tada jedan od njegovih generala javlja: Velianstvo, upravo smo dobili vijest da seljaci u cijeloj Rusiji poinju moliti za rusku pobjedu. Ha, ha, smije se Napoleon. Vidjet emo to je jae, mojih 600.000 bajuneta ili molitve tih bijednih seljaka. I Napoleon ne zastaje, osvaja Moskvu. Rusija je poraena. A onda na pozornicu stupa general Winter. On je na strani Rusa, jer Napoleonova vojska nije pripremljena za veliku rusku hladnou. Veina ne preivljava strahovitu hladnou, a ostatak razbijaju ruske trupe. Napoleon se vraa u Francusku s poraenom vojskom koja broji 5000 ljudi. Pisac i pjesnik Ernst Moritz Arnt pjeva: S ovjekom, konjem i kolima Gospodin ih je porazio. Veliki Korzikanac tek e na Sv. Heleni shvatiti da je biblijsko proroanstvo bilo u pravu, da je Europu nemogue ujediniti silom. Ali se nee drati zajedno. Na ovim se rijeima razbila i Napoleonova tenja za vlau. Napoleon je htio uvesti europski zakonik, europski vrhovni sud, jedinstveni novac, jednake mjere i utege. Europa e na ovaj nain ubrzo postati jedan narod i svatko e se na svojim putovanjima osjeati u zajednikoj domovini. Dva i pol tjedna prije smrti diktira svoju politiku oporuku, upuenu sinu: Sv. Helena, 17. travnja 1821. ... Ja sam Europu morao krotiti orujem, danas je treba uvjeravati... Moj sin treba sluiti novim idejama i stvari kojoj sam svuda osigurao pobjedu... ujediniti Europu nerazdruivim federativnim savezima... Europa ide u susret neizbjenoj promjeni... Da sam 1812. pobijedio Rusiju, bio bi rijeen problem stogodinjeg mira. Presjekao sam gordijski vor naroda; danas ga treba odvezati... 117

Na tom osamljenom otoku zatoeni car ima vremena i za itanje Biblije. U razgovoru s grofom Mentholonom govori o dojmu koji je na nj ostavilo itanje Evan elja: Poznajem ljude i kaem Vam, Isus nije ovjek. Njegova je religija tajna koja stoji sama za sebe, a ona potjee iz razumijevanja koje nije ljudskog podrijetla. U njoj nalazimo duboku iznimnost koju je stvorio niz prije nepoznatih rijei i uenja. Isus nita ne posu uje od naih znanosti. U Njemu samome nalazimo primjer ili uzor Njegova ivota. On nije ni filozof, jer su Njegovi dokazi uda. Njegovi uenici su ga oboavali od samog poetka. Doao je na svijet samo zato da otkrije tajne Neba i zakone duha. Aleksandar, Cezar, Karlo Veliki i ja osnovali smo velika carstva, ali na emu je bilo utemeljeno ono to smo stvorili svojim genijem? Na nasilju (Mon Dieu!). Isus je svoje kraljevstvo utemeljio na ljubavi i jo danas su milijuni spremni umrijeti za Njega... U divovskom ratu u kojemu na jednoj strani stoje svi kraljevi i sve zemaljske sile, na drugoj ne vidim vojsku ve tajanstvenu snagu pojedinaca koji su raspreni po svijetu, a nemaju nikakve druge saveznike oznake do zajednike vjere u tajne kria. Umirem prije vremena i moje e tijelo predati zemlji da postane hrana crvima. To je sudbina koja oekuje velikog Napoleona. Kakva silna razlika izme u moje duboke bijede i vjenog Kristovog kraljevstva to je raireno po cijeloj Zemlji!

118

Sretni brakovi i nesretni ratovi

Prigodom posjeta svjetskoj izlobi u Parizu 1851. godine, Friedrich Wilhelm, pruski princ, prvi put vidi kerku engleske kraljice Viktorije i princa Alberta. Ra a se ljubav na prvi pogled. On ima tek dvadeset godina, a ona, kraljevna Viktorija, jo nije navrila jedanaest. Ljubav ostaje. Vicky je jo premlada, ali Friedrich Wilhelm moe ekati. Nakon etiri godine posjeuje englesku kraljevsku kuu i to ljeto provodi u Balmoralu. Jednog dana priznaje kraljici i njezinom muu, princu Albertu, svoju ljubav prema Vicky, njihovoj najstarijoj kerki i ljubimici. Kraljevski par je iznena en, oklijeva, jer Vicky je jo tako mlada. Kraljica povjerava svoje osjeaje dnevniku: Zbog njezine mladosti bili smo jo nesigurni treba li on s njom razgovarati ili treba ekati drugu prigodu. Primijetili smo u me uvremenu kako je bolje da to odmah uini. Tijekom naeg dananjeg poslijepodnevnog izlaska konjima u Craig-na-Ban ubrao je kiticu bijelog vrijeska (znak velike sree) i njoj predao. To mu je pruilo priliku da nagovijesti svoje nade i elje dok smo jahali prema Glen-Girnochu. Princeza je ve zatvorila Fritza u svoje srce i zato radosno pristaje. Njezin otac u svojim biljekama kae: Ona prema Fritzu i nama pokazuje djetinju jednostavnost i iskrenost. Mladi je par jako zaljubljen. Njezin otac, princ Albert von Sachsen-Coburg-Gotha, duboko je uvjeren da e njih dvoje postati ne samo sretan par, nego da e preko njih Njemaka i Engleska stvoriti vrst savez kao osnovu za trajni svjetski mir. 119

Vicky je uistinu vrlo obrazovana mlada dama. Odlino govori tri jezika i ima sve preduvjete da postane majkom njemakog cara Wilhelma II. I njezina sestra Alice u europskim kraljevskim kuama ima odlunu ulogu kao budua majka posljednje ruske carice. Vjenanje zaljubljene kraljevske djece odrano je 25. sijenja 1858. u Engleskoj. Nazoni su kraljevski gosti iz itave Europe. Svi oni ine jednu jedinu kneevsku obitelj. Konano mladenci otvorenim kolima, uz klicanje puka, odlaze na kolodvor. U pratnji mladenkina kuma i brata i ogora princa Bertija stiu u luku Gravesend, gdje kraljevska jahta Victoria and Albert eka da ih preveze u Njemaku. Posebnim vlakom, uz niz zadravanja na postajama, stiu u Berlin. Kada se vlak zaustavlja i u Lutherovu gradu Wittenbergu, gradonaelnik ih dariva divovskom tortom od jabuka. S ovom tortom povezan je naroit doga aj. Jednom je Luther govorio o jabukovu stablu. Reformator je ivio u stalnom oekivanju Kristova povratka, zapravo je svaku godinu smatrao posljednjom pred povratak svojeg Spasitelja. Unato tome, neumorno je obavljao svoje zemaljske poslove prema geslu: Ako svijet sutra propadne, jo danas u u svojem vrtu zasaditi jabukovo stabalce. Zar to nije bilo pravo prusko ispunjavanje dunosti do kraja? Neposredno pred Potsdamom ostarjeli i visokopotovani feldmaral grof von Wrangel ulazi u vlak pozdraviti par. Zatim sjeda pokraj kraljevne, na mjesto gdje je smjestila svoju lijepu jabunu tortu. Mladenka i njezine dvorske dame zvonko se smiju. Grof se galantno pridruuje, smijui se iz sveg srca. Od Potsdama se mladi par mora otvorenim dravnim kolima prevesti cestom do kraljevskog dvora u Berlinu. Strahovito je hladno i promrzli silaze s kola za dravni prijam. Kralj i kraljica ih doekuju dobrodolicom, ali je kraljica neto hladna i pomalo oholo pita svoju novu snahu: Niste li potpuno promrzli? Jesam, spremno odgovara Vicky, samo mi je srce toplo. Stanovnitvo pruskog kraljevstva ponosi se to je supruga njihovog prijestolonasljednika kerka engleske kraljice Viktorije. Vicky se polako navikava na novu, nepoznatu sredinu. 120

Nakon godinu dana, 27. sijenja 1859. Vicky ra a sina. Dijete na krtenju dobiva po ocu ime Friedrich Wilhelm, a usto jo i Victor, to treba podsjeati na njegovu baku Viktoriju, i Albert, po silno voljenom Vickyjinom ocu. Poro aj je protekao s prilino tekoa. Pritom je djetetu iaena lijeva ruka, to je, naalost, prekasno primijeeno i za Wilhelma predstavlja doivotnu smetnju. Vicky je sretna majka. Tijekom godina na svijet donosi etiri sina i etiri keri. Unato svim majinskim obvezama, najveu panju posveuje svojemu muu. Sretna je u branom ivotu. Svojem voljenom ocu pie: Svaki put kad se pribliava godinjica naeg lijepog vjenanja osjeam se tako sretnom i zahvalnom. Nijedna moja nada nije doivjela razoaranje, svako se oekivanje ispunilo... I s majkom ostaje povezana u ljubavi i pie joj svakodnevno, ponekad i dvaput na dan. Jo je jedno vjenanje na vidiku u europskoj kraljevskoj obitelji. Kraljica Viktorija ima u Danskoj neaka, Christiana, prijestolonasljednika. U njegovu kerku Aleksandru zaljubljuje se Bertie, Viktorijin jedini sin i Vickyjin brat. Vjenanje je obavljeno u kapeli St. Georg u Windsoru. Brak je sklopljen iz ljubavi i jo vre vezuje krvnim srodstvom europske vladarske kue. Nakon majine smrti Bertie postaje engleski kralj Edward VII. Drugi unuk kraljice Viktorije je Nikola, ruski prijestolonasljednik. On je zabio u svoju glavu da e oeniti princezu Alix von Hessen, tako er kraljiinu unuku. Me utim, njegovi se roditelji protive toj vezi. Carica, sestra engleskog princa od Walesa, ne eli imati njemaku snahu. Ali Nicky, kako ga zovu u Engleskoj, ostaje tvrdoglav. Nakon careve smrti u studenom 1894. godine Nikola stupa na rusko carsko prijestolje. Nakon nekoliko mjeseci dolazi do vjenanja s Alix von Hessen. Medeni mjesec provode u Engleskoj. Kraljica Viktorija zapisuje u svoj dnevnik: Izgleda nemogue da bi blaga, mala, jednostavna Alicky trebala postati velikom ruskom caricom. Me utim, kraljicu jako uznemiruje Nickyjeva vladavina. On, naime, nastavlja oevim otrim kursom apsolutne auto121

kracije, ime izaziva nezadovoljstvo naroda i tako sije sjeme iz kojega e niknuti revolucija. I u Austriji vrije zlo. Poetkom X X. stoljea austrougarski vladar car Franjo Josip samo to nije navrio sedamdeset godina. Nije u dobrim odnosima sa svojim jedinim sinom i prijestolonasljednikom Rudolfom. Usto se ire glasine da bi Rudolf htio postati neovisnim ugarskim kraljem. To caru zadaje velike jade. Osim toga, Rudolf je poznat po lakomislenom nainu ivota, to upe ne pridonosi ugledu habsburke kue. Jednog dana u Mayerlingu nalaze Rudolfa mrtva. Nitko ne zna je li Rudolf rtva politikog umorstva ili je izgubio ivot zbog ljubavne afere, moda u nekom dvoboju ili pak samoubojstvom. Tajna Mayerlinga nikada nije razjanjena. Kad je otac dobio obavijest o smrti svojeg jedinca, navodno je rekao: Umro je kao kroja. Po pravu naslije a na prijestolje bi trebao stupiti najmla i brat Franje Josipa, ali se on odrie prava u korist svojeg najstarijeg sina Franje Ferdinanda. Dvije prepreke onemoguuju nadvojvodu Ferdinanda da stupi na prijestolje. Prva je njegova ljubav prema grofici Sofiji Chotek, koju car zbog njezina podrijetla proglaava nedostojnom. On ostaje pri tome da grofica iz nieg plemstva u sluaju braka s Franjom Ferdinandom ne smije postati caricom. I njezina su djeca iskljuena iz nasljedstva za prijestolje. Franjo Ferdinand e se potuiti svojem lijeniku: Kad tko od nas nekoga voli, uvijek na u u rodoslovlju neku sitnicu kao prepreku za brak, pa na kraju izlazi da su kod nas mu i ena dvadeset puta u me usobnom srodstvu. Rezultat su djeca od kojih su polovica maloumna ili padaviari. Doista je vladarska kua Habsburgovaca, u nastojanju da povea svoju mo, tijekom gotovo 700 godina vie vanosti pridavala enidbi i udaji nego politici. U to vrijeme nastala je izreka: Ratove mogu voditi drugi, a ti se, sretna Austrijo, eni. to drugima donosi ratni bog Mars, to tebi dopada po kraljici ljubavi Veneri. Neobino je kako su se u stoljeima politike sklapanja brakova doslovno ispunile rijei proroka Daniela o europskim 122

dravama koje su proistekle iz Zapadnog Rimskog Carstva. Oni e se mijeati ljudskim sjemenom, ali se nee drati zajedno.58 Sva e oko prijestolja i ratovi oko naslije a obino su razorili ono to se stjecalo ljudskim sjemenom. Europski se narodi nisu mogli sloiti, upravo kako je bilo proreeno. Za austrijskog prijestolonasljednika postaje, osim toga, koban njegov unutarnjopolitiki ideal. On namjerava dualizam austrougarske monarhije pretvoriti u trijalizam, sa Slavenima kao treima u savezu. A upravo se preko panslavistikih strujanja sve vie osjea ruski utjecaj na dunavsku monarhiju. Slaveni ele imati svoje vlastito kraljevstvo. Franjo Ferdinand se odluno suprotstavlja ovom pokretu. Njegove pokuaje smatraju nekom vrstom paralelne vlade, tako da ministar Ernst von Koerber jednom podrugljivo primjeuje: Ne samo to imamo dva parlamenta, ve i dva cara. Nadvojvodini planovi mnogima nalikuju planovima njegovog pretka iz kue Habsburg, cara svetog Rimskog Carstva njemakog naroda, Friedricha III., koji je pred petsto godina sanjao o svjetskom carstvu. Unato svim udarcima sudbine, dao je svuda uklesati i ispisati slova, zapravo ih je sm svakodnevno ispisivao na papiru pred sobom: AEIOU Austria est imperare orbi universo Zadaa je Austrije zavladati cijelim svijetom! Friedrichovi duhovni savjetnici, naalost, propustili su upozoriti ga na tekst u Knjizi proroka Daniela, koji je unaprijed vidio istinu. Vidio je europske narode kao prste na nogama Rimskog Carstva, jedne pokraj drugih, a ne jedne iznad drugih ili u drugima. Nijedna europska nacija nee pokoriti drugu, i nijedna nee propasti. Ali, ni izvaneuropskoj sili nee uspjeti ujediniti Europu. Snovi cara Friedricha III. razbili su se na stvarnosti, a upravo je to Daniel predvidio. I njemaki car Wilhelm II. imao je sline ciljeve kao mnogi prije njega, jednako kao i Franjo Ferdinand sada, s kojim se car izvanredno dobro slagao. Navodno je jednom rekao: U cijelom svojem ivotu bio sam pod utjecajem petorice velikih ljudi: Aleksandra, Cezara, Karla Velikog, Karla V. i Napoleona. 123

Svi su oni eljeli osnovati svjetsko carstvo. Sa svoje strane sanjam o njemakom svjetskom carstvu i moja e elina aka to ostvariti. U lipnju 1914. nadvojvoda Ferdinand odlazi sa enom u dravni posjet slavenskoj Srbiji. Dok se u otvorenoj koiji vozi Sarajevom, odjednom odjekuju pucnji. Nadvojvoda i njegova ena padaju pogo eni atentatorovim mecima. Pie se 28. lipnja 1914. Svijet ostaje suzdrana daha. Umorstvo u Sarajevu postaje predtakt svjetskom ratu koji e iza sebe ostaviti vie od etiri milijuna mrtvih. Ovakav zloin zahtijeva osvetu. Car Wilhelm, koji je bio prijateljski povezan s Ferdinandom pa ga je nedavno i posjetio i s njime razgovarao, zahtijeva kaznu za atentatore. Njegov veleposlanik u Beu, gospodin von Tscherschky, savjetuje mu neka se ne prenagli. Ali car odbija njegovu preporuku: Neka Tscherschky ne bude glup! Srbe treba srediti, i to to prije! A upravo to teko pada starom caru Franji Josipu. Treba li on, koji eli u povijest ui kao mirotvorni car, na kraju ipak poeti jo jedan rat? Vlade u Europi grozniavo izmjenjuju brzojave i izazivaju automatizam uzajamne ope mobilizacije. Austrijski ef generaltaba pita cara: Ako je Njemaka na naoj strani, hoemo li Srbiji objaviti rat? Franjo Josip, sada ve u osamdeset etvrtoj, odvraa: U tom sluaju da! Ovim da putena je s lanca najstranija ratna zvijer kakvu ovjek dotad nije upoznao. Ali, ini se da ju je jo mogue ukrotiti. Austrijska vlada je traila razlog za objavu rata pa 26. srpnja predaje Srbiji ultimatum s rokom od etrdeset osam sati postavljajui zahtjeve koje, sadrajno i vremenski, nije bilo mogue ispuniti. Ali Srbi su prepoznali opasnost. Odmah odgovaraju i pristaju na sve zahtjeve. Car Wilhelm to saznaje brzojavno i zau eno primjeuje: Briljantni uspjeh za rok od etrdeset osam sati! To je vie no to se moglo oekivati. Veliki moralni 124

uspjeh za Be, ali sada vie nema razloga za objavu rata. Na ovakvo to ne bih nikada naredio opu mobilizaciju. Odmah zahtijeva od Bea da uini sve kako bi se sauvao mir. Ali ministar Bethmann-Holweg namjerno odlae slanje ove poruke u Be dok ovaj ne objavi rat. Svijet je potresen kad Austrija objavljuje rat Srbiji. Natrag se vie ne moe. Osim toga, Bethmann-Holweg u bitnim tokama krivotvori carevu poruku i uljujkuje Be u sigurnost. Poinje rat, topovi grme, vojska kree zvijer je putena s lanca. Dan prije, 30. lipnja, Rusi ine posljednji oajniki pokuaj da sauvaju mir. Neka izme u Austrije i Srbije odlui presuda Haakog suda u Nizozemskoj, kojega su osnovale i priznale sve drave. Ali Bethmann-Holweg odbija prijedlog. Rusi su se toga mogli prije sjetiti! Ve sutradan Nijemci objavljuju rat Rusiji koja podrava Srbiju. Jo uvijek nije bilo prekasno zaustaviti ratni stroj jer su u palai mira u Haagu pripremljeni za brze pregovore. Neke europske vlade i skoro sve u svijetu bile su zastupljene kada je oko godinu dana prije, 28. kolovoza, izvreno otvorenje Palae mira. Amerikanac Andrew Carnegie je za trokove gradnje darovao est milijuna maraka i oduevljeno uskliknuo: Najsvetija konklava ikada stvorena svijetu na ast ovdje ima svoje sjedite! Svrha uspostavljanja ovog suda bila je svima jasna: Svi sukobi, bez obzira bili pravne ili druge prirode, koji se diplomatskim putem posredovanja tree sile ne mogu rijeiti, trebaju se na osnovi konvencije od 29. srpnja 1899. godine iznijeti u Haagu osnovanom stalnom arbitranom sudu, bez iznimke. Ova konvencija predstavlja kraj dugog niza napora svjetskog mirovnog pokreta. Prvo zasjedanje ovog pokreta odrano je od 21. do 24. kolovoza 1848. godine u Parizu. Na otvorenju je predsjedajui, Victor Hugo, ispunjen nadom, govorio: Doi e dan kad e vam oruje iskliznuti iz ruku. Doi e dan kad ete se, vi Francuzi, vi Rusi, vi Talijani, vi Englezi, vi Nijemci, svi vi narodi, stopiti u golemu zajednicu premda ete i dalje njegovati svoje osobine i asnu osobnost kad budete povezani u europski bratski savez. Doi e dan 125

kad vie nee biti bojnih polja osim trgovakih sajmova i duhovnih poligona otvorenih za razmjenu misli i dobara. Doi e dan kad e topovske kugle i bombe biti zamijenjene izborima, opim pravom glasa svih naroda, potovanim pravom odluivanja suverenog Senata. Doi e dan kad e se topove vi ati samo u muzejima, kao to je to danas sluaj s oru ima za muenje, a ljudi e se uditi da je takvo to uope moglo postojati. Doi e dan kad e obje divovske skupine, Sjedinjene Amerike Drave i Sjedinjene Europske Drave, stajati jedna nasuprot drugoj, pruiti ruku preko mora i razmjenjivati svoje proizvode, trgovinu, industriju, umjetnost, genije, naseliti zemaljsku kuglu, kolonizirati pustinju, usavriti sve to je stvoreno pod Stvoriteljevim okom, poveati blagostanje sviju, stopiti obje beskonane snage: bratstvo ovjeka i Boju svemo. Od samog osnivanja Haaki arbitrani sud radio je punom parom. U samo petnaestak godina sklopljeno je 360 me unarodnih ugovora i esto su sprijeeni ratovi. Mnogi asnici se prikljuuju Pokretu za mir. Iz njihovih maeva iskovan je veliki plug danas se nalazi u Berlinskom muzeju. Od takvih maeva i asnikih sablji izra eni su mali ukrasni plugovi i podijeljeni predstavnicima etrdeset osam zemalja koje surauju ovdje u Haagu. To bi trebao biti znak kako je dolo vrijeme da se, sukladno Bibliji, maevi prekuju u plugove. Zapravo se time doslovno ostvaruju proroanstva proroka Izaije i Miheja, koji su proricali za kraj dana u hebrejskom beacharith hajomim, to je eshatoloki izraz koji se odnosi na posljednje, na ono to e jo doi.59 Prorok Mihej je prije vie od dvije i pol tisua godina ovako pisao: Dogodit e se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit e postavljena vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova. K njoj e se stjecat svi narodi, nagrnut e mnoga plemena i rei: Hajde, uzi imo na Goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On e nas nauit svojim putovima On e upravljati mnogim puanstvima i bit e sudac monim narodima. Svoje e maeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod nee maa dizati niti e se vie za rat vjebati.60 Svjetski pokret za mir doslovno je ispunjenje ovog proroanstva. Doista se mnogi narodi slue rijeima to ih nalazi126

mo u biblijskom prorotvu. To su rijei naroda koji pozivaju na mir, i to u Boje ime, kako je to rekao Victor Hugo u svojem poznatom govoru. To je prekrasan idealni pokret, ali ga, naalost, u ovim mnogim narodima zastupaju samo idealisti. Nema sumnje da majke i ene ne ele rat, a i narod kao cjelina je protiv krvoprolia, ali to oni mogu kada odluke donosi samo skupina koja dri vlast u rukama. Nije li znaajno to upravo Rusi, koji sada ele da Haaki sud sprijei izbijanje svjetskog rata, pristaju Srbima pruiti ratnu pomo? Istina je da je na prvom hakom Kongresu mira 1899. godine car Nikola II. predlagao da se svi me udravni sukobi rjeavaju u Haagu, ali iste godine Rusija je povrijedila finsku autonomiju prijedlogom zakona za obranu zemlje. I njegov ro ak, njemaki car Wilhelm II. ne dri mnogo do haake Mirovne konferencije te sasvim otvoreno i pomalo vulgarno priznaje: U svojoj u se praksi i dalje oslanjati samo na Boga i svoj otri ma, i briga me za sve zakljuke! Naalost, sve ostaje na govorima o miru i me unarodnim ugovorima, ali djela ne slijede te govore. to se zapravo doga a i kako izgledaju djela naroda, prorekao je biblijski prorok. Sve je upravo suprotno: Razglasite me u narodima! Posvetite se za rat! Diite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici! Prekujte raonike u maeve, kosire u koplja, nek slabi kae: Junak sam! Pohitajte i do ite, svi okolni narodi, i ondje se saberite!61 Prorok Joel je tono opisao ono to danas oznaujemo kao opu mobilizaciju, naoruavanje i pretvaranje mirnodopske proizvodnje u ratnu, nacionalno oduevljenje za rat i precjenjivanje vlastitog ratnog potencijala. Tako su djela naroda potpuno suprotna govorima. I jedno i drugo je proreeno. Haaka Palaa mira svojim je nastankom dokaz istinitosti proreenih injenica. Pariki Matin izvjeuje: Izgradnja Palae mira u Haagu brzo napreduje, to djeluje uznemiravajue, jer ova zgrada mira kao da izaziva sudbinu. Dokaz: kada je njezina izgradnja dogovorena, izbio je Burski rat. Kad su odobreni gra evinski nacrti, poeo je rusko-japanski rat. Kad se polagao kamen temeljac, njemaki car putuje u Tanger i poinju marokanski nemiri. Kad je dovren prvi kat, poele su nje127

mako-francuske tekoe oko Maroka. A sada, kad je postavljen krov, izbija talijansko-turski rat. S velikim strahom pratimo radove na ovoj palai Onog dana kad bude posveen ovaj hram mira, svatko e od nas morati uzeti puku u ruke, jer e izbiti opi svjetski rat svih protiv svih. Prigodom posveenja Palae mira 28. kolovoza 1913. godine neke europske vlade nisu u dobrim odnosima. Nakon jedanaest mjeseci izbija svjetski rat. Netko je na umjetniki iskovana vrata Palae mira objesio natpis: Na prodaju ili za iznajmljivanje! Njemaka odbija prijedlog Rusije za arbitrau pred Haakim sudom i 1. kolovoza 1914. objavljuje rat Rusiji. I Francuska objavljuje rat 3. kolovoza i upada u Belgiju. Otpoeti rat na dvije bojinice oito je najvea glupost u svjetskoj povijesti i ludo precjenjivanje vlastitih snaga. Kako se u ovom stavu tono ispunjava Joelovo proroanstvo: Neka slabi kae: Junak sam! Engleska objavljuje rat Njemakoj 4. kolovoza. Car Wilhelm je okiran. Prije kratkog vremena razgovarao je pred zemljovidom Europe sa svojim generalima o mogunostima razvoja budueg rata. Car pokazuje na Englesku s primjedbom da odatle ne prijeti opasnost, ali general Ludendorff odmahuje glavom i oprezno kae: Velianstvo, Engleska je otok, a izme u nje i nas je voda! utite! grubo odgovara car. Krv je gua od vode! Sada je Wilhelm II. ipak potresen jer mu je vlastita obitelj, njegovi ro aci, sin majinog brata, George, objavila rat. Prije nego to engleski veleposlanik napusti Berlin dobiva poziv za prijam kod njemakog cara. Na prijemu car izlazi pred njega odjeven u englesku generalsku odoru, ukraenu brojim engleskim odlijima. Veleposlanik je iznena en i zbunjeno gleda u odoru svoje domovine. Car ne progovara ni rijei. Jednim pokretom ruke trga odlija s prsiju, baca ih prezrivo pred poslanikove noge i vie: Ispriajte ovo mojem ro aku u Londonu! Zatim mu okree le a.

128

Tisuugodinje carstvo
A to dolazi nakon toga? Gospo a Huber odgovara jasno i kratko: Nita vie, ba nita! Gospo a Huber je oniska, ivahna minhenanka, udovica uitelja, pri kraju pedesetih. Stanuje u Schwabingu i izdaje sobe studentima. Upravo je dobila novog podstanara, studenta umjetnosti iz Austrije. Zove se Adolf i vie se ne ubraja me u mlade, ali zato je ve bio u ratu i sada se pokuava skrasiti u nekom zanimanju. Silno je eljan znanja, taj njezin novi student, ali ga zapravo rijetko kad vidi da slika ili crta. No, to nije njezina stvar. U kuhinji visi slika kipa iz Daniela 2. poglavlja. Veliki kip stoji na zemaljskoj kugli, a u desnom gornjem uglu slike vidi se kamen koji pada na kip. Ve due razmiljam o ovoj slici, gospo o Huber, ali nikako ne mogu dokuiti to ona zapravo prikazuje. O, zar ne znate za Daniela u lavskoj jami? Lavsku jamu znam, nalazi se u blizini pivnice. Ah, ne, mislim na Daniela, proroka iz Biblije. A kakve on veze ima s tom slikom? Gospo a Huber skida sliku sa zida i stavlja je na stol. Objasnit u vam. itav kip je od kovine. Glava je od zlata, prsa od srebra, trbuh od bakra, noge od eljeza i itav kip stoji na glinenim nogama. Onda dolazi kamen. Vidite, odande gore, pada na noge kipu, itav se kip raspada, postaje slian pljevi na gumnu, puhne vjetar i vie niega nema. Ali kamen raste, ispunjava cijelu Zemlju. To je vidio prorok Dani129

el i on je od naega Gospodina Boga dobio objanjenje. Sve to moete proitati u Knjizi proroka Daniela. Ova zlatna glava, to je Babilonsko Carstvo, nastavlja gospo a Huber, a srebrna prsa Perzija. Bakreni je trbuh Grka, a noge od eljeza predstavljaju svjetsko Rimsko Carstvo. A znate li to oznaavaju prsti? To su europske drave: Englezi, Francuzi i Nijemci i kako se ono jo zovu Tu stoji i da e se povezati putem brakova, ali se nee drati zajedno. Ovo ne mora objanjavati svojem sugovorniku jer mu je poznato iz povijesti, pa mu nije teko pratiti njezino tumaenje. I vi to sve znate! Odakle vam to, gdje ste to nauili? U crkvi sigurno ne. Rei u vam: ja sam adventistica, i to sam ula na jednom predavanju. Aha, dakle, pripadate nekoj sljedbi. to mislite time rei? Da, to je skupina vjernika koji su se odvojili od veinske Crkve. Mi slijedimo Krista i vjerujemo sve to je napisano u Svetom pismu. Adolf pokazuje na sliku i pita to e doi nakon ovih deset prstiju. Gospo a Huber objanjava da e pasti kamen, a taj je kamen Isus Krist. A to e se dogoditi nakon Kristova dolaska? Nakon toga dolazi sud koji traje tisuu godina. Tako stoji u Otkrivenju svetoga Ivana. U tom trenutku zvoni na vratima i gospo a Huber se ispriava, ustaje i uri k vratima. Time je razgovor zavren. Ali novi je student tono zapamtio sve to mu je gazdarica rekla i uveer u krevetu jo dugo o svemu razmilja. Prilikom pospremanja gazdarica nalazi posvuda listie na kojima je narkao rijei koje spominju novo drutveno ure enje, socijalnu pravdu, blagostanje za sve i tisuugodinje ujedinjeno carstvo Razgovor vie nije nastavljen, jer je mladi Adolf ubrzo odselio. Stalno je u drutvu ljudi iz nekih stranaka i u njegovu sobu ubrzo useljava novi student. Da je bar ova oniska, okretna minhenanka slutila to e postati iz tog studenta umjetnosti Adolfa Hitlera dok je promatrao sliku u njezinoj kuhinji! 130

Zbivanja u Mnchenu redaju se velikom brzinom. Svojom novom strankom Hitler namjerava sruiti bavarsku vladu i preuzeti vlast. Pri pokuaju pua 9. studenog 1923. vojska gui ustanak, a on biva uhien. Hitleru sude i dospijeva u zatvor. Kaznu je odleao u tvr avi Landsberg. Unato porazu, Hitler ne zdvaja. Proima ga neobina, nesvladiva elja za pobjedom i nepokolebljiva sigurnost. Odakle crpi tu duhovnu snagu sada kad se ini da je sve izgubljeno, a on sjedi iza reetaka? Odgovor na to pitanje nalazimo u doga aju koji je ne tako davno u prolosti doveo do odlune promjene u njegovu ivotu. Jedan od njegovih stranakih prijatelja poziva ga jednog dana u lou, tajni savez utjecajnih ljudi minhenskog vieg sloja. Ondje vladaju starogermanski obiaji i simboli, a nadnaravne pojave pri svjetlosti svijea ine ove veeri uzbudljivim doivljajem za mali krug odabranih, zapravo zrae nekom maginom privlanou. Hitlerove sklonosti mistici ovdje dolaze do punog izraaja. to je najvanije, u ovom pragermanskom krugu ekaju na nacionalno uskrsnue Njemake i vladavinu njemake rase. Hitler je oduevljen. Duhovi to se javljaju u ovom spiritistikom krugu proriu vladavinu nadmone rase i govore o ovjeku koji e, kao oru e boanske promisli, stati na elo nacionalnog ustanka. Ve na prvom takvom sastanku Hitler doivljava javljanje monog duha koji sebe naziva Donositeljem blagoslova. Promisao je nala ovjeka, tako trabunja tajanstvena linost, koji e uzdignuti Njemaku iz njezinog dubokog ponienja i pritom pokazuje na Adolfa Hitlera. Da je Hitler toliko dobro poznavao Bibliju kao to je poznavao politiku i povijest, ne bi se dao obmanuti tom spiritistikom pojavom. Odmah bi prozreo mreu lai. Mrtvi ne znaju nita, kae na prevodilac Biblije. Vie nemaju udjela ni u em to biva pod suncem Nema ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti jer se zaboravlja i spomen na njih.62 A u Psalmima stoji kako mrtvi ne znaju za Boga, dakle nemaju nikakve veze s Bogom.63 Mrtvi ne znaju nita o ovome svijetu, nita o svojim najbliima, a budui da nita ne znaju 131

o sebi, ne mogu vie ni razmiljati. Odmaraju se, spavaju bez svijesti u zemlji do uskrsnua. Onda e, ponovno stvoreni, od Boga uskrsnuti kao da su samo jedan tren spavali.64 Tako stoji u Bibliji, tako vjerujemo i tako ivimo prepuni nade da emo se ponovno vidjeti prigodom uskrsnua. U ovoj nadi i umiremo. Kardinal Faulhaber je upravo u Mnchenu njegovao ovu nadu. Po njegovoj elji na grobnu plou u crkvi, neposredno do propovjedaonice, uklesali su mu rijei: Ovdje Michael, kardinal Faulhaber, oekuje dan uskrsnua. Tu u grobu poiva kao ovjek, ni na kojem drugom mjestu; tu oekuje dan uskrsnua. Ono to Hitler tako er ne zna, niti e drugi saznati, jesu rezultati istraivanja psihologije o takozvanim javljanjima umrlih. Ispitivanja koja su na raznim sveuilitima desetljeima vrena metodama koje iskljuuju prijevaru, pokazala su la ovih pojava: oni koji se javljaju nikako nisu mrtvi. Mrtvi se ne javljaju! Tko su onda ta bia koja se javljaju na spiritistikim seansama i predstavljaju kao due umrlih? Utvr eno je da se esto radi o lukavim varalicama, a ponekad o hipnotikim osjetilnim prijevarama. Ali, time nisu objanjene sve pojave. Postoji i javljanje natprirodnih bia, to se ne moe podrediti niemu u prirodnim znanostima. Pa ipak, ove pojave duhova nisu nita novo jer o njima postoje izvjetaji stari stotine i tisue godina. Krist im se suprotstavio i raskrinkao ih: To su laljivi duhovi, od Boga otpali stanovnici drugih svjetova, koji su zbaeni s neba nakon bezrazlone i besmislene pobune protiv Stvoritelja.65 Oni ne smiju napustiti na planet do sudnjeg dana, kad e biti uniteni zajedno s bezbonim ljudima. I bit e kao da ih nigda bilo nije,66 stoji u prijevodu jednog od 130 biblijskih tekstova koji govore o potpunom unitenju zlih sila. Ova e ih sudbina snai na kraju tisuugodinjeg kraljevstva, kako je to gospo a Huber pokuala objasniti Adolfu Hitleru.67 Budui da su laljivi duhovi, oni nastoje preko posrednika ili medija stupiti u vezu s ljudima i vrlo vjerno oponaaju pokojnike, tako da veina nasjeda prijevari. 132

Samo ih psiholoke metode ispitivanja raskrinkavaju kao varalice. Postoji jo jedan siguran, tisuu puta isproban nain, da se raskine njihovo pletivo lai. Ako im u Kristovo ime naredite da kau tko su doista, onda e bijesno procijediti kroz zube: Demoni! Pred Kristovom djelotvornom prisutnou vie se ne mogu pretvarati. Tragino je to Hitler iz osobnog iskustva ne poznaje ovu povezanost s Kristom. Stoga je potpuno obmanut. Biva nadaren novim, nesluenim sposobnostima. Prikazuju mu dobre i idealne ciljeve, koji su toliko plemeniti i prosvijeeni da ih ovjek ne moe olako odbaciti, jer se radi o dobru vlastitog naroda. Tek poslije, zapravo prekasno, pet minuta nakon dvanaest, prepoznaje avla i shvaa da je prevaren. A sa sobom je u ponor, u najvei kaos svih vremena, poveo pedeset milijuna ljudi. Potican ovim silama, Hitler ne mari to je zatvoren u utvrdi. Poinje pisati. Knjiga treba biti naslovljena Mein Kampf. Hitler voli razgovarati s katolikim zatvorskim duobrinikom o razliitim kritinim mjestima u svojem rukopisu. Sveenik je postariji gospodin sijede kose, omalen i pomalo okrugao, malo pognut, ali s dobrodunim i prijaznim licem te blagim, poneto sanjarskim oima. On posjeuje sve politike zatvorenike, premda mu to ne priinjava zadovoljstvo. Oni s njim ele govoriti samo o svojim esto matovitim zamislima, a Krist ih malo zanima. Ali, kao pastir ipak mora sasluati svoje ovice. Veleasni, oslovljava ga Hitler s potovanjem, kako je to nauio jo kao dijete. to kaete na ovo? Prua mu list svojeg rukopisa uz molbu da ga proita. Sveenik se sputa na drveni leaj pokraj Hitlera, skida naoale i prinosi list oima: Tko eli pridobiti iroke mase, mora poznavati klju koji otvara vrata srca. Taj klju se ne zove objektivnost, slabost, nego volja i snaga. Zadobiti duu naroda moemo samo onda kad, osim pozitivne borbe za vlastite ciljeve, unitimo protivnika tih ciljeva. U sva vremena narod u bezobzirnom napadu 133

na protivnika vidi dokaz vlastitog prava, a odlaganje unitenja drugoga kao nesigurnost u odnosu na svoje pravo, pa ak i kao znak vlastite nepravde. Sveenik opet die glavu, stavlja pomalo nespretno naoale i ispitivakim pogledom gleda u oi zatvoreniku: Nije li to pomalo agresivno, gospodine gospodine Kako je ono vae ime? Hitler, Adolf, iz Braunaua na Innu! Ah, tako, gospodine Hitler, ovo Ali Hitler ga je ve pretekao svojim protudokazivanjem: Ovdje je rije o prirodnom pravu, veleasni. Pastir mora braniti svoje ovce od vuka. Da, ako eli sauvati svoje stado, mora vuka ubiti. Sveenik odmah shvaa aluziju na Crkvu, ali sumnjiavo odmahuje glavom: Znate, meni se to vie ini kao opor vukova koji se me usobno grizu i prodiru. Hitler uti. Sveenik nastavlja, pri emu pomnjivo bira rijei: Meni se vie svi a pokret za mir. Da se njih poslualo, izbjegli bismo strahovito ubijanje od 1914. do 1918. Ah, svjetski pokret za mir! To su sve zanesenjaci! Pomislite samo na Palau mira u Haagu. Postala je hramom slabia, onih koji nita ne mogu. Meni vie imponiraju rijei koje kod nas u Beu stoje na zgradi parlamenta: Si vis pacem, para bellum Ako eli mir, pripremaj se za rat! Danas jo vrijedi samo sila! Duobrinik uti i u nelagodi primjeuje: Lijepi Be! Vi ste Austrijanac, zar ne? Jesam. Hitler mu prua drugi list: Ovdje je rije o kranstvu. Time je potaknuo sveenikovo zanimanje i ovaj ita: Kranstvo se nije moglo zadovoljiti time to e izgraditi svoj vlastiti oltar, ve je bilo prisiljeno razoriti neznaboake oltare. Apodiktina je vjera mogla proizii samo iz te fanatine nesnoljivosti, a ta nesnoljivost je zapravo i neizbjeni preduvjet za njezino nastajanje Pojedinac danas moe s bolom zakljuiti da je s pojavom kranstva u mnogo slobodniji antiki 134

svijet uao prvi duhovni teror. Ne moe opovrgnuti injenicu da se svijet od tog vremena nalazi pod ovim pritiskom i da se prisila lomi samo prisilom i teror terorom. Tek se tada moe stvoriti novo stanje. Politike stranke su spremne na kompromise, ali svjetonazori nikada. Politike stranke raunaju s protivnicima, a svjetonazori proklamiraju svoju nepogreivost. Sveenik zastaje i pita: to kao politiar razumijete pod apodiktinom vjerom? Mislim na toku vjere protiv koje se nita ne moe rei. Ona je takva, dokazana. Mislim na stvaranje. Svijet je morao nastati, nije mogao sam sebe stvoriti. Da je stvoren, ne moe se opovrgnuti, dakle apodiktino je. Da, da! U pravu ste! Jeste li vi katolik? Hitler potvr uje. Jeste li praktini katolik? Ne, zauzimam se za etiko kranstvo. Ah, tako, kae i opet gleda u list pred sobom: Ovdje trebamo uiti od Katolike crkve. Premda je njezin nauk u mnogim tokama i djelomino nepotrebno bio u sukobu s egzaktnom znanou i istraivanjem, ona nije bila spremna rtvovati nijedno slovce svojeg uenja. Ispravno je spoznala da njezina snaga otpora nije u veem ili manjem prilago avanju trenutanim znanstvenim rezultatima, koji su u bti stalno varijabilni, ve vie u tvrdoglavom dranju jednom odre enih dogmi koje tek tada svemu daju karakter vjere. Zato je ona danas jaa no ikada. Moemo prorei da e ona, u mjeri u kojoj pojave prolaze, sama postati smirujui pol i tako ljude sve vie vezati uza se. Tko, dakle, doista ozbiljno eli pobjedu jednog narodnog svjetonazora, mora spoznati da e za postizanje takvog cilja opstati pokret spreman za borbu samo onda ako mu je temelj nepokolebljivo siguran, a program vrst. On ne smije dopustiti da u formuliranju svjetonazora vri ustupke trenutanom duhu vremena, nego mora zauvijek zadrati oblik koji mu najbolje odgovara, u svakom sluaju toliko dugo dok ne bude okrunjen pobjedom. Sveenik je ponovno podigao pogled, ali uti. Sigurno u sebi misli da ne bi trebalo tako razmiljati. Bez rijei vraa list, 135

stavlja naoale i zavrava razgovor rijeima: Da, da, to su nazori! A sada moram dalje, k drugim zatvorenicima. Dakle, dovi enja, gospodine On mu pomae: Hitler, Adolf, veleasni. Dovi enja! Nakon zatvora Hitler u Mnchenu ponovno dolazi u svoj spiritistiki krug. Ovdje duhovi proriu da e bez primjene sile poetkom 1933. preuzeti vlast u Njemakoj. to je ovaj trenutak blii, to situacija njegove stranke postaje kritinija i beznadnija. Najsposobnija glava NSDAP-a, Georg Strasser, okree le a Hitleru. Presuuju financijska sredstva. Imetak stranke, sme e kue, na vie mjesta trebaju doi na drabu. Hitler poinje oajavati i gotovo doivljava ivani slom. Ali opet uje unutarnji glas budui da je sada sm postao spiritistiki medij: Pobjeda je tvoja! Nakon izborne pobjede stranke u Lippi, predsjednik vlade Hindenburg poziva Hitlera i 30. sijenja 1933. imenuje ga dravnim kancelarom. Ve 20. srpnja 1933. Hitler sklapa s Vatikanom dravni konkordat. Glavni list francuskih rimokatolika, La croix, 23. srpnja naziva ovaj savez najveim crkvenopolitikim doga ajem od vremena reformacije. Mussolini nato primjeuje: Svi katolici svijeta, od Kalifornije do Kine, imat e na umu da je Katolika crkva sklopila ugovor s novom Njemakom. Nakon ratificiranja konkordata u Rimu 22. srpnja 1933. dravni vicekancelar Franz von Papen odlazi na zasjedanje katolikog Akademskog saveza u Mariju Laach. U svojem govoru dotie se konkordata: Svetom Ocu je vieput reeno da e ugovor s tako nedostojnom ugovornom stranom kao to je Njemaka pod vodstvom kancelara Hitlera, nadaleko potresti povjerenje u mudrost Katolike crkve. Kad je Njegova Svetost, Papa, unato tome odluio potpisati ugovor, onda je to bilo kako mi je sm rekao iz spoznaje da nova Njemaka mora voditi odlunu bitku protiv boljevizma i bezbonog pokreta, i kako s puno povjerenja prima obeanje dravnog kancelara da e nacionalno ra anje provesti na sveopim temeljima kranstva. 136

ovjek koji Hitlera dri u aci njegov je osobni lijenik, dr. Morell. U spiritistikoj loi kojoj Hitler pripada ovaj je lijenik Veliki metar i nadre eni Hitleru. Premda u Njemakoj ima mnogo poznatih lijenika, Fhrer za osobnog lijenika odabire nepoznatog i beznaajnog Morella. Lijekovi to ih od njega svakodnevno dobiva odre uju njegovo ponaanje i utjeu na njegov ve ionako podvojen karakter. Nakon rata profesor Heston, psihijatar na Sveuilitu Minnesote, ispituje sve recepte lijenika Morella. Nalazi da je Hitler uzimao mnotvo amfetamina, dijelom u svakodnevnim injekcijama, dijelom u tabletama to ih je morao uzimati tijekom cijelog dana. Ti lijekovi to mijenjaju svijest izazivaju i promjenu karaktera. Obiljeja djelovanja tih droga su tvrdoglavost, neodlunost i neuravnoteenost. Hitlerov suradnik i povjerljiva osoba, Albert Spper, izvjeuje da se Hitler od 1942. godine pretvorio u tiranina ovisnika. Kad je Njemaka doivljavala poraz za porazom, Hitler je pred Albertom Speerom i drugima rekao da njemaki narod nije vrijedan preivjeti ako izgubi rat. Osim opsjednutosti kao spiritistikog medija, kod Hitlera se vidi i patoloka opsjednutost koju uspijeva spretno prikriti. Tako mu uspijeva pobiti milijune ljudi. Gra evine, pria Albert Speer, to ih je Hitler sa mnom projektirao, jasan su dokaz njegova cilja da vlada svijetom. On je svoje dokumente vladavine svijetom u odre enoj mjeri ve prije planirao, prije no to su se doga aji uope odigrali Ova injenica stvaranja planova o vladanju svijetom ini mi se u povijesti zapostavljenom. Uvijek su mi se smijali kad sam se vraao na to da je Hitler teio za vladanjem svijetom, ne samo Europom, da je vladanje Europom bio samo me ustupanj za ono krajnje. Budui da je Hitler doao na vlast vo en duhovima, vladavinu mu diktiraju proroanstva iz nevidljivog svijeta. On, zapravo, nije od masa potovani i od mnogih oboavani Vo a (Fhrer), ve Vo eni, oru e u rukama tajanstvenih sila. Sasvim otvoreno govori o svojim intuicijama i sigurnosti mjeseara. Prije donoenja krupnih odluka zatvara se u sobu, satima hoda gore-dolje i raspravlja sa svojim duhovima. 137

U njegovoj okolici govore: Fhrer vodi razgovore sa samim sobom. Kad tako do e do odluke, Hitler je iznosi svojim suradnicima. Tko ne dijeli njegovo miljenje, biva otputen ili ak odstranjen. Uvjeren sam, kae Albert Speer, da je Hitler stvarno gospodario generalima koji su ga okruivali. Sjeam se posjeta generalfeldmarala von Mansteina u Glavnom stanu, ovjeka koji nije bio kukavica i koji je ozbiljno rekao: Ovaj u put nastojati da Hitler popusti i vodi vojnu politiku koja mi se ini razumnom, ili mora doi do loma. Vjerujem da su prola tri ili etiri sata kad je Manstein konano iziao. Svi smo bili znatieljni jer se stvarno radilo o sudbonosnoj situaciji. Iziao je a onda bez rijei otiao. Znali smo da se nita nije dogodilo, da ga je unato svemu porazio. U veini sluajeva pokazalo se da je Hitler bio u pravu. Bez upotrebe oruja zaposjeo je rajnsko podruje, Memel, Austriju i ehoslovaku. Sve je to unaprijed znao. Demoni, ije je rijei sluao, utuvili su mu u glavu da je Boji poslanik. U svojim je vi enjima uo i ime jednog monog duha koji se nazivao Promisao. Tog duha Hitler je smatrao Bogom. Na taj nain Hitler osvaja Poljsku, Dansku, Norveku, Nizozemsku, Belgiju i Francusku. Unaprijed zna dan kada e ui u Pariz i odrati mimohod pobjednika. Tono tog dana ulazi s pobjednikom vojskom kroz Trijumfalna vrata u Parizu. U malom krugu svojih najuih suradnika Hitler objavljuje i dan svojeg ulaska u London. Kad su njemake trupe kod Dunkuerqua bacile Engleze u more i kad je bio pogodan trenutak da se prebace u Englesku zajedno s bjeguncima i osvoje otok, njegovi generali zahtijevaju odmor za potpuno premorenu vojsku. Nakon dugog oklijevanja Hitler poputa. Time proputa posljednju priliku. Engleska se u me uvremenu pripremila za njemaku ofenzivu. Taj put je Hitler vie sluao svoje generale nego svoje glasove. Od tog trenutka presuuju izvori demonskog proricanja. Otada Hitler ini pogreku za pogrekom: vie nema proricanja iz nevidljivog svijeta. Unato svemu, vrsto je uvjeren 138

u pobjedu. U svojoj se tvrdoglavosti i dalje smatra Bojim slugom. Pet minuta nakon dvanaest primjeuje da je obmanut i ponja samoubojstvo. Hitler se razbio o proroku rije: I nee se drati zajedno! Njegovo tisuugodinje kraljevstvo na Zemlji trajalo je samo dvanaest godina.

139

Muzej votanih figura

Fred Hansen je prvi put u Londonu. Oduevljen je prekrasnim gra evinama metropole engleskog carstva. Vodi spominje i Muzej votanih figura Madame Tussaud, pa ga Fred odluuje posjetiti. Odmah iza ulaznih vrata stoji policajac, bobby, kako ga Englezi zovu. Fredu je poznato da su engleski policajci osobito ljubazni i spremni pomoi pa odluuje to isprobati na licu mjesta. Prilazi policajcu i pita dokad je muzej otvoren. Policajac ne odgovara i nezainteresirano gleda prema ulazu. Fred jo jednom postavlja pitanje, uvjeren da njegov njemako-engleski nije najbolji, ali bobby se ne mie, ak se ne udostoji ni pogledati ga. Onda Fredu sine: Naravno, i taj je nainjen od voska! I ostale figure u trokatnom muzeju Madame Tussaud nevjerojatno su ive i stvarne. Dok prolazi prostorijama muzeja, ini mu se da koraa kroz povijest, posebice Engleske. Tu su Roosevelt, pa Kennedy, a smrknuto gleda i kralj Henrik VIII., ijih je svih pet ena uskrsnulo i okruilo supruga, premda je veinu njih odbacio i dao pogubiti. Pokraj pravog slikarskog stalka sjedi Winston Churchill s kistom u ruci, zadubljen u svoj hobi. U ustima mu je neizbjena cigara. Neobino je, razmilja Fred, da je ovaj omiljeni narodni ovjek ipak imao neto zajedniko s Hitlerom. Pritom misli na povezanost britanskog premijera sa spiritizmom. U novinama je otvoreno objavljeno da Churchill ne donosi nijednu politiku odluku a da prije toga u seansi ne pita za savjet svojeg 140

kunog duha. No, svi znamo, razmilja Fred, da je Engleska klasina zemlja spiritizma u kojoj su ak sveenici mediji, u kojoj lanovi vlade, pa i pripadnici kraljevske kue trae savjet spiritista! Moda je i car Wilhelm II., koji je tako er konzultirao jednog medija, gospo icu Schn, razvio ovu sklonost kod svoje engleske bake, kraljice Viktorije. Fred se stresao. Neobino je to se u mnogim vladama svijeta nalaze takvi savjetnici iz podzemnog svijeta. Kakav jo kaos treba oekivati kad je ve svjetski rat bio tako grozan! Ali Fred odbacuje sumorne misli. Na godinjem je odmoru pa smatra da je bolje razmiljati o neemu ljepem. Churchill je bio tako omiljen u svojem narodu da se bez straha i tjelesne strae mogao kretati po gradu. U Engleskoj se prepriava doga aj koji se zbio 21. oujka 1943. godine, kad je odrao svoj poznati govor pred britanskim Donjim domom. Govor je prenoen preko radija. Churchill se odvezao taksijem do Donjeg doma. Pri izlasku iz taksija rekao je vozau da ga eka, jer e se vratiti za dvadesetak minuta. Me utim, voza, koji nije prepoznao premijera, odmahuje glavom i kae: Ne, gospodine, ne mogu! Zato? Sad e gospodin Churchill govoriti preko radija i ja ga elim sluati. Moram kui! Churchill je duboko ganut domoljubljem ovog ovjeka, ali ne otkriva svoj identitet. Namjesto toga iz depa vadi novanicu od deset funti, prua je vozau i mrmlja: Ovo je za vae domoljublje! ovjek zapanjeno gleda u veliku novanicu i kae: Ako je tako, svakako u vas ekati, makar Stari ostao prikraen! Churchill zna da ga zovu Starim. Ne kae nita, samo se kiselo osmjehuje. U svojem govoru Churchill poziva narod da u bici za London izdri protiv njemakog neprijatelja. Rat je straan, ali kad pobjeda bude izvojevana, onda treba sprijeiti svaki drugi rat u budunosti. Europsko vijee, ili kako god ga nazvali, mora jednog dana okupiti sve europske narode. 141

Godinu dana nakon zavretka Drugog svjetskog rata Churchill posjeuje Zrich. Na prijamu odranom 19. rujna 1946. na Sveuilitu dri poznati govor o Sjedinjenim Europskim Dravama, upuen akademskoj mladei svijeta. elim vam neto rei o tragediji Europe osveti mora doi kraj. Mora doi do blagoslovljenog ina zaboravljanja, kako je to Gladstone rekao prije mnogo godina. Svi mi moramo okrenuti le a uasima prolosti. Moramo gledati u budunost. Ne moemo dopustiti da mrnju i osjeaje osvete, koji su proizvod nepravdi uinjenih u prolosti, vuemo u godinama koje dolaze. Ako Europu treba sauvati od neizmjerne bijede, da, od konane propasti, onda je potrebno povjerovati u europsku obitelj Ako elimo stvoriti Sjedinjene Europske Drave onda moramo poeti sada Kao prvi korak treba utemeljiti jedno europsko tijelo Nedugo zatim dolazi do osnivanja tog europskog tijela. Poinje djelovanje iroke i intenzivne saveznike politike: 5. svibnja 1949. u Londonu je osnovano Europsko vijee. 18. travnja 1951. u Parizu je osnovana Europska zajednica za ugljen i elik, a istodobno Europska ekonomska zajednica, EEZ. 25. oujka 1957. poinje radom Europska zajednica za atomsku energiju. Deset zemalja lanica s ukupno 270 milijuna gra ana bira Europski parlament s priblino tisuu interesnih skupina i saveza, me u inima: Europsku komisiju, Europsku investicijsku banku, Europsku riznicu, Europski sud, Europsko sveuilite, europske kole u mnogim zemljama, Europsku svemirsku organizaciju. ini se kao da e se vie od stotinu godina stari snovi Victora Hugoa ipak ostvariti: Doi e dan Za aljenje je to su ti snovi prekinuti dvama svjetskim ratovima. Ali sada su prisutni svi uvjeti za Sjedinjene Europske Drave po zamisli Winstona Churchilla. Samo je jo mali korak do njihova ostvarenja. Fred Hansen jo uvijek stoji pred Churchillovom votanom figurom, duboko utonuo u misli. Zar britanski premijer 142

nije poznavao Bibliju? Ali se nee drati zajedno! prorekao je Daniel. Zato se Europa, unato svim naporima, nee drati zajedno? Zato se Boja rije protivi Europi? Zar Stvoritelj ne misli najbolje svojim stvorenjima koja toliko voli? Nije li Njegova ljubav tolika da je i svojeg Sina dao za nae spasenje? Nije li Krist svoj ivot rtvovao za svakog ovjeka, svakog Europljanina, za svaki europski narod? Zato se Europa ne bi mogla ujediniti, postati jedno pod upravom svojeg Stvoritelja? Ali Fred Hansen nije zanesenjak. On zna da danas ivimo u postkranskom dobu. Ako su europski narodi nekad i bili religiozni, danas to sigurno vie nisu. Obistinile su se proroke slutnje pastora Dietricha Bonhoeffera to ih je izrekao u koncentracijskom logoru neposredno prije svojeg pogubljenja: Mi idemo u susret jednom potpuno bezreligijskom vremenu. U europskim su narodima Kristov ivot i ljubav mrtvi. Fred se osvre. Votane figure oko njega izgledaju kao ive. ini se kao da treba samo jedan korak da bi se pokrenule, progovorile, oivjele. Freda prolaze hladni srsi: Nije li tako sa Sjedinjenim Europskim Dravama, europskim aparatom, europskim parlamentom i svim tim lijepim i idealnim europskim ure enjima? U njima nema ivota, nema trajne ljubavi koja bi ih povezivala. A to bi Europa bila bez ljubavi koja je, kao osnovno naelo, jedini jamac trajne veze? Nisu li svi ovi europski uredi slini votanim figurama, a cijela Europa kabinet votanih figura? Fred Hansen jo nije posjetio podrumske prostorije muzeja. Grozno je u njima. Tamo su u prirodnoj veliini prikazani viestruke ubojice, najvei zloinci ovjeanstva. U velikoj dvorani u podrumu zavijaju sirene, odjekuju eksplozije bombi, jo jednom se ponavlja bitka za London. Posjetitelju se ini da se nalazi usred bitke. Uasne V-rakete, Hitlerovo osvetniko oruje protiv Engleske, eksplodiraju sa svojim smrtonosnim teretom po londonskim ulicama. Ponovno se javljaju osjeaji straha, gnjeva, mrnje, osvete. Sije li se u ovom filmskom prikazu mrnja ili se iznose zastraujui podaci o ratu radi opomene ili zastraivanja? 143

Fred Hansen to ne moe razumjeti. Nije li rat zavrio prije etiri, pet desetljea? Ne bi li bilo bolje jo jednom prenijeti govor Winstona Churchilla u Zrichu, da se jo jednom uje njegov glas: Mora doi do blagoslovljenog ina zaboravljanja! Svi mi moramo okrenuti le a uasima prolosti... Ne moemo dopustiti da mrnju vuemo u godinama koje dolaze. Fred Hansen osjea da se danas ispunjavaju proroke Kristove rijei: Razmahat e se bezakonje i ljubav e kod mnogih ohladnjeti.68 U istom poglavlju Krist ukazuje na Daniela koji vidi deset prstiju nainjenih od eljeza i gline germanske i romanske narode a oni ne mogu biti zajedno. Sada zna zato se Europa ne moe ujediniti. Zapravo mu se ini da Europa i ne eli biti ujedinjena. Tradicija pojedinih naroda toliko je snana da se veina u prilog nekog saveza naroda ne eli odrei svoje osobnosti, a ne eli ni da se ona umanji. Istina je da se europske drave raduju gospodarskim prednostima koje donosi ujedinjenje po uzoru na Sjedinjene Amerike Drave, ali istodobno je karakter tih naroda toliko razliit da postoji odre eni oprez, nepovjerenje i strah prema pojedinim susjednim narodima, pa ni ne ele ujedinjenje s tim susjedom. Uzajamno optereenje europske povijesti jae je od elje za ujedinjenjem. Europa se temeljito razlikuje od Amerike. Upravo je tu razliku prorok Daniel vidio u veoma zornoj usporedbi: Stopala koja si vidio, (su) dijelom glina a dijelom eljezo Oni se nee drati zajedno, kao to se ni eljezo ne da pomijeati s glinom.69 Kad je Fred Hansen iziao iz muzeja, zapuhnuo ga je prohladan vjetar. Stresao se.

144

Kaos ili kozmos

Krizni stoer British Broadcasting Corporationa (BBC) upravo zasjeda. Rije je o filmu koji prikazuje eksploziju atomske bombe nad katedralom Sv. Pavla u Londonu. BBC je naruio snimanje ovog filma i ono je, posebice s montaom u laboratoriju, trajalo vie od godinu dana i progutalo veliki novac. Me utim, sada postoje dvojbe moe li se ovaj film uope prikazati. Zasjedanju kriznog taba nazono je jedanaest osoba. Gospodin Lightning, producent, ustaje i obraa se okupljenim lanovima odbora: Moje dame i gospodo! Film o eksploziji hidrogenske bombe doista je tako vjerno snimljen da se pitamo smijemo li ga uope prikazati. Ali, dame i gospodo, preputam vam da sami prosudite i zato predlaem da film jo jednom zajedniki pogledamo kako bismo nakon toga o njemu porazgovarali i donijeli odluku. Nakon to su se svi sloili, gospodin Lightning daje znak za prikazivanje. Film prikazuje kako u sluaju atomskog rata dolazi do eksplozije jedne hidrogenske bombe iznad katedrale Sv. Pavla. Na gradskom zemljovidu prikazan je crveni krug promjera deset milja od sredita, od katedrale Sv. Pavla. Tu bi atomska eksplozija svojom vruinom sve spalila. Sve to unutar tog podruja moe gorjeti, odmah bi izgorjelo. Prikazane su poznate ulice gdje prema nebu stre samo vanjski zidovi i dimnjaci, inae je sve trenutano izgorjelo. Prikazani su autobusi, dvokatni, koji u trenutku eksplozije zbog neopisive vruine jednostavno nestaju, ne gore polako, ve ispare slino kapi vode koja padne na vreo kamen. I s ljudima u autobusu, 145

tako je prikazano, doga a se isto njih jednostavno vie nema. Od autobusa ostaju samo neki dijelovi metalne karoserije. Automobile, bicikle, pjeake, na tisue i tisue, vruina jednostavno zahvaa i brie. Jednostavno ih vie nema. Postoji li ikakva zatita? U filmu se govori o atomskim sklonitima, ali ona moraju leati duboko pod zemljom da ih ne bi zahvatilo veliko zraenje vruine. U takvom se sklonitu u trenutku atomske eksplozije moe nai samo nekoliko ljudi. U trenutku eksplozije nitko vie ne moe potraiti sklonite, a ivot e spasiti samo oni koji su se ondje ve prije sklonili. Budui da do atomske eksplozije dolazi iznenada, mogunost da se puanstvo na vrijeme upozori i zatiti ista je utopija. Drugi oblik djelovanja hidrogenske bombe nad katedralom Sv. Pavla je golemi val visokog tlaka. Iznad mjesta eksplozije iri se strahovita uraganska oluja u obliku zvona, koja uasnom snagom rui sve pred sobom. ak i na veim udaljenostima oluja oduzima ljudima zrak, pa im plua pucaju. Milijuni londonskih prozorskih stakala ovim su snanim pritiskom pretvoreni u najfinija zrnca to ih orkan nosi sa sobom. Koga zahvati ova staklena oluja, ostaje jo samo kao kostur jer staklo skida sve meso s kostiju. Prikazane su slike ljudi i ivotinja od kojih su nakon izlaganja ovom valu tlaka ostali jo samo kosturi. Trea vrsta djelovanja opasno je radioaktivno zraenje koje djeluje i u vrlo udaljenim dijelovima oko grada. Tko bude izloen ovom zraenju, moe oekivati polaganu i bolnu smrt. Koa se raspada u raku slinom irevima i doslovce otpada s kostiju. Zraenje razara plua i jetra, krvne ile pucaju, srce prestaje kucati. Milijuni ljudi izloenih zraenju umiru u groznim mukama. Ne postoji nikakvo protusredstvo, nikakav lijek, nema pomoi. Zaga enje zraenjem u ruevinama grada traje jo tjednima. Kad bi ljudima i uspjelo preivjeti nekoliko tjedana ili mjeseci u podzemnim sklonitima, u trenutku kad napuste sklonite bili bi izloeni smrtonosnim zrakama. Psihiki ok tog pakla bio bi grozna mora za nekolicinu preivjelih. Samo bi se odjeom, ljemovima i obuom koje tite od zraenja 146

moglo u dugim marevima prijei preko zaga enog podruja i doi na sigurno. Tko vidi ovaj film, postaje svjestan da atomski rat moe otpoeti u svakom trenutku bez prethodne opomene. etrdeset tisua atomskih bombi na Istoku i Zapadu ve se nalaze u raketnim glavama, u granatama i bombama i usmjerene su prema ciljevima na Istoku i Zapadu. Takav rat sa sigurnou predstavlja kraj ovjeanstva jer nema prostora na Zemlji koji bi ostao pote en naknadnog zaga enja zbog zraenja. Film je zavrio, prostorija je ponovno osvijetljena, ali nitko od prisutnih ne progovara. Konano gospodin Lightning prekida tiinu, polako ustaje i redom promatra prisutne. to mislite? pita polako, sudrana glasa. Moemo li prikazati ovaj film? Gospodin Brown iz personalnog odjela naglo ustaje zaboravljajui na britansku odmjerenost i jedva suzdranim glasom progovara: Nemogue! Tko bude vidio ovaj film, vie nee vidjeti smisla ivotu, a ve ionako imamo dovoljno samoubojstava u ovom gradu i u cijeloj zemlji! Psiholog, gospodin Brian, dodaje: Pojedini gledatelji e razliito reagirati na okantno djelovanje ovog filma. Bez sumnje e se pojaati uobiajene depresije, a ne moemo iskljuiti ni poveanje samoubojstava. S druge strane, ne smijemo zaboraviti da su uzroci samoubojstva dublji od trenutanog oka zbog jednog filma strave i uasa. I ja tako mislim, dodaje zastupnik pravnog odjela BBC-a, inae odvjetnik. Ljudi su gledanjem horor-filmova ve toliko naviknuti na kaos i strah da su mnogi u svojoj dui izgradili slonovsku kou o koju e se odbiti okantno djelovanje ovog filma. Ovo to pokazujemo ljudima, ubacuje gospodin Lightning, zapravo je isto to i propast svijeta. Je li to propast ovjeanstva? Moda bismo to pitanje trebali postaviti naem teologu. Pritom se obraa veleasnom Collinsu iz Anglikanske crkve, koji tako er pripada vijeu ove korporacije. Gospodin Collins je blijed, jo uvijek pod dojmom filma. Duboko uzdie i glasno kae: Ne, moje dame i gospodo, atomska eksplozija 147

i atomski rat nisu kraj svijeta. To e biti ponovni Kristov dolazak. Danas jo ima za nas nade, jo postoji spasenje i oslobo enje po Bogu. Mi oekujemo kraljevstvo Boje, a to iskljuuje takvu atomsku eksploziju jer ona je samo unitenje, bez nade. Moda bismo trebali ee i savjesnije moliti Oena, jer u njemu stoji: Do i, kraljevstvo Tvoje! Razgovor o filmu traje jo neto vie od pola sata. Nakon to su odvagnuti svi razlozi za i protiv prikazivanja filma, glasovanje na kraju pokazuje da je veina za prikazivanje filma zbog informacija to ih sadri. Nakon toga u restoranu sjede gospodin Lightning i veleasni Collins. Osjeam se grozno, kae Mr. Lightning, kad se sjetim da postoje jo gora oruja od atomskih bombi. Na to mislite? Mislim na bakterioloko oruje. Postoje virusi koje se jednostavno moe prenijeti na neprijateljsko podruje. Izazivaju paralizu. Nije ih mogue otkriti niti se od njih sauvati, tako da milijuni ljudi jednostavno umiru. Sjetite se kemijskog oruja. ajna liica botulinova otrova toliko je otrovna da se njome moe pobiti milijun ljudi. To je dosad najjai poznati otrov. Ako se ajna liica tog otrova neopaeno ubaci u vodovodnu mreu nekog grada, ostaje neprepoznat i ne moe se otkriti dok ne pone njegovo smrtonosno djelovanje. Ovaj otrov mogu napraviti i manje drave jer je proizvodnja razmjerno jeftina. Osim toga, postoje i oruja nevidljivog rata, dragi pastore Collins, elektromagnetska oruja. Mogue je izazvati goleme, takozvane elektromagnetne valove, visoke tisue metara, koji remete prirodno magnetno polje Zemlje, mijenjaju klimu i u itavim dijelovima kontinenta izazivaju suu. Takvi okomiti valovi mogu dovesti do raspadanja brodova, tankera za naftu koji plove preko Atlantika. Osim toga, oni remete i ivani sustav ljudskog organizma pa se itave narodne skupine mogu jednostavno zbrisati. Nije teko zamisliti da se pomou elektronske kontrole moe upravljati ovjeanstvom cijeloga svijeta. Pritom moe lako nastati neka vrsta svjetske vlade ili diktature. Putem od148

re enih odailjaa mogu se napasti pulsirajua elektrina polja unutar alfa i beta-ritmova u ljudskome mozgu. Posljedice su zastraujue psiholoko djelovanje kod ljudi. Zapravo se putem takvih odailjaa u ljudski mozak mogu ubaciti itave rijei. Takvim manipulacijama izdaleka mogue je izazvati u mozgu odre ene valove, zaustaviti rad srca, dovesti do modanog udara i epileptinih napada. Mogu se emitirati sasvim odre ene vijesti i ljudi e, kao prijamnici, imati odre ene misli a da nisu ni svjesni kako se u tom trenutku manipulira njihovim modanim valovima. ini se da je to mnogo opasnije od atomskog unitenja. Naom spoznajom o mozgu u stanju smo preoblikovati ljude, upravljati njima i pretvoriti ih u robote. Uvjeren sam da e najveu opasnost u budunosti predstavljati mogunost da se ljude pretvori u robote a da ne budu svjesni kako su robotizirani i manipulirani. Jeste li uvjereni, gospodine Collins, da e na Gospodin Bog to dopustiti? Tono je da proroanstva Svetoga pisma govore o antikristu i njegovom posljednjem djelovanju, o igu koji e biti utisnut na elo ili ruku, kad nitko nee moi kupiti ni prodati bez tog iga. To svakako govori o totalnoj kontroli ovjeanstva, ali prorotvo govori i o otporu pravih krana, jednoj manjini koja e se oduprijeti ovom sustavu. Moe li se ovjek uope oduprijeti? pita gospodin Lightning. Na dulje vrijeme svakako ne, ali ovo antikristovo djelovanje prorotvo naziva posljednjim znakom pred Kristov ponovni dolazak. Krist e ponovno doi kako bi unitio to kraljevstvo totalne kontrole, tu apsolutistiku vladavinu. Ovo je osobito jasno prikazano golemim kipom u Knjizi proroka Daniela, u kojoj je opisan kamen to razbija itav kip te ovaj pada i pretvara se u prainu. Onda dolazi vjetar i nita ne ostaje. A kamen raste i ispunjava svu Zemlju. Smijem li vas pitati to to znai? Kako vidite, kamen pada bez ljudske ruke, to znai bez ovjekova mijeanja. U Novom zavjetu taj kamen je prikazan kao Kristov ponovni dolazak. Krist je stijena na kojoj je sve utemeljeno. On sm ponovno dolazi i preuzima vlast na Zemlji. 149

Kako vi sebi predoavate ponovni Kristov dolazak? Je li to neki unutarnji psiholoki proces ili je to unitenje svijeta ili pak kozmiki doga aj? to o tome kae Sveto pismo? Kristov dolazak je glavna tema Novog zavjeta, velika nada krana. U prosjeku o tome govori svaki osmi redak. Kad Krist ponovno do e, doi e u pratnji itavog oblaka an ela. Tada e ga ugledati svaki ovjek. On e doi tako blizu da e ga vidjeti svaki pojedinac, okom u oko, licem u lice. Oito je rije o stvarnom, kozmikom doga aju! Moje miljenje o tome nije mjerodavno. Postoji zapis Boje rijei da e Krist doi vidljivo: Vidjet e Ga svako oko! Ljudi e Ga vidjeti kako dolazi praen velikom silom i slavom. Vidjet e Njegovo lice. Mnogi e tada govoriti gorama: Sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju. Ova su proroanstva doslovna. Rije je o buduem stvarnom doga aju. Nakon ovoga pastor Collins opisuje svojem sugovorniku velianstvena zbivanja sudnjeg dana kada se Krist pojavi. Njegov e dolazak biti slian munji koja sijevne usred noi. On e doi okruen trostrukom svjetlou. U Novom zavjetu stoji da e doi u slavi svojeg Oca, dakle u svjetlosti koja je jaa od svjetla tisue sunaca. Kad samo jedan trenutak gledamo u nae Sunce, ne moemo izdrati njegov sjaj. Koliko je jaa svjetlost koja zrai od samoga Boga! Njegovo bie je sama svjetlost, svjetlost koju nijedan stanovnik Zemlje ne moe podnijeti. I sama svjetlost koju emitira eksplozija hidrogenske bombe djeluje kao svjetlo svijee prema punom sunanom sjaju. Krist e doi u ovakvoj slavi svojeg Oca. Nema kutka na ovoj Zemlji koji, slino munji, nee biti obasjan tom svjetlou. Osim toga, u Bibliji stoji da e Krist pri svojem dolasku sjediti na prijestolju svoje slave, na vrhuncu punine svoje svjetlosti. Jedan mali dio te slave vidjela su trojica njegovih omiljenih apostola na Gori preobraenja. On se preobrazio pred njihovim oima. Njegovo je lice zasjalo kao sunce, a odjea mu postala isto svjetlo. Uenici su pali na lice i nastojali se zatititi od tolikog sjaja. U Evan eljima imamo opis jednog jedinog an ela koji je prigodom Isusova uskrsnua vidljivo stupio na na svijet. 150

Zemlja se silno zatresla jer je jedan Gospodnji an eo siao s neba, priao grobu, odvalio kamen i sjeo na njega. Njegova pojava bila je slina munji, a odjea bijela kao snijeg. Straari su se tresli od straha i pali kao mrtvi. Takva je bila pojava jednog jedinog an ela. Zamislite prizor kad svi an eli iznenada u u u atmosferu ove Zemlje! Cijelo e nebo biti prepuno an ela, dokle god pogled bude sezao. Do samog obzorja vidjet e se oblak za oblakom an ela u neopisivom sjaju. Cijela zemaljska kugla bit e okruena ovom vojskom od milijardi an ela. Oni e sii sa sjajnim trubama, s pobjednikim pokliem i trijumfalnom pjesmom, u orkanu harmonije, divovskom zavrnom akordu, bunom finalu ove zemaljske povijesti, tako velianstvenom da to ne moemo ni zamisliti. Lako mogu predoiti kako cijeli svemir, brojni nastanjeni svjetovi u svemiru ekaju trenutak da do e kraj patnjama i zlu na ovom planetu i da se u svemiru ponovno uspostavi sklad. Znai li to da vjerujete kako je svemir nastanjen? prekida ga gospodin Lightning. Svakako! Mnogi biblijski tekstovi to jasno kazuju: Radujte se, nebesa i vi koji ivite na njima, stoji u posljednjoj knjizi Novoga zavjeta.70 U Ivanovu evan elju stoji da na Nebu ima mnogo stanova, a Pavao objanjava da cijeli svemir smatra na planet pozornicom. Pored bezbrojnih Bojih an ela postoje i epuranoi, stanovnici Neba.71 Kad samo pomislimo da oko svakog od milijuna i milijardi sunaca u svemiru krui samo jedan nastanjeni planet kao to naa Zemlja krui oko Sunca, onda moemo predoiti koliko moe biti nebeskih stanovnika. Ako se prisjetimo da je me u Bojim an elima dolo do pobune protiv Boga i da su svi ti buntovnici zbaeni na na planet, moemo zamisliti radost cijelog svemira to e Kristovim ponovnim dolaskom na ovu Zemlju doi kraj leglu zla i to e Boji narod biti oslobo en od vladavine Zloga.72 Pastore Collinse, javio se sugovornik, kad sluam va opis, ve sad mi je u onoj prorokoj viziji jasno znaenje kamena koji pada i sve razbija i unitava, ali mi se ini da je ponovni Kristov dolazak mnogo, mnogo straniji od najvee 151

eksplozije atomske bombe. to e uope ostati od ovjeanstva? Mogu vas umiriti, gospodine Lightning. Nee svakog ovjeka na Zemlji stii takva strana sudbina. Krist stalno govori o tome da e Njegov povratak za sve koji Ga ljube biti spasenje, a ne unitenje. On unaprijed govori o velikoj radosti onih koji Ga ekaju. Ovdje stoji da e doi s vjenim veseljem na elima. Pratit e ih radost i veselje, pobjei e bol i jauci.73 Oni e klicati: Gle, ovo je Bog na, u njega se uzdasmo, on nas je spasio Kliimo i veselimo se spasenju njegovu.74 Ove rijei duboko poga aju gospodina Lightninga. Kad razmilja o Isusovu povratku, u srcu ne osjea radosti. Naprotiv, obuzima ga nekakav dubok, uasan strah. Misli mu grozniavo rade i on trai spas u primisli da sve to ne moe biti stvarnost jer bi onda s mnotvom drugih bio beznadno izgubljen. Ne, to ne moe biti istina. Za to postoji objanjiv razlog kojega uljudno zaodijeva u pitanje. Gospodine pastore, zanima me jo neto. Niste li rekli da e svaki ovjek na Zemlji vidjeti Krista kad bude dolazio? Jesam! Meni se to ini primitivnom predodbom ljudi koji su ivjeli prije dvije tisue godina, koji nisu znali da naa Zemlja nije okrugla ploa, ve kugla. Kada bi se Krist iznenada pojavio ovdje iznad Londona, ne bismo ga istodobno vidjeli na drugoj strani zemaljske kugle, recimo u Australiji! Ne, uvjeren sam da vaa predodba, to ste je tako zorno iznijeli, odgovara zastarjelom nainu razmiljanja, svjetonazoru koji je suvremena prirodna znanost odavno nadmaila. Oito ne moe biti rijei o nekom stvarnom doga aju, ve o nekoj vrsti sna koji svakako snano djeluje na savjest pojedinca. Gospodine Lightning, govorite kao liberalni teolog. Uope ne elim biti liberalan, dragi pastore Collins, i ne elim uope sumnjati u biblijske iskaze. Ali, kaite i sami, nije li nelogino tvrditi da e se Krist istodobno vidjeti na cijeloj zemaljskoj kugli? Promatrano iz kuta prirodne znanosti koja se zasniva na trodimenzionalnoj slici svijeta, imali biste potpuno pravo. Ali, tko vam kae da postoje samo tri dimenzije: irina, duina i 152

visina? Jeste li u svojem razmiljanju uzeli u obzir i postojanje etvrte dimenzije? Ali, mi nismo kadri zamisliti etvrtu dimenziju. Istina je, ona se moe matematiki odrediti, ali iskustvene vrijednosti ne postoje! U pravu ste. Osobno vjerujem da emo ih dobiti u trenutku kad do e sudnji dan, kad ih svi doivimo. Sveto pismo unaprijed kae da e se u tom trenutku nebo izmaknuti kao knjiga, svitak kad se savije. Iznenada e nestati granice koje sada dijele vidljivi od nevidljivog svijeta. Moemo slobodno rei da e trodimenzionalni svijet biti obuhvaen etverodimenzionalnim. Tada e se u naem prostornom vremenskom postojanju sve vrijednosti smanjiti za jednu potenciju. Kocka e postati kvadratom, kugla ploom, sve e veliko postati malo, sve daleko blizu. Ovdje stoji napisano da e Krista vidjeti ne samo svaki ovjek na ovoj okrugloj Zemlji, nego da e On biti toliko blizu da e svaki ovjek vidjeti crte Njegova lica i oi. Onima koji su Ga neprijateljski odbili Njegovo e lice izgledati gnjevno, a bit e nasmijeeno onima koji Ga ljube. Gospodin Lightning je zanijemio. Ovome nema to dodati, ali njegov pogled otkriva pastoru da ta slika o kraju svijeta samo jo uveava strah od prizora koji vidi pred sobom kao novu, posljednju stvarnost. I sm je osjetio uasan strah kada je prvi put itao o Gospodnjem povratku. Stoga dobro razumije gospodina Lightninga. Kao da po drugi put proivljava kako je bio duboko pogo en u svojoj savjesti, kako se bojao Bojeg sudnjeg dana i kako je poelio da vie ne razmilja o Isusovom dolasku. Ali onda je u razgovoru s jednim starijim kolegom i prijateljem saznao za Kristovu spasonosnu ljubav. Isus je iz ljubavi prema nama uzeo nau krivnju na sebe. Ako mu dopustimo da pogleda u nae bie i ako Ga molimo da nam oprosti, na se pogled usmjerava na novo stvaranje spasenja na kriu i mir oprotenja smiruje bol zbog vlastite krivnje. Pastor Collins zna da se gospodin Lightning nalazi u slinom poloaju i da mu je potrebna pomo. Poziva ga u svoj ured gdje mogu nesmetano razgovarati. Tamo se mogu i zajedniki moliti. Ondje gospodin Lightning prvi put u ivotu doivljava Boju pratajuu ljubav. Ta ljubav izgoni strah. On 153

doivljava ispunjenje proreenog obeanja: U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo ve sada sigurni u pogledu Sudnjeg dana.75 Kada se oprataju, pastor Collins primjeuje u oima svojeg sugovornika neobian sjaj. Iz njegovih oiju zrai mir i unutarnja sigurnost, radost i sloboda koji ne mogu nastati sami po sebi. Pastor Collins poznaje fenomen ove promjene. Pritom misli na biblijske rijei: Kraljevstvo je Boju unutra u vama. Prilazi prozoru i gleda na ulicu. Automobile i pjeake, mre kua oko njega i mnotvo ljudi u ovom golemom gradu posljednji e dan iznenaditi. Vidi pred sobom kamen koji pada i sve razbija. Veliki se kip, nainjen od kovine, raspada, postaje kao pljeva na gumnu. Povijesti ljudskog vladanja svijetom na ovoj Zemlji doao je kraj. Nije li vladanje ovjeka nad ovjekom tvrdo kao kovina? Ta mo moe svijetliti zlatno ili srebrno, moe zraiti toplinom bakra ili svjetlucati kao elik, ali ona stoji na lomljivim glinenim nogama koje su nestalne i bezvrijedne. U tom snanom divu nema ivota, nema ljubavi, ni trunke topline i mira. Taj div vie nije slika Boja, kakva je ipak svaki pojedini ovjek. Bog bi ga elio ispuniti svojom ljubavlju, obradovati i zauvijek za sebe zadrati, ali nema odgovora, div se ne pokree, mrtav je i hladan za Boga. Nije li onda logino da sm Bog rui ovog beutnog diva ljudske vladavine prije no to on sm sebe ne uniti na glinenim, nestabilnim nogama? Teina kovine diva pretvorila se u neto perolako, kao pljeva ljeti na gumnu. Ta pljeva nema vie nikakvog sadraja, nema ploda. To je prazna slama, bezvrijedna, suha, lagana i beskorisna. Dolazi nalet vjetra, podie je, ponese sa sobom. I vjetar sve odnese bez traga, pie prorok Daniel.76 A kamen raste i raste, dok ne postade veliko brdo te ispuni svu zemlju.77 To je Boje brdo, simbol Njegove moi koja smjenjuje ljudsku mo. To je i Petar prorekao: Ali e doi dan Gospodnji kao lopov; u taj e dan nebesa ieznuti s velikom lomljavom, pola e se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim stvorenjima nee vie nai. Ali mi oekujemo, prema njegovu obeanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.78 154

Novi svjetski poredak

Jutro je, 7.15 sati. Semafor kod Karlstora u Heidelbergu pokazuje crveno. Pred njim stoje dva automobila. U prvom sjedi vrhovni zapovjednik Amerike vojske u Europi, general Kroesen, a u drugome, u plymouthu, njegova sluba sigurnosti. General je sa suprugom u oklopljenom mercedesu kojim upravlja njemaki policijski slubenik u civilu. Mercedes 280 nosi njemake tablice s heidelberkom oznakom HD MS 38. Njemaka je policija zamolila generala da koristi ovo sigurnije vozilo pri svakodnevnim vonjama od svojeg stana u Schlosswolfbrunnenwegu do Glavnog stoera amerikih snaga u Rmerstrasse. Nije tome dugo to je izvren atentat na efa NATO-a generala Haiga, poslije ministra vanjskih poslova SAD-a. Bio je to trei teroristiki napad Frakcije Crvene armije na amerike ure aje i osoblje. U jednom konspirativnom stanu u Heidelbergu policija je prije nekoliko dana otkrila snimke razgovora koji su ukazivali na planirani atentat na vrhovnog zapovjednika amerikih snaga u Europi. Zato je generalu i stavila na raspolaganje oklopljeni mercedes. U trentuku kad se automobil s generalom zaustavio pred crvenim svjetlom semafora, odjekuje zagluujua eksplozija. Jedna protutenkovska raketa poga a stranji dio automobila, odbija se, udara o kolnik i eksplodira. Druga je za dlaku promaila generalov automobil i nestala u rijeci Neckar koja se tu pribliila ulici. itava kia metaka iz automatskog oruja zasipava mercedes i pratei plymouth. Ameriki slubenici is155

kau i uzvraaju vatrom prema obronku breuljka iznad Karlstora, udaljenog stotinjak metara. Mercedes s generalom i njegovom suprugom je oteen, bunker se otvorio, zadnje je staklo ispalo iz okvira. General je samo lake ozlije en na potiljku. Njemaki voza vrlo pribrano okree automobil i juri u smjeru amerike bolnice u kojoj generalu pruaju prvu pomo. Srea je to raketa nije pogodila mercedes sa strane. U tom bi sluaju eksplodirala u automobilu i pobila sve putnike. Policija zatvara cijelu okolicu. Na mjestu odakle su ispaljeni meci otkrivaju u grmlju, na stjenovitoj strmini u umi, iglu-ator s vreama za spavanje, jedaim priborom, jednim odailjaem i dugakim konopcem koji je privren visoko na breuljku. Sve ukazuje na to da su atentatori ovdje kampirali vie noi i svakog jutra ekali da se generalov automobil zaustavi pred semaforom kako bi u tom trenutku ispalili rakete. Unato grozniavoj potrazi s velikim policijskim snagama i helikopterima, poinitelji nisu uhvaeni. Pobjegli su ukradenim automobilima. Njemaka je javnost zbog ovog zloina uznemirena i ogorena. Heidelberki gradonaelnik to iskazuje rijeima: Svi smo u vijenici olakano odahnuli kad smo nekoliko minuta nakon atentata saznali da su general Kroesen, njegova supruga i voza ostali nepovrije eni, ali se zabrinuto pitamo kada e konano doi kraj prokletstvu nasilja u naoj zemlji i u naem gradu. Predsjednica Njemako-amerikog kluba prijateljstva u Heidelbergu iskazuje svoje ogorenje rijeima: Sramotni pokuaj da se terorom posije sumnjiavost izme u amerikog i njemakog naroda zasluuje apsolutnu osudu. Svaki njemaki gra anin koji zrelo razmilja mora se distancirati od takvih postupaka. Ovo je poticaj za na klub da ojaamo napore na razumijevanju izme u naroda i pospjeimo njemako-ameriko prijateljstvo i time pomognemo u osiguravanju mira. U Glavnom stanu Amerike vojske u svojem uredu sjedi major Tom Glenn, drugi generalov poboni asnik, i razgovara 156

sa svojim njemakim prijateljem, dr. Johannesom Hollom iz Schwetzingena kod Heidelberga. Upoznali su se na nekoj narodnoj njemako-amerikoj sveanosti u Heidelbergu i postali dobri prijatelji. Dr. Holl je nakon rata kao student emigrirao u Ameriku, ondje nastavio studij i diplomirao povijest. Specijalizirao se za europsku povijest pa je poslije predavao na jednom koledu u Michiganu. Kad mu je u Njemakoj umro otac, majka ga je zamolila da preuzme roditeljsku kuu u Schwetzingenu. Premda je dr. Holl oenjen Amerikankom i ima dvoje djece, a usto i ameriko dravljanstvo, vratio se u domovinu. Natjecao se za mjesto profesora na Marylandskom sveuilitu koje u Heidelbergu ima ogranak to ga poha aju ponajprije pripadnici Amerikih oruanih snaga. Budui da je mjesto katedre za povijest bilo slobodno, mogao je otpoeti s nastavom. Dodijeljeni su mu predmeti: Biografija u povijesti, Europa u 19. stoljeu, Europa u okruju 20. stoljea i neki predmeti iz njemake povijesti koje dri izmjenino po semestrima i u nastavcima. Put ga svakog jutra vodi iz Schwetzingena, od njegove kue u Mannheimer Strasse, pokraj velikog dvorca s prostranim dvorskim parkom. Mjesto je staro vie od tisuu tristo godina, a izborni knez Carl Theodor izgradio je dvorac kao ljetnikovac. Ovdje se svake godine u svibnju odrava u svijetu poznati festival. Golemi park je svakako najljepi me u starim parkovima u Njemakoj. Johannes Holl prolazi kroz Oftersheim i Krichheim do Glavnog stoera Amerikih oruanih snaga u Europi u Rmerstrasse u HeidelbergRohrbachu i odatle na Marylandsko sveuilite u ulici Im Bosseldorn, odmah iza upravnih zgrada Glavnog stoera. Holl je zbog svoje ljubaznosti, otvorenosti, potenja i tonosti omiljen kod svih, a i general ga osobito cijeni i esto s njim razgovara. Ovog prijepodneva je dr. Holl pourio u Glavni stoer amerikih snaga u posjet generalu da mu estita to je preivio atentat. General Kroesen u tom trenutku ima mnogo posjetitelja, pa njemakom profesoru posveuje samo nekoliko 157

trenutaka. Na povratku iz generalovih prostorija dr. Holl prolazi pokraj ureda svojeg prijatelja Toma Glenna. Kuca na vrata. Naprijed! Major Glenn ustaje i prua ruku prijatelju: Dobar dan, Johne! Zdravo, Tome! Upravo sam bio kod generala i htio malo svratiti k tebi. Smetam li? Ne, prijatelju. Radujem se to si doao. Sjedni, molim te! Major Glenn se doista raduje susretu sa svojim njemakim prijateljem jer ga od atentata mue neka pitanja o kojima bi htio otvoreno porazgovarati. to, prema tvojem miljenju, Johne, teroristi Frakcije Crvene armije postiu pokuajima atentata? Vjerojatno Sovjeti pokuavaju oslabiti amerike snage u Europi. Atentatori vjerojatno koriste rusko oruje, ili se moda varam? Naravno, obje protutenkovske rakete ispaljene na generala Kroesena ruske su proizvodnje. Ali nisam te to htio pitati. Moda bih svoje pitanje trebao odre enije formulirati. Kako ti teroristiki postupci djeluju na njemako puanstvo? Radi li se o mrnji prema Amerikancima? ele li Nijemci da Amerika vojska napusti Njemaku? Tako sigurno misli samo manjina, lijevi radikali i desni ekstremisti. Ali veina puanstva, zajedno sa saveznom vladom, miljenja je da su Amerikanci i Nijemci saveznici u obrani od opasnosti s Istoka. Osim toga, postoje mnoge rodbinske veze i iskrena me usobna prijateljstva izme u Amerike i Njemake. Ne smijemo zaboraviti ni zahvalnost mnogih Nijemaca koji su u godinama nakon rata spaeni od smrti gladi zahvaljujui dobrotvornoj pomoi amerikih gra ana i humanitarnih organizacija. Dr. Holl je zautio. U mislima se vraa u poratno razdoblje kada je kod kue sjedio za praznim stolom. Smonica i podrum su prazni, u prodavaonicama nema namirnica. Danima nisu jeli, pa sve vie slabe. Odjednom se oglasilo zvono na vratima. Jedna akonica im donosi CARE-ov paket s namirnicama to ga je poslala dobrotvorna crkvena organizacija iz Amerike! 158

Zahvaljujui redovitoj pomoi iz SAD-a, ostaju i dalje na ivotu. Ne, kae sada glasno i sigurno, nikada neemo zaboraviti to su nai ameriki prijatelji nakon rata uinili za nas pobije ene. Je li tono, dobacuje Tom Glenn, da Nijemci mrze Amerikance zato to su ih oni pobijedili? Moda je to kod nekih sluaj, priznaje dr. Holl, ali su mladi, koji danas pribjegavaju teroristikim postupcima, roeni tek nakon rata. Meni se ini da postoji dobro uvjebana me unarodna teroristika udruga koja s jasnim ciljem djeluje i ovdje u Heidelbergu. Radi se o politikoj aktivnosti kojoj je cilj u njemakom puanstvu probuditi protuamerike osjeaje. Kako e to dalje ii? Kako vidi budunost, Johne? Dragi moj Tome, budunost lei u Bojoj ruci! I ja to vjerujem, samo to nam Bog ne kae to kani uiniti. S tim se dr. Holl ne moe potpuno sloiti: O tome imam osobito miljenje. Poznato ti je da sam predavao povijest na jednom kranskom koledu u Michiganu. Tamo sam od svojih kolega s teolokog odsjeka saznao zanimljive stvari o prorotvu. Major Glenn ne dri mnogo do prorotva i otvoreno iznosi svoje miljenje: Trenutak, Johne, rije prorotvo izaziva u meni niz negativnih osjeaja. Odrastao sam u kranskoj obitelji, ali smo se distancirali od svakog kranskog fanatizma, od proroanstava, navodno udesnih izlijeenja i govorenja jezicima. Tebi je poznato da smo u SAD-u imali takozvani Pononi pokret. Bili su to krani koji su na osnovi Biblije prorekli da e Krist ponovno doi 1844. godine. Tada je trebao nastupiti Sudnji dan i Boje kraljevstvo. Tvrdili su da je prorok Daniel u osmom poglavlju prorekao da e svijet propasti nakon 2300 godina, 1844. godine. Odre enog dana u listopadu te godine tisue su ekale na Kristov povratak, ali je vrijeme prolo i nita se nije dogodilo. Dr. Hollu je taj doga aj poznat, ali zna da nije bio ogranien samo na Ameriku. O tome pria svojem prijatelju: 159

To nije jedinstven sluaj u povijesti. Mi smo u naoj Evangelikoj crkvi u Njemakoj doivjeli neto slino. Tu je, primjerice, bio prijatelj Martina Luthera, upnik Michael Stiefel. On je pisao i propovijedao da e Krist doi na sudnji dan u nedjelju, 19. listopada 1533. godine, ujutro u 8 sati. Seljaci su prodavali imanja, a sam Stiefel je podijelio predmete iz svojeg kuanstva i knjige. U zoru tog dana odrao je potresnu propovijed o posljednjem satu ovoga svijeta. U 9 sati pojavila su se kola izbornog kneza s vojnicima. Uhitili su upnika i strpali ga u tamnicu. Martin Luther se kod kneza zauzeo za svojeg prijatelja: Michael Stiefel je malo pretjerao, ali zbog toga ne bi trebao trpjeti. Izborni knez ga je pustio na slobodu i upniku Stiefelu dodijeljena je druga upa. Zvui aljivo da je Martin Luther lanu propovijed tog upnika nazvao malim pretjerivanjem. Je li se to ee doga alo u Evangelikoj crkvi? Ne ili, bolje reeno, jo jednom. Bilo je to u isto vrijeme kada je u Americi otpoeo Pononi pokret. Juno od Stuttgarta ivio je wrttemberki prelat Albrecht Bengel. On je pisao i uio da e Krist ponovno doi 1836. godine, ali bio je dovoljno poten da poslije prizna svoju zabludu. Uostalom, isto su tako poteni bili propovjednici i duebrinici nakon 1844. godine kada Krist, protivno njihovoj propovijedi, nije doao. Kolege s teologije su mi priali da je vie od tri tisue pastora i duebrinika, koji su po cijelom svijetu propovijedali kraj svijeta nakon isteka 2300 godina prema Danielovom proroanstvu, poslije otvoreno priznalo svoju pogreku. Zaista, Daniel u svojem proroanstvu nije rekao nijednu rije o kraju svijeta, nego je uvijek govorio o kraju vremena ili vremenu nebeskog suda. Sud na Nebu. to si time mislio rei? Daniel u sedmom poglavlju opisuje prizor nebeskog suda kako ga je vidio u vi enju. Krist je obeao svojim sljedbenicima da e u svemirskom gradu to ga je sm Bog stvorio pripremiti stanove za svoje prijatelje. Rekao je da e ponovno doi kako bi ih uzeo k sebi da bi zauvijek ostali s Njime, toliko je volio svoje vjerne. 160

Ali Kristovi sljedbenici nisu dovoljno savreni za takvo mjesto, tvrdi neprijatelj i njegovi sotonski an eli. Ova optuba treba osujetiti Isusovu nakanu. Stoga Krist na Nebu saziva sud da bi rehabilitirao svoje vjerne. Daniel je vidio poetak tog suda, a i Ivan, najblii Isusov prijatelj, pie o tome opirno u posljednjoj biblijskoj knjizi. Milijarde stanovnika svemira svjedoci su kad Krist zastupa svoje vjerne zahvaljujui rtvi prinesenoj na Golgoti. Glennu neto nije jasno. Kao kranin ne moe to razumjeti: Mislim da je Krist ponio ljudske grijehe na golgotski kri i da nam je oprostio. Treba li ih jo jednom opratati? Ne. Ovdje se radi o naem karakteru, jo uvijek nesavrenom i grjenom, premda nam je krivnja oprotena. Ili misli da si ve savren? Ako je poten, nitko to ne moe rei za sebe. Kako onda moe nesavreni ovjek doi u savreno Nebo da se sjedini sa savrenim Bogom? To je pitanje oko kojega se na ovom nebeskom sudu sve okree. I kako rijeiti taj problem? Krist kao Sin ovjeji dolazi na ovaj sud i kao odvjetnik ili zagovornik zastupa sve spaene. Budui da su Mu se potpuno predali, zajedno sa svojim nesavrenostima i slabostima, On je obeao da e im pomoi i zauzeti se za njih. Sada izvruje svoje obeanje i jami za njih silom svoje ljubavi kojom se za njih rtvovao. On vjeruje vjernima i zato ih na sudu zastupa. Oni su spaeni, spaeni za Njega, spaeni zauvijek. Time su ponitene neprijateljeve optube. Isus je na ovome sudu na Nebu prikazan kao pobjednik okruen neiskazanom slavom. To razumijem, jer je logino i jasno. Me utim, zato to ljudi u ono vrijeme nisu propovijedali, nego plaili ovjeanstvo krajem svijeta? U ono vrijeme bolje nisu znali! Major Glenn se ljulja u svojem stolcu. To je jedan od one vrste stolaca koji naslanjanjem postaje stolac za ljuljanje i svakako pomae oputanju esto preoptereenih administrativaca. Jo uvijek je pod dojmom oka zbog atentata, pa nije udo da je tako turobno raspoloen. Zapravo, vie se ne osjea sigurnim u Njemakoj. 161

Sada ustaje i eta po sobi gore-dolje. Kroz prozor vidi strae dolje pred vratima i na ulici. Odmah nakon atentata vojska je pojaala strae naoruane strojnicama, koje su postavljene pred glavnom zgradom, a pokraj ograde patroliraju po dvojica i u Rmerstrasse. Na drugoj strani ulice stoje vojnici sa ljemovima i orujem u stanju pripravnosti kao zatita nastambi za asnike i namjetenike Glavnog stoera. U domove i vojarne pripadnika Amerikih oruanih snaga u Njemakoj uvukli su se strah i zabrinutost. Teror je, ako nita drugo, izvrio bar svoje psiholoko djelovanje. Svi se pitaju kakva e biti budunost. Mjere opreznosti to ih uvode Amerike oruane snage u Njemakoj opravdane su, jer teror kao da jaa. Na vanjskom zidu sveuilita nalaze rasprivaem ispisane poruke koje su oito povezane s atentatom na generala Kroesena: Tek poinje! Major Glenn se vraa na ono to je dr. Holl rekao o biblijskim proroanstvima. Malko je znatieljan i zato ga sada za njih otvoreno pita. Vjeruje li veina u Njemakoj u ova biblijska proroanstva? Dr. Holl gleda u oi svojem prijatelju. Razumije zabrinutost i strah zbog budunosti. Osjea se kao i major jer nije samo Nijemac, ve dobrim dijelom i Amerikanac. Ne bi se moglo rei da javnost poznaje proroanstva Svetoga pisma, premda smo kranska zemlja. Istina, svatko neto zna o kraju svijeta i o sudnjem danu zahvaljujui vjerovanju to ga izgovara na svakom bogosluju, ali i zahvaljujui katehezi u kolama. No, biblijsko prorotvo je poznato samo u kranskim krugovima koji se njime osobito bave. Ako razmotrimo njemaku povijest, vidjet emo da je jo u osamnaestom stoljeu bilo drukije. Razumijevanje povijesti temeljilo se na Danielovim etirima svjetskim carstvima. Nedavno je u jednoj knjinici u blizini Frankfurta otkriven bakrorez iz doba reformacije i protureformacije. Na njemu je jednim kipom prikazana povijest od Babilona do Europe. Biblijski prorok Daniel, koji je ivio u gradu Babilonu na rijeci Eufratu oko esto godina prije Krista, vidio je u svojem 162

prorokom vi enju kao Boje otkrivenje etiri svjetska carstva u simbolima za koje je dobio objanjenje rije po rije. Vidio je iznenadnu propast Babilonskog svjetskog Kraljevstva, golemo irenje Medo-perzijskog Carstva, pobjedonosni pohod Grka pod Aleksandrom i na kraju eljezni Rim koji je zavladao cijelim ondanjim svijetom. Zatim deset germanskih plemena osvaja Rimsko Carstvo, bolje reeno Zapadni Rim, mijea se s Rimljanima i osniva deset europskih drava. Ovaj prikaz povijesti u budunosti prikazan je golemim kipom iz kovine, iji pojedini dijelovi tijela oznauju svjetska carstva, dakle glava oznaava Babilon, prsa Perziju i tako dalje. Na kraju su deset prstiju od eljeza i gline, simbol Europe. Ovu su sliku od vremena reformacije pojedine europske vladarske kue esto otiskivale u bakrorezu kako bi istaknule svoj legitimitet, znaaj i pravo na vlast. U svetom Rimskom Carstvu njemakog naroda ovaj je kip odjeven u odjeu Kaisera sa ezlom u rukama. Sm papa prikazuje sebe ovom slikom sa zlatnom tijarom na glavi, dok su na dijelovima tijela ispisana imena papa od prvog stoljea do njegovog doba, XVII. seculum, sedamnaestog stoljea. I ruski car objavljuje crte velikog kipa iz Daniela 2. poglavlja s podnaslovom: Ruski carevi od 1676. naovamo. Kada je pruski kralj Friedrich Veliki zaratio protiv austrijske kraljice Marije Terezije, naveo je kao razlog ovaj kip iz Daniela drugog poglavlja, tvrdei da ima zadau tog kamena koji, prema proroanstvu, pada na noge kipa i lomi njegove prste. injenica je da prema tumaenju same Biblije ispunjenje treba vidjeti u Kristovom povratku, ali pruski kralj moda nije tako dobro poznavao Bibliju ili je samo traio banalan izgovor za svoj rat. Svakako ostaje injenica da je javnost razumjela prorotva Svetoga pisma, i to kao osnovu suvremenih svjetskih zbivanja, odnosno politikih prilika. Danas je, naalost, ovakvo razmiljanje potpuno nestalo, premda je Europa jo uvijek proroko ispunjenje desetorih prstiju toga kipa i tu sudbinu dijeli sa svojim susjedima Rusijom i Amerikom. Na spominjanje Amerike major Glenn pokazuje ivo zanimanje. eli uti vie o ovom neobinom prorotvu koje nije 163

poznavao. Ono mu se sada uope ne ini plodom mate ili mistike, ve stvarnim, povijesnim podatkom, trijeznim i konkretnim. Stoga sa zanimanjem prati izlaganje dr. Holla. Za mene je i te kako zanimljivo da u proroanstvima o sudbini Europe kljuna reenica glasi: Ali se nee drati zajedno. Za mene kao povjesniara od najveeg je znaaja to je proreena politika enidbe europskih vladarskih kua kao uzaludan pokuaj ujedinjenja. Ostvarila se u svim pojedinostima. Jednako je tako s tekstom koji govori o prstima od eljeza i gline, to se oito odnosi na romanske i germanske narode u Europi. Europu nije bilo mogue ujediniti ni ratnim ni mirnodopskim naporima i pretvoriti je u savez drava kao, primjerice, Sjedinjene Amerike Drave. Ali sada, dragi Tome, dolazi ono to e te sigurno najvie zanimati. Tebi je poznato da su Prvi svjetski rat izazvali zahtjevi njemakog carstva. Kaiser Wilhelm je sanjao, kako je i sm govorio, o njemakom svjetskom carstvu. Engleska se, unato svojoj politici preziranja kontinenta, unato svim rodbinskim vezama, morala suprotstaviti i zato je Njemakoj objavila rat. Nema sumnje da je Prvi svjetski rat rijeen zahvaljujui Americi, ijem ratnom potencijalu, materijalu i trupama Njemaka nije bila dorasla. Tako je Amerika doslovno pridonijela da se ispuni Danielovo proroanstvo o deset prstiju: Europa je morala ostati razdijeljena, jer se nee drati zajedno. Ovdje ga Tom Glenn prekida: Nastavak tvojeg proroanstva mogao bih sm konstruirati. Hitler je prouzrokovao Drugi svjetski rat, jer Engleska nije mogla trpjeti njegove tenje za prevlau. Sigurno bi ostao pobjednikom da se nisu umijeale Sjedinjene Amerike Drave i diktatoru pripremile kraj. Tono! Tako je bilo. S tim u vezi ispriao bih ti neto jako zanimljivo. Tu, u blizini, odigrala se jedna mala epizoda. Bilo je to za vrijeme rata, kada su njemake snage zaposjele Europu od Ledenog mora do Afrike i od Biskaja do Volge. U Mhlackeru, blizu Stuttgarta, starjeina jedne pijetetske crkvene zajednice koja cijeni proroku rije, upitao je svojeg pastora: Zar u Bibliji nema rijei o Hitleru? Ta on je zauzeo skoro cijelu Europu. 164

Ne, nema ni rijei. Ako Hitler podjarmi europske narode, onda se to ne slae s proroanstvom u Danielu 2. poglavlju. To znai da Hitler ne moe dobiti rat i da e sve ove zemlje biti opet slobodne. Budui da je Hitler sada zaratio s Amerikom, bit e pobije en i Amerikanci e doi u Njemaku i zaposjesti je, jer u Bibliji je mnogo toga zapisano o Americi. Trinaesto poglavlje Otkrivenja, posljednje knjige Novog zavjeta, govori o Americi kao posljednjoj velesili na svjetskoj pozornici, koja e na kraju zavladati cijelim svijetom i nitko je nee moi pobijediti. Prema tome, Hitler mora izgubiti u sukobu s Amerikom. Starjeina te Crkve je ovo proroanstvo potajno ispriao nekim svojim prijateljima, ovi su ga prenijeli dalje i na kraju je dolo do uiju GESTAPO-a. Jedan slubenik je dobio nalog da tog crkvenog starjeinu uhiti i odvede u koncentracijski logor. Na sreu je supruga tog slubenika mogla nagovoriti mua da starjeinu Crkve pusti na miru, jer ga poznaje kao dobriinu kojeg treba zatititi. Nakon etiri godine proroanstvo se doslovno ispunilo. Amerikanci su pobijedili Hitlera, zaposjeli Njemaku i sa svojim saveznicima uli u Mhlacker, pa su onaj crkveni starjeina i njegovi prijatelji mogli svojim oima vidjeti kako se biblijsko proroanstvo tono i doslovno ispunilo. Pa to je nevjerojatno! kae Tom Glenn i nastavlja: to si ono rekao o proroanstvu za Ameriku u Otkrivenju? Nije to nita novo. Kolege s teologije su mi govorili o etrnaest oznaka jedne simboline zvijeri iz posljednje biblijske knjige, iz trinaestog poglavlja Otkrivenja. Sve su se one ostvarile u jednoj povijesnoj velesili, naime u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Nekoliko desetljea nakon osnivanja Sjedinjenih Amerikih Drava prije 250 godina, teolozi u Americi doli su do spoznaje da se sve oznake iz tog proroanstva mogu primijeniti samo na Ameriku. Otad kranski krugovi prate povijest i ameriku politiku i vide kako se biblijska proroanstva korak po korak doslovce ispunjavaju. Ima li o tome neto napisano? eli znati Tom Glenn. Svakako. Postoje mnoge knjige o Americi u prorotvu. Najstarije smatram i najboljima, jer ovjek moe sm prosu165

diti to se od predvi enog ve ispunilo, a to jo treba oekivati. Mislim na dvije knjige jednog amerikog teoleoga imenom Uriah Smith, koji je pisao sedamdesetih godina prolog stoljea. Jedna je tumaenje Knjige proroka Daniela i Otkrivenja, a druga nosi naslov Budunost nae zemlje Sjedinjene Amerike Drave u svjetlosti religije i povijesti. Posjedujem obje. Naravno da major Glenn eli saznati kako e prema ovom proroanstvu izgledati budunost Amerike. Dr. Holl malo oklijeva, jer ono to je predvi eno nije pozitivno, a ne bi htio biti neuljudan prema amerikom asniku koji mu sjedi nasuprot. Me utim, Tom Glenn tek sada postaje silno znatieljan. Prijateljevo oklijevanje tumai kao sustezanje da mu sve kae. Zato ga moli da bez oklijevanja ispria sve to mu je o tom proroanstvu poznato. Svakako se moemo ponositi to pripadamo naciji koju je Bog izabrao da bude posljednja velesila koja e do drugog Kristovog dolaska vladati svijetom. A to misli o Sovjetskom Savezu? ubacuje njegov prijatelj. Poznati su nam planovi prema kojima SSSR ima vrst program da zemlju po zemlju zadoji komunistikim idejama i tako izazove izbijanje revolucije. Na kraju bi komunizam nakon jedne svjetske revolucije zavladao cijelim svijetom. A mi inimo sve da zaustavimo tu crvenu poplavu. Ovaj put se na licu dr. Holla pojavljuje osmijeh. ini se da je smijeak pomalo nadmoan, kao smijeak uitelja koji treba odgovoriti na uenikovo pitanje. Ali dr. Holl nije gord pa stoga mirno kae: Oprosti to se smjekam. Nije to zbog tvojeg pitanja, ve zbog naizgled nevjerojatne tvrdnje kojom u ti odgovoriti na pitanje. Rusija, ili Sovjetski Savez, uope se ne spominje u biblijskim proroanstvima. Zakljuak je isti kao onaj to ga je pastor u Mhlackeru izveo iz proroke rijei o Njemakoj. Ili, da to kaemo kratko i jasno: ako Rusija i SAD konkuriraju za vladavinu svijetom, onda e Amerika pobijediti komunizam i Sovjetski e Savez prestati postojati. Ovo zvui laskavo za amerike ui, ali kao vojnik moram biti trijezan i realan. Zaboravlja da je Sovjetski Savez vojna sila 166

i da trenutano posjeduje vie atomskog naoruanja od Sjedinjenih Drava. Veoma sam zabrinut i sasvim otvoreno kaem, uasava me pomisao na atomski sukob izme u Rusije i Amerike. On bi znaio istrjebljenje ovjeanstva, grozan kraj svijeta. Gledano iz kuta prorotva, moram ti ovdje proturjeiti. Svijet nee zavriti atomskim ratom, ve povratkom Isusa Krista na sudnji dan. On je Gospodar povijesti, gospodar i atomske sile i On nee dopustiti da ljudi koje je On stvorio i koje stalno odrava na ivotu budu uniteni u atomskom ratu. Istina je da apostol Petar proroki govori o atomskoj sili, ali ne o kraju ovjeanstva. Ako se dobro sjeam, on o tome pie u jednom prorokom vi enju u svojoj Drugoj poslanici u Novom zavjetu. Toma Glenna nije lako uvjeriti. Jo uvijek je sumnjiav: Svakako je utjeha za onoga tko to vjeruje, ali vratimo se na budunost Amerike. Tvrdi, dakle, da e Amerika zavladati cijelim svijetom? Ne ja, tako stoji zapisano u prorotvu. Major Glenn malo razmilja i uti. A onda govori otvoreno i njegove rijei ponovno oslikavaju osjeaje to ih njeguje o svojoj domovini: Dakle, govori o novom svjetskom poretku, jednoj jedinstvenoj vladi, uz koju, prirodno, ide i svjetski novani sustav sa sredinjom novanom upravom u trgovini i gospodarstvu. Obrazovanje, kultura i znanost tako er trebaju jedno sredite za sve narode. Posljedica e biti socijalna jednakost i mir na cijelom svijetu. Trebala bi postojati i jedna religija za sve ljude, svjetska religija. Nije li to upravo ono to ele svi ljudi na Zemlji? Mir, jednakost, slobodu! Nitko se vie ne mora bojati rata ili progonstva, gladi ili mrnje. Svi imaju dovoljno za jesti, ne moraju se smrzavati niti plaiti za svoje radno mjesto ili stan. To postii, dragi Johne, daje smisao mojem vojnikom ivotu. Za to vrijedi ivjeti i boriti se, pa ako treba, i ivot staviti na kocku. Ne bismo li to mogli shvatiti kao Boje kraljevstvo na Zemlji? Nije li Krist doista elio to za to se bore ljudi? Ako to stoji u tvojem proroanstvu, onda se s njim slaem svim srcem. 167

ekaj, Tome, to nije moje, ve biblijsko proroanstvo! Da, da, ali ti mi pria o njemu. A prije si toliko oklijevao, kao da si htio neto preutjeti, kao da se radi o neemu neugodnom. Ne treba se ustruavati. Tko kae A, mora rei i B. Opisuje novi svjetski poredak kao budui raj, made in USA. Doista je uloga Amerike na svjetskoj pozornici prikazana kao posljednji nastup jednog proroka prije kraja. Cijeli e svijet slijediti i sluati tog proroka, taj Boji narod. Sve to zvui udesno, ali, naalost, ima jedan problem. Ova svjetska vlast sa svjetskim mirom kao ciljem mora upotrijebiti silu da odri mir me u svim narodima. Ta e se vlast preobraziti u apsolutistiku vladavinu, totalnu diktaturu, jer takva se vlast moe stvoriti i sauvati samo na taj nain. Sloboda e biti rtvovana da bi se primijenila sila. Amerika je u proroanstvima nazvana prorokom, ali, naalost, s neugodnim pridjevom, lani prorok. Ameriki asnik teko podnosi te rijei jer vrije aju njegov ponos kao Amerikanca kojemu je sloboda iznad svega. Njegova zemlja slobode, naseljena Europljanima koji su u nju prebjegli zato to je bila utvrda slobode, u kojoj su se slobodno udruile drave Sjeverne Amerike, ta zemlja treba svim narodima svijeta oduzeti slobodu i totalno njima zavladati? Major Glenn je u dui duboko pogo en i povrije en. Ne moe i nee dalje govoriti o toj temi. To proroanstvo za njega je previe snano, previe gorko da bi ga mogao prihvatiti. Stoga se dr. Holl ne udi kad njegov prijatelj uti i navodi razgovor na svakodnevicu. Vie ne razgovaraju o toj temi. Major je i dalje uljudan i ljubazan kao da je sve u redu. Dr. Holl veoma cijeni takvo ponaanje i divi se svojem prijatelju. Sljedee godine major Glenn je premjeten. Postaje savjetnik u Ministarstvu rata, u Pentagonu u Washingtonu. I dr. Holl se nakon majine smrti vraa s obitelji u Sjedinjene Drave i ponovno postaje predava na svojem koledu u Michiganu. Uza svoje obveze predavaa pomnjivo prati zbivanja u svjetskoj politici jer eli vidjeti u kojoj se mjeri ostvaruju biblijska proroanstva. Pritom misli na rijei jednog njemakog teologa: Svakog dana itam novine da vidim kako moj Bog stvara povijest. 168

Kad je zaprijetio rat u Zaljevu i ljude u svijetu zahvatila panika zbog prijetnje uasne ludosti jednog rata, dr. Holl ostaje miran. Studenti ga pitaju: Doktore Holl, tko e u buduem ratu pobijediti: Saddam ili Bush? Nema nikakve sumnje da e iz ovog rata Amerika izii kao pobjednik. Ali Saddam Hussein ima u Iraku petu po veliini vojsku na svijetu, naoruanu suvremenim orujem. Njegovi su vojnici iskusni u pustinjskom ratu, dok nai nemaju nikakvog iskustva s tekim ivotnim uvjetima u pustinji! Zar se ne moe dogoditi ono to se dogodilo i u Vijetnamu? Moe biti, ali e Saddam ipak sa svojom velikom vojskom podlei. Amerika e ga pobijediti. Nato im dr. Holl pria o svojoj osobnoj uvjerenosti koja se u potpunosti oslanja na boanska proroanstva. Govori im o posljednjoj knjizi Novoga zavjeta, u kojoj Krist eli pokazati slugama svojim to se ima uskoro dogoditi,79 kako stoji na poetku Otkrivenja sv. Ivana. Dakle, Bog eli da poznamo budunost, ono to e se dogoditi. U trinaestom poglavlju ove knjige prikazana je, kratko i jezgrovito, povijest Amerike u slici, tako da svaki itatelj u etrnaest oznaka ove simboline figure moe prepoznati Sjedinjenje Drave. Studenti pozorno prate izlaganje svojeg profesora povijesti, ali ipak sumnjaju. Malo znaju o Kristu i Njegovoj prorokoj rijei, ini im se nerealnom i mistinom. Nakon nekoliko tjedana iznena eni su tonim ostvarenjem profesorove vizije budunosti. Rat u Zaljevu odluen je u roku etrdeset dana, Amerika je pobijedila. Zanimljivo je da se za vrijeme pobjednikog slavlja s predsjednikom Bushom i generalom Schwartzkopfom u New Yorku slavi i u Bagdadu. Cijeli arapski svijet s u enjem promatra irakog predsjednika Saddama koji je etrdeset dana izdrao protiv goleme Amerike i saveznike vojske. U Bagdadu su na uglovima svih ulica podignute velike ploe, pet do deset metara visoke, od betona i cigle, a na njima je Saddamova slika u svim ivotnim prilikama, u razliitim odorama i nonjama. Za arapski svijet Saddam Hussein je 169

pobjednik. Moda je to u svjetskoj povijesti jedini rat koji ima dva pobjednika. Za dr. Holla nema dvojbe da je ovo samo prijelazno razdoblje, jer e na kraju i muslimanski svijet iz novanih razloga biti prisiljen uklopiti se u novi svjetski poredak. Predsjednik Bush stalno istie ovaj novi svjetski poredak, jer to je konani cilj Sjedinjenih Amerikih Drava. U danima velike promjene, srednjoeuropske revolucije 1989. godine, kad su se Istona i Zapadna Njemaka ponovno ujedinile i kad su se druge istonoeuropske drave oslobodile ruske hegemonije, dr. Hollu je jasno da je i to ispunjenje rijei proroka Daniela to ih je u Iraku, samo 80 kilometara juno od Bagdada, napisao u drevnom Babilonu kada je gledao budunost Europe: Ali se nee drati zajedno. Istina, savezni kancelar Kohl je na proslavi ponovnog ujedinjenja Njemake uvjereno govorio kako je to samo prva stuba prema ujedinjenju Europe, ali dr. Holl u to nije bio uvjeren. Suvie je snano pod dojmom biblijske proroke vijesti o sudbini Europe. Ujedinjenje europskih naroda pod zajednikom vladom, stvarno poeljno s ljudskog gledita, ostaje utopijom, to potvr uje naknadni razvitak u Europi i u Europskoj uniji, a osobito grozan i krvav rat u bivoj Jugoslaviji. Mnogo se govori o ujedinjenju Europe, ali nijedna drava ne misli ozbiljno provesti rijei u djela. I upravo to doslovno tvrdi proroanstvo. Dr. Holl vie vjeruje u kratku vladavinu Amerike u Europi. Sjedinjene Amerike Drave stvorit e svjetsku vladu proreenu u Otkrivenju 13. poglavlju, pri emu e Europa igrati podre enu ulogu. Ali, on zna da ni ta oekivana i eljena svjetska vlada nee trajno ujediniti Europu, jer je Daniel u vi enju vidio da je to nemogue ostvariti. Na prijelazu iz 1991. u 1992. godinu prisjea se razgovora s majorom Glennom u Stoeru u Heidelbergu. Na osnovi biblijskih proroanstava rekao je Tomu Glennu da nee doi do crvene svjetske revolucije koju Sovjetska Rusija planira i promie svim sredstvima. Na kraju e na pozornici povijesti Amerika ostati posljednja velesila. Njegove su se rijei obistinile. Sovjetski Savez se raspao, prestao je postojati, i boljeviz170

mu i komunizmu doao je kraj. Nije dolo do svjetske revolucije. Stoga nije iznena en kad jednog dana zvoni telefon. Na drugoj je strani major Glenn: estitam od srca, Johne! Tvoja proroanstva o kraju sovjetske prevlasti iznena ujue brzo su se ispunila. To me se jako dojmilo. Ipak ima neega u tim biblijskim proroanstvima. Dr. Holl se zahvaljuje na panji i prijateljstvu starog prijatelja. Svi a mu se otvoren i iskren nastup Toma Glenna: Hvala, Tome. Radujem se to nisi zaboravio proroku vijest o naoj budunosti. Na predsjednik stalno ponavlja novi svjetski poredak koji treba krenuti od Amerike. to misli o tome? Ove su se rijei prebrzo omaknule dr. Hollu. Jako mu je ao to je postavio to pitanje, ali sad je kasno. Nije razmiljao o tome da major Glenn moda jo nije spreman za razgovor o toj temi. I doista, major kratko odgovara: No, o tome emo govoriti jednog drugom prigodom. Tebi i tvojoj obitelji elim sretnu Novu godinu!

171

Kamen pada
Zato se jutros ne uje glas mujezina? Inae s damije svakog jutra u etiri sata preko zvunika poziva vjernike sela Halabja na molitvu, onako kako je to Muhamed naredio: Allah akbar Bog je svemogu! Je li Kuranov sluga zakasnio? Ve je pet, est, a mujezin se jo uvijek ne javlja. Moda je zaspao, ili se razbolio pa ne moe ustati. Ali ne bde se ni njegovi susjedi, nitko ne ulazi u njegovu kuu. Vrata kua u njegovoj ulici ostaju zatvorena. Tako je i u susjednoj ulici i u ostalim uliicama i na seoskim trgovima. Smrtna tiina! Nitko se ne kree. Nema djejeg smijeha, ne uje se pla dojeneta koje treba nahraniti, ne uje se agor govora starijih, nema veselog avrljanja djece koja idu u kolu. Ne oglauju se ni magarci koji svojim njakanjem bde preostale pospance. Danas nema uobiajenog jutarnjeg kukurijekanja pijetlova. Nad pet tisua stanovnika Halabje spustila se tiina kao mrtvaki pokrov. Oko osam sati u selo ulazi otvoreni kamion pemerga, kurdskih boraca za slobodu i zaustavlja se na trnici. U zraku, na ulicama, po cijelom selu osjea se neobian miris. Voza kamiona naglo okree i najveom brzinom naputa selo. Bjei pred smrtonosnim isparavanjem. Tek predveer se pomone jedinice usu uju s plinskim maskama ui u selo. Prizor je grozan. Stanovnici lee u svojim kuama kao da spavaju, nema ivoga. Vojska Saddama Husseina prethodne je veeri napala selo bojnim helikopterima i bacila plinske bombe. Plin je kvalitet172

ne njemake proizvodnje. Temeljito je obavio svoju smrtonosnu zadau. U samo nekoliko minuta vie od pet tisua rtava! Nitko nije preivio taj avolski napad. Ova se drama, pa i ostale rtve rata protiv kurdskog naroda u me uvremenu je rije o 16.000 mrtvih ne moe samo tako preutjeti. Uasna izvjea prolaze medijima cijelog svijeta. Povik groze budi cjelokupnu javnost i konano politiare. Ujedinjeni narodi zahtijevaju od Saddama Husseina da prestane s ubojitim ponaanjem. Amerika vojska i saveznike snage prelaze iz Turske na irako podruje i zaposjedaju visoravan na kojoj ive Kurdi. Saddamova se vojska povlai. Preostalih est milijuna Kurda je spaeno. Tek se sada saznaje to je ovaj narod prepatio. Povlaenjem granica nakon Prvog svjetskog rata dvadeset est milijuna Kurda podijeljeno je na pet zemalja: na Tursku, Rusiju, Iran, Siriju i Irak. U tim zemljama ih kao etniku manjinu progone, mue, deportiraju i ubijaju. Samo u Iraku je pod vladavinom Saddama Husseina u dvadeset godina ivot izgubilo 200.000 Kurda i 20.000 asirskih krana. U jednom jedinom zatvoru, u Abu Gharibu, Saddamovi krvnici muili su i umorili pet tisua politikih zatoenika. Razoreno je preko etiri tisue sela, stanovnici su protjerani ili pobijeni. rtve divljakog razaranja diktatorovih muslimanskih plaenika su preko dvije tisua damija te skoro stotinu asirskih crkvi i samostana. Kuran nije bio nikakva prepreka za pokolj istovjernih. Vie od milijun i pol osoba preseljeno je u stepe i polupustinje. Pritom su deseci tisua izgubili ivot. Nakon izgubljenog rata u Zaljevu Saddam Hussein je sav svoj bijes sruio na Kurde u svojoj zemlji. Amerikanci su pozvali manjine u Iraku da uklone diktatora i time uine ono to su sami propustili uiniti. Kurdi su ovaj poziv ozbiljno shvatili i njihovi borci za slobodu oslobodili su svoje podruje od irake vojske koja nije ni pruila pravi otpor. Tako su Kurdi zarobili preko 50.000 vojnika. Ali Saddam je izvrio protuudar. Krenuo je protiv Kurda cijelom svojom vojskom s tenkovima, zrakoplovima, helikopterima, topnitvom i otrovnim plinovima. Prije toga je vie od sto ezdeset njemakih poduzea pomoglo diktatoru u 173

izgradnji njegove kemijske, bioloke, atomske i balistike industrije oruja. U napadima su sudjelovali helikopteri i rakete njemake proizvodnje. Kurdi su bjeali u brda. Tri milijuna ljudi potrailo je spas u Iranu i Turskoj. Tisue njih je na dugim marevima umrlo od gladi, smrzavanja, od bolesti i infekcije. Druge su napali iz zraka i unitili ih bombama, granatama i otrovnim plinom. Osobito su ene i djeca bile rtve ovog genocida nad itavim jednim narodom. Konano su se umijeali Amerikanci i zaustavili pokolj. Povuena je granica izme u podruja nastanjenih Kurdima i podruja nastanjenih Arapima u Iraku, pa su Amerika vojska i saveznike trupe titile kurdsko podruje. Iz cijelog svijeta poela je pritjecati pomo rtvama i izbjeglicama. U malom gradu Batufi, visoko u kurdistanskim brdima nedaleko turske granice, jedan Nijemac, dr. Hanns, vodi malu bolnicu. Svakog dana prima dvjesto do tristo pacijenata. Jedna pokretna ambulanta te bolnice posjeuje izbjegliki logor u blizini. Lijenici i medicinske sestre odluili su provesti svoj godinji odmor u Batufi. Umjesto da se odmaraju, oni pomau rtvama genocida. Zapovjednik jedinice pemerga u Batufi poziva dr. Hannsa da njegovim asnicima i vojnicima odri predavanje. U dvorani na podu sjede ljudi stisnuti jedni do drugih. Oruje su objesili o avle na zidu. Pozorno sluaju gosta iz Njemake. Ako postoji narod na svijetu koji moe razumjeti Kurde, onda su to Nijemci. I nas su nakon izgubljenog rata podijelili na etiri dijela. Zapadna Njemaka dola je pod okupaciju saveznikih snaga, Istona pod okupacijske snage Sovjetskog Saveza, a drugi su dijelovi na istoku dopali Poljskoj i Rusiji. Milijuni su izgubili ivote u bombardiranjima gradova i prigodom bjeanja. Oca sam izgubio dok smo bjeali, brat mi je pao na bojinici, a moj mali neak umro je od gladi na majinim grudima. Moju kuu i imanje oteli su Rusi. Morali smo pobjei; ostali smo bez domovine. Na nama su ostali tragovi gladi i hladnoe, muka i bolesti. Stvarno moemo suosjeati s vama 174

Kurdima i razumjeti vas. Pa ipak, nismo lieni utjehe i nade. Zato bih vam elio o tome govoriti. Nakon ovih uvodnih rijei dr. Hanns izvjetava kako je prorok Daniel u drevno doba, ovdje u gradu Babilonu, udaljenom samo osamdeset kilometara od dananjeg Bagdada, dobio proroanstvo o Kurdima, o nadolazeim svjetskim carstvima, o Europi i o budunosti svijeta. Pri spomenu Babilona sluatelji postaju pozorni. Pita ih: Tko od vas poznaje iskopine grada Babilona? Skoro svi diu ruke. Veina je ve bila u Babilonu. Dr. Hanns postavlja jo jedno pitanje: Poznajete li nekoga tko tamo ivi? Svi se osmjehuju, jer na velikom podruju nekadanjeg Babilona nitko ne ivi, moda iz straha ili nekih drugih razloga, zapravo nitko ne zna zato. Doista je cijelo podruje unaokrug po Saddamu rekonstruiranog Nabukodonozorovog hrama i Ulice procesija potpuno prazno, bez ive due. Doslovce se ovdje ostvaruju proroke rijei iz Izaije 13. poglavlja: Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit e ko Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se vie nee naseliti, od koljena do koljena ostat e nenapuen. Arapin ondje nee dizati atora, nit e pastiri ondje poivati. Poivat e ondje zvijeri pustinjske, sove e im napuniti kue, nojevi e ondje stanovati, jarci plesati. Hijene e zavijati iz njegovih palaa, a aglji iz raskonih dvorova Vrijeme se njegovo blii, dani mu se nee produiti.80 Nije li udno kako su se ove rijei, napisane prije 2600 godina, tono ispunile? Svi vi moete potvrditi da je sve proreeno, doslovce, rije po rije, ostvareno, jer ste sami vidjeli ruevine Babilona. A tu je nekada stajao veliki grad s oko dva milijuna itelja. Sto posto se ostvarilo ono to je prorok prorekao. Stoga se s povjerenjem moemo osloniti na Boja proroanstva, jer se sve to On prorekne, i izvri. I naa je budunost proreena. Ima nade za kurdski narod kao i za sve ljude. Moram vam rei neto osobito znaajno. Vi, kurdski narode, potomci biblijskih Medijaca, imenom ste spomenuti u proroanstvu: 175

Prorotvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. Na goletnu brdu dignite zastavu, viite im iz sveg grla. Maite rukom neka do u na vrata kneevska. Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah junake uj! agor na gorama kao od silna naroda Iz daleka kraja dolaze oni.81 ujte tko su ovi sveti ratnici, njegovi junaci, koji dolaze iz dalekih brda, koji e razoriti Babilon! Gle, podiem na njih Medijce govori Gospod.82 Medijci su vai preci, vi ste potomci Medijaca, narod Kurda. I sad im dr. Hanns pria o tome kako su njihovi preci Kurdi, Medijci, osvojili Babilon i zajedno s Perzijancima osnovali golemo svjetsko Carstvo. Pria im o Grcima i Rimljanima, pa i o Europi, tono onako kako je to prorok Daniel vidio tu u blizini Babilona. Proroanstvo je zakljueno. Vie nemamo to oekivati osim Alahove intervencije da spasi ovjeanstvo. Kamen pada, razbija svaku nepravdu i zlou na Zemlji i osniva Boje kraljevstvo koje e vjeno vladati. To je prorekao i va prorok Muhamed u Kuranu kad govori o ponovnom dolasku Idn Isaija, Gospodina Isusa, za kraj svijeta i to u etvrtoj suri 157-172: Imamo Mesiju, Isusa, sina Marijina, poslanika Allahova Allah ga je k sebi uzdignuo Isus e po svom ponovnom dolasku razbiti Antikrista na sudnji dan. Stari islamski komentari ovome dodaju da e Isus sii s neba kao Kralj pravde. To je vaa budunost, to je budunost koju Bog eli dati svakome tko dopusti da ga On vodi. Kurdi su s velikom pozornou pratili ovo izlaganje. Neki postavljaju pitanja o tome kada i kako e se ispuniti posljednji dio Danielova proroanstva, naime dolazak Bojeg kraljevstva. Mnogi u bezizlaznoj situaciji svojeg napaenog naroda ponovno dobivaju nadu. Polako i tiho raste njihovo povjerenje da svemogui Bog ipak nije zaboravio njihov narod. Jednog dana na inspekcijskom putovanju jedan od najviih kurdskih vo a, dr. Kabal, posjeuje bolnicu u Batufi. Snano ga se doima nesebian rad njemakih lijenika i medicinskih sestara, pa ih poziva na sveani objed u grad Zaccho. Tom prigodom dolazi do zanimljivog razgovora izme u dr. Kabala i dr. Hannsa. 176

Gostoprimac djeluje prilino suzdrano, vrlo smireno. Oi mu zrae toplinom i dobrotom, to ga ve u prvom trenutku susreta ini simpatinim. Njegova gusta crna kosa na rubovima ve sijedi. Bradica ga ini neto starijim premda je tek zakoraio u tridesete godine. Studirao je na vie sveuilita i govori sedam jezika. Pria o progonstvu koje je proao i o nizu atentata to ih je izvela Saddamova tajna policija. Jedanaest puta su ga pokuali ubiti. Svih je jedanaest rana dobro zacijeljelo, osim desne ruke koja unato vie operacija nije vie tako pokretna. etiri puta je bio u zatvoru i samo je zahvaljujui razmjeni zatvorenika izbjegao sigurnu smrt u muilitu Saddamova zatvora smrti. Polako i oklijevajui pria o svojim doivljajima. Pritom jo jednom oivljava sve strahote doivljenoga: Bio sam etiri mjeseca u zatvoru u Iraku. Zapravo se to ne moe zvati zatvorom, jer je to bila duboka rupa u zemlji s otvorenim oknom bez prozora na stropu. Hladnoa je prodirala odozgo. Vani je bio mraz i uasno hladno. U prostoriji nije bilo kreveta ni pokrivaa ni zatite od strane hladnoe. Jelo se samo jednom dnevno. Kruh je esto bio smrznut pa ga je trebalo otapati u ustima. Nikad nismo bili siti, ali nismo mogli ni umrijeti od gladi. Sustavno su nam upropatavali probavne organe jer su jelo davali jako neredovito: jednom usred noi, pa odmah rano ujutro i nakon toga itavog dana nita do sljedee veeri. Svakog su nas dana ispitivali i pritom muili i tukli. Najstraniji je bio psihiki teror, kad bi moje prijatelje muili na moje oi. Jednome su polako utiskivali uareno eljezo u prsa, sve dublje u tijelo, do samoga srca. Drugoga su toliko vrsto vezali da se nije mogao pokrenuti. Onda su mu obrijali glavu, nad njim namjestili lonac s vodom i pustili da kap po kap pada na isto mjesto tjemena. Nakon nekog vremena ove su kapi djelovale kao udarci ekiem, pa kao topovska grmljavina, tako da je poeo grozno vikati i plakati. Jedan je nakon dva sata izgubio razum. Drugi nije preivio takvo muenje. Neki se nikad vie nisu oporavili i postali normalni. 177

Tu zastaje. Uspomene su tako snane da samo utei moe podnijeti uas koji ponovno osjea. Zatim opet pria kako su u zatvorima tisue izgubile ivot. Groznim muenjima nastojali su ih prisiliti da kau istinu o svojim politikim aktivnostima i izdaju svoje prijatelje. Tko je odbijao, bivao je sve jae muen dok konano ne bi progovorio. Takav bi se nadao da e odrati obeanje i dobiti slobodu. Me utim, muitelji nikad nisu odrali obeanje. Nakon priznanja muenog bi ovjeka okrutno umorili zbog navodno izvrenog zloina. Najgore su prole supruge uhienih politiara. Strpali bi ih u zatvor, u te mrane rupe koje sam opisao. Tamo su bile slobodna divlja za bludne vojake. Mnoge su umrle od posljedica silovanja. Druge su rodile djecu ovim muiteljima, koju bi im oteli i poubijali. Dr. Kabal opet prekida izvjee. Suvie je grozno to se zbivalo. Polako nastavlja: Nakon poraza Iraka u Zaljevskom ratu oslobodili smo svoju zemlju od Saddamove vojske. Pritom su otkrivene masovne grobnice s tisuama rtava. Bili su to mukarci i ene, djeca i starci, dojenad i trudnice. Pobili su ih jer nisu htjeli priznati da smo Kurdi. Opet uti shrvan uspomenama na sav taj uas. Njegov sluatelj nastoji shvatiti neshvatljivo. Uvjeren je da duboko u srcu i mislima ovog ovjeka mora biti mnogo mrnje. Ali dr. Kabal kao da poga a misli svojega gosta, osjea prirodnu reakciju dr. Hannsa na takve strahote mrnju i revolt. Zbog toga je njegov sluatelj jako iznena en kad dr. Kabal uz smiren osmijeh kae: Ne, ne! Ne mogu mrziti svoje muitelje. Rei u vam i zato. U zatvoru u Iraku, a poslije i u zatvoru u Turskoj imao sam puno vremena za razmiljanje. Ne moe se na ubijanje uzvratiti mrnjom, jer ona ra a novo ubijanje. Osveta izaziva osvetu i ratu nema kraja, a mi Kurdi elimo mir. Ne elimo nita drugo do ivjeti u miru. Moramo zlim ljudima koji su nas muili pruiti priliku da odbace svoju mrnju, zlobu i okrut178

nost, da ih svladaju i opet postanu dobri ljudi. Moramo biti dobri prema njima, pogledati ih u oi, pruiti im ruku i zaboraviti. Tek tada vie nee nikada postati zli. On to govori tiho, ali tako odre eno i sigurno da se stjee dojam kako je taj ovjek ve nadvladao ovaj na zao svijet. Dr. Kabal nije kranin, ali ini se da vie nije ni musliman koji smatra da nevjernike i zle treba iskorijeniti ognjem i maem. Njegovo je gledite slino onome to ga Krist oekuje od svojih sljedbenika: inite dobro onima koji vas mrze, i molite se Bogu za one koji vas gone blagoslivljajte one koji vas kunu ljubite neprijatelje svoje.82 ovjek mora osjetiti veliko potovanje pred ovim Kurdom koji je razumom i snanijim osjeajem da bude i ostane dobar nadvladao osnovnu ovjekovu tenju za osvetom to je nalazimo ve kod male djece. Ali dr. Hanns je jo vie iznena en kad mu ovaj kurdski vo a pria da nije ostao samo pri svojem gleditu, pri dobroj namjeri da ne mrzi, ve ju je pretvorio u djelo. Pria dalje: Osloba ajui Kurdistan od irakih trupa zarobili smo vie od 50.000 vojnika. To su bili ljudi koji su razorili vie od etiri tisue naih sela, unitili etvu, a itelje pobili ili prisilili na bijeg. Me u njima su bili ljudi koji su silovali nae ene i djevojke, koji su nae oeve, sinove i brau muili do smrti. Sada su bili nai zarobljenici, bili su u naim rukama. Mogli smo im se osvetiti, ali sam rekao svojim vojnicima, pemerzima, da je doao trenutak kad moemo dobiti mir miroljubivim postupanjem sa zarobljenicima. Naredio sam da ih razoruaju i potede. Dijelili smo s njima svoju oskudnu hranu i pokazali da im elimo dobro. Rekli smo im da se ne trebaju plaiti osvete jer elimo samo mir. Nismo ih zatvorili u zatvore niti ih strpali u logore, nego smo im vratili slobodu. Ako su htjeli, mogli su se vratiti u Saddamovu vojsku. Ako im se to inilo uputnim, mogli su otii u inozemstvo. Mogli su ostati kod nas i s nama ivjeti. Mnogi su ostali kod nas. Nisu doivjeli ni mrnju ni osvetu, jer ih je naa elja za mirom uvjerila i razoruala. Uklopili su se u kurdski ivot. 179

I dr. Hanns je iznena en ovim praktinim svjedoanstvom volje za mirom. O miru se ne samo govori, ve ga se i pokazuje, bori za nj; ovdje se mir ostvaruje. Razgovor se oduio duboko u no. Lijenici i medicinske sestre vraaju se po mjeseini u svoju bolnicu u Batufu. Ubrzo nakon toga dr. Kabal posjeuje Njemaku. Primaju ga zemaljske vlade. Na tom putu posjeuje i svojeg prijatelja iz Batufe, koji se u me uvremenu vratio u domovinu. Kao gost dr. Hannsa ostaje nekoliko dana i ima priliku nastaviti razgovor koji su zapoeli u Iraku. Otvoreno govore o zajednikoj nadi u budunost svijeta. Dr. Hanns mu objanjava veliko povijesno proroanstvo proroka Daniela. Dr. Kabal trai arapsku Bibliju kako bi ovo proroanstvo lake pratio i razumio. esto je gledao smrti u oi, mnoge je noi probdio u bolovima na svojem zatvorskom leaju i pri muenju podnio neljudske patnje. Za njega je ovaj svijet, sa svojim ciljevima kao to su vlast, mo, novac, ast i uspjeh, postao drugorazredan. Vie od svega pokreu ga misli o vjenosti, na ijem se rubu tako esto naao. Postao je ovjekom koji trai Boga. Njemu nita ne znae ljudske ograde kao to su nacionalnost, rasa, religija i stranka. Osjea da ga privlae ljudi koji razmiljaju o vjenosti. Osjea se srodnim s njima u nevidljivom bratstvu napaenih koje obuhvaa cijeli svijet. Stoga se razumiju kao da su ro ena braa i otvoreno razgovaraju o onome to e doi. Dr. Hanns mu pria o prorotvu o amerikoj svjetskoj vladavini. Kad Kurdi dobiju nezavisnost, ona nee dugo trajati. Svi emo izgubiti svoju nezavisnost u diktaturi sredinje svjetske vlade. Ova posljednja faza biblijskog prorotva moe otpoeti svakog trenutka, gotovo preko noi. Ali, da bi se uspjelo potpuno zavladati svim narodima, mora postojati jedna jedina religija. Svakog gra anina na Zemlji treba odgojiti u toj zajednikoj religiji i usaditi mu naela te jedinstvene vlasti. Nije mi teko zamisliti kako e ona odrediti jedan dan u tjednu za obuavanje. Ve sad je jasno da e za to biti najpogodnija nedjelja, jer je ve danas prihvaaju ostale 180

nekranske religije. Tko ne bude redovito nazoan toj tjednoj obuci, bit e gospodarski bojkotiran. Prorotvo govori da onaj tko ne bude imao znaka, odnosno iga, nee moi ni kupiti ni prodati. To nee biti samo vanjski znak, jer se diktatura ne moe s tim pomiriti. Ona eli da svi gra ani svijeta jedno misle, zahtijeva potpuni nadzor kako su ga i dosad zahtijevale sve diktature. Svaki se ovjek mora predati cijelim svojim biem, svojim mislima, osjeajima i voljom. Bit e indoktriniran u jednoumlju redovitim ispiranjem mozga kojemu tog odre enog dana obuke svi moraju biti nazoni. Dakle, bit e to duevna tortura, primjeuje dr. Kabal. Mogli bismo je tako nazvati. Vi to svakako bolje shvaate nakon svega to ste proivjeli. No kurdski politiar eli znati to prorotvo dalje predvi a i kako se mogu spasiti oni koji se ne ele pokoriti svjetskoj diktaturi. O tome sam ve govorio vaim vojnicima u Batufi, nastavlja dr. Hanns. Jedina je nada Kristov ponovni dolazak. Kad se bude inilo da je sve izgubljeno, On e se umijeati da bi spasio svoje. On uspostavlja prisnu, osobnu vezu sa svakim ovjekom, a posebice s onima koji ne prezru Njegovu ljubav nego ga prime u svoje srce. Dr. Hanns ustaje, uzima svoju Bibliju iz koje namjerava svojem kurdskom prijatelju proitati nekoliko ulomaka. Stvoritelj je u poetku iz ljubavi stvorio ljude. Na svoju sliku, kae Biblija, dakle Njemu sline. ovjek je Njegov odraz, Njegova veza Ja Ti, odraz Njegova bia. On ga ljubi vjenom ljubavlju i ovjek cijelim srcem uzvraa ovu ljubav. Bog nosi to voljeno bie u svakom atomu, svakoj stanici, svakoj niti svojeg udesnog Bia. ovjek je Boja slika. On je isto tako slobodan i neovisan kao Bog, ima svoj razum, svoje osjeaje, svoju volju i moe slobodnom odlukom voljeti svojeg Stvoritelja. Ova prisna zajednica vrijedi za svakog ovjeka na Zemlji. On svima daje ivotni dah i sve ostalo, stoji u Svetome pismu.84 Isto tako itamo: Zbilja nije daleko ni od jednog od nas. Po njemu, naime, ivimo, miemo se i jesmo.85 181

Njegovi su ljudi to uvijek znali: Tvoje me ruke sazdae, stvorie S milou si mi ivot darovao, briljivo si nad mojim bdio dahom sve dok duha moga bude jo u meni, dok mi dah Boji u nosnicama bude.86 I naa svijest, svijest o vlastitom postojanju, i na razum su djelovanje nevidljivog Bojeg Duha u nama: Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog, mudrim ini ovjeka.87 Prema ovome, ovjekovo postojanje ne znai odvojenost due i tijela, jer smo bie s rasu ivanjem, osjeajem i voljom, odnosno tijelo, dua i duh. ivot nije neka samostalna, neovisna dua, kako su to Egipani i Grci zamiljali u svojoj mitologiji, nego stalno Boje djelovanje u nama: Ta i mene je duh Boji stvorio, duh Svesilnog oivio me Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi itav svoj duh k sebi vratio, sva bia bi odjednom izdahnula, i u prah bi se pretvorio ovjek.88 On svemir uzdrava svojom silnom rijei.89 To ini cijelom svojom udesnom ljubavlju: A vidio si, uostalom gdje te je Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta nosio kao to ovjek nosi svoga sinia obujmio ga, gajio ga i uvao kao zjenicu oka svoga. Poput orla to lebdi nad gnijezdom, nad svojim orliima lebdei, tako on krila iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. Jahve sm njega je vodio.90 Sad se umijeao dr. Kabal: Ako nas Bog tako udesno vodi i nosi, odakle onda sve ovo zlo, ova nepravda, patnje i smrt? Dr. Hanns otvara u Bibliji novi ulomak i daje Boji odgovor, jer u njoj stoji: ujte, nebesa, posluaj, zemljo, jer Jahve govori: Sinove sam ti odgojio, podigao, al se oni od mene odvrgoe.91 Dr. Kabalu je sada jasno da ovjek nije stroj, nije automat, ve Boje dijete sa slobodom i osobnou, koje moe postupati po svojoj volji. Time je i Bogu slian. Upravo je tu uzrok patnji na svijetu: uzrok je ovjek koji je u ivot unio grijeh. Bog nije uzronik patnje i smrti. to je, zapravo, smrt, eli znati; to se doga a kad ovjek umre? 182

Opet mu Sveto pismo odgovara: Jahve, Boe moj, silno si velik Sakrije lice svoje, tad se rastue; ako dah im oduzme, ugibaju, i opet se u prah vraaju. Poalje li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja lice zemlje.92 Biblija dalje kae: I vrati se prah u zemlju kao to je iz nje doao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.93 Prema tome, smrt nije nita drugo do proces obrnut od stvaranja. Kako je Bog stvarao ovjeka, tako djeluje i u trenutku ovjekove smrti kad vraa k sebi svoj dah, svoj duh. Bog stavlja svoje dijete na poinak. Za Boga je samo trenutak do uskrsnua, zapravo je za nj budunost ve sada. Jer za nj svi ive.94 Dr. Kabal s velikom pozornou prati izlaganje i razumije da prema ovome uskrsnue nije nita drugo do obnova ovjeka, bez obzira je li se ovjek pretvorio u prah, u pepeo ili se raspao u atome. Pogledajte kako Sveto pismo ganutljivo opisuje trenutak uskrsnua, kad e se ponovno uspostaviti nakratko prekinuta veza izme u Boga punog ljubavi i Njegovog voljenog stvorenja: Al kad ovjek umre, ostaje pokoen kad legne, ne ustaje vie, dok nebesa bude, nee se podii, od sna se svojega probuditi nee dok ne bi doao da mi smjenu dade. Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaelio si se djela svojih ruku.95 A dalje itamo: Posljednji e on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi e me dii: iz svoje u puti tad vidjeti Boga. Njega u ja kao svojega gledati, i oima mojim nee biti stranac.96 Ja u ga osobno vidjeti, neu biti stranac, neka druga utjelovljena ili reinkarnirana osoba, kako to ui istonjaka mistika. Ne, ja u osobno gledati Boga, i sm e Bog svoje voljeno dijete uzeti u naruje da zauvijek bude u Njegovom vjenom kraljevstvu slave. A ja u u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit u ga se nagledati.97 I unitit e smrt za svagda. I suzu e sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti sramotu e svog naroda na ovoj zemlji skinuti I rei e se u onaj dan: Gle, ovo je Bog na, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kliimo i veselimo se spasenju njegovu!98 183

On e njenom rukom obrisati suze s naeg lica, suze koje je On sm u naem jadu plakao s nama, jer ni vlas s nae glave ne pada bez njegove volje. Ovo je za dr. Kabala vie nego to moe nai u svojem Kuranu. Ali Kuran govori i o tome da Isus nije ubijen od svojih neprijatelja, nego da ga je Allah uzdignuo na Nebo. Na kriu je navodno umro netko drugi, a ne Isus iz Nazareta. Htio bi znati to o tome kae Sveto pismo. Isusova smrt nije nita drugo do kidanje ovog zajednitva Boga i ovjeka. Stvoritelj je u svojoj iskrenoj i udesnoj ljubavi prema svojem voljenom stvorenju toliko nesretan zbog ovjekova odbijanja i odvraanja da mu zbog toga puca srce i On umire. On to ovako iskazuje: Ruganje mi slomilo srce i klonuh; ekao sam da se tko saali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjei, ali ga ne na oh. U jelo mi ui umijeae, u mojoj me e i octom napojie.99 Za dr. Kabala je to nova spoznaja. On je sm kriv za Isusovu smrt, njegov je grijeh toliko raalostio Krista da umire od boli. Ali Krist je uskrsnuo iz mrtvih, tako objanjava njegov prijatelj, i prata nam nau neljubav prema Bogu. Zahvaljujui Isusovom oprostu, ponovno je uspostavljena raskinuta zajednica. Zato je i nazvan Spasiteljem i nema nikakvog drugog spasenja osim u uspostavljanju ovog osobnog odnosa. Nae aljenje to smo tako povrijedili ljubav kojom nas Isus ljubi, nae kajanje i obraenje izaziva u nama potpunu promjenu. Krist to opisuje rijeima: Tko na taj kamen padne, razbit e se; a na koga on padne, satrt e ga.100 Mi se razbijamo tim naim ja, naom sebinou, odvajanjem od naeg velikog Ti, naega Gospodina. U svojoj unutranjosti umiremo s Kristom i s Njim opet ustajemo na novi ivot. Ra amo se nanovo, od Boga, kako je to Krist objasnio u razgovoru s rabinom Nikodemom. Ali kad kamen padne, razbija veliki kip iz drugog poglavlja Danielove knjige, i svojim silnim dolaskom u velianstvu i slavi ini kraj svjetskoj povijesti. Njegov dolazak bit e sudnji dan. Ovaj sud Daniel vidi kao su enje u prilog svetaca Vinjega, a ne protiv njih. Sav je sud 184

predan Njemu. Tko vjeruje u njega, tome se ne sudi.101 Ponovno je uspostavljen odnos povjerenja, ona veza ljubavi zasnovana na zajednitvu. Krist je sve oprostio i vie nema potrebe za su enjem. Ostaje jo pitanje to e biti s onima koji odbiju Boju ljubav, koji ne ele zajednicu s Kristom. Bog je neizrecivo alostan zbog onih koji ne razumiju pa neoprostivo odbijaju njegovu ljubav: Zar je meni do toga da umre bezbonik rije je Jahve Gospoda a ne da se vrati od svojih zlih putova i da ivi? Ja ne elim smrti nikoga koji umre rije je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i ivite!102 Nakon svojeg dolaska Gospodin e stvoriti novo Nebo i novu Zemlju, toliko lijepu da to ne moemo sebi predoiti. Pobjednik e batiniti ovo: Ja u mu biti Bog, a on e mi biti sin.103 Tada e ova udesna, sasvim osobna zajednica izme u Boga i ovjeka trajati zauvijek, kao veza izme u oca i djeteta. Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijanje se vie nee spominjati, niti e vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kliite zbog onoga to ja stvaram Prije nego me zazovu, ja u im se odazvati; jo e govoriti, a ja u ih ve usliiti na rukama (u vas) nositi Kao to mati tjei sina, tako u i ja vas utjeiti Kad to vidite, srce e vam se radovati.104 Sve e to biti tako prirodno i stvarno da Gospodin svojim spaenima obeava: Blago slugama koje gospodar, kada do e, na e gdje bdiju! Zaista, kaem vam, sam e se pripasati, a njih posaditi za stol te ih dvoriti.105 Ovo je doista najvee obeanje ili proroanstvo koje nalazimo u cijelome Svetom pismu: Svemoni Bog dvori i slui svoje stvorenje na novoj Zemlji. Od iste radosti On ne moe drukije, ve svojeg voljenog i spaenog ovjeka primiti dobrodolicom i prihvatiti ga u svoj zagrljaj. Time je ostvaren cilj stvaranja ovjeka, ponovno uspostavljen sklad za svu vjenost. U svojoj ljubavi Bog je nadvladao zlo i ostao pobjednik. Dr. Kabal upija sve to uje. Upravo to je ono za ime je uvijek eznuo. To je odgovor na njegovo pitanje u vezi s nadvladavanjem patnji i zla na ovome svijetu. 185

Prije nego to se dvojica prijatelja rastanu, postali su i prijatelji Izbavitelja, koji s radou oekuju Njegov dolazak. Dr. Kabal se vraa u Kurdistan. Ne zna hoe li jednog dana ipak pasti kao rtva vrebanja tajne policije. Ali on se ne boji. Ne plai se ni posljednjeg vremena progonstva koje e poduzeti proreena svjetska diktatura i svjetska religija. U njegovom je srcu oivjela istinska, snana nada da e se sresti sa svojim nebeskim Ocem, koji ga eka i koji e ga snano zagrliti kad do e posljednji dan ovoga svijeta. Onda e biti kod Njega kod kue, u domu zauvijek. Isto tako zna da i njegov jadni, napaeni narod ne mora dugo ekati na pomo ako se obrati jedinoj pravoj pomoi koja postoji. U cijelom se svijetu zbivanja brzo izmjenjuju, sve uri u susret kraju. On osjea: Kamen ve pada!

186

Bibliografija i primjedbe
Stranice 6 i 7: Ovaj se bakrorez nalazi u privatnom vlasnitvu obitelji Andersch. Drugi, skoro identini primjerak, uva se u Arhivu njemakog Nacionalnog muzeja u Nrnbergu. Stranica 9 i dalje: Kao gradivo za ovo poglavlje koriteni su sljedei povijesni izvori: Religion in Geschichte und Gegenwart, izd. Kurt Galling, 3. izd., Tbingen, 1960., sv. IV., str. 480548, s odgovarajuom bibliografijom iz koje je nainjen izbor. Uz to i: The New Schaff-Herzog Encyclopedia, izd. S. M. Jacksona, 4. izd. Grand Rapids, Michigan, 1959., sv. VII., str. 6995. Sacramentum Mundi, izd. Karl Rahner, Herder, Freiburg, 1968. The New International Dictionary of the Christian Church, izd. J. D. Douglas, Zondervan, Grand Rapids, 3. izd. 1979. Gnter Stemberger, 2000 Jahre Christentums, Salzburg, 1983. Karlheinz Deschner, Kirche und Krieg, Stuttgart, 1970. Germanisches Nationalmuseum Nrnberg, Martin Luther und die Reformation in Deutschland, Izloba i komentar pod vodstvom Gerharda Botte, 1983. Roland Bainton, Martin Luther, Mnchen, 1983. Gottfried Fitzer, Was Luther wirklich sagte, WienMnchenZrich, 1968. D. Martin Luther, die ganze Heilige Schrift Deudsch, Wittenberg, 1545. L. M. Ambrosini, Die geheime Archive des Vatikans, Mnchen, 1974. W. Eberhardt, Reformation und Gegenreformation, Berlin, 1973. E. G. White, Der Grosse Kampf, Hamburg, 1965.

187

F. Zange, Zeugnisse der Kirchengeschichte, 4. izd., Gtersloh, 1952. Hermens-Kohlschmidt, Protestantisches Taschenbuch, Leipzig, 1905. A. Lpple, Kirchengeschichte in Dokumenten, Dsseldorf, 1958. E. F. Klein, Zeitbilder aus der Kirchengeschichte, Berlin, 1911. L. F. Ranke, Deutsche Geschichte im Zeitalter der Reformation, Wiesbaden. Geschichte der Ppste, Wiesbaden. Bilder aus der Geschichte des Papsttums, Mnchen, 1914. P. Althaus, Luthers Haltung im Bauernkrieg, Stuttgart, 1971. A. Adam, Dogmengeschichte, Tbingen, 1968, J. Lortz, Die Reformation in Deutschland, 2. svezak, 1941. G. Wnsche, Luther und die Gegewart, Stuttgart, 1961. Martin Kobialka, Luther und der Jngste Tag u Luther, asopis Luther-Gesellschaft, 1976., br. 3. Stranice 20 i 21: Vidi Wnsch, isto, str. 271. Stranica 23 i dalje: Opis Babilona zasniva se na pievom studijskom putovanju u Babilon u lipnju 1991. te sljedeim izvorima: G. Weber, Lehrbuch der Weltgeschichte, Leipzig, 1888. Encyclopdie der Weltgeschichte, izd. U. K. Paschke, Baden-Baden. G. F. Hasel, Theologie d. Alten Testaments, Rukopis, Bogenhofen, 1976. Lnder der Bibel, Prhistorische Staatssammlung, Mnchen, 1982. C. Zentner, Der Grosse Bildatlas zur Weltgeschichte, Stuttgart, 1989. G. Kornfeld, Von Adam bis Daniel, Wrzburg, 1962. F. Basmachi, Treasures of Iraq Museum, Baghdad, 1976. H. O. Orlinsky, Understandig the Bible through History and Archaeology, New York, 1972. F. Reinecker, Lexikon zur Bibel, Wuppertal, 19. izd., 1991. Th. Schlatter, Calwer Bibellexikon, Stuttgart, 1959. P. J. Achtemeier, Harpers Bible Dictionary, New York, 1985. Siegfried H. Horn, SDA Bible Dictionary, Washington, 1979. J. K. Breasted, Ancient Times, Boston, 1963. J. Nehru, Glimpses of World History, 7. izd., New Delhi, 1989.

188

J. E. Swain, A History of World Civilization, New Delhi, 1984. C. Seignobis, Die Welt des alten Babylon, Genve, 1975. G. R. Meyer, Altorientalische Denkmler im Vorderasiatischen Museum zu Berlin, Leipzig, 1970. W. Schneider, berall ist Babylon, Mnchen, 1968. Stranica 70: H. Graetz, Volkstmliche Geschichte der Juden, 9. izd. Wien i Berlin, 1888, sv. I., str. 291. Josip Flavije, Starine, XI. 8.5. D. Wieseman & E. Yamauchi, Archaeology and the Bible, Grand Rapids, 1979. M. F. Unger, Archeology and the Old Testament, Grand Rapids, 1954. W. Keller, Und die Bibel hat doch recht, Dsseldorf, 1955. Stranica 98: Postavljanje kasnijeg datuma nastanka Danielove knjige u 2. stoljeu prije Krista od strane Porfirija i poslije uglavnom liberalnih teologa opovrgnuto je arheolokim nalazima. Daniel je temeljito poznavao prilike na babilonskom kraljevskom dvoru. Ove spoznaje su poslije zaboravljene i tek ih je prije nekoliko godina arheologija potvrdila. I kumranski spisi pokazuju slaganje s aramejskim jezikom Danielova vremena i potvr uju vremensko uvrtavanje Daniela u babilonsko vrijeme. Vidi: F. F. Bruce, The International Bible Commentary, Grand Rapids, 1989. F. F. Bruce, Second Thoughts on the Dead Sea Scrolls, 1961. S. H. Horn, SDA Bible Dictionary, Washington, 1979. M. F. Unger, Archeology and the Old Testament, Grand Rapids, 1954. R. K. Harrison, Introduction to the Old Testament, Grand Rapids, 1979. Gleason L. Archer, jr., The Aramaic of the Genesis Apocryphon compared with the Aramaic of Daniel, New Perspectives on the Old Testament, izd. J. B. Payne, Waco, Word Books, 1970., str. 160.161. R. A. Anderson, Unfolding Daniels Prophecies, Mountain View, CA, 1975.

189

Stranica 100: J. B. Daukhan, Die Vision vom Ende, Zrich, 1989. Stranica 117: Napoleonova oporuka tiskana je u R. H. Foerster, Die Idee Europa 1300 bis 1946, izd. 1963., str. 167. 168. Stranica 125 i 126: R. H. Fosteret, op. cit. str. 222224. Stranice 126 i 127: Josef Braun, Der Vlkerbund Ewiger Friede oder neuer Weltkrieg? Advent-Verlag, Hamburg, 1932. Stranice 129 i 130: Pievi intervjui tijekom 1963.1970. godine s prijateljima gospo e Huber u Mnchenu (Huber je pseudonim). Prema intervjuu, gospoa Huber, gazdarica Adolfa Hitlera u Schwabingu i nakon 1933. godine, imala je slobodan pristup Hitlerovom Glavnom stanu. Uvijek bi je prijazno primio. Umrla je u prvim poratnim godinama. Stranica 132: L. E. Froom, The Conditionalist Faith of Our Fathers, Washington, 1960. G. Frei, Probleme der Parapsychologie, Mnchen, 1969. K. E. Koch, Seelsorge und Okkultismus, Disertacija, Tbingen, 1953. Rije propast na grkom ima i znaenje unitenja, od apoleia, raspadanje, i nalazi se etrnaest puta u Novom zavjetu. Kao glagol javlja se sedamdeset sedam puta u znaenju: upropastiti, unititi, poginuti, nestati. Pojam vjene muke izmiljen je u srednjem vijeku. Rije vjean u grkom je aion i oznaava vremensko razdoblje u ovom prostorno-vremenskom svijetu. Nisu muke vjene, ve djelovanje vatre. Stranice 133 i 134: A. Hitler, Mein Kampf, Mnchen, 1935., str. 506, 512, 513. Stranica 135: A. Poljak, Hitler als Feldherr und Spiritist, Mttlingen, 1962.

190

M. Freund, Deutsche Geschichte, poglavlje: Dmon und Demagoge Hitler, Bertelsmann, 1960. Stranica 136: Dr. G. Ohlemller, Reichskonkordat zwischen Deutschland und dem Vatikan vom 20. Juli 1933. Urkunden und geschichtliche Bemerkungen, Berlin, 1937. Stranica 137 i 138: ZEIT-Dossier 1, izd. M. Naumann i J. Joffe, Heyne TB 5765, 1980. Intervju pastora R. Dangschata (Berlin, 1943. i 1945.), s dvjema medicinskim sestrama u okviru svoje duobrinike njege, koje su bila uposlene u Glavnom stanu kod Hitlera i izvijestile o njegovim okultnim postupcima. Stranice 140 i 141: Posjet pisca Muzeju votanih figura Madame Tusseaud u Londonu 1981. Stranice 155171: Reihn-Neckar Zeitung, Heidelberg, 22. svibnja 1982. Spomenuti bakrorezi nalaze se u Archiv der Germanischen Nationalmuseums u Nrnbergu. Preslike pieve. Ove se znaajke nalaze u razliitim knjigama koje se pojavljuju u prvoj polovici prolog stoljea u SAD-u. Cjelovitu listu nalazimo kod L. E. Frooma, The Prophetic Faith of Our Fathers, Washington, 1950. Uriah Smith navodi u spomenutom djelu samo deset od etrnaest navedenih znaajki, jer se u ono vrijeme, prije ve od 120 godina, njihovo ispunjenje nije moglo prepoznati. U svojoj knjizi Budunost nae zemlje Sjedinjene Drave u vjerskom i duhovnom pogledu, Battle Creek, Michigan, 1876., na 224 stranice na osnovi Otkrivenja 13,10-18 naslovljuje deset poglavlja kako slijedi. Ova vlast mora: 1. nastati na zapadnoj hemisferi, 2. u ovom (Smithovom) stoljeu, 3. na dosad nepoznatom teritoriju, 4. na mirobljubiv nain, 5. mora izrasti u veliku silu, 6. objaviti gra ansku i vjersku slobodu,

191

7. mora biti republika, 8. mora biti protestantska nacija, 9. mjesto ro enja suvremenog spiritizma, 10. mora pokazati najvelianstveniju sliku nacionalnog razvitka, kakvu svijet nije vidio. U ono vrijeme Uriah Smith nije mogao prepoznati ostale etiri oznake, jer se jo nisu ispunile: 11. govori kao Zmaj, imperijalistiki, 12. vri vlast prve Zvijeri, naime vlast nad svim zemljama, 13. izrada kipa Zvijeri, odnosno Svjetski savez Crkava, 14. prenoenje vlasti na ovaj kip, uvo enje iga u cijeli svijet. Vidi: F. D. Nichols, SDA Bible Commentary, sv. VII., str. 820824, Washington, 1980. Stranice 172185: T. Zlch, Vlkermord an den Kurden, Luchterhand, Frankfurt, 1991. Krell/Kubbig, Krieg und Frieden am Golf, Fischer, Frankfurt, 1991. Der Koran, prijevod L. Ullman, Mnchen, 1959. I. O. Deschmuk, The Gospel of Islam, Bombay, 1982. K. Oster, Islam Reconsiderd, Riverside, CA, 1797. T. P. Hughes, Dictionary of Islam, Calcutta, 1988. M. Adler, Die Shne der Finsternis, Die geplante Weltregierung, Jastetten, 1982. D. Griffin, Die Herrscher, Vaduz, 1980. G. Allen, Die Insider, Wiesbaden, 1980. W. Cantelon, Der Tag an dem der Dollar stirbt, Schorndorf, 1974. R. Jungk, Die Zukunft hat schon begonnen Amerikas Allmacht und Ohnmaht, Mnchen, 1990. T. Gervasi, Moskaus bermacht Die amerikanische Legende, Spiegelbuch, Hamburg, 1986. Knneth/Beyerhaus, Reich Gottes oder Weltgemeinschaft, Bar Liebenzell, 1975. N. Homuth, Dokumente der Unterwanderung, Nrnberg, 1989.

192

Biblijski tekstovi
01 02 03

04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Daniel 2,41-45. Matej 26,52. Izaija 44,28; 45,1; Ezra 1,1-3; 2. Ljetopisi 36,22.23; Jeremija 25,22; 29,10. Izaija 13,3.17. Izaija 13,19-22. Izaija 44,27.28; 45,1-3. Daniel 2,1-35. Daniel 5,28; 6,1; 8,20. Jeremija 25,8-12. Jeremija 50,1-3. Jeremija 50, 23.24. Jeremija 50,38.39. Jeremija 29,10. Ezra 7. pogl. Daniel 8,1-22. Ezra 1,1-3. Daniel 8,1-22. Daniel 2,1-43. Daniel 8,20-22. Daniel 11,2.3. Daniel 8,21. Ezekiel 26. pogl. Daniel 8,8.22. Matej 5,40. Matej 5,37. Matej 10,32 Izaija 7,14. Postanak 2,7. Rimljanima 5,12; 6,23. Izaija 41,21-42,9.

31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57

58 59 60 61

Ivan 13,19. Postanak 3,15. Postanak 49,8-12. Mihej 5,1. Daniel 9,24-27. Hoea 11,1. Jeremija 31,15. Izaija 11,1. Izaija 53,2. Ponovljeni zakon 18,15. Izaija 7,14. Izaija 53,4. Izaija 61,1.2. Izaija 53,5. Izaija 49,15. Postanak 1,26. Ivan 1,9-14. Psalam 16,10. Psalam 110,1. Izaija 45,23.24. Izaija 44,6. Otkrivenje 1,17.18. Daniel 7,9-13. Daniel 2,41-45. Daniel 2,42.43. Daniel 7,7.17.24. Daniel 7,25; 2. Solunjanima 2,1-10; Otkrivenje 13. i 17. Daniel 2,43. Izaija 2,1-4. Mihej 4,1-3. Joel 4,9-16.

193

62 63

64

65

66 67 68 69 70 71

72 73 74 75 76 77 78 79 80

Propovjednik 9,5.6.10. Psalam 6,6; 30,10; 88,6-13; 115,17; 146,4. Propovjednik 12,7; Daniel 12,2.13; Ivan 5,28.29; 1. Korinanima 15,20-22.42-57. Ivan 8,44; Luka 10,18; Otkrivenje 12,7-12; 2. Petrova 2,4. Obadija 16. Malahija 3,19.21. Matej 24,12. Daniel 2,41.43. Otkrivenje 12,12. Ivan 14,1-3; 1. Korinanima 4,9; Efeanima 3,9-12. 2. Petrova 2,4. Izaija 35,10. Izaija 25,7-9. 1. Ivanova 4,17. Daniel 2,35. Daniel 2,35. 2. Petrova 3,10-13. Otkrivenje 1,1. Izaija 13,19-22.

81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105

Izaija 13,1-5. Izaija 13,17. Matej 5,44; DK. Djela 17,25. Djela 17,27.28. Job 10,8.12; 27,3. Job 32,8. Job 33,4; 34,14.15. Hebrejima 1,3. Ponovljeni zakon 1,31; 32,10-12. Izaija 1,2. Psalam 104,1.29.30. Propovjednik 12,7. Luka 20,38. Job 14,10.12.14.15. Job 19,25-27. Psalam 17,15. Izaija 25,8.9. Psalam 69,21.22. Matej 21,44. Ivan 3,18. Ezekiel 18,23.32. Otkrivenje 21,6.7. Izaija 65,17.18.24; 66,12-14. Luka 12,37.

194

Kazalo
Uvod ....................................................................................... 5 Pobunjenik siromanih .......................................................... 9 Sedmo svjetsko udo ........................................................... 23 Kraljeve suze ....................................................................... 44 Slomljeni rog ........................................................................ 59 Sin Sunca ............................................................................. 75 Na glinenim nogama ......................................................... 101 Dvoboj ................................................................................ 108 General Winter .................................................................. 115 Sretni brakovi i nesretni ratovi ......................................... 119 Tisuugodinje carstvo ...................................................... 129 Muzej votanih figura ........................................................ 140 Kaos ili kozmos ................................................................. 145 Novi svjetski poredak ....................................................... 155 Kamen pada ....................................................................... 172 Bibliografija i primjedbe ................................................... 186 Biblijski tekstovi ................................................................ 193

195

ESDEA knjige za Va dom

ime Ani: IZLET U SVEMIRSKA PROSTR ANSTVA, pjesme Dan M. Appel: MOST KOJI PREMOUJE VRIJEME Nevenka Blai-op, Veljko or evi: I VI MOETE PRESTATI PUITI Russell Burrill: NOVI SVJETSKI POREDAK Joe Crews: HARMAGEDON Nikolina Crlji: ADVENTISTI Charles T. Everson: ISUS Charles T. Everson: SPAEN MILOU Martin Kobialka: PROROK DANIEL JE VIDIO BUDUNOST EUROPE Merikay McLeod: SADA! SAN JEDNE DJEVOJKE Dwight Nelson: TITANIK JESMO LI MI NA REDU? J. N. Slankamenac: APOK ALIPSA Proroanstva u povijesti i budunosti J. N. Slankamenac: APOLOGETIK A J. N. Slankamenac: HOMILETIK A I RETORIK A J. N. Slankamenac: PASTOR ALNA PSIHOLOGIJA J. N. Slankamenac: KRANSKI BR AK I OBITELJ J. N. Slankamenac: POVIJEST SPASENJA Kristov nauk u Poslanicama apostola Pavla J. N. Slankamenac: 333 ILUSTR ACIJE Slavica Slankamenac: KUHATI BEZ MESA 400 RECEPATA Gotfried Schroter: LJUBAV LIJEPA I TEK A Josip Juraj Strossmayer: GOVOR U RIMU 1870. GODINE Katie Tonn: ISKUAJ BOGA SVIDJET E TI SE Richard H. Utt: NOVE GR ANICE U DOBROM ZDR AVLJU George E. Vandeman: SUELJAVANJE NA BLISKOM ISTOKU Jean Zurcher: KRANSK A SAVRENOST Knjige moete naruiti na etiri naina: telefonom: 049/274-287 e-mailom: dobra_knjiga@hi.hinet.hr internetom: http://www.esdea.ims.hr ili na adresu: ESDEA d.o.o., p.p. 38, 49243 Oroslavje 196