Andrija Hikec

MOJE PJESME

Udruga umjetnika Tin Ujevi Zagreb Biblioteka TIN TIN 51

Lektor i korektor: Ivan Pulji

Naslovnicu i ilustracije oslikao: Andrija Hikec - autor Grafiki urednik: Danko Koi

Glavni i odgovorni urednik: Ivan Pulji

Tisak: Tiskara Budrovci

ISBN: 978-953-6817-48-1

Andrija Hikec

MOJE PJESME

Zagreb, 2009.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuilite knjinice u Zagrebu pod brojem 723159 ISBN 978-953-6817-48-1

Knjigu objavljujemo u znak sjeanja na dragog nam brata i ujaka. neakinja Ivana

Andrija Hikec

PREDGOVOR
Prihvativi se napisati predgovor (recenziju) za zbirku poezije Moje pjesme pokojnog Andrije Hikeca, bio sam potpuno svjestan ogromne i nezahvalne odgovornosti i zahtjevnosti, ali istovremeno i iskazane asti i povjerenja, koje mi je ukazano, da u svijet pisane rijei otpravim ukoriene Andrijine pjesme! Odmah, na poetku moram istaknuti, Andrija je bio izuzetna i cjelovita umjetnika dua! Naime, od najranije mladosti se je likovno izraavao, najee u akvarelu. Svoja slikarska djela izlagao je ve od daleke 1947. godine. Da nije bio (i ostao) vrstan umjetnik, zar bi uope doao u priliku imati svoje izlobe slika? Dovoljno je rei da su u ono vrijeme tu prigodu imali rijetki, te tek poneki vrhunski likovni stvaraoci. Potvrda ovih mojih rijei su Andrijine nagrade i pohvale za slikarstvo diljem svijeta. Andrija je uz slikarstvo volio i glazbu, te je, kako pripovijedaju dobro svirao glasovir. Pokojni Andrija je prije tridesetak godina poeo pisati i pjesme. Pisanje pjesama nikada i nije bilo upitno, ve je bio upitan samo trenutak kada e poeti pisati i kada e svoje emocije osim slikarskoj podlozi povjeriti i papiru u obliku lijepo pisane rijei! Andrija nije brojano napisao mnogo pjesama (samo stotinjak), jer nikada nije bio pobornik kvantitete ve kvalitete! Svoje pjesme Andrija je slikao rijeima, bez tuica, jer svaki pravi (i veliki) pjesnik ne posee za stranim rijeima, kada ima izvanredno bogat rjenik u svom materinskom jeziku, samo ga treba znati rabiti! Dakle, Andrija je pisao na standardnom knjievnom jeziku, ali nije izbjegavao ni svoj rodni, na dragi kajkavski izriaj, koji je tako omamljiv i sladak i bila bi velika pogreka ne rabiti ga i ne okuati se u
6

Moje pjesme

njemu, a Andrija je to izvrsno radio! Pisanjem na standardnom i na kajkavskom izriaju, te slikajui i svirajui glasovir - postao dobar majstor umjetnosti! Teme Andrijinih pjesama su ljubavne, socijalne, domoljubne i one iz svakodnevnice. Ma koju god temu oslikavao pjesmom, u svaku pjesmu je unio cijeloga sebe, svoju duu i srce. Zbog toga mu je svaka pjesma sentimentalna, te itajui ih, odnosno sluajui sa papira, svatko u pjesmi moe pronai i dobar dio sebe. To je odlika pravih, dobrih pjesnika, koji se raaju, a ne stvaraju obrazovanjem! Pri kraju ovoga predgovora, jednostavno moram ustvrditi, da za njegova ivota svijet nije bio dovoljno upoznat sa njegovim umjetnikim opusom! Tako je jednostavno moralo biti, jer Andrija je bio samozatajan umjetnik, nije se razmetao ni hvalio svojim djelima, a to je odlika samo - velikih umjetnika! Uvjeren u svaku svoju napisanu rije u ovom predgovoru, preputam Vas Andrijinim pjesmama u njegovoj zbirci poezije Moje pjesme, koje Vam od srca toplo preporuujem, a Vi ih posijte svijetom meu prijateljima i istinskim ljubiteljima lijepo pisane rijei! Ivan Pulji, knjievnik

Andrija Hikec

Moje pjesme

UMA I GORA Munja, bljesak, grom i tresak, tutnji gora sva. Potom muk i tajac nasta', tiha uma sva! Puhnu vjetar i oluja, umi uma sva. Tmasti oblak, dad i pljusak, nesta' gora sva! Niz kosine, niz padine vodene lavine nose gorski trule, drvlje i kamenje! Potom smiraj. Kia presta', plava gora sva. Sunce zasja. U svjeini Pjeva uma sva. Zagreb, Sljeme , travanj 1978

Andrija Hikec

ZLATNI PIR Bara i Ivek, zvan' kavalir, fera su meli svoj zlatni pir. doli na fetu vujec i stric, strina i ujna i majstor Fric. Donesel svog starega bajsa, da se popevlje, tanca i hajsa. Vujec donesel barilek vina, a stric menju poloviku odojka, a njihove enske skriveki ganicu, dobru a jaku, kak' medicina. Jezu Marija! sega je bile, da bi se dobre jele i pile, kokoja juha, odojek i pura salata, krumpir, grah i kobase, trukli i pite i tak zna se! Fric je furt sviral, popeval uz bajs, Dobre mi doel prijatelj, pajda, vugi ga , vugi ga Bla, pijme ga, pijme iz naih fla i s njim su skupaj popevali svi. Onda je rekel svear, kavalir: Fala svim vama, kaj ste sim doli proslavit tu fetu, na zlatni pir. Praf je rekel onaj Mato Gusta: Samo su oni dani koji nisu svakidanji!
10

Moje pjesme

Gusta je to rekel kak' iz mojih usta. I denes je den nesvakidanji kakih se zmislime v ivotu i elim doivite tu divotu. Jo fala svearici Bari za se lepe proivlene stvari kaj sam v ivotu s njom imel i roicu za hvalu na prsi joj del. Po tem je Fric drme zasviral, svi se za ps prijeli v kolo se hopsalo, vrtelo naokolo. Se tresel pod, ormari i stol, borme to bil drme i pol. Po tem se predehnuli i tancali dalje. I tak su ili cajti i vure ni ve odojka niti ni pure i mic po mic ni bile ni'. aa za aom, gemit na gemit iz barileka ve ni tekle nit'. Onda su enske izvukle ganicu Iz dubokog epa svoje kikle (zgledi da su na to navikle) i dobre cugnule tu medicinu. I muki se isto hapili posla, kaj ganica za ljude, a ne osla.
11

Andrija Hikec

Onda je Ivek rekel; Fric, drmea dosti, to ni ba najbole za nae kosti! Su seli na klupu uz zid i forunu, jo zadnji su gutljaj ganice spili i tak veseli al umorni bili. A glave im ile se nie i nie, ena muu glavu nasloni, a mukima glava na prsa pala i sa druba pomalo zaspala. Samo jo Fric bil je na nogah i gledal tri draga znana para, kak sretni, erleni svi spiju skup. Pa je otiel dalje od klup, zel bajsa i stiha zasviral, se setil pokojne Anice svoje i tihe i tune zapeval: Anko, Anice, ti serce moje gd'e si mi, gd'e si, ti se moje Jo tie popeval i stiha zaplakal, zagrlil je bajsa, kak Anicu svoju i zaspal. A petrolejka na stropu na to se sama zgasila, morti to ipak Anica bila. 20.01 2002.

12

Moje pjesme

NOTTURNO Kak' su bile ljetne vreline, vrui dani i tople noi. Znao sam tada, spram Drave poi po noi, zbog njene svjeine. Bilo je tiho, pun mjesec sjao, Srebreno - plavkasti veo je pao. Sve ljepe biva pokrito tajnom , ko divna ena pod prozirnim velom. Kukuruz uti, hajdina cvjeta, njen miris se iri, uju se zvuci od ivahnog abljeg koncerta. Mjesec ve preao na drugu stranu, livadni svijet se budi, otvara. eva ve pjeva pjesmicu ranu. Kui je po'! 20.01.2002.

13

Andrija Hikec

SJEANJE Tri dedeka lule pue, al' danas im tune due. Umrla je teta Mica draga, ivahna k'o ptica. Ruo naa, uri cvijet, Tvoje rijei, tvoj svijet, osmijeh drag i pogled lijep, znali smo se tol'ko let. Jabuice, dunjo naa. Sad te nema, usud klet! Jedna lijepa ptica mala letjela im oko glava. Ja vam velim, to je ona. I sada nas ona slua. To je, dragi, njena dua! Sjede, ute, gledaju se, a u oku im - suza blista. Malinska, rujan 2002.

14

Moje pjesme

SASTANAK U NOI Iza ljetnih kia, livada sona, staza me vodi do jablana mona kraj starog brijesta irokog lista, do njega klupa, draga - uvijek ista. Mirisno, tiho te zvjezdane noi, iz trave maglice diu se, miu ko prozirni dusi mirno promiu! Hoe li draga kroz maglicu doi !? I tada me vidjevi pohita ustro, poljubi me njeno, zagrli vrsto te zvjezdane noi, te zvjezdaste oi! Bila je topla, k'o ljetne noi. Obostrani san nam - postaje java, kakvu tek enja i ljubav dava'!

15

Andrija Hikec

HEJ, HAJ, DOEL BU MAJ, ZIMI JE DOEL KONEC I KRAJ Zima jo stie tu i tam', Joefovo vreme ponori nam, sad kia, pak sunce, as sneg, polehke se zeleni dol i breg. Hej, haj, doel bu maj, zimi je doel konec i kraj. Sunece greje, kiica leje, se iz zemljice tak brze gre van! I cvetje po svud se gura i fura. Za snega je cvetje jo ist bele, A potem se ivlje i sake fele. Snenica bela, zvonek zvoni, pa jaglec uti, ciklama dii kak' i urica cvet, fijolica mala i Boji cvet potonica plava, od jorgovaneka zna bolit' i glava. Tak cvjetje raste po bojem redu, je'n drugom ne smeta, taj lepi cvet. Cvetje je tak i po tem pogledu i spametnije neg ludski svet.

16

Moje pjesme

Grojzdje, penica, kukuruza, krumpir, ledeni sveci preli brez kvara, v seljakovu duu uel je mir sad more i ve da se odmara. Bu' hljeba i meda i tega svega. I tak dragi moji doel je maj, al' doel kak' zimi i njemu bu' kraj. Al' eto dolo bu' leto, hej, haj. 05.01.2002.

17

Andrija Hikec

NA DUNI DAN Nasred starog groblja ovee raspelo, oko njega skoro cijelo malo selo. Moli se i gleda trepereu svjetlost i drhtav treptaj svjeica i svijea u to sjetno vee', kad miris svijea sjea nas na one, koje uva vjenost. A u tamnoj sjeni, to ju svjetlost tvori, u kronji drvea, lahor tiho zbori kano osmjeh, uzdah, pjesma iz daleka, tihi aptaj dragih, kojih vie nema No je sve to tia, lahor ve je zamro i svjetlost svijea polako se gasi, mir je opet leg'o na sve drage nae, samo zvijezde sjajne trepte kano dasi 06.12.2001.

18

Moje pjesme

DEDEK TEF Zima je dola tak stiha Kak' snegek prak beli. S poetka kak' da ga ni ni'. A onda pahuljke bele zemljicu dragu zabele. Zapuhal i hudi saverec, ve ni kak' je bile, se se' zmeni! Predveer pred Badnjak tef se vraal' 'z donjega sela gore na breg, do hiice svoje ve pokril ju sneg. Sneg je sve meki, se veki! tef s batom ve teke hodi. Na trifrtal puta je klupa pri kleti, tam' si bum malke spredehnul! Je snega oistil, sel proti severcu, na klupu se vrste podboil, na kratke je zaprl oi. I zaspi. I sni! Su doli Janki, sneha i vnuki, Joek i Daek, fakineka dva, drageci moji, ptieki mali, se veselje moje i bake, brez vas je tune i kak' da nas i ni!

19

Andrija Hikec

A veter severec hui, popevlje rez plot, drevlje i iblje. I tef uje kak' ga dozivlje uj tatek, gd'e si ? Moj dedek, deda! i tef se tak drage nasmeil i rekel ; ve idem, deda se neda! Se zbudil, se stal, poskliznul i pal. Nali ga tam', kak' da se smeje i neje ga ve, dedeka neje. 20.12.2001.

20

Moje pjesme

TRI DEDEKA Stara lipa, stol, dvje klupe, tri dedeka tu se skupe prije podne svaki dan, da popue lule svoje. Lule iste, lule pune, Lule pale dva tri put. Pue lule svoje malo i kolute dimne prave svaki od njih ko od ale. Tak' sediju, se glediju. Koji put se i nasmiju, katkada se i posvade, iji kolut veki, lepi ili dugi il debeli. Onda dojdu druge stvari. Prvi veli; svi smo vsiti, to tak dalje nemre biti! Drugi veli; moe, moe, bumo nekak iz te koe! Trei; samo glavom klima, Njemu navek sve tu tima.

21

Andrija Hikec

K vragu ta politika bolja je pollitrika! Pa iz depa flaku zvlae svaki dobar cug povlae. Onda opet sve tu tima, malo rei, puno dima. Malinska, rujan 2002.

22

Moje pjesme

TOPLO GRIJE SUNCE USPOMENA Jo je toplo, a ve jesen dugo. Sunce grije osiromaen puk i dvojicu starih prijatelja, u parku na klupi, uz jasen i put. Jedan gleda ptice - golubove, njihovu igru, kako njeno guu. Drugi slijepac, okrenut toplom suncu, za nekim ezne od ne zaborava. Gledajui Sunce svjetlost se otvara, kolutovi, svjetlost titra tamna, miri, mirka, ko da bolje vidi i najednom jedan lik se stvara; To je ona, vidim glavu dragu, njene oi - draga eno moja ! Stie ruku prijatelja svoga; Njena dragost, umilnost i ljupkost, osjeaja njenost i srodnost srca moga.

23

Andrija Hikec

Dragi osmjeh, oh ta usta njena! uje - aptom ona zove mene. Ustane i prema suncu krene. Stani, stani, moj drue stari, stani ! Sad e tamni oblak sunce da potamni. 'Ajdmo kui ! I ondje grije sunce uspomene. Zagreb, 21.02.2003.

24

Moje pjesme

PROLJEE I CVIJEE Hoe li ? Nee? Kad e? Sad e! Snijeg je dugo, dugo tisk'o travu. No polako je otopio i zemljicu natopio. Sunce sve to jae grije, svaka biljka edno - bre klije. Pozelenjena trava se die, prvo cvijee nju polako stie. Uz umarak povrine bijele umarice, snjenih visibaba i afrana tako njene boje koji uvijek tako vrsto stoje k'o i maslaak visoku travi nosei uti velki cvijet na glavi. Pa se njime dii da je iznad niskog prvog cvijea tratinica bijelih i do njih njenih potonica plavih i manjeg, veeg skupa jaglaca utih na zelenoj travi. Tad na maslaku utom cvijetu poneka trudna medotvorna pela odmara se, a i po koji bumbar. Jo je hladno pa je pela malo.

25

Andrija Hikec

Zato suhi osunani vjetar oplouje rascvjetale ljive, trenje i slino nam drvee. Sad moj e doi i livadsko cvijee, Boe dragi, kolika je to snaga i uda stvara i priroda se budi. Na vlanijem tlu ve cvate zvonac i udesni bijeli uri - cvijet. Toliko cvjetka k'o zvonie ima, koji tiho, tiho zvone kao jeka; zvona moga grada iz daleka! I njegov miris esto zatalasa K'o i plavi miris, kog ljubica ima poput urica, tako dragog svima. I eto doao je maj.

26

Moje pjesme

PJESMA ZA SLOBODOM Ja sam ptie malo, al' u narasti, sa slobodnog juga, a sad u krletci, to visi na zidu, bez pogleda kroz prozor, ja sanjam slobodu, zatvoren u reetci. Samo seka mala, to drago ljudsko bie, na otvoren prozor s krletkom me ostavlja! Gledam plavo nebo, to je iza njega !? Oblaci su bijeli, grmlje i drvee i zelena trava i prekrasno cvijee, na njem' pele, bumbar, zlatna buba mara i areni leptir lepravog leta pa let hitrih lasta, kosova i ptica! Tada mi doleti vrapi iv - iv mali, pa skae, tri oko klijetke moje, iv - iv, pjeva, ivka pjesmu o slobodi. Doi seko mala, otvor' mi ta vrataca, da poletim gore put plavetnila neba i da tamo sluam, kako eva pjeva! Da odozgo' gledam, kako zemlja die. Doletjet u ti esto i samo tebi pjevat ponajljepu pjesmu, pjesmu o slobodi. Zagreb, 27.04.2003.

27

Andrija Hikec

DJED I UNUE U parku tri dedeka prijatelja stara na klupi na suncu se griju. Ante nizak, trbuast horizontala, a Ivek u svem normala, a tef visok, mrav ko vertikala. Inae priljiv, a sada uti, zabrinut ga Ante pita: to je tamo gore? i mahnu mu rukom. Unuk me danas pita i ree: Zato je oblak bijeli, a nebo plavo i to je tamo iza njega? Zato je voda mokra, plamen pee? Zato je snijeg bijeli, a kia bez boje, a iz istog padaju neba? Znam, deda, da ti je teko, no nema problema! Kad ja narastem prouit u sve i bit e nam jasno. Reci mi to da mu kaem! Tad' Ante doda;

28

Moje pjesme

I moja mala. neda mi mira. Mirnica mala, mudrica moja, a jo uope ne ide u kolu, a ve pie i ita i stalno pita. Bakica veli i rvek i ptiek stvor je boji, a ptiek - rveka jede. To nije pravda, kako to moe biti? Ivek e - i moj Damir mi neda mira, uvijek se udi i stalno me pita; Deda, zato neko malo sunce ne sije da noi ne budu tamne i mrane? U povjerenju, dedo, puni mjesec spram sunca je veliki bogec ko spram onog prasca Drakovia na muenik je Matija Gubec. Ta nam djeca mnogo itaju i vide, pitaju svata i mnogo se ude, sigurno iz njih i neto bude. Vidi, tef, teko je biti deda. A tef e; Teko je teko, ali je lijepo i ljepe je i iznad je svega! Tad jedan se drugome smiju i dalje na suncu se griju.

29

Andrija Hikec

JESEN JE STIGLA Sunana je staza svakog dana nia i jesen danomice nam je sve to blia. I gle! Jednog lijepog, sunanog i vjetrovitog dana jesen nam je stigla. K'o prekrasna vila bez vela spustila se sa planina na proplanke, trsja, livade i polja. Izala iz uma i prijeko u polja, ravnice, u nae gradove, sela. Vie tri, plee, lebdi, vjetar joj pomae da bi svukud stigla, to se bre moe! Prekrasne joj nage ruke, noga joj je bosa, sunana joj kano zlatna kosa i vjetar joj pramenove mrsi i daje ukras kosi. Ima vedre oi, kano jedna ena draga, a radostan osmjeh krasi njeno lice. Halja joj satkana od jesenjeg lia najrazliitijih boja, oblika i soja i kretom njenim lie as na suncu, as u sjeni, prelijeva se u stotinu boja pa je ljepom ini, lijepom kao san!

30

Moje pjesme

U lijevoj krasnoj ruci koaricu dri punu jesen ploda, uz hvalu njojzi i maru i radu naih vrijednih ljudi, a desnom rukom ko da mae, blagoslivlje. Zemljo draga naa, uvijek sretna budi! Zagreb listopad 2005.

31

Andrija Hikec

U PARKU RIBNJAK POPODNE U parku Ribnjak mnoge su staze, popodne ih starije gospoe gaze vodei svoje ljubimce maze, psie i pse i dobro ih paze. to su te drage gospoe starije psii su im sve manji i manji, etljivi, vedri i obino tanji, ti maleni psii su veliki krii. Kod kue te dame su - obino same, taj psi il pas im jedino bie razgovaraju s njime i priaju prie. Kad on zalaje i repom zamae znak je gospo, imate pravo! Zato ih i imaju toliko rado. Zagreb 10.07 2005.

32

Moje pjesme

MOJ ZNANAC Guitry Sacha glumac i redatelj Zar misli da je lako ispruiti ruku i prositi. Tko je svjestan da je ovjek, mora svaki put beskrajno patiti?!

Ne vidjeh ga preko tri godine dana, naoh ga gdje prosi na ulinom uglu i pati, jer misli - izloen je ruglu, pognut, mrav - u dui mu rana! Ve tri godine sa posla izbaen s trideset i est godina rada, s mirovinom sramotno malom sada i bolesnom enom - u bijedu je baen! Vidjevi me on je spustio ruku, da ja ne gledam tu njegovu muku i polako krenu niz ulicu Vlaku. Kad ostarjeli ljudi na ulici prose, pogledaj im u oi, da vidi to nose la il jad il bijedu teku. Zagreb 02.07.2005.

33

Andrija Hikec

I NEMA GA NEMA U kafiu ispod breza i jela krasna je ena na klupu sjela. Crna joj kosa i plave oi, zamiljena rukom glavu podboi. I eka ga, eka. Reko je doi, zna koliko je iznad sveg voli po pogledu, stisku ruke i dahu i zagrljaju, skoro do boli. Ve trei dan nema ga, nema. Idueg dana joj policija dola s paketiem za nju, to ga je nala. To Tebi, Ljubice, ljubavi moja! Zaduen za tu ogrlicu lijepu udarili ga za povrat tog duga i sljepooicom pao na ugao stuba. Ti si mu zadnja misao bila. Duboka je aa Tvojih suza i boli, jo dublja je onom tko toliko voli. Zagreb 21.06.2005.

34

Moje pjesme

RIBNJAK PARK LJETI U Ribnjak parku kad toplo je doba, popodne, u predveerje ima dosta svijeta, u zelenilu parka mnotvo ljudi eta i nadiu se svjeeg zraka prije mraka! Starija gospoda eu se polako, a neki i bre, il' bicikl voze u pratnji unuka - jedan drugog pazi, da u jurnjavi nekog ne pogaze. Mlada gospoda i gospoe mlae i dine gospodine, sva'k svog psa vodi tu na pseu radost i svojoj razonodi, zbog vienja dragog lica u toj zgodi. Ponajprije svatko svog psa oslobodi i on sretan juri svojoj pasjoj drubi, jer kod kue su uvijek samo ljudi a tu kod svoga roda na livadi, slobodi; Jo nas ima pasa; koliko tu je rasa raznog stasa, glava, boje, uasa i masa. Svi smo ovdje sloni, jer smo na slobodi, kao i kod ljudi i nas sloga vodi! Tu nijedan pas na drugog psa ne laje!

35

Andrija Hikec

Kad pridolica prie ovoj slonoj drubi svi se oko njega skupe i prvo su utvrdi: - kog je roda i plemena - da l' je slobodan, to jest bez remena. Tada nasta' trka. Pridolica vodi novi. esto ga pretri jedan misli zeca lovi. A poneki pas od drube se odvoji traei lijek biljku za muku svoju bolnu. Uz grmlje i drvee njukajui travu, nae lijek za ranu, trbuh, u il'' glavu. Kako on to znade, tko ga to naui?! Gospodari pasa, taj mlai svijet uz klupu se sastaje, stoji, il' polako eta, pria o svom ljubimcu i kud e ovog ljeta, te draga rije i pogled, cilj je ovom skupu. Predvee' tu dolazi ljepotica Ane. Kakav stas, hod, krasna glava, lice, oi. I aroban osmjeh ju krasi, sva ljepotom zrai, a uz nju vjerni Vuko, veliki vujak kroi. To veliko pseto labradoski je pas, ima srebrnasto sivu sjajnu , dugu dlaku. Pametne oi odaju mudrost, snagu i beskrajnu odanost svome gospodaru.

36

Moje pjesme

Za ljetnih vruina i po danu sniva duge, hladne, snjene labradoske noi i opor vukova, od kojih je i nik'o i uje njihov urlik, zavijanje u noi. A kad svi iz parka dou svojoj kui. svatko sniva svoj dragi san o srei, neki od gospode ljepoticu Ane, a dame, gospodine svoje ljepotane, a njihovi ljubimci sat dva slobode. I svi oni ele da bi sutra bilo kao to je danas nezaboravno bilo. Zagreb 18.09.2005.

37

Andrija Hikec

MUICA kolarac gleda muicu na zdjeli i knjigu Ljudsko tijelo, ljudski kostur bijeli, miice, tetive i dvobojne ile, ivce i organe ljudske sadraj je cijeli. Pa se divi svom stopalu i aci. Zato tol'ke kosti i koice ima? I misli to se sve to radi s njima. Stopalom se stoji, upire, hvata, tri, akama se dri, brani i napada! Pa gleda muicu od dva tri milimetra. Po rubu zdjele sa salatom eta, uri prema njegovom prstu, poloenom na zdjelu, a kad ga on pomakne, vidi ga, odleti. Kako li su sitne koice tih nogu, A tek ile, ivci? I vidi i leti! Otkuda je dola znajui tu je zdjela? Kako sve to moe, objasniti si ne mogu. Tolika mnogo uda u tom malom stvoru! A muica je tako mala, skoro da je nema. Zagreb 29.09.2005.

38

Moje pjesme

HARMONIKAEVA MELODIJA U prolazu Harmica, o junoj stijeni, tu svira stari harmonika Ivo, melodije stare, as sjetno as ivo; oslonjen na zid; sad stoji, sad sjedi. I prolaze ljudi i po netko ga sjea na minule dane, na mile i znane, na pokojnu enu nezaboravna Ane i spomen i sjeta sve biva vea. Tad zasvira njenu najdrau pjesmu i gle pred njim zastane ena k'o ona! Onako vedra i lijepa iz mlaih dana, i slua ga, slua tu njezinu pjesmu. A kad je zavri, prila je k njemu: Potovani! To je pjesma mog srca i due i moga ivota. Za to Vam hvala! I polako krene, i ko da je znala Ivo zasvira melodijom istom. Ona zastane, okrene se, nasmijei i rukom mu mae i nestane s pjesmom. Zagreb, veljaa 2005.

39

Andrija Hikec

SIROTA Jedna od glavnih ulica grada. Trotoari sam auto do auta. Ispred ulaza velikih zgrada kontejner stoji, za smee kanta. Sjeverac pue, ve zima je stigla. Starica gladna u kontejner see, prevre smee da nae kruha, hladni otpadak za prste ju ee. Kraj nje jedan ulazi u auto, to tu ta stara, to smee premee, k'o da e u tom smradu nai zlato, zaprljat e mi jo, moj oprani auto! I oblak zaguljivog ispunog dima zamagli enu, taj smrad ju gui, posrui skoro se srui. Na to joj prie prolaznik starac: Zaboga eno, pusti to, uzmi ovo; za uglom ti je pekarna, kafi, pojedi neto i zagrij se dobro! Na to starica pred njega klekne, zahvali i suzom, htje poljubit mu ruku to uini za nju, njen jad i muku i osta' plaui gledat za njim. Zagreb, na Badnjak 2005.
40

Moje pjesme

ZVONO ZVONI Bim, bom zvoni zvon, din, don kakav ton! U tom zvonu srebra ima, taj srebrn zvuk i drag je svima. Bat udara, zvono zvoni, esto vedro, katkad tuno, kano ivot lijepo, runo. Zvoni zvono, kad je radost, kad se novi ovjek rodi, kad se vjena, zvono zvoni. Kad' je vana, il' teka vijest zvono obavijesti svoj svijet, tad zvono zvoni, zvoni, zvoni Zvono zvoni kad je alost, kad nas nema ivot mine, kad zvuk i dragi tamo odu, u zvjezdan mir i tiine. Bim....bom...zvoni zvon... bim...bom...bom...bom... zamre zvon! Zagreb, srpanj 2006.

41

Andrija Hikec

ZIMA JE DOLA Zima je dola neujno, gluho; od veere do jutra je hladno ruho pokrilo zemlju. Sve snjeno je. Bijelo. I ume i polja i grad i selo. Naslonjen o stup sa svjetleom kuglom promatram kako pod raznim uglom uz promjenjivi vjetri pahuljice pleu. I pleu i pleu te svjetlee iskre K'o da ih neki tamo gore kreu i najzad i njeno dodiruje tlo. Nono je doba to tue bat s crkvenog tornja ve kasni je sat. Snijeg upija zvuk, svagdje je muk, a snijeg pada i pada u gusti mrak. Neko svjetlo u tami se mie i zrakom pie i sve je to blie. S baterijom osvanu neobini svat. Gleda me, gleda, smijei se, smjeka. Brate, jo manjka ti mrkva za Snjeka! . Zagreb 22.01.2006.

42

Moje pjesme

JORGOVAN Plot. iana prozirna mrea. Vidi se susjeda dvorite, brijeg, sve proljetno - zelena trava, a polovica bijela k'o snijeg. To su tratinice bijele, k'o pahuljke na zelenoj travi, a sve su im glavice male okrenute sunanoj strani. Tu su uz plot grmiak mali, cvat bujni na svakoj grani, a jedan posebno velik na sunanoj junoj strani. To cvat je jorgovan cvijea njene rumene boje. Miris i boja, bogatstvo cvata pobudi sjeanje moje. Lahor taj cvat njie, povija k'o da ga draga miluje ruka, k'o da mu ape, s njim razgovara draga nezaboravnog struka. A jorgovan miris se iri, cvat radost u boji, obliku i skladu tog dragog cvijea je spomen njezinom liku! Zagreb, travnja 2007.
43

Andrija Hikec

JEDAN OD ONIH Ima tako jedan, a jo nije ia, al' je tome blizu smatra mudra pria. Kad pritisne onaj, to ga dobro plaa, da svoj narod blati, zahtjev dobro shvaa! Poput biljke ika on se dobro hvata, onog tko ga plaa i kog on zahvaa; po svem izgleda taj pos'o mu je dragi, kako i ne bi kad lijepo i zaradi. Kad mu ime straga prema naprijed ita, on bi posto Kai, ali ost'o iak. Mnogo se mjenj'o, na drugu stranu svanu. Misli dobro pliva, al' doi e na pliak. ao e mu biti to nije mali ptiak, da poleti tamo na onu drugu stranu. Zagreb, svibanj 2007.

44

Moje pjesme

U SPOMEN SLAVE RAKAJ Ti slava domovine Tebi drage, to Te due nema, slava Ti je vea, a za Tvoje akvarele ta je ponajvea. Samouk u akvarelu i tako, tako mlada, od roenja posve gluha si i nijema znala tu strahotu da Ti lijeka nema. Tvoje divne slike Lopoi bujno cvijee, koje pliva na zelen vele - listu tamne vode. Tvoja remek djela tu prvenstvo vode: Klupice u snijegu i Stablo u snijegu Ko da je Boja ruka na Tvojoj ruci bila, da ublai uas, tugu, koja Ti se zbila. Tvoji autoportreti su Tvoja remek djela. Gdje su bili u slikarstvu samosvojni znalci, a mnogi bili u vlasti il' bogatstva slasti, nisu Ti pomogli kad Te bolest snala. Da si barem do Tvog dragog Ozlja dola; njegovi vidici, panorame, cvijee, livade, umarci, ume i godinja doba i mirna, tiha voda Tvoje Kupe i Zaluke i poznati Tebi ljudi, koji vole Tebe, spasilo bi Tebe, ta pomo nije dola.
45

Andrija Hikec

Ljetne iste kapi na suncu sjajne rose, to su Tvoje suze odozgo sa nebesa, to prerano ode ojaena s ovoga svijeta. A moja suza i Tvog oka, dragi itaoe na toj svjeoj rosi nek' Ti posvjedoi nau tugu, to Te ubi taj uas samoe i tiine i bjeline etiri hladna zida. A eznula si za stisak ruke prijatelja za njenost i dragi pogled Tebi dragih bia, a tog' nije bilo! Slavo Rakaj! Ti divno lopo svijee i taj Tvoj cvijet nikad venut nee, Ti tako draga eno, a tako hude sree. Zagreb, 22. kolovoz 2008.

46

Moje pjesme

U BOLNICI Silom zakona u bolnicu stavljen, psihijatrijsku bolnicu Vrape. U njoj mu se inilo dosta esto u krletci zatvoreno vrape. Tu izlaza nema, svuda su reetke, a potreba takva, zakljuana vrata. Veinom stariji ljudi u njoj, al' i teke sudbe, tuga ga hvata. Tu gospa Maca na prozoru stalno svog supruga eka i eka. Reko e doi, a nema ga nema Oekujui dragog supruga svoga teki joj zaista dani i noi Oj Boe, molim Te, daj joj pomoi! I jo ga danas na prozoru eka! Zagreb, lipanj 2009.

47

Andrija Hikec

KITICA UTIH GUMBEKA CVIJETA Na kraju prolaza zvan Harmica stoji, mrava, mala starica. Iz oi joj vire sam glad i jad i zimske misli, oh, to u ja tad. U drhtavoj ruci joj kita cvijea od livadnih utih gumbeka cvijeta. Nudi ih nudi, al' nitko ih nee, to malo uto i ubavo svijee. I prolaze ljudi i prolaze sati ve htjede struak nekome dati. Majice, poto ta kitica cvijea? Gospon, deset kuna Deset kuna? Joj dat u vam ipak za pet kuna. Tak sam gladna i umorna, trudna. Kupite, gospon, to drago cvijee, iz utih gumbeka sunece grije i donijet e vam i malo sree! I dade joj neto novanicu veu. Joj, nemam sitnog, to uzet vam neu! Al', majice draga, sve to je za vas! U oku joj tada suza zablista.

48

Moje pjesme

Ja znam, majice, kako je teko Ispruiti ruku za izmolit neto! I jo dade joj kiticu cvijea, Sve crvene, bijele i roice ute. To meni? Boe, kak' lijepo cvijee! I starica na to tiho zajeca, a gumbeki uti zadrhte od sree. Zagreb, 17.10.2003.

49

Andrija Hikec

TRI PENZIONERA Tri penzionera na besplatnom se suncu griju. Na klupi im je toplo i radosno se smiju. I gledaju igru golubova ispred sebe i onog tustog goluba taj je tef za tebe! Znaj imat e lijevi i desni batai, prsa i eto tebi za taj dan i mesa i mrsa! I tef kukuruz baca, jedno zrno ima tanki konac i pohlepnom i drskom golubu to je bio konac. A Ivek i Pero - tefu sekundiraju: daj jednoga i za nas ulovi, hvataj! No golubi se razili vidjevi sudbu teku. Do sutra valjda nee init istu greku. No glad e init svoje znano iz zanata i gladan, mudri sam na udicu se hvata. Zagreb, 25.05.2006.

50

Moje pjesme

MISLI MOJE, MISLI Misli moje, moje misli drage! to navaliste s toliko snage? K'o to valovi oplakuju plau podsjeate me na nju, najdrau! Jo uvijek utim dah topli njen i njen apat njeni, tih kao sjen' i stisak one drage ruke njene i njen pogled kakvo povjerenje! Za nju vai ono kazujui ovo; Kad divani kano golub gue kad se smije, kano sunce grije. O, misli moje, moje misli drage. Vi ste mi drae od one najdrae mislei na nju, misli moje drage. Zagreb, sijeanj 2009.

51

Andrija Hikec

MAI UKO I MII MIKO Mali maak k'o maslaak ut, livadicom kud ga vodi put, tiho tapka zamiljen i ljut to je sam i to mu manjka drug. K'o da eka netko e mu do' poigrat s njime e se mo. Nigdje nikog, naokolo mir, samo cvrci cvre, ko da slave pir! to se ona travanj tako udno mie? Da l' je ono tamo 'Nako malo ptie? Susjedovo mae, Ili ono pae? Il' je mali zeko? Il' je onaj ludi psi to mi mira neda? Tko to moe biti? Pa se tiho prikrada tome udnom mjestu kada iznenada ... Sitni mii skoi mu na put. Stanu oba, dru kano prut mii gleda bjeat bilo kud.

52

Moje pjesme

Mii skoi, uko za njim - hop! Stani mali vie uko stop! Nemam druga, igrajmo se mi, malen jesi, drug mi budi ti! Zaigrali, poigrali, Razigrali, Naigrali. uko Mika juri, lovi. Ba je sila drugar novi! Svijaju se meke trave elei mjesta da im prave. Jure, tre, bjee, skau, Mii Miko tjera maku. Utihnuli svirci cvrci pa se ude ovoj trci. I drugi se udom ude maak miu drugom bude. Treba za to hrabrost, srce!. Sve se moe, kad se hoe sve je tako lako, pokazuju uko, Miko da je tako.

53

Andrija Hikec

BAKICA I NJENI VRAPII Na balkoniu malom stara bakica svaki dan hranila eticu vrapia. Svaki dan hljepi, bijela kavica, od mrvica pravila etiri kupia, koje im davala njena ruica. Cijele ih zime hranila bakica. I zima je prola, dolo je proljee, jo uvijek ptija etica dolijee. Ujutro, o podne i popodne esto, uvijek im stavljala na isto mjesto. No jednoga dana dolijetali vrapii cvrkutali, skakutali cio boji dan, no nema bakice, nema je, nema. Ni danas, ni sutra ni doidui dan. Nali je za stolom. Klonula glavica, razdrobljen hljepi, netaknuta kavica. A niz njene drage malene ruice Za njene vrapie spremljene mrvice. Zagreb, veljaa 2005.

54

Moje pjesme

MOJ PRIJATELJ VRAPI MALI Sunce grije, gusti hlad ispod lipe stare. Sva u cvatu. Zuje pele, divno mirie. Tu je klupa mala. Tu se ljubi i uzdie, a ja sjedim samcat - gledam Boje dare. Tada mi doleti, hrabri vrapi mali ivka, doskakue i sve je to blie za mrvicom hrane blie klupi stie i eto ga na klupi ko da smo ga zvali. Pa me gleda, zirka hoe il' se nee jo jedna se njemu bar mrvica dati, no do ispruene ruke blie se ne kree. Za tri dana iz ruke mi je krao. A doiduih dana, kad ja doem klupi , eto odmah njega, doleti, doskakue pa mi ipak iz ruke sve mrvice kupi. Eto tako dobih hrabrog i vedrog, prijatelja malog. Zagreb, svibanj 2006.

55

Andrija Hikec

STARAC Pokraj groblja, pored stupa ima jedna mala klupa. Na nju samac starac sjeda pognut, sjetan dolje gleda. A pred klupom travka, pijesak zrnca udno poredana, udubljena, ispupena neka sjaje sunev bljesak. U toj igri svjetla, sjena otkri lik si drage ene, pa je njeno suzom gleda. No sjene su sve to due, Sve to bre i lik nest'a. Sve je sjena! Pa joj apne - Dovienja. Zagreb, svibanj 1978.

56

Moje pjesme

MAUHICE to se ono uti tako vedrom bojom? To su mauhice ute u cvjetnjaku utom. Svaka ona ko da ljudsko lice ima: tamne oi, usta, brk sve to lice ini pa izgleda ko da nam se smijee te nam drae biva to malo drago cvijee. Uz rub tog cvjetnjaka tri mauhice cvatu, crven - bijela - plava slono tako rastu. Kad ih vjetri njie, drhte, tresu glavom, a ponajvie ona glavom svojom plavom. to se dii da si plava i visoka? ree njojzi mauhica bijela, lijepa. to e tako sam ti blie modrom nebu, a ti si na skroz samo bijela cijel!? Da, al' na me katkad aren leptir sleti, a na vas nee ni leptir ni pela! Da, da bez mirisa smo i to nam malo teti! Crvena e na to; Sestrice moje drage, to karate jedna drugu. A sve smo tako lijepe, zato nas i sade, njeguju i paze. Iz nas im kano neka dragost zrai, i istih smo boja, ko barjak ove zemlje zato smo im drage i to im mnogo znai. Zagreb, travanj 2006.
57

Andrija Hikec

ZVJEZDAN Vruicom u tijelu, u dvoumlju duha Zvjezdan svu no gleda treperee zvijezde i sjajnu zvijezdu usred zimskog neba. I svoj dragi Zagreb nou sa svog brijega, u mnotvu svjetiljaka sjajnih poput zvijezda okrenut zvjezdan svod od iskriavog ruha. emu sva ta zvijea i taj bezbroj zvijezda? to je i otkud sva ta snaga, koja sve to stvara? Zato ivot, emu Smrt i ima l' moja zvijezda? Gle! Ona sjajna zvijezda sve sjajnijom biva i sve to veom i sva je sve to blia. I dobi divan lik te mu tiho ree: Na put e dalek poi ove tvoje noi ka zvijezdama tvojim, to si uvijek sniva. San e postat java, to se jednom zbiva. Za sve to sumnja bijae, odgovor e doi! Okrenutog spram otvorenog prozora tako ga naoe! Ispruena desna ruka ko da ruku eka. U stisnutoj lijevoj aci moda zvijezda neka? udan osmjeh, zauen nabor ela nemira, da l' mu je otkrivena tajna Smrti i udesnog Svemira? U bolnici veljaa 1981.
58

Moje pjesme

BILJEKA O AUTORU Andrija Hikec, roen je 28. sijenja 1919. u Krapini, a preminuo je 27. srpnja 2009. u Zagrebu. U djetinjstvu s obitelji seli u Varadin gdje je zavrio gimnaziju. Ve u gimnazijskim danima pokazuje sklonost prema slikanju i poeziji te se i okuava u stvaranju istih. Diplomirao je na Graevinskom fakultetu u Zagrebu, a u radu se specijalizirao na podruju graevinske fizike s ime se do umirovljenja bavi strunim i inovatorskim radom. Ovaj diplomirani prirodnjak u dui od roenja zaljubljenik u umjetnost; glazbu, slikarstvo i poeziju. Svirao je glasovir, a svoju neostvarenu elju da studira slikarstvo nadoknauje najee slikanjem pejzaa u tehnici akvarela te izlae jo od 1947. Godine. Neke su mu slike obile cijeli svijet, a za neke je i nagraivan. Posljednjih tridesetak godina poeo se je jae izraavati u svom umjetnikom nadahnuu, posebno pjesnitvu. Napisao je stotinjak prekrasnih pjesama, a neke od njih Vam predstavljamo u ovoj zbirci poezije sa eljom da i Vama, kao to su i njemu bile budu melem za sve sjetne trenutke u ivotu. Ivan Pulji, knjievnik

59

Andrija Hikec

60

Moje pjesme

KAZALO
PREDGOVOR ........................................................................................... 6 UMA I GORA ......................................................................................... 9 ZLATNI PIR ............................................................................................ 10 NOTTURNO ........................................................................................... 13 SJEANJE ............................................................................................... 14 SASTANAK U NOI ............................................................................. 15 HEJ, HAJ, DOEL BU MAJ, ZIMI JE DOEL KONEC I KRAJ .......................................................... 16 NA DUNI DAN ..................................................................................... 18 DEDEK TEF ......................................................................................... 19 TRI DEDEKA ......................................................................................... 21 TOPLO GRIJE SUNCE USPOMENA .................................................... 23 PROLJEE I CVIJEE ........................................................................... 25 PJESMA ZA SLOBODOM ..................................................................... 27 DJED I UNUE....................................................................................... 28 JESEN JE STIGLA .................................................................................. 30 U PARKU RIBNJAK POPODNE ........................................................... 32 MOJ ZNANAC ....................................................................................... 33 I NEMA GA NEMA .............................................................................. 34 RIBNJAK PARK LJETI .......................................................................... 35 MUICA .................................................................................................. 38 HARMONIKAEVA MELODIJA ......................................................... 39 SIROTA ................................................................................................... 40 ZVONO ZVONI ...................................................................................... 41 ZIMA JE DOLA .................................................................................... 42 JORGOVAN ............................................................................................ 43 JEDAN OD ONIH ................................................................................... 44 U SPOMEN SLAVE RAKAJ .............................................................. 45 U BOLNICI ............................................................................................. 47 KITICA UTIH GUMBEKA CVIJETA ................................................. 48 TRI PENZIONERA ................................................................................. 50 MISLI MOJE, MISLI .............................................................................. 51 MAI UKO I MII MIKO ......................................................... 52 BAKICA I NJENI VRAPII ................................................................ 54 MOJ PRIJATELJ VRAPI MALI........................................................ 55 STARAC.................................................................................................. 56 MAUHICE ............................................................................................ 57 ZVJEZDAN ............................................................................................. 58 BILJEKA O AUTORU.......................................................................... 59 KAZALO ................................................................................................. 61

61

Udruga umjetnika Tin Ujevi, Zagreb Biblioteka Tin Tin Do sada smo objavili: 1. Pero Tadi esrija Bosna koja nestaje 2. Robert Roklicer Underground 3. Vlasta Coha Ples strasti 4. Petar Brajkovi Monografija 5. Ivo Mijo Andri Kad ptice zaute 6. Jozefina Lada Platane Vukovarske 7. Ivan Pulji Neka pisme o meni divane 8. Ivo Pulji Komedije sa Straduna 9. Ivo Pulji Dubrovnik poezija, poezija Dubrovniku 10. Hasan Dini Dino PEH Prvi Erotski Haiku 11. Vesna Lukatela Obraanje, obraenje 12. UDUTU Zbornik I. (53 autora, 638 str.) 13. Pero Tadi esrija Vlakom za Sarajevo 14. Ana Smrk Habazin Igra slutnje 15. Stipe Papak Na obzorju sna 16. Vanja Karkovi No ubojice 17. Milan Foner ivot u kui slijepih 18. Danica Solomon Beka ide u park (bojanka) 19. Joko Adamec Anelov san 20. Stjepan Komes Zakopano blago 21. Jadranka Orekovi Privid 22. ura Jandri Para Vrisak 23. Biserka Dragani Jedinstvo razliitosti ili 24. Mnotvo lica Jednote 25. Robert Roklicer Underground, 2.izdanje 26. Joko Adamec Spokoj 27. Ana Margareta Zduni Dar s neba 28. arko Mari Djeak s kamena 29. Ivan Pulji Hrvatskim Velikanima (sonetni vijenci) 30. Jozefina Lada Po eravici hodim 31. Renato i Jadranka Plaveti Vapaj due
62

32. Ivan Bradvica Smisao ivota 33. Vjekoslava Juri Polako u dvosmjeru 34. Pero Tadi esrija Molitva povratnika 35. Jozefina Lada Miris Dunava i treanja 36. Katica Tomek Bezvremenske pjesme 37. Ana Margareta Zduni Sjeanja 38. Joko Adamec Pjesnik u noi 39. Zorica Kovaevi Pjesme ivotne 40. Pero Tadi esrija Nemiri 41. Josip Maruec Roko Izabrane pjesme 42. UDUTU Zbornik II. 43. Ivan Bradvica Pjesma graditelja 44. Jozefina Lada uborom mi Dunav zbori 45. Ivan Pulji Neka pisme o meni divane, 2.izdanje 46. Ivan Pulji Hrvatskim Velikanima (sonetni vijenci), 2.izdanje 47. Lidija Dlouhy Pavii Nebeski Vijenac 48. Pero Tadi esrija Pla nad zaviajem 49. Ivan Bradvica Misterij realnosti 50. Pero Tadi esrija Prorok ili luak 51. Andrija Hikec Moje pjesme

63