HERCEGOVINA asopis

2ooo.
1

HERCEGOVINA asopis

IZDAVAI: Arhiv Hercegovine Mostar Muzej Hercegovine Mostar ZA IZDAVAA: mr. Edin elebi Sabit Hodi REDAKCIJA: dr. Denana Buturovi, mr. Edin elebi, dr. Iljas Hadibegovi, dr. Elbisa Ustamuji, mr. Esad Veskovi, mr. aban Zahirovi, Zlatko Zvoni UREDNICI: dr. Iljas Hadibegovi, dr. Elbisa Ustamuji, mr. aban Zahirovi ODGOVORNI UREDNIK: mr. aban Zahirovi LEKTOR I KOREKTOR: mr. Muhamed ator PREVODI: Enisa Simi NASLOVNA STRANA: Bobo Samardi RAUNARSKA OBRADA: Zuvad Goli TAMPA: tamparija IC Mostar ZA TAMPARIJU: Ibro Rahimi TIRA: 900

HERCEGOVINA asopis

asopis za kulturno i historijsko naslijee

hercegovina

11-12
Mostar, 2000.
3

HERCEGOVINA asopis

HERCEGOVINA asopis

Hercegovina

HERCEGOVINA asopis

HERCEGOVINA asopis

HERCEGOVINA - SPECIFINA PRIRODNA POJAVA Hercegovina zemlja ime dobi po plemikoj tituli Stjepana Kosae to stolovae iznad Blagaja i vrela Bune. A trebala je dobiti ime po samoj sebi, po vrletima to nebo paraju, zelenoj boji svojih voda i sivoze-lenilu makije te plavoj boji prenjske siritare i zvonice, crvenoj boji prenjskog karanfila i cvjetova nara. Hercegova zemlja lei u srcu Dinarida, preko 700 km dugom planinskom nizu koji predstavlja kimu Balkana. U neko maglovito davno vrijeme izdigla se ogromna masa krenjaka i dolomita iz toplog mora Tetisa pod pritiskom ogromne kopnene mase sa sjeveroistoka. Planine ostae kao talasi da ih led ledenih doba, kie, snjegovi i vjetrovi milenijumima modeliraju u najfanta-stiniju pojavu koju geografi nazvae holokarst (duboki kr) u planinskom dijelu Visoke Hercegovine. Iza posljednjeg ledenog doba ostadoe dva prekrasna glacijalna jezera, Borako na Prenju i Blidinjsko na vrsnici. Ostade i fantastian amfiteatar Dive Grabovice, najudnije doline u kru Dinarida. Ravna kraka polja Donje Hercegovine ostae kao sjeanje na plitka jezera koja su nestala usljed izdizanja. Pet rijeka stvaraju hidrosistem Hercegovine, Neretva, Rakitnica,Rama, Trebinjica i Trebiat, i jo dvije kratke i bogate vodom, Buna i Bregava. Osim Neretve, Rame, Rakitnice i Trebinjice sve nastaju od izrazito jakih vrela koja su poseban fenomen kra. Neretva je najdua hercegovaka rijeka, (218 km) u gornjem toku prati pruanje planina i kod Konjica naglo skree i presijeca pravac Dinarida. Duboki kanjon je prirodni fenomen prvog reda. Govori o snazi vode koja sebi probija put kroz najdeblje slojeve krenjaka a profili stijena debeli do 1000 m

HERCEGOVINA

o intenzitetu sedimentacije i stvaranju zemljine kore. I Rama, Neretva i Trebinjica danas su zajaene i ujezerene velikim branama. Otvoreni hidrosistem postao je zatvoren a hiljade hektara plodne zemlje postalo je jezersko dno. Ipak se jo uvijek u Neretvi moe upecati glavatica, mladica (Salmo marmoratusL.) kraljica slatkovodnih riba i mekousta pastrmka (Salmo trutta fario L.). Nikad dirnut i dubok da se nebo zatamni je kanjon rijeke Rakitnice. Izgraen od krenjaka i dolomita. Voda ga je probila izmeu dvije prekrasne planine, Bjelanice i Visoice. Prebogat specifinom florom, Acinos orontia Maly, Allysum moelendorfianum Beck, Amphoricarpos neumaieri Vis., Asperula hercegovina Deg., Campanula hercegovina Deg. To su najee endemne vrste i relikti, vrste koje su se ouvale kroz vrijeme samo na malim lokalitetima i vrste koje su preivjele posljednje ledeno doba. U donjem dijelu kanjona strme strane su pune peina. To podzemlje jo nije detaljno ispitano. Sjena unitenja se nadvila nad kanjonom Rakitnice. Jo jedna vodena akumulacija predviena je da se izgradi iznad Konjica. Nivo vode bi se visoko podigao i jezersko ogledalo bi duboko prodrlo u kanjon Rakitnice. I nestala bi igra vode na kamenu, promijenio bi se ivi svijet i nestale bi mnoge vrste. Da li treba dozvoliti da prirodni fenomeni nepovratno nestaju u ime gladi za energijom je pitanje koje zadire u politiku, nivo svijesti, usmjeravanje razvoja i otvara stari sukob izmeu ekologa i tehnokratije. injenica je da smo jo daleko od pojma uravnoteenog razvoja. U laktu Neretve izdie s planina Prenj. Ime je dobila po Perunu bogu gromovniku starih Slavena. I nisu pogrijeili. Prenjski masiv je kilmatska granica karakteristina po solsticijalnim olujama sa munjama i grmljavinama. Preko puta Prenja izdie se vrsnica i abulja. Sve tri planine karakterie bogatstvo flore i faune. Zato se i nazivaju Prenjski endemni centar. Predviene su Prostornim planom Bosne i Hercegovine da se proglase Nacionalnim parkom i da se kao neponovljiv fenomen nominiraju na Svjetsku listu prirodnog nasljea UNESKO-a. Osim fantastine geomorfologije, neponovljivog pejsanog fenomena u sebi kriju izrazito bogatstvo endeminih i glacijalno reliktnih vrsta flore i faune. Kako kae dr. P.Fukarek : Teko je pronai jedno podruje sa tako arolikom i brzom smjenom vegetacije u kojem se na relativno uskom prostoru smjenjuju razliite formacije, od suptropskih zimzelenih uma i makija do arktikih vritina osimice (Dryas octopetalaL.), a osim toga i bogato svojim specifinim predstavnicima, kao to je to podruje Hercegovine.

asopis

HERCEGOVINA

Ispod kamenitih vrleti i alpskih panjaka na Prenju, vrsnici, abulji i Orijenu prua se iskidani pojas uma neobinog bjelokorog bora-munike, Pinus heldreichii Christ.ssp. leucodermis (Ant.) Mgf. i endemne kragovine (Amphoricarpus neumaieri Vis.) (Amphoricarpeto-Pinetum leucodermis Fuk.66.). Bjelokori bor-munika predstavlja prirodnu rijetkost u Hercegovini kao i Panieva omorika u Bosni. Areali kragovine i munike se neobino podudaraju i izgleda da areal kragovine koji je iri pokazuje do koje granice se svojevremeno bjelokori bor irio. ovjek je nemilosrdan prema bjelokorom boru, i danas se sijeku stabla ovog prelijepog etinara iako je prije tridesetak godina jedna studija strunjaka sa umarskog fakulteta Sarajevo pokazala da ova vrsta po brojnosti i masi nema ekonomsku opravdanost i da joj je mnogo vea vrijednost kao zatitna uma na strmim padinama hercegovakih planina. Posljednja velika sjea je bila za vrijeme rata na Rujitu kada isjekoe lijepa stabla u rezervatu. Poslije sjee zavladala je zaraza koja i danas traje u preostaloj sastojini. Pod rijetkim kronjama bjelokorog bora nalazimo cijeli niz biljaka koje imaju endemni i reliktni karakter.To su Dianthus prenjus, Thesium auriculatum, Saxifraga prenja, Gentiana symphiandra itd. Specifikum vrsnice i abulje je jedan mali buni, lijepa hrvatska sibirea, (Sibirea croatica Degen), vrsta koja je naena na samo desetak lokaliteta. Osim za ova stanita zna se samo jo za mali broj stanita na Velebitu. Na planinama Prenjskog endemnog centra nalazimo (naalost danas izuzetno rijetko) i divokoze. No ni Prenjska i vrsnika divokoza nije obina divokoza. Rupicapra rupicapra balcanica Bolkay je specifina balkanska podvrsta po mnogo emu diferentna od alpske ili sudetske divokoze. Tokom rata u BiH i poslije matino stado ove prelijepe vrste je desetkovano. Ljudski egoizam i pohlepa opet su pokazali svoje lice. I ne samo da su krivolovom skoro istrijebili vrstu, ljudi su u njenom posljednjem pribje-itu Divoj Grabovici potpuno nepotrebno podigli ljunkaru. Zato tu i zbog ega, teko je objasniti osim pohlepom i egoizmom, jer Diva Grabovica je bila divokozji rezervat ve preko 150 godina, od vezira Rizvanbegovia do poslije samog rata u BiH. Silazei sa planina Visoke Hercegovine zaranjamo u podruje submediteranske klime, u podruje makija, niske zimzelene vegetacije i ostatke hrastovih dubrava koje je ovjek sjeom, kresanjem i kozarenjem sveo na male ostatke oko Domanovia i Bivoljeg Brda. Na ovom podruju nalazimo rijetke grupice i pojedinana stabla poluzimzelenog crnog cera ili makedonskog hrasta Quercus macedonica A.D.C., listopadnu crnu koelu (Celtis australis L.),

asopis

HERCEGOVINA

zeleniku Phyllirea variabilis Timb. et Lor.), utu koelu (Celtis toumefortii Lamk.) Specifinu sivozelenu boju pejsau zapravo daju degradirane niske sastojine crnog graba, (Ostrya carpinifolia Scop.), bjelograbia Carpinus orientalis Mill.) i crnog jasena Fraxinus omus L.) isprepletane draom, (Paliurus spina christi L.) Unutar sivila krenjaka i maslinaste boje makije proarane utom bojom cvjetova geniste i crvenilom cvjetova nara nalazimo zadivljujue bogatstvo vode. Neretva je u svom donjem toku mona rijeka koja daje plodnost svojim obalama. Prije nego zaroni u irokoj delti u Jadran obogauju je Buna, Bregava i Trebiat. Postoji tvrdnja da su izdizanjem krenjakih masiva vodotoci preli u podzemlje. Potvrda tome su jaka voklika vrela Bune i Bregave i Trebiata. Stijene i vrleti iznad ovih vrela svojevremeno su bila stanita velikog leinara, golovratog supa (Gyps fulvus L.), no pred sam rat udni neki ljudi potrovae ove ptice furadanom pod izlikom da im napadaju ovce. A zoologija odavno zna da ove ptice ne napadaju ive ivotinje i da se hrane samo strvinom. I tako nestade jo jedan prirodni fenomen a ljudski rod postade blii svom cilju da ostane jedina vrsta na zemiji. Sputajui se niz Nerevu i pribliavajui se delti, ulazi se u palustrino (movarno) podruje. Na lijevoj strani rijeke prua se podruje Hutovog blata, movare, stanita velikog broja ptica i jegulje. To je geoloka depresija povrine 65,82 km2 koja obuhvata povrinu pod vodenim ogledalom, povrine pod movarnom vegetacijom, poplavne ume, grebene i nasipe kojima je svojevremeno mnogo vea povrina reducirana na recentno stanje. U plitkim vodama jezera Pseudo-Skylaxova (kako ga nazva Karlo Pa, arheolog i historiar) odrastaju i spremaju se za svoju odiseju jegulje, zmijolike ribe koje se mrijeste u dalekim atlanskim vodama Sargaskog mora ispred obala Floride i Bahamskih ostrva. Njihovo putovanje je dokaz Vegenerove teorije o razmicanju kontinenata i jedno od najveih uda prirode dananjice. U gustom zaklonu site i evara zaklonite, gnjezdite i hranu nalazi preko 235 vrsta ptica iz 48 porodica ptiijeg roda. Plivaju i rone izmeu prelijepih cvjetova lokvanja. Neke su tu stalno, druge zimuju a tree se samo odmaraju na putu za svoja daleka odredita oko jezera Kiri i ad u Africi. No nisu ni tu mirne. Lov, ta ljudska strast pucnjima podie jata zimi i mrtve ptice padaju. Ve se u XIX vijeku pokazalo da neke vrste nestaju da bi ta pojava danas postala sve oiglednija. Putujui dalje na jug dolazi se do ua Trebiata u Neretvu. Ta troimena rijeka je blagodet jednog dugog krakog polja. Do njenog izvorita ispod velike stijene koja se naziva pe mlini jer je na samom izvoru pokretala mlinove i

asopis

10

HERCEGOVINA

stupe putuje se kroz zadivljujui pejsa u kojem se smjenjuju plodna polja i sivilo makije i kamenjara. Specifina arhitektura kamenih kua na rubu polja oivljava pejsa. Trebiat je Loara Hercegovine. Vinogradi su dar prirode ovom podneblju. Naalost, nikad ovo podruje nije u potpunosti privuklo ljude svojom ljepotom. Blizina Jadrana je putnike navodila da prebrzo prolaze. A ko je ikad skrenuo i svratio do vodopada Kravice i zagledao se u prelijepi vodopad ponovo je doao. Slino je i sa treom rijekom donje Hercegovine Trebinjicom. Treba skrenuti sa glavnih puteva i uputiti se dugim Popovim poljem. U podzemnim tokovima ovog polja ivi jedna udna endemina ribica koja se zove gaovica (Parapoxinus sp.) koja iz svojih podzemnih skrovita izlazi samo kada vode plave polje. Putnik treba da svrati i do peine Vjetrenice. Taj najvei speleoloki objekat na naem podruju skriva oko 8.000 metara podzemnih hodnika i sala. U mranim vodama podzemlja ove peine nalazimo neobinu ovjeiju ribicu (Proteus anguinus Laur). Ovo je u irokim potezima freska Hercegovine. Ostalo je jo mnogo toga da se spomene, naprimjer Leotar i Orijen. Ali, treba neto drugo rei. Bogatstvo fenomena Hercegovine od kojih su mnogi prvostepene vanosti pa i po najstroijim kriterijima je u obrnutoj proporciji sa mjerama zatite koje se poduzimaju da bi se sauvali. Prostornim planom Bosne i Hercegovine je predvieno da se na podruju Hercegovine formira jedan veliki Nacionalni park i dva Parka prirode i to: NP Prenj, vrsnica i abulja, Park prirode Trebiat i PP Orijen. Takoe je predvieno da se formira vie manjih rezervata. Naalos, taj proces je usporen i rjeenja su prolongirana sadanjicom. Ipak preventivne mjere u spreavanju devastacije treba da su sveobuhvatnije i efikasnije. Spomenuli smo samo nekoliko nemilih pojava koje ukazuju da interesi pojedinaca najee nisu i interes zatite prirode. Obaveze drutvene zajednice u domenu zatite su imperativ i na tome treba insistirati. Samouprava ima smisla samo ako je u interesu zajednice. Kada se poistovjeti sa interesom pojedinaca ili malih grupa, postaje svoja suprotnost. A Hercegovina kao prirodna pojava i neponovljiv fenomen u svojoj sveobuhvatnosti treba da se sauva i kao cjelina i kao pojedini fenomen. Ako ostane samo geografski okvir sa unitenim i devastiranim sadrajem, to treba da zahvali samo svojoj djeci koju je iznjedrila. Mr. Anton Kapel Ing. uro Fukarek

asopis

11

HERCEGOVINA asopis

12

HERCEGOVINA asopis

iz prolosti mostara i hercegovine

13

HERCEGOVINA asopis

14

HERCEGOVINA asopis

Dr Salih JALIMAM MARGINALIA O GOSTU RADINU I NJEGOVOM TESTAMENTU Kroz bogatu historiju srednjovjekovne Bosne, pored ostalog, historijski izvori biljee djelatnost mnogih znamenitih Bonjaka, koji su, svaki na svom polju / politika, drutvo, drava, vjera, kultura, ekonomija / ostavili odreeni, znaajan i zanimljiv trag, koji je historiografski obraen i ponuen javnosti. Postepenim osloboenjem historije od naslaga ideologijsko-politikih arbitri-ranja, pruila se mogunost da mnoge linosti dobiju noviji, moderniji i svrsishodniji lik, te svoje mjesto u historiji. U XV vijeku posebno je intrigantna linost gosta Radina, koji je svojom ukupnom javnom djelatnosti davno obiljeio ovu epohu te njegovim testamentom, to zahtijeva da se ponovo prevrednuju mnogi aspekti vjerskih odnosa, posebno oni koji se odnose na djelatnost bosanskih bogumila, njihovo profiliranje ako ne i ukupnu djelatnost u XV vijeku. Ovo je pokuaj da se identifikuju veze, odnosi i njihovo mjesto u junom dijelu srednjovjekovne Bosne /Humske zemlje/ te ukae na zanimljivosti testamenta gosta Radina. Crkva bosanskih bogumila je jedna od najinteresantnijih historijskih pojava srednjovjekovne bosanske drave i drutva. Njeni historijski ostaci su dosta rijetki, esto fragmentarni i neujednaeni u prikazivanju. Meu rijetkim domaim rukopisima, najvaniji izvor za prouavanje njena uenja, obreda i ureenja su: Confesio Christianorum Bosniensis /Bolinopoljska

15

HERCEGOVINA

izjava iz 1203 godine 1, fragment Batalova evenelja iz 1393. godine2, Rukopis krstjanina Radosava iz 1443-1461. godine 3, testament gosta Radina iz 1466. godine4 koji je svojom pojavom 1911. godine potvrdio ranije stvoreno miljenje o heretikom karakteru Crkve bosanske, o emu e docnije biti vie govora. Meu izvorima nastalim izvan srednjovjekovne Bosne primjeuje se da graa sa podruja zapadnokatolike crkve prua vie podataka o bosanskim bogumilima od vrela sa teritorije istonoprovoslavne crkve. Temeljitom analizom latinskih izvora 5 te svjedoonstava pravoslavne crkve o bogumilstvu na Balkanu 6 teza o heretikom karakteru Crkve bosanske dobila je mnogo na ubjedljivosti. U historijskoj literaturi nudi se vie karakteristinih koncepcija o pitanju karaktera bosanskih bogumila. Polihistor dr.Franjo Raki 7, nasuprot Boidaru Petranoviu 8, koji je tvrdio da su bosanski bogomili pravoslavci, zastupa tezu de je Crkva bosanskih bogumila, heretika po karakteru, i po svom dualistikom i neomanihejskom uenju i organizaciji ima, slinosti sa pokretima bogumila na Balkanu i katara u Lombardiji u junoj Francuskoj. Njegovo osnovno stanovite ulo je kao dokazano u sva djela moderne historiografije i odralo se do danas. Tako u novije vrijeme, poslije II svjetskog rata, postavke Franje Rakog o bosanskim bogomilima potkrepljene su novim dokazima naunim raspravama Aleksandra Solovjeva 9 Ante Babia10 drugih, ime je teza F.Rakog dobila mnogo na ubjedljivosti.
Tade Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croattiae, Dalmatiae et Slavoniae sv. III, Zagreb 1905, str. 24-25. Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave. Tuzla, 1997. str. 25. 2/ Ljubomir Stojanovi, Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh bogomila. -Starine JAZU, XVIII, Zagreb, 1886. str. 230-232. 3/ Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave, str. 88. 4/ iro Truhelka, Testamenat gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju. -Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII, Sarajevo 1911. str. 355-376.Salih Jalimam, op.cit.str.30-31. 5/ Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Rad JAZU, knjiga 270,Zagreb 1949. str.115-276. 6/ Aleksandar Solovjev, Svedoanstvo pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Balkanu. Godinjak Istorijskog drutva BiH., V, Sarajevo 1953. str. 1-103. 7/ Franjo Raki, Bogomili i patareni. Rad JAZU, VII, VIII i X, Zagreb 1869. i 1870. 8/ Bodar Petranovi, Crkva bosanska krstjani.-Zadar 1876. 9/ Aleksandar Solovjev, Vjerko uenje bosanske crkve. Zagreb 1948. Dr Salih Jalimam: Aleksandar Solovjev kao istraiva bosanskog srednjovjekovlja. Bosanska vila, godina IV, broj 14, Sarajevo
1/ 10/

asopis

Anto Babi heretici, Sarajevo 1963. Vidi novi pokuaj: Salih Jalimam, Studija o bosanskim

bogomilima.Tuzla 1996. str. 209.

16

HERCEGOVINA

Vraajui se staroj tezi Boidara Petranovia, dr.Vaso Gluac11, negira vjerodostojnost izvora na koje se oslanja Franjo Raki. Crkva bosanska je po Vasi Glucu bila isto pravoslavna po uenju, obredima, organizacji i hijerarhiji i ni u emu se nije, razlikovala, od srpske crkve. Profesor Jaroslav idak 12 negira argumente i Vase Gluca i Franje Rakog. Po njegovom shvatanju Crkva bosanskih bogomila bila je jedna kranska zajednica s podlogom u irilsko-metodskoj batini, podjednako neovisnoj o Rim i Carigrad i nije u sebi imala nikakvih heretikih elemenata dualistiog tipa.13 Korijeni heretikog uenja nalaze se u vremenu kada je kranska crkva /krajem IV vijeka/ postala zvonino crkva rimske drave i kada, samim, tim izgrauje svoju crkvenu vlast i hijerarhiju. Stiui status dravne crkve, kranstvo se sve vie udaljavalo od skromnih ranokranskih obiaja, bratske solidarnosti i uzajamnog, pomaganja. Vjernike je pretvarala u podanike uvodei stalna crkvena davanja /npr.obavezna, crkvena desetina/. Postepeno se osnovni stavovi kranskog vjerovanja, nejasno izloeni u tekstovima Evanlja, formuliu u krute vjerske dogme kojima se davao karakter neprikosnovenih, nepromjenjivih i za svakog zakonski obaveznih vjerskih istina. Stvarna, konkretna kritika kranske crkve zapoinje sa mehanizmom, dualistikim shvatanjem o porijeklu /kozmogoniji/ svijeta. Po maniheiskom uenju od iskona postoje dva svijeta: duhovni ije je odreenje Bog - tvorac i svijet materije ije je odreenje sotona. Ovakav nain i mehanizam miljenja davao je peat svim dualistikim i heretikim uenjima i pokretima u srednjem vijeku, kako na Istoku tako i na Zapadu. Heretici su preplavili srednjovjekovnu Evropu od Carigrada do Atlantika i uprkos katolikoj i pravoslavnoj crkvi i njihovim progonima, anatemi, krstakom ratu i inkvizicji, odravali su svoju snagu i vitalnost kao: mono stablo koje se pred jakim vjetrovima neprijateljske mrnje neprestano povijalo, tako da mu samo povijanje postalo mono sredstvo samoodbrane i samoodravanja.14 Iz Bugarske i Makedonije bogumilsko-neomanihejska hereza prela je na teritoriju srednjovjekovne Srbije i tu uzela maha dok je nije Stefan Nemanja vrlo otrim mjerama suzbio. Iz Srbije je dola u srednjovjekovnu Bosnu i tu se
Vaso Gluac, Problem bogomilstva.Godinjak Istorijskog drutva,V, Sarajevo 1953. str. 105-138. Jaroslav idak, Crkva Bosanska i problem bogomilstva u Bosni, Zagreb 1940. Jaroslav idak, Pitanje Crkve bosanske u novijoj lieraturi. Godinjak Istorijskog drutva, V, Sarajevo, 1953. str. 139-160. Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu. Zagreb 1975. str. 401. 13/ Jaroslav idak, Bogomilstvo i heretika Crkva bosanska. Historijski pregled, 2, Zagreb 1958. str, 113-114. 14/ Anto Babi, Srednjovjekovni heretici. Iz knjige: Iz istorije srednjovje-kovne Bosne. Sarajevo 1972.
11/ 12/

asopis

17

HERCEGOVINA

odrala oko 250 godina. Izolovanost srednjovjekovne Bosne u XI i XII vijeku od spoljnih historijskih zbivanja, prema miljenju u literaturi stvorilo je mogunost da se i u samoj dravi formira posebno uenje, kao autentian i autohton vjerski pogled, koji je mogao da pusti vrsto korijenje te da se razvije u monu vjersku, politiku i moralnu snagu. Srednjovjekovna bosanska drava, od svih junoslovenskih drava kao zajednica etnikog jedinstva, najkasnije izrasta u drvno-politiku injenicu. Relativna izolovanost bosanske drave od niza historijski okolnosti je uticala na sporo i slabano prodiranje kranstva na njeno tlo. Stanovnitvo srednjovjekovne Bosne prihvatilo je bogmilsko uenje i zbog niza kvalitetnih zahtjeva koje sobom nose /borba protiv bogate crkve, negiranje ukrasa, nije traila crkvenu desetinu etc./. Isto tako Crkva bosanskih bogumila, bila je znaajna u borbi protiv osvajakih pokuaja i napadaja maarskih velikaa i katolike crkve, te su otuda bosanski bogomili u plemstvu, a povremeno i u bosanskim vladarima nalazila svoje najjae zatitnike dok je u isto vrijeme njima predstavljala simbol bosanske srednjovjekovne samostalnosti.15 Crkva bosanskih bogumila nije u srednjovjekovnoj Bosni zauzimala takav poloaj koji, bi je uinio dravnom crkvom. Osnovne funkcije u dravnopolitikom ivotu srednjovjekovne Bosne, koje je ona obavljala su sljedea: prvo, kao garant vladarevih darovnih povelja i u njima sadranih njegovih obaveza prema vlasteli; drugo, kao posrednik i arbiter u sporovima izmeu vladara i vlastele i tree, kao garant postignutih ugovornih utanaenja i uvar o tome ispostavljenih dokumenata.16 U XIV I XV VIJEKU Crkva bosanska je imala izvjestan i nedvosmislen uticaj na politiki ivot sradnjovjekovne Bosne, ali taj uticaj nije bio stalan. Unutranjem konsolidovanju srednjovjekovne Bosne vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromania i kralja Tvrtka I Kotromana njenom uvrenju i stvaranju vrste dravne cjeline dala je svoj doprinos i Crkva bosanska. To je i razumljivo, jer se bosansko bogumilstvo i moglo razvijati odravati samo u nezavisnoj bosanskoj dravi. U historiji balkanskih naroda i drava XV vijek je prijeloman. Moan neprijatelj s istoka Turci-Osmanlije osvajaju jednu za drugom balkanskom dravom. Srednjovjekovna Bosna je u XV vijek ula u meusobnim sukobima feudalaca, zatim feudalaca i kralja. Spoljno-politike okolnosti stvorene
15/ 16/

asopis

Sima irkovi, Istorija srednjovjekovne bosanske drave. Beograd 1964.str. 69. Anto Babi, Istorija srednjovjekovne Bosne, str. 280.

18

HERCEGOVINA

nadiranjem Osmanlija, uvjetovale su vru vezanost rimske kurije i bosanskih vladara. Nije to jedini, a moda i najvaniji problem koji je vezivao ruke Crkve bosanske, te umanjivao joj mogunosti da se odupre novom neprijatelju slinom snagom kao to se odupirala maarskim krstakim akcijama i katolikoj inkviziciji. Slino, kao i heretiki pokreti na zapadu, tako se u XV vijeku i Crkva bosanska u svojoj unutranjoj strukturi poela odvajati od vjernika pristalica. Ugledniji lanovi bosanskih bogumila postepeno su bivali sve vie u okolini pojedinih velikaa i u pravnom smislu te rijei postojali njihovi dvorjani. Koriteni su kao savjetnici i diplomate u odnosima unutar i izvan srednjovjekovne Bosne. Primjerom vlastitog ivota nisu mogli vie da utjeu na vjernike i pristalice borbeni zanos koji bi ih vezivao u vru zajednicu ve je malaksao. I to se meu heretikim uiteljima pokazivao vie interes prema materijalnoj strani ivota to je vie i njihovo moralno uenje gubilo na ubjedljivosti meu vjernicima i pristalicama, ali i u samoj srednjovjekovoj Bosni.17 S poetka XV vijeka dvorovi oblasni bosanskih gospodara imali su svoje stalne bogumile, koji su za njih obavljali razne misije tajne ili javne. Najpoznatiji predstavnici ovih patarenih - dvorjana bili su Vlatko Tumarli na dvoru Pavla Radenovia i njegovih nasljednika i gost Radin, dugogodinji savjetnik, hercega Stjepana Vukia-Kosae. Linost gosta Radina je tipina za posljednji vijek, djelovanja Crkve bosanskih bogumila. Njegov testament i podaci iz njegova ivota bili su jednako argumentacija za najoprenije teze i hipoteze o karakteru Crkve bosanske. Gost Radin je istovremeno visoki dostojansvenik Crkve bosanskih bogumila i diplomata i preko njega je dubrovaka diplomatija ublaavala ekstremne stavove njegovih gospodara i bogato nagraivala za uinjene usluge.18 U poznatim historijskim izvorima Radin Butkovi se spominje prvi put 1422.godine u Dubrovniku gdje ga je poslao vojvoda Radoslav Pavlovi kao svog slugu Radina krstjanina 19 da pregovara oko prodaje Konavala. Sljedee, 1423. godine krstjanin Radin u drutvu krstjanina Tumrka i dvaju humskih knezova dolazi u Dubrovnik da okona prodaju Konavla i da prime povelju kojom je Dubrovaka Republika vojvodu Radoslava Petrovia primila u svoje plemstvo.20
Anto Babi, op. cit. str. 291.Salih Jalmam, Studija o bosanskim bogumilima, str.172, Marko unji, Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. Godinjak drutva istoriara, XI, Sarajevo 1960, str. 266. 19/ iro Truhelka, Testamenat gosta Radina, str. 356. 20/ iro Truhelka, op.cit.str. 358.
17/ 18/

asopis

19

HERCEGOVINA

Od 1437. godine krstjanin Radin je ve starac a od 1450. godine pa do smrti 1467. godine na hijerarhijskoj ljestvici Crkve bosanske bio je gost. Sve ee posjeuje Dubrovnik kao poslanik novog gospodara, humskog vojvode Stjepana Vukia-Kose. U njegovo ime starac Radin podie veliko nasljedstvo koje je vojvodi Stjepanu Vukiu-Kosai, hercegu od sv.Save, ostalo od vojvode Sandalja Hrania, a radi se o svoti od 13 hiljada zlatnih dukta te o zlatnom i srebrenom posuu.21 to je zanimljivo, gost Radin je istovremono i ovjek od povjerenja Dubrovake/Republike i u najteim momentima tajni zatitnik i odvjetnik Dubrovnika.22 Sveanom poveljom Dubrovaka Republika zajamila mu je za sva vremena sklonite u gradu Dubrovniku, te obeala mu dati kuu u Dubrovniku,spenzu/izdravanje/ i slobodu vjere koju vjeruje za njega i njegove ukuane te sluge koje ga prate.23 Sluei istovremeno i Republici i hercegu, gost Radin je znao da nikada ne padne u nemilost kod svojih gospodara, prije svih kod hercega Stjepana Vukia Kosae i da sauva njegovo povjerenje i blagonaklonost.24 Tako je gost Radin pratio hercega Stjepana Vukia-Kosau u Novi, kako bi se sklonio pred osmanskom opasnou. Tamo je glavni svjedok na hercegovom testamentu, a kada je uskoro herceg umro, preselio se gost Radin u Dubrovnik. U Dubrvniku sa svojim pristalicama pravi planove o bjekstvu/po konanom politikom slomu srednjovjekovne Bosne i pred linu, nepo-srednu opasnost od Osmanlija/ na mletaku teritoriju. Gost Radin traio je od Senata Mletake republike selvum conductum kako bi i 50 do 60 osoba njegove sekte i njegova zakona /cum personis L in LX ex suis legis et secte sue/ mogli prei na mletaku teritoriju i na njoj se nastaniti bez bojazni da e im se tamo od bilo koga praviti neprilike.25 U svom pismenom zahtjevu gost Radin se predstavlja mletakom Senatu kao principalis barones et consiliarius domini duciis Stefani sancti Save.26 Mletaki senat, uzimajui u obzir teko stanje u kojem su se nalazili ostaci zemlje hercega Stjepana Vukia-Kosae, odobrio je gostu Radinu traeni salvum conductum.27 Gost Radin nije preao na mletaku teritoriju poto ga je smrt zadesila u Dubrovniku 1467. godine.
Isto, Isto,str.364, 23/ Isto, 24/ Marko unji, op.cit.str. 266. 25/ Isto, 26/ Isto, 27/ Isto,
21/ 22/

asopis

20

HERCEGOVINA

Hercegovaki defter iz 1475-77. godine spominje selo Didevo i u njemu jedan vinograd koji je na osnovu carske naredbe odreen gostu Radinu u selu Kunovo kod Humske zemlje koju je drao krstjanin Cvetko gost.... U historijskoj literaturi ovo se komentarie kao sjeanje na ovog interesantnog bosanskog bogomila.28 Testament gosta Radina, iako je iskljuivo pravne prirode i posljednja elja oporuitelja kako da se nakon njegove smrti raspodjeli imovina meu najbliim, sadri u sebi nekoliko vanih i vrijednih napomena koje razjanjavaju te dopunjavaju odreena miljenja o osnovnim, naelima vjerskog uenja Crkve bosanske. Testament zapoinje znakom kria. To je dovelo do dijametralno suprotnih miljenja o karakteru Crkve bosanske. Franjo Raki je svojom raspravom utvrdio da patareni nisu potivali ovaj znak kria, te se postavilo pitanje kako se onda ovaj znak naao na testamentu uglednog velikodo-stojanstvenika bosanskih bogomila? Dalje se postavlja pitanje: ega je kri simbol u testamentu: da li vjerskog potovanja ili je to samo znak dubrovakog notara? U historijskoj literaturi se pretpostavlja da je to posljedica posmrtnog kompromisa gosta Radina. Isti autor primjeuje da se, inae, u poveljama pro foro externo predstavnicima drugih drava ilo putem kompromisa i poputanja. Ponekad izbjegavaju znak kria, nekad ga doputaju a poesto, ak pristaju da se na njega zakunu. To je ona taktika kompromisa i pretvaranja pred inovjercima koja je doputena bogumilskim vernicima.29 Dvostruka uloga ili ak dvolinost gosta Radina, jasno vidljiva kroz sve njegove diplomatske pregovore, ukazuje da se radi o jednoj potpuno kontraveznoj linosti, koja je u sebi imala in bogomilskog dostojanstvenika, ali i tipinost feudalnog velikaa. Piui testament u Dubrovniku, u strogoj katolikoj sredini gost Radin se izgleda elio da pokae dobar itelj toga grada, stoga i ostavlja izvjesnu svotu novca dubrovakoj, katolikoj sirotinji i moli da oni pale svijee u dubrovakim crkvama za njegovu duu, jer se plai stranog suda. Ugledni dostojanstvenik bosanskih bogomila, koji su u naelu propovi-jedali odricanje od materijalnog bogastva i primanja darova, ostavlja ukupno 5.640 zlatnih dukata, zatim kue, konje, odijela, posue, etc. svojim najbliim.
Ahmed Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Sarajevo, 1985. str. 178, 257. Salih Jalimam, Studija o bosanskim bogomilima, str. 100. 29/ Aleksandar Solovjev, Gost Radin i njegov testament. Pregled, II, Sarajevo. 1947, str. 317. Aleksandar Solovjev, Le testament du gost Radin. Mandiev zbornik, Rim, 1965, str. Jaroslav idak, Oporuka gosta Radina Butkovia /1466/ kao izvor za Crkvu bosansku.- Iz knjige: Studije o Crkvi bosanskoj i Bogumilstvu. Zagreb 1975. str. 161-173.
28/

asopis

21

HERCEGOVINA

Treba znati da se radi o bogatstvu, pogotovo kada se zna cijena zlata u prvoj polovini XV vijeka. Ova injenica utjecala je nato da se u literaturi o bosanskim bogomilima pojavi teza o moralnom posrnuu visokih dostojanstvenika bosanskih bogomila, koji se odriu i apostolskog siromatva jer nisu mogli svojim pristalicama da ostavljaju utisak da im je mnogo stalo do moralnih pricipa koje su propovjedali.30 Pojavom testamenta gosta Radina 1911. godine teza o heretikom karakteru bosanskih bogomila i podjela vjernika i njenih pristalica u dvije osnovne kategorije dobila svoju nesumnjivu potvrdu. To istovremeno ukazuje srodnost heretike crkve srednjovjekovnoj Bosni sa heretikim pokretima u junoj Francuskoj i Lombardiji. Te dvije kategorije vjernika su izabrani ili savreni /electi ili perfekti/ pravi krstjani i obini ili prosti /credentes/ - mrsni ljudi. Izabrani ili pravi krstjani koji su prave vjere apostolske i koji grijeha ne ljube su bili obavezni da se u skladu sa uenjem bosanskih bogomila strogo pridravaju vjerskog uenja, da itaju vjersku literaturu, obavljaju uobiajene molitve i da svojim skromnim nainom ivota i skromnim ponaanjem djeluju na okolinu. Bili su ideal vjerskog istoljublja i tako su trasirali put kojim e poi oni koji se ne pridravaju vjerskog uenja. Oni su spas postigli, oni sastavljali pravu Kristovu crkvu u uzvienom znamenovanju rijei crkvu koja se ne sastoji iz dobrih i zlih, nego samo iz dobrih savrenih lanova. 31 Pravi krstjani su bili lanovi zajednice pravih bogumila i bili su oieni od svakog materijalnog, prije svega od enidbe, polagajna feudalne zakletve, etc. Ranije je napomenuto da se bosanski bogomuli nisu, kao ni ostale heretike crkve, ubirali od svojih vjernika i pristalica nikakve dabine u vidu poklona ili obaveznih crkvenih poreza/desetina/. Namee se pitanje: odakle su onda pristizali izvori egzistencije bogomiskim zajednicama? Najvjerovatnije da su se izdravali vlastitim radom, obraivanjem zemlje koja je pripadala njihovim zajednikim hiama /kuama/. Zatim, pismeniji bogomili su se bavili i prepisi-vanjem razliitih tekstova za potrebe bosanskih feudalaca. U svom testamentu gost Radin prave krstjane koji grijeha ne ljube, stavlja na prvo mjesto i njima je namijenjeno.. tristo dukata da se imaju i hoe dati u ruke netja mi gosta Radina Seonianina, da on toi razdeli s pravom duom i z dobriem nainom krtenim koi su prave vere apostolske pravim krstjanom kmetom i praviem kmeticam krstjanicam, koi da za moju duu svaki veliki
Aleksandar Solovjev, Jesu li bogomili potivali krst?. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1948, str.87. 31/ Franjo Raki,Bogomili i patareni, str.516.
30/

asopis

22

HERCEGOVINA

dan i svetu nedjelju i svetu petku, na zemlju kolena pokleue govore svetu molitvu Boju, da bi nas izbavio gospod Bog od grehov naieh i pomilovao na stranom suditu veku vekova ; a navlano da se toi deli stariem kmetem i kmeticam takoge tko bi bili ubozi dobri muje od koe su godie vrste ili krstjane ili krstjanice koi grieha ne ljube da im ima i hoe delit reeni neti Radin kako ga vidi i zna od naeg zakona ili slepa ili hroma ili, lobna ili uboga kako koga videi nikomu tri perpera a nikomu etri a nikomu pet a nikomu est a nikomu sedam a nikomu osam..32 Pravih krstjana koji grijeha ne ljube, u vrijeme gosta Radina bilo je vrlo malo. Ostavljajui ukupno 300 zlatnih dukata pravim krstjanima, gost Radin je , vjerovatno, raunao da se ostavtina dijeli iz godine u godinu istim ljudima. Utvreno je da se u to vrijeme pravih krstjana /od naeg zakona/ ima samo 50-60.33 Za istu skupinu gost Radin je, kao to je to ranije napomenuto traio od mletakog senata i dobio salvum conductum. I u svojoj porodici gost Radin pravi razliku izmeu pravih krstjana koji grijeha ne ljube i mrsnih ljudi. Tako, na prvom mjestu su pravi krstjani od kojih meu najbliim je bilo nekolio /neak Radin Seonianin../ koji dobiva 100 dukata, zatim Vukava krstjanica bratuadi mi keri Tvrtkovoi 150 dukata, drugoi Vukavi krstjanici mlakoi Vukninoi 100 dukata, Stoisavi moioi 60 dukata, Vukni sestri moioi 360 dukata a Vuici keri moioi 200 dukata.34 U testamentu se spominju i sljedei pravi krstjani: trem krstjan koi su za mnom poli najpre do se daa Vuke 60 dukata a Radoju 50 dukata, Milisavi krstjanici da sed daa 20 dukata a Radinu krstjninu da se 60 dukata.35 Druga skupina bosanskih bogomila, obini ili mrsni ljudi, suprotnost je preanjoj. Oni ne poste, mogu se eniti, zaklinjati tj. ivjeti uobiajenim ivotom. S bosanskim bogomilima njih je vezivalo prisustvo i uestvovanje u bogomilskim obredima.Tenja Crkve bosanskih bogumila je bila da ih priblii pravim krstjanima, te su neki mrsni ljudi pred, kraj ivota uskladili svoj ivot prema moralnm prncipima i zahtjevima bosanskih bogumila. Primili su duhovno krtanje i uli u red pravih krstjana koji grijeha ne ljube. Mnogi mrsni ljudi nisu nikada stigli do stepena pravog krstjanina, ali, izgleda, da je glavno bilo da ne pripadaju drugoj crkvi, da pomau bosanske bogomile u odlunim trenucima.
iro Truhelka, op. cit. str.364. Marko unji, op. cit. str.266. 34/ iro Truhelka, op. cit. str. 364. 35/ Isto,
32/ 33/

asopis

23

HERCEGOVINA

Gost Radin mrsniem ljudem prokaeniem i slepiem i hromiem i glasniem i edniem i starcem i staricam 36 ostavlja 300 zlatnih dukata. Za izvrioca ove posljdnje, volje odreuje neaka, gosta Radina Seonianina. Ostavtina se trebala dijeliti na odreene vjerske praznike tem da se ima i hoe dav/a/ti kako koga videi na velike blage dni u svetu nedelju i u svetu petku i navlano na dan svetoga roestva Hristova i na sveto blagovetenje i na sveto vzkrsenje gospodnje i na dan svetog vznesenja gospodnja i na dan svetoga Petra i na dan svetoga Pavla i na dan svetoga i na dan svetoga Stepana prvomuenika i na dan svetoga Mihailja Arhangela na dan svete djeve Marije na dan sveh svetiem...37 Izvrioca ovog naloga, gosta Radina Seonianina, gost Radin zaklinje da pravilno izvri sve naloeno u testamentu svrhu ...razredit i razdelit reeno zaduje moje gosta Radina po pravom pravilu nitetniem i uboziem, slepiem i hromiem, sirotom i udovicom za to pove i ostavih u njih moje reeno zaduje svrhu vjere i due plemenstva njih da dele kako koga vide stara i uboga a ili nevolna.. Njima gost Radin ostavlja 300 zlatnih dukata koji su obavezni da imaju svee ei za duu moju gost Radina u hrameh Boiem na one svete velike dni koi se vie imenuju svaku svetu nedelju i svetu petku. Gosta Radina Seonianina zaklinje: .. vere koju veruje i posta koi posti da ne moe ni hoe na imanje donesti ni uiniti vuie pisanog imenovanog 300 dukata nego razdieliti pravo i celo i istino za moju duu kaok se i pta vie imenuje ako nee biti priesnik Boiem neposlunikom i ako hoe da mu je mirna i pokojna dua prid viiiem gospodom Bogom i pred svetom troicom nerazdelimom tem pravo da upokoi duu moju koliko ushoe gospodin Bog svemogui.38 Od ostalih /proijeh/ gost Radin spominje i ostale roake koji nisu bili pravi krstjani koji grieha ne ljube i njima dijeli legate sljedeim redom: ... Pavi nevesti mi s tremi sinii dve tisue dukat a keri mi Alinci 100 dukata a sinovcu mi Radislavu z duma sinovima tisuu dukat a nevesti mi Kiavi 100 dukat.39 Meu ostalim, testament spominje petnaestoricu slugam mojem koji su za moom poli naiprie Vukasu komorniku 100 dukat, Radosavu i bratu mu Vukiu Radiloviem 60 dukat Radovanu Ostojiu 30 dukat a etirem Goitanoviem Radivoju, Nikoju, Radosavu, Obradu svem njih 70 dukat tako da bode Mihoju 30 dukat a oniem sviem trem 40 dukat Radonji Vukotiu 40 dukat Vukiu Vukainoviu 30 dukat Obradu i Milici slugam Paviniem 10 dukat a urenu i Ilie 10 dukat. 40
Isto, Isto, 38/ iro Truhleka, op. cit. str. 374. 39/ Isto, 40/ Isto,
36/ 37/

asopis

24

HERCEGOVINA

Karakteristian je nesrazmjer izmeu ostavtine pravim krstjanima i mrsnim ljudima. Dok roacima, pravim krstjanima i uope pravim krstjanima gost Radin ostavlja sveukupno 1.110 zlatnih dukata, dotle mrsnim ljudima 3.480 dukata. Vidljivo je da onaj koji ima vei ugled dobija manje legata i obratno. Teko prema raspoloivim historijskim izvorima ustanoviti razloge tome. Iz testamenta je vidljivo da su dva najblia roaka gosta Radina /gost Radin Seonianin i bratuad Radivoj/ na hijerarhijskoj ljestvici Crkve bosanskih bogomila zauzimaju visoko mjesto. Naime, oni su gosti. U historijskoj literaturi se pretpostavlja da je i to jedna od deformacija Crkve bosanske. Naime, poloaj se, izgleda, dobija u okviru jedne porodice. Isto tako, indikativno je da i svece koje spominje u testamentu spominje ovim redom: dan roenja svetog Krista, sveta nedjelja, sveti petak, sveto uskrsnue, dan svetog petka, dan svete djeve Marije i dan svih sveti.41 Zanimljivo je spomenuti da gost Radin spominje i strah od ovozemaljskih grijehova i trai da molitvama utiu oni kojima je ostavio nasljee da ga gospod Bog pomiluje na stranom sudu. 42 Korijene nestajanja bosanskih bogomila, pored ostalog, treba traiti i u strogoj podjeli na prave krstjane koji grijeha ne ljube i mrsne ljude, prvu malobrojnu skupinu koja ivi odreenim moralnim principima ivota, potovanjem vjerskog uenja kao jedinom potrebom u ivotu i drugu, mnogobrojniju, koja se ne dri svih principa vjerouenja bosanskih bogomila. To su prvi znaci i klice jednog dubokog antagonizma, protivurjenosti izmeu uenja i prakse43 koji e svu svoju snagu i razarajuu mo iskazivati ba u ovom prijelomnom, XV vijeku. Prema miljenjima u historiskoj literaturi u ovom vijeku dvije osnovne kategorije vjernika i pristalica Crkve bosanske potpuno egzistiraju same za sebe, iskazuju se kao dvije potpune krajnosti i nijednim potezom ne ukazuju da su bili dijelovi jedne harmonine cjeline. Opravdano se postavlja pitanje: ta je uzrok svemu tome? S heretikim pokretom u srednjovjekovnoj Bosni dogodilo se isto ono to je bilo s heretikim pokretima u junoj Francuskoj i Lombardiji. Heretiki pokreti udaljavaju se od socijalnih pretpostavki na kojima su gradili svoj pogled na svijet. Starjeina i tumai vjerskog uenja sve se vie interesuju za ovozemaljski, materijalni svijet, to je svakako u suprotnosti sa poetnim, neomenihejskim uenjem.
Salih Jalimam, Historija bosanskih bogomila. /Rukopis/. Tuzla 1999. str.123. iro Truhelka, op. cit. str. 371-375. 43/ Anto Babi, Bosanski heretici, str. 269.
41/ 42/

asopis

25

HERCEGOVINA

Razlozi odstupanja su mnogostruki, razliiti i svakako dublje prirode, te zahtjevaju posebnu, studioznu panju. Ovom prigodom se samo napominje da su bosanski bogomili u svom djelovanju bili lieni ekonomske baze, ivjeli su bez bilo kakvih zemljoposjeda, te su bili okrenuti svom vlastitom radu, koji je uglavnom bio prepisivaka djelatnost ili kao u XV vijeku: da ive na dvorovima uglednih bosanskih feudalaca. Zamaan razvitak trgovine i robno-novne privrede i prometa koji se ostvaruje na teritoriji srednjovjekovne Bosne tokom XIV i XV vijeka nije ostavio ravnodunim ni bosanske bogomile. Sluaj gosta Radina nije jedini niti usamljen. Bezbrinom ivotu prepustili su se u XV vijeku mnogi iz reda uglednih bosanskih bogomila, to samo ostavlja neke nove parametre u prouavanju ove znaajne pojave u srednjovjekovnoj Bosni. Tako se u XV vijeku jasno primjeuje, istovremeno, ekonomski uspon i moralni pad bosanski bogo-mila, to je jedan od uzroka njihovog nestajanja. Treba napomenuti da je nestanak Crkve bosanskih bogomila vremenski istovjetan s nestajanem i srednovjekovne bosanske drave s kojom je bila i tijesno povezana. Moralni pad, predstavnika i dijela vjernika Crkve bosanske, koji je dublji i jasniji od stvarnog nestajanja sa historijske pozornice je prva stepenica u udaljavanju njihove ivotne prakse od teorijskih moralnih principa njihova uenja. 44 Izrastanje u antipod teoriji s kojom su gradili svoje vjerouenje i koje je bilo prepoznatljivo u srednjovjekovnoj Bosni potvruje i ivot i djelo gosta Radina. Zamrene unutranje i spoljno-politike okolnosti prijelomnog XV vijeka jasno pokazuju da je nestanak heretikog uenja u srednjovjekovnoj Bosni logian slijed dueg procesa. Ofanziva katolike crkve, djelomino i pravoslavne, uz Osmanlije i islam sa istoka, svakako da upotpunjuju elemente koji su utjecali na nestanak bosanskih bogomila. Ne treba zaboraviti i injenicu da se u XV vijeku odvija jo jedan jak proces, slian kao i meu heretikim pokretima u Evropi. Dolazi do postepene feudalizacije bosanskih bogomila, to samo jo vie oteava i onako teak poloaj. Crkva bosanskih bogomila odigrala je u svom vremnu vanu i odluujuu ulogu u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i drutvu. Tako, dali su njenom feudalizmu neka specifina obiljeja, po emu e se razlikovati od feudalizma u katolikim i pravoslavnim zemljama. Bogomili su bili pokretai borbe protiv maarskih vojnih pohoda i inkvizicije rimske kurije. Isto tako, ne treba da se potcjeni njena vremenska i teritorijalna rasprostranjenost, zatim socijalni bunt kao i kritike unutar vjerouenja, to su injenice od velikog znaaja u
44/

asopis

Anto Babi, isto, str. 286.

26

HERCEGOVINA

historijskom pogledu. Sve to zahtijeva da se ovom problemu i pitanju prilazi s vie opreza i zanimanja, te se slika i prilika bosanskih bogomila doveda u relaciju vanog historiskog deavanja.45

asopis

Dr Salih JALIMAM MARGINALIA O GOSTU RADINU I NJEGOVOM TESTAMENTU Zakljuak Bosanski bogomili su najinteresantnija pojava i najdragocjeniji svjedok u ivotu dobrih Bonjana, njen ecencijalni trag, koji postojanjem i aktuelnim doprinosom zahijeva svrshishodan istraivaki napor i pravilan tretman u historiji srednjovjekovne Bosne. Smjeteni u poseban, samo njima privilegovan poloaj da svjedoe o svim mijenama u ivotu drave i drutva Bosne, bogomili su naalost, jo uvijek nepoznat i neistraen fenomen prohujalog vremena te zahtijevaju serijozna istraivanja. Ovim prilogom, vezanim za ivot i djelo gosta Radina, kroz njegov zname-nit testament samo se pokualo ustanoviti dio tajanstvna srednjovjekovne Bosne, te transideologijskim metodom objasniti neto to je osobeno znimljivo za nestanak bosanskih bogomila. Radi se o pokuaju, u pravom smislu te rijei da se ustanove pravci kojim se odvijaju dva zanimljiva pravca djelovanja bosanskih bogomila: unutranja struktura ove zajednice, ali drugi jo ei, postepeni nestanak. Uslijed nedostataka primarnih historijskih izvora, pribjeglo se modernoj metodi, interpretacije ranije pronaenih historijskih izvora i miljenje u historijskoj literaturi.

45/

Salih Jalimam, Historija bosanski bogomila, str. 179.

27

HERCEGOVINA asopis

Dr Salih Jalimam
MARGINALIE BER GOST RADIVOJE UND SEIN TESTAMENT

Zusammenfassung
BOSNISCHE BOGOMILEN SIND DIE INTERESSANTESTE ERSCHEINUNG UND DER WERTVOLLSTE ZEUGE IM LEBEN DER GUTEN BONJANI, IHRE ESSENZIELLE SPUR, DIE DURCH IHR EXISTIEREN UND AKTUELLEN BEITRAG EIN ZWECKMSSIGES UNTERSUCHUNGSBEMHEN UND DIE RICHTIGE BEHANDLUNG IN DER GESCHICHTE DES MITTELALTERLICHEN BOSNIENS VERLANGEN. IN EINE NUR FR SIE PRIVILEGIERTE LAGE GERCKT, UM VON JEWEILIGEN WANDELN IM LEBEN VOM STAAT UND GESELLSCHAFT BOSNIENS ZU ZEUGEN, BOGOMILEN SIND NOCH IMMER EIN UNBEKANNTES UND UNGEPRFTES PHNOMEN DER VERWEHTEN ZEITEN UND BEANSPRUCHEN SERISE UNTERSUCHUNGEN. DURCH DIESEN BEITRAG BEZGLICH DES LEBENS UND WERKES VON GOST RADIN DURCH SEIN BEKANNTES TESTAMENT VERSUCHTE MAN NUR EINEN TEIL DER GEHEIMNISSVOLLEN MITTELALTERLICHEN BOSNIENS ZU ERSCHLIEEN UND SO MITTELS DER TRANSIDEOLOGISCHEN METODE AUFZUKLREN, ETWAS, WAS FR DAS VERSCHWINDEN DER BOSNISCHEN BOGOMILE BESONDERS INTERESSANT IST. ES GEHT HIER UM EINEN VERSUCH, IM ECHTEN SINNE DIESES WORTES, UM ERSCHLIEEN ZWEI INTERESSANTEN RICHTUNGEN, IN DENEN SICH DAS WIRKEN DER BOSNISCHEN BOGOMILEN ENTWICKELTE: DIE INNERE STRUKTUR DIESER GEMEINSCHAFT UND DIE ANDERE NOCH ZHERE, IHR LANGSAMES VERSCHWINDEN. AUS MANGEL AN PRIMREN HISTORISCHEN QUELLEN, BERGING MAN AUF EINE MODERNE METHODE, DER INTERPRTATION DER FRHER ERFUNDENEN GESCHICHTLICHEN QUELLEN UND DER ANSICHTEN IN DER HISTORISCHEN LITERATUR.

28

HERCEGOVINA asopis

Esad KURTOVI KRETANJE U DEPOZITU SANDALJA HRANIA U DUBROVNIKU 1413.-1435.g.

Poslije zajednikog depozita s punicom banicom Ankom i suprugom Katarinom ostvarivanog 1406. -1413.g., Sandalj Hrani se i dalje moe pratiti kao ulaga imovine u okviru dravnog depozita u Dubrovniku Ovom poslovanju ostao je privren do smrti 1435.g.

Pokuaj sagledavanja riznice Hrania-Kosaa koji podrazumjeva i ovo razdoblje nainio je Emilijan Lilek jo u prolom stoljeu.1 Iako su iza njega objavljeni novi podaci o Sandaljevim bankarskim poslovanjima njegov prikaz ostao je usamljen u historiografiji. U Lilekovom pregledu se ne razlikuje imovina uloena u depozit i novac uloen na dobit. Nisu ni registrirana sva obavljena ulaganja.2 Veim propustom moe se istai nedostatak razvojnog praenja kretanja imovine u depozitu, tako da se slika stanja imovine nikako ne moe sagledati pravilno i u potpunosti. Na osnovu njega moe se samo uopteno konstatirati da je Sandalj Hrani ulagao imovinu u Dubrovniku. Naprotiv, iscrpan opis sadraja depozita se moe smatrati vrijednim Lilekova .
Lilek E., Riznica porodiceHrania (nadimak Kosaa) (dalje: Riznica ...), Glasnik Zemaljskog muzeja I/2, Sarajevo 1889., 1-25. 2/ Nisu navedena ulaganja od 6. maja i 30. oktobra 1413., izvrene transakcije oko prvog, drugog i treeg sreivanja depozita, te ulog od 10. novembra 1429.g. Za veinu ovih transakcija E. Lilek nije imao ni dostupne objavljene izvore. Uporedi Prilog I: Kretanje depozita Sandalja Hrania 1413.-1435.g., s pregledom riznice Hrania-Kosaa u, Lilek E., Riznica.
1/

29

HERCEGOVINA

postavka nije mogla pomoi ni Radoslavu Grujiu, koji je depozit Sandalja Hrania u 1423.g. povezao sa Sandaljevom prodajom grada Sokola Dubrovanima.3 Baria Kreki je ispravno pretpostavio da se u Grujievoj tvrdnji radi o pokladu Jeleninog novca.4 Poslije Sandaljeve smrti likvidaciju njegovih depozita pratio je Sima irkovi.5 U historiografiji je time ostavljen utisak da se kretanje u depozitu Sandalja Hrania 1413.-1435.g. ne poznaje u dovoljnoj mjeri. Razvojni put transakcija u depozitu Sandalja Hrania 1413.-1435.g. koji se ovdje prezentira nastao je praenjem procedure dravnog depozita. On omoguuje sagledavanje stanja depozita u potpunosti i afirmativniji pristup podacima iz njegovog sadraja. Poetna ulaganja Zajedniki depozit Sandalja Hrania, banice Anke i Katarine zatvoren je 23.1. 1413.g. a ve sutradan ulagai na njegovim ruevinama, od izuzetog sadraja, prave nove zasebne depozite.6 Svoj depozit Sandalj otvara skromnim sadrajem, ikonicom i konjskom opremom, ukupne teine 251, 8 u.7 Ovo ulaganje sam ostvaruje, prilino jednostavnom formulacijom o raspolaganju tim ulogom i bez navoenja oporuke u uslovima depozita. Razvojno, to je poetna etapa u njegovom opredjeljenju i shvatanju znaaja uvanja i tednje imovine, kojoj e viekratnim transakcijama ostati trajno privren.
Gruji R., Konavli pod raznim gospodarima od XII do XV veka (dalje: Konavli ...), Spomenik Srpske kraljevske akademije 66, Beograd 1926., 1-126, 30-31. 4/ Kreki B., Dva priloga bosanskoj istoriji prve polovine petnaestog vijeka (dalje: Dva priloga ...), Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine 37(1986), Sarajevo 1986., 129-142, 132, nap. 15. 5/ irkovi S., Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba (dalje: Herceg Stefan ...), Beograd 1964, 18. 6/ Stojanovi Lj., Stare srpske povelje i pisma I/1-2 (dalje: SSPP), Beograd-S. Karlovci 1929.1934., I/1, 355-357; Jireek K., Spomenici srpski (dalje: Spomenici ...), Spomenik Srpske kraljevske akademije 11, Beograd 1892., 62-63. O zajednikom depozitu Sandalja Hrania, banice Anke i Katarine vidi, Kurtovi E., Dravni depozit (Depozit banice Anke, Sandalja Hrania i Katarine u Dubrovniku 1405.-1413.g.) (dalje: Dravni depozit ...), Prilozi Instituta za istoriju 28, Sarajevo 1999., 57-103. 7/ Vidi, Prilog I. O mjerama u Dubrovniku vidi, Reetar M., Dubrovaka numizmatika I (dalje: Dubrovaka numizmatika ...), S. Karlovci 1924, 71, 75-76, 107; Mimica B., Numizmatika povijest Dubrovnika, HAZU-Arhiv HAZU-Vitagraf Rijeka-Mladinska knjiga Zagreb, Rijeka 1994., 339-344.
3/

asopis

30

HERCEGOVINA

Drugo ulaganje ostvaruje ve 6.5. 1413.g. Uz njega se kao ulaga pojavljuje i Jelena, njegova trea supruga.8 Poslanici knez Pribac Mrgjenovik i knez Pribisav Pohvalica u njihovo ime postavljaju u depozit novac u osam sakuljaa deveti malahat dinar dubrovcjeh na potegu potezaju pet sat i est deset i dvije litre i devet un, to bi odgovaralo teini od oko 184,5 kg.9 Tree ulaganje, opet samo u Sandaljevo ime, izvreno je 30.10. 1413.g. Iza ovog ulaganja dolo je do odreenih nesporazuma u odnosima izmeu ulagaa i Dubrovana. Nain prikazivanja treeg uloga, diktiran proraunom i opisom ulagaa, pojavio se kao pritisak koji Dubrovani nisu htjeli prihvatiti. Pored navoenja stvarne vrijednosti pojedinih stavki, ulaga je u dokument o depozitu (list) provukao i monetarno ravnanje novca i cijenu srebra prema mletakom dukatu. Uloeno je srebro pliko, dukati, aspre, kotorski i dubrovaki dinari koje si Pribisav srauna u odnosu: 1 litra srebra za 8 dukata, 40 aspri za 1 dukat, 3 perpera kotorskih dinara za 1 dukat i 3 perpera dubrovakih dinara za 1 dukat, toi tako sraunae kdi bude se pakje uzeti da si takogje opet licem uzmu.10 Ve poslije nekoliko dana isti list je otpisan. Pribislav Pohvali, zastupnik ulagaa, svjedoi da se list o depozitu otpisuje i njegov sadraj prenosi u drugi dokument ... (e)re se s vlasteli ne mogosmo ugoditi ....11 Za Dubrovane ovakvo preraunavanje nije vrijedilo, pa je napravljen novi dokument o ovom ulaganju. Po svom sadraju je ostao isti, osim navedenog preraunavanja u dukate.12
Jelena, ki Lazara Hrebljanovia, iza braka s urom II Stracimiroviem Baliem, na samom kraju 1411.g. ulazi u brak sa Sandaljem. O brakovima Sandalja Hrania vidi, Ani M., Prosopografske crtice o Hrvatiniima i Kosaama, Istorijski asopis 33 (1986), Beograd 1987., 37-56. 9/ SSPP I/1, 358. Ovo neobino prikazivanje dubrovakih dinara putem ukupne teine uloga, ne i brojem, jedinstveni je primjer u okviru poznatih podataka o ulaganjima u okviru dravnog depozita. Ono upuuje prije svega na slab kvalitet novca. 10/ Isto, 360-362. Po tom omjeru srebro pliko teine 122 l, 5 u, imalo je cijenu 979 dukata, 24.247 aspri je vrijedilo 660 dukata i 7 aspri, 1.039 kotorskih perpera = 346 dukata i 12 kotorskih dinara, te 1.100 dubrovakih perpera = 366 dukata i 24 dubrovaka dinara, Isto, 360. 11/ Isto, 362. Naslov ovog dokumenta u Stojanovievoj zbirci aludira na otpisivanje sva tri ulaganja u depozit koja su do tada izvrena. Pribislav u otpisu svjedoi da ovi list u sem tetragu i drugi bit iz ovogai ispisan i treti koi sam bio moom rukom pisao vse tri odpisasmo, Isto. Pribislav svjedoi o otpisivanju tri primjerka istog lista. Dokumenti o depozitu (listovi) raeni su u tri primjerka. Osim zapisnika postojala su i dva peaena lista, dubrovaki list i list ulagaa. Vidi tehniku depozita u Kurtovi E., Dravni depozit ..., 70-83. 12/ Jireek K., Spomenici ..., 66.
8/

asopis

31

HERCEGOVINA

Novo, etvrto ulaganje, izvreno je tek poslije punih pet godina, 29.1. 1419.g. Tada su uloeni predmeti od srebra, abri i pehari teine 611, 8 u, te dubrovaki i kotorski dinari.13 Prvo sreivanje u depozitu Izvrena etiri ulaganja u depozit, tri u Sandaljevo i jedno zajedniko, u Sandaljevo i Jelenino ime, prema uslovima depozita smatrani su zajednikim ulaganjima suprunika s istaknutom Sandaljevom dominacijom u odluivanju. Ipak, sagledavanje stanja u depozitu obavljalo se putem etiri dokumenta o posebnim ulozima koji su, formalno po depozitnoj proceduri, predstavljali i etiri posebna depozita. U okviru dravnog depozita u Dubrovniku to je i najvei broj posebnih uloga koji su predstavnici iz zalea imali u jednom trenutku. Dodatno optereenje oteanom pregledu stanja imovine u depozitu predstavljao je nain prikazivanja njegovog sadraja koji nije jedinstveno proveden. Ukupno je uloeno: - srebra plika 1221, 5 u; - dragocjenosti (ikonica, konjska oprema, dva abra i dva pehara) 871, 9 u; - 5621, 9 u, dubrovakih dinara; - 6.060 dubrovakih perpera; - 2.079 kotorskih perpera; - 24.247 aspri; - 5.702 dukata.14 Do preureenja depozita dolazi krajem jula i poetkom augusta 1419.g. Ono pada u vrijeme prodaje Sandaljeve polovine Konavala Dubrovanima i po svemu je razdoblje najtjenjih veza izmeu Sandalja i Dubrovnika. Blisko dobrosusjedstvo krunisano je daljim uvlaenjem zalea u moderno bankarstvo putem ulaganja novca na dobit. Pored toga prodaja Sandaljeve polovine Konavala odrazila se i na stanje depozita to je ostalo nezapaeno u literaturi. U sreivanju depozita Sandalj je poduzeo sljedee aktivnosti. Iz ranijih ulaganja izuzeo je 3.000 dubrovakih perpera, te kompletno drugo ulaganje dubrovakih dinara teine 562,75 litara.15 U depozit je pridodao novih 6.000
SSPP I/1, 363. Vidi, Prilog I. 15/ Izuzetih 3.000 perpera u P. ivkovia se spominje u kontekstu mijeanja s ulaganjem novca na dobit, ivkovi P., Ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom drutvu u XIV. i XV. stoljeu (dalje: Ekonomsko-socijalne ...), Tuzla 1986., 110.
13/ 14/

asopis

32

HERCEGOVINA

dukata. Za novo stanje depozita napravljena su dva nova dokumenta (lista) o dva nova depozita, s krajnjom namjerom da ih dodijeli svojim najbliima - jedan supruzi Jeleni, a drugi brai Vukcu i Vuku i njihovim nasljednicima. Inicijativu u raspolaganju imovinom u oba nova depozita Sandalj je i dalje zadrao. U okviru jednog depozita Sandalj izdvaja 2.000 dukata i ikonicu. U uslovima depozita istie se da ... ako bi se zgodilo gospodinu vojevodi Sandalju po sebje vie reeni poklad ostaviti da ga je volna uzeti gospogja Jela kti potenoga pomenutja kneza Lazara ....17 U drugom depozitu uloene su iz prethodnih ulaganja: srebro pliko (1221, 5 u), dragocjenosti (ukupne teine 871, 9 u), aspre i kotorski dinari; te u novom stanju, nastalom izuzimanjima i ulaganjima, 9.702 dukata i 3.060 dubrovakih perpera.18 Za ivota Sandalj raspolae i ovim ulogom. Ukoliko bi isti ostao iza njega, ostavlja ga redom: svom potomstvu, ako potomstva ne bude onda svojoj brai Vukcu i Vuku i njihovom potomstvu, a ako ni njihovog potomstva ne bude onda da se da ... onijem koji budu blini po krvi kako krv podaje u plemenu nih ....19 Ovim sreivanjem depozita, prenoenjem stanja u nova dva uloga (i dva depozita) s jasnim formulacijama o raspolaganju i oporukom, Sandalj je 1419.g. dobio jasniju sliku deponirane imovine.20
16

asopis

Nove izmjene Novi ulog u depozit, sada trei po redu, prati se 6.5. 1422.g. Tada je uloeno 2.840 dukata.21 Prema uslovima depozita i on je sasvim novi depozit. Njega u oporuci ostavlja brai Vukcu i Vuku, i Stjepanu Vukiu (kneza Vukca sin), a ... ako bi oni vsi polipsali od ta bog ukloni da je nih ostanku to je po mukom koljenu ....22

Dakle, dobijenih 12.000 dukata za prodaju svoje polovine Konavala Sandalj ulae, pola na dobit a pola u depozit. 17/ SSPP I/1, 365. 18/ Isto, 366-367. Vidi, Prilog I. 19/ SSPP I/1, 367. 20/ Sve aktivnosti u ovom sreivanju depozita, (izuzimanja, ulaganja, otpisivanja i pravljenje novih dokumenata hronoloki se prate od 28.7. do 4.8. 1419.g., Vidi, Isto, 357-359, 362, 364-368. Uporedi, Kurtovi E., Dravni depozit ..., 70-83. 21/ SSPP I/1, 372-373. 22/ Isto.
16/

33

HERCEGOVINA

Tri dana kasnije, zbog odlaska u Bosnu na stanak, Sandalj izuzima sudove dva abra (kabla 441, 2 u) i dva pehara (behara 171, 6 u) srebrena.23 Jula 1422.g. list o prvom depozitu, s 2.000 dukata i ikonicom, prepisuje se u novi dokument. Razlog za ovu aktivnost je dopuna oporuke. Ranije ga je ostavljao supruzi Jeleni. Sada dodaje mogunost da ukoliko ovaj depozit ostane iza Jelene s njim e raspolagati Vukac, Vuk i njihovo potomstvo, a dalje blii po krvi.24 Poetkom januara 1423.g. izuzete su sve aspre iz depozita. Sandalj ih podie imajuje veliku potrebu. Izuzetna urba pri njihovom izuzimanju moe se povezati s prisustvom Osmanlija i rjeavanjem sudbine grada Sokola u Konavlima.25 Drugo sreivanje depozita Od prvog sreivanja depozita Sandalj je ulaganjima i izuzimanjima ponovo uslonio pregled stanja imovine. U drugo sreivanje depozita uao je motiviran eljom da ponovo napravi kvalitetniji uvid u deponiranu imovinu. Dodatni motiv je otvaranje posebnog depozita za suprugu Jelenu. Tada je Sandalj imao ukupno uloeno: - 14.542 dukata, - 3.060 dubrovakih dinara, - 2.079 kotorskih perpera, - 1221, 5 u, srebra plika, - ikonica 11, 11 u, - konjska oprema 231, 9 u. Drugo sreivanje provedeno je 17. februara 1423.g. Izuzeti su konjska oprema, ikonica i kotorski dinari. Za Jelenu se izdvaja 2.000 dukata koje ona
Die VIIII. maii 1422. in Cons. Rog. Prima pars est de dando voyevode Sandalio argentaria quae per litteras suas requisivit, subscrivendo se Pribisavo Poqualiza ad receptionem seu traditionem illorum., Puci M., Spomenici srbski I, Beograd 1858, Primjedbe XXVIII. Dubrovani konstatiraju da su traene predmete dali po Sandaljevoj uputi te da za toi steu veliku ne inimo ni velicjeh razloga jer vi je mnogo putevi na potrebu, SSPP I/1, 371-372. O ovom izuzimanju vidi i, Isto, 326. 24/ SSPP I/1, 366, 369-370.
23/ 25/

asopis

Isto, 369, 374-375; ivkovi P., Ekonomsko-socijalne, ..., 121, nap. 169.

34

HERCEGOVINA

posebno ulae u svoj depozit. Ostatak se upisuje u jedan dokumenat o depozitu Sandalja Hrania. Ulae se 12.542 dukata, 3.060 dubrovakih perpera i srebro pliko teine 1221, 5 u. Uslovi depozita su isti kao i prilikom prvog sreivanja depozita.27 *** Pojava 2.000 dukata u zasebnom Jeleninom depozitu februara 1423.g. odvela je Radoslava Grujia prema pretpostavci da se radi o iznosu koji su Dubrovani dali Sandalju Hraniu za ustupanje grada Sokola u Konavlima. Dalje navodi da je taj novac uloen na Jelenino ime da se ne bi izazvala zavist vojvode Radoslava Pavlovia, ranijeg posjednika polovine grada Sokola.28 Kada bi to bilo tano to bi faktiki znailo i da je Radoslav Pavlovi mogao da ostvari uvid u kretanje i stanje u Sandaljevom depozitu. Baria Kreki je obratio panju na Grujievu pretpostavku i ispravno uoio da nije bilo razloga za ovo maskiranje jer se radilo o Jeleninom depozitu.29 Trebalo bi istai da razvojno kretanje u depozitu Sandalja Hrania u ovom drugom sreivanju, februara 1423.g., ne ukazuje na eventualnu vezanost za cijenu grada Sokola kroz Jelenin depozit, jer on potie izdvajanjem iz Sandaljevih ranijih depozita. Jelenin depozit se, vidjeli smo, formira u iznosu od 2.000 dukata jo od 1419.g. U okviru Sandaljevog depozita februara 1423.g. nema priliva novih sredstava i tu se u to doba eventualna cijena grada Sokola ne bi mogla nai.
26

asopis

Daljnje izmjene, tree i etvrto sreivanje depozita Nove izmjene pratimo tek prema aktivnostima u sreivanju depozita 1426.g. Na ovo sreivanje depozita, tree po redu, utjecalo je vjerovatno i Sandaljevo prisustvo u Dubrovniku.30
SSPP I/1, 369, 371. Za iznos izuzetih kotorskih perpera pogreno je upisano 1.709, umjesto 1.079., Isto, 369. Zaseban Jelenin depozit otvoren je istog dana, Isto, 388-389. 27/ Isto, 373-374. Raniji listovi su otpisani kao nevaei, Isto, 369, 371, 373. U otpisu ulaganja od 6.5. 1422.g. (2.840 dukata) naslov u Stojanovia govori o 2.800 dukata, koliko mu je sauvani tekst otpisa dozvoljavao da proita. Iz pregleda sreivanja depozita 17.2. 1423.g. vidljivo je da je ovom prilikom izuzeta itava suma od 2.840 dukata, pa bi se taj naslov mogao dopuniti dodavanjem 40 dukata. 28/ Gruji R., Konavli, ... 30. 29/ Kreki B., Dva priloga, ... 132, nap. 15. 30/ O boravku Sandalja u Dubrovniku, orovi V., Sandalj Hrani u Dubrovniku 1426, Brastvo 17, Novi Sad 1923., 102-107; Tadi J., Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik 1939, 114-117.
26/

35

HERCEGOVINA

Tada saznajemo da je u meuvremenu bilo ostvareno jo jedno ulaganje. Ta transakcija i stvaranje novog lista o depozitu 24.2. 1426.g. nema poznatih dokumenata. Da je jo jedno ulaganje izvreno o tome svjedoi otpis posljednjeg lista o depozitu od 17.2. 1423.g. U njemu se 24.2. 1426.g. navodi i razlog otpisivanja: ... ere to se udrae u siem i onomei listu pripisasmo z druzim pokladom u drugi list ....31 Novo stanje u depozitu Sandalja Hrania vidljivo je kod etvrtog sreivanja depozita 15.7. 1429.g. Taj list je sauvan u cjelini i prema njemu se mogu rekonstruirati izmjene koje su se u meuvremenu desile. Tada se stanje svodi na jednom mjestu putem jednog dokumenta. Ulae se 16.562 dukata i srebra plika 1221, 5 u.32 U odnosu na zadnje poznato stanje Sandaljevog depozita od 17.2. 1423.g., prilikom drugog sreivanja depozita, vidi se poveavanje iznosa za 4.020 dukata i nedostatak 3.060 dubrovakih perpera. Dubrovaki perperi nisu mogli biti izuzeti prilikom treeg sreivanja depozita 24.2. 1426.g., jer bi se ta izmjena u otpisu lista od 17.2. 1423.g. i registrirala. Tako ostaje da se pretpostavi da je do njihovog izuzimanja dolo iza 24.2. 1426. do zakljuno sa etvrtim sreivanjem 15.7. 1429.g. Dukati su ulagani ve iza 17.2. 1423. kada se jedno ulaganje (z druzim pokladom) spominje u spomenutom otpisu 24.2. 1426.g. Nema osnova za pretpostavku da je svih 4.020 dukata tada uloeno, jer nisu poznate ni aktivnosti u i iza treeg, te u toku etvrtog sreivanja depozita. Sigurno je da je u depozit 4.020 dukata uloeno u periodu od 17.2. 1423. do 15.7. 1429.g. Naravno, kvalitet podataka iz nesauvanog lista o treem sreivanju 24.2. 1426.g. sasvim bi rijeio nastalu prazninu. Ulaganja u depozit koja su nadivjela Sandalja Hrania etvrto sreivanje depozita 15.7. 1429.g. ujedno je i poetno stanje uloene imovine koja e nadivjeti Sandalja Hrania. Iza ovog, Sandalj ostvaruje jo tri uloga, pa e zasebna etiri ulaganja predstavljati imovinu ostavljenu nasljednicima u okviru dravnog depozita u Dubrovniku. Drugi takav ulog izvren je novembra 1429.g., s 3.000 dukata.33 Ovi dukati potjeu od samih Dubrovana.

asopis

SSPP I/1, 374. Isto, 375-376. Tada se i za Jelenu u okviru njenog depozita obavljaju odreeni poslovi, Isto, 389-390. 33/ Isto, 377-379.
31/ 32/

36

HERCEGOVINA

Njih je Sandalj uspio da izdjejstvuje od Dubrovana kao nadoknadu (poklon) za napravljenu razliku u cijeni Konavala kojom su plaeni on i Radoslav Pavlovi. U vie navrata je dobijenu svotu pokuavao da uloi na dobit, no Dubrovani su je prihvatili samo kao depozit.34 Tree ulaganje izvreno je 6.2. 1431.g. i ono iznosi 6.758 dukata, 4.266 dubrovakih perpera i srebra plika 1311, 11 u.35 I ovaj ulog je u politikoj konstelaciji odnosa meu susjedima, a u vrijeme konavaoskog rata.36 Posljednji ulog u depozit Sandalj je izvrio 21.2. 1433.g. Uloio je 8.731 dukat, zlatnog posua 261, 8 u, 3 a (3 stavke s 5 predmeta), i srebrnog posua 2111, 7 u (8 stavki s 66 predmeta).37 Ukupno je iza Sandalja ostalo u okviru dravnog depozita u Dubrovniku: - 35.051 dukat, - 4.266 dubrovakih perpera, - srebra plika 254l, 4 u, - zlatnog posua 261, 8 u, 3a, - srebrnog posua 2111, 6 u. Likvidacija Sandaljevih ulaganja Sandalj Hrani iza sebe nije ostavio testament. Likvidacija preostale imovine u depozitu imala je osnov u oporukama pojedinih ulaganja. ini se da je upravo Sandaljeva smrt prekinula jo jedno sreivanje depozita.38 Svoju imovinu u oporukama ostavljao je najbliima. Do ova posljednja etiri uloga usput smo pominjali oporuke u ranijim ulaganjima. Ona su nam pokazala da je Sandaljeva supruga Jelena u poetku ulazila u kombinacije oko eventualnog Sandaljevog nasljedstva.

asopis

Kreki B., Dva priloga ..., 136. SSPP I/1, 380-382. 36/ Tada Sandalj prilazi dubrovakom savezu protiv Radoslava Pavlovia i za uzvrat obezbjeuje ulog na dobit u iznosu od 6.000 dukata, Truhelka ., Konavoski rat (1430-1433), Glasnik Zemaljskog muzeja XXIX, Sarajevo 1917., 145-211, 170. 37/ SSPP I/1, 382-384. Dok je ta zlatno posue data samo ukupna teina, za srebreno se navodi i teina pojedinih stavki - istovrsnih predmeta. Vidi, Prilog I. U prikazu ukupne teine srebrnog posua postoji neznatna razlika u dvije zbirke, vidi, SSPP I/1, 383, Miklosich F., Monumenta serbica, (Be 1858) Graz 1964., 373. 38/ Pribislav Pohvali je marta 1435.g. imao zadatak da se pobrine za sreivanje Sandaljeve zaostavtine, ivkovi P., Ekonomsko-socijalne ..., 115.
34/ 35/

37

HERCEGOVINA

Prilikom drugog sreivanja stanja depozita 17.2 1423.g., ona je dobila poseban depozit i vie se ne navodi u Sandaljevim oporukama u svojstvu nasljednika. Ostali nasljednici su navoeni po nivoima. Kljuni nasljednik imovine je njegovo potomstvo. U drugoj razini, ako direktnog potomstva ne bi bilo, to su braa Vuk, Vukac i njihovi nasljednici. Trea razina, koja podrazumjeva izumiranje najbliih, jeste ostavljanje imovine na raspolaganje bliim po krvi u plemenu Kosaa. Preostala etiri uloga nemaju jedinstvenu oporuku. Zapravo, prvi nivo nasljea, koji podrazumjeva Sandaljevo potomstvo samo je jedinstveno postavljen. U oporukama se navodi da imovinu nasljeuju njegovi eventualni nasljednici, sinovi ili keri.39 Iako se i trei brak s Jelenom pokazao neplodnim, Sandalj je u ovoj nadi ostao dosljedan do kraja ivota. Drugi nivo nasljednika, ukoliko Sandalj ne bi imao direktnog potomka, razliito je oporuno predstavljen. U prva tri dokumenta od 15.7. i 10.11. 1429., te 6.2. 1431.g., navodi se od cjeline ulaganja ... da se ima dati polovina vie reenog poklada knezu Vukcu i knezu Stjepanu sinu kneza Vukca i niju ostanku po mukom koljenu .... Ukoliko bi se dogodilo da knez Stjepan nema nasljednika a ne izuzme predvienu imovinu, ... tada da se ima vas vie reeni poklad dati ovijem dolje reenijem etirem kukjam moega plemena .... A ako bi Stjepan imao nasljednika onda polovina ... vsega poklad natraku kneza Stjepana kako je reeno a druga polovina poklad reenijem etirem kukjam .... Dalje se nabrajaju predstavnici etiri kue plemena Kosaa, te dodaje da bi ostale kue raspolagale pokladom ako bi ... koja kukja od tjeh kukja pomankala bez natraka mukoga ....40 U posljednjem ulaganju drugi nivo nasljednika je drugaije postavljen. U dokumentu se kae da ukoliko Sandalj ne bi imao potomaka, ... tada da se ima dati vie reeni vas poklad knezu Stepanu sinu kneza Vukca i negovem sinovom i negovu natraku po mukom kolienu .... U sluaju da Stjepan nema nasljednika a ne uzme ulog, ... tada da se ima dati vie reeni poklad vas onem dole reeniem etirem kukam mojega plemena ....41

asopis

SSPP I/1, 376, 378, 380, 383. Predstavnici etiri kue plemena Kosaa su knezovi: Radivoj, Radoslav i Radi Stjepkovi; Ivani Ostoji i Vlatko Obradovi; Ivan i Sladoje Vukovi; Dragia Gojsali, Isto, 376, 378, 380-381. 41/ Isto, 383.
39/ 40/

38

HERCEGOVINA

Sandalj je time obezbjedio podjelu tri uloga na dva dijela izmeu svoga nasljednika Stjepana Vukia i njegovih sinova, sa jedne i svoga plemana, sa druge strane. etvrti ulog ostavio je samo Stjepanu i njegovim nasljednicima. Zadnji, trei nivo podrazumjevao je da se sva imovina dodijeli njegovom plemenu. Za Sandaljevu zaostavtinu nasljednici su pokazali interes ve 1435.g.42 Hronoloki, likvidaciji depozita prvi prilazi Stjepan Dragii, jedan od tri poznata Dragiia iz jedne od kua plemena Kosaa. On svoj dio uzima 20.4. 1437.g.43 Stjepan Vuki Kosaa 15.6. 1438.g. izuzima 4.000 dukata.44 Druga dvojica Dragiia, Radoslav i Ostoja, svoj dio uzimaju 20.7. 1438.g.45 Likvidacija Sandaljeve imovine u okviru dravnog depozita diktirana je potezima Stjepana Vukia, glavnog nasljednika Sandaljeve politike pozicije. Dijelovi nasljedstva koji izuzimaju Dragiii mogu se rekonstruirati kao poetak likvidacije imovine koju pleme nasljeuje iz tri prva uloga.46 Stjepanovo izuzimanje 4.000 dukata, na osnovu uloga od 6.2. 1431.g. nije potpuno jasno. Tada je uloeno, izmeu ostalog, 6.758 dukata, a po oporuci Stjepan Vuki i njegovi sinovi imali su pravo samo na polovinu tog uloga. ini se da su Dubrovani primjetili odreeni nesklad u koji se mogla pretvoriti likvidacija koju oni samo izvravaju. Stoga su vjerovatno i intervenirali kod Stjepana da preostalu imovinu podigne u cjelini u svoje ime, u ime sinova i plemena, te sam izvri daljnju raspodjelu. Kao izgovor Dubrovani su iznosili bojazan da ne poznaju peate predstavnika plemena.47 Ostatak deponirane imovine podie Stjepan Vuki 18.9. 1438.g., ... a na ime reenoga gospodina vojevode Stjepana i njegova bractva i plemena kako se u zapisih udri i od vsih vie reenih poklada ....48 U isto vrijeme dio imovine namjenjen sinovima Stjepana Vukia ponovo je uloen u depozit. Ulaganje imovine u ime maloljetnih sinova Vladislava i Vlatka pojanjava nastalu situaciju.49
Ipak, spornih 5.000 dukata, koji su postavljeni izmeu Stjepana i Jelene, s uporitem na podjelu: 3.000 Jeleni, a 2.000 dukata Stjepanu, ne nalazimo u okviru poznatih oporuka Sandaljevih ulaganja u okviru dravnog depozita u Dubrovniku. Uporedi, ivkovi P., Ekonomsko-socijalne ..., 115-116, nap. 135. 43/ SSPP I/2, 94-96. 44/ Isto, 46. 45/ Isto, 96-98. 46/ O raspodjeli Sandaljeve imovine uloene u depozit vidi, irkovi S., Herceg Stefan ..., 18, nap. 53. 47/ Isto, 17-18. 48/ SSPP I/2, 48-53.
42/ 49/

asopis

Isto.

39

HERCEGOVINA

Prema uloenom (dukati, dubrovaki dinari, srebro pliko, zlatni i srebreni predmeti), vidi se da je Stjepan sa sinovima napravio podjelu na dva dijela s obzirom na njihov dio iz prva tri ulaganja i itavo etvrto ulaganje. Ranije izuzimanje 4.000 dukata ulo je u kvotu koja je pripadala Stjepanu Vukiu. Pleme je po svemu sudei osigurano prema predvienim oporukama. Ni imovina Vladislava i Vlatka nije se u depozitu dugo zadrala. Stjepan Vuki i sinovi 7.5. 1440.g. diu ...sve postave od svjeh poklada ostatak to je bio postavio mnogopoteno spomenutje roditel ni slavni veliki voevoda gospodin Sandal i nam posebije ostavio ....50 Time je likvidacija Sandaljevih ulaganja u depozit bila okonana u potpunosti. Depozitna procedura U odnosu na tehniku depozita iz ranijeg, zajednikog depozita banice Anke, Sandalja i Katarine, nema bitnijih promjena. Utvreni elementi depozitne procedure ostali su isti.51 Djelimino se uslonjavaju aktivnosti oko svoenja stanja depozita isticanjem u navedena etiri sreivanja. Kao i ranije svako sreivanje pojavljuje se kao poetni sadraj koji se dalje opet uslonjava. Samo je smrt Sandalja Hrania pretekla u daljnjem sreivanju. Uslovi depozita se sadrajno proiruju. Likvidaciju depozita preivljavaju peaeni listovi. Sandalja Hrania i dalje zastupa Pribislav Pohvali koji obavlja veinu bankarskih poslova. Uz njega se pojavljuju Pribac Mrenovi, Radonja Prpi, Grupko Dobrievi, krstjanin (kasnije starac) Dmitar i Brajan dijak.52 Realizacija depozita ostvarivana je kroz petnaest glavnih dokumenata, listova. Oni su raeni u tri primjerka.53 U pokuaju njihove hronoloke klasifikacije Lj. Stojanovi je nepodesnim nazivima naveo trinaest listova, ne uzimajui u obzir dva nesauvana lista. Prvih devet listova je ispravno numerirano. Prilikom otpisivanja devetog lista 24.2. 1426.g. Pribislav Pohvali spominje i otpisivanje drugog poklada, ija evidencija nije sauvana.54

asopis

Isto, 54-55. Kurtovi E., Dravni depozit ..., 70-83. 52/ SSPP I/1, 358, 363, 368-369, 371, 373. 53/ Vidi, Isto, 362. Potvrujui Dubrovanima prijem aspri iz depozita, priznanicom od 27.12. 1422.g., Sandalj navodi da je primio sve aspre ke su bile u zapisjeh nih i naih, Isto, 375. 54/ Isto, 374.
50/ 51/

40

HERCEGOVINA

Ni tree sreivanje stanja izvreno 26.2. 1426.g., nastalo saimanjem devetog i desetog lista nije sauvano. Time bi preostala etiri ulaganja koja su nadivjela Sandalja mogli oznaiti 12., 13., 14. i 15-im listom.55 Podizanje aspri, 4.1. 1423.g., po svemu sudei kao posljedica urbe i od strane ulagaa i od strane uvara depozita, dovelo je do odreenih komplikacija ije biljeenje omoguuje informaciju vie o depozitu. Sandaljev zahtjev za asprama, ujedno i njegova priznanica za primljene aspre vse ke su bile u zapisjeh nih i naih sainjen je 27.12. 1422.g., na njegovom dvoru pod Kuknjem.56 O Sandaljevom zahtjevu u Dubrovnik je 2.1. 1423.g. stigla i informacija u pismu dubrovakih poslanika kod vojvode Sandalja.57 Vijee umoljenih se u tom pravcu pozitivno izjasnilo 3.1. 1423.g., omoguavajui Sandaljevom poslaniku Grupku da podigne aspre, prema priznanici koju je donio sa sobom, kao i o primanju te Sandaljeve priznanice.58 U listu o depozitu u dubrovakom zapisniku, Sandaljev poslanik Grupko Dobrievi svjedoi da je 4.1. 1423.g. primio sve aspre turske koe se udre u sem zapisu kon moga pisanija.59 Time je Sandalj izuzeo aspre iz svoga depozita. Sve to izgleda kao uobiajena situacija, jasna u njenim glavnim tokovima. Naputak poslanicima kod Sandalja Hrania koji Dubrovani alju 4.1. 1423.g., istoga dana kada i Grupko prima aspre za Sandalja, pokazuje da je situacija oko izuzimanja aspri bila problematina. itav naputak je posveen Sandaljevom depozitu kroz problematiku dizanja aspri. Sandaljev poslanik, prema ustaljenoj depozitnoj proceduri nije sa sobom donio list o depozitu, dubrovaki peaeni primjerak u rukama Sandalja Hrania, i izdavanje aspri je bilo dovedeno u pitanje.60
Ova bi hronoloka klasifikacija podrazumjevala da je u periodu od 17.2. 1423. do 26.2. 1426.g. putem jednog lista bilo izvreno ulaganje 4.020 dukata. Postoji mogunost da je taj iznos ulagan i u vie navrata, tj. i iza 24.2. 1426, a zakljuno sa 15.7. 1429.g. to bi podrazumjevalo daljnje poveavanje broja listova. 56/ U svojoj zbirci Lj. Stojanovi ovaj dokument datira doslovno prema originalu s poetkom godine 25.XII, tj. 27.XII 1423.g., SSPP I/1, 374-375. Za datiranje uporedi, Gruji R., Konavli, ... 14-15, nap. 55. 57/ aljui naputak svojim poslanicima kod Sandalja 4.1. 1423.g., Dubrovani navode da adi 2 di questo mese recevessimo vostra letera sopra lfacto delli aspri vojvode Sandalja, Dravni arhiv u Dubrovniku (DAD), Lett. di Lev., VIII, 140'. 58/ ... de dando Grupcho nuntio voivode Sandagli aspros quos eidem voivode habit hic in deposito prout conttinetur in expeditoria quam habit idem Grupchus et de acceptando ipsam expeditoriam., ivkovi P., Ekonomsko-socijalne, ..., 121, nap. 169. 59/ SSPP I/1, 368-369. 60/ DAD, Lett. di Lev., VIII, 140'.
55/

asopis

41

HERCEGOVINA

Otuda je i u odluci Vijea umoljenih 3.1. 1423.g. i konstatiran osnov Sandaljeva priznanica, po kojem se pozitivno rijeava dizanje aspri, i dodatno ista priznanica zadrava.61 Dalje, u pomenutom naputku, Dubrovani navode da su se odluili da ipak daju aspre Sandalju cijenei njegovu potrebu (... vedondo il suo gran bisogno ..., ... secondo il tenor della letera del dicto voivoda ...), a svojim poslanicima daju zadatak da o problemu sa Sandaljem razgovaraju, te da Sandalj u Dubrovnik poalje odgovarajue listove o depozitu.62 I na primjercima listova o depozitu kod Sandalja je trebalo izvriti registriranje izuzimanja. U istom pismu govori se i o drugom problemu u vezi s asprama. Poslanici su trebali Sandalja da obavijeste, kako to i Sandalj zna, da je u depozit uloeno 24.247 aspri, a prilikom njihovog brojanja pri izuzimanju et adesso fu trovati a numero 24.720, kako i sami navode, vie za 473 aspre nego to je uloeno. Dalje nastavljaju, kako non possendo noi aver tempo di numerar altra volta li detti aspri, a radi vee sigurnosti, odluili su da aspre izvau. Izvagana teina iznosila je 831 , 2 u, 2 a.63 Tako su dubrovaki poslanici trebali da jave Sandalju Hraniu. Za brojanje oko 27 kilograma srebrnog novca zaista je trebalo vremena, a Sandalju se urilo da ih to prije dobije. Brojanje podrazumjeva prisustvo onih koji su depozit uvali, kao i onih koji e ga primiti nazad. Zbog nedostatka vremena vaganje je bilo adekvatno rjeenje koje je obezbjeivalo garanciju objema stranama. Otuda je u kompletnoj proceduri izbjegnuto pominjanje iznosa izuzimanih aspri. Njegovo vaganje je dodatno osiguranje koje poduzimaju Dubrovani, titei se od onih koji preuzimaju depozit. Jedna od kvalitetnijih promjena u depozitnoj proceduri odnosi se na etiri posljednja lista u kojima je navedena Sandaljeva zaostavtina u depozitu. Sauvani su peaeni primjerci dubrovakog lista o depozitu. I peaeni primjerak lista prvog Jeleninog depozita je sauvan. Oni su prorezani na nekoliko mjesta u znak ponitavanja.64 To je uinjeno kada su vraeni od Sandaljevih nasljednika prilikom likvidacije ulaganja.65
Vidi nap. 58. DAD, Let. di Lev, VIII, 140'. 63/ Isto. 64/ SSPP I/1, 377, 379, 382, 384, 389. 65/ Kada Stjepan Vuki podie ostatak imovine 18.9. 1438.g. konstatira se da od vseh vie reenih poklada vie reeni poklisarje vratie nam knezu i vlastelom dubrovaciem sve zapise koje knez i vlastele dubrovaci biehu uinili mnogopotenomu spomenutju slavnomu velikomu vojevodi gospodinu Sandalju za zgora reene poklade, SSPP I/2, 48-49.
61/ 62/

asopis

42

HERCEGOVINA

Sasvim sigurno je njihovo uvanje dodatna mjera opreza koju su Dubrovani primjenjivali prema svom novom susjedu, Stjepanu Vukiu Kosai. Sauvani peaeni list o Jeleninom ulogu 2.000 dukata 17.2. 1423.g. ide u prilog pretpostavci da nije otpisan, time i da nije podizan za ivota Sandalja Hrania. Prikazi uslova depozita i oporuke ulagaa su sadrajno bogatiji. Uslovi depozita pokazuju Sandaljevu namjeru da u svako doba kontrolira depozit, pa i na onim mjestima gdje se pojavljuje sa suprugom Jelenom kao ulaga. Takvo mjesto predstavlja zajedniki ulog od strane vojevodine i gospogje Jeljene, 6.5. 1413.g., gdje se u uslovima depozita navodi da ulagai, ... hotjee ot ovakoi dokolje se u ivotje gospodin vojevoda obreta da je voljan on uzeti vazda kom hokje ....66 Kada se taj zajedniki ulog otpisuje Pribislav Pohvali to ini samo u Sandaljevo ime.67 Pri prvom sreivanju depozita jula-augusta 1419.g., u jednom depozitu iz kojeg e se razviti zaseban Jelenin depozit, Sandalj samo oporukom obezbjeuje Jelenu kao nasljednika. I taj list 1422.g. preureuje da bi imenovao nasljednike poslije Jelenine smrti. Svojoj supruzi obezbjedio je zasebno poslovanje izdvajanjem 2.000 dukata i otvaranjem njenog depozita 17.2. 1423.g. Suprugu u poslovanju nije zanemarivao, iako je najvjerovatnije kontrolirao sve poteze u njenom zasebnom depozitu. U istom danu Sandaljevi zastupnici obavljaju potrebne transakcije u oba depozita suprunika.68 Otuda bi se moglo pretpostaviti da svoj depozit Jelena nije mijenjala za ivota Sandalja Hrania, te da je u njemu imala svih 3.000 dukata kada je Sandalj umro. Svojoj eni Sandalj je obezbjedio i kamate od uloenog novca na dobit u Dubrovniku.69 O braku Sandalja i Jelene nisu zabiljeeni neki znaajni prelomi, niti na njih ukazuju podaci iz depozita ili ulaganja novca na dobit. Pouen iskustvom iz ranijeg zajednikog depozita Sandalj se vidno osigurao u odluivanju o svim kretanjima u depozitu. Supruzi, brai i plemenu, za iskazanu vjernost na vrijeme je osigurao materijalnu nagradu.70

asopis

SSPP I/1, 358-359. Isto, 359. 68/ Za 17.2. 1423., Isto, 369, 373-374, 388; a za 15.7. 1429.g., Isto, 375-377,389-390. 69/ Tadi J., Promet putnika ...,117; Kreki B., Dva priloga ...,130. 70/ Tek iza Sandaljeve smrti Jelena aktivnije prilazi svome depozitu. SSPP I/1, 390-397. Kao ulaga novca na dobit pojavljuje se u Kotoru 1436.-1442.g., Stjepevi L.,-Kovijani R., Hranii-Kosae u kotorskim spomenicima, Istorijski asopis 5, Beograd 1955, 311-321, 314-315; SSPP I/1, 395.
66/ 67/

43

HERCEGOVINA

Uobiajeni uslovi s dubrovakim obeanjem uvanja deponirane imovine iz perioda 1406-1413., produuju se i u ovim depozitima do 1419.g. Od tada ih Dubrovani sadrajno proiruju. Ni jedan razlog na svijetu niti rat s Dubrovnikom ne moe utjecati na volju ulagaa i nasljednika ulagaa da raspolau deponiranom imovinom, a ... ovi poklad ki stavi vojevoda Sandal nekje poginuti ni na mnje doiti ni za ijednoga loveka volju segai svjeta ni za silu ni za zapovjed ni za pronju ni za kupnju ni za ijedno djelo ali bi naega plemenitoga gospodina svete krune kralja ugarskoga ali gospodina turskoga ali zamorskoga ali bosanskoga ali koga godje gospodina segai svjeta ili koje vrste loveka tako stranijera tako gragjanina naega ....71 U to iskuenje Dubrovani za trajanja ovog depozita nisu ni doli.72 Ono to karakterie depozitnu proceduru u ovom razdoblju je neujednaenost oporuke u njima. Na osnovu njih se skoro svako ulaganje moe smatrati zasebnim depozitom. Provedena etiri sreivanja depozita upravo su razvojno ujednaavanje oporuka i depozita u jednu, Sandaljevu cjelinu. Sadraj depozita U depozit su ulagane dragocjenosti, srebro pliko i novac razliitih vrsta.Dragocjenosti su ulagane u tri navrata, 1413., 1419. i 1433.g. U prvom ulaganju uloena su 2, u drugom 4 a u treem 71 predmet. Dragocjenosti iz prva dva ulaganja su izuzeta do 17.2. 1423.g., dok je ulog iz 1433.g. izuzet iza smrti ulagaa. Punih 10. godina dragocjenosti nije bilo u sadraju depozita, to upuuje na stabilnu poziciju ulagaa u zaleu i drugaije shvatanje depozita. Raznovrsnost uloenih dragocjenosti pokazuje zlatno i srebrno posue (13 stavki, 71 predmet) iz posljednjeg ulaganja 1433.g. Tri vrste aa, ladice i krigle - svi po 12 predmeta -, upuuju na svojevrsni komplet, servis. To je ujedno i dio uloga koji poprukom ostaje Stjepanu Vukiu i njegovim sinovima.73

asopis

SSPP I/1, 361, 363-364, 367-368, 370, 374, 376, 379, 381, 383. U promjenjenim okolnostima Dubrovani i nasljednici Stjepana Vukia su osjetili ta znai ugarski sekvestar, te pritisak Venecije, Aragonaca i Osmanlija da se pitanje depozita razrijei, vidi, Atanasovski V., Pad Hercegovine, Beograd 1979., 28-63. 73/ Vidi, Prilog II. Dragocjenosti u depozitu. Interesantnim se moe smatrati prikazana teina dvanaest pozlaenih uglastih aa koje potezaju 23 l, 9 a, Isto. Iako su est aksaa inili jednu unu, prikazana ukupna teina podrazumjeva da je to, iako neuobiajeno ipak tano navedeno.
71/ 72/

44

HERCEGOVINA

Srebro pliko ulagano je u dva navrata 1413. i 1431.g. Ukupno je uloeno 2541, 4 u, tj. oko 83,5 kg. Sandalj ga nije nikako podizao. Prvi ulog srebra plika (1221, 5 u), time je u okviru depozita ostao sve do likvidacije, oko 24. godine. Izmeu ova dva uloga je razmak od 18. godina, to oteava pokuaj procjene priliva srebra plika u Sandaljevu blagajnu. Moglo bi se prije zakljuiti da je Sandalj, osim u Dubrovniku, i u vlastitoj riznici drao srebro. Pokuaj preraunavanja uloga novca i srebra u dukate 1413.g. nije uspio. Oito da je cijena srebra u toj kombinaciji bila problematinija od ostalog monetarnog ravnanja prema dukatu. Pribislav ga tada srauna 8 dukata za litru. Cijena srebra koja se tada spominje nije pouzdan korektiv i moe se shvatiti kao pokuaj ulagaa da utie na tadanju cijenu srebra.74 Od novca ulagani su dubrovaki i kotorski dinari, mletaki dukati i turske aspre. U okviru stanja imovine dubrovaki dinari se ee kreu, ulagani su etiri, a izuzimani dva puta. U njihovom ulaganju postoji pauza u razmaku od 1419. do 1431.g. Njihovo prisustvo iza 1419.g. nije znaajnije.75 Registriranje njihovog prvog ulaganja maja 1413.g. je vrlo interesantno prikazano. Ono je dato ukupnom teinom od 5621, 9 u, to odgovara teini od 184, 5 kg. To je neobian nain prikazivanja dubrovakog novca, kao jednog od najvanijih inilaca monetarnog sistema u neposrednom dubrovakom zaleu. Moglo bi se pretpostaviti da njegov kvalitet nije ujednaen pa nije dolo do njihovog razvrstavanja i brojanja. Izmeu dvije poznate teine dubrovakog dinara iz 1383. i 1421.g., po prvoj to bi iznosilo oko 135.000 dubrovakih dinara prosjene teine 1,366 gr, a po drugoj oko 148.000 dubrovakih dinara prosjene teine 1,241 gr.76 Bez obzira na preciznost ovih pokazatelja lako je zakljuiti da se radi o velikom broju dubrovakih novia u okviru ovog uloga. On nije izgleda ni daleko od brojanog iznosa poznatog iz zajednikog depozita Sandalja, Anke i Katarine, pa se moe pretpostaviti da se radi o istom novcu. Kotorski dinari uloeni su u dva navrata 1413. i 1419. u slinom iznosu (1.039 i 1.040 perpera), a izuzeti su 27.2. 1423.g. Ni njihov priliv nije velik. Aspre, zagonetnog porijekla u rukama Sandalja Hrania, uloene oktobra 1413., izuzete su 4.1. 1423.g. Vidjeli smo kako je prilikom njihovog izuzimanja izbrojano neto vie, tj. 24.720 aspri. Da se zaista radilo o 24.247 aspri na to bi upuivalo i pomenuto monetarno ravnanje aspri prema mletakom dukatu koje je Sandalj pokuao nametnuti Dubrovanima 1413.g., prilikom njihovog
74/ 75/ 76/

asopis

Za cijenu srebra vidi,Kovaevi D.,Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961., 169. Vidi, Prilog I. Reetar M., Dubrovaka numizmatika ..., 388-389.

45

HERCEGOVINA

ulaganja. Tada je 24.247 aspri Pribislav Pohvali sraunao kao 660 dukata i 7 aspri, tj. po 40 aspri za 1 mletaki dukat i ona je dodatna raunica koja je Dubrovanima bila prezentirana u cifri od 24.247 aspri.77 I njihova prosjena teina bi prije pristajala toj cifri. itava kombinacija oko pretvaranja treeg uloga u depozit s monetarnim ravnanjem prema mletakom dukatu nije bila prihvatljiva za Dubrovane, ali je vjerovatnije da je u vrijeme njihovog ulaganja bilo manje urbe i uobiajenih uslova da uvar depozita sadraj ispravno prebroji. Najzad, aspre su, zbog svoga neujednaenog kvaliteta, imobilni dio depozita Sandalja Hrania u rukama Dubrovana, i ne bi trebali pretpostavljati da su Dubrovani koristili aspre za svoje transakcije. Sasvim sigurno bi s tim u vezi problem dobio svoju dodatnu teinu da je brojanje poetkom 1423.g. rezultiralo manjim brojem aspri. Otuda se njihovo vaganje nalo za Dubrovane, ali i za Sandaljevog poslanika Grupka, kao dodatno osiguranje od eventualnih izmjena u prebacivanju aspri do Sandalja Hrania. Utvreno je da su teile 831, 2 u, 2 a, to bi odgovaralo teini od oko 27.282 grama. I onako rijetki podaci o kvalitetu aspri ovim bi dobili, barem kada je u pitanju njihova prosjena teina, jo jedno kvalitetno uporite. U svakom sluaju, za 24.247 aspri registriranih pri njihovom ulaganju, kako to i Sandalj zna, prosjena teina aspre bi iznosila 1,125 grama. Prebrojavanje koje se navodi prilikom njihovog izuzimanja u iznosu od 24.720 aspri imalo bi aspre prosjene teine od 1,104 grama. U drugom sluaju to bi bila najnia prosjena teina koja bi bila poznata kroz podatke o asprama u Sandaljevim depozitima. Iz zajednikog depozita Sandalja Hrania, banice Anke i Katarine, tri uloga aspri imaju prosjenu teinu 1,136; 1,139 i 1,113 grama.78 Presmjelom bi bila pomisao da je ovakav neujednaen kvalitet aspri u rukama Sandalja Hrania plod neke druge do trgovinske razmjene. Prilikom ulaganja aspri 1413.g. u raunici ulagaa, dok je 40 aspri bilo ekvivalent za 1 mletaki dukat, vrijednost dubrovakog dinara prema mletakom dukatu je bila u odnosu 36 dubrovakih dinara za 1 mletaki dukat.79 Time bi u itavoj raunici ravnanje aspre i dubrovakog dinara stajalo u odnosu 1,2:1. Dubrovani nisu prihvatili ravnanje kompletnog uloga prema mletakom dukatu, ali ono bi ipak, barem kada je novac u pitanju a ne srebro, odraavalo monetarno kretanje u zaleu - na Sandaljevim posjedima.
SSPP I/1, 360. Isto, 348. 79/ 1.100 perpera dubrovakih dinara raunato je kao 366 dukata i 24 dubrovaka dinara, Isto, 360.
77/ 78/

asopis

46

HERCEGOVINA

To sve ipak ne pomae da se rijei pitanje njihovog stjecanja i kolanja u rukama Sandalja Hrania. U Dubrovniku one u ovo doba nisu esto u opticaju, niti su Sandalju bile potrebne u vrijeme intenzivnog prisustva Osmanlija u Bosni. Tek, potvrujui prijem aspri, Sandalj navodi da ih je izuzeo imajuje veliku potrjebu i pretpostavka bi bila da ih koristi za ekonomsko-politike transakcije s Osmanlijama u vrijeme rijeavanje pitanja grada Sokola. Kretanje dukata je trajnija ali i jedina jednosmjerna pojava u okviru ovog depozita. Oni se samo ulau. Tek, prenoenje 2.000 dukata iz Sandaljevog u Jelenin poseban depozit februara 1423.g. jeste jedino izuzimanje. U sedam navrata Sandalj je ulagao dukate, najjai i najstabilniji novac na istonoj jadranskoj obali. Bez, za Jelenu izdvojenih 2.000, ukupno je uloio 35.051 dukat u depozit. Od poetnog ulaganja oktobra 1413. (5.702 dukata) do posljednjeg februara 1433.g. (8.731 dukat) kroz nepunih 19,5 godina pratimo rast iznosa za 29.349 dukata, ili u prosjeku preko 1.500 dukata godinje.80 Uestali i neprekidni rast, ukazuje na konstantan priliv dukata u Sandaljeve ruke. Nepoduzeta izuzimanja u itavom periodu govore o njegovoj stabilnoj materijalnoj poziciji u zaleu i pretvaranju klasine pohrane u tednju. Sandalj je pokuao, i zamalo uspio oktobra 1413.g., s treim ulogom, da srebro i razne vrste novca u krajnjem sluaju i pretvori u dukate. Ipak je kod ulaganja novca na dobit 1426.g. glavnicu od 18.000 perpera pretvorio u dukate.81 Zakljuak U okviru dravnog depozita u Dubrovniku Sandalj Hrani se najdue zadrao od svih predstavnika iz zalea, zajedno s ueem u zajednikom depozitu s banicom Ankom i Katarinom, skoro pune tri decenije, u vremenskom periodu od 1406. do 1435.g. Na njegovu trajnu vezanost za depozit utjecalo je steeno iskustvo u okviru ranijeg zajednikog poslovanja. U njemu je shvatio prednost uvanja i tednje imovine kod Dubrovana kao ekonomskopolitiku strategiju koja je doprinosila kvalitetu meususjedskih odnosa. Na takvu orijentaciju Sandalja upuuje politiko prisustvo njegovih posjeda uz vrlo jake posrednike centre na istonoj jadranskoj obali. Preko Dubrovnika posrednitvo se koncentrino prenosi na Sandaljeve posjede koji postaju dodatna spona, tranzit i meuprostor prema dubini zalea civilizacijski usmjerenog na
80/ 81/

asopis

Vidi, Prilog III. Dukati u depozitu. Kreki B., Dva priloga ..., 130.

47

HERCEGOVINA

jadranske pravce.Izgraenu politiku poziciju u okviru bosanskog kraljevstva, u pojaanim vezama zalea i Dubrovnika tokom prve polovine XV. stoljea, Sandalj iskoritava interesno i strateki, shvatanjem i prihvatanjem naprednijih modela i tokova koje nosi razvijeno mediteransko trite. U tom okviru deavaju se krupne promjene u mentalitetu bosanskog feudalca, velikog vojvode Sandalja Hrania, kojeg sve ee pratimo kao vjetog poslovnog partnera i diplomatu. Depozit 1413.-1435. Sandalj otvara simbolinim ostacima iz ranijeg zajednikog depozita, da bi ve u toku 1413.g. stvarao intenzivnu praksu pohrane imovine koja ukazuje na raznorazne izvore prihoda i tediu po opredjeljenju. Najznaajnija pauza Sandaljevog prisustva u depozitu je u periodu od kraja 1413. do poetka 1419.g. Ona pada u vrijeme velikih prijeloma u bosanskom kraljevstvu u kojemu se Sandalj Hrani, vojvoda - ratnik, jo vie uvrstio. Od 1419.g. pa do kraja ivota Sandalj je nastavio s ulaganjima ostavljajui nasljednicima solidnu polaznu osnovu za budunost. U odnosima izmeu Dubrovnika i Sandalja Hrania godina 1419. predstavlja najtjenje dotadanje meususjedske veze. One su krunisane prodajom Sandaljeve polovine Konavala i jo veim uvlaenjem zalea u moderne bankarske tokove. Sandalju novac od prodaje nije prijeko potreban, on ga ulae pola na dobit a pola u depozit. U potezima Sandalja Hrania prodaja Konavala time dobija izgled definisane ekonomsko-politike strategije. Slini su i njegovi potezi u 1423. i 1426., a najistaknutiji u 1431.g. kada poslovno prilazi dubrovakom savezu protiv Radoslava Pavlovia. Sandaljeva odluujua uloga u okviru depozita bila je dosljedna. Suprugu je vidno osigurao zasebnim depozitom i kamatama od uloenih sredstava na dobit. Nasljednicima, brai i njihovom potomstvu, te plemenu Kosaa, obezbjedio je nagradu za iskazanu vjernost, uvrtavajui ih kao krv u oporuke. Razgranato poslovanje u Dubrovniku, Kotoru, Drijevima, Olovu, prisustvo poslovnog menadera - zastupnika -, Pribislava Pohvalia u skoro svim poslovnim transakcijama, te prilino razgranata mrea poslanika koja se pominje u Sandaljevoj slubi ukazuju na razvijenu administraciju i kancelariju na dvoru Sandalja Hrania, kao polaznu osnovu u operacionaliziranju poslovanja i u Dubrovniku. Uprkos mnogim razgranatim i neto manje poznatim transakcijama, depozitna procedura se pokazuje kao uhodan, jasan i ustaljen sistem poslovanja meu partnerima. Depozit karakteriziraju viekratna ulaganja s razliitim uslovima depozita, prije svega oporuke, etiri sreivanja stanja depozita i

asopis

48

HERCEGOVINA

preivljavanje ulagaeva etiri uloga s razliitom oporukom.Vei broj zasebnih uloga, u dva navrata ak etiri, egzistiraju i kao posebni depoziti. Otuda se etiri sreivanja depozita ine kao mali poslovni vrhunci, koji razvojno ine samo polazita za daljnje izmjene. Kretanje u depozitu ukazuje i na kvalitet meususjedskih odnosa u kojima su obje strane stratekim interesom zadovoljne. Sadraj depozita se razvojno uveavao bez obzira na izvravana izuzimanja. Povremeno se ulau i izuzimaju dragocjenosti, dubrovaki i kotorski dinari te aspre. Trajnija orijentacija ulagaa izraena je ulaganjem srebra plika i dukata. Ulaganje dukata ima najstabilnije uzlazno kretanje. Dukati su ulagani u sedam navrata i kroz dvadesetak godina dostigli su iznos od 35.051 dukat. Ulaganje dukata ukazuje na tednju, redovan priliv i stabilnu materijalnu poziciju ulagaa. Stabilna materijalna pozicija ulagaa u zaleu je ujedno i znaajno optereenje u sagledavanju kvaliteta podataka iz njegovog depozita u kontekstu irih ekonomsko-politikih kretanja kojima su ulaga i njegov materijalni status na kunji.

asopis

Prilog I. KRETANJE U DEPOZITU SANDALJA HRANIA 1413.-1435.g. Poetna ulaganja

1. 24.1. 1413.g. (SSPP, I/1, 357)
- Ikonica 11, 11 u - Konjska oprema 231, 9 u

Ukupno u etiri poetna ulaganja 24.1. 1413. - 29.1. 1419.g. :

- Ikonica 11, 11 u - Konjska oprema 231, 9 u - 2 abra 441, 2 u - 2 pehara 171, 6 u - srebra plika 1221, 5 u - 24.247 aspri - 5.702 dukata - 2.079 perpera kotorskih dinara, - 6.060 perpera dubrovakih dinara, - 5621, 9 u, dubrovakih dinara.

2. 6.5. 1413.g. (SSPP, I/1, 358-359)

- dubrovakih dinara 5621, 9 u

3. 30.10. 1413.g. (SSPP, I/1, 360-362)

- srebro pliko 1221, 5 u - 24.247 aspri, - 5.702 dukata, - 1.039 perpera kotorskih dinara, - 1.100 perpera dubrovakih dinara.

4. 29.1. 1419.g. (SSPP, I/1, 363-364)

- 4.960 perpera dubrovakih dinara, - 1.040 perpera kotorskih dinara,

49

HERCEGOVINA

- 2 abra srebrena 441, 2 u - 2 pehara srebrena 171, 6 u

asopis

Prvo sreivanje depozita, juli-august 1419.g.

Izuzeto: Uloeno:

- 3.000 perpera dubrovakih dinara, - 5621, 9 u, dubrovakih dinara. - 6.000 dukata.

Novo stanje svedeno je na dva lista (ulaganja, depozita): 1a, 2a. 1a. 29.7. 1419.g. (SSPP, I/1, 365-366)
- 2.000 dukata, - Ikonica 11, 11 u

2a. 28.7. 1419.g. (SSPP, I/1, 366-367)

- 3.060 dubrovakih perpera, - 2.079 kotorskih perpera, - 24.247 aspri, - 9.702 dukata, - srebra plika 1221, 5 u - 2 abra 441, 6 u - 2 pehara 171, 9 u - konjska oprema 231, 9 u

Nove izmjene 3a. ulaganje: 6.5. 1422.g. (SSPP, I/1, 372-373)

- 2.840 dukata

Izuzimanja: 9.5. 1422.g. (SSPP, I/1, 371-372)

- 2 abra - 2 pehara

4.1. 1423.g. (SSPP, I/1, 368-369)

- 24.247 aspri.

441, 2 u 171, 6 u

Drugo sreivanje depozita 17.2. 1423.g Izuzeto:

- 2.079 kotorskih dinara, - Ikonica 11, 11 u - Konjska oprema 231, 9 u - 2.000 dukata, (prenosi se u zaseban Jelenin depozit)

50

HERCEGOVINA

Ostatak depozita iz tri uloga (1a, 2a, 3a) prenosi se u jedan depozit Sandalja Hrania.

asopis

17.2. 1423.g. (SSPP, I/1,373-374)

- 12.542 dukata, - 3.060 dubrovakih perpera, - srebro pliko 1221, 5 u

Daljnje izmjene, tree (26.2. 1426.) i etvrto sreivanje (15.7. 1429.g.) U periodu od 17.2. 1423.g. do 15.7. 1429.g. izvreno je ulaganje 4.020 dukata. 26.2. 1426. i kasnije, do, i 15.7. 1429.g. izuzeto je 3.060 dubrovakih perpera. Poznato stanje pokazuje tek etvrto sreivanje depozita od 15.7. 1429.g. (16.562 dukata i srebra plika 1221, 5 u). etvrto sreivanje je polazni ulog imovine koja preivljava Sandalja Hrania.

Ulaganja u depozit koja ostaju iza Sandalja Hrania:

I.

15.7. 1429.g. (SSPP, I/1, 375-377)

- 16.562 dukata, - srebra plika 1221, 5 u. - 3.000 dukata.

Sandaljeva zaostavtina u okviru dravnog depozita u Dubrovniku Ukupno:

- 35.051 dukat, - 4.266 dubrovakih perpera, - srebra plika 2541, 4 u, - zlatnog posua 261, 8 u, 3 a - srebrnog posua 2111, 7 u.

II. 10.11. 1429.g. (SSPP, I/1, 377-379) III. 6.2. 1431.g. (SSPP, I/1, 380-382)
- 6.758 dukata, - 4.266 dubrovakih perpera, - srebra plika 1311, 11 u.

IV. 21.2. 1433.g. (SSPP, I/1, 382-384)

- 8.731 dukat, - zlatno posue ( 3 stavke sa 5 predmeta ukupne teine 261, 8 u, 3 a) - srebreno posue (8 stavki sa 66 predmeta ukupne teine 2111, 7 u.

51

HERCEGOVINA asopis

Prilog II. Dragocjenosti u depozitu

(A - stavke; B - opis; C - broj predmeta; D - teina)

* Za stavke oznaene zvjetdicom data je ukupna teina 2111,7 u. ** Jedan zastrug i jedna zdjela zlatna tee 111, 6 u, 5 a, (SSPP I/2, 46).

52

HERCEGOVINA

Prilog III. Dukati u depozitu

asopis

* Poetak likvidacije Sandaljeve zaostavtine u depozitu. Esad KURTOVI

Kretanje u depozitu Sandalja Hrania u Dubrovniku 1413.-1435.g. Zakljuak U okviru dravnog depozita u Dubrovniku Sandalj Hrani je najprisutniji predstavnik zalea. Kroz nepune tri decenije uestalim ulaganjima i trajnom orijentacijom proirio je klasino deponiranje i zatitu imovine u tednju. Depozit 1413-1435.g., kombiniran s ulaganjem novca na dobit, te razgranato poslovno prisustvo u zaleu i Jadranu ukazuje na izgraenu ekonomskopolitiku strategiju na Sandaljevom posjedu, kao prelaznom prostoru u odnosima razvijenijih primorskih centara i unutranjosti srednjovjekovne Bosne. Deponiranje i ulaganje novca na dobit sredstava dobijenih za prodaju Konavala ukazuju na promjene u mentalitetu istaknutog predstavnika feudalne sredine. Zahvaljujui praenju depozitne procedure podaci iz depozita Sandalja Hrania 1413-1435.g. dobijaju potpuniji smisao. Prema poznatim podacima kretanje u depozitu postaje preglednije i afirmativnije. Trajnija orijentacija ulagaa izraena je ulaganjem srebra plika i mletakih dukata, koji imaju jednosmjerno kretanje. U okviru depozita Sandalj dosljedno zadrava odluujuu ulogu. Supruzi obezbjeuje zasebno poslovanje, a brai i njihovom potomstvu, te plemenu, za iskazanu vjernost oporuno ostavlja deponiranu imovinu.

53

HERCEGOVINA asopis

Esad KURTOVI
DIE BEWEGUNG IN DEM DEPOSIT VON SANDALJ HRANI IN DUBROVNIKU 1413 -1435

Zusammenfassung
IM RAHMEN DES STAATLICHEN DEPOSITEN IN DUBROVNIK IST SANDALJ HRANI DER MEIST ANWESENDE VERTRETER DES HINTERLANDES. IM LAUFE FAST DREI JAHRZENTE ERWEITERTE ER DURCH HUFIGES EINLEGEN UND DAUERHAFTE ORIENTIERUNG DAS KLASSISCHE DEPONIEREN UND DEN SCHUTZ DES VERMGENS INS SPAREN. DAS DEPOSIT 1413 - 1435 KOMBINIERT MIT DEM GELDEINLEGEN AUF GEWINN, DANN AUSGEBREITETE GESCHFTLICHE ANWESENHEIT IM HINTERLAND UND AN DER ADRIA, WEISEN AUF AUSGEBAUTE WIRTSCHAFTLICH POLITISCHE STRATEGIE AUF SANDALJ HRANIS BESITZTUM, ALS DEM BERGANGSGEBIET IN DEN BEEZIEHUNGE ZWISCHEN DEN MEHR ENTWICKELTEN MEDITERANISCHEN ZENTREN UND DES INNEREN DES MITTEELALTERLICHEN BOSNIENS. DAS DEPONIEREN UND GELDEINLEGEN AUF GEWINN DES GEWONENNEN GELDES FR DEN VERKAUF VON KONAVLI, WEISEN AUF VERNDERUNGEN IN DER MENTALITT DES HERVORRAGENDEN VERTRETER DER FEUDALEN MITTE. DANK DER BEFOLGUNG DER DEPOSITENPROZEDUR GEWINNEN DIE ANGABEN AUS DEM DEPOSIT VON SANDALJ HRANI 1413 - 1435 IHREN VLLIGEN SINN. DAS BEWEGEN IM DEPOSIT LAUT BEKANNTEN ANGABEN WIRD BERSICHTLICHER UND AFFIRMATIVER. DAS DAUERHAFTERE ORIENTIEREN DES EINLEGER KOMMT ZUM AUSDRUCK URCH EILEGEEN VON SILBER PLIK UND VENEZIANISCHEN DUKATEN, DIE EINE RICHTUN HABEN. IM RAHMEN DES DEPOSITEN, BEHLT SANDALJ HRANI DIE ENTSCHEIDENDE ROLLE. DER EHEFRAU ERMGLICHT ER EIGENES GESCHFTSFUHREN, DEN BRDERN UND IHREN NACHKOMMEN, UND DEM ,,STAMM TESTAMENTARISCH HINTERLT ER, FR DIE GEZEIGTE TREUE DAS DEPONIERTE VERMGEN.

54

HERCEGOVINA asopis

Nermina MUJEZINOVI BLAGAJ KOD MOSTARA A se ovo pisa Suanj koji se ne raduje Nek bude potonji suanj to izgubio nadu je Vrsan Kosari, suanj u tamnici Stjepangrada kod Blagaja, kae Mak Dizdar, uspio je u tami svoje elije da u miljevini uree nekoliko rijei o svom bolu i beznau.Vrijeme je natpis izgrizlo i izlizalo, ali nam je od njega ipak ostalo toliko da i danas moemo sauestvovati u bolu nepoznatog sunja. Natpis usjeen u kamen poinjao je rijeima:A se pisa Vrsan Kosari, suanj koji se ne raduje ... Pisan je ovaj zapis u XIV ili XV vijeku. Pjesnik kae: ini se kao da je misao Vrsana Kosaria naglo prekinuo udar maa ili sablje; est stoljea kasnije, Mak Dizdar dodao je zapisu kraj koji je vjerovatno postojao i izbrisan vremenom. Jer i u dobu kada su na Bosnu i Humsku zemlju sa sve etiri strane svijeta motrile grabljive oi, i u dobu kad su dobri Bonjan bili progonjeni, a crkva bosanska anatemisana, zabra-njivana i ubijana, i u dobu dobra, i u vremenu nesrea, morala je postojati nada. Suanj na zidu tamnice u stjepangradskoj tvravi progovorio je kroz vijekove, Zapisom o nadi, slovom nekog drugog dobrog Bonjana, jer ljudi i zemlja nikad ne mogu prestati u beskraju vremena.

55

HERCEGOVINA

Prie o dogaajima i stvarima obino imaju poetak i kraj; samo su prie o gradovima rijetko ograniene takom i velikim slovom; jer, trajui u vremenu,gradovi se pojavljuju u ovom ili onom obliku, s aritem koje se pomjera s mjesta na mjesto - nekad je to vrh brijega, nekad rijena dolina - no nikad se ne zavravaju. Smjeten u jugoistonom dijelu nepravilnog trougla Bia-polja, izmeu Mostara i Bune, Blagaj je neobino i bogato prirodno podruje. Raznolikog je reljefa, morfoloki zanimljiv, ima prijatnu mediteransku klimu blagih zima. Na ovom, relativno malom prostoru, nalazimo izraene krake forme sa strmim padinama (blagajsko brdo-Stjepa-ngrad), ali i ravna ili blago zaravnjena dolinska ili priobalna podruja. Rijeka Buna, kratkog toka, izraene bistrine i visoke kvalitete vode, stanite je velikog broja rijetkih i endemskih vrsta najvieg svjetskog ranga (mekousna pastrmka, podustva, glavatica). Ispod jasnog neba, a iznad vrha litice, u meuprostoru izmeu konanog i beskonanog, oko zidina blagajske utvrde, prolijetali su nekad i orlovi, izlazei iz stijene iznad vrela. Prolazei kroz udesnu kasabu daleke1663. godine, elebija je ostao zadivljen njenom prekrasnom prirodom; u Seyahatnami, on opisuje mjesto u kojem orlovi ne bjee od ljudi i gdje je mogue ostvariti svaku elju ako ribe pojedu oviju digericu koja im je baena. U svijetu, tako milostivo obdarenom ljepotom i raznolikou, s jue strane tvrave, prostirale su se nekad i itave ume stabala narova; nastajale i nestajale, Te aleje i ipovina, kae elebija, same od sebe rastu i, iezavaju. Dobri uslovi za ivot i povoljan geografski poloaj, svakako su elementi koji uslovljavaju dug kontinuitet naseljenosti na ovom podruju. ira teritorija naseljena je od prahistorije; Zelena peina kod Blagaja, zajedno sa Crvenom stijenom, predstavlja jedno od najznaajnijih neolitskih peinskih stanita na zapadnom dijelu Balkana. Ove spilje spominju se jo 1454.g., u povelji aragonskog kralja Alfonsa V, zajedno sa Blagajem i utvrdama. ******** Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo Pred nae oi stiglo iz vremena davna i daleka Duga i golema utnja neka Meu nas Ue ******** Kao to sunce, kie i vjetrovi utiu na boju kamena, kao to rijeka zaobljava njegove otre bridove tako se ovdje vijekovima, unutar prirodnog okruenja,

asopis

56

HERCEGOVINA

formirala fizika struktura, vremenom gotovo srasla sa okoliem; koristei komparativne prednosti podruja nekad instinktivno, a nekad smiljeno, te uzimajui najbolje to ono ima, ljudi su, kroz nadmudrivanje i igru s prirodom, ne toliko gradili koliko ugraivali, to je rezultiralo specifinim autohtonim izrazom koji, prije svega, odraava konkretan prostor, svjedoei pri tom i o odreenom vremenu. Tako, nemogue je govoriti o kulturno-historijskom naslijeu Blagaja, zaobiavi njegove prirodne vrijednosti; jer, posebna kvaliteta ovog mjesta jeste ba u izvrsnoj koegzistenciji naturalnog i artificijelnog,u jednoj smiljenoj integraciji fizike strukture u pejza. ************* Muk taj prekida tad jedan smiren i smion glas Ovaj stari zapis kao daje risan Kao da rukom dijaka da I nije Pisan ************* Genezu naselja koje danas nazivamo Blagajem moemo sa sigurnou poeti pratiti od perioda antike. Naime, prvobitna utvrena struktura koja se nalazila na mjcstu kasnijeg srednjovjekovnog Stjepangrada oko kojeg e se i razviti Blagaj, upravo je rimski CASTRUM formiran u IV stoljeu. Period od IV-VI vijeka za Rimsko carstvo bio je pun nemira i opasnosti; pred najezdama varvarskih plemena, car e na granici blizu lijeve obale Neretve, izgraditi utvreni limes. U nizu utvrda,sainjenom od gradova Stoca, Kotura, Blagaja na Buni zajedno sa Malim gradom i Biograda kod Konjica, sam Blagaj je bitna karika, koja predstavlja znaajno vojno uporite. Prirodno utvren sa tri strane, CASTRUM je imao pristup samo sa istoka. Pri gradnji je slijeena konfiguracija terena, te on nije ni na koji nain dotjerivan. Tijekom arheolokih istraivanja, konstatovane su brojne preinake i dogradnje originalne strukture odnosno, tragovi najmanje etiri epohe. Faze razvoja i narastanja mogu se prepoznati usporedbom strukture zidova. Osnovnu gradnju koju datiramo u etvrto stoljee, karakterie slojeviti OPUS INCERTUM. U ovom su periodu nastala tri lepezasta eona tornja, isturena prema vani i znatno manje ka unutranjosti, kod kojih je debljina frontalnih zidova 190 - 200 cm, a onih na bonim stranama, 130-140 cm. Dva manja istaknuta tornja locirana zapadno od ovih konstrukcija imala su, pretpostavlja se, zatitnu funkciju spreavajui prodor neprijatelja u zapadni dio utvrde. U

asopis

57

HERCEGOVINA

sjevernom tornju nalazio se ulaz. Prvoj graevinskoj fazi pripada i objekat kvadratne osnove, koji je u prizemlju imao cisternu. Znatno izmijenjen u osmanskom periodu, originalno je, vjerovatno, funkcionirao kao stambena kula sa dvije etae iznad prizemlja, sluei posljednjim uporitem posadi u sluaju prodora napadaa unutar tvravskih zidina. Jo dvije graevine, locirane uz sjeverni zid, pripadaju najstarijem sloju. Poslije 535. godine, produen je lanac utvrda unutar kojeg je izgraena prvobitna blagajska forfikacija. Justinijanov limes time zatiuje granicu prema istonogotskoj dravi, te su, vjerovatno, u tom kontekstu, iz vojnostratekih razloga, zapoele adaptacije postojee strukture. Za ovu fazu je karakteristina tehnika OPUSS PICATUM (ribljakost) - blokovi su nakoeni i slagani u redove. Dolazi do opravki i ojaavanja postojeih bedema, a dograen je jo jedan objekat uz sjeverni zid. Kompleks Stjepangrada upotpunjavalo je jo jedno utvrenje. Takozvani Mali grad, smjeten je na panjaku Crna ljut, 1,5 km istono od naselja. Fortifikacija koja je titila pristup Blagaju, znatno je manjih dimenzija i, vrlo slabo ouvana. Danas postoje samo prizemni fragmenti stambenog objekta i dio tornja. U temeljima zidova pronaeni su blokovi slagani u kasnoantikoj tehnici riblja kost, to upuuje na esto stoljee kao vremenski okvir nastanka originalne strukture. Arheoloka istraivanja ireg podruja lokaliteta potkrijepila su dataciju objekta; na terenu je naeno dosta TEGULA, kojim su bile pokrivane krovne povrine, kao i rimske opeke. Iskopavanjem je utvreno i postojanje naselja na prostoru izmeu dva kastruma; temelji stambenih objekata ukazuju na karakteristike ilirske gradnje: ovalne ili etvrtaste osnova i tehnika zidanja u suhozidu, bez upotrebe maltera. Dvije utvrde sa naseobinom, funkcionirale su, dakle, u ovom periodu kao cjelina. Kasniji razvoj grada zahvatit e ire podruje, te biti usmjeren i u drugim pravcima. ********* Potome drugi o zapisu e u nedoumici rei o tomeOvaj zapis kao da ne ide s lijeve strane na desno On tee bez brige s desna na lijevo Naopako Kome je ovaj zapis pisan tako Kome

asopis

58

HERCEGOVINA

********** Zlatni vijek grada na litici, poet e, meutim, neto kasnije. U zapisima Konstantina Porfirogeneta spominju se dva grada iznad vrela: Bona i Hum to odgovara lokalitetima dananjeg Stjepangrada i Malog grada. Naime, u X stoljeu, Blagaj, odnosno, Bona ili Buna je prestonica Zahumlja te se, uz Bie, javlja njegovim najvanijim politikim centrom. Zahumlje je, iako promjenljivih teritorijalnih granica od X-XII stoljea, zahvatalo prostor priblino od Mostara do Dubrovnika. O znaaju Blagaja i bianskog dvora svjedoe razliiti materijalni ostaci otkriveni prilikom iskopavanja, te povelje i dokumenti koji su ovdje izdavani. U selu Kosoru, nedaleko od Blagaja, pronaena je kamena sudaka stolica, a na lokalitetu Podgraa - Bia, zlatni prsten s gravurom, vjerovatno peatnjak, za koji se pretpostavlja da je pripadao humskim knezovima. * * * * * * * * * * Prevarit e se ipak svi oni itai koji ga Sa desne strane na lijevu itali buduRei e trei pomalo zbunjen I pomalo U udu ********** 1912. godine fra Ivo Boi, upnik iz Blagaja, naao je, u blizini ruevina bianskog dvorca, jednu oteenu plou s natpisom, koji je sauvan samo u fragmentima, pa je njegovo itanje nesigurno. Natpis je protumaio M.Vego, koristei neke historijske injenice i narodno predanje, te tako rekonstruiui historijske dogaaje. Dio teksta usjeenog u kamen: ..zidah crkv svetago Kuzme i Damjana, u svojih selijeh.. odnosi se, vjerovatno, na gradnju crkve Sv.Vraa Kuzmana i Damjana, koja bi se vremenski mogla datirati u XII stoljee. I drugi izvori potvruju ovakvu mogunost; prema M.Vegi, Orbini pie da, je zahumski; upan Jurko zidao je crkvu Sv. Kuzme i Damjana... Podignuta u blizini vrela i bianskog dvorca, graevina je bila posveena

asopis

59

HERCEGOVINA

Kuzmanu i Damjanu, svetimvraima, vjerovatno, posebno popularnim u narodu. Ovaj kult, moda je bio vezan za ljekovita svojstva vode ili udotvorne moi termalnih izvora; tamo gdje se pojavljuju ovakvi sakralni objekti, susreemo toponime Vrelo,Vrai,itd. U asopisu Bosanska vila iz 1898, godine, objavljen je tekst o Blagaju, u kojem je seoski uitelj Savo Semiz zabiljeio slijedee predanje: U Blagaju, u mahali Podgrae, idui u Mostar, ima vrelo, koje se zove Vrai. Tu blizu ima razvalina, za koju govore da je bio dvorac bosanskog kralja,to je tu i umro. Kad su ljudi tuda sadili vinograde, nali su dosta grobova, a jedan je bio u istesanom sanduku od kamena. Osim toga, narod pripovijeda, kako je tu bio manastir koji je bio posveen Vraevima Kuzmanu i Damjanu te da je od toga ostalo i ime vrelu. Tu ne moe dobro da rodi groe, govore, zbog toga to je na toj zemlji bio manastir.. *********** Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drcvnih vremena Kao da nie pred nama iz dna nekog mutnog sna Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma U zrcalu gledana apnue slava Tiha i ledena Usta Jedna *********** Tijekom itavog jednog stoljea moemo pratiti ivu diplomatsku i politiku aktivnost na bianskom dvoru; pohode ga bosanski banovi i kraljevi. Prigodom ovih posjeta, esto je dolazilo do pregovora bosanskih i dubrovakih poglavara. U julu 1327.g., Stjepan II Kotromani doao je u Blagaj; sveano poslanstvo iz Dubrovnika s darovima u vrijednosti od 300 perpera ekalo je bosanskog bana na bianskom dvoru. 1328, 1395, te 1399. i 1403. kralj Tvrtko I, kralj Dabia i kralj Ostoja bit e, takoer, njegovi gosti. Tada bi du rijeke plovile barke koje su lovile ribu za kraljev sto. U ovom periodu nastala su dva znaajna dokumenta; 1328. godine, kralj Tvrtko I izdao je Dubrovanima povelju ..u Biu u Podgradi... Nakon pregovora vojvode Sandalja Hrania sa Mleanima, nastao je i drugi dokument,

asopis

60

HERCEGOVINA

povelja U naem gradu Blagaju, historijski vrlo bitan, jer se ime Blagaj ovdje spominje prvi put. Kako moemo zakljuiti, od XI do XIV stoljea Blagaj sa Biem je centar zbivanja u Humskoj zemlji; najsjajnije njegovo razdoblje, meutim, poet e sa Sandaljem Hraniem, a svoju kulminaciju dostii za vrijeme vladavine Stjepana Vukia Kosae, poznatog u tradiciji kao herceg epan. O posebnoj vanosti Stjepangrada u tom periodu svjedoe i rezultati arheolokih iskopavanja 1965.g., kada su otkriveni ostaci kraljevske palae, smjetene unutar tvravskih zidina. Prepravke na blagajskoj utvrdi, te ojaavanje i dodatno utvrivanje strukture Malog grada, takoer e biti preduzimane u XV stoljeu. Ove intervencije moemo okarakterizirati kao treu graevinsku fazu. Zidovi iz ove epohe raeni su od uredno slaganog lomljenog kamena. Frontalni bedemi s vanjske strane e biti ojaani, a uz sve zidove iz IV stoljea, dozidane kose potpore u podnojima. Zapadni toranj je znatno izmijenjen i dodate su neke nove gradnje. ********** A peti od nas iz vrstih pesti i drhtavih prsti Ogledalo spasonosno i jasno Nehotice na tle Pusti Prepoznavi u tome trenu u njemu Izgubljeno Svoje Davno Lice ********** ..I ree mi - postaviti opet u moje ruke vlasteli i ine sluge i gradove i prihodke i vse im je odaao bio od mene... I ree mi - da e od sijem sega biti vjeran polag mene gospodaru velikomu i menije ...roditelju svojemu, posluan i ugodan... 19.jula 1453.godine, sastavljen je dokument, koji je u guije pero diktirao sam Stjepan Vuki Kosaa. Ovom poveljom o miru, herceg je, pravo i istinijo, nelicemjerno, svojoj supruzi i sinu, i svoj vlasteli koja je ustala protiv njega vezavi se za Dubrovnik, oprostio nevjerstvo, pred djedom bosanskim i pred dvadeset i etitri svjedoka, meu kojim je bilo dvanaest plemia. Stjepan Vuki Kosaa, sinovac i nasljednik Sandalja Hrania, ija

asopis

61

HERCEGOVINA

vladavina traje od 1435.do 1466. godine, najvei dio vremena provodio je u Blagaju. Jedna od linosti, podjednako zanimljivih za nauku i za tradiciju, Herceg je, koliko vladar i politiar u historijskim studijama, toliko i obian ovjek, iv u priama koje se stoljeima govore djeci tiho, u kratkom trenu kada no smijeni dan a miris vrijeska s prvim vjetrom doe pod svaki prozor. Jedan od estih motiva koji se javlja u narodnom predanju vezanom za hercega epana jeste njegovo uveno blago, po kojem je, shodno nekim verzijama, grad i dobio ime. Ako na svijetu postoji mjesto koje bi plahe rijene vile sa stranica napisanih i nenapisanih bajki za sebe bez straha izabrale, onda je to ba stijena ispod koje izvire Buna. Pria o tajnom prolazu kojim je herceg iao u peinu nad izvorom da slua tkanje svoje sestre na stanu od istog zlata, lijepa je gotovo kao i rijeka sama. Legenda kae da su hercegovu sestru poslije smrti zamijenile vile, i dugo se, dugo poslije toga uo zvuk tkakog stana iz peine. ...Oistiv i sjediniv srce moje.. Tko su godje i kako su godje i po koji godje nain odstupili od mene... Pravo i istinijo i ne licemjerno, prostih.... Pad bosanskog kraljevstva 1463. godine naznait e ulazak u razdoblje korjenitih promjena i u Humskoj zemlji; nakon bitke koja se odigrala 3.6.1466. godine, za Blagaj i najvei dio sjeverne Hercegovine poinje kvalitativno nova epoha, obi1jeena sasvim drugaijim civilizacijskim kretanjima. Naselje e se tako razvijati u skladu sa promijenjenim historijskim, socijalnim i politikim prilikama, po principima osmanskog urbanizma i pod uticajima islamske kulture i tradicije, te stilskih, tipolokih i kompozicionih karakteristika osmanske arhitekture. U okviru koji je, jedini tako ravnoduan prema vlasti i politici, u okviru prirodnog, nastaje jedna vrlo specifina struktura, bazirana na autohtonoj - zateenoj tradiciji, te oplemenjena importiranim elementima, od kojih e, vremenom, u sintetikom procesu kroz domau interpretaciju i prilagoavanje, biti formiran autentian arhitektonski i likovni izraz. Kontinuitet razvoja Blagaja ne prekida se ni u Osmanskom periodu; u kontekstu prostorne i drutvene hijerarhije karakteristine za zemlje osmanske imperije, on e ponovo zadobiti administrativni i politiki znaaj. Naime, dolaskom erijatskog sudije u Podgrae, poinje formiranje Blagajskog kadiluka, koji e egzistirati sve do 1851.god., kada ga ukida Omer - paa Latas. U dokumentima iz 1469. i 1473. god. spominje se nahija Blagaj i vilajet Blagaj.

asopis

62

HERCEGOVINA

Kroz etiri stoljea svog postojanja, znaajan je kao centar nahije, kadiluka i vilajeta; narodna izreka eher Blagaj, a kasaba Mostar... sauvala se kao svjedoanstvo o nekadanjem primatu grada na izvoru. Opadanje vanosti Blagaja vezano je, kako za razvoj Mostara, tako i za formiranje Poiteljskog kadiluka 1728. god., kada je od Blagajskog, Mostarskog i Stolakog, oduzeto po nekoliko sela i pripojeno novoj administrativnoj jedinici. Stjepangrad se u ovom periodu pretvara u gradski bedem, gdje je ispoetka smjetena posada i dvadesetak kua; vremenom e, meutim, postepeno gubiti i obrambenu funkciju. Damija koja je u prvim godinama osmanske uprave izgraena unutar tvravskih zidina, svakako je najstarija u Blagaju, a meu najstarijim u Hercegovini. U XVIII stoljeu ponovno je intervenirano na strukturi utvrde; izvrene popravke mogu se okarakterizirati kao naredna graditeljska faza. Poslije zemljotresa 1827., te eksplozije u debhani 1821.g., objekat e biti znatno razruen. Iako je bujuruldijom bosanskog valije od 11. evala 1242.g. traeno da komisija ustanovi tetu i predloi opravku, ona nikad nije izvrena. Grad e, tako, biti konano naputen 1835. godine. Tijekom osmanske uprave poinje cvjetati graditeljska djelatnost u podgrau srednjovjekovne utvrene strukture podiu se stambeni i javni objekti, te se najjae narastanje naselja pratimo uz tri vodena toka: Suhi potok u Harmanu, Suhi potok u Galiiima, te koridor rijeke Bune, odnosno, saobra-ajnica iznad njega. U sredinjem dijelu, kao to je to uobiajeno u naseljima i gradovima formiranim u Osmanskom periodu, smjetena je arija - trgovako - zanatski centar naselja, kompleks damije sa haremom i mektebom, te han. Stambene zone tipoloki se formiraju kao urbane-mahale, sa objektima orijentiranim ka avliji i ruralne, gdje se izgradnja otvara prema okolini. Nastaju neponovljivi primjerci stambene arhitekture, koji nam govore o izuzetno visokoj kulturi stanovanja i senzibilitetu, karakteristinom za ovaj prostor. Kompleks Velagia kua je, pored stolake Begovine, svakako najvrednija hercegovaka aglomeracija ovog tipa. Karakter simbola, meutim, neosporno ima vrelo Bune sa liticama i Tekijom, koja u posmatrau izaziva impresiju elementa neodvojivog od okoline. ini se, naime, kao da je, izgradnjom tekije samo dovren proces formiranja prirodnog miljea. ********** Vani je nebo od sedam katova, do njeg e suptilni stii, Ovo uspee je jedino stvarno, u srcu ta svjetla nai!

asopis

63

HERCEGOVINA asopis

I srce ima sedam zavjesa, srce onog ko voli, Istinska srea je u tebi samom, u sebi te tajne nai! Onaj ko se na privid stvari osloni, u sedam raznih vatri e da izgori, Spasen je onaj ko se probudi i iz tog sna udalji. ********** Probuditi se, spasiti i udaljiti iz tog sna, u okrilju Tekije nad vodom neizmjerive dubine. Na izvoru Bune, tamo gdje rijeka poinje, meu tekijskim zidovima, postojao je itav jedan svijet, svijet za one koji su to eljeli. Ponovo dakle, nalazimo pored vrela sakralnu graevinu; moemo tako naslutiti da se bogumilska i bosanska folkorna tradicija, u kojoj izvori i vode predstavljaju bitan elemenat, to moemo pratiti i kroz kult Kuzme i Damjana, u izvjesnom smislu pribliila Islamu, podizanjem vjerskog objekta pored izvora, na mjestu koje je, vjerovatno, imalo kultni karakter i u srednjem vijeku. Ansambl blagajske Tekije izgraen je, pretpostavlja se, odmah po uspostavljanju osmanlijske vlasti u Hercegovini, a, najkasnije, oko 1520.godine. Prvobitno, voena je od strane pripadnika bektaijskog reda; u XVII stoljeu, poslije obnove mostarskog muftije Zijaudin Ahmed - ibn - Mustafe, postat e centar okupljanja halvetija. elebija u svom opisu Blagaja kae da je podigao mostarski mufti- efendija jednu tekiju halvetijskog reda.. To se vjerovatno odnosi na Ahmed- efendiju, koji je u to vrijeme vrio dunost; vrlo cijenjen profesor i vrstan poznavalac islamskog prava, napisao je dosta znaajnih djela. Najvei broj podataka, meutim, odnosi se na period kada je ejhom postao uveni Aik-paa (Muhamed Hindija), iji je grob, po predanju smjeten u turbetu.Pored Aik-pae, kae legenda, poiva Sari-Saltuk, koji je tajanstveno nestao kod vrela, ostavivi iza sebe topuz i sablju. Tekije su podignute na mjestu gdje je evlija (dobri) iezao, a u turbetu mu je postavljen grob. Ova pria jedna je od osam, u kojim se na slian nain spominje SariSaltuk, a vezuje se za tradiciju halvetijskog reda. Na molbu Aik-pae, izvrena je 1851.godine prva restauracija tekije, turbeta i musafirhane. Pria se da je Omer-paa Latas naredio skidanje pokrova sa svih blagajskih damija osim Careve, te obnovu. ire drutvene prilike vremena u kom je restauracija izvedena, svakako su prouzrokovale izvjesne neobinosti i specifinost u izrazu blagajske tekije.

64

HERCEGOVINA

Naime, u vrijeme kada se u umjetnosti javlja svojevrstan romantizam, te arhitektura poinje sve vie okretati narodnom stvaralatvu, na blagajskoj Tekiji obnova je stilski izvedena posve drugaije. Kada se, meutim, uzme u obzir da je ejh iz Carigrada, a Omer-paa Latas poslan da upokori Bosnu, ne udi injenica da je intervencija 1851. godine izvedena ne romantiarski, s izraenim autohtonim elementima, nego u barokno-carigradskom duhu, koji je ovdje ispoljen jae no na bilo kojem drugom objektu u Hercegovini. Najizrazitije karakteristike takvog pristupa ima zabat iznad oka na glavnoj fasadi. Dvokrilna vrata, te strop, tako malo slian plono-geometrijskim rjeenjima po naim kulama i konacima,dekorisan je polihromnom drvorezbom u plastici izvijenih ara i krivulja, punoj nemira. Mnogi elementi govore o dosta visokom standardu stanovanja; kupatilo, najljepi primjerak kunog hamama u Bosni i Hercegovini, natkriveno je zvjezdoliko perforiranom kupolom. Postojala je prostorija za pripremu tople i hladne vode uz kahve-odak, a i sistem za zagrijavanje ispod kamenog poda. Uz hamam, nalazimo i druge prostorije, koje, zajedno s njim, ine itav sanitarni blok, za ono vrijeme vrlo suvremen, kao enifa (nunik) i abdestluk (umivaonik) sa zajednikim pretprostorom. Aik-paina obnova jedna je od prvih u nizu intervencija koje e biti poduzimane na ovom objektu. Ozbiljne restauratorske intervencije preduzete su 1952. od strane Zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH. Poslijeratnu obnovu izveo je Zavod za zatitu kulturnog i prirodnog naslijea Mostar. ********** Oduvijek ti postoji i sam sebi si veo, Jer ova dua, strast i tijelo ti si; I Njega nemoj zaboraviti. Ui unutra, otvori oko., iz privida Njemu pobjegni Tanani most prei i lice Beskonanog e vidjeti. ********** LITERATURA 1.Pavao Aneli, Bie i Blagaj, Hercegovina, 2.uro Basler, Istoni zid Blagaja na Buni (arheoloka skica), Hercegovina

asopis

65

HERCEGOVINA

3.uro Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, 4.Evlija elebi, Putopis-odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod Hazima abanovia, Veselin Maslea, Sarajevo, 1979. 5. Demal eli, Musafirhana blagajske tekije, Nae starine I, Sarajevo, 1953. 6.Hivzija Hasandedi, Prilozi za istoriju Blagaja na Buni u doba turske vladavine, iz dokumentacije Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirode, Mostar. 7.Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela, knjiga II, Sarajevo, 1991. 8.Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Veselin Maslea, Sarajevo,1982. 9.Ivanka Ribarevi-Nikoli, Istorijski razvoj Blagaja od najstarijih vremena do danas, iz dokumentacije Regionalnog zavoda za zatitu spomenika

asopis

66

HERCEGOVINA asopis

Aleksandar RATKOVI NOVI PODACI O MOSTARSKOJ TVRAVI Ve due vrijeme, jedno pitanje zaokuplja panju brojnih istraivaa, i ne samo njih. Odnosi se na najraniji postanak i razvoj mostarske tvrave i podgraa. Radi se o kompleksu podignutom na stijenovitom submediteranskom tlu, sa ljetnim vruinama iznad srednjeg godinjeg maksimuma od 400.1/ Njegov urbani razvoj, meutim, nije doivio svoj poetak u ranom srednjem vijeku, a svakako da nije ni mnogo docnije, u zrelom i kasnom dobu te epohe. ta vie, da bi problem bio to zamreniji, dokazano je da poloaj najstarijih antikih naselja, nema nikakve slinosti i kontinuiteta sa dananjom najuom zonom istorijske jezgre. Graditeljsku djelatnost rimske epohe ne oznaava uobiajeni razvoj, nego naprotiv, za to doba unosna proizvodnja Pansiana opeka u Potocima, neposredno pokraj prostranog naselja.2/ Na teritoriji sadanjeg ireg gradskog podruja, pojavljuje se u kasnoj antici jo samo jedno vee naseljeno mjesto, u Cimu, na zapadnoj obali rijeke Neretve, ali i starohrianski spomenici i
J.Moscheles,Das Klima von Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo, 1918, 12 C.Patsch, Zbirke rimskih i grkih starina u BiH Zemaljskom muzeju, Sarajevo, 1915, 112 - 115:C. Patsch, Historische Wanderungen im Karst und an der Adria, I, Die Hercegowina einst und jetzt, Wien, 1922, 110-6
1/ 2/

67

HERCEGOVINA

natpisi muenika stradalih in civitate Militana .3/ Za razliku od cimske, naseobina u Potocima je leala na mrei vanijih rimskih puteva koji su iz Bijelog polja vodili na sjever.4/ Mnogo kasnije, pri kraju kasnosrednjovjekovne epohe niknue u junom dijelu kotline dotad nepoznata citadela na Neretvi, sa tri polukrune kule na lijevoj i jednoj, na desnoj obali. Tadanja fortifikacija jo nije poznavala ime Mostar, iako je bila povezana lananim mostom. To je godina 1452, kada se , uz Blagaj, pominju dva utvrena mjesta sa mostom na Neretvi/. . . . . due castelli al ponte di Neretva /.5/ Tako je objelodanjen ne samo prvi pouzdan podatak o mostarskoj tvravi, iz ije e se jezgre, kasnije, u turskoj epohi, razviti mnogo vei tvravski sistemi, i, to je jo vanije, grad kao administrativno sredite Hercegovine. Kada se malo paljivije unesemo u period sa prvim vijestima o srednjovijekovnoj tvravi, upadaju u oi, namjerna ili nenamjerna svrstavanja tog ansambla u post srednjovjekovni period, pa ak i stav o navodnom nepripadanju Mostara istoriji srednjovjekovnih naseljenih mjesta.6/ Ovakva razmiljanja, sreom, nisu preokupirala veliku veinu naune javnosti, a jo manje onaj njihov dio usmjeren ka svestranijem prouavanju srednjovjekovnih odbrambenih sistema. Da nije u pitanju zabuna ili greka, Mostar se ne bi pominjao u poveljama aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V, kao , Civitate Pontis Terre cum castris et pertinentiis suis i Civitate Pontis cum castris et pertinentiis suis iz 1454 godine.7/ Uz to, osnove i oblici polukrunih kula, i na desnoj i na lijevoj obali Neretve, u svemu odgovaraju kasnosrednjovjekovnoj

asopis

C.M. Kaufmann, Handbuch der altehristlichen Epigraphik, Freiburg, 1917, 216 N.Mileti,Izvjetaj o zatitnom iskopavanju u Potocima kod Mostara, GZM, XVII, Arheologija, nova serija, Sarajevo, 1962, 157, P.Ballif, Rmische Strassen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1893, 38 i karta; E.Paali, Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960, 60, 67, karta VI 5/ M.Dini, Zemlje hercega Svetoga Save, Glas SKA, CLXXXII, Beograd, 1940, 231, 232; K.Jiriek, Trgovaki putevi i rudnici u srednjovjekovnoj Bosni i Srbiji,Zbornik Konstantina Jirieka,Posebna izdanja SAN, Beograd, 1959, 79, M.Orbin, Kraljevstvo Slovena, SKZ, Beograd, 1968, 181-182; V.orovi, Mostar i njegova srpsko pravoslavna optina, Beograd, 1933,1-2 6/ D.Kovaevi Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978, 115 7/ L.Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittel alter, Mnchen-Leipzig, 1914, 359, 378, 394; M.Dini meu hercegovim gradovima pominje i Mostar, uporedi, n.d., 231, 232 i kartografski prilog, R. 1: 1 500000
3/ 4/

68

HERCEGOVINA

fazi razvoja, tanije, drugoj ili treoj etvrtini prve polovine XV vijeka.8/ Dakle, etrdesetih godina imamo sasvim pouzdan podatak o tvravi, ali ne i o nazivu. U dubrovakoj arhivskoj grai, zabiljeen je 29.mart 1452 godine kao datum zauzimanja Mostara od strane hercegovog sina Vladislava.9/ U isto vrijeme, zaposjednuti su Blagaj, Toevac, Vratar i Sutjeska. Koliko je poznato, pored Mostara, Vladislav je otrgnuo od oca, znatan dio istone Hercegovine, od Toevca do Neretve, i , predjele na njenoj desnoj obali, tj.itav Hum, izuzimajui Ljubuki.10/ Ta oblast, osim Huma, u to vrijeme, pripada geogra-fskom okruenju Humnjaka, s obzirom da pored Mostara obuhvata krajeve juno od Porima, prema Blagaju i Dubrovniku.11/ Na ovom mjestu, nije pretjerano podvui ulogu Porima u srednjem vijeku, kao mjestu sa prirodnom granicom izmeu Huma i Bosne.12/ Uporedo s tim, ouvan je sve do danas i naziv Humnjaka za stanovnike od Mostara do Dubrovika.13/ Bilo bi, meutim, krajnje besmisleno, ako se jo vei znaaj ne bi dao rijeci Neretvi, komunikaciji za najbre prenoenje etnikih, kulturnih i ekonmskih uticaja iz Primorja u unutranjost i obratno.14/ Dakako, postojali su u srednjem vijeku izuzetno povoljni morfoloki i pedoloki preduslovi. Smatraju se najvanijim uzrokom izgradnje jedne od najneopho-dnijih stratekih tvrava Huma, doline Neretve, Hercegovine i bosanske drave. Da je ve u XV vijeku pravilno procijenjen poloaj naselja sa mostom, najbolje pokazuje prostranost mostarske optine sa povrinom od preko 1300 km2 predstavljajui najveu prostornost ikad zabiljeenu na teritoriji Hercegovine.15/

asopis

P.Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, poglavlje, Arhitektura, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, II izdanje, Sarajevo, 1984, 457 9/ N.Jorga, Notes et extraits pour servir a lhistoire des Croissades, II, Paris, 1899, 465; S.irkovi, Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, Beograd, 1964, 162 i dalje . . . . ,176 10/ V.Tripkovi, Humska zemlja, Zbornik Filozofskog fakulteta, VIII, Spomenica M.Dinia, Beograd, 1964, 244 11/ M.Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1957, 47 12/ K.Jireek, Trgovaki putevi i rudnici u srednjovjekovnoj Bosni i Srbiji, n.d., 294 i napomena 270; Granica o kojoj je rije, ostavila je izvijestan trag u razvoju grada 13/ V.orovi,Historija Bosne, SKA, CXXIX, 53, knjiga prva, Beograd, 1940, 119 14/ O znaaju Neretve na istonojadranskoj obali, uporedi referate na savjetovanju Hrvatskog arheolokog drutva u Metkoviu; Dolina Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka izdanje HAD, Split, 1980 i referat I.Bojanovskog, Neka pitanja antike topografije donje Neretve, 181 15/ Uporedi, .Belagi, Steci-Kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, 68
8/

69

HERCEGOVINA

V.orovi naroito istie da je osvajanje tvrave sa mostom ostvareno uz veliku pomo plemstva Vlatkovia i grada Sv.Vlaha, dok hercegovom velikau, Radingostu pripisuje prve zidarske radove oko 1440 godine.16/ Iako se Mostar u dubrovakim knjigama pominje relativno kasno u odnosu na epohu kojoj pripada, nije sasvim jasno, da li se moda njegov postanak, na tom mjestu ili u neposrednoj okolini, moe potraiti u dubljoj prolosti, s obzirom na vanost antikih i srednjovjekovnih drumova na donjim obroncima podvelekog masiva i sjevernim padinama brda Hum.17/ Prvi i najvaniji opis grada, potie iz pera slavnog putopisca Evlije elebije /1611-1682/.18/ elebija se ne uputa u identifikaciju kula, niti pojedinano raspravlja o njihovim arhitektonskim rijeenjima. On logino biljei polaznu osnovu graditelja, uoavajui da prostor meu kulama i uz kule, nije ni malo veliki. Primjetio je da su tvravski sistemi na obje obale povezani sa mostom preko prilaznih kapija. to je jo vanije, u tekstu su navedene tri kule na lijevoj obali, opremljene vatrenim orujem. Ma koliko da je zbunjujui podatak o 160 posadnika, on upuuje na nesrazmjerno, i esto, nepredvidivo korienje prostora za odbrambene svrhe. Upravo zbog tih navoda, Evlijin tekst je od neprocijenjive vrijednosti za najranije prouavanje Mostara i odbrambene arhitekture u srednjem vijeku. Pogotovo, ako se ne ispusti injenica, da po svojim opisnim osobinama malo zaostaje za priblino vjernim prikazima gravira iz prve polovine XVI vijeka.19/ Po svom poloaju i obliku Mostar je usamljena i autentina cijelina, ne samo u bosansko-hercegovakim okvirima, mada se u njegovom srednjovjekovnom okrilju nije mogao odrati ni trgovako-zanatski centar ni administrativno sjedite. Poto je utemeljen na najuem dijelu neretvinog stjenovitog korita, odnos tvrave sa neposrednom okolinom je priblino nepromjenjljiv sa visinom na najviim obalnim takama od oko 62m /n.m. Izrastanje tvrave na obalama bio je jedan od razloga da se nazove Kpri

asopis

V.orovi, Mostar i njegova srpsko pravoslavna optina, n.d., 9-10, M.Dini, GLAS SKA, CLXXXII, n.d., 231, 232 17/ I.Bojanovski je meu prvima ukazao na antiki i srednjovijekovni put koji je, po svojoj prilici prolazio Podvelejem. Nastavak te trase ustanovljen je u Bijelom polju i dalje do Porima i prenjskih padina prema Bosni. 18/ E.elebija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1957, 463 19/ B.Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju, 1530, Sarajevo, 1950
16/

70

HERCEGOVINA

Hisarom, tj.tvravom na vodi ili rijeci. Kako je, prije istraivanja bilo jasno da je u pitanju vojno uporite sa ouvanim konturama iz prve polovine XV vijeka, poduzeta su arheoloka ispitivanja sa ciljem da se obuhvati komplikovaniji graditeljski organizam na lijevoj /istonoj/ obali Neretve.21/ Oekivanja da e se na radilitu otkriti svjedoanstva kasnijih faza izgradnje, nastalih kao posljedica mletakih ratnih pohoda na Mostar, 1652 godine,sasvim su se obistinila.22/ Nakon kandijskog rata ponovio se jo jedan, onaj beki, 1693 i 1694, kada je nastupilo novo prilagoavanje odbrambenim uslovima, ispoljeno pregraivanjem na mnogim mjestima.23/ Do naprijed navedenih ratova, obnovljena srednjovjekovna tvrava je pretrpjela izvijesna razaranja i uruavanja, i uglavnom uspjeno odolijevala, sve do izgradnje novih gradskih bedema i tabija, iji je istoni pojas dopirao do Suhodoline i Bjeluina, a onaj zapadni, do emovca i Liske. Ovo manje udaljavanje od srednjovjekovne epohe, bilo je neophodno da bi se odredila gornja granica ivota u tvravi. to se tie donje granice, nju nije bilo mogue ni djelimino ustanoviti zbog vrlo malog prostora predvienog za ispitivanje. Dio istraenog unutranjeg dvorita, izmeu kula Hercegue, Tare, Muzeja Hercegovine, Sultan Selimovog mesdida i Lapidarija /objekti, 1, 2, 3, 4 u prilogu/ ostavio je utisak ouvanosti, premda je na pregradnim zidovima zapaeno znatno vlaenje od korienja vode, a ponekad i prekomjernog plavljenja. Uoeno je uruavanje spoljnih zidova kula zbog dugotrajne naputenosti. To je sluaj sa junim zidom kule Hercegue /H-1/ u viim zonama zidnog korpusa. Uz taj zid, znatno je oteen i juni zid uz Herceguu. Da bi se unutranje dvorite prilagodilo novim uslovima ratovanja, tzv.mali obor, tj. prostor meu kulama, je nasipan i nivelisan zbog formiranja platforme za smjetaj i plasman topova i kretanje sve brojnije posade. Najvjerovatnije je preureen u prvoj polovini XVI vijeka.24/
20/

asopis

N.Filipovi u sarajevskomOsloboenju, od 5.10.1956.godine donosi podatak iz 1468.godine u kome se Mostar imenuje Kpri Hisarom kada je bio naseljen 21/ Arheolokim ispitivanjem lokaliteta Kula Hercegua u novembru, 1982.godine rukovodio je potpisani. Materijalna sredstva za izvrene radove izdvojila je RO za zatitu i korienje kulturno-istorijskog nasljea, Stari Grad, Mostar :uporedi, A.Ratkovi, Srednjovjekovni Mostar i problematika njegovog istraivanja,Nae starine,XVI-XVII, Sarajevo, 1984, 75, 76, 77, 78, A.Ratkovi, Kula Hercegua, Mostar, srednjovjekovno utvrenje, Arheoloki pregled, 24, 1984, T.LXXVIII, T.LXXIX 22/ H.Kreevljakovi, H.Kapidi, Stari hercegovaki gradovi, Nae starine, II, Sarajevo, 1954, 23/ H.Kreevljakovi-H.Kapidi, n.d., isto mjesto 24/ Uporedi, .Mazali, Stari grad Jajce, GZM, VII, Sarajevo, 1952, 83; I.Bojanovski, Istraivaki i konzervatorski radovi na starom gradu Maglaju, Nae starine, X, Sarajevo, 1965, 72, 73 i biljeka 41
20/

71

HERCEGOVINA

Kako bi se pritisak nasutog materijala izjednaio vanjsko lice bedema je uvrivano kontraforima, jer je onemoguavalo pucanje najvrih zidova. Prilagoavanje vatrenom oruju je oteavalo ve uspostavljeno rjeenje sa prevazienom primjenom, budui da kule nisu prepravljane u tabije, kako je to uobiajeno na mnogim utvrenjima u Bosni i Hercegovini.25/ Stijenoviti obalski konglomerat titio je prilaz sa rijeke, dok su, razueni sistem polukrunih kula /3/ i mona glavna kula, na istonoj i zapadnoj obali, onemoguavali neprijateljske upade. Najvia i najizdvojenija kula /Tara/ sluila je kao osmatranica smjetena na najvioj koti, uz istoni bedem. Zbog izgradnje novijih graevina, dolo je do oteenja junog bedema. Taj zid je u srednjem vijeku imao ulogu straarske staze i povezivao kule Herceguu i Taru./vidi prilog/ Vanjski, a naroito unutranji zidovi tog kompleksa znatno su stradali i jako odudaraju od donona na desnoj obali /kula Halebija/. Za razliku od njega, samo je djelimino ouvan razvedeni burg prve polovine XV vijeka iz epohe razvijenih feudalnih odnosa.26/ Kao nekada, i danas dvije polukrune kule /Tara i Hercegua/ daju peat tom prostoru, sa izuzetkom sjeverne kule od ijih nadzemnih ostataka /kod biveg Golubovia duana/, osim obiljeene osnove na kaldrmi, do danas nije preostao nikakav vidljiv trag. Iako sa prilino istim dimenzijama Hercegue, neouvana sjeverna kula je u srednjem vijeku imala nepovoljniji poloaj, jer je kontrolisala sjeverni ulaz u tvravu, sudei po smijeru pruanja starog puta. Poetna istraivanja nisu mogla dati vie od pregrti /manata/ elemenata obnove, jer su zavisila od uslova pod kojim su se radovi odvijali. Kako se kula poslje-dnje odbrane /Tara/ nalazila na najvioj koti, ispitivanja su usmjerena na prostor od dva razliita nivoa, izmeu Hercegue, Mesdida i zapadnog bedema. Zasad se ne moe pouzdano znati kada su izgraene sjeverna i juna /Hercegua/ polukruna kula. Vanjski polukruni oblik, meutim, upuuje na zakljuak da su nastale u vrijeme masovnije upotrebe vatrenog oruja.27/
uporedi naroito plan srednjovjekovnog grada Ljubukog, Nae starine, II, 13; .Mazali, Teanj, GZM, VIII, Sarajevo, 1953, 289-302; .Odavi, Teanj, Arheoloki pregled, 26, Ljubljana, 1986, 256 26/ Istorijski izvori pominju Mostar u XV vijeku; Ne postoji nikakav razlog da se taj period ne oznai gornjom granicom datovanja, ili kao terminus post quem non 27/ M.Dini, Prilozi za istoriju vatrenog oruja u Dubrovniku i susjednim zemljama, GLAS SAN, CLXI, Beograd, 1934, 57-94; G.kri-vani, Oruje u srednjovjekovnoj Srbiji, Bosni i Dubrovniku, Posebna izdanja SAN, CCXCIII, 1957, 165-167, G.krivani, Vojnike pripreme srednjovjekovne bosanske drave pred propast,1463.godine, Godinjak drutva istoriara BiH, god.XIV, Sarajevo, 1963, 224, 225, 227
25/

asopis

72

HERCEGOVINA

Oblik i tehnika zidanja tih kula ponovljeni su i na najveoj Tari i najvroj, Halebiji, na desnoj obali.28/ Gotovo potpuno je izvijesno, da juna i sjeverna polukruna kula nisu starije od prve polovine XV vijeka.29/ Prvobitni ulaz u te kule morao se nalaziti u prizemnom dijelu sjevernog /ravnog/ zida.30/ Ovaj poloaj odgovara ulaznim otvorima kod Tare i Halebije. Taj ulaz je kod manjih kula najvjerovatnije zazidan u vrijeme osmanske uprave, kada je dolo do primjene nove ratne tehnike. To je omoguilo bre dopremanje orua bedemom, odnosno straarskom stazom, od Tare do Hercegue i sjeverne kule. Sa irinom od 1,00 m, staza je sluila dvosmjernom kretanju posadnika. Nije, meutim, utvreno, kakvu je funkciju imao ukopani dio kula, o emu posljednju rije mogu dati manja sondana ispitivanja. Ostaje zatim, nejasno i to, da li su manje kule bile ispunjene nabojem, s obzirom da nije ispitana unutranjost Hercegue. Ipak, ona je, zahvaljujui naknadnim intervencijama, do danas preostala u vrlo dobrom stanju ouvanosti, a naroito krunite sa grudobranom /prsobranom/ za odbranu i zatitu od hladnog i vatrenog oruja. Zajedno sa susjednim kulama i glavnom kulom /dononom/ na desnoj obali Neretve, titila je podgrae, unutranji obor i rijenu obalu od topovske vatre i udaraca strijela i veretona. Najvea opasnost srednjovjekovnom Mostaru prijetila je na zapadnoj obali, gdje je u sklopu kastela izgraen najmoniji odbrambeni sistem, glavna kula, povezana lananim mostom sa dijelom tvrave na istonoj obali. Po svemu sudei, na zapadnoj obali, pored glavne kule /Halebije/ nije postojao jo jedan bedemski zid. Nasuprot tome, na lijevoj obali, srednjovjekovni bedem se i danas sa lakoom prepoznaje, a njegova tehnika zidanja se ni malo ne razlikuje od one koja je primjenjena na tvravama druge polovine XIV vijeka.31/

asopis

Kule su svoje nazive dobile u turskom periodu. Prikladniji naziv od donjona, dominiuma ili bergfrita je, kula motrilja ili brani kula; up.P.Aneli, Kulturna istorija BiH, II, n.d., 454 29/ Poetkom XV vijeka kule se zaobljavaju na dijelu izloenom udaru neprijateljske artiljerije, kao to je sluaj i u Prozoru, Ljubukom i Poitelju, up.P.Aneli, n.d., 455 30/ Za razliku od Hercegue, sjeverna kula je mogla imati funkciju ulazne, kapijske ili kapi-kule, up.P.Aneli, n.d., 454 31/ Bez razvijene unutranjosti, tvrava ostavlja utisak kasnoromanike cjeline, u kojoj poveana visina otkriva uticaj gotike i opredjeljuje dato-vanje u XV vijek; .Bokovi, Arhitektura srednjeg vijeka, Beograd, 1967, 275, P.Truttman, Evolution de la fortification du XI au XVI siecle, Plan et profil, Archeologia, maj-jun, Paris, 1967, 67 i dalje; P.Aneli, n.d., 457
28/

73

HERCEGOVINA

Unutranje tvravsko dvorite /obor/, osim kula i zgrade Muzeja Hercegovine, zatvaraju, Lapidarij, Mesdid i jedna manja magaza, izgraena uz most iz turske epohe. Navedene graevine, sa izuzetkom kula, pokrivaju unutranjost najstarije tvrave. Nema ni najmanje sumnje da e taj vei dio tvravske unutranjosti ostati zauvijek izgubljen i za nova saznanja do kojih bi se svakako dolo da se radi o neizgraenoj povrini. Ovako, predstoje jo samo manja sondana ispitivanja izmeu recentnih graevina. Na nesreu, do danas nam se nije sauvao ni spoljni izgled junog bedema na ije se zidove svojevremeno i neposredno naslonila zgrada Muzeja, i tako, za sva vremena, unitila dio naeg nasljea, i urbanog, i kulturnoistorijskog. Ono to je za dalja istraivanja preostalo, moe se vidjeti na ucrtanoj mrei kvadrata /vidi prilog/, gdje su tokom arheolokih radova otkrivena dva paralelna zida sa dimenzijama, 1,85 x 0,70 m. O njima se zasad ne moe nita odreenije rei, jer na tom prostoru ispitivanja nisu okonana. Zapadni dio djelimino istraenog kompleksa, zatvara bedem prema Neretvi, visok oko 5 m. Iskopavanjem sonde 2,00 x 0,80 m utvreno je da se uz straarsku stazu na tom mjestu nije naslazio nikakav potporni zid kao oslonac toj etnici. Posredno, to znai da je u srednjem vijeku i stijenovita podloga uz bedeme, sprijeavala neprijateljski upad u tvravu, a razmijetaj kula, kontrolisao prilaze, i na jednoj, i na drugoj obali. U gornjem sloju nasipa unutranjeg dvorita otkriveno je vie fragmentovanih turskih lula od keramike /simsija/ zajedno sa oteenim ulomcima zeleno gleosane grnarije. U utu je naena i vrea koliina oblog kamena rijenog porijekla, obraenog kamena i dobro ouvane krenjake ploe. Na dubini koja odgovara iskopu 5 kvadrata gornjeg nivoa, pojavile su se etiri eljezne kugle /uladi/ sa promjerom od 8,00 cm. Nalaz je uoen na naknadno nasutom platou kod stepenita koje vodi prema Hercegui i zapadnom bedemu. U odnosu na arhitekturu tvrave, bez pretjerivanja se moe zakljuiti, da je brojnost pokretnog arheolokog materijala, vie nego oskudna, i da se, manje-vie ni najmanje ne izdvaja od drugih, pa ak i rezidencijalnih tvrava. O pojavi unutranje drvene galerije uz bedem ne moe se dati odreenije gledite, osim da je postojala uz zidove na nedovoljno vrstoj podlozi i mjestima koja su morala odgovoriti veoj pokrivenosti odbrambenih zahtjeva. Uostalom, tvrava je izgraena tako da uspjeno odolijeva vatrenom oruju, jer se sa bedema nisu osmatrale nie kote. Staze na bedemima su na prvom mjestu bile u funkciji snabdijevanja bonih kula i donona, koje su

asopis

74

HERCEGOVINA

bez izuzetka imale najmanja ojaanja uz maikule i krunite. Po svom obliku, mostarska tvrava je tipino rijeno uporite, za razliku od starijih srednjovjekovnih fortifikacija, kule su preuzele ulogu bedema, jer odbrana zbog nenaglaene strmine, nije imala potrebu za veim i vrim bedemima. Visina kula upozorava na doba gotike, kada je zatita prelaza preko Neretve imala, drugorazredni znaaj. Mnogo vanija postae spona izmeu hercegovih podanika u istonoj i onih u zapadnoj Hercegovini koja je pod ureviima, Radivojeviima i Vlatkoviima pruala neuporedivo povoljnije privredne uslove.33/ Vjerovatno da politiku jedno vrijeme ostvaruju gradovi u neposrednom zaleu Mostara, Blagaj na Buni i Kruevac u Mostarskom blatu.34/ Taj tzv.civitatem eius oznaavao bi u tom sluaju, ire podruje ili kraj, u kome je strogo kontrolisano kretanje drumom od Blagaja do Mostara i dalje prema Kruevcu i zapadnoj Hercegovini. Pitajui se, gdje bi se za Mostar mogle pronai izvijesne srodnosti ili analogija, moramo se potpuno odvojiti od Hercegovine i krenuti prema Bosni i Dolovskoj doloni na Prai.35/ Na lijevoj obali Prae jo uvijek upadaju u oi ostaci srednjovjekovog mosta i kula iji zidovi ne prelaze debljinu od 1,00 m. Graevinski materijali su poput mostarskog, kamen krenjak, a u manjoj koliini i sedra, klesani za ugradnju zidne oplate. to se tie nekropola, one su se, po svoj prilici, nalazile na obje obale, jer se i tvrava sa naseljem prostirala i na desnoj i na lijevoj obali. Nekropole u Podhumu su poznatije za dva srednjovjekovna groblja sa stecima, a meu njima i jedan nadgrobni spomenik sa natpisom Radivoja Krivouia, naen kod Tabhane.36/ Pregled novih podataka o mostarskoj srednjovjekovnoj tvravi ne bi bio potpun, ako bi zaobiao ulogu podgraa, tj. naseljenog mjesta. U tom pogledu, veliku pomo unosi podatak iz deftera datovanog u 1468/9 godinu. U njemu se, uz Cernicu /Gacko/ i Konjic, pominje Mostar sa 19 nastanjenih domova.37/
32/

asopis

Maikuli = otvori za isputanje uarenog ulja, veeg kamenja, itd. V.Trpkovi, Humska zemlja, n.d., 249 34/ M.Dini, Srpske zemlje u srednjem veku, SKZ, Beograd, 1978, up.kartografski prilog, Zemlje hercega Sv.Save, R - 1 : 1 500 000 35/ Dolovska dolina lei ispod Dolovske gradine. To je najmanje ispitan lokalitet na Pavlovievoj rezidenciji u Boru kod Rogatice. Crte osnove utvrenja nije objavljen.up..Mazali, Bora, bosanski dvor srednjeg vijeka, GZM, LIII, Sarajevo, 1941, 68 i biljeka 113 36/ M.Vego, Mostar u srednjem vijeku, Istorijski dokumenti, Sloboda, Mostar, 7.2.1977.godine, M.Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH, Sarajevo, 1962, knjiga 1., broj 18 37/ H.abanovi, Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Djela naunog drutva BIH, XIV, Sarajevo, 1959, 127, 141,142
32/ 33/

75

HERCEGOVINA

I pored neznatne naseljenosti, taj pokazatelj otvara jo jedno novo poglavlje vrednovanja Mostara, odnosno njegovog srednjovjekovnog trga.38/ On ne samo da dovodi do spoznaje o poloaju TRGA neposredno uz tvravu i podgrae /naselje, pod Grad, sotto Grad itd./ nego u isto vrijeme potvruje, da je u Kosainom vojvodstvu postojalo relativno malo mjesto na Neretvi sa bezmalo svim srednjovjekovnim statusima, osim rezidencijalnog. To se samo djelimino nazire u povelji kralja Alfonsa V, od 1.VI 1454. godine, kada se osim naziva Civitate i castris, u pripadajuem okruenju /pertinentiis suis/ izriito ne navodi trg, budui da se Stefanu Vukiu, u prvom redu, potvruju, tvrave, odnosno gradovi.39/ Mostar je ve tada, ako ne i ranije, postao gradsko naselje u okvirima srednjovjekovne bosanske drave i hercegove teritorije.40/ Ova injenica je proizala iz nekih neutvrenih, ali nespornih dogaaja.

asopis

D.Kovaevi Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978, 121 39/ M.Dini, n.d., Beograd, 1978, 178, L.Thallczy, n.d.,Mnchen-Leipzig, 1914, 359, 378, 394 i kartografski prilog, R 1 : 750 000 40/ D.Kovaevi Koji, n.d., Sarajevo, 1978, up.kartografski prilog u kome je Mostar naznaen
38/

76

HERCEGOVINA asopis

MOSTARSKA TVRAVA, zapadna obala Neretve, poloaj glavne kule /prema R. Frindriku/

MOSTARSKA TVRAVA, zapadna obala Neretve, osnove glavne kule /prema R.Findriku/

77

HERCEGOVINA asopis

Geodetski plan dijela tvrave na istonoj obali Neretve /prema R.Zirojeviu/

78

HERCEGOVINA asopis

Sabit HODI NEKOLIKO PODATAKA O MOSTARSKIM MAHALAMA I STRUKTURI STANOVNITVA Turski historiar i geograf Mustafa Ben Abdullah-Hadi Kalfa pie o lananom mostu preko Neretve. Veina baa lei s one strane rijeke, pa se moralo preko nje prelaziti po velikom lananom viseem drvenom mostu, koji se, jer nije imao stubova, ljuljao tako da se, samo, uz smrtnu opasnost prelazilo preko njega...1 Kula Hercegua - mostobran viseeg lananog mosta, spominje se prvi put 3. aprila. 1452. g. Dubrovani piu svojim zemljacima u slubi urda Brankovia da se Vojislav Hercegovi odmetnuo od oca i da je pored drugih gradova zauzeo dvije kule kod mosta na Neretvi i BLAGAJ ET DO CASTELLI AL PONTE DE NERETUA.2 - Godine 1468/69. Mostar u jednom turskom izvoru nosi narodno ime Mostar i tur. KPRUHISAR, to u prijevodu znai Mostni grad, Grad na mostu, Mostar, CIVITAS PONTIS, CASTELLO DI PONTE. U kasnijim turskim izvorima dosljedno se zadrava narodno ime Mostar.3 - Poetkom 16. vj. Mostar je izrastao kao grad. Osmanlije su, kao i u ostalim osvojenim zemljama, i u Hercegovini podigli novi glavni grad, da
Robert Mihel, Mostar, sa njemakog preveo Dr Branko anti, Prag, 1909 str.10. Dr K.Jireek, Die Handelstrassen und Berg wereke von Serbien und Bosnien Wahrend des Mitelalers, Prag 1878.god. 3/ H.abanovi, Bosanski paaluk Sarajevo, 1972.str.142.
1/ 2/

79

HERCEGOVINA

nova vlada ne bi bila optereena starim tradicijama. (I drugi su razlozi na to utjecali. Osmanskoj imperiji, koja je bila u ekspanziji, nisu odgovarali srednjovjekovni utvreni, prije svega, nepristupani gradovi, zatvorenog tipa.). Njen izbor bio je Mostar, koji je imao povoljan geografski i strateki poloaj. U poetku je bio samo sjedite KAJMEKAMA, koji je bio podreen sandakbegu Hercegovine. Sandak-beg je stolovao u Foi, a kasnije u Taslidi (Plevlja). Tako je Mostar bio uzdignut na status glavnog grada pokrajine.4 - Stanovnitvo u Hercegovini je popisano 4 puta, prema poznatim popisima: 1468/69. g. (sumarni) zajedno sa bosanskim (Bosanski sandak), a zatim tri puta kao hercegovaki sandak 1477. g. (poimenini ili opirni), 1519. g. (sumarni) i 1585. g. (poimenini ili opirni). Naalost, nedostaju podaci iz deftera za 1519. g. - Godine 1469. i 1477. Mostar je bio trg (bazar) sa 16, odnosno, 19 domainstava.5 Do 1585.g. razvio se u kasabu sa 17 mahala, od kojih su dvije prigradske sa mjeovitim stanovnitvom po vjeroispovijesti, a njih 15 istih muslimanskih. Tada je Mostar imao 513 muslimanskih kua u 15 muslimanskih mahala. U mahali sa Rodoem 1585.g. bilo je 29 muslimanskih domainstava, a samo, jedno nemuslimansko domainstvo. (Muji H.M. i Alii S.Ahmed).6 ZAHUM je jedina mahala u tom vremenu koja nije nosila ime po damiji, nego po toponimu Zahum. Nazivi mahala i broj domainstava prema M. A.Mujiu i Ahmedu S.Aliiu Muji Alii 1. Sinan pae (rahmetli) 24 24 2. Nesuha Dizdara 13 13 3. ejvan ehaje 35 35 4. Hadi Mehmed-bega 50 50 5. Nezir-age 22 22 6. Jahja hode 30 30
Karl Peec, Mostar i njegov kulturni krug, Slika grada iz Hercegovine, Lajpcig 1891.god.str 149.(preveo Dr Branko anti) 5/ Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1952.(IV Str.135.) 6a/ Alii S.Ahmed, Privredna i konfesionalna struktura stanovnitva u Hercegovini krajem 16.stoljea, Prilozi za orijentalnu filologiju br.40., Orijentalni institut, Sarajevo, 1990., str 25-192. 6b/ PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU, XXVI/1976, SARAJEVO, 1978 god., (Muhamed A. Muji,Pitanje nastanka stare pravoslavne crkve u Mostaru i njena popravka 1883. god.str.81-82)
4/

asopis

80

HERCEGOVINA

7. Huseina hode 38 38 8. Bajazida hode 21 21 9. Hadi Huseina 36 36 10.Fatima kadune keri Fatima kadune Jahja-age 52 52 11.Bajazida hode 26 26 12.Zahum 30 30 13.Memije hode 66 Jahja hode 14.Beir-age 34 Kamber 15.Nedostaje podatak 36 Janiara i Spahija Svega: 513 Buna je pripadala blagajskom kadiluku.7 - EMSI-KETHODE mahala-dananja Velika Tepa, je postojala l554.g., a prostirala se od Suhodolinskog potoka do nie ejvan-kethodine damije, tj. do Kamber-agine mahale. Ovaj dio arije nazivao se Gornja arija. Dio arije od ejvan-kethodine damije prema Kamber-aginoj mahali (Luci) naziva se Za Kulom. Godine 1633.g. ova mahala se naziva ejvan-kethodina mahala. - Polovicom 16. stoljea Mostar je bio kasaba hercegovakog sandaka na lijevoj obali Neretve i to neposredno uz Stari most,; Zapremao je Veliku tepu i ulice oko nje. (Vakufnama ejvan kethode od 5.9.1554.g.)8 - U sidilu 1633.g. spominje se 28 mahala u Mostaru i to: Lijeva obala: 1.SINAN-PAINA MAHALA - (damija sagraena 1473/74. (878/79)g. ATIK i ESKI (STARA). To je trg 1. maja (Mejdan), pruala se od Sinanpaine damije ka Starom mostu do ispod Kule.

asopis

Isto Vakufnama ejvan-Kethode se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. 8b/ Husein ii, Mostar u Herceg Bosni, Mostar, 1991.g., Pie da je to bilo 1695.g.Obje mahalske damije (U Riini i Ali-hodinoj mahali budu), takoer, do temelja spaljene. Str.7985. A Hivzija Hasandedi, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980.g.str.65, pie da je to bilo 1687.g.
7/ 8/

81

HERCEGOVINA

2.EJVAN-KETHODINA MAHALA - (sagraena damija 1552/53. (959/60)g. Poslije ejvan-ehajine smrti 1570 se nazivala emsi-kethode mahala. Pruala se od istoimene damije do Luke, odnosno Kamber-agine mahale. 3.KARAOZ-BEGOVA MAHALA- (damija sagraena 1557/58. (965)g. Pruala se oko istoimene damije, prema Sinan-painoj mahali. 4.IBRAHIM-EFENDI- (Roznamedije) mahala. Damija sagraena prije 1620.g. nalazi se na uglu Brae Fejia i Kresine. 5.OSE-JAHJA-hode mahala - (damija je sagraena prije 1620.g.) Nalazi se na Trgu Republike (Musala). 6.MEHMED-KETHODE mahala- (damija sa raena prije 1592.g.) Nalazila se blizu hotela Neretva, uzvodno, sjeverno od hotela. (Prostor oko hotela Neretva naseljen je prije 1592. g.) 7.HAFIZ-HODE MAHALA-Postojala je damija hafiz Hvade, sagraena prije 1631.g. na uglu ulice M.Tita i Riste Milievia (bio je adrvan kod pozorita) gdje se oko damije prostirala i mahala. 8.HADI HUSEINA MAHALA-Postojala je damija Husein Havade, sagraena je prije 1620.g. na uglu ulice M.Tita i Huse Maslia, prema zgradi Stare Optine (iza Radnikog doma, u parku), gdje se oko damije pruala i navedena mahala. 9.FATIME-KADUN MAHALA-Postojala je damija Fatime Kadun, sagraena prije 1620.g. Nalazila se na Carini, na uglu ulica M.Tita i Demirovia (juno od Higijenskog zavoda, danas parkiralite). Mahala se postire oko istoimene damije. 10.MEMI-HODE MAHALA-Postojala je damija Memi-Havade, sagraena prije 1620.g. na uglu ulice M.Balorde i Brae Krpo na Carini (povrh Vejzovia sokaka). Na njenom mjestu je podignuta samoposluga, a poslije rata 1992/95. ambulanta (Hitna pomo). Okolo se postirala navedena mahala.

asopis

82

HERCEGOVINA

11.TERE-HADI-JAHJA MAHALA-Postoje i danas ostaci damije Masle Tere hadi-Jahja, koja se nalazi na uglu ulice M.Balorde i Hakala na Carini, gdje se postirala i navedena mahala. Damija je sagraena prije 1620.g. 12.HADI-BALI MAHALA-Prostirala se oko istoimene damije. Sagraena je prije 1612.g. na platou ulica aria i Brae iia i Sirkina sokaka na Brankovcu. 13.URI-AHMEDA MAHALA-Prostirala se oko istoimenog mesdida, koji je sagraen u drugoj polovici 16.st., a u dvoritu mesdida se nalazila atrnja. Mahala je bila smjetena na Bjeluinama oko 50 m juno od jugoistone kule DIVIZIJE. Pozicija mesdida (Bjeluine postoje u drugoj polovici 16.st.) 14.KAMBER-AGE MAHALA- je smjetena uz istoimeni mesdid, na Luci, neposredno, uz Komadinov (Luki) most. Sagraena je prije 1651.g. 15.IBRAHIM-AGE ARIA MAHALA-Prostirala se oko istoimene damije koja je sagraena 1033.g. (1623/24) 16.BAJAZID-HODE MAHALA-Postojala je 1612.g. kod mesdida Bajazid hode, na uglu ulice Brae aria i Brae Bajata (iznad Sahatkule). 17.KOTLEVINA MAHALA-Nalazila se na Luci kod istoimenog mesdi-da na uglu ulica elebia i aria mahale. Mesdid je sagraen prije 1651.g. 18.HADI-HUSEINA KOTLE MAHALA-Pruala se oko istoimene damije u najjunijem dijelu Luke. Nastala je prije 1761.g. U blizini je Hadijska sofa za ispraaj hadija. Taj lokalitet je nasuprot, dananje Medicinske kole. Desna obala: 19.NEZIR-AGE MAHALA-Prostirala se oko istoimene damije, koja je sagraena u drugoj polovini 16.vj. prije 1585.g. (993) i bila najstarija damija na desnoj obali, na emovcu iznad Radobolje kod Krive uprije.

asopis

83

HERCEGOVINA

20.DERVI-PAE MAHALA-Prostirala se oko istoimene damije, koja je sagraena 1592.g., a nalazila se u Podhumu u blizini Katolike crkve. 21.SEVRI HADI-HASANOVA MAHALA-Prostirala se oko damije Sevri-hadi Hasana, koja je sagraena prije 1620.g. Nalazila se u Predhumu u Donjoj Mahali, nasuprot damije Ibrahim-age aria. 22.HADI-MEMI CERNICA MAHALA- Nalazila se oko istoimene damije, koja je sagraena, prije 1600.g. u Cernici. 23.HADI-ALI-HAVADE MAHALA- Nalazila se oko istoimene damije, koja se nalazila na Raljevini, neposredno, uz lijevu obalu jednog kraka Radobolje - na Vakufu.Sagraena je prije 163l.g. Damiju hadi-Alihavade i navedenu mahalu spalio je unitio 1687.g. Jankovi Stojan. Ovo je bio gusto naseljeni kraj (1633). 24.HADI-ALI-LAFE MAHALA- Nalazila se oko istoimene damije na Raskru ugao ulice P.Drapina i ulice M.Gupca. Nastala je prije 1631.g. 25.ZAHUM MAHALA- Prostirala se u dananjem Zahumu. 26.RIINA MAHALA- Ovo je najmlaa mahala u Mostaru u otomanskom periodu. Nastala je 1660.g. oko Lakiia damije, koja je sagraena 1649/50.g. Renesansu je doivjela dolaskom pruge u Mostar 1884.godine. 27.ZIRAINA (ARINOVIA) MAHALA- Nalazila se na poetku kvarta PREDHUM uz cestu to vodi na Komadinov most (Luki) na Ogradi. Nastala je prije 1651.g. 28.JAHJA-ESFEL-HODE MAHALA- Pruala se oko istoimenog mesdida, sagraen prije 1620.g., oko 200m juno od Komadinovog mosta na desnoj obali Neretve. (Ranije se itava dananja Donja Mahala nazivala Jahja-hode mahala.) Situirana u etvrti Predhum. ARIJA arija se protezala na obje strane Neretve.

asopis

84

HERCEGOVINA

Lijeva obala: arija se prostirala od Starog Mosta do Sinan-paine damije, od Sahat kule do nie ejvan-ehajine damije. Dijeli se na slijedee dijelove: 1.Gornja arija - dananja Velika tepa, odnosno ulica M.Tita. 2.Donja arija - dananja Mala tepa, tj. prostor oko Koskine ili arijske damije (1617) i Kujundiluka. 3.Za Kulom-arija se protezala od Kule, tj. ejvan-ehajine damije prema Kamber-aginoj mahali (Luci). 4.Kazaska arija se protezala oko Sahat-kule, koju je prije 1664.g. podigla Fatima kaduna. Desna obala: Prijeka arija se prostirala od Starog Mosta do iza Tabake damije. Podignuta je izmeu 1612. i 1685.g. Ovdje tri vakufa su imala oko 60 duana. Mostar u drugoj polovini 17.vj. dostie najvei teritorijalni razvoj u vrijeme Osmanske imperije. Mostarske mahale po sidilu mostarskog erijatskog suda iz 1761 - 1765.g. - Tere hadi Jahja - Fatime kadune - Mehmed Kethode - Husein Havade - Hafiz Havade - ejvan-begova - Kamber-agina - aria - Memi Havade - Roznamedijina - Hadi Balina - Sinan Paina - uri Ahmedova

asopis

85

HERCEGOVINA

- Hadi Huseina Kotle - Cernica - Lakiia - Ziraina (Arinovia) - Sevrina - Lafina - Nezir-agina - Jahja Esfel - Dervi -paa - Baba Beir Prva uprija na Radobolji sagraena je prije 1558. g. Izgradnjom Starog Mosta poinje znaajna etapa izgradnje Mostara na obje strane Neretve. Sada tek, mostarska rija poinje da se iri. Na osnovu podataka Hamdije Kreevljakovia o razvoju mostarske arije od 1550.g.-1557.g., saznajemo da se u tom razmaku izgradilo 153 duana: a)ejvan-kethoda podie 67 duana sa kojima udara temelje Gornjoj ariji i Kujundiluku. b)Nesuh-aga Vujakovi izgrauje pod Lipom 26 duana sa kojima proiruje Gornju ariju. c)Karaoz-beg podie 58 duana u domenu i oko svog vakufa.9 Po Karlu Pecu Mostar se dijelio na osam mahala, od kojih su pet na istonoj obali Neretve. Najdalje prema sjeveru je isturena CARINA. Nasuprot njoj najjuniji dio je LUKA.Na jugoistoku na Carinu se naslanja BRANKOVAC. Juni nastavak Brankovca su BJELUINE, a prema Neretvi STARI GRAD. Na zapadnoj obali najdalje prema sjeveru protee se CERNICA, sasvim na jugu PREDHUMLJE, a prema zapadu prua se ZAHUMLJE. Ovo je nova podjela grada, kako kae Karlo Pec. U staro doba Mostar se dijelio na 33 mahale od kojih najvanije na istonoj obali nose ova imena: - Stara mahala kod zgrade Kasine - Karaoz-begova mahala - erdagija - Kresina mahala
H.Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, II, Mostar (1463-1878), Zagreb, 1951.g str 113.
9/

asopis

86

HERCEGOVINA

- Hadi Balina mahala - Gornji Brankovac - Donji Brankovac - Buuk mahala - Kamber-agina mahala - Tepa - uri Ahmedova mahala - aria mahala - Tekija mahala Na zapadnoj obali se navode sljedee mahale: - Oruluk (Nazvan po staroj porodici Oruevi) - Dervi-paina mahala - Dvizac - Spila - Ciganska mahala - emovac - Lafina mahala - Riina mahala (kod voza) 10 U ovom se radu moe vidjeti i pratiti topografija Mostara Osmanlijskog perioda. Cilj je precizno lociranje mahala pomenutog perioda. Na osnovu toga danas se moe upotpunosti rekonstruisati Mostar u urbanom i komunalnom smislu. Godine 1768, u Mostaru je ivjelo 21 katoliko domainstvo.11 Od 1833.g. Mostar postaje sjedite Hercegovakog sandaka, a 1846.g. Hercegovaki paaluk se izdvaja od Bosanskog ejaleta-vilajeta. Iste godine Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi, da bi dokazao svoju neovisnost, katoliku crkvu je u Hercegovini izdvojio iz unitarnog ustroja sa sjeditem VIKARA u Mostaru. Prije 1852.g. u Mostaru je bilo 120 katolikih porodica. Bili su to katoliki kmetovi i zanatlije. Godine 1867. (poslije otvaranja katolike crkve) broj
Karl Pec, Mostar i njegov kulturni krug, slika grada iz Hercegovine, (Preveo Dr. Branko anti), Lajpcig, 1891, str. 9 i 10. 11/ Sreko M.Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo,1992. str.130.
10/

asopis

87

HERCEGOVINA

katolikih porodica u Mostaru je 338, a dua 1715, a od tada im broj naglo raste.12 Godine 1885. Mostar je imao 12 700 stanovnika. Godine 1896. Mostar je imao 17 010 stanovnika. Fra Petar Bakula pie da je u Mostaru 1873.g. bilo: kua dua muslimana 2670 20306 pravoslavnih 626 5008 katolika 436 2821 Cigana 129 903 idova 18 78 UKUPNO: 3882 29116 13 U istoj knjizi stoji i sljedei podatak: Mostar je imao 33 drvene i kamene damije i 23 mekteba za djecu 1867.g. 14 Godine 1885. je bilo 1975 kua, 2114 stanova sa 12665 stanovnika 6442 muk. i 6223 ena, 6825 muslimana 3369 pravoslavaca 2359 rimokatolika 98 Jevreja 17 inovjeraca 7035 neoenjenih 4556 oenjenih 1051 udovica 23 rastavljena Po staleu: 61 svetenik, 57 dravnih i 16 optinskih inovnika, 33 uitelja, 9 zdravstvenih lica, 938 vlasnika imanja, 30 slobodnih seljaka, 48 kmetova, 1161 kuevlasnika i rentijera, 324 fabrikanta, trgovca i obrtnika, 1332 pomonika radnika, nadniara, sluga. Drugim su se zanimanjem bavili 296 mukaraca preko 16 god., 8370 ena i djece. Meu 12665 stanovnika Mostara, 564 pripadali su Austro-Ugarskim
Henrik Rennera, Herceg Bosnom uzdu i poprijeko (II izdanje S.Mitrovica, 1900.g.str 298.) Vjekoslav Klaji, Bosna, Zagreb, 1878. god. 14/ Isto,
12/ 13/

asopis

88

HERCEGOVINA

doseljenicima, 24 su bili stranci. Prvi plan Mostara koji je bio u javnoj prodaji, pojavio se u knjiari PaherKisi 1899.g. na njemakom jeziku. Na naslovnoj strani je Stari Most, a iznad grb Mostara. Tada je Mostar imao 14370 stanovnika od ega: muhamedanaca 6949 pravoslavaca 3877 rimokatolika 3353 Izraelca 164 evangelista 24 Ostalih 6 UKUPNO: 14370 16
15

asopis

Za izbor opinskog vijea grada Mostara novembra 1907. g. imena pasivnih izbornika koji imaju pravo da budu birani bilo je: muslimana 160 pravoslavaca 135 katolika 70

Gradonaelnik je bio Hadiomerovi.17 Prema popisu stanovnitva Karljevini Jugoslaviji 1931.g. koji je u uslovima nerijeenog nacionalnog pitanja izvren po konfesionalnoj pripadnosti u Mostaru je bilo ukupno 20295 stanovnika. muslimani rimokatolici pravoslavni Jevreji protestanti Ostali krani UKUPNO:
15/

8844 5764 136 32 17

5502

20295 18

Karl Pec, Mostar i njegov kulturni krug, slika grada iz Hercegovine, Lajpcig, 1891.g. str.35. (Preveo Dr.Branko anti) 16/ Kopija primjerka plana se nalazi u Muzeju Hercegovine. 17/ Muzej Hercegovine -Zbirka dokumenata. 18/ Metalna ploa sa navedenim podacima, ugraena u mermernu figuru-nalazi se u Muzeju Hercegovine pod brojem 2705.

89

HERCEGOVINA

Godinama poslije okupacije Bosne i Hercegovine (1878.) Bonjaci su se osjeali potpuno izgubljeno. Preputeni sami sebi, politiki neorganizirani i bez ikakvog oslonca izvan Bosne, oni su morali prihvatiti novu civilizaciju ili propasti. Put prilagoavanja novim prilikama nije bio ni lahak ni jednostavan. Pokret iseljavanja Bonjaka u Tursku je bio jedini pokret, a on je imao najjae faze nakon uvoenja vojne obaveze (1881.) u vrijeme Dabieva pokreta i poslije aneksije Bosne i Hercegovine (1908.g.). Borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, koja je poela 1899.g., bila je prvi znaajni politiki pokret ponikao u samom narodu. Autonomni pokret je nastao iz potrebe da se Bonjaci odupru austrijskom kulturnopolitikom okruenju, zapravo iz neophodnosti da se kao narod odre na svom tlu i da sauvaju svoju samobitnost u jednoj katolikoj dravi, kakva je bila Habsburka monarhija. Okupacija je izazvala viestruke posljedice u ivotu Bonjaka. Prva reakcija je bila opa utuenost, nepovjerenje i mrnja prema vabama. Najvanija posljedica okupacije je ta da su Bonjaci naglo i nepovratno gurnuti na kapitalistiki put razvitka, na kojem se u ogromnoj veini decenijama nisu uspjeli snai. Meutim, ne manje znaajna je injenica da su Bonjaci dovedeni okupacijom u poloaj, koji je politiki, kulturno i ekonomski bio slabiji u odnosu na druge dvije nacionalne zajednice u Bosni.

asopis

90

HERCEGOVINA

Zbog oruanog otpora okupaciona uprava je u poetku zauzela otar stav prema Bonjacima. General Filipovi nije ni prije imao povjerenje u Bonjake, a njihov oruani otpor pretvorio je to nepovjerenje u pravu mrnju. Po Andraijevom miljenju, Filipovi je pripadao onoj struji koja je traila iskorjenjivanje muslimana u Bosni i Hercegovini. To je jedan od osnovnih razloga zbog ega je general Filipovi premjeten iz Bosne, poetkom decembra 1878.g., kada prestaje hrvatski kurs okupacione uprave.

asopis

91

HERCEGOVINA asopis

92

HERCEGOVINA asopis

Hivzija HASANDEDI

SKRAENI PREVOD /EKSCERPT/ NESUH-AGE VUIJAKOVIA VAKUFNAME /ZAKLADNICE/ Orginal ove vakufname nalazi se kod Hasana Vuijakovia u Mostaru koju je on, sa jo nekoliko rukopisa na orijentalnim jezicima, naslijedio od svojih predaka. Napisana je na arapskom jeziku, lijepim nashi pismom i upisana u svesci koja broji est lista, jedanaest pisanih stranica, veliine 25x14 cm. ukorienih u vrst povez. Na gornjoj margini drugog lista nalazi se okrugli peat Vakufskog povjerenstva za Bosnu i Hercegovinu iz 1883. godine. Kod njeg je slabim pismom napisano da je ona upisana kod ovog Povjerenstva u registar /sidil/ vakufnama 4.dumada 1302. /19.II 1885./ godine. Ovdje donosimo samo skraeni prevod ove vakufname jer smo ranije opirno pisali o vakifu Vuijakovia i njegovim zadubinama u Ljubukom i Mostaru. Vakif Nesuh-aga je zavjetao 123.000 dirhema u gotovom, 28 duana u kasabi Mostaru, radionicu u kojoj se prave harari i pokrovci od kostrijeti, poznatu pod imenom bekjarhane mujitab, osam runih mlinova i dvije vodenice od kojih se jedna nalazi na rijeci Radobolji u Mostaru, a druga na rijeci u Studencima u opini Ljubuki. Navedeno je zavjetao za izdravanje dviju damija koje je sagradio u tvravi Ljubuki i kasabi Mostaru, i dvaju mekteba u spomenutim mjestima. Dalje je odredio da se, po potrebi, opravljaju mostovi na rijeci Radobolji u Mostaru i rijeci Trebiat u Ljubukom. Vakif odreuje da se novac daje na kredit uz profit /rebah/ po erijatskim

93

HERCEGOVINA

propisima i to tako da svakih deset dirhema donosi godinje jedanaest i po dirhema prihoda i da se pozajmice daju samo sposobnim platiama i uz jaku kauciju ovjeka iz naroda. Krediti se ne smiju davati onima koji nita nemaju /muflis/, raznoj gospodi, vojnicima, zlikovcima, lacima i slinim. tetu koja u vakufu nastane mutevelijinom nemarnou duan je on iz vlastitih sredstava vakufu nadoknaditi. Vakif odreuje da se u damiju u Mostaru postave slijedei slubenici: - imam sa 11 dirhema plaa dnevno: 2 za hitabet, 5 za imamet, 2 za uenje svaki dan po dva duza /deset lista/ iz Kurana,1 za uenje poglavlja Jasin iz Kurana poslije svake jutarnje molitve za vakifovu duu i 1 za uenje aereta/ desetak reenica/ iz Kurana poslije svake podnevne molitve. Odreuje da Sejjid Abdulganija bude doivotno hatib i imam ove damije. - mujezinu e se plaati po 5 dirhema dnevno: 4 za vrenje ove dunosti i 1 za uenje jednog duza iz Kurana. - kajjimu e se plaati po dva i po dirhema dnevno: 1 za ienje damije,1 za uenje svaki dan jednog duza iz Kurana i pola dirhema za donoenje vode i napajanja prisutnih /sakj/. Za svijee i ienje troiti e se dnevno po jedan dirhem. - muallimu e se plaati po pet dirhema dnevno: 4 za poduavanje djece i 1 za uenje svaki dan duza iz Kurana. Navedeno e se troiti za potrebe damije u Mostaru. - Imamu damije u tvravi Ljubuki plaati e se dnevno po 6 dirhema: 2 za hitabet, 3 za imamet i 1 za uenje aereta, poslije svake podnevne molitve. Ovu dunost e doivotno vriti Muslihuddin hoda, sin Hasanov. - Mujezinu e se plaati svaki dan po 4 dirhema: 3 za mujezinluk i 1 za uenje svaki dan duza iz Kur ana za duu emse hanume. - Kajjimu e se plaati po 2 dirhema dnevno, - Muallimu e se plaati po 3 dirhema dnevno: 2 za poduavanje djece i 1 za uenje svaki dan duza iz Kurana za duu Boijeg poslanika. Za potrebe dviju damija troie se dnevno po 1 dirhem, vakif odreuje da Uvejs-aga bude kontrolor /nazir/ cijelog vakufa i potomci mu, s koljena na koljeno, i da im se za ovo plaa po 1 dirhem dnevno. On zaduuje Uvejs-agu i potomke mu da svaki dan proue po dva duza iz Kurana za due Selime hanume i Zulejhe hanume i da im se za ovo uenje plaa po 2 dirhema dnevno. Vakif zaduuje oba kajjima da vode evidenciju o dolasku slubenika na posao i da kod svakog izostanka s posla stave taku kod imena dotinog. Mutevelija je duan, poetkom svake godine u sporazumu s mjesnim kadijom, odbiti od plae sve izostanke.

asopis

94

HERCEGOVINA

- Muteveliji /upravitelj vakufa/ plaati e se dnevno po 14 dirhema. On je duan brinuti o svim vakufskim objektima i po potrebi ih opravljati. Vakif je predao navedeni iznos novca i sve nekretnine licu kojeg je, radi uknjienja vakufa kod suda, postavio za upravitelja. Dunost mutevelije i sve slube u vakufu vriti e vakifovi potomci, s koljena na koljeno. Vakif zadrava doivotno za sebe pravo postavljanja i otputanja vakufskih slubenika. Napisano u treoj dekadi dumada 972. / 26.XII 1564. do 4.I 1565. godine /. Svjedoci: Husein hoda, sin Derviov, Omer hoda, mualim, Hurem, sin Velijin, hadi Dervi, sin Numanov, hadi Kurd, sin Huseinov, hadi Mehmed, sin (? nejasno), Hajdar, sin Alijin, hatib, Mustafa Saraji, Iskender, sin Huseinov, Husein, sin Abdulahov, Omer hoda, hatib, Piri, sin Ahmedov, Mustafa, dizdar, Mustafa, sin Hebibov, Ilijas kethoda /ehaja/, Ali hoda, Balija, sin Mehmedov, Kurdbeg Ali, sin Mehmedov, hadi Osman, Sofi Husein, sin Sulejmanov i drugi prisutni. Iz arhive Vakufskog povjerenstva u Mostaru, akt broj 2.203, saznajemo da su se u posjedu ovog vakufa nalazili 1931. godine slijedei objekti koji su u gruntovnim knjigama Sreskog suda u Mostaru upisani gruntovnom uloku broj 3.152 pod slijedeim katastarskim esticama: damija - kat.est.20/18 povrine m2 400, kua - kat.est. 20/19 povrine m2 102, upa - kat.est.28/65 povrine m2 10, duan - kat.est. 20/51 povrine m2 24, groblje - kat.est. 22/65 povrine m2 2.420, groblje - kat.est. 22/24 povrine m2 640.Svi drugi objekti ovog vakufa srueni su prije 1891. godine kada je Gruntovnica u Mostaru otvorena i poela raditi. Nesug-age Vuijakovia damija je jedna od tri mostarske damije pod kupolom /kubom/. etnici i ustae su je u zadnjem ratu 1992/93. godine vie puta granatirali i tada su joj sruili munaru do erefe i kupole i zidove dobro obruili. Visoki saudijski komitet ju je temeljito opravio 1996 - /1417/ hidretske godine. Tada su uz nju sagraene dvije prizemne male prostorije, za mukarce i za ene, abdesthana sa tri esme i banjom. Pred damijom je sagraen mali adrvan montirano turbe hadi Mehmed-age Krehe iz 1174/ 1760/ godine koje se je do 1937. godine nalazilo kod ose Jahja hodine damije na Musali. Damija na gradu u Ljubukom zatvorena je 1929. godine /akt broj 79/1929// koju su Italijani sruili 1943. godine. Zakljuak Nesuh-aga Vujakovi je 1564. godine zavijetao za svoje zadubine u Ljubukom i Mostaru 123.000 dirhema, 28 duana, radionicu za izradu

asopis

95

HERCEGOVINA

pokrovaca od kostrijeti, osam runih mlinova i dvije vodenice. Damiju u Ljubukom sruili su Italijani 1943., a u Mostaru dobro obruili etnici i ustae 1992/93. godine. Visoki saudijski komitet je 1996. godine temeljito obnovio damiju u Mostaru.
Hivzija HASANDEDI

asopis

Zusammenfassung
NESUH-AGA VUJAKOVI VERMACHTE 1564 FR SEINE STIFTLYNGEN IN LJUBUKI UND MOSTAR 123.000 DIRHEMAS, 28 GESCHFTSLKDEN, EINE WERKSTTTE ZUR FERTIGUNG DER KOTZEN AUS ZIEGEN ODER KAMELHAAR, 8 STCK HANDKAFFEEMHLEN UDN ZWEI WASSERMHLEN. DIE MOSCHEE IN LJUBUKI RISSEN 1943 ITALIENISCHE SOLDATEN ZUGRUNDE, DIE ABER IN MOSTAR ZERSTRTEN IN HOHEM, GRADE CETNIKS UND USTASCHAS 1992/93. DAS HOHE SAUDISCHE KOMMITT LIE DIE MOSCHEE IN MOSTAR GRNDLCH INSTANDZUSETZEN.

96

HERCEGOVINA asopis

Hivzija HASANDEDI

HROMO HROMOZADE HROMII IZ STOCA Stolac se nalazi u istonoj Hercegovini i smjeten je u podnoju srednjovjekovnog grada Vidoki uz obale rijeke Vidotice ili Vidove koja danas nosi naziv Bregava. Stolac se u izvorima prvi put spominje 1444. godine kao grad u zemlji hercega Stjepana Vukia Kosae. Turci su ga zauzeli ubrzo poslije 1465. godine i u njihovoj vlasti je ostao do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Turci su na gradu iznad Stoca sagradili sedam etvrtastih kula spojenih do dva metra debelim zidovima, zatim kulu za municiju /barutanu, debhanu/, damiju, deset atrnja /cisterni/ za vodu i vie stambenih zgrada u kojima su stanovali stolaki dizdari, kapetani, posadnici tvrava i lanovi njihovih porodica. Ovo je sve do poetka prolog stoljea bio najprostraniji grad u Hercegovini. Na podruju Stoca i okoline ivjeli su u predtursko doba bogumili to svjedoe brojni srednjevjekovni nadgrobni spomenici - steci kojih i danas ima u ovom kraju na vie mjesta. Historijski je utvreno da su bogumili dragovoljno i bez iije prisile, to islam najstroije zabranjuje, prelazili na islam. Ovo potvruju i neka prezimena muslimanskih porodica u Stocu koja su kranskog porijekla: Ivankovii, Martinovii, Miljanovii, Obradovii, Tomii, Vujinovii, Vujiii, Vukievii i arkovii. Za turske uprave u Stocu su sagraene etiri damije sa kamenim munarama,

97

HERCEGOVINA

dvije bez munara, medresa, rudija i vie mekteba, poetnih vjerskih kola. U tom periodu ovdje su sagraeni: sahat kula, javno kupatilo /hamam/, nekoliko kamenih mostova i mostia preko Bregave, adrvan pred Carevom damijom, etiri atrnje u dvoritima drugih damija, nekoliko besplatnih konaka / musafirhana/, tri hana i vie privrednih objekata. Posebno je bila lijepa i sa arhitektonske strane veoma atraktivna Begovina. Rizvanbegovii su u Begovini poslije ukidanja kapetanija u Bosni i Hercegovini 1835. godine, sagradili kompleks zgrada i pet musafirhana /besplatnih konaita/ koji su permanetno radili do 1878. godine, a neki povremeno do agrarne reforme 1919. godine. U ovim konacima su neki gosti ostajali do pola godine a njih su izdravali i posluivali lanovi porodice Rizvanbegovia iz koje potjee i uveni vezir i hercegovaki valija Ali-paa. U svakom konaku se nalazio hamamdik, banjica, u kome se je gost mogao oistiti i okupati, i sedam posebnih prostorija s mihrabom u kojima su gosti zajedno /dematlije/ obavljali pet dnevnih namaza /molitava/. I u Uzunovia mahali su se nalazila tri konaka: Behmenov, Mahmutehajia i aria od kojih je posljednji bio najvei i najposjeeniji. Radio je do 1919. godine i sruen poslije 1950. godine. Stolac je dao nekoliko pisaca i prepisivaa na orijentalnim jezicima, 13 hafiza i vie vakifa /dobrotvora/. U Stocu je ivjelo vie od 470 muslimanskih porodica koje su veim dijelom davno izumrle ili se odavde raselile. Novii i neke druge muslimanske porodice doselili su u Stolac iz Herceg Novog i Risna kada su ova mjesta zauzeli Mleani 1687.godine, Nikii iz Nikia kada su ga zauzeli Crnogorci i Korjenii iz Korjenia. Za Paloe, Pelje i Salahore se pria da su im preci doselili ovdje ak iz daleke Maarske. Peani su doselili iz Pei /Ipek/ i prezivali su se Ipeklije. Ovaj put emo govoriti samo o porodici Hromia iz Stoca koja je dala nekoliko uenih ljudi /alima/ i iji su lanovi zavjetali /uvakufili/ 38 djela na arapskom jeziku. Oni su bili i bogata trgovaka porodica koja je u Stocu imala vie magaza to potvruje lokalitet Hromia magaze. U Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu kojeg je sastavio Kasim Dobraa i objavila spomenuta biblioteka 1979. godine, upisana su 43 rukopisa iz islamske dogmatike /akaid/ erijatskog prava /fikh/, zbirka erijatsko pravnih pravila i propisa /ahkam/ i razne druge zbirke /medmue/. Svi ovi rukopisi nalazili su se u posjedu lanova porodice Hromia koji su bili vjerski dobro obrazovani: Saliha, sina Abdihodia, Izet Salih ef. Salih Sidki ef. i Ibrahim ef.Izet Salih ef. bio je

asopis

98

HERCEGOVINA

1217/1802/ godine kadija u Akehisaru /Kroja/ i Tirani u Albaniji i kasnije u Bosanskom Brodu u Bosni. Na jednom rukopisu sauvan je otisak njegovog peata iz kojeg se vidi da je napravljen 1195/1780/ godine,to potvruje da su Hromii bili stara stolaka porodica. Mula Salih Hromi je 1256/1834/ godine prepisao jedno djelo iz islamske dogmatike. Abdulah Hromi, sin mula Salihov zavrio je medresu u Stocu i kasnije uio u Karaoz-begovoj i Roznamedinoj medresi u Mostaru. On je u periodu od 1834. do 1859. godine prepisao sedam djela iz pravilnog uenja Kurana /tedvid/, hadisa, obredoslovlja, pedagogije logike i sintakse arapskog jezika. Salih ef.Hromi bio je 1886. godine imam aria damije u Stocu i posljednji mualim mekteba koji je radio u Sumbulia medresi. Salih Sidki Hromi, sin Ibrahima ef. bio je 1319/1901/ godine uenik Roznamedine medrese u Mostaru. Hrvati-ustae su 1933.godine u napadu na Stolac i okolinu poruili u Stocu etiri damije, i u okolini damije u Aladiniima, Borojeviima, Oaniima, Pjeevcu, Prenju i Rotimlji. Sve odrasle Bonjakemuslimane, zarobili su i odveli u logore, a starce, ene i djecu nasilno prognali iz stolake opine. Oni su dalje u ovom kraju opljakali sve i poruili sve to je nosilo islamsko obiljeje i uvenu Begovinu su sa zemljom sravnili. IZVORI:
1.H.Hasandedi, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Mostar, 1977; 2.Bosanska salnama /godinjak za 1886. godinu/. 3.Muhamed dralovi, Stolaki prepisivai djela u arabikim rukopisima, Slovo Gorina, 1997, str.81-85

asopis

Zakljuak

Hromii su stara stolaka porodica iji potomci su ovdje ivjeli od polovine 18. stoljea. Ova je porodica dala nekoliko uenih ljudi koji su imali biblioteke na orijentalnim jezicima i sve zavijetali u dobrotvorne svrhe.
Hivzija HASANDEDI

Zusammenfassung

HROMII SIND EINE ALTE FAMILIE AUS STOLAC, DEREN NACHKOMMEN HIER SEIT 18. JAHRHUNDERT LEBTEN. DIESE FAMILIE GAB EINIGE GELEHRTE MNNER, DIE BIBLIOTHEKEN IN ORIENTALISCHEN SPRACHEN BESAEN UND ALLE HABEN SIE ZU WOHLTTIGEN ZWECKEN VERMACHT.

99

HERCEGOVINA asopis

100

HERCEGOVINA asopis

Ramiza SMAJI

ZAKON O TIMARIMA IZ 1869. GODINE Pitanje timarsko-spahijskog sistema i njegove prakse u Bosni ve stotinjak godina zaokuplja panju istraivaa u toj oblasti. U pokuajima da se ta fundamentalna ustanova to bolje definie, obradi i osvijetli, posebno su znaajni napori .Truhelke, B.ureva, N.Filipovia, A.Sueske i dr.. Skoro svi su nailazili na iste tekoe, bilo da je to uvrijeeno poimanje timarskospahijske organizacije u svjetlu tumaenja srednjovjekovnog feudalizma, bilo da su to ideoloki usmjeravana razmatranja o strukturi vojnike klase, ili su prosto postojali drugi prioriteti u rasvjetljavanju kulturno-historijske batine odreenih podruja. Bosna je u Osmanskom carstvu uivala poseban tretman i to je, izmeu ostalog, bio rezultat prilika i situacija kroz koje je ona prolazila. No, zanimljivo je to da su jedinstveni ustupci koji su davani ovom serhatu u organizaciji timarsko-spahijskog sistema bili u praksi svih 400 godina te da su te specifinosti ak i pravno regulisane krajem 19.vijeka. Organizacija vojske i agrarne prilike u Bosni osmanskog perioda su praksa Osmanskog carstva. Ali, sve ono to je Bosanska kanunnama iz 1516.godine omoguila (posjede na uivanje samo Bosancima!), sistem odakluka od 1593.godine garantovao (u porodici nasljedno pravo na uivanje posjeda!), vid su tog specifinog tretmana Bosne to se oituje sve do posljednjih informacija o uivanju vojnih posjeda

101

HERCEGOVINA

krajem 19. vijeka, emu veina istraivaa subjektivnog nacionalnog uklona skoro da ne poklanja panju, a malobrojni taj proces istiu i prate, no, gube ga sa Latasovom akcijom u Bosni. Jaanje nacionalne samosvijesti, tanzimatska previranja, totalno preoblikovanje ustrojstva vojske, ifluenje, ustanci, tek su djeli onoga ta je obiljeilo taj 10.vijek i to je bilo predmet viestrukih istraivanja. Kad je rije o zakonskim injenicama koje su formirale sliku agrarnih odnosa u drugoj polovini 19.vijeka kljunu ulogu je imala Saferska naredba iz 1859. U ovom radu neemo govoriti o segmentima tog i svega ostalog to je okarakterisalo agrarne odnose tog perioda nego samo o jednom pravnom aktu, Osnovu zakona. O timarima i zijametima nalazeim se u bosanskom vilajetu, objavljenom u Vilajetskoj tampariji 19. maja 1869. god., paralelno na osmanskom i bosanskom jeziku.1 Taj Osnov zakona tri i po vijeka poslije podvlai ono to je ozakonjeno Bosanskom kanunnamom iz 1516.god. i to je svo to vrijeme bilo u praksi. Naime, u l.9 ovog zakona se iskljuivo istie da se privilegije u nasljeivanju uivanja timara ,,ograniavaju na one imaoce timara i zijameta,koji obitavaju u gore reenijem sandacima (sarajevskom, bihakom, novopazarskom, zvornikom, banjalukom, hercegovakom, travnikom sandaku, op.a.). Oni koji su do sada iz ovoga vilajeta izili i jot se nijesu povratili liavaju se ovijeh privilegija. Za ove e vaiti oti zakon, koji je izdat za rumelijske i anadolske timarlije, i po istom zakonu njihove e se naknade raunati po polovini prihoda njihovijeh timara i zijameta pa e se ovi smatrati kao u penziju stavljeni. A kad ovakav umre, naljednicima neostaje od njihovog prava nita, nego e njegovi timari i zijameti pripasti carskoj kasi. U navedenom tekstu ne stavljamo samo akcent na izdvojen tretman bosanskih u odnosu na ostale timarnike u carstvu nego i na injenicu da se ovdje javlja pojam penzije u drugaijem smislu i omjeru od stvarne naknade za timar koja je zakonom bila regulisana. U dosadanjim istraivanjima se to pitanje jednostavno tumailo ovako: uvedena je redovna vojska, nije vie bilo potrebe za redifom bosanskih spahija , a ostale spahije su ve ranije bile prestale da se osjeaju vojnim obveznicima i za svoje timare su uivali neznatne penzije. Ovim zakonom iz 1286.godine, dakle, samo oni koji su napustili Bosnu i oni koji su izvana, a svoje timare imaju u Bosni dobijaju polovinu prihoda sa svojih timara i zijameta te se smatraju penzionisanim, a i te njihove penzije nisu nasljedne. Nasuprot tome, timarnici u Bosni po l. 2 gornjeg zakona
Osnov zakona. O timarima i zijametima nalazeim se u bosanskom vilajetu. 19. Safera 1286.(19.maja 1869.) In follo, 1 strana. Paralelno i tekst na osmanskom. Primjerak u biblioteci Hamdije Kreevljakovia. Kopija istog u NUB BiH.
1/

asopis

102

HERCEGOVINA

dobijaju za svoj timar naknade koje se odreuju prema istom prihodu sa timara, i koji kao i timari, nipoto nisu ujednaene. Ako su prihodi manji od pedeset groa, naknada se ograniava tako da se broj zavrava deseticama. U l.7 je iskljuivo navedeno da se pravo nasljeivanja ni na koji nain ne moe ustupiti, razdijeliti ili prodati. Ako je timarnik umro poslije godine objavljivanja ovog zakona, nasljeuje ga sin (ako ih je vie, onda najstariji), a ako nema sinova, nasljeuje ga brat ili sestra po ocu ili majci (ako ih je vie, opet najstariji). Ako nema ovakvih srodnika, timar ili zijamet pripada carskoj kasi. Da je praksa nasljeivanja timara i zijameta ostala i nakon uvoenja naknada prema istom prihodu sa timara vidi se po l.8 u kome se istie da kad se u budue na koga prepie timar i zijamet, onda vilajetska vlada alje mazbatu sa imenom i prezimenom, mjestom prebivalita onoga kome se daje, i poto se ova mazbata sravni sa protokolom izdaje se berat i alje u mjesto dotinog. Sadraji koje donose sidili su uglavnom utvreni ali, daleko od toga da su iskoriteni kao izvanredno bogat historijski izvor. Pored nesumnjivo jasnih primjera sprovoenja Saferske naredbe u pogledu nasljea na iflukoj zemlji2, konkretno kod ovog pitanja timara u drugoj polovini 19. vijeka, u Foanskom sidilu koji biljei zbivanja poev od 1868. god. uoavamo desetine sluajeva u kojima je oito da je gore pomenuti Osnov zakona imao svoju punu primjenu u Bosanskom vilajetu. Jedan od takvih sluajeva je timar od 5011 aki u selu Kremin, u dematu Ustikolina, kadiluk Foa. Carskim beratom dat je na uivanje spahiji Salihu, sinu Murata koji je umro 1. evala 1290. god.3 Sad se, 1291.godine, na osnovu carskog zakona trai berat za njegovog brata Mustafu. Isti sluaj je i sa predstavkom za timar od 2000 aki, koji je beratom bio dat spahiji Ahmedu, sinu Sulejmana. Ovaj je umro 1289. godine pa se sad na osnovu carskog zakona trai berat za njegovog sina Selima kojim e on zauzeti upranjeno mjesto svog oca.4 Primjetna je preciznost u navoenju dana smrti timarnika i datuma uzimanja timara u haznu, budui da je pravni zahtjev l.3 ovog Osnova zakona da se naknada za timar nasljednicima timara daje za period od kada je timar uzet u carsku kasu. Oni, pak, timarnici koji su ivi, takoe uzimaju naknade raunajui od onog datuma kada su timari uzeti u haznu.
Umrlog Petra, sina Jovke, nasljeuje ena ura i djeca /NUB BiH, Spec.zb., Ms 186, str. 110 3/ NUB BiH, Spec. zb., Ms 186, str. 89 4/ Isto, str. 95
2/

asopis

103

HERCEGOVINA

Brojna su djela koja tretiraju sloene agrarno-politike prilike u Bosni 19. vijeka. Meutim, svi pokuaji da se sagledaju sintetiki i u jednom hronolokom kontinuitetu zavravali su studijama o odreenim segmentima (i dilemama) tog pitanja. Cilj ovog rada je da istakne akcent na ,,bosanskom u cjelokupnoj rekonstrukciji pravnog regulisanja agrarnog pitanja u Bosni.

asopis

104

HERCEGOVINA asopis

105

HERCEGOVINA asopis

106

HERCEGOVINA asopis

Mr. Zijad EHI

PRILOG PROLOSTI HERCEGOVINE XIX STOLJEA - SJEANJA MURAD EFFENDIJE IZ HERCEGOVINE Od sredine XIX stoljea kada je pitanje raspada Osmanskog carstva ulo u akutnu fazu, porastao je interes evropskih drava za Bosnu i Hercegovinu. Posljedica te nove politike bilo je otvaranje konzulata evropskih drava u Bosanskom ejaletu: Austrije 1850, Francuske 1853, Engleske 1856, Rusije 1857, Italije 1862, i Pruske 1864. To je utjecalo na to da se o BiH pone opirnije pisati i tako upoznavati evropska javnost. U Bosnu i Hercegovinu upuuju se brojni putnici - vojni i politiki strunjaci, novinari, naunici, knjievnici, uhode, sa zadatkom da upoznaju i opiu zemlju. Njihova djela uvela su BiH u evropsku publicistiku i uinila je integralnim dijelom evropske civilizacije. Na tim putovanjima oni otkrivaju nepoznati svijet, ivot ljudi pretoen u orijentalnu egzotiku, omeen starim historijskim okvirima, dajui itaocu politiku, ekonomsku, socijalnu i kulturnu komponentu ivota u BiH i neposredno svjedoanstvo o jednom vremenu i prostoru. Franz von Werner (Murad-efendija), sin austrijskog veleposjednika u Hrvatskoj roen je 1836. godine. Kao mladi stupio je u slubu Osmanskog carstva i kao konzul u Temivaru, Veneciji, Drezdenu, vedskoj i Holandiji napravio sjajnu diplomatsku karijeru, za kojom nisu zaostajala ni njegova

107

HERCEGOVINA

knjievna umijea. Istakao se kao liriar, jo vie kao dramatiar, i konano kao prozaist. ak je i vedski kralj bio oduevljen njegovim dostignuima.1 Njegova dva toma Turskih skica, tampana u Leipzigu, 1877. odslikavaju ne samo povjerenje u ivot na Balkanu, nego i njegove osmanske poglede, iako je cijeli ivot ostao katolik. Kao sekretar Kemal-efendije uestvuje u konzularnoj misiji koja je pokuala na licu mjesta ispitati zbivanja u toku ustanka u Hercegovini i iznai rjeenje tih sukoba. U toku putovanja nastao je ovaj putopis, koji je 1876. predat javnosti - publiciran je u njemakom dnevnom listu Beillage zur Allgemeine Zeitung iz Augsburga.2 I Danilo Petrovi iz plemena Njegoa, koji je zamijenio duhovnu titulu vladike - titulu svojih prethodnika sa rangom kneza Crne Gore i Brda a plat i kri mitropolita kapom sa amblemom orla i odlikovanjem jednog svjetskog monika, bio je od 1852. godine vrhovni poglavar Crnih Brda. Uobiajeni pohodi eta njegovih Crnogoraca u Hercegovinu, iji su ciljevi bili krda ovnova njihovih muslimanskih susjeda, a koji su pri stupanje na snagu svake nove vlade prihvaani sa velikim oduevljenjem, poslije Krimskog rata, i od kada se Napoleon III koji se u konkurenciji sa Rusijom nametnuo kao takozvani pokrovitelj slavenskih naroda Orijenta, dobili su isto toliko na obimu i uestalosti. Meutim, karakter tih munjevitih putovanja promijenio se: pored nacionalno-ekonomske svrhe, koja je pored borbe odgovarala i potrebi za osvetama, razotkrili su se i politiki ciljevi. Borbe su prerasle svoju uobiajenu mjeru pa je Porta ponovo smatrala neophodnim da svoje majinsko oko usmjeri ka svojoj slavenskoj problematinoj djeci, koja su zahtijevala njenu panju odprilike svakih 3 do 5 godina zbog nekog sukoba ili uzvika bola. Neophodno je istai da ta veza sa njenom potpunom bliskou postoji tek od novog preureenja Osmanskog carstva, a puknut e izbijanjem nacionalne groznice. Ranije, pri decentralizaciji carstva, Divan je direktno imao vrlo rijetko ili veoma malo dodira sa Crnim Brdima, Bonjacima, uskocima itd.
Milo Okuka, Petra Rehder, Das zerissene Herz: Reisen durch Bosnien - Herzegowina, Mnchen,1994, 29. 2/ Erinnerungen aus der Herzegowina. Von Murad Efendi., I, Beilage zur Allgemeinen Zeitung Augsburg, 8. Juni 1876, Nr 160, 2441-2443.; II, Beilage..., 10. Juni, 1876., Nr 162, 2.473-2/ 474.
1/

asopis

108

HERCEGOVINA

Veziri Travnika i Beograda koji su ranije nosili zvunu titulu Veziri Ugarske ili onu, od Skadra, imali su obavezu da se sa junacima Crnih Brda bore i u slavenskim provincijama bila su dovoljna ovlaenja Divana da posredstvom spahija, koji su predstavljali muslimansko mjesno plemstvo, vezira dri u ahu ili da tu i tamo pomou podrke vezira zauzdaju tvrdoglave spahije. To se u naem stoljeu promijenilo usljed reforme koju je uslovila decentralizacija, usljed djelovanja duha vremena, otcjepljenja Srbije, ukratko usljed djelovanja raznih i razliitih faktora. Osmansko carstvo stvoreno je putem osvajanja raznih drava, a da pri tome osvajai osvojene drave nisu stopili u jedinstvenu dravu ili pokorene narode u jednu naciju. Vjera pobjednika bila je vanjska povezanost za te drave i razliite narode. Kalifa je bio vjerski poglavar, vrhovni voa, gospodar i izvrilac sveukupne vlasti. Pokuaj da se izvri stapanje osvajaa i osvojenih u jednu naciju nikada i nigdje nije uinjeno - to nije bilo u skladu sa islamskim stavovima. Kuran kae: El ghiafrun milletin vahide (Narodi nevjernika su jedno). Ali i veina poznavalaca islama prikazuje jedan narod u Muhamedu. Nacionalna misao za Osmanliju nalazi se u vjerskoj zajednici. Njegov patriotizam je islamski. Uprave pojedinih zemalja i provincija nalazila se u rukama kalifatskih mandatara, to znai vezira, koji su u svom djelokrugu prema dalje posjedovali neograniena ovlaenja moi. Mo vezira temeljila se na nimbusu pobjednika, na jezgru moi Osmanlija i na podrci konvertita koji prelaze na vjeru pobjednika. U Bosni itavo srpsko plemstvo prihvatilo je religiju pobjednika, da bi sauvalo imovinu i privilegije. Nacionalno mijeanje nije nigdje usljedilo. Prema nacionalnostima pokoreni narodi dijelili su se na Grke, Albance, Srbe, Bugare i Rumune. Osmansko carstvo odgovaralo je uporedbi koju je jedan osmanski velikodostojnik primjetio u prisustvu ambasadora njemakog carstva, kada se razgovaralo o ta dva carstva. Osmansko carstvo, rekao je, lii na zmiju sa mnogo tijela, ali sa jednom glavom, svi slijede pravac i pokret samo nje. Njemako carstvo nasuprot tome nalik je na zmiju sa jednim tijelom, ali sa mnogo glava. Reforma u vrijeme pada vladavine sultana Mahmuta predstavljala je radikalno, dalekoseno preoblikovanje svega postojeeg, nije znaila samo osvjeavanje drveta putem obrezivanja i zalijevanje, nego vaenje korijena i presaivanje u stranu zemlju. itav obim njenih fatalnih posljedica nije se spoznao vjerovatno pri samom pokretanju, mada spoznaja ne bi bila u stanju da to sprijei. S jedne strane morao se unititi vojni instrument islamske centralne moi, janjiarska armija, s druge strane reforma - koja je poticala od vrhovnog poglavara iz

asopis

109

HERCEGOVINA

Carigrada - zahtijevala je strogu dravnu i administrativnu centralizaciju, tj. moralo se zamijeniti do tada izostavljeno stvaranje jedinstvene drave umjesto hlabave podjele, moralo se pokuati i sprovesti stvaranje jedne osmanske nacije umjesto vladajue muslimanske zajednice. Namjeravalo se birokratizirati upravu, slomiti mo lokalnog plemstva (derebejeva i u Bosni spahija). Bila je to strana kriza koja je prola kroz carstvo, jedno veliko djelo koje je sultan Mahmut sproveo. Od vezira samo jednom je uspjelo da se odri i otcijepi, pai od Egipta, svi ostali su pali, feudalno plemstvo propalo je pod dravnim a u nekom smislu i demokratskim stremljenjem ka jedinstvu koje je zastupao kalifa. Najkasnije, podleglo je bosansko plemstvo, koje se radi ouvanja svoje priviligovane pozicije za vrijeme rusko-turskog rata 1828. godine borilo protiv Carigrada i zaudo je zaustavljeno od generala Dibia, koji je tada krenuo na Adrianopolj. Serasker Omer Paa zadao je 1851. godine bosanskim feudalcima pogubni udarac i od tada Bosna i Hercegovina su pokrajine osmanske drave, a istovremeno otvoreno polje za srpska i crnogorska nastojanja proirenja i za ciljeve ruske politike; jer, u vrijeme unitenja janjiara i u Bosni je pri primjeni putanja krvi sa zatrovanom krvlju iscurilo i svjee ivotne snage. Nekadanji muslimanski feudalni borci postali su muslimanskim Bosancima, iako privremeno i trenutno kod njih religiozni interes ima prevagu nad nacionalnim osjeanjem. Danas svaki metak koji je ispaljen iz pitolja, u sjeverozapadnim pokrajinama odzvanja u hodnicima zgrade Porte kod Zlatnog raja; ali svaki incident u Bosni tie se osmanske centralne vlasti. Preao sam takoer iz redova vojske u ministarstvo spoljnih poslova i dodijeljen sam Kemal efendiji kao sekretar. Na raspolaganje stavljena nam je dravna fregata. U to nama osim efa i moje malenkosti, spadali su jo jedan sekretar i dva vojna ataea, ovi zadnji oigledno samo u svrhu poveanja nimbusa. Krenuli smo dakle na brod, moj ef sa svojim instrukcijama i kasetom punom kutija i satova. Prvi cilj naeg putovanja bio je Cipar gdje smo se ukrcali sa uobiajenom ceremonijom i pompom generalnog guvernera. Uzimajui u obzir naslov mojih sjeanja, neu komentirati pristajanja tokom nae vonje u Smirnu, Rodos i Krf, nego u nastaviti tek kada smo kroz kanal Neretve, izmeu dalmatinskih otoka Loinj i Korula uli u zaljev Kleka. Klek je sjeverni komad zemlje koji je nekada Republika Dubrovnik ustupila Osmanlijama, da bi susjedne

asopis

110

HERCEGOVINA

Venecijance, koji su nastanjivali Dalmaciju, drali to dalje od sebe; juni komad zvao se Sutorina. Austrijskoj vladi, kojoj je pripalo nasljedstvo Venecije i Dubrovnika nije bila ugodna ta podjela na tri djela njene ionako ve bestjelesne okrunjene zemlje Dalmacije, mada ona na oba ta komada posjeduje pravo prolaza, koje svoje utjelovljenje nalazi u nastavku vojnog puta. Pri ulasku u zaljev Kleka naa fregata umalo je izazvala konflikt sa zastavom austrijskog duplog orla ... Na kapetan je, naime, zaboravio da bi stigli do osmanske obale, moramo jedriti kroz dalmatinske vode i predvidjeli smo jedno malo plovilo. Konano, poslije uzaludnih pokuaja tek ispaljenjem topovskog zrna obavijestilo nas je o svom opravdanom postojanju, i sa kopna lovilo nas je kao strana kada ljutiti bolonjski psi napada na dansku dogu. Na kapetan postao je tada svjestan povrede graninih voda, dao je zaustaviti i oficir koji je komandovao brodom mogao je poslije uvida u papire glasno i zvanino dati dozvolu za prolazk u ime Njegove k.k. apostolske Visosti. Zaljev Kleka nije imao nita osobito ponuditi. U utvrdi u Opuzenu, koji je dugo bio lopta u rukama Venecijanaca i Osmanlija, danas vlada jedan neosporan pretor; movarna zemlja okolo, koja se stvara uticanjem Neretve, izaziva preko ljeta zloudnu vruinu. Ovdje u dolini Neretve, u zatiti kanala kojih ova rijeka stvara (kod starijih Nar) i sigurni iza otoka, od sedmog stoljea Neretvljani su se bavili piratstvom, dok konano u desetom stoljeu dudu Pietru Orseolu II nije polo za rukom da onesposobi zastraujue morske vukove. Nae iskrcavanje zahtijevalo je mnogo vremena, poto je istovaranje naeg prtljaga, sa pratnjom koja broji otprilike 40 glava i nain na koji se ovjek ovdje mora pripremati za put, bilo jako komplicirano. Na nenaseljenoj obali ekao nas je brat i riasa (major-demus) guvernera Hercegovine sa velikim doekom i krdom konja i magaraca. Za ekselenciju stigli su osedlani i bogato ukraeni paini konji, ostale ivotinje za prevoz osedlane su sedlima koje smo donijeli sa sobom, a konji za prenos robe natovareni su krevetima i ostalim prtljagom, to je potrajalo nekoliko sati. Za izlete kamenit, neprohodan teren nije bio pogodan, a pusta okolina kra nije bila ba primamljiva, i tako se nisam mogao osloboditi utiska neutjenosti kojom me je ova pustara pritiskala sa jedinstvenom nepokretnou. Nai Turci koji su se smjestili na svoje krevete - vree ili na ilime, posmatrajui dim

asopis

111

HERCEGOVINA

iz svojih ibuka i s vremena na vrijeme otpijajui gutljaj kafe iz fildana, djelovali su kao da su sauvani zatieni od svih utjecaja pa da ak ni ovim boravkom nisu isprovocirani na nestrpljenje, pa sam im morao opet zavidjeti na njihovoj stoikoj ravnodunosti ! Konano, mogli smo krenuti do slijedeeg naselja koje je odreeno kao smjetaj za noenje. Jedan rubni puteljak vodio nas je do njega i poto se on ovdje prema obiaju zemlje ne prilagoava oblicima terena, nego stremi ka najkraem putu mi smo morali pretrpjeti kako vratolomno tako i zamorno jahanje - openito uzbrdo, detaljno meutim preko najstrmijih krenih stijena gore pa opet dolje, preko kamenog kra, bunja i ponekad preko oborenih drvea dalje. Izgradnja puteva izazivala je kod domaeg ivlja uvijek silan otpor. Neprohodnost njihove kamenite zemlje smatrana je uvijek neophodnom barijerom protiv neprijatelja, a taj neprijatelj ve stoljeima se zvao Austrija. Sve ostale negativne posljedice ove neprohodnosti za njih i njihovu zemlju nisu im htjele sinuti, to je u mnogome opravdalo slutnju, oni bi se rado smatrali tako zatienim i protiv osmanskih trupa. Kasnije, na inicajativu mog efa, zapoeli su izgradnju nekoliko puteva. Za pomo u izgradnji korieno je stanovnitvo i na taj nain bi se napravile dobre ulice bez velikih tekoa i trokova, uz raspolaganje materijala pogodnog za teren, kada bi se povremeni poeci radova takoer ozbiljno izvravali i kada bi se neto inilo za odravanje zavrenog. Jahao sam odmah iza bosanskog kavaza koji je vaio kao vodi povorke. Kod jednog mjesta, koje je bilo uzdu rastvorene provalije, inilo mi se da je posebno rizino pa sam htio sjahati, da bih, drei konja za uzde, prevalio ovaj dio rute pjeice , bez obzira na moju gradsku obuu. Nije potrebno, beg efendija, savjetovao je kavaz. Na bosanski konj poznaje svoj put. Pusti uzde, mirno sjedi i on e te prebaciti preko, dok god ima toliko kamenja ispod sebe koliko je neophodno za njegova etiri kopita : Posluao sam njegov savjet, a savjet je bio dobar. Domai konj je koza sa presvuenom koom konja. Mali i neugledan, ali dovoljno izdrljiv, zrai zauujuom sigurnou. Kasnije sam vidio domae ljude kako kasaju preko stjenovitih rubnih staza, na kojima nijedan konjanik sa tuim konjem ne bi korakom bio u stanju uznapredovati bezbjedno ni deset konjskih duina. Neugledna kljusad meutim kasaju vrsto, a klizili su poput divokoza kod strmih kamenih ploa sputajui se lagano i sigurno. Kod movarskih mjesta najprije ispipavaju blatnjavo tlo, prije nego to se usude dalje ii. Na ovim putevima koji su trajali satima, nismo susretali nijednog ovjeka; iz jednog klanca otjerao sam dva orla,

asopis

112

HERCEGOVINA

koji su se naslaivali leinom vuka. Umornih kostiju, ali u jednom komadu, stigao sam u naselje. Sastojalo se iz nekoliko - prema slavenskom obiaju kamenih kua koje su daleko odmaknute jedne od druge i sagraene od grubo sloenog kamena, a krov je pokriven kamenim ploama. Krovna konstrukcija glavne zgrade premazana je bijelom bojom, kao to je to u dalmatinskom bila moda, obajnjavao nam je kuevlasnik. Najie kue pod painim nadzorom namjetene su udobno prema orijentalnim shvatanjima, ak nas je oekivao i ruak, koji je pripremio njegov kuhar. Tako nisam bio - na svu sreu za moje tijelo - odmah u situaciji da stvorim miljenje o domaoj kuhinji. Ona se sastoji, kako sam kasnije nekoliko puta to morao iskusiti, od vlakog Mamaliga (kukuruznog hljeba), luka, ovijeg sira i mlijeka; ria i peena ovetina su bila izuzetna jela za praznike. Uprkos takvoj jednostavnoj ishrani ovjek odavde vrste je konstrukcije, srednje visine, lijep i snaan! Od mjetana predoeni su nama samo najugledniji ljudi; to je bila raja (krani). Za neuvjebano oko oni se nisu ni po emu razlikovali od bosanskih muslimana. Nosili su jakne od svijetlo smee ohe, hlae od istog materijala, plave ili bijele boje, do koljena su dosezali nabori, a odatle se irili u gamae. Turbani i kaievi bili su tamno crveni a obua se sastojala od opanaka, iza Genich potiljka odlagali su svoje ibuke. Turski nisu razumjeli, kako ak i muslimanski seljak zemlje obino govori jak slavenski, samo sa turskim rijeima. U odgovorima na naa pitanja o situaciji i eljama bili su oprezni, neodreeni. Slijedeeg jutra krenuli smo ranije, da bi prije mraka stigli u Mostar, glavni grad Hercegovine. Hercegovina ili kako Osmanlije to kau Hersek (srednjovjekovna: Cahlumija - Zahumlje) potie od naziva herceg ili vojvoda - titula koja je dodijeljena od bosanskog kralja Tvrtka 1358. godine tadanjem nosiocu vlasti. Zadnji vojvoda Stjepan dugovao je Osmanlijama porez i zemlja je 1483 konfiskovana a od tada uprava je dijelom pod glavnim rukovodstvom Bosne djelimino odvojena, prije reforme preko domaeg vezira, a poslije putem jednog birokratskog pae. Misao o nacionalnosti nalazi se kod ovih naroda jo uvijek u religioznim povojima. Kada domae stanovnitvo pitate koje su nacionalnosti, onda e jedan rei: Ja sam musliman, drugi: Ja sam kranin , a trei : Ja sam katolik. Pred nama su se samo alili na svoje biskupe, koji su obino bili Grci, dok su nii kler inili domai ljudi. Biskupi su Turci, bila je njihova najea uzreica. Raju, uz iju pomo je Porta krajem 30-tih godina izbacila prkosne

asopis

113

HERCEGOVINA

spahije, tj. muslimansko feudalno plemstvo, hrani danas tue doaptavanje, san o nezavisnosti, a da pri tome njima niko to ne pojanjava, niti oni sami sebi mogu objasniti iz ega bi se to sastojalo. Data parola glasila je: Oslobaanje od turske vlasti. Poto su domai muslimani ljuti na Osmanlije koji su im ukinuli feudalne privilegije i od uvoenja reformi smatraju ih otpadnicima, slavenska propaganda se trudi za povezivanjem bosanskih muslimana sa kranima naravno sa resertio mentalis: kada Turci jednom budu otjerani, onda emo se obraunati i sa gospodinom. U ravnici mostarske doline, koja je 6 milja duga i 3 milje iroka, bio je smjeten garnizon, i paa nas je primio pred atorom postavljenim u tu svrhu. Mostar se nalazi u podnoju Velea i Huma, na obje strane Neretve, ije obale su ovdje stisnute od visokih i stjenovitih brda. Glavni dio grada koji je nekad bio rimska baza i tek je 1440. od dvorskog komornika vojvode Stjepana osnovan kao grad, nalazi se na istonoj obali uzvisine. Grad je dobio ime od rijei most i star. Ovaj most, iju izgradnju neki pripisuju caru Trajanu, drugi opet Hadrijanu, posjeduje pri zategnutosti od 90 stepeni luk od 70 stopa iznad povrine vode, i kau da je obnovljen pod sultanom Sulejmanom Velianstvenim, s obje strane sagraeni su tornjevi. Broj stanovnika u Mostaru procjenjuje se na 19.000, od kojih su veina muslimani, 3000 priznaju grko-orijentalni ritual, a 500 rimokatoliki. Grad ima 40 damija i dvije grke crkve. Kue su sagraene od kamena i imaju veoma malo drvene obrade. Prema orijentalnom nainu izgradnje iskau oluci daleko naprijed kod uglednijih kua, a na prozore su postavljene drvene reetke. Klima je blaga, slina dalmatinskoj; za vrijeme ljeta vruina je sparna, a kad scirocco duva preko kamenite mase isuvie je sparno. Od industrijskih proizvoda grada vrijedno je spomenuti izvanrednu izradu sjajnog oruja. Smjestili su me u kui muslimanskog bega, dok su ekscelencije nale smjetaj sa svojom pratnjom sluga u konaku (u zgradi guvernera). Podjela i ureenje kua veoma lii na one turske. Upotreba rumelijskog ilima sa plavom osnovnom podlogom i nenametljivim crteom jako je rasprostranjena. Konak je prostrana graevina, nacrt je izraen prema mustri iz Carigrada, ali je izvren sa tenjom ka prisilnoj utvrdi. Kolevi oko zidina nestali su sa starim vremenima, nekad su na njih nabijane glave Crnogoraca, hajduka ili drugi atentatora kao upozorenje tom dobrom starom vremenu znao mi je moj stari domain, kada se malo zagrijao,

asopis

114

HERCEGOVINA

dosta ispriati, a poneki duboki uzdah obojio je njegove prie. Njegovi uzdasi bili su u istoj mjeri upueni izgubljenoj divoti kao i nestaloj mladosti! Hasan-aga, tako se zvao moj Amfitrion, borio se protiv srpskog svinjara - knez Miloa, poto je, kao mandatar sultana Mahmuta zbacio sa svojim Srbima religiozne spahije; kasnije je sa junakom Husejnom, Zmajem od Bosne, krenuo protiv osmanskih nizama, koji su zbog ukraavanja kaia sa sabljom i redenikom nazvani prekrteni, tj. krteni a prije nekoliko godina krenuo je i protiv serdara Omer - pae koji je okovao starog Ali - pau, Rizvanbegovia, posljednjeg domaeg vezira; mnogi su poginuli njega je sudbina potedjela, ali njegov zamak je oteen, njegova dobra oduzeta, on je skrhan starac, osuen da nadivi svoje vrijeme. vrsto se drao toga; da je sultan obmanjen od paa i ne zna nita od onog ta se zbiva, inae ne bi bilo mogue da se raji daju povlastice na utrb muslimana. Vlasi (Vlachs: tako su ovdanji muslimani zvali krane orijentalnog rituala). Vlasi su sada postali puni sebe, marljivo je prenosio, oni nose iroke kaieve i graviraju svoja imena na prstenu peatnjaku. Prole sedmice kada sam jahao do svog imanja sreo sam Kostu, prodavca duhana. Misli li da je, bezobraznik, siao s konja, kao to je to red, dok ja proem. Nita od toga, efendijo, ta osoba je bila tako drska da tik pored mene projae i da me kratko pozdravi. Kuda treba to da vodi? Nevolja u Bosni nastaje iz tog razloga to su turske pae zaboravile da su bosanske spahije bile ma islama. Kakve je samo ljude ovo tlo rodilo! Veliki uprili (Kprli) i drugi veliki veziri Husref i Reep, spasilac carstva, Murat paa i konano Mehmed Sokolovi sinovi su Bosne, ipak su nas zaduili. Raja sada konspirie sa Rusima, Moskovljanima, Srbima i Crnogorcima, a begovi su nemoni i potpuno uniteni, sami sebi ne mogu pomoi, a kad bi bilo neophodno, ni sultanu u Carigradu. Od psa kojem ste izbili zube, ne moe se oekivati da brani krdo od vuka. Sebe i svoje bosanske vjerske pristalice nazivao je esto pravim Turcima, nasuprot Osmanlijama koji su mu se inili odmetnicima, a tako su djelovali i veini bosanskih muslimana. Bosna je bila ili jeste prekretnica osmanske drave. Lino sam uo kako jedna bosanska ena apue svojoj kerkici, koja je poljubila painu ruku: Zato si poljubila auru ruku? Odredi vojske koje je Bosna davala u ranija vremena bili su zaista pozamani. Bosansko feudalno plemstvo brojalo je 6 begova iz Sandaka (voa sa jednom zastavom). Zemlja je podijeljena prema staroperzijskim itlucima i ve prvi sultani poeli su sa korienjem sistema itluka u 4000 zijameta (vei) i 14. 000 timara (manji itluci). Poto se od 3000 aspri

asopis

115

HERCEGOVINA

na dobiti od svakog itluka moralo staviti na raspolaganje jedan konjanik i jo jedan na slijedeih 5.000 aspri poto je prihod nekih zijameta nadmaivao 20.000 aspri, tako su bosanski itluci morali staviti preko 40.000 konjanika na raspolaganje, naravno nekad u punom broju, rijetko vie od pola. Danas, kada je sistem itluka pao, potomci nekadanjih spahija pristupaju u redovnu osmansku vojsku, iako protiv svoje volje. Katolici, latinci, nastanjeni su u Hercegovini u iezavajuoj manjini; ive rasuti na raznim punktovima, dok u sjeverozapadnom dijelu Bosne ive u veini takozvani turski Hrvati. Od svojih zemljaka grke vjeroispovijesti odstranjeni kao vjerolomnici, bili su svjesni, da mogu zbog njihove netrpeljivosti oekivati samo ugnjetavanje zato su se drali osmanske vlade, koja ih je zapravo i preferirala - naravno da je zbog toga povremeno kiljila prema Austriji. Franjevaki fratri koji su u 13. stoljeu doli u zemlju kao misionari protiv sekte patarena ili bogomila (boiji odabranici). Uivaju razne privilegije, koje su potvrene i pod sultanom Mahmutom II u posebnom fermanu za tadanjeg poglavara reda Angela Zvizdovia. Fratri su domai ivalj, koji u akovu (Austriji) ili u Italiji zavrava svoje studije. Kao pojava vie lie grkim trgovcima nego pripadnicima reda svetog Franje; na glavi nose orijentalni fes a vojniki brkovi ukraavaju njihove usne. Bosanski biskup, kao i mostarski, biraju se iz sredine pripadnika reda a potvruje ih papa. Za trebinjsku parohiju nadlean je dubrovaki biskup. U Hercegovini postoji samo katoliki manastir u irokom Brijegu, ali u svakoj parohiji fratri dobivaju crkvu ili kapelu. Vjernici se sazivaju obino udaranjem ekia o eljeznu plou na misu, poto se zvonjenje zvona, koje je od 1839. dozvoljeno u mnogim mjestima, izbjegava jer uznemirava muslimane. Slijedeeg petka, kada sam se vratio u svoj stan, naao sam svog domaina na verandi, koja je gledala prema unutranjem dijelu kue, gdje se nalazio harem. Ispred jednog haremskog prozora sa reetkama nalazio se jedan mali Bonjak i na iv nain razgovarao naspram prozora. Mada mi je ovaj razgovor, koji je bio protiv osmanskih obiaja, bio udan, uvao sam se da dam primjedbu na to. Hasan-beg koji je primijetio moje uenje, rekao je: To tebe udi, efendija, da se jedan stranac ophodi na ovaj nain s nekim iz harema. Ja znam da bi ovakav razgovor u Carigradu smatrali nepristojnim. Ali, vidi, kod nas pravih Turaka odrao se obiaj aikovanja. Nae ene bolje su pokrivene i stroije odgojene nego osmanske; nekada bi za jednu rije izmijenjenu sa

asopis

116

HERCEGOVINA

strancem ena bila izloena kazni. Ali, s druge strane davali smo djevojkama vie lufta. Ponedjeljkom i petkom, kada bi se djevojke vratile sa izleta, mogao je udvara nae kerke sa njom askati kroz reetke na prozoru. Bolje je da on ui da vremenom upoznaje svoju enu, nego da prve rijei izmjene tek nakon svadbe, kakav je obiaj u Carigradu. Na lijevoj obali Neretve, u okolini izmeu Jablanice i Seonice muslimanke se pojavljuju potpuno nepokrivene, i ovaj izuzetak se respektuje kao adet. Dolo je vrijeme da potraim svog efa. Knez Danilo poslao je svog sekretara gospodina Delarnea kao povjerenika za Mostar. Kao to nam ve njegovo ime govori, on nije ugledao svjetlo dana u podnoju Durmitora ili Lovena. Pregovori kao to je bilo predvieno, nisu imali drugi krajnji rezultat do retorike i zajednikog konzumiranja duhana i kafe, kao to pregovori pod slinim uvjetima ne mogu postii nita drugo nego da opterete protivnika sa navodnom nepravdom ili izazovom, a da pri tome iskoriste prednost time to su uinili prvi korak. Diplomatija ovdje nije imala drugog posla nego da smisli uvodno poglavlje koje e se pisati maem. Trebao sam konano da sastavim saopenje sa poglavarom Crne Gore, i naao sam se pri tome u istoj situaciji kao Faust kod svog prevoda Biblije; dalje od naziva natpisa nismo stigli. Ovdje smiljeno kaem mi, jer moj ef titulu kneza biveg vladike nipoto nije htio priznati, izmeu ostalog sigurno se nije radilo o tome ozbiljno, i gospodin Delarne se zapravo nije vratio neobavljenog posla, jer je njegovo poslanstvo oigledno imalo za svrhu da nam prui zadovoljstvo linog poznanstva. Skoro istovremeno krenuli smo iz Mostara, da bi bili blie pozornici buduih dogaanja. Husein-pae izabrao je sa svojom vojskom jedan logor kod Grahova, dok smo se mi, radnici sa perom, odluili za Trebinje kao nae privremeno prebivalite. II Jahali smo najprije ravnicom od Mostara du obale Neretve. Obale ove glavne rijeke u Hercegovini bili su kod starih poznati zato to je tamo esto rasla Iris, koja se koristila u spravljanju Theriaka; u dolini uspijevaju drvee, jabuke i ljive, iji su plodovi veoma cijenjeni, osim toga dud, masline i konano groe, od kojeg se cijedi teko crno vino, slino dalmatinskim vinima. Naa stanica za doruak zvala se Buna. To to je uope spominjem je zbog moje pretjerane revnosti.

asopis

117

HERCEGOVINA

Nakon est sati jahanja stigli smo u Stolac (Stolac znai stolica). Stolaka dolina, koja se zelenila, bila je draesna idila u sivom kamenom okviru i doimala mi se kao nepcu voda sa svjeeg izvora. Mogue je da svaka suprotnost koja je uslov uivanja i ljepote poveava ljubazan izgled pejsaa; kako god tada me je to zarobilo i sjeanje na to jo uvijek nije izbrisano. Gradi broji otprilike 3.000 stanovnika - nalazi se u uskoj dolini pored koje tee bistra rijeica Bregava. Kue djeluju izmeu ostalog jako pitomo, njihovu sirovu kamenu konstrukciju oivljava prilina upotreba drveta, a okruene su baama. Na jednoj stijeni uzdie se umjetniki dobro ouvana padina brda. Meutim, vie nego ova sretna lokacija, predivni crte pozadine gustog rastinja drvea, mene oduevljava daak mira seoske prirode koji proima dolinu. Skromno obueni stanovnici, djeca koja gledaju svjee na svijet, doprinosili su da se dopuni ova slika. Da ne bi pored seoskih drai ove okoline zaboravili potpuno na praktine prednosti, koje se mogu iskoristiti, treba ovdje pomenuti da u okolini, isto kao i blizu Mostara, postoje iskopi kamenog uglja. Planinskoj Hercegovini nedostaju slikovite konture, sitnih boja, njene rijetke doline ne ukazuju nigdje na svjee pulsirajui ivot prirode, svugdje preovladava jedna monotona naslaga kamenaca sa prljavo bijelom bojom; ovjek ima utisak kao da luta po zaputenom groblju prirode U dolini stolake oaze po prvi put od mog dolaska u Hercegovinu imao sam osjeaj: ovdje se lijepo ivi, i mogao sam potvrditi izbor monika od Mostara, koji su imali obiaj da ljeti ovdje borave. Uveer, uo sam pjesmu s rijeke, pjevanje koje se kretalo u smjeru onog aleeg recitiranja koje karakterie sve orijentalne vrste. Rijei su preuzete iz ljubavnih pjesama kojima je starosrpska literatura bila tako bogata. Vika, rika i blejanje krda koje se vraalo kui, zvualo je poput prateeg hora. Uz te rogate ivotinje bile su male, nabijene i dobro hranjene ovce i koze - imale su bogatu, mekanu dlaku. Na boravak se slijedeeg jutra zavrio, a na noni boravak u etiri sata jahanja udaljenom Ljubinju, koje se sa svojih 1500 stanovnika takoer grupie oko jednog starog zamka. Tada mi je jo vie krotki Stolac nedostajao. Slijedee jutro sili smo u trebinjsku dolinu, iroku, plodnu dolinu, koja se takoer ubraja u oazu hercegovake kamene pustinje, mada (se) nigdje ne prikriva suhoparan osnovni karakter ove zemlje, a to se tie seoskih drai ne moe se ni priblino uporediti sa Stocem. Okolina je plodna, ovdje uspjevaju ak sve vrsta voa umjerenih zona i

asopis

118

HERCEGOVINA

trebinjski duhan, koji je na Orijentu jako popularan. Gradi Trebinje, jedno je prljavo kameno gnijezdo nastanjeno od 3.000 muslimana, kupa svoje od vremenskih prilika oteene zidine u rjeici Trebinjici. Prema slavenskim shvatanjima Trebinje nije potpun grad, jer bi se morao sastojati iz tri dijela i to iz gornjeg dijela grada ili utvrenja (grad), iz donjeg dijela grada etvrti trgovine i zanatlija (varo), koju okruuju rovovi, pukarnice i etvrtaste zatite za pucanje sa zidina i konano vanjska stambena etvrt za nie stanovnitvo (palanka), koja je zatiena drvenim gredama. Trebinje spada u onu vrstu gradova, koji su samo grad. U vrijeme Rimljana bilo je poznato pod imenom Tribulium, kasnije pod bosanskom vlau bilo je sredite kneevine Tribunije. Zidovi su sagraeni od Dubrovnika, gdje su kneevi od Tribunije, iz porodice Pavlovia u zlatnu knjigu republike koja je od Osmanlija nazvana Dobra Venedik (mala Venecija), upisivani kao aristokrati. Oronule zidine svjedoe o starosti vrijednoj potovanja, a sirovo djelo navodi nas na to da su dubrovaku rekonstrukciju esto potpomagale domae ruke. Njihova namjena sigurno nikad nije bila u svrhu odbrane od topovske vatre. Godine 1366. litica je napadnuta od bosanskog kralja Tvrtka, sto godina kasnije osvojena je od Osmanlija pod sultanom Muhamedom Osvajaem, a 1695. je privremeno zauzeta od Venecijanca Danijela Definia. Mene su smjestili u udobnijem dijelu utvrenja, u jednoj staroj kui, koja je pripadala jednom zvaniniku. Bila je blizu splava koji je saobraao od kapije utvrenja do druge obale. Uz pomo kavaza moj sluga, kojeg sam u Mostaru primio u slubu, postavio je moj poljski namjetaj na gornjem spratu ruine i htio sam odmah poslije obroka, koji se sluio kod generalnog guvernera, iskoristiti pravo na odmor; meutim, samo to sam ugasio svjetlo, sivi zidovi su oivjeli - krckalo je i ukalo, bilo je ivo tamo na stepenici, u hodniku i u sobi - imao sam osjeaj da kuu nose sa ovog mjesta, a da nemirni duhovi ranijih vlasnika, sve do Pavlovia, noas se sastaju ovdje. Brzo sam upalio svjetlo pokretne sjenke ganjale su se u divljem lovu po podu, nestajale su uzdu u zidovima koji su bili obloeni drvetom - dijelio sam sobu sa legijom pacova. Noni mir, za kojim sam eznuo propao je uz tucet svijea, usprkos sveanom osvjetljenju prostorije. Iz bezbrojnih rupa, kojima su parket i zidovi bili ukraeni, piljile su otre njuke mojih muitelja, im bih mirovao makar samo jednu minutu. Poto sam slijedeeg dana posuo otrov i za no pozvao kao drutvo jednog monog angora-maka, osjeao sam se bolje; otrov je izgleda djelovao. Obradovao sam se suvie rano, kao to e se vidjeti. Naao sam sredstvo protiv ive nevolje, ali zbog mrtve sam morao brzo i bez otpora

asopis

119

HERCEGOVINA

povui se sa bojnog polja, obogaen spoznajom kako je neistinita izreka: Mrtav neprijatelj uvijek dobro mirie. Bio sam prisiljen napustiti svoju ruinu. Istovremeno stigli su nam razni konzuli: francuski i ruski izgleda, da bi nas posmatrali, a engleski da nadzire svoje kolege; samo Austrija, koja je zbog naih poslova bila najvie pogoena sila, nije izala iz svoje rezerviranosti i nije nam stavila javno nikakve uvare na raspolaganje. Konzuli u osmanskim pokrajinama igraju pri tome jednu mnogo prodorniju ulogu nego to je bilo gdje u zemljama zapada imaju poslanici i svako bi shodno tome mogao onom drugom rei prema Shakespearskoj emi i na nain Friedrich Wilhelma IV Pruskog: Moj kolega Rusija ! Moj prijatelj Francuska! Uspijee ove gospode zasigurno nije unapreivalo nae poslove. Ne uzimajui u obzir da je francuski konzul Heguard sa svojim poznatim vezama prema knezu Danilu i svojim vezama sa Crnom Gorom, mogao da boravi meu nama samo kao agent i ondanji sekretar konzulata Joanin (sada generalni konzul u Dubrovniku) koji zasigurno nisu imali osmanske interese u svojim srcima, ipak je prisutnost tih stranih agenata imala moralno dejstvo, trebali su osmanske interese najdublje otetiti, a u najboljem sluaju osujetiti. Nagovaranjem Crne Gore uzburkane mjesne oblasti u jugozapadnoj Hercegovini vidjeli su u tome poruku sila u svoju korist, bili su zbog toga samo jo vie ohrabreni, nauili su vjerovati u svoju do sada nesluenu vanost i da na sebe gledaju kao evropski faktor. Njihov tadanji boravak u naoj sredini od tada je rodio koliko bogatih toliko i trulih plodova i bio je tek poetak one sramne polike intervencija, koja je trebala ruku Porte u ovim podrujima paralizirati i zbog te paralize trebala je ispasti odgovorna za sve pootrene nerede, koji su uslijedili na osnovu intervencija, zbog kojih je bila primorana da se stalno opet naoruava, da bi joj, kada se spremi da zada udarac, svezali ruku i ma. Rusija je dobila za Sevastopolj i Pariki mir prvu satisfakciju kada je Napoleon, kao nagradu za svoj savez sa Turskom, kao prijatelj zadao isto toliko niskih udaraca kao neprijateljstvo Rusije. Francuska je, nakon Parikog mira, bila najintenzivniji pijun na Orijentu. Dan poslije naeg dolaska dovedeni su odbjegli krani iz pobunjenih oblasti, koji su uspjeli pobjei, poto nisu ostavili taoce iza sebe. Davali su iskaze: da su mnogi od njih bili u zajednici sa Crnogorcima, zato to su ih na to prisilili i jer bi se radilo o njihovoj imovini i ivotu, da su odbili

asopis

120

HERCEGOVINA

uestvovati. Kasnije smo vidjeli naznake i dobili razne dokaze za hukanje pomou terorizma. Iz Dubrovnika poslali su mi njemake novine, na koje sam se od odlaska iz Carigrada odricao. Kako sam bio zauen da itam detaljne izvjetaje o dogaajima, koji su se navodno desili u naoj blizini. itao sam opirno opis jednog masakra kod sela kroz koje smo prekjuer proli, i u kojem, poto sada pernate ivotinje legu jaja, ak sedmicama nisu zaklali ni koko. U jednom drugom selu petorica mladia iz privatnih razloga obraunala su se akama. ake su ovdje povezane prema drugim rukama isto kao to su negdje noge stolica, a tamo itam o jednom telegramu, koji govori o ustanku itd. Po prvi put imao sam uvida u kuhinju u kojoj se pripremaju senzancionalne vijesti i stvara javno mnijenje. Turske zemlje za takvu vrstu manipulacija posebno su pogodno tlo. Sve svae i svi izgredi, ako se deavaju na zapadu, stavljaju se u rubriku male vijesti, oni snabdijevaju ovdje telegrame materijalom, politikom korespodencijom i vodeim lancima. Ako se musliman Mustafa sa kraninom orem posvaa i oamari ga, onda se lanci o progonima krana provlae kroz rubrike toliko i toliko stranica, a orijentalno pitanje je pokrenuto. Husejin paa, kao to sam ve pomenuo ulogorio se u Grahovu, dok je brigadni general Jahija-paa sa tri bataljona i jednom planinskom baterijom operisao kod Nikia protiv pobunjenika - veinom uskoka i druge oloi. atori, jedan za deset ljudi svijetlozelene boje i rastavljeni planinski topovi transportuju se mazgama, trupe nose opanke. Ova obua uobiajena u ovoj zemlji sastoji se od ivotinjske koe, koja se izree prema obliku noge, omota oko noge i pomou remenova se vee oko zgloba i lista noge. General koji je bio u zategnutim odnosima sa gradonaelnikom, nije se javio od svoje prekomande u Grahovo, pa se moj ef odluio da lino ode na lice mjesta. Vijesti iz tabora su brzo stigle. Drugog dana od Kemal efendijinog odlaska tamo, uli smo od 10 sati ujutro iz daljine grmljavinu topova. Malo poslije toga, kia je pljutala, kada je stigao komesar opet kod nas u Trebinje; prvo ta smo od njega uli bilo je: da su neposredno iza njega, do padina brda Klobuka Crnogorci preprijeili stazu; jedva je pobjegao, a iza njega trupe su ostale opkoljene. Situacija je bila slijedea: Husein-paa je u svom taboru bio nedovoljno opskrbljen namirnicama, poto je pozamaan transport pao u ruke pobunjenika. Nakon to je odbio nekoliko uzastopnih juria Crnogoraca, upustio se s njim u pregovore. Izmeu njega, ve pomenutog Delaruea i crnogorskog poglavara ustanovljeno je: da se osmanska vojska ako preda

asopis

121

HERCEGOVINA

utvreni logor, moe bezbjedno povui na padine Klobuka. Povlaenje je zapoelo, i na pola puta, usred klanca, prekinuto je napadom Crnogoraca. Utihnue topova oznailo je kraj borbe. Prispjela etiri neregularnih konjanika, domaih ljudi iz Trebinja, upoznali su nas sa tokom dogaaja: osmanski bataljoni vie ne postoje. Sada su izbjeglice pristizale, pojedinano i u manjim grupama, sa slomljenim orujem ili nenaoruani, crni od baruta, sa odjeom u krpicama i umrljanom krvlju. Bijedna slika! Samo nekoliko lake ranjenih uspjelo se izvui - ostali su poklani. Crnogorci su ovaj put odustali od svog starog obiaja da ranjenicima odreu glave, i to su veim dijelom promijenili tako to su onima koje su uhvatili jednim potezom jatagana skalpirali gornju usnu, nos i jedan dio ela, da bi ove pobjednike trofeje nosili kui. Lino sam vidio rtve takve kanibalske okrutnosti - uasni znaci bestijalnosti koji mogu da budu postaje pored slike i prilike boga, zabrinjavajui dokazi kako dvolinosti i fraze vrsto vladaju u svijetu. Za ova plemena koristi se interesiranje Evrope u ime kranstva i kulture! Crna Gora se poziva na svoju estu tvrdnju o nezavisnosti, a ipak i bez obzira na svoje stoljetne, postojee veze sa Venecijom i sa ostalim kranskim kulturnim jedinstvom evropskih naroda, nalazi se ovo utvrenje grko-slovenske kulture na polaznoj taci Hurona i drugih divljaka. Crnogorci, isto tako i ostali Slaveni u turskim zemljama, ne bore se za svoju egzistenciju - jer ta ni sada nije ugroena - nego se bore za posjedovanje moi. Dobro, protiv ovoga ne bih imao vie primjedbi. Ono to je uasno pri tome je la sa kojom se prikrivaju ova stremljenja i sa kojim se pokuava obmanuti javno mnenje Evrope, time to se ova borba prikazuje kao otpor kranstva protiv islama, kao pohod kulture protiv barbarizma. Do budunosti. ta god da prebacite vladi Porte Crnogorci i njihovi plemenski pripadnici trenutno jedva da se mogu nalaziti na kulturnom nivou, a zasigurno ne na onome stupnju humanosti, na kojem se nalazi osmansko pleme. Na osnovu uenja islama Osmanlije bi prepustile pobijeenim plemenima naroda vjeru i nacionalnost. Arogancija, nepotovanje neprijatelja i djelimino politiki aspekti ili su u prilog ovakom postupku. Sa opadanjem osmanske moi zapoeta je opet stara borba, svirepa borba za mo. U tvravi vladao je veliki strah i uzdasi koji paraju srce. Preko pedeset ljudi, koji su otili kao neregularni dobrovoljci, nestali su. Proirile su se razne glasine: Crnogorci su u pohodu, stoje ve na ulazu u dolinu i Trebinje je bilo nezatieno. Kao jedan od posljednjih konano je pristigao Husein-paa.

asopis

122

HERCEGOVINA

Borio se kao zadnji vojnik i smrt mu se smilovala; bio je strano uzbuen. Jedno vrijeme smatrali smo ga ludim. Njegovo slijepo, lakomisleno vjerovanje u rije jednog kanibala prouzrokovalo je nesreu; njegova nepromiljenost dovela je do propasti njegovih ljudi! A do ovog masakra do kojeg je dolo zbog pogaene rijei, uzdie se u crnogorskim junakim epovima kao slavom ovjenanom pobjedom od Grahova. Odmah se vijealo, ali savjetovanje nas nije moglo dovesti do krajnjeg rezultata. Trebinje se ni u kom sluaju nije smjelo napustiti a nije se ni imalo sredstava braniti ga, vladala je opa panika. Pri dolasku mraka, neoekivano je stiglo pojaanje iz Mostara, tri ete strijelaca. Bila je to dobrodola pomo u najveoj nudi. Mogli smo se dakle, nakon to je Husein-paa sproveo sve potrebne mjere, zatieni od iznenadnog napada, suoiti sa slatkom noi, pomalo smireno drijemati uz pitolje nadohvat ruke. No je prola bez incidenta, kako smo kasnije saznali Crnogorci su bili djelimino iscrpljeni od masakra, djelimino se nisu usudili da napuste svoja sklonita i da izau na iroko polje. Poto smo narednog jutra dobili ponovo potvrdu vijesti da su se sela, koja su naseljena rajom oko Trebinja i sigurno ona na putu prema Stocu, digla i prema tome se trebalo strahovati da bi diplomatski predstavnici Porte mogli biti uvueni u svau dana, odlueno je da se krene sa misijom na austrijsko tlo, i to prema Dubrovniku. Na odlazak liio je na bjekstvo. Konzuli su se pridruili povorci, a ispred njih su nae zastave. Bio sam primoran da zaostanem i kada sam pourio za onima ispred sebe, oni su ve nestali iz mog vidokruga i umjesto da stignem u Drijevo, odakle poinje staza uz stijenu prema Carini, dalmatinskoj granici, zalutao sam lijevo u pravcu pobunjenih mjesnih oblasti. Nakog izvjesnog vremena zvali su me. Naravno, grupa koja je upuivala pozive bila je na velikoj udaljenosti, primijetio sam je samo zbog zvukova. Ljudi ove zemlje posjeduju naime kapacitet glasnica koji granii sa nemoguim; sposobni su da se dogovaraju na udaljenosti, odakle drugdje se ne bi mogao uti ni zvuk. Poto nisam namjeravao da razgovaram sa ljudima koji su se nalazili pored puta, potjerao sam konja prema strmoj stepenastoj stazi. Fijuci metaka ispaljeni iz puke i prokljinjanja pratila su me; pourio sam naprijed. Bilo da sam se nesmetano ophodio prema svome konju, bilo da sam previe oekivao od njega okliznuo se, mada nije pao, ali bio je savijen i epao je. Nije mi preostajalo nita drugo nego da siem, da skinem mamuze i povjerim spas vlastitim nogama.

asopis

123

HERCEGOVINA

Jedva da sam se nekih etvrt sata mukotrpno penjao, pratei izbrisane tragove stjenovite staze, iji cilj nije bio jasniji preda mnom nego moja budua ivotna staza, kada sam pred sobom iza jednog buna primijetio sjenku; boje, plava i crvena, sijale su kroz lie buna. Izvadio sam pitolj i zastao. Na moje ugodno iznenaenje, na moj poziv odgovorio je jedan enski i to poznat glas. Cvijeta, jedna od djevojaka, koje su u Trebinju posredovale u naim poslovima prema Dubrovniku, odmarala se sa korpom iza jednog buna. Lijepe djevojke iz Brene, dalmatinskog sela blizu granice. Tipinim predstavnikom mogla se smatrati Cvijeta, koja je bila visokog rasta sa svojom slikovitom nonjom, crvenim svjenjem za glavu, crnim miderom i plavom suknjom, vrljala je kao ambulantni trgovac i komisionarka naokolo izmeu Dubrovnika i Trebinja. To da se ona mogla time nedirnuta boriti, kako u divljini tako i u glavnoj ulici zapadnih kulturnih drava, meni djeluje, pri nedovoljnim sigurnosnim organima, kao dovoljan pokazatelj da Osmanlija nije tako divlji kao to se to rado pretpostavlja. Sa nekoliko rijei Cvijeta mi je objasnila da su imanja pred nama, u pravcu u kojem sam krenuo, nastanjena pobunjenom rajom i provela me je prijeko preko stjenovitih blokova i odronjenog kamena sve dok nismo poslije viesa-tnog pjeaenja, koje ovoj djevojci koja je ila vrstim, velikim koracima, ini se nije tako teko padalo kao meni, koji sam jedan dio svojih novih jahakih izama ostavio na kamenim ivicama i ivim ogradama, stigli do Carine - granice. Izvanredna glavna ulica i crno-uti kamen sa natpisom milja najavili su granice Austrije. Ispod nas razastrlo se plavo more, Adria, na ijim obalama se sputala dostojanstveno plamtea sunana kugla. Prekrasna slika koja je oslobaala! Duboko sam uzdahnuo a puna ivotna snaga ispunila je itavo moje bie.

asopis

124

HERCEGOVINA asopis

Enisa MARI RAD MOSTARSKIH MUALIMA I IMAMA Dolaskom Austro-Ugarske (1878.) u Bosnu i Hercegovinu, vjerski ivot i osnovno kolovanje mladih je nastavljeno. U Mostaru (gradsko podruje) radila su 32 mekteba, 4 mektebi - ibtidaije (reformisani mektebi), 8 medresa (tur.-muslimanska srednja i visoka vjerska kola), 2 hanikah medrese (islamski misticizam - tesavuf), 4 islamska konvikta (lat.-internat, zavod za kolektivni odgoj aka), oko 30 islamskih drutava, 5 kutubhana (knjinica) i jedna rudija (tur.-razum, koji je naao pravi put, koji ide pravim putem). Raniji dobrotvori - vakifi (uvakufikli su svoj imetak podiui znaajne objekte-damije, mektebe, medrese, bezistane, hamame, hanove, ketubhane, tekije) i ostavili su znaajna materijalna sredstva, kao stalni izvor prihoda, za rad vjerskih, obrazovnih, kulturnih i dobrotvornih ustanova. Vakufi su donosili znaajna materijalna sredstva pa je Mostar bio najznaajniji obrazovni i kulturni centar Hercegovine. Najpoznatiji vakufi su bili:ejvan-ehajin, Nesuh-age Vuijakovia, Karaoz-begov vakuf, Mehmed Koski-pain, Roznamedi Ibrahim-efendijin, Dervi-pae Bajezidagia, hadi Ibrahim-age aria, Mehmed-bega Lakiia, osi Jahije-hodin, hadi Kurtov vakuf i drugi. Iz vakufskih donacija dobivali su plau dematski imami i mualimi. Prvi reformirani mektebi ibtidaije su poeli sa radom 1891. godine (u Mostaru su radila 3 reformirana mekteba) dok su neki nastavili rad po ranijim nastavnim programima. Osim mekteba, od 1894. godine Zemaljska vlada za BiH prevodi Rudiju

125

HERCEGOVINA

u Mostaru (koja je ranije radila kao srednja kola) u osnovnu kolu poto nastavni plan i program ne odgovara srednjim (evropskim) kolama (predmeti su bili: vjeronauka, jezikoslovna obuka, itanje, slovnica-gramatika, usmeno i pismeno izraavanje, povijest , prirodopis, prirodoslovlje, raunstvo, krasopis, geometrijsko oblikovanje i pisanje, arapski jezik, perzijski i turski). Gradski kotarski ured u Mostaru je na sastanku Vakufske komisije odranom 20.02.1894. pokrenuo pitanje rada i opravke mektaba. Na sastanku je diskutovano samo o jednoj taki dnevnog reda. 1.Ureenje kola za muhamedansku mlade Vakufska komisija je donijela zakljuke: - da se za Drugu narodnu osnovnu kolu (Rudiju) izgradi nova zgrada za najmanje 350 uenika - da se popravi zgrada Rudije i tu smjesti Karaoz-begova mektebi ibtidaija sa 200 uenika - da se adaptira i dogradi ejvan-begov mekteb u koji bi ilo 300 uenika - da se izgradi nova zgrada (za 200 uenika) za Spahia mekteb. U ovim mektebima su radili sljedei mualimi (mualim - uitelj, profesor, nastavnik u mektebu): Karaoz-begov mekteb hafiz Muhamed efendija Rianovi, Muhamed ef. Vrebac i Salih ef. Bubi ejvan-begov mekteb hafiz Salih ef. Sefi i hafiz Mustafa ef. Puzi Spahia mekteb Muhamed ef. Arpadi i Nazif ef.ii U mektebima za djevojice 1894. god. radile su mualime: Hatida (Husaga) Haljevac Hanifa (Hadi Ragib) Kajtaz Fata (Husaga) Hadi Munta (Mujaga) Mutovi Fatima (Mehmed) Brailov Dudija (Ibrahim) Sabi ulsa (Mula Ahmed) Diki Hadinica Toki

asopis

126

HERCEGOVINA

Zejna Kaukli Godine 1894. u Mostaru su radili i slijedei mualimi: Mehmed ef. Hamzi Ahmed ef. Butum Alihoda Oruevi Ahmed ef. Arpadi Muhamed ef. Hasanefendi Muhamed ef. emalovi Muhamed ef. Hamzi Mehmed ef. Milavi Hasan ef. Vuijakovi Hafiz Alija Gri Hafiz Mustafa Zahirovi Hafiz Zahir Hafiz Mustafa Kulukia Hafiz Muhamed Spui Omer ef. Kajtaz Jusuf ef. Kajtaz Sejd Slipievi Mustafa ef. Dizdar Hafiz Omer uljevi Hafiz Ibrahim Rizvani H. Hafiz Dizdarevi Hafiz Ibrahim Jahi U martu 1894. (23.03.1894.) odran je sastanak Gradskog kotarskog ureda u Mostaru na kome su bili prisutni: Dabi Ali efendija, mostarski kadija hafiz Hasan, hadi Ahmed efendija Dabi, hadi Muhamed efendija Kurt, Mujaga Komadina, hadi Mustafa Behlilovi, Hasanbeg Lakii, Ahmed efendija Karabeg, hadi Husaga Kajtaz, Ahmedbeg Hadiomerovi, Alaga Dizdar, hadi Muhamed Efica, hadi Jusufbeg Bakamovi, Hamza efendija Puzi, Fazil Mahmutaga, Avdaga i Muhamed efendija emalovi. Na dnevnom redu je bilo sljedee: Vijeanje zastupnika muhamedanskog naroda mostarskog glede preustrojavanja mektebi ibtidaija u Mostaru. Zakljueno je da se obezbijede sredstva (3.000 forinti) za popravak

asopis

127

HERCEGOVINA

zgrade Rudije, 9.000 forinti za novogradnju ejvan-begova mekteba i 12.000 forinti za novogradnju Spahia mekteba na Sinan-painu vakufu. Ukupno je trebalo obezbijediti 24.000 forinti. Sredstva bi se obezbijedila od Karaoz-begova vakufa (10 godina po 600 forinti), od prikupljenih dobrotvornih priloga mostarskih muslimana sakupilo bi se 5.000 forinti (uplatiti za 4 godine). Razliku sredstava bi traili od Zemaljske vlade u Sarajevu. Sainjen je predraun radova, idejni projekat, broj mualima u pojedinim mektebima i donesen Iskaz ustanovljenog prinosa od strane muhamedanskog stanovnitva grada Mostara u svrhu reorganizacije mektebi ibtidaija. Upisano je 323 graanina Mostara koji su trebali uplatiti 6.538 forinti. Sa veim iznosom to su (prvih 40): 1. Kapetanovi Ibrahimbeg 2. Komadina Mujaga 3. Kajtaz hadi Husaga 4. Efica hadi Jusuf 5. Bakamovi Jusufbeg 6. Lakii Hasanbeg 7. Dabi hadi Ahmed ef. 8. Dabi hadi Ali ef.muftija 9. Pekui Alaga 10.Ribica Salih 11.Novo Salih 12.Arpadi Muhamedaga 13.Lakii Muhamedbeg 14.Efica Muhamedaga 15.Spahi hadi Omeraga 16.Gui Jusufbeg 17.Behlilovi hadi Mujaga 18.Alajbegovi Salih ef. 19.Kajtaz hadi Arif ef. 20.Bakamovi Avdaga 21.Fazil Mahmutaga 22.Resulbegovi Saidbeg 23.Lakii hadi Muhamedaga 24.Efica Abdulah ef. 25.Muslibegovi Salih ef. 200 200 150 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 50 50 50

asopis

128

HERCEGOVINA

26.Karabeg Muhamed ef. 27.Karabeg Ahmed ef. 28.Drae Hafizaga 29.Grebo Ahmedaga 30.emalovi Ahmedaga 31.Hasanefendi Alibeg 32.Raljevi hadi Muhamed 33.Spahi hadi Ibraga 34.Dajo Avdaga 35.Puzi Alaga 36.Sefi Omer ef. 37.Kapetanovi Arifaga 38.Puzi hadi Mahmut 39.Beklija Muharem 40.Trbonja hadi Ibrahim 41.Bakija Halil 42.Mili Ibrahim 43.Kurt hadi Mahmut ef. 44.Dabi Sulejman 45.Kazazi Salih 46.Bear Husaga 47.Kreso Mehmed ef. 48.Hadiosmanovi Halil 49.Behlilovi Salihaga 50.elar Mujaga 51.Behlilovi Ahmetaga 52.Lakii Mustajbeg 53.umurija Sadik ef. 54.umurija Ahmed ef. 55.Imamovi hadi Hafiz 56.emalovi Salihaga 57.Dadi Memiaga 58.Kadija mostarski 59.Joni Ahmetaga 60.Joni hadi Salih 61.Mahmutovi hadi Mustafa 62.Lakii Hasanbeg 63.Dizdar Memiaga

50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25

asopis

129

HERCEGOVINA

64.uljevi Jusufaga 65.ii Nazif ef. 66.eva hadi Mujaga 67.Brki Hafiz 68.Brki hadi Salih 69.Kazazi Salihaga 70.Alajbegovi Arifbeg 71.Hasanefendi Mustajbeg 72.Hadiomerovi Mehmed 73.iber Muhamed 74.emalovi Muhamedaga 75.emalovi Muhamed ef. 76.Omeragi Ahmetaga 77.Hamzi hadi Mujaga 78.Ibraga hadi Efica 79.Agi Alaga 80.Milavi Salih 81.Milavi Fazlaga 82.Milavi Ibraga 83.Milavi Mujaga 84.Milavi Arslan 85.Milavi Muhamed 86.Mui Hasan 87.Kahvo Salih 88.Buljko Memi 89.Oruevi Mahmut 90.Beevi Mehmed 91.Rami hadi Belo 92.Rami Osman 93.Hadiosmanovi Salih 94.Voljevica Omer 95.Dokara Mustafa 96.Dokara Memiaga 97.Sefi Mustafa 98.unje Husein ef. 99.Novo Muharem 100.Puzi hadi Ahmetaga

25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25

asopis

130

HERCEGOVINA

Pred Drugi svjetski rat u Mostaru su postojali slijedei mektebi, u kojima su radili mualimi: Karaoz-begova mektebi-ibtidaija, ejvan-beg mektebi ibtidaija, Dervi paa mektebi ibtidaija, Mektebi ibtidaija u Blagaju, Mektebi ibtidaija u Gornjoj Drenici, Mektebi ibtidaija u Donjoj Drenici i Mektebi ibtidaija u Humlianima. Sibjan mektebi: urmanci, Bivolje Brdo, Gnojnice, Pijesci, Gubavica, Vranjevii, Kokorina, Kutiliva, Vrapii, Zijemlje, Dnopolje, Zijemlje-arica, Podgorani, Ravni, Jasenjani, Grabovica, Ratani, Polog-Jare, Hamzii, Sluanj, Biletii, Kruevii, Kruanj, Svinjarina, Opine i Miljkovii. Na osnovu Ustava Islamske vjerske zajednice, Vakufsko mearifski odbor je u Sarajevu, na svojoj sjednici 04.04.1939. godine, usvojio Uredbu o mektebima. Po l.100 ove Uredbe (do kraja 1939.g.) Ulema medlis je trebao izvriti rajonizaciju mekteba i odrediti mualime, a u svim krajevima nastanjenim muslimanskim ivljem, na udaljenosti od 4 kilometra, osnovati mekteb. Zatim je trebalo: - Ustanoviti koliko e djece pohaati reformirane mektebe? - Koliko dematskih imama vre mualimsku dunost ? - Koliko ima stalnih mualima u mektebima ? - Koje vjerske zavode ili medrese su zavrili ? - Koliko mualima dobiva plau iz samostalnih vakufa , a koliko iz centralne vakufske blagajne ? - Koliko je mualima plaeno od naroda ? - Koliko damijskih imama vri i imansku i mualimsku dunost ? Na podruju mostarskog sreza u bivoj Kraljevini Jugoslaviji radili su dematski imami (imam-voa, svetenik kod muslimana, dobar poznavalac Kurana i glavni hoda jedne damije). Mostarskom srezu su pripadali slijedei imamati demata: MOSTAR - Mostar grad, Ratani, Polog, Jasenica i Miljkovii BLAGAJ - Blagaj, Malo Polje, Vranjevii, Hodbina, Buna, Kosor, Ortije, Donje Gnojnice i Draevice. BIJELO POLJE - Humliani, Podgorani, Prigraani, Potoci, Kutliva,

asopis

131

HERCEGOVINA

Jasenjani, Ravni, eljua, Zijemlje i Vrapii. BIVOLJE BRDO - Bivolje Brdo, Gubavica, Pijesci, Blizanci, Biletii, Hamzii, urmanci, Gradnii, Jare, Vionica, Kruevii, Uzarii, Sluanj i itluk. DONJA DRENICA - Diva Grabovica, Donje Selo, Strievo, Zagreblje, Bunii, Poglavica i Draga. PODVELEJE - Opine, Gornje Gnojnice, Svinjarina, Banjdol, Kruanj, Kokorina i Dobr. Pravilnikom o radu i dunostima dematskih imama i njihovih pomonika bile su odreene dunosti imama i njihovih pomonika. Dematski imami i njihovi pomonici su bili duni: 1.U svom dematu voditi matine knjige roenih, vjenanih i umrlih. 2.Na poetku svake godine dostaviti statistike podatke o broju muslimana u prethodnoj godini na svom podruju. U ove podatke trebalo je upisati: - naziv sela, mahale, demata, sreza ili muftijstva - broj doseljenih islamskih itelja (broj domova, mukih, enskih i ukupno) - broj novoroenih muslimana (zakonito i nezakonito roenih, mukih, enskih i ukupno) - broj sklopljenih brakova (islamskih i mjeovitih) - broj odseljenih islamskih itelja iz tog demata (broj domova, mukih, enskih i ukupno) - broj razvedenih brakova (islamskih i mjeovito) - broj umrlih muslimana (mukih, enskih i ukupno) - broj stanovnika u odnosu na prolu godinu - stanje na kraju godine Tako je na podruju Sreskog vakufsko mearifskog povjerenstva Mostar u 1935. godini bilo 3245 muslimanskih domova, od toga 9700 mukih, 9505 enskih, to ukupno iznosi 19.205 stanovnika. Srez Mostar Mostar grad Bijelo Polje Blagaj Domova 2.000 214 370 Mukih 5.103 892 1.210 enskih 5.175 847 1.191 Ukupno 10.278 1.766 2.401

asopis

132

HERCEGOVINA

Podvele 248 982 908 1.890 Donja Drenica 206 705 585 1.290 Bivolje Brdo 207 808 772 1.580 Ukupno: 3.245 9.700 9.505 19.205 3.Imami su bili duni vriti hatibsku i vaisku dunost u jednoj damiji svog demata (po mogunosti u glavnoj damiji) 4.Predavati vjeronauku u mektebima, medresama i na raznim teajevima 5.Predavati vjeronauku u osnovnim kolama, graanskim kolama, viim narodnim, enskim zanatskim, strunim kolama, internatima, domovima, sirotitima, bolnicama, kaznionicama i slino 6.Ukoliko bi dematski imami imali veliki broj asova u svom dematu, njih su zamjenjivali njihovi pomonici. Dematski imami i njihovi pomonici su imali odreen broj asova sedmino i to: - u dematima ispod 1000 muslimanskih domova - 20 asova sedmino - u dematima sa 1000 i vie muslimanskih domova (kao to je Banja Luka,Biha,Bosanska Gradika, Teanj, Mostar, Rogatica, Visoko, Viegrad, Zenica, Bijeljina, Tuzla i Travnik) - 18 asova sedmino. U nekim mektebima, podruni dematski imami su kao mualimi predavali vjeronauku samo zimi (bive sibjanije - sibjan mektebi), a u nekim mektebima su radili preko cijele kolske godine (bive ibtidaije). Broj asova i radno vrijeme imamima i njihovim pomonicima je odreivao Ulema medilis u Sarajevu. Ukoliko bi dematski imami i pomonici dematski imama,pored imamske dunosti vrili i mualimsku (mualim-tur.uitelj, profesor,nastavnik u mektebu), onda bi im se za svaki vakat (namaza) koji bi klanjali u svojoj dematskoj damiji, smanjivao broj nastavnih asova u mektebu. I o tome je odluku donosio Ulema medilis u Sarajevu. Dematski imami i pomonici dematski imama su svoje plae dobivali od Centralne vakufsko mearifske zaklade, ili iz budeta samostalnih vakufa. Na podruju Sreskog vakufskog-mearifskog povjerenstva u Mostaru 1930.g. su radili slijedei dematski imami: NAZIV DAMIJE 1.Karaoz-begova NAZIVI IMAMA hadi Muhamed Spahi, VRILI I MUALIMSKU DUNOST? Mualim Mektebi ibtidaije

asopis

133

HERCEGOVINA

damija u Mostaru ef.klanja od 1902. od 1917.god. 2.Lakii H.Ahmed-beg Hafiz Muhamed ef., damija u Mostaru Brki, klanja od 1910. Ne vri 3.aria damija u Muhamed emi ef., Mualim mektebi ibtidaije Mostaru klanja od 1887. od 1892. 4.Damija na B.Brdu Hasan Kebo, Mualim u sibjan mektebu klanja od 1928. od 1928. 5.Damija u Gornjoj Jusuf Beglerovi, Mualim mektebi ibtidaija Drenici klanja od 1916. od 1900.g. 6.Koski Mehmed-paina hadi Ibrahim Voljevica, damija u Mustaru ef.klanja od 1912.g. Ne vri 7.ejvanbegova damija Ali Sefi ef., Mualim mektebi ibtidaija u Mostaru klanja od 1926.g. od 1900.g. 8.Baba Beir damija Hafiz Salih ef.Puzi, Mualim mektebi ibtidaija u Mostaru klanja od 1925. od 1920.g. 9.elebia damija Hafiz Husein ef.Kuluu Mostaru kija,klanja od 1890.g. Ne vri 10.Jahja Esfel damija Hasan ef. Nametak, u Mostaru klanja od 1909.g. Ne vri 11.Hadi Memi damija Mehmed hoda emrd, u Mostaru klanja od 1920. Ne vri 12.Tere Jahja damija Husein ef.Brki, u Mostaru klanja od 1926. Ne vri 13.Memi Havade Hadi Muhamed ef., damija u Mostaru Kurt klanja od 1900.g. Ne vri 14.Sultan Sulejman Ibrahim Ajanovi, Mualim mektebi ibtidaija Damija u Blagaju klanja od 1930. od 1930.g. 15.Damija u Ibrahim Duda, Mualim sibjan mekteba Gnojnicama klanja od 1927.g. od 1927.g. 16.Damija u Donjoj Pali Hasan, Mualim mektebi ibtidaija Drenici klanja od 1914.g. od 1914.g. 17.Damija u Svinjarini Smajki Ahmed ef., Mualim sibjan mektebi Podvele klanja od 1923.g. od 1923.g. 18.Sevri Hadi Muhamed Topuzovi, Hasanova damija klanja od 1929.g. Ne vri 19.Tabaka damija Hafiz Husein Puzi, u Mostaru klanja od 1888.g. Ne vri 20.Vuijakovia Nasuh- Hafiz Hasan ef.,Vuija-

asopis

134

HERCEGOVINA

age damija u Mostaru kovi,klanja od 1882. Ne vri 21.evra H.Ibrahim evra Mustafa, damija u Mostaru klanja od 1909.g. Ne vri 22.ose Havade Sulejman ef. Dabi, damija u Mostaru klanja od 1870. Ne vri 23.Sultan Selimova Salih ef. Novo damija u Mostaru Ne vri 24.Damija Ali Galib-pae Sada je damija bez krova Inae, imam je i Rizvanbegovia na Buni haf.Osman Gri od 1923. vjerouitelj 25.Husein Havade Ibrahim Alajbegovi, damija u Mostaru klanja od 1926.g. Ne vri 26.Kotlevi damija Od 1918.do 1928. u Mostaru Ibrahim ef Rianovi, (sada je erijatski sudija), a od 1928.Omer ef.Ugljen 27.Hadi Balina damija Karabeg H.Ahmed ef., u Mostaru od 1900.g. Ne vri 28.Karaoz-begova Hodi Dervi, Mualim mektebi damija u Potocima klanja od 1921.g. ibtidaija od 1921. 29.Kadun Fatime damija Dervi Kazazi, u Mostaru klanja od 1914.g. Ne vri 30.Sinan-paina damija eh Osman H. Osmanou Mostaru vi, klanja od 1915.g. Ne vri 31.Bajazid Havade Smail Duda, damija u Mostaru od 1915.klanja Ne vri 32.Roznamedi damija Muhamed Alajbegovi, u Mostaru klanja od 1914.g. Ne vri 33.Zirai damija Hafiz Mustafa Jakirovi, u Mostaru klanja od 1930. Ne vri 34.Dervi-paina damija Ibrahim ef.Muji, u Mostaru klanja od 1921.g. Ne vri 35.Latif hadi Alibeg Bali Omer, damija u Mostaru klanja od 1916. Ne vri 36.Hafiz Havade damija Zatvorena damija u Mostaru (treba popraviti) 37.Hadi Velina damija Damija je bila zaputena.Na inicijativu Mehmeda u Mostaru eve i nekoliko gimnazijalaca iz Mahale, damija je oiena, otvorena i dnevno se klanjaju dva vakta.

asopis

135

HERCEGOVINA

38.Nezir-agina damija 39.Kamber-agina damija Poruena prilikom gradnje mosta Mujage Komadine 40.engi Dervi-paina damija u Mostaru Izgorjela 1911.godine IZVORI I LITERATURA: 1.Zapisnik Gradskog kotarskog ureda u Mostaru od 23.03.1894. (5375/94) Arhiv Hercegovine Mostar 2.Zapisnik Vakufske komisuje u Mostaru (20.02.1894.) 3.Iskaz - reorganizacija mektebi ibtidaija (5375/94) 4.Statistiki podaci o broju muslimana u 1930.godini na podruju Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Mostaru (graa Vakufskog povjerenstva bb/30) Arhiv Hercegovine Mostar 5.Pravilnik o radu i dunostima dematskih imama i njihovih pomonika, graa Vakufskog povjerenstva u Mostaru (bb) Arhiv Hercegovine Mostar 6.mr Salko pago - Osnovno kolstvo u, Mostaru 1878-1918, Nauni skup Mostar kroz stoljea, asopis Hercegovina br. 9/97. 7.Glavni imenik kolske mladei Druge djeake narodne osnovne kole Rudije od 1887 do 1925. god. (OR-1) Arhiv Hercegovine Mostar 8.dr Safet Krki - Vakufi Mostara kao forma privredne aktivnosti, asopis Hercegovina br. 9/97. 9.Projekat ejvan-begova mekteba, graa Kreisbehrde Mostar (kutija mektebi) Arhiv Hercegovine Mostar 10.Esad Peco, osnovno kolstvo u Hercegovini (1878-1918.) 11.Hivzija Hasandedi: Hercegovaki vakufi i vakifi. 12.Mala enciklopedija Prosveta, Beograd, 1986. god. 13.Spisak dematskih imama iz 1930. (Vakufsko povjerenstvo Mostar) graa Arhiva Hercegovine 14.Leksikon, Jug.leksikog.zavod, Zagreb 1974. god.
Enisa MARI

asopis

Zakljuak Imami su vrili hatibsku i vaisku dunost u damijama svoga demata (demat-arap. muslimanska vjerska opina).

136

HERCEGOVINA

Mostarskom srezu su pripadali slijedei imamati demata: Mostar, Blagaj, Bijelo Polje, Bivolje Brdo, Donja Drenica i Podveleje. Mualimi su (tur.-uitelj, nastavnik u mektbu) pred Drugi svjetski rat radili u sljedeim mostarskim mektebima: Karaoz-begova mektebi ibtidaija, ejvanbegova mektebi ibtidaija, Dervi-pae mektebi ibtidaija, Mektebi ibtidaija u Blagaju, Mektebi ibtidaija u Gornjoj Drenici, Mektebi ibtidaija u Donjoj Drenici i Mektebi ibtidaija u Humlianima (ibtidaije-reformirani mektebi).
Enisa MARI Zusammenfassung
IMAMS (MOSLIMISCHE VORBETER) LEISTETEN HATIBEN- UND VAISKEN- DIENST IN DEN MOSCHEEN IHRES DEMATS (DEMAT: ARAB. MOSLIMISCHE RELIGISE GEMEINSCHAFT). DEM BEZIRK VON MOSTAR GEHRTEN FOLGENDE IMAMATS DER DZEMATEN: MOSTAR, BLAGAJ, BIJELO POLJE, BIVOLJE BRDO, DONJA DRENICA UND PODVELE. MUALIMS (MUALIM: TORK. LEHRER IM MEKTEB) LEISTETEN DIENSTE VOR DEM ZWEITEN WELTKRIEG IN FOLGENDEN MEKTEBS VON MOSTAR: KARAOZBEGS MEKTEBS IBTIDAIJA, EJVANBEGS MEKTEBS IBTIDAIJA, DERVI-PAAS MEKTEBS IBTIDAIJA, MEKTEBS IBTIDAIJA IN BLAGAJ, MEKTEBS IBTIDAIJA IN GORNJA RENICA, MEKTEBS IBTIDAIJA IN HUMILIANI (IBTIDAIJAS: PEFORMIERTE MEKTEBS).

asopis

137

HERCEGOVINA asopis

138

HERCEGOVINA asopis

zatita kulturno historijske batine

139

HERCEGOVINA asopis

140

HERCEGOVINA asopis

Zlatko ZVONI

REVITALIZACIJA KOMPLEKSA EJVAN-EHAJINE DAMIJE U MOSTARU .

Vakif (zadubinar)

ejvan - ehaja je bio znaajan vakif u Hercegovini, koji je sagradio niz objekata u Mostaru, Gabeli i mahali Bunsko u Blagaju. Dvije njegove vakufname tj. zadubinske povelje uvaju se u orginalu, u Gazi Husrefbegovoj biblioteci u Sarajevu, a pisane su 1554 i 1558 godine. Ove vakufname govore o tome ta je sve vakif sagradio i uvakufio za vrijeme svog ivota.(1) ejvan - ehaja u ondanjem hercegovakom sandaku, je bio vrlo povje-rljiv sandakbegov slubenik.(2) Po predanju je bio oproteni rob hercegovakog sandakbega Sinan-pae, a smatra se da je bio povjerenik za popis posjeda.(3)
Grupa autora, Vakufname iz Bosne i Hercegovine (15. i 16. vijek), Orjentalni Institut u Sarajevu, Sarajevo 1985 g. , str.81-94, 111-128. 2/ T.Popovi,Upravna organizacija hercegovakog sandaka u 16.veku, Prilozi orjentalnoj filologiji (POF) , 12-13 , Sarajevo 1965 g. , str. 98,102,105. 3/ H.Hasandedi , Hercegovaki vakufi i vakifi , Anali Gazi Husref-begove biblioteke ( Ghb) , 9-10,Sarajevo 1983 g. , str.31.
1/

141

HERCEGOVINA

Umro je godine 1569 -70 tj. 977 hidretske, a to se zna iz sadraja dva u prepisu sauvana identina hronograma (zapisa) smrti, koja se odnose na ejvan-ehaju.(4) ejvan-ehajin vakuf u Mostaru Na lokalitetu Velike Tepe, uz lijevu obalu rijeke Neretve, a pored stare srednjovjekovne kule Hercegue (15 vj. ), ejvan je osnovao svoj vakuf polovinom 16. vijeka. On se sastojao od damije, mekteba, muvekithane (ustanove za tano mjerenje vremena) i biblioteke. Iz sredstava vakufa, neto poslije ejvan-ehajine smrti, su sagraeni medresa i adrvan uz damiju na istom lokalitetu. U Prijekoj ariji je sagraeno jedno javno kupatilo (hamam) (5) i kameni mosti na pritoci Radobolji.(6) ejvan-ehajin han tj.konaite za trgovce se nalazilo pod peinom u Kujundiluku. Lokalitet Velike Tepe sa ovako monim vakufom je vremenom postao ejvan-ehajina mahala. Damija Damija je sagraena 1552-3 tj. 960 hidretske godine. Vjekovima je bila u vjerskoj funkciji, a jedna od sanacija je izvrena 1885 godine.(7) Inae tom snacijom damija je dobila maurske dekorativne elemente, koji su esti u austrijskom periodu grada (1878-1918 g.). Ti elementi se uviaju na potkoviastim oblicima prozora, plastinim dekoracijama na munari itd... Povodom te sanacije je stavljen novi kameni natpis (tarih) iznad vrata, a takoer je zadran stari orginalni tarih iz 16 vijeka. Pred dolazak austro-ugarske vojske, 1878 godine, damija je bila mjesto za okupljanje bonjakih intelektualnih krugova. Inae je sluila svojoj namjeni do 1943 godine, a odmah poslije II svjetskog rata pa sve do 1992 godine bila je u slubi zaviajnog (regionalnog) muzeja Hercegovine. U njoj se nalazila velika maketa Mostara iz doba osmanlijske uprave (1468-1878 g.).

asopis

Rukopisna zbirka Arhiva Hercegovine (grada Mostara), Inv.br.R-74.; M.Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, Sarajevo 1982 g., str.172. 5/ Z.Zvoni, ejvan-ehajin hamam, Kabes ( Mostar), god.1 ( 95 ), Br.1, str.19. 6/ H.Hasandedi, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980 g., str.21-24, 73, 83, 92, 109-110, 135, 144-145, 149-150, 157, 177. 7/ Isto, str.21-24.
4/

142

HERCEGOVINA

U Mostaru ejvan-ehajina damija je jo poznata pod imenom Sefia ili Inat damija. Interesantna je po tome to je to jedina mostarska damija sa munarom smjetenom na lijevoj strani objekta. Ova damija pripada tipu malih mostarskih damija pokrivenih kamenom ploom tzv. ploara, sa ulaznim trijemom ( hajatom ) i prislonjenom munarom s vana. U unutranjosti se nalaze mihrab, mimber, makfile,... U ratnom periodu 1992-95 godine ona je pretrpjela visoki stepen unitenja. Tad joj je munara sruena potpuno do etvrtastog postolja, stradala je i krovna konstrukcija a kamene ploe su popucale. Na sjevernom zidu, u gornjem lijevom uglu potpuno je uniten jedan prozor te oko njega napravljen otvor uslijed snanog projektila. Takoer je uniteno nekoliko metara zavrne horizontalne kamene profilacije na istom zidu. Ostali zidovi damije su takoer pretrpjeli oteenja od vojnih projektila, a unutranjost objekta je ruinirana.

asopis

Damija prije ratnih razaranja

143

HERCEGOVINA asopis

Rekonstrukcija munare Bojena dekoracija u damiji Mada danas stara bojena dekoracija vie ne postoji izuzev u mihrabskoj nii, ipak treba neto rei i o njoj. Vie iz razloga da se kompletira cijela jedna skupina islamskog zidnog slikarstva Mostara.(8) O tim dekoracijama znamo zahvaljujui arhivskim snimcima iz napisane monografije o Mostaru godine
8/

Z.Zvoni, Bojene dekoracije Karaoz-begove damije u Mostaru, Kabes ( Mostar), god I (95), br.2, str. 53.; isti, Bojene dekoracije aria damije, Kabes ( Mostar), god.2 (96), br.14 , str.15.; isti, Bojene dekoracije Koski Mehmed paine damije, Kabes ( Mostar), god.3 (97) , br.15, str.54.; isti, Bojene dekoracije Nesuh-age Vujakovia damije u Mostaru (Pod lipom ), Kabes ( Mostar), god.3 (97), br. 21, str.29.

144

HERCEGOVINA

1909 od strane Roberta Michela. Ove dekoracije ili njihovi tragovi su uklonjeni u jednoj od prethodnih sanacija objekta, vjerovatno pretvaranjem damije u izlobeni prostor Muzeja Hercegovine pedesetih godina ovoga vijeka. Dekoracije su bile rasporeene po zidovima objekta, kao i na unutranjem mobilijaru, tj.mihrabu. Radi se uglavnom o vegetabilnim motivima, ornamentima i neto kaligrafije. Nizovi niskog mediteranskog bunastog rastinja su bili pravilno rasporeeni u prizemnim dijelovima damije. To rastinje je pravilno bilo uokvireno tradicionalnom mostarskom drvenom odrinjom sa vinovom lozom i njenim plodovima. Takoer i gornje partiture objekta su bile ukraene vegetabilno i sa kaligrafijama. Uoljiv je jedan gotovo realistiki pristup oslikavanja damije koji na momente odaje ak i naivnost. Odrinja u slikanoj imitaciji drveta, plodovi vinove loze, lisnate biljne vrijee, bunasto mediteransko rastinje, itd, ini osnovnu nit ovog slikarstva. Prikazujui damiju kao denetsku avliju sa rodnim plodovima mediterana vjerovatno je slikar-nakaa htio da ugodi dematliji prikazujui mu bolji svijet koji ga eka na ahiretu. Svakako, i u asnom Kuranu, u pojedinim njegovim ajetima se spominju motivi vezani za ovo slikarstvo (Al-Anam, 99 i 141, Al-Muminum, 18 i 19 , ...).
(9)

asopis

Bojena dekracija u damiji

Robert Michel, Wilhem Wiener, Mostar, Prag, 1909 g., str.32 - 33.

9/

145

HERCEGOVINA

Od svih mostarskih damija po svom slikarskom programu, ejvan ehajinoj damiji je nekako najblia Tabaica damija u Prijekoj ariji sa njenim oslikanim zidnim povrinama na slian nain.(10) Slikarstvo ejvan -ehajine damije potpuno odgovara oslikavanju mostarskih damija u 19. vijeku. To odaju i njegove stilske karakteristike. Znajui da je damija temeljito sanirana 1885. godine, ovo slikarstvo se time moe i priblino datirati.

asopis

TARIH sa damije u izlomljenim dijelovima Mekteb Objekat ejvan-ehajina mekteba se spominje u vakufnami iz 16.vijeka. On je vremenom dotrajao, a imao je tradicionalan izgled sa kamenom gradnjom, pokrovom od kamenih ploa i ostalim lokalnim elementima. Vidljiv je na najstarijim arhivskim fotografijama ovoga lokaliteta. Godine 1895. on je sruen,a na njegovom mjestu je sagraen novi ejvan-ehajin mekteb 1899. godine .(11)
Hadi Kurtova tabaica damija sagraena je oko 1600.godine. Karakteristina je po rukavcu pritoke Radobolje koja protie ispod damije. Zidno slikarstvo unutar objekta pripada kraju 19. vijeka. (Vidi, H.Hasandedi, spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980.g., str.37- 39.) 11/ U zgradi Arhiva Hercegovine uvaju se crtei koji su vezani za projekat novog ejvanehajinog mekteba .
10/

146

HERCEGOVINA asopis

Mekteb u ruevnom stanju, u prvom planu ostaci Starog mosta

Mekteb u vrijeme sanacije

147

HERCEGOVINA

Ova zgrada je dugo vremena koritena u vjerske edukacione svrhe a poljednjih decenija kao izlobeni i administrativni prostor regionalnog Muzeja Hercegovine. Inae objekat je sagraen uz obalu rijeke Neretve u stilu evropskog akademizma sa fasadama u maurskoj likovnoj obradi (pseudomaurski stil). U ratnom periodu 1992-95. godine objekat je pretrpio visoki stepen unitenja. Stradao je limeni pokrov, sva drvena gredna meuspratna i krovna konstrukcija, kao i zid da sjeverozapadne strane. Unutranjost objekta je u potpunosti ruinirana. Inae, cijeli ovaj kompleks je pretrpio oteenja velikog procenta zbog intenzivnog granatiranja lokaliteta Starog grada i Starog mosta u ijoj se blizini i nalazi. Ostali objekti U sklopu kompleksa ejvan-ehajine damije su se nalazili nekada objekti i sadraji koji su vremenom nestali. To su muvekithana za tano mjerenje vremena, zgrada medrese, adrvan i biblioteka (kjutubhana) ... Interesantno je pomenuti da u ejvanovoj drugoj vakufnami (zadubinskoj povelji) iz1558. godine se pominje popis knjiga koji je uvakufljen u vidu: tri asna mushafa, dva Kurana za mekteb, tri En-ama asna, dva kompleta uzova ...

asopis

Kula Hercegua

Kula Tara

148

HERCEGOVINA

Meutim dobar dio knjiga, a to vai i za ostale biblioteke mostarskih vakifa, vremenom je otuen, a ono to se sauvalo je prenjeto u Gazi Husrevbegovu biblioteku u Sarajevu .(12) Rekonstrukcija kompleksa u 1996. i 97. godini Damija Na damiji je izvreno saniranje krovne konstrukcije, dok je munara potpuno rekonstruisana od postolja pa do vrha, uz sauvane orginalne njene kamene dijelove. Zid sa sjeverne strane u gornjem uglu je saniran a potpuno je izvrena rekonstrukcija unitenog jednog kamenog okvira prozora i dijela horizontalne kamene profilacije na sjevernoj strani. U unutranjosti je zamijenjen oronuli drveni pod, sreen unutranji mobilijar, zidovi, drvena kupola, razvedena elektrika itd... Damiji je sa sjeverne strane pridodat novi trijem (hajat) koji se sastoji od kamenih sofa, drvenih stubova i male krovne konstrukcije pod kamenom ploom. Izlomljeni orginalni tarih (kameni natpis) iz 16.vijeka je spaen, stavljen na uvanje i restauraciju. Na rekonstrukciju damijskog unutranjeg slikarstva nije se moglo raunati jer nije bilo dovoljno historijske, fotodokumentacije kao i dokaza na licu mjesta.

asopis

Damija, mekteb, adrvan nakon zavrenih radova

H.Hasandedi, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru , Sarajevo 1980. g. , str.83,135,149150.; Grupa autora , Vakufname iz Bosne i Hercegovine (15.i 16. vijek), Orijentalni Institut u Sarajevu, Sarajevo 1985 g., str. 111-128. (ejvan-ehajina vakufnama iz 1558 godine - 965 hidretske ).
12/

149

HERCEGOVINA asopis

Mekteb Zgrada ejvan-ehajinog mekteba iz 1899. godine je obnovljena. Rekonstruisana je velika zidna povrina koja je u ratu bila totalno unitena (zapadna i sjeverna strana objekta), uraen je novi limeni pokrov i ostali graevinski radovi, a unutranjost objekta je potpuno sreena. Svi elementi na fasadama su restaurirani i rekonstruisani po orginalnim uzorcima. To se odnosi i na drvenariju koja stilski odgovara objektu. U unutranjosti su vraeni nizovi uionica, administrativni dio, sanitarni vorovi, abdesthane,... Dodatni radovi U dvoritu kompleksa, blizu ulaza u mekteb, sagraen je mali novoprojektovani adrvan, uraen na tradicionalan nain. U donjem dijelu dvorita sagraena su takoer dva manja novoprojektovana objekta a to su abdesthana i ljetna ajna kuhinja. Mali zateeni bazen u donjem dvoritu je ureen i aktiviran. Izvreno je poploavanje kompleksa kamenom i otvorena nova hodna staza oko mekteba, uz rijeku Neretvu te time stvorena komunikacija. Stari mezarluk sa balucima i hortikultura su takoer dotjerani kao i ograda sa kapijom (kameni stubovi i bravarija). Dislokacija Poslije II svjetskog rata, kad je kompleks ejvan-ehajine damije ustupljen na koritenje tadanjem zaviajnom (regionalnom) Muzeju Hercego-vine, vremenom se formirala u dvoritu zbirka arheolokog materijala i zbirka bogumilskih steaka iz Hercegovine. Steci su doneeni sa oblinjih hercego-vakih lokaliteta i to u periodu od 1954. do1966. godine te pravilno rasporeeni u dvoritu.(13) Metodom dislokacije u 1996. godini oni su prebaeni i raspore-eni u dvorite Bonjakog omladinskog centra za kulturu na lokalitetu Cernice. Radi se o etiri dekorativna bogumilska steka, dva vea kamena korita kao i jedno manje. Ostali mobilijar biveg Muzeja Hercegovine je prebaen u zgradu i dvorite sadanjeg gradskog Muzeja kod antia parka (rimski kameni sarkofag, ploe sa rimskim natpisima,...).

13.A.Zelenika, Problem zatite i prenosa steaka u Hercegovini, Hercegovina ( Mostar), br.2 , Mostar 1982 g., str.138.

150

HERCEGOVINA asopis

Dislokacija steaka Z a k lj u a k Kompleks ejvan-ehajine damije u historiji Mostara je bio veoma znaajan. Premda su na ovom lokalitetu vrene neke izmjene i namjene, te u ratnom periodu 92-95 godine izvren veliki urbicid na ovome potezu, ipak poslije ove najnovije sanacije ambijent je vraen svojoj izvornoj namjeni i pravilno saniran. Danas cjelovitost ovog ambijenta ini skladna damija sa hajatom i vitkom munarom, obnovljena zgrada mekteba danas u funkciji nove Karaoz-begove medrese, tradicionalni adrvan i niz ostalih popratnih sadraja. Takoer treba spomenuti i lijep vidik prema rijeci Neretvi i prema ruevinama Starog mosta. Unutar kompleksa jednim svojim dijelom se nalazi i velika kamena kula Tara iz 16.vijeka. Vrlo je interesantno da najstariji objekat unutar ovog

151

HERCEGOVINA

raznolikog ambijenta ini stara kula Hercegua koja je iz predosmanskog 15.vijeka, i uz samu obalu rijeke Neretve. Danas joj se moe prii zahvaljujui novoj hodnoj stazi uz Neretvu i potpuno je sagledati. Vrijednost ovog ambijenta ini historijska, stilska i namjenska raznolikost koja se ogleda u proimanju predosmanskog, osmanskog, austrijskog i ovog novijeg perioda. Time je, sa ovom posljednjom sanacijom ovaj predivni lokalitet opet vraen u ivot Mostara.

asopis

Zlatko ZVONI Zusmmenfassung

DAS KOMPLEX DER EJVAN - EHAJA MOSCHEE WAR IN DER GESCHICHTE VON MOSTAR SEHR BEDEUTEND. OBWOHL AUF DIESER LOKALITT EINIGE NDERUNGEN UND ZWECKE VORGENOMMEN WURDEN, UND IN DER ZEIT DES KRIEGES 92 - 95 GROSSES URBIZID AUF DIESEM STREIFEN DES LANDES VERBT WURDE, WURDE NACH DIESER LETZTEN INSTANDSETZUNG DAS OBJEKT SEINER URSPRNGLICHEN ANWENDUNG ZURCKGEGEBEN UND IST ORDNUNGSGEM SANIERT WORDEN. DIE VOLLSTNDIGKEIT DIESES AMBIENTES MACHEN HEUTE EINE EBENMIGE MOSCHEE MIT HAJAT UND SCHLANKEM MINARETT, DAS WIEDERAUFGEBAUTE GEEBUDE DES MEKTEBS, HEUTE IN DER FUNKTION ALS KARAZ-BEG MEDRESSE, DER TRADITIONELLE SPRINGBRUNNEN UND EINE REIHE VON WEITEREN BEGLEITINHALTEN. ZU ERWHNEN IST AUCH DER SCHNE ANBLICK AUF DEN FLU NERETVA UND DIE RUINEN DER ALTEN BRCKE. INNERHALB DES KOMPLEXES BEFINDET SICH MIT EINEM SEINEM TEIL DER GROE STEINERNE TURM TARA AUS DEM 16. JHR. ES IST SEHR INTERESSANT, DA DAS LTESTE OBJEKT DIESES VERSCHIEDENARTIGEN AMBIENTES DER ALTE TURM HERZEGUSCHA IST, AUS DER PROSMANEN ZEIT DES 15. JHR, ERRICHTET AM NERETVA UFER. ZUR ZEIT IST DER TURM DURCH EINE FUPFAD LNGS NERETVA UFER ZU ERREICHEN UND KANN IM GANZEN GESEHEN WERDEN. DEN WERT DIESES AMBIENTES MACHT DIE HISTORISCHE STILISTISCHE UND ZWECKMSSIGE VERSCHIEDENARTIGKEIT, DIE SICH IM DURCHDRINGEN DER PROSMANISCHEN, OSMANISCHEN, STERREICHISCHEN UND NEUEN ZEIT WIEDERSPIEGELT. SOMIT WURDE DIESES HERRLICHE LOALITT INS LEBEN VON MOSTAR WIEDERGERUFEN.

152

HERCEGOVINA asopis

Zlatko ZVONI REKONSTRUKCIJA I REVITALIZACIJA KOMPLEKSA NEZIR- AGINE DAMIJE U MOSTARU Damija - historijat: Nezir-agina damija se nalazi na Spilama, emovcu, locirana na jednom platou iznad, Neretvine pritoke Radobolje, nedaleo od ruevina Starog mosta i u sklopu Prijke arije. Sagraena je polovinom esnaestog vijeka, te se smatra jednom od starijih damija iz osmanlijskog perioda grada (1468-1878). Zatvorena je 1932 godine da bi 1950. godine bila sruena.(1) Sam in ruenja je podrazumijevao potpuno unitavanje munare, krovne konstrukcuije i zidova damije do visine 50-100 cm od poda. Jedan od razloga ruenja damije od ondanjih vlasti je bila koliina kamena koja se upotrijebila za gradnju zgrade Sekretarijata unutranjih poslova (SUP-a). Nakon ruenja izvreno je zaravnavanje terena, tako da je ovaj prostor slijedeih decenija predstavljao prazan neurbanizovan plato u sklopu grada. U ljeto 1998. godine izvrena su lokalna arheoloka iskopavanja kad je i utvren stepen ruenja, tj. kada je utvreno da je od damije ostao orginalni pod dva tri stepenika munare, zidovi presjeeni na visini 50-100 cm, visina sofi u hajatu, kao i dio poploanja i praga na ulazu u objekat. U 1999. godini, od marta pa do septembra mjeseca,
Hivzija Hasandedi, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo, 1980. g., str. 53- 54.
(1)

153

HERCEGOVINA

izvrena je rekonstrukcija damije. Rekonstrukcija je podrazumijevala potpuno vraanje damije u stanje kakvo je bilo izvorno i sa istim materijalom od kakvog je i damija sagraena. Pored lokalnih arheolokih iskopavanja koristila se historijska, arhitektonska, i fotoarhivska dokumentacija kako bi se mogla izvriti potpuno uspjena rekonstrukcija.

asopis

Lokalitet damije nakon iskopavanja Damija - opis: Damija se sastoji od jednoprostomog moiltvenog dijela etverougaone osnove, trijema (hajata) sa sjeverne strane i s desna prisionjene vitke munare. Pokrov damije je od sloenih kamenih ploa, etveroslivan sa kamenim alemom na vrhu a krovna konstrukcija je od drveta. Zidovi su graeni od obraenog bijelog tvrdog kamena krenjaka. Na zidovima se nalaze prozori od kojih su oni prizemni etverougaoni sa demirima a oni u vioj zoni se zavravaju luno. Zatvoreni su kamenim tranzenama sa stakalcima. Ulaz u damiju je kroz luni portal na sjevernoj strani. Svi otvori prizemlja damije sadre kamene okvire od tenelije. Unutar damije se nalaze mihrab kameni mimber i drvene makfile. Pod (2) damije je napravljen od pravilnih kvadera
U rekonstrukciji damije je sauvan orginalni kameni pod, zidovi u visini ruenja, donji dio mihrabske nie, nekolika fragmenta poploanja hajata...
(2)

154

HERCEGOVINA

kamena tenelije a, tavanica je ravna i drvena. U sredini tavanice je vei kruni rasvjetni prsten napravljen od kovanog eljeza i okaen o lance. Sa sjeveme strane je prislonjen trijem, (hajat) koji se sastoji od kamenih sofa (tenelija), drvenih stubova koji nose krovnu konstrukciju i pokrov od kamene ploe. Ulaz u munaru se nalazi unutar damije u prizemlju kroz manji otvor, a takoer jedan otvor postoji i na makfilama. Vitka munara se sastoji od postolja (dupa) poligonalnog stuba munare erefeta-prstena zavrne kupe sa metalnim alemom i unutranjeg kamenog stepenita. Na kupi se nalaze nekolika metalna obrua. Munara sadri dekorativne ukrase od kojih su oni na erefi najznaajniji (mukarnas stil). Sagraena je od kamena tenelije. Nezir-agina damija stilski pripada arhitektonskoj grupi mostarskih damija tipa ploara kao to su: aria, Lakiia, Dervi-pae Bajezidagia u Pothumu, ejvan ehajina, Baba Beirova na Balinovcu, itd...
(3)

asopis

Stanje damije nakon odstranjenih naslaga zemlje

Tenelija je meki kamen krnjak koji se lahko obruje. Vadi se iz kamenoloma 5 km. juno od Mostara, na lokalitetu Ortije-Mukoa. Ovaj kamen je esto upotrebljavan u Mostaru za vrijeme osmanlijske i austrougarske uprave a takoer se i danas upotrebljava u rekonstrukciji graevina. Mnogi najznaajniji objekti su napravljeni od tenelije: Stari most, Karaoz-begova damija, mostarske munare, razni dekorativni ukrasi, mihrabi, mimberi, baluci, tarisi...
(3)

155

HERCEGOVINA asopis

Vakif-zadubinar: O Nezir-agi, osnivau ove damije malo toga se pouzdano zna, a nije se sauvala ni njegova zadubinska povelja-vakufnama.(4) Na lokalitetu damije on je osnovao moan vakuf u ijem sastavu je jo bio vjerovatno mektebosnovna vjerska kola i moda neki drugi objekti. Moe se zakljuiti da je Nezir-aga bio imuan ovjek a narodna predaja kae da je bio u srodstvu sa poznatim mostarskim vakifom Nesuh-agom Vuijakoviem (Damija pod

Mekteb nakon odstranjenih naslaga zemlje

(4)

Vakufnama, tj. zadubinska povelja predstavlja pisani dokument na orijentalnom jeziku gdje vakif-zadubinar opisuje ta je sve za ivota sagradio, koji su objekti njegovo vlasnitvo kao i zemlja, koliko je novca ostavio za odravanje vakuf, tj. njegovog materijalnog i duhovnog dobra. Vakufname kao pisani dokumenti esto sadre i umjetnike vrijednosti sa ukraenim koricama i lijepom kaligrafijom. Predstavljaju vrlo est dokument vezan za islamsku civilizacjiu. U Bosni i Hercegovini poznate su vakufname velikih vakifa Gazi Husrev-bega,Ferhad-pae Sokolovia, Karaoz-bega... Mnoge od njih se danas nalaze sauvane u orginalnom izdanju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.Neke vakufname su samo sauvane u prepisu ili u privatnom vlasnitvu. Predstavljaju primaran dokument za izuavanje historije BiH u osmanlijskom periodu (15 vj.1878.g.) Takoer, prevedene su i na bosanski jezik. (vidi:Grupa autora, Vakufname iz Bosne i Hercegovine 15, i 16, vijek, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985g.

156

HERCEGOVINA

lipom). Sa ovako monim vakufom ovaj kraj je dugo vremena bio poznat kao Nezir-agina mahala(6) da bi se kasnije ustalio naziv emovac ili Spile.
(5)

asopis

Damija u vrijeme rekonstrukcije

Kompleks Nezir-agine damije pred kraj rekonstrukcije

(5) (6)

Hivzija Hasandedi, Spomenici kulture..., str.53. Sidil mostarskog kadije, 1632.- 1634.g; (prevod Muhamed A.Muji), Mostar 1987.g; str. 96, 154, 168, 183, 198, 219, 231, 233.

157

HERCEGOVINA asopis

Mekteb Poetkom 19. tog vijeka u blizini Nezir-agine damije sa zapadne strane je bio podignut mekteb Hadi Muhamed-age Spahia vakifa koji je ovaj mekteb i sagradio. Mekteb je sluio svojoj namjeni sve do 1901. godine kad je pretvoren u privatni stambeni objekat da bi 1951. godine bio sruen i zatrpan.(7) U ljeto l998. godine odstranjene su naslage zemlje pri emu su se ukazali temelji i neto zidova objekta. Rekonstrukcija mekteba je podrazumijevala vraanje izgleda objekta u izvorno stanje. Pod tim se smatra prizemlje i sprat, pokrov od kamene ploe, ulazni drveni basamaci, unutranje prostorije, svi otvori na objektu kao i kamena gradnja. Takoer i ovdje je arhivska fotodokumentacija pruila veliku pomo pri rekonstrukciji, pored lokalnih arheolokih iskopavanja.

Mekteb i abdesthana nakon zavrene rekonstrukcije

Hivzija Hasandedi, Spomenici kulture..., str.76; Dr.Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar, 1999.g., str. 115.
(7)

158

HERCEGOVINA

Ostali radovi: Od damije sjeverozapadno se nalazio jedan objekat uz sami put, iji zidovi su se sputali uz peinu sve do nivoa Krive uprije na Radobolji. Taj objekat je prije nekolike decenije sruen a predstavljao je u stara vremena poslovni prostor. U sklopu revitalizacije kompleksa Nezir-agine damije on je u potpunosti rekonstruisan sa izvornim izgledom i preureen da bude budua abdesthana. Objekat je sa krovom pod kamenom ploom na jednu vodu i sa kamenom gradnjom takoer. Izmeu damije i mekteba se nalazi mali mezarluk u kojem su se vijekovima sahranjivali ugledni mostarski kapetani -u blizini je objekat Kapetanovina-(8) i porodice koje su ivjele u sklopu mahale.(9)

asopis

Damija nakon rekonstrukcije

Hivzija Hasandedi, Spomenici kulture..., str.166; O mostarskoj kapetaniji vidi, Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980.god., str, 234-238. (9) Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine knjiga 3, Sarajevo, 1980;god., str, 268-269.
(8)

159

HERCEGOVINA

Prilikom ruenja ovog lokaliteta 1950/51. godine uniten je mezarluk u kojem su se nalazili baluci sa pisanom epigrafikom. Nakon otkopavanja damije i mekteba u 1998. godini pronaena je nekolicina polomljenih starih baluka koji su rasporeeni u mezarluku. Usput, baluci takoer potvruju viestoljetnost ovog ambijenta na kojem su se ljudi vijekovima molili bogu, vjerski obrazovali i u mezarluku sahranjivali. Na kompleksu Nezir-agine damije izvreno je i ureenje partera. To je podrazumijevalo gradnju niskih zidova i poploavanje pristupne staze. Takoer izvreno je vodosnabdijevanje i elektrorasvjeta kompleksa kao i hortikulturno ureenje. Zakljuak: Rekonstrukciia i revitalizacija(10) kompleksa Nezir-agine damije poznate pod imenom damija na emovcu predstavlja ponovno vraanje u aktivni ivot gradu jednog ambijenta koji je bio bez ikakva razloga sruen u potpunosti i inio jo jedan primjer urbicida nad Mostarom. Ovaj prostor je bio zadnjih decenija pasivna i zaputena gradska povrina koja je svojim izgledom a i vremenom izbrisala iz pamenja stanovnika misao da je tu nekad damija, mekteb i ostalo postojalo. Ipak, sjeanje na nekadanju Nezir-aginu damju se sauvalo kroz poneki objavljeni lanak(11), staru razglednicu, arhivsku fotodoku-mentaciju, ili veoma raireni crte mostarskog slikara rahmetli Mustafe Peze. Kompleks rekonstruisane Nezir-agine damije danas ini damija, mekteb, abdesthana, mezarluk, a sve je to ureeno pristupnim stazama, hortikulturom, rasvjetom, ogradnim zidovima... Nakon skoro 50 godina ovaj ambijent je obnovljen uz sve njegove vrijednosti i stavljen na uslugu dematlijama, graanima, i svim zainteresovanim posjetiocima Mostara.

asopis

Tomislav Marasovi, Aktivni pristup graditeljskom nasljeu, Split, 1985, god., str. 128., 146. (11) Robert Michel, Wilhelm Wiener, Mostar, Prag, 1999.g., str.37. (Hivzija Hasandedi, Kulturnohistorijski spomenici u Mostaru iz Turskog perioda, VII, Preporod 13, broj 12 (67), 15.juni 1973.god.,; Husein ii, Mostar u Herceg-Bosni, Mostar, 1991.g., str. 36. ; Dr. Amir Pai, Islamsko stambeno graditeljstvo, Zagreb, 1991.g., str. 56, 77. Carl Peez, Mostar und sein Culturkreis, Leipzig, 1891.god., str. 35, ( vidi: Spila damija).
(10)

160

HERCEGOVINA asopis

Zlatko ZVONI SANACIJA SAHAT KULE U MOSTARU Sahat kula je sagraena u prvoj polovini 17.vijeka. Nalazi se u mahali Brankovac, nekad Kazaskoj i Sahat kuli, a danas Ulici Brae Bajata. Zadubina je Fatime kadune, poznatog mostarskoj vakifa. U istoriji ovog objekta izvreno je nekoliko sanacija od kojih su poznate slijedee. Godine 1838. za Sahat-kulu je nabavljeno novo zvono, a ve 1917. je uklonjeno zvono, a sat prestao raditi. Poslije I svjetskog rata, tj.1919, Sahat- kula je dovedena u ispravno stanje i nastavila sa svojom funkcijom. 1926 godine sat je prestao raditi, da bi 1943. u toku II svjetskog rata sat pao na susjednu kuu sa zapadne strane. Nakon II svjetskog rata 1945. godine na kuli su zazidana vrata tako da je kula bila zatvorena. Godine 1981. Sahat-kula je opet sanirana i tada je ponovo ugraen sat. U ratnom periodu 1992-95. godina ovaj objekat je pretrpio vea oteenja. Tada je stradao limeni pokrov, jedan stubi sa zapadne strane kao i dio horizontalnog kamenog vijenca. Takoer je uniten satni mehanizam, unutranje drveno stepenite i ulazna vrata. Krajem 1998. i u prvim mjesecima 1999. izvrena je ponovna sanacija Sahat kule. Tada su uraeni slijedei radovi: stavljen je novi pokrov od olovnog lima, uraeni kameni ukrasi na zavretku Sahat-kule, od kojih su dva orginalna zadrana. Rekonstruisan je i uniteni stubi sa zapadne strane kao i dio horizontalnog kamenog vijenca na istoj strani vrha kule. U unutranjosti je uraeno novo drveno stepenite kao i drvena ulazna vrata. Stavljen je novi

161

HERCEGOVINA

satni mehanizam, uraena unutranja rasvjeta, gromobran sistem kao i mreice za zatitu od golubova na etiri otvora vrha Sahat-kule.

asopis

Razaranje Sahat-kule u ratnom periodu Inae Sahat-kula je visoka oko 16 m, etverougaone je osnove, graena od lokalnog kamena sa jednim ulazom u objekat. U svojoj istoriji sat na Sahat-kuli otkucavao je vrijeme po alaturka i alafranka sistemu.

162

HERCEGOVINA asopis

Sahat-kula u vrijeme sanacije LITERATURA: -Hivzija Hasandedi, Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog perioda, Preporod (Sarajevo), br.4(83), 15.2.1974. godine. -Dr.Amir Pai, Islamsko stambeno graditeljstvo, Zagreb 1991. godina,

163

HERCEGOVINA asopis

164

HERCEGOVINA asopis

Astrida BUGARSKI SAVREMENA KRETANJA U KULTURI STANOVANJA PODVELEJA U mnogim ruralnim sredinama Bosne i Hercegovine tokom osme i devete decenije 20. stoljea, poto su u zemlji uznapredovali procesi industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizaje, nastupile su skokovite promjene u kulturi stanovanja. Tada veina seoskog stanovnitva definitivno naputa tradiconalne oblike stambenih zgrada, kunih ureaja i pokustva. U ovom periodu relativnog ekonomskog blagostanja u mnogim bosanskohercegovakim seoskim naseljima nad stambenim zgradama nastalim u godinama neposredno poslije Drugog svjetskog rata, od kojih su manje-vie sve sadravale neke tradicionalne elemente, prevalirale su novopodignute stambene zgrade kod kojih se zapaa tendencija oponaanja savremenih individualnih porodinih urbanih kua, kako u pogledu vanjskog izgleda, prostorne strukture i dispozicije, i u pogledu unutranje opreme i ureenja. Kada je rije o skokovitim promjenama u kulturi stanovanja u Bosni i Hercegovini kao posebno interesantno podruje izdvaja se Podveleje skupina hercegovakih sela (Banjdol, Dobr, Gornje Gnojnice, Kokorina, Kruanj i Podvele) smjetena na gotovo bezvodnoj krakoj povri u podnoju Velei nastanjena muslimanskim stanovnitvom kojem je u prolosti osnov privreivanja bilo stoarstvo zasnovano na ciklinim sezonskim kretanjima.1
Detaljnije o prirodnim i drugim karakteristikama Podveleja moe se vidjeti u studiji T.Kanaeta Podveleje i Podveleci, Djela, knj.VI, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1955.
1/

165

HERCEGOVINA

Radi se o podruju koga su njegovi stanovnici - pokretni stoari sve do austrougarske okupacije odlazei u ljetnom periodu na planinske panjake ostavljali bez i jednog stanovnika. 2 Jo 1955. godine gotovo polovinu cjelokupnog fonda stambenih zgrada u selima Podveleja inile su kue elementarne razvijenosti - jednoprostorne suhozide zgrade koje se kao graevine nisu razlikovale od staja tog kraja.3 U vrijeme naih terenskih istraivanja, koja su obavljena u periodu 1987 - 1990. godina, sadraj stambenog fonda stalnih naselja Podveleja bio je drastino izmijenjen u odnosu ne rane godine druge polovine 20. stoljea. Jednoprostorne suhozide zgrade ve su bile naputene kao objekti za stanovanje, a vie od 50% stambenog fonda inile su novogradnje koncipirane po ugledu na gradske individualne porodine kue. Istina, ovim terenskim istraivanjima utvreno je i to da jedan dio Podveleaca, a bili su to oni to su se nastavili baviti ekstenzivnim stoarstvom utemeljenim na kretanju sa stokom za travom i vodom od stalnih naselja do proljetita, ljetita i jesenita, ni tada nije prestao u sezonskim naseljima stanovati u suhozidim jednoprostornim objektima sa enterijerom opremljenim u potpunosti tradicionalnom opremom. Pod uticajem novonastalih drutveno-ekonomskih promjena u Podveleju zapoinju skokovite promjene u kulturi stanovanja negdje oko 1970. godine. Od izuzetnog znaaja za ovaj proces ovdje je bila preorijentacija jednog dijela stanovnitva sa ekstenzivnog stoarstva na vanpoljoprivredne djelatnosti. Radnici zaposleni u industriji i drugim djelatnostima, kako u zemlji tako i u inostranstvu, stvorili su materijalnu bazu koja je omoguila podizanje standarda stanovanja. Pokretaku snagu, uz materijalni faktor, predstavljala su i njihova novonastala shvatanja o stanu i stanovanju, kao i nove stambene navike koje su stekli radei i boravei u kulturnijim sredinama. Da bi se mogao sagledati kvalitativni skok u kulturi stanovanja do kojeg je nedavno dolo u selima Podveleja, najprije e se u kratkim crtama predstaviti osnovni oblici njihove tradicionalne stembene zgrade sa pripadajuom unutarnjom opremom.

asopis

Jevto Dedijer, Hercegovina, Srpski etnografski zbornik, knj. 12, Naselja srpskih zemalja, knj.VI, Beograd, 1909, 53 3/ T.Kanaet, nav. djelo, 172.
2/

166

HERCEGOVINA

Tradicionalne stambene zgrade 20. stoljea Svi oblici podveleke tradicionalne kue, poevi od onog elementarnog do onog najrazvijenijeg, imali su kamene zidove. Upotrebu kamena kao najpristupanijeg i najprikladnijeg graevinskog materijala uslovljavalo je samo prirodno okruenje. Zidovi kua starijeg porijekla i elementarne razvijenosti graeni su bez vezivnog materijala dok su kod onih razvijenijeg oblika i novijeg porijekla graeni sa vezivnim materijalom. Razlika izmeu suhozidih i zidanih oblika uoavala se ve, na prvi pogled u materijalu krova. Suhozidi su imali laganije vegetabilne pokrove, a zidani tee pokrove mineralnog porijekla. U Podveleju postoje nalazita (majdani) ploastog kamena podesnog za izradu pokrova, ali je primjena ovog tekog materijala, koji je zahtijevao i masivnu konstrukciju, mogla uslijediti tek poto je suhozidinu zamijenio kompaktan zid u kome je kamen povezan malterom. Zahvaljujui prirodnim pogodnostima, vremenom se u Podveleju razvila prava kamena kua, tj. kua kamenih i zidova i pokrova. Od tradicionalnih oblika kua u 20. stoljeu u Podveleju su, uz jednoprostornu suhozidu kuu sa vegetabilnim pokrovom, susretane zidane kue sa mineralnim pokrovom po vertikalnoj razvijenosti kao prizemnice, polukatnice i katnice. Jednoprostorna suhozida podveleka kua imala je osnovu izduenog pravougnonika ija je duina najee iznosila izmeu 7 i 12 metara, a irina bila oko 4 metra) i etvoroslivan, troslivan ili dvoslivan krov, sa pokrovom od slame ili daica. Prema pokrovu lokalno stanovnitvo nazivalo ju je k r o v a- r o m, s 1 a m a r o m, t a h t a r o m ili d a s k a r o m. Za izradu pokrova Podveleci su koristili ovrtenu slamu koju bi nabacali po krovnoj konstrukciji ili omlaenu raovu slamu koju bi slagali u horizontalne redove. Za daane pokrove upotrebljavli su tri tipa daica koje su, takoe, slagali u horizontalne redove. Zidno platno ove kue podizali su od neujednaenog i neobraenog kamena osrednje veliine. upljine izmeu kamenja naknadno su popunjavali sa unutranje strane, balegom ili nekim drugim materijalom. Pri gradnji objekat su duinom postavljali niz pad terena nastojei da njegova poprena strana u zaelju bude prislonjena uz strm odsjek. esto su i poduni zidovi jednim dijelom bili opkoljeni kamenim nasipom. Jedini je otvor u zidu koji je ostavljan za vrata. Pored stambene funkcije ova kua, koju su Podveleci nazivali s j e d e - o m, s t a j a o m ili s i g u r a o m k u o m, imala je i funkciju glavnog spremita za poljoprivredne proizvode, a povremeno je koritena i kao zaklon

asopis

167

HERCEGOVINA

za poneko ugroeno grlo stoke. Njena unutranjost, u kojoj je i potkrovlje bilo integralni dio ivotnog prostora, bila je opremljena krajnje skromno, iskljuivo utilitarnim pokustvom koga su najveim dijelom izraivali sami ukuani. Zahvaljujui takvoj opremi njen skromni prostor mogao se u toku dana transformisati od spavaonice u kuhinju, od radionice u prostoriju za okupljanje ukuana i gostiju. Dakako da kod mnogolanih domainstava ova kua nije mogla biti spavaonica svim ukuanima. U podvelekim selima bilo je uobiajeno da mukarci noivaju izvan stambene zgrade, veinom u p o j a t i, odnosno k 1 a n i c i. Grupaciju fiksne opreme smjetene uz zid zaelja, najskrovitije mjesto u ovoj kui, sainjavali su: o g n j i t e, k r e v e t i i u h 1 a n. Centralni ureaj - otvoreno ognjite duinom je bilo postavljeno paralelno sa poduim zidovima, kao i sa, uz te zidove postavljenim, niskim podijima od dasaka, kamena ili nabijene zemlje, tzv. krevetima. Na krevetima bi stanari danju sjedili, a nou spavali. Trei obavezni ureaj, tzv. uhlan, koji je ognjite i krevete dijelio od zida zaelja, bio je zidna izboina irine 0,60 - 0,80 metara i visine 0,50 - 0,70 metara. U produenju kreveta i ognjita u ulhanu su bile nie: p e- n d e r e i k u t a r, l u n j a k. Gornja povrina uhlana i pendere koriteni su za odlaganje posua i drugih predmeta koji su koriteni kod ognjita. Sam kutar, pak, koriten je za odlaganje pepela. Ognjite je esto pratila tzv. t r k l j a - potkresana grana na koju su ukuani vjeali mokru odjeu i obuu. U jednoprostornom suhozidom obliku podveleke kue nije postojao ureaj namijenjen obrednom umivanju i kupanju, pa ak u njoj nije bilo ni odreenog mjesta na kome bi se obavljala ova vjerska obaveza stanovnika islamske vjeroispovijesti. Pokretni inventar jednoprostorne suhozide podveleke kue, uz pribor za ognjite (v e r i g e, s a d a k, m a u, u s e g i j u, s a k s i j u i s a ), drveno, zemljano i bakarno posue, te posteljni tekstil, inili su poglavito pokustvo sanduastog oblika razliite namjene (h a m b a r i za meso, brano, ito, n a v e za mijeanje kruha), potom s i n i j a, b e i k a, s o h e i s t a n za tkanje i k r o n j a - sepeti za kaike. Podne prostirke u njoj nisu rabljene. U ovoj kui uglavnom se nailazilo na pokustvo starog porijekla koje su Podveleci dok su ivjeli jednom vrstom polunomadskog ivota nosili sa sobom od jednog do drugog sezonskog stanita. U prvoj polovini 20. stoljea meu najzastupljenije oblike tradicionalnih

asopis

168

HERCEGOVINA

kua, uz ve pomenutu suhozidu jednoprostornu kuu, spadala je zidana dvoprostorna prizemnica sa podrumskom prostorijom pod jednim dijelom, tj. polukatnica.(s1.1). Polukatna podveleka kua bila je u cjelini izgraena od mineralnog, materijala. Zidovi su joj u veini bili od neujednaenog neobra-

asopis

Sl.1 Polukatna kua vlasnitvo porodice Mari izgraena 1937.g.-Dobr

Sl.2 Detalj stambene zgrade: klesani okvir vrata sa luno zasvoenim navojem Kruanj - Podvelee

169

HERCEGOVINA

enog ili samo djelomino obraenog kamena srednje veliine. Kod nekih primjeraka izuzetak su okviri otvora vrata i prozora, s obzirom da su bili izvedeni od krupnijih komada obraenog kamena (sl.2). Najbolje ozidane primjerke kua sa okresanim okvirima vrata i prozora, te ugaonim kamenjem, izgraene po ugledu na stare aginske ardake i kule, podigli su u Podveleju uveni hercegovaki klesari i zidari Popovci. Neke od tih kua lokalno stanovnitvo nazivalo je a r d a c i m a (sl. 3 i 4). Gradnja kua sa zidovima

asopis

Sl.3 Polukatna kua, zvana ardak, vlasnitvo porodice Memi, rad Popovaca Kruanj - Podvelee

Sl.4 Detalj polukatne stambene zgrade porodice Memi: klesani okvir vrata sa luno zasvoenim navojem Kruanj Podvelee

170

HERCEGOVINA

od kamena povezanog malterom intenzivirana u Podveleju u vrijeme izmeu dva svjetska rata. Prije prvog svjetskog rata samo imuni seljani mogli su si priutiti zidanu kuu. Poetak gradnje zidova sa malterom, kako je ve pomenuto, poklapa se sa poetkom primjene ploa za izradu pokrova. Dvoslivan krov polukatnice, osim ploa, za pokrov je mogao imati i crijep. Prema vrsti pokrovnog materijala mjetani su je nazivali p 1 o a r o m ili c i g 1 a r o m. Osnova polukatnice imala je oblik izduenog pravouogaonika. Uobiajena vrijednost duine iznosila joj je negdje izmeu 8 i 10 metara, a irina oko 5 metara. Duinom je bilo postavljena niz pad terena, s tim da je u jednom dijelu zgrade bila samo prostorija s otvorenim ognjitem - k u a, a u drugom dijelu soba je o d a j a , i ispod nje podrumska prostorija - i z b a. Dijeljenjem prostora na manje cjeline i viekratnim dogradnjama, to je uslijedilo vezano za proces uveanja broja lanova u domainstvu i cijepenja porodine zadruge, neke od ovih kua vremenom su izgubile prvobitan oblik i preobrazile se u razuen stambeni kompleks koji je dijelilo vie domainstava (s1.5).

asopis

Sl.5 Kompleks stambenih zgrada u vlasnitvu Gosto Emine i Gosto Salke Opine - Podveleje

171

HERCEGOVINA

Po funkciji podveleka polukatnica bila je polustambeni-polugospodarski objekat. Po pravilu njena izba imala je funkciju staje. U njenoj nepotavanjenoj prostoriji s otvorenim ognjitem uglavnom se susretalo isto pokretno pokustvo i isti ugraeni ureaji kao i u suhozidoj jednoprostornoj kui. Posteljni tekstil i sanduk za ruho izmjeteni su u prostor sobe jer je ona preuzela funkciju spavaonice. Za razliku od k u e soba je imala drvenu tavanicu i pod. Stariji sobni ureaj za loenje vatre bio je o d a k. Bio je situiran uz eoni zid zgrade u kome se nalazio dimovni kanal. Takav smjetaj odaka i njegovog dimovnog kanala uslovio je pojavu dimnjaka u samom vrhu proelja. Ve prije izbijanja drugog svjetskog rata zapoela je u Podveleju zamjena odaka u sobi limenom f u r u n o m. Drugi znaajan ureaj u sobi ove kue, tzv. a b d e s t 1 u k, h a m a m d i k, bio je namijenjen obrednom umivanju i kupanju, a nalazio se uz pregradni zid iza vrata. Kao nova vrsta tekstilnog pokustva u sobi se izmeu dva svjetska rata poinju pojavljivati podne prostirke. Najuoljiviju grupaciju sobne mobilne opreme inio je podni tekstil, tzv. h a 1 j i n e, p r t 1 j a g a, tokom dana odloen na sanduk za ruho. Neki su u sobi imali s r g, te su danju g u n j e, koji su nou koriteni kao posteljna prostirka i pokriva, prebacivali preko njega. Posebnu grupu podvelekih polukatnih i jednokatnih stambenih zgrada starijeg postanka inili su tzv. a r d a c i i k u 1 e, koji su za svoje potrebe dali izgraditi vlasnici zemljinih posjeda u Podveleju, veinom age iz Mostara. Zemljoposjednici, kao na primjer Faladii, Alajbegovi, Voljevice, Udoviii, Puzii i drugi, vremenom su u svoje ishodne kue naselili kmetove, pa ih tim kmetovima prepustili i u vlasnitvo nakon provedbe agrarne reforme. Prilagoavajui ove objekte potrebama svojih mnogolanih domainstava (koja su se vremenom i dijelila), novi vlasnici su ardake i kule nejee dograivali i pregraivali pri emu su im mijenjali izvorni oblik. Prema predaji, a i nekim ouvanim primjercima do vremena naih istraivanja (s1.6), stari aginski ardaci u Podveleju u izvornom obliku imali su u donjem nivou i z b u ili o d a j u. Izbom je taj prostor nazivan kada je imao funkciju staje ili ostave, a odajom kada je imao stambenu funkciju. Prostor u gornjem nivou ardaka prvobitno je bio jednoprostoran, a Podveleci su, ga nazivali o d a j o m ili a r d a k o m. U njega se pristupalo unutarnjim stepenitem koje je vodilo iz prizemlja. Naknadnim intervencijama gornji nivo ardaka mogao je postati dvoprostoran, s tim da se u uzani novodobijeni prostor obino smjetalo otvoreno ognjite. Stepenite za pristup u gornji nivo u veini sluajeva izmijetano je na vanjsku stranu objekta. Podveleke kule, koliko se moglo zakljuiti po materijalnim ostacima ouvanim na nekoliko mjesta do vremena naih poznih istraivanja, nisu se bitno razlikovale

asopis

172

HERCEGOVINA

od ardaka, posebno ne po

asopis

Sl.6 ardak age Voljevice iz Mostara u koji su se kao kmetovi uselili Pintoli Svinjarina - Podveleje

Sl.7 Kula Alajbegovia iz Mostara u koju su se kao kmetovi uselili Marii Dobr - Podveleje

173

HERCEGOVINA

visini (s1.7). Jedino im je osnova za razliku od osnove ardaka bila gotovo kvadratnog oblika, a krov im je umjesto dvoslivnog oblika imao etvoroslivan. to se tie njihove visne, zna se da je seosko stanovnitvo Hercegovine u starije vrijeme i na drugim lokacijama kulama nazivao, osim viekatnih objekata, i jednokatne i polukatne objekte zidane kamenom i pokrivene ploom kada su se ovi svojom masivnou i solidnom gradnjom razlikovali od drugih seoskih kua. Novoizgraene stambene zgrade Dvadesetogodinji period koji je zapoeo negdje poetkom osme decenije 20.stoljea i trajao sve do izbijanja ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini 1992. godine obiljeen je u selima Podveleja intenzivnom izgradnjom stembenih zgrada koje su se od tradicionalnih razlikovale po vanjskom izgledu, prostornoj strukturi, unutranjem ureenju, a u znatnoj mjeri i po upotrebljenom graevinskom materijalu i tehnikama gradnje. Ovisno od mogunosti, neki su podizali nove kue poinjui od samih temelja, dok su drugi viekratnim intervencijama ve od prije izgraene kue prilagoavali svojim novonastalim stambenim potrebama. Materijalne mogunosti i stambene potrebe Podveleaca narastali su i tokom ovog dvadesetogodinjeg prosperitetnog perioda, tako da se i u toku njegovog trajanja uoavaju neke nove tendencije i prihvataju neka nova rjeenja. Glavnina novopodignutih stambenih zgrada u Podveleju izgraena je uz vee ili manje potovanje arhitektonsko-graevinske projektne dokumentacije osmiljene u ovlatenim projektanskim biroima (T.I.). Zapravo, neke stambene zgrade izgraene su prema projektnoj dokumentaciji, dok su druge izgraene bez te dokumentacije ali po uzoru na prvopomenute objekte. Gradnja prema projektnoj dokumentaciji u periodu 1970-1992. bila je uestala s toga to su mnogi podveleci sredstva za podizanje stambenih zgrada dobijali putem kredita iz radnih organizacija u kojima su bili zaposleni. Bez pribavljanja projektne dokumentacije za buduu kuu radnici nisu mogli ostvariti pravo na koritenje kredita. Istina, malo se ko od korisnika kredita prilikom gradnje pridravao projekta u cjelini, a ne mali broj njih, i pored toga , to je raspolagao projektom, pri izgradnji je oponaao kuu komije ili srodnika. Osim sredstava koja su obezbjeivali radnici zaposleni u domaoj industriji i drugim djelatnostima, znaajna sredstva u stambenu izgradnju Podveleja u periodu 1970-1992. uloili su radnici koji su bili privremeno zaposleni u

asopis

174

HERCEGOVINA

inostranstvu. Za razliku od radnika na privremenom radu, u inostranstvu iz nekih drugih krajeva Bosne i Hercegovine radnici iz Podveleja veoma rijetko su se opredjeljivali za podizanje kua koje su prevazilazile stvarne potrebe njihovih domainstava.

asopis

T A B L A (I) Kua Brkan Junuza izgraena 1973. godine, Veliki Banjdol - Podveleje

175

HERCEGOVINA

Za izgradnju novih kua u Podveleju preteno je koriten industrijski graevinski materijal ljako-betonski elementi, uplja i puna opeka, cement, crijep i salonit. Kamen kao graevinski materjial izgubio je mnogo na znaaju, ali ipak nije u potpunosti potisnut iz upotrebe. On je koriten pri izgradnji zidova od par-betona, a pred kraj devete decenije njime su opet izgraeni i zidovi manjeg broja zidanica u cjelini. Za razliku od kamenih zidova kua starijeg postanka, kameni zidovi novih kua imali su vanjsku oblogu od maltera.

asopis

T A B L A (II) Novoizgraena kua vlasnitvo Mari Beira i sina Svinjarina - Podveleje

176

HERCEGOVINA asopis

T A B L A (III) Novoizgraena kua (1985) vlasnitvo Mari Beira i sina SvinjarinaPodveleje to se tie naina gradnje novih kua, moe se rei da je dolo do prihvatanja niza inovacija, kao i u drugim naim ruralnim sredinama. Izmeu ostalog, u drugoj polovini devete decenije zapoela je primjena horizontalne i vertikalne zidne armature, a umjesto podizanja klasine meuspratne konstrukcije zapoelo je izlijevanje deka. Ve negdje oko 1970. godine zapoinje u podvelekim kuama postavljanje elektrinih instalacija. Vodovodnih i kanalizacionih instalacija nije bilo u mnogim novoizgraenim kuama na ovom podruju ni 1990. godine. Razlog tome bila je nestaica vode. Da bi rijeili ovaj nedostatak neki Podveleci su u novije vrijeme izgradili kune atrnje, te su uz pomo hidrofora i postavljenih vodovodnih instalacija uspjeli izbaciti vodu do baterija u kuhinji i kupatilu (T. II i III). Nedostatak vode bio je i osnovni razlog to su Podveleci, izuzev broja

177

HERCEGOVINA

iznimaka, nastavili koristiti poljski nunik i to je u novoj kui u prostoriji namijenjenoj sanitarnim ureajima bila izostavljena WC-olja, te to ova prostorija nije ni koritena za instaliranje klozeta. Po vertikalnoj razvijenosti novoizgraene kue Podveleja najee su prizemnice sa podrumom i jednokatnice, takoe, veinom sa podrumom. Na gradnju prizemnica bez podruma rijetko su se odluivala i domainstva sa malim brojem ukuana, jer je prevladavalo shvatanje da je podrumski prostor u sklopu stambene zgrade neophodan da bi se u njega smjestili: ostava, garaa za osobno vozilo, eventualno i atrnja za sakupljanje atmosferske vode (sl.8; T. IV). Prostor podruma savremenih stembenih zgrada nije koriten za smjetaj stoke. Kue sa vieetanim stambenim prostorom nisu bile rijetkost u Podveleju.

asopis

Sl.8 Novoizgraena kua sa garaom Tule Huse Veliki Banjdol - Podveleje

178

HERCEGOVINA asopis

T A B L A (IV) Kua Gosto Murata izgraena 1989. godine, Gornje Opine - Podveleje

179

HERCEGOVINA

Za njih su se uglavnom opredjeljivale tek izdijeljene i osamostaljene porodice od dva ili vie domainstava (T.V).

asopis

T A B L A (V) Kua Memi Osmana i Mehe (sa dva stana) izgraena 1987. godine, Donji Kruanj - Podveleje

180

HERCEGOVINA

Po pravilu, svako domainstvo trebalo je na raspologanju imati jednu stambenu etau. Dakako, od ovog pravila bilo je izuzetaka, pa je tako, na primjer, bilo velikih kua sa tri stambene etae u kojima je stanovalo samo po jedno domainstvo sa pet do sedam lanova. U takvim sluajevima najee se radilo o materijalno dobro situiranim domainstvima koja su na takav nalin odluila obezbijediti zasebne stanove svojim malodobnim sinovima elei ih zadrati pod istim krovom kad odrastu i oene se (T.VI.).

asopis

T A B L A (VI) Kua Crnali Derve izgraena 1987. godine, Donji Kruanj Podveleje

181

HERCEGOVINA

Po vanjskom izgledu novopodignute podveleke kue veoma su raznolike (T. I, III, IV, V, VI.). Ta raznolikost rezultirala je ne samo iz razlika u njihovoj vertikolnoj razvijenosti ve i iz razlika u obliku njihovih krovova, smjetaju stepenita za pristup do gornjih etaa, poloaju, izgledu i broju balkona, loa i terasa, kao i u nekim drugim elementima. Nasuprot vanjskom izgledu prostorna struktura i dispozicija u veini ovih objekata bila je jednoobrazna ili veoma slina. Najee se u svakoj njihovoj etai namijenjenoj stanovanju susreu: dnevni boravak sa niom, dvije sobe razliite namjene (spavaa i primaa), kupatilo i centralno grijanje smjeten prostor namijenjen komuniciranju hodnik (T. I, V, VI). Manje-vie to je ista prostorna struktura prihvaena i u drugim ruralnim sredinama Bosne i Hercegovine. Kao posve nov prostorni elemenat u podvelekoj kui pojavila se prostorija namijenjena sanitarnim ureajima, a na posve nov nain koncipirana je i kuhinja. Broj soba je uvean i one imaju razliitu namjenu. Kako se iz samog naziva moe zakljuiti, jedna je spavaonica, a druga je namijenjena primanju gostiju i to u posebnim prilikama. Najvea od prostorija u stanu je kuhinja, odnosno dnevni boravak sa niom. To je ujedno i najiskoriteniji prostor u kui jer je on ljeti i zimi osnovni radni prostor, prostor za okupljanje svih ukuana i primanje svakodnevnih posjeta, a nerijetko spavaonica za najstarijeg lana dominstva i djecu. Pojava ostave u sklopu stambene etae novogradnji je iznimna. Uporedo sa izgradnjom stambenih zgrada savremenih arhitektonskih rjeenja prostorije u njima postupno poinju da dobijaju savremene ureaje i pokustvo. Samo imuna domainstva uspjevala su sve prostorije opremiti prema namjeni odgovarajuom opremom i garniturama namjetaja modernog dizajna industrijske proizvodnje. Za njih se moe rei da su imala vrlo podudaran ukus pri odabiru mobilijara, te do su se priklonila jednom opteprihvaenom obrascu ureenja stambenog prostora. Pri opremanju stambenog prostora novim ureajima i pokustvom mnogi su prioritet davali kuhinjskom prostoru, odnosno dnevnom boravku i nii, potom kupatilu i primaoj sobi. Osnovnu opremu nie sa dnevnim boravkom inili su kuhinjski stojei i visei elementi, tednjak na vrsto gorivo, elektrini, tednjak, friider, te garniture za sjedenje sa stolom, vitrina i televizor (s1.9). Najee se radilo o kombinaciji kuhinjskih ureaja i pokustva sa trpezarijskim ili sobnim pokustvom. Izbor pokustva ovisio je od ukupne namjene prostora, odnosno i od toga da li e se on koristiti i za noenje nekog od ukuana, to nije bila rijetkost. Primaa soba po pravilu imala je garniture za sjedenje (koja se sastojala od kaua i dvije fotelje) sa niskim stolom, te orman i vitrinu.

asopis

182

HERCEGOVINA

Domainstva slabijeg imovnog stanja svoje novoizgraene kue opremala

asopis

Sl.9 Detalj dnevnog boravka porodice Gosto: razvijanje jufke za pitu Gornje Opine - Podveleje

Sl.10.Detalj spavae sobe porodice Maksumi: slog od gunja, deka i serdada u i na ormaru Kruanj - Podveleje su samo najneophodnijim ureajima i pokustvom zanatske i industrijske proizvodnje, a uz to su nastavila koristiti i neto od tradicionalnog pokustva. Kod njih se zapaa niz specifinih pojava koje su bile produkt skoranjeg sudara tradicionalnog i savremenog koncepta stanovanja. I pored odreenog osavremanjavanja stambenog prostora kod njih se nailazi na prepoznatljiv enterijer stanita stoara bogato opremljen vunenim posteljnim prostirkama i

183

HERCEGOVINA

pokrivaima, te obavezno prisutnom vertikalnom ili horizontalnom tkalakom stanu (sl.10). Vjetrovi rata to se uskovitlae diljem Bosne i Hercegovine na pragu 21. stoljea (1992-1995), naalost, u Podveleju ne samo da privremeno zaustavie stambenu izgradnju i impresivan napredak u kulturi stanovanja, ve zbrisae uz mnoge tek izgraene kue i kue koje su predstavljale vrijedne primjerke graditeljske batine.
SAVREMENA KRETANJA U KULTURI STANOVANJA PODVELEJA

asopis

Zakljuak Predmet razmatranja u ovom, prilogu o Podveleju su promjene u kulturi stanovanja nastale tokom 20.stoljea, s posebnim osvrtom na karakteristine oblike stambenih zgrada podrazumijevajui njihova arhitektonska obiljeja i unutarnje ureenje. Nakon iznimno dugo odrane tradicionalne kamene kue, posebno njenog elementarnog oblika - jednoprostorne suhozide kue, u periodu od 1970 1990. godine dolo je u Podveleju do naglog irenja savremeno koncipiranih stambenih zgrada koje su se od tradicionalnih razlikovale po vanjskom izgledu, prostranoj strukturi, unutranjem ureenju, a u znatnoj mjeri i po graevinskom materijalu i tehnikama gradnje. Nove stambene zgrade najee su bile izgraene od industrijskog materijala, a po vertikalnoj razvijenosti bile su prizemnice sa podrumom ili jednokratnice. Za razliku od raznovrsnog spoljnog izgleda, imale su uniformnu prostornu strukturu i dispoziciju. Sadraj najuobiajenije prostorne strukture inili su: dnevni boravak sa niom, dvije sobe razliite namjene, hodnik i kupatilo. Podrumski prostor bio je iskoriten kao ostava, te eventualno kao garaa za osobno vozilo i atrnja za skupljanje atmosferske vode. Za skokovit porast standarda stanovanja u ovoj srediniod posebnog znaaja bila je preorijentacija jednog dijela stanovnitva sa ekstezivnog stoarstva i neke vrste polunomadskog naina ivljenja na vanpoljoprivredna zanimanja i este boravke u urbanim sredinama. Radei u industriji i drugim djelatnostima, kako u zemlji tako i u inostranstvu, oni su stvorili materijalnu osnovu za postupno prihvatanje savremenih stambenih tekovina. Pokretaku snagu, uz materijalni faktor, predstavljala su i njihova novonastala shvatanja o stanu i stanovanju, kao i nove stambene navike koje su stekli radei i boravei u kulturnijim sredinama.

184

HERCEGOVINA

Na oblikovanje eksterijera i enterijera novoizgraenih stambenih zgrada od velikog uticaja bila je direktna i indirektna primjena arhitektonskograevinske projektne dokumentacije izraene u ovlatenim projektantskim biroima. Njenom manje ili vie doslijednom primjenom, u vrijeme pred izbijanje ratnog sukoba 1992. godine, prevladale su u Podveleju stambene zgrade veoma sline porodinim kuama urbanih sredina. Ugledanje na ruralnu sredinu kod Podveleaca nita manje nije bilo izraeno ni kada je u pitanju unutarnje ureenje njihovih kua. Mnogi od njih su uspjeli nove kue sukcesivno opremiti elektrinim ureajima i industrijski proizvedenim garniturama namjetaja. Istina, poto je Podveleje gotovo bezvodan kraj u njihovim kuama rijetko je bio instaliran klozet, a neke od njih sadravale su atrnje za sakupljanje atmosferske vode. Skoranji sudar tradicionalnog i savremenog koncepta ureenja stambenog prostora u Podveleju se oitovao u paralelnoj upotrebi industrijskog mobilijara sa brojnim tekstilnim (vunenim) pokustvom domae izrade, vertikalnim i horizontalnim tkalakim stanom i nekim drugim tradicionalnim pokustvom. Vjetrovi rata to se uskovitlae diljem Bosne i Hercegovine na pragu 21. stoljea (1992-1995), naalost, u Podveleju ne samo da privremeno zaustavie stambenu izgradnju i impresivan napredak u kulturi stanovanja, ve zbrisae uz mnoge tek izgraene kue i kue koje su prestavljale vrijedne primjerke graditeljske batine.
Astrida BUGARSKI GEGENWRTIGE BEWEGUNGEN IN DER WOHNKULTUR VON PODVELEJE Zusammenfassung
DER BETRACHTUNGSGEGESTAND IN DIESEM BEITRAG BER PODVELEJE SIND DIE IM LAUFE DES 20. JHR ENTSTANDENE NDERUNGEN IN WOHNKULTUR, MIT BESONDEREM RCKBLICK AUF DIE CHARAKTERISTISCHEN FORMEN VON WOHNHUSERN, BEZGLICH IHRER ARCHITEKTONISCHEN EIGENSCHAFTEN UND DER INNENEINRICHTUNG. NACH AUSSERORDENTLICH LANGE ERHALTENEN, TRADITIONELLEN STEINHAUSES, BESONDERS SEINES ELEMENTAREN FORM, EINSTOCK-TROCKENWANDHAUSES, KAM ES IN PODVELEJE IN DER ZEIT VOM 1970 - 1990 ZUM VERBREITEN MODERN KONZIPIERTEN WOHNHUSER, DIE SICH VON DEN TRADITIONELLEN DURCH IHR AUSSEHEN, GERUMIGE STRUKTUR, INNERE EINRICHTUNG, IM HOHEN MAE ABER DURCH DAS BAUMATERIAL UND BAUTECHNIK UNTERSCHEIDEN. DIE NEUEN WOHNHUSER WURDEN BERWIEGEND AUS INDUSTRIELLEN MATERIAL GEBAUT, IN VERTIKALER ENTWICKLUNG, WAREN DAS ERDGESCHOHUSER MIT

asopis

185

HERCEGOVINA

KELLERRAUM UND EINSTOCKHUSER. IM UNTERSCHIED ZU VERSCHIEDENARTIGEN AUSSENFORMEN, HATTEN SIE UNIFORME INNENRAUMSTRUKTUR UND DISPOSITION. DEN INHALT DER GEWHNLICHSTEN RAUMSTRUKTUR MACHTEN: WOHNZIMMER MIT EINER KOCHNISCHE, ZWEI ZIMMER VERSCHIEDENER ANWENDUNG, EINEM KORRIDOR UND BADEZIMMER. DER KELLERRAUM WURDE ALS GRUNDLAGE GENUTZT, EVENTUELL WURDE ER ALS GARAGE FR DEN PKW UND ZUM REGENWA SSERSAMMELBEHLTER VERWENDET. FR DEN SPRUNGHAFTEN AUFSTIEG DES WOHNSTANDARDES DIESER GEGEND WAR VON BESONDERER BEDEUTUNG DAS UMORIENTIEREN EINES TEILS DER BEVLKERUNG VON DER EXTENSIVEN VIEHZUCHT, EINER ART DES HALBNOMADENLEBENSWEISE, AUF DIE NICHTWIRTSCHAFTLICHEN TTIGKEITEN UND SOMIT AUF FTERES AUFHALTEN IN DEN URBANEN MITTEN. INDEM SIE IN DER INDUSTRIE ARBEITETEN, UND ANDERE TTIGKEITEN AUSUEBTEN, IM IN - UND AUSLAND, HABEN SIE SICH EINE MATERIELLE GRUNDLAGE GESCHAFFEN, LANGSAM DIE MODERNEN AUFFASSUNGEN VON LEISTUNGEN IN WOHNBAUTECHNIK ANNEHMEN ZU KNNEN. DIE FRDERUNGSKRAFT, NEBST DES MATERIELLEN FAKTORS, WAREN IHRE NEUENTSTANDENE ANSICHTEN BER WOHNUNG UND WOHNEN, ABER AUCH DIE WOHNGEWOHNHEITEN, DIE SIE SICH ANGEEIGNETEN, INDEM SIE IN DEN KULTURELLEN MITTEN SICH AUFHIELTEN UND ARBEITETEN. DIE FORMEN DE EXTERIERE UND ENTERIERE DER NEUAUFGEBAUTEN WOHNHUSER BEINFLUTE DIREKTE UND INDIREKTE ANWENDUNG DER IN ERMCHTIGTEN PROJEKTBROS AUSGEARBEITETE ARCHITEKTONISCHBAUTECHNISCHE PROJEKTDOKUMENTATION. DANK IHRER MEHR ODER WENIG KONSEQUENTEN ANWENDUNG, IN DER VORKRIEGSZEIT 1992, GAB ES IN PODVELEJE BERWIEGEND WOHNHUSER HNLICH DEN FAMIENHUSERN IN DEN URBANEN MITTEN. BEI DEN PODVELECI (BEVLKERUNG VOM PODVELE) WURDE DIE URBANE MITTE NICHT WENIGER VORBILD ZUR INNENEINRICHTUNG IHRER HUSER. VIELEN VON IHNEN GELANG ES, IHRE NEUEN HUSER SUCZESSIV MIT ELEKTRISCHEN GERTEN UND INDUSTRIELL HERGESTELLTEN MBELN EINZURICHTEN. DA PODVELEJE FAST WASSERLOS IST, WURDE IN IHREN HUSERN SELTEN EINE TOILETTE INSTALLIERT, EINIGE ABER HATTEN ATRNJAS (WASSERBEHLTER) ZUM ANSAMMELN VOM REGENWASSER. DAS BALDIGE ZUSAMMENSTOEN DES TRADITIONELLEN UND MODERNEN EINRICHTUNGSKONZEPTES DES WOHNRAUMS KAM IN DER PARALELLEN ANWENDUNG DES INDUSTRIELLEN MOBILIARS MIT VIELZAHL HEIMISCH HERGETELLTEN MBELSTCKEN AUS WOLLE, VERTIKALER UND HORIZONTALER WEBSTUHL UND ANDEREN TRADITIONELLEN MBEL, ZUM AUSDRUCK. DIE IN GANZ BOSNIEN ERHOBENEN KRIEGSWINDE AM ANFANG DES 21. JHR (1992 1995), STOPPTEN LEIDER IN PODVELEJE VORLUFIG NICHT NUR DIE WOHNUNGSBAU UND DEN IMPRESSIVEN FORTSCHRITT IN DER WOHNKULTUR, SIE RISSEN VON DER ERDOBERFLCHE NICHT NUR ERST AUFGEBAUTE SONDERN AUCH DIEJENIGEN HUSER, DIE WERTVOLLE EXEMPLARE DES BAUERBES DARSTELLTEN.

asopis

186

HERCEGOVINA asopis

Azer ALII

SEVRI HADI HASANOVA DAMIJA U MOSTARU Sevri hadi Hasanova damija u Mostaru predstavlja jedan od najznaajnijih objekata sakralne arhitekture ne samo za ovaj grad nego i za cijelu zemlju. Zbog svoje konstruktivno-arhitektonske i kulturno-historijske vrijednosti uvrtena je na listu zatienih spomenika kulture. Damija datira od prije 1620 godine i zadubina je Hasana Sevrije koji je za njenu izgradnju i odravanje uvakufio niz objekata, kao i imanja u okolini Mostara. Objekat se nalazi na krajnjoj junoj taki zatienog urbanog podruja grada Mostara, u naselju Donja mahala. Situirana je neposredno uz ulicu Gojka Vukovia, na samoj obali rijeke Neretve, a u ravni sa aria damijom na suprotnoj obali. Dimenzije damije su 14.0 x 10.0 metara i ine je glavni molitveni prostor, trijem sa sjeverozapadne strane i munara. Debljina zidova je 1.00 metar. Unutranja i vanjska obloga zidova je od tesanih kamenih blokova a ispuna od muljine. Pokrov damije je bio tradicionalna kamena ploa. Kaca munare objekta je prezidana 1960 godine poslije udara groma ali je taj posao uraen nevjeto pa je kaca ostala nia u odnosu na svoju prvobitnu, visinu. Damija je bila aktivna do ruenja 1992. godine. U toku agresije objekat je pretrpio katastrofalna oteenja jer je u vie navrata direktno pogoen orujima velikog kalibra. Posljedice ratnog razaranja su potpuno poruena munara objekta, uniten krov, pokrov, kao i velika oteenja naroito izraena na junom i zapadnom zidu damije. Dijelovi kamenih blokova koji potiu iz stijene munare, njene obloge, kao i iz unutranjeg dijela sa stepenitem su, zahvaljujui kvaliteti kamena,

187

HERCEGOVINA

u velikoj mjeri sauvani. Danas se nalaze unutar i oko objekta sa zapadne strane. Najvie su stradali dijelovi kamenja koji su pretrpjeli direktne pogotke i koji zbog nivoa oteenja nee moi biti ponovo upotrebljeni, izuzev kao ispuna zidova. Pojedini kameni blokovi, naroito stepenica, su usljed pada polomljeni.

asopis

U istom se stanju nalaze i pronaeni fragmenti ograde erefe. Krov damije je u potpunosti uniten, pa se samo na malom broju sauvanih detalja moe vidjeti prvobitna konstrukcija. Nekoliko direktnih pogodaka je uzrokovalo najvea oteenja na junom i zapadnom zidu objekta. Potpuno su uniteni gornji niz prozora i lukovi donjih prozora, zavreni kameni vijenac, kao i obloni kamen na vie mjesta. Sastav junog i zapadnog zida je na visini od 1.5 m potpuno uniten u preniku od 1 m, usljed ega se pojavila velika pukotina na ova dva zida. Gornja i srednja hatula su na vie mjesta prekinute. Ulazna vrata su nestala, mimber nije pronaen ni u obliku fragmenta, dok je pod zatrpan obruenim kamenom i nije dostupan. Trijem damije je u relativno dobrom stanju u odnosu na cijeli objekat. Nedostaje dio pokrova sa lijeve i desne strane trijema kao i jedan stub sa lijeve bone strane. Dio trijema je zazidan opekom i malterisan, to bi trebalo ukloniti. Konstrukcija krova trijema je vjerovatno originalna ili vrlo stara pa bi joj pri sanaciji trebalo pristupiti sa posebnom panjom kako konstruktivno, tako i sa aspekta zatite.

188

HERCEGOVINA

Uoeni detalj i kamene profilacije na mihrabu, portalu, konzolnim dijelovima mahfila i krovne konstrukcije, u obradi prozora, nia i vrata za munaru i mahfil, kao i stubova na vanjskim sofama, svrstavaju ovu damiju u red najljepih i najznaajnijih objekata islamske arhitekture kod nas. U svrhu neophodne zatite potrebno je to prije pristupiti sanaciji i rekonstrukciji Sevri hadi Hasanove damije, pa predlaemo sljedee korake: - ienje objekta i sortiranje postojeeg kamena - detaljan arhitektonski snimak postojeeg stanja - statiki izvjetaj o konstruktivnom stanju objekta, kao i prijedloge eventualnih intervencija - izradu izvedbenog projekta - afirmaciju i prezentaciju objekta koji svojim kulturolokim i historijskim vrijednostima to zasluuje u znatno veoj mjeri nego do sada.

asopis

LITERATURA: - H. Hasandedi, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. Sarajevo, 1980. I.R.O. Veselin Maslea - Izvjetaj sa unicla 1998. - A.H i A.A. - Zavod - Fotografije iz dokumentacije Zavoda za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Bosne i Hercegovine.

189

HERCEGOVINA asopis

190

HERCEGOVINA asopis

Nihad BAHTIJAREVI ISTRAIVAKI RADOVI NA ZIDNOM SLIKARSTVU KARAOZ-BEGOVE DAMIJE U MOSTARU1 Karaoz-begova damija, podignuta 1557. godine, spada meu najznaajnije spomenike islamske kulture u Bosni i Hercegovini. Svojom ljepotom i historijsko-likovnim vrijednostima privlai mnoge turiste, te je jedan od najposjeenijih objekata u Mostaru, odnosno u Hercegovini. O historijatu, odnosno arhitekturi damije i njenom osnivu Hadi Muhamedu-begu (Karaoz-begu), kao i njegovim zadubinama postoji dosta pisanih podataka. Meutim, o slikarstvu damije nemamo napisano gotovo nita to bi se temeljilo na vrstim izvornim dokazima. Tako, sve do 1990. godine (kada su dobrim dijelom obavljeni istraivaki radovi) nije se znalo: da li je damija bila oslikavana u XVI stoljeu, kao i koje su sve intervencije bile na njenom slikarstvu u minulom vremenu. Stanje prije istraivakih radova Zateeno stanje slikarskih dekoracija, kao i zidnih povrina u enterijeru i trijemu bilo je veoma loe i krajnje zaputeno: dekoracije loeg kvaliteta, a bojeni sloj i malterna podloga znatno oteeni; zidovi prekriveni s mnotvom prljavo smeih fleka stvorenih viegodinjim djelovanjem vlage.
lanak je predat redakciji Naih starina 1991. godine i objavljuje se u neizmijenjenom tekstu.
1/

191

HERCEGOVINA

Naroito runo i neukusno (s obzirom na znaaj i namjenu objekta), djelovale su dekoracije iz novijeg vremena izvedene molerskim ablonima sa uljanim bojama. Uljanim bojama su bili prekriveni svi zidovi u najniim zonama u visini 230 cm od poda, kameni doprozornici, mihrab, minber, mahfil i unutranji portal.

asopis

Sl.1 Izgled kupole i tambura prije rata Istraivaki radovi U 1968. godini obavljena su manja sondana istraivanja na povrinama tambura, zidnim plohama i u najniim zonama, gdje je otkriveno (ispod austrijskih dekoracija) starije slikarstvo, kao i nekoliko kaligrafskih zapisa - lehvi. Nain slikanja, prikazane predstave, pigmenti boja, sastav malterne podloge, sve je ukazivalo da je otkriveno slikarstvo nastalo krajem XVIII-tog stoljea. Meutim, neto kasnije, historiari e ustanoviti da ono pripada prvobitnoj ornamentici nastaloj pre sredine XVII veka.2
2/

A. Andrejevi, islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji, str. 95, 100.

192

HERCEGOVINA

Da ubudue ne bi bilo zabune, treba rei da su ispod ove prvobitne ornamentike otkrivena (1990.g.) jo dva slikana sloja: a) prvobitno arabeskno slikarstvo iz XVI stoljea (sl. 18, 19, 20), b) ornamentika sa floralnim motivima raena po uzoru na klasine arabeske, nastale najvjerovatnije krajem XVII-tog stoljea (sl. 8).

asopis

Sl.18

Sl.19.

(Sl.18, 19 i 20) Prvobitno arabeskno slikarstvo iz XVI stoljea

Sl.20

Sl.8 Ornamentika sa floralnim motivima raena po uzoru na klasine arabeske, nastale najvjerovatnije krajem XVII stoljea

193

HERCEGOVINA

U namjeri da se konano utvrdi pravo stanje zidnih dekoracija, ispitaju i istrae sve povrine, te, eventualno otkriju stariji slojevi, u mjesecu oktobru 1990. godine pristupilo se otkrivanju dekoracija iz kraja XVIII stoljea (pronaene 1968.), kao i sondanim istraivanjima na zidovima, mihrabu, minberu, portalu i tijemu. Radovi su izvedeni u organizaciji Zavoda za zatitu spomenika kulture u Mostaru i Odbora islamske zajednice Mostar, koji su obezbijedili sredstva i ostalo to je bilo potrebno.3 Prvo se pristupilo odstranjivanju austrijskih i drugih dekoracija iz novijeg vremena (uljane boje) s namjerom da se otkriju dekoracije iz kraja XVIII stoljea. Prethodno su obavljeni probni - istraivaki radovi kako bi se upoznala postojea problematika, prouila tehnologija i nain rada austrijskih majstora, te, shodno tome, iznaao i primijenio najbolji metod na njihovom odstranjivanju, a da se pritom starije dekoracije ne otete. Ubrzo se ustanovilo da su austrijski majstori prekreili sve zidne i slikane povrine, a potom na takvoj podlozi izveli svoje dekoracije.

asopis

Sl.2 Rozeta u tjemenu kupole. Odstranjivanje austrijskog dekora i krenih premaza

Sondana istraivanja (1968. g. i 1990. g.) je obavio autor ovog lanka sa saradnicima. Komisiju to je pratila tok radova sainjvali su: prof. Demal eli, dr Smail Tihi, vii nauni savjetnik i prof. dr. Ibrahim Krzovi, hist. lik. umjetnosti)
3/

194

HERCEGOVINA asopis

Sl.3 Presjek austrijskih i otkrivenih dekoracija na rozeti u tjemenu kupole

Sl.4 Sonda sa otkrivenim dekoracijama u kupoli (kraj XVIII stoljea)

Sl.5 Otkriveni vijenac sa rozetama u kupoli

195

HERCEGOVINA

U konzervatorsko-restauratorskoj praksi je poznato da se kreni premazi naneseni etkom najtee odstranjuju. To je vrlo teko i sporo izvodljivo jer su premazi veoma tanki, dobro kalcinisani, a odstranjuju se uglavom mehanikim putem (skalpelom), pa se mora raditi veoma paljivo, kako se ne bi otetile (sastrugale) donje dekoracije koje elimo da otkrijemo. Ovog puta smo imali sreu, jer su austrijski majstori izveli dekoracije na prljavim zidovima (nisu ih prethodno oprali), pa su naslage praine i prljavtine sprijeili (izolirali) da se kreni premazi dobro veu za podlogu, to je olakalo da se ove dekoracije odstrane. Premazi uljanih boja su odstranjeni hemijskim i mehanikim putem. Nakon odstranjivanja austrijskih i drugih dekoracija, odnosno otkrivanja dekoracija iz kraja XVIII stoljea, pristupilo se sondanom istraivanju kako bi se ustanovilo da li postoji jo starijih dekoracija ili malternih podloga. Rezultati ovih istraivanja ogledaju se u slijedeem: - Na zidnim povrinama, od tjemena centralne kupole pa do poda, pronaeni su samo ponegdje manji ostaci starijeg maltera, to dokazuje da su svojevremeno starije dekoraacije na ovim povrinama unitene, najvjerovatnije obijene, prilikom ponovnog oslikavanja; - Na lukovima iznad tranzena, u najniem redu prozora, pronaena je (ispod dekoracija XVIII stoljea) starija ornamentika; - Na minberu (ispod uljanih premaza), otkrivena je rozeta (XVIII st.?), a ispod rozete (njene podloge) otkriveni su tekstovi na turskom jeziku napisani crnom bojom na kamenim blokovima. Takoer, tekstovi su otkriveni i na kamenim blokovima na unutranjem portalu; - U desnoj sofi, ispod podloge naslikanog empresa (XVIII st.) i dva tanka krena premaza, otkriveni su tekstovi na turskom jeziku ispisani crnom bojom na malteru iz XVI stoljea; - Na gornjem dijelu mihraba (kruni), vanjskom portalu i na kamenim ploama (lunetama) iznad okvira prozora u trijemu, pronaeno je prvobitno arabeskno slikarstvo iz XVI stoljea. - U donjem pojasu kupole otkriveni su uzidani upovi, poredani u razmacima 45 cm. upovi su uzidani prilikom podizanja graevine i njihova je svrha da poveaju akustinost objekta. Inae, ima dosta primjera iz prolosti da su upovi ugraivani u kupolama ili sfernim trouglovima damija, kao i u crkvama. esto su ovi upovi ugraivani sa okrenutim dnom prema unutranjosti objekta. U tom sluaju dno upa je proupljeno (prenik neto vei od 1 cm) i prilikom malterisanja, u otvore se stavljaju tapii kako se ne

asopis

196

HERCEGOVINA

bi zatvorili. Budui da su otvori maleni, teko ih je primijetiti i sa nekoliko metara udaljenosti, a kamoli sa distance posmatranja u objektu. - Na otvorima prozora u unutranjosti, nalaze se prvobitne tranzene iz XVI stoljea sa autentinim, za to specijalno izlivenim, staklima u boji. Zauuje da su ostale sauvane i da se nalaze u relativno dobrom stanju. U najniem redu prozora (lunetama) tranzene su u odlinom stanju sa ouvanim svim staklima, dok su u gornjim zonama manje-vie ispucale, a stakla djelomino sauvana. Tranzene to se nalaze na junom zidu (gornje zone) svojevremeno su rekonstruisane, a perforacije ustakljene sa obinim bezbojnim staklima. Pored svojih likovnih vrijednosti (ine enterijer sadrajno bogatijim i vrijednijim i sa slikanim dekoracijama tvore jedinstvenu kompozicionu cjelinu), ove tranzene predstavljaju rijedak primjer (vjerovatno su i jedine) iz XVI stoljea to su do danas ostale sauvane u damijama Bosne i Hercegovine, pa je to jo jedan razlog vie da se posveti adekvatna briga njihovom uvanju.

asopis

Sl.6 Tambur i donji dio kupole - iznad orozora: sondani presjek, a desno otkrivena dekoracija Ovi istraivaki radovi na slikarstvu Karaoz-begove damije nisu zavreni, jer svi slikani slojevi, kao i ostalo to je sondama pronaeno, nije otkriveno, pa otuda ne znamo ni njihove povrine (rasprostranjenost) ni stanje ouvanosti. Stoga e, u predstojeim radovima, naroitu panju trebati posvetiti na otkrivanju starijih slojeva na mihrabu, minberu, portalu i trijemu.

197

HERCEGOVINA

To e biti dosta delikatan posao i zahtijevat e poseban tretman i iskustvo, budui da ima vie slikanih slojeva i krenih premaza, meusobno dobro povezanih kao i podklobuenja. Tekstovi to su pronaeni na minberu i portalu, ne bi se smjeli shvatiti kao prvobitni zbog toga to su napisani na kamenu ili, pak, da ove povrine nisu bile oslikane u XVI stoljeu. Jer, upravo na ovim dijelovima, arabeske su, pored ostalog, izloene i raznim fizikim oteenjima, ija podloga kad se malo nane (oteti) poinje da radi, odvaja se od kamena i otpada u vidu sitnih ljuski, a poto se te povrine nalaze na dohvatu ruku, esto se deavalo da su ljudi kasnije na tim mjestima ispisivali razne tekstove, godine... S obzirom da su arabeske iz XVI stoljea otkrivene na mihrabu, oekivati je da se iste otkriju i na minberu. Meutim, iz predostronosti, sondane presjeke e trebati izvesti paljivo, na nain koji nee otetiti gornje dekoracije, koje e, ako se eventualno ne pronau arabeske, trebati zadrati. Izvjesno je da e se na zidovima u sofama otkriti vee povrine malterne podloge iz XVI stoljea. Za sada nije poznato da li ovdje postoje i slikane dekoracije, ali bez obzira na to, i sama malterna podloga iz toga vremena predstavlja vrijednosti koje treba itekako uvati, pogotovo to e se sigurno otkriti razni zapisi iz minulog vremena iji sadraji mogu biti veoma interesantni i vrijedni. Ukoliko elimo da ouvamo autentinost ovog znaajnog objekta, moramo najozbiljnije da shvatimo vanost i hitnost daljnjih radova na otkrivanju svih postojeih vrijednosti kako bi se mogla sagledati sveukupna problematika i, shodno tome, blagovremeno sainiti konzervatorsko-restauratorski projekat, koji e obuhvatiti ouvanje svih kvaliteta damije do najvee mogue mjere. Jer, posve je izvjesno da e svako odugovlaenje sa konzervatorskim zahvatima prouzrokovati nova oteenja, pa i unitenja nekih do sada postojeih vrijednosti, a to se nikako ne bi smjelo dozvoliti. Novootkrivene dekoracije Ornamentika iz kraja XVIII stoljea Iznenauje injenica da su stalaktitni ukrasi u ugaonim kalotama, kao i sve profilacije i prstenovi, izvedeni u gipsu, dok su zidne plohe izvedene u krenom malteru. Da je gips stavljen istovremeno kad i kreni malter (a ne neka naknadna intervencija), dokazuju dekoracije koje su izvedene i na krenoj i na gipsanoj podlozi.

asopis

198

HERCEGOVINA

Malter sadri znatno vie pijeska u odnosu na kre, to je jedna od karakteristika maltera XVIII stoljea. Na povrini ima vrstu (kalcinisanu) krenu koru koja je na vie mjesta otpala ili se odvojila od posnog maltera (uslijed djelovanja vlage iz zidova), uzrokujui znatna oteenja na dekoracijama, naroito na tamburu. Povrine to su raene u gipsu, nemaju nikakve vrstoe i pri najmanjem dodiru se raspadaju.

asopis

Sl.7 Otkrivene dekoracije u tamburu (kraj XVIII stoljea)

Sl.9 Presjek slojeva. Desno:uljani dekor; lijevo:otkriveni dio stabla sa plodovima Slikane dekoracije su izvedene na sivo-toploj podlozi na nain to su prethodno olovkom nacrtane ornamentalne cjeline pa i detalji. U tjemenu kupole je naslikana rozeta prenika 280 cm, komponovana od tri slikane cjeline: mala rozeta u centru i dva prstena koja okruuju rozetu. - Malu rozetu ine osam jednakih dijelova oivienih linijama (plava-sivaplava), a unutranje povrine su ispunjene stilizovanim listovima, akcentiranim crvenim, bijelim i smeim piknicama, izvedenim vrhom etkice. - Prsten do rozete (irine 44 cm) takoer ini osam jednakih dijelova u ijim centrima se nalazi cvijet plave boje, a iz njega se proteu granice i listovi izvedeni u toploj crvenoj boji. Prsten je oivien plavom linijom. - Drugi prsten (irine 57 cm) ispunjavaju dvije isprepletene loze sa zapercima, listovima i grozdovima. Loza, listovi i zaperci su izvedeni zelenom bojom, a grozdovi plavom i zelenom.

199

HERCEGOVINA

Od velike rozete u tjemenu kupole sputaju se ornamentisani vijenci sa rozetama na vrhove prozora u tamburu (8 komada). U odnosu na vijence u drugim damijama, ovi vijenci su, prema koncepciji, slobodnoj stilizaciji i izvedbi, posebni-neuobiajeni. Dosta kvalitetno su izvedeni: ivi potezi, bogat i skladan kolorit sa mnotvom akcenata (dominira crvena i plava). Vrlo je slobodna stilizacija granica, cvjetova, listova... Izmeu prozora u tamburu nalazi se osam slikanih cjelina to se u obliku friza proteu cijelom povrinom tambura. Svaka slikana cjelina sadri istovjetan raspored glavnih motiva: u donjem dijelu, po 19 komada poredanih stubia sa bazama i kapitelima; na kapitele stubia se nadovezuje spiralna ograda, a iznad nje, u horizontalnom redu, tri vaze; iz srednje vaze izrasta stablo sa voem, a iz druge dvije, cvijee.

asopis

Sl.10 Vaza sa palmom izmeu prozora prizemno

Sl.11 Vaza sa empresom u desnoj sofi (kraj XVIII stoljea)

Iako se ponavljaju ista kompoziciona rjeenja, sadraj prikazanih predstava je itekako razliit i bogat, kao i nain oslikavanja pojedinih partija i detalja.

200

HERCEGOVINA

Vaze su razliitih oblika i kolorita, a iz njih izrastaju razne vrste cvijea kao i stabla sa raznim plodovima. U redoslijedu stubia, svaka naredna tri stubia su obojena drugom bojom (tri zelena - tri plava - tri crvena...), sa mnogo akcentiranih detalja. Na zidnim plohama nalaze se ispisani kaligrafski zapisi, raznih veliina i oblika, od kojih su neki prikazani u obliku ibrika.

asopis

Sl.12

Sl.13 Sl.12, 13 i 14 neke od otkrivenih lehvi na plohama zidova (kraj XVIII stoljea) Sl.14

Prizemno, izmeu prozora, naslikane su ornamentisane vaze (14 komada) iz kojih izrastaju stabla sa raznim plodovima (smokva, limun, naranda, ljiva, kruka, nar), kao i stabla empresa i alosne vrbe. Vaze su lijepih baroknih formi i oblika, naslikane ivim potezima, a stabla uspjelih i matovitih stilizacija sa vjerno (realno) prikazanim plodovima. Visina stabala sa vazama iznosi 225 cm. Naalost, u sfernim trouglovima i ugaonim kalotama (trompama) nisu otkrivene nikakve dekoracije, pa se ove neoslikane povrine u odnosu na

201

HERCEGOVINA

postojee dekoracije, upadljivo nameu, razbijaju slikanu cjelinu prostora i stvaraju utisak praznine. Stoga bi, prilikom restauratorskih radova, trebalo oslikati ove prazne povrine sa dekoracijom koja bi po nainu izvedbe, tonalitetu i sadraju inile jedinstvenu cjelinu (uklopile se) sa postojeim dekoracijama. Otkrivena ornamentika je relativno dobroga stanja, izuzev onih povrina to su bile izloene jaem djelovanju vlage. Ouvani bojeni sloj je intenzivnog tonaliteta, istih i svjeih boja. Izvjesne razlike u tonalitetu, to se sada uoavaju na nekim povrinama, naroito u tamburu, nije djelo slikara i njegove palete pastelnog kolorita, kako to neki historiari tvrde, nego su te razlike nastale zbog tetnog, a negdje i razarajueg djelovanja vlage i krea, zbog ega je vezivo oslabilo a boja, manje-vie, izbrisana. Izvjesno je da se radi o samosvojnom slikaru koji, s inventivnom originalnou, prikazuje raznoliki svijet motiva. Razliita tematska zastupljenost, kao i koncepcija stilskog izraza, meusobno se kompoziciono i slikarski skladno povezuju u cjelinu jednu. Tako, naturalistiki prikazana stabla sa raznim plodovima, izvedena u najniim zonama, se povezuju sa oslikanim povrinama u tamburu, gdje su takoer prikazani isti motivi. Drugu grupu ine i meusobno se povezuju ornamentalne dekoracije sa cvjetovima, vreama, listovima, grozdovima i drugo. Ove dekoracije su izvedene veoma slobodno ivim-mekanim potezima. Neki ornamenti, po nainu izvedbe i stilizaciji, imaju dosta slinosti sa narodnim vezom. Gotovo svi prikazani motivi su prepoznatljivi u hercegovakom pejsau: smokva, nar, empres, cvijee, groe i drugo, pa se prosto namee zakljuak da je i autor ovih djela ponikao na hercegovakom podneblju. Arabeskno slikarstvo XVI stoljea Slikarstvo XVI stoljea otkriveno je na gornjem dijelu mihraba (kruni), vanjskom portalu i na kamenim ploama (lunetama) iznad okvira prozora u trijemu. Sondiranjem je utvreno da na mihrabu postoje etiri slikana sloja: a) Prvi sloj (XVI stoljee), ini floralna ornamentika sa tankom crnom konturom, izvedena na vrlo tankoj krenoj podlozi koja je stavljena direktno na kamene blokove; b) Drugi sloj, ini floralna ornamentika sa smeom konturom, izvedena na vrlo tankoj krenoj podlozi koja je etkom nanesena preko prvog bojenog sloja;

asopis

202

HERCEGOVINA

c) Trei sloj, ini floralna ornamentika, neto krupnija od prethodne, sa crvenonarandastom konturom, izvedena na vrlo tankoj krenoj podlozi koja je etkom nanesena preko drugog bojenog sloja; d) etvrti sloj (XX stoljee), ini slikarstvo s naglaenim baroknim formama, izvedeno uljanim bojama na debeloj uljanoj podlozi koja je stavljena preko treeg bojenog sloja.

asopis

Sl.15 Sondani presjek slikanih slojeva na minberu sa otkrivenim zapisom napisan na kamenim blokovima

Sl.16 Presjek slikanih slojeva na krunitu mihraba Iako je ornamentika na gornjem dijelu mihraba polovino otkrivena, ipak je prepoznatljiva njena ornamentalna cjelina na cijelom krunitu. Ukomponovana je na karakteristian nain, prema oblikovanim povrinama krunita.

203

HERCEGOVINA asopis

Sl.17

Sl.18

Sl.17 i 18 Kruna mihraba - otkrivena arabeska (XVI stoljee) i crte istog motiva detalj U sredini donjeg dijela ornamentalne cjeline nalaze se tri vea cvijeta, od kojih je najvei, centralni, pomjeren malo navie, izveden u cijelosti, dok ostale cvjetove presijeca na pola donja horizontalna (okvirna) linija. Iz centralnog cvijeta se ire granice sa raznim cvjetovima, pupoljcima i listovima koji se u svome toku prepliu i savijaju, prekrivajui cijelu povrinu krunita mihraba. Na vanjskom portalu otkriven je slabo ouvani crte stilizovanih sitnih floralnih elemenata, to potvruje da su na ovim povrinama bile izvedene veoma kvalitetne arabeske sa gusto koncipiranim predstavama.

Sl.21 Vanjski portal. Otkrivena arabeska (XVI stoljee). Iako su otkrivene (dosad) skromne povrine, ipak se jasno vidi da je arabeske Karaoz-begove damije radio takav majstor koji se u svemu moe

204

HERCEGOVINA

svrstati u red onih majstora to su izveli arabeske Alada damije u Foi i Ferhadije damije u Sarajevu. Ko su autori arabesaka Karaoz-begove damije Arabeskno slikarstvo XVI stoljea, to je dosad otkriveno u Bosni i Hercegovini, nalazi se u Alada damiji u Foi (1551. g.), Karaoz-begovoj damiji u Mostaru (1557.g.) i Ferhadiji damiji u Sarajevu (1561.g.). Vidimo da su arabeske ovih damija nastale u jednom kratkom vremenskom periodu (10 g.), a nije iskljueno da su u tom vremenu bili oslikani i jo neki objekti, to navodi na zakljuak da je tada postojala jedna grupa arabesknih slikara koji su u kontinuitetu radili na oslikavanju damija u Bosni i Hercegovini. Uz ovo treba podsjetiti da arabeske na jednom objektu izvodi vie slikara (uhodana ekipa od 3 do 5 lanova) od kojih jedni izvode crtee (najbolji crta radi u najniim zonama), a drugi bojom ispunjavaju povrine ornamenata i njihovu pozadinu. Meutim, ono to je vano rei i to je tema naeg interesovanja jeste da sve te arabeske posjeduju vrhunske vrijednosti arabesknog slikarstva i u mnogo emu sadre zajednike karakteristike, kao da ih je radila ista ruka, odnosno isti slikari. Imajui u vidu da je izuzetno teko postii takav kvalitet arabesaka (zbog specifinosti u tehnici rada kao i stilizaciji floralnih predstava, vrlo malo nedostaje u realizaciji - jedna tanka nit, pa da sve to poprimi izgled kia), kao i vrijeme njihova nastanka, teko je povjerovati da su u to vrijeme mogli ovdje postojati tri tako vrsna slikara, a kamoli tri ekipe slikara istih vrijednosti, pa da jedna ekipa oslika Aladu, druga ekipa Karaoz-begovu, a trea Ferhadiju damiju. Ako malo studioznije analiziramo arabeske navedenih damija, zapazit emo da imaju mnogo zajednikog u sveukupnom izvedbenom postupku, poev od tehnike i naina rada, prikazanim predstavama, a naroito u stilizaciji istovjetnih motiva i u arabesknom virtuozno izvedenom crteu (rukopisu). A takav crte izveden jednim potezom etkice ija tanka linija u svome toku ivi i oblikuje se veliko je umijee i glavna je odlika kvaliteta arabesaka. Po ovom karakteristinom, samosvojnom arabesknom crteu, ko zna da ga ita, najsigurniji je put da se ustanovi autor arabesaka, isto kao to grafolozi po rukopisu prepoznaju autore teksta. Jer, iako svi piemo ista slova, rukopisi su nam razliiti i prepoznatljivi. Otud i kad arabeskni slikari crtaju iste predstave, ne samo da im je crte karakteristian i prepoznatljiv nego je, u ovom sluaju, presudan faktor od ega zavisi da li e arabeska posjedovati

asopis

205

HERCEGOVINA

umjetnike vrijednosti ili e to biti obian dekor pa ak i ki. Po kvalitetu i nainu izvedbe (tehnici rada) poev od malternih podloga (to su najkvalitetnije i najfinije krene podloge to su uraene na ovim prostorima), pa sve do izvedenih detalja, ove arabeske posjeduju mnogo vee vrijednosti u odnosu na ostalo arabeskno slikarstvo koje sada imamo u Bosni i Hercegovini. One su, zaista jedinstvene i neuporedive sa drugim arabeskama u Bosni i Hercegovini, te kao takve e biti izvor buduim slikarima arabesaka. Samo to e sada, u izvedbi, biti toliko uproteno da e se izgubiti one glavne odlike koje krase i vrednuju ovu vrstu slikarstva. Izvjesno je da su ovako vrijedna djela mogli da stvore vrhunski slikari, priznati stvaraoci i sa velikim iskustvom. Sama njihova djela koja sadre sve karakteristike iranskog, odnosno turskog arabesnog slikarstva, govore nam da su oni doli sa istoka (Iran ili Turska) gdje se ova vrsta umjetnosti njegovala, gdje su, za to, postojale kole i bogata tradicija. Jer, samo slikari sa Istoka su mogli da ovako intenzivno doivljavaju floralne motive budui da su inspiracije za svoja djela traili i doivljavali u prirodi, u cvijetnim vrtovima, u tom nepresuivom izvoru ljepote. U takvom zanosu, kao arobnjaci, stvarali su svoja djela, esto i svjetskog dometa. Opisujui aladanske arabeske strunjaci su bili jedinstveni u miljenjima da su arabeske izveli slikari koji su doli iz Turske ili Perzije, u to ne bi trebalo sumnjati. Meutim, uzimajui u obzir sve gore reeno, miljenja smo da su u periodu 1551-61. godine ovi slikari, pored Alade, oslikali i jo neke objekte, meu kojima i arabeske Karaoz-begove i Ferhadije damije, zbog ega i posjeduju istovjetne odlike.4 Obzirom na tadanje mogunosti komunikacija, izmeu ostalog, ne bi se mogla prihvatiti miljenja da su ovi vrhunski majstori, prevalivi toliki put, oslikali samo jedan objekat (Aladu) i da su se potom vratili nazad. Naprotiv, posve je izvjesno, to dokazuju i dosad otkrivene arabeske, da su oni bili

asopis

4/

Autoru ovog lanka su poznate sve karakteristike aladanskih arabesaka jer je vie godina radio na ovom objektu kojom prilikom je obavio istraivake radove, otkrio arabeske, te izveo konzervatorsko-restauratorske zahvate na cjelokupnom slikarstvu Alade. Takoer je izveo rekonstrukciju arabesaka u vie damija (Ferhadija u Banja Luci, Hadi Alijina u Poitelju i druge), pa je upoznat sa tehnikom i teinom rada i koliko je uz to potrebno imati iskustva i znanja da bi se postigao neki nivo kvaliteta arabesknog slikarstva.

206

HERCEGOVINA

angaovani na oslikavanju i drugih objekata, pogotovo to se to deavalo u vrijeme podizanja najznaajnijih islamskih vjerskih graevina u Bosni i Hercegovini, kada su postojale i materijalne mogunosti, a i elje za njihovo oslikavanje. Kada su otkrivene aladanske arabeske, nije se tada znalo da iste postoje u Karaoz-begovoj i Ferhadiji damiji, pa treba oekivati da se jednoga dana otkriju i na jo nekom objektu iz toga perioda, izvedene rukama aladanskih majstora (da ih tako nazovemo). Kad ve govorimo o slikarima Alade, da uzgredno pomenemo i kolorit aladanskih arabesaka. Naime, vie autora napisali su da su aladanske arabeske raene pastelnim tonovima. Do ovako pogrenog zakljuka vjerovatno se dolo na osnovu samo vizuelnog posmatranja, kada su previdi i greke vrlo mogui, naroito ako se radi o zidnom slikarstvu iz starijeg perioda, ije boje, zbog raznih tetnih djelovanja i intervencija, izmijene svoj prvobitni intenzitet i tonalitet. Imajui sve ovo u vidu, izvrili smo presjeke bojenog sloja na vie mjesta aladanskih arabesaka i utvrdili da su se neki prvobitni tonovi izmijenili na svojim povrinama (napr. crveni u smeecrvenkaste, plavi u sivoplave, itd.), dok je onaj donji sloj, to se nalazio na podlozi ili u klakelurama (sitne pukotine), zadrao svoj prvobitni tonalitet - kakvog je postavio slikar. Ovi nalazi sasvim poriu dosadanja miljenja o pastelnim tonovima i dokazuju da su aladanske arabeske raene istim bojama, intenzivnih i zvonkih tonova koji su se mogli nositi sa intenzitetom zlata to je upotrebljeno na povrinama koje je slikar elio da istakne. Jednostavno je objasniti kako je dolo do izmjena boja: arabeske se rade u al seco tehnici - na suhoj podlozi, pa se, za razliku od fresko slikanja, mogu upotrijebiti i neki pigmenti koji nisu otporni na djelovanje krea. Budui da je kolorit aladanskih arabesaka bio izloen dui period direktnom djelovanju krea (bilo je prekreeno), to je kre izmijenio prvobitni tonalitet na njegovim povrinama, dok su donji slojevi, koji nisu doli u dodir sa kreem, ostali u svom prvobitnom izgledu. Inae, sumnjam da su arabeske XVI stoljea raene, bilo gdje, pastelnim tonovima. Opis fotografija: 1. Izgled kupole i tambura prije rada. Foto .Raji. 2. Rozeta u tjemenu kupole. Odstranjivanje austrijskog dekora i krenih premaza. Foto .Raji.

asopis

207

HERCEGOVINA

3. Presjek austrijskih i otkrivenih dekoracija na rozeti u tjemenu kupole. Foto .Raji. 4. Sonda sa otkrivenim dekoracijama u kupoli (kraj XVIII stoljea). Foto .Raji. 5. Otkriveni vijenac sa rozetama u kupoli. Foto .Raji. 6. Tambur i donji dio kupole - iznad prozora: sondani presjek, a desno otkrivena dekoracija. Foto .Raji. 7. Otkrivene dekoracije u tamburu (kraj XVIII stoljea). Foto .Raji. 8. Presjek slojeva iznad tranzena u najniem redu prozora. Na luku: desno (XX stoljee); lijevo: ornament otkriven ispod dekoracije (XVIII stoljee); iznad prozora (horizontalno): ornamenat (kraj XVIII stoljee). Foto .Raji. 9. Presjek slojeva. Desno: uljani dekor; lijevo: otkriveni dio stabla sa plodovima. Foto .Raji. 10.Vaza sa palmom izmeu prozora-prizemno. Foto .Raji. 11.Vaza sa empresom u desnoj sofi (kraj XVIII stoljea), otkrivena ispod maltera - donji dio vaze je izveden na malteru iz XVII stoljea, a sve ostalo je izvedeno na prekreenom malteru iz XVI stoljea na ovim povrinama se nalaze mnogi zapisi ispisani na malteru iz XVI stoljea, koji su kasnije prekreeni. Foto .Raji. 12, 13, 14. Neke od otkrivenih lehvi na plohama zidova (kraj XVIII stoljea) - Oito je, da je lehve izveo kaligraf visokih kreativnih i izvedbenih sposobnosti. 12. Presjek krenog sloja i otkrivene lehve. Foto .Raji. 15. Sondani presjek slikanih slojeva na minberu sa otkrivenim zapisom napisan na kamenim blokovima. Foto .Raji. 16.Presjek slikanih slojeva na krunitu mihraba. 0) Kameni blokovi; 1) Prvoobitni sloj; floralna ornamentika sa crnomkonturom (XVI stoljee); 2) Drugi sloj: floralna ornamentika sa smeom konturom; 3) Trei sloj: floralna ornamentika sa debljom - crno narandastom konturom; 4) etvrti sloj: slikarstvo (iz XX stoljea) - uljana boja 17. i 18. Kruna mihraba - otkrivena arabeska (XVI stoljee) i crte istog motiva (detalj). Crte N. Bahtijarevi. 19, 20 21. Vanjski portal. Otkrivena arabeska (XVI stoljee). Foto .Raji.

asopis

208

HERCEGOVINA asopis

209

HERCEGOVINA asopis

210

HERCEGOVINA asopis

knjievnost i jezik

211

HERCEGOVINA asopis

212

HERCEGOVINA asopis

Dr. Asim PECO

IZGOVOR AFRIKATA U BOSANSKOHERCEGOVAKIM GOVORIMA Za izgovor glasova -d, - mi esto kaemo da se ti glasovi svode na jedan par, obino onaj prvi, tj. na i , u veini govora Bosne. Posebno u govorima Bonjaka, muslimana. Ovakav sud se zasniva na injenici da muslimane gradova poesto karakterie ova osobina. A ni svi drugi nisu imuni na tu osobinu. Opet u gradovima. Milan Reetar u svom djelu: Der tokavische Dialekt1 o tome pie: Von Wichtigkeit ist hier eigentlich nur die Frage, wie in den einzelnen Dialekten die Affrikaten -g artikuliert werden, d.i. ob sie streng und deutlich von den alveolaren Affrikate - unterscheiden werden. In den akavischen Dialekten ist dies regelmassig der Fall, nicht so in den tokavischen, wo nicht selten eine gegenseitige Annherung der beiden Reihen sich einstellt, doch so dass die palatalen Affrikaten sich mehr den alveolaren nhern, indem sie vor allem ihre eigene koronale Zungenartikulation aufgeben; deswegen macht auch eine solche Aussprache auf den Laien den Eindruck, dass -g wie - ausgesprochen werden.

1/

Milan Reetar, Der tokavische Dialekt, Schriften der Bal kankommission, Linguistische Abteilung VIII, Be 1907.

213

HERCEGOVINA

A izgovor takvih afrikata ponajvie dolazi u gradovima i varoicama, i to, koliko je njemu poznato bilo nie bei Ortodoxen, sondern nur bei Katholiken und Mohammedaren, so in Ragusa, dann in Bosnien und der Hercegovina. A podatke je imao iz Starog Majdana, Sanskog Mosta, Gradike, Kotor-Varoi, Skender-Vakufa, Tenja, Dubice, epa, Uzdola-Prozor, Bugojno, SljemenPolja (Travnik), Viteza, Maglaja, Varea,Visokog, Viegrada. Ovi podaci su se odnosili, uglavnom, na muslimansko stanovnitvo.2 Danas smo mi u znatno povoljnijoj situaciji od Reetara kada govorimo o ovome problemu. Prvo, imamo bezmalo ispitane sve govore na tlu Bosne i Hercegovine, drugo, imamo prikupljenu grau za dijalektoloki atlas. To nam omoguava da odredimo pravu areu nerazlikovanja dvaju parova afrikata na tlu Bosne i Hercegovine. Ovdje e se navesti ti podaci, prvo e se ukazati na podatke u postojeim radovima o bosansko-hercegovakim govorima, zatim e se navesti podaci koje nam prua graa iz Bosanskohercegovakog dijalekatskog kompleksa (graa se uzima i podaci se daju za stanje u govorima do 1990. god.). KARTA I 1. Za Istonu Hercegovinu ja sam konstatovao: Predstavnici ovoga govora, bez obzira na vjeru, starost i mjesto ivljenja, razlikuju u izgovoru i pismu suglasnike i , d i . Na pojavu nekog polumekog za i , koje sam sretao kod pojedinih mlaih muslimanki iz Trebinja konstatuje se da je to njihova individualna osobina koja se mogla pojaviti pod uticajem govora Mostara i Sarajeva, gdje su se one kolovale.3 2. U govoru Zapadne Hercegovine nemamo jedinstvenu situaciju. Tako, dok Hrvati razlikuju ova dva konsonantska para, u govoru Muslimana oni su, po pravilu, svedeni na samo jedan, onaj drugi par. Kod Muslimana nailazimo na poneki primjer sa nedovoljno tipinim afrikatima i d i to u njihovoj slubi, a ne u slubi, tj. ne na mjestu oekivanih afrikata i , uz to se dodaje da je sve vie onih koji su skoro u potpunosti usvojili knjievni izgovor, to znai i ijekavizam i sa njim oba afrikatska para. 4
Isto, 131-132. Asim Peco, Govor istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik, knj.XIV, Beog rad 1964, 82. 4/ Asim Peco, Ikavskotokavski govori zapadne Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knj.LXI, Odjeljenje drutvenih nauka, knj.35, Sarajevo1986.
2/ 3/

asopis

214

HERCEGOVINA

3. U govoru Centralne Hercegovine (a pod tim pojmom podrazumijevamo po jedan dio biveg mostarskog, stolakog i apljinskog sreza; naravno od mostarskog i apljinskog sreza ovom govoru pripada onaj dio koji se nalazi istono od rijeke Neretve, tj. jekavsko govorno podruje)5 je esto svoenje dvaju parova afrikata na jedan. I to je osobina muslimanske arije koja ponekad postaje i osobina prigradskih musimanskih sela. I to onih koja su po svojim osobinama i inae bliska gradovima.6 Oni, dakle mjesto i d imaju obino i , manje obino i . 4. Mostar je sredinji dio Hercegovine i prema njemu se ravnaju, tj. po ugledu na Mostar ponaaju se sva druga mjesta u Hercegovini. To ak i u govoru. O mostarskom govoru pisali su M.Milas7, Vl.orovi8, J.Vukovi9, J.Radulovi10, F.Matijai11, a isporedi i moj rad u asopisu Hercegovina (br.10, Mostar 1998) nastao povodom rada M.atora: Mostarski govor kroz stoljea, objavljen u 9. knjizi asopisa Hercegovina. Prof Vukovi o izgovoru glasova i , i , u mostarskom govoru kae: Milas je primetio da katolici i muslimani ne razlikuju i d od i . Kao da se ova pojava sve vie prenosi i na pravoslavne.Uz to konstatuje da katolici i muslimani u blioj okolini Mostara izgovaraju isto i d prema i .12 I kao najnoviji sud o izgovoru ovih glasova da navedem miljenje Muhameda atora, profesora iz Mostara. U ve pomenutom njegovom radu o tome itamo: Nerazlikovanje afrikata i , odnosno d i , jeste takoer jedna od bitnih karakteristika mostarskog govora, posebno ueg gradskog jezgra - arije. Ali i on primjeuje da se u posljednje vrijeme, pod uticajem kole i standardnog jezika, ova osobina sve vie povlai i ustupa mjesto standardnom izgovoru ovih glasova.13 To znai da se danas standardni jezik i
Asim Peco, Mjesto centralnohercegovakog govora meu ostalim govorima dananje Hercegovine, Junoslovenski filolog, knj. XXV, str.259. 6/ Isto, str.309. 7/ M.Milas, Dananji mostarski dijalekat, Rad Jugoslovenske akademije, knj. 153, str.47-97. 8/ Vl.orovi, Der Dialekt von Mostar, Arhiv fur sl. Philologie, knj.XXIX, 497-510. 9/ Jovan Vukovi, Karakteristine osobine mostarskog govora, Mostar i Hercegovina, A937, 89-99. 10/ Jovan Radulovi, Akcenatska otstupanja od Daniia u oblasti novije Istone Hercegovine, zatim otstupanja akcentuacije mostarskog govora od pravopisa A.Belia, Glasnik Srpske akademije, knj.V, sv.2, Beograd 1953, str. 331-333. 11/ Fahra Matijai, Akcenat glagola u savremenom mostarskom govoru u odnosu na Vukov i Daniiev sistem, Junosl.filolog, knj.XXXV, sv.1-2, Beograd 1963-1964, str.337-368. 12/ Vukovi, isto, str.92-93. 13/ Muhamed ator, Mostarski govor kroz stoljea, Hercegovina, br.9.Mostar 1997, str.207-217.
5/

asopis

215

HERCEGOVINA

izgovor glasova i d odnosno i uzima za uzor, za razliku od ranijeg vremena gdje je za uzor uziman govor gradske populacije, govor arije, i to prvenstveno imunijih, aga i begova, a oni, po pravilu nisu u svome konsonantizmu imali afrikate i . 5. Sjeverna Hercegovina jo nije dobila svoga dijalektologa. A to je podruje vrlo interesantno za dijalektologa. Kako istoni dio, tako i zapadni. Tu su se sreli i ijekavski takavski i ijekavski akavski. A pod pojmom Sjeverne Hercegovine, bar u dijalektologiji, moemo shvatiti podruje koje se nalazi sjeverno od linije Drenica-Zijemlja-Zaborani-Seljani-Pridvorica, u granicama Hercegovine. Da napomenem i to da se pod ovim pojmom, pod pojmom Hercegovina, danas podrazumjeva sliv rijeke Neretvre. Kod Dedijera itamo da se pod Hercegovinom podrazumijeva podruje koje pripada slivu Jadra-nskog Mora.14 Ranije je Hercegovina obuhvatala znatno vee podrujepodruje drave Hercega Stjepana.15 To znai da se pod Hercegovinom danas smatra i podruje Rame, mada se Rama, istorijski, esto nalazi u granicama Bosne.16 Ja sam u radu o sjevernohercegovakom govoru, u svojoj doktorskoj disertaciji, objavljenoj 1964, u SDZb.knj.XIV, rekao da ga karakterie, pored ostalih osobina, i nerazlikovanje dvaju parova afrikata, naroito u govoru katolika i muslimana. Uz to tu se konstatuje da na itavom ovom podruju nailazimo na glasovne grupe , .17 U radu Mjesto centralnohercegovakog govora ... ne spominje se svoenje dvaju afrikatskih parova na jedan, ali se konstatuje da Od Drenice preko Konjica do Glavatieva, to znai na cijelom podruju sh.govora, nailazimo na glasovnu grupu ....18 U radu o fonetskim osobinama Alagievih memoara kae se da on u potpunosti uva razliku izmeu afrikata i na jednoj strani i i d na drugoj strani.19 I Alagi, koji je, bez sumnje pisao kako je govorio, jer je sve obrazovanje stekao u kolama na orijentalnim jezicima, u prvom redu na
Jefto Dedijer, Hercegovina, Srpska kraljevska akademija, Srpski etnografski zbornik, knj.12, Beograd 1909, str.6-7. 15/ Dedijer, isto, str.7. 16/ Enciklopedija Jugoslavije, s.v.Rama. 17/ Peco, govor istone Hercegovine, str.16. 18/ Peco, Mjesto ...,str.302. 19/ Peco, Fonetske karakteristike Alagievih memoara ..., Anali Filolokog fakulteta, knj.VII, Beograd 1967, 157-158.
14/

asopis

216

HERCEGOVINA

turskom jeziku, zna za grupu . To znai da je njegov Konjic pripadao grupi akavskih govora.20 To su podaci koje smo mi imali donedavno o sjevernohercegovakom govoru. Oni su, kako vidimo, zasnivani vie na usputnim biljekama (Reetar, Peco) nego na sistematskom ispitivanju. Tu je moglo biti i ogreenja. Naroito kada su u pitanju fonetske vrijednosti naih afrikata. Tek je 1983. Milo Okuka objavio rad o govornim osobinama Drenice. Tu se potpuno uvaju fonetske razlike izmeu dvaju afrikatskih parova. Uz to se konstatuje : Drenica je u cijelosti akavski kraj.21 Ovim se, donekle, upotpunila slika o govoru Sjeverne Hercegovine. Reetarevi podaci o govoru Jablanice, Alagievi podaci o govoru Konjica, i Okukini podaci o govoru Drenice, potvrdili su nae spoznaje o sjevernohercegovakom: to je akavski govor koji razlikuje dva afrikatska para, glasove i , i . to se tie zamjene jata, tu postoji razlika izmeu Drenice, na jednoj strani, i Jablanice i Knjica na drugoj strani. Jablanica je poluijekavska ( = ije, = i , Reetar, op.cit.81-82 ). Konjic je, prema Alagievim Memoarima ijekavski, ije mj. , a, obino, je mj. . Sa prisutnim ikavizmima. To bi znailo da je rije o ijekavizmima, da je rije o ijekavskom govoru koji nije osloboen ni ikavskog uticaja. 6. Rama i geografski i dijalekatski ini nekakav prelaz izmeu Bosne i Hercegovine. Iako je Rama pritoka Neretve, sada se uliva u Jablaniko jezero, ona je sva okrenuta Hercegovini. Mada se i pie, ponekad Rama u Bosni (M.Filipovi). Prema Okukinim istraivanjima, Ramljaci su veinom Herce-govci, a i njihov govor ima obiljeja hercegovakih govora. to se tie izgovora afrikata, Okuka kae : U govoru Hrvata dosljedno se uvaju oba para afrikata. Jedino oni se kolebaju u govoru Prozora. Muslimani imaju oba para u Gornjoj Rami, Doljanima, Donjoj Rami (izuzev s.Parcana), Donjih Vinjana u Srednjoj Rami; u drugoj grupi oba para se svode na jedan na i . Takav izgovor nalazimo u Prozoru, sa okolinom, Srednjoj Rami, osim s.Donji Vinjani, i selo Parcani, Donja Rama; a u ipama i Kutama, oblast Uzdola, javljaju se oba para, mada i tu preovladavaju zatvorene opozicije.22

asopis

Peco, Fonetske karakteristike ..., str.157-158. Milo Okuka, Govorne osobine stanovnitva Drenice, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, n.s.sv.38, Sarajevo 1983, str.68. 22/ Milo Okuka, Govor Rame, Svjetlost, Sarajevo, 1973. str.57.
20/ 21/

217

HERCEGOVINA

A to se tie izgovora grupe i , Rama takoe, ne predstavlja jedinstvenu cjelinu. Pored i javljaju se jo , i samo , . Okuka kae da, grubo uzevi, akavski je zapadni dio Rame, a sakavsko-sakavski (sa oazama akavtine) juni i istoni.23 7. U govoru Bekije, koja lei u Hercegovini i spada u mostarski kotar24, oba se glasa potpuno razlikuju u izgovoru i pismu.25 Do bekijskih sela, znai, nije doprla osobina grada Imotskog u kojem se ouvala akavaka oaza26, tj. nerazlikovanje i i njihovo svoenje na drugi glas. 8. Podruje koje se nalazi juno od rijeke Neretve, a koje je u granicama Hercegovine, to jest podruje koje ne pripada ni centralnoj - ni istonohercegovakom, a koje zahvata prostor zapadno od bive eljeznike pruge Gabela-Ravno-Hum, uva oba afrikatska para, Senahid Halilovi, koji je ispitivao govor toga podruja, o ovome kae u govoru Hrvata, Srba i Bonjaka u hercegovakom dijelu naega terena oba para afrikata ouvana su dobro. Svoenje dvaju afrikatskih parova na jedan, na i , ogranieno je na peljeki i dio dubrovakog govornog tipa.27 9. Za govor Posuja i Duvna ja sam u radu o Ikavskotakavskom govoru Zapadne Hercegovine naveo neto podataka. Tu sam biljeio redovno ikavizam, akavizam i ouvane afrikate. Za ouvane afrikate u selu Lipa kao da govori i Sv.Markovi u svome radu o Jeziku Ivana Ania. Lipa je selo gdje su, u doba Markovievog ispitivanja bili akavci. Tu su ak i Srbi bili akavci i razlike izmeu njih i Hrvata nije bilo, ( svi su oni akavci, i to potpuni28). Ne ukazuje se, naime, na pojavu akavizma, kao jedne od bitnih osobina govora. Istina, trebalo je to podruje da ispita dijalektolog. I on se javio. Nikola Rami je obradio cijelo livanjsko i duvanjsko podruje. Prema njegovim zapaanjima ovdje je, to se tie izgovora afrikata, slika ovakva: govor seoskog stanovnitva, bez obzira na vjeru, razlikuje , d, i . Gradsko muslimansko stanovnitvo, to se ponekad prenosi i na ostale, ne pravi razliku izmeu glasova , d i , i u njihovu izgovoru imamo samo i . Ovo naroito vrijedi za
Isto, str.64. Mate imunovi, Govor Imotske krajine i Bekije, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knj.XLI, Odjeljenje drutvenih nauka, knj.26, Sarajevo, 1971, str.9. 25/ Isto, str.70. 26/ Isto, str.90. 27/ Senahid Halilovi, Govorni tipovi u meurijeju Neretve i Rijeke dubrovake, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj.VII, Sarajevo, 1996, str.114-115. 28/ Svetozar Markovi, Jezik Ivana Ania (bosanskog pisca XVII vijeka), Srpski dijalektoloki zbornik, knj.XIII, Beograd 1958. str.78.
23/ 24/

asopis

218

HERCEGOVINA

govor Livna, u kome je muslimansko stanovnitvo u brojnoj nadmonosti.29 10. Radoslav J.urovi je 1992. objavio u Srpskom dijalektolokom zborniku, knj.XXXVIII, studiju pod naslovom: Prelazni govori june Bosne i visoke Hercegovine. Podruje koje je obuhvaeno ovim radom dijeli se, prema uroviu, na 4 oblasti, i to: Zagorje i Bjelimii, Komsku upu, Sjeveroistonu Hercegovinu i Junu Bosnu. Od njih su bjelimiko-zagorski i Komska upa u potpunosti takavski, sjevernoistonohercegovaki akavsko-takavski, a junobosanski je akavski. A sjeverna i sjeveroistona Hercegovina, prema uroviu, mogla bi se podijeliti na pet govornih grupacija, i to: ijekavskotakavski bjelimiko-zagorski, ijekavskotakavski Komske upe, ijekavskotakavsko-akavski govor sjeverne Hercegovine, ijekavskoakavski neretviko-kraljuiki (na karti je ovaj tip oznaen kao ijet.neretvikokraljuiki a u tekstu kao ije.neretviko-kraljuiki, poto je rije o podruju koje je van Neretvinog luka, koje gravitira Bosni, bie tana odredba na karti, v.str.46, 47), i konjiko-zijemaljski.30 to se tie izgovora afrikata situacija nije identina u svim govorima. U bjelimiko-zagorskom, govoru Komske upe i sjevernoistonohercegovakom uvaju se razlika izmeu dva reda afrikata. U govoru June Bosne razlika (je) izgubljena ili je opozicija naruena.31 Tu je ova osobina, svoenje dvaju parova na jedan, danas, postala i govorna osobina pravoslavnih ni jedna konfesija nije homogena.32 11. Na kraju bi se moglo rei da govori koji se nalaze zapadno od Neretve: Prozor, Ljubuki, apljina tu jo dolaze i Mostar, sa obje strane Neretve, i Stolac, sa istone strane ove rijeke, znaju za svoenje dvaju parova afrikata na jedan. Govori koji se nalaze istono i juno od ove rijeke, a u granicama dananje Hercegovine, ne znaju za ovu pojavu. U Hercegovini je, dakle, svoenje dvaju parova afrikata na jedan, onaj palatalniji, na i , osobina koja se jo uvijek sreta u gradovima. Rjee u prigradskim naseljima. Prema konstataciji M.atora ta naselja sve vie prihvataju standardni izgovor. Ako je ranije nerazlikovanje ovih dvaju afrikatskih parova bila osobina gospodskog govora, danas je obrnuto. Izgovor dvaju afrikatskih parova postaje obiljeje kolovanih ljudi i sve se vie tei ka tome. Moe se oekivati da se u skoro
Nikola Rami, Livanjsko-duvanjski govorni tip, u tampi str.103. Radosav J.urovi, Prelazni govori June Bosne i visoke Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik, knj.XXXVIII, Beograd 1992, str.22 i dalje. 31/ Isto, str.179. 32/ Isto, str.179.
29/ 30/

asopis

219

HERCEGOVINA

vrijeme potpuno iezne svoenje dvaju parova afrikata na jedan i da se usvoji standardni izgovor. Ovdje, prirodno, ne moe se zapostaviti ni uticaj kole, a danas, za razliku od prolih dana, sva su djeca, naroito u gradovima, obuhvaena osmogodinjim kolama. KARTA II 1. Podruje Bosne je, kada su u pitanju nai afrikati, mnogo interesantnije nego podruje Hercegovine. Ne samo da je to podruje znatno vee od hercegovakog, nego je i dijalekatski vrlo neujednaeno. Na podruju Bosne, prvo, imamo i takavskih i akavskih govora; na podruju Bosne imamo i ijekavskih i ikavskih govora; na podruju Bosne imamo, zatim, i govor koji razlikuju naa dva afrikatska para, a nije mali broj govora gdje se nije ouvala razlika izmeu i , i . Mi do danas nemamo ispitane sve bosanske govore. Ispitano ih je dosta, ali se nalaze povee oblasti koje nisu bile predmet dijalekatskih istraivanja. A ima i takvih govora koji su ispitani, ali radovi o njima nisu objavljeni ili takvi radovi meni nisu poznati. 2. Radoslav urovi je za svoj junobosanski konstatovao vrlo neujednaeno stanje. ak i po konfesijama, pa i u krugu jedne konfesije. U govoru muslimana dva se para svode na (Lokve, Katii), postoje oba para, sa pojavom i d (Vukovii, Duranovii, Ljubovii, Begonovi, Glavogodina, Dejii); kod pravoslavnih postoje oba para; oba para sa pojavom palatalnijih i d; kod katolika oba para sa rijetkim mj. d.33 Ako se ovi podaci prenesu na kartu, onda vidimo da se svoenje dvaju parova na jedan, na i , vri u mjestima koja gravitiraju Sarajevu i Ilidi. 3. U istonim krajevima Bosne, na osnovu Jahievog rada o lovakoj terminologiji, moe se zakljuiti da je ijekavskotakavski, sa razlikovanjem dvaju parova afrikata kod Srba (luke, meku, s malijem meadima, s mekom, povue se poeo, ona se povlai, izmie, pone bjeati; Duan Veljevi, 70 godina, Mislovo). Muslimani su, takoe, ijekavci, ali sa svoenjem dvaju afrikatskih parova na jedan (zeji trag, akmacima, zaskoio, izvue daii, priat, od Rogoana, ja sam uo, tano, uvee, haija, D.Jahi Lovaka leksika i frazeologija u rogatikom kraju, SDZb.XXIX, 383-391).

asopis

33/

Isto, str.179.

220

HERCEGOVINA

(Ovo govorno podruje obradio je D.Jahi u svojoj doktorskoj disertaciji: Ijekavskotakavski govori istone i jugoistone Bosne, koja je jo u rukopisu. Ja sam imao rukopis, ali sam ga posudio doktorantu, a on je zaboravio da mi ga vrati). 4. .urmin je konstatovao da se glasovi i danas gotovo nikako ne razlikuju, te se pored k u a uje k u a, o e v pored o e v.34 urmin, dalje konstatuje: U Sarajevu samom ne postoji gotovo nikakva razlika meu tijem glasovima; osobito je to kod muhamedanaca. U govoru pravoslavnijeh pretee izgovor glasa , a u katolika veinom nekako kao da se opaa razlika. Seljci iz okolinijeh sela jo su kako tako uuvali razliku.35 I dalje: Glasovi i g se obino danas ne razlikuju: oba se glasa izgovaraju kao ... U govoru muhamedanaca se uporedo s govori i u onijem rijeima, gdje mu je mjesto, to naroito u turskim rijeima.36 Ovo je zabiljeeno prije vie od stotinu godina. Mogue je da i danas sarajevski govor ne uva u popunosti razliku izmeu dvaju afrikatskih parova, ali je sigurno da je i tu kola vrila svoj uticaj. 5. U Kladnju, koji je takavski, prema Sl.Remetiu nema odstupanja od normi knjievnog jezika. Redovno se izgovara: oek, maka, ardak, daba, findan, daida...37 U selima Tuholja, a to obuhvata est sela smjetenih na istonim obroncima planine Konjuh, i ini sjeverozapadni dio optine Kladanj. (Pod Tuholjem se ovdje podrazumijeva pet muslimanskih sela, a i selo Pajii, gdje ivi pravoslavno stanovnitvo, a govor tog sela ne odudara od stanja u govoru ostalih Srba Kladnja i okoline, koje je opisao Remeti. Dakle, u govoru Tuholja) Muslimansko stanovnitvo ... u svom govoru odlino uva razlike u artikulaciji naih dvaju afrikatskih parova, glasova i na jednoj, i glasova i na drugoj strani.38 U govoru muslimana Kladnja, i okolnih muslimanskih sela oba su para afrikata svedena na jedan par.39

asopis

uro urmin, Osobine dananjeg sarajevskog govora, Rad JAZU 121, Zagreb 1885, str.192. 35/ Isto, str.192. 36/ Isto, str.192. 37/ Slobodan N.Remeti, Fonetske i morfoloke karakteristike govora Srba u Kladnju i okolini, Prilozi prouavanju jezika, knj.VI, Novi Sad, 1970, str.118. 38/ Senahid Halilovi, Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja) Bosansko-hercegovaki dijalektoloki zbornik, knj.VI, Sarajevo 1990, str.261, 284. 39/ Isto, str.285.
34/

221

HERCEGOVINA

6. U govoru visokih muslimana jedna od markantnijih osobina ... jeste svoenje afrikatskih parova - , - na jedan, palatalni par - . Ova govorna osobina postala je svojstvena i hercegovakim doseljenicima, a i govoru visokih Srba i Hrvata, kako gradskih tako i seoskih.40 7. Dalibor Brozovi, u svom radu: O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, konstatuje da je opozicija : , : ouvana ... u nekim ije. govorima, ali izmeu njih nema teritorijalnog kontinuiteta. Tako Kreevo (kat.), dijelovi sutjekog kraja (kat. i u dolini Bosne prav.), pojedini krajevi tuzl.oblasti (sve tri vjere), Teanj (musl.). Na krajnjem zapadu (Maglaj musl.) i krajnjem istoku (Sarajevo, kat.) oba su para predstavljena glasovima i . Na svem ostalom terenu i zastupa sva etiri glasa (to vrijedi uglavnom i za pravoslavne na tim podrujima, a i za sarajevske i kreevske musl.).41 Dalje Brozovi kae: injenica je da se u krajevima s uopenim i , koje sam ja obiao (doline Fojnice i Bosne i Sarajevo), moe ee ili rjee, kod nekih starijih pojedinaca i preteno, uti i i na mjestu etimolokog , a jo ee ili na mjestu etimolokog , ali nema takvog obratnog zamjenjivanja za etimoloko .42 8. Ivan Brabec, u radu: Fonetske osobine u tuzlanskom kraju ne govori o artikulaciji afrikata kao posebnom problemu, ali meu njegovim primjedbama se vidi da je afrikata ouvana, isp.: mirahije, baha, boha, pahe, iako i : bahovan, pahe.43 9. Vie podataka o govoru ovoga regiona nalazimo kod Ismeta Smailovia. U opisu jezika Hasana Kikia daje se opis govora koji se nalazi u granicama: sa zapada: rijeka Bosna od Bos.amca pa uzvodno do Doboja; s juga: rijeka Sprea od Doboja pa uzvodno do blizu Tuzle; s istoka: rijeka Tinja do ua u Savu; sa sjevera: rijeka Sava od Brkog pa uzvodno do blizu Oraja, a odatle granicu treba da ini ona linija koju je Stjepan Ivi oznaio za posavski govor u Bosni.44
Naila Valjevac, Govor visokih Muslimana, Bos.herceg.zbornik, knj.IV, Sarajevo, 1983. str.336. 41/ Dalibor Brozovi, O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, Hrvatski dijalektoloki zbornik, knj.2, Zagreb 1966,str.141. 42/ Isto, 142. 43/ Ivan Barbec, Glavnije fonetske osobine u tuzlanskom kraju (uporeenje sa osobinama u drugim tokavskim govorima), Pitanja knjievnosti i jezika, IV-V, sv.b, Sarajevo 1957/58, str.65. 44/ Ismet Smailovi, Jezik Hasana Kikia, Rad JAZU, knj.str.361., 472.
40/

asopis

222

HERCEGOVINA

U tako obiljeenom govoru, to e rei u Kikievu zaviaju ogromna veina stanovnitva izgovara i , i d kako treba i gdje treba. Odstupanja su rijetka i nisu vezana za nacionalnost i konfesiju.45 10. U selu Obadi, koje se nalazi u srednjem toku rijeke Drine, na teritoriji srebrenike optine ... odreenije, Bratunac-Srebrenica-Sase46, oba se afrikatska para izgovaraju. Tu nema odstupanja od knjievne norme.47 11. Kad je u pitanju podruje Sjeverne i Sjeveroistone Bosne, mada se sudovi koriste na osnovu grae koju emo i mi koristiti, da se ovdje osvrnemo na zakljuke o govoru te zone koje je dao pok.Dragomir Vujui. Opisujui fonetske osobine toga podruja, a u vezi sa afrikatima, D.Vujii kae da se zatiranje razlika izmeu afrikata i d , odnosno njihovo svoenje na i , kada je u pitanju navedeno podruje Bosne takvo miljenje i konstatacija moe biti samo dijelimino tano. Muslimani toga podruja uglavnom svode dva para afrikata na jedan, a ima pojave i , d, uz naporedo javljanje i .48 12. Josip Baoti za Ikavskoakavski govor u oklini Dervente kae da ne zna za svoenje dvaju afrikatskih parova na jedan. Glas izgovara se kao i u standardnom jeziku.49 Za ne samo da nema svoenja na na jednu vrijednost, nego nema ni meusobnih alternacija.50 13. Ja sam u radu o ikavskoakavskim govorima Zapadne Bosne neto neto ire govorio o ovome problemu. Ovdje u ukazati na ono to se odnosi na Zapadnu Bosnu. U govoru muslimana Banja Luke imamo pojavu nerazlikovanja dvaju afrikatskih parova. Prema Ruiiu kod muslimana i katolika u dolini Lave, u izvoritu Vrbasa (oko Gornjeg Vakufa), u selima zapadno od Jajca i kod muslimana u Vrbanji (kod Banja Luke) i u Kozarcu (kod Prijedora) redovno je i . Sa ovim se slau i docniji ispitivai, Pavlovi i Vukmanovi,51 a i moj materijal iz tih krajeva.52

asopis

Isto, str.521. Milorad Simi, Govor sela Obadi u Bosanskom Podrinju, Srpski dijal.zbornik, knj.XXIV, Beograd 1978, str.11. 47/ Isto, str.59. 48/ Dragomir Vujii, Govori Sjeverne i Sjeveroistone Bosne, Fonetske osobine, Bosan.herceg. zbornik, knj.V, str.142. 49/ Josip Baoti, Ikavskoakavski govori u okolini Dervente, Bos.herc.zb., knj.IV, Sarajevo 1983, str.101. 50/ Isto, str.102. 51/ Asim Peco, Ikavskoakavski govori zapadne Bosne, Bos.herc.dij.zb., knj.1, str.168. 52/ Isto, str.168-169.
45/ 46/

223

HERCEGOVINA

Za govor Potkozarja, u irem smislu, Petrovi kae da se samo u Donjem Majdanu oba afrikatska para svode na jedan, na i , dok u ostalim mjestima iz kojih se navodi materijal (a to su: ela-Prijedor, ehovii-Sanski Most, Velevo-Klju) imamo naporednu upotrebu obaju parova (uvala, vie:vie, naruiva).53 Stevo Dalmacija je obradio to podruje. Za afrikate on konstatuje, da ih srpsko i hrvatsko stanovnitvo dobro razlikuje, muslimani ih uglavnom, ne razlikuju.54 Ja imam potvrda iz Skender Vakufa za zamjenu sa , kao i Kamiana, Prijedor. Isto tako potvrda ima iz Gornje Sanice za : Kljua, uva, ekat; ali udnovato, ekaj i: ekaj, bae, odnosno: damija, hoda. Iz Kljua imam ovakvo stanje: etiri, kljuki, u Kljuu, ekaj. Iz Kljua i Ruii navodi: Klju, a, uvo, Hadii. On posebno naglaava: kod muslimana u optini Dnoluka na istoku od Jajca, oko Prijedora, Kljua i Bugojna redovno je , d. U Rizvanoviima, kod Prijedora, redovno je - d, - d55, a iz Banja Luke imam d: arija, ojk, pria, damija, dabe.56 I u zakljuku stoji: Na podruju koje bi se , u grubim crtama, moglo ovako omeiti: Prijedor-Banja Luka-Doboj-Tuzla-Kladanj-Sarajevo-PazariGornji Vakuf-Mrkonji Grad-Klju-Sanski Most-Prijedor u govoru Muslimana uglavnom se javljaju glasovi i d u funkciji sva etiri naa afrikata. Istina i u toj zoni ima veih oaza gdje se jo uvijek uva fonetska razlika izmeu - d i - d recimo u trouglu: Teanj-Gradaac-Prnjavor, a u toj zoni ima mjesta gdje se fakultativno javljaju i - d i - d ili, pak, , d vre funkciju svih tih glasova. Najizrazitije svoenje dvaju parova afrikata na jedan imamo u centralnoj bosanskoj zoni Zenica-Travnik-Gornji Vakuf-Sarajevo.57 14. U Zapadnoj Bosni imamo govora gdje je ouvana artikulacija svih naih afrikata (v.BHDZb.I, 187-200); drugu, manju, grupu govora ine oni u kojima se javlja i , d pored i d (isp., isto, str.201), rjee i d.

asopis

Isto, str.169. Stevo Dalmacija, Ijekavski govori Potkozarja, Banjaluka 1995., str.64. 55/ Peco, Ikavskoakavski govori zap.Bosne, 175. 56/ Isto, 168-169. 57/ Isto, str.175.
53/ 54/

224

HERCEGOVINA

Kako se vidi iz materijala sa terena, u ovom dijelu Bosne u veini mjesta ouvana je razlika izmeu afrikata i d na jednoj strani i i d na drugoj. Pojavu glasova i d nalazimo u mjestima koja gravitiraju centralnobosanskom govoru.58 U tim mjestima, u kojima imamo i d, tamo se konstatuje u svim tim mjestima postoje u glasovnom sistemu i glasovi i d, normalno tokavske artikulacije, ali njihova upotreba nije uvijek standardna, iako nisam naiao na pojavu i d ili , d mjesto i d to se takoe, javlja u nekim govorima Bosne.59 15. U govoru Zmijana D.Petrovi konstatuje da afrikate po svojim fonetskim karakteristikama potpuno odgovaraju knjievnim. Jedino u centralnom Zmijanju zabeleio je nekoliko izolovanih potvrda za mjesto : sie, podvlai, aapi,.. aap..., a za d mesto d samo dezma.60 16. M.Dei ne navodi primjera pojave , d mjesto , d iako se javlja mjesto t , i mjesto d.61 17. U govoru Jajca i okoline katoliko stanovnitvo zna za trojaku situaciju: a) dobro su ouvane razlike izmeu dvaju afrikatskih parova (oek, ruak, oda, daida; iako: teferi, lae); govori gdje se neutraliu razlike izmeu ovih dvaju afrikatskih parova (tano, eteres, kova; aba, ep); mjesta u kojima postoje oba afrikatska para, ali im je upotreba sporadina (priam, prie, avka, ekiem: orapi, poruak, ruak, veera). U ovim, posljednjim selima: dolazi do kolebanja u izgovoru glasova i d, tj. u istom selu upotrebljavaju se naporedo , d i , d.62 Zakljuak je da se oba afrikatska para jasno razlikuju u udaljenijim selima od Jajca, a u Jajcu i njegovoj okolini dolazi do njihovog svoenja na jedan par, onaj palatalniji.63 (Poznato mi je da je Naila Valjevac obradila govor Lave, da li je tampan, ne znam. Ja ga nisam imao u rukama. Ali, koliko ja znam i u tom kraju muslimansko stanovnitvo ne uva razliku izmeu i , i preovlauje izgovor onih palatalnijih, izgovor i d).

asopis

Isto, str.177. Isto, str.187 i dalje. 60/ Dragoljub Petrovi, O govoru Zmijanja, Matica srpska 1973, str.179. 61/ Milorad Dei, Zapadnobosanski ijekavski govori, Srpski dij. Zbornik, knjn.XXI. Beograd 1976,str.172-175. 62/ Slavko Vukmanovi, Glasovi i d u govoru katolikog stanovnitva u Jajcu i okolini, Zbornik za jezik i knjievnost I, Titograd, 1972. str. 19-27. 63/ Isto, str.22-23.
58/ 59/

225

HERCEGOVINA

18. Ja imam podatke za svoenja dvaju parova na jedan, ili i d, kako je poesto, ili i . Ovakvo stanje nalazimo u govoru muslimana: Viegrada, Travnika, Doboja, Zenice. 19. Kada se ovi podaci prenesu na kartu, dobijemo isprekidanu liniju. Upravo, dobijamo liniju koju ine varoi i varoice u Bosni. Rijetko se ta osobina prenosi i na sela, pogotovo udaljena sela. Naravno, opet su u pitanju Bonjaci-muslimani. Hrvati rijetko ovdje idu sa muslimanima, a Srbi ine pravu rijetkost, kao to je okolina Livna (Lipa, bar u vrijeme kada je Sv.Markovi ispitivao taj govor. Na tu osobinu ne ukazuje .ustovi u svome izvjetaju64) i Mostar. Razumljivo, ako je veina stanovnitva akavska, onda se ta osobina prenosi i na manjinu. Potrebni su veliki napori da se to izbjegne. 20. Kako u Hercegovini nisu povezani Stolac, apljina, i Mostar ovom osobinom, tako ni u Bosni nemamo povezano ni jedno ovee mjesto sa drugim, ili je ta veza vrlo slaba. Najvea je gustina tih mjesta dolinama Bosne i Vrbasa. Osim toga, najgua je akavska zona u nizini. Brdsko podruje je, skoro, ostalo imuno na ovu osobinu. Jo jedna napomena. U Hercegovini van trokuta: Mostar-apljina-Stolac, ova osobina nije se proirila: Trebinje, Gacko, Ljubunje, Nevesinje. U Bosni, isto tako, nije zahvatilo Bihaku krajinu. KARTA III 1. Bosanskohercegovako podruje je, u okviru Bosanskohercegovakog dijalekatskog kompleksa, sistematski ispitano. Na tom podruju je ispitano 225 punktova (v.Napomena na kraju popisa punktova). Istina, popisivai nisu uvijek bili istih kvalifikacija, ali, ipak, glavna dijalekatska pitanja dobro su obraena. 2. Kada su u pitanju nae afrikate, na osnovu prikupljene grae, dolazi se do zakljuka da svoenje dvaju parova na jedan, onaj palatalniji, imamo, uglavnom, u meurijeju Bosne i Vrbasa. Van toga podruja, a kao najudaljenije akavske take imamo: 131 (Vitina, Ljubuki, muslimani), a 200 (Musl.Dubrave, Bos.Gradika, muslimani) i p.207 (Bos.Dubica, muslimani). U Podrinju na ovakav izgovor nailazimo u p.45 (Viegrad, musl.), 46 (Crni vrh, Viegrad, musl.), zatim u p.73 (Srebrenica, arija, musl.) 75 (Glogova, Bratunac,musl.) i 82 (Kladanj, arija, musl.).
64/

asopis

enana ustovi, Narodni govor stanovnitva Livanjskog polja.Posebni otisak iz Glasnika

Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija 1961.

226

HERCEGOVINA

3. Svi ostali punktovi nalaze se u meurijeju ili u porijeju Bosne i Vrbasa. Interesantno je da nijednog ovakvog punkta nemamo u Pounju, ako se izuzme p.215, Krnja Jela, Bos.Petrovac, Srbi, sa damija, a i ovo je leksiki akavizam. Vjerovatno su oni ovu leksemu primili u tom obliku. Da jo ukaemo na p.38 (Delija,Trnovo, musl) i 40 (Softii, Gorade, musl.) gdje je redovno svoenje dvaju parova na jedan. 4. Najgua je mrea na podruju koje se nalazi u granicama Doboj-JajceGornji Vakuf-Sarajevo. 5. Ima punktova u kojima se naporedo javljaju afrikate i . Tako, recimo, leksema aa (pitanje br.646) ima takav oblik, sa fonemom , u punktovima 181 (Pobre-Kotor Varo, Hrvati) i 191 (Linja-Prnjavor, Muslimani). U tim istim punktovima oblici glagola itati: 1.1 mn.prezenta; oblik m.roda radnog pridjeva i .roda toga glagola (pitanja br.118, 119, 120) imaju samo oblike sa . Oblik sa imaju i imenice veera (p.765), rje, ri (p.87), rjei, rii (p.88, 88). Ovo bi govorilo, ako su svi oblici vjerno zabiljeeni, da su domae rijei, koje u tom obliku tu ive odvajkada, zadrale oblike sa , rijei, pak, koje novije doba ulaze u leksiki fond, i sa oblikom , ostaju u tome obliku. Takav je sluaj sa leksemom aa . Mjesto ove imenice u upotrebi je matrafa, turcizam. Nove generacije, pod uticajem i kole, donijele su oblik aa, i taj se oblik i sauvao. Ali, ovo nam govori da u tim mjestima afrikata (ev. i d) nije nepoznata, da ona postoji u fonetskom inventaru. A zavisi od okolnosti kada e se upotrijebiti. KARTA IV 1. Ako sada sravnimo ove podatke, dobiemo ovakav odgovor: na karti je hercegovako podruje ostalo van domaaja osobine jednaenja afrikata. Istina, i tu su se nali p.131 (Vitina , Ljubuki, musl.), 142 (Here, Prozor, musl.) koji naruavaju jedinstvo. Ali, ima objanjenja i za njih: Vitina je kolijevka Bega Kapetanovia. lanovi njegove porodice tu su vijekovima nastanjeni. Oni su bili i informatori. Mogue je da su tu osobinu primili od Muslimana Mostara, Sarajeva. Katolici toga mjesta razlikuju ove glasove. (A za vitinski akavizam v. kod mene u Ikavskoakavskim govorima zapadne Hercegovine str.113-117. Vie je vjerovatno da je doao iz zapadnijih govora, Imotski krajine, npr.). 2. Prozorske Here (p.142.takoe musl.punkt) u ovoj osobini pole su za govorom Prozora. A nerazlikovanje dvaju parova nalazimo i u susjednim muslimanskim mjestima Kutama i ipama (Okuka, Rama 57), ili je to osobina

asopis

227

HERCEGOVINA

produetak nerazlikovanja afrikata u gornjo-vakufskoj zoni. 3. Van ovih mjesta potpuna je distinkcija izmeu dvaju parova afrikata u istonohercegovakoj, a i sa rijetkim mjestima u istonobosanskoj zoni. Upravo, potvrda za nerazlikovanje imamo iz ovih mjesta: 38 (Delija, Trnovo, Musl.), 40 (Sofii, Gorade, Muslimani), 46 (Crni Vrh, Viegrad, Musl.), 75 (Glogova, Bratunac, Musl.), 73 (Srebrenica, arija,Musl.), 70 (Dragoradi, Olovo, Musl.) i p.82 (Kladanj, arija,Musl.). I to bi bilo sve ono to se nalazi istono od linije Brko-Tuzla-Kladanj-Sarajevo-rijeka Neretva. A i za ova mjesta, svako posebno, mogu se nai objanjenja. 4. Ovakvu sliku prua i Bosanska krajina. Ako izuzmemo p.200 a (Muslimanske Dubrave, Bos.Gradika, Musl.) i 207 (Bos.Dubica, Muslimani), cijelo podruje Bos.krajina, od Jajca i rep.granice, bez ovakvih je potvrda. 5. Sada se postavlja pitanje: kako objasniti, ili, tanije, kako se objanjava ova pojava? 6. Poto sam ja o tome nairoko pisao u radu o Ikavskoakavskim govorima zapadne Bosne (BHBZb I), a nisam nita izmijenio svoje miljenje, upuujem itaoce na taj rad.

asopis

228

HERCEGOVINA asopis

Nusret OMERIKA PJESNICI MOSTARA KOJI SU STVARALI NA ORIJENTALNIM JEZICIMA U PERIODU OD XV DO XX STOLJEA Putovah dugo i zadivljen stadoh pred kapijama Mostara jer ugledah vita minareta kao glasove molitava i most na vodi kao mjesec na nebu Anonimni istonjaki pjesnik iz XVII stoljea Nakon to su Bosna, neto kasnije i Hercegovina, pale pod tursku vlast u drugoj polovini XV stoljea, veliki dio njihovog stanovnitva se odmah ukljuio u novi vjerski, politiki, vojni, ekonomski i kulturni ivot dajui svoj ogroman doprinos na polju arhitekture, urbanizma, slikarstva, poezije, knjievnosti, teologije i drugih naunih discipline novoj civilizaciji pod ijim okriljem su se slobodno razvijale i nesmetano svaka u svom domenu granale. Tek je u posljednjim desetljeima ovoga stoljea orijentalistika dala nemjerljiv doprinos istinskom i pravilnom sagledavanju osmanlijsko-islamske civilizacije i kulture nastale na balkanskim prostorima u vremenu od XV do XX stoljea. Doprinos, znaenje i udio Bonjaka u knjievnom stvaralatvu na orijentalnim jezicima je zasigurno ogroman iako u historiji knjievnosti ima i drugaijih miljenja koja su nauno neprihvatljivi i lahko oborivi. Knjievnost Bonjaka

229

HERCEGOVINA

na orijentalnim jezicima, kako primjeuje S. Bali, obuhvaa pored vjerske literature jo i povijesna, jezikoslovna, pjesnika, filozofska, dravnopolitika, putopisna i zabavna djela i za razliku od srpske i hrvatske srednjovjekovne knjievnosti puno je raznovrsnija, sadrajno i motivski bogatija.1 Najplodniji dio ovog stvaralatva pripada periodu XVI, XVII i prvoj polovini XVIII stoliea. Najvie knjievnih ostvarenja napisano je na turskom jeziku i ona spadaju u divansku knjievnost iji je najei nain izraavanja bila metafora i alegorija tako da njihov sadraj, estetiku, duhovno naslijee i islamsku komponentu treba posmatrati kao sastavni dio jednog minulog vremena i poretka. Mostar je i u ovom periodu osmanske dominacije u Bosni bio po mnogo emu uven i prepoznatljiv, pa tako i po pjesnicima, pjesnikim zbirkama, nainu izraavanja i ljepoti kazivanja, a posebno po jednoj pjesnikoj vrsti koja je bila relativno rijetka u arapskoj i evropskoj knjievnosti. Bila je to nazira (paralela) i njegovala se u tom obimu i na takvom umjetnikom nivou da o njoj moemo govoriti kao o jednoj od znaajnih odlika mostarske poetske kole.2 Kao pjesnike vrste najvie su se njegovali i pisali gazeli, hronogrami, rubaije, elegije, kaside i ilahije. Zahvaljujui izradi kataloga u posljednje vrijeme, kao i obradi razliitih kodeksa, te dvjema mostarskim medmuama koje su obradili L. Gazi i S. Trako, uz svu dosad ve poznatu literaturu o ovom periodu i pjesnitvu, u mogunosti smo napraviti panoramski pregled poezije mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima ija je knjievna i kulturoloka pojava kako primjeuje A.Piri, usporediva sa stvaralatvom Hrvata na latinskom, te sa periodom stvaranja Srba na crkvenoslavenskom jeziku. Mostar je bio jedan od najjaih centara u kome je cvjetala ova knjievnost kao neka vrsta istone renesanse koja je esto u nauci usporediva sa renesansnom knjievnou u Dubrovniku prema izboru tema i motiva.3 Osnovna karakteristika ovog pjesnitva je veliko naslanjanje na perzijsku i sufijsku poeziju kao i duboko poniranje u islamski misticizam i istono alegorijsko shvatanje oba svijeta. Veina ovih pjesnika koji su ivjeli i stvarali u Mostaru dodavala je uz svoj pseudonim el-Mostari.

asopis

Smail Bali, Kultura Bonjaka, Zagreb, 1994.str.78. Dr Esad Durakovi, Mostarska nazira kao svijest o uobiajenoj poetskoj tradiciji, Hercegovina, br. 9, Mostar, 1997. 3/ Mr. Alija Piri, Mostarski pjesnik Dervi - Bajezidagi, Hercegovina br. 9, Mostar 1997.
1/ 2/

230

HERCEGOVINA

Rukopisi pjesama nalaze se rasuti po raznim arhivama i muzejima irom Evrope, i jedan veliki dio ih je jo uvijek neobraen, to za opu i kulturnu historiju Bonjaka predstavlja neproitanu ljepotu. Ovim hronolokim pregledom je obuhvaeno dosada poznato nam pjesnitvo; medutim, orijentalistika ima jo mnogo toga rei, i zato ovaj rad predstavlja skromni doprinos prouavanju i sklapanju knjievnog mozaika orijentalnog pjesnitva iz Mostara. ALI-BEG HERCEGOVI - IRI ivio je i stvarao u prvoj polovini 16. stoljea. Pjevao je pod pseudonimom iri (znai lavlji). Spominju ga i najstariji pisci osmanskih tezkira Sehi i Latifi. Ovaj glasoviti pjesnik sin je Ahmed-pae Hercegovia i princeze Hundi-hatun, kerke sultana Bajazida Drugog, a unuk je hercega Stjepana Vukia Kosae. U povijesti knjievnosti poznat je kao pisac osjeajnih gazela i podue rasprave o turskom osvajanju Egipta.4 U poimeninom spisku pisaca i pjesnika iz Mostara koji su svoja djela pisali i pjevali na orijentalnim jezicima, orijentalista H.Hasandedi iriju stavlja na prvo mjesto.5 Baagi je preveo nekoliko njegovih stihova tvrdei da bi daleko dotjerao da ga prerano nije smrt pokosila: Od mog tijela slabunjavog, ta uradi jada breme Pogledajte u ta me je pretvorilo pusto vrijeme6 ARIF MOSTARAC Ovog epigrafiara s pjesnikim imenom Arif susreemo u jednom od pet hronograma sastavljenih o gadnji Starog mosta u Mostaru. Hronogram je iz 974. (1566).7

asopis

Fehim Nametak - Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo1989. 5/ H.Hasandedi - Pisani spomenici na orijentalnim jezicima nastali na podruju Mostara i blie okoline, Kabes, godina I, broj 2. 1995. 6/ S.Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1986. str. 41. 7/ M.Mujezinovi - Islamska epigafika BiH, Sarajevo, 1998., knjiga III. Vidjeti D.eli - M. Mujezinovi, Stari mostovi u BiH, Sarajevo, 1969, str. 187, (faksimil, pepis i prijevod.).
4/

231

HERCEGOVINA asopis

ZIJAIJA MOSTARAC U svoje vrijeme je slovio kao uen, talentovan i plodan lirski pjesnik na turskom i perzijskom jeziku. Pjesme je potpisivao sa Zijai (Svijetli), a njegovo puno ime je bilo Hasan elebi ibn Ali al-Mostari, a knjievno Zijai elebi ili Zijai al-Mostari.8 Napisao je kompletan divan pjesama kao i nekoliko drugih djela u kojima govori o svom ivotu i radu. Od njega se sauvalo vie pjesama u raznim rukopisima i zbirkama. On je sastavio i hronogram gradnje Starog mosta u Mostaru kao i hronogram gradnje Sinan-begove damije u ajniu 1570. god. Bio je i prvi muderis Karaoz-begove medrese u Mostaru.9 Vrlo dobro je poznavao perzijske klasike, a dokaz da ih je oponaao je njegov prepis Sunbulistana od udanddina Guranija koji je bio u posjedu porodice Baagi da bi se kasnije obreo u Univerzitetskoj knjinici u Bratislavi.10 Nekoliko njegovih pjesama u originalu i prijevodu objavio je Demal ehaji istiii njegovu lirsku prirodu i pjesniku nadarenost. RIJE ZIJAIJINA U ruinjaku svijeta nema ljepotice, pupoljka usta Povukao sam se u tuzi, nemam ljepotice vitka stasa Od tuge za dragom stas mi se povio, starac postadoh Nemam mlade djevojke koja e mi zalijeiti staru bol Umirao sam gledajui druge kako odlaze svojim draganama Nemam snage da saopim dragoj svoj bol Nikad se neu susresti sa ljepoticama i zato jedini moj bol, bol je srca. Zijaijo, rijei su mi slatke ali sam neznalica Nemam rjeitog jezika koji mi je naklonjen. (S perzijskog: Demal ehaji)

Demal ehaji, Diyai Hasan alabi al.-Mostari, POF, XXII-XXIII, Sarajevo, 1976. H.Hasandedi, Kabes, god II, br. 64 Mostar, 1996. 10/ F.Nametak, Pregled... ...str,. 51-54. 11/ F.Nametak, isto...
8/ 9/

232

HERCEGOVINA

Iako je po svom opredjeljenju bio lirik, ipak je napisao i jednu poduu poemu i deskriptivno-epskog karaktera Sluaj ejha Abdurezaka u kojoj je objasnio dio svog ivota, iji se jedan rukopis uva u Istanbulu a drugi u Londonu.11 Najvie pjesama mu se nalazi u OIS i Arhivu Hercegovine u Mostaru. JAHJAIJA MEHMED-BEG VUSULIJA U medmui 3051 koja se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, a nju je obradio prof. F. Nametak, nalazi se nekoliko stihova mostarskih pjesnika, meu njima i pjesnika Vusulija.12 Zijaija ga hvali kao vrsnog pjesnika i politiara, dok Baagi tvrdi da ima cjelokupan divan i kvalificira ga kao suptilnog lirika. U vrijeme kad mu Zijaija posveuje svoju poemu bio je hercegovaki sandakbeg, a na tom poloaju se nalazio od 1581-1583. god.13 UBEJDIJA SIN ZIJAIJE ivio je krajem 16. i poetkom 17. stoljea. Sin je glasovitog lirskog pjesnika Zijaije Mostarca. Dva njegova gazela uvrstio je u svoj Zbornik M.E. Kadi. O njegovoj popularnosti u rodnom Mostaru govori zastupljenost u medmuama koje se sada nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Gazi Husrev-begovoj biblioteci i Arhivu Hercegovine u Mostaru. Samo spomenuta zbirka u GUB sadri preko trideset pjesama Ubejdije.14 Nekoliko njegovih gazela i nazira se nalazi u medmui sarajevskog pjesnika i knjievnika Mehmeda Mejlije Guranije (L 49 a, 89 a, 101 b, 104 b).15

asopis

F.Nametak, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih ukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, svezak IV, London-Sarajevo, 1998. Str,346. i 326. 13/ F.Nametak, Pregled, ... str. 55. 14/ F.Nametak,.... str. 57. 15/ Mr.Lejla Gazi i Salih Trako, Medmua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo, 1990.
12/

233

HERCEGOVINA asopis

MISALI U dosada prikupljenim i sauvanim natpisima sa kulturno-historijskih spomenika Mostara iz turskog perioda meu njihovim brojnim autorima spominje se i pjesnik Misali kao autor jednog od tri hronograma o gradnji damije Dervi-pae Bajezidagia u mahali Podhumu 1591/92. god. Dervi-agi, poznatom na polju rijeitosti, omogueno je da podigne jednu bogomolju za vjemike. -------------------------------------Ej Misali, nevidljivi sveti glas izree hronogram Ovo mjesto postade kiblom Muhamedovih sljedbenika.16 DERVI-PAA BAJEZIDAGI Ovom lirskom pjesniku koji je pisao na turskom i perzijskom jeziku pripada vrlo visoko mjesto meu bonjakim knjievnicima koji su ivjeli i stvarali krajem 16. i poetkom 17. stoljea. Spominju ga svi savremeni hroniari i pisci tezkira, a najiscrpnije podatke o njemu je donio dr.Safvet-beg Baagi koji je bio u posjedu nekih njegovih rukopisa iz kojih je donio vei broj stihova u originalu i prijevodu. Vaan izvor za njegovu biografiju predstavljaju njegove pjesme kao i prolog Muradname, te vakufnama pjesnikovih zadubina u Mostaru. Nekoliko autentinih i vanih svjedoanstava o Dervi-pai pruio je i njegov mlai savremenik i poznanik Ibrahim Peevi u svojoj Povijesti II.17 Bio je miljenik sultana Murata III pa se sve do njegove smrti nalazio u slubi na njegovu dvoru. Poznate su mu pjesme posveene Sarajevu i Mostaru koje su preveli S. Baagi i Omer Mui.18 Ljubav prema rodnom gradu ovjekovjeio je brojnim zadubinama kao i vrijednim rukopisima to ih je ostavio svojoj biblioteci.19
Mehmed Mujezinovi, Islamska epigafika BiH, knjiga III, Sarajevo 1998. god. str. 145, i 210. 17/ H.abnovi, Knjievnost muslimana u BiH na orijentalnim jezicima, str. 117. Sarajevo, 1973. 18/ Omer Mui, Dvije turske pjesme o Sarajevu; GVIS, 11-12, Sarajevo, 1962. 19/ H.Nametak, Vakufnama Dervi-pae Bajezidagia, Kalendar Narodne uzdanice VIII, Sarajevo, 1940. str . 187-192.
16/

234

HERCEGOVINA

Profesor Fehim Nametak pretpostavlja da je Bajezidagi napisao dva divana, jedan na turskom, a drugi na perzijskom jeziku, te da je prepjevao uvenu Mesneviju D.Rumija naslanjajui svoju tezu na podatke koje je o ovom pjesniku ostavio F.Blagajac u svom Bulbulistanu.20 Pjesnitvo su mu prouavali S.Baagi, M.Handi, H.abanovi, O.Mui i F.Nametak razliito tumaei udio sufizma, odnosno misticizma u njegovim stihovima. Dervi-paa je pripadao mevlevijskom redu, vrsto vjerovao u sudbinu i Boga, izvanredno poznavao perzijske klasike i pjesmom govorio o kompleksnosti doivljaja transcedentalnog i egzistencijalnog. Prije pogibije 1603. god. pod Budimom ispjevao je svoj uveni Gazel o sudbini. Pjesama mu ima u Univerzitetskoj knjinici u Bratislavi, Arhivu Hercegovine u Mostaru, Orijentalnom institutu u Sarajevu i razliitim zbirkama orijentalnih rukopisa irom svijeta. GAZEL O SUDBINI ...Neka tisu pancijera od elika na se mee, Smrtnik - nee odbit strijelu s kobnog luka kobne sree! Ne brini se - sueno je dobro i zlo na svijetu, Gledaj Ve nahnu kasemna ta Bog veli u ajetu... S turskog: Safvet-beg Baagi SABUHI, AHMED-BEG DERVIPAI Ovaj Ahmed-beg je sin slavnog knjievnika Dervi-pae Bajezidagia, i pisao je pod knjievnim imenom Sabuhi (jutarnja pijanica, bekrija). Pjevao je kao i otac mu na turskom i perzijskom jeziku. Prvi ga je spomenuo Evlija elebija, a najbolje prikazao u svom Bulbulistanu Fevzi Blagajac i ovo su najpouzdaniji izvori do sada o njemu. Baagi kae da u pjesmi i prozi daleko natkriljuje oca poletom i mislima.21

asopis

20/ 21/

Prof dr.Raid Duri, Ljepota iznad svega, Most,br.92.januar 1996. Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost BiH, Sarajevo, 1900.

235

HERCEGOVINA

U Kodeksu br.29. Nacionalne biblioteke u Berlinu ima Sabuhijevih pjesama.22 Baagi kae da su njegove pjesme pune refleksija, te da su snane i lijepe. Hodi jer se sad harabat ovog svijeta prouava Zaudo je krasno vrijeme, a bez brige zemlja, trava Mejhana je zgodan azil, jerbo temelj vrst imade Ne naputaj vr iz ruke, oba svijeta s njim se grade.23 KALIMI MOSTARI U biljenici pjesnika Senaije Mostarca s kraja 16. i po. 17. stoljea (OZJA br. 1463) koja pored hronograma zagonetki, tumaenja rijei, fragmenata iz razliitih djela sadri i stihove nekoliko poznatih i manje poznatih mostarskih pjesnika nalaze se i pjesme Kalimije Mostarca. Drugih podataka o njemu za sada nema.24 KANDI U jednoj rukopisnoj zbirci Arhiva grada Mostara (rukopis 74, INV. broj 495) nalaze se dva Kandijeva hronograma u stihovima na turskom jeziku povodom smrti ejvana, sekretara vilajeta.25 Ovaj pjesnik autor je i hronograma uklesanog na kamenoj ploi iznad ulaznih vrata u ejvan-ehajinu damiju iz 960.g. po H. ili 1552./53. god. ejvan-ehaja sagradi ovu damiju Uz pomo Gospodara svjetova Ovoj bogomolji se obradovae oni Koji se klanjaju i niice padaju Kandi joj ree hronogram rijeima Kua Boija, stanite dobrih ljudi.26
F.Nametak, Pregled ..., str.127. F.Mostarac, Bulbulistan, Preveo: D.ehaji, Sarajevo, 1973 str.181-119. 24/ Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima, knjiga I, Sarajevo, 1988. 25/ Hivija Hasandedi, Dva hronograma o smrti mostarskog legatora ejvana Kethode, POF, VI- VII, Sarajevo, 1958, str. 280 (prijepis i prijevod). 26/ Vidjeti opirnije H.Hasandedi, Zadubine ejvana Kethode u Hercegovini, POF V, 1955, Sarajevo, str.278 (prijepis i prijevod) i M.Mujezinovi, Turski natpisi XVI vijeka iz nekoliko mjesta BiH, POF III-IV, 1952-53, str.465.-466. (faksimil, prepis i prevod).
22/ 23/

asopis

236

HERCEGOVINA

MEDAZIJA ANIJA MOSTARAC Izuzetna i originalna pesnika linost s kraja 16. i po. 17. stoliea. Poznata mu je pjesma o Sarajevu koju je spjevao ugledajui se na Dervia agria.27 Meutim, najpoznatija i najljepa njegova pjesma je Opis mostarskog mosta od Medazije gdje je upotrijebio udnovata poreenja i metafore, te je zbog toga sebi uzeo pseudonim Medazi (metaforiki), a ime muje bilo ani.28 Nekoliko njegovih pjesama pronaeno je u posljednje vrijeme u Arhivu Hercegovine u Mostaru i Orijentalnom institutu u Sarajevu. Stihova mu ima u Univerzitetskoj knjiici u Bratislavi (kodeks TF 131).29 O ivotu ovog velikog lirskog pjesnika nema novih podataka ali ima o njegovoj poeziji, koja gotovo 400 godina nakon pisanja plijeni originalnou i ljepotom. Zato se stas mostarskog mosta pogrbio? Moda se i on zaljubio u dragu kamenog srca to je most jednook, je li mana? ta bi bilo kad bi imao dva oka? Jer zaljubljeni na svijetu uvijek imaju jedno oko? (prev. O.Mui) MOSTARI ELEBIJA Handi za njega kae da je bio mostarski kadija 1611. god. i da je pjevao na turskom jezik.30 Dirljive stihove Mostari elebija je zabiljeio povodom potresnog dvoboja dvojice mladia Hadidervievia iz Sarajeva 1611. god. kome je i sam prisustvovao. Ugledajui se na njega nazire su spjevali Nerkesija, Ahmedefendija Malkoevi i Tiflija elebija.31
O.Mui, Mostar u turskoj pjesmi iz 17. vijeka, POF, XIV-XV, Sarajevo, 1969. str. 73100. 28/ A.Isakovi, Biserje, Antologija muslimanske knjievnosti, Rijeka, 1990. str. 222-223. 29/ Dr.Amir Liubovi, Bratislavska kolekcija orijentalnih rukopisa i njen znaaj za kulturnu historiju Mostara, Hercegovina, br. 9, Mostar, 1997. 30/ Mehmed Handi, Knjievni rad bosanskohercegovakih muslimana, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1934, broj 6 str. 341. 31/ Fehim Nametak Pregled str. 103.
27/

asopis

237

HERCEGOVINA asopis

DERVI AGRI MOSTARAC Bio je mlai savremenik Dervi-pae Bajezidagia, ijom se poezijom nadahnjivao i pokuavao pjevati nazire njegovim pjesmama. Potpisivao se kao Hadi Dervi i umro je 1640. god. Od svih njegovih pjesama najpoznatiji mu je ehrengiz o Mostaru, poema koja sadri 297 bejtova i ija je tema opis 37 mladia Mostara ija se ljepota ovjekovjeuje u stihovima ovog rijetkog knjievnog anra.32 Poznat je i po pjesmama o gradovima, Sarajevu i Mostaru kao i nazirama koje je pisao na stihove drugih mostarskih pjesnika.33 Pjesme mu se nalaze u Orijentalnom institutu, Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, te Arhivu Hercegovine u Mostaru. Svaki ugao Mostara pun je krasnih djevojaka Nije udo, ako ima mnogo zaljubljenih u Mostaru ----------------------------------Njemu ravna na svijetu niko nije vidio Koliko se dogaaja doivi u svakom lijepom oetu Mostara prevod O.Mui SULEJMAN MEVLEVIJA Ovaj efendija, muderis i pjesnik ivio je u prvoj polovini 17. Stoljea, u Mostaru, gdje je i umro 1064. po H. ili 1653. god. Ovo saznajemo iz hronograma koji je povodom njegove smrti spjevao uenik mu Salih-aga.34 Stihovi su mu proeti misticizmom na tradiciji mevlevija i jedan broj ih se nalazi u Arhivu Hercegovine, rukopis 74., INV. broj 495,35 kao i u medmui broj 4287 i 4288 gdje se na listu 53 a uva hronogram o gradnji sahat-kule u Mostaru iz 1636. god.36

Vano Bokov, ehr-egniz u turskoj knjievnosti i ehr-engiz o Mostaru, Filozof. fakultet u Sarajevu, Radovi, knjiga VI, godina 1970-1971. 33/ Omer Mugi, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka...,str. 73-100, 34/ Fehim Spaho, Narodni nazivi mjeseci, Kalendar Napredak, 1935, str. 43. 35/ H.Hasandedi, Anali Gazi Husev-begove biblioteke, knjiga IV, Sarajevo, 1976. 36/ S.Tarko i Lejla Gazi, Dvije mostarske medmue, POF, Sarajevo 1989, str.117.
32/

HERCEGOVINA

HASAN MOSTARAC - HUKMI Prve podatke o ovom pjesniku donio je Baagi, da bi kasnije o njemu govorili i Handi i abanovi. U raznim medmuama ima lijepih njegovib gazela i hronograma. U Arhivu Hercegovine u Mostaru, rukopis 74, INV. broj 495, na listu i 100a i 101a nalaze se stihovi Hukmije Mostarca37 kao i u uvenoj medmui 4287, list 79b i 80a koja se uva u Orijentalnom institutu u Sarajevu.38 U jednoj poveoj zbirci Lamekanijinih pjesama koju je posjedovao Mehmed Handi nalaze i stihovi Niandije Hukmije - Mostarca.39 Umro je poslije 1620. godine. Drugih podataka o njemu nema. ADLIJA ELEBIJA - MOSTARAC Pored niza lirskih pjesama na turskom jeziku ostavio je iza sebe i vrlo interesantnu pjesmu o mostarskim uglednicima svoga vremena. Koliko se do sada zna, nije ostavio divan, ali s obzirom da ima pjesnika koji su ga oponaali, moemo pretpostaviti da je bio u svoje vrijeme cijenjen. U ve pomenutoj medmui 4287. koja se uva u Orijentalnom institutu u Sarajevu nalazi se nekoliko pjesama koje je napisao Adli-elebi el-Mostari. Evo nekoliko njegovih stihova: Odakle si povjetare ivot darovao tom mrtvom tijelu to te trai Donosi li moda vijest o Mostaru koja duh snai? ----------------------------------Kako je uvaeni kadija to gradom ee U ijoj je prirodi zakon vasione to se kree.40

asopis

Hivzija Hasandedi Djela i krai literarni sastavi Muslimana BiH koji su napisani na orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knjiga IV, Sarajevo 1976. 38/ Salih Trako i Lejla Gazi, Dvije mostarske medmue, POF, Sarajevo 1989. 39/ Fehim Nametak, Pregled... str. 75 40/ Dr.Lamija Hadiosmanovi, Salih Trako, Tragom poezije bosanskohercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1985, str. 103.-106.
37/

239

HERCEGOVINA asopis

HUSEIN ATRNJA - Husami ili Hulki Baagi i Handi o njemu donose vrlo malo podataka. Roen je u Mostaru krajem XVI ili poetkom XVII stoljea. Ne zna se ima li kompletan divan, ali se brojne njegove pjesme susreu u medmuama naih pjesnika na turskom jeziku. Pjesme su mu pune simbolike i esto u njima alegorino govori o tome kako se ovjek itava ivota moe truditi da se ne sunovrati u ivotni ponor.41 U Orijentalnom institutu u Sarajevu (R - 4287, fol. 89 b, 90 a i 90 b) nalaze se tri pjesme o ahinu pehlivanu i njegovu prelasku sa svojim uenicima preko ueta kojeg je prebacio preko Neretve. Pjesma je simboliki prikaz prelaska ovjeka s ovog na onaj svijet, a konop vezan preko kula nije nita drugo nego Sirati-mustekim.42 Pogledaj jedan as ovaj konop i istovremeno uzmi pouku, na Sudnjem danu e se ovako postaviti Sirati-mustekim. I sebe smatraj pehlivanom, jer e prei preko mosta, dri se dan-no konopa (puta) Svemilosnog. ----------------------------------------Svaija djela e onog dana jedna po jedna izai na vidjelo, kao to se na ljestvama pokazuje vjetina, o pametni! (prevod O.Mui) Hulki je i autor hronograma o gradnji hanikaha ejha Ismail efendije kraj Dervi-paine damije u Mostaru iz 1668.43 SENAIJA MOSTARAC U novootkrivenoj medmui 4287 pronaeni su i stihovi Senaije Mostarca na listovima 40 b i 41 a-b, i to uglavnom nazire i gazeli. Na njegov gazel napisao je naziru pjesnik Dervi agri iz Mostara.44 Ni kod Baagia a ni kod Handia nema ovog pjesnika.
F.Nametak, Pregled ..., str. 105. i 106. O.Mui, atrnja Husein efendija vaiz Husami-Hulki, mostarski pjesnik, Glasnik VIS-a, broj 1- 2, Sarajevo 1963. 43/ M.Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, Sarajevo, 1998. 44/ S.Trako i L. Gazi, Dvije mostarske medmue, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, 1989.
41/ 42/

240

HERCEGOVINA

JETIMIJA MOSTARAC I o ovom pjesniku je vrlo malo podataka. Zna se da je ivio u XVII stoljeu i da su od njegovog knjievnog rada poznate dvije nazire na dvije pjesme mostarskog pjesnika Adli-elebije, te da je stvarao pod utjecajem Nedatija. Pjesme mu se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu medmua broj 482745 list 40 a i 80 b. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu u medmui broj 6825 pronaeni su u posljednje vrijeme stihovi Jetimije Mostarca.46 Ni ovog pjesnika ne spominju ni Baagi ni Handi. TIGIJA MOSTARAC Oskudni su podaci i o ovom pjesniku. Sve do otkria dvije mostarske medmue (4287 i 4288) bio je potpuno nepoznat. Jedan hronogram od pet bejtova koji govori o osvojenju Janoka u Maarskoj 1002.g. po Hidri ili 1593-94. god., a nalazi se na listu 92 a, kao i jedan gazel od sedam bejtova na listu 71 a nalaze se u navedenim medmuama.47 MUNIRIJA MOSTARAC (Muniri Ahmed ef. el-Mostari) Nema mnogo podataka ni o ovom pjesniku. U ve pomenutoj medmui 4827. na listu 76 a i 76 b nalaze se etiri pojedinana bejta, kasida od 23 bejta i gazel od 7 bejtova Munirije Mostarca.48 Njegova dva stiha se nalaze i u Arhivu Hercegovine, rukopis 74, INV. broj 495. list 101 b.49 Ne spominju ga ni Handi ni Baagi.

asopis

H.abanovi, Knjievnost....,str. 668. Muhamed Hadijamakovi, Medmua Saliha Emina, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo, 1990. 47/ S.Trako i L.Gazi, Dvije mostarske medmue... 48/ Isto... 49/ H.Hasandedi, Djela i krai literarni sastavi Muslimana BiH koji su napisani na orijetalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IV, Sarajevo, 1976.
45/ 46/

241

HERCEGOVINA asopis

MUJIJA MOSTARAC U medmui broj 4287 koja se uva u Orijentalnom institutu u Sarajevu navodi se nazira od pet distiha koju je na jednu pjesmu Adli-elebije Mostarca napisao Muji al-Mostari, list 40 a.50 Pripadao je krugu pjesnika koji su stvarali u 17. stoljeu. Tri njegova gazela su nedavno otkrivena u medmui sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije.51 Mostarski pjesnik iz ovog perioda Adli elebija u svojoj uvenoj pjesmi Dosjetke o mostarskim uglednicima spominje ga u slijedeim stihovima: Da li e se truditi rjeiti Muji da stie znanja Taj biser mora nauke, ruinjak saznanja Nasljednik je to svog oca, Ubejdiju slijedi....52 HAMIJA MOSTARAC Ne spominju ga u svojim knjigama ni abanovi, ni Baagi, ni Handi. Medutim, u medmui broj 4827 pored drugih mostarskih pjesnika spominje se i pjesnik Hamija.53 HULI abanovi je o njemu donio samo jednu reenicu: Pjesnik je rodom iz Mostara, ne navodei period u kome je ivio i ta je sve napisao!54 MERAMI MOSTARAC U Arhivu Hercegovine u Mostaru, rukopis 200, INV. broj: 369. list 27 b nalazi se pjesma od pet stihova koju je spjevao Merami iz Mostara a izvorni
S.Trako i L.Gazi, Dvije mostarske medmue,........ Mr.L.Gazi i S.Trako, Medmua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo, 1990. 52/ E.Memija i L.Hadiosmanovi, Antologija bonjake poezije na orijentalnim jezicima, Alef, 1997. 53/ F.Nametak, Pregled knji. stvaranja, str.134. 54/ H.abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str. 683.
50/ 51/

242

HERCEGOVINA

tekst objavio i preveo orijentalista H.Hasandedi u Prilozima za orijentalnu filologiju 1970.

55

asopis

BAKI MOSTARAC O njegovom ivotu i radu nema mnogo podataka. Jedino to se sa sigurnou moe tvrditi jeste da je Hilmi Mostari spjevao naziru na njegove stihove, a oni se uvaju u Orijentalnom institutu u Sarajevu-medmua 4287, list 69 b. ALIJA KOSKIJA U drugoj polovini XVII stoljea u Mostaru je ivio i stvarao pjesnik Alija Koskija, poznat po dvije pjesme na turskom jeziku od ukupno 15 stihova spjevanih povodom zauzimanja tvrave Kandije na otoku Kreti. On u spomenute dvije pjesme slikovito opisuje zauzimanje Kandije, na temelju ega se moe zakljuiti da je u onim borbama osobno uestvovao.56 BEJAZI MOSTARI Profesor M.dralovi je pronaao u biljenici pjesnika Senaije Mostarca, pored drugih mostarskih pjesnika i stihove nepoznatog pjesnika koji se potpisivao Bejazi Mostari. Pravo ime mu je bilo Ahmed b. Hasan BejaziMostarac (umro 1686.god.). Napisao je, koliko se zna, i komentar na jedno djelo od Abu Hanife.57 Drugih podataka o njemu nema! NEDATIJA MOSTARAC U medmui broj 4287 koja se uva u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a ona je otkupljena od Hasana Arpadia iz Mostara 1955. god., nalaze se, izmeu ostalih, i stihovi pjesnika Nedatija. Drugih podataka o njemu nema!58
Isto, str. 657 i S.Trako i Lejla Gazi, Dvije mostarske medmue .... H.Hasandedi, Djela i krai literarni sastavi Muslimana BiH koji su napisani na orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IV, Sarajevo 1976. (rukopis 95, INV. broj 260, list 31 a). 57/ Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima, knjiga I, Sarajevo, 1988,str. 58/ Vidjeti: Omer Mui, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, str. 74 i Salih Trako i Lejla Gazi, Dvije mostarske medmue, POF, Sarajevo, 1989.
55/ 56/

243

HERCEGOVINA asopis

GNAHI EL-MOSTARI Obraujui rukopise u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, prof. Fehim Nametak je u medmui broj 3067 koja je nastala u Mostaru u XVIII stoljeu, a vakuf je Saliha Hromia i koja je razliita po sadraju, otkrio na listu 53 b pjesme Gnahije Mostarca kao i pjesma nepoznatih pjesnika. Ne spominju ga ni Baagi, ni Handi, ni abanovi, i vjerovatno su ovo prvi podaci o ovom pjesniku. Stihova mu takoer, ima u medmui broj 3051 koja se uva u ovoj biblioteci.59 HUSEYNI MOSTARAC U medmui 3051 (a ona se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci), gdje je zastupljen veliki broj turskih, bosanskih i perzijskih pjesnika nalaze se stihovi nekoliko mostarskih pjesnika meu njima i Huseynije Mostarca. Drugih podataka o njemu nema.60 TIFLI MOSTARAC U jednom rukopisu koji je prepisivalo vie prepisivaa (R-3051, list 112, G.H.B. u Sarajevu) spominje se pjesnik Tifli iz Mostara.61 O njemu drugih podataka nema. AHMED RUDIJA MOSTARAC- SAHHAF Meu brojnim pjesnicima roenim u Mostaru Rudiju posebno istiu Safai ejhi i Salim, kao i nai istraivai knjievnosti na orijentalnim jezicima Baagi i Handi. Vrlo mlad iz Mostara je odveden u Carigrad gdje se i kolovao. Bavio se i knjiarskim poslovima pa je bio poznat i po nadimku Sahhaf (knjiar). Napisao je kompletan divan ije brojne pjesme citiraju turski biografi. Rudijeve stihove uvrstio je i Fevzija Mostarac u svoj Bulbulistan, a Baagi ga je poredio sa Dervi-paom Bajezidagiem.62
59/

Fehim Nametak, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, svezak IV, London-Sarajevo, 1998 str. 346 i 326. F.Nametk, Isto. F.Nametak, Isto, str. 326. F.Nametak, Pregled knjievnog stvaranja,..

60/ 61/ 62/

244

HERCEGOVINA

Pored divana na turskom jeziku pisao je i gazele s puno ljepote i fantazije na perzijskom jeziku gdje se pokazao kao pravi lirski pjesnik.O njegovim perzijskim pjesmama ejh Fevzi Blagajac veli da su majstorski spjevane i da je u njima podravao glasovitog pjesnika Urfija. Ne mui se zalud, - o slavuju! Koji dobro zapjevati znade! U svjetskome perivoju nema Rue koja vjernosti imade Tvoje usne u mojoj se dui Odrazuju ko rubini pravi A kad tvoje zamislim obraze U mati se sto rua pojavi.63 AHMED-AGA ARINOVI ZIRAI Porodica Arinovia (Ziraizade) ubraja se meu najstarije muslimanske porodice u Mostaru. U sidilu mostarskog kadije iz 1651. godine spominje se Zirai Amed-agina mahala nastala u prvoj polovini 17. stoljea na prostoru oko mesdida Ahmeda Arinovia koji je sagraen prije 1651. godine na lokalitetu Donje mahale, nedaleko od mosta Mujage Komadine i desne obale Neretve.64 U jednoj medmui ArhivaHercegovine u Mostaru broj R-667 inv. broj 31, list 78 i 79 orijentalista H.Hasadedi je pronaao i prvi put objavio njegovu uvenu pjesmu A ja pooh i povedoh konja na vodu.65 Pisao je na turskom i bosanskom jeziku. ABDAL-EFENDIJA MOSTARAC Od ovog pjesnika sauvao se jedan hronogram u stihovima na turskom jeziku u Zborniku M. Kadia u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu (sv.
Dr.Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo 1986, str.158 64/ Hivzija Hasandedi, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980. 65/ H.Hasandedi, Nekoliko zapisa iz, orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, POF XVI-XVII, Sarajevo, 1970, str, 122-124.
63/

asopis

245

HERCEGOVINA

5, str. 53.) koji govori o obnovi dotrajalih mostarskih esama umrlog dobrotvora Roznamedije, od strane nekog Jusuf-age 1701/02. god.66 Starjeina carskih aua velikim dobrom oivi Mostar, Dovede esme 1113, nagradio ga Stvoritelj rajem Firdevs Gospodaru primi molitvu Abdalovu Tako ti Mustafe i etvorice njegovih drugova 67 O ovom Abdal-efendiji nema dosada drugih podataka. MUSTAFA KRPO MAILIJA Najvie podataka o ovom pjesniku nalazimo u medmui 4287 koja se uva u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Bio je vrlo popularan u svoje vrijeme, a stihove su mu posvetili savremenici Kudsija i Hilmija Mostarac. Mailija je pjevao ljubavne pjesme, tubalice i nazire, i veina ih se nalazi u ve pomenutoj medmui 4287. Poznata mu je tubalica iz 1712.god. spjevana povodom smrti mostarskog kapetana Hadi Ahmed-age Vuijakovia.68 Pjesama mu ima i u Arhivu Hercegovine u Mostaru, rukopis 200, inv. broj 369, list 23 a.69 Baag je imao dva gazela ovog pjesnika od kojih je donio dva distiha u originalu i prijevodu. Od strane drage nepravda mene rasplakuje na ovome svijetu veseli sastanak je to moju duu kurban ini na njezinu putu U bai ljubavi gonde-usta, o srce, svaki as mene rastue kao slavuja70

asopis

Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, Sarajevo, 1998. O.Mui, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka ... 68/ F.Nametak, Pregled ..., 69/ H.Hasandedi, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, knjiga 2, Mostar, 1977, str.97 70/ Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1986, str.190
66/ 67/

246

HERCEGOVINA

HILMI MOSTARI O ovom mostarskom pjesniku Baagi je kazao da je ivio u XII stoljeu po Hidri ali o njegovom ivotu i radu nije imao mnogo podataka. Sa sigurnou se moe tvrditi da je bio iv 1703/4. god., jer je napisao hronogram povodom stupanja na prijesto sultana Ahmeda III.71 Nekoliko njegovih gazela i nazira se nalazi u medmui 4287 u Orijentalnom institutu u Sarajevu koju su obradili Salih Trako i Lejla Gazi, a jedan gazel od pet bejtova u medmui sarajevskog pjesnika M.M.Guranije.72 Hilmi je autor i tariha od deset bejtova ispjevanog povodom kupovine kue Mustafa-age Krpe u Mostaru 1115. po Hidri ili 1703/4. Bio je vrlo popularan medu mostarskim pjesnicima s poetka 18. stoljea.73 KUDSI MOSTARI Baagi za ovog pjesnika kae da je Mostarac dok abanovi i Handi ovo pitanje ostavljaju otvorenim. abanovi tvrdi da je Kudsi due vremena boravio u Mostaru i tamo stekao vei broj prijatelja i poznanika, intelektualaca, pjesnika i drugih uglednih Mostaraca, te da je nakon odlaska iz Mostara napisao vrlo interesantnu poslanicu u kojoj nas podsjea na njihov ivot i djela. Ista ima 42 bejta i nalazi se u medmui 4287 list 67 a-b u UIS-u.74 Baagi kae da u njoj imade lijepih ali i neslanih i paprenih stihova.75 O jutarnji lahore, hajde, pa raspitaj za stanje u lijepom Mostaru i s pozdravom upitaj prijatelje kako su i ta rade Kako je pjesnik Maili, prvak u dnevniku darovitih ljudi, ljubi li svaku djevojku koju vidi u usta.

asopis

H.abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo Mr.Lejla Gazi i Salih Trako, Medmua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejilije Guranije, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo, 1990. 73/ Mr. Lejla Gazi, Dvije mostarske medmue kao kulturno-historijski izvori, Hercegovina, broj 9 Mostar, 1997. 74/ H.abanovi,Knjievnost....,str.493-495. 75/ S.Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1986 str. 190.
71/ 72/

247

HERCEGOVINA asopis

BULBULIJA MOSTARAC Najvei broj njegovih pjesama sauvan je u Zborniku M.E.Kadia. Hronoloki najstariji Bulbulijina pjesma je jedna dua poema posveena travnikim uglednicima spjevana prilikom njegove posjete ovom gradu 1690. god. U drugoj, pak, pjesmi Bulbulija opisuje borbu iz 1692. godine izmeu Halebi Osman-age i poznatog uskokog voe Stojan Jankovia koji je napadao i palio Mostar76, dok u treoj slavi hercegovakog namjesnika Nevesinjca Redep-pau.77 Autor je i hronograma na turskom jeziku o obnovi tvrave u Poitelju iz 1112.g. po H. ili 1700/01. iz koje donosimo nekoliko zanimljivih stihova. Kakva tvrava! Svaka njena kula je jedan pobunjenik spreman za borbu Ili je to jedna adaha koja je legla i prostrla se. Oni koji vide kako ispred tee i ubori rijeka Neretva. Kau da jedan njen dio lii na Bagdad.78 MUSTAFA HURREMIJA Za ovog pjesnika se zna da je ivio krajem 17. i poetkom 18. stoljea. Podataka o njegovom ivotu i radu je vrlo malo. Rodom je iz mostarske trgovake porodice i jedno vrijeme je radio kao pisar kod mostarskog muftije, a kasnije je postavljen za kadiju u kadilucima Imotski i Ulog. Ovaj pjesnik je pisao na turskom jeziku; autor je biografije mostarskog muftije i profesora ejh Juje kao i autobiografije od 48 stihova, to je vrlo rijetka knjievna vrsta u knjievnosti na turskom jeziku.

F.Nametak, Pregled..., str.171. Vano Bokov, Nepoznati pjesnici Bulbuli Mostarac i ahin-aga i hercegovaki namjesnik Nevesinjac Redep-paa, ivot, XXIV, br.6 Sarajevo, 1975. 78/ V.Bokov, Isto.
76/ 77/

248

HERCEGOVINA

...Ja sam u vojsci na dunosti naiba Bio sam kamen, ponovo sam postao dragulj. Slubu sam poteno vrio Od seraskera sam odobrenje dobio79 Pjesama mu ima u Gazi Husrev-begovoj biblioteci-medmua Saliha Emina broj 6825 koja je napisana 1840. god. a pronaena u porodinoj biblioteci potomaka uvenog pjesnika Ilhamije.80 FAZLI MOSTARAC (Fadli al-Mostari) Kako navodi abanovi, ivio je u 17. i po. 18. stoljea i uz svoje knjievno ime Fadli uvijek je dodavao al-Mostari. Najvjerovatnije je bio nekakav inovnik, jer u jednoj svojoj pjesmi, sretan to je dobio posao na dvoru u Carigradu, pjeva o tome.81 Jednu Fazlijinu pjesmu nalazimo u poznatom kodeksu 4287 na listu 5 a koja se sastoji od 8 bejtova.82 Nekoliko njegovih stihova preveo je i dr. Safvet-beg Baagi.83 IBRAHIM OPIJA U historiji knjievnosti na orijentalnim jezicima nastaloj u BiH Opija je uglavnom poznat po biografiji glasovitog prof ejh Juje koju je sastavio poslije njegove smrti. Bio je najbolji ak Karaoz-begove medrese, a kasnije i profesor arapskog jezika i islamskih nauka. Izdanak je stare mostarske porodice koja je u 17. i 18. st. dala nekoliko profesora i pisaca. Umro je vrlo mlad, najkasnije 1727. god.84 U Kadievu Zborniku (sv.V, str. 157) nalazi se hronogram o smrti ejha Juje85 a u Bonjakom institutu u Cirihu Fehim Nametak je u rukopisu br. 274 pronaao, izmeu ostalog, i Opijaevu pjesmu na turskom jeziku

asopis

Lejla Gazi, Autobiografija u stihu mostarskog pjesnika Hurremija, POF, XX-XXI/197071, Sarajevo, 1974, str. 205.-211. 80/ Muhamed Hadijamakovi, Medmua Saliha Emina, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Saajevo 1990. 81/ F.Nametak, Pregled, str. 133. 82/ S.Trako i L.Gazi, Dvije mostarske medmue, POF, Sarajevo, 1989. 83/ Dr.S.Baagi, Bonjaci i hercegovci u islamskoj knjievnosti, str.148. 84/ H.abanovi, Knjievnost... 85/ M.Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, Knjiga III, Sarajevo, 1998.
79/

249

HERCEGOVINA

posveenu ejh Juji. Ova pjesma predstavlja elegiju koju je on, u 20 distiha, sastavio u povodu smrti svoga velikoga profesora, i otkriva nam Opijaa kao pjesnika na turskom jeziku.86 TABIJA MOSTARAC Ne spominju ga ni Baagi ni Handi kao ni autori starih tezkira, niti historiari turske poezije. ivio je u prvoj polovini 18.stoljea i napisao jednu pjesmu u slavu Mostara od 13 bejtova pod naslovom: Gufte-i Tabi der hakk-i Mostar,87 u kojoj on opisuje ljepote Mostara na samom poetku moli Boga da ga sauva od svih neprijatnosti: Budui si Ti uvar i ovog i onog svijeta Moj Boe, sauvaj od neprijatnosti grad Mostar! U ovom mjestu, o srce, naui kako se veseli! Jer se zna red i propis kako se ispija Demova aa. Sve stanovnitvo, o Tabija, pijano je od ljubavnog vina, Koketiranje s pametnom ljepoticom ima svoje ari.88 EJH FEVZIJA MOSTARAC Malo je podataka o njegovom ivotu i radu, a nije zapisano ak ni njegovo roeno ime, Fevzija je jedini na pisac koji je napisao samostalno literano djelo na perzijskom jeziku Bulbulistan (Baa slavuja). Visoko obrazovanje je stekao boravei u mevlevijskoj tekiji na Galati u Carigradu. Po povratku iz Carigrada u Mostar predavao je do kraja ivota (1747.god.) Mesneviju i perzijski jezik. Pisao je prozu i stihove na perzijskom i turskom jeziku. Bulbulistan je njegovo mistino-didaktino djelo napisano 1739. god. po uzoru na slina djela klasine perzijske i osmanske knjievnosti. Dva primjerka ovog djela danas se uvaju u Univerzitetskoj knjinici u Bratislavi, a nekad su bili vlasnitvo Safvet-bega Baagia.89
F.Nametak, Opijaeva pjesma na turskom posveena ejh Juji, Hercegovina, br. 9, Mostar, 1997. 87/ H.abanovi, Knjievnost..., str. 710. 88/ Omer Mui, Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka, POF, XIV-XV, Sarajevo, 1969, str.73 -100. 89/ Dr.Amir Ljubovi, Nad Baagievom zaostavtinom, Mostar, 1998, str.71
86/

asopis

250

HERCEGOVINA

Nekoliko Fevzijinih pjesama na turskom jeziku nalazi se u Arhivu Hercegovine u Mostaru (rukopis 667, INV. broj 31 i rukopis 441. INV. broj 21.)90 Posebno je lijepa njegova elegija na turskom jeziku koju je spjevao povodom smrti ejh Juje, a ista se sastoji od 42 bejta.91 Ako trai vodu ivota, trai je u nauci i spoznaji Svaki onaj koji popije samo jednu kap, postii e vjeni ivot. Spasit e se tajne neznanja i dospjee u ruke dobrih vodia. Bie drug Hidru i dobie novi ivot. (s perzijskog: Demal ehaji) EJH VAIZ ALIJA F.Nametak kae da se rodio u Blagaju, kolovao u Mostaru i van njega, bio ejh Tekije na Vrelu Bune i obavljao funkciju mostarskog muftije. Pjesme mu se nalaze u Kadievu Zbomiku kao i u drugim medmuama. Najpoznatija Vaizova pjesma jeste hronogram u stihovima na turskom jeziku o obnovi tekije na vrelu Bune u Blagaju iz 1716/17. Pjesmu je preveo M.Mujezinovi i objavio u radu Mjesto ivota, GVIS, XLIV, broj 4. Sarajevo, 1981. a iz iste donosimo nekoliko stihova. Ako poe danas u Misir ili am (Damask) Nee nai ovako prebivalite Bez ikakve sumnje je ovo sastajalite erenlera Oko kojeg danonono obilazi Hidr (kao oko Kabe) Svi koji posjete ovo privlano mjesto Sa zanosom i gorljivou tu ue Teth-dovu... Hronogram povodom njegove smrti (umro je 1163. po H. ili 1749/50) spjevao je njegov ak mostarski pjesnik Naimija.92
90/ 91/ 92/

asopis

H.Hasandedi, Anali, knjiga IV, Sarajevo 1976. str. 127. i 128. H.abanovi, Knjievnost,...., str. 449-452. F.Nametak, Pregled.... , str. 179-180.

251

HERCEGOVINA asopis

NAIMIJA MOSTARAC U poeziji je poznat po svom hronogramu (tarihu) koji je spjevao povodom smrti mostarskog muftije Blagajca ejha Vaiz Ali efendije 1163. g. p. H. ili 1749/50. god. Ovaj hronogram se nalazi u Zbomiku M. Kadia u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (sv.VI, str. 169).93 Ovaj pjesnik potie iz porodice koja je dala vie uenih ljudi Mostara. Davno je izumrla jer se u izvorima, posebno sidilima mostarskih kadija, iz posljednjih sto i vie godina, nigdje ni jedan lan ove familije vie ne spominje.94 MUHAMED ef. II Umro je 1797. god. u Mostaru. Pjevao je na turskom jeziku bio je poznati epigramatik u svoje vrijeme.95 Krajem 18. stoljea obavljao je funkciju muftije i spjevao je dvije pjesme, prva ima 14 a druga 7 stihova, povodom velike poplave koja je pogodila Mostar 1206.(1791.). Pjesme se nalaze u Arhivu Hercegovine, rukopis 522, INV. broj 646.96 Boijom odredbom u naem gradu se dogodio veliki potop Zbog ega se na sva stvorenja spustio veliki strah Kia je lijevala jedne noi od mraka do zore i sa svih brda su tekle bujice i plavile kao more... RAHMIJA MOSTARAC Ovog divanskog pjesnika otkrio je 1978. god. V. Bokov koji je pronaao nekoliko Rahmijinih pjesama u Knjinici Franjevakog samostana u Mostaru, a potom i cjelokupan Divan u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (R2659). O ivotu njegovu se gotovo nita ne zna, osim da je ivio u Mostaru koji ga je nadahnjivao i bio inspiracija u knjievnom stvaranju. Poznat je po svojoj kasidi o Mostaru koja sadri 32 bejta i sastoji se od tri pohvale (ode) upuene Mostaru, Neretvi i Starom mostu. Ovom kasidom on se uvrstio u pjesnike koji su ovjekovjeili Mostar u poeziji na turskom jeziku.
93/ 94/ 95/ 96/

M.Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, Sarajevo, 1998. H.Hasadedi, Most, br. 25, Mostar, F.Nametak, Pregled, str. 231. H.Hasandedi, Djela i krai literarni sastavi.,.

252

HERCEGOVINA

Oda Mostaru ----------------------------------On je kao raj zemaljski, gdje se tuno srce razveseli Ko se u njemu naseli, oivjee sigurno njegovu ruevinu Njegova klima je hrana za ljudsku duu Njegovi vrtovi i bate puni su raznovrsnog voa O, uda! Jedan grad na ovom svijetu kao rascvjetala rua! U njemu je gnijezdo slavuja, boravite uenih.97 ABDURARIM ef. O ivotu i radu ovog efendije i pjesnika vrlo je malo podataka. Napisao je jednu poduu pjesmu na turskom jeziku o Mostaru, gdje je bio i kadija 1810. god.98 TALIB U jeziku tesavvufa (mistike) Talib znai onaj koji trai Nevidljivog. Nekoliko je pjesnika pisalo pod ovim pseudonimom. Ovog pjesnika i epigrafiara susreemo kao autora hronograma u pjesmi na turskom jeziku o gradnji mostarske tvrave 1108. god. Po Hidri, 1696., a isti se uva u mostarskoj medmui koja se nalazi u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod brojem R-4287, L 40b. Ovaj hronogram je preveo i objavio Omer Mui ne navodei ime autora,99 dok M.Mujezinovi kae da mu je autor, pjesnik i epigrafiar Talib iz Mostara.100

asopis

Vano Bokov, Pjesnik Rahmi i njegova kasida o Mostaru, POF, XXVI, Sarajevo, 1978, str, 213 - 231. 98/ Ayten Krasnii, Arhivska graa Gazi Husrev - begove biblioteke, XIII-XIV, Sarajevo, 1987, str. 130. 99/ Omer Mui, Mostar u turskoj pjesmi iz XVIII vijeka, POF XIV-XV, str. 73 - 100. 100/ M.Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH, Knjiga III.
97/

253

HERCEGOVINA asopis

Hronogram o gradnji mostarske tvrave Vie puta sam pokuavao da opiem ovo plemenito djelo ali za taj opis nisam nalazio odgovarajue lijepe misli Jer jedan pjesnik koliko god se ponekad trudi ne uspijeva hvalospjev lijepo sroiti Tako evo je u naem gradu podignut lijep bedem da bi tako ehalija bila sauvana od napada neprijatelja. HAMZA SULEJMAN ef. PUZI je posljednji veliki epigrafiar i pjesnik na orijentalnim jezicima iz Mostara. Bio je izvrstan pjesnik na turskom jeziku vrlo vjet sastavlja hronograma u svoje vrijeme. Poznata mu je dua elegija od 54 stiha koju je spjevao povodom tragine smrti muftije Karabega, i ista se nalazi u Arhivu Hercegovine u Mostaru (rukopis 29, IVN broj. 375, na listovima 35b i 37b) kao i hronogram uklesan na kamenoj ploi ejh Jujine kue na Mejdanu u Mostaru.101 Knjievnost na orijentalnim jezicima koja je nastala i razvijala se na podruju Mostara zasluuje sveobuhvatniji pristup, temeljito prouavanje i istraivanje kao poseban knjievni estetski i umjetniki fenomen. Mostar je bio i ostao grad umjetnika i ljepote, nadati se da e nova nauna istraivanja iz oblasti knjievnosti u periodu vladavine Osmanlija, jo vie obogatiti kulturni mozaik njegove prolosti i osloboditi ga od nepoeljnih predrasuda i zlonamjernih i pogrenih tumaenja jednog vremena. Na nauci je da ovo ogromno poetsko bogatstvo, naalost, dosada gotovo nepoznato, otkrije zaljubljenicima pisane rijei, kako bi se napokon ispravila neprihvatljiva nepravda poinjena prema ovom pjesnitvu i ljudima koji su ga stvarali.

101/

Opirnije vidjeti N.Omerika, Mostarsko alhamijado pjesnitvo, Most br. 23-24, Mostar, 1999.

254

HERCEGOVINA

Nusret OMERIKA
Zusammenfassung DIE AUF DEM GEBIET VON MOSTAR ENTSTANDENE UND SICH WEITER ENTWICKELNDE LITERATUR IN DEN ORIENTALISCHEN SPRACHEN, VERDIENT EINEN UMFANGREICHEREN UND ALLUMFASSENDEN ZUTRITT, EINE GRNDLICHE UNTERSUCHUNG TJND STUDIEREN ALS BESONDERES LITERARISCHES UND KNSTLERISCHES PHNOMEN. MOSTAR WAR UND BLIEB EINE STADT DER KNSTLER UND SCHNHEIT, ES BLEIBT UNS ZU HOFFEN, DA DIE NEUEN WISSENSCHAFTLICHEN UNTERSUCHUNGEN AUF DEM GEBIET DER LITERATUR DER OSMANEN-HERRSCHAFT NOCH MEHR DAS KULTURELLE MOSAIK SEINER VERGANGENHEIT BEREICHERN UND ES DER UNERWNSCHTEN VORURTEILE UND BSARTIGEN FALSCHEN INTERPRETATIONEN EINER ZEI, BEFREIEN WRDEN. ES STEHT DER WISSENSCHAFT ZU DIENSTE, DIESES RIESIGE LITEPARISCHE REICHTUM, LEIDER BIS HEUTZUTAGE FAST UNBEKANNT, DEN BEWUNDERERN DES GESCHRIEBENEN WORTES ZU ENTDECKEN, DAMIT DAS UNANNEHMBARE, DIESER POETIK UND IHERN SCHPFERN GEMEACHTE UNRECHT, ENDLICH KORRIGIERT WIRD.

asopis

255

HERCEGOVINA asopis

256

HERCEGOVINA asopis

Muhamed ATOR

VODA I ZELENILO U ZAPISIMA O STOCU Trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose (Mak Dizdar:DAD) Da se prilikom urbanizacije mnogih hercegovakih gradova strogo vodilo rauna o vodi i zelenilu, potvruju i danas Mostar, Blagaj, Trebinje, Stolac, Poitelj i drugi stari hercegovaki gradovi. Kult vode i zelenila, potivanje prirode, nastojanje da se sauva priroda i njena harmonija, sklonost da se gradi skladno i lijeo, pokazuju mnogi gradski prostori, a posebno bonjake avlije gdje je sve podreeno mirnom, niem pomuenom rahatluku, u kome su ovjek i priroda, skladno se dopunjujui, pravili ovozemaljske deneteske bae. Zato je i usmeno stvaralatvo, prije svega sevdalinka, ostavilo toliko pjesama o vodama, posebno u Hercegovini, gdje se u kru svaki zeleni trag cijenio i uvao. Zbog toga u djelima mnogih bonjakih autora ima toliko vode i zelenila, a u poeziji ta ljubav se esto pretae jezikom metafore u sfere apstraktnih modrih rijeka koje svojom silinom grgolje o povijesti ivota. Grad Stolac, koji nije vie onakav kakav pamtimo, i rijeka Bregava, koju su isto tako nagrdili, ponajbolje potvruju kakav odnos je sve do ovog rata ovjek ovog podneblja imao prema vodi i zelenilu. Mnogi su to odmah, prvim dolaskom u Stolac, primjeivali, pa e se neki, kao Gustav Krklec, zauditi to

257

HERCEGOVINA

ovdje, u sivilu kamena i kra, preovladava voda i zelenilo. Rodoljub olakovi e zabiljeiti da Stolac pamti po Bregavi i njenom zelenilu, pa loginim smatra da tu rijeku Stoani nose u srcu i da je esto sanjaju. Prema zapisima Rodoljuba olakovia ak je i tvrdokorni kosmopolita i zanesenjak komunistikom idejom Mustafa Golubi u podmoskovskim veerima, u rijetkim trenucima oputanja, pokazivao svoju potisnutu emociju priajui o ljepotama Bregave i zelenilu njenih obala pjevajui svom sagovorniku sevdalinku Ima l jada ko kad akam pada. Ljubopitivi Evlija elebi je takoer u Stocu primijetio da ovaj grad ima svoje vode. Upravo kao Evlija elebi svi oni koji nisu Stoani, a niti su Bonjaci, primjeivali su u ovom gradu tu silnu ljubav prema vodi i zelenilu, a svoje zapise o Stocu, njegovoj arhitekturi, zelenilu i vodama ostavili su mnogi pisci, ali i arhitekti, snimatelji, slikari, novinari ... Sin austrijskog veleposjednika Franz von Werner (Murad-efendija) u svojim Turskim skicama, jednom izuzetno zanimljivom putopisu, u drugoj polovini XIX stoljea, oduevljen ovim pitomim krajem, pie: Stolaka dolina koja se zelenila bila je draesna idila u sivom kamenom okviru i doimala mi se kao nepcu voda sa svjeeg izvora. akomo Scotti e zapisati da mu se uinilo da na rijeci Bregavi i mlinari, u ijim ustima je grgoljila voda, recituju pjesme, a veliki zaljubljenik u Stolac, svestrani umjetnik Jan Beran e zapisati kako je ovdje voda plava i kovrdasta, toliko lahka kao da je sva od pjene i neba. Knjievnik Stojan Vuievi je ispjevao jednu lijepu metaforinu pjesmu pod nazivom Bregava u kojoj ljudsko postojanje izjednaeno sa protokom rijeke, a ovaj zanimljivi pisac i putopisac o stolakim vodama napravio je metaforian zapis pod nazivom etiri stolake serdade. Duan Kosti e svom putopisu, u kome je rijeka kao tanka i spasonosna nit pravi mehlem, dati naslov Sa Bregave preputajui se lahoru to dolazi sa bregavskih virova. I Milo Kralj se prepustio Bregavi koja tiho i nezaustavljivo tee poput ljudske prolaznosti. I Oskar Davio u svojoj pjesmi Amazon, iz ciklusa Reke, nije mogao da eruptivnoj snazi vodenih mlazova Amazona ne suprotstavi mirnou i ljepotu Bregave koja tee na tri sprata izmeu lia duhana od podruma do neba. Takvu metaforinost vode koja se iz rijeke pretae u one sfere duha koji oplemenjuju osjetio je i iskazao i Ivan Lovrenovi koji u svom putopisu o Stocu vode osjea kao neto to ovjeka isti iznutra: ne ta voda, nego njena praina ili njena opipljiva prozirnost. I mnogi bonjaki autori, ne bez razloga, zastali su pred vodama i zelenilom Stoca. amil Sijari e stolaku dolinu doivjeti kao sliku prepunu boja:polje doe kao slika naslikana zelenom bojom, rijeka kroz nju plavom, a okvir oko nje siv a ovdje je priroda najljepu sliku islikala i najljepu pjesmu

asopis

258

HERCEGOVINA

ispjevala, jer je ovdje sve ovjeku cvjetalo, raalo i mirisalo ... U zapisu o Gustavu Krklecu Zuko Dumhur se prisjeao kroanja stolakih raskonih bilina i etnji stolakim efteli sokacima kraj Bregave. Taj vizuelni efekat koji spominje knjievnik amil Sijari uoili su, naravno, i mnogi slikari koji su posebno akvarelom, njenim bojama i lirinou, slikali Bregavu i njene bae. Posebno je to vidljivo na akvarelima Behaudina Selmanovia iji stolaki motivi na tim akvarelima se pretau u jednoj nijansi veoma suptilne, njene, presenzualne lirinosti iskazane mehkotom zaljubljenika u ljepote prirode. U taj prirodni ambijent gotovo nevidljivo se uklapa stolaka arhitektura, stare kue i avlije, ipak i smokva izronili iza neke udne bjeline. Na tim slikama cvijee i drvee u blagim nagovjetajima slici daju neku udnu ljepotu u kojoj se ne osjea samo slika i boja, nego i miris i zvuk. Arhitekti su bili prosto opinjeni Stocem: Juraj Najdhart je piui o smjeni kultura na nevjerovatnom malom prostoru tu, u Stocu, govorio o jedinstvenom arhitektonskom rjeniku elei takav grad na Bregavi graditi u smislu stare ambijentalne arhitekture. Svestrani erudita i prefinjeni arhitekt, Stoanin Demal eli svoju opinjenost rodnim gradom, njegovim vodama i zelenilom, pretoio je u vie eseja u kojima se prosto ta opinjenost pretvara u istinsko sagledavanje ukupnog ovjekovog odnosa prema prirodi. U svojim visokim kriterijima arhitekta eli je, prije svega, insistirao na tom potovanju prirode ukazujui na kamen i drvo kao prirodne materijale koji mogu skladno i lijepo uklapati se u djelo prirode. Takav respekt prema prirodi, vodi i zelenilu u ovom kraju, istie i arhitekt Esad Kapetanovi koji u izuzetnom eseju o Begovini, naselju napravljenom uz Bregavu, s pravom, istie ovjekovu elju da s prirodom oplemeni prostor i da ga skladno uklopi kao spontano djelo ovjeka i prirode. O tom izazovu koji pravi priroda, prije svega vode Bregave i zelenilo u tipino hercegovakom kru, inspirativno i poetski pisao je rano preminuli stolaki arhitekt, pjesnik, slikar i sanjar Emir Buzaljko koji je svoju ogromnu ljubav prema svome gradu pretakao u izuzetna arhitektonska rjeenja, ali i u stih, u zapis, u sliku, ostvarujui u svojim vizijama preplitanje starog i novog, tradicije i sadanjosti, boje i zvuka, zelenila i nestvarne tiine. Ovaj renesansni duh poetski je napravio pravi literarni akvarel piui o zovu stolakih avlija koji se osjeti svuda: u vodi, zraku i zelenilu. I na njegovim slikama nalaze se samo stolaki motivi, lijepo uoena harmonija ovjeka i prirode zaustavljena kraj Bregave, kraj stare avlije, uz gotovo preplitanje arhitektonskih i slikarskih motiva koje svjesno nikada nije htio da rasplete. Steci sa Radimlje sa rozgama i groem, stari ilirski grad Daorson obrastao u travu, kapidici i

asopis

259

HERCEGOVINA

avlije pokriveni ruama i odrinama, pender u sjeni smokovog i ipkovog hlada, nevidljivi protok vode Bregave, poetski naslikano djetinjstvo - to je u stvaralatvu Emira Buzaljka ne samo bio podsticaj nego i odraz jednog sanjalakog duha izgraenog upravo na potivanju prirode, vode i zelenila ponesenog iz avlije. Nije sluajno ovaj kraj dao toliko slikara i pjesnika. Svaki stvaralac ponikao u ovom udnom skladu kamena, voda i zelenila, nosio je taj osjeaj zaviaja i nije odolio da, bar metaforino, ne spomene te predjele ponesene u svijet iz ranog djetinjstva. Gotovo da su ti predjeli onaj stvaralaki podsticaj kome se mora vraati. To je jednako vidljivo u zapisima i prozama Alije Isakovia, Rusmira Mahmutehajia, Dafera Obradovia, ali i u poeziji Hamida Dizdara i u jezikom iskazu Maka Dizdara, iji je zaviaj ovaj kraj oko Bregave. U prozama i putopisima Alije Isakovia taj spoj zaviajnog i opeljudskog esto je u krokiju, u skici, u nagovjetaju, jer je Bosna samo zelen list kukuruza to treperi izmeu okrajaka ljeskovine koja je obgrlila potok i sve obale uinila zelenim zavjesama. Dolina Neretve je za Aliju Isakovia kraj biblijske razodjenutosti i jasnoe, a svi njegovi zapisi, pa i onaj vjerovatno jedan od zadnjih, onaj iz Bea, gotovo da su enja za junjakim suncem i povratkom u mirne prostore zaviaja. I kada je pisao o svjetskim metropolama, i kada je stvarao svoje proze, pripovijetke i romane, ovog pisca prepoznaete po njegovom jeziku iju svjeinu esto zna da ostvari samo jedna jedina zaviajna rije: koela, murva, zaarana mrea opnokrilca, bijelo ovije blejanje, crne avke, opalnobijelo nebo, vijenci saransaka, sunce na atrnji, vodena ledina, odrina, vrela nepokoena livada ... Sve to u opisu bjelosvjetskih puteva, aerodroma, velegradskih svjetala, urbanih prostora! ... Od svega toga jai je miris sjeanja, kako je Alija Isakovi naslovio jedan svoj putopis. Zato je ovaj ovjek vjeran zaviaju i zapisao da ne moe pisati o Stocu poslije njegovog ruenja. Jednostavno - on nije imao rijei koliko je imao slika, zvukova i osjeanja, boja i mirisa, tihih dozivanja. Jer mrnja je vatra, a ljubav - voda,a nikad ne mogu umrijeti svi nai dodiri i majina dozivanja kroz bae avlije i hareme... Za Aliju Isakovia ovjek je uvijek duan zaviaju i zato on i zapisuje sa prkosom, uzbuen ruilakim pohodima mrnje u minulom ratu, slijedee: Ne moe iiliti miris naeg domaeg cvijea i ubor Bregave... I Rusmir Mahmutehaji je u svojim prozama, a posebno u putopisima, opsjednut vodama i rijekama, izvorima i potocima, a sve se to gotovo uvijek pretvara u metaforu o ivotu jer rijeke imaju svoja raanja, mladosti, zrijevanja, starosti i smrti. Kontrastirajui svjetlo i tamno, u mranim ivotnim prostorima Mahmutehaji rijekom potiskuje taj mrak nagovjetavajui na traj

asopis

260

HERCEGOVINA

nain jedan unutranji smisao kojim eli da iskae svu radost koju moe da nagovijesti um vode. Taj poziv miru iskazan u istoi ivota rijeke opredjeljuje istonjako shvatanje ivota nasuprot zapadanjakom razgraivanju svijeta. Zaviajna opsjednutost vodama, obogaena ivotnim spoznajama i filozofijom Istoka, tako e Mahmutehajiu posluiti za izuzetnu metaforinu parabolu u potrazi za smislom ivljenja i traganja za izvorom svoje radosne prisutnosti. Tako vode postaju svekoliki simbol suprotstavljen raskolu sklada svijeta i ovjeka. U toj viziji isprepletena je pria o savremenom ovjeku koji je, kreui iz peine kraj rijeke u savremenu civilizaciju, zaboravio priu rijeke. Postavljajui dilemu da li je time ovjek uao u bolji svijet i u bolje vrijeme, Mahmutehaji ustvari, samim pitanjem iskazuje svoj negativan odgovor. Iako su u poeziji ili sasvim drukijim putevima,dvojica stolakih pjesnika, braa Hamid i Mak, svaki na svoj nain su se vraali vodama i zelenilu. Dok je u Hamidovoj poeziji u raznovrsnim temama i motivima sve u znaku zaviajne okrenutosti djetinjstvu, avlijama i vodama, zelenilu i hladu smokve, proljetnoj razdraganosti u uobiajenoj deskripciji sadranoj u mnotvu realistikih skica datih u jednom trenutku raspoloenja, Makova poezija zaviajnom leksikom prije svega variranjem raznovrsnih mogunosti jezika da iskae na metaforian nain neku opeljudsku istinu, pokazuje da ta poezija i taj jezik imaju isto izvorite. Hamid Dizdar gotovo uviiek sanja o vodama i rijekama i nekoj tihoj ulici kraj rijeke koja ga vraa u djetinjstvo, a Makova poezija je uvijek u sferi nasluivanja i odgonetanja tajni iskazujui modrom rijekom kao vrhunskim simbolom svu tu ovjekovu upitanost nad ivotom. I u prozama i u brojnim pjesmama,opsjednut vodama, Hamid Dizdar samo ponekad uspijeva da dosegne iskorak od iste deskripcije kao to je to u pjesmi Voda ili u pripovijeci Krnjina stupa, koje su sve u nadrealnom nagovjetaju i u krokiju. Ovaj stolaki zaviajni pjesnik nikada se nije mogao osloboditi te vezanosti za Stolac, pa je esto njegova poezija, i kada je imala priliku za bijeg od stereotipa, vraala se toj tihoj ulici kraj rijeke da bi se esto gubila u banalnim naslanjanjima na tadanju socijalnu liriku ili poslijeratni socrealizam. Iako na prvi pogled izgleda besmisleno govoriti o vodama i zelenilu u poeziji Maka Dizdara, jer je ta poezija uvijek u sferi misaonog, opeg, nadindividualnog, ovaj pjesnik svojim jezikom upravo pokazuje da njegova poezija ima inspirativnu osnovu ne samo u tradicijama bogumilske Bosne nego i u duhu odgoja u bonjakom kultu istoe, voda i zelenila. Ta leksika i kada je u slubi najveih poetskih iskaza i onda kada dosee do onih najveih poetskih i ivotnih tajni koje se nalaze iza uma iza Boga, svoje vrelo ima u zaviajnom krugu, a voda i zelenilo bar jezikim iskazom upuuju na to da je taj pjesnik iz zaviajne avlije ponio taj soni jezik ali i jedno islamsko shvatanje

asopis

261

HERCEGOVINA

smisla ivota i smrti, pravde i istine, dobra i zla, svjetlosti i tame spajajui u poetskim snatrenjima zaviajno i opeljudsko, bogumilsko i porodino, upravo jezikom. ak i u Kamenom spavau, toj toliko zgusnutoj rijei prepunoj ivotne snage pretvorene u poetski nagovjetaj traganja za tajnama, progovori neka podzemna voda koja, kao i u Modroj rijeci, tee nekoj dalekoj rijeci nekom umornom moru, iskazujui svoje shvatanje umjetnosti i umjetnikog stvaranja, inae omiljenoj temi ovog pjesnika, hvatajui kao i onaj klesar dijak ivotnu tajnu u nevidime konce u sjajnoj pjesmi pod nazivom Zapis o lovu. I mnoge druge Makove pjesme kao to su Zapis o izvoru, Dad, Zapis na dvije vode, Zapis o rijeci, etvrti jaha i mnoge druge pokazuju pjesnikovu zaokupljenost vodama kao pogodnom metaforom za iskazivanje dubokih poetskih i filozofskih tema. Svojim ambijentom, darovima prirode, svojim vodama i zelenilom, Stolac je bio po mnogo emu tipian bonjaki grad u kome se potivala priroda kao Boiji dar kojem su se svi ponikli na ovom tlu oduvijek iskreno radovali nosei ga sa sobom u bijeli svijet i vraajui mu se ne samo u sjeanjima nego i u mnogim literarnim i slikarskim inspiracijama. Nije sluajno u Stocu nastala takva arhitektura ni graena takva kultura stanovanja, niti je sluajno Stolac dao toliko umjetnika i stvaralaca. Nije sluajno godinama Stolac bi stjecite slikara i pjesnika niti je sluajno godinama ovdje u podjesenskim danima trajala kulturna manifestacija Slovo Gorina kojoj je jo za ivota duhovni profil upravo dao Mak Dizdar. U proteklom ratu, naalost, upravo te vrijednosti u stolakoj sredini su smiljeno unitavane, tako da je ovaj grad doivio svoju apokalipsu na kraju ovog stoljea u kome se pojavila ona zmija adaha o kojoj kao simbolu zla pjeva Mak Dizdar. Zato trebalo bi opet nauiti da sluamo kako dad pravedni pada...

asopis

262

HERCEGOVINA asopis

Dr Elbisa USTAMUJI LIRIKA IBRAHIMA KAJ ANA Jedan od najdosljednijih pjesnikih rukopisa savremene bonjake knjievnosti ostvario je pjesnik Ibrahim Kajan. Jo od prve zbirke stihova Arabija ljubavi (1967), pa do izabrane poezije naslovljene, ne sluajno, simbolinom, gotovo autobiografskom spoznajom Ljubavi je malo - pjesnik Kajan kao da okajava grijeh postojanja. Stoga je njegova pjesma, poput Humine, prepoznatljiva ve na prvi pogled i to onom osjetilnou koju bismo mogli nazvati putenom. Gotovo stidljivi, smjerni hedonistiki milje njegove naoko krhke poetske konstrukcije, uglavnom kratke, fine, njene, prhke lirske tvari - odie kajanovskom arolijom od prvih, mladalakih, pa do posljednjih, milju obremenjenih pjesama. Kajan je punih trideset godina ostao jednim od najdosljednijih pjesnikih glasova, ve i zbog toga to je i fiziki, na izvjestan nain bio relativno odvojen od knjievne matice. Poteen pjesnikog kolektivizma, ostavljen sebi u gotovo skruenoj duhovnoj osamljenosti, on je stvorio ne tako obimno, ali svakako cjelovito pjesnitvo. Na Kjanovu i nau sreu, ta dosljednost je imala smisla, prije svega zato to taj pjesnik stvara, reklo bi se, dijalektiki kontinuirano. Prvom zbirkom, Arabija ljubavi, sa svega 18 pjesama, Kajan je uspio da zaudi i predstavi se kao svje i osoben, ne samo u sadrajnom smislu, ve, to je kompliment za mladog pjesnika, i u jeziku, fakturi stiha i pjesnike slike, te u leksici, preteno orijentalno-islamskog karaktera. Poluio je dosta visoke domete. Jo je 1965. godine Izet Sarajli rekao kako bi pet pjesama u rukopisu potpisao svaki pjesnik od imena i znaenja1, a Slavko Mihali mu
1/

Pismo Izeta Sarajlia, u:Ibrahim Kajan, Ljubavi je malo Zagreb-Wuppertal, 1994.

263

HERCEGOVINA

hvali pjesniko umijee i osjeaj za mjeru.2 Kajanovi stihovi su rano nali mjesta i u antologijama hrvatske i bosanskohercegovake savremene poezije.3 Od tada je hrvatski pisac prema kriteriju dravljanstva, a bonjaki ostvarenom atmosferom u smislu nacionalne pripadnosti. O Kajanovim stihozbirkama pisalo se uglavnom afirmativno: da je to lirika njene mudrosti, priguene senzualnosti i oduhovljene ulnosti, bogobojazna i ovjekoljubiva, u ozraju islamske vizije svijeta; da je suptilna skladna i birana izraza koji krasi mehkoa, snovitost i fluidnost oblika. injene su usporedbe s Lorkom u fakturi stiha i pjesme, te strasnoj privrenosti jugu (Andaluzija Mostar); sa imiem je dovoen u vezu motiv tijela, a sa Halilom Dubranom sasvim izvjesna multikulturalnost, ali su sve zasnovane na asocijativnosti i ne idu na tetu ve u prilog pjesniku. U knjiici Al-Sajab i kamena vaza (Zagreb, 1969), Kajan je objavio, pored prepjeva savremenog irakog pjesnika, lirske zapise i stihove sa zaviajnim motivima, koji su vremenom dobijali na aktuelnosti te ih sa manjim izmjenama prenosio u kasnije zbirke. Kamena vaza je metafora ljepote i znakovitosti kulturno-historijskih spomenika Mostara. Iako se kolovao dijelom i u Dubrovniku i vie od trideset godina ivio u Zagrebu, motiv povratka je kljuan za razumijevanje njegove lirike. On ostaje vjeran potomak na inspirativnim izvorima domaeg tla, na svojoj cesti gdje je greb djeda i ukopan vrsti oev prag i gdje ga tite zid i brdo branii postojani. Ispovijeda, etniko-emocionalne veze sa balucima i znakovima predaka, a istovremeno je zabrinut: Boe obmanjuju me tui znakovi / koja strana svijeta meni preostaje. Pjesme su uglavnom ispovjedno traganje za identitetom, jer ja vie nita ne mogu prepoznati, djede moj (...) hamajlije, dugo uvane i noene, pogubljene su. Opredijeljenost za tradicionalne duhovne vrijednosti, izrazio je u vidu programa: Kako izvoru svome da, se vratim Mislio EUzu bil-Lahi mine-ejtanir-radim Bismillahir-Rahmanir-Rahim Mislio Rije je Amin Potomak
2./ 3/

asopis

Mislio

Diogene 68 (Slavko Mihali?) Osjeaj za mjeru, Telegram, 2. veljae, 1966. Slavko Mihali: Novi hrvatski pjesnici, antologija, u Vidici, br. 5. 1969. Split - Husein Tahmii: Te Ballafaguar me boten, Antologija Rilindija, Prishtine, 1969. - Husein Tahmii: Suoeni sa svijetom. Antologija, Svjetlost, Sarajevo, 1970.

264

HERCEGOVINA

Zbog izraavanja takvih osjeanja, dolazi u incidentnu situaciju kada su mu upuene izopenike zamjerke (lanova Kluba pisaca Doma omladine u Mostaru), izmeu ostalog i zbog stihova Ruku die punu otrovnica / jedan Stojan od Mletaka, a ta vizija je proroki anticipirala zmije koje su nedavno jo stranije oplitale grad i punile staro mezarite. Jednako su smetale i rijei: hamajlija, lahko, mehko, kostjela, te esto spominjanje Boijeg imena, i to velikim slovom. Iz nenaklonjene drutvene zbilje, pjesnik izluuje gorko osjeanje progonstva koje za njega traje i koje mu se ukazalo u kataklizmikim razmjerama u dogaajima novije historije. Surgun je postao sudbina pjesnika koji je izgubio domovinu, kao to je stalno vraanje mostarskim izvorima samo njen drugi pol; i taj procjep u dui je bitan poriv za kreativan in. Zato to su se izdvajali svojim usmjerenjem Kajanovi stihovi su teko pronalazili izdavaa. Prvjenac je etiri godine leao u Prvoj knjievnoj komuni u Mostaru, a objavljen je u Veselinu Maslei u Sarajevu, u reduciranom obliku,jer su izostavljene pjesme vjerskog nadahnua. Pjesme su mu izlazile u sarajevskom Preporodu,Telegramu i nekim liberalnijim hrvatskim listovima, ali tu nije bilo prave recepcije za takvu vrstu stihova, prema miljenju autora. Za rukopisMysterium dobio je nagradu Antun Branko imi (1973), ali je knjiga tampana tek est godina kasnije, pod. naslovom Kuu dok nae, u izdanju Augusta Cesarca, u Zagrebu, 1987. godine. Nije onda zaudno to se pjesnik dovijao i priklanjao hermetinoj poeziji sa namjernim zatamnjenjima, krio se iza neprozirnosti i nerazumljivosti. Kritiari su zapazili da su mu pjesme nejasne, obrisi su izgubljeni, prizori se naziru kao iza prozora zasutog kiom, kao da je preko svega baena pauinasta koprena; iz istih razlog je umetke iz Kurana i Hadisa, integrirao u poeziju bez naznake interpolacije. Kako su zamijetili i prvi prikazivai Kajanove poezije (S.Tonti, D.Ali, S.Vujkovi..4),5),6)), radi se, ako se tako moe rei, o nekoj vrsti pjesnikog otklona, izdvojenosti od uniformizma i horske, masovne mimikrije svojevrsne umjetnicima naeg podneblja u sredinama u kojima se rijetko ta radi sam i na vlastiti mlin. Tako je, sasvim intuitivno, D.Ali jo 1968. godine, u povodu izlaska prve Kajanove knjige,Arabija ljubavi, ustvrdio kako

asopis

Demaludin Ali: Avanture duha (Ibrahim Kajan,Arabija ljubavi) Sarajevo, 1967. Stevan Tonti: Jedan zapis o Kajanu, Lica, II/1968. 6/ Sreten Vujkovi: Ibrahim Kajan,Kuu dok nae, Zagreb,1978., Putevi, XXVII/1981., br 5
4/ 5/

265

HERCEGOVINA

knjiga Ibrahima Kajana, iako ne sa dovoljno zrelosti, nudi nam svje dah, svoju neposrednu i nepatvorenu lirsku igru u svijetu bliskom samoi i otuenju. Te dvije rijei mogle bi biti sudbonosnom odrednicom cjelokupna Kajanova pjevanja. Ba to: samoa i otuenje, fatalne silnice u kojima su spojeni i dobro i zlo, i utoite i nemir, i Jedud i Medud, i koa Goga i Magoga! Stevan Tonti, u povodu izlaska iste knjige - jo je odreeniji, moda i doslovno surov, tvrdei kako je Ibrahim Kajan... svojevrstan pjesniki osobenjak meu najmlaim bosanskohercegovakim piscima. I S.Vujkovi, dvanaest godina poslije, u povodu izlaska zbirke pjesama Kuu dok nae, izdvaja taj vid otuenja - kada - kao da opravdava pjesnika, istie kako bi zbog metafizikog i magijskog u svijetu ove poezije bilo posve pogreno vidjeti (... ) neto to se ne tie naeg dananjeg ivota. Ta samoa nije nikakva rijetkost, a jo manje udo; ona je stvaralaka premisa bez koje bi bilo teko prepoznati bilo koju unikatnu umjetninu ali se ovdje radi o posebnoj, moe se rei - kajanovskoj samoi. Ta, samo njegova, prepoznatljiva samoa porodila je i samo njegovo otuenje. U plodnoj sprezi, samoa i otuenje motivski se konstruiraju kao lirski ugoaj, kao poetska klima, kao pjesniko podneblje. Davna kritika iz 1968. godine, primijetila je: Otud su ove pjesme lako itljive i imaju neeg govornoga koje prelazi u bajnu tihost i sporost saoptavanja. Zato bi se Kajanove pjesme mogle izvoditi pri kakvom religijskom ritualu, ili aptati u asovima ljubavnog dremea i sanjarenja... (S. Tonti) Ljubav je pjesnikova opsesivna tema. Od mladalakih zanosa Arabije ljubavi traje ljubavni huhujek do izbora Ljubavi je malo, i Meleka ljubavi, najnovijeg ciklusa. Rane pjesme su iz tjelesnoosjetilne zbilje i Arabija ljubavi je metafora za vrelinu predjela enje i predavanja erotiziranim zanosima: Bio sam u Teheranu dok su tune zvijezde izgarale na mojoj poeziji i mom tijelu Prvi nemiri, izmeu enje i zebnje, ljubavi i ljubomore, utapaju se u pejzano obilje i opojnu atmosferu junog podneblja grada koji mu je i sam ljubav. Takve hedonistiko-erotske doivljaje nalazimo u svim ranim stihovima, posebno u pjesmi trnula su tijela. Ali su primjetna i osjeanja samoe, rezignacije i otuenja: ta imamo danas osim ljepote, /paklenog pejzaa/ pred oima; Zatim spoznaja ljubomore, Mirna bijeda s crnim

asopis

266

HERCEGOVINA

pticama / prodire mu izloeno tijelo; ili, Bacih crnu kletvu na tebe / i izaoh pod nebo. Muka je zagonetna ena (s vragom pod koljenom), a silinu erotskih doivljaja smatrae djelom svog izdajnika ili dvojnika (ejtana pod koljenom), nagonskih i nesvjesnih sila (Karandoloza i probudjenog Jeduda i Meduda ispod pomahnitala koljena). Dok njegovu postelju ljuvenu/ iibanu/ rubi koa Goga i Magoga. Pred zagonetkom ljubavi priziva sufijskog pjesnika iz davnine, pisca mistinih gazela: Daruj nam Samirinu aroliju / Bijeli ljubavnie iz dulistana /baci pred nas udotvorstvo Musino. Kajan je pjesniki pandan Zijaiju7 (ak je i imenu dodavao ibn ili Mostarri), a s njim je slian i po ivotnoj sudbini. Tako se ve na kunom pragu susreo sa islamskom misaonou i mevlevij-poimanjem ljubavi, kao vjerske i etike osnove ivota, te panteizmom kosmikog svejedinstva i univerzalne ljepote i ljubavi. Iz te transcendentalne osjetljivosti nastao je itav ciklus pjesama Ljubavni huhujek. Mednun i Leila, mitski ljubavnici, simboliziraju tugu rastanka i enju za sjedinjenjem (Mednun pori avove / svojega tijela / svoje limene kabanice), a jeka ljubavnog huhujeka (religioznog zanosa) iri se kroz vrijeme u mistine sfere svejedinstva Bia. U zbirci Kuu dok nae, prostor ljubavne drame (pustinja i hram u kojima se ovjek gubi i osjea sam i slab), zamijenjen je intimnijom sredinom. Kua je zatiena ljubavlju i kada je koliba od lia i mahovine: Faraon obilazi na dom vjerujui da smo / otklonili nejake i urokljive. Mir i ispunjenje ljubavi naao ja u porodinoj srei: A sada mirno posmatram ruke one koja je rodila Hanu kruni srcolik predmet koji je Dibril oistio od grijeha i stavio u grudi u niu ljubavnih redaka da gori poput arulje --------------Kad, se srce slomije na dvoje snagu svoju udvostruuje. -Kadro je spojiti stranu istonu sa stranom zapadnom.
7/

asopis

(Smaila!):

Ljubavna pjesma

Zijaija Mostarac (Svijetli Mostarac), pseudonim pjesnika iz esnaestog stoljea

267

HERCEGOVINA

Ova poentirana refleksija direktno upuuje na, autobiografsku situaciju. Ibrahim Kajan je zagovornik univerzalne ljubavi meu ljudima bez ikakvih zidova, stvarnih ili zamiljenih (nacrtanih). Ljubav se u njegovoj lirici uzdie do najveeg principa ljudskih vrijednosti. On svijet doivljava istinom srca, a saznanje da mu Melek pun ljubavi dodiruje oi kojim gledam svijet, otvara mnoge bolne istine: Pa zato onda traim odgovor u gorkim knjigama za ljubav svoju golemu kojom me Tvorac obdario Ali, Melek ljubavi nema milosti: mene, koji sam ivio gotovo neujno na svijetu preobraa u luda ovjeka za kojeg vie ne postoji ovaj i onaj svijet; Ja vidim i gore i dole Lice koje mi je Stvoritelj iznenada izdvojio od ostalih postade ono to je i rekao: TO JE TVOJE LICE I ZA NJIM E UVIJEK LUTATI Stvoritelj i melek Ljubav, kao u mistiara, neodvojiva je od ljepote (Ljubav je kretanje prema ljepoti). Ljepota ima mo da prisvaja ljudske due: Svojim bi nestankom jednog dana usmrtila moje srce. Prije ljubavi - srce je izvor planinski a poslije oduzete ljubavi - ono je kua spaljena u koju ni zvijeri ne zalaze. (Zapis uz - Stvoritelj i Melek) Kajanova lirska ispovijest je poticana zbiljom a posredovana simbolima i arhetipskim situacijama iz biblijsko -kuranskog semantikog polja, u ijim se istinama utvruje, i dalje, imaginacijom i sublimnim izrazom, lino podie do univerzalnih poruka, to i jeste sutina umjetnosti kako je Gete tumai. U religijskom i kulturno-civilizacijskom smislu, Kuran asni, misao Hadisa i arapsko-islamska mitologija, prisutni su: obiljem motiva i likova,

asopis

268

HERCEGOVINA

interpolacijama ajeta i dominantnim sakralnim stilom, te kao Sveta knjiga i Boija Objava i svojim etiko-misaonim slojem. U ciklusu Kuranski pripjev inspirativni zanos saglasan je sa stihovima Izroni svijete / iz ajeta! Mnogi naslovi prizivaju takve konotacije (Had, Dennaza, Akam olur, Teubei nesuh, Subhane rabijel azim, Muslimanska pjesma, Ebu Leheb, Omar Hajjam, Mednunov huhujek, No snage goleme i mnoge druge). Ali bilo bi pogreno tvrditi da su kreativni porivi religiozne naravi, iako ona nije upitna. Inspiracija se, nesumnjivo je, crpi iz odnosa prema provokacijama nesavrenog svijeta i naruenog sklada izmeu pojedinca i drutva. Misaoni ovjek (ovovjeki intelektualac) upitno je okrenut Bogu, Gospodaru Svjetova, koji jedini zna smisao svemu stvorenom. A citati, aluzije i reminiscencije, na istine i motive drevnih tekstova, smisaono se prelijevaju, proimaju i uslonjavaju u lirske refleksije. Tek u kontekstu Kurana i Hadisa, ispovijest dobija puna znaenja i gustom simbolikom uspostavlja mnogostruke odnose sa ovjekovom egzistencijalnom zbiljom. U svijetu to je boanski priin, lirski subjekat je zaokupljen meu zasjedama i urotama; zaokupljaju ga skrivene stvari; udi se nejednakostima meu pojavama, sebi i svom ljudskom imenu. Dolazi do prozrenja da je slobodna dua jedina, materija koja spaja / opeke, vezuje pojmove, zakazuje sabore udvoje i u mnogo. Ali i dua zna biti u rasulu i pramenju. Mnoge opreke se ive i podnosi njihovo susretanje, ispituju meuovisnosti imanentnih im silnica, u pokuaju da se razumije njihov razliit smisao: Bog i ovjek, tijelo i dua, emocije i razum, ivot i smrt, svjetlo i tama, Istok i Zapad, nebo i podzemlje, dobro i zlo, Dinovi i Meleki, zbilja i vizija, Ovostrano i onostrano, iskustveno i mistino. Stav subjekta je ispovjedno, bogobojazno, molitveno obraanje (Boe moj moja ljubavi / oajna) usamljena pojedinca, krhka tijela i njene due, koji se pita: Mogu li sagledati razliku /meu/Bogom i Ibrahimom, a da pri tom ne bogohuli ve se utjee roditeljskoj ljubavi: Ti stvara i ostavlja / netaknuto / a on samo Lejlu / to pazi netremice. Iako nije iskljuena izvjesna ironijska distanca, izmeu uma koji postavlja pitanja i sam na njih mora domisliti odgovore. U Kajanovim stihovima, postoji moralna snaga i neka odlunost da se izdre mrzle godine koje nikako da minu, da se odupre svirepoj bratiji i gospodarima vremena koji kroje svijet, da se odri, uprkos kunom zlu i stalnoj ugroenosti. Pjesma Nee te unititi je podrka i ohrabrenje (ovjeku, narodu) da se pred neprijateljem ne klone, jer je na tvojoj strani onaj koji nema drugog druga/ osim bia koje se trudi i koje je izdrljivo, kome je strpljenje glavna potpora, a to nije bez ironinog prizvuka. Neki ciklusi, No pijetla,

asopis

269

HERCEGOVINA

Prah sumnje, Mrzle godine, naslovom izraavaju primisli egzistencijalne simbolike; drugi, opet, nazivima Oma od svile i Dusi rastavljai, nasluuju metafiziku i spiritualnost. Kljune, motivsko-tematske rijei ovih ciklusa jesu: Tijelo i Bog. Bliskost i udaljenost, dvije krajnje take smisla, i u paradoksu isijavanja, iz njihovih udaljenih semantikih polja, emitiraju signale koji se na neobian nain susreu i zaiskre lirskim prozrenjem. Taj odnos se ponekad ini bogohulan, a ponekad kao isto Boije zadovoljstvo.Tijelo je u Kajanovoj lirici najee u nekoj inicijativi i akciji, dobro uoava Ivan Boievi8, i tei da se ogleda, prepozna u drugim kontekstima i relacijama. Ono hoe nadii svoju samou. Identificira se s prirodom, pa se u njega useljuje i Bog. Nekad opet tijelo ima ambiciju da se ustoboi nasred svijeta. Tada figurira poput spone to vee malu zemlju/ sa utim nebom. Primijeeno je da su samo dvije pjesme inspirisane Zagrebom, pejzanoljubavni stihovi Zagrebaka gora i Tarih za zagrebaku damiju koja je opet formom zaviajna, ali veze Mostar-Zagreb su duboke i slojevite, u duhovnokulturolokom i misaonom prepletu svjetova i promiljanju suprotnosti izmeu vjere u transcendenciju jednog i upitnosti o egzistenciji drugog sistema miljenja. Iz tih razlika i divergentnih proimanja se i relativizira shvatanje ovjekove pozicije. On oslukuje ritam kudret-sahata,ekam glas koji polazi iz daljine:/ u desnom uhu svjetlo je / u lijevom strah srne. Vjernikov duh smrt prima kao svjetlo transcendencije (pretoi me primaknutog svjetlu), dok je na strani srca strepnja egzistencijalne ugroenosti, a iz te ambivalentnosti doivljaja izluuje se osjeaj neumitnosti sudbine koja se ne proklinje ve se jednostavno podnosi. Etnike vizije, posebno iz islamske mitologije smrti, plijene sugestivnou: Pod zelenim utjee se drugomu, doi e satran junak uspravan. Izvjesno je da su ivi i mrtvi smrtnim tijelom povezani, ali ovjeka hvata jeza od suenog puta: Ide niz drum i lii finom kriku dok se rezbari no puna grabljivica dotie ga Dennaza

asopis

8/

Ivan Boievi: Kajan ne voli jasne slike, Oko, br. 14. 12.VII. 1990.

270

HERCEGOVINA

Pjesnikova poruka (memento mori) i zadnji ispisan znak je slovo puno smrti. Zbog te podvojenosti osjeanja greni pjesnik je spreman na pokajanje, ali priznaje: Reci Ibrahime: Ljubavi jo imamo i reci: No jo imamo smrtno zaplaeni

asopis

Teubei - Nesuh Uz poeziju i lirske zapise, Kajan je povremeno pisao i krae prozne forme (priu, putopis, esej, zapis i publicistiku). Suoen sa ratnim vremenom, odmah je reagirao dokumentarnim prozama: Muslimanski danak u krvi i Zavoenje muslimana. Nova knjiga, Bonjak na trgu bana Jelaia (1998), je izbor uvodnika iz Behara. Knjige su nastale kao svjedoenja isprovo-cirana situacijom i istovremeno predstavljaju moralni in i in odbrane vlastitog uma. Moda je zahvaljujui toj injenici ili vie njegovoj dosljednosti, poezija ostala nezahvaena sindromom romantino-rodoljubnim. Pred realnou zla, pjesnik je zanijemio. Meutim, neke pjesme napisane prije dvadesetak godina, postale su sasvim prezentne: Krvava damija / Akam olur, Muslimanska pjesma, Ratniki konji, Surgun, Ponovna pjesma o surgunu, Nacrtani prozori i druge. Projicirane iz dubinskih slojeva psihe, iz zebnje i zle slutnje da se oblici prolosti, mitsko-arhetipskog iskustva, mogu ili moraju ponoviti, moda u jo stranijem obliku. Potvrdilo se da je model Kajanovog govora proroki. Stihovi su mu anticipirali tragine vizije apokalipse: Poredani! Vidim ruine onih koji su bili. Vidim steke, jure iz budunosti! Muslimanska pjesma Povjerujte! koraa pokriven crnom prainom u ruevini noge su njegove u platnu posmrtnom ruke skrene

Ratniki Konji

271

HERCEGOVINA

Kajanova pjesnika reakcija na dogaaje nema nieg deskriptivnog, ne konkretizuje krivce i rtve, ve sve postavlja na univerzalniji plan - dobra i zla. Iako se pravda poraa u ljutim bolovima u izvjesnost pravde se vjeruje. Zazidani pustie duu iz korica / pa sada ive na drugom miestu./ Njihova su imena uknjiena u kronike zala / i javie se, svaki put/ iznovice, / ulijevajui stravu u san onima koji su to zasluili. ( Nacrtani prozori) Kao i sve to Kajan pie i pjesma Meleki postrojeni u vezi je sa proivljenom zbiljom. Pred uasima vidljivog svijeta, ne priziva osvetu ve, svojim nainom, svjedoi o konanoj pravdi. MELEKI POSTROJENI Protiv tebe koa e svjedoiti Zderat e je oni koji nastupaju u redovima kujui novu, za vremna dolazea, koulju od plamena Obeali su tvojim kostima Rasut e se u prah Od straha neopisiva Opsluivat e te samo oni meleki postrojeni zadueni da nose terete i grubo upaju kuice od sipke materije, due

asopis

1984.

Meleki su doslovno preuzeti u mnogostrukosti znaenja: melek smrti koji upa duu iz tijela koje se mnogo trudilo; meleki u redove poredani; zatim Melek pun ljubavi; najposlije dva Meleka - zapisniara. U prenesenom smislu, zna se ko je pisar i ta je u tim zapisnicima. Jeza i oaravanje. A konani zapisnik bie svedeni raun i ostavtina. U stilsko-izraajne osobenosti Kajanove sintakse idu i sakralne forme obraanja, citati iz Kurana ili preuzimanje oblika, poput zaklinjanja, opomene, upozorenja i imperativnog zahtjeva (Tako mi zvijezde i mjeseca, Tako mi due i onog to je upotpuni, Tako mi sunca i njegova svjetla jutarnjeg i

272

HERCEGOVINA

slino). Postupak, autoritativno, propovjedno i proroki, sugeri neminovnost onog to se naprosto mora dogoditi. Time se podie tonalitet i postie uzvienost, a proimanjem patosa s lirikom i osoben poetski naboj. Pored stilskih implikacija, koje idu duboko u oblast estetskog, podrazumijevaju se konotacije religiozno-mistinog semantikog koda. Jezik ove lirike je, znaajnijim dijelom, iz fonda islamske mitologije, ispisan ritmom drevnog zapisa, basne, govorom oaravanja i, to je ve primijeeno, iktusom Boije Objave. O Kajanovom jeziku najpotpunije je pisao Ivo Pranjkovi. Nalazi da mu pjesnitvo nije narativno i da prevladavaju iskazi u kojima se obavijesti trae od drugog, upitni iskazi, iskazi emocionalnih stanja-vokativne konstrukcije, obraanja, uskline reenice, imperativne konstrukcije optativne naravi. Takoer, skree panju na biblijski red rijei, posebno inverzije imenice i atributa. Lirika Ibrahima Kajana, je modernog izraza, u smislu zahtjeva stilizma, estetizma i intelektualizma, da bismo je mogli nazvati salonskom ili (zato ne?) divanskom - za odabrane. Stihovi se slobodno lome i grupiu logikom unutranjeg ritma i znaenja, pa njihov raspored i poloaj stvara osobeni vizuelni dojam. Izraz je aforistian i pregnantan u misaono-sadrajnoj dubini i gustoi. ee se izraava oblicima iskaza i figurama misli nego slikom. Iako slikovnost nije u prvom planu, slika se pojavi kao medaljon koji bljesne spiritualnom mistinom sugestijom i simbolikom transcendentalnog smisla: Ahiret oekuje duu Mehmedalijinu: / to se golub premee u rujan mak / na zapadu; zelenoj zastavi bijeloj dui damije; Ne oekuj vie ni prah /iz zaprepatena cvata bajama; Sad tone neposustao / u mirni vir bijele koe krina / neumitno. Omamljujuu ljepotu jezika i njegovu mo magijskog ispunjenja (kletve, anateme, prizivanja, proricanja, gatanja), Kajan je ponio oplemenjenu mudrosti patrijarhalnog ivljenja mostarske arije. Tako se proosjeani i suptilni izraz s lahkoom slae u stihove, s katarzinim izljevima. Prisustvo narodne izreke, aranja i bajanja, da, je jo jednu stilsko-motivsku sastavnicu toj lirici: O Boe, koliko ih se nakotilo Tog skota ispod asna nimeta Ni oka ni uha Kako bez daha tako bez uroka Koliko ih se nakotilo

asopis

273

HERCEGOVINA

Vlastita imena, preteno iz antiko - orijentalnog naslijea (stilski markirana i simbolino uzeta) su nain da se u estetskoj komunikaciji ispovijedi emocija i refleksija. Poredali smo po vrstom stolu sve to ini Omara Hajjama, a to izloeno je dobro to pjesnik posjeduje i koje je trajno - ljudima neuhvatljivo nejasno, sumnjivo, pa zato stalno podvrgavano opipavanju i propitivanju, izloeno kunji i moguem odbacivanju. Ali, u trenu koji je odreen, ta se neunitiva graa (Omar Hajjam) javi u liku sove u ogledalu i klikne veselo (kao u paradoksu) Vidite li me? Autor je u svojevrsnom ispovjednom dijalogu sa mnogim imenovanim ili neimenovanim sugovornicima, posebno likovima - arhetipskim simbolima koji isijavaju pozitivnu ili negativnu energiju. Uz to, lina imena sugeriraju humanu i psiholoku supstanciju, a dijaloka forma uvijek zadrava neto od dramskog naboja. Lirik je suprotstavljen neprijateljskom svijetu rijeju upravljenom prema drugom, esto u obliku prijetnje i kletve: Brate Kaine zmije od mene okreni, ruku na mene ne dii; ili, Kaem vam / no koji mi okreete /povucite natrag/ kunem se /on e vam vadit oi/ u lahkom snu. Inae, unutranji konflikt nastaje iz sloenosti personalnih relacija. Zamjenica drugog lica moe biti vrlo bliska lirskom ja: Ukae ti se samo unakaeni odraz u ogledalu /ukae ti se samo vlastito lice/ koje nikako ne moe prepoznati- lice je ogledalo due i nekom i svakom. U sluaju dijaloke okrenutosti prema sebi, stihovi su svojevrstan solilokvij: Nikada ti se nee ukazati /skrivene stvari/ onoga koji je udaljen! Um i dua su podvojeni i u dijalokom odnosu kao to su, u tradiciji alhamijadista, derviki mistini dijalozi sa vlastitom dugom. U pjesmi No goleme snage (El-kadr) na isti nain obraa se dui i eli joj provienje: Duo samilosna / pronai prije zore svoje oi / svoje tijelo od korala / i od smrti. Ako bi se estetskom promatrau i valorizatoru Kajanovog pjesnikog djela nametnula potreba za izvjesnom ocjenom o njegovoj situiranosti, nekom mjestu u drutvenoj i vremenskoj konanici bonjake knjievnosti - sigurno bi imao vrlo delikatan zadatak. Jer, jednostavno, od ovog pjesnika se jo oekuje. Kajan je do danas stvorio neveliko ali znaajno djelo i u kontekstu savremene bonjake poezije dvadesetog vijeka ono mu je omoguilo prisustvo u svim znaajnijim antologijskim izborima. Za neku sumarnu definiciju te prisne i intimno umiljate poezije moglo bi se uprijeti prstom u vie znaajki tog pjevanja i svakoj dati izvjesnu prednost nad drugima. Ono to Kajanova lirika ispovijeda nemogue je svesti na nekolike odrednice, koje se u dosadanjoj kritici uglavnom kreu

asopis

274

HERCEGOVINA

od kuransko-bognjake intimistike tradicije, od nesmiljene ivotne zbilje, utkane u njenu, duboko proivljenu i proosjeanu duu. Od zaviajnih do blago-erotskih motiva oplie se Kajanova osjetilna poetska ipka. U dubljem poimanju tih ponekad jednostavnih stihova otkriva se sva dubina umjetnike spoznaje univerzalnog svijeta jedne ustreptale i esto umorne sudbine. Ne smije se zanemariti da vana premisa ove poezije, bez koje ona, svakako, ne bi bila ono to jeste, situira transcendentalna osjetljivost potekla iz etno-zaviajnog mentalnog naslijea. Juni kolorit koji ni Kajana, kao ni druge pjesnike njegova zaviaja, nije nikad napustio, odie onom poznatom atmosferom koja se osjea i ulno i intenzivno. Ibrahim Kajan prve pjesme objavljuje poetkom ezdesetih godina i pripada generaciji koja se formirala pod utjecajem postmodernistikog naslijea u izraajno-formalnom vidu i egzistencijalistikih misaonih usmjerenja. Ibriimovi, Sidran, Kajan uzrastali su u neposrednom ozraju uspjeha romana Dervi i smrt, Mee Selimovia i Kamenog spavaa, Maka Dizdara. Njihov uspjeh, bez sumnje, inspirativno je djelovao i hrabrio mlade na potragu za korjenitou vlastitog bia i samosvojnou glasa u osebujnom geografskohistorijskom, duhovno-religijskom i kulturolokom bosanskohercegovakom prostoru. Upravo, iz kompleksnosti naslijea: islamske misaonosti, poetike misticizma, slavenske folklorne tradicije i junog podneblja rodnog Mostara, Kajan vue motiviku i simboliku kojom konzistentno gradi i nadograuje svoj lirski kosmos. Tako se pridruio pjesnikoj eliti u kojoj se, od atia, Hume, Kulenovia, Dizdara i drugih, cizelira specifian izraz senzibiliteta ovovjekog ovjeka i pjesnika izloena modernim poetskim strujanjima i promiljanjima, ali koji je obogaen izvornim vrijednostima u sublimiranom izrazu sevdalinke i ostraene metaforike mistino sufijske poetike.

asopis

275

HERCEGOVINA asopis

276

HERCEGOVINA asopis

prikazi i osvrti

277

HERCEGOVINA asopis

278

HERCEGOVINA asopis

Mr. Mehmed KICO ARABISTIKA U PRILOZIMA ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU OD 1950. DO 1975. GODINE (HERCEGOVAKA KOMPONENTA) O asopisu Godine 1950, kada je na temeljima Turskoga arhiva (djelovao u sastavu Zemaljskoga muzeja u Sarajevu) osnovan Orijentalni institut, pokrenut je asopis kao nauni organ ustanove, sa ciljem da okupi saradnike kako bi se pristupilo ispunjavanju brojnih zadataka Instituta, od kojih su najvaniji: obraivanje i publikovanje arhivske i rukopisne grae na orijentalnim jezicima, izuavanje nae historije iz osmanskog perioda i plansko razvijanje orijentaslistike u bivoj Jugoslaviji.1 U uvodnoj napomeni uz prvi broj, u kojem je uea imalo sedam saradnika, tadanji redaktor, dr Branislav urev, uputio je poziv orijentalistima da se radovima odazovu na saradnju i da kritikom nedostataka doprinesu kvalitetu asopisa. Ve u drugom broju asopisa broj saradnika se udvostruio, da bi se svaka nova sveska bogatila s prosjeno pet do est novih saradnika, tako da ih se u prvih 25 godita asopisa pojavilo ukupno 78. Uporedo s poveanjem broja
1/

Sulejman Grozdani: Istorija u funkciji sadanjosti i budunosti, Odjek, Sarajevo 1976, 29.11. - 15.12

279

HERCEGOVINA

saradnika kvalitet asopisa je bio u stalnome usponu. Ve na prvi pogled se dade uoiti da novija godita sadre radove o aktuelnijim temama iz oblasti orijentalistike. Samo pet svezaka (I/1950, II/1951, V/1954-55, XXIV/1974. i XXV/ 1975. godinu) izale su za po jednu godinu, a ostale su dvobroji za po dvije godine, to govori o tekoama oko prikupljanja grae za asopis, s kojima se izdava suoavao. Na isti zakljuak upuuje i injenica da su neke sveske kao npr. XVI-XVII/1966-67. (izala 1970) i XX-XXI/1970-1971. (izala 1974) kasnile ak i po tri godine, za godinom u kojoj su trebale biti objavljene. Struna kvalifikovanost saradnika je davala peat sadrini objavljenih radova. Kako u prvih sedam godita pretean broj ine radovi saradnika koji su radili u okviru djelatnosti Instituta, veina ovih priloga je iz oblasti historije iz osmanskog perioda i turkologije. Na sadrinu im se, dakle, neposredno odraavala ranija aktivnost Turskoga arhiva. asopis je u tom periodu imao naslov Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, a izlazio je u formatu velike osmine. Dijelom zbog poveanja broja spoljnih saradnika, meu kojima je sve vie bilo arabista, a dijelom i kao posljedica pokretanja dviju novih publikacija od strane izdavaa: stalne - Monumenta turcica (za izdavanje osmansko-turskih izvora) i povremene - Posebna izdanja (za opirnije radove koji bi u asopisu zauzimali neeljeno mnogo prostora) sadraj narednih svezaka se mijenjao u korist priloga iz orijentalne filologije. Tako poev od sv. VIII-IX/1958-59. god. asopis izlazi u praktinijem formatu osmine, pod naslovom Prilozi za orijentalnu filologiju.2 U ovom periodu POF dobija stalniju fizionomiju. Izlazi kao dvobroj sve do sv. XXII-XIII/1972-73. god. s priblino jednakim brojem i naslova i stranica, zahvaljujui postojanosti sastava redakcijskog odbora. U 25 godita su objavljena ukupno 423 rada, razmjetena na 5689 stranica, u rubrikama: lanci, rasprave i studije, Diskusije, Prevodi, Bibliografije, Ustanove, Sitni prilozi, In memoriam, Osvrti i Prikazi, ocjene i kritike. Izuzev stalne rubrike lanci, rasprave i studije i sasvim stabilne Prikazi, ocjene i kritike, koja je izostala samo u sv. XXIV/1974. godinu (obuhvata samo referate sa Simpozijuma o arapskoislamskoj kulturi, organizovanog od strane Orijentalnog instituta, maja 1974. godine u Sarajevu) sve su se pojavljivale povremeno, u pojedinim sveskama. Prikaza djela iz raznih oblasti orijentalistike ima 216, a zauzimaju preko 500 stranica tampanih petitom u dva stupca. Prikazivana su djela nastala
2/

asopis

U daljem tekstu POF.

280

HERCEGOVINA

preteno u evropskim orijentalistikim centrima, pisana u priblino jednakom broju njemakim, engleskim i francuskim, a neto manje ruskim i italijanskim jezikom. Mnogo manji je broj prikaza djela na orijentalnim jezicima. Prikazano je i tridesetak djela iz ove oblasti pisanih na ovdanjim jezicima. Na osnovu ovih podataka bi se mogao dobiti nepovoljan utisak o ranijem stvarnom stanju u ovdanjoj orijentalistici, o tome koliko je slijedila sopstveni put, koliko se povodila za evropskom orijentalistikom i koliko se napajala originalnim izvorima. Meutim, neuporedivo povoljniju sliku o autentinosti ovdanje orijentalistike prua sadrina preostalih 207 priloga (oko 5200 stranica) u kojima su obraivana raznovrsna pitanja iz ove oblasti, a meu njima i mnoga pitanja karakteristina po njenim specifinim zadacima. Naime, pored izuvanja jezika, knjievnosti i historije orijentalnoislamskih naroda, u ovim radovima se raspravlja i o mnogim pitanjima iz opte i kulturne historije jugoslovenskih naroda pod turskom dominacijom. Od orijentalistikih disciplina, u ukupnom broju radova, najvie su (priblino jednako) zastupljene arabistika i historija jugoslovenskih naroda, a turkologija i iranistika daleko manje. O zastupljenosti islamistike je teko suditi jer se ova disciplina proima i s arabistikom i s turkologijom, a dobrim dijelom je prisutna i u radovima iz kulturne historije. Sve izloeno: sada ve pola vijeka postojanja, uloga asopisa u okupljanju ovdanjih orijentalista, brojnost i struna kvalifikovanost saradnika te bogatstvo i raznovrsnost tematike, dovoljno govori o znaaju POF-a. U njemu je veina ovdanjih orijentalista objavila pretean broj strunih i naunih radova. On je objedinjavao saradnju orijentalista iz orijentalistikih centara svih bivih jugoslovenskih republika i pokrajina, tako da sadri makar po jedan prilog njihovih najistaknutijih predstavnika. Svojim angaovanjem saradnici su doprinosili da POF, a s njime i orijentalistika, ide ukorak s drutvenom stvarnou u zemlji i da, ispunjavajui zadatke koji su pred njom stajali, daje znaajan doprinos ovdanjim naunim tokovima i time opravda ugled asopisa kao jedinoga orijentalistikog naunog glasila u bivoj dravi. Ovo dakako ne znai da i prije pojave POF-a nije bilo naunih radova iz orijentalistike objavljivanih u raznim neorijentalistikim naunim asopisima kao u Glasniku Srpske akademije nauka, Glasniku Srpskog naunog drutva, Glasniku Zemaljskog muzeja, Istorijskom asopisu Srpske akademije nauka i drugim, kao to ne znai ni da i prije POF-a nije bilo orijentalistikih glasila. Naprotiv, bilo ih je podosta, naroito u Bosni i Hercegovini, ali ona nisu bila nauna, nego su vie imala knjievni, vjersko-prosvjetni karakter i slino.

asopis

281

HERCEGOVINA

Takva su npr. i ugledna glasila, Behar, Novi Behar, Biser, Uzdanica, Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva i druga u Bosni i Hercegovini, u kojima je, takoer, objavljen poveliki broj naunih orijentalistikih radova.3 Po znaaju u ukupnim ovdanjim naunim prilikama i bogatstvu sadrine POF svakako zasluuje da se i vie o njemu govori, ali, kako ovaj osvrt za predmet ima samo mali dio njegovih sadraja asopis u cjelini je ukratko predstavljen, da bi se ulo u ui okvir predmeta ovoga saetog rada. O arabistici u POF-u Arabistika je jedna od najzastupljenijih specijalistikih grana unutar sadraja prvih dvadeset i pet godita asopisa, prvenstveno zato to su Kuran i hadis, kao primarni izvori islamskog uenja, na arapskom jeziku, zahvaljujui kojima je ovaj jezik irio sfere uticaja i van svoje matine sredine, zbog kojih istraivai iz nearapskog svijeta prvenstveno pokazuju interes za ovaj jezik. Kako sistemi obrazovanja kod Arapa, u okrilju islama, nisu znanosti stoljeima dijelili strogo na vjerske i svjetovne, to je i u zahvatima arabista, vrlo esto, teko prepoznati, bavi li se primarno islamom, ili nekim od svjetovnih aspekata arapske kulture. Tu bi se predmetno razgranienje moglo postavljati prema uslovnoj prednosti koja se daje duhovnom ili svjetovnom podruju, ali zahvat na nekom pitanju iz bilo koje od dviju skupina bezuvjetno zahtijeva istraivaevo dobro poznavanje arapskog jezika. Bez obzira na rastegljivost sadraja koji mogu biti predmetom arabistike, ve nagovijetenu njenim zalaenjem u islamistike zahvate na arapskim izvorima, potrebno je razumijevati opoziciju izmeu njenih zadataka iz najirih filolokih okvira, kojim se obuhvata cjelokupna pismenost zabiljeena arapskim jezikom, na jednoj strani, te njenih zadataka svedenih na jezikoslovna ispitivanja, na drugoj strani. Upravo na ovakvoj dihotomiji se temelje programi studija arabistike u evropskim visokokolskim ustanovama, kroz koje se na prvim godinama studija polaznici u kratkim potezima upoznaju s osnovnim postulatima ukupne arapske kulturne povijesti, dok se na zavrnim godinama istog studija posveuju dubljem izuavanju samo arapskog jezika i arapske knjievnosti.
Pogledati: Osman Sokolovi : Pregled tamparskih djela na srpskohrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine, poglavlje Novine i asopisi u vremenu od 1878 - 1948. (Separat iz Glasnika VIS /1955 - 57), Sarajevo 1957.
3/

asopis

282

HERCEGOVINA

U vezi s poeljnim razumijevanjem razuenih sadraja arabistike, shodno naim kulturnopovijesnim prilikama, pored napisa o arapskom jeziku (lingvistika, primijenjena lingvistika i leksikografija), o arapskoj knjievnosti (knjievna historija, klasina i moderna knjievnost, arapska knjievnost u paniji i arapska knjievna kritika), iz opte i kulturne povijesti arapskog svijeta (kulturna povijest Arapa, presudno oznaena uenjima islama, islamskom filozofijom, pravom i umjetnou), to zajedno ulazi u sadraje arabistike i drugdje u evropskim zemljama, meu priloge iz ove oblasti treba uvrstiti i radove o naoj knjievnosti na arapskom jeziku i alhamijado knjievnosti,4 te o orijentalnim zbirkama i arhivima (dokumenti kao izvori za pisanje opte povijesti Bosne i Hercegovine), ouvanim arhitektonskim spomenicima iz otomanskog perioda, o pitanjima prelaska naih predaka u islam, to sve skupa odreuje posebne zadatke ove naune oblasti kod nas u Bosni i Hercegovini. Kulturnopovijesni okvir Poznavanje jezika je elementarna pretpostavka naunom ispitivanju pripadajue kulture i civilizacije, a u naim krajevima, jo od 15. stoljea, postoji aktivna potreba i elja stanovnitva za uenjem arapskog jezika. Pad Bosne pod osmansku vlast tokom 15. i 16. st. izazvao je velike promjene u privrednom, drutvenom i kulturnom ivotu ove zemlje (jer) sa svojom vlau Osmanlije su donijeli svoje dravno i drutveno ureenje, islamsku vjeru i civilizaciju (a) pod uticajem raznih faktora najvei dio autohtonog stanovnitva u Bosni, u prvom redu pripadnici bosanske crkve (...), preao je u islam, ukljuio se u novo politiko ureenje (...), ali je pri tome ljubomorno uvao svoj jezik, narodne tradicije i ostale atribute svoje narodnosti.5 Masovan ulazak Bonjaka pod okrilje islama je ve tada najavljivao da e nai obrazovani preci uzore traiti meu velikanima iz kulturne povijesti kolijevke islama. Osjetan ekonomski napredak zemlje, s izrazito razvijenim zanatstvom i trgovinom, omoguavao je u tim vremenima, naroito gradskom stanovnitvu, da sebi ureuje ljepi i kulturnim sadrajima popunjeniji ivot. S narastanjem duhovnih potreba iao je i razvoj pismenosti, nauke i knjievne djelatnosti. Nai preci su, kao i drugi narodi iz kruga tada nadmone islamske civilizacije,
Ova klasifikacija bi mogla biti reducirana za literaturu na naem jeziku pisanu arapskim pismom, jer treba vjerovati da bi o tom dijelu nae batine kvalifikovanije mogli govoriti nai strunjaci za bosanski jezik i knjievnost, nego arabisti. 5/ Hazim abanovi: Knjievnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, str.13.
4/

asopis

283

HERCEGOVINA

svoju misaonu djelatnost uklapali u okvire islamske kulture. Misaona djelatnost naih predaka je kulturi svoga novog okrilja dala mnoga znaajna imena. Prema rezultatima vrenih naunih istraivanja u istonjakim knjievnostima se ogledalo preko dvije stotine naih pisaca,6 od kojih je jedan stanovit broj zauzimao visoko mjesto u osmanskoj knjievnosti iz njenoga zlatnog doba. Na znaajno prisustvo naih pisaca u osmanskoj knjievnosti prvi je iroj naunoj javnosti ukazao beki orijentalista Josef von Hammer-Purgstall u djelu Die Geschichte der osmanischen Dichtkunst. Poznato je da su i drugi znameniti orijentalisti, uitelji generacijama potonjih istraivaa, dragocijene podatke za svoja glasovita djela nalazili ovdje, ili u oformljenim orijentalnim zbirkama van nae zemlje, prelistavajui pisanu ostavtinu naih predaka na arapskom i turskom jeziku. Prije svih tu spadaju Franz Babinger, Otto Blau i Aleksandar Giljferding.7 Ne moe ostati neprimijeeno, premda su im bili blii i lake dostupni isti izvori, da su se prvi Bonjaci itavih nekoliko decenija poeli zanimati za stvaralatvo svojih predaka. Budui da su prvi takvi pokuaji, krajem prolog stoljea, pisani na turskom jeziku, namijenjeni uem krugu italaca obrazovanih u tradicijama kolstva islamskih zemalja, bili su nepristupani iroj bonjakoj kulturnoj javnosti. Prvi vei, u mnogim elementima do sada neprevazien, zahvat na materijalima iz ove knjievnosti, sainjen na naem jeziku, uradio je Safvetbeg Baagi djelom Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti.8 Poto se Baagi, i sam pjesnik, u prepjevavanju intimno drao originala (za njegove zahvate se moe rei da) predstavljaju panoramu oblika, motiva, senzibiliteta, naina poetske transpozicije i metaforino-simboline izraajnosti.9 U brojnim kasnijim Baagievim radovima iz ove oblasti, i izdavai su znali izmijeniti i naslove i kompletne predgovore.10
Hazim abanovi u citiranom djelu navodi 239 pisaca, a Mehmed Handi, etrdeset godina ranije u Al-gawhar al-asna fi taragim ulama wa uara Bosna, navodi 223 pisca. 7/ Ilustrativno o tim nastojanjima govori i sam naslov Novakovievog eseja Srbi Muhamedanci i turska pismenost, objavljen u Glasniku srpskog naunog drutva, (knj.IX, sv.XXVI, Beograd 1869, str.220 - 255). 8/ Djelo je kod nas objavljeno pod punim naslovom Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti: prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, u izdanju Zemaljske tamparije,u Sarajevu 1912.godine, a predstavlja neznatno doraen prijevod autorove teze za sticanje doktorata iz filozofije i islamistike, raene na njemakom jeziku pod naslovom Die Bosniaken un Hercegovcen auf dem Gebite der islamischen Literatur, odbranjene u Beu 1910.godine. 9/ Muhsin Rizvi: Behar - Knjievnoistorijska monografija, str.76.
6/ 10/

asopis

Vidi: H.abanovi, op. cit. str.21.

284

HERCEGOVINA

Od tada je uloeno dosta napora da se neto bolje rasvijetli ovaj dio naeg kulturnog ivota i stvaralatva, ali, sasvim sigurno, ne i dovoljno. I sada je za literaturu na orijentalnim jezicima pisanu rukom i genijem naih ljudi iz osmanskog perioda teko uope rei u kolikoj mjeri je istraena. Premda rukopisne zbirke raspolau obiljem dijela iz ove knjievnosti pouzdano se zna da u naim krajevima ima dosta jo nesakupljenih i neidentifikovanih takvih ostvarenja. Jo ozbiljnije tekoe zadaje vrednovanje ove knjievnosti. Iako ima dosta i naunih radova o ovoj knjievnosti, od kojih je za sada nesumnjivo najpotpunije abanovievo, naalost nedovreno, posthumno objavljeno djelo,11 ostaju dileme, kako ispravno nazvati i kojim mjerilima vrednovati ovu produkciju, jer veina ovih ostvarenja, kako primjeuje Sulejman Grozdani, ima uglavnom bio-bibliografski karakter sa vrlo malo pokuaja da se ova knjievnost kulturno-storijski i knjievnoestetski vrednuje, a ako ih i ima, oni su esto (...) nekritini, neargumentovani i nisu na savremenom nivou drutvenih nauka.12 Dakle, prije svega treba rei da veina do sada izvrenih istraivanja i objavljenih rezultata ima bibliografski karakter, tako da se danas moe govoriti da je izvren znatan dio primarnih istraivanja, prikupljanje grae, evidentiranje, provjera i obrada podataka o pojedinim autorima i njihovim djelima (...). Meutim, danas se pred istraivae kao sve ei zahtjev postavlja izrada studija o pojedinim kulturnim problemima prolosti, o pojedinim (...) oblastima stvaralatva koje bi, sa svoje strane, proizvele pretpostavke da se cjelokupna batina moe kulturno-historijski i znanstveno vrednovati, te da se da to je mogue temeljitija slika bogatstva i sloenosti kulturne povijesti Bosne i Hercegovine.13 Naprijed je opravdano istaknuta potreba za sistematizacijom ove ostavtine u narednom periodu, a Ljubovi je svojim djelom pokazao kako se ova graa prilikom prouavanja treba granski sistematizovati i svrstavati u tematski srodne cjeline. Unato injenici to su nai pisci na arapskom jeziku u radovima evropskih orijentalista, i preutnom pristanku naih arabista na to, svrstavani u preglede
Hazim abanovi: Knjievnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo 1973. 12/ Sulejman Grozdani: O knjievnosti muslimana Bosne i Hercegovine na arapskom jeziku, Trei program Radio Sarajeva, Sarajevo 1978, br.19.str.526. 13/ Amir Ljubovi: Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku, str.9.
11/

asopis

285

HERCEGOVINA

osmanskoturske knjievnosti, za ovu oblast bi se moglo rei, kad se imaju u vidu njeni posebni dometi i specifini zadaci u naim ukupnim kulturnopovijesnim uslovima, da predstavlja najsvjetlije stranice nae arabistike. Odnosna graa je ve u zavidnoj mjeri filoloki obraena, a za njeno knjievnoestetsko vrednovanje u bonjakom kulturnopovijesnom ozraju potrebno je da se neposrednije ukljue bonjaki intelektualci struno opredijeljeni za bavljenje pitanjima bosanskog jezika i bonjake knjievnosti. Hercegovina u sreditu Ukupan broj priloga koje navodimo u ovome radu, a iji se zbir moe izraziti jednim od niih dvocifrenih brojeva, mogao bi, u prvi mah, ponuditi utisak da Hercegovina i njeni kulturni radnici u radovima u POF-u nemaju odgovarajuu zastupljenost. Kad bi se u obzir uzela regionalna pripadnost i porijeklo autora radova, ukupan zbir priloga koji bi uao u ovaj izbor bi bio za nekoliko puta vei. Meutim, izbor priloga je zasnovan primarno na opredjeljenju za Hercegovinu kao poprite kulturnopovijesnih zbivanja, zanemarivi pri tome autorsku regionalnu pripadnost, na kojoj iz vie razloga u ovim vremenima nije mudro insistirati, a iz bibliografije odabranih priloga, priloene na kraju ovoga rada, moe se pretpostaviti raznovrsnost tematike kojom su se bavili i saradnici POF-a iz Hercegovine. Hercegovini kao i njenim kulturnim radnicima u ukupnim sadrajima iz arabistike u POF-u najistaknutije mjesto pripada u oblastima specifinim po uticajima arapskoislamske duhovnosti na bonjaku kulturnu povijest. Posebno mjesto tu pripada knjievnosti pisanoj na orijentalnim jezicima, a i drugi prilozi u svojoj cijelosti mogu osvijetliti jedan period kulturne historije u krajevima o kojima je rije. Premda je nevelik broj priloga u prvih dvadeset i pet godita Priloga za orijentalnu filologiju iz kulturnog ivota u Hercegovini iz osmansko-turskoga perioda oni svojim ukupnim zbirom i raznovrsnim sadrajima zorno svjedoe o aktivnom ueu ovih krajeva i njihovih kulturnih radnika u bogatoj bonjakoj kuturnoj povijesti, govorei o lahkoi s kakvom su kulturni radnici Hercegovine ivo komunicirali sa znakovima toga vremena. Bonjaka knjievnost na arapskom jeziku Opirnom biografsko-bibliografskom studijom abanovi (34)14 je rasvijetlio lik i djelo Mustafe Ejubovia Mostarca,15 naoj javnosti poznatijem
Brojevi u zagradama su preuzeti iz Bibliografije odabranih priloga, sa ciljem da poslue umjesto rastegljivoga navoenja naslova s potrebnim prateim podacima.
14/ 15/

asopis

Gotovo istovjetan ovaj tekst objavljen je u navedenoj abanovievoj knjizi, str.390 - 410.

286

HERCEGOVINA

po nadimku ejh Jujo, kao najmarkantnije linosti, najveeg i najplodnijeg pisca u muslimanskom krugu kulturnog i optekulturnog ivota Bosne na prelazu iz 17. u 18. stoljee.16 Veoma istaknuto mjesto ovoga pisca u naoj knjievnosti na orijentalnim jezicima potvruje 29 izvornih autorskih dijela navedenih u abanovievom radu.17 O Jujinom ivotu i radu se dosta zna na osnovu podataka iz njegovih djela, a najvie iz biografije koju je napisao njegov uenik, takoer poznati pisac iz ove plejade, Ibrahim Opija. Opus potonjega pisca je predmet rada Omera Muia (27) koji daje komentar i faksimil Opijaeve biografije o ejh Juji, sainjen na temelju autografa.18 O manje poznatome Muhamedu Prozorcu, spisatelju s kraja 18. i poetka 19. stoljea,19 govori takoer Omer Mui (22), iju panju je najvie privuklo Prozorevo djelo Uputstvo o ureenju drave na temeljima islama.20 Uporeujui predmetni spis s Kafijinim djelom Temelji mudrosti o ureenju svijeta, on konstatuje da oba djela govore o istim motivima njihovih autora i da im je zajedniki cilj ukazivanje na znakove i uzroke slabljenja moi osmanske drave. Alhamijado knjievnost Iako postoji znamenit broj radova i edicija iz ove knjievnosti, pouzdano se zna da ona jo nije sva sakupljena, a daleko je vei broj dijela koja jo nisu obraena.21 O tome argumentovano govori Alija Nametak (29) obraujui jedan, u rukopisu sauvan, zbornik pjesama o inima i arolijama koje momak u nekim krajevima u Hercegovini ini djevojci kada mu povrijedi ponos. Isti saradnik (30) je obradio jednu anonimnu pjesmu na arabici, u kojoj autor izraava bunt protiv vladajueg poretka u Travniku. Hivzija Hasandedi (3) podrobno izvjetava o jednoj anonimnoj pjesmi na arebici, porijeklom iz Hercegovine.
Iznenaujue je da, i pored toga to ejh Jujo slovi kao najmarkantnija linost, najvei i najplodniji pisac.. svoga vremena, do danas na bosanski jezik nije prevedeno nijedno njegovo djelo. 17/ U spomenutoj knjizi Knjievnost muslimana na orijentalnim jezicima isti autor navodi 27 djela.Poto je knjiga kasnije izala treba pretpostaviti da je autor korigovao neke ranije stavove u vezi s ukupnim brojem Jujinih ostvarenja. 18/ Biografiju s nepotpunog primjerka u prijepisu Muhameda Enveri Kadia preveo Muhamed Muji i objavio pod naslovom Biografija Mustafe Ejubovia, Glasnik IVZ, Sarajevo 1956, god.VII, BR.1 - 3,STR.1 - 22. 19/ Na njega je prvi ukazao Mehmed Handi u djelu Knjievni rad bosanskohercegovakihmuslimana, Sarajevo 1934. 20/ Minhag al-nizam fi din al-islam. 21/ Za sada najpotpunije djelo je: Abdurahman Nametak, Hrestomatijabosanske alhamijado knjievnosti, Biblioteka Kulturno naslijee Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1981.
16/

asopis

287

HERCEGOVINA asopis

Islam Potpuniju sliku o islamu kao kulturnohistorijskom fenomenu moe pruiti djelo Nerkeza Smailagia Klasina kultura islama u kojem su obraene tri vrsto povezane islamistike oblasti: teologija, filozofija i nauka u najirem smislu, koje svojom sadrinom predstavlja sretan odabir studija iz ove oblasti. Znaaj djela u okvirima nae arabistike dovoljno je istakao Amir Ljubovi(8). Dokumenti Za pisanje ope historije, naravno, posebnu vrijednost kao izvorna graa imaju arhivalije i sauvani pisani dokumenti, a njhove riznice su zbirke i arhivi.Nauna djelatnost najistaknutijih saradnika POF-a je oduvijek bila naslonjena na programske ciljeve i aktivnosti ustanova u kojima se uva graa pisana orijentalnim jezicima. O takvim ustanovama u POF-u ima vie izvjetaja, a Hivzija Hasandedi (3), obraujui nekoliko zapisa iz Orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine, ukazuje na bogatstvo i znaaj ove ustanove u kulturnom ivotu svoga zaviaja. Arapski natpisi Neto svjetla na globalne historijske i kulturne prilike mogu baciti i natpisi s arhitektonskih spomenika. Na naim spomenicima i objektima islamske arhitekture sauvani su mnogobrojni natpisi na orijentalnim jezicima. Oni se uglavnom mogu dijeliti, prema vrstama spomenika, na natpise sa sakralnih, profanih i sepulklarnih spomenika. Autor jedinoga cjelovitoga djela o islamskoj epigrafici kod nas,22 Mehmed Mujezinovi, na stranicama POF-a u nekolikim radovima izvjetava o natpisima s niana iz razliitih mjesta Hercegovine. Izvjetavajui o takvim natpisima iz raznih naih krajeva on (11) opisuje i jedan natpis iz Poitelja. Mujezinovi, dalje, (12) govori o nekim takvim natpisima iz Mostara, Konjica i Prozora. Kako se radi o najstarijim natpisima u svojoj vrsti, pretean njihov broj je na arapskom jeziku, jer oni potjeu iz perioda kada je arapski jo bio slubeni jezik u Turskome carstvu. Jednim prilogom iz epigrafike uestvuje i Muhamed Muji (18) u kojem, na temelju otkrivenih podataka, nastoji utvrditi da epigraf s nepoznate damije, koji se nalazi u vrtu vile La Cassarella23 potie s poruene damije u
22/ 23/

Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea, Sarajevo knj. I 1974, knj. II 1977. U Ravellu u Italiji.

288

HERCEGOVINA

Ljubukom. Vrijedna divljenja su autorova nastojasnja da utvrdi porijeklo ovoga natpisa, iz ega se jasno moe izvesti zakljuak o stvarnoj vrijednosti natpisa kao mogueg polazita za jedno obuhvatnije istraivanje sudbine brojnih zagubljenih ovakvih podataka. Hivzija Hasandedi u naprijed istaknutom radu obrauje slijedee zapise i biljeke koji pruaju dosta podataka iz prolosti Mostara: 1) Kronogram o gradnji Staroga mosta, 2) Kronogram o izgradnji Medrese ejh Ismail ef. Opijaa, 3) Zapis o poplavi u Mostaru, 4) Zapis o drugoj poplavi Mostara, 5) Zapis o treoj poplavi Mostara i 6) Jedna anonimna pjesma na arebici. Vakufname I isprave o zavjetanju nekog dobra u vjerske, prosvjetne, zdravstvene, socijalne, saobraajne i dobrotvorne svrhe, praktikovane kao vrsta dokumenata u osmanskom periodu, mogu posluiti kao prvorazredni izvori za izuavanje mnogih pitanja iz historije, o kojima hronike i tiva iz historije obavjetavaju vrlo rijetko ili sasvim uzgredno. Kako nae najstarije vakufname potjeu iz 15. i 16. stoljea, kada je arapski bio slubeni jezik dvora i administracije u turskoj imperiji, pisane su arapskim jezikom. Poto one spadaju meu nae najstarije dokumente na orijentalnim jezicima, vakufname na arapskom jeziku su sauvane u malome broju. S obzirom na to da su vakufname bile pravosnane za ua regionalna podruja, odlikuju se izvjesnim obiljejima karakteristinim za ta podruja, kako u pogledu njihove sadrine tako i u pogledu jezika. Muhamed Muji (19) to uvjerljivo dokazuje raspravljajui o vakufnamama s podruja Mostara i okoline. Arhitektonski spomenici Sauvani spomenici islamske arhitekture iz osmanskog perioda, kao i dokumenti, takoer mogu pruiti poneki dragocijen podatak za nau optu i kulturnu historiju. Hivzija Hasandedi (1) slikovito opisuje drevnu Tabaicu damiju u Mostaru, dok (2) govori o Sinan-painoj damiji u Mostaru s porijeklom iz 17. stoljea koja se nalazila u Atik-mahali.24 atiq = drevan, star

asopis

24/

289

HERCEGOVINA asopis

Bibliografija l. Hasandedi, Hivzija: Tabaica damija u Mostaru, (Zusammenfassung: Die Tabaica Moschee in Mostar), POF X-XI/1960-61, 1961, str. 215-222. 2. Hasandedi, Hivzija: Sinan-paina damija u Mostaru, (Zusammenfassung: Die Moschee Sinan-paschas in Mostar), POF XII-XIII/1962-63, 1965, str. 259-264. 3. Hasandedi, Hivzija: Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, POF XVI-XVII/1966-67, 1970, str. 117-124. 4. Ljubovi, Amir: Prof. Muhamed Tajib Oki (1902 - 1977.), POF XXV/1975, 1977, str. 9-11. 5. Ljubovi, Amir: Osvrt na monografiju o Hasanu Kafiju Pruaku, POF XXV71975, 1977, str. 337-349. 6. Ljubovi, Amir (prikazuje): Teufik Mufti, Arapsko-srpskohrvatski rjenik, Sarajevo 1973, 2 vol. str. XVIII + 3950; POF XXV/1975, 1977, str. 36o362. 7. Ljubovi, Amir (prikazuje): Historija logike, Uredio A. N. Prior. Naprijed, Zagreb, 1970, str. 254; POF XXV/1975, 1977, str. 369-371. 8. Ljubovi, Amir (prikazuje): Nerkez Smailagi, Klasina kultura islama, knjiga I, Zagreb 1973, str. 595; POF XXV/1975, 1977, str. 371-372. 9. Mujezinovi, Mehmed: Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka, (Resume: Inscriptions turques a Sarajevo datant du XVI siecle), POF II/1951, 1952, atr. 95-114. + 12 ilustracija i faksimila. 10. Mujezinovi, Mehmed: Turski natpisi XVI vijeka iz nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine, (Resume: Les inscriptions arabes et turques 16 sicle dans quelques places de Bosna et Hercegovina), POF III-IV/1952-53, 1953, str. 455-484, + 21 ilustracija. 11. Mujezinovi, Mehmed: Turski natpisi XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, (Zusammenfassung: Turkische Ischriften aus dem XVI Jahrhundert in Bosnien und Herzrgovina), POF VIII-IX/1958-59, 1960, str. 181-191, + 4 ilustracije. 12. Mujezinovi, Mehmed: Turski natpisi iz XVII vijeka u nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine, (Zusammenfassung: Turkische Inschriften aus dem XVIII Jahrhundert in einigen Orten Bosniens und Herzegovina), POF XIIXIII/1962-63, 1965, str. 175-208. + 20 ilustracija. 13. Mujezinovi, Mehmed: Natpisi na nadgrobnim spomenicima Suzi-elebija i Neharija u Prizrenu, (Zusammenfassung: Inschriften auf den Grabdenkmalern des Suzi-elebija und Neharija in Prizren), POF XII-XIII/1962-63, 1965, str. 265-268. + 2 ilustracije. 14. Mujezinovi, Mehmed: Turski natpisi u Travniku i njegovoj okolini,

290

HERCEGOVINA

(Abstract: Turkish inscriptions in the region of Travnik), POF XIV-XV/196465, 1969, str. 141-187. + 16 ilustracija; POF XVI-XVII/1966-67, 1970, str. 213-306, + 45 ilustracija. 15. Muji, A. Muhamed (prikazuje): A. A. Kovalev, G. . arbatov, Uebnik arabskogo jazika. Izdatelstvo literaturi na inostranih jazka Moskva, 1960; POF XVI-XVII/1966-67, 1970, str. 378-384. 16. Muji, A. Muhamed (prikazuje): Englisharabic dictionary of political, diplomatic and conference terms, M. Mansour. M. A. Mc Graw-Hill book company, Inc. New York, Toronto, London 1961, pp. XV + 353 + 11; POF XVI-XVII/1966-67, 1970, str. 413-414. 17. Muji, A. Muhamed: Neke morfoloko-semantike specifinosti u savremenom knjievnom jeziku u Tunisu, (Summary: Some morphologicalsemantic features in modern arabic of Tunisia), POF XX-XXI/1970-71, 1974, str. 7-50, + dodatak sa izvodima iz tuniske tampe. 18. Muji, A. Muhamed: Arapski epigraf iz Ravella potjee iz Ljubukog, (Summary: The Ravello arabic epigraph comes from Ljubuki), POF XXIIXXIII/1972-73, 1976, str. 191-202, + faksimil. 19. Muji, A. Muhamed: Jezike i sadrinske osobenosti vakufnama iz Mostara druga polovina XVI stoljea, (Summary: The speculiarities of language and contents of the wakufnama of Mostar - second half of the XVIth century), POF XXV/1975, 1977, str. 203-225. 20. Mui, Omer (prikazuje): Hawliyyat Kulliyya al-adab - (Annales de La Faculte des Litters) sv. I, Kairo, 1951, str. 541; POF III-IV/1952-53, 1953, str. 662-664. 21.Mui, Omer (prikazuje): Maalla al-Muamma al-ilmi al-arabi (Glasnik Arapskog naunog drutva), sv. 27, dio I, str. 157; dio II str. 161317, Damask, 1952; POF III-IV/1952-53, 1953, str. 664-666. 22. Mui, Omer: Minhau-n-ni zam fi dini-l-islam od Muhameda Prozorca - rukopis na arapskom jeziku, POF V/1954-55, 1955, str. 181-198. 23. Mui, Omer (prikazuje): Raif Huri, At-tarif fi al-adab al-arabi - tarik, naqd, muntakabat, sv. I, Bejrut 1951, 296; sv. II Bejrut 1952, 487. POF V/ 1954-55, 1955, str. 349-350. 24. Mui, Omer (prikazuje): Maalla al-Muamma al-lmi al-arabi (Glasnik Arapskog naunog drutva), god. XXVII, sv. 3. I sv. 4, Damask 1952. str. 322-639; POF V/1954-55, 1955, str. 354-356. 25. Mui, Omer: En-nemliyye fi izhari-l-qawaidi s-sarfiyye we n-nahwiyye od Abdulkemala iz Travnika, Rukopis na arapskom, (Rezime: Mukotrpna pravila arapske gramatike), POF VI-VII/1956-57, 1958, str. 39-54.

asopis

291

HERCEGOVINA

26. Mui, Omer (prikazuje): Maalla al-Muamma al-ilmi al-arabi (Glasnik Akademije nauka), god. XXVIII, sv. 1-4, Damask 1953, str. 690. POF VI-VII/1956-57, 1958, str. 324-326. 27. Mui, Omer: Ibrahim Opija Mostarac, (Zusammenfassung: Ibrahim Opija aus Mostar), POF X-XI/1960-61, 1961, str. 31-53. 28. Mui, Omer (prikazuje): Maalla al-Muamma al-ilmiyy al-arabiyy - Glasnik Arapske akademije nauka, godite XXIX, sv. 1-4, Damask, 1954. str. 640; POF X-XI/196o-61, 1961, str. 237-247. 29. Nametak, Alija: Nov prilog bosanskoj aljamiado literaturi (Zusammenfassung: Ein neuer Beitrag der bosnischen Aljamiado Literatur), POF XIIXIII/1962-63, 1965, str. 237-247. 30. Nametak, Alija: Jedna aljamiado pjesma iz Janjarskog kodeksa s poetka XIX stoljea, (Zusammenfassung: Ein Aljamiado Gedicht aus dem Janjaer Kodex vom Anfang des XIX Jahrhunderts), POF XXII-XXIII/1972-73, 1976, str. 355-368. 31. abanovi, Hazim: Dvije najstarije vakufname u Bosni, (Resume: Les deux anciens vakufnames en Bosnie), POF II/1951, 1951, str. 5-38. 32. abanovi, Hazim: Izrazi evail, evasit i evahir u datumima turskih spomenika, (Resume: Les expressions: evail, evasit et evahir dans les dates des documents turcs), POF II/1951, 1951, str. 213-237. 33. abanovi, Hazim: Najstarije vakufname u Bosni, (Resume: Le Vakoufname de Moustafa-bey Skenderpai), POF III-IV/1952-53, 1953, str. 403413. 34. abanovi, Hazim: Mustafa b. Yusuf Aiyubi al-Mostari, Bibliografska skica, (Summary: Mustafa b. Yusuf Aiyubi al-Mostari, bibliographical sketch), POF VIII-IX/1958-59, 1960, str. 29-53. 35. abanovi, Hazim: Turski dokumenti Dravnog arhiva u Dubrovniku, (Zusammenfassung: Turkische Urkunden im Staatsarchiv in Dubrovnik), POF XII-XIII/1962-63, 1965, str. 121-149. 36. abanovi, Hazim: Hasan Kafi Pruak, (Zusammenfassung: Hasan Kafi b. Dawud b. Yaqub az-Zibi al-Aqhisari al-Bosnawi), POF XIV-XV/1964-65, 1969, str. 5-31. Literatura Babinger, Franz: Die Geschichtschreiber der Osmanen und ihre Werke, (Otto Harrassowitz), Leipzig 1927. Bajraktarevi, Fehim: Arabica kao trei alfabet nae pismenosti, AFF, Beograd

asopis

292

HERCEGOVINA

1967, sv. 7. Baagi, Safvet-beg: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti: prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, (Zemaljska tamparija), Sarajevo 1912. Fuck, Johann: Die arabischen Studien in Europa (bis in den Anfang des 20. Jahrhunderts), (Otto Harrassowirz), Leipzig 1955. Goldziher, Ignaz: Kratka povijest arapske knjievnosti, (Islamska dionika tamparija), Sarajevo 1919. Grozdani, Sulejman: Arabistika u Socijalistikoj Jugoslaviji, Orijentalistika Ljubljana 1975, knj. I. Grozdani, Sulejman: Istorija u funkciji sadanjosti i budunosti, Odjek, Sarajevo 1976, 29. XI - 15. XII. Grozdani, Sulejman: Na horizontima arapske knjievnosti, (Svjetlost), Sarajevo 1975. Grozdani, Sulejman: O knjievnosti Muslimana Bosne i Hercegovine na arapskom jeziku, Trei program Radio Sarajeva, Sarajevo 1978, br. 19. Hammer, (Josef von Hammer - Purgstall): Die Geschichte der osmanischen Dichtkunst, Peta 1840-48. Handi, Mehmed: Al-awhar al-asna fi taraim ulama wa uara, Bosna, Kairo 1930. Handi, Mehmed: Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo 1934. Hiti, Filip: Istorija Arapa, Prijevod s engleskog: Petar Pejinovi, (Veselin Maslea), Sarajevo 1967; Drugo izdanje Sarajevo 1973. Karadi, Vuk: Srpske narodne pripovijetke, (Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije), Beograd 1937. Krakovskij, Ignacij Jakovlevi: Nad arabskim rukopisimi, Moskva Lenjingrad 1954. Kreevljakovi, Hamdija: Odakle su i ta su bili bosanskohercegovaki muslimani? Danica (Kalendar za 1916), Zagreb 1915. Mujezinovi, Mehmed: Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, (Veselin Maslea), Sarajevo, knj. I 1974, knj. II 1977. Muji, Muhamed: Biografija Mustafe Ejubovia, Glasnik IVZ, Sarajevo 1956, God. VII,br. 1-3. Nurudinovi, Bisera: Bibliografija Jugoslovenske orijentalistike 1945-1960, (Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, knj. VI), Sarajevo 1968. Panteli, Zora: Turkologija u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu od 1889 do 1950, (Magistarski rad, neobjavljen), Beograd 1972. Pavlovi, Milivoj: Matufovica-Matufovaa, Glasnik SAN, Beograd 1949, knj. I.

asopis

293

HERCEGOVINA

Rizvi, Muhsin: Behar - Knjievno istorijska monografija, (Svjetlost), Sarajevo 1973. Sokolovi, Osman: Pregled tampanih djela na srpskohrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine u vremenu od 1878-1948, (Separat iz Glasnika VIS), Sarajevo 1957. abanovi, Hazim: Knjievnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, (Svjetlost), Sarajevo 1973. kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, tree izdanje, (Svjetlost), Sarajevo 1973.
Mr. Mehmed KICO Zusammenfassung
PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU AB 1950. BIS JAHR 1975. (HERZEGOVINAS KOMPONENTE) DIE ZEITSCHRIFT DES MORGENLAENDISCHEN INSTITUTS IN SARAJEVO PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU IST DIE EINHEITLICHE MORGENLAENDISCHE WISSENSCHAFTLICHE ZEITSCHRIFT, NICHT NUR IN BOSNA UND HERZEGOVINA SONDER AUCH IN DER GANZEN GEWESENEN JUGOSLAVIEN. EIN BETRAECHTLICHER ZAHL IHRER BEILAGEN IST DER BEARBEITUNG DER PROBLEMEN DER ARABISCHEN STUDIEN ZUGEWENDET, BESONDERS DEN BEARBEITUNGEN DER BOSNIAKISCHEN LITERATUR, GESCHRIEBENEN IN ARABISCHER SPRACHE IN DEM OSMANISCH-TURKISCHEN PERIODE. OBWOHL IHR GESAMTZAHL IST NICT GROSS, DIE BEILAGEN UM HERZEGOVINA IN DER ZEITSCHRIFT SPRICHT GANZ DEUTLICH UM EIN INTENSIVEN KULTURLEBEN DIESES GEBITS IN DEM ZUSAMMENSETZUNG DER SPEZIFISCHEN BOSNIAKISCHEN KULTUR WAEHREND DER VORIGEN MEHRJAHRHUNDERTEN. WENN ES DIE GEBIETSZUGEHOERIGKEIT DER AUTOREN DER BEILAGEN IN DIE RUCKSICHT NAHME, WAHRE DER GESAMTZAHL DER BEILAGEN DIE IN DIESER WAHL HINEINGEHEN VIEL GROESSER. INZWISCHEN, DIE WAHL IST GEGRUNDET VORZUGSWEISE AUF DIE ENTSCHEIDUNG UM HERZEGOVINA ALS DIE BUIHNE DER KULTURGESCHEHENEN. DABEI IST DIE GEBIETSZUGEHOERIGKEIT DER AUTOREN VERANLAESSIGT, WEIL AN DER IN DIESER ZEIT NICHT VERSTAENDIG ZU INSISTIEREN IST, ABER AUS DER BIBLIOGRAPHIE DER AUSWAHLTEN BEILAGEN KAN MAN VORAUSSETZEN DIE VERSCHIEDENARTIGKEIT DER THEMATIK MIT DER BESCHAEFTIGTEN SICH DIE MITARBEITERN DER ZEITSCHRIFT VON HERZEGOVINA.

asopis

294

HERCEGOVINA asopis

Hivzija Hasandedi: MUSLIMANSKA BATINA BONJAKAII (Herceg Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina)
Islamski kulturni Centar Mostar, 1999. god. 137. str.

U proljee ove 1999.god. izala je knjiga pod gornjim naslovom. Ovom knjigom, koja predstavlja skup ranije objavljenih autorovih radova, neumorni tihi orijentalista, Hivzija Hasandedi obrauje islamske spomenike, HercegNovog i okoline, Vrgorca i okoline, Imotske krajine, Makarskog primorja, Zapadne Hercegovine (Litica-iroki Brijeg, itluk, Ljubuki, Grude, Posuje) na prostoru gdje su za vrijeme turske vladavine djelovala tri kadiluka u HercegNovom, Imotskom i Ljubukom. Knjiga je koncipirana u 5 dijelova (137 stranica preglednog teksta). U prvom dijelu (poglavlju) knjige (str.13-33) autor obrauje spomenike islamske kulture u Herceg-Novom, Risnu, Bijeloj i Sutorini. Drugo poglavlje knjige (str.37-54) obrauje islamske spomenike Vrgorca i okoline (podruje kojim su Turci vladali 213 godina). U treem dijelu (str.59-83) autor prati duboke tragove islamske kulture u Imotskoj krajini (Donja Glavina, Proloac, Cista, Grabovac, Lovre, Draan, Raani, Zadvorje). etvrto poglavlje knjige obrauje spomenike islamske kulture u Makarskom primorju (str.87-91). Najvei dio teksta posveen je vrlo bogatoj islamskoj batini na podruju

295

HERCEGOVINA

zapadne Hercegovine. Na 36 stranica teksta (peto poglavlje knjige) obraeni su, na osnovu svih relevantnih izvora, spomenici islamske kulture u opinama Litica (iroki Brijeg) (Damija u Biogracima), itluk (Damija na ploi kod itluka), Mesdid u Biletiima, Posuje (Damija u Viru), opina Ljubuki (Nesuh-age Vuijakovia i mekteb na gradu, damija i mekteb na abljaku, damija i mekteb na Goulju, Krehia damija na Prilazu, Damija u Pribiiu, Musala, mektebi ibtidaije (reformisani mektebi), kiraethane (itaonice), mehkema (zgrada suda), abia han, pota i telegraf, hamam, apoteka u Ljubukom, damija u Gradskoj, Ali-bega Kapetanovia damija u Vitini, most u Proboju i ehitski harem, Hadi Mujina uprija na Grabu, Kavazbain most i Omanovia kula u Klobuku, Studenici, opina Grude (Sovii, Gorica). Svako poglavlje knjige izrasta na upornom, strpljivom, detaljnom selektiranju prvorazrednih izvora i stapa se u jednu metodoloki izvrsno koncipiranu cjelinu. Sa lahko prepoznatljivim stilom, njemu svojstvenoj naunoj akribiji, autor, koga moslim nije potrebno posebno predstavljati, u potpunosti uspijeva da evidentira vrlo duboke tragove na spomenutom pdruju, da ih rekonstruie i prezentira itaocu, omoguavajui da italac donese svoj vlastiti sud. Na osnovu autentine osmanske grae, Hasandedi uspijeva da tragove islamske batine otrgne od zaborava, u vrijeme kada su ti tragovi potpuno iezli, i da je preda u amanet mlaim generacijama koje e, nadam se, znati uvati i cijeniti. Dozvolite mi da kaem neto o izdavau ove knjige. Islamski kulturni Centar je stekao epitet ugledne izdavake kue. Tehniki izvrsno uraena knjiga pokazuje da Centar izrasta u renomiranu izdavaku kuu.

asopis

Mr. Edin ELEBI

296

HERCEGOVINA asopis

Fahrudin Kalender: RADNIKE BIBLIOTEKE I ITAONICE U BOSNI I HERCEGOVINI DO 1941. GODINE Sarajevo: Drutvo bibliotekara BIH, 1998. (DBBIH, SV. 3) 478 str. Za temu svoje doktorske disertacije Fahrudin Kalender je odabrao radnike biblioteke i itaonice, njihovo nastajanje i djelovanje u Bosni i Hercegovini, od prvih, osnovanih krajem 19. Vijeka pa do 1941. godine. Dugogodinje istraivanje primarnih i sekundarnih izvora, te obimne literature, to je sve pronalazio i izvan Bosne i Hercegovine (Ljubljana, Zagreb, Beograd) rezultiralo je disertacijom, koju je 20.12.1990. odbranio. Disertacija preraena i skraena, da bi bila pogodna za objavljivanje, a objavljena je u seriji izdanja Drutva bibliotekara BiH, kao trea sveska, tek nakon osam godina. Polazite za svoje istraivanje, autor je imao u ranije objavljenim recentnim djelima o radnikoj klasi i njezinu nastanku, njenom opredjeljivanju, sindikalnom udruivanju itd. Ova su djela napisali ugledni nauni radnici u Bosni i Hercegovini: Iljas Hadibegovi, Ibrahim Karabegovi, Nedim arac i dr. Drugo je polazite bilo u ve objavljenim radovima o bosanskohercegovakim radnikim bibliotekama u bibliotekarskoj periodici (Ljubinko Popovi i Sedika Dervievi), te u knjigama (kao dijelovi) o povijesti bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini, koje pokrivaju vrijeme 1878-1918 (Lamija Hadiosmanovi), 1918-1941. (Ljubinka Baovi). Uz to nezaobilazna su mu bila ona djela, koja su posebno prikazivala kulturni i obrazovni rad u radnikim organizacijama, naroito u Sarajevu (Budimir Milii). Sa ovim poetnim kapitalom, autor je krenuo u istraivanje, koje je trajalo godinama, ali je rezultat bio nadasve zadovoljavajui.

297

HERCEGOVINA

Prikupljenu grau opisao je i interpretirao u tri osnovne cjeline izneene u knjizi: - Prva je: Osnivai radnikih biblioteka i itaonica u BiH - Druga: Organizacija i rad radnikih biblioteka i itaonica u Sarajevu - Trea: Radnike biblioteke i itaonice u ostalim mjestima Bosne i Hercegovine Iza svakog od navedenih poglavlja su mnogobrojne biljeke, koje autentino nadopunjuju tekst. Knjiga zapoinje predgovorom u kojem autor iznosi put svoga istraivanja, prethodnu literaturu, kao i pomo koju su mu pruili, uglavnom biblioteki radnici, pa im zahvaljuje, te o finansijerima projekta (Fond Mio Sokolovi), koji je djelovao u sastavu Republikog vijea Saveza sindikata BiH. Na kraju knjige autor je naveo donatore za njezino objavljivanje: Federalno ministarstvo za obrazovanje, nauku i kulturu i sport, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH (DJL3E), Bosanska knjiga i dr. Uvod prvog poglavlja govori o nastajanju radnikih biblioteka u svijetu, to je bilo u Engleskoj (zemlji postanka kapitalizma) i to potkraj 18. vijeka. Pravi razvoj doivjele su 30-ih godina 19. vijeka usred artistikog pokreta. Veliki podstrek radnikom obrazovanju i odgoju, te ideolokom usmjerenju dala je Druga intrenacionala. Po tim se utjecajem razvija radniko bibliotekarstvo u Njemakoj i Rusiji, pa i u drugim zemljama, a utjecaj traje sve do poetka 20.vijeka. Sva previranja u svjetskom radnikom pokretu dovode do toga da se radniku klasu educira u reformistikom pravcu, unutar Socijalistike radnike internacionale. Biblioteke za radnike nastaju tamo gdje je izdiferencirana radnika klasa. U tom smislu one na prostorima Bosne i Hercegovine nastaju tek od osnivanja Glavnog radnikog saveza 1905. godine. Do tada radnicima u BiH pisana rije pristie, poslije okupacije 1878. godine, posredstvom stranih radnika. Nakon osnivanja GRS, on je u doneenim Pravilima predvidio osnivanje itaonice i biblioteke. Osnivala su ih druga radnika udruenja, kao i sindikalne organizacije. Prve radnike biblioteke i itaonice nastaju, uglavnom, u okrilju sindikata, a idejno su usmjerene prema programu Socijalno-demokratske stranke BiH (SDS). Najprije nastaju u Sarajevu, ve 1898. godine Drutvo FLUGRAD, za razvijanje drutvenosti eljezniara, dostavilo je svoja pravila Zemaljskoj vladi na odobrenje. Oni su primali tampu, a imali su i biblioteku, te propise za njezino koritenje. eljezniari su, kao mobilni radnici, imali naina da

asopis

298

HERCEGOVINA

dobavljaju, rasturaju i uvaju literaturu potrebnu radnitvu. Istovremeno se osnivaju i graanske biblioteke nacionalno-vjerskog predznaka, ali rubna struktura toga drutva-radnitvo, kao i seljatvo, samo mora raditi na svome opteobrazovnom i ideolokom razvoju. eljezniare slijede tipografski radnici (najobrazovaniji dio radnitva), pa radnici odjevne industrije i obrta i konano bankovni inovnici i privatni namjetenici, a na kraju se organizuju i metalski radnici. Ove se biblioteke i itaonice pojavljuju, osim u sreditu grada, i u njegovim rubnim dijelovima. Dijelovi radnitva, kao i graanstvo, osnivaju svoje biblioteke sa nacionalnim predznakom, unutar drutva (Hurijet, muslimansko radniko-zanatsko udruenje, Delavsko kulturno drutvo Cankar). U cijelom nizu radnikih biblioteka najznaajnija je ona Glavnog radnikog saveza, osnovana sa itaonicom 1905.godine. Ta je biblioteka preivjela dva rata, a prestala je djelovati 1969. godine. Tree poglavlje knjige govori o radnikim itaonicama i bibliotekama u ostalim mjestima BiH. Gotovo i nema mjesta u Bosni i Hercegovini koje nije imalo biblioteku ili itaonicu nekog radnikog udruenja. Istovremeno radnitvo je italo i u onim bibliotekama, koje su djelovale ilegalno, nakon 1921., a naroito poslije 1929. godine (partijske i skojevske). U Bosni i Hercegovini djeluju ak est rudarskih biblioteka, osam drvodjelskih radnika itd. U drugom i treem poglavlju, piui o konkretnim radnikim bibliotekama i itaonicama, autor je navodio i kvantitativne podatke o broju knjiga i italaca. Naveo je naine dobavljanja literature, velikim dijelom iz Beograda NOLIT i Zagreba BINOZA. Gdje je to bilo mogue, naveo je i popise literature, koju su te biblioteke posjedovale. Posebno navodi popise periodike koju su itali radnici. Uz ovo, naveo je i odnos vlasti prema bibliotekama i knjigama, izraen u estim premetainama, te kostantnom nadzoru njihova rada. Posebno valja istai one dijelove knjige, gdje je opisan struni rad u voenju ovih biblioteka, koji je bio primjeren tadanjem vremenu. U vrlo konciznom zakljuku utvreno je slijedee: - Bosna i Hercegovina je u opisivanom razdoblju imala preko 150 radnikih itaonica i biblioteka - u procentima najvie ih je osnovano u periodu od 1921. do 1941.godine, odnosno 47%, a 35% u prvoj fazi nastajanja, odnosno od 1919. do 1920. (Obznana) - takoer je utvreno da su imale od 16 naslova periodinih publikacija, pa do 35, te da su aproksimativno raspolagale sa 50.000 knjiga razliita sadraja,

asopis

299

HERCEGOVINA

ali usmjerenih na opteobrazovni i ideoloki razvoj radnitva. Kontinuirano djelovanje ovih biblioteka, izmeu ostalih faktora, stvorilo je snagu koja je Bosni i Hercegovini vratila status dravnosti (izgubljen 1939. godine) i izvojevala pobjedu nad faizmom. Autor je ovu knjigu radio u vertikali hronologije, te u horizontali sadraja, pa je, kombinirajui ove dvije metode, ponudio obilje podataka, to knjigu ini zanimljivom i onim itaocima kojima bibliotekarstvo, niti radniki pokret nisu osnovna preokupacija. Uz navedene biljeke, uz svako poglavlje na kraju knjige su: popis literature i izvora, popis skraenica, te registre linih imena i mjesta. O svakoj pojedinoj itaonici / biblioteci italac se moe obavijestiti u sadraju knjige. Vrednujui ovo djelo, strpljivo i znalaki ostvareno, moramo rei da je ono izuzetan prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. Uz to ono je prilog istraivanju o ideolokom utjecaju knjige u odgojno obrazovnom radu jedne drutvene strukture u nezavidnom razdoblju. Svakako je korisna u sociolokom istrai-vanju o Bosni i Hercegovini, a u andragokom nezaobilazna. U bogatom mozaiku historije bosansko-hercegovakih biblioteka, knjiga Fahrudina Kalendera je jedan znaajan dio koji je osvijetlio nastanak, razvoj i djelovanje radnikog bibliotekarstva.

asopis

Katica TADI

300

HERCEGOVINA asopis

PRILOZI 28, INSTITUT ZA ISTORIJU, SARAJEVO 1999. G., 317 str. Prvi poslijeratni broj Priloga Instituta za istoriju u Sarajevu, dvadeset i osmi po redu, pojavio se u svearskoj 40. godini postojanja i rada ove renomirane, po mnogo emu jedinstvene naune institucije u Bosni i Hercegovini. U sklopu obiljeavanja jubileja Instituta, ovaj broj Priloga promoviran je u prostorijama ANU BiH u Sarajevu 5.5. 1999.g. U prepoznatljivoj emi asopisa zastupljeni su lanci i prilozi s tematikom od staroga vijeka do modernog doba, prikazi i osvrti, bibliografije i sjeanja na istaknute lanove i saradnike Instituta za istoriju. U uvodnom dijelu Ibrahim Karabegovi daje jezgrovit prikaz rada Instituta za istoriju u periodu 1992 - 1997.g., (Institut za istoriju u ratu i neposredno nakon njegovog zavretka. Kratak pregled djelatnosti, 7-15). Odolijevajui mnogim iskuenjima u posljednje vrijeme, politikim i agresivnim, radnici Instituta su svoja opredjeljenja branili opstojnou i radom. Saeti pregled toga rada ilustrira angairanost kolektiva i pojedinaca na vie programskih zadataka. Ovakav pregled je i kvalitetna metodoloka podloga za, danas je to izvjesno, kreiranje sveobuhvatne monografije o Institutu za istoriju u posljednje etiri decenije. Panonsko-dalmatinskim rudnicima eljeza i njegovoj eksploataciji panju je posvetio Anto kegro, (Eksploatacija eljeza u Bosni u rimsko doba, 1745). Bogatom izvornom obradom i animacijom strune literature putem dva poglavlja (A/Panonsko-dalmatski rudnici eljeza; B/Eksploatacija eljeza

301

HERCEGOVINA

na podruju Dalmacije), te njihovim ralanjivanjem i zakljukom autor monografski pristupa problematici eksploatacije eljeza u Bosni u rimsko doba. Elaborirani su uprava, rudarske zone, rudnici i njihova eksploatacija, rudari i metalurzi, rudarska uprava i komunikacije. Eksploatacija eljeza na podruju sjeverozapadne i srednje Bosne ima svoj kontinuitet i prije Rimljana. Sa Rimljanima se intenzivira i u periodu od druge polovice II do prve polovice IV st. dostie kulminaciju. Istaknuto je mjesto i uloga te eksploatacije u odbrani Carstva u Podunavlju. eljezo je rijekama i cestama transportirano prema velikim panonskim centrima Sisciji, Sirmiju, Singidunumu i dr. gdje je dalje finalizirano za potrebe Podunavlja. Na rudarstvo u antici osvrnuo se i Enver Imamovi, (Neki pogledi na problem rimske eksploatacije srebra u istonoj Bosni, 47-56). U fokusu autorovog razmatranja nalazi se Domavija - sredite rimske eksploatacije srebra u provinciji Dalmaciji, te praenje posljedica prisustva srebra u razvoju Domavije i ireg regiona Dalmacije i susjednih pokrajina. Praenjem kretanja u depozitu Sandalja Hrania, banice Anke i Katarine, Esad Kurtovi pokuava afirmirati poveu skupinu objavljene irilske grae koja u dovoljnoj mjeri nije iskoritena, (Dravni depozit /Depozit banice Anke, Sandalja Hrania i Katarine u Dubrovniku 1406 - 1413. godine/, 57103). Ponuenom tehnikom depozita podaci iz njegovog sadraja postaju pristupaniji istraivaima. Zajedniki depozit ulagaa familijarnog i poslovnog trojstva nije uzrok sukobu Hrvatinia i Kosaa. Kretanje u depozitu je odraz stanja ve izraenih polarizovanih odnosa dvaju najjaih velikakih porodica na istonoj jadranskoj obali poetkom XV stoljea. Provjereni poznavalac historije Zenice Salih Jalimam prazninu malobrojnih i nepovezanih arhivskih podataka uspjeno podupire arheolokim vrelima u pregledu zenikog kraja u srednjem vijeku, (Zeniki kraj kroz arheoloke spomenike, 105-114). Evidentnom interesu za podruje Zenice u novije vrijeme autor preko iscrpnog pregleda arheolokih spomenika dodaje niz zapaanja stvarajui osnovu za sveobuhvatnija istraivanja. O historijskim osnovama rane Moderne, arhitektonskom izrazu na tlu Bosne i Hercegovine detaljna zapaanja prua rad Nedada Kurte, (Arhitektura austrougarskog perioda u Bosni i Hercegovini. Historijske osnove rane Moderne, 115-127). Rana Moderna, ili tzv. bosanski slog formira se na samom poetku XX. st. Geneza Moderne u BiH slika je evolutivnog procesa preobraaja orijentalnog civilizacijskog kruga u zapadni. Moderna u BiH je specifina pojava nita manje originalna od razvoja Moderne u drugim srednjoevropskim zemljama.

asopis

302

HERCEGOVINA

Uz 90-to godinjicu aneksione krize 1908 - 1988.g. Zijad ehi prati politiku velikih sila u vrijeme pred Aneksiju BIH, (Historijske pretpostavke aneksione krize /Povodom 90. godinjice aneksije Bosne i Hercegovine, 129148). Meunarodno-pravni poloaj BiH Berlinskim kongresom nije bio rijeen, a uvrivanje vlasti Austrije i Ugarske u njoj je bilo oteano nedefiniranim statusom BiH unutar Monarhije. Aneksija se otuda u politici Austro-Ugarske pretpostavlja stalnim ciljem. Pripremanju aneksije BiH u angamanu glavnih austrougarskih politikih faktora autor daje detaljniju elaboraciju. Najznaajnijim sreditem srednjokolskih pokreta pred Prvi svjetski rat bavi se Robert J. Donia, (Mostar - Epicentar pokreta bosanskih srednjokolaca uoi Prvog svjetskog rata, 149 - 157). Uenika drutva su se u izraavanju kretala od stavova katoliko-klerikalnih do radikalno srpskih. Preokupirajuom, mada nedovoljno shvaenom, poslije 1912.g. postaje ideja o jugoslavenstvu. Bosanski srednjokolski pokret ostaje zapamen po razornom inu - ubistvu Franca Ferdinanda, produetku akog vjerovanja u vrijednost propagande o junakom djelu. Samofinansiranjem hrvatskog kulturno-prosvjetnog drutva Napredak pozabavio se Tomislav Iek, detaljnom razradom prikazujui vanredne prihode, (Izvanredna vrela prihoda - poseban oblik samofinanciranja Napretkove djelatnosti, 159-174). Ta aktivnost je nezaobilazna u objanjavanju sveukupne djelatnosti Napretka. Najrairenija djelatnost koja je donosila Napretku takve prihode su prodaje pod etiketom Napretka (prodaja cigaret papira i ibica, likera, sapuna, kreme za obuu, biljega, markica, kasica, lania, svadbenih darova i dr.). Poslije iscrpnog pregleda autor zakljuuje da je skala ideja i konkretnih aktivnosti bila bogata i da su te aktivnosti doprinosile realiziranju programskih opredjeljenja Napretka. Skromna, ali vrlo znaajna izdavaka djelatnost muslimanskog kulturno prosvjetnog drutva Narodna uzdanica predmet je interesiranja i obrade Ibrahima Kemure, (Izdavaka djelatnost Narodne uzdanice, 175-180). Autor utvruje da je izostanak sopstvenog glasila uzrokovan slabijom materijalnom pozicijom Drutva i mogunou koritenja glasila iste ili sline kulturne i politike opredjeljenosti za vlastiti angaman. Tako se koristi prostor u Pravdi i Novom beharu. Iz izdavake djelatnosti Narodne uzdanice, pored jedne itanke (1940/41), posebna panja pridaje se kalendarima (9 brojeva, poev od 1933.g.). Ovi kalendari, kao i kod ostalih drutava predsta-vljaju zbornike prigodnih tiva prilagoenih ukusu i nivou italake publike. U prilozima na stranicama kalendara javljaju se istaknuti predstavnici

asopis

303

HERCEGOVINA

javnog, vjerskog i kulturnog ivota u krilu Bonjaka. Ispoljavanje tendencija prohrvatstva i prosrpstva nije utjecalo na osnovnu orijentaciju kalendara i Drutva - afirmiranje tradicionalnih vrijednosti Bonjaka. Muhidin Pelesi, bliskoistona zbivanja 1940.g. prati kroz izvjetaje jugoslavenskog konzula Ive De Giullia, (Bliski istok 1940. godine u izvjetajima Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Jerusalemu, 181-187). Kroz konzularne izvjetaje Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije, iju strukturu podvrgava ispitivanju, procjeni i utvrenim pokazateljima, autor istie polarizaciju snaga u bliskoistonom regionu pred otvaranje ratnog sukoba izmeu saveznikih i proosovinskih snaga. Kroz privredni potencijal Bosne i Hercegovine, Seka Brkljaa pravi presjek vojno-mobilizacijskih mjera Kraljevine Jugoslavije pred poetak rata i politiku Treeg Rajha nakon okupacije, (Vojna industrija u Bosni i Hercegovini i vojno privredni interesi nacistike Njemake, 189-201). Vojna industrija Kraljevine Jugoslavije doekala je 1941.g. vojno i tehniki nespremna. Svi privredni potencijali BiH u kojima je participirala jugoslavenska vojska pripali su sili pobjednici. Trei Rajh je za sebe osigurao vojno privredne interese u bosansko-hercegovakom ekonomskom prostoru, za potrebe voenja rata, kao segmentu dopunskog privrednog podruja na jugoistoku Evrope. Autor iscrpno prati kako pojedina vitalna preduzea ulaze u njemake privredne planove. Interesantnim prilogom, Husnija Kamberovi istie neopravdanost modernih, a i savremenih rasprava o bosanskohercegovakim granicama bez prethodne utemeljenosti na arhivskoj grai, (Rasprave o bosanskim granicama 1946. godine, 203-209). Pratei rasprave o razgranienju BiH sa susjedima koje osvjetljavaju ali ne rjeavaju problem u cjelini, autor zakljuuje da je veina tih unih rasprava 1946.g. ostala nerijeena, te da su u njima nacionalni motivi bili izraeniji, a ekonomska povezanost samo element dekoracije. U pristupu historiji modernog, proivljenog, poslijeratnog komunistikog miljea, Vera Kac ukazuje na osnovna obiljeja kulturne politike KPJ, (Osnovna obiljeja AGITPROP kulture u Bosni i Hercegovini /1945 -1948 /, 211-224). Meu prvim mjerama nove vlasti kljunim se smatra pretvaranje materijalne baze kulturnog ivota u dravno vlasnitvo. Ostvarenom kontrolom unaprijed se eliminiraju suprotne ideoloke postavke. Sagledavanja kulturne politike KPJ u nerazvijenoj bosanskohercegovakoj stvarnosti pokazuju prilino sloen odnos u vie otvorenih pravaca koje autor istie i afirmira za daljnja istraivanja. Oznaavajui tematski okvir procesa emancipacije muslimanske ene

asopis

304

HERCEGOVINA asopis

sloenim i neistraenim, Senija Milii bitnim istie promjenu politikog poloaja ene u periodu nakon Drugog svjetskog rata, (O pitanju emancipacije muslimanske ene u Bosni i Hercegovini, 225-241). Promjena poloaja ene iza 1945.g. predstavlja proces politike i kulturne emancipacije te postupne integracije ene u drutvu. Sloenom problemu skidanja zara i ferede kao poetku emancipacije muslimanske ene u BiH daje se poseban znaaj. * U rubrici prikaza i osvrta data su razmatranja o osam izdavakih ostvarenja iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, (243-270). U bibliografijama su obraeni radovi umrlih saradnika Priloga, Branislava ureva, Ibrahima Tepia i Marka unjia, (272-301). Na kraju su data posmrtna slova u spomen od zloinake granate ubijenoj radnici Instituta, bibliotekarki eljki Vrdoljak-Memi, te umrlim istaknutimh saradnicima Priloga, Branislavu urevu, Ibrahimu Tepiu, Marku unjiu i Risti Besaroviu, (303-316). ** Meu pokazateljima ponuenog u Prilozima br. 28., u svim segmentima trajniji presjeci se ne bi mogli praviti. Istie se smjena generacija, nagla s obzirom na mali broj dovoljno afirmiranog i u bosanskohercegovakim okvirima obrazovanog kadra; struni potezi iskusnih autora sposobnih da skrenu panju na dimenziju zanata i metodolokog pristupa; izostajanje priloga iz osmanskog perioda; redukcija istraivakih napora u arhivima izvan BiH; entuzijazam izdavaa nasuprot uslova u kojima stvaralaki napori nastaju; primjetni izostanak ideolokog naboja u cjelini asopisa i dr. Veina izraenih indikacija se mora smatrati relativnom, prestrogom pojavnom dimenzijom, ali ohrabrujuom jer izaziva pohvalu, dilemu, raspravu i po svemu tome je Rezultat. Ovim brojem Priloga, recimo i to, koji zauzimaju zamah isticanjem svog godinjeg izlaska, nee se trenutano bitnije mijenjati i pomjerati utvreni stavovi historiografije. Isticanje pitanja koliko ovakve strune publikacije utjeu na razvoj historiografije, u Bosni i Hercegovini s malim brojem historijskih asopisa i njihovih saradnika, gdje su Prilozi danas jedinstveni, ini se da, s njihovim nedostatkom, postaje pitanjem budunosti bosanskohercegovake historiografije. Prije bi se stoga moglo rei da su 28. brojem Prilozi svoj ozbiljan pristup i naunu orijentaciju suprotstavili zamahu izdavake alternativne historiografije i politike mitomanije prolosti. Podvucimo: Slavljenik se dobro dri.

Esad KURTOVI 305

HERCEGOVINA asopis

306

HERCEGOVINA asopis

Mr. sc. Salih Buuk

KADROVSKI RESURSI BOSNE I HERCEGOVINE Svaki ozbiljniji razvoj privrede mora biti praen, a esto i anticipiran, odgovarajuim razvojem kvalitativnih svojstava radne snage i kadrova. Ne postoje trajno utvreni odnosi izmeu proizvodnih faktora uopte, a stanovnitva i radne snage posebno, u odnosu na proizvodnju. Odnosi izmeu radne snage i proizvodnje, tj. razvoja privrede, moraju se usklaivati u svakoj etapi drutveno-ekonomskog razvoja. Stoga je nuno da razvojna politika stalno vodi rauna o ljudskom faktoru, o njegovim mogunostima i ogranienjima. Bez odgovarajue radne snage i kadrova, kapitalna ulaganja ostae bez odgovarajuih i moguih efekata. Sve ukazuje na to da kapital vie nije najznaajniji faktor privrednog rasta ve da u savremenim uslovima primat pripada radnoj snazi uopte, a njenim kvalitativnim osobinama posebno. U privredno nerazvijenim zemljama, kakva je i Bosna i Hercegovina, kapital je jo uvijek na cijeni, mada se dolazi do saznanja da su kvalitativna svojstva radne snage presudan faktor razvoja. Sistem obrazovanja i nauno-tehnoloka infrastruktura ine najsnaiju i osnovnu polugu tehnolokog razvoja. Nauno-tehnoloka infrastruktura u bivoj Jugoslaviji, a samim tim i u Bosni i Hercegovini, bila je relativno dobro razvijena, sa velikim naunoistraivakim potencijalom u samostalnim istraivakim organizacijama (470 instituta) i univerzitetskim institucijama (306 visokokolskih naunoistraivakih organizacija) i bitno manjim u istraivakorazvojnim jedinicama u privredi (113 jedinica). Iskustva u svijetu pokazuju da se koriste razni naini

307

HERCEGOVINA

pospjeivanja interakcija izmeu univerziteta i industrije, od finansijskih stimulacija za dodatno profesionalno obrazovanje, kursevi za prekvalifikaciju i dokvalifikaciju do posebnih biroa za povezivanje industrijom na dravnom ili regionalnom nivou. Nedostaci djelovanja trinog mehanizma pokazuju se prvenstveno na podruju visokih tehnologija gdje razvijene zemlje imaju veliku prednost u kadrovima i ostalim proizvodnim faktorima i gdje se transnacionalne firme ponaaju monopolno, odnosno gdje je ukljuivanje novih preduzea iz zemalja u razvoju zbog kapitalnih i kadrovskih ogranienja vanredno teko. Zbog ovih i slinih razloga vlade se osjeaju odgovornima za pomo preduzeima u prilagoavanju brzim drutvenim i tehnolokim promjenama u svijetu. Radna snaga koja zadovoljava potrebe privrede na odgovarajuem stupnju ekonomskog razvoja ne samo u pogledu obima, ve prije svega, kvalifikacione strukture, profila i nivoa obrazovanja, postaje jedna od bitnih proporcija savremenog razvoja. Ne moe se zamisliti bri razvoj privrede i preobraaj Bosne i Hercegovine bez odgovarajuih strunih kadrova. Samo sredina koja raspolae odgovarajuim kadrovima moe raunati na brzi razvoj, ekonominu privredu, a investicije (ulaganja) mogu ponijeti atribut ekonomskih investicija, za razliku od politikih investicija koje su u Bosni i Hercegovini dominirajue. Vao je zapaziti da loa kvalifikaciona struktura radne snage u Bosni i Hercegovini i permanentni odlazak strunih kadrova u inostranstvo nema nekih posebnih efekata na privredni rast. Oito je da ljudski faktor kao potencijal razvoja nema dominantnu, pa ak ni znaajnu ulogu u bosanskohercegovakoj razvojnoj koncepciji. Nisu nam poznate sistematske akcije (osim deklarativnih od strane stranaka na vlasti) ili dugoroni dogovori i pokuaji da se iskoriste postojei i privuku bosanskohercegovaki kadrovi kako bi se iskoristile njihove organizacione sposobnosti. Tu se, nesumnjivo, radi o strunjacima. Meutim, sami kadrovi u Bosni i Hercegovini nisu zadovoljni ne samo svojim primanjima, nego ni itavim nizom okolnosti u svom radu. Po naem miljenju, ovakvo stanje nezadovoljstva se moe obrazloiti slijedeim: - strunjaci imaju mali uticaj na vane odluke, - rukovodstva posjeduju malo sposobnosti i znanja za racionalno angaovanje strunjaka, - nagraivanje nije stimulativno, - kod odluivanja glavnu rije imaju nestrunjaci, - drutvena podrka strunjacima je mala, - inicijative strunjaka se blokiraju, - rukovodstva potcjenjuju strune kadrove.

asopis

308

HERCEGOVINA

Masovni odlazak strunjaka u inostranstvo i nezainteresovanost za povratak potvruje njihovo raspoloenje. Gomilanje kadrovskih problema koji su iz dana u dan akutniji pokazuju da se date ocjene ne smiju olahko odbaciti kao i to da drutvena akcija mora veoma angaovano i ozbiljno pristupiti stvaranju i primjeni dugorone strategije stvaranja, koritenja i tretmana strunih kadrova. Drutveno-ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine zavisan je od resursa koji mu stoje na raspolaganju. To su: materijalni, finansijski i ljudski resursi. Pri tome su ljudski resursi vana, ako ne i najvanija komponenta ekonomskog razvoja. U tom smislu upravljanje ljudskim resursima jedna je od kljunih aktivnosti kako na mikro tako i na makro nivou. Da bi bilo uspjeno i da bi u punoj mjeri doprinosilo ekonomskom razvoju, upravljanje ljudskim resursima mora kao koncept i kao praksa biti ugraeno u strategiju razvoja na svim nivoima. U samim stratekim promiljanjima i orijentacijama savremenog preduzea ljudski resursi i njihovo koritenje moraju imati tretman kljunog faktora. Oskudnost u smislu nemogunosti osiguravanja dovoljnog broja (optih ili pojedinih kategorija) i / ili kvaliteta ljudskih resursa, danas je gotovo redovna pojava u razvijenim zemljama, a u Bosni i Hercegovini takva situacija je dostigla kritinu taku za pojedine kategorije - prvenstveno kada su u pitanju strunjaci i menaderi. S druge strane, jedino ukoliko preduzee ima i razvija strune i kvalitetne resurse, moe na njima zasnivati ekspanzivnu i uspjenu poslovnu strategiju. Strategija upravljanja ljudskim resursima trebala bi biti integralni dio poslovne strategije, a strategija koja zanemaruje ljudske resurse u velikoj je opasnosti da ne postigne eljene rezultate.1 Ukratko, ne bi smjelo biti ni jednog segmenta poslovne strategije koji nije proet ljudskom dimenzijom. Ljudski resursi mogu, kao najvrijedniji resursi ekonomskog razvoja, biti glavni izvor konkurentske prednosti i poslovnog uspjeha. Zato je potrebno identifikovati, razviti i optimalno upotrijebiti ljudske potencijale kako bi se postigli to vei rezultati. Znaajne promjene inicirane su promjenama u okruenju savremenog preduzea. Promjene u okruenju znaajne su u svim aspektima: okolina je sve sloenija, zahtjevnija i dinaminija, to zahtijeva brze i dobro promiljene reakcije. Kako te reakcije mogu biti zamiljene, osmiljene i sprovedene samo od njegovih zaposlenih i menadmenta, to ve upuuje na porast znaaja kadrova i kadrovske funkcije.
1/

asopis

Brewster, Ch., Larsen, H.H, : Human resource management in Europe: evidence from ten countries, The International Journal of Human Resource Management, Vol.3, No.3, pp 411412, 1992.

309

HERCEGOVINA

Kao i kod svake poslovne funkcije, i kod kadrovske se moe i mora razlikovati sama funkcija kao skup povezanih poslova kojima se ostvaruje poseban zadatak, ili, drugaije reeno, jedna faza reprodukcijskog procesa, od organizacijske jedinice (ili jedinica) kao grupe ljudi odreenih strunosti koja s odgovarajuim sredstvima ostvaruje jedan ili vie posebnih zadataka, a u nekim sluajevima i samo dio posebnog zadatka.2 Naalost, u Bosni i Hercegovini je ve dui period situacija katastrofalno loa upravo u segmentu strategije upravljanja ljudskim resursima. Mnoga preduzea uopte nemaju zastupljen sistem stratekog, dugoronog razmiljanja o ciljevima, potrebama i djelovanju u domenu kadrova (esto nemaju strateka opredjeljenja i planove ni na ostalim podrujima djelovanja). To svakako umanjuje kvalitet, konzistentnost i efikasnost djelovanja i na operativnom nivou. Danas su promjene koje se dogaaju u preduzeu i njegovom okruenju velike i brze. Te promjene se u pravilu meusobno isprepliu i odraavaju na upravljanje ljudskim resursima i njegovu organizaciju. Cilj segmenta rada nije detaljisanje i sagledavanje svih aspekata i dimenzija. Ovdje se spominje samo dimenzija okoline iz koje e se, ukratko, jasno vidjeti da promjene koje se dogaaju imaju odraz u svim ostalim dimenzijama. Okolinu upravljanja ljudskim resursima predstavljaju svi oni elementi koji utjeu ili mogu utjecati na karakteristike ljudskih resursa, njihovo ponaanje ili ponaanje preduzea prema ljudskim resursima. Varijable okoline koje utjeu ili mogu utjecati na strategiju i organizaciju upravljanja ljudskim resursima veoma su brojne i raznovrsne. Ovdje tretiramo: - trite rada, - tehnologiju, - ekonomsko okruenje, - politiki sistem, te - socioloki kontekst. a) Trite rada: Situacija i promjene na tritu rada predstavljaju okvir u kojem se realizuju operativne aktivnosti u gotovo svim segmentima djelovanja kadrovske funkcije. Pri tome osim eksternog trita rada (od lokalnog i regionalnog, do nacionalnog i internacionalnog), od velikog je znaaja, naroito u velikim preduzeima, i interno trite rada.

asopis

2/

Novak M., Farigak V.: Organizacija strunih slubi, Informator, Zagreb, 1974.

310

HERCEGOVINA

Znaajne i brze promjene u savremenom drutvu, prvenstveno na demo-grafskom planu i u sistemu obrazovanja, donose i direktne promjene na tritu rada. I samo trite rada (njegova struktura i dinamika) doivljava znaajne promjene, a sve to zajedno ima veliki uticaj na upravljanje ljudskim resursima. b) Tehnologija: Tehnologija je svakako presudan faktor koji odreuje potrebne karakteristike ljudi koji uestvuju u proizvodnom i poslovnom procesu. Promjene u tehnologiji izrazito se odraavaju (direktno i indirektno) na organizaciju preduzea, a time i na upravljanje ljudskim resursima. Uz dinamian razvoj u sferi tehnologije, danas se moe govoriti o promjenama itave tehnoloke paradigme: pomaku od standardne podjele na kapitalno - i radno - intenzivne ka znanju - i informacionim - intenzivnim tehnologijama. To su svakako tehnologije koje stavljaju jo vee zahtjeve na ljudske resurse. c) Ekonomsko okruenje: Ekonomsko okruenje i opta ekonomska situacija utjeu na organizaciju upravljanja ljudskim resursima sa vie aspekata: - najoptije kroz stepen razvijenosti i nivo ivotnog standarda. Stanje i kretanje u ovom domenu bitno e utjecati na kvalitet, ali i ponaanje ljudi koji ulaze u proizvodni proces, njihovu motivisanost, efikasnost i sl. - opte stanje i kretanje na tritu odreuje optu poslovnu strategiju finansijski uslovi i rezultati poslovanja daju neposredan okvir oblikovanja bitnih stratekih, ali i operativnih okvira i aktivnosti d) Politiki sistem: Iako bi preduzee i rad u preduzeu trebao u trinom drutvu biti maksimalno osloboen politikih uticaja, ipak je politika sfera i promjene u njoj uvijek prisutna u preduzeu i njegovim aktivnostima. Pritom politiki sistem moe biti shvaen u najirem smislu, kao skup struktura, vrijednosti i normi koji odreuju ponaanje grupa organizovanih radi ovladavanja ili uticanja na vlast i putem vlasti: stranke, pokreti, sindikati, lobiji i dr. Kako je djelovanje politikog sistema usmjereno na ljude i putem ljudi, tada ni upravljanje ljudskim resursima unutar preduzea ne moe ostati izvan uticaja stanja i dogaanja u politikom sistemu. e) Socioloki sistem: Socioloki sistem kao ukupnost vrijednosti, stavova i normi koji utjeu na ponaanje pojedinaca i malih grupa svakako

asopis

311

HERCEGOVINA

predstavlja bitan faktor o kojem treba voditi rauna na svim podrujima i nivoima upravljanja ljudskim resursima. Socioloki sistem u dananje vrijeme se svugdje, a naroito u Bosni i Hercegovini, brzo i radikalno mijenja o emu treba voditi rauna kod oblikovanja strategija i organizacija upravljanja ljudskim resursima. * * *

asopis

Promjene u okruenju, direktno i indirektno znae i promjene i dimenziju kljunih aktera sistema upravljanja ljudskim resirsima.3 Uslovljene promjene u okruenju ili, pak, autonomno nastale promjene u kategoriji poslodavaca i njihovih udruenja, zaposlenih i njihovih organizacija (sindikata), menadmenta, drave, dravnih i drugih institucija, mogu se takoer smatrati u odreenom smislu promjenama u okruenju.

3/

Goi, S., Strategijske odrednice upravljanja ljudskim resursima., Raunovodstvo i financije, Vol. XLI b, 4, str. 82, 1995.)

312

HERCEGOVINA asopis

bibliografija

313

HERCEGOVINA asopis

314

HERCEGOVINA asopis

Jagoda SERDAREVI Sadraj HERCEGOVINE, mostarskog asopisa za kulturno i historijsko nasljee (1981 - 1998) Koncesiju za izdavanje asopisa Hercegovina u Mostaru pokrenule su kulturno historijske ustanove Muzej Hercegovine Mostar (1950), Arhiv Hercegovine Mostar (1954) i Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture i prirode Mostar (1954). Fizionomija asopisa reflektuje se kroz tekstove iz domena rada ovih institucija i to iz arhivistike, historije, etnologije i folklora, muzeologije, zatite spomenikog blaga i drugo. Kada se govori o prostornoj komponenti interesovanja, ona se uglavnom moe ubicirati na teritoriju Hercegovine. Osnovni elementi bibliografskog opisa po rubrikama su prezime i ime autora, stvarni naslov, broj sveske, godina izdanja i broj stranica. S obzirom na objavljenu grau posmatrajui je u kontekstu obima i izboru tema ovaj asopis se moe svrstati u trajan prirunik za istraivae, zatitare spomenika, etnologe, muzeologe i uopte naunike iz drugih oblasti. Kroz do sada objavljenih deset brojeva ovoga asopisa pojavilo se 128 autora sa ukupno 219 radova. Struktura asopisa se sastoji od ovih rubrika: Rasprave, Studije i lanci, Izvori i sjeanja, Osvrti i prikazi a povremeno se pojavljuje rubrika Iz rada institucija izdavaa. Od 1981.g. do 1990.g. tampano je u kontinuitetu sedam svezaka, odnosno osam brojeva, od kojih je jedan dvobroj (7-8). Broj devet nalazio se pripremljen za tampu u tampariji Novi dani u Beogradu, ali je zbog

315

HERCEGOVINA

poetka rata 1992.g. prekinut kontakt izdavaa i ove kue. asopis je izlazio jedanput godinje a pisan je naizmjenino latinicom i irilicom. Neparni brojevi pisani su latinicom. Od prvog do dvobroja (7-8) pojavljuje se RO Stari Grad Mostar kao etvrti suizdava. Tokom ratnih dejstava sve do 1997.g. asopis Hercegovina nije izlazio. Pisani materijali o razliitim temama koje su elaborirane na Naunom skupu Mostar kroz stoljea a koji je odran u Mostaru od 9. do 10. septembra 1996.g. zastupljene su u broju devet. Registrujemo i promjenu rubrika tako da od ovog broja postoje slijedee: Historija, Kulturna historija, Prikazi i osvrti (povremeno), Zatita kulturno historijske batine, Bibliografija i Iz prolosti Mostara i Hercegovine. Finansijsku pomo za izdavanje devetog broja pruili su SORO -fondacija Otvoreno drutvo, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Sarajevo i Predsjednitvo opine Mostar. Bibliografske jedinice navedene su prema ustaljenim rubrikama u asopisu. Smatramo da je ovakav pregled dovoljna vodilja za istraivae i korisnike koji e im olakati traenje potrebnih podataka. HERCEGOVINA ASOPIS ZA KULTURNO I HISTORIJSKO NASLJEE BROJ 1 - Mostar, 1981.g.,- latinica rasprave, studije i lanci SALI - Atanackovi, Vukosava: ARHEOLOKA NALAZITA NA PODRUJU HUTOVA BLATA - str. 11 - 26. * arheoloki podaci o ranijim nalazima; okolnosti nalaza; ispitivanje lokaliteta i vaenje amaca monoksila; tipoloka analiza i datiranje amfora. (rezime na njemakom jeziku) Mr. ANELI, Tomislav: OSTACI KASNOANTIKE SAKRALNE ARHITEKTURE U VINJANIMA KOD POSUJA - str. 27 - 40., 4.sl., biljeke uz tekst * rezultati istraivanja; opis pojedinih prostorija (baptisterij, naos...) (rezime na njemakom jeziku) Dr. ANELI, Pavao: BIE I BLAGAJ, POLITIKI CENTAR HUMSKE ZEMLJE U SREDNJEM VIJEKU - str. 41 - 72., biljeke uz tekst * arheoloka i geografsko - historijska topografija; grad Bona ili Buna;

asopis

316

HERCEGOVINA

grad Hum; o rijeci Zahumki (Zahlumi); o imenu Zahumljani; Hum; Humska zemlja; Humljani; podruje Bia; Blagaja i Bijelog polja u okviru upskog upravnog sistema u srednjem vijeku; Turska nahija Humska zemlja ili Hum (rezime na njemakom jeziku) Dr. PALAVESTRA, Vlajko: SANDALJ HRANI KOSAA U NAIM NARODNIM PREDANJIMA - str. 73 - 88., biljeke uz tekst Mr. ZELENIKA, Anelko: GABELA KAO OBRAMBENI CENTAR DONJE NERETVE U DOBA TURAKA -str.89 - 118., biljeke uz tekst * Gabelski grad; Stari grad; Velika tvrava; Novi grad; historijat gabelskog grada; utvrenje na Avali; utvrenje erzelez; kula u Strugama; kula na Tersani; kula na Krupi; Bievia kula (rezime na njemakom jeziku) Dr. DRALOVI, Muhamed: PRILOG POZNAVANJU DJELA EJHA JUJE -str.119 - 138., biljeke uz tekst. * prepisivaka aktivnost ejha Juje; autografi Jujina djela i djela u Orijentalnoj zbirci JAZU (Ozja). Mr. SIVIRI, Marijan: O NEKIM UPISIMA HERCEGOVAKIH PREZIMENA U DRUGOJ POLOVINI 17.st. U MATICAMA UPE GRAD U DUBROVNIKU -str.139 - 169., biljeke uz tekst * podruje i mjesto porijekla doseljenika upisanih u maticama upe; zanimanja njihova prema zapisima; rodbinski odnosi (enidba i udaja) (rezime na njemakom jeziku) STANI, Radomir: GROBLJE NA BJELUINAMA U MOSTARU - str.171 - 194. * skica za monografiju; popis 160 spomenika iz 17. i 18. veka (rezime na njemakom jeziku) Dr. MADAR, Boo: DVA NEPOZNATA DOKUMENTA O USTANCIMA LUKE VUKALOVIA - str.195 - 207. * izvjetaj austrijskog konzula u Mostaru grofa Martirta austriskom ministru vanjskih poslova grofu Rohbergu; prepis privatnog pisma Georga Martirta vojvodi Luki Vukaloviu na Zubcima. IVI, Danka: MOSTARSKE KUJUNDIJE XX. VIJEKA I NJIHOVI PROIZVODI PAFTE I KUKAE I PLOE ILITIJE - str. 209 - 223.,

asopis

317

HERCEGOVINA

biljeke uz tekst. Mr. RADOVI, Momilo: AKTIVNOST KPJ I NARODNOOSLOBODILAKI ODBOR NA SLOBODNOJ TERITORIJI U SJEVERNOJ HERCEGOVINI 1941. - 1942 godine - str. 234 - 239., biljeke uz tekst. * rad omladine i AF; osnivanje i rad narodnooslob.odbora; kulturnoprosvjetni rad; aktivnost narodnoosl.odbora u prozorskom kraju i Neretvici 1942.g. (rezime na njemakom jeziku) IVANKOVI, Stjepan: BORBE DEVETE DALMATINSKE UDARNE DIVIZIJE ZA OSLOBOENJE HERCEGOVINE - str. 239 - 255., biljeke uz tekst. * borbe 9.divizije za konano osloboenje Livna, Duvna i dijela zapadne Hercegovine; za osloboenje Litice i borbe za osloboenje Mostara ( rezime na njemakom jeziku). sjeanja i izvori BIJEDI, Demal: FORMIRANJE OBLASNOG KOMITETA KPJ ZA HERCEGOVINU 1939.g. I MJESNOG KOMITETA KPJ MOSTAR 1940.g. -str. 259 - 262. ZOVKO, Marko: BERGMAN ALFRED.- str. 263 - 268. ARENAC, Tripo: RAZVOJ KPJ U BILEKOM KRAJU.- str. 269 - 277. VEGO, Marko: ISPISI IZ HISTORIJSKOG ARHIVA U DUBROVNIKU O SREDNJEVJEKOVNOJ HERCEGOVINI.- str. 279 - 312. osvrti i prikazi MILIVOJEVI, Neboja: ETVRTA I PETA KONFERENCIJA KPJ ZA BiH U ISTORIJSKOM RAZVITKU REVOLUCIONARNOG POKRETA (1938-1941) * Zbornik radova sa naunog savjetovanja u Mostaru, 5. i 6.oktobra 1978.g. u izdanju Instituta za istoriju Sarajevo i CK SKBiH, 1980.- str.315 - 317. IVANKOVI, Stjepan / Danilo Komnenovi i Muharem Kreso: 29.hercegovaka divizija; Vojnoizdavaki zavod, Beograd,1979.g.;str.622./ str.315 - 317. SEFEROVI, Mensur / Slavko Stijai: Trebinjci pali u borbi za slobodu 1941-1945. Trebinje, 1979.g./ str. 323 - 324.

asopis

318

HERCEGOVINA

PERVAN, Asim / Neo Pareanin i Slavko Stijai: Prvi udarni :PKK.,Mostar, 1980.g. / str. 325 - 329. DEKOVI, Nada /Memorijalna izloba: Demal Bijedi (ivot i djelo)/ str. 331 - 332. Dr.NAMETAK, Fehim / Hivzija Hasandedi: Spomenici kulture Turskog doba u Mostaru.; Biblioteka Kulturno nasljee IRO, Sarajevo, 1980.g./ str.333-335. iz rada institucija Arhiv Hercegovine Mostar, Muzej Hercegovine Mostar i Regionalni zavod za zatitu kulture i prirode u Mostaru.-str.339 - 342. BROJ 2 - Mostar, 1982.godina. - irilica Dr. BENAC, Alojz: SA PROMOCIJE PRVOG BROJA ASOPISA HERCEGOVINA (umjesto uvoda).- str. 5 - 9. rasprave, studije i lanci Dr. OVI, Borivoj: TUMULUSI ELJEZNOG DOBA U GUBAVICI.-str.13 - 32. 5.tabela; 4.plana; literatura. (rezime na njemakom jeziku). Mr. ANELI, Tomislav; OSTAVA SREDNJEVJEKOVNOG NOVCA IZ MEINA KOD MOSTARA.- str. 33 - 44; 3.tabele (rezime na njemakom jeziku) Dr. TOI, uro: DONJI TOK NERETVE U SREDNJEM VIJEKU, S POSEBNIM OSVRTOM NA TRG DRIJEVA.- str. 45 - 78. (rezime na njemakom jeziku) Dr. ANELI, Pavao: MESANOVII, BUBANJII I HUMSKA I BOSANSKA VLASTELA.- str. 79 - 90. (rezime na njemakom jeziku) Dr. PALAVESTRA, Vlajko: DRENICA U HERCEGOVINI.- str.91 - 123. * zabiljeke o prolosti i narodnoj kulturi.

asopis

319

HERCEGOVINA

Mr. ZELENIKA, Anelko: PROBLEM ZATITE I PRENOSA STEAKA U HERCEGOVINI.- str.125 - 148. * Bilea, apljina, itluk, Gacko, Jablanica,, Konjic, Litica, Ljubuki, Ljubinje, Mostar, Neum, Nevesinje, Posuje, Stolac i Trebinje. Dr. DRALOVI, Muhamed: DJELA IBRAHIMA OPIJAA U RUKOPISIMA ORIJENTALNE ZBIRKE JAZU.- str.149 - 164. Mr. SMOLJAN, Vlado: O NEKIM IZVORIMA AKUMULACIJE U HERCEGOVINI U OSMANSKOM PERIODU.- str.165 - 182.( rezime na njemakom jeziku) * akumulacija iz obavljanja visokih funkcija, taksit, akumulacija iz trgovine, akumulacija u vjerskim ustanovama, u zanatstvu, akumulacija iz besplatnog rada stanovnitva od XVI do XIX stoljea. STANI, Radomir: NADGROBNI NATPISI IZ XIX VEKA NA BJELUINSKOM GROBLJU U MOSTARU.- str.183 - 220.; biljeke (rezime na njemakom) SARI, Samija: PRILOG PROUAVANJU KOLONIZACIJE (1918 - 1934.g.) I AGRARNE REFORME (1929 - 1941.g.) U HERCEGOVINI.str.221 - 228. Dr. HADIROVI, Ahmed: PETA POKRAJINSKA KONFERENCIJA KPJ, SNAENJE ORGANIZACIJA I UTICAJA KPJ str.- 229 - 238. RADOVI, Momilo: REVOLUCIONARNI RADNIKI POKRET U HERCEGOVINI 1919 - 1921.g.- str.239 - 271.; biljeke (rezime na njemakom jeziku) ARENAC, Tripo: IZGRADNJA I DJELOVANJE NARODNE VLASTI U HERCEGOVINI 1941 g. I U PRVOJ POLOVINI 1942 g.- str. 273 - 295. izvori i sjeanja IVANKOVI, Stjepan: ARHIVSKA OSTAVTINA Dr. ANTE TUNE RAMLJAKA - str. 299 - 303. * faksimil pismo J.Vidmara.

asopis

320

HERCEGOVINA

FEJI, Salko: KONJIKI (MOSTARSKI) BATALJON- str. 307 - 318. IVKOVI, Vlado: DRUGA PARTIJSKA KONFERENCIJA NEVESINJSKIH KOMUNISTA 1942.g. str. 313 - 318. STOJI, Ivica: REVOLUCIONARNI RAD U RUDNIKU UGLJA U MOSTARU OD 1936 - 1943.g.- str. 319 - 324. osvrti i prikazi TIPURA, Omer / Mostar - fotomonografija. P.K.K., Mostar, 1982.g.- str.327 - 330. TRBONJA, Salih / Fotomonografija Hercegovine. NIRO, Privredni vjesnik, Zagreb i MOK SSRN Hercegovine, Mostar, 1981.g.- str. 331 - 332. ALIKALFI, Demal / Mahmut Konjhodi: Mostarke (edicija Mostar u borbi za slobodu, knj. 4; Optinski odbor SUBNOR-a Mostar, 1981.g.).str.333-337. IVANKOVI, Stjepan / Vlado Ivkovi: Nevesinje 1941.g.; P.K.K., Mostar, 1980.g., s.387/ .- str. 339 - 341. PECO, Esad / Mirza Mutovi: Skrivena tvrava.; knj.5.- edicija Mostar u borbi za slobodu; Optinski odbor SUBNOR-a Mostar, 1982.g., s.252/.- str. 343 - 346. RADOVI, Momilo / MENSUR Seferovi: Istono i zapadno od Neretve. (10.herceg. narodnooslobodiloaka udarna proleterska brigada); Narodna Armija, Beograd, 1981.g., s.280./.- str. 347 - 351. BROJ 3 - Mostar, 1983. god.- latinica. rasprave, studije i lanci Mr.ANELI, Tomislav: ARHEOLOKA ISTRAIVANJA NA BRATAKOM GRACU KOD NEVESINJA.- str. 7-14. (rezime na njemakom jeziku)

asopis

321

HERCEGOVINA

KRALJEVI, Gojko: RIMSKI NOVCI IZ MOSTARA I OKOLINE.- str.1528.; dvije tabele ( rezime na njemakom). * kronoloki redosljed novia; novci po nominalima; novci po kovnicama i prevod inventarskih podataka. BASLER, uro: ISTONI ZID GRADA BLAGAJA NA BUNI.- str. 29 - 34. Dr. ANELI, Pavao: SREDNJEVJEKOVNA HUMSKA UPA ABA.str. 35 - 56. (rezime na njemakom jeziku) Dr. LULETI, Josip: IZ MEUNARODNE NAUTIKO- TRGOVAKE I LUKE DJELATNOSTI LUKE NA NERETVI U DRUGOJ POLOVICI 16. stoljea.- str.57 - 65.( rezime na njemakom) * faksimil dokumenta o utovaru tereta u Luci Neretvi. MANDERALO, Stipo:PRILOG PROUAVANJU BOSANICE U LIVANJSKOM KRAJU.-str. 67 - 78. MULAOMEROVI, Jasminko: JEDAN STARI ASTRONOMSKI INSTRUMENT IZ KONJICA.- str.79 - 86. ( rezime na engleskom jeziku) * dvije slike prednje i stranje strane rub tahte. Mr.ZELENIKA, Anelko: KONZERVATORSKI ZAHVATI NA IKONAMA U HERCEGOVINI.- str.87 - 99.; popis 35 ikona * Iz zbirka: Stare pravoslavne crkve u Mostaru; Manastira itomisli; Crkve sv.Klimenta (Mostai-Trebinje); Eparhijskog dvora u Mostaru; Saborne crkve u Mostaru; Crkve sv.Vavedenja u Zavali; Zaviajni muzej u Trebinju; crkve u Konjicu i u Parohiji Stolac. Mr. RAJKOVI, Salih: NEKI NOVI PODACI O SPOMENICIMA KULTURE U HERCEGOVINI.- str. 101 - 118. Mr. SIVIRI, Marijan: O NEKIM UPISIMA HERCEGOVAKIH PREZIMENA OD POETKA 18 st. DO PADA DUBROVAKE REPUBLIKE 1808.g. U MATICAMA UPE GRAD DUBROVNIK (I.dio) .- str. 119 - 152. STANI, Radomir: NADGROBNI SPOMENICI SA NATPISIMA IZ XVII I XVIII v. U GROBLJU NA PAINOVCU U MOSTARU.- str. 153 - 196. ( rezime na njema.) * registrovao 260. spomenika.

asopis

322

HERCEGOVINA

SANDAKTAR, Meliha: MLINICE NA PONORIMA TREBINJICE.str.197 - 225. (rezime na njemakom) * podaci o vlasnitvu i nazivima mlinica MILETI, Drago: MOSTARSKI MOSTOVI NA MUSALI I LUCI.- str.227 - 241. IVI, Danka: OBIAJI I VJEROVANJA U VEZI SA ZDRAVLJEM I BOLESTIMA STOKE U BROTNJU.- str.243 - 271. (rezime na njemakom) DELETOVI, Danilo: PITANJE HERCEGOVAKIH IZBJEGLICA U CRNOJ GORI ZAVRIJEME I POSLIJE USTANKA1882.godine.- str.273 - 308. ZOVKO, Ljubo: KPJ U HERCEGOVINI U VRIJEME SPORAZUMA CVETKOVI - MAEK.- str. 323 - 324. BRI, Rafael: VOJNE I POLITIKE MJERE OKUPATORA I KVISLINGA ZA GUENJE NOP U BOSNI I HERCEGOVINI U PRVOJ POLOVINI 1942.g.- str.325 - 349. izvori i sjeanja Dr. NEAS, Ctibor: NEPOZNATO PISMO EHINJE BOHUSLAVE KECKOVE, MOSTARSKE SLUBENE LIJENICE, EKOJ PJESNIKINJI ELIKI KRASNOHORSKOJ 1893.g.- str. 355 - 358. IVANKOVI, Stjepan: PISANA OSTAVTINA MARKA ZOVKE.- str.359 - 370. * Arhiv Hercegovine OMZ/ K 1 - 28. osvrti i prikazi TIPURA, Omer/ Umjetnost na tlu Jugoslavije; PKK, Mostar,1983.g./.-str. 373-374. / Boko Zec: eta kozarana; PKK, Mostar,1983.g./.- str.375 - 376. / Dr. Ante Markoti: Demografski razvitak Hercegovine; PKK, Mostar, 1983.g./.- str. 377 - 378.

asopis

323

HERCEGOVINA

ZAHIROVI, aban / Tribunija br.6., Zaviajni Muzej Trebinje, 1982.g./str. 379 - 381. IVANKOVI, Stjepan / Muhamed Konjhodi: KRONIKA O LJUBUKOM KRAJU (knj.1.): Opinski odbor SUBNOR-a Ljubuki, 1974.g.- (knj.2.): IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1981.g./ - str. 385 - 386. BROJ 4 - Mostar, 1984. god. - irilica. rasprave, studije i lanci Dr. BASLER, uro: PALEOLITSKA UMJETNOST U JADRANSKOJ REGIJI JUGOSLAVIJE.- str. 7 - 22. SALI, Vukosava: PRAISTORIJSKI GROB U VOJNU KOD MOSTARA.str. 23 - 40. (rezime na njemakom jeziku) MULAOMEROVI, Jasminko: BLIDINJE I RAKITNO.- str. 41 - 49. *Prilog arheolokoj topografiji. Mr. ZELENIKA, Anelko: STECI JABLANIKOG PODRUJA.- str.51 - 72. DODIG, Radoslav: GREDA - SREDNJEVJEKOVNA NEKROPOLA U CRVENOM GRMU.- str. 73 - 80. Dr. UNJI, Marko: VENECIJA I POSLJEDNJI BOSANSKI KRALJEVI 1420-1463.g.- str. 81 - 90. Dr. HRABAK, Bogumil: TURSKA STRAARSKA FLOTILA U NERETVI (1490-1700.g.) .- str. 91 - 107. Dr. LULETI, Josip: IZ MEUNARODNE DJELATNOSTI HERCEGOVAKIH I BOSANSKIH TRGOVACA U NAUTIKO- BRODARSKOJ I LUKO-TRGOVAKOJ PRIVREDI DUBROVAKE REPUBLIKE (15701670.g.).-str.109 - 129. (rezime na njemakom jeziku) Dr. PEDERIN, Ivan: ZADARSKE DUKALE O RATU I MIRU S TURCIMA OD XV DO XVI. stoljea.- str. 131 - 146. (rezime na njemakom jeziku) VEGO, Marko: PRILOG O JEVREJSKIM TRGOVCIMA U DUBROVNIKU.- str. 146 - 157. * Neki podaci se odnose na jevreje iz Mostara.

asopis

324

HERCEGOVINA

STANI, Radomir: NATPISI NA SPOMENICIMA U GROBLJU NA PAINOVCU U MOSTARU.- str.159 - 199. (rezime na njemakom jeziku) * Popis 376 spomenika. NIKOLI - Ribarevi, Ivanka: IKONE PRAVOSLAVNE CRKVE U BLAGAJU KOD MOSTARA.- str. 201 - 218.; biljeke uz tekst. KRALJEVI, Gojko: LINA IMENA U KNJIZI VLASI I USPOSTAVA TIMARSKOG SISTEMA U HERCEGOVINI.- str. 219 - 223.; biljeke uz tekst. Mr. LJUBOVI, Amir: NA MARGINAMA RUKOPISNIH DJELA MUSTAFE EJUBOVIA (1651-1707.g.).- str. 225 - 238.; biljeke uz tekst. Mr.PELIDIJA, Enes: STANJE U HERCEGOVAKOM SANDAKU I DRANJE PLEMENA U VRIJEME DOLASKA RUSKOG EMISARAPUKOVNIKA MIHAILA MILORADOVIA U CRNU GORU 1711.g.str.239 - 244.; biljeke uz tekst (rezime na njemakom jeziku). Mr. ELEBI, Edin: KULTURNE PRILIKE U MOSTARU KRAJEM XIX. I POETKOM XX. VIJEKA.- str. 247 - 275.; biljeke uz tekst. Dr. PECO, Asim: GOVOR PODVELEJA U SVJETLOSTI OSTALIH GOVORA HERCEGOVINE - str.277 - 296. * O govoru Mostara; Pomeni o podvelekom govoru u literaturi; Poloaj Podveleja; Porijeklo stanovnitva i dananja slika podvelekog govora. VERUNICA, Zdravko: ALEKSA ANTI I MUZIKA.- str. 297 - 322.; biljeke. * Od horskog pjevaa do dirigenta i kompozitorski rad. Dr. BOROVANIN, Drago: ORGANIZACIJA I RAZVOJ KOLSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI U TOKU NOR - a.- str.323 - 331. Mr. KLARI, Tihomir: KULTURNA POLITIKA KPJ 1941 - 1945. g.- str. 333 - 359. BUHA, Boko: RATNI PUT 13.HERCEGOVAKE UDARNE BRIGADE.str. 361 - 369. * Povodom 40- et godinjice njenog formiranja.

asopis

325

HERCEGOVINA asopis

osvrti i prikazi ANELI, Tomislav / TRIBUNIA, br.7.: Zaviajni Muzej Trebinje, 1983.g./ str.373 - 375. KORO, Milan / Avdo Humo: MOJA GENERACIJA,Svjetlost, Sarajevo: Vojnoizdavaki zavod, Prosveta, Beograd, 1984.g./.- str. 377 - 380. SAMARDI, Obrad / Radovan Rako Dabi i Milan Papi: NEVESINJCI PALI U BORBI ZA SLOBODU 1941-1945.g.: Optinski odbor SUBNOR-a, Nevesinje, 1984.g/ str. 381 - 384. ATOR, Ibro / SJEANJE BORACA STOLAKOG KRAJA (br.1.): Optinski odbor SUBNOR-a, Stolac, 1984.g./.- str. 385 - 390. PERII, Ilija / Todo Kurtovi: JEDNOM ZAUVIJEK (edicija: Radniki pokret, NOR i socijalistika revolucija na podruju Trebinja, Posebno izdanje, br.1.; knj.1.: Zaviajni Muzej Trebinje, Trebinje, 1984.g./. str. 391 - 396. DABOVI, Krsto / RADNIKI POKRET, NOR I SOCIJALISTIKA REVOLUCIJA NA PODRUJU TREBINJA., Zbornik sjeanja br.1; knj.1.: Zaviajni Muzej Trebinje, Trebinje, 1984.g. / str. 397 - 400. BROJ 5 - Mostar, 1986. god. - latinica rasprave, studije i lanci SALI - Atanackovi, Vukosava: ZATITA ANTIKOG EPIGRAFSKOG SPOMENIKA IZ KARLOVA HANA (PRISOJE) KOD DUVNA - str.7-17.; 2.sl.; 1.karta; bilje. ( rezime na njemakom jeziku) Mr. ANELI, Tomislav: OSTAVA VIZANTIJSKOG ZLATNOG NOVCA IZ BLATNICE KOD ITLUKA U HERCEGOVINI - str. 19 - 22. Dr. FISKOVI, Cvitko: ZVONO IZ 15.st. U LIVNU - str. 23 - 29. Dr. HRABAK,Bogumil: DOVOZ BOSANSKOG OLOVA U DUBROVNIK 1463-1520.g.- str. 31 - 80.

326

HERCEGOVINA

Dr. LULETI, Josip: HERCEGOVCI I STONJANI (PRIMORCI) U DOBROSUSJEDNIM ODNOSIMA ZA VRIJEME DUBROVAKE REPUBLIKE - str. 81 - 96.; biljeke, (rezime na njemakom jeziku) Mr. SIVIRI, Marijan: O NEKIM UPISIMA HERCEGOVAKIH PREZIMENA DO PADA DUBROVAKE REPUBLIKE 1808.g. U MATICAMA UPE GRAD U DUBROVNIKU (II.dio).- str.97 122.;biljeke. Mr. ELEBI, Edin: SRPSKO PJEVAKO DRUTVO GUSLE (18881914.g.) I NJEGOVA ISTORIJSKA ULOGA - str. 123 - 137.; biljeke. *Prilog istoriji nacionalnog pokreta. IVI, Danka: BAJANJA I BAJALICE KAO DIO ETNOVETERINE U BROTNJU -str. 139 - 165.; biljeke (rezime na njemakom jeziku) Mr. IVANKOVI, Stjepan: ORGANIZACIONI RAZVOJ KPJ I SKOJ-a NA PODRUJU HERCEGOVINE U TOKU NOB-a I SOCIJALISTIKE REVOLUCIJE 1941- 1945.g.- str.167 - 184.; biljeke (rezime na njemakom jeziku) Dr. BOROVANIN, Drago: RAD KOMUNISTA BiH NA AFIRMACIJI DOKUMENATA PRVOG ZASJEDANJA ZAVNOBiH-a I ODLUKA DRUGOG ZASJEDANJA AVNOJ-a.- str. 187 - 193. Dr. MILIDRAGOVI, Duko: NASTANAK I RAZVOJ NARODNOOSLOBODILAKIH ODBORA U HERCEGOVINI - str. 195 - 22.; biljeke. izvori i sjeanja HASANDEDI, Hivzija: ORIJENTALNA ZBIRKA PROVINCIJALATA HERCEGOVAKIH FRANJEVACA U MOSTARU.- str.225 - 232.; biljeke. KURTOVI, Todo: RIJEI ISTORIJSKE ISTINE RADE PRAVICE - str.233 - 259. osvrti i prikazi Dr. BASLER, uro / Robert Salinas Price: HOMEROVA SLEPA PUBLIKA, Beograd, 1985.g./ - str. 263 - 266.

asopis

327

HERCEGOVINA

Mr. KNEZOVI, Pavle /Roberto Salinas Price: HOMEROVA SLEPA PUBLIKA, Beograd, 1985.g./ - str. 267 - 269 DODIG, Radoslav / Alberto Fortis: PUT PO DALMACIJI; Globus, Zagreb, 1984.g. (biblioteka: Posebna izdanja, priredio dr. J.Bratuli; prevod: M.Maras)/ str. 271 - 273. POLJAREVI, Ale / OSVRT O STOLAKOJ LIKOVNOJ BATINI SA PREGLEDOM LIKOVNOG STVARANJA KONCEM XIX I PRVOJ POLOVINI XX stoljea / str. 275 - 292. Dr. GREBO, Zlata / Fazlija Alikalfi: STASANJE JEDNE MLADOSTI: Skuptina Optine Mostar, Odbor za organizaciju izrade priloga istoriji i revoluciji radnikog pokreta i NOB-a Mostar,1985.g.; knj.1./ str. 293 - 295. Dr.MILIDRAGOVI, Duko / BILEE U NOB-u I REVOLUCIJI (SPOMENICA POGINULIM BILEANIMA U NOP I REVOLUCIJI.: Optinski odbor Saveza boraca NOR-a, Bilee / str. 297 - 299. SEFEROVI, Mensur / Nikola Ani: DVANAESTA DALMATINSKA (OTOKA) NOU BRIGADA.: Supetar na Brau, 1984.g./ str. 301 - 305. BJELOGRLI, Milan / MOSTARSKA OPERACIJA: Vojno izdavaki zavod, Beograd, 1986.g./ str. 307 - 310. Dr. KREI, Andrija / Seferovi Mensur: MOSTARSKI KOLOPLETI (biblioteka: Mostar u borbi za slobodu): Optinski odbor SUBNOR-a Mostar, 1985.g. / str. 311 - 312. TIPURA, Omer / Dragan Bartolovi: DEMAL BIJEDI I NJEGOVO VRIJEME:Odbor za obiljeavanje imena i djela D.Bijedia i PKK, Mostar, 1985.g. / str. 313 - 315. URII, Blao / Enver emalovi: MOSTARSKI BATALJON: Odbor za pisanje revolucionarnog pokreta i NOB-a Mostara, Mostar, 1986.g./ str.317321. BROJ 6 - Mostar, 1987. god. - irilica Mr. IVANKOVI, Stjepan: NASTANAK I NAIN UVANJA ARHIVSKIH

asopis

328

HERCEGOVINA

DOKUMENATA U BiH DO OSLOBOENJA 1945.g.- str. 5 - 28. (rezime na njemakom) rasprave, studije i lanci Mr. KNEZOVI, Pavle: MAK DIZDAR I ANTIKI MIT - str.33 - 58 (rezime na engleskom jeziku) Mr. BRKOVI, Milko:VANJSKE KARAKTERISTIKE BOSANSKIH LATINSKIH POVELJA KOJE SE DANAS NALAZE U DUBROVNIKU I VENECIJI -str. 59 - 68.; biljeke (rezime na njemakom jeziku) BALAGI, efik: KORITO ATRNJE U HAMZIIMA -str.71 - 81. MILETI, Drago: MLINICE NA UU RADOBOLJE U NERETVU - str.83 - 102.; biljeke (rezime na njemakom jeziku) Dr. PALAVESTRA, Vlajko: STARO HERCEGOVAKO PLEME KRMPOTII - str. 103 - 116. Dr. DRALOVI, Muhamed: DJELA ALI-DEDE MOSTARCA U RUKOPISIMA ORIJENTALNE ZBIRKE ARHIVA JAZU - str. 117 - 133.; biljeke *Zbirka sadri dva rukopisa (br.1168. sadri dva djela i to Havatim alkiham wa hall ar-ruzum wa kaf al-kunuz i Muhadara al-awail wa musamara alawahir.; br.1550. sadri nekompletno djelo Muhadara alawail; str.117-133.; biljeke tekst na orijentalnim jezicima. Mr. MULAOMEROVI, Jasminko: LIVANJSKI GNOMON.-str.133 - 140. * sprava za odreivanje podneva. Mr. ZELENIKA, Anelko: KULA IZ XVII st. NA HUMU U MOSTARU str. 141 - 150. Mr. ELEBI, Edin: HRVATSKO PJEVAKO DRUTVO HRVOJE 1888-1914.g. str.151-163. (rezime na njemakom jeziku) *prilog istoriji nacionalnog pokreta u BiH. Dr. MADAR, Boo: NEUSPIO POKUAJ ISKORITAVANJA SNAGE VODOPADA KRAVICA NA POETKU OVOGA VIJEKA -str.165 - 177 (rezime na njemakom jeziku).

asopis

329

HERCEGOVINA

Mr. MILIVOJEVI, Neboja: MOSTAR U USTANKU 1941. godine str.179 - 201 (rezime na njemakom jeziku) izvori i sjeanja Mr. ZAHIROVI, aban: STIHOVANI RIJENICI U RUKOPISIMA ORIJENTALNIH ZBIRKA U MOSTARU - str. 205 - 214. BUHA, Boko: RATNI LISTOVI HERCEGOVAKIH VOJNIH JEDINICA str.215 - 225. * bibliografija listova i navodi ustanova gdje se isti nalaze. osvrti i prikazi MASLI, Mubera / Muhamed Muji: SIDIL MOSTARSKOG KADIJE (1632-1634) PKK, Mostar, 1987 -str. 229 - 235. DUBUR, Lutvo / Novak Mandi: GACKO KROZ VIJEKOVE (prilozi istoriji Gacka), Gacko, 1985.g./ str. 237 - 239. Mr. ELEBI, Edin / Ibrahim Kemura: ULOGA GAJRETA U DRUTVENOM IVOTU MUSLIMANA BiH.; Veselin Maslea, Sarajevo, 1986.g./.- str.241 - 244. Mr. ZAHIROVI, aban / Mr. Momilo Radovi: REVOLUCIONARNI RADNIKI POKRET I NOB U KONJIKOM KRAJU.; Optinski odbor SUBNOR-a Konjic, 1986.g./ - str. 245 - 247. Dr. HADIROVI, Ahmed / HERCEGOVINA U NOB, (april 1941.-juni 1942.); Vojno-izdavaki centar i novinski centar Beograd i Arhiv Hercegovine Mostar; knj.2, 3 i 4, Beograd, 1986.g./.- str. 249 - 255. TIPURA, Omer / SPOMENICA MOSTARA 1941 - 1945.; Odbor za istoriju revolucionarnog radnikog pokreta i NOB-a Mostara, Mostar, 1987.g./.str.257 - 258. URII, Blao / SPOMEN-KNJIGA PALIH BORACA NOR-a I RTAVA FAISTIKOG TERORA OPOTINE GACKO 1941-1945.g./.- str.259263. ANELI, Tomislav / TRIBUNIA (9); Zaviajni Muzej Trebinje, 1985.g./.str.265 - 266.

asopis

330

HERCEGOVINA

BROJ 7-8 - Mostar, 1990. god. - latinica rasprave, studije i lanci SALI, Vukosava: RIMSKI EPIGRAFSKI SPOMENIK IZ KAZANACA KOD GACKA -str. 7-13. (rezime na njemakom jeziku) BELAGI, efik: DVA SREDNJEVJEKOVNA IRILSKA SPOMENIKA U OKOLINI MAKARSKE - str. 15 - 22. LAZINBAT, Velimir: PREGLED ARHIVSKIH SERIJA HISTORIJSKOG ARHIVA U DUBROVNIKU SA NAPOMENAMA O GRAI NA NAEM JEZIKU.-str. 23-35. Dr. ANDREJEVI, Andrej: NEIMAR HAJREDIN I NJEGOV RAD U HERCEGOVINI - str. 39 - 50. (rezime na njemakom jeziku) Mr. POLJAREVI, Ale: STOLAKA ORIJENTALNA ARHITEKTURA U SVIJETLU PRINCIPA ORIJENTALNOG GRAENJA.- str. 53 - 62. NIKOLI, Ivanka: DJELO MAJSTORA BLAGAJSKOG ORA KAFALOFOROSA - str. 63 - 66. Mr. ELEBI, Edin: POLITIKE I KULTURNE PRILIKE U BiH KRAJEM XIX. I POETKOM XX VIJEKA SA POSEBNIM OSVRTOM O DJELIMA I ULOZI KULTURNO - PROSVJETNIH DRUTAVA - str.69 - 84.; biljeke (rezime na njemakom jeziku) Mr. SIVIRI, Marijan: O NEKIM UPISIMA HERCEGOVAKIH PREZIMENA OD POETKA 18.st. DO PADA DUBROVAKE REPUBLIKE 1808.g. U MATICAMA UPE GRAD U DUBROVNIKU (III.dio).- str. 85 - 104. Dr. ZOVKO, Ljubo: BOSNA I HERCEGOVINA U GRAANSKOJ POLITICI NAKON SPORAZUMA CVETKOVI- MAEK.- str.105 - 118. MILETI, Drago: ITALIJANSKA REOKUPACIJA MOSTARA.- str.119 - 155. (rezime na njemakom jeziku) * septembar 1941. - juni 1943.g. Mr. IVANKOVI, Stjepan: DUVANJSKO PODRUJE U TOKU BITKE ZA RANJENIKE -str. 157 - 165.; biljeke (rezime na njemakom jeziku)

asopis

331

HERCEGOVINA

Dr. KOJOVI, Duan: MUZEOLOKI PRINCIPI STVARANJU EKSPOZICIJE - str.167 - 175. (rezime na njemakom jeziku) KLARI, Slavica: KANADSKI ARHIVSKI SISTEM I PROFESIONALNA ARHIVSKA UDRUENJA - str.177 - 182. izvori Mr. OLOVI, Vesna: BIBLIOGRAFIJA LANAKA O HERCEGOVINI U LISTU GLAS SLOBODE (1909 - 1918.g.) - str.185 - 217. osvrti i prikazi LAZINBAT, Velimir / Stipo Manderalo: GOSPODARI KAMENA - livanjsko klesarstvo XIX vijeka: Optinska zajednica kulture Livno i Veselin Maslea, Sarajevo, 1987.g./.- str.221 - 224. Mr. ELEBI, Edin / Ibrahim Tepi : BiH U RUSKIM IZVORIMA 18561878.: Veselin Maslea, Sarajevo, 1988.g./.- str.225 - 227. Mr. IVANKOVI, Stjepan / SOVII I GORICA U BEKIJI.; Zbornik radova o povjesti, umjetnosti i kulturi: Sovii i Gorica, 1989.g.,br.1./ - str.229 - 230. ALIKALFI, Fazlija / ZBORNIK SJEANJA O MOSTARSKOM BATALJONU.: Skuptina optine Odbor za istoriju revolucionarnog radnikog pokreta i NOB-a Mostara, Mostar, 1989.g./ - str.231 - 241. GALI, Jure / ETRNAESTA OMLADINSKA BRIGADA / - str.243 246. Mr. MILIVOJEVI, Neboja / Advan Hozi: JABLANICA U REVOLUCIONARNOM RADNIKOM POKRETU I NOB.: Skuptina optine i Odbor za pisanje istorije, Jablanica, 1989.g. / - str.247 - 248. BROJ 9 - Mostar, 1997. god. - latinica. Gradonaelnik Mostara ORUEVI, Safet: BORBA ZA OPSTANAK - str. 5-8. Rije urednika Mr. ZAHIROVI, abana - str. 9. NAUNI SKUP: MOSTAR KROZ STOLJEA - Mostar, 9.-10.IX 1996. godine.

asopis

332

HERCEGOVINA

I historija Mr. BRKLJAA, Seka: IZ SREDNJEVJEKOVNE ISTORIJE BLAGAJA.str.15 - 18. HASANDEDI, Hivzija: MOSTAR OD POSTANKA DO RAZARANJA 1992 / 93.godinu - str. 19 - 29. * retrospektiva i sadanjost / I - Lijeva obala: Velika i Mala tepa; Musala; Hadzijska sofa./ II - Desna obala: Kapetanovina; Babun; Bakim - Posebno: Buuk mahale mostarski vakufi; pokrtavanje; ubijanje muslimana traje od krstakih ratova. Mr. KATZ, Vera: IZ PROLOSTI MOSTARSKE ARIJE.- str. 30 - 34. Dr. ZLATAR, Behija: ULOGAVAKUFA U RAZVITKU MOSTARA - str.35 - 39. Dr. KRKI, Safet:VAKUFI MOSTARA KAO FORMA PRIVREDNE AKTIVNOSTI -str. 40 - 48. Dr. MULI, Jusuf: ISLAMSKE BOGOMOLJE U MOSTARU.- str. 75 - 80. Dr. PELIDIJA, Enes: MOSTAR U XVIII stoljeu - str. 81 - 90. FAJI, Zejnil: ALI-PAINA UPRAVA PREMA BRAKOVIEVOM RUKOPISU MALA ISTORIJA DOGAAJA U HERCEGOVINI.- str. 91- 103. Mr. KAMBEROVI, Esad: MOSTAR SREDINOM XIX stoljea.- str.104- 108. Mr. ARNAUTOVI, Esad: POLITIKE PRILIKE U MOSTARU I HERCEGOVINI U POSLJEDNJE DVIJE DECENIJE OSMANSKE VLADAVINE - str. 109 - 121. SARI, Samija: OSAMDESET GODINA GRADSKE BANJE U MOSTARU str. 122-135. kulturna historija Dr. KEMURA, Ibrahim: ODRAZ DRUTVENO-POLITIKIH PRILIKA U

asopis

333

HERCEGOVINA asopis

MOSTARUNADRUTVUGAJRETPOETKOMXXstoljea.-str.139-143. Dr. IEK, Tomislav: MJESTO I ULOGA MOSTARSKIH DJELATNIKA NA POKRETANJU HKD NAPREDAK - str. 144 - 150. Dr. NILEVI, Boris: MOSTAR U DJELU HISTORIARA VLADIMIRA OROVIA - str. 151 - 157. Dr. USTAMUJI, Elbisa: STO GODINA ASOPISA ZORA - str.158 - 164. Mr. PAGO, Salko: OSNOVNO KOLSTVO U MOSTARU (1878 - 1918.g.) str.165-171. knjievna historija - jezik Dr. NAMETAK, Fehim: OPIJAEVA PJESMA NA TURSKOM POSVEENA EJH JUJI - str. 175 - 181. Dr. LJUBOVI, Amir: BRATISLAVSKA KOLEKCIJA ORIJENTALNIH RUKOPISA I NJEN ZNAAJ ZA KULTURNU HISTORIJU MOSTARA str.182 - 186. Dr. DURAKOVI, Esad: MOSTARSKA NAZIRA KAO SVIJEST O UOBLIENOJ POETSKOJ TRADICIJI - str. 187 - 192. Mr. GAZI, Lejla: DVIJE MOSTARSKE MEDMUE KAO KULTURNOHISTORIJSKI IZVORI - str. 193 - 198. Mr. PIRI, Alija: MOSTARSKI PJESNIK DERVI-PAA BAJEZIDAGI str.199 - 206. ATOR, Muhamed: MOSTARSKI GOVOR KROZ STOLJEA.- str.207-217. (prilog prouavanju mostarskog govora s posebnim osvrtom na savremene jezike tokove). novija historija ARAC, Demal: SA MOSTARCIMA.- str. 221 - 237.

334

HERCEGOVINA

* svjedoenja: uoi II.sv.r.; u narodnooslobodilakom ratu; rat1992-1995.g. odbrana RBiH. Mr. MILII, Senija: ANTIFAIZAM MOSTARA U DRUGOM SVJETSKOM RATU - str. 238 - 241. KUJOVI, Mina: IZ ZAPISNIKA O PEDAGOKOJ NEDJELJI, ODRANOJ U MOSTARU OD 7 -14.marta 1945.godine. - str. 242 - 251. Dr. ATOVI, Fuad: OD BOKSITA DO ALUMINIJA - str. 252 - 263. DONIA, J. Robert: MOSTAR - EPICENTAR OF BOSNIAN STUDENT MOVEMENTS ON THE EVE OF WORLD WAR I.- str. 264 - 275 * tekst na engleskom jeziku. BROJ 10 - Mostar, 1998. godine. - latinica I iz prolosti mostara i hercegovine Dr. RATKOVI, Aleksandar: BLAGAJSKA TVRAVA U SVJETLU NAJNOVIJIH ISTRAIVANJA - str. 7-16. HASANDEDI, Hivzija: KRATAK PREVOD (EKSCERPT) DRUGE VAKUFNAME DERVI-PAE BAJEZIDAGIA IZ MOSTARA.- str.17-21. HASANDEDI, Hivzija: MOSTARSKI KADILUK I NJEGOVE KADIJE.str.23 - 30. SARI, Sajma: JEVREJSKI HRAM U MOSTARU.- str. 31 - 37. II knjievnost i jezik Dr. LJUBOVI, Amir: BAAGIEVA KOLEKCIJA ORIJENTALNIH RUKOPISA U UNIVERZITETSKOJ KNJINICI U BRATISLAVI I NJEN ZNAAJ ZA OPU I KULTURNU HISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE.str. 41-50. Dr. PECO, Asim: PREGRT NARODNIH PJESAMA IZ HERCEGOVINE str. 51.-80. * 68 pjesama kazivaa iz optina Gacko i Mostara. Dr. PECO, Asim: DIJALEKATSKA PRIPADNOST NAVEDENIH NARODNIH PJESAMA - str.81-84.

asopis

335

HERCEGOVINA

Dr. PECO, Asim: MOSTARSKI GOVOR U SVJETLOSTI HERCEGOVAKIH GOVORA KAO CJELINE - str.85-94. Dr. USTAMUJI, Elbisa: UMJEE PRIPOVIJEDANJA -str.95-100. * (Hamza Humo: Sluaj Raba slikara) III novija historija Mr. SMOLJAN, Vlado: INDUSTRIJSKI RAZVITAK HERCEGOVINE IZMEU 1918-1941.god. - str.103 - 118. Prof. dr. HADIBEGOVI, Iljas: TRAGANJE ZA MODERNOM NARONOM. /Vlado Smoljan: Poglavlje iz ekonomske historije Hercegovine.: Gospodarska komora Herceg-Bosne, Mostar, 1996.g.-str.119-131. /Vlado Smoljan: Poglavlje iz ekonomske historije Hercegovine (knj.II): Gospodarska komora Herceg-Bosne, Mostar, 1997.g. - str.132 - 139. Mr. EHI, Zijad: PRILOG ISTRAIVANJA VOJSKE MOSTARSKOG DOPUNSKOG U AUSTROUGARSKOJ EPOHI (1878-1918).-str.141-156. BRKLJAA, Seka: OD IMPERIJALNE POLITIKE FAISTIKE ITALIJE DO EKONOMSKIH PROBITAKA U BiH. - str. 157 - 170. Mr. KAMBEROVI, Husnija: PARLAMENTARNI IZBORI U BiH 1945.g. str.171-182. Mr. KATZ, Vera: NARODNA DEMOKRACIJA U POLITICI KPJ (19451950.g) KROZ PRIZMU MOSTARSKE OBLASTI. - str. 183 - 194. Mr. OBRADOVI, Zarema: MALARIJA U HERCEGOVINI JUER, DANAS, SUTRA - str. 195-203. IV prikazi i osvrti KICO, Mehmed: HISTORIJA ZA SADANJOST I BUDUNOST. /Noel Malkom: Povijest Bosne. (kratki pregled) - prijevod: Zlatko Crnkovi; Zagreb: Erasm Novi liber; Dani, 1995.g.; XXVI, 370. str.Biblioteka Erasmus - Svjedoanstva.- str. 209 - 211. /Mustafa Imamovi: Historija Bonjaka - Bonjaka zajednica kulture Preporod (Matini odbori), Sarajevo, 1997.g., 636.str., Biografija autora; bibliografija/.- str.211-213.

asopis

336

HERCEGOVINA

MILII, Senija / Dr. Smail eki: Agresija na Bosnu i genocid nad Bonjacima (1991-1993.god.) Sarajevo, Ljiljan, 1994.g., 416 str.; Biblioteka: Bosniaca/str.213-217. V zatita kulturno-historijske batine VESKOVI, Esad: RESTAURATORSKI RADOVI NA FASADNIM POVRINAMA OBJEKATA SUDA I MUZIKOG CENTRA U MOSTARU str. 221 - 230 VI bibliografija SERDAREVI, Jagoda: PRILOG BIBLIOGRAFIJI PRVE KNJIEVNE KOMUNE U MOSTARU - str.230 - 253. * tekstovi objavljeni u mostarskoj Slobodi 1970 - 1992.god. VII iz rada arhiva hercegovine i muzeja hercegovine MARI, Enisa: STRADANJE ARHIVSKE I REGISTRATURSKE GRAE U HERCEGOVINI I ZATITA POSLIJE RATA - str.257 - 262 HODI, Sabit: MUZEJ HERCEGOVINE - OSNIVANJE, RAD, STRADANJE, PERSPEKTIVE RAZVOJA - str.263 - 273. posebni dio KOSCHNICK, Hans (ehem.EU-Administrator von Mostar: REFLEXIONEN UBER EINEN SCHWIERIGEN ABER LIEBGEWORDENEN EINSATZ IN UND FUR MOSTAR -str.273 - 277. *tekst na njemakom jeziku / prevod naslova: Mostar nema samo bogatu prolost, nego i budunost punu nade. in memoriam Mr. ZAHIROVI, aban: IN MEMORIAM PROFESORU Dr. IBRAHIM TEPI (1947-1997) - str.278.

asopis

337

HERCEGOVINA asopis

338

HERCEGOVINA asopis

iskustva drugih

339

HERCEGOVINA asopis

340

HERCEGOVINA asopis

Dr Fridrich P.KAHLENBERG Prsident des Bundesarhivs VOM STELLENWERT STAATLICHER ARCHIVE IM DEMOKRATISCHEN RECHTSSTAAT. ERFAHRUNGEN IN DEUTSCHLAND BEI DER ARCHIVISCHEN UFARBEITUNG DER FOLGEN ZWEIER DIKTATUREN Staatliche Archive haben in den zurckliegenden Jahrzehnten weltweit einen unbersehbaren Zuwachs ihrer Stellenwertes binnen der Staatsorganisation und -verwaltung erfahren. Dafr sind gewi unterschiedliche Motive verantwortlich, doch ist die Bereitschaft der Archivare, das im 19. Jh. ausgebildete Ideal des vorrangig historisch-wissenschaftlichen Forschers aufzugeben zugunsten eines primr der Dienstleistung gegenber den staatlichen Organen wie der gesamten ffentlichkeit verpflichteten Berufsbildes eine der wichtigsten Voraussetzungen der jngsten Entwicklung. Sie wurde entscheidend gefrdert durch die Formalisierung der Ausbildung zum Facharchivar an eigens dafr eingerichteten Institutionen. Dabei haben sich fr die Ausbildung zum wissenschaftlichen Archivar zwei unterschiedliche Modelle bewhrt: in den westlichen Industrie-Gesellschaften berwiegt die postgraduale Ausbildung nach einem abgeschlossenen Hochschulstudium der Geschichte, der Rechts- oder Politischen Wissenschaften, in den Lndern des frheren Ostblocks etablierten sich hingegen eigenstndige Studiengnge der Archivwissenschaften binnen der Universitten. Daneben existieren die verschiedensten Mischformen. Entscheidend bleibt jedoch, da verantwortliche Leitungspositionen in den staatlichen Archivverwaltungen in aller Regel nur noch von professionellen Archivaren wahrgenommen werden. Der Wandel des Berufsbildes foigte den gestiegenen Anforderungen an

341

HERCEGOVINA

den Archivar im Zuge einer sich immer strker spezialisierenden ffentlichen Verwaltung. Dieser Prozess verlief unabhngig von unterschiedlichen ideologischen Voraussetzungen in allen Staaten, seine Dynamik war im wesentlichen von der Intensitt der Industrialisierung und Technisierung geprgt. In den Industriegesellschaften des 20. Jahrhunderts wuchsen den staatlichen Verwaltungen zahlreiche neue Ttigkeitsfelder zu, die erweiterten Aufgaben zogen eine fortgesetzte Differenzierung und Spezialisierung der Verwaltungsorganisationen nach sich. In unmittelbarer Konsequenz vervielfltigten sich die Anforderungen an die staatlichen Archive: diese wurden mit betrchtlich vermehrten Altaktenabgaben aus den Verwaltungsinstitutionen ihres jeweiligen Zustndigkeitsbereichs konfrontiert. Zudem zwang die expandierende Produktion von Schrift- und sonstigem Dokumentationsgut in den Verwaltungsbrokratien diese zu immer krzeren Abgabefristen, die Archivare wurden in wachsendem Umfang auch mit recht jungen berlieferungen konfrontiert. Die Organisation der behrdlichen Schriftgutverwaltungen als Kern der administrativen Informationsverarbeitung frhzeitig so einzurichten, da die sptere Archivierung, die Aussonderung des dauerhaft entbehrlichen Schriftgutes wie die Bestimmung der aus rechtlichen wie wissenschaftlichen Grnden dauerhaft aufzubewahrenden berlieferungen, erleichtert werde, wurde als archivfachliche Aufgabe in den sechziger Jahren erkannt. In den USA richtete das Nationalarchiv die als Dienstleistung fr die Verwaltung konzipierte ,,Records Administration ein: Archivare entwickelten gemeinsam mit Vertretern der ffentlichen Verwaltung neue Konzepte der Aktenfhrung, -ordnung und -aussonderung, die sowohl die laufende Verwaltungsarbeit wie die Archivierung entlasteten. In Frankreich wie in Grobritannien etablierten die Nationalarchive Konzepte der Beratung der Ministerien und anderer Verwaltungseinrichtungen ihres Zustndigkeitsbereiches, die die Entsendung von Archivaren an die lebende Verwaltung vorsahen. Diese ,,archivistes en mission oder Recordsadministration Officers sorgten nicht nur fr eine kontinuierliche fachliche Beratung in allen Fragen der Schriftgutverwaltung, sondern trafen auch erste Bewertungsentscheidungen. Zur frhzeitigen Entlastung der administrativen Informationsspeicher wurden zentrale Altakten-Verwaltungen eingerichtet, Record centres in den USA, Limbos in England, die,,Cit Ministerielle in Frankreich. In den der staatlichen Planwirtschaft verpflichteten Volksdemokratien wurde das System der Verwaltungsarchive entwickelt. In den einzelnen Ministerien und in anderen zentralen Verwaltungseinrichtungen erfaten

asopis

342

HERCEGOVINA

ausgebildete Archivare frhzeitig die for eine Archivierung in Betracht kommenden berlieferungen und erschlossen diese vorlufig, um jederzeit einen unmiftelbaren Rckgriff zu ermglichen. Unmiftelbarer Nebeneffekt dieser Ttigkeit der Verwaltungsarchivare war die frhzeitige Entlastung von Schriftgut, das fr eine sptere Archivierung nicht in Betracht kam. In der Bundesrepublik Deutschland richtete das Bundesarchiv im Jahre 1965 ein Zwischenarchiv fr die am Regierungssitz in Bonn ttigen Bundesministerien ein. Es diente der frhzeitigen Entlastung der ministerielien Schriftgutverwaltungen von nicht stndig bentigtem, aber noch nicht dauerhaft entbehrlichen Schriftgut. Fr die Archivare am Bundesarchiv bot das Zwischenarchiv die Mglichkeit, sich frher als in der Vergangenheit mglich mit der Formierung der knftigen archivalischen berlieferung zu beschftigen, vor allem ermglichte die zwischenarchivische Verwaltung des ministeriellen Altaktengutes die Entwicklung integrierter Bewertungskonzepte. Die Unterscheidung des an federfhrender Stelle entstandenen Schriftgutes von bloen Mitwirkungsakten reduzierte die Quantitten des spteren Archivgutes in einem frhen Stadium. Begleitet wurde die Etablierung des Zwischenarchivs von einem frh konzipierten Programm der Beratung von Bundesregierung und -verwaltung in Fragen der Schriftgutverwaltung und Informationsbearbeitung. Diese Beratungsttigkeit schlo die Entwicklung von Einheitsaktenplnen, Schriftgut-Katalogen, Musteraktenplnen fr Querschniftsaufgaben, vor allem aber auch Fortbildungsprogramme fr Registratoren in den Ministerien ein. Der eingangs erwhnte Bedeutungszuwachs der Archive beruht schlielich auch auf der generellen Durchsetzung der Idee einer einheitlichen, eindeutig definierten Zustndigkeit der archivischen Institutionen. In der ersten Jahrhunderthlfte noch verbreitete selbstndige staatliche Archiven einzeiner Verwaltungen, z.B. der Post, der Eisenbahnen, der Auen- oder Kriegs- bzw. Verteidigungsministerien, aber auch der Justiz, sind - von wenigen, dann freilich gewichtigen Ausnahmen abgesehen - in aller Regel aufgehoben und auf der zentralen Ebene in den Nationalarchiven zusammengefat. Am weitestgehenden gilt dies fr das Nationalarchiv der Vereinigten Staaten. Auch die ursprnglich als Stiftungen konstituierten Prsidentenbibliotheken sind der Fachaufsicht des Chefs des Nationalarchivs in Washington unterstellt, der fr die Koordinierung von deren archivfachlichen Aufgaben eine eigene Organisationseinheit binnen des Nationalarchivs unterhlt. Die weitgehende Durchsetzung der Idee der Einheit der auf zentraler Ebene entstandenen berlieferungen in den USA gilt freilich nur fr das 20. Jh.; das Nationalarchiv war erst im Jahre 1934 begrndet worden. Die Papiere

asopis

343

HERCEGOVINA

der Prsidenten und ihrer Stbe aus der Zeit vor Herbert Hoover sind in der Handschriftenabteilung der Library of Congress, der Nationalbibliothek, zu suchen. Diese bt, eine Konsequenz des amerikanischen Urheberrechts, auch die Funktion des Nationalen Filmarchivs aus. Diese spezielle, in der jngsten Vergangenheit immer bedeutsamer gewordene Aufgabe ist bislang nur in Kanada und in der Bundesrepublik Deutschland dem Zentralarchiv, dem National Archives of Canada bzw. dem Bundesarchiv, bertragen. In England und Frankreich bestehen hingegen selbstdige Filmarchive. In Kanada und in Frankreich werden die Archivaufgaben der Verteidigungsministerien und der Streitkrfte noch in eigener Zustndigkeit wahrgenommen. In den USA wie in Deutschland gehrt auch diese Aufgabe zu den vom Zentralarchiv wahrgenommenen. Andererseits ist in den USA, in Kanada wie in England die Archivierung der Unterlagen der Auenministerien und der diplomatischen Vertretungen den Zentralarchiven bertragen. Whrend in Frankreich die Eigenstndigkeit des Archivs am Quai dOrsay in keiner Weise in Frage gestellt ist, hlt in Deutschland, gesttzt durch das Bundesarchivgesetz vom 6. Januar 1988, das Bundesarchiv den Anspruch auf die Wahrnehmung der archivischen Aufgaben gegenber dem Auswrtigen Dienst aufrecht. In der Praxis besteht jedoch das Auswrtige Amt auf der Feststellung, da groe Teile auch der berlieferungen der Zeit vor 1945 noch nicht abgabereif geworden sind, fr die Fhrung der Geschfte vielmehr noch immer bentigt werden. In den Volksdemokratien Osteuropas wurde der Begriff des Staatlichen Archivfonds geschaffen, dem theoretisch die gesamte berlieferung aus den staatlichen Verwaltungen zugeordnet wurde. In der Praxis freilich konnten sich die zentralen staatlichen Archive in keinem Fall die alleinige Zustndigkeit sichern. In der Regel blieben die Militrarchive in der Zustndigkeit der Verteidigungsministerien, die Innenministerien hatten eigene Archive, die Wahrnehmung der Aufgaben der nationalen Filmarchive blieb den Kulturministerien bzw. den staatseigenen Filmproduktionen beriassen. Ohnehin kommt den in den staatlichen Archiven aus der ,,sozialistischen Epoche zugewachsenen Bestnden jeweils nur eine ergnzende Rolle zu. Da in allen Bereichen der ffentlichen Aufgabenwahrnehmung die Entscheidung der Politbros der herrschenden Partei vorrangige Bedeutung haften, knnen quellengesttzte zeitgeschichtliche Studien nur unter Heranziehung beider berlieferungen betrieben werden. Die sukzessiv vollzogene Ablsung der Vorherrschaft der kommunistischen Parteien in den Jahren der ,,Wende haben den staatlichen Archiven einen erheblichen Aufgabenzuwachs gebracht; in der Regel erhielten sie die Zustndigkeit fr die Archivierung der Unteriagen der

asopis

344

HERCEGOVINA

Politbros bzw. Zentralkomitees wie fr die Unterlagen smtlicher anderer Massenorganisationen. Einen besonderen Weg fanden die berlieferungen der SED wie aller anderen Parteien und Massenorganisationen der frheren DDR. Diese wurden im Jahre 1992 gem Ergnzung des Bundesarchi-vgesetzes am 13. Mrz 1992 in einer unselbstndigen Stiftung zusammengefat, die administrativ dem Bundesarchiv eingegliedert wurde und zum Beginn des Jahres 1993 ihre Arbeit aufnahm. Die Erweiterung des Aufgabenspektrums der staatlichen Archive, die Implementierung neuer archivfachlicher Strategien und die Entwicklung neuer Methoden der Bearbeitung, der Bewertung wie der Erschlieung des Archivgutes war seit dem Ende des 2. Weitkrieges in wachsendem Mae eingebettet in die Internationale Diskussion. Die seit 1950 regelmig veranstalteten Internationalen Archivkongresse wie die jhrlichen Treffen der Nationalarchive zum Runden Tisch, beide vom Internationalen Archivrat veranstaltet, haben in schwerlich zu berschtzenden Mae zur universellen Professionalisierung des archivarischen Berufs beigetragen. Der internationale Austausch befruchtete aber auch die jeweiligen nationalen Archivgesetzgebungen wie im Einzelfall die Konzepte von Reorganisationen der Archivverwaltungen. Ohne Zweifel wirkte sich der fruchtbare archivfachliche Austausch ber die jeweiligen Landesgrenzen hinweg auch auf die Qualitt der jeweiligen nationalen Projekte bis hin auf die Planung und Durchfhrung moderner Archivzweckbauten aus. Eines der wichtigsten Ergebnisse der jngeren Entwicklung ist die Konstituierung neuerer Archivgesetzgebungen. Waren in frherer Zeit verabschiedete Gesetze im wesentlichen Regelungen der Organisation und Zustndigkeit, so sind die jngsten Archivgesetze eine wichtige Grundlage fr die Durchsetzung des Informationsrechtes der Brger gegenber dem Staat, wie sie zugleich den berechtigten Anliegen des Persnlichkeitsschutzes Rechnung tragen. Auch bei der Vorbereitung der in den neuen Archivgesetzen zu regelnden Materien, bei der rechtlichen Analyse der Interessen des Staates und seiner Organe wie jene der Staatsbrger wirkte sich der internationale Austausch hilfreich aus. Es ist eine alte Erfahrung: Neuorientierungen der politischen Systeme, die verfassungsrechtlichen Vernderungen staatlicher Ordnungen, der Umbau von Verwaltungsstrukturen fordern die staatlichen Archive in besonderem Mae. Zum einen verlangt die Rationalitt des Verwaltungshandelns die Kontinuitt der Informationsbereitstellung ber die Bedingungen der abzulsenden oder neuzuordnenden Institutionen wie deren rechtlicher Basis fr die neuen staatlichen Autoritten. Zum anderen erwartet der Brger zu Recht, bei allen

asopis

345

HERCEGOVINA

Vernderungen im Staatsapparat die ihn betreffenden Informationen, nicht zuletzt auch dessen zivilrechtliche Existenz belegenden Nachrichten wie die Nachweise seines Eigentums am gehrigen Ort gesichert zu sehen. Welche Schwierigkeiten damit fr die archivischen Institutionen gegeben sind, kann sich nur vorstellen, wer eine entsprechende Zeit des Umbruchs und deren Nachwirkungen erfahren hat. In Deutschland sind die entsprechenden Erfahrungen zweimal zu machen gewesen: im Frhjahr 1945 am Ende des Krieges und in der Zeit des mhevolien Neuaufbaus, der zudem durch die seit sptestens 1947 unvermeidlich gewordene Teilung des frheren Reiches belastet war. Unter anderen Voraussetzungen - gewi - aber mit schwerlich zu berschtzenden Anforderungen an die Archivare verbunden war der Prozess, der mit der Einigung am 3. Oktober 1990 erst eigentlich begann: die Eingliederung der in vierzig Jahren gewachsenen Archiveinrichtungen der frheren DDR in die neue Realitt der Staatsorganisation der Bundesrepublik Deutschland. Mehr als ein halbes Jahrtiundert nach der Liquidation der Nationalsozialistischen Gewaltherrschaft in Deutschland sind die archivischen Folgen der Diktatur noch immer nicht berwunden. Die internationale Diskussion um die noch ausstehende Entschdigung fr Zwangsarbeiter aus den von Deutschland whrend des 2. Weitkrieges besetzten Lndern, die auf unterschiedlichen Ebenen gefhrten Auseinandersetzungen um eine definitive Entschdigung von Opfern des Holocaust bzw. von deren Erben, die unter dem Schlagwort ,,Nazigold laufenden Diskussionen ber den Grad der Zusammenarbeit der Regierungen weniger neutraler Lnder mit Behrden und Dienststellen des Reichs bsp. der NSDAP und ihrer Gliederungen, aber auch das Problem der ,,Beutekunst, der kriegsoder nachkriegsbedingt verlagerten Kulturgter, bezeichnen nach wie vor aktuelle Aufgabenfelder fr staatliche Archivare in Deutschland am Ende des Jahrhunderts. Die eigentliche Kernaufgabe, die Erschlieung der Archivbestnde der Zeit bis 1945, ist noch immer nicht abgeschlossen. Andererseits belegen die in breiter ffentlichkeit gefhrten Diskussionen ber den einmaligen oder relativiert zu verstehenden Charakter der NS-Diktatur, wie sie am Ende der achtziger Jahre whrend des sog. Historikerstreits nicht nur in Deutschland gefhrt wurden, oder auch die im Jahre 1996 aufgebrochene Auseinandersetzung um die neue Kollektivschuldthese von Daniel Goldhagen, da die wissenschaftliche Auseinandersetzung mit der NS-Diktatur noch lngst nicht abgeschlossen ist. Entsprechend zahlreich sind die Benutzungsanfragen nicht nur der Historiker,

asopis

346

HERCEGOVINA

sondern auch der Nachkommen von Opfern wie Tter in den staatlichen Archiven. Hinzukommt, da aus versorgungsrechtlichen wie sonstigen humanitren Grnden noch immer Einzeirecherchen zum individuelien Schicksal von Angehrigen der Wehrmacht und ihr angeschlossener Verbnde, von Kriegsgefangenen, Hftlingen, Opfern medizinischer Versuche, der Euthanasie, von Deportierten, Vertriebenen und Flchtlingen nicht nur die Suchdienste und Sonder-Einrichtungen, sondern auch die staatlichen Archive erreichen. Das Unrecht von nur zwlf Jahren der Diktatur in Deutschland ist auch nach einem halben Jahrhundert zumindest archivisch noch lngst nicht abschlieend aufgeklrt. Die Eingliederung der staatlichen Einrichtungen der DDR in die Organisation von Regierung und Verwaltung der BRD zum 3. Oktober 1990 folgte den im Staatsvertrag ber die Herstellung der Einheit Deutschlands vom 23. September 1990 vereinbarten Grundstzen und Einzelvorschriften. Die zentralen staatlichen Archive der DDR wurden im Bundesarchiv integriert, die Staatliche Archivverwaltung im Ministerium des Innern der DDR indessen aufgelst. Mit der Neubildung der Lnder auf Grund der Wahlen zu den Landtagen am 14. Oktober 1990 gewannen die frheren regionalen Staatsarchive in den Bezirken wieder ihre Eigenstndigkeit als Lndereinrichtungen. Entsprechend dem fderalistischen Geist des Bundesarchivgesetzes schichtete das Bundesarchiv smtliche regional begrenzten Zustndigkeiten der neu etablierten Bundesverwaltung auf die Staatsarchive der Lnder ab. Dies geschah auch nach der erwhnten Ergnzung des Bundesarchivgesetzes vom 13. Mrz 1992 mit den Bestnden aus den Bezirksverwaltungen der SED, der anderen Parteien und der Massenorganisationen der frheren DDR. Schwieriger gestaltete sich die archivische Sicherung der berlieferungen aus den frheren Volkseigenen Betrieben und Kombinaten im Zuge von deren Auflsung bzw. Privatisierung. Die fr die Abwicklung zunchst zustndige Treuhandanstalt, die heutige Bundesanstalt fr vereinigungsbedingte Sonderaufgaben, bediente sich fr die Lsung der Archivierungsprobleme privatwirtschaftlicher Organisationsfo-rmen. Zwar ist die Zustndigkeit der staatlichen Archive des Bundes wie der Lnder bei der Aufstellung von Bewertungskriterien formal gewahrt, in der Praxis bleiben indessen manche Fragen offen. Dabei bleibt einzurumen, da die schiere Masse der freigesetzten Schriftgutberlieferungen aus den Bereichen der Wirtschaft die staatlichen Archive personell wie materiell vllig berforderte. Eine einzige Sonderverwaltung der frheren DDR ist bereits durch den Staatsvertrag vom 23. September 1990 von der Zustndigkeitsregelung der staatlichen Archive der Lnder und des Bundesarchivs ausgenommen, nmlich

asopis

347

HERCEGOVINA

jene des Ministeriums fr Staatssicherheit. Die besondere Sensibilitt der Brgerbewegung in der Zeit der Wende hafte dieser berlieferung gegolten. Ihr trug der Einigungsvertrag durch die Errichtung einer Sonderverwaltung fr die ,,Stasi-Unteriagen Rechnung, die bereits am 20. Dezember 1991 durch ein eigenes Bundesgesetz abgelst wurde. Seitdem besteht die Behrde des Bundesbeauftragten fr die Unteriagen des Staatssicherheitsdienstes fr die Unterlagen der DDR, die nicht nur die Unterlagen des Ministeriums, sondern auch jene von 15 Bezirksverwaltungen und 216 Kreis- und Objektdienststellen aus dessen Geschftsbereich in Auenstelien verwaltet. Da das Anfrageaufkommen frherer Bewohner der DDR nach wie vor nicht nachlt, ist eine Archivreife dieser berlieferung auch in mittelfristiger Sicht nicht zu erwarten. Eine definitive Regelung ber die archivische Zukunft der ,,Stasi-Unterlagen, die nur im Benehmen des Bundes mit den betroffenen Lndern vereinbart werden kann, steht in nchster Zukunft noch nicht an.

asopis

348

HERCEGOVINA

Im zehnten Jahr nach der Einigung bleiben den staatlichen Archiven in den Lndern, aber auch beim Bundesarchiv eine Flle von Problemen. Die Staatsarchive der Lnder leiden unter erheblichen Unterbringungsproblemen, nur in wenigen Fllen konnten ausreichende Magazinkapazitten unter vertretbaren klimatischen Bedingungen neu geschaffen bzw. angemietet werden. Vielfach mssen noch unzulngliche Speicher in disiozierten Behelfsunterknften benutzt werden, um den seit 1990 angewachsenen Bestndezuwachs unterzubringen. In Einzelfllen betrgt dieser Zuwachs mehr als 45 Prozent der bis 1990 verwalteten Archivalien! Welche organisatorische Leistung von den Kollegen in den Staatsarchiven der neuen Lnder whrend der zurckliegenden Jahre erbracht wurde, verdient jede fachliche Anerkennung. Doch mu auch auf die am Ende dieses Jahrzehnts in alien ffentlichen Haushalten wirksam gewordene Sparpolitik verwiesen werden. Trotz der immensen Anforderungen an die staatlichen Archive, erfahren diese in aller Regel nicht nur keinen personellen Zuwachs, sie mssen im Gegenteil noch einen mit jedem neuen Haushaltsgesetz - im Falle des Bundes seit 1993 andauernd - einen jhrlichen Stellenabbau erbringen. Im Falle des Bundesarchivs betrgt der jthrliche Wegfall zwischen 12 und 16 Stellen! Den vermehrten Anforderungen stehen verminderte personelle Kapazitten gegenber. Die sich abzeichnende Krise der Aufgabenwahrnehmung wird noch verschrft durch die Sparpolitik der seit Oktober 1998 amtierenden neuen Bundesregierung, die zustzlich erhebliche Einsparungen auch in den Investitionshaushalten unabweisbar werden lt. Das wirkt sich nicht zuletzt bei der Implementierung digitaler Arbeitsverfahren aus, die von den Verwaltungen vermehrt angewandt werden, auf die sich die staatlichen Archive rechtzeitig einzustellen haben. Dabei dauert das Interesse der ffentlichkeit an der systematischen Aufarbeitung der Vergangenheit der SED-Diktatur nach wie vor an. Die Ttigkeit der parlamentarischen Untersuchungsausschsse der Landtage in den neuen Lndern, die Untersuchungen der Enquetekommissionen des Deutschen Bundestages whrend zweier Wahlperioden konnten nur erste Schneisen in die Bedingungen, den geschichtlichen Verlauf von vierzig Jahren real existierenden Sozialismus in der DDR schlagen. Viele Themenfelder harren der weiteren Bearbeitung durch die Zeitgeschichte. Dabei drften knftig noch vermehrt die vielfltigen Verflechtungen des SED-Staates mit der politischen, wirtschaftlichen und milittrischen Entwicklung in den Lndern Ost-, Ostmiftel- und Sdost-Europas studiert werden. Die staatlichen Archive mit den berlieferungen aus der jngeren Epoche der deutschen Geschichte bleiben auch in diesem Kontext die wichtigsten Studienorte fr die zeitgeschichtliche Forschung.

asopis

349

HERCEGOVINA asopis

Daneben darf die Bearbeitung der Auskunftsersuchen der Brger nicht vernachlssigt werden. Die Klrung offener Eigentumsfragen, der Nachweis von Beschftigungszeiten bei der Festsetzung von Renten, die Klrung der Umstnde erlittener Verfoigungen, die Vorbereitung von Rehabilitierungsverfahren sind wichtige Anliegen vieler Brger der frheren DDR, die zu Recht stets auch eine Bearbeitung binnen kurzer Frist erwarten. Fr das Zusammenwachsen zwischen Ost und West in Deutschland, fr die Fundierung und Entwicklung einer gemeinsamen demokratischen politischen Kultur bleibt der Beitrag der Archivare ein wichtiger Faktor. Denn wie die Gewhrleistung der inneren Sicherheit durch die Staatsorgane gehrt die Garantie der durch die staatlichen Archive vermittelten Informationssicherheit zu den Grunderwartungen des Brgers gegenber dem demokratischen Rechtsstaat.

350

HERCEGOVINA asopis

Zusammenfassung: 1. Im Zuge der Entwicklung der lndustriegesellschaften in der 2. Hlfte des 20. Jahrhunderts haben universell die Staatlichen Archive binnen der Staatsverwaltungen einen Bedeutungszuwachs erfahren. Zu den Motiven dieser Entwicklung zhlen der Wandel des Berufsbildes, die Entwicklung neuer Dienstleistungen der Archive fr die Regierungs- und Verwaltungsorganisationen bei der Informationsverarbeitung, die Durchsetzung der Einheit der fachlichen Verantwortung fr archivische Aufgaben. An der Fundierung neuer Strategien und Methoden hat der Internationale Archivrat einen hohen Anteil. 2. Archive in Zeiten des Umbruchs, der staatlichen Neuorganisation - das Beispiel der deutschen Erfahrungen bei der berwindung der Folgen zweier Diktaturen: die fortdauernde Beschftigung mit den Folgen der NSDiktatur von 1933 bis 1945; die Erfahrungen seit der deutschen Einigung am 3. Oktober 1990. Die Neuorganisation der Staatsarchive in den Lndern, die Sonderregelung fr die Unteriagen des Staatssicherheitsdienstes. Die fortdauernden Anforderungen an die staatlichen Archive seitens der Forschung, durch die Brger, der notwendige Beitrag der staatlichen Archive fr die Gewhrleistung der Informationssicherheit der Brger.

bersicht ber die Dienststellen des Bundesarchivs und die Staatsarchive der neuen Lnder: Bundesarchiv: Prsident des Bundesarchivs, Abteilungen Koblenz: 56064 Koblenz, Potsdamer Str. 1 Telef.: 0261 / 505-0, Telefax: 0261 / 505-226 Zivile Zentralbehrde der Bundesrepublik Deutschland (einschl. der westlichen Besatzungszonen); Parteien, Verbnde und Einrichtungen zentraler Zustndigkeit; Nachlsse, archivische Sammlungen; Bilder, Plakate, Karten, Tonaufzeichnungen und maschineniesbare Dateien Abteilungen Reich und DDR, Stiftung Archiv der Parteien und Massenorga-nisationen der DDR:

351

HERCEGOVINA

Bundesarchiv Berlin, Finckensteinallee 63, 12205 Berlin Telef.: 030 / 84350-0, Telefax: 030 / 84350-246 Reich: Zivile Zentralbehrden des Norddeutschen Bundes und des Deutschen Reiches; Parteien einschlielich Personalunterlagen der NSDAP (ehem. BDC); Nachlsse, archivische Sammiungen (vgl. H. Boberach, Inventar archivalischer Quellen des NS-Staates, 2 Bde, Mnchen 1991 und 1995). DDR: Zivile Zentralbehrden der Sowjetischen Besatzungszone und der Deutschen Demokratischen Republik; Nachlsse, archivische Sammlungen (vgl. Verzeichnis der Bestnde der Abt. DDR, Publikationsfindbuch Nr. 64, Koblenz 1998). - Stiftung: Parteien und gesellschaftliche Organisationen sowie Spezialbibliothek insbesondere zur Geschichte der DDR und der Arbeiterbewegung. Abteilung Militrarchiv: Bundesarchiv Militrarchiv, Wiesentalstr. 10, 79115 Freiburg Telef.: 0761 / 47817-0, Telefax: 0761 / 47819-900 Preuische Armee ab 1867, Norddeutsche und Kaiserliche Marine, Schutztruppen und Freikorps, Reichswehr, Wehrmacht, Waffen-SS, Nationale Volksarmee und Grenztruppen der DDR, Bundeswehr; Nachlsse, archivische Sammlungen; Karten, Plne, technische Zeichnungen Abteilung Filmarchiv: Bundesarchiv-Filmarchiv, Fehrbelliner Platz 3, 10707 Berlin Telef.: 030 / 8681 -1, Telefax: 030 / 8681-31 0 Dokumentar- und Spielfilme; Filmdokumentation Zentralnachweisstelle: Bundesarchiv, Abteigarten 6, 52076 Aachen Telef.: 02408 / 147-0, Telefax: 02408 / 147-37 Personalunterlagen von Angehrigen des Heeres, der Luftwaffe, der Waffen-SS, des Reichsarbeitsdienstes, der Organisation Todt; Wehrmachtsgerichtsbarkeit, Verleihung ovn Orden und Ehrenzeichen Lastenausgleichsarchiv: Bundesarchiv, Justus-Liebig-Str. 8a, 95447 Bayreuth

asopis

352

HERCEGOVINA

Telef.: 0921 / 57087, Telefax: 0921 / 58617 Lastenausgleichsverwaltung, Ost-Dokumentation Auenstelle Frankfurt: Bundesarchiv, Seckbcher Gasse 6, 60311 Frankfurt am Main Telef.: 069 / 212-35220, Telefax: 069 / 212-31049 Reichskammergericht, Deutscher Bund, Deutsche Nationalversammlung und Provisorische Zentralgewalt 1848/49; Nachlsse, archivische Sammlungen (insbes. zur Revolution 1848/49) Zwischenarchive: Bundesarchiv, Bundesgrenzschutzstrae 100, 53757 St. Augustin-Hangelar, Telef.: 02241 / 9283-0, Telefax: 02241 / 9283-33 Bundesarchiv, Lindenallee 55-57, 15366 Dahlwitz-Hoppegarten Telef.: 03342 / 23680, Telefax: 03342 / 300-628 Erinnerungsstttte fr die Freiheitsbewegungen in der deutschen Geschichte Bundesarchiv, Schlo, Herrenstr. 18, 76437 Rastaft Telef.: 07222 / 39475, Telefax: 07222 / 33421 Dauerausstellung zur Erinnerung an die Freiheitsbewegungen in der deutschen Geschichte von 1789 bis 1871, Wechselausstellungen zur Geschichte deutscher Freiheitsbewegungen ,,Neue Lnder Berlin: Landesarchiv Berlin, Kalckreuthstr. 1-2, 10777 Berlin (Schneberg) Telef.: 030 / 2123-3163/2123-3186, Telefax: 030 / 2123-3177 Geheimes Staatsarchiv Preuischer Kulturbesitz: Archivstr. 12-14, 14195 Berlin (Dahlem) Telef.: 030 / 8390100, Telefax: 030 / 83901180 Brandenburg: Brandenburgisches Landeshauptarchiv, An der Orangerie 3, 14469 Potsdam Telef.: 0331 / 29271, Telefax: 0331 / 619012 Mecklenburg-Vorpommern: Mecklenburgisches Landeshauptarchiv, Graf-Schack-Allee 2, 19053 Schwerin Telef.: 0385 / 5887421, Telefax: 0385 / 5887422

asopis

353

HERCEGOVINA

Vorpommersches Landesarchiv Greifswald, Martin-Andersen-Nex-Platz 1, 17489 Greifswald Telef.: 03834 / 77286, Telefax: 03834 / 2552 Sachsen: Schsisches Hauptstaatsarchiv, Archivstr. 14, 01097 Dresden Telef.: 0351 / 52501/54722/54933/540680, Telefax: 0351 / 5671274 Schsisches Staatsarchiv Leipzig, Reichsgerichtsgebtiude, Schongauer Str. 1, 04329 Leipzig Telef.: 0341 / 2132671/2132674, Telefax: 0341 / 2132401 Sachsen - Anhalt: Landesarchiv Magdeburg, Landeshauptarchiv, Hegelstr. 25, 39104 Magdeburg Telef.: 0391 / 5675429, Telefax: 0391 / 5666440 Landesarchiv Merseburg, Knig-Heinrich-Str. 83, 06217 Merseburg Telef.: 03461 / 47380, Telefax: 03461 / 473815 Landesarchiv Oranienbaum, Schlo, 06782 Oranienbaum Telef.: 034904 / 20375 Thringen: Thringisches Hauptarchiv, Marstallstr. 2, 99423 Weimar Telef.: 03643 / 3933, Telefax: =3643 / 3936 Thringisches Staatsarchiv Altenburg, Schlo 7, 04600 Altenburg Telef.: 03447 / 315488, Telefax: 03447 / 504929 Thringisches Staatsarchiv Gotha, Schlo Friedenstein, 99867 Gotha Telef.: 03621 / 52396/52825, Telefax: 03621 / 52396 Thringisches Staatsarchiv Greiz, Oberes Schlo, 07973 Greiz Telef.: 03661 / 2537 Thringisches Staatsarchiv Meiningen, Schlo Bibrabau, 98617 Meiningen Telef.: 03693 / 291 0, Telefax: 03693 / 2218 Thringisches Staatsarchiv Rudolstadt, Schlo Heidecksburg, 07407 Rudolstadt Telef.: 03672 / 22686, Telefax: 03672 / 22566

asopis

354

HERCEGOVINA

SADRAJ
Mr. Anton Kapel Ing. uro Fukarek Hercegovina - specifina prirodna pojava ................................................................7 I IZ PROLOSTI MOSTARA I HERCEGOVFNE Dr. Sallih Jalimam Marginalia o gostu Radinu i njegovom testamentu ...............................................15 Esad Kurtovi Kretanje u depozitu Sandalja Hrania u Dubrovniku 1413 -1435.g ......................29 Nermina Mijezinovi Blagaj kod Mostara .................................................................................................55 Dr. Aleksandar Ratkovi Novi podaci o mostarskoj tvravi ...........................................................................67 Sabit Hodi Nekoliko podataka o mostarskim mahalama i strukturi stanovnitva ....................79 Hivzija Hasandedi Skraeni prevod (ekscerpt) Nesuh-age Vujakovia vakufname (zakladnice) .......93 Hivzija Hasandedi Hromo Hromozade Hromii iz Stoca .....................................................................97 Ramiza Smaji Zakon o timarima iz 1869. godine ........................................................................101 Mr. Zijad ehi Prilog prolosti Hercegovine XIX stoljea-sjeanja Murad-efendije iz Hercegovine ......................................................................................................107 Enisa Mari Rad mostarskih mualima i imama ........................................................................125 II ZATITA KULTURNO-HISTORIJSKE BATINE Zlatko Zvoni Revitalizacija kompleksa ejvan ehajine damije u Mostaru ............................141 Zlatko Zvoni Rekonstrukcija i revitalizacija kompleksa Nezir-agine damije u Mostaru .........153 Zlatko Zvoni Sanacija Sahat-kule u Mostaru .............................................................................161 Astrida Bugarski Savremena kretanja u kulturi stanovanja Podveleja ...........................................165 Azer Alii Sevri hadi Hasanova damija u Mostaru .............................................................187 Nihad Bahtijarevi Istraivaki radovi na zidnom slikarstvu Karaoz-begove damije u Mostaru ....191

asopis

355

HERCEGOVINA

Dr. Asim Peco Izgovor afrikata u bosanskohercegovakim govorima ........................................213 Nusret Omerika Pjesnici Mostara koji su stvarali na orijentalnim jezicima u periodu od XV do XX stoljea ............................................................................ 229 Muhamed ator Voda i zelenilo u zapisima o Stocu ......................................................................257 Dr. Elbisa Ustamuji Lirika Ibrahima Kajana ........................................................................................263 IV PRIKAZI I OSVRTI Mr. Mehmed Kico Arabistika u Prilozima za orijentalnu filologiju od 1950. do 1975. godine (hercegovaka komponenta) ..........................................................279 Edin elebi Muslimanska batina Bonjaka II ........................................................................295 Katica Tadi Radnike biblioteke i itaonice u Bosni i Hercegovini do 1941. g. .....................297 Esad Kurtovi Prilozi 28, institut za istoriju, Sarajevo 1999.g. 317 str. .......................................301 Mr.sc. Salih Buuk Kadrovski resursi Bosne i Hercegovine ...............................................................307 V BIBLIOGRAFIJA Jagoda Serdarevi Sadraj Hercegovine, mostarskog asopisa za kulturu i historijsko naslijee (1981-1998) ........................................................................315 VI ISKUSTVA DRUGIH Dr. Fridrich P. Kahlenberg VOM STELLENWERT STAATLICHER ARCHIVE IM DEMOKRATISCHEN RECHTSSTAAT. ERFAHRUNGEN IN DEUTSCHLAND BEI DER ARCHIVISCHEN UFARBEITUNG DER FOLGEN ZWEIER DIKTATUREN ....................................................................................341

III KNJIEVNI JEZIK

asopis

356