U sjeni opse nih priprema za carsko vjenanje izmeu Gregora i Komarranke Laise, Miles Vorkosigan priprema svoj mali

ratni plan zavoenja udovice Vorsoisson. Na alost, k ao i u svim Milesovim bitkama, ni ovaj plan nje ne opsade enskog srca nee pre ivjeti p rvi susret s neprijateljem. A Vorbarr Sultana, glavni grad barravarskog Carstva, obiluje Milesovim neprijateljima. Kreatori mranih spletaka ucijenit e ast njegove obitelji, zalueni osvetoljubivi prosci dugih jezika pro irit e la i koje Miles ne mo e o sporiti, a unajmljeni plaenici poku at e oru jem postii ono to njihovi naredbodavci nisu u stanju dobiti u po tenoj utakmici. Miles e morati upotrijebiti svu svoju domi ljatost kako bi izvojevao pobjedu u ovoj graanskoj bitci i ujedno zadr ao enu svog ivota. Graanska du nost u prijevodu Martine Anii i s nastavnicom Esada Ribia deveta je knjiga u seriji Pustolovine Milesa Vorkosigana. Serija romana Pustolovine Milesa Vorkosigana odvest e vas u svijet daleke budunost i, gdje ljudi povezani meduzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u na em p rostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim k olonijama. Sredi nje likove prie ine Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s plane ta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan. Lois McMaster Bujold GRAANSKA DU NOST Lois McMaster Bujold Graanska du nost Naslov izvornika A Civil Campaign Copvright 1999 by Lois McMaster Bujold Prevela s engleskoga Martina Anii Ilustracija Esad T. Ribi Urednik Neven Antievi Lektura Marija piranovi LOIS McMASTER BUJOLD GRAANSKA DU NOST PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA /U.GORIL4NV Zagreb 2002. prvo izdanje Lois McMaster Bujold Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game) Cetaganda (Cetaganda) Braa po oru ju (Brothers in Arms) Ples zrcala (Mirror Dance) Pamenje (Memorv) Granice vjenosti (Borders of Infinitv) Krhotine asti (Shards of Honor) Kommar (Kommar) Graanska du nost (A Civil Campaign) POSVETA Za Jane, Charlotte, Georgette i Dorothv-vladajte jo dugo U pripremi: Barravar (Barravar) Ethan od Athosa (Ethan of Athos) Diplomatski imunitet (Diplomatic Imunitv) is.. i^ I PRVO POGLAVLJE Veliko zemaljsko vozilo uz trzaj se zaustavilo samo nekoliko centimetara od vozi la pred njima. Oru nik Pym, koji je vozio, opsuje sebi u bradu. Pokraj njega, Mile s se ponovno naslonio, trznuv i se kad mu se pred oima pojavila vizija nemilog ulino g prizora od kojega su ih izbavili Pvmovi refleksi. Miles se pitao bi li mu uspj elo uvjeriti nespretnog proletera pred njima kakva je zapravo ast kad te straga b ubne carski revizor. Najvjerojatnije ne bi. Studentica Sveuili ta Vorbarr Sultane k oja je, pje ice pretravajui bulevar, skrivila ovo naglo zaustavljanje, odbrzala je k roz gu vu a da se nije ni osvrnula. Dugi se red zemaljskih vozila jo jednom pokrenu o.

"Jeste li mo da uli hoe li se sustav gradske prometne kontrole uskoro prikljuiti na m re u?" zapita Pym, a u vezi s dogaajem koji je Miles smatrao njihovim treim zamalo-p a-sudarom ovoga tjedna. "Nee. Novi zastoj u razvoju programa, tako je izvijestio lord Vorbohn Mlai. Zahval jujui porastu lakoletnih nesrea s fatalnim ishodom, najprije e se usredotoiti da aut omatizirani zrani sustav dignu na sistem." Pym kimne i ponovno obrati pozornost na krcatu cestu. Oru nik je uvijek bio u dobr oj formi i sjedine na njegovim sljepoonicama inile su se vi e kao modni dodatak smeesrebrnoj uniformi. Kao vazalni tjelohranitelj slu io je Vor-kosiganima jo otkako je Miles bio kadet Akademije, a nije bilo ni najmanje sumnje kako e to nastaviti ini ti i ubudue, sve dok ne umre od starosti ili svi ne poginu u prometnoj nesrei. Toliko o preicama. Sljedei put e ipak zaobii kompleks studentskih domova. Miles je k roz kupolu promatrao kako vi e, nove zgrade Sveuili ta nestaju za njima, a onda su, p ro av i kroz eljezna vrata sa iljcima na vrhu, u li u ugodnu, staru stambenu etvrt u ijem su okrilju ivjele obitelji vi ih predavaa i osoblja. Osebujna arhitektura potjecala je iz posljednjeg neelektrificiranog razdoblja prije kraja Vremena izolacije. Pr o li je nara taj spasio ovo podruje od propasti i sad su se posvuda vidjela sjeno-vit a, zelena zemaljska stabla, a ispod visokih uskih prozora na visokim uskim zgrad ama visjeli su lonci puni arenog cvijea. Miles poravna nakrivljeni cvjetni aran man pod svojim nogama. Hoe li ga osoba kojoj je namijenjen smatrati pretjeranim? Uoiv i taj jedva primjetni pokret, Pvmove su oi kliz-nule prema U u na podu. "Milorde, i ni mi se daje dama koju ste upoznali na Komarru ostavila na vas sna an dojam..." T ri su tokice moleivo tra ile nastavak. "Da", ree Miles odbijajui nastavak. "Va a gospoa majka polagala je mnogo nade u onu vrlo privlanu gospoicu kapetanicu Qui nn koju ste tih dana dovodili kui." Je li to bila eznutljivost u Pvmovu glasu? "Gospoica je sad admiralica Quinn", ispravi ga Miles s uzdahom. "lja sam se nadao . Ali ono stoje odabrala svakako je dobro za nju." Iskrivio je lice i virnuo kro z kupolu. "Zakleo sam se da se vi e neu zaljubljivati u galaktike ene i onda ih poku avati nagovo riti da se presele na Bar-rayar. Zakljuio sam kako moja jedina nada le i u tome da pronaem enu koja ve mo e podnijeti Barravar, a onda je poku am uvjeriti da joj se sviam i ja." "A madame Vorsoisson se svia Barrayar?" "Otprilike koliko i meni." Turobno se nas mije io. "A, ovaj... a drugi dio?" "Vidjet emo, Pym." A mo da i neemo. Ali barem e prizor mu karca koji je prevalio trides etu i sad se prvi put u ivotu odnosno, prvi put na barrayarski nain odlazi udvarat i, pru iti vi esatnu zabavu njegovu zainteresiranom osoblju. Miles pusti da mu zrak zajedno sa svim to mu je i lo na ivce otklizi niz nosnice dok je Pym tra io mjesto za parkiranje u blizini kunog praga lorda Revizora Vorthysa, pa struno ugurao ula teno, staro, oklopljeno zemaljsko vozilo u neodgovarajui prosto r. Pym podigne kupolu; Miles se ispentra iz vozila i stane, zurei u ploicama s uzo rkom ukra eno proelje trokatnice u kojoj je stanovao njegov kolega. Georg Vorthys bio je ve trideset godina profesor Analize konstrukcijskih pogre aka na carskom sveuili tu. On i njegova ena ivjeli su u ovoj kui gotovo od samog poetka svo g braka i podigli troje djece i dvije akademske karijere, a onda je car Gregor i menovao Vorthysa za jednog od svojih osobno odabranih carskih revizora. Nijedno od dvoje profesora Vorthys nije vidjelo nikakva razloga da promijene svoj udobni nain ivota samo zato to su silne moi Carskoga Glasa bile udijeljene umirovljenom in e njeru. Gospoa doktor Vorthys i dalje je svakodnevno pje ice odlazila na predavanja. Ali ni za boga, Miles! rekla mu je Profesorica kad se jednom glasno zaudio tome t o propu taju priliku da se malo prave va ni u visokom dru tvu. Mo e li ti zamisliti to bi znailo preseliti sve ove knjige? A da laboratorij i r adionicu kojima je bio zatrpan njihov podrum i ne spominjemo. Ta njihova vedra inercija pokazala se kao sretna okolnost kad su svoju svje e obud ovjelu neakinju i njezina malog sina pozvali da ive kod njih dok ona ne dovr i svoju naobrazbu. Ima puno mjesta, grmio je veselo Profesor, gornji kat je tako pust o tkako su djeca oti la. I tako smo blizu predavaonica, istaknula je Profesorica pra ktinu stranu. / samo est kilometara od Kue Vorkosigan! likovao je u sebi Miles, dok je glasno dodao tek uljudno, ohrabrujue mrmoljenje. I tako je stigla Ekaterina N

ile Vor-vayne Vorsoisson. Ona je ovdje, ona je ovdje! Mo da ga upravo u ovom trenu tku gleda skrivena iza zastora jednog od prozora na katu? Miles spusti uznemiren pogled niz, sve u svemu pre-kratku, du inu svoga tijela. Ak o joj je njegov patuljasti stas smetao, dosad to niim nije pokazala. To je, znai, u redu. Pre ao je na one aspekte svoje pojavnosti koje je mogao dr ati pod nadzorom: nikakve mrlje od hrane nisu po kropile njegovu jednostavnu sivu tuniku, nikakvi n eugodni ulini otpaci nisu se prilijepili na potplate ula tenih izama koje su mu dopi rale do pola listova. U iskrivljenom odrazu na stra njoj kupoli zemaljskog vozila provjerio je svoj lik. Konveksno zrcaljenje pro irilo je njegovo vitko, iako lagan o pognuto tijelo u ne to to je sliilo njegovu pretilom kloniranom bratu Marku, ali t u je usporedbu u togljeno preskoio. Mark je, bogu hvala, bio negdje drugdje. Za vje b u je slo io jedan osmijeh koji je, odraziv i se od kupole, djelovao iskrivljeno i od bojno. No, barem njegova tamna kosa nije str ila u neoekivanim smjerovima. "Izgleda te posve dobro, milorde", pru i mu Pym potporu iz prednjeg odjeljka. Miles se zaru menio i ustuknuo pred svojim odrazom. Ubrzo se oporavio dovoljno da uzme cvjetni aran man i svitak koji mu je Pym pru io s, kako I se nadao, prihvatljivo bezizra ajnim licem. Miles je izravnao teret na rukama, okr enuo se prema ulaznim vratima i duboko udahnuo. Otprilike minutu poslije toga, Pym se iza njegovih leda uslu no raspitao: " elite li da ja ne to ponesem?" "Ne. Hvala ti." Miles se uspeo stubama i ispod buketa ispetljao prst kojim je pr itisnuo zvono. Pym je izvukao svoj runi ita i udobno se namjestio u zemaljskom vozi lu, ekajui na usluzi njegovu lordstvu. Iznutra su odjeknuli koraci. irok zamah vrata u otvaranju razotkrio je nasmije eno ru iasto Profesoriino lice. Sijedu je kosu, kao i uvijek, nosila smotanu na vrhu gla ve. Bila je odjevena u tamnoru iastu haljinu i svijetlo-ru iasti bolero op iven zelenim li em vinove loze, prema obiaju njezina Okruga. injenica daje bila odjevena u formaln u vorsku odjeu ukazivala je na to da ili upravo izlazi ili se maloprije vratila, a tu su tezu potkrepljivale i mekane visoke cipele na njezinim nogama. "Zdravo, Miles. Zaboga, kod tebe zbilja nema odgaanja." "Gospoo profesor." Miles pogne glavu kimnuv i i uzvrati joj osmijeh. "Je li ona ovd je? Je li kod kue? Je li dobro? Rekli ste da vam u ovo doba odgovara. Nisam valjd a uranio? Mislio sam da u zakasniti. Promet je bio grozan. I vi ete biti ovdje, za r ne? Donio sam cvijee. Mislite da e joj se svidjeti?" Crveni cvjetovi koji su str i li iz aran mana po kakljali su ga po nosu dok je izlagao svoj dar, jo uvijek vrsto sti ui svitak koji je iskazivao sna nu sklonost prema tome da se razmota svaki put kad bi Mi-lesov stisak popustio. "Ui, da, sve je u redu. Ona je ovdje, dobro joj je, a cvijee je vrlo lijepo " Profes orica spasi buket od Milesa i uvede ga u poploeno predvorje, odluno zalupiv i vrata nogom. Poslije proljetnog sunca kojem je bio izlo en vani, svjetlo mu se inilo prig u enim, a kua je bila svje a i ugodno je mirisala na la tilo za podove i stare knjige, uz da ak akademske pra ine. "Na Tienovu je sprovodu djelovala prilino blijedo i iscrpljeno. Opkolila ju je sv a ona silna rodbina, pa nismo imali prilike progovoriti vi e od pet rijei." Koje su , da budemo precizni, glasile ao mi je i Hvala vam. Ali ionako mu nije bilo osobi to stalo do razgovora s obitelji pokojnog Tiena Vorsoissona. "Mislim daje to za nju bio strahovit napor", ree Profesorica razborito. "Pro la je kroz takav u as, a osim Georga i mene i tebe nije bilo ni ive du e kojoj je mogla pov jeriti istinu o tome. Naravno, najprea joj je briga bila da nekako provede Nikkij a kroz sve to. Ali od poetka do kraja je izdr ala, a da se nije slomila. Bila sam s ilno ponosna na nju." "Dakako. A ona je...?" Miles je krivio vrat bacajui pogled prema sobama u koje se ulazilo iz predvorja: neurednoj radnoj sobi pretrpanoj knjigama i neurednoj pri -maoj sobi pretrpanoj knjigama. Ni jedne mlade udovice na vidiku. "Idemo ovuda." Profesorica gaje povela hodnikom, pa kroz kuhinju sve do otmjenog malog stra njeg vrta. Nekoliko visokih stabala i cigleni zid pretvorili su ga u s krovit kutak. Iza malenog kruga zelene trave, za stolom u sjeni sjedila je ena pr ed kojom su bili rasprostrti svici i runi ita. Grickala je gornji kraj stilusa, a t amne su joj se obrve nabrale od zaokupljenosti. Nosila je haljinu dugu do pola l

ista, krojenu vrlo slino Profesoriinoj, ali posve crnu, s do grla zakopanim visokim ovratnikom. Bolero joj je bio sive boje, obrubljen jednostavnom crnom pletenico m. Tamna joj je kosa bila spletena i skupljena na vratu. Kad je ula da se otvaraj u vrata, podigla je glavu. Obrve su joj poletjele uvis, a usne se razvukle u osm ijeh tako blistav da je Miles morao trepnuti. Ekaterina. \ "Mil moj lorde Revizore!" Kad je ustala, suknja je zalepr ala oko nje. On se nagnu o nad njezinu ruku. "Madame Vorsoisson. Dobro izgledate." Izgledala je prekrasno, iako je jo uvijek b ila previ e blijeda. To je djelomino mogla biti posljedica stroge crnine, koja je, meutim, isticala njezine sjajne plavosive oi. "Dobro do li u Vorbarr Sultanu. Donio sam vam ovo..." Pokazao je rukom, a Profesorica spusti cvjetni aran man na stol. " Iako se ini da ovdje ve ima dovoljno cvijea." "Prekrasne su", uvjeravala ga je Ekaterina, nju kajui cvijee s odobravanjem. "Poslij e u ih odnijeti u svoju sobu gdje su vi e nego dobrodo le. Otkako se razvedrilo, nast ojim to vi e vremena provoditi ovdje, pod pravim nebom." Gotovo je godinu dana amila pod komarrskom kupolom. "Razumijem vas", ree Miles. Ra zgovor je tucnuo kratkom stankom tijekom koje su se smije ili jedno drugome. Ekaterina se prva pribrala. "Hvala vam to ste do li na Tienov sprovod. To mije zais ta mnogo znailo." "To je bilo najmanje to sam, s obzirom na okolnosti, mogao uiniti. ao mi je samo to nisam mogao uiniti vi e." "Ali ve ste uinili toliko toga za mene i Nikkija " Zaustavila se kad je primijetila pokret postienog nijekanja, pa umjesto toga rekla: "Zar neete sjesti? Ujno Vor-thy s?" Privukla je jedan od pletenih vrtnih stolaca. Profesorica je odmahnula glavom. "Moram obaviti nekoliko stvari unutra. Ne dajte se smesti." Pomalo zagonetno, dodala je: "Pre ivjet ete." Vratila se u kuu, a Miles sjedne nasuprot Ekaterini, smje tajui svoj svitak na stol u oekivanju strate ki najpogodnijeg trenutka. Svitak se smjesta nestrpljivo razmota o. "Jeste li zakljuili sluaj?" "Posljedice tog sluaja osjeat e se jo godinama, ali zasad sam gotov s njim, da", odg ovori Miles. "Tek sam juer predao posljednja izvje a. To me i sprijeilo u tome da vam prije doem po eljeti dobrodo licu." Odnosno, to i rudimentarni osjeaj kako bi sirotoj eni morao dopustiti da barem raspremi prtljagu prije nego to se svim silama obru i na nju. "Hoe li vas sad poslati na novi zadatak?" "Mislim da Gregor nee riskirati da mi na tovari druge zadatke prije nego to proe njegovo vjenanje. Bojim se da e sve moje obv eze sljedeih mjeseci biti one dru tvene." "Sigurna sam da ete ih, kao i uvijek, blis tavo izvr iti." Bo e, samo to ne. "Bojim se da moja tetka Vorpatril koja rukovodi ita vom organizacijom carskog vjenanja od mene ne oekuje da blistam. Prije e mi rei da u muknem i radim to mi se ka e. Ali kad smo ve kod pa-pirologije, kako vi stojite sa s vojom? Je li Tienova ostavi-na rije ena? Jeste li uspjeli oduzeti onom njegovu roak u staratelj stvo nad Nikkijem?" "Vassilvju Vorsoissonu? Da, hvala nebesima, s tim nije bilo problema." "Ahm, a to je, onda, sve ovo?" kimne Miles prema pretrpanom stolu. "Sla em svoj raspored za sljedei semestar na sveuili tu. Zakasnila sam na poetak ljetno g, pa u krenuti s jesenskim. Izbor je tako velik. Osjeam se kao potpuna neznalica. " "Od vas se oekuje da obrazovani sa sveuili ta izaete, a ne da takvi na njega uete." "P retpostavljam daje tako." "I, koje ste predmete odabrali?" "Oh, poet u s osnovama biologija, kemija..." Razvedrila se. "Ijedan kolegij iz pra vog vrtlarstva." Pokazala je prema svojim svicima. "A dok ne ponu predavanja, pok u avam pronai neki plaeni posao. Voljela bih imati osjeaj da nisam do kraja ovisna o milostinji svoje rodbine, pa makar zaradila samo sebi za d eparac." To je gotovo zvualo kao uvod u ono stoje pri eljkivao, no Milesovu je pa nju u tom tr enutku privukao crveni keramiki lonac za cvijee smje ten na drvenim daskama koje su tvorile postolje na rubu uzdignute vrtne gredice. Iz sredine lonca kroz zemlju s e guralo ne to bezoblino i cr-venkastosmee, ne to iz ega je nicao na u ureni rub nalik na ijetlovu krestu. Ako je to ono to on misli da jest... Pokazao je prema loncu. "Je

li ono sluajno va stari bonsai skellvtum? Hoe li pre ivjeti?" Nasmije ila se. "Pa, recimo da je to poetak novog skellvtuma. Veina dijelova onog st arog umrla je tijekom putovanja s Komarra, ali ovaj se primio." "Imate zelene prste, zar ne ali pretpostavljam da to nije pravi izraz kad se gov ori o barravarskim autohtonim biljkama?" "Ne, te biljke pozelene samo ako imaju neku te ku biljnu bolest." "Kad smo ve kod vrtova..." Eh, sad. Kako da ovo izvede, a da se do kraja ne osram oti? "Mislim da vam u svem onom kome anju nisam imao prilike rei koliko su me se do jmili nacrti vrtova koje sam vidio na va oj komkonzoli." "Oh." Smije ak se povukao s njezina lica i ona slegne ramenima. "Nije to bilo ni ta osobito. Samo prkanje." Ba . Ali ne treba najnoviju pro lost potezati vi e nego to je neophodno, barem dok vrij eme ne otupi bolnu o tricu uspomena. "Posebno mi je u oi upao va barravarski vrt, on aj u kojem su bile sve autohtone biljke. Nikad nisam vidio ni ta slino tome." "Ima ih sveukupno desetak. Nekoliko okru nih sveuili ta dr i ih kao ive knji nice za svoje studente biologije. Nije to nikakva originalna ideja." "Pa," ustrajao je on, osjeajui se kao riba koja pliva uzvodno ovoj struji samoomal ova avanja, "meni se vrt inio vrlo lijepim i mislio sam da zaslu uje vi e nego da bude tek prikaz na holovidu. Vidite, ja imam tu neiskori tenu parcelu..." Ra irio je svitak na kojem se nalazio katastarski plan bloka koji je zauzimala Kua Vorkosigan. Prstom je kucnuo o prazni etverokut na kraju. "Uz na u je kuu nekad bila jo jedna velika zgrada, koja je sru ena za vrijeme Namjesni tva. CarSig nam nije dop ustio da tamo i ta sagradimo eljeli su da to bude sigurnosna zona. Tamo sad nema nie ga osim ne to kr ljave trave i nekoliko stabala koja su nekako uspjela pre ivjeti stra st CarSiga prema otvorenim vatrenim linijama. A poprijeko ide nekoliko stazica k oje su ljudi najprije ugazili u blatu, tra ei si preice, pa su naposljetku popustili i posuli ih ljunkom. To je neopisivo dosadan komad zemlje." Tako dosadan da g a dosad nije ni primjeivao. Nagnula je glavu, pogledom zaobilazei njegovu ruku koja je posve pokrila prostor na katastarskom planu. Njezin je dugi ka iprst krenuo orisati jedva primjetnu kriv ulju, ali se odmah stidljivo povukao. On se pitao kakve je mogunosti toga mjesta ona vidjela u mislima. "Dakle, ja sam mislio", nastavljao je on junaki, "da bi bilo prekrasno tamo posad iti barravarski vrt sa svim autohtonim biljkama koji bi bio otvoren za javnost. Neka vrsta dara to ga obitelj Vorkosigan daruje gradu Vorbarr Sultani. S tekuom vo dom, kao na va em nacrtu, sa stazama i klupama i svim tim civilizacijskim steevinam a. I onim malim, neupadljivim ceduljicama na kojima pi u nazivi svih biljaka, tako da ljudi mogu uiti o staroj ekologiji i svemu tome." Eto ga: umjetnost, dug javnosti, obrazovanje je li ostao koji mamac koji je zaboravio staviti na udicu? Ah, da, novac. "Ba je sretna sluaj nost to to tra ite posao preko ljeta," sluajnost, ha, ja nikad u ivotu ni ta ne prepu tam sluajnostima, "zato to mislim da biste vi bili idealna osoba da ovo preuzmete u s voje ruke. Mo ete napraviti nacrt i nadgledati postavljanje cijele stvari. Na rasp olaganju ete imati neograniena, ovaj, velikodu na sredstva i, dakako, plau. Mo ete unaj miti radnike, dovesti sve to vam treba." Osim toga, morat e praktiki svaki dan posjeivati Kuu Vorkosigan i vrlo se esto savjet ovati s gospodarom kue. A u trenutku kad proe ok koji osjea zbog smrti svoga mu a i ka d bude spremna odbaciti mranu alobnu odjeu, i kad joj se na kunom pragu nacrta svaki slobodni vorski ne enja, Miles e ve osvojiti toliko njezine naklonosti da e s lakoom pokositi i najsjajniju konkurenciju. Bilo je prerano, daleko prerano njezinoj ra njenoj du i ak i naznaiti mogunost udvaranja; u glavi mu je to bilo jasno, iako mu je srce zavijalo od jada. Ali isto poslovno prijateljstvo moglo bi mu pomoi da zaobie njezin obrambeni zid... Obrve su joj poletjele uvis; nesigurnim je prstom dotaknula svoje prekrasne, bli jede, nena minkane usne. "Upravo se za takve projekte namjeravam kolovati. Ali jo ne znam kako se to radi." "Shvatite to kao kolsku praksu", istog se trenutka snae Miles. "Naukovanje. Uenje u z rad. Jednom morate poeti, pa za to ne biste poeli odmah?" "Ali to ako nainim neku stra nu pogre ku?" "Moja je nakana da to bude projekt koji se neprekidno obnavlja. Koliko sam mogao primijetiti, hortikulturni entuzijasti stalno unose izmjene u svoje vrtove. Pre

tpostavljam da im dosadi uvijek isti pogled. Ako vam poslije padne na pamet ne to bolje, uvijek mo ete izmijeniti nacrt. To e osigurati raznolikost." "Ne bih se eljela razbacivati va im novcem." Bude li ikad postala lady Vorkosigan, tu e nastranost brzo morati odbaciti, zaklj uio je Miles odluno. "Ne morate mi odmah odgovoriti", uhvati se on kako prede, pa se smjesta naka lje. Pazi, frajeru, samo poslovni razgovori. "Za to sutra ne biste do li u Kuu Vorkosigan, pa osobno pro etali zemlji tem i vidjeli to e vam pasti na pamet? Ne mo ete ba mnogo zak ljuiti iz pogleda na svitak. Poslije mo emo zajedno objedovati i onda porazgovarati o tome to vi vidite kao pote koe i mogunosti. Zar to nije logino?" Trepnulaje. "Da, vrlo je logino." Ruka joj je znati eljno otpuzala natrag prema svi tku. "Kad mogu doi po vas?" "Kad god vama odgovara, lorde Vorkosigan. Oh, povlaim ovo. Ako doete poslije dvana est nula nula, ujna e se vratiti sa svojih prijepodnevnih predavanja, pa Nikki mo e ostati s njom." "Izvrsno!" Da, jer ma koliko volio Ekaterinina sina, Milesu se inilo da mu u ovom osjetljivom plesu aktivni devetogodi njak mo e samo smetati. "Onda smo se dogovoril i. U dvanaest nula nula." S tek neznatnim zaka njenjem doda: "A kako se Nikkiju sv ia Vorbarr Sultana, barem dosad?" "ini se da mu se svia njegova soba i ova kua. Mislim da e mu biti malo dosadno ako b ude morao ekati poetak kole da se upozna s djeacima svojih godina." Nee mu biti od koristi ako bude izostavio Nikolaja Vorsoissona iz svojih jednad bi. "Pretpostavljam, dakle, da su se retro-geni primili i da vi e nema opasnosti od r azvoja simptoma Vorzohnove distrofije?" Lice joj je omek ao osmijeh dubokog majinskog zadovoljstva. "Istina. Tako mije drag o zbog toga. Lijenik mije u ovda njoj klinici rekao kako je stanino preuzimanje bilo vrlo isto i potpuno. to se njegova daljnjeg razvoja tie, odvijat e se kao da nikad i nije naslijedio mutaciju." Dobacila mu je pogled preko stola. "Osjeala sam se k ao da mi je netko s lea skinuo uteg od petsto kilograma. ini mi se da bih mogla po letjeti." / trebala bi. Upravo je u tom trenutku iz kue iza ao Nikki, va no nosei tanjur s kolaiima, a iza njega je Profesorica nosila pladanj s ajnikom i alicama. Miles i Ekaterina u urbano su ra is tili stol. "Zdravo, Nikki," ree Miles. "Zdravo, lorde Vorkosigan. Je li ono zemaljsko vozilo pred kuom va e?" "Da." "Pravi brod." Primjedba nije bila izreena prezirno, nego sa zanimanjem. "Znam. To udovi te je pre ivjelo jo iz vremena kad je moj otac bio Namjesnik. Zapravo je to oklopno vozilo posti e nevjerojatnu brzinu." "Zbilja?" Nikkijevo je zanimanje poraslo. "Jesu ikad pucali po njemu?" "Pa, mislim da ba po ovome nisu, ne." "Aha." Kad je Miles posljednji put vidio Nikkija, djeakovo je lice bilo ukoeno i blijedo, toliko je bio usredotoen na no enje tanke svijee kojom e potpaliti rtvu paljenicu na sprovodu svoga oca, oevidno elei svoju ulogu u obredu obaviti kako treba. Sad je iz gledao mnogo bolje, smee su mu oi bile ivahne, a lice mijenjalo izraze. Profesorica je sjela i ulila aj, pa su neko vrijeme razgovarali o opim tevin 5^ Vrlo je brzo postalo jasno da Nikkija vi e zanima hrana nego posjetitelj nje gove majke. Odbio je laskavu ponudu odraslih da s njima popije aj, pa uz dopu tenje svoje praujne maznuo nekoliko kolaia i odskakutao u kuu, vrativ i se onome ime se ve z abavljao prije. Miles se poku ao sjetiti koliko je njemu bilo godina kad je prvi p ut uoio razliku izmeu prijatelja svojih roditelja i komada namje taja. Naravno, izni mku su predstavljali vojnici iz oeva konvoja koji su uvijek privlaili njegovu pa nju . Ali Miles je bio lud za vojskom otkad je prohodao. Nikki je bio lud za skonim b rodovima i vjerojatno bi se zapalio kad bi vidio nekog pilota skonog broda. Mo da M iles jednom uspije nabaviti kojeg pilota kako bi odu evio Nikkija. Ali sretno o enje nog pilota, korigirao je smjesta ovu zamisao.

Stavio je mamac pred Ekaterinu i ona je zagrizla; bilo bi dobro ustati od stola dok jo pobjeuje. Ali pouzdano je znao da je ve odbila jednu preuranjenu prosidbu ko ja je do la s posve neoekivane strane. Mo da ju je koji od prekobrojnih mu jaka u Vorba rr Sultani ve prona ao? Glavni je grad bio prepun mladih asnika, birokrata u usponu, agresivnih poduzetnika, mu karaca ije su ambicije, bogatstvo i polo aj sezali sve do srca carstva. Ali omjer njih i njihovih sestara bio je gotovo pet prema tri. Ro ditelji prethodnog nara taja u svojoj su budalastoj strasti prema mu kim nasljednici ma odveli galaktiku tehnologiju izbora spola korak predaleko, a njihovi obo avani s inovi Milesovi suvremenici naslijedili su zbrku oko sparivanja koja je iz toga p roiza la. ak je i zrak na svim slu benim primanjima u Vorbarr Sultani imao okus prokl etog testosterona, nesumnjivo zainjenog alkoholom. "Pa, ovaj... Ekaterina... jeste li imali kojega gosta prije mene?" "Stigla sam tek prije tjedan dana." To nije bilo ni da ni ne. "Mislio sam da e ne enje nahrupiti na vas u sekundi." ekaj malo, ovo zapravo nije namjeravao naglasiti... "Vjerujem da e ih ovo", pokazala je rukom niz svoju crnu haljinu, "zacijelo zaust aviti. Ako imaju imalo pristojnosti." "Mmm, nisam ba siguran. Dru tvena je scena ovih dana vrlo ivahna." Odmahnula je glavom i turobno se nasmije ila. "Meni to ni ta ne znai. Provela sam cij elo desetljee... u braku. Ne osjeam potrebu ponavljati to iskustvo. Neka druge ene uzmu ne enje, sretno im bilo. Zapravo, mogu uzeti i moj dio." Odlunost koja se oitov ala na njezinu licu bila je popraena i neuobiajenim, elinim prizvukom u glasu. "To j e pogre ka koju zaista ne moram ponoviti. Nikad se neu ponovno udati." Miles je uspio suspregnuti trzaj, ak je smogao snage i da se suutno i zainteresira no nasmije i ovom dubokom uvjerenju. Mi smo samo prijatelji, uope vas ne po urujem, n e, ne. Nema potrebe, madame, da podi ete svoje obrambene zidove preda mnom. Bude li je jae pritiskao, ni ta nee ubrzati, mo e samo zaribati. Prisiljen da se zadov olji dana njim napretkom, Miles popije aj, izmijeni s dvjema enama jo nekoliko ugodni h reenica, pa ode. Pym se po urio otvoriti vrata zemaljskog vozila dok je Miles u jednom skoku prelet io tri posljednje stube. Uvalio se u suvozako sjedalo, a Pym je kliznuo za upravl ja i spustio kupolu. Miles uzvi eno mahne rukom. "Kui, Pym." Pym izveze vozilo na cestu i obzirno upita: "Je li sve pro lo dobro, milorde?" "Upravo onako kako sam i zamislio. Sutra dolazi na objed u Kuu Vorkosigan. im stig nemo kui, elim da nazove vrtlarsku slu bu neka veeras dovedu ekipu i udare vrtu poseba n sjaj. I reci ne, ja u rei Mami Kosti. Objed mora biti... izniman, da. Ivan uvije k ka e da ene vole hranu. Ali ne prete ku. Vino pitam se, pije li ona vino tijekom da na? U svakom sluaju, ponudit u ga. Ne to s na eg imanja. I aj, za sluaj da ne pije vino. Znam da voli aj. Precrtaj vino. I neka doe servis za i enje, treba skinuti pokrove s namje taja na prvom katu sa sveg namje taja. elim je povesti u obilazak kue prije nego to shvati... Ne, ekaj. Pitam se... ako kua bude izgledala kao grozna samaka rupetin a, mo da izazove njezino sa aljenje. Mo da bi bilo bolje da je jo vi e uneredimo, strate ki nagomilane prljave a e, tu i tamo kakva guljotina od voa ispod sofe tihi poziv, Pom ozi nam! Useli se ovamo i dovedi tog momka u red ili bi je to moglo prestra iti? P ym, to ti misli ?" Pym je zami ljeno napuio usta, kao da procjenjuje je li u oru nikovu opisu radnog mje sta i poticanje smisla za teatralno u njegovu lordstvu. Naposljetku je oprezno r ekao: "Ako smijem slobodno govoriti u ime cijeloga kuanstva, mislim da bismo se v oljeli iskazati u najboljem svjetlu. S obzirom na okolnosti." "Oh. Onda dobro." Miles je nekoliko trenutaka utio, zurei kroz kupolu dok su gmizali pretrpanim grad skim ulicama. Napustili su podruje Sveuili ta, pro li uz rub Starog grada koji je nali kovao na labirint, pa skrenuli za ugao prema Kui Vorkosigan. Kad je ponovno progo vorio, manijakalno se raspolo enje povuklo iz njegova glasa, ostavljajui ga smireni jim i sumornijim. "Dolazimo po nju sutra u dvanaest nula nula. Ti e voziti. Kad god se ukrcaju madam e Vorsoisson ili njezin sin, ti e biti za upravljaem. Odsad pa nadalje, ukljui to u svoj raspored du nosti." "Da, milorde." Lakonski oprezno, Pym doda: "Sa zadovoljstvom." Konvulzivni poremeaj bio je posljednji suvenir koji je kapetan CarSiga Miles Vork

osigan donio kui poslije desetljea vojnikih misija. Imao je sreu stoje iz krio-komore uspio izai iv i neo teena mozga; Miles je bio u potpunosti svjestan kako mnogi lju di nisu ni izbliza tako dobro pro li. Velika je srea stoje dobio samo lijeniki otpust iz carske slu be. Moglo mu se dogoditi da bude pokopan sa svim poastima kao poslje dnji izdanak svoje slavne loze, ili da bude sveden na neki biljni ili ivotinjski oblik. Stimulator napadaja, koji su mu izdali vojni lijenici, bio je vrlo daleko od toga da bude lijek, iako je trebao sprijeiti iznenadno grenje u neoekivanim tren ucima. Miles je vozio i upravljao svojim lakoletom ali iskljuivo ako je bio sam. Vi e nije uzimao putnike. Pymove po-bonike du nosti poveale su se i sad su ukljuivale i medicinsku pomo; dosad je vidio dovoljno uznemirujuih Milesovih napadaja da bi bio zahvalan njegovu lordstvu na ovom neuobiajenom ispadu zdravog razuma. Jedan se kut Milesovih usana iskrivio. "Pym, a kako si ti u onim davnim danima o svojio Mamu Pym? Pokazivanjem u najboljem svjetlu?" "To je bilo prije gotovo osamnaest godina. Pojedinosti se ne sjeam ba najjasnije." Pym se malice osmjehnuo. "U to sam vrijeme bio vi i narednik. Polo io sam CarSi-gov napredni teaj, pa su me rasporedili na du nost u slu bi sigurnosti dvorca Vorhartung. Ona je tamo radila kao inovnica u arhivi. Uinilo mi se da vi e nisam mlad deko, daje vrijeme da se uozbiljim... iako, nisam siguran da mi tu ideju nije ona utuvila u glavu, budui da tvrdi kako je ona mene prva primijetila." "Ah, razumijem, zgodan momak u uniformi. To uvijek upali. I, za to si onda odluio n apustiti carsku slu bu i prijaviti se kod mog oca Grofa ?" "Eh, to se inilo kao logian sljedei korak u napredovanju. Dotad smo ve imali kerkicu, meni je istjecao dvadesetogodi nji ugovor s vojskom i morao sam odluiti hou li ga p rodu iti ili ne. Obitelj moje ene je bila ovdje, tu su joj korijeni, a nije bila od u evljena time da se seljaka za mnom s djecom na rukama. Kapetan Illvan, koji je z nao da sam roen u Okrugu, bio je toliko ljubazan da mi da mig kad je va otac imao slobodno mjesto u oru nikoj slu bi. A kad sam skupio hrabrosti da se prijavim, kapeta n mi je dao i preporuku. inilo mi se da je posao grofova oru nika mirniji i da vi e o dgovara obiteljskom ovjeku." Zemaljsko je vozilo stiglo do Kue Vorkosigan. Desetnik CarSiga koji je bio na du no sti otvorio im je vrata, pa Pym polukru no skrene prema natkrivenom ulazu i podign e kupolu. "Hvala \i, Pym," ree Miles, pa zastane s oklijevanjem. "Samo jo jedna stvar. Dvije ." Pym se potrudio djelovati pozorno. "Kad bude u dru tvu oru nika iz drugih Kua... iznimno bih cijenio ako ne bude spominjao madame Vor-soisson. Ne bih elio da ona postane predmetom napadnih ogovaranja i.. . ovaj... osim toga, ne mora itav grad razvlaiti jezike po njoj, zar ne?" "Odani oru nik ne traa, milorde," ree Pym ukoeno. "Ne, naravno da ne. ao mije, nisam mislio rei da... ovaj, oprosti. Onda, druga stv ar. Mo da sam i ja pogrije io to sam rekao malo previ e, ako me razumije . Ja se, naime, ne udvaram madame Vorsoisson." Pym se napregnuo da djeluje odgovarajue bezizra ajno, ali zbunjenost je ipak uspjel a procuriti do njegova lica. Miles u urbano doda: "Hou rei, ne slu beno. Ne jo . Ona... njoj je u posljednje vrijeme bilo vrlo te ko i pomalo je... povuena. Bojim se da bi svaka preuranjena izjava s m oje strane izazvala katastrofu. To je pitanje pravog trenutka. Kljuna rije je disk recija, ako me razumije ." Pym je poku ao svojim osmijehom istodobno izraziti i diskreciju i potporu. "Mi smo samo dobri prijatelji", ponovno naglasi Miles. "Odnosno, to emo postati." "Svakako, milorde. Razumijem." "Ah. Dobro. Hvala ti." Miles se izvukao iz zemaljskog vozila pa, idui prema kui, d obacio preko ramena: "Kad parkira vozilo, potra i me u kuhinji." Ekaterina je stajala usred praznog travnatog etverokuta, a u glavi su joj uskipje li vrtovi. "Ako ondje napravite iskop," pokazala je, "a zemlju nagomilate na onu stranu, do bit ete padinu dovoljnu za vodopad. Ovdje bi trebalo podii i mali zid, da zaustavi buku s ulice i pojaa dojam. A puteljak koji bi krivudao prema dolje " Okrenula se na peti i suoila s lordom Vor-kosiganom koji ju je promatrao smije ei se, ruku zabij enih u d epove svojih sivih hlaa. "Ili biste radije podigli ne to to bi bilo vi e geomet

rijski?" "Molim?" Trepnuo je. "To je pitanje estetike." "Ja, uh... estetika ba nije podruje za koje sam strunjak. " Rekao je to sa alosnim, ispovjednim prizvukom, kao da joj je upravo priopio ne to ega prije nije bila svjesn a. Ruke su joj ocrtavale kostur budueg projekta, kao da nastoji prizvati strukturu i z zraka. " elite li iluziju prirodnog prostora, Barrayara kakav je bio prije nego t o ga je taknula ljudska ruka, s vodom koja e poput potoka tei preko kamenja, komadi seos ke zabiti usred grada ili ne to to je u svojoj prirodi vi e metaforino, s barravar-ski m biljkama u meuprostoru sna nih ljudskih crta nainjenih najvjerojatnije od betona? S vodom i betonom mogle bi se postii zaista prekrasne stvari." " to je po va em mi ljenju bolje?" "Ne radi se o tome stoje bolje. Pitanje je to tim vrtom elite rei." "Nisam o njemu razmi ljao kao o priopenju za javnost. Mislim da bi to trebao biti d ar." "Budui da je to va vrt, smatrat e ga politikom izjavom, eljeli vi to ili ne." Kut usana mu je zatitrao dok je razmi ljao o ovome stoje upravo rekla. "Morat u pro misliti o tome. Ali, vi ne sumnjate kako se s ovim podrujem mo e ne to uiniti?" "Ni najmanje ne sumnjam." Dva zemaljska stabla, koja kao da su bila nasumino utak nuta u ravno tlo morat e se posjei. Srebrni je javor imao spu vastu sriku i za njega nee biti teta, ali mladi je hrast bio zdrav mo da bi ga se moglo presaditi. Teraform irani gornji sloj tla takoer mora ostati ouvan. Ruke su joj se trzale od silne elje da smjesta zaponu kopati po zemlji. "Zauujue je usred Vorbarr Sultane pronai ovako i zvanredno ouvan prostor." Na suprotnoj strani ulice uzdizala se poslovna zgrada o d desetak katova. Na svu sreu, bila je graena prema sjeveru, pa nije previ e zaklanj ala svjetlo. Siktanje i puhanje pogonskih motora zemaljskih vozila stvaralo je n eprekinuti kontrapunkt du cestovnog kri anja koje se nalazilo na gornjem dijelu par cele, tamo gdje je u mislima smjestila zid. Sa suprotne strane parka ve se uzdiza o visoki sivi kameni zid na ijem su se vrhu nalazili eljezni iljci; vrhovi kro nji st abala koja su rasla iza njega napola su od pogleda zaklanjali veliku kuu smje tenu u sredini bloka. "Ponudio bih vam da sjednete dok o tome razmi ljate, ali CarSig nikad nije postavi o klupe nisu htjeli ohrabrivati ljude da se motaju oko Namjesnikove rezidencije. Najbolje bi bilo da obje ove suprotstavljene zamisli dizajnirate na svojoj komk onzoli, pa mi ih donesete na ocjenu. U meuvremenu, hoemo li pro etati do kue? Mislim da e moja kuharica svakog trenutka dovr iti objed." "Oh... pa dobro..." Osvrnuv i se jo jednom prema opojnim mogunostima, Ekaterina mu d opusti daje povede odavde. Poprijeko su pre li park. Iza ugla sivog zida uz glavni ulaz u Kuu Vorkosigan, beto nska je kuica titila stra a-ra odjevenog u svakodnevnu zelenu odoru CarSiga. Unio je ifru, pa su se eljezna vrata otvorila pred malim lordom Revizorom i njegovom go om. Stra ar ih je promatrao kako prolaze, kratko i slu beno kimnuv i glavom na Vorkosigano v poluslu beni pozdrav-zahvalu, a Ekaterini se veselo nasmije io. Sumorna se kamena zgrada, tri kata visoka i podijeljena u dva glavna krila, uzdi zala pred njima. inilo se da se deseci prozora svisoka mr te na njih. Kratki polukr ug prilaznog puta obilazio je oko zadivljujue zdrave plohe zelenog travnjaka i za vr avao pod trijemom na kojem su se krila dvostruka izrezbarena vrata koja su sa s vake strane imala po jedan visoki uski prozor. "Kua Vorkosigan sad je otprilike dvjesto godina stara. Sagradio ju je moj praprap rapradjed, sedmi grof, u povijesnom trenutku posve neuobiajenog prosperiteta na e o bitelji, trenutku koji je okonala, izmeu ostaloga, i gradnja Kue Vorkosigan", rekao joj je lord Vorkosigan vedro. "Prije toga, obitelj je ivjela u nekoj ru evnoj klan skoj tvravi na podruju starog Karavansaraja i bilo je, pretpostavljam, krajnje vri jeme za selidbu." Bio je ispru io ruku prema ploi za oitavanje dlana, ali prije nego to ju je uspio i d odirnuti, vrata su se s lakoom, posve tiho, raskrilila pred njima. Obrve su mu se tr-znule uvis, pa se naklonio i propustio je unutra. Dva stra ara u smeesrebrnoj odori Vorkosiganovih stajala su u stavu mirno, svaki s

jedne strane ulaza u predvorje poploeno crno-bijelim ploama. Trei ovjek u odori, Pym , visoki voza kojega je upoznala ranije, kad je Vorkosigan do ao po nju, upravo se okretao od sigurnosne kontrolne ploe vrata; i on se na pozdrav ukoio pred svojim g ospodarom. Kad gaje upoznala na Komarru, nije imala dojam da se Vorkosigan ba do ovolikih razmjera pridr ava starih vorskih formalnosti. Koje ipak nisu bile toliko formalne umjesto stroge bezizra ajnosti, na licu golemog stra ara irio se osmijeh od uha do uha, a gledao je prema njima dr ei se prijateljski i iskazujui im dobrodo licu . "Hvala ti, Pym," ree Vorkosigan automatski, pa zastane. Trenutak poslije, osvrnuo se prema stra arima zbunjeno podignutih obrva, pa dodao: "Roic, mislio sam da si noas bio de uran. Zar ne bi trebao biti u krevetu?" Najvei i najmlai od stra ara jo se vr e ukoio i promrmljao: "Milorde." "Milorde nije odgovor na moje pitanje. Milorde je izbjegavanje odgovora na moje pitanje", ree Vorkosigan, vi e kao da primjeuje nego kao da ga kori. Stra ar je suspre zao osmijeh. Vorkosigan uzdahne i okrene se od njega. "Madame Vorsoisson, dopust ite mi da vam predstavim preostale oru nike Vorkosigana koji su mi dodijeljeni oru n ik Jankowski, oru nik Roic. Madame Vorsoisson." Kratko je kimnula glavom, to su joj obojica uzvratila, mrmoljei: "Madame Vorsoisso n" i "Zadovoljstvo mi je, madame." "Pym, mo e obavijestiti Mamu Kosti da smo stigli. Hvala vam, gospodo, to e biti sve" , doda Vorkosigan, zaudno naglasiv i posljednju rije. I dalje suspre ui smijeh, njih su se trojica rasplinula niz hodnik, a do predvorja je dolepr ao Pymov glas: "Je 1' vidite, to sam vam rekao " Daljnje obja njenje koje je, kakvo god bilo, pru ao svojim sudrugovima do nerazumljivog je mumljanja brzo prig u ila udaljenost. Vorkosigan protrlja usne, smjesta se oporaviv i, pa se s domainskom srdano u okrene pre ma njoj. "Biste li prije objeda eljeli obii kuu? Mnogi ljudi smatraju da je zanimlj iva s povijesnog gledi ta." Osobno je taj prijedlog smatrala potpuno fascinantnim, ali nije eljela kaskati za njim kao daje kakva selja-a koja hihoe u turistikom obilasku. "Ne bih vas eljela mui ti, lorde Vorkosigan." Usta su mu obeshrabreno zadrhtala i istog se trenutka vra tila u polo aj iskrene dobrodo lice: "Ma kakva muka. Zapravo, bit e mi zadovoljstvo." Zurio je u nju neobino usrdno. Je li elio da ona pristane? Mo da je ponosan na svoj posjed. "Onda vam zahvaljujem. Zaista bih voljela razgledati kuu." Odgovor je bio toan. Istog se trenutka uoljivo razvedrio, pa joj smjesta rukom pok azao lijevo. Slu beno se predvorje otvaralo prema prekrasnoj knji nici koja je i la ita vom du inom do kraja istonog krila; morala je utaknuti ruke u d epove bolera kako bi ih sprijeila da urone u stare tiskane knjige u ko nom uvezu koje su se na nekim dij elovima prostorije pru ale od poda do stropa. Naklonio se i otvorio pred njom stak lena vrata na kraju knji nice, pa je poveo kroz stra nji vrt u kojem su nara Jp taji slu inadi ostavili vrlo malo prostora za pobolj anja. Uinilo joj se kako bi do la kata mogla uroniti ruke u tlo vi egodi njih gredica. Oito odluan da bude temeljit, pov eo ju je kroz sjeci te krila pa dolje, do nepreglednog vinskog podruma pretrpanog proizvodima sa seoskih imanja koja su Vorkosiganovi imali u raznim Okruzima. Pro l i su i kroz gara u koja se nalazila ispod podruma. U njoj se nalazilo ula teno oklop ljeno zemaljsko vozilo, a u jednom je kutu bio u u kan crveni metalizirani lakolet. "To je va e?" kimne Ekaterina vedro prema lakoletu. Odgovor mu je bio neuobiajeno k ratak. "Da. Ali vi e ne letim tako esto." Oh. Da. Njegovi napadaji. Najradije bi samu sebe ut-nula nogom. Bojei se kako bi n eki smu eni poku aj isprike samo pogor ao stvari, slijedila ga je preicom kroz golemi k uhinjski kompleks ispunjen mirisima. Tamo ju je Vorkosigan slu beno upoznao sa svo jom slavnom kuharicom, bucmastom sredovjenom enom po imenu Mama Kosti koja se Ekat erini iroko nasmije ila, pa onemoguila svog gospodara da ku a svoj jo nedovr eni objed. M ama Kosti nije skrivala kako smatra da je prostrano podruje kojim je gospodarila nedovoljno dobro opremljeno ali koliko, na kraju krajeva, mo e pojesti jedan niski mu karac? Trebalo bi ga ohrabriti da e e poziva goste; nadamo se da ete jo dolaziti, ma dame Vorsoisson, i to to e e. Mama Kosti dobroudno ih je istjerala, pa je Vorkosigan proveo Ekaterinu kroz zbun

jujui niz slu benih pri-maih soba sve dok se nisu ponovno na li u poploenom predvorju. "To su prostori za javnost", rekao joj je. "Ali i-.tav je prvi kat moje podruje." Zaraznim ju je odu evljenjem u urbano pogurao zavojitim stubi tem kako bi joj pokazao niz povezanih soba koje su, uvjeravao ju je, neko pripadale osobno proslavljenom generalu grofu Piotru, a u kojima je sad stanovao on sam. Posebno se potrudio naglasiti kako se iz dnevne sobe odlino vidi stra nji vrt. "Postoje jo dva kata i tavan. Tavan Kue Vorkosigan uistinu je ne to to vrijedi vidjet i. Biste li to eljeli? Postoji li ne to to biste osobito eljeli vidjeti, a ja vam to nisam pokazao?" "Ne znam", ree ona, osjeajui se pomalo svladano. "Jeste li odrasli ovdje?" Osvrtala se po lijepo namje tenoj dnevnoj sobi, poku avajui u njoj zamisliti malog Milesa i z akljuiti je li mu zahvalna na tome to se suzdr ao od toga daje silovito ugura u svoj u spavaonicu koja se mogla nazreti kroz vrata na suprotnom kraju sobe. "Zapravo, tijekom prvih pet ili est godina mog ivota boravili smo u carskoj rezide nciji s Gregorom", odgovorio je on. "U prvim danima Namjesni tva, izmeu mojih rodit elja i mojega djeda do lo je do, um, malih nesuglasica, ali poslije su se pomirili , a Gregor je krenuo na pripremnu akademiju. Roditelji su se ponovno doselili ov amo i zauzeli drugi kat, na isti nain na koji sam ja za sebe prisvojio prvi. Prav o nasljednika. Ako u istoj kui mora ivjeti vi e nara taja, onda je dobro da kua bude vr lo velika. Moj djed je u ovim sobama ivio do smrti, a menije tad bilo otprilike s edamnaest godina. Dotad sam imao sobu na katu svojih roditelja, iako ne u istom krilu kao i oni. Odabrali su je za mene zato stoje Illvan rekao daje potpuno izv an linije vatre koja bi... um, a iz nje se takoer odlino vidi stra nji vrt. Biste li izvoljeli...?" Okrenuo se, pokazao rukom, nasmije io se preko ramena i poveo je v an, pa na sljedei kat, iza ugla i jednim dijelom dugakog hodnika. Soba u koju su za li zaista je imala prozor s vrlo dobrim pogledom na vrt, ali sva ki trag Milesa kao djeaka bio je izbrisan. Soba je sad bila preureena u bezlinu gos tinsku sobu koja nije imala nikakve osobnosti osim one koju joj je davala injenica da se nalazi u proslavljenoj zgradi. "Koliko ste dugo bili ovdje?" "Da budem iskren, do pro le zime. Preselio sam se dolje tek kad sam dobio lijeniki o tpust." Trznuo je bradom bio je to njegov uobiajeni ivani tik. "Tijekom desetljea ko je sam proveo u CarSigu bio sam kod kue tako rijetko da mi nije trebalo vi e od ovo ga." "Barem ste imali vlastitu kupaonicu. Ove kue iz Vremena izolacije ponekad su " Prek inula se, jer se pokazalo kako su vrata koja je nehajno otvorila zapravo vrata o rmara. U kupaonicu zacijelo vode ova druga vrata. Prigu eno se svjetlo automatski upalilo. Ormar je bio krcat uniformama a prema njihovoj veliini i savr enu kroju zakljuila je kako se radi o starim vojnikim uniformama lorda Vorkosigana. Na kraju krajeva, o n nije mogao koristiti standardiziranu opremu. Prepoznala je crne vojnike hlae, sv eanu i svakodnevnu zelenu carsku odoru, kao i blistavi sjaj slu bene paradne crveno -plave uniforme. Bezbrojne izme stra arile su na podu od ruba do ruba ormara. Sve s u odore bile oi ene prije spremanja, ali zgusnuti je Milesov miris jo natapao topli s uhi zrak koji joj je puhao u lice kao daje miluje. Duboko je udahnula, omamljena vojnikim, mu evnim pau-, lijem. inilo joj se kako taj miris kroz njezin nos prodi re izravno u njezino tijelo, zaobilazei pritom mozak u irokom luku. eljno se primak nuo i stao uz nju, promatrajui joj lice: dobro odabrani parfem koji je nosio i ko ji je primijetila jo u svje em zraku njegova zemaljskog vozila, taj laskavi o tri mir is citrusa kojim je bilo preliveno isto mu ko tijelo, iznenada se pojaao kad joj se on pribli io. Jo od Tienove smrti nije osjetila ovakvu nagonsku senzualnost. Oh, zapravo, i jo o davno prije Tienove smrti. Bio je to neugodan, a opet i udnovato utje an osjeaj. Jes am li ipak iva od vrata nadolje? Iznenada je shvatila da se nalaze u njegovoj spavaonic i. "A kakva je ovo uniforma?" Uspjela je postii da joj glas ne zacvili pretjerano, p a posegnula prema nepoznatoj sivoj odori na vje alici i izvukla je iz ormara: krat ka te ka jakna s epoletama, mnogobrojnim zatvorenim d epovima i bijelim obrubom, a u

z nju odgovarajue hlae. Pruge na rukavima i razvrstane igle za ovratnik koje su tr ebale ukazivati na in njoj su predstavljale posvema nji misterij, ali inilo se da ih je mnogo. Tkanina se na opip doimala kao jedno od onih udnih tkanja otpornih na vatru, kakva se nalaze tek u zaista ozbiljnoj, skupoj terenskoj opremi. Osmijeh mu se smek ao. "Pa, sad." Skinuo je jaknu s vje alice koju je ona dr ala i nak ratko je podigao. "Nikad niste upoznali admirala Naismitha, zar ne? On je moja n ajdra a persona iz Tajnih operacija. On je ja sam godinama za CarSig vodio Slobodn u flotu dendariijskih plaenika." "Pretvarali ste se da ste galaktiki admiral?" " kontraadmiral", dovr i on prefrigano. "Poelo je kao varka. Pretvorio sam je u stvarnost." Jedan mu je kut usana poskoio uvis, a onda je, mrmljajui A za to ne? objesio jaknu na kvaku vrata i kliznuo iz s voje sive tunike, otkriv i lijepu bijelu ko ulju. Ko na futrola za koju nije mogla ni naslutiti da je nosi dr ala je runo oru je sasvim uz lijevu stranu njegova poprsja. Z ar ak i ovdje nosi oru je? Bio je to samo terenski o amut, ali inilo se kako ga nosi p osve nesvjesno, kao ko ulju. Pa, pretpostavljam da je jednom Vorkosiganu normalno ovako se odijevati svaki dan. Zamijenio je tuniku jaknom i navukao je. Hlae njegova odijela bile su gotovo iste boje kao i jakna, pa nije morao odjenuti hlae uniforme kako bi joj predstavio opi dojam, ili je se dojmio svojim predstavljanjem. Protegnuo se, a potom zauzeo dr anje posve drugaije od ijednoga koje je na njemu ikad primijetila: opustio se, pro irio, na neki nain popunio vi e prostora no to je inae zauzimalo njegov o siu no tijelo. Jednu je ruku podigao i nehajno se oslonio o rub ormara, a titrav smije ak prerastao je u ne to zapaljivo. Besprijekornim, savr enim i glatkim betanskim naglaskom ovjeka koji kao da nikad nije uo za vorski klasni sustav, rekao je: "Oj , curo, nemoj da te ta dosadna barravarska u baci u depru. Dr i se ti samo mene, a ja u ti pokazati galaktiku." Zaprepa tena Ekaterina ustuknula je jedan korak. Trznuo je bradom, jo se uvijek slaboumno cerei, pa poeo zakapati kope. Obujmio je str uk jakne, poravnao remen i zastao. Krajevima remena nedostajalo je nekoliko cent imetara da se sastanu u sredini, a kopa je do ivjela oit neuspjeh u svom nastojanju da se smjesti u le i te, ak i nakon to ju je on dobrano potegnuo. Pun oaja, spustio je pogled prema uniformi koja se oito stisnula, a Ekaterina je u posljednji as prigu il a kikot. Podigao je pogled prema njoj. Primijetio je kako su joj se nabrali kutovi oiju, p a je i u njegovim oima bljesnuo samosa alan osmijeh. Glas mu se vratio u barravarsk u normalu. "Nisam ovo nosio vi e od godinu dana. ini se da svoju pro lost mo emo preras ti na razne naine." Raskopao je jaknu uniforme. "Hm. Pa, upoznali ste moju kuharic u. Njoj hrana nije posao, nego sveti poziv." "Mo da se stisnula u pranju", poku ala gaje utje iti Ekaterina. "Bog vas blagoslovio. Ali nije." Uzdahnuo je. "Admira-lov je tajni identitet poeo opasno pucati po avovima i prije nego to su ga ubili. Naismithovi su dani ionako bili odbrojeni." Glas mu se rugao tom gubitku, ali ona je vidjela o iljke koje mu je na prsima osta vila iglina granata. Misli su joj odvrludale prema napadu greva kojem je svjedoila jer se odigrao na podu dnevne sobe njezina i Tienova skuenog stana na Komarru. Pr isjetila se njegova pogleda kad je epileptika oluja pro la: mentalna zbunjenost, st id, bespomoni gnjev. Taj je ovjek tjerao svoje tijelo dalje od granica njegovih mo gunosti, u oevidnom dubokom uvjerenju kako pukom snagom volje mo e postii sve to eli. To je mogue. Ali samo neko vrijeme. A onda bi vrijeme isteklo. Ne vrijeme bi nast avljalo tei. Ali ti sti e do kraja svojih snaga, a vrijeme odlazi dalje i ostavlja t e samog. Ako niem drugom, godine provedene uz Tiena, tome su je nauile. "Mo da bih sve ovo trebao dati Nikkiju, da se igra s njima." Nehajno je mahnuo pre ma nizu uniformi. Ali ruke su mu jo jednom pa ljivo zagladile sivu jaknu koja se po novno na la na svojoj vje alici, otresle nevidljivu trunicu i vratile vje alicu na njez ino mjesto na preki. "Dok jo mo e i dok je dovoljno mali da to eli. Mislim da e ih za godinu ili dvije prerasti." Njezin se dah duboko uvukao. Mislim da bi to bilo uvredljivo. Ovi su mu ostaci oi to znaili vi e od ivota. to gaje to opsjelo da se poeo pretvarati kako su to tek djeje igrake? Nije mogla smisliti ni ta ime bi ga obeshrabrila u tom zastra ujuem naumu a da ne zazvui kao da s prezirom odbija njegovu ponudu. Umjesto toga, kad je trenutak ti ine zaprijetio da e se protegnuti u vjenost, nespretno je bubnula: "Biste li se v

ratili u te dane? Da mo ete?" Pogled mu se izgubio u daljini. "Pa, sad... sad, to je zapravo vrlo udno. Osjeao b ih se kao zmija koja se eli uvui natrag u ko u koju je ve odbacila. Taj mi ivot svakod nevno nedostaje, a ipak se uope ne bih elio vratiti." *^^HI^^^ Podigao je pogled i namignuo joj. "Igline granate naue vas pameti, zar ne?" Oito, bio je uvjeren kako je ovo dobra ala. Nije znala bi li ga radije poljubila d a ga vi e ne boli, ili vri tei pobjegla. Uspjela se blijedo nasmije iti. Ponovno je na ramena slegnuo svoju civilnu tuniku i mrana je futrola za oru je opet nestala s vidika. vrsto zatvoriv i vrata ormara, poveo ju je u obilazak ostatka dr ugog kata; pokazao joj je vrata stana njegovih odsutnih roditelja, ali na Ekater inino olak anje nije se ponudio da je povede unutra i poka e joj niz soba. Osjeala bi se vrlo neobino tumarajui, poput neke voajerke, privatnim prostorom slavnih grofo va Vorkosigan. Naposljetku su dospjeli natrag na "njegov" kat, u svijetlu sobu na kraju istonog krila koju je on nazivao uti salon, a koju je oito koristio kao blagovaonicu. Male ni je stol bio elegantno prostrt za dvoje. Ba dobro, znai da se od njih nije oekiva lo da objeduju u prizemlju, u rasko no oblo enoj pilji sa stolom koji se mogao produ it i kako bi se za njim smjestilo etrdeset osam gostiju. Moglo se stisnuti i njih de vedeset est, ako bi se drugi stol, lukavo skriven iza oplate, razvukao usporedno s prvim. Odgovarajui na neki nevidljivi znak, Mama Kosti pojavila se s kolicima n a kojima se nalazio objed: juha, aj, izvanredna salata u kojoj je bilo uzgojenih raia, voa i oraha. Diskretno je ostavila njegovo lordstvo nasamo s go om, ali tek posl ije uvodnog, razmahanog serviranja. Golemi srebrni pokriveni pladanj koji je ost avila na vrhu kolica pokraj lorda Vor-kosigana, obeavao je kako na njih ekaju dalj nji u ici. "Sjajna je ovo kua," rekao je lord Vorkosigan Ekate-rini izmeu zalogaja, "ali nou p ostaje uistinu tiha. Usamljena. Nije graena da bi bila ovako prazna. Treba je pon ovno napuniti ivotom, onako kako je bilo u najboljim danima moga oca." "Ali Potkralj i Potkraljica vratit e se na carevo vjenanje", zar ne? Do sredine lj eta kua bi opet trebala biti puna", priskoi mu ona u pomo ukazujui na tu injenicu. "O, da, i oni i itava svita. Svi e se za vjenanje vratiti na planet." Oklijevao je. "Kad smo ve kod toga, to ukljuuje i mog brata Marka. Pretpostavljam da bih vas tr ebao upozoriti na njega." "Ujak mi je jednom spomenuo da imate klona. Je li to on... ovaj, ono?" "Kad Betanci ka u ono, misle na hermafrodite. Definitivno se radi o njemu." "Ujak Vorthvs nije rekao za to ste ili su to bili va i roditelji? dali napraviti klo na, rekao je samo da je to vrlo komplicirano i da bolje pitam vas." Obja njenje ko je se samo nametalo bilo je da je grof Vorkosigan elio svojega stoltoksinom o teenog nasljednika zamijeniti neim to nije deformirano, ali oito se ipak nije radilo o to me. "Upravo je to ono to je komplicirano. Nije klona dao nainiti nitko od nas. Nainili su ga neki Komarrani u progonstvu na Zemlji, kao dio pretjerano barokne urote pr otiv mog oca. Pretpostavljam da su zakljuili kako ne mogu podii vojni ustanak, pa je onda bolje da izdvoje proraunska sredstva za biolo ko oru je. Unajmili su agenta k oji je uzeo uzorak mog tkiva to nije bilo nimalo te ko, jer sam kao dijete bio na s totinu medicinskih zahvata, testova i biopsija koje su uzgojili i pretvorili u j ednog od naj-neugodnijih plemikih klonova u Jacksonovu Skrovi tu." "Zaboga. Ali ujak Vorthvs ka e kako klon uope ne nalikuje na vas znai li to da je od rastao bez va eg, ovaj, prenatalnog o teenja?" Kratko mu je kimnula, ali je pristojno zadr ala pogled na njegovu licu. Ve se prije susrela s njegovom pone to nastranom os jetljivo u kad su u pitanju bila o teenja s kojima je roen. O teenja su teratogenetska, a ne genetska, potrudio se on da ga ona dobro shvati. "Da je barem tako jednostavno... Zapravo je poeo normalno rasti, pa su mu morali oblikovati tijelo na moju veliinu. I moj oblik. To je bilo prilino odvratno. Nakan a im je bila da on, kao moja zamjena, uspije proi i najpo-drobnije provjere, pa k ad sam, na primjer, svoje slomljene no ne kosti zamijenio sintetikima, i njemu su i h kirur ki ugradili. Tono znam koliko ga je to moralo boljeti. A silili su ga i da ui, kako bi mogao biti uvjerljivija. Sve te godine ja sam ivio u uvjerenju kako sa m jedino dijete, a on je razvio jedan od najgorih kompleksa bratskog suparni tva u

povijesti. Hou rei, razmislite malo o tome. Nikad mu nisu dopustili da bude ono to jest bilo je to, zapravo, pod prijetnjom mukama stalno su ga usporeivali sa star ijim bratom... Do trenutka kad je urota propala, on je ve bio na dobrom putu da g a izlude." "Uope se ne udim. Ali... ali kako ste ga spasili od Komarrana?" Na trenutak je utio, a onda rekao: "Na kraju se nekako pojavio sam od sebe. im je u ao u orbitu moje betan-ske majke pa, mo ete si i sami zamisliti. Betanci imaju vrl o stroga i jasna uvjerenja glede roditeljskih du nosti prema klonovima. Mislim da ga je to vra ki iznenadilo. Znao je da ima brata, bog dragi zna da su mu taj podat ak stalno gurali pod nos, ali nije oekivao roditelje. A pogotovo nije oekivao Cord eliju Vorkosigan. Pretpostavljam kako bi bilo najjednostavnije rei da gaje obitel j usvojila. Neko je vrijeme bio ovdje na Barravaru, a onda ga je pro le godine moj a majka poslala na Koloniju Beta kako bi se upisao na sveuili te i lijeio se pod nad zorom moje betanske bake." "Pa to zvui ba dobro", rekla je ona, zadovoljna sretnim svr etkom ove nastrane pripo vijesti. inilo se da se obitelj Vorkosigan dr i skupa. "Mm, mo da. Ali izvje a koja su procurila od moje bake daju naznaiti da mu je bilo pri lino te ko. Vidite, opsjednut je time stoje savr eno shvatljivo da se to je vi e mogue zlikuje od mene, kako nas vi e nikad nitko ne bi mogao pobrkati. Nemojte me krivo shvatiti, ja mislim daje to posve u redu. Ali... mogao je promijeniti lice, izno va oblikovati tijelo, u trcati hormone rasta, promijeniti boju oiju ili izblajhati kosu, ili bilo to drugo, ali... ono stoje on umjesto toga odluio bilo je da se str ahovito udeblja. S obzirom na moju visinu, dojam prokleto zapanjuje. Mislim da s e njemu ba to svia. Radi to namjerno." Poprilino zami ljeno zurio je u svoj tanjur. " Mislio sam da bi betanska terapija tu mogla ne to promijeniti, ali oito nije." Zauv i grebanje na rubu stolnjaka, Ekaterina se tr-gnula. Mlada crno-bijela makica o dluna izgleda preko-bicnula se na stol, pand i nalik na siu ne metalne iljke, pa krenul a prema Vorkosiganovu tanjuru. Odsutno se nasmije io, izvukao nekoliko preostalih raia iz salate i polo io ih pred malu zvijer: odu evljeno vakanje mije alo se s grlenim z vucima predenja. "Vratar ima maku koja se neprestano maci", objasnio je on. "Divi m se njihovu pristupu ivotu, ali zaista se pojavljuju u..." Podigao je veliki pok lopac s pladnja i poklopio njime malo stvorenje, na taj ga nain zarobiv i. Nimalo z apla ena, maka je nastavila s predenjem koje je ispod srebrne polukugle zvualo kao t uriranje nekog malog stroja. "Desert?" Srebrni je pladanj bio nakrcan s osam razliitih vrsta kolaa, tako uznemirujue lijep ih da se Ekaterini uinilo kako bi bio estetski zloin pojesti ih prije nego to ih vi d-kamera ovjekovjei za potomstvo. "Oh, zaboga." Poslije duge stanke pokazala je prema jednom kolau s gustim preljevom, na kojem je u eereno voe blistalo poput dragulja. Vorkosigan ga je spustio na tanjur koji kao da je sa mo to ekao i dodao joj ga preko stola. Ekaterina je primijetila kako eznutljivo gl eda u izlo bu slastica, ali sam ne uzima ni jednu. Pa uope nije debeo, pomisli ona s indignacijom; u vrijeme kad se pretvarao da je admiral Naismith morao je vjero jatno biti sama kost i ko a. Kola je imao okus jednak svom izgledu, pa Ekaterina ne ko vrijeme nije pridonosila razgovoru za stolom. Vorkosigan ju je promatrao, smi je ei se s u ivanjem, kao da i sam jede. Dok je vilicom strugala posljednje molekule preljeva s tanjura, u hodniku su odj eknuli koraci i zauli se mu ki glasovi. Prepoznala je Pvmovo duboko mrmljanje: "... ne, njegovo se lordstvo savjetuje s novom pejza nom arhitekticom. Zaista sam uvjer en kako se ne eli uznemirivati." Razvueni je bariton odgovorio: "Da, da, Pym, ne elim se ni ja, ali tu sam po slu ben om poslu svoje ge majke." Preko Vorkosiganova je lica preletio bljesak iznimnog nezadovoljstva. Ispalio je psovku isuvi e prigu enu da bi je Ekaterina razgovijetno ula. Kad je njegov posjetit elj uronio u dovratak utog salona, lice mu je postalo posve bezizra ajno. Mu karac kojega Pym nije uspio zaustaviti bio je mladi asnik, visok i nevjerojatno zgodan kapetan u svakodnevnoj zelenoj odori. Imao je tamnu kosu, smee oi koje su s e smijale i lijen osmijeh. Zastao je kako bi Vorko-siganu dobacio aljiv polunaklo n i rekao: "Budi pozdravljen, o, lorde Revizoru i bratiu. Zaboga, nju im lija to rua k Mame Kosti? Reci mi da nisam zakasnio! Jeste mi ne to ostavili? Smijem li poliza ti va e mrvice?" Ukoraio je u sobu i pogled mu je zahvatio Ekaterinu. "Ohoho! Miles

, upoznaj me sa svojom pejza nom arhitekticom!" Lord Vorkosigan, pone to kroza zube, ree: "Madame Vorsoisson, dopustite da vas upoz nam sa svojim neodgovornim bratiem, kapetanom Ivanom Vorpatrilom. Ivane, madame V orsoisson." Nimalo uznemiren ovim uvodnikom punim neodobravanja, Vorpatril se obje enjaki nasmi je io, pognuo se duboko nad njezinu ruku i poljubio je. Njegove su joj usne ukazal e tovanje zadr av i se tamo sekundu predugo, no barem su bile suhe i tople; kad ju je napokon pustio, nije morala svladavati poriv da neuljudno obri e ruku o suknju. " Primate li narud be, madame Vorsoisson?" Ekaterina nije znala bi li je njegova vedra lascivnost trebala uveseliti ili uvr ijediti. Uveseljenost se inila sigurnijom, pa sije dopustila mali osmijeh: "Jo sam poetnica." Ubacio se lord Vorkosigan: "Ivan ivi u stanu. Mislim da na balkonu ima lonac za c vijee, ali kad sam posljednji put u njega virnuo, sadr aj mu je bio mrtav." "Miles, posljednji put si kod mene bio usred zime." Slaba no mijaukanje koje je do piralo ispod srebrne kupole uz njegov lakat na trenutak gaje omelo. Pogledao je kupolu, znati eljno odigao dio njezina ruba, rekao "Ah, jedna od vas" i ponovno je spustio. eui oko stola, uoio je neiskori teni desertni tanjuri, bla eno se nasmije io i slu io se s dva kolaa s pladnja i preostalom vilicom koja je stajala uz tanjur njeg ova bratia. Vraajui se na prazno mjesto nasuprot, smjestio je svoj plijen, privukao stolac i sjeo izmeu lorda Vorkosigana i Ekaterine. Razmotrio je prosvjedno mijau kanje koje je sve glasnije dopiralo ispod kupole, uzdahnuo, izbavio maju zaroblje nicu i smjestio je u svoje krilo, na fini platneni ubrus, uposliv i je tako to joj je irokogrudno natrackao lag po nju kici i apicama. "Ne dajte se vi smetati", dodao j e negdje oko svog prvog zalogaja. "Upravo smo zavr avali", ree Vorkosigan. "Ivane, za to si ti ovdje?" Sebi u bradu dod ao je: "I kako to da te tri stra ara nisu uspjela zaustaviti? Moram li im zapovjed iti da prvo pucaju, a onda pitaju tko je?" "Snaga mije velika, zato to mije cilj pravedan", obavijesti ga Vorpatril. "Majka me poslala da ti donesem popis zadataka du i od moje ruke. Ima i fusnota." Iz tuni ke je izvukao rolu svitaka i njome mahnuo prema svom bratiu. Makica se izvalila na lea i krenula u rat sa svi-cima, a Ivan se nakratko zabavio uzvraajui joj udarce. "Tik-tik-tik!" "Tvoja odlunost je nepokolebljiva zato to se vi e boji svoje majke nego mojih stra ara. " "I ti takoer. A i tvoji stra ari", primijeti lord Vorpatril, gutajui jo jedan komad k olaa. Vorkosiganu je zamalo pobjegao smijeh, ali gaje uspio na vrijeme obuzdati i popr imiti svoj dotada nji strogi izraz. "Ah... madame Vorsoisson, ini se da u se ovime m orati smjesta pozabaviti. Mo da je najbolje da za danas zavr imo." Nasmije io se kao d a joj se ispriava, pa odgurnuo svoj stolac. Nije bilo nikakve sumnje kako lord Vorkosigan s mladim asnikom mora raspraviti ne ka va na sigurnosna pitanja. "Naravno. Ovaj, drago mi je to smo se upoznali, lorde Vorpatril." Kapetana je makica u krilu sprijeila da ustane, ali se od nje oprostio najsrdanijim moguim kimanjem glave. "Madame Vorsoisson, bilo mi je zadovoljstvo. Nadam se da e mo se opet sresti, i to to prije." Vorkosiganov se osmijeh istopio. Ekaterina je ustala zajedno s njim, a on ju je odgurkao u hodnik, podi ui svoju kom-vezu do usta i mrmljajui: "Pym, molim te, do-ve zi vozilo pred glavni ulaz." Rukom joj je pokazao da krene naprijed, pa uhvatio korak uz nju dok su i li hodnikom. "Oprostite na Ivanu. " Nije joj ba bilo posve jasno zbog ega je imao potrebu ispriati se, ali je svoju zbu njenost prikrila slijeganjem ramena. "Onda, jesmo li se dogovorili?" nastavio je. "Hoete li preuzeti moj projekt?" "Mo da bi bilo bolje da najprije pogledate nekoliko prijedloga." "Da, naravno. Sutra... odnosno, nazovite me kad god budete spremni. Imate moj br oj?" "Da, jo ste mi ih na Komarru nekoliko dali. Jo ih imam." "Ah. Dobro onda." Zaokrenuli su niz veliko stubi te, a njegovo je lice postalo zam

i ljeno. Na dnu stuba podigao je pogled prema njoj i dodao: "Imate li jo uvijek onu malu uspomenu?" Mislio je na privjesak za lani u obliku siu nog modela Barravara, uspomenu na sumorne dogaaje o kojima nikad nee moi govoriti u javnosti. "Oh, naravno." Zastao je, pun nade, i njoj je bilo ao to nije mogla izvui nakit iz svoje crne bluz e i smjesta mu to dokazati, ali smatrala ga je isuvi e dragocjenim da bi ga nosila svakoga dana; pa ljivo gaje umotala i smjestila u ladicu u kui svoje ujne. Trenuta k poslije, zvuk zemaljskog vozila dopro je od nadstre nice, pa ju je on ispratio k roz dvostruka vrata. "Onda, elim vam ugodan dan, madame Vorsoisson." Rukovao se s njom, vrsto i bez bes potrebnog zadr avanja, pa je smjestio u stra nji odjeljak vozila. "Mislim da je najb olje da se smjesta vratim Ivanu." Dok se kupola spu tala, a vozilo kretalo, on se okrenuo i odmjerenim se korakom vratio u kuu. Do trenutka kad ju je vozilo glatko dovelo do vrata imanja, v e joj je nestao s vidika. Ivan je smjestio na pod jedan od iskori tenih tanjura za salatu i tutnuo makicu do njega. Morao je priznati kako su male ivotinje, svejedno koje vrste, izvrstan rek vizit: primijetio je kako se hladni izraz madame Vorsois-son smek ao dok je on po sebi valju kao ovu malu dlakavu tetoinu. Gdje lije samo Miles iskopao ovu prekrasnu udovicu? Uvalio se u stolac i promatrao kako mali ru iasti maji jezik lamata po osta cima umaka, pa se poti teno prisjetio svog sinonjeg izlaska. Bio je uvjeren kako ima rendes s mladom enom koja je silno obeavala: studentica na sveuili tu, prvi put sama daleko od doma, jednostavno je se morao dojmiti vorski c arski asnik. Imala je odva an pogled i nije bila ni najmanje srame ljiva: ona je njeg a pokupila svojim lako-letom. Ivan je bio strunjak za kori tenje lakoleta u svrhu s lamanja psiholo kih barijera i stvaranja odgovarajueg raspolo enja. Dva-tri nje na obru a vanja i ovjek bi gotovo uvijek uspio izazvati nekoliko onih tako slatkih malih kr ikova poslije kojih bi se mlada dama privila bli e pilotu, a grudi bi joj se podiz ale i spu tale dok bi sve br e disala kroz polurastvorene i tako poljubljive usne. A li, ova djevojka... posljednji put kad se u lakoletu toliko pribli io gubitku svog posljednjeg obroka bio je s Milesom koji mu je, u jednom od svojih maninih raspo lo enja, iznad Has-sadara demonstrirao obru avanje. Neljudski se smijala dok se Ivan bespomono smije io kroz stisnute zube, a lanci na prstima pobijeljeli su mu, vrsto p ripijeni uz sigurnosni pojas. A onda su u restoranu koji je ona odabrala, naletjeli kao sluajno! na jedno mu ko, nadureno studentsko mladune, a slagalica se poela popunjavati. Prokletstvo, iskori tavala gaje kako bi provjerila koliko joj je mladune odano; psi se izvalio na lea i prijetei zare ao. Kako ste, gospodine? Oh, pa zar nisi rekla da ti je ujak vo jno lice? Molim vas, oprostite mi... Vje tina kojom je pretjerano pristojnu ponudu da sjedne pretvorio u lukavu uvredu bila je praktiki dostojna Ivanova najni eg bra tia. Ivan se rano povukao, u sebi im po eljev i da u ivaju jedno u drugome. Pojma nije imao to se ovih dana dogaalo s mladim barravarskim djevojkama. Postajale su gotovo ... gotovo galaktike, kao da im je predavala osobno Mileso-va zastra ujua prijatelji ca Quinn. Zajedljiva preporuka njegove majke kako bi mu bilo bolje da se dr i ena k oje su njegovih godina i dru tvenog polo aja gotovo mu se poinjala initi smislenom. Lagani je korak odjeknuo hodnikom, a njegov se brati ukazao na dovratku. Ivan je razmotrio, i smjesta odbacio, impulzivnu elju da Milesu iznese ivopisni opis svog sinonjeg debakla. to god bilo razlogom Milesova stiskanja usana i spu tanja glave u polo aj nakostrije enog buldoga, nikako nije obeavalo suut i razumijevanje. "Krivi tajming, Ivane," zare ao je Miles. " to, zar sam ti pokvario sastanak u etiri oka? Pejza na arhitektica, ha? Takav bi kr ajolik i u meni mogao pobuditi zanimanje. Kakav profil." "Velianstven", dahne Miles, privremeno ometen nekom unutra njom vizijom. "A ni faca joj nije lo a", doda Ivan, promatrajui ga. U tom je trenutku Miles zamalo nasjeo, ali je svoju reakciju na vrijeme uspio pr etvoriti u grimasu. "Nemoj biti pohlepan. Zar mi nisi rekao kako ima prijateljski dogovor s madame Vor-kako-se-ono-zove?" Privukao je stolac i uvalio se u njega, prekri iv i ruke i noge u zglobovima i promatrajui Ivana kroz stisnute oi. "Ah. Da. Pa. ini se da od toga nee biti ni ta." "Zadivljen sam. Znai, suglasni se suprug na kraju ipak nije suglasio?"

"Sve je to bilo tako nerazumno. Mislim, kuhaju si klinca u materninom replikatoru . U posljednje vrijeme vi e nitko nije sposoban normalno ucijepiti svoje pupoljke na obiteljsko stablo. U svakom sluaju, uspio sije pribaviti mjesto u kolonijalnoj upravi i odvukao ju je sa sobom na Sergvar. Nismo se imali vremena ni po teno opr ostiti." Zapravo, bila je to neugodna scena, prepuna prikrivenih prijetnji smru. Mogao ju je ubla iti makar i mali znak njezina aljenja ili brige za Ivanovu sigurno st i zdravlje, no umjesto toga, gospoa je trenutak opra tanja potro ila tako to se obj esila oko vrata svom mu u, impresionirana trubljenjem kojim je dokazivao svoje vla sni tvo. A to se ticalo one lakoletne proleterske teroristice u pubertetu koju je p oku ao uvjeriti da mu zalijei slomljeno srce... suspregnuo je drhtaj. Ivan slegne ramenima kako bi otjerao depresivni trenutak retrospekcije, pa nasta vi: "Ali, udovica! Prava, iva, mlada udovica! Zna li ti koliko je ovih dana te ko doi do njih? Znam deke u sto eru koji bi dali desnicu ruku za prijateljski raspolo enu u dovicu, samo kad ih te desnice ne bi tje ile u dugim, usamljenim noima. Kojom si ti sreom naletio na ovu zdjelu meda?" Njegov brati nije ga udostojio odgovora. Trenutak poslije, rukom je mahnuo prema roli svitaka uz prazni Ivanov tanjur. "Onda, stoje sve ovo?" "Ah." Ivan razmota svitke i doda mu ih preko stola. "To je dnevni red tvog skora n jeg susreta s carem, buduom caricom i mojom majkom. Prikucala je Gregora na zid i ne da mu da se makne dok ne razrije e i posljednju pojedinost vezanu uz vjenanje. Budui da si ti Gregorov kum, tvoja je nazonost potrebna i strogo se zahtijeva." "Oh." Miles pogledom preleti sadr aj. Meu obrvama mu se pojavila zbunjena bora, pa je opet pogledao Ivana. "Ne mogu rei da ovo nije va no, ali ne bi li ti sad trebao biti na du nostima u Operacijama?" "Ha", ree Ivan tmurno. "Zna li to su mi ti banditi uinili?" Miles odmahne glavom, upitno podignutih obrva. "Slu beno su me dodijelili vlastitoj majci vlastitoj majci! kao pobonika dok ne zav r i vjenanje. Kvragu, oti ao sam u vojsku da pobjegnem od majke, a sad mi je izravno nadreena!" U kratkom osmijehu njegova bratia nije bilo ni traga suuti. "Sve dok Laisa ne bude sigurno privezana uz Gregora, kad e moi preuzeti svoje du nosti politike domaice, tvo ja bi majka mogla biti najva nija osoba u Vorbarr Sultani. Nemoj je podcjenjivati. Vidio sam planove za planetarne invazije koji su bili manje slo eni od ovoga to se sprema za carsko vjenanje. Tetka Alys morat e iz sebe izvui i zadnji generalski at om da ovo privede kraju." Ivan odmahne glavom. "Znao sam da sam se trebao prijaviti z-a izvanplanetarnu du n ost dok sam jo mogao. Komarr, Sergvar, nekakvo veleposlanstvo u zabiti, sve samo ne Vorbarr Sultana." Milesovo se lice uozbiljilo. "Ne znam, Ivane. Ako izuzmemo nenadani vojni napad, ovo bi mogao biti najva niji politiki dogaaj skoro sam rekao ove godine, ali zaprav o mislim da je najva niji u itavom tijeku na ih ivota. to vi e malih nasljednika uspiju G regor i Laisa posijati po nasljednoj liniji izmeu tebe, mene i Carstva, to smo si gurniji. I mi, i na e obitelji." "Mi jo nemamo obitelji", uka e Ivan na oitu injenicu. Znai, to on ima na umu s lijepom udovicom ? Ohoho! "Zar bismo se usudili? Ja sam, to ti sa sigurno u mogu rei, mislio o tome svaki put kad bih se pribli io nekoj eni dovoljno da... nema veze. Ali ovo vjenanje mora klizi ti kao podmazano, Ivane." "To nije sporno", ree Ivan iskreno. Spustio je ruku kako bi sprijeio makicu koja je oblizala tanjur do visokog sjaja da svoje pand ice nao tri na njegovim ula tenim izmam a. Uspio ju je podmititi s nekoliko maznih trenutaka u krilu, pa je izgubila odu e vljenje za grebanjem i umjesto toga se, predui, posvetila ozbiljnom poslu pro-bav ljanja objeda i pu tanja nove dlake koju poslije mo e rasprostirati po carskim unifo rmama. "Onda, kako se zove tvoja udovica? Zaboravio sam." Miles taj djeli obavije sti zapravo jo nije podijelio s njim. "Ekaterina", uzdahne Miles. inilo se da mu usne miluju svaki od pet slogova prije nego to e se nevoljko rastati s njima. Oh, yeah. Ivan je u mislima preletio svaki o tri prijekor koji mu je njegov brati i kad uputio u vezi s njegovim bezbrojnim ljubavnim pustolovinama. Sto si mislio, da sam ja kamen na kojem mo e o triti svoju duhovitost? Prilika da izjednai rezultat p

ojavljivala se iznad obzorja poput ki nih oblaka nakon duge su e. "Jo uvijek tuguje, ka e ? ini mi se kako bi joj dobro do ao netko sa smislom za humor, daje malo razvedri. Ali ne ti, jer ti si oito u jednoj od svojih depri. Mo da bih se trebao dragovoljn o prijaviti da joj poka em grad." Miles sije utoio jo aja i upravo je htio spustiti noge na susjedni stolac. Kad su o vo ule, obje su se noge s tres-kom vratile na pod. "Da se "nisi usudio. Ova je mo ja." "Zbilja? Ve ste se tajno zaruili? Svaka ast na brzini, roae." "Nismo", prizna Miles nevoljko. "Imate li neki drugi dogovor?" "Jo nemamo." "Prema tome, ona zapravo nije niija, nego samo svoja. Trenutano." Nije to bilo tipino za njega, ali prije nego to je odgovorio, Miles je otpio jo jed an gutljaj aja. "Ali ja sam to naumio promijeniti. Kad za to doe vrijeme, koje sva kako jo nije do lo." "Bratiu, nemoj da ti tvoj novi visoki polo aj udari u glavu, ak ni carski revizor ne mo e narediti eni da ode s njim u krevet." "Da se uda za njega", ledeno ga ispravi Miles. Ivan nakrivi glavu, dok mu se cerek irio licem. "Moj bo e, pa ti si zaista poludio. Tko bi si to mislio?" Miles iskesi zube. "Za razliku od tebe, ja se nikad nisam pretvarao da me ne zan ima brak. Ne mogu odreci-tirati ni jedan svoj hrabri govor u prilog samakom ivotu. Ne moram odr avati mladenaku reputaciju lokalnog pastuha. A nemam, oito, ni reputac ije koju bih mogao ugroziti." "Joj, joj, al' smo danas ivani." Miles duboko udahne. Prije nego to je uspio progovoriti, Ivan se ubaci: "Zna , kad ovako neprijateljski gura glavu naprijed, jo vi e nego inae izgleda kao grbavac. Morao bi pripaziti na to." Poslije duge i ledene stanke, Miles tiho ree: "Ivane, vue li ti to mene za jezik?" "Ah..." Nije mu dugo trebalo da odabere toan odgovor. "Ne." "Dobro", dahne Miles i ponovno se smjesti u stolac. "Dobro..." Uslijedila je jo j edna duga i sve vi e uznemirujua stanka, dok je Miles Ivana motrio kroz stisnute ka pke. inilo se da je naposljetku donio neku unutra nju odluku. "Ivane, tra im od tebe da mi da svoju asnu vorpatrilsku rije a to e ostati izmeu nas dvojice da e Ekaterinu ostaviti na miru." Ivanove obrve poletje e uvis. "To je malo nametljivo, ne ini ti se? Hou rei, zar se n ju ni ta ne pita?" Milesove se nosnice ra iri e. "Tebe ona zapravo ne zanima." "Otkud zna ? Otkud da ja to znam? Jedva sam je dospio pozdraviti prije nego to sije izgurao van." "Znam ja tebe. Za tebe je ona zamjenjiva s bilo kojom od drugih deset ena koje im a priliku upoznati. Ali meni je nezamjenjiva. Predla em ti sporazum. Mo e imati sve pr eostale ene u svemiru. Ja elim samo ovu jednu. Mislim daje to po teno." Bila je to jo jedna od tipinih majlsovskih svaa koje su uvijek oh-kako-logino zavr ava le tako da bi Miles dobio ono to bi Miles htio. Ivan je prepoznao uzorak: nije se promijenio jo otkako su navr ili pet godina. Samo je sadr aj napredovao. "Problem je samo u tome to ni ostale ene u svemiru nisu tvoje, pa da mo e s njima slobodno raspo lagati", pobjedonosno mu Ivan uka e na tu injenicu. Nakon nekoliko desetljea vje banja , ovo mu je i lo sve bolje i bolje. "Poku ava dati ne to to nema za ne to to nema ." Onemoguen, Miles se smjestio natrag u stolac i, dure-i se bijesno, gledao u Ivana. "Ali ozbiljno," ree Ivan, "nije li tvoja strast pomalo iznenadna, kad se uzme u o bzir da si tek za Zimoslavu prekinuo s po tovanom Quinn? Gdje si samo dosad skriva o ovu Kat?" "Ekaterinu. Sreo sam je na Komarru", kratko je odgovorio Miles. "Tijekom rada na sluaju? Znai, to je ne to fri ko. Hej, pa nisi mi ni ta ispriao o svom p rvom sluaju, lorde Revizore i bratiu moj. Moram ti rei, ini mi se kako se itava ta gu va oko njihova sola rnog zrcala na kraju svela na 'tresla se brda, rodio se mi '." Zastao je, pun oekiv anja, ali Miles nije pokupio pozivnicu. Zacijelo nije u jednom od svojih razgovo rljivijih raspolo enja. Njega ili ne mo e ukopati, ili ga ne mo e iskopati. Pa, ako je mo ao birati, po Ivanovu je mi ljenju utljivi Miles za nedu ne prolaznike bio manje opas

an od Milesa iz kojega tee kao iz proljetnog izvora. Trenutak poslije, dodao je: "Onda, ima li ona sestru?" "Nema." "Nikad ih nemaju", s te kim uzdahom ree Ivan. "Tko je ona, zapravo? Gdje ivi?" "Ona je neakinja lorda Revizora Vorthvsa, a mu joj je na grozan nain poginuo prije jedva dva mjeseca. Sumnjam daje raspolo ena za tvoju duhovitost." inilo se da nije jedina. Kvragu, Miles je danas zbilja bio u jednom od svojih nep odno ljivih stanja. "Ah, znai, zacijelo se umije ao u jedan od tvojih poslia, zar ne? Ali nauilo gaje to pameti." Ivan se uvalio u stolac i kiselo nacerio. "Pa, pretpo stavljam da je i to jedan od naina da se povea zaliha udovica. Napravi si jednu." Sve prikriveno veselje kojim je dotad odvraao Ivanove napade u trenutku je nestal o s lica njegova bratia. Uspravio se to je vi e mogao, pa se nagnuo naprijed, dok su mu ruke vrsto dr ale naslone stolca. "Bit u vam zahvalan, lorde Vorpatril, ako se p obrinete da ovu klevetu ne ponovite. Nikad vi e." Ivanov eludac iznenaeno je poskoio. Ve je nekoliko puta dosad vidio Milesa kako se p ona a kao lord Revizor, ali nikad prije to pona anje nije bilo usmjereno prema njemu . Ledene sive oi iznenada su ciljale u njega kao dvije pu ane cijevi. Ivan otvori us ta, pa ih, ne to pa ljivije, zatvori. Koji se vrag ovdje dogaa? I kako netko tako U nizak mo e isijavati toliko zloe? Ah, pomisli Ivan, godine vje banja. / uvjetovani re fleksi. "Miles, pa samo sam se alio." "A meni to nije ni najmanje prokleto smje no." Miles protrlja zglobove na rukama i namr ti se, gledajui u neku toku na pola puta izmeu njih dvojice. Celjusni mi i mu je p oskoio. Trznuo je bradom. Trenutak poslije dodao je, jo zloslutnije: "Ivane, ni ta t i neu rei o ko-marrskom sluaju. To je takva stvar daje ovjeku bolje da si prereze gr kljan prije nego to pone itati izvje a, i uope se ne zezam. Ali rei u ti ovo, i oekuj to ostane izmeu nas dvojice. Smrt Etiennea Vorsoissona bila je jeziva, i bila je ubojstvo. Ja sam ga propustio sprijeiti, ali ga nisam prouzroio." "Za boga miloga, Miles, nisam ni mislio da " "Svejedno", podigne njegov brati glas kako bi preskoio ovu upadicu. "Svi dokazi ko ji tome idu u prilog sad su oznaeni kao najstro a tajna. Iz ega slijedi da, bude li slina optu ba iznesena protiv mene, neu moi redovitim putem doi ni do injenica ni do sv jedoanstava kojima bih je mogao osporiti. Razmisli, na trenutak, molim te, o posl jedicama koje bi to imalo. Osobito ako... moje udvaranje bude napredovalo." Ivan, kojega je ovo primirilo, na trenutak je sisao jezik. A onda se razvedrio: "Ali... Gregor ima pristup tim dokumentima. Tko bi se njemu suprotstavio? Gregor te uvijek mo e osloboditi sumnje." "Moj carski brat po mlijeku koji me imenovao revizorom kako bi uinio uslugu mom o cu? Jer tako svi priaju." Ivan se prome koljio s nelagodom. Tako znai, i to je ve doprlo do Milesovih u iju? "Lj udi koji ne to znae u to ne vjeruju. Miles, gdje ti samo douje takve stvari?" Jedini odgovor koji je dobio bilo je suho slijeganje ramenima i mali pokret ruko m. Miles je ovih dana postajao sve politiniji i to je Ivanu i lo na ivce. On sam, naime, radije bi podigao plazmiki luk do sljepoonice i povukao obara nego to bi se aktivno umije ao u carsku politiku. Nije ba da je vri tei bje ao iz sobe kad bi se potegnule znaajnije teme; to bi pobudilo isuvi e sumnje. Iskradi se polako, to je bio njegov moto. Miles... Manijakalni Mi les mo da je ak imao hrabrosti i za politiku karijeru. Patuljak je oduvijek posjedov ao tu samoubilaku crtu. Bolje ti, nego ja, frajeru. Miles, koji se udubio u prouavanje svojih izama, ponovno je podigao pogled. "Ivane , ja dobro znam kako ti nemam prava postavljati nikakve proklete zahtjeve. Jo sam ti du nik za... za dogaaje pro le jeseni. I jo desetak drugih prigoda u kojima si mi spasio ivot ili se barem potrudio poku ati. Mogu te samo zamoliti. Molim te. Ja ne dobivam mnogo prilika, a ova mi znai vi e od ivota." Nakrivljeni osmijeh. Taj prokleti osmijeh. Je li Ivan bio kriv to se on rodio neo teen, a njegov brati kao bogalj? Ma fukaj ga, nije to razlog. Milesa je upropastila prokleta zbrkana poli tika i ovjek bi si pomislio da e ga to nauiti pameti, ali nije. Kao to se ve bezbroj puta pokazalo, ak ni snajperska vatra nije mogla zaustaviti tog hiperaktivnog mal og gada. Miles je u ovjeku uspijevao nadahnuti itavu ljestvicu osjeaja, od potrebe da ga zadavi golim rukama, do ponosnih suza u oima. Odnosno, barem se Ivan potrudi

o da mu nitko ne vidi lice kad je iz gledali ta dvorane Vijea promatrao kako Miles, zastra ujue usrdno, pola e svoju revizorsku zakletvu pred itavom barravarskom postavo m okupljenom za posljednje Zimoslave. Tako malen, tako jadan, tako nesnosan. Tak o blistav. Daj ljudima svjetlo i oni e ga slijediti kamo god po lo. Je li Miles uope bio svjestan koliko je opasan? A mali je paranoik iskreno vjerovao kako Ivan posjeduje magiju kojom bi mu mogao oteti enu koju zaista eli. Ta njegova bojazan laskala je Ivanu vi e nego to bi ikad bio pripravan priznati. Ali M iles je rijetko imao skromno mi ljenje o sebi, tako da se inilo pravim smrtnim grij ehom oduzeti mu ovu iluziju. Eh, to bi moglo na koditi njegovoj du i. "U redu", uzdahne Ivan. "Ali, da ne bude zabune, dajem ti samo prvi potez. Ako t e otkanta, mislim da imam ista prava stati u red kao i svaki drugi mu karac." Miles se napola opustio. "To je sve to tra im." A onda se ponovno ukoio. "Ali ipak t voju vorpatrilsku rije, molim." "Ima moju vorpatrilsku rije", ree Ivan nevoljko, nakon iznimno duge stanke. Poslije ega se Miles posve opustio i djelovao mnogo vedrije. Nekoliko se trenutak a provedenih u nesuvislom razgovoru o dnevnom redu planskog sastanka lady Alys p retopilo u pobrojavanje raznorodnih vrlina madame Vor-soisson. Ako je postojalo ne to strasnije od trpljenja preventivne ljubomore njegova bratia, zakljuio je Ivan, onda je to bilo trpljenje njegova romantinog glagoljanja punog nade. Bilo je oito kako e kua Vorkosigan danas poslijepodne biti lo e mjesto za skrivanje pred lady Al ys, a tako e ostati i u mnogim poslijepodnevima koja e tek uslijediti. U Milesu ni je uspio pobuditi zanimanje ak ni za jednu malu rekreativnu pijanku; kad je poeo I vanu obja njavati nekoliko novih planova za ureenje vrta, ovaj se pozvao na asniku du n ost i zbrisao. Dok se spu tao stubi tem, Ivanu je sinulo kako ga je Miles opet nasanjkao. Dobio je upravo ono to je htio a da Ivan pojma nije imao kako mu je to uspjelo. Znao je sa mo da ovaj put nije imao ni najmanje namjere zakleti se asnim imenom svoje obitel ji. Promotreno s odreenog motri ta, i samo spominjanje takve zakletve bilo je uvred ljivo. Frustrirano se namr tio. Sve je to bilo potpuno nepo teno. Ako je ta Ekaterina zbilja tako dobar komad, ond a svakako zaslu uje mu karca koji e se oko nje potruditi. A ako udoviinu ljubav prema Milesu treba staviti na ku nju, onda je svakako bolje da to bude prije nego poslij e. Miles nije imao nikakva smisla za odmjerenost, za suzdr avanje... za samoouvanje . Kako e ga samo pogoditi ako ga ona odlui odbaciti! Bit e to kao da ga opet uranja ju u kadu ledene vode. Drugi put u mu glavu malo du e dr ati pod vodom. Prerano sam g a pustio, moja pogre ka... Zapravo, Ivanova je graanska du nost objesiti udovici pod nos i druge mogunosti, pri je nego to joj Miles izok-rene mozak na isti nain na koji je to svima radio. Ali.. . Miles je od Ivana izravno, bezobzirno i odluno iznudio asnu rije. Praktiki gaje pr isilio da se zakune. A zakletva dana na silu nije nikakva zakletva. Nain na koji e zaobii ovu dilemu sinuo je Ivanu usred koraka, izmeu dvije stube. Ust a su mu se napuila u iznenadnom zvi duku. Njegov plan bio je... pa, zamalo majlsovs ki. Ima u tome neke kozmike pravde, u tome da se patuljku poslu i jelo koje si je s am zainio. U trenutku kad ga je Pym propu tao kroz ulazna vrata, Ivan se ponovno sm ije io. DRUGO POGLAVLJE Kareen Kudelka nestrpljivo je kliznula u sjedalo uz prozor orbitalnog atla i prit isnula nos uz prozor lijeve strane broda. Zasad je uspijevala vidjeti samo prekr cajnu postaju i njezinu zvjezdanu pozadinu. Poslije nekoliko beskrajnih minuta, zauo se uobiajeni metalni odjek i trzanje koje je znailo da isplovljavanje poinje, i atl se od-vrtio od postaje. Uzbudljivi obojeni luk koji je oznaavao prijelaz izmeu svijetle i tamne strane Barravara kliznuo je pokraj njezina pogleda kad se atl p oeo spu tati. Na zapadne tri etvrtine Sjevernog kontinenta jo je uvijek blistalo posl ijepodne. Mogla je vidjeti mora. Ponovno kod kue, poslije gotovo godinu dana. Kar een se opustila u sjedalu i poela razmatrati svoje izmije ane osjeaje. Po eljela je daje Mark ovdje i da mo e s njim razmijeniti dojmove. I kako su samo lj udi poput Milesa, koji je barem pedeset puta napu tao svijet, izlazili na kraj s k ognitivnom disonancijom? I on je godinu dana studirao na Koloniji Beta, a tad je bio i mlai nego ona sad. Shvatila je da sad ima jo mnogo vi e pitanja koja bi mu ht

jela postaviti, samo ako uspije skupiti hrabrost. Znai, sad je Miles Vorkosigan zaista bio carski revizor. Bilo joj je te ko zamislit i ga kao jednog od onih ukoenih starih prdonja. uv i te vijesti, Mark je utro io znatnu koliinu energije na ivane primjedbe prije nego to je tele-zrakom poslao poruk u kojom mu estita, ali treba uzeti u obzir kako je Mark imao Stvar vezanu uz Mile sa. Stvar nikako nije bila prihvaeni psihoznanstveni termin, objasnila joj je Mar kova psihijatrica namigujui, ali nije postojao drugi struni izraz iji bi raspon i f leksibilnost uspjeli obuhvatiti svu slo enost... Stvari. Ruka joj je odlutala u pregled inventara, dublje ugurala ko ulju u pojas i izgladi la hlae. Eklektiki izmije ana odjea hlae u komarrskom stilu, barravarski bolero, sinta svilena ko ulja s Escobara nee okirati njezinu obitelj. Izvukla je jednu pepeljastop lavu kovricu pred nos i promotrila je, gledajui ukri . Kosa joj je izrasla gotovo do iste du ine i frizure kakvu je nosila prije odlaska. Da, sve va ne promjene dogodil e su se iznutra, bile su osobne; mo da e ih pokazati, a mo da i nee. Sama e odluiti kad to biti i kad je sigurno. Sigurno? zapitala je samu sebe zbunjeno. Oito je dopus tila da malo Markove paranoje prijee i na nju. Ipak... Namr tiv i se nevoljko, skinula je betanske nau nice s u iju i u u kala ih u d ep bolera. Mam se dovoljno dugo motala u blizini grofice Cordelije da bi se mogla pokazati spo sobnom za i itavanje njihova betanskog znaenja. Bio je to modni stil koji je govorio sljedee: da, ja sam suglasna i kontracepcijom za tiena odrasla osoba, ali trenutano sam u stalnoj vezi pa vas molim da nam oboma pri te-dite neugodnosti tako to se neet e nametati. inilo se da je tako pogolemu poruku te ko sakriti u nekoliko metalnih z avijutaka, ali Betanci su imali jo desetak modnih stilova kojima su iskazivali ra zne nijanse: uspje no je polo ila nekoliko njih. Kontraceptivni implantati koje su n au nice ogla avale sad mogu s njom dalje tajno putovati; nisu se ticali nikoga osim nje. Kareen je nakratko usporedila betanske nau nice sa slinim dru tvenim znakovima drugih kultura: vjenanim prstenjem, odreenim nainima odijevanja, e irima, velovima, dlakama na licu ili te tova ama. Svi su se ti znakovi mogli izokrenuti na primjer, pona anje nevjernog supr u nika moglo je biti u potpunoj suprotnosti s njegovim vanjskim iskazivanjem monog amije no inilo se da se Betanci s uspjehom dr e svojih. Dakako, oni su imali toliko raznovrsnih izbora. No enje la nog znaka smatralo se dru tveno neprihvatljivim pona anj em. Osoba koja to radi zaribalaje sve nas, objasnio joj je jednom neki Betanac. i tav taj koncept je i smi ljen zato da bi se izbjeglo muno nagaanje. ovjek se morao di viti njihovoj iskrenosti. Nikakvo udo da im je svima znanost tako dobro i la. Sve u svemu, zakljuila je Kareen, sad je mogla mnogo bolje razumjeti katkad zastra ujue r azumnu groficu Cordeliju Vorkosigan koja je bila roena Betanka. Ali s tetom Corde -lijom nee moi razgovarati sve dok se ona ne vrati kui na carsko vjenanje to e biti te k u ljeto, ufff. Nakratko je gurnula u stranu razmi ljanje o tjelesnim varkama, jer se pod njom uka zao pogled na Vorbarr Sultanu. Spu tala se veer i velianstveni je zalazak sunca oboj io oblake dok se atl pribli avao tlu. Svjetla grada u sumrak inila su krajolik magini m. Mogla je prepoznati drage, poznate smjerokaze: vijugavu rijeku, pravu rijeku nakon itave godine gledanja onih jadnih vodoskoka koje su Betanci razmjestili po svom podzemnom svijetu, slavne mostove kroz glavu su joj projurile narodne pjesm e na etiri jezika koje su ih opisivale glavne pruge jedno-trane eljeznice... potom je uslijedilo obru avanje prema pisti i posljednji pisak prije nego to se atl konano zaustavio na sleti tu. Doma, doma, doma sam! Jedva je uspjela potisnuti potrebu da u stampedu ne pregazi tijela svih onih presporih ljudi koji su se pred njom kre tali prema izlazu. No konano je i ona prispjela do praga pregibne cijevi, te pro la kroz posljednji labirint i iza la na hodnik. Hoe li me doekati? Hoe li svi biti tamo ? Nisu je razoarali. Svi su do li, ba svi, stojei kao mala eta koja je zauzela najbolje mjesto uz stupove najbli e izlazu. Mama je stiskala golem buket cvijea; Olivia je d r ala veliki transparent na kojem je, vrpcama u svim duginim bojama, bilo ispisano DOBRO DO LA KUI, KAREEN!; Martva je poela poskakivati gore-dolje kad ju je ugledala ; Delia se doimala vrlo mirnom i odraslom, a tata, jo uvijek odjeven u svakodnevn u zelenu odoru koju je nosio kad bi i ao na posao u Glavni sto er, oslanjao se o svo j tap i smije io od uha do uha. Zajedniki zagrljaj tijekom kojega se cvijee zdrobilo

a transparent nakrivio, bio je upravo ono za im je eznulo Kareenino srce eljno doma . Olivia je hihotala, Martva ciala, ak je i tata otro suze iz oiju. Prolaznici su b uljili u njih. Mu ki prolaznici buljili su eznutljivo, a nekolicina ih se zaletjela u obli nje zidove. Mlai asnici u sto eru u ali su ih nazivali "plavokosom brigadom kom odora Koudelke". Kareen se pitala mue li ih jo uvijek Martva i Olivia namjerno. Si roti deki eljeli su se predati, ali dosad ni jedna njezina sestra nije uzela zarob ljenika, osim Delije koja je, kako se inilo, tijekom Zimoslave osvojila onog Mile sova komarrskog prijatelja koji je bio, ni manje ni vi e, nego komodor CarSiga. Ka reen je jedva ekala da doe kui i uje sve pojedinosti o zarukama. Govorei svi u isti glas, osim tate koji je odustao jo prije mnogo godina i sad ih je samo dobroudno slu ao, krenuli su, nalik na omanje stado, kako bi pokupili Karee ninu prtljagu i doekali zemaljsko vozilo. Mama i tata oito su za ovu prigodu posud ili ono veliko koje je pripadalo lordu Vor-kosiganu, i to zajedno s vozaem, oru nik om Pymom, kako bi se svi zajedno mogli ugurati u stra nji odjeljak. Pym ju je doeka o toplom dobrodo licom u ime svog vazalnog gospodara i svoje osobno, nagurao njezi ne skromne kovege uza se na prednje sjedalo, pa su krenuli. "Mislila sam da e se vratiti kui odjevena u jedan od onih betanskih topless-saronga ", zezala ju je Martva dok je zemaljsko vozilo napu talo pristani te za atlove i kret alo prema gradu. "Razmi ljala sam i o tome," Kareen je zakopala osmijeh u naruje puno cvijea, "ali ov dje nije dovoljno toplo za to." "Nisi ga valjda tamo nosila?" Na svu sreu, prije nego to je Kareen morala odluiti hoe li odgovoriti ili izbjei odgo vor, Olivia se navila: "Kad sam vidjela vozilo lorda Vorkosigana, mislila sam da je lord Mark ipak do ao kui s tobom, ali mama ka e da nije. Zar se nee vratiti na Bar ravar za vjenanje?" "O, hoe. Zapravo je s Kolonije Beta oti ao prije mene, ali putem je svratio na Esco bar da..." Oklijevala je. "...da obavi neke svoje poslove." Mark je zapravo oti ao u kliniku koju su vodili lijenici izbjeglice iz Jacksonova Skrovi -ta, a u koju je svojedobno ne to investirao, kako bi na i-cao lijekove za gubljenje kilograma jae od onih koje mu je bila voljna propisati njegova betanska psihijatrica. Nema sumnj e da e pritom provjeriti poslovanje bolnice, tako da zapravo i nije lagala. Kareen i Mark su se, raspravljajui o toj njegovoj dvojbenoj odluci, prvi put zama lo ozbiljnije posvaali, ali Kareen je napokon shvatila da je to odluka na koju on ima pravo. Sve vezano uz nadzor nad vlastitim tijelom le alo je u samoj sr i njegov ih muka. Uspijevala je razviti instinkt kad bi htjela polaskati samoj sebi, nazv ala bi to razumijevanjem za trenutke u kojima bi ga mogla pritisnuti za njegovo vlastito dobro. A i za trenutke kad je bilo pametnije ekati i pustiti Marka da se izboksa s Markom. Tijekom pro le godine imala je pone to zastra ujuu povlasticu da gle da i slu a kako ga vodi njegova psihijatrica, kao i uzbudljivo iskustvo sudjelovan ja, pod psihijatriinim nadzorom, u djelominom ozdravljenju prema kojemu se kretao. Nauila je i da ljubav ima va nijih aspekata nego stoje luaka jurnjava u vezu kao prvo , povjerenje. Strpljivost koju su trebali pokazati jedno prema drugom. A stoje b ilo paradoksalno, u Markovu je sluaju bilo od najvee va nosti dopustiti mu da do izv jesne mjere iska e suzdr anu i udaljenu samostalnost. Trebali su joj mjeseci da to s kopa. Ali nee to u stra njem odjeljku zemaljskog vozila obja njavati svojoj bunoj, volj enoj obitelji koja ju je zadirkivala. "ini se da ste se lijepo sprijateljili..." bacila je mama eljno udicu. "Trebao mu je prijatelj." / to oajniki. "Ma da, ali je li on tvoj deko?" Martva nije imala strpljenja za istananost umjest o toga zahtijevala je otvoreno izja njavanje. "Kad je lani bio ovdje, inilo se da mu se jako svia ", primijetila je Delia. "A itavu godinu tri s njim okolo po Koloniji Beta. Zar je spor na pi tolju?" Olivia je dodala: "Pa, svakako je dovoljno pametan da bude zanimljiv na kraju kr ajeva, on je Milesov blizanac, mora biti zanimljiv ali meni se inio malo sablasni m." Kareen se ukoila. Da su tebe teroristi podigli kao kloniranog roba koji je trebao postati ubojica, da su te uvje bavali metodama izjednaenim s tjelesnom i mentalnom torturom i da si morala ubijati kako bi im pobjegla, i ti bi se vjerojatno inila malo sablasnom. Ako se ne bi pretvorila u drhtavu masu. Ali Mark nije bio drhta

va masa, u njemu je bilo vi e snage. Mark je svim silama iznova stvarao samoga seb e, a to je cijeli taj pothvat inilo jo juna-kijim, bila je injenica da je on ostajao uglavnom nevidljiv za vanjske promatrae. Zamislila je sebe kako to poku ava objasni ti Oliviji i Martvji, pa smjesta odustala. Deliji... ne, ak ni Deliji. Bilo bi do voljno da spomene Markove etiri polusamostalne podosobnosti, od kojih je svaka im ala vlastiti nadimak, pa da razgovor zauvijek ode nizbrdo. Opis zadivljujueg naina na koji su sve one zajedno djelovale kako bi podr ale krhko kuanstvo Markove osobe, te k o da bi uzbudio barravarsku obitelj koja je oito ispitivala je li osposobljen za zeta. "Dostaje bilo, cure," ubacio se tata, smije ei se u prigu enom svjetlu odjeljka zemal jskog vozila, ime je zaslu io Kareeninu zahvalnost. Ali onda je dodao: "Ipak, ako n am na vrata pokuca brani posrednik Vorkosiganovih, volio bih da me unaprijed upoz ori , da se mogu pripremiti za udarac. Milesa poznajem cijeloga ivota. Ali Mark je. .. ne to drugo." Zar oni ne mogu zamisliti da bi u njezinu ivotu mu karac mogao postojati i na drugai ji nain, ne samo kao suprug? Kareen nikako nije bila uvjerena da je Mark potencij alni supru nik. Jo uvijek se iz petnih ila trudio da postane potencijalno ljudsko bie . Na Koloniji Beta sve joj se to inilo tako jasnim. Ali u ovom je trenutku gotovo mogla osjetiti mutnu sumnjiavost kako se podi e oko nje. Sad joj je bilo drago sto je skinula nau nice. "Ne bih rekla da e se to dogoditi", odgovorila je iskreno. "Ah." Tata se uvalio natrag u sjedalo, s oitim olak anjem. "Zar se zbilja tako grozno zdebljao na Koloniji Beta?" veselo je pitala Olivia. "Nisam mislila da e mu to njegova betanska psihika dopustiti. Mislila sam da to ps ihii moraju sprijeiti. Hou rei, pa bio je debeo i kad je odlazio odavde." Kareen je uspjela sprijeiti poriv da si poupa svu kosu ili, jo bolje, da poupa svu O livijinu. "Gdje si to ula?" "Mama ka e da joj je lady Cordelia rekla da joj je rekla njezina mama", odrecitira la je Olivia sve karike lanca ogovaranja, "kad je za Zimoslavu do la na Gregorove zaruke." Markova je baka tijekom pro le godine bila dobra betanska baka oboma zbunjenim bar ravarskim studentima. Kareen je znala kako ona svojoj zabrinutoj keri izlijeva pr avi vodopad obavijesti o napretku njezina udnovatog sina-klona, i to onako iskren o kako to samo Betanka mo e. Pratetka Naismith esto bi spominjala poruke koje je pr imila ili poslala, irei novosti i prenosei pozdrave. Ali Kareen je upravo shvatila kako joj mogunost da e teta Cordelia o tome razgovarati s mamom uope nije pala na p amet. Na kraju krajeva, teta Cordelia je bila na Sergva-ru, mama je bila ovdje.. . Zatekla se kako bjesomuno rauna unatrag, usporeujui dva planetarna kalendara. Jesu li ona i Mark ve postali ljubavnici u trenutku kad su, za barravarsku Zimoslavu, Vorkosiganovi posljednji put bili kod kue? Nisu. (Kakvo olak anje!) Sto god teta C ordelija znala sad, nije to znala onda. "Mislila sam da Betanci mogu ovjeku izmijeniti mo danu kemiju kako god im padne na pamet", rekla je Mar-tya. "Pa zar ga nisu mogli jednostavno normalizirati, blip i gotovo? Za to to tako dugo traje?" "Upravo se o tome radi", ree Kareen. "Marku su cijeli ivot drugi ljudi nasilno raz vlaili i tijelo i du u. Treba mu vremena da shvati tko je on kad ga okolina ne puni vanjskim stvarima. Njegova psihijatrica ka e da mu je potrebno vrijeme kako bi us tanovio svoju osnovnu crtu. Razumijete, ima Stvar kad su u pitanju lijekovi." Ia ko, oito, ne i kad su u pitanju lijekovi koje je nabavio od jacksonskih izbjeglic a. "Kad bude spreman uostalom, nema veze." "Pa dobro, je li terapija izazvala ikakav napredak?" pitala je mama sumnjiavo. "O, da, velik napredak", odgovori Kareen, sretna to napokon o Marku mo e rei ne to nep orecivo pozitivno. "Kakav napredak?" pitala je dalje njezina zbunjena majka. Kareen se zamisli kako glagolja Pa, potpuno je nadi- ao impotenciju koja je nastal a kao posljedica torture, uvje bao se da postane nje an i pa ljiv ljubavnik. Njegova p sihijatrica ka e kako je stra no ponosna na njega, a evo je u ekstazi. dero bi u jelu u ivao umjereno, ali Urlator gaje integrirao u sebe kako bi zadovoljio neke svoje potrebe a ba sam ja bila ona koja je skopala to se zapravo dogodilo s pre deravanjem. Markova psihijatrica mi je estitala na dobrom uoavanju i dubljem uvidu, pa mi je

uvalila kataloge za pet razliitih betanskih studija psihologije i rekla mi kako e mi pomoi da dobijem stipendiju ako me to zanima. Jo nije sasvim sigurna to da radi s Ubojicom, ali mene Ubojica ne brine. Urlator mi predstavlja problem. I to vam je Markov jednogodi nji napredak. I, oh, da, usprkos svim osobnim stresovima i nap orima, Mark je i dalje u samom vrhu uspje nih studenata na zahtjevnom ekonomskom f akultetu koji pohaa, ako to nekoga uope zanima. "To je jako te ko objasniti", uspjel a je na kraju rei. Bilo je vrijeme za promjenu teme. Pa valjda ovdje jo netko ima ljubavni ivot koji se mo e javno secirati? "De-lia! Poznaje li tvoj komarrski komodor Gregorovu komar -rsku zarunicu? Jeste li je ve upoznali?" Delia je ivnula. "Da, Duv je poznavao Laisu na Ko-marru. Imali su iste, um, akade mske interese." Martva se pridru ila: "Slatka je, niska i bucmasta. Ima nevjerojatno lijepe plavoz elene oi i uvest e u modu podstavljene grudnjake. To e tebi dobro doi. Jesi se ove g odine malo udebljala?" "Svi smo se upoznali s Laisom", umije ala se mama prije nego to se razgovor dospio pretvoriti u ogorenu raspravu. "ini se daje vrlo draga. I vrlo inteligentna." "Da", ree Delia, odaslav i prijekoran pogled prema Martvji. "Duv i ja se nadamo kak o je Gregor nee iznuri-ti odnosima s javno u, iako e, naravno, morati obavljati neke javne du nosti. Na Komarru je studirala ekonomiju. Duv ka e da bi, kad bi joj samo d opustili, mogla voditi ministarske odbore. No, barem je Stari Vor nee moi gurnuti u pozadinu da bude rasplodna kobila. Gregor i Laisa su ve tiho pustili da se sazn a kako e djecu stvarati u ma-terninim replikatorima." "Jesu li ih okorjeli tradicionalisti ve prekorili zbog toga?" pitala je Kareen. "Ako im to padne na pamet, Gregor ka e da e ih poslati neka to rasprave s lady Cord elijom", zahihotala je Martya. "Ako se usude." "Budu li to poku ali, ona e im servirati vlastite glave na pladnju", ree tata vedro. "I oni to dobro znaju. Osim toga, uvijek im mo emo priskoiti u pomo i pokazati Kare en i Oliviju kao ivi dokaz da replikatori daju dobre rezultate." Kareen se nasmije ila od uha do uha, ali Olivijin je smije ak bio slaba an. Demografij a njihove obitelji oznaavala je dolazak te galaktike tehnologije na Barravar. Koud elke su bili meu prvim obinim Barrayarcima koji su imali prigodu na svoje dvije na jmlae keri isku ati novu metodu trudnoe. Nakon nekog vremena Kareen je poelo umarati t o to je svima ivima pokazuju kao da je prvonagraeni komad povra na Okru nom sajmu, ali pretpostavljala je da je to njezina graanska du nost. U posljednje vrijeme to se v i e nije tako esto dogaalo, jer je tehnologija u la u iroku uporabu, barem u gradovima i obiteljima koje su si to mogle priu titi. Prvi se put zapitala to o tome misle tj elesno zaete sestre, Martya i Delia. "A to tvoj Duv ka e, kako Komarrani prihvaaju to vjenanje?" zapita Kareen Deliju. "S izmije anim osjeajima, ali to se drugo i mo e oekivati od pokorenog naroda? Carski d vor namjerava iriti svu moguu pozitivnu propagandu, naravno. ak e i ponoviti vjenanje na Komarru, u komarrskom stilu, jadni Gregor i Laisa. CarSig je svima ukinuo do puste dok ne proe i ta druga sveanost, to znai da i svi planovi za moju i Duvovu sva dbu dotad miruju." Te ko je uzdahnula. "Ali dobro, kad konano bude mogao na mene ob ratiti pa nju, barem e ta pa nja biti nepodijeljena. Mui se da svlada svoj novi posao, a budui daje prvi Komarranin na elu Odjela za komarrske poslove, zna da e sve oi Ca rstva biti uperene u njega. Pogotovo ako ne to krene naopako." Napravila je grimas u. "Mislim, kad smo ve kod glava na pladnjevima." Tijekom protekle godine, Delia se promijenila. Kad je posljednji put govorila o carskim sveanostima, razgovor se uglavnom vrtio oko toga to e odjenuti, iako usklaiv anje boja na Koudelkama nikako nije bio izazov koji se mogao jednostavno otpisat i. Kareen pomisli kako bi joj se taj Duv mogao i svidjeti. Hm, ogor. Na tu se pom isao treba naviknuti. A onda je zemaljsko vozilo zaokrenulo za posljednji ugao i na vidiku se pojavio dom. Kua Koudelkinih bila je zadnja zgrada u bloku, prostrana dvokatnica s ijeg je proelja obilna koliina prozora gledala na park u obliku mladog mjeseca, smje tena u centru glavnog grada, ni pet blokova udaljena od same Kue Vorkosigan. Mladi ju j e par kupio prije dvadeset pet godina, kad je tata bio Nam-jesnikov osobni poboni k, a mama je napustila svoj posao CarSigove tjelesne uvarice Gregora i njegove po majke Cordelije, kako bi rodila Deliju. Kareen nije mogla ni pribli no izraunati ko

liko je kui otad porasla vrijednost, ali mogla se okladiti kako bi to uspjelo Marku. Bila je to puka akademska vje ba tko b i mogao podnijeti prodaju drage stare kuerine, ma kako kripava bila? Prepuna vesel ja, iskobeljala se iz vozila. Tek je kasno naveer Kareen uspjela nasamo porazgovarati sa svojim roditeljima. Na jprije se trebalo raspaki-rati, pa podijeliti darove, pa osloboditi svoju sobu o d svega to su njezine sestre u njoj nemilosrdno uskladi tile tijekom njezina izbiva nja. Potom je uslijedila velika obiteljska veera, na koju su bile pozvane i sve t ri njezine stare najbolje prijateljice. Svi su govorili i govorili, osim tate, d akako, koji je pijuckao vino i doimao se prezadovoljan injenicom da sjedi za stol om s osam ena. Kareen je tek postupno, skrivajui se iza brbljanja, postala svjesna kako u utnju umata one osobne stvari koje su joj zapravo najvi e znaile. Bio je to vrlo udan osjeaj. A sad je uala na krevetu u spavaonici svojih roditelja dok su se oni spremali za s pavanje. Mama je prolazila svoj redoviti set izometrijskih vje bi, to je inila svake veeri otkako je Kareen pamtila. I poslije dvije tjelesne trudnoe i svih tih godin a, jo je uspijevala zadr ati sportske mi ie. Tata je od epesao preko sobe kako bi svoj il jasti tap odlo io pokraj kreveta, pa nespretno sjeo i, smije ei se lagano, promatrao m amu. Kareen je primijetila kako mu je kosa posve posijedjela; mamina griva splet ena u pletenicu jo je uvijek, bez kozmetike pomoi, bila tam-noplava, iako je polako poprimala srebrnkast sjaj. Tatine nespretne ruke prihvatile su se zadae skidanja poluviso-kih izama. Kareen je imala pote koa s prilagodbom vida. Barravarci koji su prevalili pedesetu izgledali su kao Betanci koji su pre li sedamdesetu, mo da ak i o samdesetu; a njezini roditelji imali su u mladosti te ak ivot, bili su u ratu i u v ojnoj slu bi. Kareen se naka ljala. "A to se tie", poela je s vedrim osmijehom, "faksa na koji idem sljedee godine..." "Naravno, planira se upisati na Okru no sveuili te, zar ne?" rekla je mama, nje no se lj uljajui bradom oslonjena na preku obje enu o stropne grede, pa vodoravno ispru ila nog e i dr ala ih tako sve dok u sebi nije nabrojila do dvadeset. "Nismo valjda odvaja li sebi od usta da ti pru imo galaktiku naobrazbu, samo da bi ti od toga odustala. To bi nam slomilo srca." "Ali, ne, naravno da kanim ii dalje. Ali elim se vratiti na Koloniju Beta." Eto. Uslijedila je kratka stanka. Onda se tata alobno oglasio: "Ali, zlato, pa tek si se vratila." "Ali htjela sam se vratiti", uvjeravala gaje ona. "Za e-ljela sam se svih vas. Sam o sam mislila... nikad nije prerano za planiranje. S obzirom na to da je to ipak velika stvar." "Vodi kampanju?" podigao je tata obrve. Suspregnula je razdra ljivost. Nije vi e mala djevojica koja moljaka da joj kupe poni ja. Ovdje je na kocki bila njezina budunost. "Planiram. I to ozbiljno." Mama je progovorila polako, mo da zato stoje razmi ljala, a mo da i zato to se upravo o kretala naglavake: "Zna li ovaj put barem to eli studirati? Tvoj pro logodi nji izbor pr dmeta bio je pomalo... arolik." "Imam dobre ocjene iz svih predmeta", stane Kareen u svoju obranu. "Da, iz svih etrnaest meusobno nepovezanih predmeta", promrmljao je tata. "To je i stina." "Ali kad je izbor bio tako velik." "Izbor je velik i u Okrugu Vorbarr Sultana", istaknula je mama. "Ima toliko moguno sti da bi ti za njihovo svladavanje trebalo nekoliko ivota, ak i betanskih. A putovanje bi nas manje ko talo." Ali Mark nee biti u Vorbarr Sultani. On se vraa na Betu. "Markova psihijatrica mij e spominjala neke stipendije iz tog podruja." "Znai, sad te to zanima?" pitao je tata. "Psihoin e-njering?" "Nisam sigurna", prizna ona iskreno. "Ali zanimljivo je kako to rade na Beti." N o, zanima li nju psihologija kao takva, ili samo Markova psihologija? Nije mogla sa sigurno u rei. Odnosno... mo da je i mogla. Samo joj se nije u potpunosti svialo ka ko je taj odgovor zvuao. "Nema sumnje," rekla je mama, "svako praktino ga-laktiko medicinsko ili tehniko obr azovanje ovdje bi bilo dobrodo lo. Ako se na jedno od polja uspije usredotoiti dovol jno dugo da... Mila, problem je u novcu. Da nije bilo stipendije lady Cordelije,

mi ne bismo mogli ni sanjati o tome da te po aljemo s planeta. A koliko mi je poz nato, sredstva za sljedeu godinu su ve dodijeljena jednoj drugoj djevojci." "Nisam je ni kanila tra iti vi e. Ionako je ve za mene mnogo uinila. Ali postoji moguno st da dobijem betan-sku stipendiju. Mogu i raditi preko ljeta. To, uz ono to ste mislili potro iti na Okru no sveuili te... pa zar biste oekivali da takva sitnica kakva je novac zaustavi, na primjer, lorda Milesa?" "Ja ne bih oekivao da Milesa zaustavi ni paljba iz plazmikog luka", od uha do uha nasmije io se tata. "Ali on je, pa, recimo, poseban sluaj." Kareen se na trenutak zapitala koje gorivo pokree uveni Milesov pogon. Je li to fr ustrirani bijes, kakav je sad podgrijavao i njezinu odlunost? I koliko tog bijesa ? Je li Mark, u svom pretjeranom oprezu prema svom biolo kom zaetniku i blizancu, uspio kod Milesa primijetiti ne to to je njoj promaknuto? "Sigu rna sam da mo emo pronai neko rje enje. Ako se svi potrudimo." Mama i tata izmijenili su poglede. Tata je rekao: "Bojim se da ta stvar od poetka stoji na staklenim nogama. to zbog kolovanja svih vas, to zbog bolesti pokojne bak e Koudelka... morali smo prije dvije godine dii hipoteku na kuu na moru." Mama se ubacila: "Cijelo ljeto emo je iznajmljivati, ostavili smo slobodan samo j edan tjedan. Pretpostavljamo kako, zbog svih zbivanja za Ljetoslavu ionako neemo imati vremena za odlazak iz grada." "A tvoja mama sad dr i predavanja iz samoobrane i sigurnosti za zaposlenike Minist arstva", dodao je tata. "Prema tome, radi sve to je u njezinoj moi. Bojim se da na m je ostalo vrlo malo izvora sredstava kojima se jo nismo poslu ili." "U ivam u poduavanju", rekla je mama. Je li to rekla samo zato da njega umiri? Doda la je, obraajui se Ka-reen: "Osim toga, bolje to, nego da prodamo ljetnikovac kako bismo vratili dugove, iako smo se neko vrijeme bojali da nee biti drugog rje enja. " Da izgubi kuu na moru, sredi te svog djetinjstva? Ka-reen je bila u asnuta. Sama lady Alys Vorpatril darovala je Koudelkama kuu na istonoj obali kao vjenani dar prije s vih tih silnih godina: imalo je to nekakve veze s tim to su spasili nju i lorda I vana, koji je onda jo bio beba, tijekom rata za vrijeme Vordarianove uzurpacije. Kareen pojma nije imala da su tako tanki s novcem. Sve dok nije pobrojila sve se stre koje su joj prethodile i pomno ila njihove tro kove... uffff. "Moglo je biti i gore", rekao je tata veselo. "Zamislite samo kakav bi nam tro ak ovaj harem predstavljao u ono davno doba kad su se davali mirazi!" Kareen se nasmije ila kako bi mu udovoljila tu je alu ponavljao ve petnaest godina! pa pobjegla. Morat e smisliti neko drugo rje enje. Sama. Scenografija Zelene sobe u Carskoj rezidenciji bila je ljep a nego u bilo kojoj dv orani za sastanke u kojoj je Miles ikad prije bio zarobljen. Antikne svilene zid ne tapete, te ke zavjese i debeli sagovi davali su joj prigu eno, ozbiljno i pomalo podmorniko ozraje. A aj, otmjeno poslu- en u savr eno izraenom servisu polo enom na opto stoli za poslu ivanje svakako je u potpunosti nadma ivao pre anu hranu u plastici kakv a se obino nudila na vojnim sastancima. Proljetno sunce obru avalo se kroz prozore i stvaralo tople zlatne preke na podu. Miles ih je promatrao kako se hipnotiki pom iu, dok se jutro otezalo. Neizbje an vojniki prizvuk itavoj je proceduri davala prisutnost trojice mu karaca u u niformama. Bili su tu pukovnik lord Vortala ml., koji je bio na elu CarSigove pos ebne postrojbe zadu ene za osiguranje carskog vjenanja; zatim kapetan Ivan Vorpatri l, koji je poslu no hvatao bilje ke za lady Alys kao to bi to, kao pobonik, inio za svo jeg zapovjednika na svakom sastanku vojnog sto era; te komodor Duv Galeni, voditel j CarSigova Odjela za ko-marrske poslove, koji se tako pripremao za dan kad e se i tava predstava reprizirati na Komarru. Miles se pitao skuplja li Galeni, utljivi e trdesetogodi njak, ideje za vlastito vjenanje s Delijom Koudelka, ili ima dovoljno osjeaja za samoodr anje da se sakrije i prepusti sve vrlo sposobnim, da ne ka emo, na metljivim enama iz obitelji Koudelka. Kojih je bilo ukupno pet. Miles bi rado Duv u ponudio utoi te u Kui Vorkosigan, ali je znao da bi mu djevojke i tamo uspjele ui u t rag. inilo se da se Gregor i Laisa zasad dobro dr e. Car Gregor bio je u srednjim trides etim godinama, visok i vitak, crnomanjast i suhonjav. Doktorica Laisa Toscane bi

la je niska, s pepeljastoplavom kovravom kosom, plavo-zelenim oima koje bi se su ava le kad bi joj ne to bilo smije no i tijelom na koje je Miles, za poetak, po elio skoiti i u njega se ukopati pred zimu. Nije to bila izdajnika misao, jer Miles nije zavi dio Gregoru na njegovoj dobroj srei. Zapravo, sve te mjesece javnog obreda koji s u Gregoru stajali na putu do konane konzumacije Miles je smatrao okrutno u koja gran ii sa sadizmom. Pod uvjetom, dakako, da se zaista suzdr avaju od... Glasovi su i dalje dosadno mrmoljili, a Milesove misli odluta e jo dalje. Sanjario je o mjestu na kojem bi se moglo odr ati njegovo budue vjenanje s Ekaterinom. U bals koj dvorani Kue Vorkosigan, pred oima cijelog Carstva? Ali u tu dvoranu ne bi stal i svi uzvanici. elio je da budu prisutni mnogobrojni svjedoci. Ili i on, kao nasl jednik grofovske titule svog oca, ima politiku obvezu odigrati vjenanje u Hassadar u, glavnom gradu Okruga Vor-kosiganovih? Moderna grofova rezidencija u Hassadaru uvijek mu se vi e inila kao hotel nego kao dom, ma kako vezan bio uz sve one okru ne birokratske urede kojima je bio obrubljen glavni gradski trg. Najromantinije mje sto bila bi kua u Vorkosigan Surleauu i njezini vrtovi koji gledaju na Dugo jezer o. Vjenanje na otvorenom, da, mogao bi se okladiti da bi se to Ekaterini svidjelo . Na izvjestan nain, tamo bi u vjenanju mogli sudjelovati i narednik Bothari i sam grof Piotr. Onda, djede, jesi li ikad vjerovao da e i meni svanuti ovaj dan1? Na ravno, privlanost toga mjesta uvelike e ovisiti o godi njem dobu bilo bi velianstveno odr ati vjenanje usred ljeta, ali usred zimske ledene oluje vrtovi ne bi izgledali osobito romantino. Uope nije bio siguran da Ekaterinu mo e dovesti na prag braka prije jeseni, a odgaanje obreda do sljedeeg ljeta bila bi agonija nalik na ovu koju sad mora pr olaziti Gregor... Laisa, koja je za stolom za sastanke sjedila nasuprot Milesu, okrenula je sljedeu stranicu svoje hrpe svitaka, nekoliko trenutaka prelazila oima preko njezina sad r aja, pa rekla: "Ali, ljudi dragi, pa ne mislite valjda ozbiljno!" Gregor, koji j e sjedio uz nju, smjesta se uznemirio i nagnuo se kako bi joj virnuo preko ramen a. Zaboga, izgleda da smo ve na dvanaestoj stranici. Miles se brzo ponovno snae u svo m dnevnom redu, pa sjedne uspravno, nastojei djelovati pozorno. Lady Alys dobacila mu je opor pogled, pa svu svoju pa nju posvetila Laisi. Ovo esto mjeseno svadbeno maltretiranje, poev i od proslave zaruka tijekom posljednje Zimosla ve pa do vjenanja koje e se odr ati u Ljetoslavu, bilo je kruna karijere koju je lad y Alys imala kao Grego-rova slu bena domaica. Bila je posve jasna kad je rekla kako e se Sve Stvari Obaviti Kako Treba. Ali pote kou je predstavljalo definiranje pojma kako treba. Posljednje vjenanje jedn og cara na vlasti odr alo se usred rata u obliku na brzinu smuljanog sjedinjenja G regorova djeda, cara Ezara sa sestrom uskoro pokojnog Ludog cara, Jurija, a to j e vjenanje iz itavog niza zdravih estetikih i povijesnih razloga Alys s prezirom od bila prihvatiti kao uzor. Drugi carevi veinom nisu bili u opasnosti, jer su bili vjenani godinama prije nego to su sletjeli na prijestolje. A prije Ezara, ovjek se morao vratiti unatrag gotovo dvije stotine godina, sve do vjenanja Vlada Vorbarra le Savantea s lady Vorlightly, u Vremenu izolacije, poznatom po kiastim zabavama . "Pa zar je mogue da su jadnu mladenku zaista natjerali da se pred svim svadbenim uzvanicima skine do gole ko e?" pitala je Laisa, pokazujui Gregoru uvredljivi odlom ak s povijesnim citatom. "Oh, ali i Vlad se morao skinuti", iskreno ju je uvjeravao Gregor. "Tazbina je i nzistirala. To je bilo u duhu sigurnosne provjere. U sluaju da se kod budueg potom stva pojavi kakva mutacija, obje su strane eljele da mogu ustvrditi kako pogre ka n ije na njihovu rodu." "Taj je obiaj tijekom posljednjih godina uglavnom izumro," primijetila je lady Al ys, "osim u nekim zabaenim seoskim okruzima, gdje se zadr ao meu nekim jezinim grupam a." "Misli na grke seljaine", priskoi s prijevodom Ivan u pomo Laisi, roenoj na drugom sv ijetu. uv i tu izrav-nost, njegova se majka namr tila. Miles se naka ljao. "Mo e se oekivati kako e carsko vjenanje ponovno osna iti svaki stari obiaj koji odlui preuzeti i pokazati. Osobno, vi e bih volio kad ovaj ne bi bio meu njima."

"Kvaritelju veselja", ree Ivan. "Ja mislim da bi to uvelike pridonijelo uzbudljiv osti vjenanja. Privuklo bi vi e ljudi od natjecanja u odr avanju zdravica." "Poslije kojega slijedi natjecanje u povraanju udalj", promrmlja Miles. "Da ne sp ominjemo uzbudljive, premda neuobiajene, vorske utrke u puzanju. Ivane, ako se ne varam, i ti si u jednoj pobijedio?" "udim se da se toga sjea . Zar nisi ti onaj koji obino prvi padne pod stol?" "Gospodo," ree lady Alys ledeno. "Na ovom sastanku jo moramo proi veliku koliinu mat erijala. I nijedan od vas ne ide nikamo dok ne zavr imo." Dopustila je reenici da o stane visjeti u zraku sve dok nije izblijedjela, to je pojaalo naglasak, pa nastavila: "Laisa, ne bih oekivala da se taj stari obiaj repro ducira u cijelosti, ali sam ga ipak stavila na popis, budui daje od svojevrsne ku lturalne va nosti konzervativnijim Barrayarcima. Nadala sam se da emo uspjeti smisl iti obnovljenu verziju koja bi mogla poslu iti istoj psiholo koj svrsi." Tamne obrve Duva Galenija nabrale su se u zami ljenom mr tenju. "A da objavimo rezul tate genetskog skeni-ranja?" predlo io je. Gregor je slo io grimasu, no potom je uhvatio svoju zarunicu za ruku i stisnuo je, pa joj se nasmije io. "Siguran sam da e Laisini biti savr eni." "Pa naravno da hoe", poela je ona. "Moji roditelji su me dali genetski skenirati j o prije nego to sam stavljena u maternini replikator " Gregor joj poljubi dlan. "Svakako, i siguran sam da si bila preslatka blastocist a." Prpo no mu se nasmije ila. Alys se nakratko opustila, dopustiv i si slaba an osmijeh. Iv an je izgledao kao da e mu pozliti. Pukovnik Vortala, uvje bani pripadnik CarSiga s dugogodi njim iskustvom na javnoj pozornici Vorbarr Sultane, uspijevao je ostavit i dojam ugodne bezizra aj-nosti. Galeni, koji je bio gotovo jednako dobar, doimao se ipak malko ukoenim. Miles je iskoristio strate ki trenutak, pa se nagnuo naprijed i ispod glasa rekao Galeniju: "Kareen se vratila kui, je li ti Delia rekla?" Galeni se razvedrio. "Da. Pretpostavljam da u je vidjeti veeras." "Htio sam joj prirediti ne to za dobrodo licu. Mislim da u ovih dana pozvati na veeru cijeli klan Koudelka. Jesi za?" "Svakako " Gregor je svoj opijeni pogled uspio otkinuti od Laisina, uvalio se u stolac, pa rekao blago: "Hvala, Duv. Ima li jo tko kakav prijedlog?" Gregoru oito nije bilo u interesu javno objavljivanje rezultata njegova genetskog skeniranja. Miles je u mislima pre ao nekoliko regionalnih varijanti tog starog o biaja. "Mo da biste mogli prirediti primanje u spavaoj sobi. Svaka grupa rodbine ili bilo kojih osoba za koje mislite da imaju pravo znati i ne to o svemu rei, plus li jenik po njihovu izboru, ima pravo posjetiti onu drugu polovicu zarunikog para na d an vjenanja, te obaviti kratki sistematski pregled. U nekom prikladnom trenutku t ijekom ceremonije, svaka delegacija mora javno objaviti kako je zadovoljna rezul tatima. Privatna inspekcija, javna izjava. ednost, ast i paranoja svi sretni i zad ovoljni." "A vama oboma tom prilikom lijenici mogu dati ne to za smirenje", istaknuo je Ivan, odurno veseo. "Kladim se da e vam do tog trenutka i jednom i drugom ne to takvo tr ebati." "Hvala ti, Ivane," promrmljao je Gregor. "Kako pa ljivo od tebe." Laisi je bilo sm ije no, pa je samo kimnula u znak slaganja. Oi lady Alys stisnule su se dok je raunala. "Gregore? Laisa? Je li ovaj prijedlog obostrano prihvatljiv?" "Menije u redu", ree Gregor. "Mislim da e se moji roditelji bez problema slo iti", rekla je Laisa. "Ovaj... Greg ore, a tko e zastupati tvoje roditelje?" "Njihovo e mjesto u svadbenom krugu, dakako, zauzeti grof i grofica Vorkosigan", ree Gregor. "Pretpostavljam da e oni i ovo... ah, reci, Miles." "Mama nee ni trepnuti," ree Miles, "iako ne mogu jamiti da e se suzdr ati od grubih ko mentara na raun Barravaraca. Ali otac..." Na stol je nalegla politiki oprezna ti ina. Pogledi su iznenada opkolili Duva Galen ija, ija se eljust lagano stisnula. "Duv, Laisa," kucne lady Alys jednim od svojih savr eno lakiranih noktiju o uglaanu

povr inu stola. "Komarr-ski sociopolitiki odgovor na ovo. Iskreno, molim vas." "Ja nemam nikakvih osobnih primjedaba na grofa Vorkosigana", ree Laisa. Galeni je uzdahnuo. "Bilo bi dobro da... poku amo zaobii svaku nesigurnu situaciju koju mo emo." Lijepo sroeno, Duv. Jo e od tebe biti politiar. "Drugim rijeima, slanje Komarrskog Ko ljaa u inspekciju njihove gole rtvene djevice na Komarru bilo bi pozdravljeno s is tim odu evljenjem kao i kuga", ubacio se Miles, budui da nitko drugi nije mogao. Pa , osim, mo da, Ivana. Lady Alys morala bi se naprezati jo nekoliko trenutaka da smi sli pristojan verbalni opis problema. Galeni mu je odaslao pogled u kojem se zah valnost izmije ala s mr njom. "To je savr eno shvatljivo", ree Miles. "Ako mislite da n eravnote a nee biti suvi e uoljiva, po aljite mamu i lady Alys u Gregorovu delegaciju, m o da jo i koju sestrinu iz obitelji njegove majke, princeze Kareen. To e usreiti i bar rayarske Konzervativce koji oduvijek smatraju kako je uvanje genoma enski posao." Barrayarci za stolom zadovoljno zaguna e. Lady Alys kratko se nasmije ila, pa skinula tu temu s dnevnog reda. Uslijedila je slo ena i dugotrajna rasprava o tome trebaju li mladenci svoje zakle tve ponoviti na sva etiri slu bena barrayarska jezika. Poslije toga, na red je do ao polusatni razgovor o nainu obavje tavanja domaih i galaktikih medija, tijekom kojega je Miles spretno, i uz Galenijevu svesrdnu pomo, uspio izbjei poveavanje koliine zadataka koji su zahtijevali njegovo osobno anga iranje. Lady Alys pre la je na sljedeu stranicu i namr tila se. "Usput budi reeno, Gregore, jesi li ve odluio to e uiniti sa sluajem Vorbretten?" Gregor odmahne glavom. "Zasad se izbjegavam o tome javno izjasniti. Barem dok Vi jee grofova ne dovr i svoje lopatanje po svemu tome. Kako god da odlue, gubitnikova e mi se alba nai u krilu pet minuta poslije dono enja odluke." Miles zbunjeno pogleda svoj dnevni red na kojem je sljedea toka bila Raspored obro ka. "Sluaj Vorbretten?" "Pa valjda si uo za skandal s " poela je lady Alys. "Ah, da, tono, bio si na Komarru kad je izbio. Zar ti Ivan nije ni ta rekao? Jadni Rene. Cijela se obitelj uskome ala ." "Zar se ne to dogodilo Reneu Vorbrettenu?" pitao je Miles uznemireno. Rene je zavr i o Akademiju nekoliko godina prije Milesa i inilo se da e nastaviti blistavim stopa ma svojega oca. Komodor lord Vorbretten bio je zvijezda, tienik Milesova oca u Gla vnom sto eru, sve do njegove prerane, junake smrti od cetagandanske paljbe u ratu z a Hegensku Os, prije desetak godina. Manje od godinu dana poslije toga, umro je i stari grof Vorbretten, kako su neki tvrdili, od alosti za svojim voljenim najst arijim sinom. Rene je bio prisiljen napustiti sjajnu vojniku karijeru i preuzeti grofovsku du nost u svom obiteljskom Okrugu. Prije tri godine, poslije vrtoglavo b rzog udvaranja koje je odu evilo cijelu Vorbarr Sultanu, o enio se prekrasnom osamna estogodi njom keri bogatog lorda Vorkeresa. Vrag na veliku hrpu sere, govorilo se u zabiti. "Pa..." ree Gregor, "i da i ne. Ovaj..." "Ovaj to?" Lady Alys uzdahne. "Grof i grofica Vorbretten zakljuili su kako je vrijeme da ponu izvr avati svoje obiteljske obveze, pa su, vrlo razumno, odluili za svog prvorodenog sina iskoristiti maternin i replikator, a svaku moguu otkrivenu manu ukloniti jo na stupnju zigote. Zbog ega su, dakako, oboje pro li potpuno genetsko skeniranje." "I otkrilo se daje Rene mutac?" pitao je zaprepa teni Miles. Visoki, sportski graen i, naoiti Rene? Rene koji je govorio etiri jezika prekrasnim baritonom to je slamao enska srca i mu ki otpor, Rene koji je na tri glazbala svirao opojnu glazbu i prit om savr eno pjevao? Rene, zbog ijeg je tjelesnog izgleda ak i Ivan mogao ljubomorno k rgutati zubima? "Pa, ne ba ," ree lady Alys, "osim ako jednu osminu cetagandanskog ghema ne smatram o o teenjem." Miles se uvalio u stolac. "Ups." Trebalo mu je ne to vremena da to pojmi. "Kad se to dogodilo?" "Pa valjda mo e i sam izraunati", promrmljao je Ivan. "Ovisi o tome kroz koju je obiteljsku polovicu stiglo." "Mu ku", ree lady Alys. "Na nesreu." Tako znai. Reneov djed, koji e poslije postati sedmi grof Vorbretten, zaista je bi

o roen za vrijeme cetagandanske okupacije. Vorbretteni su, kao i mnogi Barrayar-c i, uinili ono to su morali kako bi pre ivjeli... "Znai, Reneova je prabaka suraivala s neprijateljem? Ili... se radilo o neem gadnijem?" "Ako to ne to znai," ree Gregor, "ono malo preostalih dokumenata koje je uspio iskop ati CarSig, ukazuje na to da se vjerojatno radilo o voljnom i prilino dugotrajnom odnosu s jednim ili vi e visokih ghemskih asnika koji su okupirali Okrug. Poslije ovoliko vremena, vi e nitko ne mo e rei je li se radilo o ljubavi, vlastitom interesu ili poku aju da kupi za titu za svoju obitelj jedinom valutom koju je imala." "A moglo je biti i sve to", ree lady Alys. " ivot u ratnoj zoni nije jednostavan." "U svakom sluaju," ree Gregor, "o silovanju se nije radilo." "Ah, zaboga. Dakle, ahm, zna li se koji je ghemski plemi bio Reneov predak?" "Teoretski, moglo bi se rezultate genetskog skenira-nja poslati na Cetagandu, al i koliko je meni poznato, na taj se potez jo nisu odluili. To je ionako akademsko pitanje. Ono stoje... to nije akademsko pitanje, to je oita injenica da sedmi grof Vorbretten nije sin estog grofa Vorbrettena." "Pro li tjedan su mu u Sto eru prilijepili nadimak Rene Ghembretten", ponudio je Iva n taj podatak. Gregoro-vo se lice iskrivilo u grimasu. "Zaprepa ten sam to su Vorbrettenovi dopustili da to procuri u javnost", ree Miles. "Ili ih je provalio netko od lijenika ili tehniara?" "Mhm, u toj prii ima jo nekih stvari", ree Gregor. "Naravno da to nisu namjeravali pustiti van. Ali Rene je mislio kako njegove sestre i brat imaju pravo znati, pa im je to i rekao, a mlada grofica obavijestila je svoje roditelje. Od koga je m eu njima dalje krenulo, bog dragi zna. Ali glasina je na kraju dospjela do u iju Si gura Vorbrettena koji je izravni potomak mlaeg brata estog grofa i, nekim sluajem, zet grofa Boriza Vormoncriefa. Sigur se nekako a postoji i protutu ba vezana uz nj egove metode doepao kopije Reneova genetskog skena, a grof Vormon-crief podigao j e u ime svog zeta tu bu pred Vijeem grofova, zahtijevajui da se Reneu oduzme titula, te da okrug pripadne Siguru. I sad je to u postupku." "Oh. Oh! I, je li... Rene jo uvijek grof, ili nije? Osobno je predstavljen Vijeu k oje gaje i potvrdilo, sa svim obvezatnim dokumentima kvragu, kad bolje razmislim , i ja sam bio prisutan. Da bi ovjek postao grof, on ne mora nu no biti grofov sin bira li smo ve i neake, bratie, preskakali koljena, zbog rata ili izdaje ak ih i uklanjal i je li netko ve spomenuo lorda Pononika, konja petog lorda Vortale? Ako konj mo e n aslijediti grofoviju, ne vidim ni teoretskog razloga da je ne naslijedi Cetagand a-nac. I to samo djelomini Cetagandanac." "A da ne spominjemo injenicu kako je malo vjerojatno da su otac i majka lorda Pon onika bili vjenani", primijetio je Ivan veselo. "Posljednje to sam ja uo jest da se obje strane pozivaju na taj sluaj kao na presed an", pridometnuo je lord Vortala, i sam potomak zloglasnog petog grofa. "Jedni z ato to je konj bio progla en nasljednikom, a drugi zato stoje ta odluka poslije opo zvana." Galeni, koji je zadivljeno slu ao, odmahivao je glavom u udu ili neem slinom. Laisa s e uvalila u stolac, nje no trljala runi zglob i dr ala se ozbiljno. Samo su joj se oi malo nabrale. "Kako to Rene podnosi?" zanimalo je Milesa. "ini se da je u posljednje vrijeme postao pomalo povuen", rekla je Alys zabrinutim glasom. "Ja... mogao bih ga posjetiti." "To bi bilo dobro", ree Gregor ozbiljno. "Sigur u svoju parnicu poku ava ukljuiti ba sve stoje Rene naslijedio, ali dao je naslutiti kako je voljan pristati na nagod bu i uzeti mu samo grofovsku titulu i ono to uz nju ide. Osim toga, mislim da pos toji neka sitna imovina naslijeena kroz ensku lozu, a koja nije upitna." "U meuvremenu", rekla je Alys, "Sigur je poslao pismo mojem uredu, zahtijevajui mj esto koje mu, kao grofu Vorbrettenu, pripada u svadbenoj povorci i za vrijeme po laganja zakletve. A Rene je poslao zahtjev da se Siguru, ako jo nije donesena odluka u njegovu korist, zabrani pristup vjenanju. Onda, Gregore? Koji od njih dvojice pola e svoje ruke meu Laisine kad je potvrde kao cari cu, u sluaju da ono to uspijeva proi pod kolektivnim umom Vijea grofova dotad ne don ese nikakvu odluku?"

Gregor protrlja hrbat nosa i nakratko vrsto stisne kapke. "Nemam pojma. Mo da emo mo rati pozvati obojicu. Privremeno." "Zajedno?" ree lady Alys, ija se usna iskrivila od neodobravanja. "ujem da su se st rasti prilino razbuktale." Neprijateljski je pogledala Ivana. "A pojaava ih duhovi tost koju neke slaboumne osobe, ini se, uspijevaju pronai u situaciji koja je zapr avo iznimno bolna." Ivan se krenuo osmjehnuti, no onda je, oito, zakljuio da mu to ba nije pametno. "Moramo vjerovati kako e obojica odluiti da ne naru e dostojanstvo prigode", ree Greg or. "Pogotovo ako nisu sigurni koji e od njih morati meni ulo iti priziv. Pretposta vljam kako moram pronai neki nain da im to nje no stavim do znanja. Trenutano se zado voljavam time to ih izbjegavam..." Oi mu pado e na Milesa. "Ah, lorde Revizore Vorko sigan. Ovo se ini kao zadaa koja je posve u opisu va eg radnog mjesta. Hoete li biti tako ljubazni da ih obojicu podsjetite na osjetljivost njihova polo aja, ako vam s e u bilo kojem trenutku uini kako bi stvari mogle izmaknuti nadzoru?" Budui da je slu beni radni opis mjesta carskog revizora zapravo glasio Kako God Ti Ka e , Gregore, Miles mu se te ko mogao usprotiviti. No dobro, moglo je biti i gore. Z adrhtao je od pomisli na broj dosadnih zadaa koje su mu mogli natovariti da je ko jim sluajem bio toliko glup da se ne pojavi na ovom sastanku. "Da, gospodaru, "uz dahne on. "Dat u sve od sebe." "Uskoro emo poeti slati slu bene pozivnice", rekla je lady Alys. "Obavijestite me bu de li do lo do kakvih promjena." Okrenula je i posljednju stranicu. "Oh, Miles, je su li tvoji roditelji konano javili kad sti u?" "Pretpostavljao sam da ete vi to saznati prije mene. Gregore?" "Dva carska broda dodijeljena su na raspolaganje Potkralju", ree Gregor. "Ako se na Sergyaru ne pojavi kakva kriza koja bi ga u tome sprijeila, lord Vorkosigan da o je naznaiti kako bi volio stii ranije, a ne kao posljednje Zi-moslave." "Dolaze li zajedno? Mislio sam da bi mama mogla doi prije, da pru i potporu teti Al ys", ree Miles. "Miles, ja silno volim tvoju majku," uzdahne lady Alys, "ali kad sam joj, poslij e odr anih zaruka, predlo ila da mi doe pomoi oko ovih priprema, ona je ustvrdila kako bi Gregoru i Laisi bilo najbolje da pobjegnu i tajno se vjenaju." inilo se da i Gregor i Laisa tu pomisao smatraju neodoljivo privlanom, pa su se is pod stola uhvatili za ruke. Primijetiv i taj opasni da ak pobune, lady Alys se namr- t ila. Miles se nasmije io od uha do uha. "Nikakvo udo. Tako se ona udala. I nije joj na kod ilo." "Uinilo mi se da to nije ozbiljno mislila, ali s Cordeli-jom ovjek nikad ne mo e bit i potpuno siguran. Sabla nji-vo je to koliko itav ovaj predmet izvlai na povr inu Be-t anku u njoj. Mogu samo biti zahvalna to je sad na Sergyaru." Lady Alys smrknuto p ogleda svoj svitak, pa doda: "Vatromet". Miles trepne, pa shvati kako ta rije nije pretkazanje vjerojatnih posljedica suko ba oko dru tvenih stavova izmeu njegove betanske majke i barrayarske tete, nego posljednja hvala bogu toka na dnevnom redu. "Da!" ree Gregor, eljno se smje kajui. Svi Bar-rayarci za stolom, ukljuiv i i lady Alys, ivnuli su na spomen vatrometa. Mo da se radilo o priroenoj kulturalnoj strasti prem a svemu to se glasalo s "bum!" "Prema kojem rasporedu?" pitala je lady Alys. "Naravno, odr at e se tradicionalni v atromet na samu Lje-toslavu, dan poslije carske vojne parade. eli li vatromet svak e od tri veeri izmeu tog dana i dana vjenanja, kao i na sam dan vjenanja?" "Daj da pogledam proraun", ree Gregor Ivanu, koji se smjesta odazove. "Hm. Ne bi b ilo dobro da se ljudi zasite. Neka se u ta tri dana isprsi netko drugi, na primj er, Vijee grofova ili grad Vorbarr Sultana. A za vatromet poslije vjenanja podigni te proraun za pedeset posto, to e ii iz moje osobne kase kao grofa Vorbarre." "Ohoho", ree Ivan s divljenjem, pa unese promjene. "Ba lijepo." Miles se protegnuo. Konano su gotovi. "Oh, da, zamalo sam zaboravila", ree lady Alys. "Miles, tu je tvoj raspored obrok a." "Moj to?" Ne razmi ljajui, prihvatio je svitak koji mu je pru ila. "Gregor i Laisa primili su na desetke poziva da tijekom tjedna izmeu parade i vje

nanja posjete raznorodne organizacije koje im ele ukazati tovanje od Carskih ratnih veterana pa do tovanog ceha gradskih pekara. I pivara. I postolara. I pelara. Da ostatak abecede i ne spominjem. Naravno da se nisu u mogunosti svima odazvati. Ot ii e na one najkritinije, u koliini koju uspiju ugurati u raspored, ali ostalo, kao Gregorov kum, mora preuzeti ti." "Je li itko od tih ljudi zapravo pozvao mene osobno?" pitao je Miles, klizei pogl edom preko popisa. U tri je dana morao ugurati barem trinaest obroka i sveanosti. "Ili e se strahovito iznenaditi kad me ugledaju? Ja ne mogu sve ovo pojesti!" "Baci se na taj desert koji samo to nije eksplodirao, mome!" obje enjaki se nasmijao Ivan. "Tvoja je du nost spasiti cara od probavnih smetnji." "Naravno da e znati da ti dolazi . Mo e oekivati da e morati odr ati izvjestan broj govo zahvale, koji moraju biti razliiti, ovisno o tome gdje se u danom trenutku nalazi . A ovdje je", doda njegova majka, "tvoj raspored, Ivane." Dok je zurio u svoj popis, Ivanov se osmijeh pretopio u izraz posvema njeg oaja. "P ojma nisam imao da u ovom prokletom gradu ima toliko cehova..." U tom je trenutku Milesu na pamet pala prekrasna zamisao izabrat e nekoliko mirni jih sveanosti, pa na njih mo e povesti Ekaterinu. Pa da, neka vidi lorda Revizora n a djelu. Osim toga, njezina ozbiljna i smirena otmjenost znatno e popraviti i doj am koji je on ostavljao. To ga je iznenada utje ilo, pa je sjeo malo uspravnije, s motao svitak i ugurao ga u svoju tuniku. "Zar ne mo emo na neke od ovih sveanosti poslati Marka?" zakukao je Ivan. "Do ovih tuluma i on e ve biti u gradu. I on je Vorkosigan. Svakako ima vi i polo aj od Vorpatr ila. A ako taj ne to mo e, onda mo e pojesti." Galenijeve su se obrve podigle, nevoljko se sla ui s ovom posljednjom procjenom, ia ko mu je lice iznenada postalo klasian primjer sumorne zbunjenosti. Miles se zapi tao je li i Galeniju kroz glavu pro lo kako je Mark takoer i nadareni atentator. No , barem ne jede ono to ubije. Miles je ba htio uputiti Ivanu jedan neprijateljski pogled kad gaje u tome preduh itrila lady Alys. "Suzdr i se od duhovitosti, ako ikako mo e , Ivane. Lord Mark nije c arev kum, nije carski revizor, a nema ni iskustva u osjetljivim dru tvenim prigoda ma. Osim toga, usprkos svemu to su za njega protekle godine uspjeli uiniti Aral i Corde-lia, mnogi jo uvijek njegov polo aj u obitelji smatraju dvojbenim. Osim toga, prema mojim informacijama, jo nije dovoljno stabilan da bismo ga mogli izlo iti st resu dru tvenih aktivnosti. Bez obzira na psihoterapiju." "Samo sam se salio", promrmljao je obrambeno Ivan. "Kako misli da emo sve ovo pre iv jeti ako nam zabrani da imamo smisla za humor?" "Morat e se suzdr ati", posavjetuje ga njegova majka okrutno. I tim je obeshrabrujuim rijeima sastanak priveden svome kraju. TREE POGLAVLJE Osvje avajua se proljetna ki ica zamaglila na Mileso-voj kosi kad se sklonio s nje, z akoraiv i pod dovratak Vorthvsovih. U sivom je zraku napadno poploeno proelje zgrade djelovalo malo prigu enije, pretvarajui se u profinjenost s uzorkom. Ekaterina je n epa ljivo odgodila ovaj sastanak tako to mu je svoje prijedloge nacrta vrta poslala komkonzolom. Na svu sreu, nee morati glumiti neodlunost oko izbora: oba su prijedl oga uistinu bila vrlo lijepa. Bio je uvjeren kako e ovo poslijepodne ipak provest i nekoliko sati, pribli enih glava gledajui u vid-sliku, usporeujui nacrte i raspravl jajui o osjetljivim pojedinostima. Prolazno prisjeanje na erotski san iz kojega se jutros probudio, zagrijalo mu je lice. U njemu se ponovno odigrao prvi susret izmeu njega i Ekaterine u vrtu Vorth vsovih, ali u Milesovoj je verziji njezina dobrodo lica poprimila mnogo, ovaj, top liji i posve neoekivan prizvuk. Jedino mu nije bilo jasno za to se njegova glupa po dsvijest toliko brinula zbog izdajnikih mrlja od trave na koljenima, umjesto da i dalje proizvodi ivopisno obilje trenutaka u kojima je sanja mogao u ivati. A na kra ju se prokleto prerano probudio... Profesorica mu je otvorila vrata i srdano se nasmije ila. "Ui, Miles." Dok je on ula zio u predvorje, dodala je: "Jesam li ti ikad prije spomenula koliko cijenim tvo ju naviku da nikad ne dolazi nenajavljen?" Njezina kua danas nije bila prekrivena uobiajenom, prigu enom, knji ninom ti inom. inilo e da se odvija nekakva zabava. Milesova se zaprepa tena glava okrenula prema nadsv oenom prolazu na lijevoj strani. Iz salona se ulo zveckanje a a i tanjura, za kojim j

e ubrzo doleb-dio miris aja i kolaa od marelica. Ekaterina je, smije ei se pristojno, usprkos dvjema usporednim borama napetosti izm eu obrva, sjedila kao na prijestolju u pretjerano oblo enom naslonjau svoga ujaka u kutu, dr ei alicu s ajem. Prostorijom su se, sjedei na mnogo ukra enijim stolcima, raspr ostrla trojica mu karaca; dvojica u zelenoj svakodnevnoj carskoj odori i jedan u c ivilnoj tunici i hlaama. Miles nije prepoznao zdepastog tipa koji je nosio uniformu majora, a na visokom ovratniku imao igle koje su oznaavale pripadnost Operacijama. Drugi je asnik bio p orunik Alexi Vormoncrief kojega je poznavao iz vienja. I njegove su ukrasne igle u kazivale da sad radi u Operacijama. Trei mu karac, u besprijekorno krojenoj civilno j odjei, bio je, koliko je Miles znao, poznati strunjak za izbjegavanje svake vrst e posla. Byerly Vorrutyer nikad nije u ao u slu bu: otkad gaje Miles poznavao bio je gradski komedija . Byerly je imao besprijekoran ukus u svemu, osim u svojim poroc ima. Miles ga ne bi volio upoznati s Ekate-rinom ak ni nakon to bi bila osigurana zarukama. "Otkud su se oni stvorili?" zapita Miles ispod glasa Profesoricu. "Major Zamori bio je prije petnaest godina moj student", uzvratila mu je Profeso rica mrmoljei. "Donio mi je knjigu za koju je mislio da bi me mogla zanimati. Dob ro je pogodio, jer je ve imam. Mladi Vormoncrief do ao je usporediti rodoslovlje s Eka terinom. Misli da su mo da u rodu, tako je rekao, zato to je njegova baka iz obitel ji Vorvane. Ma zna , teta ministra te ke industrije." "Poznata mije ta grana, da." "Trebao im je jedan sat kako bi ustanovili da se iako obitelji Vorvane i Vorvayn e vuku podrijetlo iz istog korijena grana razdvojila prije barem pet nara taja. Po jma nemam za to je ovdje By Vorrutyer. Propustio me obavijestiti o svojem opravdan ju." "Bya ni ta ne mo e opravdati." Ali Milesu se inilo kako vrlo tono mo e vidjeti razlog zb og kojeg su njih trojica i njihove traljave izlike danas ovdje a razlog je sjedi o u kutu, stiskao alicu i djelovao zarobljeno. Pa zar nisu mogli smisliti ni ta bol je od ovih opipljivo prozirnih priica? "Je li ovdje moj brati Ivan?" doda on zastr a ujuim glasom. Kad smo ve kod toga, i Ivan je radio u Operacijama. Jednom se dogodi lo sluajno, drugi put se poklopilo... "Ivan Vorpatril? Nije. Zaboga, pa zar se mo e dogoditi da se i on pojavi? Ostala s am bez kolaa. A kupila sam ih Profesoru, za desert poslije veere..." "Nadam se da nee doi..." promrmlja Miles. Na lice namjesti pristojan osmijeh, pa u leti u Profesoriin salon. Ona ga je slijedila. Ekaterina je podigla bradu, nasmije ila se i odlo ila alicu kojom se dosad branila. " Oh, lorde Vorkosigan! Tako mije drago to ste ovdje! Ovaj... poznajete li prisutnu gospodu?" "Dvojicu od trojice, madame. Dobro jutro, Vormoncrief. Zdravo, By." Trojica poznanika oprezno si kimnu e glavama. Vor-moncrief je pristojno rekao: "Do bro jutro, lorde Revizoru." "Majore Zamori, ovo je lord Revizor Miles Vorkosigan", zadovolji formu Profesori ca. "Dobar dan, gospodine. Slu ao sam o vama." Pogled mu je bio izravan i neustra iv, us prkos injenici da ga je broj vorskih plemia vi estruko nadma ivao. Ali, Vor-moncrief j e zapravo bio tek utokljuni porunik, a Byerly Vorrutver nije imao nikakav polo aj. " Jeste li do li posjetiti lorda Revizora Vorthysa? Upravo je iza ao." Ekaterina kimne. "Oti ao se pro etati." "Po ki i?" Profesorica je lagano zakolutala oima, iz ega je Miles izvukao pretpostavku daje n jezin mu zbrisao i ostavio je da sama glumi guvernantu svojoj neakinji. "Nije va no", nastavi Miles. "Zapravo, do ao sam obaviti jedan posli s madame Vorsois son." A ako oni iz toga zakljue kako se radi o slu benom carskom posliu lorda Revizo ra, a ne o privatnim poslovima lorda Vorkosigana, tko je on da ispravlja njihova uvjerenja? "Da", kimne Ekaterina u znak potvrde. "Duboko se ispriavam to vas sve prekidam", doda Miles, dajui im vrlo jasnu naznaku. Nije sjeo, ve se oslonio o rub nadsvoenog ulaza i prekri io ruke. Nitko se nije ni pomaknuo.

"Upravo smo razgovarali o obiteljskim stablima", objasni Vormoncrief. "Nadugo i na iroko", promrmlja Ekaterina. "Kad smo ve kod neobinih rodoslovlja, Alexi, lord Vorkosigan i ja smo zamalo bili mnogo bli e povezani", primijeti Byerly. "Osjeam pravu obiteljsku privr enost prema n jemu." "Zaista?" ree Vormoncrief koji se posve zbunio. "O, da. Jedna od mojih tetki s oeve strane svojedobno je bila udana za njegova oc a. I tako je Aral Vorkosigan zapravo moj svojevrsni, ako ve ne i vrli, ujak. Na al ost, umrla je mlada okrutno otrgnuta sa stabla prije nego to mi je uspjela roditi bratia koji bi budueg Mile-sa mogao ostaviti bez nasljedstva." Byerly pogleda Mil esa podignute obrve. "Reci, prisjeate li je se rado u obiteljskim razgovorima?" Miles se nasmije io i pustio ti inu da se protegne izmeu njih, znati eljan da vidi koji e prvi ustuknuti. U Byevu se oku pojavio bljesak spoznaje, ali prvi kojemu su po pustili ivci bio je jedan od nedu nih promatraa. Major Zamori se naka ljao. "Pa, lorde Revizore Vorkosigan, kakvi su zapravo konani nalazi o komarrskom sluaju? Je li ipak bila sabota a?" Miles slegne ramenima i dopusti svojoj pa nji da spuz-ne s Bya i njegova uobiajenog bockanja. "Poslije est tjedana kopanja po podacima, lord Revizor Vorthys i ja za kljuili smo daje najvjerojatniji uzrok pilotkinjina pogre ka. Raspravljali smo i o mogunosti da se radilo o poku aju samoubojstva, ali smo tu zamisao na kraju ipak od bacili." "A kakvo je va e mi ljenje?" pitao je Zamori, zvuei kao da ga zaista zanima. "Nesrea il i samoubojstvo?" "Hm. inilo mi se kako bi samoubojstvo objasnilo mnoge stvari vezane uz izvjesne f izike aspekte sudara", odvrati Miles, u sebi oda iljui tihu molbu za opro tenje du i okl evetane pilotkinje. "No kako nam mrtvo tijelo pi-lotkinje nije moglo pru iti nikak ve obavijesti koje bi poduprle tu tezu, bilje ke, opro tajna pisma, psihijatrijske n alaze, nismo tu odluku mogli objaviti kao slu benu. Ali nemojte me sluajno citirati ", doda on, kako bi pojaao vjerodostojnost. Ekaterina, skrivena u ujakovu naslonjau, s razumijevanjem kimne na tu slu benu la , d odajui je mo da i vlastitom repertoaru iskrivljenih istina o tom sluaju. "A to mislite o ovom carevu vjenanju s Komarran-kom?" dodao je Vormoncrief. "Prepo stavljam da ga odobravate, kad sudjelujete u njemu." Milesu nije promaknuo njegov dvojbeni prizvuk. Ah, da, Vormoncriefov ujak, grof Boriz Vormoncrief, koji je stajao na rubu najnovijeg sukoba, naslijedio je vodst vo sve slabije Konzervativne stranke poslije pada grofa Vortifra-nija. Odu evljenj e Konzervativne stranke buduom caricom Laisom moglo se u najboljem sluaju opisati kao mlako, iako su bili dovoljno oprezni da ne dopuste da otvoreno neprijateljst vo izroni u njihovim javnim nastupima gdje bi ga netko na primjer CarSig bio du an uoiti. Ipak, injenica da su Boriz i Alexi u rodu nije nu no morala znaiti da dijele i politika uvjerenja. "Mislim da je to sjajno", rekao je Miles. "Doktorica Toscan e je briljantna i vrlo lijepa osoba, a to se Gregora tie, pa, krajnje je vrijeme d a osigura nasljednika. A valjda vam je jasno da njegovo vjenanje, ako ni ta drugo, znai da e nama ostati jedna barravarska ena vi e." "Pa, to znai da e jedna barravarska ena vi e ostati jednome od nas", ispravi ga Byerl y Vorrutver slatko. "O-sim ako ti nema na pameti neku predivnu bizarnost." Milesov je osmijeh izblijedio dok je razmi ljao o Byu. Ivanova duhovitost, ma kako zamorna katkad bila, bila je na neki nain iskrena i stoga rijetko uvredljiva. Al i, za razliku od Ivana, Byerly nikad nije vrijeao sluajno. "Gospodo, svima bih vam preporuio da posjetite Ko-marr", ree Miles srdano. "Njihove su kupole do vrha pune prekrasnih ena koje sve imaju besprijekorne genetske sken ove i galaktiku naobrazbu. A Toscaneovi nisu jedini klan s bogatom nasljednicom. Mnoge su komarranske dame bogate Byerly." Suzdr ao se od toga da uslu no svima nazonima pojasni kako j e madame Vorsoisson njezin nemarni suprug ostavio bez i jednog novia. Ponajprije z ato to je Ekaterina bila prisutna, a obrve su joj se iskosile, a drugo nije mogao vjerovati da, ako nitko drugi, barem By nije svjestan te injenice. Byerly se tanahno osmjehnuo. "Nije sve u novcu, tako ka u." ah. "Tono, ali uvjeren sam kako bi se ti, bez obzira na to, znao prikazati u lijep om svjetlu, samo ako se malo potrudi ."

Byeva se usna trznula. "Tvoja je vjera u mene dirljiva, Vorkosigane." Alexi Vormoncrief nije se dao pokolebati. "Hvala lijepa, ali meni su keri Vora po sve dobre. Nemam ni potrebe ni sklonosti prema egzotinim drugim svjetovima." Dok se Miles jo uvijek napinjao da razabere je li ovo bio namjeran alac usmjeren p rotiv njegove betanske majke da je to rekao By, bio bi siguran, ali Vormoncrief mu se nikad nije inio posjednikom vee koliine smisla za suptilno Ekaterina vedro ree : "Ja u samo skoiti do svoje sobe i donijeti infodiskove, mo e?" "Ako vam je po volji, madame." Miles se nadao kako je By nije podvrgnuo ni jedno j od svojih gerilskih razgovornih tehnika. Ako jest, onda e Miles morati nasamo p rogovoriti koju rije sa svojim ersafe-bratiem. Ili da, mo da, kao u stara dobra vrem ena, po alje svoje oru nike... Ustala je i krenula hodnikom, pa se uspela stubi tem. Nije se vratila. Poslije nek og vremena Zamori i Vormoncrief izmijenili su poti tene poglede i poeli proizvoditi zvukove koji su ukazivali daje vrijeme za odlazak, pa ustali. Miles je s neodob ravanjem uoio kako je Vormoncrief Ovdje bio dovoljno dugo da se njegova vojnika ka banica, kojom se sad ogrnuo, posve osu i. Gospoda su se udvorno oprostila od svoje navodne domaice, Profesorice. "Recite madame Vorsoisson da u onaj disk s nacrtima skonih brodova za Nikkija doni jeti im stignem", uvjeravao je major Zamori Profesoricu, bacajui poglede prema stu bi tu. Zamori ovamo dolazi toliko esto da se ve upoznao s Nikkijem? Miles s nelagodom pro motri pravilni majorov profil. inilo se i daje visok, iako ne koliko i Vormoncrie f; njegov je lik djelovao tako nadmono samo zato to je bio krupan. Byerly je bio d ovoljno vitak da njegova visina ne bude tako upadljiva. Jo trenutak su se u nespretnoj, gu vastoj nakupini zadr ali u poploenom predvorju, ali Ekaterina se nije ponovno spustila, pa su se naposljetku predali i dopustili da ih se nje no odgurka do izlaza. U meuvremenu se ki a pojaala, primijetio je Miles zad ovoljno. Glavom naprijed, Zamori je uronio u pljusak. Profesorica zatvori vrata s grimasom olak anja. "Ti i Ekaterina se mo ete poslu iti komkonzolom u mojoj radnoj sobi", uputi ona Mile sa, pa krene skupljati tanjure i alice koji su ostali napu teni u njezinu salonu. Miles je otkaskao hodnikom prema Profesoriinoj knji nici-uredu, pa se osvrnuo. Da, ovo je divno i udobno mjesto za njihov sastanak. Prednji je prozor bio pritvoren kako bi u ao da ak svje ine. Na nesreu, vla ni je zrak s trijema donio razgovijetne glas ove. "By, pa ne misli valjda da se Vorkosigan mota oko madame Vorsoisson?" Bio je to V ormoncrief. Byerly Vorrutyer ravnodu no je odgovorio: "A za to ne bi?" "ovjek bi pomislio da e nju to ogoriti. Ne, to je sigurno samo neki zaostatak iz nj ihova sluaja." "Ne bih se u to kladio. Znam dovoljno ena koje bi zaepile nos i skoile da ulove gro fova nasljednika, pa makar taj bio pokriven i zelenim krznom." Milesova se aka zgrila, pa potom pa ljivo opustila. Zbilja? Pa kako to, By, da mi ni kad nisi ponudio njihov popis? Dodu e, Milesu to sad vi e nije bilo zanimljivo... "Nikad nisam tvrdio da razumijem ene, ali meni se ini da bi one prije pojurile za Ivanom", ree Vormoncrief. "Da su onaj put atentatori bili samo malo sposobniji, o n je mogao naslijediti grofovsku titulu Vorkosiganovih. teta. Moj ujak ka e da bi I van bio pravi zgoditak za na u stranku, samo da nema te obiteljske veze s Naprednj acima Arala Vorkosigana." "Ivan Vorpatril?" prezirno je frknuo Byerly. "Njega ne zanimaju stranke, samo tu lumi na kojima vino tee u potocima." Ekaterina se pojavila pod nadsvoem dovratka i iskosa se nasmije ila Milesu, kojemu je prva misao bila da s tres-kom zalupi prozorom. Ali ta se zamisao tehniki nije mogla provesti bez pote koa, jer se prozor zatvarao kukicom. I Ekaterina je ula glas ove koliko je ula? Ule-pr ala je u sobu, nakrivila glavu i podigla upitnu i neumolj ivu obrvu prema njemu, kao da govori Opet prislu kuje , zar ne? Miles je uspio proiz vesti kratak osmijeh neugode. "Ah, evo konano i tvog vozaa", dodao je Byerly. "Alexi, posudi mi svoj kaput, ne b ih volio upropastiti ovo divno novo odijelo. Kako ti se ini? Boje mi pristaju uz

ten, zar ne?" "Ma fuka tvoj ten, By." "Ali kroja me uvjerava da je tako. Hvala. Dobro, podi e kupolu. A sad jurnimo kroz ki u... u stvari, ti jurni. Ja u dostojanstveno od etati u ovom ru nom, ali neporecivo vodootpornom carskom kaputu. Idemo..." Koraci njihove etiri noge izblijedjel i su u kisici. "Kakav je on lik..." rekla je Ekaterina, napola se smijui. "Tko? Byerly?" "Da. Ide ovjeku na ivce. Jedva sam mogla povjerovati to se sve usuuje rei. A da ne sp ominjem kako mije bilo te ko da ostanem ozbiljna." "I menije te ko povjerovati to sve By mo e rei", odvrati Miles kratko. Povukao je drug i stolac oko stola i postavio ga pred komkonzolu, onoliko blizu prvome koliko se usudio, pa smjestio Ekaterinu u njega. "Otkud su se svi oni stvorili?" Osim, to je bilo oito, iz Odjela tajnih operacija Carskog sto era. Ivane, ivino jedna, ti i j a emo morati ozbiljno porazgovarati o tome kakve traeve iri na poslu... "Major Zamori je pro li tjedan posjetio Profesoricu", rekla je Ekaterina. "ini se k ao ugodna osoba. Dugo je razgovarao s Nikkijem impresionirala me njegova strplji vost." A Milesa je impresionirala njegova pamet Prokletnik, odmah je uoio da je Nikki je dna od pukotina u Ekateri-ninu oklopu. "Vormoncrief se prvi put pojavio prije nekoliko dana. Jadnik, bojim se da je mal o dosadan. Vorrutyer je jednostavno jutros do ao s njim, iako mi se inilo da se sam pozvao." "Rekao bih da je oito na ao novu rtvu koju mo e musti", ree Miles. Vorrutverovi su se, kako se inilo, pojavljivali u dva pakiranja: ivopisnom i neupadljivom. Byev otac, najmlai sin u svom nara taju, bio je krti ov-jekomrzac druge kategorije koji je izbje gavao svaku prigodu da se pojavi u gradu. "By je nadaleko poznat po tome to nema vidljivih prihoda ." "Ako je tako, dobro to skriva", rekla je Ekaterina razborito. Miles shvati kako je spoj dobrog podrijetla i siroma tva dilema s kojom se Ekateri na mogla identificirati. Do-vraga. Nije mu bila namjera da svojom primjedbom iza zove naklonost prema Byerlyju Vorrutyeru. "Uinilo mi se da majoru Zamoriju nije bilo ba drago kad su njih dvojica upala usre d njegova posjeta", nastavljala je Ekaterina. Usplahireno je dodala: "Zaista ne znam za to dolaze." Pogledaj se u zrcalo, jedva se Miles suzdr ao da joj glasno ne preporui. Umjesto to ga, dopustio je svojoj obrvi da se podigne. "Zaista?" Slegnula je ramenima i nasmije ila se s trakom gorine. "Pretpostavljam da ne misle n i ta lo e. Mo da sam bila naivna kad sam mislila da e ovo", pokazala je svoju crninu, " biti dovoljno da me oslobodi izla enja na kraj s ovakvim budala tinama. Hvala vam to ste ih poku ali poslati na Komarr, iako nisam sigurna daje zamisao nai la na odjek. i ni se da moje naznake uope ne primjeuju. A ne elim biti gruba." "A za to ne biste bili?" ree Miles, nadajui se da e je to ohrabriti da i dalje razmi lj a u tom smjeru. Iako, Bya grubost ne bi odbila, prije bi ga uzbudila i potaknula da cijelu stvar pretvori u natjecanje. Miles potisne morbidnu potrebu daje zapi ta jesu li se na njezinu pragu ovoga tjedna ukazala jo kakva slobodna gospoda, il i je danas vidio ukupan inventar. Zapravo nije elio uti njezin odgovor. "Ali dosta s tim, kako ste rekli, budala tinama. Porazgovarajmo radije o mojem vrtu." "Da, dapae", ree ona zahvalno i podigne na ujninoj komkonzoli dva vid-modela koje su nazvali zabitni vrt i gradski vrt. Glave su im se posve pribli ile, ba kao to je Miles i predvidio. Mogao je osjetiti prigu en parfem kojim je odisala njezina kosa . Zabitni vrt bio je naturalistiki prikazan, s razga e-nim puteljcima koji su krivuda li kroz autohtone biljke gusto posaene na obrisima obronaka, s vijugavim potokom i nasumino razmje tenim drvenim klupama. Gradski je vrt imao vrste etverokutne terase izlivene od plas-tona, koje su istodobno slu ile kao puteljci, klupe i kanali koj ima je tekla voda. Kroz niz vje tih, prodornih pitanja, Ekaterina je uspjela iz nj ega izvui podatak da mu je srcu dra i zabitni vrt, ma koliko da mu je pogled bio za veden plastonskim vodoskocima. Dok je on zadivljeno promatrao, ona je izmijenila

model zabitnog vrta kako bi obronci bili strmiji, a potok vidljiviji sad je kri vudao u obliku slova S, izvirui iz nakupine stijena i utjeui u malenu pilju. Sredi nji krug u kojem su se sjekli svi puteljci pretvorio se u tradicionalnu ciglenu pov r inu s uzorkom grb Vorkosiganovih, stilizirani javorov list koji je poivao na tri meusobno preklopljena trokuta to su predstavljala planine, oblikovana u svjetlijoj cigli kako bi kontrast bio dojmljiviji. itava ta cjelina spu tena je jo ni e, ispod r azine ulice, kako bi obronci dobili vi e prostora za uspinjanje, to e pospje iti bloki ranje buke s ulice. "Da", ree on naposljetku, poprilino zadovoljno. "To je to. Bacite se na posao. Mo et e poeti birati tvrtke i ponuae." "Jeste li sigurni da elite nastaviti s tim?" pitala je Ekaterina. "Sad u iskoraiti iz svog dosada njeg iskustva, bojim se. Sve do ovoga, svi su moji nacrti bili virt ualni." "Ah", ree Miles prefrigano, jer je predvidio ovo kolebanje u posljednjem trenutku . "Sad je do ao as da vas upoznam s Tsipisom, ovjekom koji vodi moje poslove. On je organizirao sve poslove odr avanja i dogradnje Kue Vorkosigan u posljednjih trideset godina. Poznaje tvrtk e koje su na dobrom glasu i pouzdane, zna kako mo emo dobiti radnu snagu ili mater ijal s imanja Vorkosiganovih. Bit e presretan to vam mo e pomoi u svemu ovome." Tonije reeno, objasnio sam mu kako u mu skinuti glavu ako ne bude presretan svake minute . Dodu e, da bi to postigao, Miles se nije morao jako potruditi. Tsipisu su svi as pekti poslovanja bili do krajnjih granica zanimljivi i bio je u stanju o njima m ljeti satima. Milesu je bilo smije no, iako pomalo i bolno, kad je shvatio koliko je puta tijekom svoje svemirske plaenike karijere spasio stvar ne oslanjajui se na svoju CarSigovsku uvje banost, nego na neko od prijekornih predavanja staroga Tsip isa. Tsipis, koji se pa ljivo pripremio, osobno je odgovorio na komkonzolni poziv u svo m uredu u Hassadaru, a Miles obavi neophodno upoznavanje. Novo poznanstvo lijepo je i lo od samog poetka: Tsipis je bio postariji mu karac, dugo godina u braku i isk onski gaje zanimao projekt o kojem se radilo. Gotovo od prvog trenutka oslobodio je Eka-terinu njezine oprezne stidljivosti. Do vremena kad je njihov prvi podug i razgovor zavr io, njezino se mentalno stanje promijenilo od Ja to nikako ne mogu do sastavljenog dijagrama s popisom potrep tina i suvislim planom prema kojem e, b ude li sve po lo kako treba, iskopavanje terena poeti ve sljedeeg tjedna. 0, da. To e dobro ispasti. Ako je Tsipis ne to cijenio, bili su to ljudi koji brzo ue. Ekaterin a je bila od onih poka i mi jedanput osoba kakve je Miles u svojim plaenikim danima cijenio vi e od iznenadnog pronalaska vi ka kisika u zalihama. A nije uope bila svjes na toga koliko je posebna. "Zaboga," primijetila je, sla ui bilje ke nakon to se Tsipis iskopao s komkonzole, "kak o je to obrazovan ovjek. Mislim da bih ja vama trebala plaati." "Plaa", prisjeti se Miles. "Da." Izvukao je kreditnu ploicu iz d epa. "Tsipis vam je otvorio raun s kojeg mo ete plaati sve potrebne tro kove. A ovo je va honorar za prihv aeni nacrt." Utaknula je kreditnu ploicu u komkonzolu. "Lorde Vorkosigan, ovo je previ e!" "Ne, nije. Nalo io sam Tsipisu da u tri razliite profesionalne tvrtke provjeri koli ko bi ko tao jedan takav nacrt." I to u tri najuspje nije tvrtke, ali zar bi on za r adove na Kui Vorkosigan ikad unajmio manje od najboljeg? "Ovo je prosjek njihovih ponuda. Ako elite, on vam ih mo e pokazati." "Alija sam amaterka." "Neete to jo dugo biti." udo nad udima, ali ova je njegova primjedba izazvala osmijeh pun narastajueg samopo uzdanja. "Ali ja sam samo skupila na hrpu neke uglavnom uobiajene standarde takvi h nacrta." "Dakle, deset posto honorara je za te elemente, a devedeset posto za to to ste ih znali dobro rasporediti." Ha, na to nije imala primjedbi. Ipak nije mogla biti ovako dobra a da toga negdj e u dubini du e nije bila svjesna, koliko god samu sebe silila da se u javnosti pr edstavlja skromno. Spoznao je kako je ovo vedro raspolo enje pravi trenutak u kojem treba zavr iti. Nij e se htio zadr ati tako dugo da joj postane dosadan, kao stoje, oito, uspjelo Vormo

n-criefu. Je li prerano da... ne, ipak e poku ati. "Usput budi reeno, prireujem veeru za neke moje stare prijatelje obitelj Koudelka. Kareen Koudelka, koja je neka vr sta tienice moje majke, upravo se vratila kui nakon zavr etka kolske godine na Kolonij i Beta. Tek je nedavno stigla, ali im ustanovim kojeg su dana svi slobodni, volio bih da nam se i vi pridru ite i da se upoznate s njima." "Ne bih eljela smetati " "etiri keri", zaobie on glatko njezinu primjedbu. "Kareen je najmlaa. Tu je i njihov a majka, Drou. I, naravno, komodor Koudelka. Poznajem ih cijeli ivot. Bit e prisut an jo i Delijin zarunik, Duv Galeni." "Obitelj u kojoj ima pet ena? Istodobno?" U glasu joj se jasno uo prizvuk zavisti. "Mislim da biste silno u ivali u njihovu dru tvu. I obrnuto." "Nisam upoznala mnogo ena u Vorbarr Sultani... sve su tako zaposlene..." Kliznula je pogledom niz svoju crnu haljinu. "Ali zaista ne bi bilo u redu da ve ponem odl aziti na zabave." "Ovo je obiteljska zabava", naglasio je on, spretno uhvativ i novi smjer iz kojega je vjetar zapuhao. "Naravno da kanim pozvati i Profesora i Profesoricu." A za to ne? Na kraju krajeva, kod kue ima devedeset est stolaca. "Mo da... na to nitko ne bi mogao imati primjedbi." "Sjajno! Javit u vam datum. Oh, i molim vas javite Pymu kad e stii va i vrtlari, kako bi on mogao javiti kunoj stra i i ukljuiti ih u svoj sigurnosni raspored." "Svakako." I s tim se pa ljivo uravnote enim prizvukom, toplim, ali ne suvi e osobnim, oprostio i zbrisao. Tako dakle, neprijatelji joj hrpimice navaljuju na vrata. Bez panike, mome. Do da na dogovorene veere mo da je uspije dovesti u raspolo enje da prihvati nekoliko poziv a na sveanosti tijekom svadbenog tjedna. A nakon to pet- est puta budu zajedno vieni u javnosti, Pa, tko zna. Ja, na alost, ne znam. Uzdahnuo je i potrao kroz ki u prema svom vozilu koje je ekalo. Ekaterina je u etala natrag u kuhinju kako bi vidjela treba li njezinoj ujni pomo o ko ra i avanja. S osjeajem krivnje bojala se daje zakasnila. I zaista, prona la je Profes oricu kako sjedi za kuhinjskim stolom, sa alicom aja i hrpom papira koji su, sudei po njezinu zbunjenom izrazu lica, bili studentski radovi. Njezina se ujna silovito namr tila, pa na vrljala ne to stilusom, a tek onda podigla p ogled i nasmije ila se. "Jesi li gotova, mila?" "Prije bih rekla da tek poinjem. Lord Vorkosigan odluio se za zabitni vrt. Zbilja e li da krenem u to." "Nisam ni najmanje sumnjala. On je vrlo odluan ovjek." " ao mije zbog jutro njih upada", mahne Ekaterina rukom u smjeru salona. "Zaista ne znam za to se ti ispriava . Pa nisi ih pozvala." "Tono, nisam." Ekaterina podigne svoju novu kreditnu ploicu i nasmije i se. "Ali lor d Vorkosigan mi je smjesta platio nacrt! Sad ti mogu dati stanarinu za sebe i Ni kkija." "Zaboga, nema ni govora o nekakvoj stanarini! Ni ta nas ne ko ta to to vam dajemo na raspolaganje sobe koje bi ionako bile prazne." Ekaterina je oklijevala. "Ali ne mo e rei da te hrana koju pojedemo nije ni ta ko tala." "Ako koji put eli otii u duan po namirnice, samo naprijed. Ali bilo bi mi dra e kad bi taj novac spremila do poetka svog kolovanja ujesen." "Uinit u i jedno i drugo", ree Ekaterina odluno. Bude li pa ljiva, kreditna bi je ploic a mogla po tedjeti muke da tijekom sljedeih nekoliko mjeseci moljaka svog oca za d ep arac. Nije se radilo o tome da tata nije bio dare ljiv, ali nije mu eljela pru iti mo gunost da izlije na nju rijeku ne eljenih savjeta i prijedloga o tome kako bi treba la voditi svoj ivot. Na Tienovu joj je sprovodu jasno rekao kako mu nije drago to se nije odluila vratiti kui, kao to se pristoji vorskoj udovici, ili to nije oti la ivj eti s majkom svog pokojnog mu a, premda joj starija gospoa Vorsoisson nije uputila takav poziv. Uostalom, kako je zami ljao da e Ekaterina i Nikki stati u njegov skromni stani i gdj e bi se ona imala prilike obrazovati u malom gradu Ju nog kontinenta u koji se on poslije odlaska u mirovinu povukao? a a Vorvavne katkad se doimao kao ovjek kojega j e, na neki udan nain, porazio vlastiti ivot. Uvijek je donosio konzervativne odluke

. Mama je bila ona koja se usuivala, ali tek u onim stvarima koje nisu iskakale i z uskog prostora njezine uloge inovnikove supruge. Je li osjeaj poraza pred kraj p ostao zarazan? Ekaterina se ponekad pitala je li i brak njezinih roditelja, kao i njezin, ali na neki osjetljiviji nain, zapravo bio krivi spoj? Sjedokosa je glava pro la pokraj prozora; uo se zveket, a onda su se stra nja vrata o tvorila i razotkrila ujaka Vorthvsa za kojim je kaskao Nikki. Profesor je gurnuo glavu u kuhinju i dramatino pro aptao: "Jesu li oti li? Ili je za nas povratak jo uvi jek opasan?" "Zrak je ist", preda prijavak njegova ena, pa on nahrupi u kuhinju. Opteretio se golemom torbom koju je smjesta iskrcao na kuhinjski stol. Pokazalo se da sadr i vi estruko brojano nadmonu zamjenu za kolae koji su jutros bili pojedeni. "Misli da e nam to biti dosta?" pitala je Profesorica ironino. "Ne elimo umjetno stvorene nesta ice", odvratio je njezin suprug. "Sjeam se kad su n a e cure prolazile kroz tu fazu. U svako doba dana bili smo do laktova u mladim mu k arcima i naveer nam u kui nije ostala ni mrvica. Nikad nisam shvaao tvoju strategij u dare ljivosti." Usput je objasnio Ekaterini: "Htio sam prepoloviti njihov broj t ako to emo im ponuditi trulo povre i kuanske poslove. Ako bi se netko poslije toga v ratio, znali bismo da su mu namjere ozbiljne. Je 1' da, Nikki? Ali iz nekog razl oga, ene mi to nikad nisu dopustile." " to se mene tie, daj im sve trulo povre i kuanske poslove kojih se mo e sjetiti", ree m Ekaterina. A da ne bude uvijek isto, ponekad mo emo zakljuati vrata i praviti se d a nismo kod kue... Poti teno je sjela uz svoju ujnu i poslu ila se kolaima. "Jeste li ti i Nikki dobili svoj dio, konano?" "U pekarnici smo pojeli kekse i popili kavu i mlijeko", uvjeravao ju je ujak. Nikki veselo obli e usnice i kinine u znak potvrde. "U-jak Vorthvs ka e da se svi on i frajeri ele s tobom o eniti", dodao je on, s oitom nevjericom. "Je li to zbilja is tina?" Hvala ti, ujae dragi, pomisli Ekaterina zajedljivo. Pitala se kako to objasniti d evetogodi njem djeaku. Iako, inilo se da ta pomisao Nikkija ne u asava ni pribli no toli ko koliko je u asavala nju. "To bi bilo protuzakonito", promrmlja ona. "ak i bizarn o." Slaba no se nasmije ila sarkastinom izrazu Bya Vorrutvera. Nikki nije prihvatio alu. ''Zna ti dobro to ja mislim! Hoe li izabrati jednog od njih ?" "Neu, mili," uvjeravala gaje ona. "Dobro." Na trenutak se zamislio, pa dodao: "Iako, ako ve mora , major je bolji od porunika." "Ah... a za to?" Ekaterina je sa zanimanjem promatrala kako Nikki tra i rijei kojima bi rekao Vormon criefje vorski dosadnja-kovi koji se dr i pokroviteljski, no na njezino olak anje nij e ih prona ao. Napokon se zadovoljio s: "Majori vi e zarauju." "Vrlo praktino razmi ljanje", primijetio je ujak Vorthvs pa, mo da jo osjeajui nepovjere nje prema dare ljivosti svoje ene, spremio polovicu nove zalihe kolaa kako bi je odn io i sakrio u svom podrumskom laboratoriju. Nikki je odskakutao za njim. Ekaterina se laktovima oslonila o stol, naslonila bradu na dlanove, pa uzdahnula : "Kad smo kod toga, mo da strategija ujaka Vorthvsa i nije tako lo a. Prijetnja kuan skim poslovima mogla bi otjerati Vormoncriefa, a svakako bi odbila Vorrutvera. I ako, nisam sigurna da bi upalila i kod majora Zamorija. Mo da da poku amo s trulim p ovrem?" Ujna Vorthvs uvalila se u stolac i promatrala je sa zagonetnim smije kom. "Onda, E katerina, to oekuje od mene? Da tvojim potencijalnim udvaraima ponem govoriti da nisi kod kue?" "Bi li to mogla? A kad ponem raditi na vrtu, to e ionako biti istina", ree Ekaterin a, razmi ljajui o tome. "Jadni deki. Jo malo pa u ih poeti aliti." Ekaterina se kratko nasmije ila. Gotovo je mogla osjetiti kako je ta suut svojom zg renom akom odvlai natrag u tamu. Od toga joj se naje ila ko a. Sad, kad je le ala sama, bez Tiena, u svakoj je usamljenoj noi u ivala. Mogla je prot egnuti ruke i noge na sve strane kreveta, u ivati u slobodnom prostoru, bez kompro misa, zbrke, pritiska, pregovora, povlaenja, umoljavanja. Bila je slobodna od Tiena. Tijekom godina njihova braka gotovo su posve o

tupjele veze koje su je dr ale uz njega, obeanja i strahovi, njegove oajnike potrebe, njegove tajne i la i. Kad ju je od tih branih okova napokon izbavila njegova smrt, uinilo joj se gotovo kao da joj se probudila du a i da sad lagano pecka, kao utrnu la ruka u koju se vraa krv. Nisam ni znala u kakvom sam zatvoru, dok me nisu oslo bodili. Pomisao na dobrovoljni ulazak u drugu takvu branu eliju ija bi vrata zakljua o jo jedan zavjet, izazivala je u njoj potrebu da vri tei pobjegne. Odmahnula je glavom. "Ne trebam jo jednoga koji e visiti na meni." Obrve njezine ujne trznule su se. "Tebi ne treba jo jedan Tien, to je sigurno. Al i nisu svi mu karci kao Tien." Ekaterinina se aka zami ljeno stisnula. "Ali ja sam jo uvijek kao ja. Nisam sigurna jesam li sposobna za intimnost, a da opet ne upadnem u stare lo e navike. Ne elim s e opet dati do posljednjeg atoma, a onda se aliti da sam prazna. Kad pogledam una trag, najvi e me pla i pomisao da nije za sve bio kriv Tien. Ja sam mu dopustila da bude sve gori i gori. Da se usudio vjenati sa enom koja bi mu se suprotstavila, ko ja bi ustrajala..." "Tvoja logika izaziva mi glavobolju", primijeti blago njezina ujna. Ekaterina slegne ramenima. "Ali sve je to sad samo nagaanje." Poslije duge stanke, Profesorica znati eljno upita: "Onda, to misli o Milesu Vorkosi ganu?" "On je u redu. Od njega nemam potrebu bje ati." "Uinilo mi se da jo na Komarru da ga zanima ." "Oh, ali to nije bilo ni ta ozbiljno", ree Ekaterina odluno. Taje njihova neozbiljno st mo da pomalo izmaknula nadzoru, ali oboje su bili umorni, opijeni time to su zavr ili dani i sati zastra ujue g napora... u sjeanju joj se pojavio njegov blistavi osmijeh, sjajne oi na iznuren om licu. Svakako da to nije bilo ni ta ozbiljno. Da je bilo ozbiljno, morala bi vr i tei zbrisati. A bila je preumorna da ustane. "Ali lijepo je biti s nekim koga isk reno zanimaju vrtovi." "Aha", ree njezina ujna i posveti se sljedeem studentskom radu. Poslijepodnevno sunce proljea Vorbarr Sultane zagri-jalo je sivo proelje Kue Vorkos igan do neeg gotovo ugodnog dok se Markovo zemaljsko vozilo pribli avalo prilazu. C arSigov stra ar u kuici pred ulazom nije bio jedan od onih koje je Mark lani upozna o. Stra ar je bio uljudan, ali temeljit i oti ao je ak tako daleko daje provjerio Mar kov otisak dlana i skenirao mu zjenicu prije nego to im je mahnuo da uu, promrmlja v i gunavo "Milor-de" to je mo da mogla biti i isprika. Mark je zurio kroz kupolu vozi la dok su prilazili prednjem trijemu. Opet Kua Vorkosigan. Dom? Sad mu se njegov udobni studentski stan na Koloniji Bet a inio kao dom vi e od ove goleme hrpe kamenja. No unato tome to je bio gladan, napal jen, umoran, napet i to mu je galaktiki skok poremetio bioritam, ovaj put nije bio zgren u oekivanju nekog u asa. Bila je to samo Kua Vorkosigan. Mo e on to. A im ue u nj , mo e nazvati Kareen, hura! Otpustio je kupolu im je vozilo uzdahnulo uz plonik, pa pomogao Enriqueu da izvadi prtljagu. Markova stopala jedva su dospjela dotaknuti beton kad je kroz prednja vrata ispa o oru nik Pym i salutirao mu brzo, iako pomalo prijekorno. "Milorde Mark! Trebali ste nas nazvati sa sletali ta, milorde. Do li bismo po vas kako se pristoji." "U redu je, Pym. Ionako mislim da sve na e stvari ne bi stale u oklopno vozilo. Ne brini, jo uvijek ima dosta posla za tebe." Unajmljeni teretni kombi koji ih je s lijedio od pristani ta upravo je pro ao provjeru na ulazu, pa nagazio na gas i uz pi sak se zaustavio uz njih. "Sveca mu", promrmljao je Enrique iz kuta usana, dok je Mark hitao kako bi mu po mogao na plonik izvui sanduk na kojem je pisalo NE TUMBAJ, a koji se vozio izmeu nj ih u prednjem odjeljku. "Ti si zaista pravi lord Vorkosigan. Do ovog trenutka ni sam u to do kraja vjerovao." "Ja sam lord Mark", ispravi ga Mark. "Dr i ga ravno, to je vrlo va no. Inae, ni sad n isam, niti ikad kanim biti, nasljednikom grofovske titule." Mark kimne sljedeem, niskom liku koji je kroz dvostruka izrezbarena vrata, sad irom rastvorena u dobro do lici, izlazio iz kue. "Ono je lord Vorkosigan." Miles nije izgledao ni upola tako lo e kao to su nagovje tavale glasine o njegovu zdr avlju koje su procurile do Kolonije Beta. Netko se potrudio pobolj ati njegovu civ ilnu odjeu, ako je bilo suditi prema krasnom sivom odijelu koje je nosio, a koje

je popunio kako treba, oito vi e ne onako boleivo mr av kakav je bio kad gaje Mark pos ljednji put vidio prije gotovo godinu dana. Kretao se prema Marku s osmijehom od uha do uha i ispru ene ruke. Uspjeli su izmijeniti vrsto, bratsko rukovanje. Mark je oajniki elio zagrljaj, ali ne Milesov. "Mark, dovraga, sve si nas iznenadio. Trebao si nas nazvati im si u ao u orbitu. Py m bi do ao po tebe." " to mije ve reeno." Miles korakne unatrag i dobro ga promotri, a Mark se samosvjesno zarumenio. Lije kovi koje mu je dala Lilly Du-rona pomogli su mu da odbaci vi e sala u manje vreme na nego to je ljudski bilo mogue, a strogog re ima dijete i uzimanja tekuina koje su smanjivale opasne nuspojave dr ao se s pobo nom strogo u. Rekla mu je da koktel lijekova ne izaziva ovisnost i Mark joj je povjerovao, jedva eka jui da se rije i ogavnog tereta. Ba kao to je i planirao, sad je imao tek zericu vi e k ilograma nego kad je posljednji put nogom stupio na Barravar. Ubojica vi e nije bi o zarobljen u mesnatoj eliji i bio ih je sposoban braniti ako bi se ba ukazala pot reba... Ali Mark nije predvidio kako e otromboljeno i sivo izgledati, poput svijee koja se topi i iri na suncu. I zaista, sljedee rijei koje su napustile usta njegova brata glasile su: "Jesi li dobro? Ne izgleda ba sjajno." "Mali poremeaj bioritma. Proi e." Ukoeno se nasmije io. Nije znao od ega je ivaniji: o ijekova, od Bar-ravara ili od toga to mu nedostaje Kareen, ali znao je koji je to me lijek. "Je li ti se javila Kareen? Dobro je stigla?" "Da, sve je bilo u redu, do la je pro li tjedan. Kakav je to sanduk sa svim onim sil nim oplatama?" Mark je elio vidjeti Kareen vi e od iega u svemiru, ali idemo redom. Okrenuo se prem a Enriqueu koji je raz-rogaenih oiju, ne skrivajui zadivljenost, zurio u njega i nj egova biolo kog pretka-brata. "Doveo sam gosta, Miles. Predstavljam ti doktora En-riquea Borgosa. Enrique, ovo je moj brat Miles, lord Vorkosigan." "Dobro do li u Kuu Vorkosigan, doktore Borgos," ree Miles i automatski se pristojno rukuje s njim. "Ako se ne varam, prema prezimenu bi se reklo da ste s Escobara, zar ne?" "Ovaj, da, jesam, lorde Vorkosigan." Za divno udo, Enrique je ovaj put uspio iz prve. Mark je imao samo deset dana vre mena da ga uvje ba u bar-rayarskoj etiketi. "A ega ste vi doktor?" Miles ponovno, zabrinuto, dobaci pogled Marku, a ovaj raza bere kako Miles razvija itav niz uzbunjenih teorija o zdravlju svog kloniranog br ata. "Ne medicine", razuvjeri ga Mark. "Doktor Borgos je biokemiar i genetiki entomolog ." "Rijei...? Ne, to je etimologija. Bube, pa da, tako je." Milesove oi opet je privu kao golemi sanduk okovan elikom i umotan u foliju s mjehuriima zraka, smje ten uz nj ihove noge. "Mark, za to onaj sanduk ima rupe za zrak?" "Lord Mark i ja emo zajedno raditi", ree goljavi znanstvenik iskreno Milesu. "Pretpostavljam da ima koju praznu sobu za njega", doda Mark. "Zaboga, da, samo navalite. Kua je va a. Pro le sam se zime preselio u veliki stan na prvom katu istonog krila, to znai da je cijelo sjeverno krilo prazno od prizemlja do tavana. Osim sobe na treem katu, u kojoj spava oru nik Roic. On je uglavnom de ura n nou, pa bi bilo lijepo da danju ima malo mira. Otac i majka e dovesti svoju uobia jenu vojsku kad prema Ljetoslavi stignu ovamo, ali ako bude potrebno, uvijek se mo emo preraz-mjestiti." "Ako nema ni ta protiv, Enrique bi slo io privremeni laboratorij", ree Mark. "Ni ta eksplozivno, nadam se? Ili toksino?" "Ali, ne, ne, ne, lorde Vorkosigan," uvjeravao gaje En-rique. "Ni ta slino tome, uo pe ne." "Onda ne vidim za to ne." Kliznuo je pogledom dolje i ti im glasom dodao: "Mark... z a to rupe za zrak imaju ugraene poklopce ? " "Sve u ti objasniti," ree Mark nehajno, "im sve istovarimo i im platim vozaima koje s mo unajmili." Dok su se obavljala sva potrebna upoznavanja, uz Pymov bok pojavio se oru nik Jankowski. "Veliki plavi koveg je moj, Pym. Sve ostalo ide s doktorom B

orgosom." Pritisnuli su vozae, pa je sadr aj kombija brzo privremeno istovaren u veliko crnobijelo poploeno glavno predvorje. Jedini alarmantni trenutak odigrao se kad je or u nik Jankowski, teturajui pod teretom za koji je Mark znao daje na brzinu spakiran o laboratorijsko stak-lovinje, nagazio na crno-bijelu macu koja se izvrsno kamuf lirala na crno-bijelom podu. Nesnosno je stvorenje ispustilo vrisak koji je para o u i, pljunulo i brisnulo izmeu Enriqueovih stopala, zamalo oboriv i Escobaranca koj i je upravo na rukama balansirao vrlo skupi molekularni analizator. U posljednji gaje trenutak dograbio i spasio Pym. Gotovo su ih ulovili u pononom prepadu na lokotima zatvoreni laboratorij iz kojeg a su nastojali izbaviti vitalno va ne bilje ke i nezamjenjive primjerke, i to samo z ato to je Enrique inzistirao da se vrate po prokleti analizator. Da gaje sad Enri que ispustio, Mark bi to protumaio kao svojevrsno svemirsko jesam-ti-rekao. Ama, kupit u ti cijeli novi laboratorij kad doemo na Barrayar, poku avao je uvjeriti Esco baranca. Ali Enrique je, ini se, vjerovao kako je Barrayar jo duboko u Vremenu izo lacije i da na njemu nee uspjeti dobaviti ni ta znanstveno slo enije od epruvete, pip ete i mo da, ekia za trepanaciju. Smje tanje u sobe trajalo je du e, jer je Enrique za svoj novi laboratorij smjesta p o elio odabrati mamutsku, moderniziranu, savr eno osvijetljenu i besprijekorno oprem ljenu kuhinju. Na Pymov zahtjev, Miles je u urbano do ao kako bi obranio podruje svoj e kuharice, zastra ujue ene koju je, ini se, smatrao esencijalno va nom ne samo za dobr o funkcioniranje svog kuanstva, nego i svoje nove politike karijere. Nakon to mu je Mark tihim glasom pojasnio kako je reenica Kua je va a bila tek uobiajeni izraz pristojnosti koji ne treba s hvatiti doslovno, Enrique se dao uvjeriti da pristane na drugu praonicu u polupo drumu sjevernog krila, koja nije bila ni izdaleka toliko prostrana, ali je imala tekuu vodu i sustav izbacivanja smea. Mark je Enriqueu obeao da e ga im prije povest i u oping i nabaviti sve igrake, alate, stolove i haube za kojima mu srce udi, pa g a ostavio da u miru pone razvrstavati svoje blago. Znanstvenik nije pokazao ni na jmanje zanimanja za izbor spavaonice. Mark je pretpostavljao da e si na kraju slo i ti le aj u novom labosu i uati tamo kao kvo-ka koja za titniki sjedi na jajima. Mark je ubacio svoj koveg u istu sobu u kojoj je boravio i lani, pa se vratio u p raonicu kako bi se priredio za izno enje prijedloga svom velikom bratu. Na Escobar u mu se sve to inilo potpuno smislenim, ali tad Mark jo nije dobro poznavao Enriqu ea. ovjek je bio genij, ali za boga miloga i sve svece, trebao mu je netko da paz i na njega. Marku se inilo da sad mnogo bolje razumije itavu tu zbrku s bankrotom i optu bama za prijevaru. "Pusti mene da govorim", odluno je rekao Enriqueu. "Miles je ovdje va na osoba, carski Revizor, njega slu a i sam car. S njegovom bismo podr ko m mogli daleko dogurati." A to je bilo jo va nije, Milesovo aktivno suprotstavljanje planu moglo bi se pokazati fatalnim. Jedna Milesova rije i ode sve kvragu. "Ja z nam kako treba s njim. Samo se slazi sa svim to ja budem govorio i nemoj dodavati nikakve svoje ukrase." Enrique je ustro kimao, slijedei ga poput golemog psetanceta kroz labirint zgrade. Napokon su, slijedei tragove, prona li Milesa u knji nici. Pym je upravo poslu io aj, k avu, vina s imanja Vorkosiganovih, dvije vrste piva varenog u pivovarama njihova Okruga, kao i pladanj odabranih predjela koji je izgledao kao crkveni vitraj na pravljen od hrane. Oru nik je srdano kimnuo Marku u znak dobrodo lice, pa se povukao kako bi omoguio brai u ivanje u ponovnom susretu. "Ba prikladno", ree Mark, privlaei stolac bli e niskom stoliu. "Ne to za prigristi. A sl jno ja imam novi proizvod i volio bih da ga ti prvi ku a , Miles. Mislim da bi se mo gao pokazati vrlo unosnim." Miles je sa zanimanjem trznuo obrvama i nagnuo se naprijed, dok je Mark odmatao e tverokut privlane crvene folije koja je skrivala meku bijelu kocku. "To je nekaka v sir, je li?" "Ne ba , iako ga u izvjesnom smislu proizvode ivotinje. Ovo je osnovna varijanta, b ez okusa i boje, koji se poslije mogu dodavati po elji, pokazat u ti kasnije kad i h budemo imali vremena izmije ati. Bit je u tome da je prokleto hranjivo savr eno ur avnote ena mje avina ugljikohidrata, bjelanevina i masti, sa svim osnovnim vitaminima u pravim omjerima. Ako bi ovjek morao, mogao bi ivjeti samo od ovoga i vode." "Ja sam tako ivio puna tri mjeseca!" ubaci se ponosno Enrique. Mark mu se lagano

namr ti, pa on umukne. Mark posegne za jednim od srebrnih no eva na pladnju, razreze kocku na etiri dijela , pa jedan od njih ubaci sebi u usta. "Probaj!" ree on, vaui. Suzdr ao se od toga da d ramatino ka e mljac! mljac! ili proizvede drugi zvuni efekt koji bi pojaao uvjerljivo st. I Enrique je uzeo jedan komadi. Ne to opreznije, isto je uinio i Miles. Oklijeva o je, dr ei djeli ispred usta i primijetio kako oba promatraa eznutljivo zure u njega. Obrve mu poskoi e i on zagrize. utjeli su bez daha. Progutao je. Enrique, koji se samo krajnjim naporom uspijevao obuzdati, ree: "Kako vam se svia? " Miles slegne ramenima. "Pa... nije lo e. Malo bezu-kusno, ali rekli ste da se okus mo e dodati. Svakako je bolje od veine vojnikih porcija koje sam pojeo." "Oh, opskrba vojske", ree Enrique. "Eto, to je ne to to mi jo nije palo na " "Do tog emo stupnja doi poslije", ree Mark. "Onda, po emu je ovo tako potencijalno u nosno?" zapita Miles znati eljno. "Zato to se, zahvaljujui udima suvremenog bioin e-njeringa, mo e proizvoditi praktiki be splatno. Jednom kad kupac nabavi svoju inicijalnu zalihu maslobuba, vi e mu ni ta ne treba." Kratka, ali upadljiva stanka. "Zalihu ega?" Iz d epa svog sakoa Mark izvue kutijicu i pa ljivo podigne poklopac. Enrique se uspra vio, pun oekivanja. "A ovo je", ree Mark, pru iv i kutijicu prema svom bratu, "maslobu b." Miles pogleda prema kutijici i ustukne. "Fuj! To je naj-odurnija stvar koju sam ikad u ivotu vidio!" U kutijici, velika poput palca, radilica maslobuba trkarala je na svojih est zdepa stih nogu, ivano mahala ticalima i davala sve od sebe da pobjegne. Mark nje no odgur ne njezine pand ice od ruba. Zakuckala je svojim tamnosme-im rudimentarnim okloplje nim krilcima, pa unula i odvukla svoj bijeli, meki, ljigavi abdomen u sigurnost je dnog kuta. Miles se nagnuo naprijed, virkajui, istodobno zadivljen i zgaen. "Izgleda kao mje an ac ohara, termita... i... i... i gnojnog ira." "Pa, mora se priznati, te ko da emo ga prodati samo na osnovi fizikog izgleda." Enrique je izgledao uvrijeeno, ali se suzdr ao od nijekanja te posljednje tvrdnje. "Njegova velika vrijednost le i u djelotvornosti", nastavio je Mark. Sva srea to nis u poeli tako to su Milesu pokazali itavu koloniju maslobuba. Ili jo gore, maslobubnu maticu. Do matice mogu doi poslije, mnogo, mnogo poslije, kad jednom uspiju prevesti inicijalne predrasude svog potencijalnog pokrovitelja preko poetnih psi holo kih udarnih rupa. "Ove stvarice mogu pojesti gotovo svaku vrstu niskoorganskih sirovina. Kukuruzne klipove, posjeenu travu, morske alge, to god ti padne na pame t. Potom se, u njihovim crijevima, uz pomo pa ljivo uslo enih simbiotikih bakterija, o rganska tvar procesui-ra u... maslobubnu zgru otinu. Koju maslobubi ispovr... vrat e natrag kroz usta i pospreme u posebne elije svoje ko nice, poslije ega je ljudi mo raju samo pokupiti. Sirova maslobubna zgru otina " Posve nepotrebno, Enrique poka e na posljednji komadi koji je preostao na foliji. "Na toj je toki proizvodnje savr eno jestiva," nastavljao je Mark ne to glasnije, "ia ko se mo e dalje procesui-rati ili joj se mogu dodavati okusi. Razmatramo razvijan je sofisticiranijeg proizvoda dodavanjem bakterija koje e ve u maslobubovim crijev ima stvarati eljene okuse zgru otine, tako da ni taj proizvodni postupak poslije nee biti potreban." "Bublja rigotina", ree Miles, razmatrajui implikacije. "Dao si mi da pojedem bublj u rigotinu." Rukom je dotaknuo usta, pa si u urbano dolio vina. Pogledao je maslob uba, pogledao preostatak zgru otine, pa otpio dug gutljaj. "Vi ste umno poremeeni", doda s dubokim uvjerenjem. Otpio je jo jedan gutljaj, pa ljivo i dugo grgljajui vin o u ustima prije gutanja. "Ali to je isto to i med", ree Mark junaki. "Samo malo drugaije." Milesovo se elo nabralo dok je razmatrao ovaj argument. "Vrlo drugaije. ekaj. Znai, to je bilo u onom sanduku koji ste donijeli rigobubi?" ' i U m "Maslohubi", ispravi ga ledeno Enrique. "Koji su s velikom djelotvorno u u stanju " "Koliko tono... maslobuba?" "Prije odlaska s Escobara, uspjeli smo spasiti dvadeset matinih linija na raznim

stupnjevima razvitka, a svaku od njih podr ava otprilike dvjestotinjak radilica", objasnio je Enrique. "Dobro su podnijeli putovanje bio sam tako ponosan na cure putem su gotovo udvostruile broj potomaka. Nema odmora dok traje obnova, hahaha!" Milesove su se usne micale dok je raunao. "Doteglili ste vi e od osam tisua tih odur nih stvorenja u moju kuu?" "Jasno mi je to te brine", ubacio se Mark, "i uvjeravam te da to nee predstavljati problem." "Sumnjam da me mo e uvjeriti. A to to tono nee biti problem?" "Ekolo ki govorei, maslobube je lako dr ati pod nadzorom. Radilice su sterilne, samo se matice razmno avaju, i to partenogenezom ne postaju plodne ako ne prime posebne hormone. Zrele se matice ne mogu ak ni micati, osim ako ih ne pomakne njihov lju dski uvar. A ako bi koja radilica i uspjela pobjei, samo bi bauljala uokolo dok ne ugine i kraj prie." Enrique se uznemirio, zami ljajui taj alosni prizor. "Siroe malo", promrmlja on. " to prije, to bolje", ree Miles hladno. "Fuj!" Enrique prijekorno pogleda Marka i pone tihim glasom govoriti: "Obeao si da e nam o n pomoi. Ali on je isti kao i svi drugi. Kratkovidan, emocionalan, nerazuman " Mark ga zaustavi pokretom ruke. "Smiri se. Jo nismo do li do sredi nje stvari." Okren uo se prema Milesu. "Evo u emu je glavna fora. Mi mislimo da Enrique mo e proizvesti mutaciju maslobuba koja e jesti autohtone bar-rayarske biljke i pretvarati ih u hranu koju ljudi mogu probaviti." Milesova su se usta otvorila, pa zatvorila. Pogled mu se izo trio. "Slu am dalje..." "Poku aj si to zamisliti. Svaki poljoprivrednik i nase-ljenik u zabiti mo e dr ati ko ni cu maslobuba koji e slobodno puzati uokolo i jesti svu tu slobodnu izvanzemaljsku hranu koju se inae toliko trudite iskorijeniti spaljivanjem i teraformirajuim tre tmanima. Ne samo da e poljoprivrednici dobiti besplatnu hranu, dobit e i besplatno gnojivo. Maslobubov je izmet izvrstan za biljke jednostavno ga posi u i rastu kao lude." "Oh." Miles se uvalio u stolac, pogleda koji je odavao da su mu uspjeli privui pa n ju. "Poznajem nekoga tko se jako zanima za gnojiva..." Mark je nastavio: " elim ovdje na Barravaru osnovati razvojnu tvrtku koja e prodava ti postojee maslobube i stvarati nove podvrste. Kad uzme zajedno znanstvenog genij a kakav je Enrique i poslovnog genija kakav sam ja", i nemoj sluajno pobrkati jed nog s drugim, "pa, kako se ono ka e, nebo je granica." Miles se zami ljeno mr tio. "Ako smijem zapitati, to ste dobili na Escobaru? Za to su g enij i njegov proizvod stigli ovamo?" Na Escobaru bi Enrique dobio deset godina zatvora da seja nisam pojavio, ali nem ojmo sad o tome. "U to doba nije imao mene da se brinem za poslovnu stranu. A ba r-ravarska je mogunost primjene jednostavno neodoljiva, ne ini ti se?" "Ako se mo e pretoiti u djelo." "Ve u ovom trenutku, maslobubi su sposobni preraivati organske tvari zemaljskoga p odrijetla. im bude mogue, pustit emo ih u prodaju i iskoristiti dobit da bismo financirali osnovno is tra ivanje druge podvrste. Ne mogu odrediti tone rokove dok Enrique ne dospije bolj e prouiti barravarsku biokemiju. Mo da e nam trebati godina ili dvije da pustimo sve , ovaj, bube na tr i te." Mark se kratko nacerio. "Mark..." Miles se namr tio u smjeru kutijice s maslo-bubom koja je sad, vrsto zatv orena, stajala na stolu. Oko nje su se irili zvui sitnog grebuckanja. "Zvui logino, ali nisam siguran da e ih samo logika prodati proletarijatu. Nitko nee htjeti jest i hranu koja je iza la iz neega to ovako izgleda. Kvragu, ne bi pojeli ni ne to to je o vo samo dotaknulo." "Ljudi jedu med", argumentirao je Mark. "I on izlazi iz kukaca." "Ali pele su... nekako slatke. Dlakave su i imaju otmjene prugaste uniforme. A na oru ane su alcima, to je kao da imaju male maeve i zato ih ljudi po tuju." "Ah, razumijem, vorski klasni sustav primijenjen na kukce", promrmlja Mark umilj ato. On i Miles izmijeni e napete osmijehe. Zbunjeni Enrique zapita: " to hoete rei? Ako maslo-bubi budu imali alce, Barravarcima e se vi e sviati?" "Ne!" reko e Miles i Mark u isti glas. Enrique se uvalio u stolac, doimljui se povrijeeno.

"Eto." Mark se naka ljao. "To je plan. im dospijem pronai ne to odgovarajue, premjestit u Enriquea u pravo postrojenje. Ne znam bi li bilo bolje tra iti u Hassa-daru ili ovdje, u Vorbarr Sultani ako nam krene, moglo bi donijeti mnogo radnih mjesta, m o da bi ti bilo drago da to bude u tvom Okrugu." "Istina..." prizna mu Miles. "Razgovaraj s Tsipisom." "To sam i namjeravao. Poinje li shvaati za to ih ja ne vidim kao bube, nego kao izvor novca? Misli da bi i ti mo da elio ne to ulo iti? Ni ta u smislu poetnog kapitala, jasno. "Ne bih... zasad. Ali svejedno hvala na ponudi", ree Miles neutralno. "Mi, ovaj, cijenimo to si nas privremeno smjestio, zna ." "Nema problema. Odnosno..." pogled mu se uledenio, "bolje da ih ne bude." Uslijedilo je razgovorno zati je tijekom kojega se Miles oito prisjetio svoje kuedom ainske du nosti, pa ih ponudio hranom i piem. Enrique se odluio za pivo i poastio ih d isertacijom o povijesti uporabe plijesni u proizvodnji hrane za ljude, vrativ i se u pro lost sve do Louisa Pasteu-ra, s usputnim primjedbama o paralelama izmeu orga nizama plijesni i onih koji ive u simbiozi s maslobubima. Miles je popio jo vina i nije mnogo govorio. Mark je cupkao s velikog pladnja slasnih predjela i raunao k ojeg e datuma istei zalihe njegovih lijekova za gubljenje te ine. A da ih, mo da, sve proguta jo veeras? Naposljetku je Pym, koji je oito igrao ulogu poslu itelja u Milesovu smanjenom samak om kuanstvu, u ao kako bi pokupio tanjure i a e. Enrique je sa zanimanjem promotrio nj egovu smeu odoru, pa se raspitao o povijesti i znaenju srebrnih ukrasa na ovratnik u i orukavlju. To je nakratko uspjelo uvui Milesa u razgovor, pa je opskrbio Enri quea s nekoliko naglasaka iz njihove obiteljske povijesti, pristojno ispu tajui vod eu ulogu Vorkosigano-vih u neuspjeloj barravarskoj invaziji na Escobar koja se od igrala u proteklom nara taju. Dodao je nekoliko pojedinosti o pro losti Kue Vorkosiga n i priu o nastanku obiteljskog grba. inilo se kako je Escobaranca zadivila injenic a da su se planine i javorov list izvorno nalazile na oznaci kojom je grof peatio vree u kojima se skupljao okru ni porez. Marka je pone to ohrabrila ova naznaka da Enrique poinje razvijati sposobnost za dru tveno pona anje. Mo da ubrzo razvije jo koju sposobnost. Treba se nadati. Kad je Mark izraunao da je pro lo dovoljno vremena da on i Miles osjete kako su oba vili jo uvijek nespretni obred bratskog povezivanja na koji se jo nisu dospjeli na viknuti, izmrmljao je ne to o zavr avanju raspakiravanja, pa je prijem dobrodo lice pr iveden kraju. Mark je navodio Enriquea prema njegovu novom laboratoriju, tek da bude siguran kako je ovaj tamo stigao u komadu. "Pa," ree on srdano znanstveniku, "ovo je pro lo i bolje nego to sam oekivao." "Da, svakako", ree neodreeno Enrique. U oima mu je bio onaj magloviti pogled koji j e odavao da mu glavom ple u vizije dugakih molekularnih lanaca: bio je to dobar zna k. Escobaranac e oito pre ivjeti ovu traumatinu transplantaciju. "A meni je pala na p amet divna ideja s pomou koje e tvoj brat zavoljeti maslobube." "Sjajno", ree Mark, nekako usput, te ostavi znanstvenika da tu ideju razvija. Jur io je stubi tem, preskaui po dvije stube kako bi to prije prispio do svoje sobe i kom -konzole pa nazvao Kareen, Kareen, Kareen. ETVRTO POGLAVLJE Ivan je upravo dovr io svoju misiju koja se sastojala od dostavljanja stotinu ruko m kaligrafski ispisanih pozivnica za Carsko vjenanje u Glavni sto er Operacija koji ih je trebao proslijediti s planeta i uputiti odabranim vojnim asnicima, kad je naletio na Alexija Vormoncriefa koji je takoer prolazio kroz sigurnosne skenere u predvorju. "Ivane!" zazove ga Alexi. "Ba tebe tra im! Priekaj me." Ivan je zastao kod automatiziranih vrata, u mislima sla ui uvjerljivu zapovijed One Kojoj Se Treba Pokoravati Dok Ne Proe Vjenanje, za sluaj da mu zatreba izlika za b ijeg. Alexi nije bio najtuplji dosadnjakovi u Vorbarr Sultani nekolicina postarij e gospode iz prethodnog nara taja trenutano se natjecala za tu titulu ali ako bi se kojem od njih ne to dogodilo, Alexi bi bez problema mogao uskoiti na ispra njeno mje sto. S druge strane, Ivan je bio neizmjerno znati eljan da sazna je li sjeme koje je prije nekoliko tjedana usadio u Alexijevo uho urodilo kakvim zabavnim plodom. Alexi je uspio izai na kraj sa sigurnosnim skenerom, pa pojurio naprijed, malo za dihan. "Upravo mije zavr ila smjena, a tebi? Ivane, mogu li te pozvati na jednu ru ndu?

Imam neke novosti, a ti zaslu uje biti prvi koji e ih saznati." Ljuljao se na petama . Ako Alexi plaa, za to ne. "Svakako." Ivan je otpratio Alexija na drugu stranu ceste, do obli nje gostionice koju su asni ci Operacija smatrali svojim zajednikim vlasni tvom. Mjesto je bilo svojevrsna inst itucija, budui da se otvorilo samo deset do petnaest minuta nakon to su se Operaci je uselile u tad jo novu zgradu, neposredno nakon Uzurpacijskog rata. Bila je pro raunato mrano ureena, kako bi se nenapadno ouvao dojam mu ke utvrde. Kliznuli su za stol u stra njem dijelu; mu karac u odlino krojenoj civilki koji je vi sio za ankom okrenuo se za njima kad su prolazili. Ivan je prepoznao Bya Vorrutve ra. Veina gradskih komedija a nije zalazila u asnike barove, ali By je izranjao posvu da. Imao je prokleto dobre veze. By podigne ruku i aljivo salutira Vormoncriefu k oji ga je irokogrudno pozvao da im se pridru i. Ivan podigne obrve. Byerly je bio p oznat po tome to je prezirao dru tvo asnika koji su, kako je on to obiavao govoriti, u mentalne bitke ulazili nenaoru ani. Ivan pojma nije imao za to njeguje prijateljst vo s Vormoncriefom. Suprotnosti se privlae? "Sjedni, sjedni", ree mu Vormoncrief. "Ja plaam." "U tom sluaju, dapae", ree By i glatko se smjesti za stol. Srdano je kimnuo Ivanu ko ji mu je uzvratio, pone to oprezno. U blizini nije bio Milesa koji bi mu poslu io ka o odbojnik pred verbalnim napadima. By nikad nije bockao Ivana ako je Miles bio prisutan. Ivan nije bio posve siguran je li to zbog toga to bi, u takvim situacij ama, njegov brati diskretno odvraao Byeve napade, ili se jednostavno radilo o tome daje Byu bila dra a zahtjevnija meta. Mo da je Miles odvraao napade samim tim stoje bio zahtjevnija meta? S druge pak strane, mo da je Ivana njegov brati smatrao osobnim streljakim ni anom koji nije elio ni s kim dijeliti. Obiteljska solidarnost, ili puka majl-sovska posesivnost? Ukucali su svoje narud be u pliticu, pa Alexi ubaci kreditnu ploicu. "Oh, usput bud i reeno, moja iskrena suut zbog smrti tvog roaka Pierrea", ree on Byerlyju. "Stalno ti to zaboravljam rei, kad ne nosi crninu svoje Kue. A trebao bi, zna . Ima na to puno pravo, va e su krvne veze dovoljno bliske. Jesu li konano ustanovili uzrok smrti?" "O, da. Srani zastoj, samo se skljokao." "Umro je na mjestu?" "Koliko znamo, jest. Budui da je bio vladajui grof, autopsija je bila temeljita. P a, da nije bio takav nedru tveni pustinjak, mo da bi netko prona ao njegovo tijelo pri je nego to mu se mozak pokvario." "Bio je tako mlad, jedva je navr io pedesetu. teta to je umro bez potomaka." "Jo je vea teta to vi e mojih strieva Vorrutyera nije umrlo bez potomaka", uzdahnuo je By. "Imao bih novi posao." "Nisam znao da ezne za Okrugom Vorrutver, By," ree Ivan. "Grof Byerly? Politika kari jera?" "Bo e sauvaj. Nemam ni najmanje elje pridru iti se dvorani punoj fosila koji se svaaju u dvorcu Vorhartung, a Okrug mi je nasmrt dosadan. Kad moj plodni brati Richars s amo ne bi bio takav kukin sin bez uvrede mojoj pokojnoj teti po elio bih mu sreu u n jegovim te njama. Budu li mu se ostvarile. Na nesreu, njega sve to veseli, zbog ega meni uope vi e nije veselo." "A to nedostaje Richarsu?" pitao je Alexi, ne shvaajui. "Meni se inio kao sasvim pri stojan momak, onih nekoliko puta koliko sam ga vidio. Politiki zdrav." "Zaboravi, Alexi." Alexi, udei se, odmahne glavom. "By, zar ti nema nikakvih pravih osjeaja za obiteljs ku pripadnost?" Byerly otpise primjedbu elegantnim to-ti-pada-na-pa-met pokretom ruke. "Ja nemam pravu obitelj kojoj pripadam. A moj osnovni osjeaj je odbojnost. Uz, mo da, dvije i li tri iznimke." Ivanove su se obrve mre kale dok je razdvajao niti Byeva avrljanja. "Budu li mu se ostvarile? Pa kakva bi prepreka stajala Richarsu na putu?" Richars je bio najsta riji sin najstarijeg strica i, koliko je Ivan znao, bio je pri zdravoj pameti. U povijesti, injenica da je netko kukin sin nikad se nije smatrala dobrim razlogom da se tu osobu iskljui iz Vijea grofova, inae bi to tijelo bilo znatno ma-lobrojnij e. Nekoga bi iskljuili samo ako bi bio kopile. "Pa nije valjda netko otkrio da je i on zapravo Cetagandanac, kao jadni Rene Vorbretten?" "Na nesreu, nije." By preko stola dobaci pogled Ivanu, a u oima mu se pojavi udnova

t, proraunat izraz. "Ali lady Donna vjerujem, Ivane, da je ti poznaje ulo ila je Vij eu formalnu izjavu o prepreci samo dan nakon Pierreove smrti, to je privremeno spr ijeilo Ri-charsovu potvrdu." "Nauo sam ne to, ali nisam obratio pozornost." Ivan Pierreovu mlau sestru, lady Donn u, nije vidio u ivo a kako li je samo neko ivahna bila! jo otkako je oplin-drala svog treeg supruga i djelomino se povukla u Okrug Vorrutyer kako bi postala slu bena dom aica svog brata i neslu bena druga osoba u Okrugu. Prialo se da na svakodnevna okru na zbivanja ima vi e utjecaja od Pierrea. Ivanu nije bilo ni najmanje te ko povjerovat i u to. Sad joj je moglo biti gotovo etrdeset godina; pitao se je li se ve poela de bljati. Na njoj bi taj vi ak ak mogao i dobro izgledati. Ko a poput slonovae, opaka crna kosa do bokova i smee oi ive poput e ravice... "Oh, a ba sam se pitao za to Richarsovo potvrivanje toliko traje", rekao je Alexi. By slegne ramenima. "Kad se lady Donna vrati s Kolonije Beta, vidjet emo mo e li ob raniti svoj sluaj." "Moja majka ka e kako je neobino to je otputovala prije sprovoda", ree Ivan. "Nije ula daje bilo kakve zle krvi izmeu Donne i Pierrea." "Zapravo, kad se uzme u obzir da su iz moje obitelji, jo su se odlino i slagali. A li hitno je morala otputovati." Ivanova je avantura s Donnom bila nezaboravna. On je bio jo utokljuni mladi asnik, a ona je bila starija deset godina i u tom trenutku izmeu brakova. Nisu mnogo raz govarali o svojoj rodbini. Iznenada je shvatio kako joj nikad nije rekao kako su mu lekcije kojima mu je ispirala mozak nekoliko godina poslije, tijekom one zam alo katastrofalne diplomatske misije na Cetagandi, spasile dupe. Zaista bi je tr ebao posjetiti kad se vrati s Kolonije Beta. Da, mo da su je poti tili svi ti roendan i koje je u meuvremenu nagomilala, pa je treba malo razvedriti... "Onda, na emu se zasniva njezina izjava o prepreci?" pitao je Vormoncrief. "I kak ve veze s tim ima Kolonija Beta?" "Ah, morat emo priekati da se Donna vrati, pa da saznamo kako je to ispalo. Neka t o bude iznenaenje. Zaista joj elim da uspije." Neobian je osmijeh uznemirio Byerlyj eve usne. Stigla su njihova pia. "Oh, sjajno." Vormoncrief visoko podigne a u. "Gospodo, neka i vi brak. Poslao sam Babu!" Ivanova se a a zaustavila na pola puta prema njegovim ustima. "Kako molim?" "Upoznao sam jednu enu", ree Alexi samozadovoljno. "Zapravo, mogao bih rei da sam u poznao pravu enu. Na emu moram zahvaliti tebi, Ivane. Da nije bilo one tvoje natuk nice, uope ne bih znao da ona postoji. By ju je jednom vidio u svakom je pogledu pogodna da postane madame Vormoncrief, zar ne, By? Ima sjajne veze neakinja je lo rda Revizora Vorthysa kako si samo saznao za nju, Ivane?" "Ja... upoznao sam je kod svog bratia, Milesa. Ona dizajnira njegov vrt." Kako je Alexiju uspjelo tako brzo dogurati tako daleko? "Nisam znao da se lord Vorkosigan zanima za vrtove. S ukusima nikad ne zna . No, u svakom sluaju, uspio sam kroz usputni razgovor o obiteljskim stablima pribaviti ime i adresu njezina oca. Ju ni kontinent. Morao sam Babi platiti povratnu kartu, ali ona je jedna od najpoznatijih branih posrednica u Vorbarr Sultani. Makar, vi e ih nema onoliko koliko ih je bilo prije. Ja uvijek ka em da treba unajmljivati sam o najbolje." "Madame Vorsoisson je prihvatila tvoju prosidbu?" pitao je zapanjeni Ivan. Nikad mi nije bila namjera da doe do ovoga... "Pa, pretpostavljam da e pristati. Kad ponuda stigne. Vi e se gotovo nitko ne slu i s tarim formalnim nainom. Nadam se da e ona to primiti kao romantino iznenaenje. To bi je trebalo oboriti s nogu." Ipak, njegovo je samozadovoljstvo bilo pro eto nemirom koji je umirio golemim gutljajem piva. By Vorrutyer progutao je gutljaj vina za jedno s rijeima koje je mislio izustiti. "Misli da e pristati?" upita Ivan oprezno. " ena u njezinu polo aju, pa za to bi odbila? Tako e ponovno dobiti vlastito kuanstvo, n a kakvo je zacijelo naviknuta. Uostalom, kako bi ga drugaije i mogla dobiti? Prava je Vorkinja, siguran sam da cijeni udobnost. Osim toga, time sam oduzeo pr ednost majoru Zamoriju." Jo nije pristala. Znai, ima nade. Ovo jo nije bilo slavlje, nego ivano treperenje koj

e treba umiriti alkoholom. Dobra ideja Ivan otpije dug gutljaj. Samo as... "Zamor i? Zamoriju nisam ni spomenuo udovicu." Ivan je Vormoncriefa odabrao pa ljivo bio je on dovoljno uvjerljiva prijetnja da p okrene Milesa, a da, opet, ne predstavlja nikakvu stvarnu opasnost njegovu udvar anju. to se polo aja ticalo, jedan se obini Vor koji nije bio plemi nikako nije mogao natjecati s nasljednikom grofovske titule i carskim revizorom. Tjelesno... hm. Mo da nije dovoljno dobro promislio o tome. Vormoncrief nije lo e izgledao. U trenuc ima u kojima se madame Vorsoisson nije nalazila u radijusu Milesove karizme, usp oredba je mogla biti... prilino bolna. Ali Vormoncrief je bio tupan pa valjda ne bi radije uzela takvoga nego... a kolike o enjene tupane poznaje ? Netko ih je ipak po elio, dakle, tupost oito nije takva prepreka. Ali Zamori Zamori je bio ozbiljan o vjek i nikako glup. "Bojim se daje meni ne to pobjeglo", slegne Vormoncrief ramenima. "Nije va no. On ni je Vor. To mi kod njezine obitelji daje prednost kojoj se Zamori ne mo e ni pribli i ti. Na kraju krajeva, i prije je bila udana za Vora. Osim toga, sigurno zna da s ama ena ne mo e podizati sina. Bit e mi to financijsko optereenje, ali mislim da u je ako lupim akom o stol brzo poslije vjenanja uspjeti nagovoriti da ga po aljemo u vor ski internat. Da naprave od njega mu karca i izbiju iz njega tu crtu nes-nosnosti prije nego to mu prijee u naviku." Popili su pivo, pa je Ivan naruio sljedeu rundu. Vormoncrief se izgubio u smjeru z ahoda. Ivan je grickao lanak na prstu i zurio u Bya. "Ne to te mui, Ivane?" pitao je By neh ajno. "Moj brati Miles se udvara madame Vorsoisson. Zabranio mije da joj se pribli im i z aprijetio mi da ga ne vuem za jezik." Byeve su obrve poskoile. "Onda bi te njegova nastojanja da sa zemljom sravni Vorm oncriefa trebala zabavljati. Ili bi ti bilo dra e da se dogodi obrnuto?" "Delo irat e me iz vlastite ko e kad otkrije da sam ja Vormoncriefu otkucao postojanj e udovice. A tek Zamori, moj bo e." By se iskosa i kratko nasmije io. "Hajde, hajde. I ja sam bio prisutan. Vormoncrie f joj je dosaivao do boli." "Da, ali... mo da ona financijski ne stoji dobro. Mo da e prihvatiti prvu ponuenu kart u za promjenu polo aja... ekaj, ti? A kako si se ti tamo na ao?" "Alexi je... protoan. To mu je navika." "Nisam znao da si i ti u lovu na enu." "Nisam. Samo bez panike. Niti kanim poslati Babu dobri bo e, kakav anakronizam da dodijava sirotoj eni. Iako moram primijetiti da joj ja nisam bio dosadan. Uinilo m i se ak i da je pokazala blago zanimanje. Sto nije lo e, kad se uzme u obzir da smo se tek upoznali. Mo da bih ubudue, kad budem kretao u ljubavna osvajanja, morao sa sobom voditi i Vormoncriefa, njegove mane istiu moje vrline." By podigne pogled kako bi se uvjerio da se predmet njihove ra lambe ne vraa iz zahoda, pa se nagne nap rijed i spusti glas u povjerljivom prizvuku. No nije nastavio secirati isti obje kt, samo s vi e duhovitosti. Umjesto toga, promrmljao je: "Zna , mislim da bi ti moj a roakinja, lady Donna, bila vrlo zahvalna ako bi je podr ao u njezinu skora njem spo ru. Ti bi joj mogao biti od iznimne koristi. Tebi nije te ko doprijeti do lorda Re vizora niskog, ali iznenaujue uvjerljivog u svojoj novoj ulozi, zaista me se dojmi o do lady Alys, ak i samog Gregora. Do va nih ljudi." "Oni jesu va ni, ali ja nisam." Stoje spopalo Byerlyja da mu ovako laska? Zacijelo ne to treba i to oajniki. "Bi li se bio voljan sastati s lady Donnom kad se vrati?" "Oh." Ivan trepne. "To bih volio, zaista. Ali..." Malo je promislio o tome. "Ali nisam sasvim siguran to ona misli postii. ak i ako joj uspije zaustaviti Richarsa, grofovsku e titulu naslijediti jedan od njegovih sinova ili neki od njegove mlae brae. Osim ako na sljedeem obiteljskom skupu ne kanite poiniti masovno ubojstvo, a tako velik napor od tebe nikad ne bih oekivao. I ne vidim kakve ti koristi ima od svega toga." By se kratko nasmije io. "Rekao sam ti da me ne zanima grofovska titula. Sastani s e s Donnom. Ona e ti sve objasniti." "Pa... no, dobro. U svakom joj sluaju elim sreu." By se ponovno uvalio u stolac. "D obro." * Vormoncrief se vratio i nastavio uzbueno treperiti o svojim planovima za zdru iva

nje sve do duboko u drugo pivo. Ivan je bezuspje no nastojao promijeniti temu. Bye rly se izgubio trenutak prije nego to je do ao na red da plati rundu. Ivan se konano ispriao nejasnim carskim du nostima i uspio pobjei. Kako e izbjei Milesa? Nije mogao zatra iti premje taj u neko udaljeno veleposlanstvo p rije kraja prokletog vjenanja. A tad e ve biti kasno. Mo da bih mogao dezertirati, po misli on poti teno uvijek mogu nestati i pridru iti se Kshatrvjanskoj legiji stranac a. Ne, s obzirom na Milesove galaktike veze, ne postoji takva pukotina u crvotonom neksusu, ma kako naoko nevidljiva bila, u kojoj bi se uspio sakriti od Milesova gnjeva. I njegove jeziine. Ivan se morao pouzdati u sreu i Vormoncriefovu za-tupl jujuu osobnost. A to se ticalo Zamorija otmica? Atentat? A da ga upozna s drugim en ama? Da, to! Iako, i s lady Donnom. Nju je Ivan namjeravao zadr ati za ne sebe. Lady Donna. Ona nije bila proleterka u pubertetu. Suprug koji bi posesivno trubi o u njezinoj nazonosti riskirao je da bude sasjeen u korijenu. Otmjena, profinjena , samosvjesna... ena koja je znala to eli i kako da do toga doe. ena iz njegova dru tve nog sloja, koja je poznavala pravila igre. Malo starija, da, ali kakve to veze i ma danas, kad se ivotni vijek silno produ uje? Pogledajmo Betance: prialo se da Mile sova betanska baka, koja nije mogla imati ni dana manje od devedeset godina, ima prijatelja kojem je osamdeset. Za to se samo nije prije sjetio Donne? Donna, Donna, Donna, Donna. Mmmmm. Eh, taj sastanak ne bi propustio ni za to na s vijetu. "Smjestio sam je u predsoblje knji nice, milorde, i tamo vas oekuje", doprlo je do Kareeninih u iju poznato Pvmovo duboko mrmoljenje. " elite li da vam donesem ne to ili , akhm, ne to?" "Ne, hvala ti." Iz predvorja se zauo odgovor dan vi im glasom lorda Marka. "Ni ta. To je sve, hvala ti." Markovi su koraci odjekivali kamenim ploama: tri dugaka koraka, dva kratka poskoka , jedva primjetno oklijevanje i ne to odmjerenije stupanje prema nadsvoe-nom ulazu u predsoblje. Poskakuje? Mark? uv i ga kako zamie za ugao, Kareen skoi na noge. Oh, j oj, taj tako veliki i tako nagli gubitak te ine nikako nije mogao biti dobar za nj ega poznati dojam pretjerano okrugle vrstine ustuknuo je pred dojmom vreastosti, a li Mark se smijao od uha do uha a njegove blistave oi su "Ah! Ne mii se!" naredio joj je, dograbio stoli za noge, smjestio ga pred njezina k oljena, uspentrao se na njega i u zamahu je obgrlio. Ona mu je uzvratila zagrlja j, pa je razgovor nakratko bio pokopan pod divljim poljupcima koji su se davali, pr imali, uzvraali i udvostruavali. Odmaknuo se kako bi do ao do zraka dovoljno dugo da je upita: "Kako si stigla ovam o?" no potom joj dobru jednu minutu nije dao priliku za odgovor. "Pje ice", ree ona zadihano. "Pje ice! Pa to je barem kilometar i pol!" Polo ila je ruke na njegova ramena i odmaknula se dovoljno daleko da uspije oima ob uhvatiti njegovo lice. Bio je isuvi e blijed, pomislila je s neodobravanjem, gotov o nezdravo blijed. A to je bilo jo gore, slinost s Milesom koju je nastojao potisnu ti, probijala se na povr inu kroz njegove kosti, a ta bi ga primjedba, znala je, u a snula. Zato ju je zadr ala za sebe. "Pa to? Moj otac bi kad je bio Namjesnikov pobon ik po lijepom vremenu uvijek pje ice odlazio na posao, bez obzira na tap i sve to." "Da si nazvala, poslao bih Pyma s vozilom. Kvragu, ne, jo bolje, sam bih do ao po t ebe. Miles ka e da mogu uzeti lakolet kad god elim." "Lakolet za est ulica?" uzviknula je ona s indignacijom izmeu jo nekoliko poljubaca . "I to u ovako lijepo proljetno jutro?" "Pa da, ovdje nema kliznih plonika... mmmm... joj, ovo je dobro..." Grickao joj j e uho, udisao kovrice koje su mu kakljale nos, te razmjestio spiralu poljubaca od njezine uske do kljune kosti, inilo joj se da joj poljupci pale ko u poput sitnih pl amenih stopala. "Tako si mi nedostajala, tako si mi nedostajala, tako si mi..." "I ti meni, i ti meni, i ti meni." Iako, ba su mogli zajedno putovati kui, ali on je inzistirao na escobarskoj zaobilaznici. "Barem te etnja cijelu ugrijala... mogla bi doi u moju sobu i skinuti svu tu debel

u odjeu... smije se evo doi malo igrati, hmmm...?" "Ovdje? U Kui Vorkosigan? Sa svim oru nicima koji se motaju uokolo?" "Kad ja trenutano ovdje ivim." Ovaj put se on odmaknuo i nagnuo unatrag, do udalje nosti na kojoj je mogao izo triti pogled. "Osim toga, oru nika su samo tri, od kojih jedan danju spava." Zabrinuto mu se mr tenje poelo pojavljivati meu obrvama. "A tvo ja kua...?" odva io se. "Jo gore. Puna je roditelja. I sestara. Traljivih sestara." On se najprije zbunio, a onda predlo io: "A da iznajmimo sobu?" Odmahnula je glavom, napinjui se da smisli obja njenje koje bi pojasnilo izmije ane o sjeaje koje je i sama jedva razumijevala. "Mo emo posuditi Milesov lakolet..." Zahihotala je, iako nije namjeravala. "U njemu zaista nema dovoljno mjesta. Ne b i ga bilo ni da se oboje nagu-tamo tvojih gadnih pilula." "Da, ba se pitam gdje mu je bila glava kad je kupio tu stvar. Bolje bi bilo da je uzeo golemo zrano vozilo, sa irokim, udobnim, podstavljenim sjedalima. Onima koja se mogu spustiti. Ne to slino onom njegovu oklopljenom zemaljskom vozilu zaostalom jo iz Namjesni tva hej! Mo emo se zavui u stra nji odjeljak, zamraiti kupolu..." Kareen je bespomono odmahivala glavom. "Bilo gdje na Barravaru?" "U tome je problem", ree ona. "U Barravaru." "A orbita...?" poka e on prstom prema nebu, pun nade. Bolno se nasmijala. "Ne znam, ne znam..." "Kareen, u emu je stvar?" Sad se ve doimao vrlo uznemirenim. "Jesam li ja ne to skri vio? Ne to sam krivo rekao? to sam jesi jo ljuta na mene zbog lijekova? ao mi je. Opro sti. Prestat u ih uzimati. Ja, ja... opet u se udebljati. to god ti eli ." "Ne radi se o tome." Uzmaknula je jo pola koraka, iako su se i dalje dr ali za ruke . Nakrivila je glavu. "Iako, zaista ne razumijem kako to da sad, kad si za itavo jedno tijelo u i, iznenada izgleda za pola glave ni i. Kakva bizarna optika varka. Za to bi se, psiholo ki govorei, masa translatirala u visinu? Ali ne. Ne radi se o tebi. U menije problem." vrsto je stiskao njezine ruke i zurio u nju, duboko obeshrabren. "Ne razumijem." "Razmi ljala sam o tome punih deset dana, dok sam ekala da se ti vrati kui. 0 tebi, o nama, o sebi. I svaki dan sam se osjeala sve udnije i udnije. Na Koloniji Beta je sve bilo tako dobro, tako logino. Otvoreno, slu beno, odobreno. A ovdje... nisam mo gla roditeljima rei za tebe. Poku ala sam raditi na tome. Nisam mogla rei ak ni svoji m sestrama. Mo da da smo se zajedno vratili, mo da ne bih izgubila hrabrost... ali j esam." "Jesi li... pada li ti na pamet ona stara barravarska narodna pria o djevojci i n jezinu ljubavniku, ija je glava zavr ila u loncu s bosiljkom kad ih je njezina rodb ina zatekla zajedno?" "U loncu s bosiljkom? Ne!" "E, pa menije to palo na pamet... zna , mislim da bi to tvoje sestre mogle, kad bi se udru ile. Hou rei, mogle bi mi u ruke staviti moju vlastitu glavu. A mogla bi i va a majka ipak vas je ona sve uvje bala." "Joj, daje barem teta Cordelia ovdje!" Stani malo, to je mo da, u ovom kontekstu, neumjesna primjedba. Lonci s bosiljkom, dobri bo e. Mark je paranoian tako... potpu no. Nema veze. "Uope nisam mislila na tebe." "Oh." Glas mu je bio prilino bezizra ajan. "Ne, nisam to mislila! Mislila sam na tebe danonono. Na nas. Ali otkad sam se vra tila, osjeam se tako nelagodno. To je kao da mogu tono osjetiti samu sebe kako se svijam i ulazim na svoje staro mjesto u kutiji barravarske kulture. Osjeam to, al i ne mogu to zaustaviti. To je stra no." "Za titno kameleonstvo?" Prizvuk njegova glasa naz-naavao je kako on mo e razumjeti n jezinu potrebu za ka-mufla om. Prsti su mu ponovno odvalju kali du njezine kljune kost i i otpuzali oko njezina vrata. Jedna od njegovih predivnih vratnih masa a sad bi joj tako dobro legla... Tako se silno trudio nauiti kako dodirivati druge i dopus titi njima da ga dodirnu, svladati paniku, trzaje i hiper-ventilaciju... Dah mu se ubrzao. "Otprilike. Ali mrzim tajne i la i." "Zar ne mo e jednostavno... rei svojoj obitelji?"

"Poku ala sam. Ali nije i lo. Bi li ti mogao?" Izgledao je potpuno zbunjeno. " eli da poku am? To bi sigurno zavr ilo u tegli s bosilj kom." "Ne, ne, mislila sam hipotetiki." "Pa, mogao bih rei svojoj majci." "I ja bih mogla rei tvojoj majci. Ona je Betanka, pripada onom drugom svijetu na kojem u na oj vezi nije bilo nieg udnog. Ali ne mogu razgovarati sa svojom majkom. A prije sam uvijek mogla." Primijetila je da lagano drhti. Mark je to osjeao kroz njezine ruke, opazila je ona kad je podigao glavu i kad je ugledala ranjeni pogl ed u njegovim oima. "Ne razumijem kako je mogue daje to bilo tako normalno tamo, a ovdje je tako neno rmalno", ree Kareen. "A trebalo bi biti normalno ovdje i nenormalno tamo. Ili tak o ne to." "To je besmisleno. Tamo ili ovdje, u emu je razlika?" "Ako nema nikakve razlike, za to si se tako silno pomuio skinuti toliko kilograma p rije nego to e opet nogom stupiti na Barravar?" Usta su mu se zatvorila i otvorila. Napokon je protis-nuo: "Pa, dobro onda. To e potrajati samo nekoliko mjeseci. Mogu izdr ati nekoliko mjeseci." "Ima jo , i postaje sve gore. Oh, Mark! Ne mogu se vratiti na Koloniju Beta." "Molim? Za to ne? Planirali smo ti si planirala je li to zato to tvoji roditelji sum njaju ne to? Jesu ti zabranili " "Ne, ni ta ne sumnjaju. Barem se nadam. Radi se samo o novcu. Odnosno, radi se o t ome da nema novaca. Ni pro le godine ne bih uspjela otii bez grofiine stipendije. Ma ma i tata ka u da su vorc, a ja ne znam kako bih u tih nekoliko mjeseci mogla zarad iti dovoljno." Ugrizla se za usnu, osjeajui kako se u njoj obnavlja odlunost. "Ali v rsto sam naumila ne to smisliti." "Ali ako ne uspije a ja jo nisam zavr io sve to moram na Koloniji Beta. Imam jo godinu dana predavanja i godinu dana psihoterapije." Najmanje. "Ali poslije toga se kani vratiti na Barravar, zar ne?" "Pa, mislim da da. Ali da itavu godinu budemo razdvojeni " vr e ju je stisnuo, kao da s u se nad njih nadvili golemi roditelji koji je na licu mjesta ele istrgnuti iz nj egova zagrljaja. "To bi bilo... iznimno stresno, biti bez tebe", promrmljao je taj prigu eni ubla eni iskaz u njezinu ko u. Trenutak poslije, duboko je udahnuo i nekako se uspio zguliti s nje. Poljubio jo j je ruke. "Nema razloga za paniku", obratio se ozbiljno zglobovima njezinih prs tjju. "Imamo mjesece da ne to smislimo. Tko zna to se sve mo e dogoditi." Podigao je pogled i odglumio normalan osmijeh. "Bilo kako bilo, drago mije to si ovdje. Mora doi vidjeti moje maslobube." "Tvoje to?" "Za to se svi tako ude tom imenu? A meni se ba ini da je jednostavno. Maslobub. I da putem nisam svratio do Escobara, nikad ne bih naletio na njih, pa je iz svega iz a lo barem ne to dobro. Lilly Durona mije na njih ukazala, odnosno, zapravo mi je uk azala na Enriquea koji je bio u maloj nevolji. Veliki biokemiar, ali potpuno oper iran od smisla za financije. Izvukao sam ga iz zatvora uz jamevinu, pomogao mu da spasi svoje pokusne zalihe od idiota kojima je bio du an, a koji su mu ih zaplije nili. Umrla bi od smijeha da si nas vidjela kako bauljamo i pljakamo labos. Doi da ti ih poka em." Dok ju je za ruku vukao kroz veliku kuu, Kareen je sumnjiavo upitala: "Pljaka? Na E scobaru?" "Mo da pljaka nije ba prava rije. Za divno udo, sve je pro lo vrlo miroljubivo. Mo da bi ilo bolje rei provala. Vjerovala ili ne, morao sam otpuhnuti pra inu s nekih svojih starih vje tina." "Meni to ne zvui ba ... zakonito." "Ne, ali je bilo moralno ispravno. To su bile Enriqueo-ve bube na kraju krajeva, on ih je stvorio. A obo ava ih, kao kune ljubimce. Kad je uginula jedna od njegovi h omiljenih matica, plakao je kao malo dijete. Na neki bizaran nain, bilo je to ba dirljivo. Da ga u tom trenutku nisam elio zadaviti golim rukama , sigurno bih bio dirnut." Kareen se upravo poela pitati imaju li ti prokleti lijekovi za gubitak te ine neke psiholo ke popratne pojave koje joj je Mark zatajio, kad su stigli pred vrata koja je prepoznala kao ulaz u jednu od podrumskih praonica Kue Vorkosigan. U tom dije

lu zgrade nije bila jo od vremena kad se, kao dijete, sa sestrama igrala skrivaa. Prozori smje teni visoko u kamenom zidu propu tali su nekoliko trakova sunane svjetlo sti. Mr avi tip s kovravom tamnom kosom, koji je izvana djelovao kao daje u ranim d vadesetim godinama, rastreseno je vrljao meu hrpama napola raspakiranih kutija. "Mark", pozdravi ih on. "Treba mi jo polica. I stolova. I svjetla. I vi e topline. Cure su se ulijenile. Obeao si mi." "Prije nego to odjurite u kupovinu novih stvari, provjerite ega ima na tavanu", da de im Kareen praktian prijedlog. "Oh, odlina ideja. Kareen, ovo je doktor Enrique Bor-gos s Escobara. Enrique, ovo je moja... moja prijateljica, Kareen Koudelka. Moja najbolja prijateljica." Mar k je vrsto i posjedniki stiskao njezinu ruku dok je to progla avao. No Enrique joj j e tek neodreeno kimnuo. Mark se okrenuo prema irokom, pokrivenom metalnom pladnju, koji se nestabilno lju ljao na sanduku. "Nemoj jo gledati", dobaci joj on preko ramena. Uspomena na ivot sa starijim sestrama prostrujala je Kareeninim mozgom Otvori ust a i zatvori oi i dobit e ne to jaaaako lijepo... Razborito je zanemarila njegovu uput u i pribli ila se kako bi vidjela to on to radi. Podigao je poklopac s pladnja i otkrio migoljavu masu smee-bijelih oblika koji su slaba no kuckali i puzali jedni preko drugih. Njezino je zaprepa teno oko razdvojil o po^ i jedinosti kukcoliko, veliko, mnogo nogu i pokretnih ticala Mark je uronio ruku u gadljivu masu, a njoj je izletjelo: "Fuj!" "Sve je u redu. Ne grizu i ne bodu", uvjeravao ju je on, smijuljei se. "Evo, vidi ? Kareen, ovo su maslobubi. Mas-lobubi, ovo je Kareen." Izdvojio je jednu bubu, veliine njezina palca, i ispru io dlan prema Kareen. Zar on ozbiljno od mene oekuje da dotaknem tu stvar1? Ah, na kraju krajeva, pre ivj ela je i betanski seksualni odgoj. Nek ide sve kvragu. Razapeta izmeu znati elje i gaenja, ispru ila je dlan, a Mark spusti bubu na njega. Malene no ice s pand icama kakljale su joj ko u, pa se ivano zasmijuljila. Ovo je bez dal jnjega bilo najnevjerojat-nije ru no stvorenje koje je ikad u ivotu vidjela. Iako j e mo da secirala i gadnije, tijekom pro logodi njih predavanja iz betanske ksenozoolog ije; poslije stajanja u formalinu, sve gubi prija nji dobar izgled. Buba nije osob ito smrdjela, mirisala je nekako zeleno, kao poko eno sijeno. Ali znanstveniku ne bi kodilo da opere ko ulju. Mark se upustio u obja njavanje toga kako bube prerauju organske tvari u svojim uis tinu odurnim abdomenima, a sve je dodatno zakomplicirao njegov novi prijatelj En rique, ubacujui pedantne tehnike ispravke vezane uz biokemijske pojedinosti. Kolik o je Kareen uspijevala razabrati, biolo ki se sve inilo smislenim. Enrique je i upao jednu laticu s ru iaste ru e koja je, s jo pet- est komada, le ala na go i u jednoj od kutija. Kutija, koja se takoer klimala na hrpi sanduka, imala je na sebi logotip jedne od najpoznatijih cvjearnica Vorbarr Sultane. Polo io je laticu na njezin dlan, odmah uz maslobuba. Kukac ju je dograbio prednjim no icama i poeo grickati mek i kraj. Enrique se nje no nasmije io stvorenju. "Oh, da, Mark," doda on, "curama to prije treba jo hrane. Ovo sam nabavio jutros, ali te ko da e potrajati do kraja dana." Rukom je mahnuo prema kutiji s cvijeem. inilo se daje Mark, koji je eljno promatrao kako Kareen razmatra bubu na svom dlan u, tek sad primijetio ru e. "Otkud ti cvijee? ekaj malo, pa zar si kupio ru e zabublji napoj V "Pitao sam tvog brata kako mogu doi do neke biljne tvari zemaljskog podrijetla ko ja bi se sviala curama. On mi je rekao da nazovem tamo i tamo i naruim. Tko je Iva n? Ali to je stra no skupo. Bojim se da emo morati napraviti rebalans prorauna." Mark se slaba no nasmije io. inilo se da broji do pet prije nego to e odgovoriti. "Razu mijem. Bojim se da je do lo do malog nesporazuma. Ivan je na brati. Nema sumnje kako e prije ili poslije doi neizbje ni trenutak u kojem e ga upoznati. Biljne tvari zemal jskog podrijetla mogu se nabaviti i mnogo jeftinije. Mislim da neke mo e jednostavn o pokupiti vani ne, mo da je bolje da te ne aljem van samog..." Zurio je u Enriquea lica na kojem su se itali duboko izmije ani osjeaji, otprilike onako kako je Kareen zurila u svoj dlan, na kojem se maslobub, va-ui, ve probio do polovice ru ine latice. "Oh, da, i to prije moram dobiti laboratorijskog tehniara", dodao je Enrique, "ako

elim nesmetano uroniti u nova prouavanja. Trebam i pristup svim domorodakim znanji ma o lokalnoj biokemiji. Ne smijem gubiti dragocjeno vrijeme na izmi ljanje tople vode, zna ." "Vjerujem da moj brat ima neke veze na Sveuili tu Vorbarr Sultane. I u CarSigovu zn anstvenom institutu. Uvjeren sam da ti mo e omoguiti pristup svemu to nije povezano sa sigurnosnim pitanjima." Mark je nje no grickao usnu, obrva skupljenih tako daje na trenutak bio pljunuti Miles kad bjesomuno razmi lja. "Kareen... nisi li ti rekla da tra i posao?" "Da..." "Bi li ti htjela raditi kao laboratorijski tehniar? Pro le godine si slu ala neke kol egije iz beCanske biologije " "Betanska naobrazba?" ivnuo je Enrique. "Netko s betanskom naobrazbom na ovom zat ucanom mjestu?" "Ma, to je bilo samo nekoliko dodiplomskih kolegija", u urbano je poja njavala Karee n. "A na Barravaru postoji hrpa ljudi sa svakovrsnim galaktikim znanjima." Pa to o vaj misli, da smo mi jo u Vremenu izolacije? "I to je ne to", ree Enrique s prizvukom zdravora-zumskog odobravanja. "Ali, Mark, htio sam pitati imamo li mi uope novaca da zaposlimo tehniara?" "Mm", ree Mark. "Ti da ostane bez love?" zapanjeno mu ree Kareen. "Pa sto si radio na Escobaru?" "Nisam bez love. Samo je dosta toga trenutano u vezanim ulaganjima, a potro io sam ne to vi e nego to sam predvidio u proraunu to je samo privremeni problem s dotokom sr edstava. To u rije iti do kraja sljedeeg razdoblja. Ali moram priznati, zbilja sam b io sretan kad sam Enriquea i njegov projekt ovdje uspio smjestiti besplatno, mak ar i za kratko vrijeme." "Mo emo opet prodati dionice", predlo i Enrique. "Tako sam ja prije radio", doda on, okrenuv i se Kareen. Mark se trznuo. "Bolje nemojmo. Mislim da sam ti objasnio koncept zadr avanja veins kog vlasni tva." "Ali i to je jedan od naina na koji ljudi skupljaju poetni kapital", primijetila j e Kareen. Ispod glasa, Mark ju je obavijestio: "Da, ali obino ne prodaju dionice u vrijedno sti od petsto osamdeset posto vlastite tvrtke." "Oh." "Ja bih njima svima vratio novac", protestirao je ogoreni Enrique. "Bio sam nadom ak kapitalnog otkria, pa nisam valjda u tom trenutku mogao prestati!" "Um... Enrique, ispriaj nas na trenutak." Mark uhvati Kareen za slobodnu ruku i p ovede je u hodnik pred praonicom, pa vrsto zatvori vrata. Okrenuo se prema njoj. "Ne treba njemu tehniar. Njemu treba mama. O, Bo e, Kareen, pojma nema kakvu e mi uslu gu uiniti ako mi pomogne zauzdati tog ovjeka. Tebi bih mirne du e mogao dati kreditnu ploicu, ti bi mogla bilje iti tro kove, davati mu d eparac, paziti da ne zaluta u neka kvu mranu uliicu ili da ne pone brati carevo cvijee i bezobrazno odgovarati CarSigov im stra arima, ukratko sprjeavati ga u svakom samoubilakom pohodu koji bi mu mogao p asti na pamet. Radi se samo o... um..." Oklijevao je. "Bi li pristala uzeti post otak dionica kao jamstvo umjesto plae, barem do kraja razdoblja? Znam, to ti ba nee ostaviti mnogo novaca za tro enje, ali ionako si govorila kako namjerava tedjeti... " Sumnjiavo je motrila maslobuba koji je, kakljajui joj dlan, dovr avao ru inu laticu. "Z aista mi mo e dati dionice? Dionice ega? Ali... ako ovo ne ispadne onako kako oekuje , neu imati ba ni ta na to bih mogla raunati." "Uspjet e", u urbano joj je obeavao. "Uinit u sve da uspije. Vlasnik sam pedeset jedan posto pothvata. Tsi-pis e mi pomoi da se slu beno registriramo kao tvrtka za istra iv anje i razvoj, sa sjedi tem u Hassadaru." Polo it e njihovu zajedniku budunost u ruke Markova udnovatog izleta u biopoduzetni tvo, a nije bila ak ni sigurna daje on pri zdravoj pameti. "A to, ovaj, to o svemu misli tvoja Crna kva dra?" "To se njih ni na koji nain ne tie." Pa, ovo je bilo utje no. inilo se daje pothvat u potpunosti djelo dominantne osobno sti, lorda Marka, pothvat koji treba poslu iti ukupnoj osobi. Bojala se da to nije

neka urota to ju je jedna od podosobnosti smislila kako bi zadovoljila neku svoj u sebinu svrhu. "Zaista vjeruje da je Enrique toliki genij? Mark, kad sam prvi put u la u labos, mislila sam da to smrde bube, a zapravo smrdi on. Kad se zadnji put okupao?" "Najvjerojatnije je zaboravio. Slobodno ga ti podsjeti. Nee se uvrijediti. Zaprav o, gledaj na to kao na dio svog posla. Tjeraj ga da se pere i da jede, upravljaj njegovom kreditnom ploicom, organiziraj labos, pazi da pogleda i lijevo i desno prije nego to prijee cestu. Osim toga, to e ti dati dobru izliku da stalno visi u Kui Vorkosigan." Pa, ako se tako gleda... osim toga, Mark joj je upravio onaj pogled moleivog psia. Na svoj nain, Mark je gotovo jednako uspje no kao i Miles uvlaio ljude u poslove za koje su bili uvjereni kako e poslije po aliti zbog njih. Zarazna opsjednutost, obi teljska crta Vorkosiganovih. "Pa..." Mali, drhtavi burp natjerao ju je da pogleda prema dlanu. "O, ne, Mark! Tvoj maslobub je bolestan!" Nekoliko milimetara guste bijele tekuine iz maslobubo -ve je eljusti iscurilo na njezin dlan. "Molim?" Mark je zabrinuto sunuo prema njoj. "Kako zna ?" "Pa povraa! Bljak! Misli da mu je skok poremetio bioritam? Nekim ljudima je od tog a zlo danima." Panino se ogledavala u potrazi za nekim mjestom na koje mo e odlo iti stvora prije nego to eksplodira ili ne to slino. Nije valjda na redu bublji proljev? "Oh. Ne, ne, sve je u redu. To i trebaju raditi. Tako se proizvodi bublje maslo. Dooobra curica", tepao je on bubi. Odnosno, barem se Kareen nadala daje to bubi upueno. Kareen odluno dograbi njegovu ruku, okrene je dlanom nagore i istovari sad ve ljig avu bubu na njega. Obrisala je ruku o njegovu ko ulju. "To je tvoja buba. Ti ju dr i ." "Na a buba...?" nagovijestio je on, iako je maslobuba prihvatio bez protivljenja. "Molim te...?" Istini za volju, gusta ljiga nije lo e mirisala. Zapravo je mirisala na ru e, na ru e i sladoled. Ipak, bez ikakvih se te koa oprla porivu da poli e ljepljivu masu s dlana . Mark... se nije opirao. "Oh, pa dobro." Pojma nemam kako mu uspijeva da me nag ovori na ovakve stvari. "Pristajem." PETO POGLAVLJE Oru nik Pym pripustio je Ekaterinu u veliko predvorje Kue Vorkosigan. Sa zaka njenjem se zapitala bi li trebala koristiti ulaz za dostavu, ali kad ju je prije nekoli ko tjedana poveo u obilazak zgrade, Vorkosigan joj nije pokazao gdje se ta vrata nalaze. Pym joj se smije io na svoj uobiajeni, prijateljski nain, pa je pretpostavi la da je, barem privremeno, prihvatljivo ulaziti kroz glavna vrata. "Madame Vorsoisson, dobro do li, dobro do li. to mogu uiniti za vas?" "Imam jedno pitanje za lorda Vorkosigana. Zapravo je to beznaajna sitnica, ali mi slila sam, ako je kod kue, i ako nema pametnijeg posla..." Nije dovr ila reenicu. "Vjerujem da je jo gore, madame. Ako biste bili toliko ljubazni da priekate u knji n ici, smjesta u ga pozvati." "Hvala, nema potrebe, snai u se i sama", odbila je njegovu ponudu da je otprati. " Oh, ekajte ako jo spava, molim vas, nemojte ga " Ali Pym se ve uspinjao stubi tem. Odmahnula je glavom i odlunjala lijevo kroz predsoblje, prema knji nici. Vorkosiga nov je oru nik iskazivao dojmljivo odu evljenje, energiju i vezanost uz svog vazalnog gospodara, to mu je morala priznati. A prema posjetiteljima je bio zapanjujue srdaan. Pitala se krije li knji nica koji od onih prekrasnih, rukom oslikanih herbarija iz Vremena izolacije i bi li mo da mogla posuditi zastala je. Prostorija je ve bila z aposjednuta: niski, debeli, tamnokosi mladi zgrbio se za komkonzolom koja je upad ljivo odskakala od prekrasnih antikviteta, a koja je oku izlagala zbirku nekakvi h obojenih grafikona. uv i njezine korake na parketu, podigao je pogled. Ekaterinine su se oi ra irile. S obzirom na moju visinu, po alio se lord Vorkosigan, dojam prokleto zapanjuje. No nju nije toliko zaprepastila meka pretilost, koliko njegova slinost s kako to ka u kad se radi o klonovima? s biolo kim pretkom, slinost koja je bila napola zakopana pod... za to joj je smjesta pao na pamet izraz mesna barijera? Oi su mu bile iste intenzivno sive boje kao i Mi-lesove kao i one lorda Vorkosigana, ali izraz u njima bio je zatvoren i oprezan. Bio je odjeven u crne

hlae i crnu ko ulju; trbuh mu je nadirao kroz otvoreni prsluk u zabitnom stilu, pr sluk koji je proljeu oko njih dao tek jedan jedini ustupak bio je zelen, ali tako tamnozelen da se inio crnim. "Oh. Vi ste zacijelo lord Mark. ao mi je", obrati se ona toj su toj opreznosti. Uvalio se u stolac i prstom dotaknuo usnice, pokretom koji je vrlo nalikovao na isti pokret lorda Vorkosigana, no potom je ocrtao svoj dvostruki podbradak, tipka jui ga izmeu palca i ka iprsta, to je oito bila njegova vlastita nagla ena varijacija po kreta. "A meni je, pak, prilino drago." Ekaterina se zbunjeno zarumenjela. "Nisam mislila nisam htjela smetati." Obrve su mu poskoile. "Vi ste u prednosti, miladv." Njegov je glas bojom nalikova o na onaj njegova brata, mo da je bio malice dublji; naglasak mu je bio udna mje avina , ne posve barravarski, ne sasvim galaktiki. "Nisam miladv, samo obina madame. Ekaterina Vor-soisson. Oprostite, ja sam, ovaj, pejza na arhitektica va eg brata. Samo sam do la provjeriti to eli uiniti s javorom koji emo posjei. Kompost, drvo za potpalu " Pokazala je prema hladnom kaminu od izrezbar enog bijelog mramora. "Ili jednostavno eli da trije e prodamo umariji." "Ah, stablo javora? To je biljna tvar zemaljskog podrijetla, zar ne?" "Pa, jest." "Ja u uzeti sve komade koje on ne bude elio." "A kamo... kamo biste eljeli da ih st avimo?" "U gara u, mislim. Tako bi nam bio pri ruci." Zamislila je hrpu trije a baenu usred Pvmove besprijekorno uredne gara e. "To je popri lino veliko stablo." "Odlino." "Bavite li se vi vrtlarstvom... lorde Mark?" "Uope ne." Taj nagla eno nepovezani razgovor prekinuo je zvuk koraka u izmama, a onda se oru nik Pym ra irio dovrat-kom i objavio: "Milord e sii za nekoliko trenutaka, madame Vorso isson. Najljubaznije vas moli da u meuvremenu ne odete." Ne to povjerljivijim glaso m, dodao je: "Sino je imao jedan od svojih napadaja, pa je jutros malo usporen." "Oh, zaboga. A poslije tih napadaja ima takve glavobolje... Ne bih mu trebala sm etati dok ne popije tablete protiv bolova i kavu." Krenula je prema vratima. "Ne, ne! Sjednite, madame, sjednite, molim vas. Milord e se jako razljutiti na me ne ako zabrljam njegovu zapovijed." Pym se uznemireno smije io i u urbano joj pokazivao stolac. Oklijevajui, ipak je sjela. "Eto, tako. Dobro. Nemojte se micati." Jo ju je trenutak promatrao, ka o da eli biti siguran da mu nee zbrisati, a potom je opet odjurio. Lord Mark zurio je za njim. Nije imala dojam kako je lord Vorkosigan jedan od onih staromodnih Vorova koji u napadu nezadovoljstva gaaju poslugu izmama, ali Pym se inio tako usplahirenim, pre ma tome, tko zna? Ponovno se osvrnula i ugledala lorda Marka koji je, uvaljen u stolac, spojio vrhove prstiju i znati eljno je promatrao. "Napadaji...?" ree on s prizvukom poticanja u glasu. Uzvratila mu je pogled, posve nesigurna u to to on zapravo eli znati. "Ma, znate, dan poslije njih je strahovito mamuran." "Koliko je meni poznato, gotovo ih je potpuno zalijeio. Zar to, zapravo, nije ist inita informacija?" "Zalijeio? Ako je ono to sam ja vidjela dobar primjer, onda su vrlo daleko od izlj eenja. Ali ka e da ih dr i pod nadzorom." Oi su mu se suzile. "Dakle, ovaj... a gdje ste vi vidjeli tu predstavu?" "Napadaj? Zapravo na podu moje dnevne sobe. U mom starom stanu na Komarru", osje tila se ponukanom pojasniti, primijetiv i kako je on gleda. "Upoznali smo se nedav no, tijekom jednog njegova tamo njeg revizorskog sluaja." "Oh." Pogled mu je palucao gore-dolje, upijajui udoviku crninu. I tumaei je... kako? "Ima malu napravu koja se stavlja na glavu, to su mu nainili lijenici, a koja bi t rebala pokrenuti napadaje u trenutku koji on odabere, umjesto da se pojavljuju s ami od sebe." Pitala seje li sinonji napadaj bio izazvan lijeniki, ili je predugo propu tao terapiju i morao sad pretrpjeti ozbiljniji, spontani oblik napadaja. Izjavio je kako se nauio pameti, ali "Iz nekog me razloga propustio obavijestiti o svim tim slo enim pojedinostima", pr omrmljao je lord Mark. udnovato neduhovit osmijeh bljesnuo je njegovim licem i sm

jesta i eznuo. "Je li vam ispriao kako je uope zaradio taj poremeaj?" Pozornost koju je usmjeravao na nju postajala je sve usredotoenija. Pipala je nas hjepo, u potrazi za odgovorom koji bi uravnote io istinu s diskrecijom. "O teenje pri likom krionikog o ivljavanja, tako mi je rekao. Jednom sam vidjela o iljke koje mu je na prsima ostavila ig-lina granata. Ima sree stoje pre ivio." "Ha. A je li vam spomenuo i to da je granatu susreo dok je nastojao spasiti moju beskorisnu glavu?" "Nije..." Oklijevala je, primijetiv i njegovu prkosno podignutu bradu. "Pretpostav ljam da ne smije mnogo govoriti o svojoj, svojoj biv oj karijeri." Tanahno se nasmije io, bubnjajui prstima po kom-konzoli. "Ah, vidite, moj brat ima jednu sitnu lo u naviku montira stvarnost u verzije koje najbolje odgovaraju njego voj trenutanoj publici." Mogla je razumjeti za to lord Vorkosigan mrzi pokazivati bilo kakvu slabost. Ali, je li lord Mark zbog neega bio ljut? I za to? Poku ala je pronai neki neutralniji pred met razgovora. "Znai, zovete ga bratom, a ne biolo kim pret-kom?" "Ovisi o tome kakve sam volje." U tom se trenutku pojavila tema njihove rasprave, prekidajui razgovor. Lord Vorko sigan bio je odjeven u jedno od svojih lijepih sivih odijela, s ula tenim poluviso -kim izmama na nogama. Kosa mu je bila uredno poe ljana, iako jo vla na, a da ak mirisa njegove kolonjske vode irio se iz tijela zagrija nog tu iranjem. Ovoj ivahnoj slici jutarnje energije na nesreu su proturjeili sivo li ce i oteene oi; ostavljao je opi dojam mrtvaca kojega je netko o ivio i odjenuo za tu lum. Uspio je odaslati jedan mrtvaki osmijeh prema Ekaterini, pa sumnjiavo mir-nuti prema svom kloniranom bratu i spustiti se ukoeno u naslonja izmeu njih dvoje. "Uh" , primijetio je. Zastra ujue je podsjeao na sebe onoga jutra na Ko-marru, samo nije bilo krvavih mrlj a i krasti. "Lorde Vorkosigan, trebali ste ostati u krevetu!" Uputio joj je slaba an pokret prstima koji je mogao znaiti i slaganje i neslaganje, a onda je njegovim tragom u ao Pym, nosei pladanj s vrem kave, alicama i ko aricom pok rivenom arenom krpom, iz koje se irio opojan miris toplog kruha sa zainima. Ekateri na je zadivljeno promatrala kako Pym ulijeva prvu alicu i ornata prste svog gospo dara oko nje; lord Vorkosigan otpio je gutljaj, udahnuo inilo se kao da mu je to prvi udah toga dana otpio jo malo, pa podigao pogled i mirnuo. "Dobro jutro, madam e Vorsoisson." Glas mu je tek malo podvodno zvuao. "Dobro jutro oh " Pym joj je ulio kavu prije nego to ga je dospjela sprijeiti. Lord Mark zatvorio je svoje komkonzolne grafikone i dodao eera i vrhnja u svoju kavu, p a s oitim zanimanjem prouavao svog biolo kog pretka-brata. "Hvala vam", ree Ekaterina Pymu. Nadala se daje Vorkosigan svoje tablete protiv bolova progutao na katu, p rije nego to je uinio bilo to drugo; zapravo, sudei prema tome kako mu se brzo popra vljala boja lica i kako su mu pokreti postajali sve opu teniji, bila je uvjerena d a je upravo to uinio. "Rano ste ustali", ree joj Vorkosigan. Malo je nedostajalo da mu se usprotivi i poka e koliko je sati, ali je ipak zakljui la kako bi to bilo neuljudno. "Bila sam uzbuena to poinjem raditi na svom prvom pro fesionalnom vrtu. Ekipa za tratine ve je u zoru smotala svu travu i sad skupljaju teraformirani gornji sloj zemlje. Uskoro e doi i ekipa za stabla, da presadi hras t. Palo mi je na pamet da vas doem pitati elite li da javor ostavimo za kompost il i za ogrjev?" "Za ogrjev, bez daljnjega. Tu i tamo potpalimo koju cjepanicu, kad se namjerno p ravimo va ni s arhaizmima to ostavlja silan dojam na betanske goste moje majke a osim toga, tu su uvijek zimoslavni kresovi. Jednu hrpu drva ve imamo negdje iz a, u grmlju. Pym vam mo e pokazati." Srdano to potvrujui, Pym zakima glavom. "Ja sam rezervirao li e i trije e", ubacio se lord Mark, "za Enriquea." Lord Vorkosigan slegne ramenima i poku a ga odvratiti od nastavka podizanjem dlana . "To neka ostane izmeu tebe i tvojih osam tisua malih prijatelja." inilo se da lord Mark bez pote koa shvaa ovu tajnovitu primjedbu; kimnuo je sa zahval no u. Budui daje oito, posve nenamjerno, izbacila svog poslodavca iz kreveta, Ekateri na se pitala bi li bilo isuvi e nepristojno da smjesta odjuri. Vjerojatno bi bilo

pristojno ostati i popiti barem jednu alicu Pvmove kave. "Ako sve proe u redu, isk opavanje mo e poeti ve sutra", dodala je. "Ah, sjajno. Je li vas Tsipis uputio kako e te skupiti sve dozvole za prikljuke na vodu i struju?" "Da, to je sve pod nadzorom. A o infrastrukturi Vor-barr Sultane nauila sam i vi e nego to sam oekivala." "Mnogo je starija i udnovatija nego to bi ovjek u prvi mah pomislio. Trebali biste jednom uti ratne prie Drou Koudelke o tome kako su bje ali kroz kanalizaciju nakon to su pokupili Uzurpatorovu glavu. Vidjet u mogu lije potaknuti na pripovijedanje kad dou na veeru." Lord Mark laktom se oslonio na komkonzolu, nje no grickao zglob prsta i nehajno gl adio vrat. "Danas tjedan dana, ini se daje to dan kad su svi slobodni", doda lord Vorkosigan . "Odgovara li vama to?" "Da, mislim da nema problema." "Dobro." Okrenuo se i Pym je po urio da mu ulije jo kave. " ao mije to sam propustio p oetak vrtnih radova. Zaista sam namjeravao sii i gledati to s vama. Ali Gregor me prije nekoliko dana poslao u unutra njost, sa zadaom koja se pokazala pomalo bizarn om, i tek sam se kasno sino vratio." "Da, zaista, stoje to bilo?" ubacio se lord Mark. "Ilije i to neka carska tajna? " "Na nesreu, nije. Zapravo, to je tra koji se ve pro irio itavim gradom. Mo da uspije odv ratiti pozornost od sluaja Vorbretten. Iako nisam siguran da bi se ovo ba moglo na zvati seksualnim skandalom." Iskrivljena grimasa. "Gregor mi je rekao: 'Miles, t i si napola Betanac, upravo takvog revizora trebam za ovaj sluaj.' A ja sam rekao : 'Zahvaljujem, gospodine.'" Zastao je da uzme prvi zalogaj slatkog zainjenog kruha i ispere ga jo jednim gutlj ajem kave, pa se zagrijao za svoju temu. "Grofu Vormuiru pala je na pamet sjajna zamisao kojom e rije iti problem slabe napuenosti svog Okruga. Odnosno, tako se nje mu inilo. Mark, jesi li u toku s najnovijim demografskim svaama meu Okruzima?" Lord Mark nijeno odmahne rukom i posegne prema ko arici za kruh. "Protekle godine n isam ba pratio bar-rayarsku politiku." "Ova svaa se e jo dublje u pro lost. Meu prvim reformama koje je na otac proveo kao Namj esnik, bila je i nametanje ujednaenih i pojednostavljenih pravila za obine podanik e koji ele promijeniti Okrug i zakleti se novom okru nom grofu. Budui da je svaki od ezdeset grofova nastojao privui puanstvo u svoj Okrug, a nau trb svoje grofovske brae , tata je to nekako uspio progurati kroz Vijee, iako su se svi oni takoer trudili sprijeiti svoje vazale da ih napuste. Sad svaki grof ima mnogo samostalnosti u do no enju odluka o tome kako e voditi svoj Okrug, kako e ustrojiti okru nu upravu, kako e provoditi poreznu politiku, postaviti gospodarske temelje, koje e usluge pru ati s vom narodu, hoe li pripadati Konzervativnoj ili Naprednjakoj stranci ili e osnovati svoju, kao onaj a avac Vorfolse na ju noj obali, i tako dalje, i tako dalje. Majka k a e da su Okru i ezdeset razliitih sociopolitikih i kulturnih kotlova. A ja bih dodao, i ekonomskih." "Taj sam dio prouavao", potvrdi lord Mark. "O tome ovisi gdje u ulo iti svoja sredst va." Vorkosigan kimne. "Posljedino, novije zakon omoguio svakom carskom podaniku da o k valiteti lokalne uprave glasa nogama. Kad je prijedlog pro ao u Vijeu, na i su rodite lji uz veeru pili ampanjac, a majka se danima smijala od uha do uha. Dugorone poslj edice tog zakona, kao to mo ete i zamisliti, svele su se na izravno biolo ko natjecan je. Lord Vorprosvijeeni je dobar prema svojim ljudima, Okrug mu raste, porezi sam o pristi u. Njegov susjed, lord Vorstaromodni, vlada vrstom rukom, a ljudi mu cure kroz sito i re eto i porezni prihodi opadaju. A njegova grofovska braa ne ale ga ni najmanje, jer je njegov gubitak njihov dobitak." "Ah, tako", ree Mark. "A kako stoji okrug Vorkosiga-novih, gubi ili dobiva?" "Uspijevamo odr ati glavu nad vodom, rekao bih. Ekonomija Vorbarr Sultane otima na m ljude otkad znam za sebe. A prokleto je mnogo lojalista pro le godine slijedilo Potkralja na Sergvar. S druge pak strane, Okru no sveuili te, nove vi e kole i bolniki ko mpleksi u Hassa-daru pokazali su se vrlo privlanima. U svakom sluaju, grof Vormuir je u toj demografskoj igri bio dugogodi nji gubitnik. I tako je primijenio ono st oje sam s ljubavlju zami ljao kao nevjerojatno Naprednjako, osobno moglo bi se rei,

vrlo osobno rje enje." Ekaterinina je alica bila prazna, ali ona je izgubila svaku elju da ode. Kad je ov ako raspolo en, mislila je, mogla bi lorda Vorkosigana slu ati satima. Sad se posve razbudio i ivnuo, i bio sasvim zaokupljen svojom priom. "Vormuir sije", nastavljao je Vorkosigan, "nabavio trideset materninih replikator a i uvezao nekoliko tehniara koji e njima rukovati, pa poeo, ovaj, proizvoditi sebi vazale. Vlastite, samo njegove jaslice, moglo bi se rei, ali samo s jednim davat eljem sperme. Pogodite tko je to bio." "Vormuir?" nagaao je Mark. "Glavom i bradom. Pretpostavljam da to poiva na istom naelu kao i harem. Samo ne to drugaijem. Oh, da, i trenutano proizvodi samo male djevojice. Prvo leglo staro je g otovo dvije godine. Vidio sam ih. Zapanjujue su slatke, tako na hrpi." Ekaterinine su se oi ra irile dok je zami ljala cijelu tu bezbrojnu postrojbu malih d jevojica. Zacijelo su ostavljale dojam vrta u kojem su, umjesto cvijea, posaene mal e curice. Ili, ovisno o razini decibela, dojam vi ecijevnog raketnog bacaa. Uvijek sam eljela ker. I to ne samo jednu, nego vi e njih sestre koje sama nikad nije imala . Sad je prekasno. Ona nee imati ni jednu, a Vormuir svinja jedna nepo tena! ima ih na desetke. Zbunila ju je svijest o tome da, umjesto zgro enosti, osjea zgro enost i zavist. Pa to je Vormuirova ena ekaj malo. Obrve su joj se spustile. "Otkud dobavlja jaja ca? Od svoje grofice?" "Eh, to je sljedea zakonska doskoica u cijeloj toj zbrci", nastavljao je Vorkosiga n s odu evljenjem. "Njegova grofica, koja ima etvero vlastite, poluodrasle djece ko ja su, dakako, i njegova nije s tim htjela imati ni ta. Zapravo, vi e ne razgovara s njim i odselila se. Jedan od Vormuirovih oru nika je, vrlo povjerljivo, rekao Pym u kako je grofica Vormuiru, kad ju je posljednji put poku ao natjerati da izvr i svo je, ovaj, brane obveze, prijetei pritom da e razvaliti vrata, izlila kroz prozor na glavu kantu vode a to je bilo usred zime i potom mu zaprijetila kako e ga osobno zagrijati plazmikim lukom. Onda je kroz prozor bacila i kantu i vri tei mu priopila da se, kad je ve toliko zaljubljen u plastine cijevi, mo e jednom od njih i poslu iti. Je li tako bilo, Pym?" "Pa, doslovan citat koji sam ja uo bio je malo drugaiji, ali pogodili ste bit, mil orde." "Je li ga pogodila?" pitao je Mark kojega je to, kako se inilo, vrlo zanimalo. "Jest," ree Pym, "oba puta. Ako sam dobro razumio, grofica izvrsno gaa." "Pretpostavljam da to dodaje na uvjerljivosti njezinoj prijetnji o uporabi plazm ikog luka." "Struno govorei, kad ovjek stoji u blizini osobe s plazmikim lukom, vi e se mora bojat i napadaa koji lo e gaa. U svakom sluaju, grofa su njegovi oru nici uspjeli nagovoriti da se skloni." "Ali, skrenuli smo s teme", nasmijao se Vorkosigan od uha do uha. "Ah, hvala ti, Pym." Pozornije oru nik neo-pazice ulio svom gospodaru jo kave, pa dopunio alice Ma rku i Ekaterini. Vorkosigan je nastavljao: "U glavnom gradu Vormuirova Okruga nalaze se komercija lne replikatorne jaslice, u kojima imuniji stanovnici ve nekoliko godina uzgajaju djecu. Kad se pojavi par koji eli iskoristiti tu uslugu, tehniari rutinski od supr uge skupe vi e od jednog jaja ca, zato stoje upravo to najslo eniji i najskuplji dio p ostupka. Priuvna se jaja ca zamrznu i neko vrijeme uvaju, pa ako do odreenog roka nis u iskori tena, odbacuju se. Odnosno, tako bi trebalo biti. Ali grof Vormuir odluio se za razumno gospodarenje. Nalo io je svojim tehniarima da skupe sva otpadna jaja ca koja su jo bila upotrebljiva. Dok mi je to obja njavao, doimao se vrlo ponosnim up ravo na tu zamisao." E, to je zaista bilo prestra no. Nikki je, stoje Ekaterinu prilino stajalo, bio roen tjelesnim putem, ali lako se moglo dogoditi i da bude drugaije. Daje Tien bio im alo razuman, ili da se ona zauzela za jednostavnu razboritost, umjesto to je dopu stila da je zavede dramatina romantika svega toga, mogli su izabrati replikatornu trudnou. Zamislila je sebe kako saznaje da je ki za kojom je tako dugo eznula izne nada pre la u vlasni tvo nastranog lorda Vormuira... "Zna li to ijedna od ena?" pital a je Ekaterina. " ena ija su jaja ca bila... mo e li se to nazvati kraom?" "U poetku nitko nije znao. Ali glasine su procurile, pa se car osjetio ponukanim odaslati svog najnovijeg carskog revizora da istra i stvar." Iako je sjedio, naklo

nio joj se. "A to se tie pitanja mo e li se to nazvati kraom, Vormuir tvrdi kako nije prekr io ni jedan barrayarski zakon. Tvrdi to prilino samozadovoljno. Sljedeih u se dana posavjetovati s nekoliko Gregorovih carskih pravnika i poku ati saznati je li to zaista tono. Na Koloniji Beta bi ga zbog toga razapeli, zajedno s njegovim te hniarima, ali, dakako, na Koloniji Beta ne bi nikad uspio doi ovako daleko." Lord Mark prome koljio se u komkonzolnom stolcu. "Dakle, koliko je malih curica Vo rmuir dosad proizveo?" "Osamdeset osam roenih, plus jo trideset koje zriju u replikatorima. Plus njegove prve etiri. Sto dvadeset dva djeteta ima taj idiot, a nijedno nem u svakom sluaju, u carevo sam mu ime zapovjedio da vi e ne poinje ni jednu trudnou dok Gregor ne don ese odluku o toj njegovoj dosjetljivoj shemi. Iskazao je sklonost ka prosvjedova nju, ali sam mu ukazao na injenicu da su svi replika-tori puni i da e takvi ostati i tijekom sljedeih sedam mjeseci, ili tako nekako, pa mu ta zapovijed zapravo ne stvara osobite neugodnosti. Zaepio je, i oti ao se i on po-savjetovati s odvjetnic ima. A ja sam odletio natrag u Vor-barr Sultanu, predao Gregoru usmeno izvje e i ot i ao kui spavati." Ekaterini nije promaknulo da u ovo izvje e nije ukljuio priznanje napadaja. Stoje Py mu bilo na pameti kad je to tako napadno istaknuo? "To bi trebalo biti regulirano zakonom", rekao je lord Mark. "Trebalo bi biti," odgovori mu brat, "ali nije. Ovo je ipak Barravar. Potpuno pr euzimanje betanskog pravosudnog sustava meni se ini kao recept za revoluciju, a o sim toga mnogo njihovih pojedinanih propisa ovdje bi bilo posve neprimjenjivo. Al i, osim betanskih, barem desetak galaktikih zakona pokriva to podruje. Kad sam sin o odlazio od njega, Gregor je mumljao ne to o odreivanju odabranog povjerenstva koje e sve te propise prouiti i predlo iti Vijeu zajedniku odluku. I mene, gre nika, takoer e uvalio u to povjerenstvo. Mrzim povjerenstva. Vi e volim jasni, pregledni zapovj edni lanac." "Ali samo ako si mu ti na vrhu", primijeti suho lord Mark. Lord Vorkosigan priznao je to jednim sarkastinim pokretom ruke. "Pa, tako je." Ekaterina je pitala: "Ali, hoete li Vormuira uspjeti stjerati u kut novim zakonom ? Taj sluaj bi se svakako mogao pokazati, ovaj... zaetnikom." Lord Vorkosigan kratko se obje enjaki nasmije io. "Upravo je u tome problem. Moramo V ormuira priepiti nekim postojeim propisom koji emo malo prilagoditi kako bi obuhvat io ovu problematiku, da bismo obeshrabrili potencijalne opona atelje dok novi zako n, bez obzira na to u kakvom e se obliku na kraju pojaviti, guramo kroz ministars tva i Vijee. Ne mo emo se poslu iti optu bom za silovanje; pregledao sam sve tehnike def inicije i jednostavno se ne daju rastegnuti." Zabrinutim glasom, lord Mark je pitao: "Jesu li djevojice izgledale zapu teno ili z loupotrijebljeno?" Lord Vorkosigan dobaci mu prilino o tar pogled. "Za razliku od tebe, ja nisam strunj ak za jasliku njegu, ali meni su se inile sasvim dobro. Zdrave... bune... poprilino su skviale i smijuljile se. Vormuir mije rekao da na svakih est djevojica dolaze dv ije odgojiteljice s punim radnim vremenom, koje rade u smjenama. Takoer mi je izl o io svoje razborite, tedljive planove, prema kojima e se, poslije, starije djevojice brinuti o mlaima, to je bila uznemirujua naznaka o tome kako daleko on misli pro iri ti svoje genetiko poduzetni tvo. Oh, da, ne mo emo ga optu iti ni za robovlasni tvo, jer su sve one u punom smislu rijei njegove keri. A prema njegovoj zamisli o krai jaja ac a sada nji se zakoni odnose s mnogo nejasno-a." S neuobiajeno oajnim prizvukom u glas u, dodao je: "Barravarska posla!" Njegov klonirani brat udno gaje pogledao. Ekaterina je polako rekla: "Prema barravarskom obiajnom pravu, kad se obitelj iz vorske kaste rasloji, zbog smrti ili nekog drugog razloga, djevojice odlaze majci ili njezinoj rodbini, a djeaci oevima. Zar ove djevojice ne pripadaju svojim majka ma?" "I to sam prouio. ak i ako zanemarimo injenicu da Vormuir nije vjenan ni s jednom od njih, moje je mi ljenje kako veina majki zapravo ne bi eljela te djevojice, a sve bi se prilino uzrujale." Ekaterina nije bila osobito uvjerena u prvu njegovu tvrdnju, ali druga je bila n eporecivo tona.

"Osim toga, ako ih silom damo u obitelji njihovih majki, kako na taj nain ka njavam o Vormuira? Njegov bi Okrug i dalje bio bogatiji za sto osamnaest djevojica koje on ak ne bi morao ni hraniti." Odlo io je napola pojedeni komad zainjenog kruha i na mr tio se. Lord Mark odabrao je drugi, ne, trei komad i grickao ga. Pokunjeno su utj eli. Ekaterinine su se obrve nabrale dok je razmi ljala. "Prema onome to ste nam ispriali , lord Vormuir zaokupljen je prvenstveno proizvodnjom, na veliko i na malo." Tek se mnogo poslije Nikkijeva roenja zapitala je liju Tien prisilio na staromodno r aanje zato to mu se to inilo mnogo jeftinijim? Neemo morati ekati da si mo emo priu titi replikator, taj je moni argument dobro odjeknuo u njezinim eljnim u ima. inilo se daj e Vormuir motiviran ne samo genetikim, nego i privrednim razlozima: na kraju sveg a, uslijedit e bogatstvo Okruga i njegovo osobno. Ovaj tehno-harem trebao je u bu dunosti stvoriti nove porezne obveznice koje e, bez sumnje je vjerovao Vormuir, pr ivui i mu eve, a svi e ga oni potpomagati u starosti. "Sve se zapravo svodi na to da su djevojice izvanbrana djeca ko ju grof priznaje. Negdje sam itala... zar u Vremenu izolacije nije bilo propisano da carske i plemike nezakonite keri imaju pravo na to da im njihov visokoroeni ota c da miraz? Za to je bilo potrebno i nekakvo carsko dopu tenje... miraz je gotovo uvijek bio znak zakonitog priznanja. Kladim se da bi Profesorica znala sve povij esne pojedinosti, zajedno sa sluajevima nasilne iznude miraza. Nije li carsko dop u tenje istodobno i carski ukaz? Ne bi li car Gregor mogao odrediti grofu Vor-muir u da djevojicama mora dati miraz... i to vrlo velik?" "Oh." Lord Vorkosigan uvalio se u naslonja, dok su mu se oi irile od u itka. "Ah." Po dli osmijeh procurio je kroz njegove usne. "Nerazumno visok, zapravo. Oh... za-b oga." Dobacio joj je pogled. "Madame Vorsoisson, vjerujem da ste pogodili bit mo gueg rje enja. Svakako u va u zamisao prvom prigodom prenijeti dalje." Od srca se razveselila kad je primijetila njegovo oito odu evljenje no, dobro, bilo je to prije likovanje o tro poput britve; u svakom sluaju, nasmije io joj se kad je vidio kako se ona smije i njegovu osmijehu. Samo se nadala da mu je barem malo ola k ala jutro nju glavobolju. Iz predsoblja je doprlo odbijanje sata. Ekaterina baci p ogled na svoj krono. Zaboga, pa kako je mogue da je ve tako kasno? "Oh, zaboga, za r je ve toliko? Ekipa za stabla treba stii svaki as. Lorde Vorkosigan, ispriajte me. " Naglo je ustala i pristojno se oprostila s lordom Markom. I Pym i lord Vorkosiga n osobno su je ispratili do glavnih vrata. Vorkosigan je jo uvijek bio prilino ukoe n; pitala se koliku je koliinu boli tim kretanjem nijekao ili joj prkosio. Potakn uo ju je da slobodno opet doe, kad god ima makar i najmanje pitanje, ili joj bilo to treba, pa odaslao Pyma da joj poka e gdje e ekipa moi odlo iti posjeeni javor. Stajao je na dovratku i promatrao ih kako odlaze, sve dok nisu za maknuli za ugao velike zgrade. Ekaterina se osvrnula preko ramena: "Jutros nije izgledao ba najbolje, Pym. Zaist a mu niste smjeli dopustiti da izlazi iz kreveta." "Oh, madame, znam ja to dobro", slo i se poti teno Pym. "Ali to mo e jedan obini oru nik? Ja nemam ovlasti proturjeiti njegovim zapovijedima. Ono to njemu treba, to je netk o tko e paziti na njega i nee trpjeti njegove bedastoe. Prava lady Vorkosigan, to s e tra i. A ne jedna od onih srame ljivih poetnica koje se priglupo smi-julje, a kakve , ini se, danas tra e svi plemii, takvu bi on jednostavno zaobi ao. Njemu treba iskusn a ena, koja e mu se znati suprotstaviti." S visine joj je dobacio osmijeh pun ispr iavanja. "Pretpostavljam da ste u pravu", uzdahnula je Ekaterina. Zapravo, o dogaajima na vorskoj pozornici sparivanja nije razmi ljala s oru nikove toke gledi ta. Je li joj Pym davao mig kako njegov gospodar ima na umu jednu takvu poetnicu, a njegovo je oso blje zabrinuto da bi se to moglo pretvoriti u nekakvu fatalnu pogre ku? Pym joj je pokazao mjesto za pohranu drveta i razumno predlo io da se kompost lord a Marka smjesti blizu njega, umjesto u podzemnu gara u, uvjeravajui je kako je ovo mjesto posve prikladno. Ekaterina mu je zahvalila i krenula natrag, prema glavno m ulazu. Poetnice. Pa, ako se jedan Vor eli o eniti pripadnicom svoje kaste, ovih je dana u p ravilu morao tra iti u mlaoj kohorti. Njoj se inilo da Vorkosigan nije ovjek koji bi bio sretan u braku sa enom koja mu nije intelektualno dorasla, ali koliko on zapr

avo izbora ima? Pretpostavljala je da ena koja bi imala dovoljno pameti da ga uope privue ne bi bila toliko glupa da ga odbije zbog njegovih tjelesnih... ali to se nje ne tie, rekla je sebi odluno. I nikako si ne smij e dopustiti da joj skoi tlak samo zato to joj se pred oima pojavila slika imaginarn e poetnice koja mu udjeljuje imaginarnu razornu uvredu na raun njegova invaliditet a. To je posve besmisleno. Odluno je odmar ira-la kako bi nadgledala uklanjanje bol esnog drveta. Mark je upravo pru io ruku kako bi ponovno ukljuio komkonzolu, kad je Miles u etao na trag u knji nicu, odsutno se smije ei. Mark se okrenuo da promotri svog biolo kog pretk a-brata koji se najprije htio baciti u naslonja, ali se s oklijevanjem zaustavio pa se, znatno opreznije, spustio u njega. Miles je protegnuo ramena kao da eli op ustiti zgrene mi ie, pa se naslonio i ispru io noge. Podigao je svoj napola pojedeni k omad kruha i vedro primijetio: "To je dobro pro lo, ne ini ti se?" pa zagrizao kruh . Mark gaje sumnjiavo motrio. "Stoje dobro pro lo?" " pika." Miles zalije zalogaj posljednjim gutljajem hladne kave. "Znai, upoznao si se s Ekaterinom. Dobro. O emu ste razgovarali prije nego to sam ja si ao?" "O tebi. Zapravo." "Ah?" Milesovo je lice zablistalo i on sjedne ne to us-pravnije. " to je rekla o men i?" "Uglavnom smo razgovarali o tvojim napadajima", ree Mark mrko. "ini se kako ona o njima zna mnogo vi e nego to si ti smatrao prikladnim povjeriti meni." Miles je namr teno potonuo. "Hm. Zaista ne bih elio da se ona zadr ava ba na toj mojoj osobini. Ipak, dobro je da je s tim upoznata. Tako neu doi u napast da ponovno pr ikrijem problem tako velikih razmjera. Nauio sam se pameti." "Ma daj, zar zaista?" zapilji se Mark u njega nabusito. "Poslao sam ti osnovne injenice" usprotivi se njegov brat tom pogledu. "Nije bilo potrebe da se zadr ava na gadnim medicinskim pojedinostima. Uostalom, bio si na Ko loniji Beta, ionako ni ta ne bi mogao uiniti." "Ja sam kriv za te napadaje." "Gluposti." Miles je uistinu izvrsno izvodio to uvrijeeno frktanje nosom. Mark je zakljuio kako tom frktanju udio gena njegove njihove tetke Vorpatril daje ugodan da ak vi eg dru tvenog sloja. Miles odmahne rukom s omalova avanjem. "Kriv je snajperis t, a poslije njega i vi e nasuminih medicinskih imbenika nego to ih mogu pobrojiti. U ostalom, stoje bilo, bilo je. Opet sam iv, i ovaj put takav namjeravam i ostati." Mark uzdahne, nevoljko shvaajui kako za valjanje u grizodu ju nee dobiti potporu svog starijeg brata. Koji je, kako se inilo, na pameti imao druge stvari. "Onda, to misli o njoj?" zapita Miles gorljivo. "O kome?" "O Ekaterini, o kome drugome?" "Kao o pejza noj arhitektici? Morao bih vidjeti njezine radove." "Ne, ne, ne! Ne kao o pejza noj arhitektici, iako joj i to sjajno ide. Kao o sljed eoj lady Vorkosigan." Mark je mirnuo. "Molim?" "Kako to misli , molim'? Lijepa je, pametna je mirazi, o, bogovi, kako savr ena zami sao, Vormuir e se ras-puknuti nevjerojatno je razborita u nepredvienim situacijama . Mirna, ma zna . Prekrasno je smirena. Obo avam njezinu smirenost. Mogao bih se uto piti u njoj. Hrabrost i pamet u istom omotu." "Nisam doveo u sumnju njezinu prikladnost. To je bio tek nasumini zvuk iznenaenja. " "Neakinja je lorda Revizora Vorthvsa. Ima i sina, Nikkija, kojemu je gotovo deset godina. Sladak mali. eli biti pilot skonog broda i mislim daje dovoljno odluan da u tome i uspije. Ekaterina eli biti pejza na arhitektica, ali meni se ini da bi treb ala otii korak dalje i postati tera-formator. Ponekad je malo previ e tiha mora por aditi na svojem samopouzdanju." "A mo da je samo ekala da ti udahne zrak, pa da se uspije ubaciti", predlo io je Mark drugo rje enje. Miles je zastao samo nakratko pod udarom sumnje. "Misli da sam maloprije previ e go vorio?" Mark promigolji prstima kao da hoe rei bo e sauvaj, pa prekopa ko aricu za kruh u potra

zi za kojom sluajno zaostalom mrvicom zainjenog kruha. Miles je zurio u strop, isp ru io noge i vrtio stopalima. Mark se u mislima vrati na enu koju je upravo upoznao. Prilino zgodna, onakva eleg antna i pametna brine-ta kakve je Miles volio. Smirena? Mo da. Oprezna, sasvim sig urno. Ne ba otvorena. Oblaste plavu e bile su mnogo seksipilnije. Kareen je bila pr ekrasno otvorena: ak joj je uspjelo zaraziti ga nekima od onih ljudskih osobina, barem mu se tako inilo u trenucima optimizma. I Miles je, na svoj nepouzdani nain, bio obilno otvoren. Polovica onoga to je govorio bilo je budala tina, ali ovjek nik ad nije mogao biti siguran koja polovica. Kareen, Kareen, Kareen. Ne smije njezin ivani napadaj protumaiti kao da ga ona odba cuje. Upoznala je nekoga tko joj se vi e svia i sad e nam dati nogu, pro ap-tao je iz kuta njegova mozga netko od Crne kvadre, netko tko nije bio pohotni evo. Znam ja n ekoliko naina da se rije imo takvih suvi nih tipova. Nikad nee pronai tijelo. Mark je i gnorirao podli prijedlog. Ubojice, ti se u ovo ne mije aj. Pa ak da i jest upoznala nekoga, recimo, na putovanju kui, sama i usamljena zato to je on inzistirao da se vrati zaobilaznim putem, Kareen je bila tako prisilno is krena da bi mu to zacijelo ispriala. Upravo je njezina iskrenost bila u korijenu njihovih trenutanih sukobljavanja. Ona je bila organski nesposobna ii okolo glumei e dnu barrayarsku djevicu, kad to vi e nije bila. Bio je to njezin podsvjesni odgovo r na kognitivnu disonanciju nas-talu time to je osjeala da se jednom nogom nalazi na Barravaru, a drugom na Koloniji Beta. Sve to je Mark znao, bilo je sljedee: ako bi ikad morao birati izmeu Kareen i kisik a, odrekao bi se kisika, hvala lijepa. Nakratko je razmatrao bi li svoju seksual nu frustraciju otvoreno iznio svome bratu i zatra io njegov savjet. S obzirom na n ovootkrivenu Milesovu zanesenost, sad je imao savr enu prigodu. Nevolja je bila u tome to Mark nikako nije bio siguran na iju bi se stranu Miles svrstao. Komodor Ko udelka bio je njegov mentor i prijatelj, jo od vremena kad je Miles bio krhki mla dac koji je uzaludno eznuo za vojnom karijerom. Bi li se Miles pokazao blagonaklo nim, ili bi poveo potjeru u barrayarskom stilu, tra ei Markovu glavu? Ovih se dana njegov brat pona ao zastra ujue vorino. Da, i tako se, poslije svih svojih galaktikih romansi, Miles odluio smiriti uz Vor kinju iz susjedstva. Ako je "smiriti se" pravi izraz taj je ovjek s uvjerenjem iz govarao stvari koje su bile u oitoj suprotnosti sa ivanim trzajima njegova tijela. Markove su se obrve zbunjeno nabrale. "Je li madame Vorsoisson toga svjesna?" pi tao je naposljetku. "Svjesna ega?" "Da ti... ovaj, mulja da ona postane sljedeom lady Vorkosigan." Kakav udan nain da s e ka e Volim je i elim se s njom vjenati. Ipak, bilo je to sasvim u Milesovu stilu. "Ah." Miles dotakne prstima usne. "To je problematini dio. Tek je odnedavna udovi ca. Tien Vorsoisson ubijen je na najgrozniji nain na Komarru, prije manje od dva mjeseca." "A u kakvoj si ti vezi s tim dogaajem?" Miles napravi grimasu. "Ne mogu ti rei pojedinosti, jer su oznaene kao vojna tajna . Obja njenje za javnost je daje stradao zbog neispravne maske za disanje. Alija s am zapravo stajao odmah uz njega. Zna kakav je to osjeaj." Mark naglo podigne ruku u znak predaje; Miles kimne, pa nastavi: "Ali ona je jo u vijek prilino potresena. Ni izdaleka nije spremna za ponovno udvaranje. Na nesreu, to je ovdje ne iskljuuje iz igre. Nema novaca, ali je lijepa, a rodoslovlje joj je besprijekorno." "Bira li ti enu ili kupuje konja?" "Ba ti hvala. Ne, samo ti opisujem koju logiku slijede moji vorski suparnici. Bar em neki od njih." Jo se jae namr tio. "Ali ne vjerujem majoru Zamoriju. On bi mogao biti pametniji od ostalih." "Ve ima suparnike?" Uz nogu, Ubojice. Nije tra io tvoju pomo. "O, Bo e, da. A imam i teoriju koja obja njava otkud su izniknuli... ali nije va no. O no to je va no, jest da se sprijateljim s njom, da joj se uspijem pribli iti, a daje pritom ne uznemirim ili uvrijedim. A onda, kad doe vrijeme pa, onda emo vidjeti." "A, ovaj, kad je misli zaskoiti tim zapanjujuim iznenaenjem?" zadivljeno je pitao Ma rk.

Miles je zurio u svoje izme. "Ne znam. Prepoznat u taktiki trenutak kad se bude poj avio, nadam se. Ako me osjeaj za dobar tajming nije posve napustio. Prodirem kroz perimetar, usidravam se, podmeem nagovje taj i udaram. Potpuna pobjeda! Mo da." Poeo je vrtjeti stopala u suprotnom smjeru. "Vidim da si potpuno razradio plan opsade", ree Mark neutralno, ustajui. Enrique e biti sretan kad uje dobre vijesti o besplatnom krmivu za bube. A i Kareen e uskoro doi ovamo, na posao njezine su organizacijske sposobnosti ve uvelike pobolj ale pod ruje kaosa koje je okru ivalo Escobaranca. "Jesam, i to u potpunosti. Prema tome, pobrini se, molim te, da ne zariba tako to e se izlajati. Samo me prati." "Ma, nije mi ni na kraj pameti da se mije am." Mark je stigao do vrata. "Iako, nis am ni najmanje uvjeren kako bih svoj najintimniji odnos uslo io kao vojni pothvat. Znai li to da se prema njoj odnosi kao prema neprijatelju?" Tajming mu je bio savr en. Miles je spustio stopala i jo je uvijek nesuvislo praska o, a Mark je ve iza ao kroz vrata. Ali ipak je gurnuo glavu kroz njih kako bi dodao : "Nadam se da gaa jednako dobro kao i grofica Vormuir." 7 tako je moja bila zadnja. Smije ei se od uha do uha, iza ao je. ESTO POGLAVLJE "Oprostite?" dopro je tihi alt kroz vrata praonice-labo-ratorija. "Je li lord Ma rk ovdje?" Kareen, koja je upravo sastavljala novu policu od ne-hrajueg elika na kotaima, podig ne glavu i ugleda tamnokosu enu koja se plaho naginjala kroz vrata. Nosila je izr azito konzervativnu udoviku crninu ko ulju s dugim rukavima i suknju, koje je rasvj etljavao tek tamno-sivi bolero, ali blijedo joj je lice bilo neoekivano mlado. Kareen je odlo ila alat i brzo, koprcajui se, ustala. "Uskoro e se vratiti. Ja sam K areen Koudelka. Mogu li vam nekako pomoi?" enine su oi zasjale smije kom, ali samo na trenutak. "Oh, vi ste sigurno prijateljic a koja se upravo vratila sa studija na Koloniji Beta. Drago mi je. Ja sam Ekater ina Vorsoisson, pejza na arhitektica. Moji su ljudi jutros i upali onaj red grmlja am elan ira na sjevernoj strani, pa sam se pitala, eli li lord Mark da i to stavimo na njegov kompost?" A, znai, tako se zovu te grmolike stvari. "Samo da pitam. Enrique, mo emo li iskori stiti trije e od, ovaj, amelan... kako se zove, grmlja?" Enrique se odmaknuo od svoje komkonzole i virnuo prema prido lici. "Je li to organ ska tvar zemaljskog podrijetla?" "Jest", odgovorila je ena. "Besplatna?" "Pretpostavljam da jest. To je grmlje lorda Vorkosi-gana." "Mo emo poku ati." Ponovno se zagubio iza uzvrtlo- enih obojenih prikaza neega za to je Kareen vjerovala da su enzimatske reakcije. ena je znati eljnim pogledom prelazila preko novog labosa. Kareenin je pogled ponos no slijedio njezin. Sve se poinjalo doimati prilino urednim i znanstvenim i privlan im za budue kupce. Zidove su obojili u boju bijele kave; Enrique ju je odabrao za to to je bila iste nijanse kao i maslobubi. Vodovodne instalacije za sudopere bil e su do kraja postavljene, a odvod je i ao kroz mjesto na kojem je neko bilo korito za pranje. Laboratorijski stol se, s uredno poslo enom izlo bom instrumenata i sjaj no osvijetljen, pru ao cijelom du inom zida. Uza suprotni zid stajale su police, od kojih je svaka sadr avala po jedan kvartet po mjeri sastavljenih bubljih ko nica vel iine jednog kvadratnog metra. im Kareen sastavi posljednju, moi e preseliti preostal e matine linije iz njihovih tijesnih putnih kutija u prostrane i zdrave nove domo ve. Na visokim policama koje su stajale sa svake strane vrata, bile su smje tene n jihove narastajue zalihe. Velika plastina kanta za smee do vrha je bila napunjena p rirunom zalihom bubljeg napoja. U drugu su privremeno smje tali bublje gnojivo. Pok azalo se da bubodrek ne smrdi ni pribli no koliko se Kareen bojala, a nije ga ni b ilo osobito mnogo, to je bilo odlino, zato to je dnevna du nost i enja bubljih kua pala njezina plea. Uope nije bilo lo e za prvi tjedan rada. "Moram vas pitati", ree ena, ije su se oi zaustavile na hrpi javorova trije a u prvoj k anti, "za to njemu treba sve to trije e?" "Oh, samo uite, pokazat u vam", ree Kareen s odu evljenjem. Tamnokosa je ena odgovoril a na Kareenin prijateljski osmijeh, privuena usprkos prividnoj suzdr anosti. "Ja sam Glavna bublja timariteljica ove postrojbe. Htjeli su da budem laboratori

jska tehniarka, ali meni se inilo da, kad sam ve dioniarka, mogu sama odluiti kako e s e zvati moje radno mjesto. Priznajem, jo nemamo drugih timaritelja nad kojima bih mogla biti glavna, ali nikad ne kodi biti optimist." "Zaista." enin slaba ni osmijeh nije ni najmanje bio uobiajeni vorski osmijeh s visi ne; kvragu, nije rekla je li lady ili madame Vorsoisson. Neki su Vorovi bili jak o osjetljivi na pravilno oslovljavanje, osobito ako im je titula bila najvee ivotn o postignue. Ne, da je ova Ekaterina bila od te vrste, onda bi u prvom pogodnom t renutku naglasila daje lady. Kareen je povukla zasun na elinom zaslonu poklopca jedne od bubljih kuica, uvukla r uku i izvadila jednu maslobubnu radilicu. Svakim je danom postajala sve bolja u rukovanju tim malim vragovima, vi e ak nije osjeala ni potrebu za povraanjem, barem n e dok nije morala gledati u njihove blijede, pulsirajue abdomene. Kareen ispru i ru ku prema vrtlarici i zapone podno ljivo dobro opona ati Markov Marketin ki Monolog O Ma lim Maslo-bubima I Barravarskom Boljitku. Iako su obrve madame Vorsoisson poletjele uvis, nije vrisnula, nije se onesvijes tila, a nije ni pobjegla pri prvom pogledu na maslobuba. Sa zanimanjem je pratil a Kareeni-no izlaganje, ak je bila voljna uzeti maslobuba u ruku i nahraniti ga j avorovim listom. Kareen je morala priznati: u hranjenju ivih bia postojalo je ne to to je olak avalo povezivanje meu ljudima morat to imati na umu prigodom buduih prezentacija. Enriquea su zainteresirali glasovi koji su, raspravljajui o njegovoj omiljenoj temi, lebdjeli oko komkonzole, pa je dotumarao do njih i dao sve od sebe kako bi upropastio Kareenino teno obja njenje d odavanjem dugih, zamornih i tehnikih fusnota. Pejza na se arhitektica vidljivo zain teresirala kad je Kareen pre la na dio u kojem se govori o buduoj tvrtki za istra iva nje i razvoj s nakanom da se stvore maslobubi koji bi mogli jesti barravarsku ve getaciju. "Ako ih mo ete nauiti da jedu lozu gu ljivicu, poljoprivrednici s Ju nog kontinenta kup it e i dr ati itave kolonije samo zbog toga," rekla je madame Vorsoisson Enriqueu, " bez obzira na to mogu li proizvoditi jestivu hranu ili ne." "Zaista?" ree Enrique. "Nisam to znao. Jeste li upoznati s lokalnom planetarnom b otanikom?" "Zapravo nisam posve kolovana botaniarka jo ali, da, imam nekih praktinih iskustava." "Praktinih", ponovila je Kareen. Poslije tjedan dana provedenih s Enriqueom, prak tinost je bila osobina koju je sve vi e cijenila. "Dajte da pogledamo to bublje gnojivo", rekla je vrtla-rica. Kareen ju je povela do kante i podigla poklopac. ena je virnula prema hrpi tamne tvari koja se mrvila, onju ila je, pro la rukom kroz nju i pustila da joj iscuri kro z prste. "Za boga miloga." " to?" pitao je uznemireno Enrique. "Ovo djeluje, izgleda i miri e kao najbolji kompost koji sam ikad vidjela. Kakav m u je kemijski sastav?" "Pa, sad, to ovisi o tome to su cure jele, ali " i tu se Enrique izgubio u refrenu o periodikoj tablici elemenata. Kareen je uspjela pohvatati va nost otprilike polov ice onoga o emu je govorio. Ali inilo se da je to na madame Vorsoisson ostavilo prilian dojam. "Mo ete li mi dat i malo gnojiva da ga isku am na biljkama koje imam kod kue?" pitala je. "Ali, naravno", ree Kareen zahvalno. "Uzmite koliko god hoete. Uskoro e ga biti tol iko da se zaista poinjem pitati kako emo pronai sigurno mjesto na koje ga mo emo baci ti." "Baciti? Ako je ovo upola tako dobro kako izgleda, spakirajte sve u vree za smee i prodajte! Svi koji ovdje poku avaju uzgojiti zemaljske biljke bit e voljni poku ati s tim gnojivom." "Mislite?" ree Enrique gorljivo i zadovoljno. "Na Es-cobaru nisam nikoga uspio za to zainteresirati." "Sad ste na Barravaru. Ovdje je vrlo dugo spaljivanje tla i kompostiranje bilo j edini nain teraformiranja, a jo je uvijek i najjeftiniji. Ali nikad nije bilo dovo ljno kompos-ta zemaljskog podrijetla da bi se istodobno lomilo novo tlo i staro odr avalo plodnim. U Vremenu izolacije zbog konjskog je gnojiva ak i rat izbio." "Oh, da, toga se sjeam sa satova povijesti", obje e-njaki se nasmije ila Kareen. "Sasv im mali rat, ali ipak... ima u tome priline simbolike."

"Tko se borio protiv koga?" pitao je Enrique. "I za to?" "Pa, pretpostavljam da se zapravo ratovalo zbog novca i tradicionalnih vorskih p ovlastica", objasnila mu je madame Vorsoisson. "U okruzima u kojima je bila smje t ena carska konjica, obiaj je bio da se stajski proizvodi besplatno daju prvom pro leteru koji bi se pojavio s takama. Tko prvi, njegovo gnojivo. Jedan od careva koji se na ao u financijskim neprilikam a veima od uobiajenih, donio je odluku prema kojoj se gnojivo zadr avalo za carska i manja, a vi ak prodavao. Taj se problem nekako spojio s okru nim sukobom oko nasljed stva i borba je poela." "I, to se naposljetku dogodilo?" "U tom nara taju, prava na gnojivo pripala su okru nim grofovima. U sljedeem, car ih je ponovno prisvojio. A u nara taju poslije toga pa, brojnost carske konjice prilin o se smanjila." Po la je prema sudoperu kako bi oprala ruke, pa dodala preko ramen a: "Ipak, ovdje u Vorbarr Sultani zadr alo se obiajno dijeljenje konjskog gnojiva s ubotom. Pred carskim talama postroji se paradna konjika eta. Ljudi dou sa svojim zem aljskim vozilima i odnesu vreu, dvije za svoje cvjetne gredice za dobra stara vre mena." "Madame Vorsoisson, ja sam etiri godine ivio u mas-lobubljim crijevima", ree joj En rique iskreno dok je brisala ruke. "Mm", ree ona i smjesta osvoji Kareenino srce injenicom da je tu izjavu prihvatila s minimumom podsmje lji-vosti, svedenim tek na lagano, bespomono irenje oiju. "Zaista nam je potreban netko tko e nas na makrora-zini, kao domorodac, voditi kr oz autohtonu vegetaciju", nastavljao je Enrique. "Mislite li da biste nam vi mog li pomoi?" "Pa, pretpostavljam da bih vam mogla dati neku vrstu kratkog pregleda, kao i nek e ideje o tome kamo da dalje krenete. Ali ono to vama zapravo treba, jest okru ni a g-ronomski upravitelj sigurna sam kako lord Mark za vas mo e doprijeti do nekoga i z Okruga Vorkosigan." "Eto, vidite, ve ste pomogli", povikao je Enrique. "Pojma nisam imao da postoji n etko kao stoje okru ni ag-ronomski upravitelj." "Nisam sigurna ni da je to Marku poznato", doda Ka-reen sumnjiavo. "Kladim se da bi vam Tsipis, upravnik Vorkosigano-vih, mogao pomoi", ree madame Vo rsoisson. "Oh, i vi poznajete Tsipisa? Nije li to predivan ovjek?" ree Kareen. Madame Vorsoisson smjesta se slo ila, kimajui glavom. "Jo ga nisam upoznala osobno, ali preko komkon-zole mi je pru io golemu pomo oko projekta vrta lorda Vorkosigana. Mislila sam ga pitati smijem li otii u Okrug i skupiti kamenje i stijene s Denda riijskih planina, da ih smjestim na dno korita potoka voda e u vrtu biti oblikova na kao planinski potok, znate, i nekako mi se inilo da bi lord Vorkosigan volio d a ak domaeg ozraja." "Miles? Svakako, on obo ava te planine. Kad je bio mlai, obiavao je na njih odlaziti ja ui." "Zaista? Nije mi mnogo govorio o tom dijelu svog ivota " U tom se trenutku na vratima pojavio Mark, teturajui pod teretom goleme kutije pu ne laboratorijskih potrep tina. Uz pokli zadovoljstva, Enrique gaje olak ao za kutiju koju je odnio na radni stol, pa smjesta poeo raspakiravati eljno oekivane reagense . "Ah, madame Vorsoisson," pozdravi je zadihani Mark. "Hvala vam najavorovu trije u. i ni se daje postiglo velik uspjeh. Jeste li se upoznali sa svima?" "Da, ba maloprije", potvrdi mu Kareen. "Sviaju joj se na e bube", ree razgaljeni Enrique. "Jeste li ve ku ali bublje maslo?" zapita Mark. "Nisam jo ", odgovori madame Vorsoisson. "Biste li bili voljni? Hou rei, vidjeli ste bube, jeste li?" Mark se nesigurno osm jehnuo novoj, potencijalnoj mu teriji/pokusnom uzorku. "Oh... pa dobro." Vrtlariin je uzvratni osmijeh bio pone to iskrivljen. "Mali komad i. Za to ne?" "Kareen, daj joj okusni ispitiva." Iz hrpe na polici, Kareen izvue jedan litreni kabao bubljeg masla i, uz malu upor abu sile, otvori poklopac. Sterilizirano i hermetiki zatvoreno, ovo je maslo besk rajno dugo moglo stajati na sobnoj temperaturi. Ovo je leglo skupila upravo jutr

os; bube su oito s odu evljenjem odgovorile na svoje novo krmivo. "Mark, trebat emo jo ovakvih kontejnera, i to veih. Jedna litra bubljeg masla dnevno po jednoj bublj oj kui nakon nekog e vremena predstavljati veliku koliinu." I to, zapravo, vrlo brz o. Pogotovo s obzirom na injenicu kako nikoga u itavoj kui nisu uspjeli nagovoriti da pojede vi e od komadika. Oru -nici su poeli izbjegavati ovaj hodnik. "Oh, cure e proizvoditi i vi e od toga, sad kad su site", vedro ih je, preko ramena , obavijestio Enrique koji je stajao uz radnu povr inu. Kareen je zami ljeno zurila u dvadeset punih kanti koje je jutros uskladi tila, a ko je su stajale na vrhu male planine kanti skupljenih pro loga tjedna. Na svu sreu, u Kui Vorkosigan bilo je mnogo skladi nog prostora. Malo je prekopala okolinu u potr azi za licom za jednokratnu uporabu koja je slu ila za ku anje uzoraka, pa je ponudil a ma-dame Vorsoisson. Madame Vorsoisson nesigurno trepne, prihvati licu, strugne uzorak iz kante, pa hrabro stavi zalogaj u usta. Kareen i Mark promatrali su je kako guta. "Zanimljivo", ree ona pristojno, trenutak poslije. Mark je potonuo. Obrve su joj se suutno spojile; promatrala je zalihu kanti. Malo zatim, predlo ila je: "Kako se odnosi prema smrzavanju? Jeste li ga poku ali provui kroz sladolednu l edenicu, s malo eera i raznim okusima?" "Zapravo, jo nismo", ree Mark. Nagnuo je glavu, razmatrajui zamisao. "Hm. Enrique, misli li da bi to moglo upaliti?" "Ne vidim za to ne bi", odgovori znanstvenik. "Koloi-dalni viskozitet ostaje stabi lan i kad je izlo en temperaturama ni ima od nule. Samo termalna akceleracija mijenj a proteinsku mikrostrukturu, a prema tome i sastav." "Ako ga kuhate, postane malo gumasto", prevede Mark. "Ali radimo na tome." "Poku ajte sa smrzavanjem", predlo ila je madame Vorsoisson. "I, ovaj, mo da s nekim i menom koje vi e podsjea na slastice." "Ah, marketing", uzdahne Mark. "To je sljedei korak, zar ne?" "Madame Vorsoisson ka e da e isku ati na bubo-drek na svojim biljkama", tje ila gaje Kar een. "Oh, sjajno!" Mark se ponovno nasmije io vrtlarici. "Hej, Kareen, ide preksutra sa mnom u Okrug, da mi po-mogne u potrazi za zgradama koje bi bile pogodne da u njih smjestimo budue postrojenje?" Enrique na trenutak prekine raspakiravanje kako bi neusredotoeno pogledao u ni ta i uzdahnuo: "Istra ivaki park Borgos." "Zapravo, ja sam to mislio nazvati Slobodno poduzetni tvo Marka Vorkosigana", ree M ark. "Misli da bismo trebali koristiti puni naziv? Slobodno poduzetni tvo MVK moglo bi me u budunosti pobrkati s Milesom." "Kareenin maslobubni rane", ubaci se Kareen odluno. "Pa, ini se da e dioniari morati glasati." Mark se namje teno nasmije io. " to znai da e ti automatski pobijediti", ree bezbojno Enrique. "Nije nu no", ree mu Kareen i aljivo nabusito pogleda Marka. U svakom sluaju, Mark, u pravo smo razgovarali o Okrugu. Madame Vorsoisson mora otii tamo kako bi skupila kamenje. A Enriqueu je rekla kako mu mo e pomoi da se snae u autohtonoj barravarskoj botanici. Za to ne bismo oti li svi zajedno? Madame Vorsoisson ka e daje Tsipisa upoz nala samo preko komkonzole. Mogli bismo ih osobno upoznati i cijelu stvar pretvo riti u neku vrstu izleta." A ona tako nee morati ostati sama s Markom, izlo ena svakovrsnim... isku enjima, zbrc i, pomirbenoj masa i vrata i lea, grickanju u iju i... nije o tome eljela ni razmi ljati . itav su se pro li tjedan ovdje u Kui Vorkosigan pona ali tako profesionalno, bilo je to zaista ugodno. Bili su zaposleni. Dobro je imati mnogo posla. Dobro je putov ati u dru tvu. Ako ostanu nasamo jedno s drugim... ufff. Mark joj ispod glasa promrmlja: "Ali onda moramo povesti i Enriquea, i..." Prema izrazu njegova lica dalo se naslutiti kako je nasamo jedno s drugim bilo upravo ono to je njemu bilo na umu. "Ma daj, pa ba e biti zabavno." Kareen je vrsto zgrabila projekt u svoje ruke. Neko liko minuta nagovaranja i provjeravanja rasporeda, i ve je uspjela nagovoriti etvo rku da pristane na sve, zajedno s ranim polaskom i svime ostalime. U mislima je zabilje ila kako treba doi u Kuu Vorkosigan ranije, da joj ostane dovoljno vremena k ako bi se uvjerila da se Enrique okupao, odjenuo i kako je spreman za predstavlj anje u javnosti.

Brzi, lagani koraci odjeknuli su u hodniku i Miles se zavitla oko dovratka poput padobranca koji skae kroz otvor atla. "Ah! Madame Vorsoisson," zapuhao se on, "oru nik Jankowski upravo mi je rekao da ste ovdje." Pogledom je pomeo prostoriju, p rimjeujui oiti napredak. "Niste im valjda dopustili da vas nahrane bubljom rig onimbubljim... Mark!" "Zapravo uope nije lo e", uvjeravala ga je madame Vorsoisson, zaradiv i time Markov p ogled pun olak anja koji se smjesta pretvorio u je l'-vidi - to-sam-ti-rekao trzaj bra de u smjeru njegova brata. "Mo da je potrebno samo malo dodatnog razvoja prije neg o to proizvod bude spreman za tr i te." Miles zakoluta oima. "Samo mrviak, da." Madame Vorsoisson baci pogled na svoj kron o. "Moja ekipa za iskopavanje svaki se as treba vratiti s ruka. Drago mije to smo s e upoznali, gospoice Koudelka, doktore Borgos. Znai, vidimo se prekosutra?" Podigl a je torbu s kanticama bubljeg gnojiva koju joj je priredila Kareen, nasmije ila s e i pozdravila. Miles je iza ao za njom. Nekoliko minuta poslije, vratio se nakon t o ju je, oito, otpratio do vrata na kraju hodnika. "Za boga miloga, Mark! Ne mogu vjerovati da si joj dao da proba bublju ri-gotinu! Kako si mogao?!" "Madame Vorsoisson je", ree Mark dostojanstveno, "iznimno razumna ena. Suoena s nep orecivim injenicama, ona ne dopu ta bezumnim osjeajima da nadvladaju zdravu logiku." Miles proe rukom kroz kosu. "Da, to mije poznato." Enrique ree: "Zapravo, strahovi to me se dojmila. inilo se da razumije to elim rei i prije nego to sam progovorio." "A razumjela je i kad si zavr io s govorenjem", ree Kareen vragolasto. "Sto je jo do jmljivije." Enrique se pokunjeno zasmijuljio. "Misli da sam govorio previ e tehniki?" "U ovom sluaju oito nisi." Milesove su se obrve skupile iznad nosa. " to se to dogaa prekosutra?" Kareen vedro odgovori: "Svi zajedno idemo u Okrug posjetiti Tsipisa i potra iti ra zne stvari koje nam trebaju. Madame Vorsoisson obeala je na licu mjesta uputiti E n-riquea u barravarsku autohtonu botaniku, tako da smjesta mo e poeti modificirati planove koji e mu poslije trebati za nove maslobube." "Ja sam joj prvi htio pokazati Okrug. Ve sam sve isplanirao. Hassadar, Vorkosigan Surleau, Dendariijski kanjon moram ostaviti besprijekoran prvi dojam." "Ba teta", ree Mark, nimalo suutno. "Opusti se. Samo emo objedovati u Hassadaru i mal o se posmucati uokolo. Miles, to je veliki Okrug, ostat e ti jo mnogo toga s ime se poslije mo e praviti va an." "ekajte! Znam! Idem i ja s vama. To e ubrzati stvari, da." "U lakoletu su samo etiri mjesta", istakne Mark. "Ja vozim, Enriqueu treba madame Vorsoisson, a vrag me odnio ako u ostaviti Kareen zato da ima tko tegliti tebe." Nekako mu je uspjelo da se istodobno nje no nasmije i njoj i neprijateljski pogleda brata. "Tako je, Miles, ti nisi ak ni dioniar", podupre Kareen Marka. S opsjednutim pogledom u oima, Miles se predao i oti ao hodnikom, mrmljajui: "...ne mogu vjerovati da joj je dao jesti bublju rigotinu. Da sam barem do ao prije Janko wski, vrag te odnio, ti i ja emo morati malo " Mark i Kareen slijedili su ga kroz vrata. Stajali su na hodniku i promatrali nje govo povlaenje. "A to je njega ugrizlo?" pitala je Kareen u udu. Markova se usta razvuko e u zao osmijeh. "Zaljubio se." "U vrtlaricu?" poskoi e Kareenine obrve. "Ako sam dobro shvatio, dogaaji su se odvijali iz suprotnog smjera. Upoznao ju je na Komarru, tijekom svog posljednjeg sluaja. A onda ju je zaposlio kao vrtlaricu , da malo smanji udaljenost. Udvara joj se u tajnosti." "U tajnosti? Za to? Meni se ini daje posve prikladna ak je i Vorkinja ili je to post ala tek udajom? Ali ne bih rekla daje to Milesu va no. Ili zar se njezina obitelj protivi, zbog njegova ?" Maglovit pokret ruke niz tijelo naznaio je Milesove navodn e mutacije. Osjetiv i miris alosnog romantinog scenarija, bijesno se namr tila. Kako s e usuuju prezirno odnositi prema Milesu zbog "Ako sam dobro shvatio, tajnost se sastoji u tome da ona o tome ni ta ne zna." Kareenin se nos nabrao. "ekaj malo, kako to misli ?" "To bi ti on bolje objasnio. Meni se inilo potpuno besmislenim. ak i za Milesove s tandarde smislenosti." Mark se zami ljeno namr tio. "Osim ako ga nije spopala seksua lna stidljivost monumentalnih razmjera."

"Seksualna stidljivost? Milesa?" prezirno Kareen odbaci tu tezu. "Pa zar nisi up oznao onu kapetanicu Quinn koju je vukao sa sobom?" "O, da. Zapravo, upoznao sam nekoliko njegovih cura. Ne mo e si ni zamisliti kakav je to strahovit grozd krvo ednih amazonki. Zaboga, utjerale su mi strah u kosti", zadrhti Mark, prisjeajui se. "Naravno, u to su doba sve one pizdile na mene zato to sam skrivio njegovu smrt, pa pretpostavljam da se njihovo pona anje mo e djelomino i tome pripisati. Ali ba mije palo na pamet... Zna , zapravo se pitam je li on odabr ao njih ili su one odabrale njega? Mo da on nije nikakav veliki zavodnik, nego ovje k koji nije u stanju rei 'ne'. To bi objasnilo injenicu kako su sve one bile visok e i agresivne ene, naviknute na to da dobiju sve to po ele. Ali sad mo da i prvi put u ivotu nastoji on biti taj koji e odab ati. A pojma nema kako. Potpuno je neiskusan." Zami ljajui rjrizor, Mark polako raz vue usta od uha do uha. "Oooh. elim to promatrati izbliza." Kareen ga odalami po ramenu. "Mark, to nije lijepo. Miles zaslu uje upoznati pravu enu. Hou rei, nije svaki dan sve mlai, zar ne?" "Neki od nas dobiju upravo ono to zaslu uju. A neki od nas imaju i vi e sree." Zarobio joj je ruku i nju kao unutra nji dio zape a, od ega su joj se naje ile dlaice na ruci. "Miles uvijek ka e da je svatko kova svoje sree. Prestani." Ponovno je osvojila svoj u ruku. "Ako u znoju lica svoga moram zaraditi dionice koje e mi platiti povratak na Koloniju Beta, bolje bi mi bilo da se primim posla." Povukla se u labos; Mar k je po ao za njom. "Je li se lord Vorkosigan jako uzrujao?" zabrinuto je pitao Enrique kad je njih dvoje ponovno izronilo. "Ali ma-dame Vorsoisson je rekla da eli ku ati bublje maslo " "Ne brini se ti zbog toga, Enrique," ree mu Mark veselo i srdano. "Moj brat se pon a a kao kreten zato to ima ne to drugo na pameti. Ako budemo imali sree, is-trest e se na svoje oru nike." "Oh", ree Enrique. "Onda dobro. Imam plan kojim emo ga pridobiti." "A da?" ree Mark skeptino. "Kakav plan?" "To je iznenaenje", ree znanstvenik, prefrigano se osmjehujui, odnosno onoliko pref rigano koliko je on uope mogao, a to zapravo nije bilo mnogo. "Odnosno, bit e, ako upali. Znat u za nekoliko dana." Mark slegne ramenima i dobaci Kareen pogled. "Zna li ti to on krije u rukavu?" Odmahnula je glavom i ponovno se spustila na pod, uz svoj projekt sastavljanja p olice. "Ali, kad smo ve kod toga, ti bi iz svog rukava mogao izvui sladolednu lede nicu. Najprije pitaj Mamu Kosti. ini se kako ju je Miles obasuo svim moguim i nemo guim dijelovima opreme za pripravu hrane. Mislim da je nastoji podmititi, kako bi se u budunosti oduprla primamljivim pozivima njegovih prijatelja da promijeni ra dno mjesto." Karin trepne, obuzeta nadahnuem. Proizvodni razvoj, ba to. Zaboravi kuanske aparate, glavni resurs koji su imali u Kui Vorkosigan bio je ljudski genij. Nezadovoljni ljudski genij; Ma Kosti svaki j e dan tjerala iscrpljene poduzetnike da dolaze u njezinu kuhinju na poseban obje d, a svako malo slala bi pladnjeve laganih obroka u labos. A premda je pro lo tek tjedan dana, Mark je ve postao kuhariina slaba toka, budui da je tako oito cijenio nj ezinu umjetnost. Bili su na dobrom putu da postanu najbolji prijatelji. Skoila je na noge i uvalila Marku odvija. "Dr i. Zavr i ovo." Dograbila je est kablia bubljeg masla i jurnula prema kuhinji. Miles se ispentrao iz starog zemaljskog vozila i na trenutak zastao pred polukru n im prilazom koji je bio obrubljen cvijeem, zurei jalno u najsuvremeniju gradsku re zidenciju Renea Vorbrettena. Kua Vorbretten smjestila se na vrhu strmog bre uljka k oji je gledao prema rijeci, gotovo tono nasuprot dvorcu Vorhartung. Graanski rat u slu bi urbanistike obnove: stara kripava utvrda koja se prije nalazila na tom mjest u bila je tako o teena u Uzur-pacijskom ratu, da su prija nji grof i njegov sin, vrat iv i se u grad s pobjednikom vojskom Arala Vorkosigana, odluili sravniti sa zemljom i poeti gradnju nove od temelja. I tako su umjesto vla nih, prijeteih i, za obranu beskorisnih zidina, uistinu djelo tvornu za titu kui pru ala dodatna za titna polja. Novo je zdanje bilo svijetlo, otvore no i prozrano, u potpunosti iskori tavajui prednosti prekrasnih pogleda na panoramu Vorbarr Sultane koja se irila s obje strane rijeke. Nije bilo nikakve sumnje da s vi Vorbrettenovi oru nici imaju vlastite kupaonice. Miles se bio spreman okladiti kako Rene nema problema s vodovodnim instalacijama.

A ako Sigur Vorbretten dobije parnicu, Rene e sve ovo izgubiti. Miles odmahne gla vom i poe prema nadsvoe-nom ulazu pred kojim je ustri oru nik Vorbrettenovih ekao da M ilesa povede k svom vazalnom gospodaru, a Pyma, zacijelo, u podrum na jednu dobr u tra-partiju. Oru nik je dopratio Milesa u prekrasnu dnevnu sobu iji je stakleni zid otkrivao pog led preko Zvjezdanog mosta, sve do dvorca. Jutros je zidno staklo, dodu e, bilo go tovo posve zatamnjeno, pa je oru nik, kad su u li, morao mahnuti rukom kako bi se uk ljuila rasvjeta. Rene je sjedio u velikom naslonjau, leima okrenut vratima. Kad je oru nik najavio: "Lord Revizor Vorkosigan, milor-de!" Rene je naglo skoio na noge. Potom je progutao slinu i otpustio oru nika koji se tiho povukao. Na prvi se pogle d Rene doimao trijezno, dobro odjeveno i depilirano, ali njegovo je naoito lice b ilo mrtvaki blijedo dok je slu beno kimao svom posjetitelju. "Moj lorde Revizore. im e vam mogu biti na usluzi?" "Opusti se, Rene. Ovo nije slu beni posjet, samo sam te do ao pozdraviti." "Oh", dahne Rene s vidljivim olak anjem, a iznenadni gr njegova lica pre ao je u obian umor. "Mislio sam da si... mislio sam da te mo da alje Gregor, s lo im vijestima." "Ne, ne, ne. Na kraju krajeva, Vijee ionako ne mo e glasovati a da te o tome prije ne obavijesti." Miles neodreeno kimne prema rijeci i sjedi tu Vijea na suprotnoj oba li. Rene se iznenada prisjetio svojih domainskih du nosti, odmraio staklo i privukao dva naslonjaa pred prozor, kako bi on i Miles mogli u ivati u pogledu dok razgovar aju. Miles se smjesti nasuprot mladom grofu. Rene se uspio pribrati dovoljno brz o da svom uzvi enom posjetitelju privue prilino nizak naslonja, tako da Milesove noge nisu lamatale u zraku. "Ali mogao si doi kao no, ne znam kao to si mogao doi", ree Rene poti teno, sjedajui i trljajui vrat. "Nisam te oekivao. Vi e nikoga ne oekujem. Na je dru tveni ivot ishlapio adivljujuom brzinom. Oito, nije uputno poznavati grofa i groficu Ghembretten." "Uf. Znai, i to si nauo." "Najprije je do lo do u iju mojih oru nika. Vic se pro irio cijelim gradom, zar ne?" "Eh, sad, pa, da, tako nekako." Miles se naka ljao. " ao mi je to nisam i prije do ao. Bio sam na Komarru kad se otvorio tvoj sluaj, za koji sam uo tek kad sam se vratio , a onda me Gregor poslao u zabit i ma, fuka izlike. Prokleto mi je ao to ti se ovo dogodilo. Mogu ti sa sigurno u jamiti kako te Naprednjaci ne ele izgubiti." "Mo e li? Mislio sam da sam postao njihova velika sramota." "Svaki glas je va an. A promjena grofa doslovno se dogaa jednom u njihovu ivotu " "Ne nu no", ubaci se Rene suho. Miles odbaci primjedbu slijeganjem ramena. "Osjeaj sramote je prolazan. Ako Napre dnjaci izgube tebe, a dobiju Sigura, izgubili su taj glas za cijeli sljedei nara ta j. Podr at e te." Miles je oklijevao. "Podr avaju te, zar ne?" "Manje-vi e. Uglavnom. Neki." Rene ironino odmahne rukom. "A neki razmi ljaju i kako bi glasovanjem protiv Sigura mogli sebi stvoriti stalnog neprijatelja u Vijeu. A svaki je glas, kako ti ka e , va an." "Kakav je omjer glasova, ima li kakvih naznaka?" Rene slegne ramenima. "Desetak sigurnih za mene, desetak za Sigura. O mojoj sudb ini odluuju neopredijeljeni. Od kojih veina ovaj mjesec nije progovorila ni rijei s Ghembrettenovima. Miles, bojim se da sve to ne izgleda dobro." Iskosa je pogled ao svog posjetitelja, licem na kojem su se neobino izmije ali izrazi o troumlja i okl ijevanja. Ravnodu nim glasom, dodao je: "A zna li ti ve kako e glasovati Okrug Vorkos igan?" Miles je bio svjestan kako e, kad bude vidio Renea, morati odgovoriti na to pitan je. Toga je, nesumnjivo, bio svjestan i svaki grof ili grofovski zamjenik, to je takoer obja njavalo iznenadno potonue Reneova dru tvenog ivota: oni koji nisu izbjegava li njega, izbjegavali su temu. Budui da je ve pro lo nekoliko tjedana za vrijeme koj ih je o svemu dospio dobro promisliti, Miles je imao spreman odgovor: "Mi smo za tebe. Nisi valjda sumnjao?" Rene je uspio slo iti poti ten osmijeh. "Bio sam gotovo siguran, ali opet, jednom su Cetagandanci usred tvog okruga posadili golemu radioaktivnu rupu." "To je bilo davno, ovjee. Onda, jesam li popravio prosjek tvojih glasova?" "Nisi", uzdahne Rene. "Tebe sam ve uraunao." "Ponekad sve ovisi i o jednom jedinom glasu." "Izluuje me pomisao na to da bi glasovanje moglo biti tako usko", prizna Rene. "Z

lo mije od svega. Volio bih da to ve jednom zavr i." "Strpljenja, Rene," posavjetuje ga Miles. "Nemoj odbaciti moguu prednost tako to e i zgubiti ivce." Zai mi ljeno se namr tio. "Meni se ini da tu imamo dva podjednaka zakonska presedana koji se meusobno bore za prvenstvo. Grof ima pravo sam odabrati svog nasljednika, s im se Vijee mora suglasiti i odobriti ga, zahvaljujui emu je u Vijee upao lord Pononik. " Reneov se osmijeh iskrivio. "Ako konjska guzica mo e zasjesti u grofovsku sjedalic u, za to ne bi sjeo i itav konj?" "Zapravo, gotovo sam siguran da je upravo to bio jedan od krunskih argumenata lo rda Vortale. Pitam se postoje li zapisnici s tih sjednica jo u arhivu? Ako postoj e, jednog ih dana moram prouiti. No, dakle, Pononik je jasan dokaz kako izravna kr vna veza, iako uobiajena, nije i neophodna. ak i ako odbacimo Pononikov sluaj, posto je deseci manje nezaboravnih presedana na toj strani vage. Nasljednik po grofovu izboru ima prednost nad krvnim nasljednikom, osim u sluaju kad je grof propustio odrediti nasljednika. Tek tad prvi sljedei mu ki potomak ulazi u igru. Tvoj djed j e za nasljednika bio progla en jo za ivota... supruga svoje majke, zar ne?" Miles je za nasljednika svog oca bio potvren za vrijeme Namjesni -tva, u trenutku kad je Ar al bio na vrhuncu moi i kad je to s lakoom progurao kroz Vijee. "Jest, ali u svojoj tu bi Sigur tvrdi da je to postignuto prijevarom. A nasljedstv o dobiveno prijevarom nije va ee." "Pretpostavljam da tvoj pradjed nije znao? Ili, ako jest, postoji li nain da se t o doka e? Jer, ako je znao da tvoj djed nije njegov sin, potvrda je zakonita i Sig urova tu ba pada u vodu." "Ako je esti grof i znao ne to, nismo uspjeli iskopati ni najmanji dokaz u prilog t ome. A tjednima smo kopali po obiteljskim arhivima. No ne vjerujem daje znao, je r da jest, sigurno bi ubio djeaka. I njegovu majku." "Nisam ba siguran. Vrijeme Okupacije bilo je udnovato. Poku avam se sjetiti kako je zavr io rat kopiladi u podruju Dendariija." Miles otpuhne. "Obiaj je bio da se dijet e, ako se sa sigurno u znalo da je cetagandansko kopile, pobaci ili ubije prvom pri likom. Gerilci su povremeno igrali ogavnu igru, ostavljali su mala tijela na mje stima za koja su znali da e njima proi okupacijske snage. To je ce-tagandanske asni ke i vojnike izbacivalo iz izama. Ono prvo je bila normalna ljudska reakcija. A to se drugoga tie, ak i oni koji su dotad bili toliko ogrubjeli da im se za sve fukal o, napokon su shvatili da na mjestima na kojima uspiju ostaviti bebu, bolje mogu ostaviti bombu." Reneova je grimasa izra avala gaenje, a Miles sa zaka njenjem spozna kako je ovaj u asn i povijesni primjer mogao Reneu dodati soli na ranu. Po urio se nastaviti: "Nisu s e samo Cetagandanci toga u asavali. I nekim je to Barravarcima bilo odbojno, smatr ali su to mrljom na na oj asti na primjer, princ Xav. Znam da se o tro sukobio oko to ga s mojim djedom. Tvoj pra esti grof je lako mogao biti Xavov istomi ljenik, pa je zbog toga, kao tihi odgovor, po tedio tvog djeda." Reneje nakrivio glavu, potresen. "To mi nikad nije palo na pamet. Koliko znam, o n i stari Xav su bili prijatelji. Ali to jo uvijek ni ta ne dokazuje. Tko zna to je sve pokojnik znao, a nikad o tome nije govorio?" "Ako ti nema dokaza, nema ih ni Sigur." Rene se malo razvedrio. "To je istina." Miles se ponovno zapilji u velianstveni pogled koji se irio preko urbanizirane rij ene doline. Nekoliko je amia polako klizilo u oba smjera rijenog korita koje se su aval o. U stara je vremena Vorbarr Sultana bila najdalja kopnena toka do koje je rijek a bila plovna, budui da su na ovom mjestu brzaci i vodopadi zaustavljali transpor t robe. Od kraja Vremena izolacije brana i ustave smje tene uzvodno od Zvjezdanog mosta bile su triput razorene i iznova sagraene. Tono nasuprot mjestu na kojem su sjedili u Kui Vor-bretten, pu karnice dvorca Vorhar tung izdizale su se, sive i zastarjele, ponad proljeem zazelenjelih kro nji stabala . Tradicionalno sastajali te Vijea grofova nadvijalo se u svakom smislu te rijei, po misli Miles suho nad svim tim promjenama. Kad nije bilo rata, moglo je potrajati dok ne umre stari grof, a nasljednik ne uvede promjene. U posljednje vrijeme, p rosjek otezanja papaka bio je jedan do dva grofa godi nje, no smjenu nara taja jo je vi e usporavalo produ enje ivotnog vijeka. Bilo je prilino neuobiajeno u isto vrijeme i

mati dva slobodna mjesta oko kojih bi se mogli otimati Konzervativci i Naprednja ci. Odnosno, otimati su se mogli za Reneovo mjesto. Sluaj drugog ispra njenog mjest a bio je mnogo tajanstveniji. Miles postavi Reneu pitanje: "Ima li ikakva pojma na emu poiva zahtjev za prepreku koji je lady Donna Vor-rutver postavila protiv svog roaka Richarsa, koji je treba o naslijediti grofoviju Vorrutverovih? Jesi li uo ne to o tome?" Rene odmahne glavom. "Nisam ba , ali tko meni u posljednje vrijeme i ta govori? S iz uzetkom prisutnih." U pogledu koji je uputio Milesu pritajila se zahvalnost. "Te k ti nevolja poka e tko su ti pravi prijatelji." Milesu je bilo neugodno kad se sjetio koliko mu je vremena trebalo da napokon doe ovamo. "Ne pridaj mi vi e vrlina nego to ih zaista imam, Rene. Ja bih zaista smio biti posljednja osoba na Barravaru koja bi mogla tvrditi kako te malo galaktike k rvi u venama ini neprikladnim za grofa." "Oh. Da, tako je, ti si polu-Betanac. Ali u tvom se sluaju barem radi o pravoj po lovici." "Tehniki govorei, imam pet osmina betanske krvi. Nisam ni pola Barravarca." Miles shvati kako se upravo irom rastvorio kao meta nekoj usputnoj primjedbi na raun svo je visine, ali Rene nije ni naciljao. Bverlv Vorru-tyer nikad ne bi propustio ov akav lagvort, a Ivan bi se barem usudio naceriti. "Naje e izbjegavam privlaiti ljudima pozornost prema matematici." "Zapravo, pada mi na pamet ne to u vezi s lady Don-nom", ree Rene. "Moglo bi se dog oditi da taj njezin zahtjev na kraju ima posljedica po vas Vorkosigane." "Oh?" Rene je, izvuen iz sumornog razmi ljanja o vlastitoj dilemi, malo ivnuo. "Dala je za htjev za prepreku i smjesta otputovala na Koloniju Beta. to ti to govori?" "Bio sam na Koloniji Beta. Postoji toliko raznih mogunosti da ih jedva mogu poeti razvrstavati. Prva i najjednostavnija misao jest daje oti la pronai neki skriveni d okaz o precima, genima ili zloinima roaka Richarsa." "Jesi li ikad upoznao lady Donnu? Jednostavna nije rije kojom bi se ona mogla opi sati." "Mm, to je tono. Mo da je najbolje da pitam Ivana za mi ljenje. Ako se ne varam, on j e neko vrijeme spavao s njom." "Mislim da ja u to doba nisam bio u gradu. U tom sam razdoblju bio aktivan u voj noj slu bi." Slaba an odjek aljenja zbog prekinute vojne karijere u uljao se u Reneov g las, ili je to Miles samo projicirao vlastite osjeaje. "Ali ne udim se. Na glasuje kao strasna skupljaica mu karaca." Miles sa zanimanjem iskosi obrvu prema svom domainu. "A tebe nikad nije skupila?" Rene se obje enjaki nasmijao. "Nekako mi je pro-maknula ta ast." Uzvratio mu je iron ian pogled. "A je li skupila tebe?" "Mene? Kraj ivog, zdravog i raspolo ivog Ivana? Iskreno sumnjam daje ona ikad spust ila nos dovoljno da bi mene primijetila." Rene rastvori dlan kao da odbija ovaj mali bljesak Mi-lesova samopodcjenjivanja, a Miles se ugrize za jezik. Sad je bio carski revizor; javno cendranje o svojoj tjelesnoj zle-hudoj sudbi nije ostavljalo dobar dojam. Pre ivio je. Nema ovjeka ko ji mu je sad dorastao. Ali, mo e li ak i Revizor-stvo dostajati da bi prosjena barra yarska ena zanemarila ostatak paketa? Pa, ini se daje onda srea to se nisi zaljubio u prosjenu enu, je li, mome? Rene je nastavljao: "Ja sam zapravo mislio na tvog klona, lorda Marka i na to ka ko tvoja obitelj nastoji da on bude priznat kao tvoj brat." "On jest moj brat, Rene. Moj zakoniti nasljednik i sve to uz to ide." "Da, da, tako je to tvoja obitelj i iznijela. Ali to ako se lady Donna povela za tom kontroverzom i nainom na koji ste vi to rije ili? Kladim se da je oti la na Kolon iju Beta klonirati jadnog starog Pierrea i da e sa sobom dovesti klona koji bi tr ebao uskoiti na Richarsovo mjesto. Mislim, mo e se oekivati da netko, prije ili posl ije, i to poku a." "To je... svakako mogue. Iako nisam siguran kako bi to sjelo fosilima. Pretpro le g odine im je Mark zamalo zapeo u grlu." Miles se zamislio, mr tei se. Mo e li to na kodi ti Markovu polo aju? "uo sam daje u posljednjih pet godina Okrug praktiki vodila ona , a ne Pierre. Uspije li se nametnuti kao zakonita klonova skrbnica, mogla bi ga voditi i sljedea dva desetljea. Nije uobiajeno dodjeljivati skrbni tvo enskoj rodbini

, ali i tu ima povijesnih presedana." "Ukljuujui tu i groficu koja je zakonom progla ena mu karcem kako bi mogla naslijediti titulu", pridometne Rene. "Poslije ega je slijedila ona bizarna parnica vezana za njezin brak." "O, da, sjeam se, itao sam o tome. Ali u to je vrijeme bjesnio graanski rat, to je u klonilo prepreke koje su pred njom stajale. Ni ta nije bolje od savezni tva s pobjed nikim bataljunima. Ali danas nema graanskog rata, osim onoga izmeu Donne i Richarsa , a o toj svai nikad nisam saznao ni ta iz prve ruke. Pitam se... ako si u pravu hoe li klona podii u materninom replikatoru, ili e dati da joj usade embrio koji e rodi ti prirodnim putem?" "Tjelesna trudnoa nastrano se bli i incestu", ree Rene s grimasom gaenja. "ovjek se po nekad zbilja zapita o tim Vorrutverima. Nadam se da e se odluiti za repli-kator." "Nda, ali ona nikad nije imala vlastite djece. Koliko je njoj... etrdeset godina, ili tu negdje... i bude li klon rastao u njezinoj utrobi, barem e biti sigurna d aje ono ispriavam se, daje on pod njezinom potpunom osobnom za titom. Na taj nain bi t e joj ga mnogo te e oteti ili tvrditi kako netko drugi mora biti odreen kao skrbni k. Na primjer, Richars. No, to bi zaista zao trilo stvari." "Sto misli , koliko bi to dijete po ivjelo s Richarsom kao skrbnikom?" "Ako mene pita , ne bi do ivio da postane punoljetan." Miles se namr tio pri pomisli n a tu mogunost. "Iako sam siguran da bi umro na nain koji ne bi pobudio nikakve sum nje." "Pa, to kani lady Donna trebali bismo saznati vrlo brzo", ree Rene. "Bude li odgaal a, sluaj e joj se uru iti zbog ogluhe. Ima tri mjeseca za izno enje dokaza, a to je ra zdoblje ve gotovo isteklo. ini se kao irokogrudan rok. Ali pretpostavljam da potjee jo iz onih dana kad je svakome trebalo pru iti priliku da stigne pred Vijee putujui na konju." "Da, nije dobro da Okrug tako dugo nema potvrenog grofa." Jedan se kut Milesovih usana izvije uvis. "Na kraju krajeva, ne elimo valjda da proleteri otkriju kako s asvim dobro mogu ivjeti i bez nas." Rene je trzajem obrva pokazao kako se sla e s time. "Zbilja, Miles, na povr inu izla ze tvoji betanski geni." "Ne, samo moj betanski odgoj." "Biologija nije sudbina?" "Ne, vi e nije." Slatka glazba enskih glasova odjeknula je uz zavojito stubi te sve do dnevne sobe. Za tihim mrmoljenjem alta koji se Milesu uinio poznatim uslijedila je srebrnkasta zvonjava smijeha. Rene se uspravio i okrenuo; usne su mu se razdvojile u lagan osmijeh. "Vratile s u se. A ona se smije. Ve tjednima nisam uo Tatyu kako se smije. Bla ena Martva." Je li ono bio glas Martve Koudelke? Topot zauujue brojnih enskih stopala uznemirio j e stubi te, a potom se pred Milesovim zahvalnim pogledom ukaza e tri ene. Da. Dvije p lavokose sestre Koudelka, Martva i Olivia, nagla ene tamnom ljepotom ne to ni e, tree en e. Mlada grofica Tatya Vorbretten imala je sjajne svijetlosmee oi, iroko razmaknute na srcoliku licu privlane brade. I jamice. itava je ta prekrasna kompozicija bila uokvirena kovricama poput ebanovine crne kose, koje su sad poskakivale zajedno s groficom. "Hura, Rene!" ree Martva, vlasnica alta. "Vi e ne sjedi sam i poti ten u mraku. Hej, M iles! Jesi li napokon do ao malo razvedriti Renea? Ba lijepo od tebe." "Vi e-manje", ree Miles. "Nisam znao da se svi vi tako dobro poznajete." Martva zabaci glavu. "Olivia i Tatya i le su zajedno u kolu. Ja sam se prikrpala, d a ih natjeram na pokret. Mo e li vjerovati da su po ovako divnom danu htjele ostati u kui?" Olivia se stidljivo nasmije ila, pa se ona i grofica Tatva nakratko stisnu e jedna u z drugu u znak potpore. Ah, da. U onim davnim danima kad su i le u privatnu kolu, T atva Vorkeres jo nije bila grofica, ali je svakako ve tad bila ljepotica, a i boga ta nasljednica. "Gdje ste bile vas tri?" upita Rene, smije ei se svojoj eni. "Oti le smo samo do Karavansaraja, u oping. Onda smo bile na aju i kolaima u cafeu na Velikom trgu i jo smo stigle vidjeti smjenu stra e pred Ministarstvom." Grofica se okrenula prema Milesu. "Moj roak Stannis je sad asnik-dirigent limene glazbe Grad

ske stra e. Mahale smo mu, ali, jasno, nije nam mogao odmahnuti. Bio je na du nosti. " "Bilo mi je tako ao to te nismo uspjele nagovoriti da izae s nama," ree Olivia Reneu, "ali sad mi je drago. Da si bio s nama, ne bi vidio Milesa." "Nema veze, drage moje dame," ree Martva odluno. "Umjesto toga, predla em da natjera mo Renea da nas sutra sve prati na koncert u koncertnu dvoranu Vorbar Sultane. S luajno znam gdje mogu nabaviti etiri karte." To je podr ano i izglasano bez obraanja pozornosti na grofa, ali Miles nije mogao z amisliti da bi se Rene mogao djelotvorno oduprijeti prijedlogu da otprati tri pr ekrasne ene koje su htjele slu ati glazbu koju je on obo avao. I zaista, dobaciv i Mile su pone to postien pogled, dopustio im je da ga nagovore. Miles se pitao kako je Ma rtya uspjela u tako kratkom vremenu izmusti karte koje su inae bile rasprodane go dinu ili dvije unaprijed. Je li sluajno potegnula veze koje je njezina sestra Delia imala u CarSi-gu? Sve je ovo mirisal o na Brigadu Kaudelka u akciji. Grofica se nasmije ila i podigla omotnicu s kaligrafski ispisanim tekstom. "Pogled aj, Rene! Ovo mije dao oru nik Kelso kad smo se vratile. Do lo je od grofice Vorgari n." "Meni izgleda kao pozivnica", ree Martva glasom u kojem se ulo neizmjerno zadovolj stvo. "Vidi , stvari nisu tako lo e kako si se bojao." "Otvori je", potakne Olivia Tatyu. Tatva je poslu a; oi joj preletje e rukopis. Lice joj se snu dilo. "Oh", ree ona bezbojn o. Fini se papir napola zgu vao u njezinoj vrsto stisnutoj aci. " to je bilo?" upita Olivia uznemireno. Martva uzme papir i preleti ga pogledom. "Prefrigana maketina! Ovo nije poziv, ne go opoziv! Na prijem prigodom odreivanja imena njezine kerkice. '... bojimo se da se neete osjeati ugodno', kako da ne! Kukavica! Maketina!" Grofica Tatva u urbano je treptala. "Nije va no", ree ona prigu enim glasom. "Ionako ni sam namjeravala ii." "Ali rekla si da e obui onu " poeo je Rene, pa naglo zatvorio usta. Mi i eljusti mu se nuo. "Sve te ene i njihove majke kojima u proteklih deset godina nije uspjelo uloviti Renea pona aju se tako... tako..." jedva izgovori Martva Milesu, "tako maje." "To je uvreda makama", ree Olivia. "Na a Zap ima bolju narav." Rene iskosa dobaci pogled Milesu. "Nisam mogao ne primijetiti..." ree on iznimno bezbojnim glasom, "da jo nismo dobili ni pozivnicu od Gregora i doktorice Toscane ." Miles podigne ruku kako bi ga umirio. "Mjesne pozivnice jo nisu poslane. To pouzd ano znam." Ali, zakljui Miles, ovo nije bio pravi trenutak za spominjanje male po litike rasprave o toj temi kojoj je bio prisutan prije nekoliko tjedana u carskoj rezidenciji, a koja nije zavr ila nikakvim zakljukom. Zurio je u ivu sliku; Martva se pjenila, Olivia djelovala potreseno, grofica se s ledila, a Rene se zarumenio i ukoio. Devedeset est stolaca. "Preksutra naveer prireu jem malu privatnu veeru, kao dobrodo licu Kareen Kou-delki i mom bratu Marku koji s u se vratili kui s Kolonije Beta. Olivia je pozvana, i sve Koudelke, lady Alys Vo rpat-ril i Simon Illyan, moj brati Ivan i jo nekoliko dragih prijatelja. Bila bi m i ast ako nam se oboje pridru ite." Rene je smogao snage bolno se nasmije iti ovoj oitoj milostinji. "Hvala ti, Miles. Ali mislim da ne " "Oh, Tatya, obavezno mora doi", . ubacila se Olivia, sti ui nadlakticu svoje stare prija teljice. "Miles e napokon podii veo tajne sa svoje ljubavi i upoznati nas s damom. Zasad ju je samo Kareen vidjela. Svi umiremo od znati elje." Rene podigne obrve. "Miles, ti? Bio sam siguran da si i ti zakleti ne enja, kao i tvoj brati Ivan. O enjen karijerom." Miles uputi Oliviji bijesnu grimasu, trznuv i se na posljednje Reneove rijei. "Moja karijera je dobila rastavu na temelju lijenike evidencije. Olivia, otkud tebi pom isao da je madame Vorsoisson vidi , Rene, ona je moja pejza na arhitektica, ali je i neakinja lorda Revizora Vor-thysa, upoznao sam je na Komarru, tek je odnedavna u dovica i nikako nije nije spremna biti bilo ija ljubav. Lord Revizor Vorthys i Pr

ofesorica e takoer biti s nama, razumijete, obiteljska prigoda, ni ta neprikladno za nju." "Za koga?" pitala je Martya. "Za Ekaterinu", pobje e mu rije iz usta prije nego to ju je uspio sprijeiti. Svih pet prekrasnih slogova. Ne pokazujui nimalo kajanja, Olivia se smijuljila od uha do uha. Rene i njegova en a izmijeni e pogled Ta-tyine su jamice bljesnule, a Rene je zami ljeno napuio usta. "Kareen je rekla da joj je rekao lord Mark da si mu ti rekao", nedu no je primijet ila Olivia. "Onda, tko je lagao?" "Nitko, dovraga, ali ali " Progutao je slinu i priredio se da po stoti put odrecit ira pripremljeno obja njenje. "Madame Vorsoisson je... je..." Za to mu je to svaki p ut sve te e objasniti, umjesto da mu bude sve lak e? "Ona je u slu benoj koroti za svo jim mu em. Imam sve namjere izjaviti joj svoje osjeaje kad za to doe vrijeme. A vrij eme jo nije do lo. to znai da moram ekati." kripio je zubima. Rene je naslonio bradu na dlanove i prstom pokrio usta, dok su mu oi blistale. "A mrzim ekanje", ispali Mil es. "Oh", ree Rene. "Vidim." "A je li i ona zaljubljena u tebe?" pitala je Tatya, do-baciv i potajice svom mu u m ili pogled. O, Bo e, Vorbretteni se pona aju jednako zatelebano kao i Gregor i Laisa, i to posli je tri godine braka. Ovaj brani entuzijazam bio je prokleto zarazna bolest. "Ne z nam", prizna Miles ne to slabijim glasom. "Rekao je Marku da joj se udvara skrovito", pojasnila je Martya Vorbrettenima. " t o znai da to skriva od nje. Taj dio jo uvijek poku avamo prokljuviti." "Pa zar je cijeli grad upoznat s mojim privatnim razgovorima?" frkne Miles. "Zad avit u Marka." Martya trepne prema njemu, glumei nedu nost. "Kareen je to ula od Marka. Ja sam ula o d Ivana. Mami je rekao Gregor. A tati Pym. Miles, ako eli da to ostane tajna, za to ide okolo i svima pria o tome?" Miles je duboko udahnuo. Grofica Vorbretten smjerno ree: "Zahvaljujem vam, lorde Vorkosigan. Moj mu i ja emo sa zadovoljstvom doi k vama na veeru." Uputila mu je blistave jamice. Miles otpuhne. "Uvijek ste dobrodo li." "Hoe li se dotad i Potkralj i Potkraljica vratiti sa Ser-gyara?" pitao je Rene. G las mu je bio natopljen politikom znati eljom. ^ "Nee. Zapravo. Iako bi ubrzo trebali doi. To je moja veera. Moja posljednja prilika da Kuu Vorkosigan imam samo za sebe prije nego to je napuni putujui cirkus." Nije da se nije veselio povratku svojih roditelja, ali uloga glave Kue bila je protekl ih mjeseci prilino... ugodna. Osim toga, upoznavanje Ekaterine s grofom i grofico m Vorkosigan, njezinom mo'guom buduom tazbinom bilo je ne to to je kanio vrlo pa ljivo koreografirati. No, dosad je valjda ispunio svoju dru tvenu obvezu. Miles ustane pomalo dostojanst veno, oprosti se sa svima i pristojno ponudi Martvi i Oliviji da e ih odvesti kui ako ele. Olivia je odluila jo ostati sa svojom starom prijateljicom, ali Martva je prihvatila poziv. Dok je oru nik Pym otvarao kupolu zemaljskog vozila kako bi njih dvoje moglo ui u s tra nji odjeljak, Miles ga je sumnjivo gledao. Pvmovu neuobiajenu sposobnost za sku pljanje traeva, a koju je smatrao iznimno va nom za svoj novi polo aj, Miles je uvije k pripisivao injenici da je Pyma u mladim danima uvje bao CarSig. Nije ba bio svjest an mogunosti da do informacija oru nik dolazi razmjenom. Pym, razabirui pogled, ali ne i njegov uzrok, namjesti ne to prazniji izraz lica nego obino, ali inilo se da, o sim toga, ne pokazuje kako ga se dojmilo nezadovoljstvo njegova vazalnog gospoda ra. Sjedei u stra njem odjeljku s Martvom, dok su kretali od Kue Vorbretten prema Zvjezd anom mostu, Miles je ozbiljno razmi ljao o tome da je ukori zato to ga je pred Vorb rettenima pr ila na laganoj vatri zbog Ekaterine. Ipak je on sad bio carski revizo r, za ime bo je ili barem Gregorovo. Ali na taj nain iz nje ne bi uspio izvui daljnj e obavijesti. Potisnuo je svoju ljutnju. " to se tebi ini, kako se dr e Vorbrettenovi?" zapitao ju je. Slegnula je ramenima. "Pred drugima se dr e dobro, ali mislim da su prilino potrese

ni. Rene je uvjeren kako e izgubiti parnicu, i Okrug, i sve ostalo." "To sam primijetio. A moglo bi mu se to i dogoditi, ako se ne pone poduzimati ne to da to dobije." Miles se na-mr tio. "Mrzio je Cetagandance jo otkako su mu ubili tatu u ratu za Hegensku Os. Tatya ka e da je prestravljen od same pomisli da u njemu ima Cetagandanaca." Trenutak posl ije, dodala je: "A mislim da je i nju malo prestravilo. Mislim... sad znamo za to je ta grana Vorbrettenovih poslije Okupacije razvila izvanredan dar za glazbu." "Da, i ja sam to povezao. Ali ini se da ga ona podupire." Pomisao da bi Reneu, os im karijere, mogao propasti i brak bila je iznimno neugodna. "I njoj je te ko. Svia joj se biti groficom. Olivia ka e da su u koli cure ponekad od zavisti bile grozne prema Tatyi. To to ju je izabrao Rene dalo joj je prilian poti caj, iako je svima bilo jasno da e se to dogoditi ena ima tako velianstven sopran. Ali ona ga zaista obo ava." "Znai, misli da e njihov brak pre ivjeti ovu buru?" pitao je on, glasom punim nade. "Mm..." "Mm...?" "Sve je to krenulo kad su htjeli zapoeti bebu. I nisu s tim nastavili. Tatya... n i ta ne govori o tom dijelu problema. Govorit e o svemu, samo ne o tome." "Oh." Miles je poku ao razabrati to bi to moglo znaiti. Nije zvualo osobito ohrabrujue . "Olivia je gotovo jedina od Tatvinih starih prijateljica koja je posjeuje nakon s toje sve ovo iza lo u javnost. ak su se i Reneove sestre nekako zakopale pod zemlju , iako, pretpostavljam, iz suprotnih razloga. Kao da joj nitko ne eli pogledati u oi." "Kvragu, ako odemo dovoljno daleko u pro lost," pjenio se Miles nemono, "svi mi pot jeemo od nekoga s drugog planeta. to znai jedna osmina? Zar zato trebamo iskljuiti s voje najbolje ljude? Pa valjda bi i sposobnosti trebale ne to znaiti." Martvin se osmijeh iskrivio. "Miles, ako tra i suut, na pogre noj si adresi. Da je moj tata grof, jednako tako ne bi bilo va no jesam li sposobna ili nisam, jer nikad n e bih mogla naslijediti titulu. Da sam i najpametnija na svijetu, to opet ne bi ni ta znailo. Ako tek sad spoznaje da je na svijet nepravedan, moram ti rei da zaista kasni u fazi." Miles napravi grimasu. "Martya, meni to zaista nije novost." Vozilo se zaustavil o pred gradskom kuom komodo-ra Koudelke. "Ali prije nije bio moj posao da se bavi m pravdom." A mo nije ni izdaleka toliko svemona koliko se ini promatraima. Dodao je : "Ali ovo to si spomenula vjerojatno je jedini predmet u kojem ti ne mogu pomoi. Imam vrlo sna ne osobne razloge zbog kojih ne elim da se u bar-rayarske zakone pono vno uvede nasljeivanje po enskoj lozi. O tome ovisi, na primjer, hou li ostati iv. V rlo mi se svia moj posao. Ne elim Gregorov." Podigao je kupolu, pa je ona iza la, upuujui mu svojevrstan selam za vo nju do kue i nj egovo posljednje priznanje. "Vidimo se na veeri." "Pozdravi mi komodora i Drou", vikne on za njom. Preko ramena mu je dobacila blistav osmijeh u stilu brigade Koudelka, pa odskaku tala. SEDMO POGLAVLJE Mark je nje no nagnuo lakolet kako bi putnice na stra njem sjedalu, Kareen i madame Vorsoisson, bolje vidjele Hassadar, glavni grad Okruga Vorkosigan, gdje blista n a obzorju. Vremenske su im prilike bile naklonjene; prekrasan sunani dan je odisa o obeanjem skora njeg ljeta. Milesov je lakolet bio u ivancija: elegantan, brz i pokr etan, rezao je topao i mekan zrak, a to je bilo najbolje, imao je kontrolne ploe p oredane tako ergonomski da su savr eno odgovarale ovjeku Markove visine. Pa to onda ako je sjedalo pomalo usko? Ne mo e sve imati. Na primjer, Miles vi e uope ne mo e uprav ljati lakoletom. Ta pomisao izazove grimasu na Markovu licu i on je smjesta poti sne. "Ta zemlja je prekrasna", ree madame Vorsoisson i pritisne lice uz kupolu kako bi upila vidik. "Milesu bi polaskalo da vas uje kako to ka ete", pa ljivo ohrabri Mark njezin slijed misli. "Prilino je vezan uz ovo mjesto." Ovog jutra svakako su ga promatrali u doslovno najboljem svjetlu. Nanizani etvero kuti proljetnog zelenila imanja i uma koje su, ba kao i polja, bile posljedica muk

otrpnog ljudskog-^kultiviranja valovito su se irili krajolikom. Zelenilo su prekidali, dajui mu izvjesnu ravnote u, mjestimini raspori b arravarske autohtone crve-nosmee boje uglavnom u usjecima, u koritima potoka i uz du neobradivih padina. Enrique, koji je takoer prilijepio nos uz kupolu, ree: "To uope nije ono to sam oekiv ao da u zatei na Bar-ravaru." "A to ste oekivali?" zapita madame Vorsoisson znati eljno. "Kilometre ravnog sivog betona, pretpostavljam. Vojarne i mu karce u uniformama ka ko se kreu uokolo strojevim korakom," "Bilo bi to krajnje neekonomino, pokriti povr inu cijelog planeta betonom. Ali unif orme imamo, to da", prizna Mark. "No budui da postoji nekoliko stotina razliitih uniformi, dojam je sve prije nego uniforman. A neke od njihovih boja pomalo su... neoekivane." "Da, ba mi je ao onih grofova koji su posljednji do li na red za biranje boja svojih Kua", slo i se Mark. "Pretpostavljam da su Vorkosiganovi stajali negdje u sredini reda. Mislim, smee i srebrno, to nije lo e, ali ne mogu si pomoi ini mi se da su oni momci s plavim i zlatnim, ili crnim i srebrnim, dobili veliku krojaku prednost." Mogao je zamisliti sebe u crnom i srebrnom, s Kareen, visokom i plavokosom, obje e nom o njegovu ruku. "Moglo je biti i gore", ubaci se Kareen vedro. "Sto misli , Mark, kako bi ti izgle dao u utozeleno-grimiznoj kadetskoj uniformi Kue, kao jadni Vorharopoulos?" "Kao semafor u izmama", slo i Mark ironinu facu. "A polako mi se poinje initi i da nam je strojevi korak manjkav. Vi e mi se ini da gledam zbunjeno stado koje mili uokol o... Bilo je to... gotovo razoaravajue, u poetku. Mislim, bez obzira na neprijateljsku propagandu, ne eli se valjda Barravar ta ko predstaviti svemiru? Iako sam se sad ve naviknuo, poelo mi se ak i sviati." Ponovno je nagnuo lakolet. "A gdje je zloglasno radioaktivno podruje?" pitala je madame Vorsoisson, pretra ujui pogledom izmijenjeni krajolik. Cetagandansko razaranje negda njeg glavnog grada, Vorkosigan Vashnoija, prije tri je nara taja i upalo samo srce Okruga Vorkosigan. "Jugoistono od Hassadara. Niz vjetar i niz struju", odgovori Mark. "Danas neemo proi pokraj njega. Ali mo e vam ga jedno m Miles pokazati." Uspio je potisnuti kratak, nestrpljiv osmijeh. Betanski dolar i koji e izgladiti uni tenu zemlju nisu bili na popisu stvari koje joj je Miles kan io pokazati. "Ne izgleda cijeli Barravar ovako", ree madame Vorsoisson Enriqueu. "Dio Ju nog kon tinenta na kojemu sam ja odrasla ravan je kao palainka, iako se na obzoru mo e vidj eti najvi i planetarni planinski lanac Crne karpe. "Je li vam ta ravnina bila dosadna?" pitao je Enrique. "Ne, zato stoje obzor bio beskrajan. Iza li biste iz kue kao da izlazite ravno u ne bo. Oblaci, svjetlo, oluje imali smo najljep e izlaske i zalaske sunca." Pre li su nevidljivu granicu hassadarskog sustava kontrole leta, pa Mark po alje nji hov polo aj gradskim raunalima. Nakon jo nekoliko minuta i nekoliko kratkih, kodiran ih prijenosa, nje no ih je spustio na vrlo privatno, za sve druge strogo zabranjen o sleti te koje se nalazilo na krovu grofove rezidencije. Rezidencija je bila veli ko, suvremeno zdanje oblo eno uglaanim kamenjem s dendariij-skih planina. Povezana s okru nim i opinskim uredima, zauzimala je vei dio jedne strane sredi njeg gradskog t rga. i Tsipis ih je doekao stojei uz rub sletnog prstena, uredan, siv i suzdr an kao i uvij ek. Rukovao se s madame Vorsoisson kao da su stari prijatelji, pa pozdravio gost a s drugog svijeta, Enriquea, ljubazno i opu teno kao prirodni diplomat. Kareen ga je prisno zagrlila, kao i on nju. Promijenili su prijevozno sredstvo i u li u zrano vozilo koje ih je ekalo. Tsipis ih je za titniki poveo u brzi obilazak tri mogua mjesta za njihovo novo sjedi te, ma kak o ga na kraju nazvali, to je ukljuivalo razgledanje jednog slabo opremljenog grads kog skladi ta i dva obli nja imanja. Oba su imanja bila nenastanjena zato to su njiho vi prija nji stanari slijedili grofa koji je preuzeo novi polo aj na Sergvaru, a nit ko drugi nije elio prihvatiti izazov cijeenja dobiti s tih svakako beznaajnih zemlj i ta jedno je bilo movarno, a drugo suhi kamenjar. Mark je pa ljivo provjerio mapu ra dioaktivnosti. Sve navedeno ve je ionako bilo vlasni tvo Vorkosiganovih, pa ni s ki

m nije trebalo pregovarati o kori tenju. "Ako pitate svog brata, mo da e vam ak i oprostiti najamninu", istaknuo je odu evljeni tedljivac Tsipis prednosti dviju seoskih lokacija. "On to mo e uiniti: kad je va ota c odlazio na Sergvar, prenio je na njega sve zakonske ovlasti u Okrugu. Obitelj s tih imanja sad ionako ne dobiva nikakve prihode. Tako bi vam ostalo vi e kapital a za druge poetne tro kove." Tsipis je bio precizno upoznat s proraunom koji je Marku stajao na raspolaganju; ranije toga tjedna pre li su sve planove putem komkonzole. Mark se lagano trznuo n a pomisao da od Milesa tra i uslugu, ali... zar nije i on Vorkosigan? Zurio je uok olo po ru evnom imanju, nastojei u sebi izazvati osjeaj da na njega pola e pravo. Kareen i on sjeli su i pre li sve mogunosti. Enriqueu su dopustili da tumara okoli em u dru tvu madame Vorsoisson i upozna se s mnogobrojnim autohtonim barravarskim biljkama. Ope stanje zgrade, vodovodne i naponske instalacije odnijele su prevagu nad uvjetima na zemlji tima, pa su se konano dogovorili da e uzeti novije uvjetno reeno i prostranije sporedne zgrade. Nakon jo jednog, ovaj put promi ljenij eg, obilaska lokacije, Tsipis ih je u urbano potjerao natrag u Hassadar. Tamo su objedovali na najekskluzivnijem mjestu u slu benoj blagovaonici grofovske rezidencije, koja je gledala na Trg. Izvanredna ponuda koju je posluga iznijela pred njih dala je naslutiti kako je Miles poslao nekoliko hitnih potajnih uputa kako se treba pobrinuti i ime nahraniti njegovu... vrtlaricu. Mark je potvrdu te teze dobio kad je, poslije deserta, Kareen povela Enriquea i udovicu u obilazak vrta i vodoskoka u unutra njem dvori tu rezidencije, a on ostao s Tsipisom u ivati u i zvanrednom, buteljiranom arhivskom vinu s imanja Vorkosiganovih, a koje se obino u valo za posjete cara Gregora. "Onda, lorde Mark," ree Tsipis, nakon stoje s po tovanjem otpio gutljaj, "kako se v ama ini ova madame Vor-soisson va ega brata?" "Ja bih rekao... da jo nije njegova." "Mmm, da, toliko sam shvatio. Odnosno, bolje bi bilo rei, toliko mije obja njeno." "Sto vam je sve ispriao o njoj?" "Ne radi se toliko o tome stoje rekao, nego kako. I kako se esto ponavljao." "Pa, da, i to je tono. Da to radi bilo tko drugi, a ne Miles, bilo bi histerino sm ije no. Zapravo, i ovako je histerino smije no. Ali, od toga takoer i... hm." Tsipis je trepnuo i nasmije io se sa savr enim razumijevanjem. "Zastaje dah... misli m... barem bih ja tako rekao." A Tsipisov je izbor rijei uvijek bio besprijekoran kao i njegova frizura. Kroz visoke prozore blagovaonice gledao je prema Trgu. "Dok je bio mlai, esto sam ga viao kad sam bio u dru tvu va ih ro ditelja. Neprekidno je nadma ivao svoje tjelesne sposobnosti. Ali nikad nije mnogo plakao kad bi slomio neku kost. Bilo je gotovo zastra ujue gledati dijete te dobi koje ima takav nadzor nad sobom. Ali jednom, bilo je to na Hassadarskom okru nom s ajmu, imao sam prilike vidjeti kako ga je odbacila grupa djece kojoj se poku ao pr ibli iti." "Je li tad plakao?" pitao je Mark. "Nije. Iako, kad se okrenuo, lice mu je imalo vrlo neobian izraz. Bothari je to promatrao sa mnom a ni narednik tu ni je mogao ni ta, jer Miles nije bio u fizikoj opasnosti. No, sljedeeg je dana na jaha nju Miles do ivio jednu od svojih najgorih nezgoda. Skakao je, to mu je bilo zabran jeno, na zelenku, za kojeg mu je reeno da ga ne smije jahati... Grof Piotr je bio toliko bijesan i toliko upla en mislio sam da e ga na mjestu udariti kap. Ali posl ije sam se zapitao koliko je sluajna bila ta nezgoda." Tsipis je oklijevao. "Uvij ek sam vjerovao da e Miles za suprugu odabrati galaktiku enu, kao i njegov otac, a ne Barravarku. Nisam ba siguran to Miles misli postii s ovom mladom damom. Nije se valjda opet naumio smrskati?" "Tvrdi daje razradio Strategiju." Tsipisove su se tanke usne izvile i on promrml ja: "Pa zar ne tvrdi uvijek da..." Mark bespomono slegne ramenima. "Da vam pravo ka em, ja sam je samo povr no upoznao. Vi ste radili s njom to se vama ini?" Tsipis je o troumno nakrivio glavu. "Brzo ui i do krajnjih je granica po tena." To je jedva zvualo kao pohvala, osim ako sluajno niste znali kako su te dvije osob ine za Tsipisa bile najbolje to se o ovjeku mo e rei. , "A u ivo je i prilino zgodna", doda on, kao da se toga tek naknadno sjetio. "Nije, ovaj, ni pribli no previsoka kao to sam se bojao." Mark se obje enjaki nasmije.

"Meni se ini da bi ona bila sposobna za posao budue grofice." "I Milesu se tako ini", primijeti Mark. "A ka u daje jedna od njegovih najjaih stran a u vojsci bilo odabiranje izvrsnog osoblja." A to je bolje upoznavao Tsipisa, to je vi e Mark vjerovao kako je tu osobinu Miles naslijedio od svog njihova oca. "A ve je bilo i krajnje vrijeme, o tome nema zbora", uzdahne Tsipis. "ovjek bi po el io da grof Aral dobije unuke dok je jo dovoljno iv da ih vidi." Odnosi li se ova primjedba na mene? "Vi ete pripaziti na razvoj dogaaja, zar ne?" prido-metnuo je Tsipis. "Ne znam to mislite da ja tu mogu uiniti. Nije ba da bih je mogao natjerati da se z aljubi u njega. Da imam takvu mo nad enama, iskoristio bih je za sebe." Tsipis uputi neodreen osmijeh prema stolcu koji je maloprije ispraznila Kareen, p a se, upitno, osmjehne i Marku. "Zaista? A meni se, eto, uinilo daje imate." Mark se trznuo. Njegova novosteena betanska racionalnost tijekom pro log je tjedna gubila tlo pod nogama kad bi se radilo o Kareen, a ta je rastua napetost inila nje gove podosobnosti nemirnima. Ali Tsipis je bio njegov financijski savjetnik, a n e psihijatar. ak nije bio ipak je ovo Barravar ni njegov enidbeni posrednik. "Jeste li uoili kakav znak da madame Vorsoisson uzvraa naklonost va em bratu?" prilin o je alobnim tonom nastavio Tsipis. "Ne", iskreno prizna Mark. "Ali ona je vrlo suzdr ana." I, je li to bio nedostatak osjeaja, ili zastra ujua sposobnost nadzora nad sobom? Iz ovog kuta, tko bi to uope mogao razlikovati? "ekajte malo, ha, znam! Potaknut u Kareen da se time pozabavi. e ne brbljaju jedne s drugima o takvim stvarima. Zato ih i nema tako dugo kad zaje dno odu u enski zahod seciraju mu karce s kojima su iza le. Odnosno, tako mi je Karee n jednom objasnila, kad sam se potu io to sam predugo ostao napu ten..." "Zaista volim smisao za humor te djevojke. Koudelke su mi se uvijek sviale." Tsip isove su oi nakratko bljesnule. "Mogu li pretpostaviti da ete se prema njoj odnosi ti s po tovanjem?" Uzbuna! Bosiljak! Bosiljak! "Oh, svakako", ree Mark grozniavo. Zapravo, evo je udio za tim da je poasti s onoliko po tovanja koliko su mu dopu tale njegove, u ovom trenu tku ograniene, vje tine steene na Beti. I de-ro se, kojemu je hobi bilo hraniti Karee n gurmanskim obrocima, danas sjajno osjeao. Ubojica je virkao uokolo, spreman pon i titi svakog neprijatelja kojega bi Kareen samo imenovala, ali nije bilo potrebe, jer Kareen nije stvarala neprijatelje, samo prijatelje. Ovaj je tjedan ak i Urla tor bio neobino zadovoljan, hranei se tuim mukama. O ovoj se temi Crna kvadra jednog lasno pozitivno izja njavala. Ta divna, topla, otvorena ena... U njezinoj se prisutnosti osjeao poput nekog ljig avog, hladnokrvnog bia koje se zavuklo pod kamen kako bi umrlo, a onda ipak is-pu zalo na neoekivano pravo udo, na sunanu svjetlost. Mogao bi itav dan puzati za njom, alosno cvilei u nadi da e ga obasjati svojim svjetlom barem jo u jednom velianstveno m trenutku. Njegova mu je psihijatrica uputila nekoliko strogih rijei na raun te o visnosti Nije po teno prema Kareen to joj svaljuje toliki teret na plea, ne ini ti se? Mora nauiti davati zato to ima dovoljno, a ne samo uzimati zato to ti je to potrebno. Potpuno tono, potpuno tono. Ali, proklet stvo, ak se i njegovoj psihijatrici Kareen sviala, poku avala ju je unovaiti za psiho logiju. Kareen se svima sviala, jer su se svi sviali njoj. Svi su eljeli biti u nje zinoj blizini, jer su se tad u sebi osjeali dobro. Uinili bi sve za nju. Imala je obilje onoga to je Marku najvi e nedostajalo i za im je najvi e eznuo: vedro raspolo enje , zarazno odu evljenje, suut, zdrav razum. Pred tom je enom stajala sjajna karijera u prodaji kakva bi ekipa mogla biti njih dvoje, Mark kao analitiar, Kareen kao sue lje s ostatkom ljudskog roda... Iz nekog razloga, sama je pomisao da bi je mogao izgubiti inila Marka strahovito uznemirenim. Poetni stupanj napadaja panike nestao je i on pone ravnomjernije disati, jer mu je u tom trenutku sigurnost ulio njezin povratak u dru tvu madame Vorsoisson i En-ri quea koji su kaskali za njom. Iako su im, zahvaljujui obilnom ruku, svima malo spl asnule ambicije, Kareen ih je ipak uspjela natjerati da ustanu i pou obaviti drug i za danas zacrtani zadatak, skupljanje kamenja za Milesov vrt. Tsipis ih je ops krbio holo-zemljovidom, uputama i dvojicom golemih, srdanih mladia s runim bagerima i letnim kombijem. Letni je kombi slijedio lakolet kojim je Mark upravljao prem a jugu, u smjeru uzdignute sive kralje nice Dendariijskih planina. Mark ih je spustio u planinsku udolinu koja je graniila sa stjenovitim klancem. I

to je podruje bilo vlasni tvo Vorkosiganovih, iako posve nerazvijeno. Mark je shvaa o i za to. Djevianski netaknuta ploha autohtone barravarske pa, sad, uma mo da nije pr ava rije, zapravo je grmlje bilo prilino dobar opis irila se kilometrima uzdu zastra u juih obronaka. Madame Vorsoisson iza la je iz lakoleta i okrenula se kako bi pogledala prema sjev eru, sve do napuenih nizina Okruga Vorkosigan. Topli je zrak omek ao najudaljeniji obzor do magine plaviaste izmaglice, no oko je svejedno moglo vidjeti stotinama ki lometara uokolo. Bijeli su se kumulusi na u urili i u tri iroko razmaknuta luka nad-v ijali nad srebrnkastosivu osnovu neba, poput suparnikih dvoraca. "Oh", ree ona dok su joj se usne rastopile u smije ku. "Eto, to ja zovem pravim neb om. Ba je onakvo kakvo treba biti. Kareen, sad vidim za to lord Vorkosigan voli ovo mjesto." Ruke su joj se, nesvjesno, posve raskrilile, a prsti posegnuli za slob odnim prostorom. "Kad sam u brdima, obino se osjeam kao u zatvoru, ali ovo ovo je vrlo lijepo." Mladi bikovi spustili su letni kombi u blizinu lakoleta, pa je madame Vorsoisson povela njih i njihovu opremu na mukotrpno spu tanje u klanac, kako bi s dna skupi la zalihu estetiki prihvatljivog, izvornog dendariijskog kamenja i stijenja koje e podanici kasnije transportirati u Vor-barr Sultanu. Enrique ih je slijedio, nal ik na goljavog i posebno trapavog psia. Budui da se ono to sie poslije mora zapuhano i hriptao uspeti natrag, Mark se ograniio na virkanje preko ruba, a onda se pro eta o manje izazovnom padinom udoline, dr ei se za ruke s Kareen. Kad mu je ruka kliznula oko njezina struka i malo joj se pri majhlao, ona se sva r astopila, ali kad joj je poku ao podvaliti podsvjesni seksualni nagovje taj tako to j oj je pomilovao grudi, nesretno se ukoila i povukla. Prokletstvo. "Kareen..." alos no je prosvjedovao. Odmahnula je glavom. " ao mije. ao mije." "Ne mora se... meni is priavati. Od toga se osjeam vrlo udno. elim da i ti mene eli , inae nikakve koristi od vega. A mislio sam da me eli ." "I eljela sam te. elim te. Samo " Pregrizla je jezik i krenula iznova. "Tamo na Kolo niji Beta mislila sam da sam osoba, prava odrasla osoba. A kad sam se vratila ovamo... shvatila sam da sam ovisna, da svaki zalogaj hrane koji stavim u usta, svaku krpicu odjee, sve, mogu zahvaliti svojim roditeljima i ovom mjestu. I uvije k sam im bila zahvalna, ak i na Beti. Mo da je sve to bilo... pretvaranje." vrsto joj je stisnuo ruku; barem taj dio nje nee pustiti. " eli biti dobra. U redu, t o mogu razumjeti. Ali mora biti oprezna kad bira kome e dopustiti da odreuje to znai d bra Kareen. Ako su me ne to nauili moji teroristiki stvoritelji, onda su me nauili to ." Na spomen tog zastra ujueg sjeanja privukla gaje k sebi i uspjela slo iti suutnu grimas u. Oklijevala je, pa ipak nastavila: "Ono to me izluuje, jesu definicije koje se m eusobno iskljuuju. Ne mogu istodobno biti dobra i na jednom i na drugom mjestu. Na uila sam kako u biti dobra djevojka na Beti, a to je na svoj nain jednako te ko kao i biti dobra djevojka ovdje. Ponekad je bilo i strasnije. Ali... tamo sam osjeala d a se iznutra irim, ako me mo e razumjeti." "Mislim da mogu." Samo se nadao da nije on bio zaslu an za ono "strasnije", iako j e sumnjao da jest. U redu, dobro, znao je da jest. Tijekom pro le godine bilo je n ekih mranih trenutaka. Pa ipak, ona je ostala uz njega. "Ali ti mora odluiti to je d obro za Kareen, a ne dobro za Bar-rayar..." duboko je uzdahnuo, nastojei biti isk ren. "Ili dobro za Betu." A dobro za mene? "Otkako sam se vratila, ini mi se kako sama sebi ne mogu ak ni postaviti to pitanj e." Uspio se podsjetiti daje ovo za nju metafora. Ali mo da je i on sam metafora, zakl juan u vlastitoj glavi s Crnom kvadrom. Metafora koja je metastazirala. Metaforama se to dogaa, kad su pod pritiskom. " elim se vratiti na Koloniju Beta", ree ona tihim, strasnim glasom, slijepo zurei u predivni svemir pod njima. "I elim ostati tamo dok zaista ne postanem prava odrasla ena, kad u moi biti ono to jesam, bez obzira na to gdje se nalazila. Kao grofica Vorkosigan." Mark podigne obrve, uv i na koga se nastoji ugledati nje na Kareen. Ali njegovoj se m ajci ne to moralo priznati: ta nije trpjela niija sranja, ni iz kakvog razloga. Bil o bi divno, pomisli on, kad bi ovjek barem djeli te osobine uspio poprimiti, a da ne mora pritom proi kroz rat, ili bosonog hodati kroz vatru.

Uzrujana Kareen nalikovala je na sunce za vrijeme pomrine. Vrlo oprezno, ponovno ju je zagrlio oko struka. Na svu sreu, ona je to protumaila kao pru anje potpore, to je on i inio, a ne kao ponovno nagovaranje, pa se zauzvrat privila uz njega. Crna kvadra bila je odlina postrojba za hitne namjene, ali njezini su lanovi bili t raljavi zapovjednici. evo e se jednostavno morati jo malo strpjeti. Najbolje bi mu bilo da pozove na veeru Markovu desnicu ruku ili ne to slino. Ovo je bilo isuvi e va no da bi se zaribalo, i te kako va no. Ali, to ako ona na kraju postane svoja na nain koji nee ostaviti prostora za njega. ..? Ta pomisao nije bila osobito hranjiva. Brzo, promijeni temu. "ini se da se Tsipis u svidjela madame Vorsoisson." Osloboeno muka, lice joj je smjesta zasjalo. Prema tome, zacijelo sam vr io pritisa k na nju. Urlator je zacen-drao iz duboke nutrine i Mark ga smjesta prigu i. "Ekaterina? I meni se ona svia." Tako, sad je ve bila Ekaterina? Pre le su na "ti"t sjajno. Morat e ih e e zajedno slati u enski zahod. "Sto ti se ini, svia li se njoj Miles?" Kareen slegne ramenima. "Da, kako se meni ini. Zaista se trudi oko ovog vrta, i s ve to." "Htio sam rei, je li barem malo zaljubljena? Nikad je nisam uo da ga oslovljava im enom. Kako mo e biti zaljubljen u nekoga s kim nisi na "ti"?" "Oh, takvi su ti Vorovi." "Aha." Mark je ovo uvjeravanje upio, ali sumnjiavo. "Istina je, Miles se u poslje dnje vrijeme pona a vrlo vori-no. Mislim da mu je ovo carsko revizorstvo udarilo u glavu. uj, bi li se ti mogla malo motati oko nje, da vidi ima li tu ega?" "Da je uhodim?" Kareen se namr tila s neodobravanjem. "Je li te Miles nagovorio da me to pita ?" "Zapravo, nije. To je Tsipisova zamisao. Malo je zabrinut za Milesa. A i ja sam. " "Voljela bih se sprijateljiti s njom..." Prirodno. "ini se da nema mnogo prijatelja. esto se selila. I, ako mene pita , to god se zaista dogodilo njezinu mu u na Komarru, bilo je mnogo gadnije nego to se ini prema njezin u pona anju. U toj je eni toliko ti ine da se upravo izlijeva iz nje." "Da, je li ona dobra za Milesa? Misli da bi mu odgovarala?" Kareen iskosi obrvu i spusti pogled prema njemu. "Trudi li se itko zapitati je l i Miles dobar za nju?" "Um... hm... a za to ne bi bio? On je grofovski nasljednik. Imuan je. Za boga milog a, pa on je carski revizor! Sto bi vi e jedna Vorkinja mogla po eljeti?" "Ne znam, Mark. To ovisi o tome kakva je Vorkinja. Ja bih, na primjer, radije bi la sto godina zakljuana s tobom i Crnom kvadrom u njezinu najbunijem izdanju, nego samo tjedan dana ostala zakljuana s Milesom. On ovjeka... nekako obuzme." "Samo ako mu to ovjek dopusti." Ali srce mu je ogri-jala pomisao kako bi ona zais ta, iskreno radije bila s njim nego s velianstvenim Milesom, pa se iznenada osjet io manje gladnim. "Ima li ti ikakvu sliku o tome koliko je njega te ko zaustaviti? Jo se sjeam, kad smo moje sestre i ja bile male, mama bi nas odvela u posjet lady Cordeliji koja bi onda tjerala Milesa da nas zabavlja. to je strahovito okrutno prema etrnaestogodi nj em djeaku, ali otkud sam ja to mogla znati? Uglavnom, on je odluio kako smo nas eti ri djevojaka postrojba na rigoroznim pripremama, pa nas je tjerao da mar iramo u st ra njem vrtu Kue Vorko-sigan ili, ako je padala ki a, u plesnoj dvorani. Mislim da su mi je bile etiri godine." Namr tila se, prisjeajui se pro losti. "Milesu treba ena koja e mu rei kad mora stati pod hladan tu , ili e biti vraga. Za nju, ne za njega." Tren utak poslije, mudro je dodala: "Dodu e, bude li te ko njoj, prije ili poslije postat e te ko i njemu." "Au." Srdani mladii zapuhano su se uspeli natrag iz klanca, pa se opet spustili, ovaj pu t u letnom kombiju. Uz klo-paranje i udaranje dovr ili su utovar, pa je starudija uz-letjela i krenula prema sjeveru. Ne to poslije, pojavili su se zadihani Enrique i madame Vorsoisson. Enrique, koji je u naruju stiskao golem naramak autohtonih barravar-skih biljaka, doimao se vrlo veselim. Zapravo, izgledao je kao da mu je krv konano poela cirkulirati tijelom. Znanstvenik vjerojatno godinama nije bio na

svje em zraku; nije bilo nikakve sumnje da mu je ova etnja koristila, iako se s nj ega cijedila voda, budui daje u klancu upao u potok. Nekako su uspjeli ugurati biljke u stra nji dio lakoleta i napola osu iti Enriquea, pa su se svi ponovno ukrcali, dok se sunce iskosa spu talo prema zapadu. Mark je s u itkom isku avao brzinske mogunosti lakoleta dok su posljednji put kru ili nad udolino m, a onda ga nagnuo i zaputio se prema sjeveru, u smjeru glavnoga grada. Pod nje govim stopalima i jagodicama prstiju, stroj je zujao poput strijele, pa su do ru bnih dijelova Vorbarr Sultane stigli prije sumraka. Najprije su iskrcali madame Vorsoisson pred kuom njezina ujaka u blizini Sveuili ta, iznudiv i mnoga obeanja o tome kako e sutra doi u Kuu Vorkosigan i pomoi Enriqueu da p otra i strune nazive njegovih novosteenih botanikih uzoraka. Kareen je iz lakoleta is koila na uglu pred gradskom kuom svoje obitelji i za opro taj ku nula Marka u obraz. M ir, evo, nije tebe poljubila. Mark je lakoletom ukliznuo u kut podzemne gara e Kue Vorkosigan, pa po ao za Enriqueo m u labos, kako bi mu pomogao da provjeri maslobube i podijeli im njihov veernji obrok. Enrique, dodu e, nije pjevao uspavanke malim gmizavim puzavcima, ali je, do k bi tumarao laboratorijem, imao obiaj ispod glasa razgovarati napola s njima, na pola sam sa sobom. ovjek je prokleto predugo radio posve sam, barem je Mark bio t oga mi ljenja. No veeras je, razvrstavajui svoju novu biljnu zalihu u skladu s hijer arijom poznatom samo njemu i madame Vorsoisson, te potapajui neke biljke u vodu, a neke prostirui na papir kako bi se osu ile na radnom stolu, Enrique pjevu io. Mark je odvagnuo, zabilje io i rasprostro nekoliko obilnih lopatica usitnjenog sta bla po maslobubljim nastambama, a onda se okrenuo i primijetio kako je Enrique z asjeo za svoju komkonzolu i ukljuio je. Ah, dobro. Mo da e Escobaranac opet poiniti n e to znanstveno i u budunosti unosno. Mark do eta do njega, pripravan na odobravajue k ibiciranje. Ali Enrique se nije zaposlio vrtoglavim molekularnim prikazima, nego dojmljivom koliinom gusto zbijena teksta. " to je to?" zapita Mark. "Obeao sam Ekaterini da u joj poslati primjerak svog doktorata. Ona je mene zamoli la", objasni Enrique ponosno, s izvjesnim prizvukom uenja u glasu. "Prema bakterij skoj i gljivinoj jedininoj sintezi izvanstaninih spojeva za pohranu energije. Na to me se zasniva sav moj kasniji rad s maslobubima, nakon to sam spoznao da su oni s avr eno sredstvo za razvoj mikrobskih spojeva." "Aha." Mark je oklijevao. Znai, sad je i ti zove Ekate-rina? Pa, sad, ako je Karee n pre la na "ti" s udovicom, te ko daje prisutni Enrique mogao biti iskljuen iz toga. "Misli da e to ona uspjeti proitati?" Koliko je Mark uspio primijetiti, Enrique je pisao jednako kao to je i govorio. "Oh, ne oekujem ja od nje da shvati molekularnu matematiku energetskih protoka s tim su se muili i moji mentori ali siguran sam da e iz animacija uspjeti shvatiti opi smisao. Ipak... mo da bih mogao uiniti ne to s ovim izvatkom, nekako ga uiniti priv lanijim pogledu. Moram priznati, doima se pomalo suhoparno." Ugrizao se za usnu i nagnuo nad komkonzolu. Minutu poslije, pitao je: "Mo e li se sjetiti neke rijei koj a se rimuje s glioksilat?" "Ne... ovaj as. Poku aj s narana. Ili srebrno." "To se ne rimuje ni s im. Ako ne mo e biti od koristi, Mark, bolje da ode ." "Pa to ti radi ?" "Izocitrat, naravno, ali ne izgleda dobro kad se skeni-ra... Poku avam vidjeti mog u li postii bolji dojam ako izvadak napi em u obliku soneta." "To zvui potpuno... zapanjujue." "Misli ?" razvedrio se Enrique i ponovno zapoeo pjev u iti. "Treonin, serin, polari, molari..." "Dolari", nasumce bubne Mark. "Kuglanje." Enrique razdra eno mahne rukom prema vra tima. Kvragu, Enrique ne bi smio gubiti svoje dragocjeno mo dano vrijeme na pisanje poezije; umjes to toga, trebao bi skladati dugake molekularne lance u interakciji s iskoristivim protocima energije ili tako nekako. Mark je zurio u Escobaranca koji se kao per ec usredotoeno zgrbio u svom komkonzol-nom stolcu, pa mu se obrve spoje iznad nos a u iznenadnom napadu zabrinutosti. Pa valjda ak ni sam Enrique ne vjeruje kako bi mogao privui enu svojom doktorskom d isertacijom? Ili vjeruje? Ili, pak, vjeruje kako je to jedino ime bije mogao priv ui. ..? Na kraju krajeva, taje disertacija bila jedini uspjeh u njegovu dosada njem kratkom ivotu. Mark je morao priznati kako bi ena koju bi privukla disertacija sv akako bila prava ena za Enriquea, ali... ali ne ova ena. Nikako ne ena u koju je bi

o zaljubljen Miles. Pa ipak, madame Vorsoisson je bila pretjerano ljubazna osoba . Nema nikakve sumnje kako e rei ne to ljubazno ak i o stvarima koje su je posve zgro zile. A Enrique, koji je bio gladan ljubaznosti kao i... kao i jo netko, koga je Mark i predobro poznavao, mogao bi to pogre no protumaiti kao... Iznenada mu se uinilo kako je preseljenje bublje radionice na novu okru nu lokaciju pitanje od iznimne hitnosti. Napuenih usana, Mark se na prstima tiho iskrade iz labosa. Tapkajui hodnikom, jo je uvijek mogao uti En-riqueovo sretno mrmoljenje: "Mukopolis aharid, hm, to je ba dobro, ima ritma, mw-ko-pol-iiii-sa-ha-rid..." Pristani te za atlove u Vorbarr Sultani u ivalo je u ranoveernjem prometnom zati ju. Iva n se nestrpljivo osvrtao po predvorju, premje tajui buket orhideja mo us-nog mirisa, namijenjen dobrodo lici, iz desne ruke u lijevu. Nadao se da se bioritam lady Donn e nee poremetiti toliko da poslije ne bude raspolo ena za malo dru enja. Cvijee je trebalo biti prava uvodna nota u ast obnove njihova poznanstva; buket ni je bio tako velik ni tako napadan da bi ukazivao na Ivanov oaj, ali je bio dovolj no otmjen i skup kako bi osobi koja je, kao lady Doima, izvrsno uoavala nijanse, naznaio njegovo ozbiljno zanimanje. Pokraj Ivana, Byerly Vorrutyer udobno se oslonio o stup i prekri io ruke. Pogledom je pre ao preko buketa i lagano se nasmije io svojim tipinim osmijehom koji je Ivan primijetio, ali se pravio da nije. Byerlyjev uredniki komentar mogao je biti ili duhovit ili slabouman, ali on se nikako nije nadmetao za ljubavnu pa nju svoje roak inje. Nekoliko jedva uhvatljivih traaka sjeanja na sinonji erotski san u kojem je s udjelovala i Donna, muilo je Ivana. Odluio se ponuditi da ponese njezinu prtljagu, odnosno, dio njezine prtljage, ono to e morati pustiti iz ruke kako bi uzela njeg ovo cvijee. Koliko se mogao prisjetiti, lady Donna nikad nije putovala neoptereena . Osim u sluaju ako bi se vratila vukui za sobom ma-ternini replikator s Pierreovim k lonom. Za to neka se pobrine By, jer ga Ivan ne bi taknuo tapom na daljinsko upra vljanje. Izluivala gaje Byeryjeva utnja o razlozima Donnina odlaska na Koloniju Be ta i onome to se tamo nadala pribaviti kako bi onemoguila svog roaka Richar-sa da n aslijedi titulu, ali, zaista, prije ili poslije netko e se sjetiti te sheme s klo novima. Politike posljedice toga mogle bi pasti u krilo njegovim roacima Vorkosiga novi-ma, no kako je on bio tek Vorpatril iz ni eg koljena, mogao bi iz toga izai ist . Bogu hvala, on nije glasao u Vijeu grofova. "Ah." By se odgurnuo od stupa i zapiljio niz predvorje, pa podigao ruku na krata k pozdrav. "Evo nas." Ivan pogleda u tom smjeru. Pribli avala su im se trojica mu karaca. Smrknutog, sjedo kosog tipa zdesna, koji je uzvratio Byu pozdrav, Ivan je ak i bez uniforme prepoznao kao vou oru nika pokojnog grofa Pierrea kako se ono zvao? da, Szabo. Odlino, lady Donna je na svoje dugo putovanje povela pomonika i za titnika. Visoki momak na lijevoj strani, takoer odjeven u civilku, bio je jedan od Pierreovih stra ara. Nje gov je ni i status bio vidljiv iz njegovih godina, ali i iz injenice da je za sobom vukao pokretnu paletu na koju su bila nakrcana tri kovega. Izraz na njegovu licu odavao je du evno stanje s kojim se Ivan mogao poistovjetiti svojevrsno izbezumlj e-nje zajedniko svim Barravarcima koji bi se vraali sa svog prvog posjeta Beti. Do imao se kao da ne zna bi li pao na koljena i poljubio beton ili se okrenuo i poj urio natrag prema atlu. ovjeka u sredini Ivan nikad prije nije vidio. Bio je to sportski graen momak sredn je visine i prilino mi iav, iako mu je civilna tunika lijepo padala preko ramena. Bi o je trijezno odjeven u crno, s jedva primjetnim svijetlosi-vim pleterom koji je odavao poast barravarskom odjevnom stilu prema kojem se mu ka odjea ukra avala pseu-d ovojnikim uresima. Neupadljiva je odjea isticala njegovu vitkost i naoitost: blijed a ko a, guste tamne obrve, kratko o i ana crna kosa, uredno pod i ani, svjetlucavi brkovi i brada. Korak mu je bio odrje it. Oi su mu bile smee i elektrine, inilo se da jure u svim smjerovima kao da prvi put vide ovo mjesto i kao da im se ono to su ugledale svia. Oh, dovraga, pa zar je Donna prona la betanskog ljubavnika? To bi moglo biti neugo dno. Ivan je, dok su se pribli avali Byu i njemu, primijetio da nije ba ni djearac; reklo bi se da je u srednjim tridesetim godinama. Pa ipak, Ivanu se inio nekako n eobino poznat. Vrag me odnio ako ne izgledao kao pravi Vorrutver ta kosa, te oi, t

aj podsmje ljivi hod. Nepoznati Pierreov sin? Je li to napokon otkriven pravi razl og zbog kojega se grof nikad nije enio? Pierreu je moralo biti petnaestak godina kad gaje zaeo, ali ni ta nije ne mogue. By izmijeni srdano kimanje glavom sa strancem koji se smije io, pa se okrene prema Ivanu: "Ako se ne varam, vas dvojica se poznajete." "Ne bih rekao", usprotivi se Ivan. Blistavi se frajerov osmijeh pro iri i on ispru i ruku koju Ivan automatski prihvati. Stisak mu je bio suh i vrst. "Lord Dono Vorr utyer, vama na slu bu, lorde Vorpatril." Govorio je ugodnim tenorom, bez i najmanj eg traga betanskog naglaska, kao pravi Vor s barrayarskom naobrazbom. Na kraju j e shvatio zahvaljujui oima koje su se smi-jale, blistave poput eravice. "Oh, sranje", prosiktao je Ivan, ustuknuv i i istrgnuv- i svoju ruku iz stiska. "Don na, pa nisi valjda..." Betan-ska medicina, pa da. I betanska kirurgija. Na Kolon iji Beta bili su sposobni i voljni uiniti sve, samo ako je ovjek imao novaca i ako ih je uspio uvjeriti da je slobodna, suglasna odrasla osoba. "A ako mi uspije uvjeriti Vijee grofova, uskoro u biti i grof Dono Vorrutver", nas tavljao... la... je glatko Dono ili Dona ili to je ovo ve bilo. "Ili to, ili e te na mjestu ubiti." Ivan je buljio u... njega dok mu je nevjerica cijedila posljednje snage. "Pa ne misli valjda da e ti to uspjeti? Ili misli ?" On je ona je trznula obrvom prema oru niku Szabou koji podigne bradu za centimetar . Donna/Dono ree: "Vjeruj mi, svaki smo rizik do posljednje pojedinosti proraunali prije nego to smo se u ovo upustili." Ona/on ili to god ve, spazi buket orhideja k oji je, zaboravljen, poivao u vrsto stisnutoj Ivanovoj ljevici. "Zaboga, Ivane, to si meni donio? Kako lijepo od tebe!" gugutao je on. Nakon kratke borbe uspio mu je oteti cvijee i prinijeti ga do svog nosa. Ako izuzmemo bradu, osoba koja je zavodljivo zatreptala crnim trep avicama prema Ivanu iznenada je, zastra ujue, opet bila lady Donna. "Nemojte to initi u javnosti", pro krgutao je kroz zube oru nik Szabo. "Oprosti, Szabo." Boja glasa opet je uronila u svoju poetnu mu ku dubinu. "Bilo je neodoljivo. Mislim, ipak je ovo Ivan." Szabo slegne ramenima, sla ui se s posljednjom tvrdnjom, ali ne popu tajui u osnovnome . "Obeajem ti, odsad u se suzdr avati." Lord Dono obrne buket u ruci pa ga spusti uz b ok, kao da dr i koplje, te uspravi ramena, lagano ra iri stopala i zauzme kva-zimili taristiko pozorno dr anje. "Bolje", presudi Szabo. U asnut i zadivljen, Ivan je i dalje zurio. "Zar su te be-tanski lijenici povisili? " Spustio je pogled; potplati polu-visokih izama lorda Dona nisu bili osobito deb eli. "Ivane, to je moja visina oduvijek. Promijenile su se neke druge stvari, ali ne i visina." "Ne, kvragu, vi a si. Barem deset centimetara." "Samo ti se ini. To je jedna od mnogobrojnih zadivljujuih psiholo kih popratnih poja va testosterona koje upravo otkrivam, zajedno sa zapanjujuim naglim promjenama ra spolo enja. Kad stignemo kui mo e me izmjeriti, pa u ti dokazati da sam u pravu." "Da", ree By, osvrui se. "Zaista bih predlo io da ovu raspravu nastavimo na nekom mje stu gdje nema toliko gu ve. Va e zemaljsko vozilo, zajedno s vozaem, eka kako ste i na lo ili, lorde Dono." Kratko se i ironino naklonio svojem roaku. "Ja... ne bih elio ometati ponovni susret obitelji. Zaista me ne trebate", ispria se Ivan. Poeo je kliziti u stranu. "O, da, trebamo te", ree By. S istovjetnim zlim osmijesima, Vorrutyeri su uhvatil i Ivana svaki pod jednu ruku, tjerajui ga prema izlazu. Donov je stisak bio uvjer ljivo vrst. Oru nici su ih slijedili. Slu beno zemaljsko vozilo grofa Pierrea zatekli su gdje ga je By i ostavio. U urbani oru nik-voza u proslavljenoj plavo-sivoj odori Vorrutyerovih po urio se podii kupolu kako bi lord Dono i njegovo dru tvo mogli ui. Voza je postrance pogledao novoga gosp odara, no inilo se da ga transformacija nije ni najmanje zaprepastila. Mlai je oru n ik dovr io smje tanje prtljage su enog obujma i kliz-nuo u prednji odjeljak, uz vozaa, rekav i: "Kvragu, ba mi je drago to sam se vratio doma. Joris, ne mo e ni zamisliti ega sam se nagledao na Beti "

Reenica se prekinula po sredini kad se kupola spustila nad Dona, Bya, Szaboa i Iv ana u stra njem odjeljku. Vozilo je glatko kliznulo od pristani ta. Ivan iskrivi vra t i alobno zapita: "Zar ti je ono sva prtljaga?" Lady Donna obiavala je unajmiti j o jedno vozilo, samo za kovege. "Gdje je ostatak?" Lord Dono uvalio se u sjedalo, podigao bradu i pru io noge pred sebe. "Sve sam ost avio na Koloniji Beta. A od mojih se oru nika oekuje da putuju samo s jednim kovegom , Ivane. ovjek se ui dok je iv." Ivan je uoio posvojni prizvuk, moji oru nici. "Jesu li oni " kimne prema Szabou koji je slu ao "jeste li svi vi u ovo umije ani?" "Naravno", ree Dono opu teno. "Drugaije ne bi i lo. Svi smo se sastali no poslije Pierr eove smrti, Szabo i ja iznijeli smo im plan, a oni su mi se zakleli na vjernost. " "Vrlo, ovaj... odano od njih." Szabo ree: "Imali smo prilike godinama promatrati kako lady Donna poma e u voenju Ok ruga. ak i oni meu mojim ljudima koji su, mhm, osobno bili manje naklonjeni planu, roeni su i odrasli u Okrugu. Nitko nije elio promatrati kako sve odlazi Richarsu. " "Pa, pretpostavljam da ste i njega imali prilike godinama promatrati", popusti I van. Trenutak poslije, doda: "Pa ime je sve vas uspio raspizditi?" "Nije to uinio preko noi", ree By. "Richars nije tolika junaina. Trebale su mu godin e ustrajnog napora." "Iskreno sumnjam", ree Dono glasom koji je iznenada zazvuao kliniki, "kako bi sad, poslije toliko vremena, ikoga zanimalo to to me poku ao silovati kad mi je bilo dva naest godina, a kad sam se odupro, osvetio mi se tako da je utopio mog psia. Na k raju krajeva, to ni onda nije nikoga zanimalo." "Mhm", ree Ivan. "Ipak, moramo oprostiti tvojoj obitelji", ubacio se By. "Richars ih je sve uspio uvjeriti kako je psi stradao tvojom krivnjom. Takve stvari oduvijek su mu sjajno polazile za rukom." "Ali ti si povjerovao u moju verziju", ree Dono Byer-lyju. "I bio si u tome gotov o jedini." "Da, ali dotad sam i sam imao neka iskustva s Richar-som", ree By, ali ne ponudi nikakve podrobnosti o tome. "A ja jo nisam bio u slu bi va eg oca", naglasi Szabo, mo da i kako bi se opravdao zbog nedjelovanja. "Budi sretan", uzdahne Dono. "Rei da je to kuanstvo bilo zapu teno, to bi bilo isuvi e ljubazno. A nitko nije uspijevao nametnuti red sve dok stari konano nije kapnuo. " "Richars Vorrutyer", nastavi oru nik Szabo poja njavati Ivanu, "primijetio je, ovaj, pote koe koje je sa ivcima imao grof Pierre, pa se proteklih dvadeset godina pona ao kao da su grofovija i Okrug njegovo vlasni tvo. Njemu nikad nije bilo u interesu da se jadni Pierre opo ravi ili da ima vlastitu obitelj. Posve pouzdano znam kako je rodbinu prve mlade dame s kojom se Pierre zaruio, podmitio da prekine zaruke i po alje djevojku dalek o od njega. Pierreov je sljedei udvaraki napor Richars onemoguio time to je njezinoj obitelji tajno dostavio izvjesne Pierreove lijenike nalaze. Trea je zarunica strada la u lakoletnoj nesrei za koju je ustanovljeno da se dogodila posve sluajno. Ali P ierre u to nikad nije povjerovao." "Pierre... je vjerovao u kojekakve neobine stvari", ivano je primijetio Ivan. "Ni ja ne mislim da se radilo o nesrei", suho ree Szabo. "Vozio je jedan od mojih najboljih ljudi. I on je poginuo." "Oh. Hm. Ali... ne sumnja se valjda i u to daje Pier-reova smrt...?" Szabo slegne ramenima. "Uvjeren sam kako, sama po sebi, obiteljska sklonost prem a bolestima cirkulacije ne bi ubila Pierrea da on nije bio previ e deprimiran da b i se brinuo o svom zdravlju." "Ja sam dao sve od sebe, Szabo," ree Donno Donna sumorno. "Ali poslije onog dogaaj a s lijenikim nalazima, postao je strahovito paranoian kad su u pitanju bili lijenic i." "Znam, znam." Szabo ispru i ruku kako bi za titniki potap ao njezinu, ali je to na vrij eme uoio, pa ju je umjesto toga nje no i utje no bubnuo u rame. Dono mu iskrivljenim osmijehom poka e kako cijeni njegovu potporu.

"U svakom sluaju," nastavio je Szabo, "bilo je vi e nego oito kako ni jedan oru nik od an Pierreu a svi smo mu bili odani, bog pomogao tom jadnom ovjeku ne bi ni pet minuta ostao u Richarsovoj slu bi. Njegov bi prvi korak bio a svi smo ga uli kako o tome govori da u potpunosti ukloni sve ljude odane Pierreu, te da na njihova mjesta postavi svoje kreature. I naravno da bi Pierreova sestra moral a prva otii." "Ako bi Richars imao i grama osjeaja za samoodr anje", promrmljao je Dono estoko. "Pa kako bi to uinio?" sumnjiavo je pitao Ivan. "Izbacio bi te iz tvoje vlastite k ue? Zar nema nikakva prava prema Pierreovoj oporuci?" "Iz kue, iz Okruga, iz svega", mrko se nasmije io Dono. "Ivane, Pierre nije sastavi o oporuku. Nije elio Rich-arsa odrediti kao nasljednika, Richarsovu brau i sinove takoer nije volio, a mislim da se do samog kraja nadao kako e uspjeti sprijeiti Ric harsa tako to e sam napraviti svog nasljednika. Kvragu, s obzirom na postignua suvr emene medicine, Pierre je mogao po ivjeti jo dobrih etrdeset godina. A kao lady Donn i, meni bi ostale samo mrvice mojih miraza. Imanje je u neopisivom neredu." "Ne udim se", ree Ivan. "Ali zar zaista vjeruje da bi ti ovo moglo upaliti? Mislim, Richars ima nasljednika prava. A to god da si sad, u trenutku Pierreove smrti nis i bila Pierreov mlai brat." "E, to je najva nija zakonska toka na eg plana. Gro-fov nasljednik dobiva nasljedstvo samo ako je u trenutku smrti svog prethodnika ve bio zakleti lan Vijea. Ako nije, Okrug nema nasljednika dok ga Vijee ne potvrdi. A kad se to bude dogaalo vjerojatn o tijekom sljedeih nekoliko tjedana ja u, oito, biti Pierreov mlai brat." Ivanova su se usta izobliila dok se s mukom probijao kroz ono to je upravo uo. Ako je bilo suditi prema glatkom padu tunike, divne goleme grudi u kojima je neko... nema veze u svakom sluaju, vi e nisu bile na starom mjestu. '/I zbilja si bila na o peraciji za... a to si uinila s... nisi valjda izabrala hermafroditsku opciju... Ili jesi?... Ili ako nisi, gdje je ... sve?" "Ako misli na moje negda nje enske organe, oni su, kao i moja prtljaga, odbaeni na Be ti. Kirurg je bio tako spretan da se o iljci jedva vide. Bog zna da su poslu ili svo joj svrsti i ne mogu rei da mi nedostaju." Ali Ivanu su ve nedostajali. Oajniki. "Pitam se, jesi li ih mo da mogla dati zamrznut i. Za sluaj da ti plan ne upali, ili da se predomisli ." Ivan se trudio izbaciti pr izvuk nadanja iz glasa. "Znam da ima Betanaca koji su tijekom ivota i po nekoliko puta promijenili spol." "Da, upoznao sam ih nekoliko u klinici. Moram rei, bili su jako prijateljski rasp olo eni i silno su mi pomogli." Iako gotovo neprimjetno, Szabo je zakolutao oima. J e li Szabo sad igrao ulogu sobara lorda Dona? Bio je obiaj da najstariji oru nik vr i i tu du nost. Szabo je, zacijelo, svjedoio svakoj pojedinosti. Dva svjedoka. Kako vidim, povela je sa sobom dva svjedoka. "Ne," nastavio je Dono, "ako se ikad odluim ponovno biti ena to nemam namjere, etrde set godina bilo mi je posve dovoljno poet u iznova, sa svje e kloniranim organima, b a kao to sam i ovaj put uinio. Mogao bih ponovno postati djevica. U asne li pomisli." Ivan je oklijevao. Naposljetku je pitao: "Nisi li odnekud trebala izvui i dodatni Y kromosom? Gdje si ga nabavila? Jesu li ga pribavili Betanci?" Bespomono je vir -nuo prema Donovim preponama, pa brzo odvratio oi. "Bi li Richars mogao ustvrditi kako je komadi koji nasljeuje dijelom betanski?" "I na to smo mislili. Kromosom je Pierreov." "Nisu valjda tvoje, hmh, nove mu ke o rgane klonirali iz njegovih?" Ivana je poklopila ta groteskna vizija. Od nje su ga zaboljele misli. Je li to bio nekakav tehno-incest, ili to? "Ne, ne! Priznajem, posudio sam siu ni uzorak tkiva od svog brata u tom trenutku nj emu vi e nije bio potreban a betanski su lijenici iz njega uzeli dio kromosoma, sam o onoliko koliko je trebalo za kloniranje mojih novih dijelova. Ovisno o tome ka ko raunamo, moji novi testisi u sebi imaju, mislim, manje od dva posto Pierrea. B udem li svom pi onji ikad dao nadimak, kao to neki mu karci rade, pretpostavljam da b ih ga trebao nazvati po njemu. Iako, ne osjeam ba potrebu za tim. Nekako mi se ini posve mojim." "Ali, jesu li ostali kromosomi tvoga tijela jo uvijek XX?" "Pa, jesu." Dono se namr tio s nelagodom i poe ao bradu. "Oekujem da e to Richars istak

nuti, ako se toga sjeti. Kanio sam se podvrgnuti retrogenetskom tretmanu za potp unu somatsku transformaciju, ali nije bilo vremena. Osim toga, taj se postupak m o e na udnovate naine zakomplicirati, a kod genetskog spajanja takvih razmjera rezul tat obino nije ni ta bolji nego kod djelominog staninog mozaika. Ide na himeru, pa kak o bude, bude. To je dovoljno za lijeenje nekih genetskih bolesti, ali ne i lijeenj e zakonom progla ene bolesti enskog spola. No, dio moga tkiva odgovoran za oinstvo s ljedeeg malog Vorrutvera pouzdano je XY i, kad smo ve radili na tome, pobrinuli sm o se da bude ist od nasljednih bolesti, o teenja i mutacija. Sljedei grof Vorrutver n ee imati slabo srce. Niti slabo ne to drugo. U svakom sluaju, povijesni nam primjeri pokazuju kako je za grofovsku titulu najva nije bilo biti glup kao..." By se zasmijuljio. "Mo da samo tvom pi onji daju pravo glasa." Nainio je pokret u obl iku slova X iznad svojih prepona i sonornim glasom otpjevao: "Dono, njegov znak. " 1 Lord Dono iroko se nasmije io. "Iako to ne bi bilo prvi put da pravi pi onja sjedi u Vijeu grofova, ja se nadam potpunijoj pobjedi. I tu ti ulazi u igru, Ivane." "Ja? Ja s ovim nemam nikakve veze! Ja s tim ne elim imati nikakve veze!" Ivanovo je zaprepa teno prosvjedovanje zaustavila injenica da je vozilo poelo usporavati pre d gradskom kuom Vorrutverovih i krenulo prema ulazu. Kua Vorrutver bila je jedan nara taj starija od Kue Vorkosigan i, u skladu s tim, up adljivo vi e nalik na tvravu. Njezini strogi kameni zidovi koji su na plonik bacali mutne zvjezdolike sjene, odavali su raspored unakrsne vatre prema ulici koja je, u najboljim danima obitelji Vorrutver bila blatna uliica ukra ena konjskim izmetom . U prizemlju uope nije bilo prozora, samo nekoliko proreza kroz koje se mogla gu rnuti pu ka. Debele, eljezom okovane daske koje su prezirno odbacile bilo kakve rez barije ili druga ukrasna sredstva, tvorile su dvostruka vrata kroz koja se ulazi lo u unutra nje dvori te. Na auto-matizirani su se signal irom rastvorila i zemaljsko se vozilo provuklo kroz njih. Na zidovima su se mogle uoiti mrlje laka s vozila za ijim su volanom bili manje pa ljivi vozai. Ivan se pitao slu e li ubojiti otvori na tamnom luku krova jo uvijek svojoj svrsi. Vrlo vjerojatno. Zgradu je, s posebnim naglaskom na obrambene aspekte, preuredio osobno veliki ge neral, grof Pierre "Krvopija" Vorrutver, poznat u povijesti prvenstveno kao odan i glavni ubojica i desna ruka cara Dorce u graanskom ratu koji je slomio samostal nost grofova neposredno prije kraja Vremena izolacije. Pierre je uspio stei ozbil jne neprijatelje, ali ih je taj dugovjeni starac prljave jeziine sve nad- ivio. Bila je potrebna invazija Cetagandanaca i sve njihovo visokotehnolo ko naoru anje da mu netko konano stane na rep, premda je i njima to uspjelo tek uz velike pote koe, posl ije zloglasne i skupe opsade iako ne, naravno, ove kue. Najstarija ki staroga Pierrea udala se za tada njeg grofa Vorkosigan a, stoje bio razlog zbog kojega je Markovo srednje ime bilo Pierre. Ivan se pita o to bi stari Pierre mislio o svom sada njem potomstvu. Mo da bi se njemu najvi e sviao Richars. Mo da je njegov duh jo uvijek etao kuom. Iskoraiv i na tamne ploe kojima je bil pokriveno dvori te, Ivan zadrhti. Voza usmjeri vozilo prema gara i, a lord Dono, preskaui po dvije stube odjednom, pove de sve njih uz zele-no-crno stubi te od granita koje je iz dvori ta vodilo u kuu. Zas tao je kako bi se preko ramena osvrnuo prema poploenom irokom prostoru. "Prvi e mi potez biti da ovdje postavim vi e rasvjete", ree on Szabou. "Prvi potez neka vam bude nasljednika potvrda na kojoj e pisati va e ime", bezizra ajn o uzvrati Szabo. "Moje novo ime." Dono mu kratko kimne, pa nastavi naprijed. Unutra njost kue bila je tako slabo osvijetljena da ovjek nije mogao razabrati razmj ere nereda koji je u njoj vladao, no inilo se da je sve ostalo onakvo kakvo je bi lo kad je, prije nekoliko mjeseci, grof Pierre posljednji put oti ao u svoj okrug. Smrad zapu tenosti i pljesnivosti irio se prostorijama koje su odjekivale. Nakon n apornog uspona uz jo dva kata sumornog stubi ta, napokon su prispjeli u napu tenu spa vaonicu pokojnog grofa. "Pretpostavljam da u noas ovdje spavati", ree lord Dono, sumnjiavo se ogledajui. "Ali ne prije nego to dobijem istu posteljinu." "Da, milorde," ree Szabo. Byerly je uklonio hrpicu plastinih svitaka, prljave odjee, osu enog voa i ostalih otp

adaka iz naslonjaa, pa se udobno smjestio, prekri iv i noge. Dono je pretra io sobu, zu rei prilino alosno u malobrojne, zaboravljene osobne predmete svog pokojnog brata, podi ui i spu tajui komplet etaka za kosu Pierre je bio proelav osu ene boice kolonjske vode, sitne kovanice . " elim da se ovo mjesto oisti sutra rano ujutro. Ako moram ovdje ivjeti, neu ekati g rofovski naslov da obavim pospremanje." "Znam odlinu tvrtku koja se time bavi", nije se Ivan mogao suzdr ati da ne ponudi p omo. "Znam da iste Kuu Vorkosigan za Milesa kad grof i grofica ne borave u rezidenc iji." "Da? Odlino." Lord Dono mahne Szabou. Oru nik kimne i smjesta skupi podrobnije poda tke od Ivana, bilje ei ih u svoj d epni audio-arhiv. "Dok tebe nije bilo, Richars je dvaput poku ao zauzeti ovu staru hrpu kamenja", pr eda prijavak Byerly. "Prvi put, tvoji su se oru nici vrsto postavili i nisu ga pust ili unutra." "Bravo, deki," promrmljao je Szabo. "Drugi je put do ao s etom opinskih stra ara i nalo gom koji je na prijevaru izvukao iz lorda Vorbohna. Tvoj stra ar koji je bio na du n osti nazvao je mene, a ja sam uspio pribaviti protunalog od lorda uvara govornikog kruga, kojim smo ih uspjeli otjerati. Neko je vrijeme bilo prilino uzbudljivo. N aguravanje i potezanje oko dovrat-ka... ali nitko nije izvukao oru je ni bio ozbil jnije ozlijeen, ali to je, zapravo, teta. To bi nam dalo priliku da tu imo Richarsa. " "Imamo ve dovoljno sudskih tu bi", uzdahne Dono i sjedne na rub kreveta, prekri iv i no ge. "Ali hvala ti na svemu to si uinio, By." Tu je zahvalnost By otklonio mahanjem ruke. "Ispod koljena, ako ve morate", ree Sz abo. "Bolje je kad su koljena razdvojena." Dono smjesta promijeni polo aj u kojem je sjedio i umjesto toga, prekri i noge u zgl obovima iznad stopala, usput primijetiv i: "Ali By tako sjedi." "By nije odgovarajui mu ki uzor." By napui usta u grimasu i pogleda Szaboa. "Zaista, Szabo, pa kako mo e biti tako okr utan? I to nakon to sam ti spasio posjed?" Nitko nije obraao pa nju na njega. "A to emo s Ivanom?" zapita Dono Szaboa, pritom za mi ljeno motrei Ivana, koji iznenada nije znao to bi s rukama ili kamo bi smjestio n oge. "Mhm, tono. Najbolji uzor, ako se tono mo ete sjetiti kako je hodao, bio bi Aral Vor kosigan. E, taj ovjek je ista sila u pokretu. Ni njegovu sinu ne ide lo e, uspijeva zauzeti vi e prostora nego to mu po veliini pripada. Ali mladi lord Vorkosigan je ta kvo kretanje nauio, a grof Aral jednostavno jest takav." Guste crne obrve lorda Dona poskoile su uvis i on ustane pa dugim koracima prijee sobu, obrne stolac koji je stajao uz pisai stol i zaja e ga, obgrliv i rukama naslon. Bradu je polo io na dlanove i mrko ih promatrao. "Ha! Znam tko je ovo", ree Szabo. "Nije lo e, vje bajte i dalje. I poku ajte laktovima zauzeti vi e prostora." Dono se obje enjaki nasmije, pa osloni jednu ruku o bedro i gurne lakat prema van. Trenutak poslije, ponovno je skoio na noge i pri ao Pierreovu ormaru. irom je otvori o vrata i poeo prekapati po nutrini. Iz ormara je izjedri-la tunika uniforme Kue V orrutyer koja je smjesta sletjela na krevet, a slijedile su je hlae i ko ulja. Poto m su u podno je kreveta, jedna za drugom, zveknule visoke izme. Iz ormara je izroni o Dono, pra an, ali blistavih oiju. "Pierre nije bio mnogo vi i od mene, a ako elim obuti njegove cipele, moram samo uz eti deblje arape. Dovedite mi sutra krojaicu " "Krojaa", ispravi ga Szabo. "Krojaa, pa emo vidjeti koliko ove odjee mogu na brzinu prepraviti." "Vrlo dobro, milorde." Dono pone raskopavati crnu tuniku. "Ja mislim da bi sad bilo najbolje da ja lijepo krenem", ree Ivan. "Molim vas, lorde Vorpatril, sjednite", ree oru nik Szabo. "Da, Ivane, sjedni tu kraj mene", pozove ga Byerly, tap ui oblo eni rukonaslon svog n aslonjaa. "Sjedni, Ivane," zare ao je lord Dono. Njegove su se plamtee oi iznenada nabrale u k

utovima i on promrmlja: "Za stara dobra vremena, ako ni za to drugo. Nekad si utra vao u moju spavaonicu da me vidi kako se svlaim, a ne istravao iz nje. Moram li zak ljuati vrata i ponovno te natjerati da se igramo 'tra enja kljua'?" Ivan otvori usta, podigne bijesni prijekorni ka iprst kako bi prosvjedovao, potom malo promisli, pa utone u sjedalicu uz rub kreveta. Ne bi se usudila iznenada mu se uinilo kako to i nije najpametnije to bi mogao rei biv oj lady Donni Vorrutyer. P rekri io je noge u zglobovima, a onda se hitro predomislio i sjeo ra irenih nogu, po slije ega ih je opet prekri io i poeo kr iti ruke, osjeajui golemu nelagodu. "Zaista ne vidim za to trebate mene", po alio se. "Da mo ete posvjedoiti", ree Szabo. "I to u javno sti", ree Dono. Njegova je tunika sletjela na krevet, odmah do Ivana koji se prep ao i skoio. Za njom je slijedila crna majica kratkih rukava. Pa, Dono je govorio istinu o betanskom kirurgu; nije bilo vidljivih o iljaka. Prek o prsa rasprostrlo mu se paperjasto gnijezdo crnih dlaka, a mi ije mu je bilo ilavo. Ramena tunike nisu bila podst avljena. "I da mo e traati, naravno", ree By, usana razdvojenih bilo zbog nekog bizarnog, istog zanimanja, bilo zbog iskrenog u ivanja u Ivanovoj nelagodi, a najvjerojatnije zbo g obje stvari istodobno. "Ako ti misli da u ja ikome rei ijednu rije o tome da sam veeras bio ovdje " Glatkim pokretom Dono odbaci svoje crne hlae koje padnu na krevet, preko tunike. Sljedee su na redu bile njegove gaice. "Onda?" Dono je stajao pred Ivanom krajnje se veselo smije ei. "Kako ti se ini? Jesu li Betanci sjajni ili nisu?" Ivan ga postrance kratko pogleda, pa odvrati oi. "Izgleda ... normalno", prizna on s oklijevanjem. "Pa, kad ve pokazuje , daj da i ja vidim", ree By. Dono se okrene prema njemu. "Nije lo e," procijeni By, "ali ne izgleda li pomalo, ahm, mladenaki?" Dono uzdahne. "Radilo se na brzinu. Kvalitetno, ali na brzinu. Iz bolnice sam od jurio ravno na skoni brod i doma. Lijenici su mi rekli kako e organi morati nastavi ti rasti in situ. Trebat e im jo nekoliko mjeseci da dostignu morfologiju odraslog mu karca. Ali barem urezi vi e ne bole." "Oooh," ree By, "pubertet. Bit e ti silno zabavno." "I to ubrzani pubertet. Ali Be tanci su mi to maksimalno olak ali. ovjek im mora odati po tovanje, to su zaista ljud i koji znaju kako dr ati hormone pod nadzorom." Ivan se nevoljko morao slo iti. "Moj brati Miles ka e da mu je, kad su mu mijenjali s rce, plua i iznutrice, bila potrebna gotovo cijela godina da mu se disanje i ener gija potpuno vrate na normalu. I takoer su mu organi morali nastaviti rasti nakon to su bili instalirani u tijelo. Siguran sam da e... sve bit i u redu." Trenutak poslije, nije se mogao suzdr ati: "Onda, radi li kako treba?" "Da, mogu se popisati stojeki." Dono posegne za svojim gaicama i ponovno ih navue. "A to se drugih stvari tie, pa, ako sam dobro razumio, uskoro e uslijediti. Jedva ek am svoju prvu nonu poluciju." "Ali, hoe li ijedna ena htjeti... nije ba da e zatajiti tko si i to si bila prije... k ako e , um... To je jedna stvar kojoj te oru nik Pvgmalion", mahne Ivan prema Szabou, "nee moi poduiti." Szabo se tanahno nasmije io, to je bila prva pojava nalik na izraz lica koju je Iva n veeras na njemu uoio. "Ivane, Ivane, Ivane." Dono je odmahivao glavom. "Pa zar nisam ja tebe nauio kako ? Od svih problema koje oekujem da u imati... zbunjenost pred gubitkom moje mu ke ne vinosti je najmanji. Zaista." "To... nije po teno", ree Ivan tanjim glasom. "Hou rei, mi smo to sve morali sami pro kljuviti kad nam je bilo trinaest." "A ne kad vam je bilo dvanaest?" upita ukoeno Dono. "Mhm." Dono zatvori kopu na hlaama ipak mu nisu bile pre iroke na bokovima uskoi u tuniku i namr ti se svom odrazu u zrcalu. Rukom stisne aku suvi ne tkanine na bokovima. "Nda, moglo bi proi. Kroja bi to mogao urediti do sutra naveer. elim biti tako odjeven kad odem u dvorac Vorhartung, prikazati svoj dokaz o prepreci." Plavo-siva uniforma Kue Vorrutyer izgledat e iznimno dobro na lordu Donu, morao je

priznati Ivan. Mo da ne bi bilo lo e da se tog dana pozove na svoje vorsko pravo i nabavi ulaznicu, pa se diskretno smjesti u zadnje redove galerije za posjetitelj e Vijea grofova. Samo da ,. . I,. vidim to e se dogoditi, prisjeti se on jednog od omiljenih Gregorovih izraza. Gregor... "Zna li Gregor za ovo?" upita Ivan iznenada. "Jesi li mu ispriala o svojim planov ima prije odlaska na Betu?" "Ne, naravno da nisam", ree Dono. Sjeo je na rub kreveta i poeo navlaiti izme. Ivan je mogao osjetiti kako mu se gri eljust. "Jeste li svi vi poludjeli?" "Kao to netko, ne znam tko, voli citirati mislim da je to tvoj brati Miles lak e je dobiti opro tenje nego dopu tenje." Dono ustane i prie zrcalu kako bi provjerio kakav dojam ostavljaju izme. Ivan je upao kosu. "U redu. Vas dvoje vas troje dovukli ste me ovamo zato to ste t vrdili da trebate moju pomo. Dat u vam jedan savjet. Besplatni." Duboko je udahnuo . "Mo ete varati mene i odvaliti se od smijeha, ako hoete. To nee biti prvi put da i spadnem idiot. Mo ete varati Richarsa i imate moj blagoslov. Mo ete varati Vijee grof ova. Zavarajte mog bratia Milesa molim vas. To bih elio vidjeti. Ali nemojte, ako vam je imalo stalo do uspjeha i ako elite da ovo bude vi e od dobrog, ali kratkog v ica, nemojte ni sluajno poku ati zavarati Gregora." Byerlyjevo je lice bilo grimasa nesigurnosti. Dono se okrene pred zrcalom i prod orno se zapilji u Ivana. "Hoe rei da moramo otii k njemu?" "Da. Ne mogu vas na to natjerati," nastavi Ivan uporno, "ali ako to ne uinite, ka tegoriki odbijam ubudue imati ikakva posla s vama." "Gregor mo e jednom jedinom rijeju ugu iti itav plan", ree Dono oprezno. "I to prije ne go to pravo i otpone." "Mo e," ree Ivan, "ali nee ako ne bude imao jak razlog. Nemojte mu dati taj razlog. Gregor ne voli politika iznenaenja." "Ja sam uvijek mislio daje Gregor prilino blag", ree By. "Za jednog cara." "Ne", ree Ivan vrsto. "Nije. On je samo prilino miran, a mirno i blago ni izdaleka nisu isto. Vjerujte mi, ne elite znati kakav je kad se raspizdi." "Pa kako izgleda kad se raspizdi?" znati eljno je pitao By. "Jednako kao i uvijek. I to je ono to najvi e stra i." By opet otvori usta, ali ga Do no zaustavi pokretom ruke. "By, osim to si se tom prigodom htio dobro zabaviti, v eeras si ovamo dovukao Ivana zbog njegovih veza, ili si barem tako tvrdio. Iz vla stitog iskustva znam da nije dobra zamisao ignorirati svoje strune savjetnike." By slegne ramenima. "Pa nije ba da ga plaamo." "Ali ja se pozivam na neke stare us luge. Znai da me to ko ta. I ide iz fonda koji se ne mo e nadopuniti." Donov pogled s leti na Ivana. " to tono predla e da uinimo?" "Zamoli Gregora za kratak razgovor. I to prije nego to razgovara ili se prika e bilo kome drugome, ak i preko komkonzole. Digni bradu, pogledaj ga u oi " U tom trenutku Ivanu padne na pamet bezbo na misao. "ekaj, valjda nisi spavala i s njim? Ili jesi?" Donove usne i brkovi veselo poskoi e. "Ne, na alost. Propu tena prigoda za kojom sad, vjeruj mi, silno alim." "Ah." Ivan odahne s olak anjem. "Dobro. Onda ga samo obavij esti o onome to kani uiniti. Zatra i svoje nasljedniko pravo. On e ili odluiti da ti do usti parnicu ili e te smjesta sprijeiti. Ako te sprijei, pa, tako e ono najgore proi brzo i bezbolno. Ako ti dopusti da ide dalje... imat e tihog simpatizera kakvog ak ni Richars u svom najzlobnijem izdanju ne mo e nadma iti." Dono se oslonio o Pierreov radni stol i bubnjao prstima po pra ini koja ga je pokr ivala. Orhideje su le ale na stolu kao zaboravljena hrpica, uvenula poput Ivanovih snova. Dono napui usta. "Mo e li nas uvesti?" naposljetku je zapitao. "Ja, ovaj... ja, ovaj..." Pogled mu je u urbano postajao sve prodorniji. "Sutra?" "Ah..." "Ujutro?" "Ne ujutro", slaba no se usprotivio By. "Rano ujutro", ustrajao je Dono. "Ja... uvidjeti tomoguuiniti", uspio je naposljetku protisnuti Ivan. Donovo se lice razvedrilo. "Hvala ti."

Iznuda ovog nevoljkog obeanja imala je ijednu dobru stranu: Vorrutverovi su se na pokon pokazali voljnima da puste svog zarobljenika, jer im se inilo kako je najbo lje da Ivan po uri kui i nazove cara Gregora. Lord Dono ustrajao je na tome da njeg ov voza odveze Ivana do njegova nedalekog stana, uni tavajui time Ivanovu slaba nu nad u da e ga putem, u mranoj uliici Vorbarr Sultane netko orobiti i ubiti, poslije ega ne bi morao snositi posljedice veera njih otkria. Bla eno sam u stra njem odjeljku zemaljskog vozila, Ivan se kratko pomolio za gustou rasporeda koja bi sprijeila Gregora da primi molitelje na predlo eni razgovor. No o n e, najvjerojatnije, biti toliko zaprepa ten injenicom da Ivan iskae iz svojeg uobiaj enog nemije anja ni u to, da e smjesta stvoriti potrebno vrijeme. Ivan je iz iskustv a znao jedina stvar koju nedu ni promatra mo e uiniti, a koja je gora od izazivanja Gregorova gnjeva, bila je izazivanje Gregoro ve znati elje. Kad se na ao na sigurnom u svom malom stanu, Ivan zakljua vrata kako bi se obranio od svih Vorrutvera, pro lih i sada njih. Juer je potratio nekoliko ugodnih sati zami lj ajui kako ovdje zabavlja putenu lady Donnu... kakav gubitak vremena. Ne bi se mog lo rei kako lord Dono ne mo e dobiti prolaznu ocjenu kao mu karac, ali Barravaru nije bilo potrebno jo mu karaca. Iako, padne Ivanu na pamet, mogli bismo obrnuti Donnin plan i poslati vi ak mu kih na Koloniju Beta, kako bi poprimili privlanije oblije... zadrhtao je od pomisli na taj prizor. Nevoljko uzdahnuv i, odnekud je iskopao sigurnosnu karticu kojom se tijekom protek lih nekoliko godina izbjegavao slu iti, pa pro ao njome kroz prorez na svojoj kom-ko nzoli. Gregorov vratar, ovjek u neupadljivoj civilnoj odjei koji se nije predstavio ako s te imali ovu vrstu pristupa, pretpostavljalo se da znate njegovo ime smjesta je odgovorio. "Da? Ah. Ivane." " elio bih razgovarati s Gregorom, molim." "Oprostite, lorde Vorpatril, sigurni st e da se niste sluajno poslu ili ovim kanalom?" "Siguran sam." Vratarove se obrve iznenaeno podigo e, no ruka mu je krenula u stranu i njegov lik nestane s ekrana. Kom-konzola je odzvonila. Nekoliko puta. Naposljetku se ukazao Gregorov lik. Jo uvijek je bio odjeven u dnevnu odjeu, stoje odagnalo Ivanov strah da e ga izvui iz kreveta ili ispod tu a. U pozadini se nazira la jedna od udobnijih dnevnih soba carske rezidencije. Ivan je jedva mogao razab rati zamagljeno oblije doktorice Toscane koja je sjedila iza Gregora. inilo se da zakapa ko ulju. Ups. Budi kratak. G regor oito veeras ima druge stvari na pameti. Da sam ih barem ja imao. Gregorovo je lice bilo bezizra ajno sve dok nije prepoznao Ivana, a onda se na nje mu ukazala zlovolja. "On. To si ti." Izraz nezadovoljstva polako je izblijedio. "Ivane, ti me nikad ne zove ovim kanalom. Bio sam siguran da je Miles. Stoje?" Ivan duboko udahne. "Upravo sam se vratio s pristani ta za atlove, gdje sam doekao.. . Donnu Vorrutyer koja je stigla s Bete. Vas se dvoje svakako morate vidjeti." Gregor podigne obrve. "Za to?" "Siguran sam kako bi vam to ona radije objasnila sama. Ja sa svim tim nisam imao nikakve veze." "Sad ima . Lady Donna se pozvala na stare usluge, zar ne?" Gregor se namr tio i doda o, pomalo opasnim glasom: "Ivane, nisam ja ulog u va im ljubavnim igrama." "Nikako, gospodine," usrdno se slo i Ivan. "Ali elite je vidjeti, vjerujte mi. Najo zbiljnije. im prije. Ne, i prije od toga. Sutra. Ujutro. Rano." Gregor nakrivi glavu. Znati eljno. "Koliko je to zaista va no?" "To, gospodine, samo vi mo ete procijeniti." "Ako je to ne to s im ti ne eli imati nikakve veze..." Gregor ne dovr i reenicu, nego na stavi obeshrabrivati Ivana svojim pogledom. Naposljetku mu ruka ipak kucne o kom konzolu, pa on pogleda prema nekom ekranu koji je bio izvan Ivanova vidnog polja . "Mogao bih pomaknuti... hm. Kako bi bilo tono u jedanaest, u mom uredu?" "Hvala vam, gospodine." Neete po aliti bila je reenica isuvi e optimistina za kraj ovog razgovora. Zapravo, dodati bilo koju reenicu inilo mu se jednako privlanim kao i skoiti s litice bez gravitacijskog odijela. Umjesto toga, Ivan se nasmije io i kimnuo glavom u malom polu-naklonu. Gregorovo je mr tenje postalo jo zami ljenije, no poslije kratkog trenutka dodatne ko

ntemplacije, uzvratio je Ivanu kimanjem i iskljuio komkonzolu. OSMO POGLAVLJE Ekaterina je sjedila za komkonzolom u radnoj sobi svoje ujne i jo jednom prolazil a redoslijed kojim e se bar-ravarske biljke koje su obrubljivale razgranate putel jke vrta lorda Vorkosigana smjenjivati prema godi njim dobima. Jedini osjet oko ko jega joj nacrtni program nije mogao pomoi u planiranju, bio je miris. Za taj e se tanahni i duboko osjeajni dojam morati osloniti na vlastita iskustva i sjeanje. U toploj ljetnoj veeri, obrub od grmlja mogao je oko sebe iriti zainsku ugodu koja e ispunjavati zrak metrima uokolo, ali boja mu je bila prigu ena, a rast nizak i za obljen. Naizmjenino posaena upotrava razlomit e liniju i u pravo vrijeme dosei svoju maksimalnu visinu, ali njezin slaba ni miris citrusa ne bi dobro pristajao uz miri s ivice, a osim svega, nalazila se na popisu zabranjenih biljaka onih na koje je lord Vorkosigan bio alergian. Ah skoikorov! Njegove e plavetno-kestenjaste pruge os igurati sjajan vertikalni vizualni dojam, a njegov slaba ni, ali slatki miris dobr o e se, ak primamljivo, slo iti s mirisom grmlja. Jedna nakupina ovdje, pokraj mos-t ia, i ovdje, i ovdje. Unijela je izmjene u program i ponovno ga pokrenula. Mnogo bolje. Otpila je gutljaj aja koji se hladio, pa pogledala na sat. Mogla je uti ujnu Vorthvs kako se mota po kuhinji. Ujak Vorthvs, koji je volio sp avati dokasna, uskoro e se spustiti, a ubrzo poslije njega i Nikki, pa e usredotoen ost na estetika pitanja postati uzaludan trud. Imala je na raspolaganju jo samo ne koliko dana za posljednja dotjerivanja nacrta, a onda e morati poeti raditi s veli kom koliinom stvarnih biljaka. A imala je i manje od dva sata prije nego to e se mo rati istu irati, odjenuti i otii na zemlji te kako bi nadgledala ekipu koja je prikapa la i ispitivala protok vode kroz potoi. Bude li sve po lo kako treba, ve bi danas mogla poeti rasporeivati svoju zalihu denda riijskog kamenja i ugaati nje ni klokot vode koja e tei oko, preko i izmeu njega. Zvuk potoka bio je jo jedna istananost u kojoj joj nacrtni program nije bio od pomoi, i ako je sadr avao upute o prigu ivanju buke iz okoli a. Zidovi i vijugavi obronci ve su bili postavljeni i to vi e nego zadovoljavajue; sve emu se nadala bilo je da e uspjet i prigu iti izluujue gradske zvukove. I zimi e vrt biti tiho mjesto za odmor. ak i pre kriven snijegom, iju e povr inu probijati tek ogoljele gornje grane drvolikog grmlja , oblik prostora bit e ugodan oku i smirujue djelovati na um i srce. Do kraja dana njeg dana osnovni e kostur biti dovr en. Sutra na njega dolazi meso, u obliku kamionom dovuenog, autohtonog, a ne teraformiranog, tla iz udaljenih zakut aka Okruga Vorkosigan. A sutra naveer, prije nego to pone veera lorda Vorkosigana, k ao obeanje budunosti, posadit e u zemlju prvu biljku; izvjesni preostali korijen s drevnog stabla skellvtuma izraslog na Ju nom kontinentu. Trebat e mu mo da i vi e od pe tnaest godina da izraste dovoljno da popuni prostor koji mu je namijenila, ali k akve to veze ima? Vorkosigani su ovo zemlji te posjedovali ve dvije stotine godina, to je obeavalo da e ovdje biti i kad skellvtum dosegne svoju zrelost. Postojanost. S takvom postojano u ovjek mo e izgraditi pravi vrt. Imati pravu obitelj... Odjeknulo je zvono na ulaznim vratima, pa Ekaterina poskoi, iznenada svjesna kako je jo uvijek odjevena u staru brodsku odoru svog ujaka koju je nosila umjesto pi d ame, te da joj kosa bje i iz vrpce kojom ju je vezala na zatiljku. Ekaterina je ula korake svoje ujne kako iz kuhinje kreu poploenim predvorjem, pa se u napetom gru p ognula kako bi se izmaknula s vidika mo ebitnom slu benom posjetitelju. O, zaboga, a to ako je do ao lord Vor-kosigan? Ustala je u zoru, pune glave kojom su divljale v rtne preinake, tiho se iskrala u prizemlje i ak jo nije ni zube oprala ali glas ko ji je pozdravljao njezinu ujnu bio je enski i jo k tome poznati glas. Rosalie, ovd je? Za to? Tamnokosa ena od etrdesetak godina virnula je iza nadsvoenog dovratka i nasmije ila s e. Ekaterina joj iznenaeno mahne, pa ustane i poe u predvorje kako bi je pozdravil a. Bila je to uistinu Rosalie Vorvavne, ena Eka-terinina najstarijeg brata. Ekate rina je nije vidjela od Tie-nova sprovoda. Bila je odjevena u konzervativnu dnev nu odjeu, suknju i sako metalik-zelene boje koja je isticala njezin maslinasti te n, iako je kroj bio pone to staromodan i provincijalan. Sa sobom je dovukla svoju ker, Edie, kojoj je rekla: "Idi gore i pronai bratia Nikkija. Teta Kat i ja moramo o neemu porazgovarati." Edie, koja se tek pribli avala onoj adolescentskoj dobi u k ojoj se djeca vuku kao gliste, voljno je odskakutala stubi tem.

"Sto tebe dovodi u glavni grad u ovaj rani sat?" upitala je ujna Vorthvs Rosalie . "Jesu li Hugo i ostali dobro?" dodala je Ekaterina. "O, da, svi smo dobro", uvjeravala ih je Rosalie. "Hugo nije mogao otii s posla, pa je poslao mene. Poslije u odvesti Edie u kupovinu, ali moram ti rei, izvui je iz kreveta na vrijeme da stignemo na jutarnji jedno in, to je bila prava muka." Hugo Vorvavne radio je u Carskom uredu za rudnike sjevernog regionalnog sto era u Okrugu Vordarian, dva sata eskpresnim jedno inom od Vorbarr Sultane. Da bi se ukaz ala ovdje, Rosalie je morala ustati jo po mraku. Njezina dva starija sina, koja s u gotovo iza la iz dobi durenja, bila su danas prepu tena sama sebi. "Rosalie, jesi li dorukovala?" pitala je ujna Vorthvs. "Jesi li za aj ili kavu?" "Jele smo u jedno inu, ali za aj sam uvijek, hvala vam, ujno Vorthvs." Rosalie i Ekaterina slijedile su ujnu u kuhinju i ponudile joj pomo, pa su ubrzo sve tri sjedile za stolom, a pred njima su se nalazile alice iz kojih se dizala t opla para. Rosalie ih je izvijestila o stanju zdravlja svoga supruga, o dogaajima u njihovu kuanstvu i postignuima svojih sinova u razdoblju poslije Tienova sprovo da. Dobro raspolo ena, stisnula je oi i povjerljivo se nagnula naprijed: "Ali da od govorim na va e pitanje, ono to me dovodi amo jesi ti, Kat." "Ja?" blijedo zapita Ekaterina. "Pa zar ne mo e zamisliti za to?" Ekaterina se zapitala bi li bilo nepristojno rei Ne, otkud bih znala? Pristajui na kompromis sama sa sobom, zadovoljila se upitnim pokretom ruke i podignutim obrv ama. "Tvojem je ocu prije nekoliko dana na vrata pokucala posjetiteljica." Podignuti prizvuk Rosaliena glasa pozivao je na igru pogaanja, ali Ekaterina je m islila samo na to koliko bi brzo mogla privesti kraju dru tvene pristojnosti i vra titi se svojem poslu. Nastavila se neodreeno smje kati. Rosalie odmahne glavom, iskazujui veseli oaj, pa se nagne naprijed i kucne prstom o stol pokraj svoje alice. "Ti si, draga moja, dobila vrlo prihvatljivu ponudu." "Kakvu ponudu?" Iskreno je sumnjala da joj Rosalie donosi narud bu za nacrt nekog novog vrta. Ali, ne misli valjda na "Branu ponudu, kakvu drugu? I to od pravog vorskog gospodina, drago mije to to mog u rei. Tako staromodan ovjek, poslao je Babu iz Vorbarr Sultane tvom ocu ak na Ju ni kontinent to je dragog staria oborilo s nogu. Tvoj tata je nazvao Huga i prenio mu pojedinosti. Zakljuili smo kako poslije itavog tog babiranja ne bi bilo prikladno da ti se javimo preko komkonzole, nego daje bolje da ti netko od nas osobno pren ese dobre vijesti. Svi se veselimo pri pomisli da e tako brzo ponovno biti osigura na." Ujna Vorthvs se uspravila, doimljui se prilino zaprepa teno. Prislonila je prst na u sne. Vorski gospodin iz glavnog grada, staromodan i vrlo svjestan etikete, tatu je ob orio s nogu, tko bi to mogao biti osim Ekaterinino je srce na trenutak zastalo, a onda se razletjelo. Lord Vorkosigan? Miles, ti podlace, kako si to mogao uiniti a da nisi najprije mene pitao ? Usne su joj se rastvorile od vrtoglave mje avine bijesa i presretnosti. Napuhani mali ! Ali... on da odabere nju da bude njegova lady Vorkosigan, gospodar ica njegove velianstvene kue i okruga njegovih predaka u tom je prediv-nom okrugu trebalo toliko toga napraviti, sve je bilo tako zastra ujue i uzbudljivo a sam Mile s, oh, bo e moj. To zadivljujue, nisko tijelo prekriveno o iljcima, taj siloviti plam en, u njezinu krevetu? Mo da ju je tek dvaput u ivotu dodirnuo, ali to je bilo kao da su njegove ruke ostavile opekline na njezinoj ko i, tako se jasno njezino tijel o prisjealo tih kratkih pritisaka. Nije mislila, nije se usuivala misliti o njemu na taj nain, ali sad se svijest o dotad pa ljivo potisnutoj, tjelesnoj elji za njim oslobodila i ra-zuzdala. Te vesele sive oi, te brze, pokretljive, poljubljive usne sa svim svojim irokim rasponom izra ajno sti... sve to mo e biti njezino, samo njezino. Ali kako se samo usudio postaviti j oj ovakvu zasjedu, pred cijelom njezinom obitelji? "Drago ti je?" pitala je Rosalie, pa ljivo motrei njezino lice, pa se naslonila i n asmije ila. "Ili bi bilo bolje rei da si odu evljena? Odlino! A ini mi se da nisi ni po sve iznenaena."

"Nisam... posve." Samo nisam mogla povjerovati. Nisam se usudila vjerovati, zato ... zato to bi to sve upropastilo... "Bojali smo se da e rei kako je jo prerano, zbog Tiena i svega. Ali Baba je rekla ka ko on eli pretei sve svoje suparnike, tako je tata rekao Hugu." "Nema on suparnika." Ekaterina proguta slinu, osjeajui neporecivu slabost jer se u pravo prisjetila njegova mirisa. Ali kako je mogao i zamisliti da ona "Nada se da e mu karijera poslije vojske prilino dobro krenuti", nastavila je Rosa lie. "Zaista, to je i on rekao." Mnogo je tu neumjerenog ponosa, rekao joj je jednom Miles, opisujui svoju elju da slavom nadma i svog oca. Zakljuila je kako on ne oekuje da e ga to i najmanje usporiti. "Odline obiteljske veze." Ekaterina se morala nasmije iti. "To je blago reeno, Rosalie." "Nije toliko bogat kao drugi njegova polo aja, ali imuan je, a osim toga, nikad nis am vjerovala da si ti osoba koja bi i la za novcem. Iako, Kat, moram ti rei, uvijek sam mislila kako ti ne bi kodilo da malo vi e misli na sebe." Pa, da, Ekaterina je bila maglovito svjesna kako Vor-kosiganovi nisu tako bogati kao mnoge druge grofovske obitelji, ali Miles je, u odnosu na sredstva koja je ona dosad morala rastezati, plivao u novcu. Nikad vi e nee morati otkidati sebi od usta i tedjeti novi po novi. Sva njezina energija i sve njezine misli moi e se slobodn posvetiti vi im ciljevima Nikkiju e na raspolaganju biti sve mogunosti "Za boga mil oga, to je vi e nego dovoljno za mene!" Ali kako bizarno od njega da sve do Ju nog kontinenta po alje Babu kako bi razgovara la s njezinim ocem... zar je bio toliko stidljiv? Ekaterinino je srce bilo gotov o dirnuto, ali onda se sjetila daje to, mo da, samo posljedica toga to Miles nije r azmi ljao o tome kako njegove potrebe mogu utjecati na druge. Stidljivost ili arog ancija? Ili oboje istodobno? On je katkad znao biti tako dvoznaan armantan kao... nitko koga je u ivotu upoznala, ali i neuhvatljiv poput vode. Ne samo neuhvatljiv, sklizak. Katkad ak i granini sluaj prevaranta. Smrznula se. A t o ako je itav taj prijedlog s vrtom bio samo varka, plan kojim e je dr ati u svojoj blizini? Sve su stvari poele sjedati na svoje mjesto. Mo da se uope nije divio njezi nu radu. Mo da mu se ivo fukalo za vrt. Mo da je samo manipulirao njome. Znala je da j e nepodno ljivo ranjiva ak i na najslabiju lasku. Izgladnjelost koju je osjeala kad se radilo i o najmanjim mrvicama zanimanja ili naklonosti upravo je i bila ono z bog ega je samu sebe tako dugo dr ala zarobljenom u braku. Nad njom kao da se nadvi la mrana kutija u obliku Tiena, poput kobne klopke u koju e biti namam-ljena otrov anim zalogajem ljubavi. Zar je opet izdala samu sebe? Toliko je eljela daje to s vrtom ozbiljno, da uini p rve korake prema samostalnosti, da dobije priliku pokazati svoju sposobnost. Zam i ljala je ne samo Milesa, nego i sve stanovnike grada kako se odu evljeno dive njezinu vrtu, dok nove narud be samo cure, a karijera blistavo p oinje... Ne mo e prevariti po tenog mu karca, kazivala je poslovica. A ni enu. Ako je lord Vorkos igan njome manipulirao, uinio je to uz njezinu punu suradnju. Vruinu njezina gnjev a ohladio je ledeni tu stida. Rosalie je i dalje brbljala: "...ti sama rei poruniku Vormoncriefu dobre vijesti, ili emo opet ii preko Babe?" Ekaterina trepne kako bi izo trila pogled. "Molim? ekaj, o kome ti to govori ?" Rosalie se zapilji u nju. "O poruniku Vormoncriefu. Alexiju." "0 tom panju?" uzvikne Ekaterina kojoj je, s u asom, sijevnulo. "Rosalie, molim te , nemoj mi rei da si cijelo vrijeme govorila o Alexiju Vormoncriefu?" "Pa, jesam", ree Rosalie, iznenada obeshrabrena. "A to si ti mislila, Kat, o kome govorim?" Profesorica je otpuhnula i naslonila se. Ekaterina je bila toliko uzru jana da su joj rijei pob-jegle iz usta prije nego to je dospjela razmisliti. "Misl ila sam da govori o Milesu Vorkosiganu." Profesoriine obrve sunule su uvis; sad je na Rosalie bio red da se zabulji. "O ko me? Oh, za boga miloga, ne misli valjda na carskog revizora? Onog grotesknog ovjeul jka koji je do ao na Tienov sprovod i jedva s obitelji progovorio nekoliko rijei? N ikakvo udo da si tako udno izgledala. Ne, ne, ne." Zastala je kako bi pozornije za k i-ljila prema svojoj ogorici. "Pa nee mi valjda rei da ti se i on udvara? Kakva sram

ota!" Ekaterina udahne kako bi povratila ravnote u. "Oito ne." "Sva srea." "Ovaj... da." "Mislim, pa on je mutac, nije li? Bio on visoki Vor ili ne, Kat, obitelj te nika d ne bi nagovarala da se vjena s mutantom samo zbog novaca. Neka te to ne brine." Zami ljeno je zastala. "Ipak... nema mnogo prigoda da ena postane grofica. S obziro m na maternine replikatore, vrlo bi vjerojatno uspjela izbjei svaki tjelesni dodir s njim. Mislim, to se tie raanja djece. A i geni bi im se mogli oistiti. Te galaktik e tehnologije iz korijena mijenjaju ideju o braku iz koristi. Ali nisi valjda to liko oajna." "Nisam", uplje se slo i Ekaterina. Samo sam oajno uznemirena. Bila je bijesna na tog ovjeka; i za to onda, na pomisao da nikad nee biti tjelesnog dodira meu njima, eli br iznuti u pla? ekaj, ne ako Vorkosigan nije osoba koja joj je poslala Babu, itav slua j protiv njega, koji se do maloprije silovito vrtlo io u njezinoj glavi, ru i se kao kula od karata. Ili je poludjela, ili je na dobrom putu. "Hou rei", nastavljala je Rosalie s obnovljenom nadom, "tu je, na primjer, Vormonc rief." "Vormoncrief nije tu ni na primjer", ree odluno Ekaterina, hvatajui se za jedino si gurno sidro u ovom vrtlogu zbrke. "Ne dolazi u obzir. Rosalie, ti ga nisi nikad upoznala, ali vjeruj mi na rije, on je bezvezni idiot. Ujno Vorthvs, jesam li u p ravu ili nisam?" Profesorica joj se nasmije ila s naklono u. "Ja to ne bih rekla tako izravno, mila, a li zaista, Rosalie, recimo da bi Ekaterina mogla i bolje proi. Ima jo vremena." "Mislite?" Rosalie je sumnjala u ovo uvjeravanje, ali je na kraju prihvatila ujn in autoritet. "Istina, Vormoncrief je samo porunik, i jo k tome potomak mlaeg sina. Oh, zaboga. Sto da ka emo jadnom ovjeku?" "Diplomacija je Babin posao", istakne Ekaterina. "Mi samo moramo odluno rei ne. A ona mora nadograditi." "To je istina", slo i se Rosalie s olak anjem. "Pretpostavljam daje i to jedna od pr ednosti staromodnog naina. Pa... ako Vormoncrief nije pravi, nije pravi i gotovo. Dovoljno si stara da zna to hoe . Ali ipak, Kat, mislim da ne bi smjela biti suvi e iz birljiva ili ekati predugo nakon to zavr i korota. Nikkiju treba tata. A ti nisi sva ki dan sve mlaa. Ne eli valjda zavr iti kao jedna od onih udnih starica koje ivotare na tavanu svoje obitelji." Rosalie, tvoj je tavan u potpunosti siguran preda mnom. Ekaterina se pomalo mrko osmjehnula, ali je tu misao ipak zadr ala za sebe. "Ne, ne na tavanu. Na treem kat u." Profesoriine oi prijekorno su bljesnule prema njoj, pa Ekaterina pocrveni. Nije bi la nezahvalna, zaista nije. Samo... oh, doavola. Odgurnula je stolac. "Ispriajte me. Moram se istu irati i odjenuti. Uskoro moram na posao." "Na posao?" ree Rosalie. "Zar ba mora ? Nadala sam se da emo zajedno ruati i ii u kupov inu. Da proslavimo i potra imo odjeu za vjenanje, ali mo da to mo emo okrenuti u 'dan ut jehe'. to ka e , Kat? Dobro bi ti do lo malo zabave. Toga u zadnje vrijeme ba nisi imala ." "Nikakva kupovina", ree Ekaterina. Sjetila se kad je posljednji put bila u kupovi ni, na Komarru, s lordom Vor-kosiganom koji je bio u jednom od svojih luih raspol o enja, prije nego to joj je Tienova smrt okrenula ivot naglavce. Nije mogla ni zami sliti da bi dan s Rosalie mogao biti jednak tom danu. Kad je primijetila uznemir enje i razoaranje na Rosalienu licu, popustila je. Na kraju krajeva, nema smisla da bude "Rosalie u Vorbarr Sultanu, Rosalie iz Vorbarr Sultane", ipak je ena usta la prije zore. "No, pretpostavljam da ti i Edie mo ete doi po mene u vrijeme ruka i poslije me vratiti." "U redu... kamo da doemo? Uostalom, ime se ti bavi ovih dana? Zar nisi rekla da e se vratiti na kolovanje? Zna , u posljednje vrijeme ba ne komunicira esto sa svojom obite lji." "Imala sam posla. Dobila sam narud bu da nainim nacrt i nadgledam ugradnju oglednog vrta u grofovoj gradskoj rezidenciji." Malo je zastala. "U rezidenciji lorda Re vizora Vorkosigana, zapravo. Dat u ti upute kako se tamo dolazi prije nego to ti i Edie odete." "Zar te Vorkosigan i zaposlio?" Rosalie se doimala iznenaenom, a trenutak poslije

i militantno sumnjiavom. "Pa nije ti se valjda... ma zna ... nametao? Ba me briga ij i je sin, nema te pravo ni na to siliti. Upamti, ako bude potrebno, ima brata koji te mo e obraniti." Zastala je, mo da kako bi razmislila o prizoru Huga koji bi najv jerojatnije u u asu ustuknuo kad bi ga netko oznaio kao dragovoljca za taj pothvat. "Ili, bolje, ako treba pomo, ja u mu rado rei to mislim o tome." Osjetiv i vr e tlo p gama, Rosalie odluno zakima glavom. "Hvala ti", zamalo se ugu ila Ekaterina koja je poela u mislima razraivati planove z a odr avanje velike udaljenosti izmeu Rosalie i lorda Vorkosigana. "Imat u to na umu , uka e li se ikad potreba." Pobjegla je uza stube. Pod tu em, poku ala se oporaviti od zapjenjenog kaosa koji je u njezinoj glavi izazv ala Rosaliena pogre no protumaena misija. Osjeaj tjelesne privlanosti prema Milesu lo rdu Vorkosiganu Milesu, nije joj zaista bio nikakva novost. Ve je prije osjetila kako je ne to vue prema njemu i gurala taj osjeaj od sebe. Nije to imalo nikakve vez e s njegovim neobinim tijelom; njegova veliina, njegovi o iljci, njegova energija, n jegova razliitost, sve ju je to samo po sebi opinjavalo. Pitala se bi li ljudi mis lili da je nastrana kad bi saznali kakvim udnim stazama njezin ukus kroi ovih dana. Odluno, smanjila je temperaturu vode do potpune h ladnoe. Ali to umrtvljeno potiskivanje svih erotinih misli bilo je naslijee iz godina koje je provela s Tienom. No sad je ne to napokon dugovala samoj sebi, svojoj seksualn osti. Bila je slobodna i ista. Smije se usuditi sanjati. Smije gledati. Smije ak i osjeati. Djelovati, no, to je bilo ne to sasvim drugo, ali nek' sve ide k vragu, s mije eljeti, makar u samoi svojih misli, i posjedovati tu nedostatnu cjelinu. Osim toga, sviala mu se, bila mu je draga. Nije to nikakav zloin, iako sebi nije m ogla objasniti otkud mu to. Osim toga, da, i on se njoj sviao. Mo da ak i malo previ e , ali to se nije ticalo nikoga osim nje. Mogu jednostavno nastaviti kao dosad. P rojektiranje vrta nee vjeno trajati. Do sredine ljeta, najkasnije do jeseni, moi e g a dovr iti i predati upute ljudima koji su redovito odr avali zemlji te Vorkosiganovih . Mogla bi povremeno navratiti da vidi je li sve u redu. Mo da se ak i susresti s n jim. Tu i tamo. Poela je drhturiti. Povisila je temperaturu vode na onoliku vruinu koliku je mogla podnijeti, pa su se oblaci pare nagomilali oko nje. Hoe li biti lo e bude li ga pretvorila u svog ljubavnika iz snova? To joj se inilo n asrtljivim. Na kraju krajeva, kako bi se ona osjeala kad bi saznala daje glavna z vijezda neijih pornografskih ma tarija? Bila bi u asnuta, zar ne? Zgadila bi se pred i njenicom da je u mislima drpa neki stranac u kojega nema povjerenja. Zamislila s e u toj ulozi u Milesovim mislima, pa spustila prag u asa. Bila je to mala... slab ost. Oito rje enje bilo bi spojiti snove i stvarnost u skladnu podudarnost. Ako nije mog ue izbrisati snove, za to ih ne poku ati ostvariti? Poku ala je zamisliti kako bi bilo da ima ljubavnika. Kako ljudi uope posti u takve stvari? Ona je jedva uspijevala skupiti hrabrosti da nekoga na ulici zapita za smjer. Pa kako, zaboga, pita nekoga da... Ali stvarnost stvarnost je u sebi nosila suvi e op asnosti a da bi ona ikad vi e u ivotu tako riskirala. Ne eli izgubiti sebe i svoje s lobodne snove u jo jednoj dugoj nonoj mori kakva je bio njezin ivot s Tienom, u ivom pijesku koji je polako guta, gu i i sklapa se zauvijek nad njezinom glavom... Ponovno je naglo promijenila temperaturu vode, pa namjestila prskalicu tako da j oj kapi vode bockaju ko u poput ledenih kristalia. Miles nije kao Tien. Zaboga, pa on je ne eli ni posjedovati ni uni titi; samo ju je unajmio da mu uredi vrt. To je potpuno bezazleno. Zacijelo je poludjela. Mo da su joj ovaj mjesec podivljali horm oni. Jednostavno e pustiti i njih i sve ove... neobine misli, pa e same otii. A posl ije e se sama sebi smijati. Za pokus, nasmijala se odmah. Ne, nema sumnje, ovaj uplji odjek mo e zahvaliti tome to je u tu -kabini. Zatvorila je ledenu vodu i iskoraila. Nema nikakva razloga da se danas s njim sretne. Katkad bi on iza ao i neko vrijeme sjedio na zidiu, promatrajui kako radovi napreduju i nikad se ne mije ajui. Uope nee m orati razgovarati s njim sve do sutra nje veere, na kojoj e biti gomila drugih ljudi s kojima e se moi razgovarati. Imala je dovoljno vremena da se ponovno smiri. A u meuvremenu, treba ugoditi potok. Ured lady Alys Vorpatril, koji je vodio sve poslove carskog dru tvenog protokola,

u posljednje se vrijeme iz tri sobe u carskoj rezidenciji pro irio na polovicu tree g kata jednog od krila. Tamo se Ivan na ao na raspolaganju cijeloj floti tajnica i pomonica koje je lady Alys nagomilala kako bi pomogle organizirati vjenanje. Zvual o mu je kao prava poslastica raditi s desecima ena, sve dok nije otkrio kako su sve one uglavnom sredovjene Vorkinje elina pogleda koje su od njega bi le spremne trpjeti jo manje gluposti nego njegova majka. Na svu sreu, od svih je n jihovih keri izlazio samo s dvije, a oba su ta pothvata zavr ila bez gorine. Moglo j e biti i mnogo gore. Na Ivanov oaj, koji je nekako uspio prikriti, lord Dono i By Vorrutyer na svoj su carski sastanak stigli dovoljno rano da mu dou u posjet prije susreta s carem. T ajnica lady Alys neljubazno gaje pozvala u vanjski ured odjela, u kojem je zatek ao njih dvojicu kako odbijaju sjesti i udobno se smjestiti. By je bio odjeven pr ema svom uobiajenom ukusu, u crvenkasto odijelo koje je moglo biti konzervativno samo u oima gradskog komedija a. Lord Dono odjenuo se u urednom vorskom stilu, u sv oju crnu tuniku i hlae sa sivim op ivima i uresima. Odjea je oito bila a-lobna, a nije bilo nimalo sluajno stoje nagla avala njegov novi, mu evni dobar izgled. Sredovjena m u je tajnica ispod trepavica slala poglede pune odobravanja. Oru nik Szabo, u slu be noj odori Kue Vorrutver, stajao je uz vrata u polo aju ja-sam-samo-komad-namje taja, kao da im pritajeno nastoji pokazati kako postoje neke vatrene linije stajanje n a kojima nije u opisu njegova radnog mjesta. Nikome tko nije pripadao osoblju nije bilo dopu teno da samostalno tumara hodnicim a carske rezidencije; Dono i By imali su pratnju u osobi Gregorova vi eg major-dom usa. U trenutku kad je u ao Ivan, taj je gospodin prekinuo svoj dotada nji razgovor s tajnicom i okrenuo se, promatrajui Ivana kao da ga sasvim iznova procjenjuje. " Dobro jutro, Ivane," ree lord Dono srdano. "Jutro, Dono, By." Ivan smogne snage za kratko, razmjerno bezlino kimanje glavom. "Vi ste, ovaj, do li. Vidim." "Da, hvala ti." Dono se osvrne po prostoriji. "Je li lady Alys jutros ovdje?" "Ona i pukovnik Vortala oti li su u inspekciju cvjear-nica", ree Ivan, presretan to m o e istodobno rei istinu i izbjei daljnje uvlaenje u kakve god sheme lord Dono imao n a umu. "Vrlo u brzo i s njom morati malo probrbljati", zami ljeno ree Dono. "Mhm", ree Ivan. Lady Donna nije pripadala intimnom krugu lady Alys, budui daje bi la pola nara taja mlaa i da se kretala u dru tvu posve drugaijem od politiki aktivnog s loja kojem je predsjedala lady Alys. Lady Donna je u jednom potezu odbacila i sv og prvog supruga i prigodu da postane buduom groficom; no Ivan je, budui daje upoz nao tog sitnog plemia, mogao razumjeti rtvu koju je podnijela. U svakom sluaju, Iva n nije imao ni najmanjih pote koa u obuzdavanju svoje potrebe da o najnovijem razvo ju dogaaja potraa bilo sa svojom majkom, bilo s kojom od smirenih vorskih matrona u njezinoj slu bi. I ma koliko bi zadivljujue bilo nazoiti prvom susretu lady Alys i lorda Dona, kao i svim protokolarnim zbunjenostima koje bi iz toga proiza le, Iva n je, sve u svemu, mislio kako mu je bolje da u tom trenutku bude izvan dometa. "Spremni, gospodo?" zapitao je majordomus. "Mnogo sree, Dono," ree Ivan i pripremi se za povlaenje. "Da", ree By. "Mnogo sree. Ja u ostati ovdje i brbljati s Ivanom dok ti ne zavr i , mo e? " "Na mojem popisu", ree majordomus, "nalazite se sva etvorica. Vorrutyer, lord Vorr utyer, lord Vorpatril, oru nik Szabo." "Oh, to je sigurno pogre ka", ree Ivan uslu no. "Zapravo se samo lord Dono treba sast ati s Gregorom." By potvrdno kimne. "Popis je", ree majordomus, "ispisan carevim rukopisom. Ovuda, molim." Obino flegmatini By progutao je sitnu knedlicu, no ipak su svi s du nim tovanjem po li za majordomusom dva kata ni e, zaokrenuli za ugao i stigli u kut sjevernog krila, gdje se nalazio Gregorov privatni ured. Ivan je primijetio kako majordomus od nj ega nije zatra io da potvrdi Donov identitet, iz ega je zakljuio kako je rezidencija tijekom noi pohvatala konce. Ivan je bio gotovo razoaran. elio je jo nekoga vidjeti onako zbunjenoga kakav je sino sam bio. Majordomus dotakne skener dlana uz vrata i objavi tko je u njegovoj pratnji, a i znutra im glas dopusti ulazak. Gregor je iskljuio svoju komkonzolu i pogledao pre ma njima dok su nespretno ulazili. "Dobro jutro, gospodo. Lorde Dono. Oru nie." Uzvratili su mu mrmoljenjem koje je u prosjeku glasilo Dobro jutro, gospodine. J

edino je Dono koraknuo naprijed, podignute brade, i razgovijetnim glasom rekao: "Hvala vam to ste me pristali tako brzo primiti, gospodine." "Ah", ree Gregor. "Tako brzo. Da." Dobacio je udnovat pogled Byu, koji je srame ljiv o trepnuo. "Molim vas, sjednite", nastavio je Gregor. Rukom je pokazao prema ko ni m sofama na kraju sobe, a majordomus se po urio privui i nekoliko dodatnih naslonjaa . Gregor je zauzeo svoje uobiajeno mjesto na jednoj od sofa i okrenuo se malo uko so kako bi mogao dobro vidjeti lica svojih posjetitelja pod blistavim svjetlom k oje se rasipalo kroz, prema sjeveru okrenute, prozore koji su gledali na vrt. "Meni e biti zadovoljstvo da ostanem stajati, gospodine," promrmlja oru nik Szabo s voj prijedlog, no ipak mu nije bilo dopu teno obgrliti dovratak kako bi, u sluaju p otrebe, lak e zbrisao. Gregor se tek kratko nasmije io i pokazao prema naslonjau, i tako je Szabo silom morao sjesti, iako je zapravo tek oslonio stra njicu o rub sjedala. By je dohvatio drugi naslonja i nekako uspio pris tojno opona ati svoju uobiajenu opu tenost, prekri iv i noge. Dono je sjedio uspravnih lea , pozorno, razdvojenih koljena i laktova, zauzimajui prostor koji nitko drugi nij e zatra io: druga je sofa u potpunosti pripadala njemu, sve dok Gregor nije rastvo rio ironini dlan, zbog ega je Ivan bio prisiljen sjesti uz Dona. No smjestio se st oje dublje u suprotni kut sofe mogao. Gregorovo lice nije mnogo odavalo, osim oite injenice kako je mogunost da ga Donna/ Dono iznenadi propala u neko doba koje je proteklo od trenutka kad gaje Ivan naz vao. Uslijedila je stanka koju je Gregor prekinuo prije nego to se Ivan dospio us paniiti i bubnuti ne to. "Onda, ija je to zamisao bila?" "Moja, gospodine", ree vrsto lord Dono. "Moj pokojni brat mnogo se puta estoko izja snio a o tome mogu posvjedoiti Szabo i drugi lanovi kuanstva kako se u asava od same pomisli da na njegovo mjesto kao grof Vorrutyer doe Richars. Da Pierre nije umro tako naglo i neoekivano, zacijelo bi uspio pronai zamjenskog nasljednika. Osjeam da ovime ispunjavam njegovu nenapisanu oporuku." "I tako, ah, tvrdite da bi se on s tim posthumno slo io." "Da. Jednostavno, ovakvo to nije mu palo na pamet. Osim toga, dakako, dok je bio iv, nije bilo potrebe da razmi lja o ekstremnim rje enjima." "Razumijem. Nastavite." Ivan je prepoznao Gregorovo klasino dajte-im-u e-da-se-sami -objese raspolo enje. "Prije odlaska, kakvu ste sebi podr ku osigurali?" Prilino je n apadno pogledao prema oru niku Szabou. "Osigurao sam odobravanje svoj oru nika svog pokojnog brata, naravno", ree Dono. "S obzirom na to kako je njihova du nost bila da tijekom moje odsutnosti paze na spornu imovinu." "Prihvatili ste njihove zakletve?" Gregorov je glas iznenada bio vrlo blag. Ivan je potonuo. Osoba koja prihvati zakletvu oru nika prije nego to je potvrena kao grof ili grofov nasljednik, poinila bi ozbiljan zloin, prekr ila jedan od potparagr afa Vorlopulousova zakona kojim se, izmeu ostaloga, broj grofovskih oru nika ogrania va na etu od dvadeset oru nika po obitelji. Lord Dono jedva primjetno kimne glavom Szabou. "Dali smo svoje asne rijei", ubacio se Szabo glatko. "Svaki ovjek slobodan je dati svoju asnu rije kojom jami za svoja djela, gospodine." "Hm", ree Gregor. "Osim oru nika Vorrutverovih, obavijestio sam samo jo dvije osobe svoju odvjetnicu i svog bratia Bya", nastavio je lord Dono. "Odvjetnica mi je bila potrebna kako b i pokrenula izvjesne pravne dogovore, provjerila sve pojedinosti i pripravila sv e potrebne dokumente. I ona i njezina dokumentacija u potpunosti su vam na raspo laganju, naravno, gospodine. Siguran sam da razumijete taktiku neophodnost iznenae nja. Prije odlaska nisam rekao nikome drugome, kako Richars ne bi saznao i kako se ne bi dospio za to pripremiti." "Nikome osim Byerlyu", potakne ga Gregor. "Osim Byerlyu", slo io se Dono. "Bila mi je potrebna osoba od povjerenja u glavnom gradu, netko tko e paziti na Richarsove poteze dok sam ja izvan dometa i privremeno onesposobljen." "Byerly, tvoja odanost roaku je... za svaku pohvalu", promrmljao je Gregor. By gaje oprezno gledao. "Hvala vam, gospodine." "Kao i tvoja zadivljujua diskrecija. To neu zaboraviti." "inilo mi se daje to posve osobna stvar, gospodine." "Razumijem. Nastavite, lorde Dono."

Dono je oklijevao tek djeli sekunde. "Je li vam CarSig ve proslijedio moje lijenike nalaze s Bete?" "Tek jutros. ini se da ih je ne to malo zadr alo." "Ne smijete kriviti onog dragog deka iz CarSiga koji me slijedio. Bojim se da ga je Kolonija Beta pomalo izbezumila. Osim toga, uvjeren sam da Betanci nisu drago voljno predali nalaze, pogotovo nakon to sam im ja rekao da to nikako ne uine." Do no se toplo nasmije io. "Drago mije to se pokazao doraslim problemu. Bilo bi mi nep odno ljivo te ko kad bih vidio da je CarSig poslije Illvanova umirovljenja izgubio n a o trini." Gregor, koji je slu ao brade oslonjene o dlan, mahne lagano prstima, priznajui sve razine ove tvrdnje. "Ako ste imali prigodu preletjeti nalaze," nastavio je Dono, "onda znate kako sa m sad u potpunosti funkcionalan kao mu karac, sposoban izvr iti svoju dru tvenu i biol o ku du nost oplodnje i stvaranja sljedeeg nasljednika Vorrutverovih. Sad, kad pripad am mu kom spolu, to je uvjet za nasljeivanje, tvrdim da sam po krvnom srodstvu prvi na redu da preuzmem grofovski naslov Okruga Vor-rutver, a u svjetlu pogleda koje je jasno iskazao moj pokojni brat, tvrdim kako je i on mene odredio za nasljedn ika. Usputno tvrdim i to kako u biti bolji grof od svog roaka Richarsa i da u slu iti svom Okrugu, Carstvu i vama osobno s vi e sposobnosti nego to ih je on ikad posjed ovao. Kao dokaz, prilazem sve ono to sam u Pierreovo ime inio za Okrug tijekom pro teklih pet godina." "Navodite li kakve daljnje optu be protiv Richarsa?" pitao je Gregor. "U ovom trenutku ne. Jedinu dovoljno ozbiljnu optu bu nije bilo mogue dokazati i iz nijeti pred sud u danom trenutku " Dono i Szabo izmijeni e poglede. "Pierre je zahtijevao da CarSig istra i lakoletnu nesreu u kojoj je stradala njegov a zarunica. Sjeam se da sam proitao sa etak izvje a. U pravu ste, nije bilo dokaza." Dono je uspio slegnuti ramenima na nain koji je ukazivao na to da prihvaa tvrdnju, ali da se s njom ne sla e. " to se tie Richarsovih sitnijih prijestupa, pa, nikome n isu bili va ni prije, a sumnjam da e nekome postati va ni sad. Neu ga optu iti za nespos obnost iako mislim da je nesposoban nego u radije zasnovati parnicu na tome da im am vi e prava na titulu. I u tom e se obliku optu ba nai pred grofovima." "Oekujete li da ete prikupiti glasove u svoju korist?" "Oekujem da bi izvjestan, manji broj Richarsovih osobnih neprijatelja glasao za m ene i da sam konj. Sto se ostalih tie, nudim se Naprednjakoj stranci kao budui lan i glasa." "A, da?" uv i ovo, Gregor podigne pogled. "Vorrutve-rovi su oduvijek bili jedan od stupova Konzervativaca. Oekuje se da Richars nastavi tu tradiciju." "Da. Moje srce naginje staroj gardi: bili su oni stranka mog oca i njegova oca p rije njega. Ali iskreno sumnjam da njihova srca naginju meni. Osim toga, u ovom su trenutku manjina. A ovjek mora biti praktian." Tono. I premda je Gregor pa ljivo odr avao privid carske nepristranosti, nitko nije s umnjao kako su Naprednjaci stranka kojoj je osobno sklon. Ivan zagrize usnu. "Va e sluaj, lorde Dono, podii pra inu u Vijeu grofova i to u vrlo nezgodnom trenutku", ree Gregor. "Moj kredit u Vijeu posve je istro en, nakon to sam uspio progurati podzakonski akt da iz riznice platimo popravak ko-marrskog solarnog zrcal a." Dono odgovori iskreno: "Ja od vas, gospodine, ne tra im ni ta osim nepristranosti. N emojte mi onemoguiti izno enje dokaza o prepreci. I nemojte dopustiti Vijeu da me od bije saslu ati, ili da zatra i saslu anje u tajnosti. elim javnu raspravu i javno glaso vanje." Gregorove su se usne izvijale dok je zami ljao taj prizor. "Va bi sluaj mogao postav iti iznimno udan presedan, lorde Dono. S kojim bih ja potom morao ivjeti." "Mogue. elio bih naglasiti kako u potpunosti igram po starim pravilima." "Pa... mo da ba ne u potpunosti", promrmlja Gregor. Ubacio se By: "Ako smijem dometnuti, gospodine... da postoje deseci grofovskih s estara koje silno ele u stampedu pojuriti prema galaktikim klinikama i vratiti se na Barravar kako bi u le u izme svoje brae, ne bi li se ne to slino tome ve prije dogodi lo? Sumnjam da e ovaj presedan biti osobito popularan nakon to se iscrpi kao novot arija." Dono slegne ramenima. "Prije na eg osvajanja Komar-ra, ta nam je vrsta medicine bi

la jedva dostupna. Netko mora biti prvi. A to nikako ne bih bio ja, da su stvari s jadnim Pierreom drugaije zavr ile." vrsto je pogledao Gre-gora u oi. "Iako, uvjere n sam kako neu biti posljednji. Time to ete zaustaviti ovaj sluaj ili ga privremeno odbaciti, ni ta neete postii. Ako ni ta drugo, proe li moja parnica kroz potpuni zakons ki postupak, prisilit e grofove da izrijekom preispitaju svoje pretpostavke i smi sle razumnu grupu zakona, jer na i zakoni ve isuvi e dugo odolijevaju promjenama koje je donijelo vrijeme. Ne mo ete oekivati da je mogue voditi galaktiko carstvo na teme lju propisa koje nitko nije ni pregledao ni prepravio jo od Vremena izolacije." O naj nepodno ljivi, veseli smije ak obasjao je lice lorda Dona. "Ukratko, to bi moglo biti dobro za njih." Ivanu se uinilo daje kratki uzvratni osmijeh Gregoru pobjegao posve sluajno. Lord Dono prema Gregoru se postavio na pravi nain: iskreno, neustra ivo i izravno. Ali, lady Dona oduvijek je sjajno uoavala. Gregor pa ljivo promotri lorda Dona i nakratko rukom stisne hrbat nosa. Trenutak p oslije, ironino ree: "A hoete li i vi zahtijevati pozivnicu na vjenanje?" Donove obrve poskoi e uvis. "Budem li dotad postao grof Vorrutyer, bit e mi i ast i d u nost da budem nazoan. A ako se to ne dogodi pa, onda ni ta." Nakon kratke ti ine, eznu tljivo je dodao: "Iako, uvijek sam obo avao dobra vjenanja. Osobno sam sudjelovao u tri, od kojih su dva bila katastrofalna. Mnogo je ljep e promatrati i neprekidno samome sebi ponavljati Nisam ja!' Nisam ja! ovjek samo zbog toga poslije itav dan mo e biti dobre volje." Gregor suho ree: "Mo da va e sljedee vjenanje bude drugaije." Dono podigne bradu: "To je gotovo izvjesno, gospodine." Gregor se naslonio na sofi i zami ljeno promatrao gru-picu koja se rasprostrla pre d njim. Prstima je kuckao po naslonu. Dono je ekao junaki, By ivano, Szabo postojano . Ivan je to vrijeme potratio elei daje nevidljiv ili da nikad nije naletio na Bya u onom prokletom baru ili da nikad nije upoznao Donnu ili da se barem nikad nij e rodio. ekao je da se sjekira, kakva bila da bila, spusti, pitajui se u koju bi m u stranu bilo bolje da se izmakne. Ali umjesto toga, kad je Gregor konano progovorio, rekao je: "Onda... kakav je to osjeaj?" Donovu je bradu rasparao blistav osmijeh. "Iznutra? Imam vi e energije. Imam jai li bido. Rekao bih da se osjeam deset godina mlai, ali ni kad mi je bilo trideset nis am se ovako dobro osjeao. Br e planem. Osim toga, samo se svijet promijenio." "Ah?" "Na Koloniji Beta jedva da sam ne to zamjeivao. Kad sam stigao na Komarr, pa, ljudi su mi ostavljali pribli no dvostruko vi e slobodnog prostora, a na moje su zahtjeve odgovarali dvostruko br e nego prije. Do trenutka kad sam sletio u Vorbarr Sultan u, promjena je postala spektakularna. I ne mislim da je to posljedica iskljuivo m og programa tjelesnih vje bi." "Hm. A... ako izgubite parnicu, hoete li se vratiti u stari spol?" "Neu se uriti. Moram priznati, pogled s vrha hranidbenog lanca ini se kao prekrasna panorama puna obeanja. Mislim da u je iskoristiti do krajnjih krvnih i financijsk ih granica." Zavladala je opet ti ina. Ivan nije bio siguran je li to zato to svi probavljaju ov u izjavu, ili jednostavno vi e nemaju to rei. "U redu..." ree naposljetku Gregor polako. U oima mu se itala rastua znati elja od koje se Ivanu naje ila ko a. Rei e to, znam da rei... "Pa, da vidimo to e se dogoditi." Gregor se naslonio i opet kratko mahnuo prstima, ovaj put ih tim pokretom otpu tajui. "Samo nastavite, lorde Dono." "Hvala vam, gospodine," ree Dono iskreno. Nitko nije priekao da Gregor ponovi pokret otpusta. Svi su se razborito povukli u hodnik prije nego to se car sluajno dospije predomisliti. Ivanu se inilo da mo e osjetiti Gregorove oi kako mu upitno bu e lea sve dok nije konano iza ao kroz vrata. "Pa", ispusti By veseo dah dok ih je majordomus opet vodio niz hodnik. "Ovo je p ro lo bolje nego to sam oekivao. Dono mu uputi pogled iskosa. "Oh, By, pa zar je tvoja vjera oslabjela? Meni se in ilo da je pro lo upravo onako dobro kao to smo se i nadali."

By slegne ramenima. "Recimo to ovako inilo mi se da plivam u vodama dubljim od sv ojih uobiajenih." "I upravo smo zato zamolili Ivana za pomo. Na kojoj ti jo jednom zahvaljujem, Ivan e." "Nije to ni ta", porekne Ivan. "Ni ta nisam uinio." Nisam ja kriv. Pojma nije imao za t o gaje Gregor uvrstio u u i izbor prisutnih na ovom sastanku; car mu nije uputio n i jedno jedino pitanje. Iako, Gregor je bio gotovo jednako zloglasan kao i Miles po svojoj sklonosti da izvlai zakljuke iz, kako se Ivanu inilo, niega. Nije mogao n i zamisliti kakve je zakljuke Gregor izvukao iz ovoga. Nije htio ni zamisliti kak ve je zakljuke Gregor izvukao iz ovoga. Sinkopirano kloparanje svih njihovih izama odjekivalo je dok su zaokretali za uga o i vraali se u istono krilo. Proraunati se pogled, koji je Ivana barem nakratko po dsjetio na lady Donnu i koji mu nije ulijevao ni najmanje sigurnosti, u uljao u oi lorda Dona. "Onda, Ivane, to ovih dana radi tvoja mama?" "Zaposlena je. Stra no je zaposlena. Sve te stvari oko vjenanja, ma zna . Radi dokasn a. Vi e je gotovo i ne viam, osim na poslu. Na kojem smo svi stra no zaposleni." "Nip o to je ne bih elio ometati u poslu. Potrebna mi je ne to... opu tenija prigoda. Kad e je opet vidjeti, a da to ne bude na poslu?" "Sutra naveer, na veeri koju moj brati Miles prireuje u ast Kareen i Marka. Rekao mi je da povedem nekoga sa sobom. Rekao sam da u povesti tebe. Bio je odu evljen." Iva n se zamislio nad propalim scenarijem. "Oh, pa, hvala ti, Ivane!" ree smjesta Dono. "Kako pa ljivo od tebe. Prihvaam poziv. " "Ali, ekaj, ne, to je bilo prije prije nego to si ti prije nego to sam saznao da " iz bezumio se Ivan, rukom ma ui u smjeru lorda Dona i njegove nove morfologije. "Misli m da sad vi e nee biti odu evljen. To e mu pobrkati raspored sjedenja za stolom." "Ma daj, a sve Koudelke dolaze? Ne vidim kako bi se to ikako moglo poremetiti. I ako, pretpostavljam da barem neke od njih sad za sobom vuku mlade mu karce." "O tome ne znam ni ta, osim da su Delia i Duv Gale-ni zarueni. A ako Kareen i Mark nisu, onda ja nije va no. Ali zaista mi se ini da Miles nastoji srezati odnos spolo va, da bude posve siguran. Tu veeru zapravo prireuje kako bi nas sve predstavio sv ojoj vrtlarici." "Kako, molim?" ree Dono. Zastali su u predsoblju uz istoni ulaz u rezidenciju. Maj ordomus je strpljivo ekao da isprati posjetitelje, na onaj svoj nevidljivi nain u kojem nije bilo pritiska, a koji mu je tako sjajno polazio od ruke. Ivan je bio siguran da upija svaku rije kako bi je poslije mogao prenijeti Gregoru. "Svojoj vrtlarici. Madame Vorsoisson. Ona je Vorki-nja, udovica, za kojom je on potpuno poludio. Unajmio ju je da mu sagradi vrt na onom prostoru uz Kuu Vorkosigan. I ako ba mora znati, neakinja je lorda Revizora Vorthvsa." "Oh. Znai, po eljna partija. Ali kako je to neoekivano, Miles Vorkosigan konano zalju bljen. Uvijek sam vjerovao da Miles vi e voli galaktike ene. Uglavnom se doimao kao da mu sve ene u blizini nasmrt dosauju. Ipak, nikad nisam bio siguran da to ipak nije bio la ni prezir prema neemu to je elio, a ni je mogao imati. Ili mo da elja koja mu se na kraju ispunila." Osmijeh nakratko uini Donovo lice makastim. "Koliko sam ja shvatio, pote koa je bila u tome da galaktike ene zavole Barravar", ree Ivan ukoeno. "U svakom sluaju, tamo e biti lord Revizor Vorthvs sa enom, Illvan s m ojom majkom, Vorbretteni, sve Koudelke i Galeni i Mark." "Rene Vorbretten?" Donove se oi suzi e od zanimanja, pa on izmijeni pogled sa Szabo m, koji mu lagano kimne. "S njim bih volio razgovarati. On je dobar saveznik na putu k Naprednjacima." "O, ne, ovaj tjedan nije." By se prefrigano smije io. "Nisi uo to je Vorbretten zate kao obje eno o svoje obiteljsko stablo?" "Jesam." Lord Dono je na ovo samo odmahnuo rukom. "Svi mi imamo svoje male genet ike nesavr enosti. Ali mislim da bi bilo izvanredno zanimljivo u ovom trenutku s nj im usporediti bilje ke. O, da, Ivane, svakako me mora povesti. To e biti savr eno." Za koga? Sa svom svojom betanskom naobrazbom, Miles je osobno bio jedan od najli beralnijih barravarskih mu kih Vorova, no Ivanu se svejedno nije inilo da e biti odu e vljen kad mu za stol sjedne lord Dono. S druge pak strane... a za to ne? Ako Milesu pru i drugi razlog da bude ivan, mo da e mu

to skrenuti pozornost s onog malog problema koji su prouzroili porunik Vormoncrief i major Zamori. Ima li boljeg naina za zbunjivanje protivnika od gomilanja la nih meta? A od Ivana nitko ne mo e oekivati obvezu da titi lorda Dona od Milesa. Ili, kad smo ve kod toga, Milesa od lorda Dona. Ako su Dono i By smatrali Ivana, obinog sto ernog kapetana, dragocjenim savjetnikom u ispitivanjima dru tvenog i politikog terena glavnog grada , zar im onda pravi carski revizor ne bi mogao jo mnogo bolje poslu iti? I tako bi Ivan, bude li mu uspjelo prebaciti Donovu naklonost na novu rtvu, mogao potpuno n eopa eno otpuzati. Da. "Da, da, dobro. Ali to je posljednja usluga koju ti inim, Dono, je li ti to jasno ?" Ivan se napregnuo da izgleda nepokolebljivo. "Hvala ti", ree lord Dono. DEVETO POGLAVLJE Miles je piljio u svoj odraz u dugakom antiknom zrcalu na zidu spavaonice koja je neko pripadala njegovu djedu, a sad njemu, i mr tio se. Njegova najbolja smee-srebr na uniforma Kue Vorkosigan bila je isuvi e slu bena za ovu veeru. Ali bio je siguran k ako e se pojaviti prigoda da povede Ekaterinu na neko mjesto gdje je ta uniforma prikladna na primjer, u carsku rezidenciju ili u Vijee grofova tako da e ga ona vi djeti u njoj i, kako se nadao, diviti se kako mu stoji. Sa aljenjem je opet odbac io smee izme i pripravio se za povratak odjei s kojom je i poeo, prije etrdeset pet m inuta jednom od svojih sivih civilnih odijela, nevjerojatno istom i izglaanom. No do bro, ne to manje izglaanom sad, kad je le alo na krevetu, pokopano pod jo jednom unifo rmom Kue i dvije carske uniforme iz njegove prija nje slu be. Da bi to uinio, bilo je neophodno da prijee prostoriju gol, pa se s nelagodom namr t io samome sebi. Jednog dana, poe li sve kako treba, morat e stati pred nju ra-zodj even do gole ko e, u ovoj sobi, na ovom mjestu, bez ikakve maske. Na trenutak gaje spopala panina udnja za sivo-bije-lom uniformom admirala Naismith a, spremljenom u ormaru na katu iznad njega. Ne. Ivan bi ga sigurno isfu-kao. Ili jo gore, Illvan bi mogao rei ne to... zajedljivo. A nije bio raspolo en ni za obja njavanje malog admirala ostalim svojim gostima. Uzdahnuo je i ponovno navukao sivo odijelo. Pym je gurnuo glavu kroz vrata spavaonice i nasmije io se s odobravanjem, ili mo da s olak anjem. "Ah, spremni ste, milorde? Ja u ovo odnijeti, da vam ne smeta." Brzin a kojom je Pym zbrisao s preostalom odjeom uvjerila je Mi-lesa kako je nainio najb olji izbor, ili barem najbolji koji je mogao nainiti. Vojnikom precizno u, poravnao je tanki rub ovratnika bijele ko ulje koji je virio iz o vratnika tunike. Nagnuo se naprijed i sumnjiavo potra io sivilo na svom tjemenu, pr emjestio nekoliko pramenova koje je u posljednje vrijeme primijetio, suspregnuo potrebu da ih poupa, pa se ponovno poe ljao. Dosta ovoga ludovanja. Po urio je u prizemlje kako bi jo jednom provjerio raspored sjedenja u golemoj blag ovaonici. Stol je blistao od pribora za jelo i porculana Vorkosiganovih, a njime se irila uma vinskih a a. Platneni je stolnjak bio ljupko ure en s tri strate ki niska, elegantna cvjetna aran mana koji nisu bili toliko visoki da bi mu zaklanjali pogle d, a nadao se da e se i Ekaterini svidjeti. Proveo je jedan sat debatirajui s Mamo m Kosti i Pymom o tome kako pravilno za stolom rasporediti deset ena i devet mu kar aca. Ekaterina e sjediti Milesu zdesna, uz samo elo stola, a Kareen zdesna Marku, na suprotnoj strani stola; o tome nije bilo pregovora. Ivan e sjediti uz damu koj u dovodi sa sobom, u sredini, to je dalje mogue od Ekaterine i kareen, a to je treb alo sprijeiti svaki njegov potez usmjeren prema tuim partnericama iako je Miles bi o siguran kako e Ivan biti u potpunosti zaokupljen svojom. Miles je bio zavidni promatra Ivanove kratke, meteorske ljubavne afere s lady Don nom Vorrutyer. Kad je sad razmi ljao o tome, inilo mu se da je lady Donna zapravo b ila mnogo vi e milostiva, a Ivan mnogo manje uglaen nego to se inilo iz njegove tada nj e, dvadeset-i-ne to godi nje perspektive, no Ivan je, svakako, svoju dobru sreu u pot punosti iskoristio. Lady Alys, koja je jo uvijek bila puna planova za vjenanje svo ga sina s nekim po eljnijim vor-skim pupoljkom, pomalo se kruto postavila prema sv emu tome. No poslije svih silnih godina koje su pro le, a tijekom kojih je frustri rano tra ila branu dru icu Ivanu, mo da e lady Alys o lady Donni sad imati ne to povoljnij e mi ljenje. Naposljetku, uza sve prednosti materninih replikatora i njima pridru ene galaktike biotehnologije, ak su i ene koje su pre le etrdesetu mogle bez prepreka pla

nirati reprodukciju. Kao i one koje su pre le ezdesetu, ili osamdesetu... Miles se pitao je li Ivan skupio hrabrosti pa zapitao lady Alys i Illyana imaju li mu nam jeru podariti polubrata ili polusestru, ili mu ta mogunost jo uope nije pala na pam et. Miles zakljui kako e to morati istaknuti pred svojim bratiem u nekom prikladnom trenutku, po mogunosti kad Ivan bude imao puna usta. Ali ne veeras. Veeras sve mora biti savr eno. Mark je dotumarao u blagovaonicu, takoe r namr ten. I on se istu irao i dotjerao, odjenuv i se u vi eslojno krojeno odijelo, crn o na crnom s crnim. To je njegovoj niskoj glomaznosti davalo iznenaujui dah zapovj ednosti. Pri ao je boku stola, proitao imena na karticama, pa posegnuo za dvjema. "Da ih nisi ni pipnuo", ree Miles odluno. "Ali ako samo zamijenim Duva i Deliju s grofom i groficom Vorbretten, Duv e biti onoliko daleko od mene koliko je to uope mogue", moljakao je Mark. "Duboko sam uvjeren kako bi i on sam elio isto. Mislim, sve dok sjedi pokraj Delije..." "Ne. Rene mora sjediti pokraj lady Alys. inim mu uslugu. On vodi politiku igru za svoj opstanak. A ako ne vodi, krajnje mu je vrijeme da pone." Miles nakrivi glavu . "Ako misli ozbiljno s Kareen, ti i Duv ete morati izai na kraj jedan s drugim, to ti je valjda jasno. Uskoro e i on biti dio obitelji." "Ne mogu si pomoi, ali vjerujem da su njegovi osjeaji prema meni zacijelo... izmij e ani." "Daj, daj, pa spasio si mu ivot." Izmeu ostaloga. "Jesi li ga uope vidio otkako si se vratio s Bete?" "Jednom, otprilike na trideset sekundi, kad sam dopratio Kareen kui, a on i Delia su upravo izlazili." "I stoje rekao?" "Rekao je Zdravo, Mark." "To ba ne zvui kao ne to osobito." "Ali bit je u tome kakvim je to glasom rekao. Zna onu njegovu mrtvaku foru, ma zna . " "Dobro, znam, ali iz toga ne mo e izvlaiti nikakve zakljuke." "Upravo ti o tome i govorim." Miles se kratko obje enjaki nasmije io. A koliko ozbiljno zapravo Mark misli s Kareen ? Bio je pa ljiv prema njoj do toke na kojoj je gotovo bio time opsjednut, a osjeaj seksualnog nezadovoljstva koji se irio iz njih oboje bio je nalik na toplinski va l koji se ljeti iri iz plonika. Tko zna to se izmeu njih dogodilo na Koloniji Beta? Moja majka, najvjerojatnije. Grofica Vorkosigan imala je bolje pijune nego CarSig . Ali ako su i spavali zajedno, prema Pvmovim neslu benim sigurnosnim izvje ima, to s e nije odvijalo u Kui Vorkosigan. Upravo je Pym bio taj koji je u tom trenutku u ao i objavio: "Lady Alys i kapetan Illyan su stigli, milorde." Ova je formalnost jedva bila potrebna, budui da je teta Alys bila Pymu za petama, no ipak je kratko i s odobravanjem kimnula oru niku dok je ulazila u blagovaonicu . Illyan je u etao za njom i udostojio prostoriju blagonaklonim smije kom. Umirovlje ni ravnatelj CarSiga izgledao je upravo minkerski u tamnoj tunici i hlaama koji su nagla avali sivilo na njegovim sljepoonicama; otkako je procvala ta romansa u njih ovoj treoj dobi, lady Alys je vrstom rukom pobolj ala njegov pone to zapu teni civilni o rmar. Izvrsno krojena odjea uvelike je pripomogla prikrivanju nejasnog, uznemiren og pogleda koji bi mu, s vremena na vrijeme, poput oblaka zamraio oi, vrag odnio n eprijatelje koji su ga tako onesposobili. Lady Alys ustro je obi la stol i izvr ila inspekciju rasporeda sjedenja s ledenim dr an jem koje bi obeshrabrilo i vje bovnog narednika. "Vrlo dobro, Miles," rekla je kon ano. Bolje nego to sam od tebe oekivala ostalo je neizgovoreno, ali se podrazumijev alo. "Iako ti je broj neparan." "Da, znam." "Hm. No, tu sad nema pomoi. elim porazgovarati s Mamom Kosti. Hvala ti, Pym. Snai u se sama." Energino je odjurila kroz vrata za poslugu. Miles ju je pustio, uvjeren kako e tamo dolje sve zatei u besprijekornom redu i kako e se suzdr ati od nastavlja nja svoje trajne kampanje za otimanje njegove kuharice usred najva nije veere u nje govu ivotu. "Dobra veer, Simone," pozdravi Miles svog negda njeg efa. Illyan se srdano rukovao s njim, a bez oklijevanja i s Markom. "Drago mije to si uspio doi veeras. Je li ti te

ta Alys objasnila sve u vezi s Eka s madame Vorsoisson?" "Jest, a i Ivan je pridometnuo koju. Ne to na temu momaka koji padnu u septiku jamu i izrone sa zlatnim prstenom." "Do zlatnog prstena jo nisam stigao", potu i se Miles. "Ali svakako namjeravam. Zai sta se veselim to ete je svi upoznati." "Na ao si onu pravu, zar ne?" "Nadam se." Illvanov se osmijeh izo trio kad je primijetio usrdan ton Milesova glasa. "Mnogo s ree, sinko." "Hvala. Oh, jedno malo upozorenje. Ona je, vidi , jo uvijek u koroti. Jesu li ti Al ys ili Ivan objasnili " Prekinuo ga je povratak Pyma koji je oglasio prispijee obitelji Koudelka i dometn uo kako ih je uveo u knji nicu, prema dogovoru. Bilo je vrijeme da ozbiljno pone ig rati ulogu domaina. Mark, koji je preko cijele kue kaskao Milesu za petama, zastao je u predsoblju ve like knji nice, gdje je samoga sebe oajno pregledao u zrcalu, pa zagladio tuniku pr eko trbu ia. U knji nici, Kou i Drou su ih doekali s osmijesima od uha do uha; djevojke su haraile po policama. Duv i Delia ve su sjedili jedno uz drugo, glava nagnutih nad neku staru knjigu. Na sve su se strane izmjenjivali pozdravi, a na dani znak, oru nik Roic poeo je izn ositi pladnjeve s predjelima i pia. Tijekom godina, Miles je promatrao grofa i gr oficu Vorkosigan kako u Kui Vorkosigan kao domaini prireuju tisue primanja i veera, o d kojih gotovo ni jedna nije bila bez neke skrivene ili otvorene politike nakane. Pa valjda onda i on mo e sa stilom izai na kraj s ovom jednom, malom veericom. Na s uprotnoj strani sobe, Mark je ukazivao pristojnu pa nju Kareeninim roditeljima. La dy Alys stigla je po zavr etku svog nadzornog obilaska, kratko glavom kimnula svom neaku, pa se po la objesiti pod ruku Illyanu. Miles je oslu kivao eljeni zvuk na ulaznim vratima. Srce mu je br e zakucalo kad je zauo Pymov glas i korake, ali sljedei gosti koje je oru nik uveo bili su samo Rene i Tatya Vorbretten. Koudelke su smjesta toplo doekal e Tatyu. inilo se daje sve odlino poelo. Na ponovni zvuk zbivanja pred udaljenim vr atima, Miles je napustio Renea, ostaviv i ga da sam, kako zna i umije, iskoristi p risutnost lady Alys, pa kliznuo kako bi provjerio tko su no-voprido li. Ovaj put s u to bili lord Revizor Vorthys sa enom i, napokon, Ekaterina, da! U njegovim oima, Profesor i Profesorica bili su tek sive mrlje, ali Ekaterina je blistala poput vatre. Nosila je stalo enu veernju haljinu od neke svilenkaste, uglj enas-tosive tkanine, ali je Pymu razdragano predala par prljavih vrtlarskih ruka vica. Oi su joj bile sjajne, a obrazi lagano, prekrasno rumeni. Miles je osmijeho m dobrodo lice prikrio uzbuenje injenicom da je ugledao privjesak u obliku Barrayara koji joj je on darovao kako se grije na mlijenoj ko i njezina poprsja. "Dobra veer, lorde Vorkosigan," pozdravila gaje ona. "Zadovoljstvo mi je obavijes titi vas da od danas prva autohtona barrayarska biljka raste u va em vrtu." "Oito, to u morati pregledati." Obje enjaki joj se nasmije io. Kakva sjajna izlika da n a trenutak napuste dru tvo i provedu jedan mirni zajedniki trenutak. Mo da e to biti d obra prigoda da joj napokon izjavi... ne. Ne. Jo je zaista prerano za to. "Cim va s upoznam sa svima. Ovuda, molim." Ponudio joj je ruku, a ona je prihvatila. Od njezina topla mirisa osjetio je laganu vrtoglavicu. Ekaterina je malo zastala zauv i buku koju je dru tvo oda iljalo kroz vrata knji nice koj ima su se pribli avali i ruka joj se stisnula uz njegovu nadlakticu, no potom je duboko udahnula i zajedn o s njim uronila u sobu. Budui da je ve poznavala Marka i Koudelke, za koje je Mil es bio siguran kako e se u njihovu dru tvu opet brzo opustiti, najprije ju je upozn ao s Tatvom koja ju je promotrila sa zanimanjem i izmijenila s njom nekoliko sti dljivih ljubaznosti. Potom ju je poveo prema dugakim vratima, i sam duboko udahnu v i, pa je predstavio Reneu, Illvanu i lady Alys. Miles je tako udno tra io znakove odobravanja na II-lvanovu licu da mu je gotovo pr omaknuo prestravljeni Ekaterinin treptaj u trenutku kad je shvatila kako njezinu ruku trese legenda koja je trideset eljeznih godina rukovodila zastra ujuom slu bom C arske Sigurnosti. No pokazala se doraslom situaciji, jedva malo zadrhtav i. II-lya n, koji je bio bla eno nesvjestan mranog dojma koji je ostavljao, nasmije io joj se s

divljenjem kakvome se Miles i nadao. Eto. Sad ljudi lijepo mogu plaziti uokolo, piti i razgovarati, dok ne doe vrijeme da ih sve lijepo utjera u blagovaonicu i posjedne za stol. Jesu li svi ovdje? N e, jo uvijek je nedostajao Ivan. I jo treba li poslati Marka da provjeri to je s ? Ah, nema potrebe. Doktor Borgos pojavio se sam od sebe. Gurnuo je glavu kroz vra ta i stidljivo u ao. Na Mile-sovo iznenaenje, bio je okupan, poe ljan i odjeven u savr e no prikladno odijelo, iako u escobaranskom stilu, a na kojem nije bilo ni jedne jedine laboratorijske mrlje. En-rique se nasmije io i pri ao Milesu i Ekaterini. Oko njega se nije irio zagu ljivi miris kemikalija, nego kolonjske vode. "Ekaterina, dobra veer!" ree on veselo. "Jesi li dobila moju disertaciju?" "Jesam, hvala ti." Osmijeh mu je postao jo srame ljiviji i on spusti pogled prema svojim cipelama. "I, kako ti se svia?" "Silno je dojmljiva. Iako, bojim se, malo preslo ena za mene." "To ne vjerujem. Siguran sam da si shvatila bit..." "Laska mi, Enrique." Odmahnul a je glavom, ali njezin je osmijeh govorio A mo e mi laskati i dalje. Miles se lagano sledio. Enrique? Ekaterina? A mene jo ne zove imenom! Osim toga, kompliment o svojoj tjelesnoj ljepoti ona nikad ne bi prihvatila bez povlaenja; z ar je mogue daje Enrique naletio na slobodni prilaz njezinu srcu koji je Milesu p romaknuo? Dodala je: "Mislim da sam uvodni sonet uspjela gotovo posve razumjeti. Je li to uobiajeno za escobaranske znanstvene radove? ini se vrlo izazovnim." "Ne, to sam smislio posebno za ovu prigodu." Ponovno je pogledao nju, pa svoje c ipele. "Pa, ovaj, skandira se gotovo savr eno. Neke su rime prilino neuobiajene." Enrique se vidljivo razvedrio. Za boga miloga, pa zar joj Enrique pi e poeziju? Da, a za to se on nije sjetio poezi je? Osim zato to nije imao ni najmanje dara za to podruje ljudske djelatnosti? Zap itao se bi li ona radije htjela proitati zaista pametno sroen plan za padobransku invaziju. Soneti, prokletstvo. Na tom je podruju dospio najdalje do prostih pjesm ica. Dok je zurio u Enriquea koji se pod njezinim osmijehom pretvarao u golemo zavoren o pecivo, u Milesu se podizala zora novog u asa. Jo jedan suparnik? I jo se na prije varu uvukao u njegovu kuu...! On je gost. No, dobro, gost tvoga brata. Svejedno g a ne mo e dati ubiti. Osim toga, Ecobarancu su bile samo dvadeset etiri standardne godine; za nju je on zacijelo tek mladune. Ali mo da ona voli mladunad... "Lord Ivan Vorpatril", odjeknuo je Pymov glas s dov-ratka. "Lord Dono Vorrutver. " udnovat odjek u Pvmovu glasu natjerao je Milesa da tr ne glavom za sto osamdeset stupnjeva jo i prije nego to je njegov mozak razabrao da se u Ivanovu dru tvu nalazi osoba za koju mu nije dao ovla tenje. Tko? Ivan se dr ao podalje od svog novog prijatelja, no iz primjedbe koju mu je taj ovje k uputio, bilo je vi e nego vidljivo da su do li zajedno. Lord Dono bio je vrlo priv laan mu karac srednje visine, kratko pod i ane crne brade, odjeven u vorsku alobnu odjeu, crno odijelo sa sivim porubima, koje je nagla avalo njegovo sportski graeno tijelo . Zar je Ivan izvr io izmjenu na popisu gostiju a da se prije toga nije posavjetov ao s Milesom? Pa trebao je biti pametniji, a ne tako grubo prekr iti sigurnosna pr avila Kue Vorkosigan...! Miles je pri ao svom bratiu, a Ekaterina je jo uvijek bila uz njega no, dobro, zapra vo se radilo o tome da on nije ni na trenutak ispu tao njezinu ruku, ali isto se t ako moglo rei da je ona nije ni poku ala izvui. Miles je vjerovao kako barem iz vienj a poznaje sve svoje roake Vorru-tyere koji su mogli tvrditi da pripadaju plemikim krugovima. Zar je ovo neki daljnji potomak Pierrea Krvopije, ili neki izvanbrani sin? ovjek nije bio osobito mlad. Zaboga, gdje lije ve vidio te elektrine smee oi...? "Lorde Dono. Kako ste?" Miles mu pru i ruku, a vitki je mu karac vedro prihvati i st isne. Izmeu dva udaha, spoznaja se spustila na Milesa poput cigle s treeg kata, i on glatko doda: "Koliko mogu primijetiti, zaista ste bili na Koloniji Beta." "Uistinu jesam, lorde Vorkosigan." Blistav osmijeh lorda Dona to jest, negda nje l ady Donne, da pro irio se crnom bradom. Izraz na Ivanovu licu odavao je razoaranje injenicom to nisu uspjeli prevariti Mile sa.

"Ili bih trebao rei, lorde Revizore Vorkosigan," nastavljao je lord Dono. "Mislim da vam nisam imao prilike estitati na novom postavljenju." "Hvala vam", ree Miles. "Dopustite mi da vam predstavim svoju prijateljicu, madam e Ekaterinu Vorsois-son..." Lord Dono poljubio je Ekaterininu ruku s pretjeranim, upadljivim odu evljenjem koj e je graniilo s izrugivanjem tom pokretu. Ekaterina mu je uzvratila nesigurnim os mijehom. U troetvrtinskom su taktu prolazili kroz izraze pristojnosti, dok je Mil esov mozak prijetio pregorije-vanjem. No dobro. Oito, biv a lady Donna ipak nije im ala Pierreova klona u u kanog u maternini replikator. Umjesto toga, u namjeri da spri jei Richarsa da, kao to su svi oekivali, postane Pierreov nasljednik, odluila se za taktiku koja je oduzimala dah. Pa, prije ili poslije netko je i to morao poku ati. Bit e mu veliko zadovoljstvo promatrati razvoj dogaaja. "Smijem li vam po eljeti mn ogo sree u va oj nadolazeoj parnici, lorde Dono?" "Zahvaljujem vam." Lord Dono pogleda ga ravno u oi. "Srea, naravno, ima malo veze s tim. Bih li poslije s vama mogao podrobnije porazgovarati?" Oprez je ubla io njegovo odu evljenje; Miles postavi odstupnicu. "Ja sam, dakako, te k zamjenik svog oca u Vijeu. A kao revizor, imam obvezu izbjegavati stranaku polit iku." "Potpuno vas razumijem." "Ali, ah... mo da bi vas Ivan mogao ponovno upoznati s grofom Vorbrettenom koji je ovdje. I on vodi parnicu pred Vijeem; biio bi vam od znatne koristi da usporedit e bilje ke s njim. I, dakako, tu su lady Alys i kapetan Illvan. Profesoricu Vorthv s ovo e takoer iznimno zanimati, vjerujem; nemojte previdjeti nijedan njezin mo ebit ni komentar. Ona je poznata strunjakinja za barravarsku politiku povijest. Sloboda n si, Ivane." Miles kimne, suzdr ano ga i nezainteresirano otpu tajui. "Hvala vam, lorde Vorkosigan." Oi lorda Dona blistale su spoznajom svih izreenih n ijansi dok je srdano nastavljao dalje. Miles se pitao bi li se mogao iskrasti u susjednu sobu i tamo malo umirati od sm ijeha. Ili jo bolje, ukopati video i nazvati... Zgrabio je Ivana koji je prolazio pokraj njega, pa se podigao na prste i pro aptao: "Zna li Gregor ve za ovo?" "Da", uzvrati mu Ivan kroz kut usana. "Za to sam se najprije pobrinuo." "Bravo. Stoje rekao?" "Pogodi." "Da vidimo to e se dogoditi." "Od prve." "Heh." S osjeajem olak anja, Miles dopusti lordu Donu da odvue Ivana sa sobom. "Za to se smijete?" zapita ga Ekaterina. "Uope se ne smijem." "Oi vam se smiju. Primijetila sam." On se osvrne oko sebe. Lord Dono priepio je Renea, a lady Alys i Illyan znati eljno su krstarili oko njih. Profesor i komodor Koudelka zavukli su se u kut i tamo r aspravljali, sudei po djeliima reenica koji su dopirali do Milesa, o problemima nadzora kakvoe vojne opreme. Rukom domahne Roicu da im dones e vina, pa povede Ekaterinu u preostali slobodni kut, gdje ju je, to je sa e-tije m ogao, upoznao s najnovijim razvojem dogaaja vezanih uz lady Donnu/lorda Dona i pa rnicu koja bi uskoro trebala uslijediti. "Zaboga." Ekaterinine su se oi ra irile, a lijeva joj se ruka iskrala i dodirnula d esnu nadlanicu, kao da se na njoj jo uvijek zadr ao otisak poljupca lorda Dona. Ali , osim toga, uspjela je svoju reakciju zadr ati samo na kratkom pogledu prema mjes tu na kojem je lord Dono privukao oko sebe gu vu koja je ukljuivala sve keri obitelj i Koudelka i njihovu majku. "Jeste li znali za to?" "Uope nisam. Odnosno, svi su znali da je podmetnula nogu Richarsu i odjurila na K oloniju Beta, ali nismo znali za to. Sad sve to ima smisla, na neki besmislen nain. " "Besmislen?" ree Ekaterina sumnjiavo. "Ja bih rekla daje za takvo to potrebno prilin o hrabrosti." Guc-nula je malo svog pia, pa zami ljenim glasom dodala: "I bijesa." Miles smjesta okrene u drugom smjeru. "Pa, lady Donna nikad nije dobro podnosila idiote." "Zaista?" S udnim izrazom u oima, Ekaterina odleb-di niz prostoriju prema novoj pr edstavi.

Prije nego stoje Miles uspio krenuti za njom, uz njega se stvorio Ivan, s ve napo la praznom a om vina u ruci. Miles nije elio razgovarati s Ivanom. elio je razgovarat i s Ekaterinom. Ipak je promrmljao: "Doveo si nevjerojatnog pratitelja. Zaista, Ivane, nikad nisam mislio da e se tvoje sklonosti razvijati u tako betanskom smje ru." Ivan ga nabusito pogleda. "Mogao sam si i misliti da od tebe neu dobiti ni mrvicu suuti." "Malo te zaprepastilo, zar ne?" "Prokletstvo, zamalo sam se onesvijestio usred pristani ta za atlove. To mi je smje stio Bverlv Vorrutver, gnjida mala." "By je znao?" "I te kako. Mislim da je od poetka bio upoznat sa svime." Uto im se pridru io i Duv Galeni, upravo na vrijeme da uje posljednju reenicu. Vidje v i da se Duv napokon razdvojio od Delije, njegov budui tast, komodor Koudel-ka tak oer je pri ao, zajedno s Profesorom. Miles je Ivanu prepustio da objasni tko je nov oprido lica, i to vlastitim rijeima. Izlaganje je potvrdilo Milesovo nagaanje kako I van pojma nije imao ni o emu u trenutku kad je zatra io dopu tenje svog domaina da na veeru dovede Donnu, lukavo na taj nain pripremajui teren za napad dobrodo lice na nje zinu, pa, sad vi e ne, ensku nedu nost; oh, oh, oh, da je barem mogao biti muha na zi du u trenutku kad je Ivan otkrio promjenu...! "Je li ovo bilo iznenaenje i za CarSig?" pitao je ljubazno komodor Koudelka komod ora Galenija. "Ne bih znao. To ne spada pod moj odjel." Galeni otpije dobar gutljaj vina. "To spada pod Unutra nje poslove." Oba su se asnika okrenula prema zvuku praska smijeha koji je dopro iz grupe okupl jene na suprotnom kraju sobe; smijala se madame Koudelka. Zatim je odjeknuo vodo pad hihota koji se smjesta konspirativno prigu io, a Oli-via Koudelka preko ramena pogleda prema mu karcima. "Pa dobro, emu se smiju?" pitao je Galeni sumnjiavo. "Nama, vjerojatno", zastenjao je Ivan i odvukao se u potragu za vinom kojim e dop uniti svoju praznu a u. Koudelka je gledao prema enama i odmahivao glavom. "Donna Vorrutyer, dobri Bo e." Sve okupljene ene, ak i lady Alys, sad su se, oito zadivljene, zbile oko lorda Dona koji je mahao rukama i ne to im izlagao prigu enim glasom. Enrique je brstio predje la i volovskim pogledom odu evljeno zurio u Ekate-rinu. Illyan, kojega je napustil a Alys, odsutno je listao knjigu, jedan od starih herbarija koje je Miles prije toga planski rasprostro knji nicom. Vrijeme je da se sjedne za stol, zakljui Miles odluno. Za kojim e Ivan i lord Dono biti zabarikadirani iza zida starijih, udanih gospoa i njihovih supruga. Odmaknuo se kako bi tiho dao upute Pymu, koji je oti ao prenijeti zapovijed u kuhinju, pa se kratko poslije toga vratio i slu beno oglasio da je veera spremna. Parovi su se ponovno spojili i od u kali knji nicom, kroz predsoblje i poploeno predvor je, te kroz itav niz odaja koje su im se preprijeile na putu. Miles, koji je bio n a elu, prethodno ponovno zarobiv i Ekaterininu ruku pod svoju, susreo je Marka i Iv ana koji su urotniki izlazili iz slu bene blagovaonice. Okrenuli su se i pridru ili s kupini. Milesova nenadana sumnja bila je potkrijepljena u asnim dokazima: dok je p rolazio pokraj stola, kutom oka primijetio je da su njegovi sati strate kog planir anja razmje taja kartica s imenima upravo bili nepovratno upropa teni. Svi ljudi za koje je pa ljivo uvje bavao konverzacijska otvaranja sad su se nalazili na drugom kraju stola. Raspored sjedenja bio je u potpunosti nasumian ne, ne nas u-mian, smje taje shvatio. Samo prerasporeen prema drugaijim prioritetima. Ivanov je cilj, oito, bio da smjesti lorda Dona to dalje od sebe, i tako je Ivan sad sjedio na zaelju, s lijeve Markove strane, dok se lord Dono na ao na stolcu prvotno namije njenom Reneu Vorbrettenu. Duv, Drou i Kou nekako su migrirali prema Milesu, a to dalje od Marka. Mark je, dakako, zadr ao Kareen sebi zdesna, ali su Ekaterinu utnuli na suprotnu stranu stola, iza Illvana, koji je jo uvijek sjedio slijeva, odmah do Milesa. inilo se kako se Illvanovu karticu ipak n itko nije usudio pomaknuti. eli li razgovarati s njom, Miles e se sad morati nagin jati preko Illvana. Oprostio se od svih svojih sotto voe primjedaba. Teta Alys, doimljui se pomalo zbunjenom, sjela je na poasno mjesto, Milesu zdesna, tono nasuprot Illvanu. Bilo je vidljivo da je primijetila izmjene, ali je iznevj

erila Milesovu posljednju nadu za pomo time to nije rekla ni ta, nego samo dopustila svojim obrvama da se podignu. Duv Galeni prona ao je svoju buduu punicu na stolcu izmeu sebe i Delije. Illvan je provjerio kartice, pa pomogao Ekaterini da sjedne izmeu njega i Duva i tako je accompli bio fait. Miles se nastavljao smije iti. Mark je sjedio deset stolaca dalje, i bio predaleko da razabere njegov poslije-u-te--zbog-ovoga-zadaviti pogled. to je mo da bilo i dob ro. Razgovori, premda ne oni koje je Miles predvidio, iznova su poletjeli oko stola dok su se Pym, Roic i Jankovvski, igrajui se batlera i poslu itelja, energino kretal i uokolo i poslu ivali hranu. Miles je promatrao Ekaterinu, pomalo zabrinuto tra ei z nakove stresa koji je u njoj mogla izazvati injenica da sjedi zarobljena izmeu dvo jice zastra ujuih CarSigovaca, no njezin izraz lica ostao je miran i ugodan dok su je oru nici zatrpavali izvrsnim jelom i vinom. Tek kad se pojavilo drugo jelo, Miles je shvatio to mu to smeta u vezi s hranom. S punim je povjerenjem ostavio pojedinosti Mami Kosti na brigu, ali ovo zapravo nije bio jelovnik oko kojega su se dogovorili. Neki njegovi dijelovi bili su... drugaiji. Vrua gusta pilea juha pretvorila se u izvrsnu, hladnu i kremastu vonu juhu , ure enu jestivim cvijeem. Je li to, mo da, bilo u Ekaterininu ast? Preljev za salatu od zainskih trava i octa bio je zamijenjen neim to je u osnovi bilo blije do i kremasto. Namaz od aromatinih trava koji se poslu ivao s kruhom nije ni najman je nalikovao na masi... Bublja rigotina. Uvalili su mu svoju prokletu bublju rigotinu. I Ekaterina je to proku ila, otprilike u trenutku kad joj je Pvm pru io ko aricu s kru hom; Miles je uoio njezino lagano oklijevanje i pogled koji je kroz trepavice upu tila Marku i Enriqueu. Ali onda je, mrtva-hladna, nastavila premazivati kruh i o dluno zagrizla. Nije pokazala ni jedan drugi, ak ni najmanji, znak da zna to jede. Miles joj je poku ao naznaiti da ne mora jesti, neprekidno pokazujui prema maloj zdj elici zainjenog bubljeg masla i oajniki trzajui obrvama; ona se tek nasmije ila i sleg nula ramenima. "Hm?" promrmljao je izmeu njih Illvan, punih usta. "Ni ta, gospodine," ree u urbano Mi les. "Sve je u najboljem redu." Ako sad skoi na noge i zavri ti svojim cijenjenim g ostima Stanite, stanite, jedete odvratnu bublju zgru otinu! to bi ih moglo... zapr epastiti. Na kraju krajeva, bublja rigotina nije bila otrovna. Ako im nitko ne k a e, nikad nee saznati. Zagrizao je suhi kruh i zalio ga povelikim gutljajem vina. Poslu itelji su uklonili tanjure za salatu. Tri etvrt stola ni e, Enrique je no em kucn uo po svojoj vinskoj a i, naka ljao se i ustao. "Hvala vam na pa nji..." Ponovno se naka ljao. "Ovih dana u ivao sam u gostoprimstvu K ue Vorkosigan, jednako kao to, siguran sam, i svi vi veeras u ivate " slo no mrmoljenje o bi lo je stol; Enrique se razvedrio i nastavio brbljati. "Imam dar koji bih, u zna k zahvalnosti, elio predati lordu Milesu, lordu Vorkosiganu," nasmije io se svojoj uspje noj tonosti, "a ini mi se kako je upravo sad pravi trenutak." Milesa je obuzelo duboko uvjerenje kako je ovaj trenutak, to god taj dar bio, pot puno pogre an trenutak. Nagnuo se i niz stol uputio Marku upitan i bijesan pogled Ima li ti pojma stoje ovaj naumio1? Nije ga nimalo utje ilo Markovo uzvratno ao mije , pojma nemam slijeganje ramenima, pa je nastavio s rastuom zabrinuto u motriti En-r iquea. Enrique je iz d epa tunike izvukao kutijicu pa odska-kutao prema elu stola kako bi je polo io izmeu Milesa i lady Alys. Na suprotnoj strani stola, CarSigovci Illvan i Galeni, ukoili su se u izvje banoj paranoji; Galenijev je stolac kliznuo lagano un atrag. Miles ih je elio uvjeriti kako se nipo to ne radi o neem eksplozivnom, ali ka d je Enrique u pitanju, tko to mo e sa sigurno u znati? Kutijica je bila vea od one ko ju mu je maslobubna dru ba prvu pokazala. Miles se pomolio da se radi o jednom od onih neukusnih kompleta pozlaenih mamuza koje su nakratko lani bile divlje popula rne, osobito meu mladiima koji nikad u ivotu nisu susreli konja, da se radi o bilo e mu samo ne o... Enrique ponosno podigne poklopac. Unutra nije bio vei maslobub. Unutra su bila tr i maslobuba. Tri maslo-buba iji su oklopi blistali smee i srebrno dok su se penjal i jedan preko drugoga i mahali ticalima... Lady Alys ustuknula je i prigu ila cvil jenje; uzrujan zbog nje, Illyan se trznuo i uspravio. Lord Dono nagnuo se naprij ed preko njezina ramena i znati eljno virnuo, a onda su i njegove obrve poskoile.

Miles se, lagano rastvorenih usana, nagnuo naprijed, paralizirano i zadivljeno b uljei u prizor. Da, to je zaista bio grb Vorkosiganovih utisnut blistavim srebrom u svaka sitna, smea, gnusna lea; ipkasti srebrni obrub nagla avao je smea rudimentarna krilca, savr eno opona ajui ukrase na orukavlju njegovih oru nika. Replika boja njegove Kue bila je savr ena. Ve se na prvi pogled mogao prepo znati glasoviti grb. Ne samo na prvi pogled, mogao se prepoznati i s udaljenosti od dva metra. Poslu ivanje veere zaustavilo se, jer su se Pym, Roic i Jan-kowski s kupili kako bi preko Milesovih ramena virnuli u kutiju. Lord Dono prelazio je pogledom s Milesa na maslobu-be i natrag. "Jesu li oni mo da ... oru je?" oprezno se usudio prozboriti. Enrique se nasmijao i uronio u odu evljeno obja njavanje svog novog modela maslobuba , zajedno s posve nepotrebnom obavijesti kako su upravo maslobubi izvor ukusnog i pobolj anog bubljeg masla koje je poslu ilo kao osnova za juhu, namaz i preljev za salatu. Prizor En-riquea koji se nagnuo nad povealo sa sitnim, siu nim kistom, a ko ji je prolazio kroz Milesovu glavu, rastoio se ni u to kad je Enrique objasnio kak o uzorak, oh, ne, nikako, pa naravno da nije nanesen, on je, pa, prije bi se rek lo, genetiki stvoren i nastavit e se prenositi i na svaki sljedei maslobublji nara ta j. Pym je pogledao bube, pre ao oima orukavlje odore kojom se ponosio, ponovno se zapi ljio u smrtonosnu parodiju svojih insignija koje su sad nosili stvorovi, pa odas lao Milesu pogled pun oaja od kojega se lomilo srce, tihi krik koji je Miles bez pote koa preveo kao Molim vas, milor-de, smijemo li ga izvesti van i smjesta pogubi ti? S udaljenog kraja stola nauo je kako Kareen zabrinutim glasom ape: " to se dogaa? Za to Miles ni ta ne govori? Mark, mo da da ode pogledati..." Miles se naslonio i kroza zube, sti av i glas do jedva ujnog, pro krgutao Pymu: "Nije n as kanio uvrijediti." j Samo je tako ispalo. Oev, djedov, peat moje Kue na tim eksponencijalno plodnim ohari ma...! Pym mu je uzvratio ukoenim osmijehom ispod oiju koje su plamtjele od bijesa. Teta Alys zaledila se na svom stolcu. Duv Galeni nagnuo je glavu u stranu, oiju nabran ih i usana razdvojenih u tko zna kakvim unutra njim promi ljanjima, o kojima ga Mile s uope nije kanio zapitkivati. S lordom Donom bilo je jo strasnije; on je upravo u usta ugurao polovicu platnenog ubrusa, a lice mu se zajapurilo dok je frktao kr oz nos. Illvan je promatrao prizor s prstom na ustima, gotovo posve bezizra ajna l ica, ako se izuzme izraz jedva primjetnog u ivanja u oima, a zbog kojeg se Miles u sebi zapjenio. Mark je stigao i nagnuo se da pogleda. Problijedio je i iskosa pr estravljeno pogledao Milesa. Ekaterina je rukom pokrila usta, a oi kojima ga je p romatrala bile su tamne i irom rastvorene. Od mi ljenja svih ovdje prikovanih gostiju, samo je jedno zanimalo Milesa. To je bilo mi ljenje ene iji je pokojni i pre aljeni suprug bio sklon... kakvim izljev ima bijesa? Kakvim javnim ili tajnim ispadima? Miles proguta svoje smu eno, ali rj eito mi ljenje o Enriqueu, Escobarancima, bioin enjeringu, slaboumnim poduzetnikim pla novima svog brata Marka i Vorkosiganovim Uniformiranim Rigobubima, trepne, dubok o udahne i nasmije i se. "Hvala ti, Enrique. Tvoja darovitost ostavlja me bez rijei. No mo da ne bi bilo lo e da sad pospremi cure. Sigurno ne eli ... da se umore." Nje no je spustio poklopac kuti je i pru io je Escobarancu. Nedaleko od njega, Ekaterina je tiho i s olak anjem uzda hnula. Uzdignute obrve lady Alys pokazivale su da je iznenaena i impresionirana. Enrique je veselo odmar irao na svoje mjesto, gdje je nastavio obja njavati i pokazi vati svoje vorkosiganske maslobube svima koji su sjedili predaleko da bi vidjeli predstavu, ukljuujui i grofa i groficu Vorbretten koji su sjedili nasuprot njemu. To je bilo vi e nego dovoljno da zaustavi svaki razgovor, ako se izuzme nespretni Ivanov kikot koji je on, kad ga je Martya prijekorno pogledala, smjesta ugu io. Miles razabere kako je hrana prestala stizati u prija njem glatkom slijedu. Domahn uo je jo uvijek zaprepa tenom i nepokretnom Pymu da mu prie, pa promrmljao: "Molim t e, hoe li sad donijeti sljedee jelo?" Zlokobnim je tihim glasom dodao: "Ali najprij e ga provjeri." Pym se trgnuo iz letargije i ponovno posvetio svojim du nostima, mrmljajui: "Da, mi

lorde. Razumijem." Pokazalo se kako je sljedee jelo po irani ohlaeni losos ulovljen u jezeru Okruga Vor kosigan, na kojem nije bilo umaka od bubljeg masla bio je pokriven tek na brzinu nabacanim kri kama limuna. Dobro. Miles nakratko odahne s olak anjem. Ekaterina je napokon skupila dovoljno hrabrosti da zapone razgovor s jednim od sv ojih susjeda za stolom. asnika CarSiga ne mo e se jednostavno pitati Onda, kako je danas bilo na poslu?, pa se odluila za ono to je oito smatrala openitijim uvodom. "N eobino je sresti Komarranina koji radi za Carsku Sigurnost", ree ona Galeniju. "Po dr ava li vas va a obitelj u izboru karijere?" Galenijeve su se oi tek neznatno ra irile, pa opet suzile kad je pogledao Milesa ko ji je sa zaka njenjem shvatio kako je Ekaterinu prije veere uputio samo u nagla eno p ozitivne stvari, u koje nije ukljuio injenicu kako je vei dio Galenijeve obitelji s tradao u raznovrsnim komar-rskim pobunama ili neposredno poslije njih. A neobian odnos izmeu Marka i Duva jo nije ni zapoeo razmi ljati o tome kako e joj to spomenuti. Izbezumljeno je nastojao smisliti kako da to telepatijom prenese Galeniju, kad je Duv jednostavno odgovorio: "Moja me nova obitelj podr ava." Delia, koja se maloprije uzbunjeno ukoila, sad se rastopila u osmijehu. "Oh." Na Ekaterininu se licu smjesta ukazalo da je svjesna kako je rekla ne to pog re no, ali ne i to. Dobacila je pogled lady Alys koja je, mo da jo uvijek zaprepa tena m aslobubima, zbunjeno promatrala svoj tanjur, propus-tiv i tako Ekaterinin tihi vap aj. Komodor Koudelka, koji nikad nije ostavljao dame da se koprcaju u nevolji, srdano se ubacio: "Onda, Miles, kad smo ve kod Komarra, misli da e od teta za komar-rsko so larno zrcalo proi u Vijeu?" Oh, savr enog li nadovezivanja! Miles uputi svom negda njem mentoru kratak osmijeh p un zahvalnosti. "Da, mislim da hoe. Gregor se za to svom silinom zalo io, ba kao to s am se i nadao da e uiniti." "Dobro", ree Galeni razborito. "To e nam pomoi na mnogo strana." Kratko je i s opra t anjem kimnuo Eka-terini. I tako su prebrodili taj te ki trenutak. Uslijedila je stanka puna olak anja, tijeko m koje su ljudi ubacivali svoje priloge u obliku komadia politikog ogovaranja, nad ograujui ovu dobrodo lu temu. Vedri glas Enriquea Borgosa podigao se iznad stola, ka tastrofalno razgovijetan: " budemo ostvarili takav dobitak, Kareen, ti i Mark si mo ete, kad se vratite na Bet u, opet uplatiti jedno od onih fantastinih putovanja u Jabuku. Zapravo, onoliko p utovanja koliko vam srce eli." Zavidno je uzdahnuo. "Da barem Ja imam nekoga s ki m bih tamo mogao otii." Jabuka Nezemaljskih U itaka bila je jedna od betan-skih najslavnijih, odnosno najz loglasnijih kupola za zabavu bila je na glasu u cijeloj galaktici. Ako vam sklon osti ipak nisu bile toliko nastrane da vas upute na Jacksonovo SkroL vi te, u Jabuci ste mogli sebi platiti irok raspon dopu tenih i lijeniki nadziranih u ita ka u koliinama koje su bile dovoljne da svakome zavrte mozgom. Miles se nakratko e znutljivo zavaravao da Kareenini roditelji nikad nisu uli za Jabuku. Mark bi moga o ustvrditi da je to betanski znanstveni muzej, bilo to samo ne Komodor Koudelka upravo je napunio usta gutljajem vina kako bi isprao posljednji zalogaj lososa. Usitnjeni atomi tog gutljaja u luku su poletjeli gotovo do Deli je, koja je sjedila prekoputa svog oca. Plua puna vina kod ovjeka su tih godina u svakom sluaju bila alarmantan dogaaj; zabrinuto i s oklijevanjem, Olivia gaje tap al a po leima, a on je zakopao svoje zajapureno lice u ubrus i dahtao. Drou je napol a odgurnula svoj stolac, ne mogav i se odluiti bi li trebala poi uza stol i pomoi svo m suprugu, ili poi niza stol i zadaviti Marka. Od kojega nije bilo nikakve korist i; prestravljeni osjeaj krivnje isu io je svu krv iz njegovih debelih obraza, dajui im nimalo laskav izgled ivotinjskog sala. Kou je uspio povratiti upravo toliko zraka da dahne prema Marku: "Ti si odveo mo ju ker u Jabuku?" U posvema njoj panici, Kareen je bubnula: "To je bio sastavni dio njegove terapije !" Mark, koji je bio u jo veoj panici, oajno se nastojao iskupiti pa dodao: "Dobili sm o kliniki popust..."

Miles je uvijek vjerovao kako bi elio biti prisutan i vidjeti izraz na licu Duva Galenija kad ovaj shvati da e mu Mark mo da postati ogor. Sad je elio da to nikad nij e po elio, no bilo je prekasno. Ve je viao Galenija ukoenog, ali nikad ovako... punje nog. Kou je ponovno disao, to bi bilo umirujue da nije bilo lagane nazake hi-perve ntiliranja. Olivia je prigu ila ivani kikot. Oi lorda Dona blistale su od u ivanja: nje mu Jabuka zacijelo nije J bila strana, vjerojatno ni u sada njem ni u prija njem spolnom utjelovljenju. Profes orica, koja je sjedila uz En-riquea, nagnula se naprijed i znati eljno pogledavala na obje strane stola. Ekaterina se doimala strahovito zabrinutom, ali ne i Miles je to uoio iznenaenom. Zar je mogue da joj je Mark povjerio pripovijest koju nije smatrao podobnom za po vjeravanje vlastitom bratu? Ili su se ona i Kareen ve toliko sprijateljile da su dijelile takve tajne, te njihove enske stvari? I ako je tako, stoje Ekaterina sma trala potrebnim zauzvrat povjeriti Kareen o njemu i je li bilo ikakva naina da to sazna...? Nakon upadljivo duga oklijevanja, Drou je utonula natrag u stolac. Nad stol se n advila zlokobna, razorna razgovarat-emo-o-tome-poslije ti ina. Lady Alys bila je svjesna svake nijanse; njezina sposobnost samokontrole u dru tve nim prigodama bila je takva da su samo Miles i Illvan bili dovoljno blizu da uoe kako se trznula. Vi e nego sposobna nametnuti razgovor glasom koji se nitko ne bi usudio ignorirati, naposljetku se ubacila: "Predstavljanje popravka solarnog zrc ala kao vjenanog dara pokazalo se kao vrlo popularno kod Miles, to ta ivotinja ima u ustima?" Milesov zbunjeni upit Koja ivotinja1? dobio je, prije nego to je bio i postavljen, odgovor u obliku topota mnogobrojnih no ica preko ula tenog parketa blagovaonice. N edoraslu crno-bijelu makicu naganjala je posve crna dru ica iz istog legla; za jedn u macu s punim ustima uspjela je odaslati zadivljujue glasan, posjedniki mroivr. G rebuckala je irokim hrastovim podnim daskama i usporila zbog trenja na basnoslovn o skupom, rukom tkanom sagu, sve dok nije o njega zapela pand icom i prekobicnula se. Suparnica je smjesta bubnula na nju, ali joj ni silom nije uspjela oduzeti p lijen. Nekoliko bubljih nogu slaba no je mahalo meu drhtavim bijelim brkovima, a smee-srebr-no oklopljeno krilce umirui je z atreptalo. "Moj maslobub!" u asnuto je kriknuo Enrique, s tres-kom odbacio stolac i, s mnogo veim uspjehom, dograbio maju prijestupnicu. "Vrati je natrag, ti ubojico!" Uspio j e izbaviti unaka enog maslobuba, ija je odora bila puna rupa, iz ralja smrti. Crna se makica pru ila uz njegovu nogu i divlje ga grebla apicom, Meni, meni, daj i meni jednoga! Sjajno! pomislio je Miles, s naklono u se smije ei macama. Rigobubi ipak imaju prirodn og neprijatelja! Upravo je velikom brzinom razvijao plan za upo ljavanje maje stra e u Kui Vorkosigan, kadli mu se jedna misao u punom krugu sudarila sama sa sobom. K ad je ujurila u blagovaonicu, makica je ve imala maslobuba u ustima. Prema tome "Doktore Borgos, gdje je ta maka prona la tog maslobuba?" pitao je Miles. "Mislio s am da ih sve dr ite pod kljuem. Zapravo," pogledao je niz stol, prema Marku, "obeali ste mi da e tako biti." "Ah..." rekao je Enrique. Miles nije znao kojim se lancem misli kotrlja Escobara nac, ali je uoio trzaj u trenutku kad je lanac stigao do kraja. "Oh. Oprostite mi . Moram ne to provjeriti u laboratoriju." Enrique se nasmije io osmijehom koji nije ulijevao ni najmanje sigurnosti, spustio macu na svoj ispra njeni stolac, okrenuo se na peti i pojurio iz blagovaonice prema stra njem stubi tu. Mark u urbano ree: "Bolje da i ja poem s njim", pa se i on izgubi. Pun zlih slutnji, Miles odlo i svoj ubrus i tiho promrmlja: "Teta Alys, Simone, hoe te li preuzeti umjesto mene?" Pridru io se povorci, zastav i tek toliko da Pymu zapovjedi neka poslu i jo vina. Jo mnogo vi e vina. I to smjesta. Miles je Marka i Enriquea dostigao kat ispod, pred vratima labosa-praonice, upra vo na vrijeme da uje kako je Escobaranac kriknuo Oh, ne! Smrknuto se progurao pok raj Marka i zatekao Enriquea kako klei pokraj velikog pladnja jedne maslobublje k o nice koji je sad le ao pod kutom izmeu kutije na koju je bio naslonjen i poda. Gorn ji mu je poklopac bio odbaen u stranu. Unutra se nalazio jedan jedini maslobub ko

jemu su na jednom boku nedostajale dvije noge. Gmizao je posvuda i isprekidano k ru io, ali nije uspijevao pobjei preko bonog zida pladnja. " to se dogodilo?" zasiktao je Miles prema Enriqueu. "Nestali su", odgovorio je Enrique i poeo puzati po podu, gledajui ispod obli njih p redmeta. "Te proklete make zacijelo su prevrnule pladanj. Izvukao sam ga kako bih odabrao maslobube koje u vam prezentirati. Htio sam najvee i najbolje primjerke. Sve je bilo u redu kad sam ga ostavio..." "Koliko je maslobuba bilo na ovom pladnju?" "Sve, itava genetika grupacija. Oko dvije stotine jedinki." Miles se osvrtao po labosu. Nigdje nije bilo na vidiku ni jednog maslobuba u odo ri Vorkosiganovih. Prisjetio se koliko je zapravo golema, stara i upljikava struk tura Kue Vorkosigan. Pukotine u podovima, pukotine u zidovima, posvuda siu ne napukl ine kroz koje se moglo proi; prostor ispod parketa, iza oplata, gore na tavanu, u starim gipsanim zidovima... Radilice bi, rekao je Mark, samo tumarale uokolo dok ne bi uginule, kraj prie. "P retpostavljam da maticu jo uvijek ima ? Mo e , ovaj, obnoviti svoje genetike resurse, za r ne?" Miles je polako krenuo uza zidove, usredotoeno zurei u pod. Jo mu nijedan smee-srebrni bljesak nije zapeo za oko. "Um", ree Enrique. Miles je pa ljivo odabirao rijei. "Uvjeravao si me kako su matice nepokretne." "Zrele matice jesu nepokretne, to je tono", objasnio je Enrique, podi ui se ponovno na noge i odmahujui glavom. "Ali nezrele matice jure poput munje." Miles je promislio o tome; bila mu je potrebna jedna pi-kosekunda. Rigobubi u od ori Vorkosiganovih. Rigobubi u odori Vorkosiganovih preplavljuju cijelu Vorbarr Sultanu. U Car Sigu su ga nauili triku koji se sastojao od toga da ovjeka zgrabi za ovratnik, lagano ga zavrne i onda uini mali potez zglobovima prstiju; pravilno pri mijenjen, zaustavljao je i protok krvi i disanje. Miles je osjetio odsutno zadov oljstvo, shvativ i da nije izgubio spretnost, usprkos svom novom, civilnom pozivu. Privukao je En-riqueovo poplavjelo lice posve blizu svojem. Kareen se, zadihana , pojavila na vratima labosa. "Borgose. Svakog e od tih prokletih rigobuba, a posebno njihovu maticu, pronai i vr atiti ovamo najkasnije est sati prije trenutka kad grof i grofica Vorkosigan, pre ma najavljenom rasporedu, trebaju prijei svoj kuni prag sutra poslijepodne. U prot ivnom u ja, pet sati i pedeset devet minuta prije najavljenog dolaska svojih rodi telja, pozvati slu bu za deratizaciju koja e se pobrinuti za ovu najezdu, to znai da e istrijebiti svakog pojedinanog postojeeg rigobuba, jesi li me razumio? Nemilosrdn o i bez iznimaka." "Ne, ne!" uspio je zacviljeti Enrique usprkos nedostatku kisika. "Ne smijete..." "Lorde Vorkosigan!" S dovratka je dopro zaprepa teni Ekaterinin glas, kojim ga je iznenadila otprilike istom silinom kao da ga je iz zasjede pogodila zrakom iz o amuta. Priznajui krivnju, Milesove se ake naglo rastvori e i En-rique se uspio, teturajui, opet uspraviti, udi ui zrak u dubokom, zagu enom pisku. "Nemoj da te moja nazonost zaustavi, Miles," ree Kareen ledeno. U etala je u labos, a Ekaterina za njom. "Enrique, idiote jedan, kako si mogao spomenuti Jabuku pred mojim roditeljima! Zar nema nimalo mozga?" "Toliko ga dugo poznaje i jo pita ?" ree Mark, predviajui nevolje. "A kako si ti " njezin se bijesni pogled ustremio na Marka, "kako je on uope saznao za to, Mark?" Mark je izgubio pone to na visini. "Mark mi nikad nije rekao daje to tajna meni se inilo stra no romantino! Lorde Vorko sigan, molim vas! Nemojte zvati deratizatore! Pronai u sve cure, obeavam! Nekako " Su ze su mu navrle na oi. "Smiri se, Enrique," utje nim mu glasom ree Ekaterina. "Uvjerena sam", ree ona, doba civ i Milesu pogled pun sumnje, "kako lord Vorkosigan nee narediti ubojstvo tvojih maslobuba. Opet e ih pronai." "Ja sam ogranien vremenskim rokom..." promrmlja Miles kroza zube. Mogao je bez po te koa zamisliti prizor u kojem, sutra popodne ili naveer, obja njava tek pristiglima Potkralju i Potkraljici stoje izvor siu nog grebucka-nja koje odjekuje iz njihovih

zidova. Mo da bi zadau izno enja procjene mogao prebaciti na Marka "Ako eli , Enrique, mogu ja ostati s tobom i pomoi ti da ih ulovi ", odluno se dragovol jno prijavi Ekaterina. Namr tila se u smjeru Milesa. Osjetio se kao da mu je strijelom probola srce, tup. Divnog li scenarija: Ekater ina i Enrique, spu tenih i pripijenih glava, junaki se trude izbaviti jadne maslobu be od divljakih prijetnji zlog lorda Vorkosigana... Nevoljko se povukao: "Poslije vee re", predlo i on. "Poslije veere emo se svi vratiti ovamo i pomoi ti." Tako je, jer a ko e itko puzati po podu na sve etiri i s Ekaterinom loviti bube, onda e to, prokle tstvo, biti on. "I oru nici e pomoi." Zamislio je Pvmovu radost kad uje za tu zadau, p a u sebi zadrhtao. "Ali sad bi bilo najbolje da se vratimo i pristojno razgovara mo s gostima i tako to", nastavio je Miles. "Svi osim doktora Borgosa koji ima n ekog posla." "Ja u ostati i pomoi mu", vedro se ponudi Mark. "Molim?" povikala je Kareen. "A mene e samu poslati gore mojim roditeljima? I mojim sestrama koje e me d o ivotno muiti zbog ovoga..." Miles je oajno odmahivao glavom. "Mark, pa za to si, za ime Bo je, uope i vodio Kareen u Jabuku?" Mark je s nevjericom buljio u njega. "Pa to misli , za to?" "Pa... da... ali svakako si morao znati da, ovaj, to nije, ovaj, nije to priklad no mjesto za mladu barrayarsku da " "Miles, ti licemjeru neizmjerni!" ree Kareen s indignacijom. "Samo da zna , prateta Naismith nam je rekla da si i ti bio tamo i t o u vi e navrata...!" "To su bila slu bena putovanja", ree Miles ukoeno. "Zapanjujue je koliko se meuzvjezda ne vojne i industrijske pijuna e provlai kroz Jabuku. Vjerujte mi, i be-tanske sigur nosne slu be to prate." "Zar zaista?" ree Mark. "I zar zaista oekuje od nas da ti povjerujemo kako ba ni jed an jedini put nisi ku ao usluge dok si ekao svoju vezu da se pojavi ?" Miles je znao na vrijeme uoiti kad je trenutak za strate ko povlaenje. "Mislim da bi bilo dobro da se sad svi vratimo na veeru. Inae e hrana pregorjeti ili e se osu iti i li ne to, a onda e Mama Kosti biti ljuta na nas zato to smo joj pokvarili prezentaciju, pa e otii raditi za tetu Alys, a mi emo svi morat i opet jesti smrznutu hranu iz mikrovalne." Ta je prikrivena prijetnja doprla i Marku i Kareen do mozga. Da, a tko je nadahn uo njegovu kuharicu na pripremanje svih onih ukusnih recepata od bubljeg masla? Mama Kosti toga se sigurno nije sama sjetila. Sve je to zaudaralo na zavjeru. Ispustio je dah i ponudio ruku Ekaterini. Nakon stoje kratko oklijevala, zabrinu to gledajui prema Enriqueu, prihvatila ju je i Miles ih je konano sve uspio usmjer iti iz laboratorija, uza stube i natrag u blagovaonicu a da pritom nije izgubio ni jednog ovjeka. "Je li dolje sve u redu, milorde?" pitao je Pym zabrinutim, prigu enim glasom. "O tome emo poslije", uzvrati Miles sotto voe. "Kreni sa sljedeim jelom. I ponudi j o vina." "Hoemo li priekati doktora Borgosa?" "Ne, on je zaokupljen drugim stvarima." Pym se uznemireno trznuo, ali se ipak po ao posvetiti svojim du nostima. Teta Alys, bog blagoslovio njezin dobar odgoj, nije zahtijevala obja njenje, nego je smjesta povela razgovor u neutralnom smjeru; spomen carskog vjenanja smjesta je preusmjer io misli nazonih. Osim, mo da, misli komodora Koudelke i Marka, koji su se oprezno, u ti ini, odmjeravali. Miles se pitao bi li bilo mudro nasamo upozoriti Koua kako ne bi bilo dobro da izvue ma skriven u svom tapu i uperi ga u Marka, ili bi to don ijelo vi e tete nego koristi. Pym je do vrha napunio Milesovu vinsku a u prije nego to gaje ovaj dospio upozoriti kako se naredbe koje mu je prije pro aptao ne odnose na njega samoga. Ah, pa kvragu. Poelo mu se initi kako je izvjesna... tupost po eljno du evno stanje. Uope nije bio uvjeren da se Ekaterina dobro zabavlja; opet je sasvim utihnula, do bacujui povremeno poglede prema ispra njenom sjedalu doktora Borgosa. Iako, nasmija la se primjedbama lorda Dona, i to dvaput. Od biv e je lady Donne ispao nevjerojat no privlaan mu karac, shvatio je Miles nakon to gaje pobli e promotrio. Duhovit, egzot ian, mo da i nasljednik grofovske titule... a imao je, kad smo ve kod toga, i zapanj ujue nepo tenu prednost u znanjima vezanima uz voenje ljubavi. Oru nici su uklonili tanjure s ostacima glavnog jela kloniranog teleeg fileta, zainj

enog vrlo o trim uresima od papra, poslu enog s iznimno jakim crnim vinom. Pojavio s e desert: pa ljivo oblikovana brda ca smrznute tvari boje bjelokosti, ure ene velianstv enio slo enim svje im, glaziranim voem. U trenutku kad je Pym, izbjegavajui njegov pog led, pro ao kraj njega, Miles ga dograbi za rukav, pa se nagne i zakloni rukom ust a. "Pym, je li to ono to ja mislim da jest?" "Nije bilo pomoi, milorde," promrmljao je Pym oprezno, nastojei se iskupiti. "Mama Kosti je rekla ili to, ili ni ta. Jo je bijesna zbog umaka i ka e da poslije veere eli s vama razgovarati." "Oh. Razumijem. Pa dobro. Nastavi." Podigao je liicu i odva no stavio zalogaj u usta. Gosti su slijedili njegov primjer, iako pomalo sumnjiavo, svi osim Ekaterine koja je svoju porciju promatrala s lic em na kojem se besprijekorno jasno italo iznenaeno odu evljenje. Potom se nagnula i izmijenila osmijeh s Kareen na drugom kraju stola; Kareen joj je uzvratila tajan stvenim, ali pobjednikim podizanjem palca. Kako bi sve bilo jo gore, stvar se topi la u ustima i bila neizmjerno ukusna. Milesu se inilo da su svi njegovi iskonski okusni receptori istodobno napadnuti. Slatko i jako bijelo desertno vino aromatino je eksplodiralo na njegovu nepcu, savr eno se dopunjavajui sa smrznut om bubljom zgru otinom. Najradije bi se rasplakao. Umjesto toga, ukoeno se nasmije io i otpio jo gutljaj. Njegova je veera nekako epesala dalje. Razgovor o vjenanju Laise i Gregora omoguio je Mi-lesu da ispria laganu i zabavnu a negdotu o du nosti da pribavi i prenese vjenani dar stanovnika njegova okruga lik g erilca na konju, u prirodnoj veliini, izraen od javorova eera. Time je konano uspio o svojiti kratki Ekate-rinin osmijeh, ovaj put usmjeren prema pravom mu karcu. U mis lima je oblikovao pitanje kojim e povesti razgovor o vrtovima, kako bi i nju nave o na sudjelovanje; bio je siguran da e ona zablistati, samo ako joj pru i pravu reen icu za koju e se uhvatiti. Nakratko je po alio to nije pripremio tetu Alys za taj ra zvoj dogaaja, jer bi ona to mnogo bolje izvela, ali prvotno nije bilo zami ljeno da ona sjedi ovdje Milesova je stanka potrajala tek malo predugo. Srdano prihvaajui svoj red da pridom etne razgovoru, Illvan se okrenuo prema Ekaterini. "Kad smo ve kod vjenanja, madame Vorsoisson, koliko vam ve dugo Miles udvara? Jeste li ga ve nagradili konanim datumom? Osobno, mislim da biste mu trebali staviti uz icu i natjerati ga da se malo pomui oko toga." Ledena gromada stropo tala se na dno Milesova eluca. Alys se ugrizla za usnu. ak se i Galeni trznuo. Olivia je zbunjeno podigla pogled. "Ali mislila sam da o tome jo ne smijemo govor iti." Kou, koji je sjedio uz nju, promrmlja: "Tiho budi, mila." Lord Dono, s uobiajenom vorrutverskom zlobnom nedu no u, okrene se prema Oliviji i zap ita: "A o emu to jo ne smijemo govoriti?" "Oh, ali ako kapetan Illvan o tome govori, onda je zacijelo u redu", zakljuila je Olivia. Kapetanu Illyanu su pro le godine pretvorili mozak u ka u, pomisli Miles. Njegova gl ava nije zdrava. Odnosno, on nije zdrav u glavu... Njezin se pogled susretne s Milesovim. "Ili mo da..." Nije, dovr i Miles u sebi njezinu reenicu. Ekaterinino lice, koje je samo trenutak prije bilo ivahno i veselo, pretvaralo se u mramornu masku. Nije se to dogaalo brzopotezno, ali je poremeaj bio neprekidan, neumoljiv i tektonski. Te ina koju je to svaljivalo na Mi-lesovo srce prijetila j e da e ga zdrobiti. Obrnuti Pygma-lion; pretvaram ive ene u mramorne kipove... Pozn avao je taj beznadni izraz napu tenosti; vidio ga je jednog gadnog dana na Komarru i nadao se da ga nikad vi e nee ugledati na njezinu ljupkom licu. Prilikom potonua, Milesovo je srce bubnulo o njegovu supijanu paniku. Ne mogu si priu titi da je izgubim, ne mogu, ne mogu. Ubrzaj dogaaje, ubrzaj dogaaje i blefiraj , tom je taktikom ve bio dobio mnoge bitke. "Da, ah, heh, pa ba , no dobro, dakle, to me podsjetilo, madame Vorsoisson, ba sam vas kanio pitati hoete li se udati za mene?" Za stolom je zavladala mrtva ti ina. U poetku, Ekaterina nije pokazala nikakvu reak ciju. Na trenutak mu se uinilo da nije ni ula njegove rijei, pa je Miles gotovo pop

ustio samoubilakoj potrebi da ih ponovi, ali ovaj put glasnije. Teta Alys zakopal a je lice u dlanove. Miles je mogao osjetiti kako se njegov osmijeh bez daha pretvara u bolnu grimasu i klizi mu niz lice. Ne. ne. Ono to sam trebao rei o no to sam namjeravao rei bilo je... molim vas, mo ete mi dodati bublje maslo ? Preka sno je... Promatrao ju je kako progovara kao da prije toga mora otkljuati grlo. Rijei su joj padale s usana poput komadia leda, odsjene i potresne. "Kako neobino. A ja sam, et o, mislila da vas zanimaju vrtovi. Odnosno, barem ste mi tako rekli." Lagao si mi te su se rijei rasprostrte izmeu njih, neizgovorene, ali glasnije od g rmljavine. Vii. Vri ti. Baci me na pod i skai po meni, to je sasvim u redu, dobro e mi doi malo b oli s tim mogu izai na kraj Ekaterina udahne i Milesovo se srce poput rakete na pogon nade vrati na mjesto, ali ona je samo odgurnula svoj stolac, spustila ubrus pokraj napola pojedenog de serta, okrenula se i po la prema dnu stola. Zastala je uz Profesoricu, tek toliko da se dospije prignuti i promrmljati: "Ujno Vorthvs, vidimo se kod kue." "Ali, mila, hoe li s tobom biti sve u redu...?" Profesorica se zatekne kako govor i rupi u zraku, jer je Ekaterina ve produ ila dalje. to se vi e bli ila vratima, to su s e vi e ubrzavali njezini koraci, sve dok nije gotovo potrala. Profesorica se nagne unatrag i dobaci Milesu bespomoan pogled i pokret rukom koji je mogao znaiti kako si mogao ?, a mo da i kako si mogao, idiote ? Ostatak tvog ivota izlazi kroz vrata. Uini ne to. Mi-lesov se stolac s treskom strop o tao na pod dok se on nastojao iskobeljati iz njega: "Ekaterina, ekaj, moramo razg ovarati " Potrao je tek kad je pro ao kroz vrata, zastav i tek toliko da uspije njima zalupiti, kao stoje zalupio i jo nekim vratima koja su mu se isprijeila na putu, zatvarajui tako prostor izmeu dru tva za st olom i njih dvoje. Zatekao ju je u predvorju, kako bezuspje no poku ava otvoriti vra ta; dakako, bila su zakljuana sigurnosnom bravom. "Ekaterina, ekaj, slu aj me, mogu ti objasniti", dahtao je on. Okrenula se kako bi mu udijelila pogled pun nevjeri-ce, kao da je on vorkosigans ki maslobub kojega je upravo prona la kako poleu ke pluta u njezinoj juhi. "Moram razgovarati s tobom. Mora razgovarati sa mnom", oajno je zahtijevao. "Zaista", ree ona, trenutak poslije, blijeda oko usana. "Postoji ne to to vam moram rei. Lorde Vorkosigan, dajem otkaz na mjesto va e pejza ne arhitektice. Od ovog trenu tka vi e niste moj poslodavac. Sutra u vam poslati nacrte i raspored sadnje, koje m o ete predati mojem nasljedniku." "A to u ja s njima?!" "Ako ste zaista od mene eljeli samo vrt, onda su ti nacrti sve to vam je potrebno, zar ne?" Isku ao je mogue odgovore na vrhu jezika. Da nije dolazilo u obzir. Kao i ne. ekaj m alo "Zar nije mogue da sam elio i jedno i drugo?" predlo io je rje enje, pun nade. "Nisam ti lagao. Samo ti nisam rekao sve to mi je bilo na pameti, zato to, do avola, zato t o jo nisi bila spremna da to uje , zato to jo nisi ni napola zalijeila onih deset godin a tijekom kojih te muio onaj idiot Tien i menije to bilo jasno, i tebi je to bilo jasno, ak je i tvojoj ujni Vorthvs to bilo jasno i to ti je itava istina." Prema trzaju njezine glave zakljuio je daje pogodio u pravu toku, ali ona je ipak samo bezizra ajnim glasom rekla: "Molim vas, lorde Vorkosigan, otvorite mi vrata." "ekaj, poslu aj me " "Dovoljno ste manipulirali sa mnom", ree ona. "Zaigrali ste na moju... na moju ta t inu " "Ne na ta tinu", usprotivio se on. "Vje tinu, ponos, motiviranost svi su mogli vidje ti da ti je potrebna samo prigoda, mogunost " "Vi ste naviknuti dobivati sve to po elite, zar ne, lorde Vorkosigan? I to na bilo koji nain." Njezin je glas bio zastra ujue bezlian. "Onako me zaskoiti pred svima." "To je bilo sluajno. Vidi , Illvanu nitko nije objasnio, i " "On nije znao, za razliku od svih ostalih? Gori ste od Vormoncriefa! Mo da bi mi b ilo bolje da prihvatim njegovu ponudu!" "Ha? to je Alexi hou rei, ali, ali, ne Ekateri-na, elim ti pru iti sve to po eli . S

je potrebno. to god to bilo." "Ne mo ete mi dati moju du u." Zurila je, ali ne u njega, nego nekamo u svoju nutrin u, prema panorami koju on nije mogao ni zamisliti. "Vrt je mogao biti moj dar. I to ste mi takoer oduzeli." Njezine posljednje rijei zaustavile su njegov verbalni izljev. to? ekaj, sad sti emo do neega, neuhvatljivo je, ali od vitalnog znaenja S druge strane vrata, pod nadstre nicom, zaustavljalo se golemo zemaljsko vozilo. Svi su gosti bili na broju; kako su ovi pro li pokraj CarSigove stra e a da ga Pym n ije o tome obavijestio? Prokletstvo, nee ga valjda netko prekinuti, ne sad, kad s e poela otvarati, ili barem otvarati vatru Za petama njegovoj misli, kroz bona je vrata u predvorje uletio Pym. "Oprostite, milorde oprostite na smetnji, ali " "Pym." Ekaterina je zamalo kriknula, glas joj je pucao, ali je ipak prkosio suza ma koje su ga obrubljivale. "Otvori ta prokleta vrata i pusti me van." "Da, milady!" stao je Pym pozorno, a dlan mu poleti prema sigurnosnoj ploi. Vrata su se irom rastvorila. Ekaterina je slijepo, poput oluje, izjurila kroz nji h pognute glave i udarila ravno u prsa zaprepa tenog, kr nog sjedokosog mu karca koji je bio odjeven u ivopisnu ko ulju i pohabane, izno ene crne hlae. Ekaterina ga odgurne , ali je taj, barem njoj neobja njivi stranac uhvati za ruke. Visoka ena umorna izg leda, odjevena u zgu vanu putnu suknju, ija je kestenjastoria kosa bila vezana na za tiljku, zaustavila se pokraj njih i zapitala: "A to, za ime boga...?" "Oprostite, gospoice, jeste li dobro?" zabrundao je sjedokosi ovjek hrapavim barit onom. Prodorno je piljio u Milesa koji je pod svjetlom stoje dopiralo iz predvor ja vir-nuo za Ekaterinom. "Nisam", gu ila se ona. "Trebam eljela bih taksi, molim vas." "Ekaterina, ne, ekaj", dahnuo je Miles. " elim taksi, smjesta." "Stra ar na ulazu rado e vam ga pozvati", ree utje no crvenokosa ena. Grofica Cordelia Vorkosigan, Pot-kraljica Sergyara majka jo se zlokobnije zagledala u svog zadihan og sina. "I pobrinut e se da se sigurno ukrcate. Miles, zbog ega uznemiruje ovu mla du damu?" A onda je sumnjiavo dodala: "Prekidamo li posao ili zadovoljstvo?" l Budui daju je poznavao punih trideset godina, Miles je bez pote koa razbio ifrirani s tenogram koji je, u prijevodu, glasio Jesmo li naletjeli na revizorsko ispitivan je koje je po lo po zlu ili je ovo jo jedan od tvojih privatnih zajeba? Bog zna kak o je to Ekaterina protumaila. U svakom zlu ima neeg dobrog: ako Ekaterina vi e nikad ne bude progovorila s njim ni rijei, nee joj nikad morati objasniti neuobiajeni, b etanski grofiin smisao za humor. "Moja veera", kripio je Miles. "Upravo se razilazimo." / tonemo. Bojim se da nema pre ivjelih. Bilo je posve suvi no pitati Otkud vi ovdje? Oito, skoni brod njegovih ro ditelja stigao je u orbitu prije predvienog vremena i oni su glavninu svoje pratn je ostavili da doe za njima sutra, dok su sami krenuli ravno na planet, kako bi p respavali u vlastitom krevetu. Kako je ono vje bao za ovaj vitalno va ni susret od n ajveeg znaenja? "Majko, oe, dopustite mi da vam predstavim ona bje i!" Dok se u predvorju, iza Milesovih lea, pojavljivala nova razonoda, Ekaterina je k roz sjene kliznula sve do ulaznih vrata. Koudelke koji su, najvjerojatnije, inte ligentno zakljuili kako je ova veera zavr ena, izvodili su masovno povlaenje, ali inil o se daje ekaj-da-stignemo-kui razgovor ve poeo. Kareen je prosvjedovala; komodor ju je zaobi ao reenicom: "A sad ide s nama doma. U ovoj kui nee ostati vi e ni minutu." "Ali morat u se vratiti. Ja ovdje radim." "O, ne, vi e ne radi " Markov se izmueni glas pridru io ostalima: "Molim vas, gospodine, komodore, gospoo K oudelka, ne smijete okrivljavati Kareen " "Ne mo ete me sprijeiti!" uzviknula je Kareen. Dok se rastua svaa kotrljala prema vratima, komodor Koudelka ugleda povratnike. "H a! Arale!" frkne on. "Zna li ti to je izveo tvoj sin?" Grof trepne. "Koji od njih dvojice?" upita on blago. Traak svjetla obasja Markovo lice kad je uoio ovu usputnu potvrdu svog identiteta. Iako se nalazio usred kaosa u kojemu su sve njegove nade poput zvrka jurile u p ropast, Milesu je bilo drago kad je ugledao kratki izraz svladanosti koji je pre letio licem izoblienim od sala. O, brate, o, da. Zato ljudi slijede ovog ovjeka Olivia je potegnula majku za rukav. "Mama," u urbano je pro aptala, "mogu ja prespav

ati kod Tatye?" "Svakako, mila, ini mi se daje to dobra zamisao", ree Drou rastreseno, oito gledajui u budunost. Miles nije znao je li ovo dopustila Oliviji zato da sre e broj Kareeni -nih mo ebitnih saveznika, ili tek zato da smanji oekivanu razinu buke. Rene i Tatya doimali su se kao da bi se rado tiho iskrali dok ih pokriva ova pal jba, ali lord Dono, koji se nekako pridru io njihovoj skupini, zastao je pokraj Mi lesa tek dovoljno kratko da ka e: "Hvala vam, lorde Vorkosi-gan, na ovoj nezaborav noj veeri." Srdano je kimnuo grofu i grofici Vorkosigan, pa po ao za Vorbrettenima p rema njihovu zemaljskom vozilu. inilo se kako, na nesreu, operacija nije promijeni la Donnin/Donov zli smisao za ironiju... "A tko je ono bio?" pitao je grof Vorkosigan. "Nekako mi se uinio poznatim..." Kroz stra nji je ulaz u predvorje, odsutna pogleda u oima i kovrave kose koja se iril a u svim smjerovima, dotumarao Enrique. U jednoj je ruci nosio staklenku, a u dr ugoj ne to to je Miles mogao opisati samo kao smrdljivu lizalicu; bio je to tanki ta pi na ijem je vrhu bila kuglica od vlakana umoena u ne to to je bolesno slatko mirisalo. Mahao je njime uza zid ove. "Doi, bubice, bubice mala, doi..." gugutao je alosno. "Doi tati, budi dobra cur ica..." Zastao je i zabrinuto virnuo pod stol prislonjen uza zid. "Bubica-bubica mala...?" "Eh, ovo vapi za obja njenjem", promrmljao je grof, koji je opinjeno zurio u Enriqu ea. Vani, pokraj glavnog ulaza, tresnula su vrata taksija. Propeleri su mu za umili do k je kretao, odlazei zauvijek u no. Miles je mirno stajao i, usred sveg tog nereda , oslu kivao sve dok nije utihnuo i posljednji apat propelera. "Pym!" uoi grofica novu rtvu, a glas joj poprimi opasan prizvuk. "Zapovjedila sam ti da pazi na Milesa. Bi li bio toliko ljubazan da mi objasni ovaj prizor?" Uslijedila je zami ljena stanka. Glasom punim jednostavne iskrenosti, Pym je odgov orio: "Ne bih, miladv." "Pitaj Marka", ree Miles, nimalo suutno. "On e ti sve objasniti." Spu tene glave, zap utio se prema stubi tu. "Ti, tu ibabo kukavika !" zasiktao je Mark, dok je Miles prolazio pokraj njega. Ostatak gostiju nesigurno je u kao predvorjem. Grof oprezno zapita: "Miles, jesi li ti pijan?" Miles zastane na treoj stubi. "Nisam jo , gospodine," odvrati. Nije se osvrnuo. "Jo ni pribli no nisam. Pym, isprati me." Grabei po dvije stube, odlazio je prema svojim odajama i zaboravu. DESETO POGLAVLJE "Dobar dan, Mark." Krepki glas grofice Vorkosigan probu io je Markove posljednje u zaludne napore da ostane u nesvijesti. Zastenjao je, povukao jastuk s lica i otv orio jedno zamagljeno oko. Na vrhu svog dlakavog jezika isku avao je mogue odgovore. Grofice. Potkraljice. Maj ko. Za divno udo, majko je imalo najbolji okus. "D'r d'n, m'ko." Jo gaje trenutak prouavala, a onda kimnula i domah-nula sobarici koja je u la za njo m. Djevojka je spustila pladanj s ajem na noni ormari i znati eljno buljila u Marka k oji je osjeao nesavladivu potrebu da se pokrije preko glave, usprkos injenici daje na sebi jo uvijek imao veinu odjee koju je nosio sino. Na grofiino odluno: "Hvala ti, to e biti sve", sobarica je poslu no odgacala iz Markove spavaonice. Grofica Vorkosigan rastvorila je zavjese, pu tajui u sobu zasljepljujue svjetlo, pa privukla naslonja. "aja?" pitala je i utoila ga, ne ekajui odgovor. "A, da, valjda." Mark se s mukom uspio podii u sjedei polo aj i razmjestiti jastuke tako da mo e prihvatiti veliku alicu a da pritom ne prolije tekuinu. Caj je bio crn i jak, s mlijekom, ba kakav je volio, i isprao je ljepljiv okus iz njegovih u sta. Grofica je sumnjiavo upirala ka iprstom prema praznim kanticama bubljeg masla nagom ilanima na stolu. Najvjerojatnije ih je prebrojavala, jer se trznula. "Nisam mis lila da e ve biti raspolo en za doruak." "Ne. Hvala." Iako, izluujua se bol u njegovu elucu sti avala. inilo se daju je aj ubla i . "Ni tvojem bratu nije bilo do doruka. Miles je, najvjerojatnije tjeran svojom nov ootkrivenom potrebom da se pridr ava vorske tradicije, potra io zaborav u alkoholu.

A ini se da ga je i prona ao, barem Pym tako ka e. Trenutano mu bez komentara dopu tamo da u iva u svom spektakularnom mamurluku." "Ah." Blago njemu. "No, prije ili poslije morat e izai iz svojih odaja. Iako Aral ka e kako bi bilo naj bolje da ga ne tra imo prije veeri." Grofica Vorkosigan ulije i sebi alicu aja, pa um ije a mlijeko. "Lady Alys silno se razljutila na Milesa zato to je napustio bojno p olje prije nego to su se svi gosti razi li. Ona to smatra sramotnim manjkom njegova kunog odgoja." "To je bio pokolj." Pokolj koji e, kako se inilo, svi pre ivjeti. Na nesreu. Mark srk ne jo jedan gutljaj aja. " to se dogodilo nakon to su... Koudelke oti li?" Miles se na vrijeme izvukao; Marka je njegova hrabrost napustila kad se komodor izbezumio do te mjere da je grofiinu majku opisao kao prokletu betansku svodnicu, a Kareen iz letjela kroz vrata, viui kako e radije pje ice ii kui, a mo da i na drugu stranu kontine ta, nego da se makar i jedan metar vozi s dvoje tako beznadno nekulturnih i nepr osvijeenih barravarskih divljaka i neznalica. Mark je brisnuo u svoju sobu sa zal ihom kantica bubljeg masla i licom, pa zakljuao vrata; dero i Urlator uinili su sve stoje bilo u njihovoj moi da spase njeg ove uzdrmane ivce. Povratak na staro pod utjecajem stresa tako bi to, bez sumnje, opisala njegova p sihijatrica. Napola je mrzio injenicu to je izgubio vlast nad svojim tijelom, a na pola u njoj u ivao; ali morao je raspustiti deru do njegovih krajnjih granica, kako bi zaustavio neusporedivo opasnijeg Drugog. Bilo je to lo znak kad bi Ubojica po stajao bezimen. Uspio se onesvijestiti prije nego to se raspuknuo, ali zaista u p osljednji trenutak. Sad se osjeao potro eno, a glava mu je bila zamagljena i prigu en a, poput krajolika poslije oluje. Grofica je nastavila: "Aral i ja vodili smo iznimno prosvjetljujui razgovor s Pro fesorom i Profesoricom Vor-thys e, to je ena kojoj je glava na ramena privr ena kako treba. Da sam je barem upoznala prije ovoga. Onda su oni oti li pogledati kako je njihova neakinja, a mi smo jo du e razgovarali sa Simonom i Alys." Polako je otpila gutljaj aja. "Jesam li dobro shvatila daje ona tamnokosa mlada dama koja je sino p rojurila pokraj nas moja mo ebitna snaha?" "Vi e nije. Ne, ne bih rekao", ree Mark zlovoljno. "Prokletstvo." Grofica se namr tila svojoj alici. "Miles nam tu djevojku ni jednom jedinom rijeju nije spomenuo u svojim, mislim da ih slobodno mogu nazvati vrlo kr atkim, izvje ima koja je slao na Sergvar. Da sam tad znala polovicu stvari koje mi je Profesorica rekla poslije, sama bih je presrela." "Nisam ja kriv to je pobjegla", po urio se naglasiti Mark. "Miles je bez iije pomoi s am sebi podmetnuo nogu i pao preko nje." Ipak, trenutak poslije, s oklijevanjem je priznao: "No, dobro, mo da mu je i Illyan malo pomogao." "Da, Simon se prilino uzrujao kad mu je Alys napokon sve objasnila. Prestra io se d a su mu ispriali Mileso-vu veliku tajnu, a da je on sasvim zaboravio da ju je uo. Prilino sam bijesna na Milesa to mu je tako smjestio." Opasna joj je iskra bljesnu la u oima. Marka su znatno manje zanimali Milesovi problemi od vlastitih. Oprezno je rekao: "A je li Enrique ve prona ao... odbjeglu maticu?" "Zasad jo nije." Grofica se uspravila u naslonjau i zbunjeno ga motrila. "I s dokt orom Borgosom sam lijepo porazgovarala, nakon to su oti li Alys i Illvan. Pokazao m i je va laboratorij. Ako sam dobro shvatila, Kareen ga je uredila. Obeala sam poni t iti Milesovu naredbu za pogubljenje njegovih cura, poslije ega se znatno umirio. Moram ti rei, ini mi se da njegove znanstvene teorije stoje na zdravim temeljima." "Oh, on je upravo briljantan kad se radi o stvarima koje mu privlae pozornost. Ra di se samo o tome da su mu interesi pomalo skueni, to je sve." Grofica slegne ramenima. "Vei dio svog ivota provela sam s opsjednutim mu karcima. M islim da e se tvoj En-rique ovdje sasvim lijepo uklopiti." "Znai... upoznala si na e maslobube?" "Jesam." inilo se da nije nimalo zbunjena; pa jasno, Betanka. Po elio je daje Miles naslijed io vi e njezinih osobina. "A, ovaj... je li ih i grof ve vidio?" "Zapravo jest. Kad smo se jutros probudili, prona li smo jednoga kako tumara na im n onim ormariem." Mark se trznuo. "I to ste s njim uinili?"

"Pokrili smo ga a om i ostavili da ga pronae njegov tatica. Na nesreu, Aral nije uoio bubu koja je istra ivala njegovu izmu prije nego to ju je navukao. Te bube smo se tiho rije ili. Odnosno, ono ga to je od nje ostalo." Nakon obeshrabrene stanke, Mark je, pun nade, zapitao: "Nije valjda bila matica? " "Bojim se da ne bismo mogli rei. Ali inilo se daje otprilike iste veliine kao i ona prva." "Mhm, onda nije. Matica bi bila upadljivo vea." Zavladala je ti ina. I vladala du e v rijeme. "Moram priznati da je Kou u jednome bio u pravu", ree naposljetku grofica. "Ja za ista imam izvjesnu odgovornost prema Kareen. Kao i prema tebi. Bila sam u potpun osti svjesna iroke palete izbora koja e se pred vama pru iti na Koloniji Beta. Na sv u sreu, to je ukljuilo i mogunost da izaberete jedno drugo." Oklijevala je: "U sluaj u da si sumnjao meni i Aralu predstavljalo bi veliko zadovoljstvo dobiti Kareen Koudelku za snahu." "Nikad nisam vjerovao da bi moglo biti drugaije. Pita li me jesu li mi namjere asne ?" "Imam povjerenja u tvoj osjeaj za ast, bez obzira na to uklapa li se on u svoju na ju u betansku definiciju, ili obuhvaa ire podruje", ree grofica mirno. Mark uzdahne. "Nekako mi se ne ini da su komodor i madame Koudelka spremni prihva titi mene s jednakom rado u kao vi Kareen." "Ti si ipak jedan Vorkosigan." "Klon. Imitacija. Jeftini la njak s Jacksonova." I jo k tome lud do daske. "Prokleto skupi la njak." "Ha!" slo i se Mark mrano. Odmahivala je glavom, a osmijeh joj je postajao sve a-losniji. "Mark, ja sam vi e n ego voljna pomoi tebi i Kareen da postignete svoje ciljeve, bez obzira na preprek e. Ali mora mi dati barem neke naznake o kojim se ciljevima radi." Pazi kako se postavlja prema ovoj eni. Grofica je na prepreke djelovala kao lasers ki top na muhe. Mark je s prikrivenim oajem prouavao svoje tupaste, puna ne ake. U nj egovu su se srcu ponovno uskome ali nada i njezin pobonik, strah. "Ja... elim ono to e li Kareen. Na Beti sam mislio da znam to je to. Ali otkako smo se vratili, sve se izmije alo." "Kulturne razlike?" "Nisu samo kulturne razlike, iako je i to dio prie." Mark se muio da pronae prave r ijei kojima e opisati svoj osjeaj za Kareeninu cjelovitost. "Mislim... da njoj treb a vremena. Vremena da bude ono to jest, da otkrije tko je i gdje se nalazi. I da je pritom nitko ne po uruje ili gura da preuzme jednu ili drugu ulogu koja bi iskl juila sve druge mogunosti koje joj stoje na raspolaganju. A supruga je uloga koja prokleto iskljuuje to ta drugo, barem onako kako tu ulogu ovdje shvaaju. Rekla je da joj se ini kako je Barrayar nastoji zatoiti u kutiju." Grofica je nakrivila glavu, promi ljajui o ovome stoje ula. "Mo da je mudrija nego to i sama zna." On nije bio voljan zakljuiti temu. "S druge strane, mo da sam ja na Beti bio samo n jezin tajni porok. A ovdje predstavljam u asnu sramotu. Mo da bi jednostavno htjela da se skupim odavde i pustim je na miru." Grofica podigne jednu obrvu: "Sino nije tako zvuala. Kou i Drou su joj praktiki mor ali i upati nokte iz dov-ratka." Mark se malo razvedrio. "Pa, to je tono." "A kako su se tvoji ciljevi promijenili u tih godinu dana na Beti? Osim to si udnj u svoga srca spojio sa udnjom Kareenina?" "Zapravo se i nisu promijenili", odgovorio je polako. "Mo da su se uvrstili. Usredo toili. Blago prilagodili... na terapiji sam postigao neke stvari za koje sam oajnik i elio da se... da se u mom ivotu smjeste na pravo mjesto. I sad mislim da mo da ni ono to mi je preostalo uiniti nije nemogue." Kimnula je, ohrabrujui ga da nastavi. " kola... ekonomski faks je u redu. Stekao sam prilino korisnih znanja i vje tina, zn a . Sad konano poinjem ku iti to radim, ne moram se vi e cijelo vrijeme pretvarati." Pogl

edao ju je iskosa. "Nisam zaboravio Jacksonovo Skro-vi te. Smi ljam neizravan nain na koji u uni titi one proklete mesarske gospodare klonova. Lilly Durona ima neke zam isli za kreiranje terapije produ ivanja ivota, a koje bi se mogle natjecati s njiho vim transplantiranjem klonovskih mozgova. Lillvna tehnika je sigurnija, gotovo j ednako djelotvorna i svakako jeftinija. Odvui u im mu terije, slomiti ih ekonomski k ad ih ve ne mogu fiziki uni titi. Svu gotovinu koju uspijem staviti na stranu ula- em u Grupaciju Durona, kako bi mogli pojaati odjel za razvoj i istra ivanje. Ako se to nastavi, uskoro u biti veinski vlasnik." Ironino se nasmijao. "I jo uvijek elim imat i toliko novaca da nitko ne mo e imati vlast nada mnom. Poinjem shvaati kako u doi do njega, ne preko noi, ali polako, korak po korak. Ja, ovaj, pa... ne bi bilo lo e da se ovdje na Barrayaru ponem baviti agrikulturom." "I na Sergyaru takoer. Aral se jako zanimao za mogunost primjene maslobuba kod na ih starosjedilaca i doseljenika." "Zaista?" Markove se usne razdvoji e od zaprepa tenja. "Pa makar na sebi imali i grb Vorkosiganovih?" "Pa sad, mo da ne bi bilo lo e da izgube svoju kunu odoru prije nego to ih krenete ozb iljno uvaljivati Aralu", ree grofica, potiskujui osmijeh. "Pojma nisam imao da e to Enrique uiniti", poku ao se ispriati Mark. "Iako, teta to nis i vidjela Milesovo lice kad mu je Enrique pokazao maslobube. Gotovo da se isplat ilo..." Uzdahnuo je, prisjeajui se, a onda, s obnovljenim osjeajem oaja, odmahnuo gl avom. "Ali kakva korist od svega toga, ako se Kareen i ja ne mo emo vratiti na Kol oniju Beta? Ako je roditelji ne podr e, ona nee imati novaca. Mogao bih se ponuditi da joj ja sve platim, ali... nisam siguran daje to dobra zamisao." "Ah", ree grofica. "Boji se da e Kareen pomisliti kako kupuje njezinu odanost?" "Ja... nisam siguran. Ona je vrlo savjesna kad su u pitanju obveze. A ja elim oso bu koja e me voljeti, ne osobu koja e mi ne to dugovati. Mislim da bi bila velika po gre ka kad bih je nenamjerno... ugurao u drugu kutiju. elim joj dati sve. Samo ne z nam kako!" udnovat osmijeh uzvio je grofiine usne. "Kad jedno drugom date sve, onda je to rav nopravna razmjena. I tako je svatko potpuni pobjednik." Mark zbunjeno odmahne glavom. "udna mije to pogodba." "Najbolja." Grofica je dovr ila svoj aj i odlo ila alicu. "No. Ne elim se mije ati u tvoj privatni ivot. Ali upamti, smije tra iti pomo. Obitelji dijelom i zbog toga postoje. " "Miladv, ve vam ionako previ e dugujem." Smije ak joj je zatitrao. "Mark, roditeljima se dugovi ne otplauju. To je neizvediv o. Ono to duguje svojim roditeljima otplatit e svojoj djeci, koja e to prenijeti dalj e. To je svojevrsno naslijee. A ako nema tjelesne djece, os-taje du an svojoj ljudsko sti. Ili bogu, ako ga ima ili on ima tebe." I "Nisam siguran da mi se to ini po tenim." "Obiteljska ekonomija izmie proraunima planetarnog bruto proizvoda. Ona je jedini poslovni dogovor za koji znam u kojem ti, kad daje vi e nego to prima , ne prijeti ban krot upravo suprotno, postaje sve bogatiji." Mark je razmi ljao o ovome. A kakav je roditelj njemu bio njegov brat-biolo ki preda k? Bio mu je vi e od brata, ali svakako manje od majke... "A mo e li pomoi Milesu?" "To je mnogo slo enija slagalica." Grofica zagladi svoje suknje i ustane. "Tu mada me Vorsoisson, za razliku od Kareen, ne poznajem cijelog njezina ivota. Nije mi b a jasno to bih mogla uiniti za Milesa rekla bih jadni moj deko, ali prema svemu to sa m ula, sam je sebi iskopao jamu i jo skoio u nju. Bojim se da e se iz nje morati sam i iskopati. A to mu najvjerojatnije nee koditi." Odluno je kimnula glavom, kao da je poniznog molitelja Milesa ve odaslala da sam pronae spas: i pi i nam kad nade doba r posao. Grofiine su zamisli o majinskoj brizi katkad ovjeku i le prokleto na ivce, za kljuio je Mark dok je ona izlazila. Bio je svjestan da je ljepljiv, da ga sve svrbi, da se mora pomokriti i oprati. A imao je i neodgodivu du nost pomoi Enriqueu u potrazi za izgubljenom maticom, pri je nego to ona i njezino potomstvo sviju gnijezdo u zidovima i ponu proizvoditi jo vorkosiganskih maslobuba. Ali umjesto toga, pojurio je prema komkonzoli, ume kolji o se u stolac i poku ao unijeti ifru za kuu Koudelkinih. Oajniki je pripremio etiri razliite varijante brzogo-vorenja, ovisno o tome hoe li se

na videovezi pojaviti ko-modor, madame Koudelka, Kareen ili neka od njezinih se stara. Kareen ga jutros nije nazvala: je li spavala? je li se durila? je li bila pod lokotom? Jesu li je roditelji uzidali u zid? Ili jo gore, pa nisu je valjda izbacili na ulicu? ekaj, ne, pa to bi bilo sjajno mogla bi doi ovamo ivjeti j Sve govorancije koje je uvje bavao ispod glasa bile su uzaludne. Va poziv nije prih vaen, treptale su rijei prema njemu, ispisane zloudnim crvenim slovima, kao da se e kranom cijedi krvava rkarija. Program za prepoznavanje glasova bio je namje ten tako da ga smjesta odbaci. Ekaterini je pucala glava. Sve je to zbog onog silnog vina sino, zakljuila je. Poslu ili su zastra ujuu koliinu koj a je ukljuivala pjenu ac u knji nici i etiri razliite vrste vina uz svako od etiri razli ta jela. Pojma nije imala koliko je zapravo popila. Pym joj je neprekidno dopunj avao a u im bi se razina tekuine spustila ispod dvije treine. U svakom sluaju, moralo j e biti vi e od pet a a. Sedam? Deset? Obino ne bi popila vi e od dvije. Bilo je pravo udo kako je iz one pregrijane blagovaonice uspjela isteturati a da se nije prostrla po podu; ali opet, daje bila potpuno trijezna, nikad ne bi skup ila hrabrosti ili je to bila nepristojnost? da to uini. Prona la si hrabrost na dnu a e, je li ? Pro la je rukom kroz kosu, protrljala vrat, otvorila oi i ponovno podigla elo s hlad ne povr ine ujnine komkon-zole. Svi nacrti i bilje ke za barravarski vrt lorda Vorko -sigana sad su bili uredno i logiki organizirani, a uz njih je i ao odgovarajui popi s sadr aja. Svatko bi ih no dobro, svaki vrtlar koji dobro zna svoj posao mogao sl ijediti i dovr iti vrt kako treba. Pridodala je i zavr ni popis svih tro kova. Bio je tu i izvje taj o stanju radnog bankovnog rauna koji je zatvorila i otkazala. Trebal a je jo samo pritisnuti komkonzolnu tipku na kojoj je pisalo Po alji, i sve e to zau vijek nestati iz njezina ivota. Dohvatila je prekrasni mali model Barravara koji je, zajedno sa zlatnim laniem, le a o na hrpici pokraj videkrana, podigla ga i pustila da joj se zavrti pred oima. Nasloniv i se u komkonzoln om stolcu, razmi ljala je o njemu i svim uspomenama koje su uz njega bile vezane n evidljivim okovima. Zlato i olovo, nada i strah, pobjeda i bol... Stisnula je oi tako da se privjesak zamaglio pred njima. Prisjetila se dana kad gaje kupio, njihova besmislenog izleta u kupovinu pod kom arrskom kupolom, izleta koji je neoekivano mokro zavr io, prisjetila se njegova lic a, prepunog vedrine kojom je sve to prihvaao. Sjetila se i dana kad joj je darova o privjesak, u njezinoj bolnikoj sobi na prekrcajnoj stanici, nakon to su porazili urotnike. Nagrada Lorda Revizora Vorkosigana Za injenje Njegova Posla Lak im, tako je on to nazvao, a sive su mu oi blistale. Ispriao se to joj ne daruje pravo odlik ovanje kakvo bi zaslu io svaki vojnik koji bi uinio i mnogo manje nego to je uinila o na tijekom tog u asnog nonog ciklusa. Nije to bio dar. Ili ako jest, stra no je pogri je ila to ga je prihvatila iz njegovih ruku, jer ta je drangulija bila isuvi e skupa da bi bila prikladna. Iako se on cerio kao idiot, ujna Vorthvs, koja je sve to p romatrala, nije ni okom trepnula. Prema tome, bila je to nagrada. Koju je ona i zaslu ila, koju je platila modricama, strahom i uspanienim djelovanjem. Ovo je moje. I to ne vraam. Mr tei se, opet je navukla lani preko glave i privjesak u obliku planeta u u kala pod haljinu, nastojei da se ne osjea krivom poput djeteta koje je ukralo kolai. Njezina arka elja da se vrati u Kuu Vorkosigan i golim rukama iz korijena i upa svoj s kellvtum koji je, tako ponosno i bri no, posadila tek prije nekoliko sati, zgasnul a je ne to iza ponoi. Kao prvo, kad bi usred noi krenula eprkati po vrtu, zacijelo bi naletjela na osiguranje Kue Vorkosigan. Pym ili Roic mogli bije nenamjerno o amuti ti, a onda bi se silno uzrujali, jadnici. A onda bije f^K J^s, unijeli unutra, gdje... Njezin bijes, vino i prenapregnuta ma ta konano su isparili negdje pred zoru, napokon iscrpljeni u pritajenim, prigu enim suzama koje je ispl akala u jastuk kad je ostatak kuanstva ve odavna vrsto spavao i kad je barem nakrat ko mogla biti posve sama.

A za to bi se uope trudila? Milesu nije bilo stalo do skellvtuma sino ga ak nije ni o ti ao pogledati. Tu je nespretnu stvar, u jednom ili drugom njezinu obliku, vukla za sobom tijekom petnaest godina svoga ivota, jo otkako je od svoje pratete naslij edila taj sedamdesetogo-di nji bonsai. Zacijelo je bio jednako iscrpljen kao i ona . Neka le i u tom vrtu i trune, ili neka se osu i, ili neka se napuhne, to god da ve j est njegova sudbina kad ostane sam i zanemaren. Barem gaje uspjela dovui do Barra va-ra, da na njemu dovr i umiranje. Dosta je bilo. Gotova je s njim. Zauvijek. Ponovno je ukljuila svoje vrtlarske upute na kom-konzoli, pa napisala mali dodata k o slo enom redoslijedu zalijevanja koje je skellvtumu potrebno poslije presaivanj a, te o re imu njegove prehrane. "Mama!" uv i njegov o tri, uzbueni glas, bolno se trznula. "Nemoj... nemoj tako lupati, mili." Okrenula se u komkonzolnom stolcu i sumorno se nasmije ila svom sinu. U sebi je bila zahvalna to ga nije povela sa sobom na sin onji debakl, iako ga je mogla zamisliti kako se s odu evljenjem pridru uje jadnom Enr iqueu u njegovu lovu na maslobube. Ali da je Nikki bio tamo, ona ne bi mogla sam o tako otii i ostaviti ga samog. A ne bi ga mogla ni potezati za sobom, dignuti g a od stola usred deserta, zbog ega bi on zacijelo zbunjeno prosvjedovao. Majinski bi je osjeaji prikovali uz stolac gdje bi morala podnositi svu u asnu i neugodnu dr u tvenu muku koja se poslije onoga mogla dogoditi. Stajao je uz njezin lakat i poskakivao. "Jesi se sino dogovorila s lordom Vorkosi ganom kad e me voditi u Vorkosigan Surleau i nauiti jahati svog konja? Rekla si da hoe ." Nekoliko je puta povela Nikkija sa sobom na vrtno gradili te, kad ni ujna ni ujak nisu mogli ostati s njim. Lord Vorkosigan tih mu je dana irokogrudno dopu tao da tri Kuom Vorkosigan, ak su i Pvmova najmlaeg sina, Arthura, izvukli iz kue kako bi se m ogli zajedno igrati. Mama Kosti u vrlo je kratkom vremenu osvojila Nik-kijev elud ac, srce i ropsku odanost, oru nik Roic igrao se s njima, a Kareen Koudelka dopu tal a mu je da joj poma e u laboratoriju. Ekaterina je gotovo zaboravila na taj usputn i poziv koji je lord Vorkosigan izrekao kad joj je vraao Nikkija na kraju jednog radnog dana. Ona je tad uzvratila pristojnim mrmoljenjem. Miles ju je uvjeravao kako je konj o kojem se radilo vrlo star i miran, iako se ona zapravo nije zbog konja brinula. "Ja..." Ekaterina protrlja sljepoonicu, ime je, ini se, uspjela samo odaslati sitnu mre icu o trih boli po cijeloj svojoj glavi. irokogrudno...1? Ili se to sad pred njo m razotkrio jo jedan Milesov manipulativni potez? "Zaista mislim da mu se ne bism o smjeli tako nametati. Njegov je okrug daleko, a ako te zaista zanimaju konji, sigurna sam da poduku iz jahanja mo e dobiti i negdje bli e Vorbarr Sultani." Nikki se, oito razoaran, namr tio. "Ne znam za konje. Ali rekao je da e mi dati da vo zim lakolet kad se budemo spu tali." "Nikki, ti si jo premalen da vozi lakolet." "Lord Vorkosigan ka e daje njemu njegov tata dao da vozi lakolet kad je bio jo mlai nego to sam ja sad. Rekao je da je njegov tata rekao kako mora znati preuzeti upr avljanje u hitnom sluaju, i to im bude fiziki sposoban. Rekao mi je da ga je njegov tata posjeo u krilo i da mu je dao da sam polijee i s lijee i sve." "Nikki, ti si prevelik da sjedi u krilu lordu Vorkosiga-nu!" A i ja sam, pomislil a je. Ali kad bi njih dvoje prestani s tim. "Pa," Nikki razmotri njezinu primjedbu i naini ustupak, "u svakom sluaju, on je pr emalen. To bi blesavo izgledalo. Ali u njegovu lakoletu je sjedalica ba kako treb a! Pym me pustio da sjedim u njoj kad sam mu pomagao da ula ti vozila." Nikki je n astavio skakutati. "Mo e pitati lorda Vorkosigana kad ode na posao?" "Ne. Mislim da ne mogu." "Za to ne?" Promatrao ju je, a elo mu se lagano nabralo. "Za to danas ve nisi oti la?" "Ja... nije mi ba dobro." "Oh. Mo e onda sutra? Daj, mama, molim te!" Objesio joj se o ruku i iskrivio prema njoj, pa se cerio razrogae-nih oiju. elo u kojem joj je svim silama udaralo, oslonila je o dlan. "Ne, Nikki. Mislim da to nee ii." "Uff. A za to ne? Pa rekla si. Daj, to e biti ba super. I valjda ti ne mora ii s nama, ako ti se ne da. Za to ne, za to ne, za to ne? Sutra, sutra, sutra?"

"Ni sutra neu ii na posao." "Zar si tako bolesna? Ne izgleda jako bolesno." Zaueno je zurio u nju, oito zabrinut . "Nisam." Po urila se da ga razuvjeri, prije nego to on u urbano pone u svojoj glavi ra zvijati stra ne medicinske teorije. Ove godine je ve izgubio jednog roditelja. "Rad i se samo... Neu se vi e vraati u kuu lorda Vorkosigana. Dala sam otkaz." "Ha?" Njegovo je uporno zurenje bilo sve zbunjenije. "Za to? Pa mislio sam da ti s e svia raditi tu stvar s vrtom." "Svialo mi se." "Pa za to si onda dala otkaz?" "Lord Vorkosigan i ja smo se malo... posvaali. Oko jednog etikog pitanja." "ega? Kakvog pitanja?" Glas mu je bio pun nevjerice i zbunjenosti. Omotao se oko nje s druge strane. "Otkrila sam da mije... lagao o neemu." A obeao mi je da mi nikad nee lagati. Pretv arao se da ga neizmjerno zanimaju vrtovi. Poslu io se smicalicom da uredi njezin iv ot a onda je o tome priao cijeloj Vorbarr Sultani. Pretvarao se da nije zaljublje n u nju. Praktiki joj je obeao daje nikad nee zamoliti da se uda za njega. Lagao je . A sad ti to objasni devetogodi njem djetetu. Ili bilo kojem razumnom ljudskom biu bilo kojeg spola ili dobi, prido-metne ogoreno njezina iskrenost. Jesam li uepolu djela? Zapravo, Miles joj nije ba izrijekom rekao da nije zaljubljen u nju, samo je to... naznaio. Tonije, potpuno je izbjegao svaki razgovor o toj temi. Zavoenje n a krivi put pomou preusmjeravanja. "Oh", ree Nikki razrogaenih oiju, konano se obes-hrabriv i. Bla eni Profesoriin glas ubacio se s nadsvoenog dovratka. "Nikki, nemoj gnjaviti mam u. Strahovito je mamurna." "Mamurna?" Nikki oito nije znao kako da rijei mama i mamurna utrpa u isti konceptu alni prostor. "Rekla je da joj nije dobro." "ekaj dok naraste , mili. Nema sumnje da e sam shvatiti u emu su razlike i slinosti. A sad bri i." Osmjehujui se, njegova ga je praujna vrsto izvela. "Van, van. Pogledaj to radi ujak Vorthvs u podrumu. Maloprije sam ula vrlo neobine zvukove." Nikki joj je dopustio da ga istjera, iako je preko ramena dobacio majci uznemire n pogled. Ekaterina ponovno spusti glavu na komkonzolu i zatvori oi. Zveket uz njezinu glavu natjerao ju je da ih opet otvori; ujna je spu tala na stol veliku a u vode i pru ala joj dvije tablete protiv bolova. "Jutros sam ih ve popila", ree Ekaterina bezbojnim glasom. "Oito su prestale djelovati. I lijepo popij svu vodu, dehidrirala si." Ekaterina poslu no uini to joj je bilo nareeno. Spustila je a u, pa nekoliko puta stisnu la i rastvorila oi. "Molim te, reci mi da ono sino nisu zaista bili grof i grofica Vorkosigan." Nije to zapravo bilo pitanje, nego vi e molba da se zanijee istina. N akon to ih je zamalo u stampedu pregazila dok je oajniki bje ala kroz vrata, tek je u taksiju, na pola puta do kue, sa zaka njenjem i u asom spoznala o kome se radilo. Ve liki, proslavljeni Potkralj i Potkraljica Sergvara. Otkud im pravo da u takvom t renutku izgledaju tako obino? Uh, uh, oh. "Jesu. Nikad prije nisam imala prilike podu e razgovarati s njima." "A jesi li... sino podu e s njima razgovarala?" Ujak i ujna vratili su se kui gotovo jedan sat poslije nje. "Da, ba smo lijepo popriali. Silno su me se dojmili. Milesova je majka nevjerojatn o razumna ena." "A zastoje onda njezin sin tako... nije va no." Ouuu. "Sigurno misle da sam nekakv a histeriarka. Kako sam, samo skupila hrabrosti da onako ustanem i odem sa slu bene veere pred svim onim... i lady Alys Vorpatril... i to usred Kue Vorkosigan. Ne mogu vjerovati da sam to uinila." Na trenutak se zamislil a, pa dodala: "Ne mogu vjerovati daje on to uinio." Ujna Vorthvs nije pitala to ? a ni Koji on ? Samo je napuila usta i upitno gledala svoju neakinju. "Pa, meni se ini da ba i nisi imala izbora." "Nisam." "Da nisi oti la, morala bi odgovoriti na pitanje lorda Vorkosigana." "Ja... nisam...?" Ekaterina trepne. Zar njezin postupak nije bio dovoljno rjeit? "Pod onakvim okolnostima? Jesi li poludjela?"

"Usudila bih se rei kako je spoznao da su njegove rijei pogre ka istog trenutka im su mu iza le iz usta, barem ako je suditi po onom sablasnom izrazu na njegovu licu. Moglo se lijepo vidjeti kako sve otjee. Izvanredno zanimljivo. Ali ne mogu si pom oi, mila moja, moram se zapitati ako si eljela rei ne, za to to jednostavno nisi uinil a? To ti je bila savr ena prigoda." "Ja... Ja..." Ekaterina je nastojala sabrati svoje misli, no one su se oito razbj e ale poput ovaca. "Ja... nisam htjela ispasti... nepristojna." Nakon zami ljene stanke, njezina ujna promrmlja: "Mogla si lijepo rei 'Ne, hvala'." Ekaterina protrlja utrnulo lice. "Ujno Vorthvs," uzdahne ona. "Volim te silno, a li molim te, sad idi." Ujna se nasmije ila, poljubila je u tjeme i odlepr ala iz sobe. Ekaterina se vrati svojim prija njim, dvaput prekinutim razmi ljanjima. Ujna je bila u pravu, shvati ona. Ekaterina nije odgovorila na Milesovo pitanje. A nije ak ni primijetila da nije odgovorila. Prepoznala je glavobolju i vor u elucu koji ju je pratio, pa shvatila kako to nema nikakve veze s tim to je previ e popila. Njezine svae s pokojnim Tienom nikad nisu ukljuivale nikakvu vrstu tjelesnog nasilja usmjerenog prema njoj, iako je nekolik o zidova nastradalo od njegove stisnute ake. Te su se rasprave uvijek produ ile u d ane zaleenog, tihog bijesa, prepune nepodno ljive napetosti i svojevrsne tuge, dane u kojima se dvoje ljudi zajedno zatoenih u istom, uvijek premalom prostoru, u iro kom luku zaobilazilo. Gotovo bi uvijek ona prva popustila, povukla se, ispriavala , udovoljavala mu, inila sve to je bilo potrebno da bol nestane. Munina srca, mo da s e tako zvao taj osjeaj. Ne elim se tamo vratiti. Molim te, nemoj me nikad natjerati da se tamo vratim. Gdje se nalazim kad se dobro osjeam u svojoj ko i? Ne ovdje, gdje postajem sve vei i vei teret milosru ujaka i ujne. Sigurno ne s Tienom. Ni sa svojim ocem. S... Mile -som? Istina, u njegovu je dru tvu osjetila povremene bljes-kove potpune opu tenosti , mo da kratke, ali mirne poput dubokih voda. Ali bilo je i trenutaka kad ga je elj ela odalamiti ciglom. Koji je Miles bio pravi Miles? I kad smo ve kod toga, koja je Ekaterina prava Ekaterina? Odgovor se pojavio na vidiku i prestravio je tako daje ostala bez daha. Ali ve je i prije pogre no odabirala. Dokazala je kako je nesposobna za prosuivanje mu ko- en-sk ih odnosa. Ponovno se okrenula prema komkonzoli. Pisamce. Trebala bi napisati neku poruku k oja e ispratiti vraene vrtne nacrte. Mislim da su sami po sebi jasni, ne ini vam se? Pritisnula je na komkonzoli tipku Po alji pa otetura-la uza stube gdje je navukla zavjese i potpuno odjevena le ala na krevetu sve do veere. Miles se dovukao u knji nicu Kue Vorkosigan, vrsto dr ei alicu slaba nog aja u ruci koja lagano tresla. Veeras je ovdje jo uvijek bilo previ e svjetla. Mo da bd radije trebao potra iti utoi te u kutu gara e. Ili u podrumu. Ali ne u vinskom podrumu zadrhtao je o d same pomisli na to. No njegov mu je krevet, s pokrivaem preko glave ili bez nje ga, postao dosadan. Jedan takav dan bio mu je sasvim dovoljan. Naglo se zaustavio, a mlaki mu se aj razlio po ruci. Njegov otac sjedio je za kom konzolom s koje je imao sigurnu vezu, a majka se nalazila za irokim izrezbarenim radnim stolom na kojem su se pred njom rasprostrle tri ili etiri knjige i itava hr pa svitaka. Oboje su podigli pogled prema njemu i pozdravili ga nesigurnim osmij esima. Vjerojatno bi bilo neodgojeno od njega kad bi se sad povukao i zbrisao. '"er", uspije promumljati pa, bauljajui izmeu njih, nekako pronae svoj omiljeni nasl onja u koji se potom oprezno spustio. "Dobra veer, Miles," uzvrati njegova majka. Otac je stavio kom-vezu na ekanje i pr omatrao ga s neskrivenim zanimanjem. "Kako je pro lo putovanje sa Sergvara?" nastavio je Miles, poslije otprilike jedne minute utnje. "Na svu sreu, posve bez neprilika", ree majka. "Do pred sam kraj." "Ah", ree Miles. "To." Njegovi su ga roditelji ovjeno ostavili na miru itavih nekoliko minuta, no to god bi lo ono ime su se prije svaki za sebe bavili, oito ih vi e nije zanimalo. Ipak, nitko se nije micao. "Nedostajao si nam za dorukom", ree naposljetku grofica. "I za rukom. I za veerom."

"Za doruak sam jo uvijek povraao", ree Miles. "To vam sigurno ne bi bilo zabavno." "Pym nas je o tome obavijestio", ree grof. Grofica zajedljivo doda: "Jesi li sad zavr io s tim?" "Jesam. Nije mi nimalo pomoglo." Miles potone jo malo dublje, pa pr u i noge pred sebe. "Upropa ten ivot je i poslije povraanja jo uvijek upropa ten ivot." "Mmm", ree grof promi ljeno. "Iako, povraanje ti olak ava povlaenje u samou. Ako si dovo ljno odbojan, ljudi e te spontano izbjegavati." Njegova mu ena namigne. "To ti iz iskustva, ljubavi?" "Nego kako?" Oi mu se veselo obje enjaki nasmiju. Uslijedila je nova ti ina. Ali njegovi se roditelji nisu naumili povui. Oito, zakljui Miles, nisam dovoljno odbojan. Mo da bih se trebao gnusno podrignuti. A onda je poeo. "Majko ti si ena " Uspravila se u stolcu i uputila mu blistav, ohrabrujui betanski osmijeh. "Da...?" "Zaboravi", uzdahne on. Opet se pogrbio. Grof je trljao usnice i zami ljeno ga promatrao. "Zar nema nikakva posla? Nikakvih prijestupnika koje bi trebao carski revidirati ili ne to slino?" "Ovaj as nemam", odgovori Miles. Malo se zamisli, pa doda: "Srea njihova." "Hm." Grof suspregne osmijeh. "Mo da ima pravo." Oklijevao je. "Tvoja teta Alys pre priala nam je veeru, udarac po udarac. Zajedno s urednikim komentarima. Posebno je inzistirala na tome da ti ka em kako se nada", Miles je mogao uti kako glas njegova oca opona a ritmiki uzorak tetine reenice, "da s e iz neke druge izgubljene bitke ne bi povukao onako kako si sino dezertirao." Ah. Da. Prepustio je roditeljima da obrisu za njim, nije li? "Ali da sam ostao s pozadincima u blagovaonici, ne bih imao anse izlo iti se smrtonosnoj paljbi." Jedna se obrva njegova oca tr ne. "inimo sve da bi izbjegli prijeki sud koji treba uslijediti?" "I tako nas na a vlastita savijest ini kukavicama", odrecitira Miles. "Ti zna da ja u velikoj mjeri navijam za tebe i da me prizor lijepe ene koja vri tei, ili barem psujui, bje i u no od tvoje brane ponude mo e prilino uznemiriti," ree grofic , "iako tvoja teta ka e da mladoj dami zapravo nisi ostavio mnogo izbora. Te ko je r ei to je jo mogla uiniti, osim otii. Mogla te jo jedino, pretpostavljam, zgaziti kao b ubu." Miles je zadrhtao uv i rije buba. "Koliko je zapravo te ak " poela je grofica. "Udarac koji sam joj nanio? Reklo bi se da sam je prilino povrijedio." "Zapravo sam htjela pitati koliko je te ak bio prvi brak madame Vorsoisson." Miles slegne ramenima. "Ja sam vidio samo njegov djeli. Iz uzoraka njezinih trzaj a zakljuio sam da je pokojni i pre aljeni Tien Vorsoisson bio jedan od onih lukavih vjenih parazita poslije kojih se njihovi sudruzi ostaju e ati po glavi i pitati se Jesam li lud? Jesam li poludjela?" Ha, da se udala za njega, nikad se to ne bi m orala zapitati. "Aaaah", ree njegova majka glasom prepunim prosvi-jeenja. "Jedan od tih. Nda, pozn ajem taj tip odavna. Usput budi reeno, javljaju se u svim rodnim skupinama. Ponekad ti trebaju godine da se izvue iz mentalnog nereda koji ostaje za njima." "Ja nemam na raspolaganju godine", usprotivio se Miles. "Nikad ih nisam imao." A onda umukne i prstom pritisne usne, jer je primijetio kratak bljesak boli u oima svog oca. Ah, uostalom, tko zna koliko je oekivano trajanje Milesova drugog ivota . Mo da je poslije krio-o ivljavanja njegov sat krenuo od nule. Miles potone jo dublj e u stolac. "Prokleto je to to sam znao da to ne smijem uiniti. Ali previ e sam popi o, uspaniio sam se kad je Simon... nije mi bila namjera postaviti Ekaterini takvu zasjedu. To je bila prijateljska vatra..." Malo poslije, nastavio je: "Ku ite, imao sam genijalan plan. Mislio sam da u sve ri je iti jednim briljantnim potezom. Ona strasno voli vrtove, a mu ju je ostavio prak tiki bez prebijene pare. I tako sam smislio kako da joj pomognem da pone posao svo jih snova, istodobno joj pru im financijsku potporu i dobijem izgovor daje viam got ovo svaki dan, ime bih stekao prednost nad protivnicima. Svaki put kad sam joj od lazio u posjet, morao sam se probijati kroz momke koji su u salonu Vorthvsovih d ahtali za njom " "Sto si, bez sumnje, i sam inio", ree njegova majka slatko. "Nisam!" skoi podbodeni Miles. "Ja sam se dolazio savjetovati o vrtu koji je ona trebala izgraditi na ovom terenu uz kuu."

"Aaa, znai, to je zapravo vrt, a ne krater", ree Milesov otac. "U mraku mi se, iz zemaljskog vozila, uinilo kao da je netko granatom gaao Kuu Vorkosigan i proma io. I jo sam se zapitao kako to da nam nitko nije ni ta javio." "To nije krater. To je spu teni vrt. Samo u njemu jo ... nema biljaka." "Ali oblik mu je zaista lijep, Miles," utje no pridometne majka. "Danas popodne sa m iza la i pro etala se po njemu. Potoi je zbilja krasan. Podsjetio me na planine." "Tako je bilo i zami ljeno", ree Miles, u togljeno ignorirajui svog oca koji je mrmolj io... nakon to su Ceta-gandanci bombama napali gerilske polo aje... A onda se, s iznenadnim u asom, Miles poput koplja uspravio u naslonjau. Nije ba sas vim tono da jo nema biljaka. "Oh, Bo e! Uope nisam iza ao pogledati njezin skellvtum! U to je do ao Ivan s lordom Donom je li vam teta Alys objasnila tko je lord Dono? i t o me sasvim omelo, i onda je do lo vrijeme za veeru i poslije vi e nisam imao prilike ! Je li itko zalio ? Oh, sranje, nikakvo udo da se razbjesnjela. Sad sam gotov, i t o ne jednom, nego dvaput !" Ponovno se vratio u svoj prvotni polo aj oajne mlakice. "Da vidimo jesam li dobro shvatila", ree grofica, ravnodu no ga prouavajui. "Zgrabio si siroma nu udovicu koja se prvi put u ivotu bori da stane na vlastite noge, za-ma hao joj pred nosom mamcem u obliku ivotne prilike i sve to samo zato da je ve e uza se i preprijei put svim ostalim romantinim mogunostima koje se pru aju pred njom?" Ovo je bio upravo nemilosrdno izravan opis dogaaja. "Ne... ne ba sasvim tako..." g u io se Miles. "Poku avao sam joj pomoi. Nikad nisam mislio da e mi dati otkaz pa njoj je taj vrt bio sve." Grofica se uspravila i promatrala ga zastra ujue zami ljeno, onim pogledom koji je ob iavala usmjeravati prema svakome tko je bio dovoljno glup da privue njezinu punu i nepodijeljenu pa nju. "Miles... sjea li se one nesretne nezgode s oru nikom Esterhazv jem i utakmicom loptometa, kad ti je bilo dvanaestak godina?" Ve godinama nije pomislio na to, ali kad je to spomenula, sjeanje je navrlo i prep lavilo ga obnovljenim osjeajem ljutnje i stida. Oru nici su u stra njem vrtu Kue Vorko sigan obiavali igrati loptomet s njim, a katkad i s Ivanom i Elenom. Bila je to i gra u kojoj nije bilo grubih udaraca, bez veih prijetnji njegovim tad jo krhkim ko stima, ali je zahtijevala brze reflekse i dobar osjeaj za vrijeme. Bio je izvan s ebe od sree kad je prvi put dobio u igri protiv prave, odrasle osobe, u ovom sluaj u oru nika Es-terhazvja. Bio je potresen od bijesa kad je sluajno nauo ono to nije tr ebao usputnu primjedbu koja mu je otkrila da mu je oru nik popustio. Zaboravio je to. Ali ne i oprostio. "Jadni Esterhazv je mislio da e te to razvedriti, zato to si u to vrijeme bio poti t en zbog neke, ne sjeam se vi e koje, uvrede koju si pretrpio u koli", rekla je grofi ca. "Jo se i danas sjeam kako si bio bijesan kad si saznao da te pustio da pobijed i . Bo e, kako si samo mahnitao, bojali smo se da e se ozlijediti." "Ukrao mi je moju pobjedu," hrapavo je odvratio Miles, "stoje isto kao i daje va rao kako bi me pobijedio. I svaku sljedeu moju pobjedu otrovao je sumnjom. Imao s am puno pravo biti ljut." Njegova je majka utjela, puna oekivanja. Sinulo mu je. I premda je vrsto zatvorio oi, od bljeska spoznaje zaboljela ga je g lava. "Oh. Neeee..." zastenjao je Miles prigu eno u jastuk koji si je nabio na glavu. "J a sam to njoj uinio?" inilo se da nee uslijediti nikakva suut. Stisnuo je jastuk na prsa. "Oh. Bo e. Upravo sam joj to uinio. Sama mi je to rekla. Rekla je da je vrt mogao biti i njezin da r i da sam joj to ukrao. Takoer. to mi se inilo besmislenim, jer je ona meni dala o tkaz... Mislio sam da se poinje svaati sa mnom. Bio sam tako sretan, jer sam mislio da u, ako se ponemo svaati..." "Da e u toj svai ti pobijediti?" suho predlo i rje enje grof. "Uh... da." "O, sine." Grof je odmahivao glavom. "Oh, jadni moj sine." Miles ovo ni zabunom nije mogao protumaiti kao izraz suuti. "U tom ratu mo e pobijediti samo ako se smjest a i bezuvjetno preda ." "Mo ete pobijediti samo ako se smjesta i bezuvjetno predate", ubacila je grofica. "Ja sam se poku ao predati!" ivano je prosvjedovao Miles. "Ali ta ena ne uzima zarobl jenike! Htio sam je izazvati da me zgazi, ali nije htjela. Previ e je dostojanstve na, previ e dobro odgojena, previ e, previ e..."

"Previ e pametna da bi se spustila na tvoju razinu?" predlo i grofica mogue rje enje. " Zaboga. Poinjem vjerovati da e mi se ta Ekaterina svidjeti. A jo nisam ni kako treb a zavr ila upoznavanje s njom. elio bih vas upoznati s ona bje i! inilo se pomalo... n edoreenim." Miles je nabusito zurio u nju. Ali nije izdr ao. Ne to ti im glasom rekao je: "Danas p opodne mije komkonzolom vratila sve nacrte za vrt. Ba kao to je i rekla da hoe. Nam jestio sam ifru da me probudi ako stigne bilo kakav poziv od nje. Skoro sam se ub io trei prema komkonzoli. Ali to je bio samo paket s podacima. Nije ak dodala ni ne ku osobnu bilje ku. ak bi i Krepaj, gnjido... bilo bolje od ovog... ovog nieg." Nako n sadr ajne stanke, prasnuo je: " to u sad?" "Je li to retoriko pitanje kojim si elio postii dramatian dojam, ili zapravo eli moj s avjet?" zajedljivo se raspitala njegova majka. "Pitam zato to ne kanim tro iti dah na tebe ako konano ne pone slu ati." Otvorio je usta u nakani da joj bijesno odgovori, a onda ih zatvorio. U potrazi za potporom, dobacio je pogled ocu, ali on je samo blago mahnuo rukom u smjeru m ajke. Miles se pitao kako bi to bilo, ivjeti u tako uvje banom timu s nekim s kim s voje unakrsne udarce mo e usklaivati telepatski. Nikad to neu saznati. Osim ako. "Slu am", ree on ponizno. "Najbla a rije kojom ovo mogu opisati jest... nepro-mi ljenost, a za nju si u potpuno sti kriv ti. Du an si joj ispriku. Ispriaj se." "Kako? Vi e nego jasno mi je stavila do znanja da ne eli razgovarati sa mnom!" "Za boga miloga, Miles, pa ne mislim osobno. Kao prvo, ne mogu ni zamisliti da b i ti uspio odoljeti svojoj potrebi za laprdanjem, to znai da bi se ponovno uvalio. I to jo dublje." Stoje to sa svim osobama koje su sa mnom u rodu da imaju tako malo povjerenja u "ak bi i razgovor u ivo preko komkonzole bio nasrtljiv", nastavljala je ona. "Osobn o otii u posjet Vorthvso-vima, to bi bilo i vi e nego nasrtljivo." "Pogotovo ako bi nastavio u dosada njem stilu", promrmljao je grof. "General Romeo Vorkosigan, jedinica za posebne namjene sastavljena od jednog ovjeka." Grofica mu je odaslala jedva primjetan treptaj trepavice, poslije kojega je on u muknuo. "Preporuujem ne to znatno suzdr anije", nastavi ona, obraajui se Milesu. "Pretp ostavljam da ti ne preostaje drugo nego da joj napi- e pismo. Kratko i jezgrovito p ismo. Dobro mi je poznato kako ti ponizno puzanje ne ide osobito dobro od ruke, ali predla em ti da se potrudi ." "Misli da e to upaliti?" Slaba na je nada zatreperila na dnu dubokog, dubokog zdenca . "Paljenje je ovdje sporedno. Ne mo e nastaviti s kovanjem ljubavno^ratne urote prot iv te jadne ene. Ispriat e se zato to si du an ispriku, njoj, a i svojoj asti. I toka. suprotnom, ne mora se ni truditi." "Oh", ree Miles iznimno slaba nim glasom. "Loptomet", ree njegov otac. Sjetno. "Ha." "No je ve pogodio cilj", uzdahne Miles. "Zaboden je do balaka. Ne mora ga jo i zavrta ti." Dobacio je pogled majci. "Trebam li to pismo napisati rukom? Ili da ga samo po aljem komkonzolom?" "Mislim da si upravo odgovorio na vlastito pitanje. Ako se tvoj odvratni rukopis imalo pobolj ao, mogao bi pismu dodati da ak posebnosti." "Osim toga, to e pokazati kako ga nisi diktirao svom tajniku", ubacio se grof. "I li jo gore, naredio mu da ga i sastavi umjesto tebe." "Ja jo nemam tajnika." Miles uzdahne. "Gregor mi ne daje dovoljno posla da bih mo gao opravdati potrebu za tajnikom." "Budui da revizorski posao ovisi o neugodnim krizama koje se javljaju u carstvu, nadam se da e tako i ostati", ree grof. "Ali nema sumnje, stvari e se ubrzati posli je vjenanja, koje e protei uz jednu krizu manje, budui da si, mogu to slobodno rei, n a Komarru obavio dobar posao." Miles podigne pogled i otac mu kimne s razumijevanjem; da, Potkralj i Potkraljic a zacijelo su bili u uskom krugu ljudi koji su trebali biti obavije teni o posljed njim dogaajima na Komarru. Gregor je, bez sumnje, poslao primjerak Milesova samoza-Va e-oi revizorskog izvje a, kako bi ga Potkralj mogao prelistati. "Pa... tako je. Ako ni ta drugo, da su urotnici uspjeli zadr ati svoj prvotno planirani raspored, to ga bi dana poginulo nekoliko tisuca nedu nih ljudi. A to bi, mislim, znatno nagrdilo proslavu."

"To znai da si zaslu io mali dopust." Grofica se na trenutak doimala zami ljenom. "A stoje zaslu ila madame Vorsoisson? Nj ezina ujna iznijela nam je svoje svjedoanstvo o njihovoj umije anosti. Zvualo je kao zastra ujue iskustvo." "Ono to je trebala zaslu iti, to je javna zahvalnost carstva", ree Miles kojega je o vo podsjetilo koliko je zbog toga ozlojeen. "No umjesto toga, cijela je stvar pok opana duboko, duboko pod kapom tajnovitosti CarSiga. Nitko nikad nee znati. Sva n jezina hrabrost, svi njezini mudri i smireni potezi, sve njezino prokleto juna tvo , sve je to... jednostavno nestalo. To je nepo teno." "U kriznim trenucima ovjek ini ono to mora", rekla je grofica. "Ne." Miles podigne pogled prema njoj. "Neki ljudi to ine. A drugi se jednostavno slome. Vidio sam i jedne i druge, znam kakva je razlika. Ekaterina ona se nikad nee slomiti. Ona mo e otii strahovito daleko, strahovitom brzinom. Ona... ona djelu je." "Ako ostavimo po strani pitanje raspravljamo li mi o eni ili o konju," ree grofica prokletstvo, Mark je bio rekao praktiki istu stvar, pa koji je vrag svim Milesov im najdra ima i najbli ima? "svi imaju toku na kojoj se lome, Miles. Toku na kojoj su smrtno ranjivi. Ona se samo kod nekih ljudi nalazi na neuobiajenom mjestu." Grof i grofica ponovno su izmijenili jedan od svojih Telepatskih Pogleda. To je Milesu strahovito i lo na ivce, pa stisne oi i zavidno ih pogleda. Skupio je rasute krhotine svoga dostojanstva, pa ustao. "A sad me ispriajte. Mora m... zaliti biljku." Trideset je minuta teturao golom korom vrta u mraku, dok mu je u jednoj ruci drh turila runa svjetiljka, a po drugoj se razlijevala voda iz velike alice, sve dok n ije konano uspio pronai tu nesretnu stvar. Posaen u svom loncu, skellvtum se doimao dovoljno vrstim, ali ovdje, vani, izgledao je izgubljeno i osamljeno; komadi ivota veliine njegova palca na itavom jednom sterilnom hektaru. Takoer je izgledao i uzn emirujue usahlo. Zar vene? Ispraznio je alicu preko njega; na tamnom tlu crvenkast e zemlje voda je nainila crnu mrlju koja je isuvi e brzo poinjala blijedjeti i ispar avati. Poku ao je zamisliti biljku u njezinoj punoj visini od pet metara, sa sredi njom sta pkom veliine i oblika sumo-hr-vaa, s granama nalik na vitice kako ljupko ure avaju p rostor svojim oblikom koji je podsjeao na vadiep. A onda je poku ao zamisliti i sebe , u dobi od etrdeset pet ili pedeset godina, koliko bi morao po ivjeti ako eli vidje ti taj prizor. Hoe li biti povuen, mrzovoljan samac, nastran, sme u-ran, pomalo inva lidan ovjek za kojega e se brinuti samo njegovi oru nici kojima e biti smrtno dosadan ? Ili e biti ponosan, iako pomalo optereen, pater familias s ozbiljnom, ljupkom ta mnokosom enom koja e ga dr ati pod ruku i pet, est hiperaktivnih potomaka za petama? Mo da. .. mo da se hiperaktivnost mo e malo ubla iti tijekom proi avanja gena, iako je bio iguran kako bi ga u tom sluaju vlastiti roditelji optu ili za varanje... Ponizno puzanje. Vratio se u Kuu Vorkosigan i oti ao u svoju radnu sobu gdje je sjeo za stol i bacio se uz pomo desetak nacrta na pisanje najbolje ponizno puzave isprike koju je itk o ikad vidio. JEDANAESTO POGLAVLJE Kareen se nagnula preko ograde trijema kue lorda Revizora Vorthvsa i zabrinuto se zapiljila u zavjese koje su bile vrsto navuene na prozore to su se nalazili na svi jetlom, poploenom proelju. "Mo da nema nikoga." "Lijepo sam ti rekla da smo trebale nazvati prije nego to smo do le ovamo", ree Mart va, to nije bilo ni od kakve pomoi. No onda se iznutra zaulo brzo udaranje nogu val jda ne Profesoriinih i vrata se irom otvori e. "O, bok, Kareen," ree Nikki. "Bok, Martva." "Zdravo, Nikki," pozdravi ga Martva. "Je li tvoja mama kod kue?" "Je, vani je, iza kue. elite je vidjeti?" "Da, molim. Ako nije previ e zauzeta." "Ma nije, ne to prka po vrtu. Samo uite." Gostoljubivo im je rukom pokazao u opem smj eru stra njeg vrta, pa odjurio natrag uza stubi te. Nastojei potisnuti osjeaj da neovla teno prolazi tuim posjedom, Kareen povede sestru kroz predvorje i kuhinju, pa kroz stra nja vrata. Ekaterina je kleala na podlo ku pok raj uzdignute cvjetne gredice i upala korov. Odbaene su biljke, zajedno s korijenj em, le ale pokraj nje na sta-

zici, poredane poput pogubljenih zarobljenika. Sme urale su se na svjetlosti sunca koje je zalazilo. Ekaterinine su gole ruke pljusnule jo jedan zeleni le na kraj r eda. inilo se da to ima ljekovito djelovanje. Kareen je po eljela da i ona u ovom t renutku ima to ubiti. Osim Martve. uv i njihove korake, Ekaterina podigne pogled, i sablasno slaba an osmijeh zasja na n jezinu blijedu licu. Ukopala je lopaticu u zemlju i ustala. "0, zdravo." "Bok, Ekaterina." Ne elei suvi e izravno uroniti u pravu svrhu svog posjeta, Kareen mahne rukom i doda: "Ovo je ba lijepo." Stabla i zidovi prekriveni lozom pretvara li su mali vrt u osamljeno skrovi te usred grada. Ekaterina je slijedila njezin pogled. "To sam radila iz hobija, dok sam, davno, i vjela ovdje kao studentica. Ujna Vorthvs gaje uglavnom odr avala. Neke bih stvari danas drugaije nainila... No," poka e ona prema ljupkom stoliu od kovana eljeza i stol cima, "zar neete sjesti?" Martva je smjesta prihvatila ponudu, sjela i podboila bradom ruke, pa namje teno uz dahnula. " elite li ne to popiti? aj?" "Hvala", ree Kareen, takoer sjedajui. "Neemo ni ta, hvala." Ovom je kuanstvu nedostajal o posluge kojoj bi se mogao dati takav zadatak; Ekaterina bi morala otii i vlasto runo rondati po kuhinji kako bi pripremila ne to za svoje go e. A sestrama bi preostal a dvojba trebaju li slijediti proleterska pravila i otii joj junaki u pomo, ili pra vila osiroma enih visokih Vorkinja koje sjede i ekaju i prave se da nisu primijetil e kako nema slu kinja. Osim toga, maloprije su jele, a objed je jo uvijek le ao na Ka -reeninu elucu poput te kog kamena, iako je zapravo samo premetala hranu po tanjuru . Kareen je priekala da Ekaterina sjedne, a onda se oprezno usudila poeti: "Do la sam samo naas, da vidim to jest, pitala sam se jesi li ula ikakve novosti iz... iz Kue Vorkosigan?" Ekaterina se ukoila. "Ne. Zar sam trebala?" "Oh." to, zar to znai da se monomanijakalni Miles dosad ve nije poku ao pomiriti s nj om? Kareen ga je zami ljala kako, jutro poslije, sti e pred Ekaterinina vrata i luakom brzinom recitira propagandne tosove koji bi trebali umanjiti nastalu tetu. Nije s e radilo o tome da je Miles bio neodoljiv njoj samoj uvijek je bio posve odo-lji v, barem u romantinom smislu rijei, premda on zapravo nikad nije na taj nain obrati o pozornost na nju ali svakako je bio najupornije ljudsko bie koje je ikad upozna la. Pa stoje taj ovjek dosad radio? Postajala je sve uznemirenija. "Mislila sam n adala sam se stra no sam zabrinuta zbog Marka, zna . Pro la su gotovo dva dana. Nadala sam se da si mo da ti... ula ne to." Ekaterinino se lice smek alo. "Oh, Mark. Naravno. Ne, ao mije." Svima se fukalo za Marka. Nitko od njih nije primjeivao krhkost i trusne crte njeg ove osobnosti koju je s toliko napora stvorio. Svi su ga optereivali neizdr ivim pr itiscima i zahtjevima, kao da je on, pa, no, Miles; svi su pretpostavljali da se on ne mo e slomiti. "Roditelji su mi zabranili da zovem bilo koga iz Kue Vorkosiga n, ili da idem tamo, ili bilo to slino", objasnila je Kareen stisnuta grla. "Inzis tirali su na tome da im dam svoju asnu rije prije nego to su me uope pustili iz kue. I jo su mi uvalili i zapisniarku." Glavom je odmahnula u smjeru Martve koja se pog rbila u stolcu, durei se gotovo jednako kao i Kareen. "Nisam ja tra ila da budem tvoja tjelesna uvarica", usprotivila se Martva. "Jesu li me uope pitali? Nisu." "Mama i tata pogotovo tata totalno su poludjeli oko ovoga, pona aju se kao da smo u Vremenu izolacije. Sve je to potpuno sumanuto. Cijelo mi vrijeme govore da odrastem, a kad to konano i uinim, onda me poku avaju zaustaviti. I smanjiti. Imam osjeaj da bi me najradije krio-zamrznuli tako da zauvijek imam dvanaest godina. Ili me vratili u replikato r i zakljuali poklopac." Kareen se ugrizla za usnu. "A u replikator, hvala na pit anju, vi e ne stanem." "Pa," ree Ekaterina u ijem se glasu osjetio traak uveseljene suuti, "tamo bi barem b ila na sigurnom. Kao majka, mogu razumjeti za to tvoji roditelji padaju u napast." "Osim toga, zna , sama si pogor ava polo aj", ree Martva Kareen s trakom sestrinske kriti ke. "Da se nisi pona ala kao luakinja koju su zakljuali u podrum, kladim se da ne bi bili tako strogi."

Kareen je iskesila zube prema Martvi. "Ima neeg u tome, s koje god strane pogleda ", ree Ekaterina blago. "Kad se prema ovj eku pona aju kao da je malo dijete, onda e se on sigurno poeti pona ati kao da to i je st. Ne mogu ti opisati koliko je meni vremena bilo potrebno da prestanem padati u tu zamku." -"Upravo tako", odu evljeno se slo i Kareen. "Ti me razumije ! I, onda, kako si ih ti natjerala da prestanu?" "Zapravo, ne mo e ih natjerati na koga god se oni odnosilo da prestanu", ree Ekateri na polako. "Odrastanje nije ne to to dobije za nagradu zato to si bila dobro dijete. Mo e potratiti... godine u nastojanju da te ljudi ponu po tovati, kao daje to napredov anje u poslu ili povi ica plae. Da se barem vi e trudim, da sam barem bolja osoba. Ne . Po tovanje jednostavno mora ... uzeti. Dati ga samoj sebi, pretpostavljam. Rei ao mi je to tako mislite i otii. Ali to je vrlo te ko." Ekaterina podigne pogled s krila n a kojem su njezine ruke jedna s druge odsutno trljale zaostalu vrtnu zemlju i sj eti se osmjehnuti. Kareen osjeti kako su je pro li neobini ledeni trnci. Nije samo suzdr anost ponekad inil a Ekaterinu zastra ujuom. Ta ena se spu tala sve dublje i dublje, kao daje zdenac koji ide prema sredi tu svijeta. Kareen se bila spremna okladiti da nju ak ni Miles ne mo e motati oko prsta kako mu i kad padne na pamet. A koliko je te ko okrenuti se i otii? "ini mi se da su ovako blizu", dr ala je palac i ka iprst samo nekoliko milimetara jedan od drugoga, "da mi ka u kako moram izabrati izmeu svoje obitelji i svog ljubavnika. Toga se bojim, to me ljuti. Za to ne bih m ogla imati i jedno i drugo? Zar bi to znailo imati previ e toga dobroga u ivotu, ili to? ak i ako ostavimo po strani injenicu da bi to na jadnog Marka znailo strovaliti stra an osjeaj krivnje on zna koliko je meni va na moja obitelj. On nije imao obitel j dok je odrastao pa su mu pojmovi o njoj pomalo romantini, ali svejedno." Njezini ispru eni dlanovi oblikovali su frustriranu te-tova u na stolnjaku. "Na kraj u se sve svodi na prokleti novac. Da sam zaista odrasla, imala bih vlastiti izvo r prihoda. Onda bih mogla otii, a oni bi znali da ja mogu otii i morali bi se povui . A sad misle da me dr e u aci." "Ah", ree Ekaterina jedva ujno. "To. Da. To je stvarna prijetnja." "Mama me optu ila da razmi ljam na kratke pruge, ali to nije tono! Projekt s maslobub ima to je kao da sam opet u koli, kratkorono se moram strpjeti kako bi se poslije dugog vremena stvari zaista dobro isplatile. Prouila sam analize koje je Mark nain io s Tsipisom. To nije plan za brzo bogaenje. To je plan za bogaenje na veliko. Ma ma i tata pojma nemaju na koliko veliko. Oni si umi ljaju da sam ja s Markom provo dila vrijeme u zafrkanciji, ali radila sam kao konj i tono sam znala za to radim. A u meuvremenu, imam jednomjesenu plau koja je u dionicama zatvorena u podrumu Kue Vorkosi-gan i pojma nemam to se tamo d ogaa!" Prsti su joj po-bijeljeli na mjestu na kojem je stisnula rub stola i moral a je zastati da doe do daha. "Pretpostavljam da ti se ni doktor Borgos nije javljao?" ree Martva Ekaterini opr ezno. "Pa... nije." "Bilo mi ga je gotovo ao. Tako se silno trudio svima ugoditi. Samo se nadam da Mi les nije zaista pogubio sve njegove bube." "Miles nije ni prijetio da e mu ubiti sve bube", naglasila je Kareen. "Samo one o dbjegle. A to se mene tie, ao mi je to ga Miles nije zadavio. I ao mi je to si ga ti u tome sprijeila, Ekaterina." "Ja?" Ekaterinine su se usne zbunjeno izvile. "Ali za to, Kareen?" podrugnula se Martva. "Zar samo zato to je ovjek svima otkrio d a si upuena hete-roseksualka? Moram ti rei, s obzirom na sve betanske mogunosti, mo gla si to i bolje izvesti. Da si proteklih nekoliko tjedana strate ki ispu tala odgo varajue naznake, mama i tata su mogli kleati pred tobom, zahvalni to nisi uinila ni ta gore od petljanja s Markom. Iako, udan mi je tvoj ukus kad su mu karci u pitanju." Ono to Martya zna o betanskim mogunostima koje sam isku ala, zakljui odluno Kareen, ne mo e mi na koditi. "Ili bi me zaista zakljuali u podrum." Martva na to samo odmahne rukom. "Doktora Borgo-sa su i previ e terorizirali. Zais ta je nepo teno normalnog ovjeka ostaviti samog u Kui Vorkosigan s Kominom Braom i ond a oekivati od njega da se sam snae."

"S Kominom Braom?" pitala je Ekaterina. Kareen, koja je tu foru ve prije ula, napravi grimasu koja je pokazivala to o njoj misli. ,11 "Ovaj..." Martva je imala dovoljno pameti da izgleda postieno. "To je vic koji se pria okolo. Ivan mi ga je ispriao." Kad je Ekaterina nastavila zbunjeno zuriti u nju, dodala je: "Ma zna Stanlio i Olio." "Oh." Ekaterina se nije nasmijala, iako joj je pobjegao kratak osmijeh. Izgledal a je kao da probavlja ovo sitno ogovaranje i da nije sigurna svia li joj se okus koji ostavlja u ustima. "Ti misli da je Enrique normalan?" upita Kareen svoju sestru, nabrav i nos. "Pa... barem je drugaiji od standardnih lordova-poru-nika Vor-bo jih-darova- enskom-ro du kakve obino susreemo u Vorbarr Sultani. Ne stjera te u kut i ne pria do u beskra j o vojnoj povijesti i topni tvu. On te, umjesto toga, stjera u kut i pria do u bes kraj o biologiji. Tko zna? Mo da bi od njega bio dobar mu ." "Da, onoj eni kojoj ne bi smetalo da se premaze bub-ljim maslom kako bi ga namami la u krevet", ree Kareen zajedljivo. Prste je poput bubljih ticala prislonila uz glavu i zamahala njima prema Martyi. Martva se zasmijuljila, ali i dodala: "Mislim da njemu treba ena koja e se za sve brinuti, kako bi on u miru mogao etrnaest sati na dan raditi u labosu." Kareen joj uzvrati prezirnim frktanjem: "Takvoj je bolje da smjesta preuzme nadz or. Da, Enrique koti ideje br e nego Zap maie, ali je injenica da e sve to na njima zar adi, izgubiti." "Misli daje previ e naivan? Da ga ljudi iskori tavaju?" "Ne, samo je previ e zaokupljen. A to se na kraju svodi na isto." Ekaterina uzdahne, gledajui nekamo u daljinu. "Ja bih bila zadovoljna da uspijem raditi samo etiri sata u komadu a da pritom ne izbije ne to kaotino." "Oh", ree Martva. "Ali ti si ista takva. Jedna od onih osoba koje iza uha izvlae n evjerojatne stvari, to sam htjela rei." Osvrnula se po siu nom, urednom vrtu. "Tebe je teta tro iti na kuanske poslove. Trebala bi se definitivno baviti istra ivanjem i r azvojem." Ekaterina se iskrivljeno nasmije i. "Hoe rei da meni ne treba mu , nego ena? No, to je b arem mala promjena u odnosu na ono ime me priti e moja ogorica." "Poku aj otii na Koloniju Beta", poprati Kareen svoj savjet melankolinim uzdahom. Poslije tog primamljivog prijedloga razgovor se na trenutak zaustavio. Prigu eni z vui gradskog ivota odjekivali su preko zida i izmeu zgrada, a kose sunane zrake puza le su preko trave, ostavljajui stol u prohladnoj sjeni predveerja. Nakon nekog vremena, Martva ree: "Ali te bube su zaista odvratne. Nitko tko je pr i zdravoj pameti nee ih kupiti." Za Kareen to vi e nije bila nikakva novost, ali se svejedno poti teno zgrbila. A mas lobubi su bili tako djelotvorni. Bublje maslo bilo je gotovo savr ena znanstveno p roizvedena hrana. Ljudi su tako puni predrasuda... Na Martvinim se usnama pojavio lagan osmijeh, pa je dodala: "Iako, ona smee-srebr na kombinacija bila je upravo savr ena. Mislila sam da e Pyma udariti kap." "Da sam barem unaprijed znala to Enrique namjerava", alobno ree Kareen. "Mogla sam ga sprijeiti. Cijelo je vrijeme brbljao o nekakvom iznenaenju, ali ja jednostavno nisam obraala dovoljno pozornosti nisam pojma imala da se s bubama mo e uiniti takvo to." Ekaterina ree: "Ja sam to mogla predvidjeti, samo da sam malo razmislila. Skenira la sam njegov doktorat. Prava je tajna u rasporedu mikroba." Kad je Martva podigla obrve, Ekaterinajoj objasni: "To je splet bioin enje-rijskih mikroorganizama u bubljim crijevima koji zapravo rastvaraju ono to bube jedu i pretvaraju to u, pa, u to god idejni zaetnik eli. Enrique ima na desetke zamisli za budue proizvode, koji nee biti samo hrana, ukljuujui tu i iroku primjenu u i enju radioaktivnog smea iz oli a, to bi moglo odu eviti... no. U svakom sluaju, uravnote enje ili kako to Enrique z ove, ugaanje mikrobske ekologije, to je najosjetljiviji dio. Maslobubi su zapravo samo omoti oko rasporeda mikroba, omoti koji se sami presla u i sami ubrzavaju pr oces. Njihov je oblik samo djelomino unaprijed odreen. Enrique je jednostavno dogr abio najdjelotvornije funkcionalne elemente raznih vrsta insekata, a na estetiku uope nije mislio."

"Vrlo vjerojatno." Kareen se polako uspravi. "Ekateri-na... ti se razumije u este tiku." Ekaterina mahne rukom, kao da odbacuje tu tvrdnju. "Mo da, na neki nain." "O, da, i te kako. Tvoja kosa uvijek dobro izgleda. Uvijek si odjevena bolje od svih, a mislim da to nije zato to na odjeu tro i vi e novaca." alosno se sla ui s njom, Ekaterina odmahne glavom. "Mislim da ti ima ono to lady Alys zove nepogre ivim ukusom", nastavljala je Kareen sve energinije. "Mislim, pogledaj samo ovaj vrt. Mark, Mark se razumije u novac i poslove. Miles se razumije u strategiju, taktiku i to kako e smotati ljude da po stupe upravo onako kako on eli." No dobro, mo da ne uspijeva uvijek; kad je spomenu la njegovo ime, Ekaterinine su se usne stisnule. "Jo uvijek nisam spoznala u to se ja razumijem. Ali ti ti se razumije u ljepotu. I na tome ti doista zavidim." Ekaterina se doimala dirnutom. "Hvala ti, Kareen. Ali to zaista nije ne to to ja " Kareen odmahne rukom i prekine to samoumanjiva-nje. "Ne, slu aj me, ovo je va no. Mi sli da bi ti mogla nainiti lijepog maslobuba? Odnosno, uiniti maslobube lijepima?" "Ja nisam genetiarka " "Nisam ni mislila na taj dio posla. Htjela sam rei, ti bi mogla nainiti nacrt za p romjenu buba, tako da ljudi vi e ne ele povratiti kad ih ugledaju. A onda bi ga Enr ique mogao primijeniti." Ekaterina se naslonila. Obrve su joj ponovno duboko potonule, a u oima joj se poeo pojavljivati zaokupljeni pogled. "Pa... oito je mogue bubama promijeniti boju i d odati razne skice za izgled povr ine. S obzirom na brzinu kojom je Enrique proizve o... um... vorkosiganske bube, to ak ne trebalo biti previ e slo eno. Ne bi se trebal o paati u osnovne strukturne modifikacije crijeva, ticala i slinoga, ali krilca i oklopi ionako su ve disfunkcio-nalni. Pretpostavljam da se mogu promijeniti po vo lji." "Da? Nastavi." "Boje bilo bi dobro potra iti boje kojih ima u prirodi, kako bi bile biolo ki privlan e. Ptice, ivotinje, cvijee... vatra..." "Pada li ti ne to na pamet?" "Ovako usput, barem pet do est zamisli." Usne su joj se uzvile. "ini se nevjerojat no jednostavnim. A ak bi i najmanja izmjena predstavljala pobolj anje." "Nije dovoljno da izmjena bude najmanja. Mora biti velianstvena." "Velianstveni maslobub." Usne joj se razdvoji e u slaba nom osjeaju u itka, a oi su joj, prvi put otkako su sestre do le, zablistale neglumljenom vedrinom. "E, to je pravi izazov." "Oh, bi li ti to htjela, mogla? Hoe li? Molim te! Ja sam dioniarka, imam te pravo u najmiti jednako kao Mark ili Enrique. Barem u kvalitativnom smislu." "Zaboga, Kareen, pa ne mora mi platiti " "Nikad," ree joj Kareen strasno, "nikad im nemoj dati do znanja da ti ne moraju p latiti. Ono to ljudi plate, to i cijene. Ono to dobiju besplatno, uzmu zdravo za g otovo i onda to i dalje tra e, kao da na to imaju pravo. Opali im najvi u tr i nu cijenu ." Oklijevala je, pa s nelagodom dodala: "Ali, prihvatit e dionice, zar ne? Mama K osti jest, za one savjete vezane uz razvoj proizvoda koje je nainila za nas." "Moram priznati daje Mama Kosti uinila udo s mas-lobubljim sladoledom", ree Martva. "A ni namaz za kruh nije bio lo , iako mislim da je to uglavnom bilo zbog sveg on og e njaka. Zapravo, sve je dobro dok ne zna iz ega je ta stvar iza la." "Pa to? Zar si ikad razmi ljala iz ega je iza ao maslac ili obini sladoled? A meso, a j etrena kobasica, a " "Mislim da ti mogu jamiti kako je telei filet koji smo neku veer jeli iza ao iz iste p osude za kloniranje. Teta Cordelia nikad ne bi dopustila da se u Kui Vorkosigan p oslu i ne to lo ije od toga." Kareen ivano odmahne rukom. "Ekaterina, to misli , koliko bi ti vremena trebalo za na crt?" pitala je. "Ne znam dan ili dva, pretpostavljam, za preliminarne nacrte. Ali svakako bismo se morale sastati s Markom i Enriqueom." "Alija ne smijem ii u Kuu Vorkosigan", potone Kareen, pa se smjesta uspravi. "Bism o li se mogli sastati ovdje?" Ekaterina pogleda Martvju, pa opet Kareen. "Ja ne mogu sudjelovati u potkopavanj u odluke tvojih roditelja,

niti im initi ne to iza lea. Ali tu se svakako radi o zakonitom poslu. Ako ti daju d opu tenje, mo emo se ovdje sastati." "Mo da", ree Kareen. "Mo da. Ako im damo jo koji dan da se malo smire... U krajnjem sl uaju, mo e se ti sama sastati s Markom i Enriqueom. Ali voljela bih biti prisutna, a ko budem mogla. Znam da im mogu prodati tu zamisao, samo ako dobijem priliku." P ru ila je Ekaterini ruku. "Jesmo li se dogovorile?" Ekaterina je djelovala razveseljeno. Otrla je prljav ti-nu s ruke o suknju, nagnul a se preko stola i rukovanjem zakljuila dogovor. "Onda dobro." Martva se pobunila. "Zna da e me mama i tata natjerati da idem s tobom ako budu po mislili da bi i Mark mogao biti ovdje." "A ti ih onda lijepo uvjeri da to nije potrebno. Ionako si svojevrsna uvreda, zn a ." Martva joj sestrinski isplazi jezik, ali potom, slegnuv i ramenima, nevoljko prizn a svojevrsno slaganje. Zvuk koraka i glasova dopro je kroz otvoreni kuhinjski prozor. Kareen podigne po gled, pitajui se jesu li se to vratili Ekaterinini ujak i ujna. A mo da je jedno od njih ulo ne to od Milesa ili tete Cordelije ili... Ali, na njezino iznenaenje, kroz vrata je za Nikkijem pognuto u ao oru nik Pym, u slu benoj odori Kue Vorkosigan, uredn oj i blistavoj kao da je spreman za grofovu inspekciju. Pym je govorio: " to ne bi h znao, Nikki. Ali zna da si uvijek dobrodo ao u na oj kui, kad god hoe mo e se doi igr Arthurom. Zapravo, ba je sino pitao za tebe." "Mama, mama!" doskakutao je Nikki do vrtnog stolia. "Pogledaj, Pym je do ao!" Ekaterinino se lice stvrdnulo kao da je preko njega zatvorila prozorske kapke. P romatrala je Pyma s iznimnim oprezom. "Dobar dan, oru nie," ree posve bezbojnim glasom. Preko stola pogleda s vog sina. "Hvala ti, Nikki. Molim te, vrati se u kuu." Nikki se povukao, iako je preko ramena majci dobacio nekoliko zabrinutih pogleda . Ekaterina je ekala. Pym se naka ljao, srame ljivo nasmije io, pa joj, na neki nain, salutirao. "Dobra veer, madame Vorsoisson. Nadam se da ste dobro." Pogledom je obuhvatio sestre Koudelka , udijeliv i im ljubazan, iako pomalo znati eljan naklon glavom. "Dobra veer, gospoice Martva, gospoice Kareen. Ja... ovo je neoekivano." Izgledao je kao da po sjeanju v r lja kroz neki pa ljivo uvje bani govor. Kareen je histerinom brzinom razmi ljala mo e li se praviti kako se njezina zabrana r azgovora bilo s kim iz kuanstva Vorkosiganovih odnosi samo na naju i obiteljski kru g, a ne i na oru nike. Uzvratila je Pymu eznutljivim osmijehom. Mo da on smije razgov arati s njom. Njezini roditelji nisu u svakom sluaju, ne mogu svoja paranoina prav ila pro irivati i na druge ljude. No poslije stanke, Pym samo odmahne glavom, pa s e ponovno posveti Ekaterini. Iz svoje je tunike izvukao te ku omotnicu. Njezin je debeli papir boje bijele kave bio zatvoren peatom u koji je bio utisnut grb Vorkosiganovih ba kao na leima maslo buba a na njemu je, umjesto adrese, tintom i jasnim, etvrtastim rukopisom bilo is pisamo samo Madame Vorsoisson. "Madame. Lord Vorkosigan naredio mi je da predam ovo pismo vama na ruke. Rekao mi je da vam ka em kako ali zbog toga to mu je trebalo toliko vremena. To vam je, znate, zbog kanalizacije. Mislim, milord to nije rek ao, ali ta nezgoda je usporila sve stoje mogla." Znati eljno je prouavao njezino li ce u potrazi za odgovorom na ovo. Ekaterina prihvati omotnicu, promatrajui je kao da bi se u njoj mogla nalaziti bo mba. Pym je uzmaknuo korak, pa joj vrlo slu beno kimnuo. Kad ni trenutak poslije nitko nije ni ta rekao, ponovno joj je salutirao i rekao: "Nisam vam imao namjeru smetat i, madame. Duboko se ispriavam. Sad u otii. Hvala vam." Okrenuo se na peti. "Pym!" Njegovo ime koje je izletjelo iz Kareeninih usta zvualo je gotovo kao krik ; Pym se trznuo i okrenuo. "Da se nisi usudio samo tako otii! Sto se tamo dogaa?" "Zar ovime ne kr i svoju asnu rije?" kliniki je nezainteresirano pitala Martya. "Dobro! Dobro! Daj ga onda ti pitaj!" "Oh, pa dobro." Uzdahnuv i pora eno, Martya se okrene prema Pymu. "Onda, Pym, reci m i, to se dogodilo s kanalizacijom?" "Fuka se meni za kanalizaciju!" vrisnula je Kareen. " elim znati kako je Mark! I ka ko su moje dionice."

"Pa? Mama i tata ka u da ne smije razgovarati ni s kim iz Kue Vorkosigan, znai nema sr ee. Ja elim znati stoje bilo s kanalizacijom." Pvmove su se obrve nabrale dok je nastojao razabrati o emu se ovdje radi, a onda mu oi na trenutak zablista e. Svojevrsna pobo na nedu nost natopila mu je glas: "Straho vito mi je ao to to ujem, gospoice Kareen. Uvjeren sam kako e komodor ubrzo doi do tog a da vas pusti iz karantene. Eh, sad, meni je moj milord rekao da se ne zadr avam i da ne uznemirujem madame Vorsoisson bilo kakvim trapavim poku ajima obja njenja, d a je ne gnjavim time to u se ponuditi da priekam odgovor i daje ne ometam tako to u s tajati pokraj nje dok ita njegovo pismo. To mi je rekao gotovo upravo tim rijeima. Ali nije mi zapovjedio da ne razgovaram s vama, mlade dame, budui da nije pretpo stavio da ete biti ovdje." "Ah", ree Martva glasom iz kojeg je, kako se Kareen inilo, curila nezdrava koliina u itka. "Znai, smije razgovarati s Kareen i sa mnom, ali ne smije s Ekaterinom. A Kar een mo e razgovarati s Ekaterinom i sa mnom " "Iako s tobom uope ne elim", promrmlja Kareen. " ali ne i s tobom. To znai da sam ja jedina ovdje prisutna osoba koja smije razgov arati sa svima. Kako... zgodno. Dragi Pym, ispriaj mi sve o kanalizaciji. Nemoj m i rei da su odvodi opet popucali." Ekaterina je smjestila pismo u unutra nji d ep svog bolera, oslonila lakat na naslon stolca, a bradu o aku, pa sjedila slu ajui, dok su joj se tamne obrve nabirale. Pym je kimnuo. "Bojim se da jesu, gospoice Martva. Kasno sino, doktor Borgos je " Pv move su se usne vrsto stisnule dok je izgovarao to ime, " budui u stra noj urbi da se v rati svojoj potrazi za maslobubljom maticom, uzeo dvodnevnu proizvodnju bubljeg masla kasnije smo procijenili da se radilo o etrdeset ili pedeset kilograma koja je poela preplavljivati police, s obzirom na to da gospoice Kareen nije bilo u bli zini da se pobrine za sve kako spada, i cijelu je izlio u laboratorijski odvod. U odvodu je do lo do izvjesne kemijske reakcije koja je prouzroila da se maslo... s tisne. Kao meki gips. Potpuno je zaepilo glavni odvod to je u kuanstvu s vi e od pede set ljudi juer je stigao ostatak pratnje Potkralja i Pot-kraljice, a tu smo i mi o ru nici sa svojim obiteljima smjesta izazvalo krizu velikih razmjera." Martva se nije mogla suzdr ati da se ne nasmije i to prilino neukusno. Pym je ostao u togljeno stajati. "Lord Revizor Vorkosigan", nastavio je Pym, usput kroz trepavice pogledav i prema Ekaterini, "koji, kako nas je obavijestio, otprije ima bogato vojno iskustvo s k analizacijama, smjesta je i bez oklijevanja odgovorio na tu nu molbu svoje majke, te unovaio i poveo postrojbu za posebne namjene u podrum, kako bi rije ila dilemu. A postrojba se sastojala od men e i oru nika Roica." "Va a hrabrost i, ovaj, korisnost me zapanjuje", odreci-tirala je Martya, buljei u njega s rastuom zadivljeno u. Pym skromno slegne ramenima. "Neophodnost da do koljena ugazimo u bublje maslo, komadie korijenja stabala i, ovaj, u sve ostale stvari koje se nalaze u kanalizac iji nismo mogli asno zanemariti, budui da smo slijedili vou koji je u sve to morao ugaziti, ovaj, i dublje od koljena. No budui da je milord tono znao to mu je bilo in iti, nije nam trebalo dugo i uskoro se cijelo kuanstvo silno obveselilo. Ali zbog toga sam do ao donijeti madame Vorsois-son njezino pismo sa zaka njenjem veim od pla niranoga, jer smo jutros svi malo kasnije zapoeli svoj dan." " to se dogodilo s doktorom Borgosom?" pitala je Martya, dok je Kareen krgutala zub ima, stiskala ake i poskakivala u stolcu. "Moj prijedlog da ga sve emo i naglavake objesimo na zid u podrumu dok se, ovaj, ra zina tekuine podizala, na nesreu je bio odbijen. Vjerujem da je grofica obavila po slije s njim jedan mali razgovor o tome to se smije, a to ne smije bez opasnosti i zlijevati u kanalizaciju Kue Vorkosigan." Pym te ko uzdahne. "Milady je isuvi e nje na i ljubazna." Budui da se inilo kako je storija napokon privedena svome kraju, Kareen bubne Mart vu u rame i prosike: "Pitaj ga kako je Mark!" Kratka se stanka pone to protegnula, dok je Pym dobroudno ekao na rijei svoje prevodi teljice, a Kareen razmi ljala o tome kako osoba koja se eli tako dobro slagati s Mi lesom kao s poslodavcem, svakako mora posjedovati upravo ovako nejasan smisao za humor kakav je posjedovao Pym. Napokon se Martya ipak slomila i neljubazno zapi

tala: "Onda, kako je debeli?" "Lord Mark", odgovori joj Pym s jedva primjetnim naglaskom, "zamalo je izbjegao te e ozljede u svom nastojanju da probavi " usne su mu se zaustavile, otvorile, pa u sred reenice promijenile smjer "iako su ga preksinonji dogaaji i njihov neslavni za vr etak vidljivo rastu ili, ima pune ruke posla poma ui doktoru Borgosu u potrazi za bu bama." Kareen je bez pote koa de ifrirala izraz "vidljivo rastu ili". dero je izbio na povr inu. A najvjerojatnije i Urlator. Oh, kvragu, a Marku je tako dobro polazilo za rukom da dr i Crnu kvadru podinjenom... Pym je bez zaustavljanja pripovijedao dalje: "Mislim da mogu govoriti u ime itavo g kuanstva Vorkosiganovih i rei kako elimo da se gospoica Kareen vrati to prije i usp ostavi prija nji poredak. U nedostatku informacija o dogaajima u komodorovoj obitel ji, lord Mark bio je vrlo nesiguran u to kako bi trebalo dalje postupiti, ali to me sad ima lijeka." Kapak mu je zadrhtao u suzdr anom poku aju da namigne Kareen. Ah , da, Pym je bio negda nji pripadnik CarSiga i ponosio se time. Razmi ljati sa stran e u dva smjera istodobno njemu nije predstavljalo pote kou. Sa zadovoljstvom je zak ljuila kako je sad suvi no baciti se na koljena, zagrliti njegove izme i zavri tati Up omo, u pomo! Reci teti Cordeliji da su me zarobili moji pomah-nitali roditelji! Po daci e imati odgovarajui protok. "Osim toga," doda Pym istim, bezbojnim glasom, "hrpe kantica s bubljim maslom ko je obrubljuju podrumski hodnik polako poinju predstavljati pote kou. Juer su se strov alile na sobaricu. Mlada se dama silno uzrujala." Iako je samo slu ala, ne govorei ni ta, Ekaterinine su se oi ra irile kad je zamislila t aj prizor. Martva se bez sustezanja nasmijala. Kareen potisne potrebu da oajno za stenje. Martya iskosa dobaci pogled prema Ekaterini, pa pomalo mrano doda: "A kako je mr av i?" Slijedei smjer njezina pogleda, Pym je oklijevao, pa naposljetku odgovorio: "Boji m se daje kriza s kanalizacijom tek privremeno razvedrila njegov ivot." Rukom je u zraku pred sve tri dame orisao luk, ostavljajui ih da same zakljue kakv a mitolo ka tama vlada du om osobe u ijem sumornom ivotu pedeset kila bub-ljeg masla u kanalizaciji predstavlja razonodu. "Gospoice Kareen, gospoice Martya, nadam se da emo sve vas Koudelke ubrzo opet vidjeti u Kui Vorkosigan. Madame Vorsoisson, dopu stite mi da se povuem i da se ispriam ako sam vas neim nenamjerno uznemirio. Govorei samo u ime svoje kue, smijem li upitati mo e li nas Nikki i dalje posjeivati?" "Da, svakako", ree jedva ujno Ekaterina. "Onda vam elim ugodnu veer." Srdano je prstima dotaknuo elo, pa se odgegao prema str a njim vrtnim vratima smje tenima u uskom prostoru izmeu zgrada. Martya odmahne glavom u nevjerici. "Gdje samo Vor-kosiganovi nalaze svoje ljudst vo?" Kareen slegne ramenima. "Pretpostavljam daje njima dostupno ono najbolje u Carst vu." "Dostupno je i mnogim drugim visokim Vorovima, a oni ipak nemaju Pyma. Ili Mamu Kosti. Ili " "ula sam daje Pym stigao na osobnu preporuku Si-mona Illyana, dok je on jo bio na e lu CarSiga", ree Kareen. "Ah, tako znai. Oni varaju. To sve obja njava." Ekaterinina je ruka odlutala i dodirnula bolero ispod kojega se krila zadivljujua svijetlosmea omotnica, ali na Kareenino golemo razoaranje, nije ju izvukla i razl omila peat. Nema sumnje, nee itati pismo pred svojim nepozvanim go ama. Prema tome, bilo je vrijeme da se izgube. Kareen ustane. "Ekaterina, mnogo ti hvala. Ti si mi pomogla vi e nego bilo tko " iz moje obitelji, ali taj je posljednji dio uspjela odgristi od reenice. Nema svrhe namjerno podbadati Martvju, nakon to je, iako nevoljko i samo djelomino, pristala ui u savez s njom, a protiv roditelja. "A to se tie dizajniranja buba, smrtno sam o zbiljna. Nazovi me im bude imala ne to spremno." "Ne to u imati ve sutra, obeavam." Ekaterina je otpratila sestre do vrtnih vrata i za tvorila ih za njima. Na uglu ulice Pym im je postavio zasjedu, ekajui oslonjen o parkirano oklopljeno z

emaljsko vozilo. "Je li ga proitala?" eznutljivo je zapitao. Kareen podbode Martvu u rebra. "Nije pred nama, Pym," ree Martva, kolutajui oima. "Ha. Prokletstvo." Pym je zurio niz ulicu u poploeno proelje kue lorda Revizora Vor thysa, napola skriveno iza stabala. "Nadao sam se da prokletstvo." "A kako je zapravo Miles?" pitala je Martya, pratei njegov pogled i nakriviv i glav u. Pym se odsutno poe e po zatiljku. "No, odvalio je onaj dio s povraanjem i alopojkama. Sad ide po kui i mrmlja sam sa sobom, jer nema pametnijeg posla. Ja bih rekao da je gladan akcije. Nain na koji se bacio na rje avanje kanalizacijskih problema dje lovao je upravo zastra ujue. S moje toke gledi ta, razumijete." Kareen je razumjela. Naposljetku, kamo god bi Miles odjurio, Pym je morao za nji m. Nikakvo udo da je itavo kuanstvo prestalo disati dok je promatralo Milesovo udva ranje. Zami ljala je razgovor u prostorijama za poslugu: Za boga miloga, za to netko tom malom dave u ne nae ne to za povaliti prije nego to svi postanemo ludi kao i on? Pa, I dobro, ne ba , Miles je uspijevao oarati veinu svoga ljudstva i oni to vjerojatno ne bi rekli tako grubo. Ali mogla se okladiti da se, kako god to rekli, sve svodil o na to. Pym je odustao od svog uzaludnog nadzora nad kuom madame Vorsoisson i ponudio ses trama da ih poveze. Martya, najvjerojatnije predviajui unakrsno ispitivanje kojem e je podvrgnuti roditelji, pristojno odbije u ime obje. Pym se odvezao. Dok je nj ezina osobna zapisniarka kaskala za njom, Kareen se zaputila u suprotnom smjeru. Ekaterina se polakq vratila do vrtnog stola i ponovno sjela. Izvukla je omotnicu iz lijevog unutra njeg d epa i okretala je u rukama, zurei u nju. Papir boje bijele kave bio je iznimno te ak i gust. Stra nji je preklopac bio zatvoren peatom u obliku grba Vorkosiganovih, utisnutim duboko i ne tono u sredini. Nije bio utisnut stroj no, dakle, nego neijom rukom. Njegovom rukom. Crvenkasti otisak palca ra irio se po rama povr ine papira i nagla avao uzorak koji je, u najvi em od svih visokih vorskih s tilova, djelovao jo slu benije od peata otisnutog u vosku. Podigla je omotnicu do no sa, ali ako se ne to njegova mirisa i zadr alo na omotnici, bio je isuvi e slab da bi mogla biti sigurna. Unaprijed iscrpljena, uzdahnula je i polako otvorila omotnicu. Ba kao i njezino i me, i papir koji se unutra nalazio bio je ispisan rukom. Draga madame Vorsoisson, poinjalo je pismo, ao mi je. Ovo je moj jedanaesti poku aj da vam napi em pismo. Svaki je od njih poinjao s te tri rijei, ak i grozna verzija u stihovima, pa pretpostavljam da one moraju ostati. Mozak joj je tucnuo i stao. Na trenutak se samo uspijevala pitati tko prazni njeg ov ko za smee i mo e li se tu osobu nekako podmititi. Najvjerojatnije Pym, i najvjer ojatnije ne. Odmahnula je glavom da otrese taj prizor i nastavila itati. Jednom ste me zamolili da vam nikad ne la em. Onda dobro. Sad u vam rei istinu, iako to nije ni najbolje ni najpametnije to bih mogao uiniti, a ni dovoljno ponizno. Poku ao sam vas ukrasti, kao lopov, postaviti vam zasjedu i zarobiti ono za to nisa m vjerovao da mogu po teno osvojiti, ono za to nisam vjerovao da bi mi se svojevolj no dalo. Vi niste skoni brod koji se mo e oteti, ali nisam mogao smisliti ni ta bolje od smicalice i iznenaenja. Iako, nisam ba elio iznenaenje kakvo je bilo ono koje se dogodilo za veerom. Revolucija je zapoela prerano, zato to je glupi urotnik neoekiv ano ispalio svoju tajnu municiju i rasvijetlio cijelo nebo svojim namjerama. Pon ekad takve nezgode posljeduju stvaranjem novih naroda, ali e e zavr avaju vje anjem i od rubljenim glavama. I ljudima koji bje e u no. Ne mogu po aliti zbog toga to sam vas za molio da se udate za mene, jer to je u itavom onom smeu i dimu bio jedini istiniti dio, ali prokleto mi je zlo od pomisli na to kako sam to lo e izveo. Iako sam svoje namjere zatajio pred vama, trebao sam biti toliko pametan da ih z atajim i pred drugima, barem dok ne proe godina dana alosti koju ste zatra ili kako biste se oporavili. Ali strahovito sam se bojao da ete umjesto mene odabrati neko ga drugoga. Za boga miloga, pa stoje on mislio, koga drugoga? Nije eljela nikoga drugoga. Vor

moncrief je bio nemogu. By Vorrutver nije se ak ni pretvarao da misli ozbiljno. En -rique Borgos? Bljak. Major Zamori, pa, Zamori se inio prilino ljubaznim. Ali i do sadnim. Pitala se otkad je dosadan postala prva zamjerka na njezinu popisu razloga za od bijanje prosaca? Deset minuta nakon to je upoznala Milesa Vorkosigana, mo da? Proklet bio, potpuno joj je poremetio kriterije. I zdrav razum. I... i... Nastavila je itati. / tako sam se poslu io vrtom kao razlogom da vam se pribli im. Namjerno sam i svjesn o ono za im je udjelo va e srce pretvorio u klopku. I zbog toga mi nije samo ao, nego se toga i duboko stidim. Zaslu ili ste svaku priliku da se razvijate. Volio bih se pretvarati kako nisam vi dio da u, budem lija taj koji e vam pru iti priliku, izazvati sam u sebi sukob inter esa, ali to bi bila jo jedna la . Ali izluivala me pomisao na to da vas promatram os uenu na sitne korake, kad biste mogli juriti brzinom svjetlosti. Veina ljudi u svo m ivotu do ivljava tek kratke takve trenutke u kojima mo e stii do najudaljenije toke o rbite. Ja vas volim. Ali ono za im udim i eznem, mnogo je vi e od va eg tijela. elio sam posjed ovati snagu va ih oiju, nain na koji one vide i oblikuju ljepotu koje jo ak i nema i n i iz ega je izvlae u stvarni svijet. elio sam posjedovati ast va eg srca, koje se ni u najstra nijim trenucima one sumorne noi na Komarru nije pokolebalo. elio sam imati va u hrabrost i snagu va e volje, va oprez i va u smirenost. elio sam, pretpostavljam, v a u du u, a to je bilo previ e eljeti. Potresena, odlo ila je pismo. Nekoliko je puta duboko udahnula, pa ponovno uzela l ist. Htio sam vam darovati pobjedu. Ali u samoj je prirodi pobjede to da je se ne mo e darovati. Pobjeda se mora osvojiti, i to su anse manje, a otpor e i, to je vea ast. Pob ede ne mogu biti darovi. Ali darovi mogu biti pobjede, nije li tako ? Sami ste to rekli. Vrt je mogao bit i va dar, miraz darovitosti, vje tine i vizije. Svjestan sam da je sad prekasno, ali svejedno elim rei bila bi to pobjeda u svakom smislu dostojna na e Kue. Stojim vam na raspolaganju, Miles Vorkosigan. Ekaterina je oslonila elo o dlanove i zatvorila oi. Nakon nekoliko jecaja, uspjela je ponovno zadobiti nadzor nad svojim disanjem. Uspravila se i, pod svjetlom koje se gubilo, opet proitala pismo. Dvaput. Nije za htijevalo, zatra ilo, inilo se ak da nije ni oekivalo odgovor. Sva srea, jer joj se ini lo kako u ovom trenutku ne bi uspjela sastaviti ni dvije suvisle reenice. Sto je oekivao, kako da ona ovo shvati? Svaka reenica koja nije poinjala sja, poinjala je s ali. Nije bio samo iskren, posve se razgolitio. Nadlanicom prljave ruke razmazala je suze iz kutova oiju preko zajapurenih obraza , na kojima su se ohladile i isparile. Okrenula je omotnicu i ponovno se zagleda la u peat. U Vremenu izolacije, ovakvi su utisnuti peati bili zamrljani krvlju, ka ko bi se naznailo da se radi o plemi-evu najiskrenijem izrazu odanosti. U skladu s tim, kasnije su izumljeni raznobojni meki tapii za trljanje utora peata, u itavoj p aleti pigmenata s raznovrsnim pomodnim znaenjima. Crvena boja vina i purpur bili su popularni za ljubavna pisma, ru iasta i plava za objavu roenja, crna za obavijest o smrti. Ovaj je peat bio protrljan najstaromodnijom, tradicionalnom, crvenkasto smeom bojom. A razlog tomu bio je, shvatila je Ekaterina zamagljenih oiju, taj to se zaista rad ilo o krvi. Namjerna melodrama s Milesove strane, ili rutinski postupak bez razm i ljanja? Nije ni najmanje sumnjala u njegovu sposobnost za melod-ramatske poteze. Zapravo, poinjala je vjerovati da on svim silama u iva u njima, kad god bi za to i mao prilike. Ali poinjalo joj se javljati zastra ujue uvjerenje dok je zurila u mrlju i zami ljala ga kako zarezuje palac do krvi i priti e ga na pismo daje taj potez za njega bio pr irodan i uobiajen poput disanja. Mogla se okladiti da ak i posjeduje jedan od onih peatnih bode a skrivenih u koricama samo za ovakve prigode, a koje su visoki plemii obiavali nositi. Imitacije i reprodukcije mogle su se kupiti u antikvarnicama i suvenirnicama imale su meke i za-tupljene o trice, jer danas vi e nitko nije zareziv ao svoje prste do krvi kako bi posvjedoio o svojim namjerama. Pravi peatni bode i ko

ji su vukli podrijetlo iz Vremena izolacije, u onim bi rijetkim trenucima kad bi se pojavili na tr i tu, postizali cijenu od nekoliko desetaka, ak i nekoliko stotina tisua maraka. Miles je svojega vjerojatno koristio za otvaranje pisama ili i enje crnoga ispod nok tiju. A kad je on to i kako oteo skoni brod? Bila je nerazumno uvjerena kako tu uspored bu nije isisao iz palca. Bespomoan prasak smijeha pobjegne joj s usana. Ako ga ikad bude ponovno vidjela, rei e mu: Ljudi koji su nekad radili u Tajnim operacijama ne bi smjeli pisati pism a kad su nabrzopentani do daske. Iako... ako je zaista pretrpio zloudan napad iskrenosti, to je onda s onim odlomko m koji je poinjao s Ja vas volim? Okrenula je pismo i ponovno proitala taj dio. eti ri puta. Zgusnuta, etvrtasta, izra ajna slova kao da su joj plesala pred oima. No ne to je nedostajalo, shvatila je ona itajui jo jednom cijelo pismo. Ispovijedanja je bilo u izobilju, ali nigdje ni jedne molbe za opro tenje, odrje enje, molbe da m u se odredi pokora, bilo kakvog preklinjanja da mu dopusti da je ponovno vidi. N ikakve molbe na koju bi ona bilo kako mogla odgovoriti. Bilo je to neobino, to st oje tako ustuknuo. to lije to znailo? Ako se radilo o nekoj udnoj Car-Sigovskoj ifri, pa, ona nije znala kako bi je de ifrirala. Mo da nije tra io njezino opro tenje zato to nije vjerovao da ga mo e dobiti. inilo se da ga to ostavlja samog hladnom i sumornom mjestu... Ili je jednostavno bio isu-vi e, beznadno arogantan da bi bilo to molio? Ponos ili oaj? to od toga? Iako, pretposta vljala je da bi se moglo raditi i o jednom i o drugom Na rasprodaji, dometne nje zin mozak, samo ovoga tjedna, dva grijeha za cijenu jednoga! To je... to se neka ko inilo sasvim u Milesovu stilu. U mislima se vratila na svoje stare, ogorene kune svae s Tienom. Kako je samo mrzil a taj stra ni ples izmeu loma i ponovnog spajanja, koliko ga je samo puta zaobi la pr eicom. Ako ete na kraju ionako jedno drugome oprostiti, za to to ne uiniti odmah i pr i tedjeti sebi dane zgrene napetosti u elucu? Izravno od grijeha prema odrje enju, bez posrednikih koraka pokajanja i nadoknade... Samo nastavi, uini to. Ali nisu mnogo napredovali. inilo se da se uvijek vrte u krugu i naposljetku vraaju na ishodi nu t oku. Mo da joj se zato i inilo da se kaos uvijek iznova odigrava u beskonanoj petlji. Mo da ba zato to su izostavljali posrednike korake i nisu ni ta nauili. Kad uini ozbiljnu pogre ku, kako nastavlja dalje? Kako se odmaknuti od lo eg mjesta na kojem si se zatekao i krenuti dalje, a ne vratiti se na poetak? Jer, zapravo, pov ratka i nije moglo biti. Vrijeme uvijek izbri e putove iza tvojih peta. U svakom sluaju, ona se i nije eljela vratiti. Nije eljela znati manje, nije se elje la osjeati sitnijom. Nije eljela ni da ove rijei nikad nisu bile izreene ruka joj je grevito stezala pismo na grudima, a onda pa ljivo, na povr ini stola, poravnala nabore koji su nastali na papiru. Samo je eljela da bol p restane. Mora li mu, kad ga sljedei put bude vidjela, odgovoriti na njegovo stra no pitanje? Ili barem znati koji je njezin odgovor? Ima li drugog naina da mu ka e Da, opra tam ti od Da, tvoja sam zauvijek? Postoji li neko tree mjesto na koje mo e stati? U ovo m je trenutku oajniki udjela ba za takvim mjestom. U ovom trenutku ne mogu odgovoriti. Jednostavno ne mogu. Maslobubi. No, barem maslobube mo e smisliti Zvuk glasa njezine ujne koja ju je dozivala, razbio je vrtoglavi krug Ekaterinin ih misli. Ujak i ujna zacijelo su se vratili s veere na koju su bili pozvani. U urb ano je ugurala pismo natrag u omotnicu i opet ga sakrila u bolero, pa rukama pro trljala oi. Nastojala je svom licu dati neki izraz, bilo kakav izraz. Ali svi su je uljali kao da su maske. "Dolazim, ujno Vorthvs," zazvala je i ustala, pa skupila lopaticu, bacila korov na kompost i u la u kuu. DVANAESTO POGLAVLJE Zvono na vratima njegova stana oglasilo se ba kad je Ivan naizmjence srkao svoju prvu jutarnju kavu i zakap-ao orukavlje na ko ulji svoje uniforme. Dru tvo, u ovo dob a? Obrve su mu se zbunjeno i pomalo znati eljno podigle, pa se odgegao odgovoriti

na poziv koji je dopirao s vrata. Zijevao je, zaklanjajui rukom usta, kad su vrata kliz-nula i razotkrila Byerlyja Vorrutvera, tako da nije dospio pritisnuti kontrolnu plou prije nego stoje By gur nuo nogu kroz vrata. Na nesreu, sigurnosni je senzor zaustavio vrata, umjesto da im dopusti da smrskaju Byu stopalo. Ivan na trenutak po ali to su vrata bila obrubl jena mekom gumom umjesto, recimo, podmazanom ploom od elika, o trom poput britve. "Dobro jutro, Ivane," razvue svoj pozdrav By kroz prorez irine njegove cipele. "Kog' vraga ti radi ovdje tako rano ujutro?" sumnjiavo ga zapita Ivan. "Ovako kasno", ree By uz lagan smije ak. Ah, to je ve imalo vi e smisla. Kad gaje pa ljivije promotrio, Ivan zakljui kako By dj eluje pomalo pohabano, sa strni tem brade na licu i crvenim onim kapcima. Ivan odluno ree: "Ne elim uti vi e ni ta o tvom bratiu Donu. Odlazi." "Zapravo, radi se o tvom bratiu Milesu." Ivan promotri svoj sveani paradni ma koji se nalazio nedaleko od njih, u kanti za ki obrane nainjenoj od stare ahure topnike granate. Pitao se bi li bilo dovoljno da g a svom silinom zatjera u Byevo stopalo pa da ovaj ustukne dostatno dugo da Ivan uspije opet zatvoriti i zakljuati vrata. "Ne elim uti ni ta ni o svom bratiu Milesu." "Radi se o neem za to sam procijenio da bi on to morao saznati." "Dobro. Idi lijepo k njemu i sam mu to reci." "Ja... radije ne bih, kad se sve u zme u obzir." Crvena lampica na Ivanovu dobro ugoenom detektoru sranja poela je treptati u nekom kutu njegova mozga koji ovako rano ujutro obino nije bio aktivan. "Oh? O emu se r adi?" "Oh, ma zna ... osjetljivo... obzirno... osjeaj za obitelj..." Ivan nepristojno frkne ustima. "...injenica da on dr i pod nadzorom vrijedan glas u Vijeu grofova..." nastavljao je smireno Byerly. "Dono ganja glas mog ujaka Arala", istakne Ivan. "Tehniki govorei. Prije etiri veeri vratio se u Vorbarr Sultanu. Idi i muljaj njega." Ako se usudi . By iskesi zube u bolnom smije ku. "Da, Dono mije ispriao sve o velianstvenom Potkral jevu ulasku i sve o odabranim velianstvenim izlascima. Nije mi jasno kako si ti i z tog brodoloma uspio pobjei neozlijeen." "Nagovorio sam oru nika Roica da me pusti kroz stra nja vrata", ree Ivan kratko. "Ah, razumijem. Vrlo razborito, nema sumnje. No, u svakom sluaju, grof Vorkosigan uglavnom je svuda razglasio kako u devet od deset sluajeva prepu ta odluku o glaso vanju svom sinu kao zamjeniku." "To je njegova stvar. Nema veze sa mnom." "Ima jo te kave?" By je eznutljivo motrio alicu u Ivanovoj ruci. "Nemam", sla e Ivan. "Onda e mo da biti toliko ljubazan da skuha novu. Daj, Ivane, pozivam se na tvoju obin u ljudskost. No je bila vrlo duga i zamorna." "Siguran sam da u Vorbarr Sultani mo e nai neko mjesto na kojem e popiti kavu. Dok bud e i ao kui." Mo da nee biti dovoljno da ma ostavi u koricama... By je uzdahnuo i oslonio se o dovratak, pa prekri io ruke, kao da je pripravan na dugotrajno avrljanje. Stopalo mu je jo uvijek bilo utaknuto izmeu vrata i zida. " to si ovih posljednjih dana uo od svog bratia, lorda Revizora?" "Ni ta." "I to misli o tome?" "Kad Miles odlui to moram misliti, on e mi to i javiti. Kao i uvijek." Byeva se usna izvila, no on ju je uspio izravnati. "Jesi li poku ao razgovarati s njim?" "Izgledam li ti ja kao da sam blesav? uo si sve o veeri. ovjek je imao sudar i izgo rio. Danima e biti nepodno ljiv. Siguran sam da ovaj put teta Cordelija mo e dr ati nje govu glavu pod vodom, hvala na pitanju." By podigne obrve, mo da zato stoje posljednju reenicu do ivio kao zabavnu metaforu. " No, no. Milesov mali faux pas nije nepopravljiv, barem tako ka e Dono kojega smatr am sposobnijim od nas da procijeni ene." Byevo se lice otrijeznilo, a oi mu postado e neobino tajanstvene. "Ali ako ni ta ne poduzme, mo d a e biti i drugaije." Ivan je oklijevao. "Kako to misli ?"

"Kava, Ivane. A ono to ti moram prenijeti nije, nikako nije za razgovor na javnom hodniku." Po alit u ovo. Vrlo nevoljko, Ivan pritisne tipku za otvaranje vrata i stane u stra nu. Dodao je Byu kavu i dopustio mu da sjedne na sofu. To je vjerojatno bila strate ka pogre ka. Bude li By dovoljno sporo pijuckao, njegov bi se posjet mogao protegnut i u vjenost. "Samo vodi rauna o tome da sam ja upravo krenuo na posao", ree Ivan i spusti se u jedini udobni naslonja postavljen nasuprot sofi. By zahvalno otpije gutljaj. "Bit u brz. U ovom me trenutku samo moj vorski osjeaj za du nost dr i podalje od kreveta." U interesu brzine i djelotvornosti, Ivan ovo nije komentirao. Mahnuo je Byu da n astavi, i to po mogunosti jezgrovito. "Sino sam bio na jednoj maloj privatnoj veeri s Alexijem Vormoncriefom", zapone By. "Kako uzbudljivo, ba ti zavidim", zastenje Ivan. H By mahne prstima. "Pokazalo se daje bilo i zanimljivih trenutaka. Odr ala se u Kui Vormoncrief, a domain je bio Alexijev stric, grof Boriz. Bila je to jedna od onih tajnovitih ljubavnih svetkovina po kojima je njihova stranka na glasu. inilo se kako je moj samozadovoljni roak Richars napokon douo za Donov povratak, pa se po uri o u grad kako bi istra io koliko je istine u glasinama. Ono to je otkrio uzbunilo g aje dovoljno da, ah, pone raditi na skupljanju glasova u svoju vreu prije odluke k oju bi uskoro trebalo donijeti Vijee grofova. A kako grof Boriz ima utjecaja na znatan broj glasova Konzervativaca u Vijeu, Richars je, stoje svakako djelotvorno , svoju kampanju poeo s njim." "Prijei na stvar, By," uzdahne Ivan. "Kakve veze sve to ima s mojim bratiem Mileso m? Sa mnom svakako nema nikakve veze, zna i sam da se slu bujue asnike ne ohrabruje n a sudjelovanje u stranakoj politici." "Oh, da, toga sam u potpunosti svjestan. Sluajno se dogodilo da su na veeri bili i Borizov zet, Sigur Vorbret-ten, kao i grof Tomas Vormuir koji je, ini se, nedavn o imao mali okr aj s tvojim bratiem u njegovoj revizorskoj ulozi." "To je onaj slaboumnik iju je tvornicu djece Miles zatvorio? Da, uo sam za to." "Prije toga sam Vormuira poznavao tek povr no. U sretnijim je danima lady Donna ob iavala s njegovom enom odlaziti u streljanu. Te su cure prave traerice. U svakom sl uaju, ba kao to se moglo i oekivati, Richars je svoju kampanju zapoeo ve kod juhe, a d o trenutka kad je poslu ena salata, dogovorio je trgovinu s grofom Bori-zom: glas za Richarsa u zamjenu za Richarsov ulazak u Konzervativnu stranku. Tako je do kr aja veere, od predjela do deserta razgovor mogao slobodno kroz vino tei na druge t eme. Grof Vormuir nadugo je i na iroko razvezao o svom nezadovoljstvu carskom revi zijom, stoje, zapravo, iznijelo tvog bratia na stol." Ivan trepne. "ekaj as. to si ti radio dru ei se s Ri-charsom? Mislio sam da si u tom m alom ratu na suprotnoj strani." "Richars misli da ja za njega pijuniram Dona." "A ini li to?" Igra li Byerly dvostruku igru u ovome, Ivan se usrdno nadao da e opr i ti obje ruke. Osmijeh nalik na sfingin podigao je Byeve usne. "Mmm, recimo da mu govorim ono to mora znati. Richars je vrlo ponosan na svoju lukav tinu kojom me podvalio u Donov tabor." "Zar mu nije poznato da si ti nagovorio lorda uvara govornikog kruga da ga sprijei u preuzimanju Kue Vorrutyer?" "Ukratko reeno, ne zna. U tom sam sluaju uspio ostati skriven u pozadini." Ivan protrlja sljepoonice, pitajui se kojemu od svojih roaka By zapravo la e. Nije to bila samo njegova ma ta razgovor s ovim ovjekom zaista je izazivao glavobolju. Nad ao se da By osjea mamurluk. "Nastavi. I ubrzaj to malo." "Razmijenili su ne to uobiajenog konzervativnog ku-kanja o predlo enoj od teti za popra vak komarrskog solar-nog zrcala. Neka to Komarrani plate, oni su ga i razbili, z ar ne i tako dalje i tako dalje." "Oni e ga i platiti. Zar ti ljudi ne znaju koliko mi poreza izvlaimo iz komarrske trgovine?" "Ivane, pa ti me iznenauje . Nisam znao da obraa pozornost na takve stvari." "Ne znam ja ni ta", u urbano zanijee Ivan. "To je op-epoznato."

"Rasprava o komarrskom incidentu ponovno je do la do na eg omiljenog malog lorda Rev izora, pa se dragi Alexi osjetio ponukanim skinuti sa svoje du e izvjesni osobni, tu ni teret. ini se da je prelijepa vorska udovica odbila njegovu prosidbu. I to na kon sveg truda i muke i svih tro kova s njegove strane. Zna , silni honorari za Babu i to." "Oh", razvedrio se Ivan. "Pametno od nje." Odbijala ih je sve redom. Milesova kun a katastrofa dokazano nije bila Ivanova krivnja, jupi! "A onda je, od svih ljudi, ba Sigur Vorbretten iznio zbrljanu verziju prie o poslj ednjoj veeri kod Milesa, zajedno sa slikovitim opisom toga kako je madame Vorsois -son poput oluje izjurila usred veere, a nakon to ju je Miles onako nesretno u jav nosti zamolio da se uda za njega." By nakrivi glavu. "ak i ako pretpostavimo daje Donova verzija dijaloga tonija od Sigurove, to je, zaboga, spopalo tog ovjeka? Uvi jek sam mislio da je Miles pouzdano uglaeniji." "Panika", ree Ivan. "Barem se meni tako ini. Sjedio sam na drugom kraju stola." Na kratko se zamislio. "Dogaa se i najboljima." Namr tio se. "Kako je, dovraga, Sigur u o za tu priu? Ja je sasvim sigurno nisam irio. Zar je lord Dono brbljao uokolo?" "Samo meni, uvjeren sam. Ali, Ivane, tamo je bilo devetnaest ljudi. Plus oru nici i slu inad. Pria se pro irila po cijelom gradu i sa svakim ponavljanjem postaje sve dr amatinijom i ostavlja sve bolji okus u ustima. Siguran sam u to." Ivan si je to mogao predoiti. Mogao si je predoiti i kako te glasine sti u do Mileso vih u iju iz kojih se zauzvrat poinje dimiti. Duboko je zadrhtao. "Miles... Milesu e proraditi ubilaki nagoni." "Ba udno da si to spomenuo." By otpije jo malo kave i nastavi vrlo bezbojnim pogled om zuriti u Ivana. "Kad stavi na hrpu: Milesovu istragu na Komarru usred koje je poginuo upravitelj Vorsoisson; Milesovu prosidbu njegove udovice koja je odmah p otom uslijedila; njezin teatralni izlazak u Sigurovoj verziji, iako Dono tvrdi d a je, s obzirom na okolnosti, iza la vrlo dostojanstveno i javno odbijanje prosidb e; pet konzervativnih vorskih politiara koji odavna mrze Arala Vorkosigana i jo na sve to doda nekoliko boca izvrsnog vina iz okruga Vormoncrief, dobije to? Teoriju. Rodila se i razvila nevjerojatnom brzinom, te u skladu s evolucijskim naelima pred mojim oima izrasla u posve zrelu Kl evetu. To je bilo upravo zadivljujue." "Oh, sranje", pro ape Ivan. By ga o tro pogleda. "Ve vidi kamo smjeram? Zaboga, Ivane, pa ti posjeduje upravo neoe kivano dubokoumlje. Mo e si zamisliti kakav je to razgovor bio, ja sam morao prosje diti kroz svaku rije. Alexi je trabunjao o prokletom mutantu koji se usuuje udvara ti vorskoj dami. Vormuir je bio mi ljenja da je sve to bilo ba prokleto zgodno, to, mu i pogiba u nekakvoj navodnoj nezgodi usred Vorkosiganova sluaja. Sigur ka e, Ali ni je bilo nikakve tu be. Grof Boriz ga gleda kao aljenja vrijednog jadnika, to i jest, i brunda, Naravno da nije bilo istrage Vorkosiganovi ve trideset godina dr e CarSi g u aci, jedino je pitanje je li to bio dogovor izmeu ene i Vorkosigana. Alexi pris kae u obranu svoje ljubljene taj ovjek jednostavno nije u stanju vidjeti mig i izj avljuje da je ona posve nedu na i da ni ta nije posumnjala dok se Vorkosigan nije ra zotkrio svojim nepristojnim prijedlogom. To stoje onako izjurila, to je Dokaz! D okaz! zapravo, ponovio je to triput, ali dotad je ve bio prilino pijan dokaz da je ona konano shvatila kako se Miles mudro obraunao s njezinim voljenim suprugom kak o bi sebi ra istio put prema njoj, a ona valjda zna, pa bila je tamo. Osim toga, kl adi se Alexi, ona e sad sigurno biti voljna ponovno razmotriti njegovu ponudu! Bu dui da je Alexi poznati idiot, njegovi stari nisu bili ba uvjereni u te argumente, no iz obiteljske su solidarnosti bili voljni nainiti ustupak i priznati kako udo vica nije kriva dok se ne doka e suprotno. I tako dalje." "Dobri Bo e. By, pa zar ih nisi mogao sprijeiti?" "Poku ao sam u trcati ne to zdravog razuma u ogranienom prostoru koji mi je bio na rasp olaganju, a da se kako vi, vojniki tipovi ka ete ne razotkrijem. Ali bili su toliko opinjeni time to su stvorili, da uope nisu obraali pozornost na mene." "Budu li iznijeli tu optu bu za ubojstvo protiv Milesa, on e s njima pomesti pod. J a ti jamim da on takve gluposti nee podnijeti u dobrom raspolo enju." By slegne ramenima. "Ne mo e se rei da Boriz Vor-moncrief ne bi bio presretan da vi di sina Arala Vorkosiga-na optu enoga za ubojstvo, ali uspio sam im ukazati na inje

nicu da za to nemaju dovoljno dokaza, a iz razloga svejedno sad kojeg nee ih ni p ribaviti. Ne. Optu ba se mo e dokazati kao la na. Protiv optu be se ovjek mo e braniti. A a ko se doka e da optu ba nije bila istinita, mogu uslijediti i zakonske posljedice. N ee biti nikakve optu be." Ivan nije bio toliko siguran. ak je i sama naznaka te zamisli, koliko je on vidio , izbezumila Milesa. "Ali treptaj," nastavljao je By, " apat, smije ak, ala, prekrasna stra na anegdota... t ko mo e stati na kraj takvom isparavanju? To bi bilo kao da se ovjek poku ava boriti protiv magle." "Misli da e se Konzervativci upustiti u kampanju blaenja i iskoristiti ovo?" ree pol ako sleeni Ivan. "Ja mislim... da lord Revizor Vorkosigan, ako eli u ovom sluaju zadr ati nadzor nad moguom tetom, mora mobilizirati sve svoje resurse. Pet lajavih jezika jutros jo spa va. Ali do naveer e ponovno poeti laptati. Ne bih se usudio ii tako daleko da predla e m strategiju lordu Revizoru. On je veliki deko. Ali iz, recimo to tako, ljubaznos ti, dajem mu prednost ranog saznanja injenica. to e on u vezi s tim uiniti, ovisi sa mo o njemu." "Nije li to vi e stvar za CarSig?" "Oh, CarSig", mahne By omalova avajue rukom. "Uvjeren sam da e oni zajahati na to. A li je li to zais- . ta stvar za CarSig, to je pitanje? Isparavanje, Ivane, isparavanje." To je takva stvar daje ovjeku bolje da si prereze grlo prije nego to pone itati izvj e a, i uope se ne alim, rekao je Miles Ivanu zastra ujue uvjerljivim glasom. Ivan oprezn o slegne ramenima. "Otkud bih ja to znao?" Byev se smije ak nije pro irio, ali oi su mu bile pune ruganja. "Zaista, otkud?" Ivan pogleda koliko je sati. Ajme. "Sad se zaista moram javiti na posao, inae e mo ja majka poeti prigovarati." "Da, lady Alys je bez sumnje ve u rezidenciji i eka te." Jednom za promjenu shvati v i mig, Byerly ustane. "Pretpostavljam da ne mo e iskoristiti svoj utjecaj na nju i pribaviti i meni pozivnicu za vjenanje?" "Nemam ja na nju nikakva utjecaja", ree Ivan, usmjeravajui Bya prema vratima. "Ako lord Dono dotad postane grof Dono, mo da ga mo e nagovoriti da te povede sa sobom." By mahne rukom u znak da je shvatio, pa od eta niz hodnik, zijevajui. Ivan je na tr enutak ostao mirno stajati ak i nakon to su se vrata uz pisak zatvorila, trljajui el o. Zami ljao je sebe kako Byeve novosti prenosi Milesu, pod pretpostavkom da se nj egov uzrujani brati dosad otrijeznio. A onda se zamislio kako se baca na pod u po trazi za zaklonom. Jo bolje, onda se zamislio kako dezertira i nestaje kako bi pr oveo ostatak ivota kao, recimo, mu ka prostitutka u jednoj od betanskih Jabuka. Bet anske mu ke prostitutke imaju enske mu terije, zar ne? Miles je bio tamo i ispriao mu ne ba sve o tome. ak su i debeli Mark i Kareen bili tamo. A on, ^prokletstvo, ni j edan jedini put nije uspio otii u Jabuku. ivot je nepo ten, pa to ti je. Pognuo se nad svoju komkonzolu i utipkao Milesov osobni kod. No jedino to je post igao bilo je da se uznemirio program za automatsko odgovaranje, novi program koj i je vrlo slu beno oglasio kako je molitelj dobio lorda Revizora Vorkosigana, tumdi-dum-di-dum. Ali zapravo ga nije dobio. Ivan svom bratiu ostavi poruku da mu se javi zbog hitne, privatne stvari, pa prekine vezu. Miles najvjerojatnije jo nije bio ni budan. Ivan je sveano obeao svojoj savjesti da e ga poslije opet poku ati dobiti, a ako ni tad ne bude odgovora, da e se veeras oso bno odvui u Kuu Vorkosigan i pogledati to je s Mi-lesom. Mo da. Uzdahnuo je i prekopa o ormar u potrazi za tunikom svoje neslu bene zelene odore, pa krenuo prema carsko j rezidenciji i dnevnim zadaama koje su ga ekale. Mark je pozvonio na vrata Vorthysovih, pa se poeo premje tati s noge na nogu i ivano k rgutati zubima. Enrique, kojemu je za ovu prigodu bilo dopu teno da napusti Kuu Vor kosigan, zadivljeno je zvjerao oko sebe. Visoki, mr avi, ektomorfni Escobaranac ko ji se neprestano trzao, inio je da se Mark vi e nego ikad osjeti kao aba u unju. Morao je prije porazmisliti o tome kakvu sliku pru aju kad su zajedno... ah. Ekaterina im je otvorila vrata i s dobrodo licom se nasmije ila. "Lorde Mark, Enrique, izvolite, uite." Rukom im je pokazala da s poslijepodnevnog sunca uu u glavno, poploeno predvorje. "Hvala vam", ree Mark usrdno. "Mnogo vam hvala na ovome, madame Vorsoisson Ekater

ina hvala ti to si ovo dogovorila. Hvala ti. Hvala ti. Pojma nema koliko mi to znai ." "Zaboga, nemoj meni zahvaljivati. To je bila Kareeni-na zamisao." "Je li ona ovdje?" Mark je krivio vrat u potrazi za njom. "Da, ona i Martva do le su samo nekoliko minuta prije vas dvojice. Ovuda..." Ekate rina ih povede desno, u radnu sobu pretrpanu knjigama. Kareen i njezina sestra sjedile su u krhkim stolcima postavljenima oko komkonzol e. Kareen je bila prekrasna, tako vrsto stisnutih usana i aka zgrenih u krilu. Podi gla je pogled kad je on u ao i smije ak joj se sumorno podigao na licu. Mark je sunu o naprijed, zaustavio se, promucao njezino ime gotovo neujno, pa zgrabio njezine podignute ruke. Izmijenili su vrst stisak. "Sad smijem razgovarati s tobom," obavijesti ga Kareen, razjareno mahnuv i glavom, "ali samo o poslu. Ne znam oko ega su samo tako paranoini. Kad bih htjela pobjei i tajno se vjenati, sve to bih morala uiniti jest da izaem iz kue i pje ice prijeem est okova." "Ja... ja... onda je bolje da ja ni ta ne ka em." Mark nevoljko ispusti njezine ruke i ustukne korak. Oi su mu upijale njezin lik poput vode. Doimala se umornom i na petom, ali inae se inilo da je sve u redu. "A jesi li ti dobro?" Sad je bio red na njezinu pogledu da pretra i njega. "Ma da, jesam. Zasad." Uzvratio joj je istim neprirodnim osmijehom, pa oprezno p ogledao prema Martvi. "Bok, Martva. to ti ovdje radi ?" "Ja sam guvernanta", obavijesti ga ona s grimasom koja je ukazivala na to kako s voj polo aj mrzi jednakom silinom kao i njezina sestra. "To je uglavnom isti postu pak kao kad postavi stra are pred talu nakon to su konji ukradeni. Sad, da su me posl ali s Kareen na Koloniju Beta, od toga je moglo biti nekakve koristi. Barem za m ene." Enrique se smotao u stolac uz Martvu i povrijeenim glasom rekao: "Jesi li i ti zn ala daje Markova mama bila betanska kapetanica?" "Teta Cordelia?" slegne ramenima Martya. "Jasno." "Betanska astronomska kapetanica. A nitko se to nije ni sjetio spomenuti! Meni t o nitko nije rekao." Martva se zapiljila u njega. "Je li to bitno?" "Je li to bitno. Je li to bitno! Za boga miloga, pa kakvi ste vi to ljudi!" "Enrique, to je bilo prije trideset godina", umorno se ubaci Mark. Ve je dva dana slu ao mahnite varijacije na ovu temu. Grofica je u Enriqueu dobila jo jednog obo av atelja. To mu je obraenje bez sumnje pomoglo da spasi glavu pred ostalima u kuanst vu koji su vjerovali u istu bo icu, pogotovo poslije nezgode s kanalizacijom usred noi. Enrique je stisnuo dlanove meu koljenima i du evno se zapiljio u zrak. "Dao sam joj svoj doktorat na itanje." Kareen je razrogaenih oiju upitala: "I je li ga razumjela?" "Naravno da ga je razumjela. Pa za boga miloga, ona je bila betanska kapetanica! Imate li vi ikakva pojma na koji se nain ti ljudi biraju, to oni rade? Da sam pos lijediplomski zavr io s najboljim ocjenama, i da se nije dogodio onaj glupi nespor azum s mojim uhienjem, i ja sam se mogao nadati, samo nadati da u smjeti predati m olbu, a ak ni onda ne bih imao anse pre i ati betanske pristup-nike, osim ako ne bih u a o u manjinsku kvotu zbog koje ostavljaju nekoliko mjesta posebno za ne-betanske kandidate." Enrique je govorio tako strasno da je ostao bez daha. "Rekla je da e moj rad preporuiti Potkralju. I jo je rekla da mi je sonet ingeniozan. Sastavio sa m u glavi estostih u njezinu ast dok sam lovio bube, ali jo ga nisam imao vremena zapisati. K apetanica!" "Pa, na Barravaru teta Cordelia nije po tome najpoznatija", ree Martva trenutak p oslije. "Tu enu ovdje ne iskori tavaju dovoljno. Sve su ene ovdje nedovoljno iskori tene", pot one Enrique gunajui. Martya se napola okrene prema njemu i uputi mu neobian pogled ispod podignutih obrva. "Kako ide skupljanje odbjeglih maslobuba?" zapita ga Kareen zabrinuto. "Sto dvanaest ih je na broju. Matice jo uvijek nema." Budui da ga je sad podsjetil a jo i na tu brigu, Enrique protrlja jednu stranu nosa.

Ekaterina je dometnula: "Enrique, hvala ti to si mi juer tako brzo poslao vid-mode l maslobuba. To je uvelike ubrzalo moje pokuse s dizajnom." Enriquejoj se nasmije i. "Bilo mije zadovoljstvo." "No dobro. Mo da bi bilo dobro da krenemo s prezentacijom", ree Ekaterina. "Nee dugo potrajati, a onda mo emo porazgovarati o njoj." Mark spusti svoju onisku masu u posljednji krhki stolac, pa se tu no zapilji u Kar een kroz zrak koji se isprijeio izmeu njih. Ekaterina je sjela u komkonzolni stola c i utipkala prvi vid. Bio je to trodimenzionalni prikaz maslobuba u boji, uvean na etvrtinu metra. Svi su, osim Ekaterine i Enriquea, s u asom ustuknuli. "Ovdje je, dakako, osnovni model maslobuba", poela je Ekaterina. "E, sad, do dana s sam uspjela slo iti samo etiri modifikacije, zato to mije lord Mark naglasio kako je brzina od velike va nosti, ali svakako ih mogu nainiti jo . Ovdje je prva i najjed nostavnija." Izmetno-smea i gnojno-bijela buba nestala je s ekrana, a zamijenio ju je mnogo ot mjeniji model. No ice i tijelo ovog maslobuba bili su crni i blistavi poput lakiranih, sjajno ula tenih izama s tra ara u palai. Tanki, bijeli neprekinuti obrub nalazio se uzdu oklopa, koji je sad bio ne to du i, kako bi sakrio od pogleda blijedi, pulsirajui abdomen. "Oooh", ree Ma rk, iznenaen i impresioniran. Kako tako mala promjena mo e poluiti tako veliku razli ku? "Da, to je to!" "A sad evo neeg malo vedrijeg." Druga je buba takoer imala crne lakirane noge i krilca, no oklop je bio obliji, k ao da se radi o lepezi. Slijed duginih boja nizao se u zakrivljenim prugama, od purpurne u sredini preko plavo-zeleno- uto-naranaste do crvene na rubovima. Martva se uspravila. "E, sad, to je ve mnogo bolje. Ovaj je gotovo lijep." "Mislim da ovaj sljedei nije osobito praktian," nastavila je Ekaterina, "ali eljela sam se poigrati cijelim rasponom mogunosti." Na prvi pogled, Marku se uinilo kako se radi o ru i-nu pupoljku koji poinje cvjetati . Bublji su dijelovi tijela bili tamnozeleni poput listova i jedva primjetno obr ubljeni nje nim crvenilom. Oklop je nalikovao na cvjetnu laticu nje no ute boje s ru iast im preljevom u vi e slojeva; i abdomen je bio odgovarajue ute boje, koja se pretapal a s cvijetom na gornjem dijelu i tako se potpuno gubio iz promatraeva pogleda. Ro n ati zglobovi na bubljim no icama bili su produ eni u male tupe trnove. "Oh, oh", ree Kareen dok su joj se oi irile. "Ja hou ovoga! Glasam za ovoga!" Enrique je, lagano rastvorenih usana, djelovao potpuno zadivljeno. "Ajme meni. D a, to bi se moglo izvesti..." "Ovako dizajnirani maslobubi mogli bi se iskoristiti za pretpostavljam da ih tak o mo emo nazvati uzgojene ili zarobljene maslobube", ree Ekaterina. "Mislim da bi oklop u obliku latica bio previ e krhak i nespretan za maslobube koji e se slobodno kretati i od kojih se oek uje da sami sebi pronau hranu. Mogli bi se poderati i ozlijediti. Ali dok sam rad ila na ovome, palo mi je na pamet da ih poslije mo ete razviti u nekoliko razliitih oblika. Mo da mo ete stvoriti razliite omote za razliite rasporede mikrobskih sinteza ." "Svakako", ree Enrique. "Svakako." "I, ovo je posljednji", ree Ekaterina i pritisne tipku. Noge i dijelovi tijela ovog maslobuba bili su blistavi i tamnoplavi. Polovice ok lopa irile su se i na krajevima opet su avale u obliku suze. U sredi tu su bile jarko u te, no smjesta su se pretapale u tamnu crvenkastonaranastu boju, zatim u plaviastu boju plamena, pa u tamnoplavu boju obrubljenu treperavim sjajem. Jedva vidljivi abdomen bio je bogate tamnocrvene boje. Stvorenje je izgledalo kao plamiak, kao baklja u sumrak, kao dragulj koji je ispao iz krune. etvero se ljudi toliko nagnu lo naprijed da su zamalo popadali sa stolaca. Martvina ruka posegne naprijed. Ek aterina se stidljivo nasmije ila. "Oh, oh, oh, oh", prigu eno je aptala Kareen. "Ovo je velianstven maslobub." "Pa, vjerujem daje to ono to si naruila, da", promrmlja Ekaterina. Dotaknula je tipku vid-kontrole i nepomina se buba istog trenutka pokrenula. Mahn ula je oklopom ispod kojeg je poletjela sjajkasta ipka krila, poput crvenog prask a iskri iz plamena. "Ako Enrique mo e smisliti kako da krilca budu bio-fluorescent na na pravoj valnoj du ini, mogli bi treperiti u mraku. A itava grupica njih mogla

bi izgledati prilino spektakularno." Enrique se nagnuo naprijed, pohlepno zurei. "E, to je prava ideja. Tako bi ih bil o mnogo lak e pronai na mranim mjestima... Ipak, bioenergetska bi cijena bila znatna, no nadoknadila bije p roizvodnja bubljeg masla." Mark je poku ao zamisliti niz ovih velianstvenih buba kako blistaju, blije te i trepe re u sumrak. Du a mu se rastopila. "O tome mo emo misliti kao o proraunu za reklamira nje." "Koji emo model uzeti?" pitala je Kareen. "Meni se najvi e svidio onaj koji izgleda kao cvijet..." "Pa, pretpostavljam da emo glasati", ree Mark. Pitao se hoe li mu uspjeti pridobiti jo koga od njih za elegantni crni model. Prava buba-plaeni ubojica, tako je ta iz gledala. "Samo dioniari", doda oprezno. "Unajmili smo savjetnicu za estetska pitanja", naglasi Enrique. "Mo da bismo treba li prihvatiti njezin savjet." Pogledao je prema Ekaterini. Ekaterina podigne ruke, dlanova okrenutih prema njemu. "Estetika je sve to sam ja mogla pru iti. Ali mogu samo nagaati koliko su tehniki izvodivi na biogenetskoj raz ini. Mo da e neki zahtijevati kompromis izmeu vizualnog dojma i vremena koje je potr ebno da bi se on postigao." "Neke tvoje pretpostavke su sasvim dobre." Enrique dovue svoj stolac do komkonzol e i jo jednom pregleda niz modela maslobuba, dok mu je pogled postajao sve od-sut niji. "Vrijeme je va no", ree Kareen. "Vrijeme je novac, vrijeme je... vrijeme je sve. Na je prvi cilj da stvorimo proizvod koji mo emo pustiti na tr i te i tako dobiti protoni kapital kojim emo posao postaviti na noge i polako iriti. A onda emo se moi poigrati s profinjenijim zamislima." "A moramo i to prije izai iz podruma Kue Vorkosi-gan", promrmlja Mark. "Mo da... mo da bi najjednostavnije bilo poeti s crnim?" Kareen odmahne glavom, a Martya ree: "Ne, Mark." Ekaterina je sjedila poput utjel ovljenja nemije anja u tue stvari. Enrique je zastao pred velianstvenim maslobubom i sanjalaki uzdahnuo: "Ovaj", izja vio je. Jedan se kut Eka-terininih usana trznuo gore-dolje. Mark je zakljuio da s voje modele nije nimalo sluajno ba ovako poredala. Kareen podigne pogled. "Misli da bismo ovoga proizveli br e nego cvjetnoga?" "Da", ree Enrique. "Podr avam prijedlog." "Jeste li sigurni da vam se ne svia crni?" ree tugaljivo Mark. "Mark, nadglasali smo te", obavijesti ga Kareen. "Ne mo ete me nadglasati zato to j a posjedujem pedeset jedan posto dionica... oh." Nakon stoje dio svojih dionica prenio na Kareen i Milesovu kuharicu, zapravo vi e nije imao automatsku veinu. Kani o ih je poslije opet otkupiti... "Znai, odluili smo se za velianstvenog maslobuba", ree Kareen i doda: "Ekaterina je pristala da bude plaena dionicama, jednako kao i Mama Kosti." "Ali ovo zaista nije bilo te ko", poela je Ekaterina. "Tiho budi", ree joj Kareen od luno. "Ne plaamo ti da radi te ko, nego da radi dobro. Uobiajeni honorar za kreativne s avjetnike. Isprsi se, Mark." Pomalo nevoljko ne zato to radna ena nije zaslu ila punu cijenu, ve jednostavno zato t o je prikriveno alio zbog toga to mu je jo dio kontrolnog paketa kliz-nuo kroz prst e Mark prie komkonzoli i sastavi potvrdu o dionicama isplaenima za pru ene usluge. Dao je En-riqueu i Kareen da se supotp isu, poslao jednu kopiju Tsi-pisovu uredu u Hassadaru, pa Ekaterini sveano predao njezinu. Nasmije ila se pomalo zbunjeno, zahvalila mu i odlo ila svitak. Pa, ako to i nije sm atrala pravim novcem, svakako je obavila pravi posao. Mo da je i ona bila nalik na Milesa, jedna od onih osoba koje znaju samo ili voziti u petoj brzini, ili staj ati. I tako je sve pro lo dobro na slavu boga, kako je obiavala govoriti grofica. M ark jo jednom pogleda prema velianstvenom maslobubu kojega je En-rique tjerao da j o malo iri svoja blistava krila. To je to. "Pretpostavljam", ree Mark, bacajui posljednji eznutljivi pogled prema Kareen, "daj e bolje da krenemo." Vrijeme je va no i tako to. "Zbog lova na odbjegle bube moral

i smo zaustaviti sve ostale djelatnosti. Razvoj i istra ivanje ukopali su se u mje stu... jedva odr avamo i one bube koje ve imamo." "Misli o tome kao o proi avanju vlastitog industrijskog otpada", posavjetuje ga Mart va bez imalo suuti. "Prije nego to sam otpu e." Kareen naini grimasu beznaa. "Tvoji su roditelji danas dopustili Kareen da doe ovamo. Misli da bi se smilovali i dopustili joj da se vrati na posao?" Martva iskrivi usta i odmahne glavom. "Malo su popustili, ali ne ide to tako brz o. Mama ne govori mnogo, ali tata... Tata se uvijek ponosio time stoje dobar ota c, razumije . Betanska Jabuka i, ovaj, i ti, Mark to se jednostavno nije nalazilo u njegovu priruniku za dobro bar-rayarsko oinstvo. Mo da je to i zato to je predugo u vojsci. Iako, da budem iskrena, jedva se bez trzanja nosi i s Delijinim zarukam a, a ona je sve odigrala po dobrim, starim pravilima. Barem koliko on zna." Na ovo je Kareen upitno podigla obrvu, ali Martva nije dalje razradila tezu. Martva dobaci pogled prema komkonzoli, na kojoj je velianstveni maslobub blistao i svjetlucao pod opijenim Enriqueovim pogledom. "S druge pak strane roditeljska stra a nije pristup u Kuu Vorkosigan zabranila meni." "Martva..." dahnula je Kareen. "Oh, bi li htjela? Hoe li?" "Pa, mo da." Kroz trepavice je virnula prema Marku. "Mislila sam, mo da bih se i ja mogla ubaciti u ovu akciju s dionicama." Markove se obrve uzdignu e. Martva? Praktina Martva? Koja e preuzeti na sebe organiz aciju lova na maslo-bube i usmjeriti Enriquea prema genetikim kodovima u kojima n ee biti soneta? Martva koja e odr avati labos, poslovati sa zalihama hrane i s onima koji ih isporuuju, koja nee izliti bublje maslo u odvod? Pa to ako i jest gledala na njega kao na pregolemog i odbojnog debelog mas-lobuba kojega je njezina sestr a neobja njivo prihvatila kao kunog ljubimca? Nije ni najmanje sumnjao da e Martva n atjerati umove da djeluju... "Enrique?" "Hmm?" promrmlja Enrique, ne podi ui pogled. Mark je privukao njegovu pozornost time stoje pru io ruku i iskljuio komkonzolu, pa mu objasnio Martvinu ponudu. "Oh, da, to bi bilo ba krasno", vedro se suglasio Esco-baranac. Pun nade, nasmije i o se Martvi. inilo se da je dogovor sklopljen, iako se Kareen doimala kao da se premi lja oko di obe dionica sa svojom sestrom. Martva je odluila da e se smjesta s njima dvojicom zaputiti u Kuu Vorkosigan, pa su Mark i Enrique ustali kako bi se oprostili. "Hoe li biti dobro?" tiho je Mark zapitao Kareen dok se Ekaterina zaposlila presni mavajui vid-modele kako bi ih Enrique mogao ponijeti sa sobom. Kimnula je. "Ma jasno. A ti?" "Dr im se nekako. to misli , koliko e ovo potrajati? Koliko jo dok se ova zbrka ne ra ist ?" "Ve se ra istila." Izraz na licu bio joj je uznemirujue zloslutan. "Ja sam se prestal a raspravljati s njima, iako nisam sigurna da su oni to primijetili. Dosta mi je bilo. Dok god ivim u kui svojih roditelja, nastavit u sebe smatrati obveznom da asn o po tujem pravila koja mi oni nameu, ma kako besmislena ona bila. A im smislim kako da ponem ivjeti negdje drugdje a da pritom ne ugrozim svoje dugorone planove, jedn ostavno u otii. I to zauvijek, ako ne bude i lo drugaije." Usta su joj bila smrknuta i odluna. "Ne oekujem da u jo dugo biti tamo." "Oh", ree Mark. Nije bio posve siguran to to znai i to ona kani poduzeti, ali zvualo je... zlokobno. Prestravila ga je mogunost da on bude razlogom zbog kojega e ona i zgubiti svoju obitelj. Njemu samom bio je potreban itav ivot i strahovit napor kak o bi osvojio mjesto u vlastitoj obitelji. inilo mu se da je komodorov klan pravo zlatno utoi te... "To je osamljeno mjesto. Tako izvan svega to se zbiva." "Ako mora biti tako, neka tako bude", slegne ona ramenima. Poslovni je sastanak zavr io. Posljednja prilika... Ve su se nalazili u poploenom pr edvorju, a Ekaterina ih je pratila do vrata, kad je Mark konano skupio hrabrosti i bubnuo: "Mogu li u tvoje ime prenijeti kakvu poruku? Mislim, u Kuu Vorkosigan?" Pouzdano je znao da e ga, kad se vrati, njegov brat ekati u zasjedi, pogotovo kad se uzmu u obzir sve upute s kojima gaje Miles ispratio. Obnovljeni oprez zatvorio je kapke na prozorima Eka-terinina lica. Odvratila je pogled od njega. Rukom je do-dirnula bolero iznad svog srca; Mark je ispod meke

tkanine uspio nazreti jedva vidljiv nabor skupog papira. Pitao se hoe li saznanje o tome gdje je pohranjen njegov knji evni poku aj ostaviti Milesa u vi e nego dobrodo l om poniznom raspolo enju, ili e ga razvedriti tako da e postati nesnosan. "Reci mu", ree ona naposljetku, a nije bilo potrebno obja njavati o kojem se njemu radi, "da prihvaam njegovu ispriku. Ali na njegovo pitanje ne mogu dati odgovor." Mark je osjeao da mu je bratska du nost ubaciti koju dobru rije o Milesu, ali je izg ubio hrabrost pred bolnom suzdr ano u ove ene. Naposljetku je tek stidljivo promumljao : "Njemu je jako stalo, zna ." To je iz nje izmamilo kratko kimanje glavom i jo krai, sumorni osmijeh. "Da. Znam. Hvala ti, Mark." I inilo se kako je time tema iscrpljena. Na kliznom se ploniku Kareen okrenula udesno, dok je ostalo troje krenulo lijevo, do mjesta gdje ih je ekao posueni oru nik s posuenim zemaljskim vozilom. Mark je nak ratko hodao natra ke i gledao je kako odmie. Ona je odluno grabila naprijed, pognute glave, bez osvrtanja. Miles, koji je namjerno ostavio vrata svojeg apartmana otvorenima, uo je kako se Mark vraa kasno popodne. Kliznuo je u hodnik i naslonio se na ogradu stubi ta, grab e ljivo zurei dolje, prema crno-bijelom poploenom glavnom predvorju. Sve stoje na pr vi pogled uspio zakljuiti bilo je da Mark izgleda pregrijano, stoje bila neizbje na posljedica injenice da je na ovoj vruini nosio crnu odjeu i salo. Miles u urbano zapita: "Jesi lije vidio?" Mark se zapilji gore, prema njemu, dok su mu se obrve podizale s ironijom koju M iles nije dr ao dobrodo lom. Bilo je oito da u mislima, doveden u napast, prolazi kro z nekoliko moguih odgovora, no na kraju se odluio za jednostavno i razborito: "Jes am." Milesove ruke vrsto stisnu e drveni rub ograde. " to je rekla? Jesi li uspio zakljuiti je li proitala moje pismo?" "Mo da se sjea , ali izrijekom si mi zaprijetio smru ako je se usudim pitati je li ga proitala ili na bilo koji drugi nain naeti tu temu." Miles na ovo nestrpljivo odmahne rukom. "Zabranio sam ti da je pita izravno. Zna d a sam mislio ne izravno. Samo se pitam jesi li uspio primijetiti... bilo to." "Da sam ja sposoban pogoditi enine misli samo na temelju vizualnog dojma koji ona ostavlja, zar bih ovako izgledao?" Mark preleti rukom preko svog lica i nabusit o se zapilji u Milesa. "A otkud da ja to znam? Ne mogu pogoditi o emu razmi lja samo iz injenice da izgleda k ao da se duri . Naje e tako izgleda ." A posljednji put je to bilo zbog lo e probave. Iako , kad je Mark bio u pitanju, eluane su boljke bile uznemirujue povezane s njegovim drugim, slo enim emocionalnim stanjima. Sa zaka njenjem, Miles se sjetio pitati: "On da... kako je Kareen? Je li dobro?" Mark napravi grimasu. "Na neki nain. Jest. Nije. Mo da." "Oh." Trenutak poslije, Miles doda: "Uf. ao mije." Mark slegne ramenima. Piljio j e gore, prema Milesu koji se sad sav stisnuo uz okomite preke ograde, pa s oajnim a ljenjem odmahnuo glavom. "Zapravo, Ekateri-na mije predala poruku za tebe." Miles je zamalo poletio preko ograde. "Kakvu? Kakvu?" "Rekla mi je da ti ka em kako prihvaa tvoju ispriku. estitam, dragi brate; ini se da si osvojio prvu nagradu na natjecanju u puzanju na tisuu metara. Sve to mogu rei je st da ti je oito dodijelila dodatne bodove za umjetniki dojam." "Da! Da!" Miles je akom bubnjao po ogradi. " to jo ? Je li rekla jo ne to?" "A to si ti jo oekivao?" "Ne znam. Bilo to. Da, mo e mi doi u posjet ili Ne, nemoj nikad vi e zamraiti moj dovrat ak ili ne to. Mark, daj mi nekakvu naznaku!" "Nemam ti ja pojma. Ako hoe naznake, potra i ih sam." "Ali mogu li? Mislim, je li izrijekom rekla da je vi e nikad ne smijem uznemirivat i?" "Rekla je jo samo da ti ne mo e odgovoriti na tvoje pitanje. Eto ti sad, pa de ifrira j. Ja imam svojih briga." Odmahujui glavom, Mark mu nestane s vidika, odlazei prem a stra njem dijelu kue u kojem se nalazilo cijevno dizalo. Miles se povukao u svoje odaje, pa se bacio u duboki naslonja smje ten u udubljenju prozora koji je gledao na stra nji vrt. I tako, nada je ponovno zateturala i uspr avila se, poput svje e o ivljenog krio-trupla kojem se jo malo vrti i kojem smeta sun ce. Ali nije patila, zakljui Miles, od krio-amnezije. Ne ovaj put. Pre ivio je, dak

le, ne to je i nauio. Ne mogu odgovoriti na va e pitanje, to se njemu nije inilo kao iVe. Naravno, nije z vualo ni kao Da. Zvualo je kao... jo jedna, posljednja prilika. Nekom udnom Bo jom mil o u bilo mu je dopu teno da pone jo jednom. Da se vrati na polje broj jedan i krene izn ova, ovaj put kako treba. Dakle, kako joj pristupiti? Nikako ne poezijom, ini se meni. Nisam se rodio ispod stihovane zvijezde. Sudei prema juera njem poku aju koji je razborito izvadio iz ko a z a smee i danas ujutro spalio zajedno s ostalim traljavim skicama, svaki stih koji bi iscurio ispod njegova pera izazivao bi samo u as. Ili jo gore: ako bi mu sluajno uspjelo napisati ne to dobro, ona bi najvjerojatnije eljela jo , a gdje bi on onda b io? Zamislio je Ekaterinu, u nekom buduem utjelovljenju, kako ljutito plae: Ti nis i onaj pjesnik za kojeg sam se udala! Vi e se nee praviti da jest ne to to nije. Na du ge pruge smicalice ne prolaze. Do njega su doprli glasovi iz predvorja. Pym je pripu tao posjetitelja. S ove udal jenosti Miles nije prepoznao prigu eni glas; ipak, bio je mu karac, to je najvjerojat nije znailo daje do ao u posjet njegovu ocu. Miles prestane obraati pozornost na to i ponovno se ugnijezdi u naslonjau. Prihvaa tvoju ispriku. Prihvaa tvoju ispriku. ivot, nada i sve druge lijepe stvari rastvorile su se pred njim. Panika, koju nije priznavao, a koja je ipak tjednima dr ala u klinu njegovo grlo, p oela je ini se popu tati stisak dok je on zurio u suncem obasjan prizor pod sobom. S ad kad je nestala u urbana tajnovitost koja gaje tjerala naprijed, mo da mu ak uspije samoga sebe usporiti toliko da postane ne to obino i mirno na primjer, njezin prij atelj. to bi ona eljela...? Mo da bi je mogao pozvati u etnju, na neko ugodno mjesto. Ali najvjerojatnije ne u vrt, kad se sve uzme u obzir, to zasad ne bi bilo mudro. U umu, na pla u... ako bi razgovor zapeo, na takvim mjestima ima mnogo razonode za oi. Iako, iskreno je sum njao da bi njemu ponestalo rijei. Sad kad je mogao govoriti istinu, kad vi e nije b io vezan la ima i skrivanjem, pred njim su se otvarale zadivljujue mogunosti. Bilo j e toliko toga to bi joj sad mogao rei... Na dovratku, Pym se naka ljao. Miles okrene glavu. "Lord Richars Vorrutver je ovdje i eli vas vidjeti, lorde Vorkosigan," objavio je Pym. "Ako nema ni ta protiv, Pym, ovdje je jedini lord Vor-rutyer", ispravi ga Richars. "Va roak, milorde." Bezbojno kimnuv i glavom, Pym uvede Richarsa u Milesovu dnevnu s obu. Richars, koji je bio vi e nego dovoljno iv da uoi ovu nijansu, ulazei u sobu dob aci oru niku sumnjiav pogled. Miles nije vidio Richarsa ne to vi e od godinu dana, no ovaj se nije mnogo promijeni o: mo da je izgledao ne to starije, s obzirom na to da mu je linija struka napredova la, a linija kose bila u povlaenju. Nosio je sivo-plavo prugasto odijelo s epolet ama koje je pomalo podsjealo na odoru Kue Vorrutyer. Iako je za no enje preko dana b ilo prikladnije od napadne slu bene kune uniforme, svejedno je uspijevala naznaiti, bez izravnog polaganja prava, daje nosi nasljednik grofovske titule. Richars je i dalje izgledao kao da mu ne to neprekidno ide na ivce tu nije bilo nikakve promje ne. Richars se osvrtao po negda njim odajama grofa Piotra i mr tio se. "Richarse, to je, osjetio si iznenadnu potrebu za carskom revizijom?" ispitivao j e Miles oprezno teren, ne ba presretan zbog ovog posjeta. U ovom je trenutku elio sastavljati novo pismo za Ekaterinu, a ne imati posla s Vor-rutyerom. Bilo kojim Vorrutyerom. " to? Ne, nikako!" Richars je na trenutak izgledao uvrijeeno, a onda je trepnuo pre ma Milesu, kao da se iznenada prisjetio njegova novog polo aja. "Zapravo uope nisam do ao vidjeti tebe. Do ao sam vidjeti tvog oca, u vezi s njegovim glasom u onoj sko ra njoj, suludoj tu bi koju je lady Donna podigla pred Vijeem." Richars odmahne glavom. "Odbio me primit i. I proslijedio me tebi." Miles podigne obrve u smjeru Pyma koji odrecitira: "Grof i grofica, budui da veera s imaju ozbiljne dru tvene obveze, odluili su se danas poslije podne odmarati, mi-l orde."

Vidio je svoje roditelje za objedom; nisu mu se inili ni najmanje umornima. Ali o tac mu je sino rekao kako je naumio Gregorovo vjenanje shvatiti kao odmor od pot-k raljevskih du nosti, a ne kao obnovu svojih grofovskih obveza, samo ti nastavi, mo me, dobro ti ide. Majka je s naklono u prihvatila taj njegov plan. "Da, Richarse, ja sam jo uvijek glasaki zamjenik svog oca." "Mislio sam da e on, s obzirom na to da se vratio u grad, sad preuzeti polo aj. No dobro." Richars je s mnogo sumnje prouavao Milesa, pa slegnuo ramenima i krenuo p rema prozorskom udubljenju. Stoji mi na raspolaganju, ha? "Ovaj, sjedni, molim te", poka e Miles prema naslonjau prekoputa njegova, s druge strane niskog stolia. "Hvala, Pym, to bi bilo sve." Pym kimne i povue se. Miles nije predlo io ni ta za osvje enje ni i ta drugo to bi moglo u sporiti Richarsa u izno enju njegova izlaganja, kakvo god ono bilo. Richars sigurn o nije navratio samo da bi u ivao u njegovu dru tvu, iako Miles u ovom trenutku i ni je bio osobito dru eljubiv. Ekaterina, Ekaterina, Ekaterina... Richars se smjestio i rekao, glasom koji je oito trebao naznaavati suut: "U hodniku sam pro ao pokraj tvog debelog klona. Zacijelo ti on predstavlja velik teret. Zar ne postoji ni ta to bi mogao s njim u vezi poduzeti?" Iz ovoga je bilo te ko razabrati smatra li Richars uvredljivijom Markovu debljinu ili samo Markovo postojanje; s druge pak strane, Richars se i sam u ovom trenutk u borio s roakom iji mu je izbor tijela predstavljao neugodnost. No ovom je reenicom podsjetio Milesa na razlog zbog kojeg ako ve nije poduzimao korake da izbjegne svog roaka Vorrutvera iz-nedovoljno-daleke-gra-ne-ob itelji nije ba ni tra io njegovo dru tvo. "Pa, da, on je na teret. to eli , Richarse?" Richars se uvalio u naslonja i otresao iz svoje glave sliku Marka koja gaje ometa la. "Do ao sam razgovarati s grofom Vorkosiganom o... iako, kad bolje razmislim ak o sam dobro shvatio, ti si se zapravo vidio s lady Don-nom poslije njezina povra tka s Kolonije Beta?" "Misli na lorda Dona? Da, Ivan nas je... upoznao. Zar ti, ovaj, jo nisi vidio svog bratia?" "Jo nisam", tanahno se osmjehnuo Richars. "Zaista ne znam to si ona umi lja, koga e t ime prevariti? Jednostavno nije prava, na a Donna." Osjetiv i nadahnuti trenutak zloe, Miles pusti svoje obrve da se popnu korak-dva. " Pa, sad, to u potpunosti ovisi o tome kako definiramo pravu stvar, zar ne? Na Ko loniji Beta obavljaju dobar posao. Bila je u klinici koja je na dobru glasu. Nis am upoznat s pojedinostima onako dobro kako je, mo da, upoznat Ivan, ali ni najman je ne sumnjam da je promjena, u biolo kom smislu rijei, prava i potpuna. Osim toga, nitko ne mo e rei da Dono nije pravi Vor i da nije najstarije, pre ivjelo i zakonito dijete jednog grofa. Zadovoljava dva od tri uvjeta, a to se treega tie, uj, vremena se mijenjaju." "Za boga miloga, Vorkosigane, pa ne misli valjda ozbiljno?" Richars se uspravio u naslonjau i s gaenjem stisnuo usne. "Zar e se devet nara taja Vorrutyera koji su slu i li carstvu svesti na ovo? Na ovu neukusnu alu?" Miles slegne ramenima. "Oito, odgovornost za odluku o tome le i na Vijeu." "To je besmislica. Donna ne mo e naslijediti titulu. Pogledaj samo mogue posljedice . Jedna od prvih grofovskih du nosti jest stvaranje potomstva. Pa koja bi se ena pri zdravoj pameti udala za nju?" "Ka u da svatko sebi nae par." A taje misao budila nadu. Da jer ako je ak i Richarsu uspjelo o eniti se, onda to zacijelo nije ni najmanje te ko. "Osim toga, potomstvo nije jedino to se od grofa tra i. Mnogi su grofovi propustili, iz raznoraznih razlo ga, iznjedriti vlastite potomke. Pogledaj, na primjer, jadnog Pierrea." Richars mu je uputio ivan, oprezan pogled koji je Miles odluio ne primijetiti. Umje sto toga, nastavio je: "Kad sam gaja vidio, uinilo mi se da Dono uspijeva ostavit i prilino dobar dojam na dame." "Vorkosigane, to je samo prokleta enska navika da dr e jedna drugoj stranu." inilo s e daje u tom trenutku Richarsu ne to sijevnulo. "Ka e da ju je Ivan doveo?" "Da." Kako je zapravo Dono uspio pritisnuti Ivana da se upusti u sve to Milesu j e jo uvijek bilo nejasno, ali nije osjeao potrebu da svoja nagaanja podijeli s Rich arsom. "Nekad ju je evio, to valjda zna . Kao i polovica mu karaca u Vorbarr Sultani."

"Nauo sam... ne to." Nestani, Richarse. U ovom trenutku zaista ne elim slu ati tvoje u lizike kvaziduhovi-tosti. "Pitam seje li on jo uvijek... no, nikad ne bih rekao da bi Ivan Vorpatril zaplov io tim vodama, ali ovjek se ui dok je iv." "Ovaj, Richarse, bojim se da ovdje... ima problem s dosljedno u", osjetio se Miles p onukanim istaknuti. "Ne mo e logiki implicirati da je moj brati Ivan homoseksualac za to to se evi s Donom, iako ja ne vjerujem da se to dogaa, jer tako istodobno prizna je daje Dono mu karac. U kojem sluaju njegova parnica za nasljeivanje titule dr i vodu. " "Ja mislim", ree Richars u togljeno nakon kratke stanke, "da je tvoj brati Ivan mo da vrlo zbunjen mladi ovjek." "Kad su te stvari u pitanju, pouzdano nije", uzdahne Miles. "To je posve nebitno", nestrpljivo otkloni Richars pitanja vezana uz Ivanovu spo lnu orijentaciju, ma kakva ona bila. "S tim se moram slo iti." "Gledaj, Miles." Richars sklopi ruke kao da ga nastoji urazumiti. "Ja dobro znam da vi Vorkosiganovi podupirete Naprednjake jo otkad je stari Piotr zavr io karijer u, ba kao to smo se mi Vorrutverovi uvijek dr ali uz Kon-zervativce. Ali ova Donnina neslana ala napada samu osnovu vorske moi. Ako se mi Vorovi ne budemo dr ali zajedn o kad su u pitanju neke sredi nje stvari, doi e trenutak u kojem emo se svi mi zatei s tlom koje nam izmie ispod nogu. Pretpostavljam da mogu raunati na tvoj glas." "Moram priznati da o toj tu bi dosad uope nisam razmi ljao." "Pa, onda je do lo vrijeme da razmisli o njoj. Trenutak odluke se bli i." No dobro, dobro, to se moralo priznati injenica da je Dono uveseljavao Milesa zna tno vi e nego Richars nije, u sebi, ni po sebi, predstavljala kvalifikaciju za tit ulu grofa. Morat e uiniti korak natrag i ponovno vrednovati ovo pitanje. Miles uzd ahne i prisili samog sebe da se ozbiljnije posveti Richarsovu izlaganju. Richars je isku avao teren. "Postoji li ne to to ti sam u ovom trenutku posebno eli pro gurati kroz Vijee?" Richars se nadao razmjeni glasova, odnosno, da budemo precizniji, razmjeni buduih glasova, zato stoje njegov glas, za razliku od Milesova, u ovom trenutku bio tek magla. Miles promisli. "U ovom trenutku, ne. Osobno sam zainteresiran za pitanje popravka komarrskog solar -nog zrcala, zato to mislim da je to za carstvo dobro ulaganje, ali ini se daje Gr egor u vezi s tim ve uspio osigurati veinu." Drugim rijeima, Richarse, ti nema ni ta to bi mene zanimalo. ak ni teoretski. No jo je malo promislio, pa dodao: "Usput budi reeno, to misli o dvojbi Renea Vorbrettena?" Richars slegne ramenima. "To je prava nesrea. Pretpostavljam da nije Rene kriv, j adnik, ali to mo emo?" "Potvrditi Reneovo pravo na titulu?" blago nagovijesti Miles. "To je nemogue", ree Richars s dubokim uvjerenjem. "On je Cetagandanac." "Poku avam shvatiti po kojim bi to mjerilima itko zdrave pameti mogao opisati Rene a Vorbrettena kao Ce-tagandanca", ree Miles. "Po mjerilu krvi", ree Richars bez oklijevanja. "Na svu sreu, postoji istokrvna nas ljedna linija obitelji Vor-bretten iz koje se mo e izvui novi grof. Pretpostavljam da e Sigur s vremenom dostii Reneovu razinu." "Jesi li obeao Siguru svoj glas?" Ric hars se naka lje. "Kad ve pita , jesam." to je znailo da Richars u ovom trenutku posjed uje obeanje grofa Vormoncriefa da e ga podr ati. U tom se uskom malom krugu nije dal o ni ta uiniti za Renea. Miles se samo nasmije io. "Ovo odgaanje mog potvrivanja jednostavno me izluuje", nastavio je Richars trenutak poslije. "Izgubio sam tri mjeseca, a za to vrijeme Okrug Vorrutver propada bez v rste ruke koja bi ga vodila, a Donna se ponosno pokazuje uokolo i u iva u svojoj m aloj, bolesnoj ali." "Mm, takva vrsta operacije nije ni beznaajna ni bezbolna." Ako je postojala jedna tehno-tortura za koju je Miles bio strunjak, onda je to bila suvremena medicina. "U izvjesnom smislu rijei, Dono je ubio Donnu kako bi dobio ovu priliku. Mislim daje smrtno ozbiljan. A budui daje toliko mnogo rtvovao, pretpostavljam da e znati cijeniti i nagradu." "Ti nee " Richars je izgledao zaprepa teno. "Pa valjda ne razmi lja o tome da glasa za nj ? Ili razmi lja ? Pa ne misli valjda da bi tvoj otac podr ao takvu odluku!"

"Jednostavno reeno, ono to podr im ja, podr at e i on. Ja sam njegov Glas." "Tvoj e se djed", ree Richars, osvrui se po prostoriji, "okrenuti u grobu." Milesove se usne razvuko e u osmijeh u kojem nije bilo nieg smije nog. "Ne znam, Richarse. Dono ostavlja sjajan prvi dojam. Prve e dru tvene pozive primiti samo ' zato to su ljudi znati eljni, ali ne bi me zaudilo da ga nastave pozivati i poslije, zbog njegovih vlastitih zasluga." "Jesi li je zato i ti primio u Kui Vorkosigan? Iz znati elje? Moram ti rei, tim pote zom nisi ba pomogao Vor-rutverovima. Pierre je bio pomalo udan je li ti ikad pokaz ao svoju zbirku e ira obrubljenih zlatnom folijom? ali njegova sestra nije nikakvo pobolj anje. Tu bi enu zbog ovog zapanjujueg ispada trebalo do ivotno dr ati zakljuanu na tavanu." "Mislim da mora nadii svoje predrasude i upoznati lorda Dona." Zapravo, ba bi bilo dobro da to smjesta ode uiniti. "Uspio je armirati ak i lady Alys." "Lady Alys nema glas u Vijeu", o tro ree Richars. "Je li on ona armirala i tebe?" Miles slegne ramenima, prisiljen iskreno odgovoriti. "Ne bih oti ao tako daleko. T e veeri on mi i nije bio najprea briga." "Da", zaguna Richars. "uo sam sve o tvojoj brizi." Molim? Iznenada, Miles spozna kako je Richars konano zadobio njegovu punu i nepod ijeljenu pozornost. "A koja bi to briga bila?" zapita on tiho. Richarsove su se usne smotale u kiseo osmijeh. "Ponekad me podsjea na mog bratia By a. Vrlo je dobro uvje bao uglaeno dr anje, ali nije ni izdaleka tako vje t kako sam mis li. Mislio sam da e barem ti biti dovoljno taktiki pribran da zakljua sve izlaze prij e nego to postavi takvu zamku." No trenutak poslije ipak je nainio mali ustupak: "I ako, moje se mi ljenje o Alexijevoj udovici znatno popravilo kad sam uo da ti se su protstavila." "Alexijevoj udovici?" dahne Miles. "Nisam znao da se Alexi o enio, a jo manje daje pokojan. Tko je sretnica?" Richars ga pogleda kao da mu govori ne budi glup. Smije ak mu je postajao sve udnij i, kao da je pogodio kako je konano uspio izvui Milesa iz te ravnodu nosti koja gaje toliko ivcirala. "Ovo je bilo maaalo nespretno, ne ini li vam se, lorde Revizore? Samo maaalo nespretno?" Ponovno se naslonio, virkajui kroz stisnute kapke. "Bojim se da te sad vi e ne razumijem", ree Miles izrazito bezbojnim glasom. Mileso vo su lice, dr anje i kretnje, automatski, kao da se radi o disanju, pre li u neupad ljivo sigurnosno pona anje koje ni ta nije otkrivalo. "injenica da je upravitelj Vorsoisson tako prikladno poginuo? Alexi misli kako ud ovica dosad nije shvaala, kako je i za to stradao njezin suprug. Ali ako je suditi prema njezinu vatrenom izlasku s veere na kojoj si je zaprosio, itava je Vorbarr S ultana mi ljenja kako je konano shvatila." Miles je izraz na svom licu uspio zadr ati u granicama slaba nog, jedva vidljivog os mijeha. "Ako govori o pokojnom suprugu madame Vorsoisson, Tienu, on je poginuo us lijed kvara maske za disanje." Nije dodao Znam, jer sam bio prisutan. inilo se da od toga ne bi bilo... koristi. "Maske za disanje, ha? To je barem lako srediti. Padaju mi na pamet tri do etiri naina na koje bih to mogao izvesti a da se pritom ak i ne pomuim previ e." "Sam motiv ne ini ubojstvo. Ili... kad si ve tako brz sa zakljucima to se zapravo do godilo one noi kad je poginula Pierreova zarunica?" Richars podigne bradu. "Istraga je bila pokrenuta i mene su oslobodili svih optu b i. A tebe nisu. Sad, ne znam je li istina ono to se o tebi pria, a nije mi osobito ni stalo. Ali sumnjam da ti je jako smetalo to to mi se dogodilo." "Nije." Milesov je osmijeh ostajao uklesan u njegovo lice. "Jesi li u ivao u svom dijelu te istrage?" "Nisam", ree Richars izravno. "Mali slu beni stra- arski gadovi puzali su kroz sve mo je privatne poslove, koji se njih nisu ni najmanje prokleto ticali... sav sam se zaslinio kad su me brzopentali... Zar ne zna kako proleteri obo avaju vidjeti Voro ve u takvim situacijama? Upisali bi se od sree kad bi se doepali nekoga tvog polo aj a. Ali najvjerojatnije nisi u opasnosti pred Vijeem koje je nad svima nama. Samo bi se vrlo hrabra budala usudila tamo iznijeti optu bu, a to bi njome postigla? Od toga nitko ne bi imao koristi." "Ne bi." Takva bi optu ba bila odbaena, iz razloga o kojima Richars nije znao ni ta a

Miles i Ekaterina morali bi pro ivljavati strahovite pretpostavke koje bi se posl ije odbacivanja poele iriti. Nikakve koristi, zaista. "Osim, mo da, mladog Alexija i udovice Vorsoisson. S druge pak strane..." Richars je motrio Milesa s rastuim nagaanjem. "Vrlo je vidljivo kakvu bi korist ti mogao imati ako netko ne podnese takvu optu bu. U tome vidim mogunost vi estrane koristi." "Ma zar zaista." "Daj, Vorkosigane. Pa mi obojica pripadamo najstarijim moguim vorskim lozama. Glu po je da se nas dvojica sukobljavamo, kad mo emo biti na istoj strani. Na i interesi idu ruku pod ruku. Takva je tradicija. Nemoj se samo praviti da tvoj otac i dje d nisu bili meu najboljim stranakim trgovcima glasovima." "Moj djed je... politike nauke uio od Cetagandanaca. Poslije toga je polagao posli jediplomski kod Ludog Cara Jurija. A onda je davao instrukcije mom ocu." A oboji ca su poduavala mene. Richarse, ovo je jedino upozorenje koje e dobiti. "Do trenutk a u kojem sam upoznao Piotra, stranaka je politika Vorbarr Sultane za njega bila samo zabavna razonoda uz koju je veselije provodio svoje stare dane." "No, pa, eto vidi . Rekao bih da smo se prilino dobro razumjeli." "Da vidimo jesmo li. Ako sam dobro shvatio, ti se nudi da nee iznijeti optu bu za ubo jstvo protiv mene, ako ja u Vijeu budem glasao za tebe, a ne za Dona?" "Meni se i jedno i drugo ini kao dobra stvar." "A to ako netko drugi iznese optu bu protiv mene?" "Najprije bi im trebalo biti stalo, a drugo morali bi se usuditi. A to ba nije vj erojatno, zar ne?" "Te ko je rei. Cijela Vorbarr Sultana ini se kako se broj gledatelja moje mirne obit eljske veere iznenada znatno uveao. Na primjer, gdje si ti nauo tu... izmi ljotinu?" "Na mirnoj obiteljskoj veeri", naceri se prezirno Ri-chars, oito zadovoljan Mileso vim oajem. A kojim lije putem doskakutala ta obavijest? O, bogovi, znai li ova Richarsova go vorancija da su sigurnosne mjere negdje procurile? Mogue posljedice irile su se mn ogo dalje od pitanja tko e naslijediti okrug. CarSig e se dobrano namuiti da ue u tr ag izvori tu ove prie. Cijela Vorbarr Sultana. Ohsranjeohsranjeohsranje. Miles se naslonio, pogledao Richarsa ravno u oi i nasmije io se. "Zna , Richarse, ba m i je drago da si me do ao posjetiti. Prije ovog malog razgovora zapravo sam bio ne odluan "glede toga kako u glasati o pitanju nasljedstva Okruga Vorrutver." inilo se da je Richars zadovoljan to se Miles tako lako predao. "Bio sam uvjeren k ako emo se na kraju slo iti." Poku aj podmiivanja ili ucjene carskog revizora smatrao se veleizdajom. Poku aj podmii vanja ili ucjene okru nog grofa tijekom borbe za glasove smatrao se uglavnom priro dnim tijekom dogaaja; grofovi su ve prema obiaju oekivali od svojih sudrugova da se brane u toj igri u suprotnom bi ih smatrali preglupima da budu ostav-' ljeni na i votu. Richars je do ao vidjeti Milesa, zamjenika grofa, a ne Milesa, carskog reviz ora. Promijeniti uloge, a time i pravila igre usred utakmice, to mu se inilo nepo t enim. Osim toga, elim si priu titi zadovoljstvo da ga osobno uni tim. A ako CarSig us put pronae jo ne to, neka se CarSig time i pozabavi. A CarSig nije imao razvijen smi sao za humor. Je li Richars uope bio svjestan kakvu polugu podi e? Miles proizvede osmijeh. Richars mu ga uzvrati, pa ustane: "Pa, danas jo moram posjetiti i neke druge ljud e. Hvala vam na podr ci, lorde Vorkosigan. Pru io mu je ruku. Miles je prihvati bez oklijevanja, vrsto je stisne i nasmije i se. Smije kom ga je ispratio do vrata na koj ima se pojavio Pym kako bi ga izveo, a nastavio se smije iti i dok su se stopala u izma-

ma ve spu tala stubi tem, a smije io se sve dok nije uo kako se zatvaraju glavna vrata. A tad se smije ak pretvorio u naji e rezanje. Tri je puta obi ao sobu u potrazi za neim t nije bilo previ e starinsko i skupocjeno i to bi se dalo razbiti, a kako nije pron a ao ni ta to bi odgovaralo tom opisu, zadovoljio se time to je i upao peatni bode svog da iz korica i zavitlao ga u dovratak svoje spavaonice, u kojem je bode jo neko vr ijeme podrhtavao. Nje no zujanje tog podrhtavanja imalo je blagotvorno djelovanje, ali je, na alost, prebrzo prestalo. Nekoliko trenutaka poslije uspio je poeti disa

ti i prestati psovati, pa uvje bano vratio svom licu ravnodu an izraz. Hladan, mo da, ali vrlo ravnodu an. Po ao je u radnu sobu i sjeo za komkonzolu. Zanemario je opetovanu verziju Ivanove jutro nje poruke da ga hitno nazove, pa ukucao kod za sigurnu liniju. Pomalo se i znenadio to je otprve uspio dobiti efa CarSiga, generala Guya Allegrea. "Dobar dan vam elim, lorde Revizore," ree Allegre. "Sto mogu uiniti za vas?" Blagonaklono podrugivanje, oito. "Dobar dan, Guy." Miles je oklijevao, dok mu se e ludac stiskao od gaenja zbog zadae koja je stajala pred njim. "Upravo mije skrenut a pozornost na neugodan razvoj dogaaja vezan uz ko-marrski sluaj" nije bilo potreb no naglasiti za koji ko-marrski sluaj. "Na prvi pogled, radi se o osobnoj stvari, no bojim se da bi ona mogla imati i sigurnosne posljedice. ini se da me sud traer a glavnog grada optu uje za izravno sudjelovanje u smrti onog idiota Tiena Vorsois sona. Motiv koji mi podmeu jest taj da sam se elio doepati njegove udovice." Miles proguta slinu. "Na alost, drugi dio ove reenice je toan. Poku avao sam joj" kako da t o ka em "udvarati. Bez veeg uspjeha, ini se." Allegre podigne obrve. "Zaista. Maloprije je i preko mog radnog stola pre lo ne to v ezano uz tu temu." Argh! Ali to, za boga miloga? "Zaista? Kako ste brzi." Jer ako niste, onda to zai sta zna ve cijeli grad. Da, imalo je smisla da Miles ne bude prvi koji e to uti. "Sve to je vezano uz taj sluaj oznaeno je crvenom bojom, kako bih bez odgaanja posve tio tome pa nju." Miles je jo trenutak priekao, ali Allegre mu nije dragovoljno ponudio daljnje info rmacije. "Pa, evo to ja tebi mogu rei. Richars Vorrutver maloprije se plemenito po nudio da e se suzdr ati od toga da me optu i za Vorsois-sonovo ubojstvo, u zamjenu za moj glas u Vijeu kojim u poduprijeti njegovo postavljenje za grofa." "Mm. A kakav je bio tvoj odgovor?" "Rukovao sam se s njim i ostavio ga u uvjeren ju da me ima." "A ima li te?" "Ni u ludilu. Glasat u za Dona, a Richarsa zgaziti kao ohara, jer on to i jest. Al i vrlo bih rado znao je li ovo posljedica curenja informacija, ili izmi ljotina na stala neovisno o njima. 0 tom saznanju uvelike ovise moji sljedei potezi." "Koliko ja znam, na cinkaro nije naglasio ni ta to bi u toj glasini naznailo curenje p odataka. Na primjer, nije spomenuo nijednu stvar koja ne bi bila opepoznata. Jeda n od mojih odabranih analitiara upravo se bavi tim pitanjem." "Dobro. Hvala ti." "Miles..." Allegre je zami ljeno stisnuo usta. "Ni najmanje ne sumnjam da te ovo b aca u oaj. Ali vjerujem da tvoj odgovor na problem ni na koji nain nee usmjeriti vi e pozornosti na komarrski sluaj nego stoje neophodno." "Ako je u pitanju curenje, to ovisi samo o vama. A ako se radi o najobinijoj klev eti..." Sto u, dovraga, onda? *w '(*&* J: ,iJt" " ni Vi. igw "Ako smijem pitati, to je tvoj sljedei potez?" "Sad odmah? Najprije u nazvati madame Vorsoisson i obavijestiti je o tome to nam s lijedi." Od same pomisli mu je pozlilo i osjetio je kako ga trese zimica. elio jo j je iskazati svoju jednostavnu naklonost, ali nije mogao ni zamisliti ne to tako suprotno tome kao to su bile ove mune novosti. "Ovo se tie ovo mo e na tetiti i njoj, n e samo meni." "Hm." Allegre protrlja bradu. "Kako bismo izbjegli daljnju pomutnju u ionako mut nim vodama, moram zahtijevati da taj poziv odgodi do trenutka dok moj analitiar ne dobije priliku procijeniti koja je njezina uloga u svemu tome." "Njezina uloga? Pa ona je nedu na rtva!" "Nije da se ne sla em s tobom", ree Allegre, tje ei ga. "Ne bojim se ja da je ona poka zala odreenu nelojalnost. Mo da je, samo, bila nepa ljiva." CarSig nije bio presretan to se u srcu najopasnije ovogodi nje, a mo da i ovostoljetn e tajne nalazila Ekaterina, civilna osoba koja nije dala zakletvu i koju se ni n a koji nain nije moglo dr ati pod nadzorom. Usprkos injenici da im je tu tajnu osobn

o predala kakvi nezahvalnici. "Ona nije nepa ljiva. Upravo suprotno, ona je iznimn o oprezna." "Koliko ti mo e vidjeti." "Koliko ja mogu vidjeti kao strunjak." Allegre mu kimne, nastojei ga umiriti. "Da, milorde. Bit e nam to drago dokazati. Na kraju krajeva, ne eli valjda da se CarSig... zbuni." Miles otpuhne, ironino pokazujui kako cijeni ovu posljednju, diskretnu primjedbu. "Ma naravno, naravno", popusti on na kraju. "Rei u analitiaru da ti se javi im bude siguran da je sve isto", obea mu Allegre. Miles frustrirano zgri ake i nevoljko ih opusti. Ekaterina nije mnogo izlazila; mo d a proe i nekoliko dana dok ovo ne doe do njezinih u iju preko drugih izvora. "Vrlo d obro. Obavje tavajte me o razvoju dogaaja." "Hoemo, milorde." Miles prekine vezu. " U njemu se raala muna spoznaja kako je, zbog refleksnog straha da e biti razotkri vene tajne iza komarr-ske katastrofe, s Richarsom Vorrutverom postupio upravo on ako kako nije trebao. Deset godina CarSigovskih navika, argh. Miles je procijeni o daje Richars napasnik, a ne psihotik. Da mu se smjesta odluno suprotstavio, mo da bi se Richars predao i povukao, ne elei namjerno ras-pizditi jedan od svojih mo ebi tnih glasova. Bilo kako bilo, sad nije imalo smisla trati za njim i poku avati odvrtjeti razgovor od poetka. Milesov e glas protiv Richarsa pokazati kako su uzaludni poku aji da se ucijeni jedan Vorkosigan. A to e njih dvojicu u Vijeu uiniti zakletim neprijateljima... Hoe li razotkrivanje b lefa prisiliti Richarsa da ostvari svoju prijetnju ako ne eli biti krivokletnik? Sranje, morat e se dr ati svoje rijei. U Ekaterininim se oima Miles jedva ispentrao iz posljednje rupe koju je iskopao. e lio je biti u njezinoj blizini, ali ne, za boga miloga, tako da to bude na suenju za ubojstvo njezina pokojnog supruga, pa makar to suenje propalo na samom svom p oetku. Tek je poinjala zaboravljati kakva je nona mora bio njezin brak. Slu bena bi j e optu ba, bez obzira na krajnju odluku suda, provukla unatrag kroz sve traume i t o na najstra niji zamislivi nain, uronila bi je u stresni kaos, poni enje i iscrpljen ost. Borba za mo u Vijeu grofova nije bila polje na kojem bi mogla procvjetati ljubav. Naravno, itav bi se taj gadni prizor mogao uredno izbjei u sluaju da Richars izgubi pravo na nasljedstvo Vor-rutverovih. Ali Dono nema nikakve anse. Miles za krgue zubima. Sad ima. Trenutak poslije, utipkao je drugi kod i nestrpljivo ekao. "Bok, Dono," zaprede Miles kad je ugledao lice koje se poelo pojavljivati na videkranu. Ozbiljna, iako pomalo pljesniva rasko jednog od salona Kue Vorrutver nejas no je izronila u pozadini. Ali kad se lice konano ra istilo, pokazalo se da to nije Dono; ravno u oi vedro mu se smijulji-la Olivia Koudelka. Na obrazuje imala mrlju pra ine, a pod rukom tri smotana svitka pergamene. "Oh Olivia. Ispriavam se. Je li , ovaj, lord Dono ovdje?" "Svakako da jest, Miles. Razgovara sa svojom odvjetnicom. Pozvat u ga." Odskakuta la je izvan dosega kamere; mogao ju je uti kako u daljini vie Hej, Dono! Pogodi tk o je na komu! Trenutak poslije, na vidu se naglo pojavilo bradato lice lorda Dona koji je nakr ivio upitnu obrvu u smjeru osobe koja ga je nazvala. "Dobar dan, lorde Vorkosiga n. to mogu uiniti za vas?" "Zdravo, lorde Dono. Maloprije mi je palo na pamet kako, iz ovih i onih razloga, nikad nismo zavr ili razgovor koji smo zapoeli na mojoj veeri. Htio sam vam samo rei , za sluaj da ste mo da sumnjali, kako va zahtjev za nasljedstvo Okruga Vorrutver im a moju punu podr ku i glas mog Okruga." "Oh, pa, hvala vam velika, lorde Vorkosigan. Vrlo sam zadovoljan to to ujem." Dono je malo oklijevao. "Iako sam i pomalo... iznenaen. Ostavili ste na mene dojam osobe koja se nastoji izdii iznad ovih unutra njih sukoba." "Nastojao sam, da. Ali maloprije me posjetio va roak Richars koji me zadivljujuom b rzinom uspio spustiti usred tih sukoba i na svoju razinu." Dono napui usne, nastojei se ne nasmijati pre iroko. "Nda, Richars katkad tako djelu

je na ljude." "Ako je mogue, volio bih dogovoriti sastanak s vama i "Reneom Vorbrettenom. Ovdje u Kui Vorkosigan, ili na nekom mjestu po va em izboru. Mislim da bi malo uzajamnog razvijanja strategije moglo i jednome i drugome biti od koristi." "Bit e mi ast uti va e savjete, lorde Vorkosigan. Kad?" Nekoliko je minuta provjeravanja rasporeda, premje tanja sastanaka i konferencijsk og poziva koji je ukljuio i Renea Vorbrettena napokon posljedovalo sastankom dogo vorenim za prekosutra. Miles bi bio sretan i da su se dogovorili za veeras, ili z a smjesta, ali morao je priznati kako je na ovaj nain dobio vrijeme potrebno za r acionalnije prouavanje podrobnosti. Potom se iznimno srdano pozdravio s obojicom s vojih, kako je duboko vjerovao, buduih kolega. Posegnuo je za sljedeim kodom na svojoj komkonzoli, ali onda mu je ruka zastala i odustala. Jedva bi znao to da joj ka e i prije nego to mu je ova bomba prasnula u l ice. A sad Ekaterini ne bi mogao rei ba ni ta. Ako bi je nazvao i poku ao s njom razgo varati o drugim stvarima, o obinim, ljubaznim, beznaajnim stvarima, opet bi joj la gao. I to na veliko. Ali to e joj, dovraga, rei i kad mu Allegre javi da je sve isto? Ustao je i poeo hodati svojim odajama. Godina dana korote koju je zatra ila Ekaterina nije trebala poslu iti samo tome da j oj zalijei du u. S udaljenosti od jedne godine, i u oima bi se javnosti sjeanje na Ti enovu smrt zamaglilo; njegova bi se udovica mogla ljupko ponovno ukljuiti u dru tve ni ivot bez ikakvih primjedbi, a ovjek kojega je poznavala dovoljno dugo mogao bi joj pristojno udvarati. Ali ne. Sav zapaljen i nestrpljiv, prestravljen moguno u da izgubi svoju priliku kod nje, on je morao gurati i gurati, sve dok stvar nije pa la preko ruba ponora. Tako je. A da svoje namjere nije razglasio po cijelom gradu, Illvan se nikad ne bi zbunio i bubnuo onaj katastrofalni uvodnik u ugodno avrljanje, a incident koji se tako lako dao pogre no protumaiti nikad ne bi uslijedio. elim posjedovati vremen ski stroj kako bih se mogao vratiti u pro lost i tamo se ubiti. Morao je priznati kako se itav taj produ eni scenarij besprijekorno sam po sebi pod lo io politikoj dezinformaciji. U danima kad je radio u Tajnim operacijama, padao b i na pod od smijeha i veselja kad bi se njegovi protivnici poskliznuli i znatno manje nego on sad. Daje samom sebi postavio zasjedu, smatrao bi ovo bogodanom pr iom. Idiote. Ti i jesi upao u vlastitu zasjedu. Daje barem dr ao jezik za zubima, mo da bi se uspio izvui ist i iz one dobro razraene p olula i o vrtu. Ekaterina bi i dalje bila unosno zaposlena i tu je zastao kako bi s iznimno izmije anim osjeajima porazmislio o ovome. Loptomet. Bi li izvjesno bijed no razdoblje njegova djetinjstva bilo trunicu manje bijedno da nikad nije saznao za tu dobronamjernu varku? Bi li se radije osjeao kao budala, ili bio budala? Zna o je kako bi on sam odgovorio na to pitanje; zar prema Ekaterininu odgovoru smij e pokazati manje po tovanja? Ve si to uinio. Budalo. U svakom sluaju, optu ba za ubojstvo, inilo se, odnosila se samo na njega. Ako je Ri chars govorio istinu, ha, povratni val nju je posve zaobi ao. A ako se ponovno ne baci na nju, tako e i ostati. Doteturao je do svog naslonjaa i strovalio se u njega. Koliko e je se dugo morati kloniti da bi taj oaravajui tra pao u zaborav? Godinu dana? Godine i godine? Zauvij ek? Prokletstvo, pa on je poinio samo jedan zloin zaljubio se u prelijepu i hrabru enu. Zar je to tako lo e? Htio joj je pru iti itav svijet, odnosno, barem ono to je u tom svijetu pripadalo njemu. Kako su se samo tako dobre namjere pretvorile u ovakvu. .. zbrku? uo je Pyma dolje u predvorju. Ponovno su odjeknuli glasovi. uo je jedan par izama k ako se uspinje stubama, pa se pribrao kako bi Pymu rekao da danas poslijepodne v i e ni za koga Nije Kod Kue. Ali kroz vrata njegova stana nije ivahno virnuo Pym, ne go Ivan. Miles zastenje. "Haj, bratiu," ree vedro Ivan. "Bo e, jo uvijek izgleda kao olupina." "Kasni u fazi, Ivane. Oporavio sam se, a onda su me opet potopili." "Oh?" Ivan gaje upitno gledao, ali Miles samo odmahne rukom. Ivan slegne ramenim

a. "Onda, to ima? Vino, pivo? Predjela Mame Kosti?" Miles poka e prema nedavno napunjenom kredencu uza zid. "Samo ti navali." Ivan si ulije vina i zapita: " to e ti?" Nemojmo opetpoinjati s tim. "Ni ta, hvala." "Eh, kako hoe ." Ivan dotumara do prozorskog udub-ljenja, mukajui vino u a i. "Nisi dobi o poruke koje sam ti prije ostavio na komkonzoli?" "Oh, jesam, vidio sam ih. Oprosti. Danje bio naporan." Miles nabere obrve. "Boji m se da sad nisam ba najugodnije dru tvo. Od svih ljudi na svijetu, maloprije me za skoio ba Richars Vorrutver. Jo uvijek to probavljam." "Ah. Hm." Ivan pogleda prema vratima i otpije gutljaj vina. Naka ljao se. "Ako se radi o onim glasinama vezanima uz ubojstvo, sam si kriv. Da si odgovorio na moje poruke, ne bi te zaskoio. Ja sam dao sve od sebe." Miles je zapanjeno piljio u njega. "Dobri Bo e, zar i ti? Zar ba svi u prokletoj Vo rbarr Sultani znaju za to prokleto smee?" Ivan slegne ramenima. "Ne znam znaju li ba svi. Moja mama jo nije ni ta spomenula, a li mo da misli daje to previ e ru no da bi na to obraala pa nju. Byerly Vorrutver rekao j e meni da ka em tebi. I to, samo da zna , u ranu zoru. On je lud za takvim traevima. Pretpostavljam da jednostavno nee moi izdr ati i zadr ati to za sebe, osim ako cijelu priu nije sam zakuhao, da se malo zabavi. Ili mo da igra nekakvu podlu skrivenu igr u. Ne mogu ak ni poeti pogaati na ijoj je taj strani." Miles je trljao elo dlanovima. "Gah." "U svakom sluaju, bitno je jedno ovo nije od mene krenulo. Razumije ?" "Ma da." Miles uzdahne. "Valjda. Uini mi uslugu. Kad naleti na taj tra, zgazi ga, m o e?" "Kao da bi meni netko vjerovao? Svi znaju da sam ja od malih nogu tvoj magarac. Uostalom, ja nisam bio ak ni svjedok. Ne znam ni ta vi e nego svi ostali." Promislio je malo, pa ustvrdio: "Ja znam jo i manje od svih ostalih." Miles je razmatrao mogunosti. Smrt? Smrt bi bila ugodnija i ne bi ga ovako luaki bo ljela glava. Ali uvijek je postojala mogunost da e ga neka neupuena osoba o ivjeti i to u obliku lo ijem nego prije. Osim toga, mora po ivjeti barem dovoljno dugo da glasa protiv Richarsa. Zami ljeno je prouavao svog b ratia. "Ivane..." "Nisam ja kriv," smjesta izrecitira Ivan, "to nije u opisu mog radnog mjesta, ne mo e me natjerati i ako eli moje vrijeme, morat e se za njega izboksati s mojom mamom. Ako se usudi ." Kimne sam sebi, zadovoljan to se dosjetio posljednje reenice. Miles se uvalio u naslonja i dugo promatrao Ivana. "Ima pravo", rekao je naposljet ku. "Ve sam isuvi e puta u ivotu zlorabio tvoju odanost. ao mije. Zaboravi." Ivan, koji je u tom trenutku imao puna usta vina, zurio je u njega u oku, dok su mu se obrve nabirale. Napokon je uspio progutati. "Kako to misli , zaboravi?" "Mislim, zaboravi. Nema razloga da i tebe uvlaim u ovu ru nu zbrku. Zapravo, imam s ve razloge da te ne uvlaim u to." Miles je sumnjao kako bi Ivan ovaj put u njegov oj blizini mogao zadobiti neku asnu pobjedu, ak ni takvu koja bi nakratko zatreper ila prije nego to zauvijek bude pokopana u CarSigovim arhivama. Osim toga, ionako se, ovako na brzinu, nije mogao sjetiti niega to bi Ivan mogao uiniti za njega. "Nema razloga? Zaboravi? to si ovaj put nakanio?" "Ni ta, bojim se. Ovaj put mi ne mo e pomoi. Ipak, hvala ti to si se ponudio", ree Miles savjesno. "Nisam se ja ni ta ponudio", naglasi Ivan. Oi su mu se suzile. "Ne to je tebi na pame ti." "Ni ta. Sve ide nizbrdo." Nizbrdo prema jedinoj sigurnoj toki, injenici da e tjedni p red njim biti neugodniji od bilo ega stoje dosad u ivotu iskusio. "Hvala ti, Ivane . Ne moram te otpratiti, zar ne?" "Pa..." Ivan nagne a u, iskapi je i spusti na stol. "Nda, jasno da ne mora . Nazovi m e ako... ne to treba ." Ivan se odgegao, dobaciv i mu prije toga preko ramena jedan nezadovoljni pogled. M iles gaje mogao uti kako, silazei, uvrijeeno mumlja: "Nema potrebe. Zaboravi. to on misli, tko je on, dovraga...?" Miles se iskrivljeno nasmije io i pogrbio u naslonjau. Imao je tako mnogo posla. Al i bio je preumoran da se i pomakne. Ekaterina... Njezino ime kao da mu je kliznulo kroz prste, neuhvatljivo poput dima koji tjera

vjetar. TRINAESTO POGLAVLJE Pod svjetlo u prijepodnevnog sunca, Ekaterina je sjedila za stolom u stra njem vrtu s voje ujne i poku avala prema lokaciji i plai razvrstati popis poslova na odreeno vri jeme koji je skinula s komkonzole. inilo se da u blizini nema nijednog posla koji bi bio povezan s botanikom. Stilus joj je od etao do margine i na vrljao jo jednu za misao za lijepog maslobuba, a onda se vratio skiciranju preinaka ujnina vrta, ko je su se zasnivale na veem broju podignutih gredica, zbog lak eg odr avanja. Rani sta dij zaepljenja sranih ila koje je usporavalo ujnu Vorthvs trebalo bi biti izlijeeno na jesen, kad ode na transplantaciju srca. S druge pak strane, kad to proe, ujna e se zacijelo eljeti vratiti punoj predavakoj satnici. Patuljasti vrt pun autohtoni h barravarskih biljaka... ne. Ekaterina se odluno vrati popisu poslova. Ujna Vorthvs neprestano je ulazila u kuu i izlazila u vrt; zbog toga Ekaterina ni je podizala pogled sve dok njezina ujna, napadno udnovatim glasom, nije rekla: "E katerina, ima posjetitelja." Ekaterina pogleda prema vratima i sledi se od zaprepa tenja. Uz bok njezinoj ujni stajao je kapetan Simon II-lyan. No dobro, jednom je praktiki cijelu veer prosjedi la uz njega, ali to je bilo u Kui Vorkosigan, gdje se sve ini.4 \ lo moguim. ive, zastra ujue legende ne bi se smjele pojavljivati usred prijepodneva i opu teno stajati ljudima u vrtu kao da je u njemu netko u prolazu najvjerojatnije Miles ispustio zmajev zub. Zapravo, kapetan Illvan nije djelovao osobito zastra ujue. Bio je mnogo ni i i vitkij i nego to gaje zami ljala. U vid-vijestima se rijetko pojavljivao. Bio je odjeven u skromno civilno odijelo kakvo bi za poslovni ili prijepodnevni sastanak odabrao i svaki drugi Vor s konzervativnim ukusom. Stidljivo joj se nasmije io, a kad je ona krenula nesigurno ustati, mahnuo je neka ostane sjediti. "Ne, molim vas, nem a potrebe, madame Vorsoisson..." "Zar... neete sjesti", uspjela je Ekaterina izgovoriti, potonuv i natrag u svoj sto lac. "Zahvaljujem." Izvukao je stolac i sjeo pomalo ukoeno, kao da se ne osjea posve ug odno. Mo da i on ima stare o iljke nalik na Milesove.v "Pitao sam se bih li mogao na samo razgovarati s vama. ini se kako madame Vor-thys misli da bi to bilo posve u redu." Ujna je to potvrdila kimanjem glave. "Ali, Ekaterina, draga, ja sam upravo krenu la na predavanje. Hoe da jo malo ostanem kod kue?" "To nije potrebno", ree jedva ujno Ekaterina. " to Nikki radi?" "Upravo se igra na mojoj komkonzoli." "Onda u redu." Ujna Vorthvs kimne i vrati se u kuu. Illvan se naka ljao i poeo: "Ne bih elio ometati va u privatnost, madame Vorsoisson, i li vam oduzimati vrijeme, ali zaista bih se elio ispriati zbog neugodnosti koju sa m vam one veeri priredio. Osjeam se strahovito krivim i silno se bojim da sam vas. .. o tetio, to mi nikako nije bila namjera." Sumnjiavo se namr tila dok joj je prst desne ruke trljao pleteni obrub lijeve stran e bolera. "Je li vas Miles poslao?" "Ah... ne. Ja sam veleposlanik bez ikakve lisnice. Ovo je iskljuivo moje priznanj e. Da nisam izgovorio onu glupu primjedbu... Ali nisam ba dobro shvatio svu osjet ljivost situacije." Ekaterina gorko uzdahne, sla ui se s njim. "Meni se ini da smo nas dvoje bili jedini lo e obavije teni ljudi u onoj prostoriji." "Bojao sam se da su mi rekli a da sam ja to poslije zaboravio, no ini se da jedno stavno nitko nije smatrao neophodnim obavijestiti me o dogaajima. Jo uvijek se nis am naviknuo na to." Traak nezadovoljstva pojavio mu se u oima, pretvarajui njegov o smijeh u la . "To uope nije bila va a krivnja, gospodine. Netko... se preraunao u svojim izraunima. " "Hm." Illvanove su se usne suutno iskrivile na ovu njezinu izjavu. Prst mu je kri vudao po stolnjaku, ostavljajui na njemu iskri ani uzorak. "Znate kad ve govorimo o veleposlanicima sve je poelo tako to sam pomislio kako bih morao otii k vama i rei k

oju dobru u prilog Milesovim romantinim sposobnostima. inilo mi se kako mu toliko dugujem, s obzirom na to kako sam ugazio u cijelu stvar. Ali to sam vi e o tome raz mi ljao, to mi je postajalo jasnije da zapravo pojma nemam kakav bi on suprug bio. Jedva ga se usuujem preporuiti. Kao podinjeni, bio je upravo u asan." Njezine obrve podigo e se iznenaeno. "Ja sam mislila daje njegova karijera u CarSig u bila uspje na." Illvan slegne ramenima. "Njegove su misije bile dosljedno uspje ne, vrlo esto i usp je nije nego u mojim snovima. Ili nonim morama... inilo se kako on misli daje svaka zapovijed vrijedna daje se poslu a ujedno i zapovijed vrijedna da je se prekorai. D a sam na njega mogao postaviti jednu kontrolnu napravu, to bi svakako bio reos-t at. Da mu smanjim energiju za stupanj, dva... tako bi mo da du e potrajao." Illvanov je zami ljeni pogled vrludao vrtom, ali Ekaterini se inilo da on u mislima vidi ne to posve drugo. "Znate one stare narodne prie u kojima se grof nastoji rije iti nep o eljnih udvaraa svoje keri tako to im zadaje tri zadatka koja je nemogue izvr iti?" "Da..." "Nemojte to nikad poku ati s Milesom. Jednostavno... nemojte." Poku ala |e osmijeh koji joj je pobjegao obrisati s lica, ali nije uspjela. inilo s e da mu je taj njezin osmijeh zagrijao pogled. "Jedno moram rei," nastavi on s vi e pouzdanja, "u-vijek je brzo uio. Ako biste mu p ru ili drugu priliku, pa... mo da bi vas mogao iznenaditi." "Ugodno?" zapita ona ironino. Sad je bio njegov red da potisne osmijeh. "Ne nu no." Opet je odvratio pogled od n je, a smije ak mu je od ironinog izblijedio u zami ljeni. "Tijekom godina imao sam mn ogo podinjenih koji su imali besprijekorne karijere. Savr enstvo, vidite, nikad ne riskira samo sa sobom. Miles je bio mnogo toga, ali nikad savr en. Zapovijedati mu to je bila ast i strava, a ja sam i zahvalan i zaprepa ten to smo se iz toga obojic a izvukli ivi. Na kraju... njegova je karijera zavr ila katastrofom. Ali prije nego to je zavr ila, Miles je mijenjao svjetove." Nije joj se uinilo daje ova Illvanova misao metaforina. Ponovno ju je pogledao i m alo rastvorio dlan ruke koju je dr ao na krilu, gotovo kao da se ispriava to je u nj oj zadr avao rijei. "Smatrate li vi daje Miles velik ovjek?" pitala je Eka-terina Illvana ozbiljno. / mora li ovjek i sam biti velik da bi prepoznao velikana? "Kao njegov djed i otac ?" "Ja mislim daje on velik ovjek... na posve drugaiji nain nego to su to bili njegovi djed i otac. Iako sam se esto bojao da e samome sebi slomiti srce u nastojanjima d a bude poput njih." Illvanove su je rijei na neki neobian nain podsjetile na to kako je Milesa procijen io ujak Vorthvs, jo onda kad su se prvi put sreli na Komarru. Dakle, ako genij misli da je Miles genij, a vel ikan misli daje Miles velikan... mo da bi ga trebala dati na procjenu nekome tko j e zaista dobar suprug? Kroz otvorene su prozore iz kue u vrt dolebdjeli jedva ujni glasovi, suvi e prigu eni da bi se razabralo o emu govore. Jedan je glas bio duboko mu ko brundanje. A drugi je bio Nikkijev. Nije se doimalo kao razgovor preko komkonzole ili vida. Zar se ujak Vorthvs ve vratio? Eka-terina je mislila da ga nee biti do veere. "A rei u vam i jo ne to", nastavljao je Illvian, ma ui zami ljeno prstom po zraku. "Uvije je pokazivao izvanrednu sposobnost za izbor ljudstva. Odnosno, za izbor i oblik ovanje. Ako bi on rekao da je netko dobar izbor za odreeni zadatak, ta bi osoba n a kraju uvijek opravdala oekivanja. Na ovaj ili onaj nain. Ako on misli da biste v i bili sjajna lady Vorkosigan, onda je, bez sumnje, u pravu. Iako," glas mu post ane jedva primjetno poti ten, "budete li se odluili spojiti svoju sudbinu s njegovo m, mogu vam osobno jamiti da nikad neete moi biti sigurni to slijedi. Zapravo, nitko to nikad ne mo e znati." Ekaterina kimne, suho se sla ui s njim. "Kad sam imala dvadeset godina, odabrala sa m svoj ivot. Nije trebao ovako izgledati." Illvan se bolno nasmijao. "Oh, dvadeset. Bo e. Da. Kad sam seja u dvadesetoj zakle o na vjernost caru Ezaru, imao sam do kraja isplaniranu svoju vojnu karijeru. Br odska du nost, kapetan broda do tridesete, admiral do pedesete i umirovljenje u ezd esetoj dva roka od po dvadeset godina. Dakako, dopustio sam i mogunost da budem u

bijen. Sve sam uredno isplanirao. A ivot mi je krenuo drugim smjerom ve dan poslij e toga, kad su me, umjesto na brod, poslali u CarSig. Sljedei zaokret bio je kad sam se zatekao na mjestu ravnatelja CarSiga i to usred rata koji uope nisam predv idio, slu ei djeaku-caru koji deset godina prije toga nije ni postojao. Moj ivot je j edan dugaki lanac iznenaenja. Prije godinu dana nisam mogao ni zamisliti da e izgledati ovako kako izgleda danas. Nisam ni sanjao da u biti sretan. Naravno, lady Alys... " lice mu se smek alo na spomen njezina imena, pa je zastao, dok mu je neobian osmi jeh plesao na usnama. "U posljednje sam vrijeme uspio shvatiti kako je osnovna r azlika izmeu raja i pakla u tome s kim se na tim mjestima dru i ." Mo e li ovjek prosuivati osobu prema tome s kim se ona dru i? Mo e li ona Milesa procije niti prema tome? Ivan je bio armantan i zabavan, lady Alys velianstvena i profinje na, Illyan usprkos svojoj mranoj pro losti neobino ljubazan. Milesov klonirani brat Mark uza svu svoju ogorenu zajedljivost inio se Milesovim istinskim bratom. Kareen Koudelka bila je ista u ivancija. Vorbretteni, ostatak klana Koudelka, Duv Galeni, Tsipis, Mama Kosti, Pym, ak i Enrique... inilo se da Miles oko sebe skuplja pamet ne, iznimne prijatelje s posebnim sposobnostima i to tako jednostavno i nesvjesn o, kao komet koji za sobom vue svoj blistavi rep. Osvrnuv i se unatrag, shvatila je koliko je malo prijatelja imao Tien. Prezirao je svoje poslovne suradnike, rugao se svojoj posvud rasutoj obitelji. Uvijek je se bi govorila kako on nije dru tven ovjek, ili da jednostavno ima previ e posla. Nakon t o je napustio kolu, Tien vi e nikad nije sebi stvorio nijednog dobrog prijatelja. A ona je dijelila njegovu izolaciju: nas dvoje sami, to je bio savr en sa etak njihov a braka. "Rekla bih da ste potpuno u pravu, gospodine." Iz kue se iznenada uo Nikkijev glas, povi en i glasan, povlaei je za njezino majinsko u ho. "Ne, ne!" Zar se zbog neega usprotivio ujaku? Ekaterina je podigla glavu, osl u kujui i mr tei se s nelagodom. "Ovaj... ispriajte me." Odaslala je Illyanu kratak, blistav osmijeh. "Mislim daje bolje da odem pogledati to se dogaa. Odmah u se vratiti." Illyan kimne s razumijevanjem i pristojno se pone praviti da mu je pozornost usmj erena na vrt koji gaje okru ivao. Ekaterina je u la u kuhinju, u kojoj su joj se oi sporo prilagodile na ulazak sa sv jetla u polutamu, pa tiho zae za ugao i kroz blagovaonicu krene prema salonu. Pre d dovratkom je iznenaeno zastala. Glas koji je ula nije pripadao njezinu ujaku neg o Alexiju Vormoncriefu. Nikki se skutrio u golemom naslonjau ujaka Vor-thysa koji je stajao u kutu. Vormo ncrief se nadvio nad njega, napeta lica i uzrujano zgrenih ruku. "Da se vratimo na one zavoje koje si vidio na zglobovima lorda Vorkosigana dan n akon stoje ubijen tvoj otac", govorio je u urbano Vormoncrief. "Kakvi su bili? Kol iko veliki?" "Ne znam", slegne ramenima Nikki, kao zvjerica u zamci. "To su bili obini zavoji." " to misli , kakve su rane bile ispod njih?" "Ne znam." "Kako ne zna o tre porezotine? Opekline, mjehuri kao od plazmikog luka? Mo e li se sjet iti jesi li ih poslije vidio?" Nikki, ukoena lica, ponovno slegne ramenima. "Ne znam. I li su oko cijelog zgloba i imali su neravne rubove. Jo uvijek mu se pozna crveno." Grlo mu je bilo stisnuto , kao da e svaki as zaplakati. Opsjednut pogled prijee Vormoncriefovim licem. "To nisam primijetio. Pa ljiv je, za r ne, uvijek nosi duge rukave? I to usred ljeta, ha. Ali je li imao drugih ozlje da, na primjer na licu? Masnica, ogrebotina, mo da ljivu na oku?" "Ne znam..." "Jesi li siguran?" "Porunice Vormoncrief!" Ekaterina o tro prekine ispitivanje. Vormoncrief se tr ne i u spravi, pa pone zvjerati uokolo. Nikki podigne pogled, usana razdvojenih od olak anja. "Sto vi to radite?" "Ah, Ekaterina, madame Vorsoisson, do ao sam vidjeti vas." Neodreeno zaokru i rukom p rimau sobu krcatu knjigama.

"A za to onda niste po li tamo gdje sam seja nalazila?" "Iskoristio sam priliku da porazgovaram s Nikkijem i vrlo mije drago zbog toga." "Mama," dahne Nikki, zabarikadiran u naslonjau, "on ka e daje lord Vorkosigan ubio tatu!" "Molim?" Ekaterina je zurila u Vormoncriefa, toliko zaprepa tena da je na trenutak zaboravila disati. Vormoncrief bespomono raskrili ruke i iskreno je pogleda. "Tajna je otkrivena. Is tina je iza la na vidjelo." "Kakva istina? Tko ju je otkrio?" " u ka se po cijelom gradu, iako se nitko ne usuuje a nikome nije ni stalo poduzeti n e to s tim u vezi. Svi su oni traeri i kukavice. Ali slika postaje sve jasnija. Dvo jica mu karaca sami odlaze u komarrsku divljinu. Vraa se samo jedan i to s, oito, vr lo neobinim ozljedama. Kvar na masci za disanje, ba . Ali meni je smjesta bilo jasn o kako vi niste sumnjali da se radi o pokvarenoj igri, sve dok Vorkosigan nije p ostao neoprezan i na onoj vas veeri zamolio da se udate za njega. Nikakvo udo da s te istrali u suzama." Ekaterina otvori usta. Pred oima joj bljesne nona mora sjeanja. Alexi, tvoja optu ba je fiziki nemogua, ja to dobro znam. Ja sam ih na la u toj divljini, jednog ivog i je dnog mrtvog. Kroz glavu joj se izlio vodopad sigurnosnih mjera. Ovo je bio lanac sastavljen od malog broja karika u obliku pojedinosti o Tienovoj smrti, a vodio je izravno do osoba i predmeta koje se nitko nije usudio spomenuti. "Uope nije b ilo tako." Ovo je zazvualo slaba ni-je nego to je eljela. "Kladim se da Vorkosigana nikad nisu ispitali brzo-pentom. Jesam li u pravu?" "On je biv i CarSigovac. Sumnjam da bi takvo ispitivanje dalo rezultata." "Kako prikladno", slo i Vormoncrief ironinu grimasu. "Ali mene jesu brzopentali." "I to je dokazalo da niste suuesnica! Da! Bio sam siguran u to!" "Suuesnica... u emu?" Rijei su joj zapele u grlu. Neugodne pojedinosti neumornog is pitivanja pod serumom istine, a koje je morala pretrpjeti na Komarru, zakuhale s u joj u sjeanju. Vormoncrief je zakasnio s ovom gnusnom optu bom. CarSig se tog sce narija dosjetio prije nego to se Tienovo tijelo dospjelo ohladiti. "Da, postavili su mi sva pitanja koja savjesni istra itelji moraju postaviti bliskoj srodnici po slije sumnjive smrti." I vi e od toga. "I to s tim?" "Sumnjive smrti, da, ve ste onda sumnjali, znao sam!" Odmahnuo je rukom i zaustav io njezin brzi poku aj da umetne rije iznenadne umjesto nesretno odabrane sumnjive. "Vjerujte mi, savr eno dobro razumijem va u stra nu dvojbu. Ne usuujete se optu iti svem onog lorda Vorkosigana, tog mutiranog plemia." Vormoncriefovo se lice na spomen to g imena prezirno iskrivilo. "Bog zna kako bi vam se zbog toga mogao osvetiti. Al i, Ekaterina, i ja imam mone roake! Do ao sam ti ponuditi Nikkiju takoer svoju za titu Prihvati moju ruku vjeruj mi " ra irio je ruke i krenuo prema njoj " i kunem ti se da emo zajedno privesti to malo udovi te pravdi!" Ekaterina je, na trenutak ostav i bez rijei, zaprepa teno frknula usnama i poela se pa nino ogledavati oko sebe u potrazi za oru jem. Jedino to se kao takvo nudilo bio je a ra uz kamin, ali treba li ga njime opaliti po glavi ili mu ga zabiti u guzicu...? Nikki je sad ve otvoreno plakao, slaba nim, suzdr anim jecajima, a Vormoncrief je st ajao izmeu njih. Poku ala ga je zaobii, a on ju je vrlo glupo poku ao obujmiti rukama. i'iW ir"Au!" kriknuo je kad se njezin otvoreni dlan svom silinom ruke na kojoj se nalaz io zabio u njegov nos. Taj mu udarac nije zatjerao nosnu kost u mozak i na mjest u ga ubio, kako su opisivali u prirunicima ona nije ni mislila da e se to zaista d ogoditi ali mu je nos poeo oticati i krvariti. Prije nego stoje uspjela naciljati sljedei udarac i opaliti, zgrabio ju je za oba runa zgloba. Budui da se otimala, b io ju je prisiljen dr ati vrsto, ali na velikoj udaljenosti od sebe. Napokon je uspjela smoi snage da ispljune rijei i za-vri tala iz punih plua: "Pusti m e, ti glupi panju!" Zaprepa teno je piljio u nju. Upravo u trenutku kad je uspjela povratiti toliko ra vnote e da poku a saznati hoe li koljeno u prepone djelovati bolje od ake u nos, smrto nosno suhi Illvanov glas s dovratka prekinuo je prizor.

"Dama je zatra ila da joj pustite ruke, porunice. Takvo to ne bi morala zahtijevati dvaput. Zapravo... nijedanput." Vormoncrief podigne pogled, a oi mu se razrogai e kad je sa zaka njenjem prepoznao biv e g ravnatelja Car-Siga. Ra irio je ruke i malo promigoljio prstima, kao da s njih o tresa krivnju. Usne su mu se pomaknule u dva ili tri poku aja da progovori, prije no to ih je konano uspio natjerati da krenu. "Kapetane Illvan! Gospodine!" Ruka mu je po la prema elu kako bi salutirala, no onda je primijetio daje Illvan u civilki , pa se pokret u letu pretvorio u oprezno istra ivanje njegova krvavog i nabubreno g nosa. Iznenaeno je zurio u krvavu mrlju na svojoj ruci. Ekaterina ga naglo zaobie i uklizne u ujakov naslonja, pa skupi Nikkija koji je mrc ao i vrsto ga zagrli. "Kako ste se usudili ovamo doi nepozvani i ispitivati mog si na bez mojeg dopu tenja! Kako se usuujete ovako ga muiti i pla iti! Kako se usuujete!" "Izvrsno pitanje", ree Illvan. Oi su mu bile tvrde, hladne i nimalo ljubazne. "Por unice, biste li bili tako dobri da udovoljite na oj znati elji?" "Vidite, vidite, gospodine, ja, ja, ja..." "Ono to ja vidim", ree Illvan, istim arktikim glasom, "jest da ste u li u kuu Carskog Revizora, nepozvani i nenajavljeni, u trenutku kad Revizor nije bio prisutan, te fiziki zaprijetili lanu njegove obitelji." Uslijedila je kratka stanka, tijekom k oje se Alexi uhvatio za nos, kao da poku ava sakriti dokaze. "Porunice Vormoncrief, tko je va nadreeni?" "Ali ona je mene " Vormoncrief proguta slinu; napustio je svoj nos i stao u stav m irno, dok mu je lice polako ze-lenjelo. "Pukovnik U akov, gospodine. Tajne operaci je." Izvanredno mranim pokretom, Illvan iz pojasa izvue audio-arhiv i promrmlja u njega tu obavijest, dodajui Alexijevo puno ime, dan, vrijeme i mjesto dogaaja. Kad je, uz lagano pucketanje, vratio audio-arhiv u le i te za pojasom, zavladala je glasna t i ina. "Pukovnik U akov dobit e svoje od generala Allegrea. A vi ste slobodni, porunice." Prestravljeni se Vormoncrief natra ke povukao. Ruka mu se podigla prema Ekaterini i Nikkiju u posljednjem, uzaludnom poku aju. "Ekaterina, molim te, dopusti mi da t i pomognem..." "Vi ste la ljivac", frknula je ona prema njemu, jo uvijek dr ei Nikkija u naruju. "Vi s te pogani la ljivac. Da se vi e nikad niste vratili ovamo!" Alexijeva iskrena, premda prestravljena, zbunjenost razbjesnila ju je vi e nego to bi je razbjesnila njegova ljutnja ili otpor. Zar taj ovjek nije razumio ni jednu jedinu rije koju je izgovorila? Jo uvijek zaprepa ten, uspio se izvui u predvorje i i zai kroz glavna vrata. vrsto je stisnula zube, oslu kujui njegove korake u izmama kako blijede i nestaju niz plonik. Illvan je ostao oslonjen o dovratak, prekri enih ruku i znati eljno je promatrao. "Koliko ste dugo stajali ovdje?" pitala gaje ona kad joj se disanje malo usporil o. "Stigao sam na onaj dio o ispitivanju brzopentom. Sve te kljune rijei CarSig, suues ni tvo... Vorkosigan. Duboko se ispriavam to sam prislu kivao. Stare navike te ko umiru. " Na licu mu je ponovno bio osmijeh koji je, dodu e, svoju prija nju toplinu zadobiv ao vrlo polako. "Pa... hvala vam to ste ga se oslobodili. Vojnika je disciplina prekrasna stvar." "Jest. Pitam se koliko e mu vremena trebati da shvati kako ja vi e ne zapovijedam, ne samo njemu, nego ni ikom drugom. No, dobro. Dakle, o emu je laprdao nesnosni A lexi?" Ekaterina odmahne glavom i okrene se prema Nikkiju. "Nikki, ljubavi, to se dogodi lo? Koliko je dugo taj ovjek bio ovdje?" Nikki mrcne, ali vi e nije tako jako drhtao. "Do ao je na vrata odmah nakon stoje oti l a ujna Vorthys. Pitao me svakakva pitanja o onome kad su lord Vorkosigan i ujak Vorthys bili kod nas na Komarru." Illvan, s rukama u d epovima, prie bli e. "Mo e se sjetiti nekih pitanja?" Nikkijevo se lice iskrivilo. "Jesu li lord Vorkosigan i mama esto bili sami kako bih ja to znao? Ako su bili sami, onda mene tamo nije bilo! Sto sam vidio da rad i lord Vorkosigan. Jede veeru, uglavnom. Rekao sam mu da smo se vozili u lakoletu ... ispitao me sve o maskama za disanje." Progutao je slinu i divlje pogledao Ek aterinu, rukom grevito sti ui njezino rame. "Rekao je daje lord Vorkosigan pokvario t

atinu masku! Mama, je li to istina1?" "Nije, Nikki." I ona je njega vr e zagrlila. "To nije bilo mogue. Ja sam ih na la, i zn am." Fiziki su dokazi bili jasni ali koliko mu smije rei a da ne prekr i sigurnosna pravila? injenica da je lord Vorkosigan bio lancima privezan uz ogradu zbog ega ni je mogao uiniti ni ta ni sa ijom maskom za disanje, pa ni sa svojom, vodila je izrav no do pitanja tko ga je tamo svezao i za to. injenica da je postojao mali milijun s tvari koje o toj nonoj mori Nikki nije znao, vodila je izravno do pitanja to su mu jo pre utjeli, za to mama, kako mama, to mama, za to, za to, za to... "To su sve izmislili", ree ona estoko. "Izmislili su to samo zato to me na svojoj v eeri lord Vorkosigan zamolio da se udam za njega, a ja sam odbila." "Ha?" Nikki se prome koljio i zaprepa teno zapiljio u nju. "Pitao te? Vau! Ali mogla si postati grofica! Sva ona lova i sve to!" Oklijevao je. "Rekla si ne? Za to?" el o mu se nabralo. "To je bilo onda kad si dala otkaz? Za to si bila tako ljuta na n jega? O emu ti je lagao?" U oima mu se pojavila sumnja; mogla je osjetiti kako se u njemu opet javlja napetost. Po eljela je da mo e vri tati. "To nije imalo nikakve veze s tatom", rekla je odluno. "To to ti je Alexi rekao to je samo kleveta protiv lorda Vorkosigana." "Stoje to kleveta?" "To je kad netko okolo iri la i o nekom drugom, i to la i koje mogu na koditi asti te dr uge osobe." U Vrijeme izolacije, ako si bio pravi ovjek, klevetnika si mogao izaz vati na dvoboj s dva maa. Prvi joj se put u ivotu uinilo da su razlozi za dvoboj ne t o to mo e biti i smisleno. U ovom je trenutku i sama bila spremna nekoga ubiti, sam o nije znala u koga bi naciljala. u ka se po cijelom gradu... "Ali..." Nikkijevo je lice bilo zgreno i zbunjeno. "Ako je lord Vorkosigan bio s tatom, za to mu nije pomogao? Na Komarru su nas u koli uili kako emo u hitnim sluajevi ma s nekim podijeliti masku..." Na licu mu je jasno vidjela kako mu se u glavi raa sve vi e pitanja. Nikkiju su tre bale injenice, istina kojom e pobijediti svoja upla ena zami ljanja. Ali ona nije mogl a slobodno raspolagati dr avnim tajnama. Jo su se na Komarru ona i Miles dogovorili da e ga bude li Nikkijeva znati elja poela Ekaterini predstavljati prevelik teret ona dovesti lordu Revizoru Vorkosi-ganu koji e mu, svojim carskim autoritetom, objasniti kako se s njim, dok ne odraste, iz sigurnosnih razloga ne smije razgovarati o Ti enovoj smrti. Nije mogla ni zamisliti da e se ta tema pojaviti u ovom obliku i da e sam autoritet u pitanju biti optu en za ubojstvo Nikkijeva oca. Njihov zgodni ma li dogovor iznenada... vi e nije bio zgodan. Moram razgovarati s Milesom. "No, pa," promrmlja Illvan, "eto nam malo ru nog politikantstva... I nije moglo doi u gore vrijeme." "Ni vi ovo niste prije uli? Koliko se dugo ta glasina kree uokolo?" Illyan se namr tio. "Meni je ovo prvi glas. Lady Alys obino me obavje tava o svim zan imljivim razgovorima koji se vode u glavnom gradu. Sino je bila domaica na prijemu koji je u rezidenciji priredila za Laisu, tako da moje obavijesti kasne jedan d an... ali unutra nji dokazi ukazuju na to da se moralo pro iriti poslije Milesove vee re." U asnuti se Ekaterinin pogled podigne prema njegovu licu. "Sto mislite, je li Mile s ve douo za ovo?" "Ah... vjerojatno nije. Tko bi mu to rekao?" "Ja sam za sve kriva. Da nisam onako olujno izjurila iz Kue Vorkosigan..." Ekater ina spremi na stranu ostatak te misli, jer je primijetila kako su se Illyanove u sne iznenada uznemireno stisnule; da, inilo mu se kako je i on jedna od karika u ovom lancu uzroka i posljedica. "Moram porazgovarati s nekim ljudima", ree Illyan. "A ja moram porazgovarati s Milesom. Smjesta moram s njim razgovarati." Proraunati je pogled bljesnuo na Illyanovu licu, no brzo gaje smijenila njegova u obiajena bezizra ajna pristojnost. "Sluajno me vani eka vozilo s vozaem. Mogu li vam p onuditi prijevoz, madame Vorsoisson?" Ali kamo e parkirati jadnog Nikkija? Ujna Vorthys nee se vratiti jo nekoliko sati. Ekaterina ga nije mogla povesti sa sobom na takav razgovor ah, nema veze, pa idu u Kuu Vorkosigan, tamo postoji barem deset ljudi kojima ga mo e poslati Mama Kosti

, Pym, ak i Enrique. Ups zaboravila je da su sad i grof i grofica bili kod kue. Okej, barem pedeset ljudi. Poslije trenutka izbezumljenog oklijevanja, ona ree: "Da." Obula je Nikkiju cipele, ostavila ujni poruku, zakljuala vrata i slijedila Illyan a do njegova vozila. Nikki je bio blijed i postajao sve ti i i ti i. Vo nja je bila kratka. Kad su skrenuli u ulicu u kojoj se nalazila Kua Vorkosigan, Ekaterina shvati kako pojma nema hoe li Miles uope biti kod kue. Trebala gaje najpr ije nazvati preko komkonzole, ali Illyan se tako promptno ponudio... Pro li su pok raj ogoljelog barrayarskog vrta koji se su io na suncu spu tajui se ispod razine ploni ka. Na udaljenoj strani pustog prostora, mali je usamljeni lik sjedio na zakrivl jenom rubu prazne uzdignute gredice. "ekajte, stanite!" Illyanov pogled krene za njezinim, pa on dade znak vozau. Ekaterina je podigla ku polu i iskoila iz vozila gotovo i prije nego to je ono uzdahnulo uz plonik. "Madame Vorsoisson, postoji li jo ne to to bih mogao za vas uiniti?" zazvao ju je Ill yan dok je stajala sa strane kako bi Nikki mogao izai. Nagnula se prema njemu i otrovno pro aptala: "Da. Objesite Vormoncriefa." Iskreno joj je salutirao: "Uinit u sve to je u mojoj skromnoj moi, madame." Zemaljsko se vozilo odvezlo, a ona se, vukui za sobom Nikkija, okrenula i prekorai la niski lanac koji je prijeio pje acima pristup vrtu, te u etala u njega. Tlo je bilo ivi dio vrta, slo eni ekosistem mikroorganizama, ali ovo e se tlo osu iti na suncu ili razmoiti na ki i ako nitko ne postavi odgovarajui pokrov... Miles je, p rimijeti ona pribli avajui se, sjedio pokraj jedine biljke u ovom opusto enom prostor u pokraj malenog korijena skellvtuma. Bilo je te ko rei koji se od njih dvojice doi ma oajnijim i napu tenijim. Na zidiu se, uz Milesovo koljeno, nalazio prazan vr, a Miles je zabrinuto piljio u korjeni i tamnu mrlju vod e koja se po tlu irila oko skel-lvtuma. uv i pribli avanje koraka, podigao je pogled. Usne su mu se rastvorile; licem mu je preletio izraz nezamislivog uzbuenja, ali o n ga je smjesta potisnuo i zamijenio opreznom uljudno u. "Madame Vorsoisson," uspio je protisnuti. "Sto vi, ovaj, radite... ovaj, dobro d o li. Dobro do li. Zdravo, Nikki..." Nije si mogla pomoi. Prve rijei koje su joj izletjele iz usta nisu bile one koje j e uvje bavala u zemaljskom vozilu, nego: "Nisi valjda izlijevao vodu preko klobuka ? Ili jesi?" Pogledao je biljku, pa opet nju. "Ah... zar nisam trebao?" "Samo oko korijena. Nisi proitao upute?" S krivnjom u oima opet je pogledao biljku, kao da oekuje da e uz nju nai naljepnicu koja mu je promaknula. "Koje upute?" "One koje sam ti poslala, dodatak oh, nema veze." Pritisnula je prstima sljepooni ce, poku avajui u svom uskome anom mozgu zadr ati barem malo smislenosti. Bilo je vrue pa je zasukao rukave; isprekidani o iljci koji su mu obrubljivali zglo bove jasno su se vidjeli pod sjajnom sunanom svjetlo u, ba kao i tanke blijede crte m nogo starijih, kirur kih o iljaka koje su se pru ale punom du inom ruku. Nikki je zabrin uto piljio u njih. Mi-lesov se pogled konano uspio otkinuti od opeg pojma njezinos ti, pa je uoio koliko je uzrujana. Glas mu je postao bezizra ajan. "Pretpostavljam da nisi do la zbog vrta." "Nisam." Ovo e biti stra no te ko ili mo da i nee. On zna. I nije mi ni ta rekao. "Jesi l uo... onu udovi nu optu bu koja se kree gradom?" "Jesam, juer", odgovori joj on izravno. "Za to me nisi upozorio?" "General Allegre zamolio me da priekam dok CarSig ne zavr i s procjenom. Ako... ako ova ru na glasina ima sigurnosne implikacije, nisam slobodan djelovati samo u svoje ime. Ako nema... s tvar je i dalje ozbiljna. Protiv optu be se mogu boriti. Ovo je ne to mnogo podlije. " Osvrnuo se oko sebe. "No, kako je to sad ionako do lo do tebe, njegov je zahtjev postao neva ei i smatram da me vi e ne obvezuje. Mislim da bi bilo bolje da ovaj raz govor nastavimo u kui." Razmi ljala je o pustom prostoru koji je bio izlo en nebu i gradu. "Da." "Izvoli." Rukom je pokazao prema Kui Vorkosigan, ali se nije ni pomaknuo kako bi dodirnuo Ekaterinu. Ona je uhvatila Nikkija za ruku, pa su ga oboje tiho slijedi

li stazicom koja je krivudala do prednjih vrata na kojima se nalazio stra ar. Poveo ih je gore, na "svoj" kat, natrag u onu vedru i sunanu sobu u kojoj ju je n ahranio onim nezaboravnim objedom. Kad su stigli u uti salon, posjeo je nju i Nik kija na krhku sofu, utu poput jaglaca, a sam sjeo na ravni stolac prekoputa njih. Oko usana su mu se vidjele crte napetosti kakve na njemu nije vidjela jo od Koma rra. Nagnuo se naprijed, ruku sklopljenih meu koljenima, pa je zapitao: "Kako je to i kad do lo do tebe?" Predala mu je kako se njoj inilo, jedva razumljivo izvje e o Vormoncriefovu upadu, p otkrijepljeno povremenim Nikkijevim podrobnim obja njenjima. Miles je ozbiljno slu a o kako Nikki zamuckujui prepriava priu i obraao mu se s ozbiljnim po tovanjem koje je, ini se, uspjelo umiriti djeaka, usprkos zastra ujuoj prirodi teme. Iako, bio je pris iljen doslovno isisati osmijeh sa svog lica kad je Nikki dospio do ivopisnog opis a trenutka u kojem je Vormoncrief zaradio krvavi nos "a zakrvario si je i cijelu uniformu!" Ekaterina je zbunjeno trepnula kad je primijetila da su obojica prem a njoj uputila istovjetan izraz zadovoljnog mu kog divljenja. Ali trenutak odu evljenja je pro ao. Miles protrlja elo. "Kad bi sve ovisilo o mojoj procjeni, sad bih i ovdje odgovor io na neka Nikkijeva pitanja. Ali ini se da se u moju procjenu, na nesreu, sumnja. Sukob interesa je izraz koji jedva poinje opisivati moj polo aj u ovoj situaciji." Tiho je uzdahnuo i oslonio se o tvrdi naslon stolca, neuvjerljivo se pretvarajui kako je opu ten. "Prva stvar koju bih elio istaknuti jest da u ovom trenutku teret dokazivanja nedu nosti le i na meni. ini se da je povratni val iz ove kanalizacije p roma io tebe, a ja bih se volio pobrinuti da tako i ostane. Ako se... ne budemo via li, nitko nee dobiti izgovor pomou kojega daljnje klevete mo e usmjeriti prema tebi. " "Ali tako bi se pogor ao tvoj polo aj", ree Ekaterina. "Izgledalo bi kao da sam povje rovala u Alexijeve la i." "Ako uinimo suprotno, izgledat e kao da smo nekako zajedno isplanirali Tienovu smr t. Ne vidim kako bismo iz te situacije mogli izai neo teeni. Ali vidim kako mo emo tetu smanjiti napola." Ekaterina se duboko namr tila. / da te ostavim samoga dok te gaaju tim smeem1? Trenu tak poslije, rekla je: "Tvoj prijedlog je neprihvatljiv. Smisli ne to drugo." Oi su mu se podigle prema njezinu licu, kao da tamo ne to tra e. "Kako ti eli ..." "O emu vi to razgovarate?" zahtijevao je odgovor Nikki, ije su se obrve namr teno sk upile. "Ah." Miles dotakne usne i promotri djeaka. "ini se kako su me moji politiki protiv nici optu ili da sam ubio tvog tatu tako to sam mu pokvario masku za kisik. A prona l i su i razlog u tome to se ja udvaram tvojoj mami." Nikkijev se nos nabrao dok je ovo probavljao. "Zbilja ste je pitali da se uda za vas?" "Pa, jesam. I to sam uinio prilino nespretno." Je li se on to zaista zarumenio? Kr atko ju je pogledao, ali nije mogla rei stoje vidio na njezinu licu. Kao ni stoje iz toga zakljuio. "Ali sad se ja brinem da bi ljudi, ako se tvoja mama i ja nastavimo viati, mogli pomisliti da smo se zajedno urotili protiv tvog tate. A ona se brine da e ti isti ljudi, ako se ne nastavimo viati, rei kako to dok azuje da ona vjeruje da sam gaja oprosti ako te ovo uznemiruje ubio. To ti se zo ve pat-pozicija." "Prokleti bili svi", ree promuklo Ekaterina. "Ba me briga to te idiotske neznalice misle, govore ili rade. Nadam se da e se zagu iti svojim poganim traevima." Ruke su joj se stisnule u krilu. "Meni je va no samo to misli Nikki." Prokleti Vormoncrief. Vorkosigan podigne obrvu prema njoj. "Zar si zaista mislila da druga verzija ne bi, prije ili poslije, do la do njega na isti nain kao i prva?" Odvratila je pogled. Nikki se ponovno skutrio, nesigurno pogledavajui dvoje odras lih. Ovo nikako nije trenutak, zakljui Ekaterina, da mu ka e da spusti noge sa skup og namje taja. "Dobro", dahne Miles. "Onda dobro." Sablasno joj je kimnuo. Potresla ju je unutr a nja vizija viteza koji spu ta vizir kako bi se suoio s udarcem koplja. Na trenutak je prouavao Nikkija, a onda ovla io usne. "Dakle to ti misli o svemu ovome, Nikki?" "Ne znam." Iako je na trenutak bio priljiv, sad se ponovno povlaio, to nije bio dob ar znak.

"Ne mislim na injenice. Nitko ti jo nije ispriao dovoljno injenica da mo e ne to razabra i. Mislim na osjeaje. Na brige. Na primjer, boji li se mene?" "Ma ne", promrmlja Nikki, obujmiv i rukama koljena. Zurio je u svoje cipele koje s u trljale fmu tkaninu kojom je sofa bila oblo ena. "Boji se da bi to moglo biti istina?" "To ne mo e biti istina", estoko ree Ekaterina. "To je bilo fiziki nemogue." Nikki podigne pogled. "Ali, mama, on je bio u CarSi-gu! A agenti CarSiga mogu uin iti sve to ele i mogu to prikazati kao ne to sasvim drugo!" "Hvala ti na tom... povjerenju, Nikki," ree Miles ozbiljno. "Valjda. Zapravo, Eka terina, Nikki je u pravu. Mogu zamisliti nekoliko uvjerljivih scenarija u koje b i se mogli uklopiti fiziki dokazi koje si vidjela." "Navedi jedan", ree ona prezirno. "Najjednostavnije, mogao sam imati nepoznatog suuesnika." Bilo je to prilino stra no , no njegovi su prsti nainili mali pokret zavrtanja, kao da netko prekida dovod k isika vezanom ovjeku. Nikki, naravno, nije uoio ni pokret ni ono na to se odnosio. "Iz toga se sve dalje razvija. Ako ja mogu smisliti takve zaplete, mogu i drugi, a siguran sam kako ima onih koji nee oklijevati da svoje blistave zamisli podije le s tobom." "Predvidio si ovo?" pitala je ona, pomalo tupo. "Deset godina u CarSigu ne mogu ne promijeniti ovjekov mozak. Na neke naine koji n isu nu no lijepi." Plimni val gnjeva na kojem je prispjela ovamo polako se spu tao, ostavljajui je da stoji na goloj obali. Nije kanila ovako otvoreno razgovarati pred Nikkijem. Ali Vor-moncrief je uni tio svaku priliku da ga ona i dalje nastavi tititi tako to e ga o staviti u neznanju. Mo da je Miles u pravu. Moraju se uhvatiti u ko tac s ovim. Sve troje to moraju uiniti, spremni ili ne, dovoljno odrasli ili ne, jednostavno mora ju. "ovjek mo e neko vrijeme izbjegavati injenice, ali ne dugo. Na kraju se uvijek sve s vede na povjerenje. Ili nepovjerenje." Okrenuo se prema Nikkiju, a iz pogleda mu se nije dalo ni ta i itati. "Evo to je istina, Nikki. Ja nisam ubio tvoga tatu. Iza ao je ispod kupole s maskom za disanje koja je bila gotovo prazna, a koju prije tog a nije provjerio. Dogodilo se da se predugo zadr ao vani. Ja sam uinio dvije velike pogre ke koje su me sprijeile u tome da mu pomognem. Nije mi uope drago zbog toga, ali sad to vi e ne mogu popraviti. Jedini nain na koji to mogu nadoknaditi, jest da se pobrinem " Naglo je zastao i iznimno oprezno pogledao Ekaterinu. "Da se pobrinem za to daje njegova obitelj zbrinuta i da joj ni ta ne n edostaje." Uzvratila mu je pogled. Ako je bilo suditi po izvedbi za ivota, Tienu je njegova obitelj bila zadnja rupa na svirali, inae je ne bi ostavio bez prebijene pare, ne bi se potajno osramotio, ne bi Nikkiju uskratio lijeenje od ozbiljne genetike bol esti. Pa ipak, najvei Tienovi proma aji, iako e se mo da pokazati da su to bombe tempi rane na Nikki-jevu budunost, rijetko su imali utjecaja izravno na djeaia. U jednom j e zami ljenom trenutku tijekom sprovoda pitala Nikkija mo e li se sjetiti neke lijep e uspomene na oca. On se sjetio kako ih je Tien poveo na prekrasan jednotjedni i zlet na more. Ekaterina se pak sjetila kako su karte za jedno in i hotelske rezerv acije bile milostinja njezina brata Huga, ali nije mu to rekla. ak je i iz groba, pomislila je ogoreno, Tienov osobni kaos posezao za njom kako bi joj uni tio mir. Mo da nije lo e daje Nikki uo Vor-kosigana kako se nudi da e podmetnuti lea i preuzeti odgovornost. Nikkijeve su usne bile vrsto stisnute, a oi pomalo zamagljene, dok je probavljao M ilesove izravne rijei. "Ali", poeo je, pa zastao. "Pretpostavljam da ti na um padaju mnoga pitanja", ree Miles glasom punim blagog ohrabrivanja. "Koja su neka od njih? Ili mo da samo jedno, ili dva?" Nikki spusti pogled, pa ga opet podigne. "Ali ali za to nije provjerio masku?" Okl ijevao je, pa ubrzano nastavio: "Za to nije mogao podijeliti va u? Koje su to bile d vije pogre ke? to ste to slagali mami da se tako razljutila? Za to ga vi niste mogli spasiti? Kako su vam se zglobovi tako uni tili?" Nikki je duboko uzdahnuo, uputio Mi-lesu prestravljen pogled i zamalo zaplakao: "Moram li vas sad ubiti, kao kape tan Vortalon?" Miles je ovu bujicu pratio pa ljivo, no posljednje ga je pitanje zateklo. "Oprosti

, kao tko?" Zbunjena ga je Ekaterina ispod glasa obavijestila: "Kapetan Vortalon je Nikkijev omiljeni holovidni junak. On je pilot skonog broda koji juri iz pustolovine u pu stolovinu s kraljeviem Xavom i verca oru je pokretu otpora za vrijeme cetagandanske okupacije. Postoji cijela jedna duga epizoda u kojoj on natjerava suradnike nepr ijatelja koji su postavili zasjedu njegovom tati i osveuje se tako to ih jednog po jednog ubije." "Ta epizoda mi je nekako promaknula. Zacijelo nisam bio na planetu. Zar mu dopu ta da u ovoj osjetljivoj dobi gleda toliko nasilja?" Milesove su oi iznenada zaiskri le. Ekaterina stisne zube. "To je trebala biti odgojna serija, u smislu povijesno ton ih podataka." "Kad sam ja bio Nikkijevih godina, bio sam opsjednut likom koji se zvao lord Vor thalia Odva ni, Legendarni Junak iz Vremena izolacije." Njegov sjetni glas poprimi o je, dok je izgovarao drugi dio reenice, slatkast prizvuk nalik na onaj holovidn ih pripovjedaa. "I to je poelo s ho-lovidom, kad malo bolje promislim. No prije ne go to sam do kraja poludio za njim, nagovorio sam djeda da me odvede da pogledam izvorne dokumente u carskom arhivu. Pokazalo se da Vorthalia ba i nije bio tako l egendaran i da nisu sve njegove prave pustolovine bile osobito junake. Mislim da bih jo i sad mogao otpjevati svih devet kitica pjesme kojom je ta serija poinjala " "Molim te, nemoj", zastenjala je ona. "Pa, moglo je biti i gore. Drago mi je to m u nisi dopustila da gleda Hamleta." " to je Hamlet?" smjesta je pitao Nikki. Poinjao se pomalo otvarati. "Jo jedna velika osvetnika drama na istu temu, samo se ovaj put radi o prastarom k azali nom komadu sa Stare Zemlje. Kraljevi Hamlet vraa se kui s faksa kad smo ve kod t oga, koliko je star tvoj kapetan Vortalon?" "Jako star", ree Nikki. "Ima dvadeset godina." "No dobro, eto vidi . Nitko od tebe ne oekuje da se osveti kako spada, barem ne dok ne odraste dovoljno da se pone brijati. Jo se nekoliko godina ne mora brinuti zbog toga." Ekaterina je naumila povikati Lorde Vorkosigan! kako bi izrazila svoje zgra anje n ad time to je razgovor skrenuo u crni humor, ali onda je primijetila da se na Nik -kijevu licu ita znatno olak anje. Sto je Miles ovim naumio? Suzdr ala se od primjedb i i gotovo prestala disati, pa ga pustila da nastavi. "Dakle, u toj drami kraljevi Hamlet vraa se na sprovod svog oca, a onda shvati da se njegova mama udala za njegova strica." Nikki razrogai oi. "Udala se za svog brata?" "Ne, to nije tako prosta drama. Mamin brat je ujak, a stric je tatin brat." "Aha. Onda u redu." "Tako se ini, ali Hamletu dojave kako je njegov stric koknuo njegova starog. Na n esreu, on ne mo e provjeriti govori li njegov izvor istinu, ili la e. I tako on gotov o svih pet sljedeih inova ini grozne pogre ke i zbog svoje neodlunosti ubije gotovo ci jelu glumaku postavu." "To je ba glupo", ree Nikki koji se ponovno posve otvorio. "Mogao gaje lijepo brzo pentati." "Na nesreu, tad brzopenta jo nije bila izumljena. Da jest, drama bi bila mnogo kraa ." "Oh." Nikki se zami ljeno namr tio prema Milesu. "A mo ete li vi upotrijebiti brzopent u? Porunik Vormon-crief je rekao... da ne mo ete. I daje to ba prikladno." Nikki je izvrsno opona ao Vormoncriefovo prenavljanje. "Misli , mogu li sam sebe brzopentati? Ah, ne mogu. Na brzopentu moje tijelo reagi ra na udan nain i smatra se da moji odgovori nisu pouzdani. to mi je dobro do lo dok sam jo bio u Car Sigu, ali sad ba nije dobro. Zapravo, sad je to prokleto neprikla dno. Ali ne bi mi bilo dopu teno da me javno ispitaju i odrije e krivnje za smrt tvo g tate ak i da me se mo e brzopentati, iz nekih sigurnosnih razloga koji su u sve to ukljueni. A ne bih to mogao uiniti ni samo pred tobom, iz istih razloga." Nikki je malo po utio, pa onda naglo ispalio: "Porunik Vormoncrief je rekao da ste vi mutirani plemi." "Tako me zove mnogo ljudi, ali nitko meni u lice." "On ne zna da sam i ja mutac. I da je i moj tata bio. Zar se ne ljutite kad vas

tako zovu?" "Kad sam bio tvojih godina, to mi je stra no smetalo. Sad mi se ini da to vi e nije t ako va no. Sad, kad na raspolaganju imamo dobro genetsko i enje, znam da ne bih prenio ni ta na svoju djecu, ak ni da sam tisuu puta o -teeniji." Usne su mu se uz vile dok j e posebno pazio da sluajno ne pogleda prema Ekaterini. "Pod pretpostavkom da ikad uspijem nagovoriti neku odva nu enu da se uda za mene." "Kladim se da nas... da mamu porunik Vormoncrief ne bi htio, da zna da sam ja mut ac." "U tom sluaju, ja te molim da mu to smjesta ka e ", ispali mrtvo-hladno Vorkosigan. Za divno udo, ovime je osvojio Nikkijev kratki, prefrigani osmijeh. Je li u tome bila fora? U tome da se tajne tako stra ne da se o njima ni govoriti ne smije misli toliko zastra ujue da prigu uju ak i iste mlade glasove izbace na povr s otvorenom, izravnom ironijom? Iznenada, njihova se nevolja vi e nije tako mrano nadvijala nad njima, strah se smanjio i svi su mogli sve rei. ak se i nepodno ljivi teret poeo initi lak im. "Nikki, zbog sigurnosnih razloga koje sam spomenuo, nisam ti u mogunosti sve ispr iati." "Da, znam", opet se pogrbio Nikki. "Zato to imam devet godina." "U ovom je sluaju svejedno ima li devet, devetnaest ili devedeset. Ali mislim da p ostoji mogunost da sazna mnogo vi e nego to sad zna . Volio bih te odvesti na razgovor s ovjekom koji ima pravo odluiti koliko pojedinosti je dobro da uje , a da to n ikoga ne izlo i opasnosti. I on je sam u ranom djetinjstvu u traginim okolnostima i zgubio oca, tako da zna kako je tebi. Ako hoe , dogovorit u sastanak." Na koga lije samo mislio? Zacijelo na nekoga od najvi ih asnika CarSiga. No ako je mogla suditi prema njegovim neugodnim sukobima s CarSigovcima na Komarru, bilo j e te ko zamislivo da mu netko od njih dragovoljno dade upute kako se dolazi do Gla vnog trga, a tek ovo... "U redu..." ree polako Nikki. "Dobro." Kratak bljesak olak anja trepnuo je u Mileso-vim oima, pa smjesta izblijed io. "Au meuvremenu... uvjeren sam kako bi se ova kleveta ponovno mogla vratiti do tebe. Mo da je uje od nekoga odrasloga, mo da i od nekog svog vr njaka koji je prislu kiv ao odrasle kako o njoj razgovaraju. Ta e se pria vjerojatno ispremije ati i promijen iti dok se bude kretala uokolo, i to na udne naine. Zna li kako e izai s tim na kraj?" Nikki je na trenutak djelovao ratoborno. Zamahnuo je akom. "Da ih opalim u nos?" S osjeajem krivnje, Ekaterina se trznula. Miles je primijetio kako je zadrhtala. "Od tebe bih oekivao zreliji i razumniji odgovor", od-recitira pobo no Vorkosigan N ikkiju, dr ei jedno oko na njoj. Proklet bio taj ovjek koji je i u ovakvom trenutku uspijeva nasmijati! Mo da ve dugo njega nitko nije opalio u nos? Kad je primijetio da ona gu i smijeh, i njegove su se usne trznule. Nastavio je ne to ozbiljnije. "Predlo io bih ti ovo: onome tko ti ne to ka e, jednostavn o reci kako ta pria nije istinita i odbij svaku raspravu o tome. Ako ta osoba bud e ustrajala, reci joj da mora o tome razgovarati s tvojom mamom, ili ujakom i uj nom Vorthvs. Ako ni onda ne odustane, ti lijepo pozovi mamu, ujaka ili ujnu. Ne trebam ti ja govoriti kako se tu radi o vrlo ru nim stvarima. Ni jedna promi ljena, asna odrasla osoba ne bi te smjela u njih uvlaiti, ali, na alost, t o znai samo jedno nai e se okru en nepromi ljenim odraslim osobama koje e te muiti." Nikki polako kimne. "Kao porunik Vormoncrief." Ekaterina je gotovo mogla vidjeti olak anje koje je Nikkiju donijelo ovo predstavljanje konceptualne ladice u koju j e mogao strpati svoga muitelja. Ujedinjeni protiv zajednikog neprijatelja. "Da budem pristojan koliko je to mogue da." Nikki je zapao u utnju tijekom koje je probavljao ono to je uo. Nakon to mu je dopus tio da neko vrijeme mozga, Miles je predlo io da svi zajedno odu u kuhinju kako bi se osna ili s nekoliko zalogaja, dodav i kako je kutija s novim okotom maia nedavno s tigla na svoje tradicionalno mjesto uz penicu. Sva dubina njegove strategije razo tkrila se tek kad je Mama Kosti nakon stoje i Nik-kija i Ekaterinu na opala hranji vim nagradama koje bi ak i u stijenama potaknule promjenu agregatnog stanja povel a djeaka na drugu stranu dugake prostorije, ostavljajui Milesa i Ekaterinu gotovo s ame. Ekaterina je, sjedei na stolcu uz Milesa, naslonila laktove na stol i gledala niz

kuhinju. Uz tednjak su Mama Kosti i opinjeni Nikki kleali pokraj kutije pune dlaka vih loptica koje su mijaukale. "Tko je taj ovjek za kojega misli da bi ga Nikki tr ebao vidjeti?" pitala je tiho. "Dopusti mi da najprije vidim hoe li nam izai u susret i ima li uope vremena za to na raspolaganju", odgovorio joj je Miles oprezno. "Naravno, ti i Nikki ii ete zaje dno." "Razumijem... ali, mislila sam, Nikki se esto povue pred nepoznatim ljudima. Molim te, objasni tom ovjeku da to to Nikki uti ne znai da nije oajniki znati eljan." "Pobrinut u se za to." "Ima li on dovoljno iskustva s djecom?" "Koliko ja znam, uope nema." Miles joj uputi poti ten osmijeh. "Ali mo da e mi biti za hvalan na prigodi za vje banje." "S obzirom na okolnosti, u to mije te ko povjerovati." "S obzirom na okolnosti, bo jim se da si u pravu. Ali vjerujem u njegov zdrav razum." Mali milijun drugih pitanja koja su se prostirala meu njima morat e priekati, jer j e Nikki doskakutao natrag s novostima da svi tek roeni maii imaju plave oi. Gotovo h isterian osjeaj koji mu je nabirao lice kad su dolazili ovamo sad je potpuno nesta o. Ova je kuhinja bila dobar barometar njegovih unutarnjih stanja: sad, kad su m u pozornost odvukli hrana i ljubimci koji su ga razonodili, bio je oito mnogo mir niji. Ekaterina je zakljuila kako to to mu sad druge stvari uope mogu privui pozorno st govori sve. Imala sam pravo to sam do la k Milesu. Kako je Illyan znao? Ekaterina je dopustila Nikkiju da brblja dok nije ostao bez rijei, a onda rekla: "Morali bismo poi. Moja e se ujna pitati to se s nama dogodilo." Poruka koju je u urb ano na vrljala govorila je gdje se nalaze, ali ne i za to; Ekaterina je bila isuvi e u zrujana da bi joj ak i poku ala objasniti pojedinosti. Nije se ni najmanje veselila tome to e itavu ovu strahotnu zbrku morati objasniti ujaku i ujni, ali oni su bare m znali istinu i mogla je raunati na to da e biti bijesni jednako kao i ona. "Pym vas mo e odvesti", smjesta ponudi Miles. Ovaj put joj nije poku ao postaviti ni kakvu stupicu, primijetila je ona crnohumorno. Zaista brzo ui, ha? Obeav i kako e je nazvati kad dogovori Nikkijev razgovor, Miles ih je osobno propust io u stra nji odjeljak zemaljskog vozila i promatrao ih kako prolaze kroz vrata. N ikki je i tijekom ove vo nje utio, no ta je ti ina sad bila mnogo manje zastra ujua. i Trenutak poslije, udno ju je pogledao, kao da ne to procjenjuje. "Mama... jesi li t i odbila lorda Vorkosigana zato to je on mutac?" "Ne", smjesta je i odluno odgovorila. Obrve su joj se skupile. Ne bude li dobio j asniji odgovor, sam e ne to izmisliti, shvatila je i uzdahnula u sebi. "Gledaj. Kad me unajmio da mu napravim vrt, to nije bilo zato to je zaista elio vrt ili zato to je mislio da ja dobro radim. Samo je mislio kako e mu to dati priliku da me esto via." "Pa", ree Nikki, "to ima smisla. Mislim, pa esto ste se viali, ne?" Nekako se svladala da ga ne pogleda bijesno. Njezin posao njemu nije ni ta znaio a t o uope jest? Kad bi ovjek svakome mogao sve rei... "A bi li se tebi svialo da ti net ko obea da e postati pilot skonog broda i ti onda naporno ui i radi , a na kraju se pok da su te prevarili i da e raditi ne to drugo?" "Oh." Polako mu je poelo svitati. "Bila sam ljuta zato to se poigravao sa mnom i mojim polo ajem, i to na nain koji sa m smatrala nasrtljivim i uvredljivim." Nije si mogla pomoi, pa je nakon kratke, z ami ljene stanke, dodala: "ini se da je to njegov stil." Bi li ona mogla nauiti ivjet i s takvim stilom? Ili bi on mogao nauiti da mu je prokleto bolje da taj svoj sti l ne isku ava na njoj? ivjeti, ili nauiti? Mo emo li imati pomalo od obojega? "Dobro onda... svia ti se on ili ne?" Svianje nije bila rije koja bi makar i pribli no mogla opisati ovu mje avinu udnje, lju tnje i e nje, osjeaj da ga duboko po tuje i da joj istodobno neopisivo ide na ivce, sve te osjeaje koji su zajedno plutali u tamnom bazenu stare boli. Pro lost i budunost ratovale su u njezinoj glavi. "Ne znam. Katkad mi se svia, da, i to jako." Jo jedna duga stanka. "Ali jesi li zaljubljena u njega?" Ono malo to je Nikki znao o zaljubljenosti odraslih, veinom je pokupio s holovida. Dio nje spremno je preveo njegovo pitanje kao ifru za Na koju e stranu skoiti i to e biti sa mnom? A opet... on nije mogao ni pojmiti ni podijeliti s njom svu slo enos

t njezinih romantinih nada-nja i strahova, ali svakako je znao kako treba izgleda ti sretan kraj. "Ne znam. Ponekad. Mislim." Udijelio joj je jedan od svojih odrasli-nisu-normalni pogleda. A ona se samo mog la slo iti s njim. 1 ETRNAESTO POGLAVLJE Miles je iz arhiva Vijea grofova uzeo kopije svih rasprava koje su se tijekom pro tekla dva stoljea vodile oko osporavanja prava na nasljedstvo. Sad su se, zajedno s hrpom koju je izvukao iz dokumentacijske sobe Kue Vor-kosigan, irile preko dva obina i jednog radnog stola u knji nici. Bio je posve udubljen u sto pedeset godina star izvje taj o obiteljskoj tragediji etvrtog lorda Vorlakiala, kad se na vratima predsoblja pojavio oru nik Jankowski i oglasio: "Milorde, ovdje je komodor Galeni ." Miles iznenaeno podigne pogled. "Hvala, Jankowski." Oru nik mu kimne i povue se, zat varajui diskretno za sobom dvostruka vrata. Galeni se do etao preko cijele goleme knji nice i budnim okom biv eg povjesniara pre ao p reko rasutih papira, pergamena i svitaka. " treba ?" pitao je. "Da. uj, ti si doktorirao s tezom o barravarskoj povijesti. Mo e li se prisjetiti ne ke zaista zanimljive rasprave o nasljeivanju Okruga?" "Lord Pononik, konj", smjesta odgovori Galeni. "Koji je uvijek glasao 'njiheee'." "To ve imam." Miles mahne prema hrpi na suprotnoj strani ure enog stola. "Otkud ti ovdje, Duv?" "Po slu benoj CarSigovskoj du nosti. Tra io si izvje e analitiara, moj lorde Revizore, a u vezi s izvjesnim glasinama o pokojnom suprugu madame Vorsoisson." Sjetiv i se toga, Miles napravi grimasu. "CarSig kasni u fazi. Da je izvje e bilo got ovo juer, bilo bi od njega znatno vi e koristi. Nema mnogo smisla narediti meni da se suzdr im, a onda dopustiti da Ekaterinu i Nikkija i to u vlastitoj kui, dobri Bo e iznenada napadne onaj idiot Vormoncrief." "Da. Illyan je rekao Allegreu, a Allegre meni. Volio bih da sam ja to poslije im ao kome rei... ali u pono sam jo primao dou nika izvje a i usporedne provjere, hvala na itanju, milorde. Sve do juer kasno poslije podne nisam uspio izraunati ni ta nalik n a pristojan omjer obavijesne pouzdanosti." "Oh. Oh, ne. Pa nije Allegre valjda ovu... klevetu objesio osobno tebi o vrat? S jedni, sjedni." Miles mahne rukom prema naslonjau koji je Komarranin privukao oko ugla stola i nasuprot Milesu. "Naravno da jest. Ipak sam ja bio oevidac na tvojoj groznoj veeri, koja je, kako s e ini, i pokrenula itavu stvar, a to je jo va nije ionako ve pripadam krugu upuenih u marrski sluaj." Galeni je sjeo, umorno pritom zastenjav i. Oi su mu automatski poele iskosa skeni-rati dokumente. "Allegre ne bi ni mrtav u taj krug upuenih dodao nov u osobu, ako to nije apsolutno neophodno." "Mm, to ima smisla, barem se meni ini. Ali nisam mislio da e ti za to imati vremena." "I nemam", ree ogoreno Galeni. Otkako sam promaknut u voditelja Komarrskih poslova , gotovo svaki dan poslije veere odradim jo pola smjene prekovremeno. Vrijeme za o vo morao sam oduzeti od svojeg ciklusa spavanja. Razmatram mogunost da prestanem jesti i da si jednostavno pokraj stola objesim bocu s infuzijom, pa tu i tamo po tegnem koji gutljaj." i "Mislio sam da e se nakon nekog vremena Delia pobuniti." "I jest, ali to je ne to sasvim drugo", doda Galeni o alo enim glasom. Miles poeka trenutak, ali Galeni nije nastavio razraivati tu temu. Dodu e, zar je uo pe morao? Miles uzdahne. " ao mije", ponudi on ispriku. "No, da. S gledi ta CarSiga, imam izvrsne novosti. Na povr inu jo nije izbio ni jedan podatak koji bi ukazivao da su procurile tajne vezane uz smrt Tiena Vorsoissona . Nikakva imena, nikakve naznake daje bilo... tehnikih aktivnosti, nema ak ni glas ina o financijskim pronevjerama. Iz svake verzije nekoliko raznih scenarija veza nih uz tvoje ubojstvo Vorsoissona potpuno je, i na svu sreu, izostalo svako spomi njanje komarrskih urotnika." "Nekoliko scenarija! Koliko verzija se kree ne, nemoj mi rei. Od toga bi mi samo s koio tlak, a ne bi bilo nikakve koristi." Miles je krgutao zubima. "Dakle, to, navo

dno sam se rije io Vorsoissona ovjeka dvostruko veega od sebe uz pomo nekog vra jeg tr ka koji sam nauio dok sam jo bio u CarSigu?" "Mo da. U jedinom scenariju koji je dosad izronio, a koji te ne prikazuje kao usam ljenog napadaa, jedini pomagai koje si imao na raspolaganju bili su zli i pokvaren i agenti CarSiga. Koje si potplatio." "To je mogao smisliti samo netko tko nikad nije morao ispuniti jedan od onih nes hvatljivih Illvanovih formulara za iskazivanje prihoda i/ili rashoda", zastenje Miles. Veselo se sla ui s njim, Galeni slegne ramenima. "A je li bilo ne, ja u tebi rei", nastavi Miles. "Nije bilo dokaza daje bilo to pro curilo iz kue Vorthysovih." "Apsolutno nikakvih", prizna Galeni. Miles u bradu promrmlja nekoliko zadovoljnih psovki. Bio je siguran da nije pogr e no procijenio Ekaterinu. "Uini mi osobnu uslugu i pobrini se da taj podatak bude podcrtan crvenim u izvje u koj e e poslati Allegreu, mo e?" Galeni podigne rastvoreni dlan kao da eli vrlo pa ljivo rei da se ne mo e ni na to obvezati. Miles polako ispusti dah. Nikakvo sigurnosno curenje, nikakva veleizdaja; samo b esposlena zloba i nesretne okolnosti. I lagani dodir teoretske ucjene. Ne to to je uzrujalo njega, to e kad saznaju uzrujati njegove roditelje, ne to to je uzrujalo Vor thvsove, Ekaterinu, Nik-kija. Usudili su se time uznemiriti Ekaterinu... Pa ljivo se pobrinuo da odgurne u stranu bijes koji je kipio u njemu. Ovdje nema mjesta l jutnji. Samo besprijekorno proraunatoj i izvedenoj akciji. "I to CarSig namjerava poduzeti s tim u vezi? Ako uope namjerava ne to poduzeti", za pita naposljetku Miles. "Zasad inimo najmanje to mo emo. Nije ba da nemamo pametnijeg posla. Naravno, nastavi t emo motriti sve podatke, za sluaj da se pojavi ne to kljuno to bi pozornost javnosti opet moglo privui tamo gdje ne elimo. Dakako, bilo bi mnogo bolje da javnost ne o braa nikakvu pozornost ni na to, ali ova pria s ubojstvom zapravo nam ide na ruku. To je sjajan paravan koji se mo e staviti pod nos onima koji odbijaju prihvatiti d a je smrt Tiena Vorsoissona bila sluajna i u potpunosti opravdava injenicu da nije bila provedena daljnja istraga." "Oh, da, u potpunosti", frkne Miles. Vidim ja kamo ovo vodi. Naslonio se i tvrdo glavo poput mazge prekri io ruke. "Znai li to da sam prepu ten sam sebi?" "Ah..." ree Galeni. Dugo je izdisao i progovorio tek na kraju, kad mu je ah iscrp io sav zrak iz plua. "Ne ba sasvim." Miles iskesi vrsto stisnute zube, ekajui da progovori Galeni, koji je ekao da progov ori Miles. Miles je prvi popustio. "Do avola, Duv, pa zar se od mene oekuje da mirno stojim i pojedem ova govna sirova?" "Daj, Miles, pa nee ti to biti prvi put da ne to zata kava . Mislio sam da vi tipovi iz Tajnih operacija ivite i di ete za takve stvari." "Nikad nisam zata kavao ni ta u svojem dvori tu. Nikad tamo gdje sam morao ivjeti. Sve moje dendariijske misije bile su 'udri i zbri i'. A smrad smo ostavljali daleko iz a sebe." U Galenijevu slijeganju ramenima nije bilo suuti. "Takoer moram naglasiti da su ov o tek preliminarni rezultati. injenica da zasad ni ta ne ukazuje na curenje podatak a ne znai da se oni kasnije nee... u mlazu izliti na otvoreno." Miles polako ispusti dah. "Dobro. Reci Allegreu da ima svog rtvenog jarca. Buhuhu ." Trenutak poslije, dodao je: "Ali ne pada mi na pamet da se pravim kako sam kr iv. To je bila nesrea s maskom za kisik i toka." Galeni mahne rukom u znak prihvaanja. "CarSig se nee aliti." Bilo je dobro, podsjeti Miles samoga sebe, to u komar-rskom sluaju nisu napukle si gurnosne mjere. No to je ujedno i ubilo njegovu slaba nu, neizgovorenu nadu da e Ri charsa i njegove kompie moi ostaviti na nimalo nje nu brigu CarSiga. "Dok je sve ovo samo glasina, neka bude. Ali slobodno reci Allegreu, ako se ovaj cirkus pretvor i u slu benu optu bu za ubojstvo pred Vijeem..." Onda to? Galenijeve se oi suzi e. "Ima li razloga vjerovati da e netko podnijeti takvu tu bu? Tk o?" "Richars Vorrutver. Dobio sam od njega neku vrstu... osobnog obeanja."

"Ali on to ne mo e uiniti. Morao bi nagovoriti nekog lana Vijea da to uini umjesto nje ga." "Moi e, ako nadglasa lorda Dona i bude potvren kao grof Vorrutver." A moje kolege e se zagrcnuti kad vide lorda Dona. "Miles... CarSig ne mo e pustiti u javnost dokaze koji okru uju smrt Tiena Vorsoisso na. ak ni pred Vijee grofova." Izraz na Galenijevu licu govorio je Osobito ne pred Vijee grofova. Poznavajui to p revrtljivo tijelo, Miles je suosjeao s Duvom. "Da. Znam." S nelagodom, Galeni upita: " to kani poduzeti?" Miles nije ovaj scenarij elio izbjei samo zato da napne CarSigu ivce imao je bolje razloge. Dva bolja razloga, majku i sina. Bude li pa ljivo odigrao, ni ta od predvidive juridike zbrke ne mora se dotakn uti Ekaterine i Nikkija. "Ni ta vi e i ni ta manje od onoga to mi je posao. Malo u se i rati politike. Na barravarski nain." Galeni gaje sumnjiavo prouavao. "Pa... ako zaista eli oko sebe prostrti dah nedu nosti , morat e biti malo uvjerljiviji. Ti se... trza ." Miles se... tr ne. "Ima raznih vrsta krivnje. Ja nisam kriv za namjerno ubojstvo. Kriv sam za to to ga nisam sprijeio. I u tome nisam sam suraivao sam s itavim odboro m krivaca. Na ijem je elu bio glupi Vorsoisson osobno. Daje samo kvragu, svaki put kad na Komarru iz atla ue u kupolu, natjeraju te da gleda onaj glupi vid o postupan ju s maskom za disanje. ivio je tamo gotovo godinu dana. Bilo mu je reeno." Na tre nutak je u utio. "Ali i ja sam trebao biti pametniji, a ne izlaziti iz kupole ako prije toga nisam obavijestio svoju vezu." "Ali nitko te nije optu io za nemar." Mi lesove se usne ogoreno iskrive. "Laskaju mi, Duv. Laskaju mi." "Ja ti ne mogu pomoi", ree Galeni. "I na svom tavanu imam dovoljno sablasti koje r o taju." "Istina", uzdahne Miles. Galeni ga je dugo promatrao, a onda naglo ree: "U vezi s tvojim klonom..." "Bratom." "Da, s njim. Zna li ti... razumije li ti... kog' on vraga kani uiniti u vezi s Kare en Koudelkom?" "To pita CarSigovac ili Duv Galeni?" "Duv Galeni." Galeni je prilino dugo utio. "Nakon... dvosmislene usluge koju mi je uinio kad smo se prvi put sreli na Zemlji, bio sam zadovoljan to je pre ivio i pobj egao. Nisam se previ e iznenadio ni kad sam uo daje iskr-snuo ovdje, niti me udi sad , kad sam upoznao tvoju majku to gaje obitelj prihvatila. ak sam se pomirio i s vj erojatno u da u ga tu i tamo morati sresti." Glas mu je trunicu ohrapavio. "Ali nisam oekivao da e mutirati u mog ogora!" Miles se nasloni, dok su mu se obrve podizale u djelominoj suuti. Suzdr ao se od tog a da uini ne to nepristojno kao to je, recimo, smijuljenje. "Ja bih samo naglasio da ste vas dvojica, na izvanredno nastran nain, ve u rodu. On je tvoj brat po mlijek u. Tvoj ga je otac dao nainiti; prema nekim tumaenjima galaktikih zakona o klo-novi ma, to ga ini i Markovim ocem." "Od same pomisli na to zavrti mi se u glavi. I to bolno." S iznenadnim se u asom z apiljio u Milesa. "Nemoj mi samo rei da Mark sebe smatra mojim bratom po mlijeku? " "Zasad jo nisam usmjerio njegovu pozornost prema toj rupi u zakonu. Ali promisli, Duv, koliko e ti lak e biti ako e ga ljudima morati predstavljati samo kao svog ogora . Mislim, mnogi ljudi imaju rodbinu koje se srame; to ti je ivotna lutrija. A tak vi e ti pristupiti s mnogo suuti." Galenijev je pogled govorio da se vrlo lo e zabavlja. "On e biti ujak Mark", naglasi Miles, polako irei usne u nimalo svetaki osmijeh, "a ti e biti ujak Duv. U nekom daljnjem koljenu, pretpostavljam da u ja biti ujak Miles. Eto, a mislio sam da nikad neu biti niiji ujak, s obzirom na to da sam sin jedinac i sve to." Kad smo ve kod toga... bude li Ekaterina ikad prihvatila njegovu prosidbu, smjest a e postati ujak i istodobno stei ak tri ogora, zajedno s pridru enim suprugama i hrpo m ve spremnih neaka i neakinja. A da ne spominjemo tasta i njegovu enu. Pitao se hoe li se nekoga od njih stidjeti. Ili nova i krajnje uznemirujua misao hoe li netko o d njih njega smatrati ogorom kojega se treba stidjeti... "Misli li ti da e se njih dvoje vjenati?" zapita Galeni ozbiljno. "Ja... nisam siguran u kakvom e se kulturalnom obliku na kraju pojaviti njihova v

eza, ali pouzdano sam uvjeren kako Marka od Kareen neete moi odvojiti ni pneumatsk im ekiem. I premda Kareen ima sve razloge da se ne uri, ne vjerujem da jedna Koudel ka zna kako iznevjeriti neije povjerenje." Ovime je osvojio lagan trzaj Galenijeve obrve, kao i jedva primjetno smek avanje k oje je u njemu beziznimno izazivalo svako podsjeanje na Deliju. "Bojim se da e se morati pomiriti s Markom kao neotklonjivim dijelom inventara", z akljui Miles. "Eh", ree Galeni. Bilo je te ko rei predstavlja li taj zvuk mirenje sa situacijom il i gr u elucu. U svakom sluaju, ustao je i oti ao. Ulazei u crno-bijelo poploeno glavno predvorje iz stra njih hodnika i idui u smjeru c ijevnog dizala, Mark je naletio na svoju majku koja se spu tala niz glavno stubi te. "Oh, Mark," ree grofica Vorkosigan glasom koji je jasno odavao kako upravo njega e li vidjeti. Poslu no se zaustavio i priekao je. Prouila je njegovo uredno odijelo, o miljene mu crne boje, blago prilagoeno uz pomo tamnozelene ko ulje za koju se iskreno nadao da svojom bojom nee upropastiti cjelinu. "Izlazi ?" "Uskoro. Upravo sam se dao u potragu za Pymom, elim ga zamoliti da mi dodijeli or u nika-vozaa. Imam dogovoren razgovor s prijateljem lorda Vorsmvthea, ovjekom koji s e bavi prehrambenim uslugama i koji mi je obeao objasniti barravarski sustav dist ribucije hrane. On je mo ebitna budua mu terija pa mi se uinilo kako bi mo da izgledalo dobro da doem u zemaljskom vozilu, u vorkosiganskom stilu." "Najvjerojatnije bi to bilo dobro." Sto god da je poslije toga kanila rei, prekinula su dva nedorasla djeaka koja su i zronila iza ugla: Pymov sin Ar-thur, koji je nosio tapi sa smrdljivom kuglicom i D enys, sin oru nika Jankowskoga, koji je teglio staklenku optimistinih razmjera. Otk loparali su uza stube, usput bez daha pozdraviv i groficu: "Dobar dan, milady." Okrenula se kako bi ih promotrila dok prolaze, podignutih obrva koje su pokaziva le da se zabavlja. "Novi znanstveni novaci?" pitala je Marka kad su oni, hihoui, o dlupetali s vidika. "Unovaeni su za poduzetni tvo. Martya je gotovo genijalna. Objavila je nagradu za s vakog ulovljenog odbjeglog maslobuba, pa poslala svu slobodnu djecu oru nika u pot ragu. Marka po komadu i bonus od deset maraka onome tko pronae maticu. Enrique po novno provodi puno radno vrijeme cijepajui gene, labos je opet uhvatio stari rita m, a ja se opet mogu posvetiti financijskim planovima. Bube se vraaju ritmom od d vije do tri na sat; pretpostavljam da e potraga zavr iti sutra, najkasnije prekosut ra. Srea je to se, zasad, nijedno oru niko dijete nije sjetilo u uljati u labos i oslob oditi vorkosiganske maslobube, kako bi time pojaalo svoje ekonomske resurse. Mo da bih za to leglo trebao smisliti bravu." Grofica se nasmijala. "Daj, Mark, pa ti vrijea njihov osjeaj za ast. To su ipak poto mci na ih oru nika." "Meni bi to, kad sam bio u njihovim godinama, sigurno palo na pamet." "Palo bi i njima, samo da se ne radi o bubama njihova vazalnog gospodara." Nasmi je ila se, ali taj je osmijeh brzo izblijedio. "Kad ve spominjemo uvrede... Htjela sam te pitati jesi li i ti douo ne to od ovih ogavnih glasina koje se okolo ire o Mi lesu i njegovoj madame Vorsoisson?" "Zadnjih sam dana uglavnom bio preko glave zatrpan poslom u labosu. A Miles, iz nekog razloga, izbjegava silaziti u podrum. Kakve ogavne glasine?" Suzila je oi, ukliznula svoju ruku pod njegovu, pa zajedno s njim od etala do preds oblja knji nice. "Sino sam bila na veeri kod Vorinnijevih i tamo su me Alys i Illyan odvukli u stranu i sva ta mi napriali. Bilo mi je iznimno drago to me se njih dvoje prvo doepale Tijekom veeri u kut me stjeralo jo dvoje drugih ljudi i izblebetalo m i sprkane, alternativne verzije... zapravo, jedna od tih osoba htjela je iz mene izvui podatke. Drugi se nadao da u ja tu priu prenijeti Aralu, budui da mu se to nij e osobno usudio rei u lice, gnjida mala beskimenjaka. ini se da su cijelim glavnim g radom poele kru iti glasine da se Miles na Komarru nekako rije io Ekaterinina pokojno g supruga." "Pa," ree Mark razumno, "ti o tome zna vi e od mene. Je li ga se rije io?" Obrve su joj poskoile. "Je li to tebi va no?" "Nije osobito. Iz svega to sam uspio primijetiti uglavnom itajui izmeu redova, jer E katerina ne govori mnogo o njemu na Tiena Vorsoissona nije imalo smisla tro iti hr

anu, vodu, zrak i vrijeme." "Je li ti Miles rekao ne to to bi te natjeralo da... po-sumnja u okolnosti Vorsoisso nove smrti?" pitala je ona, sjedajui u naslonja uz golemo antikno zrcalo koje je ukra avalo boni zid. "Pa, nije", prizna Mark i sjedne prekoputa nje. "Iako mi se uinilo kako si je on umislio da je kriv zbog nekakvog nemara. ini mi se da bi ta njihova romanca bila mnogo zanimljivija daje zaista zbog nje ubio tu u ." Zbunjeno je uzdahnula. "Mark, katkad mi se ini svoj betanskoj psihoterapiji usprk os kako tvoj odgoj na Jacksonovu Skrovi tu jo uvijek curi iz tebe." Bez imalo kajanja, slegnuo je ramenima. "Oprosti." "Dirnuta sam tvojom neiskreno u. Samo te molim, nemoj svoje nesumnjivo iskrene osjea je ponoviti pred Nikkijem." "Ja sam mo da s Jacksonova, gospoo, ali nisam ba potpuno glup." Kimnula je, oito uvjerena da on govori istinu. Ponovno je otvorila usta, ali ju j e prekinulo rastvaranje dvostrukih vrata knji nice iza kojih se pojavio Miles, koj i je pratio komodora Duva Galenija kroz predsoblje. Ugledav i ih, komodor zastane kako bi uljudno pozdravio groficu. Marka je pozdravi o jednako uljudno, ali mnogo opreznije, kao da je Mark nedavno dobio neku gnusnu ko nu bolest, a on je prepristojan da to spomene. Mark mu na isti nain uzvrati poz drav. Galeni se nije zadr avao. Miles je otpratio svog posjetitelja do izlaznih vrata kue , pa se istim putem vratio prema knji nici. "Miles!" ree grofica ustajui i krenuv i za njim u knji nicu s licem na kojem se nenada no zatekao usredotoeni izraz. Mark se odgegao za njima, nesiguran je li majka zav r ila s njim ili nije. Ona je priepila Milesa uz jednu od sofa koje su se nalazile uz kamin. "Ako sam dobro shvatila Pyma, juer je tvoja madame Vorsoisson bila ovdj e, dok smo Aral i ja bili vani. Bila je ovdje, a ja sam je propustila!" "Nije to ba bio dru tveni posjet", ree Miles. Budui da ga je stjerala u stupicu, pred ao se i sjeo. "I te ko bih mogao odgoditi njezin odlazak do trenutka kad ste se ti i otac vratili, s obzirom na to daje to bilo tek u pono." "Razumno, uglavnom", ree njegova majka i dovr i lov na Milesa sjedanjem na istovjet nu sofu nasuprot njegovoj. Mark je oprezno sjeo do nje. "Ali kad e nam napokon bi ti omogueno daje upoznamo?" Oprezno ju je motrio. "Ne... tako skoro. Ako nema ni ta protiv. Stvari su meu nama t renutano vrlo... ovaj, osjetljive." "Osjetljive", ponovi za njim grofica. "Zar to nije znatno pobolj anje u odnosu na uni teni ivot praen povraanjem?" Kratak pogled pun nade bljesne mu u oima, ali odmahnuo je glavom. "U ovom je to t renutku zaista vrlo te ko rei." "To u potpunosti razumijem. Ali samo zato to su mi Alys i Simon sino sve objasnili . Smijem li upitati za to smo za tu gadnu klevetu morali uti od njih, umjesto od te be?" "Oh. Oprosti." Kratko joj se naklonio, kao da se ispriava. "I sam sam to uo tek pr ekjuer. A s obzirom na vrtlog va ih dru tvenih obveza, nismo se uspjeli ni sresti." "Ti ve dva dana sjedi na tome? Trebala sam se zapitati za to si tijekom na a dva poslj ednja zajednika obroka iskazao toliko zanimanje za Koloniju Kaosa." "Pa, zaista me zanimalo kako ivite na Sergvaru. Ali pravi je razlog zapravo bio u tome to sam ekao analizu iz CarSiga." Grofica baci pogled prema vratima kroz koja je nedavno iza ao komodor Galeni. "Ah" , ree ona, kad je shvatila, "otud Duv." "Da, otud Duv." Miles kimne. "Daje u pitanju bilo curenje sigurnosnih podataka, onda bi to bila sasvim druga stvar." "Ali nije?" "Oito nije. ini se da se radi o politiki motiviranoj izmi ljotini, nastaloj iz poslje dica... nekih okolnosti. Smislila ju je grupica grofova Konzervativaca i njihovi h privjesaka koje sam u posljednje vrijeme uvrijedio. I obrnuto. Odluio sam to ri je iti na... politiki nain." Lice mu se smrknulo. "Na svoj nain. Zapravo, svaki as tre baju doi Dono Vor-rutver i Rene Vorbretten, da se malo posavjetujemo." "Ah. Ima saveznike. Dobro." Oi su joj se zadovoljno stisnule. On slegne ramenima. "To je bit politike, barem djelomino. Ili se samo meni tako in

i." "Sad si ti u politici prepu tam te tvojim poslovima i tvoje poslove tebi. Ali to e b iti s tobom i Ekaterinom? Hoete li vas dvoje uspjeti ovo prebroditi?" Zapiljio se u neku udaljenu toku. "Nas troje. Nemoj zaboraviti Nikkija. Jo nisam s iguran." "Mislila sam", ree grofica, "pozvati Ekaterinu i Ka-reen na aj. Samo za nas dame." Izraz uzbune, ako ne i prave panike, preletio je Mile-sovim licem. "Ja... ja... ne jo . Jednostavno... ne jo ." "Ne?" zapita grofica razoaranim glasom. "A kad onda?" "Kareen njezini roditelji ne bi dopustili da doe, zar ne?" ubacio se Mark. "Misli m... mislio sam da su prekinuli svaku vezu." Uni tio je njihovo tridesetogodi nje pr ijateljstvo. Svaka ast, Mark. A s im e izai na bis? Sa sluajnom paljevinom Kue Vorkosi an? No, tako bi se barem rije ilo pitanje bublje najezde. "Kou i Drou?" ree grofica. "Pa naravno da me izbjegavaju! Sigurna sam da me se ne usuuju pogledati u oi poslije one predstave koju su izveli kad smo se vratili!" Mark nije bio siguran kako da to shvati, a Miles je samo ironino frknuo. "Nedostaje mi", ree Mark, dok su mu ruke bespomono stiskale av hlaa. "Potrebna mi je . Za nekoliko dana moramo poeti s predstavljanjem maslobubljih proizvoda moguim ve likim kupcima. Raunao sam na Kareeninu pomo. Ja... meni prodaja ba ne ide od ruke. Poku ao sam, ali to je uglavnom zavr ilo tako da su ljudi s kojima sam razgovarao po bjegli na drugi kraj sobe i izmeu sebe i mene nagomilali namje taj. A Martva je... previ e izravna. Ali Kareen je sjajna. Ona mo e bilo to prodati bilo kome. Osobito ba rravarskim mu karcima. Oni se jednostavno bace na pod i ponu se valjati po njemu, m a u apama i trzaju repom to je upravo zadivljujue. A ja... kad je ona sa mnom, uspij evam ostati miran, bez obzira na to koliko mi drugi ljudi i li na ivce. Oh, tako eli m da se vrati..." Posljednje su mu rijei po-bjegle kroz prigu en jecaj. Miles pogleda majku, pa Marka, te odmahne glavom, zbunjen i sluen. "Mark, ti ne i skori tava svoje bar-ravarske resurse na pravi nain. Ima ovdje, u samoj ovoj Kui, mo da najmoniju barravarsku branu posrednicu, a nije ti ak ni palo na pamet daje uvede u i gru!" "Ali... to bi ona mogla uiniti? S obzirom na okolnosti?" " to bi uinila komodoru i Drou? Strah me i pomisliti." Miles protrlja bradu. "Bublj e maslo, predstavljam ti lasersku zraku. Laserska zrako, predstavljam ti bublj.. . ups." Njegova se majka nasmije ila, ali onda je prekri ila ruke i zami ljeno poela pogledom p relaziti po velikoj knji nici. "Ali, gospoo..." zamucao je Mark, "biste li mogli? Biste li htjeli? Nisam se usuiv ao pitati, poslije svega... to su te veeri ljudi jedni drugima izgovorili, ali sad zaista postajem oajan." Oajniki oajan. "A ja se nisam htjela nametati dok ne dobijem izravan poziv", ree mu grofica. ekal a je odgovor, udijeliv i mu pritom blistav osmijeh pun oekivanja. Mark je promislio. Njegove su usne tu nepoznatu rije oblikovale dvaput, vje be radi , prije nego to je obliznuo usne, udahnuo i odaslao je u zrak bez za titne mre e: "Upomo...?" "Ali, Mark, pa naravno!" Osmijeh joj se izo trio. "Mislim da moramo uiniti sljedee s jesti zajedno, nas petero, ti i ja i Kareen i Kou i Drou i to ovdje, o da, uprav o ovdje u ovu knji nicu, i malo porazgovarati." Taj gaje zami ljeni prizor ispunio poetnom stravom, ali se zgrabio za koljena i zak imao glavom. "Da. To jest ti e govoriti, zar ne?" "Sve e biti u najboljem redu", uvjeravala gaje. "Ali kako e ih uope nagovoriti da dou ovamo?" "Mislim da to s punim povjerenjem mo e prepustiti meni." Mark pogleda svog brata koji se ironino osmjehivao. On, ini se, nije ni najmanje s umnjao u istinitost njezine tvrdnje. Na vratima knji nice pojavio se oru nik Pym. "Oprostite to smetam, miladv. Milorde, u pravo pristi e grof Vorbretten." "Ah, sjajno." Miles skoi na noge, pa po uri uokolo do dugakog stola na kojem je poeo skupljati svitke, papire i bilje ke. "Povedi ga ravno u moj stan i reci Mami Kosti da krene." Mark ugrabi priliku. "Oh, Pym, trebat u vozilo i vozaa za otprilike", bacio je pog

led na svoj krono, "deset minuta." "Pobrinut u se za to, milorde." Pym se ode prihvatiti svojih du nosti. Miles, odluna izraza na licu i s hrpom dokum enata pod rukom, izjuri za svojim oru nikom. Mark je sumnjiavo motrio groficu. "Samo ti kreni na svoj sastanak", ree mu ona utje no. "A kad se vrati , svrati do moj e radne sobe i ispriaj mi kako je pro lo." Zvuala je kao da je to zaista zanima. "Misli da bi i ti mo da ne to ulo ila?" zapita on u napadu optimizma. "Razgovarat emo o tome." Nasmije ila mu se s iskrenom ljubazno u, jedna od malobrojnih osoba u svemiru koje su to inile. Potajno ohrabren, i on pojuri istim putem kao maloprije Miles. CarSigovac na ulazu propustio je Ivana na zemlji te koje je okru ivalo Kuu Vorkosigan , a onda se zauv i piskanje svoje kom-veze vratio u stra arsku kuicu. Ivan je morao st ati u stranu dok su se irom rastvarala eljezna vrata kroz koja je blistavo oklopno zemaljsko vozilo nahrupilo na ulicu. U Ivanovim se grudima podigla kratkotrajna nada da je u njemu Miles i da ga ipak nee morati sresti, ali zamagljeni lik koji mu je mahnuo kroz napola zatamnjenu stra nju kupolu bio je isuvi e oblast. To se ne kamo zaputio Mark. Kad ga je Pym uveo u Mile-sove odaje, Ivan je zatekao svog mr a vijeg bratia kako sjedi u prozorskom udubljenju, u dru tvu grofa Renea Vorbrettena. "Oh, oprosti", ree Ivan. "Nisam znao da si za da ima posla." No sad je bilo prekasno za povlaenje. Miles se iznenaeno okrenuo prema njemu, susp regnuo trzaj, uzdahnuo i domahnuo mu neka ue. "O, Ivane. to je tebe dovelo amo?" "Mama me poslala s porukom. Nemam pojma za to te jednostavno nije nazvala preko ko mkonzole, ali nisam se elio svaati, kad mi je ve pru ila prigodu da zbri em." Ivan mu p reda te ku omotnicu. Papir s logotipom rezidencije i osobnim grbom lady Alys. "Da zbri e ?" pitao je Rene Vorbretten kojem se to inilo zabavnim. "A meni je zvualo k ao da u cijeloj Vorbarr Sultani ove godine nema asnika na udobnijem polo aju." "Ha!" ree Ivan mrano. "Uzmi si ga onda ti. To je kao da radim u uredu s punim tere tnjakom buduih punica u stanju krajnje predsvadbene histerije, a osim toga sve do jedne su opsjednute nadziranjem svih i svega. Pojma nemam gdje je mama samo pro na la toliko vorskih zmajevni. ovjek ih obino susree jednu po jednu, i to kad su okru e ne cijelom svojom obitelji koju mogu terorizirati. Skupiti ih sve na hrpu oko za jednikog posla, to jednostavno nije u redu." Privukao je stolac izmeu Renea i Mile sa, pa sjeo, nagla eno zauzimajui polo aj koji je pokazivao daje on ovdje samo privre meno. "Zapovjedni lanac je potpuno izvrnut: dvadeset tri zapovjednika i samo jed an poslu nik ja. elim se vratiti u svoj sto er u kojem zapovjednici svoje sulude zaht jeve ne poinju uvodnikom koji glasi Ivane, dragi, bi li bio tako sladak da Ne znam to bih dao da opet ujem lijepi, duboki, izravni, mu evni urlik Vorpatril!... to jes t, da ga ujem od nekoga drugog a ne od grofice Vorinnis." Miles je, cerekajui se, poeo otvarati omotnicu, a onda zastao i osluhnuo zvukove k oji su ukazivali da Pym u predvorje pripu ta jo ljudi. "Ah", ree on. "Tono na vrijeme ." Na Ivanov u as, sljedei posjetitelji koje je Pym u u -kao u odaje svog gospodara bili s u lord Dono, Byerly Vor-rutyer i oru nik Szabo. Svi su oni pozdravili Ivana s vese ljem od kojeg mu se smuilo. Lord Dono vrsto je i srdano stisnuo ruku Renea Vorbrett ena, pa sjeo za okrugli stoli, ukoso od Milesa. By se objesio preko naslona sjeda la na koje se spustio lord Dono, pona ajui se kao puki promatra. Szabo je uzeo obian stolac na kakvom je sjedio i Ivan, pa se odmaknuo od glavonja i prekri io ruke. "Ispriajte me", ree Miles i dovr i otvaranje omotnice. Izvukao je pismo lady Alys, p reletio ga oima i nasmije io se. "Ovako, gospodo. Moja teta Alys pi e: Dragi Miles, p a uobiajene pristojnosti, bla, bla, a onda Reci svojim prijateljima kako grofica Vorsmythe javlja da Rene mo e raunati na glas njezina supruga. Donovo e pitanje kod njih trebati malo pogurati, ali mislim da bi spominjanje njegova budueg lanstva u Naprednjacima trebalo uroditi plodom. I lady Mary Vorville dojavljuje utje ne vije sti za Renea, s obzirom na neke drage uspomene na njegova oca koje iz vojnikih da na nosi njezin otac, grof Vorville. inilo mi se neprikladnim lobirati za Dona kod grofice Vorpinski, ali ona me iznenadila svojim odu evljenim odobravanjem transfo rmacije koju je pro la lady Donna." Lord Dono prigu i smijeh, pa Miles zastane i upitno podigne obrvu.

"Grof tad jo samo lord Vorpinski i ja bili smo neko vrijeme vrlo dobri prijatelji ", objasni Dono, s malim vragolastim osmijehom. "Poslije tebe, Ivane; mislim da si ti u to doba bio na Zemlji, u razdoblju obveznog slu enja u veleposlanstvu." Na Ivanovo olak anje, Miles se nije raspitao za daljnje pojedinosti, ve je samo s r azumijevanjem kimnuo i nastavio itati, glasom koji je savr eno opona ao poskakiva-nje u dikciji lady Alys. Ako bi Dono osobno posjetio groficu i uvjerio je koliko je stvarna njegova promjena i kako je malo vjerojatno malo vjerojatno je preslab i zraz da e se on, postane li grof, vratiti u staro oblije, to bi mu moglo uvelike p ripomoi. Lady Vortugalov javlja kako se od njezina svekra ni Rene ni Dono ne mogu niemu na dati. No ipak ha, pazite sad ovo pomaknula je roenje grofova prvog unuka za dva da na unaprijed, pa pozvala grofa da bude nazoan prilikom otvaranja replikatora. Nar avno, tamo e biti i lord Vortugalov. Lady Vortugalovje takoer pripomenula kako supruga grofova glasako g zamjenika udi za pozivnicom, na carsko vjenanje. Jednu od rezervnih pozivnica pr oslijedit u, dakle, lady VorT. pa neka je ona dade kome god eli. Grofov zamjenik n ee glasati protiv volje svog grofa, ali moglo bi mu se lako dogoditi da silno zak asni na jutarnju sjednicu, ili daje ak posve propusti. To vama nee ui u plus, ali e se mo da pokazati kao znaajan minus za Richarsa i Sigura." Rene i Dono poeli su vrljati bilje ke. "Stari Vorhalas osobno vrlo voli Renea, ali nee u ovom pitanju glasati protiv int eresa Konzervativne stranke. Budui daje Vorhalasovo kruto po tenje posljedica njego va openito krutog mozga, bojim se da je Donov sluaj kod njega posve beznadan. Isto vrijedi i za Vortainea, pa nemojte na to tro iti snagu. Ipak, iz pouzdanih sa m izvora saznala kako njegova parnica, koju zbog razgranienja okru nih vodenih gran ica, vodi sa svojim susjedom, grofom Vorvolynkinom jo uvijek nije rije ena, a na u as obiju obitelji, ogorenje meu njima raste iz dana u dan. U uobiajenim okolnostima n e bih smatrala daje grofa Vorvolynkina mogue odvojiti od Konzervativaca, ali apat na uho koji mu je uputila njegova snaha, lady Louisa, a koju on obo ava, apat koji je naznaio kako bi njegov glas za Renea i Dona mogao ozbiljno uznemiriti, podcrta no, njegova protivnika, dao je zapanjujue rezultate. Mislim da ga s pouzdanjem mo e te dodati na svoju stranu." "No, ovo je zaista neoekivan blagoslov", ree veselo Rene, sve silovitije vrljajui. Miles okrene list i nastavi: "Simon mije opisao besramno pona anje onog, no, dobro , ovo je neva no, tum-di-dum, hehe, strahovito neodgojeno, podcrtano, hvala, teta Alys i sad smo pri kraju, Na kraju, moja me draga grofica Vorinnis uvjerava kako oba tvoja prijatelja mogu raunati na glas Okruga Vorinnis. Voli te tvoja teta Alys. P.S. Neoprostivo je to ovo radite ovako neuredno i u posljednji as. Moj Ured eli ub rzano razrije iti ovu zbrku kako bismo znali kojim odgovarajuim osobama, pristojno i na vrijeme, moramo uputiti pozivnice. U interesu pravodobnog razrje enja ovih pr oblema, slobodno daj Ivanu svaku zadau, ako misli da ti on mo e biti koristan." "Molim?" ree Ivan. "To si sad izmislio! Daj da vidim. .." S neugodnim smije kom, Mi les iskosi papir prema Ivanu koji se nagne preko njegova ramena kako bi proitao p ost scriptum. Da, bio je to besprijekorni rukopis njegove majke. Prokletstvo. "Richars Vorrutver je sjedio upravo ovdje", ree Miles, pokazujui na Reneov naslonj a, "i rekao mi kako lady Alys ne glasa u Vijeu. ini se da mu je promaknuo podatak k ako je ona na politikoj sceni Vorbarr Sultane provela vi e godina nego svi mi zajed no. Ba teta." Osmijeh mu se pro irio. Okrenuo se i napola pogledao preko ramena kad je u dnevnu sobu ponovno u ao Pym ko ji je pred sobom gurao ajna kolica. "Ah. Gospodo, mogu li vam ponuditi ne to za osv je enje?" Ivan je malo ivnuo, ali na njegovo razoaranje, na ajnim se kolicima nalazio aj. No, dobro, i kava, kao i pladanj s u ivancijama Mame Kosti koje su izgledale kao ukusa n, jestivi mozaik. "A vino?" predlo i on, pun nade, svom bratiu, dok je Pym ulijeva o tekuinu u alice. "Ili barem pivo?" "U ovo doba?" ree Rene. "Moj dan je poeo vrlo rano", uvjeravao ga je Ivan. "Zaista." Pym mu doda alicu kave. "Od ovoga ete se oporaviti, milorde."

Nevoljko, Ivan prihvati alicu s kavom. "Kad je moj djed u ovoj sobi dr ao politike sastanke, uvijek se moglo rei radi li se o planiranju sa saveznicima ili o pregovorima s protivnicima", obavijesti ih sv e Miles. "Kad je radio s prijateljima, poslu ivao je aj, kavu i takve stvari, a od svih se oekivalo da ostanu prisebni. A kad je obraivao one druge, toile su se zapan jujue koliine alkohola svih boja i okusa, i to tako da su se uvijek najprije poslu i vala najbolja pia. Poslije bi stigla ona lo ija, ali dotad su posjetitelji bili ve u takvom stanju da nisu primjeivali razliku. Uvijek bih se u uljao kad je njegov pos lu itelj donosio vinsku kartu, jer sam znao da su, ako se pritajim, anse da me netk o primijeti i izbaci vrlo male." Ivan privue svoj stolac bli e pladnju s delicijama. By je svoj stolac jednako strat e ki postavio uza suprotnu stranu kolica. Ostali su gosti prihvatili alice iz Pvmov ih ruku i pijuckali. Miles na svom koljenu poravna rukom ispisani dnevni red. "Prva toka", poeo je on. "Rene, Dono, je li lord uvar govornikog kruga odredio vrije me i redoslijed kojim e se odvijati glasovanje o va im sluajevima?" "Jedno za drugim", odgovori Rene. "Moj ide prvi. Moram priznati, bio sam zahvala n kad sam saznao da u s tim biti gotov to je prije mogue." "To je savr eno, ali ne iz razloga iz kojih ti misli da jest", ree mu Miles. "Rene, kad te prozovu, smjesta e Govorniki krug prepustiti lordu Donu. A kad glasovanje o njemu bude dovr eno, on e ga odmah prepustiti tebi. Naravno, jasno vam je za to?" "Oh. Da.", ree Rene. "Oprosti, Miles, uope nisam mislio." "Meni... nije ba najjasnije", ree lord Dono. Miles na prste nabroji mogunosti. "Dono, ako najprije tebe uine grofom Vorrutverom , smjesta se mo e okrenuti i dati glas Okruga Vorrutver za Renea i tako poveati broj njegovih glasova za jedan. Ali ako se najprije bude odluivalo o Reneu, sjedalo Vorrutverovih jo e biti prazno i taj se glas jednos tavno nee brojiti. A ako se jo dogodi i to da Rene izgubi i to, recimo, za jedan g las ti e izgubiti Vorbrettene kad se bude odluivalo o tebi." "Ah", ree Dono glasom koji je pokazivao da mu je si-jevnulo. "Misli da su i na i pro tivnici obavili ovu matematiku? Misli zato i predla e da se u posljednji as zamijenim o." "Upravo tako", ree Miles. "Hoe li oni predvidjeti i ovu izmjenu?" zabrinuto zapita Dono. "Koliko je meni poznato, oni uope ne znaju da ste vas dvojica u li u savez", odgovo ri By, uz pomalo podrugljiv polunaklon. Ivan se namr ti prema njemu. "A koliko e im trebati da to saznaju? Kako mi mo emo bit i sigurni da ti nee sve to si ovdje uo smjesta otkucati Richarsu?" "Nee", ree Dono. "Ma nemoj? Mo da si ti siguran na ijoj je By strani, ali ja nisam." By se podrugljivo nasmije i. "Nadajmo se samo da i Richars dijeli tvoju zbunjenost ." Ivan odmahne glavom, pa upne paperjastu pogaicu od kampa koja mu se rastopila u ust ima, i zalije ju kavom. Miles posegne rukom pod svoj naslonja i izvue hrpu velikih, prozirnih svitaka. Zgu lio je gornja dva i preko niskog stolia Reneu i Donu dodao svakome po jedan. "Odu vijek sam ovo elio poku ati", ree on presretno. "Sino sam ih izvukao s tavana. To je ne to to je bilo od velike pomoi taktikim proraunima mog djeda; a vjerujem da je on ta j tos nauio od svog oca. Mo da bih mogao smisliti i komkonzolni program koji bi znao uiniti to isto. Ovo je raspored sjedenja u komori Vijea." Dono podigne svoj svitak prema svjetlu. Dva reda praznih etverokuta u luku su pre ko papira oblikovala polukrug. "Mjesta nisu oznaena." "Pretpostavlja se da oni koji se ovime slu e znaju gdje tko sjedi", objasni mu Mil es. Ipak, odvoji palcem jo jedan papir i doda mu ga. "Uzmi ga sa sobom, kod kue is puni i naui napamet, mo e?" "Sjajno", ree Dono. "Teoretski, ovo slu i za usporeivanje dva povezana glasovanja bez sigurne veine. Za svaki okru ni stolac treba odrediti boju na primjer, crvena za negativan glas, zel ena za pozitivan, neobojeni kvadrati predstavlja neodlune ili one za koje se ne zn a kako e glasovati a onda stavi papire jedan preko drugoga." Miles spusti na stoli a ku fluorescentnih flomastera. "Tamo gdje dobije dva zelena ili dva crvena kvadrat

ia, zanemari grofa. Ili ga ne mora uvjeravati, ili nema smisla. Ali tamo gdje ti o stanu prazni kvadratii, ili prazni kvadrati na boji, ili razliite boje jedna preko druge na te se ljude mora usredotoiti i kod njih lobirati." "Ah", ree Rene, uzme dva flomastera i nagne se nad stoli, pa pone bojiti kvadratie. "Kako elegantno i jednostavno. Uvijek sam to poku avao izraunati u glavi." "Da, ali kad se povezu tri ili pet glasovanja puta ezdeset grofova, nema te glave koja bi to uspjela izraunati." Dono je, zami ljeno napuenih usta, ispunio desetak kvadratia, pa se premjestio pokra j Renea kako bi spojio preostala imena s njihovim sjedalima. Ivan je primijetio kako je Rene svoje kvadratie obojio vrlo uredno, ne prelazei flomasterom preko rub a. Dono je vrljao odva ne, brze mrlje. Kad su zavr ili, preklopili su svitke jedan pr eko drugoga, lagano ukoso. "asna rije," ree Dono, "ovako s papira gledaju te ravno u oi, zar ne?" Njih su dvojica poeli mrmoljiti, sastavljajui popis osoba s kojima se zajedno mora ju pohrvati. Ivan ukloni mrvice pogaice od kampa s hlaa svoje uniforme. Byerly se p okrenuo kako bi predlo io dvije male izmjene u rasporedu praznina i boja, zasnovan e na dojmovima koje je, oh, naravno, posve sluajno, skupio boravei u Richarsovu dr u tvu. Ivan je iskrivio vrat, prebrojavajui zelena i dvostruko zelena polja. "Jo nemate v einu", ree on. "Bez obzira na to koliko malo glasova skupili Sigur i Richars, bez obzira na to koliko njihovih simpatizera toga dana bude zabavljeno drugim stvari ma, vas dvojica i dalje trebate skupiti vrstu veinu od trideset i jednog glasa, in ae neete dobiti svoje Okruge." "Upravo radimo na tome, Ivane," ree Miles. Prema blistavom oku i opasno vedrom izrazu lica, Ivan je zakljuio da je njegov br ati u svom gas-do-daske raspolo enju. Ivan se pitao hoe li Illvan i Gregor ikad po ali ti dan kad su ga izvukli iz njegovih obo avanih galak-tikih tajnih operacija i zatv orili ga u kuu. Ispravak pitao se kad e tono po aliti taj dan. Na Ivanov oaj, palac njegova bratia svom se silinom spustio na nekoliko praznih kv adratia, iako se Ivan nadao da e mu oni promaknuti. "Grof Vorpatril", ree Miles. "Ah, ha." Nasmije io se Ivanu. "Za to mene gleda ?" zapita Ivan. "Pa ne mo e se ba rei da Falco Vorpatril i ja svaki da n zajedno tulumarimo. Zapravo, zadnji put kad sam vidio staroga rekao mi je da s am beznadan sluaj i da sramotim svoju majku, njega i sve ostale nastrane stare Vo rpatrile. Dobro, nije rekao nastrane stare, rekao je sve koji misle napravi nain, a to se na kraju svodi na isto." "Oh, ti Falca u prilinoj mjeri zabavlja ", okrutno je Miles proturjeio Ivanovu osobn om iskustvu. "Ali to je najva nije, tebi nije problem dovesti Dona njemu u posjet. A kad ste ve tamo, mo ete obojica ubaciti koju dobru za Renea." Znao sam da emo prije ili poslije doi do ovoga. "Nema ti pojma ega bih se ja sve mor ao naslu ati da sam mu predstavio lady Donnu kao svoju zarunicu. Openito govorei, on nikad nije trpio Vorrutvere. A ako mu predstavim lorda Dona kao budueg kolegu..." Ivan zadrhti i zapilji se u bradatog mu karca koji je piljio u njega, udnovato uzv ijene usne. "Zarunicu, Ivane?" zapita Dono. "Nisam znao da ti je toliko stalo." "No, sad sam kod tebe ionako propustio sve prilike, zar ne?" proguna mrzovoljno I van. "Sad, kao i tijekom proteklih pet godina dok sam hladio noge u Okrugu. Ja sam bi o tamo. A gdje si bio ti?" Dono prekine Ivanovu alopojku malim trzajem brade; kra tak bljesak ogorenja u njegovim oima natjerao je Ivana da se sav stisne u sebe. Do no primijeti kako mu je neugodno, pa se polako i poprilino zloesto nasmije i: "Zaist a, Ivane, oito je kako je cijeli ovaj dogaaj u potpunosti tvoja krivnja, budui da s i bio toliko spor." Ivan se tr ne. Prokletstvo, ta ena taj mu karac ta osoba me zaista prokleto predobro poznaje. "U svakom sluaju," nastavi Dono, "budui da se bira izmeu Richarsa i mene, Falco e se ipak morati odluiti za jednog od Vorrutvera. Pitanje je samo za kojeg." "A ja sam siguran kako ti mo e jasno naglasiti sve Richarsove nedostatke", glatko s e ubaci Miles.

"To mo e netko drugi. Ja ne mogu", ree Ivan. "Slu bujui asnici se ionako ne smiju mije at i u aktivnu politiku i eto vam sad." Prekri io je ruke i tako ustao, odnosno ostao sjediti, u obranu svoje asti. Miles je piljio u njega. Ivan se s nelagodom me koljio. Nadao se da se Miles nee sj etiti nazvati rezidenciju kako bi mu njegova majka ponovila to mu je initi. Njoj je, naime, bilo jednostavnije su protstaviti se kad nije bila prisutna, nego oi u oi. Namjestio je na lice izraz du renja, pogrbio se u stolcu i priekao pomalo znati eljno kakvu e taktiku kreativnog p odmiivanja, ucjene ili zavrtanja ruke Miles ovaj put primijeniti kako bi podinio I vana svojoj volji. Odvesti Dona u posjet Falcu Vorpatrilu, to e biti tako proklet o neugodno. Upravo je razmi ljao kako e Falcu objasniti daje on sam potpuno nezaint eresirani promatra, kad je Miles rekao: "Onda dobro. Idemo dalje " "Rekao sam da neu!" oajno zaurla Ivan. Miles ga pogleda, lagano iznenaen. "uo sam te. Sve je u redu, slobodan si. Ni ta vi e neu tra iti od tebe. Mo e se opustiti." S dubokim olak anjem, Ivan utone u stolac. Uvjeravajui pritom sebe kako se zaista radi o dubokom olak anju, a ne o dubokom raz oaranju. Sasvim sigurno se ne radi o dubokom uznemirenju. Ali... ali... ali... ja sam toj nesnosnoj maloj gnjidi potreban... ja moram vaditi njegove kestenie iz va tre... "Idemo dalje", ree Miles. "Sad su na redu prljavi trikovi." Ivan je, oima punim strave, buljio u njega. On je deset godina bio najbolji Illya nov agent u Tajnim operacijama... "Miles, ne ini to!" "Da ne inim to?" raspita se Miles blago. " to god da ima na pameti. Jednostavno, nemoj. Ja s tim ne elim imati nikakve veze." "Ono to sam zapravo htio rei", ree Miles, gledajui ga upadljivo oporo, "jest da se m i, budui da je pravda na na oj strani, ne moramo spu tati do niskih lukav tina kakve su , na primjer, podmiivanje, naruena ubojstva, bla i oblici fizikog nasilja ili heh! uc jena. Osim toga, takvi potezi naje e se... vraaju poput bumeranga." Oko mu je zablistalo. "Ali moramo vi e nego pozorno paziti na mo ebitne sline po teze svojih suparnika. Ponimo s oitim podignite cijelu svoju etu oru nika u stanje pu ne pripravnosti, osigurajte provjeru svojih vozila da ne bi netko po njima prkao, a pobrinite se i za to da onoga jutra kad se bude glasalo imate na raspolaganju i druga prijevozna sredstva i rute. Toga dana takoer odvojite sve ljude koje mo et e i po aljite ih da se pobrinu kako ni ta ne bi neoekivano stalo na put dolasku onih koji vas podr avaju." "Ako se, kako ti ka e , ne spu tamo nisko, kako emo onda nazvati onu varku s Vortugalov ima i njihovim ma-terninim replikatorom?" s indignacijom zatra i odgovor Ivan. "To emo nazvati neoekivanom sreom, s kojom nitko od nas ovdje nije imao nikakve vez e", smireno mu odgovori Miles. "Ah, znai, nije prljavi trik ono to ne mo e dovesti do nas?" "Tono, Ivane. Brzo ui . Djed bi bio... iznenaen." uv i ovo, lord Dono se iznenada zamislio, pa se naslonio i poeo nje no gladiti bradu. Od njegova su slaba nog osmijeha Ivana podilazili ledeni marci. "Byerly." Miles se osvrtao u potrazi za preostalim Vor-rutverom koji je nje no gri ckao mali sendvi i ili spavao ili slu ao, ovisno o tome to su znaile te napola sklopl jene oi. U tom ih trenutku By irom otvori i nasmije i se. Miles je nastavio: "Jesi l i od Richarsa ili Vormoncriefova dru tvan-ca nauo ne to to bi upuivalo na ovo posljednj e?" "ini se da su se zasad ograniili na uobiajenu kampanju. Mislim da jo nisu shvatili d a ih mo ete ugroziti." Rene Vorbretten sumnjiavo je motrio Byerlyja. "Mo emo li? Prema mojem raunu, ne bih rekao. A kad i ako to shvate a kladim se da e to prije ili poslije ipak sijev-nut i Borizu Vormoncriefu to misli , to e poduzeti?" By ispru i ruku i zanji e je naprijed-natrag, kao da uspostavlja ravnote u. "Grof Vorm oncrief je stalo eni stari panj. Kako god stvari budu ispale, on e pre ivjeti i opet glasovati. I opet, i opet. Ne mo e se rei da mu je svejedno to e biti sa Sigurom, ali mislim da zbog njega nee prijei nikakve granice. Richars... e, pa, Richarsu je ov o glasovanje od ivotnog znaenja, nije li? Odmah se na poetku razbjesnio zato to je u ope doveden u ovakvu situaciju. Richars je bijesan pas pu ten s lanca, a svaki je d

an sve opasniji." inilo se da ova usporedba uope ne uznemiruje Bya; naprotiv, doim ao se kao da u njoj, iz nekih samo njemu znanih razloga, u iva. "No dobro, ako se tamo ne to promijeni, ti nas obavijesti", ree Miles. Byerly naini mali pozdravni pokret, ra iriv i ruku iznad srca. " ivim da bih slu io." Miles podigne obrve i uputi Byerlyju prodoran pogled; Ivan se zapitao je li ova zajedljiva uporaba starog CarSi-govskog izraza mo da te ko pala ovjeku koji je u slu bi CarSiga prolio toliko krvi i ostavio toliko kostiju. Naje io se od bojazni da e Mi les odluiti uputiti Byu prijekor zbog ove slaba ne duhovitosti, ali, na Ivanovo ola k anje, Miles je odluio da to zanemari. Jo su nekoliko trenutaka proveli odluujui tko e naciljati u kojeg neodlunog grofa, a onda je sastanak zavr io. PETNAESTO POGLAVLJE Ekaterina je, dr ei Nikkija za ruku, stajala na ploniku i ekala dok je ujak Vorthvs g rlio svoju enu, opra tajui se, a voza trpao njegov koveg u prtlja nik zemaljskog vozila. im zavr i sastanak na koji su se upravo zaputili, ujak Vorthvs otii e ravno u zranu l uku i brzim carskim glasnikim brodom odletjeti na Komarr, kako bi se tamo pozabav io neim stoje Ekaterini opisao kao nekoliko tehnikih pojedinosti. Ona je pretposta vljala kako je to putovanje vrhunac dugih sati koje je u posljednje vrijeme prov odio zatvoren u Carskom znanstvenom institutu; u svakom sluaju, Profesorica se ni je iznenadila kad je rekao da putuje. Ekaterina porazmisli o Milesovoj sklonosti prema ubla avanju injenica. Sino se bila spremna onesvijestiti kad je ujak pred sebe posjeo nju i Nikkija, pa ih obavijes tio tko je Milesov "ovjek s ovlastima", onaj momak za kojega je Miles tvrdio kako e s razumijevanjem moi razgovarati s Nikkijem, zato stoje i sam kao dijete izgubi o oca. Buduem caru Gregoru nije jo bilo ni pet godina kad je odva ni krunski kraljev i Serg, tijekom povlaenja iz nepromi ljene vojne pustolovine, raznesen u komadie u or biti Escobara. Sve u svemu, bilo joj je drago to je nitko o tome nije obavijestio sve do trenutka kad je razgovor bio potvren, jer tako nije imala vremena postati jo ivanijom no to je sad bila. Nije joj bilo drago s toje ruka kojom je dr ala Nik-kijevu bila malo previ e vla na i malo previ e hladna. Zna la je da e Nikki svoje raspolo enje izvesti iz raspolo enja odraslih oko sebe; zbog n jega se mora barem praviti da je mirna. Napokon su se svi hrpimice ugurali u stra nji odjeljak, mahnuli Profesorici i odve zli se. Ekaterina je zakljuila kako razvija znalaki pogled. Kad se prvi put vozila u slu benom zemaljskom vozilu koje je carstvo neprekidno dr alo na raspolaganju nje zinu ujaku, nije znala da njegov neobino visoki sjaj zapravo znai visoku razinu ok loplje-nosti, a ni da je pozorni mladi voza CarSigovac do kosti. I premda se njez in ujak bezuspje no trudio svojim nainom ivota iskljuiti iz visokog Vorstva, ipak se kretao u istim proi enim krugovima, kao i Miles, i to s jednakom lakoom Miles zato to se u njima kretao cijelog svog ivota, a njezin ujak zato to je njegovo in enjersko o ko procjenjivalo ljude prema drugaijim mjerilima. Ujak Vorthvs s ljubavlju se nasmije io Nikkiju i potap ao ga po ruci. "Ne izgledaj t ako upla eno, Nikki," brundao je on utje no. "Gregor je dobar momak. Bit e sve u redu , a i mi emo biti s tobom." Nikki je kimnuo, ne ba posve uvjeren. Ekaterina je govorila samoj sebi kako on iz gleda tako blijedo samo zbog svog crnog odijela. Bilo je to njegovo jedino prist ojno odijelo; posljednji gaje put nosio na oevu sprovodu i Ekaterina se natjera d a zanemari tu neugodnu ironiju. Ipak, sama je sebi povukla crtu i odluila da nee o djenuti haljinu koju je imala na sprovodu. Njezina se sivo-crna haljina za svaki dan pomalo ve pohabala, ali morat e izdr ati. Barem je bila ista i izglaana. Uredno j e i pomalo strogo vezala kosu, uplev i je u punu na zatiljku. Dotaknula je kvr icu, m ali privjesak u obliku Barravara, koji je sakrila pod crnu bluzu visokog ovratnika, kako bi se potajice ohrabrila. "A nemoj ni ti izgledati tako upla eno", doda juak Vorthvs, obraajui se Ekaterini. Slaba no se nasmije ila. Od sveuili ne je etvrti do carske rezidencije vo nja bila kratka. Stra ari su ih skenira li i glatko propustili kroz visoka eljezna vrata. Rezidencija je bila nepregledna kamena graevina, nekoliko puta vea od Kue Vorko-sigan, trokatnica koja je, kroz ne koliko stoljea i nekoliko radikalnih promjena graditeljskih stilova, bila nadograe na u obliku pone to nepravilnog, upljeg etverokuta. Pri li su sporednom trijemu na ist onom kraju.

Doekao ih je nekakav visoki kuni slu benik u odori Kue Vorbarra, pa ih poveo kroz dva vrlo duga hodnika kojima su odjekivali njihovi koraci, prema sjevernom krilu. I Nikki i Ekaterina zvjerali su oko sebe, Nikki otvoreno, Ekaterina prikriveno. in ilo se da je ujak Vorthvs posve ravnodu an prema muzejskim izlo cima koji su se posv ud nalazili. On je ovim hodnicima pro ao ve desetak puta kako bi osobno predao izvj e a vladaru triju svjetova. Miles joj je rekao da je ovdje ivio do svoje este godine. Je li osjeao pritisak mrane te ine ove povijesti, ili je to jednostavno smatrao svo jim igrali tem? Ima pravo jednom pogaati. ovjek u odori uveo ih je u elegantno namje ten ured veliine jednog kata kue Vorthvsov ih. Bli e ulaznim vratima, oslonjen uz golem komkonzolni stol, smjestio se napola poznati lik. Car Gregor Vorbarra bio je ozbiljan, vitak, tamnoput i naoit u onom ispijenom, intelektualnom smislu te rijei. Ekaterina je smjesta zakljuila kako u i-v o izgleda bolje nego na holovidu. Bio je odjeven u tam-noplavo odijelo na kojem su jedine naznake vojnikih ukrasa bile pruge koje su se nalazile na bonim avovima h laa i tunici s visokim ovratnikom. Miles je stajao prekoputa njega, odjeven u svoje uobiajeno, besprijekorno sivo odijelo iju je besprijek ornost pone to naru avala injenica da je stajao razmaknutih nogu i dr ao ruke u d epovima hlaa. Prekinuo se usred reenice; oi su mu se eljno podigle kad je u la Ekaterina, a u sne mu se razdvoji e. Svojem je kolegi revizoru trzavo, kratko i ohrabrujue kimnuo. Ali Profesoru nije bilo potrebno davati znakove. "Gospodine, dopustite mi da vam predstavim svoju neakinju, madame Ekaterinu Vorsoisson i njezina sina, Nikdlaja Vorsoissona." Gregor je po tedio Ekaterinu nespretnog poku aja da se nakloni tako to je smjesta kor aknuo naprijed, uhvatio njezinu ruku i vrsto je stisnuo, kao da je ona jedna od j ednakih meu kojima je on bio prvi. "Madame, ast mi je." Okrenuo se prema Nikkiju, pa se i s njim rukovao. "Dobro do ao, Nikki. ao mi je to se prvi put sastajemo zbog ovako ozbiljne stvari, ali vjerujem da e na i sljedei susreti biti mnogo veseliji." Prizvuk njegova glasa nije bio ni ukoen ni pokroviteljski, ve jednostavan i izrava n. Nikki se uspio rukovati kao odrasla osoba i tek malo razrogaio oi. Ekaterina je i prije susretala mone mu karce; oni su uglavnom gledali kroz nju, pok raj nje, ili u nju, ali kao da je neodreeno, estetski procjenjuju, istim pogledom kojim je ona pregledavala ukrasne sitnice u hodniku rezidencije. Gregor ju je p ogledao ravno u oi, kao da kroz njih mo e vidjeti sve do njezina zatiljka. Bilo je to istodobno i razdra ljivo neugodno, ali i neobino ohrabrujue. Mahnuo im je svima d a pou prema u etverokut razmje tenim ko nim sofama i naslonjaima na drugom kraju sobe, pa tiho rekao: "Molim vas, izvolite sjesti." Visoki su se prozori otvarali prema vrtu ije su se povr ine u kaskadama spu tale, bli stave i pune ljetnog cvijea. Ekaterina se spustila na sofu, okrenuv i lea tom prizoru, a Nikki je sjeo pokraj nje; osvje avajue sjeverno svjetlo padalo je na lic e njihova carskog domaina koji je sjeo u naslonja nasuprot njima. Miles je privuka o obian stolac i sjeo, pone to dalje od svih njih. Prekri io je ruke i doimao se posv e opu tenim. Nije bila sasvim sigurna zbog ega je ona to dr anje protumaila kao napeto , ivano i otu no. Kao masku. Staklenu masku... Gregor se nagne naprijed. "Nikki, lord Vorkosigan me zamolio da se sastanem s to bom, zbog neugodnih glasina koje se ire u vezi sa smru tvog oca. S obzirom na okol nosti, tvoja majka i tvoj praujak takoer su se slo ili daje to potrebno." "Samo da se zna," ubacio se ujak Vorthvs, "ja nikako ne bih pristao da se maleno ga dublje uvlai u sve to, da nije bilo onih lajavih budala." Gregor kimne s razumijevanjem. "Prije nego to ponem, nekoliko utoka rijei upozorenj a. Nikki, ti toga vjerojatno nisi svjestan, ali u domu svog ujaka ivi pod izvjesni m sigurnosnim nadzorom. Na njegov zahtjev, taj je nadzor naje e ogranien i neupadljiv onoliko koliko je to mogue. Tijekom protekle tri godine razina tog nadzora bila je podignuta samo dvaput, zahvaljujui nekim njegovim iznimno te kim sluajevima." "Ujna Vorthvs pokazala mi je vanjske vid-kamere", nesigurno se usudio progovorit i Nikki. "One su samo dio cijele prie", ree ujak Vorthvs. I to manji dio, ako je bilo sudit i prema iscrpnom sa etku koji je Ekaterini, onog dana kad su se ona i Nikki uselil i, prepriao uljudni CarSigovac u civilki. "Sve komkonzole su ili na sigurnosnim vezama, ili pod nadzorom", pojasnio je Gre gor. "Oba se njegova vozila uvaju na strogo uvanim mjestima. Na svaki neovla teni pr

ilazak posjedu CarSig bi trebao odgovoriti za manje od dvije minute." Nikkijeve su se oi razrogaile. "ovjek se pita kako je Vormoncriefu uspjelo ui", nije se Ekaterina mogla suzdr ati a da mrano ne promrmlja. Gregor se nasmije io u znak isprike. "Va je ujak odluio da Ca rSig nee pretresati svakog njegova sluajnog posjetitelja. A zahvaljujui svojim prij a njim posjetima, Vormoncrief je bio na popisu poznatih." Ponovno je pogledao Nikk ija. "Ali, ako emo nastaviti dana nji razgovor, to e nu no dovesti do prekoraenja nevid ljive crte izmeu niske i visoke razine sigurnosnog nadzora. Dok bude ivio u kui svog ujaka, ili ako.. .bi ikad ivio u kui lorda Vorko-sigana, ne bi primijetio nikakve razlike. Ali bude li elio otputovati na neko udaljenije mjesto na Barravaru, to e morati odobriti izvjesni slu benik sigurnosti, a mo da e ti i putovanja na druge svje tove biti ograniena. Popis kola koje mo e pohaati mogao bi iznenada postati vrlo uzak i biti ogranien na ne to ekskluzivnije i, ao mi je to to moram rei, skuplje kole. Ono t je u svemu tome ipak ne to veselije, jest injenica da vi e nee morati susretati usputn e zloince. Ono stoje mnogo manje veselo," uputio je lagano kimanje glavom Ekateri ni, "jest injenica kako bismo morali pretpostaviti da su mo ebitni otmiari koji bi s e kroz te mjere uspjeli probiti visokoprofesionalni i iznimno opasni." Ekaterini je zastao dah. "Miles mi taj dio nije ni spomenuo." "Ja bih se usudio rei kako to Milesu uope nije palo na pamet. On je pod istovrsnom razinom sigurnosnih mjera proveo vei dio svog ivota. Razmi lja li riba o vodi?" Ekaterina ubode pogledom Milesa. Na njegovu je licu bio vrlo udan izraz, kao da s e upravo sudario sa zidom ijeg postojanja uope nije bio svjestan. "Putovanja na druge svjetove", dograbi se Nikki jedine toke na tom zastra ujuem popi su koja je njemu bila va na. "Ali... ja elim biti pilot skonog broda." "Oekujem da e se, do trenutka kad bude dovoljno star da se koluje za pilota, situacij a promijeniti", ree Gregor. "Ovo o emu sam ti sad govorio odnosi se uglavnom na sl jedeih nekoliko godina. eli li i dalje nastaviti s razgovorom?" Nikki lizne usnice. "Da", ree on. " elim znati." "Drugo upozorenje", ree Gregor. "Kad bude odlazio odavde, nee u glavi imati ni ta manj e pitanja nego to ih ima sad. Jednostavno, zamijenit e jedan komplet upitnika drugim . Sve to ti ka em bit e istinito, ali ne i potpuno. A kad zavr im, bit e to krajnja gra nica onoga to u ovom trenutku smije znati, i zbog svoje sigurnosti, i zbog sigurno sti Carstva. eli li i poslije ovoga nastaviti?" Niki nijemo kimne. Ovaj gaje silni ovjek opinio. Kao i Ekaterinu. "Tree i posljednje. Na e nas vorske du nosti katkad susti u u previ e nje noj dobi. Ono to ti rei nametnut e ti obvezu utnje kakvu bi te ko podnio i odrastao ovjek." Kratko je p ogledao Milesa, Ekaterinu i ujaka Vorthvsa. "Iako, moi e o tome razgovarati s mamom , ujnom i ujakom. Ali ovo e mo da biti prvi put da e se ozbiljno morati zakleti svojo m asnom obiteljskom rijei. Mo e li to?" "Da", pro ape Nikki. "Onda se zakuni." "Kunem se svojom asnom rijei kao Vorsoisson..." Nikki zastane, uznemireno pretra ujui Gregorovo lice. "Da u ovaj razgovor zadr ati za sebe." "Da u ovaj razgovor zadr ati za sebe." "Vrlo dobro." Gregor se naslonio, oevidno u potpunosti zadovoljan. "Poku at u ovo rei posve jednostavno. Kad je one noi lord Vorkosigan s tvojim ocem napustio kupolu i kad su do li na eksperimentalnu postaju, tamo su iznenadili neke lopove. A i lop ovi su iznenadili njih. I tvoj otac i lord Vorkosigan bili su pogoeni zrakama iz o amuta. Lopovi su pobjegli, ostaviv i ih obojicu lancima oko zglobova vezane za ogr adu s vanjske strane postaje. Nijedan od njih nije bio dovoljno sna an da raskine lance, iako su obojica poku ali." Nikki kradomice pogleda Milesa, dvostruko manjega od Tiena, tek malo veega od sam og Nikkija. Ekaterina je gotovo mogla vidjeti kako se okreu kotaii u njegovoj glavi . Ako se njegov otac, koji je bio mnogo vei i jai, nije uspio osloboditi lanaca, k ako bi se moglo okriviti Milesa zato to to nije uspio uiniti? "Lopovi nisu eljeli da tvoj tata umre. Nisu znali da mu je spremi te za kisik gotov o prazno. Nitko to nije znao, to je poslije potvrdilo i ispitivanje brzopentom. T ehniki, takva smrt nije ubojstvo, nego ubojstvo iz nehaja, usput budi reeno." Nikki je bio blijed, ali jo nije bio na rubu suza. Odva io se: "A lord Vorkosigan..

. nije mogao s tatom podijeliti masku zato stoje bio svezan... ?" "Bili smo na udaljenosti od otprilike jednog metra", ree Miles bezbojnim glasom. "Nijedan od nas nije mogao dosegnuti onoga drugoga." Ra irio je ruke u stranu. Pri tom su mu se rukavi povukli i otkrili pogledima vretenas-te ru iaste o iljke na mjest ima na kojima su mu se lanci urezali u ruku do kosti. Je li Nikki mogao razumjet i daje on gotovo rastrgao vlastite ruke u poku aju da spasi Tiena, pitala se sumor no Ekaterina. Pomalo smeteno, Miles povue orukavlje natrag i spusti ruke na kolje na. "A sad dolazi te ki dio", ree Gregor, ponovno obuhvativ i Nikkija pogledom. Nikkiju s e to sigurno moralo initi kao da su njih dvojica jedini ljudi u svemiru. Zar e nastaviti1? Ne ne, ovdje se treba zaustaviti... Nije bila sigurna kakva se bojazan primjeuje na njezinu licu, ali Gregor joj je ipak s ohrabrenjem kimnuo gl avom. "Ovo je dio koji ti tvoja majka nikad ne bi ispriala. Razlog zbog kojeg je tvoj t ata poveo lorda Vorkosigana na postaju le i u tome to je tvoj tata dopustio lopovima da ga podmite. Ali predomisli o se i zatra io od lorda Vorko-sigana da ga proglasi carskim svjedokom. Kad su shv atili da ih je izdao, lopovi su se razljutili. I zato su ga onako okrutno vezali uz ogradu, jer su eljeli kazniti njegov poku aj da spere sramotu sa svog asnog imen a. Kako bi bili posve sigurni da e ga osramotiti, ostavili su info-disk s dokazim a 0 njegovoj umije anosti privr en na njegova lea, kako bi bili sigurni da e te podatke pr onai spasitelji, a onda su nazvali tvoju mamu i rekli joj da doe po njega. Ali ne znajui da su mu zalihe kisika pri kraju nazvali su je prekasno." Nikki je izgledao zaprepa teno i siu no. O, jadni moj sine. Nikad ne bih u tvojim oima nagrdila Tienovu ast; jedino u tvojim oima svi mi i jesmo asni... "Zbog nekih drugih injenica vezanih uz lopove, a o kojima s tobom nitko ne smije razgovarati, sve je ovo najstro a dr avna tajna. Ostatak svijeta misli kako su tvoj tata i lord Vorkosigan oti li na postaju sami, kako tamo nikoga nisu susreli, kako su se, hodajui u mraku, razdvojili 1 kako je lord Vorkosigan tvog tatu prona ao prekasno. Ako netko misli daje lord V orkosigan imao neke veze sa smru tvog tate, mi mu neemo proturjeiti. Ti mo e rei da to nije istina i da ne eli vi e o tome razgovarati. Ali ne smije dopustiti da te bilo tk o uvue u raspravu o tome." "Ali..." ree Nikki, "ali to nije po teno!" "To je te ko," ree Gregor, "ali neophodno. Po tenje s tim nema nikakve veze. Tvoja mama, tvoj ujak i lord Vorkosigan ispriali su ti istu la nu priu kao i drugima, zato to su te eljeli po tedjeti najte eg dijela, ist ine. I ne mogu rei da su u tome pogrije ili." Miles i on izmijeni e izravan pogled; Milesove su se obrve neznatno i upitno podig le, na to mu je Gregor uzvratio kratko i ironino kimnuv i glavom. Carske su se usne istanjile u ne to to zapravo i nije ba bilo osmijeh. "Svi su lopovi u carskom zatvoru, jednom od najstro e uvanih. I nitko od njih nee ta ko skoro izai iz njega. to god smo u ime pravde mogli uiniti uinili smo, i vi e nam ni t a nije preostalo. Da je tvoj tata iv, i on bi sad bio u zatvoru. Ali smrt bri e sve dugove asti. U mojim oima, on je iskupio svoj zloin i svoje asno ime. Vi e od toga ne mo e uiniti." Sve je ovo bilo mnogo, mnogo te e od iega to je Eka-terina zami ljala, to se usuivala za misliti. Nikad nije mislila da e Gregor ili netko drugi prisiliti Nikkija da se s tim suoi. Ujak Vorthvs doimao se vrlo smrknutim, ak je i Miles izgledao pomalo ob eshrabreno. Ali ne: ovo je bila ubla ena verzija. Tien nije poku avao iskupiti svoju ast; jednost avno je saznao daje njegov zloin otkriven i napinjao se da izbjegne posljedice. A li bude li Nikki zaplakao Ba me briga za ast! Hou svog tatu natrag! bi li mu ona mo gla zbog toga prigovoriti? Uinilo joj se da dio tih suza ve blista u njegovim oima. Nikki dobaci pogled Milesu. "Koje su bile va e dvije pogre ke?" Odgovorio je vrsto, iako Ekaterina nije mogla pogoditi koliko gaje to napora ko tal o. "Prva je ta to sam propustio obavijestiti svoju sigurnosnu podr ku da napu tam kup olu. Kad me Tien poveo na postaju, obojica smo oekivali priznanje i suradnju, a n e neprijateljski sukob. A onda, kad smo iznenadili... lopove, bio sam sekundu pr

es-por u izvlaenju svog o amuta. Oni su pucali prvi. Ja sam diplomatski oklijevao. Samo jedna sekunda. Ali ovjek esto najvi e ali zbog najsitnijih propusta." " elim vidje ti va e zglobove." Miles povue orukavlje, pa ispru i ruke, najprije dlanom nagore, pa nadolje, kako bi ih Nikki mogao dobro prouiti. Nikkijevo se elo nabralo. "Je li i vama ponestajalo zraka?" "Ne, moja je maska bila u redu. Provjerio sam je prije nego to sam je navukao." "Oh." Nikki se ponovno naslonio. Doimao se iznimno tihim i zami ljenim. Svi su ekali. Minutu poslije, Gregor je zapitao: "Ima li u ovom trenutku jo koje pi tanje?" Nijemo, Nikki odmahne glavom. Zami ljeno se namr tiv i, Gregor baci pogled na svoj krono, pa ustane, spustiv i pritom ruku kako bi sve njih sprijeio da smjesta skoe na noge. Pri ao je radnom stolu, prek opao ladicu i vratio se do svog naslonjaa. Nagnuo se preko stola i pru io Nikkiju k odnu karticu. "Izvoli, Nikki, ovo je za tebe. Nemoj je izgubiti." Na kartici nije bilo nikakvih oznaka. Nikki ju je znati eljno prevrtao, a onda svo ju znati elju usmjerio prema Gregorovu licu. "Na ovoj se kartici nalazi kod za moj osobni komkonzol-ni kanal. Samo nekoliko m ojih najbli ih prijatelja i roaka ima tu vrstu pristupa. Kad je umetne u prorez na s vojoj komkonzoli, pojavit e se ovjek koji e te identificirati i, ako sam slobodan, spojiti te sa mnom preko najbli e kom-konzole. Ne mora mu uope obja njavati za to me tre ba . Ako poslije bude imao jo pitanja a to je vjerojatno, zato to sam ti rekao mnogo toga, a ostavio malo vremena da to pojmi ili ako jednostavno s nekim eli o ovome po razgovarati, slobodno se poslu i njome i nazovi me." "Oh", ree Nikki. Nakon to je jo jednom okrenuo karticu u ruci, oprezno ju je spremi o u d ep na prsima svoje tunike. Prema jedva primjetnom opu tanju u dr anju Grego-ra i ujaka Vorthvsa, Ekaterina je z akljuila kako je audijencija gotova. Prome koljila se, oekujui znak za pokret, ali Mi les podigne ruku zar njegova uvijek mora biti zadnja? "Gregore iako cijenim povjerenje koje si mi ukazao odbiv i moju ostavku " Obrve ujaka Vorthvsa zaprepa teno su poletjele uvis. "Miles, pa nisi valjda ponudi o ostavku na polo aj revizora zbog ovih bijednih brbljarija!" Miles slegne ramenima. "inilo mi se kako je u tradiciji carskih revizora ne samo da budu asni, nego da se asno i pona aju. Pitanja moralnog autoriteta i sve to." "Ne nu no", ree Gregor blago. "Ja sam od svog djeda Ezara naslijedio nekoliko prepr edenih starih panjeva. A premda su ga zvali Dorca Pravedni, mislim da se moj pre djed u izboru svojih revizora uglavnom rukovodio kriterijem njihove sposobnosti da uvjerljivo zastra e hrpu prilino tvrdih vazalnih plemia. Mo e li ti zamisliti koliku je hrabrost trebao imati jedan od Dorcinih Glasova da bi se suprotstavio, recim o, Pierreu Krvopiji?" Zami ljajui taj prizor, Miles se nasmije io. "S obzirom na odu evljeno strahopo tovanje s kojim se moj djed prisjeao starog Pierrea... ovjek se sva ta zapita." "Ako se poka e daje slika tvoje vrijednosti kao revizora u javnosti tako naru ena, m oji e te grofovi i ministri sami morati razrije iti. Bez moje pomoi." "Sumnjam u to", zagunao je ujak Vorthvs. "Gadna su to posla, sinko moj, ali sumnj am da e do toga doi." inilo se da Miles u to nije ba posve uvjeren. "Sad si otplesao sve propisane korake, Miles," ree Gregor. "I sad to lijepo ostav i na miru." Miles kimne, prihvaajui Gregorovu tvrdnju kako se Ekaterini uinilo nevoljko, ali s olak anjem. "Hvala vam, gospodine. Ali elio bih dodati da sam se u ovome rukovodio i moguim osobnim posljedicama. Koje e se znatno pogor ati prije nego to potonu na dno i umru. Jeste li sigurni kako elite da stojim uz vas u svadbenom krugu sve dok o va zbrka traje?" Gregor ga pogleda u oi, kao da mu Miles uzrokuje glavobolju. "A ne, ne, nee se tako lako izvui iz svojih dru tvenih obveza. Ako generalica Alys ne zatra i da bude uklonj en, stajat e u tom krugu i gotovo." "Nisam se poku avao izvui !... ni iz ega." Pod Gregorovim se mrkim osmijehom malko s manjio.

"U mojem je poslu najljep e to to ga ima na koga prebaciti. Jednostavno u pustiti gla s da se svatko tko eventualno ima primjedbe na nazonost mog brata po mlijeku u sv adbenom krugu, mo e po aliti lady Alys i predlo iti joj sve promjene rasporeda sjedenj a u posljednjem trenutku... koje se usudi predlo iti." Milesu ba nije uspjelo sprijeiti zlobni osmijeh da mu uspu e na usta, iako je odva no nastojao. Prilino odva no. Donekle. "Platio bih brdo love samo da to vidim." No smi je ak mu je izblijedio. "Ali te e glasine nastaviti stizati sve dok " "Miles." Gregor ga podignutom rukom sprijei da nastavi. Oi su mu blistale mje avinom veselja i oaja. "Ti ima , i to u vlastitoj kui, najveeg ovostoljetnog strunjaka za ba rravarsku politiku. Tvoj je otac i prije nego to si se ti rodio, nenaoru an pobjeiva o u mnogo gadnijim stranakim sukobima nego to je ovaj. Porazgovaraj s njim o svoji m brigama. Reci mu da sam ja poruio neka ti odrecitira isto ono predavanje o suko bu asti i dobrog glasa koje je i meni svojedobno odr ao. Zapravo... reci mu daje to moj zahtjev i zapovijed." Dok je ustajao iz naslonjaa, mahnuo je rukom i time st avio blagonaklonu toku na ovu temu. "Lorde Revizore Vorthys, prije nego to otputujete, elim s vama porazgovarati. Mada me Vorsoisson " ponovno je prihvatio njezinu ruku " porazgovarat emo opet, kad ne b udem u tolikoj stisci s vremenom. Sigurnosne su mjere sprijeile da dobijete javno priznanje, ali nadam se kako ste svjesni da ste zaradili iznimno velik, osobni asni kredit Carst va, i na njega se mo ete pozvati kad god elite ili vam bude potrebno." Ekaterina trepne, toliko zapanjena da mu se zamalo usprotivila. Pa valjda je Gre gor ovaj sastanak ugurao u svoj raspored prvenstveno zbog Milesove dobrobiti? No vi e se od ovih nejasnih naznaka vezanih uz budue dogaaje na Komarru pred Nikkijem nisu usudili spominjati. Uspjela mu je nekako kratko kimnuti, te promrmljati zah valu na utro enom carskom vremenu i brizi. Nikki se pomalo nespretno ugledao na nj u, pa uinio isto. Ujak Vorthys oprostio se s Nikkijem i njom, pa se zadr ao kako bi uo to mu njegov ca rski gospodar eli rei prije ukrcaja na brod. Miles ih je otpratio u hodnik i obrat io se poslu niku u odori: "Gerarde, ja u ispratiti goste. A ti, molim te, pozovi vo zilo madame Vorsoisson." Zapoeli su dugu etnju hodnicima rezidencije. Ekaterina se preko ramena osvrnula pr ema vratima osobnog careva ureda. "To je bilo... to je bilo vi e nego to sam oekivala." Pogledala je prema Nikkiju koj i je hodao izmeu njih. Lice mu je bilo odluno, ali ne i nabrano. "Jae." Okrutnije. "Da", ree Miles. "ovjek treba paziti to po eli... Postoje posebni razlozi zbog kojih u ovoj situaciji Gregoru i njegovim procjenama vjerujem vi e nego ikom drugom. Ali ... mo da ja nisam jedina riba koja ne razmi lja o vodi. Od Gregora se oekuje da ruti nski, svakog dana podnosi pritiske koji bi natjerali, recimo, mene u pijanstvo, ludilo ili izravnu smrtonosnu nepodno ljivost. Zauzvrat, on precjenjuje sve nas, a mi... mi se trudimo da ga ne razoaramo." "On mi je rekao istinu", ree Nikki. Jo je trenutak koraao bez rijei. "I to mije drag o." Zadovoljna, Ekaterina se suzdr ala od toga da progovori. Miles je svog oca prona ao u knji nici. Grof Vorkosigan sjedio je na jednoj od sofa koje su stajale pokraj kamina i prel istavao runi ita. Prema poluslu benoj odori u koju je bio odjeven tamnozelenoj tunici i hlaama koje su podsjeale na hlae uniformi koje je cijeli ivot nosio Miles je zakl juio kako se uskoro sprema izai, bez sumnje na jedan od bezbrojnih slu benih objeda koje su Potkralj i Potkraljica bili prisiljeni pro vakati na svom putu do Gregorov a vjenanja. Miles se prisjetio zastra ujueg popisa obveza koji mu je pru ila lady Alys , a iji su se datumi bli ili. Ali duboko je sumnjao da e se usuditi ubla iti te dru tven e i kulinarske muke tako to e pozvati Ekaterinu da mu pravi dru tvo. Miles se ubaci na sofu nasuprot onoj na kojoj je sjedio njegov otac. Grof podign e oi i pogleda ga s opreznom znati eljom. "Zdravo. Izgleda trunicu iznureno." "Da. Upravo sam stigao s jednog od najte ih razgovora koje sam vodio u svojoj revi zorskoj karijeri." Miles protrlja stra nju stranu svog jo uvijek bolnog i napetog v rata. Grof pristojno podigne upitne obrve. Miles nastavi: "Zamolio sam Gregora d a objasni Nikkiju Vorsoissonu ovu zbrku s klevetom, do granice koju procjenjuje

kao mudru. Ali on je tu granicu postavio mnogo dalje nego to bismo to bili uinili Ekaterina ili ja." Grof se naslonio i odlo io runi ita. "Misli daje ugrozio sigurnosne mjere?" "Ne, zapravo to ne mislim", prizna Miles. "Svaki neprijatelj koji bi mogao zaskoi ti Nikkija ve bi znao vi e nego to mali sad zna. Za deset minuta bi iz njega sve mog li izbrzopentati i opet ne bi bili pametniji nego to su prije bili. Mo da bi ga ak i vratili kui. Ili ne bi... U sigurnosnom smislu, Nikki nije ni ta opasniji nego to je bio prije ovog razgovora. A s novim saznanjima ne mo e ni vi e ni manje nego dosad ugroziti Ekaterinu." Ili mene . "Prava se urota uspjela zadr ati u naju em krugu upuenih. Nije u tome problem." "A problem je u ?" Miles nasloni laktove na koljena i zapilji se u svoj nejasni odraz u vrhovima ul a tenih polu visokih izama. "Mislio sam da e Gregor zbog krunskog kraljevia Serga zna ti treba li i kako nekoga obavijestiti da mu je otac bio zloinac. Ako kraljevia Se rga, s obzirom na njegove tajne poroke, mo emo nazvati zloincem." "Ja mogu", dahne grof. "Zloinac koji je u vrijeme svoje smrti ve bio napola poludi o." Tada nji admiral Vorkosigan svjedoio je katastrofalnoj propasti invazije na Esc obar i to na najvi oj razini, prisjetio se Miles. Uspravio se, a otac ga pogleda r avno u oi, mrano se nasmije- iv i. "To to je onaj escobarski brod pogodio naslijepo bil a je najvea politika srea koja je ikad zadesila Bar-rayar. Kad sad pogledam unatrag , ipak mi se ini da smo s Gregorom u vezi s tim lo e postupili. Pretpostavljam da j e on to bolje izveo?" "Rekao bih daje on s Nikkijem postupio... dobro. U svakom sluaju, Nikki se s tom o kantnom spoznajom nee morati suoiti tek kasnije u ivotu. Naravno, u usporedbi sa Se rgom, Tien je bio tek potkupljiva budala. Ali svejedno je to bilo te ko promatrati . Nijedno devetogodi nje dijete ne bi trebalo uti takve gadosti o nekome tko mu je blizak. Pitam se kamo e ga to odvesti?" "Na kraju... u desetu godinu", ree grof. "ovjek ini ono to mora. Odraste ili propadn e. Mora vjerovati u to da e on odrasti." Miles je bubnjao prstima po tkaninom presvuenom naslonu sofe. "Tek mi sad polako poinje svitati koliko je Gregor bio mudar. Time to je priznao Tienov prijestup, uvukao je Nikkija meu nas. Sad je i njemu va no da odr ava la nu priu, kako bi za titio do bar glas svog pokojnog oca. udno. A to me, usput budi reeno, i dovodi k tebi. Greg or moli zahtijeva i zapovijeda, ni ta manje! da i meni odr i isto predavanje o sukobu asti i dobrog glasa koje si i njemu svojevremeno odr ao. Zacijelo je bilo nezabora vno." Grofovo se elo nabralo. "Predavanje? Oh. Da." Nakratko se nasmije io. "Znai, ostalo mu je to u pameti, ba dobro. ovjek se ponekad pita, u vezi s mladim ljudima, ostaj e li im ono to im govori u glavi, ili na jedno uho ue, a na drugo izae." Miles se s nelagodom prome koljio, pitajui se ide li ova posljednja primjedba i na njegov raun. Okej, dobro, koliko ove posljednje primjedbe ide na njegov raun. "Mm? " potakne on oca. "Ja to ne bih nazvao predavanjem. Samo razja njavanjem granice izmeu pojmova." Ra iri o je ruku dlanom prema gore, kao da pokretom eli uspostaviti ravnote u. "Dobar glas je ono to drugi ljudi znaju o tebi. A ast ono to ti sam o sebi zna ." "Hm." "Trenje nastupa onda kad se izmeu toga dvoga pojave razlike. Kad je u pitanju Vor soissonova smrt, kako ti stoji , sam sa sobom?" Kako mu uspijeva jednim jedinim potezom ovako pogoditi u sredi te? "Nisam siguran. Raunaju li se neiste misli?" "Ne", odgovori odluno grof. "Samo djela, i to s predumi ljajem." "A djela koja su nastala kao posljedice nesposobnosti?" "To je siva zona, i samo mi, molim te, nemoj rei da u toj zoni sumraka nisi ve bio ." "U njoj sam gotovo cijeli ivot, gospodine. Dodu e, tu i tamo znao sam uskoiti i pod zasljepljujui reflektor sposobnosti. Ali ostajem pora en kad treba zadr ati visinu." Grof podigne obrve i iskrivljeno se nasmije i, ali se milosrdno suzdr ao od toga da se slo i sa svojim sinom. "Dakle. Meni se ini kako se tvoji sada nji problemi vi e kreu podrujem dobroga glasa." Miles uzdahne. "ini mi se kao da me sa svih strana ujedaju mali takori. Mali koroz

ivni takori, koji zagrizu i nestanu prije nego to se ja dospijem okrenuti i zveknu ti ih po glavi." Grof je prouavao svoje nokte. "Moglo je biti i gore. Ne postoji trenutak u kojem se ovjek osjea tako uplje kao onda kad mu vlastita ast u komadiima le i pod nogama, a z a nagradu dobiva dobar glas u javnosti. To ovjeku mo e uni titi du u. A ako se dogaa sup rotno, to mu samo mo e izrazito ii na ivce, i to je sve." "O, da, izrazito", ogoreno ree Miles. "Heh. No dobro. Mogu li ti ponuditi neka utje na razmi ljanja?" "Dapae, gospodine." "Kao prvo, i to e proi. Usprkos injenici da su seks, ubojstvo, zavjera i jo malo sek sa neodoljivo privlaan spoj, ljudi e se s vremenom zasititi te prie, a onda e neki d rugi siroti momak nainiti neku drugu groznu pogre ku u javnosti, a ta e javnost onda svoju pozornost usmjeriti na novu igru." "Kakav seks?" promrmlja Miles oajno. "Nije bilo nikakvog seksa. Prokletstvo. Da g a je bilo, onda bi sve ovo bilo vrednije truda. Pa ja tu enu nisam jo dospio ni po ljubiti!" Grofove su se usne trznule. "Moja suut. Drugo, s obzirom na ovu optu bu, ona znai da u budunosti niije osjetljive ivce nee uznemiriti optu ba protiv tebe koja bi se odnosila na ne to beznaajnije od ovoga. Barem ne u bliskoj budunosti." "Oh, divno. Znai li to da odsad smijem slobodno podizati pobune, samo ne smijem p osegnuti za ubojstvom s predumi lj aj em? " "Zaudio bi se ti." Traak humora koji se pojavio u grofovim oima ubila je neka uspom ena, ali kakva, to Miles nije mogao pogoditi. No onda su mu se usne opet uzvile. "Tree ne mo emo nadzirati to ljudi misle jer da mo emo, ja bih to sigurno iskoristio prije nego to se ovo dogodilo. Poku avati utjecati ili odgovoriti na ono u to svaki drugi idiot na cesti vjeruje i to na osnovi malo logike i jo manje podataka mo e po slu iti samo tome da tebe izludi." "Ali mi ljenje nekih ljudi mije va no." "To je ponekad tono. Zna li i kojih ljudi u ovom sluaju?" "Ekaterinino. Nikkijevo. Gregorovo." Miles je oklijevao. "I to su svi." "Sto, zar se tvoji jadni ostarjeli roditelji ne nalaze na tom popisu?" "Bilo bi mi iznimno ao kad vas dvoje ne biste vi e imali dobro mi ljenje o meni", ree Miles polako. "Ali u ovom sluaju, vi niste oni... ne znam kako bih to rekao. Majin im rijeima niste vi oni protiv kojih sam zgrije io. Prema tome, va e opra tanje nije os obito bitno." "Hm", ree grof, trljajui usne i promatrajui Milesa s hladnokrvnim odobravanjem. "Za nimljivo. No dobro. to se tie etvrte utje ne misli, elim naglasiti kako na ovim prosto rima", zamah prsta naznaio je Vorbarr Sultanu, a preko nje i itav Barravar, "doi na glas kao lukav i opasan ovjek koji e bez sustezanja ubiti kako bi zadobio ono to el i ili to za titio, uope nije lo e. Zapravo, mo da jo doe do zakljuka da ti je koristilo. "Koristilo! Gospodine, znai li to da je vama nadimak Komarrski Kolja bio dobrodo ao rekvizit?" Oi njegova oca suzile su se, dijelom zbog mrgodnog veselja, dijelom iz uva avanja. "Pa, recimo daje to bilo mije ano. .. prokletstvo. Ali da, te inu tog nadimka katkad sam koristio kad je trebalo pritisnuti izvjesne podlo ne ljude. A za to i ne bih, k ad sam to ve ionako platio. Simon ka e da je on iskusio istovrsni fenomen. Kad je n aslijedio CarSig od Negrija Velikog tvrdio je kako, eli li razjariti svoje protiv nike, mora samo mirno stajati i utjeti." "Radio sam sa Simonom. On prokleto dobro zna razjariti ovjeka. I nije to samo zbo g njegova memorijskog ipa ili zaostale Negrijeve sablasti." Miles odmahne glavom. Njegov je otac bio jedina osoba koja se, i to sa savr eno prirodnom iskreno u, mogla odnositi prema Simonu II-lyanu kao prema obinom, ni po emu posebnom podinjenom. "N o svejedno, ljudi su Simona mo da smatrali zastra ujuim, ali nikad pokvarenim. Da nij e bio sposoban ostaviti dojam neumoljive ravnodu nosti prema svim, kako da ka em, lj udskim potrebama, ne bi bio ni upola toliko stra an." Zastao je, razmi ljajui o zagu uj uem nainu rukovoenja svog biv eg zapovjednika i mentora. "Ali, prokletstvo... kad mi moji protivnici ve ne ele priznati ni minimum osjeaja za moral, volio bih da mi bar em odaju poast za strunost u porocima! Da sam zaista kanio nekoga ubiti, uinio bih to mnogo spretnije i nikad ne bih za sobom ostavio takvu odvratnu zbrku. Nikome ne bi ni na pamet palo da se radi o ubojstvu, ha!"

"Vjerujem ja tebi", tje io gaje grof. Iznenada je znati eljno nakrivio glavu. "Ah... a jesi li ikad?" Miles se povukao dublje u sofu i poe ao obraz. "Bila je jedna misija na koju me pos lao Illvan... ali ne elim o tome razgovarati. Bio je to neugodan posao koji je tr ebalo obaviti izbliza, ali uspjelo nam je." Oi su mu zami ljeno poivale na sagu. "Zaista? A tra io sam od njega da te nikad ne alje u misije koje su povezane s aten tatima." "Za to? Bojao si se da bi mi se moglo svidjeti? Uostalom, to je ionako bilo mnogo slo enije od obinog atentata." "Naje e i jest tako." Miles je minutu ili dvije piljio u neku toku izmeu njih dvojice. "Znai, sve to to mi govori svodi se na isto to mi je rekao i Galeni. Moram mirno stajati, jesti govna i smije iti se." "Ne", ree njegov otac. "Ne mora se smije iti. Ali ako zaista eli savjet izvuen iz mojeg nagomilanog iskustva, onda ti ja ka em uvaj svoju ast. A s dobrim glasom kako bude. I potrudi se da nad ivi gadove." Milesov pogled znati eljno preleti oevo lice. Nije se mogao sjetiti da je svog oca ikad vidio drugaijeg nego sjedokosog; sad mu je kosa bila gotovo posve bijela. "Z nam da je tvoj dobar glas tijekom godina imao uspona i padova. A kad je prvi put pretrpio ozbiljnu tetu kako si to pre ivio?" "Oh, prvi put... to je bilo davno." Grof se nagnuo naprijed i zami ljeno kuckao pa lcem po usnicama. "Iznenada mi pada na pamet da bi meu izvjesnim starijim promatr aima iz tog nara taja ima jo pre ivjelih maglovito sjeanje na taj dogaaj moglo odmoi sluaju. Kakav otac, takav sin?" Zabrinuto se mr tei, grof je promatrao Milesa. "Ali tu posljedicu svakako nikad nisam mogao predvidjeti. Vidi ... poslije samoubojstv a moje prve ene, posvud se prialo da sam je ja ubio. I to zbog nevjere." Miles trepne. Prije je uo samo nepovezane djelie te stare prie, ali ne i ovaj poslj ednji detalj. "A, um, je li... je li ona bila nevjerna?" * "Oh, da. Bilo je upravo groteskno kako smo se oko toga posvaali. Ja sam bio povri jeen, zbunjen stoje za posljedicu imalo nespretan, smeteni bijes a posebno me ome tala moja kulturalna uvjetovanost. Na toj sam toki svog ivota definitivno trebao dobru betansku psihoterapiju umjesto starog barrava rskog savjeta koji smo dobili od... nije va no. Nisam znao nisam mogao ni zamislit i da se ne to takvo uope mo e dogoditi. Bila su to davna vremena, mnogo mranija nego d anas. Mu karci su se tad jo borili u dvobojima, zna , iako su dotad dvoboji ve bili pr otuzakoniti." "Ali jesi lije... ovaj, nisi je valjda zaista... ovaj..." "Ubio? Ne. Ili ako jesam, samo rijeima." Sad je grof pogledao u stranu i suzio oi. "Iako nikad nisam bio sto posto siguran da to nije uinio tvoj djed. On je dogovo rio taj brak; znao sam da se osjea odgovornim." Dok je razmatrao ovo to je uo, Milesove su se obrve uzdigle. "S obzirom na moje us pomene na djeda, to se uistinu ini u asnim i sasvim moguim. Jesi li mu ikad postavio to pitanje?" "Ne." Grof je uzdahnuo. "Na kraju krajeva, to bih uinio da mi je na njega odgovori o potvrdno?" Koliko je tad godina moglo biti Aralu Vorkosiganu? Dvadeset, dvadeset dvije? Bil o je to prije vi e od pola stoljea. Tad je bio mnogo mlai nego to sam ja danas. Miles ov se svijet vrtoglavo, vrlo polako poeo okretati oko nekih posve novih i iskrivl jenih osovina, a stvari su sjedale na mjesto. "Onda... kako si to pre ivio?" "Imao sam sreu, pretpostavljam, kakvu imaju budale i luaci. A u to sam doba svakak o bio ijedno i drugo. Jednostavno mi se za sve fukalo. Podlo ogovaranje? Pokazat u ja njima da sam jo mnogo gori i dat u im dvostruko bolju priu daje premeu po ustima . Mislim da sam ih toliko zaprepastio da su na kraju u utjeli. Zamisli si budalu s a samoubilakim sklonostima koja nema to izgubiti, kako tetura uokolo u supijanoj, agresivnoj izmaglici. I jo sam k tome bio naoru an. Na kraju sam se i sam sebi smuio , kao to sam se dotad ve odavna smuio svima ostalima, pa sam se izvukao iz toga." Tog izmuenog djeaka vi e nije bilo ostavio je za sobom ovog ozbiljnog starog ovjeka d a ga milosrdno prosuuje. To je obja njavalo i za to Milesu njegov otac, iako je dobri m dijelom bio vrlo staromodan Barravarac, nikad nije ni jednim jedinim dahom spo

menuo mogunost dogovorenog braka kao rje enja za njegove romantine pote koe i za to mu ni kad nije ak ni promrmljao nikakav prigovor na raun njegovih malobrojnih veza sa ena ma. Miles tr ne bradom i udijeli svom ocu nakrivljen osmijeh. "Gospodine, va u strat egiju ne nalazim ni najmanje privlanom. Od alkohola mi je zlo. Nemam ba nikakvih s amoubilakih sklonosti. A mogu izgubiti sve." "Nisam tu strategiju ni preporuivao", ree grof blago. Naslonio se. "Poslije mnogo poslije kad sam i sam mogao mnogo toga izgubiti, stekao sam tvoju majku. A njezi no dobro mi ljenje bilo je jedino koje me zanimalo." "Da? A to bi bilo da si na kocki imao njezino dobro mi ljenje? to bi onda uinio?" Eka terina... "Kleknuo na koljena i puzao etverono ke, najvjerojatnije." Grof odmahne glavom i po lako se nasmije i. "Onda, ovaj... kad e nam biti dopu teno da upoznamo enu koja tako k repko djeluje na tebe? I nju i njezina Nikkija. Mo da bi ih ovih dana mogao pozvat i k nama na veeru?" Miles se prestravio. "Ne... opet na veeru. Ne tako brzo." "Frustrira me injenica da sam je jedva uspio po teno pogledati. Ali ono to sam vidio uinilo mi se vrlo privlanim. Nije premr ava. Dobro je pljusnula kad se odbila od me ne." Grof Vorkosigan se, prisjeajui se dogaaja, kratko nacerio od uha do uha. Miles ov je otac posjedovao posve zastarjeli barravarski ukus kad su ene bile u pitanju ; idealna je ena-, izmeu ostaloga, morala biti sposobna podnijeti povremena razdob lja gladi. Miles je morao priznati kako je i sam podlo an slinim sklonostima. "Razm jerno sportska graa, takoer. Oito, mo e trati br e od tebe. I zbog toga ti preporuujem da se sljedei put umjesto izravnom potjerom , poslu i umiljavanjem." "Trudio sam se", uzdahne Miles. Grof je svog sina promatrao napola veselo, napola ozbiljno. "Moram ti rei, ta tvo ja povorka enskinja iznimno zbunjuje tvoju majku i mene. Nikad ne znamo trebamo l i se poeti s njima intimnije povezivati ili ne." "Koja povorka?" ree Miles uvrijeeno. "Kui sam doveo jednu jedinu galaktiku prijatelj icu. Jednu. I nisam ja kriv to stvari nisu dobro ispale." "Plus jo nekoliko, ovaj, iznimnih dama koje su ukra avale Illvanove izvje taje, a nis u dospjele do na eg kunog praga." Milesu se uinilo da osjea kako mu se oi postavljaju ukri . "Ali kako je on Illvan nik ad nije znao valjda vam nikad nije spominjao ne. Nemoj mi rei. Ne elim znati. Ali kunem se, kad ga sljedei put budem vidio " Nabusito je zurio u grofa koji mu se smi jao, iako mu je lice bilo savr eno ozbiljno. "Ali pretpostavljam da se Simon toga nee sjeati. Ili e se praviti daje zaboravio. Ta izborna amnezija koju je dobio izni mno je prikladna." Dodao je: "Uostalom, Ekaterini sam spomenuo sve va nije meu njim a, prema tome..." "Oh. To je bilo hvalisanje ili ispovijedanje?" "i enje palube. Iskrenost... je jedino to kod nje pali." "Iskrenost je jedino to pali kod svih s kojima si toliko blizak da gotovo ivite je dan u ko i drugoga. Onda... je li ta Ekaterina samo jo jedna prolazna zaljubljenost ?" Grof je oklijevao, a oi su mu se nabrale u kutovima. "Ili je to konano ona koja e zauvijek i silno voljeti moga sina koja e njegovu kuu i imanja voditi nepovrediv im po tenjem stajati uz njega u opasnosti, kroz bure i oluje, sve do smrti i vodit i ruku moje unuadi kad budu palila rtvu paljenicu na mojem sprovodu?" Miles je na trenutak zastao kako bi se zadivio sposobnosti svog oca da izgovori ovakve reenice. To ga je podsjetilo na nain na koji borbeni atl-bombarder s apsolut nom precizno u ispu ta vatrene bombe. "To bi bio taj jednored, da... sve to to ste spo menuli, gospodine." Progutao je slinu. "Nadam se. Ako opet ne zaribam." "Onda, kad emo je upoznati?" ponovio je grof uporno. "Zasad je sve jo zbrkano." Miles ustane, osjeajui kako krajnji trenutak za dostojan stveno povlaenje upravo istjee. "Javit u vam." Ali grof nije ustrajao u svom nastranom humoru. Umjesto toga, pogledao je svoga sina smrtno ozbiljnim, premda i dalje toplim pogledom. "Drago mi je da si je upo znao u trenutku kad ima dovoljno godina da zna to hoe ." Miles mu udijeli analitiko salutiranje, nejasan pokret dva prsta u opem smjeru svo g ela. "I meni, gospodine." ESNAESTO POGLAVLJE

Ekaterina je sjedila za ujninom komkonzolom, poku avajui sastaviti ivotopis koji e pr ikriti njezino neiskustvo pred nadzornikom rasadnika gradskog bilja koji je opsk rbljivao javne vrtove Vorbarr Sultane. Vrag e je odnijeti prije nego to pod prepor uke navede lorda Revizora Vorkosigana. Ujna Vorthvs oti la je na jutarnja predavan ja, a Nikki je iza ao s Arthurom Pymom, pod pokroviteljstvom Arthurove starije ses tre; tek kad se oglasilo zvono na vratima i odvratilo joj pozornost od zadae kojo m se bavila, postala je svjesna da je sama u kui. Bi li neprijateljski agenti s o tmiarskim nakanama zvonili na glavna vrata? Miles bi znao odgovor na to pitanje. Zami ljala je Pyma kako, na ulazu u Kuu Vorkosigan, ledeno obja njava napasnicima da moraju otii straga, na ulaz za uhode... koji bi, bez sumnje, bio prekriven visoko tehno-lo kim kaktusima. Poku avajui suspregnuti svoju novosteenu paranoju, ustala je i po la u predvorje. Na njezino olak anje i zadovoljstvo, umjesto ubaenih Cetagandanaca, na pragu je sta jao njezin brat Hugo Vor-vayne, u dru tvu ovjeka ugodna lica kojeg je prepoznala te k nakon nesigurnog treptaja Vassily Vorsoisson, Tie-nov najbli i roak. Dosad ga je u ivotu vidjela doslovno jedanput, na Tienovu sprovodu, kad su razgovarali tek to liko koliko je bilo potrebno da on slu beno na nju prepi e starateljstvo nad Nikkije m. Porunik Vorsoisson bio je kontrolor leta u velikoj vojnoj zranoj luci u Okrugu Vor-bretten; kad gaje prvi i posljednji put vidjela, bio je odjeven u slu benu zel enu uniformu kakva je i pristajala tu noj prigodi, ali danas je odjenuo ne to opu teni ju civilnu odjeu. "Hugo, Vassilv! Kakvo iznenaenje izvolite, uite, uite!" Obojici im je pokazala put prema Profesoriinoj prednjoj primaoj sobi. Vassilv joj je pristojno i sa zahvalno u k imnuo, pa odbio aj ili kavu, hvala lijepa, popili smo ih na jedno inskoj postaji. H ugo joj je kratko stisnuo ruke i pomalo se zabrinuto nasmije io prije nego to je sj eo. Bio je u srednjim etrdesetim godinama; dijelom zbog uredskog posla u Carskom uredu za rudnike, a dijelom zbog brige njegove ene Rosalie, malo se pro irio u stru ku. Ali na njemu je to djelovalo izvanredno vrsto i ulijevalo sigurnost. Svejedno , Ekaterini se uzbunjeno stis-nulo grlo kad je primijetila izraz napetosti na nj egovu licu. "Je li sve u redu?" "Mi smo svi dobro", ree on, udnovato naglasiv i rije. Pro li su je ledeni trnci. "Tata ?" "Da, da, i on je dobro." Nestrpljivo je pokretom ruke odagnao njezin nemir. "Jed ini lan obitelji koji je u ovom trenutku izvor zabrinutosti jesi ti, Kat." Ekaterina je zbunjeno zurila u njega. "Ja? Menije dobro." Utonula je u veliki uj akov naslonja u kutu. Vassilv je privukao jedan od krhkih stolaca, pa se pomalo o prezno spustio na rub sjedala. Hugo joj je prenio pozdrave od Rosalie, Edie i djeaka, a onda se neodreeno osvrnuo i pitao: "Jesu li ujak i ujna Vorthvs ovdje?" "Ne, nisu. Ali ujna se svaki as treba vratiti s predavanja." Hugo se namr tio. "Zapravo sam se nadao da emo uspjeti vidjeti ujaka Vorthvsa. Kad se on vraa?" "Oh, on je otputovao na Komarr. Mora ra istiti jo neke tehnike pojedinosti oko katast rofe solarnog zrcala, zna . Oekujemo da e se vratiti pred samo Gregorovo vjenanje." "ije vjenanje?" pitao je Vassilv. Ngh, ovo je bilo Milesovo maslo. Ona nije bila na "ti" s Grego s carem, ona nije bila. "Vjenanje cara Gregora. Naravno da e ujak Vorthvs biti prisutan, s obzirom na to daje carski revizor." Vassilvjeve su se usne prosvijetljeno zaoblile, oh, taj Gregor. "Pretpostavljam da nema anse da itko od nas prie i blizu tom vjenanju", uzdahnuo je Hugo. "Jasno, mene takve stvari ni najmanje ne zanimaju, ali Rosalie i njezine prijateljice potpuno su po a avjele zbog toga." Kratko je oklijevao, pa nedosljedno dodao: "Je li istina da e ete Konjike stra e biti odjevene u sve uniforme koje su no en e kroz povijest, jo od Vremena izolacije i Ezarove vladavine?" "Da", ree Ekaterina. "A pokraj rijeke e svake veeri biti veliki vatromet." Kad je t o uo, u Hugove se oi u uljao jedva primjetan traak zavisti. Vassilv se naka ljao i zapitao: "Je li Nikki ovdje?" "Ne... iza ao je s prijateljima pogledati regatu jedrenjaka na rijeci. Odr ava se sv ake godine, u spomen na dan kad su, tijekom Desetogodi njeg rata, snage Vlada Vor-

barre oslobodile grad. Ako sam dobro shvatila, ove godine su si dali truda imaju nove kostime i odigrat e cijeli napad na Stari Zvjezdani most. Deki su bili silno odu evljeni." Nije spomenula kako e imati posebno sjajan pogled s balkona Kue Vorbr etten, zahvaljujui ljubaznosti oru nika Vorbrettenovih koji je bio Pymov prijatelj. Vassilv se s nelagodom prome koljio. "Mo da je tako i bolje. Madame Vorsoisson Ekate rina zapravo smo danas do li ovamo s posebnim razlogom vrlo ozbiljne naravi. Volio bih s vama otvoreno razgovarati." "To... je openito najbolji pristup kad ovjek eli razgovarati." Dobacila je Hugu upi tan pogled. "Vassilv mi se obratio..." poeo je Hugo i prekinuo se. "Vassilv, mo da je bolje da ti objasni ." Vassilv se nagnuo naprijed dlanova stisnutih meu koljenima i ozbiljno rekao: "Vid ite, radi se o ovome. Primio sam krajnje uznemirujue obavijesti iz izvora koji se nalazi ovdje, u Vorbarr Sultani, a koje se odnose na ono to se dogaa to je nedavno iza lo na vidjelo i tie se nekih vrlo uznemirujuih vijesti o vama, mom pokojnom roak u i lordu Revizoru Vorkosiganu." "Oh", ree ona bezbojnim glasom. Dakle, Stare zidine, odnosno ono stoje od njih os talo, a koje su opasavale Vorbarr Sultanu, nisu ograniile klevetanje na glavni gr ad slinavi se trag oito protezao i do gradova u provincijskim okruzima. Nekako je dosad vjerovala da je ova zloudna igra ne to ime se zanimaju samo dokoni visoki Vor ovi. Naslonila se i namr tila. "Budui da se inilo kako se te vijesti blisko tiu obiju na ih obitelji a, naravno, i z ato to se ne to tako neobino mora najprije dvostruko provjeriti iznio sam to Hugu i zatra io njegov savjet, nadajui se da e on ubla iti moje strahove. Umjesto toga, potvr da glasina koju mi je pru ila va a ogorica Rosalie te je strahove samo poveala." Potvrda ega? Mo da bi mogla tono pogoditi, ali nije eljela navoditi svjedoke. "Ne raz umijem." "Reeno mi je..." Vassilv zastane kako bi nervozno navla io usne, "kako je u visokim vorskim krugovima op-epoznato daje lord Revizor Vorkosigan odgovoran za sabotira nje Tienove maske za disanje one noi kad je on umro na Komarru." Ovo je mogla prilino jednostavno razoriti. "Reene su vam la i. Tu je priu smislila zl okobna mala kabala politikih protivnika lorda Vorkosigana, kako bi ga onesposobil a za borbu u nekim parnicama vezanima uz nasljeivanje okruga, a koje e se uskoro v oditi pred Vijeem grofova. Tien je sam sebe sabotirao; uvijek je bio nemaran kad se radilo o i enju i provjeravanju opreme. To je samo glasina. Nitko nije podnio nik akvu slu benu optu bu." "Pa kako je to mogue?" ree Vassilv razumno. Ali njezina vjera da e ga brzo prizvati pameti umrla je im je on nastavio: "Onako kako je to meni bilo obja njeno, optu ba s e mo e podnijeti samo pred Vijeem u kojem sjede njemu jednaki. Mo da se njegov otac i povukao na Ser-gyar, ali ovjek sa sigurno u mo e tvrditi kako je njegova koalicija ce ntra jo uvijek dovoljno mona da takvo to sprijei." "Ja se tome svakako nadam." Mo e se sprijeiti, i te kako, ali ne iz razloga u koji je vjerovao Vassilv. Dok su joj se usne tanjile, hladno je zurila u njega. Hugo se uznemireno ubacio: "Ali, vidi , Ekaterina, ista osoba obavijestila je Vass ilvja da je lord Vorkosigan tebi silom poku ao nametnuti branu ponudu." Oajno je uzdahnula. "Silom? Ne, nikako nije." "Ah", razvedrio se Hugo. "Ali zaprosio me. Vrlo... nespretno." "Moj Bo e... to je, znai, istina?" Hugo se na trenutak doimao prenera enim. inilo se k ako ga je ovo zaprepastilo trunicu vi e od optu be za ubojstvo stoje dvostruko manje laskavo, zakljuila je Ekaterina. Dodirnula je lijevu stranu svog bolera, ocrtavajui ne vi e toliko tvrd rub presavij enog papira koji je nosila u d epu. Milesovo pismo nije bilo ne to to je eljela ostavl jati uokolo, iz straha da bi ga netko mogao pronai i proitati, a osim toga... i on a gaje sama katkad eljela ponovno proitati. Tu i tamo. est do dvanaest puta dnevno. "Ne ba sasvim." Hugovo se elo nabralo. "Kako to misli , ne ba sasvim? Meni se inilo daje to pitanje n a koje se mo e odgovoriti samo sa da ili sa ne." "To je... te ko objasniti." Oklijevala je. Iznositi pred Tienovim najbli im roakom po drobne pojedinosti o tome kako je desetljee Tienova privatnog kaosa iscrpilo njez

inu du u to jednostavno nije bilo na njezinu popisu, zakljuila je. "A i prilino je o sobno." Vassilv se uslu no ubacio: "U pismu je stajalo da ste prilino zbunjeni i uznemireni ." Ekaterina stisne oi. "Uostalom, a koje vam je zapravo nju kalo poslalo te... obavij esti?" Vassilv odgovori: "Va prijatelj kako on sam tvrdi koji je u velikoj brizi za va u s igurnost." Prijatelj? Profesorica joj je bila prijateljica. Kareen, Mark... Miles, ali on t e ko da bi ogovarao samoga sebe, dakle tko... Enrique? Tsipis? "Ne mogu zamisliti da bi ijedan moj prijatelj uinio ili rekao takvo to." Hugovo se zabrinuto mr tenje produbilo. "U pismu se spominje i to da lord Vorkosig an na razne naine vr i na tebe pritisak. Da je na neki neobian nain zarobio tvoje mis li." Nije. Samo moje srce, ini mi se. Misli su joj bile savr eno iste bunio se samo ostat ak nje. "On je vrlo privlaan mu karac", priznala je. Hugo i Vassilv izmijenili su zbunjene poglede. Obojica su upoznala Milesa na Tie novu sprovodu; naravno, u toj je prigodi Miles bio vrlo povuen i slu ben, a bio je jo uvijek i ozbiljno iscrpljen radom na sluaju. Nisu imali prigode vidjeti kakav j e on kad se zaista otvori onaj njegov neuhvatljivi osmijeh, blistave, prodorne oi , duhovitost, rjeitost i strast... izbezumljeni pogled kad se suoio s maslobubima u odori Vorkosiganovih... s tim sjeanjem u mislima nije se mogla svla dati i nasmije ila se. "Kat," ree Hugo duboko uznemirenim glasom, "taj ovjek je mutac. Jedva ti dose e do r amena. Upadljivo je grbav zaista ne znam za to to nije kirur ki ispravljeno. On je, jednostavno, udan." "Oh, imao je on na desetke operacija. Izvorna su o teenja bila mnogo, mnogo te a. Jo i danas ima stare izblijedjele o iljke po cijelom tijelu." Hugo je piljio u nju. "Po cijelom tijelu?" "Um. Pretpostavljam. Barem iz onoga to sam ja mogla vidjeti." Jedva se uspjela za ustaviti prije nego stoje dodala na gornjem dijelu tijela. Savr eno nepotrebna ma ta rija u kojoj je Miles posve gol i poput dara umotan u plahte i pokrivae na krevet u, a ona je s njim i polako istra uje slo enu mre u njegovih o iljaka sve ni e i ni e... na trenutak ju je omela. Trepnula je kako bi otjerala taj prizor, nadajui se kako jo j oi nisu poletjele ukri . "Morate priznati da ima naoito lice. Oi su mu vrlo... ivahn e." "Glava mu je prevelika." "Nije, nego je njegovo tijelo samo trunicu premaleno u odnosu na nju." Zaboga, ka ko je do lo do toga da se s Hugom svaa oko Milesove anatomije? Pa, dovraga, nije on nekakav kljakavi konj kojega ona poku ava kupiti protivno savjetu svog veterinara . "No, bilo kako bilo, nas se ni ta od toga ne tie." "Tie nas se ako je on ako si ti " Hugo je vakao usnu. "Kat... ako ti netko prijeti, ucjenjuje te ili ne to slino, ne mora se tome sama suprotstaviti. Ja znam da mo emo do biti pomo. Mo da si ti napustila svoju obitelj, ali obitelj nije napustila tebe." Na alost. "Hvala ti na ovoj procjeni moje naravi", ree ona zajedljivo. "Osim toga, zar ti misli da mene na ujak, lord Revizor Vorthvs nije u stanju za tititi, ako bi se za tim ukazala potreba? Ili ujna Vorthvs?" Vassily s nelagodom ree: "Ja sam siguran da su va i ujak i ujna vrlo dragi ljudi na kraju krajeva, uzeli su vas i Nikkija k sebi ali ako sam dobro shvatio, oni su oboje nepraktini intelektualci. Mogue je da oni uope ne razumiju opasnost. Moj izvo r ka e da vas oni uope ne uvaju. Dopu taju vam da idete kamo hoete i kad hoete i to bez ikakva nadzora, te da se sastajete s kojekakvim sumnjivim personama." Njihova nepraktina ujna bila je jedna od najveih barravarskih strunjakinja za gnusn e pojedinosti politike povijesti Vremena izolacije, govorila je i itala etiri jezik a, kroz dokumentaciju je mogla preletjeti okom dostojnim CarSigovskih analitiara a tim se poslom sad bavilo nekoliko njezinih biv ih studenata te je imala trideset ogodi nje iskustvo u bavljenju mladim ljudima i mukama koje oni sami sebi nanose. A to se tie ujaka Vorthvsa "Analiza konstrukcijskih pogre aka meni se ni najmanje ne ini kao nepraktina disciplina. Pogotovo ne kad ukljuuje strunu procjenu sabota a." Du boko je udahnula, pripravna da nastavi u ovom smjeru.

Vassilvjeve su se usne stisnule. "Glavni je grad na glasu kao nezdravo mjesto. P revi e monih i bogatih mu karaca i njihovih ena s premalo ogranienja nametnutih njihov m porocima i sklonostima. Opasan je to svijet kojemu mladi djeak ne bi smio biti izlo en, osobito ne kroz... ljubavne odnose svoje majke." U mislima je Ekate-rina jo uvijek bijesno praskala na ovu reenicu, kad se Vassilvjev glas spustio do prigu e nog apata punog u asa, pa dodao: "ak sam uo tako se pria da ovdje u Vor-barr Sultani i visoki vorski plemi koji je nekad bio ena, a onda je dao da mu presade enski moza k u mu ko tijelo." Ekaterina trepne. "Oh. Da. To je zacijelo lord Dono Vorrutver. Upoznala sam ga. I nije se radilo o transplantaciji mozga ma, fuj! kakvo pogre no tumaenje! radi se o savr eno uobiajenoj betanskoj tjelesnoj preobrazbi." Obojica su izbeila oi prema njoj. "Ti si srela to stvorenje?" ree Hugo. "Gdje?" "Um. Zapravo... u Kui Vorkosigan. Dono se ini kao vrlo bistar momak. Mislim da e sj ajno voditi Okrug Vorrutver, ako ga Vijee proglasni nasljednikom njegova pokojnog brata." Jo je trenutak ogoreno razmatrala tezu, pa dodala: "Kad se sve uzme u obz ir, zaista se nadam da e dobiti titulu. To bi Richarsu i njegovim klevetnikim pajd a ima prilijepilo i te kakvu ljivu na oko!" Pa, elja bi ti se mogla i ostvariti. Pa ipak... ona se suprotstavila naoru anim ter oristima i pre ivjela. Pobijedila je. Njezina definicija sigurnosti... vi e nije bil a toliko uska. "To bi trebao biti ovjek iz tvojeg dru tvenog sloja", nastavljao ju je uvjeravati H ugo. "Netko tko ti u potpunosti odgovara." Mislim da sam ga na la. A uz njega ide i kua u kojoj ne udarim u zid svaki put kad se protegnem. Ne bih udarila u zid ni da se prote em u vjenost. Nakrivila je glavu. "A to ti misli , Hugo, stoje moj dru tveni sloj?" . Potpuno se izbezumio. "Na dru tveni sloj. Sloj solidnih, po tenih, odanih Vorova. ij e su ene skromne, pristojne, uspravne..." Odjednom je svom silinom eljela biti neskromna, nepristojna... a vi e od svega... n euspravna. Zapravo, eljela je biti velianstveno vodoravna. Palo joj je na pamet ka ko izvjestan nerazmjer u visini postaje posve neva an kad ovjek odnosno, dvoje ljud i le e... "Znai, ti misli da bih trebala posjedovati kuu?" "Da, svakako." "A ne cijeli planet?" Huga je ovo zbunilo. "Molim? Naravno da ne!" "Zna , Hugo, tek sam to sad shvatila, ali tvoja je vizija pone to... skuena." Miles j e mislio kako bi ona trebala posjedovati planet. Zastala je, a osmijeh joj se sp oro prikradao usnama. A za to ne, pa i njegova je majka posjedovala planet. Pretpo stavljala je kako sve zapravo ovisi o tome na stoje ovjek naviknut. Ali nije imal o smisla rei to nag-las; ova dvojica ne bi shvatila alu. A kako se dogodilo da je njezin velikodu ni i obo avani, iako pone to suzdr ani ponajvi e zbog velike razlike u godinama meu njima brat, iznenada postao tako uskogrudan? N e... nije se Hugo promijenio. Potresao ju je zakljuak koji se logino nametnuo. Hugo ree: "Prokletstvo, Kat, ja sam ispoetka bio uvjeren kako je taj dio pisma bud ala tina, ali ini se da ti je taj mutirani plemi ipak na neki udan nain zavrtio glavom ." "A ako je to istina... on ima zastra ujue saveznike", ree Vassilv. "U pismu je staja lo kako je Vorkosiganu priliku da te utjera u stupicu otvorio sam Simon Illvan." Usne su mu se sumnjiavo iskrivile. "Iskreno govorei, taj dio pisma me najvi e natje rao da se zapitam pravi li to ipak netko od mene budalu." "Upoznala sam Simona", prizna Ekaterina. "I mislim daje vrlo... sladak." Ovu je izjavu popratila zbunjena ti ina. Pomalo nespretno, dodala je: "Naravno, ako sam dobro shvatila, on se uvelike opu stio nakon stoje dobio lijeniki otpust iz CarSiga. Vidljivo je da mu je to s plea s ki-nulo velik teret. "vSa zaka njenjem, unutra nji su dokazi sjeli na mjesto. "ekajte malo to ste rekli, tko vam je poslao ovaj barravarski lonac glasina i izmi ljotina ?" "To mi je priopeno u najstro em povjerenju", ree Vassilv oprezno. "Bio je to onaj glupi panj, Alexi Vormoncrief, zar ne? Ah!" Prosvjetljenje je iz letjelo, divlje, poput bljeska iz atomske vatrene bombe. Ali nee joj pomoi bude li vri -

tala, psovala ili poela bacati stvari. Stisnula je ruke uz naslone, kako dvojica mu karaca ne bi primijetila da joj se tresu ruke. "Vassilv, Hugo vam je trebao rei Alexi me zaprosio, a ja sam ga odbila. ini se kako je prona ao nain na koji e osvetit i svoju povrijeenu ta tinu." Podla gnjida! "Kat," ree Hugo polako. "Razmotrio sam i tu mogunost. Priznajem, taj momak je malic e, hm, nije u dodiru sa stvarno u, i ako ti nije drag, neu se zauzimati za njega iak o se meni ini daje potpuno besprijekoran ali vidio sam njegovo pismo i procijenio da je on iskreno zabrinut za tebe. Malo pretjeruje, da, ali to drugo i mo e oekivati od zaljubljenog ovjeka?" "Alexi Vormoncrief nije zaljubljen u mene. On ne mo e vidjeti dalje od vr ka svog vo rskog nosa i kako bi uope mogao spoznati tko sam ja i kakva sam? Da napuni moju od jeu slamom i stavi na nju vlasulju, on uope ne bi primijetio razliku. On jednostavn o vue poteze za koje je kulturalno uvjetovan." No dobro, ne samo kulturalno nego i vi e fundamentalno, biolo ki uvjetovan, a nije jedini koji pati od toga, zar ne? B ila je voljna priznati da Alexi do izvjesne mjere osjea iskren seksualni nagon, a li bila je sigurna kako je predmet svoje po ude posve nasumino odabrao. Ruka joj je odlutala prema boleru, prema mjestu iznad njezina srca s kojeg su Milesove rijei koje je znala napamet odjeknule i pro le kroz nered izmeu njezinih u iju: elio*sam po sjedovati va e oi... Vassilv nestrpljivo mahne rukom. "Sve je to posve neva no, barem meni, ako ve ne va e m bratu. Vi vi e niste djevica s mirazom kojom njezin otac mo e raspolagati kao i sa svim svojim ostalim blagom. Alija, ja imam jasnu obiteljsku du nost da se pobrine m za Nikkijevu sigurnost, ako imam razloga vjerovati daje ona ugro ena." Ekaterina se sledila. Vassilv joj je predao starateljstvo nad Nikkijem na temelju njezine asne rijei. Al i ni ta mu ne bi bilo lak e nego da svoju odluku povue. Ona bi bila ta koja bi morala pokrenuti parnicu pred sudom i to sudom njegova okruga kako bi dokazala ne samo da je ona dostojna, ve i daje on nedostojan i nesposoban da vodi brigu o djetetu . Vassilv nije bio osuivani zloinac, nije bio pijanac, ni raspikua, ni opsjednuti l uak; bio je tek asnik-samac, savjesni orbitalni kontrolor leta koji je dobro radio svoj posao, obian, po ten ovjek. Nije imala nikakve anse pobijediti ga na sudu. Da j e Nikki barem djevojica, tad bi prava bila obrnuta... "Meni se ini da bi vam devetogodi nji djeak u vojnoj bazi bio neugodan teret", ree on a naposljetku neodreeno. Vassilv se doimao zaprepa tenim. "Pa, nadam se da nee doi do toga. U najgorem sluaju, planirao sam ga ostaviti s njegovom bakom Vorsoisson dok se stvari ne razrije e." Ekaterina je na trenutak vrsto stisnula zube, pa rekla: "Naravno, Nikki smije pos jetiti Tienovu majku kad god ga ona pozove k sebi. Na sprovodu mi je jasno stavi la do znanja kako se osjea lo e i kako ovog ljeta nee primati goste." Navla ila je suh e usne. "Molim vas, definirajte to je za vas najgori sluaj. I to tono mislite kad ka e te dok se stvari ne razrije e." "Pa," slegne Vassilv ramenima kao da se ispriava, "nadam se da ete se slo iti kako b i bilo vrlo lo e da sam do ao ovamo i zatekao vas zaruenu s mu karcem koji je ubio Nikk ijeva oca." Zar bi u tom sluaju bio spreman sad, odmah, istog dana povesti Nikkija sa sobom? "Ve sam vam rekla. Tie-nova je smrt posljedica nezgode, a ta je optu ba naji a kleveta. " Nain na koji je preuo njezine rijei iznenada ju je strahovito podsjetio na Tiena; je li ta zaboravljivost obiteljska crta Vorsoissonovih? Usprkos opasnosti da ga time uvrijedi, nabusito se zagledala u njega: "Mislite li da vam la em, ili tek mislite da sam glupa?" Borila se da umiri svoje disanje. Suoila se ona ve s mnogo opasnij im ljudima nego to je po teni, ali na krivi put zavedeni Vassilv Vorsoisson. Ali ni kad s ovjekom koji bi mi jednom jedinom rijeju mogao oduzeti Nikkija. Stajala je n a rubu dubokog, mranog ponora. Kad bi se sad strmoglavila u njega, borba da se us pne natrag bila bi bolnija i prljavija od svega to bi mogla i zamisliti. Ne smije Vassilvju dati priliku da joj uzme Nikkija. A mo e ga sprijeiti kako? U zakonskom je smislu izgubila i prije nego to je borba uope poela. Prema tome, ne poinji. Iznimno je oprezno birala rijei. "A to smatrate da bi bilo rje enje?" Hugo i Vassilv nesigurno su se pogledali. Vassilv se odva io: "Kako to mislite?" "Ne mogu znati jesam li prekoraila crtu ako mi ne ka ete gdje ste je povukli."

Hugo se usprotivio. "Kat, ovo ba nije ljubazno od tebe. Nama je na srcu tvoja dob robit." "Nemate vi pojma u emu je moja dobrobit." Nije to ba bilo posve tono; Vassilv je up ravo spustio apu na ono to joj je bilo najva nije na svijetu. Nikki. eno, progutaj sv oj gnjev. Tijekom braka postala je strunjak za gu enje svojih osjeaja. Ali u posljed nje vrijeme to joj vi e nije godilo. Vassilv se muio s obja njenjem. "Pa... svakako bih elio biti siguran da Nikki nije i zlo en nepo eljnom utjecaju ljudi slabog karaktera." Udijelila mu je tanak osmijeh. "Nema problema. Bit u vi e nego sretna ako ubudue mog u izbjei Alexija Vor-moncriefa." Izmueno ju je pogledao. "Ja sam mislio na lorda Vor-kosigana. Kao i na njegove pr ijatelje i politike saveznike. Barem barem dok se ovaj iznimno tamni oblak ne ra isti s njegova ugleda. Na kraju krajeva, taj je ovjek optu en za ubojstvo mog roaka." Ekaterina se uspjela podsjetiti kako je Vassilvjev bijes vi e posljedica osjeaja za obiteljsku du nost nego iskrene tuge. Nije joj bilo poznato da su se on i Tien vi djeli vi e od triput u ivotu. "Oprostite," ree ona odluno, "ako protiv Milesa ne bude iznesena slu bena optu ba a ne vjerujem da e se to u ovom sluaju dogoditi to bi ga u a im oima oistilo od ovoga? to se mora dogoditi da se predomislite?" inilo se da se Vassilv na trenutak zbunio. Hugo je nesigurno dometnuo: "Kat, ja ne elim ni da ti bude izlo ena nemoralu." "Zna , Hugo, to je zaista vrlo neobino," ree mu Ekaterina srdano, "ali nekako se dogo dilo da mi je lord Vor-kosigan propustio uputiti pozivnicu na bilo koju od svoji h orgija. To me zaista smuuje. Misli da je to mo da zato to u Vorbarr Sultani sezona orgija jo nije poela?" Htjela je nastaviti, ali se ipak ugrizla za jezik. Sarkazam je bio rasko kakvu sebi a ni Nikkiju nije mogla priu titi. Hugo ju je za ovaj ispad nagradio mr tenjem i stisnutim usnama. On i Vassilv dugo su se gledali, u oitom naporu da poku aju prebaciti prljav posao jedan na drugoga. Ekaterina bi se inae tome nasmijala, ali ovo je bilo isuvi e bolno. Vassilv je napo sljetku slaba no promucao: "Ona je tvoja sestra..." Hugo je duboko udahnuo. On je bio jedan Vorvavne; znao je svoje du nosti, zaboga. Svi smo mi Vorvayneovi svjesni svojih du nosti. I izvr avat emo ih do smrti. Nije va no jesu li i koliko glupe ili bolne ili kontraproduktivne, da! Na kraju krajeva, E katerina, pogledaj sebe, ti si svoju zakletvu danu Tienu dr ala jedanaest godina.. . "Ekaterina, ini se daje teret pao na moja plea i da ti ja ovo moram rei. Sve dok se ne smire ove glasine o ubojstvu, odluno zahtijevam da ne ohrabruje tog Milesa Vorkosigana, kao i da ga u potpunosti prestane viati. U suprotnom, morat u se slo iti kako je Vassilv posve u pravu to eli istrgnuti Nikkija iz te situacije." Hoe rei, istrgnuti Nikkija iz apa njegove majke i njezina ljubavnika. Nikki je ove g odine ve izgubio jednog roditelja, a zbog povratka na Barravar izgubio je i sve s voje prijatelje. Tek je poeo otkrivati i upoznavati grad u koji su ga bacili, opr ezno se poeo otvarati i stvarati nova prijateljstva, gubiti onaj drveni oprez koj i je neko vrijeme nagrivao njegov osmijeh. Zami ljala ga je ponovno otrgnutog, bez prava da je via jer na kraju bi do lo i do toga, zar ne? Vassilv je nju, a ne glavn i grad sumnjiio za nemoral ubaenog u tree nepoznato mjesto, meu nepoznate strance ko ji ga nee gledati kao dijete u kojem treba u ivati nego kao du nost koju treba izvr iti ... ne. Ne. "Oprostite. U potpunosti sam voljna suraivati. Samo nikako da ijednog od vas dvoj ice navedem na to da mi objasni kakvu suradnju eli. Savr eno mi je jasno zbog ega st e zabrinuti, ali kako emo to rije iti? Definirajte rje enje. Ako treba ekati da Mileso vi neprijatelji prestanu ogovarati, to bi moglo potrajati. Njegov je posao takav da svakodnevno dolazi u sukobe s monicima. A on nije osoba koja e ustuknuti bez p oduzimanja protumjera." Ne to nesigurnije, Hugo ree: "Barem ga neko vrijeme izbjegavaj." "Neko vrijeme. Dobro. Sad se ve nekamo kreemo. Koliko dugo ga tono moram izbjegavat i?" "Ja... te ko mogu rei." "Tjedan dana?" Pomalo uvrijeen, Vassilv se ubacio: "U svakom sluaju du e od toga!" "Mjesec dana?"

Hugo je izmueno zamahao rukama. "Ne znam, Kat! Pretpostavljam, sve dok ne zaborav i te udne ideje koje ima o njemu." "Ah. Znai, zauvijek. Hm. Nekako se ne mogu odluiti je li to dovoljno odreeno razdob lje ili nije. Mislim da nije." Duboko je udahnula i s oklijevanjem budui da se ra dilo o dugom razdoblju, a koje bi njima moglo biti prihvatljivo rekla: "Do kraja moje godine alovanja?" Vassilv ree: "Najmanje toliko!" "Vrlo dobro." Oi su joj se stisnule, pa se nasmije ila, zato to je bilo bolje nasmij e iti se nego zaurlati. "Dr im vas za va u obiteljsku rije, Vassilv Vorsoisson." "Ja, ovaj, uh..." ree Vassilv, neoekivano stjeran u kut. "Pa... dotad e se sigurno ne to razrije iti." Dala sam im previ e, i to prebrzo. Trebala sam poku ati sa Zimoslavom. Iznenada se n eeg dosjetila i dodala: "Ipak, pridr avam sebi pravo da ga obavijestim i da mu izne sem razloge sama. Licem u lice." "AH, Kat, je li to pametno?" pitao je Hugo. "Bolje da ga nazove preko komkonzole. " "Sve manje od razgovora oi u oi bilo bi kukaviki." "Zar mu ne mo e poslati pismo?" "Nikako. Ne s ovakvim... novostima." Kakav bi to gnusan obrat bio, takvo pismo d ok je Milesova ljubavna izjava zakljuana uz njezino srce. Promatrajui njezin prkosni pogled, Hugo se povukao. "Dobro, jedan posjet. Ali kra tak." Vassilv, u znak pristanka, nevoljko slegne ramenima. Poslije ovoga, na njih se spustila nelagodna ti ina. Ekaterina shvati kako bi ih o bojicu trebala pozvati na objed, ali je istodobno bila svjesna kako ih sad ne eli pozvati ni da nastave s disanjem. Da. A zapravo bi trebala svim silama oaravati i tje iti Vassilvja. Protrljala je sljepoonice u kojima je divlje udaralo. Kad je V assilv izveo slaba an poku aj povlaenja iz Profesoriina salona mrmljajui ne to o tome kak o ima jo nekog posla, nije uinila ni ta da ih sprijei. Za njihovim je leima u povlaenju zakljuala ulazna vrata, pa se vratila u primau sobu i sklupala se u ujakovu naslonjau nesposobna odluiti bi li se trebala ispru iti, pro e tati, ili upati korov. U svakom sluaju, u vrtu korova nije bilo jo otkad ju je Mile s posljednji put uzrujao. Ujna Vorthvs e se s predavanja vratiti tek za jedan sat , kad e Ekaterina svoju paniku moi izliti u njezino uho. Ili u njezino krilo. Morala je Hugu priznati jednu stvar: inilo se da se > nije polakomio za prigodom da njegova mala sestrica postane grofica po svaku cijenu, niti je nagovijestio k ako se ona u sve to upustila zbog novca. Vorvavneovi nikad nisu bili lakomi za m aterijalnim. Jednom je Nikkiju kupila skupog robotiziranog kunog ljubimca s kojim se igrao nek oliko dana, a potom ga zanemario. Zaboravljen je le ao na polici sve do dana kad j e ona, istei sobu, poku ala baciti igraku. Krov se poeo tresti od Nikkijeva izbezumlje nog prosvjedovanja i molbi koje su slamale srce. Usporedba ju je postidjela. Zar je Miles bio igraka koju nije eljela sve dok joj g a nisu poku ali oduzeti? Duboko u njezinim grudima netko je vri tao i jecao Ne mo ete mi nareivati, prokletstvo, ja sam odrasla osoba. Ali Nikki je na kraju zadr ao svog ljubimca. Osobno e Milesu prenijeti lo e vijesti o Vassilvjevoj zabrani. Ali ne jo , Bo e, ne odm ah, ne jo . Jer ne bude li se ova mrlja na njegovu dobrom glasu nenadano i udesno r ije ila, mo da ga poslije toga jo vrlo, vrlo dugo nee smjeti vidjeti. Kareen je promatrala kako njezin otac uranja u meku podstavu sjedala zemaljskog vozila koje je teta Cordelia poslala po njih, pa se nemirno me kolji, najprije smj e tajui svoj ma- tap u krilo, pa uz bok. Nekako ba nije bila uvjerena kako je ta nelago da posljedica starih ratnih ozljeda. I "Po alit emo ovo, znam da hoemo", svadljivo je rekao mami po esti put, dok se smje tala uz njega. Stra nja se kupola vozila spustila nad njih, zaustavljajui blistavo posl ijepodnevno sunce, pa vozilo glatko zabrunda i tiho krene. "Jednom kad nas se ta ena doepa, zna da e nam za deset minuta zavrtjeti mozak, a mi emo samo mirno sjediti i kimati kao idioti, sla ui se sa svakom njezinom sumanutom zamisli." Oh, nadam se, nadam se! Kareen vrsto stisne usta i ostane mirno sjediti. Jo nije b

ila na sigurnom. Komodor je jo uvijek mogao narediti vozau tete Cordelije da se ok rene i vrati ih kui. "Slu aj, Kou," rekla je mama, "ne mo emo ovako do vijeka. Cordelia je u pravu. Vrije me je da sve ovo uredimo razumnije." "Ah! To je ta rije razumno. Jedna od njezinih omiljenih. Osjeam se kao da mi je ne tko ve objesio metu za plazmiki luk upravo ovdje." Prstom je pokazao svoje grudi, kao da se crvena toka iri njegovom zelenom uniformom. "Sve je ovo vrlo neugodno," ree mama, "a ako nikom drugom nije dosta tog cirkusa, meni jest. Ja elim vidjeti na e stare prijatelje i uti sve o Sergvaru. Pa ne mo emo z bog ovoga zaustaviti sve na e ivote." Naravno, ali moj mo ete. Kareen malo vr e stisne zube. "A ja ne elim da se onaj udni mali debeli klon " ako je bilo suditi po tome kako su njegove usne, trzajui se, barem dvaput preuredile izbor rijei, oklijevao je "udvar a mojoj keri. Objasni ti meni za to njemu trebaju dvije godine betanske psihoterapi je ako nije napola lud, ha? Ha?" uti, mala, uti i ne govori ni ta. Umjesto toga, grickala je zglobove prstiju. Na svu je sreu vo nja trajala vrlo kratko. Oru nik Pym doekao ih je na ulazu u Kuu Vorkosi-gan. Njezinu je ocu udijelio jedan o d onih slu benih vojnih kimanja glavom koja su podsjeala na salutiranje. "Dobar dan , komodore. Madame Koudelka. Dobro do li, gospoice Kareen. Milady vas oekuje u knji ni ci. Ovim putem, molim vas..." Kareen se, kad se Pym okrenuo kako bi ih otpratio, gotovo bila spremna zakleti da mu se oni kapak tr-znuo i namignuo joj, ali danas je besprijekorno igrao ulogu ravnodu nog poslu itelja i nije joj davao vi e naznaka. Pym ih je uveo kroz dvostruka vrata i slu beno najavio. Povukao se diskretno, ali se poznavajui Pyma istodobno namjerno dr ao kao da ih prepu ta zaslu enoj sudbini. U knji nici je namje taj bio djelomino preslo en. Teta Cordelia oekivala ih je u golemom naslonjau koji je mo da posve sluajno podsjeao na prijestolje. Uz njezine su se boko ve smjestila dva manja naslonjaa koja su gledala jedan prema drugome. U jednome j e sjedio Mark, odjeven u svoje najbolje crno odijelo, obrijan i dotjeran kakav j e bio i na Milesovoj ukletoj veeri. Kad su Koudel-ke u li, skoio je na noge i pomalo nespretno, pozorno stao, oito nesposoban odluiti se je li gore srdano kim-nuti ili ne uiniti ni ta. Zadovoljio se time stoje ostao stajati i izgledati punjeno. Prekoputa tete Cordelije smjestio se posve nov komad namje taja. Pa sad, nije ba bi lo tono rei da je bio nov; radilo se o postarijem i pohabanom kauu koji je posljedn jih petnaestak godina ivio na tavanu Kue Vorkosigan. Kareen ga se nejasno sjeala iz vremena kad su se jo igrali skrivaa. Kad gaje posljednji put vidjela, na njemu su bile nagomilane prasne kutije. "Ah, eto vas svih", ree veselo teta Cordelia. Mahnula je prema drugom naslonjau. " Kareen, za to ti ne bi sjela ovdje, do mene." Kareen je pojurila poslu ati zapovijed , pa vrsto stisnula naslone za ruke. Mark se ponovno spustio na rub svog naslonjaa i uznemireno zvjerao prema njoj. Ka iprst tete Cordel ije podigao se u potrazi za metom, pa pokazao najprije prema Kareeninim roditelj ima, a potom prema kauu. "Kou, Drou, vas dvoje lijepo sjednite tamo." S neobja njivim oajem, njih je dvoje buljilo u potpuno bezopasni stari komad namje ta ja. "Oh", dahnuo je komodor. "Oh, Cordelia, ovo je prljava igra..." Poeo se okretati kako bi po ao prema izlazu, no zaustavila ga je ruka njegove ene koja mu se poput k lije ta spustila na nadlakticu. Grofiin se pogled izo trio. Glasom koji je Kareen od nje ula tek iznimno rijetko, po novila je. "Sjednite. Tamo." To nije bio ak ni njezin grofovski glas; bilo je to ne to starije, vr e, jo vi e i zastra ujue puno samopouzdanja. Kareen shvati da je to gla apovjednice broda, a oboje njezinih roditelja desetljeima je ivjelo u vojnom zapov jednom lancu. Njezini su roditelji potonuli u sofu kao da ih je netko presavinuo. "Eto." Grofica se uvalila u svoj naslonja sa zadovoljnim osmijehom na licu. Uslijedila je duga ti ina. Kareen je mogla uti staromodni mehanizam sata koji je ku ckao na zidu predsoblja s druge strane vrata. Mark ju je preklinjao pogledom, Im a li ti pojma koji se vrag ovdje dogaa? Uzvratila mu je jednakom mjerom, Ne, zar n e zna ti? Njezin je otac triput promijenio polo aj svog tapa, ispustio ga na sag, pa ga napos

ljetku povukao petom izme prema sebi i ostavio ga da le i na podu. Mogla je vidjeti kako mu poskakuju eljusni mi ii dok krgue zubima. Majka joj je prekri ila noge, pa ih s pustila, pa mr tei se gledala niz sobu prema staklenim vratima, pa opet svrnula pog led na ruke koje je kr ila u krilu. Najvi e su zapravo nalikovali na dvoje srednjo kol aca koje je netko zatekao kako se eve na kauu u dnevnom boravku... hm. Nje no poput perja, naznake su se poele mitariti Kareeninim mozgom. Pa nisu valjda... "Ali, Cordelia," iznenada prasne mama, kao da se obraa cijelom svijetu i naglas n astavlja razgovor koji se dosad vodio telepatski, "pa zar ne elimo da na a djeca bu du bolja od nas? Da ne ine iste pogre ke!" Oh. Oh! Ooooh! Bila je u pravu i sad je silno eljela uti priu koja se iza toga kril a...! Njezin je otac podcijenio groficu, razabere Kareen. Za ovo joj nije bilo p otrebno vi e od tri minute. "Pa, Drou," ree teta Cordelia razumno, "meni se ini da ti se ta elja ostvarila. Kar een je u svakom sluaju postupila bolje. Njezine su odluke i djela bili na svaki n ain promi ljeni i razumni. A koliko ja mogu procijeniti, nije nainila nijednu pogre ku !" Prst njezina oca zadrhtao je u smjeru Marka i on jedva izbaci iz sebe: "To... to je pogre ka!" Mark se zgrbio i za titniki ovio ruke oko svog trbu ia. Jedva primjetno, grofica se nam r tila; komodorova se eljust stisne. Hladno, grofica nastavi: "O Marku emo raspravljati ubrzo. Ali sad vam elim skrenut i pozornost na to kako inteligentnu i dobro obavije tenu ker imate. Treba priznati, nije bila prisiljena poput vas dvoje graditi ivot u emocionalnoj izolaciji i kao su graanskog rata. Oboje ste joj priu tili ljep e i bolje okolnosti i ne vjerujem da vam je zbog toga ao." Komodor mrzovoljno slegne ramenima u znak slaganja. Mama je uzdahnula s nekom vr stom negativne nostalgije, kao da ne ali za pro lo u ve se raduje to joj je uspjela izma knuti. "Uzmimo jedan, nimalo sluajan, primjer", nastavi grofica. "Kareen, jesi li kontra ceptivne usadke nabavila prije nego to si poela s tjelesnim eksperimentiranjem?" Teta Cordelia je bila tako prokleto betanski... Jednostavno je ispaljivala ovakv e reenice usred nevezanog razgovora. Kareen i njezina brada podigo e se u obranu sv og dostojanstva. "Naravno", ree ona sigurnim glasom. "I dala sam da mi razrezu dj evinjak i pro la sam program klinikog teaja iz podruja odnosnih anatomskih i fiziolo kih tema, a prateta Naismith kupila mi je prvi par nau nica, poslije ega smo oti le van na kolae." Tata je trljao zajapureno lice. Mama je izgledala kao da... joj zavidi. "Usudila bih se rei", nastavljala je dalje teta Cordelia, "da ti svoje prve korak e u usvajanju zrele spolnosti takoer ne bi opisala kao slueno, tajno natezanje u m raku, puno zbrke, straha i boli." Mama je sve vi e tonula u negativnu nostalgiju. Kao i Mark. "Naravno da ne bih!" Kareen nije namjeravala o tim pojedinostima raspravljati s mamom i tatom, iako je umirala od elje da na miru o svemu tome popria s tetom Cord elijom. Bila je previ e stidljiva da pone s pravim mu karcem, pa je, na preporuku Mar kove psihijatrice, unajmila Praktinog Hermafroditskog Seksualnog Terapeuta. PHST joj je ljubazno objasnilo kako su hermafro-diti iznimno popularni kod mlaih ljudi koji ele proi uvodni teaj praktine seksualnosti. I sve je ispalo zaista zaista dobr o. Mark, koji je uznemireno uao za svojom komkonzolom u oekivanju njezina postkoita lnog izvje a, bio je istinski sretan zbog nje. Naravno, njegov je uvodni teaj u seks ualnu praksu ukljuivao tako gadne muke i traume da je bilo posve prirodno to je bi o bolestan od brige. Sad mu je uputila utje an osmijeh: "Ako je ovo Barravar, ja b iram Betu!" Teta Cordelija zami ljeno je rekla: "Nije to ba tako jednostavno. Oba se dru tva trud e rije iti isti osnovni problem kako osigurati svojoj novopristigloj djeci dobru brigu. Betanci su se odluili za izravan, tehnolo ki pristup, tako to gonadama sv akog djeteta dodjeljuju obvezni biokemijski zasun. Seksualna je sloboda plaena po tpunim dru tvenim nadzorom nad njezinim reproduktivnim posljedicama. Jesi li se ik ad zapitala kako se to provodi? Trebala bi. Stvar je sljedea: na Beti dr e pod nadz orom tvoje jajnike. Na Barravaru su, osobito tijekom Vremena izolacije, bili pri

siljeni pod nadzorom dr ati cijelu enu pridru enu tim jajnicima. Dodaj jednad bi barrav arsku potrebu da u cilju pre ivljavanja povea broj stanovnika, jednako silnu kao st oje betanska potreba da taj broj iz istih razloga smanji, spoji to s barravarski m krajnje neobinim i spolno nepravednim zakonima o nasljeivanju i tu smo gdje smo. " "Muimo se u mraku", zastenje Kareen. "Ne, hvala." "Nikad je nismo smjeli tamo pos lati. S njim", gunao je tata. Teta Cordelia primijeti: "Kareen je odluila provesti studijsku godinu na Beti i p rije nego to je upoznala Marka. Tko zna? Da Mark nije bio tamo daje, ovaj, izolir a, mo da bi upoznala nekog zgodnog Betanca i on bi je tamo zadr ao." "Ili ono", promrmlja Kareen. "Ili ona." Tatine su se usne vrsto stisnule. "Takva su putovanja jednosmjerna e e nego to mislite. Ja svoju vlastitu majku oi u oi nisam vi djela vi e od triput u proteklih trideset godina. Ako ni ta drugo, ostanu li Kareen i Mark zajedno, vas dvoje mo ete raunati kako e se ona esto vraati na Barravar." inilo se daje mamu ovo iznimno pogodilo. Promatrala je Marka iz posve novog kuta. On je uspio slo iti uslu an osmijeh pun nade. Tata je rekao: "Ja za Kareen elim sigurnost. No. Sreu. Financijsku stabilnost. to j e lo e u tome?" Usne tete Cordelije suutno su se iskrivile. "Sigurnost? Pa? To sam i ja eljela za svoje deke. Nije uvijek bilo tako, ali tu smo gdje smo. A to se sree tie... mislim d a se nikoga ne mo e usreiti, ako on sam u sebi nema sposobnost da bude sretan. Ipak kao to i sami otkrivate ljude se lako mo e unesreiti." Tata se namr tio jo jae, kao da se duri, uti av i time Kareeninu nagonsku potrebu da gla sno pozdravi ovo razumno izlaganje. Bolje je pustiti Babu da ovo dovede u red... Grofica je nastavljala: "A to se posljednjega tie... hm. Je li itko s vama razgova rao o Markovu financijskom statusu? Kareen, ili Mark... ili Aral?" Tata odmahne glavom. "Ja sam pretpostavio da on nema ni prebijene pare. Po ao sam od pretpostavke daje, kao i svaki vorski nasljednik, dobio izvjesnu svotu za uzd r avanje i da ju je kao i svaki vorski nasljednik prokockao." "Ja nisam bez prebijene pare", estoko se usprotivio Mark. "Radi se samo o privrem enim pote koama s protokom gotovine. Kad sam sastavljao proraun za ovo razdoblje, ni sam mislio da u usred svega zapoeti novi posao." "Drugim rijeima, nema ni prebijene pare", ree tata. "Zapravo," dometne teta Cordelia, "Mark se potpuno sam uzdr ava. Svoj prvi milijun zaradio je jo na Jackso-novu Skrovi tu." Tata je razjapio usta, pa ih smjesta zatvorio. Svojoj je domaici uputio pogled pu n nevjerice. Kareen se samo nadala da mu nee pasti na pamet pobli e istra ivanje naina na koji se Mark dokopao tog bogatstva. "Mark je ulo io sredstva u itav niz zanimljivih i manje ili vi e sigurnih pothvata", nastavila je ljubazno teta Cordelia. "Obitelj ga podr ava upravo sam i sama kupila ne to dionica njegova maslobubljeg projekta i uvijek emo mu pritei u pomo ako ne to bude trebao. Ali Mark ne treba na d eparac." Mark je istodobno djelovao i prestravljeno i presretno to ga se tako majinski zast upa... kao da je... no, dobro... tako majinski. Kako to nikad prije nitko nije uin io. "Ako je tako bogat, za to mojoj keri daje plau u du nikim priznanicama?" elio je znati t ata. "Za to se ne mo e malo isprsiti?" "Prije kraja financijskog razdoblja?" pitao je Mark, istinski zgro en. "Pa da izgu bim sve kamate?" "Osim toga, to nisu du nike priznanice", rekla je Kareen. "To su dionice!" "Marku ne treba novac", ree teta Cordelia. "Njemu treba ono to zna da ne mo e kupiti novcem. Na primjer, srea." Mark, zbunjen ali i poslu an, nagovijesti daje shvatio: "Znai... oni ele da im plati m za Kareen? Kao miraz? Koliko? Naravno da u " "Ne, ti panju!" u asnuto krikne Kareen. "Nije ti ovo Jacksonovo Skrovi te ovdje se l judi ne kupuju i ne prodaju! Osim toga, miraz je ono to je curina obitelj davala frajerovoj, a ne obrnuto." "To mi se ini udnim", ree Mark namr tiv i se i cupkajui bradu. "Nekako besmislenim. Jesi sigurna da nije bilo obrnuto?" "Jesam."

"Ba mene briga "ako on i ima milijun maraka", poeo je tata tvrdoglavo i, kako je K areen vjerovala, ne ba posve iskreno. "Betanskih dolara", odsutno ga ispravi teta Cordelia. "Na Jacksonovu vrijedi sam o vrsta valuta." "Galaktiki valutni teaj za barravarsku carsku marku ravnomjerno se pobolj ava jo od r ata za Hegen-sku Os", poeo je obja njavati Mark. Pro lo je polugodi te o toj temi pisao referat; Kareen gaje redigirala. O tome bi vjerojatno mogao govoriti sljedeih nekoliko sati. Na svu sreu, teta Cordelia podig la je prst koji je zaustavio tu prijeteu navalu ivane erudicije. inilo se da su se tata i mama nakratko izgubili u nekim svojim proraunima. "No dobro", pone ponovno tata, ovaj put ne to manje tvrdoglavo. "Ba me briga ima li tvoj sin etiri milijuna maraka. Menije va na samo Kareen." Teta Cordelia zami ljeno je spojila vrhove prstiju. "Dobro, Kou, to ti onda hoe od Ma rka? eli li da on Kareen ponudi brak?" "Ovaj", ree tata, posve zateen. Ono to je on elio bilo je, koliko je Kareen mogla ra zabrati, da Marka odnesu grabe ljive ivotinje, po mogunosti zajedno s njegova etiri m ilijuna maraka u vezanim ulaganjima, ali te ko da bi to mogao rei Markovoj majci. "Da, naravno, ja u joj ponuditi brak ako ona to eli", ree Mark. "Samo nisam mislio da bi ona to ve eljela. eli li?" "Ne", ree Kareen odluno. "Ne elim... barem ne jo . Tek sam poela otkrivati samu sebe, rasti, spoznavati tko sam zapravo. I ne elim sad stati." Obrve tete Cordelije uzdignule su se. "Tako ti vidi brak? Kao kraj i napu tanje oso bnog razvoja?" Kareen je tek sa zaka njenjem spoznala kako bi se ta primjedba mogla shvatiti kao vrijeanje nekih ovdje nazonih. "Za neke ljude jest tako. Ako nije, za to onda sve pr ie zavr avaju kad se grofova ki uda? Zar vam se to nikad nije uinilo pomalo mranim? Mi slim, jeste li ikad proitali narodnu priu u kojoj kraljevnina majka ini i ta drugo os im to rano umire? Nisam nikad uspjela shvatiti je li to upozorenje ili preporuka. " Teta Cordelia prstima pritisne usne kako bi sakrila osmijeh, no mama se doimala prilino zabrinutom. "Poslije vjenanja razvija se na drugaije naine", ree mama oprezno. "Nije to kao u baj ci. / ivjeli su sretno do kraja ivota ne govori ba sve o braku." Tatine su se obrve skupile i on iznenada progovori udnovatim, nesigurnim glasom: "A ja sam mislio da je nama ba dobro i lo..." Mama mu potap e ruku u znak ohrabrenja. "Ali naravno da jest, ljubavi." Mark je odva no rekao: "Ako se Kareen eli udati za mene, zaprosit u je. Ako ne eli, n eu. Ako eli da odem, otii u " Posljednja je reenica bila popraena prestravljenim pogled m prema njoj. "Neu!" vrisne Kareen. "Ako hoe da proem kroz cenatr grada na rukama i to natra ke, poku at u. Uinit u sve to eli", dovr i Mark. Zami ljen izraz na maminu licu ukazivao je kako se barem njoj svia stav koji je Mar k zauzeo. " eli li se zaruiti?" pitala je ona Kareen. "Pa to je gotovo isto kao i brak", ree Kareen. "Daju se one zakletve." "Pretpostavljam, dakle, da ti zakletve shvaa ozbiljno?" ree teta Cordelia uz udnovat trzaj obrve usmjeren prema posjednutima na tajanstveni kau. "Ali naravno." "Kareen, ini se da sve ovisi o tebi", ree teta Cordelia uz lagan osmijeh. " to ti eli ? " Mark je svom silinom epao svoja koljena. Mama je sjedila bez daha. Tata je izgleda o kao da jo uvijek razmi lja o onom dijelu u kojem su spominjali sretan ivot do kraj a ivota. Ovo je bila teta Cordelia. Znai, pitanje nije bilo retoriko. Kareen je sjedila i ut jela, napinjui se da u ovoj zbrci razabere istinu. Jer ni ta vi e ili manje od istine ovdje nee dostajati. Ipak, kojim to rijeima rei...? Ono to je ona eljela nije bilo jednostavno barravarsko pravo na... ah. To. Uspravila s e i pogledala tetu Cordeliju, pa mamu i tatu, te naposljetku Marka, ravno u oi. "Ne elim zaruke. Ono to elim... ono toya elim jest polo iti pravo prvokupa na Marka." Mark se uspravio i razvedrio. E, sad je konano govorila jezikom koji su oboje raz

umjeli. "To nije pokupila na Beti", ree zbunjeno mama. "Je li to nekakav novi obiaj s Jacksonova?" zahtijevao je odgovor sumnjiavi tata. "Ne. To je novi Kareenin obiaj. Upravo sam ga smislila. Ali potpuno odgovara." Po digla je bradu. Usne tete Cordelije veselo su se trzale. "Hm. Zanimljivo. No dobro. Govorei kao, ovaj, Markova zastupnica u ovoj stvari, elim naglasiti kako pravo prvokupa nije o tvoreno vjeno i nije jednosmjerno. Postoje vremenska ogranienja. lanci koji omoguuju reviziju ugovora. Nadoknade." "Uzajamno", zapuhano se ubacio Mark. "Uzajamno pravo prvokupa!" "Da, to bi pokrilo mogue probleme s nadoknadom. A vremensko ogranienje?" "Tra im godinu dana", ree Kareen. "Do sljedee Lje-toslave. elim barem godinu dana, da vidim to mo emo uiniti. I ni od koga ne tra im ni ta," uputila je bijesan pogled rodite ljima, "osim da mi se skinu s grbae!" Mark je usrdno kimao. "Dogovoreno, dogovoreno!" Tata tr ne palcem prema Marku. "Taj e se sa svime slo iti!" "Nee", ree razborito teta Cordelia. "Mislim da ete na kraju zakljuiti kako se on nik ad nee slo iti ni sa im to bi moglo uiniti Kareen nesretnom. Ili bezvrjednijom. Ili ne sigurnom." Tatino se mr tenje uozbiljilo. "Zaista? A kako e biti sigurna od njega1? Nije sva o na betanska psihoterapija bila bez razloga!" "Naravno da nije", slo i se teta Cordelia. Kimanjem glave potvrdila je ozbiljnost situacije. "Ali vjerujem da je dala rezultata Mark?" "Da, gospoo!" Sjedio je tamo i oajniki nastojao izgledati izlijeeno. Nije mu ba uspij evalo, ali se svakako iskreno trudio. Grofica tiho doda: "Mark je veteran na ih ratova kao i bilo koji drugi Barravarac kojega poznajem, Kou. On je unovaen u najranijoj dobi, to je jedina razlika. Na s voj udni i usamljeniki nain, jednako se silovito borio i jednako mnogo stavio na ko cku. A mnogo je i izgubio. Pa valjda mu mo e dati barem toliko vremena da mu zacije le rane, koliko je i tebi trebalo?" Komodor je odvratio pogled, a lice mu se umirilo. "Kou, ja nikad ne bih ohrabrivala ovu vezu kad bih vjerovala daje ona za ijedno od na e djece opasna." On je ponovno pogleda. "Ti? Znam ja tebe! Tvoje povjerenje u ljude je izvan svak e pameti!" Ona je mirno doekala njegov pogled. "Da. I na taj nain dobivam rezultate bolje neg o to bih se mogla i nadati. Kao to se mo da i sam sjea ." Nesretno je napuio usta i malo nogom gurkao svoj tap. Na ovo nije odgovorio. Ali d ok ga je promatrala, na maminu se licu pojavio udan mali osmijeh. "No dobro", prekine vedro teta Cordelia tu ti inu koja se razvlaila. "Mislim da smo uspjeli postii dogovor. Kareen ima pravo prvokupa na Marka, i obrnuto, do sljedee Ljetoslave kad emo se, mo da, ponovno svi sastati i procijeniti rezultate ovog sas tanka, a prema potrebi i nastaviti pregovore." " to, zar emo sad samo mirno stajati i gledati kako ovo dvoje nastavljaju dalje?" p ovikao je tata, u posljednjem, blijedom poku aju da izrazi svoju indignaciju. "Da. elimo da oboje imaju jednaku slobodu djelovanja kakvu... ste imali vas dvoje ", kimne ona prema Karee-ninim roditeljima, "u istom razdoblju svojih ivota. Mora m priznati, Kou, tebi je bilo mnogo lak e nastaviti, s obzirom na to da je sveukup na rodbina tvoje zarunice bila razasuta po drugim gradovima." "Sjeam se da si umirao od straha pred mojom braom", prisjetila se mama iji se udni m ali osmijeh pro irio. Markove su se oi zami ljeno razrogaile. Kareen se udila tom neobja njivom djeliu povijesti; njezini ujaci Droushnakovi imali su, prema njezinu iskustvu, zlatna srca. Tata je stisnuo zube, ali mu se pogled , kad ga je uputio mami, pone to smek ao. "Dogovoreno", ree Kareen odluno. "Dogovoreno", smjesta za njom odjekne Markov glas. "Dogovoreno", ree teta Cordelia i podigne obrve u smjeru para na kauu. Mama je rekla: "Dogovoreno." Jo uvijek s tim istim zagonetnim, udnim smije kom u oima , ekala je tatu. Uputio joj je dug, zaprepa ten to, zar i ti? pogled. "Pre la si na njihovu stranu!"

"Da, rekla bih da jesam. Zar nam se nee pridru iti?" Osmijeh joj se i dalje irio. "Zn am da ovaj put nemamo narednika Botharija koji bi te mogao onesvijestiti i oteti kako bi nam se ti protiv svoje volje pridru io. Ali da smo po Uzurpatorovu glavu morali otii bez tebe, silno bismo se lo e proveli." Stisak njezine ruke na njegovoj pojaao se. Dugo mu je trebalo, no naposljetku je tata odvojio oi od nje i estoko se namr tio u Markovu smjeru: "Neka ti bude jasno, ako joj padne dlaka s glave, sam idem u pot jeru za tobom!" Mark je usrdno kimnuo. "Tvoj dodatak ugovoru prihvaen je", promrmljala je teta Cordelia blistavih oiju. "Onda dogovoreno!" ispali tata. Mrzovoljno se uvalio u sofu s izrazom na licu ko ji je govorio vidite-li-vi-ljudi-- to-ja-sve-zbog-vas-ne-inim. Ali nije ispu tao mami nu ruku. Mark je zurio u Kareen, odu evljen i posve smotan. Gotovo je mogla zamisliti cijel u Crnu kvadru kako u njegovoj glavi skae gore-dolje i veselo urla, dok ih lord Mar k u utkuje kako ne bi privukli pozornost na sebe. Kareen se poku ala ohrabriti dubokim udahom, pa uvukla ruku u d ep bolera i izvukla svoje betanske nau nice, one koje su znaile da je odrasla heteroseksualka s kontrac epcijskim implantatima. Svaku je malo pogurnula i one su ukliznule u usne resice . Nije to bila, pomisli ona, deklaracija nezavisnosti, jer jo je uvijek ivjela u p aukovoj mre i raznovrsnih ovisnosti. Bila je to vi e deklaracija Kareen. Ja sam ono t o jesam. A sad da vidimo koliko toga mogu uiniti. SEDAMNAESTO POGLAVLJE Pomalo zadihan, oru nik Pym propustio je Ekaterinu u predvorje Kue Vorkosigan. Malo je pogurnuo ovratnik ko ulje u tuniku kako bi ga poravnao, pa se nasmije io sa svoj om uobiajenom dobrodo licom. "Dobar dan, Pym," ree Ekaterina. Bila je sretna stoje uspjela ukloniti drhtanje i z svoga glasa. "Moram vidjeti lorda Vorkosigana." "Da, madame." Sa zaka njenjem, Ekaterina spozna kako mu se ono Da, milady! u istom ovom predvorj u na dan veere bilo sluajno omaknulo. U onom trenutku uope to nije primijetila. Pym ukljui kom-vezu. "Milorde? Gdje se nalazite?" Kroz kom-vezu je odjeknulo slab a no kuckanje, praeno prigu enim Milesovim glasom: "Na tavanu sjevernog krila. Za to?" "Madame Vorsoisson je ovdje i eljela bi vas vidjeti." "Smjesta u sii ne, ekaj." Krat ka stanka. "Dove-di je gore. Kladim se da bi ovo eljela vidjeti." "Da, milorde." Rukom je pokazao prema stra njim vratima. "Ovuda." Po la je za njim p rema cijevnom dizalu, a on je dodao: "Mali Nikki danas nije s vama, madame?" "Ne." Obeshrabrila ju je i sama pomisao da bi morala objasniti razlog. I zato ni je vi e ni ta dodala. Iza li su iz dizala na petoj razini, jedinoj koju nije posjetila tijekom onog prvo g, nezaboravnog obilaska. Slijedila je Pyma hodnikom na ijem podu nije bilo sagov a, kroz dvoja dvostruka vrata u golemu prostoriju niska stropa koja se irila na o bje strane krila. Krovne grede, rukom is-piljene iz velikih stabala, kri ale su se nad njihovim glavama, a izmeu njih, buka je ve bila po utjela. S greda su, uzdu dva b roda nastala zahvaljujui visoko nagomilanoj starudiji, visjela priruna rasvjetna t ijela. Dijelom se radilo o uobiajenom tavanskom otpadu: otrcanom namje taju i svjetiljkama koje vi e nisu bile dobre ni za slu inske sobe, okvirima za slike koji su izgubili svoj sadr aj, oguljenim zrcalima, umotanim pravokutnicima i kvadratima koji su mo da bili slike, smotanim tapiserijama. Bilo je i jo starijih uljanica i svijenjaka. T ajanstveni sanduci, kartonske kutije, napukli ko ni kovezi i drveni sanduci puni o il jaka, na kojima su inicijali davno mrtvih ljudi bili utisnuti pod bravice. A onda je postajalo sve iznimnije. Hrpa zahralih konjanikih kopalja s nabranim, iz blijedjelim srebrno-sme-im barjacima omotanima oko njih bila je oslonjena na ruko m piljeni stup. Okviri na kojima su jedna do druge bile vrsto stisnute izblijedje le oru nike odore, srebrne i smee. Goleme koliine konjanike opreme; sedla, uzde i ogla vi sa zahralim zvoncima, napola otkinutim uresima, zamrljanim srebrnim oplatama, sa zveckavim ogrlicama koje su toliko dugo udarale jedna o drugu da im se blista va caklina strusila; rukom vezeni prekrivai i podmetai za sedla na kojima su se na lazili inicijali Vorkosiganovih, VK, s razraeno utkanima raznim inaicama njihova g

rba; deseci maeva i bode a nasumino su bili nabacani na bave, kao elini buketi. Miles, odjeven u majicu kratkih rukava, sjedio je otprilike na trietvrt sobe, u j ednom od uzdu nih brodova, okru en otpadom i trima otvorenim sanducima, uz koje se n alazilo nekoliko hrpica napola poslo enih papira i svita-ka. Jedan od sanduka, oito nedavno otkljuan, bio je do ruba puno skrovi te odbaenog energetskog oru ja iji su nap onski ulo ci, nadala se Ekaterina, odavno bili prazni. inilo se da je drugi, manji sanduk izvori te nekih od uokolo poslaganih papira. Podigao je pogled i odu evljeno joj se nasmije io od uha do uha. "Rekao sam ti da je tavan ne to to vrijedi vidjeti. Hvala ti, Pym." Pym je kimnuo i povukao se, pozdravljajui svog gospodara kratkim kimanjem koje je Ekaterina ve nauila raspoznati kao mnogo sree. "Nisi pretjerivao", slo ila se Ekaterina. Kakva je ovo punjena ptica koja je nagla vake visjela u kutu i neprijateljski zurila u njih zloudnim staklenim oima? "Jedan jedini put kad sam ovamo doveo Duva Galeni-ja, on je zamalo dobio napad d rhtavice. Pred mojim se oima ponovno pretvorio u profesora doktora Galenija i pos lije me satima danima davio elei znati za to ovo smee nije uredno katalogizirano. Ako pogrije im, pa ga podsjetim na to, i dandanas me nastavlja gnjaviti. Mislio sam d a e ga zadovoljiti to stoje moj otac dao ugraditi kli-matiziranu prostoriju za do kumentaciju." Domahnuo joj je da sjedne na dugi, uglaani sanduk od orahovine. Sjela je i nijemo mu se nasmije ila. Trebala bi mu priopiti lo e vijesti i smjesta ot ii. Ali bilo je tako oito da je u jednom od svojih nesuzdr anih raspolo enja, da ga ni je imala srca oneraspolo iti. Kad je to tono njegov glas postao glazba za njezine u i ? Neka brblja jo malo, jo makar samo malo... "Uglavnom, naletio sam na ne to to bi te, mislim, moglo zanimati " Ruka mu je krenula prema hrgi prekrivenoj bijelom plahtom, a onda zadrhtala iznad sanduka s oru jem. "Zapravo, i ov o je prilino zanimljivo, iako mislim da bi se vi e svialo Nikkiju. Ima li on smisla za groteskno? Kad sam ja bio u njegovim godinama, bio bih presretan da sam nalet io na ovakvo to. Ne znam kako mi je to samo promaknulo oh, naravno, djed je uvao s ve kljueve kod sebe." Podigao je grubu vreu od smeeg platna i pomalo sumnjiavo preko pao po njezinu sadr aju. "A ako se ne varam, ovo je vrea puna cetagandanskih skalpo va. eli li ih vidjeti?" "Vidjeti mo da, dodirnuti nipo to." Uslu no joj je primaknuo vreu kako bi je ona mogla pregledati. Osu eni i po utjeli koma dii ko e, nalik na pergamenu, za koje su se jo dr ali poneki pramenovi kose, dok su dr ugi otpali, uistinu su joj izgledali kao ljudski skalpovi. "Ufff', ree ona s uva av anjem. "Je li ih tvoj djed sam skinuo?" "Mm, nije nemogue, iako se ini daje to mnogo skalpova za samo jednog ovjeka, pa mak ar on bio i general Piotr. Mislim daje vjerojatnije kako su ih skupili i njemu k ao trofeje donijeli njegovi gerilci. Sve je to lijepo i krasno, ali to je mogao ui niti s njima? Nije ih mogao baciti, ipak su to darovi." "A to e ti s njima uiniti?" Slegnuo je ramenima i ubacio vreu natrag u sanduk. "Bude li Gregor ikad morao pos lati diskretnu diplomatsku uvredu Cetagandancima, za to u ovom trenutku nema potr ebe, pretpostavljam da im mo emo vratiti skalpove zajedno s na im najdubljim isprika ma. Ovako nasumce, ne mogu se dosjetiti nekoj drugoj svrsi." Zatvorio je sanduk, pretra io hrpicu malih mehanikih kljueva koja mu je le ala uz kolj eno, pa ga ponovno zakljuao. Podigao se na koljena, bono okrenuo sanduk pred njom, polo io zastrti predmet na njega i povukao pokrov kako bi ona mogla vidjeti to je to. Bilo je to prelijepo staro sedlo, slino onome staromodnog konjanikog stila, ali la k e grae, namijenjeno dami. Tamna ko a bila je prekrasno ure ena utisnutim rezbari-jama li a, paprati i cvjetnih uzoraka. Zeleni bar un podstavljenog i u ivenog sjedala napol a se izlizao, osu io i raspucao, i iz njega je virilo punjenje. Javorovo i maslino vo li e, urezano u ko u i pa ljivo obojeno, okru ivalo je slovo V uz koje su se nalazila ne to sitnija slova B i K, stvarajui ovalan oblik. Vezivo, ije su boje bile iznenaujue svijetle, ponavljalo je botaniki uzorak s podmetaa. "Negdje bi se trebale nalaziti i odgovarajue uzde, ali jo ih nisam uspio pronai", r ee Miles, prstom prelazei preko inicijala. "To je sedlo jedne od mojih baka s oeve strane, ene generala Piotra, kraljevne i grofice Olivije Vorbarra Vorkosigan. Oito

je da ga je esto koristila. Moja se majka nikad nije dala nagovoriti na jahanje iako nikad nisam u potpunosti shvatio za to a ni otac nije bio strastan jaha. I tak o je djedu preostalo da me poku a nauiti jahanju, kako bi se tradicija odr ala. Ali k ad sam odrastao, ni ja vi e nisam imao za to vremena. Zar nisi ti jednom rekla da zna jahati?" "Nisam jahala od djetinjstva. Prateta je dr ala ponija za mene iako mislim da je t o vi e bilo zbog gnojiva za vrt. Moji su roditelji ivjeli u gradu i nisu imali mjes ta za konja. To je bila debela i zlovoljna ivina, ali ja sam je obo avala." Ekateri na se nasmije ila tom sjeanju. "A sedlo nije bilo obvezno." "Mislio sam, mo da bismo mogli ovo dati popraviti i obnoviti, pa ga ponovno stavit i u uporabu." "Uporabu? Ali ono bi svakako moralo biti u nekom muzeju! Runa izrada unikat povij esno znaenje ne mogu ni zamisliti koliku bi cijenu postiglo na aukciji!" "Ah istu sam raspravu vodio i s Duvom. Ne samo da je izraeno runo, izraeno je i po narud bi, posebno za kraljevnu. Najvjerojatnije ga je dobila na dar od djeda. Zamisli tog majstora, koji nije bio radnik nego umjetnik, kako bira ko u, bu i je, ij e i rezbari. Zami ljam ga kako rukom utrljava ulje u ko u i razmi lja kako e se njegovi m djelom koristiti grofica, kako e se tom sedlu diviti i na njemu joj zavidjeti p rijateljice, kako ono postaje dio njezina ivota koji je i sam bio umjetniko djelo. " Dok je on govorio, ona je u glavi nagaala vrijednost sedla koja je svakim trenutk om vrtoglavo rasla. "Za Boga miloga, pa daj ga najprije procijeniti!" "Za to? Zato da bih ga posudio muzeju? Za to ne moram odreivati cijenu svoje bake. Da ga prodam nekom kolekcionaru koji gomila predmete jednako kao i novac? Neka o n samo gomila novac, takve ljude ionako ne zanima ni ta drugo. Jedini kolekcionar dostojan ovoga sedla bio bi netko tko je osobno opsjednut kraljevnom-groficom, n etko od onih ljudi koji se beznadno zaljubljuju u osobe iz davnih vremena. Ne. O nome tko je ovo sedlo nainio dugujem to da ga stavim u odgovarajuu uporabu, onako kako je on to elio." Iscrpljena kuanica koja je bila prisiljena na tednju, a koja je jo uala u Ekaterini T ienova supruga koja je morala paziti na svaku marku bila je u asnuta. Ali u njezin oj su tajnoj du i Milesove rijei odjeknule poput zvona. Da. Tako to treba biti. Ovo se sedlo treba nalaziti ispod prave dame, a ne ispod staklenog zvona. I vrtovi su namijenjeni tome da ih se gleda, miri e, da se kroz njih ee, da ih se prekopava. Ni stotinu objektivnih mjerila nije moglo opisati pravu vrijednost jednog vrta; jedino je mjerilo moglo biti u ivanje onih koji se njime koriste. Samo je kori tenje davalo znaenje. Kako je to Miles nauio? Da te ne volim ni zbog ega drugoga, samo b ih se zbog ovoga mogla zaljubiti u tebe ... "Eh, sad." Na njezin je osmijeh odgovorio osmijehom od uha do uha i duboko udahn uo. "Bog dragi zna da je krajnje vrijeme da se ponem baviti nekom tjelovje bom, I ili e sva ova kulinarska diplomacija kojom se posljednjih dana bavim posve uni titi Markove napore da se razlikuje od mene. U gradu postoji nekoliko parkova s jahai m stazama. Ali ne zabavlja me ba pomisao na to da ja em sam. Misli da bi mi mo da eljel a praviti dru tvo?" Trep-nuo je nekako la no naivno. "Zaista bih to voljela", ree ona iskreno. "Ali ne mogu." Mogla je vidjeti kako se u njegovim oima pojavljuje barem deset protuargumenata, spremnih da odgalo-piraj u u napad. Ali podigla je ruku kako bi ga sprijeila da izlije tu rijeku rijei. Do lo je vrijeme da privede kraju ovu porciju udovoljavanja samoj sebi, ovu la nu sreu, prije nego to joj oslabi volja. Prisilni sporazum s Vassilvjem Vorsoissonom dopus tio joj je samo zalogaj Milesa, ne i cijeli objed. Ne i cijelu gozbu... Ali vrat imo se okrutnoj stvarnosti. "Ne to novo je iskrsnulo. Juer su mi u posjet do li Vassi lv Vorsoisson i moj brat Hugo. Na to ih je, kako se pokazalo, nagnalo otrovno pis mo Alexija Vormoncriefa." Sa eto mu je prepriala pojedinosti njihova razgovora. Miles je uao, dok mu se lice sv e vi e umirivalo, i pa ljivo slu ao. Za promjenu, nije joj upadao u rije. "Ali objasnila si im kako stoje stvari?" pitao je kad je ona zastala da udahne. "Poku ala sam. Razbjesnjela sam se gledajui ih kako... jednostavno otpisuju moje ri jei i vi e vjeruju podlim insinuacijama onog idiota Alexija, ba njega od svih ljudi. Pretpostavljam da se Hugo iskreno zabrinuo za mene, ali Vassilv je sav pun potp

uno krivih pojmova o obiteljskim du nostima i pretjeranih ideja o moralnoj pokvare nosti glavnoga grada." "Ah", ree Miles slaba nim glasom. "Romantiar. Razumijem." "Miles, oni su bili spremni odvesti Nikkija isti as! A ja nemam nikakvog zakonsko g naina da se izborim za starateljstvo. ak i kad bih prijavila Vassilvja opinskom sudu u Okrugu Vorbretten, nikad ne bih mogla dokazati da je on krajnje nepodoban za staratelja zato to nije. On je samo krajnje naivan. Ali sjetila sam se prekas no, tek sino Nikkijeve sigurnosne klasifikacije. Bi li Car-Sig uinio ne to da sprijei Vassilvja?" Miles se namr tio i skupio obrve. "Najvjerojatnije ne bi. Ne radi se o tome da bi on Nikkija htio povesti na drugi planet. CarSig ne bi imao primjedbi na to da Ni kki ivi u vojnoj bazi upravo suprotno, smatrali bi to sigurnosno boljim od ivota u kui tvog ujaka ili u Kui Vorko-sigan. Tamo bi Nikki bio gotovo potpuno anoniman. A ne vjerujem ni da bi bili presretni da pokrene parnicu koja bi ponovno bespotre bno privukla pozornost na komarrski sluaj." "Bi li oni zaustavili tu parnicu prije nego to bi i poela? I u iju korist?" Zami ljeno je psiknuo kroza zube. "U tvoju korist, ako bih ja to zatra io, ali zbilj a bi bilo nalik na njih da to izvedu tako da time maksimalno pojaaju la nu priu o Ko -marru tako su pro li tjedan u svojim jednotranim mozgovima klasificirali i ovu kle vetu o ubojstvu. Jedva se toga usudim dotaknuti to god uinio, samo bi pogor alo stva ri. Pitam seje li netko... je li netko ovo predvidio?" "Znam da iza Vassilvja stoji Alexi. Misli da i iza Alexi-ja netko stoji, netko tk o te eli namamiti da u javnosti povue neki tetan potez?" To bi nju uinilo posljednjom karikom u ovom lancu kojim su skriveni neprijatelji eljeli potegnuti Milesa prem a neodr ivom polo aju. Sledila se od pomisli na to. Ali to e se dogoditi samo ako ona i Miles uine ono to je neprijatelj predvidio. "Ja... hm. Nije nemogue." Jo se dublje namr tio. "Bilo bi ionako mnogo bolje da tu s tvar privatno, unutar obitelji izgladi tvoj ujak. Vrijedi li jo uvijek plan da e s e on vratiti s Komarra neposredno prije vjenanja?" "Da, ali samo ako se njegove takozvane male tehnike pojedinosti ne poka u slo enijima nego to oekuje." Milesovo je lice bilo grimasa suutnog razumijevanja. "Znai, nema nikakvih jamstava ." Zastao je. "Okrug Vor-bretten, ha? Bude li na kraju zaista do lo do toga, mogao bih se tiho pozvati na svoje usluge Reneu Vorbrettenu koji bi, ovaj, mogao ured iti tu stvar. Mogla bi preskoiti opinski sud i ii ravno na upuivanje priziva njemu o sobno. Tako ja ne bih u to morao umije ati ni CarSig ni sebe izravno. Ali ipak, to nee upaliti ako u meuvremenu Sigur dobije titulu." "Ne elim da na kraju doe do toga. Ne elim na Nik-kija tovariti vi e nikakve brige. Sv e je dosad ionako bilo dovoljno stra no za njega." Sjedila je ukoeno i drhtala, pre mda nije mogla rei je li to od straha, od bijesa ili nekog njihova otrovnog spoja . Miles se teturajui uspravio iz unja, pa prilino oprezno sjeo uz nju na sanduk od ora hovine i pogledom pretra io njezino lice. "Ovako ili onako, mo emo postii da na kraju sve bude dobro. Za dva su dana oba glasanja o nasljedstvu na dnevnom redu Vijea grofova. Kad jednom glasanje bude zavr eno, nestaju politiki razlozi zbog kojih me se nastoji onemoguiti ovom optu bom i sve e polako poeti blijedjeti." To bi zvualo vrl o utje no, da nije dodao: "Barem se nadam." "Nisam smjela predlo iti da te stavim u karantenu do kraja mog razdoblja alovanja. Trebala sam najprije Va-ssilvju predlo iti da to bude do Zimoslave. Prekasno mi je to palo na pamet. Ali ne mogu riskirati da izgubim Nikki-ja, jednostavno ne mog u. Ne sad, kad smo do li ovako daleko, ne nakon svega to smo pre ivjeli." " , smiri se. Mislim da si nagonski dobro postupila. Moj djed je esto koristio staru k onjaniku poslovicu 'Preko te kog terena treba prijei to br e mo e '. Jednostavno emo se pritajiti da ne izazivamo jadnog Vassilvja. A kad se vrati tvoj ujak, on e ga ve dovesti u red." Iskosa joj je doba cio pogled. "Ili me, naravno, mo e odluiti ne viati cijelu godinu." "To bi mi bilo iznimno neugodno", prizna ona. "Ah." Jedan se kut njegovih usana podigao. Nakon kratke stanke, rekao je: "Onda to, jednostavno, ne mo emo dopustiti." "Ali, Miles, dala sam asnu rije. Nisam eljela, ali sam je dala."

"Silom su te na to natjerali. Ali, zna , taktiko povlaenje nije lo odgovor na iznenad ni napad. Najva nije je da pre ivi . A poslije toga ti bira bojno polje. I poinje s protu napadom." Nekako se, iako to nije bilo njezino djelo, dogodilo da se njegovo bedro na lo uz njezino. Nisu se dodirivali, ali meu njima je strujala toplina i sigurnost, ak i k roz dva sloja tkanine, njegove sive, njezine crne. Nije ba mogla potra iti utjehu t ako da se nasloni na njegovo rame, ali mo da bi se njezina ruka mogla pri uljati oko njegova struka, mo da bi mogla nasloniti obraz na njegovu glavu. Bio bi to ugodan osjeaj koji bi joj olak ao du u. Ne bih to trebala uiniti. Da, trebala bih. Sad i zauvijek. Miles uzdahne. "Potukao me vlastiti dobar glas. Mislio sam da mi je jedino va no to mislite ti, Nikki i Gregor. A na Vassilvja sam posve zaboravio." "I ja." "Tata mi je to ovako objasnio: dobar glas je ono to ljudi misle o tebi, ali ast je ono to ti sam o sebi zna ." "Je li to ono stoje Gregor imao na umu kad ti je rekao da porazgovara s njim? Tvo j se otac ini mudrim. Rado bih ga upoznala." "I on tebe eli upoznati. Naravno, odmah poslije ovog obja njenja pitao me kako ja s tojim sam sa sobom. On tako dobro... vidi." "Mislim... da znam na stoje mislio." Mogla bi smotati svoje prste oko njegove ru ke koja je opu teno poivala na njegovu bedru, tako blizu nje. Osjet bi sigurno bio topao i pun pouzdanja... Ve si i prije izdala samu sebe zato to si bila eljna dodir a. Ne ini to. "Onoga dana kad je umro Tien, ja sam od osobe koja je dala do ivotnu zakletvu i dr ala je se, postala osoba koja je tu zakletvu prekr ila i oti la. Ta mi j e zakletva bila najva nija na svijetu... odnosno, kad sam dala nju, odrekla sam se ostatka svijeta. Sigurna sam da Tien ne bi onako glupo odjurio u no da mu ja nis am rekla da ga ostavljam." Nakratko je u utjela. U sobi je vladala potpuna ti ina. D ebeli, stari kameni zidovi zaustavljali su gradsku buku. "Vi e nisam onakva osoba kakva sam bila. Ne mogu se vratiti. I ne svia mi se osobito ovo to sam postala. Al i ipak se... dr im. No nemam pojma kamo dalje. Za ovu cestu nisam dobila mapu." "Ah", ree Miles. "Ah. O tome govorimo." U njegovu glasu nije bilo ni traga zbunje nosti; progovorio je s prizvukom odlunog prepoznavanja. "Pred kraj, moja je zakletva bila jedini dio mene koji nije bio samljeven u prah . Kad sam o tome poku ala razgovarati s ujnom Vorthvs, ona me uvjeravala kako sam postupila dobro, zato to su svi ionako mislili da je Tien idiot. Ali ti razumije .. . da to nije imalo nikakve veze s Tienom, bio on svetac ili udovi te. To ima veze s a mnom i s mojom rijeju." On slegne ramenima. "Ne razumijem zastoje to nekome tako te ko vidjeti? Meni je to vi e nego oito i razumljivo." Okrenula je glavu i spustila pogled prema njegovu licu koje se uzdiglo prema nje zinu, strpljivo i znati eljno. Da, on je savr eno dobro razumio a opet, nije ju ni p oku ao utje iti tako to bi otpisao njezinu uznemirenost kao neutemeljenu ili je nasto jao uvjeriti kako to nije va no. Osjeala se kao da je pred njom netko rastvorio vra ta neega za to je dotad vjerovala da je ormar u kojem ui i da je kroz ta vrata iskoraila u dr ugu zemlju koja se pru ila pred njezinim zadivljenim oima. Oh. "Da", slo i se ona tiho. On zna. Njemu je sve jasno, vidi sve do one ogorene blatne mlake aljenja na dnu zdenca du e. Kako to samo zna? "Radije asna smrt nego neastan ivot. Pa, to se mene tie, nitko se ne mo e po aliti da sa pobrkao prioritete... Zna ..." Krenuo je odvratiti pogled, ali se predomislio i p onovno je pogledao, ravno u oi. Lice mu je bilo pomalo blijedo. "Nije zapravo pos ve istinito da sam otpu ten iz CarSiga zbog medicinskih razloga. Illvan mi je dao otkaz. Zato to sam krivotvorio izvje e o svojim napadajima." "Oh", ree ona. "Nisam to znala." "Znam da nisi. Nije ba da idem okolo i svima to priam, iz razloga koji su prilino oi ti. Tako sam silno nastojao zadr ati svoju karijeru admiral Naismith mi je bio sve , on je bio moj ivot, moja ast, u tom trenutku i vei dio mojeg identiteta ali umjes to toga, sam sam je upropastio. Ali ne mo e se rei da nisam pritom sam sebi podmetn uo nogu. Admiral Naismith u poetku je bio la , poslije sam se iskupio time to sam ga pretvorio u istinu. I taje istina neko vrijeme posve dobro dr ala vodu; uz pomo ma

log admirala dobio sam sve to sam u ivotu elio. Poslije nekog vremena, poeo sam vjer ovati kako se svi grijesi mogu na taj nain otkupiti. Najprije la e , poslije to popra vi . Isto sam tako uinio i s tobom. Navike su jae ak i od ljubavi, zar ne?" Sad se usudila obujmiti ga rukom. Zaista nema razloga da oboje gladuju... Na tre nutak je ostao bez daha, kao ovjek koji stavlja hranu pred divlju ivotinju kako bi je namamio da mu prie. Izgubiv i hrabrost, povukla se. Duboko je udahnula i usudila se progovoriti. "Navike, da. Ponekad se osjeam napol a obogaljenom zbog svojih starih refleksa." Starih o iljaka na du i. "inilo mi seda je Tien... uvijek samo jedn u misao udaljen od mene. to misli , hoe li njegova smrt ikad izblijedjeti?" Sad je nije gledao. Zato to se nije usuivao? "Na to mo e samo ti odgovoriti. Meni se i ni da moje vlastite sablasti uvijek, sasvim nepozvane, ja u uza me. Ili su se malo prorijedile, ili sam se na njih ve naviknuo." Osvrnuo se po tavanu, otpuhnuo i s a eto dodao: "Jesam li ti ikad ispriao kako sam ubio svog djeda? Velikog generala k oji ih je sve pre ivio, Cetagandance, Ludog Jurija, sve to je ovo stoljee uope moglo baciti na njega?" Nije se dala navui na to da ga zadovolji odgovorom koji bi iskazivao ok kakav je o n smatrao da ova dramatina izjava zaslu uje. Samo je podigla obrve. "Nasmrt sam ga razoarao, eh, onog dana kad sam pao na prijamnom za vojnu akademij u i izgubio prvu priliku za vojniku karijeru. Te je noi umro." "Naravno," ree ona suho, "i za to si kriv ti, a nikako injenica da mu je bilo goto vo sto godina." "Da, svakako, znam to", slegne Miles ramenima i o tro je pogleda ispod svojih tamn ih obrva. "Na isti nain na koji ti zna daje Tienova smrt bila nesretan sluaj." "Miles," ree ona nakon duge, zami ljene stanke, "poku ava li ti to nadma iti moj broj mr tvaca na savjesti?" Zaprepastio se i usne su mu krenule oblikovati uvrijeeni odgovor, koji je ipak os labio u obino "Oh". Nje no je lupkao elom o njezino rame, kao da glavom udara o zid. Kad je ponovno progovorio, njegov ljutiti glas nije sasvim uspio prikriti iskre nu bol: "Kako ti mene mo e podnijeti? Ja sam ak i samome sebi nepodno ljiv." Mislim daje ovo bila iskrena ispovijed. Sad smo valjda stigli jedno drugome do k raja. " , sve je u redu." Ovaj put je prihvatio njezinu ruku oko koje su se njegovi prsti zatvorili toplo, kao daje grli. Nije se zapanjeno odmaknula, iako je osjetila udnovat drhtaj kako prolazi cijelim njezinim tijelom. Zar izgladnjivati samoga sebe ne znai takoer o samoga se sebe ogrije iti? "Da se poslu im Kareeninom betanskom psiholo kom terminologijom," ree ona, pomalo zad ihano, "imam Stvar kad su u pitanju zakletve. Kad si postao Carski Revizor, mora o si se ponovno zakleti. Iako si zakletvu ve jednom polo io. Kako si to mogao podni jeti?" "Oh", ree on, osvrui se nekako neodluno. "Znai, kad su tebi davali tvoju ast, nisu ti dali model s tipkom za resetiranje? Moja tipka je ovdje." Pokazao je u smjeru sv og pupka. Nije si mogla pomoi; njezin je nesretni smijeh poletio i odjeknuo od stropnih gre da. Kad se nasmijala, ne to se u njoj, ne to stoje zamalo prepuknulo, ipak opustilo. Kad bi je ovako nasmijavao, osjeala se kao da zrak i svjetlo prelaze preko ozlje da previ e mranih i bolnih da bi se do-taknule, i da s tim smijehom sti e i mogunost o zdravljenja. "Znai, tome to slu i? Nisam znala." Nasmije io se i ponovno zarobio njezinu ruku. "Vrlo mudra ena jednom mi je rekla je dnostavno mora ii dalje. Nikad nisam uo dobar savjet koji se u svojoj biti nije upr avo na to svodio. ak ni od svog oca." elim zauvijek biti s tobom, kako bi me smijehom ozdravio. Zagledao se u njezin dl an kao da ga eli poljubiti. Bio joj je toliko blizu da je mogla osjetiti svaki nj ihov dah u zajednikom gibanju. Ti ina se produ ila. Do la je ovamo kako bi odustala od njega, nije do la po porciju ma enja... ako ovo jo trenutak potraje, zavr it e tako da e ga poljubiti. Njegov miris napunio joj je nosnice, usta, krvotokom natopio svaku stanicu njezina tijela. inilo se da je lako biti prisan tijelom, nakon to su pro li prisnost uma. Naposljetku se, s neizmjernim naporom, uspravila. S vjerojatno jednakim naporom,

on je pustio njezinu ruku. Srce joj je lupalo kao daje trala. Poku avajui progovori ti svakodnevnim glasom, rekla je: "Znai, ti smatra da moramo priekati da ujak sve obja sni Vassilvju? Misli li zaista daje cijela ova besmislica zapravo zamka?" "Tako miri e. Ne mogu ti jo tono rei koliko je slojeva smrada ispod nje. Mo da je to za ista samo Alexijev poku aj da me se rije i." "Ali ovjek se ne mo e ne prisjetiti tko su Alexijevi prijatelji. Razumijem." Poku ala je zazvuati ivahno. "Onda, hoe li preksutra u Vijeu priepiti Richarsa i Vor-moncriefo vu stranku?" "Ah", ree on. "U vezi s tim, ne to ti moram rei." Odvratio je pogled, potap ao usne, p onovno je pogledao. Jo se uvijek smije io, ali oi su mu postale ozbiljne, gotovo sum orne. "ini mi se da sam nainio strate ku pogre ku. Ne znam zna li, ovaj, da je Richars Vorrutver poku ao potegnuti ovu klevetu kao polugu kojom e iz mene izmamiti glas za sebe?" Oklijevajui je rekla: "Pretpostavila sam da se iza kulisa odvija ne to tome slino. A li nisam mislila da je bilo tako izravno." "Zapravo, bilo je prilino grubo." Napravio je grimasu. "Kako ucjena nije vrsta po na anja koju bih ja ohrabrivao, odgovorio sam tako to sam sav svoj utjecaj, kakav g od on bio, stavio na raspolaganje Donu." "Odlino!" Kratko se nasmije io, ali odmahnuo glavom. "Richars i ja sad smo u patpoziciji. Bu de li on osvojio titulu, injenica da sam mu se otvoreno suprotstavio gotovo e ga p risiliti da izvr i svoju prijetnju, kako je i obeao. U tom e trenutku imati i pravo da iznese optu bu, a i mo. Nee smjesta krenuti pretpostavljam da e mu trebati nekolik o tjedana da organizira saveznike i skupi sredstva. A ako ima imalo taktike pamet i, priekat e dok ne proe Gregorovo vjenanje. Ali jasno ti je to slijedi." eludac joj se stisnuo. Bilo joj je i te kako jasno to slijedi, ali... "Mo e li se on tebe rije iti tom optu bom za Tie-novo ubojstvo? Mislila sam da e svaka takva optu ba biti unaprijed sprijeena." "Pa, ako ne bude pametnijih glava koje e Richarsa odgovoriti od toga... taj posao postaje vrlo neobian. Zapravo, to vi e mislim o tome, gadnije mi izgleda." Ra irio je prste na sivom koljenu hlaa, pa poeo nabrajati: "U-bojstvo ne dolazi u obzir." Ak o je bilo suditi po grimasi na njegovu licu, alio se. Zamalo. "Gregor to nikad ne bi dopustio za grijeh manji od izravne veleizdaje, a Richars je upravo neugodno odan Carstvu. Koliko ja znam, on najiskrenije vjeruje da sam ja ubio Tiena, to g a, na neki nain, ini po tenim ovjekom. Odvesti Richarsa u stranu i tiho mu objasniti pravu istinu o Komarru, to ne dolazi u obzir. Ja oekujem manevre golemih razmjera oko dokaznog materijala i nedostatka istoga, kao i osudu koja e glasiti Nije dok azano. No dobro, CarSig bi mogao proizvesti neke la ne dokaze, ali nelagodno mi je i pomisliti kakvi bi oni mogli biti. Ni moj ni tvoj dobar glas nije na njihovu popisu prioriteta. A prije ili poslije doi e trenutak kad e i tebe u sve to uvui, a ja... ja uope neu moi nadzirati to to e se dogaati." Odjednom je primijetila da su joj zubi vrsto stisnuti. Jezikom je oblizala usne, kako bi opustila zgrene mi ie eljusti. "Ako sam u starim danima za ne to postala strunja k, onda je to podno enje te koa." "Ja sam se nadao da u ti omoguiti neke nove dane." Jedva je znala kako da na to odgovori, pa je samo slegnula ramenima. "Postoji jo jedno rje enje, jo jedan nain na koji mogu od tebe odvratiti tu... septiku jamu." "Oh?" "Mogu popustiti. Mogu prestati voditi kampanju. Okrug Vorkosigan mo e se pri glasa nju suzdr ati... ne, to ne bi bilo dovoljno da popravi tetu. Morao bih glasati za Richarsa. Javno se povui ." Udahnula je. Ne! "Je li to Gregor od tebe zatra io? Ili CarSig?" "Ne. Barem ne jo . Ali pitao sam se... bi li ti htjela da to uinim?" Tri ga se duga udaha nije usuivala pogledati. A kad konano jest, ravnodu no je rekla : "Meni se ini da bismo, poslije toga, oboje morali upotrijebiti onu tvoju tipku za resetiranje." Prihvatio je to licem na kojem se gotovo nije primijetila nikakva promjena, osim

udnog malog trzaja u kutu usana. "Dono nema dovoljno glasova." "Sve dok ima tvoj glas... ja u biti zadovoljna." "Jesi li sigurna da zna to e poslije toga najvjerojatnije uslijediti?" "Jesam." Potajno je ispustio dug uzdah olak anja. Zar ne postoji ni ta to bi ona mogla uiniti da mu olak a borbu? Milesovi neprijatelji sigurno ne bi potezali tolike konce kad ne bi eljeli izazvati neke nesmotrene kre tnje s njihove strane. Znai mirovanje i utnja. Ali ne mirovanje plijena koji se sk riva, nego lovca koji eka. Pretra ivala je Milesovo lice, koje je bilo uobiajena ves ela maska. Ali ispod nje se trzao ivac... "Pitam tek znati elje radi, kad si zadnji put upotrijebio simulator napadaja?" Izbjegao je njezin pogled. "Pa... nije ba bilo nedavno. Imao sam previ e posla. Zna da me to obori s nogu na itav dan." "Zar ne bi bilo gore da te obori s nogu usred dvorane Vijea na dan glasanja? Ne m o e dopustiti da se to dogodi. Dva puta mora glasovati. Obeaj mi da e ga veeras upotrij biti." "Da, gospoo," ree on poslu no. Iz udnog se malog bljeska u kutu oka dalo razabrati da nije toliko slomljen kako je nagovje tavao njegov kratki izgled prebijenog psa. "Obeavam." Obeanja. "Moram ii." Ustao je bez protivljenja. "Ispratit u te." Krenuli su, dr ei se za ruke, probijajui se prema vratima kroz nakupine odbaene povijesti. "Kako si do la ovamo?" "Taksijem." "Mogu li zapovjediti Pymu da te odveze kui?" "Naravno." Na kraju se i on povezao s njom, u stra njem odjeljku prostranog starog, oklopljen og zemaljskog vozila. Razgovarali su o svakodnevnim sitnicama, kao da na raspola ganju imaju sve vrijeme ovoga svijeta. Vo nja je bila kratka. Kad ju je ostavio pr ed kuom, nisu se ni dodirnuli. Vozilo je krenulo. Posrebrena je kupola skrivala.. . sve. Ivan se toliko osmjehivao da se svakog asa moglo dogoditi da mu popucaju eljusni m i ii. Dvorac Vorhartung veeras je bio blistavo ure en Vijee grofova prireivalo je prije za novoprido lo komarrsko izaslanstvo koje je trebalo prisustvovati Gregorovu vje nanju, koje su Ko-marrani uporno zvali Laisinim vjenanjem. Svjetla i cvijee krasili su glavno predvorje, kao i velianstveno stubi te koje je vodilo na galeriju dvoran e Vijea, te u veliku dvoranu za primanje u kojoj se odr avala veera. Prijam je imao dvostruku svrhu, jer je osim vjenanja slavio i injenicu da su pro li tjedan bili izg lasani, odnosno ovisno o politkom stajali tu, silom progurani tro kovi za poveano sola rno zrcalo. Bio je to carski vjenani dar uistinu planetarnih razmjera. Poslije gozbe slijedili su govori i holovidna prezentacija koja je prikazala pla nove, ne samo za popravak zrcala, koji je bio od vitalne va nosti za nastavak koma rrskog te-raformiranja, nego i za izgradnju nove skone postaje koju e graditi zaje dniki barravarsko-komarrski konzorcij sastavljen od tvrtki Industrija Toscane i Vorsmvthe d.o.o. Ivanu je njegova majka d odijelila komarrsku nasljednicu kojoj e biti pratitelj tijekom ove intimne veerice za petstotinjak uzvanika; na alost, imala je vi e od ezdeset godina, bila je udana, a bila je i teta budue carice. Nimalo zbunjena visokim vorskim okru enjem, ova vesela sjedokosa dama dostojanstve no je pripovijedala o svom veinskom vlasni tvu Industrija Toscane, o posjedovanju n ekoliko tisua komarrskih glasakih dionica, te o neudanoj unuci koju je oito obo avala . Ivan se, divei se vid-slikama, slo io kako je unuka armantna, prelijepa i oito neiz mjerno inteligentna, no kako je osim toga imala i samo sedam godina, ostavili su je kod kue. Nakon stoje poslu no proveo tetu Annu i njezinu naju u pratnju kroz dvor ac, istiui njegove najva nije arhitektonske i povijesne znaajke, Ivan je nekako uspio cijelo dru tvo usmjeriti natrag prema krdu Komarrana koji su okru ivali Grego-ra i Laisu, pa poeo smi ljati bijeg. Dok je teta Anna, glasom ugoenim da nadglasa amor, ob avje tavala Ivanovu majku kako je on uistinu sladak deko, Ivan je natra ke iz-blijedi o kroz gomilu i poprijeko krenuo prema poslu iteljima koji su stajali uz bone zidov e i poslu ivali pie poslije veere. Zamalo se zabu io u mladi par koji se kretao bonim brodom dvorane, uglavnom zato to

su njih dvoje gledali jedno drugo, umjesto da gledaju kamo hodaju. Lord Wil-liam Vortashpula, nasljednik grofa Vortashpule, nedavno je oglasio svoje zaruke s la dy Cassiom Vorgorov. Cassie je predivno izgledala; oi su joj blistale, lice joj s e privlano rumenjelo, a nosila je duboko izrezanu haljinu prokletstvo, je li uinil a ne to da povea svoje poprsje, ili je, jednostavno, tijekom posljednjih nekoliko g odina, sazrela? Ivan se jo uvijek odluivao, kad je ona susrela njegov pogled: zaba cila je glavu, od ega su cvjetii u njezinoj glatkoj smeoj kosi poskoili, nasmije ila s e, vr e stisnula ruku svog zarunika, pa se progurala pokraj Ivana. Lord Vortashpula dospio gaje te k smeteno i kratko pozdraviti, prije nego to je bio odvuen dalje. "Zgodna cura", ree gunav glas uz Ivanov bok, natjerav i Ivana da se tr ne. Okrenuo se i ugledao svog roaka u tko-zna-kojem koljenu, grofa Falca Vorpatrila, kako ga mot ri ispod neopisivo upavih sijedih obrva. "Ba je teta, Ivane, da si propustio ansu ko d nje. Najurila te zbog bolje prilike, zar ne?" "Nije Cassie Vorgorov najurila mene", ree Ivan, pomalo zajapuren. "Nikad joj se n isam ak ni udvarao." Falcovo je duboko smijuljenje bilo upravo neugodno puno nevjerice. "Tvoja mi je majka rekla daje Cassie svojedobno bila prilino zaljubljena u tebe. ini se da se l ijepo oporavila. Cassie, mislim, ne tvoja majka jadna ena. Iako mi se ini da je i lady Alys preboljela sva svoja razoaranja u vezi s tvojim propalim ljubavima." Ba cio je pogled prema drugom kraju sobe i grupi oko cara, gdje se II-lyan brinuo z a lady Alys na svoj uobiajeni, mirni nain. "Nijedna moja ljubav nije propala, gospodine," ree Ivan ukoeno. "Sve su moje veze zavr avale sporazumno i na zadovoljstvo obiju strana. Ja sam svojom odlukom jo uvij ek u igri." Falco se samo nasmije io. Ivan, s prezirom odbijajui i dalje biti metom muenja, pris tojno se naklonio ostarjelom, ali jo uvijek uspravnom grofu Vorhalasu koji je pri a o svom starom kolegi Falcu. Falco je bio naprednjaki konzervativac, odnosno konze rvativni naprednjak, zloglasan po svom sjedenju na rubu izmeu dviju stranaka koje su mu se udvarale. Vorhalas je bio kljuni ovjek konzervativne opozicije centristik oj ma ineriji na ijem su se elu nalazili Vorkosiganovi. Nije bio voa stranke, ali bio je na glasu zbog elinog po tenja, ovjek od kojega su svi oekivali da postavlja mjeril a. U tom je trenutku niz brod polako do etao Ivanov brati Miles, lagano se smije ei i dr ei ruke u d epovima svoje smee-srebrne uniforme Kue Vorkosigan. Ivan se napeo, spreman da se baci na pod i izbjegne vatrenu liniju u sluaju daje Miles u potrazi za drag ovoljnim sudionikom u nekoj bezbo noj shemi koja mu je, bez sumnje, bila na pameti , no Miles mu je tek opu teno salutirao. Promrmljao je pozdrav dvojici grofova i s po tovanjem kimnuo Vorhala-su, a starac mu je, trenutak poslije, na isti nain uzvr atio. "Kamo si krenuo, Vorkosigane?" opu teno ga upita Falco. "Ide li na primanje koje po slije ovoga prireuje Kua Vorsmvthe?" "Ne, to primanje pokriva ostatak ekipe. Ja u se pridru iti Gregorovu primanju." Okl ijevao je, a onda se nasmije io, kao da ih poziva: "Osim ako vas dvojica, gospodo, niste voljni ponovno razmotriti tu bu lorda Dona i poi sa mnom na neko mirno mjest o gdje bismo mogli o tome porazgovarati?" Vorhalas je samo odmahnuo glavom, no Falco se gun-avo nasmijao. "Miles, daj, odus tani ve jednom. To je beznadan sluaj. Bog dragi zna da si dao sve od sebe a ako ne zna on, znam ja, zato to sam se pro li tjedan na svim mjestima na kojima sam bio s poticao preko tebe ali bojim se da e se Naprednjaci morati zadovoljiti ovom pobje dom s darivanjem solette." Miles se obazre po gomili koja se razilazila, pa neodreeno slegne ramenima. Ivan je znao da je Miles obavio golem posao u Gregorovo ime, politizirajui na sve stra ne kako bi se osigurali glasovi za popravak solette, a usto je vodio i estoku kam panju za Renea i Dona. Nikakvo udo da je izgledao iscijeeno. "Mislim da smo svi mi donijeli odluku od koje emo u budunosti imati koristi. Poveanje solarnog zrcala ur odit e plodom za carstvo mnogo prije nego to teraformiranje bude dovr eno." "Mm", ree Vorhalas neodreeno. Kad se glasovalo o zrcalu, on se suzdr ao, ali Gregor je osigurao takvu veinu da to nije ni ta znailo. "Da je barem Ekaterina mogla veeras biti ovdje i vidjeti sve ovo", doda Miles sa a

ljenjem. "Da, zaista, zastoje nisi poveo?" pitao je Ivan. Nije razumio Milesovu strategij u u toj stvari; njemu se inilo da bi opkoljeni par imao mnogo vi e koristi od toga da se otvoreno suprotstavi javnom mi ljenju i tako ga prisili da ih zaobie, nego od ovog kukavikog povlaenja. Osim toga, junaenje je bilo vi e u Milesovu stilu. "Vidjet emo. Poslije preksutra njeg glasovanja." Ispod glasa je dodao: "Volio bih d aje to prokleto glasovanje ve zavr ilo." Ivan se nacerio i takoer spustio glas, odgovarajui mu: "Ma daj, to ka e ti, koji si t akav Betanac? Polubeta-nac. Miles, ja sam mislio da ti vjeruje u demokraciju. Nis i se valjda predomislio?" Miles se tanahno nasmije io i odbio zagristi mamac. Srdano je po elio laku no svojim s tarijim kolegama, pa, pomalo ukoeno, od etao. "Aralov mali ne izgleda dobro", primijetio je Vorhalas, zurei za njim. "No, da, ipak su ga iz slu be otpustili zbog medicinskih razloga", naini ustupak Fa lco. "Pravo je udo daje u vojsci i toliko dugo ostao. Pretpostavljam da su ga na kraju ipak dohvatile stare brige." To je bilo tono, pomisli Ivan, iako ne na nain na koji je to Falco mislio. Vorhala s se doimao pomalo sumorno, mo da je razmi ljao o Milesovu prenatalnom o teenju stoltok sinom i bolnoj povijesti obitelji Vorhalas koja je bila vezana s tim sluajem. Sa al iv i se nad starcem, Ivan se ubacio: "Nisu, gospodine. Bio je ranjen na du nosti." Z apravo, to sivilo lica i te koe u kretanju sna no su upuivale na to da je Miles nedavno imao jedan od svojih napadaja. Grof Vorhalas zami ljeno se namr tio prema Ivanu. "Dakle, Ivane. Ti ga poznaje barem jednako dobro koliko i ostali. to ti misli o ovoj ru noj prii koja se iri o njemu i po kojnom suprugu one Vorsoissonove?" "Mislim, gospodine, daje to potpuna izmi ljotina." "I Alys to tvrdi", primijetio je Falco. "A rekao bih ako je netko u polo aju da zn a istinu, onda je to ona." "Tu se potpuno sla em s tobom." Vorhalas dobaci pogled prema carskoj grupici na dr ugoj strani blistave i prepune primae sobe. "Ali takoer mislim i to da je ona do k rajnjih granica odana Vorkosiganovima i da e bez oklijevanja lagati da za titi njih ove interese." "Djelomino ste u pravu", ree zajedljivo Ivan. "Potpuno im je odana, da." Vorhalas mahne rukom da ga umiri. "Ne grizi, mali. Prepostavljam da nikad neemo s aznati istinu. Stoje ovjek stariji, to se vi e navikava na ivot s takvim nesigurnost ima." Ivan je uspio prigu iti razdra eni odgovor. Upit grofa Vorhalasa bio je esti takav, v i e ili manje zaobilazan, upit koji je Ivan veeras morao podnijeti. A ako je Miles morao podnijeti makar upola toliko, nije udo daje izgledao iznureno. Iako, pomisl i Ivan sa aljenjem, najvjerojatnije je broj ljudi koji bi se takvo to usudili pita ti Milesa u lice bio iznimno malen, stoje znailo daje sva paljba bila usmjerena p rema Ivanu. Tipino, ba tipino. Falco ree Vorhalasu: "Ako ne ide k Vorsmvtheovi-ma, za to se ne vrati sa mnom u Kuu Vo rpatril? Tamo, ako ni ta drugo, mo emo piti sjedei. Ionako sam s tobom htio u miru po razgovarati o ovom pitanju vodnog razgranienja." "Hvala ti, Falco. To zvui znatno mirnije. Ni ta ne mo e izazvati tako zamorno odu evlje nje na ih kolega kao izgledi da e velike svote novaca prijei iz ruke u ruku." Iz toga je Ivan zakljuio kako su tvrtke u Okrugu Vorhalas posve ispale iz igre u ovoj novoj komarrskoj prilici. Staklasta tupost koja ga je polako obuzimala nije imala veze s tim to je previ e popio; zapravo, bio je uvjeren da je to zato to je p opio premalo. Upravo je htio nastaviti svoje putovanje prema baru, kad mu je za oko zapela bolja zabava. Olivia Koudelka. Bila je odjevena u haljinu od bijele i be ipke koja je nekako usp ijevala naglasiti njezinu plavokosu stidljivost. I bila je sama. Barem privremen o. "Oh. Ispriajte me, gospodo, vidim prijateljicu u nevolji." Ivan je pobjegao sjedo kosima, pa se oborio na svoj plijen, dok mu je osmijeh obasjavao lice, a ma ta rad ila prekovremeno. Ivanov je radar uvijek preskakao nje nu Oliviju Koudelku, u kori st njezinih starijih sestara, Delije i Martve. Ali Delia se odluila za Duva Galen

ija, a Martva je odbila Ivanovo udvaranje na potpuno jasan nain. Mo da. .. mo da je t renutak prerano prestao silaziti niz obiteljsko stablo Koudelkinih. "Dobra veer, Olivia. Kakva lijepa haljina." Da, ene su tro ile toliko vremena na svo ju odjeu daje uvijek bilo dobro poeti razgovor priznanjem njihovim naporima. "U iva ?" "Oh, bok, Ivane. Da, svakako." "Nisam te prije vidio. Mama me dodijelila nekim Ko-marranima da im se malo uvlaim ." "Oh, stigli smo vrlo kasno. Ovo nam je etvrta postaja veeras." Mi? "Zar je i ostatak obitelji ovdje? Naravno, vidio sam Deliju s Duvom. Zaglavi li su tamo, u onoj nakupini oko Gregora." "Jesu? Oh, odlino. Moramo se pozdraviti s njima prije nego to krenemo." " to radi poslije ovoga?" "Idemo se promuvati po Vorsmvtheovu tulumu. To bi mo da moglo biti iznimno znaajno. " Dok je Ivan nastojao de ifrirati ovu posljednju, zagonetnu napomenu, Olivia je pod igla pogled i ugledala nekoga. Usne su joj se razdvojile, a oi zablistale, to je n a jedan vrtoglavi trenutak podsjetilo Ivana na Cassie Vorgorov. Uzbunjeno je sli jedio smjer njezina pogleda. Ali tamo nije bilo nikoga osim lorda Dona Vorrutver a koji se oito opra tao sa svojom starom prijateljicom, groficom Vormuir. Grofica, vitka i elegantna u crvenoj haljini koja se upadljivo dopunjavala s Donovim trij eznim crnim odijelom, potap ala je Dona po nadlaktici, nasmijala se i oti la. Koliko je Ivanu bilo poznato, grofica Vormuir i njezin mu jo se uvijek nisu pomirili; pi tao se kakvo je zapravo bilo dru enje izmeu nje i Dona. Od same pomisli, mozak mu s e zgrio. "Kua Vorsmvthe, ha?" ree Ivan. "Mo da bih i ja mogao poi. Ako ni ta drugo, kladim se da e ovom prigodom poslu iti dobro vino. Kako e stii do tamo?" "Zemaljskim vozilom. Treba prijevoz?" Savr eno. "Oh, pa da, hvala ti." Ovamo je do ao sa svojom majkom i Illvanom. Ivan je tvrdio da je to zato to je elio izbjei da se lak njegova sportskog vozila oguli u gu vi na parkirali tu, a majka je tvrdila da je to zato to eli biti sigurna da e se on pojaviti i izvr iti svoju du nost po nareenju. N ije predvidio kako e mu nedostatak vlastitog vozila biti od taktike pomoi. Blistavo se nasmije io Oliviji. Dono im je pri ao, smije ei se iznimno zadovoljno, na nain koji je uznemirio Ivana i p odsjetio ga na lady Donnu. Ivan nije bio ba odu evljen time da se u javnosti pokazu je u Donovu dru tvu. Mo da mu uspije svesti Oli-vijine pozdrave na minimum, pa je od vui odavde. "ini se da se zabava privodi kraju", ree Dono Oliviji. Ivanu je samo kratko kimnuo u znak pozdrava. "Da javim Szabou da doveze zemaljsko vozilo?" "Najprije se moramo javiti Deliji i Duvu. A onda mo emo ii. Oh, ponudila sam Ivanu da se s nama poveze do Vorsmvtheovih. Mislim da e biti dovoljno mjesta." "Svakako", s vedrom se dobrodo licom nasmije i Dono. "Je li uzeo paket?" zapitala je Olivia Dona, gledajui za crvenim bljeskom koji se gubio u gomili. Donov se smije ak nakratko pro irio u izvanredno zao osmijeh. "Aha." Dok se Ivan jo uvijek bezuspje no trudio smisliti kako e se otarasiti osobe koja im je osiguravala prijevoz, oko nekih se stolova probio Byerly Vorrutyer i obru io se na njih. Prokletstvo. Sve gore i gore. "Ah, Dono," pozdravi By svog bratia. "Jo uvijek misli zavr iti veer kod Vorsmvtheovih? " "Da. Treba li i ti prijevoz?" "Odavde do tamo ne trebam. Imam drugi dogovor. Ali ako me poslije mo e odbaciti kui, bio bih ti iznimno zahvalan." "Naravno." "Prilino si dugo na balkonu razgovarao s groficom Vormuir. Pre vakavali ste stara d obra vremena?" "Oh, da." Dono se neodreeno nasmijao. "Ovo i ono, ma zna i sam." By gaje prodorno pogledao, ali Dono nije dalje obja njavao. By zapita: "Jesi li da nas poslije podne uspio vidjeti groficu Vorpinski?" "Da, konano, a i neke druge. Od Vortainea nije bilo pomoi, ali s obzirom na to da je Olivia bila sa mnom, bio je prisiljen barem biti pristojan. Na alost, Vorfolse

, Vor-halas i Vorpatril odbili su moju molbu." Ispod svojih crnih obrva Dono je Ivanu odaslao pomalo dvoznaan pogled. "Dodu e, za Vorfolsea nisam siguran. Nitko nije otvorio vrata. Mo da zaista nije bio kod kue, te ko je rei." "Kako stoje glasovi?" pitao je By. "Pribli no, By. Pribli nije nego to sam se ikad i usudio sanjati. Od te mije neizvjes nosti ve zlo u elucu." "Pre ivjet e . Ovaj... pribli nije ijoj strani?" raspitao se By. "Pogre noj. Na alost. No dobro..." uzdahne Dono. "Barem se nee moi rei da se nismo tru dili iz petnih ila." Olivia odluno ree: "Ti e ui u povijest." Dono pritisne njezinu ruku ovijenu oko svoje nadlaktice i zahvalno joj se nasmije i. By slegne ramenima, stoje prema njegovim mjerilima predstavljalo utje nu gestu. "T ko zna to se jo mo e dogoditi da se stvari preokrenu?" "Izmeu veeras i sutra ujutro? Ne ba mnogo, bojim se. Kocke su vi e-manje baene." "Glavu gore. Jo uvijek ima nekoliko sati za obraivanje glasaa u Kui Vorsmvthe. Ne pop u taj. I ja u ti pomoi. Vidimo se tamo..." I tako se Ivan, umjesto u prigodi da se nasamo dru i s Oliviom, zatekao u zamci, s tije njen s njom, Donom, Sza-bom i jo dvojicom oru nika Vorrutyerovih u stra njem odjel jku slu benog vozila pokojnog grofa Pierrea. Pierreo-vo je vozilo bilo jedno od ri jetkih koje je Ivan vidio, a koje se po ustajaloj udobnosti i paranoinim blindira nim dodacima moglo mjeriti s Milesovim ru evnim ostatkom iz doba Namjesni tva. Ne mo e se rei da nije bilo udobno Ivan je na svemirskim stanicama spavao u hostelima ko ji su imali sobe manje od ovog stra njeg odjeljka. Ali nekako se dogodilo da se Ol ivia zatekla izmeu Dona i Szaboa, dok je Ivan dijelio tjelesnu toplinu s dvojicom oru nika. Pre li su dvije treine puta do Kue Vorsmythe kad se Dono, koji je zurio kroz kupolu dok su mu se male okomite crte urezivale izmeu obrva, iznenada nagnuo naprijed i interkomom rekao vozau : "Joris, proi ponovno pokraj kue grofa Vorfolsea. Poku at emo jo jedanput." Vozilo je svom te inom zaokrenulo za ugao, pa krenulo istim putem natrag. Nekoliko trenutaka poslije, pred oima im se ukazala stambena zgrada u kojoj se nalazio Vo r-folseov stan. Obitelj Vorfolse oborila je sve planetarne rekorde u dosljednom biranju gubitnike strane u svakom barrayar-skom ratu tijekom proteklih sto godina, to je ukljuivalo i kolaboraciju s Cetagandancima i potporu pogre noj strani tijekom Vordarianove u zurpacije. Njihov trenutani, pone to poti teni nasljednik, pritisnut silnim porazima svojih predaka, ivotario je u glavnom gradu tako to je staru propuh-kuu klana Vorfo lse iznajmio poduzetnom proleteru s velianstvenim ambicijama, dok je sam ivio iskl juivo od prihoda koje je dobivao od te najamnine. Umjesto dopu tene ete od dvadeset oru nika, dr ao je jednog jedinog, postarijeg i jednako poti tenog ovjeka koji je igrao ulogu sluge za sve. Ali ako ni ta drugo, Vorfolseovo povueno odbijanje da stane uz bilo koju frakciju ili stranku znailo je da njegov glas nije automatski da za Ri charsa. A glas je glas, inilo se Ivanu, ma kako nastran bio. Uska gara a koja se prostirala na nekoliko razina i koja je bila pridru ena zgradi, osiguravala je parkirali ni prostor za proleterske stanovnike, a Ivan nije ni najm anje sumnjao da su ga i te kako precijenjeno plaali. Parkira-li na su se mjesta inae u glavnom gradu iznajmljivala po kvadratnom metru. Joris je ugurao Pierreovo vo zilo kroz uski ulaz, pa je iznenada bio prisiljen zaustaviti se, primijetiv i da s u sva mjesta namijenjena gostima ve zauzeta. Ivan je bio nakanio u miru ostati s Olivijom u vozilu, ali se morao predomisliti kad je Olivia iskoila iz vozila i pridru ila se Donu. Dono je ostavio Jorisa da eka dok se ne isprazni neko mjesto, pa okru en Olivijom i svojim tjelohraniteljima pre ao pje aki pristup koji se nalazio u ravnini s ulicom i zaokren uo za ugao, prema glavnom ulazu u zgradu. Razapet izmeu znati elje i opreza, Ivan j e krenuo za njima. Kratkim pokretom ruke, Szabo postavi jednog od svojih ljudi n a stra u uz vanjska vrata, a drugoga uz izlaz iz cijevnog dizala na treem katu, i t ako ih je, kad su konano stigli pred Vorfolseova vrata, bilo samo etvero, to i nije bio osobito zastra ujui broj. Iznad ploice s brojem stana bila je, pone to ukoso, privr ena neupadljiva mjedena ploica

na kojoj je pisalo Kua Vorfolse. Slova su trebala biti zastra ujua, no s obzirom na okolnosti djelovala su tek prilino otu no. Ivan se prisjetio kako njegova teta Cor delia esto govori da su vlade samo mentalne izmi ljotine. Lord Dono pritisne ploicu zvona. Nekoliko minuta poslije, kroz interkom je odjeknuo svadljiv glas: " to hoete?" Dono pogleda Szaboa i pro ape: "Je li to Vorfolse?" "Zvui kao da jest", promrmlja Szabo odgovor. "Njegovu starom oru niku glas se mnogo vi e trese." "Dobra veer, grofe Vorfolse," ree Dono razgovijetno u kom. "Ja sam lord Dono Vorru tver." Rukom mahne prema svojoj pratnji. "Vjerujem da poznajete Ivana Vor-patril a i vou mojih oru nika, Szaboa. Ovo je gospoica Olivia Koudelka. Navratio sam kako b ismo porazgovarali o va em glasu tijekom sutra njeg glasovanja o mojem nasljeivanju O kruga." "Sad je previ e kasno", ree glas. Szabo zakoluta oima. "Ne bih elio ometati va san", ree Dono, ne predajui se. "Dobro. Onda idite." Dono uzdahne. "Svakako, gospodine. Ali prije nego to krenemo, je li mi barem dopu t eno saznati kako kanite sutra o tome glasovati?" I "Ba me briga koji e Vorrutver naslijediti okrug. itava je ta obitelj poremeena. Kuga na obje va e stranke." Dono uzdahne, i dalje se smije ei. "Da, gospodine, ali razmotrite posljedice. Budet e li se suzdr ali, a odluka ne bude donesena, jednostavno e se cijeli postupak pona vljati dok napokon netko ne dobije veinu. Takoer bih elio istaknuti kako ete zacijel o zakljuiti da e vam moj roak Richars biti... vrlo nemiran kolega nagle je naravi, sklon frakcijama i svaama." Kroz interkom se protegnula ti ina tako duga da se Ivan zapitao nije li u meuvremen u Vorfolse oti ao na spavanje. Olivia se nagnula prema mikrofonu i vedro rekla: "Grofe Vorfolse, gospodine, ako glasate za lorda Dona, neete po aliti. On e marljivo slu iti i Okrugu Vorrutver i cij elom Carstvu." Trenutak poslije, glas je odgovorio: "Eh, vi ste jedna od cura komodora Koudelke , zar ne? Znai li to da Aral Vorkosigan podupire ovu besmislicu?" "Lord Miles Vorkosigan, koji je glasaki zamjenik svog oca, podupire me u potpunos ti", uzvrati Dono. "Nemiran. Eh, ako je netko nemiran, taj tip jest." "Nema nikakve sumnje", ree ugodnim glasom Dono. "I sam sam to primijetio. Ali, ka ko kanite glasati?" Jo jedna stanka. "Ne znam. Razmislit u." "Hvala vam, gospodine." Dono im svima rukom poka e kako je vrijeme za povlaenje. Ma la pratnja slijedila ga je prema cijevnom dizalu. "Iz ovoga se ba ne mo e zakljuiti ne to definitivno", ree Ivan. "Ima li ti pojma kako pozitivno zvui Razmislit u, u svjetlu nekih odgovora koje sam dosad uo?" ree Dono poti teno. "U usporedbi s nekim svojim kolegama, grof Vorfolse je pravi vodopad slobodoljubivosti." Pokupili su oru nika, pa se spustili niz cije v. Dok su stizali pred prizemno predvorje, Dono doda: "Ipak, treba cijeniti Vorfol-seovu postojanost. Post oji mali milijun sumnjivih naina na koje bi mogao cijediti prihode iz svojeg okru ga kako bi ovdje udobnije ivio, ali on se ipak nije na to odluio." "Ha", ree Szabo. "Da sam ja jedan od njegovih vazalnih ljudi, i te kako bih ga pr okleto ohrabrivao da ne to ukrade. To bi bilo bolje od ove bijedne krtake farse. To jednostavno nije pristojno i nije vorski. Ne ostavlja dobar dojam." Iza li su iz zgrade. Szabo je bio na elu, Olivia i Dono nekako su se zatekli jedno uz drugo, a Ivan je kaskao za njima, dok su na zaelju bila dva oru nika. Dok su pro lazili pje akim ulazom u podzemnu gara u, Szabo se naglo zaustavio i rekao: "Do avola, gdje je vozilo?" Podigao je runu kom-vezu do usta: "Joris?" Olivia je progovorila s nelagodom: "Ako je netko drugi do ao pred gara u, Joris je m orao odvesti auto sasvim do vrha, vratiti se ovamo i izai kako bi ih propustio. O vdje nema mjesta za okretanje tog vozila."

"Ne bez " poeo je Szabo. Prekinulo ga je tiho zujanje koje je dopiralo naizgled nio tkud, ali zvuk je Ivanovu uhu bio i predobro poznat. Szabo se stropo tao poput obo renog stabla. "O amut!" zaurla Ivan i skoi iza najbli eg stupa sa svoje desne strane. Pogledom je p otra io Oliviju, no ona se s Donom izmaknula u suprotnu stranu. Jo su dva dobro nac iljana pucnja iz o amuta oborila preostalu dvojicu oru nika koji su se razdvajali na suprotne strane, iako je jedan od njih prije pada uspio opaliti naslijepo. Ivan je, uei izmeu stupa i oronulog vozila, proklinjao svoju nenaoru anost, istodobno nastojei razabrati iz kojeg su smjera stigli pucnji. Stupovi, vozila, slaba rasvj eta, sjene... ne to dalje uz kolnik, nejasan je oblik izronio iz sjene etvrtastog b etonskog stupa i nestao meu gusto zbijenim vozilima. Pravila borbe o amutima bila su jednostavna. Skini sve to se kree, a razvrstaj ih po slije i nadaj se da nitko od njih nije imao sranu manu. Ivan bi mogao uzeti o amut iz ruku Donova onesvije tenog oru nika, samo kad bi ga uspio dosegnuti a da pritom i sam ne bude oboren... Iz smjera kolnika zauo se promukao apat: "Na koju je stranu oti ao?" "Dolje, prema izlazu. Goff e ga srediti. Obori onog prokletog asnika im ga uspije ja sno naciljati." Znai, najmanje trojica napadaa. Pretpostavimo da ih je i vi e. Barem jedan vi e. Prokl injui to to se nalazi na istini, Ivan se etverono ke odmaknuo od stupa koji gaje titio pred zrakama o amuta, pa se kroz redove vozila poku ao zaobilazno probiti natrag, pr ema ulazu u gara u. Ako uspije doi do ulice Ovo je sigurno otmica. Da se radilo o naruenom ubojstvu, njihovi bi napadai zacije lo izabrali smrtonosnije oru je, a cijelo bi se dru tvance dosad ve pretvorilo u dobr o mljeveno meso i razletjelo se po obli njim zidovima. Kroz uski prorez izmeu vozil a uspio je sa svoje lijeve strane, u smjeru silaznog pristupa, primijetiti kako se pomaknulo ne to bijelo: Olivijina veernja haljina. Tupi je mesnati udarac odjekn uo iz smjera jednog stupa, a slijedio ju je muan zvuk, nalik na onaj koji nastaje kad bundeva udari o beton. "Dobar!" podigne se Donov glas. Ivan se podsjeti kako je Olivijina majka bila osobna tjelohraniteljica malodobno g cara. Poku ao je zamisliti opu tene obrede dijeljenja majinskih savjeta u kui Kou-de lkinih. Bio je siguran kako ti savjeti nisu bili ogranieni na peenje kolaa. Pred njim je jurnuo u crno odjeven lik. "Evo ga! Dr i ga! Ne on mora ostati pri svijesti!" Koraci u trku, u kanje i dahtanje, tup udarac, prigu en krik molei se da svi drugi ima ju pametnijeg posla, Ivan posegne za oru nikovim o amutom, zgrabi ga i ponovno se sagne u zaklon. Sa silaznog pristupa zdesna zaulo se puhanje vozila koje je brzo i protuzakonito natra ke silazilo prema njima. Ivan se odva i i virne prema vozilu. Stra nja vrata izubijanog podiznog kombija s treskom su se rastvorila upr avo kad se vozilo trznulo i zaustavilo se u zavoju. Dvojica su mu karaca gurala Do na prema kombiju. Dono je teturao, otvorenih usta, a na licu mu se itao izraz zap repa tene agonije. "Gdje je Goff?" zare i voza, koji se nagnuo kako bi pogledao svoje drugove i njihov trofej. "Goff!" zaurla on. "Gdje je cura?" pitao je jedan od otmiara. Drugi ree: "Pusti curu. Daj, pomozi mi da ga nagnem natrag. Obavit emo posao, osta viti ga ovdje i bri emo prije nego to mala dospije pozvati pomo. Malka, napravi krug i doepaj se onog velikog asnika. On nije trebao biti s njima." Uvukli su Dona u k ombi ne, samo napola u kombi. Jedan je ovjek iz d epa izvukao bocu, skinuo poklopac i stavio je na rub poda kombija, kako bi mu bila pri ruci. Koji vrag...? Ovo ni je otmica. "Goff?" ovjek odreen da se doepa Ivana nesigurno je zazvao prema sjenama, dok je po gnuto trkarao izmeu vozila. Iz ruke ovjeka koji se sagnuo nad Dona dopirao je, s obzirom na okolnosti, iznimn o neugodan zvuk vibracij-skog no a. Stavljajui sve na kocku, Ivan skoi i opali. Uspio je izravno pogoditi tipa koji je bio u potrazi za Goffom. ovjek se zgrio, pa o i vi e se nije ni pomaknuo. Donovi oru nici nosili su borbene o amute, oito ne bez ra zloga. Ivan je jednoga od preostalih uspio tek okrznuti. Obojica su pustila Dona i pojurila se sakriti iza kombija. Dono se sru io na plonik i stisnuo se, to s obzi rom na svu o amutnu paljbu oko njega vjerojatno nije bio ni ta lo iji potez od poku aja

bijega, no Ivanu se pred oima pojavila vizija nemilog prizora koji e se odigrati k rene li kombi unatrag. Ne to ni e, s druge strane kombija, brzo su jedna za drugom prasnule jo dvije o amutne zrake. Ti ina. Trenutak poslije, Ivan oprezno zapita: "Olivia?" Zadihana, glasom poput male djevojice, ona je uzvratila: "Ivane? Dono?" Dono se zgrio na ploniku i zastenjao. Oprezno, Ivan ustane i krene prema kombiju. Nekoliko sekundi poslije, vjerojatno zato to je ekala da vidi hoe li on privui novu paljbu, Olivia je ustala iz svog zak lona i brzo potrala uz kolnik kako bi im se pridru ila. "Gdje si na la o amut?" zapitao ju je Ivan kad je iskoila iza kombija. Bila je bosono ga, a veernju je haljinu podigla oko bokova. "Kod Goffa." Pomalo odsutno, u jednom je trzaju slobodnom rukom spustila suknju. "Dono! Oh, ne!" Ugurala je o amut u izrez haljine i kleknula pokraj mu karca odjeve nog u crno. S izrazom munine na licu podigla je ruku kojom se slijevala krv. Dono dahne: "Samo me porezao po nozi. Proma io je. Oh, bo e, au, au!" "Krvari na sve strane. Mirno lezi, ljubavi!" zapovjedila mu je Olivia. Pomalo se panino osvrnula oko sebe, skoila, zavirila u spiljsku tamu unutra njosti teretnog od jeljka kombija, pa odluno poela trgati trake s ipkastog gornjeg dijela suknje. Jo ne koliko paranja i uspjela je od svoje veernje haljine slo iti podlo ak i nekoliko zavo ja. Poela je podlo ak vrsto vezivati uz dugu i plitku porezo-tinu na Donovu bedru, k ako bi zaustavila krvarenje. Ivan je obi ao kombi, skupio dvije Olivijine rtve, pa ih odvukao i hrpimice ubacio u kombi gdje su mu bili na oku. Olivia je uspjela napola podii Dona u sjedei polo aj . Glava mu je le ala meu njezinim grudima dok je ona uznemireno milovala njegovu cr nu kosu. Dono je bio blijed i drhtao je, a disanje mu je bilo isprekidano. "Dobio si u solarni pleksus, zar ne?" pitao je Ivan. "Ne. Malo ni e", dahtao je Dono. "Ivane... sjea se kako sam se... kad bi za vrijeme utakmice netko od vas deki dobio u prepone i savio se... kako sam se uvijek smija o? ao mi je. Pojma nisam imao... ao mi je." " ", tje ila gaje Olivia. Ivan klekne kako bi bolje pogledao ranu. Olivijina je prva pomo dala rezultata: b e ipka bila je natopljena svijetlom sukrvicom, ali krvarenje se svakako usporilo. Dono nee ovdje iskrvariti. Napadai su razrezali Donove hlae; napu teni vibracijski no odbaen je le ao u blizini. Ivan ustane i pogleda bocu. Glava mu se trznula kad je o sjetio o tar miris tekueg zavoja. Razmotrio je mogunost da Oliviji ponudi neka ga st avi na Donovu ranu, ali nije mogao znati je li u tekuinu ne to dodano. Oprezno je p onovno zatvorio poklopac, pa se osvrnuo po prizori tu. "ini se", ree on, tresui se, " kako je nekome bila namjera poni titi tvoju betansku operaciju, Dono. Diskvalifici rati te prije nego to glasovanje uope pone." "Da, to sam i sam shvatio", promumlja Dono. Olivia podigne glas pun bijesa i u asa: "Ali to je stra no!" Dono uzdahne: "To je... najvjerojatnije Richarsovo maslo. Nisam mislio da e ii ova ko daleko..." "To je " pone Ivan i stane. Namr tio se u smjeru vibracijskog no a i pogurnuo ga vr kom iz me. "Sad, ne ka em da odobravam ovo to si uinio, Dono. Ne ka em da odobravam ono to tek kani uiniti. Ali ovo jednostavno nije u redu." Donova, ruka za titniki odluta prema preponama. "Do avola", ree on slaba nim glasom. "A jo ga nisam ni isprobao. uvao sam se. Htio sam barem jednom u ivotu u prvu branu no ui kao djevica." "Mo e li ustati?" "Ti se ali ." "Ne." Ivan se osvrne s nelagodom. "Olivia, gdje si ostavila Goffa?" Pokazala je rukom: "Tamo, kod treeg stupa." "Dobro." Ivan ga ode pokupiti, ozbiljno se pitajui kamo je nestalo Pierreovo vozi lo. I prijestupnik je Goff jo uvijek bio u nesvijesti, iako neznatno, ali uznemir ujue vi e opu ten od ostalih o amuenih rtava. Ivan zakljui da to ima neke veze sa zelenka tom bojom njegove ko e i golemom kvrgom na tjemenu. Dok je odvlaio Goffa k ostalima , usput je zastao pokraj Szaboa i s njegove kom-veze pozvao Jorisa. Nije bilo od

govora, iako se inilo da Sza-bovo bilo udara svojim redovitim ritmom. Dono se me koljio, ali jo nije bio spreman ustati. Ivan se namr tio, osvrnuo, pa potra o uz kolnik prema izlazu. Ve je na sljedeem zavoju ugledao Pierreovo vozilo kako mirno i pomalo ukoso stoji na betonu. Ivan nije znao kojim su trikom namamili Jorisa na izlazak, ali mladi je oru nik kao o amuena hrpica le ao pred vozilom. Ivan uzdahne i odvue ga natrag, pa ga ubaci u stra nji odjeljak, a onda oprezno unatrag odveze vozilo do kombija. Donu se vraala boja u lice, a sad se samo malo pog-nuo dok je sjedio. "Moramo Dona odvesti lijeniku", uznemireno ree Olivia Ivanu. "Da. Bit e nam potrebni kojekakvi lijekovi", slo io se Ivan. "Svnergin za neke," is krivio je vrat prema Szabou koji se trzao i stenjao, no nije jo do ao k svijesti, " a brzo-penta za neke druge." Namr tio se u smjeru hrpe prijestupnika. "Dono, prepo znaje li ti kojega od ovih mamlaza?" Dono stisne oi. "Nikad ih u ivotu nisam vidio." "Najamnici, pretpostavljam. Unajmljeni kroz tko zna koliko posrednika. Mo da e potr ajati danima da gradska stra a, ili CarSig, ako ih ovo uope uspije zainteresirati, otkriju tko iza svega stoji." Dono uzdahne: "Dotad e glasovanje ve biti zavr eno." Ne elim imati nikakve veze s ovim. Ovo nije moj posao. Nisam ja kriv. Ali zapravo je ovo bio politiki presedan koji se nikome nee dopasti. Osim toga, ovo je bilo j ednostavno uvredljivo. Ovo je bilo... nije bilo po teno. "Olivia," ree Ivan naglo, "mo e li ti voziti Donovo vozilo?" "Mislim da mogu..." "Dobro. Pomozi mi ukrcati vojsku." Uz Olivijinu je pomo Ivan uspio ugurati trojicu o a-muenih oru nika Vorrutverovih u st ra nji odjeljak, uz nesretnog Jorisa, a razoru ane su bandite znatno manje pa ljivo ut rpali u prtlja nik njihova vlastitog kombija. Ivan je vrsto zakljuao vrata s vanjske strane, preuzeo vibracijski no , pun naramak ilegalnih o amuta i bocu tekueg zavoja. Olivia je nje no pomogla Donu da od epa do vozila i smjestila ga na prednje sjedalo gdje je mogao ispru iti nogu. Promatrajui plavokosu glavu sagnutu nad crnokosu, Iv an duboko uzdahne i odmahne glavom. "Kamo idemo?" pitala je Olivia, pritiskajui tipke za spu tanje kupole. Ivan se ubacio za upravlja kombija i viknuo preko ramena: "U Kuu Vorpatril!" OSAMNAESTQ POGLAVLJE Velika dvorana Vijea grofova imala je prigu eno, hladno ozraje, usprkos vedrom vodop adu obojenog svjetla koji se kroz prozore od vitraja visoko na istonom zidu obru- a vao na parket od hrastovine. Miles je bio siguran da je uranio, ali uoio je Renea , koji je oito stigao jo prije, kako sjedi u klupi Okruga Vorbretten. Miles spusti svitke i popise glasova na svoju klupu u prvom redu, pa se kroz klupe polukru no vrati do Renea koji je sjedio u drugom redu, desno. Rene je izgledao vrlo lijepo u uniformi Kue Vorbretten, tamnozelenoj s prigu enim n aranastim obrubom, no lice mu je bilo neprirodno blijedo. "Eto," ree Miles s la nom vedrinom, kako bi podigao borbeni moral svom kolegi, "i t aj danje do ao." Rene se uspio slaba no osmjehnuti. "Nije dobro. Miles, neemo uspjeti." ivano je kucnu o prstom o svoj popis, istovjetan Milesovu. Miles osloni stopalo u smeoj izmi o Reneovu klupu, nagne se naprijed s namjerno ne hajnim dr anjem, pa baci pogled na papire: "Nategnutije je nego to sam mislio da e b iti", prizna on. "Ipak, nemoj na e izraune smatrati za gotovu stvar. Nikad ne zna tk o e se u zadnji as predomisliti i naglo nestati." "Na nesreu, to vrijedi za obje strane", poti teno istakne Rene. U nemogunosti da mu proturjei, Miles slegne ramenima. Odluio je da u buduim glasovan jima unaprijed osigura vi ak glasova. Demokracija, da ne bi. Osjetio je ubod svoje poznate stare, adrenalinom pojaane nervoze pred bitku, iako pred njim nije bilo katarzine mogunosti da poslije, budu li stvari po le zaista lo e, olak a du u tako to e n ga upucati. S druge strane, ovdje je bilo malo vjerojatno i da e njega netko upuc ati. Budi zahvalan na malim stvarima. "Jesi li sino kod Gregora ostvario kakav napredak?" pitao gaje Rene. "Mislim da jesam. Bio sam tamo do dva ujutro, pravio se da pijem i raspravljao s prijateljima Henrija Vorvolka. Mislim da sam ipak uspio pridobiti Vorgarina na

tvoju stranu. Ali Dona je bilo... te e prodati. Kako je sino pro lo kod Vorsmvtheovih ? Jeste li ti i Dono uspjeli u zadnji as obii sve s popisa?" "Ja jesam," ree Rene, "ali Dona nisam vidio. Uope se nije pojavio." Miles se namr ti. "Oh? A ja sam shvatio da i on ide tamo. Mislio sam, zajedno ne m o ete nikoga propustiti." "ovjek ne mo e biti na dva mjesta istodobno." Rene je oklijevao. "Dona je njegov br ati Byerly tra io na sve strane. Naposljetku je oti ao vidjeti gdje je zapeo, ali vi e se nije vratio." "Hm." Ako... ne, prokletstvo. Daje Dono, na primjer, ubijen, dosad bi ve cijela d vorana brujila o tome. Glasina bi se pro irila kroz puzavac oru nika Vorbarr Sultane . CarSig bi se javio. Ne to bi se dogodilo. Miles bi to sigurno douo. Ili ne bi? "Tatya je ovdje", uzdahne Rene. "Rekla je da ne mo e podnijeti misao da ostane kod kue i eka na vijesti... ako nam to veeras jo uope bude kua." "Sve e biti u redu." Miles od eta do sredine dvorane i podigne pogled prema udubljenom polumjesecu gale rije za posjetitelje i njezinoj lijepo izrezbarenoj drvenoj ogradi. I galerija s e poinjala polako puniti zainteresiranim Vorovima i ostalim ljudima koji su imali ili iznudili pravo na ulazak. Tatya Vorbretten bila je tamo, skrivena u zadnjem redu, jo bljea od Renea, a podr ku joj je pru ala jedna od Reneovih sestara. Miles pr ema njoj podigne palac s optimizmom koji ni najmanje nije osjeao u sebi. Novi su ljudi kapali u dvoranu. Stigla je i gomila koja je i la uz Boriza Vormoncr iefa. S njima je bio i Sigur Vorbretten koji je oprezno i pristojno izmijenio ki manje glavom sa svojim roakom Reneom. Sigur nije ni poku ao zatra iti pravo na Reneov u klupu, ve je sjeo u blizinu za titnikog krila svog tasta. Bio je neupadljivo odjev en u konzervativno dnevno odijelo, ne usuujui se jo navui uniformu Kue Vorbretten. Do imao se ivanim, to bi razvedrilo Milesa da nije znao kako Sigur uvijek izgleda ivano. Miles ode do svoje klupe i poku a smiriti vlastite ivce kri ajui na popisu one koji s u ve stigli. Rene je dotumarao do njega. "Gdje je Dono? Ne mogu mu predati rije onako kako smo planirali, ako bude zakasnio." "Bez panike. Konzervativci se sigurno nee uriti, nastojat e odgoditi poetak dok se n e skupe svi njihovi ljudi. Od kojih neki uope nee doi. Ako bude potrebno, ja u izai z a govornicu i glagoljati, ali u meuvremenu, pusti njih da opstruiraju poetak." "Dobro", ree Rene i vrati se na svoje mjesto. Isprep-leo je prste i polo io ruke na klupu, kao da ih eli sprijeiti u trzanju. Nek ide sve kvragu, Dono ima dvadeset sposobnih oru nika. Nije mogao nestati, a da to ba nitko ne primijeti. Potencijalni bi grof morao biti sposoban bez pomoi pronai dvoranu Vijea. Ne treba mu Miles da ga dr i za ruku i vodi. Lady Donna bila j e slavna po svojoj sklonosti prema upadljivim ka njenjima i dramatinim ulascima. Mi lesu se inilo da je i tu naviku trebala ostaviti na Beti, zajedno s ostalom prtlj agom. Bubnjao je prstima po klupi, izmaknuo se malo iz Reneova vidika, pa pritis nuo svoju kom-vezu. "Pym?" pro aptao je u nju. "Da, milorde?" smje taje odgovorio Pym sa svojeg polo aja na parkirali tu, gdje je uvao Milesovo zemaljsko vozilo i, bez sumnje, brbljao sa svim ostalim oru nicima na is toj du nosti. Dobro, ne ba sa svima: grof Vorfolse uvijek bi dolazio sam, taksijem. Samo, ovaj put ga jo nije bilo. "Molim te, nazovi Kuu Vorrutyer u moje ime i saznaj je li lord Dono krenuo. Ako g a i ta zadr ava, pobrini se da to rije i i ubrzaj dolazak. Sve to treba, mo e? A onda mi s e javi." "Razumijem, milorde." Siu no se svjetlo na kom-vezi ugasilo. U dvoranu je odluno u ao Richars Vorrutyer koji je ratoborno izgledao u urednoj uni formi Kue Vorrutyer kojom je ve unaprijed nagla avao svoj grofovski polo aj. Poslo io je bilje ke na klupu svog Okruga, u sredini drugog reda, osvrnuo se po dvorani i sju rio prema Milesu. Plavo i sivo dobro mu je pristajalo, ali dok se bli io, Miles s potajnim u itkom primijeti kako su avovi njegove uniforme bili nedavno pro ireni. Kol iko ju je godina Richars dr ao skrivenu u ormaru, ekajui na ovaj trenutak? Miles ga pozdravi laganim osmijehom, skrivajui svoj gnjev. Richarsu je to znatno slabije uspijevalo, barem se Milesu tako inilo. Obratio mu se tihim rezanjem i rekao: "Ka u daje po ten politiar onaj koji ostaje kupljen. ini se

da se ti ne uklapa u to, Vorkosigane." "Trebao bi pametnije birati svoje neprijatelje", dahne Miles. Richars zaguna: "Ti takoer. Ja ne blefiram, kao to e nauiti do kraja dana njeg dana." U pravno je oti ao posavjetovati se s grupicom mu karaca koja se skupila oko Vormoncri efove klupe. Miles je uspio zadr ati svoju razdra enost pod nadzorom. Ako ni ta drugo, uspjeli su R icharsa zabrinuti; da nisu, nikad se ne bi ovako izletio. Do avola, gdje je Dono? Miles je na marginama svojih popisa crtao plaeniko runo oru je i razmi ljao koliko zap ravo ne eli da mu ovdje, u slijepom kutu, sljedeih etrdeset godina sjedi Richars Vo rrutyer. Dvorana se sve vi e punila, postajala toplijom i bunijom, kao daje o ivljavala. Miles ustane i obie prostoriju, provjeravajui to je s njegovim naprednjakim saveznicima, zastajui kako bi u posljednji as dometnuo koju rije potpore za Renea i Dona ljudima koji su, prema njegovu popisu, jo uvijek bili neodluni. Gregor, koji je uspio pro nai slobodnu minutu, u ao je kroz mala vrata iza njegova postolja koja su vodila iz njegove privatne sobe za sastanke. Zauzeo je svoje uobiajeno mjesto na obinom, vo jnikom logorskom stolcu, nasuprot svim svojim grofovima, te izmijenio kimanje gla vom s lordom uvarom govornikog kruga. Miles prekine razgovor koji je upravo vodio i ukliz-ne u svoju klupu. Kad je odbilo tono vrijeme, lord uvar pozvao je nazone da se umire. Prokletstvo, a od Dona jo uvijek ni traga ni glasa! Ali ni njegov protivnik nije imao dovoljno glasova. Kao to je Miles i predvidio u svom razgovoru s Reneom, itav je niz konzervativnih grofova zatra io svoje pravo na dvominut-ne govore, pa su p oeli predavati rije jedan drugome, s mnogo dugih stanki izmeu govornika, a u kojima su u kali papiri. Svi grofovi, imajui iskustva s ovim postupkom, pogledali su na sv oj krono, prebrojili prisutne glave i udobno se smjestili. Gregor je ravnodu no promatrao, ne dopu tajui sebi pokazati ni najmanji znak nestrpljenja ili, zapravo, bilo kojeg osjeaja koji bi se mogao poj aviti na njegovu smirenom, uskom licu. Miles se ugrize za usnu dok mu je srce poinjalo br e udarati. Da, ovaj trenutak u k oji se umije ao bio je vrlo nalik na bitku. Ako je ne to propustio uiniti, sad je bil o prekasno da to nadoknadi. Idemo. Idemo. Idemo. Ekaterinino je grlo zaepio val uznemirenja kad je otvorila vrata i ugledala Huga i Vassilvja kako stoje na trijemu njezine ujne. Zatim je slijedio val bijesa usm jeren prema obojici, zato to su uni tili zadovoljstvo koje je nekad osjeala kad bi v idjela svoju obitelj. Jedva se suzdr ala da smjesta ne zapone prosvjedovati i obja nj avati kako zaista jest slijedila njihova pravila. Barem priekaj dok ne iznesu opt u bu. Suspregnula je osjeaje koji su prijetili da e eksplodirati, pa odbojno rekla: " to je? to sad hoete vas dvojica?" Pogledali su se. Hugo je rekao: "Mo emo li ui?" "Za to?" Vassilvjeve su se ake stisnule; protrljao je jedan naizgled vla an dlan o av svojih hlaa. Danas je odabrao odjenuti svoju poruniku uniformu. "Stvar je iznimno hitna." Vassilv je, osim uniforme nosio svoj ve poznati upo-mo-ja-sam-u-pokvarenom-glavnom -gradu izgled. Eka-terina je ozbiljno padala u napast da im obojici zalupi vrata pred nosom i prepusti Vassilvja zlehudoj sudbi da ga ubiju i pojedu ljudo deri ko ji su, prema njegovu uvjerenju, nastanjivali mrane uliice i primae sobe Vorbarr Sul tane. Ali Hugo je dodao: "Ekaterina, molim te. Zaista se radi o vrlo hitnoj stva ri." Nevoljko je popustila i pokazala im rukom prema ujni-nu salonu. Nisu sjeli. Vassilv je smjesta pitao: "Je li Nikki ovdje?" "Jest. Za to?" " elim da ga smjesta spremite za put. elim ga odvesti iz glavnog grada to prije bude mogue." "Molim1?" zamalo je zakriala Ekaterina. "Za to? Kakve ste sad la i progutali? Nisam l orda Vorkosigana ni vidjela ni ula, osim tijekom jednog kratkog posjeta, kad sam mu prekjuer oti la objasniti svoje izgnanstvo. A s tim ste se posjetom slo ili! Hugo mije svjedok!" Vassilv je mahao rukama. "Ne radi se o tome. Primio sam najnovije obavijesti koj e su me uznemirile jo vi e od prethodnih."

"Ako dolaze iz istog izvora, onda ste vea budala nego to sam i u snu pomi ljala da m o ete biti, Vassilv Vor-soisson." "Provjerio sam ih tako to sam nazvao samog lorda Richarsa. A u pro la dva dana sazn ao sam mnogo vi e o ovoj razornoj situaciji. im Richars Vorrutver danas ujutro bude izglasan za grofa Okruga Vorrutver, kani javno iznijeti optu bu protiv lorda Revi zora Vorkosigana za ubojstvo mog roaka. Mislim da e u tom trenutku krv pr tati po zi dovima." Ekaterinin se eludac stisnuo u vor. "Oh, ne! Taj idiot...!" Ujna Vorthvs, uzbunjena podignutim glasovima, pojavila se iza ugla kuhinje uprav o na vrijeme da ovo uje. Nikki, koji joj je kaskao za petama, prigu io je odu evljeni uzvik Ujae Hugo! im je primijetio izraze napetosti na licima odraslih. "Oh, Hugo, zdravo", rekla je ujna Vorthvs. Nesigurno je dodala: "I... ovaj... Va ssilv Vorsoisson, ako se ne varam?" Ekaterina je i njoj i Nikkiju ispriala samo n ajos-novnije pojedinosti o posljednjem posjetu ove dvojice; Nikki je bio uvrijeen i pomalo zapla en. Ujna Vorthvs slagala se s Milesovim mi ljenjem da je najbolje priekati da se vrati ujak Vorthvs i poku a urediti taj nesporazum. Hugo joj je s po tovanjem kimnuo na pozdrav, pa ozbiljno nastavio: "Moram se slo iti s Ekaterininim mi ljenjem, ali ono samo podupire Vassilvjeve brige. Ne mogu ni za misliti to je opsjelo Vorrutvera da takvu optu bu iznosi dok je Aral Vorkosigan oso bno u gradu. ovjek bi pomislio da e imati barem toliko pameti da prieka da se Potkr alj vrati na Sergvar i tek onda napadne njegova nasljednika." "Aral Vorkosigan!" povikala je Ekaterina. "Zar misli da e Gregor ravnodu no prihvati ti takav napad na jednog od svojih Glasova? Zar mislite da e oprostiti osobi koja bi takav javni skandal otvorila dva tjedna prije njegova vjenanja? Richars nije idiot... on je potpuno lud!" Ili djeluje zaslijepljen panikom, ali kakav bi razl og imao Richars za paniku? "Koliko ja znam, on vjerojatno jest lud", ree Vassilv. "Ipak je on jedan Vorrutve r. Ako ovo zavr i kao jedna od onih uzajamno razornih ulinih borbi meu visokim Vo-ro vima kakve smo znali viati u pro losti, nitko u glavnom gradu nee biti na sigurnom. Pogotovo ne osobe koje su oni uspjeli privui u svoju orbitu. elim da Nikki bude ve daleko odavde kad glasovanje pone. Znate i sami, mo da jedno inske veze budu u prekid u." Mahnuo je prema ujni Vorthvs kako bi ona potvrdila taj podatak. "Da, to je mogue", prizna ona. "Ali ak ni otvoreni rat za uzurpaciju prijestolja n ije razorio itav grad. Sve u svemu, borbe su bile ograniene na nekoliko manjih sre di ta." "Ali borbe se jesu vodile oko Sveuili ta", ispalio je zauzvrat Vassilv. "Neke jesu." "Jesi li ih ti vidjela?" pitao je Nikki ije se zanimanje smjesta prebacilo na nov u temu. "Mi smo ih samo locirali, dragi, kako bismo znali koja mjesta treba izbjegavati" , objasnila mu je ujna. Iako pomalo nevoljko, Vassilv je dodao: "Ekaterina, ako elite, mo ete nam se pridru i ti dakako, i vi, ma-dame Vorthvs ili jo bolje, mo ete potra iti utoi te u kui svog bra " Pokazao je prema Hugu. "Budui daje opepoznato da ste privukli pozornost lorda Vo rkosigana, nije nemogue da i vi postanete metom napada." "Zar je mogue da vama jo nije palo na pamet da ste vi sami oru je kojim u tu istu me tu ciljaju Milesovi neprijatelji? Da ste im dopustili da vama manipuliraju, da v as koriste kao svoje orue?" Ekaterina duboko udahne kako bi se smirila. "Je li ij ednom od vas dvojice pala na pamet mogunost da Richars Vorrutver nee biti izglasan za grofa? Da e nasljedstvo mo da dobiti lord Dono?" "Ta luda ena?" ree Vassilv zaprepa teno. "To je nemogue!" "On niti je lud, niti je ena", ree Ekaterina. "A postane li on grof Vorrutver, sav e se ovaj va napor svesti na ni ta." "Nije to ne to u to bih se okladio svojim ivotom ili Nikkijevim madame", ree Vassilv ukoeno. "Ako vi odluite ostati ovdje i staviti ivot na kocku, neu vam se suprotstavi ti. Ali imam neporecivu obvezu da za titim Nikkija." "Kao i ja", ree Ekaterina ravnodu no. "Ali, mama," ree Nikki, oito nastojei razabrati o emu se radi u ovoj ubrzanoj raspravi, "lord Vorkosigan nije ubio tatu!" Vassilv se lagano pognuo i bolno se, suutno nasmije io. "Ali, Nikki, kako ti to zna ?

" pitao je blago. "Nitko to ne zna. U tome i jest problem." Nikki naglo zatvori usta i nesigurno se zapilji u Eka-terinu. Shvatila je da on pojma nema kako tajnovit mora ostati njegov tajni razgovor s carem a ni ona to nije znala. Morala je priznati, Vassilvjev je nemir bio zarazan. Huga je oito ve tresla grozni ca. I premda se ve odavna nije pojavila svaa meu grofovima koja bi ozbiljnije ugroz ila sigurnost Carstva, ta injenica ne bi o ivjela nikoga tko bi imao peh i zatekao se na vatrenoj liniji carskih trupa koje bi pohrlile ugu iti neku novu svau. "Vassi lv, s obzirom na to kako je blizu Gregorovo vjenanje, grad je preplavljen snagama sigurnosti. Svaka osoba bez obzira na svoj polo aj koja bi uinila ma i najmanji po tez prema poticanju javnog nereda istog bi se trenutka na la na podu i to tako brz o da ne bi ni shvatila to ju je sna lo. Va i su strahovi... pretjerani." eljela je zap ravo rei neosnovani. Ali to ako Richars zaista naslijedi titulu i, zajedno s njom, pravo da pred vijeem iznosi optu be za zloin usmjerene protiv svojih novih kolega? Vassilv odmahne glavom. "Lord Vorkosigan stvorio je sebi mone neprijatelje." "Lord Vorkosigan jest moan neprijatelj!" Ugrizla se za jezik, ali bilo je ve preka sno. Vassilv je na trenutak piljio u nju, a onda odmahnuo glavom i okrenuo se prema N ikkiju. "Nikki, uzmi svoje stvari. Vodim te sa sobom." Nikki pogleda Ekaterinu. "Mama?" ree on nesigurno. Sto je ono Miles govorio o starim navikama koje nam postavljaju zasjedu? Nepreki dno je iznova popu tala Tie-novim eljama kad se radilo o stvarima vezanima uz Nikki ja, ak i kad se nije s njim slagala, zato to je bio Nikki-jev otac, zato to je imao na to pravo, a ponajvi e zato to bi prisiliti Nikkija da bira izmeu svojih dvoje ro ditelja bilo jednako okrutno kao i doslovno ga prepiliti napola. U svoje su suko be uvijek izbjegavali mije ati Nikkija. To to je Nikki bio Tienov talac u nastranom i spolno neravnopravnom barravarskom skrbnikom zakonodavstvu nije bilo od primarnog znaenja, iako se mnogo puta zatekla leima stjerana upravo uz taj zid. Ali, prokleto bilo, Vassilvju se Vorsoissonu nije ni na to zaklela. On nije posje dovao polovicu Nikkijeva srca. A to ako ona i Nikki vi e nisu bili igra i pijun, neg o saveznici, jednakovrijedni pod opsadom? Kakve joj onda mogunosti stoje na raspo laganju? Prekri ila je ruke i utjela. Vassilv posegne za Nikkijevom rukom. Nikki se sakrije iza Ekaterine i povie: "Mam a, je 1' da ne moram ii? Veeras sam trebao ii k Arthuru! Ne elim ii s Vassilvjem!" Vassilv duboko uzdahne u nastojanju da povrati ravnote u i dostojanstvo. "Madame, obuzdajte svoje dijete!" Dugo je zurila u njega. "Ali, Vassilv," ree naposljetku, svilenkastim glasom, "mi slila sam da mi osporavate pravo na Nikkijevo odgajanje. Svakako mi se inilo da n emate povjerenja u moju sposobnost da se dobro brinem za njega. Pa kako bih ga o nda ja mogla obuzdati?" Ujna Vorthvs uoila je nijansu i trznula se; Hugo, otac troje djece, takoer ju je u oio. Upravo je Nikkiju pre utno dala dopu tenje da prijee sve granice. Ne enja Vassilv n i ta nije shvatio. Ujna Vorthvs tiho je poela: "Vassilv, zar zaista mislite daje mudro " Jo stro e, Vassilv ispru i ruku. "Nikki. Idemo. Moramo stii na vlak koji s postaje Sje verna vrata odlazi u jedanaest i pet!" Nikki stavi ruke na lea i odva no ree: "Ne." Glasom iz kojeg je odjekivalo posljednje upozorenje, Vassilv ree: "Ako te budem m orao dii i odnijeti, neu oklijevati." Zadihan, Nikki mu uzvrati: "A ja u vri tati. I svima u rei da si me oteo. Svima u rei d a ti nisi moj otac. I sve e to biti istina!" Hugo je pokazivao sve veu uznemirenost. "Za boga miloga, Vassilv, ne tjeraj malog a u histeriju. To zna potrajati satima. A svi bulje u tebe kao da si reinkarnaci ja Pierrea Krvopije. Prilaze ti slatke male starice i pljuju po tebi " "I ja sam jedna takva", prekine ga ujna Vorthvs. "Gospodo, dopustite mi da vas o dgovorim od " Izmueni i zajapureni Vassilv ponovno je pru io ruku, ali Nikki je bio br i i ovaj put kliznuo iza Profesorice. "Ja u im rei da si me ti oteo s nemoralnom nakanom!" izj

avio je, skriven iza pozama ne barijere. okiranim glasom Vassilv zapita Huga: "Otkud on zna za takve stvari?" Hugo poku a mahanjem ruke ubla iti stvar. "Vjerojatno je samo negdje uo taj izraz. Dj eca sva ta pokupe, zna i sam." Vassilv oito nije znao. Ili se radilo samo o lo em pamenju? "Nikki, gledaj", ree Hugo razumnim glasom, prig-nuv i se kako bi virnuo prema djeaku koji se sklonio iza zapjenjene Profesorice. "Ako ne eli poi s Vassilvjem, kako bi bilo da ode u posjet meni i teti Rosalie, i Edie, i dekima, samo nakratko?" Nikki je oklijevao. Kao i Ekaterina. Mo da bi ovaj plan mogao i uspjeti, ako ga se jo malo pogurne. Ali Vassilv je iskoristio trenutak nepa nje i ponovno krenuo zgra biti Nikkijevu ruku. "Ha! Imam te!" "Au! Au! Au!" vri tao je Nikki. Mo da se to dogodilo zbog toga to Vassilv nije imao roditeljski uvje bano uho koje bi znalo uoiti razliku izmeu stvarne boli i bunog zvunog efekta, ali kad je Ekaterina mrko zakoraila naprijed, on je ustuknuo i nesvjesno opustio stisak. Nikki se oteo i pojurio uza stubi te. "Ja ne idem!" zaurlao je preko ramena Nikki, pentrajui se po stubi tu. "Ne idem! Ne elim! Ne mo ete me natjerati. Mama ne eli da ja idem!" Na vrhu stuba divlje se okre nuo kao da e poletjeti natrag, upravo u trenutku kad je Vassilv, koji je jurnuo z a njim, stigao do dna stubi ta: "I po- alit e to si rastu io moju mamu!" Hugo, deset godina stariji i znatno iskusniji, oajno je odmahivao glavom i slijed io ih, ali znatno sporije. Ujna Vorthvs, izgledajui vrlo uzrujano i nekako sivo u licu, na la se na zaelju. S gornjeg je kata odjeknuo tresak vrata. Dok joj je srce divlje lupalo, Ekaterina je stigla u gornji hodnik i zatekla Vas silvja kako navaljuje na vrata ujakove radne sobe i trese kvaku. "Nikki! Otvori vrata! Smjesta ih otkljuaj, uje me!" Vassilv uperi pogled pun prekli njanja prema Ekaterini. "Uinite ne to!" Ekaterina se oslonila o suprotni zid, prekri ila ruke i polako se nasmije ila. "Pozn ajem samo jednog ovjeka koji je uspio nagovoriti Nikkija da izae iz zakljuane sobe. A on nije ovdje." "Naredite mu da izae!" "Vassilv, ako uistinu elite preuzeti skrbni tvo nad Nikkijem, ovo je va problem", ree mu Ekaterina hladno. Prvi od mnogih jasno se podrazumijevalo. Hugo, koji se zadihano dovukao stubama, utje no ree: "Na kraju se ipak smire i izau. Prije ili poslije, pogotovo ako unutra nema hrane." "Nikki zna", ree Profesorica nezainteresirano, "gdje Profesor skriva svoje kolae." Vassilv je ustao i zapiljio se u te ka drvena vrata i njihove eljezne okove. S okli jevanjem je rekao: "Pa, pretpostavljam da bismo ih mogli razvaliti." "Ne u mojoj kui, Vassilv Vorsoisson!" ree ujna Vorthvs. Vassilv mahne Ekaterini. "Onda mi donesite odvija!" Nije se ni pomaknula. "Naite ga sami." Nije dodala slaboumni kretenu, odnosno, ne ba sasvim naglas, ali inilo se da se to podrazumijeva. Vassily se bijesno zajapurio, ali se ponovno prignuo. " to on to radi? ujem glasove ." I Hugo se prignuo. "Mislim da koristi komkonzolu." Ujna Vorthvs baci kratak pogled niz hodnik, prema svojoj spavaoj sobi. Iz koje su vrata vodila u kupaonicu iz koje su druga vrata vodila u Profesorovu radnu sobu . Pa, ako ujna Vorthvs nema namjeru dvojici mu karaca koji su pritisnuli u i o vrata ukazati na taj nebranjeni, alternativni pristup, za to bi to Ekaterina uinila? "ujem dva glasa. Za ime bo je, pa koga bi on mogao nazvati?" pitao je Vassilv prezi rnim tonom koji nije tra io odgovor. Iznenada, Ekaterina pomisli da zna koga Nikki zove. "Oh," ree ona slabim glasom, "zaboga." Ujna Vorthvs piljila je u nju. U trenutku je Ekaterinu uhvatila histerina elja da pojuri kroz sva ona nebranjena vrata i ugasi komkonzolu prije nego to bude prekasno. Ali u mislima joj je odjekn uo glas pun smijeha... Da vidimo to e se dogoditi. Da. Da vidimo. Jedan od saveznika Boriza Vormoncriefa mljeo je u Govornikom krugu. Miles se pita o koliko e jo dugo Konzervativci uspijevati odr ati svoju taktiku zavlaenja. Gregor j

e poeo izgledati kao da se smrtno dosauje. Iz male sobe za sastanke izronio je carev osobni oru -nik, uspeo se na postolje i promumljao ne to u uho svom gospodaru. Gregor je na trenutak izgledao iznenaeno, uz vratio s nekoliko rijei i otpravio oru nika. Kratko je domahnuo rukom lordu uvaru go vornikog kruga koji se dovukao do njega. Miles se napeo, oekujui da Gregor presijee ovo odugovlaenje i zapovjedi da se pristupi glasovanju, ali lord Govornik samo je kimnuo i vratio se na svoje mjesto. Gregor je ustao i uronio u vrata ca i za postolja. Grof za govornicom primijetio je taj pokret i pogledao u stranu, za stao, pa nastavio. Mo da to nije ni ta va no, ree Miles sebi; ak i carevi s vremena na v rijeme moraju na zahod. Iskoristio je taj trenutak kako bi ponovno ukljuio kom-vezu. "Pym? Sto se dogaa s Donom?" "Upravo sam dobio potvrdu iz Kue Vorrutyer", javio se Pym trenutak poslije. "Dono sti e. Prati ga kapetan Vorpatril." "Tek sad?" "Koliko sam shvatio, tek se prije jedan sat vratio kui." "Pa kog' je vraga radio cijelu no?" Valjda Dono nije odabrao upravo no prije glaso vanja da ode s Ivanom ganjati enske s druge strane, mo da je elio ne to dokazati... "N ije va no. Samo se pobrini da stignu ovamo u komadu." "Radimo na tome, milorde." Gregor se zaista vratio dovoljno brzo da se moglo pretpostaviti kako je oti ao sam o do zahoda. Ne prekidajui zbivanje za Govornikim krugom, vratio se na svoje mjest o, ali je dobacio Milesu udan, pomalo oajan i prilino zbunjen pogled. Miles se uspr avio i zapiljio u njega, ali Gregor nije davao daljnje naznake umjesto toga, vra tio se svom uobiajenom, ravnodu nom izrazu iza kojega se moglo skrivati sve: od smr tne dosade do paklenog bijesa. Miles svojim protivnicima nije elio priu titi zadovoljstvo da ga vide kako grize no kte. Ako im ne pristigne novo ljudstvo, Konzervativci e uskoro ostati bez govorni ka. Miles jo jednom prebroji glave, odnosno, pregleda prazne klupe. Danas je odaz iv bio velik, jer je glasovanje bilo va no. Ba kao stoje lady Alys i obeala, nije bi lo ni Vortuga-lova ni njegova glasakog zamjenika. Ali mnogo je te e bilo objasniti za to nema Vorhalasa, Vorpatrila, Vorfolsea i Vormuira. Budui da su trojica od njih, mo da i sva etvorica, bili sigurni glasai Ko nzervativne stranke, nije to bila nikakva teta. Poeo je na margini svitka risati i sprepleteni vjeni no eva, maeva i malih eksplozija, pa nastavio ekati. "...sto osamdeset devet, sto devedeset, sto devedeset jedan", brojio je Enrique glasom koji je pr tao od zadovoljstva. Kareen je na trenutak ostavila ono ime se bavila za laboratorijskom komkonzolom, pa se nagnula oko ekrana kako bi pogledala escobaranskog znanstvenika. Uz Mar-ty inu je pomo dovr avao posljednji inventar pronaenih maslobuba u odori Vorkosiganovih , istodobno ih ponovno smje tajui u svje e oi enu elinu nastambu koja je otvorena stajal a laboratorijskom stolu. "Nedostaje jo samo devet jedinki", nastavio je En-rique veselo. "To je manje od p et posto ukupnog broja. Prihvatljiv gubitak u okolnostima ovako nesretne nezgode , rekao bih. Glavno da imam tebe, mila moja." Okrenuo se prema Martvi i pru io ruku pokraj nje kako bi dohvatio staklenku u kojo j se nalazila maslobublja matica koju je tek sino pobjedonosno uspjela vratiti na jmlaa ki oru nika Jankowskoga. Nagnuo je staklenku i istresao bubu na dlan koji ju j e eljno oekivao. Tijekom svega to je propatila za vrijeme svog bijega, matica je, p rema Enriqueovim mjerenjima, narasla oko dva centimetra i sad ne samo daje ispun javala cijeli dlan, nego se i prelijevala preko rubova. Podigao ju je prema svom licu i ispu tao ohrabrujue zvukove nalik na poljupce, te vr kom jagodice prsta milov ao njezin debelju kasti oklop. Ona se vrsto prihvatila za dlan svojim pand icama i si ui mu krv, ispu tala prijetee i tanje. "Tako se glasaju kad su sretni", obavijesti Enrique Martvu, primijetiv i njezin su mnjiavi pogled. "Oh", ree Martva. " eli je podragati?" Kao da je poziva, ispru io je prema njoj dlan na kojem je poivala divovska buba. "Pa... za to ne?" I Martva izvede pokus, a za nagradu je dobila istovrsno i tanje, a

buba je napela lea. Martva se iskrivljeno nasmije ila. U sebi, Kareen je mislila kako se ovjek koji idealnom zabavom smatra hranjenje, m ilovanje i brigu za stvorove koji na njegovo obo avanje uglavnom uzvraaju neprijate ljskim zvukovima, jednostavno mora sjajno slo iti s Mar-tyom. Enrique je jo neko vr ijeme srdano cvrkutao, pa ubacio maticu u elinu nastambu u kojoj su je smjesta prep lavili, pomazili, oistili i nahranili njezini radi ni potomci. Kareen ispusti raznje en uzdah, pa ponovno obrati pozornost na de ifriranje Markovih vrljotina koje su zapravo bile analiza proizvodnih tro kova njihovih pet glavnih p redlo enih prehrambenih proizvoda. Dati svakome od njih ime, to e biti pravi izazov . Markove su zamisli bile be ivotne, a Milesa nije imalo smisla ni pitati, jer su se njegovi ogoreni prijedlozi svodili na Rigotina od vanilije i Zohar-keksi. Jutros je Kua Vorkosigan bila vrlo tiha. Svi oru nici koje nije posudio Miles oti li su s Potkraljem i Potkralji-com na nekakav pomodni politiki doruak koji se odr avao u ast budue carice. Veina osoblja dobila je slobodno jutro. Mark je ugrabio priliku i Mamu Kosti, koja je u meuvremenu postala njihova stalna savjetnica za razvoj p rehrambenih proizvoda pa oti ao pogledati malo postrojenje za pakiranje maslobublj ih mlijenih proizvoda. Tsipis je slino postrojenje prona ao u Hassadaru i upravo ga selio na prostraniju lokaciju, te skrenuo Markovu pozornost na njihovo napu teno z emlji te i njegove mogunosti da postane pilot-tvornica maslobubljih proizvoda. Kareenin je jutarnji dolazak na posao bio kratak. Sino je prvi put zatra ila svoje pravo da prespava u Kui Vor-kosigan. Na njezino potajno zadovoljstvo, prema njoj i Marku nitko se nije pona ao kao prema zloincima, maloj djeci ili idiotima ukazano im je isto po tovanje kao i svim ostalim odraslim parovima. Zatvorili su vrata Ma rkove sobe i posvetili se onome to se nije ticalo nikoga osim njih. Mark je jutro s na posao oti ao veselo fukajui pogre no, jer je oito naslijedio potpuni nedostatak sl uha svog biolo kog pretka-brata. Kareen je znatno milozvunije pjevu ila sebi u bradu. Prekinulo ju je oprezno kucanje na dovratku laboratorija. Tamo je stajala jedna od slu kinja i izgledala zabrinuto. Osoblje Kue Vorkosigan uglavnom je izbjegavalo zalaziti u hodnik u kojem se nalazio labos. Neki su se bojali maslobuba. Veina se bojala nagomilanih jednolitre-nih kantica bubljeg masla koje su sad od poda do stropa obrubljivale obje strane hodnika. Svi su znali da proi ovim hodnikom znai i zlo iti sebe opasnosti da budu uvueni u labos na isku avanje novog maslobubljeg proiz voda. Ovaj posljednji rizik uvelike je smanjio promet i buku. Koliko je Kareen b ilo poznato, ova se mlada dama bojala svih triju opasnosti. "Gospoice Koudelka, gospoice Koudelka... Doktore Borgos, imate posjetitelje." Slu kinja se izmaknula u stranu kako bi u laboratorij propustila dvojicu mu karaca. Jedan je bio mr av, a drugi... golem. Obojica su bila odjevena u zgu vanu putnu odjeu krojenu na nain koji je Kareen, ivei ve neko vrijeme uz Enriquea, prepoznala kao es cobarsku modu. Mr- avko je bio u ranim srednjim godinama, ili je bio mlai, ali se p ona ao kao da je srednjih godina. Bilo je to te ko odrediti. U naruju je nosio fascik l pun svitaka. Golemi se jednostavno... nadvijao. Mr avko je koraknuo naprijed i obratio se Enriqueu: "Jeste li vi doktor Enrique Bo rgos?" Enrique je ivnuo kad je uo escobarski naglasak, da ak domovine u ovom dugotrajnom i usamljenom izgnanstvu meu Barravarcima. "Da?" Mr avi mu karac radosno mahne slobodnom rukom: "Napokon!" Enrique se stidljivo, ali usrdno nasmije io. "Oh, i vi ste uli za moje radove? Jest e li vi kojim sluajem... ulagai?" "Te ko." Mr avko se nacerio od uha do uha. "Ja sam asnik za uvjetne otpuste Oscar Gus tioz a ovo je moj pomonik, narednik Muno. Doktore Borgos " asnik Gustioz slu beno polo i ruku na Enriqueovo rame, "uhieni ste prema nalogu Cortes Planetaris de Escobar, zbog prijevare, krae, nepojavljivanja na sudu i kr enja propisa o uvjetnom pu tanju n a slobodu." "Ali, ali..." sav se zapljuvao Enrique, "ovo je Bar-rayar! Ovdje me ne mo ete uhit iti!" "O, da, mogu", ree mrko asnik Gustioz. Pljusnuo je fascikl na laboratorijski stola c koji je maloprije napustila Martva i otvorio ga. "Ovdje imam, sljedeim redom, s lu beni sudski nalog za uhienje," poeo je prevrtati zgu vane, na vrljane svitke oblijepl jene biljezima, "preliminarni pristanak na izruenje dobiven u barravarskom velepo slanstvu na Escobaru, zajedno s tri odobrene prijave za posredovanje, zavr ni pris

tanak Carskog ureda u Vorbarr Sultani, preliminarno i zavr no nareenje ureda grofa Okruga Vorbarra, osamnaest razliitih dopu tenja za prijevoz zatvorenika s barravars kih skonih postaja koje se nalaze izmeu ovog mjesta i na e domovine te, naposljetku, ali ne i najmanje va no, dopu tenje gradske stra e Vorbarr Sultane koje je potpisao o sobno lord Vorbohn. Trebalo mije mjesec dana da se probijem kroz sve ove birokra tske prepreke i ne elim na ovom neprosvijeenom planetu ostati vi e nijedan sat. Doktore Borgos, sa sobom smijete ponijeti jednu t orbu." "Ali," povikala je Kareen, "Mark je platio jamevinu za Enriquea! Kupili smo ga sa d je na !" "Uvjetno pu tanje na slobodu ne bri e optu be za kriminalne radnje, gospoice," ukoeno je obavijesti escobar-ski asnik. "Naprotiv, bijeg se dodaje optu nici." "Ali za to ete uhititi samo Enriquea, a ne i Marka?" pitala je zbunjena Martva. Zur ila je u hrpu svi-taka. "Ne izlijei s prijedlozima", ispod glasa zare i Kareen. "Ako govorite o opasnom luaku poznatom kao lord Mark Pierre Vorkosigan, gospoice, moram vam rei da sam dao sve od sebe. Vjerujte mi, zaista sam se trudio. Potratio sam tjedan i pol skupljajui dokumentaciju. Ali on ima diplomatski imunitet klase III koji ga titi doslovno od svega, osim od ubojstva. Osim toga, primijetio sam kako je dovoljno da razgovijetno izgovorim njegovo prezime pa da se suoim s kamen im zidom opstrukcije od strane svakog barravarskog asnika, tajnice, slu benika vele poslanstva ili birokrata na koje sam naletio. Neko mi se vrijeme inilo da ludim. Na kraju, morao sam se pomiriti sa svojim oajem." "Meni se inilo, gospodine, da su vam i lijekovi pomogli", srdano primijeti Muno. G ustioz ga bijesno pogleda. "Ali vi mi neete izmaknuti", nastavi se Gustioz obraati Enriqueu. "Jedna torba. Sm jesta." "Ne mo ete samo tako upasti ovamo i odvesti ga, bez ikakva upozorenja ili neeg slino g!" prosvjedovala je Kareen. "Imate li vi ikakva pojma koliko me napora i pozornosti ko talo nastojanje da do n jega ne stigne nikakvo upozorenje?" ree Gustioz. "Ali nama je Enrique potreban! On je na oj novoj tvrtki sve! On je cijeli na odjel za istra ivanje i razvoj. Bez Enriquea nikad neemo proizvesti maslobube koji jedu autohtonu barravarsku vegetac iju!" Bez Enriquea, mogu se oprostiti od maslobublje industrije u povojima njezine dio nice postat e bezvrijedne. Cijelo ljeto posla, svi Markovi u urbani organizacijski napori, sve e to otii niz kanalizaciju. Nikakva dobit nikakav prihod nikakva odras la samostalnost nikakav skliski, vrui seks s Markom ni ta, samo dugovi, gubitak asti i hrpa pametnjakovia iz obitelji koji e stati u red kako bi mogli rei Rekli smo va m... "Ne mo ete ga odvesti!" "Upravo suprotno, gospoice," ree asnik Gustioz, skupljajui svoje svitke, "mogu i hou. " "Ali to e s Enriqueom biti na Escobaru?" pitala je Martva. "eka ga suenje", ree Gustioz glasom punim gnusnog zadovoljstva. "Poslije ega ide u z atvor, barem seja za to predano molim. I to na dugo, dugo vrijeme. Nadam se i da e mu dosuditi plaanje sudskih tro kova. Raunovodstvo e podivljati kad predam svoje pu tne tro kove. Moja nadreena mi je rekla da e to biti kao godi nji odmor. Doma si za dv a tjedna. A enu i djecu nisam vidio puna dva mjeseca..." "Ali to je potpuno beskorisno", ree uvrijeeno Martva. "emu ga strpati u eliju na Esc obaru, kad ovdje mo e raditi na dobrobit cijelog ovjeanstva?" Kareen je nagaala daje i Martva uspjela na brzinu izraunati pad vrijednosti svojih dionica. "To neka se dogovore doktor Borgos i njegovi bijesni vjerovnici", ree joj Gustioz . "Ja samo radim svoj posao. Konano." Enrique je izgledao strahovito uznemireno. "Ali tko e se brinuti za moje jadne ma le curice? Vi nemate razumijevanja!" Gustioz je oklijevao i uznemirenim glasom rekao: "U mojim nareenjima nije bilo ni spomena o tome da doktor Borgos nekoga uzdr ava." Zbunjeno je zurio u Kareen i Ma rtvu. Martva ree: "Kako ste uope uspjeli ui? Kako ste pro li pokraj CarSigova stra ara na ula

zu?" Gustioz zatrese svojim fasciklom. "Stranicu po stranicu. Trajalo je etrdeset minu ta." "Ustrajao je na tome da provjeri svaki svitak", objasni Muno. Martva u urbano zapita slu kinju: "Gdje je Pym?" "S lordom Vorkosiganom, gospoice." "Jankowski?" "I on." "A ostali?" "Svi su oti li s milordom i miladv." "Prokletstvo! A Roic?" "On spava, gospoice." "Dovedi ga ovamo." "Ali, gospoice, on ne voli da ga se budi kad nije na du nosti..." ree ivano slu kinja. "Pozovi ga!" Nevoljko, sobarica se poela vui iz laboratorija. "Muno", ree Gustioz koji je ovu razmjenu rijei promatrao s rastuim uznemirenjem, "s ad." Pokazao je prema Enriqueu. "Da, gospodine." Muno epa Enriquea za lakat. Martva dograbi preostalu Enriqueovu ruku. "Ne! ekajte! Ne mo ete ga odvesti!" Gustioz se mr tio u smjeru sobarice koja se povlaila. "Idemo, Muno." Muno je potegnuo. Martva je potegnula na drugu stranu. Enrique je povikao: "Au!" Kareen je dograbila prvi predmet koji je mogao poslu iti kao oru je, metalni tap za mjerenje, pa se umije ala. Gustioz je ugurao fascikl sa svicima pod pazuho, pa krenuo ukloniti Martyu. "Po uri!" zavri tala je Kareen sobarici, pa poku ala saplesti Muna tako to mu je ugural a metar meu koljena, itava je gomilica kru ila oko rastegnutog Enriquea kao sredi nje toke vrtloga, pa je Kareen uspjela. Muno je ispustio Enriquea koji je pao prema M artyi i Gustiozu. U divljem poku aju da povrati ravnote u, Munova se te ka ruka spusti la na kut maslobublje nastambe koja se nahe-rila na kutu stola. Kutija od nehrajueg elika poletjela je u zrak. Sto devedeset dva zaprepa tena maslobu ba u smee-srebr-nim odorama izbaena su u golemoj cvrkutavoj, luaki razmahanoj putanj i po cijelom laboratoriju. Budui da su aerodinamiki maslobubi djelovali poput siu nih cigli, u pljusku su se spustili na ljude koji su se natezali i poput keksia puck etali pod njihovim nogama. Nastamba je zveknula na pod, a za njom je poletio i M uno. Gustioz, koji se poku ao skloniti od ovog iznenadnog napada iz zraka, ispusti o je fascikl iz ruke. Papiri s biljezima u svim duginim bojama pridru ili su se le pr avom valu maslobuba u zraku. Enrique je zavijao kao opsjednut. Muno je jednosta vno vri tao i divljaki udarao maslobube kako bi ih skinuo sa sebe, poslije ega se po ku ao uspentrati na laboratorijski stol. "Pogledajte to ste sad uinili!" urlala je Kareen na es-cobarske asnike. "Vandalizam ! Tvorni napad! Uni tavanje privatnog vlasni tva! Uni tavanje privatnog vlasni tva visok og vorskog plemia i to na samom Barravaru! Sad ste zbilja nadrapali!" "Joj!" viknuo je Enrique, nastojei odr ati ravnote u stojei na prstima, kako bi smanji o pokolj pod njihovim nogama. "Moje cure! Jadne moje curice! Pazite gdje staje-t e! Bezumni ubojice!" Matica, ija je putanja, zahvaljujui te ini, bila ne to kraa, odgegala se pod laboratori jski stol. "Kakve su to u asne stvari?" zgaeno je pitao Muno koji je i dalje uao na stolu koji s e zibao. "Otrovne bube", obavijesti ih Martva. "Novo bar-ravarsko tajno oru je. Na mjestu n a kojem vas dodirnu meso e vam nabubriti, pocrnjeti i otpasti." Odva no je poku ala s pustiti jednog maslobuba niz Munov ovratnik ili uz nogavicu, ali on se uspje no ob ranio. "To nije istina!" uvrijeeno je viknuo Enrique, poskakujui poput balerine. Gustioz je bio na podu, divlje skupljajui svitke i nastojei ne dodirnuti razasute maslobube, kao i izbjei da oni dodirnu njega. Kad je ustao, lice mu je bilo grimi zno. "Narednice!" zaurlao je. "Smjesta silazite! Zgrabite zatvorenika. Ovog asa o dlazimo!" Muno je nekako uspio svladati svoje zaprepa tenje i malo se postidio to ga je njego

v drug zatekao u povlaenju. Pa ljivo je si ao sa stola, profesionalno zgrabio En-riqu ea i izgurao ga kroz laboratorijska vrata, dok je Gustioz skupljao posljednje od svojih svitaka i silom ih gurao natrag u fascikl. "A moja jedna torba?" pitao je Enrique, dok ga je Muno poinjao tjerati niz hodnik . "Ja u ti u zranoj luci kupiti prokletu etkicu za zube", dahtao je Gustioz, teturajui za njima. "I donje rublje. Platit u ga iz vlastitog d epa. Sve to treba, samo da ko nano odemo!" Kareen i njezina sestra istodobno su udarile o vrata i trebalo im je nekoliko se kundi da se proguraju. Isteturale su na hodnik dok je njihovo budue biotehnolo ko b ogatstvo zarobljeno odmicalo, jo uvijek prosvjedujui i obja njavajui kako su maslobub i bezopasni i dobronamjerni simbioti. "Ne mo emo im dopustiti da ga odvedu!" viknu la je Martva. Hrpa maslobubljih kantica 'stropo tala se na Kareen koja je poku avala povratiti rav note u. Odskakivale su od njezine glave i ramena, bubajui o pod. "Au!" Uhvatila je nekoliko otprilike kilogram te kih kartona i zagledala se za mu karcima koji su nest ajali. Naciljala je u Gustiozov zatiljak, zavitlala kanticu desnom rukom i povuk la se. Martva, branei se od kantica koje su se obru avale sa suprotnog zida, zurila je u nju razrogaenih oiju, kimnula u znak razumijevanja, pa i sama dograbila jeda n projektil. "Spremna?" dahne Kareen. "Jedan, dva " DEVETNAESTO POGLAVLJE CarSigovcima za dolazak do rezidencije lorda Revizora Vorthvsa nisu trebale dvij e minute trebale su im gotovo etiri. Ekaterina se, uv i kako se otvaraju ulazna vrat a, zapitala bi li bilo nepristojno od nje kad bi na tu injenicu upozorila mladog kapetana stroga lica koji se uspinjao stubama u pratnji zdepastog narednika koji je izgledao kao da nema smisla za humor. Ali nije bilo va no; Vassilv, kojega je promatrao sve razdra eniji Hugo, i dalje se naizmjence ulagivao i prijetio Nikkiju kroz zakljuana vrata. U sobi iza njih, protegnula se duga ti ina. Oba su se mu karca okrenula i zapanjeno promotrila novoprido lice. "Pa dobro, koga j e nazvao?" prigu eno je pitao Vassilv. asnik CarSiga obojicu je ignorirao. Okrenuo se kako bi pristojno pozdravio ujnu V orthvs, ije su se oi samo nakratko razrogaile. "Gospoo profesor Vorthvs." Pozdrav je pro irio i na Ekaterinu. "Madame Vorsoisson. Ispriavamo se to ovako upadamo. Dobili smo obavijest da se ovdje odvija sukob. Moj carski gospodar nalo io mi je i zapov jedio da privedem sve nazone." "Mislim da razumijem, kapetane... ovaj, Sphaleros, zar ne?" ree slaba nim glasom uj na Vorthvs. L.. "Da, gospoo." Kimnuo joj je glavom, pa se okrenuo prema Hugu i Vassilvju. "Identi ficirajte se, molim vas." Hugo je prvi do ao do daha. "Zovem se Hugo Vor-vayne. Ja sam stariji brat ove dame ", poka e on prema Ekaterini. Vassilv je automatski stao u stav "pozor", pogleda prikovanog uz Horusovo oko Ca rSiga na kapetanovu ovratniku. "Porunik Vassilv Vorsoisson. Trenutano na du nosti pr i OrbKonLetu, utvrda Kithera River. Ja sam skrbnik Nikkija Vorsoissona. Kapetane , vrlo mije ao, ali vjerujem da ste dobili la nu dojavu." Hugo se s nelagodom ubacio. "To nije bilo lijepo od njega, svakako, ali on je sa mo devetogodi nje dijete, gospodine, i uzrujao se zbog nekih obiteljskih pote koa. Ni je to ni ta hitno. Natjerat emo ga da vam se ispria." "Mene se to ne tie, gospodine. Ja imam svoje zapovijedi." Okrenuo se prema vratim a, izvukao sitan svitak iz rukava svoje tunike, bacio pogled na ono to je na njeg a bilo u urbano na vrljano, vratio ga, pa otmjeno pokucao na vrata. "Mladi gospodin Nikolaj Vorsoisson?" Nikki je odgovorio: "Tko je to?" "Pje adijski kapetan Sphaler os, CarSig. Od vas se tra i da mi se pridru ite." ulo se struganje brave i vrata su se u zamahu otvorila. Izgledajui istodobno pobje dniki i prestra eno, Nikki je zurio u asnika i smrtonosno oru je koje mu je visjelo o boku. "Da, gospodine," zacvilio je. "Molim vas, poimo ovuda", pokazao je kapetan prema stubi tu. Narednik se izmaknuo u stranu.

Vassilv je gotovo zavijao: "Za to sam ja uhien? Nisam uinio ni ta lo e!" "Niste uhieni, gospodine," odgovorio je pje adijski asnik strpljivo. "Samo emo vas za dr ati zbog ispitivanja." Okrenuo se ujni Vorthvs i dodao: "Vi, gospoo, naravno, niste zadr ani. Ali mo j carski gospodar iskreno vas poziva da se pridru ite svojoj neakinji." Ujna Vorthvs dodirnula je usne, a oi su joj blistale znati eljom. "Vjerujem da u to i uiniti. Hvala vam, kapetane." Kapetan o tro kimne naredniku koji se po urio ponuditi ujni ruku kako bi lak e si la stu bi tem. Nikki je kliz-nuo oko Vassilvja i bolno vrstim stiskom zgrabio Ekate-rininu ruku. "Ali," ree Hugo, "ali, ali, ali za to?" "Meni nije reeno za to, gospodine," ree kapetan glasom u kojem se nije osjeala ni isp rika ni zabrinutost. Popustio je tek toliko da doda: "Pretpostavljam da ete to pi tanje morati postaviti kad stignete." Ekaterina i Nikki slijedili su ujnu Vorthvs i narednika; Hugo i Vassilv nisu ima li druge nego se pridru iti povorci. Na dnu stubi ta Ekaterina baci pogled prema Nik kije-vim bosim nogama i zaprepa teno cikne: "Cipele! Nikki, gdje su ti cipele?" Us lijedilo je kratko zadr avanje dok je ona brzo odgalopirala dolje, pa na la jednu ci pelu pod uj-ninom komkonzolom, a drugu uz kuhinjska vrata. Ekaterina ih je obje stisnula u ruku, pa su iza li iz kue. Golemo, neoznaeno crno zrano vozilo dojmljivo je zauzimalo golem prostor na uskom ploniku pred kuom. Jednim je krajem zdrobilo malu gredicu nevena, drugim zamalo pr oma ilo stablo sikomore. Narednik je pomogao damama i Nikkiju da se ukrcaju u stra n ji odjeljak, pa stao u stranu, nadgledajui Hugov i Vassih/jev ulazak. Kapetan im se pridru io. Narednik je ukliznuo naprijed, uz vozaa, pa je vozilo naglo poskoilo u zrak, razbacav i pritom ne to li a, granica i cjepanica sa sikomore. Velikom brzinom, v ozilo se okrenulo i na visini rezerviranoj samo za hitne sluajeve prolazilo iznad krovova kua ni e nego to je Ekaterina bila nav iknuta letjeti. Prije nego stoje Vassilv uspio svladati hiperventiliranje kako bi upitao Kamo na s vodite? i upravo u trenutku kad je Ekaterina uspjela ugurati Nikkijeva stopala u cipele i vrsto stisnula iak-trake, stigli su nad dvorac Vorhartu-ng. Vrtovi koji su ga okru ivali bili su rasko ni i puni raznovrsnih boja u punom ljetnom cvatu. Ri jeka je blistala i klokotala u strmoj dolini ispod njih. Grofovski barjaci, koji su naznaavali da je zasjedanje Vijea u tijeku, u svijetlim su redovima lepr ali na motkama. Ekaterina se zatekla kako iznad Nikkijeve glave udno tra i smee-srebrnu zas tavu. Zaboga, evo je, srebrni je uzorak listova i planina blistao na suncu. Park irali ta su bila krcata. Pedesetak oru -nika u raznovrsnim kunim odorama, sjajni popu t velikih ptica, sjedili su ili se oslanjali o svoja vozila, brbljajui. Zrano vozi lo CarSiga uredno se spustilo na golemi otvoreni prostor uz boni ulaz. Poznati sredovjeni ovjek u odori koja je oznaavala pripadnost Gregoru Vorbarri osob no, ekao je na njih. Tehniar ih je sve, ak i Nikkija, pregledao sigurnosnim skenero m. S kapetanom na zaelju, mu karac u odori poveo ih je kroz dva uska hodnika, pokra j golemog broja stra ara iji oklopi i naoru anje nisu ni ta dugovali povijesti, ali jes u sve tehnologiji. Uveo ih je u malu sobu s drvenim oplatama na zidovima, u kojo j se nalazila komkon-zola, holovidni konferencijski stol, aparat za espresso... i to je zapravo bilo sve. ovjek u odori obi ao je stol i uputio posjetitelje da ostanu stajati iza stolaca. " Vi, gospodine, vi, gospodine, vi, mladi gospodine i vi, gospoo." Izvukao je stola c jedino za ujnu Vorthvs i promrmljao: "Ako biste izvoljeli sjesti, gospoo profes or Vorthvs." Pregledao je poredak koji je upravo ustanovio, zadovoljno kimnuo i uronio u mala vrata na suprotnom kraju sobe. "Gdje smo?" pro ape Ekaterina ujni. "Zapravo, nikad prije nisam bila u ovoj sobi, ali mislim da se nalazimo tono iza careva postolja u dvorani Vijea", uzvratila joj je apatom ujna. "Rekao je", dometne Nikki slabim glasom u kojem se uo osjeaj krivnje, "kako mu se sve to ini suvi e slo enim da se rije i preko komkonzole." "Tko je to rekao, Nikki?" ivano je pitao Hugo. Ekaterina pogleda pokraj njega, prema malim vratima koja su se ponovno otvorila. Car Gregor, danas i sam odjeven u uniformu Kue Vorbarra, ukoraio je u sobu, ozbil

jno se nasmije io Ekaterini i kimnuo Nikkiju. "Molim vas, Profesorice, nemojte ust ajati", dodao je tihim glasom kad je ona poku ala stati na noge. Vassilv i Hugo iz gledali su kao da ih je netko posve izbacio iz koloteine i smjesta stali u stav " pozor". Gregor doda: "Hvala vam, kapetane Sphaleros. Mo ete se vratiti svojim redo vitim du nostima u postaji." Kapetan je salutirao i povukao se. Ekaterina se pitala hoe li on ikad saznati to s e krilo iza ove bizarne zadae prijevoza koja ga je dopala, ili e mu dana nji dogaaji zauvijek ostati tajnom. Gregorov ovjek u odori, koji je slijedio cara, pridr i stolac na elu stola svom gosp odaru koji ree gostima: "Molim vas, sjednite." "Duboko se ispriavam", obrati se Gregor svima njima, "zbog ovog nenadanog preselj enja, ali u ovom trenutku ne mogu napustiti mjesto dogaaja. Tamo u dvorani bi se svakog trenutka mogli prestati razvlaiti. Barem se nadam." Polo io je ruke na stol pred sobom. "A sad, bi li netko bio toliko ljubazan da mi objasni za to je Nikki mislio da ga netko eli oteti protiv volje njegove majke?" "Potpuno protiv moje volje", doda Ekaterina za zapisnik. Gregor podigne obrve prema Vassilvju. Vassilv se doimao posve oduzetim. Gregor, ohrabrujui ga, doda: "Sa eto, ako je mogue, porunice." Iz stanja mirovanja Vassilvja je izvukla njegova vojnika disciplina. "Da, gospodi ne," zamuca on. "Bilo mije reeno jutros rano nazvao me porunik Alexi Vormoncrief i obavijestio me kako lord Richars Vorrutver, uspije li danas dobiti grofoviju, k ani pred Vijeem optu iti lorda Milesa Vorkosigana za ubojstvo mog roaka. Alexi je re kao Alexi se bojao kako e poslije toga u glavnom gradu doi do velikih nereda. Boja o sam se za Nikkijevu sigurnost, pa sam do ao kako bih ga sklonio na sigurnije mje sto dok se stvari... dok se stvari ne smire." Gregor je kuckao prstima po stolu. "To je bila va a zamisao ili je to predlo io Alex i Vormoncrief?" "Ja..." Vassilv je oklijevao, pa se namr tio. "Zapravo, Alexi je to predlo io." "Shvaam." Gregor podigne pogled prema svom ovjeku koji je stajao uza zid i o trim gl asom ree: "Gerard, zabilje i ovo. Ve je trei put ovaj mjesec vrlo zaposleni porunik Al exi Vormoncrief privukao na sebe moju negativnu pozornost i to u stvarima koje s e tiu politikih pitanja. Podsjeti nas da mu naemo premje taj na nekom mjestu u carstv u na kojem nee imati toliko posla." "Da, gospodine," promrmlja Gerard. Ni ta nije zapisao, ali Ekaterina je znala da t o nije ni potrebno. ovjeku ne treba memorijski ip da bi se sjetio Gregorovih zapov ijedi jednostavno bi se sjetio. "Porunice Vorsoisson," ustro ree Gregor, "bojim se da su glasine i ogovaranja u sam oj sr i politike scene glavnog grada. Razluiti istinu od la i, to zahtijeva puno radno vrijeme i neprekida n napor iznenaujue velikog broja pripadnika CarSiga. Uvjeren sam da im to dobro po lazi za rukom. Prema profesionalnom mi ljenju mojih analitiara u CarSigu, klevetanj e lorda Vorkosigana nema izvori te u komarrskim dogaanjima o kojima sam u potpunost i obavije ten ve je to kasnije izmislila grupi-ca, hm, izdajnikih je prejaka rije, ne zadovoljnih ljudi koji dijele politike nazore i smatraju kako e ta kleveta poslu iti dovoenju lorda Vorkosigana u neugodnu situaciju." Gregor je Hugu i Vassilvju dao trenutak da ovo pro -vau, pa nastavio: "Va a je panika preuranjena. ak ni ja ne znam kako e zavr iti dana nje glasanje. Ali mo ete biti uvjere ni, porunice, kako je moja ruka za titniki polo ena nad va u obitelj. Nee biti dopu teno d ikakva zla sudba zadesi lanove kuanstva lorda Revizora Vorthvsa. Va a je zabrinutos t za svaku pohvalu, ali je posve nepotrebna." Glas mu je postao trunicu hladniji. "S druge strane, te ko mogu pohvaliti va u lakovjernost. Na tome ete morati poraditi ." "Da, gospodine," zacvili Vassilv. Sad je ve imao posve iskolaene oi. Nikki se stidl jivo nasmije io Gregoru. Gregor mu ba nije namignuo, ali mu je udijelio lagano irenj e oiju. Nikki je zadovoljno utonuo u stolac. Zauv i kucanje na vratima koja su vodila u hodnik, Ekaterina se tr ne. ovjek u odori p o ao ih je otvoriti. Nakon prigu enog razgovora, stao je u stranu kako bi propustio jo jednog asnika CarSiga, majora u neslu benoj zelenoj odori. Gregor podigne pogled i domahne mu da prie. Major pogleda udnovate carske goste, pa se prigne i pone mrml jati u carsko uho.

"U redu", ree Gregor. "U redu," pa doda, "a bilo je ve i vrijeme. Dobro. Dovedite ga ravno ovamo." asnik kimne i po uri iz sobe. Gregor se osmjehne svima njima. Profesorica mu je vedro, a Ekaterina stidljivo u zvratila. Hugo se takoer bespomono nasmije io, no jo je bio zaprepa ten. Ekaterina se s jetila da na veinu ljudi Gregor prilikom prvog susreta ostavlja takav dojam. "Bojim se", ree Gregor, "da u neko vrijeme imati mnogo posla. Nikki, uvjeravam te da te danas nitko nee odvojiti od tvoje mame." Dok je to govorio, oi su mu bljesnu le prema Ekaterini, pa je dodao, lagano kimajui glavom. "Ali kad zavr i zasjedanje Vijea, rado u u potpunosti saslu ati to vas brine. Oru nik Gerard e vam pronai mjesta na galeriji, odakle mo ete promatrati sjednicu. Na Nikkija bi to moglo odgojno djelov ati." Ekaterina nije bila sigurna je li to poziv ili zapovijed, ali svakako je z vualo neodoljivo privlano. Okrenuo je ruku dlanom prema gore. Svi su zateturali na noge, osim ujne Vorthvs kojoj je ceremonijalno pomogao oru nik. Gerard im udvorno poka e prema vratima. Gregor se nagnuo i ne to ti im glasom dodao Vassilvju koji se upravo okrenuo kako bi po ao: "Porunice, ja imam potpuno povjerenje u madame Vorsoisson. Predla em i vama d a ga razvijete." Vassilv je uspio istisnuti ne to to je zvualo kao nghGospodine! Od u kali su u hodnik. H ugo ne bi u svoju sestru piljio s veim zaprepa tenjem ni da joj je upravo izrasla d ruga glava. Na pola puta niz uski hodnik morali su se svrstati u jed-nored, budui da se u sup rotnom smjeru vraao major. Ekaterina je zapanjeno primijetila da major sa sobom v ue Byerlyja Vorrutvera koji je izgledao oajniki iscrpljeno. By je bio neobrijan, a skupo veernje odijelo bilo mu je izgu vano i prljavo. Oi su mu bile oteene i podliven e krvlju, ali su se trznule kad je pro ao pokraj nje i prepoznao je. Uspio joj se ak i kratko, ironino nakloniti, ruke ra irene preko srca, a da prit om nije ni zastao. Hugo okrene glavu i zapilji se za vitkim Bvevim likom koji je odmicao. "Ti pozna tog udnog tipa?" pitao je. "To je jedan od mojih udvaraa", smjesta odgovori Ekaterina, odluiv i okrenuti ovu pr igodu sebi u korist. "Byerly Vorrutver, roak Richarsa i Dona. Siroma an, neoprezan i neosjetljiv na uvrede, ali vrlo duhovit... ako ovjek voli tu vrstu zajedljivog humora." Prepustiv i Hugu da iz ove naznake razabere kako neza tienoj udovici prijete i gore s tvari od pa nje izvjesnog omanjeg grofovskog nasljednika, slijedila je oru nika prem a, oito privatnom, cijevnom dizalu. Ono je ponijelo dru inu na drugi kat, gdje su p ro li jo jednim uskim hodnikom na ijem su se kraju nalazila neupadljiva vrata ca. Jeda n je stra ar CarSiga stajao uz njih. Drugi je zatvarao mo ebitnu vatrenu liniju stoj ei na suprotnoj strani galerije. Na galeriji dvorane Vijea bilo je zauzeto otprilike tri etvrtine sjedala. Brujila je tihim razgovorima koje su vodile dobro odjevene ene, te mu karci u neslu benim zel enim odorama i lijepim civilnim odijelima. Ekaterina se odjednom osjetila pohaba no i upadljivo u svojoj alobnoj odjei, posebno kad je Gregorov oru nik za njih ra istio mjesta u sredini prvog reda, pristojno, ali bez obja njenja zatra iv i od petorice ml ade gospode koja su ih zauzimala, da se povuku. Nitko se nije usudio usprotiviti ovjeku odjevenom u tu odoru. Ispriala im se osmijehom dok su prolazili pokraj nje ; oni su njoj uzvratili znati eljnim pogledima. Osigurala je Nikkija izmeu sebe i u jne Vor-thys. Hugo i Vassily sjeli su joj zdesna. "Jeste li ikad prije bili ovdje?" pro aptao je Vassily, oiju iskolaenih kao i Nikki. "Nisam", ree Ekaterina. "Ja sam jednom bio, davno, sa kolom", prizna Hugo. "Ali, naravno, Vijee nije zasje dalo." inilo se da samo ujnu Vorthys ovo okru enje nije zaprepastilo, ali s druge strane o na je kao povjesniarka redovito odlazila u arhive dvorca Vorhartung, jo i prije ne go to je ujak bio promaknut u revizora. Ekaterina je usrdno pretra ivala dvoranu koja se pod njom pru ala poput pozornice. U sred zasjedanja, prizori te je bilo iznimno areno, jer su svi grofovi bili odjeveni u najelegantnije modele uniformi svojih Kua. Pretra ivala je tu kakofoniju duginih boja kako bi prona la maleni lik odjeven u u usporedbi s nekima, prigu enu i ukusnu smee-srebrnu uniformu... evo ga! Miles je upravo usta-jao sa svog stolca u prvom

redu krivulje koja se nalazila s desne Ekaterinine strane. Zgrabila je ogradu g alerije i rastvorila usne, ali on nije podigao pogled. Bilo bi nezamislivo ovdje ga glasno zazvati, iako u ovom trenutku nitko nije sta jao u Govornikom krugu; za vrijeme zasjedanja Vijea nisu bile dopu tene upadice s ga lerije, a u krug su mogli ui samo grofovi i ljudi koje bi oni pozvali kao svjedok e. Miles se s lakoom kretao izmeu svojih monih kolega i pri ao Reneu Vorbrettenu kako bi se s njim o neem posavjetovao. Ma kako da je Aralu Vorkosiganu prije svih oni h godina bilo te ko ugurati svog o teenog sina u ovaj skup, sad su se, ini se, naviknu li na njega. Dakle, promjene su mogue. Rene, koji je podigao pogled prema galeriji, prvi ju je primijetio pa usmjerio i Milesovu pozornost. Miles podigne glavu, a oi mu se ra iri e, dok mu se u pogledu vi djela mje avina ushita, zbunjenosti i kad je ugledao Huga i Vassilvja zabrinutosti . Ekaterina mu se usudila umiru-jue mahnuti, zapravo, samo je malo ra irila dlan pr ed grudima i brzo ga vratila u krilo. Miles joj je uzvratio onim svojim udnim, lijen im pozdravom kojim se koristio kako bi izrazio zapanjujue veliku koliinu urednikih komentara; u ovom sluaju, pozdrav je predstavljao opreznu ironiju koja je skrival a duboko po tovanje. Pogled mu je pre ao na ujnu Vorthvs; obrve su mu se upitno i s mnogo nade podigle, pa joj je kimnuo na pozdrav, to je ona uzvratila. Usne su mu se uzvile. Richars Vorrutver, koji je razgovarao s nekim grofom u prvom redu, primijetio je Milesov pozdrav i pogledao prema galeriji. Richars je ve nosio plavo-sivu unifor mu svoje kue, punu grofovsku odoru, to je znailo da je mnogo toga uzeo zdravo za go tovo, pomisli Ekaterina s o trim neodobravanjem. Hladno se namr tila ovjeku koji je, u najmanju ruku, bio suautor njezinih trenutanih nevolja. Znam ja takve kao to si ti. Ne bojim te se. Gregor se jo uvijek iz svoje odaje nije vratio na postolje; o emu samo razgovaraju on i By Vorrutver? Dok joj je oko popisivalo mu karce u dvorani, shvatila je da D ono jo nije stigao. Taj bi se energini lik isticao u svakoj prostoriji, ak i ovoj. Ne postoji valjda tajni razlog za Richar-sovo nepodno ljivo samopouzdanje? No upravo u trenutku kad joj se uzbunjeni vor poeo vezivati u grudima, deseci glav a ispod nje okrenuli su se naglo prema vratima dvorane. Tono ispod Ekaterine ulaz ila je grupica mu karaca. ak je i iz ovog kuta uspjela prepoznati bradatog lorda Do na. Nosio je kadetsku plavo-sivu uniformu Kue Vorrutver, gotovo istovjetnu Richar sovoj, ali mnogo bolje prekrojenu, s dodacima i ukrasima grofovskog nasljednika. Uznemirujue je bilo to to je Dono epao, ukoeno hodajui kao da ga mui neprekidna bol. Na njezino iznenaenje, uz njega je u ao Ivan Vorpatril. Bila je manje sigurna tko s u preostala etvorica, iako joj se inilo da je prepoznala neke od njihovih uniformi . "Ujno Vorthvs!" pro aptala je. "Tko su ovi grofovi s Donom?" Ujna Vorthvs uspravila se s iznenaenim i zbunjenim izrazom na licu. "Onaj s upom s ijede kose u plavom i zlatnom je Falco Vorpatril. Mlai je Vorfolse, ma zna , onaj ud ak s Ju ne obale. Postariji gospodin sa tapom je, za Boga miloga, grof Vorhalas oso bno. A zadnji je grof Vollkaloner. Uz Vorhalasa, njega smatraju najukoenijim star im panjem u Konzervativnoj stranci. Pretpostavljam da se s glasovanjem ekalo dok oni ne stignu. Mislim da e sad sve konano krenuti." Ekaterina pogledom potra i Milesa da vidi kakav je njegov odgovor na ovo. Olak anje koje je osjetio kad je ugledao lorda Dona vidljivo se izmije alo s oajem kad je ugl edao kako, svi zajedno, nadiru Richarsovi najodaniji glasai. Ivan Vorpatril odvoj io se od grupice i sjurio prema Reneovoj klupi, a na licu mu se irio izrazito neo bian, veseo osmijeh. Ekaterina se naslonila, dok joj je srce nemirno lupalo, oajnik i nastojei de ifrirati razgovor koji se dolje vodio, ali do njezinih je u iju doprlo tek tiho, nerazgovijetno brujanje. Ivan je odluio jo jedan trenutak u ivati u izrazu pos-vema njeg izbezumljenja na licu svog bratia lorda-Revi-zora-koji-je-ovdje-bog-i-batina. O, da, kladim se da ti je te ko proku iti to se ovdje dogaa. Pretpostavljao je da bi se trebao osjeati krivim to jutros nije odvojio trenutak kako bi Milesa na brzinu pozvao preko komkonzole i objasnio mu to se sprema, ali zaista, tad je ve bilo prekasno i Milesu ta obavijes t ne bi mnogo pomogla. Jo e nekoliko sekundi Ivan imati prednost nad Milesom u nje govoj vlastitoj igri. U ivaj. No Rene Vorbretten se doi-

mao jednako zbunjenim, a Ivan s njim nije morao poravnati nikakve raune. Dosta je bilo. Miles pogleda svog bratia s izrazom izmije anog ushita i bijesa. "Ivane, ti kret " poe o je on. "Nemoj... to rei." Ivan podigne ruku kako bi ga zaustavio prije nego to otpusti je dan od svojih rjeitih vodopada. "Maloprije sam ti opet spasio dupe. I kako mi ti zahvaljuje ? Nikako. Samo me mui i vrijea . Takva mije zlehuda sudba." "Pym mi je dojavio da dovodi Dona. Na emu sam ti zahvalan", ree Miles kroz stisnute zube. "Ali kog' si vraga i njih morao dovesti?" Trznuo je glavom prema etvorici konzervativnih grofova, koji su se upravo kretali dvoranom prema klupi Boriza Vo rmoncriefa. "Gledaj i vidjet e ", promrmlja Ivan. Kad je grof Vorhalas stigao u ravninu s Richarsovom klupom, ovaj se uspravio i n asmije io: "Bilo je i vrijeme, gospodine! Kako mije drago to vas vidim!" Richarsov je osmijeh izblijedio kad je Vorhalas pro ao pokraj njega, a da prema nj emu nije ni glavu okrenuo. S obzirom na to kako je Vorhalas prihvatio njegov poz drav, Richars je mogao biti i posve nevidljiv. Vorkalloner, koji je slijedio sta rijeg lana stranke, barem je priznao Richarso-vo postojanje tako to mu se namr tio. Ivan je prestao disati, pun sretnog oekivanja. Richars je poku ao ponovno, kad je Falco Vorpatril, snje nobijele kose, te kim korakom prolazio pokraj njega. "Sretan sam to ste uspjeli doi, gospodine..." Falco se zaustavio i ledeno se zapiljio u Richarsa. Glasom tihim, ali ipak dovol jno sna nim da odjekne od svih zidova dvorane, Falco ree: "Nee jo dugo biti sretan. Meu nama, Richarse, postoji nepisano pravilo: ako ima plan koji prelazi granice etikoga, odigraj tu igru tako prokleto dobro da te nitk o ne ulovi. A ti takvoj igri nisi dorastao." Prezirno frknuv i, slijedio je svoje kolege. Vorfolse, koji je prolazio zadnji, bijesno je siktao na Richarsa: "Kako ste se u sudili uvui me u svoje planove tako to ste iskoristili moju zgradu za izvoenje svog napada? Pobrinut u se da vas zbog toga rastrgaju na komade!" Odmar irao je za Falc om, udaljujui se na svaki nain od Richarsa to je vi e mogao. Miles je irom razrogaio oi i razjapio usta, a njegovo je shvaanje situacije iz trenu tka u trenutak raslo. "Burna no, ha, Ivane?" dahne on, primjeujui Donovo epanje. "Ne bi vjerovao." "Isku aj me." Brzo i ispod glasa, Ivan ree Milesu i zaprepa tenom Reneu: "Skraena verzija glasi: g rupica plaenih razbojnika eljela je vibracijskim no em poni titi Donovu be-tansku oper aciju. Zaskoili su nas kad smo izlazili od Vor-folsea. Dobro su razradili plan za uklanjanje Donovih oru nika, ali nisu raunali da emo tamo biti Olivia Kou-delka i j a. Umjesto toga, mi smo uklonili njih i kao dokazni materijal predoili ih Falcu i starom Vorhalasu, pa predali stvar njima u ruke. Naravno, nitko se nije potrudi o obavijestiti Richarsa; ostavili smo ga u mraku glede tih novosti. Prije nego to proe dana nji dan, Richars e po eljeti isku ati vibracijski no na vlastitom grlu." Miles napui usne. "A dokazi? Richars je zacijelo upotrijebio nekoliko slojeva pos rednika za ovakav potez. A ako je zaista vje bao na Pierreovoj zarunici, mora se pr iznati da je zbilja lukav. Nee biti lako dovesti trag do njegovih vrata." Jo u urbanije, Rene doda: "Kako se brzo mo emo doepati dokaza?" "Moglo bi potrajati i tjednima, ali Richarsov se maher prijavio za Carskog svjed oka." Na av i se na vrhuncu svoje pobjede, Ivan udahne. Miles nakrivi glavu: "Richarsov maher?" "Byerly Vorrutver. ini se kako je on pomogao Richar-su sve ovo namjestiti. Ali st vari su po le po zlu. Richarsovi unajmljeni mamlazi slijedili su Dona i trebali su ga zaskoiti pred Kuom Vorsmvthe, ali im se uinilo da kod Vorfol-sea imaju bolju pr iliku. By je dobio napadaj, sav se pjenio kad me u ranu zoru konano prona ao. Taj j adni, histerini, velianstveni um koji je stajao iza svega toga pojma nije imao kam o su nestali svi njegovi pje aci. A ja sam ih zarobio. To mi je bilo prvi put u ivo tu da vidim Byerlyja Vorrutyera bez teksta." Ivan se zadovoljno nacerio. "A onda su do li CarSigovci i odveli ga." "Kako... neoekivano. Nisam u ovoj igri Byerlyja smjestio na to mjesto", mr tio se M iles.

"A meni se inilo da si ti prokleto previ e pun povjerenja. Meni ne to u vezi s Byem o d samog poetka nije sjelo kako treba, ali jednostavno nisam tono znao to " Vorhalas i njegovi drugovi sad su se skupili oko klupe Boriza Vormoncriefa. inilo se da je Vorfolse najglasniji, bijesno je mahao rukama i povremeno se preko ram ena ogledao prema Richarsu koji je taj prizor promatrao oima punim panike. Vormon crief je vrsto stisnuo zube i duboko se namr tio. Dvaput je odmahnuo glavom. Mladi je Sigur djelovao u asnuto: nesvjesno, ruke su mu se za -titniki sklopile u krilu, a koljena stisnula. Sve sotto uoe rasprave privedene su kraju kad je kroz mala vrata iza postolja u d voranu u ao car Gregor i ponovno zauzeo svoje mjesto. Domahnuo je lordu uvaru govor nikog kruga da mu prie, a ovaj se po urio prema njemu. Kratko su se posavjetovali. Lord uvar prijee prostoriju pogledom; naposljet ku je pri ao Ivanu. "Lorde Vorpatril," pristojno je kimnuo. "Vrijeme je da svi osim grofova napuste dvoranu. Gregor kani zatra iti poetak glasovanja. Ako niste pozvani kao svjedok, mo rat ete pronai mjesto na galeriji." "Idem iz ovih stopa", ree Ivan srdano. Miles pobjedniki podigne palac prema Reneu, pa po uri prema svojoj klupi. Ivan se okrenuo i po ao prema vratima. Polako je pro ao pokraj klupe Okruga Vorrutyer, a tamo je Dono veselo govorio Rich arsu: "Pomakni se, prijatelju. Tvoji mamlazi su me sino proma ili. Kad glasovanje b ude zavr eno, pred vratima e te ekati gradska stra a lorda Vorbohna." Iznimno nevoljko, Richars se pomaknuo prema krajnjem rubu klupe. Dono se uvalio u klupu i prekri io noge u izmama i to ih je, kako je Ivan primijetio, prekri io u lan cima pa udobno ra irio laktove. Richars je frknuo ispod glasa: "Samo se ti nadaj. Ali kad dobijem titulu, Vorboh n nee imati nadle nosti nada mnom. A Vorkosiganova e se stranka tako izbezumiti zbog njegovih zloina, da nee imati prigodu da se na mene baci kamenjem." "Kamenjem, Richarse, dragi?" preo je Dono. "Nisi ti te sree. Ja predviam da e te za trpati prava lavina." Ostavljajui za sobom obiteljski susret Vorrutverovih, Ivan je stigao do dvostruki h vrata koja su stra ari rastvorili pred njim. Tako mi Boga, ovo je bio dobro obav ljen posao. Pred samim se vratima osvrnuo preko ramena i otkrio da Gregor pilji u njega. Car mu je udijelio jedva primjetan osmijeh i tek malu naznaku kimanja g lavom. Ali Ivan se zbog toga nije osjetio presretnim. Pod tim se pogledom osjeao kao daj e potpuno gol. Prekasno se sjetio Milesove uzreice kako je nagrada za dobro obavl jen posao obino jo te i posao. Na trenutak je, stojei u predvorju pred dvoranom, razm otrio nagonsku potrebu da, umjesto lijevo, prema stubi tu koje je vodilo do galeri je, skrene desno, prema izlazu u vrtove. Ali ovo konano razrje enje ne bi propustio ni za to na planetu. Uspeo se stubama. "Pali!" ispalila je Kareen. Dvije su kantice bubljeg masla u visokom luku poletjele hodnikom. Kareen je oekiv ala da e se spustiti na prijestupnike uz poznati blump, kao kamenje, samo malo ot pornije. Ali kantice koje su se nalazile na vrhu hrpe bile su iz nove zalihe koj u je Mark prona ao na nekoj rasprodaji. Jeftinija, tanja plastika nije imala struk turni integritet prija njih kantica. Nisu udarile kao kamenje; udarile su kao gran ate. Poslije sudara s Munovim ramenima i Gustiozovom glavom kantice su se raspale i b ublje se maslo rasprsnulo po zidovima, stropu, podu i, posve sluajno, po prvotnim metama. Budui da je drugi plotun bio u zraku i prije nego to je prvi pogodio cilj , iznenaeni su se Escobaran-ci okrenuli u pravi as da prime sljedee maslene bombe r avno u grudi. Muno je imao reflekse dovoljno brze da se obrani od tree kantice ko ja se razletjela na podu i sve nazone obula u nazuvke od skliskog, bijelog bublje g masla. Divlje uzbuena Martva sad je zavijala i vri tala kao opsjednuta, pa nastavila ispal jivati kantice niz hodnik to je br e mogla. Nisu se sve kantice razletjele; neke su pogaale cilj uz zadovoljavajue mukao zvuk. Muno se, psujui, borio s jo nekoliko kan tica, no zagrizao je mamac i ispustio Enriquea na onoliko vremena koliko mu je b ilo potrebno da dograbi kantice koje su se nalazile na njihovoj polovici hodnika i uzvrati paljbu sestrama Koudelka. Martva se uspjela izmak

nuti kantici koja je ciljala prema njoj; sljedea se razletjela pred Kareeninim no gama. Munov poku aj da maslobubljom paljbom osigura odstupnicu svojoj dru ini razbio mu se o glavu kad se Enrique spustio na koljena i izmigoljio hodnikom prema svo jim za titnicama koje su vri tale poput Valkira. "Povucimo se u labos", povikala je Kareen. "I zakljuajmo vrata! Iz labosa mo emo po zvati pomo!" Na suprotnom kraju hodnika, otvorila su se vrata iza lea escobarskih osvajaa. Kare en je osjetila trenutak radosti kad je kroz njih uteturao oru nik Roic. Pojaanje! R oic je bio neodoljiv u izmama, boksericama i o amut-nom pojasu koji je prikopao naop ako. "Koji vrag " poeo je Roic, ali ga je, na nesreu, prekinula posljednja runda pri jateljske vatre koju je nasumce odaslala Martva, pogodiv i ga u grudi. "O, joj, oprosti!" vikne ona kroz dlanove kojima je pokrila usta. "Koji se vrag ovdje dogaa?" zaurlao je Roic, poku avajui i upati o amut s pogre ne strane ojasa i to rukama skliskim od maslobubljeg preljeva. "Probudili ste me! Ovo je t rei put jutros da me netko budi! Ja se moram naspavati! asna mi oru nika, sljedeeg kur binog sina koji me probudi zadavit u golim rukama!" Kareen i Martva stisnule su se jedna uz drugu u trenutku istog estetikog u itka, pro matrajui visinu, irinu ramena, duboki odjek glasa i openito, dobru porciju sportski graenog mladog mu kog tijela koju je Roic predstavljao. Martva je uzdahnula. Escob aranci, naravno, pojma nisu imali tko je ovaj mladi goli barbar koji je urlao i stajao izmeu njih dvojice i jedine njima poznate rute za bijeg. Uzmaknuli su neko liko koraka. "Roic, oni ele oteti Enriquea!" u urbano je povikala Kareen. "A da? Ba dobro", pospano mirne Roic prema njoj. "Pobrinite se da s njim odnesu i njegove vra je bube..." Uspanieni je Gustioz nakanio sunuti pokraj Roica prema vratima, no umjesto toga, okrznuo ga je pa su se obojica poskliznula po bubljem maslu i poletjela na pod, okru ena oblakom slu bene i povjerljive dokumentacije. Roicovi neispavani, no ipak d obro uvje bani refleksi preuzeli su nadzor, pa je poku ao priepiti svog sluajnog napad aa uz pod, to nije bilo lako, kad se uzme u obzir da su obojica bila pokrivena zna tnim koliinama maziva. Odani Muno uspio je zateturati u uanj i hrabro poku ao dograbi ti nekoliko kantica za jo jedan maslobublji plotun, no njegovu je vje tu ruku uhvat io Enrique i poku ao ga sprijeiti. Obojica su se pokliznula i pala na opasni pod ho dnika. No Muno je uspio epati jedan od Enriqueovih gle njeva i sad ga je poeo povlaiti hodnikom. "Ne mo ete nas sprijeiti!" dahtao je Gustioz, napola poklopljen Roicom. "Imam pravo valjani uhidbeni nalog!" "Gospodine, ja vas ne elim sprijeiti!" urlao je Roic. Kareen i Martva poletjele su dograbiti Enriqueove ruke, pa ga poele povlaiti u sup rotnom smjeru. Budui da nijedna od strana u sukobu nije mogla raunati na trenje, n atjecanje je neko vrijeme bilo neodlueno. Kareen je riskirala i ispustila jednu E nriqueovu ruku, pa poskoila preko njega i smjestila dobro odmjeren udarac u Munov runi zglob; on je zaurlao i popustio. Dvije djevojke i znanstvenik teturali su j edno preko drugog, pa se naposljetku probili natrag i pro li kroz vrata laboratori ja. Martva ih je uspjela zalupiti i zakljuati trenutak prije nego to se Munovo ram e zabilo u njih sa suprotne'strane. "Komkonzola!" dahnula je preko ramena svojoj sestri. "Nazovi lorda Marka! Nazovi nekoga!" Kareen je otrla bublje maslo iz oiju, poletjela prema komkonzolnom stolcu i poela utipkavati Markov osobni kod. Miles je iskrivio vrat i, beznadno izvan kruga ujnosti, promatrao Ivana kako sti e u prvi red galerije i tamo bez-du no izbacuje jednog nesretnog zastavnika iz njego va stolca. Mlai asnik, ni eg ina i tjelesne visine, nevoljko je predao svoje fantastin o mjesto i povukao se, po av i u potragu za stojeim mjestom u stra njem dijelu galerije . Ivan uklizne pokraj Profesorice i Ekaterine. Uslijedilo je do aptavanje; prema ir okom mahanju Ivanovih ruku i njegovu samozadovoljnom smije ku, Miles je nagaao kako upravo prepriava damama svoj sinonji junaki podvig. Prokletstvo, da sam ja bio tamo, jednako bih tako dobro uspio spasiti lorda Dona kao i... A mo da i ne. Miles je Ekaterinina brata Huga i Vassilvja koji su joj sjedili s druge strane p

repoznao na temelju kratkog susreta s njima na Tienovu sprovodu. Zar su se opet doklatili u grad kako bi maltretirali Ekaterinu zbog Nikkija? Sad su se, slu ajui I vana, doimali potpuno zateenima. Ekateri-na je rekla ne to estoko. Ivan se s nelagod om nasmijao, a onda se okrenuo i mahnuo Oliviji Koudelki koja je upravo sjedala u posljednji red. Nije bilo po teno da netko tko je probdio cijelu no sad izgleda t ako svje e... Presvukla se iz sinonje veernje haljine u iroki svileni kostim s modern im hlaama u komarrskom stilu. Ako je bilo suditi prema njezinu mahanju i osmijehu , u borbi nije bila ozlijeena. Nikki je ne to uzbueno pitao, a Profesorica mu je odg ovorila; s ledenim je neodobravanjem piljila u smjeru zatiljka Richarsa Vorrutve ra. Koga vraga cijela Ekaterinina obitelj radi s njom tamo gore? Kako je uspjela nag ovoriti Huga i Vassilvja da surauju i pou s njom u ovaj posjet? I kakve veze sa sv im tim ima Gregor? Miles bi se mogao zakleti da je vidio oru ni-ka u odori Kue Vorb arra kako se vraa, nakon to ih je smjestio na njihova mjesta... U dvorani Vijea, lo rd uvar govornikog kruga udario je dr kom konjanikog koplja s barjakom Vorbarrinih o drvenu ploicu umetnutu u pod samo za tu svrhu. Klik-klak, odjeknulo je dvoranom. Sad nema vremena odjuriti na galeriju i saznati to se dogaa. Miles uspije odvojiti svoju pozornost od Ekaterine i pripremi se na bavljenje poslom. Poslom koji e od luiti hoe li budunost za njih dvoje biti san ili nona mora... Lord uvar glasno je rek ao: "Moj Carski Gospodar priznaje grofa Vormoncriefa. Istupite i predajte svoju tu bu, milorde." Grof Boriz Vormoncrief ustane, potap e svog zeta po ramenu i odluno krene zauzeti s voje mjesto u Govornikom krugu, pod obojenim prozorima, suelice polukrugu svojih k olega grofova. Izgovorio je kratak i slu ben zahtjev da Sigur bude priznat kao pra vi nasljednik Okruga Vorbretten, s obzirom na dokazni materijal Reneov genetski sken koji je svojim kolegama podijelio davno prije ovog glasovanja. Richarsov sl uaj, koji je bio sljedei na redu, Vormoncrief ni jednom rijeju nije spomenuo. Zabog a, pa to je pomak od savezni tva do udaljavanja! Dok je slu ao, Richarsovo je lice b ilo mirno i nepomino. Boriz je odstupio. Lord uvar ponovno je udario kopljem. "Moj Carski Gospodar priznaje grofa Vorbrett ena. Istupite i izrecite svoje pobijanje ovog zahtjeva, milorde." Rene je ustao, ali nije napustio klupu. "Lorde uvaru, privremeno predajem svoje m jesto u Govornikom krugu lordu Donu Vorrutveru." Ponovno je sjeo. Iz klupa se zauo kratkotrajan amor. Svi su shvatili logiku koja je stajala iza ove zamjene; na Milesovo duboko i prikriveno zadovoljstvo, inilo se daje Richars izn enaen. Dono je ustao, od epesao naprijed do Govornikog kruga, pa se okrenuo kako bi se suoio s okupljenim barravar-skim grofovima. Kratki je bijeli osmijeh bljesnuo kroz njegovu bradu. Miles je pratio njegov pogled prema galeriji i u posljednji trenutak uspio ugledati Oliviju Koudelku koja je ustala i pobjedniki podigla palc e. "Gospodaru, lorde uvaru, lordovi." Dono je navla io usne i upustio se u slu beno izno e nje svog zahtjeva da mu bude dodijeljena titula grofa Okruga Vorrutver. Sve je n azone podsjetio kako su primili potvrene primjerke svih njegovih lijenikih nalaza i izjave svjedoka, dane pod zakletvom, kao dokaz njegova novog spola. Ukratko je p onovio svoje argumente kako pravo na nasljedstvo ima kao prvi sljedei mu karac u ob iteljskoj liniji, kako ga je pokojni grof odredio za nasljednika i kako je ovjek koji ima iskustva u voenju Okruga, u emu je pomagao svom pokojnom bratu Pierreu. Lord Dono stajao je lagano ra irenih nogu, ruku sklopljenih na leima, samopouzdana dr anja. Podigao je bradu. "Kao to je nekima od vas ve poznato, sino je netko poku ao o teti pravo na dono enje odluke iz va ih ruku. Netko je elio da se odluka o budunosti B arravara ne donese u ovoj dvorani, nego u nekoj pokrajnjoj uliici. Bio sam rtvom n apada; na svu sreu, nisam te e ozlijeen. Moji su napadai trenutano u rukama lorda Vorb oh-na, a svjedok je pru io dovoljno dokaza na temelju kojih e moj roak Richars biti uhien zbog sumnje da je skovao urotu i htio poiniti ovo zlodjelo. Vorbohnovi ga lj udi ekaju pred vratima dvorane. Richars e odavde izai ili s lisicama na rukama, ili e va om odlukom biti stavljen iznad policijske jurisdikcije. U tom sluaju, o njegov oj ete krivnji poslije morati odluivati vi. Vladavina nasilnika tijekom Krvavih stoljea zaslu na je za mnoge ivopisne incidente u povijesti Barravara, pogodne da se prema njima napi e drama. Ali ne vjerujem da biste vi eljeli povratak te dramatinosti u svakodnevni ivot. Stojim pred vama, spre

man i voljan slu iti svom caru, carstvu, svom okrugu i njegovim ljudima, zauzimajui se za vladavinu zakona." Ozbiljno je kimnuo prema grofu Vorhalasu, koji mu je u zvratio: "Gospodo, odluka je u va im rukama." Dono napusti Govorniki krug. Prije mnogo godina jo prije Milesova roenja jedan je od sinova grofa Vorhalasa bio pogubljen zbog sudjelovanja u protuzakonitom dvoboju. Grof je odluio da zbog tog a nee podii svoj barjak i pobuniti se; od tog je vremena svim svojim kolegama jasn o stavljao do znanja kako od njih oekuje jednako po tovanje zakona. Bilo je to svoj evrsno moralno uvjeravanje s iske enim zubima; kad se radilo o etikim pitanjima, ni tko se nije usuivao proturjeiti Vorhalasu. Ako je u Konzervativnoj stranci postoja la kralje nica koja ju je prijeila da se sroza, onda je to bio stari Vorhalas. A ka ko se inilo, Dono je upravo uspio strpati Vorhalasa u svoj stra nji d ep. Ili mu gaje Richars svojim potezom tamo strpao... Miles fune kroza zube, suspre ui uzbuenje. Dob ar potez, Dono, dobar, dobar. Savr en. Lord uvar ponovno je udario kopljem i prozvao Ri-charsa da odgovori na Donov zaht jev. Richars se doimao potresenim i ljutim. Odlunim korakom jo nije pravo ni stiga o do Govornikog kruga, a usne su mu se ve poele pokretati. Okrenuo se prema dvorani , duboko udahnuo, pa zapoeo sa slu benim uvodom u svoje pobijanje. Milesovu je pozornost odvuklo u kanje na galeriji; stizale su zakasnjele prido lice. Podigao je pogled i razrogaio oi, ugledav i svoje roditelje kako sti u u red iza Profe sorice i Ekaterine, mrmljajui pregovaraju o mogunosti da sjede zajedno, ispriavaju se i zahvaljuju zaprepa tenom paru Vorova koji je smjesta ustupio svoja mjesta Potkralju i Potkraljici. Oito su se s doruka uspjeli spasiti na vrijeme da stignu na glasovanje jo su bili slu beno o djeveni, grof Aral u smee-srebrnu uniformu istovjetnu Milesovoj, a grofica u mode ran, vezeni be komplet, pla-menocrvene kose spletene u razraeno mno tvo pletenica ko je su joj se ovijale oko glave. Ivan izvije vrat, zaprepasti se, kimne im na poz drav i promrmlja ne to u bradu. Profesorica, koja je pa ljivo pratila Richarsov govo r, smjesta ga je u utkala. Ekaterina se nije osvrtala; vrsto se dr ala za ogradu gale rije i napeto zurila dolje, u Richar-sa, kao da snagom volje eli izazvati puknue a rterije u sredi tu za govor njegova mozga. Ali on je neumorno ml-jeo, pribli avajui s e zakljuku svog izlaganja. "To da sam ja oduvijek bio Pierreov nasljednik razvidno je iz injenice kako on ni kad nije na taj polo aj imenovao nekog drugog. Priznajem, nas se dvojica nismo oso bito voljeli, zbog ega sam osobno uvijek alio, ali kao to mnogi od vas imaju razlog a znati, Pierre je bio, ah, kako da ka em, te ka osoba. No ak je i njemu bilo jasno d a osim mene, nema koga odrediti za svog nasljednika. Dono je bolesna ala lady Donne, ala koju smo i predugo podnosili. Ona je sama bit upravo one vrste galaktike pokvarenosti", njegov pogled i ruka kratko su poletjel i prema mutiranom Milesu, kao da eli naglasiti daje tijelo njegova neprijatelja v anjski i vidljivi znak nutarnjeg, nevidljivog otrova, "protiv kakve se po svaku cijenu moramo boriti. Da, ka em boriti, i ka em to hrabro i glasno boriti kako bismo sauvali priroenu nam istou. Lady Donna iskra je koja bi mogla zapaliti pobunu proti v najdubljih, najosnovnijih temelja na eg poretka. Ona je uvreda asti carstva. Moli m vas da njezino nametljivo prenemaganje privedete kraju kakav ono i zaslu uje." Richars pogledom prijee dvoranu, eznutljivo tra ei znakove odobravanja svojih zauujue r vnodu nih sluatelja, pa nastavi. "Jo bih samo dodao ne to u vezi sa slaboumnom prijetnjom lady Do nne da e optu bu za navodni napad na nju a koji je mogao naruiti svatko dovoljno ojae n njezinim prenemaganjem iznijeti na odluku ovom vijeu. Ja ka em neka je iznese. A tko e, u tom sluaju, biti njezina siva eminencija, osoba koja e tu bu u njezino ime i znijeti?" irokom je gestom pokazao prema Milesu, koji je sjedio u svojoj klupi, j edne noge u izmi ispru ene u stranu, slu ajui Richarsa sa svom ravnodu no u koju je uspio kupiti. "Onaj koji je i sam optu en za mnogo strasnije zloine, zloine koji idu ak do ubojstva s predumi ljajem." Richars je oito bio uznemiren, jer je svoju dimnu zavjesu pustio daleko prerano. No ipak se od tog dima Miles poeo gu iti. Proklet bio, Richarse. Nije mogao sebi do pustiti ni trenutak oklijevanja, nije u ovoj dvorani mogao ne odgovoriti na taj izazov. "Ispravak krivog navoda, moj lorde uvaru." Ne mijenjajui polo aj, Miles je ugodio sv oj lijeno razvueni glas tako da ga mogu uti u cijeloj dvorani. "Ja nisam optu en. Ja

sam oklevetan. A izmeu toga dvoga postoji i vi e nego primjetna zakonska razlika." "Ironian e to biti dan kad ti bude poku ao na ovom mjestu iznijeti optu bu za zloin", uz vratio mu je Richars, podboden, kako se Miles nadao, nagovje tajem pro-tutu be. Sa svog mjesta u zadnjem redu oglasio se lord Vorha-las: "U ovom sluaju, gospodar u, moj lorde uvaru, gospodo nakon to sam vidio dokaze i uo istra no ispitivanje, bit e mi zadovoljstvo da osobno iznesem optu bu protiv lorda Richarsa." Lord uvar se namr tio i upozoravajue potap ao svoje koplje. Iz povijesnog je iskustva znao kako dopu tenje grofovima da ponu govoriti preko reda vrlo brzo dovodi do glasnih dvoboja rijeima i akama, a u starim vremenima, kad nisu bili dostu pni detektori oru ja znalo je biti i masovnih pucnjava, pa i dvoboja do smrti. Ali car Gregor slu ao je raspravu gotovo posve bezizra ajna lica, ne pokazujui ni najman je namjere da se umije a. Richars je svakim trenutkom sve vi e gubio nadzor nad sobom; Miles je to jasno raz abirao iz toga kako se zajapurio i sve te e disao. Na Milesovo zaprepa tenje, Richar s je rukom pokazao prema Ekaterini. "Odva an je zloinac onaj koji bestidno stoji ov dje dok ga s galerije promatra supruga njegove rtve iako pretpostavljam da joj po gled na njega te ko pada, zar ne?" Lica su se okrenula prema blijedoj eni na galeriji, odjevenoj u crninu. Doimala s e prestravljenom i oduzetom, jer ju je Richarsova ne eljena pozornost izbacila iz sigurnog polo aja nevidljivog promatraa. Pokraj nje, Nikki se ukoio. Miles se usprav io; jedino se tako uspio suzdr ati da ne jurne preko dvorane i ne zgrabi Richarsa za grlo i zadavi ga na licu mjesta. To ionako ne bi pomoglo. Bio je prisiljen up ustiti se u drugaiju vrstu borbe, sporiju, ali zakleo se sam sebi u konanici djelo tvorniju. Kako se Richars usuuje na javnom mjestu oboriti na Ekaterinu, napasti n jezine najintimnije muke, poku ati manipulirati njezinim najintimnijim odnosima, i sve to samo zato da bi se doepao vlasti? Ono to je Miles predviao, nona mora u kojoj e se morati braniti od optu bi, ostvarila se sad i ovdje. Ve sad e biti prisiljen obratiti pozornost ne samo na istinu, nego i na vanjski dojam, paziti na svaku izgovorenu rije i to kako e ona odzvoniti u u i ma slu atelja koji bi u budunosti mogli postati njegovim sucima. Richars je uinio tr i koraka natrag neuspjelim napadom na Dona; mo e li se uspentrati na vrh preko Mil esova i Ekaterinina tijela? inilo se da svakako kani poku ati. Ekaterinino je lice bilo posve mirno, ali bijelo oko usana. Neki oprezni centar u zabaenom kutku Milesova mozga potrudio se, za svaki sluaj, upamtiti kako ona izg leda kad je zaista ljuta. "Varate se, lorde Richars," ispalila je ona s visine. "A oito je kako to nije va a prva pogre ka." "Zaista?" uzvratio joj je Richars. "A zbog ega ste onda onako u asnuto pobjegli pre d njegovom javnom prosid-bom, ako ne zbog zakasnjele spoznaje o njegovoj ulozi u smrti va eg pokojnog supruga?" "To se vas ni najmanje ne tie!" "ovjek se mora zapitati kakvim vas je otad pritiscima izlo io kako bi zadobio va pri stanak..." Njegov ljigavi osmijeh pozivao je nazone da upotrijebe ma tu i zamisle n ajgore. "Samo onaj ovjek koji je potpuna budala!" "Dokazi se, madame, nalaze tamo gdje ih ovjek nae." "Tako vi zami ljate dokaze?" prezirno je frknula Eka-terina. "Pa dobro. Va u zakonsk u teoriju vrlo je lako uni titi " Lord uvar udario je kopljem. "Upadice s galerije nisu dopu tene", poeo je on, podi ui p ogled prema njoj. Iza Ekaterine, Potkralj Sergvara zapiljio se u lorda uvara, ka iprstom savjetodavno potap ao svoj nos i kratkom gestom s dva prsta zaokru io Richarsa koji je stajao do lje: Ne, pusti ga da se sam objesi. Ivan se osvrnuo preko ramena, naglo se nacer io od uha do uha, pa se opet okrenuo prema prizoru. Oi lorda uvara bljesnule su pr ema Gregoru, na ijem je licu jedina naznaka bio traak osmijeha. Ne to slabijim glaso m, lord uvar nastavi: "Ali mogue je odgovarati na izravna pitanja postavljena iz G ovornikog kruga." Richarsovo je pitanje bilo vi e retoriko, proraunato da ostavi dojam, a ne da dobije odgovor, procijenio je Miles. Pretpostavljao je da e Ekaterina biti za tiena ti inom koja se tra i na galeriji i nije oekivao kako e biti prisiljena odgovarati na izravna pitanja. Izraz na Rich

ar-sovu licu podsjetio ga je na ovjeka koji dra i tigricu, a onda iznenada shvaa da ona nije na uzici. U kojem e smjeru skoiti? Miles je prestao disati. Ekaterina se nagnula naprijed i zgrabila ogradu tako vrsto da su joj lanici pobije ljeli. "Lorde Vorkosigan, vrijeme je da ovo privedemo kraju!" Iznenaen, Miles se trznuo u svom sjedalu. "Madame?" Lagano joj se naklonio. "Va a el ja je za mene zapovijed..." "Ba dobro. Hoete li se o eniti mnome?" U Milesovim se u ima podigla buka nalik na onu za-pjenu anog mora; na trenutak, u ov oj sobi nije bilo dvije stotine ljudi, nego samo dvoje. Ako je ovo varka smi ljena da uvjeri njegove kolege kako je nedu an, hoe li upaliti? Koga briga? Iskoristi tr enutak! Zadr i tu enu! Nemoj joj dopustiti da ti ponovno izmakne! Najprije mu se po digao jedan kut usana, a potom i drugi. Naposljetku je osmijeh od uha do uha pre uzeo vlast nad njegovim licem. Nagnuo se prema njoj. "Ali, naravno, madame. Svak ako. Sad odmah?" inila se na trenutak zateenom, mo da prizorom njega koji istog trenutka napu ta dvoran u Vijea, odluan da iskoristi ovu priliku prije nego to se ona dospije predomisliti. Pa, on je spreman, ako je i ona... Primirila ga je, mahnuv i rukom. "O tome emo ra zgovarati poslije. Dovr ite ovaj posao." "Sa zadovoljstvom." Iskesio se prema Richarsu koji je zijevao poput ribe na suho m. A onda se jednostavno veselo nasmije io. Dvije stotine svjedoka. Sad se ona vi e ne mo e predomisliti... "Toliko to se tie te linije va eg razmi ljanja, lorde Richars," dovr ila je Ekaterina. N aslonila se i otresla ruke kao da s njih ne to bri e, pa dodala, ali nikako ispod gl asa: "Glupane." Nije bilo zabune; car Gregor nesumnjivo se sjajno zabavljao. Nikki, koji je sjed io pokraj Ekaterine, odu evljeno je poskakivao i mrmljao ne to to je izgledalo kao To , mama! Galerijom se pro irilo prigu eno smijuljenje. Ivan je tek nadlanicom protrlj ao usta, iako su mu se oi suzile od smijeha. Ponovno je pogledao iza Ekaterininih lea, prema mjestu na kojem je Potkraljica izgledala kao da se zagrcnula, a Potkr alj je nekako uspio napadaj smijeha pretvoriti u napadaj ka lja. Iznenada preplavl jena stidom, Ekaterina je utonula u svoj stolac, ne usuujui se pogledati svog brat a ili Vassilvja. Ali gledala je prema Milesu, a oi su joj se smek ale bespomonim osm ijehom. Miles joj je uzvratio, smijuljei se kao idiot. Najcrnji Richarsov pogled samo se odbio od njega, kao od za titnog polja. Gregor kratko domahne lordu uvaru da ponovn o pokrene stvari. U tom je trenutku Richars ve posve izgubio nit svog izlaganja, kao i prednost tre nutka, sredi te pa nje i suut svojih slu atelja. Svi koji pozornost nisu usmjerili prem a Ekaterini, usmjerili su je prema Milesu, razveseljeni i nestrpljivi da se priv ede kraju Richarsova ru na drama. Richars je slaba no i nemu to dovr io svoj govor, te n apustio Govorniki krug. Lord uvar pozvao je na poetak glasovanja. Gregor, koji je kao grof Vorbarra glasov ao prvi, nije se suzdr ao nego rekao Dalje, pridr avajui si pravo da glasuje na kraju , u sluaju da bude potreban odluujui glas. Bila je to povlastica cara, koju Gregor nije esto iskori tavao. Miles je poeo pratiti glasove, ali do trenutka kad je do ao re d na njega ve je bio zaposlen time stoje svojim najljepim rukopisom na marginama svitaka po petstoti put vr-ljao rijei Ekaterina Nile Vorv ayne Vorsoisson, isprepletene s lord Miles Naismith Vorkosigan. Rene Vorbreten, smijui se od uha do uha, morao ga je upozoriti da je na njemu red da se oglasi, to je izazvalo jo jednu salvu prigu ena smijeha s galerije. Nije bilo va no; injenicu da je glasovanje dostiglo arobnu granicu od trideset jedno g glasa Miles je razabrao iz u kanja u dvorani i na galeriji, nakon to su-oni koji s u brojili glasove zakljuili da je Dono pro ao. Richars je dobio bijednih desetak gl asova, budui da se, poslije odlunog glasa lorda Vorhalasa za Dona, nekoliko njegov ih pristalica iz Konzervativne stranke suzdr alo od glasovanja. Ukupan zbroj Donov ih glasova na kraju je bio trideset dva; ne ba vrsta pobjeda, no kako je donesena s jednim glasom vi e od potrebnog minimuma, Gregor se, s oitim zadovoljstvom, izjas nio kao suzdr an, to na krajnji rezultat vi e nije imalo nikakva utjecaja. Zaprepa teni je Richars u klupi Okruga Vorrutver zateturao na noge i oajno povikao: "Moj gospodaru, ula em albu na ovu odluku!" Zapravo i nije imao drugog izbora; sad

gaje samo nova runda mogla spasiti od gradske stra e koja gaje strpljivo ekala s d ruge strane vrata dvorane. "Lorde Richars," slu benim je glasom odgovorio Gregor, "odbijam saslu ati va u albu. Mo ji su se grofovi izjasnili i njihova odluka ostaje na snazi." Kimnuo je lordu uva ru koji je nalo io naoru anim uvarima dvorane da brzo izvedu Richarsa kroz vrata prem a sudbini koja ga je ekala s druge strane. Sve se dogodilo tako brzo da se Richar s od zaprepa tenja nije oporavio ni toliko da pone uzalud prosvjedovati ili se otim ati. Milesovi se zubi stis-nu e od divljakog zadovoljstva. Prekri i me, Richarse, mo e? Tebe sam sredio. Pa... istini za volju, Richars je sredio samoga sebe, kad je usred noi naciljao u Dona i proma io. Za to je trebalo zahvaliti Ivanu i Oliviji, a na neki nejasan nai n, pretpostavljao je Miles i tajnom Richarsovu savezniku, Byerlyju Vorrutveru. K ad ovjek ima prijatelje kakav je By, ne trebaju mu neprijatelji. A ipak... ne to se u Ivanovu verziju sinonjih dogaaja nekako nije dobro uklapalo. Poslije. Ako ovo n e uspije razmrsiti carski revizor, onda nee nitko. Poet e s ispitivanjem Bya koji j e, kako je pretpostavljao, u ovom trenutku bio u sigurnim rukama CarSiga. Ili, j o bolje, poet e s... Milesove su se oi suzile, no tu je misao bio prisiljen napustit i jer se Dono ponovno podigao na noge. Grof Dono Vorrutyer stao je u Govorniki krug kako bi smireno zahvalio svojim novi m kolegama i slu beno vratio govorniko pravo Reneu Vorbrettenu. S malim, ali vrlo z adovoljnim osmijehom vratio se u klupu Okruga Vorrutyer u kojoj je sad sjedio sa m, neosporno na to imajui pravo. Miles se svom snagom napinjao da ne okrene glavu preko ramena kako bi se mirno mogao zapiljiti prema galeriji, ali tu i tamo usp io bi kradomice pogledati Ekaterinu. Tako se dogodilo daje uspio primijetiti tre nutak u kojem se njegova majka napokon nagnula izmeu Ekaterine i Nikkija kako bi joj uputila prve estitke. Ekaterina se okrenula i problijedjela. Njezini budui svekar i svekrva smije ili su joj se sa savr enim odu evljenjem i izrazili Ekaterini, kako se Miles nadao, odgovar ajue odu evljenu dobrodo licu. Okrenula se i Profesorica i iznenaeno ne to izjavila; no ona se potom rukovala s Po tkraljicom, dr ei se kao da otkriva urotu nekog tajnog sestrinstva. Milesu je pone to i lo na ivce to dr anje postarijih dama koje kao da su skovale neku veselu majinsku u rotu. Zar je mogue daje sve ovo vrijeme izmeu njihova dva kuanstva postojao sloboda n protok informacija? Stoje moja majka govorila o meni? Palo mu je na pamet da poslije zatra i izvje e od Potkraljice. Ali onda se ip ak prizvao k pameti. I Potkralj Vorkosigan pru io je, pomalo nespretno, ruku preko Ekaterinina ramena i srdano stisnuo njezinu. Pogledao je pokraj nje, prema Milesu, nasmije io se i reka o ne to, a Milesu je bilo drago to to nije mogao uti. Prirodno, Ekaterina je ljupko odgovorila na ovaj izazov i predstavila im svog brata i dobrano zaprepa tenog Vass i-lyja Vorsoissona. Na licu mjesta Miles je donio odluku kako e Vassilvja, bude l i ikad vi e davio Ekaterinu zbog Nikkija, okrutno i bez milosti poslati Potkraljic i na jednu dozu betanske psihoterapije poslije koje njegov mozak vi e nikad nee bit i isti. Ta je uzbudljiva pantomima, na alost, privedena kraju kad je prema mjestu u Govor nikom krugu krenuo Rene Vorbretten. Posjetitelji galerije ponovno su svoju pozorn ost obratili zbivanjima ispod njih. Osjeajui Ekate-rinine tople oi na sebi, Miles s e uspravio i poku ao izgledati zaposleno i djelotvorno, ili barem pozorno. Bio je siguran kako nije uspio zavarati svog oca koji je prokleto dobro znao kako prigo dom uobiajenog glasovanja u Vijeu u ovakvom trenutku sve ovisi o tome kako se ovjek dr i. Rene je odva no poku ao odr ati svoj govor, to nije bilo nimalo lako nakon maloprija njih uzbudljivih dogaanja. Naveo je kako je proteklih deset godina odano slu io kao gro f, to je prije njega inio i njegov djed, pa ukazao svojim kolegama na vojniku karij eru svog pokojnog oca koji je poginuo u ratu za Hegensku Os. Dostojanstveno ih j e zamolio da ga ponovno potvrde, pa si ao, osmjehujui se napeto. Jo je jednom lord uvar pozvao na glasovanje i Gre-gor je jo jednom predao red sljed eem, zasad se ne izja njavajui. Ovaj je put Miles uspio zadr ati pozornost na brojenju glasova. vrstim glasom, grof Dono dao je svoj prvi glas u ime Okruga Vor rutver.

Sigur je pro ao ne to bolje nego Richars, koji je do ivio potpun poraz, ali ne i dovol jno dobro: gotovo pred sam kraj izja njavanja i Rene je dobio potreban broj od tri deset jednog glasa. Tako je i ostalo, jer se Gregor suzdr ao, namjerno ne elei utjec ati na ishod. Grof Vormoncrief svoju je albu ulo io pone to rutinski i nitko se nije iznenadio kad ju je Gregor odbio poslu ati. Vormoncrief i Sigur, koji je, iznenaujue , izgledao kao da mu je sad mnogo lak e, podnijeli su poraz dostojanstvenije od Ri -charsa, te pri li Reneu i rukovali se s njim. Rene je ponovno stao u Govorniki kru g i kratko zahvalio kolegama, pa predao rije lordu uvaru. Lord uvar udario je koplj em 0 drvenu plou i proglasio zasjedanje zavr enim. Dvorana 1 galerija istog su se trenutka pretvorile u vrtlog glasova i pokreta. Miles se suzdr ao od toga da skoi i preko klupa, stolaca i lea svojih kolega potri pr ema galeriji, ali samo zato stoje primijetio kako i njegova obitelj ustaje i poin je se probijati stubi tem prema izlaznim vratima. Pa valjda se mo e pouzdati u to da e mu majka i otac dovesti Ekateri-nu ovamo? Svejedno se na ao zarobljen u gomili g rofova koji su ga obasuli bara nom vatrom estitanja, primjedbi i ala. Jedva ih je uo, odgovarajui svima automatskim Hvala vam... hvala vam... stoje nekoliko puta bilo u o troj suprotnosti s onim to mu je zapravo bilo reeno. Konano je zauo oev glas kako ga doziva. Miles naglo okrene glavu; Potkralj je oko s ebe irio takvo ozraje da se inilo kako se gomila izmeu njih jednostavno rastopila. E katerina je, u u kana izmeu svojih dvoje velianstvenih vodia, stidljivo virkala prema g omili mu karaca u odorama. Miles joj je odluno pri ao i bolno joj sna no stisnuo ruke, pretra ujui njezino lice, Je li to istina? Misli li ozbiljno? Uzvratila mu je idiotskim, prekrasnim osmijehom od uha do uha, Da, oh, da. "Hoe da ti pridr im noge?" ponudio mu je Ivan. "Ivane, zaepi", dobaci mu Miles preko ramena. Osvrnuo se u potrazi za najbli om klu pom. "Smijem li?" ap-ui ju je zapitao. "Pa, ja bih rekla da je to obiaj..." Osmijeh mu se pro irio, pa je skoio na klupu, zgrabio je u svoj zagrljaj i bestidno je posjedniki poljubio. Uzvratila mu je zagrljaj jednakom snagom, samo je malo d rhtala. "Konano si moj. Da", strasno mu je pro aptala u uho. Skoio je s klupe, ali nije pu tao njezinu ruku. Nikki, koji ga je gotovo mogao gledati ravno u oi, odmjeravao je Milesa. "Usreit et e moju mamu, zar ne?" "Nikki, dat u sve od sebe." Ozbiljno je i iz sveg srca kimnuo glavom Nikkiju koji mu je uzvratio kimanjem, kao da ka e Dogovoreno. Stigle su Olivia, Tatya i Reneova sestra, probijajui se kroz gu vu grofova na odlas ku kako bi se doepale Renea i Dona. Za njihovim je petama zadihano pristizao mu kar ac u grofovskoj uniformi koja je bila jarkocrvene i zelene boje. Naglo se zausta vio, oajno osvrnuo po dvorani i zastenjao: "Prekasno!" "Tko je to?" zapita apatom Ekaterina Milesa. "Grof Vormuir. ini se daje propustio sjednicu." Grof Vormuir ote turao je prema svojoj klupi na suprotnom kraju dvorane. Dono ga je, s laganim smije kom, promatrao kako se udaljava. Ivan prie Donu i ispod glasa ree: "U redu, jednostavno moram znati. Kako si onemog uio Vormuira?" "Ja? Ja s tim nisam imao nikakve veze. No ipak, ako ba mora znati, mislim da je ju tro proveo u mirenju sa svojom groficom." "Cijelo jutro? U njegovim godinama?" "Pa, mislim daje u pomo pozvala jedan dobar betan-ski afrodizijak. Koliko sam uo, uz njegovu pomo mu karac mo e satima. A nema ni gadnih popratnih pojava. Sad, kad poin je starjeti, Ivane, mo da bi ga i ti elio isprobati." "Ima jo malo?" "Ja nemam. Pitaj Helgu Vormuir." Miles se okrenuo prema Hugu i Vassilvju, a osmijeh mu se tek neznatno ukoio. Ekat erina vr e stisne njegovu ruku, a on joj uzvrati stisak, kao daje uvjerava kako e sve biti dobro. "Dobrojutro, gospodo. Drago mije to ste uspjeli stii na ovu povijesnu sjednicu. Biste li nam se izvoljeli pridru iti na objedu u Kui Vorkosigan? Siguran sam da postoje neke stvari koje moramo raspraviti nasamo."

inilo se daje Vassilv na dobrom putu da ostane do ivotno zaprepa ten, no nekako je sm ogao snage kimnuti i promrmljati hvala. Hugo je uoio kako se vrsto za ruke dr e Mile s i Ekaterina, pa mu se usne iskrive u zbunjenom pristanku: "Mo da je to dobra zam isao, lorde Vorkosigan, budui da emo, oito, hm, biti u rodu. Pretpostavljam da je z arukama nazoilo dovoljno svjedoka da ih uine obvezujuima..." Miles u u ka Ekaterininu ruku pod svoju i privue je k sebi. "Iskreno se nadam." Prema njihovoj grupici probio se lord uvar govornikog kruga. "Miles. Gregor bi teb e i ovu damu elio vidjeti prije nego to odete." Nasmije io se Ekaterini i kimnuo. "S pominjao je nekakvu zadau vezanu uz tvoj revizorski djelokrug..." "Ah." Ni na trenutak ne ispu tajui njezinu ruku, Miles je povukao Ekaterinu kroz sv e manju gu vu prema postolju, gdje je Gregor razgovarao s nekolicinom mu karaca koji su iskoristili ovu prigodu da na svoje brige privuku njegovu carsku pozornost. Rije io ih se i okrenuo prema Milesu i Ekaterini, pa si ao s postolja. "Madame Vorsoisson." Kimnuo joj je. "Mislite li da e vam jo biti potrebna moja pom o u razrje avanju va ih, ovaj, obiteljskih problema?" Zahvalno mu se nasmije ila. "Ne, gospodine. Mislim da Miles i ja mo emo preuzeti stv ar u svoje ruke, sad kad je uklonjena ova neugodna politika prepreka." "I ja sam imao taj dojam. estitam vam oboma." Usne su mu bile ozbiljne, ali oi su mu plesale. "Ah." Pozvao je svog tajnika koji je iz omotnice izvukao nekakav dok ument slu bena izgleda, dvije kaligrafirane stranice prepune biljega i peata. "Evo, Miles... Vidim daje Vormuir konano stigao. Tebi prepu tam da mu ovo preda ." Miles pogledom preleti stranice i zloesto se nasmije i. "Kao to je bilo i dogovoreno . Bit e mi zadovoljstvo, gospodine." Gregor im udijeli jedan od svojih rijetkih osmijeha, pa pobjegne pred svojim dvo rjanima zaroniv i kroz mala vrata iza postolja. Miles poslo i stranice i sjuri se prema Vormuirovoj klupi. "Ne to za vas, grofe. Moj Carski Gospodar razmotrio je va u molbu za potvrdu skrbni tv a nad svim va im dra esnim djevojicama. Ovo je dokument koji vam to jami." "Ha!" ree Vormuir pobjedonosno, doslovno upajui dokument iz Milesovih ruku. "A to sa m ja rekao! ak su i carski odvjetnici morali pokleknuti pred krvnim vezama, zar n e? Dobro! Dobro!" "U ivajte." Miles se nasmije i i brzo odvue Ekaterinu. "Ali, Miles," pro aptalaje ona, "zar to znai daje Vor-muir pobijedio? Smije nastavi ti sa svojom gnusnom serijskom proizvodnjom djece?" "Pod izvjesnim uvjetima. Po uri se malo vjeruj mi, bolje nam je da ne budemo u dvo rani kad on stigne do druge stranice..." Miles, ma ui rukama, poka e gostima koje je vodio na objed da izau u veliko predvorje, mrmljajui pritom u kom-vezu brze upute Pymu da doveze vozilo. Potkralj i Potkral jica ispriali su se i rekli da e doi malo poslije, nakon to porazgovaraju s Gregorom . Svi su se zaprepa teno zaustavili kad je iz dvorane odjeknuo iznenadan urlik nezad ovoljstva: "Mirazi! Mirazi! Sto osamnaest miraza..." "Roic," ree Mark zlokobno, "za to su ovi prijestupnici jo uvijek ivi?" "Milorde, ali ne mo emo jednostavno ubiti svakoga tko neovla teno ue na posjed", poku a o se opravdati Roic. "A za to ne?" "Nismo vi e u Vremenu izolacije! Osim toga, milorde," kimne Roic prema prljavim i promoenim Escoba-rancima, "ini se da imaju pravovaljan uhidbeni nalog." Ni i Escobaranac, koji je rekao daje asnik za uvjetne otpuste po imenu Gustioz, pod igao je naramak ljepljivih svitaka koji su dokazivali tu injenicu i znakovito nji me zamahao, raspr iv i posljednjih nekoliko bijelih kapljica. Mark je uzmaknuo i pa lj ivo uklonio zalutalu mrljicu s prednjice svog najboljeg crnog odijela. Sva su tr ojica mu karaca pred njim izgledala kao da ih je netko nedavno naglavce uronio u b avu jogurta. Prouavajui Roica, Mark se nejasno prisjetio legende o Ahilu, samo se ovaj put inilo da se maslobubl ja marinada rasprostrla objema petama. "Vidjet emo." Ako su ozlijedili Kareen... Mark se okrenuo i pokucao na vrata labo ratorija. "Kareen? Martva? Jeste svi unutra dobro?" "Mark? Jesi li to ti?" Kroz vrata se zauo Martvin glas. "Konano!" Mark je prouavao urezotine u drvenim vratima i stisnutih se oiju namr tio prema Esco

barancima. Gustioz je lagano ustuknuo, a Muno je udahnuo i napeo se. Iz laborato rija se zaulo struganje, kao da netko odmie goleme predmete s ulaza. Trenutak posl ije, kljocnula je brava, a vrata su se najprije zaglavila, pa potom uz trzaj otvo rila. Martva gurne glavu kroz njih: "Hvala nebesima!" Uznemireni Mark protisnuo se pokraj nje kako bi prona ao Kareen. Gotovo se stropo ta la u njegovo rastvoreno naruje, no onda su se oboje predomislili. Iako nije bila prelivena tako jako kao mu karci, kosa, prsluk, ko ulja i hlae bili su joj obilato po prskani bubljim maslom. Umjesto zagrljaja, pa ljivo se nagnula naprijed i pozdravi la ga poljupcem koji je govorio daje sve u redu. "Ljubavi, jesu li te ozlijedili ?" elio je znati Mark. "Nisu", ree ona, pomalo zadihana. "Mi smo dobro. Ali Mark, oni ele odvesti Enrique a! Bez njega, itav na posao zavr ava u kanalizaciji!" Enrique, potpuno unereen i gumast, upla eno je to potvrdio kimanjem glave. " , , ja u to srediti." Nekako... Pro la je rukom kroz kosu. Polovica njezinih plavih kovrica stajala je uspravno, uvr en a maslobubljim gelom, a dok je disala, grudi su joj se podizale i spu tale. Mark j e dobar dio jutra proveo opirui se nevjerojatno opscenim asocijacijama koje je u njemu izazivala oprema za pakiranje mlijenih proiz voda. Uspio je dovr iti zadau samo zato to je sam sebi obeao da e poslijepodne, kad se vrati kui, odrijemati, i to ne sam. Sve je isplanirao. Taj romantini scenarij, meu tim, nije ukljuivao nikakve Es-cobarance. Prokletstvo, da on ovdje ima Kareen i d eset kantica bubljeg masla, utrljao bi ih na bolja mjesta nego to je bila njezina kosa... A to e i uiniti, jo uvijek e im ostati vremena, samo se najprije mora otara siti ovih prokletih, nepo eljnih escobarskih lovaca na glave. Ponovno se vratio u hodnik i rekao im: "E, pa, ne mo ete ga odvesti. Prije svega, ja sam platio njegovu jamevinu." "Lorde Vorkosigan " poeo je razjareni Gustioz. "Lorde Mark," smjesta ga ispravi Mar k. "Svejedno. ini se da vi mislite kako se escobarski sudovi bave trgovinom robovima . Ne znam kako se to radi na ovom zaostalom planetu, ali na Escobaru, jamevina se tako zove zato to jami da e se optu enik pojaviti na sudu, a ne zato to jami da ste nj ome kupili komad ljudskog mesa." "Tako je bilo na mom rodnom planetu", promrmlja Mark. "On vam je s Jacksonova", objasnila je Martva. "Nije Barravarac. Ali nemojte se uzrujavati. Uglavnom ga je pro lo." Posjedovanje je devet desetina... neega. Sve dok nije bio siguran da e ga dobiti n atrag, Mark nije bio voljan ispustiti Enriquea iz vida. Mora postojati neki nain da se ovo izruenje zakonski sprijei. Miles bi najvjerojatnije znao, ali... Miles n ije krio svoje osjeaje prema maslobu-bima. Ne bi bilo mudro od njega tra iti savjet . Ali grofica je kupila dionice... "Majka!" ree Mark. "Da. elim da priekate barem dok se moja majka ne vrati kui i ne porazgovara s vama." "Potkraljica je proslavljena dama", ree Gustioz oprezno, "i bila bi mi ast da joj budem predstavljen, ali nekom drugom prilikom. Ne smijemo zakasniti na svoj orbi talni atl." "Polaze svakog sata. Ulovit ete sljedei." Mark se mogao okladiti kako bi Escobaran ci vi e voljeli izbjei Potkralja i Potkraljicu. Tko zna koliko su dugo motrili Kuu V orkosigan i ekali da se ovako isprazni, kako bi mogli izvesti svoj grabe ni pothvat ? Mark je primijetio da se cijeli ovaj razgovor nekako mo da i zato to su Gustioz i M uno bili dobri u svom poslu sve vi e i vi e, neprimjetno, ali i neizbje no, primie vrat ima hodnika. Za njima je ostajao ljigav trag, kao da se Kuom Vorkosigan kree krdo divovskih pu eva balavaca. "U svakom sluaju, moram pregledati va u dokumentaciju." "Moja je dokumentacija u skladu sa svim propisima", izjavio je Gustioz, ste ui ono t o je nalikovalo na golemi hraak svitaka uz svoje ljepljive grudi. Poeo se uspinjat i stubama. "Osim toga, sve ovo nema nikakve veze s vama!" "Vraga nema. Ja sam osigurao jamevinu za doktora Borgosa i u ovome imam zakoniti interes. Ja sam je platio!" Stigli su do blagovaonice. Muno je nekako uspio svoju mesnatu ruku omotati oko E nriqueove nadlaktice. Martva se namr tila prema njemu i za svaki sluaj zgrabila dru gu znanstvenikovu ruku. Enriqueov se zabrinuti pogled udvostruio.

Rasprava se nastavila, sve glasnija i glasnija, kroz nekoliko predsoblja. U crno -bijelom poploenom predvorju, Mark se naglo zaustavio. Obi ao je grupicu i stao pre d nju, izmeu Enriquea i vrata, ra irenih nogu, nalik na buldoga, pa prijetei frknuo: "Gustioz, ako ste lovili Enriquea puna dva mjeseca, jo pola sata vi e ili manje ne znai ni ta! ekat ete!" "Ako me se usudite sprijeiti u izvr avanju moje zakonske du nosti, jamim vam da u pronai neki nain da vas za to optu im!" uzvratio je frktanjem Gustioz. "Fuka se meni s kim ste vi u rodu!" "Poeli ste tunjavu u Kui Vorkosigan i prokleto ete dobro shvatiti koliko je va no s ki m sam u rodu!" "Pa da, Mark, reci mu!" viknula je Kareen. Enriqueov i Martyin glas pojaali su buku. Muno je vr e prihvatio svog zarobljenika, p romatrajui Roica oprezno, a Kareen i Martyu jo opreznije. Dok je zajapureni Gustio z urlao, Marku se inilo da nema opasnosti; no kad je ispru io ruku i krenuo naprije d, pojavila se fizika prijetnja i Mark vi e nije bio siguran tko dr i situaciju u svo jim rukama. Negdje u Markovu primozgu Ubojica je ur-liknuo i poe ao se kao nestrplj ivi vuk. Gustioz je duboko udahnuo i iznenada prestao urlati. Zapravo, sva je buka naglo prestala, kao da im je netko izvukao utikae. Da ak toplog ljetnog zraka pre ao je dlai cama na Markovu zatiljku kad su se dvostruka vrata iza njegovih lea irom otvorila. Okrenuo se na peti. Uokvirena dovratkom, velika je grupa ljudi zapanjeno zastala. Miles, velianstven u punoj uniformi Kue Vorkosigan, stajao je u sredini, dr ei Ekaterinu pod ruku. S je dne strane para stajali su Nikki i Profesorica. S druge, dvojica mu karaca koje Ma rk nije poznavao, jedan porunik u neslu benoj zelenoj uniformi, i zdepasti mu karac u civilki. Svi su razrogaili oi u smjeru bubljim maslom oblijepljenih svaalica. Pym je zurio iznad Milesove glave. "Tko je ovaj?" pro aptao je s nelagodom Gustioz. I nije bilo ni najmanje sumnje gl ede toga na kojega se njega to pitanje odnosilo. Kareen je ispalila ispod glasa: "Lord Miles Vorkosigan. Carski revizor lord Vork osigan. Sad ste gotovi!" Milesov je pogled polako putovao preko okupljenog mno tva: Mark, Kareen, Martva, n epoznati Escobaranci, Enrique pri pogledu na njega, Miles se lagano trznuo a pot om je od glave do pete pro ao znatnom du inom tijela oru nika Roica. Tek poslije vrlo duge utnje, Miles je uspio razdvojiti zube. "Oru nie Roic, ini se da niste u odori." Roic je pozorno stao i progutao slinu. "Ja sam... Nisam bio na du nosti. Milorde." Miles je zakoraio naprijed; Mark bi dao sve na svijetu da sazna kako to Milesu us pijeva, ali u tom su se trenutku i Muno i Gustioz automatski povukli. No Muno ip ak nije ispustio Enriquea. Miles poka e prema Marku: "Ovo je moj brat, lord Mark. Ovo su Kareen Koudelka i nj ezina sestra Martva. Doktor Enrique Borgos s Escobara, ovaj, kuni gost mog brata. " Pokazao je prema grupici koja ga je slijedila u predvorje. "Porunik Vassilv Vor soisson. Hugo Vor-vayne," kimnuo je prema zdepastom ovjeku, "Ekaterinin brat." Na glasak je podcrtavao da zapravo eli rei Nadam se da ovo nije onakav zajeb kakvim s e ini. Kareen se tr-znula. "Sve ostale poznajete. Bojim se da nisam upoznao preostalu dvojicu gospode. Mark , jesu li tvoji posjetitelji kojim sluajem na izlasku?" nje no je nagovijestio Mile s tu mogunost. Brana je pukla; estero je ljudi u isti glas poelo obja njavati, aliti se, ispriavati, moliti, zahtijevati, optu ivati i braniti se. Miles je to slu ao nekoliko minuta Mar k se s nelagodom prisjetio kako je njegov biolo ki predak-brat s lakoom pratio vi eka nalne obavijesti kroz svoju zapovjednu borbenu kacigu a onda je, naposljetku, na glo podigao ruku. Za divno udo, umuknuli su, ako se izuzme jo nekoliko rijei koje su pobj egle Martvi. "Da vidim jesam li dobro razumio", promrmlja on. "Vas dvojica, gospodo," kimne o n prema Escobarancima koji su se polako su ili, " elite odvesti doktora Borgosa sa s obom i spremiti ga onkraj brave? Zauvijek?" Mark se sledio uv i Milesov glas pun nade.

"Ne ba zauvijek", sa aljenjem prizna asnik za uvjetne otpuste Gustioz. "Ali svakako na dugo, dugo vrijeme." Zastao je i ispru io svoju gvalju svitaka. "Gospodine, im am sve propisane dokumente i uhidbeni nalog." "Ah", ree Miles, piljei u tu ljepljivu masu. "Vidim." Oklijevao je. "Naravno, dopu stit ete mi da ih podrobno pregledam?" Ispriao se gomilici koja je do la s njim i stisnuo Eka-terininu ruku ekaj malo, pa z ar njih dvoje uope razgovaraju? Miles je juer cijeli dan hodao uokolo praen oblakom negativne energije, nalik na crnu rupu u pokretu; Marka bi zaboljela glava kad bi ga samo pogledao. A sad je, ispod tog debelog sloja ironije, njegov brat jedn ostavno blistao. Koji se vrag ovdje dogaa? I Kareen je promatrala Milesa i Ekater inu s rastuim nagaanjem. Mark privremeno ostavi na miru ovu zagonetku, jer je Miles pozvao Gustioza da sj edne za stol pod zrcalom. Uklonio je cvjetni aran man sa stolia i dodao ga Roicu ko ji je zateturao kako bi ga prihvatio, pa Gustioz raspros-tre cijelu hrpu svojih dokumenata o izruenju. Vrlo polako a Mark nije ni najmanje sumnjao kako se pritom koristi svakim teatra lnim trikom kojim bi mogao kupiti malo vremena Miles je pa ljivo listao dokumente. Cijelo gledateljstvo skupljeno u predvorju promatralo ga je u potpunoj ti ini, ka o opinjeno. Pa ljivo je dodirivao svit-ke samo vrhovima jagodica prstiju, povremeno bacajui prema Gustiozu poglede koji su ga vrlo brzo doveli u stanje krajnje nelagode. Svako toliko, Miles je morao uzeti nekoliko slijepljenih s vitaka i zguliti ih jednoga s drugoga. "Mhm," ree, "mhm, mhm", pa doda jo i, "Svih osamnaest, da, vrlo dobro." Do ao je do kraja i na trenutak ostao zami ljeno stajati, prstima dodirujui hrpicu, a li je ne vraajui Gustiozu koji je eljno ekao. Upitno je podigao obrve prema Eka-teri ni. Ona mu je pomalo eznutljivo uzvratila pogled, pa se ironino nasmije ila. "Mark," ree on polako, "ako sam dobro shvatio, ti si Ekaterini za dizajn platio d ionicama, a ne gotovinom?" "Jesam", ree Mark. "Mami Kosti, takoer", po urio se dodati. "I meni!" ubacila se Kareen. "I meni!" dodala je Martva. "Tvrtka trenutano ima manjih pote koa s gotovinskim isplatama", oprezno objasni Mark . "I Mami Kosti. Hm. Oh, zaboga." Miles se na trenutak zapiljio u zrak, pa se okre nuo prema Gustiozu i nasmije io se. Gustioz je ustao i uspravio se, poput vojnika. "Svi dokumenti koje imate zaista se ine ispravnima i zakonitima." Miles uzme svitke izmeu palca i ka iprsta, pa ih vrati asniku nadohvat ruke. Gustioz ih prihvati, nasmije i se i uzme zraka. "Ali ipak," nastavi Miles, "ne to vam je promaknulo. Isprava jednog nadle tva, i to isprava od kritine va nosti: stra ar CarSiga nikad vas nije smio pustiti unutra bez n je. No, deki su vojnici, nisu pravnici; ne vjerujem da e jadnog razvodnika zbog to ga netko prekoriti. Ali morat u rei generalu Allegreu da to ubudue ukljui u njihovu obuku." Gustioz gaje gledao pogledom punim u asa i nevjerice. "Imam dopu tenja od: Carstva, planetarnog lokalnog prostora, Okruga Vorbarr Sultana i grada Vorbarr Sultana. K akvo jo nadle tvo uope postoji?" "Kua Vorkosigan slu bena je rezidencija grofa Okruga Vorkosigan", objasni mu Miles ljubazno. "Kao takva, smatra se tlom Okruga Vorkosigan, ne to slino kao s veleposla nstvima. Da biste odveli ovoga ovjeka iz Kue Vorkosigan, smje tene u gradu Vorbarr S ultana, Okrugu Vorbarr Sultana, na Barravaru i u Carstvu, potrebni su vam svi ov i papiri," pokazao je prema ljepljivoj hrpici, "ali i dopu tenje za izruenje i nalo g Carskog glasa isti ovakvi kakve ste dobili od Okruga Vorbarra samo od Okruga V orkosigan." Gustioz se tresao. "A gdje bih", ree on promuklo, "mogao pronai najbli i Carski glas Okruga Vorkosigan?" "Najbli i?" ree Miles veselo. "Eh, pa to bih bio ja." asnik za uvjetne otpuste dugo je piljio u njega. A onda progutao slinu. "Vrlo dob ro, gospodine," ree on ponizno, napukla glasa. "Molim vas, mogu li dobiti nalog z a izruenje doktora Enriquea Borgosa od, ovaj, Carskog glasa?" Miles pogleda prema Marku. Mark mu uzvrati pogled, dok su mu se usne krivile. Ti

, kurbin sine, u iva u svakoj sekundi ovoga... Miles ispusti dug i prilino alostan uzdah od kojega se zanijelo sveukupno gledatel jstvo pa o tro ree: "Ne. Va a se molba odbija. Pym, molim te, isprati ovu gospodu s m og posjeda, a onda obavijesti Mamu Kosti da e nas za objedom biti, ovaj," pogledo m preleti glavno predvorje, "deset, i to to je prije mogue. Sva srea da ona voli ta kve izazove. Oru nie Roic..." Zurio je u mladia koji je jo uvijek stiskao cvjetni ara n man i uzvraao mu pogledom punim sa aljenja vrijedne panike. Miles samo odmahne glavom: "Idi i is tu iraj se." Pym visok, strog, sredovjean i potpuno odjeven zastra ujuim je korakom napredovao pr ema Escobaran-cima koji su se slomili pred njim i, poput slabia, dopustili da bud u izbaeni kroz vrata. "Prokletstvo, kad-tad e morati napustiti ovu kuu!" urlao je Gustioz preko ramena. "Ne mo e se ovdje ukopati zauvijek!" "Prebacit emo ga u okrug u slu benom okru nom la-koletu", vedro za njim dodatak spora zumu dobaci Miles. Gustiozov su nerazgovijetni krik prekinula vrata koja su se zalupila. "Projekt s maslobubima je zapravo fascinantan", ree Ekaterina dvojici mu karaca koj i su do li s njom i Mile-som. "Morate vidjeti laboratorij." Kareen je divlje odmahivala glavom. "Ne sad, Ekaterina!" Miles je smrknutim pogledom punim upozorenja pre-letio preko Marka, pa pokazao s vojem dru tvu da krene u suprotnom smjeru. "A u meuvremenu, mo da biste rado vidjeli knji nicu Kue Vorkosigan. Profesorice, biste li bili tako ljubazni pa Hugu i Vassil vju ukazali na neke njezine zanimljive povijesne aspekte, dok seja ne pobrinem z a nekoliko sitnica? Nikki, i ti mo e poi s ujnom. Hvala vam mnogo..." vrsto dr ei Ekater ininu ruku, zadr ao ju je uza se, dok je ostatak dru tva od u kao dalje. "Lorde Vorkosigan," povikao je Enrique glasom drhtavim od olak anja. "Ne znam kako u vam se za ovo odu iti!" Miles suho podigne ruku kako bi ga zaustavio prije nego to potee vodopad rijei. "Ve u ne to smisliti." Martva, koja je Milesove govornike nijanse razabirala bolje od Enriquea, kiselo s e nasmije ila i uhvatila znanstvenika za ruku. "Doi, Enrique. Mislim daje najbolje da ponemo raditi na tvom odu ivanju tako to emo sii i pospremiti labos, mo e?" "Oh! Da, svakako..." vrstom gaje rukom izvela. Do predvorja je dopro njegov glas: "Misli da e mu se svidjeti maslobubi koje je dizajnirala Ekaterina...?" Ekaterina spusti pogled i nasmije i se Milesu: "Lijepo si to izveo, ljubavi." "Da", ree Mark nabusito. Zatekao se kako pilji u svoje izme. "Znam kakvo je tvoje mi ljenje o cijelom ovom projektu. Ovaj... hvala, ha?" Miles je lagano porumenio. "Pa... zna , nisam mogao riskirati da uvrijedim svoju k uharicu. ini se da je ona posvojila tog ovjeka. To vjerojatno ima veze s entuzijaz mom s kojim on pro dire moju hranu." Markove se obrve spusti e u iznenadnoj sumnji. "Je li istina daje grofova rezidenc ija slu beno dio njegova okruga? Ili si to na licu mjesta izmislio?" Miles se kratko obje enjaki nasmije i. "Odgovor potra i sam. A sad, ako biste nas vas d voje ispriali, mislim da je krajnje vrijeme da odem i smirim strahove svoje budue rodbine. Njima je ovo jutro bilo iznimno naporno. Dragi brate, uini mi jednu uslu gu i poku aj se do kraja dana suzdr ati od izazivanja novih kriznih situacija, mo e?" "Budue rodbine...?" Kareenine su se usne uzbueno i odu evljeno rastvorile. "Oh, Ekat erina, divno! Miles, ti ti, lukavce! Kad se to dogodilo?" Miles je, ovaj put iskreno, a ne za publiku, razvukao osmijeh od uha do uha. "On a me zaprosila, i pristao sam." Prefrigano je pogledao Ekaterinu i nastavio: "Na kraju krajeva, morao sam joj dati dobar primjer. Vidi , Ekaterina, tako se prihvaaju prosidbe jasno, glasno i nadasve potvrdno!" "Imat u to na umu", ree mu ona. Lice joj je bilo mirno kao u pokera ice, ali oi sujoj se smije ile dok ju je vodio prema knji nici. Kareen proe rukom kroz kosu. " elim se istu irati." "Mo e u mojoj kupaonici", smjesta joj ponudi Mark. "Istrljatutilea..." "Mo e mi istrljati sve", ree ona. "Mislim da sam is-tegnula neke mi ie kad smo se igral i 'povlaenja En-riquea'." Ah, sveca mu, mo da jo uspije spasiti dana nje poslijepodne. Nje no se smije ei, zaokrenuo

je pokraj nje prema stubi tu. Izmeu njihovih stopala, iz sjene je izletjela matica maslobubljeg legla s grbom V orkosiganovih i brzo se od-gegala crno-bijelim ploama predvorja. Kareen je ciknul a, a Mark poletio da uhvati golemu bubu. Kliznuo je na pod i na trbuhu se zausta vio pred bonim stoliem upravo na vrijeme da vidi kako smeesrebrni bljesak njezine s tra njice nestaje s vidika izmeu labave kamene ploe i drvene oplate. "Prokletstvo, k ako se te stvari mogu stanjiti! Mo da bismo morali natjerati Enriquea da ih naprav i nekako vi ima, ili ne to." Otresajui prljav tinu sa svog crnog sakoa, podigao se s po da. "U la je u zid." Natrag u svoje gnijezdo koje je negdje savila, bojao se on. Kareen je sumnjiavo virila pod stol. "Da ka emo Milesu?" "Ne", ree Mark odluno, pa je prihvati za ruku kako bi se zajedno popeli na kat. EPILOG S Milesove toke gledi ta, dva su tjedna do carskog vjenanja proletjela suludom brzin om, iako je vjerovao kako su Gregor i Laisa bili navijeni na izoblieni vremenski otklon, tijekom kojeg je vrijeme prolazilo sporije, a ovjek stario br e. Kad god bi susreo Gregora, Miles bi proizvodio suutne zvukove, sla ui se kako je dru tveni pored ak te ak teret, ali, uistinu, svatko mora ponijeti svoj dio, tako je to u ljudskom dru tvu, glavu gore i ne daj se. U njegovoj su, meutim, glavi u neprekidnom kontra punktu poskakivali balonii Gledaj! Zaruen sam! Nije li prekrasna ? Ona je mene zapr osila. I pametna je, jako. Udat e se za mene. Moja, moja, moja! Zaruen sam! O enit u se! Ovom enom!, a on se samo usrdno nadao kako od svega toga na povr inu izlazi tek smiren, pristojan osmijeh. Triput je uspio dogovoriti veeru kod Vorthvsovih, a Ekaterina i Nikki dvaput su o bjedovali u Kui Vorkosigan prije nego to se na njega obru io svadbeni tjedan, kad su svi njegovi obroci dobri Bo e, ak i doruci! bili unaprijed dogovoreni. Ipak, njegov je raspored bio znatno manje naporan od onoga Gregora i Laise, koji su lady Aly s i CarSig u suradnji uspjeli organizirati s razmacima od jedne minute izmeu obve za. Miles je pozvao Ekaterinu da mu se pridru i na svim njegovim dru tvenim du nostima. Ona je samo podigla obrve, p a prihvatila pozive na tri razumna i dostojanstvena primanja. Tek mu je poslije Kareen ukazala na injenicu kako postoji ogranien broj izlazaka tijekom kojega se d amu mo e vidjeti u istoj haljini da je bio svjestan postojanja tog problema, Miles bi ga vi e nego radosno rije io. No mo da je ovako bilo i bolje. Htio je da Ekaterina dijeli njegov u itak, ne i njegovu iscrpljenost. Oblak vedrih estitki koji je lebdio nad njima poslije njihovih spektakularnih zar uka, zamraio se samo jedanput, na veeri u ast Dobrovoljnog vatrogasnog dru tva Vorbar r Sultane, koja je ukljuivala i dodjelu nagrada ljudima koji su se tijekom pro le g odine iskazali iznimnom hrabro u ili brzim razmi ljanjem. Dok je izlazio, dr ei Ekaterin u pod ruku, Miles je primijetio kako je vrata pred njima napola zaepio pripiti lo rd Vormurtos, jedan od simpatizera pora enog Richarsa. Do tog se trenutka prostori ja ve uglavnom bila ispraznila u njoj je ostalo tek nekoliko manjih grupica ljudi koji su ozbiljno razgovarali. Posluga je ve poela raspremati ostatke. Vormurtos j e prekri io ruke i oslonio se o dovratak, ne kanei ih propustiti. Kad je Miles pristojno rekao: "Molim vas, ispriajte nas", Vormurtos je napuio usta u glumljenoj ironiji. "A za to ne? ini se da su vas ispriali svi ostali. ini se da se svaki ovjek koji je do voljno Vorkosigan mo e izvui s ubojstvom." Ekaterina se nesretno ukoila. Miles je oklijevao tek djeli sekunde, razmatrajui mog ue odgovore: obja njenje, ljutnja, prosvjed? Svaa u hodniku s pripitom budalom? Ne. Na kraju krajeva, ja sam ipak sin Arala Vorkosi-gana. Umjesto svega toga, jednos tavno je, ne trepui, zurio u Vormurtosa, pa dahnuo: "Ako zaista vjerujete u to, kako to da se usuujete preprijeiti mi put?" Supijana se Vormurtosova hrabrost istopila, a zamijenio ju je zaka njeli oprez. Po ku ao je doimati se bezbri nim, iako u tome nije posve uspio. Odmaknuo se od dov-rat ka i rukom mahnuo paru da proe. Kad je Miles pokazao zube u sarkastinom osmijehu, Vormurtos nagonski ustukne korak. Miles prebaci Ekaterinu na svoju drugu stranu i proe kroz vrata, ne osvrui se. Dok su odlazili niz hodnik, Ekaterina je bacila jedan pogled preko ramena. Kao d a izgovara neku ravnodu nu primjedbu, rekla je: "Potpuno se prestravio. Zna , taj e t

e tvoj smisao za humor jednog dana uvaliti u ozbiljne neprilike." "Najvjerojatnije", uzdahne Miles. Miles je na kraju zakljuio kako je carsko vjenanje najvi e nalikovalo na borbeno isk rcavanje, osim to za divno udo ovaj put nije on njime zapovijedao. Sad je malo do ao red na lady Alys i pukovnika lorda Vortalu ml. da dobiju ivani slom. Miles je ova j put bio obian vojnik morao se samo neprekidno smije iti i izvr avati zapovijedi, pa e valjda jednom napokon i ovo doi svome kraju. Na svu sreu vjenanje se odr avalo usred ljeta, zato to je jedino mjesto dovoljno veli ko za sve krugove svjedoka (osim iznimno ru nog gradskog stadiona) bilo negda nje vo jno vje bali te, komad zemlje obrastao travom smje ten neposredno uz ju ni kraj rezidenc ije. Plesna je dvorana bila rezervna lokacija u sluaju ki e, to se Mile-su inilo kao dobra zamisao za teroristike organizacije koje bi eljele glavninu carske vlasti us mrtiti pregrijavanjem i nedostatkom kisika. S obzirom na snje nu meavu koja je zimo slavne zaruke uinila nezaboravnim, danas su se mogli oekivati ljetni orkani, no na sveope zadovoljstvo, dan je osvanuo vedar. Jutro je poelo jo jednim slu benim dorukom, ovaj put s Gregorom i dijelom mlado enjine pratnje u rezidenciji. Gregor se doimao pomalo iznureno, ali i odluno. "Kako se dr i ?" pitao gaje Miles ispod glasa. "Izdr at u do poslije veere", uvjeravao gaje Gregor. "A onda emo svoje progonitelje u topiti u jezeru vina i zbrisati." ak ni Miles nije znao koje su utoi te izabrali Gregor i Laisa za svoju prvu branu no; jednu od nekoliko palaa Vorbarrinih, seosko imanje kojega od prijatelja, ili mo da kru no nono putovanje borbenom krstaricom u orbiti. Bio je siguran u jedno nee biti nikakve neplanirane maje derae pod prozorima carske spavaonice. Za osiguranje svog bijega Gregor je izabrao svoje najstra nije i naj-neduhovitije CarSigovce. Poslije doruka, Miles se vratio u Kuu Vorkosigan kako bi se preodjenuo u svoju naj bolju uniformu, ure enu pa ljivo odabranim vojnim odlijima koja inae nikad nije nosio. Ekaterina e ga promatrati iz treeg kruga svjedoka, u dru tvu ujaka, ujne i ostalih njihovih kolega carskih revizora. Najvjerojatnije je nee vidjeti dok se ne prived e kraju obred davanja zavjeta. Pomisliv i na to, shvatio je kako tek nestrpljiv mo ra biti Gregor. Kad se vratio u rezidenciju, gosti su ve poeli pristizati. Pridru io se svom ocu, uz kojega su bili Gregor, Kou i Drou, grof Henri Vorvolk i njegova ena, kao i preos tali pripadnici prvog kruga svjedoka. Stajali su na odreenom im mjestu, u jednoj od prostorija rezidencije koje su inae bile otvorene za javnost. Potkraljica je o djurila nekamo gdje je pru ala potporu lady Alys. Obje ene i Ivan pridru ili su im se kad su uhvatili slobodan trenutak. Dok je svjetlost ljetne veeri zlatila zrak, G regorov konj, velianstvena, sjajna crna be tija prekrivena blistavom konjanikom opremom, bio je doveden pred zapadni ulaz. Slijedili su oru nici Vorbarrinih, vodei jednako lijepu, bijelu kobilu za Laisu. Gregor je uzjahao u svojoj je plavo-crve-noj paradnoj uniformi izgledao i carski i dra esno ivano. Okru en pratnjom koja je za njim i la pje ice, dostoj anstveno je napredovao stazom s ije su obje strane stajali gledatelji, prema negd a njoj zgradi vojarne koja je sad bila preureena za smje taj gostiju, a u kojoj se na lazila komarrska delegacija. Milesovo je zadu enje bilo da u tom trenutku pokuca na vrata i slu benim rijeima zatr a i da dovedu mladenku. Sa irom otvorenih i cvijeem ure enih prozora na katu, promatra lo ga je hihotavo jato komarrskih ena. Uzmaknuo je kad se pred vratima pojavila L aisa, praena svojim roditeljima. Mladenkina se haljina potrudio se to upamtiti, s iguran kako e poslije odgovarati na mnoga pitanja o tome sastojala od bijelog svi lenog sakoa s mnogobrojnim sjajkastim stvaricama, prebaenog preko raznih slojeva d ruge odjee, te ke bijele svilene suknje s prorezom i bijelih ko nih izmica, dok joj je kosa bila ure ena vodopadom cvijea. Nekoliko oru nika Vorbarrinih s grevitim se osmij ehom pobrinulo da se cijeli taj vjenani komplet bez neoekivanih nezgoda ukrca na l ea upadljivo miroljubive kobile Miles je posumnjao na konjska sredstva za smirenj e. Gregor je pomaknuo svog konja kako bi se nagnuo i kratko stisnuo Laisinu ruku ; uzajamno zadivljeni, nasmije ili su se jedno drugome. Laisin otac, mali obli kom arrski oligarh koji u cijelom svom ivotu nije vidio konja izbliza, sve dok nije m orao poeti vje bati za ovo vjenanje, odva no je poveo konjaniku povorku koja se velianst veno, kroz estitare, vratila na ju ni travnjak.

Svadbeni je uzorak bio polo en na tlo i sastavljen od malih izbojaka nainjenih od o bojenih zrna jema Milesu su objasnili kako je za to bilo potrebno nekoliko stotina kilograma. Mali j e sredi nji krug oekivao mladence. Oko njega je bila estokraka zvijezda na ijim su vr hovima trebali stajati glavni svjedoci, a oko nje se irio niz koncentrinih krugova , namijenjenih gostima. Najprije najbli a obitelj i prijatelji potom grofovi i nji hove grofice a iza njih diplomatska izaslanstva; dalje od toga ljudi su se gusto poredali sve do zidova koji su okru ivali rezidenciju i dalje, na ulici s druge s trane. Konjanika se povorka razdvojila, a mladenka i mlado enja sjahali su i sa sup rotnih strana u li u svadbeni krug. Konje su odveli, a Laisina kuma i Miles dobili su slu bene vreice s jemom koji je trebalo prosuti po tlu i tako njime okru iti mlade nce, to im je i uspjelo, a da pritom nisu ispustili vree ili nasuli previ e zrna u v lastite cipele. Miles se smjestio na dodijeljenom mu vr ku zvijezde. S jedne su mu strane stajali njegovi, a s druge Laisini roditelji, a Laisina prijateljica i kuma stala mu je nasuprot. Budui da se nije morao brinuti je li Gregor dobro nauio svoj tekst, vrij eme koje je par utro io na ponavljanje zavjeta i to na etiri jezika Miles je iskori stio prouavajui zadovoljstvo na licima Potkralja i Potkraljice. Nije se mogao sjet iti daje ikad prije vidio svog oca da plae u javnosti. No, dobro, ne to se tih suza moglo pripisati sveopem sentimentu koji se prelijevao dana njim danom, ali neke su svakako bile i suze istog politikog olak anja. U svakom sluaju, zbog toga je Miles m orao obrisati vlastite oi. Ova je ceremonija bila prokleto dobro izveden javni te atar. Gutajui slinu, Miles je iskoraio kako bi nogom odbacio jeam u stranu i tako otvorio mjesto u krugu kroz koje e izai brani par. Iskoristio je povlasticu svog polo aja i prvi zgrabio Gregorovu ruku, estitajui mu, pa stao na prste i poljubio rumeni mlad enkin obraz. A onda je, konano, sveca mu, do lo vrijeme za veselje; bio je gotov i slobodan, i mo e otii u potragu za Ekaterinom koja se nalazila negdje u ovoj gomili . Progurao se pokraj grupice ljudi koja je skupljala jeam i trpala ga u d ep za sreu , krivei vrat kako bi pogledom prona ao elegantnu enu u sivoj svilenoj haljini. Kareen je stisnula Markovu podlakticu i zadovoljno uzdahnula. Javorna ambrozija bila je pravi hit. inilo joj se daje Gregor nevjerojatno mudro podijelio astronomske tro kove vjenanja sa svojim grofovima. Svi su Okru i dobili pozive da dadu svoj prilog u obliku kios ka, razbacanih po otvorenom prostoru oko rezidencije, te da na njemu ponude onu lokalnu hranu i pia (koja su, dakako, najprije morali odobriti lady Alys i CarSig ) koje su eljeli izlo iti pred gostima to su se ra trkali travnjakom. Sve je to pomalo nalikovalo na Okru ni sajam, odnosno, na Sajam svih okruga, no natjecateljski je duh na stolove iznio ono to je na Barravaru bilo najbolje. Kiosk Okruga Vorkosiga n dobio je jedno od najboljih mjesta, na sjeverozapadnom uglu rezidencije, na sa mom vrhu stazice koja je vodila prema spu tenim vrtovima. Grof Aral donirao je tis uu litara okru nog vina, to se smatralo tradicionalnom, ali i vrlo dobrom odlukom. A za stolom uz vinski bar, lord Mark Vorkosigan i njegova tvrtka MPVK d.o.o. nud ili su gostima ta-dam! svoj prvi prehrambeni proizvod. Mama Kosti i Enrique, nos ei znake na kojima je pisalo Osoblje, ravnali su grupom slu inadi Kue Vorkosigan koja je dijelila obilne porcije javorne ambrozije visokim Vorovima koji su je tamanil i br e nego to bi se nove a ice stizale napuniti. Na suprotnom kraju klupe, okru en cvij eem, u ianom je kavezu bilo izlo eno nekoliko desetaka novih, Velianstvenih Maslobuba, plavo-crveno-zlatnih i blistavih, uz koje je stajalo pisano obja njenje koje je K areen morala prepraviti kako bi uklonila i Enriqueova tehnika obja njenja i Markovo bestidno reklami ranje o tome kako je nastala ambrozija. No, dobro, preimenovano bublje maslo koj e su poslu ivali nije zapravo proizvela ni jedna od novih buba, ali to je bilo sam o pitanje ambala e. Kroz gu vu su do etali Miles i Ekaterina, a s njima je u dru tvu bio i Ivan. Miles je uoio Kareen kako im odu evljeno domahuje, pa je usmjerio svoje malo dru tvo prema klu pi. Miles je i danas imao isti onaj opijeni pogled odu evljenog ovjeka na rubu deli rija koji je njegovao i protekla dva tjedna; Ekaterini je, kojoj je ovo bio prvi carski tulum, iz oka virkalo svojevrsno strahopo tovanje. Kareen je pojurila u st ranu i dograbila a u ambrozije, pa njome opskrbila trio koji se pribli avao.

"Ekaterina, ljudi su poludjeli za Velianstvenim Mas-lobubima! Deset ih je ena poku a lo maznuti i staviti u kosu zajedno s cvijeem Enrique je morao zakljuati kavez da nam ih sve ne odnesu. Rekao je da su ti maslo-bubi prezentacija, a ne besplatni uzorci." Ekaterina se nasmijala. "Drago mi je to sam uspjela skr iti otpor potro aa!" "Joj, jesi, i te kako. A s obzirom na to da su javnosti prvi put predstavljeni n a carskom vjenanju, svi e ih eljeti! Evo, jeste li ve ku ali javornu ambroziju? Miles? " "Hvala ti, ali ja sam je ve ku ao", ree Miles neutralno. "Ivane! Mora ovo probati!" Ivanove su se usne sumnjiavo iskrivile, no ipak je srdano i milostivo prinio liicu u stima. Izraz lica mu se smjesta izmijenio. "Uf, ime ste ga zainili? Pobolj anje je u padljivo." Odupro se Kareeninu poku aju da mu otme a icu. "Javornom medovinom", ree Kareen veselo. "Mama Kosti je imala trenutak nadahnua. I zaista djeluje!" Ivan proguta i zastane. "Javornom medovinom? Naj-odurnijim piem koje je ovjek ikad proizveo, piem koje razara probavni sustav, piem kojim su se gerilci hrabrili pri je napada?" "ovjek se naui na taj okus", promrmlja Miles. "I to u spoju s najgnusnijim prehrambenim proizvodom ikad izumljenim... Kako joj je uspjelo proizvesti ovakvo to?" Postrugao je posljednje tragove meke zlatne kr eme i motrio a icu kao da se premi lja bi li je oblizao do visokog sjaja. "To je upra vo dojmljivo djelotvorno. Istodobno se mo e i najesti i obliti... nikakvo udo da sto je u redu!" Mark se ubacio, samozadovoljno se smije ei. "Upravo sam lijepo nasamo porazgovarao s lordom Vorsmvtheom. Da vam ne prepriavam pojedinosti, rei u samo kako se ini da e n a a nesta ica poetnog kapitala, ovako ili onako, uskoro biti rije ena. Ekaterina! Sad s am u mogunosti otkupiti dionice koje sam ti dao za dizajniranje maslobu-ba. Kako bi ti se inilo da za njih dobije dvostruko vi e novaca nego to su isprva vrijedile?" Ekaterina je izgledala uzbueno. "Mark, pa to je prekrasno! I ba u pravi as! To je v i e nego to sam ikad oekivala " "Ekaterina, ono to zapravo eli rei", ubacila se odluno Kareen, "jest ne, hvala. Samo se ti dr i tih dionica. Ako ti treba gotovina, mo e ih polo iti kao jamstvo za zajam. A sljedee godine, kad njihova vrijednost poraste ne znam ni sama koliko puta, prod aj samo dio, vrati zajam, a ostalo zadr i kao isplativo ulaganje. A kad Nikki dora s-te do toga, lako je mogue da e mu te dionice otplatiti kolovanje za pilota skonog broda." "Ali ne mora to uiniti na taj nain " poeo je Mark. "Tako u ja uiniti sa svojim dionicama. To e mi platiti povratak na Koloniju Beta!" Nee od svojih roditelja morati moljakati ni deset maraka tu su injenicu primili s nimalo laskavim zaprepa tenjem. Potom su joj ponudili novac za tro kove stanovanja, t o je Kareen protumaila njihovom eljom da povrate ravnote u ili ak, mo da, zadr e posljedn ju rije u svemu. Predstavljalo joj je neizmjerno zadovoljstvo slatko ih odbiti. " A i Mami Kosti sam rekla da ne prodaje svoje." Ekaterinine su se oi nabrale u kutovima. "Razumijem. U tom sluaju... hvala vam, lo rde Mark. Mislim da u o va oj ponudi jo malo razmisliti." Onemogueni je Mark promumljao ne to sebi u bradu, no kako ga je promatralo bratovo zajedljivo oko, nije se usuivao nastaviti s muljanjem. Kareen je veselo odlepr ala prema stolu za poslu ivanje, gdje je Mama Kosti upravo p odizala jo jednu petolit-renu kantu ambrozije i skidala s nje ep. "Kako nam ide?" pitala je Kareen. "Ovom brzinom, za jedan sat emo ostati i bez posljednje kapi", objavila je kuhari ca. Preko svoje najbolje haljine stavila je ipkastu pregau. Golema ogrlica od svje i h orhideja koju joj je, kako je rekla, darovao Miles na njezinu se poprsju boril a za prostor sa znakom osoblja. Tako mi svega, postoji vi e od jednog naina da se ue na carsko vjenanje... "Ta va a zamisao da se javorna medovina pomije a s bubljim maslom upravo je velianstv ena. Miles se primirio glede cijelog projekta", ree joj Kareen. "On je jedan od m alobrojnih ljudi za koje znam da piju javornu medovinu." "Oh, Kareen, du o, ali to uope nije bila moja zamisao", ree joj Mama Kosti. "Toga se

sjetio lord Vorkosigan. On je vlasnik pecare, zna ... mislim da je htio usmjeriti vi e novca prema onim jadnim ljudima u Dendariijskim planinama." Kareenin se osmijeh pro irio. "Ah, shvaam." Krado-mice je pogledala Milesa koji je dobroudno dr ao svoju damu pod ruku i pravio se ravnodu nim prema projektu svog kloni ranog brata. Dok se sumrak spu tao, mala su obojena svjetla ca poela blistati kroz vrtove rezidenc ije, lijepa i vesela. U svom kavezu, Velianstveni su Maslobubi poeli mahati oklopl jenim krilcima i treperiti, kao da im uzvraaju. Mark je promatrao Kareen, svu plavokosu i bjelokosnu i prozrano jagodastu i posve jestivu, kako se vraa od njihova maslobubljeg stola, pa uzdahne sa zadovoljstvom . Njegove ruke, zabijene u d epove, susrele su sitna zrna jema Kareen je inzistiral a da ih on za nju spremi nakon stoje bio prelomljen svadbeni krug. Protresao ih je prstima i ispru io ruku prema njoj, pitajui: "A to emo sa svim ovim zrnima, Kareen ? Posaditi ih?" "O, ne", ree ona dok ju je on privlaio bli e sebi. "To je samo za uspomenu. Veina e ih ljudi spremiti u male vreice i jednog dana silom turati u ruke svojoj unuadi. Ja sam bio na vjenanju starog cara, bome jesam." "To ti je udesno zrno, zna ", ubaci se Miles. "Samo se umno ava. Sutra a mo da ve i kasn o veeras ljudi e prodavati vreice navodnog svadbenog jema naivinama u cijeloj Vorbarr Sultani. Tone i tone jema." "Zaista." Mark je razmatrao mogunosti. "Zna , uz malo spretnosti to bi se ak dalo za konito izvesti. Uzme svoju aku svadbenog jema, umije a je u kantu obinog, prepakira ... Na neki nain, kupci bi zaista dobili svadbeni jeam, ali izvorna bi se a ka zrna na taj nain mogla daleko protegnuti..." "Kareen," ree Miles, "uini mi uslugu. Prije nego to veeras krenete kui, pretresi mu d e pove i baci sav jeam koji nae u njima." "Pa nisam rekao da u to uiniti!" uvrijeeno se branio Mark. Miles mu se naceri i Mar k shvati kako ga je brat upravo nasadio. Stidljivo mu je uzvratio osmijeh, budui da je veeras bio isuvi e ushien a da bi uspio zadr ati bilo koji osjeaj osim rastopljen osti od sree. Kareen podigne pogled, i Mark pogleda u istom smjeru. Prema njima su se probijal i komodor, odjeven u paradnu plavo-crvenu uniformu i madame Koudelka, u neem zele nom i lepr avom nalik na kraljicu ljeta. Komodor je prpo no mahao svojim tapom, ali oi su mu bile neobino zami ljene. Kareen se odvoji od Marka kako bi donijela uzorke a mbrozije koje je silom kanila utrpati roditeljima. "Kako se vas dvoje dr ite?" pozdravi Miles novopri-do li par. Komodor rastreseno odvrati: "Ja sam malo, ovaj... malo, ovaj..." Miles podigne obrvu. "Malo ovaj?" "Olivia je", objasni madame Koudelka, "upravo objavila zaruke." "Znao sam da je ova bolest iznimno zarazna", ree Miles, prefrigano se osmjehujui E katerini. Ona mu je uzvratila nje nim osmijehom, pa rekla Koudelkama: "estitam. Tko je sretni k?" "To je dio... ovaj... na koji emo se morati malo du e privikavati", uzdahne komodor . Madame Koudelka ree: "Lord Dono Vorrutver." Kareen je pristigla s naramkom a ica ambrozije upravo na vrijeme da to uje; poela je poskakivati i odu evljeno ciati. Mark postrance dobaci pogled Ivanu koji je samo od mahnuo glavom i posegnuo za novom a icom. Od svih nazonih, jedino on nije ispustio n i glasa iznenaenja. Izgledao je poti teno, da. Ali iznenaeno ne. Nakon kratke stanke tijekom koje je probavljao novosti, Miles ree: "Pa, uvijek sa m vjerovao da e jedna od va ih cura uloviti grofa." "Da," ree komodor, "ali..." "Posve sam uvjerena da e je Dono znati usreiti", tje ila ih je Ekaterina. "Nda." " eli veliko vjenanje", ree madame Koudelka. "Jednako kao i Delia", dometne komodor. "Ostavio sam ih da se svaaju oko toga koj a se udaje prva. I koja e opaliti prvi metak u moj skromni proraun." Osvrtao se po travnjaku pred rezidencijom kojim su se kretali sve veseliji svatovi. Budui da j e veer tek poela, veina je jo uvijek bila u okomitom polo aju. "Ovo je vjenanje u njima

izazvalo navalu grandioznih zamisli." Odsutnim glasom, Miles ree: "Oooh. Moram porazgovarati s Duvom." Komodor Koudelka primaknuo se Marku i spustio glas. "Mark, ovaj... ja... mislim da ti dugujem ispriku. Nisam htio biti toliko staromodan oko svega onoga." "Sve je u redu, gospodine," ree Mark, iznenaen i dirnut. Komodor doda: "Znai, u jesen se vraate na Betu ba dobro. Na kraju krajeva, u va im go dinama i nemate razloga srljati u brak." "Tako se i nama ini, gospodine." Mark je oklijevao. "Znam da mi obiteljske stvari ne idu ba dobro od ruke. Ali nauit u ja to." Komodor mu kimne i iskosa se nasmije i. "Sasvim ti dobro ide, sinko. Samo tako nas tavi." Kareen stisne Markovu ruku. Mark se naka lje, jer mu se grlo iznenada, posve neobj a njivo, stisnulo. Razmi ljao je o toj novoj ideji, o tome kako ovjek ne samo da mo e i mati obitelj, nego mo e imati i vi e od jedne. Pravo obilje roaka... "Hvala vam, gosp odine. Dat u sve od sebe." U tom su se trenutku iza ugla pojavili upravo Olivia i Dono, dr ei se pod ruku. Oli via je bila odjevena u svoju omiljenu utu boju jaglaca, a Dono je izgledao dostoj anstveno i rasko no u sivo-plavoj uniformi Kue Vorrutver. Tamnokosi je Dono zapravo bio trunicu ni i od svoje budue nevjeste, primijeti Mark prvi put. Sve su keri Kou-d elkinih bile povisoke. Ali Donova je osobnost bila tako sna na daje bilo te ko oekiva ti da e itko primijetiti razliku u visini. Pridru ili su se njihovoj grupici, obja njavajui kako im je barem petero ljudi prepor uilo da odu ku ati javo-rnu ambroziju dok je jo ima. Dok je Kareen skupljala novi na ramak a ica, njih je dvoje primalo estitke od svih okupljenih. ak je i Ivan izvr io svo ju dru tvenu obvezu. Kad se Kareen vratila, Olivia joj ree: "Maloprije sam razgovarala s Tatvom Vorbre tten. Bila je tako sretna ona i Rene poeli su stvarati svog sina! Upravo su jutro s smjestili blastocistu u maternini replikator. Zasad je potpuno zdrava." Kareen, njezina majka, Olivia i Dono skupili su se na hrpu i razgovor je na neko vrijeme postao gotovo odbojno porodiljan. Ivan se povukao. "Ovo postaje sve gore i gore", povjerio je Marku upljim glasom. "Nekad su se moje biv e cure vjenavale jedna po jedna. A sad se vjenavaju jedna s drugom." Mark slegne ramenima. "Ne mogu ti pomoi, stari moj. Ali ako eli moj savjet " "Ti daje meni savjet kako da upravljam svojim ljubavnim ivotom?" prekinuo ga je uv rijeeno Ivan. "Dobije onoliko koliko da . To sam na kraju ak i ja uspio shvatiti." Mark podigne gl avu i naceri mu se. Ivan zastenje i krene zbrisati, no onda se zapanjeno zaustavi, ugledav i kako se g rof Dono pozdravlja sa svojim bratiem, Byerlyjem Vorrutverom, koji je upravo prol azio stazicom prema rezidenciji. "A to on ovdje radi?" promrmlja Ivan. Dono i Olivia ispriali su se i po li dalje, najvjerojatnije kako bi svoje novosti p odijelili sa svojim sljedeim plijenom. Ivan je malo po utio, pa vratio Kareen prazn u a icu i krenuo za njima. Komodor, koji je plastinom liicom kojom su ga opskrbili strugao ostatke ambrozije, zastane i sumorno se zapilji za Oliviom koja se veselo objesila o ruku svog zarun ika. "Grofica Olivia Vorrutver", promrmlja on ispod glasa, oito nastojei i svoje m isli i svoja usta priviknuti na novi koncept. "Moj zet, grof... prokletstvo, taj je ovjek dovoljno star da bude Olivijin otac!" "Zapravo, majka", promrmlja Mark. Komodor ga otrovno pogleda. Trenutak poslije, dodao je: "Poku aj shvatiti, ja sam po naelu slijeda dogaaja uvijek vjerovao kako e se moje keri udati za pametne mlade a snike. Oekivao sam da u pod stare dane imati vlastiti glavni sto er. Makar, za utjeh u imam barem Duva. Ni on ba nije mlad, ali je toliko pametan da ovjeku gotovo tjera strah u kosti. No, ostaje jo Martva, mo da ona odabere budueg genera la." Za maslobubljim stolom, Martva je u zelenoj haljini boje metvice isprva samo zas tala kako bi provjerila napredak operacije, no na kraju je ostala i pomagala dij eliti ambroziju. Ona i Enrique zajedno su se sagnuli kako bi podigli novu kantu, a Escobaranac se od sveg srca nasmijao neemu to je ona rekla. Dogovor je bio da e Martva, kad se Mark i Kareen vrate na Betu, preuzeti voenje posla i otii u Okrug k

ako bi nadgledala poetak radova na postrojenju. Mark se bojao da e cijela stvar za vr iti tako to e se Martva doepati kontrolnog paketa dionica. Ali nije bilo va no. Ovo je bio tek njegov prvi poduzetniki pothvat. A mogu ih pokrenuti jo mnogo. Enrique e se zakopati u istra ivaki laboratorij. Nema sumnje, i on i Martva mnogo e nauiti rad ei zajedno. Slijed dogaaja... Mark isku a tu zamisao na vrhu jezika. A ovo je moj ogor, doktor Enrique Borgos... Malo se pomaknuo, tako da su sad komodorova lea bila okrenuta prema maslo-bubljem stolu za kojim je Enrique gledao Martvu s otvorenim obo avanjem i razlijevao veli ke koliine ambrozije po prstima. Kareen mu je objasnila kako su ti goljavi, znanst veniki tipovi poznati po tome to s godinama postaju sve privlaniji. Dakle, ako je j edna Koudelka odabrala vojnika, druga politiara, trea ekonomista, rje enje e biti pot puno ako etvrta odabere znanstvenika... To bi bilo vi e od glavnog sto era kojem se K ou nadao u starosti to bi bio itav svijet. No Mark se ipak, milosrdno, odluio tu m isao zadr ati za sebe. Ako mu do Zimoslave posao dobro krene, mo da e pokloniti Kareeninim starcima tjedan dana odmora u Jabuci, svi tro kovi plaeni. To bi moglo komodora okura iti u opem smje ru dru tvenih sloboda. A inilo mu se i da e njih dvoje te ko odoljeti mitu koje se sastojalo u tome da usput otputuju na Betu i vid e se s Kareen... Ivan je stajao sa strane i promatrao kako Dono privodi kraju srdano opra tanje od s vog bratia Bya. Potom su Dono i Olivia u li u rezidenciju kroz raskriljena staklena vrata, kroz koja se svjetlost izlijevala na kamenom poploenu stazu. S pladnja po slu itelja koji je pro ao pokraj njega, By dohvati a u vina, otpije, i zami ljeno se nasl oni na ogradu balkona s kojeg su se vidjeli puteljci uvenih spu tenih vrtova. Ivan mu se pridru i. "Oh, Byerly!" ree on srdano. "Za to nisi u zatvoru?" By se osvrne oko sebe i nasmije i se. "Ali, Ivane... pa zar ne zna da sam se prijav io za Carskog svjedoka? Moje je tajno svjedoenje spremilo dragog Richarsa na sigu rno. Sve mi je opro teno." "Dono ti je oprostio to to si mu poku ao uiniti?" "To je bila Richarsova zamisao, a ne moja. Uvijek sije umi ljao da je ovjek od akci je. Uope ga nisam morao mnogo ohrabrivati da s rijei prijee na djela, do toke s koje nema povratka." Ivan se ukoeno nasmije io i zgrabio Bya za nadlakticu. "Pro eimo malo nas dvojica." "Kamo?" s nelagodom zapita By. "Na neko osamljenije mjesto." v Prvo osamljeno mjesto na koje su nai li kreui se sta-zicom bila je kamena klupa u ud ubljenju okru enom gr-mljem, no na njoj je sjedio mladi par. Posve sluajno, mladac je bio vorski zastavnik kojega je Ivan poznavao iz sto era Tajnih operacija. Za pe tnaest je kapetanskih sekundi iselio djeicu. Byerly gaje motrio s glumljenim divljenjem. "Ivane, pa ti ovih dana postaje sve autorita-tivniji." "Sjedni, By. I prestani srati, ako ikako mo e ." Smije ei se, ali oprezna pogleda, By se udobno smjestio i prekri io noge. Ivan se smj estio izmeu njega i izlaza. "Kako to da si ovdje, By? Gregor te pozvao?" "Dono me uveo." "Kako lijepo od njega. Nevjerojatno lijepo. Neki drugi ljudi na primjer ja uope t i ne vjeruju." By slegne ramenima. "Istina je." " to se zapravo dogodilo one noi kad su zaskoili Dona?" "Zaboga, Ivane, tvoja me upornost u asno poinje podsjeati na onu tvog niskog bratia." "Lagao si onda, a la e jo uvijek samo ne znam tono o emu. Od tebe me uvijek boli glava . Sad elim taj osjeaj podijeliti s tobom." "No, no..." Byeve su oi zablistale pod obojenim svjetlima, iako mu je lice bilo n apola u sjeni. "Zapravo je sve vrlo jednostavno. Rekao sam Donu da sam agent pro vokator. Istina je, pomogao sam organizirati napad. Ono to sam zaboravio pripomen uti Richarsu bilo je to da sam obavijestio grupu gradskih stra ara koji su u poslj ednji trenutak trebali sve to zaustaviti. Prema scenariju, Dono je odmah poslije toga, potresen, trebao uteturati u Kuu Vorsmvthe, u kojoj se nalazilo pola vijea grofova. Bio bi to velianstven javni spektakl koji bi jamano izazvao znatan broj g lasova iz suuti." "Uspio si Dona u to uvjeriti?" "Jesam. Na svu sreu, mogao sam neke stra are pozvati da svjedoe o mojim dobrim namje

rama. Zar nisam pametan?" By se prefrigano osmjehnuo. "Kad bolje razmislim i Dono je pametan. Je li te on nagovorio da tako podvali Ric harsu?" "Ne. Zapravo nije. Htio sam da to bude iznenaenje, iako ne ba takvo iznenaenje kakv o je na kraju ispalo. Htio sam biti siguran da e Donova reakcija na napad biti po tpuno uvjerljiva. Napad je zaista trebao poeti i to pred svjedocima kako bi se mo glo optu iti Richarsa i izbjei njegovu ' ala mala' obranu. Ne bi bilo ni od kakve kor isti kad bi se otkrilo i moglo dokazati kako je i sam Richars bio rtva zamke svog politikog protivnika." "Ja u se zakleti da nisi glumio da si prokleto uzrujan kad si me te noi uspio pron ai." "Oh, ali naravno da sam bio uzrujan. To mi je iznimno bolna uspomena. Cijela moj a prekrasna koreografija bila je upropa tena. Iako, ishod je ostao isti, zahvaljuj ui tebi i Oliviji. Pretpostavljam da bih ti trebao biti zahvalan. Moj bi ivot sad bio... iznimno neugodan da su oni gadni, okrutni prijestupnici uspjeli." Koliko tono neugodan, By? Ivan je kratko zastao, pa tiho priupitao: "Je li to Gre gor naredio?" "Ivane, je li to tvoja romantina vizija uvjerljivog pori-canja? Zaboga. Ne. Morao sam se prilino potruditi da zadr im CarSig dalje od svega toga. Zbog toga to se pri bli avalo ovo vjenanje svi su odjednom postali tako uznemirujue kruti. Znao sam da b i bili dosadni i zahtijevali da urotnici smjesta budu uhieni. A to ne bi bilo ni izbliza ovako politiki djelotvorno." Ako je By lagao... Ivan nije elio znati. "Kad igra ovakve igre s velikim dekima, pr okleto ti je bolje da pobijedi , ka e Miles. To je Pravilo broj jedan. A Pravilo bro j dva ne postoji." Byerly uzdahne. "To mije i on naglasio." Ivan je oklijevao. "Miles je s tobom o ovome razgovarao?" I "Prije deset dana. Ivane, je li tebi ikad itko objasnio stoje to deja vu?" "Prekorio te, nije li?" "Kad mi je do obinih prijekora, imam vlastite izvore. Bilo je jo mnogo gore. On me ... iskritizirao." Byerly jedva primjetno zadrhti. "S toke gledi ta tajnih operacij a, naravno. Nadam se da to iskustvo vi e nikad neu morati ponoviti." Gucnuo je malo vina. Zamalo je namamio Ivana da se suutno slo i s njim. Ali ipak nije uspio. Ivan je nap uio usne. "Onda, By... tko je tvoja veza?" By mirne. "Moja to?" "Svaki tajni dou nik ima nekoga tko mu je veza. Ne bi bilo dobro da te svaki dan v iaju kako ulazi u iz Glavni sto er Tajnih operacija i izlazi iz njega isti oni ljudi koje e , mo da, sutra morati cinkati. Koliko dugo si na tom poslu, By?" "Kojem poslu?" Ivan je utio i mr tio se. Smrtno ozbiljno. By uzdahne. "Otprilike osam godina." Ivan podigne obrvu. "Unutra nji poslovi... protuoba-vje tajna slu ba... civilni zaposl enik na ugovor... koji stupanj ima ? IS-6?" Byeva se usna tr ne. "IS-8." "Ohoho. Ba si dobar." "A da zna da i jesam. Naravno, prije sam imao IS-9. I siguran sam da u ga ponovno imati. Sad samo neko vrijeme moram biti dosadan i slijediti pravila. Na primjer, morat u izvijestiti o ovom razgovoru." "Samo daj." Napokon se zbroj slagao, u urednim stupcima, bez brljavih zabilje ki. I tako je Byerly Vorrutver jedan od Illvanovih prljavih anela... zapravo, pretpos tavljao je Ivan, sad je jedan od Allegreovih. Aneo koji je, kako se inilo, malo te zgario sa strane. Zacijelo su ga i te kako gadno prekorili zbog ovog trika koji je izveo za Dono-vo dobro. Ali karijera e mu pre ivjeti. Ako je Byerly i bio pomalo nesiguran vijak, Ivan je bio uvjeren kako negdje duboko u crijevima sto era CarSi ga postoji neki vrlo pametan ovjek s odvijaem koji e ga dovesti u red. Ima li CarSi g sree, to je ovjek Galenijeva kalibra. Poslije ovoga, mo da on ak posjeti Ivana. To e se poznanstvo zacijelo pokazati zanimljivim. A najbolje od svega tko god on bio , Byerly Vorrutyer bio je njegov problem. Ivan se s olak anjem nasmije io i ustao. Byerly se protegnuo, dohvatio svoju napola punu vinsku a u i pripremio se da otprat

i Ivana stazicom. Iako je Ivan svom mozgu odluno naredio da prestane prebirati po ovoj prii, mozak n ije odustajao. Ali to e izlijeiti a a vina. Ipak, nije se uspio svladati i ponovno je pitao: "Onda, tko je veza? Prokletstvo, to mora biti netko koga poznajem." "Ali, Ivane, mislio sam da dosad ve ima vi e nego dovoljno tragova da sam odgovori na svoje pitanje." "Pa... to mora biti netko tko se kree u visokim vor-skim krugovima, jer je oito da je upravo to tvoja specijalnost. Netko s kim se susree esto, ali, opet, netko s kim nisi uvijek. Netko tko je takoer u dnevnom kontaktu s CarSigom, ali na potpuno n eupadljiv nain. Netko koga nitko ne bi primijetio. Neprimjetan kanal, zanemareni vodi. Svima na oku, a opet skriven. Tko?" Stigli su do vrha puteljka. By se nasmije io. "Ne smijem ti rei." Izgubio se, a Iva n se okrenuo kako bi pronaao poslu itelja s pladnjem vinskih a a. Potom se okrenuo i motrio Bya, koji je izvrsno opona ao polupijanog gradskog komedija a ba zato to nije bio polupijani gradski komed ija , kako zastaje i izvodi jedan od svojih malih naklona pred lady Alys i Illyano m koji su upravo zajedno izlazili iz rezidencije kako bi uhvatili malo zraka na e tali tu. Lady Alys uzvratila mu je hladnim kimanjem glave. A Ivan se zagrcnuo. Milesa su odvukli kako bi s ostatkom svatova pozirao za vid-snimku. Ekaterina se trudila da ne bude previ e ivana, ostavljena sama u dru tvu Marka i Kareen, no svejed no je osjetila ubod olak anja kad je vidjela Milesa kako se sa sjevernog etali ta uz rezidenciju ponovno vraa k njoj. Carska je rezidencija bila nevjerojatno prostran a, prelijepa, nametljiva i pretrpana povije u i Ekaterina je iskreno sumnjala kako e ona sama ikad stei lakou s kojom je Miles ulazio i izlazio kroz bona vrata kao da je sve ovo njegovo vlasni tvo. Ali ipak... ovaj put bilo joj je lak e kretati se tim prostorom, a bila je uvjerena kako e svaki sljedei posjet biti sve lak i. Ili svije t nije bio tako golemo i zastra ujue mjesto kako su je neko uvjeravali, ili... ili o na sama nije bila tako sitna i bespomona kakvom je, uz nesebinu pomo drugih, nekad sebe smatrala. Ako je snaga samo iluzija, ne vrijedi li onda isto i za slabost? Miles se smije io od uha do uha. Kad ju je uhvatio za ruku i ponovno je stisnuo po d svoju, zloesto je zahihotao. "Ljubavi, ovaj smijeh je upravo zloinaki." "To je sjajno, to je nevjerojatno. Morao sam te smjesta pronai i podijeliti s tob om novosti." Poveo ju je malo dalje od kioska Vorkosiganovih koji je bio okru en s vatovima, prema grupici stabala od koje je iroka ciglena staza silazila prema sjevernom vrtu starog cara Ezara. "Upravo sam saznao kamo je prem je ten Alexi Vormoncrief." "Nadam se da su ga premjestili u deveti krug pakla!" ree ona osvetoljubivo. "Tom je slaboumniku zamalo uspjelo da me razdvoji od Nikkija." "Nije ba deveti, ali je blizu. Poslali su ga na Kirilov otok. Nadao sam se da e ga pridru iti meteorolo koj postaji, ali on je novi asnik zadu en za praonicu. Pa, ne mo em o imati sve." Ljuljao se na petama, s neobja njivim zadovoljstvom. Ekaterina se sumnjiavo namr tila. "Meni se to ba ne ini kao dovoljno te ka kazna..." "Ne zna ti. Kirilov otok znan jo i kao Logor Vjenog leda najgora je vojna baza u ci jelom carstvu. Baza za zimsku obuku. To je arktiki otok, pet stotina kilometara u daljen od najbli eg kopna, to znai i od najbli e ene. Ne mo e se s njega spasiti plivaju jer bi se u ledenom moru smjesta smrznuo. Meave. Ledena magla. Vjetrovi koji mogu prevrnuti zemaljsko vozilo. Hladan, mraan, supijan, smrtonosan... Tamo sam jedno m proveo pet mjeseci, trajali su kao cijela vjenost. Vje benici dou i odu, ali staln o osoblje nema izlaza. Oh. Oh... Pravda je neumoljiva." Pod dojmom njegova oitog odu evljenja, rekla je: "Zar je zaista tako grozno?" "Oh, da, i te kako. Ha! Moram mu poslati sanduk dobre rakije, u ast carskog vjenan ja, da mo e proslaviti kako treba. Ili ne, imam bolju ideju. Poslat u mu sanduk lo e rakije. Poslije nekog vremena, ovjek ionako izgubi osjet za razliku." Prihvaajui njegovo uvjeravanje kako e njezinu nedavnom muitelju i sada njost i budunost biti jezive, zadovoljno je uz njega lunjala rubom spu tenog vrta. Sve e glavne gos te, stoje ukljuivalo i Milesa, uskoro pozvati na slu benu veeru, pa e se na neko vrijeme morati razdvojiti, jer je on trebao sjediti za glavnim stolom, izmeu Laise i njezine komarrske kume, a ona e se ponovno pridru i ti lordu Revizoru Vorthvsu i ujni. Govorancije e biti zamorne, ali Miles je vrsto odluio da e se njih dvoje opet sjediniti odmah poslije deserta.

"Onda, to ti se ini?" pitao je on, kru ei zami ljenim pogledom po zabavi koja je u sumr ak dostizala svoj vrhunac. "Bi li eljela veliko vjenanje?" Prepoznala je prikriven teatralni bljesak u kutu njegova oka. Ali grofica Cordel ia uputila ju je kako e se u vezi s tim postaviti. Zamahnula je trepavicama prema njemu. "Mislim da bi to bilo posve neprikladno dok jo nije istekla moja godina k orote. Ali ako ti ne smeta da ekamo do proljea, vjenanje mo e biti onoliko veliko kol iko ti eli ." "Ah," ree on, "ah. Vjenanja ujesen su isto lijepa." "Mirno obiteljsko vjenanje u jesen? To bi mi se svialo." Ali nije imala straha, znala je da e on ve smisliti ne to to e to vjenanje uiniti nezab ravnim. Osim toga, uinilo joj se sigurnijim ne ostaviti mu vremena za pretjerivan je u planovima. "Mo da u vrtu kue u Vorkosigan Surleauu?" predlo i on. "Tu kuu jo nisi vidjela. Ili u v rtu Kue Vorkosigan?" Iskosa ju je promatrao. "Svakako", ree ona vedro. "Vjenanja na otvorenom e sljedeih godina biti u modi. A lo rd i lady Vorkosigan moraju u tome prednjaiti." Na to se nasmije io. Njegov njezin njihov bar-ravarski vrt u jesen e jo uvijek izgle dati pone to golo. Ali bit e pun mladica, nade i ivota koji pod zemljom oekuje prolje tne ki e. Oboje su zastali, pa se Ekaterina s divljenjem zagledala u cetagandansko izaslan stvo koje se upravo uspinjalo cig-lenim stubama iz smjera jezeraca koja su se zr calila. Veleposlanik i njegova visoka, blistava supruga nisu bili u pratnji samo guvernera Rho ete, prvog barravarskog susjednog planeta u carstvu, ve i prave neb eske gospe iz njihova carskoga glavnog grada. Iako se govorilo da nebeske gospe nikad ne putuju, ona je bila osobna izaslanica cara Fletchira Giaje i njegove ca rice. Uz nju je bio ghemski general najvi eg ranga. Nitko nije znao kako je tono iz gledala, zato to se uvijek kretala u vlastitom za titnom mjehuru koji je veeras, u as t proslave, bio obojen fluorescentnom ru iastom bojom. Ghemski general, visok i dos tojanstven, bio je odjeven u slu benu krvavocrve-nu uniformu osobne stra e cetaganda nskog cara. ovjek bi oekivao kako e se ta boja ru no sudarati s ru iastom, ali nije. Veleposlanik ugleda Milesa, pristojno mu mahne na pozdrav i ree ne to ghemskom gene ralu koji kimne. Na Ekaterinino zaprepa tenje, ghemski general i ru iasti mjehur odvo jili su se od svog dru tva i po li prema njima. "Ghemski generale Benin," ree Miles, iznenada se pona ajui kao da je na pozornici i navlaei svoje najre-vizorskije dr anje. Oi su mu blistale znati eljom i, to je bilo neob ino, zadovoljstvom. Iskreno se naklonio mjehuru. "Visosti Pel. Tako vas je lijepo opet vidjeti na neki nain. Nadam se da vas ovo neuobiajeno putovanje nije suvi e um orilo." "Ni najmanje, lorde Revizore Vorkosigan. Nalazim da je vrlo poticajno." Glas je dopirao iz prijenosnika smje tenog u mjehuru. Ekaterina se zaprepastila kad je mje hur na trenutak postao gotovo posve providan. Smje tena u lebdeem stolcu iza bisern og sjaja, pred njima se pojavila visoka plavokosa ena u lepr avoj ru iastoj haljini. B ila je neopisivo lijepa, ali ne to je u nainu na koji se ironino osmjehivala odavalo da nije vi e mlada. Opna mjehura ponovno se zatamnjela. "ast nam je to ste ovdje", ree Miles slu beno, dok je Ekaterina mirkala, osjeajui se za lijepljenom. I iznenada u asno neuglednom. Ali sve divljenje koje je gorjelo u Mil esovim oima bilo je upueno samo njoj, ne ovoj ru iastoj viziji. "Dopustite da vam pre dstavim svoju zarunicu, madame Ekaterinu Nile Vorvayne Vorsoisson." Dostojanstveni je asnik promrmljao pristojan pozdrav. Zatim je svoj zami ljeni pogl ed usmjerio prema Mi-lesu, pa prije nego to je prozborio nekako sveano dotaknuo pr stom usne. "Moj me carski gospodar Fletchir Giaja zamolio da vam u sluaju da vas sretnem pre dam izraze njegove iskrene suuti zbog smrti va eg bliskog prijatelja, admirala Nais mitha." Miles zastane, a osmijeh mu se nakratko zaledio. "Uistinu, njegova je smrt za me ne bila te ak udarac." "Moj carski gospodar dodao je i to kako se nada da e admiral ostati pokojan." Miles podigne pogled prema visokom Beninu, a oi su mu iznenada zablistale. "Poruit e svom carskom gospodaru kako seja nadam da nee biti potrebe za admiralo-vim uskr snuem."

Ghemski se general sumorno nasmije io, pa udijelio Milesu naklon glavom. "Prenijet u va u poruku od rijei do rijei, milorde." Srdano im je oboma kimnuo, pa su se on i r u iasti mjehur vratili svom dru tvu. Ekaterina, jo uvijek svladana ljepotom plavokose ene, promrmlja Milesu: "O emu se o vdje radilo?" Miles je grickao donju usnu. "Nisu ba novosti, bojim se, ali svejedno u ih prenije ti generalu Allegreu. Benin mi je upravo potvrdio ne to u to je Illvan ve godinu dana sumnjao. Moj tajni identitet postao je posve beskori-san, barem to se tie nje gove tajnosti pred Cetagandan-cima. Ali nije va no. Admiral Naismith i njegovi raz liiti klonovi, stvarni i izmi ljeni, zbunjivali su ih i du e nego to sam vjerovao daje mogue." Kratko joj je kimnuo. Usprkos laganom bljesku aljenja, inilo joj se da nije nezado voljan. vr e ju je privio k sebi. aljenje... A to bi bilo daje, kad joj je bilo dvadeset, srela Milesa umjesto Tiena ? Nije to bilo nemogue; tad je ona bila studentica na Sveuili tu Vorbarr Sultane, a on tek asnik, svje ispod ekia, koji je neprestano napu tao glavni grad i vraao se u nje ga. Da su im se putovi tad is-prepleli, bi li njezin ivot bio manje gorak? Ne bi. Tad su oboje bili drugaiji ljudi. Putovali su u suprotnim smjerovima; ako su se i sreli, bio je to kratak, beznaajan, a mo da i nesvjestan susret. Osim toga, nije mogla po eljeti da nikad nije bilo Nikkija, kao ni svega onoga to je nauila ti jekom svoje pomrine. Korijenje u tami urasta duboko. Do ovog je mjesta mogla dospjeti samo onim putem kojim je prije krenula, a biti ovdje, s Milesom, s ovim Mi-lesom, znailo je biti na iznimno lijepom mjestu. Mo da sam ja njegova utjeha, ali on je takoer moja. Bila je svjesna izgubljenog desetlj ea, ali u njemu nije bilo niega prema emu bi se trebala vraati, nije bilo ak ni aljenj a; Nikki i ono stoje nauila doputovali su amo s njom. A sad je bilo vrijeme da kr ene naprijed. "Ah", ree Miles, nasmije eno gledajui prema poslu itelju koji im se bli io. "ini se da sk upljaju zalutale ovce na veeru. Hoemo li ui, miladv?" MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME Kronologija Dogaaji Otprilike 200 godina prije Milesova roenja Tijekom betansko--barrayarskog rata Vordarijanova uzurpacija Milesu je 17 godina Genetikim in enjeringom stvoreni su kvadri. Upoznaju se Cordelia Naismith i lord Aral Vorkosigan, koji ratuju na suprotnim s tranama. Usprkos pote koama, zaljubljuju se i vjenaju. Poku aj Aralova ubojsta otrovnim plinom propada, ali u napadu je pogoena trudna Cor delia; Miles Vorkosigan roen je s kostima koje e uvijek biti krhke i s mnogim drug im zdravstvenim tegobama. Miles ne uspijeva proi ispit tjelesne spremnosti kako bi u ao na Vojnu akademiju. N a putu, okolnosti ga prisile da improvizacijom stvori dendariijske plaenike; slje dea etiri mjeseca provodi u nenamjernim, ali neizbje nim pustolovinama. Ostavlja Den dariijce u sposobnim rukama Ky Tunga i vodi Elli Guinn na Betu, gdje e joj rekons truirati o teeno lice; vraa se na Barravar i uspijeva sprijeiti urotu protiv svog oca . Car Kronika Slobodni pad Krhotine asti Barravar Pripravnik za ratnika Milesu je 20 godina Milesu su 22 godine Milesu su 23 godine Milesu su 24 godine povlai veze i ubacuje Milesa na Vojnu akademiju. Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti du nost barravarskog plemia, te b iti istra itelj, ali i sudac u jednom sluaju ubojstva. Nedugo potom, njegov prvi vo jni zadatak zavr ava time to biva uhien. Miles se mora ponovno pridru iti Dendariijcim

a i spasiti mladog barravarskog cara. Car prihvaa Dendariijce kao svoju osobnu ta jnu slu bu. Miles i njegov brati Ivan odlaze na cetagandanski dr avni sprovod i nau se upleteni u cetagandansku unutra nju politiku. Zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, Miles alje u usamljenu misiju na Postaju Kline. Planine korote u zbirci Granice vjenosti Vorska igra Cetaganda Ethan od Athosa Sad ve barravarski porunik, Labirint Miles odlazi s Dendariijcima u zbirci prokrijumariti znanstvenika Granice s Jacksonova Skrovi ta. vjenosti Milesove su krhke no ne kosti zamijenjene sintetikima. Iz cetagandanskog Granice vjenosti zatvorenikog logora u zbirci na Dagooli IV, Miles Granice vjenosti smi lja plan za oslobaanje i Braa po oru ju zatvorenika. Cetagandanci progone Dendariijsku flotu koja napokon uspijeva stii n a Zemlju, kako bi obavila popravke. Miles istodobno mora odr avati oba svoja ident iteta, skupiti novac za popravke i sprijeiti urotn'rke koji ga kane zamijeniti dv ojnikom. Ky Tung ostaje na zemlji. Zapovjednica Ellv Quinn sad je Milesova desna ruka. Miles i Dendariijci odlaze u spasilaku misiju u Sektor IV. Milesu je 25 godina Granice vjenosti Milesu je 28 godina Milesu je 29 godina Milesu je 30 godina Milesu je 31 godina Nakon prethodne misije, Miles zavr ava u bolnici. Njegove slomljene ruke zamijenje ne su sintetikim kostima. Zajedno sa Simonom lllvanom, Miles iz le eeg polo aja uspije va sprijeiti jo jednu urotu protiv svog oca. Miles ponovno sree svog kloniranog brata, Marka, ovaj put na Jacksonovu Skrovi tu. Miles kuca na vrata tridesete, a trideseta uzvraa udarac. Car Gregor alje Milesa na Komarr, kako bi istra io svemirsku nesreu, a Miles shvaa ka ko smrtonosan mo e biti spoj stare politike i nove tehnologije. Carsko vjenanje na Graanska Barravaru zapalilo je iskru du nost romantike i spletki, a Miles se nae pre ko glave upleten i ujedno i u drugo. Ples zrcala Pamenje Komarr .....,,Kl: MM i m O 2 LOIS McMASTER BUJOLD LOIS McMASTER KRHOTINE-AST! UVOD U PUSIO1OVINE MIUSA VORKOSICANA PUSTOiOVINE M1LESA VORKOSIGAHA Informacije i narud be Algoritam d.o.o. Tel: 01/2359 313, 01/2359 314 o SS o o

< (A o o A LOIS McMASTER r jold GRAANSKA DU NOST POilOlOVmi IUSSVMK0SKAN4 Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Haramba ieva 19 Za nakladnika Branko o tari Grafiki urednik Katarina Ivankovi-Mari Korektura Rosanda Kokanovi Grafika priprema Algoritam DTP studio Tisak: Zagraf ZT CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica, Zagreb UDK 821.111 (73)-31 = 163.42 BUJOLD, Lois McMaster Graanska du nost / Lois McMaster Bujold ; prevela Martina Anii. - Zagreb : Algoritam, 2002. (Pustolovine Milesa Vorkosigana) Prijevod djela: A Civil Campaign. ISBN 953-220-038-X 420409070 ISBN 953-220-038-X Lois McMaster Bujold, roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku Trampa (Sarterj napisal a je 1985. g. za Twilight Zone, a 1986. zapoinje njena spisateljska karijera roma nom Krhotine asti koji sa svojim nastavkom Barrayar, nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pusto lovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvi e nagrada u povijesti znanstvene fantas tike. Novela Planine korote (zbirka novela Granice vjenost!] nagraena je Hugom, Ne bulom i Locusovom nagradom za 1989., roman Vorska igra osvojio je Huga kao najbo lji roman 1990., ve spomenuti Barrayar donio je dva odlija za 1991, a roman Ples z rcala poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman U slobodnom padu, koji nije dio s erije iako se odvija u istom okru ju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za n ajbolji roman 1988. godine. Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humano u svojih glavnih protagonista, a u u sporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilj a, doimaju se gotovo