You are on page 1of 5

Aletta Biersack Lokalno znanje, lokalna historija: Geertz i nakon njega

- pomak sa socijalne historije (djelomino nadahnute antropologijom) na bavljenje povijesnim tekstovima i njihovim knjievnim svojstvima sukladan je pomicanju sredita antropolokog zanimanja za kulture-kao-teksta, (udubljivanje u interpretaciju), na antropoloke tekstove (etnografije) i njihove retorike strategije - socijalna historija i historija mentaliteta su discipline koje izmeu ostalog karakterizira simboliki pristup koji poinje s Geertzom i njegovom interpretacijom kultura. - LOKALNO ZNANJE se odnosi na znaenjske svjetove i domorodaka shvaanje koja im udahnjuju ivot - LOKALNA HISTORIJA (sam Geertz ne koristi taj izraz) sugerira prouavanje lokalnog znanja na historijski nain - GUSTI OPIS ukljuen u kulturnu analizu; semantika gustoa gustog opisa sastoji se u sposobnosti razluivanja nekog znaenja lienog refleksa, primjerice trzaja ili treptaja, od svjesno koritenog sredstva priopavanja, npr. namigivanja. Gusti opis ispituje ono to javno ponaanje govori, a ne ono to ini, iitava simboliki sadraj ina te ga tumai kao znak - prema Geertzu, antropoloka su djela sama po sebi interpretacije, i to iz druge ili tree ruke, (prema definiciji, jedino domorodac stvara one iz prve ruke- to je njegova kultura) - antropoloka djela su neto izmiljeno, to ne znai da su lana, nestvarna, neinjenina ili puki misaoni eksperimenti u stilu to bi bilo kad bi bilo - Geertz- Negara-rekonstrukcija dravnog ustroja Balija 19.st, predmet istraivanja je javni ceremonijal, negara, koji je kako prikaz stanja tako i dramatizacija politikog ideala; u pozadini negare kao strukture djelovanja/akcije jer struktura miljenja; Geertzu je glavna namjera simboliko smjestiti u novi prostor - stvarno je jednako toliko povezano s imaginacijom koliko i imaginarno - kulturna je analiza po svojoj naravi neto nedovreno i nepotpuno, i jo gore, to je dublja to je nepotpunija - Dilthey ovjekova bit se oblikuje u vremenu, ime je ovjek po svojoj biti povijesno bie, bie koje postaje Geertz ovjek je ivotinja zatoena u mreama smisla/znaenja koje je sam ispleo; mree, a ne pletenje, kultura a ne povijest, tekst a ne proces tekstualizacije Foucault problematizira upravo te mree smisla stavljajui ih u povijesni kontekst i tragajui za njihovim porijeklom u vremenu - Sahlins strukturalno historijska antropologija STRUKTURA -- > kulturalne kategorije shvaene kao konceptualna mrea, odnosno sustav razlika ili sklop kategorija - knjiga Povijesne metafore rekonstruiraju povijest poetnih doticaja kultura na Havajima; knjiga predstavlja gusto obrazloeno i ilustrirano mikroistraivanje dviju (za Sahlinsa) bliskih i povezanih tema- reprodukcije i transformacije - Sahlinsova tema u stvari nije havajska povijest, ve povijest uope, ili radije, povijesnost, nain na koji se sustavi mijenjaju

- historija je kulturalno strukturirana, u razliitim drutvima na razliite naine u skladu sa znaenjskim obrascima; vrijedi i obratno: kulturalni obrasci povijesno su strukturirani budui da se u manjoj ili u veoj mjeri znaenja revaloriziraju kao rezultat njihove praktine primjene - historijski se proces odvija kao kontinuirano i reciprono kretanje izmeu djelovanja strukture i strukture djelovanja Pierre Bourdie - za njega su struktura i dogaaj nerazmrsivo povezani HABITUS sustav trajnih obrazaca koji oznauju nain bivanja, habitualno stanje i posebice predispoziciju, tendenciju, inklinaciju ili sklonost; psiholoki i socioloki pojam - njegovi sudionici u povijesti (kao i Sahlinsovi) predstavljaju pripadnike drutvenih segmenata koji su kao takvi strukturalno rasporeeni - akcija je kod Bourdieua utemeljena u psiholokom-i-sociolokom (subjektivnom-iobjektivnom) podruju postojanja, ona je vie od mehanikog djelovanja u skladu s prethodno zadanim elementima, modelima ili ulogama, odnosno vie od pukog refleksa, ona je in: ponaanje do odreene mjere oblikovano okolnostima odreenog trenutka i njihovim strategijskim zahtjevima, to jest praktinim razlozima. Utemeljeno je u habitusu, djelovanje predstavlja kontekst za ogranienu i principima podreenu inovaciju u granicama uvjetovane i uvjetne slobode habitusa ono, dakle, predstavlja sponu izmeu konvencije i inovacije - objektivne strukture su i same proizvod povijesnih praksi, a povijesne su prakse, s druge strane, utjelovljenja struktura. Struktura i dogaaj, dakle, ulaze u dijalektiki odnos - rije je dinamian entitet smjeten unutar strukturiranog i produktivnog polja diskursa; ona je (koristimo li Sahlinsov jezik) istovremeno i dinamini i statini znak. Koritena, obogaena novim znaenjem, rije se vraa u sustav i priskrbljuje mu povijest - James Clifford etnografski se zapisi mogu ispravno nazvati fikcijama u smislu neeg nainjenog ili oblikovanog. No vano je zadrati i znaenje ne samo stvaranja, nego i izmiljanja, iznalaenja neeg to nije stvarno. Antropolog je prvenstveno vezan u svjetovni zapis, uz etnografiju shvaenu kao proizvodnju teksta

Patricia O'Brien Historija kulture Michela Foucaulta


- svoje prvo vano djelo objavio je 1961. godine Povijest ludila - glavnina Foucaultovog rada rijetko je prepoznavana kao ono to ona zapravo jest: alternativni model pisanja kulturne historije, model koji objedinjuje temeljitu kritiku marksistikog i analistikog pristupa, kritiku same socijalne historije - on dovodi u pitanje temeljno naelo socijalne historije, da je drutvo po sebi ona zbilja koju treba istraivati - kola Annales zajedno a marksistima su se odazvali poslijeratnim potrebama za povijeu utemeljenoj na socioekonomskim pretpostavkama - Albert Soboula Sankiloti druge godine (1958.) i Fernand Braudel Mediteran (1956.) predvodnici prevladavajue socijalne historije koja je bila u sreditu meunarodne pozornosti posljednjih tridesetak godina - posljednjih godina Analisti su zajedno s veinom pripadnika ostalih povjesniarskih struja bujicom napada potkopali istraivanja utemeljena na analizi klase; zatim je historija mentaliteta dovela u pitanje pristupe s naglaskom na socijalnom i ekonomskom i zaprijetila potkopavanjem paradigme Anala iznutra - Foucaultovo odbacivanje pozitivistike historije, njegov kodirani jezik i teko razumljivi tekstovi, njegovo proglaavanje svojih kritiara uskogrudnima te birokratskima i policijskima dovodilo je do toga da su ga povjesniari prihvaali uz dosta potekoa i osporavanja - lijevo opredijeljeni povjesniari su Foucaultove povijesti klinike, ludnice i zatvora prihvatili kao kritiziranje institucija koje su odraavale porast drutvene represije - njegov je rad bio cijenjen zbog svojih lokalnih uvida, meutim ti su uvidi bili uklapani u ve postojeu agendu socijalne historije. Tamo gdje se nisu uspjeli uklopiti Foucault je smatran odgovornim - kritiziran je zbog zanemarivanja kronologije, zbog svojih propusta, svojih umanjivanja i uveliavanja - kritiari su uporno tvrdili i dalje tvrde da je Foucault namjeravao svojim radom potkopati legitimnost povijesti i drugih znanosti smatrajui da su iskljuive i da ograniavaju znanje - on ne koristi uobiajene kriterije povijesne znanosti, on je antidisciplinaran, stoji izvan svih disciplina, crpei iz njih samo s ciljem da ih potkopa - oni manje skloni Foucaultu spremno ukazuju na njegove nedostatke: nepostojanje metode, zanemarivanje podataka, filozofsku nejasnou, osebujan jezik, pretjerano pojednostavljivanje i apstrakcije - povjesniari koji su spremni priznati da je on pisao povijest smatraju je loom povijeu, preopenitom, nedovoljno utemeljenom i mehanikom - skloniji kritiari odluili su ga prihvatiti kao neto razliito od povjesniara, kao nekoga tko izvana doprinosi struci - Foucault je u svojim povijestima (kao i u svojim radovima, koje nije lako oznaiti kao povijesne) nastojao raskinuti s konvencijama struke, pomaknuti njene granice

- uvijek je bio dosljedan i postojan (unato suprotnim tvrdnjama njegovih kritiara) u prepoznavanju onog to je bilo pogreno u vezi s propisujuim naelima tradicionalne povijesti ideja - na koherentnost i kontinuitet, to je sadraj nove socijalne historije, Foucaultova nova kulturna historija uzvratila je diskontinuitetima, asocijacijama ideja, nizovima, diskursima; njegov pothvat bio je prvenstveno metodoloki - novim metodolokim pristupom uspijeva ostvariti jednu od najtradicionalnijih tenji historijske znanosti njegova sabrana djela predstavljaju novu povijest Zapadne civilizacije - prema njemu, totalna povijest se zalae za uspostavljanje jedinstvenog modela civilizacije, za zakone ija je zadaa povezivanje svih pojava nekog razdoblja - prema totalno povijesti, ekonomske strukture, drutvene ustanove i obiaju, naini miljenja i politiko ponaanje definirani su istom mreom uzronosti, jednom jedinstvenom povijesnosti - totalni opis dovodi sve pojave u vezu s jednim naelom, znaenjem, svjetonazorom, sveobuhvatnim oblikom; opa povijest, naprotiv, zaposjest e prostor disperzije - istraujui Zapadnu kulturu kroz pojmove duhovnih vrijednosti i ponaanja on se, kao povjesniar sustava miljenja, beskrajno razlikuje od ostalih povjesniara mentaliteta koji se usredotouju na zajednicu, obitelj, pojedinca - sredite njegove povijesti Zapadne civilizacije jest organizirajue naelo moi; kultura se izuava kroz tehnologije moi a ne kroz klasu, napredak, neukrotivost ljudskog duha - MO- strategija razliitih funkcija (razmjetaja, manevara, taktika, tehnika), mo nema porijeklo niti je utemeljena u ekonomiji ili politici, mo postoji kao jedna beskrajno sloena mrea mikro-moi, odnosa moi koji proimaju sva podruja drutvenog ivota; ona nije sam represivna, nego i kreativna; najpoticajnija od svega je spoznaja da mo kreira istinu te time pribavlja vlastitu legitimaciju; mo nije obiljeje klase (buroazije) ili vladajue elite, niti im je svojstvena - diskurs mu je glavna metoda u istraivanju moi - odredio je mjesto moi tako da se ona moe istraivati u skladu sa sljedeim odredbama: 1. pojedinac nikada nije izvan moi, ne postoje rubovi niti periferije, kao to ne postoji ni sredite: mo je koegzistentna s drutvom 2. odnosi moi su isprepleteni s ostalim vrstama odnosa (proizvodnim, srodstvenim, obiteljskim, odnosom meu spolovima) te se mogu istraivati kroz njihove diskurse 3. odnosi moi su meusobno povezani, a njihova meusobna povezanost odraava ope uvjete dominacije, organizirajui je u vie ili manje koherentan i jedinstven strategijski oblik - GENEALOGIJA- preuzeo je od Nietzschea te svoju metodu nazvao genealokom; genealogija je neutralna, podrobna i dosljedno dokumentarna, ona mora zabiljeiti osebujnost svakog dogaaja izvan bilo kakve jednoline konanosti, genealogija ne moe biti nasumina, ona zahtijeva erudiciju; genealog/povjesniar traga za poecima, ne za porijeklom (bitno razlika za Foucaulta porijeklo ukljuuje uzroke, poeci podrazumijevaju razlike); genealogija e, dakle, posvetiti veu pozornost pojedinostima i sluajnostima koje prati svaki poetak - Foucaultova metoda omoguuje nam da shvatimo kako funkcioniraju drutva; istraivanje moi posredstvom diskursa takoer nam omoguuje da uoimo trenutak novih tehnologija moi

- on metode kanjavanja nije shvaao naprosto kao posljedicu drutvenih struktura, i sukladno tome, on nije dovodio u vezu nove metode kanjavanja s promjenama u drutvenim i ekonomskim sustavim - tragajui za zajednikim obrascem u povijesti kaznenog prava i drutvenih znanosti, Foucault je otkrio neto novo-podjelu: uvoene dihotomije tijelo/um u podruje kaznenog pravosua; uvoenjem znanstvenih spoznaja u sudsku praksu, tijelo kao takvo postalo je ishoditem novog odnosa moi - suraujui s povjesniarkom Arlette Farge, Foucault je posvetio pozornost skupini dokumenata koje su povjesniari dobro prouili lettres de cachet ( tajne naredbe francuskih kraljeva za progon nepoudnih osoba); prvotno shvaene kao dokaz represivnog i nepravednog monarhijskog sustava, ove arbitrarne naredbe za hapenje sada su omoguavale pristup ne u svijet drave ve u privatne svjetove roditelja i djece, mueva i ena. - za njih dvoje, represivna i kreativna mo u obiteljskim odnosima nisu proizlazili iz drave - pristupivi prouavanju tih dokumenata na nain upravo obrnut od onoga kojim su se povjesniari dotad koristili, Foucault je pomaknuo rubove moi prema sreditu, sluei se dravnim dokumentima kako bi zanijekao sredinjost drave - Foucaultova metoda nastojala je ne uzimati nita kao gotovu injenicu, dovodila je u pitanje postojeu periodizaciju i potrebu za nacionalnim povijestima - njegova povjesniarska vjetina temeljila se na jednoj zemlji, Francuskoj, na jednom razdoblju, od 17. do kraja 19.st - njegov najdublji interes, koji je dijelio s mnogim poslijeratnim socijalnim povjesniarima, posveen je kulturnoj formaciji - Foucaultovu prouavanje kulture je povijest koja ima poetke ali ne i uzorke - jedan od njegovih priznatih doprinosa jest u tome to je on jezik/diskurs smatrao izuzetno vanim sredstvom za razumijevanje promjene; jezik/diskurs odigrao je najznaajniju ulogu u prouavanju institucija, prije svega zatvora i ludnice, no on prua mogunost i za mnogo iru primjenu - svojim pokuajem da napie novu povijest Zapadne civilizacije, Foucault je izazvao preispitivanje do tada vaeih pretpostavki i osigurao metodu i sredstva istraivanja za pisanja nove, politike historije kulture