Strah i nada pokazatelji imana

Allah, d.., kae: Oni mole svoga Gospodara iz straha i nade. ( Es Sedda, 16. ) Zadatak Poslanika, a.s., na ovom svijetu je da ljude pozovu u iman a od najvaznijih plodova imana je nada i vezanje jedino za Allaha Uzvienog i strah od Njegove kazne. Nada je smirenje srca zbog dobroinstva Uzvienog, potkrijepljena djelom u svakom pogledu, a u suprotnom to je samoobmana. A strah, to je ono to obuzima onoga ko predvia opasnost od posljedica, izvrava ono to je obaveza i ne izlae se grijehu ni stranputici, ne zadravajui se ak ni na mjestima za koja sumnja da bi ga mogla odvesti u zlo i smutnju. Najpotpunije stanje imana je obuhvatiti i strah i nadu tako da ne prevlada strah nadu, pa da se padne u oaj, tj. izgubi nada u milost Uzvienog Allaha i Njegov oprost, a isto tako, da nada ne zagospodari strahom, pa da se onda padne u bezdan grijeha i poroka. Treba poletjeti na krilima straha i nade kreui se istim prostranstvima i tako stalno biti u blizini Boanske Prisutnosti. Ljudi esto umanjuju stepene svog imana manjkom nade u razliitim situacijama: 1.) U bolesti. Kada bolest i groznica zahvate tijelo i nad ovjekom se izmijenja konzilijum ljekara esto iezne nada. Bolesnik padne u oaj ne shvatajui da je Allah, d.., taj koji mu je dao bolest i da On tu bolest sa lahkoom moe otkloniti. Najbolji primjer vrste nade u Allahovu milost jeste primjer Ejjuba, a.s., koji je bolovao 18 godina ali nikada nije prestao nadati se lijeku. Allah, d.., kae: I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snala, a Ti si od milostivih najmilostiviji! ( El Enbija, 83. ) Pa mu je Allah, d.., dovu usliio i nevolju mu otklonio: odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milou Naom, eljad njegovu i uz njih jo toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. ( El Enbija, 84. ) 2.) U odgoju djece. ovjek se trudi godinama da svoje dijete odgoji u duhu islama a kada se moda pribliio trenutku da Allah, d.., primi njegov trud i uini njegovo dijete pobonim i dobrim on odustane gubei nadu. Uputu ne daje ovjek ve Allah, d.., kome On hoe i kada On hoe a ovjeku je nareeno da se trudi. On kae: Ti, doista, ne moe uputiti na Pravi put onoga koga ti eli da uputi, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoe, i On dobro zna one koji ce Pravim putem poi. ( Al Qasas, 56. ) Allah, d.., nareuje, da bi On dao uputu djece, dvije stvari: nareivanje na dobro( trud ) i ustrajnost na tome. Tek kada se potvrde obe stvari doi e plodovi. Allah, d.., kae: Naredi eljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne traimo od tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! ( Taha, 132. ) 3.) U bici. Ljudi oajavaju kada ih saleti neprijatelj koji je vojno nadmoniji zaboravljajui nadu u Allaha, d.., i to da je On Najsilniji. Kada su nevjernici, kojih je bilo oko deset hiljada, opkolili Medinu u bici na Hendeku, broj muslimana, izmorenih i gladnih, je bio daleko manji. Muslimani su svojim rukama iskopali ogroman kanal da bi se tako odbranili od velikog broja nevjernika i za vrijeme ovog kopanja ashabi su naili na ogroman kamen kojeg nisu mogli razbiti, pa su pozvali Poslanika, a.s., pa kada je udario prvi put ree: Allahu ekber, dati su mi kljuevi ama! Tako mi Allaha, sada vidim njegove crvene dvorce! Kada je udario drugi put ree: Dati su mi kljuevi Perzije! Tako mi Allaha, sada vidim bijeli dvorac Medaina! Kada je udario trei put ree: Dati su mi kljuevi Jemena! Tako mi Allaha, sa ovog mog mjesta vidim vrata San'aa! U ovim tekim trenucima on im obeava osvajanje daje im nadu. Pobjeda i dolazi uz nadu u potekoama. Allah, d.., kae: Zar vi mislite da ete ui u Dennet, a jo niste iskusili ono to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimatine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: Kada e ve jednom Allahova pomo!?" Eto, Allahova pomo je zaista blizu! ( El Bekara, 214. ) 4.) Kada pretjeraju u grijeenju. Ljudi ine grijehe godinama pa umjesto da se bar na kraju svog ivota pokaju, jer Allah je Najmilostiviji i sve grijehe e oprostiti: Reci: O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prata i On je milostiv. ( Az Zumer, 53. ) oni kau: Allah mi nee oprostiti. Od Ebu Seid El Hudrija se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: Jednom ovjeku koji je bio prije vas Allah je podario puno imetka pa kada mu je dola smrt pozvao je svoje sinove i upitao ih: Kakav otac sam vam bio? Pa rekoe: Najbolji otac! A on ree: Ali ja nikada u svome ivotu nisam uinio dobro, kada umrem zapalite me, zatim me sameljite a potom rasprite prah po moru u vjetrovitom danu. Oni su tako i postupili, a kada ga je Allah sastavio upitao ga je: Zato si to uinio? Iz straha od Tebe odgovori ovjek. Pa ga je Allah obasuo svojom milou. ( Buhari ) Ko uljepa ono to mu je ostalo od ivota bie mu oproteno ono to mu je prolo.

Sami Deko

Prijepolje, 25.05.2012.