DRAM A

gr. drahme, drama - radnja - pojam trovrstan : 1. knj. rod; 2. dramska vrsta unutar dramskog roda; 3. umjetnost = knjievni tekst osobite vrste, izravno namijenjen izvoenju na pozornici Dramatiar - pisac kazalinih komada Dramatizacija - prerada nekog literarnog djela za prikazivanje na pozornici Dramaturgija - znanost o drami i dramskoj umjetnosti, teorija i tehnika pisanja dramskog djela Dramaturg 1. knjievnik u kazalitu, pri filmskim poduzeima i sl. koji bira komade za repertoar 2. isto to i dramatiar Repertoar (franc. popis, zbirka) - sve predstave koje e se izvesti ili su bile izvedene u nekom kazalitu. Kazalite ili teatar (gr. theatron - gledalite) - druga je vrsta umjetnosti od drame - rezultat je zajednikog djelovanja nekoliko umjetnosti: knjievnosti, glume, likovnih umjetnosti, pantomime, plesa, glazbe - odnos drame i kazalita je sloen Teatrologija - znanost o kazalitu - redatelj, glumac, scenograf, kostimograf,... rekviziti, rasvjeta, publika

RAZVOJ

DRAME

- razvila se u st. Grkoj - novija grka komedija: Meandar (342.-292. pr. K.) - rimska komedija: Plaut (3.-2. st. pr. K.) i Terencije - renesansna komedija razvijena je u Italiji (u hrv. Dri) - srednji vijek: poseban tip drame nastao na osnovi kranskih vjerskih obreda > misteriji (mirakuli, pasije, moralitet), u nas: prikazanja ili skazanja (obrauju dogaaje iz biblijske mitologije, postupno ulaze prizori iz svakidanjice i komini elementi) - renesansa: commedia dell arte - u opreci suvie uenoj drami, gradi se na improvizaciji glumaca; likovi nose stalna imena i karakteristike (Pantalone - stari lukavi krtac; Pulcinella - lukav; Harlekin - pohlepan) - Shakespeare (1564.-1616.) vrhunac dramske umjetnosti u renesansi; tematski i oblikovano se razlikuje od antikih uzora - francuski klasicizam - pokuaj je oponaanja antikih drama (Corneille, Racine, Moliere) - romantizam: otro se suprotstavlja racionalizmu - kraj 19. i po. 20. st.: - naturalistika drama. (Ibsen, Hauptman) - obnova romantiarske d. (E. Rostand) - psiholoki - lirski teatar (ehov) - simbolistiki teatar (M. Maeterlinck) - ekspresionistiki teatar (dovedeni su u pitanje temelji drame; Pirandello) - antiteatar (Ionesco, Beckett) - epski teatar (Brecht)
,

STRUKTURA (SADRAJ) DRAMSKOG TEKSTA

- dramski tekst se u osnovi sastoji od dijelova namijenjenih publici i dijelova namijenjenih samo redatelju i glumcima; oni se u tiskanim tekstovima najee razlikuju vrstom tiskarskog sloga - praktinost trajanja drame 1. DIDASKALIJE ili REMARK ili SCENSKA UPUTA (franc. remarque - primjedba); - obino u zagradama ili kurzivom - sadri nazive likova, slue za oznaku onoga tko izgovara tekst, upute glumcima to trebaju raditi, upute o scenskom prostoru, izgled lica... - opis i pripovijedanje su u drami sporedni i javljaju se samo izuzetno - fabula se u drami ne pripovijeda, nego se njeno odvijanje postie izmjenom DRAMSKIH SITUACIJA = odnosi izmeu likova u nekom trenutku i njihov govor koji se odnosi na ono to je bilo, to e biti ili to jest i unutar i izvan prostora scene 2. POPIS LICA - na poetku samog teksta, prije prve scene 3. DIJALOG (gr dialogos - razgovor izmeu dvoje ili vie ljudi); temeljni je nain izraavanja u dramskom tekstu; - ima svoj sadraj i oblik, a iskazuje i odnos dramskog lica prema tom sadraju - sastoji se iz REPLIKA = kratak odgovor na neiji govor (franc. replique) 4. MONOLOG (gr. mono - sam, jedan + logos - rije...); sredstvo dramskog izraavanja, jedan sudionik drame iznosi vlastito stajalite, raspoloenje, namjere i sl. = vrsta razgovora sa samim sobom; u njemu redovno dolaze do izraaja unutranja kolebanja pojedinca ili njegov sukob s uobiajenim shvaanjima, s drutvenim navikama ili s cjelokupnom duhovnom atmosferom koja ga okruuje

KOMPOZICIJA DRAME
- drama je, uglavnom, namijenjena izvoenju na pozornici, tj. gledanju onoga to glumci rade i sluanju onoga to glumci govore; zato se njezino kompozicijsko jedinstvo zasniva prije svega na jedinstvu zbivanja i govora, tj. na jedinstvu akcije, koju drama prikazuje - ARISTOTEL - prvi je i najznaajniji teoretiar drame u europskoj povijesti; - smatrao je da tragedija treba izazivati strah i saaljenje te tako proiuje osjeaje gledalaca => k a t a r z a - potvruje tvrdnju o potrebi jedinstva radnje u drami (Nauk o pjesnikom umijeu ) - drama je oponaanje (mimesis) jedinstvene i cjelovite radnje, tj. drama mora nuno imati svoj poetak, sredinu i kraj (zavretak) - kasnije su teoretiari dodali jedinstvo mjesta i jedinstvo vremena ==> UENJE O TRIMA JEDINSTVIMA (DRAMSKE RADNJE) - vrijedila su u nekim razdobljima kao pravilo prema kojemu treba stvarati dramska djela; ali: vrijede samo za odreene tipove drame i ne mogu se shvatiti kao idealni zahtjev kojemu mora udovoljiti svaki dramski tekst

ETAPE U RAZVOJU DRAMSKE RADNJE (DIJELOVI DRAME)

- idealna drama sastoji se od slijedeih p e t dijelova: 1. EKSPOZICIJA - UVOD - uvodi u radnju i objanjava njen nuni poetak - slui joj kazalina lista, oglas ili program, a u nekim tipovima dramski prolog = uvodni dio u kojemu se objanjavaju dogaaji koji vremenski prethode radnji ili na neki drugi nain objanjava opu svrhu drame, poticaje autoru da ju napie i sl.

2. ZAPLET - nastaje kada se javljaju dramatini motivi koji pokreu radnju izazivanjem odreenih suprotnosti, protuslovlja u idejnim stavovima ili sukob karaktera 3. KULMINACIJA - VRHUNAC - nastupa kada napetost poraste do nune potrebe da se razrijei, a jo nije jasan pravac razrjeenja 4. PERIPETIJA - PREOKRET - nastupa kada radnja odjednom skree u odreenom pravcu 5. RASPLET - nastaje kada se napokon pokae razrjeenje svih suprotnosti, protuslovlja i sukoba - svaka drama ne mora nuno imati sve kompozicijske dijelove, niti oni moraju biti strogo odijeljeni, niti moraju ii navedenim redom - svaka drama MORA biti podijeljena na neke dijelove od kojih su neki uvodni, neki sredinji, a neki zavrni formalna podjela drame na inove, slike, prizore (scene); ona omoguuje da se drama lake organizira, ali ne mora nuno postojati istovjetnost izmeu bitnih dijelova drame i prizora ili inova

DRAMSKE VRSTE
1. DRAMA (U UEM SMISLU) - prirodno, suprotnost izmeu traginog i kominog nije apsolutna - drama kao knj. vrsta, u razrjeenju dramske napetosti moe teiti tomu da ne eli izvesti krajnju zaotrenost tragine sudbine, a nastoji, ipak, zadrati odreenu ozbiljnostcjelokupne radnje; tako je blia tragediji nego komediji, ali ne tei nuno uzvienosti stila niti konanom traginom zavretku (tj. smrti junaka)

2. KOMEDIJA gr. komos - veseli obred + ode - pjesma => komodia - razvila se iz pukih obreda, najvei je procvat dostigla u demokratskoj Ateni; za to je zasluan Aristofan (445.-385. g. pr. K.) (Oblaci, Ptice, abe, Lizistrata) - vanjskim strukturama, elementi njegove komedije nalik su tragediji: - ima kor, koji predstavlja neku fantastinu skupinu (ptice, abe, oblaci) - parabaza sredinja pjesma kora upuena publici - agon natjecanje dvaju aktera u kojem jedan obino zastupa miljenje autora - knjievni je oblik elastiniji od tragedije - u raznim epohama dobiva raznolike osobine, te je teko govoriti o nekim zajednikim osobinama - jedina bitna osobina: sceni prilagoeno knjievno oblikovanje svih varijanata i svih nijansa s m i j e n o g a (u irokoj skali mogunosti) - k o m i n o jedan je tip ostvarenja smijenoga u dimenziji umjetnikog djela - tematski komedija je blia svakodnevnom nego tragedija

NANI NEPOSREDNOG KNJIEVNOG (UMJETNIKOG) PRIKAZIVANJA SMIJENOGA

a) SATIRA kada komedija kritizira neke pojave ili karaktere jetko ih ismjehujui i otro ih osuujui b) HUMOR - prema ljudskim slabostima odnosi se s razumijevanjem i bez elje da ih osuuje c) GROTESKA - prikazivanje tei izoblienosti, neprirodnom, fantastinom i nakaznom, to djeluje na granici izmeu gorko ozbiljnog i smijenoga to su i opeestetski pojmovi kojima se mogu karakterizirati mnoga knjievna djela koja ne pripadaju dramskim vrstama i mnoga djela drugih umjetnosti

PODVRSTE KOMEDIJE
prema bitnim nainima stvaranja kominih dojmova - nisu uvijek jasno izraene, najee ih nalazimo u kombinaciji A) KOMEDIJA KARAKTERA - komine efekte gradi na tipovima karaktera koji su smijeni zbog neke mane, pretjeranosti, na naglaavanju jednog tipa osjeaja ili karakternog nesklada Shakespeare, Ukroena goropadnica; Moliere, Tvrdica; Tartufe; B) KOMEDIJA INTRIGE - efekte stvara na zapletima (koji ima prevagu nad ostalim dijelovima) proizalim iz nerazumijevanja, nesporazuma, nepanje i sl. C) KOMEDIJA SITUACIJE - komine efekte stvara na temelju neobinih, neoekivanih, nepredvienih, pa ak i nemoguih poloaja u koje dolaze likovi tijekom radnje D) KOMEDIJA KONVERZACIJE - na duhovitim razgovorima, verbalnim dosjetkama i sl. elementima unutar onoga to lica govore na sceni

VRSTE KOJE SE MOGU SHVATITI KAO PODVRSTA DRAME ILI KOMEDIJE, ALI I KAO SASVIM ZASEBNE KNJIEVNE VRSTE:

1) FARSA obino je posebna vrsta unutar komedije; - obiljeja: grubi i vulgarni humor, karikirani likovi, zaplet zasnovan na nesporazumu i esti elementi grotesknog 2) VODVILJ laka komedija, u kojoj se i pjevaju popularne melodije 3 )MELODRAMA osobita vrsta drame u kojoj glazba neprekidno, ili na vanijim mjestima, prati govor glumaca, a tematika joj je redovito naglaeno sentimentalna 4) PASTORALA sadri elemente koji je povezuju s idilom ili eklogom, tematika je idilinosentimentalna, a glavni likovi su pastiri i pastirice koji dijalozima i pjevanjem iznose ljubavnu problematiku Dri, Tirena; Gunduli, Dubravka (naa najbolja p.) 5) OPERA posebno scensko djelo, ima svoje podvrste; na osnovi l i b r e t a (dramskog teksta) vokalna i instrumentalna glazba oblikuje sloeno umjetniko djelo, uz sudionitvo elemenata drame, glume, baleta i scenografije Mozart, arobna frula; Rossini, Zajc, Lisinski, Ljubav i zloba (1. hrvatska opera) 6) OPERETA glazbeno-scenski oblik zabavnog karaktera; ima pjevane i govorne dijelove 7) MJUZIKL laka dramsko-glazbena vrsta; esto je glazbena prerada dramskih djela Kiss me Kate; Oklahoma; My Fair Lady; West Side Storry 8) RADIO-DRAMA drama namijenjena izvoenju putem radija, tj. liena je vizualnog ostvarenja i upuena iskljuivo na sluanje 9) TV-DRAMA 10) MONODRAMA tekst drame govori samo jedan lik, tj. monoloki govori svoj tekst

3.

TRAGEDIJA

- dramsko knj. djelo u kojemu dramski sukob meu (glavnim) likovima zavrava tragino, tj. njihovom smru; likovi tragedije ne uspijevaju svladati vanjske ili unutranje zapreke u ostvarivanju svojih ciljeva; u svom dramskom djelovanju oni su voeni snanim osjeajima ili velikim, uzvienim idealima; nisu spremni na ustupke i stoga stradavaju; njihova ustrajnost i odanost osjeajima ili idealima, ini ih iznimnima i pobuuje divljenje - dramska vrsta, koja se razvila u staroj Grkoj; najvei procvat u 5. st. pr. K.

- nastala je iz obreda posveenih bogu Dionizu na taj nain to se korovoa u korskim pjesmama odvojio od kora, poeo govoriti samostalne stihove i voditi razgovor s korom - osniva: prema predaji Tespis - najvei grki tragiari: - Eshil (525.-456. pr. K.) Okovani Prometej, trilogija Orestija; dodao je jednoga glumca Sofoklo (496.-406. pr. K.) Kralj Edip, Antigona, Elektra, Trahinjanke, Filoktet, Edip; - dodao je treeg glumca - Euripid (485.-406. pr. K.) Medeja, Elektra, Ifigenija u Tauridi, Hipolit - n a z i v : potjee od gr. rijei tragos = jarac i ode = pjesma; - vjerojatno zbog toga to su u najstarije vrijeme lanovi kora bili zaogrnuti jarjom koom, predstavljajui tako mitske pratioce boga Dioniza

STAROGRKA TRAGEDIJA - imala je obredni smisao; tematika je uzeta iz mitova; - u izvedbi kor igra veoma vanu ulogu; - izvodili su ju posebno odjeveni glumci koji su nosili maske - g l a v n i d i j e l o v i : 1. prolog - govor na poetku, predgovor 2. epizodij - dijaloki dio izmeu korskih pjesama 3. stasim - korska pjesma izmeu dijalokih dijelova, stajaa pjesma kora 4. eksod - oznaava izlaznu pjesmu kora na kraju tragedije - dijalozi su se recitirali; pjesme su se pjevale uz ples i glazbenu pratnju koju je komponirao sam pjesnik; - u razvoju dramske knj., tragedija je izgubila obredni smisao, uloga kora s vremenom je manja ili je kor potpuno naputen; kompozicija postaje slobodnija, a mitsku tematiku zamjenjuje povijesna ili tematika aktualnih drutvenih zbivanja; ---- ostaju samo karakteristike na osnovi kojih se moe govoriti o tragediji kao posebnoj dramskoj vrsti u svim knjievnim razdobljima

OBILJEJA TRAGEDIJE 1. tragiki junak - rtva je vlastite nesretne sudbine 2. tragika krivnja - rezultat je sudbinske zablude 3. tragian zavretak - konana cijena koju junak plaa za vlastitu dosljednost 4. uzvien stil - izbor jezinih sredstava izraza u kojem prevladavaju elementi sveanog, dostojanstvenog govora 5. katarza - proienje osjeaja

KOMEDIJA - lik je loiji od publike ima prenaglaene mane kojima se publika ruga, ismijava ih (krtost, umiljenost, glupost,) - gledatelj nastoji ne biti kao lik zavretak je sretan liku se mnogo toga dogodilo, ali nita opasnoga nie oponaanje stvarnosti (niskomimetika vrsta)

TRAGEDIJA - lik je bolji od publike svjesno se rtvuje za neke uzviene i plemenite ciljeve ili ideale (pravda, sloboda) - gledatelj mu se divi, osjea za njega strah i saaljenje sam postaje bolji (katarza) zavretak je tragian smrt glavnog lika zbog vlastite rtve (ili tue krivnje) vie oponaanje stvarnosti (visokomimetika vrsta)

SASTAVNICE DRAMSKOG TEKSTA TEMA jedinstveno znaenje djela DRAMSKI SUKOB temeljna osobina dramske radnje - lik se uvijek nalazi izmeu elja i mogunosti (u situaciji presudnoj za njegov ivot) - izaziva napetost 3. DRAMSKI TEKST tekst prilagoen izvoenju na pozornici Didaskalije upute redatelju, izvoaima (zvukovi, pokreti, mimika, scena, kostimi, rasvjeta, ) in (akt) vea dramska cjelina - Jedna (jednoinka) do pet ili vie - Obino povezani s promjenom scenograije - Manji dijelovi: prizori ili scene prizor manji dijelovi predstave, izmjenjuju se ulaskom ili izlaskom lika na scenu - Deset do petnaest u jednom inu (nije strogo pravilo) 4. DRAMSKA KOMPOZICIJA uvod, zaplet, kulminacija, peripetija, rasplet 5. DRAMSKI LIKOVI - sudionici su dramske radnje i nositelji dramskog sukoba - initelji, akteri 6. DIJALOG 7. MONOLOG 8. AGON nadmetanje dvaju likova (agonista) drame - protagonist zastupa miljenje autora - antagonist protivan 9. GLUMCI aktivni sudionici predstave; predstavljaju likove 10. SCENOGRAFIJA - izgled scene (kulise dijelovi scene koji doaravaju prostore; rasvjeta, dekoracija 11. KOSTIMOGRAFIJA - izgled kostima 12. KOREOGRAFIJA - izgled i raspored kretnji (vaan u baletnim predstavama) 13. PRAVILO TRIJU JEDINSTAVA - mjesta, vremena i radnje 14. MIMETIKA - ako je lik bolji, uzvieniji od publike visokomimetika vrsta (tragedija) - lik je loiji od publike niskomimetika vrsta (komedija) - Aristotel 1. 2.

ANALIZA DRAMSKOG DJELA 1. odrediti vrstu i podvrstu djela 2. odrediti temu djela 3. kompozicija dramskog teksta (inovi, prizori) 4. odrediti kompoziciju dramskog sadraja (uvod, zaplet, kulminacija, obrat, rasplet) 5. odrediti dramske likove i njihovu karakterizaciju 6. uoiti motiv dramskog sukoba 7. uoiti dijaloge i monologe 8. osobitost scenografije, kostimografije, koreografije 9. jezik i stil djela 10. odrediti ideju djela