VJERSKI TERORIZAM

Pod pojmom vjerski terorizam podrazumijeva se ona vrsta nasilja iza kojeg stoji vjerski inspirisan motiv. Korijen takvom terorizmu nalazimo izmeu 66-73 godine nove ere. Jevrejska sekta ZELOK vrila je likvidacije rimskih vojnika, menadera, ali i jevrejskih izdajnika i otpadnika. I tada su takvi akti, nasilnih smrti, imali i medijsku dimenziju, poto su izvoeni na javnim mjestima i guvi. Posebno su stravina iskustva sa hindu sektom THUG. lanovi ove sekte su, u periodu izmeu sedmog vijeka i devetnaestog vijeka, nasuminim ubistvima, izvedenim ritualnim davljenjem, prinosili ljude kao rtve hindu boginji Kali. Najee rtve bili su nevini putnici i za dvanaest vijekova ubijeno je oko milion ljudi tj oko 800 godinje. Danas se smatra da nijedna svjetska vjera nije imuna na pojavu terorizma. Godine 1980. od 64 poznate teroristike organizacije samo su dvije imale prefiks vjerske. Obje su tretirane kao muslimanske ( Al Daua i Komitet za ouvanje islamske revolucije u Iranu). Godine 1992. broj teroristikih organizacija koje su imale elementa vjerskog poveao se na 11. Naglaenost je religije kao glavne pokretake snage meunarodnog terorizma tokom 90-ih. Dalje se oituje u injenici da su najozbiljniji teroristiki akti ove decenije, bilo u smislu politikih imlikacija i posljedica ili broja rtava svi imali zajedniku vjersku dimenziju i / ili pobude. (Bruce Hofmann: Unutar terorizma, str.11). Vrlo esto se pominju dravni sponzori koji na razliite naine sponzoriu teroristike organizacije. Prvensveno se podcrtavaju drave kao Iran i Libija, au zadnje vrijeme lista je proirena i nazvana osovinom zla. Meutim, parafrazirajui Huntington materijalizam i ateizam su odreeni vjerski pravci. Ovakvo vienje doista uslonjava definisanje i vjerskog terorizma ali i onog koji je sponzorisan od strane drave. Razvoj radikalne desnice u Americi, koja je naoruana do zuba, omoguio je drugi amandman Ustava SAD-a u kojem stoji: Budui da je dobro ureena policija i pravo graana da dre i nose oruje nuno za bezbednost slobodne drave, ono nee biti ograniavano. Posle amerikog graanskog rata (1861.-1864.) U mjestu Pulaski, drava Tennessee, od drutvene elite Juga i bivih oficira konfederacije, formirana je tajna vojska za suprotstavljanje republikanskoj vlasti, a koja je trebala drati sve te crnce na njihovom mestu u drutvu . Organizacija je poznatija kao KKK. Ona je kroz teroristike metode drala u strahu crnako stanovnitvo (paljenjem krieva, linovanjem i drugim nasilnikim metodama) i napadala vladine institucije i eksponente vlasti. Danas se rauna da u Americi u razliitim desno orjentisanim policijama, koje su jako obojene vjerskim elementom, ima oko 3-5 miliona lanova, a simpatizera je

jo i mnogo vie. Njihovo naoruanje ukljuuje PAM-ove i lahka protivoklopno sredstva. Najpoznatiji desni radikali su BIJELI Hrianska PATRIOTI i POLICIJA MONTANA iji je voa baptistiki sveenik Norman Olson proklamovao 3B (Bullets, beens, Bibles ili po drugim izvorima Bibles, Bullets, Bendages ili jo negdje Boots) metci, grah, biblija ili biblije, metci, zavoji, ili izme. On pod svojom komandom ima 17 000 ljudi. U tom kontekstu zanimljiva je izjava biveg amerikog predsjednika Jimm Carter-a koji kae: tujem istog Boga kao i vi. Mi (Baptisti) prouavamo istu Bibliju kao i vi. Odranje Izraela nije stvar politike. To je moralna obaveza. (Roe Garod: Mitovi utemeljitelji Izraelske politike, str.264.). 19.aprila 1995. godine, Timot Mc Veigh, najpoznatiji Policajac Montane u svijetu, uz pomo eksploziva digao je u vazduh zgradu u Oklahoma Cit-u. U Palestini, kao nastavak terorizma jevrejske sekte ZELOK po istim metodama javnog smaknua, zbog izdaje, ubijen je Jicak Rabin, dobitnik Nobelove nagrade za mir. Ne kajem se! Delovao sam sam i po nareenju Boga. Uzviknuo je atentator Jigal Amir. (Bruce Hofmann: Unutar terorizma, str.78). 4.1. Islamski terorizam U predhodnom razmatranju utvrdili smo postojanje terorizma inspirisanog vjerskim ubjeenjima i naveli neke primere. Meutim, u posljednje vrijeme najvie se potencira na islamskom terorizmu. ta je to islamski terorizam? Ko su islamski teroristi? Na kraju, da li je terorizam imanentan islamu? Kae se da nove teroristike skupine vie ne vee sponzorstvo uz neku dravu ili dominantna politika motivacija, ve je njihov cilj globalno irenje islama na zemlje u kojima postoje skupine ljudi islamske vjere. Islam u trei milenij ulazi kao jedna od najvitalnijih globalnih religija i civilizacija sveta. Meutim naziru se i obrisi Huntingtonovog sukoba civilizacija i to posebno izmeu zapadne i islamske civilizacije. Kao krivce za loe odnose izmeu zapada i islama prokazuju islamske ekstremiste ili fundamentaliste . ta je to ekstremno u islamu i ta je to fundamentalizam? Fundament znai temelj, osnov, iz ega proizilazi da su islamski fundametalisti oni koji insistiraju na temeljima vjere islama. Ako o fundamentalizmu govorimo kao o povratku osnovama islama, Kur'anu i primjeru Poslanika radi obnove zajednice, onda su pokreti neofundamentalistiki, jer se obraaju izvorima islama, ne da bi jednostavno, oponaali prolost, ve da bi odgovorili na novo doba. (John Esposito: Islamska prijetnja mit ili stvarnost, str. 145). Meutim, Zapad govorei o fundamentalistima, zloupotrebljava

termin fundamentalizam, koji se kao termin prvenstveno odnosio na reformatore u kranstvu, kako bi na lukav nain izbjegao zamku civilizacijskog sukoba. Zapad ne krivi islam nego fundamentaliste. Dodue, Huntington, otvoreno i nedvosmisleno zagovara ono o emu mnogi ute i za sukob optuuje islam. Spomenut analize koje su namenjene irokoj publici predstavlja formalno stanovite zapada koje je uvjetovano strategijskim, gospodarskim interesima koje vodee zemlje Zapada posjeduju u nekim islamskim zemljama. U stvarnosti, putem dijelovanja neformalne moi i tajnih saveznitava, Zapad protiv islama, mnogo vie nego li protiv i jedne od drugih civilizacija, ve vie stotina godina izvodi vrlo ustrajno i sustavno nastupanje koje ima za cilj umanjiti gospodarsku i drugu snagu islamskih zemalja. Komentariui antiteroristiku kampanju u svijetu, Salman Rudi je rekao: Zato govorite da je ovo rat protiv terorizma? Jasno je da je ovo rat protiv politikog islama. Ako je fundamentalizam vraenje korijenima islama onda je ekstremni fudamentalizam ekstremno vraanje temelju. Postavlja se logino pitanje, kako je mogue imati vjeru uopte, ako nemate temelje vjere? To implicira da svaki vjernik u osnovi mora biti fundamentalista, bez obzira koju veru ispovjedi. Moe se rei da je islamski fundamentalizam stanje u kojem postoji drutvo utemeljeno na islamskim postulatima, Kur'anu i Poslanikovoj praksi. Meutim ovi termini imaju izrazito negativan karakter, te esto gradacija ide od rijei fundamentalizam, ekstremizam, terorizam, ili se esto termini predstavljaju ak i kao sinonimi. Slian primjer je sa terminom Vehabija koji se odnosi na AbdulVehaba, velikog reformatora islama, koji je dokinuo uvedene novotarije, strane islamu i njegovim korjenima. Njegova pravna rjeenja povratak su izvornom erijatu. Pored toga borio se protiv turske vlasti, koja je bila nositelj hilafeta, te ga je zbog toga zvanina Turska ulema proglasila murtedom, otpadnikom od vjere. Meutim, esto se oni koji svoj islamski stav transparentno afirmiu, nazivaju sektom Vehabija u vrlo negativnom kontekstu i to do onog gdje se takvi anatemiu ili jo gore, smatraju otpadnicima od vjere. Od takvih ujemo odgovor, da je re o specijalnom ratu koji nastoji da diskredituje islam, a njih kao muslimane, eliminira iz zajednice muslimana. Oni su, tvrde oni, rtve zavjere neprijatelja islama. Upotrebom termina Vehabija vodi se latentni sukob sa islamom, jer i takvi kakvi su, oni pripadaju ummetu. Tipian profil prosjenog Vehabije svodi se na dugu bradu sa podkraenim brkovima, kratke nogavice, iroka odjea, relativna estina koja je esto uzrokovana temperamentom dotinog, a ne spoznajna estina koja izvor ima u islamu, i glasno izgovaranje Amin u namazu, to je posledica mezhebskih (pravnih) razliitosti. Takvi za sebe tvrde da ive islam (i ne samo oni), onakav kakav je doslovno prenesen kroz Kur'an i hadis. Ako budemo prouavali siru (ivotopis) Poslanika islama Muhammeda saznaemo da spomenute vanjske karakteristike prosjenog

Vehabije odgovaraju izgledu Poslanika. Ovakav vanjski izgled, ali i sutinski promijenjen mentalni sklop djelo je raznih grupa koje pozivaju na ivot u islamu. Svakako najznaajnija grupa je Ihvanu muslimine Muslimanska Braa. Naravno, postoje i mnoge druge koje su iznikle iz ove, ali i one koje su nastale potpuno samostalno. Hasan El Benna (1906.-1949.) Utemeljitelj Muslimanske Brae 1928. u Egiptu i Mevlana Abdul Ala Meududi (1908.-1979.) utemeljitelj Dema'at-i-Islami u Indiji 1941. godine, u svom paralelnom radu objavili su osnovne principe na svijet. Sekularizacija islamskog drutva posebno je opasna sa stanovita islama, jer islam ne poznaje podvojenost unutar drutva, drave, porodice i pojedinca, sve je isprepleteno jakim vezama koje nedozvoljavaju parcijalno poimanje. U nekim preteno muslimanskim dravama izraen je problem sekularizacije kao suprotnosti islamskim normama. Sekularizacija kao teorija i praksa, produkt zapada, nastoji da odvoji vjeru od drave i politike. Na takva stremljenja reaguju islamski reformisti poput Hasana El benne koji kae: Mi tvrdimo da odvojenost vjere i politike nije od uenja asnog islama, niti je poznaju iskreni muslimani koji razumiju svoju vjeru, njen duh i njeno uenje. (Poslanica muslimanskoj omladini, str. 18). Ipak, u sekularnim drutvima poput Turske, institucije zasnovane na uenju Kemal Pae, promoviu sekularne vrijednosti. Sluenje vojnog roka u Turskoj osim vojne obrazovanja ima za cilj i irenje i usvajanje politikog svjetonazora temeljnog. Koliki je nesrazmjer izmeu sekularizacije i islamizacije jasno govori ovaj podatak, gde uprkos neophodnoj profesionalizaciji i modernizaciji turske vojske, ista nije u potpunosti sprovedena. To zbog toga jer bi prepolovljena, modernizovana i profesionalizovana, a time i efikasnija turska vojska otpustila ogroman broj mladih ljudi. Takav razvoj u drutvu nije za sekularno vostvo drave prihvatljiv jer, veliki broj mladog puanstva teko pronalazi zaposlenje i kao takvo je podlono utjecaju razliitih islamskih udruga. Za takvo sekularno poimanje drutva islamski reformatori vide da dolazi sa Zapada. Oni tvrde da se sekularni reimi potpomau na razliite naine od strane Zapada i time odravaju status-kuo. Tako dolazi do enormne podvojenosti u nekim preteno muslimanskim drutvima koji su pod rigidnim sekularnim reimima. U toj isfrustriranoj masi Nerijetki su oni koji izraavaju spremnost, u nemogunosti rjeavanja problema demokratskim putem, da na druge naine dou do svojih otuenih prava. Sila koja se koristi tada nerijetko je izmanipulisan za neije tue i maglovite ciljeve. Vojna premo koju zapad koristi za ouvanje sadanje politike i druge podele meu islamskim zemljama, frustrira veinu puanstva u islamskim zemljama, a ta je pojava osobito uestala u onim zemljama u kojima prevladava islamski fundamentalizam.

4.3. Radikalni islam Sejjid Kutb ehid, za zapadne analitiare esto je otjelotvorenje radikalnog islama i njegov tvorac u liku radikalnih islamskih grupa novije historije. On je, pre nego je nad njim izvrena egzekucija vjeanjem, od svojih bivih saboraca iz doba borbe protiv monarhije u Egiptu, i tada nosioca nove vlasti (od koje se on u svojim javnim nastupima ogradio), tvrdio da je stvaranje islamskog sistema vladavine Boanska zapovjest, i time ne samo alternativa nego i imperativ. (John Esposito: Islamska prijetnja mit ili stvarnost, str. 155). Dihad je kao oruana borba u odbrani islama od nepravde, postao put propisan svim istinskim vjernicima u aktuelnoj krizi. Na one koji odbiju da uestvuju, ili se kolebaju trebalo bi gledati kao na neprijatelje Boga. (John Esposito: Islamska prijetnja mit ili stvarnost, str. 155). Ovi i slini stavovi bili su polazite radikalnih grupa koje su se iznjedrila iz okrilje Muslimanske Brae, koju su smatrali previe mehko. Najpoznatije su Dema'at-l-Dihad kojeg je vodio Muhammed Abdus-selim fereda i Dema'at-t-tekfir ve-l-hidre sa ukri Mustafom na elu. Ove dve organizacije (i ne samo one) su svojim radikalnim pristupom poinili vie napada na one koje su smatrali za protivnike islama. Ja sam Halid Islambuli, ubio sam faraona i ne bojim se smrti. Uzviknuo je 6.oktobra 1981. godine atentator na predsjednika Egipta Anvara Sadata. (John Esposito: Islamska prijetnja mit ili stvarnost, str. 120). U akciji koja je usljedila uhapeni su i pogubljeni mnogi aktivisti Dihad kao i njihov voa Ferd. Posebno je radikalna grupa Tekfir, za koje su mnogi muslimani svojim govorom i djelom izali iz okvira islama te ih se smatra otpadnicima vjere koje je dozvoljeno ubiti. Takve presude izdavane su esto i za grijehe koji, po uenju islama, ne izvode iz vjere. Protivnici takvog tumaenja islama navode poznati Poslanikov hadis koji kae da e u meumuslimanskom sukobu i ubica i ubijeni u dehenem, i drugi hadis Poslanika koji kae: Ko muslimanu kae kafir ili Alahov neprijatelju! A on ne bude doista takav, njegove rijei e se vratiti njemu. Istina je, dodue i da mnogi koji se smatraju muslimanima od islama imaju samo ime, a njihovo djelo govori o njihovom kufru (kafir-onaj koji pokriva istinu, islam). Tipini drutveni profil lanova militantnih islamskih skupina moe se ilustrirati injenicom da su to bili mladi ljudi (dvadesetih godina) koji su poticali iz obinih porodica, malih gradova iz srednje ili nie srednje klase, s veoma jakom motivacijom, naunim ili tehnikim obrazovanjem. Ponekad se u sociologiji pretpostavlja da oni koji stupaju u radikalne pokrete moraju u izvjesnom smislu da budu otueni, marginalizovani, bezimeni ili na bilo koji drugi nain atipini. Veina onih koje su ispitivali mogu se smatrati uzorom za mlade Egipane. (John Esposito: Islamska

prijetnja mit ili stvarnost, str. 165). Ta njihova motivacija za uenjem i djelovanjem u drutvu na sve mogue i islamski dozvoljene naine potie od Kur'anskih imperativa, prezentiranih Poslanikovom praksom. Mladi militanti su u proklamovana vladinom islamskom opredjeljenju vidjeli kao licemjerstvo koriteno za ouvanje vlasti i nastavak politike drugim sredstvima, odnosno kako kae Homeini, ameriki islam. Uzavrela mladalaka krv, eljna islama, produhovljena i odluna omladina, eljela je svojom rukom da otkloni zlo za koje su videli da se nadnijela nad njihovom civilizacijom islama. Napadi na barove, none klubove, kina, zapadne turistike hotele i vladine institucije, i osoblje predstavljali su znak njihove ozlojaenosti. Militantni aktivisti su vjerovali da osloboenje egipatskog (i drugih) drutava zahtijeva da svi istinski muslimani stupe u oruanu borbu ili Dihad protiv reima koji su smatrali ugnjetakim, antiislamski i marionetski. (John Esposito: Islamska prijetnja mit ili stvarnost, str. 119). Takvi dihad smatraju estim stubom islama, i imperativom za sve muslimane. Meutim, u napadima na temelje financijske konstrukcije za egipatsku dravu, pre svega na zapadne turiste poinili su strane teroristike akte. Pripadnici Dema'at-l-Islamij ubili su u Luksoru 58 nevinih turista, a 1996. ubili su pred hotelom u Kairu 18 nevinih turista. Godine 1994. GIA je otela avion kompanije Air France i pokuala da ga raznese zajedno sa sobom i 283 putnika iznad Pariza, kako bi rtve bile to vee. Njihova mrnja i ozlojaenost prema Francuskoj je zbog njene aktivne podrke reimu u Aliru. Primjera ima mnogo i svi su strani! Meutim ko im to dozvoljava ostvarenje ciljeva, za koje tvrde da su asni, plemeniti i uzvieni, prljavim sredstvima koja se zasnivaju na poniavanju ljudi, njihovom muenju, terorisanje i zastraivanju i na kraju bespravnim ubistvima. Pita ejh dr Jusuf el Kardavi. (Dr Jusuf el-Kardaui: Savremene ftve, str. 73). Islam ne priznaje makijavelijski princip na kome je ustrojena primjena sile na Zapadu. Tako Madeline Olbrajt, bivi sekretar Amerike, kae da smrt pola miliona irake djece mlae od pet godina, zbog sankcija nametnutih irakom reimu, ima opravdani cilj. Cilj ne opravdava sredstva u islamu. Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; Da pouku primite, On vas savjetuje. uvajte se nasilja jer na sudnjem danu nasilje e biti za poinitelja tamni i gusti mrak!