Вы находитесь на странице: 1из 12

BIOLOKA I PSIHOLOKA OBJANJENJA DEVIJANTNOSTI Promotrit emo etiri socioloka pristupa koji su utjecajni u sociologiji devijantnosti: funkcionalistike teorije,

interakcionistike teorije, teorije konflikta i teorije kontrole. Bioloka objanjenja - kriminalni tipovi - Neki od prvih pokuaja da se objasni kriminal bili su bioloki po karakteru. Oni su se usmjeravali na uroene kvalitete pojedinaca kao na izvor zloina i devijantnosti. Cesare Lombroso istraivao je izgled i fizike karakteristike kriminalaca, npr. oblike njihove lubanje i ela, veliinu eljusti i duinu ruku i zakljuio da oni imaju odlike koje su se zadrale iz ranijih razdoblja ljudske evolucije. Veinu je zloinaca smatrao bioloki degeneriranima ili defektima. Lombrosove ideje su danas potupno diskreditirane. Kasnija teorija je razlikovala tri glavna tipa ljudske grae i tvrdila da je jedan tip izravno povezan s delinkvencijom. Miiavi, aktivni tipovi, prema toj teoriji su agresivniji i fiziki usmjereni, i stoga je vjerojatnije da de postati delinkventni pirje od onih vitke grae ili mesnatije grae. Takva su shvadanja takoer kritizirana. Ipak ne postoje odluujui dokazi koji povruju tezu da se bilo koje odlike linosti nasljeuju na ovaj nain. Psiholoka objanjenja abnormalna mentalna stanja Poput biolokih interpretacija, psiholoke teorije zloina tragaju za objanjenjem devijntnosti unutra samog pojedinca. Psiholoki pogledi promatraju tipove linosti. Hans Eysenck upozorio je da se abnormalna mentalna stanja nasljeuju, ona mogu biti predispozicija pojedinca za zloin ili stvaraju probleme u procesu socijalizacije. Neki su iznjeli tezu da se u rijetkih pojedinaca razvija amoralna ili psihopatska linost. Psihopati su povueni ljudi bez emocija, koji djeluju impulzivno i rijetko imaju osjeaj krivnje. Nije posve jasno da su psihopatske osobine neizbjeno i kriminalne. Postoje razne vrste zloina i nije prihvatljivo pretpostavljati da svi prekritelji i zloinci imaju zajednike, specifine psiholoke karakteristike. I bioloki pristup kriminalu pretpostavlja kako je devijantnost znak da je neto krivo s pojedincem, a ne s drutvom.

FUNKCIONALISTIKE TEORIJE Funkcionalistike teorije smatraju da su zloin i devijantnost posljedica strukturalnih napetosti i nepostojanja moralnih pravila u drutvu. ako nastojanja pojedinaca i skupina u drutvu nisu u skladu s postojedim nagradama, taj se nesklad izmeu elja i njihova ispunjenja moe osjetiti u devijantnim motivacijama nekih pripadnika drutva. Zloin i anomija: Durkheim i Meton Durkheim je smatrao zloin i devijantnost drutvenim injenicama, mislio je da su oboje neizbjean i nudan element modernog drutva. Prema Durkheimu, devijantnost je takoer nuna za drutvo, ona ispunjava dvije vane funkcije. Prvo, devijantnost ima adaptivnu funkciju. Ona dovodi do promjene. Drugo, devijantnost odrava granicu izmeu dobrog i loeg ponaanja u drutvu. Durkheimove ideje o zloinu i devijantnosti bile su utjecajne jer su preusmjerile pozornost s individualnih objanjenja na drutvene sile. Na njegov pojam anomije nastavio se ameriki sociolog merton, koji je stvorio vrlo utjecajnu teoriju devijantnosti koja je smjestila izvor zloina u samu strukturu amerikog drutva. Merton je modificirao koncepciju anomije kako bi skrenuo pozornost na pritisak pod kojim se nalazi pojedinac kad se prihvadene norme suprostave drutvenoj stvarnosti. Prema Mertonu devijantnost je tako nusprodukt ekonomske nejednakosti i nepostojanja jednakih mogudnosti za sve. Naglaavajudi suprotnost izmeu rastudih zahtjeva i trajnih nejednakosti, Merton upozorava na osjedaj relativne deprivacije kao na vaan element devijantnog ponaanja. Supkulturna objanjenja kasniji su istraivai locirali devijantnost u supkulturnim skupinama koje prihvadaju norme koje navode na kriminalno ponaanje ili takvo ponaanje nagrauju. Cohen razmatrao kolektivne reakcije do kojih dolazi preko supkultura. Djeaci iz nie radnike klase, frustrirani svojim poloajem u drutvu, esto se udruuju u delinkventske supkulture, poput bandi. Te supkulture odbacuju vrijednosti srednje klase i zamjenju ih normama koje slave neposluh. Cloward i Oblin otkrili su da delinkventne bande nastaju u supkulturnim zajednicama gdje su mogudnosti za zakonito postizanje uspjeha malene npr. unutar deprivilegiranih etnikih manjina. Evaluacija Nepostojanje mogudnosti za uspjeh unutar ireg drutva glavni je imbenik diferencijacije izmeu onih koji se uputaju u kriminalno ponaanje i onih koji to ne ine. Bilo bi pogreno pretpostaviti da je nesklad nastojanja i mogunosti ogranien na deprivilegirane. I meu drugim skupinama postoji sklonost kriminalu. INTERAKCIONISTIKE TEORIJE Socilozi koji prouavaju zloin i devijantnost u interakcionistikoj tradici usmjeravaju se na devijantnost kao na socijalno konstruiranu pojavu. Oni odbacuju ideju da postoje tipovi ponaanja koji su inherentno devijantni. Interakcionisti pitaju kako se odreene vrste ponaanja inicijalno definiraju kao devijantna i zato se odreene skupine, a ne neke druge proglaavaju devijantnima. Nauena devijantnost: diferencijalna asocijacija Jedan od najranijih autora koji je iznio tezu da se devijatnost ui u interakciji s drugima bio je Sutherland. On je povezao zloin s tzv. diferencijalnom asocijacijom u drutvu koje sadrava niz supkultura neke drutvene sredine potiu na ilegalne aktivnosti, dok druge to ne ine. Pojedinci postaju delinkventni povezujudi se s ljudima koji su nositelji kriminalnih normi. Ova teorija suprotna shvadanju da psiholoke razlike razdavaju kriminalce od drugih ljudi ona smatra da se kriminalne aktivnosti ue ba kao i one koje potuju zakon te da su usmjerene na iste potrebe i vrijednosti. Teorija etiketiranja teoretiari koji je zastupaju ne interpretiraju devijantnost kao skup karakteristika pojedinaca ili skupina, nego kao proces interakcije izmeu devijantnih i nedevijantnih. Etikete koje stvaraju kategorije devijantnosti tako izraavaju strukturu modi u drutvu. Jednom kad je dijete nazvano delinkventom, kad mu se pirlijepi ta etiketa, ono je stigmatizirano i vjerojatno de ga u bududnosti uitelji i bududi poslodavci smatrati nepouzdanim. Howard Becker jedan od sociologa blisko povezanih s teorijom etiketiranja. Pokuao je pokazati kako se devijantni identiteti proizvode etiketama, a ne devijantnim motivacijama ili ponaanjem. Odjeda, nain govora, zemlja podrijetla mogu odreivati hode li se osoba nazvati devijantnom ili nede. Edwin Lemert iznio je kako razumjeti nain na koji devijantnost moe koegzistirati unutar ili ak postati sredinja toka neijeg identiteta. Lemert je inicijalni in transgresije nazvao primarnom devijantnodu. Lemert se sluio pojmom sekundarne devijantnosti da bi opisao sluajeve u kojima pojedinci poinju prihvadati etiketu smatrati sebe devijantnima. Evaluacija teorija etiketiranja je vana jer polazi od pretpostavke da nijedan in nije po sebi kriminalan. Teorija etiketiranja moe se kritizirati jer istiui aktivan proces etiketiranja, teoretiari zanemaruju procese koji dovode do ina koji je definiran kao devijantan. Vjerojatnije je da de djeca

siromanijeg podrijetla vie krasti u trgovinama od djece iz bogatih slojeva drutva. U poetku ih na krau ne navodi etiketa, nego sredina iz koje potjeu te nije jasno povedava li etiketiranje uistinu devijantno ponaanje.

TEORIJA NOVE KRIMINOLOGIJE I REALIZMA NOVE LJEVICE Objavljivanje Nove kriminologije Taylora, Waltona, Younga, oznailo je razlaz s prethodnim teroijama devijantnosti. Autori knjige oslanjaju se na elemente marksistike misli kako bi dokazali da se devijantnost svjesno odabire i da je esto politika po svojoj prirodi. Pojedinci zapravo, tvrde oni, aktivno odabiru devijantno ponaanje zbog reakcije na nejednakosti kapitalistikog sustava. Teoretiari nove kriminologije analizirali su kriminal i devijantnost u smislu strukture drutva i uvanja modi vladajude klase. Stuart Hall prouava pojavu koja je privukla iznimnu pozornost zloin tj. pljaku na cesti, te je utvrdio da su moralnu paniku zbog pljaki na cesti poticali drava i mediji kako bi skrenuli pozornost od sve vedeg problema nezaposlenosti, plada. Otprilike u to vrijeme drugi su kriminolozi preispitivali stvarenje i provedbu zakona u drutvu i ustvrdili da su zakoni alati kojima se koriste modni kako bi zadrali svoj povlateni poloaj. Odbacili su ideju prema kojoj su zakoni neutralni i primjenju se jednako na cijelu populaciju. Umjesto toga, zakljuili su da, kako se poveavaju nejednakosti izmeu vladajude i radnike klase, zakon postaje sve vanije sredstvo modnih u odravanju poretka. Realizam nove ljevice nova grana kriminologije pojavilse 80-tih. Poznata je pod imenom realizam nove ljevice, a oslanja se na neke neomarksistike ideje nove kriminologije, o kojima smo raspravljali maloprije. Istiu da se uistinu povedala stopa kriminala i da javnost zbog toga ima pravo biti zabrinuta. Realista nove ljevice tvrdili su da se kriminologija mora vie baviti stvarnim pitanjima kontrole kriminala i socijalne politike umjesto da o njima apstraktno raspravlja. Realizam nove ljevice skrenuo je pozornost na rtve zloina i tvrdio je da istraivanje rtava zloina daje bolju sliku o razmjerima zloina od slubenih statistika. Policija se mora vie prilagoditi zajednicama, tvrdi se, a ne bi se trebala oslanjati ne metode vojne policije, koje od nje otuuju javnost. Nadalje, provodedi vie vremena na istraivanju i razjanjavanju zloina, a manje na administrativnim i rutinskim poslovima, policija de ponovo zadobiti povjerenje lokalnog stanovnitva. U cijelosti, realizam nove ljevice predstavlja pragmatiniji pristup, usmjereniji na politiku, od mnogih kriminolokih perspektiva prije nje.

TEORIJE KONTROLE I TEORIJA RAZBIJENIH PROZORA Teorija kontrole smatra da je kriminal posljedica neravnotee izmeu sklonosti prema kriminalnoj djelatnosti i drutvene ili fizike kontrole koje odvradaju od tog impulsa. esto je kriminal, tvrdi se, posljedica situacije kad osoba uoi priliku i motivirana je da djeluje. Jedan od najpoznatijih teoretiara kontrole Travis Hirschi tvrdio je da su ljudi u biti sebina bida koja donose proraunane odluke o tome trebaju li se ili ne upustiti u kriminal, time to vau potencijalne koristi i rizike. Hirschi je ustvrdio da postoje etiri vrste veza, koje ljude povezuju s drutvom i potovanjem zakona: vezanost, predanost, ukljuenost i uvjerenje. Ako su te veze u drutvu slabe, javljaju se delinkvencija i devijantnost. Neki teoretiari kontrole smatraju da je zloina sve vie zbog sve vedeg broja mogudnosti i meta zloina u modernom drutvu. Mnogi slubeni pristupi prevenciji zloina u novije vrijeme nastoje ograniiti prigode za zloin. Sredinja je u takvoj politici ideja utvrivanje mete izravna intervencija u potencijalnu situaciju zloina kako bi se otealo stvarno poinjanje zloina. Primjerice, zakon koji zahtijeva postavljanje brava na upravljae svih novih automobila trebao bi smanjiti broj kraa automobila. Teoretiari kontrole tvrde da je bolje poduzeti praktine mjere za kontrolu sposobnosti kriminalca da poini zloin nego mijenjati prijestupnika. Teorija kontrole povezana je s utjecajnim pristupom poznatim pod nazivom Teorija razbijenih prozora, iznosi tezu da postoji izravna veza izmeu nereda i stvarnog zloina. Dopustimo li da jedan razbijeni prozor ostane nepopravljen u nekoj etvrti, to znai da aljemo poruku potencijalnim prijestupnicima da ni policija ni lokalno stanovnitvo ne namjeravaju odravati zajednicu. S vremenom, razbijenom de se prozoru pridruiti drugi znakovi nereda grafiti, smede, vandalizam i naputena vozila. Ugledni graani de ga naputati, a njih de zamijeniti devijantni pridolice. Teorija razbijenih prozora posluila je kao osnova takozvane politike nulte tolerancije, pristupa koji istie stalni proces odravanja reda kako bi se izbjegao ozbiljan kriminal. Nulta tolerancija usmjerena je na sitne zloine. Smatra se da policijsko kanjavanje devijantnosti niske razine pozitivno smanjuje ozbiljni zloin. No, velika mana teorija razbijenih prozora jest da ona preputa policiji da drutveni nered identificira na nain na koji to ona hode. Bez sustavne definicije nereda policija je ovlatena gotovo sve smatrati znakom nereda i svakoga smatrati prijetnjom.

ROD, DOB I ZLOIN Kao i druga socioloka podruja, kriminoloke su studije tradicionalno zanemarivale polovicu stanovnitva. Feministice su imale pravo to su kritizirale kriminologiju da je disciplina u kojoj dominiraju mukarci i u kojoj su ene uglavnom nevidljive. Statistike o rodu i krimnalu zaprepaduju. Neravnotea je u odnosu broja mukaraca i ena proglaenim krivima ili odgovornima i broj u zatvorima. Postoje takoer razlike izmeu tipova zloina u koje su ukljueni mukarci, odnosno ene. enski prekraji rijetko ukljuuju nasilje, i gotovo su uvijek malih razmjera. Sitne krae i prekraji javnog reda i mira, npr. pijanstvo na javnome mjestu i prostitucija tipini su enski zloini. Naravno, mogude je da je stvarna rodna slika u stopi kriminala manja nego to pokazuju slubene statistike. Otto Pollak, tvrdi da odreeni zloini koje su poinile ene nisu prijavljeni. Smatrao je da su ene po prirodi sklone zavaravanju i da su vrlo vjete u prikrivanju svojih zloina. Pollak je takoer tvrdio da je prema enama koje poine zloin policija popustljivija jer se policajci pokuavaju ponaati kavalirski prema njima. Teza o kavalirstvu primjenjivala se na dva naina. Prvo, mogude je da policija i druge slube smatraju prijestupnice manje opasnima od mukaraca i toga proputaju kazniti postupke zbog kojih bi mukarci bili uhideni. Drugo, to se tide sudskih presuda, manje je vjerojatno da de na zatvor biti osuene ene nego muki prijestupnici. Frances Heidensohn tvrdila je da se prema enama odnose stroe u sluajevima u kojima su one navodno zastranile od normi enske seksualnosti. Primjerice, mlade djevojke za koje se misli da su seksualno promiskuitetne, idu ede u zatvor od mladida. Isto tako vano da se preko utjecaja ideologije i drugih imbenika (poput ideje o dobroj djevojci) ensko ponaanje esto ograniava i kontrolira na nain kojeg su mukarci poteeni. Djeaci su esto dio bandi od rane mladosti, to je supkultura u kojoj su neki oblici kriminala nain ivota. Ako su nekad mladi mogli pouzdano nadati doivotnim karijerama i stabilnoj ulozi obiteljskog skrbnika, danas te uloge potaju sve nedohvatnije mnogim mukarcima. Razina

kriminala meu mladim mukarcima blisko je povezana s nezaposlenodu: nezaposleni mladidi izmeu 16 i 29 godina u velikom su broju poinitelji zloina protiv vlasnitva i u nasilnim zloinima. Neki su iznijeli tezu prema kojoj visoka razina muke nezaposlenosti poinje stvarati novu kategoriju profesionalnog kriminalca. Postoje kategorije zloina u kojima su mukarci preteito napadai, a ene rtve. Obiteljsko nasilje, seksualno uznemiravanje, seksualni napad i silovanje zloini su u kojima se mukarci koriste svojom superiornom socijalnom ili fizikom modi protiv ena. Feministika je kriminologija uinila mnogo na podizanju svijesti o zloinima protiv ena i na integraciji takvih prijestupa u glavne rasprave o zloinu. Postoji mnogo razloga zato ena moe odluiti da ne prijavi seksualno nasilje policiji. Vedina silovanih ena ili eli zaboraviti taj incident ili ne eli sudjelovati u neemu to moe biti poniavajudi medicinski pregled, policijsko ispitivanje i sudsko unakrsno ispitivanje. Sudska je procedura javna, a rtva se mora suoiti s optuenim. Sudska je procedura javna, a rtva se mora suoiti s optuenim. Tijekom proteklih godina enske su skupine inzistirale na promjeni u pravnom i javnom razmiljanju o silovanju. One su isticale da se silovanje ne bi trebalo smatrati samo seksualnim prekrajem, nego i vrstom nasilnog zloina. Silovanje je jasno povezano s asocijacijom mukosti i modi, dominacije i grubosti. Pisanje medija o porastu kriminala esto se bavi moralnim slomom mladih ljudi i izdvaja teme popout vandalizma, izostajanja iz kole i narkomanije kako bi se ilustirala sve veda popustiljivost drutva. Slubene statistike o stopi kriminala otkrivaju visok stupanj prekraja meu mladim ljudima. I za mladide i djevojke vrhunac sklonosti kriminalnim aktivnostima je dob od osamnaest godina. Izolirani dogaaj kad se mladi uputaju u zloin moe se simbloki transformirati u vrhunac krize djetinjstva, ime se zahtijeva stroga reakcija reda i poretka. Slian je oprez izraen u vezi s popularnim shvadanjem da je vedina mladenakih zloina povezana s drogom. Novije studije otkrivaju da je konzumiranje droge i alkohola meu mlaima relativno normalno. Asocijalno ponaanje, supkulture i nekonformizam mladih mogu se smatrati delinkvencijom ali se u biti ne radi o zloinakom ponaanju.

ZLOIN BIJELIH OVRATNIKA I ORGANIZIRANI KRIMINAL Mnogi bogati i modni ljudi poinili su djela ije posljedice mogu biti tee od sitnog kriminala kojim se bave siromani. Pojam zloin bijelih ovratnika prvi je uveo Edwin Sutherland, a odnosi se na zloin pripadnika imudnijih drtvenih podruja. Pojam pokriva mnoge zloinake aktivnosti, ukljuujudi porezne prijevare, nezakonitu trgovinu, prijevare s osiguranjem i imanjima, pronevjere. Vedinom se ti zloini ne pojavljuju u slubenim statistikama. Uglavnom ukljuuju iskoritavanje profesionalnog poloaja ili poloaja u srednjoj klasi za izvrenje ilegalne djelatnosti. Zloini modnih su pak oni u kojima se vlast dobivena odreenim poloajem iskoritava na kriminalan nain, npr. kad politiar primi mito da bi podupirao odreenu politiku. Neki kriminolozi govore o korporacijskom zloinu kako bi opisali prekaje koje ine velike korporacije u drutvu. oneidenje, lane deklaracije te povrede zdravstvenih i sigurostnih propisa zahvadaju puno vie ljudi od sitnog kriminala. Sve veda mod i utjecaj velikih korporacija i njihov brzorastudi globalni domet znae da su nai ivoti pod utjecajem njihova djelovanja na mnogo naina. Mnoge korporacije ne pridravaju se zakonskih propisa koji se na njih odnose. 6 vrsta prekraja povezanih s velikim korporacijama: to su administrativni (odnosi se na knjigovodstvo i nepruanje podataka), ekoloki (oneidenje, krenje doputenja), financijski (porezni prekraji, ilegalno pladanje), radni (radni uvjeti, prakse zapoljavanja), proizvodni ( sigurnost porizvoda, deklaracije) nepotena trgovina (djelovanje protiv konkurencije, lano reklamiranje). U sluaju korporacijskog zloina veda vremenska i prostorna udaljenost znae da rtve moda nisu shvatile da su viktimizirane ili moda ne znaju kako traiti naknadu za zloin. Nasilni aspekti korporacijskog zloina manje su vidljivi, a mnogi povremeno mogu biti puno opasniji po svojim posljedicama. Priprave novih lijekova, sigurnosti na radnome mjestu ili oneienje, mogu prouzroiti tjelesna otedenja ili smrt velikog broja ljudi. Organizirani kriminal obuhvada krijumarenje, nezakonito kockanje, trgovinu narkoticima, prostituciju, velike krae i reketarenje. esto se oslanja na nasilje ili prijetnju nasiljem kako bi provodio aktivnosti. Utjecaj organiziranog kriminala osjeda se danas u mnogim zemljama svijeta, ali povijesno gledano je jaao u nekoliko zemalja. U Americi je organizirani kriminal golem posao, koji se moe mjeriti s bilo kojim od glavnih ortodoksnih sektora ekonomske djelatnosti. Neke od velikih zloinakih organizacija pronalaze nain za pranje novca preko velikih banaka, tako opran novac oni potom investiraju u zakonite poslove. Skupine organiziranih kriminalaca danas djeluju u fleksibilnim internacionalnim mreama, a ne vie na svojem ogranienom podruju. Prema Manuelu Castellsu, zloinake skupne su sklopile strateke saveze. Meunarodna trgovina narkoticima, krijumarenje orujem, prodaja nuklearnog materijala i pranje novca postali su povezani preko granica i povezali su razliite zloinake skupine. Zloinake organizacije vode akcije iz zemalja niskog rizika gdje one nisu ugroene. Prilagodljivost umreenih zloinakih organizacija relativno im olakava izbjegavanje policijskih akcija usmjerenih na njihovo spreavanje. Unato brojnim kampanjama koje provode drave i policije, trgovina narkoticima jedna je od meunarodnih zloinakih industrija koja se najbre razvija. Ne samo da je meunarodno organizirani kriminal znatno olakan napretkom informacijske tehnologije, nego je sigurno da de informatijska i telekomunikacijska revolucija u bitnom promijeniti vrste zloina. I dok je teko odrediti razmjer kibernetikog kriminala kriminalnih djela poinjenih uz pomod informacijske tehnologije. Mogude je ocrtati neke od glavnih oblika koje on poprima. P.N. Grabosky i Russell Smith identificirali su devet galvnih tipova kriminala utemeljenog na tehnologiji - prislukivanje, elektrini vandalizam i terorizam, kraa telekomunikacijskih usluga, telekomunikacijska privatnost, pornografija i uvredljivi sadraji, telemarketinke prijevare, elektroniki transfer novca, elektroniko pranje novca, zloinake urote.

SHVADANJE RASE I ETNICITETA Shvadanje rase i etniciteta - Rasa je jedna od najsloenijih sociolokih pojmova. Mnogi danas pogreno misle da se lako mogu razdvojiti bioloki razliite rase. Neki su autori razlikovali etiri ili pet glavnih rasa, dok su ih drugi pronalazili i tridesetak. Grof J. A. De Gobineau smatra se ocem modernog rasizma koji je iznio tezu o postojanju triju rasa: bijele, crne i ute. Istie da bijela rasa ima superiornu inteligenciju, moral i volju, upravo su te naslijeene kvalitete proirile zaadni utjecaj cijelim svijetom. Crna rasa je najmanje sposobna, karakterizira je ivotinjska priroda, nepostojanje morala i emocionalna nestabilnost. Poslije Drugog svjetskog rata rasna je znanost potpuno diskreditirana. U biolokom smislu nema jasnih rasa, samo niz fizikih razliitosti. Razlike u fizikom tipu nastaju spajanjem unutar skupina ljudi. Znanstvena je zajednica posve napustila koncepciju rase. Mnogi se znanstvenici u tome slau, tvrdedi da rasa nije nita vie od ideolokog uvjerenja ija uporaba u akademskim krugovima samo perpetuira uobiajeno vjerovanje da je ono bioloki utemeljno.

Drugi sociolozi se s time ne slau, tvrdedi da rasa kao koncepcija ima znaenje za mnoge ljude, ak ako je njezina bioloka baza diskreditirana. Za socioloku analizu, rasa je i dalje vana. Rasne razlike se trebaju shvatiti kao fizike varijancije koje su pripadnici neke zajednice ili drutva izdvojili kao socijalno znaenje. Rasa se moe shvatiti kao skupina drutvenih odnosa, pripisujudi im, na temelju bioloki utemeljenih osobina, razliite atribute i sposobnosti. Rasne su razlike vani imbenici u ponavljanju uzoraka modi i nejednakosti unutar drutva. Proces kojim se shvaanja rase tabe za klasifikaciju pojedinaca ili skupina zove se rasizacija. Rasizam znai da se odreene skupine proglaavaju predstavnicima posebnih biolokih obiljeja na temelju prirodnih fizikih osobina. Neeuropsko stanovnitvo bilo je rasistiki klasificirano u surotnosti prema europskoj bijeloj rasi.(primjer: ropstvo u amerikim kolonijama i aparthejd u Junoafrikoj Republici). Etnicitet je po svojem znaenju potpuno socijalna koncepcija. Odnosi se na kulturne obiaje i izgled posebne zajednice ljudi, po kojima se oni razlikuju od drugih. Pripadnici etnikih skupina sebe shvadaju kao kulturno razliite od drugih skupina u drutvu. Etnike su razlike potpuno nauene. Nema nieg uroenog u etnikoj pripadnosti. Ona je posve drutvena pojava koja se stvara i razcija tijekom vremena. Socijalizacijom mladi ljudi asimiliraju ivotne stilove, norme i vjerovanja svojih zajednica. Za mnoge ljude etnicitet je sredite individualnog i skupnog identiteta. Vana je spona kontinuiteta s prolodu i esto ostaje na ivotu odravanjem kulturnih tradicija i obiaja.(primjer: svake godine uzbuenje i ljepota karnevala podsjedaju na karipsku zajednicu na ulicama Londona.) U V.B. etnicitet oznaava kulturne obiaje i tradiciju razliite od domadih. Pojam etniki primjenjuje se na podruja koja se razlikuju... kuhinja, nain odjevanja, glazba.... kako bi se oznaio nain ponaanja koji nije britanski. Etnicitet je atribut koji nose svi pripadnici populacije, a ne samo neki dijelovi stanovnitva. Manjinske skupine - pojam koji se mnogo rabi u sociologiji i vie je od samo brojane razlike. Pripadnici manjine u loijem su poloaju nego vidinsko stanovnitvo i imaju razvijen osjedaj grupne solidarnosti. Iskustvo da je netko predmet predrasuda i diskriminacije obino pojaava zajedniku lojalnost i interese. Sociolozi esto rabe pojam manjine kao nedoslovan nain govorenja o podreenom poloaju neke skupine unutar drutva. ene se katkad opisuju kao manjinska skkupina, premda su u mnogim zamljama stvarna vedina. Pripadnici manjinskih skupina esto sebe shvadaju kao ljude koji se odvojeni od vedine. Unutar manjinskih skuina esta je endogamija kako bi se odrala kulturna mod razlikovanja unutar zajednice. Pojam manjina skrede pozornost na opdu diskriminaciju istiudi zajedniko iskustvo razliitih podinjenih skupina u drutvu.(primjer: antisemitizam, homofobija) Crni identitet - dugo godina je crn bio pogrdni naziv koji su koristili bijelci. ezdesetih godina Amerikanci i Britanci prihvatili su taj pojam i poeli ga primjenjivat na sebe u pozitivnom smislu rijei. Crn je postao izvor identiteta i ponosa. Pojam crn poeo se sve vie prihvadati u drutvu i primjenjivati osobito na Azijce. Crn bio je vie od etikete, sadravao je i prikrivenu politiku poruku. Stoga to su svi crni ljudi doivjeli rasizam I odbacivanje od bijele populacije. Krajem 1980ih etnike manjine poeli su izbjegavati uporabu pojma crn. Tarik Modood je jedan od vodedih kritiara koji je tvrdio da se pojam crn rabi preopdenito. Smatra da pojam prenaglaava tlaenje utemeljeno na boji koe. Sluaj Stephena Lawrencea- Ubijen je djeak kojeg su napali petorica bijelih mladida, napali su ga, dvaput proboli noem i ostavili gad a umre na cesti. Nitko nije bio osuen zbog ubojstva, smatralo se da je pravda zakazala te da to dokazuje sveprisutnost rasizmu u policiji i sudstvu. Policija nije nita napravila da uhiti napadae. Djelovali su na temelju pogrene pretpostavke da je djeak sudjelovao u ulinoj tunjavi. Pretraga stanova osumnjienih nije bila temeljita. Tijekom istrage policija je prekrivale bitne informacije. Zahvaljujudi djeakovim roditeljima osumnjieni su dovedeni pred sud ali je proces prekinut. Optuba za institucijski rasizam bila je jedna od najvanijih rezultata istrage. Autori su zakljuili da su policija i druge institucije (sudstvo) poinile kolektivnu pogreku

POJMOVI PREDRASUDE, DISKRIMINACIJA I RASIZAM Predrasude se odnose na miljenje ili stajalite pripadnika odreene skupine o pripadnicima druge skupine. Prethodno stvorena shvadanja osobe s predrasudama esto se temelje na prepriavanjima. Ljudi mogu imati pozitivne predrasude o skupinama s kojima se identificiraju, a negativne o drugima. Predrasude se esto temelje na vrstim stereotipima ,vrstim i nefleksibilnim karakterizacijama skupina i ljudi.primjenjuju se na pripadnike etnikih manjina. Drugi su jednostavno mehanizam transfera u kojem se osjedaji neprijateljstva ili bijesa usmjeravaju na objekte. Stereotipi su duboko usaeni u kulturnim shvadanjima i teko ih je prevladat(primjer:samohrane majke ovise o socjalnoj pomodi). Ako predrasuda opisuje stajalita i razliita mipljenja, diskriminacija se odnosi na stvarno ponaanje prema drugoj skupini(npr:kad crni Britanac nemoe dobiti posao koji je dobio bijelac). Premda su predrasude esto temelj diskriminacije ljudi mogu imati predrasude ali ne moraju djelovati prema njima. Rasizam je pojam rase koji je temeljni pojam postojanja, tj predrasude utemeljene na socijalno znaajnim fizidkim razlikama. Rasist misli da su odreeni pojedinci bolji ili gori od drugih zbog rasnih razlika. Pojedinac moe iskazivati rasistiko miljenje ili se pridruiti nekoj skupini npr organizaciji bijelih suprematista. Rasizam je duboko usaen u strukturu i djelovanje drutva. Proima sve drutvene strukture na sustavan nain. Ideja institucijskog rasizma nastala je u SADu 1960ih, iznijeli su je borci za ljudska prava koji su smatrali da je rasizam utkan u tkivo drutva. Od starog do novog rasizma - Bioloki rasizam danas se rijetko u drutvu otvorena izraava. Kraj ozakonjene segregacije u SADu i slom aparthejda u JARu bili su vani za odbacivanje biolokog rasizma. Novirasizam istie da se umjesto biolokih rabe kulturni argumenti kako bi se diskriminirali odreeni dijelovi stanovnitva. Skupine koje odskau od vedine mogu biti marginalizirane ili ocrnjene. Novi rasizam ima jasnu politiku dimenziju. PSIHOLOKA INTERPRETACIJA RASIZMA I ETNIKE DISKRIMINACIJE Psiholoke teorije mogu pomodi da shvatimo stajalita izazvana predrasudama kao i to zato su etnike razliitosti toliko vane ljudima. Dva su psiholoka pristupa: Prvi poinje injenicom da predrasude djeluju uglavnom preko tipiziranih naina miljenja. Pojedinci katkad prihvadaju stereotipe i usmjeravaju svoj antagonizam na rtvene jarce, ljude koje optuuju za neto za to nisu krivi. rtveni jarci-kad dvije deprivilegirane etnike skupine dou u meusobno konkurentski odnos zbog ekonomskih dobitaka. Ljudi koji usmjeravaju rasne napade na crnce. Drugi, postoje ljudi koji su takvi postali tijekom rane socijalizacije, skloni su tipiziranom miljenju i projekcijama-nesvjesnom pripisivanju drugima vlastitih elja ili bijesa. T. Adorno i njegovi suradnici istraivali su karakterni tip nazvan autoritarnom linodu. Karakteristike proizlaze iz odgojnog uzorka prema kojem roditelji nisu u stanju izravno pokazati ljubav svojoj djeci. Pristupi pokazuju da je rasizam skup vjerovanja koji podupiru malobrojni pojedinci posebnih psiholokih odluka. Ustrajnost rasizma - Postoji nekoliko razloga zato je rasizam cvao. Jedan, suprotnost bijelog i crnog, duboko ukorijenjena u europskoj kulturi. Bijelo simbolizira istodu, a crno zlo. Crno je simbol negativnog znaenja i prije nego je Zapad doao u iri kontakt s crnim narodima. Osjedaj da postoji razlika izmeu crnih i bijelih navela je Europljane da crnce gledaju s prijezirom i strahom.

Drugi,izum i irenje koncepcije rase. Kvazirasistika stajalita poznata su ved stotinama godina. Pojam superiornosti bijele rase ostaje i dalje kljuan element bijelog rasizma. Tredi su izrabljivaki odnosi koje su Europljani uspostavili s nebijelakim narodima. Europljani su vjerovali da crnci pripadaju podljudskoj rasi. Rasizam je pomogao opravdati kolonijalnu vladavinu i uskradivao im pravo da sudjeluju u vlasti.

SOCIOLOKA INTERPRETACIJA RASIZMA I ETNIKE DISKRIMINACIJE Socioloke koncepcije su etnocentrizam, etnike zatvorenosti i alokacije resursa. Etnocentrizam sumnjiavost prema autsajderima povezana s tendencijom da se kultura drugih vrednuje s pomodu vlastite kulture. Gotovo sve su kulture etnocentristike do odreenog stupnja. O autsajderima se misli da su stranci, barbari ili moralno i mentalno inferiorne osobe. Etnocentrizam i zatvorenost skupine esto idu zajedno. Zatvorenost se odnosi na proces u kojem skupina odrava granicu koja je razdvaja od drugih. Te se granice oblikuju uz pomod sredstava iskljuivanja. Afroamerikanci su u SADu doivljavali tri naina iskljuivanja: meurasni su brakovi bili stavljeni izvan zakona, ekonomska i socijalna segregacija bila je ozakonjena na Jugu, a segregirana crnaka geta jo uvijek postoje u vedini gradova. Skupna zatvorenost koincidira s alokacijom resursa, institucijskim nejednakostima u raspodjeli materijalih dobara. Neki od najotrijih sukoba meu etnikim skupinama upuduju na nejednakosti u bogatstvu, modi ili drutvenom poloaju. Konfliktne teorije - neki su istraivai pokuali locirati rasizam unutar opde kulture drutva, tvrdedi da je to tip prirodnog konzervativizma koji se pojavljuje u vremenima promjene i nestabilnosti. Konfliktne teorije zaokupljene su vezama izmeu rasizma i predrasuda s jedne strane te odnosa modi i nejednakosti s druge strane. Rani pristupi rasizmu bili su pod snanim utjecajem marksistikih ideja. Teoretiari smatraju da je rasizam proizvod kapitalistikog sustava, da se vladajuda klasa koristila ropstvom, kolonizacijom i rasizmom U knjizi Carstvo uzvraa udarac izneseni su jasni pogledi na rasizam. J. Sonomos i P. Gilroy upozorili su na niz povijesnih i politikih utjecaja koji su potaknuli rasizam u Britaniji. Tvrdili su da je rasizam sloena i slojevita pojava koja ukljuuje meuigru identiteta etnikih manjina i radnike klase ETNIKA INTEGRACIJA I ETNIKI SUKOB Turska i Maarska postale su etniki raznovrsne zbog duge povijesti i promjene granica. U doba globalizacije i brze socijalne promjene sve se vie drava suoava s velikim prednostima i sloenim izazovima etnike raznolikosti. Meunarodna se migracija ubrzava s daljnom integracijom globalne ekonomije. Etnika integracijaAsimilacija imigranti naputaju izvorne obiaje i navike, prilagoavajudi ponaanje vridnostima i normama vedine. U SADu, nacija useljenika, narataji useljenika bili su pod pritiskom da se asimiliraju, a posljedica su njihova djeca koja su postala vie ili manje Amerikancima..... Lonac za taljenje- umjesto da se tradicije useljenika rasplinu u korist tradicija koje dominiraju u populaciji koja ved postoji u drutvu, one se uklapaju i tako stvaraju nove, evoluirajude kulturne uzorke. Tradicije i obiaji imigranata se ne naputaju, nego pridonose trajno promjenjivoj socijalnoj sredini i oblikuju je. Hibridni oblici kuhinje, mode, glazbe.... Kulturni pluralizam- je poticanje razvoja istinski pluralnog drutva u kojem je priznata jednaka vrijednost brojnih razliitih supkultura. Pluralistiki pristup smatra da su etnile manjinske skupine jednakovrijedni lanovi drutva. Etnike razliitosti potuju se i slave kao vitalna komponenta. Da bi postigli status razliitih ali jednakih moraju se voditi velike bitke. Etniki sukob - Razliita jezina, religijska i kulturna pripadnost stanovnitva moe prouzroiti razdvajanje i potom otvoriti antagonizam meu etnikim skupinama. Balkan je dugo bio raskrije Europe. Od 1991. usporedno s velikim politikim i socijalnim promjenama nakon pada komunizma poeli su krvavi sukobi. Sukobi u bivoj Jugoslaviji ukljuili su i pokuaje etnikog ienja. Hrvatska je postala neovisnom monoetnikom dravom. Etniko ienje ukljuuje prisilno preseljenje etnikih zajednica uz pomod sustavnog nasilja. Genocid je kada jedna etnika skupina sustavno eliminira drugu takvu skupinu. U 20. stoljedu provodio se sustavni genocid pa je to najgenocidnije stoljede u povijesti. Zapaeno je da se nasilni sukobi u cijelome svijetu sve vie temelje na etnikim podjelama. Danas se malo ratova vodi meu dravama; velika vedina su zapravo graanski ratovi s etnikim uzrokom. Migracijska kretanja- U doba globalne integracije ubrzava. 21. stoljede naziva se razdobljem migracije. Imigracija- kretanje ljudi u neku zemlju kako bi se ondje nastanili i emigracija je proces u kojem ljudi naputaju svoju zemlju kako bi se nastanili drugdje. Migracijski pokreti pomau oblikovati demografsku, ekonomsku i socijalnu dinamiku. Jaanje globalne migracije nakon Drugog sv. rata. Rastuda imigracija u mnogim zapadnim drutvima dovela je u pitanje uobiajene pojmove o nacionalnom identitetu. Postoje etiri modela migracije. Klasini model- (Kanada, SAD, Austrija) razvile su se kao nacije imigranata Kolonijalni model- (Francuska, V.B.) daju prednost useljenicima iz nekadanjih kolonija Model gostujudih radnika- (Njemaka, vicarska, Belgija) imigranti se putaju u zemlju na odreeni rok, trite rada, ali ne dobivaju graanstvo Ilegalni model- imigracije postaju sve edi zbog stroih imigracijskih zakona. Imigranti koji su sposobni ui u zemlju mogu ivjeti ilegalno. KLASA, STRATIFIKACIJA I NEJEDNAKOST Sociolozi govore o drutvenoj stratifikaciji kako bi opisali nejednakosti meu pojedincima i skupinama u ljudskom drutvu. Stratifikacija najjednostavnije moe definirati kao strukturna nejednakost izmeu razliitih grupacija. Povjesno su postojala 4 osnovna sustava stratifikacije u ljudskim drutvima: ropstvo, kaste, stalei i klase. Ropstvo je ekstremni oblik nejednakosti u kojem pojedinci doslovce posjeduju druge, kao vlasnitvo. Kasta se povezuje s kulturama indijskog supkontinenta. Vjeruje se da de pojedinci koji ne potuju rituale i dunosti vlastite kaste sljededi put biti roeni u nekom podreenijem poloaju. Stalei su bili dio mnogih tradicionalnih civilizacija. Feudalni stalei su se sastojali od slojeva s razliitim obvezama i pravima jednim prema drugima. Klasu moemo definirati kao veliku grupaciju ljudi koji dijele zajednike ekonomske resurse, a oni pak snano utjeu na njihov nain ivota. Vlasnitvo nad bogatstvom, zajedno sa zanimanjem, temelj je klasnih razlika. Klase se razlikuju od prethodnih oblika stratifikacije na vie naina: klase nisu ustanovljene pravnim ili vjerskim odredbama, pripadnost se ne temelji na nasljednom poloaju. Klasa je barem djelomice steena, a nije jednostavno dana roenjem, kretanje prema gore i dolje u klasnoj strukturi, puno je eda ne u drugim tipovima drutva. Klase ovise o ekonomskim razlikama izmeu grupacija pojedinaca, u drugim tipovima stratifikacijskih sustava nejednakosti se primarno izraavaju s obzirom na osobne odnose, klasni sustavi nasuprot tomu, djeluju ponajprije preko impersonalnih veza velikih razmjera, razlika u pladi i radnim uvjetima.

TEORIJA KLASE I STRATIFIKACIJE KARLA MARXA Vedina Marxovih djela bavi se stratifikacijom i ponajprije drutvenim klasama. Za Marxa je klasa je skupina ljudi koji su u zajednikom odnosu prema sredstvima za proizvodnju, to su sredstva s pomodu kojih zarauju za ivot. Dvije glavne klase su oni koji posjeduju nova sredstva za proizvodnju industrijalci ili kapitalisti, i oni koji zarauju za ivot prodajudi svoju radnu snagu kapitalistima radnika klasa, ili kako je Marx govorio koristedi se terminom, proletarijat. Prema Marxu, odnos izmeu klasa je izrabljivaki. U feudalnim drutvima eksploatacija esto dobiva oblik izravnog transfera proizvoda od seljaka do aristokracije. U modernim kapitalistikim drutvima izvor eksploatacije je manje oit, a Marx je s puno pozornosti pokuavao razjasniti njegovu narav. Radnici proizvode vie nego je poslodavcima uistinu potrebno. Ovaj viak vrijednosti stvara profit koji kapitalist moe iskoristiti za sebe. Bogatstvo se stvara u dotad nevienim razmjerima, a radnici imaju malo od bogatstva kojie stvara njihov rad. Marx se koristio pojmom pauperizacija da opie proces kojim radnika klasa sve vie osiromauje u odnosu prema kapitalistikoj klasi.

TEORIJA KLASE I STRATIFIKACIJE MAXA WEBERA Weber je pristup stratifikaciji gradio na Marxovoj analizi, koju je jo modificirao i razradio. Poput Marxa, Weber je smatrao da drutvo karakteriziraju sukobi zbog modi i resursa. Drutvena stratifikacija nije jednostavno stvar klase, prema Weberu, nego je oblikuju jo dva imbenika: status i stranka. Prema Weberu, klasne podjele ne proizlaze samo iz kontrole ili nedostatka kontrole nad sredstvima za proizvodnju, nego takoer iz ekonomskih razlika koje nemaju nita izravno s vlasnitvom. Takvi resursi ukljuuju vjetine i preporuke, ili kvalifikacije. Weber je mislio da trini poloaj pojedinca snano utjee na njogve ivotne prilike. Status se u Weberovoj teoriji odnosi na razlike izmeu drutvenih skupina u drutvenoj asti ili ugledu koji im pripisuju drugi. Prema Weberu, status se poeo izraavati ivotnim stilom. Stranka definira skupinu pojedinaca koij rade zajedno zato to imaju slino podrijetlo, ciljeve ili interese. Weberovi radovi o stratifikaciji su vani jer pokazuju da i druge razine stratifikacije, osim klase, snano utjeu na ivot ljudi. I dok je Marx pokuavao reducirati drutvenu stratifikaciju samo na klasne podjele, Weber je skrenuo pozornost na sloenu meuigru klase, statusa i stranke, kao na odvojene aspekte drutvene stratifikacije. TEORIJA KLASA ERIKA OLINA WRIGHTA Wright je razvio utjecajnu teoriju klasa koja kombinira Marxov i Weberov pristup. Prema Wright, postoje tri vrste kontrole ekonomskih resursa u modernoj kapitalisitkoj proizvodnji i one nam omoguduju identificirati tri glavne klase a to su: kontrola nad ulaganjem novanog kapitala, kontrola nad fizikim sredstvima za proizvodnj, kontrola nad radnom snagom. Pripadnici kapitalistike kalse kontroliraju svaku od tih dimenzija proizvdonog sustava. Pripadnici radnike kalse nemaju kontrolu ni nad jednom. Izmeu dvije klase postoje skupine ije je poloaj dvosmisleniji, to su menaderi i bijeli ovratnici. Ovi su ljudi kako to Wright naziva, proturjenim klasnim poloajima, jer su u stanju utjecati na neke razine proizvodnje, ali nemaju kotrolu nad drugima. Klase unutar te velike populacije Wright razlikuje na temelju dvaju imbenika: odnos prema valsti i strunost. Manadera i nadzornika, imaju odnos prema vlasti koji je privilegiraniji do onoga radnike klase. Nagraeni su viim pladama. Oni eksploatiraju ali su i eksploatirani. Drugi imbenik koji pomae razlikovati populaciju unutar srednje klase jesu vjetine i struno znanje. Bududi da nema dovoljno pojedinaca, s traenim strunim znanjem, oni mogu zaraivati vie.

MJERENJE KLASE METODOLOKI PROBLEMI Kad se neka apstraktna koncepcija poput klase transformira u mjerljivu varijablu u istraivanju, kaemo da je koncepcija operacionalizirana. Sociolozi su operacionalizirali klasu nizom shema koje pokaavaju mapirati klasnu strkturu drutva. Opda osobina vedine klasnih shema jest da su stvorene na osnovi profesionalne strukture. Zanimanje je jo uvijek jedan od najkritinijih imbenika u pojedinevu drutvenom poloaju, ivotnim mogudnostima i razini materijalnog bogatstva. Klasne sheme utemeljene na strukturi zanimanja pojavljuju se u razliitim oblicima. Neke sheme su veoma deskriptivne, odraavaju oblik profesionalne i klasne strukture drutva a pritom ne govore o odnosima izmeu drutvenih klasa. Sociolog John Goldthorpe stvorio je shemu koja se moe rabiti u empirijskim istrivanjima drutvene pokretiljivosti. Goldthorpeova klasna shema nije zamiljena kao hijerarhija, nego kao prikaz relacijske naravi suvremene klasne strukture. Goldthorpeova izvorna shema identificirala je klasni poloaj na temelju dvaju glavnih imbenika: trine i radne situacije. Trina situacija odnosi se na rpimanja, sigurnost posla i nogudnost napredovanja, ona istie materijalna primanja i opdenite ivotne mogudnosti. Radna situacija nasuprot tomu, usredotouje se na kontrolu, mod i autoritet unutar zanimanja. Goldthorpe je izrdio svoju shemu razvrstavajudi zanimanja na temelju njihove relativne trine i radne situacije. est je glavni klasnih slojeva: usluna klasa, posrednika klasa i radnika klasa.

KLASA I IVOTNI STIL PIERRE BOURDIEU Neki suvremni autori tvrde da ne bismo trebali vrednovati klasni poloaj pojedinaca s pomodu ekonomije i zaposlenja nego i prema imbenicima kulutre, kakvi su ivotni stil i uzorci potronje. Francuski sociolog Pierre Bourdieu smatra da se klasne skupine mogu identificirati u skladu s njhovim razliitim razinama kuluturnog i ekonomskog kapitala. Pojedinci se muusobno razlikuju jedni od drugih ne vie po ekonomskim i profesionalnim imbenicima, nego na temelju kulturnih ukusa i aktivnosti kojima se bave u slobodno vrijeme. Drugi su istaivai se sloili s Bourdieuom u tome da se klasne podjele mogu povezati s osobitim ivotnim stilovima i uzorcima potronje. Govoredi o grupiranjima u srednjoj klasi, identificiraju se tri sektroa na temelju kulturnih ukusa i imovine. Djelatnici u javnoj slubi koji imaju mnogo kulturnog ali malo ekonomskog kapitala pristae su aktivnog, zdravog naina ivota. Menaderi i birokrati malo vjebaju, malo se uputaju u kulturne aktivnosti i daju prednost tradicionalnom nainu ureenja stana i odijevanju. Treda grupacije, postmodernista, nema nikakvo vrsto naelo i moe sadravati elemente koji tradicionalno ne idu zajedno. Opdenito je teko osporiti da stratifikacija unutar klasa, kao i izmeu njih, danas ne ovisi samo o profesionalnim razlikama, nego takoer o razlikama u potronji i ivotom stilu.

ROD I STRATIFIKACIJA Rod je jedan od najdubljih primjera stratifikacije. Rodne nejednakosti su povijesno dublje ukorijenjene od klasnih sustav, mukarci su imali bolij poloaj od ena ak i u lovakim i skupljakim drutvima u kojima nema klasa. Materijalni poloaj vedine ena najede odraava poloaj njihovih oeva ili mueva, stoga se moe tvrditi da trebamo objasniti rodne nejednakosti uglavnom klasnim pojmovima. Pladeni posao ena relativno beznaajan u usporedbi s onim mukaraca te da stoga ena pripada istoj klasi kao i njezin suprug. Goldthorpeu, ija se klasna shema izvorno temeljila na tom vjerovanju. Priznaje podinjen poloaj ena unutar radne snage. Za ene je vjerovatnije da de raditi pola radnog vremena, ili odreeno vrijeme, nego za mukarce, i ene imaju prekide u radnom stau zato te se povlae na dua razdoblja kako bi rodile i brinule se za djecu. Bududi da je vedina ena tradicionalno bila ekonomski ovisna o svojim muevima, njihov je klasni poloaj najede bio pod utjecajem suprugove klasne pripadnosti. Goldthorpeov argument je kritiziran na nekoliko razina. Prvo u mnogim kudanstvima enin je dohodak bitan za odravanje ekonomskog poloaja obitelji. Drugo, zanimanje ene katkad postavlja standard poloaja obitelji kao cjeline. Trede, ondje gdje postoje meuklasna kudanstva, ona u kojima je suprugov posao u razliitoj kategoriji od enina, jo su uvijek mogude situacije za koje je realno smatrati da muevi i ene, ak unutar istog kudanstva, zauzimaju razliite klasne poloaje. etvrto, udio kudanstva u kojima zarauju samo ene raste.

DRUTVENA POKRETLJIVOST Termin drutvena pokretljivost odnosi se na kretanje pojedinaca i skupina meu razliitim socioekonomskim poloajima. Vertikalna pokretljivost znai pomicanje prema gore ili prema dolje na socioekonomskoj ljestvici. Za one koji stjeu vlasnitvo, dohodak kae se da su uzlazno pookretljivi, dok se za one koji se kredu u suprotnom smjeru kae da su silazno pokretljivi. Postoji mnogo lateralne pokretljivost, koja se odnosi na zemljopisno kretanje meu dijelovima grada, gradovima i regijama. Postoje dva naina prouavanja drutvene pokretljivosti. Prvo, moemo prouavati karijere pojedinaca, koliko su se popeli ili spustili na drutvenoj ljestivici tijekom radnog ivota. To se obino zove unutargeneracijskom pokretljivodu. Koliko se djeca bave zanimanjem svojih roditelja ili djedova. Pokretljivost tijekom generacija naziva se meugeneracijskom pokretljivodu. Koliina vertikalne pokretljivosti pokazuje koliko se talentirani pojedinci iz niih slojeva mogu uspeti po socioekonomskoj ljestvici. Istraivanja drutvene mobilnosti provode se za razdoblja dua od pedeset godina te esto ukljuuju i meunarodne usporedbe. Blau i Duncan su skupili podatke na nacionalnom uzorku od 20.000 mukaraca. Zakljuili su da u SAD-u ima mnogo vertikalne pokretljivosti. Blau i Duncan su istaknuli vanost izobrazbe i kolovanja za uspjeh pojedinaca. Prema njihovu shvadanju, uzlazna drutvena pokretljivost opdenito je karakteristina za industrijska drutva. Moda je naslavnija meunarodna studija drutvene pokretljivosti ona koju su proveli Seymour Martin Lipser i Reinhard Bendix. Oni su analizirali podatke iz devet industrijaliziranih drutava i usmjerili se na mobilnost mukaraca iz plavih ovratnika prema bijelim ovratnicima. Lipser i Bendix su zakljuili da sve industrijalizirane zemlje prolaze sline promjene u ekspanziji poslova za bijele ovratnike. Gordon Marshall i David Firth su istraivali subjektivne osjedaje ljudi o promjeni klasnog poloaja. I dok su s pojedinci sloili da drutvena pokretljivost stvara osjeaj neravnotee, izolacije i iskorijenjenosti, drugi su bili optimistni, upozoravajudi je neizbjena postupna prilagodba novoj klasi. Marshall i Firth su ispitivali je li klasna pokretljivost povezana s pojaanim osjedajem zadovoljstva ili nezadovoljstva aspektima svakodnevnog ivota kakvi su obitelj, zajednica, rad. Autori su u cjelosti otkrili malo dokaza za vezu izmeu klasnog iskustva ispitanika i njihova opdenitog zadovoljstva ivotom. Premda je silazna pokretiljivost rjea nego uzlazna, ona je ipak rairena i prilino esto povezana sa psihikim problemima i strahovima. Poslovi bijelih i plavih ovratnika se gube, zamjenjuju slabije pladenim poslovima koji se obavljaju na odreeno vrijeme. Silazna pokretljivost u SAD-u dans je osobito esta meu razvedenim ili rastavljenim enama s djecom. U mnogim sluajevima alimentacije su oskudne ili ih nema, ene koje pokuavaju uskladiti rad, brigu za djecu i kudne poslove veoma teko ive. WEBEROVO SHVADANJE BIROKRACIJE Sve velike organizacije prema Weberu, birokratske su po prirodi. Rije birokracija skovao je de Gournay.Birokrac ija je tako postala vladavinom slubenika. Pojam je prvi put primjenjen samo na dravne slubenike ali se postupno proirio tako da se odnosi opdenito na velike organizacije. Rije od poetka rabila u pogrdnom znaenju. De Gournay govori o sve vedoj modi slubenika kao o bolesti zvanoj biromanija. Birokracija se najede povezuje s uinkovitodu i rasipanjem. Weber istie da je u tradicionalnim civilizacijama postojao ogranien broj birokratskih organizacija, ali tek se u moderno doba birokracija potpuno razvila. Weber je birokraciju smatrao sredinjim dijelom racionalizacije drutva koja utjede na sve djelide ivota, od znanosti do obrazovanja i uprave. Prema Weberu, ekspanzija birokracije u modenrim drutvima je neizbjena. Birokracija se pojavila kao racionalan i krajnje djelotvoran odgovor na potrebe, no Weber je takoer vjerovao da birokracija ima niz negativnih osobina koje znatno utjeu na narav modenrog drutvenog ivota. Weber je kontruirao idealan tip birokracije te je nabrojao njezine sljedede posebne karakteristike: Postoji jasno definirana hijerarhija autoriteta Birokracija izgleda poput piramide s poloajem najvieg autoriteta na vrhu Pisana pravila upravljaju ponaanjem slubenika na svim razinama organizacije to je poloaj slubenika vii to vie pravila njegova postupanja obuhvada niz sluajeva zahtijeva primjerenu interpretaciju Slubenici rade puno radne vrijeme i dobivaju pladu.- Za svaki posao u hijerarhiji dobiava se konana i fiksna plaa Zadade slubenika u organizaciji i njihov ivot izvan nje su odvojeni- Privatni ivot slubenika razlikuje se od aktivnosti na radnom mjestu Nijedan lan organizacije ne posjeduje materijalna sredstva kojim rade-ne posjeduju urede,stolove,uredske strojeve Weber je tvrdio: to se vie neka organizacija priblivava idealnom tipu birokracije, to uinkovitije ostvaruje ciljeve zbog kojih postoji.

PETER BLAU- SLUBENI I NESLUBENI ODNOSI UNUTAR BIROKRACIJA U klasinoj studiji Blau je prouavao neslubene odnose u dravnj slubi ija je zadada istraivati mogude utaje poreza. Istraitelji koji su nailazili na probleme za koje nisu bili sigurni kako ih rijetiti, prema pravilima su trebali o tome raspraviti sa svojim neposrednim nadreenima. Vedina slubenika ipak je oklijevala obratiti se nadreenima,jer su mislili da bi oni to mogli protumaiti kao nestrunost.Stoga su se obino konzultirali meusobno, kredi time slubena pravila. Na primarnoj razini drutvene skupine koja je radila iste poslove u organizaciji stvorila se vrsta lojalnost. Skupina je teakoer bial u stanju razviti neslubene procedure koje omoguduju vie inicijative i odgovornosti nego to su to pruala neslubena pravila organizacije.

Neslubene mree obino se razvijaju na svim razinama organizacije. Nije jednostavno utvrditi u kojoj se mjeri neslubene procedure opdenito povedavaju ili smanjuju uinkovitost organizacija. Sustavi koji nalikuju Weberovom idealnom tipu esto stvaranju razliite neslubene naine na koje se poslovi obavljaju.. Za one na rutinskim poslovima neslubene procedure takoer pomau stvoriti ugodniji radni okoli. Neformalne veze meu slubenicima na viim poloajima mogu biti uinkovite na nain koji pomae cijeloj organizaciji. RAZMATRANJA DRUTVENIH ORGANIZACIJA U RADOVIMA R. MERTONA, T. BURNSA I G.M. STALKERA Merton: disfunkcije birokracije Merton je govorio o disfunkcijama birokracije. Prvo je zapazio da su birokrati uvjebani da se dosljedno oslanjaju na pisana pravila i procedure. Merton se probojavao da bi ta rigoroznost mogla prouzroiti birokratski ritualizam, situaciju u kojoj slubenici provode pravila po svaku cijenu, ak u sluajevima kad bi neko drugo rjeenje moglo biti boje za organizaciju u cjelini. Druga Mertonova bojazan ticala se injenice da provedba birokratskih pravila moe nadvladati stvarne ciljeve organizacije. Mertnon je predvidio mogudu napetost izmeu javnosti i birokracije. Ta bojazan nije bila neutemeljena. Vedina nas redovito doalzi u doticaj s velikim birokratskim organizacijama i nerjetko doivljavamo da su slubenici i birokrati ravnoduni prema naim potrebama. Burns i Stalker: mehanistiki i organski sustavi - U svojem istraivanju o inovacijama i promjenama u elekrtronikim tvrtkama, Burns i Stalker otkrili su da birokracije imaju ogranienu uinkovitost u industijama u kojima su fleksibilnost i avangardnost od primarne vanosti. Burns i Stalker razlikuju dva tipa organizacija: mehanike i organske. Mehanike organizacije su birokratski sustavi u kojima postoji hijerarhijska zapovjedna linija, s komunikacijama koje se ostvaruju vertikalno, jasnim kanalima. Nasuprot tomu, organske organizacije karakterizira labavija struktura u kojoj opdeniti ciljevi organizacije imaju predost pred usko odreenim zadacima. Komunikacija i naredbe su difuzniji, kredu se po mnogim trajektorijama, i to ne samo vertikalnim.Prema Burnsku i Stalkeru, organske organizacije su mnogo spremine za rjeavanje promjenjivih zahtjeva na inovativnom tritu npr. Telekomunikacije. Mehanistike organizacije su primjerenije za tradicionalnije, stabilnije oblike proizvodnje, koji su manje podloni trinim promjenama.Burns i Stalkeru su previdjeli mnoge probleme koji su izbili u prvi plan suvremenih rasprava o globalizaciji

TOTALNE INSTITUCIJE- E. GOFFMAN Gofman je pokuavao shvatiti djelovanje totalnih institucija preko iskustva pojedinaca koji kroz njih prolaze. Totalne su institucije npr. Duevne bolnice, zatvori, logori.. Goffman je osobito pokuavao shvatiti duboke promjene koje nastaju u pojedinevu osjedaju samoga sebe u takvim uvjetima. Totalne institucije mogu se shvatiti kao primjeri elaboriranih birokracija kojim upravljaju sloene i stroge procedure, prisilne za njihove pripadnike. Goffman je otkrio da razliiti tipovi tih institucija imaju neke zajednike osobine. U svime sluajevima oduzima njihov prijanji osjedaj samoga sebe i individualnosti kao osobe i ponovno ih izgrauju. Postoje jasne crte koje razdvajaju stanovnike totalnih istitucija od osoblja. Svakodnevni ivot planiraju i nadziru stanovnici koji imaju ovlasti kazini ili nagraditi stanovnike u skladu s njihovim stupnjem poslunosti to je golffman nazvao obamiranjem jastva. Novopridoli u totalne institucije sustavno se poniavaju sve dok se ne slom enjihove ranije ideje o vlstitom ja. Goffman je identificirao pet mogudih reakicja lanova na njihovo iskustvo totalnih istitucija. One su sezale od potpunog povlaenja do otpora prilagoavanju i dodjeljenoj ulozi. Ipak zakljuio je da se gledano u cijelosti vdina lanova uspiej oduprijeti pritisku da napuste vlastito jastvo time to pikrivaju osjedaje.Goffmanova studija totalnih institucija izazala je i ohvale i kritike .Neki sociolozi tvrde da je Goffman preuveliavao pojam prilagodbe te dau biti postoji puno vie otpora u takvim insitucijama.

TEORIJA ORGANIZACIJE- M. FOUCAULTA Vedina modenih organizacija funkcionira u posebno izgraenom fizikom prostoru. Zgrada u kojoj je smjetena posebna organizacija ima specifine odlike relevantne za aktivnosti organizacije, ali i zajednike vane arhitektonske karakteristike sa zgradama, drugih organizacija. Arhitektura bolnice , primjerice razlikuje so do one poslovne zgrade ili kole. No postoji opdenita slinost: obje de zgrade vjerovatno imati hodnike koje vode u posebne prostorije, imat de standardne ukrase i namjetaj. Foucault je pokazao da je arhitektura neke organizacije izravno povezana s njezinim drutvenim ustrojem i sustavom autoriteta. Njegov rad pokazao je da prouavanjem arhitektonskih karakteristika organizacija moemo pojasniti probleme koje je analizirao Weber. Organizacije nemogu uninkovito funkcionirati ako zaposlenici ne rade sustavno. Aktivnosti se moraju storgo koordininrati u prostoru i vremenu a katkad to potie i fizika organizacija i precizan raspored sati. Rasporedi sati su preduvjet organizacijske disciplline zato to usklauju aktivnosti velikog broja ljudi.

VLAST, POLITIKA, MOD KONCEPCIJA DRAVE Vlast se odnosi na svakodnevnu provedbu politike, odluka i dravnih poslova, ime se bave dravni dunosnici. Politika se tie sredstava koja se koriste modi kako bi utjecala na doseg i sadraj aktivnosti vlasti. Mod je sposobnost pojedinaca i skupina da provedu vlastite interese ili ciljeve, ak kad im se drugi protive. Ovlast je legitiman nain na koji vlada ostvaruje svoju mod. Legitimnost znai da se oni koji su podloni vlasti s time slau. Drava postoji ondje gdje postoji politiki aparat, koji vlada nad odreenim podrujem i ija je vlast poduprta pravnim sustavom i sposobnodu da se vojna sila iskoristi za provedbu njezine politike. Sva moderna drutva su nacionalne drave, u kojima velik dio stanovnitva sebe smatra graanima i pripadnicima jedne nacije. Njihove glavne karakteristike su: suverenitet, tj ideja o vlasti nad podrujem s jasno utvrenom granicom, na kojem je ona vrhovna mod. graanstvo vedina ljudi koji ive unutar granica politikog sustava jesu graani, imaju zajednika prava i dunosti i sebe smatraju dijelom nacije. nacionalizam je skup simbola i vjerovanja o pripadnosti odreenoj politikoj zajednici. To je glavni izraz osjedaja identifikacije s odreenom suverenom zajednicom. TIPOVI POLITIKE VLADAVINE Tri su osnovna tipa politikog sustava: monarhija, liberalna demokracija i autoritarni sustavi. Monarhija je politiki sustav kojemu je na elu jedna osoba, ija se mod prenosi s narataja na narataj unutar jedne obitelji. Vlast monarhija se legitimira snagom obiaja, a ne prava. edi su ustavni monarsi, poput kraljice Ujedinjenog Kraljevstva, vedskog kralja, koji su prenijeli vlast na izabrane predstavnike naroda. Velika vedina modernih drava su republike, to znai da u njima nema ni kralja ni kraljice.

Demokracija je u osnovnom znaenju politiki sustav u kojem vlada narod, a ne monarsi ili aristokracija. U nekim drutvima slubeno prihvadena verzija demokracije organiena je na politiku, dok se u drugima proiruje i na druga podruja drutvenog ivota. Demokracija se opdenito smatra politikim sustavom koji moe najbolje osigurati politiku jednakost, zatititi slobodu i neovisnost, obraniti opdi interes, zadovoljiti potrebe graa, omoguditi uinkovito donoenje odluka, koje de u obzir uzeti interese svih. U sudionikoj demokraciji odluke donose zajedniki svi kojih se one tiu. Na odreeni dan svi graani se sataju kako bi raspravili i glasovali o mjesnim pitanjima koja nisu pod jurisdikcijom dravne ili federalne vlasti. Drugi primjer sudionike demokracije jest referendumi kada ljudi izraavaju svoje miljenje o nekom problemu. Predstavnika demokracija je politiki sustav u kojem odluke o zajednici ne donose svi njezini pripadnici, nego ljudi koje su za to odabrali. Na podruju nacionalne vlasti predstavnika demokracija ima oblik izbora za kongres, parlamet ili slino narodno tijelo. Mnoge velike organizacije kooriste se predstavnikom demokracijom, pri emu njihovim poslovima upravlja malo izvrno povjerenstvo koje donosi kljune odluke. Zemlje u kojima birai mogu izabrati izmeu dviju i vie stranaka i u kojima vedina odraslih stanovnika ima pravo glasa, obino se nazivaju liberalnim demokracijama. I dok demokracija potie na aktivno ukljuivanje graana u politiku, u autoritarnim dravama narodu se ne doputa sudjelovati u vlasti ili se to ak odluno spreava. U takvim durtvima potrebe i interesi drave imaju prednost pred onima prosjenim graanima i nema uspostavljenih zakonskih mehanizama za suprostavljanje vlasti ili uklanjanje vladara.

GLOBALNO IRENJE DEMOKRACIJE Demokracija vie nije koncetrirana primarno u zemljama Zapada, nego se sada potie, barem u naelu, kao poeljna vlast u mnogim dijelovima svijeta. Komunistike su drave sebe smatrale demokracijama, premda su se sustavi u njima znatno razlikovali od onog to ljudi na Zapadu smatraju demokracijom. Komunizam je bio u biti jednopartijski sustav. Glasai nisu mogli odabrati izmeu razliitih stranaka, nego izmeu razliitih kandidata iste stranke Komunistike partije. Od pada Sovjetskog Saveza procesi demokratizacije nastavili su se iriti. ak se meu najautoritarnijim dravama svijeta mogu otkriti znakovi demokratizacije. Objanjenje zato je demokracija postala popularna jest da su drugi tipovi politike vlasti iskuani, ali se nisu uspjeli odrati, odnosno, pokazalo se da je demokracija najbolji politiki sustav. Razlozi imaju veze sa socijalnim i ekonomskim promjenama o kojima se raspravljalo posvuda u ovoj knjizi. Prvo, demokracija je obino povezana s strinom ekonomijom, koja se kao sustav stvaranja bogatstva pokazala uinkovitijom od komunizma. Drugo, to se drutvene aktivnosti sve vie globaliziraju a ljudi otkrivaju da su njihovi ivoti pod utjecajem dogaaja koji su daleko od njih, to vie im je potrebno informacija o tome kako se njima upravlja. Trede, postoji utjecaj masovnih komunikacija, osobito televizije i interneta. Lanana reakcija irenja demokracije vjerojatno je bila znatno pod utjecajem informiranosti o dogaajima u dananjem svijetu. PARADOKS DEMOKRACIJE Bududi da se demokracija sve vie iri, trebalo bi oekivati i da funkcionira uspjeno, no demokracija je u tekodama. Paradoks demokracije zbunjuje, demokracija se iri svijetom, ali istodobno, u zrelim demokratskim drutvima s dugotrajnim demokratskim institucijama postoji sumnja u demokratske procese. Vlade imaju malo modi nad aktivnostima divovskih poslovnih korporacija, glavnih sudionica globalne ekonomije. Nacionalne vlasti ne mogu nadzirati procese povezane sa svjetskom ekonomijom. Graani u mnogim demokracijama malo vjeruju svojim izabranim predstavnicima i zakljuuju da nacionalna politika sve manje utjee na njihov ivot. Mnogi graani shvadaju da su politiari uglavnom bespomodni te da ne mogu utjecati na globalne pomake. Sve vie graana smatra da ih vode samo vlastiti interesi. Mnogim se graanima ne svia da odluke koje se tiu njihova ivota donose udaljeni modnici, stranaki dunosnici, interesne skupine, lobisti i birokrati. Istodobno, poinju misliti da vlast nije sposobna rijeti vane lokalne probleme kakvi su kriminal i beskunitvo. Posljedica toga jest da je vjera u vlast znatno oslabjela.

GLOBALIZACIJA I DRUTVENI POKRETI Drutveni pokreti pojavljuju se u svim vrstama i oblicima. I dok neki drutveni pokreti djeluju prema zakonu drutva u kojem postoje, drugi su ilegalne ili tajne skupine. Drutveni pokreti esto nastoje postidi promjene nekog javnog pitanja, npr. proirena graanska prava za dio populacije. Posljedica drutvenog pokreta esto je promjena zakona ili politike. Drutveni pokreti ubrajaju se meu najsnanije oblike kolektivne akcije. Dobro organizirane, ustrajne kampanje mogu ostavariti velike rezultate. Tijekom proteklih triju desetljeda drutveni pokreti proirili su se u zemljama itavog svijeta. Te razliite pokrete, od pokreta za graanska prava i feministikog pokreta iz 60-tih, 70-tih, preko antinuklearnog i ekolokog pokreta 80-tih, sve do kampanje za prava homoseksualaca 90-tih, esto nazivamo novim drutvenim pokretima. Taj opis pokuava razlikovati suvremene drutvene pokrete od onih koji su im prethodili u prethodnim desetljedima.

TEHNOLOGIJA I DRUTVENI POKRETI Posljednjih godina dolo je do udruivanja dviju najutjecajnijih sila kasnog modernog drutva, informacijska tehnologija i drutveni pokreti, a rezultat tog udruivanja je izniman. Drutveni pokreti u svijetu omgu se udruiti u velike regionalne i internacionalne mree, koje obuhvadaju nevladine organizacije, vjerske i humanitarne skupine i sve koji se bore za opde interese. Ove elektronike mree imaju dosad nevienu sposobnost trenutanog reagiranja na dogaaje. Internet je imao velik utjecaj na te promjene, premda su ih mobilni telefoni, telefaksi i satelitske telekomunikacije takoer ubrzali. Sposobnost koordinacije meunarodnih politikih kampanja, najvie zabrinjava vlade, ali i ohrabruje sudionike drutvenih pokreta. Mreni ratovi, meunarodni sukobi velikih razmjera u kojima se vode borbe za informacije i utjecaj na javno mnijenje. Sudionici mrenih ratova koriste se medijima i online sredstvima kako bi oblikovali to odreene populacije znaju o drutvenom svijetu. Za mnoge vlade, ak i demokratske, mreni ratovi su zastraujuda prijetnja. TEORIJE NACIONALIZMA I NACIJE

Neki od najvanijih drutvenih pokreta suvremenog svijeta su nacionalistiki. Premda je svijet postao meuovisniji, osobito tijekom posljednjih tridesetak godina, ova meuovisnost nije znaila kraj nacionalizma. Vjerojatno je najistaknutiji teoretiar nacionalizma Ernest Gellner. Gellner tvrdi da su nacionalizam, nacija i nacionalna drava proizvodi moderne civilizacije, koja je poela industrijskom revolucijom krajem 18.st. nacionalizam i osjedaji povezani s njime nisu duboko ukorijenjeni u ljudskoj prirodi. Oni su porizvod novog drutva velikih razmjera, koje je stvorio industrijalizam. Gellner upozorava da moderni industrijalizam stvara potrebu za mnogo uinkovitijim dravnim sustavom vlasti nego to je postojao prije. Drugo, u modernoj dravi pojedinci sve vrijeme moraju biti u interakciji sa strancima, jer temelj drutva vie nije selo ili grad, nego znatno veda cjelina. Masovno obrazovanje, utemeljeno na slubenom jeziku koji se poduava u kolama, galvno je sredstvo s pomodu kojeg se organizira drutvo velikih razmjera i odrava njegovo jedinstvo. Mod nacionalizma vjerojatno nije povezana upravo s obrazovanjem, nego s njegovom sposobnodu stvaranja ljudskog identitetta, neega bez ega ljudi ne mogu iviti. Potreba za identitetom svakako nije roena tek s pojavom modernog industrijskog drutva. Kritiari stgao tvrde da je Gellner u krivu to tako snano razdvaja nacionalizam i naciju od predmodernih vremena. Anthonyju Smithu nacije su obino izravno povezane s ranijim, prolim etnikim zajednicama, ili s onim to on naziva etnicitetima. Etnija je skupina koja ima zajednike pretke, azjedniki kulturni identitet i vezu s odreenom domovinom.

NACIJE BEZ DRAVA Postojanje odreenih etniciteta unutar etabliranih nacija stvorilo je pojam nacije bez drava, koja obuhvada bitna obiljeja nacije, ali njezini pripadnici ipak nemaju vlastitu neovisnu politiku zajednicu. Mogude je razlikovati nekoliko razliitih tipova nacija bez drava, ovisno o odnosu izmeu etniciteta i ire nacionalne drave unutar koje on opstoji. U nekim situacijama nacionalna drava moe prihvatiti kulturne razlike etnike manjine ili manjina koje ive unutar nje i dopustiti im odreen stupanj aktivnog razvoja. Tako se u Velikoj Britaniji priznaje da kotska i Wales imaju vlastitu povijest i odlike koje se dijelom razlikuju od ostatka Velike Britanije. Slino su Baskija i Katalonija priznate autonomne zajednice unutar panjolske. Neke nacije bez drava imaju vii stupanja autonomije. U Quebecu i Flandriji regionalna politika tijela imaju mod donoenja velikih odluka, a da zapravo nisu potpuno neovisna. S druge strane, postoje nacije koje drave u kojima ive uopde ne priznaju ili ih priznaju djelomice. Primjer su Tibetanci u Kini, Kurdi u Turskoj, Siriji i Iranu. DEFINICIJA RELIGIJE TO JEST A TO NIJE RELIGIJA Obiljeja koja su, ini se, zajednika svim religijama jesu da religija ukljuuje skup simbola, priziva osjeaj poniznosti i strahopotovanja, a ti su osjedaji i simboli povezani obredima i ceremonijama, poput misa, u kojima sudjeluje zajednica vjernika. Obredi povezani s pojedinom vjerom vrlo su razliiti. To mogu biti molitve, pojanje, pjevanje, odreena vrsta prehrane, ili par zabrane, post tijekom nekih dana i slino. Religiozne obrede esto izvode izdvojeni pojedinci, ali sve religije ukljuuju ceremonije koje kolektivno prakticira zajednica vjernika. Ceremonije se obino izvode na posebnim mjestima, u crkvama, hramovima ili na vie ili manje svetim mjestima. Postojanje kolektivnih ceremonija sociolozi obino smatraju jedim od najvanijih imbenika, kojim se religija razlikuje od magije, premda magija je utjecaj na dogaanje s pomodu maginih napitaka, pojanja i drugih ritualnih postupaka. Obino je prakticiraju pojedinci, a ne zajednica vjernika. Premda je magijska praksa u suvremenim drutvima gotovo posve nestala, u opasnim situacijama praznovjerja, nalik na magiju, jo su esta. Obiljeja o tome to religija nije kao opda pojava: Prvo, religiju ne smijemo izjednaiti s monoteizmom (vjerovanje u jednog boga). Vedina religija podrazumjeva brojna boanstva. Drugo religija se ne smije izjednaiti s moralnim uputama, poput zapovijedi koje je Mojsije dobio od Boga. Ideja da bogove zanima kako se mi ponaamo na ovome svijetu posve je strana mnogim religijama. Trede, religiju ne smijemo izjednaiti s objanjenjima nastanka svijeta. U krdanstvu, mit o Adamu i Evi pokuava objasniti podrijetlo ljudske egzistencije, mnoge druge vjere sadravaju sline mitove o podrijetlu, ali postoje i brojne religije u kojima to nije sluaj. etvrto, religiju ne moemo izjednaiti s nadnaravnim, kao onim to ukljuuje vjeru u univerzum svega to je izvan dosega ljudskih osjetila. Primjerice, konfucijanizam je religija koja prihvada prirodni sklad sa svijetom i ne zanima je pronalaanje onostranih istina.

TEORIJE RELIGIJE EMILE DURKHEIM Za razliku od Marxa, Durkheim je velik dio svoje intelektualne karijere posvetio religiji, a posebno se usredotoio na religiju u malim, tradicionalnim drutvima. Durkheim ne povezuje religiju s drutvenim nejednakostima ili s pitanjem modi, nego s opdenitom prirodom drutvenih institucija. Svoje djelo temelji na prouavanju totemizma, kakav prakticiraju australska aboridinska drutva. Durkheim definira religiju kao distinkciju svetoga i profanoga. Prema Durkheimu totem je svet stoga to je on simbol same skupine, on zamjenjuje sreidnje vrijednosti skupine ili zajednice. Durkheim je posebno isticao injenicu da religje nikada nisu samo stvar pukoga vjerovanja. Sve religije ukljuuju povremene ceremonijalne i obredne aktivnosti u kojima se sastaje skupina vjernika. Ceremonija i obred su prema Durkheimu, osnovno vezivno tkivo lanova skupine. U malim tradicijskim kulturama, prema Durkheimu, religija utjee gotovo na sve razine ivota. Religija nije samo niz osjedaja i aktivnosti, ona uvjetuje nain miljenja pojedinaca u tradicijskim kulturama. Prema Durkheimu, s razvojem modernih drutava utjecaj religije slabi. Znanstveno miljenje sve vie zamjenjuje religijska objanjenja. Durkheim tvrdi da de religija, u izmijenjenome obliku, vjerovatno i dalje postojati.

VRSTE RELIGIJA SLINOSTI I RAZLIKE U malim kulturama esto nalazimo dva oblika religije: totemizam i animizam. Rije totem nastala je meu plemenima sjevernoamerikih Indijanaca, ali esto znai ivotinju ili biljku za koju pojedinci vjeruju da ima natprirodne modi. Maskote su takoer totemi. Animizam je vjerovanje u duhove ili due za koje se smatra da nastanjuju isti svijet kao i ljudi. Ti se duhovi mogu smatrati dobronamjernima ili zlonamjernima. Animistika vjerovanja nisu ograniena na male kuluture, nego ih u odreenoj mjeri nalazimo u raznim religijskim situacijama. Tri najutjecajnije monoteistike religije u svijetskoj povijesti su idovstvo, krdanstvo i islam. idovstvo je najstarija od te tri religije. Prvi idovi bili su nomadi i ivjeli su u starom Egiptu. Njihovi proroci, ili vjerski voe, svoje su ideje crpili iz ved postojedih vjerovanja toga kraja, ali su se od njih razlikovali po vrstome vjerovanju u jednoga svemogudeg Boga. idovi su vjerovali da

Bog od njih zahtijeva da strogo provode moralne norme i bili su uvjereni da imaju monopol na istinu, odnosno da su njihova uvjerenja jedina prava religija. Sve do stvaranja Izraela, nedugoa nakon stvretka Drugog svjetskog rata, nije postojala zemlja u kojoj bi idovstvo bilo slubena religija. Krdanstvo je preuzelo mnoga idovska stajalita i prenjelo ih u svoje uenje. Isus je bio ortodoksni idov, a krdanstvo se rodilo kao idovska sekta. Isusa su njegovi uenici smatrali Mesijom, to znai pomazanik, a grka rije toga znaenja bila Krist. Premda su krdane u poetku teko progonili, car Konstantin je naposljetku prihvatio krdanstvo kao slubenu religiju Rimskoga Carstva. Postalo je dominantna snaga zapadne kulture. Teoloki, i u smislu crkvene organizacije, krdanstvo se dijeli na rimokatoliku, protestantsku i pravoslavnu. Islam se izvodi iz uenja proroka Muhameda. Prema toj religiji, jedinstveni Bog u islamu Alah upravlja svekolikim ljudskim i prirodnim ivotom. Stupovi islama izraz je kojim se oznaava pet osnovnih religijskih dunosti muslimana. Prva je muslimasnko vjerovanje da ne postoji nijedan bog osim Alaha, a Muhamed je Alahov poslanik. Druga je dunost formalna molitva pet puta na dan. Tredi je stup svetkovanje ramazana, mjeseca psta, tijekom kojega za danjega svjetla nije doputeno ni jesti ni piti. etvrti je stup davanje milostinje siromanima. Postoji i oekivanje da svaki vjernik, barem jednom u ivotu hodoasti u Meku. Hinduizam je politeistika religija. Vedina hindusa prihvada doktrinu o krugu reinkarnacije, vjeruju da su sva iva bida dio vjenog procesa raanja, smrti i ponovnog raanja. Drugo kljuno obiljeje hinduizma je kastinski sustav, utemeljen na vjeri da su pojedinci roeni s posebnom ulogom u durtvenoj i ritualnoj hijerarhiji, ved prema prirodi svojih aktivnosti u prethodnoj inkarnaciji. Za svaku kastu postoji razliit stup dunosti i rituala. Budizam, konfucijanizam i taoizam nemaju bogove. Umjesto bogova one istiu etike ideale koji povezuju vjernika u prirodno integrirano jedinstvo s univerzumom. Budizam je nastao iz uenja Bude, hinduistikog princa iz male kraljevine u junom Nepalu. Put spasa jest ivot samodiscipline i meditacije, koji je odvojen od ovozemaljskih, prizemnih zadataka. Opdi cilj budizma jest postidi nirvanu, potpuno duhovno ispunjenje. Konfucijanizam je bio temelj kulture vladajudih skuipna u tradicionalnoj Kini. Konfucije je ivio u 6.st. Konfucije je bio uitelj, a ne religijskih prorok poput srednjoistonih vjerskih voa. Konfucija sljedbenici nisu smatrali boanstvom, nego najmudrijim mudracem. Konfucijanizam pokuava prilagoditi ljudski ivot unutranjem skladu prirode te istie oboavanje predaka. Taoizam se temelji na slinim naelima te isite meditaciju i nenasilje kao sredstva za postizanje vieg ivota.

TEORIJE RELIGIJE KARL MARX Karl Marx nikada nije temeljito prouavao religiju. On je svoje ideje izvodio uglavnom prema spisima nekolicine teologa i filozofa s poetka 19.st. Prema Feuerbachu, religija se sastoji od idjea i vrijednosti koje stvaraju ljudska bida tijekom svojega kulturnoga razvoja, ali oni ih pogreno projiciraju na boanske sile i bogove. Bududi da ljudi ne razumiju potpuno svoju povijest, oni obino socijalno stvorene vrijednosti i norme pripisuju djelovanju boanstva. Feuerbach rabi rije otuenje, kojom oznaava ustanovljenje bogova ili svetih sila razliitih od ljudskih bida. Marx je prihvatio stajalite da je religija oblik ljudskog samootuenja. esto se vjeruje da je Marx odbacivao religiju, ali to nije istina. Religija, pisao je on, jest srce svijeta bez srca, utoite od grubosti svakodnevnoga ivota. Ne smijemo se bojati bogova koje smo sami stvorili i trebali bismo im prestati pripisivati vrijednosti koje sami moemo ostvariti. TEORIJE RELIGIJE MAX WEBER Max weber je zapoeo golemu studiju svjetskih religija. Glavnina njegova zanimanja bila je usmjerena na svjetske religije, kako ih je nazvao, naime, one koje su privukle najvie vjernika i na one koje su bitno utjecale na tijek opde povijesti. Napisao je detaljne studije hinduizma, budizma, taoizma, staroga idovstva, krdanstva. Weberovi zapisi o religiji razlikuju se od Durkheimovih po tome to se on usredotoio na vezu izmeu religjie i drutvenih promjena. Weber smatra da religija nije nuno konzervativna, naprotiv, religijski inspirirani pokreti esto su potaknuli dramatine drutvene promjene. Primjerice protestantizam, bio je izvor kapitalistikog pogleda na svijet. Analizirajudi istine religije, Weber je zakljuio da su to nepremostive zapreke razvoju industrijskog kapitalizma kakav se razvio na Zapadu. Weber je isticao da su u tradicionalnoj Kini i Indiji religija bila glavni faktor spreavanja promjena. Weber je krdanstvo smatrao religijom spasa, a to znai da ona podrazumjeva vjerovanje u mogudnost spasa ako ljudi prihvate njezina vjerovanja i slijede njezina moralna naela. Dok religije Istoka kod vjernika kultiviraju odnos pasivnosti prema postojedem poretku, krdanstvo ukljuuje stalnu borbu protiv grijeha, ime potie revolt protiv postojedeg poretka.

VRSTA RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA Sve vjere ukljuuju zajednice vjernika, ali postoje brojni naini organizacije tih zajednica. Weber i Troeltsch su razlikovali crkve od sekti. Crkva je veliko, dobro ustanovljeno religijsko tijelo, poput Katolike crkve ili Anglikanske crkve. Sekta je manja, mnogo neorganiziranija skupina vjernika, koja se obino osniva zbog prosvjeda protiv onoga to je crkva postala, kao to je bilo s kalvinistima i metodistima. Crkve obino imaju formalnu, birokratsku organizaciju, hijerarhiju svojih slubenika i najede predstavljaju konzervativnu stranu religije jer su one integrirane u postojedi institucijski poredak. Vedina crkvenih vjernika prihvada religiju svojih roditelja kada postaju lanovi crkve. Sekte su u usporedbi s crkvama malene, obino pokuavaju otkriti ili slijediti pravi put te se najede povlae iz drutva kojim su okruene u vlastite izdvojene zajednice. Vedina sekti nema slubenika, a svi su lanovi jednaki. Vedina im se aktivno pridruuje kako bi razvila svoje vjerovanje. Howard Becker, je dodao jo dva tipa: denominaciju i kult. Denominacija je sekta koja se ohladila i od aktivne prosvjedne skupine postala institucionalizirano tijelo. Sekte koje preive due vrijeme nuno postaju denominacije. To su kalvinizam i metodizam. Kultovi su nalik sektama, ali oni istiu druge pojmove. Oni su najlabavije i najnestabilnije vjerske organizacije. Njih tvore pojedinci koji odbacuju vrijednosti vanjskoga drutva. Kultovi su usredotoeni na pojedinano iskustvo i udruivanje istomiljenika. Kultovi na Zapadu danas ukljuuju skupine onih koji vjeruju u spritualizam, atrologiju ili transecendentalnu meditaciju.

RELIGIJA, SEKULARIZACIJA I DRUTVENA PROMJENA Sekularizacija opisuje proces kojim religija gubi utjecaj u raznim dijelovima drutvenoga ivota. Sekularizacija je sloen socioloki pojam, dijelom zato to ne postoji konsenzus o tome kako mjeriti taj proces. Sekularizaciju moemo procijeniti iz niza njezinih aspekata ili dimenzija. Neki su od njih poput razine lanstva u religijskim organizacijama, objektivne prirode. Statistike i slubeni podaci mogu pokazati koliko ljudi pripada crkvi i drugim religijskim tijelima ili koliko ih aktivno sudjeluje na misama ili u drugim obredima. Druga dimenzija sekularizacije odnosi se na pitanje kako i u kojoj mjeri crkve i druge vjerske organizacije ostvaruju svoj drutveni utjecaj, bogatstvo i ugled. Vjerske organizacije sve vie gube svoj drutveni poloaj i politiki utjecaj koji su nekad imale.

Treda dimanzija sekularizacije odnosi se na uvjerenja i vrijednosti. Tu dimenziju moemo nazvati dimenzijom religioznosti. Broj ljudi koji posjeduju crkvu i drutveni utjecaj oito nisu nuni izraz vjerovanja ili ideala vjernika. Mnogi religiozni ljudi ne idu redovito na mise niti sudjeluju u janvim ceremonijama, i obrnuto, regularnost posvedivanja i sudjelovanja ne znai uvijek i snanu religioznost. Oni koji podupiru tezu o sekularizaciji tvrde da u prolosti religija bila mnogo vanija za svakodnevni ivot nego je to danas. Ali, kritiari se ne slau s time i tvrde kako injenica da su ljudi nekad edi ili u crkvu ne znai da su bili religiozniji.