Вы находитесь на странице: 1из 90

Jean-Baptiste Poquelin Molire krtac

Komedija u pet inova


s francuskog preveo Iso Velikanovi prijevod redigirao Zvonimir Bulaja

Molire

krtac

Sadraj
Prvi in ________________ 6 Drugi in ______________ 27 Trei in_______________ 43 etvrti in _____________ 61 Peti in ________________ 74 Rjenik ________________ 90

Molire

krtac

LICA
Harpagon, otac Clantov i Elisin, zaljubljen u Marianu. Anselme, otac Valrov i Marianin. Clante, sin Harpagonov. Elise, ki Harpagonova. Valre, sin Anselmov, zaljubljen u Elisu. Mariane, ki Anselmova. Frosine, provodadinica. Simon, meetar. Jacques, kuhar i koija. La Flche, sluga Clantov. Gospa Claude, slukinja Harpagonova. Brindavoine, lakaji Harpagonovi. La Merluche, Komisar i njegov pisar. Dogaa se u Parizu, u Harpagonovoj kui.

Molire

Prvi in
Prvi prizor
Valre, Elise. Valre. Ta zar se rastuujete vi, draesna Elise, a bili ste tako dobri te ste me ljubezno uvjerili o svojoj vjernosti. Ja sam sav radostan, a vidim da vi aliboe uzdiete. Recite mi, alite li to ste me usreili? I kajete li se za tu obvezu, na koju vas je navela moja ljubav? Elise. Ne, Valre, ne mogu se ja kajati za sve ovo to inim vama; osjeam da me na to trga preslatka sila; a u mene nema snage za elju da ne bude tako. Ali da vam pravo reknem, mene uznemiruje uspjeh i jako se bojim da li vas ne ljubim neto vie nego to bih trebala. Valre. Pa ega bi se vi, Elise, bojali radi toga jer mene volite? Elise. Ah, mnogoga i premnogoga; oeve estine, obiteljskih prigovora, svjetskoga zabadanja, ali najvie, Valre, promjene u vaem srcu i one zloinske hladnoe kojom va muki rod najvie uzvraa prearke iskaze nedune ljubavi. Valre. Ah, nemojte mi initi krivicu, da me sudite po drugima: sve o meni sumnjajte prije, Elise, nego da bih se iznevjerio svojoj dunosti prema vama. Prejako vas ljubim da bih to uinio; moja e ljubav za vas potrajati koliko i moj ivot.
6

krtac

Elise. Ah, Valre, svaki govori ovako. Svi su ljudi po rijeima slini i jedino ih djela raskrivaju da su razliiti. Valre. Kad se jedino po djelima raspoznaje ta smo, poekajte barem da po njima sudite o mojem uvstvu, i nemojte mi traiti krivice u nepravom strahu od nemile slutnje. Ne ubijajte me, molim vas, ljutim udarcima sumnje, koja me vrijea, i dajte mi vremena da vas tisuama i tisuama dokaza uvjerim kako je moja sklonost potena. Elise. Ah, kako te lako uvjeravaju oni koje ljubi! Jest, Valre, ja sudim, vae srce ne moe varati mene. Vjerujem da me ljubite istinskom ljubavlju i da ete mi biti vjerni; neu nipoto da sumnjam o tom, te se jadim jedino zato jer se bojim da me ne bi pokudili. Valre. Ali emu taj nemir? Elise. Ne bih se trebala niega bojati, kad bi sav svijet gledao vas onim oima kojima vas gledam ja; u vama ja nalazim opravdanje onomu to inim za vas. Mojemu je srcu na obranu sva vaa vrijednost, potkrijepljena i pomognuta zahvalnou, na koju me prema vama primorava Bog. Mislim neprestano na onu zaudnu opasnost, to je stala da nas iznosi jedno drugomu pred oi, onu nenadanu plemenitost, kako ste riskirali ivot da iz bijesnih valova spasite ivot meni, onu briljivost, punu njenosti, to ste mi ju iskazali kad ste me izbavili iz vode, i revno potovanje te arke ljubavi, koju nije suzbilo niti vrijeme niti neprilike, nego vi radi nje zaboravljate i rodbinu i domovinu, ona vas zadrava ovdje, preobliuje vam sudbinu, i navela je vas da se preruite u slugu mojega oca, samo da biste mene vidjeli. To se bez sumnje divno doima mene i to je pred mojim oima dovoljno da mi opravda obvezu na koju sam se privoljela; ali to nije moda dovoljno

Molire

da tu obvezu opravda pred drugima, i ja nisam sigurna, da drugi pristaju uz moja uvstva. Valre. Od svega toga to ste rekli, elim jedino svojom ljubavlju kod vas zavrijediti neto; a to se tie vaih skrupula, otac se va sm odvie stara da vas opravda pred svim svijetom; pretjerana krtost njegova i oporost njegova, kako on ivi sa svojom djecom, mogla bi vas ovlastiti na najneobinija djela. Oprostite mi, draesna Elise, to pred vama govorim ovako. Vi znate da se o toj stvari ne moe rei dobra rije. Ali ako najzad uzmognem nai svoje roditelje, kako se nadam, nee nam biti velika muka da steknemo njihovu sklonost. Nestrpljivo oekujem vijesti o njima, i ja u ih sm potraiti, ako ne stignu brzo. Elise. Ah, Valre, ne miite se odavde, molim vas, i nastojte jedino da se umilite mojemu ocu. Valre. Vi vidite, kako se ja laam toga i kakvom sam se lukavom uslunou morao posluiti da se uvuem u njegovu slubu, kakvom se krinkom simpatije i slonih osjeaja prikrivam da se svidim njemu, i kakvu ja osobu glumim svaki dan s njim da steknem njegovu ljubav, i ja osjeam: da predobiva ljude, najbolji ti je nain pred oima im se kititi njihovim sklonostima, pristajati uz njihova naela, kaditi njihovim pogrjekama i pljeskati onomu to ine. Ne treba se bojati, da e pretjerati predusretljivost; ma kako bio oit nain kojim ih za nos vue, najlukaviji se vazda najgore zavaravaju laskanjem; i nema te bezobratine i smjenoe da ti ju ne bi progutali, kad ju zaini hvalama. U poslu to ja radim, stradava poneto iskrenost: ali tko treba ljude, mora se udeavati prema njima; a kad ne moe da ih predobiva drugaije nego ovako, nisu krivi oni koji laskaju, nego oni, koji ele da im laskaju.

krtac

Elise. Ali zato vi ne nastojite stei i pomo mojega brata, ako bi slukinja smislila da otkrije nau tajnu? Valre. Ne mogu se paziti i s jednim i s drugim; oeva i sinova ud tako su oprene da je teko sloiti ta dva povjerenja. Ali vi od sebe poradite kod brata i posluite se prijateljstvom to je meu vama, da ga sklonite na nau korist. On dolazi. Ja se uklanjam. Uluite to vrijeme da govorite s njim, a o naoj mu stvari otkrijte samo onoliko koliko budete smatrali podesnim. Elise. Ne znam hoe li u meni biti snage da mu to povjerim.

Drugi prizor
Clante, Elise. Clante. Vrlo se veselim to te, sestro, nalazim samu; elio sam govoriti s tobom i otkriti ti jednu tajnu. Elise. Evo sam pripravna, brate, da te sluam. ta bi da mi kae? Clante. Mnogo, sestro, a sve uvijeno u jednu rije. Ja ljubim. Elise. Ti ljubi? Clante. Jest, ja ljubim. Ali prije nego to u dalje, znam da ja zavisim od oca i da me sinovsko ime podvrgava njegovoj volji; da ne smijemo zadavati rije bez privole onih kojima dugujemo ivot; da je Bog postavio njih za gospodare naim eljama, a nama se nalae da se jedino po njihovoj uputi odluujemo; jer kako njih ne zaokuplja nikakav ludi ljubavni ar, u stanju su da se manje varaju nego mi i da mnogo bolje vide to nama valja; da treba vie vjerovati svijetlu njihove razboritosti nego sljepoi nae strasti; i da nas estina mladosti zanosi najvie u ljutu propast. Sve ti ovo, sestro, govorim zato
9

Molire

da se ti ne bi trudila i meni to govorila; jer na koncu konca, ljubav moja nee nita sluati i ja te molim da mi ne prigovara. Elise. Jesi li se, brate, vjerio s onom koju ljubi? Clante. Nisam; ali sam se odluio na to, pa te jo jednom zaklinjem, nemoj mi kazivati nikakovih razloga da me odvrati od toga. Elise. Zar sam ja, brate, takav udan stvor? Clante. Nisi, sestro; ali ti ne ljubi. Ti ne zna onu slatku silu, to ju njena ljubav izvruje na naim srcima, i ja se bojim tvoje mudrosti. Elise. Ah, brate, nemojmo govoriti o mojoj mudrosti! Nema nikoga komu ne bi nedostajalo nje, barem jedan put u ivotu; pa ako ja tebi raskrijem srce svoje, moda u pred tvojim oima biti kudikamo manje mudra nego ti. Clante. Ah, dao Bog da i tvoja dua, kao i moja... Elise. Hajde da najprije svrimo tvoj posao, pa mi reci tko je ta to ju ljubi. Clante. Mlada enska, koja tek kratko vrijeme stanuje u ovom kraju, i kao da je stvorena da se svak zaljubi u nju, tkogod ju vidi. Priroda nije stvorila, sestro, nita ljubeznije, i ja sam se zanio onoga asa kad sam je ugledao. Zove se Mariane i ivi pod paskom dobre majke, koja skoro vazda boluje, a ta joj je umiljata ki toliko odana da se i ne moe zamisliti. Ona ju slui, ali i tjei s njenou koja bi ti ganula duu. Na najumiljatiji se nain na svijetu laa onoga to radi, i nebrojne se milote sjaju u svim joj djelima, slatkoa puna draesti, dobrota koja osvaja, divna estitost i... Ah, sestro, volio bih da si ju vidjela! Elise. Mnogo ja vidim, brate, i u onom to mi kazuje; a da razumijem kakva je ona, dovoljno mi je to ju ti ljubi.
10

krtac

Clante. Doznao sam ispod ruke da one nisu u osobitim prilikama i edno im se ivovanje mui da im za sve potrebe dotekne ono malo imutka to imaju. Zamisli, sestro, kolika bi mi radost bila kad bih pomogao stvorenje koje ljubim, kad bih na zgodan nain priskoio malko u pomo skromnim potrebama estite obitelji; i razumij koliko mi je nemilo to radi oeve krtosti ne mogu uivati tu radost i ne mogu toj krasotici prikazati bilo kakav dokaz moje ljubavi. Elise. Razumijem ja dovoljno, brate, kako se ti jadi. Clante. Ah, sestro, gore se jadim nego to ti i misli. Jer napokon, zar ima iega okrutnijega od ove krute tedljivosti to se izvruje na nama, od ove udne oskudice u kojoj moramo ginuti? Ta i ta e nama imutak, ako nam dopadne tek onda dok ne budemo u lijepoj dobi da ga uivamo, i ako se ja moram sada zaduivati na sve strane, samo da preivim, i ako se moram skupa s tobom svaki dan utjecati trgovcima da se mognem pristojno odijevati? Htio sam dakle govoriti s tobom, da mi pomogne kako bismo isipali oca, ta sudi o meni; a ako se on usprotivi, odluio sam da s tim milim stvorenjem odem u drugi kraj i da uivam sreu kakvu nam bude dosudio Bog. Nastojat u zato svuda uzajmiti novaca, pa ako tvoje prilike, sestro, nalikuju na moje i ako nam se otac usprotivi eljama, ostavit emo ga oboje i oslobodit emo se tiranije, pod kojom nas odavno ve dri njegova nepodnosiva krtost. Elise. Istina je, svaki nam dan namie sve vie razloga da alimo majinu smrt i... Clante. ujem njegov glas. Uklonimo se malo, da dovrimo to si povjeravamo, a onda emo sloiti sile da navalimo na njegovu krutu volju.

11

Molire

Trei prizor
Harpagon, La Flche. Harpagon. Napolje odavde ovoga asa, i da nisi uzvraao meni! Hajde, nosi se iz moje kue, gospodine arcilupeu, ti istinski objeenjae! La Flche (za sebe.) Nisam jo nikad vidio takva nevaljalca kakav je taj prokleti starac; i ja mislim, ako nije drugaije, u njemu je avao. Harpagon. Ti mumlja kroz zube? La Flche. Zato vi tjerate mene? Harpagon. Ba tebi, objeenjae, pristaje da me pita za razloge! Odlazi bre, jer u te zatui! La Flche. ta sam ja vama uinio? Harpagon. Uinio si mi to, te ja hou da ti ode. La Flche. Gospodine, va mi je sin naloio da ga priekam. Harpagon. Idi i priekaj ga na ulici, i ne koi se u mojoj kui kao kolac, pa da pazi na sve to se zbiva, i iz svega da izvlai korist. Neu neprestano pred sobom gledati uhodu mojih poslova, izdajicu kojemu proklete oi vrebaju za svakim mojim djelom; prodiru togod imam, i prekopavaju svakud da vide to bi se ukralo. La Flche. Kako bi, do vraga, itko okrao vas? Zar ste vi ovjek kojega kradu, kad vi sve zakljuavate i straite po danu i po noi? Harpagon. Zakljuavat u to me bude volja. a strait u kako budem htio. Gledaj ti uhoda, kako paze ta radi! (Tiho za sebe.) Drem od straha da on nije togod posumnjao o mojim novcima. (Glasno.) Da ti ne bi smislio i razglasio, da sam ja kod kue sakrio novce?
12

krtac

La Flche. Vi ste sakrili novce? Harpagon. Nisam, huljo, ja to ne velim. (Tiho.) Da pobjesnim! (Glasno.) Pitam te, nee li ti od pakosti razglasiti, da sam sakrio? La Flche. Ta ta je nama do toga jeste li ili niste, kad je to nama svejedno? Harpagon (die ruku da pljusne La Flcha.) Ti bi da mudruje! Za to u te mudrovanje zviznuti za ui. Odlazi, velim ti i opet. La Flche. Pa ja idem. Harpagon. Poekaj! Nisi nita ponio? La Flche. ta bih vam odnio? Harpagon. Hodi, da vidim! Pokai ruke! La Flche. Evo ih. Harpagon. Druge. La Flche. Druge? Harpagon. Da. La Flche. Evo ih. Harpagon (pokazuje na La Flchove hlae dokoljenice.) Nisi nita turio onamo? La Flche. Pogledajte sami! Harpagon (pipa La Flchu hlae odozdo.) Te su prostrane hlae zgodne da kriju to se krade, i ja bih elio da za to objese koga. La Flche (za sebe.) Ah, ovakav bi ovjek zaista zasluio ono ega se boji! Ba bih se veselio, da ga okradem! Harpagon. A? La Flche. ta? Harpagon. ta ti to govori o krai?
13

Molire

La Flche. Kaem, kako vi prekopavate svakuda, da vidite nisam li vas okrao. Harpagon. To i hou uiniti. (Pretrauje La Flchu epove.) La Flche (za sebe.) Kuga potamanila i krtost i krce! Harpagon. ta? ta kae? La Flche. ta ja kaem? Harpagon. Jest. ta ti to veli o krtosti i krcima? La Flche. Velim da kuga potamanila i krtost i krce. Harpagon. O kom ti govori? La Flche. O krcima. Harpagon. A tko su ti krci? La Flche. Lakomci i tvrdice. Harpagon. Ali ta ti razumijeva time? La Flche. Zato se vi estite? Harpagon. estim se za ono za to treba da se estim. La Flche. Mislite li vi da ja govorim o vama? Harpagon. Ja mislim to ja mislim; ali elim da mi rekne komu ti govori kad to kae. La Flche. Ja govorim... Ja govorim mojoj kapi. Harpagon. A ja bih mogao tebe i po kapi. La Flche. Zar ete mi braniti, da kudim krce? Harpagon. Neu; ali u ti braniti da brblja i da se bezobrazi: uti! La Flche. Ja ne spominjem nikoga. Harpagon. Izmlatit u te, ako bude govorio. La Flche. Koga svrbi, nek se ee! Harpagon. Hoe li utjeti? La Flche. Hou, kad moram.
14

krtac

Harpagon. Ah, ah! La Flche (pokazuje Harpagonu ep na svojem kaputu.) Evo gledajte jo jedan ep. Jeste li zadovoljni? Harpagon. No dakle, vrati mi, da te ne pretraujem. La Flche. ta? Harpagon. to si mi uzeo. La Flche. Nisam ja vama uzeo ama nita. Harpagon. Zacijelo? La Flche. Zacijelo. Harpagon. Zbogom. Odlazi do svih vragova! La Flche (za sebe.) Vrlo sam lijepo otpravljen! Harpagon. Neka ti to bude barem na savjesti!

etvrti prizor
Harpagon (sam). Taj mi je objeenjak sluga na silnu nepriliku, ne volim gledati toga epavoga psa. Zaista i nije mala muka uvati u kui veliku svotu novaca; sretan je i presretan tko je dobro smjestio svu svoju imatinu, a kod sebe zadrava samo onoliko koliko mu treba za troak. Nije li mala neprilika dok u svoj kui ne pronae sigurno skrovite; jer blagajne su meni sumnjive i neu nipoto da se uzdam u njih; ja ih smatram ba za pravi vabac kradljivcima; na njih svagda napadaju najprije.

15

Molire

Peti prizor
Harpagon; Elise i Clante razgovaraju i ostaju u pozadini. Harpagon (misli da je sam.) Ne znam, meutim, jesam li dobro uinio to sam u vrtu zakopao deset tisua kuda koje su mi vraene juer. Deset tisua zlatnih kuda kod kue svota je prilina... (Za sebe, kad je opazio Elisu i Clanta.) Boe, kao da sam se sam izdao, u aru se zanio, ini mi se da sam glasno govorio, kako sam umovao sam sa sobom. (Clantu i Elisi.) ta je? Clante. Nije nita, oe. Harpagon. Jeste li vi ve dugo ovdje? Elise. Ba smo doli. Harpagon. Vi ste uli... Clante. ta, oe? Harpagon. Tu... Elise. ta? Harpagon. to sam upravo rekao. Clante. Nismo. Harpagon. Jeste, jeste. Elise. Oprostite! Harpagon. Vidim dobro da ste uli nekoliko rijei. Ja sam to sm sa sobom razgovarao kolika je muka danas da nae novaca, pa sam kazao da je sretan i presretan tko moe kod kue imati deset tisua kuda. Clante. Skanjivali smo se da vam progovorimo, bojali smo se prekidati vas.

16

krtac

Harpagon. Vrlo mi je milo rei vama to, da ne biste naopako sudili i zamiljali, kao da ja kaem da deset tisua kuda imam ja. Clante. Mi se ne pletemo u vae poslove. Harpagon. Kamo sree od Boga da ja imam tih deset tisua kuda! Clante. Ja ne vjerujem... Harpagon. To bi meni bio dobar posao. Elise. Tu su stvari... Harpagon. Vrlo bih trebao njih. Clante. Ja mislim, da... Harpagon. To bi mi jako valjalo. Elise. Vi ste... Harpagon. I ne bih se tuio da su loa vremena, kako se tuim sada. Clante. Za Boga, i ne treba da se vi tuite, oe; zna se da vi imate prilian imetak. Harpagon. ta! Ja imam prilian imetak! Tko to kae, lae. Nema gore lai nego to je to; sve te glasove razglauju hulje. Elise. Nemojte se ljutiti. Harpagon. Zaudo, moja roena djeca izdaju mene i postaju moji neprijatelji! Clante. Zar vam je neprijatelj, tko vam kae da imate imetak? Harpagon. Jest. Takvi razgovori i vaa rastronost prouzrokovat e da e mi za koji dan doi tkogod i zaklati me, jer e misliti da sam pun dukata. Clante. Kakva je moja velika rastronost?

17

Molire

Harpagon. Kakva? Ima li vee sablazni nego to je ta sjajna koija, u kojoj se vozika po gradu? Juer sam ti izgrdio sestru; ali ovo je jo gore. To vapije k Bogu za osvetom; pa kad te ogledam od glave do pete, ima na tebi dosta da bi se stvorila dobra renta. Rekao sam ti, sine, ve dvadeset puta: ne svia mi se osobito sve tvoje vladanje, ti silno igra markiza, a da se ovako odijeva, mora bogme mene pljakati. Clante. A kako bih vas opljakao? Harpagon. Otkud bih i znao? Otkud dakle smae ti troak za odjeu to je na tebi? Clante. Ja, oe? Ja se kartam, pa kako sam vrlo sretan, troim na sebe sav novac to dobivam. Harpagon. Veoma loe ini. Ako si sretan u kartanju, treba se time koristiti i na estite kamate dati novce to dobiva, da ih jednom i ima. Da o drugom i ne govorim, volio bih znati emu su sve te vrpce kojima si se naikao od glave do pete, i zar ti nije dosta pol tuceta uzica da prikopa hlae. Ba ti i treba novaca za vlasulje, kad ima svoju roenu kosu koja te ne stoji nita! Okladio bih se da si za vlasulje i vrpce potroio najmanje dvadeset pistola, a dvadeset pistola nosi u godini dana osamdeset franaka est soua osam deniera, ako ih ukamati samo s osam i pol. Clante. Pravo velite. Harpagon. Okanimo se toga, pa da govorimo o drugim poslovima. (Opaa kako Clante i Elise jedno drugomu daju znakove.) A! (Tiho za sebe.) ini mi se, jedno drugomu dojavljuje da mi ukradu novarku. (Glasno.) ta znae te geste? Elise. Pogaamo se brat i ja tko e govoriti prvi; obadvoje imamo kazati neto. Harpagon. A i ja imam neto da kaem vama obadvoma. Clante. Mi elimo, oe, da vam govorimo o enidbi.
18

krtac

Harpagon. I ja bih da se razgovaram s vama o enidbi. Elise. Ah, oe! Harpagon. emu taj uzvik? Strai li tebe, keri, rije ili stvar? Clante. enidba i udaja moe nama dvoma biti na strah, ako je onakva kako ju vi razumijevate; mi se bojimo da se nai osjeaji ne bi slagali s vaim izborom. Harpagon. Strpite se malo! Nemojte se buniti! Znam ja ta vama obojima treba, te ni jednomu ni drugomu nee biti nikakva razloga da se potui na sve ovo to kanim uiniti; pa da zaponem s jednoga kraja, (Clantu) jesi li ti, reci, vidio mladu ensku, imenom Marianu, koja stanuje nedaleko odavde? Clante. Jesam, oe. Harpagon. A ti? Elise. ula sam za nju. Harpagon. Kakva ti se, sine, ini ta djevojka? Clante. Vrlo draesna. Harpagon. Njena fizionomija? Clante. Posve estita i duhovita. Harpagon. Njeno bie i vladanje? Clante. Divni, nema sumnje. Harpagon. Ne dri li ti da bi takva djevojka prilino vrijedna bila da na nju misle? Clante. Drim, oe. Harpagon. Da bi to bila poeljna prilika? Clante. Vrlo poeljna. Harpagon. I da bi ona muu bila na zadovoljstvo? Clante. Zacijelo.

19

Molire

Harpagon. Ima tu mala potekoa; strah me je da moda nema onoliko imetka koliko bi se moglo nagaati. Clante. Ah, oe, na imetak se ne pazi, kad se uzima estita djevojka. Harpagon. Oprosti, oprosti! Ali mora se rei: ako ne bude onakva imetka kakav se eli, moe se nastojati da se to naknadi drugim. Clante. To se razumije. Harpagon. Veselim se dakle, to vidim da se slae sa mnom, jer njeno estito vladanje i njena blagost predobili su moje srce, i ja sam odluio da je uzmem, ako s njom naem togod imetka. Clante. Ha! Harpagon. ta je? Clante. Vi ste odluili, velite... Harpagon. Da uzmem Marianu. Clante. Tko? Vi? Vi? Harpagon. Jest, ja, ja, ja. ta to znai? Clante. Spopala me je odjednom vrtoglavica, pa odlazim. Harpagon. Nee ti biti nita. Ispij bre u kuhinji veliku au bistre vode!

esti prizor
Harpagon, Elise. Harpagon. Eto ti tih krljavaca udvaraa, nema u njih vie snage nego u kokoaka. Ovo sam, keri, odluio za sebe. to se tie tvojega brata, njemu namjenjujem neku udovicu o kojoj su mi jutros govorili, a tebe dajem gospodinu Anselmu.
20

krtac

Elise. Gospodinu Anselmu? Harpagon. Da, ovjeku zrelu, razboritu i mudru, kojem i nema vie od pedeset godina, a hvale mu veliki imetak. Elise (klanja se.) Ja neu da se udajem, oe, ako izvolijevate. Harpagon (oponaa Elisu.) A ja, kerkice moja draga, hou da se ti uda, ako izvolijeva. Elise (opet se klanja.) Molim, oprostite, oe. Harpagon (oponaa Elisu.) Molim, oprosti, keri. Elise. Ja sam prepokorna slubenica gospodinu Anselmu; ali (klanja se opet) s vaim doputenjem, neu da se udam za njega. Harpagon. Ja sam tvoj prepokorni sluga; ali (oponaa opet Elisu) s doputenjem tvojim, ti e se udati za njega jo veeras. Elise. Jo veeras? Harpagon. Jo veeras. Elise (klanja se opet.) To nee biti, oe. Harpagon (oponaa opet Elisu.) To e biti, keri moja. Elise. Nee. Harpagon. Hoe. Elise. Nee, velim vam. Harpagon. Hoe, velim ti. Elise. Na to vi mene neete nikad prisiliti. Harpagon. Na to u ja tebe prisiliti. Elise. Volim se ubiti, nego da se udam za takva mua. Harpagon. Nee se ti ubiti, nego e se udati za njega. Ta gle tu drzovitost! Zar je ikad ikoja ki ovako govorila svojemu ocu? Elise. A zar je ikad ikoji otac ovako udavao ker?

21

Molire

Harpagon. Toj partiji nema prigovora, i ja bih se okladio da e sav svijet odobriti moj izbor. Elise. A ja se kladim da ga nitko razborit ne moe odobriti. Harpagon (opaa iz daljine Valra.) Evo Valra. Hoe li da ga uzmemo, neka on izmeu nas presudi tu stvar? Elise. Pristajem. Harpagon. Hoe li se pokoriti njegovoj presudi? Elise. Hou, privoljet u se kako on bude rekao. Harpagon. Uglavilo se je dakle.

Sedmi prizor
Valre, Harpagon, Elise. Harpagon. Hodi Valre! Mi smo tebe odabrali da nam rekne tko ima pravo, ja ili moja ki. Valre. Vi, gospodine, bez pogovora. Harpagon. Zna li ti,o emu mi govorimo? Valre. Ne znam; ali vi ne moete imati krivo, vi ste puka pravica. Harpagon. Ja hou veeras da je udam za ovjeka koji je i bogat i pametan; a lupekinja mi veli u brk da i ne sanja poi za njega. ta o tom veli ti? Valre. ta o tom velim ja? Harpagon. Da. Valre. He, he! Harpagon. ta je? Valre. Ja velim da zapravo sudim kao i vi; a i ne moe biti da vi ne bi imali pravo; ali i ona takoer nema nikako krivo i...
22

krtac

Harpagon. Ta gospodin je Anselme odlina partija, plemi je, dobar, ozbiljan i od prvoga mu braka nije ostalo ni jedno dijete. Zar bi ona mogla naii na ikoga boljega? Valre. To je istina, ali bi vam mogla rei da neto prenagljujete stvar, a trebalo bi bar neto vremena da se vidi hoe li njena sklonost moi sloiti se sa... Harpagon. Ovo je prilika koju treba bre epati. Ovdje mi ima probitak, kojega inae ne bih stekao, on se obvezuje da e je uzeti bez miraza. Valre. Bez miraza? Harpagon. Jest. Valre. A, ne velim ni rije vie. To je, vidite, razlog koji sasvim uvjerava; tomu se treba pokoriti. Harpagon. To je meni znatna uteda. Valre. Zacijelo, tomu nema pogovora. Ki bi vam dodue mogla prigovoriti da je udaja vanija stvar nego to se i misli; da se tu radi o srei ili nesrei za sav ivot; i da se jedino velikom opreznou smije stvarati obveza koja treba trajati sve do smrti. Harpagon. Bez miraza! Valre. Imate pravo. To odluuje sve, razumije se. Ima ljudi, koji bi vam mogli rei da je u takvim prilikama djevojaka sklonost stvar na koju se bez sumnje valja obazirati, i da ta velika nejednakost u godinama, udi i miljenju izvrgava brak vrlo nemilim prigodama. Harpagon. Bez miraza! Valre. Ah, tomu nema prigovora, to se zna. Tko bi se, do vraga, i mogao tomu usprotiviti? Ima dabome dosta otaca, koji bi voljeli odrati kerima zadovoljstvo, nego zadrati novce to bi mogli dati; koji ne bi keri svoje rtvovali intere23

Molire

su, nego bi nadasve nastojali da u brak unesu onaj slatki sklad, to u braku podrava bez prestanka ast, spokoj i veselje; i da... Harpagon. Bez miraza! Valre. Istina je, to svemu zaepljuje usta. Bez miraza! Tko bi se odupro takvu razlogu! Harpagon (za sebe, gledajui u vrt.) Sto mu jada, ini mi se da ujem psa kako laje. Da nisu namjerili na moje novce? (Valru.) Nemoj odlaziti, odmah u doi.

Osmi prizor
Elise, Valre. Elise. Zbijate li vi, Valre, alu, kad mu ovako govorite? Valre. To je zato da ga ne ljutim i da ga bolje smotam. Da napreac udarim na njegovo miljenje, sve bih pokvario; ima takvih udi koje se osvajaju samo okolianjem; ima temperamenata koji su neprijatelji svakomu otporu; ima upornih naravi koje se bune na istinu, koje se vazda opiru ravnoj stazi razbora, pa ih samo stranputicom dovodi kamo eli. Priinite se da pristajete na ono to on hoe, pa ete bolje postii svrhu i... Elise. Ali ta udaja, Valre? Valre. Potrait e se nain da se to razbije. Elise. No ta se i moe smisliti, kad treba veeras da se sklopi brak? Valre. Treba zaiskati odgodu i hiniti kakovu bolest. Elise. Ali himba e se otkriti, ako budu pozvani lijenici.

24

krtac

Valre. Zbijate li vi alu? Zar oni ita znaju? Manite se, kraj njih moete vi bolovati od ega vas volja; oni e pronai uzroke i kazat e vam otkud bolest nastaje.

Deveti prizor
Harpagon, Elise, Valre. Harpagon (za sebe, u pozadini.) Hvala Bogu, nije nita. Valre (ne opaa Harpagona.) Posljednje nam je dakle utoite da nas bijeg izbavi iz svega; pa ako vaa ljubav, krasna Elise, moe smoi odlunost... (Opaa Harpagona.) Da, ki treba sluati oca. Ne treba paziti kakav je mu na oko; a kad se nalazi veliki razlog bez miraza, treba ona uzeti to god joj se daje. Harpagon. Dobro je! Ovako valja govoriti! Valre. Gospodine, molim da oprostite, ako se poneto estim te se usuujem da joj govorim ovako. Harpagon. Ta ja uivam, i elim da tebi bude potpuna vlast nad njom. (Elisi.) Jest, radila ti to ti drago, ja njemu dajem vlast to ju Bog daje meni nad tobom, i hou da ti sve ini to ti on bude kazivao. Valre (Elisi.) Odupirite se sada jo mojim uputama!

Deseti prizor
Harpagon, Valre. Valre. Gospodine, ja u za njom, da joj nastavim pouke to sam joj davao. Harpagon. Da; zahvalan u ti biti zaista, Valre. Valja nju malo obuzdati.
25

Molire

Harpagon. Istina je. Treba... Valre. Ne brinite se! Ja mislim da u postii svrhu. Harpagon. Uini, uini! Ja idem da se malo proetam po gradu i odmah u se vratiti. Valre (govori Elisi, idui onamo kud je ona izila.) Jest, novac je dragocjeniji od svega na svijetu, pa treba da hvalite Bogu to vam je dao ovako estita oca. On zna ta je ivot. Kad se tko nudi da e uzeti ker bez miraza, ne treba dalje paziti. Sve se sadrava u tom; to bez miraza naknauje ljepotu, mladost, plemenitost, rod, ast, pamet i potenje. Harpagon (sm.) Ah, valjana li mladia! Govori kao proroite! Sretan je tko moe imati ovakva slugu!

26

krtac

Drugi in
Prvi prizor
Clante, La Flche. Clante. Ah, ti izdajnie, kuda si se ti djenuo? Zar ja tebi nisam izdao nalog?... La Flche. Jeste, gospodine; doao sam ovamo da vas stalno doekam; ali va je gospodin otac najneuljudniji ovjek na svijetu, pa me je preko moje volje otjerao odavde i skoro me izmlatio. Clante. Kako na posao? Sada je hitnije nego ikad. Otkad sam bio s tobom, otkrio sam da je otac suparnik moj. La Flche. Va se otac zaljubio? Clante. Jest; i nadasve sam se namuio da od njega skrijem kako me je uzbudio taj glas. La Flche. On se plete u ljubav! Koji je vrag njemu pao na pamet? Zbija li alu sa svijetom? Zar je ljubav za ovakve ljude kakav je on? Clante. Zaradi mojih grijeha munula je njemu u glavu ta ljubav. La Flche. Ali radi kakvoga bi se razloga tajila njemu vaa ljubav?

27

Molire

Clante. Da bi manje sumnjao, a meni da se ouva, ako ustreba, zgodniji izmak, kako bih odvratio tu enidbu. ta su ti odgovorili? La Flche. Vjere mi, gospodine, nesretnik je tko uzajmljuje, i neobinu muku treba da mui tko poput vas dopadne lihvarskih aka. Clante. Zar se nee udesiti posao? La Flche. Oprostite! Na majstor Simon, meetar kojemu su nas uputili, ovjek agilan i pun revnosti, kae da se upinje za vas, i uvjerava da je ve vaa fizionomija predobila njegovo srce. Clante. Hou li dobiti onih petnaest tisua franaka, to item? La Flche. Hoete, ali uz neke sitne nagodbe, to trebate prihvatiti ako hoete da se posao uradi. Clante. Je li te odveo da govori s onim to e posuditi novce? La Flche. Ah, ne ide to bogme tako. Taj jo vie od vas nastoji da se skrije; to su mnogo vee tajne nego to vi mislite. Nikako nee da kae njegovo ime, a danas e vas sastaviti s njim na treem mjestu, da se on iz vaih usta obavijesti o vaem imutku i vaoj porodici, pa ne sumnjam da e ve samo ime vaega oca uiniti posao lakim. Clante. Pogotovo kad mi je mati mrtva, a njen mi se imutak ne moe oteti. La Flche. Evo nekoliko stavaka to ih je sm kazivao u pero naemu posredniku da vam se pokau, prije nego to se ita uini: Ako zajmodavac bude imao potpunu sigurnost, te ako je zajmoprimac punoljetan, iz porodice koja ima imutak zna-

28

krtac

tan, jak, siguran, ist, bez ikakva duga, sainit e se valjana i tona obveznica pred notarom, najestitijim ovjekom to moe biti, kojega e u tu svrhu odabrati zajmodavac, jer njemu je najvie stalo do toga da spis bude pravovaljano sastavljen. Clante. Tomu nema prigovora. La Flche. Zajmodavac, da ne bi savjest svoju opteretio nikakvom skrupulom, voljan je dati novac uz pet i pol postotaka. Clante. Uz pet i pol postotaka? To je, Boga mi, poteno. Ne mogu se potuiti. La Flche. To je istina. Ali kako spomenuti zajmodavac nema sm te svote o kojoj se radi, nego da bi ugodio zajmoprimcu, mora je i sm uzajmiti od drugoga uz dvadeset postotaka, priliit e da spomenuti zajmoprimac plaa te kamate, bez utrba ostalomu, jer to je jedino zato da bi spomenuti zajmodavac pristao na zajam. Clante. ta, do vraga! To je id! To je lihvar! To je preko dvadeset i pet posto! La Flche. Istina je, ja sam to i rekao. Trebate razmisliti o tom. Clante. ta da razmislim? Treba mi novaca, pa moram pristati na sve. La Flche. Tako sam i ja odgovorio. Clante. Ima li jo ta? La Flche. Samo jo jedna malena stavka. Od petnaest tisua franaka to se itu, zajmodavac e moi isplatiti u gotovom samo dvanaest tisua, a za preostalu tisuu kuda morat e zajmoprimac primiti odje, nakita i
29

Molire

dragulj, o kojima se priklapa popis, a spomenuti im je zajmodavac po savjesti ustanovio najumjereniju cijenu to god je mogao. Clante. ta to znai? La Flche. Posluajte popis. Prvo, krevet na etiri noge, s maarskim ipkama, vrlo prikladno priivenima na ponjavu maslinove boje, sa est stolica i pokrivaem isto takvim; sve u dobru stanju i postavljeno svjetlucavom svilom crvenom i modrom. Dalje, krevet s nebom, od dobre aumalske vunene tkanine, u boji suhih rua, sa svilenom kitom i resama. Clante. ta e meni to? La Flche. ekajte! Dalje, jedna tapeta, s ljubavlju Gombaudovom i Macejinom.1 Dalje, velik stol od orahovine na dvanaest kolona ili izdjelanih stupaca, koji se izvlai na obje strane, opremljen ozdol sa est klupica. Clante. ta u ja s tim, jada mu?... La Flche. Strpite se! Dalje, tri velike muskete, sasvim optoene sedefom, s trojim raljama to im spadaju. Dalje, kaljeva pe, s dvije retorte i tri recipijenta, vrlo korisne za one koji se zanimaju za destilaciju. Clante. Da pobjesnim! La Flche. Mir!
Likovi iz komine pastorale Amours de Gombault et Mace, popularne u 16. i 17. stoljeu, osobito esto su se prikazivali na tapiserijama i gravurama.
1

30

krtac

Dalje, bolonjska lutnja, opremljena svima icama, ili skoro svima. Dalje, igraa ploa s jamicama, damska daska, s kockama i figurama, obnovljena grka igra, vrlo zgodna da se provodi vrijeme kad nema posla. Dalje, guterova koa od tri i pol stope, natrpana sijenom, zgodna rijetkost da se objesi o strop u sobi. Sve ovo, to je spomenuto, vrijedi istinski vie nego etiri tisue pet stotina franaka, te je radi obzirnosti zajmodaveve snieno na vrijednost od jedne tisue kuda. Clante. Kuga utamanila i njega i njegovu obzirnost, podmuklicu, krvopiju! Da li se je ikad znala ovakova lihva? Zar nije zadovoljan strahovitim kamatama, to zahtijeva, pa da me ne sili jo i da uzimam za tri tisue franaka starudiju to on skuplja? Za sve to neu dobiti ni dvije tisue kuda. A ipak se moram odluiti da pristanem na sve to on hoe: jer on me je kadar prisiliti da sve prihvatim, zgrabio me zlikovac za grkljan. La Flche. Nemojte zamjeriti, gospodine, ja vidim da ste udarili ba onom cestom kojom je udario i Panurge2 da se upropasti, kako je uzaimao novaca, skupo kupovao, jeftino prodavao i troio ono to jo i nema. Clante. ta bih i uradio? Eto vidi, kuda mladie dovodi prokleta krtost oinska: i onda se ude to sinovi ele da oni pomru! La Flche. Mora se priznati, va bi otac uzbunio protiv svoje krtosti i najpromiljenijega ovjeka na svijetu. Ja nisam, hvaPanurge jedan od glavnih likova u romanu Gargantua i Pantagruel francuskog renesansnog knjievnika Franoisa Rabelaisa (oko 14941553) duhovit momak, libertinac, lukavac i kukavica.
2

31

Molire

la Bogu, jako objeenjakih sklonosti; a meu drugovima to se pletu u mnoge sitne poslie, znam se ja spretno ispeljati i oprezno se isplesti iz svake ale koja iole zaudara na vjeala; ali da vam istinu kaem, on mene svojim vladanjem navodi u napast da ga okradem; i ja mislim da bih uinio dobro djelo kad bih ga okrao. Clante. Daj mi malo taj popis, da ga jo vidim.

Drugi prizor
Harpagon, Simon; Clante i La Flche u pozadini. Simon. Jest, gospodine, to je mladi kojemu treba novaca: prilike ga zaokupile da ih mora smoi, pa e on pristati na sve, to god budete naredili. Harpagon. No mislite li vi, majstore Simone, da tu nema nikakve opasnosti? I znate li vi ime, imutak i porodicu tomu za kojega govorite? Simon. Ne znam. O tom vas ne mogu temeljito izvijestiti; on je samo sluajno upuen k meni: ali vi ete biti zadovoljni dok se upoznate s njim. Jedino vam mogu rei da mu je porodica vrlo bogata, da majke nema vie, pa ako hoete, obvezat e se on da nee protei ni osam mjeseci, a otac e mu umrijeti. Harpagon. To je ve neto. Milosre nam nalae, majstore Simone, da ljudima inimo po volji, kad moemo. Simon. To se razumije. La Flche (tiho Clantu, kad je prepoznao Simona.) ta to znai? Na majstor Simon govori s vaim ocem! Clante (tiho La Flchu.) Da nije doznao tko sam ja? I zar bi ti mene izdao?
32

krtac

Simon (Clantu i La Flchu.) A, a, vama se jako uri! Tko vam je rekao da je to ovdje? (Harpagonu.) Ja njima, gospodine, nisam zaista odao vae ime i va stan. Ali po mojem sudu nije to osobito zlo; to su diskretni ljudi, pa se ovdje moete objasniti. Harpagon. ta! Simon (pokazuje na Clanta.) Ovo je onaj gospodin to bi od vas uzajmio petnaest tisua franaka o kojima sam vam govorio. Harpagon. ta, objeenjae, ti se uputa u tako grdne nevaljaltine! Clante. ta, oe, vi se dajete na takva sramotna djela! (Simon bjei, a La Flche se sakriva.)

Trei prizor
Harpagon, Clante. Harpagon. Ti bi da se upropasti ovako opakim zajmovima! Clante. Vi bi da se obogatite ovakvom zloinskom lihvom! Harpagon. Zar se ti nakon toga usuuje javljati se preda mnom? Clante. Zar se vi nakon toga usuujete pokazati svijetu pred oima? Harpagon. Zar tebe nije, reci, stid, to dotjeruje do takvoga razvrata, da se strmoglavljuje u strahovite trokove i da sramotno rasipava imutak to su tvoji roditelji zgrnuli uz tolik znoj? Clante. Zar se vi ne crvenite to svoj stale obeaujete poslovima koje radite, to glas i ugled rtvujete nezasitljivoj elji da gomilate kudu na kudu, i to u sebinosti nadma33

Molire

ujete najrunije smicalice koje su ikad smislili najzloglasniji lihvari? Harpagon. Nosi mi se s oiju, huljo, nosi mi se s oiju! Clante. Tko je po vaem sudu krivlji: onaj koji bi da najami novaca to mu trebaju, ili onaj koji krade novce, a ne trebaju mu? Harpagon. Odlazi, velim ti, i ne esti me! (Sm.) Ne ljutim se ja na tu zgodu; to mi je opomena da jo pozornije pazim na sve to on radi.

etvrti prizor
Frosine, Harpagon. Frosine. Gospodine... Harpagon. Poekajte asak, vratit u se da se razgovorim s vama. (Za sebe.) Prilika mi je sada da malo pregledam moje novce.

Peti prizor
La Flche, Frosine. La Flche (ne opaajui Frosinu.) Zgoda je zaista smijena. Zacijelo on ima negdje obilno skladite stvari, jer nita nismo prepoznali u popisu to imamo. Frosine. A, ti si to, jadni moj La Flche! Otkud taj sastanak? La Flche. A, a, ti si to, Frosine? Po kojem poslu dolazi ovamo? Frosine. Po onom to radim i drugdje, na uslugu sam ljudima, i kolikogod mogu, koristim se onim malim sposobnos34

krtac

tima to ih moda imam. Ti zna da se na ovom svijetu mora ivjeti od spretnosti, a ovakvima kao to sam ja nije Bog dao druge rente osim spletke i lukavtine. La Flche. Ima li kakva posla s domainom? Frosine. Imam; radim za njega posalac, za koji se nadam nagradi. La Flche. Od njega? Ali, vjere mi, vrlo e lukava biti ako iz njega izvue togod; a ja te upozorujem da je u ovoj kui vrlo skup novac. Frosine. Ima nekih usluga koje znaju divno zaokupiti ovjeka. La Flche. Sluga sam pokoran, jo ti ne poznaje gospodina Harpagona. Gospodin je Harpagon od sviju ljudi najneljudskiji ovjek, od sviju smrtnika najkrui i najkrtiji smrtnik. Nema te usluge koja bi njegovu zahvalnost dotjerala dotle da on otvori ake. Bit e ti zahvale, potovanja, dobrostivih rijei i prijateljstva koliko te volja; ali novcima ni traga. Nema niega suvljega i jalovijega od njegove ljubeznosti i prijaznosti; toliko je on protivan rijei d a v a t i da nikad ne voli govoriti ni rije d a n , pa mjesto d o b a r d a n eli uvijek d o b r o jutro. Frosine. Boe mili, znam ja musti ljude; znam ja prodirati u njihovu njenost, laskati njihovim srcima, nalaziti im mjesta gdje su osjetljivi. La Flche. To su ovdje triarije. Kladim se da toga ovjeka o kojem govorimo nee ganuti, to se tie novaca. U tom je on tvrd i toliko tvrd, da bi sav svijet oajao; da skapa, ne bi se on pokolebao. Jednom rijeju, on voli novce nego dobar glas, nego ast i nego estitost; grevi ga spopadaju im ugleda molitelja: to ga zgaa u ranjavu petu, to mu probada srce, to mu kida utrobu; pa ako... Ali evo se vraa, ja se uklanjam.
35

Molire

esti prizor
Harpagon, Frosine. Harpagon (tiho.) Sve je kako treba biti. (Glasno.) No dakle, ta je, Frosine? Frosine. Ah, Boe moj, kako je vama dobro! Kako ste vi zdrava zdravcata lica! Harpagon. Tko? Ja? Frosine. Nikad jo nisam vidjela ovako svje i iv ten. Harpagon. Zaista? Frosine. Ta otkad ivite, niste bili ovako mladi kao sada, pa ja viam ljudi od dvadeset i pet godina koji su stariji nego vi. Harpagon. Ipak sam ti ja, Frosine, navrio punih ezdeset godina. Frosine. Pa ta je to? ezdeset godina! Ba kojeta! To je cvijet ljudskih godina; vi sada ulazite u najljepu ljudsku dobu. Harpagon. Istina je; ali da mi je za dvadeset godina manje, ne bi mi ipak bilo loe, mislim. Frosine. alite li se vi? Ne treba vama to, jer vi ste takva kova da ete doivjeti do stote godine. Harpagon. Misli li? Frosine. Zacijelo; na vama su svi znaci. Stanite malo! O, evo, izmeu oiju vam je znak duga ivota! Harpagon. Ti se razumije u to? Frosine. Dakako. Pokaite mi ruku! Ah, Boe moj, to je ivotna crta! Harpagon. ta? Frosine. Zar ne vidite, dokle ta crta dopire? Harpagon. Pa ta to znai?
36

krtac

Frosine. Vjere mi, rekla sam sto godina, ali vi ete premaiti sto dvadeset godina. Harpagon. Zar moe biti? Frosine. Morat e vas ubiti, velim vam; pokopat ete vi i djecu svoju i djecu svoje djece. Harpagon. S tim bolje. Kako na posao? Frosine. Zar to i treba pitati? Mijeam li se ja u ita to ne bih svravala? Nadasve za enidbe imam ja divan dar. Nema tih partija na svijetu koje ja ne bih za malo vrijeme pogodila spariti, pa kad bih sebi uvrtjela u glavu, mislim da bih i turskoga sultana oenila mletakom republikom. Nije zacijelo bilo velikih potekoa u tom poslu. Ja zalazim k njima u kuu, pa sam ih svojski i jednu i drugu zabavila o vama; kazala sam majci vau nakanu, to ste zamislili spram Mariane kad ste ju vidjeli gdje prolazi ulicom i izlazi na prozoru na zrak. Harpagon. Tko je odgovorio?... Frosine. Ona je s radou prihvatila ponudu, a kad sam joj javila kako vi jako elite da bi njena ki veeras bila kod sklapanja vjenanoga ugovora vae keri, pristala je bez skanjivanja i povjerila je nju meni. Harpagon. Moram, Frosine, prirediti veeru gospodinu Anselmu, pa u se veseliti ako i ona doe na gozbu. Frosine. Imate pravo... Iza objeda e ona pohoditi vau ker, odande kani otii i proetati se po sajmu, a onda e doi na veeru. Harpagon. One e se dakle odvesti zajedno u mojoj koiji koju u im uzajmiti. Frosine. Tako joj ba i valja. Harpagon. Ali jesi li ti, Frosine, govorila majci o imutku, koliko ona moe da dade keri? Jesi li joj kazala kako treba ma37

Molire

lo da uznastoji, da se neto upne, da smogne novaca za ovakvu priliku, jer i opet, ne uzima se djevojka ako ne donese togod. Frosine. Ta ova e vam djevojka donijeti rentu od dvanaest tisua franaka. Harpagon. Rentu od dvanaest tisua franaka? Frosine. Jest. Prvo, othranjena je i odgojena u velikoj umjerenosti: ta je djevojka nauena da ivi od salate, mlijeka, sira i jabuka, njoj dakle ne treba ni obilata stola ni izvrsnih juha, ni neprestanoga jemenoga pia, ni drugih slatkia, to bi trebalo drugoj eni; a to nije malenkost, nego svake godine ide barem do tri tisue franaka. Osim toga, ona eli samo vrlo priprostu istou i ne voli ni sjajne haljine, ni skupocjene dragulje, ni sjajno pokustvo, za kojim ovakve kao ona eznu s tolikim arom, a ta stavka vrijedi vie od etiri tisue franaka na godinu. K tomu je strahovito protivna kartanju, to dananjim enskima nije obiaj; i ja znam jednu iz mojega kraja koja je na trente et quarante3 prokartala ove godine dvadeset tisua franaka. Ali uzmimo samo etvrtinu. Pet tisua franaka u godini za kartanje, etiri tisue franaka za haljine i dragulje, to je devet tisua franaka; a tisuu kuda raunamo za hranu. Zar vam to nije u godini dana potpunih dvanaest tisua franaka? Harpagon. Jest, to nije loe, ali taj raun nije nikako stvaran. Frosine. Oprostite! Zar to nije neto stvarno, kad vam ona u brak donosi veliku umjerenost, batinu velike ljubavi za skromnost u gizdi i tekovinu velike glavnice, mrnje na kartanje.
trente et quarante (franc.) kockarska kartaka igra popularna u 17. stoljeu, a i danas, poznata i kao rouge et noir (crveno i crno).
3

38

krtac

Harpagon. To je lakrdija, kad mi se sastavlja miraz njen od sviju trokova to ih ona nee initi. Neu ja potvrivati ono to ne primam; treba da ja togod i dobijem. Frosine. Boe moj, dobit ete vi dosta; one su mi govorile o nekom kraju, gdje imaju imanje kojemu ete vi biti gospodar. Harpagon. Treba da se to vidi. Ali jo me neto uznemiruje, Frosine. Djevojka je, kako vidi, mlada, a mlad svijet voli obino samo jednake i trai samo njihovo drutvo. Strah me je da joj ne bi bio po volji ovjek mojih godina i da to ne bi stvorilo kod mene neki mali nered, koji mi ne bi valjao. Frosine. Ah, kako vi nju slabo poznajete! To je jo jedna osobitost koju vam moram kazati. Ona strahovito zazire od sviju mladia i voli samo starce. Harpagon. Ona? Frosine. Jest, ona. Voljela bih da ste ju uli ta o tom govori. Ne mari ona ni gledati mladia; a blaena je, veli, tek onda, kad vidi lijepa starca s velianstvenom bradom. to je koji stariji, to joj je miliji; pa vas upozorujem da joj se ne bi prikazivali mlaim nego to jeste. Ona eli da ovjeku bude barem ezdeset godina, i nema jo ni etiri mjeseca kako se je skoro udala, ali je napreac razvrgla udaju, jer se je vjerenik odao da mu je tek pedeset i pet godina, i jer nije nataknuo naoare da potpie vjenani ugovor. Harpagon. Jedino zato? Frosine. Jest. Veli da nju ne zadovoljava pedeset i pet godina; a nadasve voli ona nosove na kojima su naoari. Harpagon. Ti mi bogme pripovijeda novosti. Frosine. Jo je i vie nego to vam se moe rei. Ima u njenoj sobi nekoliko slika i bakroreza. Ali ta mislite da je to? Da su

39

Molire

Adonisi, Cefali, Parisi i Apoloni?4 Nisu, nego su lijepi portreti Saturnovi, kralja Prijama, starca Nestora i dobroga oca Anhiza sinu na ramenima.5 Harpagon. To je divno! Ja to ne bih nikad ni zamislio, i vrlo se veselim to ujem da je ona ovakve naravi. Da sam ja enska, ja zaista ne bih volio mladie. Frosine. I vjerujem. Ba i jesu mladii divna stvar da ih ljubi! Divni mrkavci, divni fifirii, da se pomami za njihovom koom! Voljela bih znati kakva je slast u njima. Harpagon. to se mene tie, ja to ne razumijem, i ne znam kako moe biti enskih koje ih toliko ljube. Frosine. Za to treba enska biti arciluda. Zar je to zdrava pamet, kad ti se mlade ini ljubeznom? Zar su mladi gizdelini ljudi? I zar se moe priljubiti uz te glupane? Harpagon. To i ja govorim svaki dan. Glas im je mlitav kao u pileta, tri su im dlake u bradi, a zafrknute kao u maka, vlasulje su im od kuine, hlae im vise, a prsa razdrljena. Frosine. Ba i jesu uzrasni kraj ovakva ovjeka kao to ste vi! To je ovjek. Ne moe ga se nagledati; ovakav treba biti ovjeku rast i odjea da se zaljubljuju u njega. Harpagon. Tebi se inim zgodan? Frosine. Ta vi ste divni, a lice da vam se naslika. Molim vas, okrenite se malo! Ne moe bolje ni biti. Hodajte, da vas vidim! To je stasito, prirodno, vitko tijelo, kako valja da bude, i ne vidi mu se nikakva tegoba.

Adonis, Cefal, Paris, Apolon - u grko-rimskoj mitologiji lijepi mladii; bog Apolon prikazivao se takoer kao mladi. 5 Saturn, Prijam, Nestor, Anhiz starci u grko-rimskoj mitologiji; bog mora Saturn (gr. Posejdon) prikazivao se kao bradati starac.
4

40

krtac

Harpagon. Hvala Bogu, nema mi velikih tegoba; jedino me pokadto snalazi moja prehlada. Frosine. To nije nita; vaa vam prehlada ne pristaje loe, pa je milota kad vi kaljete. Harpagon. Ded mi reci: Mariane me jo nije vidjela? Nije li me opazila u prolasku? Frosine. Nije; ali mnogo smo razgovarale o vama: oslikala sam joj vau osobu; nisam zaboravila pohvaliti joj vau vrijednost i koliki e joj probitak biti ako dobije mua kakvi ste vi. Harpagon. Dobro si uinila i ja ti zahvaljujem. Frosine. Ja bih vas, gospodine, neto zamolila. Imam parnicu, pa u je izgubiti, jer mi za nju treba neto novaca; (Harpagon se uozbiljuje,) a vi bi meni tako mogli omoguiti da dobijem tu parnicu, kad biste mi bili malko dobri... Vi i ne slutite koliko e ona uivati kad vas bude vidjela. (Harpagon se opet razvedruje.) Ah, kako se vi njoj sviate! I kako e se divno dojmiti nje vaa ogrlica na antikni nain! Ali najvie e ju razdragati vae hlae, prikopane uzicama uz prsluk: to e ju zaluditi za vama; ljubeznik s uzicama bit e njoj divna slast. Harpagon. Ti me zaista razblauje kad mi to govori... Frosine. Zbilja, gospodine, ta mi je parnica nadasve vana. (Harpagon se opet uozbiljuje.) Ako ju izgubim, propala sam; a mala bi pomo opet popravila moje prilike... Voljela bih da ste vidjeli koliko je uivala sluajui mene, kako pripovijedam o vama. (Harpagon se opet razvedruje.) Radost joj se sjala u oima kad sam joj priala o vaim vrlinama; i dotjerala sam ju najzad do krajnje nestrpljivosti da se taj brak konano sklopi. Harpagon. Vrlo si mi ugodila, Frosine, i ja sam ti, priznajem, najzahvalniji ovjek na svijetu.

41

Molire

Frosine. Molim vas, gospodine, za onu malu pomo to rekoh. (Harpagon se opet uozbiljuje.) To e me izbaviti, i ja u vam dovijeka biti zahvalna. Harpagon. Zbogom. Idem da posvravam hitne listove. Frosine. Uvjeravam vas, gospodine, da me nikad ne bi mogli pomoi u ljuoj nevolji. Harpagon. Naloit u neka moja koija bude sasvim spremna da vas odveze na sajam. Frosine. Ne bih vam dosaivala, da me nije natjerala nevolja. Harpagon. I postarat u se da se rano veera, da se ne biste razboljele. Frosine. Ne odbijajte mi milost, to vas molim; Vi, gospodine, i ne slutite, kolika slast... Harpagon. Idem. Evo me zovu. Do skora vienja! Frosine (sama.) Groznica te tresla, ti krto pseto, svi te vrazi raznijeli! Odolio tvrdica svim mojim navalama. Ali ne odustajem ja ipak od posla; za svaki sluaj imam i drugu stranu, gdje sam sigurna da u izvui dobru nagradu.

42

krtac

Trei in
Prvi prizor
Harpagon, Clante, Elise, Valre, gospa Claude s metlom u ruci, Jacques, La Merluche, Brindavoine. Harpagon. Hodite dakle svi ovamo, da vam izdam naloge za evo sad i da odredim svakomu posao. Pristupite, gospo Claude; zaponimo od vas! Dobro, oruje vam je eto u ruci. Povjeravam vam posao da svuda istite; a osobito pazite da meble ne etkate prejako da se ne iskvare. Povrh toga vas za vrijeme veere postavljam za vladu nad bocama, pa ako nestane koja, ili ako se togod razbije, drat u se vas i odbit u vam od plae. Jacques (za sebe.) Lukava kazna! Harpagon (gospi Claudi.) Idite!

Drugi prizor
Harpagon, Clante, Elise, Valre, Jacques, Brindavoine, La Merluche. Harpagon. Tebe, Brindavoine, i tebe, La Merluche, postavljam u slubu da perete ae i da sluite piem, ali samo kad je tko edan, a ne po navadi nekih bezobraznika lakaja koji
43

Molire

izazivaju ljude i upozoruju ih da piju kad oni i ne misle. ekajte da vam itu i po vie puta, i pamtite da svagda donosite mnogo vode! Jacques (za sebe.) Jest, suho vino udara u glavu. La Merluche. Bi li poskidali haljince, gospodine? Harpagon. Poskidajte kad budete vidjeli da dolazi svijet, i dobro pazite da ne iskvarite odjeu. Brindavoine. Vi znate, gospodine, da je jedna pola mojega prsluka pokrivena velikom mrljom od ulja iz lampe. La Merluche. A meni su, gospodine, hlae ostrag sasvim izrupane, pa mi se vidi, da prostite... Harpagon (La Merluchu.) Mir! Okreni to spretno k zidu, a k svijetu okrei vazda lice! (Brindavoinu, pokazujui mu kako e eir drati pred prslukom da sakrije mrlju od ulja.) A ti, kad bude posluivao, dri vazda eir ovako!

Trei prizor
Harpagon, Clante, Elise, Valre, Jacques. Harpagon. Ti e, pako, keri moja, motriti ta se sprema sa stola, pa e paziti da nita od toga ne ode u kvar. To pristaje djevojkama. A meutim se pripravi da lijepo doeka moju miljenicu, koja e ti doi u pohod i povesti tebe na sajam. uje li to ti velim? Elise. ujem, oe.

44

krtac

etvrti prizor
Harpagon, Clante. Valre, Jacques. Harpagon. A ti, sine gizdeline, kojemu ja po dobroti svojoj opratam malopreanju zgodu, da se ni ti nisi usudio nemila ju lica doekati. Clante. Ja, oe? Nemila lica? A zato? Harpagon. Boe moj, znamo mi kako se djeca vladaju kad im se oevi ponovo ene, i kakvim oima obiavaju gledati takozvanu maehu. Ali ako eli da smetnem s uma posljednju tvoju nevaljaltinu, preporuujem ti nadasve da prema onoj osobi bude prijazna lica i da ju najzad doeka to god bude mogao ljepe. Clante. Da vam, oe, istinu kaem, ne mogu vam obeati da u se veseliti ako mi ona bude maeha: lagao bih da vam to kaem; ali to se tie dobra doeka i da joj budem prijazna lica, obeavam vam da u vas u tom tono posluati. Harpagon. Pazi samo! Clante. Vidjet ete, neete imati razloga da se tuite. Harpagon. Uinit e pametno.

Peti prizor
Harpagon, Valre, Jacques. Harpagon. Valre, pomozi mi u ovom! No, Jacques, pristupi; tebe sam ostavio za posljedak. Jacques. elite li vi, gospodine, govoriti s vaim koijaem ili s vaim kuharom, jer ja sam i jedno i drugo. Harpagon. S obojicom.
45

Molire

Jacques. Ali s kojim prvim? Harpagon. S kuharom. Jacques. Izvolite dakle poekati! (Skida koijaki kaput i pojavljuje se u kuharskoj odjei.) Harpagon. Kakva je to vraka ceremonija? Jacques. Samo govorite! Harpagon. Namjerio sam, Jacques, da veeras dam veeru. Jacques (za sebe.) Veliko udo! Harpagon. Ded mi reci, hoe li nam dobru veeru prirediti? Jacques. Hou, ako mi date mnogo novaca. Harpagon. Vraga mu, svejednako novaca! Kao da ni o em drugom ne mogu da govore; novaca! Ah, ta im je jedina rije u ustima, novaca! Vazda govore o novcima! To je njima sve i sva, novci. Valre. Nisam jo nikad bezobraznijega odgovora uo nego to je ovo. Divna mi uda prirediti dobro jelo s mnogo novaca! To je najlaka stvar na svijetu, pa nema tako plitke glave koja to ne bi pogodila. Ali tko je spretan ovjek, neka kae da e s malo novaca prirediti dobro jelo. Jacques. S malo novaca dobro jelo! Valre. Jest. Jacques (Valru.) Vjere mi, gospodine nastojnie, bit emo vam zahvalni ako nam pokaete tu tajnu i ako primite moju kuharsku slubu, kad se ionako u sve pletete u kui. Harpagon. uti! ta e nam trebati? Jacques. Evo e vam va gospodin nastojnik za male novce prirediti dobro jelo. Harpagon. Ah, ja hou da mi ti odgovara. Jacques. Koliko e vas biti za stolom?

46

krtac

Harpagon. Bit e nas osmoro ili desetoro; ali treba uzeti samo osmoro. Kad ima jela za osmoro, ima ga i za desetoro. Valre. To se razumije. Jacques. Trebat e dakle etiri juhe i pet tanjura hladna mesa... Juhe... zakusaka... Harpagon. Koga vraga! Time bi se poastio cio grad... Jacques. Peenje... Harpagon (mee Jacquesu ruku na usta.) Ti podmuklico, potroit e sve dobro moje. Jacques. Meujela... Harpagon (opet mee Jacquesu ruku na usta.) I opet! Valre (Jacquesu.) Zar vi elite da se svi raspuknu? I zar je gospodin pozvao ljude da ih jelom poubija? Ded vi malo proitajte propise za zdravlje i zapitajte lijenike, je li ovjeku ita kodljivije nego kad se prejeda. Harpagon. Pravo veli. Valre. Znajte, Jacques, da je stol, prenatrpan mesom, razbojnika spilja; tko eli pokazati se prijateljem onima koje poziva, tomu treba da vlada umjerenost na gozbama to ih prireuje, prema rijei nekoga iz starine: valja ti jesti da bi ivio, a ne valja ivjeti da bi jeo. Harpagon. Ah, kako si to lijepo rekao! Prii, da te za tu rije poljubim. To je najljepa sentencija to sam uo otkad ivim: valja ti ivjeti da bi jeo, a ne valja jesti da bi i... Nije, nije tako. Kako si ti to rekao? Valre. Valja ti jesti da bi ivio, a ne valja ivjeti da bi jeo. Harpagon (Jacquesu.) Jest. uje li ti? (Valru.) Tko je taj velikan to je to rekao? Valre. Ne sjeam mu se vie imena.

47

Molire

Harpagon. Zapamti da mi napie te rijei: dat u ih zlatnim pismenima urezati iznad kamina u mojoj dvorani. Valre. Neu propustiti; a to se tie vae veere, samo pustite mene da ja radim, udesit u ja sve to kako valja. Harpagon. Uradi dakle! Jacques. Tim bolje, bit e manje muke meni. Harpagon (Valru.) Trebat e onakvih stvari koje se malo jedu, a zasiuju odmah; dobra, krupna graha i mesnih valjuaka garniranih kestenjem. Valre. Pouzdajte se u mene! Harpagon. Sada, Jacques, treba da se oisti moja koija. Jacques. Poekajte. To ide koijaa. (Oblai opet kaput.) Vi velite...? Harpagon. Treba se oistiti moja koija, a konji neka budu spremni da odvezu na sajam... Jacques. Vai konji, gospodine! Vjere mi, nisu oni nikako u stanju hodati. Ne velim vam da su se otegli na stelju, jer jadne ivotinje i nemaju stelje, pa ne valja govoriti tako, ali vi njima propisujete tako stroge postove, te su to jo samo utvare, prikaze, prilike konjske. Harpagon. Sada su eto bolesni! Ne rade oni nita. Jacques. A kad nita ne rade, gospodine, ne trebaju nita jesti? Bolje bi im bilo, jadnim konjima, da mnogo rade i da isto tako jedu. Srce mi se kida kad ih gledam tako izmrcvarene; jer napokon ja volim moje konje, pa kad ih vidim kako se mue, ini mi se da sam to ja sam; svaki dan otkidam sebi od usta za njih: odvie je krute naravi, gospodine, tko nema nikakva milosra za svojega blinjega. Harpagon. Nee im biti velik posao da odu do sajma.

48

krtac

Jacques. Nije, gospodine, ja se ne usuujem da ih tjeram, i pekla bi me savjest da ih ibam u ovom stanju u kojem su. Kako bi oni i vukli koiju? Ne mogu ni sebe vui. Valre. Gospodine, uzet u susjeda Picarda neka ih otjera; on e nam trebati i ovdje da priredimo veeru. Jacques. Neka bude. Volim vie da skapaju pod drugom rukom, nego da skapaju pod mojom. Valre. Majstor Jacques bi da bude pametnjakovi. Jacques. Gospodin nastojnik bi da bude potreban. Harpagon. Mir! Jacques. Gospodine, ja ne trpim laskavce: a ja vidim da ovo to on radi, kako neprestano nadgleda kruh i vino, drva, sol i svijee, jedino je zato da se vama ulaska i dodvori. To me esti i svaki dan se ljutim kad sluam to se o vama govori: jer na koncu konca ja vas i preko volje volim; iza mojih konja najvolim ja vas. Harpagon. Bih li od tebe, Jacques, mogao uti ta o meni govore? Jacques. Bi, gospodine, kad bih bio siguran da vas to nee rasrditi. Harpagon. Nee nikako. Jacques. Oprostite; ja znam vrlo dobro da bih vas razgnjevio. Harpagon. Nee nipoto; naprotiv, ugodit e mi, i mene vrlo veseli to u doznati kako govore o meni. Jacques. Kad vi, gospodine, hoete, rei u vam iskreno da se svuda rugaju vama, da nam odasvud dobacuju stotinu peckalica o vama, i da nije vie nikakav uitak reetati vas i neprestano pripovijedati o vaem tvrdovanju. Jedan veli da vi dajete tampati zasebne kalendare, u kojima dvostruite kvatre i vigilije da steknete poslova i da na njih primorate svoju
49

Molire

druinu; drugi, da imate uvijek pripravljenu svau sa slugama, pa ju zapodijevate kad je vrijeme novogodinjim darovima ili kad bi oni htjeli da odu od vas, pa tako nalazite razlog da im nita ne date; ovaj pripovijeda da ste jednom pred sud pozvali maka nekoga susjeda jer vam je pojeo preostatak ovjega buta; ovaj, da su vas jedne noi zatekli kad ste vi sami krali svojim konjima zob, a va koija, to vam je sluio prije mene, u mraku vas izmlatio batinom ne znam koliko puta, ali vi o tom niste nita htjeli kazivati. Naposljetku, hoete li da vam kaem? Kudgod se ovjek maknuo, svuda vas erupaju svojski; vi ste pria i poruga svemu svijetu; i nikad se vi ne spominjete drugaije nego da ste krtac, lakomac, tvrdica i lihvar. Harpagon. (tue Jacquesa.) Ti si glupan, nitkov, hulja i bezobraznik. Jacques. No dakle, zar nisam pogodio? Niste mi htjeli vjerovati. Ja sam vam i rekao da ete se ljutiti ako vam reknem istinu, Harpagon. Naui kako se govori!

esti prizor
Valre, Jacques. Valre (smije se.) Kako vidim, majstore Jacques, loe se plaa vaa iskrenost. Jacques. Jada vam, vi gospodine doljae to se razmeete, to se ne tie vas. Smijte se svojim batinama, dok ih izvuete, a ne smijte se mojima! Valre. Ta nemojte se, molim vas, ljutiti, gospodine majstore Jacques.
50

krtac

Jacques. (za sebe.) Udario je u blae ice. Ja u se razjunaiti, pa ako je on toliko glup da se poboji mene, promlatit u ga malo. (Glasno.) Znate li vi, gospodine smijau, da se ja ne alim, pa ako vi mene raestite, da u ja vas natjerati na drugaiju alu? (Jacques dotjeruje Valra prijetnjama sve do kraja pozornice.) Valre. Hej polako! Jacques. ta, polako! Nije mene volja. Valre. Molim vas. Jacques. Vi ste bezobraznik. Valre. Gospodine majstore Jacques. Jacques. Za dvolinjaka nema gospodina majstora Jacquesa. Ako zgrabim batinu, izmlatit u vas svojski. Valre. ta, batinu! (Sada Valre tjera Jacquesa, da uzmie.) Jacques. Pa ja to i ne velim. Valre. Znate li vi, naduti gospodine da bih ja mogao izmlatiti ba vas? Jacques. Ne sumnjam o tom. Valre. Sve u sve, ta i jeste vi nego hulja kuharska. Jacques. To ja dobro znam. Valre. A zar vi mene ne poznajete jo? Jacques. Oprostite mi! Valre. Vi ete, velite, izmlatiti mene? Jacques. Kazao sam to od ale. Valre. Ali meni nije po volji vaa ala. (Batina Jacquesa.) Zapamtite, da ste vi lo aljivac. Jacques (sm.) Kuga ubila iskrenost! To je lo zanat: odriem ga se odsad i neu vie govoriti istinu. Neka jo bude moje-

51

Molire

mu gospodaru, on ima neko pravo da me tue; ali tomu gospodinu nastojniku osvetit u se ja, ako budem mogao.

Sedmi prizor
Mariane, Frosine, Jacques. Frosine. Znate li vi, majstore Jacques, je li vam gospodin kod kue? Jacques. Bogme jest; znam to i predobro. Frosine. Recite mu, molim vas, da smo mi ovdje.

Osmi prizor
Mariane, Frosine. Mariane. Ah, Frosine, u kolikoj sam ja neprilici! Da pravo reknem to osjeam, ja se bojim toga sastanka! Frosine. Ta zato? I emu se uzrujavate? Mariane. Jaoh, zar me i pitate? Zar ne znate zamisliti kako je uzbueno stvorenje kad treba ugledati muke na koje bi da ga razapnu? Frosine. Vidim dobro da za ugodnu smrt Harpagon nije ona muka kojoj bi se vi voljeli podati; a po vaem licu razabiram da vam poneto pada na pamet onaj mladi gizdelin o kojem ste mi govorili. Mariane. Jest. Od toga se ja, Frosine, i ne branim: i priznajem da su me se neto dojmile srca njegove smjerne posjete kod nas. Frosine. Ali jeste li znali tko je on?

52

krtac

Mariane. Ne, nisam znala tko je: ali znam, tako je stvoren da mora biti ljubljen; kad bi se mogao meni prepustiti izbor, voljela bih uzeti njega nego ikojega drugoga; i on prilino doprinosi da mi je na strahovitu muku mu za kojega bi da me udadu. Frosine. Boe moj, svi su ti gizdelini ugodni i veoma dobro izrauju svoj posao, ali su ponajvie gola sirotinja: a vama se je bolje udati za stara mua, koji vam daje velik imutak. Priznajem, srcu ba ne godi osobito uz ovoga to ja velim, s takvim se muem mora pretrpjeti i po koja mala odvratnost; ali to nee dugo potrajati, a njegova e vam smrt, vjerujte mi, nabrzo omoguiti da poete za milijega, koji e sve popraviti. Mariane. Boe moj, to je, Frosine, udna stvar, kad ja, da budem sretna, treba da elim ili da oekujem neiju smrt! A smrt se ne povodi za svim planovima to mi stvaramo. Frosine. alite li se vi? Vi polazite za njega jedino uz tu pogodbu da skoro obudovite, i to mora biti jedna stavka u ugovoru. Bila bi mu velika bezobratina da ne umre za tri mjeseca. Evo njega glavom. Mariane. Ah, Frosine, kakav je!

Deveti prizor
Harpagon, Mariane, Frosine. Harpagon (Mariani.) Nemojte zamjeriti, krasotice, to vam dolazim s naoarima. Znam, vae drai dovoljno upadaju u oi, dovoljno su vidljive i same, te ne treba naoara da se vide: ali napokon, na staklo se promatraju zvijezde... a jedna zvijezda, najkrasnija zvijezda, to je u zvjezdanom kraju...
53

Molire

Frosine, ona ne odgovara ni rije i ne pokazuje, ini mi se, nikakvu radost to me vidi. Frosine. Zato jer je jo vrlo iznenaena; a onda, svagda se djevojke isprva stide iskazati to im je u dui. Harpagon (Frosini.) Pravo veli. (Mariani.) Evo, krasno edo, moje keri, da vas pozdravi.

Deseti prizor
Harpagon, Elise, Mariane, Frosine. Mariane. Vrlo vam kasno, gospoo, izvrujem tu posjetu. Elise. Uinili ste, gospoo, to sam ja trebala uiniti; ja sam vas trebala pretei. Harpagon. Vidite, velika je; ali dra raste vazda. Mariane (tiho Frosini.) Nemila li ovjeka! Harpagon (Frosini.) ta veli krasotica? Frosine. Da ste joj divni. Harpagon. Preveliku mi ast iskazujete, divno edo. Mariane (za sebe.) Glupan! Harpagon. Nadasve sam zahvalan za vae miljenje. Mariane (za sebe.) Ne mogu izdrati.

Jedanaesti prizor
Harpagon, Mariane, Elise, Clante, Valre, Frosine, Brindavoine. Harpagon. Evo i mojega sina koji dolazi da vam se pokloni. Mariane (tiho Frosini.) Ah, Frosine, takva sastanka! To je ba onaj o kojem sam ti govorila.
54

krtac

Frosine (Mariani.) Zgoda je udna. Harpagon. Vidim da se udite to u mene vidite tako veliku djecu; ali brzo u se osloboditi i jednoga i drugoga. Clante (Mariani.) Gospoo, da vam reknem istinu, toj se zgodi zaista nisam nadao; i ako me je iznenadio otac kad mi je maloas rekao ta je naumio. Mariane. Ja mogu rei to isto: ovo je nenadan sastanak, koji me je presenetio isto kao i vas; nisam bila pripravna za takvu zgodu. Clante. Istina je, gospoo, da moj otac ne bi mogao ljepe odabrati i da se ja vrlo veselim asti to vas vidim; ali unato svemu tomu neu vam tvrditi da se radujem naumu po kojem bi vi meni mogli postati maeha. Komplimenat je, priznajem, preteak meni; to je, izvolite znati, titula koju vam ne elim. Ovaj e se razgovor nekima initi da je surov; ali ja znam pouzdano, vi ete biti kadri da ga shvatite onako kako treba; da je to brak o kojem vi, gospoo, moete zamisliti da je meni mrzak; da vi, kad znate tko sam, morate znati kako taj brak vrijea moje interese, i da vi najzad elite da vam kaem, s doputenjem mojega oca, da do toga braka, kad bi stajalo do mene, ne bi dolo. Harpagon. To je vrlo drzovit komplimenat! Lijepo priznanje, to joj iskazuje. Mariane. A ja za uzvrat velim vama, da su prilike vrlo jednake; ako je vama mrsko da vam ja budem maeha, ni meni zacijelo nije manje mre da mi vi budete pastorak. Nemojte, molim vas, misliti da vam ja nastojim pribaviti taj nemir. Jako bi mi ao bilo kad bih vam prouzrokovala nezadovoljstvo; pa ako me ne bude prisilila neodoljiva mo, zadajem vam rije da neu pristati na udaju koja vas alosti.

55

Molire

Harpagon. Pravo veli; na glup komplimenat treba isto takav odgovor. Molim vas, krasotice moja, da oprostite mojemu sinu drzovitost; on je mlad glupan, koji jo ne zna domaaj rijeima koje govori. Mariane. Uvjeravam vas da me nije nipoto uvrijedilo ovo to mi je rekao; naprotiv, ugodio mi je to mi je ovako objasnio istinske svoje osjeaje. Volim ovakvo priznanje njegovo; pa da je govorio drugaije, mnogo bih ga manje cijenila. Harpagon. Prevelika je dobrota to mu ovako ispriavate pogrjeke. Vrijeme e ga opametiti, te ete vidjeti da e mu se promijeniti uvstva. Clante. Nee, oe, ne mogu ih promijeniti; usrdno vas molim, gospoo, da mi to vjerujete. Harpagon. Ta gledajte tu mahnitost! On nastavlja jo gore! Clante. Bi li vi da se iznevjerim svojemu srcu? Harpagon. I opet? Hoe li ti promijeniti razgovor? Clante. No dakle, kad hoete da govorim drugaije: dopustite, gospoo, da stupim na mjesto mojega oca i da vam priznam da na svijetu nisam vidio nita tako lijepo kao to ste vi; da ne znam nita zamisliti to bi bilo ravno srei da bih se svidio vama, i da je ime vaega mua takva dika, takva srea, koja bi mi bila milija od udesa najveih vladara na zemlji. Jest, gospoo, od svake je sree po mojem sudu krasnija srea da bih stekao vas, i za njom tei sve nastojanje moje. Nema niega to ja ne bih bio kadar uiniti za ovako dragocjenu tekovinu; i najjae prepreke... Harpagon. Polako, sine, molim. Clante. To ja mjesto vas iskazujem gospoi komplimenat. Harpagon. Boe mili, imam ja jezik da se izjavljujem i sm, pa ne trebam tumaa kakav si ti. Hajde, dajte nam stolice!

56

krtac

Frosine. Ne. Bolje je da odmah odemo na sajam i da se odande ranije vratimo, a onda da nam bude vremena za razgovor. Harpagon (Brindavoinu.) Neka se dakle upregnu konji u koiju!

Dvanaesti prizor
Harpagon, Mariane, Elise, Clante, Valre, Frosine. Harpagon (Mariani.) Molim, krasotice moja, da oprostite to se nisam sjetio da vas prije odlaska pogostim malo. Clante. Ja sam se postarao, oe, te sam dao donijeti nekoliko zdjelica narana, etruna i konfekta, koje sam naruio u vae ime. Harpagon (tiho Valru.) Valre! Valre (tiho Harpagonu.) Poludio je! Clante. Mislite li, oe, da to nije dosta? Gospoa e biti tako dobra da izvoli oprostiti. Mariane. To nije trebalo. Clante. Jeste li, gospoo, ikad vidjeli sjajniji alem nego to je ovaj to vidite na oevu prstu? Mariane. Istina je, jako se sija. Clante (skida ocu alem s prsta i daje ga Mariani.) Trebte ga vidjeti iz blizine. Mariane. Vrlo je lijep, nema sumnje, i silno se iskri. Clante (staje pred Marianu, koja hoe vratiti alem.) Ne, gospoo, u prelijepim je rukama; moj ga otac poklanja vama. Harpagon. Ja?

57

Molire

Clante. Zar nije, oe: vi elite da ga gospoa zadri vama za volju? Harpagon (tiho sinu) ta ti! Clante (Mariani.) Dakako! On mi domahuje neka nastojim da primite. Mariane. Ja ne bih... Clante (Mariani.) Vi se alite? Ne prima on natrag. Harpagon (za sebe.) Da pobjesnim! Mariane. To bi bilo... Clante (spreava svejednako Marianu da ne vrati alem.) Nemojte, velim vam: uvrijedili bi ga. Mariane. Molim vas... Clante. Nipoto. Harpagon (za sebe.) Kuga odnijela!... Clante. Evo kako se ljuti to odbijate. Harpagon (tiho sinu.) Ah, podmuklico! Clante (Mariani.) Vidite da oajava. Harpagon (tiho sinu, prijetei mu.) Ti krvopijo! Clante. Oe, ja nisam kriv; ja inim to god mogu da ju natjeram neka ga primi; ali ona je tvrdoglava. Harpagon (tiho sinu, estoko.) Objeenjae! Clante. Vi ste gospoo krivi to ime otac grdi. Harpagon (tiho sinu, s istim gestama.) Huljo! Clante (Mariani.) Skrivit ete da e se on razboljeti. Molim vas, gospoo, ne opirite se vie! Frosine (Mariani.) Boe moj, ta se prenemaete! Zadrite prsten, kad gospodin eli. Mariane (Harpagonu.) Da vas ne rasrdim, zadravam ga sada; a uluit u drugu priliku da vam ga vratim.
58

krtac

Trinaesti prizor
Harpagon, Mariane, Elise, Clante, Valre, Frosine, Brindavoine. Brindavoine. Tu je, gospodine, neki ovjek koji bi da govori s vama. Harpagon. Reci mu da sam zaprijeen, pa neka doe drugi put. Brindavoine. On kae da vam donosi novaca. Harpagon (Mariani.) Oprostite, odmah u se vratiti.

etrnaesti prizor
Harpagon, Mariane, Elise, Clante, Valre, Frosine, La Merluche. La Merluche (dotrkuje i strovaljuje Harpagona.) Gospodine... Harpagon. Ah, pogiboh. Clante. ta je, oe? Jeste li se ubili? Harpagon. Toga su izdajnika zacijelo podmitili moji dunici da mi skrha vrat. Valre (Harpagonu.) Nee nita biti. La Merluche (Harpagonu.) Molim da oprostite, gospodine: mislio sam da mi valja dotrati bre. Harpagon. ta si doao, ti zlotvore? La Merluche. Da vam kaem: oba su vam konja bez potkova. Harpagon. Neka se odmah odvedu k potkivau! Clante. Dotle, dok ne budu potkovani, ja u za vas, oe, vriti domainske dunosti, te u otpratiti gospou u vrt i onamo u naruiti zakusku.

59

Molire

Petnaesti prizor
Harpagon, Valre. Harpagon. Valre, pripazi malo na sve to, i postaraj se, molim te, da mi od toga to vie skloni, pa da se vrati trgovcu. Valre. To je dovoljno. Harpagon (sm.) O bezoni sine! Zar bi ti da upropasti mene?

60

krtac

etvrti in
Prvi prizor
Clante, Mariane, Elise, Frosine. Clante. Vratimo se ovamo, tu e nam biti mnogo zgodnije; nema oko nas nikoga sumnjivoga, te moemo slobodno govoriti. Elise. Jest, gospoo, brat mi je povjerio ljubav to spram vas goji. Poznajem jade i nemilote to znaju prouzrokovati takve neprilike, i ja vas uvjeravam da se s najveom njenou zanimam za tu zgodu. Mariane. Slatka mi je utjeha to vidim da je uz mene stala ovakva osoba kao to ste vi, i zaklinjem vas, gospoo, da mi zauvijek ouvate to plemenito prijateljstvo to mi toliko ublauje krutu sudbinu. Frosine. Vi ste, vjere mi, nesretnici, i jedno i drugo, to me niste prije svega toga obavijestili o svojoj zgodi. Ja bih zacijelo odvratila od vas tu nevolju i ne bih prilike navela na ovo gdje su sada. Clante. ta e? Ljuti mi je udes moj dosudio ovako. Ali na to ste se, krasna Mariane, odluili vi? Mariane. Ah, zar ja imam moi da se na ita odluujem? U ovoj zavisnosti u kojoj sam ja, mogu li ita stvarati osim elja?
61

Molire

Clante. Zar meni nema u vaem srcu druge potpore osim jedinih elja? Nema voljnoga milosra? Nema pomonice dobrote? Nema djelatne sklonosti? Mariane. ta bih vam rekla? Zamislite sebe na mojem mjestu i rasudite ta mogu uiniti. Savjetujte, nareujte vi sami, ja se uzdam u vas; a vi ste, mislim, odvie razboriti da biste od mene iziskivali ita osim onoga to mi doputa ast i pristojnost. Clante. Ah, na to vi mene primoravate, kad me upuujete na ono to e voljno biti da mi dopusti mrzovoljno miljenje stroge asti i skrupulozne pristojnosti! Mariane. Ta ta bi vi da uinim? Kad bih i mogla prekoraiti mnoge obzire na koje je obvezan na enski rod, moram biti obzirna spram moje majke: ona me je odvijeka odgajala s najveom njenou, pa se ne mogu odluiti da nju zlovoljim. Poradite, potrudite se kod nje: uznastojte koliko god moete da predobijete nju; vi moete raditi i govoriti to god vas volja, ja vam doputam; a ako treba jedino da se ja izjavim vama u prilog, ja sam voljna pristati da joj sama priznam sve svoje osjeaje za vas. Clante. Frosine, mila moja Frosine, bi li ti nama posluila? Frosine. Vjere mi, zar to i treba pitati? Bih od svega srca. Vi znate da sam ja vrlo blage naravi. Bog mi nije stvorio srce od kamena; od prevelike njenosti volim ja iskazivati sitne usluge kad vidim dvoje kako se ljube u svakoj asti i potenju. ta bismo mogli uraditi tu? Clante. Razmisli malo, molim te! Mariane. Razbistri nam pamet! Elise. Pronai kakav nain da razbije ovo to si nainila. Frosine. To je prilino teko. (Mariani.) to se vae majke tie, ona nije nikako nerazumna, pa bi se mogla predobiti za od62

krtac

luku da na sina prenese dar kojim hoe obdariti oca. (Clantu.) Ali zlo razabiram u tom to je va otac va otac. Clante. To se razumije. Frosine. Velim to da se on nee odljutiti ako mu se pokae da ga odbijaju, i onda nee biti voljan pristati na vau enidbu. Da bude dobro, trebalo bi da odbije on sm, i trebalo bi nastojati da vas kako god omrazimo njemu. Clante. Ima pravo. Frosine. Jest, imam pravo, znam dobro. To bi trebalo; ali vraka je stvar kako bi se za to naao nain... Poekajte! Da nam je kakva enska, neto vremena, sposobna kao ja, koja bi prilino znala igrati odlinu damu, da bismo ju na brzu ruku raskono opremili i nadjenuli joj kakvo neobino ime markize ili vikontese, toboe iz donje Bretagne, ja bih bila dovoljno spretna i natovarila bih vaemu ocu da ta enska ima, osim kua, sto tisua kuda gotova novca, da je do ludila zaljubljena u njega i eli mu biti ena, tako da bi mu vjenanim ugovorom poklonila sav svoj imutak: a ja ne sumnjam da bi se on privolio toj ponudi. Jer na koncu konca, on vas ljubi jako, ali malko jae ljubi on novce: a dok se zanese za tim mamcem i pristane jednom na ono to se vas tie, slabo e mu vrijediti iza toga kad mu pukne meu oima, i on jasno razabere imutak nae markize. Clante. Sve je to vrlo dobro zamiljeno. Frosine. Pustite mi da ja radim. Sjetila sam se jedne prijateljice, koja e nam biti zgodna. Clante. Budi uvjerena, Frosine, o mojoj zahvalnosti, ako stvar istjera na istac. Ali da mi najprije, draesna Mariane, molim vas, predobijemo vau majku; svakako je teak posao razbiti tu enidbu. Upnite se i vi, molim vas, koliko god budete mogli. Posluite se svom onom vlau to vam ju spram
63

Molire

nje daje sklonost njena: upotrijebite do kraja rjeitu milotu, svemonu draest, to ju je Bog dao vaim oima i vaim ustima; i nemojte, molim vas, zaboraviti one njene rijei, one slatke molbe i ono ganutljivo milovanje, kojemu se ne moe, uvjeren sam, nita odbiti. Mariane. Uinit u to god mogu, i neu nita zaboraviti.

Drugi prizor
Harpagon, Clante, Mariane, Elise, Frosine. Harpagon (za sebe, neopaen.) Oho, sin moj ljubi ruku tobonjoj maehi, a tobonja se maeha ne brani jako. Da tu nije neka tajna? Elise. Evo mojega oca. Harpagon. Koija je pripravna, moete krenuti kad god vas volja. Clante. Kad vi, oe, ne idete, ja u ih otpratiti. Harpagon. Ne, ostani; one e otii i same, a ja tebe trebam.

Trei prizor
Harpagon, Clante. Harpagon. No, ta se tebi ini o toj osobi, bez obzira to bi tebi bila maeha? Clante. ta se meni ini? Harpagon. Jest, o njenu biu, pojavi, ljepoti, duhu? Clante. Da, da! Harpagon. I ta jo?

64

krtac

Clante. Da vam iskreno kaem, nije mi se uinila onakva kakvu sam zamiljao. Bie joj je puka koketerija, pojava prilino nespretna, ljepota vrlo osrednja, a duh najobiniji. Nemojte, oe, misliti, kao da je to zato da bih vam ju omrazio; jer ako je ve maeha, isto volim ovu kao i drugu. Harpagon. Ali ti si joj maloas govorio... Clante. Rekao sam joj u vae ime nekoliko ljubeznosti; ali to je bilo zato da vama ugodim. Harpagon. Ti dakle ne bi imao sklonosti za nju? Clante. Ja? Nipoto. Harpagon. To mi je ao, jer mi niti jednu misao to mi je bila pala na pamet. Kad sam ju vidio ovdje, razmislio sam o svojoj dobi, pa sam rasudio da bi mi se moglo prigovoriti to uzimam tako mladu ensku. Taj me je razlog odvratio od mojega nauma; pa kako sam ju zaprosio i zadao joj rije, bio bih ju dao tebi, kad ti ne bi spram nje iskazivao protivnost. Clante. Meni? Harpagon. Tebi. Clante. Za enu? Harpagon. Za enu. Clante. Sluajte! Istina je da ona nije osobito po mojem ukusu, ali da ugodim vama, oe, odluit u se da je uzmem, ako vi hoete. Harpagon. Ja? Ja sam razboritiji nego to ti misli; ja neu siliti tvoju sklonost. Clante. Molim, ja u se za to upeti vama za volju. Harpagon. Ne, ne; ne moe biti sretan brak gdje nema sklonosti. Clante. To je, oe, stvar koja e moda kasnije doi; kau da je ljubav esto plod braka.
65

Molire

Harpagon. Ne: s muke se strane ne smije rizikovati; to su nemile posljedice kojima te ja ne elim izvrgavati. Da si spram nje osjeao kakvu sklonost, u dobar as, ja bih je udao za tebe mjesto za mene: ali kad nije tako, drat u se prve moje nakane i uzet u je ja sm. Clante. No dakle, oe, kad su takve prilike, trebam vam otkriti srce, trebam vam odati nau tajnu. Istina je da ja nju ljubim od onoga dana kad sam je ugledao na etnji; da sam malo prije kanio zaiskati ju od vas za enu, a zadrala me je jedino izjava o vaim uvstvima i strah da ne ozlovoljim vas. Harpagon. Jesi li ju pohaao? Clante. Jesam, oe. Harpagon. Mnogo puta? Clante. Prilino, za ovo vrijeme. Harpagon. Jesi li lijepo bio doekivan? Clante. Vrlo lijepo, ali nije znala tko sam; i zato se je maloas iznenadila Mariane. Harpagon. Jesi li joj izjavio ljubav i nakanu da je uzme? Clante. Dabome; i ak sam neto malo o tom otkrio njenoj majci. Harpagon. Je li ona sasluala tvoju ponudu njenoj keri? Clante. Jest, vrlo uljudno. Harpagon. A uzvraa li ki jako tvoju ljubav? Clante. Ako u vjerovati onomu to se ini, ja si uobraavam da me poneto voli. Harpagon (tiho, za sebe.) Veselim se to sam doznao takvu tajnu; to sam ba i elio. (Glasno.) No, dakle, sine, zna li ta je? To: ako izvoljava smisliti, valja ti da se okani te svoje ljubavi, da prestane salijetati onu koju ja elim uzeti, i da se za kratko vrijeme oeni onom koja ti se namjenjuje.
66

krtac

Clante. Zar bi vi, oe, ovako da se titrate mnome? Kad su dakle prilike dotjerale dotle, izjavljujem ja vama da se neu okaniti ljubavi svoje za Marianu i da nema te krajnosti u koju se ja ne bih upustio da nju vama otmem; pa ako vi imate privolu majinu, ja u imati moda drugu pomo koja e se boriti za mene. Harpagon. ta, objeenjae, ti se usuuje da se meni plete u poslove! Clante. Vi se pletete u moje poslove, ja sam bio prvi. Harpagon. Zar ja nisam tvoj otac? I zar ti meni ne duguje potovanje? Clante. U tim se stvarima ne moraju djeca pokoravati oevima, a ljubav ne zna ni za koga. Harpagon. Nauit u ja tebe estitim batinama da mene zna. Clante. Sve vae prijetnje nee nita izraditi. Harpagon. Ti e se odrei Mariane. Clante. Nipoto. Harpagon. Dajte mi odmah batinu!

etvrti prizor
Harpagon, Clante, Jacques. Jacques. He, he, he, gospodo, ta je to? ta vi mislite? Clante. Marim ja za to! Jacques (Clantu.) Ta polako, gospodine! Harpagon. Tako bezobrazno govori on meni! Jacques (Harpagonu.) Ta molim vas, gospodine! Clante. Ja ne odustajem. Jacques (Clantu.) Pa zar ocu vaemu!
67

Molire

Harpagon. Pusti me! Jacques (Harpagonu.) Pa zar sinu vaemu! Da sam to barem ja! Harpagon. Ja u tebe samoga, Jacques, uzeti za suca u ovoj stvari, da pokaem kako ja imam pravo. Jacques. Pristajem. (Clantu.) Uklonite se malo! Harpagon. Ja ljubim djevojku i hou da je uzmem, a taj objeenjak obezobrazio, te i on ljubi nju i unato mojim nalozima hoe nju. Jacques. A, ima krivo. Harpagon. Zar to nije strahovita stvar, kad bi sin da se takmi s ocem? I zar on ne bi morao odustati i ne dirati u moju sklonost? Jacques. Imate pravo. Pustite me da govorim s njim, i ostanite ovdje. Clante (Jacquesu, koji mu se pribliava.) Pa dobro, kad on hoe tebe odabrati za suca, ja ne uzmiem; svejedno mi je, tko bio da bio: i ja u se u naoj razmirici pozvati na tebe, Jacques. Jacques. Veliku mi ast iskazujete. Clante. Ja sam se zagledao u mladu ensku, koja mi uzvraa ljubav i njeno prihvaa moju rije; a otac moj zamislio da smeta mojoj ljubavi i prosi nju. Jacques. Ima zacijelo krivo. Clante. Zar ga nije stid da u tim godinama misli na enidbu? Zar njemu jo dolikuje zaljubljivati se? I zar ne bi trebao prepustiti taj posao mladomu svijetu? Jacques. Pravo imate, on se ali; pustite me da mu kaem dvije-tri rijei. (Harpagonu.) No dakle, va sin nije tako udan kako vi velite, i opameuje se: on kae da zna kakvo vam po68

krtac

tovanje duguje, da se je raestio samo u prvom aru, i nee se otimati da se pokori onomu to bude vaa volja, samo ako budete bolje postupali s njim nego to postupate, i ako ga oenite takvom enskom s kojom bi mogao biti zadovoljan Harpagon. Ah, ako je tako, reci mu, Jacques, da se od mene moe svemu nadati i da mu ja putam slobodu, neka bira koju god bude htio, osim Mariane. Jacques. Pustite mene, da ja izradim. (Clantu.) No dakle, nije va otac onako nerazuman kako ga vi prikazujete; on mi je izjavio da se je rasrdio jedino na vau estinu i da zamjerava samo vaemu nainu kako postupate; on je jako voljan dozvoliti vam to vi elite, samo ako se budete mirno prihvatili toga, te ako budete njemu iskazivali smjernost, potovanje i pokornost, to ju sin duguje ocu. Clante. Ah, Jacques, moe mu zajamiti, ako mi dade Marianu, da u mu navijek biti najpokorniji na svijetu, i nikad neu bilo ta initi drugaije nego po njegovoj volji. Jacques (Harpagonu.) Gotovo je, on pristaje na ono to velite. Harpagon. To je najkrasnije na svijetu. Jacques (Clantu.) Sve je uglavljeno; on je zadovoljan s vaim obeanjima. Clante. Hvala Bogu! Jacques. Gospodo, treba samo da se vi razgovorite, vi ste se sada sloili; vi ste se svaali jer se niste znali razumjeti. Clante. Dobri moj Jacques, ja u ti biti zahvalan dokle god ivim. Jacques. Nemate zato, gospodine. Harpagon. Ti si mi, Jacques, ugodio, a to zasluuje nagradu. (Harpagon prekopava po epu, Jacques prua ruku, ali Harpagon izvlai samo rubac i veli.) Dobro je, sjetit u se, ja ti jamim.
69

Molire

Jacques. Ljubim vam ruke.

Peti prizor
Harpagon, Clante. Clante. Oprosti mi, oe, to sam se raestio. Harpagon. Nita zato. Clante. Uvjeravam vas, da to nadasve alim. Harpagon. A ja se nadasve veselim to vidim da si razuman. Clante. Koliko ste dobri, kad tako zaboravljate moju pogrjeku! Harpagon. Lako se zaboravljaju djeje pogrjeke, kad se djeca vraaju k svojoj dunosti. Clante. I nikako mi ne zlopamtite sve te moje budalatine! Harpagon. Na to me ti primorava pokornou i smjernou u koju staje. Clante. Obeavam vam, oe, da u sve do smrti uvati u srcu spomen o vaoj dobroti. Harpagon. A ja tebi obeavam da nema nita to ti ne bi dobio od mene. Clante. Ah, oe, ne item vam nita vie, dosta ste mi dali, kad mi dadoste Marianu. Harpagon. ta? Clante. Velim, oe, da sam prezadovoljan s vama i da mi je sve sadrano u dobroti vaoj, to mi dajete Marianu. Harpagon. Tko veli, da ti dajem Marianu? Clante. Vi, oe. Harpagon. Ja?

70

krtac

Clante. Nema sumnje. Harpagon. Kako to! Pa ti si obeao da e je se odrei. Clante. Ja u se odrei nje? Harpagon. Jest. Clante. Nipoto. Harpagon. Ti nisi odustao da tei za njom? Clante. Naprotiv, jo sam voljniji nego ikad. Harpagon. ta, objeenjae, iznova? Clante. Ne moe mene nita promijeniti. Harpagon. Izradit u ja ve, izdajnie. Clante. Radite to vas volja. Harpagon. Zabranjujem ti da mi ikad dolazi. Clante. U dobar as! Harpagon. Neu da znam za tebe. Clante. Nemojte. Harpagon. Odriem te se da si mi sin. Clante. Neka! Harpagon. Razbatinjujem te. Clante. Kako vas god volja. Harpagon. I proklinjem te. Clante. Ne treba meni nita od vas.

esti prizor
Clante, La Flche. La Flche (dolazi iz vrta s kasetom.) Ah, gospodine, nalazim vas ba u pravi as! Hodite bre za mnom! Clante. ta je?
71

Molire

La Flche. Hodite za mnom, velim vam; dobro nam je. Clante. Kako to? La Flche. Evo se je uradio va posao. Clante. ta je? La Flche. Na ovo sam vrebao cio dan. Clante. ta je to? La Flche. Blago vaega oca to sam ugrabio. Clante. Kako si to uradio? La Flche. ut ete sve. Da se uklonimo; ujem ga kako vie.

Sedmi prizor
Harpagon (vie iz vrta za tatom.) Hvatajte tata! Tata! Ubojicu! Razbojnika! Pravdo, pravedni Boe! Propao sam, ubijen sam, prerezali mi grlo, oteli mi novce moje. Tko bi to bio? ta je od njega? Gdje je? Gdje se krije? ta bih uinio da ga naem! Kamo bih trao? Ili ne bih trao? Nije li tamo? Nije li tu? Tko je to? Stani! (Sm sebi, hvatajui se za ruku.) Vrati mi, huljo, moje novce... Ah, to sam ja... Pomutila mi se pamet, te ne znam gdje sam, tko sam i ta radim. Jaoh, jadni moj nove, jadni moj nove, dragi prijatelju moj, otee mi tebe! A kad meni ugrabie tebe, izgubio sam ja potporu, utjehu, radost svoju; sve se je dokonalo meni i nema mi vie posla na svijetu! Bez tebe ne mogu ja ivjeti. Gotovo je, iznemogao sam, umirem, umro sam, pokopan sam. Zar nema nikoga tko bi me uskrisio, tko bi mi vratio drage novce moje, ili me uputio tko ih je ukrao? A, ta velite? Nije nitko. Izradio taj posao tko mu drago, s velikom je pomnjom uvrebao as i odabrao je ba onaj mah, kad sam ja razgovarao s mojim nevjernim sinom. Hajdemo! Ja u dovesti sud, pa neka se na muke udari sva moja kua, sluge, sin, ki, i ja
72

krtac

takoer. Koliki se je svijet skupio! Koga god pogledam, na toga i sumnjam, i svaki mi se ini da me je okrao. A, o emu se govori ondje gore? Je li tamo moj kradljivac? Molim vas, tamo? O onom, koji me je opljakao? Kakva je graja? Ako znate za mojega kradljivca, zaklinjem vas, kaite mi! Da se nije sakrio meu vama? Svi me gledaju i udaraju u smijeh. Vidjet ete da su oni bez sumnje uestvovali u krai to mi je poinjena. Hajdemo bre, po komisare, pandure, provizore, suce, muke, vjeala i krvnike. Dat u povjeati sav svijet, a ako ne naem svoje novce, objesit u se iza toga ja sm.

73

Molire

Peti in
Prvi prizor
Harpagon, komisar. Komisar. Pustite meni da radim, znam ja svoj zanat, hvala Bogu. Nisam se ja tek danas zapoeo plesti u to da otkrivam krae; volio bih da mi je toliko kesa s tisuu franaka koliko sam ljudi dao povjeati. Harpagon. Svima je oblastima interes da tu stvar uhvate u ruke, pa ako se meni ne pronau novci, ja u zaiskati sudu sud. Komisar. Moraju se uiniti svi potrebni koraci. Vi velite, da je u kaseti bilo?... Harpagon. Potpunih deset tisua kuda. Komisar. Deset tisua kuda! Harpagon. Deset tisua kuda. Komisar. Kraa je zamana. Harpagon. Za ovako silno zloinstvo nema dovoljno velike kazne, pa ako on ne bude kanjen, nije vie sigurno ni ono to je najsvetije. Komisar. U kakvu je novcu bila ta svota? Harpagon. U valjanim louisdorima i pistolama potpune teine.
74

krtac

Komisar. Na koga sumnjate radi te krae? Harpagon. Na sav svijet, i ja elim da pozatvarate sav grad i predgraa. Komisar. Sluajte mene; treba da se nitko ne zaplai i da se tihano uvrebaju neki dokazi, pa da se onda strogo pristupi pronalaenju novaca to su vam ukradeni.

Drugi prizor
Harpagon, komisar, Jacques. Jacques (u pozadini, okree se onamo otkud je uao.) Odmah u se vratiti: odmah mi ga zakoljite, turite u kljualu vodu i objesite o strop! Harpagon (Jacquesu.) Koga? Onoga to me je opljakao? Jacques. Ja govorim o prasetu to mi je upravo poslao va nastojnik, pa hou da vam ga priredim po mojem ukusu. Harpagon. Ne radi se o tom, i evo ba gospodina s kojim treba da se govori o drugoj stvari. Komisar (Jacquesu.) Nemojte se plaiti: ja vas neu ozloglasiti, a stvari e tei tiho. Jacques. Gospodin je pozvan na veeru? Komisar. Treba sada, dragi prijatelju, da nita ne krijete gospodaru. Jacques. Vjere mi, gospodine, pokazat u sve to god znam uraditi, i pogostit u vas to god ljepe budem mogao. Harpagon. Ne radi se sada o tom. Jacques. Ako vam ne priredim onako dobro jelo kako bih htio, kriv je va gospodin nastojnik, koji mi je podrezao krila noicama svoje tedljivosti.
75

Molire

Harpagon. Nevjero, o drugoj se stvari radi, a ne o veeri; ja elim da mi iskae o novcima to su mi ukradeni. Jacques. Ukradeni su vam novci? Harpagon. Jesu, huljo; i ja u te odmah dati objesiti ako mi ih ne vrati. Komisar. Za Boga, nemojte ga muiti. Vidim mu po licu da je potenjak, pa ako i ne bude zatvoren, on e vam otkriti to vi elite znati. Jest, prijatelju, ako priznate stvar, nee vam se na ao uiniti, a gospodar e vas valjano nagraditi. Ukradeni su mu danas novci, a vi jedini znate rei togod o toj stvari. Jacques (tiho, za sebe.) To mi ba i treba, da se osvetim naemu nastojniku. Otkad je doao u kuu on je miljenik; samo se njegovi savjeti sluaju; i jo su mi na pameti malopreanje batine. Harpagon. ta ti premilja? Komisar (Harpagonu.) Pustite ga, on se pripravlja da vam udovolji; pravo sam vam rekao da je on potenjak. Jacques. Gospodine, ako bi vi da vam kaem ta je, ja mislim da je to poinio va dragi gospodin nastojnik. Harpagon. Valre? Jacques. Jest. Harpagon. On, koji mi se ini tako vjeran? Jacques. Ba on. Ja mislim da vas je okrao on. Harpagon. A po emu ti to misli? Jacques. Po emu? Harpagon. Jest. Jacques. Ja mislim... po onom, to mislim. Komisar. No trebate kazati kakovih imate dokaza.

76

krtac

Harpagon. Jesi li ga vidio kako se ulja oko mjesta gdje sam bio metnuo novce? Jacques. Jesam, zaista. Gdje su vam bili novci? Harpagon. U vrtu. Jacques. Jest upravo. Vidio sam ga kako se ulja po vrtu. A u emu su bili ti novci? Harpagon. U kaseti. Jacques. Tako je. Vidio sam u njega kasetu. Harpagon. A kakva je ta kaseta? Da vidim, je li moja? Jacques. Kakva je? Harpagon. Da. Jacques. Ona je... Ona je, kakva je ve kaseta. Komisar. To se razumije. Ali opiite ju malo, da vidimo. Jacques. Velika je kaseta... Harpagon. Ona to mi je ukradena, mala je. Jacques. Pa da, mala je, ako se uzme tako; ali ja ju zovem velikom radi onoga to je u njoj. Komisar. A kakve je boje? Jacques. Kakve boje? Komisar. Da. Jacques. Boje je... no, neke boje... Zar mi ne moete pomoi da kaem? Harpagon. No? Jacques. Nije li crvena? Harpagon. Nije, nego siva. Jacques. Pa jest, sivocrvena, tako i htjedoh rei. Harpagon. Nema sumnje, to je zacijelo ona. Zapiite, gospodine, zapiite njegov iskaz. Boe, u koga bih se odsad uzdao?

77

Molire

Ne treba ni na to vie prisezati, a nakon toga mislim da bih sam sebe mogao okrasti. Jacques (Harpagonu.) Evo, gospodine, njega opet. Nemojte mu barem govoriti da sam ja vama to otkrio.

Trei prizor
Harpagon, komisar, Valre, Jacques. Harpagon. Prii, hodi i priznaj najcrnje djelo, najstrahovitije zlodjelo to se je ikad poinilo! Valre. ta bi vi, gospodine? Harpagon. Zar se ti, izdajnie, ne stidi svojega zloinstva? Valre. Ta o kakvom zloinstvu govorite vi? Harpagon. O kakvom zloinstvu govorim ja, ti sramotnie! Kao da ne zna ta ja velim! Uzalud ga nastoji prikriti: otkrila se je stvar i ja sam upravo doznao sve. Tako ti zloupotrebljava moju dobrotu i namjerice mi se uvlai u kuu, da me iznevjeri, da mi ovakvu psinu uini! Valre. Kad vam se je, gospodine, otkrilo sve, neu evrdati niti vam poricati. Jacques (za sebe.) O, zar sam i ne mislei pogodio? Valre. Kanio sam vam govoriti o tom i htio sam da za to saekam povoljnu priliku; ali kad je tako, zaklinjem vas da se ne ljutite i da izvolite sasluati moje razloge. Harpagon. A kakve bi razloge da mi kazuje, ti sramotni kradljive? Valre. Ah, gospodine, nisam ja zasluio ta imena. Istina je, ogrijeio sam se o vas, ali napokon, moj se grijeh moe oprostiti.
78

krtac

Harpagon. ta, oprostiti, takva zasjeda, takvo ubojstvo! Valre. Molim vas, ne srdite se! Dok me sasluate, vidjet ete da zloa nije tolika kolikom ju stvarate vi. Harpagon. Zloa nije tolika kolikom ju stvaram ja! A moja je krv, moje srce, objeenjae! Valre. Vaa krv, gospodine, nije dopala u loe ruke. Ja sam od takva roda da joj nisam na sramotu: i niega u tom nema to ja ne bih mogao popraviti. Harpagon. To i jest moja volja, i da mi vrati to si mi ugrabio. Valre. Vaoj u asti, gospodine, potpuno udovoljiti. Harpagon. Ne radi se tu o asti. Ali tko je tebe, reci, naveo na to djelo? Valre. Ah, zar me i pitate? Harpagon. Jest, zaista, pitam te. Valre. Jedan bog koji ispriava sve to prouzrokuje: Amor. Harpagon. Amor! Valre. Jest. Harpagon. Lijepe li ljubavi! Lijepe ljubavi, vjere mi, lijepe ljubavi za moje louisdore! Valre. Ne, gospodine, nije mene zamamilo vae bogatstvo, nije mene zablijetilo to; uvjeravam vas da ne teim za svim vaim blagom, samo ako mi ostavite ono to imam. Harpagon. Neu, do sviju vragova; neu ti ga prepustiti. Ta gledajte tu bezobratinu, hoe da zadri to mi je ukrao! Valre. Zar vi to krstite kraom? Harpagon. Bih li to krstio kraom! Toliko blago! Valre. Istina je, blago jest, i bez sumnje najdragocjenije to imate; ali nee to biti kraa ako mi ga prepustite. Kleei,

79

Molire

molim vas za to blago puno milote; ako ete pravo uiniti, treba da mi ga date. Harpagon. Neu ja to uiniti. ta ovo znai? Valre. Mi smo si obeali uzajamnu vjernost i zakleli se da se neemo ostavljati. Harpagon. Zakletva je divna, a obeanje smijeno! Valre. Jest, zadali smo si rije da emo dovijeka biti svoji. Harpagon. To u vam ja bogme sprijeiti, jamim vam. Valre. Rastaviti nas moe jedino smrt. Harpagon. Ba se je vraki pomamio za mojim novcima! Valre. Rekao sam vam ve, gospodine, da me nije sebinost navela da to uinim. Srce mi nije radilo po onim pobudama to ih vi mislite, nego mi je tu odluku udahnuo plemenitiji razlog. Harpagon. Vidjet ete, on bi radi kranskoga milosra prigrabio moje dobro. Ali ja u to urediti; a sud e meni, objeenjae bezobrazni, pribaviti za sve zadovoljtinu. Valre. Postupajte kako vas volja, a ja sam evo pripravan pretrpiti svako nasilje koje hoete; ali vas molim, vjerujte mi barem to: ako tu ima ikakva zla, neka budem krivljen jedini ja, jer vaa ki nije u svem tom nita skrivila. Harpagon. I vjerujem, zaista: bilo bi vrlo udno da se je moja ki uplela u to zloinstvo. Ali ja hou da dobijem to je moje, pa mi priznaj kuda si je uklonio. Valre. Ja?... Nisam je ni uklonio; ona je jo u vaoj kui. Harpagon (za sebe.) Oj draga moja kaseto! (Glasno.) Nije mi se micala iz kue? Valre. Nije, gospodine. Harpagon. He, ded mi reci: ti ju nisi dirao?

80

krtac

Valre. Ja da bih ju dirao! Ah, krivicu joj inite, a isto tako i meni; najiim i najsmjernijim arom plamtio sam ja za njom. Harpagon (za sebe.) Plamtio za mojom kasetom! Valre. Volio bih umrijeti nego da mi se je javila ikakva uvredljiva misao o njoj: ona je za to prepametna i prepotena. Harpagon (za sebe.) Moja kaseta prepotena! Valre. Sve su mi se elje ograniile na to da uivam gledajui nju, i nikakva mi opaina nije obeaivala ljubav to su mi udahnule krasne oi njene. Harpagon (za sebe.) Krasne oi moje kasete! On govori o njoj kao ljubavnik o ljubavnici. Valre. Gospa Claude zna, gospodine, istinu o toj zgodi, i ona vam moe posvjedoiti... Harpagon. ta, moja je slukinja upletena u tu stvar? Valre. Jest, gospodine, ona je bila svjedokinja kad smo se obeali, i tek kad je razabrala kako je potena moja ljubav, pomogla mi je da nagovorim vau ker, te mi je ona zadala rije i prihvatila moju rije. Harpagon. Ha! (Za sebe.) Da nije pobudalio od straha koji ga je spopao od suda? (Valru.) ta nam tu plete o mojoj keri? Valre. Velim vam, gospodine, namuio sam se nadasve dok nisam stidljivost njenu privolio na ono to mi je eljela ljubav. Harpagon. iju stidljivost? Valre. Vae keri; istom juer se je odluila, te smo uzajamno potpisali brano obeanje. Harpagon. Moja je ki potpisala tebi brano obeanje? Valre. Jest, gospodine, a ja sam potpisao njoj. Harpagon. O Boe, jo jedna nesrea!
81

Molire

Jacques (komisaru.) Piite, gospodine, piite. Harpagon. Sve gora nevolja! Sve ljui oaj! (Komisaru.) Uinite dakle, gospodine, to vam je slubena dunost, i sastavite mu zapisnik kao tatu i zavodniku. Jacques. Kao tatu i zavodniku. Valre. Ta imena ne pristaju meni; a dok se dozna tko sam ja...

etvrti prizor
Harpagon, Elise, Mariane, Valre, Frosine, Jacques, komisar. Harpagon. Ah, nevaljalice keri! Nedostojna keri oca kakav sam ja! Zar ti tako izvruje ono to sam te uio! Zaljubljuje se u sramotna kradljivca i bez moje privole zadaje njemu rije! Ali prevarit ete se vi i jedno i drugo. (Elisi.) etiri debela zida jamit e mi za tvoje vladanje; (Valru) a valjana vjeala, objeenjae bezobrazni, pribavit e mi zadovoljtinu za tvoju drzovitost. Valre. Nee vaa strast presuditi tu stvar; bit u barem sasluan prije nego to me osude. Harpagon. Zabunio sam se kad sam spomenuo vjeala; iv e biti udaren na kota. Elise (kleei pred Harpagonom.) Ah, oe, prihvatite, molim vas, malo ovjenija uvstva, i nemojte tjerati do krajnje estine oinske vlasti. Ne zanosite se za prvim pobudama svoje strasti; poekajte i razmislite ta ete initi. Potrudite se da bolje promotrite onoga na kojega se tuite. Sasvim je drugaiji nego to ga prosuuju vae oi; i manje ete se uditi to sam mu se predala, dok budete doznali da ve odavno ne biste imali mene kad ne bi bilo njega. Jest, oe, on je onaj to
82

krtac

je mene izbavio iz velike opasnosti kad sam se, znate, davila u vodi, pa njemu vi dugujete ivot ove iste keri, kojoj... Harpagon. Sve to nije nita; bolje bi mi bilo da te je pustio neka se utopi, nego to je uradio ovo. Elise. Zaklinjem vas, oe, oinskom ljubavlju, da mi... Harpagon. Ne, ne, neu nita da sluam; treba da pravda izvri svoju dunost. Jacques (za sebe.) Platit e ti meni moje batine. Frosine (za sebe.) udna je to zbrka.

Peti prizor
Anselme, Harpagon, Elise, Mariane, Frosine, Valre, komisar, Jacques. Anselme. ta je, gospodine Harpagone, vidim vas svega uzbuena! Harpagon. Ah, gospodine Anselme, gledajte najveega nesretnika na svijetu, i eto vam mnogo nemira i nereda kod ugovora to ga dolazite sklopiti. Ubijaju me u imutku, ubijaju me u asti; i eto nevjernika, zlikovca, koji je povrijedio sva najsvetija prava, koji se je pod slubenikim imenom uuljao meni u kuu, da mi pokrade novce i da mi zavede ker. Valre. Tko i misli na vae novce o kojima mi trabunjate? Harpagon. Jest, obeali su si uzajamno da e se uzeti. Ta se uvreda tie vas, gospodine Anselme; vi ga morate tuiti i na svoj troak provesti sav sudbeni postupak, da mu se osvetite za bezobratinu. Anselme. Nije meni nakana da uzimam enu preko volje njene i da ikako teim za srcem koje se je odalo drugomu; ali vae sam interese voljan braniti kao i svoje vlastite.
83

Molire

Harpagon. Ovaj je gospodin potenjak komisar, koji nee, kako mi je rekao, ni u em zaboraviti svoju slubenu dunost. (Komisaru, pokazujui mu Valra.) Svjedoite protiv njega, gospodine, i uinite stvar vrlo kanjivom. Valre. Ne razumijem kakvo bi mi se zloinstvo moglo skovati od ljubavi za vau ker, i na kakvu bih kaznu, kako vi mislite, mogao biti osuen radi nae vjeridbe, dok se dozna tko sam ja. Harpagon. Ne marim ja za te bajke; danas vrve po svijetu sami plemeniti lupei, same varalice koji se koriste svojom opskurnou te se bezono kite kojim god uvenim imenom to smisle da uzmu. Valre. Znajte, ja sam preponosit da bih se iim kitio to nije moje, i cio Napulj moe posvjedoiti moj plemeniti rod. Anselme. Polagano! Pazite ta govorite. Vi tu rizikujete vie nego to slutite, jer govorite pred ovjekom koji poznaje sav Napulj i moe lako progledati to vi priate. Valre. Ja nisam onaj koji se iega boji, pa ako poznajete Napulj, znate vi tko je bio don Toma Alburci. Anselme. Dabogme da znam; i malo ga je ljudi poznavalo bolje od mene. Harpagon. Ne marim ja ni za don Tomu ni za don Martina. (Vidi da su upaljene dvije svijee, te gasi jednu.) Anselme. Molim, dopustite mu neka govori; vidjet emo ta hoe rei. Valre. Ja bih htio rei da mi je on bio otac! Anselme. On? Valre. Jest. Anselme. Manite se, vi zbijate alu. Smislite kakvu drugu priu koja bi vam mogla bolje uspjeti, i ne pokuavajte se iz84

krtac

baviti tom varkom. Valre. Smislite da bolje govorite. To nije la i ja ne tvrdim nita to ne bih mogao lako dokazati. Anselme. Vi se dakle usuujete govoriti da ste sin don Tome Alburcija? Valre. Jest, usuujem se i pripravan sam da tu istinu branim od svakoga. Anselme. udna je ta smionost! Da se postidite, znajte da ima najmanje esnaest godina kako je taj ovjek o kojem nam govorite poginuo na moru s djecom i sa enom, kad ih je htio izbaviti ive iz ljutih progonstva to su bila nastala uz nerede u Napulju, tako da je odande istjerano vie plemenitih porodica. Valre. Jest. Ali da vas postidim, znajte vi, da je njegova sina, kojemu je bilo sedam godina, spasio iz toga brodoloma zajedno sa slugom panjolski brod, a taj izbavljeni sin je ovaj, to govori s vama. Znajte da je kapetana toga broda ganuo moj udes i on me zavolio; dao me je odgojiti kao roenoga sina i ja sam sluio u vojnoj slubi, otkad sam dorastao za nju; istom pred kratkim sam vremenom doznao da mi otac nije umro, kako sam uvijek mislio; kad sam poao potraiti oca, te sam prolazio svud, sam mi je Bog udesio priliku da vidim krasnu Elisu; im sam je ugledao, zarobila me njena krasota, pa su me silna ljubav moja i strogost njena oca naveli na odluku da mu se uvuem u kuu, a drugoga sam poslao da trai moje roditelje. Anselme. Ali kakvi nas dokazi jo, drugaiji nego vae rijei, mogu uvjeriti da ovo nije bajka koju ste vi izgradili na jednoj istini? Valre. panjolski kapetan, mojega oca peat s rubinom, narukvica od agata to mi je majka metnula na ruku, i stari Pe85

Molire

dro, onaj sluga to se je sa mnom spasao iz brodoloma. Mariane. Ah, na vae rijei mogu ovdje odgovoriti ja, da vi nikako ne varate; i po svem to vi kazujete jasno razabiram da ste vi moj brat. Valre. Vi moja sestra! Mariane. Jesam: srce mi se je uzbudilo onoga asa im ste progovorili; a majka naa, koju ete vi razdragati, nebrojeno mi je puta pripovijedala o nesreama nae obitelji. Ni nama nije dosudio Bog da poginemo u onom alosnom brodolomu; ali nam je spasio ivot jedino uz gubitak nae slobode; nas su, majku i mene, s krhotina naega broda ugrabili gusari. Nakon deset godina robovanja sretan nam udes vratio slobodu i mi se vratile u Napulj; tamo je sve dobro nae bilo rasprodano, a o ocu nismo mogle dobiti vijesti. Otputovale smo u Genovu, gdje je majka pokupila neto jadnih preostataka neke raskomadane batine, a odande je, bjeei od krute nepravice svojih roaka, dola ovamo, gdje skoro i ne ivi, nego kunja. Anselme. O Boe, kakva su djela tvoje moi! I kako ti pokazuje da si ti jedini moan tvoriti udesa! Zagrlite me, djeco moja, i zdruite oboje zanos svoj sa zanosom vaega oca. Valre. Vi ste na otac? Mariane. Vas je majka moja toliko oplakivala? Anselme. Jest keri moja, jest, sine moj, ja sam don Toma Alburci, kojega je Bog spasao iz valova sa svim novcima to sam nosio; dulje od esnaest sam godina mislio da ste svi pomrli, te sam nakon dugih putovanja kanio da u braku s blagom i razumnom enskom steknem utjehu nove porodice. Kako sam vidio da mi je slabo siguran ivot ako se vratim u Napulj, odrekao sam se toga zauvijek; tamo sam uspio sve rasprodati to sam imao, te sam se udomio ovdje, gdje
86

krtac

sam pod imenom Anselme elio odbiti od sebe jade onoga drugoga imena to mi je prouzrokovalo tolike nevolje. Harpagon (Anselmu.) Ovo je va sin? Anselme. Jest. Harpagon. Ja u vas tuiti da mi platite deset tisua kuda to mi je on ukrao. Anselme. On ukrao vama? Harpagon. On sm. Valre. Tko vam je to rekao? Harpagon. Jacques. Valre (Jacquesu.) Ti to kae? Jacques. Eto vidite, da ja ne kaem nita... Harpagon. Jest, evo gospodin je komisar zapisao njegov iskaz. Valre. Zar bi vi mene mogli smatrati sposobnim za tako podlo djelo? Harpagon. Bio ili ne bio sposoban, ja hou svoje novce.

esti prizor
Harpagon, Anselme, Elise, Mariane, Clante, Valre, Frosine, komisar, Jacques, La Flche. Clante. Nemojte se jaditi, oe, i ne krivite nikoga. Pronaao sam vijesti o vaoj zgodi, pa sam doao da vam kaem: ako se odluite i dopustite da ja uzmem Marianu, vratit e vam se vai novci. Harpagon. Gdje su? Clante. Ne kinite se za to. Novci su na mjestu za koje ja jamim, i sve stoji jedino do mene: trebate kazati na to se
87

Molire

odluujete; moete birati ili da mi date Marianu, ili da izgubite svoju kasetu. Harpagon. Nije nita ukradeno iz nje? Clante. Ba nita. Kanite li dakle pristati na taj brak i vau privolu pridruiti privoli njene majke, koja joj puta slobodu neka bira izmeu nas dvojice? Mariane (Clantu.) No vi ne znate da ta privola nije dovoljna, i da mi je Bog (pokazuje Valra) uz brata vratio evo malo prije oca, (pokazuje Anselma) od kojega treba da me dobijete. Anselme. Djeco moja, Bog mene ne vraa vama zato da budem protivan vaoj ljubavi. Gospodine Harpagone, vi pravo sudite da e mlada osoba prije odabrati sina nego oca. Nemojte, dakle, da vam se govori to ne treba uti, nego kao i ja pristanite na taj dvostruki brak. Harpagon. Da se ja odluim, treba da vidim moju kasetu. Clante. Vidjet ete ju ivu i zdravu. Harpagon. Ja nemam novaca da djeci dadem za enidbu i za udaju. Anselme. Pa ja ih imam za njih; ne vodite brigu radi toga. Harpagon. Hoete li se obvezati da ete namiriti sve trokove za te dvije enidbe? Anselme. Hou, obvezujem se. Jeste li zadovoljni? Harpagon. Jesam, ako mi za svadbu naruite odijelo. Anselme. Pristajem. Hajdemo da se nauivamo veselja kojim nas ovaj sretni dan nudi. Komisar. Hej, gospodo, hej! Polako, molim. Tko e meni platiti moje pisarije? Harpagon. Ne trebaju nama vae pisarije. Komisar. Tako je, ali mi nije po volji da sam ih uludo spisao.

88

krtac

Harpagon (pokazuje Jacquesa.) Za naplatu vama dajem vam evo ovoga ovjeka da ga objesite. Jacques. Jaoh, ta u sada? Batinaju me kad govorim istinu, a hoe da me vjeaju kad laem. Anselme. Gospodine Harpagone, treba mu oprostiti tu varku. Harpagon. Vi ete dakle platiti komisara? Anselme. Neka bude! Hajdemo bre nau radost javiti vaoj majci. Harpagon. A ja, da vidim moju dragu kasetu.

89

Molire

Rjenik
agat (gr.) ahat, vrsta poludragog kamena alem (tur.) dragulj, dijamant Aumalski pridjev prema Aumale, selu u Normandiji etrun (prema tal.) limun denier (franc.) sitni novi, 12 deniera daju jedan sou haljinac - pregaa komisar (lat.) vii policijski slubenik, komesar konfekt (tal.) kolai, slatki, bombon kvatre (lat.) post na poetku svakog godinjeg doba louisdor (franc.) francuski dukat od 20 zlatnih franaka (po kralju Luju XIII.) meble (franc.) namjetaj musketa (tal.) starinska puka na fitilj pistol, pistola (franc.) zlatni dukat razliitih vrijednosti (naziv prema tal. gradu Pistoji, gdje su ga kovali) provizor (lat.) nadstojnik, upravitelj recipijent (lat.) u kemiji posuda koja slui za hvatanje tekuina ili plinova retorta (lat.) posuda u obliku polukugle s uskim grlom, koja slui za kemijske pokuse ili destilaciju sou (franc.) sitni francuski novac; dvanaest deniera daju jedan sou, a dvadeset soua jedan franak kuda (lat.) francuski ec, srebrni novac vrijedan u Molireovo vrijeme 3 franka vigilija (lat.) bdijenje (prije blagdana

90