Вы находитесь на странице: 1из 748

KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

Asaf Daupovi} Rosa Obradovi} Doc. dr. Meliha Povlaki} Fe|ad Za}iragi} Prof. dr. Milorad @ivanovi}

KOMENTARI ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I REPUBLICI SRPSKOJ

SARAJEVO, 2005.

Naziv knjige: Izdava~:

Komentari zakona o izvr{nom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj Savjet/Vije}e Evrope i Evropska komisija

Ova publikacija je nastala u okviru zajedni~kog projekta Vije}a Evrope i Evropske komisije u saradnji s Njema~kom fondacijom za me|unarodnopravnu suradnju IRZ Fondacija Autorski tim Asaf Daupovi} Rosa Obradovi} Doc. dr. Meliha Povlaki} Fe|ad Za}iragi} Prof. dr. Milorad @ivanovi} Mr. Hugh Chetwynd Monica Macovei Britta Schwarz Admir Suljagi} Dr. Stefan Prner Fe|ad Za}iragi} Edina Harbinja Zinaida Leki} Dragan Tolomanoski Tiskara Varteks Vara`din 1000

Voditelji projekta

Stru~ni konsultant: Ure|iva~ki odbor: Lektura i korektura: Tehni~ka priprema: [tampa: Tira`:

SADR@AJ

PREDGOVORI KRATKE INFORMACIJE ^ITAOCIMA OVOG KOMENTARA PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI SPISAK PROPISA UVOD ZAKON O IZVR[NOM POSTUPKU Slu`bene novine Federacije BiH broj 32/03 (18.7.2003.) Dio prvi

XV XVII XIX XXIV XXV XXVIII 1

I - OSNOVNE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.

ODREDBE

Sadr`aj Zakona Zna~enje pojedinih izraza Pokretanje postupka Nadle`nost Hitnost i redoslijed postupanja Sredstva i predmet izvr{enja Izuzimanje od izvr{enja Ograni~enje sredstava i predmeta izvr{enja Podnesci, ro~i{ta i spisi Dostavljanje Sastav suda i odluke Pravni lijekovi Izvr{nost i pravosna`nost Vanredni pravni lijekovi i povrat u prija{nje stanje Rokovi za postupanje Tro{kovi postupka Nov~ana kazna i prinudne mjere u izvr{nom postupku Jemstvo Izvr{enje odluke stranog suda Izvr{enje na imovini strane dr`ave Primjena odredaba drugih zakona

3 6 11 16 18 20 24 28 32 35 41 44 51 52 56 57 61 66 68 72 74

VI

IZVR[NI POSTUPAK Dio drugi A. ZAJEDNI^KE ODREDBE

II - IZVR{NA
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan

I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35.

Osnove za odre|ivanje izvr{enja Izvr{na isprava Odluka i poravnanje Izvr{nost odluke Izvr{nost poravnanja Podobnost izvr{ne isprave za izvr{enje Naplata zateznih kamata Vjerodostojna isprava Prijelaz potra`ivanja ili obaveze Uvjetna i uzajamna obaveza Alternativna obaveza po izboru izvr{enika Fakultativno ovla{tenje izvr{enika Prekid postupka Potvrda o izvr{nosti
I ODRE\ENJE IZVR {ENJA

78 82 86 88 92 95 101 116 123 127 130 131 133 139

III - PREDLAGANJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 36. 37. 38. 39. 40.

Prijedlog za izvr{enje Utvr|ivanje du`nikove imovine Povla~enje i ograni~enje prijedloga Rje{enje o izvr{enju Dostavljanje rje{enja o izvr{enju
IZVR [ENJA

142 150 156 158 163

IV - PROVO\ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 41. 42. 43. 44. 45.

Izvr{enje na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju Vrijeme izvr{enja Rad sudskog izvr{ioca Ometanje sudskog izvr{ioca u radu Nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja

167 170 172 174 175

V - PRIGOVOR
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 46. 47. 48. 49. 50.

Prigovor Razlozi za prigovor Odgovor na prigovor Rje{enje o prigovoru Postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave
TRE ]EG LICA

177 184 196 197 200

VI - PRIGOVOR
^lan 51. ^lan 52. ^lan 53.

Pretpostavke za prigovor Odluke suda po prigovoru tre}eg lica Upu}ivanje na parnicu

205 209 211

VII

VII - PROTIVIZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64.

Razlozi za protivizvr{enje Postupak po prijedlogu za protivizvr{enje Rje{enje o protivizvr{enju Nemogu}nost protivizvr{enja Protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica Protivizvr{enje prema prijedlogu u~esnika u postupku Odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja Vrijeme za koje se izvr{enje odla`e Nastavljanje odlo`enog postupka Obustava izvr{enja Dovr{enje izvr{enja
OBUSTAVA I OKON ^ANJE IZVR [ENJA

214 219 221 222 224 226 227 231 233 234 242

VIII - ODLAGANJE,

B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOV^ANOG POTRA@IVANJA

IX - OP]E

^lan 65. ^lan 66.

ODREDBE

Obim izvr{enja nov~anih potra`ivanja Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja

243 248

X - IZVR[ENJE

NAD NEPOKRETNOSTIMA

1. Op}e odredbe ^lan 67. Mjesna nadle`nost ^lan 68. Izvr{ne radnje ^lan 69. Nepokretnost kao predmet izvr{enja ^lan 70. Dokaz o vlasni{tvu izvr{enika ^lan 71. Promjena predmeta izvr{enja ^lan 72. Zabilje`ba izvr{enja ^lan 73. Pristupanje izvr{enju ^lan 74. Zalo`na prava ^lan 75. Slu`nosti i stvarni tereti ^lan 76. Ugovori o zakupu i najmu ^lan 77. Razgledanje nepokretnosti ^lan 78. Osiguranje nepokretnosti 2. Izuzimanje od izvr{enja ^lan 79. 3. Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti ^lan 80. Na~in utvr|ivanja vrijednosti ^lan 81. Prigovor nedostatka pokri}a 4. Prodaja nepokretnosti ^lan 82. Zaklju~ak o prodaji ^lan 83. Pravo pre~e kupovine ^lan 84. Na~in prodaje ^lan 85. Uvjeti prodaje

250 250 254 267 276 286 293 298 300 307 311 313 314 316 322 324 330 336 341

VIII

^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan

86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95.

Davanje osiguranja Jedan ponu|a~ Ko ne mo`e biti kupac Prodajna cijena Ro~i{te za nadmetanje i prodaja Prodaja neposrednom pogodbom Polaganje cijene Predaja nepokretnosti kupcu Za{tita prava kupca Obustava izvr{enja

343 345 348 353 362 365 367 371 374 375 377 379 381 385 390 391 392 394 399 402 404 406 410 413 417 419 421 424

5. Namirenje tra`ilaca izvr{enja ^lan 96. Kad se pristupa namirenju ^lan 97. Lica koja se namiruju ^lan 98. Prvenstveno namirenje ^lan 99. Namirenje ostalih potra`ivanja ^lan 100. Visina nadoknade za li~ne slu`nosti i druga prava koja prestaju prodajom ^lan 101. Srazmjerno namirenje ^lan 102. Osporavanje potra`ivanja ^lan 103. Upu}ivanje na parnicu 6. Posebne odredbe o na~inu namirenja nekih potra`ivanja ^lan 104. Nedospjelo potra`ivanje ^lan 105. Nedospjelo potra`ivanje povremenih primanja ^lan 106. Potra`ivanja uz uvjet ^lan 107. Predbilje`ba zalo`nog prava i zabilje`ba spora 7. Ro~i{te za diobu i rje{enje o namirenju ^lan 108. Ro~i{te za diobu ^lan 109. Rje{enje o namirenju 8. Pravni ^lan ^lan ^lan ^lan . polo`aj izvr{enika i tre}ih lica nakon prodaje nepokretnosti 110. Gubitak prava na posjed nepokretnosti 111. Iseljenje izvr{enika 112. Iseljenje drugih lica 113. Primjena odredaba glave X ovog zakona u slu~aju kada nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige
NA POKRETNIM STVARIMA

XI - IZVR[ENJE

1. Op}e odredbe ^lan 114. Mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze ^lan 115. Mjesna nadle`nost ako nije poznato gdje se pokretne stvari nalaze ^lan 116. Dostava rje{enja o izvr{enju na daljnje provo|enje ^lan 117. Izuzimanje od izvr{enja ^lan 118. Izvr{ne radnje

430 433 436 437 440

IX

2. Pljenidba i procjena pokretnih stvari ^lan 119. Obavijest o pljenidbi ^lan 120. Predmet pljenidbe ^lan 121. Obim pljenidbenog popisa ^lan 122. ^uvanje popisanih stvari ^lan 123. Zabrana raspolaganja popisanim stvarima ^lan 124. Sticanje zalo`nog prava ^lan 125. Bezuspje{an poku{aj pljenidbe ^lan 126. Procjena ^lan 127. Zapisnik o pljenidbenom popisu i procjeni ^lan 128. Zabilje{ka umjesto pljenidbenog popisa 3. Prodaja stvari ^lan 129. Vrijeme prodaje ^lan 130. Na~in prodaje ^lan 131. Ro~i{te za javnu prodaju ^lan 132. Predaja stvari prije pla}anja 4. Namirenje tra`ioca izvr{enja ^lan 133. Namirenje jednog tra`ioca izvr{enja ^lan 134. Namirenje vi{e tra`ilaca izvr{enja 5. Primjena odredaba o izvr{enju na nepokretnosti ^lan 135.

442 444 447 448 452 454 457 459 464 466 468 471 475 482 483 485 487

XII - IZVR[ENJE

NA NOV ^ANOM POTRA @IVANJU IZVR [ENIKA

1. Op}e odredbe ^lan 136. ^lan 137. ^lan 138. ^lan 139. ^lan 140.

Mjesna nadle`nost Izuzimanje od izvr{enja Ograni~enje izvr{enja Izvr{ne radnje Obim izvr{enja

489 491 491 492 492 493 495 496 496 497

2. Zapljena potra`ivanja ^lan 141. Djelovanje zapljene ^lan 142. Zapljena potra`ivanja zasnovana na vrijednosnom papiru ^lan 143. Zalo`no pravo na kamate ^lan 144. Prvenstveni red ^lan 145. Zapljena potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom upisanim u javni registar 3. Prijenos potra`ivanja a) Op}e odredbe ^lan 146. Vrste prijenosa ^lan 147. Posebni uvjeti za prijenos nedjeljivog potra`ivanja ^lan 148. Provo|enje prijenosa ^lan 149. Obaveze izvr{enika i tra`ioca izvr{enja ^lan 150. Polaganje novca kod suda

497 498 500 501 502

b) Prijenos radi naplate ^lan 151. Ovla{tenja tra`ioca izvr{enja ^lan 152. Prijenos radi naplate potra`ivanja upisanog u javni registar ^lan 153. Uvjetovanost obaveze izvr{enikova du`nika predajom stvari ^lan 154. Obavje{tavanje izvr{enika o tu`bi za naplatu prenesenog potra`ivanja ^lan 155. Zaka{njenje u naplati prenesenog potra`ivanja ^lan 156. Namirenje tra`ioca izvr{enja c) Prijenos umjesto isplate ^lan 157.

503 504 504 505 506 508 509

4. Posebne odredbe o izvr{enju na pla}i i drugim stalnim nov~anim primanjima ^lan 158. Primjena odredbi glave XII ovog zakona 511 ^lan 159. Rje{enje o izvr{enju 512 ^lan 160. Izvr{enje kada pravo na izdr`avanje ima vi{e lica 514 ^lan 161. Mjesto isplate 515 ^lan 162. Prestanak rada 517 ^lan 163. Odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu i isplatu dospjelih rata 519 ^lan 164. Zapljena po pristanku du`nika 522 ^lan 165. Primjena odredaba 525 5. Izvr{enje na potra`ivanju po ra~unu kod banke ^lan 166. Prinudno izvr{enje ^lan 167. Redoslijed naplate ^lan 168. Povremena davanja ^lan 169. Postupak u slu~aju kad nema sredstava na ra~unu ^lan 170. Postupak u slu~aju smetnji za provo|enje izvr{enja ^lan 171. Izvr{enje prema solidarnom izvr{eniku ^lan 172. Redoslijed namirenja s pojedinih ra~una pravnih lica ^lan 173. Izvr{enje nad sredstvima na deviznom ra~unu ^lan 174. Izvr{enje radi naplate potra`ivanja u stranoj valuti ^lan 175. Odgovornost banaka za {tetu ^lan 176. Primjena odredbi glave XII ovog zakona 526 530 531 532 532 533 535 535 536 537 537

XIII - IZVR[ENJE
1. Op}e odredbe ^lan 177. ^lan 178. ^lan 179. ^lan 180. ^lan 181. ^lan 182.

NA POTRA @IVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORU ^E POKRETNE STVARI

ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST

Mjesna nadle`nost Izvr{ne radnje Djelovanje prijenosa Nedospjelost izvr{enikovog potra`ivanja Tu`ba protiv izvr{enikovog du`nika Primjena odredbi o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju

537 539 540 540 540 541 541 542

2. Pokretne stvari ^lan 183. Predaja stvari na ~uvanje ^lan 184. Prodaja stvari i namirenje tra`ioca izvr{enja

XI

3. Nepokretnosti ^lan 185. Predaja tra`iocu izvr{enja ^lan 186. Prodaja i namirenje tra`ioca izvr{enja

542 543

XIV - IZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 187. 188. 189. 190. 191. 192.

NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA ,

TE NA ^LANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU

Mjesna nadle`nost Izvr{ne radnje Pljenidba dionice Procjena i prodaja dionica, te namirenje tra`ilaca izvr{enja Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu Pravo pre~e kupovine
NAD DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA

544 545 546 547 548 549

XV - IZVR{ENJE
^lan 193.

Izvr{ne radnje

549

C. IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA NENOV^ANOG POTRA@IVANJA

XVI - SUDSKI

^lan 194. ^lan 195. ^lan 196. ^lan 197.

PENALI

Izricanje sudskih penala Izvr{enje radi naplate dosu|enih penala


RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI

552 561 564 567 574 579 580 582 583 584 592 596 597 600

XVII - IZVR[ENJE

^lan 198. ^lan 199. ^lan 200. ^lan 201.

Mjesna nadle`nost Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica Izvr{enje radi isporuke zamjenljivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica Izvr{enje kad zamjenjive stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica Pravo na nadoknadu {tete Mjesna nadle`nost Na~in provo|enja izvr{enja Uklanjanje pokretnih stvari Prodaja pokretnih stvari Izvr{enje radi naplate tro{kova postupka
RADI ISPRA @NJENJA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI

XVIII - IZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 202. 203. 204. 205. 206.

XIX - IZVR[ENJE
^lan 207. ^lan 208.

RADI OSTVARENJA POTRA @IVANJA NA RADNJU , TRPLJENJE ILI NE ^INJENJE

^lan 209. ^lan 210.

Mjesna nadle`nost Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i drugo lice Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti samo izvr{enik Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje

600 608 616

XII

^lan 211. ^lan 212. ^lan 213.

Izvr{enje radi uspostavljanja prija{njeg stanja Ponovno smetanje posjeda Pravo na nadoknadu {tete
RADI VRA ]ANJA ZAPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U SLU@BU

621 624 630 632 633 636 638 645 646 652 656 658

XX - IZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan 214. 215. 216. 217.

Mjesna nadle`nost Rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje Na~in provo|enja izvr{enja Nadoknada pla}e u slu~aju vra}anja zaposlenog na rad

XXI - IZVR[ENJE
^lan ^lan ^lan ^lan ^lan 218. 219. 220. 221. 222.

DIOBOM STVARI

Mjesna nadle`nost Fizi~ka dioba Dioba prodajom Odre|ivanje na~ina diobe rje{enjem suda Tro{kovi postupka
POTRA @IVANJA NA DAVANJE IZJAVE VOLJE I UPISIVANJE U JAVNE

XXII - OSTVARENJE
^lan 223. ^lan 224. ^lan 225. ^lan 226. ^lan 227.
REGISTRE

Bezuslovno potra`ivanje Uslovno potra`ivanje Upis prava u javne registre Postupci u toku Va`enje odredbi o zasnivanju zalo`nog prava na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka Prestanak va`enja odredbi drugih zakona Prestanak va`enja va`e}ih zakona o izvr{nom postupku Stupanje na snagu Zakona
I ZAVR [NE ODREDBE

660 661 663 665 668 673 674 675 681 685

XXIII - PRIJELAZNE

^lan 228. ^lan 229. ^lan 230.

BIOGRAFIJE ^LANOVA AUTORSKOG TIMA REGISTAR POJMOVA

XIII

PREDGOVOR

Novele Zakona o izvr{nom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj koji su od 18.7.2003. godine u oba entiteta stupili na snagu, u prvom redu imaju dva cilja. Novi postupak izvr{enja treba da pove}a kvotu uspje{nosti prinudnih izvr{enja i treba da bude efikasniji u provedbi. U prvi plan sada dolazi za razliku od starog jugoslavenskog prava za{tita povjerilaca. Cilj ovog komentara je da pravnoj praksi olak{a svakodnevnu primjenu ovih zakona koji, ina~e, imaju dosta paralela sa njema~kim pravom. U tom smislu ovom prilikom najsrda~nije zahvaljujemo Vije}u Evrope na njegovoj inicijativi za izradu ovih komentara Zakona o izvr{nom postupku, te za konstruktivnu i prijatnu suradnju. Fondacija IRZ od 2000. godine djeluje u Bosni i Hercegovini zahvaljuju}i sredstvima Pakta za stabilnost jugoisto~ne Evrope. Za te`i{te svojih aktivnosti smo svjesno odabrali edukaciju i dodatno obrazovanje sudija i advokata koje odgovara potrebama prakse u zemlji. Upravo u gra|anskom pravu su me|unarodne organizacije nudile relativno malo. Niz seminara Privredno pravo u tr`i{noj privredi je sigurno u tom domenu popunio postoje}u prazninu. Od 2000. godine organiziramo ove seminare koji su i dalje veoma prihva}eni kod prakti~ara u Bosni i Hercegovini. O novelama Zakona o izvr{nom postupku se diskutovalo u okviru dva seminara koji su se odr`ali 2003. i 2004. godine, a u~esnici radnih grupa koje su radile na izradi ovih zakona su ih, zajedno sa referentima iz Njema~ke, znala~ki predstavili. Tokom izrade komentara Fondacija IRZ se prije svega trudila da oni budu {to jednostavniji za primjenu, te je na raspolaganje stavila Dr. Stefana Prnera, advokata i stru~njaka koji je zajedno sa autorima radio na strukturi komentara i pojedinih tekstova, ali je do samog {tampanja pratio i cjelokupan proces redigovanja. Na ovom mjestu `elimo zahvaliti Dr. Prneru na njegovom izuzetnom trudu i zalaganju za vrijeme rada u Bosni i Hercegovini ne samo u pogledu ovog komentara. @elja nam je da ova knjiga svojim korisnicima postane svakodnevna literatura i da na{ doprinos njenom nastanku u~ini da ona bude {to jednostavnija za upotrebu.

Matthias Weckerling Direktor

Zadovoljstvo mi je imati ~ast da predstavim Komentare Zakona o izvr{nom postupku entiteta Bosne i Hercegovine. Ovi zakoni oslikavaju zna~ajan napredak u procesu moderniziranja sistema gra|anskog prava u Bosni i Hercegovini i to ja~anja izvr{enja presuda u gra|anskom postupku. Pravda se ne mo`e dosti}i ukoliko se presude, donijete od strane suda, ne izvr{e efektivno i efikasno, {to je i stav koji je Evropski sud za ljudska prava naga{avao mnogo puta u svojim presudama. Prvi korak na tom putu su dobri zakoni koji predstavljaju temelj na kojem po~iva i funkcionira cijeli sistem. Ipak, razumijevanje i primjena prava odre|uju da li }e sistem i zaista funkcionirati efikasno. Bosna i Hercegovina je usvojila moderno zakonodavstvo koje te`i ujediniti ono najbolje iz doma}e pravne tradicije sa eskpertizom evropskih stru~njaka iz oblasti gra|anskog prava. Komentar je rezultat posve}enosti i rada grupe afirmiranih nau~nih radnika i prakti~ara iz ove oblasti, sa zajedni~kim ciljem razvoja modernog sistema gra|anskog prava u Bosni i Hercegovini. Posebno vrijedna karakteristika ovog komentara jeste ~injenica da je to primjer kako Evropska Komisija i Vije}e Evrope mogu obezbijediti okvir unutar kojeg pravni stru~njaci u Bosni i Hercegovini mogu djelovati. Nadamo se da }e ovaj komentar slu`iti prakti~arima i studentima prava i pomo}i im u boljem razumijevanju historije, dru{tvenog konteksta, podloge i evropskih vrijednosti i pri tom podupirati Zakon o izvr{nom postupku u oba entiteta Bosne i Hercegovine, daju}i tako svoj doprinos efikasnosti sudskog sistema.

Michael Humphreys {ef delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini

Guy de Vel generalni direktor pravnih poslova Vije}a Evrope

^lan XVII

KRATKE INFORMACIJE ^ITAOCIMA OVOG KOMENTARA

Cilj ovog komentara je da bude pomo}no sredstvo za svakodnevni rad sa Zakonom o izvr{nom postupku (ZIP) oba entiteta Bosne i Hercegovine. Tome slu`i i ~itav niz prakti~nih oznaka samog teksta komentara, kao npr.: U pravilu, obja{njenja o odnosu nekog ~lana sada va`e}eg zakona prema ~lancima ranije va`e}ih zakonskih propisa nalaze se na samom po~etku teksta komentara uz svaki pojedina~ni ~lanak zakona. Dakle, ~italac tamo mo`e brzo prona}i odgovor na pitanje da li neki ~lanak zakona sadr`i ne{to novo u odnosu na do sada poznata zakonska rje{enja ili ne. Ukoliko je to bilo mogu}e, redoslijed komentara uz svaki pojedina~ni ~lan zako na slijedi unutra{nji redosljed tog ~lanka. To zna~i da se element npr. prvog stavka jednog ~lanka se komentira jasno odvojeno od elementa drugog stavka u itd. Dakle ~italac samo treba npr. da prona|e naznaku uz st. 2 (koja je ozna~ena boldiranim slovima) ako ga zanima neki problem vezano za taj stav ~lana zakona. Izdava~i su zamolili autore da upu}uju na sudsku praksu direktno vezano za pojedina~ne stavove ili elemente jednog ~lana (a ne na kraju komentara, kako je to uobi~ajeno u mnogim drugim komentarima). To je iz razloga {to ~italac-prakti~ar o~ekuje da sve relevantne informacije o stavovima (me|u koje spada i doti~na sudska praksa) nekog ~lana zakona prona|e na jednom mjestu, a ne na razli~itim mjestima u tekstu. Klju~ne rije~i u tekstu komentara su istaknute boldiranim slovima. r Lak{em upu}ivanju na odre|ena mjesta komentara slu`i sistem rubnih brojeva. To su brojevi na vanjskoj strani teksta kojima se numerira komentar uz svaki ~lan zakona. Tako npr. naznaka 160/2 u registru pojmova zna~i da se komentar vezan za doti~nu klju~nu rije~ nalazi u komentaru uz ~lan 160, a u samom tekstu komentara pored broja 2 na rubu teksta. Ova tehnika omogu}ava da upu}ivanje na tekst iz registra pojmova ne treba da se mijenja znatno u slu~aju novih dopunjenih izdanja komentara.

XVIII ^lan

Osim toga, izdava~i su zamolili autorice i autore da {to vi{e predstavljaju svoju vlastitu praksu, da daju prijedloge za postupanje u odre|enim prakti~nim situacijama i da upozoravaju na postoje}e ali i mogu}e budu}e probleme prilikom primjenjivanja Zakona, pogotovo u situacijama u kojima se pored ZIP-a primjenuju i odredbe drugih zakona. Zakon se pi{e brzo (ponekad ~ak prebrzo). Primjenjivanje (ili, kako se ka`e po novome, implementacija) nekog novog zakona me|utim nije neka konstantna stvar, nego trajni i teku}i proces razvoja, razmjena iskustava, a ponekad i metode poku{aj i gre{ka. Imaju}i to u vidu, svi u~esnici u izradi ovog komentara su svjestni da knjiga koju imate pred sobom ne mo`e biti kona~na. Isto va`i i za mi{ljenja, koja autori su iznijeli u svojim tekstovima. Stru~na diskusija se me|utim mo`e razviti tek kada neko je dao svoj stav kao po~etnu ta~ku za tu diskusiju. U ovom smislu se mole ~itaoci za informacije o praksi razli~itih sudova prilikom primjenjivanja novog ZIP-a, za svoje stavove vezane za mi{ljenja koja su iznijeta u ovom komentaru, kao i za sve druge prijedloge koji bi mogli doprinijeti razvoju ovog komentara u mogu}im budu}im izdanjima. Na kraju, `elim zahvaliti svim u~esnicima u ovom projektu, ~iji je doprinos ovom komentaru vidljiv svakom ~itaocu putem njihovih tekstova. To su, naravno, u prvom redu autori. Osim autorima, potrebno je zahvaliti i licima koja su doprinijela ovom komentaru svojim inicijativama, podr{kom i savjetima. Na strani Vije}a Evrope to su: Hugh Chetwynd, direktor ispostave Vije}a Evrope u BiH, Monica Macovei (koja je u toka projekta postala ministrica pravosu|a svoje domovine Rumunije), Admir Suljagi} (voditelj projekta komentara ZIP-a i ZPP-a FBiH i RS) i Edina Harbinja (koja je pru`ila dragocjenu tehni~ku pomo}). Na strani Njema~ke fondacije za me|unarodno pravnu suradnju (IRZ fondacije) `elim zahvaliti direktoru Matthiasu Weckerlingu, Britti Schwarz, voditeljici projekta IRZ fondacije za BiH, kao i dr. Arndu Whlera. Zahvaljujem i kolegama Fe|adu Za}iragi}u i Mehmedu Had`i}u na zaista pa`ljivoj obradi kona~nih tekstova.

Dr. Stefan Prner Rechtsanwalt Stru~ni suradnik IRZ fondacije za BiH

^lan XIX

PREGLED OSNOVNE KORI[TENE LITERATURE

Babi}, Slobodan, Mili}evi}, Dragi{a: Ekonomija, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 2003. Barbi}, Jak{a: Sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva na stvari i prijenosom prava, objavljeno u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996. Barbi}, Jak{a, Buljan, Vesna, Crni}, Ivica, Dika, Mihajlo, Erakovi}, Andrija, Ru`djak, , , , , , Marijan i [epi}, Nenad: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zagreb, 1996. Crni}, Ivica: Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989. : Crni}, Ivica: Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993. : Crni}, Ivica, Grubi}, Vesna: Izvr{ni postupak u praksi propisi sudska praksa primjeri, prema stanju na dan 21.12.1993. godine, Informator, Zagreb, 1994. Crni}, Ivica: Ovrha na nekretnini, objavljeno u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zagreb, 1996. ^alija, Branko, Omanovi}, Sanjin: Gra|ansko procesno pravo, Sarajevo 2000. , ^ulinovi}, Ferdo: Komentar zemlji{noknji`nih zakona, Beograd, 1931. ^ulinovi}Herc, Edita: Ugovorno osiguranje tra`bina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika, Rijeka, 1998. Deixler-Hbner, Astrid, Klicka, Thomas: Zivilverfahren, 3. Auflage, Wien, 2003. H Deni{li}, Meliha: Pravo svojine stranaca u SFRJ, Zbornik radova sa jugoslovenskog savjetovanja Promjene u pravu svojine, Transformacija dru{tvene svojine, odr`anog u Sarajevu 22-24. novembra 1990. Dika, Mihajlo: Zakon o izvr{nom postupku, Zagreb, 1991.

XX ^lan

Dika, Mihajlo: Sudsko osiguranje potra`ivanja na temelju sporazuma stranaka, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zbornik radova, 1992. Dika, Mihajlo: Novo ovr{no pravo neki temeljni instituti, u: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zbornik radova, Zagreb, 1996. Dika, Mihajlo: Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ste~ajnog prava, Reforma ovr{nog i ste~ajnog prava, Zbornik radova, Zagreb, 1999. Dika, Mihajlo, ^izmi}, Jozo: Komentar Zakona o parni~nom postupku FBiH, : Sarajevo 2000. \or|evi}, Aleksandar, Studin, Josip: Zakon o izvr{nom postupku sa stru~nim , obja{njenjima, Slu`beni list SFRJ, Beograd, 1979. Gali}, Ale{, Matja`, Jan, Hinko, Jenull: Zakon o izvr{bi in zavarovanju, Komentar novele in uvodna pojasnila, Ljubljana, 2002. Gajovi}, Jelisaveta: Gra|ansko procesno pravo sa komentarom, Beograd, 2000. Gavella, Nikola: Zalo`no pravo, Zagreb, 1992. Gavella, N., Josipovi}, T., Gliha, I., Belaj, V., Stipkovi}, Z.: Stvarno pravo, Zagreb, 1998. Hess, Burkhard: Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona Federacije BiH od 16.7.1997., objavljeno u: Nova rje{enja u Zakonu o parni~nom postupku i Zakonu o ovr{nom postupku Federacije BiH, izdanje Ministarstva pravde, Sarajevo, 1998. Ilc, Jo`e: Spremembe Zakona o izvr{ilnem postopku, Pravnik, Ljubljana, 6-8/1991. Jauernig, Schlechtriem, Strner, Teichmann, Gesetzbuch, 8. Auflage, Mnchen, 1997. Volkommer:

BGB

Brgerliches

Josipovi}, Tatjana: Zemlji{no knji`no pravo, Zagreb, 2001.

Komentar Zakona o obligacionim odnosima, grupa autora, Savremena administracija, Beograd, 1983. Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Tom I, Redaktori: Blagojevi}-Krulj, K Savremena administracija, Beograd, 1980.
Krisper-Kramberger, Marija: Pogodbena zastavna pravica na neprima~ah, Pravnik, K Ljubljana, let 47 (1992), 1-2. Matijevi}, Ivo, ^ulinovi}, Ferdo: Komentar zakona o izvr{enju i obezbje|enju, Svjetlost, Beograd, 1940. Markovi}, Slobodan: Autorsko pravo i srodna prava, Slu`beni glasnik, Beograd, 1999.

^lan XXI

Medi}, Du{ko: Zalo`no pravo, Banja Luka, 2002. Mini, Harald: Die neue Zwangsversteigerung von Liegenschaften, Wien, 2000.

Novi zakon o izvr{nom postupku, redaktor: Dragor Hiber, Centar za liberalnodemokratske studije, Beograd, 2004. Op}a enciklopedija Jugoslovenskog leksikografskog zavoda, Knjiga 2, CFob, tre}e izdanje, Zagreb, 1977.
Panovski, Strahil: Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju du`nika, Glasnik Advokatske komore Vojvodine, 6/1981. Paunovi}, Miroslav: Prednosti hipoteke kao sredstva osiguranja potra`ivanja, Pravni `ivot, 8-9/91. Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Komentar zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Novinsko izdava~ka ustanova Slu`beni list SFRJ, Beograd. Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima za prakti~nu primenu, Privredna {tampa OOUR Preduze}a Finansijski studio, Beograd, 1978. Popovi}, Bogoljub, Risti}, Vuka{in: Priru~nik za prakti~nu primenu Zakona o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Privredna {tampa, Beograd, 1981. Povlaki}, Meliha: Izvr{nost javnobilje`ni~kih akata, Pravna misao, 3-4/2000. Povlaki}, Meliha: Institut javnog bilje`ni{tva i efikasno ostvarivanje prava povjerilaca u pravu Federacije BiH, I i II dio, Pravni savjetnik, 4/2002. i 7/2002. Povlaki}, Meliha: Osnovne zna~ajke notarske slu`be u Federaciji BiH, Pravni savjetnik, 4/2003. Povlaki}, Meliha: Reforma zemlji{noknji`nog prava kao dio ukupne reforme gra|anskog prava, Zbornik radova sa Me|unarodnog savjetovanja Aktualnosti gra|anskog i trgova~kog zakonodavstva i pravne prakse, odr`anog u Neumu 6-8.6.2003. godine, Mostar, 2003. Povlaki}, Meliha: Novo zemlji{noknji`no pravo u BiH, Pravni savjetnik, 12/2003. Pozni}, Borivoje, Raki}-Vodineli}, Vesna: Gra|ansko procesno pravo, petnaesto V izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 1999. Rajovi}, Veroljub: Sudski izvr{ni postupak sa tekstom Zakona o izvr{nom postupku iz 2000. godine, Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet, Beograd, novembar, 2000.

XXII ^lan

Rijavec, Vesna: Neue Aspekte des Glubigerschutzes nach dem slovenischen Vollstreckungs - und Sicherungsgesetz, WiRO, Heft 11/1999. Risti}, Vuka{in: Komentar zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom i registrom pojmova, VI izmjenjeno i dopunjeno izdanje, 1999. Rosenberg, Leo, Gaul, Hans Fridhelm, Schilken, Eberhard: Zwangsvoll-streckungsrecht, elfte vllig neubearbeitete Auflage, Mnchen, 1997. Seiser, Hannes: Executionsrecht, 3., neu bearbeitete Auflage, Wien, 2002. Simonetti, Petar: Hipoteka (objekt, obujam, sticanje), Zakonitost (44) 1990., br. 9-10. Simonetti, Petar: Hipotekarno zalaganje nekretnina u Federaciji Bosne i Hercegovine, Pravna misao, 1-2/99. Simonetti, Petar: Mobilijarna hipoteka, Privreda i pravo, vol. 32, 1993., 1-2. Sre~kovi}, Nedeljko, Luki}, Dragutin: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd 1981. Sre~kovi}, Nedeljko, Luki}, Dragutin: Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Pravnoekonomski centar, Beograd, 1986. Stankovi}, Gordana: Novo izvr{no procesno pravo, Udru`enje za gra|ansko procesno i arbitra`no pravo, Ni{, 2001. Stankovi}, Gordana: Gra|ansko procesno pravo, Ni{, 1998. Stankovi}, Gordana: Zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnosti u postupku obezbje|enja, Pravni `ivot 11-12/91, str. 1499-1506. Stankovi}, Obren, Orli}, Miodrag: Stvarno pravo, Beograd, 1989. Starovi}, Borivoj: Komentar Zakona o izvr{nom postupku (zakonodavstvo, teorija, praksa), II. Prera|eno i dopunjeno izdanje, PRAVO D.O.O., Novi Sad, 1991. Starovi}, Borivoj: Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987. : Stojanovi}, Dragoljub: Savjesnost i po{tenje, Enciklopedija imovinskog prava i prava udru`enog rada, Beograd, 1978. [arki}, Neboj{a, Ra{i}, Dragan: Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku sa komentarom, sudskom praksom i obrascima, Savremena administracija, Beograd, 1994. [arki}, Neboj{a, Ra{i}, Dragan, Priru~nik za primenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991. Thomas, Heinz, Putzo, Hans: ZPO Komentar, 24. Auflage, Mnchen, 2002.

^lan XXIII

Tratnik, Matija`, Rijavec, Vesna, Kereste{, Toma`, Vren~ur, Renato: Stvarnopravna , zavarovanja, Maribor, 2001. Triva, Sini{a, Belajec, Velimir, Dika, Mihajlo: Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1980. Triva Sini{a, Belajec Velimir i Dika Mihajlo: Sudsko izvr{no pravo, Zagreb 1984. , Tumbri, Tanja: Zalo`no pravo, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 1-2/81. Vizner, Boris: Komentar Zakona o vlasni~ko pravnim odnosima, Zagreb, 1980. Vizner, Boris: Komentar Zakona o obaveznim odnosima, Zagreb, 1979. : Vukovi}, Svetislav: Komentar Zakona o izvr{nom postupku sa sudskom praksom, registrom pojmova i obrascima, Prvo izdanje, Poslovni biro D.O.O., Beograd, 2000. Ze~evi}, Enver; Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003. Wolf, Manfred: Sachenrecht, 12. Auflage, Mnchen, 1994.

XXIV ^lan

OBJA[NJENJE SKRA]ENICA KORI[TENIH U OVOJ KNJIZI

BGB Njema~ki gra|anski zakonik EO - Exekutionsordnung Republike Austrije sa Novelom od 2000. OZ Ovr{ni zakon Republike Hrvatske PZ FBiH Porodi~ni zakon Federacije BiH PZ RS Porodi~ni zakon Republike Srpske SZ Stvarnopravni zakonik Republike Slovenije ZGZ - Zakon o gra|evinskom zemlji{tu Federacije BiH/Republike Srpske ZIP M Zakonot na izvr{nata postapka Republike Makedonije ZIP SCG Zakon o izvr{nom postupku SR Jugoslavije ZIZ Slo - Zakon o izvr{bi in zavarovanju Republike Slovenije ZN Zakon o naslje|ivanju ZOO Zakon o obligacionim odnosima ZoNot Zakon o notarima ZPP Zakon o parni~nom postupku Federacije BiH/Republike Srpske ZPU FBiH Zakon o poreskoj upravi Federacije BiH ZPU RS Zakon o poreskoj upravi Republike Srpske ZUP Zakon o upravnom postupku Federacije BiH ZV Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske ZZK Zakon o zemlji{nim knjigama Federacije BiH/Republike Srpske ZZK RH Zakon o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske

^lan XXV

SPISAK PROPISA SPOMENUTIH U TEKSTU KOMENTARA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU

Bosna i Hercegovina Zakon o politici direktnih stranih ulaganja (Slu`beni glasnik BiH 17/98) Okvirni Zakon o zalozima (Slu`beni glasnik BiH 28/04) Zakon o dr`avnoj slu`bi u institucijama BiH (Slu`beni glasnik BiH 23/02, 14/03) Federacija BiH Zakon o parni~nom postupku (Slu`bene novine FBiH 58/03) Zakon o zemlji{nim knjigama (Slu`bene novine FBiH 58/02) Zakon o gra|evinskom zemlji{tu (Slu`bene novine FBiH 25/03) Zakon o poreskoj upravi Federacije BiH (Slu`bene novine FBiH 33/02) Zakon o prometu nepokretnosti (Slu`beni list RBiH 38/78, 4/89, 22/91, 21/92, 3/93, 13/94) Zakon o radu (Slu`bene novine FBiH. 43/99, 13/02) Zakon o vanparni~nom postupku (Slu`bene novine FBiH 2/98) Zakon o notarima (Slu`bene novine FBiH 45/02) Krivi~ni zakon (Slu`bene novine FBiH 36/03) Zakon o stecajnom postupku (Slu`bene novine FBiH 29/03 i 32/04) Zakon o dr`avnoj slu`bi u FBiH (Slu`bene novine FBiH 29/03) Zakon o obligacionim odnosima (Slu`beni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/86, 57/89, Slu`beni list RBiH 2/92, 13/94) Republika Srpska Zakon o parni~nom postupku (Slu`beni glasnik RS 58/03 i 85/03)

XXVI ^lan

Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima (Slu`beni list SFRJ 6/80, 36/90, 38/03) Zakon o zemlji{nim knjigama (Slu`beni glasnik RS 74/02) Zakon o gra|evinskom zemlji{tu (Slu`beni glasnik RS 86/03) Zakon o obligacionim odnosima (Slu`beni list SFRJ 29/78, 39/85, 45/86, 57/89, 17/93, 3/96, 39/03) Zakon o poreskoj upravi Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 51/01) Zakon o prometu nepokretnosti (Slu`beni list SRBiH 4/89, 22/91, 29/94) Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Slu`beni list SRBiH 33/77, 12/87, 30/90, 7/92) Zakon o ste~ajnom postupku (Slu`beni glasnik RS 67/22, 77/02, 38/3, 96/03) Zakon o notarima (Slu`beni glasnik RS 86/04) Porodi~ni zakon Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 54/02) Krivi~ni zakon Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 49/03) Zakon o radu (Slu`beni glsnik RS 38/00) Zakon o vanparni~nom postupku (Slu`beni list SRBiH 10/89) Zakon o op{tem upravnom postupku Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 13/02). Zakon o bankama Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 44/03). Zakon o hartijama od vrednosti Republike Srpske pre~i{}en tekst (Slu`beni glasnik RS 2/02) Zakon o patentima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 36/99) Zakon o `igovima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 35/99) Zakon o modelima i uzorcima Republike Srpske (Slu`beni glasnik RS 36/99) Zakon o administrativnoj slu`bi u upravi RS (Slu`beni glasnik RS 16/02, 62/02) Pravilnik o unutra{njem poslovanju redovnih sudova (Slu`beni list SRBiH 3/76) Kanton Sarajevo Zakon o porezu na promet nekretnina i prava Kantona Sarajevo (Slu`bene novine KS 10/99) Zakoni drugih dr`ava Ovr{ni zakon Republike Hrvatske (Narodne novine 57/96, 29/99, 173/2003, 174/2003 - ispravka)

^lan XXVII

Zakon o izvr{bi in zavarovanju (Uradni list Republike Slovenije 51/98, 11/99, 11/2001, 75/02) Zakonot na izvr{nata postapka Republike Makedonije (Slu`ben vesnik 53/97, 59/2000) Zakon o izvr{nom postupku SR Jugoslavije (Slu`beni list SFRJ 28/00, 73/00, 71/01) Zakon o zemlji{nim knjigama Republike Hrvatske (Narodne novine 91/96, 137/99, 114/2001) Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/2001) Executionsordnung - Novelle Republike Austrije (BGBl I 2000/59)

XXVIII ^lan

UVOD

1) Potreba za reformom sudskog izvr{nog prava u BiH Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine, koji je donijet kao savezni zakon biv{e SFRJ, na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine bio je u primjeni sve do 2003. godine (u Distriktu Br~ko do 2000. godine). U toku posljednjih ratnih doga|anja u BiH taj zakon je direktno preuziman od strane svih administrativnih aran`mana koji su na njenoj teritoriji postojali kako u toku rata (RBiH, Republika Srpska i Hrvatska zajednica Herceg Bosna) tako i nakon njega (Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt Br~ko). Zahvaljuju}i tome sudsko prinudno izvr{enje je na cjelokupnoj teritoriji na{e zemlje bilo regulisano na jedinstven na~in iako ustavnopravno ova materija nikada nije spadala u nadle`nost dr`ave BiH. Nakon 1995. godine obnova ratom razorenih podru~ja BiH i njenih entiteta dugo je bio apsolutni prioritet kako za lokalne vlasti BiH tako i za me|unarodne snage koje su pomagale tu obnovu. Povratak izbjeglica i raseljenih lica, njihove imovine, rekonstrukcija poru{ene infrastrukture, dugo su bili na vrhu prioriteta svih onih koji su se bavili poslijeratnom obnovom BiH. Problemi prinudnog sudskog izvr{enja dugo su bili u zape}ku razli~itih institucionalnih reformi, i tek se s vremena na vrijeme u javnosti mogao ~uti zahtjev za hitnom reformom i u ovoj oblasti, uzrokovan prije svega nemogu}no{}u ili sporo{}u izvr{enja pravosna`nih sudskih presuda. Pod pritiskom ekonomskog razvoja poslijeratne BiH, a prije svega bankarskog sektora koji u tom razvoju po prirodi stvari ima vode}u ulogu, potreba za reformom izvr{nog prava postaje sve glasnija i sna`nija tek nakon 2000. godine. Pri tome je nezadovoljstvo poslovi~nom sporo{}u prinudnog izvr{enja sudskih odluka, kao i raznolike mogu}nosti du`nika da opstruira izvr{enje svoje obaveze, naj~e{}e navo|eno kao jedna od osnovnih prepreka na putu uspostave vladavine prava u BiH, apsolutno najva`nijeg preduslova za sna`niji ekonomski oporavak na{e zemlje. Iz tih razloga, pod uticajem neoborivih dokaza iz sudske prakse da Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine ~e{}e du`niku slu`i kao garant neizvr{enja njegove obaveze (mogu}nosti odga|anja izvr{enja su za njega po tom zakonu bile gotovo neograni~ene) nego za{titi interesa povjerioca u tom postupku, ministarstva

^lan XXIX

pravde oba entiteta u BiH su u toku 2002. godine formirala svoje komisije za izradu prednacrta novih Zakona o izvr{nom postupku. Ti novi zakoni su imali zadatak da na najbolji mogu}i na~in izmijene lo{e stanje u sudskom izvr{nom pravu, te da na jedinstven na~in u BiH rije{e nagomilane probleme u toj oblasti. Kao rezultat rada tih komisija, sredinom 2003. godine, najprije u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: RS) a potom i u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH), usvojeni su novi, entitetski Zakoni o izvr{nim postupcima. Danas se ti zakoni u oba entiteta BiH primjenjuju u praksi ve} skoro 18 mjeseci i iza sudske prakse je sada ve} dovoljno iskustva na osnovu kojeg se mo`e re}i da je reforma izvr{nog prava krenula dobrim pravcem, ali isto tako i da do postizanje kona~nog cilja (efikasan izvr{ni postupak) jo{ uvijek treba raditi na mnogim od ponu|enih rje{enja. 2) Stupanje na snagu novih zakona Ukazom Predsjednika FBiH, objavljenim u Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj 32/03 od 18.7.2003. godine, progla{en je Zakon o izvr{nom postupku. Odredbama njegovog ~lana 230. odre|eno je da Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine (18.7.2003. godine), a da se po~inje primjenjivati 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu. Shodno odredbama ~lana 37. stav 3. navedenog Zakona o izvr{nom postupku, dana 19.8.2003. godine federalni ministar pravde P donio je Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{enika u izvr{nom postupku (objavljen u Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj 41/03), ~ime su stvorene sve pretpostavke da se Zakon o izvr{nom postupku u FBiH primjenjuje od 19.9.2003. godine, kako je to i odre|eno njegovim ~lanom 230. U RS Zakon o izvr{nom postupku objavljen je u Slu`benom glasniku Republike Srpske broj 59/03 od 18.7.2003. i stupio je na snagu dana 01.8.2003. godine. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvr{nom postupku objavljen je u Slu`benom P glasniku Republike Srpske br. 85/03, a sam Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{ioca u izvr{nom postupku, koji je donijelo Ministarstvo pravde RS, u Slu`benom glasniku Republike Srpske br. 101/03). 3) ZIP FBiH i RS - usporedba Zakonom o izvr{nom postupku u FBiH i Zakonom o izvr{nom postupku u RS odre|eno je da se istim ure|uje postupak po kojem sudovi u FBiH odnosno u RS provode prinudno ostvarenje potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvr{ni postupak). Najva`nija razlika izme|u Zakona o izvr{nom postupku dva entiteta jeste u segmentu odredbi o prinudnoj predaji djeteta (ZIP RS, ~lan 226-228). Naime, te odredbe ne postoje u Zakonu o izvr{nom postupku u FBiH zbog toga {to su one ve} sadr`ane u prijedlogu novog federalnog porodi~nog zakona, koji se trenutno nalazi u parlamentarnoj proceduri usvajanja. Dakle, sa stanovi{ta pravnog sistema FBiH, s obzirom na to da }e mehanizam prinudne predaje djeteta u FBiH biti regulisan

XXX ^lan

porodi~nim zakonom, nije bilo potrebe da se ista materija reguli{e i na nekom drugom mjestu (ZIP-u). Razlike u postojanju odredbi o prinudnoj predaji djeteta uticale su i na numeraciju ~lanova navedenih entitetskih ZIP-ova, tako da ZIP RS prijelazne i zavr{ne odredbe reguli{e u ~lanovima 229., 230., 231., 231.a, 232. i 233., , glave XXIV Zakona, dok s druge strane ZIP FBiH, koji ne sadr`i odredbe o prinudnoj predaji djeteta, prijelazne i zavr{ne odredbe reguli{e ~lanovima 226., 227., 228., 229. i 230. glave XXIII Zakona. Druga bitna razlika izme|u navedenih entitetskih Zakona proizlazi iz ~l. 231.a ZIPa RS koji reguli{e izvr{enje sudskih odluka po osnovu isplate stare devizne {tednje, ratne {tete i isplate po osnovu ostalih sudskih odluka, vansudskih poravnanja i drugih upravnih akata, na osnovu potra`ivanja iz perioda ratnih dejstava izme|u maja 1992. i 19.6.1996. godine. Takvu odredbu ne sadr`i ZIP FBiH, jer se ista materija u FBiH ure|uje posebnim zakonima (Zakon o privremenom odga|anju od izvr{enja potra`ivanja na osnovu izvr{nih odluka na teret bud`eta FBiH i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odga|anju od izvr{enja potra`ivanja na osnovu izvr{nih odluka na teret bud`eta FBiH Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 9/04 i 30/04). Treba napomenuti da su dva entitetska zakona stupila na snagu u razli~itim vremenskim periodima i razli~itim zakonodavnim tehnikama, {to je rezultiralo razli~itim odredbama ~lanova 233. ZIP-a RS i 230. ZIP-a FBiH. 4) ZIP FBiH i RS u odnosu na prethodni ZIP Niz odredbi koje su do u detalje analizirane u ovom komentaru ukazuje da novi zakoni o izvr{nom postupku, u odnosu na Zakon iz 1978. godine, u sebi sadr`e niz radikalnih promjena u postupku prinudnog izvr{enja. Te promjene, uz ispunjenje drugih uslova (reorganizacija sudova i pravosu|a uop{te) trebale bi omogu}iti br`u provedbu zakona i nesmetan tok izvr{nog postupka, te tako odlu~uju}e uticati na pobolj{anje pozicije tra`ioca izvr{enja postupka prinudnog izvr{enja. Od va`nijih sistematskih promjena u tekstu novih ZIP-ova treba najprije spomenuti one sadr`ane u njihovom ~lanu 1. Naime, navedenom odredbom jasno se ukazuje da predmet regulisanja ovih zakona vi{e nije postupak obezbje|enja potra`ivanja (prethodne mjere i privremene mjere - mjere obezbje|enja, koje su bile regulisane ~lanovima 252.275. ZIP-a iz 1978. godine). U oba BiH entiteta ta je materija sada regulisana Zakonom o parni~nom postupku (sudske mjere osiguranja, ~lanovi 268.-290.), i o mjerama obezbje|enja sada uvijek odlu~uju nadle`ni parni~ni, a ne izvr{ni sudovi. Pored toga, u odnosu na ranije odredbe o zasnivanju zalo`nog prava kao postupka obezbje|enja, sada je u zavr{nim i prijelaznim odredbama ovih zakona regulisano da }e se ovaj postupak i dalje voditi pred izvr{nim sudom po odredbama ~lanova 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| ranijeg ZIP-a, ali samo do regulisanja istog u odredbama drugog odgovaraju}eg zakona, odnosno primjene Zakona o notarima, koji i ina~e reguli{e ovu oblast. Ova nova zakonska rje{enja temelje se na ~injenici da se u navedenim slu~ajevima radi o postupcima ~iji je kona~an ishod izvr{na isprava, koju tek treba prinudno provesti u izvr{nom postupku. Iz prakse sudova uo~eno je da postupci

^lan XXXI

obezbje|enja potra`ivanja i dono{enja odgovaraju}ih izvr{nih isprava s tim u vezi, u znatnoj mjeri optere}uju izvr{ne sudove, koji prije svega treba da provode prinudno ostvarenje potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava. Postupci ~iji je ishod dono{enje izvr{ne isprave, za ~ije vo|enje se u znatnijoj mjeri tra`i i primjena odredaba materijalnopravne (supstancijalnopravne) prirode, po svojoj pravnoj prirodi su mnogo bli`i parni~nom (obezbje|enje) ili ~istom vanparni~nom postupku (zasnivanje zalo`nog prava). Imaju}i u vidu to obja{njenje, mo`e se re}i da su odredbe o sudskim mjerama obezbje|enja opravdano prenesene u zakone o parni~nim postupcima odnosno zakone o notarima. Ukupno uzev{i, navednim promjenama ~ini se da je izvr{ni postupak sada bli`i svojoj izvr{noj pravnoj prirodi. Prema toj novoj koncepciji, predmetom ZIP-ova sada vi{e nisu postupci dono{enja odluka u vidu izvr{nih isprava, izuzev u ta~no odre|enim posebnim slu~ajevima, koji su specifi~ni i po prirodi stvari usko vezani za izvr{ni postupak (protivizvr{enje ~l. 54., rje{enje o dosudi nekretnine ~l. 93, rje{enje o namirenju ~l. 109. ovog zakona i sl.). Razmatranje svih izmjena koje novi ZIP-ovi nose jeste predmet samog teksta komentara na svaki pojedini ~lan ovih zakona, a za sveobuhvatni pregled najva`nijih izmjena ovdje bismo istaknuli samo sljede}e: 1) Su{tinski gledano, novi Zakon o izvr{nom postupku se sada temelji na na~elu jednakog procesnopravnog polo`aja stranaka u izvr{nom postupku, a iz pojedinih odredbi Zakona da se zaklju~iti da je novim rje{enjima poja~ana za{tita interesa tra`ilaca izvr{enja (povjerioca). Prednje potvr|uju odredbe Zakona, jer iste vi{e ni pod kojim uslovima ne predvi|aju institut odga|anja izvr{enja na prijedlog izvr{enika (~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), a ispu{tene su i odredbe o za{titi bud`etskih korisnika (~l. 196. ranijeg ZIP-a), ~ime su dr`avni organi i institucije izjedna~eni sa ostalim strankama u postupku u procesnopravnom smislu. Shodno primjeni Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. novog ZIP-a), u kojem je minimizirano na~elo materijalne istine a potpuno napu{teno na~elo pru`anja pomo}i neukoj stranci, na~elo pru`anja pravne pomo}i neukoj stranci napu{teno je i u izvr{nom postupku. Kako bi rije{io probleme skrivanja imovine od strane izvr{enika, koji su naro~ito bili izra`eni prelaskom platnog prometa sa biv{e SDK na redovan bankarski sistem, novi zakon uvodi novi institut utvr|ivanje imovine du`nika, pomo}u kojeg tra`ilac izvr{enja, uz posredovanje suda, na lak{i na~in mo`e da do|e do informacija o imovini izvr{enika koja mo`e biti predmet izvr{enja. Radi poja~anja odgovornosti izvr{enika za njegove obaveze, novim zakonom izuze}a pojedinih stvari i prava od izvr{enja su svedene na minimum. U tom smislu nastale su vrlo radikalne promjene naro~ito u odnosu na mogu}nost ograni~enja izvr{enja nad izvr{enikovim pokretnim i nepokretnim stvarima te njegovim pravima (li~ni dohodak). U cilju ubrzanja izvr{nog postupka, najradikalnija izmjena u odnosu na ranije odredbe ti~e se novog rje{enja po kojem se izvr{enje provodi odmah nakon

2)

3)

4)

5)

XXXII ^lan

dono{enja odluke po eventualno izjavljenom prigovoru (izvr{nost rje{enja o izvr{enju) ukoliko isti bude odbijen ili odba~en, odnosno ako se izvr{enje provodi prijenosom sredstava sa transakcijskih ra~una i kod naplate potra`ivanja izdr`avanja i prije odluke po prigovoru. 6) U namjeri da ubrza tempo izvr{nog postupka, pored skra}ivanja rokova pri provo|enju izvr{enja pljenidbom i prodajom pokretnih i nepokretnih stvari izvr{enika, zna~ajno je ista}i i novo rje{enje da sada o prigovoru stranaka odlu~uje izvr{ni sud bez mogu}nosti upu}ivanja na parnicu, pa i u onim slu~ajevima kad su u pitanju sporne ~injenice, s obzirom na to da sada nema prekida izvr{nog postupka zbog rje{avanja prethodnog pitanja. Kako bi se eleminisala ~esta praksa odugovla~enja postupka od strane tre}ih lica, novo rje{enje Zakona predvi|a da izjavljeni prigovor tre}e osobe i njegovo upu}ivanje na parnicu ne spre~ava izvr{enje, izuzev ako to tre}e lice ne dokazuje svoje pravo pravomo}nom sudskom odlukom. Pored omogu}avanja namirenja odmah po dono{enju odluke po prigovoru, radikalnu mjeru ubrzanja postupka izvr{enja predstavlja i sni`enje limita pri prodaji predmeta izvr{enja u odnosu na procijenjenu vrijednost kod svakog ro~i{ta za javno nadmetanje, kako za pokretne tako i za nepokretne stvari. Problem dostave u postupku izvr{enja, koji ina~e nije svojstven samo tom postupku, novi je zakon poku{ao djelimi~no rije{iti dostavom putem oglasne plo~e i za prvu i za li~nu dostavu ukoliko izvr{enik promjenu sjedi{ta odnosno prebivali{ta nije prijavio sudu ili nadle`nom organu (vidjeti ~l. 352. ZPPa u vezi sa ~l. 21. ovog ZIP-a).

7)

8)

9)

10) S ciljem rastere}enja ionako preoptere}enih izvr{nih sudija, te samim tim i ubrzanja postupka, sada je predvi|eno i da pojedine izvr{ne radnje i dono{enje pojedinih odluka (osim odluka o meritornom rje{avanju po prigovoru izvr{enika i izricanja nov~ane kazne) mogu preduzimati i stru~ni saradnici, po ovla{tenju sudije, a pro{irena su i ovla{tenja sudskih izvr{itelja. 11) S ciljem rastere}enja izvr{nih sudova, novim zakonom je predvi|ena i redukcija vjerodostojnih isprava na osnovu kojih se odre|uje izvr{enje. Naime, izvr{enje na osnovu vjerodostojnih isprava, kada su u pitanju izvodi iz poslovnih knjiga i ra~uni, mo`e se tra`iti samo ukoliko se radi o potra`ivanju onih komunalnih usluga kod kojih se ne mo`e uskratiti mogu}nost daljnjeg pru`anja usluge zbog nepla}anja dospjele obaveze (isporuka vode, odvoz sme}a, isporuka toplotne energije za grijanje), a u pogledu izvr{nih isprava, kao iste, pored dosada{njih, predvi|ene su i isprave sa~injene kod notara. 12) Procesna disciplina kako izvr{enika tako i tre}ih lica u postupku izvr{enja morala bi sada da bude ve}a u odnosu na postupke koji su vo|eni po ranijem ZIP-u, jer novi zakon sada uvodi mnogo o{trije nov~ane kazne, koje se mogu izricati ne samo kao sredstvo izvr{enja (izvr{enje radnje koju mo`e izvr{iti samo izvr{enik, npr.) nego i za svaku radnju bilo kojeg lica koja opstruira ili onemogu}ava sud u provo|enju izvr{enja.

^lan XXXIII

Iako su ovdje istaknuta samo neka od najnovijih zakonskih rje{enja, iz navednog proizlazi da su, u odnosu na dosada{nji zakon i ure|enje izvr{nog postupka uop{te, u ovoj oblasti izvr{ene su{tinske promjene. Za nadati se da }e one, zajedno sa svim ostalim izmjenama u zakonima, rezultirati br`im postupkom prinudnog sudskog izvr{enja i boljom za{titom interesa tra`ioca izvr{enja koji prinudno ostvaruje svoje pravo iz izvr{ne ili vjerodostojne isprave. S druge strane, ne treba zaboraviti re}i da su, i pored mnogobrojnih promjena, i u novim koncepcijama postupaka sudskog prinudnog izvr{enja na snazi u potpunosti ostala kako na~ela ustavnosti i zakonitosti tako i ostala na~ela gra|anskog i izvr{nog postupka (na~elo dispozicije i oficioznosti, pravnog interesa, ekonomi~nosti, saslu{anja stranaka, raspravno i istra`no na~elo, na~elo neposrednosti, pismenosti i usmenosti, na~elo koncentracije postupka, javnosti, savjesnog kori{tenja procesnih prava, hitnosti i redoslijeda u postupanju). Ta su na~ela me|utim sada novim zakonskim rje{enjima osvijetljena na druga~iji na~in, ~ime oni poprimaju jedno novo i druga~ije zna~enje od dosada{njih. 5) Svrha izrade komentara Zakona o izvr{nom postupku S obzirom na ciljeve koji su pred njima stajali, novi entitetski zakoni o izvr{nim postupcima u sebi sadr`e niz novih rje{enja, ~ija je djelotvornost u doba njihove izrade bila gotovo potpuna nepoznanica. Pod takvim uslovima, nije neobi~no da su na samom po~etku primjene tih rje{enja izvr{ni sudovi pristupili vrlo suzdr`ano i oprezno, imaju}i prije svega u vidu nerazvijenu sudsku praksu ili nedostatak stru~ne literature iz oblasti izvr{nog prava. U takvim okolnostima, postavilo se pitanje na koji na~in izvr{nim sudovima pomo}i u primjeni svih onih novih rje{enja koja su predvi|ena novim zakonima o izvr{nim postupcima. Bilo je naime jasno da postoji problem nejasnih pravnih odredbi, njihovog tuma~enja te lutanja sudske prakse, ali nije bilo jasno na koji na~in bi se taj problem trebao rje{avati. Kroz razgovore sa izvr{nim sudijama na tu temu vrlo brzo se iskristalisala njihova potreba za izradom obimnije knjige komentara u kojoj bi se na detaljniji na~in poku{ale analizirati sve odredbe novih Zakona o izvr{nom postupku, sa naro~itim akcentom na one odredbe koje na nov na~in rje{avaju stare probleme sudskog izvr{nog prava. Na bazi tih ste~enih saznanja, kancelarija Vije}a Evrope u BiH je 2004. godine, pokrenula Projekt izrade Komentara Zakona o izvr{nom postupku sa ciljem stvaranja prve sveobuhvatne knjige stru~ne literature u ovoj oblasti u BiH. U tom cilju, kancelarija Vije}a Evrope u BiH je anga`ovala tim od pet stru~njaka iz ove oblasti, pri ~emu je zna~ajno primijetiti da su ~etvero od njih bili ~lanovi entitetskih radnih grupa za izradu novih zakona. Anga`ovanjem tih autora, kancelarija Vije}a Evrope u BiH uspjela je u svojoj namjeri da pored podrobne analize odredbi zakona {iroj javnosti pribli`i i obrazlo`enja pojedinih rje{enja koja su opredijelila radne grupe da prihvate neka od ponu|enih rje{enja, poma`u}i na taj na~in i samim prakti~arima u tuma~enju pojedinih odredbi zakona. Rezultat rada ove grupe stru~njaka u prethodnoj godini je golemi Komentar Zakona o izvr{nom postupku od preko 600 stranica, u kojem je na cjelovit na~in

XXXIV ^lan

obra|en svaki od 230 (FBiH) odnosno 233 (RS) ~lana novih entitetskih Zakona o izvr{nom postupku. Rad autora ovog komentara je bio olak{an samom ~injenicom da su oba entitetska zakona gotovo identi~na u svojim tekstovima, te da su pojedini autori komentarisali samo pojedine dijelove zakona. Tako je sudija Asaf Daupovi} dao komentar samo na dio zakona koji se odnosi na ~lanove od 1. do 45. (Op{te odredbe, Izvr{na i vjerodostojna isprava, Predlaganje i odre|ivanje izvr{enja, Provo|enje izvr{enja), sudija Rosa Obradovi} od ~lana 46. do 65. (Prigovor, Prigovor tre}e osobe, Protivizvr{enje, Odlaganje, obustava i okon~anje izvr{enja) i od 114. do 135. (Izvr{enje na pokretnim stvarima), prof. dr. Meliha Povlaki} od ~lana 65. do 113. (Izvr{enje na nekretninama), prof. dr. Milorad @ivanovi} od ~lana 136. do 194. (Izvr{enje na nov~anoj tra`bini izvr{enika, Izvr{enje na potra`ivanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretna stvar, Izvr{enje na dionici i ostalim registriranim vrijednosnim papirima, te na ~lanskim udjelima u pravnoj osobi, Izvr{enje na drugim imovinskim pravima), a Za}iragi} Fe|ad od ~lana 194. do 230. (FBiH) odnosno 233. (RS) (Izvr{enje radi ostvarenja nenov~anog potra`ivanja te Prijelazne i zavr{ne odredbe). Zna~ajno je napomenuti da je pri izradi teksta komentara u svom radu svaki od autora imao slobodu da koristi tekst svog entitetskog zakona, na svom jeziku, te da na jeziku koji on izabere napi{e komentar za svoj dio zakona. Po mi{ljenju Vije}a Evrope i njegovih autora, tom slobodom autora Komentar nije izgubio na svojoj konzistentnosti, ve} i samom ~injenicom da su tekstovi oba entitetska zakona gotovo pa identi~ni. Me|utim, kako bi ~italac i u jednom i u drugom BiH entitetu imao uvida u sve razlike koje izme|u entitetskih zakona postoje, autori su u tekstovima svojih zakona te razlike nazna~avali u fusnotama. U Sarajevu, 20.3.2005. godine

Asaf Daupovi}, predsjednik Izvr{nog odjeljenja Op}inskog suda u Sarajevu Fe|ad Za}iragi}, dipl. pravnik

Z A K O N O IZVR[NOM POSTUPKU

^lan 1 3

Dio prvi
I - OSNOVNE
ODREDBE

^lan 1. Sadr`aj Zakona (1) Ovim zakonom ure|uje se postupak po kojem sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija1) provode prinudno ostvarenje potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvr{ni postupak), ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke izvr{enja propisane posebnim zakonom. 1 Op}enito: Odredbe o sadr`aju Zakona, u odnosu na postupak koji se njima reguli{e, bile su regulisane u ~l. 1. ZIP-a 1978. godine i iste su, kao i sam Zakon u cijelosti, pretrpjele vrlo zna~ajne izmjene, naro~ito u odnosu na postupak obezbje|enja koji je bio regulisan ranijim odredbama (vidjeti prelazne i zavr{ne odredbe ZIP-a u FBiH i u RS u odnosu na odredbe ~l. 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| Zakona o izvr{nom postupku iz 1978.). Samo kao privremeno rje{enje zadr`an je postupak obezbje|enja zasnivanjem zalo`nog prava, a s obzirom da je u me|uvremenu stupio na snagu Okvirni zakon o zalozima i da je uspostavljen Registar za zalo`no pravo na stvarima i pravima navedenim u prednjem zakonu, to se postupak obezbje|enja zalo`nim pravom svodi na obezbje|enje potra`ivanja samo na nekretninama. Komentar uz stav 1: Pod postupkom izvr{enja u smislu ~l. 1. ovog zakona podrazumijeva se samo sudsko izvr{enje, odnosno izvr{enje koje odre|uju (dozvoljavaju) i provode redovni sudovi, ~ime se postupak sudskog izvr{enja, u domenu gra|anskog prava, jasno izdvaja i diferencira u odnosu na postupke izvr{enja krivi~nih sankcija, te na postupke izvr{enja koji se provode pred sudovima za prekr{aje i organima uprave koji su postupci ure|eni drugim zakonima, a sam sudski izvr{ni postupak podrazumijeva niz radnji suda, stranaka i drugih u~esnika, koje se radnje preduzimaju u cilju prinudnog ostvarenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja utvr|enog i zasnovanog na izvr{noj ispravi, a {to je su{tinski bilo sadr`ano i u odredbi ~l. 1. prethodnog zakona. Me|utim, odredbama ovog zakona vi{e nisu regulisani postupci obezbje|enja potra`ivanja izuzev kako je to navedeno pod 1. Zakonom o sudovima u FBiH i kantonalnim zakonima o sudovima kao stvarno nadle`ni sudovi za postupak izvr{enja odre|eni su op}inski sudovi, a u Republici Srpskoj Zakonom o sudovima i sudskoj slu`bi (Slu`beni glasnik Republike Srpske br. 13/00, 15/00, 16/00, 17/01 i 77/02) kao sudovi stvarno nadle`ni za postupak izvr{enja odre|eni su prvostepeni redovni sudovi, odnosno osnovni sudovi.
U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske umjesto teksta Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) stoji tekst Republici Srpskoj.

4 ^lan 1

Radi se o postupku za prinudno izvr{enje, odnosno ostvarivanje potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava. Po odredbama ovog zakona, kada se ima u vidu izvr{na isprava kao izvr{ni naslov, izvr{avaju se sudske odluke koje glase na ispunjenjenje obaveze, bez obzira na to koji je sud takvu odluku donio (izuzev, za sada, odluka sudova za prekr{aje), pri ~emu nije zna~ajna vrsta obaveze ~ije se ispunjenje tra`i izvr{enjem. Izvr{enje sudske odluke se, dakle, mo`e tra`iti i kada ona glasi na obavezu pla}anja u novcu, na ~injenje ili ne~injenje, trpljenje, odnosno uzdr`avanje od neke radnje. Za razliku od sudske odluke koja se u izvr{nom postupku provodi nezavisno od sadr`ine obaveze, u tom postupku se mogu provoditi i odluke donijete u upravnom ili prekr{ajnom postupku (ukoliko Zakonom o izvr{enju prekr{ajnih sankcija i Zakonom o upravnom postupku nije druga~ije odre|eno), a ovim zakonom su kao izvr{ne isprave predvi|ene i odluke donesene u tim postupcima (izvr{ne isprave ~l. 23. ZIP-a) ako te odluke glase na ispunjenje nov~ane obaveze, ako nije druga~ije propisano posebnim zakonima - Zakon o izvr{enju krivi~nih sancija, Zakon o sudovima za prekr{aje, Zakon u upravnom postupku i dr. Ovakvo rje{enje, koje je proizlazilo i iz odredbi ranijeg ZIP-a, ukazuje na prihvatljivost i dosada{nje sudske prakse. Tako, upravni je organ nadle`an da izvr{i pravovaljano rje{enje o eksproprijaciji nepokretne imovine, pa stoga nema razloga za tu`bu sudu op{te nadle`nosti da se pre|a{nji vlasnik obave`e da eksproprisanu nekretninu preda korisniku eksproprijacije (Vrhovni sud Srbije, Gzz-181/75, prema Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 3); Po zahtjevu korisnika eksproprijacije da se isprazni i njemu preda na slobodno raspolaganje eksproprisana gara`a, nadle`an je da rje{ava op{tinski organ uprave (Ustavni sud Srbije, U-br. 257/75, prema Bogoljub Popovi}, Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 3). Kada se imaju u vidu vjerodostojne isprave (~l. 29. ZIP-a) kao izvr{ni naslov, treba ista}i da je u ovom segmentu do{lo do izmjena u odnosu na raniji Zakon, a u odnosu na su`enje kruga subjekata ovla{tenih na pokretanje postupka kada su u pitanju ra~uni, fakture i izvodi iz poslovnih knjiga, kao redukcije samih vjerodostojnih isprava u odnosu na njihov broj, te kada se u postupku kao izvr{ni naslov pojavljuju vjerodstojne isprave - ~ek i mjenica, u odnosu na ostale, da rje{enje o izvr{enju proizvodi druga~ije posljedice (blokada nov~anih sredstava na transakcijskom ra~unu izvr{enika za iznos odre|en rje{enjem, a do okon~anja parni~nog postupka).

U odre|enim slu~ajevima i kada odluke organa uprave glase na nov~ano potra`ivanje isto se ne izvr{ava u sudskom postupku izvr{enja, {to je slu~aj sa porezima i carinama (propisan postupak izvr{enja posebnim zakonom), odnosno potra`ivanjima nastalim iz tih osnova i koja se potra`ivanja ostvaruju po pravilima postupka izvr{enja pred organima uprave i {to je regulisano posebnim zakonima iz te oblasti. Imaju}i u vidu specifi~nosti zbivanja u dru{tvenom i ekonomskom `ivotu u postupku tranzicije i izmjenama pravnog sustava na podru~ju BiH, zna~ajno je ista}i, na ovom mjestu, da je stanovi{te radne grupe za izradu ovog zakona u FBiH da se i Odluke Doma za ljud ska prava (sada Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH) imaju

^lan 1 5

smatrati izvr{nim ispravama u dijelu u kojem su podobne za sudsko izvr{enje, {to je slu~aj i sa Odlukama Komisije za implementaciju ~l. 143. Zakona o radu (u FBiH), a {to se ~ini opravdanim, jer u oba slu~aja navedene odluke imaju karakter i elemente odluka redovnih sudova i u istim je raspravljeno u meritumu, a iz oblasti u kojima su postupali i bili nadle`ni za postupanje redovni sudovi, do dono{enja zakona kojim je to rje{avanje izmje{teno u nadle`nost navedenim subjektima, s tim {to je sad Dom za ljudska prava, takore}i, inkorporiran u Ustavni sud i o prednjim pitanjima iz nadle`nosti Doma za ljudska prava sada odlu~uje taj sud. Komentar uz stav 2: Propisuju}i da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na postupke izvr{enja propisane posebnim zakonom, zakonodavac ukazuje na ~injenicu da pored ovog izvr{nog postupka, i ovih pravila koja se primjenjuju u ovom postupku, postoje i drugi izvr{ni postupci, za koja va`e pravila propisana za te postupke, a ne pravila ovog zakona. Tako postoji administrativno izvr{enje (postupak izvr{enja pred organima uprave), postupak izvr{enja krivi~nih sankcija, izvr{enje prekr{ajnih sankcija, postupak ste~aja, kao poseban postupak kolektivne egzekucije i namirenja povjerilaca, a na koje postupke se ne odnose pravila ovog Zakona o izvr{nom postupku. Prednje odredbe i odredbe Zakona o izvr{noj i vjerodostojnoj ispravi predstavljaju okvir za odre|ivanje apsolutne nenadle`nosti sudova za postupanje u pojedinim izvr{nim postupcima, a na koji zaklju~ak upu}uje kada je u pitanju apsolutna nenadle`nost i pravno stajali{te iskazano u odluci Kantonalnog suda u Sarajevu:

Po ocjeni ovoga suda prvostepeni sud je pravilno utvrdio da se u konkretnom slu~aju radi o potra`ivanju iz ~l. 3. Zakona o utvr|ivanju i ostvarivanju potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. ^l. 12. Uredbe o na~inu utvr|ivanja i realizaciji javnog duga nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (Slu`bene novine FBiH broj 17/02), koju je donijela Vlada FBiH, u realizaciji ~l. 7. naprijed citiranog zakona predvi|a da }e u slu~aju pokretanja izvr{nog postupka po pravosna`nim presudama, sporazuma o naknadi zaklju~enih sa nadle`nim organom uprave, rje{enjima nadle`nih organa uprave, ugovora i drugih pravnih akata donesenih na osnovu propisa iz ~l. 2. navedenog zakona, a koji se odnose na javni dug, sud izvr{nu odluku uputiti komisiji na nadle`nost. Po{to je ova uredba stupila na snagu 10.5.2002. godine valjalo je po slu`benoj du`nosti pravilno primijeniti materijalno pravo odnosno citirane pozitivne propise po kojima je predvi|eno da se sva potra`ivanja prema Federaciji, a koja predstavljaju javni dug, prijavljuju Komisiji za utvr|ivanje i realizaciju potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, a {to zna~i da sud ne bi bio apsolutno nadle`an da raspravlja o prijedlogu za dono{enje rje{enja o dozvoli izvr{enja u smislu ~l. 16. ZIP-a (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1039/02 od 20.10.2000.).
10 Shodno ta~ki 9. mo`e se iskazati da odredbe ovog ~lana, zajedno sa odredbama o izvr{nim i vjerodostojnim ispravama (~l. 23. i 29. ZIP-a), jesu osnov za odre|ivanje apsolutne nadle`nosti sudova u izvr{nom postupku.

6 ^lan 2

^lan 2. Zna~enje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova zna~enja: 1) 2) potra`ivanje - ozna~ava pravo na neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje; tra`ilac izvr{enja - ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti; izvr{enik - ozna~ava lice protiv kojeg se potra`ivanje ostvaruje; stranka - ozna~ava tra`ioca izvr{enja i izvr{enika; u~esnik - ozna~ava lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes; rje{enje o izvr{enju - ozna~ava rje{enje kojim je u cijelosti ili djelimi~no prihva}en prijedlog za izvr{enje ili kojim se izvr{enje odre|uje po slu`benoj du`nosti; zaklju~ak - ozna~ava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja izvr{nim postupkom i odlu~uje o drugim pitanjima kad je to izri~ito predvi|eno ovim zakonom; izvr{ilac - ozna~ava sudskog slu`benika koji po nalogu suda neposredno preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku; zemljoradnik - ozna~ava prete`ni izvor prihoda; lice kojem je poljoprivredna proizvodnja

3) 4) 5)

6)

7)

8) 9)

10) banka - ozna~ava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog prometa; 11) zemlji{na knjiga - ozna~ava sve javne knjige u koje se upisuju prava na nepokretnostima; 12) vrijednosni papir - ozna~ava materijalizovani oblik vrijednosnih papira (isprave); 13) dionica - ozna~ava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira. 1 Op}enito: Odredbe o zna~enju pojedinih izraza u Zakonu bile su sadr`ane u ta~. 1-9. ~l. 15. ZIP-a iz 1978. godine, a osnovne razlike izme|u odredbi proizlaze iz druk~ijeg ozna~enja stranaka i u~esnika u postupku, te uvo|enja

^lan 2 7

novih pojmova u skladu sa novim sredstvima izvr{enja (dionica, vrijednosni papir), upotrebe drugih termina za odre|ene situacije i osobe (sudski izvr{ilac, banka), kao i ispu{tanja pojedinih izraza kojim vi{e Zakon ne opservira (organizacija udru`enog rada). I ovaj zakon je, kao i prethodni, usvojio metod definisanja pojedinih izraza iz zakonskog teksta iz razloga poja{njenja novih izraza u zakonu i poja{njenja standardnih pravnih termina kojima se pridaje novo zna~enje u ovom zakonu uslijed naprijed navedenih zakonskih rje{enja, kao i iz razloga kako bi se izbjegle eventualne nedoumice u postupku provo|enja izvr{enja i sprije~ila pojava problema vezanih za ovla{}enja pojedinih lica koja obavezno ili eventualno u~estvuju u izvr{nom postupku i kako bi se izbjegle dileme o procesnopravnom polo`aju u~esnika postupka. Tako se odredbama Zakona defini{u izrazi potra`ivanje, tra`ilac izvr{enja (ranije povjerilac), izvr{enik (ranije du`nik), stranka, u~esnik, rje{enje o izvr{enju, zaklju~ak, izvr{ilac, zemljoradnik, banka, zemlji{na knjiga, vrijednosni papir i dionica. 2 Komentar uz stav 1: Izrazom potra`ivanje ozna~ava se pravo na neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje i isto mora biti utvr|eno pravosna`nom izvr{nom ili vjerodostojnom ispravom. U odnosu na raniji zakon, u definisanju ovog izraza se sada u istom ne nagla{ava i ne izdvaja nov~ano od nenov~anih potra`ivanja, a {to je bilo saglasno podjeli izvr{nog postupka na dio o naplati nov~anih i dio o naplati nenov~anih potra`ivanja, za ~im u stvarnosti nema potrebe s obzirom da Zakon propisuje postupak za sva potra`ivanja u navedenom smislu. Sa aspekta subjektivnog prava ovla{}enog lica u pravnom odnosu, pod potra`ivanjem se obuhvata nekad samo jedno ovla{}enje iz subjektivnog prava, a nekad skup ovla{}enja, a nekada se isti izraz u Zakonu o izvr{nom postupku upotrebljava u ~isto obligacionopravnom smislu, a o ~emu sve treba voditi ra~una u interpretaciji zakonskog teksta (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 48). t tra`ilac izvr{enja ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti, a izvr{enik ozna~ava lice protiv kojeg se potra`ivanje ostvaruje. Prednjim ozna~enjem stranaka u izvr{nom postupku iste se ozna~avaju ranijim terminima koji vi{e odgovaraju procesnopravnom statusu stranke u ovom postupku, a izbjegavaju se i mogu}e zabune i mije{anja sa terminima obligacionog prava. U teoriji su podijeljena mi{ljenja oko izraza kojim se ozna~avaju stranke u izvr{nom postupku, tako pojedini smatraju i navode da su izrazi povjerilac i du`nik u cijelosti adekvatni termini za ozna~enje stranaka u izvr{nom postupku jer imaju isto zna~enje u materijalnom pravu, a u drugom smislu su to procesnopravni termini u odnosu na izvr{ni postupak, a prednji izrazi su kao takvi u upotrebi i u stranim pravima (vidjeti i: Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 91). Ozna~avaju}i pod izrazom tra`ilac izvr{enja lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja, ispu{teno je ozna~enje lica koja se pojavljuju kao tra`ioci izvr{enja po sili zakona ili po pravnom

3 4

8 ^lan 2

poslu (nasljednici, pravni sljednici, cesionari i dr.) temeljem kojih su sukcesijom postali nosioci ovla{tenja iz pravosna`ne izvr{ne ili vjerodostojne isprave, i to u toku izvr{nog postupka, a radi se o licima koja nisu pokrenula izvr{ni postupak. Na na~in kojim je definisan izraz izvr{enik da je definisan i izraz tra`ilac izvr{enja bio bi otklonjen prednji nedostatak u definisanju tra`ioca izvr{enja, {to tim pojmom nisu obuhva}ena naprijed navedena lica u ~iju korist se postupak vodi iako nisu pokrenula postupak. 5 6 Izrazom stranka ozna~ava se tra`ilac izvr{enja i izvr{enik; a izrazom u~esnik ozna~ava se lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes. Iz naprijed navedenog proizlazi da je izvr{ni postupak postupak dviju stranaka, i to s jedne strane aktivne tra`ioca izvr{enja, i pasivne - izvr{enika. Strana~ka i procesna poslovna sposobnost utvr|uje se prema pravilima parni~nog postupka i propisima odgovaraju}eg materijalnog prava (koji se subsidijarno primjenjuju u izvr{nom postupku) na po~etku izvr{nog postupka bez prethodnog kontradiktornog raspravljanja o tome sa strankama, a istu mogu imati i odre|ene dru{tvene tvorevine ako udovoljavaju bitnim uvjetima za sticanje strana~ke sposobnosti, a naro~ito ako raspola`u sredstvima ili imovinom koja je podobna za provo|enje izvr{enja. U skladu sa prednjim odredbama je i stajali{te iz dosada{nje sudske prakse: Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonskog osnova da ula`e `albu protiv rje{enja o zabrani (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1707/80, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53). U izvr{nom postupku pokrenutom na osnovu pravosna`ne izvr{ne isprave pitanje legitimacije stranaka ne predstavlja posebne te{ko}e, jer ona proizlazi i utvr|ena je izvr{nom ispravom, {to nije slu~aj kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave i utvr|uje se kako je to naprijed napomenuto. Naime, aktivna procesna legitimacija za pokretanje i vo|enje izvr{nog postupka u pravilu pripada osobi koja je u izvr{noj ispravi ozna~ena kao supstancijalnopravno (materijalnopravno) tu`itelj, a pasivno legitimisana osoba je ona koja je u izvr{noj ispravi ozna~ena kao suspstancijalnopravno tu`eni, dok se kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave prihvataju subjekti navedeni u vjerodostojnoj ispravi kao procesno legitimirani, iako potra`ivanje nije utvr|eno na kvalificirani autoritativan na~in, pa ni stranke u postupku. Sudjelovanje vi{e osoba u ulozi tra`ioca izvr{enja u jednom postupku mogu}e je kad izvr{na isprava ovla{}uje vi{e tra`ilaca izvr{enja (ili se isti kao takvi pojavljuju po osnovu sukcesije) na ostvarenje istog potra`ivanja prema istom izvr{eniku, u kom bi slu~aju njihov procesni polo`aj u izvr{nom postupku trebalo tretirati uz adekvatnu primjenu pravila o jedinstvenim suparni~arima, a u zavisnosti od prirode njihovog uzajamnog odnosa obzirom na predmet spora, a {to se mo`e prihvatiti i u slu~aju kad svakom od tra`ilaca izvr{enja pripada posebno ali istovremeno potra`ivanje prema izvr{eniku i koje je utvr|eno istom kondemnatornom odlukom koja je izvr{na isprava u konkretnom slu~aju (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 106), {to se ~ini sasvim prihvatljivim. Mogu}e je na osnovu

^lan 2 9

jedne izvr{ne isprave i izvr{enje protiv vi{e izvr{enika, u situaciji kada se izvr{enje provodi na imovini koja je zajedni~ka ili u odnosu na koju su izvr{enici suvlasnici sa idealnim dijelovima. Sud donosi jedno rje{enje o izvr{enju protiv vi{e solidarnih izvr{enika ~ija obaveza proisti~e iz jedne izvr{ne isprave, a na prijedlog tra`ioca izvr{enja koji u prijedlogu mo`e odrediti redoslijed naplate ili }e se ista obaviti onim redom kojim su izvr{enici navedeni u prijedlogu. U~esnik u postupku je subjekt koji u izvr{nom postupku nema svojstvo stranke, nije ni tra`ilac izvr{enja ni izvr{enik, ve} je tre}e lice koje u toku postupka ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes. U teoriji postoji mi{ljenje da se ista mogu ozna~iti kao u~esnici u izvr{nom postupku, a {to nema opravdanja iz ugla izvr{nog postupka sagledanog kao jedne cjeline, u kom kontekstu i u {irem zna~enju izraz u~esnik u postupku obuhvata i lica bez kojih se postupak ne bi mogao voditi, prije svega lica ovla{tena za vo|enje postupka i preduzimanje izvr{nih radnji, izvr{enikovi du`nici, banke i dr. 9 Rje{enje o izvr{enju ozna~ava rje{enje kojim je u cijelosti ili djelimi~no prihva}en prijedlog za izvr{enje ili kojim se izvr{enje odre|uje po slu`benoj du`nosti. Navedeno rje{enje, ustvari, predstavlja pozitivnu odluku suda o prijedlogu tra`ioca izvr{enja, bilo da je istom udovoljeno u cjelini ili djelimi~no, bez obzira da li se radi o postupku na prijedlog tra`ioca izvr{enja ili je postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti i po prijedlogu lica i organa kada je to zakonom odre|eno. Zaklju~ak ozna~ava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja izvr{nim postupkom i odlu~uje o drugim pitanjima kad je to izri~ito predvi|eno ovim zakonom, dakle radi se o odluci suda kojom se odlu~uje o pitanjima upravljanja postupkom, u koja spada i davanje naloga slu`benoj osobi - sudskom izvr{iocu, radi preduzimanja odre|enih izvr{nih radnji, koje su radnje suda u izvr{nom postupku usmjerene da se na najadekvatniji na~in ostvari izvr{enje i iste su preduzete saglasno pravilima izvr{nog postupka. Odrednica upravljanje postupkom kao kriterij nije uvijek precizna i dovoljna da se pouzdano odredi kada se odlu~uje zaklju~kom, a kada rje{enjem, pa se za pojedine situacije izri~ito odre|uje Zakonom da se odluka donosi u jednom ili drugom obliku, a {to je naro~ito va`no iz razloga {to se protiv zaklju~ka ne mo`e izjaviti pravni lijek. Treba ista}i, da je u odnosu na raniji zakon, sada zakon u odre|enim situacijama predvidio dono{enje odluke u obliku zaklju~ka umjesto rje{enja (ranije rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti). Izraz izvr{ilac ozna~ava sudskog slu`benika koji po nalogu suda neposredno . preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku. Inicirano je, a {to se ukazalo kao potreba, da se donese pravilnik o du`nostima i ovla{tenjima sudskih izvr{ilaca i o~ekuje se da }e se njime precizno definisati pola`aj istih kao u~esnika u postupku izvr{enja, njihova legitimacija, postupanje i obim ovla{tenja u preduzimanju radnji izvr{enja. Izrazom zemljoradnik ozna~ava se lice kojem je poljoprivredna proizvodnja prete`ni izvor prihoda, a potreba za prednjom definicijom se ukazala iz razloga ograni~enja propisanih Zakonom na imovini tih lica kada je u pitanju izvr{enje na nekretnini.

10

11

12

10 ^lan 2

13

Iz razloga tr`i{ne ekonomije i obavljanja platnog prometa putem banaka i transakcijskih ra~una otvorenih kod istih, u cilju provo|enja izvr{enja na nov~anim sredstvima izvr{enika (ranije putem Slu`be dru{tvenog knjigovodstva, a potom Zavoda za platni promet) definisan je i izraz banka - i ozna~ava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog prometa, a ista je u~esnik u postupku izvr{enja u {irem smislu rije~i kao pomo}ni organ. Zakonom su propisane obaveze i ovla{tenja banaka pri postupanju po rje{enjima o izvr{enju i nalozima suda, a u slu~ajevima provo|enja izvr{enja na nov~anim potra`ivanjima izvr{enika. Na ovom mjestu, a {to je od zna~aja s obzirom da se sada obavlja platni promet preko transakcijskih ra~una otvorenih kod poslovnih banaka, do{lo je do izmjene u odnosu na mjesnu nadle`nost kad je kao sredstvo izvr{enja odre|ena pljenidba i prijenos nov~anih sredstava sa izvr{enikovog transakcijskog ra~una, u kom slu~aju je mjesno nadle`an sud na ~ijem podru~ju je sjedi{te du`nika (Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju izvr{enika, ~l. 136. ZIP-a). Pismeni sporazum stranaka o mjesnoj nadle`nosti zaklju~en u smislu ~l. 70. ZPP-a se ne primjenjuje u postupku izvr{enja. Zakonom o izvr{nom postupku je, po pravilu, odre|ena isklju~iva mjesna nadle`nost zavisno od sredstava i predmeta izvr{enja. Ne mo`e se primjenjivati odredba ~l. 70. ZPP-a, po{to se u postupku izvr{enja i obezbje|enja shodno primjenjuju odredbe ZPP-a samo ako Zakonom o izvr{nom postupku ili drugim saveznim zakonom nije druga~ije odre|eno (Vi{i privredni sud Srbije P`-575/82, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53). Prihvatljiva je i sudska praksa iskazana u prednjoj sudskoj odluci, kada je u pitanju mjesna nadle`nost uop{te u izvr{nom postupku, a potreba da se upozori na ovo zakonsko rje{enje ve} na ovom mjestu proizlazi iz razloga {to je mjesna nadle`nost propisana ovim zakonom za svako sredstvo posebno, u zavisnosti i od predmeta izvr{enja, a prednje va`i za sve slu~ajeve kad je u pitanju mjesna nadle`nost. Me|utim, upitna je dosada{nja zakonska praksa i ne bi je trebalo slijediti, koja je do{la do izra`aja u sudskoj odluci, i to: Nakon {to je donio rje{enje o izvr{enju, sud se ne mo`e po slu`benoj du`nosti oglasiti mjesno nenadle`nim (Vrhovni sud Hrvatske R-310/84, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53), ovo iz razloga jer je mjesna nadle`nost isto propisana i za odre|ivanje i za provo|enje izvr{enja, pa se mo`e desiti da je sud odredio izvr{enje, a tra`ilac izvr{enja je promijenio sredstvo izvr{enja i uslijed promjene istog za provo|enje izvr{enja bi bio nadle`an drugi sud (s obzirom na to da se predmet izvr{enja kod promjene sredstava izvr{enja nalazi na podru~ju drugog suda barem kada su u pitanju stvari i pokretne i nepokretne), obustavljanje postupka u prednjem slu~aju bilo bi suprotno svrsi izvr{nog postupka. Izrazom zemlji{na knjiga ozna~avaju se sve javne knjige u koje se upisuju . prava na nepokretnostima. Mo`da bi bilo adekvatnije, sa aspekta cjelokupnog izvr{nog postupka i u odnosu na sredstva i predmete izvr{enja, da se odredio i definisao pojam javni registri s obzirom na pojavu novih javnih registara koji su od zna~aja za provo|enje izvr{enja. Naro~ito iz razloga {to se kao

14

15

16

^lan 3 11

novo sredstvo izvr{enja javlja pljenidba i prodaja dionica i uspostavljen je registar vrijednosnih papira za iste, kao sredstvo izvr{enja predvi|ena je pljenidba i prodaja osniva~kih udjela i postoji registar privrednih subjekata u kojem su sadr`ani podaci o udjelima i vlasnicima istih, a uspostavlja se i registar zaloga na pokretnim stvarima. 17 18 Izrazima vrijednosni papir ozna~ava materijalizovani oblik vrijednosnih papira (isprave) i dionica - ozna~ava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku , elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira, s ciljem isticanja razlike izme|u dionice koja sada egzistira u formi elektronskog zapisa (jer se ista javljala u prometu u materijalizovanom obliku), a u odnosu na materijalizovane vrijednosne papire kao {to su mjenica, ~ek, tovarni list, konosman i dr., pa je s obzirom na navedenu razliku Zakon propisao i razli~ita pravila u odnosu na njihovu pljenidbu i prodaju u postupku izvr{enja. ^lan 3. Pokretanje postupka (1) Izvr{ni postupak pokre}e se prijedlogom tra`ioca izvr{enja. (2) Izvr{ni postupak pokre}e se i po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izri~ito odre|eno. (3) Osobe i organi iz stava 2. ovog ~lana imaju u izvr{nom postupku polo`aj tra`ioca izvr{enja. 1 Op}enito: Odredbe o pokretanju postupka nalazile su se u ~l. 2. ZIP-a iz 1978. godine, i zna~ajne izmjene koje su u~injene ogledaju se u izostavljanju odredbi koje su se odnosile na subjekte socijalisti~kog dr`avnog i privrednog ure|enja i njihova ovla{}enja u izvr{nom postupku. U teoriji nema spora da je izvr{ni postupak dvostrana~ki (ali ima i pravnih shvatanja da se radi o jednostrana~kom postupku kada se izvr{ni postupak ) pokre}e po slu`benoj du`nosti naplata tro{kova krivi~nog postupka i sl.), odnosno postupak dviju stranaka, i to tra`ioca izvr{enja, ~ije se odre|eno potra`ivanje ostvaruje, s jedne strane, i izvr{enika, prema kojem se potra`ivanje ostvaruje, s druge strane. U izvr{nom postupku sud po slu`benoj du`nosti pazi na aktivnu legitimaciju tra`ioca izvr{enja (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku sa komentarom, Beograd, 1978, str. 4). Imaju}i u vidu odredbu ~l. 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, ovakvo stanovi{te bi se moglo izvu}i i u odnosu na pasivnu legitimaciju izvr{enika, iz razloga {to je propisano da se izvr{enje odre|uje i protiv tre}eg lica, koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik, ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Komentar uz stav 1: U pogledu pokretanja i vo|enja postupka nema bitnih promjena jer se i dalje, po na~elu dispozicije i oficioznosti (nakon pokreta-

12 ^lan 3

nja izvr{nog postupka isti provodi sud, po slu`benoj du`nosti, do njegovog okon~anja), postupak, u pravilu pokre}e prijedlogom tra`ioca izvr{enja ili po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kada je to zakonom izri~ito odre|eno (shodno na~elu pravnog interesa), te tada isti imaju polo`aj tra`ioca izvr{enja. U sudskoj praksi Umje{a~ iz parni~nog postupka ne mo`e u izvr{nom postupku zadobiti polo`aj vjerovnika (Os Vara`din, G`-353/79, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 7). U kontekstu prednjih odredbi prihvatljivo je i stajali{te iskazano u odluci suda: Ako osoba na koju glasi potra`ivanje iz izvr{ne isprave, a koja je ujedno ozna~ena kao vjerovnik u prijedlogu za izvr{enje, ne postoji vi{e kao subjekt u vrijeme pokretanja izvr{nog postupka, u njezinu se korist ne mo`e rje{enjem dozvoliti izvr{enje. Prema odredbi ~l. 2. st. 1. ZIP-a (1978) postupak izvr{enja pokre}e se na prijedlog vjerovnika. To drugim rije~ima zna~i, po nala`enju ovog suda, da subjekt koji je ovla{ten pokrenuti izvr{ni postupak, mora postojati u ~asu podno{enja prijedloga (VsH, G`-6/87, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 7). [to je slu~aj i sa stajali{tem: U izvr{nom postupku sud po slu`benoj du`nosti pazi na aktivnu legitimaciju tra`ioca izvr{enja (Vrhovni sud Vojvodine, Gzz-1/60, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 4) iako se radi o odlukama donesenim prije primjene ovog Zakona o izvr{nom postupku. Naime, svaki postupak pretpostavlja subjekta koji je nosilac prava ili obaveze, o kojim se u tom postupku raspravlja ili se isti ostvaruju, i ti nosioci su stranke u postupku bez kojih se postupak i ne mo`e voditi, dakle postojanje stranke je uslov bez kojeg se ne mo`e i koji u krajnjem slu~aju vodi obustavi postupka ukoliko prednji uslov nije ispunjen. 4 U odnosu pokretanja postupka po prijedlogu lica i organa, kada je to zakonom izri~ito odre|eno, treba imati u vidu da to mogu biti lica - zakonski zastupnici fizi~kih osoba koje iz nekih razloga nemaju procesnu sposobnost, a kada su u pitanju organi da pored dr`avnih organa, aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka mogu imati i asocijacije tipa udru`enja gra|ana, odnosno privatnopravna gra|anska lica, kao i subjekti koji nemaju strana~ku sposobnost, ali ispunjavaju zakonske pretpostavke za istu i posjeduju imovinu koja je podobna za provo|enje izvr{enja, a {to sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju. Komentar uz stav 2. i 3: I dalje je ostala dilema koji su to postupci i na koji na~in se pokre}e izvr{ni postupak po slu`benoj du`nosti, kako u pogledu aktivne legitimacije (organa koje po sili zakona zastupa zakonski zastupnik) tako i u pogledu preduzimanja radnje pokretanja izvr{nog postupka u odnosu na njenu formu, jer se odluke donesene u krivi~nim postupcima izvr{avaju po odredbama Zakona o krivi~nom postupku i propisima o izvr{enju krivi~nih sankcija, pa se shodno tome mo`e izvu}i zaklju~ak da se radi o naplati tro{kova sudskih krivi~nih postupaka u korist bud`eta, naplati nov~anih kazni, mjera sigurnosti oduzimanja imovinske koristi i predmeta, me|utim nejasno je i teorija nije iskazala neko odre|eno stanovi{te o pitanjima na~ina pokretanja postupka, koji sud sa~injava prijedlog za izvr{enja, ili se dostavlja samo presuda, odnosno rje{enje na provo|enje, a na osnovu kojih se donosi

^lan 3 13

rje{enje o izvr{enju od strane izvr{nog suda. Treba napomenuti da Zakon o krivi~nom postupku te Zakon o izvr{enju krivi~nih sankcija upu}uju na to da se izvr{enje provodi u prednjim slu~ajevima po odredbama ovog Zakona o izvr{nom postupku, pri tome ne preciziraju}i da li se ova pravila shodno primjenjuju u postupku koji se vodi od strane referenta ili sudije odre|enog za poslove krivi~nih sankcija, a {to bi bilo i logi~no jer se u biti radi o sankcijama izre~enim u krivi~nom postupku. 6 U praksi sudova na ovom podru~ju je da sudovi koji su i donijeli odluku u smislu stava 2. ovog ~lana podnose prijedlog za izvr{enje sa svim elementima koje prijedlog mora sadr`avati i u dovoljnom broju primjeraka bez obzira {to nemaju strana~ku sposobnost i zastupa ih zakonski zastupnik, dakle radi se o podno{enju prijedloga izravno od suda - sudije koji je vodio postupak, a koji je prethodio izvr{noj ispravi, i to bez u~e{}a nadle`nog pravobranila{tva, kao zakonskog zastupnika, {to u svakom slu~aju mo`e imati negativne posljedice i privilegovanost suda kao stranke u postupku. Treba ista}i i to da ukoliko bi u skladu sa pozitivnim propisima sudovi dostavljali nadle`nim pravobranila{tvima izvr{ne odluke radi pokretanja izvr{nog postupka po slu`benoj du`nosti (a {to bi dosljednom primjenom zakona trebalo da se ~ini) postupak bi se uslo`nio i postao bi neefikasniji, a pogotovu {to broj tih postupaka nije zanemarljiv. U pravnoj teoriji postoji mi{ljenje da se u prednjim slu~ajevima radi o jednostrana~kom izvr{nom postupku. Izvr{ni postupak se pokre}e i po slu`benoj du`nosti. Postupak se pokre}e aktom nadle`nog suda ~im se utvrdi da postoji isprava koju je potrebno izvr{iti, naprimjer kad postoji rje{enje o nov~anoj kazni, u parni~nom ili drugom sudskom postupku zbog nepo{tivanja suda. Radi se o jednostrana~kom izvr{nom postupku u kome postoji samo osoba izvr{enika (Ener Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 6). Ovakvo pravno stajali{te zastupljeno je i u odluci Vrhovnog suda Federacije BiH kojom je odbijen prijedlog Kantonalnog suda Biha} za odlu~ivanje drugog drugostepenog suda za odlu~ivanje po `albi u postupku naplate tro{kova krivi~nog postupka:

Kantonalni sud u Biha}u je dana 29.11.2002. godine dostavio Op}inskom sudu Cazin prijedlog za prinudnu naplatu tro{kova krivi~nog postupka, a na osnovu pravosna`ne presude broj K: 33/00 od 28.2.2001. godine. Op}inski sud Cazin je rje{enjem broj I-901/02 od 5.5.2003. godine odbio prijedlog Kantonalnog suda za naplatu tro{kova, obzirom da Kantonalni sud uz prijedlog nije dostavio pravosna`nu presudu ~ije izvr{enje se tra`i, podatke o du`niku, kao i uredio prijedlog za dozvolu izvr{enja na koje rje{enje je Kantonalni sud izjavio `albu. Dana 19.9.2003. godine Kantonalni sud dostavio je ovom sudu prijedlog da se za su|enje u drugom stepenu u skladu sa ~lanom 60. stav 2. ZPP-a odredi drugi sud u Federaciji BiH.

14 ^lan 3

U obrazlo`enju prijedloga navodi da je u konkretnom slu~aju Kantonalni sud stranka - povjerilac u postupku. Odlu~uju}i o navedenom prijedlogu, a na osnovu ~l. 60. stav 2. ZPP-a, ovaj sud je rije{io kao u izreci: ^lanom 2. Zakona o izvr{nom postupku regulisano je da se postupak izvr{enja pokre}e kada je to zakonom odre|eno po slu`benoj du`nosti. ^lanom 125. stav 3. Zakona o krivi~nom postupku regulisano je: ako sud koji je donio presudu u prvom stepenu nije nadle`an za njeno izvr{enje, dostavi}e ovjeren prepis presude sa potvrdom o izvr{nosti organu koji je nadle`an za izvr{enje. ^lanom 127. Zakona o krivi~nom postupku stav 1. regulisano je da izvr{enje presude u pogledu tro{kova krivi~nog postupka vr{i nadle`ni sud po odredbama koje va`e za izvr{ni postupak. Stavom 2. regulisano je da se prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka u korist bud`eta vr{i po slu`benoj du`nosti. Prema tome, postupak provo|enja izvr{enja krivi~ne presude za naplatu tro{kova krivi~nog postupka u izvr{nom postupku se provodi po slu`benoj du`nosti, pa sud koji pokre}e takav postupak nema status stranke tj. povjerioca u smislu ~l. 15. Zakona o izvr{nom postupku, pa stoga ne mo`e tra`iti ni odre|ivanje drugog suda za su|enje u ovom postupku, jer nisu ispunjeni uslovi iz ~l. 60. st. 2. ZPP-a za odre|ivanje drugog stvarno nadle`nog suda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kako se naplata krivi~nog postupka provodi po slu`benoj du`nosti, to }e prvostepeni sud svoje rje{enje o odbacivanju zahtjeva staviti van snage a tro{kove naplatiti u skladu sa Zakonom o izvr{nom postupku i sa odredbama ~lana 125. i 127. Zakona o krivi~nom postupku. Obzirom na sve izlo`eno odlu~eno je kao u izreci.
9 10 Cijene}i prednja stajali{ta iskazana u pravnoj teoriji i u navedenoj odluci, te imaju}i u vidu navedene odredbe, ne mogu da ne primijetim i da ne istaknem da sam mi{ljenja da je nesporno da se u prednjem slu~aju postupak pokre}e po slu`benoj du`nosti. Me|utim, dileme nastaju u pogledu forme akta kojim se tra`i provo|enje presude radi naplate tro{kova postupka, aktivne legitimaci je za pokretanje postupka (poslovne sposbnosti suda), a ako se prihvati stajali{te da se radi o jednostrana~kom postupku, otvara se pitanje podno{enja pravnih sredstava i odgovora na iste (prigovora, `albe, prijedloga za povrat u prija{nje stanje), a na rje{enje o izvr{enju ukoliko se po prednjim shvatanjima isto i donosi, odnosno da li izvr{enik u takvom (jednostrana~kom) izvr{nom postupku ima pravo na ikakvu pravnu za{titu ({to bi bilo suprotno ~l. 6. i 8. Evropske konvencije o za{titi ljudskih prava). Imaju}i u vidu prednje, te odredbe ZIP-a iz st. 1. i 2. ~lana 3., mi{ljenja sam, prije svega, da se izvr{ni postupak pokre}e prijedlogom, i to bez obzira da li se pokre}e po slu`benoj du`nosti ili ne, a u pogledu aktivne legitimacije da isti treba da je

^lan 3 15

pokrenut od ovla{tenog lica, u konkretnom slu~aju od nadle`nog pravobranica obzirom da se radi o zakonskom zastupniku kada je u pitanju dr`avna imovina, budu}i se naplata tro{kova vr{i u korist bud`eta. Shodno prednjem, u cijelosti bi bilo udovoljeno odredbi iz ~l. 3. st. 2. kojom je propisano da se izvr{ni postupak pokre}e i po slu`benoj du`nosti, ako bi sud svoju odluku radi naplate tro{kova postupka sa klauzulom izvr{nosti dostavio zakonskom zastupniku subjekta u ~iju korist se i vr{i naplata tro{kova postupka, a u svrhu pokretanja izvr{nog postupka. Ovakvim postupanjem, pored zadovoljenja uvjeta iz odredbe ~l. 3. st. 2., bilo bi udovoljeno i odredbama ZIP-a kao dvostrana~kog postupka i ozna~enju tra`ioca izvr{enja iz. ~l. 2. st. 2. ZIP-a, kojim je propisano da tra`ilac izvr{enja - ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti, a koja odredba ujedno ukazuje da je izvr{ni postupak dvostrana~ki, bez obzira da li se radi o postupku pokrenutom po slu`benoj du`nosti ili na drugi na~in, te je prednje u skladu i sa st. 1. ~lana 3. ZIP-a, kojim je propisano da se izvr{ni postupak pokre}e prijedlogom tra`ioca izvr{enja. Treba ista}i i ~injenicu, u pogledu jednakopravnog procesnog polo`aja izvr{enika i tra`ioca izvr{enja, da se prihvatanjem teze o jednostrana~kom postupku polo`aj lica ili subjekta u ~iju korist se vr{i prednja naplata dovodi u apsolutno povla{teni polo`aj u odnosu na izvr{enika, a {to je suprotno osnovnim na~elima izvr{nog postupka, a pogotovu na~elu legaliteta, jer bi izvr{enik bio li{en pravne za{tite ukoliko prednje na~elo bude naru{eno, ili pak budu naru{ene odredbe o izuzimanju ili ograni~enju izvr{enja. Imaju}i u vidu odredbe ZKP-a iz ~l. 125. stav 3., mi{ljenja sam da iste upu}uju da izvr{enje krivi~ne presude ima u vidu provo|enje krivi~ne sankcije, za koju je na~in izvr{enja propisan Zakonom o izvr{enju krivi~nih sankcija, a kada su u pitanju tro{kovi krivi~nog postupka, da ZKP u odredbama ~l. 127. jasno upu}uje da izvr{enje presude u pogledu tro{kova krivi~nog postupka vr{i nadle`ni sud po odredbama koje va`e za izvr{ni postupak, dakle po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, odnosno ovla{tenog lica, a stavom 2. istog propisano je da se prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka u korist bud`eta vr{i po slu`benoj du`nosti. Iz prednjih odredbi, iako je istim propisano da se naplata tro{kova postupka vr{i po slu`benoj du`nosti, ne proizlazi zaklju~ak o automatizmu u zahvatanju u izvr{enikovu imovinu, {to bi se direktno suprotstavljalo osnovnim na~elima izvr{nog postupka, i to na~elu legaliteta i jednakog procesnog polo`aja stranaka, a dostava krivi~ne presude od strane suda subjektu titularu ste~enog imovinskog prava, odnosno zakonskom zastupniku subjekta u korist ~ijeg bud`eta treba da se vr{i naplata tro{kova postupka, radi pokretanja postupka izvr{enja prinudne naplate, ne isklju~uje prednju odredbu radi pokretanja postupka po slu`benoj du`nosti, jer se presuda dostavlja bezuvjetno i ne na zahtjev subjekta o ~ijem bud`etu je rije~. 11 U svakom slu~aju, pitanje pokretanja postupka po slu`benoj du`nosti, kako je to ustaljeno u dosada{njoj praksi sudova, da sudovi koji su donijeli izvr{nu ispravu pokre}u postupak, i to bez u~e{}a zakonskog zastupnika ovla{tenog za postupanje u za{titi prava iz izvr{ne isprave, zavre|uje vi{e pa`nje ili pak druga~iju zakonsku regulativu, a u cilju izbjegavanja inkompatibilnosti i konfuzije koja mo`e nastati u prednjim slu~ajevima, posmatraju}i izvr{ni postupak kao jedostrana~ki, a ne kao pitanje aktivne legitimacije i ovla{tenja koja

16 ^lan 4

proizlaze iz izvr{ne isprave, jer ni u kom slu~aju ne zna~i da postupak nije pokrenut po slu`benoj du`nosti ako je sud po sili zakona dostavio izvr{nu ispravu nadle`nom zakonskom zastupniku radi pokretanja postupka i ostvarivanju potra`ivanja iz izvr{ne isprave, a ovla{teni zakonski zastupnik je podnio prijedlog za izvr{enje na osnovu takve izvr{ne isprave. Samo bi se djelimi~no ubla`io prednji problem napu{tanjem prakse sudova da sami pokre}u postupak, a ne putem nadle`nog pravobranioca, koji bi pokretao postupak u cilju za{tite imovinskih interesa dr`avne, entitetske, gradske ili op}inske zajednice, jer se u prevaliraju}em obliku radi o naplatama nov~anih kazni, izre~enim u krivi~nom i izvr{nom postupku, oduzimanju predmeta i imovine ste~ene krivi~nim djelom i sl. Primjer: Kada izvr{ni sud u pogledu prigovora tre}eg lica protiv izvr{nog suda (kao stranke u postupku tra`ioca izvr{enja) uputi tre}e lice na parni~ni postupak radi progla{enja nedopustivosti izvr{enja, u tom slu~aju isti sud se javlja kao stranka u postupku u polo`aju tra`ioca izvr{enja, kao tu`enik a i kao organ koji odlu~uje po tu`bi radi nedopustivosti izvr{enja, a i kao sud koji provodi izvr{enje (Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 97). ^lan 4. Nadle`nost (1) Izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom. (2) Mjesna nadle`nost sudova odre|uje se odredbama ovog zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja. 1 Op}enito: Stvarna nadle`nost u odnosu na odre|ivanje izvr{enja bila je regulisana odredbama iz ~l. 3. ZIP-a iz 1978. g., a u odnosu na sprovo|enje izvr{enja bila je regulisana ~l. 40. ZIP-a iz 1978. i ta odredba Zakona je pretrpjela izmjene, jer je do{lo do promjena u pogledu ure|enja Bosne i Hercegovine u odnosu na njen raniji status republike unutar SFRJ, te u odnosu na ustrojstvo sudske vlasti. Komentar uz stav 1: Odredbama Zakona o izvr{nom postupku odre|eno je da izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom, a da se mjesna nadle`nost sudova odre|uje odredbama ovog Zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja, {to je i razumljivo, jer su odredbe o stvarnoj nadle`nosti sudova sadr`ane u Zakonima o sudovima iz razloga slo`enog ustrojstva BiH i razli~itog ure|enja njenih entiteta Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Zakonom o redovnim sudovima (Slu`beni glasnik RS br. 22/96 -953) u ~l. 3. propisano je da se sudovi osnivaju i ukidaju zakonom, a u ~l. 13. navedenog zakona da se sudovi obrazuju kao Osnovni sudovi, Okru`ni sudovi i Vrhovni sud Republike Srpske. ^lanom 17. stav 2. ta~. 8. propisano je da je osnovni sud nadle`an da odre|uje i sprovodi izvr{enja i obezbje|enje ako zakonom nije druga~ije odre|eno.

^lan 4 17

Ustavom FBiH u poglavlju C. Sudbena vlast, u ~l. 1. istog propisano je da sudbenu funkciju u FBiH obavljaju sudovi Federacije, i to Ustavni sud, Vrhovni sud i Sud za ljudska prava (sada u sastavu Ustavnog suda), te kantonalni sudovi iz ~l. V. 11 i op}inski sudovi navedeni u ~l. VI. 7, a iz kojih ~lanova proizlazi da je za dono{enje propisa iz oblasti sudske vlasti u odnosu na ustrojstvo redovnih sudova i njihovu stvarnu nadle`nost u kompetenciji Kantona FBiH. Me|utim, koliko mi je poznato, svim Zakonima o redovnim sudovima kantona propisano je da su sudovi u kantonu Kantonalni sudovi i Op}inski sudovi, a da su op}inski sudovi nadle`ni za postupak odre|ivanja i provo|enja izvr{enja. Treba imati u vidu i da je u toku postupak i procedura dono{enja zakona u sudovima u FBiH kojim bi se se na jedinstven na~in uredio sistem sudova (redovnih) u FBiH, kako u pogledu uspostave istih tako i u odnosu na nadle`nost. Dakle, kao stvarno nadle`ni sudovi za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja jesu redovni sudovi, ustanovljeni zakonom, i to osnovni sudovi u Republici Srpskoj, a u Fedraciji BiH su to op}inski sudovi u kantonima, kao prvostepeni sudovi, a kao drugostepeni sudovi Okru`ni sudovi u RS i Kantonalni sudovi u FBiH. Kako Zakon o izvr{nom postupku ne sadr`i posebna pravila o sukobu nadle`nosti unutar samog zakonskog teksta, to bi se shodno odredbi 21. istog primjenjivala pravila iz Zakona o parni~nom postupku ~l. 20. do 24. i 458. (Slu`bene novine FBiH br. 53/03 od 28.10.2003. godine). S obzirom na postoje}u legislativu ne bi trebalo biti zna~ajnijih problema kada je pitanje rje{avanja sukoba izme|u sudova unutar jednog entiteta ili doma}ih i stranih sudova, me|utim oni bi mogli nastati s obzirom na sudska ustrojstva u entitetima BiH i neregulisanje ovog pitanja u Zakonu o izvr{nom, pa ni u Zakonu o parni~nom postupku FBiH ili RS, a niti u Zakonu o sudu BiH, gdje je ovo pitanje rije{eno u pogledu gra|anskih sporova iz oblasti uprave. Stajali{te da je za provo|enje prinudnog izvr{enja rje{enja SIZ-a za stambene i komunalne djelatnosti radi naplate nov~anog potra`ivanja nadle`an redovni sud (Ustavni sud Hrvatske, U-275/83, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53) je vi{e neprihvatljivo u odnosu na sada{nji ZIP iz razloga nepostojanja SIZova, kao i u , odnosu na subjekte upisane u registar privrednih organizacija ili ustanova sa javnopravnim ovla{}enjima. Me|utim, sasvim je prihvatljivo i u skladu je sa ~l. 22. i 23., a u vezi sa ~l. 1. stav 2. ZIP-a, stajali{te iskazano u odluci suda da ne spada u sudsku nadle`nost dozvola i sprovo|enje izvr{enja na pokretnostima radi naplate nov~ane kazne koju je u prekr{ajnom postupku izrekla carinarnica, jer je za to nadle`an organ uprave op{tine. Izvr{enik mo`e u svakom stadiju postupka izvr{enja kod op{tinskog suda staviti prigovor apsolutne nenadle`nosti suda, pa stoga on nema pravnog interesa da tu`bom u parnici zahtijeva utvr|enje te apsolutne nenadle`nosti (Vrhovni sud Hrvatske, G`-4488/72, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 5), ovo iz razloga {to je izvr{enje naplate nov~ane kazne u prednjim slu~ajevima i dalje ostalo u nadle`nosti organa uprave.

18 ^lan 5

Komentar uz stav 2: Zakonom o izvr{nom postupku su utvr|ena posebna pravila o mjesnoj nadle`nosti u zavisnosti od predmeta i sredstava izvr{enja. Kako se radi o isklju~ivoj mjesnoj nadle`nosti odre|enoj Zakonom o izvr{nom postupku, stranke ne mogu svojim sporazumom ugovarati mjesnu nadle`nost nekog drugog suda (za razliku od parni~nog postupka). Shodno navedenom, odredbe o mjesnoj nadle`nosti sadr`ane su u poglavljima Zakona kojima se reguli{u sredstva i predmeti izvr{enja, za svakog od njih posebno (~l. 67., ~l. 114., ~l. 136., ~l. 177., ~l. 187., ~l. 194., ~l. 202., ~l. 208., ~l. 214., ~l. 218., ~l. 226. ZIP-a RS, kod predaje djeteta). Prihvatljivo je i dalje stanovi{te iskazano u odluci suda da: U izvr{nom postupku ne mo`e se primjenjivati odredba ~l. 70. ZPP-a (raniji ZPP) o sporazumu o mjesnoj nadle`nosti (Vs C. Gore, P`78/81, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 53), {to je i razumljivo kada se ima u vidu da je u izvr{nom postupku mjesna nadle`nost isklju~iva iz razloga njene propisanosti odredbama Zakona.

(Vidjeti i komentar uz ~l. 2/14. i 15.)


10 Od zna~aja je na ovom mjestu napomenuti na potrebu obazrivosti izvr{nih sudova pri dono{enju rje{enja o usvajanju prigovora izvr{enika, izjavljenog na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, a prema kojem bi se prijedlog za izvr{enje smatrao tu`bom i dostavljao nadle`nom parni~nom sudu (ili odjeljenju suda za privredne sporove), s obzirom na ugovorenu nadle`nost za slu~aj spora, odnosno na u prijedlogu iskazan zahtjev da se prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom i da su u takvom slu~aju stranke ugovorile nadle`nost. Nadalje, kroz rad sudova, uo~eno je da se ~esto zbog nedovoljne pa`nje pri razmatranju prigovora isti usvaja, rje{enje stavlja van snage i odre|uje da se prijedlog ima smatrati tu`bom iako se u konkretnom slu~aju radi o odre|ivanju izvr{enja na osnovu izvr{ne, a ne na osnovu vjerodostojne isprave. ^lan 5. Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvr{enja sud je du`an da postupa hitno. (2) Sud je du`an da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potra`ivanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi druk~ije. 1 Op}enito: Odredbe kojima se reguli{e hitnost u postupanju u izvr{nom postupku i redoslijed postupanja po predmetima su{tinski se ne razlikuju od odredbi iz st. 1. i 2. ~l. 10. ranijeg zakona i uop}e uzev{i po svom sadr`aju i obimu ostale su iste. Komentar uz stav 1: Mora se iskazati, ve} na ovom mjestu, da posebnim odredbama u odnosu na raniji zakon, propisivanjem kra}ih rokova za predu-

^lan 5 19

zimanje izvr{nih radnji bilo od stranaka ili suda (instruktivni rokovi za postupanje suda od 8 i 15 dana, za podno{enje odgovora na prigovor rok je 3 dana, kra}im rokovima kod postupka prodaje nekretnina, da je povrat u prija{nje stanje dozvoljen samo zbog propu{tanja roka za prigovor i `albu na izvr{no rje{enje o izvr{enju, nemogu}nost odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika, zaklju~ak, a ne rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti imovine izvr{enike u postupku prodaje), kao niz drugih odredbi koje su nova zakonska rje{enja, ustvari, jo{ vi{e isti~u prirodu ovog postupka i potcrtavaju njegovu hitnost, u skladu sa naprijed navedenom generalnom odredbom da je sud u izvr{nom postupku du`an da postupa hitno. U su{tini radi se o zahtjevu iskazanom u na~elima ekonomi~nosti i efikasnosti izvr{nog postupka, te pravovremenosti pru`anja pravne za{tite tra`iocu izvr{enja, te je u dosada{njoj pravnoj teoriji umjesno isticano da je hitnost postupanja primarno interes tra`ioca izvr{enja, a indirektno i izvr{enika, jer se smanjuju tro{kovi i brzo otklanja neizvjesnost u pravnoj poziciji subjekata (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 37) i mo`e se postaviti pitanje da li je hitnost sama po sebi na~elo izvr{nog postupka ili je samo zahtjev i refleks ostalih na~ela ovog postupka. 3 Komentar uz stav 2: Odredbom da je sud du`an da predmete uzima u rad prema redoslijedu prijema isklju~uje se diskrecija sudije u opredjeljenju da pristupi radu na odre|enom predmetu nezavisno od vremena njegovog pristizanja, odnosno prijema u sud. Od pravila da se predmeti uzimaju u rad prema vremenu njihovog primitka u sud mo`e se odstupiti kada to opravdava priroda potra`ivanja ili posebne okolnosti - namirenje potra`ivanja radi izdr`avanja, predmeti prodaje su skloni kvarljivosti, mjere obezbje|enja i dr. (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 37) Bli`a pravila o na~inu utvr|ivanja prioritetnih predmeta trebalo bi da su propisana sudskim poslovnikom.

Prema dosada{njoj praksi sudova i u pravnoj teoriji, kao zaklju~ci o izuzecima i opravdanom prirodom potra`ivanja u smislu naprijed navedenih odredbi (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Savjetovanje sudova od 10. i 11. 1981, Beograd, 1987. g. str. 38, i Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi - Savjetovanje sudova od 27. i 28. V. 1980. godine, Zagreb, 1993, str. 14) podrazumijevaju se potra`ivanja od osobitog zna~aja za egzistenciju gra|ana, naro~ito maloljetnih lica, za isplatu za{ti}enih li~nih dohodaka, za vra}anje radnika na rad, za osiguranje mirnog posjeda, provo|enje privremenih mjera (sada sudske mjere osiguranja koje su propisane i donose se u parni~nom postupku). U odnosu na posebne okol nosti, u smislu prednjih odredbi, podrazumijevaju se one okolnosti koje su od zna~aja za o~uvanje predmeta izvr{enja, umanjenja njegove vrijednosti, relevantno pove}anje tro{kova postupka, i kada tra`ilac izvr{enja ne ukazuje na okolnosti koje opravdavaju primjenu navedenih izuzetaka, sud }e tako postupiti po slu`benoj du`nosti ukoliko podaci iz prijedloga (spisa) ukazuju na potrebu primjena pravila o izuzetku.
Po{tivanje pravila o hitnosti i redoslijedu postupanja kod zapo~injanja rada na izvr{nim predmetima i u toku izvr{enja va`no je naro~ito u odnosu na na~elo

20 ^lan 6

vremenskog prioriteta i (dijelom) pariteta u pravu na namirenje potra`ivanja. Imaju}i u vidu zahtjeve prednjih odredbi, te navedenu sudsku praksu, kao i nova zakonska rje{enja koja u osnovi treba da izvr{ni postupak u~ine efikasnim i ekonomi~nim, bilo bi neopravdano na ovom mjestu ne ista}i da je u dosada{njoj pravnoj teoriji i praksi sudova zagovarano, s obzirom na egzekutorsku prirodu izvr{nog postupka, te slo`enost pitanja granica provo|enja izvr{enja u cilju ostvarenje namirenja tra`ioca izvr{enja, zasnovanog na temelju izvr{ne isprave, da se izvr{enje povjeri sucima sa znatnim iskustvom u sudovanju, {to je, na`alost, rijetko kada i ostvareno. Naime, ova aksioma u praksi se o~ituje u nedovoljnom broju sudija raspore|enih na ove referate, broj sudskih izvr{ilaca u odnosu na broj predmeta u kojim je odre|en popis i pljenidba je, mo`e se re}i, zanemarljiv, a sud ne raspola`e materijalnim mogu}nostima za pljenidbu i smje{taj stvari. Ovo je, ustvari, posljedica ranijeg odnosa prema izvr{nom postupku, koji je bio u ulozi pretjerane za{tite izvr{enika i njegovog socijalnog polo`aja i planske socijalisti~ke privrede, te znatnog broja izvr{nih predmeta utemeljenih na vjerodostojnim ispravama, koji postupak je smatran drugorazrednim, ili, bolje re~eno, sporednim u odnosu na krivi~ni ili, pak, parni~ni, pa i vanparni~ni postupak, a koji odnos bi trebalo hitno transformisati u jednakost svih postupaka, u svakom slu~aju imaju}i u vidu ciljeve sudske reforme i pravnog sustava na za{titi imovine i prava gra|ana, a sa kojim ciljem je i ovaj Zakon o izvr{nom postupku donesen i struktuiran u tom smislu. U prilog prednjem su i nova zakonska rje{enja prema kojim se u izvr{nom postupku shodno primjenjuju i materijalnopravni propisi iz oblasti kojim je regulisan i predmet izvr{enja, a ne samo shodna primjena parni~nog postupka, kako je to bilo ranije ure|eno, a {to je i sasvim razumljivo i opravdano jer je ovim zakonom predvi|eno da o spornim pitanjima izme|u stranaka odlu~uje izvr{ni sud (sve u cilju br`eg i efikasnijeg izvr{nog postupka), a u odre|enim slu~ajevima i o prigovoru tre}ih lica, ukoliko svoj zahtjev baziraju na pravosna`noj sudskoj odluci ili na zakonom ovjerenoj privatnoj ispravi. Za uspje{nu provedbu ovog zakona, dakle, osim njegove pravilne primjene u konkretnim slu~ajevima, od velikog zna~aja je obezbje|enje uvjeta njegove primjene u kadrovskoj i materijalnoj osposobljenosti sudova, {to se mora prihvatiti kao realnost koja je do sada svoje ovaplo}enje do`ivljavala samo u teorijskim raspravama. O opravdanosti prednjeg, mislim da je izli{no govoriti, ve} je dovoljna i sama ~injenica da se promijenila struktura vlasni{tva i iskazana je potreba za{tite i privatne i dr`avne imovine, tr`i{nog na~ina poslovanja, promjene u platnom prometu i za{tite doma}eg i stranog kapitala, investicija, {to je u svakom slu~aju uticalo i na strukturu i slo`enost predmeta u izvr{nom postupku, te provo|enja izvr{enja na izvr{enikovoj imovini u milionskim vrijednostima u znatnom broju predmeta. ^lan 6. Sredstva i predmet izvr{enja (1) Sredstva izvr{enja su izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji kojim se prema zakonu potra`ivanje prinudno ostvaruje.

^lan 6 21

(2) Predmet izvr{enja su stvari i prava na kojima se prema zakonu mo`e provesti izvr{enje radi ostvarenja potra`ivanja. (3) Izvr{ne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvr{enika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom. 1 2 Op}enito: Odredbe o sredstvima i predmetu izvr{enja bile su regulisane ~lanovima 27. i 28. ZIP-a iz 1978. Komentar uz stav 1: Za razliku od ranijeg zakona, kojim su se odre|ivala sredstva izvr{enja njihovim nabrajanjem u zavisnosti od vrste potra`ivanja, kao i predmeta izvr{enja, odnosno iste su bile utvr|ene zakonom samo u pogledu sredstava izvr{enja radi naplate nov~anih potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, sada su sredstva izvr{enja i predmet izvr{enja definisani kroz generalno pravilo, odnosno dat je pojam i zna~enje istih, bez obzira na vrstu potra`ivanja, i istovremeno je odre|eno da se izvr{ne radnje mogu neposredno provesti protiv izvr{enika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom. Dakle, prema zakonu sredstva izvr{enja su skup izvr{nih radnjih koje se preduzimaju u postupku izvr{enja a radi provo|enja odre|enog izvr{enja, odnosno ostvarenja prinudnog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja.

Izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji, imaju svoju procesnu formu, svoj procesni sadr`aj i u~inke, ali isto tako i odre|eni (neposredni i posredni) supstancijalnopravni - gra|anskopravni (u pravilu imovinskopravni), statusni, porodi~nopravni, radnopravni itd. sadr`aj ili u~inak (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 162) i ovaj drugi aspekt (supstancijalnopravni) izvr{nih radnji je tako|er njihova nu`na konstitutivna komponenta, jer je cilj izvr{nih radnji - dovo|enje u sklad fakti~nog sa pravnim stanjem i isti se mo`e posti}i samo zahvatanjem u supstancijalnu sferu izvr{enika i stvaranjem takvih materijalnopravnih situacija za tra`ioca izvr{enja koje }e predstavljati ostvarenje njegovog potra`ivanja u izvr{nom postupku.
Pored prednjeg odre|enja i definisanja pojma sredstava izvr{enja, Zakon razlikuje sredstva izvr{enja, odnosno izvr{ne radnje i sisteme takvih radnji, zavisno od toga da li se radi o naplati nov~anih potra`ivanja ili se radi o ostvarenju nenov~anih tra`bina. Shodno odredbama Zakona, kao sredstva izvr{enja, ili, bli`e re~eno, kao izvr{ne radnje i sistem tih radnji radi naplate nov~anog potra`ivanja, odre|ene su: a) Izvr{enje na nekretnini se provodi zabilje`bom rje{enja o izvr{enju u zemlji{noj knjizi, utvr|ivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem tra`itelja izvr{enja iz kupoprodajne cijene dobijene prodajom, a sve navedene radnje su u procesnom smislu me|usobno povezane i u koneksiji su jer se preduzimaju redoslijedom kako je to i odre|eno Zakonom, a u supstancijalnopravnom smislu radnja zabilje`be rje{enja o odre|ivanju izvr{enja u zemlji{noj knjizi ima pravni u~inak da tra`itelj izvr{enja ima pravo da svoju

22 ^lan 6

tra`binu namiri iz nekretnine na kojoj je izvr{ena prednja radnja zabilje`be, sve pod pretpostavkom da je nekretnina uknji`ena, a {to nije slu~aj kad se odre|uje izvr{enje na nekretnini izvr{enika koja je u njegovom vanknji`nom vlasni{tvu, u kom slu~aju se primjenjuju uvjeti propisani u ~lanu 113. ovog zakona, bilo da se radi o razlozima neupisa uslijed nepostojanja zemlji{nih knjiga ili pak nekim drugim zakonskim ili fakti~kim smetnjama za upis predmetne nekretnine iako postoje zemlji{ne knjige. b) Izvr{enje na pokretnim stvarima provodi se kao i izvr{enje na nekretninama, odnosno pljenidbom, procjenom i prodajom stvari, te namirenjem tra`ioca izvr{enja iz dobijene kupoprodajne cijene od prodate pokretne stvari. I ovdje postoji koneksija izme|u navedenih izvr{nih radnji i iste se preduzimaju kako je to Zakonom odre|eno, a pljenidbom, koja se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa, tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na popisanim stvarima. c) Izvr{enje se provodi i na nov~anoj tra`bini izvr{enika, i to pljenidbom iste, i prijenosom sa izvr{enika na tra`ioca izvr{enja. Ako Zakonom za pojedine slu~ajeve nije druga~ije odre|eno, tra`ilac izvr{enja pljenidbom sti~e zalo`no pravo na izvr{enikovoj tra`bini, s tim {to se pravi razlika da li se radi o prijenosu radi naplate ili umjesto isplate. Izvr{enjem na plati i drugim stalnim nov~anim primanjima izvr{enje se provodi pljenidbom dijela plate do maksimalne visine odre|ene Zakonom, uz nalog poslodavcu izvr{enikovom du`niku, da zaplijeni iznos odre|en rje{enjem o izvr{enju i isti isplati tra`iocu izvr{enja. d) Radi namirenja nov~anog potra`ivanja kao sredstvo izvr{enja odre|eno je i izvr{enje na tra`bini da se predaju ili da se isporu~e pokretne stvari ili da se preda nekretnina i isto se provodi pljenidbom navedene tra`bine, prijenosom iste na tra`ioca izvr{enja i prodajom stvari radi namirenja nov~ane tra`bine tra`itelja izvr{enja. Ovo sredstvo izvr{enja treba razlikovati od sredstva izvr{enja radi ostvarenje nenov~anog potra`ivanja, a koje je upravljeno na predaju pokretne ili nepokretne stvari, {to je zahtjev sadr`an u samoj izvr{noj ispravi na osnovu koje je u takvom slu~aju izvr{enje i odre|eno. e) Kao novo sredstvo izvr{enja predvi|eno je izvr{enje na dionici (kao hartiji od vrijednosti koja egzistira kao elektronski zapis i nije u materijalizovanom obliku kao {to su mjenica, ~ek i sli~no), i isto se provodi pljenidbom dionice, upisom u registar rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, njezinom procjenom i prodajom, te namirenjem tra`ioca izvr{enja iz kupoprodajne cijene. Zalo`no pravo na dionici tra`itelj izvr{enja sti~e pljenidbom dionice, a ista se obavlja dostavom rje{enja o izvr{enju Registru vrijednosnih papira, dok se pljenidba osniva~kog ili drugog udjela u pravnoj osobi, {to je tako|er novo sredstvo izvr{enja, vr{i dostavljanjem rje{enja o izvr{enju Registarskom sudu pravne osobe u svrhu zabilje`be zalo`nog prava. f) Radi namirenja nov~anog potra`ivanja odre|eno je kao sredstvo izvr{enja i izvr{enje na drugim imovinskim pravima (patentu, tehni~kom unapre|enju, plodou`ivanju i sli~nom izvr{enikovom pravu), a provodi se pljenidbom tog prava i njegovim unov~enjem u skladu sa pravilima o prodaji pokretnih stvari.

^lan 6 23

Radi ostvarenja nenov~ane tra`bine kao sredstva izvr{enja, odnosno izvr{ne radnje ili njihov skup, odre|ena su: a) Sudski penali koji se izri~u ako izvr{enik ne ispuni obavezu utvr|enu izvr{nom ispravom, s tim {to na prijedlog sud odre|uje naknadni primjereni rok izvr{eniku da ispuni ne ispuni u tom roku da }e tra`itelju izvr{enja biti du`an iznos za svaki dan zaka{njenja. svoju nenov~anu tra`itelja izvr{enja obavezu i ako je odre|eni nov~ani

b) Radi predaje odre|enih pokretnih stvari kao sredstvo izvr{enja u postupku izvr{enja predvi|eno je oduzimanje stvari od izvr{enika, odnosno tre}e osobe, i predaja oduzetih stvari tra`iocu izvr{enja, a u nemogu}nosti ispunjenja prednjeg na prijedlog tra`ioca izvr{enja sud }e izvr{iti procjenu vrijednosti stvari i obavezati izvr{enika da tra`iocu izvr{enja plati iznos u vrijednosti stvari, a na koji na~in se provodi izvr{enje radi isporuke zamjenjivih stvari. c) Radi ostvarenja potra`ivanja ispra`njenjem i predajom nepokretne stvari kao sredstva izvr{ne radnje odre|ena su udaljenje osoba i uklanjanje stvari sa nekretnine i predaja te nekretnine tra`iocu izvr{enja. d) Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i druga osoba provodi se na na~in da sud ovla{}uje tra`ioca izvr{enja, i to o tro{ku . izvr{enika, da povjeri drugoj osobi da obavi tu radnju ili da je on sam obavi. U pogledu izvr{enja radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje izvr{enje se provodi nalogom izvr{eniku da se pona{a u skladu sa svojom obavezom iz izvr{ne isprave, uz zapre}enje nov~anom kaznom iz ~lana 17. Zakona o izvr{nom postupku ako se bude pona{ao suprotno toj obavezi u odnosu na uspostavu pre|a{njeg stanja. Izvr{enje se provodi tako {to su ovla{}uje tra`ioca izvr{enja da sam, a po potrebi i uz pomo} sudskog izvr{ioca, uspostavi pre|a{nje stanje o tro{ku izvr{enika u slu~aju ponovnog smetanja posjeda, a koje se bitno ne razlikuje od prija{njeg. Sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja na osnovu ranije donesenog izvr{enja o smetanju posjeda (ranije izvr{ene isprave) donijeti novo rje{enje o izvr{enju radi uspostavljanja pre|a{njeg stanja i po potrebi zaprijetiti nov~anom kaznom. e) Izricanjem nov~ane kazne izvr{eniku i odgovornim osobama u izvr{eniku koji je pravna osoba provodi se izvr{enje vra}anja zaposlenog na rad u slu`bu. f) Kao sredstvo izvr{enja predvi|ena je dioba u izvr{nom postupku i provodi se fizi~kom diobom, a prodajom ako je to odre|eno izvr{nom ispravom, odnosno ako fizi~ka dioba nije mogu}a ili je mogu}a uz znatno smanjenje vrijednosti stvari. g) Ostvarenje tra`bine na davanje izjave volje ne provodi se posebnim izvr{enjem iz razloga {to se ta obaveza smatra ispunjenom momentom pravomo}nosti odluke koja ima svojstvo izvr{ne isprave u pogledu izvr{enja obaveze izdavanja isprave podobne za upis prava, smatra se izvr{enom pravomo}no{}u izvr{ne isprave, odnosno dospjelo{}u takve obaveze zasnovane na nagodbi.

24 ^lan 7

h) Ako je izvr{nom ispravom nalo`eno da se izvr{i upis u javni registar, upis se vr{i mimo izvr{nog postupka na na~in {to }e se podnijeti molba Registru (zemlji{noknji`nom uredu ako se upis ti~e prava na nekretninama) da se na osnovu izvr{ne isprave provede upis (~lan 225. ZIP-a). 7 Prihvatljivo je u cijelosti stajali{te iskazano u odluci suda, iako odluka datira iz 1954. godine, da: Tra`ilac izvr{enja mo`e koristiti vi{e sredstava izvr{enja za isti zahtjev, ako su potrebna za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. Sud }e ograni~iti izvr{enje na ona sredstva koja daju dovoljno jemstva za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. (Vrhovni privredni sud, Sl-1042/54, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 29) Ovo ne samo da je prihva}eno kroz dugu sudsku praksu ve} i iz razloga {to to dozvoljavaju i odredbe ovog ZIP-a, odnosno ne isklju~uju prednje ni kod jednog sredstva izvr{enja. Napomena: Zaklju~ci Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od 10. i 11. juna 1981. godine, koji su prezentirani u komentarima o ZIP-u iz 1978. godine (vidi uz ~l. 5/3) i koji se odnose na podno{enje prijedloga za izvr{enje i odlu~ivanje o istom, a kojim je predlo`eno vi{e sredstava i predmeta, primjenjivi su, ali uz ispunjenje uslova iz odredbi o mjesnoj nadle`nosti za sva sredstva i predmete izvr{enja iz ovog zakona, te u skladu sa odredbama ovog zakona u pogledu izuze}a od izvr{enja ili ograni~enja izvr{enja u odnosu na pojedina sredstva izvr{enja. ^lan 7. Izuzimanje od izvr{enja (1) Predmet izvr{enja ne mogu biti stvari van prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva. (2) Predmet izvr{enja ne mogu biti objekti, naoru`anje i oprema za potrebe oru`anih snaga i policije, kao ni nov~ana sredstva osigurana za te namjene. 1 Op}enito: Odredbe o izuzimanju od izvr{enja i ograni~enju izvr{enja u odnosu na predmet izvr{enja bile su propisane u ~l. 5. i 6., st. 1. do 4, ~l. 71. kod izvr{enja na pokretnim stvarima, ~l. 92., 93., 152., a djelimi~no i ~l. 196. ZIP-a iz 1978. godine. Komentar uz stav 1. i 2: Kao generalno pravilo je propisano izuzimanje u pogledu predmeta izvr{enja tako {to predmet izvr{enja ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva, te predmet izvr{enja ne mogu biti objekti, naoru`anje i oprema za potrebe oru`anih snaga i policije, kao ni nov~ana sredstva osigurana za te namjene. Opravdano je da se ovo propi{e kao generalna odredba, s obzirom na egzekutorsku prirodu izvr{nog postupka i primjenu prinude u istom, a konkretno se radi o stvarima koje su od op{teg i vitalnog interesa za cijelu zajednicu ili se pak radi u principu o stvarima koje su izuzete iz prometa (res extra commercium).

^lan 7 25

Prednja pravila va`e bez obzira da li se radi o sredstvima izvr{enja radi ostvarenja nov~anog ili nenov~anog potra`ivanja i mo`e se re}i da je prednjim odredbama propisana apsolutna nemogu}nost provo|enja izvr{enja bez obzira na njihovu namjenu, funkciju ili koli~inu, za razliku od relativne nemogu}nosti provo|enja izvr{enja, koja je posebno propisana za pojedina sredstva i predmete izvr{enja i za koju se tra`i ispunjenje odre|enih uvjeta propisanih Zakonom. 3 U odnosu na raniji zakon, kojim je bilo propisano da predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potra`ivanja mo`e biti svaka izvr{enikova stvar ili imovinsko odnosno materijalno pravo, koji nisu zakonom izuzeti od izvr{enja, odnosno ukoliko izvr{enje na njima nije ograni~eno, ovaj zakon u pogledu izuze}a od izvr{enja daje generalno pravilo koje stvari ne mogu biti predmet izvr{enja, pri tome ne daju}i i kao generalno pravilo, a koje je sadr`avao raniji zakon, da predmet izvr{enja ne mogu biti i stvari izvr{enika koje su Zakonom izuzete od izvr{enja, odnosno ukoliko izvr{enje na njima nije ograni~eno. Prednji na~in propisavanja izuze}a u novom zakonu, u odnosu na stvari kao predmete izvr{enja, ni u kom slu~aju ne zna~i da zakonom nisu od izvr{enja izuzete i jo{ neke stvari izvr{enika, odnosno da zakonom nisu propisana i ograni~enja na stvarima izvr{enika, jer je ovim zakonom posebno propisano uz svako sredstvo i predmet izvr{enja koje stvari izvr{enika su izuzete, odnosno na kojim postoji ograni~enje, ako su te stvari predmet izvr{enja. Imaju}i u vidu prednje, mo`e se re}i da Zakon pravi razliku izme|u izuzimanja i ograni~enja predmeta izvr{enja, te u pogledu izuzimanja u odnosu na predmete iz st. 1. i 2. ovog ~lana. Zakon posebno propisuje da predmet izvr{enja ne mo`e biti poljoprivedno zemlji{te zemljoradnika u povr{ini do 5.000 m2. Da bi poljoprivredno zemlji{te u povr{ini od 5.000 m2 bilo izuzeto od izvr{enja, shodno prednjem potrebno je da su ispunjena dva uvjeta: da je izvr{enik zemljoradnik i da se radi o poljoprivednom zemlji{tu, dok vi{ak poljoprivrednog zemlji{ta odnosno iznad kvote od 5.000 m2 mo`e biti predmet izvr{enja bez obzira {to su ispunjena prednja dva uvjeta da se radi o izvr{eniku zemljoradniku i zemlji{tu koje je poljoprivredno. Nadalje, kao izuze}e u pogledu predmeta izvr{enja kada su u pitanju pokretne stvari izvr{enika, Zakonom je odre|eno da predmet izvr{enja ne mogu biti predmeti navedeni u ta~. 1. do 4. st. 1. i st. 2. ~l. 117. Zakona o izvr{nom postupku. Posebno je kao izuze}e, i to pod uvjetom, predvi|eno (~l. 20. ZIP-a) da se izvr{enje ne mo`e odrediti (pa time niti provoditi) na imovini strane dr`ave i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji FBiH i RS ako nisu ispunjeni uvjeti predvi|eni Zakonom. Zna~ajno je napomenuti da ovaj zakon vi{e ne sadr`i pravila iz ranijih odredbi iz ~l. 196. ZIP-a iz 1978. godine kojim je bilo propisano da se izvr{enje na nov~anim sredstvima na ra~unu dru{tveno-politi~ke zajednice kod organip zacije koja obavlja poslove platnog prometa, a i na dinarskoj vrijednosti deviznih sredstava koje ta zajednica ima na deviznom ra~unu kod banke, ne mo`e odrediti izvr{enje ako su ta sredstva neophodna za obavljanje osnovnih zadataka dru{tveno-politi~kih zajednica, a koje odredbe se primjenjuju i na tijela dru{tveno-politi~ke zajednice, te da }e sud, prema potrebi, prije

26 ^lan 7

dono{enja rje{enja o prijedlogu za izvr{enje saslu{ati stranke o okolnostima od kojih zavisi primjena prednjih odredbi iz ovog ~lana. Izostavljanjem iz Zakona ograni~enja sadr`anog u ranijem zakonu, u navedenom ~lanu, dr`ava i njeni surogati, kao pasivno legtimisani subjekti u izvr{nom postupku, odnosno kao izvr{enik, izjedna~eni su sa ostalim strankama u izvr{nom postupku u procesnopravnom smislu i ovaj zakon ne poznaje ograni~enje u prednjem smislu bez obzira {to se radi o bud`etskim institucijama. Napu{tanje prednjeg ograni~enja kada su u pitanju bud`etske institucije temelji se na mi{ljenju da navedene institucije ne mogu do unedogled odga|ati ispunjenje svoje obaveze, utvr|ene izvr{nom ispravom, na osnovu koje je odre|eno izvr{enje, jednostavno tvore}i i planiraju}i bud`et na na~in da ne predvi|aju ispunjenje prednjih obaveza, a planirana sredstva iskazuju}i kao neophodno potrebna za obavljanje osnovne djelatnosti, a samim tim i stvarati ve}e dugove po bud`et, s obzirom da teku kamate odre|ene u izvr{noj ispravi, a sve to propisivanjem privilegovanog polo`aja kroz procesni zakon, kao {to je izvr{ni {to je suprotno cilju i na~elima izvr{nog postupka. Treba imati u vidu da se posebnim zakonima mogu predvidjeti ograni~enja izvr{enja koja su privremenog ili trajnog karaktera, odnosno kojim se postupak izvr{enja ograni~ava. Tako su (u FBiH) Zakonom o privremenom odga|anju od izvr{enja potra`ivanja na osnovu izvr{nih odluka na teret bud`eta FBiH i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odga|anju od izvr{enja potra`ivanja na osnovu izvr{nih odluka na teret bud`eta FBiH Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 9/04 i 30/04; Zakonom o utvr|ivanju i na~inu izmirenja unutranjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine, Slu`bene novine FBiH br. 66/04 od 27.11.2004. godine; Okvirnim Zakonom o zalozima Slu`beni glasnik BiH br. 28/04 od 23.6.2004. godine; zakonom o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, Slu`bene novine FBiH br. 56/04 od 23.10.2004. godine, propisana ograni~enja u pogledu provo|enja izvr{enja kako u odnosu na sam postupak tako i u odnosu na predmet odnosno sredstvo izvr{enja. U kontekstu prednjih odredbi sudska praksa ustanovljava kriterije koji ~ine izuzetke u odnosu na navedene zakonske odredbe o ograni~enjima izvr{enja. Tako se naknada nematerijalne {tete nastale iz prometne nezgode prouzrokovane radnjom vojnika ne mo`e podvesti pod ~lan 1. stav 1. i 2. Zakona o privremenoj obustavi od izvr{enja potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti i provo|enje izvr{enja odlo`iti.

Prvostepenim rje{enjem Op}inskog suda I u Sarajevu broj: I-3561/00 od 14.03.2001. godine, prigovor du`nika (izvr{enika) od 22.12.2000. godine odbija se kao neosnovan, pa se rje{enje o izvr{enju broj: I-1351/00 od 05.12.2000. godine odr`ava na snazi u cijelosti. Protiv ovog rje{enja, du`nik (izvr{enik) je ulo`io `albu, zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja i zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. Pogre{no i nepotpuno ~injeni~no stanje ogleda se u tome, {to sud navodi, da se u konkretnom slu~aju radi o potra`ivanju nastalom iz prometne nezgode prouzrokovane radnjom vojnika i da isto nema karakter potra`ivanja nastalih za potrebe odbrane. Iz obrazlo`enja prvostepene presude kao izvr{nog naslova, vidi se da je vojnik prilikom udesa bio anga`ovan na liniji odbrane i vozilo mu je dato za slu`bene potrebe. Pogre{na primjena

^lan 7 27

materijalnog prava ogleda se u tome, {to prvostepeni sud tvrdi da se predmetno potra`ivanje ne mo`e podvesti pod ~lan 1. stav 1. i 2. Zakona o privremenoj obustavi od izvr{enja potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Du`nik (izvr{enik) je predlo`io, da se njegova `alba uva`i, prvostepeno rje{enje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. @alba nije osnovana. Ovaj sud je ispitao pobijano rje{enje u smislu ~lana 347. ZPP-a, pa je nakon ocjene `albenih navoda i stanja u spisu, na{ao slijede}e: Iz stanja spisa proizilazi, da je prvostepeni sud dozvolio izvr{enje pravomo}ne odluke suda u Livnu broj: P-108/95 od 02.12.1998. godine. Du`nik (izvr{enik) je ulo`io prigovor na izvr{enje, pozivaju}i se na Zakon o privremenoj obustavi od izvr{enja potra`ivanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, kojim se privremeno obustavljaju od izvr{enja potra`ivanja pravnih i fizi~kih lica, prema Federaciji Bosne i Hercegovine, nastalih u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Sud je odbio prigovor du`nika (izvr{enika) i donio osporeno rje{enje. Suprotno `albenim navodima, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio osporeno rje{enje, pri ~emu su dati razlozi koje u potpunosti kao valjane, prihvata i ovaj sud. U konkretnom slu~aju, radi se o naknadi nematerijalne {tete koju povjerilac (tra`ilac izvr{enja) tra`i, a iz osnova saobra}ajne nezgode prouzrokovane krivicom lica, koje je upravljalo vozilom, vlasni{tvo du`nika (izvr{enika), pa se ova potra`ivanje ne mogu odnositi na ~lan 1. Zakona o privremenoj obustavi od izvr{enja nastalih za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti, pa je ovaj sud `albu du`nika (izvr{enika) odbio i prvostepeno rje{enje potvrdio, imaju}i u vidu odredbe ~lana 362. stav 2. ZPP-a. Ostali `albeni navodi nemaju uticaja na valjanost odluke. (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: G`-909/01, od 27.11.2002. godine - Doma}a i strana sudska praksa, broj 7/2005, str. 62-63)
6 Zakon vi{e ne sadr`i ni izuze}a u pogledu sredstava zajedni~ke potro{nje, poslovnih zgrada, te u pogledu posebnih ra~una kod banaka, a koji su po d ranijem zakonu bili izuzeti (depozit, oro~enje i sl.), osnovnih sredstava i stambenih objekata. U odnosu na ograni~enja predmeta izvr{enja, ve} je istaknuto da su ista propisana Zakonom u zavisnosti od sredstva i predmeta na koji se izvr{enje provodi, odnosno kod nov~anih primanja izvr{enika, i regulisana su ~l. 138. ovog zakona. Propisi kojima se utvr|uju kriteriji za izuzimanje od izvr{enja odre|enih predmeta su prinudne naravi i izvr{enik se njihove primjene ne mo`e odre}i, pa bi sud zbog toga bio du`an da po slu`benoj du`nosti vodi ra~una o tome da li u konkretnom slu~aju ima mjesta primjeni odredbi o izuze}u, te eventualno u fazi odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje odlu~i i o dozvoljenosti

28 ^lan 8

predmeta izvr{enja, odnosno da prijedlog u cjelini ili djelimi~no odbije ukoliko je predlo`eno izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no na predmetu izvr{enja koji je izuzet od izvr{enje po sili zakona. Dakle, kao momenat relevantan za prosu|ivanje uvjeta za izuzimanje, iako to i nije propisano Zakonom, trebalo bi uzeti momenat dono{enja odluke o prijedlogu za izvr{enje ukoliko se radi o predmetu za koji je zakonom propisana apsolutna nemogu}nost provo|enja izvr{enja, a ukoliko se radi o propisanoj relativnoj nemogu}nosti izvr{enja ona umnogome zavisi od vrste i prirode predmeta izvr{enja, {to bi se cijenilo u toku postupka (pri preduzimanju prve izvr{ne radnje kod pljenidbe i popisa ili eventualno po prigovoru izvr{enika da su izvr{enjem obuhva}ene stvari izuzete izvr{enjem). 9 I ovdje treba napomenuti da se Zaklju~ci sa Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od 10. i 11. juna 1981. godine, izneseni u komentarima na Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine (vidi ~l. 5/3), a koji se odnose na izuzimanja ili ograni~enja izvr{enja propisana ranijim zakonom u odnosu na predmet izvr{enja, shodno mogu primjenjivati i kod izuze}a i ograni~enja izvr{enja propisanih ovim zakonom u odnosu na predmete izvr{enja, ali samo za slu~ajeve propisane ovim zakonom, s obzirom na to da su izuze}a i ograni~enja, kako je to naprijed izlo`eno, u zna~ajnoj mjeri reducirana. ^lan 8. Ograni~enje sredstava i predmeta izvr{enja (1) Sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu. (2) Ako je predlo`eno vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja, sud mo`e ograni~iti izvr{enje samo na neka od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja. (3) Ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne mo`e provesti, tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja istog potra`ivanja predlo`iti novo sredstvo ili predmet izvr{enja, o ~emu }e sud odlu~iti rje{enjem. 1 Op}enito: Odredbe o ograni~enju sredstava i predmeta izvr{enja bile su propisane st. 1. do 3. ~lana 29. ZIP-a iz 1978. godine i, za razliku od prednjeg, ovaj zakon ne sadr`i vi{e kao generalno pravilo da sud mo`e, na prijedlog izvr{enika, odrediti drugo sredstvo izvr{enja umjesto onoga koje je predlo`io tra`ilac izvr{enja, ako je to sredstvo dovoljno za ostvarenje potra`ivanja. Ovakvo zakonsko rje{enje rezultiralo je iz mi{ljenja da je izvr{enik imao priliku da ispuni svoju obavezu, kako u vrijeme trajanja postupka koji je prethodio izvr{noj ispravi, tako i eventualno odre|enom paricionom roku iz izvr{ne isprave, te bi na taj na~in izbjegao tegobnost provo|enja izvr{enja sredstvom izvr{enja i na predmetu po izboru tra`ioca izvr{enja, te je propu{tanjem prednjeg dobrovoljnog izvr{enja preuzeo rizik i eventualno tegobnijeg sredstva i predmeta izvr{enja, pa je ustvari izvr{enikov

^lan 8 29

prijedlog upravljen na promjenu sredstva i predmeta izvr{enja naj~e{}e imao za cilj prolongiranje provo|enja izvr{enja. 2 Prednje zakonsko rje{enje i odredbe o promjeni predmeta izvr{enja na prijedlog izvr{enika zadr`ani su, ali samo radi namirenja nov~anog potra`ivanja, kod pljenidbe, procjene i prodaje nekretnina izvr{enika (~l. 71. ZIP-a), iz razloga {to izvr{enje na nekretninama izvr{enika mo`e biti izuzetno tegobno i posljedice tog izvr{enja mogu se odraziti u zna~ajnoj mjeri u pogledu egzistencije ~lanova porodice izvr{enika (prodaja stana ili ku}e u kojoj `ivi porodica izvr{enika). Kometar uz stav 1: Iz odredbe da sud odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu za izvr{enje nedvojbeno proizlazi da tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje koristiti odnosno predlo`iti vi{e sredstava izvr{enja radi ostvarenja istog potra`ivanja, ako su potrebna za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. Ovom odredbom dolazi do izra`aja dispozicija ovla{}enja tra`ioca izvr{enja u izboru sredstava i predmeta izvr{enja bez obzira na vrstu potra`ivanja, a {to predstavlja i razliku od ranije odredbe st. 1. ~l. 29. kojom su prednja pravila bila propisana samo za nov~ana potra`ivanja. Komentar uz stav 2: Ako tra`ilac izvr{enja predlo`i vi{e sredstava i predmeta izvr{enja u jednom prijedlogu za izvr{enje, iz st. 2. prednjeg ~lana proizlazi da sud mo`e ograni~iti izvr{enje samo na neka od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja, pa je razlika u odnosu na raniji zakon {to do prednjeg ograni~enja izvr{enja ne mo`e do}i po prijedlogu izvr{enika ili to sud mora uraditi po slu`benoj du`nosti. Radi se konkretno o fakultativnom ovla{}enju suda da li }e izvr{enje ograni~iti, ali ukoliko pristupi dono{enju odluke o ograni~avanju predmeta izvr{enja sud obligatorno mora cijeniti da li je ispunjen uvjet da su predmeti na koje ograni~ava izvr{enje dovoljni za namirenje tra`ioca izvr{enja u cijelosti. Prednje zakonsko rje{enje se jednim dijelom bazira na istom, naprijed istaknutom mi{ljenju, kojim je do{lo do reduciranja ranije zakonske odredbe iz st. 3. ~l. 29. ZIP-a 1978. godine. odredbe o prijedlogu izvr{enika za promjenu sredstva i predmeta izvr{enja. Svrha prednjeg zakonskog rje{enja, gledaju}i sa aspekta za{tite izvr{enikove imovine i samog izvr{enika, jeste u spre~avanju prekomjernog zahvatanja izvr{enikove imovine (ograni~enje u obimu izvr{enja, i treba ga razlikovati od ograni~enja u odnosu na sam predmet u pogledu dozvoljenosti provo|enja izvr{enja iz ~l. 7. ovog zakona) ili pak prekomjernog odre|ivanja drugih sredstava i predmeta izvr{enja, a koji su nepovoljni po izvr{enika u ve}em obimu nego to zahtijeva visina i priroda tra`bine tra`ioca izvr{enja. Prednje pravilo je posljedica po{tivanja i primjene jo{ uvijek prisutnog na~ela za{tite izvr{enika, koje je i dalje, primjereno postupku, prisutno u prinudnom provo|enju izvr{enja, ali u granicama neophodnim za ostvarenje potra`ivanja. Od prednjeg pravila, kako je to naprijed istaknuto, izuzetak je i stoji kao mogu}nost na strani izvr{enika, propisan ~l. 71. ovog zakona (izvr{enja na

30 ^lan 8

nekretnini), prema kojem izvr{enik mo`e u roku od tri dana od dana dostavljanja rje{enja o izvr{enju (bolje bi bilo re}i prijema) predlo`iti da se izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja, uz ispunjenje ostalih uvjeta navedenih u stavovima od 1. do 10. istog. 7 Ne treba isklju~iti mogu}nost da se ograni~enje mo`e odrediti ve} prilikom odre|ivanja izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju, iako je to redovito tokom izvr{nog postupka, nakon dono{enja rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, odnosno kada sud u toku postupka stekne saznanja relevantna u odnosu na mogu}nost izvr{enja za cjelovito namirenje tra`ioca izvr{enja i na manjem broju sredstava i predmeta izvr{enja nego {to je to odre|eno rje{enjem o izvr{enju po prijedlogu tra`ioca izvr{enja. Pod ograni~avanjem izvr{enja u su{tini podrazumijeva se su`avanje broja sred stava izvr{enja ili se odre|uje zahvatanje samo od nekih predlo`enih predmeta izvr{enja, pod uvjetom da su dovoljni za cjelovito namirenje tra`bine, {to je, opet, uvjet bez kojeg se ne bi moglo izvr{iti predmetno ograni~enje izvr{enja u odnosu na broj sredstava i predmeta izvr{enja. U literaturi se smatra da sud o ograni~enju izvr{enja odlu~uje posebnim rje{enjem, te da je protiv tog rje{enja i izvr{eniku neposredno dozvoljena `alba (Aleksandar \or|evi}, Josip Studin, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1979, str. 32), odnosno da pravo pravnog lijeka izvr{enik protiv prednjeg rje{enja ima u prigovoru (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 88). Cijene}i kontekst normi ovog Zakona o izvr{nom postupku, kao i op{te institute i na~ela gra|anskog i izvr{nog postupka, upitno je da li se, konkretno, na prednji na~in, pru`a i daje mogu}nost izvr{eniku da prolongira izvr{enje, odnosno vodi li prednje odugovla~enju izvr{nog postupka, {to nije intencija ovog zakona (pojedina rje{enja su sada zamijenjena zaklju~cima zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti nekretnine, upravo kako bi se izbjegli suvi{ni pravni lijekovi u izvr{nom postupku, u odre|enim fazama koji vode samo odugovla~enju izvr{enja i zloupotrebi procesnih prava od strane izvr{enika, jer bi, gotovo neminovno, {to je praksa do sada pokazala, izvr{enici na takva rje{enja izjavljivali prigovor, odnosno `albu). Shodno navedenom, a imaju}i u vidu fakultativno ovla{}enje suda da ograni~i rje{enje o izvr{enju, te da se radi o institutu koji je u interesu izvr{enika, mi{ljenja sam da se u konkretnim slu~ajevima odluka o ograni~enju izvr{enja u pogledu predmeta izvr{enja treba donijeti u formi zaklju~ka, s obzirom na to da mora biti ispunjen uvjet da }e tra`ilac izvr{enja u cijelosti biti namiren, a eventualni prigovor, ako bi se donosilo rje{enje o ograni~enju, odnosno `alba izvr{enika na isto, bio bi nedopu{ten, jer izvr{enik ne bi imao pravni interes za izjavljivanje istog, s obzirom na to da se smanjuje broj predmeta izlo`enih izvr{enju, {to prakti~no dovodi do manjeg zahvatanja u imovinu ili prava izvr{enika. Pored odredbi o izuze}u i ograni~enju iz ~l. 7. ovog zakona u odnosu na sam predmet izvr{enja, prednje ograni~avanje izvr{enja na manji broj sredstava i

10

11

12

^lan 8 31

predmeta izvr{enja je jo{ jedna ~injenica i dokaz koji ukazuje na to da nije u cijelosti napu{teno na~elo za{tite izvr{enika, te da je i sada prisutno u izvr{nom postupku, odnosno da je izostavljanjem instituta odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika (~l. 63. ZIP-a 1978.), te smanjenjem broja izuze}a i ograni~enja u pogledu predmeta izvr{enja, zakonodavac imao samo za cilj djelimi~nu transformaciju prednjeg na~ela pretjerane za{tite izvr{enika, {to je bila potreba socijalisti~kog sistema i samoupravnog ure|enja radi odr`avanja socijalnog mira i poretka kao takvog, u na~elo jednakog procesnopravnog polo`aja stranaka u izvr{nom postupku, u cilju ostvarenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, a {to je i kona~an cilj i op{ti zahtjev izvr{nog postupka. 13 Komentar uz stav 3: I dalje je ostala dispozicija tra`ioca izvr{enja da predlo`i novo sredstvo ili predmet izvr{enja, {to Zakon predvi|a st. 3. ovog ~lana, prema kojem tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja istog potra`ivanja predlo`iti novo sredstvo ili predmet izvr{enja, ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne mo`e provesti, a o ~emu sud odlu~uje rje{enjem. Sasvim je opravdano u ovom slu~aju da sud odlu~uje u prednjoj situaciji rje{enjem, i to rje{enjem o odre|ivanju izvr{enja na novom sredstvu i predmetu izvr{enja, protiv kojeg bi bio dozvoljen prigovor, ali samo u dijelu kojim je izvr{ena promjena sredstava i predmeta izvr{enja, ali ne i u dijelu visine i vrste potra`ivanja, u kom dijelu je ranije rje{enje o izvr{enju postalo pravomo}no. Saglasno je sa prednjom odredbom stanovi{te suda da: Tra`ilac izvr{enja mo`e da koristi vi{e sredstava izvr{enja za isti zahtjev, ako su potrebna za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja. Sud }e ograni~iti izvr{enje na ona sredstva koja daju dovoljno jemstva za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja (Rje{enje Vrhovnog privrednog suda, Sl-1042/54, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd 1978, str. 29), {to je i razumljivo, jer nije u cijelosti napu{teno na~elo za{tite izvr{enika, ve} je isto modifikovano u poja~ano na~elo jednakog procesnopravnog polo`aja stranaka u postupku. Kada je u pitanju primjena naprijed spomenutih Zaklju~aka sa Savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 10. i 11. juna 1981. Zbirka 370, u ovom segmentu treba ipak posebno naglasiti obazrivu primjenu iz razloga propisivanja nadle`nosti sudova u ovom zakonu, a na na~in da je mjesna nadle`nost propisana u odnosu na svako sredstvo izvr{enja posebno i na druga~iji na~in u odnosu na ranije odredbe, te je istim odredbama propisano da je sud koji odre|uje izvr{enje ujedno i sud provo|enja izvr{enja (vidjeti kom. uz ~l. 4. st. 1. i 2), {to zna~i da bi isti imali shodnu primjenu da moraju ispuniti uvjete propisane za nadle`nost kako u odnosu na sredstvo, odnosno predmet potra`ivanja, tako i u pogledu odredbe da jedan sud odre|uje i provodi izvr{enje (~l. 4. stav 1. i 2. ZIP-a). Dakle, prigovorom na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja na novom sredstvu i predmetu izvr{enja, donesenom po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, ne bi se smjela otvoriti mogu}nost pobijanja utvr|ene tra`bine sadr`ane u prethodnom

14

15

16

32 ^lan 9

rje{enju o izvr{enju, koje se nije moglo provesti na predlo`enom i odre|enom sredstvu i predmetu izvr{enja, jer je u tom dijelu izvr{enje postalo izvr{no, ako ne i pravosna`no. ^lan 9. Podnesci, ro~i{ta i spisi (1) U izvr{nom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena. (2) Sud odr`ava ro~i{te kad je to ovim zakonom odre|eno ili kad smatra da je odr`avanje cjelishodno. (3) O ro~i{tu, umjesto zapisnika, sudija mo`e sastaviti slu`benu zabilje{ku. (4) Sud }e izvan ro~i{ta saslu{ati stranku ili u~esnika u postupku ako je to predvi|eno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razja{njenja pojedinih pitanja ili izja{njavanja o nekom prijedlogu stranke. (5) Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i u~esnika, sa ro~i{ta, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslu{anja, ne spre~ava sud da dalje postupa. (6) Podnesci u izvr{nom postupku podnose se u dovoljnom broju primjera ka za sud, protivnu stranku i druge u~esnike u postupku. 1 2 Op}enito: Odredbe o podnescima i ro~i{tima bile su sadr`ane u ~l. 26. ZIP-a iz 1978. godine. Slijedom prednjih odredbi ovog ~lana, sud u izvr{nom postupku, u pravilu, postupa na temelju podnesaka i drugih pismena, a u kojoj formi stranke preduzimaju procesne radnje i obra}aju se sudu. Mo`e se re}i da pravna za{tita koja se ostvaruje u izvr{nom postupku i priroda izvr{nopravnih stvari pretpostavljaju primarno pisanu formu, jer sud prevashodno odlu~uje na osnovu podnesaka i drugih pismena. Usmene procesne radnje se preduzimaju na ro~i{tu ili izvan ro~i{ta, a odr`avanje ro~i{ta mo`e biti obligatorno u slu~ajevima kad je to Zakonom odre|eno (ro~i{te za prodaju nepokretnosti, ro~i{te za prodaju pokretnih stvari, ro~i{te za diobu iz postignute i pla}ene kupoprodajne cijene, ro~i{te u postupku protivizvr{enja, ako se tra`ilac izvr{enja usprotivi prijedlogu za protivizvr{enje), ili pak fakultativno, u kojim slu~ajevima sud cijeni da li je odr`avanje ro~i{ta cjelishodno. Komentar uz ~lan: U pogledu forme i sadr`ine podnesaka i drugih pismena stranaka u izvr{nom postupku, koji se podnose sudu u pisanoj formi, shodno se i na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila parni~nog procesnog prava o podnescima stranaka i drugim procesnim radnjama (Podnesci - ~l. 334. do 336. Zakona o parni~nom postupku, na osnovu ~l. 21. ovog zakona). Shodno

^lan 9 33

navedenim ~lanovima Zakona o parni~nom postupku, uvjet pismene forme ispunjavaju i podnesci upu}eni telegramom, telefaksom ili elektronskom po{tom, a prednji se smatraju potpisanim ako je u njima ozna~en po{iljalac. Nadalje, podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadr`avati sve ono {to je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati, a naro~ito trebaju sadr`avati oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv pravne osobe, prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, sadr`aj izjave i potpis podnositelja. Ako izjava sadr`i kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti ~injenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev. Za podneske koji se dostavljaju elektronskom po{tom zahtijeva se da moraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom, te je za podneske sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci propisano da se sudu dostavljaju u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a koji zahtjev je istaknut i u izvr{nom postupku, s tim {to je jo{ odre|eno da se podnesci u izvr{nom postupku podnose u dovoljnom broju primjeraka i za druge u~esnike u postupku, a ne samo za sud i druge stranke, {to se ukazalo kao nu`no, po{to iz prakse sudova proizlazi da su stranke podneske dostavljale u nedostatnom broju primjeraka s ciljem odugovla~enja izvr{nog postupka, pa se zbog ovog propusta postupak znao produ`iti i po vi{e mjeseci. 4 Shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku kojima se regulira dostava priloga uz podnesak, s obzirom na njihove originale, ovjerene ili neovjerene fotokopije, kao i odredbe u slu~ajevima da se radi o nerazumljivom podnesku ili podnesku koji ne sadr`i sve {to je potrebno da bi se po njemu postupalo, ili su pak podneseni u nedovoljnom broju primjeraka. Novim zakonom otklonjeni su nedostaci u dilemama da li se na prigovor u odnosu na njegov sadr`aj na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku o `albi, jer je istim izri~ito propisano da se u pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o `albi iz Zakona o parni~nom postupku (~l. 46. ZIP-a), pa se slijedom tih odredbi shodno i na odgovaraju}i na~in primjenjuju na prigovor odredbe o `albi protiv presude iz ~l. 205. Zakona o parni~nom postupku. Tako prigovor (na rje{enje o izvr{enju kojim je odre|eno izvr{enje temeljem izvr{ne isprave) mora sadr`avati: ozna~enje rje{enja protiv kojeg se izjavljuje prigovor; izjavu da li se rje{enje pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu; razlog (osnov) prigovora; potpis podnositelja prigovora. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, kada je u pitanju prigovor na rje{enje o izvr{enju koje se temelji na vjerodostojnoj ispravi, sad je odre|eno da izvr{enik u istom mora odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje i da prigovor mora biti obrazlo`en, koje obrazlo`enje nije bilo uvjetovano ranijim propisima, iz ~ega slijedi i zakonsko rje{enje da }e prigovor na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne, koji nije obrazlo`en, biti odba~en (~l. 50. ZIP-a). Procesne radnje stranaka u izvr{nom postupku, bez obzira da li su u pisanoj formi ili usmenoj, dispozitivne su prirode, kao i u parni~nom postupku, pa stranke mogu slobodno podnositi odre|ene zahtjeve, a mogu ih i povu}i, pa i odre}i se svojih zahtjeva, {to je opet posebno odre|eno za povla~enje pri-

34 ^lan 9

jedloga za izvr{enje (~l. 38. ZIP-a). Bez obzira na dispozitivni karakter procesnih radnji koje preduzimaju stranke i ovla{tenja koja proizlaze iz te dipozicije, priroda izvr{nog postupka uvjetuje da stranke ne mogu preduzimati neke od radnji kojima se utje~e na sadr`aj i sudbinu zahtjeva za izvr{enje, u materijalnopravnom smislu, odnosno stranke ne mogu svojim dispozitivnim ovla{tenjima, nagodbom ili priznanjem osnovanosti prijedloga za izvr{enje nadomjestiti nedostatak zakonskih pretpostavki za provo|enje izvr{enja, jer iste proisti~u iz kogentnih propisa, odnosno stranke u izvr{nom postupku ne mogu tvoriti izvr{nu ispravu, odnosno saglasiti se sa rje{enjem o izvr{enju, njegovim priznanjem, iako za isto ne postoji izvr{na isprava. Me|utim, stranke mogu u toku izvr{nog postupka nagodbom ponovo regulirati svoje materijalnopravne odnose i time stvoriti novu izvr{nu ispravu, na temlju koje }e se mo}i provoditi izvr{enje. 7 Iz odredbe ovog ~lana da o ro~i{tu, umjesto zapisnika, sudija mo`e sastaviti slu`benu zabilje{ku, proizlazi da je pravilo da se na ro~i{tu sastavlja zapisnik, a da se umjesto zapisnika mo`e sastaviti slu`bena zabilje{ka, a propisano je da }e sud izvan ro~i{ta saslu{ati stranku ili u~esnika u postupku, ako je to predvi|eno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razja{njenja pojedinih pitanja ili izja{njavanja o nekom prijedlogu stranke. Prednje jo{ jednom potvr|uje pravilo da se radnje u izvr{nom postupku u pravilu preduzimaju u pisanoj formi, a istovremeno ukazuje i na ~injenicu da se dokaz saslu{anjem stranaka i drugih lica mo`e provesti mimo procedure propisane za odr`avanje ro~i{ta i izvo|enja dokaza na ro~i{tu. Stoga je i prihvatljivo stajali{te iz odluke suda da: Izostanak jedne ili obiju stranaka ne sprije~ava sud da dalje postupa, pa nije bilo osnove da sud donese rje{enje kojim utvr|uje povla~enje prigovora i obustavljanje izvr{enja (VsK P`-59/80 od 25.11.1980, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 42), ovo naro~ito iz razloga {to se postupak pokre}e, u pravilu, po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, a isti se po na~elu oficioznosti vodi od strane suda (st. ~l. 3. i st. 1. ~l. 4. ZIP-a). Prednje stajali{te je prihva}eno u sudskoj praksi i kada se u postupku izvr{enja rje{ava o prethodnom pitanju, a koje stajali{te je sadr`ano i u sudskoj odluci: U postupku priznanja, odnosno izvr{enja strane sudske odluke ne mo`e se donijeti rje{enje o obustavi postupka u slu~aju da predlagatelj izostane sa ro~i{ta. Opravdano ukazuje `alitelj na to da u postupku kao {to je ovaj nije bilo mjesta obustavi postupka zbog izostanka predlagatelja sa ro~i{ta od 28.05.1980. Nepristupanje predlagatelja na ro~i{te nema op}enito za posljedicu obustavu postupka niti u vanparni~nom postupku koji se primjenjuje kod priznanja stranih odluka, a niti u izvr{nom postupku. Iz navedenih razloga odlu~eno je kao u izreci s tim da u nastavku postupka valja o prijedlogu za izvr{enje odlu~iti neovisno o tome da li je predlagatelj pristupio ro~i{tu ili nije (VsHG`-64/81 od 29.6.1981, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 42). Ovo naro~ito kada se ima u vidu da je sada izvr{ni sud ne samo ovla{ten da rje{ava prethodna pitanja ve} mu je to obaveza propisana Zakonom (~l. 19. ZIP-a) i isti ne mo`e uputiti tra`ioca izvr{enja na drugi postupak radi rje{enja prethodnog pitanja te ~ekati do okon~anja tako eventualno pokrenutog postupka.

^lan 10 35

Temeljem prednjih odredbi, a u vezi sa ~l. 21. Zakona o izvr{nom postupku, kojim je odre|ena odgovaraju}a primjena ZPP-a, mo`e se re}i da bi u segmentu odredbi o pripremnom ro~i{tu i ro~i{tu za glavnu raspravu odredbe tog zakona bile vrlo te{ko primjenjive u izvr{nom postupku, te u pogledu izvo|enja dokaza na ro~i{tu za glavnu raspravu, pogotovu {to Zakon o izvr{nom postupku, za pojedina ro~i{ta koja su obligatorne prirode u pogledu njihovog odr`avanja, propisuje i sam postupak preduzimanja procesni radnji, na na~in druga~iji od Zakona o parni~nom postupku (ro~i{ta za prodaju nepokretnosti, ili pak pokretnih stvari, za diobu i namirenje), te s obzirom na ~injenicu da u izvr{nom postupku sud postupak vodi po slu`benoj du`nosti iako je pokrenut po prijedlogu stranke (na~elo oficioznosti), kao i na ~injenicu da nije napu{teno ni na~elo utvr|ivanje materijalne istine (za razliku od parni~nog postupka u kome je ono gotovo napu{teno, ta~nije minimizirano), jer bi to bilo u suprotnosti sa svrhom i ciljem izvr{nog postupka, ~iji je kona~an cilj namirenje tra`ioca izvr{enja, {tavi{e, prednja na~ela su jo{ ja~e istaknuta kroz novi institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine i davanje novog zna~aja i pro{irenju instituta nov~ane kazne za nepostupanje po nalozima suda i po rje{enju o izvr{enju, kako za stranke u postupku tako i za u~esnike u istom. Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i sudionika na ro~i{tu, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslu{anja, ne spre~ava sud da dalje postupa. ^lan 10. Dostavljanje (1) Po pravilima o dostavljanju tu`be iz Zakona o parni~nom postupku dostavlja se rje{enje po prijedlogu za izvr{enje, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izricanju nov~ane kazne i zaklju~ak iz ~lana 37. ovog zakona. (2) Kod izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave, ukoliko se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi nazna~enoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedi{tu prijavljenom kod nadle`nog organa, dostava se vr{i putem oglasne table suda i za slu~aj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog rje{enja.

10

Op}enito: Odredbama iz prednjeg ~lana ovog zakona institut dostave sudskih pismena strankama i u~esnicima u postupku pretrpio je zna~ajne izmjene u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Ranijim op{tim odredbama o dostavljanju pismena u izvr{nom postupku (~l. 39. ZIP-a iz 1978.) bilo je propisano kome i kada se dostavlja rje{enje o izvr{enju, a u zavisnosti od toga da li je prijedlog za izvr{enje usvojen ili se odbija, te u zavisnosti od prirode i karaktera predlo`enog sredstva i predmeta izvr{enja, kao i od toga da li se radi o izvr{enju na osnovu vjerodostojne ili izvr{ne isprave, dok su se na dostavu ostalih sudskih pismena shodno primjenjavale odredbe tada va`a}eg Zakona o parni~nom postupku. Komentar uz stav 1: Za razliku od ranijeg Zakona, sada se odredbama o dostavljanju, kao generalno pravilo, propisuje da se rje{enje po prijedlogu za

36 ^lan 10

izvr{enje, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izricanju nov~ane kazne i zaklju~ak iz ~lana 37. ovog zakona dostavljaju po pravilima o dostavljanju tu`be iz ZPP-a, dakle dostava prednjih sudskih pismena (navea denih rje{enja i zaklju~ka), bez obzira na prirodu i karakter rje{enja, sredstva i predmeta izvr{enja, vr{it }e se po pravilima o dostavi pismena propisanim ~l. 347. Zakona o parni~nom postupku. Ako se radi o dostavi prednjih pismena, a stranka kojoj se ista imaju dostaviti se ne zatekne tamo gdje se dostavljanje ima obaviti, dostavlja~ }e se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao zate}i odnosnu stranku, te }e mu kod jedne od navedenih osoba iz st. 2. i 3. ~l. 345. Zakona o parni~nom postupku (kod odraslog ~lana doma}instva, ku}epazitelja ili susjeda, odnosno kod osobe koja radi na istom radnom mjestu) ostaviti, ili, ako to nije mogu}e, na vrata stana ili prostorije gdje se dostava obavlja pribiti pismenu obavijest da radi primanja navedenih pismena bude u odre|eni dan i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu. Ukoliko se ne uspije izvr{iti dostavljanje navedenih pismena na prednji na~in, dostava }e se izvr{iti shodno odredbama ~l. 345. Zakona o parni~nom postupku, odnosno dostava }e se izvr{iti odraslom ~lanu doma}instva, koji je du`an primiti pismeno, te ku}epazitelju, susjedu ili osobi koja radi na istom radnom mjestu, ako oni pristanu da prime pismeno, a ako se ne mo`e izvr{iti dostava na ovaj na~in izvr{it }e se na na~in propisan odredbom ~lana 346. istog zakona, tj. ostavljanjam ili pribijanjem pismene obavijesti o ostavljanju predmetnog pismena u sudu i mogu}nosti preuzimanja istog u roku od 15 dana od dana poku{aja dostave. Od zna~aja je ista}i sudsku praksu, naro~ito kada je u pitanju dostavljanje pismena u kontekstu shodne primjene ZPP-a u odnosu na oborivost podataka sadr`anih u dostavnici, odnosno povratnici, kao dokazima o uru~enju pismena i blagovremenosti izjavljivanja pravnog sredstva.

(~lan 10. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, i ~lan 139. stav 6. Zakona o parni~nom postupku sada{nji). Shodno odredbi stava 6. ~lana 139. Zakona o parni~nom postupku dozvoljeno je dokazivati da je na dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja, jer potpisana dostavnica samo stvara pretpostavku o danu prijema pismena, a ta pretpostavka se mo`e obarati. U konkretnom slu~aju ona je uspje{no oborena, jer se rje{enje o izvr{enju nije ni moglo dostaviti prije dono{enja.
Iz obrazlo`enja:

Prvostepenim rje{enjem odba~en je kao neblagovremen prigovor du`nika od 10.7.2003. godine, izjavljen na rje{enje tog suda br. I: 3227/03, od 01.7.2003. godine. Protiv ovog rje{enja `ali se izvr{enik iz svih zakonom propisanih razloga i predla`e da se isto ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Smatra da je odluka suda neosnovana i suprotna stanju u spisu, jer rje{enje o izvr{enju du`nik - izvr{enik nije zaprimio dana 4.6.2003. godine, nego dana 4.7.2003. godine te je na isto izjavio prigovor dana 10.7.2003. godine, dakle, u zakonom propisanom roku. Isti~e da je rje{enje o izvr{enju broj I: 3227/03 doneseno 1.7.2003. godine, te se moglo dostaviti izvr{eniku tek nakon dana dono{enja, a nikako prije dono{enja istog. U prilog ovih svojih navoda uz `albu je prilo`io dostavnicu suda kojom je rje{enje

^lan 10 37

dostavljeno sa brojem preporuke R-19622 od 3.7.2003. godine, i kopiju knjige po{te shodno kojoj su rje{enje o izvr{enju broj I: 3227/03, od 1.7.2003. godine, primili i zaveli dana 4.7.2003. godine. Zbog svega izlo`enog smatra da je `alba osnovana, pa predla`e da se ista uva`i. Tra`ilac izvr{enja je ulo`io odgovor na `albu i predlo`io da se ista odbije kao neosnovana. @alba je osnovana. Nakon razmatranja stanja spisa, pobijanog rje{enja, navoda `albe i odgovora na `albu, odlu~eno je kao u izreci iz slijede}ih razloga: Prvostepeni sud je na prijedlog tra`ioca izvr{enja donio rje{enje o izvr{enju kojim je izvr{enik obavezan tra`iocu izvr{enja namiriti potra`ivanje u iznosu od 2.200 KM na ime neispla}enih najni`ih pla}a za period od 1.6.1999. godine, do 30.4.2000. godine, sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 15.10.1999. godine, pa do isplate, a na osnovu pravosna`ne presude Op}inskog suda I. Sarajevo, broj: Pr: 538/02. Kako je na ovo rje{enje izvr{enik ulo`io prigovor prvostepeni sud je, utvrdiv{i da je predmetno rje{enje o izvr{enju izvr{enik primio 4.6.2003. godine, a da je na isto izjavio prigo-vor dana 10.07.2003. godine, odnosno nakon 35 dana po zaprimanju predmetnog rje{enja o odre|ivanju izvr{enja, odbacio prigovor izvr{enika kao neblagovremen i donio pobijano rje{enje. Ovakva odluka suda navodima `albe je dovedena u pitanje jer je u direktnoj opre~nosti sa stanjem u spisu. Naime, u konkretnom slu~aju je, kako slijedi iz stanja spisa rje{enje o izvr{enju doneseno 1.7.2003. godine, a prepis rje{enja je dostavljen strankama 2.7.2003. godine. Prema potpisanoj dostavnici izvr{enik je predmetno rje{enje primio 4.6.2003. godine, a na istoj dostavnici kojom je rje{enje o izvr{enju dostavljeno izvr{eniku nalazi se pe~at po{te Sarajevo sa datumom 5.7.2003. godine. Shodno stavu 6. ~lana 139. ZPP-a dozvoljeno je dokazivati da je na dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja dakle, potpisana dostavnica samo stvara pretpostavku o danu prijema prismena, koja pretpostavka se mo`e obarati. Ona je u konkretnom slu~aju, po nala`enju ovog suda, uspje{no oborena prije svega datumom dono{enja rje{enja o izvr{enju, jer se isto izvr{eniku nije moglo dostaviti prije dono{enja, zatim pozivom na pe~at po{te Sarajevo, koji se nalazi na dostavnici, te dokaznim sredstivma prilo`enim uz `albu (preporu~ena po{iljka prvostepenog suda pod br. R: 19622 od 3.7.2003. godine, i knjiga po{te) iz kojih nedvojbeno proizilazi da je rje{enje o izvr{enju izvr{enik primio 4.7.2003. godine, a nikako 04. 06. 2003. godine. Slijedom navedenog, po{to je izvr{enik rje{enje o izvr{enju primio 4.7.2003. godine, te protiv tog rje{enja podnio prigovor u skladu sa ~lanom 12. stav 2. ZIP-a (Slu`bene novine FBiH, broj: 32/03) dana 10.7.2003. godine, dakle u zakonom propisanom roku, valjalo je `albu ulo`iti, prvostepeno rje{enje ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na postupak po prigovoru, a sve na osnovu ~lana 234. ta~ke 3. ZPP-a (Slu`bene novine FBiH, broj: 53/03) (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, G`-2031/03, od 8.1.2004. godine - Doma}a i strana sudska praksa, broj 2/2004, str. 53-55).

38 ^lan 10

Dostavljanje ostalih pismena u izvr{nom postupku (rje{enja, zaklju~aka koji nisu nabrojani u st. 1. ovog ~lana Zakona o izvr{nom postupku, te drugih pismena) vr{i se tako {to se ista mogu odmah uru~iti osobama iz st. 2.i 3. ~l. 345. Zakona o parni~nom postupku (odraslom ~lanu doma}instva, ku}epazitelju ili susjedu, odnosno kod osobi koja radi na istom radnom mjestu), pod uvjetom da se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne na ozna~enoj adresi, dakle dostava u slu~aju ostalih pismena vr{i se bez prethodnog obavje{tavanja koje je propisano u slu~ajevima li~ne dostave. Komentar uz stav 2: Izuzetak u dostavi propisanoj u st. 1. i 2. ovog ~lana predvi|en je kod izvr{enja odre|enog rje{enjem, a na osnovu izvr{ne isprave i to utoliko da ako se stranka kojoj pismeno treba dostaviti ne nalazi na adresi nazna~enoj u prijedlogu, a niti na adresi, odnosno sjedi{tu prijavljenom kod nadle`nog organa, dostavljanje se vr{i putem oglasne table suda i za slu~aj li~ne dostave. Ova novina u pogledu dostavljanja nalazi svoje opravdanje u ~injenici da su tu`eni u vremenu od okon~anja parni~nog postupka i dono{enja izvr{ne isprave do podno{enja prijedloga za izvr{enje i dono{enja rje{enja o izvr{enju, u cilju izbjegavanja izvr{enja obaveze utvr|ene izvr{nom ispravom, ~esto prikrivali prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te, ili pak nisu isticali firmu subjekta u sjedi{tu registriranom kod nadle`nog organa, ili su vr{ili promjene u pogledu upisanih podataka u nazivu i obliku firme, te osnivanjem i isticanjem nove firme na mjestu, odnosno sjedi{tu postoje}e, {to je u izvr{nom postupku onemogu}avalo uru~enje pismena za koja je predvi|ena li~na dostava, i na taj na~in znatno odugovla~ili tok izvr{nog postupka, {to je u krajnjem slu~aju vodilo obustavi postupka, a zbog nemogu}nosti li~ne dostave. Mi{ljenja sam da bi prednje pravilo, u odnosu na udovoljenje uslova za dostavljanje na oglasnu plo~u, na prednji na~in trebalo primjenjivati u slu~ajevima kada je odluka suda koja je izvr{na isprava donesena poslije primjene novog ZPP-a, kojim je propisana obaveza stranaka za prijavu promjene adrese, odnosno sjedi{ta stranke, u narednih {est mjeseci po pravosna`nosti odluke, {to bi bilo opravdano s obzirom da prednja obaveza ranije nije bila propisana (~l. 352. stav 1. ZPP-a). Ovakav na~in li~ne dostave nalazi svoje opravdanje i u ~injenici da je ve} u parni~nom postupku, koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave na osnovu koje je pokrenut izvr{ni postupak, utvr|eno prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te tu`enog, a izvr{ni postupak protiv istog tu`enog, sada izvr{enika, samo je nastavak parni~nog postupka u ostvarivanju prava tu`itelja prema tu`enom, pod prinudom, jer du`nik nije postupio po izvr{noj ispravi u paricionom roku, pa izbjegavanje prijema pismena od strane izvr{enika na naprijed navedene na~ine i spre~avanje izvr{enja koje se o~ituje u prednjim ili sli~nim radnjama ne bi trebalo koristiti izvr{eniku, jer se radi o zloupotrebi prava, s obzirom na to da je izvr{enik znao za obavezu iz izvr{ne isprave, usljed ~ega se nije moglo pristupiti provo|enju izvr{enja, iako je tra`ilac izvr{enja nazna~io i sredstvo i predmet izvr{enja. Imaju}i u vidu finansijsku nedisciplinu tu`enih u izvr{avanju njihovih obaveza kako u redovnom poslovanju tako i izbjegavanje izvr{enja sudskom odlukom utvr|enih obaveza u izvr{nom postupku, i to naj~e{}e prikrivanjem

^lan 10 39

prebivali{ta, boravi{ta, odnosno sjedi{ta kod pravne osobe, kako bi se izbjeglo nastupanje pravnih posljedica prijema sudskih odluka, ili prolongiralo njihovo nastupanje, u cilju spre~avanja prednjeg pona{anja tu`enog ili izvr{enika u izvr{nom postupku, zna~ajna je novina i u Zakonu o parni~nom postupku, predvi|ena ~l. 352. st. 1., koja name}e obavezu strankama u postupku da ukoliko iste ili njihovi zastupnici u toku postupka ili prije isteka roka od {est mjeseci nakon pravomo}nog okon~anja postupka promijene adresu na . koju se dostava obavlja du`ni su o tome odmah obavijestiti sud. U naravi, na ovoj odredbi iz ~lana 352. Zakona o parni~nom postupku je i utemeljeno zakonsko rje{enje u pogledu dostave i kada je u pitanju li~na dostava u izvr{nom postupku, a koje je sadr`ano u stavu 2. ovog ~lana i ovog Zakona o izvr{nom postupku, jer iz prednjeg sasvim o~igledno proizlazi da izvr{enik, ne samo da nije izvr{io obavezu u paricionom roku ve} i izbjegava izvr{enje obaveze, ako se ne nalazi na adresi odnosno sjedi{tu koje je bilo nazna~eno u izvr{noj ispravi, a izvr{ni postupak je pokrenut i dostava se vr{i unutar roka od {est mjeseci od dana pravosna`nosti odluke koja je izvr{na isprava u konkretnoj stvari. 7 Imaju}i u vidu na~in dostave propisan odredbama ~l. 345. i 346. ZPP-a, ne mo`e se a da se ne izrazi bojazan, s obzirom na broj izvr{nih predmeta kod kojih se postupak, takore}i, otvara tek po izjavljivanju prigovora, da izvr{ni sud, ukoliko bude dosljedno slijedio prednje odredbe, a {to mu nala`u na~ela izvr{nog postupka, i bude vr{io dostavu shodnom primjeni navedenih pravila parni~nog postupka, ne}e mo}i posti}i tra`enu efikasnost u izvr{nom postupku, jer je za reduciranu dostavu iz stava 2. ovog zakona potrebno da se utvrdi da izvr{enik nije na navedenoj adresi, dakle prvo se podrazumijeva poku{aj dostave po pravilima parni~nog postupka, koja tra`i ve}e anga`iranje suda. Naime, mora se imati u vidu ~injenica da se dnevno otpremi i vi{e stotina pismena na izvr{nom referatu putem po{te ili sudskih dostavlja~a, te sudskih izvr{ilaca, u sudovima sa ve}im brojem stanovnika pri mjesnoj nadle`nosti, a na ve}i broj privrednih subjekata i drugih organa i organizacija, te u tim slu~ajevima ve} u startu se dostava ne}e mo}i vr{iti putem preuzimanja u otpremnoj kanacelariji suda (specifi~nost izvr{nog postupka u odnosu na parni~ni je da se odluka donosi naj~e{}e bez odr`avanja ro~i{ta), pogotovo iz razloga {to se stranke ne mogu obavijestiti o datumu preuzimanja rje{enja o prijedlogu tra`ioca izvr{enja. Shodno ~l. 456. st. 1. ZPP-a propisano je da ako je prije stupanja na snagu donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom zavr{ava, daljnji postupak provest }e se prema dosada{njim propisima, pa se u tom smislu i mo`e prihvatiti pravno stajali{te o urednom uru~enju pisme na odnosno rje{enja o izvr{enju: Du`niku je rje{enje o izvr{enju dostavljeno putem izvr{nog organa 23.7.2001. godine, s tim {to je dostava izvr{ena tako {to je 19.7.2001. godine, ostavljena obavijest da }e se dostava izvr{iti dana 23.7.2001. godine, ali du`nik ponovo nije zate~en pa je rje{enje ostavljeno u vratima. Sve ovo konstatovao je izvr{ni organ na zapisniku, pa je dostava izvr{ena u smislu ~l. 131. ZPP-a i ima se smatrati urednom, zbog ~ega je prigovor iz `albe du`nika neosnovan pa je valjalo isti odbiti (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-872/02 od 18.3.2004). Od zna~aja je sudska praksa u pogledu

40 ^lan 10

dostave pravnoj osobi i urednosti iste kada je u pitanju ocjena blagovremenosti prigovora: Iz obrazlo`enja:

Prvostepenim rje{enjem Op}inski sud I u Sarajevu br. IP-2709/02 od 26.9.2002. godine, odbacio je prigovor izvr{enika od 19.08.2002. godine, kao neblagovremen. Blagovremeno izjavljenom `albom izvr{enik pobija prvostepeno rje{enje navode}i da je rje{enje o izvr{enju primio radnik zaposlen u firmi D@. dana 30.7.2002. godine i isti odlo`io u arhivu firme, dok se odgovorno lice nalazilo na slu`benom putu van teritorije BiH, te da je iz tih razloga `alba na rje{enje neblagovremena, predlo`iv{i da se imaju}i u vidu navedeno preina~i rje{enje o izvr{enju IP-2709/02 od 1.7.2002. godine. @alba izvr{enika nije osnovana. ^lanom 12. stav 3. Zakona o izvr{nom postupku (Slu`bene novine FBiH broj: 32/03) predvi|eno je da se prigovor izjavljuje u roku od 8 dana od dana dostavljanja prvostepenog rje{enja ako navedenim zakonom nije druk~ije odre|eno. Prema ~lanu 123. stav 1. ranijeg va`e}eg ZPP-a, dostavljanje pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovla{tenoj za primanja pismena, ili radniku koji se zatekne u uredu, odnosno poslovnoj prostoriji. Kako je rje{enje o izvr{enju primio radnik izvr{enika u odsutnosti ovla{tenog lica, {to se i navodi u `albi, to je pravilno postupio prvostepeni sud kada je prigovor izvr{enika koji je izjavljen nakon 19 dana po zaprimanju predmetnog rje{enja o odre|ivanju izvr{enja odbacio kao neblagovremen, radi ~ega ovaj sud smatra da `alba nije osnovana. Imaju}i u vidu naprijed izlo`eno ovaj sud je na{ao da je pobijano rje{enje zasnovano na potpuno i pravilno utvr|enom ~injeni~nom stanju, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a budu}i da nisu po~injene bitne povrede parni~nog postupka na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti, valjalo je `albu odbiti i prvostepeno rje{enje potvrditi primjenom odredbom ~lana 362. stav 2. ranijeg va`e}eg ZPP-a, a u vezi sa ~lanom 456. stav 1. sada va`e}eg ZPPa. (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: P`-385/02; 2.3.2004. godine Doma}a i strana sudska praksa, broj 3/2004, str. 46-47)
9 Prednje pravno stanovi{te i primjena ranijih odredbi ZIP-a, dosljedno i u ne{to {irem obimu kada su u pitanju radnje dostave, a da se na dostavljanje primjenjuju odredbe ranijeg ZPP-a ukoliko je radnja dostave izvr{ena u to vrijeme i to iako je Zakonom o izvr{nom postupku, u prijelaznim i zavr{nim odredbama, propisano da se izvr{ni postupak nastavlja po odredbama ovog Zakona (~l. 226. ZIP-a), do{lo je u sudskoj praksi u odluci kojom se utvr|uje pravilnost dostave kroz potpis na dostavnici, pa je dosljedno tome isakazano da:

Shodno st. 6. ~lana 139. ZPP-a dozvoljeno je dokazivati da je na dostavnici neta~no ozna~en datum dostavljanja, dakle potpisana dostavnica

^lan 11 41

samo stvara pretpostavku o danu prijema pismena, koja prepostavka se mo`e obarati (Kantonalni sud u Srajevu, broj G`-2031/03 od 8.1.2004).
Prema stanju spisa prvostepeni sud je izvr{eniku rje{enje o izvr{enju od 14.3.2001. godine prvi put dostavio po{tom, ali je isto vra}eno, uz napomenu da je izvr{enik otputovao. Nakon toga sud je rje{enje izvr{eniku dostavio putem sudskog dostavlja~a. Dana 21.5.2001. godine izvr{enik je odbio prijem rje{enja, pa je sudski dostavlja~ pribio rje{enje na vrata, a sve to konstatovao na dostavnici koja je u spisu. Sudski dostavlja~ je u svojoj naknadnoj izjavi istakao da je prilikom dostave rje{enja izvr{enik potvrdio svoj identitet, ali je nakon toga odbio prijem, pa je dostava izvr{ena pribijanjem na vrata.

Prema stanju spisa dostava je izvr{ena u skladu sa odredbama ~l. 122. i ~l. 134. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a (koji je stupio na snagu 19.9.2003.). Dakle prvostepeni sud je izvr{io dostavu dana 21.5.2001. godine, i to na na~in koji je odre|en zakonom. Stoga su navodi `albe neosnovani i protivni stanju spisa, pa je sud `albu odbio i prvostepeno rje{enje potvrdio, a na osnovu ~l. 362. ta~ka 2. ZPP-a, koji se primjenjivao u vrijeme dono{enja prvostepene odluke, a u vezi sa ~l. 456. stav 1. sada va`e}eg ZPP-a. Kako je dostava izvr{ena 21.5.2001. godine, to je prigovor izvr{enika izjavljen 4.6.2001. godine neblagovremen, te po njemu ni prvostepeni, ni ovaj sud ne mo`e postupati, ni razmatrati da li je pri dono{enju rje{enja o izvr{enju pravilno primijenjeno materijalno pravo. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1246/03 od 28.1.2004)
^lan 11. Sastav suda i odluke (1) Izvr{ni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac. (2) Stru~nom saradniku se po ovla{tenju sudije mo`e povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. (3) Odluke u izvr{nom postupku sud donosi u obliku rje{enja ili zaklju~ka. 1 Op}enito: Odredbe o sastavu suda i odlukama koje sud donosi u izvr{nom postupku bile su sadr`ane u ~l. 7. ZIP-a 1978. godine i za razliku od istih novi zakon u prednjim odredbama ne defini{e zaklju~ak kao odluku (tuma~enje izraza zaklju~ak dato je sad u odredbama ~l. 2. ovog zakona), a niti propisuje da izvr{ni postupak u drugom stepenu vodi i odluke donosi vije}e trojice sudija. Komentar uz ~lan: U odredbama o sastavu suda i odlukama novina je utoliko {to Zakon predvi|a da se stru~nom saradniku po ovla{tenju sudije mo`e povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku ako

42 ^lan 11

ovim zakonom nije druga~ije odre|eno (odluke kojima se ne odlu~uje po prigovoru), a {to u sudovima u ve}im centrima omogu}uje rastere}enje izvr{nog sudije i koncentraciju na br`e rje{avanje po prigovoru i rje{avanje u slo`enijim predmetima, a u cilju efikasnosti izvr{nog postupka. Ovakvim rje{enjem zakonodavac je prihvatio dosada{nju praksu sudova koji u postupku izvr{enja imaju i po nekoliko desetaka hiljada izvr{nih predmeta, pri tome imaju}i u vidu da su stru~ni saradnici osobe koje poma`u u radu sudija, a iste su kvalifikovane za preduzimanje pojedinih izvr{nih radnji i dono{enje odluka kojima se ne odlu~uje meritorno po prigovorima, jer se radi o licima sa polo`enim pravosudnim ispitom i adekvatnim radnim iskustvom sa visokom spremom. 3 Dosljedno je preuzeto pravilo iz ranijeg zakona da u prvom stepenu izvr{ni postupak vodi i odluke donosi sudija pojedinac. Imaju}i u vidu da se u sudskom izvr{nom postupku jednim dijelom provodi su|enje (rje{avanje spornih pitanja me|u strankama u povodu prigovora izvr{enika i u Zakonom odre|enim slu~ajevima povodom prigovora tre}eg lica), te cilj izvr{nog postupka i funkcionalnost koja se o~ekuje, ~ini se opravdanim prednje rje{enje, a odlu~ivanjem po `albi na prvostepena izvr{na rje{enja u vije}u od trojice sudija drugostepeni postupak, obezbije|en je zadovoljavaju}i stepen kontrole rada i zakonitosti odluka prvostepenog suda i njegovih odluka u izvr{nom postupku. Ova op}a pravila o sastavu suda u izvr{nom postupku vrijede i za odlu~ivanje u adhezionim postupcima uz glavni izvr{ni postupak (odre|ivanje sudskih penala, dono{enja odluke o priznanju strane sudske odluke kao izvr{ne isprave, za odre|ivanje naknade {tete iz polo`enog jemstva u slu~ajevima neosnovanog prouzrokovanja tro{kova izvr{nog postupka, kod dono{enja odluka po prigovoru kad se odlu~uje i o spornim pitanjima me|u strankama, {to zahtijeva primjenu supstancijalnopravnih odredbi drugih zakona). [to se ti~e provo|enja izvr{enja, u segmentu izvr{nog postupka koji podrazumijeva neposredno preduzimanje izvr{nih radnji kojima se provodi izvr{enje i mjere osiguranja (o kojim se sada odlu~uje u meritumu u parni~nom postupku) iste u pravilu ne poduzima sudija, ve} te poslove, po ovla{tenju sudije, po njegovim uputama i pod njegovim nadzorom, obavljaju tzv. slu`bene osobe i pomo}ni sudski organi (sudski izvr{ioci, tre}a lica anga`ovana u postupku po sili zakona ili odluci sudije, a u zakonom odre|enim slu~ajevima). Prihva}eno je i ranije zakonsko rje{enje da sud u izvr{nom postupku donosi dvije vrste odluka zaklju~ke i rje{enja. Slijedom odredbe da prvostepeni izvr{ni postupak vodi i odluke donosi sudija pojedinac, to i zaklju~ak i rje{enje u ovom postupku u prvom stepenu donosi sudija pojedinac, dok se u drugostepenom postupku, u pogledu formi sudskih odluka po `albi na rje{enje u izvr{nom postupku, primjenjuju pravila iz Zakona o parni~nom postupku, a iz kojih proizilazi da se u tim slu~ajevima odlu~uje rje{enjem.

6 7

^lan 11 43

Odluka suda, u prvostepenom izvr{nom postupku, u formi zaklju~ka donosi se po pitanjima upravljanja postupkom (procesnog karaktera) i izdavanja odre|enih naloga slu`benom licu ili pomo}nim organima suda a radi preduzimanja i provo|enja pojedinih izvr{nih radnji u cilju provo|enja izvr{enja. U formi rje{enja (procesna radnja suda) sud donosi odluku kada se istom odlu~uje u meritumu o osnovanosti prijedloga za izvr{enje i drugih tra`enja o kojima se u izvr{nom postupku odlu~uje primjenom supstancijalnog prava na osnovu odredbi samog Zakona o izvr{nom postupku ili pak shodnom primjenom drugih zakona (~l. 21. ZIP-a). Nema pouzdanog kriterija na osnovu kojeg bi se sa sigurno{}u moglo utvrditi kada se u izvr{nom postupku odlu~uje rje{enjem ili pak zaklju~kom, pa je cijene}i pojedina pitanja kao va`na s aspekta ciljeva i efikasnosti izvr{nog postupka Zakonom odre|eno da se u odre|enim slu~ajevima donosi odluka u formi zaklju~ka iako je za te slu~ajeve ranije bila propisana forma rje{enja (zaklju~ak o utvr|ivanju vrijednosti nekretnine i dr), dok je u odre|enim slu~ajevima propisano da se odluka donosi u formi rje{enja iako se radi o odluci o procesnim pitanjima (rje{enje o obustavi postupka, promjeni sredstva izvr{enja po prijedlogu izvr{enika kod prodaje nekretnine, odbacivanje prijedloga za izvr{enje ili prigovora izvr{enika, prijedloga za povrat u prija{nje stanje kao i kad se usvaja i dr). Imaju}i u vidu da se o mjerama osiguranja (i privremenim mjerama) shodno odredbama Zakona o parni~nom postupku vi{e ne odlu~uje u izvr{nom postupku, ve} u parni~nom postupku, a da se provode u izvr{nom postupku, zna~ajno je ovdje ista}i da mjera osiguranja donesena u parni~nom postupku ve} sadr`i u sebi rje{enje o izvr{enju, odnosno istom je odre|eno i izvr{enje, to bi bilo u suprotnosti sa prirodom iste i rje{enjem o odre|ivanju privremene mjere u izvr{nom postupku odlu~ivati u formi rje{enja o provo|enju privremene mjere i time omogu}avati izvr{eniku pravo prigovora i otvaranja pitanja izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Dakle, bilo bi sasvim opravdano u prednjim slu~ajevima odluku donositi u formi zaklju~ka, protiv kojeg nema mjesta pravnom lijeku (~l. 12. ZIP-a). Zna~ajno je ista}i i to da pravila izvr{nog postupka ne mogu suspendirati, niti derogirati odredbe drugih procesnih zakona o sastavu suda ni onda kada se u drugom postupku rje{ava o izvr{nim stvarima. U okviru zakonskih rje{enja, kao prednjih shvatanja, mi{ljenja sam da, iako su u pitanju odluke donesene prije ovog zakona, stavovi i dosada{nja sudska praksa dosljedno potvr|uju jasnu razliku izme|u slu~ajeva u kojima sud odlu~uje rje{enjem, a u kojima odlu~uje zaklju~kom. U prilog prednjem su primjeri iz sudske prakse:

10

11

Rje{enje kojim se u toku postupka izvr{enja ponovno odre|uje vanjsko uredovanje radi popisa pokretnina smatra se po svom zna~aju zaklju~kom iz ~l. 7. st. 3. i protiv takvog rje{enja nema mjesta `albi (OS Sl. Po`ega, G`821/79 od 22.11.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 42), a s obzirom na ~injenicu da se istim odlu~uje o procesnim pita-

44 ^lan 12

njima upravljanja postupkom, odnosno o preduzimanju radnje u postupku koja je jedna od radnji u postupku u okviru propisanog sredstva izvr{enja, odnosno kojom se tra`ilac izvr{enja ne namiruje, ve} je ista preduslov za namirenje ukoliko se popi{u pokretne stvari podobne za namirenje.

Sastav suda koji donosi rje{enje o pla}anju odnosno smanjenju penala odre|uje se po propisu ~l. 7. ZIP-a (prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, Zaklju~ak savjetovanja predstavnika gra|anskih odjela sudova, od 10. i 11.6.1981, Zbirka 370, str. 42).
^lan 12. Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvr{nom postupku su prigovor i `alba, osim ako ovim zakonom nisu isklju~eni. (2) Protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e se izjaviti prigovor, a `alba kad je to ovim zakonom odre|eno. (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rje{enje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. O prigovoru odlu~uje sud koji je donio rje{enje. (4) Protiv rje{enja donesenog po prigovoru mo`e se izjaviti `alba u roku od osam dana od dana dostave rje{enja. O `albi odlu~uje sud drugog ste pena. (5) Prigovor i `alba ne zaustavljaju tok izvr{nog postupka, ali se namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdr`avanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa transakcijskog ra~una pravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kao tra`ioca izvr{enja, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, mo`e do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru. (6) Protiv zaklju~ka nije dozvoljen pravni lijek. 1 Op}enito: Odredbe o pravnim lijekovima u izvr{nom postupku koje su bile propisane u st. 1. do 7. ~lana 8. ZIP-a iz 1978. godine zna~ajno su pretrpjele izmjene. Najzna~ajnija u pogledu izmjena navedenih odredbi je da se sada rje{enja u izvr{nom postupku, donesena u prvom stepenu, mogu pobijati samo prigovorom, izuzev u slu~ajevima kad Zakon odre|uje da se konkretno rje{enje mo`e pobijati `albom. Dakle, osnovni i redovni pravni lijek protiv prvostepenih rje{enja donesenih u izvr{nom postupku koji stoji na raspolaganju i tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku u pravilu je prigovor. Druga zna~ajna izmjena je u pogledu suspenzivnosti izjavljenih pravnih lijekova, te je odredbama ovog ~lana propisano da suspenzivno dejstvo, u pravilu, ima samo prigovor, i to u odnosu na namirenje tra`ioca izvr{enja.

^lan 12 45

Odredbe ovog ~lana o pravnim lijekovima ne sadr`e vi{e konstataciju da je odluka donesena po `albi pravosna`na, a do kojeg zaklju~ka }e se do}i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. ZIP-a). Komentar uz stav 1: I ovaj zakon je zadr`ao prigovor i `albu kao sistem redovnih pravnih lijekova u izvr{nom postupku (izuzev ako Zakonom o izvr{nom postupku nisu isklju~eni) kojim se, uz dosljednu primjenu propisanih pravila postupanja, osigurava i obezbje|uje ostvarenje ustavnih garancija za zakonitost sudskog postupka, odluka i mjera koje se u istom donose i mjera koje se preduzimaju radi provo|enja izvr{enja, a ~ime je uz primjenu drugih posebnih pravnih sredstava (prigovor tre}eg lica, tra`enje stranaka ili tre}ih lica da se otklone nepravilnosti u~injene pri provo|enju izvr{enja, izvr{ne tu`be, povrat u prija{nje stanje, protivizvr{enje po prijedlogu izvr{enika i tre}ih lica, osporavanje potra`ivanja u postupku namirenja, prijedloga za promjenu sredstava izvr{enja od strane izvr{enika i tra`ioca izvr{enja i dr., ali ne vi{e i po zahtjevu za za{titu zakonitosti, koji je kao vanredno pravno sredstvo isklju~en iz gra|anskopravnih postupaka), udovoljeno i op{tim principima i zahtjevima Evropske konvencije o ljudskim pravima u za{titi istih. Komentar uz stav 2: Zakonom o izvr{nom postupku je izri~ito odre|eno da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e izjaviti prigovor, a `alba kad je to ovim zakonom odre|eno, a u svakom slu~aju ista je dopu{tena protiv rje{enja donesenog po prigovoru. Dakle, prigovor je prvi i osnovni pravni lijek protiv svih prvostepenih rje{enja (ako Zakonom nije isklju~en ili pak ako nije odre|eno da se prvostepeno rje{enja pobija `albom), dok je `alba dopu{tena . kada je to Zakonom o izvr{nom postupku odre|eno. Pored toga {to je `alba dopu{tena protiv rje{enja po prigovoru (bilo da je prigovoru udovoljeno u cijelosti ili djelimi~no, ili je isti odba~en kao neblagovremen, odnosno nedopu{ten) ista je dopu{tena u nekim slu~ajevima u kojim je Zakonom isklju~en prigovor kao pravno sredstvo (rje{enje o dosudi iz ~l. 93. st. 3. ZIPa, rje{enje o namirenju iz ~l. 109. stav 5. ZIP-a), a u nekim slu~ajevima i prigovor i `alba nisu dopu{teni (izvr{enikovom du`niku ~l. 141. st. 4. ZIP-a, rje{enje kojim je udovoljeno povratu u prija{nje stanje ~l. 13. stav 2. ZIP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku). Slijede}i odredbu Zakona da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e izjaviti prigovor, a `alba kad je to ovim zakonom odre|eno, name}e se zaklju~ak da je pravilo u izvr{nom postupku da se prvostepeno rje{enje pobija prigovorom, a ako je prigovor isklju~en isto se pobija `albom ukoliko je `alba dopu{tena, odnosno ukoliko ista nije isklju~ena Zakonom. Dakle, u tom slu~aju, ako prigovor nije dopu{ten, prvostepeno rje{enje se pobija `albom, {to je i smisao prednje odredbe, a do kojeg zaklju~ka se dolazi i shodnom primjenom odredbi Zakona o parni~nom postupku (~l. 21. ZIP-a, primjena odredaba drugih zakona), odnosno pravo na `albu mo`e biti uskra}eno stranci tek ukoliko je Zakonom odre|eno da je ista nedopu{tena. Za razliku od dosada{njeg zakona, kojim je bilo odre|eno da povjerilac rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo `albom o kojoj je odlu~ivao drugoste-

46 ^lan 12

peni sud (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 31. do 33., i Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 282), iz odredaba ovog zakona proizlazi da i povjerilac i du`nik mogu pobijati rje{enje o izvr{enju samo prigovorom, a o istom odlu~uje izvr{ni sud, i to bez obzira da li se radi o pobijanju rje{enja o izvr{enju u odnosu na na~in i osnov odre|ivanja izvr{enja, ili se pak osporava odre|eno izvr{enje u odnosu na obavezu izvr{enika, ili se pak radi o tro{kovima postupka odre|enim rje{enjem o izvr{enju (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 282). Rje{enje o izvr{enju du`nik je mogao pobijati samo prigovorom, osim ako pobijanje ne ograni~i na odluku o tro{kovima sadr`anu u rje{enju, kada ga i du`nik, naravno samo u tom dijelu, mo`e pobijati samo `albom, a povjerilac rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo `albom, a {to je sada po novom zakonu nemogu}e jer se rje{enje o izvr{enju pobija samo prigovorom.
8 Ovakvo, novo zakonsko rje{enje u pogledu pobijanja rje{enja (naro~ito rje{enja o izvr{enju) ~ini se i logi~nim sa aspekta jednakoprocesnog polo`aja stranaka u postupku dostupnost strankama istog pravnog sredstva za pobijanje iste sudske odluke, kao i u slu~ajevima u kojima nije u cijelosti udovoljeno prijedlogu povjerioca za izvr{enje, istom se omogu}uje, s obzirom da se radi o skra}enom postupku, da se o njegovom prijedlogu u cijelosti raspravi i donese pravilna odluka pred prvostepenim sudom. Zna~ajno je ista}i da ovaj Zakon o izvr{nom postupku vi{e ne poznaje i ne dopu{ta prigovor iz ~l. 54. ranijeg zakona, prema kojem je u slu~aju prigovora izvr{enika (ranije du`nika), kada su u pitanju sporne ~injenice me|u strankama, a rje{enje po prigovoru zavisi od tih ~injenica, du`nik upu}ivan na parni~ni postupak, a koji institut je ~esto zloupotrebljavan od strane izvr{enika u cilju odugovla~enje postupka. U pogledu razloga za prigovor kad je u pitanju prigovor izvr{enika isti su sadr`ani u ~l. 47. ta~. 1. do 10., a u ~l. 51. Zakona o izvr{nom postupku kada su u pitanju prigovori tre}ih osoba. Komentar uz stav 3. i 4: I `alba i prigovor se izjavljuju u roku od 8 dana i podnose se prvostepenom sudu, s tim {to o prigovoru odlu~uje prvostepeni sud, a o `albi odlu~uje sud drugog stepena. Prigovor i `alba podneseni mimo Zakonom propisanog roka su neblagovremeni i iste treba odbaciti, u kom pravcu je sudska praksa iskazala svoj stav, a {to se vidi i iz primjera: Prvostepeno rje{enje o izvr{enju prema prilo`enoj dostavnici je du`nik primio 27.9.1999. g., a prigovor protiv tog rje{enja je podnio putem po{te preporu~eno, ali tek 8.11.1999. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka od 8 dana. Stoga je prvostepeni sud svojim rje{enjem od 26.11.1999. godine pravilno postupio odbaciv{i prigovor du`nika kao neblagovremen (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-975/02 od 28.8.2003), {to upu}uje da je rok za prigovor prekluzivan i prekora~enje tog roka ima za posljedicu ocjenu prigovora kao neblagovremenog i odbacivanje istog.

10

11

12

^lan 12 47

13

Kada je u pitanju prigovor, treba ista}i da je, pored toga {to je redovan pravni lijek, to samostalan pravni lijek jer se po njemu provodi poseban postupak, da je remostrativan jer o istom odlu~uje onaj sud koji je donio napadano rje{enje o izvr{enju, dvostran je jer se dostavlja suprotnoj strani na izja{njenje i dilatoran je jer sud ne smije pristupiti njegovom rje{avanju prije proteka roka za odgovor na prigovor, te da je suspenzivan s obzirom da u pravilu odla`e izvr{enje (o ~emu je naprijed bilo rije~i). Remonstrativnost prigovora u pravnoj teoriji se opravdava ~injenicom da se radi o skra}enom postupku, u kom pri dono{enju rje{enja o izvr{enju po prijedlogu tra`ioca izvr{enja du`nik nije mogao u~estvovati, odnosno usljed skra}enosti postupka nije bilo zastupljeno na~elo kontradiktornosti, a {to se omogu}uje prigovorom, u cilju dono{enja zakonite odluke u prvostepenom postupku. Komentar uz stav 5: @alba u izvr{nom postupku je i dalje redovan pravni lijek i spre~ava nastupanje pravosna`nosti, ali je u odnosu na izvr{nost prvostepenog rje{enja o izvr{enju nesuspenzivan pravni lijek, iako spre~ava nastupanje pravosna`nosti rje{enja, ista ne spre~ava provo|enje rje{enja o izvr{enju osim uvjetno kod rje{enja o namirenju za slu~aj davanja jemstva, {to je novina u donosu na ovo svojstvo `albe. Sudska praksa je zauzela stajali{te da: Op}inski sud nije nadle`an da povodom du`nikove `albe protiv rje{enja o odbijanju prigovora protiv rje{enja o izvr{enju sam mijenja svoje rje{enje, ve} je za rje{enje `albe isklju~ivo nadle`an okru`ni sud (OS Vara`din, G`-293/81 od 16.3.1981, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 10), me|utim treba ista}i na ovom mjestu da je sud ovla{ten izmijeniti odnosno ispraviti rje{enje o izvr{enju, shodnom primjenom ~l. 195. ZPP-a, i kada se radi o ispravljanju gre{aka nastalih na na~in opisan u prednjem ~lanu. Prema B. Starovi}u, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 32, a koje se mi{ljenje mo`e prihvatiti s obzirom da sada sporna pitanja izme|u stranaka razrje{ava izvr{ni sud, rje{enjem u izvr{nom postupku se nekad odlu~uje o pravnim situacijama u osnovi jednakim onim iz parni~nog postupka o pravnim odnosima koji spadaju prevashodno u sferu supstancijalnog izvr{nog prava i u tom slu~aju se rje{ava u meritumu i suspenzija `albe treba da ima standarno dejstvo i da `alba odla`e izvr{enje i sve dok se ne donese drugostepena odluka ne mo`e se pristupiti izvr{enju takvog rje{enja. @alba je i devolutivan pravni lijek jer o istoj odlu~uje drugostepeni sud i u pravilu je dvostran pravni lijek i dostavlja se na odgovor suprotnoj stranci, kojoj je dostavljena odluka koja se pobija `albom. Imaju}i u vidu nova zakonska rje{enja o izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (treba je razlikovati od izvr{nosti isprave na kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje), te da se namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja rje{enja po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, prednje mi{ljenje, a koje je i do sada kritikovano u pravnoj teoriji, tek sada ne bi bilo prihvatljivo. Naime, iz odredbi Zakona o izvr{nom postupku, ovog ~lana st. 5., jasno proizlazi da suspenzivno dejstvo ima samo prigovor, i to u odnosu na namirenje tra`ioca izvr{enja, i to sa navedenim izuzecima kada ni prigovor nema suspenzivno dejstvo.

14

15

16

48 ^lan 12

17

Rje{enja koja se u izvr{nom postupku donose poslije rje{enja o izvr{enju na nepokretnosti (rje{enja o procjeni, dosu|enju i predaji i sl.) mogu se pobijati samo zbog povreda koje se njima mogu u~initi. Jedino se rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati zbog povreda pravila o za{titi du`nika sadr`anih u ~l. 5. i 152. ZIP-a (Presuda Saveznog suda, Gzs-15/80 od 17.7.1980, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 51). Pravno shvatanje iskazano u prednjoj odluci, sasvim razumljivo ukazuje da se rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo `albom i u roku predvi|enom za pobijanje rje{enja o izvr{enju, s tim {to treba imati u vidu, ukoliko se prihvati prednje, odredbe ovog ZIP-a, kojim je odre|eno da se prvostepena rje{enja pobijaju prigovorom, pa time i rje{enje o izvr{enju, pa ono {to je re~eno za `albu va`i za prigovor prema novim odredbama.
Otklonjene su i ranije dileme u pogledu suspenzivnosti pravnih lijekova u izvr{nom postupku u odnosu na primjenu odredaba iz ~l. 41. ranijeg zakona, jer je sada, kako je to naprijed istaknuto, ista predvi|ena samo za prigovor, sa izuzetkom kad je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdr`avanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa ra~una pravne osobe kod banke u korist istog takvog ra~una pravne osobe kao tra`ioca izvr{enja, u kojim slu~ajevima mo`e do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru, dok se u ostalim slu~ajevima namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Mislim da bi bilo opravdano prihvatiti i pravno mi{ljene da: Svoj navod da je postupio po nalogu suda, povjerilac mo`e iznositi i dokazivati u `albi. Kad u spisima nema dokaza da je povjerilac u ostavljenom roku postupio po nalogu suda i podneskom sudu dostavio broj `iro-ra~una du`nika, i kada u `albi za te svoje navode povjerilac nije predlo`io niti podnosi nove dokaze, onda je takva `alba neosnovana, jer obi~na kopija podneska prilo`ena uz `albu bez potvrde po{te da je taj podnesak predat preporu~eno preko po{te, ne mo`e biti dokaz o postupanju po nalogu suda (Vps Srbije, P`-514/80 od 7.4.1980, prema Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 425), pogotovu kada se imaju u vidu odredbe ZPP-a i njihova shodna primjena po osnovu ~l. 21. ZIP-a, a u odnosu na minimiziranje na~ela materijalne istine, te teret dokazivanja uslijed istog koji je na stranci koja iznosi tvrdnju. Pravo na podno{enje prigovora i `albe u izvr{nom postupku protiv prvostepenih odluka, osim stranaka u postupku tra`ioca izvr{enja i izvr{enika, pod uvjetima odre|enim Zakonom imaju i tre}e osobe, odnosno osobe koje imaju pravni interes za izjavljivanje prednjih pravnih lijekova, a na {ta upu}uje i odredbe iz ~l. 141. st. 4. ZIP-a kojim se zabranjuje `alba izvr{enikovom du`niku. Pravno stanovi{te da nije dozvoljena `alba du`nika protiv rje{enja kojim se odbija prigovor na rje{enje o izvr{enju drugog du`nika, ako sam na rje{enje o izvr{enju nije ulo`io prigovor, iskazano u odluci suda, prihvatljivo je u kontekstu novih odredbi i ZIP-a i ZPP-a, i isto je iskazano u obrazlo`enju sudske odluke u kojoj su dati i razlozi za takvo pravno stanovi{te, uslijed kojih, mislim, da }e isto imati i dalje svoju primjenu kroz sudsku praksu - Prigovor

18

19

20

21

^lan 12 49

protiv rje{enja o izvr{enju, u smislu ~l. 8. i 48. ZIP-a jedini je neposredni i isklju~ivi pravni lijek. Kako drugi du`nik B.J. nije podnosio prigovor na rje{enje o izvr{enju, to je ovo rje{enje u dijelu koji se odnosi na ovog drugog du`nika postalo pravomo}no (njegova je obaveza da trpi da omogu}i vjerovniku da se u predmetni stan useli). Stoga ovaj drugi du`nik nije ovla{ten da podnosi `albu na rje{enje prvostepenog suda kojim je odbijen prigovor prvog du`nika kao neosnovan, pa je sud `albu odbacio kao nedozvoljenu u smislu ~l. 14. ZIP-a, shodno ~l. 358. st. 2. ZPP-a (Os Beograd, G`-5255/84 od 8.6.1984, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 10). Sli~na je situacija u slu~aju sudske prakse da Du`nikov du`nik u postupku izvr{enja nije stranka te nema zakonske osnove da podnosi `albu protiv rje{enja o zabrani da du`nikovo potra`ivanje namiri vjerovniku (Vps Sr, P`-1707/80 od 25.9.1980, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), {to je sasvim razumljivo jer izvr{enikov du`nik je u~esnik u postupku po sili zakona sa obavezama i pravima u postupku propisanom zakonom, a u cilju provo|enja rje{enja o izvr{enju.
22 Opravdano bi trebalo ista}i i sudsku praksu da @alba }e se rje{enjem odbaciti kao nedopu{tena u izvr{nom postupku, ako ju je podnijela osoba koja je odustala od `albe (Vps Hrvatske, P`-1177/80 od 2.9.1980, prema - Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 53), a koje pravno opredjeljenje se bazira na nedostatku pravnog interesa i dispozicji stranke, ne samo u odnosu na pokretanje postupka ve} i u odnosu na podno{enje pravnih sredstava.

23

U izvr{nom postupku se prema pravnim pravilima u `albi na rje{enje o dozvoli izvr{enja mogu isticati samo one ~injenice koje su nastale poslije nastanka izvr{nog naslova. Ukoliko se isti~u ~injenice koje su postojale prije izvr{nog naslova, sud ih ne}e uzimati u obzir po{to ih je izvr{enik mogao isticati u parnici (Vps Srbije, G`-612/74, prema Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, str. 9), i mislim da je prednje prihvatljivo i za ovaj izvr{ni postupak, pod uvjetom da se prihvati da se radi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju, a ne `albi kojom se rje{enje o izvr{enju pobijalo u ranijem postupku. @alba du`nika na rje{enje kojim je usvojen prigovor du`nika nije dopu{tena. U konkretnom slu~aju radi se o rje{enju koje je prvostepeni sud donio po prigovoru du`nika, ~iji prigovor je usvojen i upu}en na redovni postupak radi utvr|ivanja. S obzirom da du`nik nema pravnog interesa za podno{enje ove `albe, jer je po njegovom prigovoru predmet upu}en na parnicu, to je valjalo u smislu ~l. 340. stav 3. ZPP-a `albu odbaciti kao nedopu{tenu zbog nedostatka pravnog interesa (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-27/01 od 6.11.2002).

24

Za ista}i je i pravno shvatanje iskazano u odluci Kantonalnog suda u Sarajevu u pogledu opravdanosti razloga za neblagovremen prigovor, te odnosu istih na pravno sredstvo prijedlog za povrat u prija{nje stanje: Protiv rje{enja

50 ^lan 12

kojim je prigovor izvr{enika odba~en kao neblagovremen izvr{enik je izjavio `albu s obrazlo`enjem da prigovor nije mogao ranije podnijeti, budu}i da je boravio u B. radi povrata imovine. I pod uslovom da je prvostepeni sud `albu izvr{enika smatrao prijedlogom za povrat u prija{nje stanje, isti ne bi bio osnovan, jer se boravak izvr{enika u B. radi povrata imovine, ne mo`e smatrati opravdanim razlogom za propu{tanje roka za izjavljivanje prigovora protiv rje{enja o izvr{enju. Izvr{enik, odnosno `alilac je mogao i morao ispo{tovati zakonski rok za ulaganje prigovora, pa po prijemu rje{enja o izvr{enju blagovremeno izjaviti prigovor (sam ili putem opunomo}enog lica), pa nakon toga otputovati radi obavljanja drugih poslova (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-451/03 od 4.2.2004).
25 Komentar uz stav 6: Kako se zaklju~kom ne rje{ava u meritumu, ve} redovno o pitanjima upravljanja izvr{nim postupkom i preduzimanju odre|enih izvr{nih radnji dopu{tenih i propisanih Zakonom u cilju provo|enja izvr{enja, to na zaklju~ak kao odluku donesenu u izvr{nom postupku nisu dozvoljeni pravni lijekovi, odnosno ista se ne mo`e pobijati ni `albom, a niti prigovorom. Mo`e se re}i da se redovno odluka iz zaklju~ka konzumira u rje{enju, odnosno aktu koji se mo`e pobijati redovnim pravnim lijekom, pa je to jo{ jedan razlog koji ide u prilog zakonskog rje{enja kojim nije dopu{ten pravni lijek protiv zaklju~ka. U cilju ubrzanja izvr{nog postupka, te zadovoljenja na~ela ekonomi~nosti, pravodobne i efikasne za{tite utvr|enih prava gra|ana i pravnih osoba, Zakonom je u odre|enim slu~ajevima predvi|eno da se odluka donosi u formi zaklju~ka, iako se radi o tzv. supstancijalnopravnoj materiji (utvr|ivanje vrijednosti nekretnina, a po ranijem zakonu o istom pitanju se odlu~ivalo u formi rje{enja). Zauzeto pravno stajali{te u sudskoj praksi da: Rje{enje kojim se odre|uje uredovanje u du`nikovoj ku}i uz prisutnost policije u su{tini je zaklju~ak o upravljanju postupkom, a protiv zaklju~ka nema mjesta pravnom lijeku (Os Zagreb, G`-78/87 2 od 27.1.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), mislim sasvim je opravdano i sada je prihvatljivo, jer je nedvojbeno da se radi o upravljanju sudskim postupkom, za koje slu~ajeve je stavom 7. ~l. 2. propisano da se odluka donosi u formi zaklju~ka. Smatram prihvatljivim, u kontekstu prednjih odredbi i pravno shvatanje da: Odluka izvr{nog suda kojom se zakazuje ili otkazuje provo|enje prisilnog izvr{enja ima karakter zaklju~ka kojim se odlu~uje o toku postupka i protiv njega nije dozvoljena `alba (V{s Novi sad, G`2846/79, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 11), jer se konkretno radi o odluci suda koja ima karakter zaklju~ka s obzirom da se istom upravlja postupkom, a ne odlu~uje meritorno o odre|ivanju rje{enja o izvr{enju ili pak drugim slu~ajevima kad je Zakonom propisana forma rje{enja (promjena sredstva izvr{enja, rje{enje o dosudi, rje{enje o namirenju i dr.).

26

^lan 13 51

^lan 13. Izvr{nost i pravosna`nost (1) Rje{enje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor postaje izvr{no i pravosna`no. (2) Rje{enje protiv koga je prigovor odbijen postaje izvr{no, a ako protiv takvog rje{enja nije dopu{tena `alba i pravosna`no. (3) Rje{enje kojim je prigovor odbijen postaje pravosna`no ako `alba ne bude o roku izjavljena ili ako `alba bude odbijena. (4) Ukoliko je ovim zakonom odre|eno da se protiv prvostepenog rje{enja mo`e izjaviti `alba umjesto prigovora, to rje{enje postaje izvr{no, a pravosna`no propu{tanjem roka za izjavu `albe ili ako `alba bude odbijena. 1 Op}enito: Zakon o izvr{nom postupku iz 1978. godine nije sadr`avao pravna pravila koja su odre|ivala izvr{nost i pravosna`nost rje{enja o izvr{enju, {to je za posljedicu imalo brojne dileme u pogledu provo|enja izvr{enja i namirenja tra`ioca izvr{enja, ukoliko su na rje{enje o izvr{enju bili izjavljeni prigovor ili `alba, osobito u odnosu na njegovu odredbu iz ~l. 8. st. 5. kojim je bilo propisano da `alba i prigovor ne odga|aju izvr{enje, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. Komentar uz ~lan: Zakonom se odre|uje i defini{e pojam izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ({to nije bio slu~aj sa ranijim zakonskim rje{enjima), te se defini{e i pravosna`nost rje{enja u izvr{nom postupku, a u cilju izbjegavanja dilema o vremenu provo|enja izvr{enja, ukazivanja na razliku izvr{nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti izvr{nog naslova - izvr{ne isprave na osnovu koje se odre|uje izvr{enje i na kojoj se prijedlog za izvr{enje temelji, te na razliku izme|u pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti istog. Tako je odredbama Zakona propisano da rje{enje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor postaje izvr{no i pravomo}no, da rje{enje protiv koga je prigovor odbijen postaje izvr{no, a ako protiv takvog rje{enja nije dopu{tena `alba postaje i pravosna`no; rje{enje kojim je prigovor odbijen postaje pravomo}no ako `alba ne bude u roku izjavljena ili ako `alba bude odbijena; a ukoliko je ovim zakonom odre|eno da se protiv prvostepenog rje{enja mo`e izjaviti `alba umjesto prigovora to rje{enje postaje izvr{no, a pravomo}no propu{tanjem roka za izjavu `albe ili ako `alba bude odbijena. Shodno navedenim odredbama `alba nema suspenzivno dejstvo i na~elno govore}i izvr{enje se provodi po dono{enju odluke po prigovoru, odnosno ako je bezuspje{no protekao rok za prigovor, {to nije bio predmet regulisanja izvr{nosti i pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju na ovaj na~in u ranijem ZIPu. Ova radikalna promjena u odnosu na namirenje povjerioca i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju je samo posljedica prihvatanja utvr|enog ~injeni~nog stanja u izvr{noj ispravi koja je pravosna`na, izvr{na ili kona~na i koja se provodi u izvr{nom postupku, ako ne stoje razlozi koji ne

52 ^lan 14

spre~avaju izvr{enje koji su bili istaknuti u prigovoru, a {to u osnovi ima za cilj brzo i efikasno namirenje tra`ioca izvr{enja kroz sudski izvr{ni postupak, kad izvr{enik ne postupi u paricionom roku odre|enom izvr{nom ispravom. 5 Zna~ajno je ista}i, u cilju razlikovanja izvr{nosti rje{enja o izvr{enju i izvr{nosti izvr{nog naslova - izvr{ne isprave (~l. 23. Zakona o izvr{nom postupku), na kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje, da iz prednjih odredbi proizlazi da je rje{enje o izvr{enju izvr{no prije pravosna`nosti predmetnog rje{enja o izvr{enju, a da izvr{ni naslov izvr{na isprava na kojoj se temelji prijedlog za izvr{enje, postaje izvr{na nakon njene pravosna`nosti, i to protekom paricionog roka za dobrovljono ispunjenje obaveze izvr{enika utvr|ene dispozitivom predmetne izvr{ne isprave, a koji rok se ra~una od dana pravosna`nosti izvr{ne isprave. Nadalje, pravosna`nost i izvr{nost (kona~nost i izvr{nost kod upravnih akata) izvr{nih isprava su jedan od zakonskih uvjeta koje ta isprava mora zadovoljiti u svrhu odre|ivanja izvr{enja i dono{enja rje{enja o izvr{enju, dok je izvr{nost rje{enja o izvr{enju isklju~ivo vezana za momenat preduzimanja izvr{nih radnji u izvr{nom postupku i za namirenje tra`ioca izvr{enja. Treba imati u vidu i Zakonom odre|ene izuzetke u slu~ajevima kada se rje{enje o izvr{enju provodi i prije njegove izvr{nosti i pravosna`nosti, propisanih prednjim odredbama, i to iz ~l. 12. stav 5. Zakona o izvr{nom postupku, kojim je propisano da iznimno, kada je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdr`avanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa transakcijskog ra~una pravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kao tra`ioca izvr{enja, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, mo`e do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru, kao i izuzetke u kojim Zakon predvi|a mogu}nost odga|anja izvr{enja, odnosno namirenja tra`ioca izvr{enja, a {to je propisano ~l. 109. stav 7. Zakona o izvr{nom postupku, prema kojem je odre|eno da }e se izvr{enju rje{enja o namirenju pristupiti nakon {to istekne rok za izjavu `albe ovla{tenih osoba, pa se name}e zaklju~ak da }e se po prednjem rje{enju namirenju tra`ilaca izvr{enja pristupiti kad postane pravosna`no ukoliko je bezuspje{no protekao rok za izjavljivanje `albe na to rje{enje (na navedeno rje{enje nije dozvoljen prigovor, {to je ujedno i izuzetak da se prvostepeno rje{enja pobija prigovorom). ^lan 14. Vanredni pravni lijekovi i povrat u prija{nje stanje (1) Protiv pravosna`nog rje{enja donesenog u postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. (2) Povrat u prija{nje stanje dozvoljen je samo zbog propu{tanja roka za prigovor i `albu na izvr{no rje{enje o izvr{enju. 1 Op}enito: Odredbe o vanrednim pravnim lijekovima u izvr{nom postupku bile su propisane ~l. 9. ZIP-a iz 1978. godine i istim je bila odre|ena nedopu{tenost

^lan 14 53

revizije i ponavljanja postupka protiv pravosna`ne odluke donesene u postupku izvr{enja, a u odnosu na povrat u prija{nje stanje shodno su se primjenjivale odredbe ZPP-a. 2 Komentar uz stav 1: Propisuju}i da protiv pravosna`nog rje{enja donesenog u postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova, kao i dosada{nji, ni ovaj zakon nije dozvolio protiv odluka donesenih u izvr{nom postupku ulaganje revizije i prijedloga za ponavljanje postupka, a koja pravna sredstva su dopu{tena u parni~nom postupku, a isklju~ena je i mogu}nost podno{enja zahtjeva za za{titu zakonitosti (shodna primjena Zakona o parni~nom postupku, koji vi{e ne dopu{ta ovo pravno sredstvo), koji se mogao ulo`iti u ranijem izvr{nom postupku protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju, bez obzira da li se njim okon~ava postupak i koji je podnosio nadle`ni tu`ilac (a {to je proizlazilo iz ~l. 14. i 63. stav. 1. ta~. 4. prethodnog ZIP-a, a u vezi sa ~l. 401. do 498. ranijeg ZPP-a, a prema kojim pravilima je javni tu`ilac mogao podi}i zahtjev za za{titu zakonitosti u roku od tri mjeseca, i to protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju). Odredbom ~l. 9. ZIP-a izri~ito je regulisano da protiv pravosna`ne odluke donijete u postupku izvr{enja i obezbje|enja nije dozvoljena revizija kao ni ponavljanje postupka jer proklamovano na~elo hitnosti postupka isklju~uje vanredna pravna sredstva protiv pravosna`nih odluka donijetih u izvr{nom postupku. Ovo stajali{te ukazuje na izri~itost isklju~enja vanrednih pravnih lijekova, pa je opravdano isto ista}i u komentaru, a pri tome treba ista}i i ~injenicu da je u odredbama ZPP-a isklju~en zahtjev za za{titu zakonitosti koji je ranije bio dopu{ten.

(~lan 14. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, i ~lan 368. Zakona o parni~nom postupku Slu`bene novine FBiH, broj 42/98). Iz obrazlo`enja: Prvostepenim rje{enjem Op}inskog suda I u Sarajevu broj: 1218/95 od 18.6.2001. godine odba~ena je `alba tra`ioca izvr{enja (povjerioca) na rje{enje od 5.2.2001. godine pod istim brojem. Rje{enjem prvostepenog suda od 5.2.2001. godine upu}uje se du`nik (izvr{enik) da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv povjerioca radi progla{enja da je izvr{enje odre|eno rje{enjem od 18.7.1994. godine pod 134/94 nedopu{teno u cijelosti. Rje{enjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj: G`-958/01 od 27.3.2002. godine `alba povjerioca (pogre{no otkucano kao tu`enog) na rje{enje od 5.2.2001. godine se odbacuje a `alba povjerioca na rje{enje od 18.6.2001. godine se odbija i prvostepeno rje{enje potvr|uje. Tra`ilac izvr{enja (povjerilac) blagovremeno ula`e reviziju protiv drugostepenog rje{enja zbog svih razloga uz prijedlog da se uva`i, poni{ti rje{enje OS - Sarajevo od 5.2.2001. godine, a potvrde ranija rje{enja prvostepenog suda od 18.7.1994. i 27.5.1997. godine. Odgovor na reviziju nije dat. Revizija nije dozvoljena.

54 ^lan 14

Ovaj sud je ispitao reviziju u smislu ~l. 368. ZPP (Slu`bene novine FBiH, broj: 42/98) pa je odlu~io kao u izreci iz slijede}ih razloga: Odredbom ~lana 9. ZIP (preuzet iz Slu`benih novina RBiH, broj: 2/92, 16/92 i 13/94) izri~ito je regulisano da protiv pravosna`ne odluke donijete u postupku izvr{enja i obezbje|enja nije dozvoljena revizija kao ni ponavljanje postupka jer proklamovano na~elo hitnosti postupka isklju~uje vanredna pravna sredstva protiv pravosna`nih odluka donijetih u izvr{nom postupku. Zbog iznijetog se temeljem ~lana 374. i u vezi sa ~lanom 382. stav 5. ranijeg ZPP a koji se provodi po ~lanu 456. ta~ka 1. va`e}eg ZPP-a, valjalo je rije{iti kao u izreci. (Vrhovni sud Federacije BiH, Broj: Rev-285/02, Sarajevo 29.1.2004. godine - Doma}a i strana sudska praksa, broj 3/2004, str. 50-51)
4 Prednjim zakonskim rje{enjem isklju~ena je shodna primjena odredbi Zakona o parni~nom postupku o vanrednim pravnim lijekovima sadr`anih u poglavlju IX Vanredni pravni lijekovi, i to ~l. 237. do 255. kada je u pitanju revizija, odnosno ~l. od 255. do 265. kada je u pitanju prijedlog za ponavljanje postupka, odnosno ~l. 265. do 268. kada je u pitanju me|usobni odnos izme|u ova dva vanredna pravna sredstva. U skladu sa prednjim odredbama su pravna stajali{ta iskazana u odlukama sudova donesenim prije primjene ovog zakona, ali to, mislim, ne bi trebalo biti smetnja za budu}u sudsku praksu, pa ih iznosim u ovom dijelu: Ponavljanje izvr{nog postupka koji je pravosna`no zavr{en nije dozvoljeno (Vi{i privredni sud Ljubljana, Sl-271/68, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd 1978, str. 9). Zakon o izvr{nom postupku izri~ito zabranjuje izjavljivanje revizije protiv pravomo}ne odluke donesene u postupku izvr{enja i osiguranja (VsH, Rev. 1383/86. od 16.10.1986, Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 12). Pobijanim rje{enjem odbijena je kao neosnovana `alba predlaga~a i potvr|eno rje{enje Op}inskog suda od 18.8.1988. godine, kojim je odbijen prijedlog predlaga~a da se dozvoli uknji`ba prava vlasni{tva na nepokretnosti u zemlji{nim knjigama. Protiv navedenog rje{enja okru`nog suda predlaga~ je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parni~nog postupka i pogre{ne primjene materijalnog prava.

Ispituju}i pobijano rje{enje u smislu ~l. 400. ZPP-a, u vezi sa ~l. 14. ZIPa Vrhovni sud je na{ao da revizija nije dozvoljena. Naime, predmet ove zemlji{noknji`ne stvari je upis prava svojine predlaga~a na nepokretnostima sa ozna~enim udjelom na osnovu pravosna`ne presude kao izvr{ne isprave. Upis tog prava, kao i ostalih stvarnih prava na nepokretnostima u zemlji{nim i drugim javnim knjigama, po shvatanju Vrhovnog suda predstavlja u stvari izvr{enje radi zasnivanja prava na nepokretnostima uknji`bom, pa odlu~ivanje o prijedlogu za upis istog tog

^lan 14 55

prava, shodno odredbama ~l. 234. i 237. ZIP-a nesumnjivo spada u domen i oblast izvr{nog postupka. Prema tome i dozvoljenost revizije u ovakvom postupku ima se cijeniti shodno odredbi ~l. 9. ZIP-a koji propisuje da revizija nije dozvoljena protiv pravosna`ne odluke donijete u postupku izvr{enja (VS Srbije, Rev-2475/88 od 11.1.1989, Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991, str. 97).
6 Komentar uz stav 2: Povrat u prija{nje stanje dopu{ten je samo zbog propu{tanja roka za prigovor i `albu na izvr{no rje{enje o izvr{enju, ~ime je jo{ vi{e su`en prostor podno{enja prijedloga za povrat, jer se isti po ranijem zakonu mogao podnijeti protiv svakog rje{enja donesenog u izvr{nom postupku, a iz naprijed navedenih razloga, a time je i smanjena mogu}nost zloupotrebe ovog instituta u svrhu odugovla~enja izvr{nog postupka. Smatram opravdanim iznijeti ni`e navedene odluke na ovom mjestu, zbog pravnih stajali{ta isakazanih u njima, a koji su u duhu i granicama novih zakonskih odredbi, i to kako slijedi:

Protiv rje{enja prvostepenog suda broj Ip-2201/99 od 17.4.2000. godine o odbacivanju prigovora du`nika kao neblagovremenog du`nik je izjavio `albu i istovremeno podnio prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje zbog propu{tanja roka za prigovor, navode}i u `albi i prijedlogu za povra}aj da je u postupku rekonstrukcije spisa sud rje{enjem Ip-2201/99 od 10.1.2001. godine dozvolio izvr{enje i na isto nije izjavio prigovor jer je mislio da je prigovor izjavljen na ranije rje{enje. Rje{enjem broj Ip-2201/99 od 10.1.2001. g. prvostepeni sud je odbio prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje cijene}i pravilno da je prijedlog neosnovan, jer du`nik ni jednim objektivnim dokazom ne osporava razlog propu{tanja roka za podno{enje prigovora protiv rje{enja o izvr{enju, a ponavljanje u `albi, da je smatrao da je prigovor bio ranije podnesen nije osnovano niti ima pravni zna~aj da bi se u ovom slu~aju moglo druga~ije odlu~iti (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-301/01 od 25.4.2002), ovo iz razloga {to zabluda o vremenu podno{enja prigovora nije izvinjavaju}a i kao takva ne mo`e biti razlog koji opravadava propu{tanje roka za prigovor. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-213/00 od 23.3.2001, vidi sud. prak. uz ~l. 40, str. 122).
7 U odnosu na prednje pravno sredstvo u izvr{nom postupku shodno se primjenjuju odredbe o povratu u prija{nje stanje iz ~l. 328. do 333. Zakona o parni~nom postupku. Navedenim odredbama ZPP-a, pored ostalog, u pogledu rokova i uvjeta propisano je da }e sud dopustiti stranci na njen prijedlog da naknadno obavi tu radnju (povrat u prija{nje stanje zbog propu{tanja roka za izjavljivanje prigovora na rje{enje o izvr{enju ili `albe na rje{enje po prigovoru), ako ocijeni da je do propu{tanja do{lo uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbje}i, a u tom slu~aju parnica (shodno izvr{ni postupak) se vra}a u ono stanje u kojem se nalazila prije propu{tanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propu{tanja donio.

56 ^lan 15

Prijedlog se podnosi onom sudu kod kojeg je trebalo obaviti propu{tenu radnju, u roku od 8 dana, ra~unaju}i od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propu{tanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propu{tanje od dana kada je za to saznala, a nakon proteka 60 dana od dana propu{tanja ne mo`e se tra`iti povrat u prija{nje stanje, te ako se povrat u prija{nje stanje predla`e zbog propu{tanja roka predlaga~ je du`an istovremeno sa podno{enjem prijedloga obaviti i propu{tenu radnju (uz prijedlog postavljen u izvr{nom postupku zbog propu{tanja roka za izjavljivanje prigovora ili `albe du`an je dostaviti prigovor, odnosno `albu). Protiv rje{enja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena posebna `alba, a protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena posebna `alba, osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog dono{enja presude zbog propu{tanja ({to se ne bi moglo analogno primijeniti u izvr{nom postupku u segmentu dono{enja rje{enja o izvr{enju, za koje je Zakonom o izvr{nom postupku propisano da se donosi po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, i to bez dostavljanja prijedloga tra`ioca izvr{enja na izja{njenje suprotnoj stranci izvr{eniku). ^lan 15. Rokovi za postupanje Sud je u pravilu du`an da o prijedlogu za izvr{enje odlu~i u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odlu~i.

Op}enito: Pravila o postupanju suda u pogledu rokova za rje{avanje po podnescima stranaka nisu bila sadr`ana u ranijim odredbama ZIP-a iz 1978. godine. Za odlu~ivanje po prijedlogu za izvr{enje, u pogledu postupanja suda, za razliku od ranijeg zakona, sada je propisan rok od osam dana, a za odlu~ivanje po prigovoru 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odlu~i, a koji propisani rokovi su po svom karakteru instruktivni, jer sud u prednjim rokovima postupa u pravilu. Prednje propisana novina ukazuje na zna~aj izvr{nog postupka i hitnost u sudskom postupanju i potcrtava osnovna na~ela izvr{nog postupka istaknuta u ~l. 5. ovog Zakona o izvr{nom postupku, kojim je propisana hitnost postupanja i du`nost suda da predmete uzima u rad redom kako ih je i primio (u pravilu) i {to ima za cilj da se izvr{nom postupku u radu sudova da mjesto i uloga koju ovaj postupak treba da ima po svojoj prirodi, odnosno da se obezbijede kadrovski i materijalni uslovi za efikasan izvr{ni postupak, radi zadovoljenja ciljeva i svrhe izvr{nog postupka - namirenje potra`ivanja tra`ilaca izvr{enja prinudnim putem, na pravodoban i efikasan na~in, u pro, tivnom, neefikasnost u izvr{nom postupku pretvara se nemalo u odr`avanje stanja sporog rje{avanja predmeta u izvr{nom postupku, fakti~ki se drugim kolosijekom, neobezbje|enjem normalnih uvjeta za odvijanje ovog postupka, ponovo ja~a na~elo za{tite izvr{enika i na posredan na~in ponovo se prolon-

^lan 16 57

gira izvr{enje, a {to ni u kom slu~aju nije cilj dono{enja novih odredbi u Zakonu o izvr{nom postupku (prema kojem je na~elo za{tite izvr{enika transformisano u na~elo jednakoprocesnog polo`aja stranaka i iz kojeg je razloga i izostavljen institut odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika - raniji ~l. 63. ZIP-a), a ~ime prakti~no izvr{na odluka i vo|enje postupaka koji su joj prethodili gube svoj smisao u pogledu pravodobnosti pru`anja pravne za{tite i ostvarivanja prava pred sudovima. 4 Ove odredbe (zajedno sa drugim odredbama o postupanju u izvr{nom postupku) ukazuju na potrebu da se za izvr{ne sudije postavljaju iskusniji suci, dovoljan broj stru~nih saradnika i izvr{ilaca, kao i obezbijede materijalni uslovi za provo|enje izvr{enja (prostor, prijevoz pljenidbenih stvari i sl.), {to u dosada{njoj praksi nije slu~aj, a {to se ni u kom slu~aju ne mo`e prihvatiti kada se ima u vidu egzekutorska priroda izvr{nog postupka, shodna primjena Zakona o parni~nom postupku i drugih propisa materijalne prirode u postupku odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje ili prigovorima stranaka i u~esnika u postupku, te potreba tra`itelja izvr{enja za efikasnim postupkom u svrhu namirenja potra`ivanja. U protivnom, ukoliko se ne obezbijede makar i minimalni uvjeti u prednjem smislu za normalnije odvijanje izvr{nog postupka, ne samo deklarativna podr{ka od strane nadle`nih organa, a koji se postupak po na~elu oficioznosti vodi od strane suda moglo bi se re}i da ovaj Zakon o izvr{nom postupku ne}e polu~iti i dati rezultate u efikasnijoj za{titi prava i imovine kako fizi~kih tako i pravnih osoba, bez obzira {to isti sadr`i zna~ajne promjene koje bi u skladu sa prednjim mogle dovesti do vra}anja povjerenja u sudsku vlast kada je u pitanju prinudno provo|enje ostvarivanja prava gra|ana. ^lan 16. Tro{kovi postupka (1) Tro{kove postupka u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enja prethodno snosi tra`ilac izvr{enja. (2) Tra`ilac izvr{enja du`an je tro{kove postupka iz st. 1 ovog ~lana predujmiti u roku koji sud odredi. Sud }e obustaviti izvr{enje ako tro{kovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvr{enje ne mo`e provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni tro{kovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja ne}e provesti. (3) Tro{kove postupka koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava. (4) Izvr{enik je du`an tra`iocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje. (5) Tra`ilac izvr{enja du`an je izvr{eniku nadoknaditi neosnovano prouzroko vane tro{kove.

58 ^lan 16

(6) Zahtjev za naknadu tro{kova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana zavr{etka postupka. (7) O tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi njihova ostvarenja. 1 Op}enito: Odredbe o tro{kovima postupka, na~elno, nisu pretrpjele zna~ajnije izmjene, me|utim ono {to treba ista}i je da su prema ~l. 32. ranijeg ZIP-a isti bili regulirani pod nazivom tro{kovi izvr{enja, pa je ovakva neprecizna stilizacija teksta u pravnoj teoriji vodila mi{ljenju da se razlikuju tro{kovi postupka na koje shodno treba primjenjivati odredbe ZPP-a, jer su navedenom odredbom regulisani samo tro{kovi izvr{enja (Dr. Borivoje Starovi} Komentar Zakona o izvr{nom postupku, u`e zna~enje tro{kova izvr{nog postupka, Beograd, 1987, str. 92) u koje bi spadali tro{kovi preduzimanja izvr{nih radnji i prema kojem takse i drugi izdaci suda i stranaka koji nastaju u stadijumu odlu~ivanja o dono{enju rje{enja o izvr{enju i pravnim lijekovima protiv odluka suda ne bi imali svojstvo tro{kova izvr{enja. Ozna~enjem Tro{kovi postupka, iako Zakon ne nabraja koji su to tro{kovi, izbjegla su se prednja tuma~enja u u`em i {irem smislu i pod prednjim izrazom tro{kovi postupka se podrazumijevaju i tro{kovi takse, te drugih izdataka suda i stranaka koji nastaju u stadijumu odlu~ivanja o dono{enju rje{enja o izvr{enju i pravnim lijekovima protiv odluke suda, tro{kovi za sastav prijedloga po punomo}niku advokatu, kao i oni tro{kovi koji nastaju preduzimanjem izvr{nih radnji izdaci koje imaju slu`bena lica u vezi preduzimanja radnji izvr{enja (dnevnice i putni tro{kovi slu`benih lica, tro{kovi oglasa javne prodaje, tro{kovi vje{ta~enja, tro{kovi banaka i drugih subjekata koji preduzimaju izvr{ne radnje po nalogu suda ili po sili zakona, tro{kovi prijevoza i smje{taja zaplijenjenih stvari i dr.). Komentar uz stav 1. i 2: Prednje tro{kove postupka prethodno snosi tra`ilac izvr{enja (treba smatrati da je izvr{enik du`an prethodno snositi tro{kove svojih radnji podno{enja prigovora, dolaska u sud, izvo|enja dokaza koje on predla`e i sl.), a isto se odnosi i na sve sudionike u postupku, ako u postupku u~estvuju i preduzimaju radnje povodom kojih nastaju tro{kovi izvr{nog postupka (Enver Ze~evi}, Novi izvr{ni sudski postupak, Sarajevo, 2003, str. 20. i 21), bez obzira da li se radi o fazi odre|ivanja izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju, ili o provo|enju izvr{enja, odnosno o preduzimanju izvr{nih radnji, i tra`ilac izvr{enja je du`an predujmiti tro{kove postupka u iznosu i roku koji mu sud odredi. Prema sudskoj praksi: Obaveza na predujam tro{kova izvr{enja odnosi se i na dru{tveno politi~ku zajednicu kada se nalazi u polo`aju povjerioca. Zato je dru{tvenopoliti~ka zajednica du`na da postupi po rje{enju izvr{nog suda, saop{tenom javnom pravobraniocu, kao njenom zakonskom zastupniku i u odre|enom roku predujmi tro{kove koji su neophodni za uspje{no sprovo|enje izvr{enja. Ukoliko to ne u~ini, sud }e usljed propu{tanja obustaviti postupak izvr{enja (Okru`ni sud u Leskovcu, G`904/80 od 21.7.1980, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 52), {to smatram ispravnim, ali pri tome treba imati u vidu oslobo|enja iz ~l. 18. ZIP-a, u pogledu oslobo|enja od davanja jemstva, kao i u slu~ajevima

^lan 16 59

oslobo|enja od takse koji su propisani posebnim zakonima o taksama. Nepredujmljivanje prednjih tro{kova postupka od strane tra`ioca izvr{enja u potrebnom iznosu i odre|enom roku vodi obustavi izvr{enja, odnosno izvr{nog postupka, pod uvjetom da se izvr{enje bez predujmljenih tro{kova ne mo`e provesti, a {to je i zastupljeno u sudskoj praksi: Sud mo`e obustaviti izvr{enje ako vjerovnik ne predujmi tro{kove izvr{enja u odre|enom roku, samo ako je vjerovnik bio pozvan na polaganje predujma i u pozivu izri~ito naveden potreban iznos predujma (Okru`ni sud Vara`din, G`-19/81 od 27.1.1981, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1987, str. 106). Izuzev {to je rok za podno{enje zahtjeva za tro{kove sveden na 15 dana od dana zavr{etka postupka (za razliku od dosada{njeg roka od 30 dana), u odnosu na odredbe ranijeg ZIP-a u pogledu podno{enja zahtjeva za tro{kove postupka i dosu|enja istih nema radikalnijih izmjena. Ako u roku ne budu predujmljeni tro{kovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja ne}e provesti, ali }e se izvr{ni postupak nastaviti. U dosada{njoj teoriji, te u praksi sudova stanovi{te je da sud ne bi trebao obustaviti postupak izvr{enja ako tra`ilac izvr{enja ne predujmi tro{kove u roku koji je sud odredio, ali ih predujmi prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{nog postupka. 4 Komentar uz stav 3. do 7: Tro{kove postupka koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava, ali se isti namiruju od izvr{enika, kao i u slu~aju namirenja tro{kova tra`ioca izvr{enja u postupku koji nije pokrenut po slu`benoj du`nosti, a shodno odredbi da je izvr{enik du`an tra`iocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje. Tra`ilac izvr{enja du`an je izvr{eniku nadoknaditi neosnovano prouzrokovane tro{kove. Novina je utoliko {to je sada skra}en rok za podno{enje zahtjeva za naknadu tro{kova postupka, pa se isti podnosi najkasnije u roku od 15 dana od dana zavr{etka postupka (prema ranijim odredbama rok je bio 30 dana), dakle zahtjev za naknadu tro{kova postupka podnosi se u prednjem roku bez obzira da li se radi o tro{kovima tra`ioca izvr{enja koje je on prethodno snosio ili se pak radi o tro{kovima koje je tra`ilac izvr{enja neosnovano prouzrokovao izvr{eniku. U svakom slu~aju, a {to je ~esto u praksi sudova pitanje kod odre|ivanja tro{kova izvr{nog postupka kod obezbje|enja nu`nog smje{taja, mi{ljenja sam da treba ista}i pravno stanovi{te da: Povjerilac koji na osnovu izvr{ne isprave o prinudnom iseljenju iz stana uz obezbje|enje nu`nog smje{taja sprovede izvr{enje iseljenjem du`nika u nu`ni smje{taj, ima pravo da od du`nika tra`i naknadu tro{kova koje je imao oko obezbje|enja nu`nog smje{taja. Ovu naknadu povjerilac mo`e ostvariti u posebnoj parnici (prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989. - Posebno shvatanje pro{irene sjednice Parni~nog odjeljenja Vrhovnog suda Vojvodine od 16.11.1978, Bilten sudske prakse br. 1, str. 52), s tim {to treba prilagoditi nazive stranaka novim ozna~enjima u izvr{nom postupku iz stava 1. i 2. ~l. 2. ZIP-a. Isto tako ~esto pitanje je i oslobo|enje od tro{kova postupka za stranku, kojom prilikom stranke mije{aju tro{kove koje ona ima u preduzimanju zakonom

60 ^lan 16

dopu{tenih radnji u izvr{nom postupku, sa tro{kovima koje je du`na naknaditi suprotnoj strani, pa smatram isto tako potrebnim ista}i i to da: Nije u pravu du`nica kada smatra da ju je sud trebao osloboditi od pla}anja tro{kova postupka. Odredbe ~l. 172. ZPP-a primjenjuju se samo u slu~aju kada stranka tra`i da je se oslobodi od pla}anja tro{kova postupka koje ona mora podmiriti, ali se ta odredba ne mo`e primijeniti na slu~aj kada je du`nik u obavezi vjerovniku naknaditi tro{kove parni~nog i izvr{nog postupka (Okru`ni sud u Zagrebu, G`-3630/87-2 od 2.6.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 52), jer je u svakom slu~aju stranka du`na naknaditi tro{kove koje je prouzrokovala drugoj strani, a naro~ito ako su isti bespotrebno prouzrokovani. 8 Ono {to nisu ranije sadr`avale odredbe o tro{kovima izvr{enja, a sada je to u odredbama o tro{kovima postupka uneseno, je to {to o tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi njihova ostvarenja. Zakon ne propisuje posebno da li se rje{enje o tro{kovima postupka pobija prigovorom ili `albom, me|utim kada se ima u vidu generalno pravilo da se prvostepena rje{enja u izvr{nom postupku pobijaju prigovorom, ako zakonom nije druga~ije odre|eno i propisana `alba, to bi se i ovo rje{enje o tro{kovima postupka pobijalo prigovorom, pogotovu {to se tim rje{enjem odre|uje i provo|enje istog (a za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja i kada je u pitanju rje{enje o odre|ivanju izvr{enja ukoliko se isto pobija u dijelu tro{kova postupka pobija se prigovorom, a ne vi{e `albom, pa bi bilo neopravdano u jednom slu~aju omogu}avati pobijanje prigovorom, a u drugom `albom, iako se u oba slu~aja radi o odluci o tro{kovima postupka). Kako je izvr{enik, ne postupaju}i u paricionom roku, inicirao i prouzrokovao pokretanje izvr{nog postupka, ne samo da je du`an naknaditi tro{kove izvr{nog postupka ako se isti okon~a prinudnim ostvarenjem tra`bine tra`ioca izvr{enja, ve} je du`an iste naknaditi i u slu~aju da se izvr{ni postupak nije okon~ao prinudnim ostvarenjem tra`bine, ako je do{lo do obustave postupka uslijed nemogu}nosti ostvarenja tra`bine (kod izvr{enika nisu prona|ene pokretne stvari koje bi mogle biti predmet pljenidbe, propast stvari uslijed slu~aja, ako je obavezu u toku postupka ispunio izvr{enik dobrovoljno ili tre}e lice u njegovo ime, ako je izvr{enik predlo`io drugo sredstvo izvr{enja kada je u pitanju prodaja nekretnine, pa je sud udovoljio prijedlogu, snosi i ranije tro{kove i dr.). Tra`ilac izvr{enja }e biti du`an naknaditi tro{kove izvr{nog postupka izvr{eniku u slu~aju protivizvr{enja, kao i tro{kove koji su prozrokovani u prethodno provedenom izvr{nom postupku ~ije se protivizvr{enje tra`i, pod uvjetom da je udovoljeno prijedlogu za protivizvr{enje. Prednje je prihva}eno od strane sudske prakse: Tro{kove ukinutih procesnih radnji u izvr{nom postupku snosi povjerilac, bez obzira na to {to su ove radnje preduzete prije ukidanja izvr{ne isprave (Okru`ni sud Zagreb, G`-2066/85 od 7.5.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 46), jer se principijelno radi o neosnovano prouzrokovanim tro{kovima od strane tra`ioca izvr{enja u smislu stava 5. ovog ~lana, pa je sasvim i opravdano da sve tro{kove nastale u takvom izvr{nom postupku snosi tra`ilac izvr{enja.

10

^lan 17 61

11

Smatram da je u skladu sa odredbama o tro{kovima i nije bez zna~aja pravno stajali{te da: Povjerilac koji svoje potra`ivanje mo`e namiriti prebijanjem sa protivpotra`ivanjem du`nika, ali i pored toga tra`i naplatu svoga potra`ivanja u izvr{nom postupku, nema pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka (Vi{i privredni sud u Ljubljani, Sl. 299/71, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 30), ovo iz razloga {to bi se u konkretnom slu~aju bespotrebno vodio izvr{ni postupak na {tetu izvr{enika, gledaju}i sa aspekta prouzrokovanja tro{kova postupka i njihovog namirenja na teret izvr{enika (stav 4. ovog ~lana), {to bi se moglo re}i da vodi zloupotrebi prava od strane izvr{enika. O pitanjima tro{kova postupka, s obzirom na prednje definisanje istih (ne vi{e kao tro{kova izvr{enja), omogu}ena je shodna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku, a koji reguli{u tro{kove postupka po svim pitanjima koja nisu regulisana odredbama o tro{kovima izvr{nog postupka (o tro{kovima suparni~ara kada u izvr{nom postupku u~estvuje vi{e stranaka, {ta se podrazumijeva pod potrebnim tro{kovima za vo|enja postupka, o tro{kovima koji se ti~u zastupanja stranaka po punomo}nicima i zakonskim zastupnicima, te kad stranku zastupa pravobranila{tvo, oslobo|enju od pla}anja tro{kova, osiguranju tro{kova i sl.). Tro{kovi postupka na koje tra`ilac izvr{enja ima pravo regulisani su ~lanom 16. Zakona o izvr{nom postupku, s tim {to je u stavu 4. navedenog ~lana odre|eno da je izvr{enik du`an tra`iocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje, te da je u praksi sudova, u skladu sa navedenom odredbom, da odobravaju tro{kove za sastav prijedloga za izvr{enje na zahtjev tra`ioca izvr{enja, pod uvjetom da je prijedlog sastavljen po punomo}niku advokatu, a {to mora biti nazna~eno u prijedlogu i ovjereno pe~atom navedenog punomo}nika advokata. U prilog prednjem mi{ljenju je pravno stajali{te da: Odvjetniku pripada nagrada za tra`enje klauzule pravomo}nosti na sudsku odluku i za obavje{tavanje stranke samo ako u spisu postoji dokaz da je ta radnja stvarno izvr{ena (Vi{i privredni sud Srbije, P`-3587/78 od 2.6.1978, prema Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 106), a s obzirom da u tro{kove stranke spadaju i tro{kovi preduzimanja potrebnih radnji od strane punomo}nika, a koje tro{kove prethodno snosi stranka. ^lan 17. Nov~ana kazna i prinudne mjere u izvr{nom postupku (1) Kad je ovim zakonom nov~ana kazna predvi|ena kao sredstvo izvr{enja, mo`e se izre}i fizi~kim licima u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 KM. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana nov~ana kazna u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM mo`e se izre}i i odgovornom licu u pravnom licu.

12

13

14

62 ^lan 17

(3) Nov~ana kazna iz st. 1. i 2. ovog ~lana mo`e se ponovo izricati ako izvr{enik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postu pa protivno zabrani. (4) Prije izricanja nov~ane kazne sud }e omogu}iti izvr{eniku da se izjasni, a po potrebi odr`a}e i ro~i{te radi izvo|enja dokaza. (5) Nov~anu kaznu rje{enjem izri~e sudija, vode}i ra~una pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi izvr{enika, zna~enju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slu~aja. Rje{enjem se odre|uje i rok pla}anja. (6) Lice kojem je kazna izre~ena mo`e izjaviti prigovor protiv rje{enja u roku od osam dana od prijema rje{enja. (7) Lice kojem je kazna izre~ena u skladu sa ovim ~lanom snosi sve tro{kove nastale izricanjem i izvr{enjem te kazne. (8) Nakon izvr{nosti rje{enja, nov~anu kaznu napla}uje du`nosti, u korist bud`eta iz kojeg se izvr{ni sud izvr{enja terete predra~unska sredstva suda, a naknada sud odre|uje zaklju~kom, izvr{ava se u postupku nov~ane kazne. sud po slu`benoj finansira. Tro{kovi ovih tro{kova koje prinudne naplate

(9) Odredbe ovog ~lana ne mogu se primjenjivati ako je izvr{enik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije druga~ije odre|eno. (10) Nov~ana kazna, prema odredbama ovog ~lana mo`e se izre}i i izvr{iti prema izvr{eniku i drugim fizi~kim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slu~aju da odbiju dati podatke o imovini izvr{enika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani skrivaju, o{te}uju ili uni{tavaju imovinu izvr{enika ili ometaju sud u provo|enju izvr{nih radnji. (11) Nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama st. od 1. do 10. ovog ~lana ne mo`e se pretvarati u kaznu zatvora. 1 Op}enito: Prema odredbama ZIP-a iz 1978. godine nov~ana kazna je bila predvi|ena kao mjera prinude prema izvr{eniku koji ne postupa po rje{enju o izvr{enju, a du`an je izvr{iti radnju koju samo on mo`e izvr{iti i pravila o izricanju nov~ane kazne i visina iste bila su propisana u st. 2. i 3. ~l. 225., a u ~lanu 231. (na~in provo|enja izvr{enja vra}anja na rad radnika) bila je i izri~ito propisana. U osnovnim odredbama novog zakona zna~ajna je novina, koja treba da u~ini izvr{ni postupak efikasnijim, u propisivanju nov~anih kazni na na~in da se

^lan 17 63

pro{iruje mogu}nost izricanja istih (u ranijem zakonu mogla se izricati samo za obavezu izvr{enika koja se sastojala u ~inidbi, i to nezamjenjivoj, odnosno ~inidbi koju je samo izvr{enik mogao izvr{iti) i drugih prinudnih mjera kao svojevrsnog na~ina prinude radi izvr{enja, prije svega kod pojedinih sredstava izvr{enja - izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretne stvari, radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti samo izvr{enik, radi obaveze na trpljenje i ne~injenje, za slu~aj ponovnog smetanja posjeda, radi vra}anja zaposlenog na rad odnosno u slu`bu, a iste se pod op}im uvjetima mogu izricati i u drugim slu~ajevima - za prikrivanje ili davanje neta~nih podataka o izvr{enikovoj imovini kako od samog izvr{enika, tako od strane tre}ih lica, te izbjegavanja davanja prednjih podataka. 3 Osim nov~ane kazne, kao posrednog sredstva izvr{enja i kao mjere prinude, na osnovu ~l. 21. Zakona o izvr{nom postupku, shodnom primjenom odredaba Zakona o parni~nom postupku (Glava XXV - nepo{tivanje suda, ~lanovi 406. do 413.), nov~ana kazna se mo`e u izvr{nom postupku izricati i u slu~aje vima nepo{tivanja suda, odnosno zbog procesnih prekr{aja mo`e do}i do izricanja nov~ane kazne i strankama i u~esnicima u izvr{nom postupku, a koju nov~anu kaznu ne treba dovoditi u vezu sa nov~anom kaznom u izvr{nom postupku koja je u Zakonu o izvr{nom postupku predvi|ena kao mjera prinude u cilju provo|enja izvr{enja i za razliku od kazne predvi|ene i izre~ene po pravilima sadr`anim u odredbama Zakona o parni~nom postupku, kazna izre~ena po odredbama Zakona o izvr{nom postupku se po istim ne mo`e pretvarati u kaznu zatvora. Komentar uz stav 13: U pogledu visine nov~ane kazne, uvjeta za izricanje i za postupak, Zakon o izvr{nom postupku propisuje da kad je ovim zakonom nov~ana kazna predvi|ena kao sredstvo izvr{enja, odnosno mjera prinude, mo`e se izre}i fizi~kim licima u iznosu od 100 KM do 5.000 KM, a pravnoj osobi u iznosu od 1.000 do 100.000 KM. Nov~ana kazna u iznosu od 500 KM do 5.000 KM mo`e se izre}i i odgovornoj osobi u pravnoj osobi. Nov~ana kazna u prednjim slu~ajevima mo`e se ponovo izricati ako izvr{enik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani, i to u granicama Zakonom odre|enog minimuma i maksimuma, odnosno u istom ili ve}em iznosu, a do maksimuma predvi|enog Zakonom, {to je prepu{teno na ocjenu sudu u svakom konkretnom slu~aju prema postoje}im okolnostima i zna~enju radnje koju treba izvr{iti (mislim da bi u zakonskom tekstu bilo pravilnije odrediti umjesto pojma zna~enje radnje pojam zna~aj radnje, a iz razloga neodre|enosti i neadekvatnosti pojma zna~enje jer se pod istim podrazumijeva tuma~enje ne~eg ili nekog izraza u njegovom op{tem poimanju i odre|enju, a ne ukazuje na stepen zna~aja izvr{ne radnje koji bi u konkretnom slu~aju slu`io kao jedan od kriterija za izricanje nov~ana kazne i njene visine). Smatram da je u skladu sa prirodom obaveze i institutom nov~ane kazne, s obzirom da istu mo`e izvr{iti i druga osoba, i pravno stajali{te iskazano u odluci suda: Nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se rje{enjem o izvr{enju istovremeno izrekne nov~ana kazna du`niku ako u odre|enom roku ne ispuni svoju obavezu kada - imaju}i u vidu prirodu izvr{ne isprave i ~inid-

64 ^lan 17

bu du`nu ~inidbu mo`e izvr{iti i druga osoba (Os Beograd, G`-3539/85 od 28.5.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185).
7 Isto je i sa pravnim shvatanjem u odluci suda da: U postupku zbog smetanja posjeda sud je izrekom rje{enja ovla{ten samo zaprijetiti nov~anom kaznom, a o visini te kazne odlu~it }e se u izvr{nom postupku (Os Zagreb, G`-3523/87 od 26.5.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185), {to je sasvim razumljivo jer ZPP ne predvi|a ovu vrstu gra|anskopravne sankcije u prednjem smislu i iz prednjih razloga, s obzirom da je ista svojstvena samo za izvr{ni postupak. Komentar uz stav 47: Prije izricanja nov~ane kazne sud }e omogu}iti izvr{eniku da se izjasni, a po potrebi odr`at }e i ro~i{te radi izvo|enja dokaza (mo`da bi trebalo re}i i drugim licima kad je to ovim zakonom odre|eno ~ime se pro{iruje mogu}nost na izricanje vi{e kazni i za osobe koje prikrivaju imovinu izvr{enika), a nov~anu kaznu rje{enjem izri~e sudija i odre|uje rok pla}anja, vode}i ra~una pri odmjeravanju visine kazne o zna~aju radnje koju je izvr{enik morao obaviti te o drugim okolnostima slu~aja. Protiv prenjeg rje{enja o izricanju nov~ane kazne lice kome je ista izre~ena mo`e izjaviti prigovor u roku od osam dana od prijema rje{enja (op{te je pravilo u izvr{nom postupku prema odredbama ovog zakona da se prvostepena rje{enja donesena u istom pobijaju prigovorom) i lice kojem je prednja kazna izre~ena snosi sve tro{kove nastale izricanjem i izvr{enjem te kazne. Kada je u pitanju paricioni rok za postupanje izvr{enika sadr`an u dispozitivu rje{enja o nov~anom ka`njavanju izvr{enika, u sudskoj praksi je zauzeto stanovi{te da se naplati nov~ane kazne pristupa tek po proteku tog roka, ali i da se rje{enje o nov~anom ka`njavanju ne}e provoditi ukoliko izvr{enik obavezu iz rje{enja o izvr{enju ispuni prije isteka navedenog paricionog roka, i stoga i jeste prihvatljivo prednje stanovi{te iskazano u sudskoj odluci: Kad du`nik ispuni svoju nenov~anu obavezu, u~ini du`nu nezamjenjivu radnju, makar i nakon proteka roka za ispunjenje, ali prije nego {to se donese rje{enje o provo|enju izvr{enja rje{enja o izre~enoj nov~anoj kazni, izre~ena nov~ana kazna se ne izvr{ava. Ovo stoga {to izvr{enje (uvjetno) izre~ene nov~ane kazne iz ovog propisa nije sankcija za nepravodobno izvr{enje du`ne obaveze, nego je to uz izricanje nov~ane kazne sredstvo prinude na izvr{enje obaveze pa ono gubi svaki smisao i svrhovitost nakon {to je obaveza ispunjena (Os Dubrovnik, G`-486/85 od 7.6.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 185), normalno sve ovo, uz napomenu da se sada du`nik ozna~ava izrazom - izvr{enik. Komentar uz stav 810: Nakon izvr{nosti rje{enja o izricanju nov~ane kazne (st. 1. do 4. ~lana 13. Zakona o izvr{nom postupku), nov~anu kaznu napla}uje sud po slu`benoj du`nosti, u korist bud`eta iz kojeg se izvr{ni sud finansira (ranije u korist bud`eta u ovisnosti po kojem je zakonu izre~ena, ako je federalni propis, u korist bud`eta Federacije). Tro{kovi izvr{enja terete predra~unska sredstva suda, a naknada ovih tro{kova koje sud odre|uje zaklju~kom izvr{ava se u postupku prinudne naplate nov~ane kazne. Izuzetno, od prednjeg, navedene odredbe ne mogu se primjenjivati ako je izvr{enik

10

^lan 17 65

Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te tijela ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko Zakonom nije druk~ije odre|eno. Nov~ana kazna, u prednjim slu~ajevima, prema odredbama Zakona mo`e se izre}i i izvr{iti prema izvr{eniku i drugim fizi~kim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnoj osobi, i u slu~aju da odbiju dati podatke o imovini izvr{enika, kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani, skrivaju, o{te}uju ili uni{tavaju imovinu izvr{enika ili ometaju sud u provo|enju izvr{nih radnji. 11

Starje{ina organa u dr`avnoj upravi mo`e biti ka`njen u izvr{nom postupku, zbog neizvr{enja odluke o vra}anju radnika na rad (Okru`ni sud u Beogradu, G`-1031/83, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 267), je sasvim prihvatljivo stajali{te sudske prakse i u okviru odredbi ovog zakona, {to proizlazi iz stava 9. ovog ~lana, s obzirom da je istim propisano da se odredbe ovog ~lana ne mogu primjenjivati ako je izvr{enik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko Zakonom nije druga~ije odre|eno.
Komentar uz stav 11: Propisano je i da se nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama o nov~anim kaznama ne mo`e pretvarati u kaznu zatvora. Slijedom prednjih odredbi Zakona isklju~en je zatvor kao prinudna mjera prema izvr{eniku koji nije spreman da izvr{i obavezu, prije svega iz razloga sumnje ve}ine ~lanova radne grupe da li je izricanje ovakve mjere (li{enja slobode) legalno sa stanovi{ta obaveza iz me|unarodnih konvencija (zabrana du`ni~kog zatvora ili ropstva) i smiju li se izre}i van krivi~nog postupka. Pored toga, navedene prednje mjere o izricanju nov~anih kazni efikasnije poga|aju izvr{enika, jer se istim umanjuje njegova imovina, za koju je i te kako zainteresovan i sam izvr{enik, a samim tim, s obzirom na visine nov~anih kazni, isti }e nastojati da izvr{i svoju obavezu, za razliku od zatvora, u kom slu~aju tro{kovi boravka izvr{enika u zatvoru padaju na teret dr`ave. Samo izuzetno, kako je to najprije navedeno u slu~ajevima odgovaraju}e primjene odredaba Zakona o parni~nom postupku, izricanjem nov~ane kazne za procesne prekr{aje, moglo bi do}i i do primjene mjere zatvora, odnosno do zamjene nov~ane kazne izre~ene za prednje prekr{aje u kaznu zatvora, a koje pretvaranje, odnosno zamjena se vr{i po pravilima Krivi~nog zakona (~l. 412. ZPP-a). U prednjim slu~ajevima izricanja nov~ane kazne i zamjene iste za kaznu zatvora Zakon o parni~nom postupku nije precizirao protiv takvog rje{enja pravno sredstvo iako je to u~inio samo za slu~aj izricanja nov~ane kazne u kojem slu~ajevima je propisao da se pobija `albom (~l. 413. st. 1. ZPP-a), {to nije slu~aj sa rje{enjem o zamjeni nov~ane kazne u kaznu zatvora, pa bi se iz odredbi ~l.. 412. ZPP-a moglo re}i da se isto pobija pravnim sredstvom predvi|enim u Zakonu o krivi~nom postupku, prema pravilima kojeg se i vr{i zamjena nov~ane u kaznu zatvora. Iako se radi o sudskoj odluci iz 1979. godine, donesenoj u vrijeme va`enja ZIP-a iz 1978. godine, s obzirom na stav 11. ovog ~lana i odredbu da se nov~ana kazna izre~ena po prethodnim odredbama st. od 1. do 10. ovog ~lana

12

13

66 ^lan 18

ne mo`e pretvarati u kaznu zatvora, u cijelosti je prihvatljivo pravno stajali{te iskazano u obrazlo`enju sudske odluke:

Kod izvr{ne radnje koju mo`e izvr{iti samo du`nik sud ne mo`e izri~u}i nov~anu kaznu rije{iti da }e se ta kazna u slu~aju nepla}anja zamijeniti kaznom zatvora. Zamjena nov~ane kazne u kaznu zatvora nije uop}e predvi|ena u odredbama Zakona o izvr{nom postupku, a s obzirom na konkretni slu~aj ni u odredbama Zakona o braku i porodi~nim odnosima (OS Slavonska Po`ega, G`-619/79 od 10.8.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989. godine, str. 185).
^lan 18. Jemstvo (1) Kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, jemstvo se daje u gotovini. Sud mo`e odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. (2) Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, gradovi s i op}ine i njihovi organi i slu`be nisu du`ni dati jemstvo kad u po-stupku u~estvuju kao stranke. (3) Na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo. (4) Ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog potra`ivanja iz tog jemstva. 1 2 Op}enito: Odredbe o jemstvu bile su regulisane st. 1. i 2. ~l. 33. ZIP-a 1978. godine. I sada se u op}im odredbama generalno reguli{e jemstvo i uvjeti za davanje istog. Tako se propisuje da se jemstvo, kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, daje u gotovini, a sud mo`e odobriti davanje jemstva ({to ranije odredbe o jemstvu nisu sadr`avale) u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. Nadalje je propisano da Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Distrikt Br~ko, kantoni, gradovi i op}ine i njihovi organi i slu`be nisu du`ni dati jemstvo kad u postupku u~estvuju kao stranke. Novom odredbom se odre|uje i to da na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo i da, ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog potra`ivanja iz tog jemstva.

^lan 18 67

Na ovaj na~in je pro{irena mogu}nost primjene ovog instituta, {to vodi ve}em obezbje|enju tra`itelja izvr{enja u cilju namirenja (ne mora biti samo u gotovini, {to je propisivao raniji zakon), a na datom jemstvu, protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo. Nadalje, odredbama o jemstvu, odre|eno je da ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njezin }e prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog potra`ivanja iz tog jemstva. Iz prednjih odredbi proizlazi da o pravu na naknadu, u prednjim slu~ajevima, odlu~uje izvr{ni sud jer se u konkretnom slu~aju radi samo o tro{kovima koji su eventualno prouzrokovani radnjom za koju je jemstvo i dato, {to prednje ~ini i opravdanim i {to je ujedno jedini slu~aj kada izvr{ni sud odlu~uje o nakande {tete koja se pla}a iz jemstva, ali samo ako se radi o neosnovano prouzrokovanim tro{kovima u prednjem slu~aju. Ovaj institut poznavao je i raniji Zakon o izvr{nom postupku, a naziv tog instituta (jemstvo) bio je kritikovan u pravnoj teoriji, prema kojoj kritici isti izaziva konfuziju s obzirom da se pod jemstvom kao institutom obligacionog prava podrazumijeva obaveza tre}eg lica prema povjeriocu da }e ispuniti punova`nu i dospjelu obavezu du`nika, ako to ovaj ne u~ini, pa bi ono {to se u izvr{nom postupku podrazumijeva pod izrazom jemstvo trebalo ozna~iti izrazom osiguranje (obezbje|enje), pogotovu {to u nekim svojim posebnim odredbama novi Zakon o izvr{nom postupku tu rije~ i upotrebljava (~l. 86. stav 1, ~l. 103. stav 2. i 7. i dr.). Pod jemstvom, u izvr{nom postupku kao institutom u izvr{nom postupku treba podrazumijevati iznos koji se pola`e kao uvjet da bi se preduzela neka radnja u izvr{nom postupku (Enver Ze~evi}, Novi izvr{ni sudski postupak, Sarajevo, 2003. godine, str. 23). Mora se primijetiti da je ovaj institut davanja jemstva u izvr{nom postupku imao ve}i zna~aj kada su u pitanju bila odlu~ivanja po prijedlozima mjera obezbje|enja (predhodnih i privremenih mjera obezbje|enja), a o kojima se sada odlu~uje u parni~nom postupku, te u slu~ajevima odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika iz ~l. 63. ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, a {to novi zakon vi{e ne predvi|a, te u slu~aju prigovora tre}eg lica i upu}ivanja istog na parnicu shodno st. 2. ~l. 65. ranijeg zakona, u kojem slu~aju se izvr{enje odga|alo i odga|anje izvr{enja je moglo biti uslovljeno davanjem jemstva, {to nije slu~aj sa odredbama novog Zakona o izvr{nom postupku kada se odlu~uje o prigovoru tre}eg lica (prema ~l. 53. st. 2. novog Zakona o izvr{nom postupku, tre}e lice mo`e tra`iti odgodu izvr{enja samo u parni~nom postupku, pri ~emu se na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera osiguranja). Umanjenjem obima primjene instituta jemstva u izvr{nom postupku u prednjim slu~ajevima se ne dira u zna~aj i neophodnost ovog instituta u izvr{nom postupku u svrhu efikasnijeg izvr{nog postupka kod javne dra`be, za slu~aj prodaje pokretne ili nepokretne izvr{enikove imovine i davanju osiguranja iz ~l. 86. Zakona o izvr{nom postupku, te kod promjene sredstva i predmeta izvr{enja po prijedlogu izvr{enika iz ~l. 71. Zakona o izvr{nom postupku, za slu~aj upu}ivanja iz ~l. 103. st. 2. i 7. navedenog zakona lice koje osporava

68 ^lan 19

potra`ivanje, u kom slu~aju se mo`e tra`iti davanje osiguranja (u op{tim pravilima o izvr{nom postupku se koristi izraz jemstvo, pa bi u svakom slu~aju bilo primjerenije ovaj izraz koristiti dosljedno u cijelom Zakonu, pa i u navedenom ~lanu, ne samo zbog dosljednosti ve} i zbog toga kako bi se izbjeglo mije{anje ovog izraza sa mjerama osiguranja o kojima se sada odlu~uje u parni~nom postupku, ili sa mjerama osiguranja zasnivanjem zalo`nog prava iz ~l. 251. a, b, c i d ranijeg Zakona o izvr{nom postupku, a koje se mjere osiguranja ili obezbje|enja i dalje primjenjuju u izvr{nom postupku), te u slu~ajevima iz ~l. 129. st. 2., 147. st. 3., 149. st. 2. i 208. st. 2. Zakona o izvr{nom postupku. ^lan 19. Izvr{enje odluke stranog suda Izvr{enje odluke stranog suda mo`e se odrediti i provesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje. 1 Iz odredbe da se izvr{enje odluke stranog suda mo`e odrediti i provesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje proizlazi da je izvr{ni sud ovla{ten da kao prethodno pitanje raspravi da li odluka stranog suda ispunjava uvjete da poslu`i kao izvr{na isprava i kada nema odluke o egzekvaturi, a {to je u saglasnosti sa odredbama ~l. 101. st. 5. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosi ma (Sl. list SFRJ br. 43/82, koji se primjenjuje sve dok Parlament BiH ne donese novi kolizioni zakon). Dakle, izvr{ni sud je ovla{ten da, odlu~uju}i o prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na stranoj sudskoj odluci, odlu~i i o priznanju strane sudske odluke (ukoliko ne postoji ve} odluka o egzekvaturi iste), i to po pravilima o rje{avanju prethodnih pitanja, s tim {to odluka izvr{nog suda u prednjem slu~aju proizvodi pravne posljedice samo za taj konkretni slu~aj i u tom izvr{nom postupku u kojem je na osnovu takve odluke i doneseno rje{enje o izvr{enju.

Z Zakonom o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima je ure|ena i materija priznanja i izvr{enja stranih odluka - sudskih i arbitra`nih, i to u ~l. 96. do 101. navedenog zakona. U ovim odredbama je odre|eno da se sudskom odlukom, po pitanju priznanja i njegovih pravnih posljedica, smatra i nagodba sklopljena pred stranim sudom (~l. 86. st. 2. navedenog zakona), a {to nije slu~aj sa nagodbom zaklju~enom pred stranom arbitra`om, jer takve odredbe nisu sadr`ane u prednjem zakonu. Generalnu i bezrezervnu odredbu ~l. 86/2 ZRSZ o izjedna~avanju stranih sudskih nagodbi s presudama stranih sudova trebalo bi tuma~iti s odre|enim ogradama i ne bi je trebalo primjenjivati u odnosu na nagodbe sklopljene pred tim sudovima stranih zemalja ~iji pravni sistemi tim nagodbama ne pridaju onih procesnopravnih svojstava, po kojima se one u izvjesnom smislu posebno u pogledu svojstva pravosna`nosti i izvr{nosti izjedna~avaju sa presudama koje donose sudovi tih stranih zemalja (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no procesno pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984. godina, str. 136).

^lan 19 69

S obzirom na odredbu iz ~l. 19. ovog Zakona o izvr{nom postupku, koja sadr`i samo pravilo kada je u pitanju odre|ivanje izvr{enja na temelju strane sudske odluke, te na navedene odredbe Zakona o rje{avanju sukoba zakona, trebalo bi se uzeti da se prednja pravila, uz naprijed navedene rezerve, odnose kako na sudske nagodbe zaklju~ene pred stranim sudom, tako i na odluke arbitra`a koje se po me|unarodnom pravu smatraju stranim (~l. 86., 97. ZRSZ), te i na nagodbe zaklju~ene pred stranim arbitra`ama za koje je mjerodavno procesno pravo zemlje sa kojom je BiH zaklju~ila bilateralnu konvenciju koja predvi|a uzajamno priznanje i izvr{enje i nagodbi sklopljenih pred arbitra`om (~l. 3. ZRSZ). Svojstvo strane sudske odluke ima i odluka drugog organa koja je u dr`avi dono{enja izjedna~ena sa sudskom odlukom (sudskim poravnanjem). Ali ovo samo pod uvjetom da se tom odlukom ure|uju pravne situacije u statusnim, porodi~nim, imovinskim ili drugim materijalnopravnim odnosima sa me|unarodnim elementom i ista }e se priznati u BiH ako je podnijet uredan zahtjev i potvrda nadle`nog stranog suda ili drugog stranog organa ~ija je odluka izjedna~ena sa odlukom suda u stranoj zemlji, da je odluka postala pravosna`na (ili kona~na, odnosno izvr{na) po pravu dr`ave u kojoj je donesena. Prema B. Starovi}u Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987. godine, str. 41, sud }e odbiti priznanje strane sudske odluke ako postoji neka od slijede}ih negativnih pretpostavki: da je lice protiv koga je odluka donesena bilo nepravilnostima u postupku sprije~eno da u tom postupku u~estvuje (za ovo je potrebno da lice protiv koga je odluka donesena ulo`i prigovor; da postoji isklju~iva nadle`nost drugog suda ili organa u SFRJ (izuzev u bra~nom sporu kada priznanje tra`i tu`eni ili ako tu`itelj tra`i priznanje odluke u takvom sporu, a tu`eni tome ne prigovara); da je sud ili drugi organ u BiH u istoj pravnoj stvari ve} donio pravosna`nu odluku ili da je ve} priznata druga strana odluka (sud }e zastati sa priznanjem strane sudske odluke ako u SFRJ te~e parnica izme|u istih stranaka i u istoj pravnoj stvari koja je ranije pokrenuta, do pravosna`nog okon~anja te parnice); da je strana sudska odluka suprotna u Ustavu utvr|enim osnovama dru{tvenog ure|enja; da ne postoji uzajamnost u priznanju stranih sudskih odluka, izuzev za odluke donijete u bra~nim, paternitetskim i maternitetskim sporovima, ili u drugim sporovima ako je priznanje tra`io dr`avljanin SFRJ (uzajamnost se pretpostavlja dok se suprotno ne doka`e). Navedene negativne pretpostavke koje ne dozvoljavaju da se strana odluka prizna su istovremeno pretpostavke koje spre~avaju njeno izvr{enje, s tim {to za izvr{enje treba pru`iti i dokaz o postojanju pozitivne pretpostavke pravosna`nosti, odnosno izvr{nosti odluke po pravu dr`ave u kojoj je predmetna odluka i donijeta. Razli~ita su pravna stanovi{ta u pravnoj teoriji o tome da li u izvr{nom postupku, kada se rje{ava kao prethodno pitanje priznanje strane odluke, da li rje{enje o izvr{enju mora sadr`avati i obrazlo`enje s obzirom da isto inkorporira u sebe i odluku o egzekvaturi strane sudske odluke. Imaju}i u vidu sudsku praksu da Kada se zahtijeva odre|ivanje izvr{enja kondemnatorne strane odluke, ne vodi se poseban postupak priznanja ve} se o priznanju

70 ^lan 19

rje{ava kao o prethodnom pitanju, a u rje{enju o izvr{enju je obuhva}eno priznanje strane sudske odluke (Savezni sud, Gzs-19/82 od 8.7.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51), moglo bi se re}i da rje{enje o izvr{enju u konkretnom slu~aju ne mora sadr`avati obrazlo`enje. Pitanje osnovanosti priznanja strane sudske odluke bi se eventualno razmotrilo u postupku rje{avanja po prigovoru, {to ni u kom slu~aju ne zna~i da prije odre|ivanja izvr{enja sud ne}e preispitati sve zakonske uslove za priznanje iste i pod tim uslovom smatram da bi se prednje zbog efikasnijeg postupanja u izvr{nom postupku moglo i prihvatiti, s tim {to smatram da rje{enje o odbacivanju prijedloga za izvr{enje, iz razloga {to strana sudska odluka nije priznata u postupku rje{avanja prethodnog pitanja od strane izvr{nog suda, u svakom slu~aju mora biti obrazlo`ena i to obrazlo`enje treba da sadr`i i razloge nepriznavanja prilo`ene uz prijedlog strane izvr{ne isprave.
7 Suprotno prednjem mi{ljenju je da Rje{enje o dozvoli izvr{enja odluke stranog suda mora biti obrazlo`eno (Vrhovni sud Hrvatske, G`-686/79 od 3.4.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51), a sa kojim mi{ljenjem se ne bih slo`io iz razloga naprijed datih u ovom pasusu, kao i iz razloga {to bi se eventualne nepravilnosti kod rje{avanja prethodnog pitanja raspravile po eventualno izjavljenom prigovoru (treba imati u vidu da je izvr{ni postupak u odre|enoj fazi skra}eni postupak, do izjavljivanja prigovora u kom ~asu se tek otvara prostor za primjenu raspravnog i na~ela kontradiktornosti, a {to je u skladu sa prirodom i ciljem izvr{nog postupka, a principijelno govore}i da se od samog podno{enja prijedloga primjenjuje na~elo legaliteta). Smatram zna~ajnim ovdje podsjetiti na odredbu ~l. 12. stav 2. ZIP-a, kojom je propisano da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e izjaviti prigovor, a `alba kada je to ovim zakonom izri~ito propisano, ovo iz razloga {to je slijedom zakonskih odredbi ~l. 46. stav 3. izri~ito propisano da rje{enje kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen tra`ilac izvr{enja mo`e pobijati samo `albom, pa bi se u tom slu~aju prednja rje{enja kojim se prijedlog za izvr{enje odbacuje ili odbija pobijala `albom, kao osnovnim redovnim pravnim lijekom. S obzirom na prednju odredbu, a kako je istom precizno i striktno regulisano pitanje pobijanja rje{enja u izvr{nom postupku, ne bi se u smislu ~l. 21. ZIP-a mogle shodno primijeniti odredbe iz ZPP-a o pravnim lijekovima na prvostepene odluke, odnosno da se prvostepeno rje{enje pobija `albom, ukolikom to nije striktno propisano ovim zakonom. Treba ista}i i ~injenicu da u sudskoj praksi prednja odredba i njena dosljedna primjena jo{ uvijek nije implementirana, te da neki sudovi jo{ uvijek u pouci o pravnom lijeku isti~u da je dozvoljena `alba iako se radi o prvostepenom rje{enju za koje Zakonom nije predvi|eno da se pobija `albom. Ukoliko se prizna strana sudska odluka u okviru izvr{nog postupka ili se pak podnese priznata strana sudska odluka uz prijedlog za izvr{enje, nije od zna~aja prilikom ispitivanja podobnosti iste (~l. 27. ZIP-a) da li je ista donesena zbog izostanka. Za izvr{enje strane presude zbog izostanka potrebno je

10

^lan 19 71

da se ispune samo one pretpostavke koje su propisane i za izvr{enje ostalih stranih sudskih odluka (Vrhovni sud Hrvatske, G`-336/82. od 23.12.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51).
11 Pravno shvatanje da Nepostojanje obrazlo`enja kao ni potvrde o izvr{nosti strane odluke, nije apsolutni razlog za uskra}ivanje njenog priznanja i izvr{enja (Vrhovni sud Hrvatske, G`-336/82 od 23.12.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51) moglo bi se prihvatiti kod dono{enja odluke o egzekvaturi iste, me|utim, bio bi osnovan prigovor na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja utemeljenog na priznatoj stranoj sudskoj odluci koja ne sadr`i klauzulu izvr{nosti jer je klauzula izvr{nosti jedan od op{tih zakonom predvi|enih preduslova za odre|ivanje izvr{enja (~l. 35. ZIP-a) da bi se pristupilo preispitivanju podobnosti izvr{ne isprave. Kada se prethodno utvrdi da odluka stranog suda ispunjava uslove za priznanje, odnosno kad se utvrde op{ti i posebni uslovi za isto i ako je odluka izvr{na, nadle`ni sud }e donijeti rje{enje o izvr{enju kao kad je u pitanju odluka doma}eg suda (dakle, kad je sud donio rje{enje o izvr{enju na osnovu strane sudske odluke, on je i priznao stranu sudsku odluku). U postupku priznavanja, odnosno izvr{enja strane sudske odluke du`nik mo`e isticati prigovor neosnovanosti potvrde stranog suda o pravosna`nosti odluke i o tom prigovoru je du`an da meritorno odlu~i sud koji ocjenjuje da li je strana odluka podobna za izvr{enje u BiH (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 101). U cijelosti su prihvatljiva pravna stanovi{ta i mi{ljenja sudske prakse iskazana u odlukama koje su donesene i prije stupanja na snagu i primjene ovog zakona, jer razlozi istaknuti u tim odlukama jesu razlozi koje imaju u vidu i odredbe ovog zakona, i to: Da bi se odluka stranog suda mogla izvr{iti, nije potrebno da se prethodno donese posebno rje{enje o njenom priznanju. Kad je inostranom sudskom odlukom du`niku nalo`eno da svoju obavezu ispuni pla}anjem u stranoj valuti, tada se u postupku izvr{enja te odluke strana valuta prera~unava u dinare po te~aju koji va`i u vrijeme dono{enja rje{enja o izvr{enju (Vrhovni sud Hrvatske, G`-2672/78 od 1.8.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51).

12

13

14

U postupku izvr{enja strane odluke du`nik ne mo`e isticati prigovor da je klauzula o izvr{nosti te odluke data protivno zakonu ili iz zablude, ve} mo`e samo tra`iti da strani sud koji je izdao klauzulu donese rje{enje o njenom ukidanju ako to dopu{taju propisi dr`ave kojoj pripada strani sud (Vrhovni sud Hrvatske, G`-3538/78 od 1.3.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 51), {to je sasvim i razumljivo s obzirom da je odredbom iz ~l. 35. stav. 4. propisano da }e neosnovanu klauzulu izvr{nosti ukinuti rje{enjem isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju, premda mislim da u konkretnom slu~aju Zakon ima u vidu odluke doma}ih sudova i organa s obzirom na rok od 8 dana, koji

72 ^lan 20

je te{ko ispo{tovati ukoliko je u pitanju strana sudska odluka. Iz prednjih razloga bilo bi potrebno razmotriti prednju odredbu i istu korigirati, odnosno razgrani~iti kada je u pitanju ukidanje klauzule izvr{nosti odluke doma}eg suda ili organa, a u odnosu na isto kada je u pitanju odluka stranog suda ili organa a ~ija se odluka izjedna~ava sa sudskom odlukom. 15 Prednje zakonsko rje{ene iz ~l. 19. ovog Zakona o izvr{nom postupku ne isklju~uje mogu}nost podno{enja uz prijedlog za izvr{enje rje{enja o priznanju strane sudske odluke, donesenog od stvarno i mjesno nadle`nog suda, {to bi imalo svoju dobru stranu utoliko {to izvr{enik u izvr{nom postupku ne bi mogao da isti~e da nisu ispunjeni uslovi za priznanje sudske odluke, a {to vodi br`em okon~anju postupka jer bi se u tom slu~aju izvr{enje odre|ivalo bez prethodnog ispitivanja uslova za priznanje strane izvr{ne isprave. ^l. 101. st. 3. i 4. Zakona o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja odre|eno je da se rje{enje o priznanju strane sudske odluke pobija `albom, kao redovnim pravnim lijekom, i utvr|en je rok za izjavljivanje iste od 15 dana. Me|utim pravo `albe u roku od 15 dana u prednjem slu~aju je pravo vezano za delibacioni postupak kao samostalan postupak i kao takav prednji pravni lijek ne mo`e se upotrijebiti u izvr{nom postupku u kojem je rije{eno o priznanju strane sudske odluke kao o prethodnom pitanju, naime odlu~ivanje o prethodnom pitanju (priznanju strane sudske odluke) ne apstrahira posebna pravna sredstva. Prema tome, ukoliko je u izvr{nom postupku odlu~eno i o priznanju strane sudske odluke kao prethodnom pitanju takva odluka se mo`e pobijati samo prigovorom na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja, s obzirom da je prigovor osnovni pravni redovni lijek koji se u izvr{nom postupku izjavljuje na rje{enje o izvr{enju, kao i na druga prvostepena rje{enja u izvr{nom postupku ukoliko Zakonom nije odre|eno da se prvostepeno rje{enje mo`e pobijati samo `albom, a {to za prednje nije slu~aj. ^lan 20. Izvr{enje na imovini strane dr`ave (1) Na imovini strane dr`ave i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji 2Federacije Bosne i Hercegovine ne mo`e se odrediti izvr{enje bez pisane saglasnosti 3Federalnog ministarstva pravde, osim ako je strana dr`ava pristala na izvr{enje. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana 4Federalno ministarstvo pravde du`no je prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
2 3 4 U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federacije Bosne i Hercegovine, stoji Republike Srpske U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federalnog ministarstva pravde stoji Ministarstva pravde Republike Srpske U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto Federalno ministarstvo pravde stoji Ministarstvo pravde Republike Srpske

16

^lan 20 73

1 2

Op}enito: Odredbe o izvr{enju na imovini strane dr`ave bile su regulisane ~l. 13. ZIP-a iz 1978. godine. Nema su{tinskih promjena u odredbama o izvr{enju na imovini strane dr`ave, izuzev {to je za odre|ivanje izvr{enja u prednjem slu~aju i sada potrebna saglasnost odre|enog dr`avnog organa, konkretno Federalnog ministarstva pravde, odnosno Ministarstva pravde RS, a po pribavljenom mi{ljenju Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, osim ako je strana dr`ava pristala na izvr{enje. Prednja pravila, shodno st. 1. ~l. 20. ovog Zakona o izvr{nom postupku, primjenjuju se i kada je u pitanju provo|enje izvr{enja na imovini i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji entiteta BiH. Kako strana dr`ava ili me|unarodna organizacija mo`e biti u~esnik odnosno stranka u postupku koji prethodi dono{enju izvr{ne isprave, to isto mogu biti i u izvr{nom postupku, odnosno mogu biti tra`ilac izvr{enja ili izvr{enik. Kada se strana dr`ava ili me|unarodna organizacija u izvr{nom postupku pojavljuje kao aktivno legitimisana stranka, odnosno tra`ilac izvr{enja, u pravilu se ne javljaju niti postavljaju problemi, a koji su evidentni kod odre|ivanja i provo|enja izvr{enja u slu~ajevima kad se strana dr`ava ili me|unarodna organizacija javlja kao pasivno legitimisani subjekt odnosno izvr{enik u postupku izvr{enja. Shodno prednjem, osnovno je pravilo da ukoliko strana dr`ava ili me|unarodna organizacija nije dala izri~itu saglasnost da se izvr{enje mo`e odrediti i provesti na njenoj imovini koja se nalazi BiH prije odre|ivanja i provo|enja izvr{enja prethodno potrebno je pribaviti mi{ljenje entitetskog Ministarstva pravde, a koje ministarstvo je du`no prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Pravo nadle`nog resornog ministarstva da da saglasnost za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja je njegovo diskreciono ovla{}enje, a u postupku dono{enja odluke o davanju ili odbijanju davanja saglanosti vodi se ra~una o reciprocitetu odnosa izme|u dr`ava. Ukoliko je strana dr`ava ili me|unarodna organizacija pristala na izvr{enje, u tom slu~aju nije potrebna prethodna, a ni kasnija, saglasnost organa iz st. 1. i 2. ~l. 20. Zakona o izvr{nom postupku, me|utim saglasnost strane dr`ave ili me|unarodne organizacije mora biti izri~ita i iz iste mora proizlaziti nesumnjiv zaklju~ak da je strana dr`ava ili me|unarodna organizacija pristala na provo|enja izvr{enja na njenoj imovini koju ona ima u BiH. Prednja saglasnost odnosno pristanak strane dr`ave ili me|unarodne organizacije na izvr{enje mo`e se odnositi ili na cjelokupnu imovinu strane dr`ave ili me|unarodne organizacije u BiH ili samo na pojedine dijelove te imovine, {to se iz sadr`ine isprave o saglasnosti odnosno o pristanku mora precizno utvrditi. Kada je u pitanju odre|ivanje i provo|enje izvr{enja na imovini stranog pravnog lica koje obavlja privrednu djelatnost, nije potrebna prednja saglasnost, a niti pristanak tog pravnog lica i izvr{enje se odre|uje i provodi kao i prema doma}im pravnim licima koja obavljaju privrednu djelatnost.

74 ^lan 21

Nisu ba{ ~esti slu~ajevi da se doma}em sudu podnese prijedlog za izvr{enje na osnovu odluke opet doma}eg suda iako se izvr{enje, obzirom na izvr{enika i njegovu imovinu ima provesti u stranoj dr`avi, jer je sjedi{te ili prebivali{te izvr{enika, te njegova imovina u drugoj dr`avi, pa shodno tome vrijedno je ista}i i pravno shvatanje, za koje smatram da odgovara i odredbama ovog zakona, i to: Na{ sud nije nadle`an za izdavanje dozvole izvr{enja kada se izvr{enje sprovodi u inostranstvu, ve} se tra`ilac izvr{enja mo`e za izdavanje dozvole izvr{enja obratiti inostranom sudu ili tra`iti izvr{enje preko ureda za za{titu jugoslovenske imovine u inostranstvu pri Saveznom Sekretarijatu za finansije (Okru`ni sud u Rijeci, G`-114/73, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 13). U tom slu~aju, na osnovu doma}e izvr{ne isprave, tra`ilac izvr{enja mo`e tra`iti izvr{enje u stranoj zemlji preko nadle`nog suda u toj zemlji - gdje se nalazi izvr{enik ili njegova imovina. ^lan 21. Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvr{nom postupku na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Izuze}e sudije mo`e se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a slu`benog lica do preuzimanja prve radnje u izvr{nom postupku. (3) Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog pop stupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.

Op}enito: ^l. 14. ZIP-a 1978. godine je propisivao u izvr{nom postupku shodnu primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku, ako istim ili drugim zakonom nije druga~ije odre|eno. Za razliku od odredbi prednjeg zakona, kojim je bila predvi|ena shodna primjena samo odredaba ZPP-a, odredbe ovog zakona predvidjele su, pored prednjeg, i primjenu odredaba drugih zakona, i to na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka i u ovom ~lanu (bez opravdanih razloga da ova odredba bude u istom, prije bi mogla biti samostalna) propisala i pravilo o izuze}u sudije i slu`benog lica. Komentar uz stav 1: Subsidijarna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku u izvr{nom postupku pretpostavlja da u Zakonu o izvr{nom postupku po odgovaraju}em pitanju nisu sadr`ana sva rje{enja, odnosno da isti ne sadr`i precizne odredbe o postupanju. Tako }e se i dalje primjenjivati odredbe Zakona o parni~nom postupku, koje su i ranije primjenjivane, odnosno odredbe istog koje se odnose na pitanja koja reguli{u ko mo`e biti stranka u postupku, na zastupnike i punomo}nike, na dostavljenje pismena - izuzev reduci-

^lan 21 75

rane dostave za slu~aj li~ne dostave regulisane na na~in kako je to odre|eno odredbama Zakona o izvr{nom postupku - ~l. 10. ZIP-a, na postupak po `albi, o podnescima i urednosti istih, kod ocjene uslova za dopu{tanje povrata u prija{nje stanje u slu~ajevima u kojim je u Zakonu o izvr{nom postupku decidno predvi|ena mogu}nost povrata u prija{nje stanje, osim u slu~aju propu{tanja roka za ulaganje prigovora na rje{enje o izvr{enju i propu{tanja roka za ulaganje `albe), kao i u slu~ajevima kada Zakon o izvr{nom postupku i sam u pojedinim odredbama upu}uje na shodnu primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku. 4 U Zakonu o izvr{nom postupku nisu izdvojeni niti posebno nabrojani segmenti dijelova izvr{nog postupka u kojim dolazi do shodne i odgovaraju}e primjene odredaba parni~nog postupka, izuzev u par slu~ajeva striktnog upu}ivanja na odredbe Zakona o parni~nom postupku - ~l. 34. st. 2. prekid postupka, ~l. 46. sadr`aj prigovora, a u kojima dolazi do primjene pravila parni~nog procesnog prava, pa se odredbe Zakona o parni~nom postupku primjenjuju u izvr{nom postupku i u postupku obezbje|enja zalo`nim pravom - ~l. 227.5 Zakona o izvr{nom postupku, u pravilu i pod uslovom da nisu u koliziji sa odredbama i na~elima Zakona o izvr{nom postupku, u svim slu~ajevima kada primjena njegovih odredaba nije isklju~ena, odnosno kada u Zakonu o izvr{nom postupku nema odgovaraju}e odredbe. Cijene}i ~injenicu da je u novom Zakonu o parni~nom postupku napu{teno odnosno minimizirano na~elo materijalne istine svedeno u okvir odredbe ~lana 124. ZPP-a prema kome }e sud nalo`iti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za dono{enje odluke, a koje stranke nisu predlo`ile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojim ne mogu raspolagati u smislu ~lana 3. stav 2. tog zakona raspolaganja protivna prinudnim propisima), te da su stranke dominus litis u parni~nom postupku, kao i da je napu{teno zna~ajnim dijelom i na~elo oficioznosti - koje na~elo dovodi u pitanje i izvjesnim dijelom je u suprotnosti sa na~elom nepristrasnosti, kao jednim od temeljnih na~ela sudskog postupka, a {to nije slu~aj sa Zakonom o izvr{nom postupku u kojem su ta dva navedena na~ela ~ak i poja~ana kroz uspostavljanje i regulisanje novih zakonskih instituta u cilju efikasnije sudske za{tite subjekata u postupku i namirenja tra`ioca izvr{enja - institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine iz ~l. 37. ZIP-a, odredbe o prodaji izvr{enikove pokretne i nepokretne imovine kod namirenja nov~anog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, pro{irena primjena nov~ane kazne, ~l. 17. ZIP-a, postupak po prethodnim pitanjima u izvr{nom postupku ~l. 19., treba upozoriti na obazrivost kod subsidijarne i odgovaraju}e primjene odredaba Zakona o parni~nom postupku, pogotovu kada se imaju u vidu zakonska rje{enja iz Zakona o parni~nom postupku o pripremnom i ro~i{tu za glavnu raspravu, koje odredbe u najve}em dijelu ne bi na{le svoje opravdanje u odnosu na njihovu subsidijarnu primjenu u izvr{nom postupku, jer je cilj izvr{nog postupka namirenje tra`ioca izvr{enja i u tom cilju se postupak pokre}e po prijedlogu stranke, ali se vodi od strane suda - ex officio, u skladu sa zahtjevi-

u Republici Srpskoj, ovo je ~lan 230.

76 ^lan 21

ma i prirodom izvr{nog postupka, na na~in kako je to i propisano za taj postupak u dijelu odr`avanja ro~i{ta - u izvr{nom postupku sudija mo`e, ali ne mora odr`ati ro~i{te, mo`e se pozvati samo jedna stranka radi saslu{anja i utvr|enja odre|enih ~injenica, a o ro~i{tu se mo`e sastaviti i zvani~na zabilje{ka o odr`anom ro~i{tu, tako da se u tom dijelu u znatnoj mjeri razlikuje od odredaba ZPP-a koje reguli{u prednja pitanja. 7 Zna~ajno je na ovom mjestu ista}i i pitanje shodne primjene odredaba ZPPa kojima je regulisana mjesna nadle`nost, a ~ije odredbe po prednjem pitanju su ~esto u praksi sudova primjenjivane i u izvr{nom postupku. Imaju}i u vidu da je u Zakonu o izvr{nom postupku odre|ena mjesna nadle`nost suda kako za odre|ivanje tako i za provo|enje izvr{enja, i to za svako sredstvo i predmet izvr{enja, to se radi o isklju~ivoj mjesnoj nadle`nosti, koja je propisana Zakonom o izvr{nom postupku, i time bi u ovom segmentu izvr{nog postupka u odnosu na subsidijarnu primjenu odredaba ZPP-a kojima je regulisana mjesna nadle`nost u tom postupku bila derogirana subsidijarna primjena odredaba Zakona o parni~nom postupku. Komentar uz stav 2: Novinu u odredbama ovog Zakona predstavljaju i odredbe op}eg dijela Zakona iz. ~l. 21. st. 2., kojim je propisano da se izuze}e sudije mo`e zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a slu`bene osobe do preduzimanja prve radnje u izvr{nom postupku ({to se ~ini opravdanim iz razloga {to su izvr{enici izuze}e sudije ili slu`bene osobe zahtijevali u zavr{noj fazi provo|enja izvr{enja, {to je imalo za posljedicu odga|anje provo|enja izvr{enja za odre|eno vrijeme potrebno izvr{eniku, pa se prednjim odredbama o izuze}u i momentu do koga se ono mo`e tra`iti sprije~ava zloupotreba ovog instituta). Komentar uz stav 3: U pogledu odredbi da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi treba ista}i da se pravila navedenih zakona primjenjuju na na~in i u obimu kako su ista utvr|ena u tim zakonima i redovito su to pravila o tra`binama i njihovom prestanku, predmetu izvr{enja - stvarima, pravima i ~inidbama, pravima tra`ioca izvr{enja, kupaca na kupljenoj stvari, o hartijama od vrijednosti i pravima koja proisti~u iz njih, o osnova~kim udjelima i dr., a sve u ovisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja. Za primjenu odredaba drugih zakona u izvr{nom postupku, pored subsidijarne i odgovaraju}e primjene Zakona o parni~nom postupku, koja je bila predvi|ena i ranijim zakonom - ~l. 14. ZIP-a iz 1978. g., sada je propisano da se na materijalne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi, a {to je bila nu`nost na jedan op{ti na~in regulisati i shodnu primjenu odredaba navedenih zakona iz razloga izostavljanja konkretnih i pojedina~nih materijalnopravnih odredaba iz Zakona o izvr{nom postupku za pojedina sredstva i predmete izvr{enja, a imaju}i u vidu da je Zakon o izvr{nom postupku po svojoj prirodi procesni zakon, ali da je nu`na i primjena supstancijalnopravnih odredbi drugih zakona, i to na

10

^lan 21 77

procesne pretpostavke provo|enja izvr{enja u cilju okon~anja postupka namirenjem potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ovakvo zakonsko rje{enje u krajnjem slu~aju vodi izbjegavanju glomaznosti zakonskog teksta do kojeg dolazi propisivanjem materijalnoprocesnih pretpostavki u konkretnim slu~ajevima i izbjegavanjem metoda regulisanja na prednji na~in posti`e se ve}i stepen i koncentracija odredbi na regulisanje samog postupka izvr{enja. 11 Djelimi~no bi se moglo prihvatiti pravno stajali{te iskazano u sudskoj praksi i bilo bi u skladu sa ~l. 336. ZPP-a, a koji se shodno primjenjuje po osnovu ~l. 21. ZIP-a, i to Da bi izvr{ni sud mogao odbaciti, kao neuredan, povjerio~ev prijedlog za izvr{enje, nije bilo dovoljno da samo uop{teno nalo`i povjeriocu da za du`nika ozna~i lice koje mo`e biti stranka u postupku i da navede ta~an broj njegovog `iro ra~una, ve} je bilo potrebno da sud odredbu ~l. 109. ZPP-a, prema ~l. 14. ZIP-a, shodno primijeni u njenoj punoj {irini, tj. da podnosioca podneska koji ne sadr`i sve {to je potrebno, da bi se po njemu moglo postupati, pou~i i pru`i mu pomo} radi ispravljanja i dopune podneska, pa ga u tu svrhu mo`e i pozvati u sud (Rje{enje Vps Srbije, P`-1397/79 od 28.9.1979, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 425). Sasvim razlo`no, a s obzirom na napu{tanje (minimiziranje) na~ela utvr|ivanja materijalne istine u parni~nom postupku, te odredbu ~l. 336. ZPP-a, sud ne treba pozivati stranku radi ispravke podneska u sud, ve} }e to uraditi podneskom, i to dati rok 8 dana, kako je to i odre|eno prednjom odredbom, u protivnom postoji opasnost da se sud pretvori u punomo}nika stranke i sa~injava prijedlog za izvr{enje, ukoliko se radi o pravno neukoj stranci, odnosno tra`iocu izvr{enja.

78 ^lan 22

IZVR[NI POSTUPAK

Dio drugi
Op}enito o odrebama drugog dijela U ovom dijelu Zakona o izvr{nom postupku sadr`ane su zajedni~ke odredbe za izvr{ni postupak, bez obzira na predmet i sredstvo izvr{enja i na svojstva izvr{enika, te posebne odredbe o postupku izvr{enja u odnosu na vrstu sredstva izvr{enja, predmeta izvr{enja i svojstva izvr{enika, s tim {to je, na~elno govore}i, za razliku od dosada{njeg zakona, izvr{eno objedinjavanje odredbi koje se odnose na izvr{enje prema pravnim i fizi~kim licima, te izvr{enje na ra~unima izvr{enika koje on ima kod organizacija koje vr{e platni promet (banaka), a izostavljene su odredbe o odga|anju izvr{enja na prijedlog izvr{enika, upisivanju prava u javnu knjigu na osnovu izvr{ne isprave i predaji djeteta (u odnosu na predaju djeteta ZIP RS je i dalje zadr`ao ranije zakonsko rje{enje i postupak predaje djeteta se vodi po odredbama ZIP-a RS, dok je prednje u FBiH regulisano novim Zakonom o porodi~nim odnosima). Zajedni~kim odredbama odre|ene su izvr{ne i vjerodostojne isprave, predlaganje i odre|ivanje izvr{enja, provo|enje izvr{enja, prigovor, prigovor tre}e osobe, protivizvr{enje, odga|anje, obustava i okon~anje izvr{enja.

A. ZAJEDNI^KE ODREDBE II - IZVR{NA


I VJERODOSTOJNA ISPRAVA

^lan 22. Osnove za odre|ivanje izvr{enja Sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. 1 Op}enito: Odredbe o izvr{nim naslovima na osnovu kojih sud odre|uje izvr{enje, odnosno odredbe o izvr{nim ispravama bile su sadr`ane u ~l. 16., a o vjerodostojnim ispravama u ~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine, i iste su pretrpjele zna~ajne izmjene novim zakonskim rje{enjima, tako da je do{lo do pove}anja broja izvr{nih isprava, a u pogledu vjerodostojnih isprava do su`enja broja istih, kao i broja subjekata koji na osnovu vjerodostojne isprave mogu podnijeti prijedlog za izvr{enje. Komentar uz ~lan: Naprijed navedenom odredbom Zakona o izvr{nom postupku propisano je da sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno (u ranijem zakonu u pogledu izvr{ne isprave ~l. 16., a u odnosu na vjerodostojnu ispravu ~l. 21. ZIP-a, dakle sada je u jednoj odredbi odre|eno {ta je izvr{ni naslov). Kako se postupak izvr{enja u pravilu sastoji od dva stadija, i to stadija odlu~ivanja o izvr{enju - i uvjetno govore}i stadija odlu~ivanja kod mjera obezbje|enja, kada je u pitanju obezbje|enje zasnivanjem zalo`nog prava sporazumom stranaka pred sudom, te stadija provo|enja izvr{enja, to

^lan 22 79

je ovom odredbom preciziran zakonski uvjet za prvi stadij izvr{nog postupka, odnosno odre|en je osnov na kome se temelji potra`ivanje tra`ioca izvr{enja - izvr{ni naslov, kako se to definira u pravnoj teoriji, a {to je prihvatila i sudska praksa, a time je odre|en i osnov - izvr{ni naslov na kome se temelji. 3 U pravilu, oba prednja stadija izvr{nog postupka, odnosno i stadij odlu~ivanja i stadij provo|enja izvr{enja su u funkcionalnoj nadle`nosti istog suda isti sud koji je odredio izvr{enje je nadle`an da ga i provodi, odnosno preduzima izvr{enje radnji radi postupanja po rje{enju o izvr{enju u cilju namirenja potra`ivanja, mada mo`e do}i do razdvajanja funkcije suda mjesno nadle`nog za odlu~ivanje i odre|ivanje izvr{enja i suda mjesno nadle`nog za provo|enje izvr{enja - slu~ajevi tzv. lete}eg izvr{enja, kada se u toku provo|enja izvr{enja ustanovi da izvr{enik ima pokretne stvari na podru~ju drugog suda. U novom Zakonu o izvr{nom postupku, glede funkcionalne nadle`nosti izri~ito je odredbom ~l. 12. st. 3. propisano da o prigovoru odlu~uje sud koji je i donio rje{enje o izvr{enju - ranije ~l. 49. ZIP-a iz 1978. godine, a stavom 4. navedenog ~lana je propisano da o `albi odlu~uje sud drugog stepena. Imaju}i u vidu da je sud koji je odredio izvr{enje ujedno i sud koji je nadle`an da odlu~uje po prigovoru, to ne bi trebale da postoje smetnje da sud koji je odredio rje{enje o izvr{enju rije{i i prigovor, ~ak i u slu~ajevima kada se prigovorom i ne pobija samo rje{enje o izvr{enju i ne prigovara mjesnoj nenadle`nosti suda koji je donio rje{enje o izvr{enju, a nakon pravosna`nosti istog da se predmet dostavi na provo|enje mjesno nadle`nom sudu na postupak provo|enja izvr{enja. Me|utim, kada se ima u vidu mogu}nost izjavljivanja `albe na rje{enje po prigovoru - {to }e izvr{enik naj~e{}e i izjaviti radi odugovla~enja izvr{nog postupka, a na {ta ukazuje dosada{nja praksa sudova, trebalo bi u obzir do}i shodna primjena odredaba ZPP-a i u ovom segmentu, i time ne uzeti u obzir `albene navode koji nisu isticani u prigovoru, pa i u pogledu mjesne nenadle`nosti suda koji je donio rje{enje, jer je rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i njegova izvr{nost samo pretpostavka za provo|enje postupka izvr{enja i namirenja tra`ioca izvr{enja. Sva prednja pitanja, koja se otvaraju kod odre|ivanja izvr{enja od nenadle`nog suda, pitanja rje{avanja po prigovoru i pitanja dostavljanja rje{enja na provo|enje nadle`nom sudu, odnosno u kojoj fazi }e se spis dostaviti na provo|enje, ili pak odre|ivanje i provo|enje izvr{enja, mogu se izbje}i ozbiljnijom primjenom navedene odredbe od strane sudova i odre|ivanjem izvr{enja od mjesno nadle`nog suda. Naime, kako se radi o isklju~ivoj nadle`nosti kada je u pitanju mjesna nadle`nost u izvr{nom postupku, te koja je propisana za svako sredstvo i predmet izvr{enja posebno, pitanje utvr|ivanja nadle`nosti ne bi trebalo da sada u praksi izaziva neke dileme niti smetnje da se sud odmah po zaprimanju prijedloga za izvr{enje odmah oglasi mjesno nenadle`nim i predmet ustupi drugom sudu na nadle`ni postupak. Shodno navedenoj odredbi ~l. 22. Zakona o izvr{nom postupku, prihva}eno je na~elo nulla executio sine titulo, odnosno nema izvr{enja bez valjanog pravnog - izvr{nog naslova, naime prinudno izvr{enje se smije dopustiti i provesti samo

80 ^lan 22

kad postoji potra`ivanje koje je dokazano na na~in koji u visokom stepenu otklanja mogu}nost sumnje u njegovo postojanje, a {to zahtijeva i sama priroda izvr{nog postupka kao egzekutorskog i kojim se zadire u pravnu sferu izvr{enika jer se isti prisiljava na odre|ene radnje ili mu se pak oduzimaju stvari, oduzimaju ili ograni~avaju prava. 6 Dakle, potra`ivanje tra`ioca izvr{enja mora biti utvr|eno odre|enom kvalificiranom ispravom, koja je u pravilu rezultat jednog prethodnog, kognicijskog postupka, za slu~aj izvr{enja koje se temelji na izvr{noj ispravi kao izvr{nom naslovu. Naime, u izvr{nom postupku vrijedi na~elo formalnog legaliteta prema kojem se postojanje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja i legitimacija stranaka - aktivna i pasivna, mogu dokazivati samo izvr{nom ispravom i ona je procesna pretpostavka za dopustivost prinudnog izvr{enja. Za razliku od izvr{ne isprave, kao izvr{nog naslova za odre|ivanje izvr{enja, propisano je da se izvr{enje odre|uje i na osnovu vjerodostojnih isprava, kod kojih je stepen vjerovatno}e postojanja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja znatno manji u odnosu na izvr{nu ispravu, odnosno koje vi{e ukazuju na mogu}nost postojanja potra`ivanja nego {to utvr|uju isto, pa je iz tog razloga i odredbama Zakona o izvr{nom postupku propisan druga~iji re`im u rje{avanju po pravnim lijekovima izjavljenim na rje{enje o odre|ivanju izvr{enja, kao i o samim posljedicama izjavljivanja pravnih lijekova, koje su u svakom slu~aju druga~ije kod izjavljivanja prigovora na rje{enje o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave, u odnosu na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave. Shodno izlo`enom, smatram prihvatljivim i sudsku praksu iskazanu u odlukama sudova donesenim prije stupanja na snagu ovog zakona, odnosno prije njegove primjene, a koja je od zna~aja i ukazuje na pravni osnov odre|ivanja izvr{enja i u kontekstu je odredbi ovog zakona.

Vjerovnik mo`e od subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika osnovano tra`iti izvr{enje samo po{to prethodno u parni~nom postupku ishodi pravomo}nu sudsku ili drugu izvr{nu ispravu. Sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave po kojoj je du`nik du`an ispuniti odre|enu obavezu prema vjerovniku (~l. 16. Zakona o izvr{nom postupku). Izvr{na isprava je podobna za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni vjerovnik i du`nik, kao i predmet, opseg i vrsta obaveze, te vrijeme ispunjenja obaveze. Izuzetno se izvr{enje odre|uje na prijedlog vjerovnika i protiv osoba koje u izvr{noj ispravi nisu ozna~ene kao du`nici, ako vjerovnik javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom doka`e da je potra`ivanje preneseno ili na drugi na~in pre{lo na tu osobu. Odredba ~l. 22. ZIP-a odnosi se samo na odre|ivanje izvr{enja protiv osobe koja je pravni sukcesor du`nika iz izvr{ne isprave, a ne i protiv subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika. Ne mo`e se odrediti izvr{enje protiv subsidijarnih, odnosno solidarnih du`nika na osnovi izvr{ne isprave po kojoj je glavni du`nik obavezan vjerovniku ispuniti odre|enu obavezu (Na~elan stav zauzet na zajedni~koj sjednici Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih

^lan 22 81

vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, dana 25.1.1979. u Beogradu, PNz 16/72 i Informator 3010/83, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 23). Ovo pravno stajali{te ukazuje i svoj osnov nalazi u na~elu legaliteta i odre|ivanju izvr{enja prema izvr{eniku ozna~enom kao tu`enom u izvr{noj ispravi, dakle izvr{enje bi se moglo odrediti i prema solidarnim du`nicima ako su obavezni istom izvr{nom ispravom kao i glavni du`nik. Protiv rje{enja o odbijanju prigovora `ali se du`nik iz razloga {to je blokiran, pa je tu`ilac du`an ~ekati deblokadu ili ste~aj zajedno sa ostalima povjeriocima, {to je povjerilac uz asistenciju korumpiranih ljudi iz Zavoda za platni promet maja pro{le godine na temelju rje{enja suda i uprkos ulo`enog prigovora napla}uje sa ra~una druge firme i tako ~ini finansijski prestup, {to tu`ilac nije nikada vratio ova sredstva skinuta sa ra~una druge firme pa to `albu ~ini osnovanom. Ovaj sud je ispitao pobijano rje{enje u smislu ~l. 347. ZPP-a, pa je nakon ocjene `albenih navoda i stanja u spisu, na{ao slijede}e: Prvostepeni sud je nakon uvida u prilo`enu dokumentaciju utvrdio da je du`nik temeljem izvr{ne isprave Op}inskog suda I Sarajevo broj Mals-150/99 od 24.11.1999. g., a pravomo}ne sa danom 6.1.2000. g. du`an ispuniti obavezu kako je to nazna~eno u dispozitivu iste i predlo`eno u rje{enju o izvr{enju od 18.4.2000. godine, koje je potpuno uskla|eno, pa je prigovor du`nika neosnovan, a navodi koje du`nik isti~e u prigovoru ne predstavljaju razloge koji bi sprije~avali izvr{enje a predvi|eno ~l. 50. ZIP-a. U svakom slu~aju du`nik je ozna~en u prijedlogu za izvr{enje odnosno u rje{enju o izvr{enju kao {to je ozna~en i u izvr{noj ispravi, pa mu je `iro ra~un blokiran kao {to du`nik i navodi u svom prigovoru (Kantonalni sud u Sarajevu, br. P`242/01 od 7.3.2002. godine).
8 Prednja pravna stanovi{ta, u kojima je odr`ano na~elo legaliteta u izvr{nom postupku, iskazana su i prihva}ena i u sudskoj praksi u odlukama sudova donesenim nakon primjene novog zakona:

Izvr{enik u `albi osnovano prigovara da prvostepeni sud nije mogao u izvr{nom postupku mimo izvr{nog naslova dozvoliti izvr{enje radi naplate kamata na glavni dug. U konkretnom slu~aju se ne mogu primijeniti odredbe ~l. 28. ZIP-a, jer kamate nisu dosu|ene i iste se ne mogu dosuditi u izvr{nom postupku (Kantonalni sud Sarajevo, br. P`-445/03 od 3.2.2004. godine). Okolnost da je kasnijom pravosna`nom presudom od 12.11.1999. godine, obavezan izvr{enik da doprinosi za izdr`avanje tra`ilaca izvr{enja ukupan iznos od 30% nije od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rje{enja, jer se kasnijom odlukom ne stavlja van snage ranija izvr{na isprava i ona proizvodi pravno dejstvo dok se ne izmijeni kasnijom odlukom (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-2130/03 od 6.2.2004. godine).

82 ^lan 23

^lan 23. Izvr{na isprava (1) Izvr{ne isprave su: 1) izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje, 2) izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje nov~ane obaveze, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno, 3) izvr{na notarska isprava, 4) druga isprava koja je zakonom odre|ena kao izvr{na isprava. (2) Pod izvr{nom ispravom iz stava 1. ovog ~lana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. 1 Op}enito: Ovim ~lanom Zakon taksativno propisuju izvr{ne isprave - ranije ~lan 16. ZIP-a iz 1978. godine - navode}i u stavu 1. ta~. 1. do 4. koje su to izvr{ne isprave kao izvr{ni naslovi, na osnovu kojih se odre|uje i provodi izvr{enje, a u stavu 2. daje bli`e tuma~enje i odre|enje {ta se smatra izvr{nom odlukom sudova i izvr{nog sudskog poravnanja. Komentar uz stav 1: Zakonom su kao izvr{ne isprave propisane: izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje; izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje nov~ane obaveze, ukoliko Zakonom nije druk~ije odre|eno; izvr{na notarska isprava koja je novi izvr{ni naslov - te druga isprava koja je Zakonom odre|ena kao izvr{na isprava. Kao izvr{ni naslov, izvr{na isprava predstavlja materijalnopravno ovla{}enje za vo|enje postupka i shodno odredbama Zakona o izvr{nom postupku iz izvr{ne isprave proisti~e du`nost suda da na prijedlog ovla{}enog subjekta - tra`ioca izvr{enja dozvoli, i provede izvr{enja, pa shodno prednjem u izvr{noj ispravi treba da budu navedeni sadr`ina, obim i vrsta potra`ivanja, kao i legitimacija stranaka. Izvr{na isprava je javna isprava na osnovu koje se po zakonu mo`e tra`iti izvr{enje. U pogledu legitimacije stranaka, kada je u izvr{noj ispravi ozna~en jedan tu`eni, a izvr{enje se tra`i protiv izvr{enika koji nije ozna~en kao tu`eni u izvr{noj ispravi, izvr{enje se mo`e dozvoliti i protiv tog izvr{enika ako je prilo`en dokaz da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug ili je prema zakonu obavezno da taj dug izmiri (~l. 30. stav 2. ZIP-a), a {to proizlazi iz sudske prakse Kada poslije pravomo}nosti presude po kojoj je tu`eni du`an platiti dugovani iznos do|e do podjele radne organizacije tu`enog, tada je prvobitna presuda valjan izvr{ni naslov i izvr{enje se mo`e provesti protiv bilo koje novonastale radne organizacije (Vi{i privredni sud Beograd, P`-3385/74, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 451). Izvr{na isprava kao izvr{ni naslov morala bi biti podobna za izvr{enje - ~l. 27. ta~. 1. do 4. - i morala bi biti {to razumljivija i jasnija, {to je izuzetno

^lan 23 83

zna~ajno s obzirom na to da se sud pri odlu~ivanju prevashodno koncentri{e na razrje{avanje spornog odnosa, a budu}i da se izvr{enje mo`e provesti pred drugim sudom izuzetno je zna~ajno da razrje{enje spornog odnosa koje sadr`i dispozitiv odluke bude jasno, razumljivo i odre|eno. Ovo, stoga, {to svako tuma~enje izvr{ne isprave nosi sa sobom opasnost od pogre{nog razumijevanja, pa u izvr{nom postupku nije dozvoljeno odstupanje od dispozitiva izvr{ne isprave. 6 U odnosu na podobnost izvr{ne isprave, za primjer se mogu uzeti i pravna stanovi{ta iskazana u odlukama sudova:

Na podobnost izvr{ne isprave koja je snabdjevena potvrdom o izvr{nosti nema uticaja {to du`nik nije primio drugostepenu odluku u predmetu u kome je izvr{na isprava donijeta, ukoliko nije podnio prijedlog za ukidanje potvrde o izvr{nosti. (Okru`ni sud u Beogradu, G`-7860/84 od 19.12.1984, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100) Ako u izvr{noj ispravi nije dosu|eno da je du`nik du`an platiti kamate na glavnicu, izvr{ni sud nije ovla{}en da na prijedlog vjerovnika dozvoli izvr{enje na pokretnostima du`nika i za dospjele kamate, makar su kamate bile i utu`ene (Okru`ni sud Vara`din, G`-1176/80 od 18.11.1980, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100), {to ukazuje da uz glavni dug u izvr{noj ispravi mora biti dosu|ena i kamata, da bi tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje tra`io naplatu iste. Izvr{ni sud nije ovla{ten upu{tati se u razmatranje materijalne zakonitosti izvr{ne isprave, pa ni u pogledu visine doprinosa za izdr`avanje. (Vrhovni sud Hrvatske, G`-97/84 od 15.1.1985, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100)
7 Pored podjele izvr{nih isprava prema subjektima koji ih donose, te u odnosu na materijalnopravna ovla{}enja koja iz njih proisti~u, jedna od osnovnih podjela izvr{nih isprava odnosi se na izvr{ne isprave doma}ih i stranih sudo va - ~l. 19. ZIP-a, iako Zakon pored izvr{nih isprava doma}ih i stranih sudova propisuje i druge izvr{ne isprave koje nisu isprave sudova - akti organa uprave pod odre|enim uslovima - a Zakonom je predvi|ena i mogu}nost drugih akata donesenih od drugih subjekata da budu temelj odre|ivanju i provo|enju izvr{enja, i to u slu~ajevima kada su predvi|eni drugim zakonima kao izvr{ne isprave. Prihvatljiva su stanovi{ta sudske prakse i u kontekstu novih zakonskih odredbi o pitanju koja isprava je izvr{na isprava, iako su ta stanovi{ta zauzeta i prije ovog zakona, i to: Rje{enje suda doneseno u vanparni~nom postupku kojim je odre|eno da vjerovnik ostaje nosilac stanarskog prava na stanu, a da svojstvo sunosica stanarskog prava na istom stanu prestaje du`niku te da je du`an da se na vjerovnikov zahtjev iseli iz stana, predstavlja izvr{nu ispravu. (Os Beograd, G`-1461/85 od 27.2.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 23)

84 ^lan 23

Izvr{na isprava mo`e biti i pravomo}no i izvr{no rje{enje izvr{nog suda, tj. nije odlu~no da li je to rje{enje doneseno u parni~nom ili izvr{nom postupku. (Vps Srbije, P`-1353/79 od 9.6.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 24) Kod ~injenice da rje{enje upravnog organa koje je izvr{na isprava ne sadr`i odluku o kamatama, prvostepeni sud opravdano je djelomi~no usvojio du`nikov prigovor i odbio vjerovnikov prijedlog za izvr{enje u pogledu tog sporednog potra`ivanja. (Os Split, G`-1468/89 od 19.5.1989, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 25) Rje{enje upravnog organa, kojim se du`niku nala`e da u odre|enim rokovima pla}a stanovitu svotu na ime komunalne naknade, predstavlja izvr{nu ispravu (Vs RH, Gzz-11/91 od 4.6.1991, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 28) Odluka arbitra`e organizirane ad hoc pismenim sporazumom doma}ih stranaka smatra se izvr{nom ispravom i na osnovi takve odluke mo`e se odrediti izvr{enje ako je ad hoc arbitra`a osnovana u skladu sa zakonom. (Stav privrednih sudova XV, od 26. do 28.5.1982. PSP 21/225, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 25) Izvr{na odluka arbitra`e je izvr{na isprava na temelju koje sud odre|uje izvr{enje. (Vi{i privredni sud Hrvatske, P`-615/81 od 27.3.1981, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 109)
9 Zakon o izvr{nom postupku, pored izvr{nih sudskih odluka i sudskog poravnanja, predvi|a kao izvr{ne isprave i izvr{ne odluke i poravnanja u upravnom postupku koje glase na nov~ano potra`ivanje, a koje izvr{ne isprave je predvi|ao dosada{nji zakon (u novom zakonu se posebno ne navode izvr{ne odluke u prekr{ajnom postupku iz razloga {to su to u krajnjem slu~aju odluke sudova u BiH, a mogu}e je i dono{enje posebnog zakona o izvr{enju tih odluka od strane prekr{ajnih sudova), ovim zakonom se predvi|aju, u skladu sa dono{enjem novih zakona u okviru reforme pravosu|a, kao izvr{ne isprave i izvr{na javnobilje`ni~ka/notarska isprava i druga isprava koja je zakonom odre|ena kao izvr{na isprava. U sudskoj praksi isplata dospjele penzije ~iji su osnov i visina utvr|ena pravosna`nim i izvr{nim rje{enjem u upravnom postupku, mo`e se tra`iti u izvr{nom postupku (izvr{enje pravomo}nog i izvr{nog rje{enja na osnovu ~lana 273. stav 2. ZUP-a).

Iz obrazlo`enja: Predmet ovog spora je isplata dospjele penzije ~iji su osnov i visina utvr|eni pravomo}nim i izvr{nim rje{enjem u upravnom postupku. Zbog navedenog izvr{enje rje{enja mo`e se tra`iti na osnovu ~lana 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku i izvr{nim putem tog suda, ali

^lan 23 85

se ne mo`e voditi parnica za isplatu penzije, pa je ovaj sud ocijenio da je prvostepeni sud pravilno odlu~io da nije nadle`an da u parnici sudi za isplatu penzije, te je `alba odbijene i prvostepeno rje{enje potvr|eno. (Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj G`-122/02, od 28.5.2002. godine - Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 1/2003, strana 8)
10 Koja je izvr{na javnobilje`ni~ka/notarska isprava izvr{na isprava u postupku izvr{enja odre|uje se Zakonom o javnim bilje`nicima/notarima, s tim {to treba ista}i da svaka notarska isprava nije izvr{na isprava, ve} da su to samo isprave obra|ene od strane notara. Defini{u}i odluke i poravnanja, u odnosu na sudske odluke i poravnanja, Zakon pored presude i rje{enja kao sudskih odluka i poravnanja zaklju~enog pred sudom odre|uje kao izvr{ne isprave i druge odluke donesene u postupku pred sudom i arbitra`om, kao i poravnanje zaklju~eno pred arbitra`om, ~ime se dalje pro{iruje krug izvr{nih isprava koje se decidno predvi|aju kao osnov odre|ivanja izvr{enja izvr{ni naslov, u sudskom izvr{nom postupku. Odlukom u upravnom postupku smatraju se rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice sa javnopravnim ovla{tenjima ({to raniji zakon nije sadr`avao, pa je time dalje pro{iren broj izvr{nih isprava na osnovu kojih se odre|uje izvr{enje), a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku. Od zna~aja je ovdje ista}i da je Zakonom o Radio-televiziji Federacije BiH kojim je regulisana materija naplate takse za Radio-televiziju FBiH odre|eno da se platni nalog koji se izdaje, na osnovu prednjeg Zakona o RTV FBiH, smatra izvr{nom ispravom, pod uvjetima odre|enim tim zakonom. Ono {to je do sada zapa`eno kod odre|ivanja izvr{enja na osnovu prednjeg platnog naloga i {to se postavlja kao zna~ajan problem je to {to se prednji platni nalozi dostavljaju na izvr{enje sa klauzulom izvr{nosti stavljenom od strane tog organa, kako je to i propisano u smislu ~l. 35. ZIP-a, i isti je jedino ovla{ten da je i ukine, me|utim iz dostavljenih prijedloga za izvr{enje utemeljenih na prednjim platnim nalozima, te dokumentacije prilo`ene uz isti, proizlazi da platni nalog du`nik (budu}i izvr{enik) nikada nije ni primio, u spisu stoji i rje{enje i otpremnica, dakle nije bilo mogu}nosti da se na platni nalog izjavi prigovor, te da se eventualno otvori parni~ni postupak. Jo{ ozbiljniji problem je u tome {to eventualno samo u prednjem slu~aju sud ni po prigovoru na rje{enje o izvr{enju nije ovla{ten da preispituje izvr{nu ispravu u pogledu njene izvr{nosti i na taj na~in otkloni prednju nepravilnost uskra}ivanja prava prigovora na platni nalog, te dovo|enja stranaka u jednak procesnopravni polo`aj. U svakom slu~aju, prednje postupanje bi vodilo i ukazivalo na zloupotrebu zakonskih ovla{tenja. Navedenim pro{irenjem broja izvr{nih isprava, kao izvr{nih naslova za odre|ivanje izvr{enja, u svakom slu~aju, dovodi se do br`eg namirenja tra`ilaca izvr{enja i efikasnije za{tite njihovih potra`ivanja utvr|enih kvalificiranim javnim ispravama, jer se u tim slu~ajevima izbjegava parni~ni ili drugi postupak koji bi, bez prednjeg zakonskog rje{enja, prethodio u cilju sticanja izvr{ne isprave.

11

12

86 ^lan 24

13

Komentar uz stav 2: Potreba za bli`im odre|enjem i tuma~enjem odredbe st. 1. ta~. 1. ovog ~lana da se pod izvr{nom ispravom ima smatrati svaka izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje, a koja je donesena u Bosni i Hercegovini, proizlazi iz slo`enog ustrojstva BiH, od dva entiteta i razli~itosti sudskog sustava u istim, kao i samog sustava sudova Bosne i Hercegovine. Pored prednjeg, ta potreba se ukazala i iz razloga reforme sudova za prekr{aje, koja je u toku, koji sudovi nisu redovni sudovi, a ~ije su se odluke provodile po pravilima izvr{nog postupka sudova za prekr{aje, osim kad je bila u pitanju naplata tro{kova postupka. Prednjim odre|enjem ne bi bile isklju~ene ni odluke sudova za prekr{aje, ukoliko u tom pravcu bude provedena navedena reforma. ^lan 24. Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rje{enje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitra`om, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u postupku pred sudom i arbitra`ama. (2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice sa javnim ovla{tenjima, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku.

Op}enito: [ta se smatra odlukom ili poravnanjem u smislu izvr{nih isprava kao izvr{nih naslova regulisala su pravila koja su bila sadr`ana u odredbi ~l. 17. ZIP-a iz 1978. godine. Komentar uz stav 1: Ovom odredbom propisuje se {ta se smatra sudskom odlukom, prema Zakonu o izvr{nom postupku, definiranjem da su to presude, rje{enja, te druge odluke donesene u postupku pred sudom i arbitra`om, te da se sudskim poravnanjem smatra poravnanje zaklju~eno u postupku pred sudovima i arbitra`om - ~l. 17. ZIP-a iz 1978. godine. Vi{e se ne spominju platni i drugi nalozi redovnih sudova, sudova udru`enog rada, izabranih sudova, arbitra`a i drugih samoupravnih sudova, {to je logi~na posljedica druga~ijeg ustrojstva sudova u BiH - nema vi{e samoupravnih i izbranih sudova, a niti se vi{e defini{e {ta se smatra odlukom u prekr{ajnom postupku, {to je i razumljivo kada se ima u vidu reforma sudova za prekr{aje i zakonsko odre|enje prema kojem nije isklju~ena mogu}nost da odluke sudova za prekr{aje budu izvr{ne isprave u ovom izvr{nom postupku, kao i to da se rje{enja organa uprave donesena u prekr{ajnom upravnom postupku izvr{avaju u posebnim izvr{nim postupcima propisanim posebnim zakonima, naplata carina, poreza i drugih pristojbi regulisana je posebnim zakonima koji reguli{u prednje.

Novi Zakon o parni~nom postupku nije preuzeo odredbe o platnom nalogu pa ovakva sudska odluka vi{e ne}e biti izvr{na isprava, ali mo`e biti drugi nalog, naprimjer, nalog kojim se usvaja zahtjev zakupodavca za otkaz ugo-

^lan 24 87

vora o zakupu zasnovanog na neodre|eno vrijeme, uz napomenu da se ovakav nalog smatra rje{enjem (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 26).
4 Prednje je ta~no u odnosu na pravila ZPP-a, ali Zakonom je odre|eno da izvr{ne isprave mogu biti i druge isprave koje su kao takve odre|ene, pa je tako platni nalog, koji vi{e nije sudska odluka i koji izdaje RTV servis, izvr{na isprava (vidjeti 23/11). Pored sudskih odluka donesenih u vanparni~nom i parni~nom postupku - presuda i rje{enja, presuda donesenih u krivi~nom postupku podobnih za izvr{enje u gra|anskom sudskom izvr{nom postupku - kad je usvojen imovinskopravni zahtjev i dosu|ena naknada {tete u krivi~nom postupku, te kad se vr{i prinudna naplata tro{kova krivi~nog postupka, prinudna naplata nov~ane kazne i oduzimanje imovine - svojstvo izvr{ne isprave kao izvr{nog naslova imaju i neke sudske odluke - rje{enja - donesene u izvr{nom postupku, kao {to je rje{enje o izricanju nov~ane kazne u izvr{nom postupku - ~lan 17.; ~lan 209. st. 2., rje{enje o dosudi nekretnine ~lan 93. stav 1. i 2.; rje{enje o usvajanju prijedloga za protivizvr{enje - ~lan 56. stav 2., rje{enje za isplatu iznosa vrijednosti stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}e osobe - ~l. 198. stav 1. i 3. i ~l. 200.; rje{enje o predujmu tro{kova potrebnih za podmirenje tro{kova koji }e nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili tra`ioca izvr{enja u postupku izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i druga osoba ~l. 208. stav 2. i dr.

Sudske odluke donesene u postupku o upravnim sporovima imaju svojstvo izvr{ne isprave ako je u njima utvr|ena obaveza koja se mo`e ostvariti po pravilima izvr{nog postupka - to je sudski akt. To su prvenstveno dispozicije o tro{kovima sudskog postupka, kao i naknadi {tete i vra}anju stvari povodom nezakonitog upravnog akta (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 60).
Kao izvr{na isprava taksativno je nabrojana i sudska nagodba, i ista mora ispunjavati sve uslove u pogledu izvr{nosti i podobnosti, a koji su predvi|eni ~l. 26. i 27. Zakona, kako bi se na osnovu iste moglo odrediti izvr{enje. Sudsko poravnanje je pismeni sporazum koji se zaklju~uje u postupku pred redovnim sudom i glasi na ispunjenje obaveze pla}anja, ~injenja ili ne~injenja (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 60. i 61). Komentar uz stav 2: Odluke u formi rje{enja i zaklju~ka, kao akata koje donose organi uprave u upravnom postupku i slu`be za upravu, te pravne osobe sa javnopravnim ovla{tenjima, izvr{ne su isprave, ali samo pod uslovom da glase na ispunjenje nov~anih obaveza. Me|utim, treba imati u vidu kada se radi o rje{enjima i zaklju~cima organa uprave koji glase na nov~ano potra`ivanje, odnosno ispunjenje nov~anih obaveza, da nov~ane kazne izre~ene u upravnom postupku izvr{avaju organi uprave, slu`be i pravne osobe sa javnim ovla{tenjima koji su i izrekli kaznu, i to po pravilima administrativnog - upravnog - izvr{enja, te da posebnim zakonima mo`e biti propisano da se

88 ^lan 25

naplata istih vr{i po pravilima administrativnog izvr{enja i od organa koji je donio rje{enje, ili pak od organa koji je donio rje{enje a po pravilima sudskog izvr{enja - naplata carina i poreza, nov~ane kazne za carinske i poreske prekr{aje i dr. 9 U skladu sa prednjim odredbama su i pravna stajali{ta iskazana u odlukama sudova:

Izvr{ni sud ne mo`e odbiti izvr{ni prijedlog malodobnog vjerovnika za pla}anje izdr`avanja protiv du`nika svog oca, samo zbog toga {to se zahtjev temelji na sudskoj nagodbi, koja nije dopu{tena prema odredbi ~l. 303. republi~kog Zakona o braku i porodi~nim odnosima. To onda takva nagodba ina~e ispunjava sve uslove propisane odredbom ~l. 19. i 20. ZIP-a (Okru`ni sud Vara`din, G`-1254/80 od 3.12.1980, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 100). Ovo prije svega {to se radi o izvr{noj ispravi donesenoj u postupku pred sudom i izvr{ni sud nije ovla{ten preispitivati zakonitost takve nagodbe, koja ima karakter sudske odluke. Du`i protek vremena po dono{enju platnog naloga ne zna~i da je ulo`eni prigovor neblagovremen i taj protek ne daje pravo povjeriocu na pretpostavku da je platni nalog pravosna`an i da bez provjere izvr{nosti stavi predlog za izvr{enje (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1147/79 od 26.6.1979, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 99), {to je sasvim i razumljivo jer se pravosna`nost platnog naloga, odnosno izvr{nost istog ra~una od dana uru~enja platnog naloga du`niku, a ne po proteku vremena od dana dono{enja platnog naloga. Da bi se moglo izdati rje{enje o dozvoli izvr{enja, prijedlog za izvr{enje mora biti u skladu sa izvr{nom ispravom (Okru`ni sud Zagreb, G`-3955/81 od 23.6.1981. godine, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 125). Pored podobnosti izvr{ne isprave za odre|ivanje izvr{enja potrebno je i da prijedlog rje{enja o izvr{enju bude u skladu sa dispozitivom izvr{ne isprave, odnosno u granicama istog, {to ne zna~i da prijedlog za izvr{enje ne mo`e biti uspostavljen na na~in da se istim tra`i izvr{enje u manjem obimu nego je to obaveza odre|ena izvr{nom ispravom.
^lan 25. Izvr{nost odluke (1) Sudska odluka kojom je nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko davanje ili ~injenje izvr{na je ako je postala pravosna`na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje te~e od dana dostave odluke izvr{eniku, a zavr{ava se istekom posljednjeg dana odre|enog sudskom odlukom, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Sudska odluka kojom je nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko trpljenje ili ne~injenje (propu{tanje) izvr{na je ako je postala pravosna`na, osim

^lan 25 89

ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom. (3) Odluka donesena u upravnom postupku izvr{na je ako je postala izvr{na prema pravilima koja ure|uju taj postupak. (4) Na osnovu odluke koja je postala izvr{na u jednom dijelu izvr{enje se mo`e odrediti samo u odnosu na taj dio. (5) Izvr{enje }e se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosna`na i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala kona~na ako je zakonom propisano da `alba ili koji drugi pravni lijek ne zadr`ava izvr{enje odluke. 1 Op}enito: Odredbama ovog ~lana odre|uje se pojam i sadr`ina izraza izvr{nosti u smislu ovog zakona - ~lan 18. ZIP-a iz 1978. godine. Za razliku od odredbi ranijeg zakona, kod odre|ivanja pojma izvr{nosti sada su ta pravila potpunija i preciznija, a pravi se razlika izme|u sudskih odluka i to u ovisnosti o tome {ta je nalo`eno istom, odnosno pravi se razlika u odnosu na karakter i prirodu potra`ivanja, pa u ovisnosti, da li se radi o davanju ili ~injenju, ili pak trpljenju ili ne~injenju - propu{tanju, definira se i odre|uje pojam izvr{nosti sudske odluke, a izvr{nost odluka organa uprave kao izvr{nih naslova se cijeni prema pravilima postupka u kojem je donesena odluka. Komentar uz stav 1. i 2: Odre|uju}i izvr{nost sudske odluke ukoliko je istom nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko davanje ili ~injenje, odre|uje se da je ista izvr{na ako je postala pravomo}na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje (paricioni rok), s tim da taj rok po~inje te}i od dana dostave odluke izvr{eniku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno, a ako je odlukom nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko trpljenje ili ne~injenje (propu{tanje) izvr{na je ako je postala pravomo}na, osim ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom.

Sudsko izvr{enje se mo`e odrediti tek kad izvr{na isprava postane izvr{na. Sudske odluke i odluke donijete u prekr{ajnom postupku postaju izvr{ne po pravosna`nosti i po{to istekne rok za dobrovoljno ispunjenje du`nikove obaveze - paricioni rok (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 19).
Da je pravosna`nost i izvr{nost izvr{ne isprave uslov za odre|ivanje izvr{enja, u smislu prednjih zakonskih odrebi, pokazuje i pravno stajali{te iz sudske odluke:

Kad je presuda, na osnovu koje je povjerilac predlo`io izvr{enje, ukinuta, onda je prvostepeni sud pravilno postupio {to je prijedlog za izvr{enje, kao neosnovan, odbio. Jer takva sudska odluka, s obzirom na ~l. 16. i 18. Zakona o izvr{nom postupku, ne ispunjava uslove za izvr{nu ispravu.

90 ^lan 25

Prijedlog povjerioca u `albi da se takvo rje{enje preina~i i odlo`i dono{enje rje{enja o prijedlogu za izvr{enje do okon~anja spora i dono{enja nove presude, neosnovan je, jer takvu mogu}nost Zakon o izvr{nom postupku ne predvi|a. Ovdje ne dolazi u obzir ni primjena odredbe iz ~l. 64. Zakona o izvr{nom postupku, jer se po toj odredbi ne mo`e, na prijedlog povjerioca, odlo`iti izvr{enje, ako sprovo|enje izvr{enja nije po~elo. U konkretnom slu~aju, rje{enje o izvr{enju nije ni doneseno. (Rje{enje VPS Srbije, P`1603/79 od 10.6.1979, prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik izvr{nog sudskog postupka, Beograd, 1981, str. 427)
5 Pravosna`nost - kona~nost - i protek paricionog roka - za neke odluke dospjelost - redovno su za odluke, izvr{ne isprave, kumulativne pretpostavke. Od toga postoje odstupanja u odnosu na jednu ili drugu pretpostavku ili na obje, pa tada i takva odluka ima svojstvo izvr{ne isprave - perfektne. Neke odluke ne treba da sadr`e paricioni rok i tada je dovoljno njihova pravosna`nost - odluka kojom je du`nik obavezan na ne~injenje; napominjemo da se po jednim mi{ljenjima iz pravne teorije i tada odre|uje paricioni rok.

P Pravosna`nost izvr{ne isprave nastaje u momentu uru~enja odluke protiv koje se vi{e ne mo`e ulo`iti `alba, odnosno redovno pravno sredstvo ili je ovo bezuspje{no iskori{teno - `alba odbijena - i od tog momenta po~inje te}i paricioni rok (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 19). Sudska odluka i odluka donesena u prekr{ajnom postupku postaju pravosna`ne kada protekne rok odre|en za ulaganje redovnog pravnog lijeka ili se stranka odrekne prava na pravni lijek, odnosno povu~e ve} ulo`en pravni lijek ili on bude odba~en kao nedozvoljen, a odluka protiv koje je ulo`ena `alba postaje pravosna`na dono{enjem drugostepene odluke kojom se `alba odbija i potvr|uje prvostepena odluka, ili ako je drugostepenom odlukom preina~ena prvostepena, onda je drugostepena odluka pravosna`na sa danom njenog dono{enja. Odluka je pravosna`na ve} u trenutku njenog dono{enja ako nije dozvoljen redovni pravni lek (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 63). P Paricioni rok jeste rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze i prema odredbama Zakona isti te~e od dana dostave odluke izvr{eniku, a zavr{ava se protekom zadnjeg dana odre|enog sudskom odlukom, ako Zakonom nije druk~ije odre|eno i pod uslovom da se obaveza sastoji u nekom davanju ili ~injenju, a ukoliko se ista sastoji u trpljenju ili ne~injenju - propu{tanju - u tom slu~aju sudska odluka je izvr{na sa danom pravosna`nosti iste, izuzev ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom - npr. da se u odre|enom roku uzdr`i od uznemiravanja tra`itelja izvr{enja u posjedu njegove nekretnine pod prijetnjom nov~ane kazne ako bude postupao protivno takvoj zabrani (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 28).
Slijedom prednjih odredbi o paricionom roku su i pravna stanovi{ta sudske prakse:

^lan 25 91

Sud ne smije odmah narediti izvr{enje presude kojom je odlu~eno o tro{kovima postupka i presu|eno da je du`nik obavezan da plati taj nov~ani iznos, a nije odre|en dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze (~l. 18. st. 1. ZIPa). Sud }e rje{enjem o izvr{enju odrediti taj rok i nalo`iti izvr{enje ako rok bezuspje{no protekne (~l. 20/2 ZIP-a) (Okru`ni sud Vara`din, G`-1052/84 od 20.9.1984. godine, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 112. i Beograd 1994, str. 92., i prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 99). Ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok se ima odrediti rje{enjem o izvr{enju (Vi{i privredni sud Srbije, P`-1003/81 od 16.4.1981, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 9). Sud odre|uje izvr{enje na temelju presude koja je postala pravomo}na, tek ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje du`nikove obaveze (Vps Hrvatske, P`-1375/79 od 30.10.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 30). Ako je sudska odluka dostavljena samo stranci a ne i njezinu punomo}niku, takva odluka nije postala pravomo}na pa ne mo`e slu`iti kao izvr{na isprava za prisilno izvr{enje. Pravilno je prvostepeni sud odbio vjerovnika sa prijedlogom za dozvolu izvr{enja u predmetnoj stvari, jer presuda od 15.9.1987. g. broj P-18840/86 nije bila pravomo}na, a to zna~i nije postojao valjani izvr{ni naslov. Naime i pored klauzule pravomo}nosti od 22.3.1988. g. (koju prvostepeni sud nije stavio izvan snage) presuda nije bila pravomo}na, jer je dostavljena izravno tu`eniku umjesto njegovu punomo}niku, pa je `alba bila pravodobno podnesena. Stoga je vjerovnikova `alba odbijena kao neosnovana (Ps Hrvatske, P`-2456/89 od 24.10.1989, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 30).
9 Komentar uz stav 3: Ranijom odredbom ~l. 18. stav 3. ZIP-a iz 1978. godine bilo je propisano da je odluka donesena u upravnom postupku izvr{na ako je postala kona~na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, me|utim imaju}i u vidu da kona~an upravni akt ne mora biti i pravosna`an, te da takav akt iako je kona~an ne mora biti i izvr{an, odnosno da se uz kona~nost tra`i i pravosna`nost istog, to se zakonodavac u metodologiji odre|ivanja pojma izvr{nosti odluka upravnih organa, a sa aspekta izvr{nih naslova u sudskom izvr{nom postupku, opredijelio na uop{teni stav i u pogledu definisanja izvr{nosti takvih akata odnosno odluka odre|uju}i odnosno upu}uju}i da se ista cijeni po pravilima koja ure|uju taj postupak, odnosno po pravilima postupka u kojem je nastala izvr{na isprava. Shodno ~lanovima 267. i 268. Zakona o upravnom postupku, prvostepeno rje{enje doneseno u upravnom postupku postaje izvr{no istekom roka za `albu - ako `alba nije izjavljena, dostavom stranci - ako `alba nije dopu{tena ili `alba ne odga|a izvr{enje, i dostavom stranci rje{enja kojim se `alba odbacuje ili odbija.

92 ^lan 26

Drugostepeno rje{enje kojim je izmijenjeno prvostepeno rje{enje postaje izvr{no kada se dostavi stranci, a ako je predvi|en rok za izvr{enje neke odre|ene radnje isto postaje izvr{no istekom tog roka, a ako isti nije odre|en, a radi izvr{enja odre|ene radnje, isto postaje izvr{no u roku od 15 dana od dana dostavljanja rje{enja stranci. U slu~aju da je izjavljena `alba na prvostepeno rje{enje isto se ne mo`e izvr{iti sve dok stranci nije dostavljeno drugostepeno rje{enje kojim je prvostepeno rje{enje potvr|eno ili izmijenjeno, izuzev ako zakonom nije druga~ije odre|eno. 10 Komentar uz stav 4: Ovom odredbom daje se mogu}nost, a koja je postojala i u ranijem zakonu, da se na osnovu odre|ene odluke mo`e odrediti i provesti izvr{enje iako ista nije u cijelosti postala pravosna`na odnosno izvr{na, i predmetno izvr{enje se odre|uje i provodi samo u onom njenom dijelu u kom je predmetna odluka postala pravosna`na i izvr{na. Pravosna`nost kao pretpostavka da bi neka odluka bila izvr{na isprava ne mora da zahvati odnosno da se odnosi na cio dispozitiv odluke, ve} je dovoljno da je pravosna`an dio dispozitiva odluke koji je podoban za izvr{enje, te u tom dijelu odluka sti~e kvalitet izvr{ne isprave i, uz ostale pretpostavke, na osnovu iste se mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje, u segmentu njenog pravosna`nog dijela dispozitiva. Komentar uz stav 5: Izvr{enje }e se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravomo}na i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala kona~na ako je zakonom propisano da `alba ili koji drugi pravni lijek ne zadr`ava izvr{enje odluke, a koja odredba je preuzeta iz ranijeg Zakona ~lan 18. stav 4. ZIP-a iz 1978. godine, koje pravilo je izuzetak i predstavlja mogu}nost odre|ivanja i provo|enja izvr{enja na osnovu nepravosna`ne i izvr{ne isprave. ^lan 26. Izvr{nost poravnanja (1) Sudsko odnosno upravno poravnanje izvr{no je ako je potra`ivanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo. (2) Dospjelost potra`ivanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom. (3) Dospjelost koja se ne mo`e dokazati na na~in iz stava 2. ovog ~lana dokazuje se pravomo}nom odlukom donesenom u parni~nom postupku kojom se utvr|uje dospjelost. (4) Na osnovu poravnanja koje je postalo izvr{no u jednom dijelu izvr{enje se mo`e odrediti samo u odnosu na taj dio. 1 Op}enito: Ovim ~lanom propisuju se pravila po kojima se odre|uje i utvr|uje izvr{nost poravnanja zaklju~enog u sudskom ili upravnom postupku (ranije ~l. 19. ZIP-a iz 1978. godine).

11

^lan 62 93

Sudska nagodba mora biti izvr{na da bi bila temelj za izvr{enje, a to svojstvo mogu dobiti samo one nagodbe u kojima je utvr|ena obaveza na ispunjenje neke ~inidbe, trpljenje ili ne~injenje (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 136).
2 Komentar uz st. 1., 2. i 3: Odredbe ovog ~lana o odre|ivanju i utvr|ivanju izvr{nosti poravnanja na osnovu dospjelosti potra`ivanja sadr`anog u poravnanju su{tinski se ne razlikuju od ranijih odredbi. I nadalje je ostalo na snazi pravilo da je sudsko odnosno upravno poravnanje izvr{no ako je potra`ivanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo, iz ~ega proizlazi da poravnanje treba da sadr`i rok za ispunjenje obaveze i od kada po~inje te}i taj rok, a ovo pak zna~i da stranke u svom sporazumu poravnanju, odre|uju kada je du`nik du`an ispuniti svoju obavezu iz poravnanja (nagodbe). Odredbom da se dospjelost potra`ivanja dokazuje zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom jasno je propisano da u slu~aju sumnji i nejasno}a u pogledu utvr|ivanja i odre|ivanja dospjelosti poravnanja koji su to relevantni dokazi kojima se ista utvr|uje, a ako se ista ne mo`e dokazati na prednji na~in zakonom je propisano da se ista dokazuje pravosna`nom odlukom donesenom u parni~nom postupku kojom se utvr|uje dospjelost. To zna~i da se na poravnanje ne}e stavljati klauzula pravosna`nosti i izvr{nosti suda ili organa pred kojim su stranke zaklju~ile poravnanje, ve} }e se samo na osnovu ovjerenog zapisnika dokazivati da je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze utvr|ene u zaklju~enom poravnanju (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 112). Slijedom prednjih odredbi o odre|ivanju i utvr|ivanju izvr{nosti poravnanja i dokazivanju dospjelosti potra`ivanja, do izra`aja je do{lo na~elo formalnog legaliteta, prema kojem se u izvr{nom postupku postojanje ~injenica od kojih zavisi izvr{nost mo`e dokazivati samo javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom, odnosno pravosna`nom utvr|uju}om odlukom donesenom u parni~nom postupku. Komentar uz stav 4: U odnosu na odre|ivanje izvr{nosti poravnanja novina je u tome {to je Zakonom u stavu 4. ovog ~lana odre|eno da se mo`e na osnovu poravnanja koje je postalo izvr{no u jednom dijelu izvr{enje odrediti samo u odnosu na taj dio. Dospjelost kao pretpostavka da bi neko poravnanje bilo izvr{no ne mora da zahvati, odnosno da se odnosi na cijelo potra`ivanje iz poravnanja, ve} je dovoljno da je obaveza dospjela u jednom dijelu poravnanja koji je podoban za izvr{enje, te u tom dijelu poravnanje sti~e kvalitet izvr{ne isprave i uz ostale zakonske pretpostavke i na osnovu istog se mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje, ali samo u segmentu dijela poravnanja u kojem je dio obaveze dospio i da se dospjelost mo`e dokazati na jedan od naprijed navedenih na~ina. U kontekstu odredbi o izvr{nosti poravnanja su i pravna stajali{ta iskazana u sudskoj praksi:

94 ^lan 26

Sporazum o deobi ostavine koji je unesen u izreku rje{enja o naslje|ivanju, ima u svemu u~inak sudske nagodbe, pa je u slu~aju kada sadr`ava sve elemente potrebne za izvr{enje, valjan izvr{ni naslov ~l. 19. i 20. ZIP-a (Stav Vrhovnog suda Slovenije, Informator br. 3262/85, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27), {to bi zna~ilo da su prednjim sporazumom odre|ena prava i obaveze, njihovi nosioci, rok za ispunjenje sporazuma, odnosno dospjelost prava i obaveze. Sudsko poravnanje ima jednaku pravnu snagu kao i pravosna`na sudska presuda. Prilikom zahtjeva za izvr{enje sudskog poravnanja izvr{ni sud ne mo`e da ispituje podobnost poravnanja za izvr{enje, jer je poravnanje ve} bilo podvrgnuto kontroli suda, pred kojim je sklopljeno (Vrhovni sud Srbije, Gzz334/69, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 20), {to u krajnjem slu~aju ukazuje da ukoliko je sud pred kojim je poravnanje zaklju~eno propustio u sporazumu odre|eni segment, a koji je od uticaja u mjeri u kojoj jednu sudsku odluku ~ini podobnom za izvr{enje, da je takvo poravnanje neprovodivo u izvr{nom postupku. Ako se stranke poravnaju pred sudom da nosilac stanarskog prava u ta~no odre|eno vrijeme isprazni stan da bi davalac stana na kori{tenje izvr{io opravku stana, pa se po ovom poravnanju ne postupi, niti davalac stana tra`i izvr{enje na osnovu ovog poravnanja za period ozna~en u poravnanju, on na osnovu ovog poravnanja ne mo`e kasnije tra`iti izvr{enje (Presuda VSS broj: Gzz-42/76, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 21) Sudsko poravnanje sa kondemnatornim dijelom, ali bez odre|ivanja roka za izvr{enje ~inidbe nije pravovaljan izvr{ni naslov. Zato nema mjesta dono{enju rje{enja o dozvoli izvr{enja po takvom poravnanju, kao ponu|enom izvr{nom naslovu, jer je rok za izvr{enje ~inidbi pored drugih uslova, jedan od bitnih uslova za dozvolu izvr{enja. Tra`ilac izvr{enja bi morao da podnese novi dokaz o roku ~inidbe (Okru`ni sud u Leskovcu, G`-77/77, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 21). Ovo pravno stanovi{te jasno ukazuje na razliku poravnanja i sudske odluke, kao izvr{nih isprava, jer rok za ispunjenje obaveze (paricioni rok) u izvr{noj ispravi ne mora biti odre|en i mo`e se odrediti u izvr{nom postupku, {to nije slu~aj sa poravnanjem, kod kojeg je rok za ispunjenje obaveze, u pogledu podobnosti poravnanja, bitan uslov i sud ga u izvr{nom postupku ne mo`e odrediti naknadno. Na osnovu pravosna`nog rje{enja o izvr{enju broj IP-204/97 od 31.3.1997. godine, te na osnovu podataka iz raspravnog zapisnika prvostepeni sud je utvrdio da su se stranke sporazumjele u smislu ~l. 251. C ZIP-a i zaklju~ile sudsko poravnanje koje je izvr{ni naslov za izdato rje{enje o izvr{enju, zalogodavac du`nik se obavezao da zalogoprimac u slu~aju neizmirenja obaveza od strane du`nika mo`e zahtijevati od suda da se nekretnine koje su predmet obezbje|enja kredita mogu prodati putem javne prodaje po tr`i{noj cijeni

^lan 27 95

do namirenja cjelokupnog potra`ivanja i tro{kova. Prigovor dospjelosti potra`ivanja du`nik je mogao ista}i samo prije zaklju~enja sudskog poravnanja, jer je i dospjelost potra`ivanja obuhva}ena poravnanjem, zato ovaj razlog `albe nije osnovan, a neosnovan je navod `albe du`nika da bi pokretanje postupka za poni{tenje ugovora o kreditu i brisanje hipoteke bio razlog za usvajanje prigovora u smislu odredbi ~l. 50. ZIP-a (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-152/00 od 31.10.2000). I ovo pravno stanovi{te ukazuje na rok ispunjenja obaveze i dospjelost potra`ivanja, kao sastavnog elementa, kao uslova koji poravnanje mora sadr`avati da bi bilo podobna izvr{na isprava za odre|ivanje izvr{enja.
^lan 27. Podobnost izvr{ne isprave za izvr{enje (1) Izvr{na isprava podobna je za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni tra`ilac izvr{enja i izvr{enik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. (2) Ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok odre|uje se rje{enjem o izvr{enju. (3) U slu~aju iz stava 2. ovog ~lana sud }e predlo`eno izvr{enje odrediti uz uvjet da izvr{enik u roku koji mu je odre|en ne ispuni svoju obavezu. (4) Odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana ne primjenjuju se u postupku izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave notara. 1 Op}enito: Odredbama ovog ~lana st. 1. i 2. (~l. 20. ZIP-a iz 1978. godine) propisuju su uslovi na osnovu kojih se cijeni podobnost izvr{ne isprave, a u st. 3 i 4. odre|uje postupanje suda u slu~aju da izvr{na isprava ne sadr`i paricioni rok (rok za dobrovoljno ispunjenje), kao i postupanje za slu~aj da je izvr{na isprava notarska isprava. Odredbe st. 1. i 2. su preuzete iz ranijeg zakona i ne razlikuju se od ranijih. Komentar uz stav 1: Da bi izvr{ni sud mogao odrediti izvr{enje izvr{na isprava treba da bude podobna za izvr{enje.

2 3

Prema na~elu strogog formalnog legaliteta u postupku izvr{enja potra`ivanje ~ije se izvr{enje tra`i, u njegovom subjektivnom, objektivnom i vremenskom odre|enju, smije se dokazivati samo izvr{nom ispravom, a u pogledu njegovih elemenata, jo{ i javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom. Stoga je postojanje izvr{ne isprave odre|enog sadr`aja nu`na pretpostavka za dopustivost izvr{enja. Izvr{na isprava koja nema zakonom utvr|eni sadr`aj nije podobna za izvr{enje (Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 140). U prednjem smislu su i utvr|eni elementi koji u svojoj ukupnosti ~ine jednu izvr{nu ispravu podobnom za izvr{enje i nedostatak bilo kojeg od zakonom predvi|enih elemenata vodi nepodobnosti izvr{ne isprave za odre|ivanje izvr{enja. Tako su tra`ilac izvr{enja i izvr{enik (ime i prezime za fizi~ke osobe, prebivali{te sa bli`om adresom ili

96 ^lan 27

boravi{te sa adresom, za pravno lice firma i sjedi{te), te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze Zakonom propisani bezuvjetni elementi koji moraju biti sadr`ani u izvr{noj ispravi a da bi bila podobna. 4 Primjenom odredbi ~l. 336. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 21. ZIP-a (~l. 109. ranijeg ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a iz 1978. godine), sud bi trebao odbaciti prijedlog za izvr{enje ako izvr{na isprava ne sadr`i sve bitne elemente iz st. 1. ovog ~lana, koji ~ine ispravu podobnom za izvr{enje, ukoliko tra`ilac izvr{enja u odre|enom roku po zaklju~ku suda ne otkloni odre|ene nedostatke. Dakle, nedostatak prednjih elemenata ili njihova nedovoljnost te nerazumljivost i nejasnost spre~ava odre|ivanje izvr{enja sve dok se ti nedostaci ne otklone. Otklanjanje nedostataka i manjkavosti izvr{ne isprave, a koji se ti~u elemenata vezanih za podobnost iste, mo`e se tra`iti i vr{i se po procesnim pravilima i u postupku u kome je izvr{na isprava donesena sa izuzetkom u otklanjanju nedostatka odre|enja vremena ispunjenja obaveze s obzirom na to da se isti mo`e otkloniti i u izvr{nom postupku (st. 2. ovog ~lana). U skladu sa prednjim je i pravno stanovi{te sudske prakse u odnosu na izvr{nu ispravu - podobnost za izvr{enje:

(~lan 20. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku raniji, ~lan 46. stav 2. i ~lan 50. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima sada{nji) NIJE PODOBNA ZA SUDSKO IZVR[ENJE ODLUKA SUDA KOJOM SE NAME]E OBAVEZA DU@NIKU DA POVJERIOCU DODIJELI DRUGI ODGOVARAJU]I TROSOBAN STAN NA RASPOLAGANJE. Iz obrazlo`enja: Predmet potra`ivanja je ~injenje ili ne~injenje i ono je po svojoj prirodi obligaciono-pravna kategorija, pa shodno ~lanu 46. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) predmet mora biti mogu}, dopu{ten i odre|en odnosno odrediv. Predmet potra`ivanja je odre|en ako je unaprijed ta~no utvr|eno {ta du`nik treba ta~no da ~ini ili ne ~ini da bi odgovorio svojoj obavezi, a odrediv ako izvr{na isprava sadr`i elemente putem kojih se mo`e utvrditi {ta du`nik treba da ~ini ili ne ~ini (~lan 50. stav 2. ZOO). U konkretnom slu~aju izvr{na isprava presuda Osnovnog suda u B.L. Rs-41/94 od 17.05.1995. godine na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje rje{enja Osnovnog suda u B.L. I. br. 3787/00 od 2.2.2001. godine, po ocjeni i Vrhovnog suda, ne ispunjava uslove iz ~lana 20. stav 1. ZPP. Ovom odlukom je, naime, nalo`eno du`niku da povjeriocu dodijeli drugi odgovaraju}i trosobni stan na kori{}enje, a po osnovu konkursa objavljenog u aprilu mjesecu 1993. godine. Kako u toj izvr{noj ispravi nije ozna~ena lokacija i povr{ina tog stana, te kako taj stan nije mogu}e identifikovati na osnovu elemenata sadr`anih u obrazlo`enju odluke, ~ije se izvr{enje tra`i, drugostepeni sud je pravilno zaklju~io da navedena izvr{na isprava nije podobna za sudsko izvr{enje zato {to predmet du`nikove obaveze nije odre|en ili bar odrediv u skladu sa ovla{}enjima koja po ZPP-u ima sud koji odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje,

^lan 27 97

pa je stoga neprihvatljivo pravno shvatanje izra`eno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da je navedeni izvr{ni naslov podoban za sudsko izvr{enje. Zato drugostepeni sud nije po~inio bitnu povredu odredaba parni~nog i izvr{nog postupka na koju ukazuje zahtjev za za{titu zakonitosti, kada je osporenom odlukom preina~io prvostepeno rje{enje o izvr{enju tako {to je odbio prijedlog za izvr{enje, ukinuo sve sprovedene radnje, i postupak izvr{enja obustavio (Vrhovni sud Republike Srpske, Gvl-10/02 od 23.8.2002. godine DSP broj 1/2004, str. 48-49. i Bilten sudske prakse VS RS broj 1/2004, odluka br. 154, str. 267-268). Dakle, iz prednjeg pravnog shvatanja, kada je u pitanju ocjena podobnosti izvr{ne isprave u odnosu na predmet du`nikove ~inidbe kao jednog od segmenata koji se cijeni pri preispitivanju podobnosti izvr{ne isprave, potrebno je da je ~inidba, ako nije konkretno u cijelosti odre|ena, barem bude odrediva i da se na osnovu objektivnih kriterija mo`e pouzdano utvrditi.
6 Svojstvo stranaka tra`ioca izvr{enja i izvr{enika u izvr{nom postupku izvodi se iz izvr{ne isprave, bez obzira na polo`aj i naziv stranke, odnosno u~esnika u postupku u kome je izvr{na isprava nastala, i to mogu biti tu`ilac (tu`itelj), tu`eni (tu`enik), predlaga~ (predlagatelj), protivnik predlaga~a (predlagatelja), u~esnik ili drugi procesni subjekti, a nezavisno od tog procesnog svojstva prema dispoziciji izvr{ne isprave isti u izvr{nom postupku imaju procesnu poziciju tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika saglasno pravilima procesnog prava (vidi ~l. 2. i 30. ZIP-a). Predmet potra`ivanja je neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje (vidi ~l. 2. ZIP-a), i isto je po svojoj prirodi obligacionopravna kategorija, pa se u pogledu izvr{ivosti cijeni sa aspekta supstancijalnopravnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima, imaju}i u vidu da predmet potra`ivanja treba da bude mogu}, dopu{ten, odre|en ili odrediv. Potra`ivanje je izvr{ivo ako je takve prirode i karaktera da ga je mogu}e ostvariti u objektivnom smislu, u realnosti i prema op{tim pravilima i shvatanju u pravu, a za {ta je izvr{ni postupak opremljen da se to postigne. Naime, ono {to je u pravu nemogu}e ne mo`e se o~ekivati ni da se u izvr{nom postupku ostvari, i to bez obzira da li je do nemogu}nosti do{lo i nakon nastanka izvr{ne isprave. Za potra`ivanje je potrebno i da je dozvoljeno, {to podrazumijeva da je isto saglasno pravilima pravnog poretka i morala. Predmet potra`ivanja treba da je odre|en ili odrediv i isti je odre|en ako je unaprijed ta~no utvr|eno {ta izvr{enik treba da ~ini ili ne ~ini da bi ispunio svoju obavezu, ili su pak dati samo elementi na osnovu kojih se sa sigurno{}u i pouzdano mo`e utvrditi vrsta predmeta prestacije koju izvr{enik treba da u~ini, a naro~ito ako su predmet prestacije generi~ke stvari. Komentar uz stav 2. i 3: Propisivanjem da se, ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok odre|uje rje{enjem o izvr{enju, ubla`eno je prednje pravilo da u pogledu podobnosti izvr{ne isprave ista mora sadr`avati sve elemente iz st. 1. ovog ~lana, jer upravo ova odredba st. 2. pravi izuzetak u odnosu na elemenat odre|enja paricionog roka u

10

98 ^lan 27

izvr{noj ispravi, ukazuju}i da on nije uslov bez kojeg se ne mo`e, pa }e se rje{enjem odrediti izvr{enje koje se temelji na izvr{noj ispravi koja ne sadr`i rok ispunjenja obaveze izvr{enika, ali uz uslov da taj rok odredi sud rje{enjem o izvr{enju. Slijedom navedenih odredbi, u prednjem slu~aju trebalo bi se odrediti izvr{enje i ujedno nalo`iti izvr{eniku u tom rje{enju da postupi u odre|enom roku i dobrovoljno ispuni svoju obavezu iz izvr{ne isprave, s tim {to se podrazumijeva da je protekom navedenog roka izvr{na isprava stekla svojstvo izvr{nosti, a u odnosu na samo rje{enje o izvr{enju, protekom roka rje{enje o izvr{enju proizvodi dejstvo. Dakle, radi se o jednom sudskom aktu odnosno o jednom rje{enju kojim se nala`e izvr{eniku da postupi u odre|enom roku radi ispunjenja obaveze dobrovoljno (paricioni rok) i istovremeno o rje{enju o odre|ivanju izvr{enja sa odgodom dejstva do isteka paricionog roka. 11 Komentar uz stav 4: Odredbom ovog stava propisano je da se odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana ne primjenjuju u postupku izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave notara, iz ~ega proizlazi da kad se izvr{enje temelji na notarskoj ispravi, u pogledu segmenta odre|ivanja roka za ispunjenje obaveze, a koji je od uticaja na podobnost izvr{ne isprave, takva izvr{na isprava u cijelosti mora odgovarati zahtjevima iz st. 1. ovog ~lana, odnosno da ista mora sadr`avati i paricioni rok, u protivnom bi bila nepodobna za izvr{enje. O podobnosti izvr{ne isprave iz sudske prakse prihvatljiva su sudska stajali{ta i u kontekstu odredbi ovog zakona:

12

Presuda koja sadr`ava samo utvr|ivanje svojstva nosioca stanarskog prava, a ne i ~inidbu, ne smatra se ispravom podobnom za izvr{enje predajom stana u posjed (Vs Sr Gzz-92/83 Zbirka 364, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27), {to je i sasvim razumljivo jer je takva sudska odluka samo deklaratornog karaktera i dispozitivom iste nije utvr|ena obaveza za tu`enog, a time ni vrijeme njenog ispunjenja u smislu st. 1. i 2. ovog ~lana, eventualno prednja izvr{na isprava bi mogla biti valjan pravni osnov za pokretanje postupka u kojem bi nosilac stanarskog prava izdejstvovao izvr{nu ispravu upravljenu na iseljenje, odnosno kojom bi bila utvr|ena obaveza tu`enog i rok za ispunjenje te obaveze. Okolnost da u izreci izvr{ne isprave nisu navedene mjere i granice nepokretnosti (zemlji{ta) ~ija se predaja tra`i, ne ~ini izvr{nu ispravu nepodobnom za izvr{enje ako je predmet izvr{enja odrediv prema obrazlo`enju izvr{ne isprave, pa nema mjesta obustavi izvr{enja po prigovoru du`nika iz ~l. 53. st. 4., a u vezi sa ~l. 50. ZIP-a. U takvom slu~aju sud }e, u smislu odredbe ~l. 109. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a nalo`iti povjeriocu da prijedlog za izvr{enje dopuni prema obrazlo`enju izvr{ne isprave (Vs Sr Gzz-108/86 Zbirka 363, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 27). Iz prednjeg pravnog stanovi{ta proizlazi da pri odre|ivanju izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave, ~ijim je dispozitivom predmet izvr{enja utvr|en na na~in da je odrediv, izvr{ni sud pri utvr|ivanju predmeta izvr{enja i odre|ivanju izvr{enja je ovla{ten da slijedom obrazlo`enja iste izvr{ne isprave na kojoj se temelji izvr{enje, ukoliko obrazlo`enje

^lan 27 99

sadr`i ~injenice koje predmet obaveze ~ine jasno odre|enim, odredi izvr{enje pod uvjetom da prijedlog za izvr{enje sadr`i takve ~injenice. Ovakvo stanovi{te je suprotno i jednom dijelu pravne misli i teorija koje se zala`u za postavku da dispozitiv izvr{ne isprave i rje{enje o odre|ivanju izvr{enja moraju biti identi~ni u svakom segmentu (ab ovo), a {to je i razumljivo kada se imaju u vidu pojedine vrste obaveza koje se u fakti~nom i pravnom `ivotu modificiraju, ali u su{tini priroda, obim i granice obaveze se ne mijenjaju, kao {to je to slu~aj kod nov~anih obaveza kod kojih dolazi do promjene oznake valute, denominacija ili sl., te kod predaje ili prodaje nekretnina na kojima je zasnovano zalo`no pravo, a izvr{en je novi premjer, te se sada iste iskazuju po novom premjeru i sl.

Sud nije smio donijeti rje{enje o izvr{enju kad presuda kojom je odlu~eno o tro{kovima postupka i u kojoj je presu|eno da je du`nik du`an platiti navedeni nov~ani iznos vjerovniku, nije postala izvr{na, jer ne sadr`i dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze. Sud }e taj rok odrediti rje{enjem o izvr{enju (Os Vara`din, G`-1052/84 od 20.9.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 28). Prednje ukazuje na odstupanje od odredbi ~l. 25. ovog zakona, u pogledu ocjene izvr{nosti sudske odluke kao uslova koji izvr{nu ispravu ~ini podobnom za izvr{enje, {to mo`e izazvati u praksi razli~ite dileme.
Cijenim da je prednje stanovi{te, iako je utemeljeno na ~l. 27. stav 2. ovog zakona, u suprotnosti sa odredbama o izvr{nosti sudske odluke iz ~l. 25. i odredbama o potvrdi o izvr{nosti iz ~l. 35. ovog zakona, i to u slu~ajevima kada je Zakonom propisana obaveznost podno{enja izvr{ne isprave sa klauzulom izvr{nosti, pa bi bilo neophodno navedene odredbe uskladiti i precizirati eventualno na na~in da se koriguju ili odredbe o izvr{nosti i podno{enju izvr{ne isprave ili da se propi{e obaveznost paricionog roka kao sastavnog elementa sudske odluke koja je izvr{na isprava.

Vjerovnik ne mo`e tra`iti izvr{nu uknji`bu prava zaloga na nekretnini du`nika za kamatu na dospjelo potra`ivanje u novcu s naslova uzdr`avanja ako u pogledu tog potra`ivanja nije dosu|ena nikakva kamata presudom na osnovi koje je dozvoljeno izvr{enje (Os Slavonska Po`ega, G`-648/79, od 4.9.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 30), {to ukazuje na dosljednu primjenu ~lana 22. ZIP-a, da se izvr{enje ne mo`e odrediti mimo, a niti u ve}em obimu nego je obaveza utvr|ena izvr{nom ispravom. U izreci presude kojom se dosu|uju pokretne stvari nije potrebno ozna~avati i vrijednost svake pojedine stvari da bi se presuda mogla izvr{iti. (VsM Rev - 142/85 od 21.3.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 31) Odluka prvostepenog suda kojom je u~esnik obavezan da predlaga~u naknadi {tetu, a u kojoj nije utvr|ena visina {tete, nije podobna za prinudno izvr{enje. (Sur V S`-1299/84 od 14.8.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 31)

100 ^lan 27

Ako u sudskoj odluci nije odre|eno od kada teku zatezne kamate, u tom dijelu odluka nije podobna za izvr{enje. (Vps Sr P`-3879/85 od 20.7.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 32) Odluka suda donesena u vanparni~nom postupku, kojom je odre|eno koji od ranijih bra~nih drugova u slu~aju razvoda braka ostaje nosilac stanarskog prava, nema svojstvo izvr{ne isprave podobne za izvr{enje jer se njom ne nala`e ispunjenje obaveze (~inidbe) (Vs Sr Gzz-186/82 Zbirka 364, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 32), naime navedena odluka ne zadovoljava uslove podobnosti izvr{ne isprave u smislu stava 1. i 2. ovog ~lana, odnosno ista ne sadr`i obavezu tu`enog na predaju stana, a time ni vrijeme ispunjenja obaveze. Rje{enje izvanparni~nog suda o fizi~koj diobi nekretnina izvr{na je isprava na osnovi koje se mo`e tra`iti predaja nekretnine u posjed (u izvr{nom postupku). Takva odluka ve} po prirodi stvari bez obzira na na~in na koji je formulirana u izreci predstavlja valjanu izvr{nu ispravu za predaju u posjed. Budu}i da se u konkretnom slu~aju radi o predaji stana, tada se podrazumijeva da stan bude prazan od osoba i stvari du`nika, jer bi u suprotnom izvanparni~ki postupak fizi~ke diobe izgubio svoj smisao (Os Zagreb, G`-4060/88 od 7.6.1988, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 33), ovo iz razloga jer je prednji postupak i vo|en radi razdiobe nekretnine u cilju preuzimanja, odnosno predaje pripadaju}ih dijelova iste a od strane predlagatelja i jasno je {ta je predmet obaveze ve} po samoj prirodi stvari, kako je to i istaknuto u obrazlo`enju ove odluke. Izvr{enje se mo`e odrediti samo radi namirenja potra`ivanja odre|enog u izvr{noj ispravi. (VsH Gzz-11/86 od 9.12.1986, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 33) Sve i kada bi se uzelo ta~nim da du`nikov sin koristi stan koji se po navedenoj presudi ima predati protivtu`iteljici (u ovom predmetu povjeriocu) slobodan od ljudi i stvari, izvr{ni naslov glasi da je tu`itelj (odnosno du`nik u ovom predmetu) sa svojom porodicom du`an iseliti iz tog stana, a sem toga i da nije tako stajao bi osnov za izvr{enje i protiv sina du`nikovog i po osnovu ~l. 22. stav 2. ZIP-a. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-511/02 od 5.3.2002.). Ovom stanovi{tu se mo`e dodati i ~injenica da dispozitiv izvr{ne isprave nosi u sebi odre|enje da se stan od strane tu`enog ima predati tu`itelju slobodan od ljudi i stvari, dakle bez obzira da li se u prigovoru isti~e da je sa tu`enim i druga porodica ili pak ~lan njegovog doma}instva u navedenom stanu, pa bi se moglo ista}i da se u konkretnom slu~aju mo`e raditi i o zloupotrebi procesnih prava isticanjem prigovora pasivne legitimacije, koji bi trebao da ishodi odluku prema kojoj tra`ilac izvr{enja ne bi imao izvr{ni naslov prema drugom licu u stanu, a koje lice nije obuhva}eno izvr{nom ispravom koja je temelj izvr{enju u konkretnom slu~aju.

^lan 28 101

^lan 28. Naplata zateznih kamata (1) Ako se nakon dono{enja izvr{ne isprave ili zaklju~enja poravnanja izmijenila zatezna kamata sud }e, na prijedlog stranke, rje{enjem o izvr{enju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. (2) Ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove postupka nije odre|eno ve} u samoj izvr{noj ispravi sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, u rje{enju o izvr{enju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana dono{enja odluke odnosno zaklju~enja poravnanja do naplate. 1 Op}enito: Ove odredbe o odre|ivanju i naplati zatezne kamate kod koje je do{lo do promjene visine stope, a nakon nastanka izvr{ne isprave, bile su sadr`ane u ~lanu 20.a ZIP-a iz 1978. godine (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvr{nom postupku, Slu`beni list SFRJ broj 27/90). Do dono{enja prednjih odredbi sudska praksa je pitanje promjene zatezne kamate, odnosno razlike u zateznoj kamati odre|enoj u izvr{noj ispravi i kamati odre|enoj zakonom po druga~ijoj stopi nego u vrijeme dono{enja izvr{ne isprave, rje{avala na isti na~in tako {to je u slu~ajevima kada je kamatna stopa propisima smanjena u odnosu na kamatu utvr|enu u izvr{noj ispravi, sud je po prigovoru izvr{enika (du`nika) smanjivao i zateznu kamatu, odnosno svodio je na propisanu, a kad je kamata propisima pove}avana sud je upu}ivao tra`ioca izvr{enja (povjerioca) da u parnici izdejstvuje izvr{nu ispravu za razliku u kamati. Komentar uz stav 1: Odredbe o naplati zatezne kamate, nastale uslijed promjena visine stope zatezne kamate, a nakon dono{enja izvr{ne isprave, su{tinski se ne razlikuju od prethodnih jer je istim propisano da ako se nakon dono{enja izvr{ne isprave ili zaklju~enja poravnanja (raniji zakon nije imao u vidu ili, bolje re}i, nije spominjao i zaklju~enje poravnanja) izmijenila zatezna kamata, sud }e, na prijedlog stranke, rje{enjem o izvr{enju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. Prednjom odredbom se omogu}ava efikasnije provo|enje izvr{enja po izvr{nim ispravama, bez posebnih postupaka, a ujedno davanjam ovla{tenja izvr{nom sudu da odredi izvr{enje po zakonom izmijenjenoj kamatnoj stopi je omogu}eno da u tom dijelu prijedlog za izvr{enje odnosno rje{enje o izvr{enju odstupa od dispozitiva izvr{ne isprave na osnovu koje se tra`i izvr{enje. Komentar uz stav 2: Odredba da ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove postupka nije odre|eno ve} u izvr{noj ispravi sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, u rje{enju o izvr{enju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana dono{enja odluke, odnosno zaklju~enja poravnanja do naplate, predstavlja jednu novinu uvedenu u izvr{ni postupak, i to 1990. godine, jer prednja mogu}nost do tada nije postojala ni u propisima, a niti u praksi sudova, a specifi~no je za prednje zakonsko rje{enja da se kamata na tro{kove postupka (postupka koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave i isti su odre|eni u izvr{noj ispravi, ali nije odre|ena naplata zatezne kamate) mo`e

102 ^lan 28

odrediti samo po prijedlogu tra`ioca izvr{enja. Shodno prednjem, prijedlogom za izvr{enje mo`e se zahtijevati naplata kamate za dosu|ene tro{kove postupka u izvr{noj ispravi od dana dono{enja izvr{ne isprave pa do naplate odnosno isplate. 4 Imaju}i u vidu probleme na koje ukazuje sudska praksa kod provo|enja sudskih odluka donesenih znatno prije stupanja na snagu i primjene ovog zakona, te valutu u kojoj je iskazan dug (izvr{ne isprave donesene prije rata i koje glase na Yu dinare, kune i stranu valutu), smatram potrebnim uputiti na Referat Stopa zatezne kamate na nov~anim potra`ivanjima, te Zaklju~ke objavljene u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH, broj 1 od januarajuna 1997. godine, str. 2428, a u cilju ujedna~avanja sudske prakse po tom pitanju, te obra~una kamata od strane ovla{tenih lica (banaka i sudskih vje{taka), a kako slijedi:

STOPA ZATEZNE KAMATE NA NOV^ANA POTRA@IVANJA R E F E R A T Na podru~ju Bosne i Hercegovine, tada u sastavu SFRJ, po~ev od 07.10.1989. godine, primjenjivao se novelirani propis ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, po kome du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj Saveznim zakonom. Istog dana stupio je na snagu i Zakon o visini stope zatezne kamate (Sl. list SFRJ broj 57/89), kojim je propisana stopa zatezne kamate u visini eskontne stope koju mjese~no utvr|uje Narodna banka Jugoslavije uve}ane za 20%, s tim da se obra~un obavlja mjese~eno primjenom konformne metode. Oba pomenuta zakona su preuzeta kao zakon R BiH nakon sticanja nezavisnosti (zakoni o preuzimanju, prvobitno uredbe sa zakonskom snagom, objavljeni su u Slu`benom listu RBiH br. 2/92 i 13/94). Ovim preuzimanjem mora se shvatiti da je izostavljena iz teksta ~lana 277. stav 1. ZOO rije~ savezni, a da je eskontna stopa koju utvr|uje Narodna banka BiH zamijenila kao obra~unski pokazatelj, stopu koju je utvr|ivala NBJ. U sudskoj praksi jugoslovenskih sudova jedinstveno je zastupan stav da se odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate primjenjuju samo kod utvr|ivanja stope zatezne kamate na potra`ivanja u doma}oj valuti (dinarska), jer se radilo o izuzetno visokoj stopi revalorizacionog karaktera, koja je trebala da amortizuje efekte visoke inflacije karakteristi~ne za period u kome je taj Zakon donesen i primjenjivan. Smatralo se da je primjena ove stope neadekvatna ako je dug izra`en u stranoj konvertibilnoj stabilnoj valuti, pa i kada se primjenjuje doma}e pravo. Jedinstveno je nastavljeno sa primjenom zaklju~ka usvojenog na XXI Koordinacionom sastanku privrednog sudstva Jugoslavije odr`anom od 25. do 27. maja 1988. godine u \akovici (objavljen i u Biltenu sudske prakse VS BiH broj 3/88), po kome se na potra`ivanja izra`ena u stranoj valuti ukoliko se u sporu primjenjuje doma}e pravo, zatezna kamata obra~unava po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odgovaraju}e strane valute pla}a banka zemlje valute.

^lan 28 103

Ovakva je praksa nastavljena i nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, jer je doma}a valuta dugi period bila depresirana i u inferiornom odnosu prema konvertibilnoj stranoj valuti. Za taj period je, me|utim, karakteristi~no pro{irenje obima pla}anja u stranoj valuti (posebno DEM), pa i legalno (na osnovu odredaba Zakona o prodaji robe za strana sredstva pla}anja iz 1992. godine i Zakona o kupovini i prodaji odre|enih roba i za strana sredstva pla}anja iz 1993. godine). Ugovaranje nov~ane obaveze u stranim sredstvima pla}anja pogotovo je pro{ireno nakon {iroke legalizacije 1994. godine bezgotovinskog pla}anja u DEM u unutra{njem platnom prometu, da bi u 1995. godini ova valuta bila propisana kao isklju~ivo obra~unsko sredstvo, Zakonom o unutra{njem platnom prometu, objavljenim u Slu`benim novinama Federacije BiH broj 2/95. Sudovi su primjenjivali naprijed spomenuti zaklju~ak modifikovan utoliko {to se kao pokazatelj uzimala stopa kamate na {tedne uloge po vi|enju koju pla}aju poslovne banke u sjedi{tu povjerioca (dakle, doma}e), jer se smatralo da ta stopa adekvatnije izra`ava gubitak doma}eg povjerioca ako nov~ana obaveza izra`ena u stranoj valuti nije na vrijeme ispunjena. Dosu|ivanje zatezne kamate po stopi iz preuzetog Zakona o visini stope zatezne kamate zadr`ano je samo kod potra`ivanja koja glase na doma}u valutu ukoliko ispunjenje dosu|enog potra`ivanja nije valutnom klauzulom bilo vezano za odre|eni iznos strane valute. Ovo je bilo i razumljivo jer je eskontna stopa koja predstavlja osnovicu stope zatezne kamate, bila izrazito visoka. Tako je po odlukama NBBiH o kamatnim stopama ova stopa iznosila od 16.8.1992. godine 20% mjese~no, od 1.7.1993. godine 44% mjese~no, od 30.7.1994. godine 40% mjese~no, od 26.12.1994. godine 20% mjese~no, a od 1.5.1995. godine 10% mjese~no. Karakteristi~no je, me|utim, opadanje eskontne stope (to je stopa koju Centralna banka utvr|uje na kredite iz primarne emisije i predstavlja osnovicu za utvr|ivanje cijene bankarskog kredita), do koga dolazi u toku 1994. i 1995. godine. Poslije nov~ane reforme sredinom 1994. godine dolazi, naime, do ja~anja unutra{nje konvertibilnosti doma}e valute i vidnog smanjenja inflacije, te stabilnosti deviznog kursa (kako zvani~nog, tako i onog na crnom tr`i{tu) jer se primarna emisija sve vi{e zasniva na deviznoj rezervi Centralne banke. Ovo vodi daljnjem upadljivom smanjenju eskontne stope, pa se ova sni`ava od 1.7.1995. godine na 10% tromjese~no, od 1.4.1996. godine na 20% godi{nje i od 1.1.1997. godine na 10% godi{nje, uz zadr`ani konformni metod obra~una svakog mjeseca. Sli~an razvoj je ispoljen i u Herceg-Bosni. Na tom podru~ju do 15.12.1993. godine promet se obavljao u HRD, a od tog datuma ravnopravno u HRD i DEM, da bi po~ev od 30.5.1994. godine u platnom prometu ravnopravno u~estovale tri valute: kune, DEM i USD, a od 1.7.1995. godine kune i DEM. Odlukom Vlade HZ, kasnije HR Herceg-Bosne, odre|ivana je stopa zatezne kamate i ona je iznosila do 31.8.1992. oko 15% mjese~no, do kraja 1992. godine izme|u 26 i 30% mjese~no, od 1.1.1993. godine 34% mjese~no, da bi

104 ^lan 28

naglo pala od 30.5.1994. godine na 30% godi{nje, a od 18.11.1994. godine na 22% godi{nje. Sudovi na ovom podru~ju su do 30.5.1994. godine dosu|vali zateznu kamatu po stopi odre|enoj odlukom Vlade samo na potra`ivanja u doma}oj valuti, a isto kao i sudovi u RBiH na potra`ivanja u stranoj valuti, da bi od 30.5.1994. godine dosu|ivali zateznu kamatu na sva potra`ivanja po stopi odre|enoj odlukom Vlade. U toku perioda poja~anog stabiliziranja doma}eg novca i liberalizovanog pla}anja stranom valutom u doma}em platnom prometu, donosi se novi Zakon o visini stope zatezne kamate (objavljen u Slu`benim novinama Federacije BiH broj 18/96 od 1.10.1996. g.) koji je stupio na snagu danom objave. Po odredbama ovog Zakona, du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze, duguje zateznu kamatu na iznos duga od trenutka isplate, po stopi koju propisuje Vlada Federacije BiH. Vlada FBiH je Odlukom o visini stope zatezne kamate objavljenom u Slu`benim novinama Federacije BiH broj 25/96 od 23.12.1996. g. odredila ovu stopu na 28%, ne preciziraju}i da li se radi o godi{njoj ili mjese~noj stopi. Kako je, me|utim, odredbama ~lana 1. stav 2. pomenutog Zakona, propisano da se za razdoblje kra}e od godinu dana primjenjuje konformni na~in obra~una kamate, mo`e se zaklju~iti da je Zakonom propisana zatezna kamata po stopi na godi{njem nivou. U ~lanu 1. stav 1. novog Zakona, propisano je, me|utim, da se zatezna kamata po odredbama ovog Zakona pla}a na nov~ane obaveze iz du`ni~ko-povjerila~kih odnosa zasnovanih na ugovorima u privredi (pojam ovog ugovora je dat u ~lanu 25. stav 2. ZOO), {to je ponovljeno i u Odluci Vlade, a po odredbama ~lana 3. Zakona, danom njegovog stupanja na snagu prestaje primjena propisa o visini stope zatezne kamate koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH. Poslije stupanja na snagu pomenutog Zakona (sa Odlukom) postavlja se pitanje kako dosu|ivati zateznu kamatu na nov~ane tra`bine koje ne poti~u iz ugovora u privredi te da li po odredbama novog Zakona dosu|ivati i zateznu kamatu na nov~ane tra`bine u stranoj valuti, odnosno doma}oj, ali ~ija se visina utvr|uje po kursu strane valute u momentu ispunjenja, ukoliko se zasnivaju na ugovorima u privredi. Po odredbama ~lana 277. stav 1. ZOO, koji novim Zakonom nije izmijenjen, svaki du`nik nov~ane obaveze duguje u slu~aju docnje zateznu kamatu po stopi odre|enoj zakonom. Ako bi se ~lan 3. novog Zakona shvatio doslovno, proizilazilo bi da od njegovog stupanja na snagu, zakon vi{e ne odre|uje stopu zatezne kamate na nov~ane tra`bine koje se ne zasnivaju na ugovorima u privredi, pa u ovom dijelu ~lan 277. stav 1. ZOO postaje neprimjenjiv. Mislim da je ovo neprihvatiljivo i predla`em da se ~lan 3. novog Zakona protuma~i tako da prestaje primjena preuzetog Zakona o visini stope zatezne kamate samo u dijelu koji je regulisan novim Zakonom, a do daljeg, u odnosu na ostale nov~ane tra`bine, dosu|uje zatezna kamta po dosada{njem Zakonu (po stopi u visini eskontne stope uve}ane za 20%) ako su tra`bine u BH dinarima, a ako su u kunama po stopi od 22% godi{nje. Na ovaj na~in bi stopa zatezne kamate za ove tra`bine bila ni`a, ali je i opravdano da se da ve}a naknada povjeriocima koji profesionalno posluju na tr`i{tu, kada tra`bine poti~u iz njihovih me|usobnih odnosa.

^lan 28 105

Ostaje otvoreno pitanje {ta ubudu}e sa tra`binama u stranoj valuti ili u doma}oj kada se ispunjenje ve`e za kurs strane valute. S obzirom na momenat u kome je stupio na snagu novi Zakon ({iroko legalno pla}anje u stranoj valuti - DEM, tako da je postala alternativno plate`no sredstvo pogotovo kod tra`bina iz ugovora u privredi i stabilan kurs DEM i doma}e valute) mislim da novi Zakon treba primjenjivati i kod dosu|ivanja zatezne kamate na tra`bine iz ugovora u privredi izra`ene u stranoj valuti ili doma}oj sa valutnom klauzulom. Ovim bi se stopa zna~ajno pove}ala u odnosu na dosada dosu|ivanu, ali je dosada{nja i bila preniska i stoga nerealna (oko 3% godi{nje, {to je daleko ispod stope zatezne kamate u samoj SR Njema~koj, gdje iznosi 7% godi{nje). Mislim, da bi bilo po`eljno s obzirom na naprijed iznijete okolnosti, odustati od dosada{nje prakse u pogledu dosu|ivanja stope zatezne kamate i na tra`bine u stranoj valuti ili sa valutnom klauzulom, i kada ne poti~u iz ugovora u privredi, jer vi{e nema razloga za nejednako postupanje u ovoj oblasti kada se radi o primjeni doma}eg prava. Mogli bismo se opredijeliti za stav da se i na ove tra`bine dosu|uje zatezna kamata po~ev od 1.4.1996. g. po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20%, ako je strana valuta alternacija BH dinaru, a po stopi odre|enoj Odlukom Vlade od 30.5.1994. god. ako je alternacija kuni, te da se ovako nastavi i nakon stupanja na snagu sada{njeg Zakona o visini stope zatezne kamate. Od tih datuma su, naime, stope utvr|ivane na godi{njem nivou i u smanjenom obimu, tako da su izra`avale realno obe{te}enje za zaka{njenja u pla}anju i obaveza izra`enih u stranoj valuti. Predlo`eno je da gra|ansko-upravno odjeljenje Vrhovnog suda Federacije BiH usvoji, u smislu ~lana 19. Zakona o Vrhovnom sudu, Federacije BiH: Z A K L J U ^ A K I Povjeriocima potra`ivanja izra`enih u BH dinarima ili kunama, koja ne poti~u iz ugovora u privredi, pripada zatezna kamata i nakon stupanja na snagu Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96), dana 1.10.1996 god. po stopi i na~inu obra~una odre|enim dotada{njim propisima (po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% za potra`ivanja u BHD, a po stopi od 22% godi{nje za potra`ivanja u kunama). II Povjeriocima potra`ivanja izra`enih u DEM ili drugoj stranoj konvertibilnoj valuti, kao i povjeriocima potra`ivanja izra`enih u BHD ili kunama, ako je ugovoreno ispunjenje po kursu strane valute (valutna klauzula), ukoliko treba primjenjivati doma}e pravo, zatezna kamata se obra~unava po stopi kao i na potra`ivanja izra`ena u doma}oj valuti i to za potra`ivanja od du`nika sa podru~ja na kome je doma}e plate`no sredstvo BHD, po~ev od 1.4.1996. godine, a za potra`ivanja od du`nika sa podru~ja na kome je doma}e plate`no sredstvo kuna, od 30.5.1994 godine. Do tada, zatezna kamata na ova potra`ivanja se pla}a po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odnosne

106 ^lan 28

strane valute pla}aju komercijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu povjerioca. Na potra`ivanja, iz ove ta~ke koja poti~u iz ugovora u privredi po~ev od dana 1.10.1996. godine, povjeriocima pripada zatezna kamata po odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96). 34. Na sjednici gra|ansko-upravnog odjela Vrhovnog suda Federacije BiH, odr`anoj dana, 25. lipnja 1997. godine, temeljem ~lanka 19. Zakona o Vrhovnom sudu Federacije BiH, donesen je Z A K L J U ^ A K I Vjerovnicima tra`bina koje ne potje~u iz ugovora u privredi, a glase na BH dinare ili kune, pripada zatezna kamata i nakon stupanja na snagu Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96) dana 1.10.1996. godine, po stopi i metodu obra~una reguliranim dotada{njim propisima (po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% za tra`bine u BHD, a po stopi od 22% godi{nje za tra`bine u kunama). II Vjerovnicima tra`bina koje glase na DEM ili drugu inozemnu konvertibilnu valutu, kao i vjerovnicima tra`bina koje glase na BH dinare ili kune, ali je ugovoreno ispunjenje po kursu strane valute (valutna klauzula), ukoliko je mjerodavno doma}e pravo, zatezna kamata obra~unava se po stopi i metodu obra~una kao i na tra`bine u doma}oj valuti i to za tra`bine od du`nika sa podru~ja na kome je prete`ito doma}e pla}evno sredstvo BH dinar, od 1.4.1996. godine, a za tra`bine od du`nika sa podru~ja na kome je prete`ito doma}e pla}evno sredstvo kuna, od 30.5.1994. godine. Do tada zatezna kamata na ove tra`bine obra~unava se po stopi koju na {tedne uloge po vi|enju odnosne inozemne valute pla}aju komercijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu vjerovnika. Na tra`bine iz ove to~ke koje potje~u iz ugovora u privredi, od 1.10.1996 godine vjerovnici imaju pravo na zateznu kamatu po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96). O b r a z l o ` e n j e Dana 1.10.1996. godine objavljen je i stupio na snagu Zakon o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96), po kome du`nik koji zadocni sa ispunjenjem nov~ane obaveze koja potje~e iz du`ni~kovjerovni~kih odnosa utemeljenih na ugovorima u privredi, duguje zateznu kamatu po stopi koju propisuje Vlada Federacije BiH. Ovim Zakonom je propisano i da danom njegovog stupanja na snagu prestaje primjena propisa o visini stope zatezne kamate koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije BiH.

^lan 28 107

Do stupanja na snagu ovog Zakona, na teritoriju Federacije BiH na kome su se primjenjivali propisi Republike Bosne i Hercegovine, a na kome je doma}e plate`no sredstvo bio BH dinar, zatezna kamata na tra`bine u doma}oj valuti bez obzira na podrijetlo odre|ivala se po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Sl. list SFRJ, broj 57/89), preuzetog kao zakon RBiH (po eskontnoj stopi Narodne banke BiH uve}anoj za 20%, putem konformnog obra~una). Na podru~ju Herceg-Bosne, na kome je kao doma}e pla}evno sredstvo kori{ten hrvatski dinar, a potom kuna, zatezna kamata se odre|ivala po stopi koju je propisivalo isprva Hrvatsko vije}e obrane, a potom Vlada HR Herceg-Bosne, tako|er za sve tra`bine bez obzira na pravni temelj. Pomenuti propisi su primjenjivani i nakon stupanja na snagu Ustava Federacije BiH, sukladno prijelaznoj odredbi iz ~lanka 5. stavak 1. ovog Ustava. U sudskoj praksi postalo je upitno da li nakon stupanja na snagu federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate, vjerovnici tra`bina kojima nije temelj ugovor u privredi, imaju pravo na zateznu kamatu i ako imaju, po kojoj stopi. Po odredbama Zakona o obveznim odnosima (~lanka 277. stav 1), du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze duguje zateznu kamatu po stopi utvr|enoj zakonom. Ova odredba se primjenjuje i sada na cijelom podru~ju Federacije BiH. Polaze}i od ove zakonske norme, mora se zaklju~iti da se i nakon stupanja na snagu federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate, na teritoriju Federacije BiH primjenjuju dosada{nji propisi o visini stope zatezne kamate kod tra`bina koje ne potje~u iz ugovora u privredi, jer za ove tra`bine novim zakonom nije utvr|ena stopa zatezne kamate. Ne bi bio prihvatljiv zaklju~ak da je, stupanjem na snagu federalnog Zakona o visini stope zatezne kamate, prestala mogu}nost dosude ove kamate na tra`bine koje nisu spomenute u federalnom zakonu, jer bi to zna~ilo neprimjenjivanje temeljne odredbe iz koje proizilazi pravo vjerovnika na zateznu kamatu u slu~aju docnje du`nika. Iz ovih razloga usvojen je zaklju~ak pod to~kom I. Stopa zatezne kamate na tra`bine u kunama od 22% godi{nje utvr|ena je posljednjom Odlukom Vlade HR Herceg-Bosne sa djejstvom od 18.11.1994. godine i od tada nije mijenjana, pa }e se po ovoj stopi nastaviti obra~un zatezne kamate na tra`bine koje ne potje~u iz ugovora u privredi, a na ovakve tra`bine koje glase na BH dinare po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20%, sve dok zakonom Federacije BiH ne bude druk~ije propisano jedinstveno za teritoriju Federacije BiH. U sudskoj praksi je zauzimano jedinstveno stajali{te da se pozitivnopravni propisi o visini stope zatezne kamte odnose samo na nov~ane tra`bine u doma}oj valuti. Ovo stoga {to je ova valuta bila nekonvertibilna i depresirana, nov~ani sustav je bio karakteriziran visokom inflacijom i stalnim obezvrije|ivanjem doma}eg novca, pa je samo tim nov~anim tra`binama bila primjerena visoka stopa zatezne kamate. Ovakvo stajali{te sudova zadr`ano je i nakon disolucije SFRJ, na cijelom teritoriju BiH koji sada ~ini teritorij Federacije BiH, pa su sudovi na tra`bine u stranoj valuti u slu~ajevima kada je mjerodavno doma}e pravo dosu|ivali zatezne kamate po stopi koju komer-

108 ^lan 28

cijalne banke u prebivali{tu, odnosno sjedi{tu vjerovnika koriste kod obra~una kamata na {tedne uloge po vi|enju u odnosnoj stranoj valuti. Smatralo se da je ovako obra~unata zatezna kamata primjerena prosje~na naknada zbog zaka{njenja du`nika u ispunjenju obveze isplate strane valute. Na isti na~in se sudilo i kod tra`bina izra`enih u doma}em novcu, ali kada je ispunjenje bilo zavisno od kursa strane valute u tom momentu (kod ugovora sa valutnom klauzulom), jer se ovakvim ugovaranjem osiguravala neumanjena vrijednost glavne tra`bine. Ovakva praksa je imala puno opravdanje u prilikama kada je eskontna stopa NBBiH znala dose}i i 44% mjese~no, a stopa zatezne kamate u HercegBosni 34% mjese~no (tijekom 1993. g). U kasnijem periodu, me|utim, dolazi do stabilizacije doma}e valute i ~vrstog deviznog te~aja, a {iroko se liberalizuje pla}anje u stranoj valuti (DEM) i u unutarnjem platnom prometu izme|u doma}ih pravnih subjekata (pravnih i fizi~kih osoba). Kao izraz ovih promjena dolazi i do izrazitog pada stope zatezne kamate, tako da se na teri-toriju Herceg-Bosne na kome je prete`ito doma}e pla}evno sredstvo kuna stopa zatezne kamate po~ev od 30.5.1994. godine, odre|uje na 30% godi{nje, a po~ev od 22.11.1994. godine na 22%. Ne{to usporeniji je ovakav razvoj na teritoriju na kome je prete`ito pla}evno sredstvo BH dinar, te se na ovom teritoriju eskontna stopa NBBiH, na temelju koje se izra~unava stopa zatezne kamate, odre|uje na godi{njem nivou od 1.4.1996. godine i to najprije na 20%, a od 1.1.1997. godine na 10%. Zaklju~eno je da od momenta kada je otpo~elo utvr|ivanje stopa na godi{njem nivou i u smanjenom obujmu, tako da zatezna kamata obra~unata po tim stopama predstavlja realno obe{te}enje i za zaka{njenja u pla}anju nov~anih obveza u stranoj valuti ili doma}oj, ali sa valutnom klauzulom, nema vi{e razloga za nejednako postupanje kod odre|ivanja stope zatezne kamate zavisno od toga na koju valutu glasi obveza, naravno ukoliko je mjerodavno doma}e pravo. Iz ovih razloga je donesen zaklju~ak u stavku 1. pod II. Dosljedno prednjem stajali{tu, usvojen je u stavku 2. pod II. i zaklju~ak da se kod ovih tra`bina, ukoliko potje~u iz du`ni~ko-vjerovni~kih odnosa utemeljenih na ugovorima u privredi, odre|uju stoga zatezne kamate po propisima Zakona o visini stope zatezne kamate (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 18/96 - od dana stupanja na snagu tog Zakona (dana 1.10.1996. godine). Ta stopa je odre|ena Odlukom Vlade Federacije BiH (Slu`bene novine Federacije BiH, broj 25/96) na 28% godi{nje.
5 Zna~ajno je napomenuti, a na {ta opet ukazuje sudska praksa, da je zna~ajnu pometnju kod obra~una kamata izazvala primjena konformnog metoda pri obra~unu zakonske zatezne kamate, koji metod je prihva}en od nekih subjekata ovla{tenih za obra~un kamata po izvr{nim ispravama, i to na na~in da je obra~unata kamata konstantno, za cijeli period docnije isplate glavnog duga, za svaku godinu pripisivana glavnom dugu, i na osnovu tako pripisane kamate, za naredni period je ponovo obra~unavata kamata i opet pripisivana glavnom dugu, i tako za svaki obra~unski period, ~ime su neosnovano uve}ana potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, a iznos je na desetine puta bio ve}i od stvarnog

^lan 28 109

dugovanja po glavnom dugu i kamati. Dakle, obra~un kamate se vr{io po konformnom metodu koji je shvatan tako da se bez obzira na du`inu obra~unskog perioda kamata uvijek pripisivala glavnom dugu i za du`i period, odnosno vi{e godina zaredom, a {to je suprotno odredbama Zakona o obligacionim odnosima, kojim se reguli{e ovaj metod obra~una i prema kojim se kamata mo`e pripisati glavnom dugu samo za kra}i obra~unski period, dakle unutar jedne godine. Poseban problem koji se javlja u praksi sudova je kada se radi o provo|enju sudskih izvr{nih isprava iz predratnog i ratnog perioda, s obzirom na to da iste glase na Yu dinare, odnosono BH dinare, kod denominacije prednjih valuta pa radi ujedna~avanja sudske prakse po prednjem pitanju ukazujem sudsku praksu iz odluka sudova:

Vrhovni sud FBiH Rev. broj 241/98 Sarajevo, 22.02.1999. godine. ........ ........ O b r a z l o ` e n j e Prvostepenom presudom Op}inskog suda u Biha}u broj P-1255/97 od 24.6.1997. godine obavezan je tu`eni da isplati tu`iocu iznos od 7.410 DM ili dinarsku protuvrijednost od 741.000 BH dinara sa kamatom po~ev od 3.5.1991. godine do isplate, po stopi koja se pla}a banci na sredstva po vi|enja i naknaditi mu tro{kove spora od 1.064 DM ili 106.400 BH dinara. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Biha}u broj G`-135/97 od 6.3.1998. godine `alba tu`enog je djelimi~no uva`ena i prvostepena presuda preina~ena utoliko da kamata te~e od 24.6.1997. godine tj. od dana presu|enja, dok je u ostalom dijelu `alba odbijena i prvostepena presuda potvr|ena. Blagovremeno izjavljenom revizijom tu`ena pobija drugostepenu odluku zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. Nakon {to je ispitao pobijanu odluku u granicama ~lana 386. ZPP-a, ovaj sud je na osnovu ~lana 393. ZPP-a odlu~io kao u izreci iz ovih razloga: Ni`estepeni sudovi su utvrdili da su parni~ne stranke dana 1.1.1991. godine po polici 5522 zaklju~ile ugovor o `ivotnom osiguranju i time se, pored ostalog, tu`eni obavezao da tu`iocu za slu~aj invaliditeta isplati iznos osigurane sume od 760.000 Yu dinara, da je osigurani slu~aj nastupio dana 3.5.1991. godine kada je tu`ilac u saobra}ajnom udesu zadobio te{ke tjelesne povrede, od kojih je kod tu`ioca nastupila stoprocentna invalidnost, da je lije~enje kona~no zavr{eno 11.6.1997. godine, da je tu`eni prije zavr{enog lije~enja tu`iocu isplatio od osigurane sume iznos od 25% (190 Yu dinara), a ostao dugovani iznos od 75% Yu dinara.

110 ^lan 28

Na osnovu prednjeg utvr|enja ni`estepeni sudovi su primjenom odredbi ~lana 580. i 897. ZOO zaklju~ili da se u ovome slu~aju radi o isplati naknade iz ugovora o osiguranju, da je potra`ivanje tu`ioca dospjelo kada je tu`ilac kona~no saznao za posljedice povrije|ivanja danom zavr{enog lije~enja, pa da potra`ivanje tu`ioca nije zastarjelo, te da tu`eni u izvr{enju obaveza iz ugovora o osiguranju treba da isplati tu`iocu 75% od osigurane sume. Neosnovan je prigovor revizije istican i pred ni`estepenim sudovima, da je potra`ivanje tu`ioca zastarjelo. Ni`estepeni sudovi su pravno rezonovali da u ovome slu~aju u zastari potra`ivanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz ~lana 380. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Tu`ilac je za svoju invalidnost kona~no saznao iz otpusnog pisma Kantonalne bolnice Dr. Irfan Ljubijanki} u Biha}u od 11.6.1997. godine, kojim je definitivno zaklju~en njegov zdravstveni (tjelesni i psihi~ki) status, a {to je u svome nalazu datom pred sudom, izri~ito istakao i dr. Faruk Tabakovi}, neuropsihijatar, kome tu`eni nije prigovorio (raspravni zapisnik od 24.6.1997. godine). Prema tome, ima se smatrati da je lije~enje tu`ioca kona~no zavr{eno dana 11.6.1997. godine i od kada je po~eo te}i rok zastare, koji je prekinut podno{enjem. Me|utim, osnovano se u reviziji isti~e da je u pogledu obra~una visine od 570.000 Yu dinara u va`e}u valutu povrije|eno materijalno pravo. U konkretnom slu~aju radi se o obavezi koja je nastala u Yu dinarima, a nije ugovoreno ni pla}anje u DEM, pa se u ovakvoj situaciji, obzirom na na~elo monetarnog nominalizma (~lan 394. ZOO), obaveza u Yu dinarima konverzuje na na~in izlo`en kako slijedi: Po odredbama Odluke Vlade RBiH (Sl. list RBiH broj 13/92), donesene na osnovu Zakona o novcu (Sl. list RBiH broj 8/92 i 13/94), sve neizmirene nov~ane obaveze izra`ene u dinarima pretvorene su u obaveze u BH dinarima po kursu zamjene 10:1 (konverzija) a Zakonom o promjeni vrijednosti dinara (Sl. list RBiH broj 18/94 i 33/94), ove obaveze su i denominirane za 10.000 puta (~lan 5. pomenutog Zakona). Primjenom navedenih propisa potra`ivanje tu`ioca izra`eno u 570.000 Yu dinara u~injenom konverzijom (10:1) iznosi 57.000 BH dinara a nakon u~injene denominacije (10:1000) iznosi 5.700 BH dinara. Prema Zakonu o Centralnoj banci BiH (Slu`beni list BiH br. 12/99 stupio na snagu 24.7.1997. godine) monetarna jedinica u Bosni i Hercegovine je konvertibilna marka i po tome osnovu se vr{i konverzija BH dinara u odnosu 100:1, pa bi, primjenom ovog propisa potra`ivanja tu`ioca kona~no iznosilo 0,0572 KM, {to bi zaokru`eno iznosilo 0,06 KM. Kamate na ovo potra`ivanje u skladu sa odredbom ~lana 919. stav 2. ZOO teku od 25.6.1997. godine (protekom 14 dana od dana saznanja za iznos obaveza osiguratelja), i to do 7.7.1998. godine po eskontnoj stopi NBBiH uve}anoj za 20% (Slu`bene novine FBiH broj 18/96), a od tada pa do isplate po stopi od 18% (Slu`bene novine FBiH broj 27/98).

^lan 28 111

Obzirom da su ni`estepene odluke preina~ene u pogledu glavnog potra`ivanja, temeljem odredbe ~lana 166. ZPP-a ovaj sud je preina~io i odluku o tro{kovima parni~nog postupka i odlu~io, imaju}i u vidu uspjeh stranaka u sporu, da svaka snosi svoje tro{kove. ......... (Iz odluke br. U-30/01 od 11.5.2002. godine, Ustavni sud BiH, Slu`bene novine FBiH br. 43/02 od 4.9.2002.) ODLUKA Odbija se apelacija R.M. iz Sarajeva protiv rje{enja Kantonalnog suda u Gora`du broj G`-22/01 od 21. februara 2001. godine. Odluku objaviti u Slu`benom glasniku BiH, Slu`benim novinama Federacije BiH i Slu`benom glasniku Republike Spske. Obrazlo`enje I - Postupak pred Ustavnim sudom 1. Gospodin R.M. (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa gospodin M.I. advokat iz Gora`da je 9. aprila 2001. g, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav BiH) podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) protiv rje{enja Kantonalnog suda u Gora`du broj G`-22/01 od 21. februara 2001. godine. 2. Na tra`enje Ustavnog suda, u smislu ~lana 16. Poslovnika Suda, Kantonalni sud u Gora`du je, dopisom broj SU 115/01 od 9. avgusta 2001. godine, obavijestio Sud da smatra apelaciju neosnovanom. II - ^injeni~no stanje: A. Okolnosti predmeta

3. U januaru 1978. godine apelant je pretrpio tjelesne ozljede uslijed saobra}ajne nesre}e, te mu je dodijeljena renta i naknada za zdravstvenu njegu koju je trebalo isplatiti Sarajevo-osiguranje d.d. Sarajevo Filijala Gora`de (du`nik). Osnovni sud II u Sarajevu je, presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine, nalo`io du`niku, izme|u ostalog pla}anje mjese~ne rente u iznosu od 9.827,00 dinara, po~ev od 1. septembra 1990. godine. Du`nik je ovu obavezu isplatio za mart mjesec 1992. godine, od kada je prestao izvr{avati svoju obavezu. 4. Na prijedlog apelanta od 14. juna 1999. godine, Op}inski sud u Gora`du donio je rje{enje broj I-54/99 od 14. juna 1999. godine kojim je nalo`io Sarajevo-osiguranju d.d. Sarajevo Filijala Gora`de, izvr{enje radi pla}anja rente utvr|ene presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine pla}anjem

112 ^lan 38

dospjelih obroka po~ev od 1. aprila 1992. godine do 31. maja 1999. godine u iznosu od 9.827,00 KM (nakon konverzije YU dinara po zvani~nom kursu Narodne banke BiH u martu 1992. godine). 5. Po prigovoru du`nika, Op}inski sud u Gora`du je rje{enjem broj I-54/99 od 24. septembra 2000. godine, izmijenio rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i primijenio drugi princip u odre|ivanju glavnog duga i odredio naplatu rente u iznosu od 0,000982 KM mjese~no po~ev od 1. aprila 1994. godine. 6. Protiv ovog rje{enja apelant je ulo`io `albu Kantonalnom sudu u Gora`du, navode}i povrede odredbi o postupku i pogre{ne primjene materijalnog prava. Apelant je naveo da nije sporno da je za mjesec april 1992. godine zvani~ni kurs Narodne banke Bosne i Hercegovine bio 85 YU dinara za 1 DEM. Prema tome, renta je na navedeni period trebala iznositi 9.942,00 KM. Pored toga, apelant navodi da prema ~lanu 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima on ima pravo na punu naknadu, jer glavnica i kamata ne mogu naknaditi {tetu koja je uzrokovana du`nikovom docnjom. Apelant je istakao da, i u slu~aju primjene alternativnog principa, sud ne bi trebalo dodijeliti tako mali iznos, nego ga uputiti na parnicu. Apelant je, dalje, naveo da je nezakonita sudska odluka prema kojoj je odbijen zahtjev za prinudu naplatu rente, jer presuda Osnovnog suda II u Sarajevu broj P-2288/90 ostaje na snazi sve dok ne bude izmijenjena drugom sudskom odlukom. Apelant je tra`io od Kantonalnog suda u Gora`du da preina~i osporeno rje{enje u skladu sa prijedlogom od 19. septembra 2000. godine ili da ukine osporeno rje{enje i vrati predmet na ponovni postupak. 7. Kantonalni sud u Gora`du je, rje{enjem G`-22/01 od 21. februara 2001. godine, odbio apelantovu `albu kao neosnovanu, i potvrdio rje{enje Op}inskog suda u Gora`du broj I-54/99 od 24. septembra 2000. godine. Po mi{ljenju Kantonalnog suda u Gora`du, prvostepeni sud je ispravno primijenio materijalno pravo, tj. propise o pretvorbi YU dinara u BH dinare, te nakon toga BH dinare u KM. Kantonalni sud, nadalje, navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio i kad je odbio apelantov zahtjev za isplatu budu}e rente u iznosu od 115,61 KM po~ev od 1. juna 1999. godine, budu}i da ovako postavljen zahtjev nije u saglasnosti sa ~lanom 16. Zakona o izvr{nom postupku, tj. sa izvr{nom ispravom na osnovu koje je doneseno predmetno rje{enje o izvr{enju. Iz istog razloga nisu prihva}eni `albeni navodi apelanta u kojima navodi da ima pravo na punu naknadu u skladu sa ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Kantonalni sud u Gora`du je naveo da apelantu ostaje otvorena mogu}nost da pred nadle`nim sudom tra`i izmjenu dosu|enih iznosa rente. B. Relevantni doma}i zakoni

(1) Propisi o pretvorbi novca 8. Sudovi su temeljili svoje odluke o pretvorbi duga na odre|enom broju propisa o pretvorbi novca. Tako, prema Odluci ... o sprovo|enju Uredbe o novcu Republike BiH (Slu`beni list RBiH br. 13/92), svi iznosi u YU dinari-

^lan 28 113

ma (zaklju~no s 17. augustom 1992. godine) se pretvaraju u BH dinare prema zvani~om kursu od 10 YU dinara za 1 BH dinar. Prema Uredbi sa zakonskom snagom o promjeni vrijednosti dinara (Slu`beni list RBiH broj 16/94), utvr|uje se nova vrijednost dinara tako da jedan dinar vrijedi 10.000 postoje}ih dinara. Prema Zakonu o Centralnoj banci (Slu`beni list BiH broj 1/97), monetarna jedinica BiH je konvertibilna marka, koja u odnosu na postoje}u valutu vrijedi 100 BH dinara/1 KM. (2) Zakon o parni~nom postupku (Sl. novine FBiH br. 42/98 i 3/99) 9. Prema ~l. 364. st. 1. i 2. Zakona protiv pravomo}ne presude donesene u drugom stupnju, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Federacije, odnosno me|unarodni ugovor, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Revizija nije dopu{tena u imovinskopravnim, i radnim sporovima u kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potra`ivanje u novcu, na predaju stvari ili izvr{enje kakve druge ~inidbe ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomo}ne presude ne prelazi 15.000 KM. Zakon o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ br. 10/78, 39/85, 45/89, 57/89 i Sl. list RBiH br. 2/92 i 13/94) Prema ~l. 278. Zakona, povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje. Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete. Zakon o izvr{nom postupku (Sl. list SFRJ br. 18/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91 i 63/91 i Sl. list RBiH br. 16/92 i 13/94) Prema ~l. 16. Zakona sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave. Izvr{ne isprave su: 1) izvr{na sudska odluka i sudsko poravnanje; 2) izvr{na odluka u upravnom postupku, poravnanje u upravnom postupku i izvr{na odluka u prekr{ajnom postupku, ako glase na ispunjenje nov~ane obaveze; 3) druga odluka koja je izvr{na isprava predvi|ena zakonom. Apelacija Apelant isti~e da je rje{enje Kantonalnog suda u Gora`du povrijedilo njegovo pravo na imovinu za{ti}eno ~lanom 1. Protokola br. 1. na Evropsku konvenciju i ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da je primjenom principa denominacije YU dinara u KM nov~ana tra`bina imovina povjerioca obezvrije|ena u tolikoj mjeri da je postupak naplate postao bespredmetan i bezvrijedan. Apelant, tako|er, navodi da je njegovo pravo na punu naknadu, predvi|eno ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, potpuno zanemareno.

114 ^lan 28

Dopustivost: Ustavni sud isti~e da je posljednja odluka u ovom predmetu rje{enje Kantonalnog suda u Gora`du od 21. februara 2001. godine i da, imaju}i u vidu ograni~en iznos potra`ivanja u ovom slu~aju, zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu Federacije nije dozvoljen (~lan 364. Zakona o parni~nom postupku FBiH). Apelant je, prema tome, iscrpio sva raspolo`iva pravna sredstva prema zakonima Federacije. Apelant je izjavio apelaciju Ustavnom sudu 9. aprila 2001. godine, {to zna~i u zakonskom roku predvi|enom ~lanom 11. stav 3. Poslovnika Suda. Prema tome, apelacija je dopustiva. Meritum Apelant navodi da je povrije|eno njegovo pravo na imovinu, kao i pravo predvi|eno ~lanom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Prema ~lanu VI/3.b) Ustava BiH, Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud nema zadatak da ocjenjuje utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i primjenu zakona, {to je zadatak ni`ih sudova, osim ako su odluke ni`ih sudova povrijedile ustavna prava. To je slu~aj ukoliko su ustavna prava zanemarena ili pogre{no pimijenjena u odluci redovnog suda, uklju~uju}i slu~ajeve kada je primjena zakona bila proizvoljna, kada je sam primjenjeni zakon neustavan, ili kada su osnovna procesna prava (pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi itd.) bila povrije|ena. Sud smatra da je ovaj predmet vezan za pravo na imovinu za{ti}eno ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1. Protokola broj 1. na Evropsku konvenciju, ~iji stav 1. glasi: Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. 19. Sud isti~e da Ustav BiH razmatra pitanja koja su se pojavila nakon 14. decembra 1995. godine, dana kada je Ustav BiH stupio na snagu. Prema tome, ako je apelant pretrpio {tetu Odlukom o sprovo|enju Uredbe o novcu Republike BiH iz 1992. godine ili Uredbom sa zakonskom snagom o promjeni vrijednosti dinara iz 1994. godine, to pitanje Sud ne mo`e ispitati jer je izvan dometa njegove ocjene. 20. [to se ti~e doga|aja koji su se kasnije desili, Ustavni sud se poziva na sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava (npr. Aka protiv Turske, pre-

^lan 28 115

suda od 23. septembra 1998. godine) prema kojoj, u slu~aju eksproprijacije, odga|anje dr`ave da plati naknade mo`e dovesti do povrede prava na imovinu ako za vrijeme odga|anja vrijednost dosu|enog iznosa bude znatno reducirana uslijed devalvacije ili ako gubitak nije nakna|en adekvatnom kamatnom stopom. 21. Me|utim, potrebno je ista}i da su predmet ocjene u ovom predmetu sudske odluke koje su osporene ovom apelacijom donesene u izvr{nom postupku. Prema ~lanu 16. Zakona o izvr{nom postupku, kao {to je nazna~eno i u rje{enju Kantonalnog suda u Gora`du, sud odre|uje izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave. Ne postoji mogu}nost da se u toku izvr{nog postupka vr{i ispravka ili da se donose izmjene i promjene na izvr{noj ispravi koja je osnov izvr{nog postupka. Bilo kakva sporna pitanja koja se ti~u samo izvr{ne isprave, {to je u ovom slu~aju presuda Osnovnog suda II u Sarajevu, ne mogu biti istaknuta u izvr{nom postupku, nego se moraju navesti sudu u drugom postupku. U toku tog postupka, sud mo`e ispitati sporna pitanja koja je naveo apelant, a naro~ito pitanje naknade za izgubljeni nov~ani iznos uslijed denominacije. Sud, tako|er, isti~e da je apelant imao mogu}nost da u drugim postupcima tra`i izmjenu visine rente. 22. Ustavni sud smatra da odluke donesene u izvr{nom postupku nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu po Ustavu BiH ili Evropskoj konvenciji kada je u pitanju finansijski gubitak koji je mogao biti predmet ocjene u drugim postupcima. 23. Sud, stoga, zaklju~uje da osporene odluke nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu. 24. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Suda su kona~ne i obavezuju}e.
6 U odnosu na odredbe ovog ~lana prihvatljiva je i sudska praksa:

Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate na parni~ni tro{ak i u slu~aju kad u izvr{noj ispravi nije odlu~eno o njima. Stranka je, me|utim, ovla{tena tra`iti da se ve} u odluci kojom se prihva}a zahtjev za naknadu parni~nih tro{kova kao u izvr{noj ispravi, prihvati i njezin zahtjev za pla}anje zateznih kamata (Vs RH Rev-120/91 od 20.11.1991. Informator, br. 3975/92, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 36/37), {to je u skladu sa stavom 2. ovog ~lana. Prvostepenim rje{enjem usvojen je djelimi~no prigovor izvr{enika i rje{enje o izvr{enju stavljeno van snage u dijelu kojim je odre|ena naplata kamate u periodu rata i neposredne ratne opasnosti, i to od 8.2.1992. do 23.12.1996. godine. Suprotno `albenim navodima, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio osporeno rje{enje, pri ~emu su dati razlozi koje prihvata kao valjane i ovaj sud.

116 ^lan 29

^l. 37. Zakona o osiguranju imovine i lica je odre|eno da za period neposredne ratne opasnosti i rata ne teku kamate na iznose koje duguju osiguravaju}a dru{tva, pa je prvostepeni sud pravilno donio odluku i rje{enje o izvr{enju u dijelu kojim je odre|ena naplata kamata za period rata i neposredne ratne opasnosti, stavio van snage. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1198/03 od 7.10.2003) Prednje pravno stanovi{te temelji se na odredbi st. 1. ~l. 1. ovog zakona, jer je posebnim zakonom, navedenim u citiranoj sudskoj odluci, propisano odstupanje u pogledu provo|enja izvr{enja u odnosu na odredbe ovog zakona kada je u pitanju naplata kamata za period rata i neposredne ratne opasnosti, prema kojem se u prednjem slu~aju ne obra~unavaju i ne ispla}uju kamate iako je to utvr|eno sudskom odlukom kao izvr{nom ispravom.
7 Treba napomenuti da je u vrijeme pisanja komentara u FBiH donesen i stupio na snagu Zakon o visini stope zatezne kamte na neizmirena dugovanja (Slu`bene novine FBiH br. 56/04 od 23.10.2004. godine), kojim se propisuje kamata od 12% za du`ni~kopovjerila~ke odnose, s tim da se ista primjenjuje od 1.12.1989., a da se ne}e obra~unavati za period ratnog stanja, i propisuje se na~in obra~una kamate u odnosu na osnovicu, te postupanje u predmetima koji nisu okon~ani, odnosno u kojim je ranije done{ena odluka koja nije realizovana. Ovim zakonom nisu obuhva}ene kamate za {tete, pa je za o~ekivati da se i to pitanje rije{i dono{enjem drugog ili dopunom postoje}eg zakona. Shodno navedenom zakonu, kod ve} donesenih odluka o kamati prema ranijim propisima, isplata istih }e se vr{iti po ovom zakonu, odnosno teret obra~una kamata po novom zakonu, u odnosu na ranije sudske odluke stavljen je bankama u nadle`nost. ^lan 29. Vjerodostojna isprava (1) Izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja odre|uje se i na osnovu vjerodostojne isprave. (2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ~ek s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potra`ivanja i ra~uni ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz sme}a. (3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni tra`ilac izvr{enja i izvr{enik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. 1 Op}enito: Odredbe o vjerodostojnim ispravama bile su sadr`ane u ~lanu 21. ZIP-a iz 1978. godine, ali su iste pretrpjele odre|ene izmjene u pogledu kruga subjekata koji su ovla{teni podnijeti prijedlog na osnovu vjerodostojnih isprava. Do{lo je i do smanjenja broja izvr{nih isprava, a u odnosu na subjekte protiv kojih se mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave prijedlog se mo`e podnijeti i protiv fizi~kih i pravnih lica, a sve s

^lan 29 117

obzirom na vrstu i pravnu prirodu vjerodostojne isprave. Na~elno, odredbe ovog zakona vi{e ne prave razliku u pogledu fizi~kih i pravnih lica kada je u pitanju vjerodostojna isprava, bilo kada se radi o aktivnoj ili pasivnoj legitimaciji stranaka u izvr{nom postupku, a kod podno{enja prijedloga za izvr{enja (prema ZIP-u iz 1978. godine, odnosno izmjenama i dopunama istog, aktivno legtimisano za podno{enje prijedloga za izvr{enje bilo je samo pravno lice, a prije tog prijedlog za izvr{enje se na osnovu vjerodostojne isprave mogao podnijeti samo kod nov~anog potra`ivanja izme|u pravnih lica), me|utim prema odredbama ovog zakona su`en je krug subjekata koji mogu podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu izvoda iz poslovnih knjiga i ra~una, i to u ovisnosti o vrsti usluge za koju je ispostavljen ra~un. 2 Ovakvo zakonsko rje{enje trebalo bi voditi smanjenju broja predmeta u sudovima u pogledu izvr{nih predmeta te ubrzanju izvr{nog postupka na osnovu izvr{nih isprava, a i samih vjerodostojnih isprava, ali samo pod uvjetom da se sada postoje}i predmeti na adekvatan na~in efikasno rije{e. Imaju}i u vidu prijelazne i zavr{ne odredbe ovog zakona, te predmete u kojima se prijedlog za izvr{enje temelji na vjerodostojnim ispravama koje po ovom zakonu nemaju vi{e to svojstvo, otvoren je niz pitanja u pogledu postupanja i odlu~ivanja u tim predmetima. Preporuka je radne grupe za izradu zakona bila da se ti sporni predmeti proslijede parni~nom odjeljenju na dalje postupanje, odnosno da se postupa na na~in kao po tu`bi, s tim {to bi tu`itelj podneseni prijedlog, shodno odredbama Zakona o parni~nom postupku, morao urediti u smislu ~l. 53. istog, a ~ime bi se za{titili interesi stranaka u postupku kada je u pitanju na~elo efikasnosti i ekonomi~nosti pru`anja sudske za{tite. Ova preporuka je razli~ito shva}ena od pojedinih sudova i dok je, primjera radi, Osnovni sud u Banjoj Luci u cijelosti prihvatio prednju preporuku radne grupe i bez odga|anja sporne predmete dostavio parni~nom odjeljenju na postupak po tu`bi, a {to ~ini efikasnijom sudsku za{titu tu`itelja (tra`ioca izvr{enja) i {to i jeste jedan od ciljeva i svrha sudskih postupaka, pojedini su sudovi u FBiH, u prednjem slu~aju, iste ponovo vratili na izvr{ni postupak izvr{nom odjeljenju navode}i da nedostaje rje{enje o ogla{avanju nenadle`nim u izvr{nom referatu, te iz razloga {to stranka nije izrazila svoju volju da se postupak nastavi po tu`bi i {to izvr{ni sud nije postupio na na~in da donese rje{enje o ogla{avanju nenadle`nim, a koje rje{enje mora biti pravosna`no, te da se tek nakon pravosna`nosti tog rje{enja spis dostavi parni~nom odjeljenju istog suda. Imaju}i u vidu prednje, a u cilju za{tite stranaka u postupku, cijenim da ne postoji parni~ni sud i izvr{ni sud u okviru jednog redovnog suda, ve} postoje odjeljenja tog suda, pa se postavlja pitanje zakonskog upori{ta za dono{enje rje{enja o ogla{avanju nenadle`nim izme|u dva sudska odjeljenja jednog suda, a {to u krajnjem rezultira jednim dugotrajnim postupkom dostavljanja spisa sa odjeljenja na odjeljenje jednog suda (pored dono{enja rje{enja zahtijeva se i pravosna`nost istog, pa eventualno postupak po `albi, {to u dana{njim uslovima mo`e potrajati, s obzirom na broj nerije{enih predmeta u sudovima i do dvije godine), i to na veliku i obostranu {tetu stranaka, jer u svakom slu~aju je izostala efikasnost sudske za{tite u odnosu na tra`ioca izvr{enja (budu}eg tu`itelja), a {to nije smisao sudske reforme i

118 ^lan 29

dono{enja novih zakonskih propisa, dok u odnosu na izvr{enika na potra`ivanja teku kamate, pa se time uve}ava njegov eventualni dug ili pak visina naknade {tete zbog neispunjenja obaveze. Kada se ima u vidu iskazana ili neiskazana volja stranaka u prijedlogu za izvr{enje, te da Zakon nije donesen da strankama na{kodi, treba ista}i i samu ~injenicu da je stranka preduzmanjem radnje pred sudom i predajom podneska kojim tra`i od suda za{titu u ostvarivanju svojih povrije|enih prava ve} izrazila volju da se njen zahtjev rije{i pred sudom, u skladu sa prirodom i karakterom potra`ivanja, odnosno vrstom za{tite, kao i to da i sam prijedlog za izvr{enje u prednjim slu~ajevima sadr`i prijedlog da se isti smatra tu`bom ako je izjavljen prigovor, {to jasno ukazuje na prirodu i karakter spora u konkretnoj stvari, nema dileme da bi se u tom slu~aju radilo o parni~nom postupku. Razumljivo je da }e znatan broj predmeta, bez obzira na razli~ito postupanje pojedinih sudova u proslje|ivanju prijedloga za izvr{enje kao tu`bi, u naprijed spomenutim slu~ajevima, na parni~ni postupak, pove}ati broj predmeta na parni~nim odjeljenjima, ali bi se moglo zaklju~iti da je u interesu stranaka br`e i efikasnije postupanje, te da je Zakonom trebalo u prelaznim i zavr{nim odredbama i propisati preciznije postupanje u prednjim slu~ajevima. 4 Komentar uz stav 1: Odredbom da se radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja izvr{enje odre|uje i na osnovu vjerodostojne isprave, u odnosu na ranije odredbe st. 1. ~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine, ispu{tene su rije~i pravne osobe, a koje su vodile takvom zakonskom rje{enju u pravcu restrikcije aktivno legit imisanih subjekata, tako da su samo pravne osobe bile aktivno legitimisane, odnosno samo su one mogle podnijeti prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave. Dakle, novim zakonskim rje{enjem omogu}eno je i da kao aktivno legitimisano za podno{enje prijedloga za izvr{enje bude i fizi~ko lice, naravno ukoliko posjeduje vjerodostojnu ispravu koja se priznaje po ovom zakonu kao izvr{ni naslov. [to se ti~e pasivne legitimacije kada su u pitanju fizi~ka ili pravna lica, Zakon, kao ni raniji, ne pravi razliku izme|u istih, te se u ozna~enju izvr{enika u prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na vjerodostojnoj ispravi mo`e pojaviti i fizi~ko i pravno lice. Izvr{enje radi ostvarenja nov~ane tra`bine odre|uje se i na osnovu vjerodostojnih isprava, pa se, shodno prednjoj odredbi, mora ista}i da, prije svega, potra`ivanje mora biti nov~ano, a kao izvr{ni naslov predvi|a se vjerodostojna isprava. Ove isprave, za razliku od izvr{nih isprava (~lan 23. ZIP-a), nemaju kvalitet izvr{nih isprava u u`em smislu i ne predstavljaju kvalifikovanu izvr{nu ispravu, ali ipak u visokom stepenu ~ine vjerovatnim postojanje nov~ane tra`bine koja se tom ispravom dokazuje. Svrha priznanja izvr{nog naslova vjerodostojnim ispravama, iako ne predstavljaju kvalifikovane izvr{ne isprave kojim je nov~ano potra`ivanje utvr|eno, jeste pojednostavljenje postupka u prinudnoj naplati nov~anih tra`bina, ukoliko nov~ano potra`ivanje nije sporno me|u strankama. Komentar uz stav 2: Kao vjerodostojne isprave, Zakon taksativno nabraja iste i odre|uje da su to mjenica i ~ek s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potra`ivanja i ra~uni ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuka vode, toplotne energije i odvoz sme}a i,

^lan 29 119

za razliku od dosada{njeg zakona, vi{e se kao vjerodostojne isprave ne spominju po zakonu ovjerena privatna isprava i isprava koja po posebnim propisima ima zna~aj javne isprave, kao ni faktura, a niti obra~un kamata, koji je bio izjedna~en sa fakturom. 7 Shodno odrebama st. 1. i 2. ~lana 29. novog zakona, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, kojim je bilo predvi|eno da se izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja pravnog lica odre|uje i na osnovu vjerodostojne isprave, ~ini se opravdanim da se sad izvr{enje mo`e, u prednjim slu~ajevima, odrediti i radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja i pravne i fizi~ke osobe ({to je i logi~no ako se ima u vidu ~ek i mjenica sa protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potra`ivanja, kod kojih su izdavaoci sami izvr{enici ili pak garanti za obaveze izvr{enika, odnosno isti su potpisnici bilo kao fizi~ke bilo kao pravne osobe, i iste isprave mogu glasiti i na fizi~ke i pravne osobe, u slu~ajevima i pod uvjetima kada je to zakonom odre|eno i za ~ije izdavanje su propisani strogi formalni zakonski uslovi), odnosno vi{e se ne pravi razlika izme|u pravnih i fizi~kih lica, kako je to naprijed ve} istaknuto, bez obzira da li ista u izvr{nom postupku imaju svojstvo tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika, a kada je u pitanju vjerodostojna isprava kao izvr{ni naslov. Na smanjenje broja vjerodostojnih isprava, ispu{tanjem iz istih ra~una, faktura, izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga i obra~una kamata, odnosno bolje re}i na su`enje kruga subjekata koji na osnovu prednjih isprava mogu podnijeti prijedlog za izvr{enje, te odre|ivanja izvr{enja po osnovu istih, uticala je ~injenica proiza{la iz prakse sudova, da su se redovno na rje{enja o izvr{enju odre|ena u prednjim slu~ajevima izjavljivali prigovori, koji su neminovno vodili parni~nom postupku. Mali je procenat prednjih rje{enja o izvr{enju na koja prigovor nije izjavljen, a {to je bilo i logi~no jer prigovor nije morao biti ni obrazlo`en, ve} je bilo dovoljno da se istim ospori potra`ivanje, pa da se prijedlog za izvr{enje ima smatrati tu`bom, a u uslovima nelikvidne privrede izvr{enik je, koriste}i neefikasnost sudova uslijed sporosti u radu prouzrokovane prezatrpano{}u predmetima, izjavljivao prigovor, izbjegavao prijem rje{enja, a nerijetko ulagao i `albu na rje{enje po prigovoru iako je rje{enjem usvojen prigovor i time kroz izvr{ni postupak, koji se okon~avao dostavom prijedloga kao tu`be na parni~ni postupak, uspijevao da prolongira naplatu potra`ivanja za period du`i i od godinu dana, naro~ito kada se radi o izvr{enju izme|u pravnih lica, a za koje vrijeme je i dalje raspolagao iznosom u visini potra`ivanja izvr{enja bez ikakvog ograni~enja. U prednjim slu~ajevima, da je tra`ilac izvr{enja odmah pokrenuo postupak po tu`bi (bez prethodnog podno{enja prijedloga za odre|ivanje izvr{enja i bezuspje{nog, naj~e{}e i vi{egodi{njeg vo|enja izvr{nog postupka), znatno ranije bi stekao uslove za ostvarenja naplate nov~anog potra`ivanja prinudnim putem i u{tedio bi znatno vrijeme, tro{kovi postupka bi bili manji, a prema izvr{eniku bi posjedovao izvr{nu ispravu znatno ranije, pa se izvr{enik u prigovoru ne bi mogao pozivati da dug ne postoji neargumentovanim i neobrazlo`enim osporavanjem potra`ivanja kroz institut prigovora na rje{enje o izvr{enju odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave, a shodno ranijem zakonskom rje{enju (~l. 55. ZIP-a iz 1978. godine).

120 ^lan 29

10

Odre|ivanjem ra~una ili izvoda iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnih isprava, i to samo ako su za cijenu komunalnih usluga i isporuke vode, toplotne energije i odvoz sme}a, do{lo je prakti~no do restrikcije aktivno legitimisanih subjekata za podno{enje prijedloga za izvr{enje, a mo`e se se re}i da ovakvo rje{enje nalazi svoje opravdanje u tome {to se radi o izvr{enim uslugama za koja se pla}anja vr{e periodi~no, a pru`anje usluga se ne mo`e uskratiti na bilo koji na~in i time posredno prisiliti izvr{enik da plati dug, a iz prakse sudova proizlazi da je odre|ivanje izvr{enja na osnovu prednjih isprava za navedene usluge polu~ilo zadovoljavaju}im rezultatima (kada se izuzme faktor sporosti u rje{avanju predmeta prete`no zbog nedovoljnog broja izvr{ilaca u odnosu na broj predmeta dozvoljenih izvr{enja i neobjezbje|enja uslova u materijalnom smislu za provo|enje izvr{enja), jer se naplata ovih potra`ivanja vr{i kroz izvr{ni postupak uslijed znatno manjeg broja izjavljenih prigovora od strane fizi~kih pa i pravnih lica. Prednje rje{enje bi, zbog su`enja obima vjerodostojnih isprava na osnovu kojih sud odre|uje izvr{enja, a u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, moglo trpjeti kritike privrednika, me|utim kad se imaju u vidu prednji razlozi koji su uticali na dono{enje ovakvog rje{enja, te da je pro{iren krug izvr{nih isprava na osnovu kojih sud odre|uje izvr{enje, da se izvr{enje odre|eno na osnovu ~eka i mjenice provodi djelimi~no (vr{i se pljenidba sredstava na ra~unu izvr{enika) i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po rje{avanju po prigovoru ukoliko prigovor bude odbijen, te da prigovor mora biti obrazlo`en, a ukoliko isti bude usvojen, do okon~anja parni~nog postupka blokira se ra~un izvr{enika (kada je u pitanju ~ek i mjenica), te uzev{i u obzir da se po sticanju izvr{ne isprave izvr{ni postupak nastavlja, kao i izmjene u pogledu skra}enja trajanja parni~nog postupka predvi|ene Zakonom o parni~nom postupku (izra`ene kroz na~elo koncentracije ro~i{ta i obavezu okon~anja ~itavog postupka na dva ro~i{ta pripremnom i ro~i{tu za glavnu raspravu, uz mogu}nost odr`avanja samo ro~i{ta za glavnu raspravu bez odr`avanja pripremnog ro~i{ta u slu~aju kad me|u strankama nema spornih ~injenica ~l. 76. ZPP-a), prednje kritike bi se mogle okarakterisati kao neopravdane. Izvod iz poslovnih knjiga, ra~un, faktura i obra~un kamata, budu}i predstavljaju jednostrane akte njihovih emitenata na kojima se zasnivaju potra`ivanja, ne ~ine dovoljno pouzdan dokaz, na na~in kao {to je to slu~aj sa izvr{nim ispravama ili barem na na~in kao kod mjenice, ~eka ili povratnog ra~una, a na kojem bi se temeljilo izvr{enje sa prednjim posljedicama po izvr{enika, i isti bi mogli biti zloupotrijebljeni od strane tra`ilaca izvr{enja, radi {ikaniranja izvr{enika blokadom njegovih sredstava, {to bi moglo dovesti i do potpune blokade rada i poslovanja du`nika, ukoliko se radi o pravnoj osobi. Osim naznake i odre|enja vjerodostojnih isprava, Zakon ne sadr`i pravila o njihovoj formi i sadr`ini, pa su u tom dijelu relevantne odredbe pravnih tekstova kojima se reguli{e njihovo izdavanje, forma i sadr`ina istih. Za razliku od ra~una ili izvoda iz poslovnih knjiga, a koji se ne izdaju u nekom unaprijed odre|enom obliku i sadr`ini, mjenica i ~ek su strogo formalne isprave, te kao hartije od vrijednosti moraju ispunjavati uslove koje se tra`e zakonom iz oblasti mjeni~nog i ~ekovnog prava i sud je pri odre|ivanju izvr{enja na osnovu ovih vjerodostojnih isprava, prije dono{enja rje{enja o izvr{enju, du`an cijeniti da li iste imaju sve zakonom propisane elemente.

11

^lan 29 121

12

Komentar uz stav 3: U odnosu na raniji zakon, stavom 3. ~lana 29. novog zakona nije propu{teno da se precizira u cijelosti pojam podobnosti vjerodostojne isprave, za razliku od ranijeg Zakona. Odredbom stava 3. ~l. 21. ZIPa iz 1978. godine bilo je propisano da kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi dospjelost potra`ivanja, izvr{enje se odre|uje ako je povjerilac podnio pismenu izjavu da je potra`ivanje dospjelo i ozna~io dan dospjelosti. Sada, iz odredbi Zakona kojima se defini{e pojam podobnosti izvr{ne isprave odre|uje se da u istoj mora biti nazna~en tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze, pa shodno ovom zakonskom rje{enju vjerodostojna isprava mora sadr`avati dospjelost potra`ivanja i ne prepu{ta se tra`iocu izvr{enja da istu navodi i ozna~ava u pismenoj izjavi, a koja mogu}nost je postojala po ranijim odredbama. Iako se radi sudskoj praksi i pravnim stajali{tima zauzetim prije primjene novog Zakona, prihvatljivatljivo je i od zna~aja ista}i ista: Zadu`enje za zatezne kamate ne smatra se vjerodostojnom ispravom na osnovu koje se mo`e odobriti izvr{enje ni u slu~aju kad je uz njega prilo`en ra~un za zaka{njelo pla}en dug za isporu~enu robu ili obavljenu uslugu na koji se zadu`enje odnosi (Vi{i privredni sud Hrvatske, P`-1471/85 od 27.6.1985, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991. i 1994. godine, str. 116. i 97), jer je prednje pravno stanovi{te prihvatljivo i u slu~ajevima izvr{enja na osnovu vjerodostojnih isprava po odredbama ovog zakona, naime i odredbe ovog zakona ne tretiraju zadu`enje za zatezne kamate kao vjerodostojnu ispravu i na osnovu istih se ne mo`e odrediti izvr{enje sve da se radi o tra`iocima izvr{enja koji su ovla{teni podnijeti prijedlog na osnovu vjerodostojnih isprava iz st. 2. ovog ~lana, a {to ne zna~i da prednja isprava ne mo`e biti podnesena uz vjerodostojnu ispravu priznatu po odrebama ovog Zakona.

13

Osnovano povjerilac isti~e da isprava koju je prilo`io uz prijedlog sadr`i sve elemente isprave - fakture u smislu ~l. 21. ZIP-a. Naime, kada povjerilac prilo`i ispravu na osnovu koje potra`uje obra~unatu zateznu kamatu koja sadr`i sve elemente koje sadr`i i faktura, onda bez obzira na naziv takvu ispravu treba smatrati fakturom, jer je podobna za izvr{enje, a to podrazumijeva da povjerilac mora u ispravi jasno da navede kako je obra~unao zatezne kamate, kako bi du`nik mogao da provjeri ispravnost njegovog obra~una. Kako je u konkretnom slu~aju povjerilac u obra~unu zateznih kamata naveo sve elemente na osnovu kojih du`nik mo`e izvr{iti provjeru osnovanosti potra`ivanja, onda proizilazi da se prilo`eni obra~un mo`e smatrati fakturom, odnosno vjerodostojnom ispravom u smislu ~l. 21. ZIP-a (Vi{i privredni sud Srbije, P`-5378/88 od 22.11.1988, prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd 1991. i 1994. godine, str. 118. i 98). Prema prednjem stanovi{tu, obra~unata kamata koja ima sve elemente kao i faktura (a ne samo zadu`enje za kamatu u smislu odluke Vi{eg privrednog suda Hrvatske, P`-1471/85 od 27.6.1985, naprijed navedene) imala bi svojstvo izvr{ne isprave, a sa kojim stanovi{tem se ne bih

122 ^lan 29

mogao slo`iti iz razloga {to da se to htjelo prihvatiti, bilo bi i propisano odredbama ovog zakona koji je prije svega izvr{io restrikciju ne samo vjerodostojnih isprava ve} je i ograni~io broj subjekata ovla{tenih za podno{enje prijedloga na osnovu vjerodostojne isprave. Eventualno, prednje bi se moglo prihvatiti ako bi se navedeni obra~un kamata tretirao kao izvod iz poslovnih knjiga u smislu st. 2. ovog ~lana.

Izvod iz konta nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe ~l. 21. ZIPa (VpsH P`-844/82 od 1.6.1982, prema Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 37), a niti se isti smatra prema odredbama ovog zakona vjerodostojnom ispravom i prema prednjem shvatanju isti ne predstavlja izvod iz poslovnih knjiga. Ako je uz prijedlog za izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja u smislu ~l. 21. ZIP-a prilo`ena isprava koja nije vjerodostojna isprava u smislu stava 1. navedenog ~lana, tada }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje (Stav privrednih sudova XVI od 6. do 8.6.1983. g., PNz 23/255 i Sp-9/83 22, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 3). Nisu rijetki slu~ajevi da se, u situaciji kao naprijed, donose odluke o odbacivanju prijedloga za izvr{enje, me|utim prednje pravno stanovi{te temelji se na zakonskom rje{enju iz odredbi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave, iz ~l. 50. ovog zakona, prema kojim se prednje rje{enje mo`e pobijati u dijelu odre|ivanja izvr{enja u odnosu na izvr{ni naslov, kao i u odnosu na dug, odnosno mo`e se pobijati u cijelosti. Shodno prednjem, iskazano pravno stanovi{te bi bilo prihvatljivo i u kontekstu odredbi ovog zakona. Isprave koje se smatraju vjerodostojnim taksativno su navedene u zakonu, a me|u njih ne spada ugovor sastavljen u pismenom obliku (PsH, P`-3178/92 od 25.5.1993, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 39), koji se kao vjerodostojna isprava nije smatrao ni odredbama ~lana 21. ZIP-a iz 1978. godine, a niti je kao vjerodostojna isprava propisana ovim zakonom, pa je isti eventualno samo valjan pravni osnov za sticanje izvr{ne isprave u predmetu spora ugovora. Faktura kojom vjerovnik zahtijeva isplatu obra~unatih kamata vjerodostojna je isprava po ~l. 21. ZIP-a, ako sadr`i obra~un kamata ili ako joj je obra~un kamata prilo`en (VpsH, P`-3211/87 od 22.12.1987, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993. godine, str. 38). Upitna je i primjena prednjeg stanovi{ta da se faktura smatra vjerodostojnom ispravom, jer se, prema odredbama ovog zakona, faktura ne spominje kao vjerodostojna isprava, ve} se vjerodostojnom ispravom u prednjem smislu smatra samo ra~un i izvod iz poslovnih knjiga pod uslovima odre|enim zakonom (pored mjenice, ~eka i povratnog ra~una), odnosno da su isti za cijenu komunalnih usluga navedenih u Zakonu. Ako vjerovnik tra`i izvr{enje na osnovu izvatka iz konta (koji ne zna~i izvr{nu ispravu), sud nije du`an pozivati vjerovnika po ~l. 109. ZPP-a, a u vezi sa ~l. 14. ZIP-a da takav nedostatak otkloni (Vps Sr, P`-563/82 od

14

15

16

^lan 30 123

10.3.1982, prema: Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 103), iz ~ega proizlazi da je prijedlog uredan i da su prilo`ene isprave, pa sud po istom mo`e postupati i donijeti odgovaraju}u odluku, a {to se ~esto ~ini u praksi sudova i {to je ponekad razlog za ukidanje prvostepenih odluka kojim je u prednjem slu~aju prijedlog za izvr{enje odbijen.
^lan 30. Prijelaz potra`ivanja ili obaveze (1) Izvr{enje se odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~en kao tra`ilac izvr{enja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je potra`ivanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi na~in pre{lo. Ako se prijenos ne mo`e dokazati na taj na~in, stranke svoja prava, vezana za prijenos potra`ivanja, mogu dokazivati samo u parni~nom postupku. (2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispunjenje duga ospori, stranke to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku. 1 Op}enito: Pitanje prijelaza potra`ivanja ili obaveze bilo je regulisano odredbama ~l. 22. ZIP-a iz 1978. godine, mo`e se re}i, na sli~an na~in kako u pogledu uslova za prijelaz potra`ivanja ili obaveze tako i u pogledu pravnih posljedica kako na strani tra`ioca izvr{enja tako i na strani izvr{enika, s tim {to se novim odredbama prednje odre|ivanje ~ini preciznijim u pogledu uslova i lica, a u odnosu na legitimaciju za podno{enja prijedloga u prednjim slu~ajevima, s obzirom na podnosioca prijedloga kao jednog lica i lica u ~iju korist se prijedlog za izvr{enje podnosi kao drugog lica, {to jasno ukazuje da prijedlog mora biti podnesen od ovla{tene osobe, aktivno legitimisane, i da se rje{enjem mo`e odrediti izvr{enje i u korist lica koje nije podnosilac prijedloga, a niti je ozna~eno u izvr{noj ispravi kao stranka, te da do prednje promjene mo`e do}i pri podno{enju prijedloga za izvr{enje, ali i u toku izvr{nog postupka, sve do njegovog okon~anja. Kao bitan element, pored ostalog, kada je u pitanju podobnost izvr{ne isprave jeste ozna~enje stranaka, odnosno naznaka subjekata tu`itelja i tu`enog, a koji podno{enjem prijedloga za izvr{enje sti~u svojstvo tra`ioca izvr{enja kao aktivno legitimisanog i izvr{enika kao pasivno legtimisanog subjekta u izvr{nom postupku. Osnovni zahtjev na~ela formalnog legaliteta u izvr{nom postupku jeste da se izvr{enje odre|uje po prijedlogu ovla{tenog lica ozna~enog u izvr{noj ispravi kao tu`itelja, a protiv tu`enog iz izvr{ne isprave koja je temelj odre|ivanju izvr{enja. Me|utim, nisu rijetke situacije nesklada izme|u fakti~kog, stvarnog stanja, i pravnog stanja, odnosno da izvr{na isprava ovla{}uje jedno lice, odnosno obavezuje jedno lice, a da stvarno ovla{}enje

124 ^lan 30

ima drugo lice, odnosno da obavezu ima drugo lice, a ne ono koje je nazna~eno u samoj izvr{noj ispravi, a do ~ega dolazi uslijed pravnih i fakti~nih promjena u stvarnom `ivotu, a koje se nisu mogle obuhvatiti izvr{nom ispravom. 3 Odredbama ovog ~lana omogu}ava se uskla|ivanje stvarnog stanja u odnosu na stanje iz izvr{ne isprave, i to u pogledu ozna~enja subjekata odnosno stranaka u postupku, pri tome odr`avaju}i na~elo formalnog legaliteta u punom obimu. Naime, Zakonom se propisuju uvjeti pod kojim mo`e do}i do ozna~enja tre}ih lica kao stranaka u izvr{nom postupku, bez obzira da li se radi o singularnoj ili univerzalnoj sukcesiji i da li su u pitanju subjekti kao pravna ili fizi~ka lica. Sud izvr{enja po pravilu formalnog legaliteta mo`e da prihvati samo onu sukcesiju koja se doka`e javnom ili na zakonu ovjerenom ispravom ili sukcesiju koja je utvr|ena sudskom deklaratornom odlukom. Univerzalna sukcesija do koje dolazi smr}u fizi~kog lica dokazuje se pravosna`nim rje{enjem o naslje|ivanju. Spajanje, pripajanje ili razdvajanje, te prestanak pravnog lica i sukcesija u pogledu prava i obaveza do koje dolazi u prednjim slu~ajevima dokazuje se rje{enjem o registraciji, odnosno brisanju iz odgovaraju}eg registra ili drugim aktima dr`avnog organa. Univerzalna sukcesija se mo`e dokazivati i ispravom koja je po zakonu ovjerena. Singularna sukcesija se dokazuje javnom ispravom (presuda kojom je odlu~eno o punova`nosti ugovora o cesiji) ili ispravom koja je po zakonu ovjerena (ugovor na kojem je potpis stranke ovjeren od nadle`nog organa, izjava o prijenosu ili prelasku potra`ivanja i obaveze, sa ovjerenim potpisima stranke koja prenosi potra`ivanje, odnosno preuzima dug). Teret dokazivanja, bez obzira da li se radi o prijenosu potra`ivanja ili pak preuzimanju duga, odnosno da li se radi o razli~itom ozna~enju stranaka ili subjekata na aktivnoj ili pasivnoj strani u izvr{nom postupku, a u odnosu na njihovo ozna~enje u izvr{noj ispravi koja je izvr{ni naslov u konkretnoj pravnoj stvari, je na tra`iocu izvr{enja. Komentar uz stav 1: Ovom odredbom otklanja se nesklad u ozna~enju tra`ioca izvr{enja kao stranke u izvr{nom postupku, u odnosu na ozna~enje tu`itelja u izvr{noj ispravi na kojoj se temelji izvr{enje i iz koje proizlazi ovla{tenje tra`ioca izvr{enja na podno{enje prijedloga, i to u slu~ajevima kada dolazi do odre|ivanja izvr{enja iako aktivno legtimisana lica nisu isto ozna~ena u izvr{noj ispravi i u prijedlogu za izvr{enje. Naime, Zakon propisuje da se izvr{enje odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao tra`ilac izvr{enja (trebalo bi re}i kao tu`itelj, jer isti sti~e svojstvo tra`ioca izvr{enja podno{enjem prijedloga za izvr{enje), ako su ispunjeni odgovaraju}i uslovi u pogledu dokazivanja, odnosno ako on svoja ovla{tenja temelji na javnoj ili ovjerenoj privatnoj ispravi iz koje nesumnjivo proizlazi njegovo ovla{tenje, odnosno kojom dokazuje da je potra`ivanje na njega preneseno ili da je na drugi na~in na njega pre{lo.

4 5

^lan 30 125

U skladu sa izlo`enim je pravno stanovi{te da se izvr{enje mo`e odrediti i prema nasljednicima tu`enog, odnosno izvr{enika ukoliko su se isti prihvatili naslije|a:

Prvostepeni sud je odredio nastavak sprovo|enja izvr{enja odre|enog rje{enjem od 26.9.1995. godine i izmijenjenog 24.1.1996. godine, i to prema nasljednicima du`nika koji su se prihvatili naslje|a i nepokretne imovine koja je predmet prodaje u izvr{nom postupku. Ovakva odluka suda je pravilna i na zakonu osnovana. Ta~no je da se opseg odgovornosti nasljednika odre|uje prema vrijednosti naslije|ene imovine, a ta vrijednost se utvr|uje prema vrijednosti koju je imovina, konkretno zgrada, imala u momentu smrti ostavioca, a to je fakti~ki utvr|ena vrijednost koju je utvrdio sud u ovom postupku putem vje{taka gra|evinara, rje{enjem od 17.11.1997. godine, jer je prednik du`nika umro 14.1.1998. godine. Kasnije promjene nastale u vrijednosti predmeta ostavine nemaju uticaj na veli~inu i opseg nasljednikove odgovornosti (~l. 143. Zakona o naslje|ivanju), pa prigovori da je sada na toj zgradi pove}ana vrijednost dogradnjom i adaptacijom, ne uti~u na odluku suda, jer se izvr{enje mo`e provesti samo do utvr|ene vrijednosti ku}e, a ne na eventualno sada{njoj vrijednosti ku}e. (Kantonalni sud u Sarajevu, G@-750/00)
9 Ako se navedenim ispravama ne doka`e prijenos potra`ivanja na lice koje nije u izvr{noj ispravi ozna~eno kao tu`itelj, prijenos potra`ivanja se dokazuje pravosna`nom presudom donesenom na osnovu tu`be za utvr|ivanje u parni~nom postupku. Komentar uz stav 2: I protiv tre}eg lica, na izvr{eni~koj strani kao pasivno legtimisanom subjektu u izvr{nom postupku, radi otklanjanja nesklada u razli~itom ozna~enju izvr{enika kao stranke u izvr{nom postupku, a u odnosu na ozna~enje tu`enog u izvr{noj ispravi koja je izvr{ni naslov u konkretnoj pravnoj stvari i iz koje proizlaze obaveze izvr{enika, mo`e se odrediti izvr{enje, pod uvjetima propisanim Zakonom. Dakle, kada nema istovjetnosti u osobama tu`enog i izvr{enika u izvr{nom postupku, a izvr{enje se temelji na izvr{noj ispravi, Zakon propisuje da se isto odre|uje i protiv tre}eg lica, iako to lice u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik (trebalo bi re}i tu`eni, jer isti tek podno{enjem prijedloga od aktivno legitimisanog tu`itelja tra`ioca izvr{enja, sti~e svojstvo stranke u izvr{nom postupkum u kom se tek tada ozna~ava kao izvr{enik), i to uz ispunjenje uslova, da tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. U slu~aju osporavanja obaveze na ispunjenje duga od strane tre}eg lica propisuje se da stranke to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku prije izvr{enja. Kako Zakonom nije preciznije odre|eno {ta zna~i izraz prije izvr{enja, s obzirom na ~injenicu da do osporavanja prednjeg u izvr{nom postupku mo`e do}i tek po prigovoru izvr{enika, to bi u prednjem slu~aju bio izuzetak od pravila da sve sporne ~injenice izme|u stranaka rje{ava izvr{ni sud. Ovo je izuze-

10

11

126 ^lan 30

tak i u smislu odga|anja izvr{enja do kojeg dolazi posredno po prigovoru izvr{enika na pasivnu legitimaciju (odredbe novog zakona ne poznaju institut odga|anja izvr{enja po prijedlogu izvr{enika, a koji je bio predvi|en ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), jer do izvr{enja mo`e do}i tek po{to stranke pitanje pasivne legitimacije, kad se izvr{enik ozna~i druga~ije u odnosu na ozna~enje tu`enog iz izvr{ne isprave, rasprave i utvrde u parni~nom postupku. 12 Me|utim, uslijed ovakvog zakonskog rje{enja otvara se dilema kako postupati u slu~ajevima kada se u konkretnom slu~aju radi o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave, kada su stranke pravni subjekti i posluju preko transakcijskih ra~una, za koje slu~ajeve je Zakonom odre|eno da se rje{enje dostavlja na provo|enje odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju, te za isti slu~aj kada je u pitanju obaveza zakonskog izdr`avanja, dakle u kojim slu~ajevima do izvr{enja dolazi i prije prigovora, odnosno eventualnog osporavanja pasivne legitimacije (~lan 12. stav 5. ZIP-a), pa se mo`e postaviti i pitanje eventualne {tete i njene naknade koju bi pretrpjelo tre}e savjesno lice, koje nije ozna~eno kao tu`eni u izvr{noj ispravi i u parni~nom postupku se utvrdi da nije pasivno legitimisano, odnosno nije preuzelo dug iz izvr{ne isprave i nije prema zakonu obavezno da ga ispuni, a izvr{enje je protiv njega, po odredbama ~l. 12. stav. 5 ZIP-a, provedeno. Shodno izlo`enom, kod prigovora pasivne legtimacije zna~ajno je ista}i i prihvatljivo je sa apekta odredbi ovog Zakona pravno stanovi{te da aktivno legitimisani tu`itelj koji je pokrenuo postupak u parnici, a po protivtu`bi kod koje je tu`beni zahtjev usvojen je stekao svojstvo pasivno legitimisanog tu`enog i jeste izvr{enik u izvr{nom postupku.

13

U `albi se navodi da je prvostepeni sud zanemario prigovor pasivne legitimacije jer D.B. nije pasivno legitimisan pa samim tim izvr{ni akt nije mogao glasiti na njegovo ime, jer stvarni vlasnik sporne nekretnine je D.Z. njegov sin, odnosno dijela nekretnine na kojoj se tra`i izvr{enje prema D.B. Pravilna je i na zakonu zasnovana odluka prvostepenog suda kojom je prigovor pasivne legitimacije odbijen. Naime, polaze}i od toga da je za dono{enje rje{enja o izvr{enju osnov, odnosno izvr{ni naslov presuda prvostepenog suda broj P-395/94 od 1.9.1998. godine, koja je postala pravosna`na. Iz te presude slijedi da je tu`itelj D.B., a tu`ena J.S. i da je tu`beni zahtjev tu`itelja bio otkaz ugovora o kori{tenju stana tu`enoj, a onda je tu`ena protivtu`benim zahtjevom tra`ila od tu`itelja protivtu`enog iseljenje iz spornog stana i predaju u posjed istog tu`enoj protivtu`iteljici i sa tim zahtjevom tu`ena protivtu`iteljica je uspjela jer je tu`itelj obavezan da sa svojom porodicom iseli iz spornog stana i preda ga tu`enoj slobodnog od ljudi i stvari. Prema tome, du`nik je prema toj presudi imao i aktivnu i pasivnu legitimaciju iz koje stoji i osnov legitimacije i u ovom predmetu izvr{enja, pri ~emu valja istaknuti da nije bitno ko je vlasnik sporne nekretnine, {to `alba neosnovano isti~e. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-511/01 od 5.3.2002. g.)

^lan 31 127

Protiv solidarnog, odnosno subsidijarnog du`nika, ako izvr{na isprava glasi samo protiv glavnog du`nika, ne mo`e povjerilac tra`iti izvr{enje, ako od glavnog du`nika nije mogao da naplati svoje potra`ivanje, ve} mora u parni~nom postupku izdejstvovati izvr{nu ispravu protiv tog du`nika (Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 175).
14 U domenu prednjih odredbi treba ista}i i pravna stajali{ta iz sudske prakse:

Solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne isprave prema povjeriocu nema pravo da od sudu`nika iz izvr{ne isprave tra`i izvr{enje pozivaju}i se na ~injenicu da je dug platio i za sudu`nika. Povjerilac kao sudu`nik u izvr{noj ispravi, isplatom solidarne obaveze ne sti~e regresno pravo prema sudu`niku, odnosno sada du`niku. Naime, solidarni du`nik koji je ispunio obavezu iz izvr{ne isprave prema povjeriocu po toj izvr{noj ispravi, ne mo`e na osnovu ~l. 22. ZIP-a tra`iti izvr{enje od sudu`nika naknade dijela obaveze koja na njega pada, ve} to svoje pravo mo`e ostvariti tu`bom u parni~nom postupku, jer ne sti~e regresno pravo da samo na osnovu ~injenice da je dug platio mo`e tra`iti izvr{enje od drugog solidarnog du`nika sudu`nika. Ovo iz razloga {to prema ~lanu 423. ZOO du`nik koji je ispunio obavezu ima pravo da zahtijeva od svakog sudu`nika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega, ali to svoje pravo ne mo`e ostvariti u izvr{nom postupku na osnovu izvr{ne isprave po kojoj je on bio du`nik, ve} to pravo mora ostvariti u parni~nom postupku, ako sudu`nik ne pristaje dobrovoljno da mu isplati odre|eni dio (Vi{i privredni sud Srbije, P`-2685/81, prema, Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 124). Prednje pravno stanovi{te je prihvatljivo sa aspekta odre|ivanja izvr{ne isprave, me|utim kada se imaju u vidu odredbe iz ~l. 29. st. 2. treba ista}i i ~injenicu da je povratni ra~un (potvrda o pla}enom dugu za du`nika) vezana uz vjerodostojnu ispravu ~ek ili mjenicu, pa ni po tom osnovu solidarni du`nik ne mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje jer obavezu nije ispunio po osnovu mjenice ili ~eka, ve} po osnovu izvr{ne isprave. Izvr{enje se mo`e dozvoliti i protiv drugog lica, a ne protiv onoga na koje glasi izvr{ni naslov, u slu~aju ako se izvodom iz registra doka`e pravni kontinuitet izvr{enika (Vrhovni privredni sud, Sl-399/70, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 23), {to je sasvim opravdano jer se dokaz o pravnom sljedni{tvu bazira na ~injenicama iz registra nadle`nog za upis prednjih promjena i {to proizlazi iz na~ela pouzdanja u pogledu ~injenica upisanih u javne registre.
^lan 31. Uvjetna i uzajamna obaveza (1) Izvr{enje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze tra`ioca izvr{enja ili od nastupanja nekog uvjeta, odre|uje se ako tra`ilac izvr{enja

128 ^lan 31

javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je obavezu ispunio odnosno da je uvjet nastupio. (2) Ispunjenje obaveze odnosno nastupanje uvjeta dokazuje se pravomo}nom odlukom donesenom u parni~nom postupku, ako tra`ilac izvr{enja nije u mogu}nosti da to doka`e na na~in odre|en u stavu 1. ovog ~lana. (3) Ako je izvr{enik po izvr{noj ispravi du`an da ispuni obavezu, uz uvjet da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud }e odrediti izvr{enje ako tra`ilac izvr{enja podnese dokaz da je osigurao ispunjenje svoje obaveze.

(4) Smatra se da je tra`ilac izvr{enja osigurao ispunjenje svoje obaveze, u smislu stava 3. ovog ~lana, ako je predmet obaveze polo`io kod suda ili u istom cilju postupio na drugi pogodan na~in. 1 Op}enito: Odredbe o izvr{enju uvjetnih i uzajmnih obaveza bile su sadr`ane u stavovima 1. do 5. ~lana 23. ZIP-a iz 1978. godine i ove odredbe se, osim nekih terminolo{kih ozna~enja, u odnosu na ranije ne razlikuju, uz naznaku da je stav 5. ~l. 23. ranijeg zakona sada izostavljen u cijelosti, a koji je propisivao da povjerilac koji tvrdi da je svoju obavezu ve} ispunio treba to da doka`e na na~in predvi|en stavom 1. i 2. navedenog ~lana, {to se ~ini opravdanim iz razloga {to je st. 1. i 2 ovog ~lana (a ranijeg ~l. 23. ZIP-a) ve} propisao isto, pa se navedenom odredbom samo ponavljala obaveza tra`ioca izvr{enja za dokazivanjem izvr{enja njegove obaveze iz izvr{ne isprave ili pak nastupanja uvjeta predvi|enog istom. Komentar uz stav 1. do 4: Nisu rijetki slu~ajevi izvr{enja koje se temelji na izvr{noj ispravi, kao izvr{nom naslovu, a kojom je obaveza tra`ioca izvr{enja uslovljena nastupanjem neke budu}e neizvjesne okolnosti, bilo da se ti~e prethodnog ispunjenja obaveze tra`ioca izvr{enja prema izvr{eniku ili pak nekog drugog uvjeta. U tim slu~ajevima izvr{enje se odre|uje tek kad se ispuni predvi|eni uslov, odnosno kad tra`ilac izvr{enja javnom (presuda, upravni akt) ili po zakonu ovjerenom privatnom (izraz privatnom nije bio sadr`an u odredbama ~l. 23. ZIP-a iz 1978. godine) ispravom doka`e da je svoju obavezu prema izvr{eniku ispunio, odnosno da je nastupila budu}a neizvjesna okolnost (uslov), ili, bolje re}i, da je izvr{enje dospjelo. Sudska presuda postaje perfektna izvr{na isprava tek sa nastupanjem dospjelosti obaveze, dok sudsko ili drugo poravnanje koje ima karakter izvr{ne isprave, za razliku od odluka, gotovo uvijek je sa utvr|enom dospjelo{}u obaveze kao pretpostavkom za izvr{nost, te sa dospjelo{}u poravnanja ono postaje tako|er perfektna izvr{na isprava. Da li je izvr{na isprava postala perfektna utvr|uje sud izvr{enja, i to za odluke koje poti~u od istog suda, iz odluke i potvrde o izvr{nosti koju daje drugi sud, iz zapisnika o poravnanju - u svakom slu~aju iz javne isprave, a na na~in kako je to propisano ovim ili pak zakonom koji ure|uje javne isprave koje su podobne za izvr{enje i kojima je zakon priznao svojstvo javne isprave (vidi ~l. 23. do 28. ZIP-a).

^lan 31 129

Kod tzv. uzajamne obaveze tra`ilac izvr{enja mo`e tra`iti da sud odredi izvr{enje prema izvr{eniku i prije nego {to je on svoju obavezu prema izvr{eniku izvr{io i sud }e odrediti izvr{enje ali u takvom slu~aju izvr{enik mo`e da uskrati ispunjenje obaveze dok tra`ilac izvr{enja prema njemu ne ispuni obavezu ili podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze, a {to se sve utvr|uje u izvr{nom postupku (Bogoljub Popovi} i Vukadin Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 24/25).
Tra`ilac izvr{enja koji ne mo`e da doka`e nastupanje uslova (ili roka), odnosno da je svoju obavezu prema izvr{eniku ispunio, a putem isprava odre|enih prednjim ~lanovima, treba izdejstvovati u parni~nom postupku, pokrenutom po tu`bi, deklaratornu presudu o dospjelosti obaveze izvr{enika. Sud izvr{enja po slu`benoj du`nosti ima da utvrdi da je obaveza dospjela. Za to ne bi bila dovoljna obi~na pismena izjava izvr{enika, da je tra`ilac izvr{enja svoju obavezu izvr{io ili da je nastupio uslov (ili rok) za izvr{enje njegove obaveze. Na pismenoj izjavi kao privatnoj ispravi treba da bude ovjeren potpis izvr{enika, iako bi to mo`da bilo nesporno me|u strankama (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 78). Kada je izvr{nom ispravom odre|eno da }e izvr{enik svoju obavezu ispuniti prema tra`iocu izvr{enja ako se istovremeno ispuni obaveza prema njemu u izvr{eniku (uzajamna obaveza), sud odre|uje izvr{enje samo ukoliko tra`ilac izvr{enja podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze. Ispunjenje svoje obaveze tra`ilac izvr{enja dokazuje polaganjem predmeta obaveze u depozit suda ili na drugi na~in - primjer - potvrdom o predaji preporu~ene po{iljke upu}ene izvr{eniku (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 125). U skladu sa prednjim odredbama je i sudska praksa i prihvatljiva je u primjeni istih:

Po pravilima izvr{nog postupka ne mo`e se dozvoliti izvr{enje radi realizacije zahtjeva tra`ioca izvr{enja ako on nije ispunio prethodnu ~inidbu na koju je obavezan. Me|utim, kad je obavezan na istovremenu ~inidbu protiv~inidbu, izvr{enje se mo`e dozvoliti ali se ne mo`e sprovesti dok tra`ilac izvr{enja ne ispuni svoju protiv~inidbu (Vrhovni privredni sud, Sl-723/68, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 25), pa bi u prednjem slu~aju bio osnovan prigovor iz st. 7. ~l. 47. ovog zakona ukoliko je sud odredio izvr{enje a tra`ilac izvr{enja nije uz prijedlog dostavio dokaz da je izvr{io du`nu protu~inidbu odre|enu izvr{nom ispravom.
10 U pogledu na~ina i obima izvr{enja du`ne protu~inidbe tra`ioca izvr{enja, u prednjem smislu, u skladu je s odredbama ovog ~lana i pravno stanovi{te:

Prvostepeni sud je obustavio izvr{enje u smislu ~lana 23. ZIP-a, jer povjerilac nije na zakonom propisani na~in dokazao, da je svoju obavezu izvr{io

130 ^lan 32

na na~in kako je navedeno u izvr{noj ispravi. Ovakva odluka prvostepenog suda je pravilna i na zakonu osnovana. Prigovor povjerioca u `albi da je ona svoju obavezu izvr{ila, ponudiv{i du`niku stan u kome `ivi, nije osnovan, jer dopisima od 18.4.2000, 12.5.2000. i 15.6.2000. godine, povjerilac nije dokazao da je ispunio svoju obavezu i obezbijedio nu`ni smje{taj u smislu ~l. 8. Zakona o stambenim odnosima. Naime, nu`ni smje{taj u smislu ~l. 8. Zakona o stambenim odnosima, mora da ispunjava tri elementa, od kojih je tre}i, izri~ito propisan Zakonom pravo kori{tenja tih prostorija najmanje dvije godine, {to zna~i, da uslov za izvr{enje obezbje|enjem nu`nog smje{taja nije ispunjen, ako je isti ponu|en prije dvije godine, nego je uslov, da se koristi dvije godine, od strane du`nika nakon useljenja, a {to u konkretnom slu~aju nikako ne mo`e biti, jer je u pitanju napu{teni stan koji povjerilac bespravno koristi ({to proizilazi iz svih navoda povjerioca u spisu), pa je neizvjesno koliko }e i povjerilac ostati u njemu. (Kantonalni sud u Sarajevu, broj G`-1265/00 od 20.6.2001. godine)
^lan 32. Alternativna obaveza po izboru izvr{enika Ako izvr{enik ima pravo na osnovu izvr{ne isprave birati izme|u vi{e predmeta svoje obaveze i u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor izme|u tih predmeta i ne ispuni du`nu obavezu, predmet kojim obaveza treba biti ispunjena odre|uje tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje. 1 Op}enito: Odredbe o alternativnoj obavezi po izboru izvr{enika bile su propisane st. 1. i 2. ~l. 24. ZIP-a iz 1978. godine kojim je bilo odre|eno da ako izvr{enik ne izvr{i izbor pravo izbora prelazi na tra`ioca izvr{enja, s tim {to je pravo izbora pripadalo izvr{eniku sve dok tra`ilac izvr{enja nije primio predmet izvr{enja, ma i djelimi~no, do kojeg momenta je izvr{enik zadr`avao pravo da ispuni obavezu u pogledu predmeta druge alternativne obaveze. Komentar uz ~lan: Odredbe ovog zakona, za razliku od ranijih, ne predvi|aju prednje, jer je istim odre|eno da je podno{enjem prijedloga za izvr{enje izbor definitivan, iz ~ega proizlazi da se prednjim ovla{tenjima izvr{enik mo`e koristiti samo u paricionom roku (dobrovoljni rok za ispunjenje obaveze, ~l. 25. ZIP-a), te protekom tog roka gubi pravo izbora izme|u alternativno postavljenih obaveza u izvr{noj ispravi, koji izbor prelazi na tra`ioca izvr{enja. Dakle, ve} podno{enjem prijedloga za izvr{enje od strane tra`ioca izvr{enja sve mogu}nosti prava izvr{enika da bira koju }e alternativno postavljenu obavezu izvr{iti se u cijelosti iscrpljuju i izvr{enik je du`an izvr{iti onu alternativno postavljenu obavezu za koju se tra`ilac izvr{enja opredijelio u samom prijedlogu za izvr{enje, {to ima za cilj da stimuli{e izvr{enika na ispunjenje obaveze u paricionom roku, te se mo`e re}i da gubitak prava izbora alternativno postavljenih obaveza iz izvr{ne isprave, za izvr{enika predstavlja jednu

^lan 33 131

vrste sankcije, jer neizvr{enjem u paricionom roku preuzima rizik da obaveza bude izvr{ena na na~in koji je tegobniji po njega, uz pla}anje i tro{kova izvr{nog postupka. 4 Od zna~aja su pravna stanovi{ta sudske prakse radi razlikovanja alternativne i fakultativne ~inidbe, a koja su prihvatljiva za odredbe ovog zakona:

Kad je izvr{nim naslovom izvr{enik obavezan na dvije ~inidbe alternativno, pripada mu pravo izbora koju }e od alternativno odre|enih ~inidbi izvr{iti. Ovo pravo pripada izvr{eniku do isteka paricionog roka, kada zbog njegove docnje pravo izbora prelazi na tra`ioca izvr{enja. Me|utim izvr{enik se mo`e poslu`iti pravom izbora i izjaviti da `eli da izvr{i drugu od alternativno odre|enih ~inidbi sve dok tra`ilac izvr{enja potpuno i djelimi~no ne primi ~inidbu koju je izabrao u svom prijedlogu za dozvolu izvr{enja. Za kori{tenje ovim pravom potrebno je da izvr{enik odmah i izvr{i ~inidbu koju je naknadno izabrao, a nije dovoljno da se samo izjasni o svom izboru. (Vrhovni privredni sud Sl-1389/68, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 26) Kad je u pitanju izvr{enje alternativne ~inidbe, kakva je bila obaveza du`nika prema vjerovnicima iz izvr{ne isprave, vjerovnici su bili ovla{teni u prijedlogu za izvr{enje nazna~iti predmet kojim obaveza treba da bude ispunjena, bili su dakle ovla{teni prijedlogom za izvr{enje zatra`iti od du`nika naplatu presu|enog iznosa, kao alternativne ~inidbe, a du`niku je uprkos tome pripadalo pravo izbora sve do trenutka dok vjerovnici nisu makar i djelimi~no primili predmet, koji su u prijedlogu za izvr{enje zahtijevali. (Os Split, G`2380/89 od 15.9.1989. PSP 44/157, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 41)
5 Ovo iz razloga {to je razlikovanje alternativne od fakultativne ~inidbe relevantno ne samo za postupak odre|ivanja izvr{enja ve} je od zna~aja i za provo|enje izvr{enja, a {to jasno proizlazi iz prednjih sudskih odluka kao i obrazlo`enja odluka datih uz komentar ~l. 33. ovog zakona, u kojim slu~ajevima je razli~it postupak u pogledu uslova za odre|ivanje i provo|enje izvr{enja u ovisnosti o tome da li je u pitanju predmet izvr{enja alternativna ili fakultativna ~inidba izvr{enika. ^lan 33. Fakultativno ovla{tenje izvr{enika (1) Izvr{enik kojem je izvr{nom ispravom nalo`eno ispunjenje odre|ene obaveze uz pravo da se od ispunjenja te obaveze mo`e osloboditi ispunjenjem nekog drugog ~injenja odre|enog u izvr{noj ispravi mo`e to ~injenje ispuniti sve dok tra`ilac izvr{enja nije makar i djelimi~no primio ispunjenje obaveze.

(2) Tra`ilac izvr{enja ima pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka koji je obustavljen zato {to je izvr{enik nakon njegovog pokretanja umjesto du`ne obaveze ispunio drugo ~injenje odre|eno u izvr{noj ispravi.

132 ^lan 33

Op}enito: Pitanje fakultativnog ovla{}enja izvr{enika pri izvr{avanju obaveze iz izvr{ne isprave koja je izvr{ni naslov odre|enom izvr{enju bilo je regulisano odredbama ~lana 25. ZIP-a iz 1978. godine, i to na na~in i u slu~aju da je izvr{nom ispravom izre~ena nenov~ana obaveza, uz pravo da se od ispunjenja te obaveze mo`e osloboditi pla}anjem nov~anog iznosa odre|enog u izvr{noj ispravi, te da mo`e taj iznos da plati sve dok tra`ilac izvr{enja nije djelimi~no primio ispunjenje obaveze. U pogledu izvr{ne prestacije ona je jedna i mora biti nenov~ana, te ista nema alternativu, ali izvr{enik se pod naprijed navedenim uslovom mo`e osloboditi iste pla}anjem nov~anog iznosa odre|enog u izvr{noj ispravi. Komentar uz stav 1: Za razliku od odredbi ranijeg zakona iz ~l. 25., sada se vi{e ne govori o izvr{enikovoj obavezi kao nenov~anoj, ve} se ista defini{e kao odre|ena obaveza i ne odre|uje se da se izvr{enik te obaveze mo`e osloboditi pla}anjem odre|enog nov~anog iznosa odre|enog u izvr{noj ispravi, ve} se propisuje da se izvr{enik mo`e osloboditi odre|ene obaveze predvi|ene izvr{nom ispravom ispunjenjenjem nekog drugog ~injenja (ne samo pla}anjem nov~anog iznosa, kako je to ranije bilo propisano) odre|enog u izvr{noj ispravi, a {to, opet, implicira da }e u tom dijelu do}i do izmjena i u ~lanu 178. sada{njeg ZPP-a. Prema prednjem zakonskom rje{enju, sada se obaveza mo`e sastojati u pla}anju odre|enog nov~anog iznosa, ali se izvr{enik mo`e iste osloboditi ako izvr{i neko ~injenje odre|eno izvr{nom ispravom. Za razliku od alternativne obaveze izvr{enika koja je odre|ena izvr{nom ispravom, postoji mogu}nost da izvr{enik svoju obavezu prema tra`iocu izvr{enja ispuni tako {to }e mu predati odre|enu stvar ili izvr{iti odre|enu radnju, uz mogu}nost da se te obaveze oslobodi izvr{enjem neke druge odre|ene ~inidbe u izvr{noj ispravi. Razlika izme|u ova dva slu~aja je u tome {to je kod alternativne obaveze predmet obaveze izvr{enika ve}i broj stvari i izvr{enik ima mogu}nost da bira na koji na~in }e izvr{iti svoju obavezu, dok je kod fakultativne obaveze izvr{enika predmet obaveze samo jedna stvar, odnosno ~inidba, koje se izvr{enik mo`e osloboditi ako izvr{i neko drugo odre|eno ~injenje. U oba slu~aja izvr{enik mo`e da bira, s tim {to u prvom slu~aju kod alternativno postavljenog zahtjeva mo`e da bira jednu od vi{e obaveza, a u drugom je obaveza samo jedna, ali izvr{enik mo`e da izabere da }e se te obaveze osloboditi izvr{enjem neke druge ~inidbe. Razlika izme|u prednjih ~inidbi iskazana je i u pravnom stanovi{tu sudske prakse:

Alternativno ovla{tenje (fakultas alternativa) se dodu{e unosi u izreku presude, ali ono tu`enika ne obavezuje nego ima karakter ponude tu`itelja tu`eniku i stoga taj dio izreke presude ne mo`e poslu`iti kao izvr{ni naslov. To ne mo`e ni onda ako je takva dozvola izvr{enja postala formalno pravomo}na. Stoga se dozvola izvr{enja na osnovu alternativnog ovla{tenja i kasnije mo`e ukinuti jer takav izvr{ni naslov ne postoji. (Os Bjelovar, G`1670/78 od 15.5.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 42)

^lan 34 133

Fakultativno ovla{tenje, da li }e izvr{iti prestaciju iz izvr{ne isprave (koja je samo jedna i nema alternative) ili }e se pak iste osloboditi izvr{enjem nekog drugog ~injenja tako|er predvi|enog izvr{nom ispravom, izvr{eniku stoji na raspolaganju, kao {to je to i ranije bilo propisano, sve do momenta dok tra`ilac izvr{enja nije, makar i djelimi~no, primio ispunjenje obaveze. Tra`ilac izvr{enja, za razliku od izvr{enika, kod fakultativnog ovla{tenja u izvr{enju obaveze iz izvr{ne isprave ne mo`e da bira da li }e tra`iti ispunjenje obaveze izvr{enika ili neke druge odre|ene ~inidbe, ve} uvijek mora tra`iti samo ono {to je obaveza izvr{enika, naime ovla{}enje da bira ili ispunjenje obaveze ili oslobo|enje obaveze izvr{enjem druge odre|ene ~inidbe ima samo izvr{enik. Ukoliko izvr{enik umjesto obaveze iz izvr{ne isprave, koriste}i se mogu}no{}u da se iste oslobodi, izvr{i neko drugo ~injenje odre|eno izvr{nom ispravom, a kojim se osloba|a u tom slu~aju od izvr{enja obaveze, tra`ilac izvr{enja u tom slu~aju nema pravo da u zahtjevu tra`i izvr{enje obaveze odre|ene izvr{nom ispravom. Komentar uz stav 2: Novinu predstavlja i odredba Zakona iz stava 2. ovog ~lana, kojom se izri~ito propisuje da je izvr{enik, u slu~aju da umjesto predmeta izvr{enja ispuni fakultativnu ~inidbu (isti se mo`e slu`iti fakultativnim ovla{}enjem i birati dok tra`ilac izvr{enja nije, makar i djelimi~no, primio ispunjenje obaveze, dakle i nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje i odre|ivanja izvr{enja), du`an da tra`itelju izvr{enja naknadi nastale tro{kove do obustave izvr{nog postupka. Prednja odredba ~ini se opravdanom, s obzirom na to da prednji slu~aj osloba|anja od izvr{enja obaveze vodi obustavi izvr{nog postupka pokrenutog po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, nakon paricionog roka, a {to je nesumnjivo stvorilo tro{kove tra`iocu izvr{enja, do kojih ne bi do{lo da je izvr{enik postupio po izvr{noj ispravi, bilo da je izvr{io obavezu ili se iste oslobodio izvr{enjem neke druge odre|ene ~inidbe, a sve iz razloga {to se prednje ne bi moglo podvesti pod odredbe ~lana 16. ZIP-a, u kojim bi bilo vi{e mjesta za ovakvu odredbu s obzirom na to da se radi o tro{kovima postupka, nego na ovom mjestu. ^lan 34. Prekid postupka (1) Sud ne mo`e prekinuti izvr{ni postupak da bi sa~ekao odluku nadle`nog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju. (2) U drugim slu~ajevima prekida postupka predvi|enim odredbama Zakona o parni~nom postupku, sud mo`e, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. (3) U slu~aju smrti tra`ioca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica mo`e predlo`iti

134 ^lan 34

da dok traje nasljedni~ka zajednica, sud, na tro{ak predlaga~a, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud }e imeno vati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tra`ioca izvr{enja, sud }e obustaviti postupak. (4) U slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika sud }e nasljednicima, ako to predlo`i tra`itelj izvr{enja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika, postaviti privremenog zastupnika, na tro{ak tra`ioca izvr{enja, po pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvr{enja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku od osam dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovla{teno lice ne predlo`i nastavak postupka u ostavljenom roku, sud }e obustaviti postupak. (5) Kona~ni tro{kovi tra`ioca izvr{enja iz stava 4. ovog ~lana namiruju se iz imovine izvr{enika. (6) Nakon prestanka nasljedni~ke zajednice, svaki od nasljednika mo`e preuzeti postupak prijavom izvr{nom sudu. O preuzimanju postupka i razrje{enje privremenog zastupnika sud odlu~uje zaklju~kom. 1 Op}enito: Uslovi za prekid postupka, i to samo uslijed smrti stranke, bili su sadr`ani u stavu 1. i 2. ~l. 31. ZIP-a iz 1978. godine, dok su se u ostalim slu~ajevima prekida postupka shodno primjenjivale odredbe ZPP-a o prekidu postupka. Za razliku od ranijeg zakona, koji je sadr`avao odredbe o prekidu uslijed smrti stranke ili njenog zakonskog zastupnika, u kojim slu~ajevima je sud obavje{tavao nasljednike te stranke i protivnu stranku, ili ukoliko nasljednici nisu poznati ili nije poznato njihovo boravi{te, sud im je bez odga|anja postavljao privremenog staraoca, a shodnom primjenom ZPP-a prekidao postupak u drugim slu~ajevima predvi|enim u tom zakonu, sada su reducirani razlozi za prekid izvr{nog postupka, jer sud ne mo`e prekinuti izvr{ni postupak da bi sa~ekao odluku nadle`nog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju, a u drugim slu~ajevima sud mo`e, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. U ostalim slu~ajevima odredbe o prekidu postupka, regulisane u ~l. 378. do 382. ZPP-a, shodno }e se primjenjivati u izvr{nom postupku, ako nisu u suprotnosti sa ovim ~lanom, te do eventualnog prekida postupka mo`e do}i u slu~ajevima nemogu}nosti postupanja suda ili stranaka, ako ZIP-om nije propisano da se u tim slu~ajevima postupak obustavlja. Odredbama ovog zakona o prekidu postupka prvo je regulisano u kojim slu~ajevima se ne mo`e izvr{ni postupak prekinuti, a potom slu~ajevi prekida postupka i pitanja vezana za prekid postupka. Shodno navedenim odred-

^lan 34 135

bama o prekidu postupka mo`e se izvu}i zaklju~ak da do prekida izvr{nog postupka gotovo ne mo`e do}i, te da nepreduzimanje predvi|enih radnji od ovla{tenih subjekata vodi obustavi postupka. Naime, smrt stranke vi{e nije razlog za prekid postupka, jer se na zahtjev stranaka mo`e postaviti privremeni staralac, {to svakako ima svoje opravdanje sa gledi{ta tra`ilaca izvr{enja radi br`eg namirenja njihovih potra`ivanja iz ostavinske mase, a principijelno, sa aspekta pravnog poretka i pravne sigurnosti, niko nema interesa za postojanje imovine bez titulara i njeno kori{tenje od strane neovla{tenih lica. 4 Komentar uz stav 1: Odredba stava 1. ovog ~lana upu}uje na to da sud ne mo`e ni pod kojim uslovima prekinuti izvr{ni postupak kada odluka ili pak samo izvr{enje ovisi o razrje{enju nekog prethodnog pitanja, a kako bi sa~ekao odluku organa nadle`nog za rje{avanje tog pitanja. Ovo pravilo je novina u odnosu na ranija pravila kojima je izvr{ni sud bio ovla{ten da donese, prije svega, ocjenu da li }e postupak prekinuti da bi sa~ekao odluku nadle`nog organa o prethodnom pitanju ili }e sam odlu~iti o prethodnom pitanju, a potom donijeti odluku o izvr{enju, bez prekida postupka izvr{enja. Pri dono{enju ocjene o prekidu postupka trebalo je da se vodi ra~una o ekonomi~nosti i efikasnosti postupka, me|utim naj~e{}e se donosila odluka o prekidu postupka, a do dono{enja odluke nadle`nog organa o prethodnom pitanju, pa se nakon dono{enja navedene odluke postupak nastavljao. Iz ove odredbe, ne samo da proizlazi ovla{tenje izvr{nom sudu ve} je obaveza izvr{nog suda da rije{i prethodno pitanje bez obzira o ~emu je rije~ i koji je organ nadle`an za rje{avanje tog pitanja. S obzirom na prednje, treba ista}i to da odluka izvr{nog suda o prethodnom pitanju va`i samo za taj konkretni slu~aj. Prednje ovla{tenje, da izvr{ni sud rje{ava prethodno pitanje, isklju~uje shodnu primjenu st. 1. ta~. 1. ~lana 379. ZPP-a, kojom odredbom je regulisano da }e se odrediti prekid postupka ako je sud odlu~io da sam ne rje{ava o prethodnom pitanju. Na ovom mjestu bi trebalo ista}i pitanje regulisanja postupka priznanja odluka stranih sudova od doma}ih sudova, s obzirom na to da je to po dosada{njim propisima poseban postupak, koji se ranije vodio pred kantonalnim odnosno okru`nim sudovima, a sad je u nadle`nosti op}inskih odnosno osnovnih sudova tako|er kao poseban postupak, s obzirom na ovla{tenja izvr{nog suda, jer je za pretpostaviti da }e se podnositi prijedlozi izvr{nom sudu na osnovu odluke stranog suda, a bez odluke o egzekvaturi. Pitanje je koliko }e uspje{no izvr{ni sud donositi odluke o egzekvaturi i da li }e to u zna~ajnijoj mjeri ote`ati rad izvr{nog suda u provo|enju izvr{enja, jer prednji postupak pretpostavlja primjenu odredbi materijalnog prava i iz ove oblasti. Odlukom o egzekvaturi donesenom u izvr{nom postupku broj razloga za prigovor se pove}ava, jer se tada prigovorom pobija osnov odre|ivanja izvr{enja u dijelu priznanja sudske odluke, a {to bi vodilo odugovla~enju postupka, ako je to jedini razlog pobijanja, pa bi bilo preporu~ljivo da se uz prijedlog za izvr{enje podnosi i odluka o egzekvaturi. Komentar uz stav 2: Imaju}i u vidu shodnu primjenu odredaba o prekidu postupka ZPP-a, odre|uje se da u drugim slu~ajevima prekida postupka sud mo`e, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj

136 ^lan 34

du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. Bez obzira da li se radi o prijedlogu stranke za imenovanjem privremenog zastupnika i nastavkom izvr{nog postupka ili sud o tome odlu~uje po slu`benoj du`nosti, Zakonom se propisuje da treba da postoje okolnosti slu~aja koje dopu{taju imenovanje privremenog zastupnika, ne preciziraju}i koje su to, pa bi se prednje u ovom segmentu trabalo cijeniti prema odredbama ZPP-a. 8 Prekid izvr{nog postupka mo`e nastupiti kada i prekid parni~nog postupka zbog nemogu}nosti stranke ili suda da postupaju. Zakonom je op}enito odre|eno da u takvim slu~ajevima, ako to okolnosti dopu{taju, sud mo`e odlu~iti da se izvr{ni postupak nastavi tako da se stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog koga je do{lo do prekida imenuje privremeni zastupnik (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 31). Komentar uz stav 3: Za razliku od odredbi stava 2. ovog ~lana, u ovom stavu posebno se reguli{e imenovanje privremenog zastupnika tra`iocu izvr{enja kada je umro, a isti u postupku nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika i propisuje se da za slu~aj smrti tra`ioca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica mo`e predlo`iti da sud dok traje nasljedni~ka zajednica, na tro{ak predlaga~a, postavi nasljednicima privremenog zastupnika, kojeg }e sud imenovati u roku od 8 dana od podno{enja zahtjeva, a ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tra`itelja izvr{enja sud }e obustaviti postupak. Iz prednjeg proizlazi da sud, u cilju otklanjanja razloga koji vode prekidu postupka, odnosno u cilju nastavka izvr{nog postupka, kada je kao razlog za prekid smrt tra`ioca izvr{enja, nije ovla{ten po slu`benoj du`nosti imenovati privremenog zastupnika, ve} }e to u~initi samo na prijedlog svakog od nasljednika ili zainteresovanih lica, i to roku od 8 dana i na tro{ak predlaga~a. Ukoliko prednji prijedlog stranaka ne uslijedi u roku od 30 dana, sud }e obustaviti postupak. Dakle, za slu~aj smrti tra`ioca izvr{enja, koji je ranije vodio prekidu postupka, sada je to razlog za obustavu postupka ukoliko se ne postavi prijedlog za imenovanje privremenog zastupnika od strane nasljednika ili zainteresovanih lica. Zakonom nije propisano koja se lica mogu imenovati za privremenog zastup nika, a niti lica koja se ne mogu imenovati za iste, pa bi se za privremenog zastupnika moglo imenovati i lice iz reda nasljednika, odnosno jedan od sunasljednika, {to bi mo`da bilo i opravdano s obzirom na interese tih lica za za{titu takve imovine i imovinskih prava koja bi eventualno nakon ostavinskog postupka u{la u njihovu imovinu. Po pravilima nasljednog prava, nasljedni~kom zajednicom treba smatrati dva ili vi{e sunasljednika koji su nakon smrti ostavitelja pretendenti za nasljedstvo. Komentar uz stav 4. i 5: Za razliku od stava 1. i 2. ovog ~lana, ovom odredbom posebno se reguli{e i imenovanje privremenog zastupnika za slu~aj smrti izvr{enika, odre|uju}i da u slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika sud }e nasljednicima, ako to predlo`i tra`itelj

10

11 12

^lan 34 137

izvr{enja u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika, postaviti privremenog zastupnika, na tro{ak tra`itelja izvr{enja, u pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvr{enja, i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku 8 dana od podno{enja zahtjeva, a ako ovla{tene osobe ne predlo`e nastavak postupka u ostavljenom roku sud }e obustaviti postupak. 13 Propu{tanje tra`ioca izvr{enja i nepodno{enje prijedloga u navedenom roku, za imenovanje privremenog zastupnika na izvr{eni~koj strani, uslijed smrti izvr{enika, vodi obustavi postupka. Dakle, ni smrt izvr{enika, a ni smrt tra`ioca izvr{enja nisu vi{e razlozi koji vode prekidu postupka, ve} su to sada razlozi za obustavu istog, uz ispunjenje naprijed istaknutih Zakonom predvi|enih uslova. Zakon je propisao da se kona~ni tro{kovi tra`ioca izvr{enja u prednjem slu~aju namiruju iz imovine izvr{enika, {to se ~ini opravdanim jer se postupak imenovanja privremenog zastupnika na strani izvr{enika za slu~aj smrti provodi o tro{ku tra`ioca izvr{enja, a s obzirom na to da je odredbama ovog zakona iz st. 1. ~l. 16. propisano da tro{kove postupka u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enja prethodno snosi tra`ilac izvr{enja. Komentar uz stav 6: Svaki od nasljednika, nakon prestanka nasljedni~ke zajednice, mo`e preuzeti postupak prijavom izvr{nom sudu, a o preuzimanju postupka i razrje{enju privremenog zastupnika sud odlu~uje zaklju~kom. Sticanjem svojstva nasljednika ista lica sti~u aktivnu legitimaciju za preuzimanje izvr{nog postupka, i to svaki od nasljednika, i mogu podnijeti prijavu izvr{nom sudu za preuzimanje postupka, u kom slu~aju sud donosi odluku u formi zaklju~ka, a koje zakonsko rje{enje isklju~uje mogu}nost odugovla~enja postupka izjavljivanjem `albe, {to se ~ini opravdanim kada se ima u vidu da je sljedni{tvo izme|u tra`ioca izvr{enja i podnosioca prijave o preuzimanju postupka, utvr|eno u odgovaraju}em postupku pred nadle`nim organom a {to podnosilac prijave, nasljednik, dokazuje relevantnim rje{enjem o naslje|ivanju, snabdjevenim klauzulom pravosna`nosti. Imaju}i u vidu odredbu ~lana 228. ZIP-a kojom je propisano da se u izvr{nom postupku reguliranom ovim zakonom ne primjenjuju odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odga|anjem i prekidom postupka, smatram da bi prednju odredbu trebalo tuma~iti u pravcu odredbi drugih zakona o izvr{nim postupcima iz drugih oblasti prava, a na {ta upu}uje i pravno stanovi{te zauzeto u odluci Kantonalnog suda, kojom je potvr|ena prvostepena odluka suda o prekidu postupka u ovom sudskom izvr{nom postupku kad je u pitanju izvr{enik nad kojim je otvoren ste~ajni postupak:

14

15

16

Prvostepenim rje{enjem prekinut je postupak izvr{enja na osnovu pravosna`ne i izvr{ne sudske nagodbe. Prvostepeni sud je donose}i pobijano rje{enje pravilno primijenio odredbe ~l. 63. st. 1. Zakona o ste~aju i likvidaciji (Sl. novine FBiH br. 23/98) koji je va`io u vrijeme dono{enja pobijane odluke.

138 ^lan 34

^l. 139. stav 1. navedenog zakona odre|eno je da }e se odredbe tog zakona koje se odnose na ste~ajni postupak shodno primjenjivati i na postupak likvidacije, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. To zna~i da }e se pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka primjenjivati u likvidacionom postupku (ako to proizlazi iz prirode i nu`nosti samog instituta likvidacije). Dana 1.7.2003. godine prestao je da va`i Zakon o ste~aju i likvidaciji (Sl. novine FBiH br. 23/98) kada je stupio na snagu Zakon o likvidacionom postupku (Sl. novine FBiH br. 29/03) kojim je tako|e propisano (~l. 9. stav 2.) da je likvidator du`an u roku od 15 dana podnijeti prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka, ukoliko su ispunjene pretpostavke za provo|enje ste~ajnog postupka. U takvim slu~ajevima, kada se ne bi, otvaranjem likvidacionog postupka, prekidao izvr{ni postupak, neki povjerioci bi se namirili u punom iznosu, {to bi dovelo do kr{enja osnovnog principa, jednakog, odnosno, ravnomjernog namirenja svih povjerilaca. Prednje proizilazi i iz odredaba ~l. 378. stav 1. ZPP-a (Sl. novine FBiH br. 53/03) koja tako|e utvr|uje prekid i parni~nog postupka, kada stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kada nadle`ni organ pravomo}no odlu~i o zabrani rada, {to je prema Zakonu o bankama jedan od osnova za otvaranje likvidacionog postupka, kada u smislu ~l. 61. Zakona o bankama (Sl. novine FBiH br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02, 58/02) Agencija za bankarstvo, na osnovu izvje{taja privremenog upravnika odlu~i da banku proda, pripoji drugoj banci ili je likvidira odnosno donese odluku o likvidaciji banke. Tako|e, ~l. 11. novog Zakona o likvidacionom postupku je propisano da da likvidator namiruje potra`ivanja povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u potra`ivanjima, ~im budu na raspolaganju dovoljna sredstva za raspodjelu. Iz ovih odredaba proizilazi da se povjerioci ne namiruju u okviru sudskog izvr{nog postupka, ve} u okviru sudskog likvidacionog postupka. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-423/03 od 25.12.2003) ......... Prvostepenim postupka. rje{enjem odbijen je prijedlog za nastavak izvr{nog

Kako je prema naprijed izlo`enom postupak u pogledu naknade tro{kova izvr{enja samo prekinut do provo|enja ostavinskog postupka iz umrle izvr{enice, te kako je tra`ilac izvr{enja stavio prijedlog za nastavak prekinutog izvr{nog postupka ~im je sprovedeno izvr{enje, te prestali razlozi za prekid postupka, te uz prijedlog prilo`io ostavinsko rje{enje kojim su utvr|eni nasljednici umrle izvr{enice, to je dono{enjem pobijanog rje{enja o odbijanju prijedloga za nastavak izvr{enja prvostepeni sud povrijedio i odredbu ~l. 381. ZPP-a. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-1113/02 od 12.12.2003) (Vidjeti Sudska praksa uz ~l. 30. - Kantonalni sud u Sarajevu, G`-750/00)

^lan 35 139

^lan 35. Potvrda o izvr{nosti (1) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvr{na isprava, u originalu ili ovjerenom prijepisu, na kojoj je potvrda o izvr{nosti. (2) Potvrdu o izvr{nosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlu~ivalo o potra`ivanju u prvom stepenu. (3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog ~lana, izvr{na isprava notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvr{enje ne mora biti snabdjeve na potvrdom o izvr{nosti, ve} se njena izvr{nost odre|uje prema odredbama Zakona o notarima. (4) Neosnovanu potvrdu o izvr{nosti ukinu}e rje{enjem isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju. (5) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, prila`e se ta isprava u originalu ili ovjerenom prepisu. 1 Op}enito: Pitanja i materija regulisana ovim ~lanom bila je ranije sadr`ana u odredbama ~l. 36. i djelimi~no u odredbama o vjerodostojnoj ispravi u ~lanu 21. ZIP-a iz 1978. godine. U odnosu na ranije odredbe o podno{enju izvr{ne isprave, sa potvrdom izvr{nosti, o izdavanju i ukidanju klauzule izvr{nosti, te prilaganju vjerodostojnih isprava uz prijedlog za izvr{enje, moglo bi se re}i da su sada u~injene zna~ajne izmjene, i to kada je u pitanju ukidanje klauzule izvr{nosti, a posebno je kao novina odre|en na~in utvr|ivanja izvr{nosti notarske isprave, i sada je posebno propisano podno{enje vjerodostojnih isprava uz prijedlog za izvr{enje, ukoliko se isti temelji na njima. Komentar uz stav 1. i 2: Su{tinski, odredbe izvr{ne isprave i potvrdi izvr{nosti iste se ne dalje se uz prijedlog podnosi izvr{na isprava pred kojim se nije vodio parni~ni postupak iz ova dva stava o podno{enju razlikuju od ranijih odredbi. I sa klauzulom izvr{nosti sudu kojeg poti~e izvr{na isprava.

Komentar uz stav 3: Odredbama ovog stava propisano je da izvr{na isprava notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvr{enje ne mora biti snabdjevena potvrdom o izvr{nosti, ve} se njena izvr{nost odre|uje prema odredbama Zakona o notarima, {to prakti~no izdvaja i privilegira ovu izvr{nu ispravu u odnosu na ostale, premda nekog posebnog razloga i nema za to, izuzev da se ovaj segment posla prebaci sa notara na izvr{ni sud, ~ime se otvara pitanje da li se gdje konstatuje utvr|ena izvr{nost, a {to implicira dalje uslo`njavanje problema kada i na koji na~in se tra`i ukidanje klauzule izvr{nosti, a sa kojim pitanjima ne bi sud trebao da se bavi. Komentar uz stav 4: Prema odredbi ovog stava, za razliku od ranijeg zakona, sada je propisano da se klauzula izvr{nosti mo`e ukinuti samo po prijedlogu

140 ^lan 35

izvr{enika (po ranijim odredbama klauzulu izvr{nosti je mogao ukinuti i sud po slu`benoj du`nosti), i to pod uslovom da je prijedlog predat sudu u roku od 8 dana po prijemu rje{enja o izvr{enju (ranije nije bio propisan rok, a niti je podno{enje prijedloga za ukidanje klauzule izvr{nosti bilo vezano za ~injenicu dana prijema rje{enja o izvr{enju). Ova novina mo`e se pravdati time da vodi pravnoj sigurnosti, jer je sasvim opravdano bilo propisati rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje. Naime, kako se prednji prijedlog mogao podnijeti, prema ranijim odredbama, i u toku provo|enja izvr{enja, te preduzimanja i same radnje izvr{enja, to je vodilo zloupotrebi ovog instituta i neopravdanom stvaranju ve}ih tro{kova izvr{nog postupka, a ~esto su stranke podnosile ovaj prijedlog radi odga|anja izvr{enja (ranije ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine). Nije bila nemogu}a ni situacija da se izvr{enje i provede a da stranka nakon provo|enja izvr{enja i vi{e godina nakon nastanka izvr{ne isprave podnese prijedlog za ukidanje klauzule izvr{nosti, te time poku{a odlo`iti ili sprije~iti izvr{enje, a ta mogu}nost zloupotrebe je sada isklju~ena. Nadalje, sud vi{e nema ovla{tenje za ukidanje klauzule izvr{nosti po slu`benoj du`nosti, {to poja~ava na~elo nepristrasnosti u vo|enju sudskog izvr{nog postupka i za {to bi se moglo re}i da je u saglasnosti sa napu{tanjem (minimiziranjem) na~ela materijalne istine u skladu sa ZPP-om, kada je u pitanju njegova shodna primjena. 5 Komentar uz stav 5: Sada Zakon decidno propisuje da, ako se prijedlog za izvr{enje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, ta isprava se prila`e u originalu ili ovjerenom primjerku, {to nije decidno bilo sadr`ano u odredbama ranijeg Zakona. Iako Zakon ne sadr`i izri~itu odredbu o broju primjeraka vjerodostojne isprave koja se prila`e, treba ista}i da se iste prila`u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ({to je propisano odredbama ZPP-a, shodna primjena), pa se mo`e re}i da se iste prila`u u najmanje dva primjerka. Kako je odredbama ~l. 1. stav 1. ZIP-a ostavljena mogu}nost da se zakonom reguli{e prinudno ostvarivanje potra`ivanja na osnovu i drugih akata predvi|enih u drugim zakonima, a ne samo na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava predvi|enih Zakonom o izvr{nom postupku, to bi se podobnost i izvr{nost takvih akata kao izvr{nih isprava trebala propisivati zakonom koji ih nominuje kao izvr{ne isprave u sudskom izvr{nom postupku. U praksi se ~esto postavlja pitanje i javljaju dileme, u slu~ajevima kad to zakonom nije odre|eno na prednji na~in, kad je jedan takav akt pravosna`an, kona~an ili pak izvr{an, ukoliko to navedenim zakonom nije propisano decidno, a s obzirom na to da je izvr{na isprava donesena od strane, po zakonu, ovla{tenog subjekta i na na~in propisan zakonom, te kada je eventualno i snabdjevena klauzulom izvr{nosti ko je ovla{ten po pitanju provo|enja postupka ukidanja klauzule izvr{nosti na jednom takvom aktu ukoliko bude stavljen takav prijedlog. Slijedom odredbe stava 4. ovog ~lana, ne bi trebalo biti prednjih dilema, jer jasno proizlazi iz istih da }e neosnovanu potvrdu izvr{nosti ukinuti rje{enjem isti sud, odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od 8 dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju, pa shodno prednjem klauzulu izvr{nosti ukida organ koji je snabdio izvr{nu ispravu istom. Drugo je pitanje samog zakona koji predvi|a neki akt kao izvr{nu ispravu i njegove nepreciznosti u pogledu neregulisanja postupka ukidanja klauzule

^lan 35 141

izvr{nosti, te nepredvi|anja tim zakonom i pravnog lijeka upravljenog protiv odluke o odbijanju prijedloga stranke za ukidanje klauzule izvr{nosti, ~ak kad je i o~igledno da je takvu klauzulu trebalo ukinuti, {to bi u krajnjem slu~aju moglo voditi zloupotrebi ovla{tenja od strane takvog jednog subjekta koji izdaje izvr{nu ispravu. 9 Od zna~aja je po pitanju ocjene izvr{nosti i prihvatljiva u cijelosti sudska praksa iz odluka sudova:

O zahtjevu za ukidanje potvrde o pravomo}nosti (izvr{nosti) ne odlu~uje se u posebnoj parnici ve} o njegovoj osnovanosti odlu~uje sud koji je takvu potvrdu izdao. (Os Osijek, G`-2410/87 od 27.8.1987., prema: Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 134, i Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 49) Izvr{ni sud nije nadle`an da po slu`benoj du`nosti ukine potvrdu izvr{nosti jer o tome treba odlu~iti sud koji je potvrdu izdao, a protiv tog rje{enja vjerovnik ima i pravo `albe. (Os Split, G`-3431/84 od 14.12.1984, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 9) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji je o potra`ivanju odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se ne podnosi izvr{na isprava. (Vs H, Gzz-4/90 od 13.11.1990. Informator br. 3958/82, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 49) Du`nik ne mo`e u izvr{nom postupku uspje{no isticati prigovor da mu izvr{na isprava nije dostavljena ako se iz izvr{ne isprave vidi da ima klauzulu izvr{nosti, koju parni~ni sud nije ukinuo. (Vps Sr P`-903/79 od 27.4.1979, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 58) Potvrdu o izvr{nosti stavlja sud koji je donio izvr{nu ispravu, na otpravku odluke, a ne kao posebnu potvrdu. (Vps Srbije, P`-2505/79 od 26.11.1979. prema: Nedeljko Sre~kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981. godine, str. 435) Za ukidanje klauzule izvr{nosti nadle`an je isti sud koji ju je izdao, dakle parni~ni sud, a u smislu ~l. 35. stav 4. Zakona o izvr{nom postupku, te je prvostepeni sud pravilno postupio odbaciv{i prijedlog za ukidanje klauzule izvr{nosti parni~nog odjeljenja. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-855/02 od 4.11.2003)
10 Prednja sudska praksa je u skladu sa odredbama ovog ~lana i prihvatljiva je, uz napomenu da sam mi{ljenja da se odredbe ovog ~lana nalaze u koliziji sa odredbom iz st. 2. ~l. 27. ovog zakona vidjeti komentar uz navedeni ~lan, ovo iz razloga {to je navedenim ~lanom propisano da ako u izvr{noj ispravi nije odre|en paricioni rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze taj rok odre|uje se rje{enjem o izvr{enju, a ovim ~lanom je propisano da se podnosi izvr{na isprava sa potvrdom o izvr{nosti.

142 ^lan 36

III - PREDLAGANJE

I ODRE\IVANJE IZVR {ENJA

^lan 36. Prijedlog za izvr{enje (1) Prijedlog za izvr{enje mora sadr`avati zahtjev za izvr{enje u kojem }e biti nazna~ena izvr{na ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se tra`i izvr{enje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje ~ije se ostvarenje tra`i, sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, predmet izvr{enja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provo|enje izvr{enja. (2) Ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje podnesen i zahtjev za utvr|ivanje du`nikove imovine, o rezultatu istrage }e sud obavijestiti tra`ioca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni. (3) Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadr`avati: 1) izvr{ni zahtjev iz stava 1. ovog ~lana, 2) zahtjev da sud obave`e izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rje{enja, namiri potra`ivanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima. (4) Ako se tra`i izvr{enje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvr{enje ne moraju biti bli`e nazna~ene te stvari. 1 Op}enito: Odredbe o prijedlogu za izvr{enje bile su sadr`ane u ~l. 35. ZIPa iz 1978. godine i prema istim prijedlog za izvr{enje morao je sadr`avati nazna~enje povjerioca i du`nika, sredstvo i predmet izvr{enja i druge podatke potrebne za provo|enje izvr{enja (bez bli`ih nazna~enja koji su to podaci potrebni za provo|enje izvr{enja), a prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave (~l. 21. ZIP-a iz 1978. godine) morao je sadr`avati i zahtjev da sud obave`e du`nika da u roku od 8 dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od 3 dana po dostavi rje{enja, namiri potra`ivanja zajedno sa odmjerenim tro{kovima, te ako se tra`i izvr{enje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvr{enje nisu morale biti bli`e ozna~ene te stvari. U odredbama ovog zakona o izvr{nom postupku kojima se ure|uje predlaganje i odre|ivanje izvr{enja (~l. 36. do 40. ZIP-a) u odnosu na formu i sadr`inu prijedloga za izvr{enje, uslove i na~in za utvr|ivanje du`nikove imovine u izvr{nom postupku, te povla~enje i ograni~enje prijedloga za izvr{enje, forma i sadr`ina rje{enja o izvr{enju, te posebno odredbama o dostavljanju rje{enja o izvr{enju, u znatnoj mjeri je u nekim segmentima odstupljeno od ranijih zakonskih rje{enja, pogotovo kada se ima u vidu institut utvr|ivanja du`nikove imovine i ure|enje pitanja uredne li~ne dostave, kada je izvr{enje predlo`eno i eventualno odre|eno temeljem izvr{ne isprave. Prijedlog za izvr{enje, kao podnesak, jeste akt tra`ioca izvr{enja (vidi ~l. 2. i 30. ZIP-a) kojim se pokre}e postupak izvr{enja i isti kumulira dva zahtjeva,

^lan 36 143

odnosno da se odlu~i o samom zahtjevu za izvr{enje izvr{enikove obaveze i da se zahtjev odnosno odluka realizuje, odnosno izvr{i prinudno ostvarenje potra`ivanja. 4 Radi postizanja svrhe postavljanja prednjih zahtjeva odre|eno je Zakonom da prijedlog za izvr{enje mora sadr`avati zahtjev za izvr{enje u kojem }e biti nazna~ena izvr{na ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se tra`i izvr{enje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje ~ije se ostvarenje tra`i, sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, predmet izvr{enja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provo|enje izvr{enja, pa se na ovaj na~in u pogledu sadr`ine prijedloga propisuje da isti ne mora sadr`avati obavezno i predmet na kome izvr{enje treba provesti. Ovo iz razloga {to tra`ilac izvr{enja ~esto ne raspola`e podacima o imovini izvr{enika i ~esto su mu nedostupni podaci o istoj, te je potraga za imovinom izvr{enika ~esto ote`ana, jer se podaci o imovini izvr{enika ~esto prikrivaju pod isprikom poslovne tajne subjekata kod kojih se ta imovina nalazi, ili isti tra`e za informaciju pla}anje, ili pak radi poslovne saradnje sa komitentom, nisu voljni dati prednje podatke, a {to samo odugovla~i postupak i pove}ava tro{kove izvr{enja, a nisu rijetki slu~ajevi obustave postupka zbog prikrivanja izvr{enikove imovine od strane samog izvr{enika i tre}ih lica. Tra`itelj izvr{enja i nije uslijed toga u mogu}nosti u tom dijelu precizirati predmet izvr{enja dok se ne utvrdi eventualna izvr{enikova imovina, {to ~ini opravdanim prednje zakonsko rje{enje i u skladu je sa novim institutom u izvr{nom postupku - utvr|ivanjem du`nikove imovine iz ~l. 37. ZIP-a, a koji bi trebao pospje{iti pove}anje procenta prinudne naplate i realizacije potra`ivanja utvr|enih izvr{nim ispravama. Daljnja razlika u odnosu na ranije zakonske odredbe je {to se sada u prijedlogu za izvr{enje mora nazna~iti, odnosno isti mora sadr`avati zahtjev za izvr{enje, te pored podataka koji su bili propisani i ranijim odredbama mora sadr`avati i sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, {to je svakako od uticaja na efikasnost izvr{nog postupka, s obzirom na to da su sredstva izvr{enja propisana odredbama Zakona i za svako je posebno propisana mjesna nadle`nost suda, pa u tom segmentu ne bi trebalo biti pote{ko}a kod odre|ivanja i predaje prijedloga mjesno nadle`nom sudu, a isto tako koji su to drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja jer ih ZIP precizira kod svakog sredstva izvr{enja. Zahtjevom za izvr{enje (ili bolje re}i prijedlogom rje{enja o izvr{enju, a {to je izgra|eno u dosada{njoj praksi sudova), omogu}ava se sudu br`e postupanje kroz stavljanje pe~ata na prijedlog rje{enja o izvr{enju ili pak kompjuterska obrada, a kojim se pe~atom ili obradom odre|uje ili pak usvaja predlo`eno rje{enje o izvr{enju. Kada je u pitanju nazna~enje tra`ioca izvr{enja i izvr{enika, trebalo bi podrazumijevati potpune podatke o istim, uklju~uju}i ta~ne adrese prebivali{ta odnosno sjedi{ta izvr{enika, bez obzira da li stranke imaju punomo}nike odnosno zastupnike. Ovo iz razloga {to je dosada{nja praksa pokazala da punomo}nici ne nazna~uju prednje, {to gotovo onemogu}ava naplatu sudske takse, pogotovo kad su u pitanju strani subjekti kao tra`ioci izvr{enja, koji ~esto ovla{}uju punomo}nike da naplatu vr{e preko ra~una punomo}nika ili na njegove ruke (a mo`da bi trebalo ovdje postaviti i pita-

144 ^lan 36

nje izbjegavanja prikazivanja prihoda i naplate poreza na isti po propisanim stopama), te nakon izvr{ene naplate na ruke punomo}nika, na zahtjev suda da radi prinudne naplate takse dostave potpune podatke, punomo}nici ne daju potrebne podatke o tra`iocu izvr{enja pravdaju}i se da ne znaju sjedi{te ili adresu komitenta, a isti im je nakon naplate otkazao punomo}. Uo~ena prednja pojava bi se mogla sprije~iti ne samo prednjim zakonskim rje{enjem, da se pored punomo}nika navode i podaci o sjedi{tu ili prebivali{tu tra`ioca izvr{enja (a do ~ega se dolazi i shodnom primjenom ZPP-a, jer se pored ozna~enja punomo}nika po istom tra`i i nazna~enja adresa, odnosno sjedi{ta stranaka), ve} i izmjenama propisa o taksama, gdje bi postupanje suda bilo uslovljeno pla}anjem takse, a nepla}anje takse ne bi bila zapreka prijemu pismena. 7 Neopravdano bi bilo ne ista}i, a {to je i u interesu tra`ioca izvr{enja, ~ije se potra`ivanje ostvaruje u izvr{nom postupku, da je neophodno u prijedlogu za izvr{enje nazna~iti ta~no prebivali{te odnosno sjedi{te izvr{enika radi provo|enja izvr{enja, odnosno radi uru~enja rje{enja o izvr{enju i ostvaranja procesnih pretpostavki utvr|enih Zakonom za provo|enje izvr{enja, jer neta~ni prednji podaci uvjetuju du`inu trajanja postupka u sudu, iako se radi o podacima iz javnih registara dostupnih strankama koje imaju pravni interes za iste. Primjetno je da se teret iznala`enje ta~nih prednjih podataka sve vi{e, kroz praksu, prebacuje na sud, {to se ne mo`e pravdati iz vi{e razloga, a naro~ito {to je ve} prednjim odredbama odre|eno da prijedlog za izvr{enja mora sadr`avati i nazna~enje izvr{enika, {to uklju~uje sve podatke o istom, a koji su potrebni za provo|enje izvr{enja, zatim {to su prednji podaci dostupni strankama, pod uslovom podno{enja zahtjeva nadle`nom registru ili organu, pa se, prebacivanjem tereta pribavljanja prednjih podataka sudu, izbjegava naplata eventualnih taksi i pristojbi za zahtjev i izdavanje podataka iz spomenutih registara, a sud se pretvara u istra`ni organ, pa bi preduzmanje prednjih radnji suda, pored utvr|ivanja izvr{enikove imovine, znatno usporilo provo|enja izvr{enja ve} optere}enih izvr{nih sudova i umanjilo efekte i u~inak novih instituta i zakonskih rje{enja u cilju ubrzanja izvr{nog postupka. Da prijedlog za izvr{enja mora sadr`avati i nazna~enje izvr{enika, sa svim podacima potrebnim za provo|enje izvr{enja, uklju~uju}i tu i naznaku transakcijskih ra~una kod sredstva izvr{enja pljenidbom i prijenosom nov~anih sredstava sa transakcijskog ra~una, potvr|eno je u pravnom stanovi{tu sudske prakse: Kada tra`itelj izvr{enja tra`i dozvolu izvr{enja pljenidbom i prenosom nov~anih potra`ivanja sa `iro ra~una izvr{enika na svoj `iro ra~un, du`an je navesti potpuni broj svog ra~una i `iro ra~una izvr{enika. (Vi{i privredni sud u N. Sadu, P`-649/73, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36) Prijedlog treba da ima navedene sastojke, ne samo s obzirom na spomenute odredbe ve} i zato {to je u praksi uobi~ajeno da sud, ako prijedlog sadr`i potrebnu ~injeni~nu podlogu (~injeni~ne navode i dokaze) i jasan i potpun zahtjev za izvr{enje ili obezbje|enje, stavlja svoj {tambilj i pe~at, kojim usvaja taj prijedlog. Prema tome u slu~aju usvajanja, prijedlog po svojoj su{tini

^lan 36 145

ima i karakter otpravka sudske odluke rje{enja o izvr{enju ili obezbje|enju, gdje ~injeni~na podloga (~injeni~ni navodi i dokazi) predstavljaju obrazlo`enje, a zahtjev za izvr{enje izreku rje{enja. (Nedeljko Sre}kovi} i Dragutin Luki}, Priru~nik sudskog izvr{nog postupka, Beograd, 1981, str. 187. i 188)
10 Ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje, koji se zasniva na izvr{noj ispravi, podnesen i zahtjev za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, sud }e o rezultatu istrage (bolje re}i o rezultatu utvr|ivanja izvr{enikove imovine, ~ime se izbjegava poistovje}ivanje i asocijacija na krivi~ni postupak istrage s obzirom na to da se i izvr{ni i krivi~ni postupci u prednjem smislu sudski postupci) obavijestiti tra`ioca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni. Shodno prednjem, prijedlog za izvr{enje }e se odbaciti kao neuredan ukoliko ne sadr`i naznaku predmeta izvr{enja, a tra`itelj izvr{enja isti nije u odre|enom roku uredio, odnosno izmijenio i dopunio, nakon obavijesti suda o imovini du`nika. Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadr`avati: izvr{ni zahtjev kao i kod prijedloga na osnovu izvr{ne isprave (~ime se preciznije odre|uje da ovaj prijedlog mora imati sve podatke potrebne za provo|enje izvr{enja koje sadr`i prijedlog na osnovu izvr{ne isprave), zahtjev da sud obave`e izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana, po dostavi rje{enja namiri potra`ivanje, zaje-dno sa odmjerenim tro{kovima, {to je odredba i iz ranijeg zakona, kao {to je slu~aj i sa odredbom da ako se tra`i izvr{enje na pokretnim stvarima u prijedlogu za izvr{enje ne moraju biti bli`e nazna~ene te stvari ve} samo mjesto gdje se stvari nalaze. Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave ne mora vi{e sadr`avati i tra`enje tra`ioca izvr{enja da se u slu~aju da izvr{enik podnese prigovor protiv rje{enja o izvr{enju prijedlog za izvr{enje ima smatrati tu`bom (~l. 29. i 50. st. 1.-4. ZIP-a), jer je sad Zakonom propisano da se u slu~aju podno{enja prigovora na rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave, bilo da se pobija u cjelini ili djelimi~no u dijelu u kojem je utvr|eno potra`ivanje, pri jedlog ima smatrati tu`bom. Shodno prednjem, u slu~aju prijedloga za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave, kad isti i ne sadr`i zahtjev tra`ioca izvr{enja da se u slu~aju prigovora prijedlog ima smatrati tu`bom, sud, s obzirom na prednje zakonsko rje{enje, vi{e ne}e obustaviti izvr{ni postupak, ve} }e se postupak nastaviti po tu`bi, a izvr{enje }e odgoditi do pravosna`ne odluke parni~nog suda po prednjoj tu`bi. U praksi, u prednjim slu~ajevima, prijedlog za izvr{enje odnosno tu`ba se dostavlja na postupak po tu`bi parni~nom odjeljenju, kroz formu dono{enja sudske odluke rje{enja sa pravom na redovan pravni lijek odnosno `albu na isto rje{enje, {to se ~ini apsurdnim kada je u pitanju izvr{no i parni~no odjeljenje istog suda. Naime, donositi rje{enje radi proslje|ivanja predmeta unutar istog suda, sa odjeljenja na odjeljenje, iako je jasno Zakonom propisano da se u prednjim slu~ajevima prijedlog smatra tu`bom, {to zna~i da se postupak nastavlja po automatizmu kao parni~ni, vodi sizifovskoj borbi za ubrzanje izvr{nog postupka kroz reformu sudstva i zakona koja se odvija s ciljem ubrzanja i efikasnije sudske za{tite. Treba ista}i da takvo postupanje

11

12

13

14

146 ^lan 36

sudova i odbijanje parni~nih odjeljenja pojedinih sudova da zaprime predmet po osnovu zaklju~ka izvr{nog suda (ili dopisa da se predmet dostavlja po tu`bi, a koji dopis se ima smatrati zaklju~kom, s obzirom na to da nije propisana forma za isti), odnosno uz obrazlo`enje da nema pravosna`nog rje{enja o ogla{avanju nenadle`nim i da nema iskazane volje stranke da se prijedlog smatra tu`bom, a vjerovatno iz razloga {to prednje zakonsko rje{enje vodi neminovno pove}anju broja parni~nih predmeta, u osnovi je nedopustivo i nije u interesu ne samo tra`itelja izvr{enja ve} ni izvr{enika, kome teku kamate, raste od{tetni zahtjev ili mu se pak u nekim slu~ajevima blokiraju nov~ana sredstva za sve vrijeme do okon~anja parni~nog postupka (izvr{enje na osnovu ~eka i mjenice ~l. 40. stav 6. ZIP-a). 15 U pogledu urednosti prijedloga, te postupanja suda sa prijedlogom, va`e op{ta pravila iz ~l. 334. i 335. Zakona o parni~nom postupku (shodna primjena u skladu sa ~l. 21. ZIP-a), te odredbe na ~iju primjenu u pojedinim slu~ajevima upu}uju, zavisno od predmeta i sredstva izvr{enja, i odredbe ZIP-a. Va`no je ista}i, da se prijedlog za izvr{enje podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u {irem smislu, s obzirom na to da se prijedlog dostavlja u najve}em broju slu~ajeva i u~esnicima u postupku radi njihovog provo|enja (bankama radi izvr{enja na transakcijskom ra~unu, organizaciji kod koje je izvr{enik uposlen radi pljenidbe plate izvr{enika, tre}im licima kod kojih se stvar nalazi radi predaje stvari i dr.). Prijedlog za izvr{enje sud }e odbaciti ako uz isti nije podnesena izvr{na isprava na na~in propisan u ~l. 35. ZIP-a ili ima neki drugi nedostak koji ga ~ini neurednim i po kojem sud iz tih razloga ne mo`e postupati, a tra`ilac izvr{enja je bio pozvan da takav nedostak otkloni:

16

Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odbacio prijedlog povjerioca kao neuredan. Naime, ono {to je relevantno to je da uz prijedlog povjerioca za dono{enje rje{enja o odre|ivanju izvr{enja protiv du`nika nije dostavljena izvr{na isprava shodno ~l. 16. ZIP-a, zbog ~ega je povjerilac pozvan da u razumnom roku od 15 dana dostavi sudu izvr{nu ispravu koja ne mo`e biti starija od 10 godina. Ujedno, povjerilac je opomenut u dopisu kojim je pozvan da dostavi izvr{nu ispravu da }e prijedlog biti odba~en kao neuredan ukoliko se ne postupi po zahtjevu suda. Ovaj dopis povjerilac je primio 7.8.2000. godine i uredno ga je potpisao, a 15.8.2000. g. podneskom je obavijestio sud da je podnio tu`bu Vrhovnom sudu Federacije BiH koja je zaprimljena pod brojem U-1305/00 dana 3.7.2000. godine. Dakle, samim podneskom povjerilac je obavijestio fakti~ki prvostepeni sud da ne posjeduje izvr{nu ispravu u ovoj pravnoj stvari i da je tek pokrenuo postupak zbog ~ega je u skladu sa ~l. 109. ZPP-a i u vezi sa ~lanom 35. Zakona o izvr{nom postupku prvostepeni sud donio pobijano rje{enje. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-424/01 od 7.1.2002. godine) Ako prijedlog za izvr{enje ne sadr`ava sve {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud je du`an pozvati podnosioca da ga dopuni u

^lan 36 147

odre|enom roku uz upozorenje da }e ga u slu~aju ako ga ne dopuni, u tom roku, odbaciti (VpsH, P`-729/82 od 19.9.1983, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 54), a {to je posljedica shodne primjene odredbi iz ~l. 295. i 336. Zakona o parni~nom postupku, po osnovu ~l. 21. ZIP-a (vidjeti komentar uz ovaj ~lan).
17 Zakon ne propisuje rokove kada tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje, osim u odre|enim slu~ajevima (kod ponovnog smetanja posjeda, vra}anja uposlenika na rad ~l. 212., 214. i 215. ZIP-a), stoga se trebalo uzeti da se prijedlog za izvr{enje mo`e podnijeti u op{tem roku koji je propisan za zastaru pojedinih vrsta potra`ivanja, a ako je prijedlog podnijet od neovla{tenog lica isti treba odbaciti kao nedopu{ten. Op{ti rok za zastaru potra`ivanja iz izvr{ne isprave propisan je ~l. 379. Zakona o obligacionim odnosima, na na~in da sva potra`ivanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti; me|utim sva povremena potra`ivanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potra`ivanja (~l. 372. Zakona o obligacionim odnosima), a na kojoj se odredbi temelji i pravno stanovi{te da: Zastarjelo je pravo tra`ioca izvr{enja da u izvr{nom postupku zahtijeva i prisilnu isplatu tra`bine, po osnovu presude, u slu~aju kada je od dana pravomo}nosti te presude do podno{enja prijedloga za izvr{enje isteklo vi{e od 10 godina. (Os Titograd, G`-367/76, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36) Prijedlog za izvr{enje podnesen po isteku zakonom propisanog roka za podno{enje tog prijedloga treba odbaciti, a {to je pravno stanovi{te sudske prakse:

18

19

U konkretnom slu~aju radi se o sporu iz radnog odnosa vra}anje na rad tra`ioca izvr{enja. U `albi izvr{enik isti~e da je sud trebao primijeniti odredbe ~l. 51. tada va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku koji je predvi|ao ulaganje prigovora po isteku roka. Obzirom da je stupio na snagu novi ZIP 19.9.2003. godine koji se primjenjuje za sve slu~ajeve u kojim je postupak izvr{enja zapo~et do dana po~etka primjene ovog Zakona, to po ~l. 215. istog Zakona prijedlog za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu nalo`eno da zaposlenog vrati na rad odnosno u slu`bu mo`e se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tra`itelj izvr{enja stekao pravo da taj prijedlog podnese. U stavu 2. istog ~lana je propisano da se smatra da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog ~lana po isteku roka za obnovljeno izvr{enje odre|eno u izvr{noj ispravi.

148 ^lan 36

U konkretnom slu~aju su ispunjeni uslovi iz gore pomenutog Zakona, jer je prijedlog dostavljen sudu 16.12.2002. g., a odluka koja je izvr{ni naslov je pravomo}na sa 9.7.2002. godine, pa se `alba izvr{enika uva`ava, prvostepeno rje{enje o odba~aju prigovora na rje{enje o izvr{enju kao neblagovremenog, se preina~ava i prijedlog za izvr{enje odbacuje kao neblagovremen. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-2087/03 od 3.2.2004.)
20 Pravo je tra`ioca izvr{enja da jednim prijedlogom zahtijeva ostvarenje svih svojih potra`ivanja, ako za to postoje procesne pretpostavke, odnosno isti ima pravo da se koristi procesnim institutom kumulacije zahtjeva iz ~l. 55. ZPP-a shodno ~l. 21. ZIP-a, uz ispunjenje uslova stvarne i mjesne nadle`nosti suda i istovrsnosti postupka, odnosno da se u svim slu~ajevima radi o sudskom prinudnom izvr{enju. Njegovo pravo je i da preina~i prijedlog, dodavanjem novog zahtjeva uz postoje}i, njegovim pove}anjem i zamjenom novim zahtjevom, u skladu sa ~l. 56. do 58. ZPP-a, a u vezi sa shodnom primjenom po osnovu ~l. 21. ZIP-a, odnosno u granicama koje se ne protive odredbama ZIP-a. Preina~enje prijedloga imenovanjem novog izvr{enika pretpostavlja povla~enje prijedloga prema orginalnom izvr{eniku i potreban bi bio pristanak novoimenovanog izvr{enika po{to on stupa odnosno preuzima procesni odnos koji je ve} u toku protiv orginarnog izvr{enika. Sudska praksa izgradila je pravno stanovi{te da: Nema nikakve procesne zapreke da svako od razli~itih potra`ivanja, pa i onda ako se sva temelje na istoj izvr{noj ispravi, vjerovnik ostvaruje posebnim prijedlogom za izvr{enje. Procesne zapreke za to nema osobito onda kad za njihovo ostvarivanje izvr{nim putem nije predvi|eno isto sredstvo odnosno na~in provo|enja izvr{enja niti je u pitanju isti predmet izvr{enja. Protivno stajali{te ne mo`e se pravdati ni na~elom ekonomi~nosti postupka (Os Dubrovnik, G`-952/85 od 3.12.1985, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 54). Prednje, u biti, ima svoje opravdanje upravo u na~elu ekonomi~nosti, u {irem smislu, jer se istodobno ostvaruje izvr{enje vi{e po svojoj prirodi i karakteru razli~itih potra`ivanja iz jedne izvr{ne isprave koja se provode razli~itim sredstvima izvr{enja, {to bi moglo iziskivati jedan dugotrajniji izvr{ni postupak kada bi se ista provodila po jednom prijedlogu za izvr{enje, a udovaljava se na prednji na~in ujedno i na~elu hitnosti u izvr{nom postupku, te nije u suprotnosti i u skladu je s odredbom ~l. 38. ZIP-a, prema kojem tra`ilac izvr{enja u cijelosti disponira sa ovla{tenjima koja za njega proizlaze iz izvr{ne isprave. U skladu sa na~elom strogog formalnog legaliteta u postupku izvr{enja, uz prijedlog za izvr{enje moraju se podnijeti odre|eni prilozi kojima se u pravilu dokazuje postojanje pretpostavki za usvajanje tog prijedloga. Najva`niji prilog uz prijedlog za izvr{enje jest svakako izvr{na isprava na temelju koje se izvr{enje tra`i. Izvr{na isprava na koju je stavljena potvrda o izvr{nosti prila`e se uz prijedlog za izvr{enje u izvorniku ili ovjerenom prepisu, ako se prijedlog podnosi sudu koji o prijedlogu nije odlu~ivao u prvom stepenu (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 153).

21

22

23

^lan 36 149

24

Na~elo formalnog legaliteta kod odre|ivanja izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave zastupljeno kroz sudsku praksu, u odnosu na odre|ivanje izvr{enja prema tu`enom iz izvr{ne isprave izvr{enika (~lanovi 35. stav 1., 38. stav 1. i 199. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku raniji, ~lanovi 36. stav 1., 39. stav 1. i 199. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku sada{nji, ~lan 95. Zakona o parni~nom postupku raniji, ~lan 305. Zakona o parni~nom postupku sada{nji), ispoljeno je u sudskoj odluci:

RJE[ENJE O IZVR[ENJU MORA BITI IDENTI^NO IZVR[NOJ ISPRAVI, PA SE, SHODNO TOME, OVIM RJE[ENJEM MO@E ODREDITI DA DU@NIK SVOJU OBAVEZU IZVR[I SAMO PREMA POVJERIOCU OZNA^ENOM U TOJ ISPRAVI, A NE PREMA POVJERIO^EVOM PUNOMO]NIKU. Iz obrazlo`enja: Osnovano se u Zahtjevu za za{titu zakonitosti (u daljem tekstu: Zahtjev) ukazuje na to da u pogledu obaveze du`nika rje{enje o izvr{enju mora biti identi~no izvr{noj ispravi, kako to proizilazi iz odredaba ~lana 35. stav 1. i ~lana 38. stav 1. Zakona o izvr{nom postupku (Slu`beni list SFRJ, br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i Slu`beni glasnik Republike Srpske, br. 17/93 i 14/94 u daljem tekstu: ZIP). Drugim rije~ima, du`nik mo`e svoju obavezu da ispuni samo u odnosu na povjerioca koji je ozna~en u izvr{noj ispravi. U ZIP-u nije predvi|ena mogu}nost sprovo|enja izvr{enja prenosom sredstava sa ra~una du`nika u korist punomo}nika povjerioca. Naprotiv, prema odredbi ~lana 199. stav 1. tog Zakona, rje{enjem o izvr{enju na nov~anim sredstvima koja se vode na ra~unu du`nika kod organizacije koja obavlja poslove platnog prometa ({to se shodno primjenjuje i na banku kod koje du`nik ima otvoren ra~un), nala`e se organizaciji (u ovom slu~aju banci) da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje prenese sa ra~una du`nika na ra~un povjerioca. Zato se u fazi izvr{nog postupka do dono{enja rje{enja o izvr{enju, koju karakteri{e identi~nost du`nikove obaveze iz izvr{ne isprave i iz tog rje{enja, punomo}nik povjerioca nije mogao legitimisati kao lice kome bi, umjesto povjeriocu, bilo ispla}eno nov~ano potra`ivanje, jer on nije povjerilac u izvr{nom postupku. To je mogu}e tek u kasnijoj fazi sprovo|enja rje{enja o izvr{enju. Osnov da povjerio~ev punomo}nik primi nov~ano potra`ivanje umjesto povjerioca u izvr{nom postupku nije sadr`an ni u ~lanu 95. Zakona o parni~nom postupku, na koji se on pozvao u odgovoru na Zahtjev. Prema toj zakonskoj odredbi, advokat mo`e, ako stranka nije bli`e odredila njegova ovla{}enja u punomo}ju, da u ime stranke koja mu je izdala punomo}je, stavlja zahtjev za izvr{enje ili obezbje|enje i da preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva (stav 1. ta~ka 2.), odnosno da od protivne stranke primi dosu|ene tro{kove (stav 1. ta~ka 3.). Pod preduzimanjem potrebnih radnji u postupku povodom zahtjeva za izvr{enje o~igledno se ne podrazumijeva prijem nov~anog potra`ivanja u ime povjerioca, tim prije {to navedena odredba nije sadr`ana u ZIP-u, kao posebnom zakonu kojim je ure|en postupak izvr{enja, nego u Zakonu o parni~nom postupku. Ovla{}enja advokata iz stava 1. ta~ka 3. pomenutog zakonskog ~lana sastoje se samo u tome da primi dosu|ene tro{kove od protivne stranke koje bi mu ona dobrovoljno isplatila, dakle van izvr{nog postupka u kojem se potra`ivanja napla}uju pri-

150 ^lan 37

nudnim putem (Vrhovni sud Republike Srpske, Gvl-16/02 od 3.1.2003. godine Bilten sudske prakse VS RS broj 1/2004, odluka br. 153, str. 265-267).
25 Prednje pravno stanovi{te je iskazano u zahtjevu za za{titu zakonitosti, koje pravno sredstvo vi{e nije dozvoljeno u izvr{nom sudskom postupku, a niti parni~nom postupku, me|utim od zna~aja je zbog prakse sudova da odre|uje izvr{enje prema kom se isplata vr{i na ruke punomo}nika, ako isti nije bio stranka u postupku iz kojeg poti~e izvr{na isprava, pa time nije stranka u izvr{nom postupku koja je aktivno legitimisana, odnosno isplata se konkretno ne vr{i tu`itelju odnosno tra`iocu izvr{enju, {to je pravilno cijenjeno u prednjoj odluci. Ovo pitanje je od zna~aja naro~ito u slu~ajevima odre|ivanja i provo|enja izvr{enja utemeljnog na izvr{noj ispravi, a kada su stranke u postupku pravni subjekti sa transakcijskim ra~unima, preko kojih se vr{i pljenidba i prijenos nov~anih sredstava izvr{enika, s obzirom na to da je st. 5. ~lana 12. ovog zakona propisano da se pod prednjim uslovima izvr{enje provodi i prije njegove izvr{nosti, pa u slu~aju isplate na ra~un punomo}nika koji nije tra`ilac izvr{enja na ~iji transakcijski ra~un bi trebala biti prenesena nov~ana sredstva izvr{enika ne bi moglo do}i do provo|enja rje{enja o izvr{enju prije izvr{nosti istog. Ako se izvr{enje tra`i na temelju nagodbe kao izvr{ne isprave, prilo`it }e se ta isprava. U slu~aju da se dospjelost tra`bine iz nagodbe ne mo`e utvrditi iz zapisnika o nagodbi, to se dokazuje javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom, odnosno pravomo}nom presudom donesenom u parni~nom postupku. U postupku izvr{enja na nekretnini tra`itelj izvr{enja du`an je podnijeti zemlji{noknji`ni izvadak kao dokaz da je nekretnina upisana kao vlasni{tvo izvr{enika (Enver Ze~evi}, Novi sudski izvr{ni postupak, Sarajevo, 2003, str. 33/34). ^lan 37. Utvr|ivanje du`nikove imovine (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje koji se zasniva na izvr{noj ispravi zahtijevati da sud prije dono{enja rje{enja o izvr{enju zatra`i od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvr{enika, ako tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovat nim da bi ova lica mogla imati ove podatke. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog ~lana mo`e se ista}i i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju ako izvr{enje na predlo`enom sredstvu izvr{enja nije uspjelo. (3) Sud }e po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog ~lana zaklju~kom nalo`iti izvr{eniku ili drugom licu odnosno organu ili organizaciji da na obrascu koji }e propisati federalni ministar pravde6 navede potpune podatke koji6

26

U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto federalni ministar pravde stoji ministar pravde Republike Srpske

^lan 37 151

ma raspola`e, o izvr{enikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a poseb no o vrsti i visini nov~anih primanja i nov~anih depozita izvr{enika, kao i mjestu gdje se ona nalaze. (4) Popunjen i uredno potpisan obrazac mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaklju~kom. (5) Licima koja po nalogu ne postupe sud }e izricati nov~ane kazne na na~in odre|en u ~lanu 17. ovog zakona. Ove kazne }e se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji. (6) Fizi~ko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji krivi~no }e odgovarati za davanje la`nog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvr{enika. Na ovu posljedicu sud mora izri~ito upozoriti u zaklju~ku kojim nala`e davanje podataka. (7) Sud mo`e mjesto izjave na propisanom obrascu zahtijevati od izvr{enika fizi~kog lica ili drugog fizi~kog lica da izjavu o imovini izvr{enika da na ro~i{tu pred sudom. Ako pozvano lice ne}e da pristupi na ro~i{te ili odbija da da izjavu, sud }e primijeniti odredbe stava 5. ovog ~lana. 1 2 Op}enito: Ranije odredbe ZIP-a nisu sadr`avale pravila o postupanju suda s ciljem utvr|ivanja izvr{enikove imovine. Novina u odnosu na ranija zakonska rje{enja je i institut utvr|ivanja izvr{enikove imovine, ~ija su{tina se sastoji u tome da je te`i{te iznala`enja i utvr|ivanja izvr{enikove imovine sada preba~eno sa tra`ioca izvr{enja na postupaju}i sud, s tim {to sud prednjem pristupa tek po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, a ne po slu`benoj du`nosti. Naizgled, prebacivanjem tereta utvr|ivanja imovine izvr{enika sa povjerioca na sud ({to nije bio slu~aj u ranijem zakonu, jer je tra`ilac izvr{enja bio du`an u prijedlogu nazna~iti i sredstvo i predmet izvr{enja, odnosno imovinu izvr{enika, u protivnom prijedlog se smatrao neurednim), u cilju utvr|ivanja izvr{enikove imovine, opteretio bi se izvr{ni sud, ali samo prividno, jer bi se ovim na~inom, uz propisanu odgovornost lica od kojih se podaci tra`e i nov~ano ka`njavanje istih uslijed davanja neta~nih podataka, te zapre}enja krivi~nom odgovorno{}u, u znatnoj mjeri olak{alo da se naplata potra`ivanja ostvari u jednom izvr{nom postupku po jednom prijedlogu tra`ioca izvr{enja, a na prona|enoj i utvr|enoj imovini izvr{enika, a ne podno{enjem svaki put novog prijedloga kada tra`ilac izvr{enja sazna za neku imovinu izvr{enika, ~ime bi se samo za jedno potra`ivanje stvaralo vi{e predmeta u sudovima (ionako pretrpanim izvr{nim predmetima) sa razli~itim sredstvima i na razli~itim predmetima. Znatan je broj prednjih predmeta koji je neprovodiv iz razloga {to je povjeriocu nedostupan podatak o imovini du`nika, najvi{e iz razloga {to se tre}e osobe ne izja{njavaju o imovini svojih klijenata i komitenata, pravdaju}i se da iste ne mogu dati iz razloga poslovnih tajni. Ovdje treba ista}i da }e se pri dono{enju zaklju~ka o eventualnom utvr|ivanju

152 ^lan 37

imovine u svakom slu~aju cijeniti ~injenica dostupnosti podataka o istoj tra`iocu izvr{enja, te }e se dono{enju prednjeg zaklju~ka pristupiti ukoliko tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnom nemogu}nost dobijanja podataka o izvr{enikovoj imovini, dakle ne bi trebalo udovoljiti zahtjevu za utvr|ivanje du`nikove imovine, upisane u javne registre i sl., u kojim slu~ajevima su ti podaci dostupni tra`iocu izvr{enja. Nadalje, ovim zakonom je jasno odre|eno da tra`enje prednjih podataka od strane suda, o imovini izvr{enika, za potrebe izvr{nog postupka, ne predstavlja poslovnu tajnu i da su sve osobe du`ne dati tra`ene podatake, a u suprotnom je predvi|ena i odgovornost kako fizi~kih tako i pravnih lica i propisane su sankcije za iste, pa je to jo{ jedan razlog koji }e ubrzati namirenje potra`ivanja tra`ilaca izvr{enja u sudskom izvr{nom postupku. 4 U naslovu ovog ~lana i st. 2. ~l. 36. ZIP-a rije~ du`nikove trebalo bi zamijeniti rije~ju izvr{enikove jer ovaj zakon stranke u postupku ozna~ava sa tra`ilac izvr{enja i izvr{enik (vidjeti komentar uz ~l. 2. ZIP-a). Komentar uz stav 1: Odre|eno je Zakonom da ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje podnesen i zahtjev za utvr|ivanje du`nikove (izvr{enikove) imovine o rezultatu istrage sud }e obavijestiti tra`ioca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni ili dopuni (~l. 36. stav 2. ZIP-a), a stavom 1. ovog ~lana da tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje koji se zasniva na izvr{noj ispravi zahtijevati da sud prije dono{enja rje{enja o izvr{enju zatra`i od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvr{enika, ako tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. Iz navedenih odredbi proizlazi da se radi o dva akta zahtjeva, i to o prijedlogu za izvr{enje kao jednom i prijedlogu za utvr|ivanje du`nikove (izvr{enikove) imovine kao drugom zahtjevu, vezanom uz prvi zahtjev. Prijedlog odnosno zahtjev tra`ioca izvr{enja za utvr|ivanje izvr{enikove imovine je akcesorne prirode i predstavlja pridru`ni zahtjev uz prijedlog za izvr{enje, jer kako to proizlazi iz prednjih odredbi ne mo`e se podnijeti samostalno, ve} samo uz glavni zahtjev, odnosno prijedlog za izvr{enje. Dakle, prijedlog za izvr{enje i prijedlog za utvr|ivanje du`nikove imovine prakti~no su dva akta, koji se podnose sudu istovremeno (izuzev u slu~aju st. 2. ovog ~lana), s tim {to se prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnosi sudu uz prijedlog za izvr{enje. Mo`e se re}i da je obligatoran uvjet za podno{enje prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine i istovremeno ili prethodno podno{enje prijedloga za izvr{enje utemeljenog na izvr{noj ispravi. Za prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, koji se podnosi uz prijedlog za izvr{enje ili naknadno, nije propisana posebna forma, ali iz naprijed navedenog i odredba ZIP-a proizlazi da mora biti u pisanoj formi i mo`e biti istaknut i u samom prijedlogu za izvr{enje u pogledu pisanog akta kao forme u kojoj se podnosi zahtjev za izvr{enje. Odre|eno je i da tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje zahtijevati od suda da sud, prije dono{enja rje{enja o izvr{enju, zatra`i od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu

^lan 37 153

odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i pravnih organa i organizacija, da sudu dostave podatke i o imovini izvr{enika, ako tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. 8 Pored istaknutog, da se prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnosi uz prijedlog za izvr{enje, potrebno je ispuniti i ostale zakonske uvjete iz ovog ~lana, prije svega da se radi o prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na izvr{noj ispravi i da tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnim da odre|ena pravna ili fizi~ka lica mogu imati navedene podatke, pa bi, shodno tome, tra`ilac izvr{enja morao pobli`e nazna~iti koju imovinu izvr{enika i kod kojeg lica treba ispitati. Radi se o utvr|ivanju izvr{enikove imovine za koju ne postoje podaci u javnim registrima ili postoje kod odre|enih organa, ali nisu javni i tra`iocu izvr{enja su nedostupni. Imaju}i u vidu da pojam imovine obuhvata {irok spektar stvari i prava, a koji su podobni za izvr{enje, te sredstva izvr{enja odre|ena ovim zakonom, te{ko bi se mogao sa~initi neki univerzalni prakti~an primjer obrasca prijedloga za izvr{enje i prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, pogotovo kad se imaju u vidu vrste potra`ivanja sadr`ane u izvr{noj ispravi. Primjera radi, ukoliko se radi o nov~anom potra`ivanju utvr|enom izvr{nom ispravom, a tra`ilac izvr{enja se opredijelio za sredstvo izvr{enja pljenidbom nov~anih sredstava izvr{enika koja se nalaze na ra~unu kod banke, a ra~un istog i naziv banke kod koje je otvoren je nedostupan tra`iocu izvr{enja, tada }e uz prijedlog za izvr{enje, ako u~ini vjerovatnim da odre|ena banka ima taj ra~un (izvr{enik je pravno lice i obavlja privrednu djelatnost, a tra`ilac izvr{enja nije dobio od nadle`ne uprave prihoda podatak o broju ra~una i banci kod koje je izvr{enik otvorio transakcijski ra~un), podnijeti i zahtjev za utvr|ivanje broja transakcijskog ra~una izvr{enika i banke kod koje je otvoren, preko nadle`ne uprave prihoda ili samog izvr{enika (u toku je i izrada jedinstvenog registra transakcijskih ra~una subjekata privredno-pravnog prometa kod Centralne banke BiH, {to }e olak{ati tra`iocima izvr{enja saznanja o podacima i ra~unima izvr{enika). Ako se radi o nov~anom potra`ivanju i prijedlogu za izvr{enje koji se temelji na izvr{noj ispravi, a tra`ilac izvr{enja se opredijelio za sredstvo izvr{enja pljenidbom, procjenom i prodajom izvr{enikovih stvari, tada izvr{enik mora pobli`e ozna~iti koju imovinu sud treba da utvrdi. Naprimjer, izvr{enik koristi vozilo marke Fiat, registarski broj 122-H122, ali tra`ilac izvr{enja ne posjeduje dokaz da je ono vlasni{tvo izvr{enika jer se podaci o vozilu registruju i vode kod MUP-a. Potrebno je utvrditi kod nadle`nog MUP-a ili od samog izvr{enika da li je navedeno vozilo vlasni{tvo izvr{enika, jer su podaci o vozilu nedostupni izvr{eniku (tra`ilac izvr{enja bi trebao pru`iti dokaz da se obra}ao sa zahtjevom nadle`nom MUP-u), pa uz prijedlog za izvr{enje tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog da se na navedeni na~in utvrdi da li je predmetno vozilo vlasni{tvo izvr{enika. Komentar uz stav 2: Tra`ilac izvr{enja mo`e, ako svoj zahtjev temelji na izvr{noj ispravi, prijedlog za utvr|ivanje izvr{enikove imovine podnijeti, odnosno ista}i, ne samo uz prijedlog za izvr{enje ve} i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju, pod uslovom da izvr{enje na predlo`enom sredstvu odre|enom u rje{enju nije uspjelo. Dakle, za isticanje prijedloga za utvr|ivanje

10

154 ^lan 37

izvr{enikove imovine, nakon podno{enja prijedloga za izvr{enje, odnosno dono{enje rje{enja o izvr{enju po odre|enom prijedlogu za izvr{enje i sredstvu izvr{enja, pored uslova koji se tra`e uop{te za podno{enje prednjeg prijedloga potrebno je da se izvr{enje nije u cjelini ili djelimi~no provelo sredstvom izvr{enja odre|enim u rje{enju o izvr{enju. 11 Komentar uz stav 3: Shodno zakonskim ovla{tenjima iz ovog stava i ~lana federalni ministar pravde je donio Pravilnik o obrascima za popunu podataka o imovini izvr{enika u izvr{nom postupku (Sl. novine FBiH broj 41/03, od 19.08.2003.) u okviru kojeg su objavljeni i obrasci za popunu podataka o izvr{enikovoj imovini, iz kojih se vidi na koji na~in i od koga }e te podatke, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, sud pribavljati radi utvr|ivanja izvr{enikove imovine s ciljem provo|enja izvr{enja i namirenja tra`ioca izvr{enja prinudnim putem, pa se navedeni obrasci moraju imati u vidu prilikom podno{enja prijedloga za utvr|ivanja izvr{enikove imovine, tj. u zavisnosti od sredstva izvr{enja u skladu sa navedenim obrascima i od koga treba tra`iti spomenute podatke, da li od samog izvr{enika ili pak od tre}ih fizi~kih ili pravnih lica. Po prijemu zahtjeva za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, sud }e nalo`iti izvr{eniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na naprijed navedenim obrascima (koje sud dostavlja licima uz zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove imovine) navedu potpune podatke kojima ta lica raspola`u o izvr{enikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini nov~anih primanja i nov~anih depozita izvr{enika, kao i mjestu gdje se ona nalaze. S obzirom na zna~ajan broj podnesenih prijedloga za izvr{enje prinudne naplate nov~anog potra`ivanja utvr|enog presudom, te dileme u pisanju prijedloga za izvr{enje i prijedloga za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, koji se podnosi uz prijedlog, u pogledu njihove forme, a u kom se tra`ilac izvr{enja opredijelio na sredstvo izvr{enja pljenidbom i prodajom izvr{enikovih pokretnih stvari, prijedlog za izvr{enje sa prijedlogom za utvr|ivanje izvr{enikove imovine bi mogao izgledati, uz manje ili vi{e modifikacije, u cilju efikasnog postupanja izvr{nog suda, kao {to slijedi:

12

OP]INSKI SUD ______________ Tra`ilac izvr{enja: Izvr{enik: Radi: naplate nov~anog potra`ivanja prodajom izvr{enikovih stvari PRIJEDLOG ZA IZVR[ENJE I PRIJEDLOG ZA UTVR\IVANJE IZVR[ENIKOVE IMOVINE Presudom poravnanjem Op}inskog suda: _______ broj P-____ od ______ god., Obavezan je izvr{enik da tra`iocu izvr{enja na ime glavnog duga plati iznos od ______________KM, Sa _______ % kamata, po~ev od _________ godine, pa sve do isplate, kao i tro{kove parni~nog postupka u iznosu od _________ KM, u roku 15 dana.

DOKAZ: Presuda broj _______ od _______ godine sa klauzulom pravosna`nosti i potvrdom o izvr{nosti. Izvr{enik posjeduje motorno vozilo marke ________ reg. oznaka _____________. DOKAZ: Pribaviti podatke od nadle`nog MUP-a. Po{to izvr{enik u roku za dobrovoljno ispunjenje obaveza tu svoju obavezu nije izmirio tra`iocu izvr{enja, predla`em da sud donese slijede}e: RJE[ENJE Na osnovu presude poravnanja Op}inskog suda _______ broj _____ od ______ godine ODRE\UJE SE IZVR[ENJE radi naplate glavnog duga u iznosu od ________ KM, sa ______ % kamata, po~ev od ____ godine pa sve do isplate, tro{kova parni~nog postupka u iznosu od ______ KM, kao i tro{kova ovog izvr{enja u iznosu koji odredi sud, popisom, pljenidbom i prodajom izvr{enikovih pokretnih stvari motornog vozila ______________ , te od iznosa dobijenog prodajom navedenog vozila namirenje tra`ioca izvr{enja. Tro{kovi ovog izvr{enja padaju na teret izvr{enika koje je izvr{enik du`an platiti tra`iocu izvr{enja. U ____________ , dana ________ godine. Tro{kovnik: Za sastav prijedloga po punomo}niku Za sudsku taksu PRIJEDLOG ZA UTVR\IVANJE IZVR[ENIKOVE IMOVINE Radi odre|ivanja i provo|enja izvr{enja po prijedlogu tra`ioca izvr{enja, a kako tra`ilac izvr{enja ne posjeduje podatke da li je izvr{enik vlasnik navedenog motornog vozila, jer su mu podaci nedostupni, predla`em da sud, shodno ~lanu 37. stav 3. Zakona o izvr{nom postupku, utvrdi izvr{enikovu imovinu, tako {to }e donijeti slijede}i: ZAKLJU^AK Nala`e se MUP-u _______ da za potrebe izvr{nog postupka dostavi podatke da li je izvr{enik ______________ iz ____________ , ul. ____________ , vlasnik motornog vozila marke ____________ . Reg. oznaka ____________ . U __________ dana ________ godine. Tra`ilac izvr{enja ______________________

156 ^lan 38

13

Komentar uz stav 4: Zaklju~kom o utvr|ivanju izvr{enikove imovine sud utvr|uje i rok u kome su lica i organi iz st. 1. ovog ~lana du`ni postupiti, a lica i organi na koje se zaklju~ak odnosi du`ni su u tom roku vratiti sudu uredno popunjen i potpisan dostavljeni im obrazac. Komentar uz stav 5: U slu~aju nepostupanja po zaklju~ku suda o utvr|ivanju izvr{enikove imovine, od strane lica, organa ili organizacija, a na na~in predvi|en u stavu 4. ovog ~lana, propisano je da }e sud izricati nov~ane kazne na na~in iskazan u ~lanu 17. ovog zakona, uz odredbu da }e se pod prednjim uslovima navedene kazne izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji. Imaju}i u vidu visinu nov~anih kazni, odre|enu u ~lanu 17. ZIP-a, kako za fizi~ka, tako i za pravna i odgovorna lica u pravnim licima, za nadati je se da }e se sudu dostavljati ta~ni podaci o izvr{enikovoj imovini podobnoj za izvr{enje. Komentar uz stav 6: Pored mogu}nosti nov~anog ka`njavanja lica, organa i organizacija za nepostupanje po nalogu suda, odnosno po zaklju~ku za utvr|ivanje izvr{enikove imovine, posebno je propisano da }e lica kojima je dostavljen prednji zaklju~ak (sa adekvatnim obrascem za popunjavanje podataka o izvr{enikovoj imovini, fizi~ko ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu) odgovarati krivi~no za davanje la`nog iskaza pred sudom ako navedu nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvr{enika, a na koju posljedicu sud mora izri~ito upozoriti u zaklju~ku kojim nala`e davanje prednjih podataka. Komentar uz stav 7: Ovla{tenje je suda da odlu~i da li }e se podaci o izvr{enikovoj imovini dati putem popunjavanja odgovaraju}eg obrasca iz stava 3. ovog ~lana od strane lica na koja se odnosi zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove imovine ili }e, umjesto popunjavanja prednjih obrazaca, lica na koja se odnosi navedni zaklju~ak podatke o izvr{enikovoj imovini dati na ro~i{tu pred sudom, odnosno na zapisnik kod suda. Ukoliko sud odlu~i da lica na koja se zaklju~ak o utvr|ivanju izvr{enikove imovine odnosi podatke o imovini daju na ro~i{tu, u zapisnik suda, a ista ne}e da pristupe ro~i{tu ili odbijaju da daju izjavu, sud }e im izricati nova~ane kazne, i to na na~in i pod uslovima iz ~l. 17. ovog zakona. ^lan 38. Povla~enje i ograni~enje prijedloga (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e tokom postupka, bez pristanka izvr{enika, povu}i u cijelosti ili djelimi~no prijedlog za izvr{enje. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana sud }e obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no. (3) Povla~enja prijedloga ne spre~ava tra`ioca izvr{enje da podnese novi prijedlog za izvr{enje.

14

15

16

Op}enito: Odredbe o povla~enju i ograni~avanju prijedloga za izvr{enje od strane tra`ioca izvr{enja bile su sadr`ane u ~l. 37. ZIP-a iz 1978. godine i

^lan 38 157

su{tinski se, u odnosu na na~elo dispozicije stranaka, od istih ne razlikuju ni odredbe ovog ~lana, izuzev {to je u stavu 2. ovog ~lana propisano da }e se izvr{enje obustaviti u cjelini ili djelimi~no, a {to je i opravdano s obzirom na to da se zahtjev za povla~enje mo`e odnositi i na dio potra`ivanja. 2 Komentar uz stav 1: Na~elo dispozicije stranaka sadr`ano u stavu 1. ~lana 3. ZIP-a, svojstveno i parni~nom i izvr{nom postupku u stavu 1. ovog ~lana do{lo je u potpunosti do izra`aja i ogleda se u dispoziciji stranke da raspola`e zahtjevom, odnosno u njenom pravu ne samo da odlu~uje o pokretanju postupka ve} i povla~enju njenog zahtjeva kojim je postupak pokrenula, bilo da isti povla~i u cjelini ili djelimi~no, i to na na~in {to tim pravom stranka disponira tokom cijelog izvr{nog postupka, odnosno do njegovog okon~anja ili, bolje re}i, dovr{etka (do preduzimanja izvr{ne radnje kojom se ostvaruje potra`ivanje tra`ioca izvr{enja, odnosno dono{enja rje{enja kojim se izvr{enje obustavlja, bez pristanka izvr{enika). Dakle, samo na osnovu izjave tra`ioca izvr{enja sud }e, bez prethodne saglasnosti ili pak izja{njenja izvr{enika, odlu~iti o prijedlogu tra`ioca izvr{enja za povla~enja prijedloga izvr{enja, a {to je i razlika u odnosu na disponiranje tu`bom u parni~nom postupku (~l. 59. stav 1. ZPP-a), u kom se tu`ba od strane tu`ioca mo`e povu}i bez pristanka tu`enog samo prije nego {to je tu`ba dostavljena tu`enom, a nakon dostave tu`enom ista se mo`e povu}i sve do zaklju~enja glavne rasprave samo ako tu`eni na to pristane. Komentar uz stav 2: Odredbom ovog stava propisano je da }e sud, kada se ispune uslovi iz stava 1. ovog ~lana, odnosno ukoliko tra`ilac izvr{enja postavi zahtjev za povla~enje prijedloga za izvr{enje i ukoliko je isti postavljen prije okon~anja izvr{nog postupka, odnosno dovr{enja istog namirenjem ili obustavom, obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no, zavisno od toga da li je postavljeni zahtjev upravljen na povla~enje prijedloga u cijelosti ili pak samo djelimi~no. Ukoliko je prijedlog za povla~enje postavljen samo djelimi~no, a ne u cijelosti u odnosu na postavljeni zahtjev u prijedlogu za izvr{enje, sud }e rje{enjem ograni~iti izvr{enje samo na onaj dio na koji se povla~enje ne odnosi, a u onom dijelu u kom je postavljen prijedlog za povla~enje izvr{enje }e obustaviti. Odredbom ovog stava pravi se razlika izme|u obustave izvr{enja i obustave izvr{nog postupka, a {to proizlazi iz upotrijebljenog izraza obustaviti izvr{enje, i to vjerovatno da bi se ukazalo na razliku izme|u povla~enje u cijelosti i djelimi~nog povla~enja, odnosno na ograni~avanje prijedloga za izvr{enje kod djelimi~nog povla~enja kod kojeg se postupak nastavlja u dijelu izvr{enja koji je ostao za provo|enje. Komentar uz stav 3: Ovom odredbom odre|eno je da povla~enje prijedloga ne spre~ava tra`ioca izvr{enja da podnese novi prijedlog, pa ukoliko je tra`ilac izvr{enja povukao prijedlog za izvr{enje, za izvr{enje u istoj pravnoj stvari mora podnijeti novi prijedlog za izvr{enje i ne mo`e obi~nim podneskom tra`iti nastavak izvr{enja koje je obustavljeno na njegov raniji prijedlog. Novi prijedlog za izvr{enje mora biti snabdjeven svim potrebnim elementima propisanim u ~l. 36. i isti podlije`e taksiranju, me|utim tra`ilac izvr{enja bi se mogao pozvati na raniji predmet ako se u istom nalaze pismeni dokazi

158 ^lan 39

koji su potrebni za dono{enje odluke o prijedlogu za izvr{enje, odnosno dono{enju rje{enja o izvr{enju. Prednji prijedlog se mo`e podnijeti u okviru roka koji je predvi|en za odre|eno sredstvo izvr{enja (smetanje posjeda, vra}anje na rad odnosno slu`bu - ~l. 210., 212. i 215. ZIP-a), a ako to nije propisano isti se mo`e podnijeti u op{tem zastarnom roku propisanom za izvr{enje sudskih odluka. Sva potra`ivanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti, me|utim sva povremena potra`ivanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potra`ivanja (stav 1. i 2. ~lana 379. Zakona o obligacionim odnosima). 6 Zahtjev tra`ioca izvr{enja ne mora izri~ito glasiti da povla~i prijedlog za izvr{enje, bilo u cjelini ili djelimi~no, ve} se ima tuma~iti kao prijedlog za povla~enje i podnesak tra`ioca izvr{enja kojim on obavje{tava sud da je izvr{enik postupio u cijelosti po izvr{noj ispravi, ili pak djelimi~no, a {to proizlazi i iz sudske prakse, i u tom slu~aju sud }e u skladu sa tim postupak obustaviti u cjelini ili djelimi~no:

Ako vjerovnik izjavi da je dug pla}en izvansudskim putem, to zna~i da on odustaje od prinudnog sudskog izvr{enja pa izvr{ni postupak treba obustaviti. (VpsH, P`-2344/83 od 1.11.1983, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1993, str. 53) Naknadna izjava tra`ioca izvr{enja da sni`ava zahtjev za izvr{enje na manji iznos od prvobitno postavljenog, predstavlja u stvari povla~enje prijedloga za dozvolu izvr{enja na dijelu zahtjeva koji se smanjuje, pa je sud prvog stepena ovla{}en i du`an da donese rje{enje o obustavljanju rje{enja u pogledu iznosa za koji je prijedlog za dozvolu izvr{enja povu~en. (Vrhovni privredni sud, Sl-943/59, prema: Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 36)
7 Uz napomenu da odredbe ovog zakona u odnosu na raniji zakon vi{e ne sadr`e mogu}nost o odga|anju izvr{enja po prijedlogu izvr{enika (~lan 63. ZIP-a iz 1978. g.), te da o povla~enju ili ograni~avanju prijedloga za izvr{enje disponira tra`ilac izvr{enja, prihvatljiva je sudska praksa iz prednjih odluka. ^lan 39. Rje{enje o izvr{enju (1) U rje{enju o izvr{enju moraju biti nazna~eni izvr{na, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvr{enje odre|uje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvr{enja, te drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja. (2) Ukoliko je rje{enjem o izvr{enju odre|ena obaveza i naplata kamata, obra~un kamate o tro{ku tra`ioca izvr{enja }e obaviti izvr{ni sud osim

^lan 39 159

kad se naplata vr{i na sredstvima na ra~unima kod banaka. U ovom dru gom slu~aju obra~un kamate }e izvr{iti banka na teret izvr{enika. (3) Rje{enjem o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud }e: 1) obavezati izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rje{enja, namiri potra`ivanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima, 2) odrediti izvr{enje radi ostvarenja tih potra`ivanja. (4) Rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazlo`eno i mo`e se izdati stavljanjem pe~ata na prijedlog za izvr{enje. (5) Rje{enje o izvr{enju mora sadr`avati uputu o pravnom lijeku koji stoji strankama na raspolaganju. (6) Rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija mora biti obrazlo`eno. 1 Op}enito: Odredbe o rje{enju o izvr{enju bile su sadr`ane u ~l. 38. ZIP-a iz 1978. godine pod nazivom rje{enje o prijedlogu, a ne rje{enje o izvr{enju, kako se sada ozna~avaju navedene odredbe. S obzirom na ozna~enje prednjih odredbi, mogao bi se izvesti zaklju~ak da se istim reguli{e samo rje{enje kojim se udovoljava prijedlogu tra`ioca izvr{enja, a {to je u osnovi i ta~no i {to potvr|uju odredbe stava 1. i 2. navedenog ~lana, pa bi se u slu~aju da prijedlog ne bude usvojen, odnosno da isti bude odba~en ili odbijen, shodno primjenjivale odgovaraju}e odredbe ZPP-a u pogledu sadr`ine takvog rje{enja. Shodno izlo`enom, mo`da bi ipak adekvatniji i sveobuhvatniji termin za ozna~enje prednjih odredbi bio rje{enje o prijedlogu, a ne rje{enje o izvr{enju. Komentar uz stav 1: U povodu prijedloga za izvr{enje, odlu~uju}i o istom, sud donosi rje{enje kojim prihvata prijedlog u cjelini ili djelimi~no (u praksi se koristi i termin - dozvoljava izvr{enje), odnosno odre|uje izvr{enje, ili pak odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje. Rje{enje o izvr{enju je zavr{ni akt stadijuma odlu~ivanja o izvr{enju (mo`e se nastaviti po pravnim lijekovima) bez obzira da li je postupak pokrenut po prijedlogu tra`ioca izvr{enja ili po slu`benoj du`nosti i osnovni akt za otpo~injanje stadijuma provo|enja izvr{enja {to u osnovi zna~i da nema izvr{enja bez rje{enja o izvr{enju rje{enja kojim se prijedlog usvaja, odnosno prihvata. Sam akt provo|enja izvr{enja po svom obimu mo`e biti u`i od rje{enja o usvajanju prijedloga izvr{enja, odnosno dono{enju rje{enja o izvr{enju s obzirom na to da mogu da postoje razlozi (po sili zakona ili objektivne nemogu}nosti) koji spre~avaju da se izvr{enje ostvari na na~in kako je to odre|eno samim rje{enjem o izvr{enju, ali ni u kom slu~aju provo|enje izvr{enja ne smije da pre|e okvire utvr|ene rje{enjem o izvr{enju. Izuzetan zna~aj rje{enja o dozvoli izvr{enja je u tome {to se isto, u pravilu, donosi bez raspravljanja, bilo usmeno na ro~i{tu, bilo pismeno u vidu izja{njenja o prijedlogu, odnosno u skra}enom postupku, u kom je isklju~eno na~elo kontradiktornosti svojstveno gra|anskim sudskim postupcima, dakle bez mogu}nosti izvr{enika da se izja-

160 ^lan 39

sni o navedenom prijedlogu, pa je na sudu delikatna obaveza utvr|ivanja ispunjenja bitnih pretpostavki za dono{enje prednjeg rje{enja, tim prije kad se ima u vidu da se neka rje{enja provode i prije izvr{nosti, a sada po odredbama ovog zakona i redovno prije pravosna`nosti, odnosno odmah po usvajanju prijedloga za izvr{enje i dono{enju rje{enja o izvr{enju (rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje usvaja, odnosno rje{enje kojim se odre|uje izvr{enje, ili kako se to jo{ u praksi naziva rje{enje o dozvoli izvr{enja). 5 Rje{enje o izvr{enju je po svojoj pravnoj naravi konstitutivno, njime se stvaraju novi procesnopravni odnosi, a postupak se, po slu`benoj du`nosti nastavlja provo|enjem izvr{enja, u pravilu i prije pravomo}nosti tog rje{enja (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 213). Ukoliko sud u fazi odlu~ivanja utvrdi da prijedlog za dozvolu izvr{enja odnosno prijedlog rje{enja o izvr{enju odstupa od prijedloga za dozvolu, te ukoliko utvrdi da isti ne sadr`i nazna~enja odre|ena i propisana Zakonom, odnosno da nisu nazna~eni: izvr{na odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvr{enje odre|uje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvr{enja te drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja, sud }e prijedlog vratiti na ure|enje (shodna primjena ~l. 66, 334, . 335. i 336. ZPP-a). Drugim rije~ima, prijedlog za izvr{enje mora biti uredan, to jest da sadr`i sve ono {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, kako u pogledu prednjih ozna~enja tako i u odnosu na priloge koji se moraju uz isti dostaviti. U pogledu preispitivanja procesnih pretpostavki, trebalo bi da sud po slu`benoj du`nosti prethodno utvr|uje nadle`nost za postupanje u istom, i to apsolutnu nadle`nost sudova u BiH, jer nadle`nost stranog suda ili drugog organa ili doma}eg upravnog organa vodi odbacivanju prijedloga za izvr{enje. Relativna nenadle`nost suda kojem je dostavljen prijedlog za izvr{enje (stvarna ili mjesna nadle`nost drugog suda) rezultira utvr|ivanjem nenadle`nosti i ustupanjem predmeta stvarno i mjesno nadle`nom sudu, a prijedlog za izvr{enje protiv izvr{enika koji nije pod jurisdikcijom sudova u BiH se odbacuje. Tako|er, u pogledu procesnopravnih pretpostavki, sud ispituje i postojanje stranke, procesnopravnu i poslovnu sposobnost, uredno zastupanje zakonsko, ugovorno i statutarno (vidjeti nova zakonska rje{enja, shodne primjene ~l. 300. do 312. ZPP-a), kao i pravo da se tra`i izvr{nopravna za{tita, te postojanje neotklonjivosti i samo neotklanjanje nedostataka kod navedenih pretpostavki rezultira odbacivanjem prijedloga za izvr{enje. Prijedlog uz koji nije prilo`ena perfektna izvr{na isprava, a kada je Zakonom odre|eno da se ista mora prilo`iti, i prijedlog uz koji nije prilo`ena perfektna vjerodostojna isprava, smatra se neurednim i odbacit }e se kao takav. Nadalje, litispendencija, protek odre|enih rokova, odricanje od pravne za{tite u izvr{nom postupku, pravosna`na sudska odluka kojom je ranije definitivno dovr{en izvr{ni postupak, smetnja su da se istovremeno odnosno ponovo vodi izvr{ni postupak, pa u tim slu~ajevima prijedlog treba odbaciti. Izvr{ivost potra`ivanja je jedna od supstancijalnih pretpostavki o kojoj ovisi osnovanost prijedloga za izvr{enje i ista se dokazuje izvr{nom ispravom.

^lan 39 161

Rje{enje o izvr{enju mora biti istovjetno sa du`nikovom obavezom sadr`anom u ispravi, kao i sa podacima koji su nazna~eni u prijedlogu za izvr{enje. Zbog toga, kad se prijedlog za izvr{enje usvaja, rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazlo`eno. U praksi se to posti`e stavljanjem od{tampanog {tambilja suda na primjerku prijedloga (kao kod izdavanja platnog naloga), uz popunjavanje oznake spisa i datuma dono{enja rje{enja te i potpisa sudije (Bogoljub Popovi} i Vuka{in Risti}, Zakon o izvr{nom postupku, Beograd, 1978, str. 41). U sudskoj praksi pod rje{enjem o izvr{enju, u smislu prednjih odredbi, sma tra se samo odluka suda kojom se prihvata prijedlog za izvr{enje i kojom je odre|eno izvr{enje na osnovu prijedloga za izvr{enje, a {to proizlazi i iz stava 6. ovog ~lana koji jasno propisuje da rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija (dakle ne rje{enje o izvr{enju kojim se prijedlog za izvr{enje usvaja) mora biti obrazlo`eno.

Samo pozitivna odluka suda o prijedlogu za izvr{enje ozna~ava se terminom Rje{enje o izvr{enju, bez obzira da li je prijedlog usvojen u cjelini ili djelimi~no (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 121).
10 Komentar uz stav 2: Kao zna~ajna novina, propisuje se da ukoliko je rje{enjem o izvr{enju odre|ena obaveza i naplata kamata obra~un kamate o tro{ku tra`ioca izvr{enja }e obaviti izvr{ni sud, osim kad se naplata vr{i na sredstvima na ra~unima kod banaka. U ovom drugom slu~aju obra~un kamate }e izvr{iti banka na teret izvr{enika, a {to se ukazalo kao potreba jer su banke odbijale da vr{e prednji obra~un i iz tog razloga su vra}ale ~ak cijelo rje{enje o izvr{enju neprovedeno ni u odnosu na glavni dug, navode}i da u Zakonu nema upori{ta da provedu takvo rje{enje o izvr{enju, ~ime su ustvari {titile komitenta i omogu}avale mu da raspola`e nov~anim potra`ivanjima na kojima je dostavom rje{enja bilo po sili zakona ustanovljeno zalo`no pravo. Komentar uz stav 3: Nadalje je odre|eno da }e rje{enjem o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud: obavezati izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rje{enja, namiri potra`ivanja, zajedno sa odmjerenim tro{kovima, te da }e istovremeno istim rje{enjem odrediti izvr{enje radi ostvarenja tih potra`ivanja. Komentar uz stav 4: Sada se Zakonom, za razliku od ranijeg, u odredbama o rje{enju o izvr{enju jasno odre|uje i propisuje da rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazlo`eno i da se mo`e izdati stavljanjem pe~ata na prijedlog za izvr{enje, pa se iz ove odredbe i vidi cilj propisivanja i odre|ivanja sadr`aja prijedloga i prijedloga dispozitiva rje{enja sadr`anog u prijedlogu, odnosno rje{enja o izvr{enju, koji svi akti moraju biti u saglasnosti jedan sa drugim, a cilj je ubrzanje postupka na na~in {to se, nakon {to se preispitaju procesne pretpostavke za usvajanje prijedloga, odnosno dono{enja rje{enja o izvr{enju, na predlo`eno izvr{enje stavlja pe~at suda o odre|ivanju, odnosno kako je to u ranijim propisima ozna~avano, o dozvoli i dono{enju rje{enja o izvr{enju. Imaju}i u vidu prednju odredbu, te mogu}nost kompjuterske obrade prijedloga za izvr{enje, odnosno usvajanja istih i dono{enja rje{enja o izvr{enju kroz

11

12

162 ^lan 39

ra~unarsku tehniku i programe, a {to bi eventualno postupak u~inilo jo{ efikasnijim, nema razloga da se isto ne vr{i i na ovaj na~in, {to je prihva}eno od pojedinih sudova i u praksi se ve} postupa na taj na~in, ali bi svakako to trebalo ugraditi i u sam zakon i predvidjeti pored pe~ata i kompjutersku obradu. 13 Komentar uz stav 5: Zakonom je propisana kao obavezan element rje{enja, pored ostalih, i pouka o pravnom lijeku na rje{enje o izvr{enju, koji je na raslopaganju strankama, a to je prigovor, za razliku od ranijih odredbi koji je protiv rje{enja o izvr{enju dozvoljavao `albu ako se rje{enje o izvr{enju pobijalo u odnosu na tro{kove, a u slu~aju pobijanja rje{enja o izvr{enju u odnosu na odre|ivanje izvr{enja ili pak u odnosu na postojanje izvr{enikove obaveze isto se pobijalo prigovorom.

Okolnost {to u rje{enju o izvr{enju nije bilo upute o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka ne opravdava podno{enje prigovora nakon proteka roka od 8 dana koji je propisan u ~l. 8. st. 3. ZIP-a, a neznanje prava nikoga ne ispri~ava (Os Split, G`-3228/82 od 26.3.1982, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 10). Prema prednjem shvatanju, mislim sasvim opravdanim, bez obzira {to je Zakonom propisan kao obavezan element rje{enja o izvr{enju to da mora sadr`avati pouku o pravnom lijeku, ta ~injenica ne ~ini blagovremenim prigovor predat mimo zakonom propisanog roka od 8 dana, a iz razloga datih u navedenoj odluci, pa bi i praksa i dalje bila u ovom pravcu, pogotovu kada se imaju u vidu odredbe ZPP-a o apsolutno bitnim povredama na koje sud u `albenom postupku pazi po slu`benoj du`nosti i koje su zna~ajno reducirane u odnosu na raniji broj istih.
14 Cijene}i odredbu stava 5. ovog ~lana, da rje{enje o izvr{enju mora sadr`avati uputu o pravnom lijeku koji strankama stoji na raspolaganju, a {to nije propisano i za rje{enje iz stava 6. ovog ~lana, bilo bi uputno re}i da se stav 5. odnosi i na rje{enja kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija, jer bi ovakva zakonska nedore~enost mogla navesti na zaklju~ak da rje{enja iz stava 6. ne moraju sadr`avati pouku o pravnom lijeku, a koja postavka bi u krajnjem slu~aju bila neodr`iva ako se uzme shodna primjena odredaba ZPP-a o redovnim pravnim lijekovima. Komentar uz stav 6: Odredbu da rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje pot puno ili djelimi~no odbacuje ili odbija mora biti obrazlo`eno sadr`avao je i raniji zakon. Treba naglasiti da razlikovanje izme|u supstancijalnih i procesnopravnih pretpostavki, odnosno procesnog i meritornog odlu~ivanja o prijedlogu za izvr{enje, nije od onakve va`nosti kao u parni~nom postupku. Izvr{ni sud, za razliku od parni~nog suda, na sve pretpostavke, pa i na supstancijalne, pazi po slu`benoj du`nosti. Bez obzira na to da li se sudi meritorno ili procesno, o osnovanosti ili dopu{tenosti prijedloga, odluka se u izvr{nom postupku uvijek donosi u formi rje{enja, za razliku od parni~nog postupka, u kojem se o meritumu odlu~uje presudom, a o procesnim pretpostavkama rje{enjem. Posljedice odluke kojom se prijedlog za izvr{enje odbacuje ili odbija prili~no

15

16

^lan 40 163

su sli~ne, u oba slu~aja pravomo}nost, u granicama na koje se odnosi odluka suda, sprije~ava ponovno vo|enje izvr{nog postupka (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1984, str. 211).
^lan 40. Dostavljanje rje{enja o izvr{enju (1) Rje{enje o izvr{enju dostavlja se tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku. O dono{enju rje{enja o izvr{enju sud }e istovremeno obavijestiti i poznatog zalo`nog povjerioca. (2) Sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku rje{enje kojim se odbacuje ili odbi ja prijedlog za izvr{enje doneseno prije nego {to je izvr{eniku bilo omogu}eno da se o njemu izjasni. (3) Ukoliko za namirenje svog potra`ivanja tra`ilac izvr{enja predlo`i izvr{enje na imovini u kojoj izvr{enik ima pravo suvlasni{tva ili zajedni~kog vlasni{tva, sud }e o dono{enju rje{enja o izvr{enju obavijestiti sve suvlasnike odnosno nosioce prava zajedni~kog vlasni{tva. (4) Rje{enje o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju dostavlja se i izvr{enikovom du`niku, a rje{enje o izvr{enju na sredstvima na ra~unu izvr{enika dostavlja se i banci. (5) Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu verodostojne isprave dostavlja se banci tek po{to postane pravosna`no, osim ako je izvr{enje odre|eno na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim ra~unom, ako su potrebni za zasnivanje zahtjeva. (6) Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu mjenice i ~eka dostavlja se odmah po dono{enju radi pljenidbe sredstava na ra~unu izvr{enika. (7) Rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se izvr{eniku pri likom preduzimanja prve izvr{ne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu izvr{enika, rje{enje o izvr{enju se dostavlja i licu kod kojeg se stvar nalazi. 1 Op}enito: Odredbe o dostavljanju rje{enja o izvr{enju bile su sadr`ane u ~l. 39. ZIP-a iz 1978. godine i istim je bilo odre|eno kome se dostavlja rje{enje po prijedlogu za izvr{enje, te koji }e sud obaviti radnju dostavljanja pri tome ne odre|uju}i na~ine dostavljanja, pa su se shodno primjenjivale odredbe Zakona o parni~nom postupku o dostavljanju pismena (~l. 133. do 149. ranijeg ZPP-a). Dostavljanje je vr{io sud koji je donio odluku po prijedlogu za izvr{enje, a ukoliko je sud koji je donio rje{enje o izvr{enju bio nenadle`an za provo|enje izvr{enja upu}ivao je svoje rje{enje nadle`nom sudu radi dostavljanja rje{enja i provo|enja izvr{enja. Rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje odbacivao ili odbijao dostavljalo se samo tra`iocu izvr{enja. Rje{enje o izvr{enju dostavljalo se strankama u postupku, tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku

164 ^lan 40

(povjeriocu i du`niku), a Zakon je sadr`avao i pravila o dostavljanju strankama u nekim posebnim slu~ajevima (rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima radi naplate nov~anog potra`ivanja). Rje{enje o izvr{enju se dostavljalo i sudionicima u izvr{nom postupku, izvr{enikovom du`niku (du`nikovom du`niku). 2 Dostavljanje rje{enja po prijedlogu za izvr{enje, kao i drugi posebni slu~ajevi dostavljanja pojedinih odluka suda u izvr{nom postupku, regulisano je odredbama ~l. 10. ovog zakona i prednje dostavljanje ne treba poistovje}ivati sa dostavljanjem rje{enja o izvr{enju ~ija je dostava posebno regulisana ovim ~lanom. Za razliku od ranijih odredbi, Zakon sada, pored prednjih pravila, odre|uje da }e se o dono{enju rje{enja obavijestiti i poznati zalo`ni povjerioci, te uslove pod kojim se rje{enje o prijedlogu za izvr{enje ne dostavlja izvr{eniku, kao i obavezu i uslove pod kojim se o rje{enju o izvr{enju obavje{tavaju svi suvlasnici, odnosno nosioci prava zajedni~kog vlasni{tva, na predmetu izvr{enja, a na kojem je suvlasnik, odnosno nosilac prava zajedni~kog vlasni{tva, zajedno sa njima, i izvr{enik, a propisuje se i posebna dostava sudionicima u postupku za rje{enje doneseno na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim ra~unom. Odredbe ovog zakona ne sadr`e vi{e posebno pravilo iz ~l. 39. stav 6. kojim je bilo odre|eno da se o pokretanju postupka izvr{enja odluka suda udru`enog rada ili drugog samoupravnog suda obavje{tava nadle`ni dru{tveni pravobranilac samoupravljanja, a niti se odredbama ovog ~lana vi{e reguli{e pitanje dostave rje{enja o izvr{enju donesenog od suda nenadle`nog za provo|enje izvr{enja, u kom slu~aju je po ranijim odredbama sud koji je donio rje{enje o izvr{enju isto upu}ivao sudu nadle`nom za provo|enje izvr{enja radi dostave takvog izvr{enja i provo|enja izvr{enja ({to je i razumljivo, s obzirom na sada{nje odredbe koje reguli{u nadle`nost sudova u odnosu na svako sredstvo i predmet izvr{enja ponaosob, a slu~ajevi tzv. lete}eg izvr{enja su prednjim odredbama i ~l. 115. ovog zakona, kada je u pitanju izvr{enje kod pokretnih stvari, prakti~no isklju~eni). Komentar uz stav 1: Za dostavljanje rje{enja o izvr{enju propisano je da se dostavlja tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku, te da se o dono{enju rje{enja o izvr{enju istovremeno obavje{tava i poznati zalo`ni povjerilac . Novina da se o rje{enju o izvr{enju obavje{tavaju poznati zalo`ni povjerioci ima za cilj da se osigura namirenje zalo`nih povjerilaca koji se po redu prvenstva namiruju prije tra`ioca izvr{enja, pa u tom nalazi i opravdanje, s tim {to bi mo`da bilo primjerenije da se prednje pravilo propisalo uz pojedina sredstva i predmete kod kojih je moglo do}i do uspostave zalo`nog prava, a ne uz op{tu odredbu o dostavljanju rje{enja strankama, {to je slu~aj u odnosu na sva Zakonom odre|ena sredstva izvr{enja i predmete na kojima se isto provodi. S obzirom na to da je za rje{enje o izvr{enju, odredbama Zakona predvi|ena li~na dostava, od urednosti dostave istog u svakom slu~aju zavisi dalji tok postupka i izjavljivanje pravnih sredstava, u skladu i na na~in propisan Zakonom, pa je u slu~aju sumnje u urednost dostave rje{enja o izvr{enju

^lan 40 165

potrebno utvrditi sve relevantne ~injenice koje ukazuju na uru~enje ili neuru~enje rje{enja o izvr{enju stranci, pa tek nakon utvr|enja pouzdanih ~injenica izvesti eventualno zaklju~ak da je rje{enje uru~eno stranci li~no i pristupiti ocjeni blagovremenosti izjavljenog pravnog sredstava, odnosno prigovora na predmetno rje{enje, a koje stanovi{te je istaknuto u sudskoj praksi:

Prvostepenim rje{enjem od 5.2.1999. g. odba~en je prigovor du`nika kao neblagovremen. U `albi se navodi da je isto nezakonito jer du`niku nije dostavljeno rje{enje o dozvoli izvr{enja, a {to se vidi iz dostavnice na kojoj nema njegovog potpisa, a ni pe~ata njegove firme. Prvostepeni sud je pogrije{io {to nije bri`ljivo cijenio povratnicu, odnosno dostavnicu kojom je upu}eno rje{enje o dozvoli izvr{enja od 7.11.1998. g. du`niku. Na toj dostavnici u rubrici primalac je potpis primaoca potpuno ne~itljiv i na istoj se ne nalazi pe~at firme du`nika, pa se ne zna ko je primio za du`nika rje{enje o izvr{enju, a {to je sve suprotno odredbi ~l. 123. ZPP-a, te je prvostepeni sud nepravilno zaklju~io da je du`niku rje{enje o izvr{enju uru~eno 23.11.1998. g., uslijed ~ega je i nepravilno izveo i zaklju~ak o neblagovremenosti prigovora ulo`enog protiv rje{enja o dozvoli izvr{enja. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-85/00 od 30.10.2000. g.).
6 Kada je u pitanju dostava rje{enja, treba imati u vidu da se isto dostavlja strankama kao fizi~kim i pravnim licima, za koja su propisana razli~ita pravila u dostavljanju, te da stranke mogu imati zakonske zastupnike. U slu~ajevima dostave strankama koje imaju zakonskog zastupnika ista se smatra neurednom ako je dostavljena izravno stranci, a ne njenom zakonskom zastupniku.

Prvostepenim rje{enjem usvojen je prijedlog za povra}aj u pre|a{nje stanje i ukinuta klauzula pravosna`nosti na rje{enju i odlu~eno je da se rje{enje o izvr{enju dostavi Pravobranila{tvu Kantona S., kao zakonskom zastupniku du`nika. U `albi se navodi da je rje{enje zaprimio du`nik te da je isti mogao izjaviti prigovor, odnosno o rje{enju obavijestiti zakonskog zastupnika. Prvostepeni sud je pravilno odlu~io kada je dozvolio povra}aj u pre|a{nje stanje jer su postojali zakonski uslovi za isto. I kada bi se po{lo od toga, kako `alba tvrdi, da je sam du`nik mogao ulo`iti prigovor po prijemu rje{enja o izvr{enju ili obavijestiti u roku do pravomo}nosti rje{enja o izvr{enju svog zastupnika, onda slijedi ocjena da li je du`nik primio rje{enje o izvr{enju 5.11.1999. godine, a to se imaju}i u vidu ~injenicu da se na dostavnici za uru~enje rje{enja o izvr{enju nalazi samo povrat primaoca iz koga se ne mo`e uop}e zaklju~iti da je dostava uru~ena du`nikovom ovla{tenom licu za primanje pismena ili radniku du`nika (~l. 123. ZPP-a) jer nema {tambilja du`nika uz potpis primaoca.

166 ^lan 40

Nijedna stranka, pa ni du`nik ne mo`e snositi posljedice nepravilnog postupanja dostavne slu`be JP PTT-a, te stoga u sumnji u pravilnost dostave tog datuma, osnovano je za prihvatiti da je za rje{enje o izvr{enju du`nik saznao tek 7.6.2000. godine, kada su du`niku skinuta sredstva sa ra~una kod ZPP-a, kako to du`nik navodi u svom podnesku od 14.6.2000. g. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-213/00 od 23.3.2001. g.)
7 Komentar uz stav 2: Odredbom da sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku rje{enje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje doneseno prije nego {to je izvr{eniku bilo omogu}eno da se o njemu izjasni ustvari je modifikovana ranija odredba kojom se propisivalo da se prednja rje{enja dostavljaju samo tra`iocu izvr{enja, i to na na~in {to je ubla`eno starije pravilo i {to je sada mogu}e da se takva rje{enja dostave i izvr{eniku, a {to ne predstavlja obavezu suda. Kako je prednjom odredbom omogu}ena dostava navedenih rje{enja i izvr{eniku, a kako Zakonom nije propisano u kojim slu~ajevima i na koji na~in }e se ista vr{iti, to bi ovu dostavu u krajnjem slu~aju trebalo vr{iti na zahtjev samog izvr{enika, odnosno njegovih pravnih sljednika u odnosu na obavezu iz izvr{ne isprave. Komentar uz stav 3: Za slu~aj da je izvr{enje predlo`eno na imovini u kojoj je izvr{enik suvlasnik ili zajedni~ki vlasnik propisano je da }e sud o dono{enju rje{enja o izvr{enju obavijestiti sve suvlasnike, odnosno nosioce prava zajedni~kog vlasni{tva, a koja odredba je novina i nalazi svoje opravdanje ne samo u materijalnopravnim propisima u pogledu prava pre~e kupnje ve} i zbog novina u odrebama ZIP-a u postupku prodaje prednjih stvari i mogu}nosti da se na javnoj dra`bi proda samo dio kojem je vlasnik izvr{enik ili cijela stvar, odnosno i dijelovi suvlasnika, te nosilaca prava zajedni~kog vlasni{tva, koji bi trebali biti namireni prije tra`ioca izvr{enja, prava prigovora nedostatka pokri}a, zakonskog prava pre~e kupnje (stav 3. ~l. 69., stav 5. ~l. 80., ~l. 81., ~l. 83. stav 2. ZIP-a). U svakom slu~aju, trebalo bi preciznije odrediti iz kojih razloga se vr{i prednja dostava, odnosno odrediti u odredbama o prodaji prednjih stvari na kojima postoji suvlasni{tvo ili zajedni~ko vlasni{tvo koja su to prava suvlasnika i zajedni~ara u vlasni{tvu, naro~ito kada se proda cijela stvar, te da li se prvo suvlasnicima, odnosno zajedni~kim vlasnicima ispla}uje njihov dio prije namirenja ili pak isti u~estvuju u namirenju (u odredbama o namirenju se i ne spominju, pa se mo`e nametnuti zaklju~ak da se po njihovoj isplati tek pristupa namirenju, {to bi mo`da bilo i najpravilnije i izbjegle bi se eventualne zloupotrebe da se stvari prodaju ispod cijene). Pitanje je koliko je ovo zakonsko rje{enje o prodaji i suvlasni~kih dijelova, odnosno cijele stvari na kojoj postoji zajedni~ko vlasni{tvo, u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, s obzirom na to da se prodaje imovina lica koja nisu stranke u postupku, pogotovo u slu~ajevima kada je suvlasni~ki dio izvr{enika, odnosno njegov udio u zajedni~kom vlasni{tvu, neznatan, pa bi mo`da u tom pravcu ove odredbe trebale pretrpjeti odre|ene modifikacije u cilju nastanka {tetnih posljedica po suvlasnike, a koja bi eventualno mogla nastati prodajom cijele stvari.

^lan 41 167

10

Komentar uz stav 4: Rje{enje o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju dostavlja se i izvr{enikovom du`niku, a rje{enje o izvr{enju na sredstvima na ra~unu izvr{enika dostavlja se i banci i prednja dostava se ne razlikuje od dostave predvi|ene odredbama ranijeg Zakona. Komentar uz stav 5. i 6: Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave dostavlja se banci tek po{to postane pravosna`no ({to je i ranije bio slu~aj), osim ako je izvr{enje odre|eno na osnovu mjenice i ~eka sa protestom i povratnim ra~unom, a oni su potrebni za zasnivanje zahtjeva, u kom slu~aju se rje{enje o izvr{enju dostavlja odmah po dono{enju radi pljenidbe sredstava na ra~unu izvr{enika (koje zakonsko rje{enje je novina i razlozi za isto su istaknuti naprijed u dijelu u kome se govori o odre|ivanju i propisivanju vjerodostojnih isprava, komentar uz ~l. 29. ZIP-a).

11

Rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu vjerodostojne isprave ne mo`e se provesti prije pravomo}nosti tog rje{enja. (Kantonalni sud u Sarajevu, P`-371/02 od 2.3.2004. g.)
12 Komentar uz stav 7: Rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se izvr{eniku prilikom preduzimanja prve izvr{ne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu du`nika, rje{enje o izvr{enju se dostavlja i osobi kod koje se stvar nalazi, a o dono{enju rje{enja o izvr{enju sud na pogodan na~in obavje{tava zalo`nog povjerioca ({to je novina u odnosu na ranije odredbe o dostavljanju i ima za cilj za{titu prava zalo`nih povjerilaca u pogledu njihovog namirenja, jer se pravovremeno obavje{tavaju o pokretanju postupka).

IV - PROVO\ENJE

IZVR {ENJA

I ovaj zakon sadr`i odredbe o provo|enju izvr{enja na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju, o vremenu izvr{enja, o radu sudskog izvr{ioca, o ometanju sudskog izvr{ioca u radu i o nepravilnostima pri sprovo|enju izvr{enja, koje se bitno ne razlikuju od ranijih zakonskih odredbi, izuzev u dijelu provo|enja izvr{enja prije pravnosna`nosti i kod ometanja izvr{nog organa pri postupanju, a koje su bile regulisane odredbama ~l. 40. do 45. ZIPa iz 1978. godine. ^lan 41. Izvr{enje na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju (1) Izvr{enje se provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne mo`e se provesti prije pravomo}nosti rje{enja o izvr{enju. (3) Izvr{enje se provodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju.

168 ^lan 41

Op}enito: Odredbe o izvr{enju na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju bile su sadr`ane u ~lanu 41., a o granicama izvr{enja u ~l. 42. ZIP-a iz 1978. godine i iste su pretrpjele izmjene utoliko {to se sada odredbama ovog ~lana reguli{e pitanje provo|enja izvr{enja odre|enog na osnovu vjerodostojne isprave i odre|uje granice provo|enja izvr{enja (ranije ~l. 4. ZIP-a, obim izvr{enja i obezbje|enja). Treba re}i i to da odredbe o provo|enju izvr{enja vi{e ne sadr`e generalno pravilo o nadle`nosti suda za provo|enje izvr{enja, koje je bilo propisano ~l. 40. ZIP-a iz 1978. godine, jer je odredbama ovog zakona odre|ena nadle`nost u odnosu na odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i u odnosu na nadle`nost za provo|enje rje{enja o izvr{enju za svako sredstvo odnosno predmet izvr{enja posebno, {to se ukazalo kao potreba iz dosada{nje prakse sudova, specifi~nog ure|enja BiH, te kantonalnog ustrojstva FBiH i zakonske regulative iz nadle`nosti Federacije i kantona, obavljanja platnog prometa putem transakcijskih ra~una otvorenih kod banaka i drugih finansijskih organizacija, a ne vi{e kod Zavoda za platni promet, te zakonskog ure|enja zemlji{nih knjiga, privatizacije imovine i uspostave registara pravnih i fizi~kih lica, njihove imovine, registra dionica, zalo`enih pokretnih stvari i sl., tako da ovaj zakon ne sadr`i vi{e op}e pravilo ranijeg zakona da ako sud koji je donio rje{enje o izvr{enju nije nadle`an za sprovo|enje izvr{enja, uputi}e svoje rje{enje o izvr{enju nadle`nom sudu radi dostavljanja tog rje{enja i sprovo|enja izvr{enja. Komentar uz stav 1: Za razliku od dosada{njeg zakona, prema kojem je do namirenja tra`ioca izvr{enja prije pravnosna`nosti rje{enja o izvr{enju moglo do}i samo u slu~aju da je izvr{enje odre|eno na osnovu pravosna`ne presude, da se radi o nov~anom potra`ivanju izme|u pravnih lica, te da se isplata i naplata vr{i preko ra~una kod Zavoda za platni promet (sada transakcijskih ra~una kod banaka ili drugih ovla{tenih organizacija za vr{enje platnog prometa), ovaj zakon odre|uje da se izvr{enje provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, s tim {to jasno odre|uje op{tim odredbama o izvr{nosti u kojem slu~aju je rje{enje o izvr{enju izvr{no, te odredbama o pravnim lijekovima u kojim slu~ajevima prigovor i `alba nemaju suspenzivno dejstvo, odnosno u kojim slu~ajevima se izvr{enje provodi i tra`itelj izvr{enja namiruje prije izvr{nosti i pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. Slijedom navedenih odredbi odre|eno je da se izvr{enje provodi odnosno povjerilac namiruje i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (prije rje{avanja po prigovoru, odnosno odmah po dono{enju rje{enja o izvr{enju) u slu~ajevima nov~anog potra`ivanja, i to kada je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza izdr`avanja ({to se opravdava i samom prirodom i karakterom obaveze, a {to je novo zakonsko rje{enje) ili kada se izvr{enje provodi naplatom sa ra~una pravne osobe kod banke u korist istog takvog ra~una pravne osobe (transakcijski ra~uni pravnih lica preko kojih isti obavljaju pla}anja i naplatu u unutra{njem platnom prometu - ovi ra~uni su ranije otvarani kod Zavoda za platni promet) kao tra`ioca izvr{enja, pa se, shodno tome, rje{enje o izvr{enju u prednjim slu~ajevima provodi i tra`ilac izvr{enja namiruje i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, a time po prirodi stvari i prije njegove pravosna`nosti.

^lan 41 169

Iz prednjeg se mo`e zaklju~iti da se radi o su{tinskim promjenama u izvr{nom postupku, kojim se omogu}uje efikasniji i br`i izvr{ni postupak sa aspekta namirenja tra`ioca izvr{enja, a koje svoje upori{te nalaze u ~injenici da postoji izvr{na isprava kojom je pravosna`no utvr|eno potra`ivanje tra`itelja izvr{enja, da izvr{enik nije postupio u paricionom roku za dobrovoljno ispunjenje obaveze i da je kao sredstvo izvr{enja odre|ena pljenidba i prijenos sredstava sa ra~una izvr{enika na isti takav ra~un tra`ioca izvr{enja, pa bi se u slu~aju eventualnog protivizvr{enja isto brzo i efikasno moglo provesti prema tra`itelju izvr{enja, ili tre}em licu, i izvr{iti povrat neosnovano zaplijenjenih i prenesenih sredstava. Do namirenja tra`ioca izvr{enja odnosno provo|enja rje{enja o izvr{enju odre|enog na osnovu izvr{ne isprave u ostalim slu~ajevima dolazi po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (po odbacivanju ili odbijanju prigovora, a {to je opet novo zakonsko rje{enje), izuzev u slu~ajevima kad je Zakonom odre|eno druga~ije, dakle generalno govore}i tra`ilac izvr{enja se namiruje prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti istog (~l. 12. stav 5. ZIP-a), bez obzira da li se radi o nov~anom ili nenov~anom potra`ivanju, jer `alba na rje{enje po prigovoru nema suspenzivno dejstvo, osim izuzetno, kad je to Zakonom odre|eno. Prednje nalazi svoje opravdanje u tom {to bi se u postupku po prigovoru razmotrili razlozi koji spre~avaju izvr{enje obaveze izvr{enika utvr|ene pravosna`nom izvr{nom ispravom i otklonile eventualne nepravilnosti u rje{enju o odre|ivanju izvr{enja, a izvr{enik u svakom slu~aju snosi rizik eventualne provedbe izvr{enja, jer nije postupio u paricionom roku iz izvr{ne isprave, {to ne zna~i da je isti ostao bez za{tite u slu~aju da rje{enje o izvr{enju bude ukinuto u `albenom postupku, jer istom ostaje protivizvr{enje kao na~in povrata onog {to je neosnovano dao tra`iocu izvr{enja, a u krajnjem slu~aju izvr{enik se mo`e obe{tetiti i kroz parni~ni postupak pokrenut po tu`bi za neosnovano oboga}enje. Komentar uz stav 2: Izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne mo`e otpo~eti prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, {to zna~i da ne}e po~eti ako je izvr{enik blagovremeno podnio obrazlo`en prigovor kojim osporava i dio rje{enja kojim mu je nalo`eno pla}anje. Izuzetak je provo|enje izvr{enja i prije pravosna`nosti rje{enja, odmah po njegovom dono{enju, ako je izvr{enje odre|eno na temelju vjerodostojnih isprava mjenice i ~eka, u kom slu~aju ne mo`e do}i do namirenja tra`ioca izvr{enja prije pravosna`nosti rje{enja, ve} se samo preduzima radnja izvr{enja pljenidbe nov~anih sredstava na ra~unu izvr{enika za iznos odre|en u rje{enju o izvr{enju. Ako je prigovor izjavljen samo protiv rje{enja o izvr{enju u dijelu kojim se odre|uje izvr{enje, ono se sprovodi na isti na~in kao i kada se radi o prigovoru na rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu izvr{ne isprave, pod uvjetom da takav prigovor bude odbijen. Na ovaj na~in, pljenidba izvr{enikovih sredstava na osnovu rje{enja o izvr{enju odre|enog temeljem ~eka i mjenice kao vjerodostojnih isprava, u prednjim slu~ajevima, do okon~anja parni~nog postupka bi u znatnoj mjeri uticala na pona{anje izvr{enika u pogledu odugovla~enja postupka ({to je izvr{enik po-

170 ^lan 42

stizao ranije, jer je raspolagao sredstvima, odnosno nov~anim iznosom za koji je odre|eno izvr{enje), odnosno kako izvr{eniku nije u interesu da sredstva stoje blokirana, te da istim vi{e ne raspola`e, i sam bi nastojao da ubrza postupak, a tra`ilac izvr{enja je pljenidbom navedenih sredstava obezbije|en u pogledu namirenja svog potra`ivanja. O drugim razlozima, koji idu u prilog ovakvih zakonskih rje{enja kod provo|enja izvr{enja na osnovu vjerodostojnih isprava, govoreno je ve} dovoljno i u ranijim tekstovima, pa ih nema potrebe ovdje ponavljati. 9 Komentar uz stav 3: Propisuju}i da se izvr{enje provodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju., ostalo se dosljedno na primjeni na~ela strogog formalnog legaliteta, u {irem smislu, jer je rje{enjem o izvr{enju odre|eno izvr{enje koje je u skladu i u granicama izvr{ne isprave, a gledaju}i sa aspekta za{tite izvr{enika i njegove imovine prednjim pravilom se spre~ava prekomjerno zahvatanje u imovinu izvr{enika i isto mora odgovarati prirodi, karakteru, sadr`aju i obimu koji je potreban za namirenje tra`bine tra`ioca izvr{enja. S tog aspekta je i prihvatljivo pravno stanovi{te da utvr|ivanje nov~ane obaveze iskazano u procentu u odnosu na izvr{enikova primanja, a u pogledu obaveze izdr`avanja, nije u suprotnosti sa prednjim na~elom i odredbom i da se na taj na~in ne vr{i prekomjerno zahvatanje u izvr{enikovu imovinu:

10

Naime, sama ~injenica da je du`nik u penziji, nije od zna~aja za pravilnost prvostepenog rje{enja, imaju}i u vidu da je visina izdr`avanja prema izvr{nom naslovu dosu|ena u procentu, a to u praksi zna~i, da ako se primanja du`nika povise ili pak snize, da se od istih uvijek za izdr`avanje odbija samo procenat primanja, pa je realan iznos izdr`avanja ve}i ili manji upravo zavisno od visine primanja. (Kantonalni sud u Sarajevu, G`-63/02 od 14.6.2002. g.)
^lan 42. Vrijeme izvr{enja (1) Izvr{enje se provodi radnim danom u vremenu od 7,00 do 19,00 sati . (2) Sud mo`e zaklju~kom odrediti da se izvr{enje provede i neradnim danom ili no}u ako za to postoji opravdan razlog. 1 Op}enito: Vrijeme preduzimanja izvr{nih radnji bilo je regulisano odredbama ~l. 43. ZIP-a iz 1978. godine i za razliku od tih odredbi sad se precizira ta~no vrijeme u danu, nazna~uju}i sate u kojima se mogu preduzimati izvr{ne radnje, a ne samo odre|enje da se izvr{enje mo`e provoditi danju, i odre|uje da se izvr{enje mo`e provoditi ako za to postoje opravdani razlozi i u ostale dane ili no}u, a ne ako postoji opasnost od odga|anja kako je to ranije bilo propisano. Treba ista}i da se odredbe ovog ~lana ne odnose na provo|enje izvr{enja i preduzimanja pojedinih izvr{nih radnji u prostorijama suda i u radnom

^lan 42 171

vremenu, odnosno ovdje se imaju u vidu preduzimanja izvr{nih radnji radnim danom van radnog vremena, u neradne dane i no}u, van sudskih prostorija. 3 Komentar uz stav 1: Ranijoj odredbi da se izvr{enje sprovodi radnim danom i to danju, prigovaralo se u pogledu pojma danju, koji pojam je pravna teorija smatrala neodre|enim i kao takvim pogodnim da stvara nedoumice i otvara prostor za primjedbe izvr{enika i pod ovim pojmom trebalo je podrazumijevati vrijeme od 6 do 22 sata (Neboj{a [arki} i Dragan Ra{i}, Priru~nik za primjenu Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991, str. 139). Otklanjaju}i prednje prigovore, sad je propisano i vrijeme u danu u koje se mogu preduzimati izvr{ne radnje, a propisuju}i da je to vrijeme od 7.00 do 19.00 sati nisu prihva}ena stajali{ta iskazana u pravnoj teoriji da bi vrijeme preduzimanja izvr{nih radnji trebalo da bude od 7.00 do 22.00 sata. Kako je prednjom odredbom propisano da se izvr{enje provodi radnim danom, to se prakti~no izvr{enje ne provodi nedeljom, subotom ukoliko je neradni dan, dr`avnim i entitetskim praznicima, a koji su zakonom odre|eni kao takvi. U pogledu subote kao neradnog ili radnog dana u pravnoj teoriji, a i u dosada{njoj praksi sudova, izvr{enje se provodilo subotom ukoliko je to bio radni dan za sud. Me|utim, ako izvr{enje provode druge ustanove ili organi, kao pomo}ni sudski organi, oni mogu postupati u izvr{nim stvarima bez obzira {to tada sud ne radi pljenidba nov~anih sredstava sa transakcijskog ra~una izvr{enika od strane banke. Zna~i da odre|enost subote kao radnog dana ne treba uvijek vezivati za rad suda koji provodi izvr{enje, ve} za rad subjekta ovla{tenog za preduzimanje izvr{enje radnje. Komentar uz stav 2: Pravilo je da se izvr{enje provodi danju i radnim danom, me|utim ovom odredbom ~ini se izuzetak od tog pravila i odre|uje se da se isto mo`e provoditi i u neradne dane ili no}u, ali samo ako za to postoje opravdani razlozi. Diskreciona ocjena opravdanosti razloga koji omogu}avaju preduzimanje izvr{nih radnji neradnim danom ili no}u jeste na sudu odnosno izvr{nom sudiji. O kriterijumu po osnovu kojeg bi sud cijenio razloge opravdanim ili neopravdanim nisu ustanovljena nikakva pravila, a niti Zakon upu}uje na isti, me|utim prilikom dono{enja prednje ocjene trebalo bi voditi ra~una o opasnosti da bi se u radne dane ili u vremenu od 7.00 do 19.00 sati moglo osujetiti ili ote`ati provo|enje izvr{enja, odnosno da bi mogla nastupiti {teta (zapljena brzo kvarljivih stvari, zapljena robe u transportu u neradne dane ili no}u i sl.). Odluku da se izvr{enje provede ili pak da se preduzmu pojedine izvr{ne radnje u neradni dan, odnosno mimo vremena od 7.00 do 19.00 sati, sud donosi u formi zaklju~ka . Slu`beno lice ne bi smjelo pristupiti provo|enju izvr{enja odnosno preduzimanju izvr{nih radnji u neradne i prazni~ne dane ili no}u bez posebnog zaklju~ka suda o prednjem. Prednji zaklju~ak slu`beno lice je du`no prezentovati izvr{eniku prilikom preduzimanja izvr{ne radnje, a protiv ovog zaklju~ka nije dozvoljen pravni lijek (prigovor ili `alba).

172 ^lan 43

^lan 43. Rad sudskog izvr{ioca (1) Pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine, u skladu sa ovim zakonom, mo`e se vr{iti samo ako je to neophodno za postupak izvr{enja. (2) Sudski izvr{ilac je du`an prilikom pretresa izvr{enikovog stana ili odje}e koju on nosi na sebi i preduzimanja drugih izvr{nih radnji postupati s du`nim obzirom prema licu izvr{enika i ~lanovima njegovog doma}instva. (3) Izvr{nim radnjama u izvr{enikovom stanu kojima ne prisustvuje izvr{enik, njegov zakonski zastupnik, punomo}nik ili odrasli ~lan njegovog doma}instva mora prisustvovati jedan punoljetni svjedok. (4) Izvr{enje u prostoriji pravnog lica provodi se tako da sudski izvr{ilac prije obavljanja izvr{ne radnje zatra`i od zastupnika pravnog lica da on sam ili lice koje on odredi bude prisutno njenom obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskog izvr{ioca ili ako ga sudski izvr{ilac ne zatekne u prostoriji pravnog lica prilikom preduzimanja izvr{ne radnje, radnju }e, sprovesti u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka. (5) Ako izvr{nu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaklju~ana, a izvr{enik ili njegov zastupnik nije prisutan ili ne}e prostoriju otvoriti, sud ski izvr{ilac }e uz upotrebu primjerenih sredstava otvoriti prostoriju u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka i policije. (6) O obavljanju izvr{nih radnji prema odredbama st. 3. do 5. ovog ~lana sudski izvr{ilac sastavit }e poseban zapisnik koji }e potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijest o izvr{enoj sudskoj radnji zaka~it }e se na vrata stana odnosno prostorije. 1 Op}enito: Odredbe o postupanju odnosno radu sudskog izvr{ioca, pod nazivom postupanje slu`benog lica, bile su regulisane ~l. 44. ZIP-a iz 1978. godine i istim su se propisivala pravila o postupanju slu`benog lica pri preduzimanju izvr{nih radnji prema izvr{eniku (du`niku), te u njegovom stanu i postupanju kad izvr{nu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaklju~ana, a stekli su se uslovi za prisilno otvaranje. Za razliku od prednjih pravila, u ovom ~lanu su ista dopunjena odredbama o uslovima kada se mo`e vr{iti pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine, odredbama o izvr{enju u prostoriji pravnog lica (koje odredbe su bile u ~l. 45. ZIP-a iz 1978. godine, kao samostalan ~lan). Komentar uz stav 1: Odredba da se pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine u skladu sa ovim zakonom mo`e vr{iti samo ako je to neophodno za postupak izvr{enja, pored ostalih odredbi ovog ~lana i odredbi o ograni~enjima izvr{enja, upravo ukazuje da na~elo za{tite izvr{enika nije

^lan 43 173

napu{teno ukidanjem pojedinih instituta koji su u suprotnosti sa ciljeviima izvr{nog postupka, a koji su bili na {tetu tra`ioca izvr{enja (prijedlog izvr{enika za odga|anje izvr{enja iz ~l. 63. ZIP-a iz 1978. godine), ve} da je isto i dalje dosljedno izvr{nom postupku, ali je svedeno na mjeru koja isklju~uje zloupotrebu ovog na~ela od strane izvr{enika i spre~ava nastanak eventualne {tete po tra`ioca izvr{enja odugovla~enjem postupka. 3 Dva su uslova za pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine. Prvi uslov je da se ulazak vr{i u skladu sa ovim zakonom, {to zna~i da mora postojati zakonski osnov odluka suda zasnovana na Zakonu i da se ulazak vr{i na Zakonom propisan na~in, i drugi, da se ulazak i pretra`ivanje mo`e vr{iti samo ako je to neophodno za postupak izvr{enja. Neophodnost kao kriterij po osnovu kojeg bi se donosila odluka o pretra`ivanju i ulasku u posjed izvr{enikove imovine je pre{iroko postavljen i neprecizan kriterij, me|utim isto bi se moglo cijeniti u odnosu na samu radnju izvr{enja kojom se ostvaruje potra`ivanje, i to u odnosu na to da li se potra`ivanje mo`e realizovati i namiriti izvo|enjem izvr{ne radnje na drugom mjestu ili na druga~iji na~in. Komentar uz stav 2: Odredbe ovog stava u cijelosti su preuzete iz ranijeg zakona, pa je mo`da ovdje potrebno naglasiti da sudski izvr{ioci trebaju biti posebno oprezni i takti~ni po{to se preduzimanjem ovih izvr{nih radnji zadire ne samo u imovinu izvr{enika nego i u njegovu li~nost, kao i u egzistenciju njegove porodice. Slu`beno lice odnosno sudski izvr{ilac treba da ima nalog sudije da preduzme izvr{enje radnje i da iz rje{enja o izvr{enju proizlazi da su ove radnje u sastavu provo|enja odre|enog izvr{enja. Ako za to postoje razlozi (izvr{enik dr`i kod sebe novac, vrijedne predmete, isprave, stvar koju treba oduzeti), sudski izvr{ilac je ovla{ten da izvr{i pretra`ivanje izvr{enikovog odijela, a po{to je to odje}a koju on nosi na sebi to je izvjesno da je izvr{enik prisutan i da pri tome nisu potrebni svjedoci. Za pretpostaviti je da }e sudski izvr{ilac izvr{iti pretresanje izvr{enika putem odgovaraju}eg lica ako je izvr{enik osoba drugog spola (odredbama Zakona ovo pitanje nije precizirano, d ali na prednje upu}uju odredbe ovog stava odre|enje du`nog obzira). Odredbama ZIP-a se ne propisuju pravila o pitanju prisustva javnosti pri preduzimanju ovih izvr{nih radnji, ali provo|enju izvr{enja izvan ro~i{ta mogu prisustvovati stranke i zainteresovana lica u~esnici i slu`beno lice ne smiju dozvoliti {iru javnost po{to se radi o stanu izvr{enika, a niti izvr{enik mo`e da insistira na javnosti jer bi to moglo ometati izvr{enje. Komentar uz stav 3. i 4: Ove odredbe su preuzete iz ranijeg zakona, s tim {to se sad umjesto dva gra|anina kao svjedoka pri preduzimanju izvr{nih radnji predvi|a samo jedan, a kod pravnih lica se vi{e ne tra`i uslov da se ponovi zahtjev da zastupnik pravnog lica odredi lice koje }e prisustvovati preduzimanju izvr{nih radnji, ve} je potrebno da on odbije da to u~ini odnosno postupi u skladu sa zahtjevom. Komentar uz stav 5: Ovom odredbom normira se upotreba sile pri ulasku u prostoriju koja je zaklju~ana, kad izvr{enik ili njegov zastupnik nisu prisutni, ili ne}e da je otvore, pa se propisuje da }e se ista otvoriti od strane izvr{ioca

174 ^lan 43

upotrebom primjerenih sredstava, i to uz prisutnost jednog svjedoka i policije. Novina je u ovoj odredbi {to se kao kriterij za nasilno otvaranje i ula`enje u prostorije izvr{enika, uzima primjereno sredstvo, u cilju izbjegavanja stvaranja {tete bilo izvr{eniku ili tra`iocu izvr{enja, a {to je, ustvari, slijed odredbi stava 1. i 2. ovog ~lana. 8 Komentar uz stav 6: I ova odredba predstavlja novinu i uvodi kao obavezu suda odnosno sudskog izvr{ioca da o izvr{enim radnjama iz st. 3. do 5. mora sa~initi poseban zapisnik koji }e potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijesti o izvr{enoj sudskoj radnji zaka~it }e se na vrata stana odnosno prostorije i mo`e se se re}i da je popunila prazninu u cilju obavje{tavanja izvr{enika o izvr{enoj radnji, ~ime se isklju~uju osnovi sumnje ulaska u izvr{enikov prostor od strane neovla{tenog lica i nezakonitog otu|enja stvari i novca iz prostora, a izvr{niku se daje do znanja da je radnja izvr{ena te isti mo`e tra`iti da se otklone eventualne nepravilnosti u provo|enju izvr{enja, ukoliko su po~injene od strane sudskog izvr{ioca. ^lan 44. Ometanje sudskog izvr{ioca u radu (1) Sudski izvr{ilac je ovla{ten da udalji lice koje ometa provo|enje izvr{enja. (2) Prilikom provo|enja prisilnih radnji predvi|enih ovim zakonom te radnje moraju biti nu`ne u postupku izvr{enja a upotrijebljena sila ili prinuda i proporcionalna okolnostima slu~aja. (3) U toku postupka izvr{enja predvi|enog ovim zakonom policija je du`na pru`iti sudskom izvr{iocu svu pomo} neophodnu za provo|enje izvr{enja. Sudski izvr{ilac mo`e, po potrebi, nalo`iti i upotrebu sile prema licu koje ometa izvr{enje. (4) Pri postupanju policije po nalogu sudskog izvr{ioca na odgovaraju}i na~in se primjenjuju propisi o unutra{njim poslovima odnosno sudskoj policiji. (5) U slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pru`anje pomo}i u provo|enju izvr{enja, sud je du`an o tome obavijestiti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde7. 1 Op}enito: Odredbe o ometanju sudskog izvr{ioca u radu, ometanje slu`benog lica u radu bile su sadr`ane u ~l. 46. godine, i prema istim je sudski izvr{ilac bio ovla{ten da udalji provo|enje izvr{enja, a prema okolnostima slu~aja i da pod nazivom ZIP-a iz 1978. lice koje ometa zatra`i pomo}

U Zakonu o izvr{nom postupku Republike Srpske, umjesto ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde", stoji "Ministarstvo unutra{njih poslova Republike Srpske, putem Ministarstva pravde"

^lan 43 175

nadle`nog organa policije, a koja ovla{tenja sudski izvr{ilac ima i po odredbama ovog zakona. 2 Pored prednjih ovla{tenja, odredbama ovog ~lana je propisano da prisilne radnje predvi|ene ovim zakonom moraju biti nu`ne, a upotrijebljena sila ili prinuda i proporcionalna okolnostima slu~aja, te je jasno odre|eno da sudski izvr{ilac ima ovla{tenje da zatra`i pomo} policije i po potrebi nalo`i i upotrebu sile prema licima koja ometaju izvr{enje, a da je u ovakvom slu~aju policija du`na pru`iti pomo} i na odgovaraju}i na~in postupati po propisima o unutra{njim poslovima. U slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pru`anje pomo}i u provo|enju izvr{enja, sud je du`an o tome obavijestiti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde. Za prednjom normativom postupanja policije u izvr{nim stvarima, po nalogu suda odnosno sudskog izvr{ioca, ukazala se potreba uo~ena kroz postupke izvr{enja najve}im dijelom kod sredstva izvr{enja ispra`njenja i predaje nekretnine, te pljenidbe i predaje pokretnih stvari, u kojim slu~ajevima se de{avalo da policija ne reaguje, pod obja{njenjem da propisima po kojima postupanju to nije predvi|eno, a {to je ~inilo napore suda da izvr{i sudsku odluku u svakom slu~aju uzaludnim i ni u kom slu~aju nije moglo doprinositi pravnoj sigurnosti i uspostavi sigurnijeg poretka u za{titi imovine i prava gra|ana. S obzirom na izlo`eno, da sud ne mo`e neposredno primijeniti silu i stvoriti uslove, kada je to potrebno, za preduzimanje odgovaraju}e izvr{ne radnje, mo`e se re}i da je prednja normativa prihvatljiva i u svakom slu~aju vodi sigurnijem i efikasnijem provo|enju izvr{enja sudskih odluka u Zakonom propisanim granicama za eventualnu upotrebu sile, s kojim ciljem je u stavu 5. ovog ~lana utvr|ena obaveza suda da u slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pru`anje pomo}i u provo|enju izvr{enja o tome obavijesti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde. Da ne bi do{lo do povrede prava izvr{enika i lica koja ometaju izvr{enje prekomjernom upotrebom sile u cilju stvaranja uslova za provo|enje izvr{enja i kako bi se isklju~ilo samovlasno postupanje u~esnika u postupku, propisane su i granice upotrebe sile u prednjim slu~ajevima u stavu 2. ovog ~lana, a prilikom primjene sile treba imati u vidu i odredbe iz ~l. 43. ovog zakona. ^lan 45. Nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja (1) Stranka ili u~esnik mogu podneskom tra`iti od suda da otkloni nepravil nost koju je sudski izvr{ilac u~inio u provo|enju izvr{enja. (2) Sud mo`e zaklju~kom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog izvr{itelja. 1 Op}enito: Odredbe o otklanjanju nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja bile su sadr`ane u ~l. 47. ZIP-a iz 1978. godine i za razliku od odredbi ovog zakona

176 ^lan 45

koje reguli{u prednje, odluku o ukidanju nezakonitih i nepravilnih radnji sud je donosio u formi rje{enja, a za koju odluku je sada propisano da se donosi u formi zaklju~ka. Odredbe i jednog i drugog zakona ne sadr`e pravila o postupanju suda ili pak dono{enju odre|ene odluke kad nije bilo nepravilnosti u provo|enju izvr{enja, odnosno nije bilo nezakonitih ili nepravilnih radnji sudskog izvr{ioca, a stranka ili u~esnik zatra`e od suda otklanjanje nepravilnosti. Bilo bi cjelishodno i opravdano o rezultatu razmatranja podneska obavijestiti podnosioca, i ne bi vodilo nekoj procesnoj povredi da se zahtjev za otklanjanje nepravilnosti odbije i o tom donese zaklju~ak koji bi se dostavio stranci, jer u svakom slu~aju sud zaklju~kom odlu~uje o procesnim pitanjima i vo|enju izvr{nog postupka. 2 Izvr{ne radnje kao fakti~ke redovito vr{i sudski izvr{ilac, po nalogu, uputstvima i pod nadzorom sudije, i to je tzv. posredno izvr{enje, odnosno izvr{enje koje ne provodi sudija. Kako su u pitanju fakti~ke radnje, za koje se radi njihovog pravilnijeg preduzimanja daju i dodatna uputstva i nalozi od strane sudije, to lice koje ih neposredno provodi odnosno preduzima ne mora imati pravni~ku spremu, ve} se vi{e tra`i njegova operativnost, komunikativnost, prakti~no iskustvo i rutina, a nadasve da nije sklono zloupotrebi prava. Sudska praksa je pokazala da te radnje uspje{no preduzimaju radnici i slu`benici suda, te da nije neophodno da ih sudija preduzima neposredno, ali ne treba gubiti iz vida da se ipak radi o procesnim radnjama, radnjama suda u postupku izvr{enja. Odatle i proizlazi osnov za ovla{tenje (i obavezu, jer izvr{ilac nije pravni~ku struke) sudiji da kontroli{e rad sudskog izvr{ioca, da mu daje uputstva o na~inu provo|enja izvr{enja i preduzimanju pojedinih radnji, te da, ukoliko utvrdi nepravilnosti u preduzimanju radnji od strane sudskog izvr{ioca, donose odluku o njihovom otklanjanju. Pravnoj prirodi i funkciji ovog procesnog sredstva ne odgovara odre|ivanje roka u kojem se zahtijeva otklanjanje nepravilnosti. Tra`enje se mo`e izjaviti sve dok postupak te~e i u vremenu do kada se jo{ uvijek mo`e u~injena nepravilnost otkloniti. Ako je sud ve} donio odluku povodom izvr{ne radnje, pa i kada je nepravilna, tada se mo`e govoriti o nezakonitosti odluke i ulo`iti pravni lijek protiv te odluke (Dr. Borivoj Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1987, str. 143). Ne mo`e se odlo`iti izvr{enje uslijed izjavljivanja prednjeg pravnog sredstava, do okon~anja postupka po zahtjevu za otklanjanje nepravilnosti, a koja mogu}nost je postojala shodno ~l. 63. stav 1. ta~. 9. ZIP-a iz 1978. godine, koje odredbe navedenog ~lana ne poznaje novi ZIP . Podnesak kojim se tra`i otklanjanje nepravilnosti nakon provedbe postupka javne dra`be i predaje stvari kupcu, koji preuzimanjem postaje njen vlasnik, bio bi bezuspje{an u odnosu na isticanje nepravilnosti u~injenih prilikom procjene i prodaje stvari, na {ta ukazuje i sudska praksa, a {to opet upu}uje na zaklju~ak da se prednji zahtjevi moraju isticati neposredno po u~injenoj povredi, dakle po izvr{enom popisu i procjeni, u toku postupka prodaje, ali prije predaje stvari kupcu, jer sa predajom stvari kupac postaje njen vlasnik.

^lan 46 177

Kad je prodaja stvari izvr{ena javnom dra`bom i stvar predana kupcu koji je stvar preuzeo i postao njezin vlasnik, ne mo`e se vi{e u izvr{nom postupku s uspjehom tra`iti otklanjanje nepravilnosti koju je slu`bena osoba u~inila u provo|enju procjene i prodaje stvari. (VsH, Gzz-112/81 od 26.1.1982. godine, prema: Ivica Crni}, Izvr{ni postupak u praksi, Zagreb, 1989, str. 67)
6 Kad sud utvrdi postojanje nepravilnosti u radu sudskog izvr{ioca, preduzet }e odre|ene mjere da ih otkloni, kao {to su upozorenje slu`benom licu, pokretanje disciplinskog postupka ili preduzimanje drugih Zakonom predvi|enih mjera i radnji ukoliko ima elemenata prekr{ajne ili krivi~ne odgovornosti. Sud mo`e konstatovati odre|ene nepravilnosti u radu sudskog izvr{ioca i istovremeno konstatovati, nakon izvr{ene procjene o uticaju predmetne radnje na samo izvr{enje, da ista nije bitno uticala i ne uti~e na provo|enje izvr{enja, te u tom kontekstu predmetnu provedenu radnju odr`ati na snazi.

V - PRIGOVOR
^lan 46. Prigovor (1) Rje{enje o izvr{enju mo`e se pobijati prigovorom. (2) U pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe o `albi iz Zakona o parni~nom postupku. (3) Rje{enje kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen tra`ilac izvr{enja mo`e pobijati samo `albom. 1 Uop{teno: Ovaj ~lan je ostao nepromijenjen u odnosu na raniji ~lan 48. Zakona o izvr{nom postupku biv{e SFRJ u dijelu stava 1. kojim je propisano, da se rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo prigovorom. Novina u stavu 1. ovog ~lana, u odnosu na ranije zakonsko rje{enje, jeste u tome {to se rje{enje o izvr{enju mo`e pobijati samo prigovorom, {to zna~i da se rje{enje o odre|ivanju izvr{enja i rje{enje o tro{kovima izvr{nog postupka, koje je sadr`ano u rje{enju o izvr{enju, mo`e pobijati prigovorom, kao jedinim pravnim lijekom protiv rje{enja o izvr{enju. Za razliku od ovakvog zakonskog rje{enja, ranije va`e}im ZIP-om (~lan 48) bilo je propisano da rje{enje o izvr{enju du`nik mo`e pobijati prigovorom, a odluka o tro{kovima izvr{nog postupka, prema istoj zakonskoj odredbi, pobijala se `albom. Odredbom ~lana 46. novog Zakona o izvr{nom postupku, stavljena je u istu ravan odluka izvr{nog suda o prijedlogu za odre|ivnje izvr{enja i odluka o prijedlogu za naknadu tro{kova izvr{nog postupka. O tro{kovima postupka odlu~uje izvr{ni sud i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi ostvarenja tro{kova (~lan 16. stav 7. ovog zakona). U praksi ve} postoje razli~iti stavovi u pogledu novog zakonskog rje{enja o tro{kovima izvr{nog postupka. Pored odobravanja ovakvog zakonskog rje{enja,

178 ^lan 46

postoje i kritike, pri ~emu se ukazuje na to da nije posve}eno dovoljno pa`nje ovom pitanju i da je i dalje trebalo ostaviti ranije zakonsko rje{enje prema kojem se odluka o tro{kovima postupka pobijala `albom. Mislim da novo zakonsko rje{enje ima opravdanje. Nema smetnje da izvr{ni sud meritorno odlu~uje o tom dijelu zahtjeva stranaka, jer izvr{ni sud odlu~uje i o pojedinim prigovorima materijalnopravnog karaktera. Uostalom, ovakvo zakonsko rje{enje u skladu je sa konceptom novog ZIP-a o izvr{avanju rje{enja o izvr{enju prije njihove pravosna`nosti. 3 Ovaj ~lan sadr`i novi stav 2, koji nije sadr`avao raniji zakon, ~ime je stav 2. dopunjen propisom u pogledu sadr`ine prigovora koji upu}uje na to da se u pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o `albi iz ZPP-a i u pogledu na~ina pobijanja rje{enja kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen. Uz stav 1: Iz stilizacije stava 1. ovog ~lana proizlazi da je prigovor jedini pravni lijek protiv rje{enja o izvr{enju, {to zna~i da se rje{enje o izvr{enju ne mo`e pobijati `albom. Prigovor je redovni pravni lijek. Podnosi ga stranka u izvr{nom postupku koja je nezadovoljna rje{enjem o izvr{enju. Propis ove zakonske odredbe odnosi se na prigovor stranke protiv rje{enja o izvr{enju donesenog na osnovu izvr{ne isprave iz ~lana 23. ovog zakona. O prigovoru, kao pravnom lijeku protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave, bit }e rije~i u komentaru ~lana 50, a o prigovoru tre}eg lica u ~lanu 51. ovog zakona. Zakonima o parni~nom postupku koji su u primjeni u entitetima Bosne i Hercegovine nije propisan poseban postupak izdavanja platnog naloga, koji je bio propisan ranije va`e}im ZPP-om koji je bio u primjeni u republikama biv{e SFRJ. Zato ovi procesni zakoni ne propisuju prigovor protiv platnog naloga koji je imao odre|enih sli~nosti sa prigovorom protiv rje{enja o izvr{enju. Prigovor kao redovan pravni lijek predvi|en je odredbom ~lana 30. stav 3. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (Slu`beni list SRBiH broj 33/77, 12/87, 30/90, 7/92) koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu ~lana 12. Ustavnog zakona za sprovo|enje Ustava Republike Srpske (Slu`beni glasnik Republike Srpske broj: 21/92), a u Federaciji Bosne i Hercegovine se primjenjuje na osnovu Zakona o potvr|ivanju Uredbe sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republi~ki zakoni (Slu`bene novine Bosne i Hercegovine broj 13/94). Stavom 4. navedene zakonske odredbe propisano je da se na nalog iz stava 1. istog ~lana (koji sud izdaje na temelju otkaza zakupodavca) primjenjuju odredbe ZPP-a. Sli~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju i prigovora protiv otkaznog naloga ogledaju se u tome {to je i ovaj prigovor (protiv naloga) specifi~an i redovan je pravni lijek. I kod odluka po prigovoru, u oba slu~aja se odlu~uje o osnovanosti prigovora, a od te odluke zavisi pravna sudbina rje{enja o izvr{enju, odnosno naloga, tako da ako parni~ni sud na|e da su prigovori

^lan 46 179

neosnovani, ne usvaja ponovo zahtjev, ve} odbija prigovor izvr{enika odnosno tu`enog i rje{enje o izvr{enju odnosno nalog odr`ava na snazi. 8 Razlikuju se u tome {to prigovor protiv otkaznog naloga nije remonstrativan pravni lijek i {to ovaj prigovor ima suspenzivno dejstvo. Takvo dejstvo u odnosu na otpo~injanje i tok izvr{nog postupka nema prigovor protiv rje{enja o izvr{enju koji suspenzivno djeluje samo u odnosu na radnju namirenja tra`ioca izvr{enja, s tim da u izuzetnim, ovim zakonom propisanim slu~ajevima, ni u odnosu na radnju namirenja, prigovor protiv rje{enja o izvr{enju nema suspenzivno dejstvo (~lan 12. st. 5. ovog zakona). Specifi~nosti prigovora protiv rje{enja o izvr{enju sastoje se i u tome {to se dono{enjem rje{enja po prigovoru stranci koja je nezadovoljna tim rje{enjem omogu}ava pravo na `albu, kao jedno od Ustavom zagarantovanih prava i prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (~lan 13. Konvencije), koja se prema ~lanu II ta~ka 2. Ustava primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima primat nad doma}im zakonodavstvom. Prema ovom ~lanu Konvencje, kojim je propisano pravo na djelotvoran pravni lijek, svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, ~ak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda u~inila lica u vr{enju svoje slu`bene du`nosti. Ovakvo stanovi{te u pogledu prava na pravni lijek, da prigovor predstavlja potpuno o`ivotvorenje ustavne garancije o pravu na `albu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke sudova kojima se rje{ava o pravima ili na zakonom osnovanim interesima stranaka, izrazili su Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika u: Sudsko izvr{no pravo, op}i dio, 1980, str. 256. Takvo stanovi{te izra`eno je u ni`e navedenoj sudskoj praksi:

Du`nik u izvr{nom postupku protiv rje{enja o izvr{enju mo`e izjaviti prigovor u smislu ~lana 8. stav 2. i ~lana 48. ZIP-a. Prema odredbi citiranog ~lana 8. stav 3. prigovor se izjavljuje u roku od 8 dana od dana dostavljanja prvostepenog rje{enja, pa kako je rok za izjavljivanje prigovora zakonski rok, propu{tanje da se prigovor podnese u zakonskom roku dovodi do gubitka tog procesno-pravnog ovla{tenja (neobjavljeno Rje{enje Kantonalng suda u Sarajevu, P`-222/02 od 28.5.2003. godine). Du`nik nema pravo da tra`i povra}aj kamate koju je naplatio povjerilac u izvr{nom postupku na temelju pravosna`nog rje{enja o izvr{enju iako mu je presudom bila dosu|ena samo glavnica duga, bez kamate. Propust tu`enog da izjavi prigovor protiv rje{enja kojim se odre|uje izvr{enje, ima za posljedicu da takvo rje{enje predstavlja punova`an osnov za naplatu tra`bine (Vrhovni sud BiH P`-396/86 od 18.2.1987. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 1/87).
10 Uz stav 2: Prigovor mora da sadr`i sve potrebne podatke da bi izvr{ni sud mogao po njemu postupati. Po{to se prema stavu 2. ovog ~lana na sadr`aj prigovora primjenjuju odredbe o `albi iz ZPP-a, to zna~i da prigovor mora da sadr`i: ozna~avanje rje{enja protiv kojeg je izjavljen, izjavu da li se rje{enje

180 ^lan 46

pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu, razlog pobijanja i potpis podnosioca prigovora (~lan 205. Zakona o parni~nom postupku). Analognom primjenom odredaba ZPP-a o `albi, u slu~aju da je prigovor nepotpun, izvr{ni sud }e primjenom ~lana 206. stav 1. ZPP zaklju~kom, koji je u ovom slu~aju pravno izjedna~en sa rje{enjem parni~nog suda iz iste zakonske odredbe, pozvati podnosioca prigovora na otklanjanje nedostataka u prigovoru, uz upozorenje na posljedice propu{tanja iz stava 2. ~lana 206. ZPP-a. 11 12 Me|utim, specifi~nosti koje su svojstvene prigovoru, zbog kojih se odredbe o `albi iz ZPP-a ne primjenjuju na sadr`inu ovog pravnog lijeka ti~u se izno{enja prigovora o zastari i prigovora u pogledu potra`ivanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom (prebijanje) ili za potra`ivanja koja su me|u strankama nesporna, {to predstavlja razloge za prigovor, a prema odredbama ZPP-a o `albi, u `albi se navedeni prigovori ne mogu iznositi. Isti slu~aj je i sa izno{enjem novih ~injenica, koje se prema ZPP-u u `albi ne mogu iznositi (osim izuzetno), dok se u prigovoru mogu iznositi razlozi koji spre~avaju izvr{enje, koji u parni~nom postupku imaju karakter novih ~injenica. Povodom prigovora koji nije obrazlo`en, pravilnost i zakonitost rje{enja se ispituje po slu`benoj du`nosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na povrede odredaba parni~nog postupka (~lan 221. ZPP-a), u vezi sa ~lanom 21. stav 1. entitetskih Zakona o izvr{nom postupku. Uz stav 3: Odredbom ~lana 12. stav 2. ovog zakona propisano je da se protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e izjaviti prigovor, a `alba kad je to ovim zakonom odre|eno. Slu~aj kada se rje{enje doneseno u prvom stepenu pobija `albom propisan je stavom 3. ovog ~lana. Saglasno ovoj zakonskoj odredbi, ako je rje{enjem prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen, tra`ilac izvr{enja mo`e to rje{enje pobijati samo `albom. Sadr`aj ovog propisa upu}uje na to da izvr{ni sud prije odlu~ivanja o osnovanosti prijedloga za izvr{enje ispituje procesne pretpostavke ~ije postojanje je nu`no za pokretanje izvr{nog postupka i za odlu~ivanje o osnovanosti prijedloga za izvr{enje. ZIP-om su propisane neke procesne pretpostavke: npr. ~lanom 35. je propisano da ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvr{na isprava u originalu ili ovjerenom prepisu sa potvrdom izvr{nosti, zatim pitanje mjesne nadle`nosti izvr{nog suda (koja je isklju~iva) i koja je odre|ena prema sredstvima i predmetima izvr{enja. Budu}i da ovaj zakon ne propisuje sve procesne pretpostavke od ~ijeg ispunjenja zavisi dopu{tenost prijedloga za izvr{enje, supsidijarnom primjenom ZPP izvr{ni sud pazi po slu`benoj du`nosti na ispunjenje procesnih pretpostavki koje propisuje ZPP (na strana~ku i parni~nu sposobnost i na zastupanje stranke, ~lan 293. st. 3. istog zakona). Kada izvr{ni sud na|e da nisu ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje izvr{nog postupka, prijedlog za izvr{enje }e odbaciti, kao nedopu{ten (izuzetak je kod relativne nenadle`nosti, u kom slu~aju izvr{ni sud ustupa

13

14

15

16

^lan 46 181

prijedlog nadle`nom sudu). Rje{enje o odbacivanju prijedloga zbog nedopu{tenosti tra`ilac izvr{enja mo`e pobijati samo `albom. 17 Kada izvr{ni sud utvrdi ispunjenje procesnih pretpostavki za otpo~injanje izvr{nog postupka, odlu~uje o osnovanosti prijedloga za izvr{enje. Osnovanost prijedloga za izvr{enje utvr|uje se sa aspekta dospjelosti izvr{nog zahtjeva, izvr{nosti isprave i ovla{tenja tra`ioca izvr{enja da tra`i prinudno ostvarivanje svog potra`ivanja protiv izvr{enika iz prijedloga za izvr{enje. Prijedlog za izvr{enje sud odbija kada ocjenom prednje navedenih materijalnopravnih pretpostavki na|e da je prijedlog za izvr{enje neosnovan. Prilikom odlu~ivanja o osnovanosti prijedloga za izvr{enje, izvr{ni sud nije ovla{ten da cijeni zakonitost izvr{ne odluke koja u tom izvr{nom postupku ~ini izvr{nu ispravu. Protiv rje{enja kojim se prijedlog odbija tra`ilac izvr{enja mo`e izjaviti `albu. Kao primjeri iz sudske prakse, kada se rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje odbija mo`e pobijati `albom, navode se:

Prvostepeni sud je nakon uvida u prilo`enu dokumentaciju odbio prijedlog povjerioca, koji je predlo`eno izvr{enje po drugom licu, obzirom da du`nik nije postupio po rje{enju o izvr{enju od 2.2.2000. godine kao neosnovan, iz razloga {to je rje{enjem o izvr{enju od 26.3.1999. godine odre|eno da je du`nik u obavezi da povjeriocu dodijeli jedan trosoban uslovan stan na trajno kori{tenje i da ta radnja kojom je du`nik obavezan je takva da je mo`e u~initi samo du`nik a ne tre}e lice (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo, G`-347/00 od 12.5.2000. godine). Saglasno odredbi ~lana 16. ZIP-a, odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, koja je podnesena uz prijedlog za izvr{enje, mogla bi se smatrati izvr{nom ispravom jer je donesena od strane Komisije i na osnovu Dejtonskog sporazuma, ali pod uslovom da ispujava i druge zakonom propisane uslove i da je podobna za izvr{enje, {to podrazumijeva sadr`avanje elemenata: ime povjerioca i du`nika i njihove adrese, sjedi{ta, predmet, vrstu, obim i vrijeme ispunjenja, koje elemente ne sadr`i prednje navedena odluka Komisije (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`284/99 od 2.9.1999. godine i G`-490/99 od 4.2.2000. godine). I Povjerilac je u prijedlogu za izvr{enje kao du`nika ozna~io Finansijsku policiju Republike Srpske Banja Luka. ^lanom 77. ZPP-a propisano je da stranka u postupku mo`e biti svako fizi~ko i pravno lice, a kako Republi~ka Finansijska policija kao republi~ka uprava (prema odredbama Zakona o ministarstvima RS), nema svojstvo pravnog lica, to ne mo`e biti stranka u postupku (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-157/99 od 4.7.2001. godine). Po{to dakle, zbog svoje pravne prirode ostavinsko rje{enje, iako pravosna`na sudska odluka nije izvr{na isprava (~lan 16. ZIP-a), a u odnosu na tre}a lica i nije podobna za izvr{enje u smislu ~lana 20. ZIP-a, to je prvoste-

182 ^lan 46

peni sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog za dono{enje rje{enja o izvr{enju (neobjavljeno Rje{enje Kantonalng suda Sarajevo, G`-236/01 od 19.10.2001. godine). Kada iz izvr{ne isprave (upravno rje{enje) ne proizlazi da je u izvr{noj ispravi odlu~eno o pravu vjerovnika na kamate, prvostepeni sud je osnovano ograni~io izvr{enje samo na glavnicu ~lan 20. ZIP-a (Pravni stavovi Kantonalnog suda u Sarajevu, Bilten sudske prakse broj 2/2001). Ukoliko je pravosna`nom sudskom odlukom utvr|ena obaveza Radne organizacije da vrati radnika u radni odnos i isplati mu li~ni dohodak od dana prestanka radnog odnosa do ponovnog vra}anja na posao u situaciji kada se tra`i prinudno izvr{enje takve odluke, sud }e blagovremenost podnijetog prijedloga za izvr{enje cijeniti sa dva aspekta i to zahtjev za vra}anje na posao sa aspekta propisa ~lana 230. ZIP-a, a zahtjev za isplatu li~nog dohotka sa aspekta ~lana 379. ZOO (Pravni stavovi Kantonalnog suda u Sarajevu, Bilten sudske prakse broj 3/2001). Pravosna`nom presudom Osnovnog suda u Sarajevu du`nik je obavezan da povjeriocu preda u posjed predmetni stan, pa kako je u me|uvremenu majka povjerioca umrla, a ona povjerilac nije zahtjevala shodno odredbi ~lana 22. stav 2. Zakona o stambenim odnosima u vanparni~nom postupku utvr|enje da je (ona) bila ~lan doma}instva svoje umrle majke, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je njen prijedlog za izvr{enje odbio kao neosnovan (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo G`-844/01 od 29.11.2001 godine). Iz spisu prilo`ene dostavnice koja se odnosi na dostavljanje rje{enja o izvr{enju prvostepenog suda du`niku, jasno proizlazi da je dostavljanje navedenog rje{enja izvr{eno od strane sudskog dostavlja~a po{te, dakle u skladu sa ~l. 134. stav 2. ZPP-a, pa su bez osnova `albeni navodi du`nika (protiv prvostepenog rje{enja kojim je odba~en prigovor du`nika kao neblagovremen), da rje{enje o izvr{enju nije dostavljeno ni jednom od lica ovla{tenih da kod po{te prime pismena prispjela na adresu du`nika (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj P`-30/02 od 17.6.2003. godine). Sud }e odbiti predlog za izvr{enje ukoliko nije u saglasnosti sa izvr{nom ispravom, kojom du`nik nije obavezan na ~inidbu isljenjem sa licima i stvarima iz predmetnih prostorija (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-38/96 od 14.2.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, 1/97). Ako se predlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije o potra`ivanju odlu~ivao u prvom stepenu, mora se uz predlog podneti izvr{na isprava u izvorniku ili overenom prepisu na koje je stavljena potvrda izvr{nosti, podnosi se verodostojna isprava (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-39/96 od 10.1.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 3/97).

^lan 46 183

Izvr{ni sud nije ovla{}en da ocenjuje pravilnost i zakonitost izvr{ne isprave (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-329/97 od 31.3.1997. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/99). Sud }e predlog za izvr{enje odbaciti kao neuredan, ako poverilac ni u roku koji mu je za to odredio sud ne uredi podneti predlog, koji nije sadr`avao `iro ra~un du`nika (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`2646/99 od 28.12.1999. godine, Izbor iz sudske prakse, Beograd, br. 12/2001). Kada izvr{ni sud donese re{enje o izvr{enju, ali isto ne bude uru~eno du`niku zbog nemogu}nosti da se na|e na datoj adresi, sud }e primeniti odredbu ~l. 109. ZPP-a i pozvati poverioca da dostavi ta~nu adresu du`nika, ali sud ne mo`e bez prigovora du`nika ukinuti sam svoje re{enje o izvr{enju koje ve} doneto (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-7083/97 od 9.9.1997. godine, izbor Sudske prakse, Beograd br. 3/98). Sud ne mo`e odbiti predlog poverioca radi dozvole predlo`enog izvr{enja zbog toga {to je nastupila zastarelost potra`ivanja u smislu ~l. 379. st. 1 Zakona o obligacionim odnosima, kada se du`nik na zastarelost nije pozvao u smislu ~l. 360. st. 3. istog zakona (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu br. G`-1165/97 od 14.1.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis, Poslovna politika, Beograd br. 3/98). U izvr{nom postupku sud se ne mo`e oglasiti mjesno nenadle`nim zbog preseljanja jednog sudu`nika na podru~je drugog suda (Vrhovni sud BiH R366/87 od 23.2.1988. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH br. 2/88). Izvr{nom ispravom mora biti odre|en obim du`nikove obaveze i vreme ispunjenja du`nikove obaveze da bi izvr{na isprava bila podobna za izvr{enje. Nedostaci u pogledu napred navedenog izvr{nu ispravu ~ine nepodonom, {to predstavlja razlog za odbijanje predloga za izvr{enje (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-10869/96 od 22.11.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Ukoliko nisu date u presudi dimenzije olu~nih cevi ni po horizontali ni po vertikali, presuda je neizvr{iva (re{enje Okru`nog suda u Po`arevcu br. G`-301/98 od 25.2.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Da bi sud mogao odbaciti predlog za izvr{enje kao neuredan, potrebno je da prethodno predlog bude vra}en podnosiocu i da mu se nalo`i ispravka sa potrebnom uputom (re{enje Okru`nog suda u Sremskoj Mitrovici G`-1284/99 od 19.9.1999. godine, Izbor iz sudske prakse Glosarijum, Beograd, br. 4/00).
18 Izvr{nom sudu je dopu{teno odr`ati raspravu o odre|enim spornim pitanjima. Ovdje dolazi do izra`aja na~elo pismenosti, koje je pravilo u izvr{nom postupku.

184 ^lan 47

^lan 47. Razlozi za prigovor Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju mo`e se podnijeti iz razloga koji spre~avaju izvr{enje, a naro~ito ako: 1) isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju nije izvr{na isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvr{nosti; 2) je izvr{na isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju ukinuta, poni{tena, preina~ena ili na drugi na~in stavljena van snage, odnosno ako je na drugi na~in izgubila svoju djelotvornost ili je utvr|eno da je bez u~inka; 3) su se stranke, javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka izvr{ne isprave, sporazumjele da ne}e na osnovu izvr{ne isprave, trajno ili za odre|eno vrijeme, tra`iti izvr{enje; 4) je protekao rok u kojem se po zakonu mo`e tra`iti izvr{enje; 5) je izvr{enje odre|eno na predmetu koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kom je mogu}nost izvr{enja ograni~ena; 6) tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave odnosno ako nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika; 7) nije ispunjen uslov koji je odre|en izvr{nom ispravom, osim ako zakonom nije druga~ije propisano; 8) je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme kad je izvr{enik nije vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili upravnog poravnanja; 9) je na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme kad je du`nik nije vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za odre|eno vrijeme, odgo|eno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi na~in onemogu}eno ispunjenje potra`ivanja; 10) je nastupila zastarjelost potra`ivanja o kojem je odlu~eno izvr{nom ispravom. 1 Uop{teno: Supsidijarnom primjenom odredaba o sadr`aju `albe iz ZPP-a koje se primjenjuju u pogledu sadr`aja prigovora (~lan 46. stav 2. ovog zakona) prigovor mora da sadr`i razloge iz kojih se pobija rje{enje o izvr{enju, ~ije bi postojanje spre~avalo izvr{enje. U ovoj zakonskoj odredbi navedeno je 10 razloga za prigovor. Broj zakonom propisanih razloga je ne{to manji (ali ne i sadr`ajno u`i) od razloga koji su bili propisani ranije va`e}im ZIP-om. Me|utim, ovom zakonskom odredbom nisu taksativno navedeni razlozi za prigovor, {to zna~i da se prigovor mo`e podnijeti i iz drugih razloga ~ije bi postojanje spre~avalo izvr{enje. Po{to razlozi za prigovor nisu svedeni samo na razloge navedene u ovoj zakonskoj odredbi, definiciju razloga za prigovor koji spre~avaju izvr{enje treba tuma~iti u {irem smislu rije~i. To su svi oni razlozi koji ukazuju na nepravilnost rje{enja o izvr{enju, pri ~emu se misli na postojanje procesnih i materijalnopravnih pretpostavki koje dovode u pitanje zakonitost rje{enja o izvr{enju. Ove pretpostavke nisu iscrpno navedene u stavu 3. prethodnog ~lana gdje su pomenute samo neke od tih pretpostavki.

^lan 47 185

Razlozima za prigovor smatraju se i sve druge op{te procesne pretpostavke i povrede izvr{nog prava koje u postupku dono{enja rje{enja o izvr{enju predstavljaju pravilnu primjenu materijalnog prava. 3 Pravila parni~nog procesnog prava koja se primjenjuju (supsidijarno) u izvr{nom postupku primjenjuju se i u postupku ispitivanja zakonitosti rje{enja o izvr{enju povodom podnesenog prigovora. Odredbom ~lana 293. stav 3. ZPP-a propisano je da je sud du`an da po slu`benoj du`nosti pazi da li lice koje se pojavljuje kao stranka mo`e biti stranka u postupku i da li je parni~no sposobna, da li parni~no nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovla{tenja kad su ona potrebna, tako da u smislu naprijed navedenog izvr{ni sud pazi na ove procesne pretpostavke nezavisno da li je u prigovoru to navedeno kao razlog za prigovor. I ovaj primjer potvr|uje tezu da razlozi za prigovor nisu samo oni razlozi koji su nabrojani u ovoj zakonskoj odredbi, te da razlog za prigovor mo`e biti i svaki drugi razlog koji opravdano ukazuje na nepravilnosti rje{enja o izvr{enju, {to izvr{ni sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju. U suprotnom, obzirom da je protiv rje{enja o izvr{enju jedini pravni lijek prigovor, ako bi krug razloga za prigovor bio sveden samo na one koji su navedeni u ovoj zakonskoj odredbi, stranke bi bile prinu|ene da u pojedinim slu~ajevima trpe sprovo|enje izvr{enja i u slu~aju da se radi o nezakonito odre|enom izvr{enju, a bile bi uskra}ene i za pravo na `albu. Izri~ito spomenuti razlozi za prigovor. Ovdje }emo se kratko osvrnuti na razloge za prigovor propisane ovom zakonskom odredbom. Uz ta~ku 1. U slu~aju da izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju na temelju odluke koja ne predstavlja izvr{nu ispravu iz ~lana 23. ovog zakona (koja propisuje krug izvr{nih isprava, tako da nije prepu{teno izvr{nom sudu da sam cijeni da li odre|ena isprava ima svojstvo izvr{ne isprave ili ne), to predstavlja zakonom propisani razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Ovdje dolazi do izra`aja na~elo formalnog legaliteta kao na~ela koje je svojstveno izvr{nom procesnom pravu, prema kojem se u izvr{nom postupku postojanje potra`ivanja mo`e dokazati samo zakonom propisanim ispravama. Izvr{nost izvr{ne isprave propisana je odredbom ~lana 25. i ~lana 26. ovog zakona. Ako izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju na osnovu sudskog odnosno upravnog poravnanja prije nego {to je dospjelo potra`ivanje koje se prema tom poravnanju treba ispuniti (~lan 26. stav 1. ovog zakona), takva izvr{na isprava do trenutka dono{enja rje{enja o izvr{enju nije stekla svojstvo izvr{nosti, {to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Za razliku od ove situacije, nedostatak izvr{nosti u slu~aju iz ~lana 25. stav 5. ovog zakona ne predstavlja smetnju za odre|ivanje izvr{enja na osnovu sudske odluke koja posjeduje karakteristike izvr{ne isprave, osim {to nije postala izvr{na, jer je izvr{enje takve (nepravosna`ne i odluke koja nije postala kona~na) omogu}eno kada je zakonom propisano da `alba ili drugi pravni lijek ne zadr`ava izvr{enje takve odluke. Isti razlog bi postojao i u slu~aju da sud ukine potvrdu izvr{nosti izvr{ne isprave nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju.

4 5

186 ^lan 47

Kao primjer za razloge za prigovor, iz sudske prakse, navode se ni`e navedene sudske odluke:

Pravilno je prvostepeni sud odbio kao neosnovan prigovor du`nika kojim su istaknute okolnosti koje se odnose na osporavanje tu`benog zahteva u parnici u kojoj je doneta izvr{na isprava, a koje po svojoj volji nije isticao u parni~nom postupku, jer nije u~estvovao u njemu, po{to je ta parnica radi smetanja poseda okon~ana pravosna`nim re{enjem zbog izostanka (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-2930/95 od 24.3.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, X-XI/99). Jedna od supstancionalnih pretpostavki od kojih zavisi osnovanost prijedloga je, svakako i izvr{nost potra`ivanja koja se dokazuje izvr{nom ispravom (~lan 18. ZIP-a). U konkretnom slu~aju pravosna`nim izvr{nim naslovom raspravljen je jedan pravni odnos i on ima karakter kona~nog pravnog akta (individualni zakon za stranku). Izvr{nim naslovom je dakle izre~ena zapovjest ne samo du`niku nego i sudu da na tra`enje tu`itelja (ovdje povjerioca) primijeni sankciju. Ovakav izvr{ni naslov mo`e izmijeniti, poni{titi ili ukinuti samo nadle`ni sud. Kad je to tako onda se sa sigurno{}u mo`e zaklju~iti da u smislu ~lana 50. ZIP-a ne postoje razlozi koji spre~avaju izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske br. Gvl-8/98 od 19.8.1998. godine). Prema stanju spisa prvostepeni sud je pravilno postupio kada je dozvolio predlo`eno izvr{enje na osnovu pravosna`ne i izvr{ne isprave Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-878/94 od 18.11.1997. godine, obzirom da izvr{ni sud nije ovla{ten da preispituje zakonitost odluke koja predstavlja izvr{ni naslov, a sprovo|enje dozvoljenog izvr{enja mo`e se sprije~iti samo ako je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastupila poslije izvr{nosti odluke na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje ili u vrijeme kada du`nik to nije mogao da istakne u postupku iz koga poti~e izvr{na isprava, koji razlozi za spre~avanje izvr{enja, u ovoj pravnoj stvari nisu nastupili (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-1006/98 od 1.4.1998. godine). Prvostepeni sud je na prijedlog povjerioca odredio izvr{enje prema du`niku na osnovu pravosna`ne i izvr{ne presude Op}inskog suda I Sarajevo, PR-49/95 od 28.10.1998. godine tako {to je nalo`io du`niku da povjerioca J.M. vrati u radni odnos i rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stru~noj spremi uz uspostavu svih prava iz radnog odnosa i isplatom svih primanja koje bi ostvarila da je bila na poslu. Po ocjeni ovoga suda prvostepeni sud je pravilno primijenio ~lan 16. ZIP-a kada je na osnovu izvr{ne presude odredio izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`532/01 od 13.6.2001. godine). U konkretnom slu~aju sud je dozvolio izvr{enje rje{enja Carinske uprave Sarajevo, Carinarnica Tuzla, po kome je povjeriocu odobren povrat posebne pristojbe po UCD u iznosu od 777,92 KM obzirom da je sud dozvolio izvr{enje ovog rje{enja po prijedlogu povjerioca u kome je navedeno da je du`nik u obavezi na glavni iznos od 777,92 KM, platiti zakonske zatezne kamate, to je

^lan 47 187

prvostepeni sud pravilno postupio kada je prigovor du`nika uva`io u pogledu kamata, jer izvr{na isprava ne sadr`i obavezu isplate kamata (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda Sarajevo P`-448/02 od 4.4.2003.). Prema ~lanu 12. ZIP-a izvr{enje odluke stranog suda mo`e se odrediti i sprovesti, ako odluka ispunjava zakonom propisane pretpostavke za priznanje, tako da iz iste zakonske odredbe proizlazi, da kada se zahtijeva izdavanje dozvole izvr{enja kondemnatorne sudske odluke, da se ne vodi postupak priznanja, ve} se o priznanju rje{ava kao o prethodnom pitanju, a u dozvoli izvr{enja je obuhva}eno priznanje strane sudske odluke. Dakle, kada se tra`i dono{enje rje{enja o izvr{enju, onda se u vidu prejudicijelnog pitanja ispituje postojanje pretpostavki za priznanje strane sudske odluke propisanih Zakonom o rje{avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima, {to je prvostepeni sud potpuno izgubio iz vida (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-178/01 od 26.6.2003.). Sudska nagodba, koja je donesena van ro~i{ta i nije unesena u zapisnik niti su stranke potpisale zapisnik sa nagodbom (~lan 303. ZPP-a), a niti je upisan na zapisnik i o istoj nije raspravljano u toku ro~i{ta, iako je pravosna`no jer nije bilo `albe, nije podobno za izvr{enje, u smislu ~lana 20. ZIP-a. Prema tome, iako sudska nagodba predstavlja izvr{nu ispravu, ista ima takve nedostatke koji spre~avaju izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-1257/02 od 18.2.2003. godine). Navodi prigovora, ponovljeni u `albi, ne mogu biti od uticaja na izvr{ni postupak, jer polo`aj odnosno lokacija spornih stabala ~ijom sje~om i prisvajanjem je prozrokovana {teta, bilo je predmetom ispitivanja i utvr|ivanja u parni~nom postupku u kojem je pravosna`nom presudom utvr|eno da je du`nik po~inio {tetu povjeriocu i kojom je obavezan da pri~injenu {tetu naknadi, zajedno sa tro{kovima postupka. Zato se du`nik u ovom izvr{nom postupku ne mo`e braniti prigovorima koje je mogao isticati samo u parni~nom postupku i koji su u tom postupku i raspravljeni (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-537/01 od 25.2.2003. godine). U izvr{nom postupku du`nik ne mo`e sa uspehom podnositi prigovor protiv re{enja o izvr{enju (~lan 50 ZIP-a) uz isticanje da je nepravilna klauzula pravosna`nosti na izvr{noj ispravi, po{to se pobijanje klauzule prvosna`nosti mo`e ukinuti samo u posebnom sporu (Okru`ni sud u Zrenjaninu broj G`1051/95 od 17.10.1996. godine Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/97). Kada je sud re{enjem odbio prigovor du`nika protiv re{enja o izvr{enju, onda je samim tim potvrdio i odluku iz re{enja o izvr{enju koja se odnosi na tro{kove izvr{nog postupka (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`4847/97 od 4.6.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 5/98). Postoji istovetnost izme|u izvr{ne isprave i re{enja o dozvoli izvr{enja u situaciji kada izvr{na isprava presuda glasi na potra`ivanje u devizama

188 ^lan 47

(povra}aj deviznog {tednog uloga ~l. 1035-1046 ZOO), a re{enje o izvr{enju na dinarsku protivvrednost (~lan 394. i 395. ZOO) (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-831/96 od 28.8.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 12/91). U postupku povodom predloga za ukidanje potvrde izvr{nosti parni~ni sud ne upu{ta se u ocenu pravnog odnosa ili subjektivnog prava koje je sadr`ano u izvr{noj ispravi, ve} samo ceni valjanost potvrde izvr{nosti, odnosno ispunjenje procesnih uslova u pogledu izvr{nosti odluke koja je predmet spora (re{enje Vrhovnog suda Srbije P. rev. 425/97 od 21.10.1998. godine, izbor iz Sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 9/99). Pravosna`no re{enje doneto u krivi~nom postupku o utvr|enju i isplati nagrade braniocu okrivljenog predstavlja izvr{nu ispravu na osnovu koje je mogu}e neposredno sprovo|enje izvr{enja (presuda Vrhovnog suda Srbije Rev. 2319/02 od 4.9.2002. godine, Izbor iz Sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 2/03). Sudsko poravnanje koje po podno{enju predloga za izvr{enje nije stavljeno van snage predstavlja pravno valjanu izvr{nu ispravu na osnovu koje se mo`e odrediti izvr{enje bez obzira {to je potra`ivanje za koje se po tom osnovu tra`i izvr{enje osporeno u postupku ste~aja (re{enje Vrhovnog suda Srbije Pzz. 36/02 od 22.1.2003. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 10/03). Kada du`nik u prigovoru protiv re{enja o izvr{enju istakne da mu izvr{na isprava, na osnovu koje je odre|eno izvr{enje, nije dostavljena, usled ~ega nije mogla nastupiti njena pravosna`nost, odnosno izvr{nost (~lan 50. ta~ka 2. Zakona o izvr{nom postupku), onda je izvr{ni sud du`an da du`nika uputi na parnicu u smislu odredbe ~l. 36. st. 3. Zakona o izvr{nom postupku po{to potvrdu o izvr{nosti mo`e ukinuti samo sud koji je o potra`ivanju odlu~ivao u prvom stepenu, s tim da do okon~anja tog postupka odlo`i odluku o prigovoru (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu br. G`-169/97 od 24.12.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/98). Neosnovan je prigovor du`nika da izvr{na isprava nije pogodna za izvr{enje, jer izreka iste glasi na devize (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-10600/95 od 15.11.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/97). U konkretnom slu~aju izvr{na isprava presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci br. Rs-41/94 od 17.5.1995. godine na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje rje{enja Osnovnog suda u Banjoj Luci br. I-3787/00 od 2.2.2001. godine po ocjeni Vrhovnog suda, ne ispunjava uslove iz ~l. 20. st. 1. ZIP-a. Ovom odlukom je, naime, nalo`eno du`niku da povjeriocu dodijeli drugi odgovaraju}i trosobni stan na kori{tenje, a po osnovu Konkursa objavljenog u aprilu mjesecu 1993. godine. Kako u toj izvr{noj ispravi nije ozna~ena lokacija i povr{ina tog stana, te kako taj stan nije mogu}e identifikovati na osnovu elemenata sadr`anih u obrazlo`enju odluke, ~ije se izvr{enje tra`i, dru-

^lan 47 189

gostepeni sud je pravilno zaklju~io da navedena izvr{na isprava nije podobna za sudsko izvr{enje zato {to predmet du`nikove obaveze nije odre|en ili bar odrediv u skladu sa ovla{}enjima koja po ZPP-u ima sud koji odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje pa je stoga neprihvatljivo pravno shvatanje izra`eno u zahtjevu za za{titu zakonitosti da je navedeni izvr{ni naslov podoban za sudsko izvr{enje (neobjavljeno rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske br. Gvl-10/2002 od 23.8.2002. godine).
7 Uz ta~ku 2. Izvr{ni sud donosi rje{enje o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave, jer je vezan sadr`ajem isprave o postojanju potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ako izvr{na isprava na temelju koje je doneseno rje{enje o izvr{enju bude ukinu ta, poni{tena, ili preina~ena, rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu takve izvr{ne isprave nije vi{e utemeljeno i kao takvo ne mo`e se odr`ati na pravnoj snazi, jer je otpao pravni osnov za njegovo dono{enje, koji je postojao u trenutku dono{enja rje{enja o izvr{enju. Jednak pravni u~inak za odr`ivost na pravnoj snazi rje{enja o izvr{enju ima sudsko poravnanje o prestanku poravnanja na osnovu kojeg je doneseno rje{enje o izvr{enju. U tom slu~aju prvobitno sudsko poravnanje bilo bi bez u~inka i izgubilo bi djelotvornost izvr{ne isprave. Sudsko poravnanje mo`e izgubiti svojstvo izvr{ne isprave i na osnovu odluke donesene u pravosna`no okon~anom sudskom postupku po tu`bi, {to tako|e predstavlja razlog za prigovor. Kao primjer poravnanja sa svojstvom izvr{ne isprave navodi se:

Poravnanje o pla}anju doprinosa za izdr`avanje zaklju~enog pred nadle`nim organom Republike Austrije jeste izvr{na isprava pred Jugoslovenskim sudom (Vrhovni sud BiH G`-47/89 od 25.1.1990. godine Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 1/90). Rje{enje o izvr{enju doneseno je na osnovu izvr{ne isprave, sudskog poravnanje zaklju~enog izme|u stranaka u sporu dana 16.3.2000. godine pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem Ps-154/98, tako da se ovdje radi o izvr{enju dozvoljenom na osnovu izvr{ne isprave (~lan 16. ZIP-a), a ne vjerodostojne isprave (~lan 21. ZIP-a), kako to pogre{no navodi prvostepeni sud u osporenom rje{enju. Stoga, kada je du`nik ulo`io prigovor protiv rje{enja o izvr{enju, nije bilo mjesta primjeni ~lana 55.a) ZIP-a koje reguli{e postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave (neobjavljeno rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, P`-157/00 od 8.11.2001. godine). Polaze}i od utvr|enja da ne postoji identitet izme|u izvr{ne isprave kojom je tu`itelju (ovdje tra`iocu izvr{enja) dosu|ena naknada tro{kova postupka u iznosu od 1.586,00 dinara i prijedloga za izvr{enje, kojim tra`ilac izvr{enja predla`e da se odredi naplata zatezne kamate na iznos naknade tro{kova postupka dosu|enih izvr{nom ispravom, prvostepeni sud je usvojio prigovor izvr{enika u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonske zatezne kamate za tro{kove postupka, dok je u preostalom dijelu prigovor izvr{enika odbijen. Pri tom, prvostepeni sud nije imao u vidu odredbu ~lana 28. st. 2. novog ZIP-a, a u vezi sa ~lanom 229. istog zakona, zbog ~ega je djelimi~nim

190 ^lan 47

uva`avanjem `albenih razloga tra`ioca izvr{enja, pobijano rje{enje u tom dijelu preina~eno kao u izreci (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-2060/01 od 25.8.2003. godine). Razlozi na koje se poziva izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju i ponovo u `albi izjavljenoj protiv rje{enja koje je predmet ocjene u ovom `albenom postupku, ne mogu se isticati u ovom stadiju postupka, pri odlu~ivanju o osnovanosti prijedloga za izvr{enje i na te razloge, kojima se osporava sama osnovanost potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, izvr{enik se mogao pozivati samo u postupku koji je prethodio dono{enju sudske odluke koja predstavlja izvr{nu ispravu u ovom izvr{nom predmetu (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-2205/01 od 25.8.2003. godine). Kada izvr{na isprava obavezuje du`nika da isplati povjeriocu odre|eni iznos u stranoj valuti, povjerilac mo`e tra`iti izvr{enje isplatom u doma}oj valuti po kursu na dan isplate (Vrhovni sud BiH br. Gvl. 29/88 od 13.10.1988. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH, br. 4/88). Te{ka ekonomska situacija du`nika ne spre~ava izvr{enje u smislu ~l. 50 Zakona o izvr{nom postupku, pa je prigovor du`nika protiv re{enja o izvr{enju izjavljen iz tih razloga neosnovan (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-77/2000 od 31.1.2000. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, br. 3/01.)
8 Uz ta~ku 3. Izvr{ni postupak, kao {to je propisano ~lanom 3. stav 1. ovog zakona, pokre}e se prijedlogom tra`ioca izvr{enja (na~elo dispozicije), izuzev zakonom propisanih izuzetaka kada se izvr{ni postupak pokre}e po slu`benoj du`nosti (~lan 3. stav 2. ovog zakona). Na~elo dispozicije je jedno od na~ela koje je zastupljeno i u parni~nom postupku (~lan 2. stav 1. ZPP-a). Ovaj zakonom propisani razlog (ta~ka 3. ~lana 47. ovog zakona) je novina u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja i potvr|uje nagla{enost na~ela dispozicije u izvr{nom postupku. Stranke disponiraju sa svim onim {to im je izvr{nom ispravom dato. Zato je strankama dato ovla{tenje u ovoj zakonskoj odredbi da sporazumom sastavljenim nakon nastanka izvr{ne isprave urede da ne}e na osnovu izvr{ne isprave trajno, ili za odre|eno vrijeme, tra`iti izvr{enje. Isprava kojom se stranke o tome sporazumijevaju mora biti sa~injena u formi javne isprave, ili u formi zakonom ovjerene isprave. Ukoliko se prijedlog za izvr{enje podnese i pored ovog sporazuma stranaka, ili mimo uslova iz sporazuma, i na osnovu prijedloga se donese rje{enje o izvr{enju, to mo`e biti razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Uz ta~ku 4. Protek roka u kojem se po zakonu mo`e tra`iti izvr{enje je zakonom propisani razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Ovdje se misli na rokove koji su procesnim ili nekim drugim zakonima odre|eni za podno{enje prijedloga za prinudno izvr{enje potra`ivanja utvr|enog u izvr{noj ispravi. Tako je odredbom ~lana 215. stav 1. ovog zakona propisan rok od 30 dana (od dana kada je tra`ilac izvr{enja stekao pravo da podnese prijedlog) za podno{enje prijedloga za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave, kojom je poslodavcu nametnuta obaveza da zaposlenog radnika vrati na rad odnosno

^lan 47 191

slu`bu. Isto tako, prijedlog za izvr{enje kod ponovnog smetanja posjeda tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenog smetanja (~lan 212. ovog zakona). Nadalje, tu`ilac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tu`enom po tu`bi zbog smetanja posjeda nala`e izvr{enje odre|ene radnje, ako nije zahtijevao izvr{enje u roku od 60 dana po proteku roka koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje (~lan 427. ZPP). Ukoliko izvr{ni sud donese rje{enje o izvr{enju po prijedlogu podnesenom po proteku rokova u kojem se izvr{enje moglo predlo`iti, to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Kao primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor, navodi se:

Prvostepeni sud, kako slijedi iz pobijanog rje{enja, odbacuje prijedlog za dozvolu izvr{enja, prethodno uva`avaju}i prigovor du`nika na rje{enje o dozvoli izvr{enja, pozivaju}i se na odredbu ~lana 230. ZIP-a, po kome se prijedlog za izvr{enje kad se radi o izvr{enju po izvr{noj ispravi koju ima u vidu odredba ~lana 229. istog zakona (a to je vra}anje radnika na rad i na radne zadatke koje je ranije vr{io) mo`e podnijeti u roku od 6 mjeseci, nalaze}i da je protekao taj rok, jer je prijedlog za izvr{enje podnesen po proteku roka od 7 mjeseci (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-212/2000 od 23.6.2000. godine). Istaknuti prigovor se odnosi na zastaru mogu}nosti izvr{enja sudske odluke u odnosu na kamate, koje su sporedno potra`ivanje i koje dospijevaju ubudu}e, pa kako je istaknuti prigovor zastare osnovan, shodno odredbma ~lana 397. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima i ~lana 372. st. 1. istog zakona, to su kamate na glavni dug, a koje teku od 14.11.1989. godine, zastarjele sa danom 30.3.1999. godine (jer zastara te~e od drugog dana iza dana konstatovane pravomo}nosti) (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-66/01 od 31.10.2001. godine). Imaju}i u vidu da je od ranije sprovedenog izvr{enja proteklo skoro dvije godine i da se prijedlog za izvr{enje na osnovu iste izvr{ne isprave mo`e podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje, odnosno najkasnije u roku od jedne godine od ponovljenog smetanja, s tim da je smetanje ponovljeno unutar godine od dana kada je ranije izvr{enje sprovdeno, odnosno od dana kada je izvr{enik dobrovoljno ispunio obavezu, onda je sasvim izvjesno da je prijedlog za izvr{enje na osovu iste izvr{ne isprave podnijet izvan zakonom propisanog roka (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci broj G`-1919/02 od 22.1.2004. godine). Prema odredbi ~lana 435. ZPP-a tu`itelj povjerilac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tu`eniku du`niku po tu`bi za smetanje posjeda nala`e izvr{enje odre|ene radnje ukoliko zahtjev za izvr{enje nije postavio u roku od 30 dana, koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje. U konkretnoj pravnoj stvari rok nije propu{ten, na {to `alba neosnovano ukazuje, jer je rje{enje du`nik primio 29.1.2001. godine te je trebao i morao doborovoljno isto ispo{tovati u paricionom roku od 8 dana

192 ^lan 47

tj. do 7.2.2001. godine, pa kako od toga dana te~e rok od 30 dana predvi|en citiranim ~lanom ZPP-a, prijedlog za dozvolu izvr{enja je dostavljen sudu 25.1.2001. godine, to je isti predat u zakonom dozvoljenom roku (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu, G`-1136/01 od 12.11.2002.).
10 Uz ta~ku 5. U ~lanu 8. stav 2. ovog zakona propisano je da su predmet izvr{enja stvari i prava na kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje radi ostvarenja potra`ivanja. Definicija predmeta izvr{enja sadr`ana u ovoj zakonskoj odredbi ista je za svaku vrstu potra`ivanja. Iz sadr`aja ovog zakonom propisanog razloga za prigovor proizlazi da predmet izvr{enja mo`e biti svaka stvar ili pravo izvr{enika koji nisu zakonom izuzeti od izvr{enja, odnosno ako izvr{enje nije na njima zakonom ograni~eno. Izuzete su od izvr{enja stvari van prometa (~lan 7. stav 1. ovog zakona), kao i stvari navedene u stavu 2. iste zakonske odredbe i nov~ana sredstva obezbije|ena za te namjene. Ove stvari ne mogu biti predmet izvr{enja. Kod izvr{enja na nepokretnosti izuzeto je od izvr{enja poljoprivredno zemlji{te zemljoradnika u povr{ini od 5.000 m2 (~lan 79. stav 1. ovog zakona), s tim {to se ovo izuzimanje ne odnosi na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih potra`ivanja obezbije|enih hipotekom (stav 2. ovog ~lana). Pokretne stvari koje su izuzete od izvr{enja, u slu~aju kada se izvr{enje sprovodi na pokretnim stvarima, nazna~ene su u ~lanu 117. ovog zakona, dok je izuzimanje od izvr{enja u slu~aju izvr{enja na nov~anom potra`ivanju izvr{enika propisano ~lanom 137. ovog zakona. Kada je rije~ o predmetu izvr{enja na kom je mogu}nost izvr{enja ograni~ena, stvari i prava izvr{enika mogu biti predmet izvr{enja, ali u ograni~enom obimu, {to zna~i samo u obimu predmeta i stvari koje su dovoljne za ostvarenje potra`ivanja (~lan 138. ovog zakona) koji propisuje ograni~enje izvr{enja na plati i naknadama kod izvr{enja na nov~anom potra`ivanju izvr{enika. Prema tome, oni predmeti i prava izvr{enika koji su zakonom izuzeti od izvr{enja i na kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena ne mogu biti obuhva}eni rje{enjem o izvr{enju. U suprotnom, izvr{enik mo`e pobijati rje{enje o izvr{enju pozivaju}i se na ovaj razlog za prigovor. Primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor:

11

12

Predmet izvr{enja radi namirenja nov~anog potra`ivanja mo`e biti svaka du`nikova stvar ili njegova druga imovinska (materijalna) prava, ako nisu zakonom izuzeta od izvr{enja, odnosno ako na njima nije ograni~eno izvr{enje (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-12202/96 od 22.1.1997. godine, sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/99).
13 Uz ta~ku 6. Ako tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave, odnosno ako nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika, to predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju koji dolazi do izra`aja u slu~aju prelaza potra`ivanja i obaveza (~lan 30. ovog zakona). Pravilo je da izvr{enje mo`e tra`iti povjerilac iz izvr{ne isprave protiv du`nika koji

^lan 47 193

je izvr{nom ispravom (iz odre|enog materijalnopravnog odnosa) obavezan. Izuzetak od ovog pravila je u slu~aju prelaza potra`ivanja i obaveze, pod uslovom da je izvr{en u skladu sa prednje navedenom zakonskom odredbom. Tada ta druga lica na koja je pre{lo potra`ivanje, odnosno lica koja su na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave, ili je taj dug po zakonu obavezno da izmiri stupaju u prava i obaveze svojih prethodnika. Prelazom potra`ivanja ili obaveze tra`ilac izvr{enja i izvr{enik iz izvr{ne isprave nisu stvarno legitimisane stranke u izvr{nom postupku, ve} su to lica koja stupaju u prava i obaveze prethodnika. Stanovi{te sudske prakse, u pogledu ovog razloga za prigovor, izra`eno je u ni`e navedenim sudskim odlukama:

Izvr{enje se mo`e odrediti i protiv lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao du`nik, ali samo pod uslovom da poverilac doka`e da je to lice na osnovu javne isprave ili po Zakonu overene isprave preuzelo prava i obaveze du`nika iz izvr{ne isprave (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-10869/96 od 22.11.1996. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Kada je nakon nastanka izvr{ne isprave izvr{ena transformacija preduze}a (statusne promene) i obaveza du`nika pre{la sa lica u izvr{noj ispravi na novo preduze}e, ispunjeni su uslovi za izvr{enje prema drugom licu saglasno odredbi ~lana 22. ZIP-a (presuda Vrhovnog suda Srbije Prev. 82/97 od 16.4.1997. godine). Ako je po izvr{noj ispravi du`nik du`an da u~ini odre|enu radnju koju umjesto njega ne mo`e u~initi drugo lice, sud }e re{enjem o izvr{enju ostaviti du`niku primeran rok za ispunjenje obaveze (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-6098/96 od 18.6.1996. godine, Sudska praksa, stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/97). Poverilac mo`e zahtevati namirenje svoje tra`bine i od drugog lica ako doka`e da je njegova tra`bina iz izvr{nog naslova pre{la na to drugo lice (iz presude Vrhovnog suda SR Crne Gore br. P`-652/77 od 7.3.1979. godine Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982. godine, str. 158). Ne mo`e se odrediti izvr{enje protiv supsidijarnih du`nika na osnovu izvr{ne isprave, jer se odredba ~l. 22. Zakona o izvr{nom postupku odnosi samo na odre|ivanje izvr{enja protiv lica koje je pravni sukcesor du`nika iz izvr{ne isprave, a ne i protiv solidarnih odnosno supsidijarnih du`nika (presuda Vi{eg suda Srbije br. P`-1012/80 Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982. godine, str. 155).
14 Uz ta~ku 7. Primjena ovog razloga za prigovor ima mjesta kod uslovne i uza jamne obaveze iz ~lana 31. stav 1. i stav 3. ovog zakona. Prema toj zakonskoj odredbi izvr{enje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze tra`ioca izvr{enja, ili od nastupanja nekog uslova, odre|uje se ako tra`ilac

194 ^lan 47

izvr{enja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je obavezu ispunio, odnosno da je uslov nastupio. Ako tra`ilac izvr{enja nije u mogu}nosti da to doka`e na prednje navedeni na~in, ispunjenje obaveze odnosno nastupanje uslova dokazuje pravosna`nom odlukom donesenom u parni~nom postupku. Ako je izvr{enik po izvr{noj ispravi du`an da ispuni obavezu uz uslov da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud }e odrediti izvr{enje ako tra`ilac izvr{enja podnese dokaz da je obezbijedio ispunjenje svoje obaveze (uzajamna obaveza). Zato, rje{enje o izvr{enju koje je doneseno prije ispunjenja uslovne obaveze tra`ioca izvr{enja, odnosno prije nastanka uslova, mo`e se pobijati ovim prigovorom. 15 Uz ta~ku 8. Potra`ivanje obaveze mo`e prestati, izme|u ostalog: ispunjenjem, prebijanjem, sporazumom o otpu{tanju duga, novacijom, sjedinjenjem, nemogu}no{}u ispunjenja obaveze i sl. Na~ini prestanka obaveze propisani su pravilima materijalnog prava. Ovi i drugi sli~ni osnovi prestanka osnova potra`ivanja zna~e da je prestao osnov za izvr{ni zahtjev. Sudska odluka kao izvr{na isprava postoji i predstavlja temelj za dono{enje rje{enja o izvr{enju i pored prestanka potra`ivanja po nekom od navedenih osnova. Izvr{ni sud je vezan izvr{nom ispravom i on na osnovu izvr{ene isprave donosi rje{enje o izvr{enju. Izvr{enik ove ~injenice na osnovu kojih je potra`ivanje u cjelini ili djelimi~no prestalo, mo`e isticati u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju, jer su te ~injenice nastale u vrijeme kada ih izvr{enik nije mogao isticati u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~ivanja sudskog ili upravnog poravnanja. Zato prestanak potra`ivanja iz naprijed navedenih i drugih osnova, predstavlja razlog za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Kao primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor, navode se sljede}e sudske odluke:

Prvostepeni sud je pravilno zaklju~io da je izvr{na isprava pravosna`na sa danom 29.8.1999. godine i da je ista nastala prije dono{enja Zakona o radu. Prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalni propis, i to ~lan 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu po kojem je odre|eno da se ovaj zakon ne odnosi na kona~ne odluke koje je sud donio u periodu prije stupanja na snagu ovog zakona u primjeni ~lana 143. Prema tome nisu nastupile nove ~injenice nakon dono{enja presude koje spre~avaju izvr{enje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-148/02 od 22.1.2003. godine). Nova ~injenica koju tu`eni isti~e u `albi, a koja je nastupila posle zaklju~enja glavne rasprave, ne mo`e dovesti u pitanje opstanak prvostepene presude, ve} mo`e biti od zna~aja samo u izvr{nom postupku kao razlog za prigovor protiv re{enja o izvr{enju, koji spre~ava izvr{enje (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-2012/95 od 16.3.1995. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 2/97). ^injenice koje su postojale prije nastanka izvr{ne isprave ne mogu se koristiti u opozicionoj tu`bi (odluka Vrhovnog suda Srbije Rev. br. 1976/95

^lan 47 195

od 11.5.1995. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 4/97). Sporazum o isplati potra`ivanja zaklju~en posle nastanka izvr{ne isprave, ima snagu opozicionog prigovora (re{enje Vrhovnog suda Srbije Gzz-4/02 od 31.1.2002. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 3/03). Isticanje du`nika u prigovoru protiv re{enja o izvr{enju da on ima potra`ivanje prema poveriocu u vezi koga je u toku parnica i da postoji mogu}nost prebijanja me|usobnih potra`ivanja, nije razlog koji spre~ava izvr{enje (re{enje Okru`nog suda u [apcu br. G`-1869/98 od 2.9.1998. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br.4/00).
16 Uz ta~ku 9. Ispunjenje potra`ivanja uslovljeno je dospjelo{}u izvr{nog zahtjeva. Ispunjenje dospjelih potra`ivanja mo`e na osnovu ~injenica nastalih u vrijeme kada ih izvr{enik nije mogao vi{e isticati u postupku iz kojeg poti~e ta odluka, odnosno ~injenica nastalih nakon zaklju~ivanja sudskog ili upravnog poravnanja biti trajno ili za odre|eno vrijeme odgo|eno, zabranjeno, izmijenjeno, ili na drugi na~in onemogu}eno. U tom slu~aju potra`ivanje ne dospijeva onda kada je utvr|eno izvr{nom ispravom, ve} onda kada to stranke, obzirom na prednje navedene izmijenjene okolnosti, odrede. Kao i u prethodnoj ta~ki, i u ovom slu~aju, izvr{ni sud, po{to je vezan izvr{nom ispravom donosi rje{enje na osnovu izvr{ne isprave, a u slu~aju postojanja razloga iz ove ta~ke izvr{enik mo`e pobijati rje{enje o izvr{enju. Slijedi ni`e navedeni primjer iz sudske prakse za ovaj razlog za prigovor:

Pla}anje duga nakon zaklju~enja glavne rasprave ne mo`e biti razlog za izjavljivanje `albe na presudu, nego razlog za izjavljivanje prigovora u izvr{nom postupku (presuda Vi{eg suda u Beogradu br. P`-7965/95 od 28.12.1995. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 3/98).
17 Uz ta~ku 10. Prigovor zastarjelosti mo`e se isticati u slu~ajevima u kojim je postupak izvr{enja pokrenut nakon isteka zakonom propisanog roka za zastaru potra`ivanja utvr|enog pravosna`nom odlukom suda ili drugog nadle`nog organa ili poravnanja pred sudom ili drugim nadle`nim organom. Zastarni rok za potra`ivanja pred sudom ili drugim nadle`nim organom propisan je materijalnim pravom (~lan 379. ZOO). Stavom 1. ove zakonske odredbe, propisano je, da sva potra`ivanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadle`nog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon ina~e predvi|a kra}i rok zastarjelosti. Me|utim, sva povremena potra`ivanja koja proisti~u iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubudu}e, zastarijevaju u roku predvi|enom za zastarjelost povremenih potra`ivanja (stav 2. iste zakonske odredbe). Kao primjer ovog razloga za prigovor navodi se:

196 ^lan 48

Prvostepeni sud, polaze}i od nesporne ~injenice da je izvr{na isprava R287/78 od 19.12.1978. godine postala pravosna`na 16.7.1979. godine, usvaja prigovor du`nika o zastarjelosti potra`ivanja iz razloga {to je od prvaosna`nosti izvr{ne isprave pa do podno{enja prijedloga za izvr{enje proteklo vi{e od 20 godina, pozivaju}i se pri tom na odredbu ~lana 379. ZOO. Me|utim, povjerilac je u odgovoru na prigovor osporio navedeni prigovor du`nika isti~u}i da je u konkretnom slu~aju zastara vi{e puta prekidana, koji prigovor ponavlja i u `albi, ~ime se prvostepeni sud nije bavio u toku postupka koji je prethodio dono{enju osporenog rje{enja (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, G-826/01 od 6.8.2002. godine).
^lan 48. Odgovor na prigovor (1) Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju dostavlja se suprotnoj stranci. (2) Odgovor na prigovor mo`e se podnijeti u roku od tri dana od dana dostavljanja prigovora. (3) Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud }e, prema okolnostima slu~aja, donijeti rje{enje bez odre|ivanja ro~i{ta ili zakazati ro~i{te za raspravljanje o prigovoru. 1 Uz stav 1: Prema stavu 1. ove zakonske odredbe, prigovor protiv rje{enja o izvr{enju obavezno se dostavlja suprotnoj stranci. Ovim pravilom o obaveznom dostavljanju prigovora suprotnoj stranci izra`ava se primjena na~ela kontradik tornosti iz ~lana 5. stav 1. ZPP-a (u ovom stadiju postupka po prigovoru) koji se na odgovaraju}i na~in primjenjuje u izvr{nom postupku. Zastupljenost ovog na~ela u remonstrativnom postupku po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju predstavlja izuzetak od pravila iz ~lana 9. stav 1. ovog zakona, kojim je propisano da u izvr{nom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena. Obaveznost dostavljanja prigovora suprotnoj stranci opravdana je zbog toga {to je prigovor dvostran i jedini pravni lijek protiv rje{enja o izvr{enju, {to su me|u razlozima za prigovor mogu}i i razlozi materijalnopravnog karaktera, {to zahtijeva meritorno odlu~ivanje izvr{nog suda o tim prigovorima. Dostavljanjem prigovora suprotnoj stranci, toj stranci se pru`a mogu}nost da raspravlja pred sudom i da iznosi sve ~injenice i dokaze na navode iz prigovora, kako bi izvr{ni sud imao {to vi{e ~injeni~ne gra|e, jer u ovoj fazi izvr{nog postupka sud po prigovoru odlu~uje meritorno. Uz stav 2: Za razliku od prethodnog stava ovog ~lana, u kome je izra`ena zapovijest sudu o obaveznom dostavljanju prigovora suprotnoj stranci, u ovom stavu iste zakonske odredbe prepu{teno je stranci kojoj je dostavljen prigovor protiv rje{enja o izvr{enju da mo`e podnijeti odgovor na prigovor, {to zna~i da stranka kojoj je dostavljen prigovor nije obavezna podnositi odgovor na prigovor. Ona mo`e odgovoriti na prigovor, uzdr`ati se od izja{njavanja na navode iz prigovora, ili izjaviti da ne}e podnositi odgovor na prigovor.

^lan 49 197

Za odgovor na prigovor propisan je rok od 3 dana, koji nije prekluzivan. Ovaj rok je skra}en u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Skra}ivanjem roka za odgovor na prigovor, pored ostalih slu~ajeva u kojim su ovim zakonom (u odnosu na ranija zakonska rje{enja) propisani kra}i rokovi za preduzimanje pojedinih pravnih radnji, trebalo bi doprinijeti ubrzanju izvr{nog postupka, {to je i bila intencija zakonodavca. Prije isteka roka za odgovor na prigovor izvr{ni sud ne mo`e odlu~ivati o prigovoru. Odgovor na prigovor podnesen nakon isteka zakonom propisanog roka izvr{ni sud }e razmatrati ako do tada nije odlu~io o prigovoru, obzirom da rok za podno{enje odgovora na prigovor nije prekluzivan. Kao primjer iz sudske prakse navodi se sljede}a odluka:

Okolnost da se tra`ilac izvr{enja nije u odre|enom roku izjasnio na prigovore izvr{enika ne osloba|a sud od obaveze da odluku o prigovoru donese bez odr`avanja rasprave (Vi{i privredni sud Vojvodine, P`-926/74, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godine, str. 113).
4 Uz stav 3: Po prigovoru se vodi poseban, samostalan postupak. Ovdje dolaze do izra`aja neke od karakteristika prigovora, o ~emu je naprijed bilo rije~i. Budu}i da je prigovor dvostran pravni lijek, izvr{ni sud cijeni navode iz prigovora i odgovora na prigovor i procjenjuje da li na osnovu tih navoda mo`e po prigovoru odlu~iti bez raspravljanja, ili je neophodno odr`ati ro~i{te radi raspravljanja spornih i odlu~nih ~injenica, {to sud procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slu~aja. Ako iz navoda prigovora i odgovora na prigovor sud mo`e utvrditi ~injenice odlu~ne za rje{avanje o prigovoru i ako ~injenice na koje ukazuje prigovor, koje se ti~u samog potra`ivanja, me|u strankama nisu sporne, izvr{ni sud mo`e donijeti rje{enje o prigovoru bez zakazivanja ro~i{ta za raspravljanje o prigovoru. Ukoliko sud na|e da o prigovoru ne mo`e odlu~iti na osnovu tih navoda stranaka (iz prigovora i odgovora na prigovor) i dostavljenih dokaza i ako postoji nesaglasnot stranaka u pogledu samog potra`ivanja, sud mo`e, prema okolnostima konkretnog slu~aja, odrediti ro~i{te za raspravljanje o prigovoru. Prilikom odr`avanja ro~i{ta izvr{ni sud mo`e, u skladu sa ~lanom 9. stav 4. ovog zakona, stranku ili u~esnika postupka saslu{ati van ro~i{ta, a prisustvo ovih stranaka i umje{a~a nije nu`no za odr`avanje ro~i{ta. Izostanak bilo koga od njih ne spre~ava sud da dalje postupa. ^lan 49. Rje{enje o prigovoru (1) Rje{enje o prigovoru donosi sudija. (2) Rje{enjem se prigovor usvaja, odbija i odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

198 ^lan 49

(3) Ako usvoji prigovor, sud }e, prema okolnostima slu~aja, obustaviti izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no i ukinuti sprovedene radnje. 1 Uz stav 1: Odredbom ~lana 11. stav 1. ovog zakona propisano je da izvr{ni postupak vodi u prvom stepenu i odluke donosi sudija pojedinac. Stavom 2. iste zakonske odredbe je propisano da se stru~nom saradniku po ovla{tenju sudije mo`e povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. Zna~i, pravilo je da izvr{ni postupak vodi i odluke donosi sudija, a sudija mo`e povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka stru~nom saradniku, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. Kako je ovom zakonskom odredbom odre|eno da rje{enje o prigovoru donosi sudija, sudija ne mo`e povjeriti dono{enje rje{enja o prigovoru stru~nom saradniku, jer je zakonom odre|eno da je dono{enje ovog rje{enja u nadle`nosti izvr{nog sudije. To je i razumljivo, obzirom da, odlu~uju}i o prigovoru, sudija donosi meritornu odluku ponekad i o prigovorima materijalnopravnog karaktera. Ovo tim prije kada se ima u vidu da se u smislu ~lana 41. ovog zakona izvr{enje odre|eno na osnovu izvr{ne isprave, kao i mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom, prinudno provodi prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, tako da odluka o prigovoru zaslu`uje posebno mjesto u izvr{nom postupku, {to opravdava propis stava 1. ovog ~lana. Uz stav 2: Bez obzira na navedeni redoslijed odluka u ovom stavu prednje navedene zakonske odredbe koje izvr{ni sud donosi po prigovoru, sud prvo utvr|uje postojanje op{tih i posebnih procesnih pretpostavki za odlu~ivanje o osnovanosti prigovora. Ako na|e da nisu ispunjene ove pretpostavke, prigovor }e odbaciti. Blagovremenost, potpunost i dozvoljenost prigovora izvr{ni sud }e odrediti supsidijarnom primjenom ZPP-a. Prigovor je neblagovremen ako je izjavljen poslije isteka zakonskog roka za njegovo podno{enje. Rok za izjavljivanje prigovora propisan je odredbom ~lana 12. stav 3. ovog zakona i iznosi 8 dana od dana dostavljanja, ako istim zakonom nije druk~ije odre|eno. Ovdje treba napomenuti da ovim zakonom, za razliku od ranije va`e}eg ZIP-a, nije predvi|ena mogu}nost izjavljivanja prigovora po isteku roka, koji je imao karakter vanrednog pravnog lijeka i kojim je tada{nji du`nik bio u povoljnijem polo`aju od tada{njeg povjerioca, jer mu je zakonom bila pru`ena mogu}nost da rje{enje o izvr{enju pobija (u odre|enim slu~ajevima) i nakon isteka zakonom propisanog roka. Prigovor je nepotpun ako se iz navoda prigovora ne mo`e utvrditi koje se rje{enje njime pobija, ako ne sadr`i izjavu da se rje{enje pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu, ni razloge za prigovor, i ako ne sadr`i potpis podnosioca prigovora. Prigovor je nedopu{ten ako ga je podnijelo neovla{teno lice, ili lice koje se odreklo prava na prigovor ili je odustalo od prigovora, i ako lice koje je podnijelo prigovor nema pravnog interesa za podno{enje prigovora.

3 4

^lan 49 199

U svim ovim slu~ajevima, kada izvr{ni sud na|e da je prigovor protiv rje{enja o izvr{enju neblagovremen, nepotpun i nedozvoljen, prigovor }e se odbaciti rje{enjem. Rje{enje o izvr{enju mo`e se pobijati u cjelini i u odre|enom dijelu. Ako je rje{enje o izvr{enju prigovorom osporeno djelimi~no, onda rje{enje o izvr{enju u nepobijanom dijelu postaje pravosna`no istekom zakonom propisanog roka za izjavljivanje prigovora. U postupku o prigovoru izvr{ni sud ispituje rje{enje o izvr{enju u granicama razloga za prigovor iznesenih u prigovoru i supsidijarnom primjenom ZPP-a, po slu`benoj du`nosti pazi na bitne povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 221. istog zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ako na|e da nemaju osnova razlozi za prigovor i da rje{enje o izvr{enju nije zahva}eno prednje navedenim bitnim povredama odredaba parni~nog postupka, te da je rje{enje o izvr{enju doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, izvr{ni sud }e odbiti prigovor i rje{enje o izvr{enju odr`ati na pravnoj snazi. Ukoliko izvr{ni sud na|e da se rje{enju o izvr{enju (u cjelini ili u odre|enom dijelu) s osnovom prigovara razlozima navedenim u prigovoru, u tom slu~aju sud usvaja prigovor u cjelini ili u dijelu u kojem je prigovor osnovan. Ako izvr{ni sud na|e da je rje{enje o izvr{enju zahva}eno prednje navednim povredama odredaba parni~nog postupka na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti, i u tom slu~aju }e usvojiti prigovor protiv rje{enja o izvr{enju. Druga je situacija kod nepravilne primjene materijalnog prava, u kom slu~aju izvr{ni sud (jednako kao i parni~ni povodom `albe) povodom prigovora, rje{enje o izvr{enju mo`e preina~iti pravilnom primjenom materijalnog prava. Kada je rije~ o primjeni materijalnog prava u smislu naprijed navedenog, tada se misli na povrede izvr{nog prava koje u postupku dono{enja rje{enja o izvr{enju predstavljaju pravilnu primjenu materijalnog prava. Kao primjeri iz sudske prakse navode se ni`e navedene sudske odluke:

10

11

Nije dozvoljena `alba du`nika protiv re{enja kojim se odbija prigovor na re{enje o izvr{enju drugog du`nika, ako sam na re{enje o izvr{enju nije ulo`io prigovor (Okru`ni sud u Beogradu, G`-5255/84, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godina, str. 113). Kad je, me|utim prvostepeni sud usvojio du`nikov prigovor protiv re{enja o izvr{enju po ~lanu 53. stav 4. ZIP-a, rj{enje o izvr{enju nije smeo preina~iti, nego je mogao samo izvr{enje delimi~no ukinuti (Okru`ni sud Gospi}, G`-223/85, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postuku, Beograd, 2002. godina, strana 113). Sud }e usvojiti predlog du`nika i usvojiti prigovor protiv re{enja o izvr{enju, ukoliko je du`nik uplatio na ra~un poverioca sredstva i time pret-

200 ^lan 50

platio svoju obavezu (Okru`ni sud Beograd, G`-2542/96, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2002. godina, str. 113). Ako je uz prijedlog za izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja u smislu ~lana 21. ZIP-a prilo`ena isprava koja nije vjerodostojna isprava iz ~lana 21. stav 1. ZIP-a, tada }e sud odbiti prijedlog za izvr{enje u skladu sa ~lanom 38. stav 2. ZIP-a (Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 2/01).
12 Uz stav 3: Kad usvaja prigovor, sudu je prepu{teno da prema okolnostima slu~aja obustavi izvr{enje u cjelini ili djelimi~no i da ukine sprovedene radnje. Iz sadr`aja stava 3. ove zakonske odredbe proizlazi da istom odredbom nije propisano pravilo da se u svakom slu~aju kada se usvoji prigovor, obustavlja izvr{enje u tom dijelu (za koji je prigovor usvojen) i da se postupak u istom dijelu obustavlja, ve} je prepu{teno sudu da to cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zavisno od okolnosti slu~aja. Ova odredba ne pravi razliku u postupanju suda u slu~aju prigovora nenadle`nosti suda i nekog drugog prigovora, kako je to propisivao ~lan 53. stav 3. i stav 4. ranije va`e}eg ZIPa, nego prepu{ta sudu da prema okolnostima slu~aja cijeni da li }e, nakon {to usvoji prigovor, obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no i ukinuti sprovedene radnje. Protiv rje{enja o prigovoru stranke imaju pravo `albe u roku od 8 dana (od dostave rje{enja) sudu drugog stepena (~lan 12. stav 4. ovog zakona). ^lan 50. Postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave (1) Izvr{enik }e u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje. Prigovor mora biti obrazlo`en. (2) Ako u prigovoru nije odre|eno u kom dijelu se pobija, obim pobijanja }e se cijeniti na osnovu obrazlo`enja. (3) Neobrazlo`en prigovor sud }e odbaciti. (4) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvr|eno postojanje potra`ivanja, prijedlog za izvr{enje }e se smatrat tu`bom i u tom slu~aju sud }e postupati po odredbama parni~nog postupka. (5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog ~lana, sud }e odgoditi izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, nakon pravosna`nosti odluke parni~nog suda, ako tra`ilac izvr{enja uspije sa tu`bom. (6) Ako prvostepeni parni~ni sud odbije tu`beni zahtjev i ukine rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu, nalo`i}e i obustavu izvr{nog postupka.

^lan 50 201

Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u izv{nom postupku. (7) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje, dalji postupak nastavi}e se kao postupak po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju donesenom na osnovu izvr{ne isprave. (8) Ako se prigovor iz stava 7. ovog ~lana prihvati, dio rje{enja o izvr{enju kojim je izvr{eniku nalo`eno da namiri potra`ivanje ima svojstvo izvr{ne isprave na osnovu koje se mo`e ponovo tra`iti izvr{enje. 1 Uz stav 1: Zakonom propisane vjerodostojne isprave su (kao i izvr{ne isprave) osnov za odre|ivanje izvr{enja. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave komentarisano je u okviru ~lana 39. stav 3. ovog zakona. Me|utim zbog odre|enih specifi~nosti postupka povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave i ovdje }emo se kratko osvrnuti na ovo rje{enje. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave, prema propisu ~lana 39. stav 3. ovog zakona, sadr`i u sebi dva dijela. Prvim dijelom rje{enja (~lan 39. stav 3. ta~ka 1. ovog zakona) izvr{ni sud obavezuje izvr{enika na namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ovaj dio rje{enja (o namirenju potra`ivanja) sud donosi na osnovu zaklju~ka izvedenog iz vjerodostojne isprave da su potra`ivanje tra`ioca izvr{enja i obaveza izvr{enika zasnovani na vjerodostojnoj ispravi. Drugim dijelom rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud (istovremeno) odre|uje izvr{enje radi ostvarivanja tih potra`ivanja. Taj dio rje{enja je rje{enje o izvr{enju. Rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave mo`e se pobijati u cjelini ili u dijelu. Za razliku od odredbi o prigovoru iz ~lana 46. stav 2. ovog zakona kojim je propisano da se u pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe o `albi iz ZPP-a, u stavu 1. ovog ~lana propisano je, da }e izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje. Iz stilizacije zakonskog teksta: izvr{enik }e u prigovoru protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje, da se zaklju~iti da odre|ivanje dijela u kom se pobija rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave nije obavezan sastojak prigovora, kao {to je to slu~aj sa sadr`ajem `albe iz ZPP-a (~lan 205. istog zakona), a time i sa sadr`ajem prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave. Uz stav 2: Zato je u stavu 2. ovog ~lana dato rje{enje za slu~aj da u prigovoru nije odre|eno u kom dijelu se pobija rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave. Tada }e se, prema ovoj zakonskoj odredbi, obim pobijanja cijeniti na osnovu obrazlo`enja prigovora. I kod ovog prigovora ispituju se procesne pretpostavke za odlu~ivanje o osnovanosti, koje se ti~u blagovremenosti, potpunosti i dopu{tenosti prigovora. Uz stav 3: Zna~ajna novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje je zakonom propisana obaveza da prigovor protiv rje{enja na osnovu vjerodo-

202 ^lan 50

stojne isprave mora biti obrazlo`en i da }e sud neobrazlo`en prigovor odbaciti. To zna~i da je iza nas rasprostranjena sudska praksa (koja je imala upori{te u zakonu) kada je bilo dovoljno samo prigovorom, bez ikakvog obrazlo`enja, osporiti rje{enje o izvr{enju u cjelini ili u dijelu kojim je tada{nji du`nik obavezan na namirenje potra`ivanja. U tom slu~aju, sud kome je prigovor podnesen stavljao je van snage rje{enje o izvr{enju u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje i ukidao sprovedene radnje, a postupak je nastavljan kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Takva praksa nije dala o~ekivane rezultate i nije doprinosila efikasnosti izvr{nog postupka niti skra}ivanju tog postupka. Naprotiv, izvr{ni sudovi su bili preoptere}eni takvom vrstom predmeta, jer je gotovo pravilo bilo da se rje{enje o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave pobija neobrazlo`enim prigovorom i da su se ti postupci uglavnom zavr{avali u redovnom postupku. Navedena negativna iskustva opravdavaju novo zakonsko rje{enje iz stava 1. ovog ~lana da prigovor mora biti obrazlo`en, kao i propis iz stava 3. ove zakonske odredbe da }e sud odbaciti neobrazlo`en prigovor, jer bez zaprije}ene sankcije o odbacivanju neobrazlo`enog prigovora ni odredba kojom je propisana obaveznost obrazlaganja prigovora ne bi do{la do svog punog izra`aja. Ukoliko sud neobrazlo`en prigovor odbaci, vjerodostojna isprava se transformi{e u izvr{nu ispravu i izvr{ni postupak se nastavlja prema pravilima izvr{nog postupka koja se primjenjuju kod rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave. 5 Uz stav 4: Ako se za izvr{ni postupak (kod izvr{enja koje se odre|uje na osnovu izvr{ne isprave) mo`e re}i da je nastavak parni~nog postupka, to svakako nije slu~aj kod izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, gdje parni~ni postupak nije prethodio izvr{nom postupku i gdje se podno{enjem prigovora iz stava 4. ovog ~lana izvr{enje odga|a, a izvr{ni postupak se u toj fazi pretvara preobra`ava u parni~ni postupak. Ovdje dolazi do izra`aja pravna snaga vjerodostojne isprave koja ne posjeduje sve kvalitete izvr{ne isprave, zbog ~ega podno{enjem navedenog prigovora prestaje biti osnov za odre|ivanje izvr{enja. U takvoj pravnoj situaciji postavlja se pitanje pravne sudbine rje{enja o odre|ivanju izvr{enja radi ostvarenja potra`ivanja (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), po{to je podno{enjem prigovora iz stava 4. ove zakonske odredbe prestala mogu}nost da se izvr{ni postupak dalje vodi po rje{enju donesenom na osnovu vjerodostojne isprave. Slijede primjeri iz sudske prakse:

Procesna pretpostavka za dono{enje rje{enja u smislu ~lana 55.a) ZIP-a je, da je rje{enje o izvr{enju doneseno na temelju vjerodostojne isprave i da je du`nik protiv takvog rje{enja izjavio prigovor. U takvoj situaciji, rje{avaju}i po prigovoru sud nije mogao donijeti odluku kojom se prigovor usvaja ve} samo odluku kojom se stavlja van snage rje{enje o izvr{enju, ukidaju sprovdene radnje a postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-16/00 od 15.12.2000. godine). Iz stanja o`albenog spisa evidentno je da je prvostepeni sud na prijedlog povjerioca dozvolio izvr{enje protiv du`nika na ime duga po osnovu

^lan 50 203

utro{enog a nepla}enog utro{ka vode, te da je protiv rje{enja o dozvoljenom izvr{enju du`nik ulo`io prigovor, pa je prvostepeni sud usvojio prigovor du`nika i donio o`albeno rje{enje (o stavljanju van snage u cijelosti rje{enje o izvr{enju i o ukidanju svih provedenih radnji). Razlozi koje du`nik navodi u `albi u ovoj fazi postupka sud nije mogao cijeniti, obzirom da }e isti biti tek cijenjeni u parni~nom postupku, jer se prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom a prigovor na rje{enje o izvr{enju kao odgovor na tu`bu (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-507/02 od 8.4.2002. godine). Naime, odredbama ~l. 55. i 55 a) Zakona o izvr{nom postupku regulisani su slu~ajevi izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave i utvr|eno je da u slu~aju prigovora, sam prijedlog se smatra tu`bom i upu}uje se na redovni parni~ni postupak. Upravo tako i ~ini prvostepeni sud kada usvaja prigovor du`nika i rje{enja o izvr{enju stavlja van snage i ukida sve provedene radnje, a u parni~nom postupku sud }e utvrditi osnovanost ili neosnovanost navoda du`nika tu`enog u pogledu, kako isplate duga po ra~unu o utro{ku toplotne energije, tako i funkcionalnosti instalacija (neobjavljeno rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-1144/01 od 12.11.2002. godine). Prema ~lanu 23. ZIP-a izvr{ni dokumenti su izvr{na odluka sudova, a {to je u konkretnom slu~aju presuda Op}inskog suda u Maglaju a prvostepeni sud je sa prijedlogom za izvr{enje postupio kao da se radi o dozvoli izvr{enja na osnovu vjerodostojne isprave, pa je prvostepeni sud nezakonito postupao kada je prijedlog za izvr{enje nakon ulaganja prigovora, smatrao tu`bom (neobjavljeno rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu br. G`-558/03 od 13.5.2004. godine). Kako je odredbom stava 2. ~lana 55 a) ZIP-a propisano, da ako se rje{enje o izvr{enju pobija u cjelini ili samo u dijelu kojim je du`nik obavezan da namiri potra`ivanje, da }e sud staviti van snage rje{enje o izvr{enju u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje, ukinuti sprovedene radnje i postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je donio pobijano rje{enje (kojim je stavljeno van snage rje{enje istoga suda o izvr{enju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, ukinute su sve sprovedene ra|e u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje i kojim je odre|eno da }e se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga) (neobjavljeno rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci P`-289/01 od 10.4.2003. godine). Sud kome je podnesen predlog za izvr{enje na osnovu verodostojne isprave mo`e sprovesti postupak po tu`bi samo u slu~aju ako je doneseno re{enje o izvr{enju (iz re{enja Vi{eg privrednog suda Hrvatske, P`-1726/79, Privredno pravno poslovanje, Sudska i upravna praksa, Beograd, 1982. godine, str. 163).
6 Uz stav 5: Kada je rije~ o institutu odga|anje izvr{enja u slu~aju podno{enja prigovora iz stava 4. ovog ~lana, potrebno je ukazati da do odga|anja izvr{enja mo`e do}i samo u slu~aju gdje je izvr{ni postupak otpo~eo i u kojem prigovor ne zaustavlja tok izvr{nog postupka, ali se namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. To su slu~ajevi izvr{enja na

204 ^lan 50

osnovu mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potra`ivanja, jer se izvr{enje na osnovu ovih vjerodostojnih isprava provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju (~lan 41. ovog zakona), dok se izvr{enje na osnovu drugih vjerodostojnih isprava ne mo`e sprovesti prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. O odga|anju izvr{enja (stav 5. u vezi sa stavom 4. ovog ~lana), kao i o upu}ivanju izvr{nog spisa na parni~ni postupak, izvr{ni sud odlu~uje zaklju~kom (~lan 2. ta~ka 7. ovog zakona). 7 Ako tra`ilac izvr{enja uspije sa tu`bom u parni~nom postupku, zavisno od obima uspjeha, mogu}e su sljede}e situacije: da tra`ilac izvr{enja uspije u cjelini sa tu`benim zahtjevom (u tom slu~aju se prigovor izvr{enika kao tu`enog u parni~nom postupku odbija i rje{enje o izvr{enju u cjelini odr`ava na pravnoj snazi), da tra`ilac izvr{enja djelimi~no uspije sa tu`benim zahtjevom (kada se za taj iznos sa kojim je uspio u sporu prigovor odbija i rje{enje o izvr{enju za isti iznos odr`ava na snazi), a ukoliko je tra`iocu izvr{enja u parni~nom postupku dosu|en ve}i iznos od iznosa na koji je odre|eno izvr{enje (rje{enjem o izvr{enju) tada se rje{enje o izvr{enju odr`ava u cjelini na pravnoj snazi i istovremeno se tra`iocu izvr{enja (kao tu`iocu) dosu|uje razlika do punog iznosa za koji je uspio u parni~nom postupku. Nakon pravosna`nosti odluke parni~nog suda (dakle ne vi{e na osnovu vjerodostojne isprave), izvr{enje koje je izvr{ni sud odgodio }e se nastaviti, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, ako tra`ilac izvr{enja uspije u sporu. Uz stav 6: Druga~ija je situacija kod negativnog ishoda parni~nog postupka. Ako prvostepeni parni~ni sud odbije tu`beni zahtjev, istovremeno }e ukinuti rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu i nalo`iti obustavu izvr{nog postupka, a nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u izvr{nom postupku. To rje{enje izvr{nog suda ima deklaratorni karakter ~ijem dono{enju prethodi pravosna`na odluka parni~nog suda. Uz stav 7: U slu~aju kada se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), tada je rje{enje o obavezi izvr{enika na namirenje tra`ioca izvr{enja iz ~lana 39. stav 3. ta~ka 1. ovog zakona postalo pravosna`no i ono u tom slu~aju ima pravni zna~aj izvr{ne isprave, tako da se dalji postupak po dijelu rje{enja u pogledu obaveze namirenja potra`ivanja, nastavlja kao postupak po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju donesenom na osnovu izvr{ne isprave. Uz stav 8: Ako izvr{ni sud prihvati prigovor iz stava 7. ovog ~lana protiv dijela rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave kojim je odre|eno izvr{enje (~lan 39. stav 3. ta~ka 2. ovog zakona), dio rje{enja o izvr{enju kojim je izvr{enik obavezan na namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja ima svojstvo izvr{ne isprave, na osnovu koje se, kao na osnovu svake druge izvr{ne isprave, mo`e ponovo tra`iti izvr{enje. Ovom zakonskom odredbom nije propisana obaveza dostavljanja prigovora protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave suprotnoj stranci na odgovor, kao

10

11

12

^lan 51 205

{to je to propisano za prigovor protiv rje{enja donesenog na osnovu izvr{ne isprave (~lan 48. stav 1. ovog zakona). Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave nije dvostran i remonstrativni pravni lijek ({to su karakteristike prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu izvr{ne isprave), izuzev kada izvr{ni sud sam rje{ava o prigovoru protiv istog rje{enja, a to je slu~aj kada se rje{enje pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje. Zato se i postupak povodom prigovora protiv rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave razlikuje od postupka o prigovoru iz ~lana 48. ovog zakona. Me|utim, kada se ima u vidu da se u slu~aju stava 4. ovog ~lana prijedlog za izvr{enje smatra tu`bom, primjenom odredbi ZPP-a, ima mjesta dostavljanju prigovora suprotnoj stranci. Eventualno dostavljeni odgovor na prigovor imao bi karakter odgovora na tu`bu, {to bi doprinijelo ubrzanju parni~nog postupka. Ukoliko takav odgovor ne bi sadr`avao sve ono {to mora da sadr`i odgovor na tu`bu iz ~lana 71. ZPP-a, sudu ostaje mogu}nost da pozove stranku da prema ~lanu 73. a u vezi sa ~lanom 366. istog zakona otkloni nedostatke takvog odgovora.

VI PRIGOVOR

TRE }EG LICA

^lan 51. Pretpostavke za prigovor (1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje spre~ava izvr{enje mo`e podnijeti prigovor protiv izvr{enja tra`e}i da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim u obimu u kojem su prava tog tre}eg lica zahva}ena izvr{enjem. (2) Prigovor se mo`e podnijeti do dovr{etka izvr{enog postupka. Podno{enje prigovora ne spre~ava sprovedbu izvr{enja i ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (3) Sud }e prigovor dostaviti tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru. 1 Uz stav 1. Predmet izvr{enja su stvari i prava na kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje radi namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja (~lan 6. stav 2. ovog zakona). U izvr{nom postupku nosilac obaveze namirenja je izvr{enik. Prednje navedenom zakonskom odredbom nije propisano (kao {to je to bilo propisano ranije va`e}im zakonom) da su predmet izvr{enja stvari i prava izvr{enika, ve} je predmet izvr{enja uop{teno definisan kao stvari i prava na kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje. Ovakva zakonska definicija predmeta izvr{enja ima svoju primjenu nezavisno od vrste potra`ivanja koje se namiruje. Ako se kod izvr{enja na nov~anim potra`ivanjima zapljena sprovodi dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju (~lan 141. ovog zakona) predmet izvr{enja u formalno pravnom smislu nisu stvari izvr{enika, ve} stvari izvr{enikovog du`nika na kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje. Isti slu~aj je i kod izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i drugo lice (~lan 208. ovog zakona).

206 ^lan 51

Sprovo|enjem izvr{enja tra`ilac izvr{enja namiruje svoje potra`ivanje u odnosu na izvr{enika kao obveznika namirenja tako {to se stvari ili prava na kojima se po zakonu mo`e sprovesti izvr{enje predaju tra`iocu izvr{enja, na njega se prenose, ili se prodaju radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja ili se izvr{eniku izvr{nom ispravom name}e obaveza na radnju trpljenja, ili ne~injenja. Ako lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje spre~ava izvr{enje, takvo lice mo`e podnijeti prigovor protiv izvr{enja tra`e}i da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim. Novina u ovom ~lanu je da to lice (koje ima polo`aj u~esnika u postupku iz ~lana 2. ta~ka 5. ovog zakona) nedopu{tenost izvr{enja mo`e tra`iti u obimu u kojem su (prema navodima iz njegovog prigovora) prava tog lica zahva}ena izvr{enjem, {to zna~i, da se za nesporni dio izvr{ni postupak sprovodi. Pretpostavke za prigovor tre}eg lica su: da je odre|eno izvr{enje na odre|enom predmetu izvr{enja i da postoji tvrdnja tre}eg lica da mu u pogledu predmeta izvr{enja pripada pravo koje spre~ava izvr{enje. Prigovor tre}eg lica razlikuje se od prigovora iz ~lana 12. i ~lana 46. ovog zakona koji je redovni pravni lijek stranaka protiv rje{enja o izvr{enju. Prigovor tre}eg lica nema karakter pravnog lijeka u smislu prednje navedenih zakonskih odredbi. Ovi prigovori se razlikuju zbog toga, {to je razli~it polo`aj podnosioca prigovora (stranaka i tre}eg lica) u izvr{nom postupku. Institut prigovora tre}eg lica je pravno sredstvo za za{titu prava tre}eg lica u obimu u kojem su prava tog tre}eg lica zahva}ena izvr{enjem. Tre}e lice koje pola`e neko pravo u pogledu predmeta izvr{enja podno{enjem ovog prigovora interveni{e, protivi se izvr{enju, tra`e}i da se izvr{enje na tom predmetu i u obimu u kojem su njegova prava zahva}ena izvr{enjem proglasi nedopu{tenim. Ovaj izlu~ni prigovor mo`e biti stvarno pravnog karaktera. Pravno izjedna~en sa prigovorom tre}eg lica je prigovor suvlasnika koji nije izvr{enik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvr{enja, koga sud upu}uje na parnicu protiv tra`ioca izvr{enja, a i protiv izvr{enika (ako i on osporava njegovo pravo) da doka`e svoje pravo, osim ako u izvr{nom postupku ne mo`e dokazati to svoje pravo (~lan 69. stav 7. ovog zakona). Isti je slu~aj i kod spora zajedni~ara u pogledu zajedni~ke imovine iz ~lana 69. stav 10. ovog zakona. Prigovor (izlu~ni) mo`e biti zasnovan i na obligacionopravnim ovla{tenjima (npr. u slu~aju iz ~lana 76. stav 1. ovog zakona, kod ugovora o zakupu i najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u zemlji{ne knjige prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje, koji, pod uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom ne prestaju prodajom nepokretnosti). U navedenom slu~aju zakupac koji nekretninu iz predmeta ugovora o zakupu koristi po osnovu zakupa mo`e se kao tre}e lice pozvati na pravo kori{tenja nekretnine ukoliko je ta nekretnina predmet prodaje radi naplate nov~anog potra`ivanja. Prigovor tre}eg lica mo`e biti zasnovan na nekom od drugih prava na dr`anje stvari, odnosno na nekom od prava koji su predmet izvr{enja.

^lan 51 207

Primjeri iz sudske prakse za ispunjenje pretrpostavki za prigovor tre}eg lica:

Sud nije ovla{ten da odbaci prijedlog za izvr{enje ispra`njenjem stana samo na temelju obavje{tenja da stan fakti~ki koristi drugo lice. To tre}e lice bi, u ovakvoj situaciji, ako smatra da po nekom pravnom osnovu ima pravo koristiti stan, moglo u smislu ~lana 56. ZIP-a ulo`iti prigovor, pa tek nakon okon~anja postupka po prigovoru, moglo bi se odlu~iti o tome kako }e se okon~ati postupak koji je pokrenut po prijedlogu povjerioca (Vrhovni sud BiH Gvl. 3/87 od 21.5.1987. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 3/87). Opravdano Javni tu`ilac RS isti~e da je izra`eni stav drugostepenog suda pogre{an. Drugostepeni sud je naime, iznio pravno shvatanje da u predmetnoj pravnoj stvari M.M. i OO SUBNOR-a nemaju svojstvo tre}ih lica u smislu ~lana 56. ZIP-a, niti ovla{}enje da izjave prigovor, jer da su u~estvovali u postupku u kome je donesena izvr{na isprava na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje i u tom postupku bez uspjeha isticali sve prigovore kojima su osporavali osnovanost tu`benog zahtjeva i zbog kojih sada u izvr{nom postupku tra`e da se izvr{enje povodom predmeta koji je zahva}en izvr{enjem, proglasi nedopu{tenim. Pod tre}im licem u izvr{nom postupku treba podrazumijevati fizi~ko ili pravno lice koje u izvr{noj ispravi nije stranka, to tre}e lice mo`e u~estvovati u izvr{nom postupku radi za{tite svojih prava na predmetu izvr{enja da bi sprije~ilo prinudno izvr{enje prigovorom protiv izvr{enja kojim tra`i da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim. Stoga po ocjeni ovog Vrhovnog suda M.M. i OO SUBNOR-a u ovom postupku nastupaju kao tre}a lica, jer je u konkretnom slu~aju nesporno da je postupak izvr{enja zapo~et prema du`niku (ovdje P.J.) koji je u izvr{noj ispravi bio ozna~en kao tu`ena strana i da se izvr{ni postupak ne vodi protiv M.M, ve} protiv njene majke koja je prema izvr{noj ispravi u obavezi da stan oslobo|en od lica i stvari preda povjeriocu, a niti protiv OO SUBNOR-a Banja Luka, te da su mogli u smislu ~lana 56. stav 1. ZIP-a podnijeti prigovor protiv izvr{enja kojim tra`e da se izvr{enje na odre|enom predmetu (ovdje stanu) proglasi nedopu{tenim (neobjavljeno Rje{enje Vrhovnog suda Republike Srpske broj Gvl-7/99 od 28.12.1999. godine).
Me|utim, ima razli~itih sudskih stavova povodom istog pravnog pitanja, {to slijedi iz ni`e navedene odluke Okru`nog suda u Banjoj Luci:

Umje{a~ na strani tu`enog, u postupku u kojem je donesena pravosna`na odluka i koja predstavlja izvr{ni naslov u postupku izvr{enja, nije tre}e lice u izvr{nom postupku i ne mo`e tra`iti da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim (rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`-429/99 od 18.5.1999. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 7-8/00). Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju mo`e podnijeti i tre}a osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje sprije~ava izvr{enje i tra`i da se na tom predmetu izvr{enje proglasi nedopu{tenim. Ovakav prigovor tre}e osobe protiv izvr{enja naziva se izlu~nim ili ekciesornim prigovorom, a mo`e se podnijeti sve do okon~anja izvr{nog postupka (Bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 2/99).

208 ^lan 51

Nije dopu{teno izvr{enje na stvari na kojoj je tre}e lice steklo vlasni{tvo ugovorom zaklju~enim pre dono{enja re{enja o izvr{enju (presuda Vrhovnog suda Srbije P. rev. 702/98 od 23.12.1998. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 12/99). Lice koje je u parni~nom postupku iz kojeg poti~e izvr{na isprava u~estvovalo kao ume{a~ na strani du`nika, nema status u~esnika u izvr{nom postupku, zbog ~ega ne mo`e izjaviti prigovor protiv re{enja o izvr{enju, jer to pravo ima samo du`nik pod uslovima iz ~lana 50. ZIP-a, kao i tre}e lice pod uslovima iz ~lana 56. istog zakona (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-594/97 od 5.3.1998. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 6/98). Tu`ba za nedopu{tenost izvr{enja nije dozvoljena u slu~aju kada du`nik nije podnosio prigovor protiv re{enja o izvr{enju, niti je upu}en na parnicu (~l. 54. Zakona o izvr{nom postupku) pa stoga takvu tu`bu treba odbaciti (re{enje Okru`nog suda Zrenjanin br. G`-7365/95 od 30.4.1997. godine, Sudska praksa Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/94).
7 Uz stav 2: Prigovor se mo`e podnijeti do dovr{etka izvr{nog postupka. Zna~i, vremenski rok za izjavljivanje prigovora vezan je za dovr{enje izvr{nog postupka, {to je opravdano, obzirom na cilj kome ovaj prigovor slu`i. Vrijeme dovr{etka izvr{nog postupka odre|eno je odredbom ~lana 64. ovog zakona. Zna~ajna novina je da je ovom zakonskom odredbom izri~ito propisano da podno{enje prigovora od strane tre}eg lica ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja i ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. Kada se ima u vidu da je osnov za sprovo|enje izvr{enja izvr{na isprava kojom je rije{en odre|eni sporni pravni odnos izme|u stranaka, da se prema odredbama ovog zakona izvr{avaju izvr{na rje{enja o izvr{enju prije njihove pravosna`nosti, zatim intencija zakonodavca o ubrzanju izvr{nog postupka, te da }e obzirom na pravni zna~aj ovog prigovora na sprovo|enje izvr{enja, prigovor podnijeti samo ono lice koje pola`e neko pravo na predmet izvr{enja, a ne iz razloga odugovla~enja izvr{nog postupka (obzirom da prigovor ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja i ostvarenja potra`ivanja), propis ove odredbe ima puno opravdanje. Time se ne vrije|aju prava tre}eg lica: pravo ravnopravnosti stranaka i u~esnika u postupku, ni pravo jednakog pristupa sudu, jer u trenutku podno{enja prigovora, tra`ilac izvr{enja ima pravni osnov za odre|ivanje izvr{enja i za njegovo sprovo|enje, a tre}e lice ima tvrdnju da mu pripadaju takva prava koja spre~avaju izvr{enje, osim ako opravdanost razloga za prigovor ne dokazuje na zakonom propisani na~in iz stava 2 ~lana 52 ovog zakona. U slu~aju da tre}e lice uspije u izlu~noj parnici, svoja prava mo`e ostvariti u postupku protivizvr{enja. Primjer iz sudske prakse:

Pri odbacivanju kao nedopu{tenog prijedloga za ponavljanje postupka, prvostepeni sud je razmotrio i mogu}nost da prijedlog tretira kao prigovor tre}eg lica, ali i taj prigovor se mo`e podnijeti samo do okon~anja izvr{nog postupka, pa ni prigovor se ne bi mogao dopustiti u ovakvom konkretnom

^lan 52 209

slu~aju (rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-193/00 od 29.11.2000. godine). Po okon~anju izvr{nog postupka ne mo`e se podneti prigovor na re{enje o izvr{enju, pa samim tim nema mesta ni tu`bi da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim (re{enje Vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-9108/98 od 29.3.1999. godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 12/99).
8 Uz stav 3: Procesne pretpostavke za postupanje suda po ovom prigovoru su blagovremenost, dopu{tenost i potpunost prigovora. Kada utvrdi da su ispunjene navedene pretpostavke, sud }e prigovor dostaviti tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku, i pozvati ih da se u roku od 8 dana izjasne o prigovoru. Iz stilizacije ove zakonske odredbe proizlazi obaveza suda da prigovor tre}eg lica dostavi tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku, s pozivom da se o prigovoru izjasne. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja o dostavljanju prigovora tre}eg lica samo tada{njem povjeriocu, prema ovoj zakonskoj odredbi prigovor tre}eg lica dostavlja se i izvr{eniku, {to je posljedica jednakog procesnopravnog zna~aja stranaka u izvr{nom postupku. Dostavljanje prigovora tre}eg lica kako tra`iocu izvr{enja, tako i izvr{eniku je opravdano, jer }e na taj na~in tre}e lice do}i do saznanja da li njegovo pravo na predmetu izvr{enja osporava i izvr{enik, a time je ve}a mogu}nost izvr{nog suda da na osnovu navoda stranaka i tre}eg lica o prigovoru odlu~i u izvr{nom postupku. Sud ne mo`e postupati po prigovoru prije isteka zakonom propisanog roka od 8 dana u kojem su stranke pozvane da se o prigovoru izjasne. ^lan 52. Odluke suda po prigovoru tre}eg lica (1) Sud }e o prigovoru tre}eg lica odlu~iti u izvr{nom postupku ili }e podnosioca prigovora zaklju~kom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. (2) Izvr{ni sud }e o prigovoru odlu~iti u izvr{nom postupku kada to okol nosti slu~aja dopu{taju, a naro~ito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. 1 Uz stav 1: Sam naziv ovog ~lana govori da o prigovoru tre}eg lica odlu~uje i izvr{ni sud, {to je novina u ovom zakonu u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje. Iz sadr`aja ~lana 51. stav 1. ranije va`e}eg ZIP-a proizlazi da je izvr{ni sud prema toj zakonskoj odredbi bio ovla{ten na izuzimanje predmeta od izvr{enja samo uz izri~it pristanak tada{njeg povjerioca. ^im bi se povjerilac tome usprotivio, sa ~im je pravno izjedna~ena i situacija ako se povjerilac ne izjasni o prigovoru, sud vi{e nije bio ovla{ten da odlu~uje o prigovoru tre}eg lica. Izvr{ni sud prema stavu 1. ove zakonske odredbe po proteku roka iz ~lana 51. stav 3. ovog zakona za izja{njavanje stranaka o prigovoru tre}eg lica cijeni da li }e na osnovu navoda iz prigovora tre}eg lica i eventualnog izja{njenja

210 ^lan 52

stranaka u izvr{nom postupku o tom prigovoru odlu~ivati o prigovoru tre}eg lica, ili }e podnosioca prigovora uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. 3 Ako na|e da ima dovoljno relevantnih ~injenica i dokaza na osnovu kojih mo`e sam odlu~iti o prigovoru tre}eg lica, tada izvr{ni sud meritorno odlu~uje o tom prigovoru. U suprotnom, sud }e podnosioca prigovora zaklju~kom iz ~lana 12. stav 6. ovog zakona uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja koje je predvi|alo sudski rok za podno{enje izlu~ne tu`be, u ovoj zakonskoj odredbi nije spomenut rok za upu}ivanje tre}eg lica na parnicu. To je i razumljivo kada se ima u vidu da ova tu`ba nema pravni zna~aj na provo|enje izvr{enja niti na ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. To ne predstavlja smetnju da sud odredi rok za podno{enje tu`be, ~ije podno{enje mo`e imati smisla ako se tu`ba podnese do dovr{etka izvr{nog postupka. Slijede primjeri iz sudske prakse:

Prvostepeni sud je donio valjanu odluku po prigovoru tre}ih lica (kojom je prigovor tre}ih lica na rje{enje o izvr{enju odba~en kao nedozvoljen), a u skladu sa ~lanom 56. ZIP-a. Tre}a lica su imala pravo da podnesu prigovor na rje{enje o izvr{enju, pod uslovom da na predmetu izvr{enja imaju takvo pravo da mogu tra`iti progla{enje izvr{enja nedopustivim. Tre}a lica su kupovinom od du`nika stekla vlasni{tvo na otkupljenim stanovima, zajedni~kim dijelovima zgrade i na zemlji{tu ispod zgrade, ali nemaju nikakvo pravo na predmetu izvr{enja, jer je du`nik onaj ko je u ovom izvr{nom postupku du`an izvr{iti obavezu, a tre}a lica koja su od njega otkupila stanove, nisu tim pravnim poslom preuzeli du`nikovu obavezu utvr|enu sudskom presudom (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`154/02 od 20.2.2002. godine). Du`nik u izvr{nom postupku, ne mo`e u tu`bi kojom pokre}e parnicu radi progla{enja dozvoljenog izvr{enja nedopu{tenim, da iznosi ~injenice koje ukidaju ili zaustavljaju dozvoljeno izvr{enje, ako su te ~injenice postojale pre nastanka izvr{ne isprave, a tu`ilac ih nije isticao u postupku koji je prethodio dono{enju izvr{ne isprave (re{enje Saveznog suda Gzs-34/97 od 25.9.1997. godine, Izbor sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 3/99). Upu}ivanje na parnicu (~lan 54. ZIP-a) dolazi u obzir u fazi odlu~ivanja o prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju. Zato, nema mjesta ni upu}ivanju ni vo|enju parnice radi progla{enja izvr{enja nedopu{tenim ako je prigovor du`nika odba~en kao neblagovremen (bilten sudske prakse Kantonalnog suda u Sarajevu broj 1/2001).
4 Uz stav 2: U smislu stava 2. ove zakonske odredbe izvr{ni sud }e o prigovoru tre}eg lica odlu~iti u izvr{nom postupku kada to okolnosti slu~aja dopu{taju, {to zna~i da je izvr{nom sudu prepu{teno da cijeni u svakom konkretnom slu~aju, zavisno od okolnosti tog slu~aja, da li su ispunjeni uslovi da meritorno odlu~uje o ovom prigovoru, {to je novina u odnosu na dosada{nje zakonsko rje{enje. Svakako da okolnosti slu~aja dopu{taju

^lan 53 211

odlu~ivanje izvr{nog suda o ispunjenju procesnopravnih pretpostavki za meritorno odlu~ivanje o prigovoru, koje se ti~u blagovremenosti, potpunosti i dopu{tenosti prigovora tre}eg lica. Isti slu~aj je i kada u postupku po prigovoru podnosilac prigovora i stranke u svojim izja{njenjima pru`e sudu dovoljno relevantnih dokaza na osnovu kojih izvr{ni sud mo`e sam odlu~iti o osnovanosti prigovora tre}eg lica. Definiciju iz ove odredbe, da }e sud o prigovoru tre}eg lica odlu~ivati u izvr{nom postupku kada to okolnosti slu~aja dopu{taju, treba tuma~iti u {irem smislu rije~i, jer je ocjena o okolnostima slu~aja koje dopu{taju da izvr{ni sud odlu~uje o prigovoru prepu{tena sudu. S druge strane, ova zakonska odredba jasno defini{e ({to zna~i da se ne prepu{ta izvr{nom sudu ocjena o tome) da }e izvr{ni sud o prigovoru odlu~iti u izvr{nom postupku, a naro~ito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosna`nom presudom, javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. U slu~aju kada su ispunjeni ovi uslovi, o prigovoru tre}eg lica uvijek odlu~uje izvr{ni sud kome je ovom zakonskom odredbom to ovla{tenje dato. U suprotnom, ne bi bilo svrhe upu}ivanju tog lica na parnicu kad sporne ~injenice povodom kojih bi se tre}e lice upu}ivalo na parnicu podnosilac prigovora dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. 5 Kada izvr{ni sud sam odlu~uje o prigovoru tre}eg lica, o ovom prigovoru odlu~uje meritorno kao o prigovoru koji predstavlja redovan pravni lijek, jer je ovim zakonom tre}em licu priznato pravo osporavanja izvr{enja bez obzira {to to lice nije stranka u izvr{nom postupku. Tada izvr{ni sud ocjenom svih navoda i na osnovu pru`enih dokaza odlu~uje o osnovanosti prigovora tre}eg lica. ^lan 53. Upu}ivanje na parnicu (1) Upu}ivanje na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona ne spre~ava provedbu izvr{enja niti ostvarenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. (2) U parnici iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz ~lana 51. ovog zakona mo`e tra`iti odga|anje izvr{enja, pri ~emu parni~ni sud na odgovaraju}i na~in primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja. (3) Ukoliko donese rje{enje o odga|anju izvr{enja, parni~ni sud }e odrediti i vrijeme na koje se ono odla`e te ga po slu`benoj du`nosti dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu na provo|enje. (4) Izvr{ni sud }e po prijemu rje{enja iz stava 3. ovog ~lana zaklju~kom odgoditi dalje izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, nakon pravosna`nosti odluke kojom parni~ni sud stavlja van snage rje{enje o odgodi izvr{enja ili odbacuje tu`bu podnosioca prigovora odnosno odbija njegov tu`beni zahtjev. Do nastavka izvr{nog postupka, preduzete izvr{ne radnje ostaju na snazi.

212 ^lan 53

(5) Ako prvostepeni parni~ni sud usvoji tu`beni zahtjev tre}eg lica da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim i ukine rje{enje o izvr{enju, nalo`i}e i obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje. (6) Odlukom o prigovoru tre}eg lica koju izvr{ni sud donese na osnovu stava 2. ~lana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika u posebnoj parnici. (7) Tre}e lice se mo`e koristiti pravima predvi|enim stavom 2. ovog ~lana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika pokrenuta na osnovu zaklju~ka o upu}ivanju na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona. 1 Uz stav 1: Kada izvr{ni sud podnosioca prigovora uputi da svoja prava ostvaruje u parnici, upu}ivanje na parnicu u slu~aju iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona (jednako kao ni podno{enje prigovora tre}eg lica iz ~lana 51. stav 2. ovog zakona) ne spre~ava sprovo|enje izvr{enja, niti ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Opravdanje ovakvog zakonskog rje{enja dato je u okviru komentara ~lana 51. stav 2. ovog zakona u kojem je bilo govora o pravnom zna~aju prigovora tre}eg lica na provo|enje izvr{enja i na ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Ti isti razlozi opravdavaju provo|enje izvr{enja i ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja u slu~aju kada se podnosilac prigovora uputi na izlu~nu parnicu. Uz stav 2: U pore|enju sa ranije va`e}im ZIP-om, kojim je odredbom ~lana 65. bila predvi|ena mogu}nost da, na prijedlog tre}eg lica (koje je tra`ilo da se izvr{enje na odre|enom predmetu, pod zakonom propisanim uslovima, proglasi nedopu{tenim), izvr{ni sud odlo`i izvr{enje u pogledu tog predmeta, ovom zakonskom odredbom je propisano da tre}e lice mo`e tra`iti odga|anje izvr{enja, ali u parnici iz ~lana 52. stav 1. ovog zakona na koju je upu}eno od strane izvr{nog suda. Pritom parni~ni sud na odgovaraju}i na~in primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja. Ova novina, prema kojoj se o prijedlogu tre}eg lica za odga|anje izvr{enja odlu~uje u parni~nom, a ne u izvr{nom postupku, posljedica je novog zakonskog rje{enja prema kojem izvr{ni sud odre|uje i sprovodi izvr{enje na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava, a ne donosi odluke koje u izvr{nom postupku imaju svojstvo izvr{nih isprava, izuzev u zakonom predvi|enim slu~ajevima koji su usko vezani za izvr{enje. Prema odredbi ~lana 268. ZPP-a za odlu~ivanje o prijedlogu za obezbje|enje na imovini protivnika obezbje|enja nadle`an je sud koji postupa po tu`benom zahtjevu, tj. parni~ni sud. Obzirom da se u postupku odlu~ivanja o prijedlogu za odga|anje izvr{enja na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbje|enja i da je odlu~ivanje o sudskim mjerama obezbje|enja u nadle`nosti parni~nog suda, razumljivo je i opravdano da o prijedlogu za odga|anje izvr{enja odlu~uje parni~ni sud, koji postupa po tu`benom zahtjevu.

^lan 53 213

Za razliku od dosada{njeg zakonskog rje{enja kojim je sudu bila prepu{tena ocjena okolnosti slu~aja za uslovljavanje odga|anja izvr{enja polaganjem jemstva, prema ovoj zakonskoj odredbi (~lan 53. stav 2. ovog zakona), a u vezi sa ~lanom 269. ZPP-a davanje jemstva kod dono{enja odluke o odga|anju izvr{enja je pravilo, izuzev ako druga~ije nije zakonom odre|eno. Uz stav 3: Shodno prethodnom stavu ovog ~lana, ispunjenje uslova za usva janje prijedloga za odga|anje izvr{enja, parni~ni sud cijeni sa aspekta odredbe ~lana 269. ZPP-a kojim su propisani uslovi za odre|ivanje mjere obezbje|enja. Ti uslovi se ti~u: vjerovatnosti postojanja potra`ivanja predlaga~a obezbje|enja (ovdje tre}eg lica) i postojanja opasnosti da bi bez takve mjere protivnik obezbje|enja (ovdje tre}e lice) mogao sprije~iti ili znatno ote`ati ostvarivanje potra`ivanja, posebno time {to }e svoju imovinu otu|iti, prikriti, opteretiti ili na drugi na~in njom raspolagati odnosno promijeniti postoje}e stanje stvari, ili na neki drugi na~in {tetno uticati na prava predlaga~a obezbje|enja. Ukoliko donese rje{enje o odga|anju izvr{enja, izvr{ni sud }e odrediti i vrijeme na koje se ono odla`e i po slu`benoj du`nosti }e rje{enje dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu na provo|enje. Uz stav 4: Po{to parni~ni sud cijeni opravdanost razloga za odga|anje izvr{enja i meritorno odlu~uje o prijedlogu tre}eg lica za odga|anje izvr{enja, izvr{ni sud, po prijemu rje{enja parni~nog suda o odga|anju izvr{enja, zaklju~kom odga|a dalje izvr{enje. Izvr{nom sudu nije prepu{teno da cijeni ima li mjesta dono{enju zaklju~ka u slu~aju kad parni~ni sud donese rje{enje o odga|anju izvr{enja. Iz sadr`aja stava 4. ovog ~lana proizlazi obaveza izvr{nog suda (takva je zapovijest izre~ena u ovom dijelu zakonske odredbe) da ~im parni~ni sud donese rje{enje o odga|anju izvr{enja i dostavi ga izvr{nom sudu da zaklju~kom samo konstatuje da se odla`e izvr{enje. Ovaj zaklju~ak izvr{nog suda, nema pravni zna~aj odluke o tome da li su ispunjeni uslovi za odga|anje izvr{enja (jer rje{enje o odga|anju izvr{enja donosi parni~ni sud), ve} je to odluka kojom izvr{ni sud upravlja izvr{nim postupkom. Izvr{enje koje je odgo|eno izvr{ni sud }e nastaviti na prijedlog tra`ioca izvr{enja nakon pravosna`nosti odluke kojom parni~ni sud stavlja van snage rje{enje o odgodi izvr{enja, ili odbacuje tu`bu podnosioca prigovora (tre}eg lica), odnosno odbija njegov tu`beni zahtjev. Za vrijeme trajanja odga|anja sve do nastavka izvr{nog postupka preduzete izvr{ne radnje ostaju na snazi. Uz stav 5: Ako prvostepeni parni~ni sud utvrdi da tre}e lice ima takvo pravo na predmetu izvr{enja koje spre~ava izvr{enje, usvoji}e tu`beni zahtjev kojim je tre}e lice tra`ilo da se izvr{enje, na odre|enom predmetu izvr{enja, proglasi nedopu{tenim. U tom slu~aju parni~ni sud }e istom odlukom ukinuti rje{enje o izvr{enju i nalo`i}e obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, kojom je meritorno odlu~eno o tu`benom zahtjevu tre}eg lica, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e sve sprovedene radnje (kao {to izvr{ni sud postupa i u slu~aju iz ~lana 50. stav 6. ovog zakona). Suprotno navedenom, logi~an je zaklju~ak da ako zahtjev bude odbijen, parni~ni sud }e odbiti prigovor zasnovan na tvrdnji tre}eg lica da mu pripada pravo na predmetu izvr{enja.

214 ^lan 54

Uz stav 6: Kao {to je naprijed re~eno, izvr{nom sudu su odredbom ~lana 52. stav 2. ovog zakona data ovla{tenja da u slu~ajevima propisanim istom zakonskom odredbom donosi odluke o prigovoru tre}eg lica. Me|utim, odlukom izvr{nog suda iz ~lana 52. stav 2. ovog zakona o prigovoru tre}eg lica ne dira se u prava tog lica (podnosioca prigovora) da i nakon odluke izvr{nog suda po prigovoru tre}eg lica ostvaruje svoja prava protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika u posebnoj parnici. Kao primjer da odluka o prigovoru tre}eg lica koju donosi izvr{ni sud, ne dira u prava tog lica da ostvaruje svoja prava protiv tra`ioca izvr{enja u posebnoj parnici navodi se sljede}a sudska odluka:

Stupanje na snagu novog ZIP-a ne uti~e na parni~ni postupak koji je pokrenuo du`nik radi utvr|ivanja da je izvr{enje nedopu{teno (re{enje Vrhovnog suda Srbije Pzz. 3/2001 od 7.2.2001. godine).
10 Uz stav 7: Tre}e lice se mo`e koristiti pravom da tra`i odga|anje izvr{enja u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana samo ako je prethodno upu}eno od strane izvr{nog suda na parnicu protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika radi ostvarenja njihovih prava u pogledu predmeta izvr{enja, pri ~emu parni~ni sud, na odgovaraju}i na~in, primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera obezbe|enja. Ako tre}e lice ovu (izlu~nu) tu`bu podnese bez prethodnog upu}ivanja izvr{nog suda na pokretanje parnice, nema smetnji da parni~ni sud odlu~uje o osnovanosti tu`benog zahtjeva, ali se u tom slu~aju tre}e lice ne bi moglo koristiti pravom za odga|anje izvr{enja iz stava 2. ovog ~lana.

VII - PROTIVIZVR{ENJE
^lan 54. Razlozi za protivizvr{enje (1) Nakon {to je izvr{enje ve} sprovedeno, izvr{enik mo`e u istom izvr{nom postupku zatra`iti od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio ako je: 1) izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez dejstva, 2) rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno, 3) tokom izvr{nog postupka namirio tra`iocu izvr{enja potra`ivanje mimo suda tako da je tra`ilac izvr{enja dvostruko namiren. (2) Ako je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem naplatio odre|eni nov~ani iznos, izvr{enik u prijedlogu za protivizvr{enje mo`e tra`iti pla}anje zakonskih zateznih kamata od dana naplate tog iznosa. (3) Prijedlog za protivizvr{enje iz stava 1. ovog ~lana mo`e se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je izvr{enik saznao za razlog za protivizvr{enje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana okon~anja izvr{nog postupka.

^lan 54 215

(4) Izvr{enik ne mo`e prije isteka roka iz stava 3. ovog ~lana svoje potra`ivanje ostvarivati u parni~nom postupku. 1 Uz stav 1: Protivizvr{enje je institut izvr{nog procesnog prava koji je i u dosada{njoj sudskoj praksi imao svoju primjenu. Primjena ovog instituta trebala bi na}i zna~ajnije mjesto u praksi sudova, obzirom na zna~ajne novine u ovom zakonu u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja. Tim prije kada se ima u vidu da ovim zakonom nije predvi|ena mogu}nost podno{enja prigovora po isteku roka, koji je predvi|ao ranije va`e}i ZIP i koji je imao pravni zna~aj vanrednog pravnog lijeka, niti je, protiv pravosna`nog rje{enja o izvr{enju u izvr{nom postupku, dozvoljen vanredni pravni lijek, te da se prema odredbama ovog zakona izvr{avaju nepravosna`na rje{enja o izvr{enju (osim rje{enja na osnovu vjerodostojne isprave izuzev mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom), {to je ranije va`e}im ZIP-om bilo samo u izuzetnim slu~ajevima. Stoga je protivizvr{enje veoma va`an institut za za{titu imovinskih prava izvr{enika, jer osim ovog instituta i tu`be u parni~nom postupku, izvr{enik nema drugih mogu}nosti vra}anja od tra`ioca izv{enja, onog {to je izvr{enjem dobio. Izvr{eniku je ovim procesnim institutom data mogu}nost da u istom izvr{nom postupku, nakon {to je izvr{enje provedeno, zatra`i od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio. Time se postupak vra}anja datog pojednostavljuje i skra}uje jer je postupak protiv izvr{enja efikasniji u odnosu na postupak po tu`bi. U slu~aju postojanja nekog od uslova iz stava 1. ovog ~lana da se protivizvr{enjem tra`i vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enja dobio u izvr{nom postupku izbjeglo bi se nepotrebno vo|enje parnice. Ovakvo stanovi{te u pogledu razloga za protivizvr{enje izra`eno je ni`e u navedenoj sudskoj odluci:

Protivizvr{enje se mo`e predlo`iti samo iz Zakonom o izvr{nom postupku, propisanih razloga (re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-12060/96 od 12.2.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, broj 10/98). Ako je usvojen predlog za protivizvr{enje, isklju~ena je mogu}nost vo|enja parni~nog postupka, jer u tom delu te~e sudski postupak (postupak protivizvr{enja) (Privredni stav savjetovanja odjeljenja VsV, privrednih odjeljenja Vi{ih sudova SAPV, Javnog tu`ila{tva Vojvodine od 29. i 30. 9. 1988. godine, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godina, strana 118).
3 Uz ta~ku 1. Jedan od zakonom propisanih razloga (pod uslovom da je izvr{enje sprovedeno i da je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio dio imovine izvr{enika) propisanih ovim zakonom za ostvarivanje pravne za{tite u postupku protivizvr{enja (stav 1. ta~ka 1. ovog ~lana) je: ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez dejstva. U smislu

216 ^lan 54

odredbe ~lana 22. ovog zakona, jedan od osnova za odre|ivanje izvr{enja je izvr{na isprava iz ~lana 23. ovog zakona. Ako u slu~aju iz ta~ke 1. stav 1. ovog ~lana izvr{na isprava vi{e ne postoji u obimu i po sadr`aju u kojem je postojala kada je poslu`ila kao osnov za odre|ivanje izvr{enja u izvr{nom postupku i da je time otpao osnov za izvr{enje koje je odre|eno na osnovu takve izvr{ne isprave, u tom slu~aju izvr{enik sti~e pravo da mu se vrati ono {to je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio. Tra`ilac izvr{enja tada ono {to je primio od izvr{enika dr`i bez pravnog osnova. To mogu biti slu~ajevi kada je presuda (kao izvr{na isprava) povodom vanrednog pravnog lijeka ukinuta, preina~ena, ili ako se na drugi na~in utvrdi da je izvr{na isprava bez dejstva. U ovim slu~ajevima izvr{enik bi imao pravo na podno{enje prijedloga za protivizvr{enje. U praksi je bilo dilema oko tuma~enja ovog zakonskog razloga za protivizvr{enje u dijelu: ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, obzirom da ukidaju}a odluka suda nije obuhva}ena formalnom i materijalnom pravosna`no{}u. Ovu dilemu obja{njava Vuka{in Risti} u okviru komentara ~lana 59, strana 126 tog zakona - Komentara Zakona o izvr{nom postupku, na sljede}i na~in: Ako je dakle, izvr{enje odre|eno i sprovedeno na osnovu presude zbog izostanka kao izvr{ne isprave, pa se ista po prijedlogu za povra}aj u pre|a{nje stanje i zbog neosnovano date potvrde o izvr{nosti stavi van snage, protivizvr{enje se ne}e dozvoliti dok ta odluka ne postane pravosna`na. Istina, novi procesni zakoni o parni~nom postupku ne poznaju ovaj oblik presude - presudu zbog izostanka, ali je prednje navedeno bitno zbog pravilnog tuma~enja definicije pravosna`no ukinute, preina~ene i poni{tene presude i pravilne primjene ovog razloga za protivizvr{enje, koji se, kao {to iz prednje navedenog proizlazi, mo`e primijeniti i zbog neosnovano date potvrde o izvr{nosti. Primjer za ovaj razlog za protivizvr{enje nalazimo u ni`e navedenim sudskim odlukama:

Ovaj sud ocjenjuje pogre{nim pravno shvatanje izra`eno u prvostepenom rje{enju u pogledu razloga prvostepenog suda za neosnovanost prijedloga za protivizvr{enje. Prema ~lanu 59. ZIP-a du`nik mo`e sudu podnijeti prijedlog za protivizvr{enje poslije provedenog izvr{enja, zahtijevaju}i da mu povjerilac vrati ono {to je izvr{enjem dobio, ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena ili stavljena van snage, pa kako je u konkretnom slu~aju, nakon sprovedenog izvr{enja presuda na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje, ukinuta u postupku po vanrednom pravnom lijeku, to ova okolnost predstavlja razlog za protivizvr{enje uz postojanje ostalih, zakonom propisanih uslova (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci G`1782/01 od 15.2.2002. godine). U slu~aju kada posle sprovedenog izvr{enja isprava na osnovu koje je dozvoljeno izvr{enje izgubi svojstvo izvr{ne isprave ima mesta dozvoli protivizvr{enja uz postojanje ostalih uslova propisanih odredbama ~lana 59-62 ZIP-a (Vrhovni sud Srbije, Gzz-47/84, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000 godine, strana 119). Ako je sud ukinuo samo klauzulu izvr{nosti a ne i samu ispravu, tada nisu ispunjeni uslovi za dozvolu protivizvr{enja u smislu ~l. 59. st. 1. ta~ka

^lan 54 217

1. Zakona o izvr{nom postupku (Vi{i privredni sud, P`-1951/79, Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godina, str. 121).
4 Uz ta~ku 2. Drugi razlog za protivizvr{enje propisan ovom zakonskom odredbom je: ako je rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno. Rje{enje o izvr{enju je takva odluka izvr{nog suda kojom se usvaja zahtjev za izvr{enje i odre|uje se sprovo|enje izvr{enja. Izvr{ni zahtjev utemeljen je na izvr{noj ispravi. Pravosna`no ukidanje ili preina~enje rje{enja o izvr{enju predstavlja osnov da izvr{enik tra`i protivizvr{enje, ukoliko je izvr{enje sprovedeno. Rje{enje o izvr{enju mo`e biti pravosna`no ukinuto ili preina~eno iako izvr{na isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju nije izmijenjena. Ovaj razlog za protivizvr{enje opravdava samo pravilo koje predstavlja novinu u ovom zakonu, a to je da se izvr{enje provodi prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju, odnosno po izvr{nosti istog, jer `alba protiv rje{enja po prigovoru nema suspenzivno dejstvo, osim kada je to ovim zakonom predvi|eno. Time su stvorene mogu}nosti da se izvr{enje prinudno sprovede, a da se nakon toga rje{enje o izvr{enju ukine, odnosno preina~i, {to ~ini osnov da se tra`i protivizvr{enje u slu~aju pravosna`nog ukidanja ili preina~enja rje{enja o izvr{enju. 5 Uz ta~ku 3. Razlog za protivizvr{enje u smislu ove zakonske odredbe postoji i u slu~aju: dvostrukog namirenja tra`ioca izvr{enja u pogledu istog potra`ivanja. Tra`ilac izvr{enja se mo`e za isto potra`ivanje namiriti tokom izvr{nog postupka, ali mimo suda, a za isto potra`ivanje tra`ilac izvr{enja mo`e se namiriti prinudnim putem u tom izvr{nom postupku. Namirenjem tra`ioca izvr{enja mimo suda izvr{ni zahtjev se gasi dobrovoljnim namirenjem potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, zbog ~ega nema osnova za prinudno izvr{enje u pogledu istog potra`ivanja tra`ioca izvr{enja po prestanku postojanja izvr{nog zahtjeva po osnovu ispunjenja obaveze. U ovom slu~aju izvr{enik mo`e tra`iti vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enja prinudnim putem dobio iz imovine izvr{enika. Da bi izvr{enik s osnovom mogao tra`iti protivizvr{enje, nu`no je da je dobrovoljno izmirio obavezu u toku izvr{nog postupka u kojem je tra`ilac izvr{enja namiren i prinudnim putem. Ne predstavljaju razlog za protivizvr{enje slu~ajevi: namirenja tra`ioca izvr{enja pla}anja duga, prije pokretanja izvr{nog postupka, dvostruke isplate u toku izvr{nog postupka (a da izvr{enje nije sprovedeno) ili pla}anje poslije sprovedenog prinudnog izvr{enja (ne poslije okon~anja izvr{nog postupka) (Dr. Borivoje Starovi}, Komentar ~lana 59. Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991. godine, strana 212). U navedenim slu~ajevima izvr{enik mo`e samo u parnici tra`iti vra}anje ste~enog bez osnova, jer je za protivizvr{enje po osnovu dvostrukog namirenja neophodno ispunjenje uslova iz propisa ta~ke 3. stav 1. ovog ~lana. Ovaj razlog za protivizvr{enje slijedi iz ni`e navedenih sudskih odluka:

218 ^lan 54

Ne mo`e se primeniti institut protivizvr{enja ako je stranka svoju obavezu dobrovoljno izvr{ila pre ukidanja izvr{ne isprave, protivizvr{enje se mo`e sprovesti samo u slu~aju kada je poverilac svoju tra`binu naplatio u izvr{nom postupku (Okru`ni sud Vranje G`-103/80, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 119). Protivizvr{enje ne mo`e se dopustiti ako je izvr{enik podmirio svoj dug pre nastanka izvr{nog naslova (VPSH, Sl. 380/77, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 120). Protivizvr{enje mo`e se dozvoliti samo kada je izvr{enje sprovedeno a ne i kada du`nik dobrovoljno izvr{i obavezu iz izvr{ne isprave u paricionom roku iz ~l. 238 ZPP, ili van istog (Okru`ni sud u Kraljevu, G`-520/91, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 121).
6 Uz stav 2: Ukoliko je u postupku izvr{enja radi naplate nov~anog potra`ivanja tra`ilac izvr{enja naplatio odre|eni nov~ani iznos, izvr{enik u prijedlogu za protivizvr{enje mo`e tra`iti pla}anje zakonskih zateznih kamata ra~unaju}i od dana naplate tog iznosa, {to je novina u ovom zakonu u odnosu na ranije va`e}i zakon. Protivizvr{enje kao institut procesnog izvr{nog prava ima dodirnih ta~aka sa materijalnopravnim institutom sticanje bez osnova, kod koga se, kada je rije~ o zahtjevu za vra}anje ste~enog bez osnova, ima pravo tra`iti i zatezna kamata, i to ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a ina~e od dana podno{enja zahtjeva. Opravdanje ovakvog zakonskog rje{enja je u tome {to, ako su ispunjeni uslovi za protivizvr{enje glavnog potra`ivanja, akcesorno potra`ivanje dijeli sudbinu glavnog duga, o kome je cjelishodno odlu~ivati istovremeno. U suprotnom bi se moglo dogoditi da u pogledu glavnog potra`ivanja izvr{enik protivizvr{enjem vrati od tra`ioca izvr{enja ono {to je izvr{enjem dobio, a da u pogledu kamata vodi parnicu, ~ime bi i efikasnost protivizvr{enja bila umanjena, a parni~ni sudovi bi se bespotrebno optere}ivali ovom vrstom spora. Uz stav 3: Podno{enje prijedloga za protivizvr{enje je u dispoziciji stranke (izvr{enika), a time i njegovog pravnog sukcesora. Pravna sukcesija u strana~kim ulogama u izvr{nom postpuku se dokazuje na na~in propisan odredbom ~lana 30. ovog zakona. Prijedlog za protivizvr{enje mo`e se podnijeti u subjektivnom roku od 30 dana po~ev od dana kada je izvr{enik saznao za razloge za protivizvr{enje i u objektivnom roku od jedne godine od dana okon~anja izvr{nog postupka. Kada se smatra postupak izvr{enja zavr{enim, to je sadr`ano u propisu ~lana 64. ovog zakona. Slijedi primjer iz sudske prakse:

7 8

Objektivni rok od jedne godine u kome du`nik mo`e podneti predlog za protivizvr{enje, po~inje da te~e od dana okon~anja izvr{nog postupka, a ne od dana kada je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta (~l. 59 st. 2. ZIPa) (Vrhovni sud Srbije, Gzz-122/93, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 121).

^lan 55 219

Ako du`nik ma iz kojih razloga propusti da predlog za protivizvr{enje podnese u roku od 3 meseca od dana saznanja za razloge za protivizvr{enje, a najdocnije u roku od godinu dana od dana okon~anja izvr{nog postupka, on mo`e, prema stavu 3. ~lana 59. ZIP-a, neosnovano prinudno napla}eni iznos ostvariti tu`bom u parni~nom postupku, sve dok mu to pravo ne zastari (Vi{i privredni sud Srbije P`-601/79, prema Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 120).
9 Uz stav 4: Prije isteka ovih, zakonom propisanih rokova za podno{enje prijedloga za protivizvr{enje, izvr{enik ne mo`e svoje potra`ivanje iz ovog osnova (da mu tra`ilac izvr{enja vrati ono {to je izvr{enjem dobio) ostvarivati u parni~nom postupku. Nemogu}nost ostvarivanja potra`ivanja izvr{enika u parni~nom postupku prije isteka roka iz stava 4. ovog ~lana odnosi se samo na slu~ajeve kada su ispunjeni razlozi za protivizvr{enje. U suprotnom, ako nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi za protivizvr{enje, podno{enje tu`be u parni~nom postupku nije vezano za ove rokove koji su propisani za podno{enje prijedloga za protivizvr{enje. ^lan 55. Postupak po prijedlogu za protivizvr{enje (1) Prijedlog iz ~lana 54. ovog zakona sud }e dostaviti tra`iocu izvr{enja i pozvati ga da se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu. (2) Ako se tra`ilac izvr{enja usprotivi prijedlogu, sud }e o njemu odlu~iti nakon odr`anog ro~i{ta. Ako se tra`ilac izvr{enja u roku ne izjasni o pri jedlogu, sud }e ocijeniti ho}e li o njemu odlu~iti bez odr`avanja ro~i{ta. (3) Rje{enjem kojim prihvati prijedlog sud }e nalo`iti tra`iocu izvr{enja da u roku od osam dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio. 1 Uz stav 1: Postupak za protivizvr{enje pokre}e se prijedlogom za protivizvr{enje. Pokre}e ga izvr{enik. Prijedlog se podnosi izvr{nom sudu. Prijedlog za protivizvr{enje (shodnom primjenom ZPP-a) treba da sadr`i podatke kao i svaki drugi podnesak, da bi sud mogao po njemu postupati. Prije meritornog odlu~ivanja o samom prijedlogu, izvr{ni sud prethodno ispituje ispunjenje procesnih pretpostavki za odlu~ivanje o prijedlogu za protivizvr{enje, {to zna~i da sud ispituje da li je prijedlog podnesen u okviru roka propisanog odredbom ~lana 54. stav 3. ovog zakona, da li je prijedlog potpun da bi sud mogao po njemu postupati i da li je podnesen iz zakonom propisanih razloga (~lan 54. stav 1. ta~ka od 1. do 3. ovog zakona). Ako na|e da su ispunjene navedene procesne pretpostavke za podno{enje prijedloga, sud }e prijedlog za izvr{enje dostaviti tra`iocu izvr{enja i pozvati ga da se u roku od 3 dana izjasni o tom prijedlogu. Rok za izja{njenje tra`ioca izvr{enja o ovom prijedlogu je skra}en u odnosu na ranije va`e}i ZIP .

220 ^lan 55

Slijedi primjer iz sudske prakse:

Prijedlog za protivizvr{enje sud je du`an dostaviti protivnoj stranci i pozvati je da se u zakonom propisanom roku izjasni o tom prijedlogu. U protivnom, ~ini povredu odredaba postupka ZIP-a a u vezi sa ~l. 354. st. 2. ta~ka 7. ZPP-a (VPSH, P`-1579/82, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 122).
4 Uz stav 2: U stavu drugom ove zakonske odredbe predvi|eno je razli~ito postupanje suda po prijedlogu za protivizvr{enje, zavisno od toga da li se tra`ilac izvr{enja protivi prijedlogu ili se tra`ilac izvr{enja u roku ne izjasni o prijedlogu za protivizvr{enje. U ovom prvom slu~aju (u slu~aju protivljenja tra`ioca izvr{enja prijedlogu) sud obavezno odre|uje ro~i{te, a o prijedlogu odlu~uje nakon odr`anog ro~i{ta. U drugom slu~aju (kada se tra`ilac izvr{enja ne izjasni o prijedlogu) prepu{teno je sudu da cijeni da li }e o prijedlogu odlu~iti bez odr`avanja ro~i{ta. Ukoliko odlu~i da se ro~i{te odredi, sud odre|uje ro~i{te prema odredbi ~lana 9. stav 2. ovog zakona, kao u svakom drugom slu~aju kada odr`avanje ro~i{ta cijeni cjelishodnim. Propu{tanje tra`ioca izvr{enja da se u roku izjasni o prijedlogu nije pravno izjedna~eno sa protivljenjem. Sud mo`e odr`ati ro~i{te povodom prijedloga za protivizvr{enje i u slu~aju da se tra`ilac izvr{enja ne usprotivi prijedlogu, ako to ocijeni cjelishodnim, s obzirom da izvr{ni sud u ovoj fazi postupka o prijedlogu za protivizvr{enje meritorno odlu~uje. Za odluku o pravu izvr{enika na vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enjem dobio nu`no je utvrditi postojanje zakonom propisanih razloga za protivizvr{enje. Kao primjer iz sudske prakse slijedi ni`e navedena odluka:

Nema uticaja na dono{enje druk~ije odluke suda po predlogu du`nika za protivizvr{enje, ako povjeriocu nije ostavljen rok od 8 dana od dana prijema poziva do odr`avanja ro~i{ta po prijedlogu (Okru`ni sud u Beogradu, G`-11370/84, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 122).
5 Uz stav 3: Postupak koji prethodi dono{enju rje{enja iz stava 2. ovog ~lana izvr{ni sud provodi i rje{enje donosi prema pravilima parni~nog postupka. U ovom postupku izvr{ni sud (u ulozi parni~nog suda) odlu~uje o pravu izvr{enika na vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enjem dobio. Rje{enjem kojim prihvati prijedlog za protivizvr{enje, sud }e nalo`iti tra`iocu izvr{enja da u roku od 8 dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio. To zna~i da se u postupku protivizvr{enja donose dva rje{enja. Prvim rje{enjem odlu~uje se o pravu na protivizvr{enje, a drugim dijelom rje{enja name}e se obaveza tra`iocu izvr{enja na ~inidbu, na vra}anje onog {to je izvr{enjem dobio. Rje{enje o protivizvr{enju u dijelu kojim je odlu~eno o pravu na protivizvr{enje ima karakter izvr{ne isprave. Ovo rje{enje je jedna od rijetkih odluka izvr{nog suda koja ima svojstvo izvr{ne isprave, budu}i da izvr{ni sud provodi prinudno izvr{enje, a samo u zakonom odre|enim slu~ajevima (koji su usko vezani za sami postupak izvr{enja) donosi odluke koje imaju svojstvo izvr{ne isprave.

^lan 56 221

Osnove protivizvr{enja koje karakteri{u parni~ni postupak, koji se vodi prema zakonom propisanim pravilima izvr{nog prava radi dono{enja rje{enja koje ima svojstvo izvr{ne isprave, kao i sadr`ina ovog rje{enja, upu}uje na zaklju~ak da prijedlog za protivizvr{enje iz ~lana 54. ovog zakona sadr`i elemente kao i tu`ba u parni~nom postupku, a to zna~i i zahtjev kojim se sudu predla`e da tra`iocu izvr{enja nalo`i (nalog za osudu) da izvr{eniku vrati ono {to je dobio izvr{enjem. Rje{enjem kojim se prihvata prijedlog za protivizvr{enje sud nala`e tra`iocu izvr{enja da vrati ono {to je izvr{enjem dobio, ~ime se omogu}ava usposta va ranijeg fakti~kog i pravnog stanja izvr{enikove imovine prava kakvo je postojalo prije provo|enja izvr{enja. Navedeno rje{enje sadr`i zapovijest (osudu) tra`iocu izvr{enja da vrati primljeno (kondemnatorna odluka), koja sadr`i i paricioni rok od 8 dana za dobrovoljno ispunjenje obaveze koja je tra`iocu izvr{enja nametnuta tim rje{enjem. Paricioni rok je zakonski rok od 8 dana, bez obzira na vrstu ~inidbe na koju je tra`ilac izvr{enja obavezan rje{enjem o protivizvr{enju (rje{enje kojim sud prihvata prijedlog izvr{enika da mu tra`ilac izvr{enja vrati ono {to je izvr{enjem dobio). ^lan 56. Rje{enje o protivizvr{enju (1) Na osnovu pravosna`nog i izvr{nog rje{enja kojim je tra`iocu izvr{enja nalo`eno da izvr{eniku vrati ono {to je izvr{enjem dobio, sud }e, na prijedlog izvr{enika, donijeti rje{enje o protivizvr{enju. (2) Protivizvr{enje se sprovodi po odredbama ovog Zakona o izvr{enju.

Uz stav 1: Rje{enje o prihvatanju prijedloga za protivizvr{enje donosi se u prvoj fazi postupka protivizvr{enja. Ova faza postupka protivizvr{enja, u kojoj se sudi o pravu na protivizvr{enje, zavr{ava se onda kada rje{enje kojim je tra`iocu izvr{enja nalo`eno da vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio postane pravosna`no. Kako se u ovom postupku sudi o subjektivnim pravima stranaka iz odre|enog materijalnopravnog odnosa, postupak protiv izvr{enja koji prethodi dono{enju ovog rje{enja ima dodirnih ta~aka sa parni~nim postupkom iz osnova obligacionopravnog odnosa sticanja bez osnova. Kada rje{enje o pravu na protivizvr{enje kojim se tra`ilac izvr{enja osu|uje na ispunjenje ~inidbe (vra}anje onog {to je primio izvr{enjem) postane pravosna`no i izvr{no, ono ima svojstvo izvr{ne isprave, koja predstavlja temelj za dono{enje rje{enja o protivizvr{enju. Postupak protivizvr{enja u ovoj (drugoj) fazi, koji je vremenski i funkcionalno odvojen od postupka protivizvr{enja u kojem se, kao {to je naprijed re~eno, odlu~uje o pravu na protivizvr{enje, zapo~inje podno{enjem prijedloga za provo|enje protivizvr{enja. Ovaj prijedlog (za razliku od prijedloga za protivizvr{enje o kojem se odlu~uje u prvoj fazi postupka protivizvr{enja), kao i prijedlog za izvr{enje, treba da sadr`i dva zahtjeva: izvr{ni zahtjev i zahtjev da se izvr{eniku prinudnim putem vrati

222 ^lan 57

ono {to je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio. Za postupak provo|enja protivizvr{enja, ovaj zakon ne propisuje posebna pravila. U postupku sprovo|enja protivizvr{enja funkciju izvr{ne isprave ima rje{enje izvr{nog suda kojim je odlu~eno o pravu na protivizvr{enje. 3 Na prijedlog izvr{enika, a na osnovu pravosna`nog i izvr{nog rje{enja kojim je tra`iocu izvr{enja nalo`eno da izvr{eniku vrati ono {to je izvr{enjem dobio, sud }e donijeti - rje{enje o protivizvr{enju. Uloge stranaka nazna~enih u rje{enju o protivizvr{enju su izmijenjene u odnosu na raniji izvr{ni postupak, tako da raniji izvr{enik postaje tra`ilac izvr{enja, a tra`ilac izvr{enja ima polo`aj izvr{enika. Primjeri iz prakse sudova u pogledu dono{enja rje{enja o protivizvr{enju:

Na osnovu re{enja kojim je usvojen predlog za protivizvr{enje sprovo|enje protivizvr{enja odre|uje se na predlog du`nika ~lan 61. ZIPa. U tom slu~aju isklju~ena je mogu}nost vo|enja parni~nog postupka, jer u tom delu te~e sudski postupak (Pravni stav savetovanja u Vrhovnom sudu Vojvodine od 30.9.1988. godine, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, str. 123). Na osnovu pravosna`nog re{enja kojim se usvaja predlog za protivizvr{enje, sud }e na predlog du`nika, re{enjem odrediti protivizvr{enje (re{enje Okru`nog suda u Beogradu br. G`-12060/96 od 12.2.1997. godine, sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 11/9).
4 Uz stav 2: U pogledu daljeg postupka protivizvr{enja, protivizvr{enje se sprovodi po odredbama ovog zakona o izvr{enju, {to zna~i da se rje{enje o protivizvr{enju sastoji iz dijela kojim se odlu~uje o protivizvr{enju i dijela o provo|enju protivizvr{enja. Protivizvr{enje koje je odre|eno rje{enjem o protivizvr{enju sprovodi se kao i svako drugo rje{enje o izvr{enju koje je doneseno na osnovu izvr{ne isprave, primjenom op{tih pravila izvr{nog postupka propisanih ovim zakonom za odre|ivanje i sprovo|enje izvr{enja odre|enog na osnovu izvr{ne isprave. ^lan 57. Nemogu}nost protivizvr{enja Prijedlog za protivizvr{enje ne}e se prihvatiti ako su u pogledu onoga {to je tra`ilac izvr{enja dobio izvr{enjem nastupile takve stvarne i pravne promjene da vra}anje vi{e nije mogu}e. 1 Iz stilizacije propisa ~lana 55. stav 3. ovog zakona da }e sud: rje{enjem kojim prihvati prijedlog (misli se na prijedlog za protivizvr{enje iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona) nalo`iti tra`iocu izvr{enja da u roku od 8 dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio, proizlazi, da se rje{enjem o pravu na protivizvr{enje nala`e uspostavljanje jednostrane restitucije. Tim rje{enjem tra`ilac

^lan 57 223

izvr{enja se obavezuje na vra}anje onog {to je izvr{enjem primio, jer primljeno, obzirom na ispunjenje razloga iz ~lana 54. ovog zakona, dr`i bez pravnog osnova, ili je na jedan od na~ina iz iste zakonske odredbe, osnov za dr`anje primljenog, u me|uvremenu otpao. 2 Protivizvr{enje vra}anjem onog {to je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio je uvijek mogu}e ako je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem stekao odre|eni iznos nov~anih sredstava, koje tra`ilac izvr{enja mo`e dobiti ne samo izvr{enjem radi naplate nov~anog potra`ivanja, ve} i onda kada je tra`ilac izvr{enja primio nov~ana sredstva u postupku ostvarivanja nenov~anog potra`ivanja umjesto stvari ili prava koja je potra`ivao; npr. u slu~aju iz ~lana 198. stav 1. ovog zakona, kod izvr{enja radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica, sud }e u istom postupku, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, procijeniti vrijednost tih stvari i rje{enjem nalo`iti izvr{eniku da tra`iocu izvr{enja u odre|enom roku isplati iznos te vrijednosti. Isti slu~aj je i kod izvr{enja radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i drugo lice (~lan 208. ovog zakona) kada se izvr{enje nenov~ane obaveze (izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i drugo lice) sprovodi tako da sud ovla{}uje tra`ioca izvr{enja da na tro{ak izvr{enika povjeri drugom licu da tu radnju obavi, ili da je obavi on sam. Dakle, protivizvr{enje je u ovim, kao i drugim slu~ajevima u kojima je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem stekao nov~ana sredstva, ili zamjenjive stvari, uvijek mogu}e. Protivizvr{enje je mogu}e i u slu~ajevima kada je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio individualno odre|enu pokretnu i nepokretnu stvar, ukoliko postoji stvarna i pravna mogu}nost njihovog vra}anja izvr{eniku. Me|utim, ako je predmet izvr{enja bila (individualno) odre|ena pokretna ili nepokretna stvar koja je u me|uvremenu izmijenila bitna svojstva, zbog ~ega je vra}anje onog {to je tra`ilac izvr{enja primio izvr{enjem nemogu}e, u tom slu~aju ne bi bili ispunjeni uslovi za uspostavu stvarnog i pravnog stanja stvari koje je postojalo prije izvr{enja. Ako postoje takve promjene na stvari (stvarne ili pravne) koje ~ine nemogu}im vra}anje izvr{eniku onog {to je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem dobio, sud ne}e prihvatiti prijedlog izvr{enika za protivizvr{enje iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona. Kao primjer iz sudske prakse za nemogu}nost protiv izvr{enja, navodi se ni`e navedena odluka:

Ako se predlog za protivizvr{enje ne odnosi na novac ili zamenjljive stvari, predlog za dozvolu protivizvr{enja ne}e se uva`iti ako su u pogledu predmeta koji se imaju vratiti nastale takve bitne stvarne ili pravne promene koje povratak ~ine nemogu}im. Kako se promenom vlasni{tva ne menja zakupni odnos, to promena u vlasni{tvu zakupljenog objekta nema zna~aja pravne promene koja je razlog za odbijanje predloga za protivizvr{enje (Vrhovni sud Hrvatske Gzz-9/74, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 124).

224 ^lan 58

Promjene na stvari koja je bila predmet izvr{enja, ~ije se vra}anje tra`i u postupku protivizvr{enja, mogu biti stvarne i pravne. Stvarne promjene na stvari su sve one promjene usljed kojih je odre|ena stvar izgubila svoj prvobitni identitet. Pravne promjene na stvari su one promjene koje bitno mijenjaju pravni re`im stvari. Ove promjene postoje npr. u slu~aju otu|enja stvari, ~ije se vra}anje tra`i, na jedan od zakonom propisanih na~ina, koje je izvr{eno prije podno{enja prijedloga za protivizvr{enje iz ~lana 54. ovog zakona. Postojanje pravnih i stvarnih promjena na stvari koja je predmet protivizvr{enja izvr{ni sud cijeni u svakom konkretnom slu~aju i, zavisno od toga da li je stvar izmijenila u bitnom svoja svojstva, cijeni da li je vra}anje odre|ene stvari u postupku protivizvr{enja mogu}e. ^lan 58. Protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica (1) Lice na ~iji teret je namireno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja, a isto nije bilo ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o izvr{enju, mo`e, u rokovima iz glave VII ovog zakona zahtijevati od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem. (2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana sprovodi se postupak pro tivizvr{enja po odredbama glave VII ovog zakona. (3) U ovom postupku predlaga~ se smatra tra`iocem izvr{enja, a protivpredlaga~ izvr{enikom.

Uz stav 1: U postupku protivizvr{enja procesno legitimisane su stranke izvr{nog postupka (koji je proveden), ali u obrnutim ulogama, kao i njihovi pravni sukcesori, koji polo`aj stranke dokazuju na na~in propisan odredbom ~lana 30. ovog zakona. Ovo pravilo je bilo propisano ranije va`e}im ZIP-om, a isto proizlazi i iz odredbe ~lana 54. stav 1. ovog zakona, koja propisuje osnov za protivizvr{enje. Novina u ovom zakonu o izvr{nom postupku, u odnosu na dosada{nja zakonska rje{enja, jeste da se postupak protivizvr{enja mo`e voditi i po prijedlogu tre}eg lica. Sama definicija u nazivu ove zakonske odredbe protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica upu}uje na zaklju~ak da prijedlog za protivizvr{enje podnosi lice koje nije u~estvovalo u izvr{nom postupku ni kao tra`ilac izvr{enja, ni izvr{enik, ve} tre}e lice koje iz odre|enih razloga ima pravni interes da se postupak protivizvr{enja provede po njegovom prijedlogu i kome je ovom zakonskom odredbom priznato takvo svojstvo svojstvo tre}eg lica, koje mo`e zahtijevati od tra`ioca izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio. Pasivno legitimisano lice u postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica (jednako kao i po prijedlogu izvr{enika) je tra`ilac izvr{enja iz provedenog izvr{nog postupka, a aktivno legitimisano lice je lice na ~iji teret je namireno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja, koje nije ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o

3 4

^lan 58 225

izvr{enju, a to zna~i da ni izvr{nom ispravom nije obavezan na ispunjenje obaveze na koju glasi izvr{ni zahtjev (tre}e lice). Kao primjer primjene ovog instituta mo`e se navesti slu~aj kada se u postupku izvr{enja radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja prema izvr{eniku (prema kom se mo`e sprovesti izvr{enje na svim sredstvima na njegovom ra~unu kod banke) pogre{no ozna~i broj ra~una sa kojeg se usljed takve gre{ke pogre{no izvr{i prenos zaplijenjenih sredstava sa ra~una tre}eg lica, umjesto sa ra~una izvr{enika, ili do takve gre{ke u prenosu sredstava sa ra~una tre}eg lica do|e kao posljedica pogre{nog ozna~avanja naziva izvr{enika, {to se u praksi nerijetko de{ava. 5 Ovaj novi institut ima svoje opravdanje jer se njegovom primjenom pru`a pravna za{tita tre}em licu koje ni~im nije doprinijelo da se tra`ilac izvr{enja namiri (pogre{no) na njegov teret (teret tre}eg lica) umjesto na teret izvr{enika. Time je tre}em licu omogu}eno da na br`i i efikasniji na~in, bez vo|enja bespotrebne parnice, svoju materijalnu situaciju dovede u stanje u kakvom je bila prije namirenja tra`ioca izvr{enja na teret imovine tre}eg lica. Tre}e lice mo`e, u slu~aju da je potra`ivanje tra`ioca izvr{enja namireno na njegov teret, iako u rje{enju o izvr{enju tre}e lice nije ozna~eno kao izvr{enik - u rokovima iz glave VII ovog zakona (koji su propisani za postupak protivizvr{enja po prijedlogu izvr{enika), zahtijevati od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem. Uz stav 2: Na osnovu prijedloga tre}eg lica za protivizvr{enje (iz stava 1. ovog ~lana), postupak protivizvr{enja se sprovodi po odredbama glave VII ovog zakona. To zna~i da se postupak protivizvr{enja na prijedlog tre}eg lica provodi na na~in, u postupku i u rokovima koji su ovim zakonom predvi|eni za odlu~ivanje o prijedlogu izvr{enika za protivizvr{enje i da je protivizvr{enje u slu~aju iz prethodnog stava ovog ~lana pravno sredstvo kojim tre}e lice mo`e od suda zahtijevati da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je dobio izvr{enjem iz imovine tre}eg lica. Uz stav 3: Licu na ~iji teret je namireno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja iako isto nije bilo ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o izvr{enju ovom zakonskom odredbom je priznato svojstvo tre}eg lica u odnosu na tako sprovedeno izvr{enje. Priznato mu je i pravo podno{enja prijedloga za protivizvr{enje, kao pravno sredstvo za{tite, jer se to lice ne mo`e braniti drugim pravnim sredstvima u izvr{nom postupku. Po{to tre}e lice nema polo`aj stranke u izvr{nom postupku, ovom zakonskom odredbom je propisano da se u ovom vanparni~nom postupku predlaga~ smatra tra`iocem izvr{enja, a protupredlaga~ izvr{enikom. To zna~i da je u ovom specifi~nom pravnom odnosu predlaga~u i protivpredlaga~u svojstvo stranaka u izvr{nom postupku priznato ovom zakonskom odredbom, jer postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica ne prethodi izvr{na isprava kojom se opredjeljuju uloge stranaka u izvr{nom postupku, ve} tre}e lice u postupku protivizvr{enja tra`i da mu tra`ilac izvr{enja vrati ono {to je (bez pravnog osnova) dobio izvr{enjem iz imovine tre}eg lica.

226 ^lan 59

^lan 59. Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku (1) U~esnik u izvr{nom postupku mo`e u rokovima iz glave VII ovog zakona, nakon {to pravosna`no bude izmijenjeno rje{enje o namirenju, zahtijevati da sud nalo`i isplatu nov~anog iznosa koji njemu pripada, licima kojima je bila isplata izvr{ena. (2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana sprovodi se postupak pro tivizvr{enja po odredbama glave VII ovog zakona. (3) U ovom postupku predlaga~ se smatra tra`iocem izvr{enja, a protivpredlaga~ izvr{enikom. 1 Uz stav 1: Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku je novina u ovom zakonu u odnosu na ranije va`e}i ZIP koji je institut protivizvr{enja , predvidio u glavi {estoj i ne sadr`ava odredbe o protivizvr{enju po prijedlogu izvr{enja u~esnika u postupku. Zna~enje izraza u~esnik u postupku propisano je u ~lanu 2. ovog zakona. U~esnik, u smislu iste zakonske odredbe, je lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes. Ve} samo zna~enje ovog izraza dovoljno govori o opravdanosti postojanja ovog, zakonom ure|enog instituta. Protivizvr{enje po prijedlogu u~esnika u postupku trebalo bi imati zna~ajnije mjesto u izvr{nom postupku, s obzirom na nova zakonska rje{enja u izvr{nom postupku, prema kojim se rje{enja o izvr{enju izvr{avaju prije pravosna`nosti, ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno (~lan 41. ovog zakona). I u postupku prodaje nepokretnosti, pri dono{enju rje{enja o namirenju, uzimaju se u obzir samo ona potra`ivanja po kojima je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najkasnije do ro~i{ta za diobu (~lan 109. stav 2. ovog zakona). Stavom 7. iste zakonske odredbe je propisano da }e se izvr{enju rje{enja o namirenju pristupiti nakon {to istekne rok za izjavljivanje `albe ovla{tenih lica. Ako `alba protiv rje{enja o namirenju bude izjavljena u roku, dostavi}e se strankama i ostalim u~esnicima u postupku, a rje{enje }e se izvr{iti ako tra`ilac izvr{enja u roku od 3 dana od dana prijema `albe ne predlo`i odga|anje izvr{enja do odluke drugostepenog suda po `albi (~lan 109. stav 8. ovog zakona). Iz navedenog proizlazi da se pri dono{enju rje{enja o namirenju uzimaju u obzir izvr{na rje{enja o izvr{enju, te da se rje{enje o namirenju izvr{ava prije pravosna`nosti (ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i u zakonom propisanom roku odga|anje izvr{enja do odlu~ivanja drugostepenog suda po `albi), tako da u slu~aju da se u postupku po `albi rje{enje o namirenju (koje je izvr{eno prije pravosna`nosti) izmijeni, u tom slu~aju u~esnici u postupku iz stava 8. ~lana 109. ovog zakona mogu podnijeti prijedlog za protivizvr{enje. Dakle, u~esnik u izvr{nom postupku mo`e, nakon {to pravosna`no bude izmijenjeno rje{enje o namirenju, zahtijevati da sud nalo`i isplatu nov~anog iznosa koji njemu pripada licima kojima je isplata bila izvr{ena, ~ime je u~esnicima u postupku namirenja omogu}eno, da im se

^lan 60 227

izvr{i povrat nov~anog iznosa od lica kojima je isplata bila izvr{ena prije pravosna`nosti rje{enja o namirenju. Ako u~esnici imaju pravni interes da se njihovo namirenje izvr{i u skladu sa pravosna`nim rje{enjem o namirenju, prijedlog u~esnika u postupku za protivizvr{enje je pravno sredstvo koje je u~esnicima priznato ovom zakonskom odredbom, ~ime u~esnici pokretanjem postupka protivizvr{enja (na br`i i efikasniji na~in) mogu zahtijevati da sud nalo`i isplatu nov~anog iznosa koji njima pripada u skladu sa izmijenjenim pravosna`nim rje{enjem o namirenju. 3 Ovom zakonskom odredbom je propisano da u~esnik u postupku mo`e zahtijevati protivizvr{enje u rokovima iz glave VII ovog zakona (koji su predvi|eni za protivizvr{enje po prijedlogu izvr{enika iz ~lana 54. stav 1. ovog zakona). Uz stav 2: Po prijedlogu u~esnika u postupku za protivizvr{enje, postupak protivizvr{enja se sprovodi po odredbama glave VII ovog zakona (kojim je propisan postupak protivizvr{enja po prijedlogu izvr{enika). Uz stav 3: U postupku protivizvr{enja po prijedlogu u~esnika u postupku, kao vanparni~nom postupku (jednako kao i u postupku protivizvr{enja po prijedlogu tre}eg lica iz prethodnog ~lana), ovom zakonskom odredbom je pred laga~u (u~esniku u postupku) priznato svojstvo tra`ioca izvr{enja, a protivpred laga~u (licu kojem je isplata bila izvr{ena prije pravosna`nosti rje{enja o namirenju), svojstvo izvr{enika.

VIII ODLAGANJE,

OBUSTAVA I OKON ~ANJE IZVR {ENJA

^lan 60. Odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja (1) Ako zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje se mo`e odlo`iti pot puno ili djelimi~no samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja ako sprovo|enje rje{enja nije otpo~elo. Ako vi{e tra`ilaca izvr{enja u~estvuje u izvr{nom postupku, pa samo neki od njih tra`i odga|anje, sud }e samo u odnosu na tog tra`ioca izvr{enja odlo`iti izvr{enje. (2) Ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, izvr{enik se, u roku koji mu je sud odredio, izjasnio protiv odga|anja, sud }e odlu~iti o opravdanosti prijedloga za odga|anje. (3) Ako je zakonom predvi|eno da se izvr{enje mora tra`iti u odre|enom roku, tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za odga|anje u tom roku. 1 Uop{teno: Instituti odga|anje i obustava izvr{enja bili su propisani u Glavi VII ~lanovi od 63. do 68. ranije va`e}eg ZIP-a. Tim zakonom, u istoimenom dijelu bile su sadr`ane odredbe o odga|anju izvr{enja: na prijedlog tada{njeg du`nika (sada izvr{enik), na prijedlog tada{njeg povjerioca (sada tra`ilac izvr{enja) i na prijedlog tre}eg lica. Do znatnih novina je me|utim do{lo u dijelu ovog zakona kojim je ure|en procesni institut odga|anje izvr{enja, koje u smislu ove zakonske

228 ^lan 60

odredbe mo`e predlo`iti samo tra`ilac izvr{enja. Ovla{tenje za odga|anje izvr{enja prema novom ZIP-u nemaju izvr{enik, ni tre}e lice. 2 Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je efikasnije sprovo|enje izvr{nog postupka i spre~avanje zloupotrebe prava, jer su u sudskoj praksi bili nerijetki slu~ajevi, da su tada{nji du`nici i tre}e lice, koriste}i se ovla{tenjem za odga|anje postupka, odugovla~ili izvr{ni postupak i ~esto time bespotrebno optere}ivali izvr{ne sudove sa ovakvom vrstom predmeta. Obustava izvr{enja je jedan od na~ina na koji se izvr{ni postupak dovr{ava. Obustava izvr{enja je zavr{etak stadija provo|enja izvr{enja u slu~aju kad vjerovnikovo potra`ivanje tra`ioca izvr{enja iz fakti~kih i pravnih razloga, nije moglo biti ostvareno (Sini{a Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Zagreb, 1980. godina, strana 217). Novina u ovom dijelu zakona je i u tome {to, pored instituta odga|anja i obustave postupka izvr{enja, sadr`i i odredbu koja propisuje dovr{enje izvr{enja, {to nije bilo propisano ranije va`e}im ZIP-om. Uz stav 1: Pravilo o pokretanju i vo|enju izvr{nog postupka sadr`ano je u ~lanu 3. ovog zakona. Saglasno toj zakonskoj odredbi izvr{ni postupak se pokre}e na prijedlog tra`ioca izvr{enja, a (izuzetno) i po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izri~ito odre|eno. Kod pokretanja izvr{nog postupka dolaze do izra`aja na~elo dispozicije stranaka i na~elo oficijelnosti. Odlaganje izvr{enja je po svojoj pravnoj prirodi takvo stanje izvr{nog postupka u kojem se za vrijeme za koje se izvr{enje odla`e (privremeno) zaustavlja dalji tok izvr{nog postupka i u kojem se zastaje sa preduzimanjem procesnih radnji. Za razliku od ranijeg zakonskog rje{enja, prema ovoj zakonskoj odredbi do odga|anja izvr{enja mo`e do}i samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja tako da je predlaganje odga|anja postupka izvr{enja isklju~ivo u dispoziciji tra`ioca izvr{enja. Formulacija zakonskog teksta iz stava 1. ovog ~lana: Ako zakonom nije druga~ije odre|eno izvr{enje se mo`e odlo`iti... upu}uje na to da se, ako drugom pravnom normom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje mo`e odlo`iti pod uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom. Upu}ivanje na drugu pravnu normu mo`e se tuma~iti dvojako. Prvo, ako ovim ili drugim zakonom nije ograni~ena mogu}nost tra`ioca izvr{enja da predla`e odga|anje izvr{enja, da se u tom slu~aju izvr{enje mo`e, pod uslovima iz ove zakonske odredbe, odlo`iti samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Ograni~enje mogu}nosti odga|anja izvr{enja odnosi se naprimjer na slu~aj iz ~lana 427. ZPP-a. Prema ovoj zakonskoj odredbi, tu`ilac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tu`enom po tu`bi za smetanje posjeda nala`e izvr{enje odre|ene radnje ako nije zahtijevao izvr{enje u roku od 60 dana po proteku roka koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje. Druga pravna situacija na koju upu}uje naprijed navedeni tekst zakona iz stava 1. ovog ~lana mogu}a je kada se u smislu odredbi ZIP-a postupak odla`e pod zakonom

^lan 60 229

propisanim uslovima, nezavisno od dispozicije tra`ioca izvr{enja; naprimjer slu~aj iz ~lana 50. stav 5. ovog zakona, iz ~lana 53. stav 4. i ~lana 69. stav 7. istog zakona. 8 Za razliku od odredbe ~lana 64. stav 1. ranije va`e}eg ZIP-a, kojom je bilo propisano: na prijedlog povjerioca sud }e potpuno ili djelimi~no odlo`iti izvr{enje, istoimenom odredbom ovog ~lana novog zakona propisano je da: Ako zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje se mo`e odlo`iti ako se ispune zakonom propisani uslovi. Ove razli~itosti posljedica su druga~ijeg sadr`aja propisa navedenih ~lanova ZIP-a. Sintagma iz ovog ~lana se mo`e odlo`iti, upu}uje na zaklju~ak da se izvr{enje mo`e odlo`iti ako zakonom nije druga~ije odre|eno, {to cijeni sud u svakom konkretnom slu~aju. Sintagma sud }e odlo`iti podrazumijeva da ~im tada{nji povjerilac predlo`i odga|anje izvr{enja, sud, bez ocjene bilo kakvih drugih uslova, odla`e izvr{enje, ako izvr{enje nije otpo~elo, {to je zajedni~ki uslov za obje ove zakonske odredbe. Izvr{enje se mo`e odlo`iti potpuno ili djelimi~no, kao {to je to bilo propisano i ranije va`e}im ZIP-om. To zavisi od samog prijedloga za odga|anje (na {to je usmjeren) i od drugih okolnosti slu~aja koje sud cijeni. Izvr{enje se mo`e odlo`iti djelimi~no, npr. ako se razlozi za odga|anje odnose samo na neke od vi{e predmeta izvr{enja navedenih u prijedlogu za izvr{enje, ili ako se razlozi za odga|anje odnose samo na dio potra`ivanja koje se ostvaruje u izvr{nom postupku. Odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja isklju~ivo je u dispoziciji tra`ioca izvr{enja, tako da je ovo na~elo naro~ito izra`eno kod primjene instituta odga|anja izvr{enja. Svrha ovog procesnog instituta je da tra`ilac izvr{enja izvr{eniku, u granicama slobodnog disponiranja, odredi: bilo novi rok za dobrovoljno ispunjenje njegove obaveze, ili da mu odredi povoljnije uslove za ispunjenje obaveze. To je poku{aj tra`ioca izvr{enja da izvr{eniku omogu}i da pod datim mu uslovima ispuni obavezu prema tra`iocu izvr{enja izvan suda, a istovremeno pru`a pravnu sigurnost tra`iocu izvr{enja da }e se izvr{enje, u slu~aju neuspjelog poku{aja ispunjenja obaveze pod novodogovorenim uslovima (u vremenu za koje je odlo`eno izvr{enje), nastaviti i okon~ati pred sudom. Odlaganje izvr{enja je zastoj u provo|enju postupka izvr{enja pred sudom, {to ne spre~ava preduzimanje radnji izvan suda usmjerenih na ispunjenje obaveze izvr{enika prema uslovima, koji ne moraju uvijek biti u skladu sa izvr{nom ispravom. Izvr{enje na prijedlog tra`ioca izvr{enja mo`e se odlo`iti, pod uslovima propisanim ovom zakonskom odredbom, ako sprovo|enje izvr{enja nije otpo~elo. To zna~i da tra`ilac izvr{enja prijedlog za odga|anje izvr{enja treba podnijeti najkasnije do preduzimanja prve izvr{ne radnje, odnosno najranije nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju. Otpo~injanje izvr{enja, jednako kao po~etak toka parnice iz ~lana 60. stav 1. ZPP-a, koja u smislu iste zakonske odredbe po~inje te}i dostavljanjem tu`be tu`enom, vezano je za momenat preduzimanja prve izvr{ne radnje, jer tek tada izvr{ni postupak po~inje da zadire u interesnu sferu izvr{enika. Momenat preduzimanja izvr{ne radnje zavisi od vrste potra`ivanja: npr. kod izvr{enja

10

11

12

230 ^lan 60

na nepokretnosti prva izvr{na radnja je zabilje`ba izvr{enja u zemlji{noj knjizi (~lan 68. ovog zakona), kod izvr{enja na pokretnim stvarima prva izvr{na radnja je zapljena (~lan 118. ovog zakona), jednako kao i kod izvr{enja na nov~anom potra`ivanju (~lan 139. ovog zakona). 13 Polaze}i od ovim zakonom propisanog pravila da je podno{enje prijedloga za odga|anje izvr{enja u dispoziciji tra`ioca izvr{enja, te da - analognom primjenom odredbe ~lana 2. stav 1. ZPP-a sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku, u slu~aju da vi{e tra`ilaca izvr{enja u~estvu je u izvr{nom postupku, pa samo neki od njih tra`e odga|anje, sud }e saglasno ovoj zakonskoj odredbi (~lan 60. stav 1. ovog zakona) samo u odnosu na tog tra`ioca izvr{enja odlo`iti izvr{enje. To zna~i da se izvr{ni postupak u takvoj pravnoj situaciji, provodi dalje, do potpunog namirenja u odnosu na tra`ioce izvr{enja koji nisu tra`ili odga|anje izvr{enja. Uz stav 2: Za razliku od prethodnog stava ovog ~lana, koji propisuje pravilo da se izvr{enje na prijedlog tra`ioca izvr{enja mo`e odlo`iti ako sprovo|enje izvr{enja nije otpo~elo, u ovom stavu iste zakonske odredbe,sadr`ano je pravilo za odlu~ivanje o prijedlogu tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja - ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo. Ovla{}enja izvr{nog suda pri odlu~ivanju o prijedlogu za odga|anje izvr{enja proizlazi iz ni`e navedene sudske odluke:

14

Postupaju}i po `albi poverioca protiv re{enja o odga|anju izvr{enja drugostepeni sud je ovla{}en da odlu~uje samo o pravnoj sudbini re{enja o odlaganju izvr{enja u smislu ~lana 63. ZIP-a, a ne o pravnoj sudbini celog izvr{nog postupka (re{enje Saveznog suda, Gzs-60/95 od 14.3.1996. godine, izbor iz Sudske prakse, Beograd, br. 12/97).
15 Novina u ovoj zakonskoj odredbi u odnosu na ranije zakonsko rje{enje iz ~lana 64. stav 2. ranije va`e}eg ZIP-a kojom je propisano pravilo da }e sud odbiti prijedlog za odga|anje ako je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, a tada{nji du`nik se, u roku koji mu je sud odredio, izjasni protiv odga|anja, jeste u tome, {to je, za razliku od takvog zakonskog rje{enja, novim ZIP-om (~lan 60. ovog zakona) propisano da }e u istom takvom slu~aju sud odlu~iti o opravdanosti prijedloga za odga|anje izvr{enja. Zna~i, saglasno ovoj (novoj) zakonskoj odredbi, izvr{ni sud }e cijeniti opravdanost razloga tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja i u slu~aju da je sprovo|enje izvr{enja otpo~elo, a izvr{enik se u ostavljenom mu roku izjasni protiv odga|anja, i odlu~i}e o opravdanosti prijedloga tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Dakle, prema novom zakonskom rje{enju, u nadle`nosti je izvr{nog suda da cijeni opravdanost prijedloga za odga|anje izvr{enja kod ~injenice da je izvr{ni postupak otpo~eo i da se izvr{enik usprotivio prijedlogu tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Uz stav 3: Stav 3. ovog ~lana komentarisan je u okviru stava 1. istog ~lana (vidi stav 1. pod ta~kom 4.) kod komentara zakonom propisanih ograni~enja mogu}nosti tra`ioca izvr{enja za odga|anje izvr{enja. Ovom odredbom se ustvari odre|uje krajnji rok za podno{enje prijedloga za odga|anje izvr{enja

16

^lan 61 231

u slu~ajevima kada je ovim ili drugim zakonom propisano da se izvr{enje mora tra`iti u odre|enom zakonskom roku. Tada tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za odga|anje u tom za tra`enje izvr{enja, zakonom predvi|enom roku. ^lan 61. Vrijeme za koje se izvr{enje odla`e (1) Sud }e odlo`iti izvr{enje za vrijeme koje je tra`ilac izvr{enja odredio ili na vrijeme koje, po okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. (2) Ako je tra`ilac izvr{enja podnio prijedlog za odga|anje izvr{enja u slu~aju u kome je zakonom predvi|eno da se izvr{enje ima tra`iti u odre|enom roku, izvr{enje se ne mo`e odlo`iti za vrijeme du`e od tog roka. 1 Uz stav 1: Propis ovog ~lana odgovara dijelom ~lanu 66. ranije va`e}eg Zakona o izvr{nom postupku. Razlika izme|u ova dva ~lana posljedica je novog koncepta na kojem se zasniva institut odga|anja izvr{enja prema novom Zakonu o izvr{nom postupku, saglasno kojem ovla{tenje za podno{enje prijedloga za odga|anje izvr{enja pripada samo tra`iocu izvr{enja. Podsjetimo se da je raniji ZIP u istoimenom dijelu sadr`avao, pored odredbi o vremenu odga|anja koje je odre|ivao tada{nji povjerilac, i odredbe o vremenu odga|anja izvr{enja koje je odlo`eno na prijedlog tada{njeg du`nika i tre}eg lica, te da odredbom ovog ~lana (kao ni prednje navedenim ~lanom 66. ranijeg zakona) nije propisan zakonski rok za odga|anje izvr{enja. Kako ovim zakonom nije propisan rok, niti najdu`e vrijeme za koje se izvr{enje mo`e odlo`iti, saglasno ovoj zakonskoj odredbi, izvr{nom sudu stoje na raspolaganju dvije mogu}nosti za odluku o vremenu za koje se izvr{enje odla`e: odga|anje za vrijeme koje je tra`ilac izvr{enja odredio, ili na vrijeme koje po okolnostima slu~aja sud smatra opravdanim. Ovakvo zakonsko rje{enje ima opravdanje, jer je sudu data mogu}nost da cijeni okolnosti svakog konkretnog slu~aja i da izvr{enje odlo`i na vrijeme koje, prema okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. U suprotnom, u slu~aju da je izvr{ni sud vezan samo prijedlogom tra`ioca izvr{enja u pogledu vremena odga|anja izvr{enja, odga|anje izvr{enja moglo bi da traje onoliko vremena koliko tra`ilac izvr{enja to tra`i, pa i u du`em vremenskom periodu, {to ne mora u svakom slu~aju biti opravdano i {to je u suprotnosti sa osnovnim na~elima izvr{nog postupka, makar se radilo i o odga|anju izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Odre|ivanje vremena za koje se izvr{enje odla`e, odnosno odga|anje izvr{enja na vrijeme koje prema okolnostima slu~aja sud smatra opravdanim, predstavlja pravni standard, a odga|anje na du`e vrijeme u suprotnosti je sa pravilom o hitnosti izvr{nog postupka iz ~lana 5. stav 1. ovog zakona i pravilima o skra}ivanju rokova za preduzimanje pojedinih izvr{nih radnji u cilju usmjerenom na efikasnost izvr{nog postupka. Istina, kada tra`ilac izvr{enja

232 ^lan 61

predlo`i odga|anje izvr{enja, tada ne dolazi do izra`aja pravilo o hitnosti postupka. I pored toga, kada je u pitanju vrijeme odga|anja izvr{enja, upravo zbog nedostatka zakonom propisanog (najdu`eg) roka za odga|anje, mora se izgraditi pravni standard, ~iji sadr`aj treba da popuni sud svojom ocjenom i kada tra`ilac izvr{enja odredi du`e vrijeme za odlaganje izvr{enja, da u tim slu~ajevima sud odlo`i izvr{enje na vrijeme koje, prema okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. 5 O prijedlogu za odlaganje izvr{enja sud odlu~uje rje{enjem. Pravne posljedice odlaganja izvr{enja imaju sli~nosti sa prekidom postupka iz ~lana 380. ZPP-a, {to proizlazi iz svrhe kojoj ovaj institut slu`i. Prema ovoj zakonskoj odredbi, za vrijeme trajanja prekida postupka (analogno i odlaganja izvr{enja) prestaju te}i svi rokovi odre|eni za vr{enje parni~nih (ovdje izvr{nih) radnji. Za vrijeme trajanja prekida postupka (analogno i odlaganje izvr{enja) sud ne mo`e preduzimati nikakve radnje u postupku, a parni~ne (ovdje izvr{ne) radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid, odnosno ovdje odlaganje izvr{enja nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo i njihovo dejstvo po~inje tek po{to postupak bude nastavljen. Odlaganje izvr{enja nastaje u momentu pravosna`nosti rje{enja kojim je izvr{enje odlo`eno. Ovom zakonskom odredbom nije predvi|eno pravilo koje je bilo sadr`ano u ~lanu 66. stav 4. ranije va`e}eg ZIP-a, prema kojem je do pravosna`nosti rje{enja o prijedlogu za odlaganje izvr{enja, sud mogao preduzimati samo one izvr{ne radnje koje ne bi odlaganje u~inile izli{nim. To je i razumljivo, jer su odredbom ~lana 66. ranije va`e}eg ZIP-a bili za{ti}eni prvenstveno interesi tada{njeg du`nika, koji je samim podno{enjem prijedloga za odlaganje izvr{enja spre~avao sud da preduzima va`nije izvr{ne radnje i time odugovla~io izvr{ni postupak, pogotovo kada mu je navedenom zakonskom odredbom bila pru`ena mogu}nost za ponovno podno{enje prijedloga za odlaganje izvr{enja iz drugih razloga, sa istim pravnim dejstvom, ~ime mu je bila omogu}ena zloupotreba procesnih ovla{tenja, koja mu je pogodovala. Imaju}i u vidu da, prema odredbi ~lana 60. i ~lana 61. novog ZIP-a, prijedlog za odlaganje izvr{enja mo`e podnijeti samo tra`ilac izvr{enja, koji po prirodi stvari nema interes za zloupotrebu procesnih ovla{tenja, kakav je interes imao raniji du`nik, i da zbog toga ova zakonska odredba ne sadr`i propis koji je bio sadr`an u ~lanu 66. stav 4. ranije va`e}eg ZIP-a (vidi stav 1. pod ta~kom 7. ovog ~lana), prema novom zakonskom rje{enju, iz ~lana 60. stav 1. ovog zakona, od momenta podno{enja prijedloga za odlaganje izvr{enja ne mogu se preduzimati radnje koje bi opravdanost razloga za odlaganje izvr{enja dovele u pitanje, jer bi preduzimanje takvih radnji bilo u suprotnosti sa samom svrhom propisa iz ovog ~lana. Uz stav 2: Ako tra`ilac izvr{enja podnese prijedlog za odlaganje izvr{enja u slu~aju iz ~lana 60. stav 3. ovog zakona, izvr{ni sud }e odlo`iti izvr{enje za vrijeme koje je tra`ilac izvr{enja odredio. Jedino ograni~enje u tom slu~aju je da vrijeme za koje se odla`e izvr{enje ne mo`e biti du`e od zakonom propisanog roka u okviru kog se ima tra`iti izvr{enje, kao {to u ovakvim situacijama i prijedlog za odlaganje izvr{enja tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti u istom roku.

^lan 62 233

^lan 62. Nastavljanje odlo`enog postupka Odlo`eno izvr{enje se nastavlja na prijedlog tra`ioca izvr{enja i prije iste ka roka za koji je odlo`eno. Ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i nastavak izvr{nog postupka ni po isteku roka od 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odlo`eno, sud }e obustaviti postupak. 1 Ovim ~lanom je na druga~iji nov na~in ure|eno pitanje nastavljanja odlo`enog izvr{enja, u odnosu na istoimeni ~lan 67. ZIP-a koji je bio u primjeni u entitetima prije stupanja na snagu ovog zakona. Odlo`eno izvr{enje se u smislu novih zakonskih rje{enja sadr`anih u ovom ~lanu nastavlja na prijedlog tra`ioca izvr{enja i prije isteka roka za koji je odlo`eno. Za nastavljanje odlo`enog izvr{enja potrebno je, prema ovoj zakonskoj odredbi, da tra`ilac izvr{enja podnese prijedlog za nastavljanje odlo`enog izvr{enja. Na prijedlog tra`ioca izvr{enja odlo`eno izvr{enje se nastavlja i prije isteka roka za koji je izvr{enje odlo`eno. Istoimenim ~lanom 67. ranije va`e}eg ZIP-a bilo je predvi|eno da sud nastavlja izvr{enje po slu`benoj du`nosti bez obzira na to da li je odlaganje izvr{enja odre|eno na prijedlog tada{njeg povjerioca, du`nika, ili tre}eg lica, a odlo`eno izvr{enje nastavljano je, po isteku vremena za koje je odlo`eno. Izuzetno, na prijedlog (tada) povjerioca, sud je mogao nastaviti izvr{enje i prije isteka roka za koji je odlo`eno, ako povjerilac u~ini vjerovatnim da su prestali razlozi za odlaganje, ili ako polo`i jemstvo. Novine rje{enja tra`ioca zakona, tra`ioca sadr`ane u ovoj zakonskoj odredbi posljedica su novog zakonskog kod instituta odlaganja izvr{enja. Kad se izvr{enje odla`e na prijedlog izvr{enja, kakvo je pravilo propisano odredbom ~lana 60. stav 1. ovog onda je i nastavljanje odlo`enog postupka izvr{enja u dispoziciji izvr{enja.

Obzirom na pravni karakter ovog instituta koji je u dispoziciji tra`ioca izvr{enja, odlo`eno izvr{enje se nastavlja i prije isteka roka za koji je odlo`eno, {to je tako|e u dispoziciji tra`ioca izvr{enja. Pritom zakonodavac ne pravi nikakvu razliku izme|u odlaganja koje je odre|eno prije otpo~injanja izvr{enja (~lan 60. stav 1. ovog zakona) i odlaganja odre|enog nakon {to je izvr{enje otpo~elo (~lan 60. stav 2. ovog zakona). U oba ova slu~aja odlo`eno izvr{enje se nastavlja pod istim, ovom zakonskom odredbom, propisanim uslovima. Za nastavljanje postupka dovoljan je prijedlog tra`ioca izvr{enja, ne tra`i se da tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnim da su prestali razlozi za odlaganje izvr{enja, {to je bila obaveza povjerioca prema ranijem zakonskom rje{enju, jer je i prestanak tih razloga sama dispozicija tra`ioca izvr{enja. Pravilo je, prema ovoj zakonskoj odredbi, da se odlo`eno izvr{enje nastavlja prije isteka roka za koji je odlo`eno. Pojam iz ovog zakonskog teksta i prije isteka roka za koji je odlo`eno, ozna~ava vremenski period po~ev od dana odlaganja izvr{enja pa do posljednjeg dana roka za koji je izvr{enje odlo`eno.

234 ^lan 63

U toku ovog vremenskog perioda za koji je izvr{enje odlo`eno, tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za nastavljanje odlo`enog izvr{enja. 7 Me|utim, ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i nastavak izvr{nog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odlo`eno, sud }e obustaviti izvr{ni postupak. Obustavljanje izvr{enja u skladu sa ovom zakonskom odredbom je sankcija tra`iocu izvr{enja, koji po isteku vremena za koje je izvr{enje odlo`eno ne predlo`i nastavak izvr{nog postupka. To je i na~in da se izvr{ni postupak dovr{i. Ina~e, bez propisivanja ove zakonske mogu}nosti za nastavljanje izvr{nog postupka postojanje ovakve pravne situacije otvorilo bi niz pitanja u pogledu nastavljanja i okon~anja izvr{nog postupka, kod zakonske formulacije iz ovog ~lana, da se odlo`eno izvr{enje nastavlja na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Mogu}a bi u ovom slu~aju bila situacija: da tra`ilac izvr{enja nakon namirenja svog potra`ivanja izvan suda, u vremenu za koje je izvr{enje odlo`eno, nema interes za dalje obra}anje izvr{nom sudu, ili da ne obavijesti izvr{ni sud, zbog svog pasivnog odnosa - o eventualnom namirenju izvan suda. Ako nema prijedloga za nastavljanje odlo`enog postupka, izvr{ni sud po proteku roka za koji je izvr{enje odlo`eno nije ovla{ten da po slu`benoj du`nosti nastavlja izvr{enje. Zato je ovakvo zakonsko rje{enje kod nastavljanja odlo`enog postupka opravdano, jer u tom slu~aju izvr{ni sud ima zakonsku mogu}nost da po proteku roka od 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odlo`eno obustavi postupak. Cilj ovog zakonskog rje{enja je da se kod ovako propisanog na~ina nastavljanja odlo`enog izvr{enja (po prijedlogu tra`ioca izvr{enja), u slu~aju krajnje pasivnog dr`anja tra`ioca izvr{enja (bilo zbog njegovog pasivnog odnosa prema sudu ili zbog eventualnog namirenja svog potra`ivanja izvan suda u vremenu za koje je izvr{enje bilo odlo`eno), nakon odlaganja izvr{enja, omogu}i izvr{nom sudu da dovr{i izvr{ni postupak obustavljanjem. ^lan 63. Obustavljanje izvr{enja (1) Ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti, ako je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage ili je na drugi na~in odre|eno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvr{nosti bude pravosna`no ukinuta. (2) Izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti i kada, u skladu sa odredbama koje ure|uju obligacione odnose, tre}e lice ispuni obavezu prema tra`iocu izvr{enja umjesto izvr{enika. (3) Izvr{enje }e se obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se iz drugih razloga ne mo`e sprovesti. (4) Prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja iz stava 3. ovog ~lana sud }e pozvati tra`ioca izvr{enja da podnese prijedlog iz ~lana 8. stav 3. ovog

^lan 63 235

zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rje{enje o obustavi izvr{enja sud }e donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvr{enje na pojedinim predmetima }e se na prijedlog izvr{enika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, provo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u rje{enju o izvr{enju, a izuzeti su od izvr{enja ili je na njima mogu}nost izvr{enja ogani~ena. (6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog ~lana iznosi osam dana i po~inje te}i od dana kada je izvr{enik saznao da je izvr{enjem zahva}en predmet koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kojem je mogu}nost izvr{enja ograni~ena. Nakon isteka roka od 30 dana od preuzimanja radnje kojom su zahva}eni predmeti iz stava 5. ovog ~lana prijedlog iz te odredbe vi{e se ne mo`e podnijeti. (7) Rje{enjem o obustavi izvr{enja ukinu}e se sve sprovedene izvr{ne radnje ako se time ne dira u ste~ena prava tre}ih lica. 1 Uop{teno: Pravilima sadr`anim u ovoj zakonskoj odredbi navedeni su razlozi koji vode do obustave izvr{enja. Ovaj ~lan sadr`ava brojnije razloge za obustavu izvr{enja u odnosu na ~lan 68. ranije va`e}eg ZIP-a, koji je sadr`avao daleko u`i krug razloga za obustavu izvr{enja. Uz stav 1: Propisom ovog dijela zakonske odredbe o obustavi izvr{enja navedeni su razlozi koji dovode do obustave izvr{enja po slu`benoj du`nosti, nezavisno od vrste potra`ivanja koja se namiruje, od sredstava i od predmeta izvr{enja. Kada sud u toku sprovo|enja izvr{enja utvrdi da je izvr{na isprava pravosna`no ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage, ili je na drugi na~in odre|eno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvr{nosti bude pravosna`no ukinuta ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti. Ovaj razlog za obustavu izvr{enja sadr`avao je i ~lan 68. stav 1. ranije va`e}eg ZIP-a. Sadr`aj ovog propisa upu}uje na zaklju~ak da }e sud po slu`benoj du`nosti obustaviti izvr{enje kada utvrdi da postoji neki od razloga nabrojanih u prethodnoj ta~ki. To podrazumijeva da za obustavljanje izvr{enja u naprijed navedenim slu~ajevima nije potreban prijedlog stranaka. Razlozi za obustavljanje izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana pobrojani su u ~lanu 47. ta~ka 2. ovog zakona kao razlozi za prigovor protiv rje{enja o izvr{enju izuzev razloga koji se ti~u ukidanja potvrde izvr{nosti. Prigovor izvr{enika protiv rje{enja o izvr{enju je istovremeno prijedlog za obustavljanje izvr{enja. Ako se usvoji prigovor, sud }e, prema okolnostima slu~aja, obustaviti izvr{enje u cijelosti ili djelimi~no i ukinuti provedene radnje (~lan 49. stav 3. ovog zakona). Zna~i, usvajanjem prigovora izvr{enika izvr{enje se obustavlja na prijedlog stranke, {to je i naj~e{}i slu~aj u praksi, mada je ovom zakonskom

236 ^lan 63

odredbom propisano da zbog postojanja tih istih razloga sud obustavlja izvr{enje po slu`benoj du`nosti. 6 Razlog za obustavu izvr{enja koji se ti~e pravosna`no ukinute potvrde izvr{nosti pravno je izjedna~en sa razlogom ako je na drugi na~in odre|eno da je izvr{na isprava bez dejstva. Pravosna`nim ukidanjem potvrde izvr{nosti izvr{na isprava gubi pravnu snagu koju ispravi daje potvrda izvr{nosti, usljed ~ega izvr{ni sud ne mo`e na osnovu takve izvr{ne isprave putem prinude sprovesti izvr{enje. Kao primjer kada se ne mo`e obustaviti izvr{enje u skladu sa propisom prethodnog stava proizlazi iz ni`e navedenih odluka:

Razlozi koje du`nik isti~e u svom prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju nisu takve prirode da mogu dovesti do obustave izvr{nog postupka, jer odluka na osnovu koje je donijeto rje{enje o izvr{enju nije ukinuta niti poni{tena odnosno preina~ena. Isto tako, ni potra`ivanje povjerioca potvr|eno izvr{nom ispravom nije prestalo postojati (osim za upla}eni iznos od 511,09 KM na ime dijela doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje (na jedan od zakonom predvi|enih na~ina), pa kako du`nik nije ponudio dokaze da je izmirio u potpunosti svoju obavezu saglasno sadr`aju izvr{ne isprave i rje{enja o izvr{enju, onda navodi koje iznosi u `albi protiv osporenog rje{enja (kojim je djelimi~no usvojen prigovor du`nika i u tom dijelu obustavljeno izvr{enje rje{enja), ne mogu dovesti do druga~ije odluke suda, osim kako je to prvostepeni sud pravilno rije{io, kada je samo djelimi~no usvojio prigovor, a u preostalom dijelu rje{enja o izvr{enju odr`ao na snazi (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci @-43/02 od 11.6.2003. godine). Obzirom da se iz stanja predmetnog spisa ne vidi da je u toku ovog izvr{nog postupka nastupila nijedna situacija koja bi ukazivala obustavu izvr{nog postupka, sve dok se na nesumnjiv na~in ne utvrdi da je rje{enje o izvr{enju u cjelini izvr{eno (~ime bi postupak izvr{enja bio okon~an), nema mjesta dono{enju rje{enja o obustavi postupka i ukidanju svih izvr{nih radnji (neobjavljeno Rje{enje Okru`nog suda u Banjoj Luci, G`-629/01 od 25.2.2003. godine). Ako je sud obustavio izvr{enje, du`an je priznati tro{kove tu`enika za prigovor (Vi{i privredni sud u Sarajevu, Sl. 590/74, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku). Odredbama ZIP-a je predvi|eno da }e se izvr{enje obustaviti po slu`benoj du`nosti, ako je izvr{na isprava pravno ukinuta (Re{enje Okru`nog suda u Beogradu G`-12201/96 od 22.1.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 1/99).
7 Uz stav 2: Razlog iz stava 2. ovog ~lana nije bio propisan ranije va`e}im ZIPom. Aktivno legitimisana stranka u izvr{nom postupku je tra`ilac izvr{enja (kome pripada ovla{tenje da zahtijeva ispunjenje obaveze izvr{enika iz izvr{ne isprave), a pasivno legitimisan je izvr{enik (koji je obavezan da namiri potra`ivanje tra`ioca izvr{enja iz izvr{nog zahtjeva). Na~ini prestanka obaveze prema pravilima materijalnog prava su vi{estruki.

^lan 63 237

Jedan od na~ina prestanka obaveze je preuzimanje ispunjenja iz ~lana 453. stav 1. ZOO. Prema istoj zakonskoj odredbi preuzimanje ispunjenja se vr{i ugovorom izme|u du`nika i nekog tre}eg, kojim se ovaj obavezuje prema du`niku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu. Ispunjenjem obaveze od strane tre}eg lica prema tra`iocu izvr{enja, umjesto da tu (svoju) obavezu prema tra`iocu izvr{enja ispuni izvr{enik na na~in ure|en materijalnim pravom, obaveza izvr{enika iz izvr{no pravnog zahtjeva tra`ioca izvr{enja prestaje. To predstavlja razlog iz ove zakonske odredbe (~lan 63. stav 2. ovog zakona) za obustavu izvr{enja po slu`benoj du`nosti. U ovom slu~aju izvr{enje se obustavlja, ne iz razloga nemogu}nosti namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, ve} zato {to je preuzimanjem od strane tre}eg lica ispunjena obaveza prema tra`iocu izvr{enja, namireno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja. Uz stav 3: Ovaj razlog za obustavu izvr{enja predstavlja tako|e novinu u odnosu na ranije zakonsko rje{enje. Generalno je definisan tako da sud u svakom konkretnom slu~aju cijeni postojanje nekog od dva razloga za obun stavu izvr{enja (nemogu}nost provo|enja izvr{enja iz drugih razloga i ako je izvr{enje postalo nemogu}e). Ovdje je rije~ o razlozima za obustavu izvr{enja koji se javljaju u slu~ajevima propisanim ovim zakonom. U smislu ove zakonske odredbe, sud }e obustaviti izvr{enje u sljede}im slu~ajevima: U slu~aju da tra`ilac izvr{enja ne predujmi tro{kove postupka u roku koji mu sud odredi, sud }e obustaviti izvr{enje ako tro{kovi ne budu predujmljeni, a bez toga se izvr{enje ne mo`e sprovesti (~lan 16. stav 2. ovog zakona). Ako kod prekida postupka u slu~aju smrti tra`ioca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika bilo ko od nasljednika (dok traje nasljedni~ka zajednica) ili drugo zainteresovano lice ne podnese sudu prijedlog u roku od 30 dana od smrti tra`ioca izvr{enja da postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi (~lan 34. stav 3. ovog zakona), sud }e obustaviti postupak. Ako u slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika tra`ilac izvr{enja ne predlo`i sudu u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika da nasljednicima izvr{enika postavi privremenog zastupnika i nastavi postupak (~lan 34. stav 4. ovog zakona), sud }e obustaviti postupak. Kada tra`ilac izvr{enja u toku postupka povu~e u cijelosti ili djelimi~no pri jedlog za izvr{enje (~lan 38. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no. Ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na tre}em ro~i{tu (~lan 95. stav 1. ovog zakona), kao i ako se u slu~aju neposrednom pogodbom nepokretnost nije mogla prodati u roku odre|enom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije druga~ije odre|eno (~lan 95. stav 2. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje.

10 11

12

13

14

15

16

238 ^lan 63

17

Ukoliko tra`ilac izvr{enja ne podnese zahtjev za upis u zemlji{ne knjige u predvi|enom roku, ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvr{ni sud (~lan 113. stav 5. ovog zakona), izvr{enje }e se obustaviti. U slu~aju da tra`ilac izvr{enja u roku od 3 mjeseca od dana dostave obavijesti, odnosno od dana poku{ane zapljene kojoj je bio prisutan, ne predlo`i ponovno provo|enje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne na|u stvari koje mogu biti predmet izvr{enja (~lan 125. stav 3. ovog zakona), sud }e obustaviti izvr{enje. Ako ni jedna stranka ne predlo`i odr`avanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe (~lan 131. stav 5. ovog zakona), sud }e obustaviti postupak. Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese prijavu za prenos dionice (umjesto isplate) nakon {to ga o ovom pravu sud obavijesti, a radi se o dionicama koje se po zakonu i propisima Komisije za hartije od vrijednosti obavezno uvr{tavaju u promet na berzi ili drugim ure|enim javnim tr`i{tima, koje se prodaju uz posredovanje brokera, i u slu~aju ako se ove dionice ne prodaju u roku od dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju na berzi, kao i u slu~aju neuspjele prodaje dionica na javnom nadmetanju ili neposrednoj pogodbi, postupak }e se obustaviti (~lan 190. ovog zakona). Za razliku od naprijed navedenih slu~ajeva (ta~ke od 10. do 19.) u kojim izvr{ni sud cijeni ispunjenje uslova za obustavu izvr{enja u skladu sa ~lanom 60. stav 3. ovog zakona, u slu~aju iz ~lana 50. stav 6. ovog zakona, kada parni~ni sud, u postupku povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju donesenog na osnovu vjerodostojne isprave (vidi stav 4. istog ~lana), odbije tu`beni zahtjev i ukine rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu, nalo`i}e i obustavu izvr{nog postupka, a nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinu}e provedene radnje u izvr{nom postupku. Dakle, obustavu izvr{nog postupka u ovom slu~aju nala`e parni~ni sud, a izvr{ni sud to deklatornom odlukom samo konstatuje. Kod upu}ivanja na parnicu u slu~aju iz ~lana 53. stav 5. ovog zakona rje{enje o obustavi postupka donosi se na na~in gotovo istovjetan na~inu iz prethodne ta~ke. U slu~aju izvr{enja radi predaje odre|enih pokretnih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, ako se izvr{enje iz ~lana 198. stav 1. i stav 2. ovog zakona sprovede, sud }e, saglasno stavu 6. iste zakonske odredbe, obustaviti izvr{enje i ukinuti rje{enje (stav 1. iste zakonske odredbe) o procjeni vrijednosti tih stvari i druge sprovedene radnje u smislu stava 5. navedenog ~lana. Primjer iz sudske prakse:

18

19

20

21

22

23

Polaze}i od odredaba ZIP-a, ~lan 42. a u vezi sa ~lanom 16. istog zakona, izvr{enje se sprovodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju, a kako

^lan 63 239

je u konkretnom slu~aju u postupku pred prvostepenim sudom utvr|eno da je du`nik izvr{io prvostepenu presudu kojom je poni{tena kao nezakonita odluka o imenovanju direktora, koja presuda je izvr{ni naslov u ovoj pravnoj stvari, nije do{lo do pogre{ne primjene materijalnog prava kada je na osnovu opisanog ~injeni~nog utvr|enja uslijedio zaklju~ak da je izvr{enje provedeno u skladu sa izvr{nom ispravom, a u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju. Stoga ovaj sud nalazi `albene navode povjerioca neosnovanim jer je izvr{enje sprovdeno ispunjenjem onoga {to ~ini sadr`inu obaveze utvr|ene izvr{nom ispravom, pa nema mjesta `albenim razlozima protiv prvostepenog rje{enja kojim je usvojen prigovor du`nika na rje{enje i kojim je obustavljen izvr{ni postupak i ukinute sve provedene radnje (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-573/01 od 20.3.2002. godine). Iz stanja spisa proizlazi da je sud obustavio izvr{ni postupak, iz razloga jer povjerilac nije postupio po nalogu suda i dostavio tra`enu adresu du`nika. Kako na adresi koja je za du`nika navedena u prijedlogu za izvr{enje, u kojem je ozna~ena firma du`nika, prijedlog za izvr{enje nije dostavljen du`niku, jer je dostavlja~ pismeno vratio uz napomenu da je du`nik odselio, to je sud trebao pribaviti dokaz od registarskog suda gdje je tu`eni registrovan i utvrditi koja je ta~na adresa, te da li je mo`da do{lo do promjene sjedi{ta tu`enog, jer se ti podaci nalaze u spisu registarskog suda (rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-177/02 od 15.10.2002. godine). Iz provedenih dokaza proizlazi da je prvostepeni sud na osnovu prijedloga za dozvolu izvr{enja prema du`niku M.K. isto dozna~io na sudu dostavljenu adresu. Medutim, u toku izvr{nog postupka sud je putem izvr{nog organa utvrdio da se na dozna~enoj adresi ne nalazi imenovani du`nik, zbog ~ega je pozvao povjerioca da sudu dostavi ta~nu adresu za du`nika, nakon ~ega je povjerilac dostavio adresu sudu, ali istu adresu kao i u prijedlogu za dozvolu izvr{enja. Prema tome, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je obustavio postupak jer se u ovoj pravnoj stvari po prijedlogu ne mo`e postupati (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu G`-175/02 od 17.3.2003. godine). Nema mesta dono{enju re{enja o obustavi postupka i ukidanju svih izvr{nih radnji primenom ~lana 63. Zakona o izvr{nom postupku u slu~aju kada se nesumnjivo utvrdi da je re{enje o izvr{enju u celini izvr{eno i kada se konstatuje da je postupak izvr{enja okon~an (Savezni sud, Gzs-55/82, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, str. 128). Izvr{ni postupak }e se obustaviti ako doneto re{enje o izvr{enju nije u skladu sa poravnanjem u vo|enoj parnici (re{enje Okru`nog suda Beograd G`-6039/96 od 28.6.1996. godine, Sudska praksa, Stru~ni informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 9/97). Ako je samostalna radnja zatvorena, a njen vlasnik nema nikakve imovine, niti je zaposlen sud }e izvr{ni postupak obustaviti (re{enje vi{eg privrednog suda u Beogradu P`-4241/97 od 20.10.1997. godine, Izbor iz sudske prakse, Glosarijum, Beograd, br. 9/98).

240 ^lan 63

Izvr{ni sud ne mo`e obustaviti izvr{enje zbog toga {to u blagajni du`nika nisu na|ene devize koje su predmet izvr{enja, a poverilac nije po zaklju~ku suda opredelio drugo stredstvo izvr{enja (re{enje Okru`nog suda u Zrenjaninu G`-1406/96 od 28.8.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis Poslovna politika, Beograd, br. 12/97). Izvr{ni sud }e obustaviti izvr{enje ako iznos duga naveden u izvr{noj ispravi posle denominacije dinara ne predstavlja vi{e nikakvu nov~anu vrednost. Poverilac mo`e u ovakvom slu~aju zahtevati naknadu {tete zbog inflacije samo u novoj parnici a ne u postupku nastavka izvr{enja niti uz primenu ~lana 47. ZIP-a (otklanjanje nepravilnosti pri sprovo|enju izvr{enja) (Vi{i privredni sud, P`-8947/96, prema: Svetislav Vukovi}, Komentar zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 2000. godine, strana 128). Sud }e obustaviti postupak po prigovoru du`nika u smislu ~l. 53. st. 4. ZIP-a ako je potra`ivanje po izvr{noj ispravi prestalo po osnovu ~injenica koje su nastupile posle izvr{nosti odluke ili pre toga, ali u vreme kada du`nik to nije mogao da istakne u postupku iz kog poti~e izvr{na isprava, s obzirom da je to razlog koji spre~ava izvr{enje kako to predvi|a odredba ~l. 50. ta~ka 8. ZIP-a (re{enje Okru`nog suda Zrenjanin br. G`-1503/96 od 21.5.1997. godine, Sudska praksa, Stru~no informativni ~asopis, Beograd, br. 9/94).
24 Uz stav 4: Ovaj razlog za obustavljanje izvr{enja je novi razlog, koji raniji ZIP nije predvi|ao kao razlog za obustavu izvr{enja. Obzirom na pravni karakter razloga za obustavu izvr{enja navedenih u prethodnom stavu, propisom ovog stava predvi|eno je da }e sud prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja iz stava 3. ovog ~lana pozvati tra`ioca izvr{enja da ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne mo`e sprovesti, da tra`ilac izvr{enja radi namirenja istog potra`ivanja predlo`i novo sredstvo ili predmet izvr{enja (vidi ~lan 8. stav 3. ovog zakona). Ukoliko tra`ilac izvr{enja u roku od 15 dana od dana prijema poziva ne predlo`i novo sredstvo ni predmet izvr{enja i u slu~aju da je podneseni prijedlog neosnovan, sud }e obustaviti izvr{enje. Predlaganje novog sredstva izvr{enja prema ~lanu 29. stav 3. ranije va`e}eg ZIP-a mogao je vr{iti tada{nji du`nik, {to i ovdje potvr|uje tezu da je navedeni ZIP pru`ao ve}u za{titu du`niku. Kao primjer razloga za obustavu izvr{enja sadr`anog u propisu ovog stava navodi se ni`e navedena sudska odluka:

^lanom 63. stav 3. i 4. a u vezi sa ~lanom 8. novog ZIP-a je propisano da }e se izvr{enje obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se iz drugih razloga ne mo`e provesti, te da je prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja sud du`an pozvati tra`itelja izvr{enja, da u roku od 15 dana podnese prijedlog u kome }e predlo`iti novo sredstvo ili predmet izvr{enja. Prvostepeni sud je o`albeno rje{enje (kojim je obustavljen izvr{ni postupak) donio pozivaju}i se na odredbe ~lana 98. ZPP-a a u vezi sa ~lanom 14. i 35. ZIP-a, koje se odnose na slu~ajeve kada su podnesci nerazumljivi i kada se po nalogu suda ne urede blagovremeno, pa je sud u konkretnom slu~aju mogao samo odbaciti prijedlog a ne postupak obustaviti, pa je prvostepeni sud

^lan 63 241

ovakvim postupanjem povredio odredbe parni~nog postupka iz ~lana 209. a u vezi sa ~lanom 227 stav 1. ta~ka 2. sada va`e}eg ZPP (neobjavljeno Rje{enje Kantonalnog suda u Sarajevu P`-45/03 od 23.4.2004. godine).
25 Uz stav 5: I ovdje se radi o novom razlogu za obustavu izvr{enja, i to na prijedlog izvr{enika. Pravilo o ograni~enju sredstava i predmeta izvr{enja, prema kojem sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu propisano je odredbom ~lana 8. stav 1. ovog zakona. Ako su provo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u rje{enju o izvr{enju, ili su sprovo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji su izuzeti od izvr{enja (vidi ~lan 137. ovog zakona o izuzimanju izvr{enja), ili je na predmetima kojima je mogu}nost izvr{enja ograni~ena (vidi ~lan 138. ovog zakona o ograni~enju izvr{enja) na prijedlog izvr{enika, sud }e obustaviti izvr{enje. Zna~i, u ovim zakonom predvi|enim slu~ajevima o obustavljanju izvr{enja, sud odlu~uje na prijedlog izvr{enika. Cilj ovakvog zakonskog rje{enja je da u ovoj fazi izvr{nog postupka u kojoj izvr{enik ne mo`e isticati prigovor zbog isteka zakonom propisanog roka za prigovor, izvr{enik podno{enjem prijedloga za obustavu izvr{enja koje, iz zakonom propisanih razloga (sadr`anih u propisu stava 4. ovog ~lana), ne mo`e biti predmet izvr{enja. Uz stav 6: Propis zakonske odredbe u ovom dijelu nastavak je prethodnog stava iste zakonske odredbe, tako da je i u ovom dijelu rije~ o novim zakonskim rje{enjima. Polaze}i od na~ela hitnosti i efikasnosti izvr{nog postupka, zakonodavac je ovom zakonskom odredbom propisao rokove za podno{enje prijedloga izvr{enika za obustavu izvr{nog postupka zbog razloga iz prethodnog stava ovog ~lana. Subjektivni, zakonom propisani rok za podno{enje ovog prijedloga izvr{enika iznosi 8 dana po~ev od dana kada je izvr{enik saznao da je izvr{enjem zahva}en predmet koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kojem je mogu}nost izvr{enja ograni~ena. Istekom roka od 30 dana od dana preduzimanja radnje kojom su zahva}eni predmeti iz stava 5. ovog ~lana (objektivni rok) prijedlog izvr{enika za obustavu izvr{enja, ne mo`e se podnijeti. Uz stav 7: Ovaj dio zakonske odredbe preuzet je iz ranije odredbe ~lana 68. stav 2. ZIP-a. Pravne posljedice obustave izvr{enja sastoje se u tome da prestaje te}i postupak provo|enja izvr{enja. Obustava izvr{enja je jedan od na~ina dovr{enja izvr{enja. Izvr{ni postupak se sastoji iz dvije faze. Prva je ona u kojoj se donosi rje{enje o izvr{enju, a u drugoj fazi se sprovodi izvr{enje. Sprovo|enje izvr{enja defini{e kao skup izvr{nih radnji koje se preduzimaju sve do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja. Iz sadr`aja ovog dijela zakonske odredbe slijedi zaklju~ak, da }e se rje{enjem o obustavi izvr{enja ukinuti sve sprovedene radnje. Kod ovakve definicije navedenog dijela zakonskog teksta postavlja se logi~no pitanje kakva je pravna sudbina rje{enja o izvr{enju kada se rje{enjem obu-

26

27

28

29

30

242 ^lan 64

stavi izvr{enje i ukinu sve provedene izvr{ne radnje, jer rje{enje o izvr{enju nije izvr{na radnja, i nije u sferi sprovo|enja izvr{enja (Borivoje Starovi}, Komentar Zakona o izvr{nom postupku, Beograd, 1991. godine, strana 63). Obustava izvr{enja ne povla~i ukidanje rje{enja o izvr{enju kada se rje{enje o izvr{enju donosi po slu`benoj du`nosti. I pored toga, rje{enje o izvr{enju obustavom izvr{enja je, bez pravnog dejstva. Kada se izvr{enje obustavlja po prijedlogu stranaka ili u~esnika, oni redovno predla`u da se rje{enje o izvr{enju ukine, a posljedica takve odluke je obustavljanje izvr{nog postupka. 31 Ukidanje svih sprovedenih izvr{nih radnji, o ~emu se odlu~uje rje{enjem o izvr{enju, ograni~eno je time da li se ukidanjem sprovedenih radnji dira u ste~ena prava tre}ih lica. Ovo zakonsko rje{enje ima svoju punu opravdanost i u funkciji je pravne sigurnosti, jer u izvr{nom postupku stranke i u~esnici u postupku sti~u odre|ena stvarna prava (sticanje stvarnih prava po samom zakonu), pa su stoga opravdano za{ti}ena ovom zakonskom odredbom ste~ena prava tre}ih lica. ^lan 64. Dovr{enje izvr{enja Postupak izvr{enja smatra se zavr{enim pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga, sprovo|enjem izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava ili obustavom izvr{enja. 1 Uop{teno: Ovo je novi ~lan. Raniji ZIP nije sadr`avao odredbe o dovr{enju izvr{enja. Ni ova zakonska odredba ne sadr`i definiciju dovr{enja izvr{enja, ve} propisuje kada se postupak izvr{enja smatra zavr{enim. Dovr{enje izvr{enja odre|uje se u zavisnosti od stepena dovr{etka postupka, tako da se mo`e govoriti o dovr{etku pojedinog stadija postupka i o zavr{etku cijelog izvr{nog postupka. Pojam dovr{enja izvr{enja ozna~ava svaki zavr{etak izvr{nog postupka, nezavisno od stadija u kojem je nastao i kako je do dovr{enja postupka do{lo. Jedan od na~ina na koji se postupak izvr{enja smatra dovr{enim je pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga (vidi ~lan 39. stav 6. ovog zakona). Dono{enjem pravosna`nog rje{enja o prijedlogu za izvr{enje (o odbacivanju ili o odbijanju) odlu~ivanje o izvr{enju je pravosna`no okon~ano. Sprovo|enje izvr{enja u ovom slu~aju ne mo`e ni otpo~eti, jer se ne donosi rje{enje o izvr{enju. Zna~i, pravosna`no{}u rje{enja kojim se izvr{ni postupak obustavlja ili odbija, izvr{ni postupak se dovr{ava prije nego {to otpo~ne postupak sprovo|enja izvr{enja. Drugi na~in dovr{enja izvr{enja u smislu ove zakonske odredbe je sprovo|enje izvr{ne radnje, kojom se izvr{enje dovr{ava. U ovom slu~aju izvr{ni postupak se ne dovr{ava dono{enjem pravosna`ne sudske odluke, kao {to je to naprijed navedeni slu~aj u kojem se izvr{ni postupak dovr{ava dono{enjem pravo-

3 4

^lan 65 243

sna`nog rje{enja o odbacivanju ili odbijanju prigovora, ve} se provo|enje izvr{enja dovr{ava preduzimanjem izvr{ne radnje kojom se u cjelini ostvaruje potra`ivanje tra`ioca izvr{enja. 6 Kada se ima u vidu pravilo iz ~lana 41. ovog zakona o izvr{enju na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju u slu~ajevima sprovo|enja izvr{enja prema ovom pravilu (kada se rje{enje o izvr{enju donosi na osnovu izvr{ne isprave, te mjenice i ~eka kao vjerodostojnih isprava), stadij izvr{nog postupka sprovo|enja izvr{enja do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja mo`e se izvr{iti i prije nego {to je pravosna`no odlu~eno o pravnom lijeku protiv tog rje{enja. Ovom zakonskom odredbom nije propisana definicija izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava. Tako npr., u slu~aju izvr{enja na pokretnim stvarima izvr{na radnja kojom se izvr{enje dovr{ava je dono{enje rje{enja o namirenju, kojim sud odre|uje da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari namiri, izme|u ostalog (tro{kovi postupka, tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi, kamate do dana unov~enja stvari) i glavno potra`ivanje. Proizlazi, prema tome, da je u smislu ove zakonske odredbe dovr{enje izvr{enja sprovo|enjem izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava svaka ona (izvr{na) radnja kojom se omogu}ava potpuno namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. O obustavi, kao na~inu dovr{enja izvr{enja, vidi komentar ~lana 63. ovog zakona.

B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOV^ANOG POTRA@IVANJA IX OP}E


ODREDBE

^lan 65. Obim izvr{enja nov~anih potra`ivanja Izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivnja odre|uje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potra`ivanja. 1 Op}e odredbe o izvr{enju radi naplate nov~anog potra`ivanja. ZIP iz 1978. g. u Razdjelu drugom Izvr{enje radi naplate nov~anog potra`ivanja nije sadr`avao sli~ne odredbe koje bi bile zajedni~ke svim vidovima izvr{enja radi naplate nov~anog potra`ivanja. Namjera zakonodavca da postavi pravila koja va`e za izvr{enja na nepokretnim, pokretnim stvarima i pravima je za pozdraviti, ali je zakonodavac, sa samo dvije takve odredbe koje ure|uju obim izvr{enja radi naplate nov~anih potra`ivanja kao i redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja, ostao na pola puta. Pri tome niti jedna od ovih odredaba nije nova u starom zakonu su bile regulirane u okviru osnovnih odredaba sa istim sadr`ajem (~lan 4. ZIP-a iz 1978. g. regulirao je obim izvr{enja, a ~lan 11. redoslijed namirenja vi{e povjerilaca). Tako|er je i hrvatski OZ izvr{io identi~nu izmjenu u sistematici zakona, ali je uz odredbu o obimu izvr{enja preuzeo i odredbe koje su u starom zakonu bile povezane sa ovom odred-

244 ^lan 65

bom. To su bile odredbe koje su {titile du`nika i u kojima je bilo formulirano na~elo socijalnosti (~lan 4. i 5. ZIP-a iz 1978. g., a u hrvatskom zakonu to su ~lanovi 70. i 71. OZ, naravno sa izmijenjenim sadr`ajem). Tako je OZ formulirao generalne odredbe o za{titi izvr{enika prilikom namirenja nov~anih potra`ivanja, koje su u na{em zakonu potpuno izostavljene. 2 Na~elo socijalnosti odnosno za{tite du`nika radikalno je napu{teno u na{em novom izvr{nom postupku. Na~elo socijalnosti je nasuprot tome bilo jedno od temeljnih na~ela ranijeg izvr{nog postupka (Tako S. Triva, V. Belajec, M. Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 39, G. Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 597, B. Pozni}, V. Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 438). Te`i{te na~ela socijalnosti ~inilo je generalno pravilo prema kome se pri provo|enju izvr{enja i obezbje|enja mora paziti na dostojanstvo du`nika i provoditi izvr{ne radnje i radnje obezbje|enja na na~in koji je najmanje nepovoljan za du`nika (~lan 5. st. 2. ZIP-a iz 1978. g.). Isti smisao su imale i odredbe o izuzimanju i ograni~enju izvr{enja. Jedan od aspekata ovog na~ela ogledao se u generalnoj zabrani izvr{enja na stvarima ili pravima neophodnim za zadovoljenje osnovnih `ivotnih potreba ne samo du`nika nego i lica koje je on po zakonu du`an da izdr`ava, kao i stvari ili prava koja su neophodna za vr{enje samostalne djelatnosti koja je glavni izvor du`nikovih prihoda (~lan 5. st. 1. ZIP-a iz 1978. g.). Ako su u pitanju pravna lica, izvr{enje se nije moglo provesti ako su stvari i prava neophodni za obavljanje zadataka odnosnih djelatnosti tog pravnog lica (~lan 6. ZIP-a 1978. g.). Odredba ~lana 6. ZIP-a iz 1978. g. je uvjetovala da su izvr{enja prema dr`avi, entitetima, kantonu i jedinicama lokalne samouprave bila ote`ana jer se svaki zahtjev za izvr{enje mogao odbiti s obrazlo`enjem da je odre|ena nekretnina neophodna za djelatnost ovih pravnih lica. Na~elo socijalnosti uvjetovalo je mnogostruka izuzimanja i ograni~enja od izvr{enja, koja su u praksi onemogu}avala provo|enje izvr{enja u konkretnim slu~ajevima. Navedena zakonska rje{enja izrazito su ja~e {titila du`nika u odnosu na povjerioca. Zakoni koji reguliraju izvr{ni postupak u biv{im socijalisti~kim zemljama generalno napu{taju na~elo socijalnosti, te tako i Zakon o izvr{nom postupku ovdje unosi zna~ajne novine. Zakon ~ak uop}e vi{e ne sadr`i generalnu normu o za{titi izvr{enika i njegovog dostojanstva prilikom izvr{enja, {to je veliki propust. Ova norma je trebala biti unesena i u novi zakonski tekst u svom reduciranom obliku u kome je sadr`ana u ~lanu 6. hrvatskog Ovr{nog zakona, prema kome je jedno od na~ela izvr{nog postupka za{tita dostojanstva izvr{enika. Moderni izvr{ni postupak nu`no mora slijediti dva pravnopoliti~ka cilja za{titu tra`ioca izvr{enja ali i za{titu izvr{enika (Tako B. Hess, Ekspertiza o nacrtu ovr{nog zakona, str. 119), koja je na niz mjesta u Zakonu zanemarena. Na sudovima }e biti da izvr{enje u praksi provode uz za{titu dostojanstva du`nika, s pozivom na op}a pravna na~ela, u nedostatku konkretne zakonske norme. Novi zakon ne sadr`i odredbe iz ~lanova 5. i 6. ZIP-a iz 1978. g. o za{titi du`nika i za{titi djelatnosti pravnih lica, a radikalno je reducirao i institut izuzimanja i ograni~enja od izvr{enja pojedinh predmeta izvr{enja (za nepokretnosti v. 79/1, za pokretne stvari 117/112, za nov~ana potra`ivanja 137/1). Obim izvr{enja. U osnovi odredbe da se izvr{enje provodi samo u obimu koji je potreban za namirenje potra`ivanja odnosno da ne mo`e predstavljati neo-

^lan 65 245

pravdan i prekomjeran zahvat u du`nikovu imovinu je ipak na~elo za{tite du`nika. Odredba ovog ~lana je imperativnog karaktera; ona stvara obavezu sudu da po slu`benoj du`nosti pazi kako prilikom dozvole izvr{enja tako i u toku ~itavog postupka da se izvr{enje ne provodi u obimu ve}em od onog koji je neophodan za namirenje lica koja se namiruju u pogledu glavnog duga, sporednih potra`ivanja i tro{kova postupka (U tom smislu A. \or|evi}, N. [arki}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 74). Ovu odredbu Zakon konkretizira kod pojedinih vrsta izvr{enja propisuju}i obim pljenidbe pokretnih stvari (~lan 121.) i obim izvr{enja na potra`ivanjima du`nika (~lan 140.). Tako|er u osnovnim odredbama Zakon propisuje da sud mo`e u slu~aju da je predlo`eno vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja ograni~iti izvr{enje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja (~lan 8. stav 2.). Kod pokretnih stvari i potra`ivanja izvr{ena je konkretizacija ove op}e odredbe o obimu izvr{enja, ali to nije u~injeno kada je u pitanju izvr{enje na nepokretnostima, gdje se, upravo u vezi sa obimom izvr{enja postavljaju odre|ena pitanja. 4 Obim izvr{enja na nepokretnostima. a) Jedna nekretnina kao predmet izvr{enja. Zakon odre|uje da je predmet izvr{enja nepokretnost kao cjelina (v. 69/3). Sud ima ovla{tenje da, ako je izvr{enje predlo`eno na vi{e predmeta (npr. vi{e nepokretnosti) i sredstava, ograni~i izvr{enje na samo neka ukoliko su dovoljna za ostvarenje potra`ivanja (~lan 8. st. 2.) Ukoliko je u ) pitanju zemlji{noknji`no tijelo (69/4) koje se sastoji od vi{e nekretnina, tj. od vi{e katastarskih ~estica v. supra 8., Zakon ne sadr`i rje{enje za situaciju u kojoj je kao predmet izvr{enja predlo`ena samo jedna nepokretnost znatno ve}e vrijednosti od potra`ivanja ~ije se namirenje tra`i, a izvr{enik nije stavio prijedlog za promjenu predmeta izvr{enja, npr. stan, stambena zgrada, poslovne prostorije, poslovna zgrada, velika parcela zemlji{ta, koji predstavljaju jedno zemlji{noknji`no tijelo velike vrijednosti. Mo`e li sud odbiti prijedlog za izvr{enje na takvoj nepokretnosti za potra`ivanje koje je srazmjerno manje vrijednosti? Jedino upori{te za sud je generalna odredba ~lana 65. o obimu izvr{enja i sud bi pozivom na ovu odredbu mogao odbiti prijedlog tra`ioca izvr{enja, ali to otvara sljede}i problem. Sud ne mo`e po slu`benoj du`nosti odre|ivati drugi predmet izvr{enja (Sud odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu ~lan 8. stav 1.). Tako|er sud nije ovla{ten da vr{i diobu takve nepokretnosti u cilju prodaje samo jednog njenog dijela jer ~lan 69. st. 1. odre|uje da je nepokretnost kao cjelina predmet izvr{enja (nekada to ne bi bilo ni mogu}e, a u svakom slu~aju bi dovelo do odugovla~enja postupka). Ukoliko u zahtjevu za izvr{enje na nepokretnosti ~ija je vrijednost znatno ve}a nego potra`ivanje koje se namiruje postoje elementi zloupotrebe prava, sud bi mogao odbiti takav zahtjev zbog zloupotrebe procesnih prava (Sud je du`an... onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku ~lan 10. ZPP-a), ali }e to u praksi biti te{ko dokazati i obrazlo`iti. Ukoliko je to jedina imovinska vrijednost iz koje se tra`ilac izvr{enja mo`e namiriti, onda njegov interes u`iva prednost pred interesima izvr{enika i izvr{enje bi se trebalo dozvoliti bez obzira na nesrazmjer izme|u vrijednosti nekretnine i potra`ivanja koje se namiruje (U tom smislu i H. Putzo, ZPO Komentar, str. 1322).

246 ^lan 65

b) Znatna nesrazmjera. Za razliku od ovog zakona, Prednacrt zakona o izvr{nom postupku SR Srbije i Crne Gore izri~ito je predvidio u ~lanu 93. st. 1. da sud mo`e odrediti da se izvr{enje provede na drugoj nepokretnosti, a ne na onoj na kojoj je izvr{ni povjerilac predlo`io izvr{enje, ili drugom sredstvu izvr{enja, ako postoji znatna nesrazmjera izme|u vrijednosti nepokretnosti i iznosa potra`ivanja, a druga nepokretnost ili sredstvo su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja (Ovdje se ne radi o zvani~nom prednacrtu pripremljenom od strane nadle`nih organa ve} od grupe nezavisnih stru~njaka Centra za liberalno demokratske studije i Centra za unapre|enje pravnih studija. Ministarstvo pravde Srbije i Crne Gore je formiralo radnu grupu za izradu zakona o izvr{nom postupku, a ta je grupa za polaznu osnovu uzela upravo ovaj prednacrt. Vidjeti Novi zakon o izvr{nom postupku, str. 7). Bilo bi po`eljno u Zakon unijeti odredbu poput one koju sadr`i ~lan 93. Prednacrta u Srbiji i Crnoj Gori. U nedostatku takve odredbe u situaciji u kojoj bi se predlagalo izvr{enje na nepokretnosti znatno ve}e vrijednosti nego je potra`ivanje koje se namiruje sud bi, vode}i ra~una o cilju ove odredbe, a to je za{tita izvr{enika od prekomjernog zahvata u njegovu imovinu, mogao pozivom na na~elo zabrane zloupotrebe procesnih prava, na odredbu ovog ~lana koja govori o obimu izvr{enja i analognom primjenom ~lana 8. stav 2., odbiti takav prijedlog za izvr{enje i odrediti drugi predmet izvr{enja. c) Nesrazmjera kod dobrovoljnog osiguranja kredita. Nije za o~ekivati da se ovakvi problemi masovno postavljaju pred sudove u praksi nije pravilo da se za namirenje npr. komunalnih usluga predla`e izvr{enje na nepokretnostima. Me|utim, u na{oj kreditnoj praksi je princip srazmjernosti ina~e veoma ugro`en kada su u pitanju krediti koji se osiguravaju hipotekom. Podzakonski akti Agencije za bankarstvo odre|uju {ta je kvalitetan kolateral i propisuju odre|eni odnos vrijednosti kredita i predmeta osiguranja. Propisano je da vrijednost nepokretnosti mora biti 50% ve}a od vrijednosti kredita (~lan 14. ta~. 10. Odluke o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikacijom aktive banaka, Sl. n. FBiH 47/98). U praksi se on kre}e u relaciji 3:1, tako da bi svaki zahtjev banke ~ak pod uvjetom da tra`i isplatu cijelog kredita mogao biti upitan sa stanovi{ta ovog principa prema kojem se izvr{enje provodi samo u obimu potrebnom za namirenje tra`ioca izvr{enja (Pore|enja radi, u Zakonu o hipotekarnim bankama u Njema~koj je taj omjer odre|en 3/5 ili 3/4 vrijednosti nepokretnosti. M. Wolf, Sachenrecht, str. 333). d) Suvlasni~ki dio. Princip srazmjernosti je naru{en i u samom zakonu naro~ito su dubiozne odredbe Zakona o mogu}nosti da tra`ilac izvr{enja, izvr{enik i drugi suvlasnici za dug jednog suvlasnika tra`e prodaju cijele nepokretnosti (v. 69/5-10), pri ~emu se ne vodi ra~una o omjeru vrijednosti nepokretnosti i potra`ivanja, niti omjeru vrijednosti suvlasni~kog dijela i cijele nepokretnosti. O~igledno je da se protivno principu sadr`anom u ovom ~lanu u takvom slu~aju radi o izvr{enju koje znatno prema{uje obim potreban za namirenje potra`ivanja. Izvr{enje na cijelom zemlji{noknji`nom tijelu. Ukoliko tra`ilac izvr{enja predla`e izvr{enje na jednom zemlji{noknji`nom tijelu koje se sastoji iz vi{e katastarskih ~estica, a za namirenje bi bila dovoljna prodaja samo nekih kata-

^lan 65 247

starskih ~estica koje ulaze u sastav tog zemlji{noknji`nog tijela, sud je du`an odbiti tra`ioca izvr{enja u dijelu prijedloga upravo pozivaju}i se na ovu zakonsku normu (U tom smislu i jedna davna sudska odluka koja nije ni danas izgubila na aktuelnosti budu}i da je odredba ~lana 4. ranijeg zakona identi~na odredbi ~lana 65. novog zakona: Ako je vrednost jedne parcele koja je obuhva}ena re{enjem o izvr{enju i njena prodaja ve}a od visine potra`ivanja poverioca, neosnovan je zahtev poverioca da se izvr{enje odredi i na jo{ tri parcele, po{to bi vrednost svih tih parcela vi{estruko prevazilazila visinu potra`ivanja poverioca utvr|enu izvr{nom ispravom. Stav prvostepenog suda je pravilan budu}i da je ~lanom 4. ZIP-a predvi|eno da se izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja ostvaruje i sprovodi u obimu koji je potreban za namirenje, te ako je poverilc tra`io izvr{enje na imovini du`nika koja je znatno ve}a od vrednosti njegovog potra`ivanja, {to je prvostepeni sud pouzdano utvrdio, to nije osnovan predlog za izvr{enje poverioca kojim je tra`io da se izvr{enje odredi na svim parcelama du`nika, zbog ~ega je sud i odbio `albu poverioca Okru`ni sud u Beogradu G`-357/81, navedeno prema: A. \or|evi}, N. [arki}, Priru~nik za primjenu ZIP-a, str. 75). Me|utim, iz odredbe ~lana 69. st. 1. koja odre|uje da je predmet izvr{enja nepokretnost kao cjelina na prvi pogled proizlazi suprotno, a i u literaturi postoje takva tuma~enja. Prema tim shvatanjima sud ne mo`e prihvatiti prijedlog tra`ioca izvr{enja usmjeren samo na jednu ili vi{e katastarskih ~estica koje ulaze u sastav zemlji{noknji`nog tijela, te bi ga morao pozvati da svoj prijedlog uredi. Prema tom stanovi{tu izvr{enje je mogu}e samo na svim parcelama koje ulaze u sastav jednog z.k. tijela (tako: Enver Ze~evi}, Novo sudsko izvr{no pravo, str. 59.). Me|utim, sastav z.k. tijela nije nepromjenjiv, mo`e se izvr{iti otpis pojedinih parcela. Da li bi izvr{ni sud mogao, kada primi prijedlog za izvr{enje na jednoj ili vi{e parcela koje ulaze u sastav zemlji{noknji`nog tijela, odrediti izvr{enje na tim parcelama, a zemlji{noknji`nom sudu nalo`iti otpis tih parcela u novi z.k. ulo`ak i upis zabilje`be izvr{enja na njima? Ovakvom prakti~nom rje{enju koje uz to {titi i izvr{enika ni{ta ne stoji na putu, a ono bi bilo i u skladu sa odredbom o obimu izvr{enja. Sud mo`e doprinijeti za{titi izvr{enika time {to }e, ukoliko tra`ilac izvr{enja predlo`i izvr{enje na cijelom zemlji{noknji`nom tijelu, s pozivom na navedenu odredbu ~lana 65. i ~lana 8. stav 2. odrediti izvr{enje samo na nekim parcelama koje ulaze u njegov sastav, ako je to dovoljno za namirenje tra`ioca izvr{enja. Bilo bi odve} strogo i socijalno neutemeljeno prodati vi{e nekretnina koje ulaze u sastav z.k. tijela kada je namirenje mogu}e iz jedne, a zemlji{noknji`no pravo takav postupak dopu{ta (v. 69/4). 9 Simultana (zajedni~ka) hipoteka. Sli~an problem se mo`e postaviti kod simultane, zajedni~ke hipoteke. To je hipoteka koja optere}ava vi{e zemlji{noknji`nih tijela, upisanih u vi{e z.k. ulo`aka, od kojih se jedan ozna~ava kao glavni, a drugi kao sporedni. Nakon Drugog svjetskog rata u BiH je relativno rijetko vr{en upis takve hipoteke, ali porast zna~aja kredita i osiguranja kredita dovest }e do osnivanja i ovakvih osiguranja. Simultanu hipoteku spominje i ~lan 68. stav 4. ZOVO i ~lan 63. stav 3. ZOSPO, a ZZK odre|uje na~in njenog upisa u vi{e z.k. ulo`aka (~lan 55. ZZK). U doktrini je zastupljen stav da prilikom namirenja hipotekarni povjerilac slobodno bira da li }e realizirati hipoteku na svim zemlji{noknji`nim tijelima ili samo na nekima od njih. Ozna~avanje z.k.

248 ^lan 66

ulo`aka kao glavnog ili sporednog je irelevantno za redoslijed namirenja (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 384). Sloboda povjerioca da bira izvr{enja na svim ili nekim z.k. ulo{cima mo`e biti ograni~ena samo ako na tim z.k. ulo{cima postoje i druga zalo`na prava slabijeg ranga ona izborom predmeta izvr{enja ne bi smjela biti ugro`ena (ibidem. Tako|er i N. Gavella, Stvarno pravo, str. 843). Neki autori predla`u da bi povjerilac tada trebao tra`iti prodaju svih zemlji{noknji`nih tijela i namirenje svog potra`ivanja iz svih srazmjerno vrijednosti svog potra`ivanja i vrijednosti nepokretnosti, naravno po{tuju}i red namirenja koji u svakom zemlji{noknji`nom ulo{ku mo`e biti druga~iji (Tako O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 38. Hrvatski Zakon o zemlji{nim knjigama je u ~lanu 37. dao posebnu regulativu za ovaj slu~aj. Tako|e i 222 EO). Ako se radi o zajedni~koj (simultanoj) hipoteci i sloboda izbora predmeta namirenja nije ograni~ena pravima drugih upisanih hipotekarnih povjerilaca, sloboda izbora povjerioca simultane hipoteke upravo treba da bude ograni~ena odredbom ovog ~lana i ~lana 8. stav 2. takav povjerilac ne mo`e zahtijevati izvr{enje u obimu ve}em od onog koji je potreban za njegovo namirenje i tra`iti prodaju svih nekretnina, ako bi se mogao namiriti samo iz jedne. Ukoliko u konkretnom slu~aju postoje na nekim z.k. tijelima i drugi hipotekarni povjerioci, onda sud treba u obzir uzeti i njihove interese i ne dozvoliti da se prijedlog za izvr{enje koncentrira samo na jedno zemlji{noknji`no tijelo i time ugrozi namirenje slabijeg po rangu zalo`nog povjerioca. Uloga suda je ovdje veoma aktivna i zahtijeva podrobnu ocjenu okolnosti konkretnog slu~aja, sve dok zakonom ne bude izri~ito rije{eno ovo pitanje. ^lan 66. Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja Vi{e tra`ilaca izvr{enja koji ostvaruju svoja potra`ivanja prema istom izvr{eniku i na istom predmetu izvr{enja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. 1 Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|en je prema pravilu prior tempore potior iure i zavisi od reda kojim su tra`ioci izvr{enja stekli pravo da se namire iz konkretnog predmeta izvr{enja. Princip po kome je mjerodavan dan stjecanja prava na namirenje konkretiziran je u nizu drugih zakonskih odredaba koje reguliraju izvr{enje na pojedinim predmetima (za redoslijed namirenja na nepokretnostima mjerodavan je prije svega ~lan 98., a zatim i ~lanovi 99. i 101,, za pokretne stvari je to ~lan 134., koji me|utim upu}uje na shodnu primjenu ~lana 98. Redoslijed namirenja na nov~anim potra`ivanjima izvr{enika je odre|en ~lanom 156., koji opet upu}uje na odgovaraju}u primjenu ~lana 133. i 134., a time posredno i na primjenu ~lana 98. Zakona). Ova op}a zakonska odredba uspostavlja samo redoslijed izme|u tra`ilaca izvr{enja ali ne i lica koja se ne pojavljuju kao tra`ioci izvr{enja ali se namiruju u izvr{nom postupku, o ~emu odredba ~lana 98. vodi ra~una. Red namirenja tra`ilaca izvr{enja ne mo`e utjecati na pravo prvenstva zalo`nih povjerilaca koje su svoje zalo`no pravo stekli prije izvr{nog postupka (v. 98/3). To

^lan 66 249

je izri~ito propisano za izvr{enje na nepokretnostima, ali se ova odredba shodno primjenjuje i na izvr{enje na pokretnim i nepokretnim stvarima. Ako se posmatraju samo tra`ioci izvr{enja koji nisu prije pokretanja izvr{nog postupka imali zasnovano zalo`no pravo (nisu bili osigurani povjerioci), oni pravo namirenja sti~u tek u izvr{nom postupku, odnosno u izvr{nom postupku sti~u sudsko zalo`no pravo. Ako su u pitanju nepokretnosti, to je momenat upisa zabilje`be izvr{nosti (v. 72/7 i 8), kod pokretnih stvari zalo`no pravo se sti~e provo|enjem pljenidbenog popisa (v. 124/1-4), a kod nov~anih potra`ivanja zalo`no pravo se sti~e pljenidbom potra`ivanja odnosno dostavom rje{enja o izvr{enju izvr{enikovom du`niku (v. 141/1 i 2). Iz re~enog proizlazi da red ste~enih zalo`nih prava odre|uje namirenje ranije ste~eno zalo`no pravo zna~i prvenstvo u namirenju. 2 Dan prijema prijedloga za izvr{enje. Ako su u pitanju pokretne stvari, Zakon odre|uje da se u slu~aju da je pljenidbeni popis obavljen u korist vi{e tra`ilaca izvr{enja prvenstveni red odre|uje prema danu kada je prijedlog za izvr{enje primljen u sud (~lan 124. st. 2.). Isto pravilo je uspostavljeno i za nov~ana potra`ivanja (~lan 144. st. 1.). Iz ovih odredaba bi slijedilo da se red prvenstva ne odre|uje prema momentu sticanja zalo`nih prava (pljenidbeni popis, obavje{tenje izvr{enikovog du`nika), ve} prema danu prijema prijedloga za izvr{enje, {to na prvi pogled izgleda kontradiktorno (v. supra 1). Protivrje~nost ipak ne postoji radi se o jednakom redu prvenstva: pljenidba pokretnih stvari, pljenidba potra`ivanja, zabilje`ba izvr{nosti mjerodavne su za red prvenstva, ali te izvr{ne radnje moraju biti poduzete u skladu sa redoslijedom kojim su prijedlozi za izvr{enje podneseni sudu. Redoslijed obrade. Odredba ~lana 5. stav 2. obavezuje sud da predmete u rad uzima redom kako ih je primio, osim ako priroda potra`ivanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi druga~ije. Ako je sud uzeo predmete u rad u druga~ijem redoslijedu, ili je to posljedica gre{ke, to nema utjecaja na redoslijed namirenja lice koje se namiruje i ~ije je pravo na taj na~in povrije|eno mo`e osporiti rang prvenstva (v. 102/4). Iako je pljenidbeni popis u korist jednog tra`ioca izvr{enja izvr{en ranije, prvenstvo u namirenju }e imati onaj tra`ilac izvr{enja koji je ranije podnio prijedlog za izvr{enje. Istovremeni zahtjevi. Zakon ne sadr`i rje{enje za situaciju u kojoj su prijedlozi za izvr{enje na nepokretnosti primljeni u sud istog dana. Analogna primjena odredaba koje va`e za pokretne stvari i potra`ivanja zna~ila bi da oni imaju isti rang prvenstva (~lan 124. st. 4, ~lan 144. st. 4.) i da se iz prodajne cijene namiruju srazmjerno (v. 101/1). Ne vidi se opravdan razlog za{to se kod prijema prijedloga za izvr{enje na pokretnim stvarima i pravima ne uvede astronomsko ra~unanje vremena kao i kod prijema zahtjeva za upis u zemlji{ne knjige. Tada bi se na svakom prijedlogu zabilje`ilo i ta~no vrijeme prijema, tako da bi se i me|u prijedlozima za izvr{enje koji su primljeni istog dana mogao uspostaviti rang prvenstva. Kada su u pitanju nepokretnosti treba primijeniti astronomsko ra~unanje vremena, jer ovdje Zakon nije propisao da se svi zahtjevi za izvr{enje primljeni istog dana tretiraju jednako.

250 ^lan 67, 68

X IZVR{ENJE

NA NEPOKRETNOSTIMA

Op}e odredbe ^lan 67. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nepokretnosti i provo|enje rje{enja o izvr{enju nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi. 1 Mjesnu nadle`nost u izvr{nim stvarima nije mogu}e odrediti jedinstvenom normom rje{enja su zavisna od predmeta izvr{enja. Odredbu je nu`no dovesti u vezu sa odredbom ~lana 4. stav 2., koja na~elno odre|uje mjesnu nadle`nost izvr{nog suda upu}uju}i na odredbe Zakona koje se odnose na pojedine predmete izvr{enja. Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za provo|enje rje{enja na nepokretnosti nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi. Mjesna nadle`nost za odlu~ivanje o prijedlogu i za provo|enje rje{enja o izvr{enju na nepokretnosti bila je identi~no ure|ena i u ZIP-u iz 1978. godine (~lan 140. ZIP-a iz 1978.). Druga~ije rje{enje kada su nekretnine u pitanju odstupalo bi od na~ela forum rei sitae koje je konsekventno provedeno u svim pozitivnim procesnim zakonima. Zakon ne ure|uje situaciju u kojoj se jedna nepokretnost nalazi na podru~ju vi{e sudova. Shodna primjena odredaba ZPP-a daje rje{enje prema kojem je nadle`an svaki od sudova na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi (~lan 42. stav. 2. ZPP-a). Stvarna nadle`nost za postupak izvr{enja na nepokretnostima odnosno stvarna nadle`nost uop}e nije u Federaciji BiH ure|ena ovim zakonom, {to je posljedica ustavnopravne podjele nadle`nosti izme|u Federacije BiH i kantona. Stvarno nadle`an je sud odre|en zakonom (kantonalni zakoni o sudovima). U Republici Srpskoj nije bilo ustavnih prepreka da se Zakonom o izvr{nom postupku odredi stvarno nadle`ni sud za izvr{enja na nepokretnostima, ali je u o~iglednoj te`nji da se zakoni usvoje u identi~nom tekstu promaklo da u pitanjima koja se ti~u ustavnog ustrojstva i organizacije dr`avnih organa identi~nost nije mogu}a (v. 4/1.). ^lan 68. Izvr{ne radnje Izvr{enje na nepokretnosti provodi se zabilje`bom izvr{enja u zemlji{noj knjizi, utvr|ivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tra`ioca izvr{enja iz iznosa dobijenog prodajom. 1 Op}enito. Vrste izvr{enja na nepokretnosti. Na{e izvr{no pravo tradicionalno poznaje samo jedan vid izvr{enja na nepokretnostima, a to je postupak izvr{enja kojem je cilj prodaja nepokretnosti i u kome se tra`ilac izvr{enja namiruje iz vrijednosti dobivene prodajom nepokretnosti (prinudna prodaja). Nijedan od reformiranih izvr{nih postupaka u zemljama nasljednicama biv{e SFRJ ne predvi|a prinudnu upravu kao vid izvr{enja na nepokretnostima.

^lan 68 251

Prinudna uprava je takav vid namirenja kod kojeg se tra`ilac izvr{enja namiruje ubiranjem plodova i drugih koristi koje daje nepokretnost, a du`nik zadr`ava vlasni{tvo nad tom nepokretno{}u. Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske reguliraju}i namirenje hipotekarnog povjerioca predvi|a dva vida namirenja prinudnu prodaju i prinudnu upravu (~lan 336. st. 7. ZV), ali je u normama izvr{nog prava razrada instituta prinudne uprave izostala. Prinudna uprava mo`e biti naro~ito efikasna u situacijama u kojima nije mogu}e prodati jednu nepokretnost ili nije mogu}e posti}i adekvatan iznos na javnoj prodaji, a nepokretnost donosi sigurne prihode. Prodaja nepokretnosti }e biti nemogu}a npr. u situacijama kada je finansirana odre|ena javna korporacija, koja obavlja djelatnost kojom se prema zakonskim propisima ne mogu baviti druga lica, npr. `eljezni~ka postrojenja, hidroelektrane (U tom smislu Jak{a Barbi}, Sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva, str. 102). U praksi se osje}a nedostatak prinudne uprave kao vida izvr{enja odnosno namirenja povjerilaca. Odre|ene banke su imale konkretne slu~ajeve u kojima se posezalo za ovakvim vidom namirenja (npr. u slu~aju da je du`nik bio hotel koji donosi sigurne prihode, ali za kojeg nema kupca). Budu}i da je Zakon propustio da uredi prinudnu upravu, o ovakvom na~inu namirenja povjerilac i du`nik se mogu sporazumjeti van izvr{nog postupka, vode}i ra~una o zakonskim ograni~enjima. Prema ZOVO/ZOSPO zabranjene su odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjerilac ugovara pravo ubiranja plodova koje zalo`ena nekretnina daje ili iskori{tavanje nekretnine na drugi na~in, kao i da u slu~aju neisplate duga namiri svoje potra`ivanje stjecanjem prava vlasni{tva na zalo`enu nekretninu (~lan 74. ZOVO, ~l. 69. ZOSPO). Navedene klauzule su me|utim izri~ito zabranjene samo u ugovoru o hipoteci. Docnije sporazumjevanje povjerioca i du`nika (npr. nakon dospjelosti potra`ivanja) o namirenju ubiranjem plodova nije obuhva}eno zakonskom zabranom, te je valjano. U tom smislu i presude Vrhovnog suda BiH (vidjeti infra 5., tako|er 88/2).

Prinudna hipoteka. U uporednom pravu postoji i tre}i vid izvr{enja na p nepokretnostima, a to je prinudno zasnivanje zalo`nog prava (prinudna hipote ka, prinudno zalo`no pravo), koja se po zahtjevu povjerioca mo`e pretvoriti u postupak prinudne prodaje ili uprave (Vi{e o tome Astrid Deixler-Hbner, Thomas Klicka, Zivilverfahren, str. 232). U na{em pravu zasnivanje sudske, prinudne hipoteke ne mo`e biti cilj izvr{nog postupka; jednom zapo~eti izvr{ni postupak sud dalje provodi po slu`benoj du`nosti (Gordana Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 596. Neki autori ne govore o na~elu oficijelnosti ve} o na~elu sudskog kretanja postupka. U tom smislu Borivoje Pozni}, Vesna Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 439). Zakon je propisao vremenski slijed pojedinih izvr{nih radnji, kao i vrijeme u kome se poduzimaju, te ih je sud du`an poduzeti bez odgovaraju}eg zahtjeva stranke (v. ~lan 72. st. 1., ~lan 80. st. 1., ~lan 82. st. 1. itd.). U odre|enim slu~ajevima se u praksi postavilo pitanje mo`e li tra`ilac izvr{enja tako utjecati na izvr{ni postupak da sud odredi zabilje`bu izvr{nosti (kojom on sti~e pravo na namirenje odnosno prisilno sudsko zalo`no pravo v. 72/7 i 8), ali da ne provodi dalje izvr{ne radnje. U konkretnom slu~aju interes tra`ioca izvr{enja

252 ^lan 68

bio je samo pribavljanje osiguranja. S obzirom na prirodu izvr{nog postupka to ne bi bilo mogu}e budu}i da se on u vremenu razvija djelovanjem suda, a ne stranaka. Sud bi povrijedio pravila izvr{nog postupka kada ne bi odmah uz zabilje`bu izvr{enja donio zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti, a zatim po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju ne bi pristupio utvr|enju vrijednosti, nakon ~ijeg provo|enja donosi zaklju~ak o prodaji itd. Na ovaj na~in je u~injen propust u za{titi povjerioca odnosno tra`ioca osiguranja. Na~elo dispozicije kao jedno od osnovnih na~ela gra|anskog prava, po kome subjekti sami odlu~uju da li }e {tititi svoja prava, nalagalo bi i rje{enje po kome jedan povjerilac ne mora tra`iti potpunu za{titu, tj. namirenje, ve} samo djelimi~nu za{titu. Efekt koji bi se postigao zasnivanjem prinudne hipoteke, koja bi bila cilj izvr{nog postupka, ne mo`e se u potpunosti posti}i zasnivanjem sudskih mjera osiguranja koje niti u jednom svom vidu ne dovode do zasnivanja zalo`nog prava (v. 72/4, 5 i 6). 4 Izvr{ne radnje. Izvr{enje na nepokretnostima provodi se poduzimanjem odre|enih izvr{nih radnji. Preciznosti radi, treba re}i da poduzimanje izvr{nih radnji spada u drugi stadij izvr{nog postupka, stadij provo|enja izvr{enja, stadij u kojem se poduzimaju odre|ene mjere prinude. U prethodnom stadiju stadiju odlu~ivanja o izvr{enju, sud je poduzimao radnje koje su neophodne za dono{enje rje{enja o izvr{enju, ~ijim se dono{enjem prelazi u drugi stadij (Gledi{te o postojanju dva organski povezana ali ipak razli~ita stadija izvr{nog postupka {iroko je zastupljeno u doktrini sa podru~ja biv{e SFRJ. tako: Sini{a Triva, Velimir Belajec, Mihajlo Dika, Sudsko izvr{no pravo, str. 175, Gordana Stankovi}, Gra|ansko procesno pravo, str. 608, Borivoje Pozni}, Vesna Raki}-Vodineli}, Gra|ansko procesno pravo, str. 430). Novi Zakon o izvr{nom postupku koncipirao je izvr{enje na nepokretnostima u osnovi na istim principima kao i ZIP 1978. g. Tako su u pogledu izvr{nih radnji iz kojih se sastoji izvr{enje na nepokretnosti rje{enja starog i novog Zakona o izvr{nom postupku identi~na. Postoje ~etiri izvr{ne radnje: zabilje`ba izvr{enja u zemlji{noj knjizi (~lan 72.), utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti (~lan 80-81.), prodaja nepokretnosti (~lan 82-95.) i namirenje tra`ioca izvr{enja (96-109.). Pored koncepcijske identi~nosti u novom zakonskom tekstu unesen je ~itav niz pobolj{anja koja bi trebala doprinijeti efikasnosti postupka izvr{enja na nepokretnostima. Efikasnost izvr{enja na nepokretnostima. Pravna sigurnost, kao osnovni kvalitet jednog pravnog poretka, zavisi i od efikasnog ostvarivanja subjektivnih gra|anskih prava. U kontekstu izvr{nog postupka doprinos pravnoj sigurnosti je efikasno ostvarivanje prava povjerilaca, {to je jedan od osnovnih ciljeva ovog zakona. U jednoj tranzicijskoj zemlji ovo pitanje dobiva posebno na zna~aju jer se u izvr{nom postupku odnosno po pravilima izvr{nog postupka namiruju i osigurani povjerioci (npr. zalo`ni povjerioci, hipotekarni povjerioci). Neefikasan izvr{ni postupak na nepokretnostima dovodi u pitanje vrijednost hipoteke i drugih stvarnopravnih osiguranja na nepokretnostima. Prema ZIP-u iz 1978. godine izvr{enje na nepokretnostima je bilo tako ure|eno da su uspje{na prodaja nepokretnosti i namirenje tra`ioca izvr{enja bili gotovo onemogu}eni. Prema podacima op}inskih sudova u Sarajevu i Zenici od zavr{etka rata pa do kraja 1999. godine nije bila izvr{ena niti jedna prodaja

^lan 68 253

nepokretnosti u izvr{nom postupku. U praksi su povjerioci (u pravilu banke) tra`ili druge na~ine namirenja, tako da je umjesto namirenja prodajom ugovarana zamjena ispunjenja (datio in solutum), prema kome bi du`nik koji nije mogao izvr{iti dugovano nov~ano potra`ivanje na povjerioca prenosio vlasni{tvo na nepokretnosti koja je bila predmetom hipoteke. Kod ovakvog na~ina namirenja nu`no je voditi ra~una da se ne prekr{i zabrana ugovaranja komisorne klauzule. Prema odredbi ~lana 74. ZOVO, odnosno 69. ZOSPO ni{tavne su odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjerilac ugovara pravo ubiranja plodova koje zalo`ena nepokretnost daje ili iskori{tavanje te nepokretnosti na drugi na~in, kao i da u slu~aju neisplate duga namiri svoje potra`ivanje stjecanjem prava vlasni{tva na zalo`enoj nepokretnosti. Ovakvo ugovaranje bilo bi valjano ako se vr{i nakon dospjelosti potra`ivanja, u trenutku kad zalo`ni du`nik nije pritisnut potrebom dobijanja kredita, kada mo`e ravnopravno pregovarati sa povjeriocem, pri ~emu sporazum o prijenosu vlasni{tva povjeriocu, ili o iskori{tavanju nepokretnosti a bez provo|enja izvr{nog postupka, mo`e biti od interesa za obje strane (U tom smislu O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 346. Tako|er presude Vrhovnog suda BiH Rev. 250/78 od 29.9.1978, Bilten Vrhovnog suda BiH, 4/1978, str. 34, Gzz13/57 od 25.3.1957, Zbirka sudskih odluka, knj. II, sv. 1, odl. br. 80. Vidjeti supra 2, 88/2). 6 Odluke suda u postupku izvr{enja na nepokretnostima. U ZIP-u iz 1978. g. je postupak izvr{enja na nepokretnosti bio tako koncipiran da je sud morao donijeti pet rje{enja (rje{enje o izvr{enju, rje{enje o utvr|ivanju vrijednosti, rje{enje o dosudi, rje{enje o predaji nepokretnosti kupcu, rje{enje o namirenju) a razvoj postupka u vremenu bio je ovisan o pravosna`nosti navedenih rje{enja. Protiv njih su bili dopu{teni pravni lijekovi (prigovor i `alba), koje je du`nik i redovno ulagao, ~ime je bilo programirano odugovla~enje postupka izvr{enja. Novi zakon predvi|a dono{enje rje{enja o izvr{enju, rje{enja o dosudi (~lan 93.) i rje{enja o namirenju (~lan 109.) Sud donosi zaklju~ak o prodaji kojim istovremeno utvr|uje vrijednost nepokretnosti (~lan 82.). U rje{enju o dosudi se odre|uje predaja nepokretnosti i uknji`ba prava vlasni{tva kupca (~lan 93.). Bitne novine u postupku izvr{enja na nepokretnostima su: pod 6. spomenute izmjene u broju i obliku odluka koje sud donosi u izvr{nom postupku, skra}enje rokova za odre|ene radnje (npr. rok od tri dana za izja{njenje izvr{enika o promjeni predmeta izvr{enja - ~lan 71. st. 1., umjesto osam dana ~lan 143. st. 1. ZIP-a iz 1978. godine), tre}u javnu prodaju sud zakazuje po slu`benoj du`nosti (~lan 89. st. 5.), a ne samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja (~lan 169. ZIP-a iz 1978.). Tek ako je tre}a prodaja bila neuspje{na, sud obustavlja izvr{enje (~lan 95.). Efikasnosti doprinose i odredbe o najni`oj po~etnoj i najni`oj dopu{tenoj cijeni (~lan 89.), kao i to da odre|ene odluke sud donosi u formi zaklju~ka protiv kojeg nije dopu{ten pravni lijek (zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti ~lan 80. st. 1., zaklju~ak o prodaji - ~lan 82.) umjesto u formi rje{enja kao {to je bio slu~aj u starom zakonu (~lan 154. ZIP 1978.), na neka rje{enja nije dopu{ten prigovor, samo `alba (rje{enje o dosudi - ~lan 93. st. 3., rje{enje o namirenju), za tok izvr{nog postupka nije bitno da je rje{enje postalo pravosna`no, pa ~ak ni izvr{no. Pod odre|enim

254 ^lan 69

uvjetima mogu}e je pristupiti utvr|ivanju vrijednosti (~lan 80. st. 2.) i prvom ro~i{tu za nadmetanje i prodaju i prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju (~lan 90. stav 1.). 8 Relativna nesuspenzivnost pravnih lijekova. Bitna principijelna novina kojom se predvi|a relativna nesuspenzivnost pravnih lijekova u izvr{nom postupku propisana je u odredbi ~lana 12. stav 5., prema kojoj prigovor i `alba ne zaustavljaju tok izvr{nog postupka. Iz ove odredbe slijedi da bi bilo mogu}e provesti sve izvr{ne radnje zabilje`bu zalo`nog prava, utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti, njenu prodaju i dosudu, ali ne i samo namirenje tra`ioca izvr{enja koje se odla`e do odluke prvostepenog suda o prigovoru. (U tom smislu M. Dika, Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ovr{nog prava, str. 3., Suprotno mi{ljenje A. Daupovi} u komentaru ~lana 12.). Rje{enje o izvr{enju postaje izvr{no kada je prigovor na rje{enje odbijen ili nije ulo`en u roku (~lan 13. st. 2.). To je sigurno jedna od najpozitivnijh novina Zakona, ali ona mo`e izgubiti na u~inkovitosti ako ne bude dosljedno provedena kod izvr{enja na pojedinim predmetima izvr{enja (U tom smislu Mihajlo Dika, Osnovne zna~ajke i op}i pregled prve novele hrvatskog ovr{nog prava, str. 4.). Upravo kod izvr{enja na nepokretnostima to nije u~injeno dosljedno i znatno je revidirano osnovno opredjeljenje Zakona izra`eno u ~lanu 12. stav 5. tek po izvr{nosti rje{enja o izvr{enju sud poduzima izvr{nu radnju utvr|ivanja vrijednosti (v. 80/4), dok bi prema odredbi ~lana 12. stav 5. u tom momentu bilo mogu}e preduzeti ~ak i namirenje. Prije izvr{nosti rje{enja o izvr{enju sud vr{i zabilje`bu izvr{enja (v. 72/2) i donosi zaklju~ak o na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti (v. 80/1), a samo izuzetno mo`e pristupiti utvr|ivanju vrijednosti (v. 80/4) i ro~i{tu za nadmetanje i prodaju (v. 90/1). ^lan 69. Nepokretnost kao predmet izvr{enja (1) Ukoliko nije druga~ije odre|eno predmet izvr{enja mo`e biti samo nepokretnost kao cjelina odre|ena propisima koji ure|uju vlasni{tvo i druga stvarna prava. (2) Suvlasni~ki dio nepokretnosti mo`e biti samostalan predmet izvr{enja u pogledu kojeg se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona o izvr{enju na nepokretnosti. (3) U slu~aju postupka izvr{enja na suvlasni~kom dijelu, a prema zahtjevu tra`ioca izvr{enja, izvr{enika ili drugog suvlasnika, sud }e u rje{enju o izvr{enju odrediti da se na prodaju ponude kako cjelokupna nepokret nost tako i suvlasni~ki dio koji je predmet izvr{enja. U rje{enju o izvr{enju sud }e nazna~iti i da }e, zavisno od ispunjenja uvjeta iz stava 4. ovog ~lana, svojim zaklju~kom iz stava 3. ~lana 90. ovog zakona odlu~iti da li je predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njen suvlasni~ki dio. U istom rje{enju sud }e odrediti da se zabilje`ba izvr{enja iz ~lana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost.

^lan 69 255

(4) Ako bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela nepokretnosti bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud }e odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti postupaju}i kao da se radi o zahtjevu suvlasni ka za diobu fizi~ki nedjeljive stvari kako je to predvi|eno propisima koji ure|uju suvlasni~ke odnose. (5) U slu~aju iz stava 4. ovog ~lana suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasni~kih dijelova iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja tra`ioca izvr{enja i drugih lica koja se namiruju u izvr{nom postupku te prije naknade tro{kova izvr{nog postupka. (6) Suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja je predmet izvr{enja ustupi ako polo`e iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikovog udjela u toj stvari. (7) Suvlasnika koji nije izvr{enik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvr{enja, sud }e uputiti na parnicu protiv tra`ioca izvr{enja, a i protiv izvr{enika ako i on osporava njegovo pravo da doka`e svoje pravo, osim ako u izvr{nom postupku ne mo`e dokazati svoje pravo pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da u njoj tra`e odlaganje postupka izvr{enja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica. (8) Ako suvlasnik iz stava 7. ovog ~lana mo`e dokazati svoje pravo pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e postupiti kao da njegovo pravo nije osporeno. (9) Okolnost da je sud u izvr{nom postupku uzeo da pravo lica iz stava 7. ovog ~lana nije osporeno u smislu odredaba tog stava ili stava 8. ovog ~lana ne uti~e na pravo tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika da svoja prava protiv tog lica ostvaruju u posebnoj parnici. (10) Odredbe stava od 2. do 9. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju i na vlasnike zajedni~ke imovine (zajedni~ari). Ako izme|u izvr{enika i ostalih vlasnika zajedni~ke imovine ne postoji saglasnost o njihovim pravima u zajedni~koj stvari, sud }e vlasnika zajedni~ke imovine koji osporava izvr{enikova prava na zajedni~ku stvar zaklju~kom uputiti da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu kao i na prava vlasnika zajedni~ke imovine da u njoj tra`e odlaganje postupka izvr{enja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica. (11) Ako je u vezi neke nepokretnosti ili njenog dijela osnovano pravo plodou`ivanja, ono mo`e biti samostalni predmet izvr{enja s tim da izvr{enik mo`e namiriti svoje potra`ivanje iz plodova koje to pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (najamnina, zakupnina) u pogledu ~ega se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona o izvr{enju na pravima.

256 ^lan 69

Op}enito. Odredba ~lana 69. novina je u izvr{nom pravu BiH ZIP iz 1978. g. nije sadr`avao odredbu odnosno nije definirao nepokretnost kao predmet izvr{enja. To ne zna~i da se nu`no radilo o pravnoj praznini, jer definiranje nepokretnosti, razlikovanje u odnosu na pokretne stvari, pitanje njenih sastavnih dijelova, plodova i pripadaka, {to mo`e biti od velikog zna~aja za izvr{enje, pitanja su koja nu`no rje{ava materijalnopravni propis, odnosno zakon koji ure|uje stvarno pravo. Sa svojih jedanaest stavova ova odredba neuobi~ajeno je duga za na{u zakonodavnu tehniku. Naslov ~lana ne odra`ava najpreciznije njen regulatorni sadr`aj. Prvim stavom je definirana nepokretnost kao predmet izvr{enja. Sedes materiae, {to ne proizlazi direktno iz naslova, jeste ure|enje izvr{enja na suvlasni~kom dijelu nekretnine (stav 29.). Odredba stava 10. ure|uje izvr{enje na nekretnini u zajedni~kom vlasni{tvu, a odredba stava 11. izvr{enje na plodou`ivanju koje je osnovano na nekretnini ili njenom suvlasni~kom dijelu. Prijedlog zakona o izvr{nom postupku Vlade Federacije BiH iz septembra 2002. nije jo{ sadr`avao identi~nu odredbu i tada je naslov ~lana adekvatnije odra`avao njegov sadr`aj. ^lan 69. Prijedloga imao je samo tri stava koja odgovaraju dana{njim stavovima 1, 2. i 11., po ugledu na rje{enja ~lana 76. hrvatskog Ovr{nog zakona. Odredbe koje reguliraju mogu}nost da se umjesto izvr{enja na suvlasni~kom dijelu koji pripada izvr{eniku vr{i izvr{enje na cijeloj nepokretnosti dodate su u kasnijim fazama rada na ovom zakonskom tekstu. Prijedlog Zakona o izvr{nom postupku iz septembra 2002. g. je sadr`avao sli~ne odredbe ali samo kada je u pitanju bilo izvr{enje na pokretnoj stvari u suvlasni{tvu. Suvlasnik pokretne stvari koja je predmet izvr{enja nije kao tre}i mogao tra`iti da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim ali je imao prednost u namirenju, pravo da mu se ustupi stvar (~lan 53. Prijedloga). Ovdje se navode ranija rje{enja u cilju historijskog tuma~enja. Naime, ni`e }e biti izvr{en kriti~ki osvrt na rje{enja o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu nekretnine, pa je korisno upozoriti na ~injenicu da njih nije poznavalo ranije izvr{no pravo BiH, niti su od samog po~etka bile dio novog zakonskog teksta. Tako|er, pore|enja radi isti~e se da paralelne odredbe ne postoje u slovena~kom, hrvatskom, makedonskom izvr{nom pravu, pravu Srbije i Crne Gore, u austrijskom pravu.

Uz stav 1: Nepokretnost kao predmet izvr{enja. Cilj ove norme je odrediti nekretninu kao predmet izvr{enja. Me|utim, zakonodavac to ne ~ini normama izvr{nog prava ve} vr{i upu}ivanje na norme zakona koji ure|uje vlasni{tvo i druga prava, ali je to upu}ivanje neprecizno. Zakon je ovdje izvr{io uputu na propise koji reguliraju vlasni~kopravne odnose i koje bi trebale regulirati pojam i vrste stvari. U na{em pravnom poretku tradicionalno nema odredaba o stvarima kao objektima stvarnih prava. Naro~ito je ZOSPO u ovom pravcu vakantan, jer osim odredbe da pravo vlasni{tva mo`e postojati na pokretnim i nepokretnim stvarima (~lan 2. ZOSPO) ne sadr`i nikakvu op}u odredbu o stvarima. ZOVO je neznatno potpuniji, daju}i zakonsku definiciju pokretnih i nepokretnih stvari kao i nepokretnosti po namjeni kao pripatka nekretnine (~lan 10. st. 1. i 3. ZOVO). Prema va`e}im propisima nepokretnosti su zemlji{te, trajni gra|evinski objekti, stanovi i poslovne prostorije, kao i pripaci tih stvari dok po volji vlasnika ili po zakonu slu`e iskori{tavanju te nepokretnosti. Novi propisi o stvarnom pravu koji se nalaze

^lan 69 257

u fazi izrade }e predvidjeti, po uzoru na hrvatsko pravo, da su nepokretnosti samo zemlji{ne ~estice. Dejstvom na~ela superficies solo cedit, sve {to sa zemlji{tem bude trajno spojeno sastavni je dio zemlji{ta, ~ime }e ponovo biti uspostavljeno pravno jedinstvo nekretnine. Tako|er }e novo stvarno pravo definirati pravo gra|enja kao nepokretnost, pa }e se i izvr{enje na pravu gra|enja provoditi po pravilima koja va`e za izvr{enje na nepokretnosti (tako u hrvatskom pravu: ~lan 280. st. 2. ZV, ~lan 76. st. 3. OZ). 3 Nepokretnost kao cjelina. Zakon odre|uje da izvr{enje mo`e biti nepokretnost kao cjelina u skladu sa propisima zakona o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima, ali takve odredbe nema ni u ZOVO ni u ZOSPO, pa je potrebno tuma~enje ove nejasne odredbe. Jedno mogu}e tuma~enje je da je zakonodavac propisao da nije mogu}e izvr{enje na sastavnim dijelovima nepokretnosti. Ovakvo tuma~enje nailazi na dva ograni~enja. Prvo, nedostaje zakonska regulativa sastavnih dijelova i zakonsko razlikovanje bitnih (neodvojivih) sastavnih dijelova od nebitnih (odvojivih) sastavnih dijelova, koji se mogu odvajati bez o{te}enja stvari. U doktrini nije sporno da sastavni dijelovi koji se mogu odvojiti bez o{te}enja stvari mogu biti objektom posebnih prava i shodno tome mogu biti i predmet samostalnog izvr{enja, ali ovakva rje{enja nedostaju u na{em pravnom poretku. Ovo }e pitanje biti naro~ito aktuelno nakon {to je usvojen Okvirni zakon o zalozima BiH koji predvi|a mogu}nost postojanja posebnih prava i na bitnim sastavnim dijelovima nepokretnosti (Zalog, srodno pravo odnosno posebno vlasni~ko pravo na obezbje|enju koje je registrirano prije nego je to obezbje|enje pri~vr{}eno za nepokretnu stvar, ima pravo prvenstva nad bilo kojim pravom na tom obezbje|enju koje je nastalo kao posljedica spajanja. ~lan 12. st. 1. Jednostavnije re~eno zalo`no pravo ostaje i nakon spajanja jedne pokretne stvari sa nepokretno{}u, te se mo`e provesti i izvr{enje na tom dijelu za namirenje zalo`nog prava, i to sa pravom prvenstva u odnosu na zalo`no pravo na cijeloj nepokretnosti.) Obim odgovornosti jedne nekretnine usko je povezan sa odre|enim temeljnim pitanjima stvarnog prava (sastavni dijelovi, pripaci, pravno jedinstvo nekretnine) koja nisu zakonodavno ure|ena u na{em pravu, tako da doktrina mora dati odgovor {ta mo`e biti objekt izvr{enja. U odredbama posve}enim hipoteci ZOSPO i ZOVO na isti na~in odre|uju da se hipoteka odnosi na plodove, sastavne dijelove i pripatke. Sva ta pravila va`e i za sudsku hipoteku. ZOVO jo{ dopunjuje navedenu regulativu odre|uju}i da se hipoteka prote`e i na pobolj{anja nekretnine nastala nakon zasnivanja hipoteke (~lan 68. st. 3. ZOVO in fine). Ovom dopunom propisana je zakonom ekstenzivnost hipoteke, ali se ona ne mo`e smatrati velikom novinom, jer ni ranije nije bilo sporno u pravnoj literaturi da hipoteka mo`e djelovati ekstenzivno (M. KrisperKramberger, Pogodbena zastavna pravica na nepremi~inah, str. 24, O. Stankovi}, M. Orli}, Stvarno pravo, str. 38, N. Gavella, Zalo`no pravo, str. 8., P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, stjecanje), str. 1120), ali i dalje nedostaje razrada ovog principa. Ilustracije radi, njema~ki BGB posve}uje ovom pitanju 12 paragrafa ( 11201131 BGB), reguliraju}i tako osim prostiranja hipoteke na plodove, sastavne dijelove i pripatke, posljedicu njihovog udalje-

258 ^lan 69

nja i otu|enja, protezanje na naknadu iz zakupnog odnosa, na povremena davanja, na osiguranu sumu (realna subrogacija), slu~aj ponovnog uspostavljanja uni{tene nekretnine itd. Sva ova pitanja mogu imati veliki prakti~ni zna~aj u konkretnom izvr{nom postupku, a ni na jedno od ovih pitanja na{e pozitivno pravo ne nudi odgovor. U doktrini su ona raspravljana i nu|ena su rje{enja (Tako npr. za protezanje hipoteke i na zakupninu, N. Gavella, Zalo`no pravo, str. 84, protiv mogu}nosti samostalnog zalaganja plodova, T. Tumbri, Zalo`no pravo, str. 147, za mogu}nost da nad pripacima ili sastavnim dijelovima zgrade postoje druga prava osiguranja povjerioca, npr. zadr`anje prava vlasni{tva na ma{inama ugra|enim u fabri~ku zgradu P. Simonetti, Mobilijarna hipoteka, str. 74, P. Simonetti, Hipotekarno zalaganja nekretnina u Federaciji BiH, str. 43, P. Simonetti, Hipoteka (objekt, obujam, stjecanje), str. 1120-1122, E. ^ulinovi}-Herc, Ugovorno osiguranje, tra`bina zalaganjem pokretnih stvari bez predaje stvari u posjed vjerovnika, str. 244), ali bi odista bilo nu`no da ova pitanja budu regulirana zakonom. Pred reformu stvarnog prava se postavlja zahtjev da regulira kompleks pitanja vezanih za stvari, a za izvr{enje na nekretninama bi od posebnog zna~aja bilo odre|enje plodova (npr. do kog momenta plodovi pripadaju vlasniku, a od kog jam~e za hipoteku), sastavnih dijelova ({ta su bitni odnosno nebitni dijelovi i na koje se odnosi hipoteka, mogu li se neki isklju~iti od odgovornosti) i pripadaka (pod kojim uvjetom pripadak mo`e biti isklju~en od odgovornosti i eventualno predmetom drugih prava osiguranja), odre|enje pravila realne subrogacije za slu~aj propasti osigurane nepokretnosti optere}ene hipotekom. 4 Izvr{enje na zemlji{noknji`nom tijelu. Prema drugom mogu}em tuma~enju izvr{enje na nekretnini kao cjelini treba dovesti u vezu sa propisima zemlji{noknji`nog prava. Prema pravnim pravilima zemlji{noknji`nog prava, koja su preuzeta i u nove Zakone o zemlji{nim knjigama, samo cijelo zemlji{noknji`no tijelo mo`e biti objektom prava (Pravno pravilo iz 4. Zakona o osnivanju i unutra{njem ure|enju zemlji{nih knjiga iz 1930, ~lan ~lan 16. st. 3. ZZK). zemlji{noknji`no tijelo predstavlja jednu ili vi{e kata-starskih ~estica koje se nalaze u istoj katastarskoj op}ini, koje imaju istog vla-snika i koje su isto optere}ene. Sva prava upisana u vlasni~kom ili teretnom listu odnose se na cijelo zemlji{noknji`no tijelo upisano u posjedovnom listu. Eventualna potreba da se posebno optereti samo jedna ili vi{e parcela odno-sno dio zemlji{noknji`nog tijela zahtijevala bi otpis tih parcela u posebni zemlji{noknji`ni ulo`ak. Ovdje se radi o osnovim principima stvarnog i zemlji{noknji`nog prava koji bi vrijedili i u izvr{nom pravu i bez izri~ite upute na njih. Za razliku od tih principa u onim dijelovima BiH gdje je implementiran Zakon o premjeru i katastru nekretnina rje{enje je druga~ije, jer je ovaj zakon dopu{tao zasnivanje hipoteke na jednom dijelu katastarsko-knji`nog tijela odnosno jednoj katastarskoj ~estici koja ulazi u sastav zemlji{noknji`nog tijela. (Zakon o premjeru i katastru nekretnina, ~lan 110.) Odredbom ~lana 93. ZZK-a odredbe Zakona o premjeru i katastru nekretnina koje se odnose na upis prava na nepokretnostima su stavljene van snage, ali u praksi jo{ mo`e do}i do realizacije tako uknji`ene hipoteke. Postavlja se pitanje mo`e li se izvr{enje voditi samo na jednoj ili vi{e katastarskih ~estica koje ulaze u satav zemlji{noknji`nog tijela ili nu`no mora biti obuhva}eno cijelo zemlji{noknji`no tijelo. Primjena odredbe ~lana 65. o obimu izvr{enja nala`e prvu soluciju izvr{enje

^lan 69 259

je mogu}e samo na nekim parcelama u obimu potrebnom za namirenje, pri ~emu }e u postupku izvr{enja nu`no do}i do zemlji{noknji`nog otpisa parcela na kojima je odobreno izvr{enje. Takve se parcele upisuju u novi z.k. ulo`ak i potom se upisuje i zabilje`ba izvr{enja (v. 65/8). 5 Uz stav 2: Izvr{enje na suvlasni~kom dijelu. Odredbe o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu su novina u izvr{nom pravu BiH. One ne spadaju u red uspjelih novih rje{enja i vrlo su dubiozne iz aspekta ustavne garancije prava vlasni{tva. Osim ovih centralnih odredaba o izvr{enju na suvlasni~kom dijelu sadr`anih u ovom ~lanu Zakona razli~iti aspekti ovog izvr{enja regulirani su na drugim mjestima u Zakonu, ali se gotovo svim tim odredbama mo`e prigovoriti nedore~enost (v. 80/7, 82/6, 85/5, 86/4, 90/3, 91/4). Suvlasni~ki dio kao idealni dio na jednoj fizi~ki nepodijeljenoj stvari ima svoju samostalnu pravnu sudbinu nezavisnu od sudbine cijele stvari suvlasnik njime mo`e slobodno raspolagati, mo`e ga zalo`iti (~lan 15. st. 3. ZOVO, ~lan 14. stav 2. ZOSPO). Analogno tome, suvlasni~ki dio nepokretnosti mo`e biti i samostalnim predmetom izvr{enja, pri ~emu }e se na odgovaraju}i na~in primijeniti odredbe o izvr{enju na nepokretnostima. U praksi je do izvr{enja na suvlasni~kom dijelu dolazilo rijetko, prije svega zato {to su banke relativno rijetko ili gotovo nikako kao zalog prihvatale zalaganje suvlasni~kog dijela. Pored svih ostalih problema koji prate prodaju nepokretnosti u izvr{nom postupku, prodaja suvlasni~kog dijela se u praksi pokazala kao neatraktivna zbog postojanja u odre|enim slu~ajevima zakonskog prava pre~e kupovine (pravo pre~e kupovine suvlasnika gra|evinskog zemlji{ta, poljoprivrednog i {umskog zemlji{ta, stana ili poslovnog prostora ure|eno ~lanom 2932. Zakona o prometu nekretnina), te nemotiviranosti kupaca da u|u u suvlasni~ku zajednicu itd. Davaoci kredita u pravilu zahtijevaju da i ostali suvlasnici zalo`e svoje suvlasni~ke dijelove odnosno da se uz saglasnost svih suvlasnika zalo`i cijela nepokretnost, budu}i da se radi o poslovima vanrednog upravljanja stvari (^lan 17. stav 3. ZOVO, ~lan 15. st. 3. ZOSPO). Ovakva mogu}nost postojala je samo u situacijama kada su suvlasnici u posebno bliskim odnosima (npr. roditelji i djeca) u protivnom nekretnina u suvlasni{tvu nije mogla poslu`iti kao adekvatno osiguranje. Uz stav 3: Mogu}nost izvr{enja na cijeloj nepokretnosti u suvlasni{tvu. Gore su navedeni odre|eni razlozi za{to je zakonodavac posebno regulirao izvr{enje na suvlasni~kom dijelu, pri ~emu je izvr{enje mogu}e kako samo na suvlasni~kom dijelu koji pripada izvr{eniku, tako i na cijeloj nepokretnosti, koja pripada ostalim suvlasnicima. Time se `elio olak{ati polo`aj povjerioca i suvlasnika koji je `elio zalo`iti svoj suvlasni~ki dio, a nije imao saglasnost ostalih suvlasnika za zalaganje cijele stvari, kao i polo`aj tra`ioca izvr{enja, ~ije potra`ivanje nije osigurano i koji pokre}e izvr{ni postupak, a jedina vrijednost koju izvr{enik ima je suvlasni~ki udio u nepokretnosti. Slijede}i navedeni opravdani pravnopoliti~ki cilj, zakonodavac je oti{ao predaleko i nije isklju~eno da ova i sljede}e odredbe u budu}nosti budu predmetom ocjene usagla{enosti sa ustavom i me|unarodnim dokumentima kojima se {tite osnovna prava. Ukratko, data su{tina ovih novina: zbog ~injenice da jedan od suvlasnika ne izvr{ava svoje obaveze drugi suvlasnici mogu izgubiti svoje suvlasni~ke udjele, a to je mogu}e i kada je izvr{enik manjinski vlasnik! (Pore|enja radi, ~lan

260 ^lan 69

90. Prednacrta zakona o izvr{nom postupku za Srbiju i Crnu Goru sadr`i potpuno suprotno rje{enje i priznaje suvlasniku koji nije izvr{enik da zahtijeva da se nepokretnost ~iji je suvlasnik izvr{enik izuzme od izvr{enja i ustupi drugom suvlasniku u isklju~ivo vlasni{tvo pod uvjetom da polo`i iznos koji odgovora procijenjenoj vrijednosti izvr{enikovog suvlasni~kog dijela.) Analizu odredbe stava 3. treba po~eti primjedbom koja se odnosi na njen pravno-tehni~ki izraz. Odredba je te{ka za razumjeti jer vr{i upu}ivanje na tri druge zakonske odredbe, osim toga sadr`i i neka neprihvatljiva rje{enja. Ukoliko je suvlasni~ki dio predmet izvr{enja, tra`ilac izvr{enja, izvr{enik ili suvlasnik koji nije izvr{enik mogu zahtijevati da se izvr{enje vr{i na cijeloj nepokretnosti. Problemati~no je rje{enje prema kojem ovaj zahtjev mo`e postaviti i izvr{enik. Ovdje su mogu}e zloupotrebe od strane nesavjesnog suvlasnika, koji ne pla}a svoje dugove. Nije za o~ekivati da takav zahtjev postave drugi suvlasnici; mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti njima ne ide u prilog, ali su mogu}e zloupotrebe u odnosima me|u suvlasnicima. Tako npr. jedan od njih mo`e inicirati prodaju cijele nepokretnosti i ukoliko drugi suvlasnici nemaju sredstava za otkup mo`e otkupiti cijelu nepokretnost, po relativno niskoj cijeni ako kupuje na nekom kasnijem ro~i{tu. Motiv samog tra`ioca izvr{enja da tra`i prodaju cijele stvari mo`e biti znatno reduciran ~injenicom da za njegovo namirenje ne stoji na raspolaganju cjelokupan iznos dobiven prodajom cijele nepokretnosti, ve} samo iznos preostao nakon namirenja suvlasnika (infra 8). Navedena promi{ljanja ukazuju na opasnosti rje{enja po kojem se umjesto na suvlasni~kom udjelu izvr{enje mo`e voditi na cijeloj nepokretnosti i nu`nost da sud mogu}nost prodaje cijele nepokretnosti tuma~i kao izuzetak. U slu~aju da ovla{teno lice podnese zahtjev da se proda cijela nepokretnost, za njegovo usvajanje je potrebno da budu ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Osnovni uvjet za odluku da se na prodaju ponude nepokretnost u cjelini ili suvlasni~ki dio jeste onaj propisan odredbom stava 4. ovog ~lana, a on se sastoji u tome da bi se prodajom nepokretnosti u cjelini postigla znatno vi{a cijena za suvlasni~ki udio nego kada bi se on prodavao odvojeno. Odluka suda kojom usvaja zahtjev da se prodaji izlo`i cijela nepokretnost je procesno veoma slo`ena. Tu odluku sud ne mo`e donijeti definitivno kada odlu~uje o prijedlogu za izvr{enje i iz razloga {to u tom momentu nije mogu}a procjena nepokretnosti. Primarni objekt izvr{enja je suvlasni~ki dio. To je va`no uputstvo za izvr{nog sudiju. Ne treba te`iti bez opravdanja izvr{enju na cijeloj nepokretnosti, jer to mo`e zna~iti ugro`avanje prava drugih suvlasnika. To je vidljivo i iz zakonske formulacije iz koje ne proizlazi direktno da je cijela nepokretnost predmet izvr{enja, ve} samo da se u rje{enju o izvr{enju mo`e odrediti da se na prodaju ponude nepokretnost u cjelini tako i suvlasni~ki dio. Tako|er i u drugim zakonskim odredbama zakon konsekventno koristi formulaciju iz koje je vidljivo da je suvlasni~ki dio predmet izvr{enja (npr. 80/7, 82/6). Stoga, dispozitiv rje{enja o izvr{enju treba da glasi da se dozvoljava izvr{enje na suvlasni~kom dijelu nepokretnosti. Dispozitivom rje{enja o izvr{enju ne mo`e biti obuhva}ena cijela nepokretnost; takvu odluku sud ne mo`e donijeti u momentu dono{enja rje{enja o izvr{enju, jer definitivno postojanje uvjeta utvr|uje na ro~i{tu za prodaju (v. 90/3). Iako sud nije donio rje{enje o izvr{enju na cijeloj nepokretnosti, mo`e prikupljati ponude i

^lan 69 261

za cijelu nepokretnost i za suvlasni~ki dio, jer za to ima ovla{tenje u Zakonu koji odre|uje da se na prodaju nude oba navedena objekta. Interesantna je zakonska formulacija da se na prodaju ponude - Zakon ne sadr`i formulaciju da se odre|uje izvr{enje na oba objekta. Kada utvrdi da li su ispunjeni uvjeti iz stava 4. ovog ~lana, sud }e donijeti zaklju~ak kojim odre|uje kona~ni predmet prodaje, tj. izvr{enja. Ova odredba ne daje precizan iskaz o tome da sud odre|uje izvr{enje na oba objekta. Rje{enje o izvr{enju odnosi se samo na suvlasni~ki dio i u dispozitivu rje{enja treba kao predmet izvr{enja odrediti suvlasni~ki udio. Bitni sastavni dio rje{enja je odre|enje predmeta izvr{enja, a u zakonu nema odredbi o tome da bi se predmet mogao odrediti alternativno ili eventualno. To govori u prilog da se odre|uje rje{enje samo na suvlasni~kom dijelu. Ukoliko su navedena ovla{tena lica podnijela zahtjev za izvr{enjem na cijeloj nepokretnosti, sud }e u obrazlo`enju rje{enja nazna~iti da }e naknadnim zaklju~kom odlu~iti da li se prodaji izla`e cijela nepokretnost ili suvlasni~ki dio. 7 Uz stav 4: Mogu}nost povoljnije prodaje suvlasni~kog dijela. Ako tra`ilac izvr{enja, izvr{enik ili suvlasnik koji nije izvr{enik postave zahtjev da se izvr{enjem obuhvati cijela nepokretnost, a ispunjeni su zahtjevi propisani zakonom, sud je du`an udovoljiti tome zahtjevu. Zakon ne ostavlja prostora sudu za slobodnu procjenu u svakom konkretnom slu~aju da li }e se vr{iti prodaja cijele stvari ili udjela (... sud }e odrediti...). Pri tome Zakon odre|uje da su isklju~ivo ekonomski razlozi odnosno mogu}nost postizanja bolje prodajne cijene razlozi na kojima sud treba da temelji dono{enje odluke da se prodaji izlo`i nepokretnost u cjelini. Ako bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud }e odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti. ^ak i ako ekonomski pokazatelji govore u prilog tome da se prodaji izlo`i cijela stvar, zakonodavac je na~inio gre{ku ne odrediv{i da sud mo`e, ali i ne mora, donijetu takvu odluku zavisno od procjene svih okolnosti konkretnog slu~aja. Postizanje znatno vi{e cijene za udio u slu~aju da se prodaji izlo`i cijela nepokretnost {titi interese izvr{enika i tra`ioca izvr{enja, ali ne i drugih suvlasnika. Mogu}e je da je udio izvr{enika u nepokretnosti samo desetina, te da }e se odista za tu desetinu dobiti znatno vi{a cijena u slu~aju da se prodaje cijela nepokretnost, ali po{to takva solucija mo`e ozbiljno ugroziti ostale suvlasnike trebalo je ostaviti prostora sudu da cijeni cjelishodnost takve prodaje. Zakon dalje nije odredio ko i na koji na~in vr{i procjenu o tome koja je prodaja povoljnija i ko mo`e dati relevantan iskaz o tome da bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti. Budu}i da bi prodaju cijele nepokretnosti trebalo posmatrati kao izuzetak, za {ta nam citirane odredbe Zakona daju upori{te, tada odluku o tome da li }e se postu}i znatno vi{a cijena prodajom cijele nepokretnosti ne bi trebalo donijeti olako, pau{alno, bez temeljite procjene okolnosti konkretnog slu~aja. Iskaz o tome bi trebao dati sudski vje{tak odgovaraju}e struke (finansijski, gra|evinski) u postupku utvr|ivanje vrijednosti predmeta izvr{enja. U protivnom, a priori bi se moglo re}i da }e se, prema onome {to u `ivotu naj~e{}e biva, prodajom cijele stvari a ne samo prodajom udjela posti}i povoljnija cijena. To o~igledno nije bila namjera zakonodavca, jer u protivnom ne bi bilo ni potrebno stipulirati odredbu kao u stavu 4. niti odga|ati odluku o tome do dono{enja zaklju~ka iz

262 ^lan 69

~lana 90. st. 3. Kod ocjene ponuda za suvlasni~ki dio i cijelu stvar sintagmu znatno vi{a cijena tuma~iti u smislu da ona mora biti toliko vi{e da se tra`ilac izvr{enja mo`e u potpunosti namiriti, ali nakon {to su se i suvlasnici potpuno namirili (u visini svojih suvlasni~kih dijelova). Ukoliko to nije slu~aj ponuditi na prodaju samo suvlasni~ki dio, jer bi prodaja cijele nepokretnosti u takvom slu~aju mogla imati i negativne socijalne u~inke. U obrazlo`enju se pozvati na ustavnu garanciju vlasni{tva. U situaciji u kojoj se izvr{ni postupak pokre}e za namirenje potra`ivanja, ~iji je iznos neznatan u odnosu na vrijednosti cijele nepokretnosti ili je suvlasni~ki udio u nepokretnosti neznatan odbiti zahtjev izvr{enika, suvlasnika ili tra`ioca izvr{enja da se prodaji izlo`i cijela stvar pozivaju}i se na na~elo zabrane zloupotrebe procesnih prava kao i na odredbu ~lana 65. o obimu izvr{enja (v. 65/3 i 4). Ovo na~elo nije direktno normirano odredbama Zakona o izvr{nom postupku, ali ~lan 21. upu}uje na odgovaraju}u primjenu odredaba Zakona o parni~nom postupku, a taj zakon odredbom ~lana 10. zabranjuje zloupotrebu procesnih prava. Ovdje je mogu}e jo{ na jedan na~in za{tititi suvlasnike koji nisu izvr{enici, i to primjenom zakonskih odredaba o nedostatku pokri}a. Suvlasnici su lica koja se namiruju iz prodajne cijene (v. infra 8), sljedstveno tome, ukoliko iznos postignut prodajom, nakon podmirenja njihovih suvlasni~kih dijelova, ne bi bio dovoljan za potpuno namirenje tra`ioca izvr{enja, sud bi trebao uva`iti njihov prigovor nedostatka pokri}a (v. 81/1 i dalje). Ako je postavljen zahtjev od strane ovla{tenih lica i ispunjeni uvjeti iz stava 4., sud }e nalo`iti prodaju cijele nepokretnosti kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizi~ki nedjeljive stvari, kako je to predvi|eno propisima koji ure|uju suvlasni~ke odnose. Ovdje je Zakon izvr{io uputu na ZOVO/ZOSPO i na entitetske zakone kojima je reguliran vanparni~ni postupak. Upu}ivanje na navedene propise izaziva jedan problem. Prema odredbi ~lana 16. st. 1. ZOSPO svaki suvlasnik ima pravo da u svako vrijeme zahtijeva diobu stvari, osim u nevrijeme za druge suvlasnike. Da li bi u slu~aju da izvr{enik ili tra`ilac izvr{enja ili neki od suvlasnika koji nisu tra`ioci izvr{enja tra`e izvr{enje na cijeloj nepokretnosti drugi suvlasnik mogao ista}i prigovor da se radi o diobi u nevrijeme i time privremeno osujetiti prodaju cijele nepokretnosti? Sa stanovi{ta efikasnosti izvr{nog postupka takvo bi tuma~enje bilo velika smetnja, ali se ono ne da izbje}i budu}i da sam zakon izri~ito upu}uje na pravila koja reguliraju suvlasni~ke odnose. Upravo ovdje bi mogla biti sadr`ana za{tita za suvlasnike koji nisu izvr{enici, koja je ina~e u odredbi ~lana 69. tako manjkava. Navedenu odredbu me|utim sadr`i samo ZOSPO, koji se primjenjuje u Republici Srpskoj, dok ZOVO koji je na snazi u Federaciji BiH nema paralelnu odredbu. 8 Uz stav 5: Prvenstveno namirenje suvlasnika. U slu~aju prodaje cijele nepokretnosti nad kojom postoji suvlasni{tvo, zakonodavac je `elio osigurati za{titu suvlasnika koji nisu izvr{enici odredbom prema kojoj oni imaju pravo prvenstvenog namirenja iz iznosa dobivenog prodajom cijele nepokretnosti i da se to prvenstvo ogleda i prema tro{kovima izvr{nog postupka. Postavlja se pitanje da li je na ovaj na~in osigurana adekvatna za{tita ostalih suvlasnika koji nisu izvr{enici i ako je odgovor negativan ovdje le`i osnov mogu}e neustavnosti odredaba o izvr{enju na cijeloj stvari za dug jednog suvlasnika.

^lan 69 263

Prvi princip koji bi u situaciji prodaje cijele stvari za potra`ivanje koje tra`ilac izvr{enja ima prema jednom od suvlasnika morao biti zadovoljen jeste adekvatno nov~ano obe{te}enje suvlasnika koji nisu izvr{enici. U situaciji da oni ne `ele prodaju, ali je nisu mogli sprije~iti, u situaciji u kojoj }e i njihovi suvlasni~ki dijelovi biti izlo`eni prodaji oni moraju dobiti stvarnu protuvrijednost njihovih suvlasni~kih dijelova. Zakon odre|uje da oni imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasni~kih dijelova. Odredba je na`alost neprecizna da li je zakonodavac ovim rije~ima odredio da oni moraju dobiti stvarnu vrijednost njihovih u