UNIVERZITET APEIRON U TRAVNIKU

Generacije ljudskih prava SEMINARSKI RAD Profesor: Asistent: Smjer: Opte pravo Student: Index:

Contents
Uvod ........................................................................................................................................................ 3 2. Ljudska prava ....................................................................................................................................... 4 3. Ljudska prava-generacije ..................................................................................................................... 6 3.1. Ljudska prava prve generacije ...................................................................................................... 6 3.2. Ljudska prava druge generacije .................................................................................................... 7 3.3. Ljudska prava tree generacije ................................................................................................... 11 4. Zakljuak ............................................................................................................................................ 14 Literatura ............................................................................................................................................... 15

Uvod
Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i politiku ideju prema kojem svako ljudsko bie samim inom roenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili dravljanstvo, stie odreena neotuivih prava. Ideja ljudskih prava ima svoj korijen u koli prirodnog prava, koja se razvila pod uticajem prosvjetiteljskih filozofa 18. stoljea. Prethodnice ideje ljudskih prava obino se smatraju dokumenti u kojima su po prvi put kodificirana neka ljudska. Kao prvo, tu je engleska Magna carta iz 1215. kojom je djelomino ograniena samovolja monarha. Zatim slijedi Habeas corpus Act iz 1679. kojom su po prvi puta stvorene zapreke arbitrarnom hapenju. Za vrijeme Amerike revolucije donesena je Virginijska deklaracija prava 1776. godine u kojoj se spominje da svi ljudi imaju "pravo na ivot, slobodu i potragu za sreom." Nakon toga slijedi francuske revolucije i Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine. Virginijsa deklaracija i Deklaracija o pravima ovjeka i graanina po prvi put sustavno donose popis prava koja se u njihovo vrijeme smatraju uroenima i neotuivima. Nakon toga su ideju ljudskih prava usvajali razliiti pojedinci, ideoloke struje, organizacije i drave, da bi s vremenom znaenje bilo kodificirano u Opoj deklaraciji UN o pravima ovjeka iz 1948. godine. U radu e biti obraene prva druga i trea generacija ljudskih prava.

2. Ljudska prava
Meunarodni standardi ljudskih prava kakve danas poznajemo utvreni su u Opoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Opa skuptina UN-a prihvatila 1948. godine kao polazite svoje cjelokupne politike te ojaala 1966. prihvaanjem Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima i Meunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. Oni s Opom deklaracijom o ljudskim pravima ine Meunarodnu povelju prava. Ti su instrumenti utjecali na izgradnju regionalnih sustava zatite:1 europski (Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europska socijalna povelja), ameriki (Amerika konvencija o ljudskim pravima) i ljudska su prava nedvojbeno odreena kao opa, nedjeljiva, neotuiva i mnogostruka prava koja ine temelj dostojanstva i slobode svakog ovjeka; potvruju ravnopravnost svih ljudi, bez obzira na stvarne razlike u rasi, spolu, boji koe, nacionalnosti, etnikoj pripadnosti, vjeri, jeziku, socijalnom ili politikom podrijetlu i sl.; promicanje ljudskih prava izravno je povezano s odgovornostima pojedinca, drave i meunarodne zajednice; stvorene su pretpostavke za uspostavu meunarodnog sustava zatite ljudskih prava pojedinca, to je dovelo do bitnih promjena u meunarodnog prava, kako u smilu uvoenja stalnog meunarodnog nadzora nad nacionalnim sustavima zatite, tako i u smislu uvoenja meunarodnih mehanizama izravne zatite pojedinca od samovolje dravnih vlasti. afriki (Afrika povelja o ljudskim pravima i pravima naroda). Dvije su kljune vrijednosti koje lee u samoj sri ideje o ljudskim pravima: ljudsko dostojanstvo i jednakost.

. Thomas Burrgenthal, Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, Sarajevo, 1998.

Ljudska prava moemo shvatiti kao osnovne standarde neophodne za dostojanstven ivot; njihova se univerzalnost temelji na injenici da su, bar u ovom pogledu, svi ljudi jednaki. Zato ne treba i ne smije biti diskriminacije meu njima.

Iz ovih dviju osnovnih vrijednosti proistjeu mnoge druge vrijednosti koje mogu preciznije definirati kako bi u praksi ljudi i drutva trebali zajedno ivjeti.2

Na primjer: Sloboda: zato to je slobodan izbor vaan dio ljudskog dostojanstva. Prisiljavanje nekoga na djelovanje suprotno njegovoj volji sputava ljudski duh. Potovanje drugih: zato to se zbog pomanjkanja potovanja ne uvaava individualnost i osnvno dostojanstvo drugoga. Nediskriminacija: zato to jednakost u ljudskom dostojanstvu znai da ne smijemo cijeniti ljude po nevanim tjelesnim (ili nekimdrugim) osobinama.

Tolerancija: jer je nedostatak tolerancije pokazatelj nepotivanja razliitosti; jednakost ne znai istovjetnost i jednolinost. Pravda: jer svi ljudi kao pripadnici ovjeanstva zasluuju pravian i jednak pristup. Odgovornost: jer potivanje prava drugih ukljuuje prihvaanje odgovornosti za svoja djela. Ljudska su prava neotuiva. To znai da ih se ne moe izgubiti jer su povezana sa samom injenicom ljudskog postojanja. U posebnim okolnostima neka prava ali ne sva mogu biti ukinuta ili ograniena. Primjerice, ako je netko optuen za zloin, njemu ili njoj moe se oduzeti sloboda; ili u

. Thomas Burrgenthal, Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, Sarajevo, 1998.

vrijeme graanskih nemira, vlada moe odrediti policijski sat kojim e ograniavati slobodu kretanja

Nedjeljiva su, meusobno ovisna i meusobno povezana. To znai da su razliita ljudska prava usko povezana i ne mogu se zasebno promatrati i odvajati jedna od drugih. Uivanje jednog prava ovisi o uivanju drugih prava te nijedno pravo nije vanije od drugih. Univerzalna su. Znai da jednako vrijede za sve ljude svuda u svijetu, bez vremenskog ogranienja. Svaki pojedinac ima pravo na uivanje ljudskih prava bez obzira na rasu, boju koe, spol, jezik, religiju, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili drutveno podrijetlo, mjesto roenja ili neki drugi status.3

3. Ljudska prava-generacije
3.1. Ljudska prava prve generacije
Prva generacija prava (graanska i politika prava) prava na slobodu (1/2) Pojavila su se kao teorija tijekom 17. i 18. stoljea i uglavnom su se bazirala na podruje politikih odnosa. Uvidjelo se da vlada ne moe pokrivati sva podruja i sve rjeavati sama te da graani trebaju utjecati na politiku koja se tie njihovih ivota. Istaknute su dvije osnovne ideje osobna sloboda i zatita pojedinca od samovolje drave. Graanska i politika prava detaljno su obraena u Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima i Europskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Na Zapadu ta se prava tradicionalno smatraju najvanijima, ako ne i jedinim istinskim ljudskim pravima. Prva generacija prava (graanska i politika prava) prava na slobodu (2/2) Graanska prava osiguravaju minimalna jamstva fizikog i moralnog integriteta i omoguavaju pojedincima da formiraju l i vlastito podruje savjesti i vjerovanja, primjerice pravo na jednakost i slobodu, pravo na religiju ili izraavanje vlastitog miljenja i pravo na ivot.
3

. Thomas Burrgenthal, Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, Sarajevo, 1998.

Zakonska su prava svrstana u graanska prava. Osiguravaju proces zatite u borbi s politikim i pravnim sustavom: na primjer zatitu od uhienja i zatvora, pretpostavku nevinosti dok se ne dokae privnja na sudu i pravo na albu. Politika su prava potrebna da bi sudjelovali u ivotu zajednice i drutva. To su, na primjer pravo na glasanje, pravo ulanjivanja u politike stranke, pravo na slobodno sastajanje i javno okupljanje,pravo na izraavanje miljenja i pravo na informiranje.

3.2. Ljudska prava druge generacije

Ljudska prava. II generacije su ekonomska, socijalna i kulturna prava. Ova prava se zovu pravima II generacije zbog toga to su: - vremenski kasnije nastala u odnosu na graanska i politika - razliita su od prava I generacije jer su usmjerena prema drugim vrijednostima - kvalitetna dopuna pojma Ljudska prava koja pripadaju ovjeku Na ovaj nain ova prava su pojmovno odvojena od graanskih i politikih prava kao prava drugog reda u hijerarhiji Ljudska prava, ujedno je rije o novijim a samim tim i naprednijim pravima a i na ovaj nain je olakana obrada i razlikovanje Ljudska prava. U Teheranskoj proklamaciji naglaeno je da je puna realizacija graanskih i politikih prava nemogua bez implementacije ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u mnogim zemljama. Ova prava nisu privukla adekvatnu panju Ujedinjenih nacija pa su iste pozvane da porade na njihovoj realizaciji. To je uinjeno i ova prava se spominju uvijek zajedno kao skup prava i sloboda koje ljudi trebaju uivati bez ikakve diskriminacije. Ova prava su karakteristina po tome to su za razliku od prava I generacije koja se u odnosu prema dravi odreuju negativno, postavljaju zahtjev neinjenja, granicu i naine na koje se drava moe zakonito uplitati u prava i slobode graana, trae suprotno, aktivan odnos drave, postavljajui pred nju zahtjev za injenjem za stvaranjem ukupnih ekonomskih i politikih pretpostavki i usvajanje efikasnih mjera za njihovo ostvarivanje. Sva tri dokumenta regionalnih organizacija sadre odredbe o ovim pravima, to jest ova prava su sastavni dio kako Afrike povelje prava ovjeka i naroda tako i Amerike konvencije o pravima ovjeka. Evropska povelja sadri samo graanska i politika prava i njihovu zatitu ali su prava II generacije priznata i zatiena u Evropskoj

socijalnoj povelji. Cilj ovih prava je stvoriti uvjete koji bi ljudskom biu omoguili uivanje bez straha i bjede u istim a samim tim osigurali egzistenciju. Uivanje ovih prava treba da bude dostupno svim graanima bez ikakvih ogranienja a posebno je naglaena ravnopravnost spolova u pogledu uivanja ovih prava. Nerazraena ekonomska i socijalna prava - pravo na rad - pravo na obrazovanje - pravo na zdravlje - pravo na zatitu i usluge - pravo na kulturu

Razraena ekonomska, socijalna i kulturna prava - pravo na rad - pravo na pravine i povoljne uvjete rada - pravo na pravinu zaradu i jednaku nagradu za rad jednake vrijednosti - Pravo na sigurnije i zdrave uvjete rada - Pravo na napredovanje u skladu sa godinama staa - Pravo na odmor razumno ogranienje radnog vremena i povremena plaena odsustva - Pravo na organiziranje i trajka - Pravo na socijalnu sigurnost - Pravo na obrazovanje - Pravo roditelja na moralni i vjersko odgoj djece - I drugo

Dokumenti koji se odnose na ova prava su - univerzalna deklaracija - meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima - konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena - konvencije i preporuke MOR-a i UNESCO-a

dokumenti koji direktno obrauju ova prava su prva 2 a ostali se odnose na zabranu diskriminacije.

Pravo na rad definira se kao pravo koje pripada svakom licu kao mogunost zaraivanja kroz slobodno izabran ili prihvaen rad. Ovo pravo podrazumijeva negaciju prisile i slobodu izbora zaposlenja. Slijedei meunarodni instrumenti sadre ovo pravo: - univerzalna deklaracija o ljudskim pravima - meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima - konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije ena - dokumenti MOR-a Drave lanice obvezne su poduzimati mjere koje dovode do punog ostvarenja ovog prava. One to rade kroz politiku zapoljavanja. Prilikom odreivanja ove politike vodi se rauna o stepenu ekonomskog razvoja, a kod provoenja biraju se naini koji odgovaraju nacionalnim uvjetima i obiajima. Planiranje politike zapoljavanja treba da uzme u obzir ukupnu populaciju u dravi, mogunosti radnog angamana mladih, hendikepiranih, marginaliziranih dijelova populacije, osnaivanje neformalnog sektora i malih poduzea. Da vodi rauna o oblicima meunarodne ekonomske suradnje. Uz pravo na rad vezana su i slijedea prava: - pravo na povoljne i pravine uvjhete rada i naknadu - pravo na jednaku plau za jednak rad - pravo na ogranienje broja radnih sati i na odmor Pravo na pravine i povoljne uvjete za rad podrazumijeva nagradu koja se minimalno osigurava svim radnicima, pravinu zaradu i jednaku nagradu za rad iste vrijednosti, posebno garanciju enama da uvjeti njihovog rada nisu gori od uvjeta koje koriste mukarci i primanje iste nagrade kao mukarci za isti rad, pristojan ivot za radnike i njihove obitelji, higijenskotehniku zatitu na radu, jednake mogunosti za napredovanje, pravo na odmor, razonodu, pravo za naknadu za praznike itd. Zatita radnika na poslu bila je jedna od prvih oblasti reguliranja prava radnika na meunarodnoj razini. Zatita radne okoline takoer je predmet reguliranja. Pravo na povoljnu i pravinu naknadu je veoma fleksibilno u svom tumaenju i u direktnoj je zavisnosti od ekonomskih i socijalnih uvjeta u svakoj zemlji. Kod ovog prava ne postoji jedinstven standard i mogunost njegove realizacije. Prva Konvencija koju je usvojio MOR o minimalnoj naknadi obvezivala je drave lanice da ustanove i odravaju metode kojima se odreuju najnie plae radnika u industriji i trgovini a kasnije i u poljoprivredi, uz uee predstavnika radnika i poslodavaca. Donesena je i

Konvemcija s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju. Pravo na jednaku plau za jednak rad odnosi se na tzabranu spolne diskriminacije. MOR je donio Konvenciju o jednakom nagraivanju mukatqaca i ena za rad iste vrijednosti. Konvencija obvezuje drave lanice da podstiu primjenu ovog prava raznim metodama putem nacionalnog zakonodavstva, kolektivnim ugovorima i slino. MOR je usmjerio svoje aktivnosti i u pogledu zatite plaa od zlouporabe (obveza kupovanja od poslodavaca) Pravo na ogranienje broja radnih sati i na odmor, ovo pravo je jedan od ciljeva MOR i sadran je u Ustavu istog. MOR je usvojio razne konvencije po pitanju ovog prava na primjer: - konvencija o primjeni sedminog odmora - Preporuka o koritenju slobodnog vremena - Konvencija o plaenom godinjem odmoru itd. Pravo na socijalnu odgovornost Ovo pravo ima za cilj da osigura socijalnu sigurnost svakoj osobi, a posebno u sluajevima bolesti, nezaposlenosti, nesposobnosti, udovitva, starosti ili drugog manjka sredstava za ivot. Mor je donio Konvenciju o minimalnim normama socijalne sigurnosti. Ova konvencija se odnosi na granu socijalne sigurnosti i svaku dravu ugovornicu obvezuje prihvaanje u najmanje 3 oblasti. U pogledu osoba to je: - najmanje 50 % ukupno zaposlenih - odreene kategorije aktivnog stanovnitva u iznosu od 20% - sve stanovnike ije je imovno stanje ispod minimuma. Zatita porodice, zaposlene majke i djeteta Drutvo je obvezno na to iru pomo i zatitu obitelji posebno u vremenu u kojem na obitelji lei odgovornost za izdravanje i odgajanje djece. MOR je donio razne dokumente i Konvencije kojima je regulirano ovo pravo. Zatita obitelji podrazumijeva pravo na standard koji je dovoljan pojedincu i njegovoj obitelji da ne oskudijeva u osnovnim potrebama kao to su hrana, odjea, smjetaj, te uvjeti ivota. Kod zapoljavanja ena koje imaju porodine obveze treba biti bez ikakve diskriminacije, a da bi se uskladilo porodino i radno drave trebaju organizirati razliite slube i servise. Pravo na najbolje postizanje najboljeg fizikog i mentalnog zdravlja Ovo pravo se realizira kroz obvezu drava da poduzimaju mjere za smanjenje broja mrtvoroene djece i smrtnosti djece kao i stvaranje uvjeta za zdrav pomladak da pobolja sve vidove higijene sredine, da sprjeava i lijei epidemina, endemina, profesionalna i druga oboljenja i da svima osigura ljekarske usluge i pomo u bolesti. Ovo pravo podrazumijeva izgraen, efikasan, svima dostupan

zdravstveni sistem. Realiziranje ovog prava ostaje na razini tenje i dugoronih razvojnih i politikih ciljeva.

3.3. Ljudska prava tree generacije

Prava III generacije su kolektivna prava. Izraz prava III generacije upotrebljava se u nekoliko znaenja: - kasnije vremensko nastajanje u odnosu na graanska, politika, te ekonomska, socijalna i kulturna prava, - da su razliita od postojeih - da se mogu shvatiti kao prava III reda u hijerarhiji vrijednosti LJP - u smislu terminolokog razlikovanja kod pristupa i obrade LJP.

Meunarodni.dokumenti koji u kontekst LJP stavljaju prava koja se odnose na narod/naciju stvorili su problem kod pitanja imenovanja ovih prava, njihovu pravnu prirodu i listu ovih prava. To su: - Afrika povelja o pravima ovjeka i naroda - Alirska deklaracija o pravima naroda - Aktivnost UN vezano za zemlje treeg svijeta Prava naroda je izraz koji koristi Afrika povelja koja samim nazivom sugerira da se LJP priznaju i pojedincima i narodu kao kolektivu. Kolektivna prava asociraju da se radi o koncepciji shvaanja LJP koja je suprotna individualistikom shvaanju po kojem samo

pojedinci mogu biti subjekti prava. Ako slijedimo listu prava koju daje afrika povelja kao regionalni dokument koji ravnopravno pravima ovjeka istie i prava naroda onda su to: - pravo na ravnopravnost naroda - pravo na samoopredjeljenje - pravo na slobodno upravljane narodnim bogatstvom i prirodnim izvorima - pravo na ekonomski, socijalni i kulturni razvoj - pravo na mir - pravo na zatitu okoline. Trea generacija prava (sveobuhvatna prava) prava na solidarnost (1/2) Popis meunarodno priznatih ljudskih prava nije stalan. Dopune su rezultat nekoliko imbenika: djelomice su nastale kao odgovor na promjenu shvaanja ljudskog dostojanstva, djelomice kao rezultat tehnolokih promjena, a esto kao rezultat pojave novih prijetnji U osnovi je tree generacije prava solidarnost; ona obuhvaaju kolektivna prava drutva ili naroda, kao to su pravo na odrivi razvoj, pravo na mir ili zdravi okoli. U najveem dijelu svijeta, uvjeti poput krajnjeg siromatva, rata, ekoloke i prirodne katastrofe, znae da se u potivanju ljudskih prava veoma malo napredovalo. Iz to je razloga bilo potrebno priznati jo jednu kategoriju prava kojima bi se osigurali odgovarajui uvjeti koji drutvima, posebice zemljama u razvoju, omoguuju provoenje prve i druge generacije prava koje su ve priznate. Trea generacija prava (sveobuhvatna/solidarna prava) (2/2) Specifina prava koja se najee ukljuuju u treu generaciju prava su prava na razvoj, mir, zdravi okoli, sudjelovanje u koritenju zajednikog naslijea ovjeanstva, pravo na komunikaciju i humanitarnu pomo. Postoje razliita miljenja o ovoj novoj generaciji prava. Rasprava se ne vodi o tome postoje li ova prava, ve treba li ih svrstati u ljudska prava. Neki se ljudi boje da bi se promjenom terminologije osiguralo opravdanje represivnim reimima za ograniavanje ljudskih (individualnih) prava u ime kolektivnih prava; primjerice, za ograniavanje graanskih prava kako bi se osigurao ekonomski razvoj. Postoji opi sporazum da podruja obuhvaena treom generacijom prava zahtijevaju dodatna istraivanja i pozornost meunarodne zajednice.

4. Zakljuak
Ljudska prava su u svim podrujima osnova mirnog zajednikog suivota: kako u meunarodnoj, tako i u nacionalnoj politici, u mjestu gdje stanujete ili u porodici. Ona se tiu svakog pojedinca i zagarantirana su svakome. Tri generacije ljudskih prava tretiraju i opisuju razliite vrste ljudskih prava. Razvoj ljudskih prava ima svoje korijene u tenjama za slobodom i jednakou svuda u svijetu. Osnova ljudskih prava, kao to je potivanje ljudskog ivota i ljudskog dostojanstva, mogu se pronai u veini svjetskih religija i filozofija. Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u grkoj filozofiji antike i u religiji : Svi ljudi su pred Bogom jednaki. Razvoj ideje podjelimo u tri stupnja.

Literatura
1. Dimitrijevi - Paunovi,

Ljudska prava, (Izabrana poglavlja).

2. Thomas Burrgenthal, Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, Sarajevo, 1998. 3. azim Sadikovi, Evropsko pravo ljudskih prava, Sarajevo, 2001. god.