Вы находитесь на странице: 1из 943

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA1


Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (autorski preieni tekst)
(Slubeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94) (Slubeni glasnik RS, br. 17/93 i 3/96)

1 Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) usvojilo je Savezno vijee Skuptine bive SFRJ na sjednici

odranoj 30. marta 1978. godine. Zakon je objavljen u Slubenom listu SFRJ, broj 39/78, a u skladu sa odredbom lana 1109., stupio je na snagu 1. oktobra 1978. godine. Zakonom o izmjenama i dopunama ZOO, koji je stupio na snagu 3. avgusta 1985. godine, (Sl. list SFRJ, broj 39/85), izmijenjeni su i dopunjeni l. 109., 180., 399. i 410. ZOO. lanom 6. tog zakona propisano je da se izmijenjene i dopunjene odredbe lana 180. ZOO, primjenjuju i na naknadu tete nastale od 1. januara 1981. godine (retroaktivno dejstvo), znai i na odnose nastale prije stupanja na snagu pomenutih izmjena i dopuna ZOO. U Sl. listu SFRJ, broj 46/85 objavljena je ispravka Zakona o izmjenama i dopunama ZOO. U Sl. listu SFRJ, broj 45/89 objavljena je odluka Ustavnog suda SFRJ, U br. 363/86, kojom je 10. jula 1989. godine prestala da vai odredba lana 24. ZOO. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima (Sl. list SFRJ, broj 57/89), koji je stupio na snagu 7. oktobra 1989. godine, izmijenjen je lan 277. ZOO, dok je lan 401. brisan. Od 11. aprila 1992. godine ZOO se primjenjuje kao Zakon Republike Bosne i Hercegovine (l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (Sl. list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Zakon o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list RBiH, broj 2/92), koji je stupio na snagu 11. aprila 1992. godine, i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima, u vidu uredbi sa zakonskom snagom, donijelo je Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegovine na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, a potvrdila ih je, kao zakone, Skuptina Republike Bosne i Hercegovine Zakonom o potvrivanju uredbi sa zakonskom snagom, usvojenim na sjednici Skuptine odranoj 1. juna 1994. godine. Taj zakon objavljen je u Slubenom listu RBiH, broj 13/94 od 9. juna 1994. godine. U ovaj preieni tekst Zakona ugraene su i odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima, objavljene u Slubenom glasniku RS, br. 17/93 i 3/96), koje takoer donosimo u ovoj knjizi kao Prilog VIII.

Dioprvi OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA (OPTI DIO) G L A V A I. OSNOVNA NAELA Cilj i sadrina zakona lan 1. Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na tritu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba graana, te radi osiguravanja odgovornosti preduzea i drugih uesnika u pravnom prometu za izvravanje njihovih obaveza, ovim se zakonom ureuju osnove obligacionih odnosa (opti dio), ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga.
---------------------1. Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen lanom 4. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima, Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94 (u daljem tekstu: ZPZOO). Taj zakon donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj VI. lanom 1. ZPZOO propisano je: U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine, odnosno ako odredbama ovog zakona nije drukije odreeno. lanom 25. ZPZOO odreeno je da: Savezni propisi donijeti za izvrenje zakona iz lana 1. ovog zakona ostaju na snazi i primjenjuju se kao republiki dok se republikim propisima drukije ne odredi. Pored toga, lanom 26. ZPZOO propisano je da: Ovlaenja saveznih organa za izvravanje i primjenu zakona iz lana 1. ovog zakona postaju ovlaenje republikih organa. lanom 27. ZPZOO odreeno je da: Pravila Opteg graanskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o posudbi primjenjivat e sa kao pravna pravila ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine. 2. Napomena (RS): Na osnovu lana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima Slubeni glasnik RS, broj 17/93 (u daljem tekstu: ZIDZOO, koji donosimo u ovoj knjizi kao Prilog broj III), koji je stupio na snagu 30.septembra 1993. godine, u Zakonu o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), u naslovu Dijela prvog brisane su rijei Osnovi obligacionih odnosa, kao i zagrade ispred i iza rijei: Opti dio. Na osnovu lana 2. ZIDZOO, naslov lana 1. i lan 1. izmijenjeni su i glase: Sadrina zakona lan 1. Ovim zakonom ureuju se obligacioni odnosi koji nastaju iz ugovora, prouzrokovanja tete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje i drugih zakonom utvrenih injenica.

Uesnici obligacionih odnosa lan 2. Uesnici obligacionih odnosa su preduzea i druga drutvena pravna lica (u daljem tekstu: drutvena pravna lica) pojedinci i graanska pravna lica.
_______________________

Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen lanom 5. ZPZOO. Ovo je sada vaei tekst l. 2. ZOO. Napomena (RS): Naslov l. 2. i l. 2. izmijenjeni su lanom 3. ZIDZOO i glase: Strane u obligacionim odnosima

4 lan 2. Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizika i pravna lica.

Obligacioni odnosi i raspolaganje drutvenim sredstvima lan 3. (1) Drutvena pravna lica uestvuju u obligacionim odnosima u ostvarivanju prava raspolaganja drutvenim sredstvima kojima upravljaju radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruenog rada, odnosno radni ljudi u drugim drutvenim pravnim licima (2) Drutvena pravna lica ostvaruju pravo raspolaganja drutvenim sredstvima u obligacionim odnosima saglasno odlukama koje radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruenog rada, odnosno radni ljudi u drugim drutvenim pravnim licima donose u skladu sa statutom, drugim samoupravnim optim aktima i zakonom.
____________________________

1. Napomena (FBiH): lanom 3. ZPZOO, lanovi 3. do 9. ZOO stavljeni su van snage od 11. aprila 1992. godine. lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list RBiH, broj 13/93), brisan je lan 3. ZPZOO, tako da se ponovo od 7. juna 1993. godine primjenjuju odredbe navedenih lanova.

Obligacioni odnosi i drutveno planiranje lan 4. Drutvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u skladu sa svojim planovima i obezbjeuju izvravanje materijalnih obaveza preuzetih samoupravnim sporazumima o osnovama planova samoupravnih organizacija i zajednica i dogovorima o osnovama planova drutveno politikih zajednica. Obligacioni odnosi i korienje drutvenim sredstvima lan 5. Drutvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa duna su da se drutveno i ekonomski cjelishodno koriste drutvenim sredstvima kojima raspolau i da ouvaju njihovu nesmanjenu vrijednost, kao i da obezbjeuju unapreivanje i proirivanje materijalne osnove udruenog rada, odnosno ostvarivanje svojih ciljeva i zadataka i zatitu drutvene svojine.
_____________________________

Napomena (RS): Odredbom l. 4. ZIDZOO brisani su l. 5. do 9. i naslovi tih lanova.

Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi lan 6. (1) Drutvena pravna lica koja zasnivaju obligacione odnose radi izvravanja samoupravnog sporazuma koji su meusobno zakljuila duna su da postupaju u skladu s tim samoupravnim sporazumom. (2) U zasnivanju obligacionih odnosa drutvena pravna lica duna su da vode rauna o samoupravnim sporazumima i drutvenim dogovorima koje su zakljuila sa drugim i o svojoj odgovornosti za izvravanje obaveza preuzetih tim samoupravnim sporazumima i drutvenim dogovorima. Saradnja u obligacionim odnosima lan 7. (1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, drutvena pravna lica ostvaruju saradnju u odnosima meusobne povezanosti i zavisnosti, uzajamne odgovornosti kao

i solidarnosti radnika u udruenom radu, zasnovanim na samoupravljanju i drutvenoj svojini sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada. (2) U meusobnim odnosima saradnje drutvena pravna lica duna su da vode rauna o ciljevima trajnije saradnje i o ostvarivanju drugih zajednikih interesa i da na drugi nain stvaraju uslove za ostvarivanje prava i izvravanje obaveza iz obligacionih odnosa. (3) Na ovim osnovama preduzea, zemljoradnike i druge zadruge ostvaruju saradnju u obligacionim odnosima i sa zemljoradnicima i drugim radnim ljudima koji samostalno obavljaju djelatnost linim radom. Obaveze prema graanima kao potroaima i korisnicima usluga lan 8. U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, osnovne i druge organizacije udruenog rada, zadruge i radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost linim radom duni su da, kad obavljanjem svoje djelatnosti neposredno zadovoljavaju potrebe graana, svoja prava i obaveze ureuju i vre na nain kojim se obezbjeuju redovno i kvalitetno zadovoljavanje potreba graana i to povoljniji uslovi za zadovoljenje tih potreba. Ponaanje na tritu lan 9. Drutvena pravna lica (organizacije udruenog rada) i drugi uesnici u prometu duni su da u obligacionim odnosima postupaju u skladu sa naelom jedinstva trita i utvrenom ekonomskom politikom, da ne remete stabilnost trita i da ne nanose tetu drugim uesnicima na tritu, potroaima i drutvenoj zajednici kao cjelini. Sloboda ureivanja obligacionih odnosa lan 10. Uesnici u prometu slobodno ureuju obligacione odnose, a ne mogu ih ureivati suprotno Ustavu (Republike) Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima i moralu drutva.
_________________________

Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen lanom 6. ZPZOO. Ovo je sada vaei tekst lana 10. ZOO. Napomena (RS): Na osnovu lana 5. ZIDZOO naslov lana 10. i lan 10. izmijenjeni su glase: "Autonomija volje lan 10. Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja, da svoje odnose urede po svojoj volji."
________________________

1. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasnitva na nekretnini optereenoj pravom plodouivanja stie ono lice s kojim e ivjeti plodouivalac u asu smrti. (Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 37) 2. Sporazum o prenosu osnovnih sredstava uz naknadu i preuzimanje radnika poslovne jedinice jedne pivare od strane druge ima karakter obligacionog ugovora, a ne samoupravnog sporazuma, iako je tako nazvan. Nitava je odredba u ovom sporazumu da je prenosilac duan da se uzdri od prodaje piva na podruju ranije poslovne jedinice dui niz godina ili da pribaviocu plati naknadu tete, poto dovodi do naruavanja jedinstva jugoslovenskog trita. (Vs BiH, P. 457/90, od 18. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 40) 3. Zakon o nasljeivanju propisuje formu sudskog testamenta za ugovor o doivotnom izdravanju, kojim primalac izdravanja ostavlja u nasljee svoju imovinu ili jedan njen dio davaocu izdravanja, ali zakon ne iskljuuje zakljuenje ugovora o ustupanju imovine ili njenog dijela za ivota primaoca izdravanja. Za ovaj drugi ugovor zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa naelom neformalnosti ugovora, punovaan i neformalan ugovor o doivotnom izdravanju, ako posebni zakon za pravni promet pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu. (Vs BiH, Gvl. 4/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 87)

6 4. Nije suprotna prinudnim propisima ugovorna klauzula po kojoj su stranke ugovorile da se zahtjev za naknadu tete ima podnijeti u odreenom roku (30 dana) i da nakon isteka tog roka (ako zahtjev nije podnesen) stranka koja je uzrokovala tetu vie za nju ne odgovara. (Ps H, P. 268/90, od 20. 11. 1990. Psp 49 - 122) 5. Ugovorna klauzula da e stranke odreene injenice smatrati istinitim jedino ako su utvrene nalazom specijalizovane radne organizacije vai samo kada te injenice nisu evidentirane u ispravama koje su i sainile same ugovorne stranke. Stranke su ugovorom zakljuenim 29. aprila 1981. godine (lan 7. ta. b i d), ugovorile cijenu brodskog prevoza celuloznog vlakna i rayon filament-a. za Bombaj na USA dolara 148, plativo u dinarima, po toni, uz uslov da zapremina ne prelazi 2,6 ccm za jednu tonu. Ako prelazi, to prevoznik mora utvrditi slubenim mjerenjem u luci ukrcaja po ovlatenoj radnoj organizaciji, prevoznik ima prava na veu cijenu prevoza. U ovoj parnici tuilac - prevoznik trai razliku u cijeni, tvrdei da je prevezeni teret imao veu zapreminu od 2,6 ccm po toni, to je vidljivo iz brodskih prevoznih isprava (naloga ukrcaja, potvrde ukrcaja i teretnice) sainjenih na osnovu podataka dobijenih od samog naruioca prevoza - tuenog, odnosno njegovog peditera i neosporenih po tuenom. Prvostepeni sud odbija tubeni zahtjev sa obrazloenjem da vea zapremina nije utvrena slubenim mjerenjima po ovlatenoj organizaciji u luci ukrcaja (RO Jugoinspekt, Rijeka) te zbog ovako zauzetog stava, ne utvruje da li su tani navodi tuioca da su podaci o veoj zapremini vidljivi iz isprava koje su sainili tueni, odnosno njegov pediter. Odredba lana 7. ta d) ugovora od 29. aprila 1981. godine, razmatrana u okviru naela saradnje u obligacionim odnosima i savjesnosti i potenja (l. 7. i 12. Zakona o obligacionim odnosima) mora biti shvaena tako da je tuilac prevoznik duan da veu zapreminu prevezene robe od predviene ugovorom, dokazuje certifikatom ovlatene specijalizovane radne organizacije samo ako meu ugovornim strankama nije nesporno da je roba vee zapremine (dakle, ako to ne proizlazi iz isprava koje je sainio sam tueni ili njegov pediter). Staga je trebalo, eventualno i uz pomo vjetaka, utvrditi da li iz samih isprava koje je sainio tueni (ili njegav pediter) proizlazi da je tueni predao na prevoz robu vee zapremine od 2,6 ccm, po toni. (Vs BiH, P. 481/86, od 22. 4. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 21) 6. Ako su se lanovi porodine zajednice sporazumjeli da zajedniki sagrade stambenu zgradu, sa unaprijed utvrenim suvlasnikim udjelima, ne mogu pojedini od njih zahtijevati vei udio pozivom na znaajniji doprinos u izgradnji. Brani drugovi uesnika u zajednikoj gradnji, koji su za sporazum znali i s njim se preutno saglasili, mogu zahtijevati udio povodom zajednikog sticanja u braku samo unutar suvlasnikog dijela svog branog druga. (Vs BiH, Rev. 114/90, od 16. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 87) 7. Protivan je moralu i zato je nitav ugovor o kupoprodaji kad je kupac prilikom ugovaranja iskoristio teko stanje prodavca i naveo ga, da na prodaju pristane za cijenu koja je nesrazmjerno mala. (Vs BiH, G. 93/56. - Zbirka sudskih odluka knj. I. sv. 2 - 341) 8. Nije doputeno ugovaranje prava na jednostrani raskid ugovora u korist jedne od ugovornih stranaka, bez vremenskog ogranienja. Iz ugovora o prodaji nekretnina, pored ostalog, proizilazi da kupovna cijena iznosi 700.000 dinara, da je kupac prilikom zakljuenja ugovora isplatio vei dio kupovne cijene u iznosu od 500.000 dinara, uz obavezu da e ostatak cijene islatiti nakon sreenja zemljino knjinog stanja, da su kupljene nekretnine predate kupcu u posjed i da su u taki 5. ugovorile da se prodavateljica obavezuje da e kupcu vratiti dvostruki iznos cijene ukoliko ne bi sredila zemljino knjino stanje ili ukoliko bi raskinula ovaj ugovor. Poto je isplatila razliku kupovne cijene, uslovljene sreenjem zemljino knjinog stanja, odredba take 5. ugovora moga bi se shvatiti tako da pravo jednostranog raskida ugovora prodavcu pripada do sreenja zemljino knjinog stanja, dakle do momenta do koga je kupcu to pravo pripadalo. Ugovaranje jednostranog raskida ugovora bez vremenskog ogranienja u korist prodavca bilo bi suprotno moralu socijalistikog samoupravnog drutva i naelu ravnopravnosti uesnika u obligacionim odnosima (l. 10. 11. i 15. Zakona o obligacionim odnosima), a time i nitavo u smislu lana 105. istog zakona). (VS BiH Rev, 667/86 od 28.9.1987. godine) 9. Ako nije drukije ugovoreno, lanovi porodinog domainstva, osim branih drugova, stiu pravo svojine na stvarima pribavljenim zajednikim radom srazmjerno svom doprinosu. Vai pravilo graanskog prava prema kome lica koja ive u porodinoj zajednici, zajednikim radom stiu zajedniku imovinu, a njihovi udjeli se u sluaju spora utvruju prema njihovom doprinosu, ako nije drukije ugovoreno ili ako iz namjere uesnika (lanova porodinog domainstva) ne proizlazi neto drugo. Radi se o pravnim odnosima koji njihovi uesnici slobodno ureuju. (tu nema granice autonomiji volje) pa vai samo oboriva pretpostavka o zajednikom sticanju dok se ne dokae protivno. (Vs BiH, Rev. 552/91 od 27.11.1991. godine)

Ravnopravnost uesnika u obligacionom odnosu laan 11. Uesnici u obligacionom odnosu su ravnopravni.
____________________________

Napomena (RS): Naslov lana 11. i lan 11. izmijenjeni su odredbom lana ZIDZOO i glase: "Ravnopravnost strana

7 lan 11. Strane u obligacionom odnosu su ravnopravne."


_________________________

1. Nije doputeno ugovaranje prava na jednostrani raskid ugovora u korist jedne od ugovornih stranaka, bez vremenskog ogranienja. (Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 27) 2. Za utvrivanje postojanja zablude pri zakljuenju ugovora, potrebno je utvrditi da li je tuiteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva predmeta kao i u odnosu na okolnosti koje se po obiajima u prometu smatraju odlunim, jer u protivnom ne bi zakljuila takav ugovor. Presudom Opinskom suda I u Sarajevu broj P. 1111/96 od 4. 3. 1998. godine tuiteljica je odbijena sa tubenim zahtjevom, koji je bio upravljen na utvrivanje nitavosti zakljuenog ugovora o zamjeni nekretnina, zbog zablude kod kupca. Kantonalni sud u Sarajevu je svojom presudom broj G. 173/99 od 22. 4.1999. godine albu tuiteljice odbio, a prvostepenu presudu potvrdio. U postupku je bitno utvrditi da li je tuiteljica bila u bitnoj zabludi u odnosu na bitna svojstva predmeta, kao i u odnosu na okolnosti koje se u obiajima u prometu smatraju odlunim, jer u protivnom ne bi zakljuila takav ugovor. Naime, sama injenica da je u momentu zakljuenja ugovora o zamjeni bila zaposjednuta nekretnina, koju je u posjed trebala preuzeti tuiteljica, ne ini ovakav ugovor ruljivim iz razloga to je zaposjedanje nekretnina u ratnom i u poratnom periodu, naalost, od treih lica gotovo redovna pojava, a to tim prije to je tuiteljica znala da je ta nekretnina zaposjednuta od strane treeg lica. (Os I Sarajevo, P. 1111/96, od 4. 3. 1998 i Ks u Sarajevu, G. 173/99, od 22. 4. 1999. Bilten sp KsS 3/99, str. 17)

Naelo savjesnosti i potenja lan 12. U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa uesnici su duni da se pridravaju naela savjesnosti i potenja.
_______________________________

Napomena (RS): Odredbom lana 57. ZIDZOO, u lanu 12., lanu 15. stav 1., lanu 17. st. 1. i 2., lanu 18. st. 1. do 3., l. 19. i 20. i lanu 21. st. 1. i 2. rije: uesnici, u razliitom broju i padeu zamijenjene su rijeju: strane, u odgovaraju em broju i padeu. U lanu 12, lanu 17. stav 1, lanu 18. st. 1. i 2. i lanu 21. st. 1. i 2. gramatiki oblici pojedinih rijei mijenjaju se u skladu sa izmjenom iz stava 1. lana 57. ZIDZOO
_______________________________

1. Stranka koja priznaje da je njen postupak bio protivan naelu potenja i savjesnosti, ne moe se u odnosu prema drugim licima pozivati na to naelo. (Presuda Vrh. priv. suda Sl. 576/60) 2. Ukoliko je ugovorna kamata nerealna odnosno zelenaka, tada sudovi imaju ovlaenja da tako ugovorenu kamatu umjere i svedu na realne vrijednosti, koje odgovaraju naelu savjesnosti i potenja u zakljuenju obligacionih odnosa i naelu jednake vrijednosti uzajamnih davanja. (Vs S, broj Pzz. 29/00. Bilten 4/2000) 3. Kupac koji je znao ili je mogao znati da je uloio panju koja se oekuje od prosjenog ovjeka u pravnom prometu, da su kupljene nekretnine ranije prodate treem licu ne moe stei pravo vlasnitva uknjibom u zemljinu knjigu kao ni polaganjem isprave kod nadlenog suda tamo gdje su unitene zemljine knjige. (Vs BiH, Rev. 56/91, od 5. 7. 1991. Bilten Vs BiH 3/91 27) 4. Davanje ponude teleksom smatra se da je jednakog djelovanja kao, na primjer, davanje ponude na poslovnom papiru (memorandumu), to znai da ako su ispunjene pretpostavke iz uzance broj 21. Opih uzanci za promet robom, koja se nesumnjivo primjenjuje u smislu odredbi st. 2. l. 21. i st. 2. l. 1107. ZOO, takva izjava obvezuje ponuditelja. Isto se tako prosuuje i prihvaanje ponude teleksom. Ne moe se prihvatiti stav imatelja teleksa koji se temelji na sumnji da je izjavu teleksom dala osoba koja za to nije ovlatena, jer je na njemu dunost da organizira posao tako da u pogledu izjava datih teleksom druga strana ne bude ni u kakvoj sumnji. U suprotnom, tvrdnjom da je izjavu teleksom dala neovlatena osoba bio bi doveden u pitanje svaki tako sklopljen posao, a ako se ospori, to nije u skladu s naelom savjesnosti i potenja na kojem se obvezni odnosi moraju zasnivati. (Vps H, P. 1623/83, od 20. 3. 1984. Psp 25 - 179) 5. Banka - indosant - eskonter mjenice date kao sredstvo obezbjeenja plaanja, moe u regresnoj mjeninoj parnici uspjeno istai protiv bankarske organizacije - indosatara - reeskontera mjenice, prigovor da je prema njoj zlomisleno postupao u asu kada je eskontom pribavila mjenicu, da bi je tuiocu reeskontovala. (Vs BiH, P. 597/89, od 30. 8. 1990., isto P. 510/89 i P. 515/89, obje od 30. 8. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 87) 6. Nitav je ugovor o doivotnom izdravanju ako ga je davalac izdravanja zakljuio u namjeri da pribavi nesrazmjernu imovinsku korist oekujui skoru smrt primaoca izdravanja. Niestepeni sudovi propustili su da utvrde da li je ugovor nitav zbog povrede naela savjesnosti i potenja (l. 12. i 103. Zakona o obligacionim odnosima). Primalac izdravanja umro je sedam mjeseci nakon zakljuenja ugovore o doivotnom izdravanju u 78 godini ivota, a dugo je bolovao od ciroze jetre i eerne bolesti.

8 Nitav je ugovor ako je tueni s obzirom na konkretne okolnosti raunao sa skorom smru primaoca izdravanja da bi pribavio nesrazmjernu imovinsku korist. (Vs BiH, Rev. 285/89, od 21. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 114) 7. Komitent je obvezan platiti komisionaru sve trokove koji su bili potrebni za izvrenje naloga. Komisionar je obvezan postupiti po imperativnom nalogu komitenta. Time to je upozorio komitenta na poveane trokove, postupio je kao paljiv i dobar trgovac. (Vs RH, P. 2083/91, od 26. 5. 1992. Psp 53 - 211) 8. Jai je u pravu prvi kupac nekretnine nego drugi nesavjesni kupac koji je na temelju ugovora prenio na sebe pravo vlasnitva uknjibom u zemljinu knjigu. Majka prvotuenog je usmeno zakljuenim ugovorom sa tuiocem u septembru 1978. godine prodala ovome k. 923 vinograd, za cijenu od 9.000 dinara. Ugovor je realizovan tako to je kupac isplatio prodavcu kupovinu cijenu, a prodavac predao kupcu oznaenu parcelu u posjed. Nakon smrti prodavateljice njen sin je sa tuenim zakljuio usmeni ugovor o prodaji istih nekretnina i na osnovu tog ugovora izvren upis prava vlasnitva u zemljinoj knjizi. Niestepeni sudovi su ustanovili da je punovaan usmeni ugovor o prodaji zakljuen u septembru 1978. godine, u smislu lana 46. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78). Niestepeni sudovi su pravilno odluili da je bez pravnog dejstva u odnsou na tuioca pismeni ugovor o prodaji istih nekretnina zakljuen nakon smrti prodavateljice. ovo stoga, jer iz injeninih utvrenja niestepenih sudova proizilazi da su tueni zakljuujui taj ugovor bili nesavjesni (prvotueni je znao da je njegova majka predmetnu parcelu prodala tuiocu, a drugotueni je mogao znati za tu prodaju, jer je viao tuioca da kri i obrauje vinograd). S obzirom na to niestepeni sudovi zakljuuju da je ovaj drugi ugovor zakljuen protivno naelu savjesnosti i potenja (lan 12. Zakona o obligacionim odnosima) i da tuilac kao raniji kupacima jai pravno osnov u odnosu na tuenog kao kasnijeg kupca bez obziroa na to to je zakljuio pismeni ugovor i ishodio upis u zemljinoj knjizui. (Vs BiH, Rev. 224/88, od 16. 2. 1989. Bilten Vs BiH 2/89 24) 9. U sluaju da su istu nekretninu od njenog vlasnika kupila dva lica, svako za sebe, pravo vlasnitva stie onaj koji se prvi uknjii, osim ako se dokae da je bio nesavjestan kupac. Svi zahtjevi tuilaca o kojima je trebalo odluiti u ovoj parnici svode se na pitanje da li postoji pravnovaljan ugovor o prodaji spornih nekretnina zakljuen izmeu tuene kao prodavca i B.H. kao kupca, s obzirom na injenicu da postoji i drugi ugovor o kupoprodaji istih neknretnina koji je zakljuen sa drugim kupcem, u pismenoj formi, na osnovu koga je izvren upis prava vlasnitva u zemljinoj knjizi. Ugovor o kupoprodaji se zakljuuje radi sticanja prava vlasnitva na stvari koja je predmet kupoprodaje. Ako istu nekretninu od vlasnika kupe dva lica, svako za sebe, pravo vlasnitva stie onaj kupac koji se uknjii u zemljinu knjigu kao vlasnik. Pravo vlasnitva steeno na ovaj nain moe biti sa uspjehom osporeno od strane drugog kupca samo u sluaju da je kupac ije je pravo vlasnitva upisano u zemljinoj knjizi, bio nesavjestan, a to e biti ako je znao ili mogao znati da je drugi kupac prije njega zakljuio valjan ugovor o kupoprodaji. (Vs BiH, Rev. 518/88, od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 31) 10. Ugovorna klauzula koja bi prodavcu davala pravo da povea ugovorene obaveze kupca (da mu plati vee cijene od ugovorenih) na osnovu jednostrane i formalne potvrde treeg lica iju materijalnu ispravnost kupac ne bi mogao osporavati, protivna je naelu potenja i savjesnosti. (Rjeenje Vrh. priv. suda, Sl 550/62) 11. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz l. 13., te poseban prilog uz l. 103. i 104. ZOO.

Zabrana zloupotrebe prava lan 13. (1) Zabranjeno je vrenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato. (2) Isto tako, zabranjeno je vrenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono ustanovljeno samoupravnim sporazumom..
______________________________

Napomena (FBiH): lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine stav 2.ovog lana stavljen je van snage. lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list RBiH, broj 13/93), brisan je lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe stava 2. ovog lana. Ovo je sada vaei tekst lana 13. ZOO. Napomena (RS): Odredbom lana 7. ZIDZOO brisan je stav 2. lana 13. ZOO, tako da u RS sada vai samo odredba stava 1. ovog lana.
________________________________

1. Kad je vie osoba sklopilo zasebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasnitva na istoj nekretnini, o jaem pravu sud odluuje primjenom naela morala, savjesti i potenja i naela zabrane zloupotrebe prava. (Zakljuak bivih vrhovnih sudova od 28. i 29. 5. 1986) 2. Stanar je obvezan omoguiti davatelju stana da u stan dovodi potencijalne kupce stana radi razgledavanja, pri emu je davalac stana ogranien jedino zabranom ikanoznog postupanja. (Vs H, Rev. 2357/88, od 13. 4. 1989. Psp 44 - 129)

9 3. Za tumaenje pojma zloupotrebe prava, vidjeti druga osnovna naela obligacionog prava: l. 6, 9, 12 i 14., a za tumaenje ugovora vidjeti l. 99. ZOO.

Zabrana stvaranja i iskoritavanja monopolskog poloaja lan 14. U zasnivanju obligacionih odnosa uesnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskoritava monopolski poloaj na jedinstvenom tritu, kojim se stiu materijalna ili druga preimustva koja se ne zasnivaju na radu ili stvaraju neravnopravni odnosi u poslovanju ili naruavaju druge osnove (samoupravnih) drutveno-ekonomskih odnosa.
____________________________

* Vidjeti: lan 143. nitavost nekih odredbi optih uslova. 1. Napomena (FBiH): lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine lan 14. ZOO stavljen je van snage. lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list RBiH, broj 13/93), brisan je lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog lana. Ovo je sada vaei tekst lana 14. ZOO. 2. Napomena (RS): Na osnovu lana 8. ZIDZOO izmijenjen je lan 14. ZOO i glasi: lan 14. U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga stvara ili iskoriava monopolski poloaj na tritu.

Naelo jednake vrijednosti davanja lan 15. (1) U zasnivanju dvostranih ugovora uesnici polaze od naela jednake vrijednosti uzajamnih davanja. (2) Zakonom se odreuje u kojim sluajevima naruavanje toga naela povlai pravne posljedice.
_______________________________

1. U naknadu tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovinom radi pokria uraunava se zatezna kamata na iznos unaprijed plaene cijene, za period od uplate do vraanja. (Vs BiH, P. 24/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 50) 2. Dispozitivnost norme o ugovornoj kamati moe se protezati samo dok ne doe u sukob sa osnovnim naelom graanskog prava jednake vrijednosti uzajamnih davanja. Prvostepenom presudom obavezan je tuilac - protivtueni da tuenom protivtuiocu isplati iznos od XY dinara sa zakonskom zateznom kamatom poev od 25. marta 1996. godine, pa do isplate. Ovakvu odluku prvostepeni sud je donio sa obrazloenjem da je u toku postupka utvreno da su tuilac - protivtueni i tueni - protivtuilac zakljuili ugovor o namjenskom depozitu dana 26.9.1995. godine od XY dinara sa kamatom od 0,6% dnevno i rokom vraanja 6.10.1995. godine, da su aneksom 1. i 2. Ugovora izmijenili samo rok vraanja deponovanog novanog iznosa, dok su svi ostali bitni elementi ugovora ostali nepromijenjeni. Tuilac - protivtueni isplatio je tuenom protivtuiocu zakljuno sa 25.3.1996. godine ukupno XY dinara. Obaveza tuioca - protivtuenog prema tuenom - protivtuiocu iznosi XY dinara. Po nalaenju vieg suda prvostepena presuda donijeta je uz pogrenu primjenu materijalnog prava i nepotpuno utvreno injenino stanje, pa je istu valjalo ukinuti. Prvostepeni sud je u dokaznom postupku pravilno i potpuno utvrdio da su tuilac-protivtueni i tueni - protivtuilac zakljuili ugovor o namjenskom oroenom depozitu dana 26.9.1995. godine po kome se deponent - ovdje tueni protivtuilac obavezao da kod banke - ovdje tuioca - protivtuenog poloi, a banka primi novani iznos od XY dinara, ugovoren je rok vraanja novanih sredstava, sa kamatnom stopom od 0,6% dnevno, a uz osnovni ugovor zakljueni su prvi i drugi aneks ugovora kojima su izmijenjeni rokovi vraanja novanih sredstava (l. 1035., 1038. taka 1. i 1042. ZOO). Prema tome ugovor o oroenom namjenskom depozitu predstavlja pasivni bankarski posao iz djelatnosti banke, po kojima je banka dunik, prema svojim deponentima, zakljuuje ih u cilju mobilizacije i koncentracije slobodnih novanih sredstava ime obezbjeuje potencijal za obavljanje aktivnih bankarskih poslova. Pravno stanovite prvostepenog suda u konkretnom sluaju ne moe se prihvatiti. Naime, tano je da su stranke ugovorom o namjenskom oroenom depozitu ugovorile visinu kamate na iznos deponovanih sredstava od 0,6% dnevno (lan 1042. ZOO), ali dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati moe se

10 protezati samo dok ne doe u sukob sa osnovnim naelom graanskog prava jednake vrijednosti uzajamnih davanja iz odredbe lana 15. Zakona o obligacionim odnosima, a o emu sud vodi rauna po slubenoj dunosti. U tom smislu prvostepeni sud je bio duan da ispita da li ugovorna kamata od 0,6% dnevno odnosno 18% mjeseno, a za period za koji je obraunata predstavlja realnu i uobiajenu kamatu za takvu vrstu posla, jer samo takvoj kamatnoj stopi moe pruiti sudsku zatitu. (Rjeenje Vieg trgovinskog suda u Beogradu, P. broj 5408/01 od 21.2.2002. godine) 3. Promjena okolnosti u smislu l. 354. st. 1. ZOO ne daje pravo ugovornoj strani na raskid ugovora, ve bi u tom sluaju njezina obveza prestala. Ugovaranjem te klauzule ugovorne strane upravo su predvidjele promjenu okolnosti koje su u trenutku zakljuenja ugovora bile izvjesne, pa su oito tu klauzulu primijenile kako zbog pada vrijednosti domae valute ne bi dolo do oteenja vjerovnika i kako ne bi dolo do povrede naela jednake vrijednosti davanja (l. 15. ZOO). (Vs RH, Rev. 555/94, od 6. 12. 1995. Izbor odluka 1/1996 - 69) 4. Ne postoji nesrazmjera ugovorenih davanja u pogledu visine ugovorene kamate na bankarski kredit, kada je visina odreena prosjenom visinom kamatnih stopa na tritu novca. Kod nedozvoljenih kretanja kamatnih stopa, s pozivom na naelo jednakih davanja, sud bi mogao umjeriti stopu ugovorene kamatu u smislu lana 15. ZOO, s tim to je eventualna zloupotreba propisivanja zelenakih kamata sankcionisana i odredbom lana 141. ZOO. (Vs S, broj Prev. 256/97. Bilten 4/1997) 5. Odredbom lana 399. stav 2. ZOO propisano je da u pogledu najvie ugovorene kamatne stope izmeu pravnih lica primjenjuju se odredbe posebnog zakona. Meutim, bez obzira to poseban zakon u smislu navedene zakonske odredbe nije donijet, dispozitivnost norme o ugovorenoj kamati moe se protezati samo dotle dok ne doe u sukob sa osnovnim naelima graanskog prava jednake vrijednosti davanja iz odredbe lana 15. ZOO. (Odluka Saveznog suda, Pzs. 4/99. Bilten 2/1999) 6. Ugovor o doivotnom izdravanju ima element aleatornosti, jer obaveza izdravanja traje do smrti primaoca izdravanja, a smrt je, po pravilu, vremenski neizvjesna, pa se ne moe primjenjivati pravilo jednake vrijednosti davanja. (Vs BiH, Rev. 557/86, od 14. 5. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 68) 7. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnosti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja, te naelom jednake vrednosti davanja iz lan 12. i lan 15. ZOO, sud je duan saglasno odredbi lan 141. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi lan 399. ZOO. (Ss, Gzs - 18/99, od 24. 6. 1999. godine) 8. Dunik koji djelimino izvri ugovornu obavezu u uslovima visoke inflacije, ne moe traiti raskid itavog ugovora zbog promijenjenih okolnosti, ali ni povjerilac ne moe traiti izvrenje ostatka obaveze ako prethodno ne valorizuje dio cijene koji ne odgovara izvrenom dijelu obaveze. (VsS, broj Rev. 1452/96 od 23. 4. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 9. Ponuda profaktura za zakljuenje ugovora u privredi u uslovima naglaenih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu plaanja u roku odmah i kada u njoj nije oznaeno do kada obavezuje ponudioca. (Vs RCG, P. 69/96, od 1. 4. 1997. Bilten Vs RCG 1997 33) 10. Prinudno poravnanje izmeu dunika poravnanja i njegovih povjerilaca, ne iskljuuje mogunost da povjerilac potrauje od dunika poravnanja valorizaciju po naelu jednake vrijednosti iz lana 15. ZOO i naknadu tete u smislu odredbe lana 278. stav 2. ZOO pod odreenim uslovima. (Vs S, broj Prev. 202/96. Bilten 4/1996).

Zabrana prouzrokovanja tete lan 16. Svako je duan da se uzdri od postupka kojim se moe drugom prouzrokovati teta. Dunosti ispunjavanja obaveza lan 17. (1) Uesnici u obligacionom odnosu duni su da izvre svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. (2) Obaveza se moe ugasiti samo saglasnou volja uesnika u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona.
_____________________________

1. Etani vlasnici stambene zgrade u svojini mogu sporazumno prikljuiti dio zajednike prostorije: hodnika, podruma, tavana itd. posebnom dijelu zgrade, a taj sporazum obavezuje i njihove pravne sljednike. Izmeu tuioca i njegovog sina postignut je valjan sporazum o prepravci, i daljem koritenju zajednikih dijelova zgrade u skladu sa odredbama l. 13. Zakona o svojini na dijelovima zgrade, po kome je sporna povrina izgubila prvobitnu namjenu zajednikih prostorija, te postala dio stana tuenog, kao posebnog dijela zgrade. Takav sporazum bi, prema izriitoj odredbi l. 15. st. 4. istog zakona, vezao i sve kasnije sticaoce prava vlasnitva na pojedinim stanovima, pri emu se posebno naglaava i to da je samog tuioca, kao ugovornu stranku prodavca,

11 vezivala i odredba l. 17. Zakona o obligacionim odnosima u odnosu na raspolaganje sa pravima koja je ugovorom prenio na tuenog. (Vs BiH, Rev. 693/86, od 13. 8. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 14) 2. Sud e udovoljiti zahtjevu za isplatu deviznoga tednog uloga ako u vrijeme zatraene isplate, kao i u vrijeme donoenja presude prvog stupnja, nisu bila propisana ogranienja prava deponenta na isplatu uloga. "Niestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su udovoljili zahtjevu tuitelja i obvezali tuenika (banka) da tuitelju isplati njegov tedni ulog od .. CHF poloen na deviznoj tednoj knjiici. Razlog zbog kojega tuenik nije udovoljio traenju tuitelja jest taj to tuenik (kako je tijekom postupka opravdavao svoje postupanje, a sada istie isti razlog u reviziji) nije bio u mogunosti da isplati zatraeni iznos deviza jer, kao i druge poslovne banke u zemlji, ne raspolae gotovinom, smatrajui da je to objektivan razlog odnosno okolnost na koju tuenik ne moe utjecati. Proizlazi, dakle, da je tuitelj u skladu s odredbom lanka 1043. Zakona o obveznim odnosima, koji je na temelju odredbe lanka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO), poloio devizni ulog na tednju kod tuene, tj. banke koja na temelju odredbe lanka 20. stavak 1. Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama ("Slubeni list SFRJ", broj 10/89) prima tedne uloge i depozit graana i graanskih pravnih osoba u dinarima i stranoj valuti. Budui da se u ovom sluaju radi o ulogu na tednju po vienju, tuitelj je, polazei pri tom od propisa mjerodavnih u vrijeme donoenja prvostupanjske presude, bio ovlaten povu- i svoja poloena devizna sredstva. Tuena, koja je na temelju odredbe lanka 57. Zakon o bankama i drugim financijskim organizacijama duna odravati likvidnost poslovanja i vlastitu solventnost, stim da su propisane i sankcije ako tako ne postupi (lanak 78. stavak 1. toka 2. istog propisa), i po ocjeni ovog revizijskog suda bila je duna izvriti svoju ugovornu obvezu (lanak 17. ZOO), posebno zbog toga jer u vrijeme kada je tuitelj zatraio da mu tuena isplati poloeni devizni tedni ulog s njegove tedne knjiice, kao i u vrijeme donoenja prvostupanjske presude, nisu postojala ogranienja u pogledu mogunosti podizanja deviznih tednih uloga. Kako u vrijeme mjerodavno za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava nije postojao propis koji bi intervencijom u obvezno pravni odnos stranaka ograniavao pravo deponenta da podie sa svog tednog uloga devizna sredstva, a za odravanje likvidnosti bila je odgovorna upravo tuena, niestupanjski sudovi su pravilno i zakonito odlu-ili kada je obvezana tuena da tuitelju isplati s njegovoga tednog uloga iznos od . CHF poloen na deviznu tednu knjiicu tuitelja." (Vs RH, Rev. 2420/91, od 22. 1. 1992.. Izbor odluka 1994 89/140) 3. Zaposlenik je ovlaten traiti ispunjenje ugovora o svom prelasku na rad u drugu pravnu osobu to su ga zakljuile meusobno dvije pravne osobe uz njegovu suglasnost. (Vs RH, Rev. 2974/92, od 1. 7. 1993. Izbor odluka 2/1995 118) 4. Prema Optim uslovima za isporuku elektrine energije koji su sastavni dio ugovora zakljuenog izmeu potroaa elektroprivredne organizacije, potroa investitor koji je uloio sredstva u izgradnju nove linije moe traiti obeteenje u trajanju od tri godine od dana predaje u osnovna sredstva isporuiocu, a obaveza obeteenja koja tereti novog potroaa ureuje se pismenim ugovorom. (Vs BiH, Rev. 151/87, od 17. 12. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 65) 5. Prodavac automobila duan je vratiti dio cijene koje je naplatio od kupca, uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom krivnjom ve pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku isporuke cijena nije bila mijenjana). (Vs BiH, Gvl. 25/84, od 4. 10. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 2) 6. Banka ne odgovara za tetu zbog pravne nemogunosti ispunjenja ugovora o depozitu u pogledu kamata, koja je nastupila nakon zakljuenja ugovora stupanjem na snagu prinudnih odredaba o plaanju kamata. Prema utvrenjima niestupanjskih sudova proizlazi da su stranke zakljuile dana 28. sijenja 1982. g. ugovor o namjensko oroenom depozitu deviznih sredstava (. DEM) na rok od 10 godina s kamatnom stopom od 10% godinje, koje se obraunavaju u devizama na dan 31. prosinca i pripisuju depozitu, a isplauju pri podizanju depozita. Takoer nije meu strankama sporno da u razdoblju od 1. sijenja 1984. g. do 31.prosinca 1988. g. kamata nije pripisivana depozitu ve je obraun kamata za to razdoblje vren u dinarskoj protuvrijednosti deviza i poloen na posebni raun. Tuitelj u ovom postupku potrauje tetu koja mu je nastala nepridravanjem odredaba zakljuenog ugovora o obraunu kamata na oroeni depozit, a za sporno razdoblje. Prvostupanjski sud prihvaajui tubeni zahtjev tuitelja pozivom na l. 17.i 18. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, prihvaa tubeni zahtjev smatrajui da je banka bila duna pridravati se odredaba zakljuenog ugovora. S pravom drugostupanjski sud nije prihvatio pravnu ocjenu depozitnog odnosa stranaka navedenog u presudi suda prvog stupnja.

Ponaanje u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava lan 18. (1) Uesnik u obligacionom odnosu duan je da u izvravanju svoje obaveze postupa sa panjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajuoj vrsti obligacionih odnosa (panja dobrog privrednika, odnosno panja dobrog domaina).

12

(2) Uesnik u obligacionom odnosu duan je da u izvravanju obaveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s poveanom panjim, prema pravilima struke i obiajima (panja dobrog strunjaka). (3) Uesnik u obligacionom odnosu duan je da se u ostvarivanju svog prava uzdri od postupka kojim bi se otealo izvrenje obaveze drugog uesnika.
_________________________________

* Panja je veoma bitno pitanje za pravni promet i obligacione odnose uopte i ZOO joj daje izuzetno velik znaaj vidjeti za panju dobrog privrednika, panju dobrog domaina i panju dobrog strunjaka odredbe ZOO 61, 170, 222, 445, 520, 581, 662, 683, 714, 723, 751, 776, 797, 818, 825, 826, 832, 868, 975,1049 i konsultovati index pojmova na kraju samog ZOO. * O obinoj nepanji (culpa levis) se radi kad tetnik nije postupao ka naroito paljiv ovjek (dobar domain, dobar privrednik, dobar strunjak) Vrhovni sud Hrvatske, Gzz110/84. Grubi nehat, odnosno gruba nepanja je proputanje naroite panje koju bi u svom postupanju upotrijebio svaki prosjean ovjek , odnosno za konkretni sluaj svaki prosjean dizaliar ... (strugar, gloda, mainbravar, bravar, zavariva ...). 1. U sluaju kada je ugovorena cijena na dan isporuke kupljenog automobila, prodavac moe traiti samo onu cijenu koja je vaila u vrijeme kada je po redosljedu trebao isporuiti vozilo, a ne po kasnijim cijenama iz vremena kada je vozilo stvarno isporueno. Na osnovu nespornih navoda stranaka i rezultata provedenih dokaza u postupku pred niestepenim sudovima su utvrene injenice: da su tuitelj i tueni zakljuili usmeni ugovor o prodaji dva automobila po cijeni od 675.086 dinara za svaki, da se tueni kao prodavac obavezao izvriti isporuku vozila u drugom kvartalu 1984. godine i da je tuilac kao kupac platio ugovorenu cijenu 9. i 10. februara 1984. godine. Nadalje je utvreno da je tueni 3. maja 1984. godine, te 7. juna iste godine, poveao cijene vozilima koja su predmet prodaje i od tuioca je zatraio razliku u cijeni kao uslov odravanja na snazi zakljuenog ugovora. Poto je tuilac nedvosmislenim oitovanjem stavio do znanja tuenom da nee platiti razliku u cijeni, tueni je vratio tuiocu iznose koje je on uplatio na ime kupovne cijene i time se faktiki deklarisao da jednostrano raskida zakljueni ugovor. Kada bi se kod presuenja nastalog spora uzela u obzir samo naprijed izloena injenina utvrenja, moglo bi se prihvatiti pravilnim stanovite tuenog da je do poveanja cijena vozila dolo iz objektivnih razloga prije isteka roka u kome je tueni bio obavezan da tuiocu isporui kupljene automobile, pa bi tueni imao pravo zahtijevati od tuioca razliku u cijeni. Odbijanje tuioca da plati razliku u cijeni, u ovakvoj situaciji, davalo bi pravo tuenom da u smislu lana 128. Zakona o obligacionim odnosima, raskine ugovor. Meutim, u postupku pred niestepenim sudovima je, pored naprijed izloenih, utvrena i injenica da je tueni, kao organizacija koja se bavi prodajom automobila, u tom svojstvu primio porudbine ( zakljuio ugovore o prodaji ) od veeg broja kupaca, da je odreenom broju tih, po nepisanom pravilu, privilegovanih kupaca ( koji su plaanje kupovne cijene izvrili u deviznim sredstvima), isporuio automobile prije poskupljenja, iako su oni izvrili uplate poslije tuioca, a tako isto je postupio kod prodaje jo tri automobila, iji kupci nisu imali taj status ( koji su plaanje cijene izvrili dinarskim sredstvima). Da se tuilac, makar samo u odnosu na neprivilegovane kupce, kod isporuke vozila pridravao redosljeda izvrenih uplata, utvreno je da bi tuiocu bila isporuena vozila prije nego to je dolo do poveanja cijene. Ispunjenje obaveze prodavca o isporuci robe ovakve vrste kupcima po redosljedu uplata je uobiajena praksa u poslovanju organizacija udruenog rada. Nepridravanje takvih poslovnih obiaja predstavlja krenje naela savjesnosti i potenja izraenog u lanu 12. Zakona o obligacionim odnosima, kao i naela o dunosti uesnika u obligacionim odnosima da u izvrenju svojih obaveza postupaju sa panjom dobrog privrednika izraenog u lanu 18. stav 3. navedenog zakona. Polazei od izloenog,, tueni nije imao pravo da jednostrano raskine ugovor o prodaji automobila, pa je s obzirom na to pravilna odluka prvostepenog suda kojom je tueni obavezan da tuiocu, u svrhu ispunjenja ugovora o prodaji, preda dva automobila ije su poblie oznake date u izreci prvostepene presude. Okolnosti da stranke nisu unaprijed ugovorile konanu cijenu vozila, te da nije ugovorena isporuka vozila po redosljedu izvrenih uplata i da takva obaveza nije predviena ni zakonom, ne mogu se, sa stanovita primjene materijalnog prava, uzeti kao razlog zbog kojeg bi se tuenom u konkretnom sluaju priznalo pravo na jednostrano raskidanje ugovora. ( Vrhovni sud BiH, broj Rev. 353/87 od 14.7. 1988) 2. Iako je nadleni organ imao pravo da srui zgradu koja je sagraena bez graevinske dozvole, nije ovlaten da pri tome postupa bezobzirno, ve pri ruenju treba da postupa tako kako bi teta bila to manja, jer u protivnom e odgovarati za tetu. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/2001., str. 23) 3. Krajnje je nepaljivo postupao vlasnik stroja - utovarivaa kad je prilikom istovara ute uao s utovarivaem tekim 12 tona u prizemnu prostoriju i propao u podrum, a da prethodno nije provjerio sigurnost poda prizemlja. "Dana 23. lipnja 1986.g. dolo je do nesree kada je tuitelj, vlasnik stroja - utovarivaa CAT 941, zajedno sa strojem propao kroz "deku" prizemlja u podrumske prostorije. Ovaj tetni dogaaj zbio se na gradilitu u Z. Predmet spora ovog parninog postupka je zahtjev tuitelja za naknadu tete koju je pretrpio u opisanoj nesrei. Nije sporno u ovoj fazi

13 postupka da je tuitelj izvoa - kooperant zadruge "Z. 77" (ugovor o kooperaciji za izvoenje radova "U Z. 1986.g."), koja je s tuenikom u ovoj parnici sklopila ugovor (11. VI. 1986.g.) prema kojem je tuena koristila usluge zadruge kao izvoaa pojedinih radova na gradilitu u Z. Nije sporno da je dana 23.VI. 1986.g. sam tuitelj upravljao svojim strojem - utovarivaem, da je nakon odreivanja radnog zadatka "da izvri istovarivanje ute" uao utovarivaem u prizemnu prostoriju, da je za vrijeme rada pod prizemlja prostorije poeo pucati, zbog ega je tuitelj zajedno sa strojem propao u podrum. Sudovi smatraju da na strani tuenika ne postoji osnova odgovornosti za tetu koju trpi tuitelj padom s prizemlja u podrum svojim strojem. Stoga odbijaju zahtjev tuitelja. Ovaj revizijski sud smatra da su sudovi valjano primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuitelja. Na ugovor o kooperaciji za izvedbu radova primjenjuju se opa naela Zakona o obveznim odnosima. Ugovor o izvedbi radova mora se izvravati u skladu s opim naelima ZOO. Prema nainu i odredbi iz l. 18. st. 2. tog Zakona, sudionik u obveznom odnosu duan je u izvravanju obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s poveanom panjom, prema pravilima struke i obiajima. Takvu panju navedeni propis definira kao panju dobrog strunjaka. Upravo zbog toga od tuitelja se kao vlasnika stroja utovarivaa kojim je upravljao na "istovaru ute" u uvjetima kada je tu utu trebalo iznijeti iz sporne prostorije, oekuje da poduzme odreene mjere sigurnosti. To znai da je tuitelj u danim uvjetima trebao provjeriti sigurnost, a s obzirom na konstrukciju poda prizemlja, nesmetanog ulaska tekog utovarivaa od 12 tona u samo prizemlje. Proputanje tuitelja da to uini krajnja je nepanja za koju on, kao vlasnik i profesionalna osoba koja upravlja strojem, odgovara. U takvom sluaju tuitelj se ne moe s uspjehom pozivati na propust radnika tuenika i pod uvjetom osnovanosti njegove tvrdnje, iako sud utvruje suprotno, koji da ga je trebao "upozoriti na mogunost poputanja deke prizemlja". Stoga svu tetu koju tuitelj propadanjem u podrum zajedno sa strojem trpi, posljedice su proputanja da postupi panjom dobrog strunjaka, kako to nalau opa naela ZOO, prilikom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti. Iz tog razloga nema utemeljenja u zahtjevu tuitelja da za, na ovaj nain, pretrpljenu tetu odgovara tuena "Industrogradnja" s.p.o. iz Z." (Vs RH, Rev. 570/93, od 3. 2. 1994. - Izbor odluka 1/1996 17/59) 4. Da bi se utvrdila odgovornost zanatlije da naknadi tetu nastalu zbog nestrunog izvrenja zanatske usluge, potrebno je da se prethodno ispita i utvrdi ta sve dotini zanatlija u vrenju svog poziva treba da preduzme radi pravilnog izvrenja posla, te da li pod normalnim okolnostima moe doi do nastanka tete kao to se konkretno dogodilo. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/2001., str. 28) 5. Kada proizvoa proizvodi robu za trite, to podrazumjeva da stupa u obligacione odnose, njegova odgovornost je pojaana jer se mora ponaati sa panjom dobrog domaina. Poveana odgovornost proizvoaa proizilazi iz l. 18. ZOO, a njegova odgovornost se cijeni po odredbi l. 158. ZOO. (Vs S, broj Prev. 368/96. - Bilten 1/1998) 6. Kod podijeljene odgovornosti za tetu prouzrokovanu radnjom strunog i nestrunog lica, po stroijim kriterijima se mjeri propust prvoga od propusta drugog. (Vs BiH, Rev. 498/90, od 27. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 58) 7. Ne moe se odbiti tubeni zahtjev kupca da mu tueni (prodavac) preda drugu stvar, iako je propustio da ga u zakonskom roku obavijesti o nedostatku kupljene stvari, ukoliko je prodavac znao za nedostatak ili mu nije mogao ostati nepoznat, da je postupao s panjom koja se oekuje od dobrog privrednika u pravnom prometu. (Vs BiH, Rev. 482/90, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 44) 8. Nije iskljuena odgovornost izvoaa molerskih radova za tetu vlasniku lustera, koji su njegovi radnici u toku molovanja stana skinuli sa plafona i usljed nepanje razbili na podu, i u sluaju ako bi se utvrdilo da imalac stana nije postupao s panjom koja se oekuje u takvim okolnostima od ovjeka prosjenih sposobnosti, ve bi to bio razlog samo za smanjenje naknade tete. (Vs BiH, Gvl. 31/87, od 22. 7. 1987. Bilten Vs BiH 4/87 39) 9. Komisionar ne snosi teajnu razliku nastalu zbog devalvacije domae valute, osim ako je do te razlike dolo zbog propusta komisionara da postupa po nalozima komitenta panjom dobrog privrednika po l. 18. ZOO. (Vps H. P. 1943/81, od 16. 3. 1982. Psp 22 - 165)

Rjeavanje sporova na miran nain lan 19. Uesnici u obligacionim odnosima nastojat e da sporove rjeavaju usaglaavanjem, posredovanjem ili na drugi miran nain. Dispozitivni karakter odredaba zakona lan 20. Uesnici mogu svoj obligacioni odnos urediti drukije nego to je ovim zakonom odreeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizilazi to drugo.
______________________________

* Vidjeti: poravnanje, l. 1089 do 1098. ZOO.

14 1. Punovana je klauzula ugovora o tednji o promjenljivoj kamatnoj stopi. (Vs BiH, Gal. 16/91, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 52. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 1045. ZOO) 2. Stranke mogu ugovoriti pravo na raskid ugovora plaanjem odustanice i nakon to su poele ispunjavati svoje obaveze iz ugovora ili primati ispunjenje druge strane, uprkos odredbi lana 82. stav 5. ZOO, jer se radi o ispozitivnoj, a ne prinudnoj normi. (Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 28) 3. U skladu sa naelom autonomije volje stranke mogu ugovoriti da e prodavac, u sluaju da ne preda prodani stan kupcu u roku, naknaditi ovome protuvrijednost odgovarajueg stana po mjesnim trinim cijenama u vrijeme kada je stan po ugovoru trebao predati. U razlozima drugostepene presude naglaava se da su u konkretnom sluaju ugovorne stranke lanom 5. ugovora, saglasno pravilima imovinskog prava, koja su sada izraena u odredbi lana 265. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, ugovorile da prodavac kupcu naknadi tetu za sluaj neispunjenja ugovorne obaveze predaje stana, s tim da se visina ove tete po sporazumu stranaka utvruje prema trinoj cijeni novih stanova u Sarajevu prema vremenu nastanka novane obaveze na naknadu tete. Obaveza je nastala po isteku tri godine od potpisivanja ugovora, jer u tom roku tueni nije predao stan, a visina ove obaveze ne moe se mijenjati zbog promjene cijene stana nakon dospijea novane obaveze, iz razloga to je po isteku roka od tri godine od zakljuenja ugovora tueni dugovao samo ugovorenu novanu naknadu koja je u momentu nastanka bila odrediva, a po naelu monetarnog nominalizma (lan 394. Zakona o obligacionim odnosima), kada obaveza ima za predmet svotu novca, dunik je obavezan da isplati onaj broj novanih jedinica na koje ta obaveza glasi, izuzev ako zakon nije drukije odredio. Prema tome, u konkretnom sluaju je u pitanju ugovorena visina naknade tete (tj. trina vrijednost novog stana u momentu nastanka novane obaveze na naknadu tete ), pa je zato pravilan stav izraen u drugostepenoj presudi da tuiocu ne pripada pravo na obeteenje saglasno odredbama lana 262. stav 4., 266. i 269. u vezi sa lanom 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kao to tuilac zahtijeva. Nije osnovan revizijski prigovor da je prilikom donoenja prvostepene i drugostepene presude uslijedila pogrena primjena materijalnog prava, koju revident vidi u tome to su povrijeena pravila o utvrivanju visine naknade tete predviena odredbama lana 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ( tj. pravilo da se visina naknade tete odreuje prema cijenama u vrijeme donoenja sudske odluke, izuzev sluaja kada zakon odreuje to drugo), a to po njegovom miljenju znai i povredu naela ekvivalencije ( lan 15. citiranog zakona ). Naime, odredbom lana 20. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da uesnici mogu svoj obligacioni odnos urediti drukije nego to je ovim zakonom odreeno, ako iz pojedine odredbe zakona, ili iz njenog smisla ne proizlazi ta drugo. Kako odredbama lana 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ne predstavlja kogentnu normu, to su stranke bile ovlatene da ugovorom drugaije reguliu visinu naknade tete. Zato, kada su stranke ugovorom o prodaji stana utvrdile da e prodavac, ukoliko u ugovorenom roku ne preda kupcu stan, biti duan da naknadi tetu u visini trine vrijednosti novog stana iste povrine prema cijenama u vrijeme kada je stan trebao predati, kupac ne moe zahtijevati naknadu po cijenama novog stana u vrijeme presuenja. ( Vrhovni sud BiH, broj Rev. 384/87 od 21.4. 1988).

Primjena dobrih poslovnih obiaja lan 21. (1) Uesnici u obligacionim odnosima duni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim obiajima. ... (2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su uesnici u obligacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.
__________________-_______

* Uzanse dobri poslovni obiaji, poslovni obiaji ili kodifikovani obiaji u poslovanju privrednih i drugih pravnih i fizikih lica, zauzimaju znaajno mjesto u samom ZOO, vidjeti odredbe 32, 33, 34, 39, 44, 143, 358, 398, 459, 464, 516, 519, 534, 567, 579, 583, 597, 623, 651, 658, 732, 761, 806, 822, 827, 836, 837, 852, 855, 856, 863, 871, 882, 894, 895, 1107 i konsultovati index pojmova na kraju. * Primjena obiaja lan 1107. (1) Odredbe optih ili posebnih uzansi kojim se utvruje pretpostavka da su ugovorne strane pristale na primjenu uzansi, ukoliko ih nisu ugovorom iskljuile, nee se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona.(2) Opte uzanse za promet robom (Sl.list FNRJ br. 15/54) nee se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njime regulisana. (3) Ako su opte ili posebne uzanse ili drugi trgovinski poslovni obiaji suprotni dispozitivnim normama ovog zakona, primjenjivat e se odredbe ovog zakona, osim ako su strane izriito ugovorile primjenu uzansi, odnosno drugih trgovinskih poslovnih obiaja. * Obiaji - l. 32, 33, 34, 39, 44, 143, 358, 398, 459, 464, 516, 519, 534, 567, 579, 583, 597, 623, 651, 658, 732, 761, 806, 822, 827, 936, 837, 852, 855, 856, 863, 871, 882, 894, 895 i 1107.

15 1. U odnosima izmeu stranaka iz ugovora u privredi primjenjuju se opte uzanse za pormet robom broj 115-134, u pogledu utvrivanja koliine robe prilikom isporuke i prigovora na koliinu, ako stranke nisu drukije ugovorile. Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih odredaba o utvrivanju koliine robe prilikom isporuke i prigovorimana koliinu, ali je ova materija obuhvaena Optim uzansama za promet robom (Slubeni list FNRJ, broj broj 15/54), od broja 115. Do 134. U smislu Opte uzanse za promet robom broj 130, kad se koliina utvruje u prisustvu obje stranke(kao u konretnom sluaju, jer je izvrena predaja stvari vozaru, koga je angaovao tuilac, lan 472. Zakona o obligacionim odnosima), prigovor je morao biti stavljen odmah, a u svakom sluaju ukratkom roku od dana prijema robe. Opte uzanse za promet robom se primjenjuju i nakon stupanja na snagu Zakona o obligacionim odnosima, ako su strenke ugovorile njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizlazi da su njihovu primjenu htjele (lan 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima). U sudskoj praksi u privrednim sporovima zauzet je stav da se uzanse kao kodificirani poslovni obiaji primjenjuju na odnose iz ugovora o privredi i u pitanjima koja ugovorom stranaka ili dispozitivnim odredbama zakona nisu regulisana. Polazei od navedenog prvostepeni sud je trebao da utvrdi da li su stranke bar preutno ugovorile primjenu Optih uzanski za promet robom, te da potom ocijeni da li je prigovor tuioca na isporuenu koliinu kamenog agregata blagovremeno stavljen. (Vs BiH, P. 66/86, od 19. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 22) 2. Ako nije drukije ugovoreno, kod obrauna razlike u cijeni iz ugovora o graenju uzee se u obzir samo dio avansa namijenjen za nabavku materijala. Prvostepeni sud je pogrijeio kada je nekritiki prihvatio obraun razlike u cijeni izvren po vjetaku kojim je uzet u obzir uplaeni iz nos avansa u cjelini, na tetu izvoaa. Stranke nisu ugovorile da se avans daje i radi nabavke materijala, pa nije bilo uslova za uzimanje u obzir avansa predvienih u Posebnoj uzansi o graenju broj 29 ( Slubeni lisz SFRJ, broj 18/77), iju primjenu su stranke preutno prihvatile ( lan 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ). U sudskoj praksi je prihvaeno ( vidjeti zakljuak sa XXI Koordinacionog sastanka privrednog sudstva Jugoslavije odranog u akovici 25-27 maja 1988. godine), da e se avans uzeti u obzir i kada nita nije ugovoreno, ako se s obzirom na njegov obim moe zakljuiti da je dat ne samo radi pokria trokova pripremnih radova, ve i radi nabavke materijala, ali je prvostepeni sud morao, uz pomo vjetaka, ocijeniti da li su u konkretnom sluaju ispunjeni uslovi da se dio avansa uzme u obzir, polazei od naprijed izloenog stanovita, cijenei njegov obim u odnosu na ukupnu cijenu i koje i kakve pripremne radove je izvoa morao obaviti. U svakom sluaju morao se uzeti u obzir samo dio avansa namijenjen za nabavku materijala, tako da bi razlika u cijeni po preostalim kalkulativnim elementima ukupne cijene radova morala biti obraunata u punom obimu. ( Vrhovni sud BiH, P-71/87, od 24.8. 1988) 3. Kada stranke ugovorom o graenju predvide supsidijarnu primjenu optih uzansi za promet robom, izvoa radova u odsustvu drugaije ugovorne odredbe, moe zahtijevati razliku u cijeni samo ako doe do nepredvidivog izuzetno naglog i velikog skoka cijena Stranke su u lanu 28. ugovora izriito navele da e se kod raspravljanja njihovih meusobnih odnosa, ukoliko nisu regulisani ugovorom, primjenjivati Opte uzanse za promet robom (ovim su u smislu lana 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima iskljuile mogunost primjene Posebnih uzansi o graenju). Prvostepeni sud je dosudio razliku u cijeni, prihvatajui nalaz i miljenje sudskog vjetaka, a da nije imao u vidu navedenu odredbu ugovora i Opte uzanse za promet robom broj 55. i 56. U smislu Opte uzanse za promet robom broj 55. samo vanredni dogaaj koji se u vrijeme zakljuenja ugovora nije mogao predvidjeti, a zbog koga bi ispunjenje ugovora za jednu stranu bilo pretjerano oteano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, moe biti razlog da se ugovor izmijeni. Pod takvim dogaajem, u smislu Opte uzanse za promet robom broj 56, smatra se samo izuzetno nagli i veliki skok cijena, a prvostepeni sud nije utvrivao da li je taj uslov ispunjen u konkretnom sluaju. Da stranke nisu ugovorile supsidijarnu primjenu Optih uzansi za promet robom, njihov spor bi se morao raspraviti primjenom odredaba lana 636. Zakona o obligacionim odnosima. Kako prvostepeni sud utvruje da je tuilac izveo radove sa zakanjenjem djelimino i svojom krivicom, tuilac bi, u smislu lana 636. stav 2. i 3. Zakona o oblidacionim odnosima, mogao od tuenog zahtijevati samo razliku u cijeni utvrenu za period u kome su radovi morali biti dovreni, koja prelazi pet postotaka ukupne ugovorene cijene. ( Vrhovni sud BiH, P-284/87, od 26 .jula 1988). 4. Ako je ugovoreno da ambalaa ostaje kupcu uz obavezu da plati posebnu cijenu za nju, kupac mora odmah, odnosno u kratkom roku po prijemu ambalae, obavijestiti prodavca o manjoj koliini primljene ambalae od navedene u prevoznim ispravama ( izriito je ugovorena primjena Optih uzansi za promet robom). Iz ugovora o prodaji, kojim je ugovorena supsidijarna primjena Optih uzansi za promet robom (lan 10. ugovora), ne vidi se da li je ugovoreno vraanje ambalae ili plaanje posebne cijene za nju ( nisu upotrijebljeni izrazi predvieni u Optim uzansama za promet robom broj 161. i 162. ), no iz injenice da tuilac izraava spremnost da plati cijenu za stvarno isporuenu ambalau, mora se zakljuiti da je ambalaa ostajala kupcu-tuiocu, uz njegovu obavezu da plati posebnu cijenu za nju. Kod ovakvog ugovornog utanaenja tuilac-kupac, koji je u smoslu lana 4. ugovora primio ambalau u svom magacinu bez prisustva radnika tuenog-prodavca, nakon to je roba raspakovana po istovaru iz vagona i otpremana na gradilite, morao je, u smoslu lana 6. Ugovora, odmah o nedostacima-manjoj koliini ambalae od fakturisane, odnosno navedene u tovarnom listu, obavijestiti prodavca-tuenog, odnosno u kratkom roku u smislu Optih uzansi za promet robom broj

16 122. i 131., a u tom roku morao je, u smislu Opte uzanse za promet robom broj 132, na siguran nain saoptiti prodavcu-tuenom prigovore na koliinu, te dostaviti isprave o utvrenoj koliini prilikom saoptavanja prigovora ili prilikom pismenog potvrivanja ve saoptenih prigovora. ( Vrhovni sud BiH, P-443/87, od 28.6. 1988) 5. Nalogoprimac kome je kupac dao nalod da primi robu i uva je za njenog raun duan je da sa prodavcem izvri kvantitativni i kvalitativni prijem robe u momentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uvaiti. Kako je prvotuenik bio nalogoprimac, a uz to i uvar robe na svom skladitu, za raun tuioca, on je bio duan da primi robu od drugotuenog i saini zapisnik o kvantitavinom i kvalitativnom prijemu, to nije uinio. U tom sluju on je odgovorna za tetu tuioca zbog manjka robe, a ne drugotueni. Prodajom robe prvotuenom kao nalogoprimcu i uvaru tuioca po dokumentima u prevozu drugotueni je izvrio svoju obavezu kao prodavac robe, pa kako prvotueni nije stavio primjedbe u pogledu koliine i kvaliteta, mora se smatrati da je drugotueni u cjelosti izvrio svoju ugovornu obavezu isporuke robe tuiocu. U konretnom sluaju, poto ni ugovorom ni normama Zakona o obligacionim odnosima, nije ureeno pitanje naina kvantitativnog prijema robe i prigovora na koliinu, treba primjeniti. Opte uzanse o prometu robom ( u privrednim sporovima prihvaeno je pravilo da se uzanse kao kodificirani poslovni obiaji primjenjuju na odnose iz ugovora o privredi kada ti odnosi nisu ureeni ugovorom stranaka ili dispozitivnim odredbama zakona lan 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima). Kada se koliina robe utvruje u prisustvu obiju stranaka ili njihovih predstavnika kao to je u ovom predmetu sluaj, kupac mora svoje prigovore na koliinu robe staviti prodavcu odmah prilikom samog utvrivanja koliine (uzansa broj 130. stav 1.) Nestavljanje prigovora na kvantitet odmah prilikom prijema robe povlai gubitak onih kupevih prava koje Opte uzanse izriito predviaju u sluaju isporuke manje ili vee koliine od ugovorene (Uzanse broj 133). Prema tome, tuilac je prekludiran u pravu da stavlja bilo kakve prigovore na koliinu isporuene robe od strane drugotuenog, jer se ima smatrati da je roba primljena bez primjedbi od strane ovlatenog predstavnika tuioca. Time to je tuilac kasnije disponirao sa navedenom robom i istu isoruio drugom kupcu i tom prilikom utvrena manja koliina robe po zapisniku od 27.decembra 1982. Godine i zapisniku od 4.5. januara 1984. Godine, nema nikakvog uticaja na pravni odnos tuioca i drugotuenog. To je poseban odnos koji se ne tie drugotuenog. (Vrhovni sud BiH, br. P. 443/86 od 27. maja 1987. godine) 6. Naruilac iz ugovora o graenju, ako nije drugaije ugovoreno, mora izjavu o zadravanju prava na ugovornu kaznu zbog zadocnjenja izvoaa u obavljanju radova, dati do zavretka konanog obrauna. Izjava mora biti odreena i jasna, inae ne proizvodi pravno djejstvo. (Vs BiH, P. 700/90, od 12. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 42) 7. Prodavac motornog vozila pao je u docnju, iako nije prekoraio ugovoreni rok, ako se nije pridravao redoslijeda isporuke vozila, pa nema pravo da trai razliku u cijeni koja je poveana unutar roka isporuke, ali nakon dana kada je motorno vozilo trebalo biti isporueno kupcu da se prodavalac drao vremenskog redoslijeda isporuke vozila. (Vs BiH, Rev. 441/90, od 18. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 53) 8. Naruilac ne duguje zatezne kamate i kada nije platio cio iznos iz privremene situacije, ako je neplaeni iznos uvrten u okonanu situaciju, koja je na vrijeme plaena, a prilikom konanog obrauna na osnovu koga je okonana situacija izdata, stranke nisu utvrdile obavezu plaanja zatezne kamate zbog zadocnjenja u plaanju privremene situacije. (Vs BiH, P. 631/90, od 22. 6. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 53) 9. Nalogoprimac kome je kupac dao nalog da primi robu i uva je za njegov raun duan je da sa prodavcem izvri kvantitativni i kvalitativni prijem robe u momentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uvaiti. (Vs BiH, P. 443/86, od 27. 5. 1987. Biten Vs BiH 3/87 30) 10. Smatra se da su ugovorne stranke htjele primjenu Optih uzansi za promet robom kada u ugovoru upotrijebe izraze koji se koriste u ovim uzansama. U skladu sa lanom 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako ugovorne stranke ugovore njihovu primjenu ili ako iz njihovog poslovnog odnosa proizilazi da su htjele njihovu primjenu. Prema utvrenju prvostepenog suda, a tueni ovu injenicu priznaje, stranke su ugovorile isporuku robe "franco" uz naznaku mjesta opredjeljenja (isporuka u M.). Na osnovu injenice to su parnine stranke ugovorile isporuku robe "franco" M., dakle, koritenjem izraza iz ovih uzansi, prvostepeni sud je izveo pravilan zakljuak da su htjele primjenu Optih uzansi za promet robom te je opravdano primjenom navedenih Optih uzansi, odluio o osnovanosti tubenog zahtjeva. (Vs FBiH, P. 236/97, od 18. 11. 1997. Bilten Vs FBiH 1/98 -27) 11. Dunik vraanja ambalae ima pravo da vrati ambalau ili naknadi njenu vrijednost, ako nije drugaije ugovoreno i ako je izmeu stranaka ugovorena primjena Optih uzansi za promet robom ili se smatra da su stranke tu primjenu htjele. (Vs FBiH, P. 46/96, od 20. 5. 1997. Bilten Vs FBiH 1/97 26) 7. Uzance se nee primijeniti na odnose koji su regulirani prinudnim odredbama ZOO. (Vs H, Rev. 22/87, od 6. 5. 1987. Informator, broj 3566) 12. Uzanca 21. Opih uzanci za promet robom, koja regulira ponudu i prihvaanje ponude izjavom neovlatene osobe na poslovnom papiru, utvruje opeprihvaeni poslovni obiaj pa se primjenjuje u poslovnom prometu i poslije donoenja ZOO. (Vps H, P. 1219/86, od 13. 5. 1987. Psp 34 161)

Postupanje u skadu sa statutom i drugim optim aktima

17

lan 22. (1) Drutvena pravna lica i graanska pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim optim aktima. (2) Ali, ugovor koji je zakljuen ili druga pravna radnja koja je preduzeta suprotno ztim aktima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drukije odreeno.
_____________________________

Napomena (RS): Na osnovu lana 9. ZIDZOO u naslovu lana 1. ZOO brisane su rijei: statutima i drugim, a rijei: Drutvena pravna lica i graanska pravna lica zamjenjuje se rijeima: Pravna lica. Istom odredbom brisane su i rijei: statutom i drugim..
_____________________________

1. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija koji je sklopio direktor zakupodavca bez odobrenja nadlenog tijela prema odredbama Statuta valjan je kad druga strana za to nije znala niti je mogla znati. (Vs RH, Rev. 1746/92, od 13. 10. 1992. Izbor odluka 1994 - 125) 2. Iako se ugovor po pravilniku o registraciji izmeu igraa i fudbalskog kluba zakljuuje na etiri godine, stranke ga mogu sporazumno raskinuti, a mogu ugovoriti pravo igraa da ga jednostrano raskine u ljetnom prelaznom roku uz obeteenje po propisu. (Vs BiH, Rev. 239/87, od 21. 9. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 37) 3. U sluaju da je zastupnik organizacije udruenog rada, protivno statutu ili drugom samoupravnom optem aktu, zakljuio ugovor bez saglasnosti ovlatenog organa, smatra se da ugovor nije zakljuen, ali u tom sluaju druga savjesna strana ima pravo na pravinu naknadu (lan 55. ZOO). Naprotiv, ako je drutveno pravno lice zakljuilo ugovor suprotno statutu ili drugom optem aktu ugovor ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala, ili morala znati (lan 22. ZOO). (Vs BiH, P. 473 /86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 1) 4. Ugovor o udruivanju sredstava za kupovinu stana zakljuen izmeu banke i optine radi rjeavanja stambenih potreba branih drugova radnika parninih stranaka, ne proizvodi pravno djejstvo ako su odgovorna lica banke znali odnosno morali znati da je optina udruila sredstva suprotno svom optem aktu o angaovanju sredstava za stambene potrebe. (Vs BiH, P. 674/90, od 15. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 30) 5. Ovlaenje potpisnika ugovora o graenju podrazumijeva i ovlaenje za potpisivanje okonane situacije. (Odluka Vrhovnog suda Srbije, Prev. 266/96. Bilten 4/1996) 6. Punovaan je ugovor o dodjeli stambenog kredita i kada je davalac kredita prekoraio okvire svog samoupravnog opteg akta, ako za ovo primalac kredita nije znao niti mogao znati. (Vs BiH, Rev. 324/89, od 25. 1. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 36) 7. Punovaan je ugovor o kolektivnom osiguranju radnika i kada odluku o zakljuenju toga ugovora nije donio zbor radnika nadlean za rasporeivanje sredstava zajednike potronje. Ako osigurava nije mogao znati da se osiguranik nije pridravao procedure utvrene svojim samoupravnim optim aktom. (Vrhovni sud BiH, broj P. 486/86 od 22. Juna 1987. Godine) 8. Punovani su ugovori o koritenju sredstava zajednike potronje koje zakljui zastupnik organizacije udruenog rada, ukoliko u sudskom registru nisu upisana ogranienja njegovih ovlaenja u pogledu raspolaganja ovim sredstvima. Nije ipak punovaan ugovor o angaovanju ovih sredstava zakljuen preko obima odreenog odlukom zbora radnika, ako je punomoniku druge ugovorne strane bilo poznato, odnosno moralo biti poznato, da se zastupnik prilikom zakljuenja ugovora nije pridravao odluke zbora radnika koji je po samoupravnom optem aktu organizacije ovlaten da odlui o obimu upotrebe sredstava zajednike potronje. Direktor tuenog bi mogao, poto je u sudskom registru upisan kao zastupnik tuenog bez ogranienja, iz lana 438. stav 4. zakona o udruenom radu, punovano zakljuivati sa treim licem u ime tuenog sve ugovore u okviru pravne sposobnosti tuenog (ovako treba shvatiti smisao lana 438. stav 3. u vezi sa lanom 37. Zakona o udruenom radu), pa i ugovore o raspolaganju sredstvima zajednike potronje u okviru odredbe lana 118. stav 1. ZUR-a. ne bi prema tome bili nitavi, u smislu lana 54. stav 1. zakona o obligacionim odnosima, ni ugovori kakav je sporni usmeni. Kako u smislu lana 235. stav 1. ZUR-a sredstvima za zajedniku potronju upravljaju radnici osnovne organizacije na nain utvren samoupravnim optim aktom direktor tuenog bi kod zakljuivanja ovakvih ugovora morao postupati u skladu sa odredbama lana 10.12. taka 2. i 18. taka 8. i 9. Pravilnika o koritenju sredstava zajednike potronje tuenog i ugovore zakljuivati u sluajevima kada zbog radnika u smislu lana 141. pomenutog Pravilnika, donese odluku o pojedinanoj upotrebi sredstava, angaujui sredstva u obimu koji odobri zbog radnika (lan 22. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Ostaju na snazi, meutim, i ugovori koje ovlateni organ zakljui prekoraujui ovlatenja iz samoupravnih optih akata, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati (lan 22. stav 2. ZOO). Iz iskaza sasluanih svjedoka, proizilazi da je punomonik morao znati da direktor tuenog, u asu kada se s njim usmeno sporazumijevao o izvoenju radova na adaptaciji stana njegovog oca i izvoenju radova preko predrauna na svom stanu, nema ovlatenja zbora radnika da zakljui u ime tuenog i ugovor kojim bi angaovao sredstva zajednike

18 potronje tzuenog preko iznosa od oko 350.000 dinara ( govorio je da e se to srediti idue godine, ali ne i da ovako ovlaenje ima, ili da mu ono nije potrebno, a dodavao da e sam platiti razliku, ako ne dobije dopunska sredstva. Prema tome, usmeni ugovor, koji bi, to se forme tie, mogao biti punovaan, jer se radi o ugovoru o djelu, ne vezuje tuenog u smislu lana 22. stav 2. ZOO, budui da je punomonik tuioca znao, odnosno morao znati, da direktor tuenog ovakvim ugovaranjem postupa suprotno odredbama samoupravnog opteg akta tuenog. (Vrhovni sud BiH, br. P. 144/86 od 25.9.1986. godine) 9. Punovaan je ugovor o prodaji zakljuen razmjenom teleksa i kada je teleks koji sadri ponudu potpisalo neovlaeno lice, ako je otpremljen u ime ugovorne stranke sa njenog teleprintera. Ovaj sud nalazi da je izmeu parninih stranaka zakljuen punovaan ugovor o prodaji robe, iako je ponudu datu putem teleksa potpisalo neovlateno lice, te da je tueni duan da isplati ugovorenu cijenu. U smislu lana 1107. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima , Opte uzanse za promet robom (Slubeni list FNRJ, broj 15/54), nee se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njime regulisana, to znai da se eventualne pravne praznine mogu popunjavati primjenim ovih uzansi i nakon stupanja na snagu Zakona o obligacionim odnosima. IZ isprave u spisu, iju autentinost parnine stranke nisu osporile, proizilazi da je tueni potpisan po referentu za nabavke, koji nema svojstvo punomonika za zaposlenje, teleksom naruio kupovinu robe, a pod uslovima isporuke i plaanja sadranim u prethodnom teleksu tuioca. Teleksom je tuilac ovu ponudu prihvatio. Prijemom prihvata ponudu kod tuenog zakljuen je, u smislu lana 39. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor izmeu parninih stranaka. kako Zakon o obligacionim odnosima nema odredbe o nainu zakljuenja ugovora putem teleksa, ispunjeni su uslovi predvieni odredbama lana 1107. stav 2. ZOO. da se primjeni Opta uzansa za promet robom broj 31. stav 3. po kojoj poiljalac ne moe osporavati punovanost ponude ili izjave o prihvatanju ponude ili izjave o prihvatanju ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera. (Vrhovni sdu BiH, P. 389/87 od 28. jula 1988. godine) 10. Iako se ugovor po pravilniku o registraciji izmeu igraa i fudbalskog kluba zakljuuje na etiri godine, stranke ga mogu sporazumno raskinuti, a mogu ugovoriti pravo igraa da ga jednostrano raskine u ljetnom prelaznom roku uz obeteenje po propisu. Niestepeni sudovi su zakljuili da prema odredbi lana 23. Pravilnika o registraciji igra ima pravo da promijeni klub u ljetnom prelaznom roku, a igrai saveznih liga u ljetnom i zimskom prelaznom roku, pod uslovom da im je istekao ugovor ( redovno, sporazumno ili na drugi nain), pa kako su u konkretnom sluaju tuilac i tueni ugovorom zakljuenim dana 5.8.1982.godine, utanaili da je tueni u ugovornoj obavezi sve do 31.7.1987.godine, to da navedeni ugovor nije raskinut. Nadalje, kroz razloge citirane presude konstatovano je da ugovorna klauzula prema kojoj je tueni slobodan u ljetnom prelaznom roku 1984.godine, uz obeteenje po propisu, ima utoliko znaaj to ugovornim strankama omoguava da se zakljueni ugovor moe sporazumno raskinuti I prije isteka roka na koji je zakljuen ( tj. 31.7. 1987.godine ). Niestepeni sudovi detaljno obrazlau znaenje klauzule iz ugovora to su ga parnine stranke zakljuile 5.8.1982.godine, a koja glasi igra i klub se sporazumijevaju da je igra slobodan u julskom prelaznom roku 1984.godine uz obeteenje po propisu , s tim to po njihovom shvatanju ova klauzula ne proizvodi neposredno pravno djejstvo prestanka ugovora voljom jedne stranke ( u ovom sluaju igraa), nego tako da stranke mogu zakljuiti ugovor o raskidu (u julskom prelaznom roku 1984.godine) dakle, prije isteka roka od etiri godine, propisanog odredbom lana 43. stav 2. Pravilnika o registraciji. Takav ugovor je morao biti sastavljen u pismenoj formi u etiri ravnoglasna primjerka ( lan 48. taka 3.Pravilnika), pa kako stranke nisu zakljuile ugovor o raskidu, jednostranim istupanjem igraa iz kluba njegove ugovorne obaveze nisu prestale, te je po izloenom shvatanju, ugovor trajao do isteka roka od etiri godine. Prema tome, nije sporno da stranke mogu raskinuti ugovor i prije isteka roka od etiri godine, ali je sporno da li su ga stranke zaista i raskinule. Naime, niestepeni sudovi nisu provoenjem odgovarajuih dokaza i uz primjenu pravila o tumaenju ugovora iz l. 99. do 102. Zakona o obligacionim odnosima utvrdili znaenje navedene klauzule, tj. da li ona daje neposredno pravo igrau da u julskom prelaznom roku 1984. godine istupi iz kluba, bez dalje saglasnosti kluba, ili ta klauzula ima naprijed opisano znaenje, koje joj daju niestepeni sudovi. Meutim, taj injenini zakljuak niestepeni sudovi nisu obrazloili sa aspekta primjene pravila o interpretaciji volje stranaka. ( Vrhovni sud BiH, Rev. 239/87. Od 21.9.1988.godine ) 11. Punovaan je ugovor o dodjeli stambenog kredita i kada je davalac kredita prekoraio okvire svog samoupravnog opteg akta, ako za ovo primalac kredita nije znao niti mogao znati. Prema odredbi lana 22. Zakona o obligacionim odnosima, drutveno pravna lica i graanska pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim optim aktima. Ali ugovor, koji je zakljuen ili druga pravna radnja koja je preduzeta suprotno tim aktima, ostaje na snazi, osim ako je zato druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drugaije odreeno. Niestepeni sudovi su utvrdili da je na inicijativu tuioca, a nakon to su o tome donijeli odluku njegovu samoupravni organi, uslijedilo zakljuenje ugovora kojiim je tuilac dodijelio tuenom stambeni kredit, a tueni se obavezao da e nakon izgradnje stambene zgrade, stan, sredstvo tuioca vratiti tuiocu (ugovor je u cijelosti realizovan). takoer je utvreno da tueni nije znao niti mogao znati da je zakljueni ugovor suprotan odredbi lana 86. Pravilnika tuioca o rjeavanju stambenih potreba radnika, kojim je predviena mogunost dodjele stambenih kredita samo radnicima tuioca.

19 S obzirom na ovako utvreno injenino stanje niestepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su ocijenili da je ugovor o dodjeli kredita za stambenu izgradnju, na snazi, iako je zakljuen suprotno optem aktu tuioca. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 324/89 od 25.1.1990. godine)

Primjena drugih saveznih zakona lan 23. Na obligacione odnose koji se ureuju drugim saveznim zakonima primjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu ureena tim zakonom.
__________________________

Napomena (FBiH): lanom 3. ZPZOO, od 11. aprila 1992. godine lan 23.ZOO stavljen je van snage. lanom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list RBiH, broj 13/93), brisan je lan 3. ZPZOO, tako da se od 7. juna 1993. godine opet primjenjuju odredbe ovog lana. Ovo je sada vaei tekst lana 23. ZOO.
________________________

1. O zastarjelosti zahtjeva zbog odgovornosti za sticanje bez osnova odluuje se na osnovu rokova iz Zakona o mjenici (lan 85. stav 3. ranijeg Zakona o mjenici sada lan 87. stav 3. nap. a). (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/2000, str. 12) 2. Prevoznik ne odgovara za tetu poiljaoca ako je stvar oteena u toku prevoza zbog nepravilnog utovara koji je u skladu sa ugovorom izvrio sam poiljalac. Odgovornost tuenog za nastalu tetu, u okviru utvrenog injeninog stanja, pravilno je cijenjena sa stanovita propisa Zakona o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju (l. 65-75). To je poseban zakon koji na potpun nain regulie, izmeu ostalog i pitanje odgovornosti eljeznike organizacije kao prevoznika za nastalu tetu, ukljuujui tu i oslobaanje prevoznika od takve odgovornosti u odreenim sluajevima, pa zbog toga, kada je rije oodgovornosti tuenog, u konretnom sluaju, ne primjenjuju se propisi iz Zakona o obligacionim odnosima (lan 658. stav 2. I 671) na koje se tuilac poziva u reviziji, jer bi to bilo u suprotnosti sa odredbom lana 23. ZOO kojom je predvieno da na obligacione odnose koji se uruuju drugim saveznim zakonima, primjena odredaba ZOO dolazi u obzir samo u pitanjima koja nisu potpuno ili nikako regulisana posebnimsaveznim zakonom (lex specialis derogat legi generali). (Vrhovni sud BiH, br. Rev. 542/86 od 14. 5.1987. godine)

Primjena republikih , odnosno pokrajinskih zakona lan 24.


lan 24. ZOO - ukinut je odlukom Ustavnog suda (Sl. list SFRJ, br. 45/89). lan 24. je stavljen van snage 10. jula 1989. godine. Napomena (FBiH i RS): Vidjeti: odluku Ustavnog suda Jugslavije U. br.363/86 Slubeni list SFRJ, broj 45/89. Prije stavljanja van snage, odredba lana 24. ZOO, glasila je: Na obligacione odnose koji se ureuju republikim, odnosno pokrajinskimzakonima nee se primjenjivati odredbe opteg dijela ovog zakona u pitanjima koja su, s obzirom na posebnu prirodu odreenih obligacionih odnosa, drukije ureena republikim, odnosno pokrajinskim zakonima. ________________________ 1. Kako u Zakonu o zakupu poslovnih zgrada i prostorija nije propisano da zakupni odnos prestaje smru zakupca, niti taj zakon, kao specijalni propis, regulie situaciju koja nastaje povodom smrti zakupca, to se, u smislu lana 24. Zakona o obligacionim odnosima, primjenjuju opte odredbe o zakupu sadrane u lanu 599. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da se u sluaju smrti zakupca zakup nastavlja sa njegovim nasljednicima, izuzev ako je drukije ugovoreno. (Vs FBiH, Rev. 263/99, od 26. 2. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 43: isto Vs BiH, Rev. 366/84, od 30. 8. 1984. Bilten Vs BiH 4/84 - 17) 2. Naknada tete na ribljem fondu obraunata po pavilniku o odtetnom cjenovniku koji je bio na snazi u vrijeme suenja pokriva i tetu zbog izmakle koristi. (Vs BiH, Rev. 81/8,. od 19. 3. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 44) 3. U parnici radi ispranjenja stana zbog nitavosti ugovora o zamjeni presudom se utvruje nitavost tog ugovora i nitavost ugovora o koritenju stana po zahtjevu drutveno-pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na stan jer to lice ima opravdan interes za utvrenje da su ugovori nitavi (lan 109. Zakona o obligacionim odnosima, lan 24) (Stav Graansko-privrednog odjeljenja Vrhovnog suda BiH, od 26. 2. 1988. Bilten Vs BiH 1/88 119) 4. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne moe produiti usmenom pogodbom. (Vs BiH, Rev. 437/83, od 13. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 14) 5. Ugovor o kupoprodaji nekretnina zakljuen uz saglasnost ili po ovlatenju vlasnika je punovaan samo ako je saglasnost odnosno punomo data u onom obliku koji Zakon o prometu nepokretnosti propisuje za ugovor. (Vs BiH, Gvl. 41/85, od 12. 6. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 4)

20 6. Budui da zakon ne propisuje formu, punovaan je i neformalni sporazum branih drugova o tome ko e od njih ostati nosilac stanarskog prava (lan 67. st. 1. i 24. Zakona o obligacionim odnosima). (Stav Graansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 Bilten Vs BiH 2/86, str. 27)

Primjena pojedinih odredaba lan 25. (1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izriito drukije odreeno. (2) Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzea i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost zakljuuju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima. (3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove.
_______________________

* Vidjeti: posebne norme ZOO za ugovore u privredi: l. 3-9, 14, 18,, 21, 22, 34, 35, 95, 98, 118, 120, 140, 142, 143, 144, 222, 272, 319, 329, 374, 399, 413, 462, 471, 481, 482, 493, 538, 520, 558, 581, 714, 751, 795, 981, 1004, a treba konsultovati i index pojmova na kraju zakona; Napomena (FBiH(: Ovaj lan je izmijenjen lanom 4. ZPZOO. Ovo je sada vaei tekst odredbe l. 25. ZOO. Napomena (RS): Na osnovu lana 10. ZIDZOO, u lanu 25. stav 2. rijei: organizacije udruenog rada i druge organizacije i zajednice koje zamijenjene su rijeima: preduzea i druga pravna lica koja. Ovo je sada vaei tekst l. 25. ZOO u RS.
____________________________

1. Drutveno-politika zajednica duguje zatezne kamate po stopi iz lana 277.stav 2. ZOO ako zadocni sa ispunjenjem otplate sanacionog kredita po ugovoru zakljuenom izmeu banke i organizacije udruenog rada koja obavlja privrednu djelatnost,kada je preuzela dug iz tog ugovora. (Vs BiH, P. 645/87, od 9. 9. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 95. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 448.ZOO) 2. Na dugove Federacije BiH iz ugovora o nabavci za potrebe snabdijevanja vojnih jedinica tokom perioda od 08. 10. 1996. g. tee zatezna kamata po eskontnoj stopi Narodne banke BiH uveanoj za 20%. Odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br. 18/96), koji se primjenjivao od 08. 10. 1996.g. do 06.07.1998.g., propisana je bila stopa kamate od 28% godinje, ali se ona primjenjivala samo na potraivanja iz ugovora u privredi (l. 1. navedenog zakona). U ovom sluaju, nije u pitanju potraivanje iz ugovora u privredi, jer Vojska FBiH nije stupila u obligacioni odnos kao privredni subjekt, pa se na ovakva potraivanja do stupanja na snagu novog Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.novine FBiH", br.27/98), kojim je propisana stopa kamate od 18% godinje, primjenjuju odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl.list SFRJ", br.57/89) koji je preuzet, dakle po eskontnoj stopi NB BiH uveanoj za 20%. Eskontna stopa za period od 15. 12.do 31. 12. 1996.g. iznosila je 20% godinje a stopa zatezne kamate u tom periodu 24%. Od 1. 1. 1997.g. do 6. 7. 1998.g. eskontna stopa je bila 10% godinje, a stopa zatezne kamate 12% godinje. (Vs FBiH, P - 274/99, od 23. 5. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 41) 3. Ugovor zakljuen izmeu zdravstvene i privredne organizacije nije ugovor u privredi, pa zajmoprimac ne duguje kamatu ako nije izriito ugovorena. (Vs BiH, P. 798/89, od 29. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 58) 4. Pod ugovorom u privredi u smislu lana 25. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima podrazumijeva se i ugovor zakljuen sa subjektom koji po zakonu obavlja vanprivrednu djelatnost ako je propisano da moe obavljati i privrednu djelatnost, a ugovor je zakljuen u obavljanju dozvoljene privredne djelatnosti ili u vezi sa tom djelatnou. (Stav XXX zajednike sjednice bivih vrhovnih sudova, Beograd 25. i 26. 11.1986. - Bilten Vs BiH, 4/86 str. 41) 5. Kad subjekat, koji po zakonu obavlja vanprivrednu delatnost, ali je propisano da moe obavljati i privrednu delatnost, zakljui ugovor o obavljanju dozvoljene privredne djelatnosti ili u vezi sa tom djelatnou, onda je to ugovor u privredi u smislu lana 25. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, sa svim pravima i obavezana koja iz toga proizilaze. (Gzs. 47/86 od 20.11.1986. godine)

21

G l a v a II NASTANAK OBAVEZE Odjeljak 1. UGOVOR Odsjek 1. ZAKLJUENJE UGOVORA I . SAGLASNOST VOLJA Kad je ugovor zakljuen lan 26. Ugovor je zakljuen kad su se ugovorne strane saglasile u bitnim sastojcima ugovora.
_______________________

* Vidi: lan 28 - modalitet izjave volje; * Vidi: lan 32 - sporedne odredbe ugovora; * Vidi: lan 39 - prihvat ponude; * Vidi: lan 41 - izmjena ponude znai odbijanje ponude i injenje nove ponude; * Vidjeti: bitni sastojci pojedinih imenovanih ugovora - l. 454, l. 462, l. 557, l. 600, l. 630, l. 648, l. 712, l. 730, l. 749, l. 771, l. 790, l. 813, l. 8278, l. 859, l. 885 i l. 897. 1. Smatra se da ugovor nije ni nastao, iako je prividno zakljuen u formi propisanoj za ovakav ugovor, ako je jedna od ugovornih strana potpisala pismeni ugovor, ne znajui ta potpisuje, a meu ugovornim strankama nije postignut sporazum o bitnim sastojcima ugovora te vrste. (Vs BiH, Rev. 515/86, od 16. 4. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 2) 2. Ugovor o prijenosu osnivakog udjela u drutvu sa ogranienom odgovornosti punovano je zakljuen kada takvu pismenu izjavu jednog od osnivaa prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva, makar i u formi ugovora zakljuenog sa preostalim osnivaima, kojim primljeni dio djelimino i njima ustupa. (Vs FBiH, G. 26/91, od 20. 7. 2001. Bilten Vs FBiH 2/2001 31. Napomena: cjelovito obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan72. ZOO) 3. Pregovori koji prethode zakljuenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moe prekinuti kad god hoe Prema utvrenom injeninom stanju tuilac je vlasnik sporne nepokretnosti. U kui su za ivota majke tuioca ivjeli tueni koji su sa njom imali zakljuen ugovor o doivotnom izdravanju. Predmet tog ugovora su bile pokretne stvari (ne i nepokretnost koja je predmet spora). Poslije smrti majke tueni su nastavili da kuu koriste. Sa tuiocem su vodili pregovore radi zakljuenja ugovora o prodaji, ali ugovor nije zakljuen. Tueni ne ele da se dobrovoljno isele iz kue. Na tako utvreno injenino stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tubeni zahtjev usvojen i kada su tueni obavezani da se iz kue isele i nepokretnost tuiocu predaju u dravinu osloboenu od lica i stvari. Tuilac je dokazao da je vlasnik stvari i da se tueni nalaze u dravini bez pravnog osnova. Zato on ima pravo na povraaj stvari u smislu l. 3. i 37. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa. Prekarijalna dravina tuenih ne vodi sticanju nekog stvarnog ili obligacionog prava kojim bi se ograniilo pravo svojine tuioca i stvorili uslovi za dalje korienje nepokretnosti. Okolnost da su stranke vodile pregovore u cilju zakljuenja ugovora o prodaji su irelevantni za presuenje ove parnice jer je ugovor u smislu lana 26. ZOO-a zaklju en kad su se ugovorne stranke saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kod prometa nepokretnosti u skladu sa lanom 4. Zakona o prometu nepokretnosti zahtijeva se i forma javne isprave (ugovor mora biti pismen i potpisi ugovaraa ovjereni od strane suda). Poto pregovori koji prethode zakljuenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moe prekinuti kad god hoe u smislu lana 30. ZOO-a to su neosnovani revizijski navodi u kojima se istie da saglasnost tuioca u pogledu stanovanja prilikom pregovaranja ima odreeno pravno dejstvo i da zato tueni mogu nastaviti sa daljim korienjem kue. (Vs S, broj Rev. 1700/99 od 2. 12. 1999) 4. Nije sklopljen ugovor o najmu stana kada je rije o usmenom sporazumu koji meu strankama nije ispunjen. (Vs RH. Rev. 3130/93, od 22. 2. 1995. i Rev. 112/95 od 8. 6. 1995 Izbor oduka 1/1996 118) 5. Ako usmeni sporazum stranaka o cijeni nepokretnosti ne odgovara cijeni izraenoj u punovanom obliku ugovora o prometu nepokretnosti ugovor ne proizvodi pravno djejstvo. Prema odredbu lana 9. stava 2. Zakona o prometu nepokretnosti, ugovor o prometu nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku, a potpisi ugovaraa ovjereni od strane suda.

22 Punovaan je, u smislu lana 9. stava 4. istog zakona, i ugovor zakljuen u pismenom obliku koji su potpisale ugovorne stranke i dva svjedoka koja su prisustvovala zakljuenju ugovora, kao i ugovor zakljuen u pismenom obliku koji je u cjelini ili pretenom dijelu izvren. Ugovor koji nije sainjen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo (lana 9. stava 3. Zakona o prometu nepokretnosti). U pismenom obliku takvog ugovora mora biti oznaena cijena kao bitni element ugovora (lana 462. stava 1. Zakona o obligacionim odnosima). Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti u kome bitni elementi nisu odraz saglasne volje stranaka ne proizvodi pravno dejstvo (ovaj ugovor nastaje kada su stranke postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora izraenoj u propisanom obliku). (Vs BiH, Rev. 314/86, od 19. 2. 1986. Bilten Vs BiH 2/87 4) 5. Samoupravna interesna zajednica zdravstvene (sada: Fond nap. a) zatite nije zakljuila sa zdravstvenom organizacijom ugovor o lijeenju svog osiguranika time to ga je uputila na posmatranje, a u uputnici naglasila da nema medicinske indikacije za lijeenje i da se osiguranik upuuje radi sudske ekspertize, dok je istovremeno parnini sud traio od zdravstvene organizacije nalaz i miljenje o smanjenju ivotne aktivnosti osiguranika radi upotrebe u parnici za naknadu tete. (Vs BiH, P. 404/86, od 18. 2. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 33) 7. Da bi rok za isplatu cijene u ugovoru o prodaji bio smatran bitnim elementom ugovora (fiksni pravni posao), mora kao takav biti izriito ugovoren. (Vs BiH, Rev. 743/89, od 18. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 37) 8. Nije nastao ugovor o poklonu tednog uloga kada je njegov imalac za ivota ovlastio treeg da u njegovo ime i za njegov raun podie novana sredstva radi podmirenja trokova ivota. (Vs BiH, Rev. 564/84, od 13. 12. 1984. Bilten Vs BiH 1/85 - 2) 9. Ne postoji punovaan ugovor o udruivanju sredstava izmeu organizacija udruenog rada ako nisu u ugovorenom roku samoupravnim sporazumom ili ugovorom regulisale meusobna prava i obaveze u vezi sa udruivanjem sredstava. Tueni je obavezan da tuiocu vrati iznos od 1.200,000 dinara uplaen na ime udruivanja sredstava za izgradnju i proirenje kapaciteta nove fabrike tuenog u osnivanju, po ugovoru o udruivanju sredstava zakljuenim meu strankama 4.9.1981. godine. Kod injenice da stranke, saglasno odredbi lana 6. zakljuenog ugovora o udruivanju sredstava, do 31.12.1982. godine nisu zakjuile samoupravni sporazum kojim bi se regulisala meusobna prava i obaveze u vezi sa udruivanjem sredstava, kao i nain njihovog vraanja (kako su to predvidile pomenutom ugovornom odredbom), to prvostepeni sud pravilno nalazi da ugovor nije ni nastao, jer u nedostatku samoupravnog sporazma koji je trebao regulisati prava i obaveze stranaka, ugovor ne sadri sve bitne sastojke o kojima se mora postii saglasnost ugovornih stranaka, da bi se saglasno odredbi lana 26. ZOO, mogao smatrati zakljuenim. injenica da je utanaeno da se ugovor zakljuuje na rok od 10 godina bila bi od znaaja samo da je meu strankama u ugovorenom roku zakljuen i samoupravni sporazum u kojem bi bili sadrani svi bitni sastojci sporazuma, a time i ugovora. (Vrhovni sud BiH, broj P. 499/86 od 10.11.1987. godine) 10. Pravna pravila imovinskog prava ( 943. OGZ-a) i lan 26. Zakona o obligacionim odnosima Nije nastao ugovor o poklonu tednog uloga kada je njegov imalac za ivota ovlastio treeg da u njegovo ime i za njegov raun podie novana sredstva radi podmirenja trokova ivota. (Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 564/84 od 13. decembra 1984,. godine) 11. Bitni sastojci ugovora o udruivanju sredstava radi sticanja stana su i ko je nosilac prava raspolaganja stanom, odnosno ko je davalac stana na korienje , te blii uslovi udruivanja sredstava, pa ugovor nije nastao ako nije postignut sporazum i o ovim sastojcima ugovora. Kod injenice da meu strankama nije zakljuen dopusnki sporazum kojim bi one reguisale meusobne odnose o tome ko je nosilac prava raspolaganja stana koji se kupuje za rjeavanje stambenih potreba njihovih radnika, kako e se upravljati i raspolagati sa stanom ako se kao kupac stana u odnosu na prodavca pojavljuje samo jedna ugovorna strana koja udruuje sredstva, ko e davati stan na koritenje kad prestane svojstvo nosioca stanarskog prava licu kome je prvi put dodijeljen stan, da li strana koja po ugovoru o kupovini stana nije kupac, udruuje novana sredstva besteretno i bespravno ili sa obavezom protivne strane da da vrati ta sredstva na odreen nain i u odreenom roku, to prvostepeni sud nije mogao izvesti zakjuak da je meu strankama zakjuen ugovor o udruivanju sredstava za kupovinu zajednikog stana i da je kupljeni stan sredstvo zajednike potronje obje stranke. Drutveno prava lica mogu, u smislu lana 118. stav 2. Zakona o udruenom radu (stari tekst) udruivati sredstva zajednike potronje, radi zadovoljenja zajednikih potreba, ali u takvom sluaju moraju samoupravnim sporazumom ili ugovorom u potpunosti regulisati meusobne odnose nastale udruivanjem. Drutveno pravna lica mogu pismeno ugovorom prenositi i bez naknade drutvena sredstva izmeu sebe (lan 243. stav 2. ZUR-a), ali u konretnom sluaju iz sadraja ugovora ne proizilazi da je tueni odluio da bez naknade uplati uee u kupovini stana, ve u namjeri da sm raspolae stanom , a u takvom sluaju bitni elementi ugovora o udruivanju sredstava su i nain uprvljanja, koritenja i raspolaganja stanom, no ti elementi nedostaju. injenica da je jedna od ugovornih strana (tueni) svojim ponaanjem onemoguila da se naknadno dopuni zakljueni ugovor sa preostalim bitnim sastojcima ugovora o kojima u ugovoru nije izraena volja stranaka, ne ini zakljuni ugovor koji nema sve bitne sastojke valjanim, jer se ugovor bez svih bitnih sastojaka ne moe smatrati zakljuenim (lan 26. Zakona o obligacionim odnosima), pa se ne moe uspjeno traiti ni njegovoispunjenje. (Vrhovni sud BiH, broj P. 280/87 od 24.3.1988. godine)

23

Obavezno zakljuenje i obavezna sadrina ugovora lan 27. (1) Ako je neko po zakonu obavezan da zakljui ugovor, zainteresovano lice moe zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zakljui. (2) Odredbe propisa kojima se, djelimino ili u cjelini, odreuje sadrina ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjavaju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u saglasnosti sa njim.
________________________

1. Odredbe lana 27. ZOO primjenjuju se samo kada je zakonom propisana obaveza zakljuenja ugovora. Ako je obaveza zakljuenja ugovora predviena samoupravnim sporazumom, a ugovorom zakljuenim u ispunjenju tog sporazuma nije regulisan pravni odnos u cjelini moe se u parnici zahtijevati usklaivanje ugovora sa samoupravnim sporazumom, ali samo u roku od tri godine od dana zakljuenja ugovora. Tueni je sa prednikom tuitelja zakljuio ugovor 10. novembra 1976. Godine o konanoj visini vlastitog uea za dobijanje stana i po tom osnovu uplatio 45% ukupne vrijednosti stana. Isplatom je ispunio ugovornu obavezu i preuzeo u posjed stana. Iako navedenim ugovorom nije preuzeta obaeza na zakljuenje ugovora o kreditu u cilju isplate razlike u cijeni do konane vrjednosti stana, niestepeni sudovi nalaze da obaveza zakljuenja ugovora proizilazi iz lana 26. stav 1. Statuta fonda za solidarnu izgradnju stanova za radnike i lana 18. Odluke o uslovima i kriterijima za koritenje sredstava fonda, pa su stoga usvojili zahtjev za zakljuenje ugovora o kreditu pozivom na odredbu lana 27. Zakona o obligacionim odnosima. Navedeni stav niestepenih sudova ne moe se, meutim, prihvatiti jer ne postoji ugovorna obaveza za zakljuenje ugovora o kreditu, a niti statut i odluka, na koje se pozivaju niestepeni sudovi moe zamijeniti ugovor, jer ne sadre bitne elemente ugovora. Neosnovano je pozivanje na odredbu lana 27. Zakona o obligacionim odnosima jer se u konretnom sluaju radi o zakonskoj obavezi zakljuenja ugovora, pa prema tome ne moe doi do primjene navedene odredbe. Kako prema utvrenju niestepenih sudova iz ugovora zakljuenog 10. novembra 1976.godine ne proizilazi obaveza zakljuenja ugovora o kreditu sa tuiocem za razliku do stvarne cijene stana, ovaj sud nalazi da su niestepeni sudovi pogreno primijenili materijalno pravo kad su usvojili zahtjev upravljen na zakljuenje ugovora o kreditu. U konretnom sluaju posotji samo neusklaenost ugovora od 10. novembra 1976. godine sa samoupravnim sorazumom o izdvajanju i usmjeravanju sredstava za stambenu izgradnju iz 1973. godine, jer je navedneim ugovorom utvrena obaveza tuenog na uplatu vlastitog uea, a ne i na otplatu razlike cijene do pune vrijednosti stana, kako je predvieno samoupravnim sporazumom, na osnovu koga su doneseni i statut i odluka, koje citira prvostepeni sud. Prestalo je, meutim, pravo tuioca da zahtijeva usklaivanje ugovora sa spomenutim samoupravnim sporazumom (lan 120. ZOO), jer je tuba podnesena znatno po proteku tri godine od dana zakljuenja ugovora i kada se ovaj rok rauna od dana stupanja na snagu Zakona o obligacionim odnosima (tuba je podnesena 15. septembra 1982. godine). (Vs BiH, Rev. 308/86, od 19. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 3) 2. Odredbe samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatne stope o prelasku na promjenljive kamatne stope na devizne tedne uloge graana poev od 1. 7.1986. godine ne mogu se neposredno primjenjivati ako je prije donoenja ovog sporazuma ugovorena fiksna kamatna stopa i ako je poslije isteka tekueg perioda oroavanja dolo do automatskog produenja vanosti ugovora po kome je ugovorena fiksna kamatna stopa. Revident gubi iz vida da se ovdje radi o novanom depozitu, primljenom kao ulog na tednju. Ovakav ugovorni odnos po svom sadraju obavezuje tuenu banku da, prema ugovorenim uslovima, izvri svoju obavezu. Pravna priroda ovog ugovora, ije zakljuenje nije obavezno, niti mu je sadraj odreen propisom (l. 27. ZOO) ne doputa njegovu izmjenu jednostranom izjavom volje, to se odnosi i na ugovorenu fiksnu kamatnu stopu (l. 133. 138. ZOO) niti raskidanje samo voljom jedne strane. Prema tome u presuenju ovog spora mora se poi od naela izraenog u odredbi lana 262. stav 1. ZOO prema kojem je svaka ugovorna strana duna obavezu izvriti savjesno i u svemu kako ona glasi, osim ako bi njegova odredba bila protivna prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obiajima. Ugovaranje kamatne stope od 12,5 odsto u konkretnom sluaju nije bilo protivno ni jednom pravnom propisu niti javnom moralu i dobrim obiajima. (Vs RS, Rev. 39/93, od 26. 10. 1993., Rev. 59/93, od 26. 10. 1993. i Rev. 60/93, od 26. 10. 1993. - Bilten 1/1999 66) 3. Ne smatra se zakljuenim ugovor o prodaji nepokretnosti u postupku javne prodaje samim prijemom obavijesti da je ponua izabran za kupca. ak i da je tuilac u svojoj ponudi u cijelini prihvatio uslove javne prodaje, ne bi izmeu njega i tuenog dolo do zakljuenja ugovora ve samim prijemom obavijesti da je izabran za kupca kao najpovoljniji ponua, ve bi, kako proizilazi iz odredaba lana 31. Pravilnika o postupku javnog nadmetanja za prodaju nepokretnosti u drutvenoj svojini,

24 po zavrenom postupku javne prodaje, sa najpovoljnijim ponuaem bio zakljuen pismeni ugovor. Ako bi se i prihvatilo da zakon u ovom sluaju obavezuje prodavca da zakljui ugovor, tada bi, u smislu lana 27. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kupac morao u parnici najprije zahtijevati zakljuenje ugovora, a bio bi preuranjen tubeni zahtjev za ispunjenje ugovora. (Vs BiH, P. 357/90, od 26. 7. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 27) 4. Punovaan je izdavaki ugovor koji zakljue autor kolskog udbenika sa ovlatenim izdavaem iako ova (izdavaka organizacija: nap. a) nije uestvovala u postupku pripremanja za izdavanje i odobravanje udbenika regulisanog ranijim zakonom. (Vs BiH, P. 581/91, od 19. 8. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 21) 5. Okolnost to korisnik komunalne usluge (dimnjaarske) nije zakljuio ugovor ne liava organizaciju udruenog rada prava da trai naknadu za izvrenu uslugu iz predmeta njenog poslovanja. (Vs BiH, P. 463/83, od 21. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 57) 6. Kad je komunalna organizacija po zakonu obvezna sklopiti ugovor o prikljuenju potroaa na javni vodovod, okolnost da meu strankama postoji spor o visini trokova prikljuenja ne oslobaa je njezine obveze. Po ocjeni ovog revizijskog suda, osnovan je revizijski razlog pogrene primjene materijalnog prava, jer niestupanjski sudovi nisu imali na umu da je predmet tubenog zahtjeva u stvari zahtjev za obvezno sklapanje i obvezni sadraj ugovora (sada l. 27. ZOO). (Vs H, Rev. 2168/86, od 1o. 6. 1987. Psp 36 - 62) 7. O tubi kojom se zahtijeva da se tueni obavee na zakljuenje odreenog ugovora sa tuiocem mora sud meritorno odluiti. Iz podnesene tube vidi se da tuilac trai da se tueni obavee da sa tuiocem zakljui ugovor o odravanju autobuske linije za prevoz putnika na odreenoj relaciji. Kada se tubom trai da se tueni obavee na zakljuenje odreenog ugovora sa tuiocem, sud je nadlean da meritorno odlui o postavljenom tubenom zahtjevu, zbog ega se u ovoj pravnoj stvari tuba nije mogla odbaciti. Tubeni zahtjev upravljen na obavezu zakljuenja ugovora meu strankama bio bi osnovan samo ako su stranke zakljuile predugovor kojim su se obavezale na zakljuenje odreenog ugovora ili ako je zakonom (lanovi 27. i 45. Zakona o obligacionim odnosima) predviena obaveza zakljuenja ugovora. (Vs BiH, P. 175/89, od 18. 1. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 97)

Izjava volje lan 28. (1) Volja za zakljuenje ugovora moe se izjaviti rijeima, uobiajenim znacima ili drugim ponaanjem iz koga se sa sigurnou moe zakljuiti o njenom postojanju. (2) Izjava volje mora da bude uinjena slobodno i ozbiljno.
________________________

* Vidi: lan 60 - prijetnja kao mana volje, * Vidi: lan 61 - bitna zabluda, * Vidi: lan 63 - nesporazum, * Vidi: lan 64 - posredna izjava, izjava preko druge osobe, * Vidi: lan 65 - prevara, * Vidi: lan 111-117 - sankcije za mane volje, * Vidi: lan 84, 89, 95, 97 i 98 - sklapanje ugovora preko zastupnika, punomonika i trgovinskih putnika. 1. Stranke mogu i preutno, duom pasivnou, ispoljiti volju da raskinu ugovor, pa i kada je ovaj zakljuen u pismenom obliku. Svojim ponaanjem - tuenikovom kupovinom opeke kod drugog prodavca, te dugom pasivnou tuioca, stranke su manifestovale volju da ugovor o prodaji raskidaju, a moe se, u smislu lana 28. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, i na ovaj nain izjaviti volja za zakljuenje, odnosno raskid ugovora. (Vs BiH, P. 285/86, od 19. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 4) 2. Pridraj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno oituje kao svoju volju neto to nee, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na valjanost ugovora. "Takoer valja razjasniti kakvo pravno znaenje ima utvrenje prvostupanjskog suda da je tueniku bilo svjedno kakovu izjavu daje, jer da je mislio da e sve strojeve, ukljuivo i sada sporni kultivator, koristiti dok se tuitelj ne vrati iz Njemake. Treba, naime, ocijeniti radi li se o sluaju pridraja volje (reservatio mentalis). Takav pridraj volje, za kojega zna samo jedna st rana, ne izaziva pravnu nevaljanost posla koji je sklopljen. Mentalna rezervacija naime svjestan je nesklad izmeu volje i oitovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno oituje kao svoju volju neto to ona uistinu nee, a druga strana za to ne zna. Pravni posao u takvom sluaju nastaje i obvezuje strane onako kako je ugovor sklopljen (l.28. Zakona o obveznim odnosima), tj. u skladu s oitovanjem, a ne pridranom voljom. Suprotna strana, u ovom sluaju tuitelj, ne moe snositi nikakve tetne posljedice zbog izjave volje koju je tuenik oitovao na jedan nain, a pritom svjesno mislio drugo." (Vs RH, Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. Izbor odluka 1994 44/108)

25 3. Pridraj volje jedne strane prilikom sklapanja pravnog posla koja svjesno oituje kao svoju volju neto to nee, a druga strana za to ne zna, nema utjecaja na valjanost ugovora. (Vs RH. Rev. 2402/91, od 26. 2. 1992. Izbor oduka 1994, str. 108) 4. Volja za raskidanje ugovora moe se izraziti rijeima, uobiajenim znacima ili drugim ponaanjem iz kojeg se sa sigurnou moe zakljuiti o njezinu postojanju. (Vs H, Rev. 1743/88, od 15. 2. 1989. Psp 44 78) 5. Valjan je ugovor o darovanju nekretnina na sudskom zapisniku koje je darovalac potvrdio prstoznakom, uz ovjeru sudije kome je darovalac bio lino poznat. Ugovor o darovanju od 4.3.1959. godine, je sainjen kod tadanjeg Sreskog suda u D. pod brojem D- 101/59 od istog datuma, a kao slubena lica koja su uestvovala u sainjavanju tog zapisnika navedeni su sudija I referent zemljino knjinog ureda. Na zapisniku je navedeno da su stranke lino poznate sudu, kao I to da je darovalac koji je nepismen, dao svoj pristanak da se izvri zemljino knjini prenos prava vlasnitva na obdarenog. Utvreno je i to da je na osnovu ovog ugovora tueni upisan kao zemljino knjini vlasnik darovanih nekretnina. Prema injeninom navodima tube, tuilac pobija valjanost navedenog ugovora iskljuivo zbog nedostatka zakonom propisane forme. Smatra da je navedeni ugovor apsolutno nitav zato to pri sainjavanju pismene isprave nisu bila prisutna dva svjedoka, to je s obzirom na injenicu da je darovalac bio nepismen, po ocjeni tuioca, bilo neophodno za valjanost ugovora. Niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zakljuili da valjanost forme ugovora o darovanju od 4.3.1959. godine, treba prosuivati prema odredbi lana 9. tada vaeeg Zakona o prometu zemljita i zgrada (Slubeni list FNRJ br. 26/54 i 19/55). Prema odredbi iz lana 9. Zakona o prometu zemljita izgrada za valjanost ugovora, na osnovu koga se prenosi pravo vlasnitva na zemljitu ili zgradi propisana je samo pismena forma, a ne i uslovi na koje tuilac ukazuje, pa kako je ugovor od 4.3.1959. godine koji je zakljuen izmeu sada umrlog prednika stranaka i tuenog, sainjen u pismenoj formi, pravilan je zakljuak niestepenih presuda da je taj ugovor pravno valjan. Osporavani ugovor nije u protivnosti ni sa odredbama Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa (Slubeni list FNRJ, broj 105/74), jer je odredbama l. 51. i 7. tog zakona, predvieno da e se identitet ugovorne stranke iji se potpis, odnosno prstoznak ovjerava, provjeravati putem dva svjedoka samo za sluaj da stranka nije lino poznata sudu, ili da nema linu kartu. Kada se radi o nepismenoj stranci propisano je da e se o njoj, prije ovjere prstoznaka, proitati sadraj ugovora. Iz sadrine pismene isprave od 4.3.1959. godine proizlazi da je taj ugovor sainjen tako to je diktiran od strane sudije na zapisnik u prisustvu sada umrlog darodavca iz ega je oigledno da je on bio upoznat sa sadrajem ugovora. Identitet darovaoca nije provjeravan putem svjedoka zato to je on lino poznat sudu, to je izriito konstatovano na samoj ispravi ugovora. (Vrhovni sud BiH, Rev. 303/87 od 17.3.1988. godine) 6. Zakljuen je ugovor o prometu nepokretnosti u pismenom obliku samo kada je nepismeni ugovara stavio rukoznak na pismeno ugovora u prisustvu dva svjedoka koji su svojim potpisima potvrdili vjerodostojnost rukoznaka. Nije valjana ovjera rukoznaka ako oba svjedoka nisu bila prisutna u momentu stavljanja rukoznaka, ve je jedan od njih naknadno potpisao pismeno ugovora. (Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 184/85 od 16.5.1985. godine)

Dozvola i odobrenje lan 29. (1) Kad je za zakljuenje ugovora potrebna saglasnost treeg lica, ova saglasnost moe biti data prije zakljuenja ugovora, kao dozvola, ili poslije zakljuenja , kao odobrenje, ako zakonom nije propisano to drugo. (2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore za ije se zakljuenje daju.
________________________ 1. Nitav je ugovor o zamjeni stanova u drutvenoj svojini zakljuen bez saglasnosti davalaca stana na korienje, koja nije nadomjetena odlukom nadlenog stambenog organa, pa svaka ugovorna stranka moe traiti uspostavljanje prijanjeg stanja (da se vrati u svoj stan). (Vs BiH, Rev. 177/87, od 10. 12. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 64)

Pregovori lan 30. (1) Pregovori koji prethode zakljuenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moe prekinuti kad god hoe. (2) Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zakljui ugovor odgovara za tetu nastalu voenjem pregovora. (3) Odgovara za tetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zakljui ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje tetu.

26

(4) Ako se drukije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje trokove oko priprema za zakljuenje ugovora, a zajednike trokove snose na jednake dijelove.
_____________________

1. Ugovor o alotmanu je strogo formalan ugovor. Nepostizanje saglasnosti o cijeni je opravdan razlog za odustanak od namjere zakljuenja ugovora. (Vs BiH, Rev. 51/8,7 od 15. 10. 1887.i P. br 15/86, od 18. 10. 1986. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 23) 2. Trokovi pokusnih snimaka (fotografija) mogu biti teta zbog prekida pregovora ako je rije o troku koji je oteenik opravdano poduzeo u oekivanju sklapanja ugovora o djelu ako postoji poslovni obiaj ili je meu strankama postojao dogovor o tome. (Vs H, Rev. 70/88, od 28. 2. 1989. Psp 46 - 66) 3. Strana koja je prekinula pregovore to prethode sklapanju ugovora odgovara drugoj strani za tetu samo ako je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor ili ako odustane od te namjere bez osnovanog razloga. (Vs H, Rev. 928/88, od 20. 12. 1988. Psp 43 - 67)

Vrijeme i mjesto zakljuenja ugovora lan 31. (1) Ugovor je zakljuen onog asa kada ponudilac primi izjavu ponuenog da prihvata ponudu. (2) Smatra se da je ugovor zakljuen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedite, odnosno prebivalite u trenutku kada je uinio ponudu.
______________________

* Vidi: lan 32 - pojam ponude, * Vidi: lan 42 - znaaj utanja kod ponude. 1. Ugovor o prijenosu osnivakog udjela u drutvu sa ogranienom odgovornosti punovano je zakljuen kada takvu pismenu izjavu jednog od osnivaa prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva, makar i u formi ugovora zakljuenog sa preostalim osnivaima, kojim primljeni dio djelimino i njima ustupa. (Vs FBiH, G. 26/91, od 20. 7. 2001. Bilten Vs FBiH 2/2001 31. Napomena: cjelovito obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan72. ZOO) 2. Onog asa kada je tuilac primio dopis tuenog sa tekstom oglasa i konkursa radi objavljivanja, izmeu stranaka je zakljuen ugovor (lan 31. ZOO) iz obrazloenja odluke. (Vs BiH, P. 397/88, od 31. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 23)

Ponuda lan 32. (1) Ponuda je prijedlog za zakljuenje ugovora uinjen odreenom licu, koji sadri sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zakljuiti ugovor. (2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne take za kasnije, ugovor se smatra zakljuenim, a sporedne take ako sami ugovarai ne postignu saglasnost o njima,uredit e sud vodei rauna o prethodnim pregovorima, utvrenoj praksi izmeu ugovaraa i obiajima.
_______________________

1. Ako ponueni prema uslovima ponude u odreenom roku nije isplatio ponudiocu cijenu sadranu u ponudi ne moe se smatrati da je ponuda prihvaena i sklopljen ugovor o prodaji poslovne prostorije. Prihvatanje ponude je izjava volje ponuenog kojom izraava svoj pristanak na uinjenu ponudu. Da bi izjava o prihvatanju ponude dovela do nastanka ugovora, potrebne su takoe odreene pretpostavke: a) da izjava o prihvatanju ponude bude ozbiljna; b) da sadraj izjave o prihvatanju ponude u cijelosti odgovara sadraju ponude (tzv. komplementarnost prihvata sa ponudom); v) da prihvatanje ponude pravovremeno stigne ponudiocu i g) da prihvatanje ponude bude uinjeno u posebnoj formi ako zakon izriito zahtijeva takvu formu za sklapanje ugovora (l. 38. st. 2. ZOO). injenice da je tuilac podneskom od 17. 1. 1990. godine, a u vezi dopisa tuenog od 15. 1. 1989. godine, obavijestio tuenog da prihvata sva meusobna prava i obaveze stranaka utvrena od strane tuenog odredbama ugovora od 25. 10. 1989. godine, da je na raun tuenog uplatio sav novani iznos utvren ovim ugovorom u roku od dva dana od prijema pismena tuenog i da je tuilac u prilogu dopisa od 17.01.1990. godine dostavio tuenom etiri primjerka ugovora od 25. 10. 1989. godine i na svim ovim primjercima ugovora stavio svoj potpis, same za sebe, ne znae da je tuilac prihvatio ponudu i da je zakljuen ugovor. Kada bi se i uzelo da pismeno od 15. 1. 1989. godine, zajedno sa tekstom izjave tuenog sadrane u ugovoru od 25. 10.1989. godine na koje je tueni stavio svoj peat i potpis, ini ponudu tuenog, ni u tom sluaju se ne moe smatrati da je ponuda prihvaena i da je sklopljen ugovor. Po stavu ovog revizijskog suda ne

27 moe se smatrati da je ponuda prihvaena i sklopljen ugovor ako udruilac sredstava (ovdje tuilac) kome je ponuda uinjena, osim izjave o prihvatanju ponude, nije prema uslovima ponude u odreenom roku isplatio ponudiocu (ovdje tuenom) cijenu sadranu u ponudi. U konkretnom sluaju nije sporno da tuilac nije u skladu sa l. 7. dostavljenog mu ugovora od 25. 10. 1989. godine isplatio tuenom cijenu do 8. 11. 1989. godine utvrenu u l. 2. ovog ugovora, nego tek 17. 1. 1990. godine kada je ovaj novani iznos potpuno obezvrijeen usljed galopirajue inflacije, ta injenica je strankama bila poznata, usljed ega se ima uzeti da tuilac nije prihvatio ponudu i da nije dolo do zakljuenja ugovora. Stoga tuilac, po miljenju ovog suda, ne moe s uspjehom traiti da se utvrdi pravna valjanost ugovora od 25. 10. 1989. godine, jer takav ugovor kako je naprijed istaknuto, izmeu ovih stranaka nije ni zakljuen. Po ocjeni ovog revizijskog suda pismeno tuenog od 15. 1. 1990. godine moglo bi predstavljati samo poziv tuiocu za pregovore radi zakljuenja novog ugovora, na to upuuje i injenica da je tueni sainio novi ugovor od 10.01. 1990. godine i isti dostavio tuiocu sa naznaenjem nove cijene i novog roka za ispunjene obaveze isplate cijene. (Vs RS, Rev. 25/95, od 17. 7. 1995. - Bilten 1/1999 51) 2. Obavjetenje vlasnika stvari imaocu prava pree kupnje nema karakter ponude za zakljuenje ugovora. (Vs BiH, Rev. 50/89, od 14. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 2/90 17) 3. Ponuda koja ne sadri bitne sastojke ugovora (u konkretnom sluaju nominalno izraenu cijenu) nije potpuna, pa nije ni podobna za prihvatanje. (Vs S, broj Prev. 316/94. Bilten 2/1995) 4. Ne smatra se da je ponuda uinjena nosiocu prava pree kupnje ako mu nije uruena zbog toga to nije zateen na inae tano oznaenoj adresi. (Vs BiH, Rev. 608/87, od 11. 8. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 28) 5. Ponuda odnosno prihvat ponude dani na poslovnom papiru obvezuju ponudioca odnosno ponuenog, premda ih nije potpisala ovlatena osoba, ako su ispunjeni svi uvjeti predvieni Opom uzancom za promet robom broj 21. (lan 1107. stav 2. ZOO). (Stav privrednog sudstva bive SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sastanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 125) 6. Garantno pismo kojim se donosilac ovlauje da iznajmi i preuzme rent-acar vozilo, pisano na memorandumu naruioca i potpisano od lica za koje je u tekstu navedeno da je direktor naruioca, te snabdjeveno peatom naruioca, predstavlja punovanu ponudu za zakljuenje ugovora o zakupu vozila. (Vs BiH, P. 644/89, od 30. 8. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 32) 7. Poiljalac ne moe osporavati pravovaljanost ponude ili izjave o prihvatu ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera (Opa uzanca broj 31. stav 3. u vezi sa lanom 1107. stav 2. ZOO). (Stav privrednog sudstva bive SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sastanku, Dubrovnik, 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 126) 8. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz lan 72. ZOO 9. P. - Da li obavezuju ponudioca odnosno ponuenog ponuda i prihvat ponude dan na poslovnom papiru koji je potpisala neovlatena osoba? O. - Ponuda odnosno prihvat ponude dani na poslovnom papiru obavezuju ponudioca odnosno ponuenog, premda ih nije potpisala ovlatena osoba, ako su ispunjeni svi uvjeti predvieni Opom uzancom za promet robom broj 21. (lan 1107. stav 2. ZOO). 10. P. Da li ponudioca, odnosno ponuenog, obavezuje ponuda, odnosno prihvat ponude, dan od neovlatene osobe, ali u njegovo ime preko njegovog teleprintera? O. - Poiljalac ne moe osporavati pravovaljanost ponude ili izjave o prihvatu ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera (Opa uzanca broj 31. stav 3. u vezi sa lanom 1107. stav 2. ZOO).

Opta ponuda lan 33. Prijedlog za zakljuenje ugovora uinjen neodreenom broju licu, koji sadri bitne sastojke ugovora ijem je zakljuenju namijenjen, vai kao ponuda, ukoliko drukije ne proizilazi iz okolnosti sluaja ili obiaja.
_________________________________

1. Javni natjeaj na kojem se poziva neodreen broj osoba da podnesu ponudu za sklapanje pravnog posla ne znai opu ponudu, ve poziv da se podnese ponuda uz objavljene uvjete. (Vts RH, P. 595/94, od 28. 3. 1995. - Zbirka 3 - 21) 2. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 397/88, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 31. ZOO.

Izlaganje robe lan 34. Izlaganje robe sa oznaenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drukije ne proizilazi iz okolnosti sluaja ili obiaja.
_________________________________

28 1. Plaanjem robe po cijeni koja je bila istaknuta u vrijeme prodaje kupac je u cjelini udovoljio svojoj obvezi plaanja cijene, pa prodavatelj nema pravo naknadno zahtijevati razliku cijene bez obzira na razloge zbog kojih je propustio uraunati elemente od kojih se formira cijena robe izloene na prodaju. (Vs H, Rev. 2306/87, od 17. 5. 1988. Psp 43 69) 2. Vidjeti: l. 32. - ponuda.

Slanje kataloga i oglasa lan 35. (1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavjetenja, kao i oglasi uinjeni putem tampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi nain, ne predstavljaju ponudu za zakljuenje ugovora, nego samo poziv da se uini ponuda pod objavljenim uslovima. (2) Ali e poiljalac takvih poziva odgovarati za tetu koju bi pretrpio ponudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.
_____________________________

1. Oglas o prodaji nekretnine u drutvenoj svojini je samo poziv za davanje ponude radi zakljuenja ugovora bez javnog nadmetanja, pa ugovor nije zakljuen samim polaganjem traene kaucije i prihvatanjem objavljenih uslova za zakljuivanje ugovora. Tuena SIZ stanovanja je oglasom istaknutim na svojoj oglasnoj ploi inicirala zakljuenje ugovora o prodaji stana, bez javnog nadmetanja, prikupljanjem ponuda. Za to se ne moe prihvatiti da je samim davanjem ponude i polaganjem traene kaucije tuilac zakljuio ugovor o kupovini stana (lan 19. Zakona prometu nepokretnosti). Prema odredbi lana 35. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima oglasi upueni irem, neodreenom krugu lica putem tampe, letaka, radija, televizije ili na drugi nain ne predstavljaju ponudu za zakljuenje ugovora nego samo poziv da se oglasivau (tuenom) uini ponuda pod objavljenim uslovima. To znai da u takvom postupkuprodaje putem putem pribavljanja ponude ne dolazi do zakljuenja ugovora davanjem ponude i polaganjem kaucije bez prihvata oglasivaa. (Vs BiH, Rev. 522/90, od 18. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 32) 2. Davanje oglasa u tisku ili na neki drugi nain kojim se unaprijed nepoznate osobe pozivaju da uine ponudu pod objavljenim uvjetima, nije ponuda za sklapanje ugovora, nego poziv da se uini ponuda, koju davalac oglasa nije obvezan prihvatiti, ali moe odgovarati za tetu ako su se za to ostvarile sve zakonom predviene pretpostavke. (Vs H, Rev. 1781/87, od 7. 7. 1987. Psp 46 67) 3. Ponudu koja je dana na oglas objavljen u tisku o davanju u zakup poslovnog prostora u drutvenom vlasnitvu davalac oglasa nije obvezan prihvatiti, ali moe odgovarati za tetu ako se za to ispune sve zakonom predviene pretpostavke. (Vs H, Rev. 1323/87, od 24. 2. 1988 Psp 46 68) 4. Javni oglas o udruivanju sredstava radi dovretka izgradnje graevinskog objekta i prodaje posebnog dijela zgrade predstavlja poziv za prikupljanje ponuda, a ne ponudu za zakljuenje ugovora, pa lice koje je prihvatilo uslove iz oglasa nije time zakljuilo ugovor ve dalo ponudu za zakljuenje ugovora. To lice ima pravo da trai naknadu tete ako ono lice koje je objavilo oglas ne prihvati ponudu bez osnovanog razloga. (Vs BiH, Rev. 233/90, od 21. 1. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 34)

Dejstvo ponude lan 36. (1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da odri ponudu iskljuio, ili ako to iskljuenje proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ponuda se moe opozvati samo ako je ponueni primio opoziv prije prijema ponude ili istovremeno sa njom.
________________________

1. Ugovor o prijenosu osnivakog udjela u drutvu sa ogranienom odgovornosti punovano je zakljuen kada takvu pismenu izjavu jednog od osnivaa prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva, makar i u formi ugovora zakljuenog sa preostalim osnivaima, kojim primljeni dio djelimino i njima ustupa. (Vs FBiH, G. 26/91, od 20. 7. 2001. Bilten Vs FBiH 2/2001 31. Napomena: cjelovito obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 72. ZOO)

Do kada ponuda obavezuje lan 37. (1) Ponuda u kojoj je odreen rok za njeno prihvatanje, obavezuje ponudioca do isteka tog roka. (2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatrat e se da je taj rok poeo tei od datuma oznaenog u pismu, odnosno od dana kada je telegram predat poti.

29

(3) U sluaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude tee od dana kada je pismo predato poti. (4) Ponuda uinjena oidsutnom licu, u kojoj nije odreen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuenome, da je ovaj razmotri, o njoj odlui i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.
________________________

1. Ponuda profaktura za zakljuenje ugovora u privredi u uslovima naglaenih inflatornih uspona podrazumijeva obavezu plaanja u roku odmah i kada u njoj nije oznaeno do kada obavezuje ponudioca. (Vs RCG, P. 69/96, od 1. 4. 1997. Bilten Vs RCG 1997 33) 2. Visina naknade za eksproprisane nekretnine odreuje se prema okolnostima u vrijeme donoenja prvostepenog rjeenja o naknadi u sluaju kad je bivi vlasnik u upravnom postupku pristajao na niu naknadu. (Vs BiH, Rev. 454/90, od 20. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 28) 3. Ako je ponuditelj u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje ponude, smatra se da taj rok tee od datuma naznaenog u pismu ponuditelja, odnosno od dana kad je telegram predan poti. (Ps H, P. 746/90, od 19. 2. 1991. Psp 48 - 114) 4. Ako je dunik isplatio dug u valuti na koju obaveza ne glasi, a nakon proteka rokova za prihvat ponude povjerioca o noviranju obaveze, duan je da isplati razliku u valuti na koju glasi obaveza, ako isplaenim iznosom preraunatim po kursu na dan plaanja obaveze nije izmirena u cjelini. (Vs BiH, P. 493/86, od 22. 7. 1987. 493; Bilten Vs BiH 4/87 29) 5. Vidjeti: odluku Vs FBiH, G. 26/91, od 20. 7. 2001., citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 72. ZOO.

Forma ponude lan 38. (1) Ponuda ugovora za ije zakljuenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca ako je uinjena u toj formi. (2) Isto vai i za prihvatanje ponude.
________________________

1. Kada prodavac - drutveno pravno lice odlui da proda nepokretnost putem javnog nadmetanja, odnosno pismenog prikupljanja ponuda, i ako ga na to ne obavezuju zakonski propisi, ugovor o prodaji je punovaan samo kada je u pismenom obliku postignut i sporazum o nainu i uslovima plaanja cijene. (Vs BiH, P. 357/90, od 26. 7. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 26)

Prihvatanje ponude lan 39. (1) Ponuda je prihvaena kada ponudilac primi izjavu ponuenog da prihvata ponudu. (2) Ponuda je prihvaena i kada ponueni poalje stvar ili plati cijenu, kao i kada uini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utrvene izmeu zainteresovanih strana ili obiaja, moe smatrati kao iztjava o prihvatanju. (3) Prihvatanje se moe opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom.
_____________________________

1. Kada se izlaganje robe s oznakom cijene smatra ponudom, ne moe se smatrati da je ponuda prihvaena kad potencijalni kupac, do prodaje robe treemu, nije izrazio spremnost obaviti uplatu (l. 39. st. 2.). Odredbom l. 34. ZOO propisano je da se izlaganje robe s naznakom cijene smatra ponudom, ako drukije ne proizilazi iz okolnosti sluaja ili obiaja. Odredbom l. 39. st. 1. ZOO propisano je da je ponuda prihvaena kad ponuditelj prihvati izjavu ponuenog da prihvata ponudu. S obzirom na to da u konkretnom sluaju ugovor nije sklopljen, budui da tuitelj kao potencijalni kupac, sve do dana kad brod nije prodan drugoj osobi koja je uplatu izvrila, nije prihvat ponude izrazio spremnou da odmah na odgovarajui nain izvri uplatu, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. (Vs RH, Rev. 158/94, od 24. 1. 1996. Izbor oduka 1/1996 - 70) 2. Punovaan je ugovor o prodaji zakljuen razmjenom teleksa i kada je teleks koji sadri ponudu potpisalo neovlateno lice, ako je otpremljen u ime ugovorne stranke sa njenog teleprintera. injenica da su stranke ugovorile isporuku bronze po cijeni od 1.300 dinara za 1 kg jasno proizilazi iz teleksa u kojem je ta cijena naznaena. Isporukom bronze koja je naruena teleksom i narudbom, saglasno odredbi lana 39. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, tuilac je prihvatio uslove iz ponude tuenog. injenica da je tueni sam preuzeo bronzu od proizvoaa, ne ukazuje da mu je tuilac nije isporuio, jer je tueni kod proizvoaa bronzu preuzeo po

30 ovlatenju tuioca pa je iz tih razloga tuilac i fakturisao cijenu tuenom, a tueni platio ugovorenu cijenu. Da je tueni uputio tuioca da preuzme robu kod njegovog kooperanta proizilazi iz iskaza svjedoka radnika tuioca, a tueni je preuzeo cijelu koliinu kupljene bronze nakon poslanog teleksa, a izvjestan dio i nakon otpreme narudbe. Prvostepeni sud je utvrdio i da su parnine stranke bile u duoj poslovnoj vezi povodom kupovine bronze, pa se ugovor mora smatrati zakljuenim i u smislu lana 42. stav 3. ZOO, jer tuilac nije odmah odbio ponudu upuenu teleksom (ovako upuena ponuda se smatra ponudom uinjenom prisutnom licu u smislu lana 40. stav 2. ZOO). (Vs BiH, P. 432/86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 23) 3. Ponuda je prihvaena i kad se iz ponaanja ponuenog moe smatrati da je ponuda prihvaena (konkludentne radnje). (Ps H, P. 2675/89, od 4. 12. 1990. Psp 49 124) 4. Ako je prodavatelj na temelju primljene narudbenice poslao stvar, smatra se da je ugovor sklopljen prihvatom ponude pod uvjetima koji su navedeni u narudbenici (ponudi). (Ps H, P. 2333/90, od 11. 12. 1990. Psp 49 124) 5. Organizacija udruenog rada (drutveno preduzee) odgovara za tetu prouzrokovanu neurednim odravanjem javnog puta iako za tekuu godinu nije zakljuila pismeni ugovor sa samoupravnom interesnom zajednicom za puteve, ako je put odravala po preutnom sporazumu. (Vs BiH, Rev. 384/89, od 28. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 77) 6. Kada jedna od stranaka koje su u duoj poslovnoj vezi teleksom narui izvjesnu koliinu robe po odreenoj cijeni, a ovlateni radnik prodavca uputi je da preuzme robu od kooperanta, smatra se da je zakljuen ugovor o prodaji sa cijenom navedenom u teleksu. (Vs BiH, P. 432/86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 23) 7. Punovaan je ugovor o prodaji zakljuen razmjenom teleksa i kada je teleks koji sadri ponudu potpisalo neovlaeno lice, ako je otpremljen u ime ugovorne stranke sa njenog teleprintera. Ovaj sud nalazi da je izmeu parninih stranaka zakljuen punovaan ugovor o prodaji robe, iako je ponudu datu putem teleksa potpisalo neovlateno lice, te da je tueni duan da isplati ugovorenu cijenu. U smislu lana 1107. stav 2. ZOO, Opte uzanse za promet robom (Slubeni list FNRJ, broj 15/54), nee se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njime regulisana, to znai da se eventualne pravne praznine mogu popunjavati primjenim ovih uzansi i nakon stupanja na snagu Zakona o obligacionim odnosima. IZ isprave u spisu, iju autentinost parnine stranke nisu osporile, proizilazi da je tueni potpisan po referentu za nabavke, koji nema svojstvo punomonika za zaposlenje, teleksom naruio kupovinu robe, a pod uslovima isporuke i plaanja sadranim u prethodnom teleksu tuioca. Teleksom je tuilac ovu ponudu prihvatio. Prijemom prihvata ponudu kod tuenog zakljuen je, u smislu lana 39. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor izmeu parninih stranaka. kako Zakon o obligacionim odnosima nema odredbe o nainu zakljuenja ugovora putem teleksa, ispunjeni su uslovi predvieni odredbama lana 1107. stav 2. ZOO. da se primjeni Opta uzansa za promet robom broj 31. stav 3. po kojoj poiljalac ne moe osporavati punovanost ponude ili izjave o prihvatanju ponude ili izjave o prihvatanju ponude otpremljene u njegovo ime preko njegovog teleprintera. (Vrhovni sdu BiH, P. 389/87 od 28. jula 1988. godine)

Prihvatanje neposredne ponude lan 40. (1) Ponuda uinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije prihvaena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizilazi da ponuenom pripada izvjesni rok za razmiljanje. (2) Ponuda uinjena telefonom, teleprintereom ili neposrednomradi-vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu.
________________________

1. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 432/86., citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 39. ZOO.

Prihvatanje ponude sa prijedlogom da se izmijeni lan 41. Ako ponueni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloi da se ona u neemu izmijeni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane uinio drugu ponudu svom ranijem ponudiocu.
________________________

1. Kad je povodom ponude radnika poslodavac svojom odlukom dao novu ponudu za sklapanje ugovora o strunom osposobljavanju radnika, a radnik pristupio osposobljavanju, treba smatrati da je prihvatio ponudu i da je nastao ugovorni odnos. "Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tubeni zahtjev kojim tuitelj trai ispunjenje tuenikove obveze povrata trokova svog obrazovanja, koje je snosio tuitelj kao poslodavac, isplatom iznosa od sa zakonskim zateznim kamatama od 10. rujna 1996. godine do isplate. Na temelju utvrenih injenica da je tuenik kao radnik tuitelja molbom od 11. 6. 1996. godine zatraio da mu tuenik odobri pohaanje seminara i polaganje ispita za ispitivaa za pregled i ispitivanje orua za rad na pogon elektrinom strujom, da je odlukom Upravnog odbora tuenika od 16. 2. 1996. godine odlueno da se tuenik upuuje na to obrazovanje, s tim da je u sluaju jednostranog prestanka radnog odnosa duan vratiti sve trokove navedenog

31 osposobljavanja, da su ti trokovi iznosili utueni iznos od .., te da je tuenik otkazao tuitelju ugovor o radu 20. 8.1996. godine, sudovi su tubeni zahtjev ocijenili neosnovanim, uz obrazloenje da tuenikova obveza vraanja trokova obrazovanja ne proizilazi iz odredaba Zakona o radu i tuiteljevog opeg akta, a da se tuenik nije ugovorom obvezao na povrat trokova u sluaju otkaza ugovora o radu. Ocjena sudova da ne postoji ugovorna obveza tuenika vratiti tuitelju predmetne trokove obrazovanja je neosnovana, jer je na temelju naprijed navedenih injenica, a uz primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima ZOO, osnovano zakljuiti da su stranke sklopile ugovor kojim se tuenik obvezao vratiti tuitelju navedene trokove u sluaju prestanka radnog odnosa na osnovi njegovog otkaza ugovora o radu. Naime, pisana zamolba tuenika, kojom je zatraio od tuitelja da mu odobri pohaanje seminara i polaganje ispita, ima znaenje ponude za sklapanje ugovora u smislu odredbe iz l. 32. st. 1. ZOO, a tuiteljeva odluka kojom je udovoljeno zamolbi, s tim da je u njoj navedena sporna obveza vraanja trokova, ima znaenje protuponude u smislu odredbe iz l. 41. ZOO. Budui tuenik nije prigovarao navedenom sadraju tuenikove odluke, te je pristupio osposobljavanju ije trokove je snosio tuitelj, moe se nedvojbeno zakljuiti da je sporni ugovorni odnos nastao. Kako tuitelj po zakonu nije bio duan snositi sporne trokove, a tuenik je preuzeo ugovornu obvezu vraanja tih sredstava u sluaju jednostranog prestanka radnog odnosa, koji se dogodio ve sljedeeg mjeseca po zavretku obrazovanja, to postoji osnovanost osnove tubenog zahtjeva, pa obzirom na utvrenu visinu trokova koje je tuitelj snosio od 2.862,00 kn tubeni zahtjev je osnovan u cijelosti." (Vs RH, Rev. 31/99, od 12. 12. 2001. Izbor oduka 1/2002 31) 2. Kada je ponueni prihvatio ponudu za smjetaj 100 osoba u svojim objektima, ali u estokrevetnim sobama, a ne u dvokrevetnim, onda je time ponudu odbio i sa svoje strane uinio novu ponudu. (Vts RH, III P. 28897/93, od 3. 5. 1994. Praxis 2 25)

utanje ponuenog lan 42. (1) utanje ponuenog ne znai prihvatanje ponude. (2) Nema dejstva odredba u ponudi da e se utanje ponuenog ili neko drugo njegovo proputanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u odreenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u odreenom roku i sl.) smatrati kao prihvatanje. (3) Ali, kad ponueni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu odreene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. (4) Isto tako, lice koje se ponudilo drugom da izvrava njegove naloge za obavljanje odreenih poslova, kao i lice u iju poslovnu djelatnost spada vrenje takvih poslova, duno je da izvri dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo. (5) Ako u sluaju iz prethodnog stava ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor zakljuen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuenom.
________________________

* Vidi: lan 31 - vrijeme i mjesto sklapanja ugovora, * Vidi: lan 750 - odgovornost zbog propusta davanja odgovora o prihvatanju naloga, * Vidi: lan 901 - utanje osiguravatelja na ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju. 1. Smatra se da je lice koje povremeno koristi usluge centralnog grijanja zakljuilo ugovor o isporuci toplotne energije sa isporuiocem, ako pruanje usluga nije odmah odbilo. Tueni nije porekao da je za navedeni period koristio usluge centralnog grijanja, pa njegovi navodi da ugovorom sa tuiocem nije uao u obavezu plaanja toplotne energije nisu osnovani. U konkretnom sluaju za ugovor o isporuci toplotne energije zakonom nije propisana pismena forma. Imajui u vidu da su tuilac i tueni i ranije bili u oslovnoj vezi u pogledu koritenja i isporuke toplotne energije, smatra se da je tueni prihvatio ponudu za isporuku toplotne energije jer je nije odmah odbio - lan 42. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Stoga je neosnovano pozivanje tuenog na prigovor nedostatka pasivne legitimacije. (Vs BiH, P. 284/89, od 30.1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 30) 2. utnja ponuenog ne znai prihvaanje ponude, ali ako ponueni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu odreene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takovu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. "Prihvaanje utnje kao pravno relevantnog naina izjave volje za sklapanje ugovora samo je iznimno i izriito predvieno za sluaj kada je ponueni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu odreene robe (l. 42. st. 3. ZOO-a). injenicu da je tuenik od tuitelja ve kupovao knjige, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kao injenicu na temelju koje se ne moe primijeniti navedena zakonska odredba.

32 Tuenik je Osnovna kola ija se profesionalna djelatnost ne odnosi na razmjenu robe, te se kola u odnosu na kupnju tuiteljeve knjige ne moe smatrati profesionalcem koji se bavi takovo m vrstom posla. U tome smislu kola s tuiteljem nije imala nikakovu poslovnu vezu, a osobito nije stajala u odnosu na tuitelja u stalnoj poslovnoj vezi za kupovanje knjige i neosnovano tuitelj tvrdi da je takova veza nastala time to je tuenik od tuitelja 19.2. 1996. godine kupio dvije knjige." (s Bjelovar, G. 1583/01, od 19. 7. 2001. Izbor oduka 1/2002 32) 3. Kad ponueni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem u pogledu odreene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio (l. 42. st. 3). (Vts RH, P. 950/96, od 19. 11. 1996. Zbirka 4 21) 4. Ugovor o isporuci koncentrata za tov pilia, izmijenjen je time to je kooperant primio i upotrijebio kvalitetniji koncentrat, iako pri tome nije sainjena pismena isprava kako je to bilo ugovoreno. (Vs BiH, Rev. 437/90, od 5. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 35) 5. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 432/86, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 39. ZOO.

Zadocnjelo prihvatanje i zadocnjelo dostavljanje izjave o prihvatanju lan 43. (1) Prihvatanje ponude izvreno sa zadocnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuenog. (2) Ali, ako je izjava o prihvatanju, koja je sainjena blagovremeno, stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zakljuen. (3) Ipak, ugovor u takvom sluaju nije zakljuen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idueg radnog dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izjave a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuenoga da se zbog zakanjenja ne smatra veezan svojom ponudom.
_______________________

* Vidi: lan 37 - standard roka za prihvat ponude, * Vidi: lan 40 - prihvat neposredne ponude, * Vidi: lan 77-78 - raunanje rokova.

Smrt ili nesposobnost jedne strane lan 44. Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, obiaja ili prirode posla.
____________________________

* Vidi: lan 150 - kod ugovora u korist treeg, * Vidi: lan 359 - prestanak obaveze, * Vidi: lan 767 - prestanak ugovora o nalogu, * Vidi: lan 947, 949, 951 i 964 - ugovor o osiguranju, * Vidi: lan 1067 - ugovor o kreditu.

Predugovor lan 45. (1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se docnije zakljui drugi, glavni ugovor. (2) Propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovanosti ugovora. (3) Predugovor obavezuje ako sadri bitne sastojke glavnog ugovora. (4) Na zahtjev zainteresovane stzrane sud e naloiti drugoj strani koja odbija da pristupi zakljuenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji e joj odrediti. (5) Zakljuenje glavnog ugovora se moe zahtijevati u roku od est mjeseci od isteka roka predvienog za njegovo zakljuenje, a ako taj rok nije predvien, onda od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zakljuen. (6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zakljuenja toliko izmijenile da ne bi bio ni zakljuen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

33
________________________

1. Ne proizvodi pravno djejstvo ugovor (ili predugovor) o prometu nepokretnosti, zakljuen iza 15 .7. 1994.g., i kada je zakljuen izmeu pravnih osoba, ako potpisi zastupnika ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadlenim sudom. Ovakav ugovor se ne moe konvaldirati ispunjenjem. (Vs FBiH, P. 39/96, od 30. 6. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 28. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz lan 73. ZOO. 2. Postoji ugovor o prodaji, iako su ga stranke nazvale predugovorom, ako se prodavac obavezao da e nakon fizikog izdvajanja zemljine parcele, koju je prodao i predao u posjed kupcu, zakljuiti s njim ugovor o prenosu prava vlasnitva u zemljinim knjigama (tabularna isprava). Parnine stranke su zakluile predugovor o prodaji nekretnina, u prisustvu dva svjedoka, koji su se na istom potpisali. Predugovor, prema odredbi lana 45. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, obavezuje stranke na zakljuenje glavnog ugovora. Stranke su u taki 5. pored ostalog, navele da e nakon izlaska na lice mjsta vjetaka geometra, sainiti konaan ugovor podoban za zemljino knjini prenos prava svojine na prodavca. Niestepeni sudovi su zakkljuili da se u konretnom sluaju radi o predugovoru, a ne o ugovoru o prodaji kako tvrdi tuilac i zbog toga odbili njenog zahtjev. Opravdano, meutim, tuitelj u reviziji istie, da su niestepeni sudovi zbog pogrene primjene materijalnog prava, propustili da utvrde sve pravno relevantne okolnosti za ocjenu karaktera zakljuenja ugovora i da pobijana presuda ne sadri potpune i jasne razloge, a da su dati razlozi u suprotnosti sa sutinom njegovog i iskazom svjedoka K.R. , koji upuuje na zakljuak da se u konretnom sluaju radi o ugovoru o prodaji, a ne predugovoru. U ponovnom postupku potrebno je cijeniti sutinu ugovora, a ne smao naziv ugovora (lan 99. stav 2. ZOO) i na pouzdan nain utvrditi cilj zakljuenja spornog ugovora podobnog za prenoenje prava svojine na prodavca, povezano sa ostalim odredbama ovog ugovora, iz kojeg proizilazi da je tueni tuiocu prodao suvlsniki dio svojih nekretnina (7/24) koje u naravi predstavljaju cijelu k.br. 1253 od 6.231 m2, za cijenu od 311.950 dinara, da je kupljene nekretnine tuilac preuzeo odmah u posjed i prodavcu tuiocu isplatio iznos od 100.000 dinara, uz obavezu da e ostatak kupovne cijene platiti onog dana kada se izvri zemljino knjini prenos prava vlasnitbva sa prodavca na njega, te da realizacija ugovornih obaveza zakljuenom predugovoru daje karakter ugovora, a da okolnost to je u taki 5. navedeno da e stranke sainiti konani ugovor za zemljino knjini prenos prava vlasnitva ne moe imati znaaja za ocjenu karaktera ugovora. Ova okolnost jasno upuuje na zakljuak da je, nakon izlaska geometra na lice mjsta i izdvajanje kupljenih nekretnina iz posjedovnog lista u kome se vode nekretnine tuenog, namjera stranaka bila da saine ispravu sa novim zemljino knjinim oznakama, podbnu za zemljino knjini prenos, to znai da je ugovor obavezivao tuenoga da sa tuiocem saini takvu ispravu, a ne da zakljui ugovor. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 610/88 od 8. juna 1989.g. - Bilten Vs BiH 3/89 6) 3. Sama po sebi odredba koja obavezuje ugovarae da naknadno zakljue ugovor u obliku propisanom za zemljinoknjini prenos iste nekretnine ne degradira ugovor o prodaji nekretnine na nivo predugovora. (Vs BiH, Rev. 504/90, od 20. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 33) 4. Nitava je odredba o davanju u zakup poslovnih prostorija za koje vrijedi zabrana raspolaganja prema Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91). Utvreno je da su tuenici 7. travnja 1992. g. sklopili ugovor o osnivanju drutva s ogranienom odgovornou, a u l. 22. toga ugovora odreeno je da prvotuenik daje novoosnovanom drutvu u zakup predmetne poslovne prostorije na rok od 5 godina uz zakupninu odreenu Odlukom o poslovnim prostorijama Opine D. u odredbi st. 5. toga lanka navedeno je da su obveze prvotuenika za davanje u zakup poslovnih prostorija i prodanu opremu i inventar uvjetovane prethodnom realizacijom prodaje poslovnih prostorija prvotueniku od strane E. G.. Pravilno su niestupanjski sudovi ocijenili da je odredba l. 22. Ugovora o osnivanju drutva s ogranienom odgovornou to su ga tuenici sklopili, nitava, te su pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatili tubeni zahtjev. Odredbom l. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 36/91) zabranjeno je raspolaganje i optereenje nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske, koje su u vlasnitvu pravnih osoba izvan sjedita Republike Hrvatske, a odredbom l. 2. te Uredbe Vlada Republike Hrvatske ovlatena je izuzeti od zabrane raspolaganja odreene nekretnine. lankom 3. iste Uredbe odreeno je da su svi pravni poslovi zakljueni protivno odredbama Uredbe nitavni, te da sudovi i druga dravna tijela Republike Hrvatske nee priznati pravne uinke tako sklopljenih pravnih poslova. Nije prihvatljiva tvrdnja tuenika da odredba l. 22. spomenutog Ugovora o osnivanju drutva ima pravnu vanost kao predugovor. Naime, prema odredbi l. 45. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO) predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Odredbom l. 22. spomenutog Ugovora ne preuzima se obveza sklapanja drugog, glavnog ugovora. (Vs RH, Rev. 1172/96, od 1. 2. 2000. Izbor odluka 1/2000 32) 5. Sklapanjem predugovora ne nastaju obveze iz ugovora koje su stranke namjeravale zakljuiti, ve samo obveze na sklapanje ugovora. (Vs H, Rev. 40/89, od 21. 9. 1989. Psp 48/54) 6. Ne moe se traiti ispunjenje pismenog predugovora o kupovini nekretnina ako potpisi ugovaraa nisu ovjereni u roku od est mjeseci po stupanju na snagu Zakona o prometu nepokretnosti.

34 Pismeno od 31. januara 1977. godine, predstavlja predugovor, u smislu pravila imovinskog prava, sada odredba lana 45. Zakona o obligacionim odnosima, i to u korist treeg lica (pravno pravilo imovinskog prava, sada lan 149. Zakona o obligacionim odnosima), jer su ga zakljuili tueni i tuiteljev brak u korist tuitelja. S obzirom da je predugovor zakljuen prije stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), punovanost predugovora, isto kao i ugovora, prosuuje se promjenom odredbe lana 46. Navedenog zakona (propisi o formi glavnog ugovora vae I za predugovor ako je propisana forma uslov za punovanost ugovora). Odredbom stava 2. propisano je da ugovor o prometu nepokretnosti zakljueni u pismenoj formi koji nisu izvreni do stupanja na snagu ovog zakona, ostaju na snazi ako ugovarai ovjere potpise na ugovoru u roku od est mjeseci od dana stupanja na snagu zakona. U konretnom sluaju predugovor nije izvren (da je u cjelini ili u pretenom dijelu izvren imao bi karakter punovanog glavnog ugovora), pa kako ugovarai u roku od est mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog zakona, nisu ovjerili potpise, preduguvor ne proizvodi pravno djejstvo. (Vs BiH, Rev. 362/87, od 21. 4. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 16) 7. Usmeni ugovor o prodaji nepokretnosti po Zakonu o prometu nepokretnosti SRBiH se ne moe konvalidirati ni ispunjenjem obaveza (izuzetak je ugovor o prenosu nepokretnosti izmeu drutveno-pravnih lica), pa usmeno obeanje prodavca da e zakljuiti pismeni ugovor, koje je bilo osujeeno njegovom smru, ne obavezuje nasljednike, jer se i za predugovor trai ista forma kao i za glavni ugovor. Prema odlunim injeninim utvrenjima iz prvostepene presude, koje je u svemu prihvatio i drugostepeni sud, tuilac je dana 2.8.1982. godine, dakle nakon 4.1.1979. godine kada je stupio na snagu Zakon o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), zakljuio sa prednikom tuene usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnina navedenih u izreci prvostepene presude. Nakon smrti prodavaoca, tuena, koja je na osnovu rjeenja o nasljeivanju upisana kao zemljino knjina suvlasnica na tim nekretninama sa dijeloma iz tubenog zahtjeva, odbila je da sa tuiocem zakljui pismeni ugovor o kupoprodaji svojih suvlasnikih dijelova iako je usmeni ugovor za ivota prodavca bio u cjelosit izvren. Obzirom na te injenice, niestepeni sudovi su i pored utvrenja da je usmeni ugovor o kupoprodaji bio u cijelosti izvren voljnom prednika tuene postupili suprotno prinudnom propisu iz lana 9. Zakona o prometu nepokretnosti kada su svojim presudama priznali pravnu valjanost takvom ugovoru i na osnovu tog ugovora naloili uknjibu prava vlasnitva u korist tuioca kao kupca, na ta zahtjev za zatitu zakonitosti opravdano ukazuje. Naime, citiranom odredbom lana 9. stav 2. do 4. Zakona o prometu nepokretnosti, koji je bio na snazi u vrijeme zakljuenja ugovora o kupoprodaji izmeu tuioca i prednika tuene, propisuje pismenu formu i ovjeru potpisa ugovaraa kao konstututivni elemenat svakog ugovora na osnovu koga se prenosi pravo svojine, te se nakon 4.1.1979. godine (kada je taj zakon stupio na snagu) nedostatak pismene forme ne moe konvalidirati ni obostranim ispunjenjem svih obaveza koje iz takvog ugovora proizilaze, niti na bilo koji drugi nain, to znai da je usmeni ugovor na koji se tuilac poziva kao osnov sticanja prava vlasnitva apsolutno nitav, zbog ega su niestepeni sudovi pogreno primijenili citirane odredbe materijalnog prava kada su usvojili tubeni zahtjev. Dobrovoljnim ispunjenjem osnauje se samo pismeni ugovor kome nedostaje ovjera potpisa (lan 9. Stav 4. ZPN). Ni okolnost to je prednik tuene prodavaoc eventualno bio sprijeen skorom i iznenadnom smru da zakljui pismeni ugovor sa tuiocem i pod pretpostavkom da je to bio vrsto obeao tuiocu, kao to tuilac tvrdi u odgovoru na zahtjev za zatitu zaonitosti, ne opravdava zakljuak niestepenih sudova o osnovanosti tubenog zahtjeva, jer bi se takva izjava volje prodavaoca u najpovoljnijoj interpretaciji za tuioca kao kupca imala smatrati preduugovorom, pa kako je izriitom odredbom lana 45. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima predvieno da propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor, usmeno obeanje prodavaoca dato tuiocu da e sa njim naknadno zakljuiti i pravno valjan pismeni ugovor o kupoprodaji nekretnina vezivao ni umrlog prodavca. (Vs BiH, Gvl. 33/86, od 21. 11. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 1) 8. inidba iz predugovora sastoji se u zakljuivanju glavnog ugovora, a predmet obveze (predugovora) ne moe biti novana inidba. (Os Zagreb, G. 6658/87 - 2, od 13. 10. 1987. Informator, broj 3649) 9. Autorski ugovori meu koje spada i ugovor o recenziji umjetnikog djela, koji nisu zakljueni u pismenom obliku, ako zakon ne ini izuzetak ne proizvode pravno djejstvo, pa je nitav i usmeni predugovor za zakljuenje takvog ugovora. (Vs BiH, G. 215/86, od 26. 2. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 11) 10. O tubi kojom se zahtijeva da se tueni obavee na zakljuenje odreenog ugovora sa tuiocem mora sud meritorno odluiti. (Vs BiH, P. 175/89, od 18. 1. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 97. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 27. ZOO) 11. Predugovor obvezuje samo ako sadri bitne sastojke glavnog ugovora. (Vs H, Rev. 726/83, od 20. 9. 1983 Psp 24 82) 12. Sudska presuda donijeta na osnovu lana 45. stav 4. ZOO zamjenjuje izjavu volje stranke koja nee da ispuni obavezu sklapanja glavnog ugovora protekom roka odreenog u presudi a kada taj rok nije odreen, pravosnanou presude (u lanu 243. stav 1. ZIP). Zbog toga, izreka presude mora da sadri sve bitne elemente glavnog ugovora, tako kako su odreeni u predugovoru (lan 45. stav 3. ZOO). (Stav XXI koordinacionog sastanka bivih viih privrednih sudova i graansko-privrednih odjelenja bivih vrhovnih sudova, akovica 25. do 27. 5. 1988. BiltenVs BiH 3/88 143)

35

II. PREDMET Kakav mora biti predmet obaveze lan 46. (1) Ugovorna obaveza moe se satojati u davanju, injenju, neinjenju ili trpljenju. (2) Ona mora biti mogua, doputena i odreena, odnosno odrediva.
______________________________

1. Ugovorom o zakupu se ne prenosi svojina, odnosno pravo raspolaganja ili korienja, pa nije nuno da zakupodavac bude i vlasnik, odnosno da ima pravo raspolaganja na zakupljenoj stvari. Otuda se u zakup moe dati tua stvar pri emu je bez znaaja da li je zakupodavac bio savjestan ili nesavjestan. (Vs RS, Rev. 64/96, od 19. 12. 1996. Bilten Vs RS 1/1999 65) 2. Kada je kupac prije zakljuenja pismenog ugovora vidio zemljite koje e biti predmet ovog ugovora, a i prodavalac mu pokazao granice (mee) tog zemljita koje kupuje, onda kupac ne moe sa uspjehom traiti da mu prodavalac preda u dravinu povrinu zemljita koja je oznaena u ugovoru odnosno zemljite koje predstavlja razliku izmeu povrine oznaene u ugovoru i one koja je predata kupcu u izvrenju ovog ugovora. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuioca zaispunjenje ugovora. Ovaj zahtjev zasnovan je na injeninim tvrdnjama tuioca da su stranke 1.11. 1970. godine zakljuile pismeni ugovor o prodaji prema kome je tuilac kupio od tuenog zemljite u povrini od 7.350 m2 i put u povrini od 420 m2, da je tuilac u cijelosti ispunio svoju ugovornu obavezu (isplatio kupoprodajnu cijenu), ali ne i tueni jer mu je predao u dravinu svega 6.779 m2, a i odbio da mu izda ispravu za zemljino knjini prenos (uknjiba svojine) u njegovu korist na ovom spornom zemljitu i putu. Odluujui o sporu niestepeni sudovi su utvrdili: - da je predmet ugovora o prodaji od 1. 11. 1970. godine bila zemljina parcela koja se u zemljinim knjigama vodila kao k. . 388/80, oranica zvana ibovka u povrini od 7.370 m2, upisana u z. k. ul. 151 k.o. Palakovci, a sada u novom katastarskom aparatu kao k. . 901/2 zvana Livadica u povrini od 6.779 m2 upisana u p.l. broj 356 k. o. G. Palakovci; - da je tueni odmah po zakljuenju ugovora o prodaji predao tuiocu u dravinu zemljite u povrini od 6.779 m 2 i omoguio mu da preko njegovog zemljita koristi putnu vezu od javnog puta do nepokretnosti koja je bila predmet ugovora o prodaji; - da je tuilac isplatio tuenom kupoprodajnu cijenu, a i neprekidno koristio onaj dio zemljita koji mu je tueni predao u dravinu, to ini i sada. Polazei od ovog utvrenja niestepeni sudovi su zakljuili da je tubeni zahtjev neosnovan, jer da je, s jedne strane, dokazano da tuilac nije kupio zemljite u povrini od 7.350 m 2, nego zemljite u okviru granica koje mu je tueni pokazao na licu mjesta prilikom zakljuenja ugovora o prodaji i koje odgovara povrini od 6.779 m 2, a s druge strane, utvreno da je predmet ovog ugovora bila i slubenost puta koja je ustanovljena u korist kupljene nepokretnosti na nepokretnostima na kojima je tueni samo jedan od suvlasnika. Revizioni prigovor u odnosu na odluku po zahtjevu tuioca da mu tueni preda u dravinu 571 m2 i izvri zemljino knjini prenos (uknjiba svojine) na ovom zemljitu u njegovu korist nije osnovan. Osloncem na provedene dokaze niestepeni sudovi su utvrdili takve injenice koje su im posluile kao pouzdan osnov za zakljuak da je predmet kupoprodajnog ugovora bilo ono zemljite koje je tueni predao tuiocu u dravinu prilikom zakljuenja ugovora o prodaji odnosno zemljite u okviru granica koje mu je tueni pokazao na licu mjesta i to u povrini od 6.779 m 2, a ne zemljite u povrini od 7.350 m2, to je revident neosnovano tvrdio u postupku, a sada i u reviziji protiv drugostepene presude. injenica da je ugovorom o prodaji oznaeno da je tuilac kupio od tuenog zemljite u povrini od 7.350 m2 ne daje pravo tuiocu da od tuenog zahtijeva predaju u dravinu sporno zemljite u povrini od 571 m2, jer je utvreno da su stranke postigle sporazum po kome je tuilac kupio, a tueni prodao zemljite u povrini od 6.789 m2 i da je samo ovo zemljite bilo predmet ugovora o prodaji. S obzirom na navedeno injenino utvrenje, za koje je sud u revizionom postupku vezan u smislu lana 385. stav 3. Zakona o parninom postupku niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuioca da mu tueni preda 571 m2 zemljita koje, kako to proizilazi iz stanja spasa ovog predmeta, pripada parcelama oznaenim kao k. . 901/1 i k. . 900, upisanim u p. l. broj 276 k.o. G. Palakovci, odnosno parceli oznaenoj kao k. . 398/270 upisanoj u z. k. ul. 192 k.o. Palakovci. Zato je u odnosnom dijelu reviziju valjalo odbiti na osnovu lana 393. Zakona o parninom postupku i rijeiti kao u izreci. (Vs RS, Rev. 93/93, od 26. 10. 1993. i Rev. 91/97, od 16. 11. 1997. Bilten 1/1999 74) 3. Naknadna odredba ugovora o kreditu da e se anuiteti otplaivati zavisno od likvidnosti dunika ne proizvodi pravni uinak jer je takva inidba neodreena. (Vs BiH, P. 407/86, od 18. 2. 1987. Bilten Vs BiH 1/87 2) 4. Ugovor o prodaji zemljita koje je prilikom zakljuenja ugovora odreeno u naravi i predato u posjed kupcu, odnosi se samo na to zemljite i kada je u ugovoru pogreno oznaena vea povrina prodatog zemljita od one koju stvarno ima.

36 Polazei od injenice da je tuilac prilikom zakljuenja ugovora o prodaji, od tuenog kupio u naravni odreenu povrinu zemljita i tako kupljeno zemljite preuzeo u posjed, odnosno da je predmet prodaje bio odreen i sastojao se od zemljita koje je tuilac neposredno po kupovini primio u posjed, ovaj sud nalazi da su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev za predaju u posjed i drugog zemljita do povrine naznaene u ugovoru. To to je u ugovoru o prodaji oznaena vea povrina koja ne odgovara stvarnoj povrini kupljene parcele ne moe imati znaaja kod injenice da je predmet prodaje u naravi tano odreen prilikom zakljuenja ugovora o prodaji i da je tuilac tako odreenu povrinu zemljita preuzeo u posjed. Kod navedenih okolnosti nije od uticaja ni to je porez na promet nekretnina plaen na osnovicu obraunatu po cijeni izraunatoj prema pogreno navedenoj povrini u ugovoru. (Vs BiH, Rev 660/86, od 22. 7. 1987. Bilten Vs BiH 4/87 30) 5. Kako je katastarska estica odreena stvar (nekretnina), poklonoprimac nema pravo traiti od poklonodavca da mu preda veu povrinu zemljita, oznaenu u ugovoru, pored one koju stvarno ima poklonjena katastarska estica. Predmet ugovora moe biti samo odreena nekretnina (nekretnina je po prirodi odreena stvar - res certa) nezavisno od povrine odreene nekretnine. Zato kada je predmet poklona odreena katastarska estica, ugovor je izvren ako je poklonodavac predao poklonoprimcu tu katastarsku esticu i pristao da se uknji pravo vlasnitva poklonoprimca bez obzira to ta estica ima manju povrinu nego to su stranke navele u ugovoru o poklonu. (Vs BiH, Rev. 603/90, od 29. 1. 1991. - Bilten Vs BiH 1/91 36) 6. Ako je svrha preuzimanja obaveze iz ugovora o udruivanju sredstava radi zajednikog sticanja stana bila da ueem u kupovini stana rijei stambenu potrebu svog radnika, udruivalac sredstava nije osloboen ugovorne obaveze uplate uea i kada je druga ugovorna strana nabavila vei stan od predvienog ugovorom, ali se zbog ovakvog postupka ne moe poveati obim ugovorom preuzete obaveze. (Vs BiH, P. 524/87, od 23. 6. 1988. Bilten 3/88 34 7. Kad obveza glasi na predaju stana, okolnost da se u stanu nalazi stanar ne znai bezuvjetno da predaja stana nije mogua. (Vs H, II Rev. 68/83, od 13. 7. 1983. Psp 24 75) 8. Nije rije o nemoguoj inidbi ako lan zadruge zahtijeva da mu stambena zadruga u sluaju nemogunosti predaje tono odreenog stana stavi na raspolaganje drugi odgovarajui stan i plati razliku u cijeni kotanja. (Vs H, G. 308/82, od 20. 1. 1983. Psp 23 - 106) 9. Mada ugovor o prodaji tue stvari, pa prema tome i tueg suvlasnikog dijela obavezuje prodavca, ipak je nitav ugovor o prodaji suvlasnike nekrtnine kojim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da e otkloniti postojeu stambenu zgradu i predati kupcu neizgraenu graevinsku esticu, ako ga nisu odobrili ostali suvlasnici u formi koja se trai za ugovor (i organ starateljstva za maloljetnogsuvlasnika) jer u tom sluaju prodavac ne moe prenijeti na kupca ni svoj suvlasniki dio na toj estiti, u tom sluaju mogu ostali suvlasnici, iako ih ugovor ne obavezuje (to dvoica uglave treega ne vee), traiti da se ugovor poniti. Suprotno navodima revizije, navedena nagodba koja po svojoj sadrini predstavlja ugovor o kupoprodaji nekretnina, punovana je u dijelu koji se odnosi na kupoprodaju suvlasnikog dijela prvotuene u nekretninama oznaenim kao k.. 744, jer je ona svojim suvlasnikim dijelom u ovim nekretninama mogla slobodno raspolagati (lan 14. Stav 2. Zakona o osnovim svojinsko pravnim odnosima), a kupoprodjani ugovo u ovom dijelu zadovoljava I formu propisanu odredbom lana 9. Stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), jer su prvotuena kao prodavalac, a drugotueni kao kupac, potpisali zapisnik na kome je zakljuena nagodba koja predstavlja kupoprodajni ugovor, kao I sudija pred kojim je nagodba zakljuena jer njegov potpis ima znaaj ovjere potpisa ugovornik stranaka pred sudom. Tuioci nemaju ni pravo pree kupovine suvlasnikog dijela prvoteuene na k.. 744 k.o. Poljana. U smislu lana 31. I 32. Zakona o prometu nepokrtnosti SRBiH svulasnicima pripada pravo pree kupovine samo u sluaju prodaje stambene zgrade, odnosno stana ili poslovne zgrade, odnosno poslovne prostorije. Niestepeni sudovi su ocijenili da je nagodba pravno valjana I u idjelu kojim je provotuena prodala drugotuenom dijelove nekretnina tuilaca sa obrazloenjem da je tuilac F. bio prisutan zakljuenju nagodbe, I saglasio se sa kupoprodajom njegovog dijela nekrtnina, tuilac N. da je naknadno saznao za nagodbu I da nije reagovao, da prodajom dijela nekretnina mdlb. M. nije povrijeen njegov interes, a osim toga, da su pored prodatih nekretnina, tuioci I prvotuena suvlasnici u jo 24 dunuma zemlje, pa da se tuioci mogu namiriti iz ovih nekretnina. Meutim, eventualno usmeno odobrenje zakljuenog kupoprodajnog ugovora od strane tuilaca ne obavezuje jer pismena forma uz ovjeru potpisa propisana Zakonom o prometu nepokretnosti SRBiH za ugovor o kuporpodaji nekretnina vai I za naknadno odobrenje ugovora zakljuenog od neovlatenog lica. Dio nekretnina malodobnog tuioca prvotuena nije mogla otuiti bez odobrenja organa starateljstva (lan 281. Porodinog zakona SRBiH), jer se, s obzirom da su predmet kupoprodaje nekretnina, a I uklanjanje stambene zgrade, u kojoj malodobni tuilac ivi sa majkom, radi o vrijednosnoj imovini mldb. M. Suprotno ocjeni niestepenih sudova, ne ini pravno valjanom nagodbu u ovom dijelu ni okolnost da su tuioci i tuena suvlasnici u drugim nekretninama u obimu koji je vei od njihovih dijelova u prodatim nekretninama. Nagodba nije pravno valjana u dijelu kojim se prvotuena obavezala da u odreenom roku ukloni kuu sa drugim objektima sa k.. 745 i zemljite ispod kue i dvorite, kao plljoprivredno zemljite, preda u posjed drugotuenom, jer samo u sluaju da su tuioci pismeno odobrili kupoprodaju u pogledu zemljita na kojem je zgrada izgraena, a organ starateljstva odobrio prvotuenoj da raspolae i ovim dijelom nekretnina mldb. tuioca, ovaj dio nagodbe bi obavezivao tuioce. Kako prvotuena nije u mogunosti da ispuni obavezu uklanjanja stambene zgrade i drugih objekata sa k.. 745. K.o. Poljana, ne moe nagodba proizvoditi pravno dejstvo ni u dijelu kojim je prvotuena prodala drugotuenom svoj

37 suvlasniki dio na zemljitu u sastavu k.. 745, jer je pravno nemogue da drugotueni postane suvlasnik graevinske parcele, a da ne bude suvlasnik stambene zgrade na toj parceli. U smislu lana 7. Stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH, samo prenosom prava svojine na zgradi, prenosi se pravo svojine i na zemljitu na kome se zgrada nalazi, kao i na zemljitu koje slui na njenu redovnu upotrebu, i obrnuto. Nagodba je, prema tome, u dijelu kojim je prvotuena raspolagala sa zemljitem us astavu k.. 645, k.o. Poljana, nitava u smislu lana 47. a u vezi sa lanom 46. Stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (predmet obaveze je pravno nemogu). (Vrhovni sud BiH, broj rev. 237/86 od 28.11.1986.godine)

Nitavost ugovora zbog predmeta lan 47. Kad je predmet obaveze nemogu, nedoputen, neodreen ili neodrediv, ugovor je nitav.
_____________________________

1. Alternativna obligacija se pretvara u obinu (sa jednom obvezujuom inidbom) ako su ostale alternativne obaveze neodreene i neodredive. Bitan prigovor tuenog, koji ponavlja i u albi, jeste da je izmeu stranaka ugovorena alternativna obligacija sa pravom izbora na strani tuenog, te da je on mogao biti obavezan samo na ispunjenje takve obligacije (mogao je po svom izboru umjesto novanog iznosa dati odgovarajuu koliinu soli ili prenijeti u vlasnitvo tuitelju ili mu dati u dugoroni zakup nekretninu koja po vrijednosti odgovara novanoj obavezi tuenog, kako bi proizilazilo iz odredaba lana 6. ugovora zakljuenog 30. 12. 1993. godine). lan 6. ugovora je zaista stipulisan u obliku alternativne obligacije iz lana 403. ZOO, sa pravom izbora tuenog, ali ovaj sud, cijenei nesporni sadraj ove ugovorne odredbe, izvodi pravni zakljuak da alternativna obligacija nije stvarno ugovorena, jer da alternativne obaveze na isporuku soli ili ustupanja nekretnine nisu punovano nastale zbog neopredjeljenosti odnosno neodredivosti predmeta obaveze - lan 47. ZOO, tako da punovano postoji samo obligacija na isplatu meu strankama nespornog novanog iznosa, analogno odredbama lana 407. ZOO. Koliina soli nije, naime, odreena, a kako nije utvrena ni cijena soli po kilogramu, isporuka soli nije ni odrediva (so je u vrijeme zakljuenja ugovora predstavljala skup i deficitaran artikl, a isporuka soli sada, po dananjim cijenama nema razuman smisao, i oito ne odgovara pobudama stranaka u asu zakljuenja ugovora). Nekretnina koju bi tueni mogao dati u vlasnitvo ili na dugoroni zakup tuitelju nije odreena, a kako se mora raditi o species (rescerta), nije ni odrediva samo paualnim navoenjem da mora biti u odgovarajuoj vrijednosti. (Vs FBiH, P. 22/00, od 24. 10. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 39) 2. Obveza poslovoe trgovine iz sporazuma sa svojim poslodavcem da e prisilno naplatiti sva potraivanja od kupaca jer se u protivnom to smatra kao potraivanje za robu prema poslovoi je nemogua obveza to takav sporazum ini nitavim i takav sporazum ne moe biti pravna osnova za potraivanje poslodavca prema poslovoi. "Utvreno je da nadalje da su stranke sklopile sporazum a prema toki 4. tog sporazuma koji je sklopljen dana 30. rujna 1995. godine, tuenica je do 1. prosinca 1995. godine trebala naplatiti sva potraivanja od kupaca, a u protivnom e se smatrati kao potraivanja za robu. Sud prvog stupnja utvruje da je radni odnos tuenice kod tuitelja prestao 30. rujna 1995. godine pa tuenica nije niti imala nikakvih mogunosti da naplati dugovanja kupaca. Takav zakljuak suda prvog stupnja je ispravan. Sve i da je tuenica u razdoblju od 30. rujna do 1. prosinca 1995. godine do kada se obvezala naplatiti potraivanje od kupaca, ostala poslovoa prodavaonice, ona nije bila ovlatena vriti pravne radnje za tuitelja u svrhu prisilne naplate tuiteljevih trabina, pa je stoga predmet obveze tuenice nemogu i sporazum je u tom dijelu nitav temeljem odredbe l. 47. Zakona o obveznim odnosima. Stoga ni sporazum ne moe posluiti kao pravna osnova tuiteljeve trabine pogotovo stoga je utvreno da tuenica tuitelju nije poinila nikakvu tetu pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio taj dio tubenog zahtjeva i alba protiv tog dijela pobijane presude nije osnovana." (s Koprivnica, G. 678/00, od 6. 11. 2000. Izbor odluka 1/2001 25) 3. U sluaju nitavosti ugovora zbog nemogunosti odreenja koje je vozilo bilo predmet ugovorne obaveze prodavca, kupac ima pravo na restituciju uplaenog iznosa po sadanjoj cijeni slinog vozila, zajedno sa zateznom kamatom od dana donoenja prvostepene odluke. (Vs S, broj Prev. 649/98. - Bilten 2/1999) 4. Da bi jedna obligacioni ugovor proizvodio pravna dejstva potrebno je da je predmet obaveze mogu (l. 46. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima), jer u protivnom ugovor je nitav (l. 47. istog Zakona). (Vs RCG, Rev. 305/96, od 4. 6. 1997. Bilten Vs RCG 1977 35) 5. Raspolaganja nasljednika se ne odnose na naknadno pronaenu imovinu. (Vs BiH, Rev. 325/90, od 19. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 90) 6. Nedoputena je klauzula kojom se stranke odriu prava pobijati ugovor iz bilo kojeg razloga ili pravne osnove. (Vs H, Rev. 583/82, od 25. 1. 1983. Psp 23 85) 7. Ugovor kojim se dunik obavezuje da vrati stan dat mu na privremeno koritenje ili drugi stan iste povrine nitav je u alternativnom dijelu (vraanje drugog stana), jer je stan kao i svaka druga nekretnina prostorno individualizirana stvar, pa predmet ugovora moe biti samo odreeni stan. (Vs BiH, P. 153/85, od 16. 8. 1985. Bilten Vs BiH 4/85-1) 8. Naknadna odredba ugovora o kreditu da e se anuiteti otplaivati zavisno od likvidnosti dunika ne proizvodi pravni uinak jer je takva inidba neodreena. (Vrhovni sud BiH, broj P. 407/86 od 18.2.1987. godne)

38 9. Ugovor kojim se dunik obavezuje da vrati stan dat mu na privremeno koritenje ili drugi stan iste povrine nitav je u alternativnom dijelu (vraanje drugog stana), jer je stan kao i svaka druga nekretnina prostono indivilizirana stvar, pa predmet ugovora moe biti samo odreeni stan. (Presuda vrhovnog suda BiH, br. P. 153/85 od 16.8.1985. godine) 10. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne moe produiti usmenom pogodbom. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 437/83 od 13. oktobra 1983.g.) 11. NITAV JE USMENI UGOVOR O POKLONU NEPOKRETNOSTI. Za pravovaljanost ugovora o darovanju nekretnina neophodno je da su se ispunili uslovi iz lana 9. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, br. 38/78). Tom zakonsko odredbom propisano je da ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasnitva na nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku, a potpisi ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu. Ugovor koji ne ispunjava opisane zakonske uslove ne proizvodi pravno djejstvo. Izuzetno, ugovor zakljuen u pismenoj formi na osnovu koga se prenosi pravo vlasnitva, proizvodie pravno dejstvo iako potpisi stranaka nisu ovjereni u nadlenom sudu, ako su ugovorne strane izvrile u cjelini ili u pretenom diejlu obaveze koje iz njega nastaju, ili ako je ugovor zakljuen u prisustvu najmanje dva svejdoka koji su se potpisali na ugovoru. (VSBIH Rev. 543/86 od 21.5.1987. g.) 12. Punovaan je usmeni ugovor o prodaji nepokretnosti ako je u cjelini ili u pretenom dijelu izvren do 4. januara 1979. godine. U razlozima niestepenih presuda je posebno naglaeno, a iz rezultata izvedenih dokaza nesumljivo proizilazi, da su u usmenom ugovoru o prodaji spornih nekretnina zakljuenom izmeu tuioca, kao prodavca i drugotuenog, kao kupca, bili sadrani predmet kupovine i cijena, kao bitni elementi tog ugovora, te da injenica to opisani ugovor nije zakljuen u pismenoj formi nema uticaja na njegovu pravnu valjanost. ovo stoga, jer je prlaznom odredbom iz lana 46. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78) propisano da su valjani i ugovori o prometu nepokretnosti, koji nisu zakljueni u pismenom obliku, pod uslovom da su obaveze iz takog ugovora stranke izvrile u cjelini ili u pretenom dijelu prije stupanja Zakona o prometu nepokretnosti, koji je na snagu stupio dana 4.1.1979. godine. Kako je pomenuti pismeni ugovor o prodaji spornih nekretnina ispunjavao navedene zakonske uslove za njegovu punovanost, neprihvatljiv je revizijski prigovor da je pogreno pravno stanovite niestepenih sudova o tome da je izmeu tuioca i drugotuenog zakljuen valjan ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina. (Vrhovni sud BiH, Rev. broj 679/86 od 28.8.1987. godine) 13. Smatra se da je ugovor o prometu nepokretnosti ispunjen u pretenom dijelu kada je prodavac predao kupcu prodatu nepokretnost, a kupac platio preteni dio cijene, pa je punovaan pismeni ugovor iako potpisi ugovaraa nisu ovjereni kod nadlenog suda. Polazei od utvrenog injeninog stanja, iz koga proizilazi da su parnine stranke 5.4.1980.godine, zakljuile pismeni ugovor o prodaji parcele zvane Ripite za cijenu od 275.000 dinara, da je prodavac kupcu predao u posjed prodate nekretnine, a kupac isplatio dio kupovne cijene u iznosu od 200.000 dinara, dok je razliku cijene prodavac odbio da primi, ovaj sud nalazi da su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su usvojili zahtjev tuioca, jer su u konretnom sluaju ispunjene pretpostavke iz lana 9. stav 4. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH za punovanost ugovora o prodaji nepokretnosti (ugovor o prodaju nepokretnosti zakljuen je u pismenom obliku i ispunjen u pretenom dijelu). (Vrhovni sud BiH, Rev. 163/87 od 10.12.1987. godine) 14. Nitav je ugovor o otuenju nedovrene zgrade na graevinskom zemljitu bez saglasnosti optine. Odredba lana 13. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima je naelnog karaktera. Njome je odreeno da vlasnik zgrade koja je izgraena na zemljitu u drutvenoj svojini stie pravo koritenja na zemljitu na kome je zgrada na zemljitu koje je potrebno za redovnu upotrebu zgrade i da se tako steeno pravo vlasnitva na zgradi, uz pravo koritenja na tom zemljitu, moe prenositi. Blia razrada naela sadranog u navedenom zakonskom propisu sadrana je u zakonu o graevinskom zemljitu (Slubeni list SRBiH, broj 34/86). U konretnom sluaju radi se o raspolaganju nedovrenom zgradom koja se podie na graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini to prema odredbi lana 58. stav 1. u vezi sa lanom 10. i 18. navedenog zakona nije dozvoljena. Polazei od navedenog propisa prvostepeni sud je pogrijeio kada je presudom na osnovu priznanja prihvatio da se izvri prenos prava vlasnitva na nedovrenoj porodinoj stambenoj zgradi koja se nalazi na graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini, a da prethodno nije provjerio da li za takvo raspolaganje postoji saglasnost nadlene skuptine optine u smislu lana 58. stav 2. Zakona o graevinskom zeljitu. (Vrhovni sud BiH, Gvl. 33/87 od 21.1.1988. godine) 15. Nitav je ugovor o prenosu prava vlasnitva (raspolaganja) na graevinski objekat, uz obavezu sticaoca da plaa zakupninu na graevinsku parcelu, jer sa prenosom prava vlasnitva (raspolaganja) na graevinski objekat prenosi se i trajno pravo koritenja na graevinsku parcelu. S obzirom na izloeno i druge konretne okolnosti pod kojima je ugovor zakljuen: da je svrha ugovora bila obavljanje ugostiteljske djelatnosti, koju je tueni godinama ranije obavljao i stvaranje povoljnih uslova rada u irem smislu za klubove u sastavu tuioca, da ovaj poslovni prostor postoji uz objekat u kojem je sjedite tuioca i da ga prvenstveno koriste lanovi klubova u sastavu tuioca, ovaj sud nalazi da su niestepeni sudovi pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su ocijenili da je zajednika namjera ugovaraa bila da tuitelj izda tuenom pod zakup ugostiteljski objekat sa batom uz obavezu tuenog da ga adaptira i da zbog toga plaa manju zakupninu od uobiajene.

39 Inae bio bi nitav ugovor o prenosu prava raspolaganja na graevinski objekt, uz obavezu sticaoca da plaa zakupninu za korienje graevinske pracele, jer sa prenosom prava raspolaganja na graevinski objekat prenosi se i trajno pravo koritenja na graevinsku parcelu (lan 11. stav 4., l. 17. i 20 stav 2. Zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini. (Vrhovni sud BiH, Rev. 175/87 od 10.12.1987. godine) 16. Budui da je nitav ugovor o prenosu trajnog prava koritenja na dio graevinske parcele bez prenosa prava vlasnitva na zgradu, sticalac je gradio na tuem zemljitu bez prava koritenja radi graenja, pa zgrada pripada nosiocu trajnog prava koritenja. Rjeenjem nadlenog organa od 25.6.1971. godine odobrena je Lj.M. izgradnja mehanike radionice na k.. br. 680/10. na osnovu tog odobrenjaLj.O. je svojim sredstvima, uz pristanak Lj.M. i uz pomo tuenog D., sagradio mehaniku radionisu u kojoj tueni D. obavlja zanatsku djelatnost. Polazei od injenice da su tuioci suvlasnici stambene zgrade (jer dvorina zgrada i upa predstavljaju pripadak stambene zgrade) i nosioci prava koritenja na opisano graevinsko zemljite na kojem je sporna mehanika radionica izgraena, niestepeni sudovi su pogreno primijenili materijalno pravo, kada su tuioca odbili sa zahtjevom da se utvrdi da u zaostavtinu iza umrlog Lj.M. spada i dvojna garaa mehanika radionica sagraena na k.br. 680/10 i da im slijedom toga po osnovu nasljeivanja pripada pravo suvlasnitva. Naime, prema odredbi lana 7. tada vaeeg Zakona o odreivanju graevinskog zemljita u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Slubeni list SFRJ, broj 5/68, sa izmjenom u broju 20/69), lice kome je dato na koritenje neizgraeno graevinsko zemljite nije moglo pravo koritenja na dijelu tog zemljita prenositi na drugo lice. osim ako se prenos tog prava vrio zajedno sa zgradom. To znai da se u vrijeme kada je ostavilac Lj.M. (otac tuenog O., a djed tuenog D.) dozvolio Lj.O. da u njegovom dvoritu, izgradi garau mehaniku radionicu, trajno pravo koritenja na izgraeno graevinsko zemljite u drutvenoj svojini moglo prenijeti na tree lice samo zajedno sa prenosom prava vlasnitva na postojei graevinski objekat. Ovo je detaljnije razraeno u odredbama lana 11. stav 4. i lana 17. i 20. docnijeg zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini (Slubeni list SRBiH, broj 13/74), odnosno odredbom lana 10. stav 1. i 42. stav 1. sadanjeg Zakona o graevinskom zemljitu (Slubeni list SRBiH, broj 34/86). Obzirom na naprijed izloeno, slijedi da su tueni gradili radionicu na tuem zemljitu na koje nisu imali pravo koritenja radi graenja. Kako se graenjem na graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini bez prava koritenja (graenja ne moe stei trajno pravo koritenja, sporna radionica, izgraena uz odobrenje nadlenog organa, na izgraenoj graevinskoj parceli na kojoj je trajno pravo koritenja imao djed tuenog D., a ostavilac tuilaca, ne pripada tuenima, ve tuiocima, s tim to tueni imaju pravo da od tuilaca zahtijevaju naknadu za uloene trokove graenja (analogno l. 25. st. 4. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima). (Vrhovni sud BiH, Rev. 356/87 od 3.10.1987. godine)

Naknadna mogunost lan 48. Ugovor zakljuen pod odlonim uslovom ili rokom punovaan je ako je predmet obaveze koji je u poetku bio nemogu postao mogu prije ostvarenja uslova ili isteka roka.
_____________________________

* Vidi: lan 74. - uslov, * Vidi: lan 75. - nedoputen uslov, * Vidi: lan 76. - osiguranje uslovnog prava, * Vidi: lan 77. - rok.

Nedoputenost predmeta obaveze lan 49. Predmet obaveze je nedoputen ako je protivan ustavom utvrenim naelima drutvenog ureenja, prinudnim propisima i moralu drutva.
__________________________

Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 8. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 49. ZOO. Napomena (RS): Odredbom lana 58. ZIDZOO, u lanu 49., lanu 51. stav 2,. lanu 75. stav 1., lanu 103. stav 1. i lanu 104. stav 2. rijei: Ustavom utvrenim naelima drutvenog ureenja, prinudnim propisima i moralu socijalistikog samoupravnog drutva zamjenjuju se rijeima: Prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obiajima.
________________________

1. Mada ugovor o prodaji tue stvari, pa prema tome i tueg suvlasnikog dijela, obavezuje prodavca, ipak je nitav ugovor o prodaji suvlasnike nekretnine kojim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da e otkloniti postojeu stambenu zgradu i predati kupcu neizgraenu graevinsku esticu ako ga nisu odobrili ostali suvlasnici u formi koja se

40 trai za ugovor (i organ starateljstva za maloljetnog suvlasnika) jer u tom sluaju prodavac ne moe prenijeti na kupca ni svoj suvlasniki dio na toj estici. U tom sluaju mogu ostali suvlasnici, iako ih ugovor ne obavezuje (to dvojica uglave treega ne vee), traiti da se ugovor poniti. (Vs BiH, Rev. 237/86, od 28. 11. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 12) 2. Kad su stranke u ugovoru o zajmu predvidjele nedoputenu inidbu, tj. stjecanje prava vlasnitva na nekretninama umjesto vraanja zajma, obveze iz ugovora o zajmu imaju se prosuivati kao da ta nedoputena inidba nije niti ugovorena, pa zajmodavac ima pravo na vraanje zajma i na zatezne kamate. (Vs H, Rev. 1739/86, od 18. 9. 1986. Psp 43 76)

Kad je predmet odrediv lan 50. (1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadri podatke pomou kojih se moe odrediti ili su strane ostavile treem da ga odredi. (2) Ako to tree nee ili ne moe da da odredi predmet obaveze, ugovor je nitav.
________________________

1. Predmet nagodbe je odrediv kada je treoj osobi preputeno da utvrdi visinu tete koju je jedna strana duna naknaditi. "Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tubeni zahtjev kojim tuitelj zahtijeva ponitenje izvansudske nagodbe sklopljene tijekom voenja disciplinskog postupka kod tuenika protiv tuitelja, kojom je ugovoreno da e radniki savjet na prvoj od sjednica oformiti strunu komisiju koja e utvrditi tetu koju je uzrokovao tuitelj otuenjem vozila tipa "Zastava 101" i tipa "Zastava 750", uzimajui u obzir sve okolnosti prije samog utvrenja, za vrijeme i poslije otuenja vozila (starost vozila, ouvanost vozila, nekoritenja vozila i sve ostalo u svezi s tim), te da e tuitelj nakon utvrenja visine tete, a nakon to mu bude predoena utvrena visina, u primjerenom roku tetu naknaditi. Nagodbom je odreeno da e visinu tete utvrditi struna komisija, koja je visinu tete i utvrdila. Dakle, ugovorne strane su ostavile treoj osobi da odredi predmet obveze, to sukladno odredbi iz l. 50. st. 1. ZOO predmet obveze ini odredivim. Treba stoga zakljuiti da je drugostupanjski sud pogreno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da predmet nagodbe nije odrediv i da postoji razlog nitavosti nagodbe zbog neodreenosti i neodredivosti inidbe." (Vs RH, Rev. 3001/94, od 9. 9. 1997. Izbor odluka 1/1998 24/65)

Doputen osnov lan 51. (1) Svaka ugovorna obaveza mora imati doputen osnov. (2) Osnov je nedoputen ako je protivan ustavom utvrenim naelima drutvenog ureenja, prinudnim propisima i moralu drutva. (3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izraen.
__________________________

Napomena (FBiH): Odredba stava 2. ovog lana je izmijenjena na osnovu lana 9. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 51. ZOO. Napomena (RS): Vidjeti: lan 58. ZIDZOO.
___________________________

1. Fiktivan je ugovor o zamjeni stanova ako je jedan ugovara znao da drugi saugovara nee useliti u stan koji mu ustupa u zamjenu jer mu je dodijeljen na koritenje drugi stan. (Vs BiH, Rev. 647/90, od 16. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 94) 2. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasnitva na nekretnini optereenoj pravom plodouivanja stie ono lice s kojim e ivjeti plodouivalac u asu smrti. Ne protivi se prinudnim propisima niti moralu odredba iz ugovora prema kojoj pravo vlasnitva nekretnine optereene pravom plodouivanja stie ono lice s kojim e ivjeti plodouivalac u asu svoje smrti, pa je takav ugovor pravno valjan (lan 51. Zakona o obligacionim odnosima), kao ugovor zakljuen pod odlonim uslovom (lan 74. stav 2. ZOO). (Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 37) 3. Kako Zakon o stambenim odnosima ureuje samo posljedice fiktivnosti ugovora o zamjeni stanova (lan 33. stav 1. taka 6. ZSO), ne iskljuujui ostale razloge nitavosti ugovora, pravni odnosi koji proizlaze iz nedoputene osnove (kauze) ovih ugovora presuuju se po optim naelima Zakona o obligacionim odnosima (lan 51. 53., 24). (Vs BiH, Gvl. 15/86, od 11. 6. 1986. Bilten Vs BiH 2/86 - 20) 4. Stanarsko pravo ne moe biti predmet prometa pa je nitav ugovor prema kojem stanar naputa stan n kojem ima stanarsko pravo, a za uzvrat dobiva odreenu novanu naknadu. (Vs H, Rev. 1669/82, od 30. 5. 1984. Psp 25 70) 5. Organizacija udruenog rada je duna ispuniti obavezu iz ugovora o udruivanju sredstava radi kupovine stana u cilju zadovoljavanja stambenih potreba radnika stranaka, pa i kada radniku prestane radni odnos nakon useljenja u stan. Stranke su nakon donesenih odluka organa samoupravljanja zakljuile ugovor o udruivanju sredstava za kupovinu stana u svrhu rjeavanja stambenih potrebanjihovih radnika (branih drugova) sa ueem tuioca od 60 posto i tuenog sa 40 posto i pravom raspolaganja stanom po tuiocu. Tuilac je ispunio ugovor i kupio stan koji je dodijeljen radniku tuioca

41 iji je brani drug radnica tuenog, ti radnici su uselili u stan, a tuni nije platio tuiocu ugovoreni iznos od 980.000 dianara istiui da je radnici tuenog prestao radni odnos nakon useljenja u stan. Pogreno je tuilac odbijen sa tubenim zahtjevom, jer stranke nisu ugovorile da e se za sluaj prestanka radnog odnosa jednog od radnika stranaka raskinuti ugovor o udruivanju sredstava za kupovinu stana, niti pak postoje zakonski uslovi da se iz tog razloga raskine ugovor. Tueni odbija ispunjenje ugovorne obaveze pozivom na lan 12. Zakona o obligacionim odnosima, no ne vidi se zbog ega bit takav ugovor bio suprotan naelu savjesnosti i potenja. Tueni ne navodi bilo kakve injenice iz kojih bi proizilazilo da je tuilac u odnosu na njega postupao maliciozno i doveo do situacije zbog koje tueni odbija da ispuni ugovorenu obavezu. Ugovor je imao doputenu osnovu (causu) lan 51. i 52. ZOO, a ova nije otpala prije dospijea obaveze tuenog (tueni i sam priznaje da je njegova radnica raskinula radni odnos tek nakon useljenja u stan, dakle, po dospijeu obaveze tuenog da uplati svoj dio uea za kupovinu stana). Isticanjem da se ispunjenjem ne moe ostvariti svrha ugovora tueni se poziva i na lan 133. ZOO, ali nije postojao i formalni zahtjev za raskid ugovor. Ovaj zahtjev, meutim, ne bi ni bio osnovan, jer se, u smislu lana 133. stav 3. ZOO, stranka koja zahtijeva raskid ugovora ne moe pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka odreenog za ispunjenje njene obaveze. (Vs BiH, P. 170/88, od 25. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 39)

Nitavost ugovora zbog osnova lan 52. Ako osnov ne postoji ili je nedoputen, ugovor je nitav.
_________________

1. Pobuda kod ugovora bez naknade (ugovor o poklonu) smatra se osnovom ugovora, pa ako je pobuda otpala ili se nije ostvarila onda vie ne postoji ni osnov, to ugovor ini nitavim u smislu lana 52. Zakona o obligacionim odnosima Prvostepeni sud je odbio kao neosnovan zahtev tuilje za ponitaj ugovora o poklonu zakljuenog izmeu parninih stranaka. Po albi tuilje drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu iz sljedeih razloga: Prvostepeni sud je odbio tuiljin zahtev pozivajui se na nedostatke - uslove iz lana 111. odnosno lana 60. - 66. Zakona o obligacionim odnosima, mada injenini osnov na kome je taj zahtjev zasnovan uopte ne upuuje na primjenu ovih materijalno-pravnih propisa. Naime, u tubi je navedeno da je tuilja ovaj ugovor zakljuila u oekivanju da e time obezbijediti zajedniki ivot sa tuenom porodicom i njihovu pomo u sluaju potrebe, to se nije ostvarivalo zbog poremeaja u njihovim meusobnim odnosima i iseljenja tuene sa porodicom nakon ega je tuilja ostala sama i bez oekivane pomoi. Pobude kod ugovora bez naknade smatraju se osnovom ugovora, pa kako je pobuda otpala ili se nije ostvarila onda vie ne postoji ni osnov to ugovor ini nitavim u smislu lana 52. Zakona o obligacionim odnosima. Poto u tom pravcu prvostepeni sud uopte nije raspravio, niti je utvrdio potrebne injenice za primenu ovog materijalnopravnog propisa prvostepena presuda je morala biti ukinuta da bi prvostepeni sud u novom postupku ove injenice raspravio. (Os u Zrenjaninu, G. 634/99, od 31. 3. 2000) 2. Pobuda da se uini poklon ulazi u sam osnov ugovora o poklonu, pa kad pobuda otpadne, onda otpada i sam osnov ugovora, to vodi nitavosti ugovora. Prema utvrenom injeninom stanju tuilac je tuenoj, u toku trajanja braka, poklonio odreene nekretnine voen motivom to mu je tuena bila brani drug i da bi tuena kao suvlasnik mogla da podigne kredit za renoviranje i adaptaciju kue. Meutim, tuena nije uspjela da dobije kredit, a i brak stranaka je razveden, pa je izmeu pravnih stranaka prestala zajednica ivota. Pobuda za injenje poklona kod ugovora o poklonu, ulazi u sam osnov, pa kad pobuda ostane iznevjerenom, kad drugim rjeima otpadne, otpada i sam osnov - kauza ugovora, radi ega je shodno lanu 52. Zakona o obligacionim odnosima ugovor nitav. U ovom sporu ispostavilo se da su pobude zbog kojih je uinjen sporni poklon ostale neostvarene, jer niti je tuena ostala branom suprugom tuioca kod poklonodavca, niti je realizovana namjera dobijanja kredita uz pomo svojstva tuene kao suvlasnika, a to je ona postala upravo uz pomo spornog poklona, pa su u takvoj situaciji niestepeni sudovi pravilno odluili kada su tubenom zahtjevu udovoljili utvrdivi da je sporni ugovor o poklonu nitav. (Vs S, broj Rev. 4409/99, od 20. 10. 1999) 3. Nitav je ugovor o darovanju kad je predmet darovanja nepostojea nekretnina. "Odluujui o tubenom zahtjevu kojim tuiteljica trai utvrenje postojanja svog suvlasnikog prava u dijelu od 1/2 prostorija kue sagraene na zgr.. i da je nositelj prava koritenja na zemljitu koje ini sastavni dio zgrade, te da se prvo i drugo tuenike obvee ukloniti garae izgraene na istoj estici i nekretnine predati tuiteljici u posjed, sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su tubeni zahtjev ocijenili neosnovanim. U zemljinim knjigama upisano reeno stvarno pravo tuiteljice, da je do tog upisa dolo temeljem darovnog ugovora sklopljenog dana 28. veljae 1980. godine izmeu tuiteljice i ranijeg stvarnopravnog ovlatenika M.G., da u vrijeme sklapanja darovnog ugovora zemljinoknjino stanje nije bilo u skladu s faktinim stanjem, jer sporna kua nije postojala, obzirom da je neposredno nakon Drugog svjetskog rata izgorjela tako da su ostali samo zidovi koji su uz dozvolu bive Opine R., kao nositelja prava koritenja na zemljitu ispod zgrade, srueni jo prije 1970. godine i na mjestu zgrade prednik tuenice izgradio garae. Budui u vrijeme sklapanja reenog darovnog ugovora na kojeg se tuiteljica poziva kao naslov stjecanja svog vlasnikog prava na spornoj kui, kua nije postojala, sudovi su osnovano zakljuili da predmet darovanja nije mogla biti zgrada kao nepostojea stvar i da se stoga radilo o apsolutno nitavom

42 ugovoru temeljem kojeg tuiteljica nije mogla stei stvarno pravo ije utvrenje tuiteljica trai." (Vs RH, Rev 902/00, od 17. 1. 2001. Izbor odluka 1/2002 35) 4. Nitav je ugovor o koritenju stana ako nije postojala osnova za njegovo zakljuenje ili ta osnova nije doputena. (Vs RH, Rev. 687/91, od 23. 7. 1991. Izbor odluka 1994 45/107) 5. Lice koje je potpuno nesposobno da shvati znaaj svojih radnji i upravlja svojim postupcima ne moe izraziti volju, pa je ugovor koje ono "zakljui" nitav, a ne ruljiv Niestepeni sudovi su ponitili ugovore o doivotnom izdravanju, zajednikoj izgradnji i poklonu, koje je za ivota, zakljuio pokojni H.S. Sva tri ugovora pokojni H.S. je zakljuio u stanju duevne bolesti (depresivno-anksiozni sindrom) koja fundamentalno utie na psihiki i kognitivni status, tako da nije bio u stanju da adekvatno procijeni znaaj pravnih poslova u kojima je uestvovao, a to znai ni sposoban da razumije smisao i posljedice svojih postupaka. To je sud utvrdio na osnovu vjetaenja. Prema lanu 26. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor se zakljuuje saglasnou volja. Izjava volje, prema lanu 28. stav 2. istog zakona, mora biti slobodna, a takvu volju moe izraziti jedino mentalno zdrava osoba. Poto pokojni H.S. u vrijeme zakljuenja ugovora nije bio u stanju da svoju volju izrazi, ugovori i nisu mogli nastati, bez obzira to ih je on potpisao. Zato su ti ugovori suprotni propisima koji imaju imperativni karakter. Uz to, oni su lieni i osnova (kauze), jer ako jedna strana nije u stanju da izrazi volju ne moe se govoriti ni o podudarnoj volji druge ugovorne strane. S obzirom na to zakljueni ugovori su nitavi, u smislu lana 103. stav 1. i lana 52. Zakona o obligacionim odnosima. U reviziji se neosnovano ukazuje na rok iz lana 117. stav 2. za pobijanje ruljivih ugovora. Po lanu 111. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor je ruljiv ako ga je zakljuilo ogranieno poslovno sposobno lice. U ovom sluaju, ugovor nije zakljuilo takvo lice, ve lice koje uopte nije bilo u stanju da izrazi volju. Zbog toga, zakljueni ugovori i ne pripadaju kategoriji ruljivih, ve nitavih ugovora. (Vs S, broj Rev. 3118/98, od 17. 6. 1998) 6. Povrat iznosa danog u svrhu igranja hazardne igre (kartanje) ne moe se zahtijevati tubom. "Niestupanjski su sudovi pravilno primijenili odredbu l. 104. Zakona o obveznim odnosima koji je, takoer, na temelju odredbe l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO). U ovom je sluaju, naime, sporno ima li pravo tuitelj traiti od tuenika povrat kn koje je, kako je u tubi navedeno, tuitelj dao tuenom u zajam. U postupku je meutim utvreno da se radi o ugovoru s nedoputenom osnovom (l. 51. i 52. ZOO), jer je pozajmljen novac radi igranja hazardne igre (kartanja), a imajui u vidu okolnosti sluaja, odnosno utvrenje da su se i tuitelj i tueni bavili hazardnim igrama, kartanjem za novac, pravilan je zakljuak niestupanjskih sudova da takav ugovor ne proizvodi nikakav pravni uinak i da tuitelj svoje potraivanje ne moe realizirati." (Vs RH, Rev. 68/92, od 29. 1. 1992. Izbor odluka 1993 49/83) 7. Fiktivan ugovor o zamjeni stanova, zakljuen izmeu nosilaca stanarskog prava prije stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima SRBiH, ne osnauje se protekom vremena. (Vs BiH, Rev. 247/90, od 16. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 95) 8. Nitav je ugovor o koritenju stana ako je naknadno poniten akt o dodjeli i stan dodijeljen na koritenje drugom licu, po je osnovan zahtjev davaoca stana na koritenje da mu prvi sticalac preda u posjed stan. (Vs BiH, Rev. 168/87, od 10. 12. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 93) 9. Kod ugovora bez naknade, pobude iz kojih je ugovor zakljuen sastavni su dio samog ugovora Prema utvrenom injeninom stanju u prvostepenom postupku, tuena je za sklapanje braka sa tuiocem traila da joj prepie cijelu svoju imovinu, ali se na kraju zadovoljila sa 1/2 dijela sporne nepokretnosti. Do zakljuenja braka nije dolo, poto je u meuvremenu dolo do tekog poremeaja meusobnih odnosa, do svaa i tua. Tuena je odbijala tuioca od sebe govorei mu da je prljav, a kuvala mu je hranu koju on ne moe da jede. Pri takvom stanju stvari, i po miljenju drugostepenog suda ove injenice dovoljno ilustruju postojanje grube nezahvalnosti od strane tuene, a to je prema pravnim pravilima imovinskog prava razlog za raskid ugovora o poklonu. Ovaj ugovor ne moe biti odran i zbog toga to je nesumnjivo otpao motiv zbog kojeg je tuilac tuenoj poklonio sporne nepokretnosti. Naime, do zakljuenja braka izmeu stranaka nije dolo, a to je bila osnovna tuioeva pobuda za zakljuenje ugovora o poklonu. Kod ugovora bez naknade, pobude iz kojih je ugovor zakljuen sastavni su dio samog ugovora, pa kada osnov ne postoji, onda je i takav ugovor nitav u smislu odredbe lana 52. Zakona o obligacionim odnosima. (Os u Zrenjaninu, broj G.458/95, od 26..2. 1997) 10. Vidi: Iscrpan pregled sudske prakse o nitavosti ugovora u Prologu broj I uz l.103. ZOO na kraju teksta ovog zakona.

Pobuda za zakljuenje ugovora lan 53. (1) Pobude iz kojih je ugovor zakljuen ne utiu na njegovu punovanost. (2) Ali, ako je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovaraa da zakljui ugovor i ako je to drugi ugovara znao ili morao znati, ugovor e biti bez dejstva.

43

(3) Ugovor bez naknade nema poravno dejstvo i kada drugi ugovara nije znao da je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovaraa.
__________________________

1. Nedoputena je pobuda darodavca da uini poklon treem licu da bi liio nasljea zakonskog nasljednika i na taj nain ga kaznio samo zbog toga to je zakljuio brak sa pripadnikom druge nacionalnosti, jer je u suprotnosti sa moralnim naelima samoupravnog socijalistikog drutva, pa ovakav darovni ugovor ne proizvodi pravno dejstvo i kada obdareni nije znao za nedoputenu pobudu. (Vs BiH, Rev. 484/84, od 18. 10. 1984. Bilten Vs BiH 1/85 - 1) 2. Pobuda (motiv) po pravilu ne utjee na valjanost ugovora, ali nedoputena pobuda pod odreenim pretpostavkama dovodi i do nevaljanosti ugovora. Od osnove ugovora valja razlikovati njegove motive. Dok osnova objanjava obvezu ugovornih stranaka, motiv daje objanjenje za samu osnovu. Motiv, u pravilu, ne utjee na valjanost ugovora, ali nedoputeni motiv pod odreenim pretpostavkama dovodi i do nevaljanosti ugovora. (Vs H, Rev. 583/86, od 24. 6. 1986. Informator, broj 3506) 3. Pobude iz kojih je ugovor zakljuen ne utiu na njegovu punovanost. Ali ako je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovoraa da zakljui ugovor i ako je to drugi ugovara znao, ili morao znati, ugovor e biti bez dejstva injenica da je tueni znao da je primalac izdravanja, njegov otac, due vreme bolovao od neizljeive bolesti, a predmetni ugovor je zakljuen tek u trenutku kada je njegovo zdravstveno stanje bilo u toj mjeri pogorano da je bila gotovo izvjesna bliska smrt, zatim injenica da je primalac izdravanja u tom trenutku pored tuenog imao i suprugu, koja bi kao zakonski nasljednik polagala pravo na dio imovine, te najzad, da je nedugo nakon smrti svog oca tueni prodao treem licu kuu koja je bila predmet ugovora i traio iseljenje tuilje, nesumnjivo ukazuje da su pobude iz kojih je tueni zakljuio sporni ugovor leale upravo u injenici da je bilo izvjesno blisko nastupanje smrti primaoca izdravanja, te da nakon njegove smrti moe doi do podjele imovine izmeu tuene i tuilje, kao moguih nasljednika, to je tueni oigledno elio da sprijei, a to je njegovom ocu, primaocu izdravanja, moralo biti poznato. Pri tom injenica da tueni nije izvravao obaveze iz ugovora, to su utvrdili niestepeni sudovi, ne moe biti razlog za ponitaj, ve eventualno za raskid ugovora, ali u konkretnom sluaju ova injenica uz ostale okolnosti, takoe ukazuje da tueni nije ni zakljuio ugovor sa namjerom da isti izvrava, ve upravo da bi iskljuio pravo tuilje da dio imovine naslijedi. Kako su navedene okolnosti, po nalaenju Vrhovnog suda, bitno uticale na odluku tuenog da zakljui sporni ugovor, to je primaocu izdravanja, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje i okolnosti pod kojim je ugovor zakljuen moralo biti poznato, to ovakav ugovor u smislu lana 53. stav 2. ZOO ne proizvodi pravno dejstvo. (Vs S, broj Rev. 4641/97, od 4. 2. 1998) 4. Nitava je u cjelini nagodba kad je motiv sklapanja nagodbe (kojom se tuitelji odriu daljnjih trabina s naslova naknade tete) bila usmeno preuzeta obveza nedoputenog i neispunjivog sadraja (omoguiti zaposlenje odnosno stjecanje mirovina tuiteljima). (Vs H, Rev. 1533/82, od 3. 11. 1982. Psp 22/55) 5. Nitav je ugovor o poklonu stana zakljuen u namjeri spreavanja prestanka stanarskog prava. Prema utvrenjima sudova tueni je nosilac stanarskog prava na stanu u drutvenoj svojini. Ovaj tueni je vlasnik stana u zgradi koja se nalazi u istom mjestu, pa mu je rjeenjem skuptine optine od 31. avgusta 1985. godine rimjenom lana 13. zakona o stambenim odnosima SRBiH, naloeno da se iseli iz stana u drutvenoj svojini. Niestepeni sudovi, su pored toga utvrdili da je tueni dana 19. septembra 1985. godine, zakljuio ugovor o poklonu sa svojom kerkom, kojim joj je poklonio svoj stan. Imajui u vidu prednja injenina utvrenja, prvostepeni sud je pravilno zakljuio da je pomenuti ugovor o poklonu zakljuen u namjeri da se onemogui iseljenje tuenog iz stana u drutvenoj svojini, primjenom lana 13. Zakona o stambenim odnosima ("Slubeni list SRBiH broj 14/84), prema kome je nosilac stanarskog prava koji ima ili stekne u svojinu porodinu stambenu zgradu ili stan u istom mjestu, na kojima neko drugi nije stekao stanarsko pravo, duan da se sa korisnicima stana iseli iz stana koji koristi i useli u svoj stan, ako taj stan odgovara njegovim potrebama i potrebama lanova njegovog porodinog domainstva. Prvostepeni sud utvruje da takva namjera proizilazi iz injenice da je ugovor o poklonu sklopljen neposredno nakon donoenja rjeenja nadlenog optinskog stambenog organa, kojim je odreeno da se tueni iseli iz stana u drutvenoj svojini, pa je pravilno primijenio materijalno pravo, razmatrajui pravnu valjanost zakljuenog ugovora o poklonu obzirom na pobude iz kojih je ugovor sklopljen. Prema lanu 53. stav 2. zakona o obligacionim odnosima, ako je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovaraa da sklopi ugovor, a druga ugovorna strana znala ili morala znati za takvu nedoputenu pobudu, ugovor e biti bez pravnog uinka, a prema lanu 52. stav 3. istog zakona, ugovor bez naknade nema pravni uinak i kada druga ugovorna strana nije znala da je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku ugovaratelja. Prema tome, polazei od pobude tuenog da zakljuenjem ugovora o poklonu onemogui da bude iseljen iz stana u drutvenoj svojini, takav ugovor je bez pravnog uinka bez obzira da li je poklonoprimac znao da je nedoputena pobuda bitno uticala na odluku tuenog da kao poklonodavac zakljui predmetni ugovor. (Vrhovni sud BiH, broj rev. 556/87 od 14.7.1988. godine) 6. Nedoputena je pobuda darodavca da uini poklon treem licu da bi liio nasljea zakonskog nasljednika i na taj nain ga kaznio samo zbog toga to je zakljuio brak sa pripadnikom druge nacionalnosti, jer je u suprotnosti sa moralnim naelima samoupravnog socijalistikog drutva, pa ovakav darovni ugovor ne proizvodi pravno dejstvo i kada obdareni nije znao za nedoputenu pobudu. (Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 484/84 od 18. oktobra 1984. godine)

44 7. Poklonodavac moe traiti raskid ugovora o poklonu zbog grube nezahvalnosti poklonoprimca, a ponaanje poklonoprimca prosuuje se prema shvatanju konretne drutvene sredine. Izmeu poklonodavca i poklonoprimca (otac i sin) nakon zaljuenja ugovora o poklonu dolazi do tekih svaa, a tueni je i fiziki napadao tuioca, omalovaavao ga (npr. vukao ga za nos po dvoritu) i na drugi nain zlostavljao. Time je poklonodavac ispoljio grubu nezahvalnost prema tuiocu, pa su se stekli uslovi za raskid ugovora po pravnom pravilu iz paragrafa 948. biveg Opteg graanskog zakonika koje se rpimjenjuje na osnovu lana 4. Zakona o nevanosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Slubeni list FNRJ, broj 84/46). Po shvatanju sadanje sudske prakse, pojam nezahvalnosti iz navedenog pravnog pravila obuhvata takvo ponaanje obdarenog prema darovaocu, koje se prema okolnostima konretnog sluaja, s obzirom na shvatanje sredine, tako kvalifikuje. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 587/89 od 24.4.1990. godine) 8. Postoji gruba nezahvalnost kao razlog za raskid ugovora o poklonu ako je poklonoprimac prestao da se brine o poklonodavcu i da mu prua nunu pomo, koja se u takvim okolnostima oekuje od djece prema roditeljima. Poklonodavac (otac) prenio je poklonoprimcu (sinu) pravo svojine na porodinu stambenu zgradu, umsko zemljite, panjak i oranice. Poklonodavac zadrava pravo doivotnog uivanja na ovim nekretninama, zajedno sa svojom suprugom. nakon zakljuenja ugovora izbile su svae izmeu parninih stranaka, pa su izmeu njih prekinuti kontakti (poklonoprimac je zaposlen u vedskoj), a poklonoprimac je uskratio svaku pomo poklonodavcu, ak je zabranio svojoj djeci da posjeuju poklnodavca. Pored toga, poklonoprimac je najavio da e prodati poklonjene nekretnine. Ovakvo ponaanje poklonoprimca ima sve karakteristike nezahvalnosti koja je osnov za raskid ugovora o poklonu, po shvatanju dananje sudske prakse, bez obzira to u njegovom ponaanju nema obiljeja krivinog djela. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 572/89 od 19.4.1990. godine) 9. Pod grubom neblagodarnou u smislu pravila imovinskog prava podrazumijeva se takvo ponaanje obdarenog kojim se ovaj, svjesnom povredom linosti darovaoca, grubo ogrijeio o njegove interese, pa stoga obian nemar u pogledu staranja o ivotnim potrebama i zdravlju darovaoca nije dovoljan razlog za opoziv darovanja. (Presuda Vrhovnog suda BiH, broj rev. 468/85 od 27.12.1985. godine)

SPOSOBNOST Ugovori pravnog lica lan 54. (1) Pravno lice moe zakljuivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. (2) Ugovor zakljuen protivno odredbi stava 1. ovog lana nema pravno dejstvo. (3) Savjesna strana moe zahtijevati naknadu tete koju je pretrpila usljed zakljuenja ugovora koji nema pravno dejstvo,
______________________

* Pravna sposobnost pravnog lica je sposobnost za zakljuivanje ugovora i obavljanje drugih pravnih poslova i radnji iz okvira registrovane djelatnosti, a stie se danom upisa u sudski registar ili drugi registar pravnih lica. 1. Ugovor o snimanju i kupovini gramofonskih ploa zakljuen po narudbi organizacije udruenog rada koja ne obavlja djelatnost prometa ovakvim ploama, ne proizvodi pravno dejstvo. (Vs BiH, P. 618/87, od 28. 4. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 19) 2. Ne proizvodi pravno dejstvo ugovor koji je organizacija udruenog rada zakljuila van okvira svoje osnovne i sporedne djelatnosti. U ponovnom postupku potrebno je provjeriti i navod tuenog da je tuilac samo posredovao u kupoprodaji pilia izmeu njega i prodavna radna organizacija RO Veterinarije, upitom kod ove radne organizacije o sadrini poslovnih odnosa izmeu nje I tuioca. Prvostepeni sud treba da utvrdi da li je tuilac bioovlaen da se u okviru svoje osnovne ili sporededne djelatnosti bavi ovakvim poslovima, tako to e uzeti uvid u registoravni predmet poslovanja tuioca, te polazei od odredbe lanova 410. stav 1. i 2, 411. i 415. Zakona o udruenom radu, ocijeniti da li je ugovor izmeu parninih stranaka zakljuen u okviru pravne sposobnosti tuioca ili van tog okvira, u kom sluaju ne bi proizvodio pravno djejstvo (l. 54. St. 1 I 2. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, P. 299/86. od 27. 11. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 4) 3. Budui da lokalnim i nekategorisanim putevima upravlja samoupravna interesna zajednica za lokalne puteve, mjesna zajednica nije ovlatena da zakljui ugovor o nainu koritenja i odravanja takvog puta. Takav ugovor nema pravno dejstvo. (Vs BiH, P. 39/84, od 20. 3. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 15) 4. Ugovor o snimanju i kupovini gramofonskih ploa, zakljuen po narudbi organizacije udruenog rada koja ne obavlja djelatnost prometa ovakvim ploama, ne proizvodi pravno djejstvo. Tueni je istakao da ne obavlja djelatnost prometa LP ploama i da je M.I. koji je u radnom odnosu u tuenikovoj poslovnici Beograd, zloupotrebom radnog mjesta neovlateno izdao narudbu i snimio svoje ploe.

45 Ova injenica odluna je za rjeenje spora meu strankama, s obzirom da po odredbi lana 54. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, pravno lice moe sklapati ugovore u pravnom prometu samo u okviru svoje pravne sposobnosti. Odredbom lana 415. Zakona o udruenok radu raniji tekst propisano je da organizacija udruenog rada moe da zakljuuje ugovore i da obavlja druge poslove prometa robe i usluga samo u okviru svoje djelatnosti koje su upisane u sudski registar. Ako tueni u okviru svoje djelatnosti ne obavlja promet LP ploama, onda je njegov radnik neovlateno vrio narudbu i preuzeo naruene ploe i takav ugovor ne moe proizvesti pravno djejstvo lan 54. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, a tuilac bi mogao zahtijevati naknadu tete u smislu lana 54. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, samo ako se utvrdi da je bio savjestan u asu zakljuenja ugovora. (Vrhovni sud BiH, broj P- 618/87. od 28. aprila 1988. godine ). 5. Budui da lokalnim i nekategorisanim putevima upravlja samoupravna interesna zajednica za lokalne puteve, mjesna zajednica nije ovlatena da zakljui ugovor o nainu koritenja i odravanja takvog puta. Takav ugovor nema pravno dejstvo. (Presuda Vrhovnog suda BiH, br. P. 39/84 od 20. marta 1984.godine)

Saglasnost za zakljuenje ugovora lan 55. (1) Kad je statutom ili drugim optim aktom preduzea odreeno i u sudski registar upisano da njen zastupnik moe zakljuiti odreeni ugovor samo uz saglasnost nekog organa, saglasnost se moe dati prethodno, istovremeno ili naknadno, ako to drugo nije upisano u registar. (2) Druga strana ima pravo da pozove preduzee da se njen ovlaeni organ u primjerenom roku izjasni da li daje saglasnost, pa ako to ovaj ne uini, smatrae se da saglasnost nije data. (3) Naknadna saglasnost ima povratno dejstvo, ako drukije nije ugovoreno. (4) Ako saglasnost nije data, smatra se da ugovor nije ni zakljuen. (5) Kad se prema odredbama ovog lana smatra da ugovor nije zakljuen, savjesna strana moe zahtijevati od preduzea pravinu naknadu. (6) Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u sluaju kada je statutom ili drugim optim aktom preduzea odreeno da zastupnik moe sklopiti neki ugovor samo zajedno s odreenim organom tog preduzea.
____________________________

Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 10. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 55. ZOO. Napomena (RS): Na osnovu lana 11. ZIDZOO, u lanu 55. stav 1. rijei: statutom ili drugim samoupravnim i rije: sudski brisane su. Rijei: organizacija udruenog rada zamijenjene su rijeima: pravnog lica, a rije: njen rijeju njegov. U stavu 2. rijei: organizaciju udruenog rada zamijenjene su rijeima: pravno lice, a rije: njen rijeju: njegov. U stavu 5. rijei: organizacije udruenog rada zamjenjene su rijeima: pravnog lica. U stavu 6. rijei: statutom ili drugim samoupravnim brisane su. Rijei: organizacije udruenog rada zamjenjene su rijeima: pravnog lica, a rijei: te organizacije rijeima: tog pravnog lica.
________________________

* Vidi: lan 87 - prekoraenje od strane zastupnika, * Vidi: lan 154 - naknada vanugovorne tete, * Vidjeti: odredbe Zakona o privrednim drutvima o zastupanju i predstavljanju privrednih drutava i davanju prokure. 1. Nepunovaan je ugovor koji je zakljuio zastupnik drutvenog preduzea bez saglasnosti radnikog savjeta, ako je obaveza pribavljanja saglasnosti bila upisana u sudski registar. Pobijanom presudom prvostepeni sud je udovoljio tubenom zahtjevu s obrazloenjem da je na tuitelja, na osnovu ugovora o dioniarskom ulogu tuenog u osnivanju banke, preneseno pravo koritenja na navedenim poslovnim prostorijama, te da za rjeenje spora nije bitno je li zastupnik tuenog imao ovlaenje radnikog savjeta da zakljui ugovor. Ako je zastupnik tuenog postupio suprotno opem aktu, po miljenju suda, nadleni organ poduzea moe zahtijevati njegovu odgovornost zbog nezakonitog rada ili traiti ponitenje ugovora. Po odredbama lana 170. stav 2. Zakona o poduzeima, koji je bio na snazi u vrijeme zakljuivanja ugovora o dionikom ulogu ("Slubeni list SFRJ", br. 77/88, 40/89, 46/90), statutom odnosno pravilima preduzea moglo se ograniiti ovlaenje zastupnika za sklapanje odreenih ugovora, a moglo se urediti i da zastupnik u ime preduzea sklapa ugovore uz saglasnost radnikog savjeta odnosno drugog organa.

46 Ovlaenje zastupnika odnosno ogranienje njegovih ovlaenja upisivalo se u sudski registar. Kad zastupnik zakljui ugovor protivno ovlaenju iz opeg akta, koje je upisano u sudski registar, odnosno kad zakljui ugovor bez saglasnosti radnikog savjeta, ako mu je ona potrebna, a naknadno zatraena saglasnost nije data, po odredbama lana 55. stav 4. Zakona o obveznim odnosima - ZOO, smatra se da ugovor nije zakljuen, a savjesnoj stranci pripada pravo na pravinu naknadu (lan 55. stav 5. ZOO). Dakle, za odluivanje o zahtjevu tuitelja prethodno je potrebno utvrditi je li izmeu stranaka zakljuen punovaan ugovor o dionikom ulogu i u tom pravcu ispitati, na osnovu statuta tuenog, na koji je nain ureeno pitanje ovlaenja zastupnika za zakljuivanje ugovora, odnosno kako je ono upisano u sudski registar. (Vs FBiH, P. 95/97, od 8.7.1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 26) 2. U sluaju da je zastupnik organizacije udruenog rada, protivno statutu ili drugom samoupravnom optem aktu, zakljuio ugovor bez saglasnosti ovlatenog organa, smatra se da ugovor nije zakljuen, ali u tom sluaju druga savjesna strana ima pravo na pravinu naknadu (lan 55. ZOO). Naprotiv, ako je drutveno pravno lice zakljuilo ugovor suprotno statutu ili drugom optem aktu ugovor ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala, ili morala znati (lan 22. ZOO). (Vs BiH, P. 473 /86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 1)

Ugovor poslovno nesposobnog lica lan 56. (1) Za zakljuenje punovanog ugovora potrebno je da ugovara ima poslovnu sposobnost koja se trai za zakljuenje tog ugovora, (2) Ogranieno poslovno sposobno lice moe bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zakljuivati samo one ugovore ije mu je zakljuivanje zakonom dozvoljeno. (3) Ostali ugovori tih lica ako su zakljueni bez odobrenja svog zakonskog zastupnika ruljivi su, ali mogu biti osnaeni njegovim naknadnim odobrenjem.
________________

1. Nije valjan kupoprodajni ugovor, ako jedna od stranaka u asu zakljuenja ugovora nije zbog duevnog oboljenja bila u stanju shvatiti njegov znaaj. Pri tome, bez uticaja je na odluivanje okolnost da je poslovna sposobnost toj stranci bila oduzeta tek nakon zakljuenja ugovora. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 18) 2. Ponitenje ugovora to ga je sklopila osoba kojoj je djelomino oduzeta poslovna sposobnost moe se zahtijevati u rokovima iz l. 117. Zakona o obveznim odnosima. "Pravo da se zahtijeva ponitenje pobojnog ugovora suglasno odredbi l. 117. st.1. Zakona o obveznim odnosima prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno prestanka prinude. To pravo u svakom sluaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (st.2. l. 117. ZOO). Ugovori to ih je zakljuila osoba kojoj je djelomino oduzeta poslovna sposobnost, bez odobrenja zakonskoga zastupnika kada je ono potrebno, pobojni su a ne apsolutno nitavi i njihovo se ponitenje zbog navedenih razloga moe traiti takoer u rokovima predvienima odredbom l. 117. Zakona o obveznim odnosima koji su ovdje, kako je reeno, istekli." (Vs RH, Rev. 1162/91, od 3. 10. 1991. Izbor odluka 1994 53/115) 3. Nepostojei je ugovor koji zakljui umobolno lice, iako ugovara u vrijeme zakljuenja nije bio lien poslovne sposobnosti, ako zbog duevnog oboljenja nije bio u stanju da shvati znaaj ugovora. Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je za zakljuenje punovanog ugovora potrebno da ugovara ima poslovnu sposobnost koja se trai za zakljuenje tog ugovora (lan 56. stav 1). Takvu poslovnu sposobnost nema lice koje, iako jo nije lieno poslovne sposobnosti, zbog duevnog oboljenja nije bilo u stanju da shvati znaaj ugovora koji je zakljuilo. Ugovor koji zakljui takvo lice smatra se nepostojeim. (Vs BiH, Rev. 647/89, od 18. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 33) 4. Nitav je ugovor o doivotnom izdravanju zakljuen s tekim plunim bolesnikom dva dana pred smrt, koji usljed bolesti nije bio u stanju da razumno rasuuje, iako nije bio lien poslovne sposobnosti. (Vs BiH, Rev. 442/90, od 20. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 88) 5. Ugovor o darovanju u svojstvu daroprimca moe punovano zakljuiti i djelimino poslovno sposobno lice (u konkretnom sluaju maloljetnik star 16 godina). (Vs BiH, Rev. 635/85, od 20. 3. 1986. Bilten Vs BiH 2/86 - 1) 6. Nitav je ugovor koji je sklopila osoba nesposobna za rasuivanje bez obzira na to to joj u vrijeme sklapanja tog ugovora nije sudskom odlukom bila oduzeta poslovna sposobnost. (Vs H, Rev. 767/87, od 21. 8. 1986. Psp 33 78) 7. Sud e, pozivom na odredbu lana 56. stav 1. ZOO, po zahtjevu nasljednika ugovorne stranke, utvrditi da je nitav ugovor ako ustanovi da su u vrijeme zakljuenja ugovora postojale injenine i pravne pretpostavke za potupno oduzimanje poslovne sposobnosti ugovaraa, iako postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti nije bio pokrenut do smrti ugovorne stranke. Polazei od utvrenja injeninog stanja, za koje je sud u revizijskom postupku vezan u smislu lan 385. stav. 3. Zakona o parninom postupku, (utvreno je da primalac izdravanja u vrijeme zakljuenja ugovora o doivotnom izdravanju nije imao ouvane psihike funkcije zbog duboke starosti i sklerotinosti, te da stoga nije mogao da se stara o svojim pravima i interesima) i injeninog zakljuka koji je izveden iz utvrenog injeninog stanja (da primalac izdravanja u to vrijeme nije bio sposoban za zakljuenje punovanog ugovora), ovaj sud nalazi da su niestepeni sudovi pravilno

47 primijenili materijalno pravo kda su usvojili zahjev tuilaca za utvrenje nitavosti ugovora o doivotnom izdravanju zakljuenog 20.5.1974. godine (utvreno je da su postojale injenine i pravne pretpostavke za potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti primaocu izdravanja u vrijeme zakljuenja ugovora, tako da je ugovor koji je on zakljuio nepounovaan pravila imovinskog prava kojima odgovara l. 56. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima. (Vs BiH, Rev. 639/85, od 24. 4.1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 5)

Pravo saugovaraa poslovno nesposobnog lica lan 57. (1) Saugovara poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost moe odustati od ugovora koji je zakljuio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. (2) Isto pravo ima i saugovara poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. (3) Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego to taj rok istekne. Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni lan 58. (1) Saugovara poslovno nesposobnog lica koji je zakljuio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika moe pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor. (2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatrae se da je odbio da d odobrenje.
______________________

* Vidi: lan 29 - odobrenje za sklapanje ugovora.

Kad ugovara stekne poslovnu sposobnost poslije zakljuenja ugovora lan 59. Poslovno sposobno lice moe zahtijevati da se poniti ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zakljuilo za vrijeme svoje ograniene poslovne sposobnosti samo ako je tubu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti.
______________________

* Vidi: lan 56-57 - ugovori poslovno nesposobnih lica. * Vidi: lan 111 - uopte o ruljivim ugovorima, * Vidi: lan 115 - odgovornost za sklapanje ruljivog ugovora.

V. MANE VOLJE Prijetnja lan 60. (1) Ako je ugovorna strana ili neko trei nedoputenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ova zbog toga zakljuila ugovor, druga strana moe traiti da se ugovor poniti. (2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnou ugroen ivot, tijelo ili znaajno dobro ugovorne strane ili treeg lica.
____________________________

1. Stranka koja iznese svoj stav o posljedici odreenog postupka druge ugovorne strane, ne ini prijetnju koja utie na vanost ugovora. Tueni je potpisao aneks ugovora koji mu je tueni dostavio zajedno sa pismom u kome, pored ostalog, stoji da e tueni smatrati da je ugovor raskinut ukoliko aneks ugovora ne bude prihvaen.

48 Prema lanu 60. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ako je ugovorna strana ili neko trei nedoputenom prijetnjom izazvao neopravdan strah kod druge strane, tako da je ova zakljuila ugovor, druga strana moe traiti da se ugovor poniti. U ovom sluaju nema ni nedoputene prijetnje ni opravdanog straha. Prijetnja je - stavljanje u izgled nekog zla. Ovdje toga nema. U pismu se samo iznosi ta e tueni smatrati ako tuilac ne potpie aneks ugovora. Tueni je stranka u ugovoru, ravnopravna sa tuiocem. Njena volja u zakljuenom ugovoru nije ni jaa ni slabija od volje tuioca. Iza te volje ne stoji autoritet vlasti. Zato se njegovo shvatanje o znaaju neprihvatanja aneksa, ne moe uzeti kao prijetnja, pogotovu ne kao nedoputena prijetnja. U pismu se ustvari samo najavljuje nastanak eventualnog spora a poto rjeavanje tog spora ne zavisi od volje tuenog, njegovo pismo, po razumnoj ocjeni, nije moglo biti shvaeno kao stavljanje u izgled tuiocu nekog zla. Postupak koji se ne moe kvalifikovati kao prijetnja, pogotovu ne kao nedoputena prijetnja, ne moe, po razumnoj ocjeni, izazvati opravdan strah. Prema lanu 60. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnou ugroen ivot, tijelo ili drugo znaajno dobro ugovorne strane ili treeg lica. Takve opasnosti ovdje nema. Izraeno shvatanje o pravnom dejstvu neprihvatanja aneksa moe da izazove spor izmeu ugovornih strana, ali se tim sporom ne ugroava ni ivot ni tijelo ni drugo znaajno dobro ugovorne strane. Sporove rjeava sud, pa bi rijeio i spor o vanosti ugovora poslije neprihvatanja aneksa, kao to je rijeio i spor u ovoj parnici. S obzirom na reeno, u reviziji se neosnovano navodi da postoje uslovi za primjenu lana 60. Zakona o obligacionim odnosima i da su sudovi pogrijeili to su odbili zahtjev da se poniti aneks ugovora. (Vs S, broj Rev. 4313/97, od 1. 12. 1997. - ZIPS, broj 947) 2. Prodavac automobila duan je vratiti dio cijene koje je naplatio od kupca, uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom krivnjom ve pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku isporuke cijena nije bila mijenjana). (Vs BiH, Gvl. 25/84, od 4. 10. 1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 2) 3. Prijetnja raskidom ugovora ne mora imati znaenje prinude odnosno prijetnje u smislu odredaba l. 60. Zakona o obveznim odnosima. "Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tubeni zahtjev kojim tuitelji trae od tuenika povrat dijela razlike cijene stana koji je bio predmetom ugovora o kupoprodaji od 29. XII. 1987. godine sklopljenog izmeu tuitelja kao kupaca i tuenika kao prodavatelja i proizvoaa stanova za trite isplaene na temelju aneksa istog ugovora od 25. VIII. 1988. godine i 12. IV. 1989. godine. Tubeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je aneksima ugovora prvo utvrenu kupoprodajnu cijenu tuenik jednostrano obraunao protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94), a da su tuitelji izvrili isplatu da bi izbjegli veliku tetu koja bi im nastala u sluaju raskida ugovora kojim je tuenik prijetio pozivajui ih na isplatu razlike cijene. Ocijenivi tubeni zahtjev neosnovanim, niestupanjski sudovi su zakljuili da tuiteljima ne pripada pravo na povrat predmetnih sredstava jer da ne postoje uvjeti iz l. 211. ZOO, budui da nisu dokazali da su zadrali pravo vraanja, ili da su platili da bi izbjegli prinudu (prvostupanjski sud), a osim toga da se tuitelji u ovoj parnici ne mogu s uspjehom niti pozivati na postojanje prinude, odnosno prijetnje, jer da ugovori sklopljeni pod prinudom, odnosno prijetnjom, predstavljaju pobojne ugovore koji proizvode pravne uinke i obvezuju ugovorne strane sve dok ne budu konstitutivnom presudom poniteni (drugostupanjski sud). Pravilno je navedeno pravno shvaanje drugostupanjskog suda da se tuitelji ne mogu pozivati na prinudu, odnosno prijetnju, kao razlog relativne nitavosti aneksa ugovora na temelju kojih su izvrili sporno plaanje, jer nisu zahtijevali njihovo ponitenje, a osim toga prijetnja raskidom ugovora ne mora imati znaenje prinude odnosno prijetnje u smislu odredbe l. 60. ZOO." (Vs RH, Rev. 2449/94, od 30. 4. 1997. Izbor odluka 2/1997 23/62) 4. Prijetnja kao oblik prisile ili prinude moe biti razlog za potpuno ili djelomino ponitenje ugovora samo u sluaju ako se radi o nedoputenoj prijetnji. "Prema odredbi l. 60. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 53/91) ako ugovorna strana ili netko trei nedoputenom prijetnjom izazove opravdani strah od druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana moe traiti da se ugovor poniti. U konkretnom sluaju tuitelji-protutuenici tvrde da su bili prinueni na sklapanje spornog ugovora, odnosno njegove odredbe o plaanju naknade pod nepovoljnim uvjetima, jer da u protivnom nisu mogli legalizirati svoj postojei bespravno izgraeni stambeni objekt. Prijetnja kao oblik prisile ili prinude moe biti razlog za potpuno ili djelomino ponitenje ugovora samo u onom sluaju ako se radi o nedoputenoj prijetnji koja izaziva opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga prisiljena sklopiti ugovor. Pored neosporne injenice da se ovdje radilo o bespravnoj gradnji, pravilan je zakljuak da se ovdje nije radilo o nedoputenoj prijetnji ruenjem, pa je pravilan i zakljuak da ne postoje zakonski uvjeti za djelomino ponitenje spornog ugovora. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem l. 393. Zakona o parninom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 53/91) odbiti reviziju tuiteljaprotutuenika kao neosnovanu." (Vs RH, Rev. 485/92, od 24. 3. 1993. Izbor odluka 1/1995 18/48) 5. Ne moe se traiti ponitenje poravnanja zakljuenog pod uticajem prijetnje izvrenja jer izvrenje nije nedoputena radnja. (Vs BiH, Rev. 513/88. od 8. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 54. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz lan 1096. ZOO) 6. Oporuka je nevaljana ako je dana pod prijetnjom ili prisilom, koje mogu biti fizike ili psihike.

49 "Oporuka je formalan pravni posao i potrebno je da je nainjena u obliku koji je predvien za valjano oporuivanje, ali u odnosu na pitanje valjanosti i nevaljanosti oporuke, postoje zakonski kriteriji kojima se to prosuuje. Oporuka bi bila nevaljana zbog sile, prijetnje ili prijevare, a nije neophodno da je ta potekla od one osobe u iju je korist ostavitelj oporuio, jer e biti nevaljana iako su sila, prijetnja ili prijevara potekle od tree osobe, ali te injenice moraju u postupku biti utvrene. Valja dodati da prijetnja kao mana volje ne podrazumijeva pogrenu predstavu o stvarnosti, to je obiljeje zablude i prijevare, ve je rije o volji koja je izraz tone predstave stvarnosti, ali koja je izjavljena kao rezultat odreenog pritiska, a pritisak treba biti uinjen upotrebom fizike sile i izazivanjem straha (l. 60. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO). Dakle, razlikuju se dvije vrste prinude: fizika i psihika prinuda ili prijetnja gdje se kod fizike radi o upotrebi fizike sile u momentu davanja izjave (zlostavljanjem, nanoenjem tjelesnih ozljeda, fizikim muenjem i sl.), a kod psihike ini se pritisak na volju onoga koji daje izjavu izazivanjem straha od budue opasnosti koja e se dogoditi njemu ili njegovim bliskim osobama ili treim osobama." (Vs RH, Rev 1694/96. - Izbor odluka 1/1997 30)

Bitna zabluda lan 61. (1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zakljuuje ugovor ako se zakljuuje s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po obiajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlunim, a strana koja je u zabludi ne bi inae zakljuila ugovor takve sadrine. (2) Strana koja je u zabludi moe traiti ponitaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zakljuenju ugovora nije postupala sa panjom koja se u prometu zahtijeva. (3) U sluaju ponitaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da trai naknadu pretrpljene tete. (4) Strana koja je u zabludi ne moe se na nju pozivati ako je druga strana spremna da izvri ugovor kao da zablude nije bilo.
______________________________

1. Ne moe se pozivati na zabludu stranka, koja se prije potpisivanja ugovora o nagodbi, nije upoznala sa njezinim sadrajem. "Predmet spora jest zahtjev tuitelja za ponitenje nagodbe zakljuene sa drugotuenikom 31. I 1996. godine, a koja se zasniva na tvrdnji da je prilikom zakljuenja nagodbe bio u bitnoj zabludi jer je smatrao da potpisuje primljenu isplatu, a ne nagodbu kojom bi se odrekao buduih potraivanja. Prvostupanjski je sud udovoljio tubenom zahtjevu ponitivi predmetnu nagodbu u toki II., kojom je reeno da su se stranke sporazumjele da se zahtjev za naknadu tete konano rijei na nain da osiguranje plati u ime osiguranika oteenom tuitelju iznos od .. Kn za potpuno podmirenje svih zahtjeva oteene stranke iz nezgode opisane u toki I. nagodbe (nematerijalna teta: za boli, strah, trajne posljedice i naruenje), te da nakon toga u svezi s tom nezgodom nee imati nikakovih daljnjih zahtjeva niti od osiguranja, niti od bilo koje fizike ili pravne osobe. U razlozima svoje odluke navodi da tuitelj nije shvatio da potpisuje primitak novca, te da je prilikom zakljuenja nagodbe tuitelj bio u bitnoj zabludi u smislu odredbe l. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO, jer je smatrao da potpisuje primitak novca, a ne nagodbu o namirenju. Osnovano drugotuenik ukazuje da se ne radi o bitnoj zabludi u smislu navedene odredbe l. 61. ZOO. Okolnost, na koju se poziva tuitelj, da nije shvatio da potpisuje nagodbu (ve primitak naknade) sama po sebi ukazuje da prilikom potpisivanja nagodbe nije postupio s panjom koja se u prometu zahtjeva (l. 61. st. 2. ZOO). Naime, prilikom potpisivanja nagodbe trebao se upoznati sa njenim sadrajem, a ukoliko to nije uinio, to ide na njegovu tetu. Stoga kad je tuitelj potpisao jedno (nagodbu) smatrajui da potpisuje drugo (isplatu) ne radi se o ispriivoj, odnosno bitnoj zabludi, te je prvostupanjski sud pogreno primijenio odredbu l. 61. st. 2. ZOO kada je ponitio navedenu nagodbu." (s Zagreb, G. 7341/99, od 12. 3. 2002. Izbor odluka 1/2002 33) 2. Pravo da zahtijeva ponitaj ugovora, pa i sudskog poravnanja, zbog zablude ne pripada strani koja nije postupala sa uobiajenom panjom kako na to upuuje shodna primjena lana 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. (Os u Zrenjaninu, broj G. 1024/97, od 11. 11. 1998) 3. Tuilac prodavac zemljine parcele ne moe se uspjeno pozvati na zabludu kao razlog za ponitenje ugovora o prodaji, stoga to je i drugo lice u zemljinim knjigama upisano kao suvlasnik prodate nekretnine. Tuilac u reviziji tvrdi da prvostepena presuda nije izvriva zbog toga to je na jednom dijelu parcele, koja je bila predmet prodaje, kao zemljino-knjini vlasnik upisano tree lice. Niestepeni sudovi su utvrdili da je to lice prodalo tu nepokretnost tuiocu koji je bio stvarni vlasnik i posjednik iste i da je tuilac tuenima punovano prodao te nepokretnosti, ali da se za sada ne moe izvriti prenos u zemljinim knjigama u tom dijelu, to je na tetu tuenih.

50 Ugovor o prodaji zakljuen izmeu tuioca (prodavca) i tuenih (kupaca), kojim se tuilac obavezao predati tuiocima i dio nepokretnosti koje su u zemljinim knjigama jo upisane na licu koje je to zemljite prodalo tuiocu, obavezuje tuioca (prodavca) i on je tuenima u izvrenju tog ugovora predao u posjed te nepokretnosti. U ovom sluaju tuilac, kome je ta injenica (da on nije na cijeloj povrini zemljita koje prodaje upisan kao vlasnik) poznata, ne moe uspjeno isticati da u tom dijelu ugovor o prodaji nepokretnosti nije punovaan ( i da postoji zabluda u tom dijelu ona ne predstavlja bitnu zabludu za ponitenje ugovora o prodaji ). Te injenice bi, zbog nedostatka volje (zablude) mogli isticati samo tueni (pravno pravilo iz paragrafa 872. OGZ-sada, lan 61. ZOO). Okolnost da se dio nepokretnosti koje su tueni kupili jo ne moe provesti u zemljinim knjigama na tuene iz navedenih razloga je na tetu tuenih, kako to pravilno ocjenjuje drugostepeni sud i tuilac u tom dijelu nema pravnog interesa za podnoenje revizije. (Vs BiH, Rev. 590/90, od 27. 11. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 34) 4. Kupoprodajni ugovor pri postojanju bitne zablude o predmetu ugovora je ruljiv. U sluaju materijalnih nedostataka stvari, predmeta ugovora, kupac moe zahtijevati ispunjenje ugovora, snienje cijene i raskid ugovora. Kao predmet kupoprodajnog ugovora zakljuenog meu strankama je navedena nekretnina iz ZK. Ul. broj 2510 k.o. ednik pod par. br. 4902/3 u povrini 43 ara i 14 m 2. U ugovoru su stranke zajedniki konstatovale da su na licu mjesta utvrdile koje zemljite ini navedenu parcelu u prirodi i da je to zemljite ravne povrine s tim to se prodavac obavezao da e izvriti naknadnu provjeru tanosti omeivanja povrine na licu mjesta i utvrditi mee. Tuioci u tubi navode da tueni nije ispunio obavezu iz ugovora, a kada je na njihov zahtjev izvreno mjerenje zemljita, ispostavilo se da parcelu 4902/3 ne ini ono zemljite koje je na licu mjesta omeeno, ve zemljite pored tog zemljita, neravno i neplodno zemljite. Tvrdili su da ih je tueni doveo u zabludu u pogledu identiteta zemljita i da zemljite koje ini navedenu parcelu nema istu vrijednost ve manju, pa su tubom zahtijevali isplatu razlike. Tokom postupka su preinaili tubu zahtijevajui raskid kupoprodajnog ugovora i povraaj kupoprodajne cijene zasnivajui i preinaenu tubu na istim injeninim navodima na zabludi o predmetu ugovora. Na kraju su uz ovaj zahtjev postavili i eventualni radi obavezivanja tuenog na isplatu razlike u vrijednosti nekretnina. Prvostepeni sud je svojom presudom usvojio tubeni zahtjev tuioca istaknut kao eventualni. Preispitujui prvostepenu presudu ovaj sud je naao da ista ima nedostataka radi kojih se ne moe sa sigurnou ispitati. Ugovor koji stranka zakljui pri postojanju bitne zablude o predmetu i svojstvima predmeta je ruljiv pod uslovima iz lana 61. ZOO, i stranka koja je u zabludi moe traiti ponitaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zakljuivanju ugovora nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva. Odredbe o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari sadrane su u posebnom odjseku glave VII. ZOO (lanovi 478. - 500). U pitanju su razliiti injenini i pravni pojmovi i stoga ih valja razlikovati. Zato je u datom sluaju bilo nuno utvrditi ta je bila volja stranaka pri zakljuenju kupoprodajnog ugovora, koje je zemljite zapravo predmet ugovora, poto se, po miljenju ovog suda, o materijalnim nedostacima stvari moe govoriti samo u sluaju ako predmetna stvar ima nedostataka u asu predaje ili pak u sluaju skrivenih nedostataka. A tokom postupka su svjedoci potvrdili da je tueni pokazao tuiocima zemljite i da je tueni zemljite ravne povrine omeio cijevima. U prvostepenoj presudi nisu dati razumljivi razlozi zbog kojih je odbijen primarni tubeni zahtjev tuitelja. S obzirom na navedeni injenini osnov tube prvostepeni sud je prije donoenja odluke morao otkloniti sumnju o tome ta tuioci zapravo zahtijevaju. Sa navedenog je alba uvaena, a prvostepena presuda primjenom lana 369. stav 1. ZPP ukinuta i predmet vraen prvostepenom sudu na ponovno suenje. (Os u Subotici, broj G. 355/97, od 5. 5. 1998) 5. Ocijenjeno je da nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva stranka koja se poziva na zabludu u pogledu identiteta nekretnina kad su nekretnine u odnosu na koje se trai ponitenje sudske nagodbe bile predmetom parnice, dakle raspravljanja i dokazivanja. "Podnositeljica revizije navodi da je nagodbu zakljuila u zabludi, pa stim u svezi valja napomenuti da u smislu l. 61. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) strana koja je u zabludi moe traiti ponitaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva. Prema tome, kada bi tuiteljica i bila u zabludi u odnosu na identitet nekretnina u vrijeme sklapanja nagodbe, ona sigurno nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva u takvim prilikama, jer su nekretnine u odnosu na koje tuiteljica trai ponitenje nagodbe bile predmetom parnice, dakle predmetom raspravljanja i dokazivanja, pa kako se sklopljena nagodba odnosila na cijeli predmet spora, a ne samo na dio nekretnina, podnositeljica revizije nije mogla biti u zabludi u odnosu na identitet nekretnina. Na temelju svega onoga o emu je bilo govora tijekom rasprave tuiteljica je znala odnosno mogla znati da su predmetom nagodbe i nekretnine koje tuiteljica spominje u tubi u ovoj parnici. Dakle, ona nije bila u zabludi, a ako je i bila, onda nije postupala s panjom koja se u takvom sluaju u prometu zahtijeva, pa ne moe traiti ponitaj nagodbe." (Vs RH, Rev. 1562/94, od 16. 10. 1996. Izbor odluka 2/1997 16/60) 6. Bitna zabluda je razlog za ponitaj, a ne za raskid ugovora. (VrsS, Rev. 043/96 od 12. 3. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 7. Kad je zabluda izazvana prijevarom, nije odluno da li je rije o bitnoj zabludi. (Vs RH, Rev. 3122/94, od 27. 8. 1996. Izbor oduka 1/1998 57) 8. Moe se traiti ponitenje vansudske nagodbe zakljuene izmeu oteenog i tetnika o naknadi nematerijalne tete zbog trajno smanjene ivotne aktivnosti ako je do njenog sklapanja dolo prije zavrenog lijeenja oteenog, kada se jo

51 nisu ispoljile sve posljedice tetne radnje, pa je oteeni bio u ispriivoj zabludi o punom obimu ovog vida nematerijalne tete. Odredbom lana 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (koja se primjenjuje na sporni pravni odnos jer je poravnanje zakljueno nakon stupanja na snagu navedenog zakona) propisano je da stranka koja je u zabludi moe traiti ponitaj ugovora zbog bitne zablude osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva. U smislu odredbe stava 1. istog lana zabluda je bitna izmeu ostalog i ako se odnosi na bitna svojstva predmeta ugovora. Kako je procenat umanjenja ivotne aktivnosti od 35% u postupku vansudskog obeteenja utvren na bazi nepotpune medicinske dokumentacije i kada lijeenje nije bilo zavreno (definitivne posljedice potresa mozga mogle su se utvrditi tek nakon zavrenog lijeenja), tuitelj je u vrijeme zakljuenja vansudske nagodbe bio u zabludi u pogledu visine procenta umanjenja njegove ivotne aktivnosti, a s tim u vezi i obima nematerijalne tete (nije imao ispravnu predstavu o bitnom elementu predmeta poravnanja), pa kako je tuiteljeva zabluda ispriiva (iz okolnosti sluaja ne moe se zakljuiti da tuitelj nije postupao sa panjom koja se u prometu zahtjeva, jer kao neuka stranka nije mogao znati da se definitivne posljedice povrede mogu utvrditi tek nakon zavrenog lijeenja), stiu se uslovi za ponitaj vansudskog poravnanja. Neosnovani su navodi revizije da je o zahtjevu odlueno na osnovu naknadno nastalih okolnosti, jer posljedica potresa mozga u vidu epileptidnih napada ispoljena u toku trajanja lijeenja ne predstavlja pogoranje zdravstvenog stanja tuitelja koje bi imalo karakter nove tete. (Vs BiH, Rev. 485/85, od 12. 12. 1985. Bilten Vs BIH 1/86 - 3) 9. Rije je o bitnoj zabludi prilikom sklapanja sudske nagodbe kad je vlasnik pristao na smanjenje naknade za eksproprisanu nekretninu smatrajui da stanaru u zgradi valja osigurati stan ne znajui da to nije potrebno jer je stanar u vrijeme zakljuivanja nagodbe ve bio mrtav. (Vs H, Rev. 11847/84, od 25. 12. 1984. Psp 27 56) 10. Izjava prijanjeg vlasnika zemljita o predaji tog zemljita opini moe se u parninom postupku pobijati zbog zablude. "Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuiteljica spomenutu izjavu dala navedenom komitetu stoga to na svojem zemljitu nije mogla ostvariti pravo gradnje, pa je pronala odgovarajue zamjenske nekretnine, te ishodila urbanistike uvjete i bila spremna zamjenske nekretnine prihvatiti kao kompenzaciju za dio vrijednosti prije navedene nekretnine, a za ostalu vrijednost primiti novanu naknadu. Dalje je taj sud utvrdio da je i namjera zastupnika tuenice bila da tuiteljica primi u zamjenu druge nekretnine, tako da je u slubi za imovinsko-pravne poslove u tom smislu bilo izraeno rjeenje, ali je skuptina opine takav prijedlog odbila. Tuiteljica u ovoj parnici trai ponitenje navedene izjave zbog mana volje i uspostavu ranijega zemljinoknjinog stanja. Sudovi niega stupnja su takav zahtjev ocijenili osnovanim. Na temelju utvrenih injenica ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi niega stupnja, da je doista tuiteljica spornu izjavu dala u oekivanju da e dobiti drugo zemljite, tj. da e nastupiti injenica koja se po namjeri stranaka smatra odlunom, a oito je da ona takvu izjavu inae ne bi dala. Dakle, radi se o bitnoj zabludi, a zbog prije navedenih okolnosti ne moe se govoriti o tome da tuiteljica ne bi postupala s panjom, koja se u prometu zahtijeva (l. 61. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Stoga njoj pripada pravo na ponitenje spomenute izjave." (Vs RH, Rev. 352/93, od 14. 12. 1993. Izbor odluka 1996 16/58)

Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade lan 62. Kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odluna za preuzimanje obaveze.
_________________________

* Vidi: lan 101 - tumaenje ugovora bez naknade, * Vidi: lan 65 - ponitenje ugovora zbog zablude, * Vidi: lan 65 - ponitenje zbog prevare kod ugovora bez naknade. 1. Bitna zabluda o pobudi kod sklapanja ugovora o darovanju, neovisno o tome to ta pobuda nije navedena u ugovoru, od utjecaja je na valjanost tog ugovora. "Na temelju injeninih utvrenja oba niestupanjska suda ocjenjuju da je tuenik preuzeo obvezu tuiteljicu smjestiti u Dom umirovljenika, to je i uinio, i da u ugovoru nije navedeno da bi tuena djelomino plaala smjetaj tuiteljice u domu, odnosno da takav uvjet nije naveden u darovnom ugovoru, a niti je predvieno da bi se u konkretnom sluaju ugovor mogao ponititi, niti je ta injenica razlog za ponitenje, odnosno da namjera stranaka nije bila da zakljue ugovor o doivotnom uzdravanju, da tubeni zahtjev tuiteljice kojim je traila da se predmetni ugovor poniti, nije osnovan. Tuiteljica, meutim, u reviziji istie da niestupanjski sudovi nisu vodili rauna o pobudi tuiteljice radi koje je ona zakljuila ugovor o darovanju i da je tako dolo do pogrene primjene materijalnog prava, jer smatra da kada je otpala pobuda za darovanje, bez obzira na to to ona nije oznaena kao uvjet u ugovoru, predmetni ugovor o darovanju moe se ponititi. Ovaj revizijski sud dri da pobuda ili motiv koji predstavlja osobnu subjektivnu kategoriju u pravilu nema dodue znaenje za punovanost i djelovanje ugovora, ali moe eventualno posluiti kao sredstvo interpretacije

52 volje stranaka odnosno u ovom sluaju tuiteljice kao darovateljice, pa budui da je animus donandi bitni elemenat ugovora o darovanju, a sastoji se u svijesti darodavca da nije duan daroprimcu ustupiti u vlasnitvo predmet darovane inidbe i namjeri da usprkos tome to uini, i da ako nema te svijesti i namjere nee doi do valjanog zakljuenja ugovora o darovanju, niestupanjski sudovi su tu odlunu injenicu trebali utvrditi. Dakle, ukoliko je tuiteljica imala namjeru darovati tuenoj svoju nekretninu zbog odreenog motiva, a utvrdi se da je bila u bitnoj zabludi, ta bi injenica bila pravno relevantna u odnosu na valjanost darovanja bez obzira na to to u ugovoru to nije izriito navedeno kao uzrok i svrha, kao uvjet zakljuenja ugovora. Naime, to proizlazi iz odredbe l. 62. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 73/91) kojom je odreeno da kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odluna za preuzimanje obveze." (Vs RH, Rev. 1696/92, od 9. 12. 1992. Izbor odluka 1/1995 17/47) 2. Okolnost da su davatelji prilikom sklapanja ugovora bili u zabludi oekujui da e ih daroprimatelj uzdravati, razlog je za ponitenje ugovora. "Odluujui o zahtjevu tuitelja za ponitenje predmetnog darovnog ugovora sklopljenog izmeu tuitelja kao darodavca i tuenika kao daroprimca sudovi su osnovano zakljuili da je na strani tuitelja u vrijeme sklapanja ugovora postojala zabluda o pobudi kao mana volje i razlog pobojnosti ugovora bez naknade, te su slijedom toga materijalno pravo pravilno primijenili kada su isti zahtjev prihvatili. Sukladno odredbi iz l. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, kao i na okolnosti koje se po obiajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlunim, a strana koja je u zabludi ne bi inae sklopila ugovor takvog sadraja, a prema odredbi iz l. 62. ZOO kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odluna za preuzimanje obveze. Na temelju injenica da su tuitelji neuke osobe starije ivotne dobi, da ive iskljuivo od poljoprivrede, da im je tuenik koji je neak tuitelja prije sklapanja ugovora pomagao u obavljanju poljoprivrednih poslova, te da su predmet darovanja bile sve nekretnine tuitelja - obiteljska kua i poljoprivredno zemljite, sudovi su osnovano prihvatili tvrdnju tuitelja da su oni oekivali da e ih tuenik uzdravati, i da je to bilo odluno za sklapanje ugovora. Potpuno je neprihvatljivo i nelogino da bi tuitelji darovali svoju kuu u uem centru grada, kao i svoje poljoprivredno zemljite treoj osobi ne oekujui za uzvrat nikakovu protuinidbu, a kako je to pravilno zakljuio prvostupanjski sud." (Vs RH, Rev. 3380/95, odd 28. 1. 1999. Izbor odluka 2/1999 27/23) 3. Budui da je darovni ugovor nenaplatni pravni posao, to je motiv kod zakljuenja takvog ugovora bitni element ugovora (l. 62. ZOO), pa se o tom elementu mora voditi rauna i kad nije izriito naveden u ugovoru. (s u Karlovcu, G. 659/97, od 14. 1. 1998. Izbor oduka 1/1998 70)

Nesporazum lan 63. Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari meu njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje.
____________________________

1. Ako predmet prodaje nije dovoljno odreen tako da izmeu ugovorenih stranaka postoji nesporazum o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje (prodavac je prodao putem licitacije opremu za ribnjak a kupac je pogreno smatrao da u sastav opreme ulazi i agregat). (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 18.) 2. Kad izmeu stranaka ugovornica postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze - ugovor ne nastaje, pa takav nesporazum treba razlikovati od bitnih zabluda o kojima govori odredba lana 61. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima Odredbom lana 63. Zakona o obligacionim odnosima je propisano da kad stranke vjeruju da su saglasne, a u stvari meu njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje. Dakle, prisustvo zablude o prirodi ili o osnovu ili o predmetu obaveze, koje, svakako, treba da postoji u vrijeme zakljuenja ugovora, dovodi do nesporazuma u pogledu nunih uslova za nastanak ugovora, pa to prisustvo zablude daje pravo zainteresovanom licu da tubom za utvrenje trai od suda konstataciju da takav ugovor nije ni nastao. Drugim rijeima ove zablude, koje jo nazivaju (zablude - prepreke), a koje dovode do nesporazuma, ine ugovor nepostojeim, dok bitne zablude (l. 61., 62. ZOO), ine ugovor ruljivim (l. 111. - 117. ZOO). U konkretnom sluaju, ne bi se moglo prihvatiti da je meu strankama, u vrijeme zakljuenja predmetnog sporazuma o graenju, bilo nesporazuma o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, kako to zakljuuju prvostepeni i drugostepeni sud. Naprotiv, parnine stranke su u pom. sporazumu o graenju predvidjele sva svoja prava i obaveze, pa se ne bi moglo govoriti o tome da predmetni ugovor nije nastao, kako to predvia gore citirana zakonska odredba. Pri tome, valja ukazati, da prvostepeni sud nije ni mogao, s pozivom na odredbu lana 63. ZOO, ponititi predmetni sporazum o graenju, kako je odlueno u stavu drugom izreke prvostepene presude, jer se, za utvrenje nitavnosti obligacionih ugovora, primjenjuju odredbe l. 111. - 117. istog zakona, kako je navedeno. (Vs RCG, Rev. 338/94, od 14. 3. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 3. Kada je u pismenoj ponudi pogreno oznaena nia cijena od stvarno ponuene, a druga ugovorna strana nije prihvatila usmeno ponuenu stvarnu cijenu, ugovor nije nastao.

53 Prvostepeni sud je utvrdio da izmeu parninih stranaka nije usmenim ugovorom utvrena cijena izrade reklamnog spota, koja je predmet ugovora o djelu, a cijena je jedan od bitnih elemenata tog ugovora (lan 600. Zakona o obligacionim odnosima). Bilo je razgovora o cijeni i pominjana je orijentaciona cifra od 80.000-90.000 dinara, ali se parnine stranke nisu preko ovlatenih zastupnika sporazumjele o cijeni u cjelini. Moe se, meutim, prihvatiti kao tana tvrdnja tuioca da je u kasnijoj pismenoj ponudi omakom oznaio cijenu TV spota na 10.450 dinara, umjesto na 100.450 dinara, koju je cijenu namjeravao ponuditi, jer bi cijena od 100.450 dinara bila primjerenija orijentacionoj cijeni koja je u preliminarnim razgovorima spominjana, no ne moe se pihvatiti teza tuioca da je zakljuen ugovor o djelu kojim je ugovorena cijena u iznosu od 100.459 dinara. Moe se samo zakljuiti, polazei od injenica koje je prvostepeni sud utvrdio, da je izmeu stranaka dolo do nesporazuma o jednom od bitnih elemenata ugovora predmetu obaveze cijeni usluge, tako da ugovor nije nastao lan 63. zakona o obligacionim odnosima. (Vs BiH. P. br. 422/86, od 29. 9. 1987. Bilten Vs BiH 4/87 24) 4. Ugovor o prodaji nije nastao kada izmeu ugovornih stranaka postoji nesporazum o predmetu obaveze (kupac je naruio 500 obrazaca kalkulacija, a prodavac je shvatio da je naruio 500 blokova kalkulacija). Kupac je blagovremeno stavio prodavcu do znanja da veu kolinu ne prima kada je odbio da viak preuzme, ve ga je vratio prodavcu po istom vozau koji je robu prevozio. (Vs BIH, P. 414/83, od 27. 12. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 21). 5. Ako predmet prodaje nije dovoljno odreen, tako da izmeu ugovorenih stranaka postoji nesporazum o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje (prodavac je prodao putem licitacije opremu za fazaneriju, a kupac je pogreno smatrao da u sastav opreme ulazi i agregat). (Vs BiH, Rev. 198/84, od 10. 5. 1984. Bilten Vs BiH 3/84 - 18)

Posredna izjava lan 64. Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje.
________________________

* Vidi: lan 61 - pojam bitne zablude, * Vidi: lan 84 - zastupanje. 1. Preduzee potanskotelegrafskotelefonskog saobraaja odgovara za tetu koja je nastala usljed izmjena sadrine telegrama. (Vps Srbije, G. 3102/63, Zbirka sudskih odluka, knj. VIII, sv. 3, br. 326)

Prevara lan 65. (1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odrava u zabludi u namjeri da je time navede na zakljuenje ugovora, druga strana moe zahtijevati ponitaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. (2) Strana koja je zakljuila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu pretrpljene tete. (3) Ako je prevaru uinilo tree lice, prevara utie na sam ugovor ako je druga ugovoirna strana u vrijeme zakljuenja ugovora znala ili morala znati za prevaru. (4) Ugovor bez naknade moe se ponititi i kada je prevaru uinilo tree lice , bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zakljuenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.
________________________

* Vidi: lan 12 - naelo savjesnosti i potenja, * Vidi: lan 111 - ruljivost ugovora, * Vidi: lan 154 - naknada vanugovorne tete, * Vidi: lan 266 - naknada cjelokupne tete * Vidi: lan 500 - prava kupca zbog nedostatka stvari. 1. Kad je zabluda izazvana prijevarom, nije odluno radi li se o bitnoj zabludi. "Prijevara kao radnja kojom jedan sukontrahent dovodi drugoga u zabludu radi toga da bi ovaj zakljuio pravni posao, ima za posljedicu da pravni poredak osuuje takvu izazvanu zabludu i prua zatitu prevarenoj ugovornoj strani, bez razlike je li konkretno u pitanju neka bitna ili nebitna zabluda. Svaka se zabluda uzima u obzir zato to je zabluda zbog prijevare izazvana krivnjom i stoga se stroe tretira. Pravne su posljedice prijevare da druga stranka moe traiti ponitenje ugovora (st. 1. l. 65. ZOO)." (Vs RH, Rev. 3122/94, od 27. 8. 1997. Izbor odluka 1/1998 25/66) 2. Kada je ugovor o kupoprodaji objekta zakljuen na osnovu pisma o namjerama (ili drugih dogovora izmeu stranaka), a ugovor je samo dio aktivnosti stranaka vezanih za preuzimanje preduzea, i tueni poslije zakljuenja ugovora ne

54 preduzme nijednu radnju u cilju realizacije pisma o namjerama, tada ima mjesta ponitaju ugovora zbog prevare na osnovu lana 65. ZOO. (Vs S, broj Prev. 16/94. Bilten 2/1994) 3. Punovano je poravnanje kojim se tuena obavezala da e tuiocu platiti odreenu sumu novca na ime njegovog dijela u nedovrenoj stambenoj zgradi, iako tuilac u vrijeme zakljuenja poravnanja nije znao da je tuena ve prodala zgradu, pa tuilac nema pravni interes da trai utvrdenje nitavosti ugovora o prodaji. Tuitelj je prije nego to se prvotuena upisala u zemljinim knjigama kao vlasnik objekta i prije zakljuenja kupoprodajnog ugovora u tubi istako alternativni zahtjev, da mu prvotuena isplati novani iznos srazmjerno njegovom ueu u sticanju objekta. U okviru alternativnog zahtjeva zakljueno je poravnanje, na osnovu prethodne procjene objekta od strane vjetaka i sporazuma stranaka o veliini udjela u sticanju objekta, pa se pod navedenim okolnostima, suprotno ocjeni niestepenih sudova, ne moe zakljuiti da tuitelj ne bi zakljuio poravnanje, da je znao za ove okolnosti. Nedovreni stambeni objekat u pogledu kojeg je zakljueno poravnanje, iako je prvotuena izdjejstvovala uknjibu u zemljinim knjigama kao iskljuivi vlasnik te iako ga je prodala drugotuenom, predstavljao je zajedniku branu tekovinu u smislu odredbe lana 264. Porodinog zakona, pa se ne moe zakljuiti da je tuitelj prevarom doveden u zabludu u pogledu te injenice koju su obje stranke imale u vidu pri zakljuenju poravnanja. Tuitelj koji je zakljuio pravno valjano poravnanje s prvotuenom nema pravnog interesa da zahtjeva da se utvrdi nitavost ugovora o kupoprodaji zakljuenog izmeu prvotuene i drugotuenog, a s tim u vezi i da se brie pravo vlasnitva drugotuenog na predmetnim nekretninama te uspostavi ranije zemIjino knjino stanje. (Vs BiH, Rev. 47/87, od 15. 10. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 2) 4. Osiguranik nije duan da osiguravau vrati dio naknade iz osnova kasko osiguranja isplaene nakon zakljuenja vansudskog poravnanja, ako nakon zakljuenja poravnanja kupi vozilo istovjetno unitenom za niu cijenu od naplaene naknade, ukoliko nije u vrijeme zakljuenja vansudskog poravnanja znao da moe tetu otkloniti za nii iznos. (Vs BiH, P. 52/90, od 15. 11. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 85) 5. U sluanju prijevare druga strana nema mogunost sprijeiti pozivanje na zabludu time to e izraziti spremnost ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo. (Vs H, Rev. 383/86, od 24. 6. 1986. Psp 32 79) 6. Prodavac nekretnine koji je od kupca doveden u zabludu da njegov brat ne eli da kupi nekrtninu koja je predmet prodaje, ima pravo da zahtijeva ponitenje ugovora o prodaji zbog prevare, jer je prodavac namjeravao da prodatu nekretninu najprije ponudi bratu. Zahtjev za ponitenje ugovora o prodaji zasnovan je na tvrdnjama da je tueni stavio ponudu za zakljuenje ugovora o prodaji parcele zv. Dolina, da je tuilac odgovorio na ponudu tako to mu je rekao da e s njim stupiti u pregovore za zakljuenje ugovora pod uslovom da njegov brat, koji inae dri u posjedu predmetnu parcelu, izjavi da nije zainteresovan za kupnju, da mu je slijedeeg dana tueni saoptio da je razgovarao sa tuioevim bratom i da je ovaj izjavio da nije zainteresovan da bude kupac parcele, a tek onda je dolo do zaljuenja ugovora. Tuilac tvrdi da je obavjetenje koje mu je dao tueni, netano, pa u ovakvom ponaanju tuenog nalazi postojanje prevarne radnje, usljed koje je doveden u zabludu. Pravo pree kupnje na nekretninama je regulisano Zakonom o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78). U odredbama tog zakona nije predvieno da na nekretninama (zemljitu) koje se u iskljuivom vlasnitvu pojedinca postoji pravo pree kupnje u korist eventualnog ranijeg suvlasnika ili srodnika, bez obzira na bliskost srodstva. Polazei od toga tuilac kao prodavac nije imao obavezu da u konretnom sluaju alje ponudu svome bratu da eli prodati svoju parcelu Dolina, ali je, nezavisno od toga, imao namjeru da pomenutu parcelu proda treem licu poto njegov brat odbije kupovinu. Okolnost da niestepeni sudovi u svojim presudama nisu dali dovoljne i valjane razloge o tome da li je tueni netanim prikazivanjem injenica doveo tuioca u zabludu, pa je pod dejstvom zablude dolo do zakljuenja ugovora, je manjkavost koja ima karakter bitne povrede odredaba parninog postupka iz lana 354. stav 2. taka 13. Zakona o parninom postupku. Prigovor da pod okolnostima koje istiu tuilac nije ni mogla nastupiti pravno relevantna zabluda, nije u skladu sa odredbom iz lana 65. Zakona o obligacionim odnosima jer se ponitenje ugovora moe traiti ako je neko pod djejstvom zablude naveden na zakljuenje ugovora, makar se i ne radilo o zabludi koja se odnosila na bitno svojstvo predmeta ugovora ili svojstvo lica sa kojim se stupa u ugovorni odnos, to se tretira kao tzv. bitna zabluda koju ima u vidu lan 61. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. (Vrhovni sud BiH, broj Rev- 714/87 od 13.10.1988. godine)

Prividan ugovor lan 66. (1) Prividan ugovor nema dejstvo meu ugovornim stranama. (2) Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj ugovor vai ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. (3) Prividnnost ugovora ne moe se isticati prema treem savjesnom licu.
_____________________________

1. Okolnost da je ugovor o doivotnom izdravanju zakljuen u skladu s odredbom lana 120. stav 2. i 3. Zakona o nasljeivanju, sama za sebe ne iskljuuje mogunost da se radi o ugovoru o poklonu.

55 Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuilje da se utvrdi da je sa, sada pokojnim, S. J. 25. 12. 1991. godine zakljuila ugovor o poklonu koga su naznaili kao ugovor o doivotnom izdravanju. Niestepeni sudovi su zakljuili da se tuilja ne moe se uspjehom pozivati na odredbu lana 66. Zakona o obligacionim odnosima da je predmetni ugovor o doivotnom izdravanju po svom sadraju bio ugovor o poklonu, jer da bi to bilo protivno naelu potenja i savjesnosti sadranim u odredbi lana 12. ZOO. Po ocjeni ovog revizijskog suda iznijeti razlozi ne mogu da poslue kao pouzdana osnova za pravilno rjeenje spora. Odredbom lana 66. stav 1. i 2. ZOO propisano je da prividan ugovor nema uinka meu ugovornim strankama, ali ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno uslovima za njegovu pravnu valjanost. Okolnost da je predmetni ugovor o doivotnom izdravanju zakljuen u skladu s odredbom lana 120. stav 2. i 3. ZN, sama za sebe, po ocjeni ovog revizijskog suda, ne iskljuuje mogunost da se radi o ugovoru o poklonu. Za pravilnu odluku o sporu bilo je potrebno prilikom tumaenja predmetnog ugovora u smislu lana 90. ZOO, tj. prilikom ustanovljenja i ocjene okolnosti koje su za ovo tumaenje vane, ispitati namjeru stranaka, a ne drati se znaenja upotrebljenih izraza. Ukoliko bi se ustanovilo da je volja ugovornih stranaka (ovdje tuilje i sada pok. S. J.) bila upravljena na zakljuenje ugovora o poklonu, a ne ugovora o doivotnom izdravanju, ne ini ugovor o doivotnom izdravanju nitavim, ve vrijedi kao ugovor o poklonu. Zbog pogrenog pravnog stava osnovano tuilja u reviziji istie da niestepeni sudovi nisu ocjenjivali materijalne dokaze kojima tuilja dokazuje da je ugovor o doivotnom izdravanju u stvari ugovor o poklonu, pa tako ni utvrdili pravu volju ugovornih stranaka u vrijeme zakljuenja ugovora. To predstavlja bitnu povredu odredaba parninog postupka oznaenu u lanu 354. stav 2. taka 13. Zakona o parninom postupku na koju revizija osnovano ukazuje. Stoga je uvaenjem revizije niestepene presude valjalo ukinuti na osnovu lana 394. stav 1. Zakona o parninom postupku i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suenje. (Vs RS, Rev. 54/99, od 30. 4. 1999. - Bilten 1/1999 59) 2. Da li je ugovor o kupoprodaji stvaran ili prividan, te da li shodno odredbi lana 66. ZOO proizvodi pravno dejstvo, zavisi od toga da li su stranke imale u vidu predmet i cijenu kao dva bitna elementa ugovora i da li je i kako ovaj ugovor izvren Prvosteni sud je odbio tubeni zahtjev tuilje kojim je ista traila da se utvrdi da su stranke zakljuile prividni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, ili su imale u vidu ugovor o doivotnom izdravanju, da se tako zakljuen ugovor o doivotnom izdravanju raskine da ne proizvodi pravno dejstvo zbog neispunjenja obaveza, iz razloga to je zakljuen nakon izvedenih dokaza, da je bila prava volja stranaka da zakljue ugovor o kupoprodaji, da ovaj ugovor nije zakljuen u formi koja je propisana za ugovor o doivotnom izdravanju, da sporni ugovor o kupoprodaji nije prividan poto se ne moe prihvatiti ugovor o doivotnom izdravanju i da nema mjesta primjeni odredbe lana 66. ZOO, da bi se istom priznala pravna valjanost ugovora o doivotnom izdravanju. Meutim, u ponovnom postupku sud je duan utvrditi pravu volju stranaka prilikom zakljuenja spornog ugovora o kupoprodaji: da li su stranke imale u vidu predmet i cijenu kao dva bitna elementa ugovora, da li je ovaj ugovor izvren i na koji nain, da li su stranke pod prividom ugovora o kupoprodaji imale neki drugi ugovor, zbog toga to je tuilja potom zakljuila ugovor o doivotnom izdravanju sa sinom tuioca, koji nije ovjeren kod suda, iako je raspolagala sa istom imovinom putem ugovora o kupoprodaji, te da li ugovor o kupoprodaji, shodno odredbi lana 66. ZOO proizvodi pravno dejstvo. (Os u Beogradu, broj G. 8489/96, od 2. 2. 1996) 3. Ako su ugovarai prividno (simulirano) izjavili da zakljuuju jedan pravni posao a stvarno su zakljuili drugi pravni posao, onda prividno zakljuen pravni posao nema nikakve vanosti. Stvarno zakljueni pravni posao proizvodi puno dejstvo ukoliko ispunjava ostale uslove potrebne za njegovu punovanost a ako te uslove ne ispunjava, onda je i on nepunovaan (lan 66. Zakona o obligacionim odnosima). (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/2001, str. 25) 4. Darodavatelj iz prividnog ugovora o darovanju ovlaten je zahtijevati u odnosu na drugu ugovornu stranu utvrenje svog vlasnitva na nekretnini koja je bila predmet ugovora budui da njegovo vlasnitvo nije niti prestalo temeljem prividnog ugovora koji nema pravnog uinka meu strankama. "U dokaznom postupku je utvreno, da su stranke sklopile prividan ugovor o darovanju spornih nekretnina, na temelju kojeg je tuena uknjiena kao zemljino -knjini vlasnik tih nekretnina, a stranke uistinu nisu eljele sklopiti nikakav pravni posao, ve je to uinjeno u svrhu da se tuitelju ne oduzme zemlja iznad zemljinog maksimuma. Tuitelj je i dalje ostao u neprekidnom posjedu nekretnina, u kojem se nalazi od 1947. godine, a tuenica se nikada nije ni ponaala kao vlasnik nekretnine. Prema odredbi l. 66. Zakona o obveznim odnosima prividan ugovor nema uinka meu ugovornim stranama, pa je na utvreno injenino stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je zahtjev tuitelja prihvaen jer na spornim nekretninama vlasnitvo tuitelja nije nikada ni prestalo." (Vs RH, Rev. 1583/01, od 25. 10. 2001. Izbor odluka 1/2002 34) 5. Prividan ugovor nema uinke meu strankama pa on nije ni nastao. Zato se ne moe s uspjehom traiti njegovo ponitenje. Ponititi se mogu samo ugovori koji postoje ali imaju odreene nedostatke. Nii sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su zakljuili, da sporni ugovor o prodaji stana i njegov aneks predstavljaju prividan ugovor, jer nije postojala volja stranaka za sklapanje takvog ugovora - pa u smislu odredbe l. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), budui da se radi o prividnom ugovoru - takav ugovor nema uinka meu strankama. Shodno izloenom nii sudovi su pogreno primijenili materijalno pravo u onom dijelu u kojem su ponitili navedeni ugovor - budui da se samo oni ugovori koji postoje, a imaju odreene nedostatke mogu ponitavati

56 (l. 111. ZOO) i koji dakle predstavljaju pobojne ugovore, dok prividan ugovor nema uinka meu strankama, pa ne samo da je nitavan nego nije ni nastao. Stoga je u dijelu u kojem je odlueno da se spomenuti ugovor i aneks ponitavaju valjalo povodom revizije, a pravilnom primjenom materijalnog prava (l. 66. st. 1. ZOO) djelominom preinakom niestupanjskih odluka tubeni zahtjev odbiti kao neosnovan budui da nema pretpostavki za ponitenje takvog ugovora koji nije ni zakljuen meu strankama. (Vs RH, Rev. 3135/95, od 20. 10. 1999. Izbor odluka 1/2000 29) 6. Ako su stranke zbog pravne neukosti zakljuile ugovor o prodaji zemljita, a stvarno se sporazumjele o izdavanju zemljita u zakup radi eksploatacije ljunka, punovaan je. Prema odredbi lana 66. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, prividan ugovor nema dejstvo meu ugovornim strankama, a prema odredbi iz stava 2. istog lana, ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vai, ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. U prvom sluaju, postoji samo fiktivni ugovor jer ugovorne stranke ne ele nastanak bilo kakvog ugovora (postoji svjestan nesklad izmeu volje i njenog oitovanja). U drugom sluaju postoji ugovor koji ugovarai hoe i prividni ugovor koji ga prikriva, a koji ugovarai nee. Polazei od utvrenog injeninog stanja: da su se stranke prije zakljuenja ugovora o prodaji sporazumjele da tuena koristi predmetno zemljite za eksploataciju ljunka uz naknadu, s tim da zemljite ostaje vlasnitvo tuitelja, a potom pogreno pouene zakljuile ugovor o prodaji zemljita, niestepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su ocijenili da volja stranaka nije bila zakljuenje ugovora o prodaji nego ugovora o zakupu i, dosljedno tome da je kupoprodajni ugovor prividan simuliran, te da prikriva ugovor o zakupu. Ne postoje nedostaci u pogledu forme jer za ovakav ugovor nije zakonom propisana pismena forma (l. 67. ZOO). (Vs BiH, broj 671/86, od 22. 7. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH broj4/87 4) 7. Ako se radi o prividnom (simuliranom) pravnom poslu tada je mjerodavna volja stranaka. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/2001, str. 25) 8. Na pravne posljedice prividnog ugovora nema utjecaja okolnost da je takav pravni posao prijavljen upravi prihoda radi razreza poreza, da je izvrena ovjera potpisa i da je takav pravni posao proveden u zemljinim knjigama. "Prvostupanjski sud je utvrdio, a drugostupanjski prihvatio utvrenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi: - da stranke, zakljuujui kupoprodajni ugovor, u stvari nisu htjele izvriti prodaju odnosno kupnju sporne nekretnine, ve je svrha zakljuenja ugovora o prodaji bila da ugovor djeluje prema treim osobama kako bi tueni kao z.k. vlasnik kue mogao realizirati stambeni kredit za gradnju kue, - da su se stranke i nakon zakljuenog ugovora ponaale tako kao da ugovor o prodaji i nije zakljuen, te su tuitelji ostali u posjedu kue, a tuenik nije isplatio cijenu ve je naprotiv doznaena sredstva od strane Obrtnike tedne kreditne zadruge na ime isplate cijene u ime tuenika tuiteljici ista odmah sa tedne knjiice prenijela na tednu knjiicu tuenika. U konkretnom se sluaju radi o prividnom - simuliranom ugovoru. Prividan je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnou volje ugovornih strana, nego je nastao suglasnou volje ugovornih strana da se samo stvori kod treih osoba privid (fikcija) sklopljenog ugovora. Prema odredbi l. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (koji je preuzet na temelju l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 53/91, kao zakon Republike Hrvatske) prividan ugovor nema uinka meu ugovornim stranama, dakle radi se o nitavom pravnom poslu. Pritom u odnosu na navode revizije valja istaknuti da revident u razlozima presude, polazei od pretpostavke da je ugovor o kupoprodaji valjan, pogreno razmatra pitanje prava i obveza koje za stranke proizlaze iz valjanog pravnog posla. Kad su stranke iz ovog postupka sklopile prividan pravni posao, tada na pravne posljedice od prividnog pravnog posla (propisane odredbom l. 66. st. 1. ZOO) nema utjecaja da je takav pravni posao prijavljen upravi prihoda opine radi razreza poreza na promet nekretnina i prava, da je potpis prodavaoca ovjeren i da je takav pravni posao proveden u z.k. Niestupanjski su sudovi nadalje pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili i tubeni zahtjev na uspostavu ranijeg z.k. stanja - stanja prije provedbe uknjibe temeljem prividnog pravnog posla - jer se na temelju takvog pravnog posla (kao osnova stjecanja - titulusa) ne moe stjecati u ovom sluaju pravo vlasnitva na spornoj nekretnini." (Vs RH, Rev. 2001/92, od 4. 12. 1991. Izbor odluka 1993 50/83) 9. Radi se o prividnom ugovoru o darovanju kad volja stranaka nije bila da daroprimac stekne vlasnitvo darovane nekretnine, ve je sklapanje prividnog ugovora o darovanju imalo drugu svrhu (da se omogui registracija vozila) pri emu je volja stranaka bila da darodavac i nadalje ostane vlasnik. "Drugostupanjski je sud potvrdio presudu prvostupanjskog suda kojom je tuitelj odbijen s tubenim zahtjevom kojim trai da se utvrdi da je on suvalsnik u 1/3 dijela sporne estice zemljita, koji mu je (dio) darovao sada pok. otac stranaka temeljem pismenog ugovora o darovanju koji je proveden u zemljinim knjigama i da se obvee tuenoga da mu preda u posjed sporno zemljite (u naravi poblie opisano u izreci prvostupanjske presude) i da se kloni svakog zadiranja u vlasnika prava tuitelja, jer je utvreno da jevolja ugovornih stranaka prilikom zakljuenja ugovora o darovanju bila da se tim ugovorom samo omogui tuitelju da registrira svoje teretno vozilo - kombi, a kad prestanu okolnosti zbog kojih je zakljuen ugovor o darovanju, da tuitelj vrati ocu darovano zemljite. To, uostalom, proizlazi i iz iskaza samog tuitelja, a nije sporno da je tuitelj otuio teretno vozilo. Prema izloenome, u ovom se sluaju radi samo o prividnom ugovoru o darovanju jer volja ugovornih stranaka nije bila da tuitelj tim ugovorom stee vlasnitvo spornog zemljita."(Vs RH, Rev. 1303/91, od 17. 10. 1991. Izbor odluka 1993 51/84)

57 10. Ugovor o zajednikom poslovanju zakljuen izmeu stranaka u kome se unaprijed priznaje tuiocu kao vlasniku objekta garantovana dobit, bez zajednikog rizika, u sutini ima drugi karakter. U konkretnom sluaju radi se o prividnom ugovoru koji pokriva neki drugi ugovor. Taj ugovor je ugovor o zakupu. (Vs S, broj Prev. 194/94. Bilten 2/1995) 11. Lice koje je fiducijarnim poslom otuilo odreenu stvar ovlateno je da trai naknadu tete zbog oteenja te stvari. Niestepeni sudovi nisu prihvatili da je pravno valjan ugovor o poklonu, kojim je tuilac nekrtnine k.. 1655/33 i 1655/34 poklonio svom sinu samo zato da bi ostvario pravo na penziju, jer volja kontrahenata nije bila upravljena na darovanje. Zato ovaj ugovor ne proizvodi pravno djejstvo pa je tuilac i sada vlasnik navedenih nekretnina. Neosnovan je prigovor revizije da su time uvaena raspolaganja tuioca koja su u suprotonosti sa prinudnim propisima, odnosno da su "zakonjenje nezakonite radnje tuioca" To znai da je tuilac ovlaten da trai naknadu tete prouzrokovanu oteenjem navedenih nekretnina ruenjem potpornog zida i betonskog mosta. U ovom sluaju se ne moe primijeniti odredba iz l. 66. st. 3. ZOO. (Vs BiH, Rev. 648/90, od 20. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 38) 12. Punovaan je disimulovani usmeni ugovor o zajednikom voenju zanatske radnje koji su ugovorai dobrovoljno ispunjavali, pa imaju pravo na podjelu tako steene imovinske koristi u skladu sa ugovorom iako su prividno zasnovali meusobni radni odnos. (Vs BiH, Rev. 242/87, od 22. 10. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 66) 13. Ne uraunava se u nasljedni dio vrijednost nekretnina koje je nasljednik primio od ostavioca po osnovu simulovanog (prividnog) ugovora o poklonu, zaklju-enog u pismenom obliku, kojim je prikriven disimulovani ugovor o prodaji, ako je ovaj u cjelini obostrano izvren. (Vs BiH, Rev. 782/89, od 20. 9. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 100) 14. injenica da je darovanje izvreno stoga da se daroprimatelju omogui ostvarivanje kredita u svezi darovanim nekretninama ne ini ugovor nitavim ako su inae ispunjene pretpostavke za njegovu valjanost. (Vs H, Rev. 1463/90, od 14. 11. 1990. Psp 51 84) 15. injenica da je ugovor o doivotnom izdravanju po svom sadraju zapravo ugovor o darovanju ne ini ta ugovor nitavim, ve vrijedi kao ugovor o darovanju. (Vs H, Rev, 151/89, od 22. 3. 1989. Psp 46 71) 16. Kupac koji tvrdi da u kupovini stvari nisu stvarno uestvovala sva lica oznaena u kupoprodajnom ugovoru kao kupci ve samo neka od njih, istie da je prividan ugovor o zajednikom sticanju stvari kupovinom u odnosu na neke kupce, a ne i sam kupoprodajni ugovor, pa ne treba tubom obuvatiti prodavca koga se ne tie ugovorni odnosi izmeu kupaca. (Vs BiH, Rev. 502/85, od 16. 1. 1986. Bilten Vs BiH 1/86 - 2) 17. Prividan (simulirani ili fiktivan) jest onaj ugovor koji nije sklopljen saglasnou volje ugovornih strana, nego je nastao saglasnou volje ugovornih strana da se samo stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Medutim, nije prividan onaj ugovor koji ugovorne stranke, samoga po sebi, eventualno ne bi sklopile (npr. darovni ugovor, dakle da neka osoba besplatno ustupi drugoj neku imovinsku vrijednost), ali ga radi postizanja odreenoga imovinskog ili drugoga doputenog probitka (stjecanje prava na razne novane dodatke, osloboenje od poreza, izbjegavanje oduzimanja stvari preko odreenog maksimuma i dr.) ipak sklope. (Os Dubrovnik, G. 550/86, od 28. 7. 1988. Psp 45 63) 18. Prava volja stranaka je bila prenos svojine na stanu na tuenog, odnosno u konkretnom sluaju se nije radilo o obezbjeenju zajma koji je otac tuenog dao tuiocu, s obzirom da nije bilo pravnih smetnji da se zakljui ugovor o zajmu, te se ne radi o simulovanom pravnom poslu, shodno lanu 66. ZOO Tuilac je sa tuenim zakljuio ugovor o kupoprodaji stana u ulici J.B. u K. Isti je ovjeren od strane Optinskog suda u K. U lanu 5. pomenutog ugovora tuilac je kao prodavac zadrao pravo doivotnog stanovanja. Tubenim zahtjevom je traio da se poniti odnosno raskine sporni ugovor, s obzirom da se njime samo obezbjeuje ugovor o zajmu koji su zakljuili tuilac i otac tuenog. Meutim, po nalaenju prvostepenog suda prava volja stranaka je bila da se zakljui ugovor o kupoprodaji, a kupoprodajna cijena je isplaena davanjem odreenog novanog iznosa u stranoj valuti i davanjem namirnica, a na cijenu je uticala i ugovorena lina slubenost doivotnog stanovanja, te se ne radi o kupoprodajnom ugovoru kao sredstvu za obezbjeenje ugovora o zajmu, ve o ugovoru o kupoprodaji koji predstavlja pravu volju stranaka. injenica da je ugovorena i lina slubenost doivotnog stanovanja prodavca ukazuje da ugovor o kupoprodaji ima elemente aleatornog ugovora, pa prodavac nije oteen time to je ugovorio niu cijenu. Kod ovih ugovora nema oteenja preko polovine, a upravo sa razloga to je ugovoren teret line slubenosti, pa se ne moe ugovoriti trina cijena. (Os u Kraljevu, P 2077/95, od 17. 4. 1996. i Os u Kraljevu, G. 1214/96, od 13. 5 1997) 19. Kada je sud utvrdio da zakljueni ugovor o kupoprodaji izmeu tuioca i tuenika je u stvari prividan ugovor, a da je prava volja stranaka bila da zakljue ugovor o poklonu sa teretom u korist tuenika - poklonodavca, onda je sud pravilno odluio u izreci presude da je zakljueni ugovor o kupoprodaji nevaei kao simulovani ugovor, a da je vaei ugovor o poklonu sa pravom doivotnog uivanja ubiranja plodova sa parcela do kraja ivota tuenika kao disimulovan ugovor Iz obrazloenja: Optinski sud u Gui je presudom od 28. I 1998.godine tj. izrekom presude utvrdio da je ugovor o kupoprodaji zakljuen izmeu stranaka simulovan pravni posao, koji je kao takav nevaei, a da je vaei ugovor o poklonu kao disimulovan pravni posao s teretom. Ocjenom svih dokaza, posebno sasluanjem stranaka i svjedoka utvreno je da je izmeu stranaka zakljuen i ovjeren ugovor o kupoprodaji, a da se u stvari radi o prividnom ugovoru simulovanom iz poreskih razloga, da taj ugovor prikriva pravu volju stranaka, a to je zakljuenje ugovora o poklonu sa teretom prava plodouivanja u korist tuenika kao

58 poklonodavca do kraja ivota, a koji je kao disimulovan ugovor pravno valjan i ovjeren kod suda u skladu sa odredbama Zakona o prometu nepokretnosti. Protiv navedene presude tuilac je izjavio albu. Okruni sud u . je presudom od 6. 5. 1998.godine odbio albu tuioca i potvrdio prvostepenu presudu. U drugostepenoj odluci je prihvaeno u potpunosti pravno stanovite izloeno u obrazloenju prvostepene presude. (Os u Gui, P br. 455/96, od 28. 1 1988. i Os u aku, G. 593/98, od 6. 5.1998) 20. Prividan ugovor nema pravnog uinka meu ugovornim stranama. U sluaju kada prividan ugovor prikriva drugi ugovor koji je nitav, oba ugovora nemaju pravnog uinka. (Vts RH, P. 1985/96, od 9. 9. 1997. - Zbirka 5 - 20) 21. Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vai ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost Sudovi su nali da je ugovor nitav u cjelini, zbog toga to je fiktivan. Ovo stoga, to je zakljuen sa oiglednom namjerom da se osujeti pravo pok. majke stranaka da utvrdi svoj dio svojine po osnovu sticanja u braku jer je parnica o tome ve tekla pred Okrunim sudom u Beogradu. Isto tako, sudovi zakljuuju da se ovim ugovorom eljelo da se izigra pravo tuioca kao testamentalnog nasljednika svoje majke, kao i pravo drugih zakonskih nasljednika. Fiktivnost ugovora proizilazi, prema datom obrazloenju, i iz izuzetno male kupoprodajne cijene, s obzirom da je taksa za ovjeru tog ugovora neto manja od polovine ugovorene cijene. Dalje se obrazlae da je tuena poslije zakljuenja navedenog ugovora ostala da ivi samo u dijelu koji je i ranije koristila. Sve to, kao i adaptiranje samo prostorija koje je tuena koristila prije zakljuenja spornog ugovora, ukazuje da se nije nita promijenilo u odnosima ugovaraa to sve potvruje fiktivnost kupoprodajnog ugovora. Vrhovni sud nalazi da zbog pogrene primjene materijalnog prava niestepeni sudovi nisu potpuno utvrdili injenino stanje, pa su zbog toga, a na osnovu lana 395. stav 2. ZPP, ukinute prvostepena i drugostepena presuda i predmet vraen prvostepenom sudu na ponovno suenje. Sudovi su dali razloge, zato smatraju da je u konkretnom sluaju sporni ugovor o kupoprodaji fiktivan, da su ugovorne strane bile drugim razlozima motivisane da taj ugovor oznae kao kupoprodajni. Meutim, nisu utvrivali injenice koje se odnose na to da li taj ugovor prikriva neki drugi ugovor. Naime, lanom 66. stav 2. ZOO, predvieno je da ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vai ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. Iz spisa proizilazi da je pok. Sreten T. bio oslonjen na tuenu kao svoju kerku, bez obzira to je imao jo djece. To potvruje i ranije zakljueni ugovor o doivotnom izdravanju kojim je bila obuhvaena nepokretnost koja je predmet spornog ugovora o kupoprodaji. Stoga u nastavku postupka treba utvrditi da li ovaj ugovor ako je prividno fiktivno oznaen kao kupoprodajni ugovor, ispunjava zakonske uslove kao ugovor o poklonu, imajui u vidu ukupne odnose izmeu oca parninih stranaka i tuene. (Vs S, broj Rev. 611/95, od 30. 1 1997) 22. Kada su stranke zakljuujui ugovor o kupoprodaji ustvari htjele zakljuiti ugovor o doivotnom uzdravanju s prijelazom vlasnitva nakon smrti primatelja uzdravanja, za valjanost toga drugog ugovora potrebna je forma sudskog zapisnika. "Sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke zakljuujui sporni ugovor o kupoprodaji zapravo htjele zakljuiti ugovor o doivotnom uzdravanju tuiteljice, tj. da sporni ugovor prikriva ugovor o doivotnom uzdravanju. Ispitujui valjanost toga drugog ugovora, u smislu odredbe l. 66. st. 2. ZOO, sud je utvrdio da je volja stranaka bila prilikom zakljuenja toga drugog ugovora da tuiteljiina imovina koja je bila predmetom ugovora prijee u vlasnitvo tuenika kao davatelja uzdravanja nakon njezine smrti. Takvo utvrenje kao valjano prihvatio je i sud drugoga stupnja. Kako prividni ugovor o kupoprodaji nema formu sudskog zapisnika, a s obzirom na volju stranaka da vlasnitvo nekretnina koje su predmetom toga ugovora prijee na stranu tuenika nakon tuiteljiine smrti, pravilno je stajalite sudova niega stupnja da ovaj drugi ugovor o doivotnom uzdravanju ne vai, budui da nije udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost po odredbi l. 122. Zakona o nasljeivanju. Kako je, dakle, prividan ugovor o kupoprodaji nitav, a ni prikriveni ugovor o doivotnom uzdravanju nije valjan, to ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tuenici stekli vlasnitvo nekretnina koje su bile predmetom spornog ugovora, pa je osnovan zahtjev tuiteljice za uspostavu ranijega zemljinoknjinog stanja." (Vs RH, Rev. 448/97, od 3. 9. 1997. Izbor odluka 1/1998 26/66) 23. Potrebno je da se sadrina ugovora o ortakluku ocijeni i sa stanovita pravnih pravila Graanskog zakonika Kraljevine Srbije, sadranih u paragrafima 723. - 758, jer se tek onda moe zakljuiti da li je rije o simulovanom ugovoru. Pitanje vanosti simulovanog ugovora ne moe se procenjivati bez prethodne analize odredbi koje se odnose na zakljueni ugovor. Ovdje je zakljuen ugovor o ortakluku. Za njegovu vanost nije dovoljna samo konstatacija da je zakljuen, zato to ugovor o podzakupu ne bi mogao biti zakljuen bez saglasnosti zakupodavca. Potrebno je da se sadrina ugovora o ortakluku ocijeni i sa stanovita pravnih pravila GZ Kraljevine Srbije, sadranih u paragrafima 723. 758, jer se tek onda moe zakljuiti da li je ovdje zaista rije o simulovanom ugovoru o ortakluku, odnosno disimulovanom ugovoru o zakupu. (Vs S, broj Rev. 616/96, od 27. 2. 1996) 24. Nasljednici ugovorne strane ne smatraju se treom osobom prema kojoj se ne bi mogao isticati prigovor prividnosti ugovora. "Niestupanjski su sudovi pogreno primijenili materijalno pravo s obzirom na to da su odredbu l. 66. st. 3. Zakona o obveznim odnosima pogreno protumaili (arg. iz odredbe l. 356. Zakona o parninom postupku). Naime, tono je da se prividnost ugovora ne moe isticati prema treoj savjesnoj osobi, meutim, nasljednici ugovorne strane ne predstavljaju

59 tree osobe u smislu citirane odredbe l. 66. st. 3. Zakona o obveznim odnosima." (Vs RH, Rev. 2032/93, od 10. 3. 1994. Izbor odluka 2/1995 18/62) 25. Ne moe se otkazivati prividni ugovor. "U ovom sporu radi otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog izmeu prednika tuitelja kao zakupodavca i tuenika doma zdravlja kao zakupca, osporavajui osnovanost zahtjeva za otkaz ugovora o zakupu, tuenik je u postupku pred niestupanjskim sudovima isticao prigovor da se radi o prividnom ugovoru, te da tuitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, ve da je temeljem odredaba Zakona o zdravstvenoj zatiti tuenik stekao vlasnitvo istog. Ne bi bilo mjesta otkazivanju ugovora ako bi bio osnovan prigovor tuenika da se radilo o prividnom ugovoru, jer prema odredbi iz l. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, i dr., dalje ZOO) prividan ugovor nema uinka meu ugovornim stranama, a apsolutno nitavi ugovor ne moe se raskidati niti otkazivati." (Vs RH, Gzz. 36/00, od 13. 12. 2000. Izbor odluka 1/2001 18) 26. Prema savjesnom treem ne moe se uspjeno suprotstavljati prigovor simuliranosti pravnog posla (l. 66. ZOO). "Tuenica je kod tuitelja prijavljena kao obrtnik i tuitelj temeljem toga trai naplatu doprinosa za socijalno osiguranje. Tuenica smatra da to nije duna platiti jer da je obrt bio samo fiktivan (sainjen po nagovoru M.. koji da je prijevarno radni odnos tuenice pretvorio u njen status obrtnika)." (s Pula, G. 197/00, od 15. 1. 2001. Izbor odluka 1/2001 26) 27. Shodno lanu 66. stav 3. ZOO pravilo imovinskog prava po kome se ne moe isticati prividnost ugovora prema treem licu ne odnosi se na nasljednika ugovorne stranke jer nasljednik, kao univerzalni sukcesor nije tree lice. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 21) 28. Kupac koji tvrdi da u kupovini stvari nisu stvarno uestvovala sva lica oznaena u kupoprodajnom ugovoru kao kupci ve samo neka od njih, istie da je prividan ugovor o zajednikom sticanju stvari kupovinom u odnosu na neke kupce, a ne i sam kupoprodajni ugovor, pa ne treba tubom obuvatiti prodavca koga se ne tie ugovorni odnosi izmeu kupaca. (Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 502/85 od 16.1.1986. godine) 29. Pravilo imovinskog prava po kome se ne moe isticati prividnost ugovora prema treem licu ne osnosi se na nasljednika ugovorne stranke jer nasljednik, kao univerzalni sukcesor nije tree lice. (Rjeenje Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 577/83 od 23. februara 1984.g.).

VI. FORMA UGOVORA Neformalnost ugovora lan 67. (1) Zakljuenje ugovora ne podlijee nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukije odreeno. (2) Zahtijev zakona da ugovor bude zakljuen u odreenoj formi vai i za sve docnije izmjene ili dopune ugovora. (3) Ali su punovane docnije usmene dopune o sporednim takama o kojima u formalnom ugovoru nije nita reeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana. (4) Punovane su i docnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.
________________

1. Ugovori o prenosu prava vlasnitva punovani su sa aspekta forme i u sluaju kada su potpisi ugovaraa ovjereni pred sudom Republike Srpske. Ovo bi proizilazilo iz analogne primjene odredbe lana 6. Zakona o priznavanju javnih isprava na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. novine Federacije BiH, br. 4/98), kojim je propisano da javne isprave iz lana 4. ovog zakona izdate od strane organa uprave, sudskih i drugih organa i institucija odnosno pravnih osoba koje vre javna ovlatenja na teritoriji Republike Srpske vae u pravnom prometu na teritoriji Federacije sukladno ovom zakonu, ako zakonom BiH nije drugaije regulisano. (Vs FBiH, Rev. 64/97, od 25. 2. 1998. Bilten Vs FBiH 1/98 - 24) 2. Ugovor o otuenju nekretnina iz drutvenog vlasnitva zakljuen u pismenom obliku u martu 1992. godine punovrijedan je glede forme i kada potpisi ugovaratelja nisu ovjereni u nadlenom sudu. Sud prvog stupnja je utvrdio da su parnine stranke dana 2. 4. 1992.godine pismeno zakljuile ugovor o prodaji, po kojem je tuitelj kao prodavatelj prodao tueniku kao kupcu, poslovni prostor u M. Tuenik je u ugovorenom vremenu isplatio tuitelju cjelokupni iznos kupovne cijene, a tuitelj predao tueniku u posjed kupljeni poslovni prostor, pa je tako uz pismenu formu, ugovor u cjelosti i izvren. Potpisi ugovornih stranaka nisu ovjereni u nadlenom sudu. Sud prvog stupnja stoji na stajalitu da je ugovor nitavan zbog toga to potpisi ugovaraa nisu ovjereni od nadlenog suda, pa da mu tako nedostaje obavezna forma propisana u lanku 9. stavak 2. Zakona o prometu nekretnina ("Slubeni list SRBiH", br. 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91), koji zbog primjene lanka 2. Zakona o izmjenama i dopunama tog Zakona

60 ("Slubeni list SRBiH", broj 4/89), ne moe nadomjestiti ni njegovo potpuno izvrenje. Takvo pravno stajalite je pogreno. Iz spornog ugovora o prodaji i stanja spisa, vidljivo je da je prodavatelj-tuitelj drutvena pravna osoba, a tuenik-kupac privatno poduzee. Radi se dakle, o otuenju poslovnog prostora iz drutvenog vlasnitva, a ugovori o takvom otuenju pravno su valjani ako su zakljueni u pismenom obliku (lanak 9. stavak 1. Zakona o prometu nekretnina). Pootrena forma iz lanka 9. stavak 2. i 4. Zakona o prometu nekretnina zahtijeva se samo za ugovore kojima se prenosi pravo vlasnitva na nekretninama, tj. kada se radi o prometu nekretnina koje su u vlasnitvu fizikih ili graansko-pravnih osoba (Zakon razlikuje ugovore o otu-enju nekretnina iz drutvenog vlasnitva od ugovora na temelju kojih se prenosi pravo vlasnitva). I dodati lanak 9-a spomenutog zakona iskljuivo se odnosi na ugovore kojima se prenosi pravo vlasnitva, a ne i na ugovore o otuenju nekretnina iz drutvenog vlasnitva, to je vidljivo i iz odredbe lanka 9-a stavak 3. tog Zakona po kojoj e zahtjev za davanje odobrenja biti odbijen ako je nekretnina, koja je predmet prodaje, prethodno steena na protupravan nain, a na tetu drutvenog vlasnitva. To je svakako iskljueno kada se radi o nekretnini koja se nalazi u drutvenomvlasnitvu. (Vs FBiH, P. 232/97, od 21. 10. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 27) 3. Ugovor o graansko-pravnom ortakluku nije formalan ugovor, odnosno za njegovo zakljuenje i punovanost nije potrebna pismena forma. Ugovori obligacionog prava ne podlijeu nikakvoj formi, osim ako zakonom nije drukije odreeno. Nasuprot iznijetom pravnom stanovitu niih sudova, Vrhovni sud smatra da ugovor o graansko-pravnom ortakluku nije formalan ugovor, odnosno da za njegovo zakljuenje i punovanost nije potrebna pismena forma. Ugovori obligacionog prava ne podlijeu nikakvoj formi, osim ako zakonom nije drukije odreeno (lan 67. stav 1. ZOO). Prema tome, izmeu parninih stranaka, a s obzirom na utvrjeno injenino stanje u toku prvostepenog postupka, zakljuen je ugovor o ortakluku u vezi sa zajednikim voenjem ugostiteljske radnje, te ukoliko je u radu ugostiteljske radnje ostvaren gubitak, onda se taj gubitak ima dijeliti na sve ortake, a srazmjerno ortakim ulozima svakog od ortaka. (Vs S, broj Prev. 241/97, od 28. 5 1997) 4. Da bi proizvodio pravne uinke, ugovor o popravku broda mora biti sklopljen u pisanom obliku, a to vrijedi i za kasnije izmjene i dopune ugovora. Naruitelj je, meutim, obvezan platiti i cijenu naknadnih radova koje je prihvatio potpisom zapisnika o primopredaji broda. (Ps H, P. 351/90, od 26. 11. 1991. Psp 52 - 180) 5. Pismena forma ugovora o kreditu zakljuenog izmeu banke i korisnika kredita ima konstitutivan znaaj. Zato ne proizvodi pravni uinak usmeni sporazum ugovaraa o produenju roka isplate duga. Prigovor dospjelosti trabine pravilno je raspravljane od strane prvostepenog suda. Prema odredbilana 35. Zakona o osnovama kreditnog i bankarskog sistema (Slubeni list SFRJ, broj 2/77, 59/82 I 9/84) propisano je da banka zakljuuje sa korisnikom kredita ugovor o kreditu u pismenom obliku. Ugovorom o kreditu utvruju se uslovi davanja, korienja i vraanja kredita, kao i druge i prava i obaveze ugovornih strana. Potpuno identinu odredbu sadri i lan 198. Sada vaeeg zakona o osnovama bankarskog iI kreditnog sistema (Slubeni list SFRJ, broj 70/85). Prema tome, da su parnine stranke pistigle sporazum o eventualnom odgaanju roka dospjelosti on bi morao biti sainjen u pismenoj formi, da bi prizveo uinak, jer je zakonom propisana pismena forma za ovaj ugovor, u kojoj mogu uslijediti i njegove enetualne izmjene (l. 67. st. 2. ZOO). (Vs BiH, P. 407/86, od 18. 2. 1987. Bilten Vs BiH 1/87 3) 6. Pravo vlasnitva na motorno vozilo stie se predajom u posjed i na osnovu usmenog ugovora bez obzira da li je plaen porez na promet i motorno vozilo registrovano kod nadlenog dravnog organa. (Vs BiH, Rev. 170/90,od 29. 3. 1991. Bilten Vs BiH 2/91 29) 7. Kada za ugovor nije propisana posebna forma, pravovaljana je usmena cesija. (Vs BiH, P. 436/86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 5) 8. Zakon o nasljeivanju propisuje formu sudskog testamenta za ugovor o doivotnom izdravanju kojim primalac izdravanja ostavlja u nasljee svoju imovinu ili jedan njen dio davaocu izdravanja, ali zakon ne iskljuuje zakljuenje ugovora o ustupanju imovine ili njenog dijela za ivota primaoca izdravanja. Za ovaj drugi ugovor zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa naelom neformalnosti ugovora, punovaan i neformalan ugovor o doivotnom izdrzavanju, ako posebni zakon za pravni promet pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu. (Vs BiH, Gvl. 4/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 87) 9. Nije punovaan ugovor o jednokratnom ustupanju stana radi dodjele na koritenje ako nije zakljuen u pismenom obliku. (Vs BiH, P. 360/87, od 24. 3. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 69) 10. Saoptenje o zadravanju prava na ugovornu kaznu moe se dati i usmeno ako stranke nisu ugovorile da se ta izjava moe dati samo u odreenoj formi. "Nae pravo usvaja naelo neformalnosti ugovora, a odstupanje moe propisati samo zakon (lan 67. stav 1. ZOO). Saoptenje povjerioca iz lana 273. stav 5. ZOO po naunoj klasifikaciji spada u obavjetajne radnje (notifikacije) koje karakterie izjava volje, a za ovu izjavu vae pravila koja se primjenjuju kod pravnih poslova. Budui da Zakon o obligacionim odnosima za to saoptenje ne propisuje formu, proizilazi da se moe pravovaljano izjaviti i neformalno. Saoptenje povjerioca o zadravanju prava na ugovornu kaznu se ne smije mijeati sa odredbama ugovora o toj kazni. Ugovorna odredba je izvor subjektivnog prava povjerioca da mu dunik plati odreeni novani iznos ili pribavi neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (lan 270. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), a saoptenje pretpostavka za njegovu realizaciju. Zato se iz zakonske

61 odredbe da ugovorom kazna "mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nstala obaveza na ije se ispunjenje odnosi" (lan 271. stav 2. ZOO), ne proizilazi zakljuak da se u istoj formi mora dati i saoptenje povjerioca o zadravanju prava na ugovornu kaznu. Upravo zbog raznorodnosti "saoptenja" i klauzule o ugovornoj kazni nije mogua ni analogna primjena pravila o formi te klauzule. Pretpostavka za analogiju, uostalom, je da postoji pravna praznina. Ovdje, meutim, ne postoji pravna praznina. Zakonodavac koji je unutar istog instituta "vezao" formu ugovorne kazne za formu ugovora zbog njene akcesornosti (lan 272. stav 2. ZOO), nije to uinio u slijedeem lanu (273. stav 5.) - u pogledu "saoptenja". Pravna sigurnost, naime, se postie i neformalnim saoptenjem o zadravanju prava na ugovornu kaznu, da bi se postigla izvjesnost dovoljno je da "saoptenje" bude izriito i odreeno. Budui da saoptenje ne kreira subjektivno pravo koje ve postoji, ve je samo pretpostavka za njegovu realizaciju, a ta pretpostavka je nuan uslov da bi dunik bio svjestan da e ga pogoditi ova sankcija, nije bilo potrebno da se za "saoptenje" propie ista forma kao i za ugovornu kaznu. Princip neformalnosti "saoptenja" vazi i u sluaju kad se jedna ili obje ugovorne strane drutvena pravna lica, jer posebne odredbe o formi samoupravnog sporazuma, odnosno ugovora o raspolaganju drutvenim sredstvima iz lana 204. Zakona o udruenom radu se ne mogu analogno primjeniti zbog toga to"saoptenje" nema karakter akta raspolaganja. Prema tome ZOO ne propisuje formu za saoptenje o zadravanju prava na ugovornu kaznu, pa se to saoptenje moe dati i usmeno, osim u sluaju kad su se ugovorne strane sporazumjele da posebna forma bude uslov punovanosti saoptenja (lan 69. stav 1. ZOO)." (Stav XL zajednika sednica bivih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989. Bilten Vs BiH 3/89 122) 11. Nae pravo je usvojilo naelo neformalnosti ugovora (lan 67. Zakona o obligacionim odnosima u vezi lana 24), a Zakon o prometu nepokretnosti ne propisuje formu ugovora o zasnivanju stvarne slunosti, ve samo o prenosu prava svojine (lan 9. st. 2, 3. i 4) i prenosu nepokretnosti izmeu drutvenih pravnih lica, odnosno o otuenju nepokretnosti iz drutvene svojine (lan 9. stav 1). Formalna isprava ugovora se trai za uknjibu prava u katastar nekretnina (l. 116. i 118. Zakona o premjeru i katastru nekretnina), odnosno u zemljinu knjigu (paragrafi 36 - 39, biveg Zakona o zemljinim knjigama). Stvarna slunost na temelju pravnog posla stie se upisom u javnu knjigu, budui da zakon nije propisao drugi odgovarajui nain sticanja (lan 51. Zakona oosnovnim svojinsko pravnim odnosima i lan 97. taka 8. Zakona o premjeru i katastru nekretnina). (Stav Graansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 26. 2. 1988. Bilten Vs BiH 1/88 123) 12. Ugovor o prodaji nepokretnosti, kao i naknadna saglasnost suvlasnika, nitavi su ako nisu izraeni u zakonskoj formi iz lana 9. Zakona o prometu nepokretnosti. (Vs BiH, Rev. 558/87, od 14. 5. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 6) 13. Ugovorne stranke se mogu i usmeno sporazumjeti o otpustu duga koji se sastoji od dospjelih zateznih kamata. U konkretnom sluaju, u pitanju su zatezne kamate koje su u vrijeme usmenog dogovora i zakljuivanja aneksa ugovora ve bile dospjele, a dijelom i utuene, to znai da se usmeni dogovor o zateznim kamatama nije odnosio na odricanje unaprijed tuioca od prava na zatezne kamate, odnosno protivno pravnoj prirodi odredbe lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, kao prisilnom propisu. Stranke su se preko zastupnika mogle i usmeno dogovoriti da tuilac odustane od prava na zatezne kamate koje su predmet spora, iako potiu iz ugovora o graenju (lan 67. st. 3. i 4. ZOO). (Vs BiH, P. 818/89, od 29. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 34) 14. Za ugovor o otuenju nepokretnosti iz svojine graana u drutvenu svojinu, vae opta pravila o formi (lan 9. st. 2. i 4. ZPN), a ne posebna odredba iz stava 1. lana 9. istog zakona koja propisuje formu ugovora o otuenju nepokretnosti iz drutvene svojine u svojinu graana. (Vs BiH, Rev. 599/86, od 18.6.1987. Bilten Vs BiH 3/87 7) 15. Ugovor o zakupu poslovne prostorije se ne moe produiti usmenom pogodbom. (Vs BIH, Rev. 437/83, od 13. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 14) 16. Izmjena ugovora o zakupu poslovnih prostorija, u pogledu poslovne djelatnosti koju e zakupac obavljati, koja nije u pisanom obliku, nema pravni uinak. (Vs H, Rev. 1221/83, od 22. 12. 1983. Psp 25 95) 17. Budui da zakon ne propisuje formu, punovaan je i neformalni sporazum branih drugova o tome ko e od njih ostati nosilac stanarskog prava (lan 67. st. 1. i 24. Zakona o obligacionim odnosima). (Stav Graansko privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 Bilten Vs BiH 2/86 - 27, isto i Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22) 18. Punovaan je usmeni ugovor o podstanarskom odnosu, jer zakon ne propisuje formu ovog ugovora (lan 54. ZSO; l. 67. stav 1. i 24. Zakona o obligacionim odnosima). (Stav Graansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 Bilten Vs BiH 2/86, str. 33) 19. Zakljuivanje ugovora ne podlijee nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukije odreeno. Niestepeni sudovi su nesumnjivo utvrdili da je sada pokojni suprug tuilje, za sebe i tuilju sa kojom je proveo u braku 40 godina, zadrao pravo plodouivanja, bez obzira to ugovor o raspolaganju imovinom za ivota, ne sadri izriitu odredbu o tom pravu. Prema lanu 67. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zakljuenje ugovora ne podlijee nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukije odreeno. Ne postoje zakonski propisi koji predviaju pismenu formu za konstituisanje prava plodouivanja. Zato je, u konkretnom sluaju, ovo pravo u korist tuilje nastalo im su se ona, njen suprug i tuena saglasili da na imovini sa kojom je pokojni suprug tuilje raspolagao bude ustanovljeno pravo plodouivanja. Postojanje tog prava je uvaavano vie godina a dovedeno je u pitanje tek poslije smrti tuiljinog

62 supruga. Niestepene presude obezbjeuju da ovo pravo bude potovano i nadalje, jer je konstituisano i u korist tuilje, koja je nadivjela supruga. Prema tome, odsustvo klauzule o plodouivanju u ugovoru o raspolaganju imovinom za ivota, nije moglo iskljuiti pravo plodouivanja koje je nastalo na osnovu usmene saglasnosti stranaka i tuiljinog supruga, dok je bio iv. (Vs S, broj Rev. 1621/98, od 15. 4. 1998) 20. Ugovor o prodaji automobila ne mora biti zakljuen u posebnoj formi, pa je kupac postao vlasnik automobila u asu kada mu ga prodavac preda u posjed, po osnovu usmeno zakljuenog kupoprodajnog ugovora. Na sticanje prava svojine automobila nema uticaja okolnost to nije plaen porez na promet i to automobil nije registrovan na novog vlasnika. (Vs BiH, Rev. 136/85, od 11. 4. 1985. - Bilten Vs BiH 2/85 - 6) 21. Banka koja postupi po usmenom nalogu deponenta za isplatu ne ini time povredu ugovorne obveze. injenica to je nalog tueniku za spornu isplatu usmen ne ini nalog nitavim. Za ugovor o novanom depozitu - ulog na tednju (l. 1035. ZOO) - nije propisan poseban oblik, pa taj ugovor moe biti dopunjen neformalnim sporazumom (arg. iz l. 67, 69. i 70. ZOO), to znai da je i kasniji usmeni nalog o tome kome e se izvriti isplata pravovaljan. (Vs H, Rev. 467/85, od 26. 3. 1985. Psp 31 58) 22. Plodouivanje se moe konstituisati i na osnovu usmene saglasnosti volja. (VsS, broj Rev. 1621/98 od 15. 4. 1998. Gp, broj 6/00) 23. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz lan 70. i 71. ZOO

Raskidanje formalnih ugovora lan 68. Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za odreeni sluaj zakonom predvieno to drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zakljuenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.
________________________

1. Stranke mogu i preutno, duom pasivnou, ispoljiti volju da raskinu ugovor, pa i kada je ovaj zakljuen u pismenom obliku. Izmeu stranaka zakljuen je punovaan ugovor o prodaji specijalne opeke dana 24. Novembra 1981. Godine, potpisivanjem narudbene potvrde od strane ovlatenih zastupnika stranaka, jer ta isprava sadri bitne elemente ugovora (predmet i cijenu). Tueni je pismom od 21. Decembra 1981- godine izvijestio tuioca da ne moe otvoriti akreditiv zbog nedostatka konvertibilne valute dolara, te da ne preduzima nita radi ispunjenja ugovora dok mu ne javi da je akreditiv otvoren. Polazei od navedenih injenica, te utvrenih injenica da tuilac sve do podnoenja tube 23. Novembra 1982. Godine nije zahtijevao od tuenog otvaranje akreditiva, nizi mu nudio predaju opeke, a da je tueni ugovorom zakljuenim 10. 3. 1982. Godine sa drugim prodavcem, mupio potrebnu opeku uz drugaije uslove plaanja cijene, mora se zakljuiti da su se parnine stranke preutno sporazumjele da raskinu ugovor zakljuen 24. 11. 1981 godine. Svojim ponaanjemtuenikovom kupovinom opeke kod drugog prodavca, te dugom pasivnou tuioca stranke su manifestovale volju da ugovor o prodaji raskidaju, a moe se, u smislu lana 28. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, i na ovaj nain izjaviti volja za zakljuenje, odnosno raskid ugovora. Iako je ugovor o prodaji izmeu stranaka zakljuen u pismenoj formi mogao je biti raskinut neformalnim sporazumom, kako proizlazi iz odredbe lana 68. ZOO. ( Vs BiH, P. 285/86, od 19. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 4) 2. Ugovor o doivotnom izdravanju moe se sporazumno neformalno raskinuti. (Vs BiH, Rev. 602/90, od 21. 11. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 79) 3. Ugovor o prodaji nekretnine moe se raskinuti neformalnim sporazumom. (Vs H, Rev. 1743/88, od 15. 2. 1989. - Psp 44 78) 4. Smatra se da su stranke preutno raskinule ugovor o naknadi za eksproprisane nekretnine, ako je korisnik eksproprijacije uskraivao isplatu i nakon to je vlasnik eksproprisane nekretnine pokrenuo sudski vanparnini postupak za odreivanje naknade. (Vs BiH, Rev. 244/90, od 21. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 27) 5. Ugovor o prenosu nepokrtnosti sa jednog na drugo drutveno pravno lice (lan 9. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH) moe se punovano raskinuti samo sporazumom zakljuenim u pismenom obliku. Pismena forma ugovora o prenosu nepokretnosti izmeu drutvenih pravnih lica propisana je zakonom o prometu nepokretnosti SRBiH (lan 9. sta 1. ) U smislu lana 68. Zakona o obligacionim odnosima, i sporazum o raskidu ugovora mora biti zakljuen u formi propisanoj za zakljuenje ugovora, ako cilj zbog koga je propisana forma za zakljuenje ugovora zahtiejva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi. S obzirom na ekonomski znaaj nepokretnosti, kao osnovnih sredstava u procesu rada sredstvima u drutvenoj svojini, za raskid ugovora o prenosu nepokretnosti potrebna je ista forma kao i za zakljuenje. Na taj nain se u veoj mjeri obezbjeuje ostvarenje rpava raspolaganja koje pripada radnicima i drugim radnim ljudima u drutvenom pravnom licu (lan 230. Zakona o udruenom radu jer se tako omoguava potpuniji drutveni nadozor. kako ugovor meu strankama nije u toj formi raskinut, stranke su dune ispuniti obaveze iz ugovora.(Vs BiH, P. 243/85, od 24. 10. 1985.- Bilten VS BIH 1/86-5) 6. Izjava o raskidu ugovora o djelu moe biti data u bilo kojoj formi, pa i usmeno. (Vs BiH P. 152/84, od 31. 8. 1984. Bilten Vs BiH 4/84 - 3)

63 7. Ugovor o posluzi se raskida po zahtjevu poslugodavca ako poslugoprimac ne koristi predmet posluge prema ugovorenoj svrsi. Tuitelj je ustupio tuenoj na koritenje prostorije damije iskljuivo za potrebe biblioteke grada. Od tada pa do donoenja prvostepene presude, tuena optina nije preduzela nikakve pripreme da se u prostorijama koje su joj ustupljene na poslugu otvori boblioteka. Naprotiv, damija se i dalje koristi kao magacinski prostor. Polazei od navedenih utvrenja, niestepeni sudovi su, u smislu pravila imovinskog prava iz paragrafa 973. biveg OGZ pravilno presudili kada su usvojili zahtjev za raskidanje ugovora. Navedeno pravilo predvia da u sluaju kada se stvar data na poslugu ne koristi u svrhu koja je predviene u ugovoru, nastaje obaveza vraanja stvari, u emu je sadrana i pretpostavka o raskidu i prestanku ugovora o posluzi. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 290/88. od 16.03.1989. godine). 8. Pravno pravilo imovinskog prava paragraf 973. OGZ-a -Izjava poslugodavca da nee traiti naknadu za graevinski objekat koji je predmet posluge ako se ukloni zbog urbanistikih potreba, nije sastavni dio ugovora o posluzi, pa se raskidom ugovora ne opoziva izjava data optini kao poslugoprimcu. Opravdanim razlogom za odbijanje zahtjeva tuioca za raskid ugovora ne moe se uzeti ni injenica to se tuilac u taki 4. ugovora odrekao prava traenja naknade u sluaju da doe do ruenja objekta u postupku provoenja urbanistikog plana grada. Taj dio ugovora u sutini i ne ulazi u sastav ugovora o posluzi, pa sa raskidom ugovora o posluzi ne opoziva se ta izjava. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 290/88 od 16.3. 1989. godine). 9. Budui da zakon u sluaju raskida ugovora o podjeli brane tekovine, ne odstupa od naela neformalnosti i da cilj zbog kojeg je propisana forma za diobu nekretnine, odnosno zajednike imovine u kojoj ima nekretnina, ne upuuje na suprotan zakljuak, valjan je i neformalan raskid takvog ugovora, koji se moe izraziti i konkudentnim radnjama kao npr. nastavljanjem parninog postupka radi diobe zajednike imovine, iako je bilo ugovoreno da e po zakljuenju ugovora o diobi tuilac povui tubu. Prema utvrenjima prvostepenog i drugostepenog suda 17. juna 1974. godine prednica tuiteljica i tueni zakljuili su pismeni sporazum o podjeli zajednike brane tekovine. Niestepeni sudovi su zbog pogrenog pravnog stava propustili utvrditi da li su prednika tuiteljica i tueni svojim ponaanjem odustali od zakljuenog pismenog sporazuma izmeu ostalog i time to prednica tuiteljica nije povukla tubu u ovoj pravnoj stvari (mada je u pismeno sporazumu navedeno da e to uiniti) ve nastavila parnicu, a tueni izriito na roitu za glavnu raspravu izjavio da ga pismeni sporazum ne vee i da je imovinu koja je po sporazumu pripada prednici tuiteljice otuio ugovorom o poklonu. Pri tome treba imati u vidu da se raskid ovog ugovora moe uiniti i neformalnim sporazumom, pogotovo ako ugovarai nisu ni djelimino izvrili ugovor, te da se izjava volje u tom smislu moe izraziti i ponaanjem iz koga se sa sigurnou moe izvesti zakljuak o njezinom sadraju (lan 68. Zakona o obligacionim odnosima). (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 613/87 od 21.4.1988. godine) 10. Ugovor o prenosu nepokrtnosti sa jednog na drugo drutveno pravno lice (lan 9. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH) moe se punovano raskinuti samo sporazumom zakljuenim u pismenom obliku. Pismena forma ugovora o prenosu nepokretnosti izmeu drutvenih pravnih lica propisana je zakonom o prometu nepokretnosti SRBiH (lan 9. sta 1. ) U smislu lana 68. Zakona o obligacionim odnosima, i sporazum o raskidu ugovora mora biti zakljuen u formi propisanoj za zakljuenje ugovora, ako cilj zbog koga je propisana forma za zakljuenje ugovora zahtiejva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi. S obzirom na ekonomski znaaj nepokretnosti, kao osnovnih sredstava u procesu rada sredstvima u drutvenoj svojini, za raskid ugovora o prenosu nepokretnosti potrebna je ista forma kao i za zakljuenje. Na taj nain se u veoj mjeri obezbjeuje ostvarenje rpava raspolaganja koje pripada radnicima i drugim radnim ljudima u drutvenom pravnom licu (lan 230. Zakona o udruenom radu jer se tako omoguava potpuniji drutveni nadozor. kako ugovor meu strankama nije u toj formi raskinut, stranke su dune ispuniti obaveze iz ugovora. (Presuda Vs BiH, broj P. 243/85 od 24.10.1985. godine) 11. Poklonodavac moe raskinuti (opozvati) ugovor o poklonu zbog nezahvalnosti poklonoprimca koja ne mora imati obiljeja krivinog djela. Pod grubom neblagodarnou, kao jednim od razloga za raskid ugovora o poklonu, prema shvatanjima savremene sudske prakse u pogledu interpretacije navedenog pravnog pravila, podrazumijeva se takvo ponaanje obdarenog prema darovaocu koje se prema okolnostima konretnog sluaja moe podvesti pdo ovaj pojam, a ne smao ponaanje kakvo je predvieno u pravnom prvilu iz paragrafa 948. OGZ-a (takva pozlijeda tijela ili uvreda u potenju, u slobodi ili u imovini, da se suprot uvredioca moe postupati slubeno ili na zahtijevanje uvreenika po zaknu kaznenom), koje je ovom dijelu naputeno kao prevazieno savremenim shvatanjem morala i pravinosti. (Vrhvoni sud BiH, broj Rev. 576/88 od 15. juna 1989. godine) 12. Pri ocjeni da li postoji gruba nezahvalnost kao osnov opozivanja poklona uzima se u obzir ponaanje poklonoprimca, na koje ukazuje tuilac i nakon podnoenja tube, sve do zakljuenja glavne rasprave. U toku ove parnice tueni je, i pored protivljenja tuioca, sruio njegovu porodinu stambenu zgradu u namjeri da izgradi novi stambeni objekat, a radovi na ruenju zgrade nije obustavio ni nakon intervencije milicije. Po zahtjevu tuiioca niestepeni sudovi su raskinuli ugovor o poklonu pozivom na pravno pravilo iz paragrafa 948. biveg Austrijskog opteg graanskog zakonika (lan 4. Zakona o nevanosti pravnih pravila donijetih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije), prema kome se ugovor o poklonu moe raskinuti (opozvati) zbog grube nezahvalnosti poklonoprimca. Pod takvom nezahvalnou ne podrazumijeva se samo takvo ponaanje poklonoprimca koje sadri elemente krivinog djela, odnosno krivine odgovornosti, pa su u tom dijelu prigovori

64 revidenta neosnovani. Ponaanje tuenog ima karakter grube nezahvalnosti. pri tome je potrebno istaknuti da nije od znaaja to je tueni poruio kuu tuioca nakon to je podnesena tuba u ovoj prvnoj stvari (tueni u reviziji iznosi da se radi ovjene postojanja nezahvalnosti prema tuiocu treba uzeti samo odnos stranaka rpije podnoenja tube), ve treba cijeniti cjelokupno ponaanje tuenog prema tuiocu, pa i poslije pokretanja ovog postupka. To to je tueni poruio kuu tuioca nakon podnoenja tube i doveo tuicoa kao svog oca u situaciju da nema gdje stanovati, ukazuje da je nezahvalnost tuenog prema tuiocu krajnje gruba. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 352/89 od 17. avgusta 1989. godine) 13. Prodavac ne moe traiti raskid ili izmjenu ugovora o prodaji granulata zakljuenog u decembru 1973. godine pozivajui se na naglo poveanje cijena i nestaicu sirovina za proizvodnju granulata (naftnih derivata), jer je u asu zakljuenja ugovora mogao predvidjeti nastupanje ovih okolnosti izazvanih bliskoistonim ratom u oktobru 1973. godine. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 34/85 od 10.10.1986. godine)

Ugovorena forma lan 69. (1) Ugovorne strane se mogu sporazumijeti da posebna forma bude uslov punovanosti njihovog ugovora. (2) Ugovor za ije je zakljuenje ugovorena posebna forma moe biti raskinut, dopunjen ili na drugi nain izmijenjen i neformalnim sporazumom. (3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu to drugo, ugovor je zakljuen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadrini, a za ugovarae je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadu predvienu formu.
_________________________

1. Ugovor o isporuci koncentrata za tov pilia, izmijenjen je time to je kooperant primio i upotrijebio kvalitetniji koncentrat, iako pri tome nije sainjena pismena isprava kako je to bilo ugovoreno. (Vs BiH, Rev. 437/90, od 5. 7. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 35) 2. Kada je organizacija udruenog rada prodavac automobila, u uslovima prodaje stavljenim na uvid kupcima, uslovila punovanost ugovora o prodaji prethodnim registrovanjem predrauna i potom uplatom kupovne cijene, ugovor nije nastao samo uplatom cijene na iro raun prodavca. Neosnovana je tvrdnja revidenta da je momentom uplate kupovne cijene zakljuen ugovor o kupoprodaji motornog vozila, jer iz uslova prodaje odtampanih na obrascu predrauna proizilazi suprotno, tj. da se uplata vri na osnvu registrovanog predrauna i bez navoenja broja predrauna, ne obavezuje tuenog (meu strankama nije sporno da je uplata izvrena bez registrovanog predrauna i navoenja broja predrauna na uplatnici). Ugovorne stranke mogu i bez neformalnih ugovora, kakav je i konretni, usloviti punovanost ugovora njegovim zakljuenjem u posebnoj formi (lan 69. Zakona o obligacionim odnosima), pa se tuilac morao pridravati uslova prodaje koje je dao tueni. Neopravdan je revizijski navod da je ugovor postao punovaan u smislu lana 73. Zakona o obligacionim odnosima, jer nije ni djelimino izvren od strane tuenog. (Vs BiH, Rev. 98/84, od 19. 4. 1984. Bilten Vs BiH 3/84 - 19) 3. Saoptenje o zadravanju prava na ugovornu kaznu moe se dati i usmeno ako stranke nisu ugovorile da se ta izjava moe dati samo u odreenoj formi. (Stav XL zajednike sjednice bivih vrhovnih sudova, Ohrid 23. i 24. 5. 1989. Bilten Vs BiH 3/89 122) 4. Prodavac automobila duan je vratiti dio cijene koju je naplatio od kupca, uslovljavanjem te uplate prijetnjom raskida ugovora, i to u vrijeme kada je svojom krivnjom ve pao u docnju sa isporukom prodatog vozila (u ugovorenom roku isporuke cijena nije bila mijenjana). (Presuda Vrhovnog suda BiH, Gvl. 25/84 od 4.10.1984.)

Sankcije nedostatka posebne forme lan 70. (1) Ugovor koji nije zakljuen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je odreena forma ne proizilazi to drugo. (2) Ugovor koji nije zakljuen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punovanost ugovora uslovile posebnom formom.
____________________________

1. Prodavac je duan, nezavisno od uslova iz lana 80. Zakona o obligacionim odnosima, vratiti kupcu novani iznos primljen na ime kapare, ako je nepunovaan ugovor o kupoprodaji nekretnina zbog nedostatka forme (ugovor o kapari je akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugovora) sve to u skladu sa lanom 70. stav 1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22 . isto i Vs BiH, Rev. 558/85, od 28. 2. 1986. Bilten Vs BiH 2/86 3)

65 2. Ugovor koji nije sainjen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo (lana 9. stava 3. Zakona o prometu nepokretnosti). U pismenom obliku takvog ugovora mora biti oznaena cijena kao bitni element ugovora (lana 462. stava 1. Zakona o obligacionim odnosima). Pismeni ugovor o prometu nepokretnosti u kome bitni elementi nisu odraz saglasne volje stranaka ne proizvodi pravno dejstvo (ovaj ugovor nastaje kada su stranke postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora izraenoj u propisanom obliku). Sud ne moe ugovorne stranke prinuditi na izvrenje obaveze koja nije obuhvaena ugovorom o prometu nepokretnosti zakljuenim u zakonom propisanom obliku. Prema utvrenju prvostepenog suda, koji je usvojio i drugostepeni sud, parnine stranke su 21. 7. 1984. godine zakljuile pismeni ugovor o prodaji stambene zgrade, na kome su potpisi ugovornih stranaka ovjereni od suda i u tom ugovoru kupoprodajnu cijenu oznaile u manjem iznosu za XX dinara od stvarno ugovorene (stvarno ugovorena cijena iznosi XX dinara, a cijena oznaena u pismenom ugovoru XX dinara), te da je tuena po navedenom osnovu isplatila tuiteljici XX dinara, a odbila da isplati razliku do usmeno ugovorene kupovne cijene u iznosu od XX dinara. Kako prema izloenom, sporazum stranaka o cijeni stambene zgrade ne odgovara cijeni izraenoj u punovanom obliku ugovora (cijena izraena u pismenom ugovoru je neistinita), ovaj sud nalazi da ugovor o prometu navedene nepokretnosti, zakljuen 21. jula 1984. godine, ne proizvodi pravno dejstvo i da dosljedno tome tuena po osnovu tog ugovora ne moe biti obavezana na izvrenje usmeno ugovorene inidbe. (Vs BiH, Rev. 314/86, od 19. 2. 1986. Bilten Vs BiH 2/87 4) 3. Subjektivni elementi (volja, svijest, namjera) ugovornih strana, po naravi stvari, ne mogu nadomjestiti propisani oblik pravnog posla. "Sam alitelj priznaje da se za ugovor o darovanju za sluaj smrti "trai strogo formalni karakter", koji u nazonom sluaju nije potivan, ali smatra da se "to pismeno ne moe i nipoto ne bi smjelo tumaiti, a da se njegov smisao ne stavi u kontekst sporazuma meu nasljednicima ... koji nedvosmisleno i precizno odraavaju pravu volju koju je pok. T.A. htio i namjeravao iskazati". Meutim, nije u ovom sluaju pravno odluno to je pok. A.T. "htio i namjeravao iskazati", nego je pravno odluno to je i kako iskazao ... A po l. 70. Zakona o obveznim odnosima, ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni uinak (ako iz cilja propisa kojim je odreen oblik ne proizlazi to drugo)." (s Dubrovnik, G. 1037/94, od 12. 12. 1994. Izbor odluka 2/1995 191/184) 4. Usmena nagodba o diobi nekretnina nema pravno djejstvo iako je realno izvrena. Nagodba koju su stranke zakljuile dana 15. juna 1987. godine o podjeli nepokretnosti, budui da je zakljuena u usmenom obliku, ne proizvodi pravno djejstvo, jer je odredbom lana 9. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), izriito propisano da ugovor na osnovu koga se prenosi vlasnitvo na nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku, a potpisi ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu. Nagodba o podjeli nepokretnosti izmeu nasljednika, po svom znaaju i karakteristikama predstavlja jedan vid prometa nekretnina, pa zbog nedostatka zakonom propisane forme, takva nagodba ne proizvodi pravno djejstvo. (Vs BiH, Rev. 149/89, od 27. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 56) 5. Ugovara moe traiti da mu druga strana vrati samo ovaj novani iznos koji joj je platio osnovu nitavog ugovora. (Vs BiH, Rev. 503/90, od 24. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 36) 6. Nije pravno valjan usmeni sporazum zakljuen izmeu drutvenih pravnih lica o izradi projekta za izgradnju graevinskog objekta. (Vs BiH, Rev. 209/87, od 21. 1. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 - 1) 7. Za valjanost sporazuma o otpustu duga nije propisan poseban oblik. (Vs H, Rev. 274/86, od 3. 4. 1986. Psp 32 72) 8. Nitav je ugovor o doivotnom izdravanju koji ovjeri slubenik suda umjesto sudije (Vs BiH, Rev. 253/90, od 22. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 98) 9. Budui da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo prodavac koji nije ispunio svoju obavezu duan je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime kapare, a ne udvojenu kaparu. (Vs BiH, Rev. 275/87, od 11. 2. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 40) 10. Dravinskoj zatiti prava korienja podataka (informacija) emitent podataka moe se valjano suprotstaviti pravnim prigovorom da je prestalo samo pravo, ali ako se podaci iz automatske baze podataka odnose na poslovanje korisnika, dravinska zatita traje sve dok mu u odgovarajuoj mehanikoj formi oni ne budu povraeni, jer su u tom sluaju korisnik i emitent u faktikom odnosu posrednog i neposrednog draoca. (Vs RCG, P. br. 49/94 od 8. 4. 1994. Gp, broj 5/00) 11. Za izdavaki autorski ugovor obvezan je pismeni oblik. "Sudovi su, po nalaenju ovoga revizijskog suda, izgubili iz vida odredbe l. 56. st. 1. i 2. Zakona o autorskom pravu koje propisuju da se autorski ugovori (a takav je nesumnjivo i sporni izdavaki ugovor) sklapaju u pismenom obliku, pa autorski ugovor koji nije sklopljen u pismenom obliku nema pravni uinak, ako ovim zakonom nije drukije odreeno. Kod toga treba naglasiti da jedinu iznimku odstupanju od obveznoga pismenog oblika izdavakog ugovora isti zakon predvia u odredbi l. 71. u kojoj je propisano da ugovor o objavljivanju lanaka, crtea i biljeki u novinama, asopisima i drugoj periodinoj tampi ne mora biti sklopljen u pismenoj formi. Prema tome, po nalaenju ovog suda, tuitelj se ne moe pozivati na autorski (izdavaki) ugovor koji u ovom sluaju nije zakljuen u propisanoj formi - jer

66 autorski ugovor koji nije zakljuen u toj formi, kao to je ve izloeno, nema pravnog uinka." (Vs RH, II Rev. 92/94, od 23. 6. 1994. Izbor odluka 2/1995 61; ZIPS, broj 946)

Pretpostavka potpunosti isprave lan 71. (1) Ako je ugovor zakljuen u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo po volji stranaka, vai samo ono to je u toj formi izraeno. (2) Ipak, bit e punovane istovremene usmene pogodbe o sporednim takama o kojima u formalnom ugovoru nije nita reeno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom sadrinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana. (3) Punovane su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakavaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.
_____________________________

1. Usmena klauzula o trajanju zakupa uz pismeni ugovor o zakupu poslovne prostorije ne proizvodi pravno djejstvo. Nije osnovan ni revizijski navod kojim se ponavlja tvrdnja tuene istaknuta u postupku pred prvostepenim sudom, te u albi protiv prvostepene presude, a prema kojem je volja stranaka bila upravljena na to da se ugovor o zakupu poslovne prostorije zakljui na odreeno vrijeme, tj. na 10 godina, to revident obrazlae tvrdnjom da je tako usmeno dogovoreno i da su stoga u pismenom ugovoru sainjenom na obrascu precrtane rijei neodreeno vrijeme, ali u pismenoj ispravi ugovora nije naznaeno koliko bi trebalo da traje odreeno vrijeme. Ukoliko su ugovorne stranke ugovor o zakupu poslovne prostorije zaista htjele da zakljue na odreeno vrijeme, u tom sluaju je, prema odredbi lana 10. stav 1. taka 5. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, bilo neophodno da se u ugovoru odreeno naznai vrijeme trajanja zakupa, kao to se pravilno zakljuuje u razlozima drugostepene presude. Zakonom o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, propisano je i to da se ugovor o zakupu poslovnih zgrada i prostorija zakljuuje u pismenom obliku i da ugovor koji nije zakljuen u pismenom obliku ne proizvodi pravno djejstvo (lan 11.) Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 29/78) je propisuje da se u sluaju kada je ugovor zakljuen u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo po volji stranaka, vai samo ono to je u toj formi izraeno (lan 71. stav 1). (Vs BiH, Rev. 179/89, od 10. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 104) 2. Ugovor o alotmanu je strogo formalan ugovor. Nepostizanje saglasnosti o cijeni je opravdan razlog za odustanak od namjere zakljuenja ugovora. (Vs BiH, Rev. 51/87, od 15. 10. 1887. i P. br 15/86 od 18. 10. 1986. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 - 23) 3. Kako su se stranke prilikom zakljuenja ugovora o ustupanju i raspodeli imovine za ivota saglasile o bitnim sastojcima tog ugovora, a pomaganje, briga i staranje tuiocu je bila budua neizvjesna okolnost koje su ugovorne strane za sluaj potrebe u korist tuioca usmeno dogovorile, pa kako takva obaveza tuenog nije u suprotnosti sa sadrinom, niti ciljem zakljuenog ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota, a ni sa ciljem zbog koga je forma tog ugovora propisana, radi se o punovanoj obavezi, bez obzira to nije izraena u pismenom ugovoru. Niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zakljuili da su se u smislu lana 115. stav 1. i 2. ZON-a stekli uslovi za opoziv ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota, jer tueni ne izvrava svoje ugovorom preuzete obaveze, a nain ponaanja tuenog prema tuiocu kao ustupiocu imovine ima karakter grube neblagodarnosti. Tueni istie u reviziji da obaveza tuioca da tuiocu daje izdravanje nije ustanovljena pismenim ugovorom, meutim u lanu 71. stav 2. ZOO predvieno je da su punovane i usmene pogodbe o sporednim takama o kojima u formalnom ugovoru nije nita reeno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom sadrinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana. (Os u Kraljevu, G. 1281/95, od 8. 8. 1996. i Vs S, broj Rev. 5419/96, od 18. 2. 1997)

Sastavljanje isprave lan 72.


(1) Kad je za zakljuenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zakljuenjen kada ispravu potpiu sva lica koja se njime obavezuju.

(2) Ugovara koji ne zna pisati stavit e na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa. (3) Za zakljuenje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpiu izjavu ili da svaka od strana potpie primjerak isprave namijenjen drugoj strani. (4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjaju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omoguava da se sa izvjesnou utvrde sadrina i davalac izjave.
________________________

1. Ugovor o prijenosu osnivakog udjela u drutvu sa ogranienom odgovornosti punovano je zakljuen kada takvu pismenu izjavu jednog od osnivaa prihvati posebnom pismenom izjavom drugi osniva, makar i u formi ugovora zakljuenog sa preostalim osnivaima, kojim primljeni dio djelimino i njima ustupa.

67 Dana 27. decembra 2000. godine D. K. je u Puli, R. Hrvatska u prisustvu javnog biljenika dao i potpisao izjavu kojom prenosi vlastiti udio u subjektu upisa na L. M. i odustaje od funkcije direktora upisane u sudskom registru dana 29. marta 2000. godine pod brojem U/I 928/2000, te da ova izjava sa danom kada je sastavljena postaje punovana. Izjava je ovjerena pred Opinskim sudom u Puli dana 23. januara 2001. godine. Na osnovu ove izjave koja se moe smatrati ponudom za zakljuenje ugovora o ustupanju i prijenosu osnivakog uloga i promjeni osnivaa i osoba ovlatenih za zastupanje i predstavljanje, osnivai subjekta upisa (i bez navoenja imena ranijeg osnivaa i direktora - ponuditelja) sastavljanjem i potpisivanjem pismena (ugovora) u B. dana 15. januara 2001. godine, stvarno i pravno su prihvatili ponudu. Kako je za prihvat ponude ponuditelj saznao 16. februara 2001. godine, odnosno 26. februara 2001. godine (a to proizilazi iz njegovog i pismena njegovog punomonika), to je po ocjeni ovoga suda upis u sudski registar odreenih promjena izvren na osnovu pravno valjanog ugovora o ustupanju i prijenosu osnivakog uloga i dokaza o promjeni osnivaa i osoba ovlatenih za zastupanje i predstavljanje subjekta upisa - l. 37. i 38. Uredbe o upisu u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju privrednu djelatnost. Prema odredbi l. 72. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima, za zakljuenje dvostranog ugovora dovoljno je da svaka strana potpie primjerak isprave namijenjen drugoj strani, to je u konkretnom sluaju i uinjeno, pa je irelevantno bilo u prihvatu ponude (ugovoru) navoditi i ime ponuditelja i potpisivati se u njegovo ime. Prema odredbama l. 26. i 31. navedenog Zakona, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora i onoga asa kada je ponuditelj primio izjavu ponuenoga da prihvata ponudu. U ovom sluaju, prihvat ponude je izvren u B. dana 15. 01. 2001. godine (neovisno od datuma ovjere potpisa kod javnog biljenika u Puli i Opinskog suda u Puli), pa ponuditelj nije mogao, svojom izjavom od 18. januara 2001. godine sastavljenom u Puli i potpisanom pred javnim biljenikom u Puli dana 19. januara 2001. godine, opozvati svoju ponudu, jer se ponuda moe opozvati samo ako je ponueni primio opoziv prije primitka ponude ili istovremeno sa njom - l. 36. istog Zakona. Tim prije, to je ponuda uinjena odsutnoj osobi i to u njoj nije odreen rok za prihvatanje, a po ocjeni ovoga suda prihvat ponude uinjen je u razumnom roku i prije opoziva ponude, odnosno u vrijeme koje je vezivalo ponuditelja za ponudu - l. 37. st. 4. istog Zakona. Kako ponueni nije primio opoziv ponude (od 19. januara 2001. godine) prije prijema ponude ili istovremeno sa ponudom irelevantna je okolnost kada je takav opoziv ponude dostavljen registarskom sudu. D. K. kao raniji suosniva i direktor subjekta upisa ponudom i njenim prihvatom prenio je vlastiti udio u subjektu upisa L. M. kao novom osnivau i direktoru subjekta upisa i odustao od funkcije direktora, pa je ponueni mogao prihvatom ponude na nain kako je to uinjeno istovremeno sa zakljuenjem ugovora prenijeti udio rasporediti na sve osnivae subjekta upisa, te tako razrijeiti izmeu osnivaa sve odnose koji su proistekli iz dotadanjeg poslovanja, ime ponueni nije samovlasno postupao, kako se to eli ukazati albenim navodima. Tim vie, to udio na koji se odnosi ugovorena obaveza nije vezan dodatom imovinskom ili osobnom inidbom u korist subjekta upisa, pa za pravno valjan prijenos takvog udjela nije bila ni potrebna izriita pismena saglasnost subjekta upisa (vinkulacija), a niti ovjera potpisa u skladu sa zakonom koja se zahtjeva kod ugovora o osnivanju drutva sa ogranienom odgovornou - l. 311. st. 1. i 328. st. 2. i 3. Zakona o privrednim drutvima. Dovoljno je da je ugovor zakljuen u pismenom obliku, bez obzira na to da li se prijenos udjela vri uz naknadu ili bez nje, pa razlozi zbog kojih se pokuala opozvati ponuda nemaju uticaja na pravnu valjanost zakljuenog ugovora o ustupanju i prijenosu osnivakog uloga i promjeni osoba ovlatenih za zastupanje i predstavljanje subjekta upisa. (Vs FBiH, broj G, 26/91, od 20. 7. 2001. Biltev Vs FBiH 2/2001 31) 2. Kad je bankarsku garanciju potpisala osoba ovlatena na zastupanje, upotreba nevaeeg peata nije odluna za valjanost preuzete obveze. Za pravovaljanost preuzete obveze u pravnom prometu bitno je da osoba koja je preuzela obvezu za neku pravnu osobu ima u tom smislu pravo zastupanja. Upotreba peata pri sklapanju pravnog posla nije obvezatna. Za pravovaljanost isprave u smislu l. 72. ZOO potrebno je da tu isprava potpiu osobe koje se tom ispravom obvezuju, odnosno kod pravnih osoba osobe koje su ovlatene za zastupanje odnosno za potpisivanje dotine pravne osobe. (Vs RH, II Rev. 208/98, od 3. 6. 1999. - Izbor oduka 1/2000 33) 3. Ispunjen je uvjet pismene forme ugovora o prodaji kad je prodavatelj dostavio predraun koji po svom sadraju predstavlja ponudu koju je kupac u cijelosti prihvatio i pismenim nalogom banci o uplati cijene u pretenom dijelu ispunio. "Predmet spora jest zahtjev za ispunjenje ugovora o prodaji - za predaju poslovne prostorije "u stambeno-poslovnom objektu". Sudovi su odluili da stranke nisu sklopile sporni ugovor, jer da nije zakljuen u propisanoj pismenoj formi, sukladno odredbi iz l. 9. Zakona o prometu zemljita i zgrada, a niti se usmeni ugovor moe smatrati pravovaljanim, u smislu odredbe iz l. 73. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), budui da nije izvren u pretenom dijelu (tuitelj je platio preteni dio cijene, dok tuenik nije predao poslovnu prostoriju tuitelju). Pogrena je pravna ocjena sudova prvog i drugog stupnja da sporni ugovor nije zakljuen u pismenoj formi. U l. 72. st. 4. ZOO propisano je da je zahtjev pismene forme ispunjen ako stranke izmijenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omoguuje da se sa sigurnou utvrde sadraj i davatelj izjave. Sudovi su utvrdili da je tuenik "radi realizacije prodaje predmetnog poslovnog prostora" izdao tuitelju predraun br. 37/92 od 27. II. 1992.g. na iznos od HRD te da je tuitelj na osnovi toga predrauna tueniku platio iznos od . HRD, uplatom na njegov iro-raun. U predraunu je navedeno da tuitelj prodaje tueniku "poslovni prostor u stambeno-poslovnom objektu u stupnju izvedbe

68 "roh-bau" prema projektu", povrine 24,50 m2, po cijeni od .. HRD/m2, to ukupno iznosi . HRD. Predraun je potpisao direktor tuenika J.S., koji je ovlaten za zastupanje tuenika. Navedeni predraun po svojoj pravnoj prirodi predstavlja pismenu ponudu tuenika uinjenu tuitelju za prodaju poslovnog prostora, koja sadri sve bitne elemente ugovora o prodaji poslovnog prostora (predmet i cijenu) i koju je potpisao ovlateni zastupnik. To je (pismena) ponuda u smislu l. 32. st. 1. ZOO, to znai da se njezinim prihvaanjem sklopio ugovor. Ovakvu pismenu ponudu tuenika tuitelj je u cijelosti prihvatio time to je na iro-raun tuenika uplatio preteni dio predraunske cijene. Prihvat je, takoer, uinjen pismenim putem - pismenim nalogom banci za prijenos sredstava u korist iro-rauna tuenika. Proizlazi, prema tome, da su ponuda i prihvat ponude za sklapanje spornog ugovora uinjene pismeno i da je, sukladno citiranoj odredbi iz l. 72. st. 4. ZOO, zahtjev pismene forme ispunjen." (Vs RH, Rev. 1227/93, od 18. 10. 1994. Izbor odluka 1/1996 30/68) 4. Zakljuen je ugovor o prometu nepokretnosti u pismenom obliku samo kada je nepismeni ugovara stavio rukoznak na pismeno ugovora u prisustvu dva svjedoka koji su svojim potpisima potvrdili vjerodostojnost rukoznaka. Nije valjana ovjera rukoznaka ako oba svjedoka nisu bila prisutna u momentu stavljanja rukoznaka, ve je jedan od njih naknadno potpisao pismeno ugovora. (Vs BiH, Rev. 184/85, od 16. 5. 1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 2) 5. Kad jedna od stranaka koje se ugovorom obvezuju nije potpisala pisanu ispravu o ugovoru za koji se zahtijeva pisani oblik, ugovor zbog nedostatka forme nije pravovaljan. (Vs H, Rev. 7/88, od 6. 7. 1988. Ps 46 71)

Kad je izvren ugovor kome nedostaje forma lan 73. Ugovor za ije se zakljuenje zahtijeva pismena forma smatra se punovanim iako nije zakljuen u toj formi ako su ugovorne strane izvrile u cjelini ili u pretenom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana ne proizilazi to drugo.
____________________________

1. Ne proizvodi pravno djejstvo ugovor (ili predugovor) o prometu nepokretnosti, zakljuen iza 15 .7. 1994.g., i kada je zakljuen izmeu pravnih osoba, ako potpisi zastupnika ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadlenim sudom. Ovakav ugovor se ne moe konvaldirati ispunjenjem. Prvostepeni sud je pogreno primjenio materijalno pravo kada je usvojio tubeni zahtjev o punovanosti predugovora, sa karakteristikama ugovora, zakljuenog izmeu tuioca i prvotuenog. U vrijeme zakljuenja ovog pravnog posla bio je na snazi izmijenjeni lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti (izmijenjen odredbama lana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti, "Slubeni list RBiH", broj 18/94), a po odredbama ovog lana, ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku i potpisi ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu RBiH, sa posebnim naglaavanjem da ugovor koji nije zakljuen u ovom obliku, ne proizvodi pravno djejstvo. Ova zakonska odredba se odnosi i na ugovarae pravna lica, pa i na ona koja imaju u cjelini ili djelimino drutveni, kasnije dravni, kapital. Kako je nesporno da nakon zakljuenja predugovora tuioca i prvotuenog, nije uslijedila ovjera potpisa ovlatenih zastupnika ugovornih stranaka pred nadlenim sudom, ovaj pravni posao je bez pravnog djejstva, dakle, nepunovaan. Ovo iako se shvati kao predugovor, jer u smislu lana 45. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, preuzetog kao zakon RBiH, propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor ako je propisana forma uslov punovanosti ugovora. Okolnost da su osnovne ugovorne obaveze (isplata cijene i predaja predmeta predaje u posjed) izvrene, kako utvruje prvostepeni sud, ne dovodi do konvalidacije ovog pravnog posla (i ako se poprimi da je po svom sadraju ugovor, a ne samo predugovor). U smislu lana 73. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor za ije se sklapanje zahtijeva pismena forma, smatra se punovanim iako nije zakljuen u toj formi ako su ugovorne stranke, u cjelini ili u pretenom dijelu, izvrile obaveze koje iz ugovora nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana oigledno ne proizilazi drugaije. U konkretnom sluaju zahtjeva se kvalifikovana pismena forma (ovjera potpisa ugovornih strana nakon sainjavanja pismenog ugovora), pa je oigledno cilj propisa da ne dopusti konvalidaciju ovakvih ugovora zakljuenih samo u pismenom obliku, ispunjenjem ugovornih obaveza. Ovo posebno proizilazi i iz prijelazne odredbe lana 46. Zakona o prometu nepokretnosti (izmijenjenog lanom 3. Zakona o prometu nepokretnosti, "Slubeni list RBiH", br. 18/94 i 33/94), po kojoj se mogu ispunjenjem ugovornih obaveza konvalidirali samo ugovori o prometu nepokretnosti zakljueni u pismenom obliku do dana stupanja na snagu ovih promjena (do dana 15.7.1994.g.), to znai da ovakav nain konvalidacije nije prihvatljiv u pogledu ugovora zakljuenih nakon stupanja na snagu navedenih izmjena. (Vs FBiH, P. 39/96, od 30. 6. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 28) 2. Pastorka nije zakonski nasljednik, ni u sluaju kada je izmeu nje i njene maehe (ostaviteljice) faktiki postojao odnos usvojenja. (Vs BiH, Rev. 271/90, od 22. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 95) 3. Ugovor o doivotnom izdravanju koji je due vremena izvravan, valjan je i u sluaju da sudija sadrinu ugovora nije proitao ugovaraima, ali pod uslovom da ga je sudija ovjerio.

69 Odredbom lana 120. stav 2. i 3. Zakona o nasljeivanju propisano je da ugovor o doivotnom izdravanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije, da e prilikom ovjere sudija proitati ugovor i upozoriti ugovarae na posljedice ugovora. Polazei od utvrenja niestepenih sudova da su tueni i njegov sada umrli otac zakljuili pismeni ugovor o doivotnom izdravanju kojeg je potpisao tueni i na kojem je prstoznak umrlog, da ugovor sudija nije ovjerio, pa, shodno tome, ni njegovu sadrinu proitao ugovaraima, ovaj sud nalazi da su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je navedeni ugovor zbog nedostatka forme nitav. Neutvrivanjem injenice da li je ugovor o doivotnom izdravanju due vrijeme izvravan, odnosno sve do smrti primaoca izdravanja, niestepeni sudovi nisu pogreno primijenili materijalno pravo. Naime, ranijim ukidanim rjeenjem date su upute prvostepenom sudu da se u ponovnom postupku utvrdi da li je davalac izdravanja due vrijeme izvravao ugovorne obveze, izraavajui pri tome stav da bi u sluaju da sudija nije proitao sadrinu ugovora ugovaraima (u toj fazi postupka nije bilo utvreno da sudija nije uopte ovjerio ugovor) ugovor bio valjan, ukoliko je due vrijeme izvravan. S obzirom da je u ponovnom postupku utvreno da sudija nije uopte ovjerio ugovor, nije odluno da li je ugovor due vrijeme izvravao jer se zbog nedostatka ovog bitnog elementa forme ugovora, koji ga ini apsolutno nitavim, isti ne moe konvalidirati ni dugogodinjim izvravanjem obaveza iz ugovora. (Vs FBiH, Rev. 111/98, od 11. 6. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 - 41) 4. Ocijenjeno je da ugovor o prodaji nije izvren u pretenom dijelu kad je kupac platio u cijelosti cijenu, a prodavatelj platio porez, ali nekretnina nije predana u posjed kupcu. (Vs RH, Rev. 1441/93, od 10. 11. 1993. - Izbor oduka 2/1995 63) 5. Ugovor se smatra pravovaljanim, iako nije sklopljen u propisanoj pisanoj formi, ako su ugovorne stranke ispunile u cijelosti ili u preteitom dijelu obveze iz ugovora. "U konkretnom sluaju neprijeporno je izmeu stranaka da je tuitelj po pozivu tuenika otputovao na izlobu aviona u Pariz, te tamo sainio 14 fotografija, koje je tuenik objavio u svojoj monografiji Putni asopis. Stoga tuenik duguje utuenu svotu na ime trokova boravka tuitelja u Parizu, koja je svota manja od one koja bi tuitelju pripadala da je zahtijevao naknadu za koritenje autorskih djela fotografije. Stoga ne stoji prigovor tuenika da nije u obvezi u odnosu prema tuitelju samo iz razloga to izmeu stranaka nije sklopljen ugovor u pisanom obliku." (Vts RH RH, P. 2289/95, od 9. 1. 1997. - Zbirka 4 22) 6. Punovaan je ugovor o prodaji nepokretnosti - u formi priznanice u kojoj su oznaeni cijena i prodata nepokretnost - a koju su potpisale obje ugovorne stranke pod pretpostavkom da je kupac platio cijenu a prodavac predao u posjed prodatu nepokretnost. (Vs BiH, Rev. 365/89, od 19. 10. 1989. Bilten Vs BiH 4/89 55) 7. Valjan je usmeni kupoprodajni ugovor koji su stranke u cijelosti izvrile kojim je bivi vlasnik kao nositelj prvenstvenog prava koritenja prodao zemljite u drutvenom vlasnitvu, a na kojem je zemljitu nakon toga stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o graevinskom zemljitu prestalo drutveno vlasnitvo. (Vs RH, Rev. 1353/99, od 16. 3. 2000. Izbor odluka 2/2000 9) 8. Ugovor o zamjeni stanova smatra se pravovaljanim i kada je zakljuen u usmenom obliku, ako je u cjelini ispunjen (preseljenjem nosilaca stanarskog prava u nove stanove) i koja je pribavljena pismena saglasnost davalaca stanova na koritenje na usmeno ugovorenu zamjenu. Polazei od utvrenja niestepenih sudova, za koje je sud u revizijskom postupku vezan u smislu l. 385. st. 3. Zakona o parninom postupku (utvreno je da su parnine stranke zakljuile usmeni sporazum o zamjeni stanova 1.3.1984. godine, da su taj ugovor u cjelosti ispunile i za zamjenu stana pribavile pismenu saglasnost davaoca stana na koritenje), ovaj sud nalazi da je drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinaio prvostepenu presudu i usvojio tubeni zahtjev, jer pribavljanjem pismene saglasnosti davalaca stana na koritenje, konvalidiran usmeni ugovor o zamjeni, koji je u cjelosti izvren (l. 73. u vezi sa l. 24. Zakona o obligacionim odnosima). Prema odredbi l. 73. ZOO, ugovor za ije se zakljuenje zahtijeva pismena forma, smatra se punovanim iako nije zakljuen u toj formi, ako su ugovorne stranke svoje obaveze izvrile u cjelosti ili pretenom dijelu, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana oigledno ne proizilazi to drugo. Pismena forma ugovora o zamjeni stana propisana je u prvom redu u cilju zatite davalaca stana na koritenje a time i ireg drutvenog interesa, da bi se sprijeile zloupotreba na tetu drutvene zajednice, kako pravilno nalazi i drugostepeni sud. Davanjem pismene saglasnosti za zamjenu od strane davacala stana na koritenje ostvaren je cilj zbog kog je propisana forma ugovora, pa je tim momentom usmeni ugovor za zamjenu stanova koji je realizovan (ispunjen), konvalidiran, preseljenjem parninih stranaka u nove stanove. Bez znaaja je okolnost na koju revident ukazuje da je data saglasnost za zamjenu naknadno ponitena, jer iz podataka spisa proizilazi da je do ponitenja dolo nakon ispunjenja ugovora i pokretanja ove parnice, a na inicijativu tuenog, na iju je molbu ta saglasnost i data, pa prema tome neosnovana je tvrdnja da nije ispunjen preduslov za zamjenu stana. Neprihvatljiv je prigovor da u konretnom sluaju ne dolaze do primjene odredbe l. 73. Zakona o obligacionim odnosima, jer se u smislu l. 24. istog zakona i na obligacione odnose ureene republikim zakonom,primjenjuju odredbe opteg dijela zakona o obligacionim odnosima, ako drugaije nije doreeno republikim zakonom. (Vs BiH, Rev 642/85, od 12. 6. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 6)

70 9. Kad je svoju obvezu iz usmenog ugovora o prijenosu vlasnitva nekretnina ispunio samo kupac plaanjem kupovnine, a ne i prodavatelj, bilo u cijelosti bilo u pretenom dijelu, jer se posjed nije predao, nisu ispunjene pretpostavke koje bi ugovor uinile valjanim usprkos nedostatku pisane forme. (Vs H, Rev. 775/86, od 8. 7. 1986. Psp 32 79) 10. Organizacija udruenog rada (preduzee) odgovara za tetu prouzrokovanu neurednim odravanjem javnog puta iako za tekuu godinu nije zakljuila pismeni ugovor sa samoupravnom interesnom zajednicom za puteve, ako je put odravala preutnom sporazumu. Utvreno je da je tuioev automobil oteen zbog sudara o kamen na kolovozu javnog puta, koji tuilac, s obzirom na konretnu saobraajnu situaciju, nije mogao izbjei. Prije tetnog dogaaja tuena radna organizacija bila je godinama u ugovorenom odnosu sa ovlatenim SIZ-om za regionalne puteve s obavezom da odrava javni put na kome je oteeno tuioevo vozilo (lan 54., 57. i 58. Zakona o putevima, Slubeni list SRBiH, broj 6/78 i 21/88). U godini kada je oteeno tuioevo vozilo nije bio pismeno ponovno zakljuen ugovor izmeu tuene RO I SIZ-a za puteve (lan 58. Zakona o putevima) ali s obzirom da su pomenuti ugovarai svake godine obnavljali poslovni odnos bez najave o prestanku ugovornog odnosa, pravilan je zakljuak niestepenih sudova da je izmeu njih preutno zakljuen ugovor (lan 39. Zakona o obligacionim odnosima) i da je taj ugovor punovaan iako nije zakljuen u pismenoj formi jer su ga do tada stranke ispunjavale (lan 73. ZOO). Zbog toga je usvojen zahtjev tuioca da mu tuena radna organizacija naknadi tetu prouzrokovanu neurednim odravanjem javnog puta (lan 99. stav 2. Zakona o putevima) (Vs BiH, Rev. 384/89, od 28. 2. 1990. - Bilten Vs BiH 1/90 77) 11. Usmeni ugovor o ustupanju prava davanja stana na korienje moe se konvalidirati ako su ugovorne stranke u pretenom dijelu izvrile svoje ugovorne obaveze. (Vs BiH, P. 365/90, od 25. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 82) 12. Iako ugovor o zakupu poslovne prostorije nije bio izmijenjen u pogledu visine zakupnine, u zakonom propisanoj pismenoj formi zakupac nema pravo da trai vraanje vie plaene zakupnine za period u kome je dobrovoljnim ispunjavanjem usmeno zakljuenog ugovora, plaao poveanu zakupninu, jer je u tom obimu ugovor konvalidiran. (Vs BiH, P. 289/86, od 5. 11. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 3) 13. Nije nitav ugovor o doivotnom izdravanju samo zbog toga to ga sudija nije proitao ugovaraima i upozorio na posljedice ugovora, ako je davalac izdravanja uredno ispunjavao ugovorne obaveze dugi niz godina sve do smrti primaoca izdravanja. (Vs BiH, Rev. 100/88 ,od 20. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 89) 14. Ope pravilo da se ugovor smatra pravovaljanim premda mu nedostaje propisani oblik, ako su ugovorne strane izvrile u cijelosti ili u pretenom dijelu obveze koje iz njega nastaju primjenjuje se i kad je u pitanju ugovor o autorskom djelu. Neosnovano tuenik istie da je sud pogreno primijenio materijalno pravo istiui u bitnome da je sud pogreno primijenio odredbe ZAP-a i to l. 56. i 70., iako ugovor izmeu stranaka nije sklopljen u propisanom pisanom obliku. Naime, prema osnovnom naelu sadranome u l. 73. ZOO-a, ugovor za ije se sklapanje zahtijeva pisani oblik, smatra se pravovaljanim iako nije zakljuen u tom obliku, ako su ugovorne strane izvrile u cijelosti ili pretenom dijelu obveze koje iz njega nastaju. U konkretnom sluaju nije sporno da je ugovor u cijelosti izvren, jedino je meu strankama sporno da li je u cijelosti isplaena naknada tuiteljici za obavljeni rad na prijevodu predmetne knjige. Prema tome, ne bi stajala tuenikova tvrdnja da usmeno sklopljen ugovor izmeu stranaka ne bi proizvodio pravno djelovanje, bez obzira na odredbu l. 56. ZAP-a. (Ps H, P 2723/90, od 29. 1. 1991. Psp 48/91 152) 15. Pisana forma autorskog ugovora nema solemnitetni karakter. U konkretnom sluaju ukazuje se da u smislu l. 56. ZAP-a autorski ugovori sklapaju se u pisanom obliku, a autorski ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni uinak ako ovim zakonom nije drukije odreeno. No, bez obzira na to, budui da je iz usmenog utanaenja tuitelja i drugotuenika izrastao odreeni pravni odnos, bit e potrebno da u ponovnom postupku prvostupanjski sud utvrdi sadraj tako sklopljenog usmenog ugovora. Pritom ovaj albeni sud, bez obzira na odredbu l. 56. ZAP-a, upuuje na l. 61. ZAP-a, prema kojem se na autorske ugovore primjenjuju odredbe zakona kojima se ureuju obvezni odnosi ako odredbama ovog zakona nije drukije odreeno. Pritom je ovaj sud imao na umu da su autorski ugovori po svojem karakteru ugovori obveznog prava pa se na njih ima primijeniti odredba l. 73. ZOO-a prema kojoj se ugovor za ije se sklapanje zahtijeva pisana forma, smatra pravovaljanim iako nije zakljuen u toj formi ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretenom dijelu obveze koje iz njega nastaju. Na shodnu primjenu l. 73. ZOO-a upuuje i l. 23. ZOO-a. Stoga, ovaj albeni sud smatra da pisana forma autorskog ugovora nema solemnitetni karakter, tj. ne proizvodi pravnu posljedicu nepostojanja ugovora uslijed nedostatka pisane forme, ve da je pisana forma potrebna ad probationem. Stoga i usmeno zakljueni autorski ugovor proizvodi pravne efekte ako se dokae njegov sadraj i prava i obveze koje iz njega proizlaze. Kako ove odlune injenice o postojanju usmenog ugovora u odnosu na sporne kalendare u postupku nisu utvrene, to je pogreno primijenjeno i materijalno pravo kada je tako postavljenom tubenom zahtjevu udovoljeno. (Vps H, P. 2627/85, od 4. 11. 1986. - Bilten 10/1987 - 7) 16. Valjan je usmeni ugovor o ustupanju prava koritenja groba kad su stranke u cijelosti izvrile obveze iz tog ugovora. "Odredbom l. 12. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 26/60) koji je stupio na snagu 29.VI.1960.g.) propisano je da se pravo na koritenje groba moe ustupiti samo besplatno i u pismenom obliku. Meutim, pomanjkanje pismene forme ugovora o ustupanju prava koritenja groba u ovom sluaju ne dovodi do drugaijeg ishoda spora. Ovo s obzirom na okolnost da je raspoloba spornim grobom izvrena prije stupanja na snagu cit. zakona, a osim toga tuiteljica je

71 upravo prava i obveze koja za nju iz ustupljenog joj prava koritenja groba proizlaze od ustupa do sada izvravala (sada l. 73. Zakona o obveznim odnosima." - (Vs RH, Rev. 1128/93, od 25. 11. 1995. Izbor odluka 2/1995 11/58) 17. Ugovori o prometu nepokretnosti zakljueni u usmenom obliku iza 4. januara 1979 godine ne mogu postati punovani. Prema odredbi lana 46. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH punovani su samo ugovori o prometu nepokretnosti zakljueni prije stupanja na snagu navedenog zakona, iako nisu sainjeni u pismenoj formi, ako su ugovorene strane u cijelosti ili u pretenom dijelu ispunile obaveze koje iz ugovora nastaju do stupanja na snagu istog zakona, tj. do 4. januara 1979. godine. Po odredbi lana 9. stav 4. navedenog zakona punovani su i ugovori zakljueni nakon stupanja na snagu zakona, ako su sainjeni u pismenoj formi, ali bez ovjere potpisa ugovoreni strana, pod uslovom da su ugovorne strane izvrile u cjelini ili pretenom dijelu obaveze koje iz njega nastaju. Iz ovakve odredbe oito slijedi da ne mogu postati punovani ugovori o prometu nepokretnosti zakljueni nakon stupanja na snagu navedenog zakona ako su sainjeni u usmenom obliku, makar da su ugovorne obaveze u cjelini ispunjenje. S obzirom na ovako stimulisanu odredbu lana 9. citiranog zakona, ne moe se primijeniti odredba lana 73. Zakona o obligacionim odnosima, ve se ima primijeniti iskljuivo republiki propis (lan 24. Zakona o obligacionim odnosima). (Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 204/84 od 24. maja 1984.godine). 18. Zajednica za puteve i organizacija za odravanje i zatitu puteva, kojoj je ugorovom povjereno odravanje puta, solidarno odgovaraju za tetu prouzrokovanu korisniku puta neblagovremenim uklanjanjem rasutog tereta na kolovozu. Prvotueni SIZ neosnovano prigovara da nije pasivno legitimisan u ovom sporu. U smislu 41. Zakona o putevima (Slubeni list SRBiH, br. 6/78), odgovarajua zajednica za puteve odgovara za tetu koja nastane korisnicima puteva zbog proputanja pravovremenog izvrenja potrebnih radova i preduzimanja odgovarajuih mjera na odravanju javnih puteva. Prema odredbi lana 42. stav 1. taka 9. ovog zakona, odravanje javnih puteva, pored ostalog obuhvata i uklanjanje rasutog tereta i drugog materijala i predmeta na putevima. Samoupravna interesna zajednica za puteve ne moe se osloboditi odgovornosti za tetu ako odravanje puteva povjeri organizaciji udruenog rada specijalizovanoj za odravanje i zatitu puteva u smislu lanova 54. i 57. Zakona o putevima. Meu parninim strankama nije sporno da su prvotueni i drugotueni zakljuili ugovor o odravanju puteva za 1980. godinu. U smislu lana 57. stav 1. Zakona o putevima, zajednica za puteve koja upravlja magistralnim putevima duna je da se organizacijom za odravanje i zatitu puteva, viegodinjim i godinjim ugovorima utvrdi rdove koji e obezbijediti stalnu prohodnost i bezbjedan saobraaj na tim putevima. Prema odredbi stava 4. ovog lana, organizacija za odravanje i zatitu puteva je duna da blagovremeno izvrava sve ugovorene radove. Zbog toga i drugotueni odgovara za tetu nastalu zbog proputanja dunosti da ukloni prijesak sa kolovoza i da miagistralni put odrava u stanju koje omoguava nesmetan i bezbjedan saobraaj na tom putu, analogno odredbama lana 99. pomenutog zakona. (Vrhovni sud BiH, broj P. 405(88 od 31.8.1989. godine) 19. Zajednica za puteve prvenstveno odgovara za tetu zbog nepostavljanja saobraajnog znaka divlja na putu na dijelu javnog puta kojim upravlja, na kome divlja esto prelazi preko puta. Odgovarajua zajednica za puteve odgovara za tetu koja nastane korisnicima puteva zbog proputanja pravovremenog izvrenja potrebnih radova i preduzimanja odgovarajuih mjera na odravanju javnih puteva (lan 41. Zakona o putevima). Odravanje javnih puteva pored ostalog, obuhvata i postavljanje, zamjenu, uklanjanje i opravku saobraajnih znakova, oznaka na kolovozu i druge opreme puta (lan 42. stav 1. taka 6. Zakona). Javni putevi se moraju obiljeiti propisanim saobraajnim znakovima, kojima se uesnici u saobraaju upozoravaju na opasnost koja im prijeti na odreenom javnom putu ili dijela tog puta, stavljaju do znaa ogranienja, zabrane i obaveze kojih se uesnici u saobraaju moraju pridravati i daju potrebna obavjetenja za sigurno i nesmetano odvijanje saobraaja (stav 1. lana 124. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima, Slubeni list SFRJ, broj 63/80, 4/81 i 53/85, vaeeg u vrijeme nastanka relevantnih odnosa izmeu parninih stranaka, koji odgovara stavu 1. lana 129. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima Slubeni list SFRJ, broj 50/88). Znakovi opasnosti slue da se uesnici u saobraaju na putu upozore na opasnost koja prijeti na odreenom mjestu, odnosno dijelu puta i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (stav 1. lana 128. Zakona), a prema odredbama take 14. stava 1. lana 7. Pravilnika o saobraajnim znakovima na putevima (Slubeni list SFRJ, br. 48/81, 59/81 i 17/85) znak opasnosti je i znak Divlja na putu i oznaava posebno opasna mjesta na kojima divlja (papkar) esto prelazi preko puta. Stoga samoupravna interesna zajednica za puteve odgovara za tetu koja nastane zbog nepostavljanja saobraajnog znaka divlja na putu poto postavljanje i ovog znaka spada u odravanje javnih puteva. Odredbama stava 2. lana 5. Zakona o lovstvu (Slubeni list SRBiH, broj 7/77 i 20/87) propisano je da javni put ne ulazi u lovnu povrinu pa bi prvenstena odgovornost za tetu nastalu zbog nepsotavljanja saobraajnog znaka divlja na putu, postojala na strani zajednice za puteve. U ponovnom postupku prvostepeni sud e ispitati i da li je u ovom sluaju bilo neophodno, postavljanjem npr. iane ograde pored puta ili na slian nain preduzeti mjere na spreavanju tete koja moe nastati silaenjem divljai na put i da li je takve mjere duna preduzeti tuena ili organizacija koja gazduje lovitem. (Vrhovni sud BiH, broj P. 795/88 od 27.11.1989. godine) 20. Z A K L J U A K, broj VII

72 Odredba lana 73. Zakona o obligacionim odnosima o konvalidaciji ugovora kome nedostaje forma primenjuje se i na ugovore o prometu nepokrtnosti za koje je forma propisana republikim odnosno pokrajinskim zakonima, ukoliko tim zakonima primena navedenog propisa nije isljuena. Ovi ugovori ako su izvreni u celini ili u pretenom delu smatrae se punovanim bez obzira to je forma propisana radi zatite drutvenih interesa, pod uslovom da drutveni interesi nisu narueni. (Savetovanje graanskih i graanskoprivrednih odjeljenja Saveznog suda, republikih i pokrajinskih Vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, odranom 14. i 15. septembra 1983. godine)

VII. USLOV Uslovi i njihovo dejstvo lan 74. (1) Ugovor je zakljuen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne injenice. (2) Ako je zakljuen pod odlonim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od trenutka njegovog zakljuenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proistie neto drugo. (3) Ako je zakljuen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje vaiti kad se uslov ispuni. (4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno naelu savjesnosti i potenja, sprijei strana na iji je teret odreen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno naelu savjesnosti i potenja, prouzrokuje strana u iju je korist odreen.
____________________________

* Vidi: naelo savjesnosti i potenja, l. 12. ZOO * Vidi: osiguranje uslovnog prava, l. 76. ZOO 1. Zavjetalac je odredbom testamenta da je testamentarni nasljednik duan da doivotno pomae njega i njegovu suprugu postavio uvjet u testamentu u skladu sa odredbom lana 86. stav 2. Zakona o nasljeivanju. Posljedica neizvrenja tog uvjeta (raskidni uvjet) je prestanak pravnog uinka testamenta izuzev ukoliko uvjet nije ispunjen krivicom lica u iju korist je odreen. (Vs FBiH, Rev. 202/98, od 26. 11. 1998. Bilten Vs FBiH 1/99 - 55) 2. Zakupac ne moe zahtjevati predaju u posjed zakupljene poslovne prostorije nakon to je isteklo vrijeme na koje je ugovor o zakupu bio zakljuen, osim ako dokae da je zakupodavac nesavjesnim postupanjem sprjeavao zakupca da koristi prostoriju u toku trajanja ugovorenog roka zakupa. (Vs FBiH, P. 194/97, od 19. 8. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 29. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 78. ZOO) 3. Sporazum stranaka da prodavac isporui kupljenu robu tek poto u njegovu korist kupac otvori akreditiv u visini cijene robe nema znaaj potestativnog odlonog uslova od ijeg ispunjenja zavisi nastanak ugovora o prodaji. Ugovor o prodaji izmeu stranaka definitivno je zakljuen razmjenom izjava putem teleksa. Tim ugovorom tueni se obavezao tuiocu platiti cijenu od . DM, a tuilac da mu prenese pravo raspolaganja na ugovorenoj koIiini elektroda, ice i praka. Izmeu stranaka nije ugovoren potestativni odloni uslov (lan 74. stav 2. ZOO), jer se u teleksu tuenog ne navode nikakvi uslovi, a tuilac u teleksu kojim prihvata ponudu (potvruje narudbu), samo dodaje da se plaanje vri akreditivom, a rok isporuke utvruje na cca 2 tjedna po primitku akreditiva. Ovim dodatkom koji je tueni oigledno prihvatio, jer je odgovarao uobiajenom nainu plaanja izmeu stranaka (lan 42. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima), samo je utvren nain plaanja i rok isporuke. Tueni nije otvorio akreditiv u primjerenom roku i tako isplatio cijenu tuiocu pa je prvostepeni sud pravilno obavezao tuenog (kupca) da ispuni svoju ugovornu obavezu isplate cijene (stav 1. lana 454. ZOO). (Vs BiH, P. 194/90, od 13. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 39) 4. Ugovor o isplati naknade zakljuen je pod rezolutnim uvjetom kad se oteeni potpisivanjem tzv. klauzule o povratu, obvezao osiguravajuoj organizaciji vratiti iznos naknade razmjeran utvrenoj odgovornosti za tetni dogaaj. Iz klauzule o povratu proizilazi da je pravo tuenika da zadri isplatu naknade tete bilo uvjetovano postojanjem odgovornosti osiguranika tuitelja (osiguravatelja) za nastali tetni dogaaj, a time i nastalu tetu tueniku. Klauzulom o povratu ugovoreno je, dakle, da tuitelju pripada pravo na povrat isplaenog iznosa naknade tete ako se utvrdi da je za tetu odgovoran voza tuenikova automobila. Prema izloenom proizilazi da je pitanje postojanja iskljuive odnosno djelomine odgovornosti vozaa tuenikova automobila u klauzuli o povratu raskidni uvjet (ZOO l. 74. st. 3), kako je to pravilno i prosudio drugostepeni sud. Kako je nakon nastupanja raskidnog uvjeta ugovor izmeu stranaka prestao vaiti, to je pravilnom primjenom materijalnog prava sadranoga u odredbi l. 132. st. 4 ZOO-a pravilno prihvaen tubeni zahtjev za plate zateznih kamata. Naime, prema spomenutoj odredbi strana koja vraa novac duna je platiti zateznu kamatu od dana kad je primila isplatu. (Vs RH, Rev. 2252/90, od 30. 1. 1991. - Svijet osiguranja 26. 11. 2001)

73 5. Ako je strana u iju je korist odreen odloni uslov da e ugovor proizvoditi pravna djejstva tek predajom instrumenata obezbjeenja plaanja, ispunila ugovornu obavezu prije ispunjenja ovog uslova, smatra se da su stranke od odlonog uslova odustale. Prvostepeni sud je bio duan da utvrdi i cijeni da li je ugovorom o kreditu zakljuenim izmeu parninih stranaka, obaveza davanja garancije za otplatu kredita, posebno stipulisana u lanu 3. ugovora o kreditu, ugovorena kao odloni uslov u smislu lana 74. Zakona o obligacionim odnosima, kako tvrdi tuilac, ili nema ovaj znaaj. Ako bi ovom ugovornom utanaenju stranke i pridale takav znaaj, treba cijeniti, analizom ponaanja stranaka, da li je sam tuilac od takvog uslova odustao, pristajui da se pristupi uplati kredita umanjivanjem iznosa privremenih situacija i bez davanja uredne garancije sa avalom banke u roku predvienom u lanu 3. ugovora o komercijalnom kreditu. (Vs BiH, P. 815/88, od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 37) 6. Sporazum ugovaraa da se odloi ovjera potpisa ugovora o prenosu nekretnina zbog izgleda da prodavac bude osloboen obaveze plaanja poreza na promet nema znaaj odlonog uslova, pa kupa moe po isteku razumnog roka, traiti da mu prodavac izda tabularnu ispravu za uknjibu prava vlasnitva ako ugovor zadovoljava alternativnu formu (dva svjedoka) ili ako je ispunjen obostrano u pretenom dijelu. Stranke su zakljuile pismeni ugovor o prodaji nekretnina koji su u cijelosti ispunile (tuilac je tuenom isplatio kupoprodajnu cijenu, a tueni mu je prodate nekretnine predao u posjed). Stoga su u cijelosti ispunjeni uslovi iz lana 9. stav 4. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78) za punovanost ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina. Zato je tueni u obavezi da tuiocu izda valjanu ispravu podobnu za prenos prava svojine uknjibom u zemljinim knjigama. Iz daljnih injeninih utvrenja slijedi da je u taki III citiranog kupoprodajnog ugovora konstatovano da je tueni preuzeo obavezu da svu potrebnu dokumentaciju za prenos prodatih nekretnina pribavi 15 dana nakon zakljuenja ugovora, odnosno do 1. aprila 1983. godine, s tim da su se stranke bile dogovorile da se saeka sa ovjerom ugvoora, odnosno sa plaanjem poreza na promet, s obzirom da je bilo izgleda da tueni bude osloboen obaveze plaanja poreza na promet nekretnina, budui da je kupio druge nekretnine. kako se postupak u vezi sa tim neoekivano oduio, niestepeni sudovi su zakljuili da su protekli svi razumni rokovi za postupanje po citiranom kupoprodajnom ugovoru od zakljuenja kupoprodajnoj ugovora do donoenja prvostepene presude prolo je skoro tri godine (lan 99. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima). Ishod postupka pred nadlenim organom uprave za prihode u vezi sa traenjem tuenog da kao prodavac bude osloboen obaveze plaanja poreza na promet nepokretnosti, nema nikakvog uticaja na donoenje odluke o ovome sporu, jer se u tom postupku ne rjeava ni o kakvom prethodnom pitanju koje bi bilo od uticaja na odluivanje u ovoj parnici, a sporazum stranaka nema znaaj odlonog uslova (lan 74. stav 1. ZOO). (Vs BiH, Rev. 739/87, od 27. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 27) 7. Valjan je ugovor prema kome pravo vlasnitva na nekretnini optereenoj pravom plodouivanja stie ono lice s kojim e ivjeti plodouivalac u asu smrti. (Vs BiH, Rev. 95/90, od 19. 10. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 37)

Nedoputen ili nemogu uslov lan 75. (1) Nitav je ugovor u kome je postavljen odloni ili raskidni uslov protivan Ustavu (Republike) Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu drutva. (2) Ugovor zakljuen pod nemoguim odlonim uslovom je nitav, a nemogu raskidni uslov smatra se nepostojeim.
___________________

Napomena (FBiH): Odredba stava 1. ovog lana je izmijenjena na osnovu lana 11. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 75. ZOO. Napomena (RS): Vidjeti: lan 58. ZIDZOO. ________________________ * Vidi: nitavi ugovori - ugovori protivni ustavnom ureenju, prinudnim propisima i moralu drutva, l. 10., 49., 51. i 103. ZOO. 1. Nitav je ugovor kojim se jedan suprug obavezuje da e svoj dio iz brane tekovine ustupiti drugome pod uslovom da prekine branu zajednicu i stupi u vanbranu zajednicu s drugom osobom. Parnine stranke su zakljuile pismeni sporazum o diobi zajednike imovine steene u braku sa klauzulom da e tueni ustupiti tuiteljici svoj dio ako prekine branu zajednicu i zasnuje zajednicu ivota sa drugom enom. Drugostepeni sud je pravilno sudio kada je naao da je ovaj sporazum nitav, jer je zakljuen pod nedoputenim raskidnim uslovom (lan 75. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Brana veza se ne moe mjeriti materijalnim dobrima, pa ni raskid brane veze se ne moe kompenzirati sa imovinskom naknadom. Brana veza se zasniva na moralnom principu i meusobnom povjerenju suprunika. Nemoralan je uslov kakav je ugovoren u ovom sluaju, jer s jedne strane stavlja u istu ravan

74 moralnu vrijednost - branu vezu i imovinsku vrijednost, a s druge strane predstavlja neku vrstu plaanja naknade za slobodu odluivanja u pogledu raskida brane zajednice. (Vs BiH, Rev. 164/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 36) 2. Nitav je ugovor u kome je postavljen odloni ili raskidni uslov protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim obiajima, da ugovor zakljuen pod nemoguim odlonim uslovom je nitav, a nemogu raskidni uslov smatra se nepostojeim. Pobijanom prvostepenom presudom odbijen je kao neosnovan tubeni zahtjev kojim je traeno da se obavee tueni da tuiocu preda u posjed poslovni prostor slobodan od lica i stvari koji se nalazi u B. u ulici M.J. 30, povrine oko 17 m2 prostorija do ulice sa posebnim ulazom. Prvostepeni sud utvruje da su stranke 5.6.2001. godine zakljuile sporazum kojim su lanom 1. odredile da su saglasne da po dobijanju saglasnosti Savezne direkcije za imovinu SRJ i Administrativne komisije SRJ o izmjeni nosioca zakupa lokala u M.J. 31 sa Muzejom automobila na tuenog izvre zamjenu lokala, da je lanom 2. odreeno da zajedno podnesu zahtjev za izmjenu nosioca zakupa lokala u M.J. broj 31 Saveznoj direkciji za imovinu SRJ na kom lokalu je zakupac bio tuilac, da je lanom 3. sporazuma odreeno da se tueni obavezuje da od momenta sklapanja ugovora sa Saveznom direkcijom za imovinu SRJ na zakup lokala u M.J. broj 31 isprazni od svih lica i stvari lokal u zgradi Muzeja automobila u M.J. broj 30, koji trenutno koristi, a to u roku od 15 dana. Nije sporno da Savezna direkcija za imovinu SRJ nije dozvolila promjenu zakupca na lokalu u M.J. broj 31 iji zakupac je tuilac. Prvostepeni sud je zauzeo pravni stav da tuilac nema pravo na predaju predmetnog poslovnog prostora sa razloga to nije ispunjen uslov iz lana 3. Sporazuma od 5.6.2001. godine, a on je bio da tueni sa Saveznom direkcijom za imovinu SRJ zakljui ugovor o zakupu poslovnog prostora u M.J. broj 31 u Beogradu na kom poslovnom prostoru je zakupac tuilac. Naknadno zakljueni sporazum od 5.6.2001. godine izmeu tuioca i tuenog ne uiva sudsku zatitu. Tuilac je predmetni poslovni prostor, pa i poslovni prostor koji je kao zakupac koristio tueni do otkaza, dobio namjenski na neodreeno vrijeme i bez naknade i nije imao ovlatenje da njegovu predaju odlae dobijanjem saglasnosti za davanje tuenom u zakup poslovnog prostora u M.J. 31 od strane Savezne direkcije za imovinu SRJ. Stranke su ugovorile obavezu tuenog da se iz predmetnog poslovnog prostora iseli ukoliko mu Savezna direkcija za imovinu SRJ izda u zakup drugi lokal tj. lokal u M.J. broj 31 na kome je zakupac tuilac. Stranke su to eljele da urade kroz vid zamjene zakupca. Takvo raspolaganje strankama nije dozvoljeno. Imperativnim propisom tj. akonom o imovini Savezne Republike Jugoslavije odreeno je na koji nain se izdaju u zakup poslovni prostori sa kojima raspolae Drava SRJ. Odloni uslov je nemogu i kao takav je nitav u smislu lana 75. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Nitava odredba ne proizvodi pravno dejstvo. Ne uiva sudsku zatitu u smislu lana 3. stav 3. Zakona o parninom postupku. U ovakvoj procesnoj situaciji stekli su se zakonski uslovi iz lana 373. stav 1. taka 2. Zakona o parninom postupku za uvaavanje albe i preinaenje oalbene presude usvajanjem odbijenog tubenog zahtjeva. (Rjeenje Vieg trgovinskog suda u Beogradu, P. broj 2246/02 od 29.4.2002. godine) 3. Nije nemogu odgodni uvjet po kojem prava i obveze stranaka na temelju zakupa poslovnih prostorija poinju tei danom izdavanja odobrenja zakupoprirncu za voenje ugostiteljske djelatnosti. (Vs H, Rev. 515/90, od 28. 6. 1990. Psp 51 85)

Obezbjeenje uslovnog prava lan 76. Ako je ugovor zakljuen pod odlonim uslovom, povjerilac ije je pravo uslovljeno moe zahtijevati odgovarajue obezbjeenje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroeno.
__________________________

* Vidi: odloni uslov, l. 74. ZOO * Vidi: nemogu uslov, l. 75. ZOO

VIII - ROK Raunanje vremena lan 77. (1) Rok odreen u danima poinje tei prvog dana poslije dogaaja od koga se rok rauna, a zavrava se istekom posljednjeg dana roka. (2) Rok odreen u nedjeljama, mjesecima ili godinama zavrava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka dogaaja od koga rok poinje da tee, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca.

75

(3) Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom odreeno da se ne radi, kao posljednji dan roka rauna se sljedei radni dan. (4) Poetak mjeseca oznaava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj posljednji dan u mjesecu, ako to drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.
________________________

1. Kada je ugovoreni rok od tri mjeseca poeo tei 2. listopada 1990.g., posljednji dan tog roka istie 2. sijenja 1991.g. neovisno o tome to taj dan po imenu ne odgovara danu od kojeg rok poinje tei. "Za revidenta sporno je pitanje primjene materijalno-pravnih odredaba o raunanju roka izvrenja obveze - konkretno odredaba l. 77. Zakona o obveznim odnosima. Prema tumaenju sudova odredbe l. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosima proizlazi, da kada je ugovoreni rok od tri mjeseca poeo tei 2. X. 1990.g. - kao dana zakljuenja ugovora o prodaji, tada u smislu odredbe l. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosima posljednji dan tog roka istie s danom 2. sijenja 1991.g. Revident, naime, smatra da kada je propisom iz l. 77. ZOO odreeno da se rok odreen u tjednima, mjesecima ili godinama zavrava onog dana koji se po imenu i broju poklapa s danom nastanka dogaaja od kojeg rok poinje tei, da tada, budui da je dan u tjednu kada je zakljuen ugovor o kupoprodaji bio utorak, u raunanju tromjesenog roka za isporuku treba uzeti u obzir i to ime dana u tjednu kada je ugovor zakljuen, a ne samo broj dana u mjesecu kada je ugovor zakljuen. Po njegovu tumaenju, budui da takvog dana u sijenju po imenu nema kao 2. sijenja 1991.g., to bi zadnji dan roka bio posljednjeg dana prethodnog mjeseca - 31. XII. 1990., kao zadnji dan ispunjenja roka isporuke. Takvo tumaenje suprotno je odredbama l. 77. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a to bi dovelo i do apsurdnih situacija, ve je pravilno tumaenje sudova da je dana 2. sijenja 1991.g. posljednji dan tromjesenog roka izvrenja ugovora od strane tuenika budui da je ugovor zakljuen 2. X. 1990.g." (Vs RH, Rev. 3032/93, od 23. 6. 1993. Izbor odluka 1/1995 19/49) 2. Protek roka po bankarskoj garanciji rauna se po odredbama Zakona o obligacionim odnosima, a ne po odredbama procesnog prava. (Vs S, broj Prev. 24/99. Bilten 2/1999)

Primjena pravila o uslovu lan 78. Kad dejstvo ugovora poinje od odreenog vremena, shodno se primjenjuju pravila o odlonom uslovu, a kad ugovor prestaje da vai po isteku odreenog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.
______________________

* Vidi: odloni uslov, l. 74. ZOO 1. Zakupac ne moe zahtjevati predaju u posjed zakupljene poslovne prostorije nakon to je isteklo vrijeme na koje je ugovor o zakupu bio zakljuen, osim ako dokae da je zakupodavac nesavjesnim postupanjem sprjeavao zakupca da koristi prostoriju u toku trajanja ugovorenog roka zakupa. Potraivanje predaje u posjed zakupljenog poslovnog prostora i nakon to je isteklo vrijeme na koje je ugovor zakljuen, nije ostvarenje prava iz obveznog odnosa steenog za vrijeme njegova trajanja, ve zahtjev za ostvarenje prava na zakup u vrijeme kada je ugovor prestao. Naime, kada ugovor prestaje da vai po isteku odreenog roka, nastupa ista pravna situacija kad kod nastupanja raskidnog uvjeta (lanak 78. Zakona o obveznim odnosima) sa ijim ostvarenjem se zavrava obvezni odnos, tako da ne mogu nastati nikakva prava na daljnje trabine, ve se mogu ostvarivati samo one koje su nastale za vrijeme trajanja ostvarene. Inae bi se moglo smatrati da u konkretnom odnosu raskidni uvjet (istek roka) nije ostvaren samo kada bi tuenik svojim nesavjesnim postupanjem ili namjerno sprijeio tuitelja da u toku trajanja ugovorenog roka koristi poslovni prostor (lanak 74. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima) to ne proistjee iz stanja spisa, a to ni tuitelj ne tvrdi. Pravo posjedovanja spornog poslovnog prostora (dranja u zakupu) tuitelj je stekao po osnovu zakljuenog ugovora. To njegovo pravo prestalo je prestankom ugovora kao pravnog osnova posjedovanja. Kako je sporni ugovor o zakupu prestao dana 31.10.1996.godine (istekom roka od pet godina), a prvostepeni sud svojom presudom nakon toga obavezao tuenika na predaju u posjed zakupljenog poslovnog prostora, oito je takvu presudu donio uz pogrenu primjenu materijalnog prava (lanak 32. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, lanci 78. i 74. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima) na koju alba opravdano ukazuje. Kod toga nema nikakvog pravnog znaenja ni injenica to je tuba podnesena u vrijeme kada ugovoreni rok jo nije bio istekao, jer se njenim podnoenjem on ne moe produljiti, a sud je duan uvaiti injenice i okolnosti koje nastanu ili se izmijene od podnoenja tube do donoenja presude. (Vs FBiH, P. 194/97, od 19. 8. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 29)

IX - KAPARA I ODUSTANICA

76

1. KAPARA Vraanje i uraunavanje kapare lan 79. (1) Ako je u trenutku zakljuenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili izvjesnu koliinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zakljuen (kapara), ugovor se smatra zakljuenim kad je kapara data, ako nije to drugo ugovoreno. (2) U sluaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uraunati u ispunjenje obaveze. (3) Ako to drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne moe odustati od ugovora ostavljajui kaparu drugoj strani, niti to moe uiniti druga strana vraanjem udvojene kapare.
_____________________________

1. Pitanje opravdanosti zadravanja i davanja dvostruke kapare pretpostavlja postojanje odreenog pravno valjanog ugovora (glavnog ugovora) radi koga je i u vezi sa kojim je kapara ugovorena i data. Ako je glavni ugovor apsolutni nitav primalac kapare duan je vratiti drugoj ugovornoj strani cjelokupan iznos primljene kapare koju je primio na osnovu ovog ugovora. (Vs RS, Rev. 71/93, od 19. 10. 1993. - Bilten 1/1999 52) 2. Kad meu strankama ne postoji ugovor o prodaji, plaeni iznos ne moe imati znaenje kapare. Sporno je i u ovoj fazi postupka da li iznos od .. DEM koji su tuitelji dali tuenici predstavlja kaparu, a s tim u svezi da li su se ispunile pretpostavke za vraanje dvostrukog iznosa kapare. Naime, tuitelji i u reviziji ustraju kod tvrdnje da je zakljuen kupoprodajni ugovor izmeu stranaka o kupnji stana povrine 83,55 m2 za cijenu od .. DEM te da su tuitelji kao kupci prilikom zakljuenja ugovora na ime kapare tuenici kao prodavateljici isplatili . DEM. Smatrajui da je tuenica odgovorna za neizvrenje kupoprodajnog ugovora to trae od iste vraanje dvostruke kapare. Prema utvrenjima niestupanjskih sudova, a koji niti revizijski navodi ne mogu dovesti u sumnju proizlazi da je meu strankama zakljuen usmeni kupoprodajni ugovor o kupnji gore navedenog stana za cijenu od DEM, te da su tuitelji tuenici isplatili ukupno . DEM (koji iznos nije dan odjednom ve u nekoliko navrata), a ona ih je uvela u posjed jedne sobe predmetnog stana. S pravom ukazuju niestupanjski sudovi na odredbu l. 9. Zakona o prometu zemljita i zgrada (Narodne novine, broj 52/73) prema kojoj ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasnitva nekretnina mora biti pismen. Ugovor koji nije zakljuen u pismenom obliku ne proizvodi nikakve pravne uinke. Neosnovano je i pozivanje tuenice na l. 73. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, jer ugovor nije izvren u pretenom dijelu. Kako ugovor ne postoji ni plaeni iznos ne moe biti znak da je ugovor zakljuen pa stoga ne moe imati znaenje kapare u smislu l. 79. st. 1. ZOO. Stoga se nisu ispunile ni pretpostavke za primjenu l. 80. st. 2. ZOO pa su niestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tuitelja odbili s dijelom tubenog zahtjeva za isplatu dvostrukog iznosa predate sume novca tuenici. (Vs RH, Rev. 3248/99, od 16. 11. 1999. Izbor odluka 1/2000 30/22) 3. Ne moe se smatrati kaparom iznos koji je dat u vezi sa ugovorom koji nema pravni uinak. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/2000, str. 19) 4. Nae imovinsko pravo poznaje samo onu kaparu koja pretpostavlja ve sklopljeni ugovor (arrha canfirmatoria). Zato se u l. 79. st. 1. ZOO, definirajui kaparu, govori o davanju "u trenutku sklapanja ugovora" i da se "ugovor (se) smatra sklopljenim kad je kapara dana". Prema tome, kad se u nas govori o kapari, misli se pri tome uvijek na konfirmatornu kaparu. (s Dubrovnik, G. 419/95, od 24. 8. 1995. Izbor odluka 2/1995 192/184) 5. Ako je kapara data u stranoj valuti, u sluaju raskida ugovora po zahtjevu kupca sud e obavezati prodavca da vrati dati iznos u toj valuti. (Vs BiH, Rev. 69/85, od 21. 3. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 7)

Neizvrenje ugovora lan 80. (1) Ako je za neizvrenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana moe po svom izboru traiti izvrenje ugovora, ako je to jo mogue, i traiti naknadu tete, a kaparu uraunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. (2) Ako je za neizvrenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana moe, po svom izboru, traiti izvrenje ugovora, ako je to jo mogue, ili traiti naknadu tete i vraanje kapare, ili traiti vraanje udvojene kapare. (3) U svakom sluaju, kad druga strana trai izvrenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu tete koju trpi zbog zadocnjenja. (4) Sud moe na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.
_____________________________

77 Napomena (RS): Odredbom lana 12. ZIDZOO, u lanu 80. stav 1. rije: i zamjenjene su rijeju: ili, a poslije rijei: vratiti stavlja se zarez. ________________________ * Vidi: lan 262 - naknada tete zbog neizvrenja, * Vidi: lan 269 - primjena pravila o vanugovornoj teti. 1. Budui da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo prodavac koji nije ispunio svoju obavezu duan je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime kapare, a ne udvojenu kaparu. Kako je ugovar o prodaji nepokretnosti zakljuen u usmenom obliku dana 25. 3. 1984. godine, dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti, taj ugovor je bez pravnog dejstva (lan 70. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), bez obzira na to da li su obostranom voljom tuioca i tuenog bile makar i u cijelosti ispunjene obaveze koje iz takvog ugovora proizlaze. Poto je zahtjev tuioca za restituciju onog to je dao u ispunjenju nitavog ugovora tuenom kao kantrahentu (vraanje prodate nepokretnosti) u skladu sa pravilom lana 104. Zakona o obligacionim odnosima, niestepeni sudovi su pravilno sudili kada su usvojili tubeni zahtjev za ispunjenje takve inidbe. Niestepenim presudama nije na tetu tuenog pogreno primijenjeno materijalno pravo ni u dijelu odluke kojim je odbijen zahtjev iz protivtube za vraanje udvojene kapare u iznosu od dinara, koliko je tueni isplatio tuiocu u ispunjenju ugovora. Prema citiranoj odredbi iz lana 104. Zakona o obliigacionim odnosima, tuenom bi pripadalo pravo samo na to da od tuioca zahtijeva vraanje iznosa od .. dinara, koji je ovome isplatio u ispunjenju nitavog ugovora. (Vs BiH, Rev. 275/87, od 11. 2. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 40) 2. Kaparom se ne moe smatrati iznos koji je dat u svezi s ugovorom koji nije pravovaljan, stoga se taj iznos ne dri s naslova kapare ve bez valjane pravne osnove. "U postupku je utvreno da stranke nisu zakljuile ugovor o kupnji stana u pismenom obliku, a niti je usmeni ugovor stranaka ispunjen u cijelosti ili u pretenom dijelu. Temeljem odredbe l. 2. st. 4. Zakona o vlasnitvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", broj 52/93), odredbe Zakona o prometu zemljita i zgrada ("Narodne novine", broj 52/73) primjenjuju se i na promet posebnih dijelova zgrada, i odredba l. 9. propisuje, da ugovor koji nije zakljuen u pismenom obliku ne proizvodi pravni uinak. Ugovor se ne smatra ni pravovaljanim po odredbi l. 73. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, kad nije izvren u cijelosti ili u pretenom dijelu. Kaparom se ne moe smatrati iznos koji je dan u svezi sa ugovorom koji nema pravni uinak, jer prema odredbi l. 79. do 80. ZOO kapara pretpostavlja postojanje pravovaljanog ugovora (glavnog ugovora) zbog kojeg je ugovorena i dana (akcesorni ugovor). Kad glavni ugovor nije pravno valjan tuenica sporni iznos ne dri kao kaparu, ve taj iznos dri bez pravnog osnova i nii sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tuitelja prihvatili." (Vs RH, Rev. 1361/96, od 14. 2. 2001. Izbor odluka 2/2001 21) 3. Zahtjev zainteresirane osobe za smanjenje kapare mora biti odreeno postavljen, a njegovo postavljanje ne moe se izvesti iz same okolnosti protivljenja zahtjevu za vraanje kapare ili plaanje dvostruke kapare. (Vs H, Rev. 320/90, od 27. 6. 1990. Psp 50 75) 4. Kad je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 35.000 DEM, ocijenjeno je da primjerena kapara ne moe prelaziti 10% ugovorene kupoprodajne cijene. "Nii sudovi su propustili ocijeniti osnovanost protutubenog zahtjeva po onoj osnovi koju je revidentica naznaila jo u postupku pred sudom prvog stupnja, a ponovila u albi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude navodima u kojima istie da sporni iznos i kad bi bio isplaen kao kapara predstavlja pretjerano veliku kaparu ime, po shvaanju ovog suda, njezin protutubeni zahtjev sadri i zahtjev protutuiteljice radi smanjenja pretjerano velike kapare (l. 80. st. 4. ZOO). Kako su za odluivanje o navedenom zahtjevu u postupku pred niim sudovima utvrene sve potrebne okolnosti - ovaj sud je razmatrajui osnovanost zahtjeva revidentice po navedenoj osnovi naao da primjerena kapara u konkretnom sluaju ne moe prelaziti 10% ugovorene kupoprodajne cijene koja je bila ugovorena u iznosu 35.000 DEM, to znai da primjerena kapara u ovom sluaju ne moe prijei iznos 3.500 DEM." (Vs RH, Rev. 2229/93, od 16. 6. 1994. Izbor odluka 2/1995 21/64) 5. Zadrati primljenu kaparu odnosno traiti vraanje date kapare u dvostrukom iznosu ima pravo nevina stranka ne samo kada krivnjom druge stranke ugovor nije uope ispunjen nego i onda kada je on ispunjen samo djelimino. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 18) 6. Prodavac je duan, nezavisno od uslova iz lana 80. Zakona o obligacionim odnosima, vratiti kupcu novani iznos primljen na ime kapare, ako je nepunovaan ugovor o kupoprodaji nekretnina zbog nedostatka forme (ugovor o kapari je akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugvora) sve to u skladu sa lanom 70. stav 1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22) 7. Pored vraanja kapare tueni, kao primalac i odgovoran za neizvrenje ugovora, duguje i kamatu kao naknadu pretrpljene tete. (Presuda Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 392/97 od 22. 6. 1998. Gp, broj 6/00) 8. Obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu kue treba uzeti da je u tom sluaju, shodno lanu 80. stav 4. ZOO, bila primjerena kapara koja predstavlja 10% od ugovorene cijene. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/2000, str. 19) 8. Ugovorna strana u sluaju nepotpunog ispunjenja ugovora, u naelu moe traiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu tete zbog zadocnjenja, ali se u oba sluaja kapara uraunava u naknadu tete.

78 (Vs BiH, Rev. 184/90, od 21. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 2/91 36) 10. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz lan 79. ZOO

U sluaju djeliminog ispunjenja obaveze lan 81. (1) U sluaju djeliminog ispunjenja obaveze, povjerilac ne moe zadrati kaparu, nego moe traiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu tete zbog adocnjenja, ili traiti naknadu tete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba sluaja kapara uraunava u naknadu. (2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono to je primio kao djelimino ispunjenje, on moe birati izmeu ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvren krivicom druge.
________________________

1. Vidjeti: odluku Vs BiH, Rev. 184/90, od 21. 12. 1990., citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 80. ZOO

2. ODUSTANICA Uloga odustanice lan 82. (1) Sporazumom ugovornih strana moe se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustanice. (2) Kad stana u iju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da e dati odustanicu, ona vie ne moe zahtijevati izvrenje ugovora. (3) Strana ovlatena da odustane duna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju. (4) Ako ugovarai nisu odredili rok do koga ovlatena strana moe odustati od ugovora, ona to moe uiniti sve dok ne protekne rok odreen za ispunjenje njene obaveze. (5) Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kada strana u iju je korist ugovoreno pone ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane.
_______________________

1. Odustatninom se ne moe smatrati iznos koji je dat u svezi s ugovorom koji nije pravovaljan. "U postupku je utvreno da stranke nisu zakljuile ugovor o kupnji stana u pismenom obliku, a niti je usmeni ugovor stranaka ispunjen u cijelosti ili u pretenom dijelu. Temeljem odredbe l. 2. st. 4. Zakona o vlasnitvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", broj 52/93), odredbe Zakona o prometu zemljita i zgrada ("Narodne novine", broj 52/73) primjenjuju se i na promet posebnih dijelova zgrada, i odredba l. 9. propisuje, da ugovor koji nije zakljuen u pismenom obliku ne proizvodi pravni uinak. Ugovor se ne smatra ni pravovaljanim po odredbi l. 73. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, kad nije izvren u cijelosti ili u pretenom dijelu. Sporni iznos nije dan ni kao odustatnina, kako neosnovano prigovara revidentica u reviziji, jer i odustatnina takoer pretpostavlja pravovaljani ugovor od kojeg se moe odustati." (Vs RH, Rev 1361/96 od 14. 2. 2001. Izbo odluka 2/2001 22) 2. Stranka koja je odustala od ugovora ne moe se osloboditi obaveze plaanja odustanice ako nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. (Vs BiH, Rev. 599/86, od 18. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 24) 3. Stranke mogu ugovoriti pravo na raskid ugovora plaanjem odustanice i nakon to su poele ispunjavati svoje obaveze iz ugovora ili primati ispunjenje druge strane, uprkos odredbi lana 82. stav 5. ZOO, jer se radi o dispozitivnoj, a ne prinudnoj normi. (Vs BiH, Rev. 667/86, od 28. 9. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 28)

Kapara kao odustanica lan 83. (1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustanica i svaka strana moe odustati od ugovora. (2) U ovom sluaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je odvojeno vraa.
____________________________

1. Ugovara koji je primio kaparu kao odustanicu kada odustane od ugovora duan je da je vrati protivnoj stranci u dvostrukom iznosu.

79 Parnine stranke su dana 21. maja 1984. godine sklopile privremeni kupoprodajni ugovor u pismenoj formi u prisustvu dva svjedoka koji su se potpisali na ugovoru. Tim ugovorom tuilac je od tuenih kupio dio parcele br. 867 u povrini od 500 m2 za cijenu od 1,150.000 dinara. Kupovna cijena je isplaena po ugovoru. Ugovorne strane su se sporazumjele da za sluaj da prodavci iz bilo kojeg razloga, nastalog njihovom krivicom, odbiju potpis konanog kupoprodajnog ugovor,a na osnovu kojeg se kupac moe uknjiiti s pravom vlasnitva, prodavcu su duni odmah vratiti dvostruki iznos primljenog dijela kupovne cijene, koji prema tome ima znaaj kapare kao odustanice u smislu lana 83. Zakona o obligacionim odnosima.Tueni su naknadno obavijestili tuioca da otkazuju ugovor zbog toga to e ovo zemljite biti eksproprisano. Tuilac je odmah nakon prijema novca koi su mu tueni vratili, obavijestiti tuene da trai isplatu ugovorene odustanice. Niestepeni sudovi su utvrdili i da zemljite koje je kupio tuilac nije bilo predmet eksproprijacije u vrijeme slanja obavijesti tuenih tuiocu da odustaju od kupoprodjanog ugovora. Kako su tueni jednostrano odustali od ugovora duni su vratiti kaparu u dvostrukom iznosu (lan 83. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, Rev. 21/89, od 21. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 57) 2. Kada se kapara smatra kao odustatnina, od ugovora moe odustati i strana koja je kriva za neizvrenje ugovora. "Ako bi se radilo o samoj kapari u smislu l.79. Zakona o obveznim odnosima, samo ona strana koja nije kriva za neizvrenje ugovora ima pravo na odustanak od ugovora. Meutim, ako se radi o kapari kao odustatnini u smislu odredbe l.83. Zakona o obveznim odnosima, onda pravo na odustanak od ugovora pripada objema ugovornim strankama bez obzira na krivnju za neizvrenje ugovora. U st.1. l.83. Zakona o obveznim odnosima navodi se: "kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustatnina i svaka strana moe odustati od ugovora". Dakle, odustati od ugovora moe i ona strana koja je kriva za neizvrenje ugovora. Ako je kapara ugovorena i dana kao odustatnina, onda se ugovor ne treba raskidati ve ugovornim stranama pripada pravo na odustanak od ugovora tako da nisu dune ispuniti preuzete ugovorne obveze." (Vs RH, Rev. 1013/92, od 22. 9. 1992. Izbor odluka 1994 47/111)

Odsijek 2. ZASTUPANJE I. O ZASTUPANJU UOPTE Mogunost zastupanja lan 84. (1) Ugovor kao i drugi pravni posao moe se preduzeti i preko zastupnika. (2) Ovlatenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom samoupravnom optem aktu, aktu nadslenog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoje).
______________________________

Napomena(FBiH): Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 12. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 84. ZOO. Napomena (RS): Odredbom lana 13. ZIDZOO, u lanu 84. stav 2. rijei: statutu ili drugom samoupravnom brisane su, a poslije rijei: optem aktu dodate su riijei: pravnog lica. ______________________ 1. Cijena prevoza oznaena u prevoznim listovima obavezuje stranke iz ugovora o prevozu robe u drumskom saobraaju samo ako je upisana od strane radnika prevoznika ovlatenog za zakljuivanje ugovora o prevozu, a ne i samog vozaa. (Vs BiH, P. 282/86, od 6. 11. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 2) 2. Osoba koja je u smislu propisa o izgradnji objekata imenovana za nadzorni organ nije time postala i zastupnik osobe (pravne ili fizike) koja ju je imenovala za nadzorni organ pa nadzorni organ nije ovlaten preuzimati nikakve obveze za osobu koja ga je imenovala. Ako pak nadzorni organ dobije od osobe koja ga je imenovala (odredila za nadzorni organ) jo i ovlatenje za zastupanje (punomo) po l. 89. ZOO, ovlaten je za zastupanje opunomoitelja u okviru punomoi. (Ps H, P. 3409/88, od 22. 8. 1989. Psp 43 136) 3. Nije nastao ugovor o udruivanju sredstava radi zajednike kupovine stana, iako su odluke u sufinansiranju kupivine donijele radniki savjeti stranaka, ako ugovor nisu zakljuili zastupnici stranaka. Izmeu stranaka ne postoji obligaciono pravni odnos na osnovu kojeg bi tueni bio obavezan da sa tuiocem uestvuje u sufinansiranju kupovine stana za radnika tuioca i njegovu suprug, radnicu tuenog. Ugovor o sufinansiranju kupovine stana zastupnik tuenog nije potpisao i time je odbio da ga zakljui, a odluku Radnikog savjeta tuenog je pojedinani akt koji ima pravni uinak samo u odnosu na radnika na koga se odnosila, a ne i na tuioca (l. 84. i 85. Zakona o obligacionim odnosima). (Vrhovni sud BiH, broj P. 120/89 od 13.12.1989. godine)

80

Dejstvo zastupanja lan 85. (1) Ugovor koji zakljui zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlatenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. (2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu. (3) Zastupnik je duan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i za drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zakljuiti da on istupa ka zastupnik.
_______________________ 1. Nije zakljuen ugovor o prodaji sa zadrugom kao prodavcem, ako kooperant zadruge koji je isporuio robu kupcu nije nastupao kao punomonik zadruge, ve je bio angaovan samo kao posrednik. Prvostepeni sud utvruje, a to proizilazi iz dokaza u spisima predmeta, da tuilac - zadruga i tueni nisu zakljuili ugovor o prodaji. Tuilac nije tuenom (niti tueni tuiocu) podnio prijedlog za zakljuenje ugovora (ponudu) lan 32. ZOO, niti preduzeo druge radnje koje vae kao ponuda (l. 33. i 34. ZOO), pa je izostalo i njeno prihvatanje, da bi na taj nain nastao ugovor (lan 31. ZOO). Ugovor o prodaji izmeu stranaka nije nastao samom isporukom jabuka od strane kooperanta tuioca. Kooperant tuioca nije zastupnik tuioca da bi ugovor koji bi on zakljuio neposredno obavezao zastupanog - tuioca i drugu ugovornu stranu - tuenog (lan 85. stav 1. ZOO), niti je u asu isporuke jabuka nastupao u tom svojstvu. Tuilac izriito istie da je njegov kooperant bio samo posrednik. Ukoliko je ovo tano, on nije ovlaen da u ime nalogodavca zakljui ugovor tako da taj ugovor ovlauje neposredno zastupanu i drugu ugovornu stranu. Posrednik je ovlaen da nae i dovede u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zakljuenju odreenog ugovora, a ne i da zakljui ugovor u ime nalogodavca, ili da za nalogodavca primi ispunjenje iz ugovora zakljuenog njegovim posredstvom - za to je potrebno posebno punomoje - (lan 813. u vezi sa lanom 815. ZOO). (Vs BiH, P. 253/90, od 21. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 1/91 40) 2. Komisionar duguje prodavcu zatezne kamate zbog zadocnjenja u plaanju cijene iz ugovora o prodaji, ako komitent nije preuzeo dug i kada je roba po komisionarovom nalogu, isporuena neposredno komitentu i ovaj platio cijenu. (Vs BiH, P. 641/90, od 27. 6. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 54) 3. Zastupnik ne odgovara za obveze zastupane osobe pa se stoga na njega ne primjenjuju odredbe o odgovornosti proizvoaa za neispravno funkcioniranje prodane stvari (l. 501. ZOO). (Vs H, Rev. 1 157/82, od 13. 1. 1982. Psp 23 88)

Prenoenje ovlatenja lan 86. (1) Zastupnik ne moe prenijeti svoja ovlatenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom. (2) Izuzetno, on to moe uiniti ako je sprijeen okolnostima da posao lino obavi a interesi zastupanog zahtijevaju neodlono preduzimanje pravnog posla. Prekoraenje granica ovlatenja lan 87. (1) Kada zastupnik prekorai granice ovlatenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoraenje. (2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat e se da je odobrenje odbijeno. (3) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoraenje ovlatenja, moe odmah po saznanju za prekoraenje, ne ekajui da se zastupani o ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana. (4) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za tetu koju je druga strana pretrpjela ako ona nije znala niti je morala znati za prekoraenje ovlatenja.
________________________

1. Organizaciju udruenog rada ne vee ugovor koji je u njeno ime zakljuilo lice koje nije njen zastupnik, odnosno punomonik, pa i kada se ovo lice lano predstavilo kao punomonik, a druga strana bila savjesna.

81 (Vs BiH, P. 534/87, od 23. 6. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 20) 2. Naruioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio njegov neovlateni radnik, kada ovaj nije ni punomonik po zaposlenju. (Vs BiH, P. 64/87, od 29. 10. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 23)

Zakljuenje ugovora od strane neovlatenog lica lan 88. (1) Ugovor koji neko lice zakljui kao punomonik u ime drugoga bez njegovog ovlatenja obavezuje neovlateno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. (2) Strana sa kojom je ugovor zakljuen moe zahtijevati od neovlateno zastupanog da se u primjerenom roku da li ugovor odobrava. (3) Ako neovlateno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zakljuen (4) U tom sluaju, strana sa kojom je ugovor zakljuen moe od lica koje je kao punomonik bez ovlatenja zakljuilo ugovor, traiti naknadu tete, ako u trenutku zakljuenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlatenje za zakljuenja ugovora.
__________________

1. injenica da je ugovor zakljuen sa zastupnikom bez ovlatenja snabdjeven peatom, nije od uticaja na njegovu punovanost, ukoliko neovlateno zastupani odbije da takav ugovor ratifikuje. (Vs S, broj Prev. 669/98. Bilten 1/1999) 2. Ugovor to ga neka osoba sklopi kao punomonik u ime drugoga bez njegova ovlatenja obvezuje neovlateno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. (Ps RH, P. 1494/93, od 16. 11. 1993. Praxis 2 27) 3. Sud ne moe samo na osnovu injenice da je neko lice prilikom zakljuenja ugovora raspolagalo peatom pravnog lica izvoditi zakljuak da je ugovor punovano zakljuen. U konkretnoj pravnoj stvari, prvostepeni sud je bio duan da ispita da li je s obzirom na okolnosti zakljuenja predmetnog pravnog posla, u ime tuenog ugovor zakljuilo neovlateno lice, koje je pri tom raspolagalo peatom tuenog. Odredbom lana 88. stav 4. ZOO propisano je da strana sa kojom je ugovor zakljuen moe od lica koje je kao punomonik bez ovlaenja zakljuilo ugovor traiti naknadu tete, ako u trenutku zakljuenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlaenje za zakljuenje ugovora. (Vs RCG, P. 506/98, od 7. 10. 1999. Bilten Vs RCG 1999 41) 4. Bankarska garancija mora biti izdana u pisanom obliku, pa slijedom toga i punomo za izdavanje garancije, a uz to punomo mora biti specijalna (mora sadravati ovlatenje za izdavanje garancije). Osoba koja je potpisala garanciju bez takve specijalne pisane punomoi ne moe se smatrati punomonikom. (Vts RH, P. 864/94, od 29. 3. 1994. - Praxis 2 28) 5. Kod blagovremene notifikacije tuenog (odmah po dobijanju rauna), da ne odobrava ugovor (otpremnicu) zakljuen od neovlaenog lica, tuilac kao nesavjesni saugovara zastupnika bez ovlatenja ne moe se dalje sa uspjehom pozivati na okolnost da je ugovor snabdjeven peatom tuenog i da je eventualna zloupotreba peata interna stvar tuenog saugovaraa koji je bio neovlateno zastupan. (Vs S, broj Prev. 355/98. Bilten 4/1998) 6. Indosant moe u mjeninom sporu istai protiv indosatora prigovor nepunovanosti ugovora o eskontu, na osnovu koga je izvren indosament, ako je ugovor zakljuilo neovlaeno lice. Ugovor o eskontu se smatra naknadno odobrenim ako je u izvrenju tog ugovora, indosiranje mjenice izvrilo lice koje bi bilo ovlateno da zakljui ugovor o eskontu. (Vs BiH, P, 245/88, od 23. 6. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 91) 7. Ukoliko je ugovor potpisalo neovlateno lice, takav ugovor ne obavezuje stranku i bez uticaja je na pravnu valjanost ugovora da je ugovor snabdteven peatom te stranke. Prvostepenom presudom odbijen je zahtjev tuioca kojim je traio da se obavee tueni da mu isplati iznos od .. dinara sa kamatom po zakonu poev od 11.10. 1998. godine do isplate i ukinuto rjeenje o izvrenju Privrednog suda u B. Iv. broj 4431/99 od 9. 7. 1999. godine. Naime, pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je sporni ugovor, na kome se zasniva potraivanje tuioca, potpisalo neovlateno lice. Takav ugovor ne obavezuje tuenog, a bez uticaja na pravnu valjanost ugovora je injenica da je ugovor snabdjeven peatom tuenog, na koju tuilac ukazuje u albi. Pravilno je prvostepeni sud ocijenio i dopis tuenog od 14. 10. 1998. godine iz koga nesumnjivo proizilazi da tueni nije naknadno odobrio zakljuenje spornog ugovora, kao i injenica da su dostavljeni registri stavljeni na raspolaganje tuiocu. Kod izriite izjave tuenog da ne odobrava zakljueni ugovor, bez znaaja je injenica da li se registri nalaze kod tuenog, tim prije to je tueni pozvao tuioca da preuzme registre sam ili da mu ih dostavi potom. (Rjeenje Vieg trgovinskog suda u Beogradu, P. broj 6859/01 od 5. 4. 2002. godine)

82 8. Ako neovlaeno zastupano lice naknadno odobri ugovor koji je u njegovo ime zakljuio drugi, ugovor vai, bez obzira koliko je vremena prolo od zakljuenja do odobravanja ugovora. (Vrhovni sud Srbije, Rev. 1030/96 od 12. 3. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 9. Prodavac organizacija udruenog rada ne moe zahtijevati veu cijenu od naznaene u pismenom ugovoru iako je cijenu u pismenom ugovoru upisalo neovlateno lice, ukoliko je pismenim podneskom datim u toku glavne rasprave, a potpisanim po ovlatenom organu, odobrio ovu radnju neovlaenog lica. (Vs BiH, P. 276/86, od 6. 11. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 4) 10. Naruioca ne obavezuju cijene usluge (prevoza robe) koju je ugovorio njegov neovlateni radnik, kada ovaj nije ni punomonik po zaposlenju. Sud je na osnovu iskaza sasluanih svjedoka i uvidom u dokumentaciju naao da svjedok nije bio ovlaten da ugovori cijenu prevoza frakcije kamena sa separacije, ve da je bio ovlaten samo da popunjava i potpisuje narudbe poto mu prethodno rukovodilac slube ekonomskih poslova odredi uslove (pomenuti svjedok je bio samo referent za nabavku, bez ovlatenja da ugovara cijenu prevoza kako proizilazi iz opteg akta tuenog u koji je prvostepeni sud uzeo uvid). Polazei od naprijed navedenih utvrenih injenica opravdan je zakljuak prvostepenog suda da meu parninim strankama nije zakljuen ugovor o cijeni prevoza jer su nedostajali uslovi propisani odredbama lanova 438. i 439. Zakona o udruenom radu da referent za nabavku tuenog istupi kao punomonik tuenog u odnosu na ugovorno utanaenje o cijeni prevoza, a ugovorno utanaenje cijene prevoza nije zastupnik tuenog ni naknadno odobrio, pa nisu ispunjeni uslovi za punovanost ugovora o cijeni prevoza predvieni u odredbama lanova 87. i 88. Zakona o obligacionim odnosima. Referent za nabavku tuenog ne moe se smatrati ni punomonikom po zaposlenju u smislu lana 98. ZOO, jer ne obavlja posao za koji je vezano neposredno ispunjavanje zakljuenog ugovora. (Vs BiH, P. 64/87, od 29. 10. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 23) 11. Organizaciju udruenog rada ne vee ugovor koji je u njeno ime zakljuilo lice koje nije njen zastupnik, odnosno punomonik, pa I kada se ovo lice lano predstavilo kao punomonik, a druga strana bila savjesna. Ponuda, ijim prihvatanjem nastaje ugovor, mora poticati od zastupnika organizacije udruenog rada ili lica kome je on dao punomo (l. 438. i 439. Zakona o udruenom radu u tekstu koji je bio na snazi u vrijeme navodnog zakljuenja ugovora, te lan 95. Zakona o obligacionim odnosima). Ako lice koje nije punomonik organizacije udruenog rada, zakljui u ime te organizacije ugovor, lano se predstavljajui kao punomonik, takav ugovor ne obavezuje zastupanog (lan 88. Zakona o obligacionim odnosima), sem ako ga nije naknadno odobrio, pa I kada je druga strana bila u zabludi. Ovo vai I za sluaj da je zastupnik, odnosno punomonik, prekoraio granice ovlatenja za zastupanje (lan 87. Zakona o obligacionim odnosima). U ovom drugom sluaju druga strana bi mogla zahtijevati samo naknadu tete pod odreenim uslovima, ali ne I ispunjenje ugovora (lan 87. Stav 5. Zakona o obligacionim odnosima). ( Vrhovni sud BiH, P-534/87. Od 23. 6. 1988.godine).

Davanje punomoja lan 89. (1) Punomoje je ovlatenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoniku. (2) Postojanje i obim punomoja su nezavisni od pravnog odnosa na ijoj je podlozi punomoje dato. (3) Punomonik moe biti pravno lice.
________________________

1. U pravnom prometu s treim osobama punomonik moe biti i organizacija, prema odredbi l. 89. st. 3. ZOO. (Vps H, P. 961/87, od 28. 4. 1987. Psp 34, str. 162)

Posebna forma punomoja lan 90. Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao vai i za punomoje za zakljuenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.
____________________________

1. Forma propisana za neki ugovor vai i za punomoje za zakljuenje tog ugovora, odnosno za odobrenje raspolaganja i to ne u obliku opteg punomoja, nego u obliku specijalnog punomoja za zakljuenje odreenog pravnog posla koji se namjerava zakljuiti. Vlastodavac moe dati pristanak na ugovor o naknadno, no taj pristanak, da bi proizvodio vanost ugovora, mora biti pismen, a ne usmen, ili takav koji proizilazi iz konkludentnih radnji. (Vs RS, Rev. 48/94, od 28. 12. 1994. - Bilten 1/1999 53) 2. Valjana je usmena punomo o otuenju nekretnina, ako su ispunjene pretpostavke za konvalidaciju usmenog ugovora. Utvreno je da je tuiteljica, suvlasnica sporne neretnine, usmeno opunomoila drugog suvlasnika (J.B.) da proda cijelu nekretninu. Ugovor o prometu nekretnina je i po ondanjim propisima (1964. godine) bio formalan: pismena forma je bio njegov konstitutivni elemanat (lan 9. Zakona o prometu zemljita i zgrada). Vai naelo graanskog prava, predvieno u tadanjim pravnim pravilima, a sada u lanu 90. Zakona o obligacionim odnosima, prema kome se za punomo trai ista forma kao i za ugovor. Meutim, ako su ispunjene zakonske pretpostavke za konvalidaciju neformalnog ugovora,

83 tada je i neformalna punomopunovana. U ovom sluaju je utvreno da su ugovarai dobrovoljno ispunili obavezu iz usmenog ugovora o kupoprodaji prije stupanja na snagu sadanjeg Zakona o prometu nepokretnosti ("Slubeni list SRBiH", broj 38/78) pa je taj ugovor konvalidiran (lan 46. stav 1.) a time je konvalidirana i punomo. (Vs BiH, Rev. 202/90, od 25. 1. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 37) 3. Ugovor o prodaji zemljita i porodine stambene zgrade to ga je zakljuio jedan suvlasnik u propisanoj formi ne obavezuje ostale suvlasnike, koji ga nisu odobrili, odnosno dali punomo u formi propisanoj za valjanost ugovora, pa mogu traiti predaju suposjeda (lan 14. stav 1. ZOSPO-a). Ukoliko suvlasnici koje ne vee ugovor trae predaju neposrednog suposjeda taj zahtjev mogu isticati samo u postupku ureenja odnosa meu suvlasnicima ili u postupku diobe. Prema odredbi lana 90. Zakona o obligacionim odnosima, forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao vai i za punomoje za zakljuenje toga ugovora, odnosno za odobrenje raspolaganja. U konkretnom sluaju je nesporno da tuiteljica u svoje ime i ime mldb. tuilaca nije dala pismeno punomoje niti je naknadno odobrila ugovor o prodaji njihovih suvlasnikih dijelova. Poto nije uopte dolo do zakljuenja ugovora izmeu navedenih tuilaca i tuenog, tuioci koji nisu ugovorne stranke, ne mogu zahtijevati ni raskid ugovora o prodaji koji su zakljuili prvotuitelj i tueni (mogli su zahtijevati samo da se utvrdi da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na njih). Kako ostali tuioci nisu zakljuili ugovor o prodaji ovlateni su da zahtjevaju od tuenoga predaju u suposjed predmetnih nekretnina jer je na osnovu ugovora zakljuenog sa prvotuiteljem stekao titulu za sticanje prava susvojine prvotuitelja, pa dosljedno tome i pravo na suposjed kojeg je imao prvotuitelj (lan 14. stav 1. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima). Zbog navedenog, primjenom lana 393. ZPP revizija prvotuitelja je odbijena. Revizija ostalih tuitelja je djelimino uvaena, pa su ukinute niestepene presude u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za predaju i suposjed spornih nekretnina. Niestepene presude nisu mogle biti preinaene u ovom dijelu, jer je tubeni zahtjev nedovoljno odreen. Budui da je tueni na temelju ugovora o kupovini suvlasnikog dijela prvotuioca uao u posjed poljoprivrednog zemljita i porodine stambene zgrade, koje je do tada posjedovao sam prvotuilac, nije jasno da li ostali tuioci trae samo predaju posrednog posjeda (i. 70. stav 2. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima) ili neposrednog posjeda. Ukoliko oni trae predaju neposrednog posjeda taj zahtjev mogu isticati samo u postupku ureenja odnosa meu suvlasnicima (i. 15. st. 2. ZOSPO-a i i. 67. Zakona o stambenim odnosima), iIi u postupku diobe (l. 16. ZOSPO- a i 67. ZSO). (Vs BiH, Rev. 45/87, od 22. 10. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87) 4. Ugovor o kupoprodaji nekretnina zakljuen uz saglasnost ili po ovlatenju vlasnika je punovaan samo ako je saglasnost odnosno punomo data u onom obliku koji zakon oprometu nepokrtnosti propisuje za ugovor. (Vs BiH, Gvl. 41/85, od 12. 6. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 4) 5. Za punomo koja sadri punomonikovo ovlatenje da u ime vlastodavca uva i koristi nekretnine ne trai se neki posebni oblik, a posebno, ako je takva punomo izdana u inozemstvu, nije potrebno da ona bude ovjerena. "Meutim nii sudovi zbog svojeg pogrenog pravnog pristupa do sada nisu utvrdili sve vane injenice na temelju kojih bi se moglo ispitati da li su pravilno primijenili materijalno pravo u sporu. Naime, nii sudovi zakljuili su, da tuenik nije ovlaten koristiti sporne nekretnine, jer da punomo koju je izdao brat tuenika u Bosni nije ovjerena na propisan nain, pri emu su izgubili iz vida, da se za takvu vrstu poslova (uvanje i koritenje nekretnina u ime suvlasnika) ne trai poseban oblik punomo i, pa bi bila dovoljna punomo data u bilo kom obliku, te stoga nisu cijenili one dokaze ponuene po tueniku iz kojih bi se moglo utvrditi, da li je brat tuenika ovlastio tuenika na posjed spornog dijela nekretnina poevi jo od 1986. godine. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti obje niestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suenje (l. 395. st. 2. Zakona o parninom postupku - u daljnjem tekstu ZPP)." (Vs RH, Rev. 2114/96, od 13. 10. 1998. Izbor odluka 1/1999 24/20)

Obim ovlatenja lan 91. (1) Punomonik moe preduzimati samo one pravne poslove za ije je preduzimanje ovlaten. (2) Punomonik kome je dato opte punomoje moe preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovaje. (3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovaje moe punomonik poduzeti samo ako je posebno ovlaten za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova meu koje on spada. (4) Punomonik ne moe bez posebnog ovlatenja za svaki pojedini sluaj preuzeti mjeninu obavezu, zakljuiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izbranom sudu, kao ni odrei se nekog prava bez naknade.
________________________

1. Punovaan je ugovor kojim imalac deviznog tednog uloga ovlasti drugu ugovornu stranu da taj ulog oroi u cilju pribavljanja kredita u domaoj valuti radi izgradnje porodine stambene zgrade za tree lice.

84 Prema utvrenjima niestepenih sudova, tuilac je kao imalac deviznog tednog uloga ovlastio tuene da disponiraju sredstvima sa njegove devizne knjiice. Ovo ovlatenje tuilac je dao tuenima na osnovu dogovora da prvotuena (supruga tuioca) oroi sredstva sa deviznog tednog uloga i sa bankom zakljui ugovor o kreditu, te dinarska sredstva dobijena na kredit, tueni utroe za gradnju kue sina tuioca i prvotuene. Niestepeni sudovi su utvrdili da je u svemu postupljeno u skladu sa sporazumom i na osnovu odobrenog kredita izgraene je kua. Odluka niestepenih sudova, kojom je odbijen zahtjev tuioca, utvruje da sporazum tuioca i tuenih zakljuen je ugovor o punomostvu, kojim su tueni ovlateni na obavljanje odreenih radnji u ime tuioca (oroavanje deviznih sredstava i podizanja kredita za gradnju stambene zgrade). U skladu sa tim ugovorom o obavljanju odgovarajuih poslova u cijelosti je postupljeno, pa su neosnovane tvrdnje tuioca da su tueni prekoraili dato ovlatenje. Iz devizne knjiice na kojoj je dato ovlatenje tuenima da disponiraju ulogom tuioca, proizilazi da je iznos od 25.800 DM blokiran u skladu sa datim ovlatenjem tuioca, da se ta sredstva oroe radi podizanja kredita u dinarima, pa se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuioca da su tueni na nedozvoljen nain disponirali ulogom od 25.800 DM, i da je prvotuena ta sredstva prenijela na svoje ime u namjeri da njima raspolae kao svojim. (Vs BiH, Rev. 425/87, od 19. 5. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 35) 2. Samo izriita izjava ovlatenog lica o priznanju duga moe da znai konvalidaciju sporazuma o vansudskom poravnanju. (Vs S, broj Prev. 486/96. Bilten 2/98) 3. Punomonik moe poduzeti one pravne poslove za ije je poduzimanje ovlaten. Punomo izdana punomoniku da potpisnike zastupa u svim pravima i obvezama po osnovi kupljenih dionica, kao to je otplata dionica, pravo prijenosa dionica, zalaganje dionica, ovlauje punomonika na zakljuenje ugovora o prijenosu dionica. Nema vremenskog ogranienja za izdanu ponomo, jer ona vrijedi dok je izdavatelj punomoi ne opozove. (Vts RH, P. 1026/98, od 2. 6. 1998. Ing Psp 1998/1, str. 84) 4. Sporazum o mjesnoj nadlenosti mogu punovano zakljuti samo zastupnici preduzea ili po njima ovlateni punomonici. (Vs BiH, P. 162/90, od 9. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 89)

Opozivanje i suavanje punomoja lan 92. (1) Vlastodavac moe po svojoj volji suziti ili opozvati punomoje, ak i ako se ugovorom odrekao tog prava. (2) Opozivanje i suavanje svakog punomoja moe se uiniti izjavom bez posebne forme. (3) Ako je opozivanjem ili suavanjem punomoja povrijeen ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomonik ima pravo na naknadu time nastale tete.
___________________________

* Vidi: lan 262 - naknada tete, * Vidi: lan 749 - nalog, * Vidi: lan 57-58 - ovlatenje druge ugovorne strane koja je sklopila ugovor sa poslovno nesposobnim licem.

Dejstvo prestanka i suavanja punomoja prema treim licima lan 93. (1) Opozivanje punomoja kao i njegovo suavanje nema dejstvo prema treem licu koje je zakljuilo ugovor sa punomonikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoje opozvano, odnosno sueno. (2) U tom sluaju, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomonika naknadu tete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomonik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za suavanje punomoja. (3) Isto vai i u ostalim sluajevima prestanka punomoja.
Drugi sluajevi prestanka punomoja lan 94.

(1) Punomoje prestaje prestankom pravnog lica kao punomonika, ako zakonom nije drukije odreeno. (2) Punomoje prestaje smru punomonika.

85

(3) Punomoje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smru lica koje ga je dalo, osim ako se zapoeti posao ne moe prekinuti bez tete po pravne sljedbenike ili ako punomoje vai i za sluaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.

III. POSLOVNO PUNOMOJE Ko moe dati punomoje i njegova sadrina lan 95. (1) Poslovno punomoje moe dati, u granicama zakona, preduzee, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomonika da zakljuuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobiajeni u vrenju njihove poslovne djelatnosti. (2) Poslovni punomonik ne moe otuiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenine obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoje za svaki takav posao. (3) Poslovno punomoje moe biti ogranieno na odreenu vrstu poslova, ili na odreene poslove, ali ova ogranienja imaju dejstvo prema treem samo ako je za njih znao ili morao znati.
__________________________

Napomena (RS): Na osnovu lana 14. ZIDZOO, u lanu 95. stav 1. rijei: organizacija udruenog rada zamjenjene su rijeju: preduzee.
__________________________

1. Organizaciju udruenog rada ne vee ugovor koji je u njeno ime zakljuilo lice koje nije njen zastupnik, odnosno punomonik, pa i kada se ovo lice lano predstavilo kao punomonik, a druga strana bila savjesna. (Vs BiH, P. 534/87, od 23. 6. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 20) 2. U sluaju osiguranja za tui raun, ugovaratelj osiguranja ne moe vriti prava iz osiguranja bez pristanka osobe iji je interes osiguran. (Vs RH, Rev. 2178/95, od 29. 2. 1996. godine) 3. Prodavac - organizacija udruenog rada ne moe zahtijevati veu cijenu od naznaene u pismenom ugovoru iako je cijenu u pismenom ugovoru upisalo neovlateno lice, ukollko je pismenim podneskom datim u toku glavne rasprave, a potpisanim po ovlatenom organu, odobrio ovu radnju neovlatenog lica. (Vs BiH, P. 276/86, od 6. 11. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 4) 4. Vidi: stav 4. lana 91. ZOO ("Punomonik ne moe bez posebnog ovlatenja za svaki pojedini sluaj preuzeti mjeninu obavezu, zakljuiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izbranom sudu, kao ni odrei se nekog prava bez naknade"). 5. Vidjeti: odredbe lana 26-31. Zakona o privrednim drutvima o prokuri.

Poslovno punomoje imaoca radnje lan 96. (1) Odredbe o poslovnom punomoju shodno se primjenjuju na poslovno punomoje imaoca radnje. (2) Poslovno punomoje ne prestaje smru imaoca radnje, kao ni kad on bude lien poslovne sposobnosti.
_________________________

* Vidi: lan 91 - o optoj i posebnoj punomoi (za sve ili pojedine poslove), * Vidi: lan 749 - ugovor o nalogu, * Vidi: odredbe Zakona o parninom postupku o punomojima i punomonicima.

IV. OVLATENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA lan 97.

86

(1) Trgovinski putnik organizacije udruenog rada koja se bavi privrednom djelatnou ovlaten je preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoju koje mu je organizacija dala. (2) U sluaju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlaten da zakljuuje ugovore, nego samo da prikuplja porudbine, ali e ipak ugovor koji je zakljuio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri. (3) Trgovinski putnik koji je ovlaten da prodaje robu, nije ovlaten da naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlatenje za prodaju na kredit. (4) Trgovinski putnik je ovlaten da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostataka robe i ostale izjave u vezi sa izvrenjem ugovora zakljuenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere za ouvanje njegovih prava.
______________________-_

Napomena (RS): Na osnovu lana 15. ZIDZOO, u lanu 97. stav 1. rijei: organizacije udruenog rada koja se bavi privrednom djelatnou zamjenjene su rije ju: preduzea, a rijei: organizacija dala rijeima: preduzee dalo.

V. OVLATENJA LICA KOJA OBAVLJAJU ODREENNE POSLOVE lan 98. (1) Radnici u preduzeima koji rade na takvim poslovima ije je obavljanje vezano za zakljuenje i ispunjenje odreenih ugovora, kao to su prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju odreene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima alterske slube u poti, u banci i slino ovlateni su samim tim na zakljuenje i ispunjenje tih ugovora. (2) Isto vai i za radnike zaposlene kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost linim radom.
______________________________

Napomena (FBiH) : Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 13. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 98. ZOO. Napomena (RS): Na osnovu lana 16. ZIDZOO, u lanu 98. stav 1. rijei: Radnici u organizacijama udruenog rada koji zamjenjene su rijeima: Lica koja, a rije: radnici u daljem tekstu rijeju: lica. Istom odredbom brisan je stav 2. lana 98. ZOO, tako da ovaj lan u ZOO u RS ima samo jedan stav.
_____________________________

1. Komercijalni direktor preduzea je punomonik po zaposlenju za zakljuivanje uobiajenih ugovora iz komercijalnog poslovanja preduzea Tuenik u albi navodi da je ugovor sa tuiteljem zakljuila neovlatena osoba. D. G. nije imala ovlaenje za zakljuivanje ugovora, to bi moglo biti utvreno uvidom u sudski registar i sasluanjem zakonskog zastupnika tuitelja. Ove prigovore tuenik je isticao i u postupku pred prvostepenim sudom, ali su oni pravilno ocijenjeni neosnovanim. Iz iskaza D. G., sasluane u svojstvu svjedoka pred prvostepenim sudom, proizilazi, to i tuenik ne osporava, da je ona u vrijeme zakljuenja prodajnog ugovora sa tuiteljem obavljala poslove komercijalnog direktora na osnovu ega se moe izvesti pouzdan zakljuak da je obavljala poslove koji su vezani za zakljuenje i ispunjenje odreenih ugovora. Osobe koje rade na poslovima ije je obavljanje vezano za zakljuivanje i ispunjavanje odreenih ugovora, ovlaeni su samim tim na zakljuenje i ispunjenje tih ugovora, kako je to ureeno u lanu 98. Zakona o obligacionim odnosima, i za takve osobe nije potrebna posebna punomo zastupnika, a nije potrebno ovo ovlaenje upisati u sudski registar. U Zakonu o obligacionim odnosima (lan 98.) primjerice je naveden odreeni broj osoba, ali time lista punomonika po zaposlenju nije iscrpljena, budui da se i druge osobe, u smislu navedene odredbe Zakona, smatraju punomonicima po zaposlenju, zavisno od poslova koje obavljaju. U primjeni odredbe lana 98. Zakona o obligacionim odnosima (ali i prije donoenja ovoga zakona), sudska praksa se opredijelila za to da je komercijalni direktor preduzea punomonik po zaposlenju. (Vs FBiH, P. 92/97, od 8. 7. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 30) 2. Naruioca ne obavezuje cijena usluge (prevoza robe) koju je ugovorio njegov neovlateni radnik, kada ovaj nije ni punomonik po zaposlenju. (Vs BiH, P. 64/87, od 29. 10. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 23) 3. Za sklapanje odreenih poslova koji su potrebni da bi se nesmetano odvijali radovi, a kojima se ne mijenjaju uvjeti ugovora o graenju, ovlaten je i rukovoditelj gradilita koji se u tom sluaju ima smatrati punomonikom po zaposlenju. (Ps H, P. 1035/89, od 26. 6. 1990. - Psp 47 - 171) 4. Poslovoa prodavnice je ovlaten da kao punomonik po zaposlenju zakljui ugovor o pruanju usluga zagrijavanja prodavnice.

87 Prvostepeni sud je utvrdio da je tuitelj za period od novembra 1992. godine do marta 1995. godine pruio usluge zagrijavanja poslovnog prostora (prodavnice) izdate pod zakup tuenom i da tueni nije imao reklamacija na kvalitet pruenih usluga, da tueni nije platio tuitelju cijenu pruenih usluga za sporni period koja je u visini utuenog iznosa i da su stranke zakljuile ugovor 26. 2. 1993. godine o meusobnim odnosima tuenog kao potroaa i tuitelja kao davaoca usluga zagrijavanja poslovnog prostora koji je u ime potroaa potpisao poslovoa prodavnice tuenog. Nisu osnovani albeni razlozi tuenog da poslovoa prodavnice tuenog nije ovlateno lice za potpisivanje takve vrste ugovora. Potpisnik ugovora je lice u radnom odnosu kod tuenog, koje obavlja poslove i radne zadatke poslovoenja prodavnice tuenog, pa je ovlaten da zakljuuje ugovore ne samo koji spadaju u redovno poslovanje tuenog nego i ugovore koji su nuni radi obezbjeenja nesmetanog obavljanja registrirane djelatnosti tuenog. Potpisnik ugovora je lice koje je radilo na poslovima ije je obavljanje vezano za zakljuivanje i ispunjenje odreenih ugovora, pa je samim time ovlateno i za zakljuenje i ispunjenje spornog ugovora i za takva lica nije potrebna posebna punomo zastupnika, a niti se to ovlatenje upisuje u sudski registar. (Vs FBiH, P. 74/98, od 21. 4. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 - 18) 5. ef poslovnice se moe smatrati punomonikom po zaposlenju ovlatenim da sklapa bez posebne punomoi ugovore iz djelokruga rada poslovnice kojom rukovodi. (Vs S, broj Prev. 503/98. Bilten 1/2000) 6. Punomoniku po zaposlenju ovlaenja za zakljuivanje odreenih ugovora proizilaze iz radnog odnosa i radnih dunosti radnog mjesta na kome je rasporeen. (Vs RCG, Rev. br. 126/94, od 20. 1. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 7. Punovaan je ugovor o prodaji koji u ime prodavca zakljui rukovodilac poslovnice preko koje se isporuuje prodata roba kupcu. (Vs BiH, P. 647/89, od 30. 8. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 35) 8. Radnik koji rukovodi stovaritem trgovinske organizacije za promet voem i povrem ovlaten je, kao punomonik po zaposlenju, da zakljui ugovor o istovaru voa i povra. (Vs BiH, P. 739/88, od 16. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 58) 9. Direktor komercijalnog sektora moe se smatrati punomonikom po zaposlenju (lan 98. stav 1. ZOO), kod sklapanja ugovora iz djelokruga rada sektora kojim rukovodi. (Stav privrednog sudstva bive SFRJ, zauzet na XXIV koordinacionom sastanku, Dubrovnik 24. - 26. 5. 1990. Bilten Vs BiH 2/90 127) 10. Cijena prevoza oznaena u prevoznim listovima obavezuje stranke iz ugovora o prevozu robe u drumskom saobraaju samo ako je upisana od strane radnika prevoznika ovlatenog za zakljuivanje ugovora o prevozu, a ne i samog vozaa. (Vs BiH, P. 282/86, od 6. 11. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 2) 11. Nastala je obaveza banke po ugovoru o deviznoj tednji, kada je njen radnik - kontrolor slube devizne tednje, van prostorija banke, primio od tedie iznos strane valute uz obavezu da ulog upie u njegovu tednu knjiicu koja se uvala u banci i potom u toj knjiici upisao ulog i upis ovjerio baninim peatom, pa nije od znaaja to je primljeni iznos za sebe prisvojio i ulog nije evidentirao na kartonu tedie. (Vs BiH, Rev. 329/84, od 19. 8. 1984. Bilten Vs BiH 3/84 39) 12. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 162/90, od 9. 5. 1990, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 91. ZOO. 13. Radnik koji rukovodi stovaritem trgovinske organizacije za promet voem i povrem ovlaten je, kao punomonik po zaposlenju, da zakjui ugovor o istovaru voa i povra. Poslovi radnika tuenog koji je potpisao i ovjerio narudbenice i potvrde o izvrenom poslu u stovaritu S. vezani su za zakljuenje i ispunjenje ugovora radi utovara i istovara voa, povra i ostale robe, pa je samim tim ovlaen i na zakljuenje i ispunjenje tih ugovora kakav je i ugovor zakljuen izmeu stranaka. alba istie da je njegov radnik u stovaritu kao punomonik po zaposlenju, imao samoovlaenje za prodaju robe. Punomonik po zaposlenju, na osnovu lana 98. stav 1. ZOO, ovlaen je, meutim, ne smao na ispunjenje, nego i zakljuenje ugovora. Rad radnika tuenog vezan je za zakljuenje i ispunjenje ugovor ao djelu o utovaru i istovaru voa i povra, te je suprotno tvrdnji albe, taj radnik imao ovlaenje na zakljuenje i isipunjenje tih ugovora. (Vrhovni sud BiH, broj P. 739/88 od 16. novembra 1989. godine) 14. P. Da li se komercijalni direktor (direktor komercijalnog sektora) moe smatrati punomonikom po zaposlenju, ovlatenim da sklapa, bez posebne punomoi, ugovore iz djelokruga rada komercijalnog sektora? O. Direktor komercijalnog sektora moe se smatrati punomonikom po zaposlenju (lan 98. stav 1. ZOO), kod sklapanja ugovora iz djelokruga rada sektora kojim rukovodi.

Odsjek 3. TUMAENJE UGOVORA Primjena odredaba i tumaenje spornih odredaba lan 99. (1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

88

(2) Pri tumaenju spornih odredbi ne treba se drati doslovnog znaenja upotrebljenih izraza, ve treba istraivati zajedniku namjeru ugovaraa i odredbu tako razumjeti kako to odgovara naelima obligacionog prava utvrenim ovim ugovorom.
___________________

1. Kod tumaenja ugovora sud se ne ograniava samo na objanjavanju rijei i izraza u ugovoru, nego se ispituje i zajednika namjera stranaka i ugovor mora razumjeti tako kako odgovara potenju i savjesnosti u pravnom saobraaju. Po ocjeni ovog revizijskog suda o pravoj volji ugovornih strana nije se moglo suditi dok se prethodno pomou dostupnih dokaza ne utvrde okolnosti koje su pratile zakljuenje predmetnih ugovora i koje su mogle posluiti kao osnova pravilnog suenja o pravoj namjeri stranaka i da bi se ugovor mogao razrijeiti onako kako to odgovara potenju u pravnom saobraaju. Protivno ovom pravilu niestepeni sudovi su se ograniili samo na verbalnu sadrinu ugovora i na samo neke izjave svjedoka. (Vs RS, Rev. 81/94, od 12. 9. 1994. i Rev. 53/95 od 15. 3. 1996. - Bilten 1/1999 54) 2. Postoji ugovor o prodaji, iako su ga stranke nazvale predugovorom, ako se prodavac obavezao da e nakon fizikog izdvajanja zemljine parcele, koju je prodao i predao u posjed kupcu, zakljuiti s njim ugovor o prenosu prava vlasnitva u zemljinim knjigama (tabularna isprava). (Vs BiH, Rev. 610/88, od 8. 6. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 6) 3. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 598/88, od 10. 7. 1989, citiranu u sudskoj praksi uz lan 100. ZOO. 4. Ugovorna klauzula prema kojoj povjerilac pristaje da za dio cijene izvrene usluge primi avalirane mjenice sa rokom dospijea od 60 dana od nastanka duniko-povjerilakog odnosa, te da na tako plaeni dio cijene nema pravo na zatezne kamate, predstavlja sporazum ugovornih stranaka o produenju roka plaanja dijela cijene do dospijea mjenica, a nema karakter odricanja od prava na zatezne kamate koje teku od docnje dunika. (Vs BiH, P. 361/86, od 18. 2. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 19) 5. Sporazum ugovaraa da se odloi ovjera potpisa ugovora o prenosu nekretnina zbog izgleda da prodavac bude osloboen obaveze plaanja poreza na promet nema znaaj odlonog uslova, pa kupac moe po isteku razumnog roka, traiti da mu prodavac izda tabularnu ispravu za uknjibu prava vlasnitva ako ugovor zadovoljava alternativnu formu (dva svjedoka) ili ako je ispunjen obostrano u pretenom dijelu. (Vs BiH, Rev. 739/87, od 27. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 27) 6. Drutveno pravno lice koje se ugovorom sa SIZ za prostorno ureenje grada zakljuenim nakon dodjele podrutvljenog graevinskog zemljita radi izgradnje poslovnog objekta, obavezalo da e snositi trokove pripremanja dodijeljenog zemljita za gradnju, duno je da SIZ-u naknadi cjelokupne trokove postupka odreivanja pravine naknade za eksproprisanu stambenu zgradu na ovom zemljitu, ali nije duno da plati naknadu za obavljenje pravnih radnji preko ugovorenog iznosa. (Vs BiH, P. 331/85, od 26. 12. 1985. Bilten VS BIH 1/86 - 18) 7. Ne postoji ni kao prividan ugovor o diobi, samo zato to su ga ugovorne stranke tako nazvale, ako iz sadraja tog ugovora proizilazi da je zakljuen ugovor o poklonu. (Vs BiH, Rev. 648/90, od 20. 12. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 38) 8. Poto je prodavalac po samom zakonu obveznik plaanja poreza na promet nepokretnosti, ugovornu obavezu kupca da e on platiti porez na promet treba shvatiti tako da e nadoknaditi prodavcu iznos koji ovaj plati u ispunjenju poreske obaveze. Zato pravo prodavca da zahtijeva ovu naknadu nastaje i dospijeva tek kada on plati porez. Odbijanjem tubenog zahtjeva da se raskine kupoprodajni ugovor zakljuen 1972. godine u dijelu kojim je tuitelj prodao tuenom prizemlje svoje stambene zgrade, iz razloga to tueni nije platio porez na promet na to se obavezao takom 8. ugovora, niestepeni sudovi nisu pogreno primijenili materijalno pravo. naime, poreski obveznik poreza na promet nepokretnosti i prava u smislu odredbe l. 6. Osnovnog zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava (Sl. list SFRJ, br. 12/65) koji se primjenjivao kao republiki zakon 1972. godine, je prodavalac, kako propisuju i svi kasniji zakni iz ove oblasti, pa je smisao ugovorene obaveze tuenog da e platiti porez (obzirom da tueni nije zakonski obveznik plaanja poreza) u tome da e tuiocu naknaditi iznos kojeg ovaj plati na ime poreza. Kako je nesporno da tuilac do sada nije ispunio svoju obavezu plaanja poreza na promet nastalu povodom zakljuenja ovog ugovora, to ni obaveza tuenog prema njemu nije dospjela. (Vs BiH, Rev. 180/85, od 16. 5. 1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 12) 9. Kupac koji je uz saglasnost biveg vlasnika uao u posjed neizgraenog graevisnkog zemljita do deposediranja, koje se izvjesno oekivalo radi proirenja ulice, ima poloaj prekariste i obavezu vraanja zemljita prodavcu ako zbog kasnije promjene regulacionog plana to zemljite nije vie namijenjeno za proirenje ulice. (Vs BiH, Rev. 574/85, od 27. 2. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 33) 10. Pri tumaenju spornih odredaba ugovora o kolektivnom osiguranju radnika od posledica nesretnog sluaja pretpostavlja se da je ugovoreno lino osiguranje kad je premija za osiguranje plaena iz sredstava za line dohotke ili iz sredstava za zajedniku potronju. Ako je premija za osiguranje plaena iz drugih sredstava (npr. onih iz lana 48. stav 1. alineja 10. i stava 3. istog lana Zakona o utvrivanju i rasporeivanju ukupnog prihoda i dohotka (Slubeni list SFRJ, br. 63/80), pretpostavlja se da je zakljuen ugovor o osiguranju od odgovornosti. (Zakljuak, broj I na savjetovanju graanskih i graanskoprivrednih odjeljenja Saveznog suda, republikih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, odranom 14. i 15. septembra 1983. godine u Saveznom sudu u Beogradu),

89 11. Ugovor treba tumaiti tako da ima smisla, da odgovara savjesnosti i potenju stranaka ugovornica i namjeri koju su stranke zakljuenjem ugovora eljele da postignu. (Rjeenje Vrhovnog suda RCG, Rev. br. 457/95. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 12. Jasne ugovorne odredbe primjenjuju se i izvravaju onako kako glase (teorija izjave), a samo sporne odredbe valja tumaiti i izvravati u skladu s pravom voljom ugovornih strana (teorija volje) odgovarajue naelima obveznog prava. (Ps H, P. 2417/89, od 14. 11. 1989. Psp 44 188) 13. Pri tumaenju spornih odredaba konkretnog ugovora ne treba se drati doslovnog znaenja upotrijebljenih izraza u njemu, ve treba istraivati zajedniku namjeru ugovaraa. U taki 1. stav 2. ugovora o poklonu, stoji da darovateljica ovaj poklon ini radi toga to se je moja kerka o meni brinula i izdravala me. Ovi navodi bi se mogli shvatiti kao motiv kojeg se darovateljica odluila da, dajui u ugovoru naznaene nekretnine, nagradi kerku za ono to je uinila u prolosti. Meutim, na ovo se u tekstu ugovora domah nadovezuje ...a to e i ubudue initi, to bi se eventualno moglo protumaiti kao zahtjev, odnosno kao sastojak ugovora kojim se obdarena, zbog toga to je dobila u ugovoru navedene nekretnine, obavezujui da e i ubudue brinuti o svojoj majci i davati joj izdravanje. Poto niestepeni sudovi, izjanjavajui se o pravnoj prirodi ugovora, nisu uzeli u obzir pomenute navode, njihov zakljuak da se u konretnom sluaju radi o teretnom i dvostrano obavezujuem ugovoru, je preuranjen, usljed ega je preuranjeno i zakljuivanje da injenica to se tuena od januara 1985. godine nije brinula o svojoj majci i to je nije izdravala, nije od znaaja za odluivanje o zahtjevu tuilaca za raskid ugovora. (Vs BiH, Rev. 207/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 1/89 - 20) 14. Ugovorna klauzula da e stranke odreene injenice smatrati istinitim jedino aku su utvrene nalazom specijalizovane radne organizacije vai samo kada te injenice nisu evidentirane u ispravama koje su i sainile same ugovorne stranke. Stranke su ugovorom zakljuenim 29.4.1981. godine (lan 7. Ta. B i d), ugovorile cijenu brodskog prevoza cel.vlakna i rayon filament-a za Bombaj na USA dolara 148, plativo u dinarima, po toni, uz uslov da zapremina ne prelazi 2,6 ccm za 1 tonu. Ako prelazi, to prevoznik mora utvrditi slubenim mjerenjem u luci ukrcaja po ovlatenoj radnoj organizaciji, prevoznik ima pravo na veu cijenu prevoza. U ovoj parnici tuilac-prevoznik trai razliku u cijeni, tvrdei da je prevezeni teret imao veu zapreminu od 2,6 ccm po toni, to je vidljivo iz brodskih prevoznih isprava (naloga ukrcaja, potvrde ukrcaja i teretnice) sainjenih na osnovu podataka dobijenih od samog naruioca prevoza- tuenog, odnosno njegovog peditera i neosporenih po tuenom. Prvostepeni sud odbija tubeni zahtjev sa obrazloenjem da vea zapremina nije utvrena slubenim mjerenjima po ovlatenoj organizaciji u luci ukrcaja ( RO Jugoinspekt Rijeka) te zbog ovako zauzetog stava, ne utvruje da li su tani navodi tuioca da su podaci o veoj zapremini vidljivi iz isprava koje su sainili tueni,odnosno njegov pediter. Odredba lana 7. Ta. D) ugovora od 29.4.1981. godine, razmatrana u okviru naela saradnje u obligacionim odnosima i savjesnosti i potenja ( lan 7. i 12. Zakona o obligacionim odnosima) mora biti shvaena tako da je tuilac-prevoznik duan da veu zapreminu prevezene robe od predviene ugovorom, dokazuje certifikatom ovlatene specijalizovane radne organizacije samo ako meu ugovornim strankama nije nesporno da je roba vee zapremine ( dakle, ako to ne proizlazi iz isprava koje je sainio ili njegov pediter). Stoga je trebalo, eventualno i uz pomo vjetaka, utvrdili da li iz samih isprava koje je sanio tueni (ili njegov pediter) proizlazi da je tueni predoana pevoz robu vee zapremnine od 2,6 ccm, po toni. (Vs BiH, Rev. 481/85, od 27. 12. 1985. Bilten VS BIH 1/86 - 17)

Nejasne odredbe u posebnim sluajevima lan 100. U sluaju kada je ugovor zakljuen prema unaprijed odtampanom sadraju, ili kada je ugovor bio na drugi nain pripremljen i predloen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumae se u korist druge strane.
___________________________

1. Kod utvrivanja da li je radna maina oteena u poaru "samohodni stroj" po pravilima osiguranja i kao takva iskljuena iz osiguranja od rizika poara, treba cijeniti sve njene tehnike karakteristike i posebno kako je razvrstana po jugoslovenskim standardima. Iz polise osiguranja potpisane od stranaka 23. maja 1983. godine proizilazi da je tuilac osigurao kod tuenog svoja osnovna sredstva od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti, te da su Uslovi za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti sastavni dio ugovora (lan 902. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima). Prvostepeni sud utvruje da je radna maina - finier za polaganje asfalta navedena u izreci meupresude bila osigurana od rizika poara na dan 29. septembra 1983. godine. U pomenutim Uslovima je (lan 1. stav 4. taka 4.) navedeno da ne mogu biti predmet osiguranja kopnena motorna vozila, prikolice i samohodni strojevi, sem u nekim izuzetnim okolnostima, pa finier, ako predstavlja samohodni stroj, nije obuhvaen osiguranjem. U polisi osiguranja nije predvieno odstupanje od odredaba lana 1. stav 4. taka 4. Uslova za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti, koje bi, inae, bilo mogue u smislu lana 902. stav 5.

90 Zakona o obligacionim odnosima. Pomenutim Uslovima (lan 1. stav 3. taka 16) predviena je mogunost ove vrste osiguranja samo za samohodne strojeve poljoprivrednih gazdinstava, no i to pod uslovom da je to posebno ugovoreno i u polisi oznaeno, kako proizilazi iz uvodne reenice pomenutog stava. Prvostepeni sud nalazi da se ne moe pouzdano zakljuiti da je finier samohodni stroj, pa da bi zbog toga bio iskljuen iz osiguranja. Pri tom istie da u uslovima osiguranja tuenog nije blie odreen pojam samohodnog stroja, te se tumaenje nejasne odredbe ne moe vriti na tetu osiguranika. Poziva se i na nalaz i miljenje vjetaka o funkciji i tehnikoj klasifikaciji finiera, iz koje proizilazi da se radi o radnoj maini koja obavlja proizvodni rad (polaganje asfalta), a da joj je transport samo pomona operacija u tehnolokom redu izvrenja posla. Prvostepeni sud opravdano smatra da nejasne odredbe ustava osiguranja treba tumaiti u korist osiguranika (lan 100. ZOO), ali se u konkretnom sluaju odredbe lana 1. stav 4. taka 4. Uslova za osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti, ne mogu, samo zbog okolnosti da nije blie definisan pojam samohodnog stroja, tumaiti tako da se ne mogu primijeniti ni u sluaju kada se pouzdano utvrdi da je neka stvar iz osiguranog skupa stvari, samohodni stroj po pravilima mainske struke. Samohodni stroj u smislu uslova osiguranja, treba razlikovati od kopnenog motornog vozila, te nije bitno to finier ne spada u motorna vozila, koja bi bila podlona registraciji radi saobraaja na javnom putu. Treba imati u vidu i da se poev od 1984. godine propisuje poseban jugoslovenski standard za vozila unutranjeg transporta (PraviInik o jugoslovenskom standardu za vozila unutranjeg transporta -"Slubeni list SFRJ", broj 47/84), te da se po tom pravilniku klasifikacija i nomenklatura vozila unutranjeg transporta i samohodnih vozila oznaava sa JUS Z. S. 3.201 (primjenjuje se od 7. septembra 1984. godine). Bilo je neophodno, radi razjanjenja da li je finier samohodni stroj, zatraiti od Saveznog zavoda za standardizaciju iz Beograda, podatke o tome da li se na sporni flnier (ije detaljne tehnike karakteristike treba dati) odnosi neki od jugoslovenskih standarda i propisi o jugoslovenskim standardima primjenjivali su se i na uvezene proizvode, u smislu lana 6. tada vaeeg Zakona o standardizaciji - "Slubeni list SFRJ"-, br. 38/77 i 11/80). Blii opis jugoslovenskih standarda dat je u posebnoj ediciji Saveznog zavoda za standardizaciju, te treba podatke o klasifikaciji finiera traiti u toj ediciji. (Vs BiH, P. 598/88, od 10. 7. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 60) 2. Nejasne odredbe tipskog ugovora o prodaji stana za trite koji je unaprijed pripremila i predloila na prihvaanje pravna osoba koja se bavi prodajom stanova za trite valja tumaiti u korist kupca stana. (Vs H, Rev. 1201/86, od 12. 11. 1986. Psp 33 79)

Dopunsko pravilo lan 101. Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumaiti u smislu koji je manje teak za dunika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravian odnos uzajamnih davanja.
___________________________

* Vidi: naelo ekvivalentnosti davanja, l. 15. ZOO. 1. Kod ugovora o ininjeringu se radi o mjeovitom ugovoru u kome su prisutni elementi raznih imenovanih ugovora )o djelu, o graenju i sl.) i oni ine sadrinu novog ugovora, pa se prilikom njegovog tumaenja kombinovano - dopunski primjenjuju pravna pravila materijalnog prava svakog ponaosob. (Iz presude Saveznog suda SFRJ, Gsz 17/75 od 10. juna 1975. godine)

Vansudsko tumaenje ugovora lan 102. (1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da e, u sluaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domaaja ugovornih odredbi, neko trei tumaiti ugovor. (2) U tom sluaju, ako ugovorom nije drukije predvieno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadlenim organom dok prethodno ne pribave tumaenje ugovora, osim ako tree lice odbije dati tumaenje ugovora. Odsjek 4. NEVANOST UGOVORA I. NITAVI UGOVORI

91

Nitavost lan 103. (1) Ugovor koji je protivan ustavom utvrenim naelima drutvenog ureenja, prinudnim propisima i moralu drutva je nitav ako cilj povrijeenog pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u odreenom sluaju ne propisuje to drugo. (2) Ako je zakljuenje odreenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor e ostati na snazi ako u zakonu nije to drugo predvieno za odreeni sluaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit e odgovarajue posljedice.
______________________________

Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 14. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 103. ZOO u FBiH. Napomena (RS): Vidjeti: lan 58. ZIDZOO. ________________________ 1. Javna i komunalna preduzea ne mogu zahtijevati naplatu u stranoj valuti (dem) cijena usluga uinjenih do 2. 7. 1994. godine. (Vs FBiH, P. 160/98, od 30. 7. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 19. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz lan 105. ZOO) 2. Ugovor o kupovini deviznih sredstava zakljuen u toku 1992. godine izmeu dva preduzea bio je zabranjen i kupac moe zahtijevati samo vraanje isplaenog dinarskog iznosa konvertovanog u konvertibilne marke. (Vs FBiH, P. 318/99, od 25. 7. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 30. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke dato je u sudskoj praksi uz lan 104. ZOO) 3. Ugovori o prodaji stanova koje su pravne osobe izgradile radi prodaje na tritu punovani su i ako potpisi ugovornih stranaka nisu ovjereni pred nadlenim sudom. Prvostepena presuda zasniva se na injeninom utvrenju da potpisi ugovaraa nisu ovjereni pred nadlenim sudom, to je obaveza ugovaraa propisana u lanu 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti ("Slubeni list RBiH", broj 18/84). Po shvatanju prvostepenog suda ugovor zakljuen 25. 11. 1994. godine ne proizvodi pravno dejstvo, pa je na osnovu ovih injenica, primjenom navedenog zakona, utvrena nitavost ugovora pozivom na lan 103. Zakona o obligacionim odnosima, a po lanu 104. stav 1. ZOO odlueno da svaka stranka vrati ono to je temeljem ugovora primila. Ne moe se prihvatiti stav prvostepenog suda o nitavosti ugovora bez prethodnog utvrenja i drugih odlunih injenica, a posebno da li se radi o prodaji stana, koji u okviru svog redovnog poslovanja pravna osoba stavlja u promet. Zakon o prometu nepokretnosti, na koji se poziva prvostepeni sud, u lanu 26. (ove odredbe nisu izmijenjene) posebno tretira stanove koje drutveno pravne osobe stavljaju u promet u okviru svog redovnog poslovanja. Naime, u savremenom ekonomskom i pravnom prometu i stanovi koje preduzea izgrauju radi prodaje na tritu smatraju se robom. Meutim, iz podataka u spisu, i dokaza izvedenih u postupku, ne moe se sa sigurnou izvesti zakljuak da li se u konkretnom sluaju radi o prometu robe u izloenom smislu. Ako se tueni bavi izgradnjom stanova za trite, na to bi upuivali navodi albe o tome da je prodao stan Opinskom drutvenom fondu za ureenje i koritenje graevinskog zemljita T. 12. 10. 1994. godine, a ove injenice nisu ispitivane, u konkretnom sluaju radilo bi se o prometu robe. Kako prvostepeni sud navedene injenice nije ispitivao i utvrdio, zbog pogrenog pravnog stava injenino stanje na kome se temelji prvostepena presuda, je nepotpuno utvreno. (Vs FBiH, P. 154/0O, od 28. 2. 2001. - Bilten Vs FBiH 1/01 - 37) 4. Nitav je ugovor o isplati u DEM revalorizovanog iznosa kamata dospjelih u toku 1992. g. zbog docnje u isplati cijene izraene u BiH dinarima, iako je zakljuen 26. 7. 1993. (Vs FBiH, P. 115/99, od 5. 8. 1999. Bilten Vs FBiH 2/99 42. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke dato je u sudskoj praksi zu lan 107. ZOO) 5. Cjelovit pregled sudske prakse uz l. 103. ZOO dat ja na kraju ovog zakona, kao Prilog broj I.

Posljedice nitavosti lan 104. (1) U sluaju nitavosti ugovora svaka ugovorna strana duna je da vrati drugoj sve ono to je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije mogue, ili ako se priroda onoga to je ispunjeno protivi vraanju, ima se dati odgovarajua naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donoenja sudske odluke, ukoliko zakon to drugo ne odreuje. (2) Ali, ako je ugovor nitav zbog toga to je po svojoj sadrini ili cilju protivan Ustavu (Republike) Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu drutva, sud moe odbiti, u cjelini ili djelimino, zahtjev nesavjesne strane za vraanje onoga to je drugoj strani dala, a moe i odluiti da

92

druga strana ono to je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda optini na ijoj teritoriji ona ima sjedite, odnosno prebivalite, ili boravite. (3) Prilikom odluivanja sud e voditi rauna o savjesnosti jedne, odnosno obiju strana, o znaaju drutvenih interesa koji se ugroavaju, kao i o moralnim shvatanjima drutva.
_________________________

Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 15. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 12/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 104. ZOO. Napomena (RS): Na osnovu lana 17. ZIDZOO, u lanu 104. stav 3. rijei: drutvenih interesa koji se ugroavaju zamjenjene su rijeima: ugroenog dobra ili interesa, a rije: drutva brie se. Vidjeti: lan 58. ZIDZOO.
________________________

1. Ugovor o kupovini deviznih sredstava zakljuen u toku 1992. godine izmeu dva preduzea bio je zabranjen i kupac moe zahtijevati samo vraanje isplaenog dinarskog iznosa konvertovanog u konvertibilne marke. Ovaj sud nalazi da je ugovor od 5.3. 1992. godine zakljuen izmeu tuitelja i preduzea C. bio zabranjen u vrijeme zakljuenja, te da je stoga nitav u smislu lana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (protivan prinudnim propisima). Pomenutim ugovorom, praenim i izjavom preduzea C. od 5. 3. 1992. godine upuenom tuitelju, preduzee C. ne prenosi, kako pravilno primjeuje i prvostepeni sud, potraivanje koje je na njega prenio tueni, tako to bi tuitelja ovlastio da od konkretno imenovanog ino - dunika to potraivanje naplati kada dospije, ve se obavezuje da e iznos od .......DEM, koji e preduzee C. naplatiti, uplatiti na raun tuitelja u odreenoj singapurskoj banci, kada od tuitelja primi odreeni dinarski iznos. Ovakav ugovor po svom sadraju predstavlja ugovor o kupovini deviza, i kako je zakljuen van deviznog trita (koje i nije funkcionisalo) izriito je bio zabranjen odredbama lana 15. Zakona o deviznom poslovanju (Slubeni list SFRJ, broj 66/85), izmijenjenim Zakonom o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (Slubeni list SFRJ, broj 82/90). Ova zabrana nije izgubila znaaj ni za novu dravu Bosnu i Hercegovinu, jer je bila identino propisana odredbama lana 10. Zakona o deviznom poslovanju (Slubeni list RBiH, broj 2/92 i 13/94), koji je stupio na snagu 11. 4. 1992. godine. Po odredbama lana 52-a. citiranog zakona SFRJ (identian propis sadri i lan 57. pomenutog zakona RBiH), prduzea su mogla na domaem i stranim finansijskim titima vriti kupovinu i prodaju potraivanja po osnovu svih vrsta poslova sa inostranstvom, ali je ovaj propis podrazumijevao da cesionar domae lice, preuzme rizik naplate potraivanja od ino - dunika, a i da preuzme sve obaveze cedenta o unoenju naplaenih deviznih sredstava u zemlju i njihovu prodaju ovlatenoj banci za domau valutu (na ovaj nain su se legalno i sticala tzv. devizna prava uvoznika). Sam alitelj navodi da se u ovom sluaju radi o tzv. ticungu, koji je bio iroko rairen, no ovakav promet deviznim sredstvima je bio propisima zabranjen, te ne moe uivati sudsku zatitu. Tuitelju bi, pozivom na odredbe lana 104. stav 1. ZOO, pod uvjetom da je dokazao uplatu dinarskog iznosa, pripadalo pravo na restituciju ovog iznosa (konvertovanog u KM), no takav zahtjev tuitelj nije istakao, a istaknuti zahtjev na isplatu u DEM ni djelimino se ne zasniva na injeninoj i pravnoj osnovi koja bi upuivala na primjenu ovog propisa. (Vs FBiH, P.
318/99, od 25. 7. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 30)

2. Do 6. 4. 1994.godine bilo je propisano da su nitavni ugovori zakljueni u stranoj valuti izmeu domaih lica. Posljedica nitavnosti ugovora je restitucija pa strana koja je u ispunjenu takvog ugovora dala ili primila stranu valutu ima pravo da zahtijeva vraanje strane valute ili isplatu dinarske protuvrijednosti po kursu na dan isplate. Niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je nitavan ugovor od 18.1.1990.godine o pozajmici ...... DM, na kojem tuitelj zasniva tubeni zahtjev. Naime, odredbom lana 16. tada vaeeg Zakona o deviznom poslovanju ("Sl.list SFRJ", br. 66/85, 71/86, 3/88, 59/88 i 82/90), izmeu ostalog zabranjeno je plaanje u stranoj valuti izmeu domaih lica na teritoriji SFRJ, a u stavu 2. pomenutog lana izriito je propisano da je pravni posao zakljuen protivno ovoj zabrani nitavan. Ovi dijelovi lana 16. pomenutog zakona ostali su nepromijenjeni sve do disolucije SFRJ, a prvi Zakon o deviznom poslovanju RBiH ("Sl.list RBiH", broj 2/92) sadri identian propis (sadanji Zakon o deviznom poslovanju - "Slubeni list RBiH", broj 10/94, koji je stupio na snagu 6.5.1994.godine ne sadri takav propis). Meutim, niestepeni sudovi su, pravilno ocjenjujui da je u skladu sa odredbom lana 104. ZOO posljedica nitavnog ugovora restitucija, pogreno primijenili pomenutu odredbu kada su tuenu obavezali da tuitelju isplati dinarsku protuvrijednost ....... DM po kursu na dan presuenja. Naime, u sluaju restitucije svaka strana vraa drugoj to je primila na osnovu nitavnog ugovora odnosno na to se obavezala nitavnim ugovorom, pa polazei od okolnosti da se tuena obavezala da vrati tuitelju 600 DM (koje je stekla bez pravnog osnova) duna je da tuitelju vrati ........ DM ili da mu isplati dinarsku protuvrijednost po kursu na dan isplate kako je to tuitelj u tubi zahtijevao. (Vs FBiH, Rev. 10/97, od 25.5.1997. - Bilten Vs FBiH 1/97 - 22) 3. Nitav je ugovor o kupovini i prodaji deviza, odnosno deviznih potraivanja, za raun domaih pravnih subjekata koji na domaem finansijskom tritu zakljui banka koja nije ovlatena za devizno poslovanje. Prvostepeni sud nije utvrdio da li je pravno valjan ugovor od 19. 03. 1992. godine, na kome zasniva svoju odluku. Iz sadraja ugovora proizilazi da e komercijalna banka tuenog, za raun tuioca, a koristei dinarska sredstva sa iro rauna koji je tuilac otvorio kod banke i druga dinarska sredstva koja bi po pozivu banke, uplatio na iro raun,

93 obezbjeivati devizna prava od svojih komitenata i tako obezbjeena devizna sredstva usmjeravati, po pismenim instrukcijama tuioca, bilo plaanjem tuiocu ili davanjem naloga prodavcu da ih isplati tuiocu. U ponovnom postupku pvostepeni sud e imati u vidu prinudne propise o deviznom poslovanju domaih pravnih lica koji su bili na snazi u vrijeme zakljuenja ugovora i u periodu kada je ugovor trebao biti ispunjen, te u svjetlu tih propisa cijeniti obaveze ugovornih stranaka. Po odredbama lana 10. Zakona o deviznom poslovanju ("Slubeni list SFRJ", broj 66/85 sa izmjenama i dopunama objavljenim u "Slubenom listu SFRJ", broj 96/91), koji je bio na snazi u vrijeme zakljuenja ugovora, a i po odredbama lana 4. Uredbe sa zakonskom snagom (kasnije Zakona) o deviznom poslovanju ("Slubeni list RBiH", broj 2/92), koja je stupila na snagu 10. 04.1992. godine, kupovina i prodaja deviza u zemlji vri se na deviznom tritu, dok je, u smislu lana 15. Zakona (lan 10. Uredbe) zabranjena kupovina i prodaja deviza izmeu domaih lica u zemlji van deviznog trita. Po odredbama lana 52-a Zakona (lan 57. Uredbe) preduzea, druga pravna lica i ovlatene banke mogu na domaim i stranim finansijskim tritima kupovati i prodavati potraivanja po osnovu svih vrsta poslova sa inostranstvom, ali po kriterijima i uslovima koje propie Vlada i uz voenje evidencije na nain koji propie Narodna banka. Prvostepeni sud mora utvrditi da li je banka tuenog bila ovlatena banka za devizno poslovanje (pojam ovlatene banke je: dat u lanu 18. Zakona, odnosno lanu 13. Uredbe), te ako utvrdi da nije, mora ocjeniti da li je ugovor od 19. 03. 1992. godine eventualno nitav, u smislu lana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, u kom sluaju bi tuilac imao pravo na restituciju datog (dinarska sredstva), u smislu lana 104. ZOO, uz zatezne kamate po lanu 214. ZOO, a na eventualnu naknadu tete samo pod uslovima iz lana 108. ZOO. (Vs FBiH, P. 79/97, od 30. 05. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 31) 4. Zahtjev stranke koja je svjesno zakljuila nedoputen pravni posao da joj se vrati ono to je po osnovu nedoputenog ugovora isplatila ne mora se odbiti, ve se moe narediti povraaj ispunjenog ako sud nae da se time ostvaruje cilj sankcije. Opravdanost, odnosno neopravdanost zahtjeva za restituciju cijeni se prema okolnostima svakog konkretnog sluaja. Prema odredbi lana 104. stav 1. ZOO, kad je ugovor nitav, svaka ugovorna strana duna je vratiti sve ono to je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije mogue, ili ako se priroda onoga to je ispunjeno protivi vraanju, ima dati odgovarajua naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donoenja sudske odluke, ako zakon ta drugo ne odreuje. Odstupanje od ovog opteg pravila propisano je u odredbi l. 104. stav 2. ZOO koja ovlauje sud da moe, kad je ugovor nitav, zbog toga to je po svom sadraju ili cilju protivan ustavom utvrenim naelima drutvenog ureenja, prinudnim propisima ili moraju drutva, odbiti u cijelosti ili djelimino zahtjev nesavjesne strane za vraanje onoga to je druga strana primila, a moe i odluiti da druga strana ono to je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda optini na ijoj teritoriji ona ima sjedite, odnosno prebivalite ili boravite. U odluivanju sud vodi rauna o savjesnosti jedne, odnosno obiju strana, zatiti drutvenih interesa i moralna shvatanja drutva (st. 3. lana 104. ZOO). Drugim rijeima zahtjev stranke koja je svjesno zakljuila nedoputen pravni posao da joj se vrati ono to je po osnovu nedoputenog ugovora isplatila ne mora se odbiti, ve se moe narediti povraaj ispunjenog ako sud nae da se time ostvaruje cilj sankcije. Opravdanost, odnosno neopravdanost zahtjeva za restituciju cijeni se prema okolnostima svakog pojedinog sluaja. injenica da su tuioci zakljuili sa tuenim T. R. ugovor o kupovini cigareta radi dalje preprodaje drugim kupcima i da su po ovom osnovu tuenom isplatiti novane iznose, ije vraanje trae tuioci, nisu dovoljan razlog za odbijanje tubenog zahtjeva u smislu lana 104. stav 2. ZOO. Ovakva odluka se ne moe donijeti ako su se i tueni bavili nedozvoljenom transakcijom ovakve vrste i na taj nain izvukli novac od tuioca i na njihov raun se obogatili. Odbiti zahtjev u ovakvom sluaju, znailo bi u stvari sankcionisanje jedne nemoralne siguacije koju je sud duan uvijek otkloniti. (Vs RS, Rev. 3/98, od 2. 4. 1998. - Bilten 1/1999 58) 5. Nasljednici su ovlateni da trae ponitenje ugovora koji je zakljuio ostavilac nesposoban za rasuivanje i taj zahtjev ne zastarijeva. Svaki od nasljednika moe traiti ponitenje ovog ugovora ali moe traiti restituciju samo u granicama svog nasljednog dijela (l. 104. stav 1., 109. i 110. ZOO). (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 25) 6. Prodavac je duan, nezavisno od uslova iz lana 80. Zakona o obligacionim odnosima, vratiti kupcu novani iznos primljen na ime kapare, ako je nepunovaan ugovor o kupoprodaji nekretnina zbog nedostatka forme (ugovor o kapari je akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavnog ugvora) sve to u skladu sa lanom 70. stav 1., 80., 103. stav 1. i 104. stav 1. ZOO. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 22) 7. Ako je rije o nitavom ugovoru, svaka zainteresirana strana moe zahtijevati da sud svojom odlukom utvrdi da je ugovor nitav, a u sluaju pobojnosti ugovorna strana u ijem je interesu pobojnost ustanovljena moe zahtijevati da se ugovor poniti. Tubeni zahtjev (a time i izreka presude kojom je prihvaen) nije odreen ako iz njega nije vidljivo koju pravnu zatitu (deklaratornu ili konstitutivnu) tuitelj zahtijeva. (Vts RH, III P. 2658/93, od 19. 4. 1994. - Praxis 2 29) 8. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P. 154/0O, od 28. 2. 2001, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 103. ZOO 9. Nitav je ugovor o zamjeni stanova u drutvenoj svojini zakljuen bez saglasnosti davalaca stana na korienje, koja nije nadomjetena odlukom nadlenog stambenog organa, pa svaka ugovorna stranka moe traiti uspostavljanje prijanjeg stanja (da se vrati u svoj stan). (Vs BiH, Rev. 177/87, od 10. 12. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 64) 10. Pravne posljedice koje nastaju za ugovarae povodom zakljuenja nitavog pravnog posla nisu istovjetne sa posljedicama u sluaju utvrenja nitavosti upisa statusne promjene u javnoj knjizi (sudskom registru privrednih

94 subjekata), niti se pravne posljedice nitavosti pravnog posla mogu proiriti na nitavost upisa pripajanja do momenta utvrivanja nitavosti. (Vs S, broj Prev. 95/98. 1/1999) 11. Ako su obje stranke bile nesavjesne u momentu ispunjenja nitavnog pravnog posla, u pravilu je doputena restitucija. Kada je u ispunjenju nitavog posla data strana valuta, strana koja ju je primila vraa je u primljenom iznosu uveanom za kamate obraunate tokom devizne tednje ovih sredstava. (Vs BiH, Rev. 664/86, od 20. 11. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 6) 12. U sluaju kada je ugovor o prodaji nitav, prodavalac je duan vratiti kupcu nominalni iznos isplaene kupovine cijene sa zateznim kamatama. (Vs BiH, Rev. 235/90, od 22. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 74) 13. Budui da usmeni ugovor o kupnji nekretnina nema pravno dejstvo, prodavac koji nije ispunio svoju obavezu duan je vratiti kupcu iznos koji je primio na ime kapare, a ne udvojenu kaparu. Prema odredbama lana 9. i 46. Stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), ugovori o prometu nepokretnosti koji su zakljueni nakon 4.1.1979.godine, kao dana stupanja na snagu tog zakona, nisu pravno valjani ako nisu sainjeni u pismenoj formi koja je propisana kao njihov konstitutivni elemenat, te se nedostatak pismene forme ne moe konvalidirati ni obostranim ispunjenjem svih obaveza koje iz takvog ugovora proizilaze. Konvalidirati se moe samo nedostatak ovjere potpisa. Kako je ugovor o prodaji nepokretnosti zakljuen u usmenom obliku dana 25.3.1984.godine, dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti, taj ugovor je bez pravnog djejstva (lan 70. Stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ), bez obzira na to da li su obostranom voljom tuioca I tuenog bile makar I u cjelosti ispunjene obaveze koje iz takvog ugovora proizlaze. Poto je zahtjev tuioca za restituciju onog to je dao u ispunjenju nitavog ugovora tuenom kao kontrahentu (vraanje prodate nepokretnosti ) u skladu sa pravilom lana 104. Zakona o obligacionim odnosima, niestepeni sudovi su pravilno sudili kada su usvojili tubeni zahtjev za ispunjenje takve inidbe. Niestepenim presudama nije na tetu tuenog pogreno primijenjeno materijalno pravo ni u dijelu odluke kojim je odbijen zahtjev iz protivtube za vraanje udvojene kapare u iznosu od 105.000 dinara, koliko je tueni isplatio tuiocu u ispunjenju ugovora. Prema citiranoj odredbi iz lana 104. Zakona o obligacionim odnosima, tuenom bi pripadalo pravo samo na to da od tuioca zahtijeva vraanje iznosa od 105.000 dinara, koji je ovome isplatio u ispunjenju nitavog ugovora. (Vs BiH, Rev. 275/87, od 11. 2. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 40) 14. Ugovara moe traiti da mu druga strana vrati samo onaj novani iznos koji joj je platio na osnovu nitavog ugovora. Tueni je obavezan da vrati tuiocu 30.000 dinara koliko mu je tuilac platio na osnovu pravnog posla koji ne proizvodi pravna dejstva zbog nedostatka propisane forme (lan 70. stav 1. i 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Neosnovan je zahtjev tuioca da se tueni obavee da mu vrati revalorizacioni iznos, jer kada je predmet obaveze odreena svota novca dunik duguje onaj broj novanih jedinica na koji obaveza glasi kad zakon ne nareuje to drugo (naelo monetarnog nominalizma iz lana 394. Zakona o obligacionim odnosima). Povjerilac bi u ovom sluaju imao pravo da trai zatezne kamate na iznos plaen po osnovu nitavog pravnog posla (lan 214. ZOO). (Vs BiH, Rev. 503/90, od 24. 10. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 36) 15. Ponitenje akta o dodjeli stana na koritenje povlai za sobom nitavost ugovora o koritenju stana i obavezu predaje stana davaocu na koritenje bez prava na odgovarajui stan ili nuni smjetaj. (Vs BiH, Rev. 185/87, od 17. 12. 1987. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 67) 16. Nasljednik moe traiti da mu se preda u posjed stvar koju je ostavilac prenio u posjed treeg lica na osnovu nitavog ugovora. (Vs BiH, Rev. 286/89, od 21. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 32) 17. Naknadna odredba ugovora o kreditu da e se anuiteti otplaivati zavisno od likvidnosti dunika ne proizvodi pravni uinak jer je takva inidba neodreena. (Vs BiH, P. 407/86, od 18. 2. 1987. Bilten Vs BiH 1/87 2 18. Kupac koji je na temelju nitavog ugovora isplatio cijenu u stranoj valuti moe traiti restituciju u istoj valuti ili isplatu dinarske protuvrijednosti po kursu na dan vraanja, a ukoliko mu je po njegovom zahtjevu dosuena dinarska protuvrijednost po kursu na dan suenja od tog asa do isplate ima pravo da trai zateznu kamatu po stopi iz lana 277. stav 1. ZOO. (Vs BiH, Rev. 388/88, od 20. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 89) 19. Nitav je ugovor o prodaji neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenoj svojini, ali ako je kupac na tom zemljitu izgradio zgradu uz odobrenje nadlenog organa, prodavac nema pravo da zahtijeva vraanje ni onog dijela zemljita koje ne pokriva zgrada, ako taj dio po aktu urbanistike regulative pripada zgradi (graevinska parcela). (Vs BiH, Rev. 47/89, od 21. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 34/89 49) 20. Obveza svake strane da plati zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovi nitavog pravnog posla i koji je duna vratiti ocjenjuje se prema odredbama o opsegu vraanja kod stjecanja bez osnove (l. 214. ZO0). (Vs H, Rev. 116/86, od 16. 6. 1988. - Psp 42 55) 21. Lice koje je u ispunjavanju nitavog ugovora o ustupanju stanarskog prava dalo novanu naknadu nosiocu stanarskog prava, moe zahtjevati vraanje datog ako je na zakljuenje ugovora bilo navedeno tekim stambenim i porodinim prilikama. U protivnom predmet prestacije treba oduzeti u korist optine.

95 Pravilo o oduzimanju predmeta prestacije primijenie se samo na one nitave ugovore koji su u oiglednoj suprotnosti sa odreenim pravnim i moralnim normama i ijim bi se izvrenjem u veoj mjeri naruili drutveni interesi, a stranke su pri tom postupale nesavjesno, i to posebno ako su postupale zlonamjerno, dok e se u svim ostalim sluajevima nitavih ugovora, kod kojih prema ocjeni suda nisu ispunjeni naprijed navedeni uvjeti, primijeniti pravilo o povraaju u preanje stanje, a samo izuzetno e sud odbiti zahtjev za vraanje predmeta prestacije. Niestepeni sudovi su, meutim, polazei od utvrenja da je ugovor od 5. septembra 1971.godine nitav, jer je njegov predmet u izriitoj suprotnosti sa prinudnim propisom sadranim u odredbi lana 10. stav 2. zakona o stambenim odnosima i da je tuilac nesavjestan, odbili njegov zahtjev za vraanje plaene sume. Naime, niestepeni sudovi nalaze da tuiocu ne pripada pravo na vraanje isplaenog iznosa, jer je bio nesavjestan pri zakljuenju ugovora, a uz to je imao koristi od tog ugovora jer je odreeno vrijeme stanovao u spornom stanu, te da bi u protivnom posljedice nitavosti snosio samo tueni, to bi bilo u suprotnosti sa pravilima imovisnkog prava sada izraenim u lanu 104. st. 2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima. Navedeno rezonovanje niestepenih sudova ne moe se meutim, prihvatiti pravilnim, jer su pri zakljuenju ugovora obje stranke bile nesavjesne, a ne samo tuilac, ali u imovini tuenog ostaje iznos naknade na koju nikako nije imao pravo. U takvoj situaciji moglo je doi do primjene ili pravilo o vraanju prestacije ili oduzimanje u korist drutveno politike zajednice, ukoliko se ocjenom konretnih okolnosti utvrdi da postoje zakonske pretpostavke za primjenu sankcije o oduzimanju predmeta prestacije u korist drutveno- politike zajednice, na ta zahtjev za zatitu zakonitosti opravdano ukazuje. Poto su niestepeni sudovi polazei od pogreno zauzetog stava da tuiocu ne pripada pravo na vraanje datog zbog toga to je bio nesavjestan pri zakljuivanju apsolutno nitavog ugovora, propustili da na pouzdan nain utvrde sve pravno relevantne okolnosti za donoenje zakonite odluke, ovaj sud je, primjenom lana 395. stav 2. u vezi sa lanom 408. Zakona o parninom postupku, obje niestepene presude ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suenje. U ponovnom postupku potrebno je na pouzdan nain utvrditi okolnosti pod kojima je zakljuen ugovor od 5. septembra 1971. godine i sa kakvim ciljem, gdje je tuilac sa svojom porodicom stanovao prije zakljuenja ugovora, gdje se tueni iselio iz spornog stana nakon zakljuenja ugovora sa tuioce, da li je tuilac plaao stanarinu i ostale trokove reije umjesto tuenog, koliko dugo je stanovao u tom stanu i gdje se nastanio nakon iseljenja iz navedenog stana (nakon donoenja pravosnane odluke nadlenog organa uprave), pa zasivno od utvrenog injeninog stanja donijeti odgovarajuu odluku, imajui pi tome u vidu primjedbe na koje je ovaj sud naprijed ukazao. Ukoliko se u ponovnom postupku utvrdi da je tuilac zbog izuzetno teke stambene i porodine situacije bio prisiljen na zakljuenje apsolutno nitavog ugovora i da je tueni tu njegovu situaciju iskoristio za postizanje nezakonite imovinske koristi, restitucija primljeno na bi bila u suprotnosti sa optim moralnim principima, jer vraanjem primljenog ne bi bila osujeena intencija zabrane iz odredbe lana 104. stav. 2. Zakona o obligacionim odnosima, poto je tuilac donoenjem pravosnane odluke nadlenog organa uprave onemoguen u koritenju stana koji je bio predmet nitavog ugovora, pa se prema tome restitucija ne protivi konretnoj realizaciji drutvenog interesa. Naime, ovaj sud nalazi da bi u takvoj situaciji bila opravdana restitucija jer bi u protivnom sankcija pogodila samo tuioca ( ostao je bez stana i novca datog za prenos stanarskog prava), koji je tekom stambenom i porodinom situacijom bio prisiljen na zakljuenje nitavog ugovora, a ne i tuenog, koji je postigao materijalnu korist koritenjem eventualno teke stambene situacije tuioca.(Vs BiH, Glv. 49/83, od 17. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 18) 22. Tuenom se moe naloiti da preda optini sumu novca koju je silom oduzeo tuiocu nakon to je izgubio u hazardnoj igri. Tueni je 330.000 dinara prisvojio tuiocu na protivpravan nain, tj. silom, s tim to je u tom iznosu bio ukljuen, i iznos od 30.000 dinara, koje je tuilac dobio od tuenog hazardnom igrom (zv. munta), pa je u izloenoj situaciji tueni u svakom sluaju u obavezi da tuiocu vrati 300.000 dinara, a da ostatak od 30.000 dinara, u smislu lana 104. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 29/78), preda optini. Pri tome, treba imati u vidu da zakon o obligacionim odnosima ne regulie u cjelini pravne odnose koji nastaju igrom ili opkladom. U tom pogledu postoji samo jedna odredba (lan 297. stav 2.), iz koje proizlazi da se obaveze koje potiu iz igre ili opklade tretiraju kao naturalne obligacije, jer su svrstane zajedno sa obavezama koje su zastarjele, a norma se odnosi na ispunjenje takve obaveze od strane poslovno nesposobnog lica. Zato do donoenja republikog Zakona o obligacionim odnosima, ili nekog drugog zakona kojim bi specijalno bio ureen pravni institut igre, treba primijeniti pravna pravila imovinskog prava. Prema OGZ-u svaka igra jeste vrsta opklade, a prava ustanovljena za opklade valjaju i za igre (paragraf 1272). OGZ dalje propisuje Zakoni politiki odreuju, kakve su igre zabranjene uopte, ili nekoj klasi osoba, ili kako se imaju kazniti osobe koje igraju zabranjene igre, i njihovi zaklonjai (takoe paragraf 1272). Pomenuto pravilo, osim dijela teksta: ili nekoj klasi osoba, nije u koliziji sa pravnim poretkom SFRJ, pa se i dalje moe primjenjivati na osnovu lana 4. Zakona o nevanosti pravnih propisa donijetih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Slubeni list FNRJ, broj 84/46). Prilikom ocjenjivanja da li je naprijed opisana igra bila doputena ili ne, treba imati u vidu da Krivini zakon SRBiH inkriminie, kao krivino djelo, samo kocku u vidu zanata, u lanu 216. stav 1. s tim to, prema injeninom utvrenju niestepenih sudova, u konretnom sluaju ne bi postojala obiljeja tog krivinog djela. Meutim, odredbom l. 2. st. 1. ta. 18. Zakona o javnom redu i miru (Slubeni list SRBiH, broj 31/80), propisano je da prekraj javnog reda i mira

96 ini ko igra hazardnu ili durgu slinu igru tako da igra gubi drutveno zabavni karakter ili ko za to iznajmi odnosno ustupi prostorije, dok je odredbom l. 7. st. 1. ta. 4. citiranog zakona propisana kazna za takve prekraje, a odredbom l. 11. istog zakona propisano je da se za pomenuti prekraj moe izrei i zatitna mjera oduzimanja prdmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvrenje prekraja ili koji su nastali izvrenjem prekraja. Stoga iz izloenog slijed da je sa stanovita naeg pravnog poretka hazardna igra nedoputena i zbog toga propisana kao prekraj. Zakon o obligacionim odnosima propisuje da su moe odbiti, u cjelini ili djelimino, zahtjev nesavjesne strane za vraanje onoga to je drugoj strani dala na osnovu ugovora koji je po svojoj sadrini ili cilju protivan ustavom utvrenim naelima drutvenog ureenja, prinudnim propisima ili moralu socijalistikog samoupravnog drutva, a moe odluiti i da druga strana ono to je rpimila po osnovu zabranjenog ugovora preda optini na ijoj teritoriji ima prebivalite (l. 104. st. 2. ZOO). Prilikom dluivanja o tome sud e voditi rauna o savjesnosti jedne, odnosno, obiju strana, o znaaju drutvenih interesa koji se ugroavaju, kao i o moralnim shvatanjima drutva (l. 104. st. 3. ZOO). Lica koja uestvuju u hazardnoj igri znaju ili moraju znati, da postupaju protivno opisanoj zakonskoj zabrani. ovo utoliko prije to je zabrana hazardne igre u saglasnosti sa ustavnim naelom o sticanju dohotka na osnovu rada i sa moralnom normom socijalistikog samoupravnog drutva. Tuilac, naime, ne moe traiti da mu tueni vrati sumu novca koju je on prisvojio na osnovu nitavog ugovora (u hazardnoj igri), jer za ovo nema pravni osnov. Prisvajanjem na temelju nitavog ugovora tuilac nije stekao pravo vlasnitva na tu sumu novca, a ne moe ni zahtijevati da mu je tueni plati radi ispunjenja ugovora. S druge strane, u saglasnosti je sa citiranom odredbom l. 104. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima odluka o obvezivanju tuenog da taj iznos (tj. 30.000 dinara) koji je silom oduzeo tuiocu, poto ga je isti rpethodno prisvojio hazardnom igrom, preda optini na ijem podruju ima prebivalite. Kada bi se samo odbio zahtjev tuioca (pravilo nemo auditor) tueni bi zadrao novac koji je izgubio u zabranjenoj igri. Ovo ne bi bilo u skladu sa prinudnim propisima koji takvu igru inkriminiu kao prekraj javnog reda i mira i propisuju sankciju oduzimanja predmeta koji su bili upotrijebljeni za izvrenje prakraja ili su nastali izvrenjem prekraja, s tim to je, na naprijed opisai nain, u smislu l. 12. st. 1. i 2. Zakona o parninom postupku, postojanje navedenog prekraja, kao prethodno pitanje utvreno radi donoenja presuda u ovome sporu. (Vs BiH, Rev. 169/86, od 11. 6. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 9). 23. Ima mjesta primjeni sankcije oduzimanja predmeta prestacije - radi predaje optini - iz zakonom zabranjenog ugovora o kupoprodaji automobila strane proizvodnje uvezenog uz carinske olakice, ako su obje stranke bile nesavjesne, odnosno znale za zabranu, jer se radi o luksuznoj stvari koja ne slui za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba. (Vs BiH, Rev. 222/85, od 23. 5. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 5) 24. Strana koja je na osnovi nitavog ugovora o ortakluku uloila sredstva u adaptaciju Iokala ima pravo na vraanje uloenih sredstava, prema cijenama u vrijeme donoenja sudske odluke, a nema pravo na isplatu razmjemog dijela procijenjene vrijednosti lokala. (Vs H, Rev. 989/85, od 2. 7. 1985. - Psp 30 57) 25. Radnik organizacije udruenog rada koji je protuzakonito izdao korisniku baninog kredita lane raune o kupovini robe, za koju je odobren kredit, nije obavezao organizaciju udruenog rada da korisniku kredita, umjesto isporuke robe, isplati odreenu novanu sumu (unovavanje vrijednosnih papira), niti je organizacija udruenog rada duna da korisniku kredita naknadi tetu, jer je njen radnik nije prouzrokovao u radu ili u vezi sa radom (lan 170. st. 1. ZOO). Pravni odnos izmeu korisnika kredita i radnika organizacije udruenog rada s kojim je zakljuio nitav ugovor, u sluaju da je ugovor djelimino ispunjen, razrjeava se u skladu sa odredbama iz lana 104. ZOO. (Vs BiH, Rev. 270/86, od 26. 9. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 - 5) 26. Odredba lana 395. Zakona o obligacionim odnosima ne primjenjuje se kod vraanja datog (restitucije) usljed nitavosti ugovora. Lice koje je u ispunjenju nitavog ugovora o kupoprodaji neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenoj svojini, isplatilo dio cijene u stranoj valuti, moe zahtijevati vraanje u dinarskom iznosu ija je visina utvrena po kursu na dan donoenja sudske odluke. (Vs BiH, Rev. 160/84, od 12. 4. 1984. Bilten Vs BiH 3/84 - 25) 27. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz lan 103. i 139. ZO0. 28. Ugovor o prometu nepokretnosti, koji nije zakljuen u zakonskoj formi, ne proizvodi pravne posljedice, pa je svaka stranka duna da vrati drugoj sve ono to je primila po osnovu takvog ugovora. Prema izriitoj odredbi iz lana 9. zakona o prometu nepokrtnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78) pravno valjani su samo oni ugovori o prometu nepokrtnosti koji su sainjeni u pismenoj formi, a prema prelaznoj odredbi iz lana 46. istog zakona, usmeni ugovori koju su zakljueni nakon 4. januara 1979. godine, kao dana stupanja na snagu tog zakona, ne mogu se konvalidirati ni obostranim ispunjenjem obaveze koje iz njega proizilaze. Takav ugovor ne proizvodi pravno djejstvo. Zbog toga, prema odredbi lana 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, tuenom pripada pravo da protivtubenom zahtijeva vraanje onoga to je u ispunjenju takvog ugovora dao. (Vrhovni sud BiH, broj rev. 272/87 od 11.8.1988. godine) 29. Ako su obje stranke bile nesavjesne u momentu ispunjenja nitavog pravnog posla, u pravilu je doputena restitucija. Kada je u ispunjenju nitavog posla data strana valuta, strana koja ju je primila vraa je u primljenom iznosu uveanom za kamate obraunate tokom devizne tednje ovih sredstava. Neosnovani su prigovori tuene da nema uslova za restituciju. Poravnanje je nitavo stoga to se tuilac obavezao na laanje iznosa od 500.000 dinara da bi tuena pristala na nastavak brane zajednice, pa su obje stranke bile nesavjesne,

97 tako da nema uslova da se odbije zahtjev za resttituciju pozivom na lan 104. stav 2. ZOO. Niestepeni sudovi su, analizom isprava i drugih dokaza, utvrdili da je tuilac isplatio navedeni iznos strane valute radiispunjenja obaveze iz poravnanja koje je nitavo, a ne u nekom drugom cilju. Kako se radi o restituciji, vraanju datog bez osnova, mogla se obavezati tuena na vraanje iznosa primljenog u stranoj valuti, sa plodovima kamatama za kje je u meuvremenu taj iznos povean. (Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 664/86 od 20.11.1987. god. i VS BiH Rev. 397/87 od 29.10.1987. godine) 30. Nitav je ugovor kojim se nasljednik obavezao da e, za odgovarajuu naknadu, motorno vozilo koje je saugovara kupio u stranoj zemlji, prijaviti kao zaostavtinu ostavioca koji je umro u toj zemlji, da bi kupac izbjegao plaanje carinskih obaveza, pa je sud duan da odluujui o zahtjevu kupca za vraanje nagrade, poto je carinski prekraj utvren, procijeni da li postoje zakonske pretpostavke za odbijanje ovog zahtjeva ili za oduzimanje plaene nagrade u korist optine. Zahtjev tuioca da mu tueni vrati 13.000 DM i 600.000 dinara zasnovan je na injeninim tvrdnjama daje tuenom isplatio navedene novane iznose na ime cijene po osnovu ugovora o prodaji teretnog automobila, koji mu je nakon realizacije prodaje, odmah oduzet u postupku koji je voen pred carinskim organima zbog carinskog prekraja. Zahtjev tuioca bi se mogao upodobiti sa situacijom koja je predviena u pravilima o odgovornosti za pravne nedostatke stvari (lan 508. i 515. Zakona o obligacionim odnosima). Tuilac je kupio automobil u SR Njemaklj, kratko vrijeme prije nego to je umro otac tuenog koji je due vrijeme radio u SR Njemakoj, pa je tueni, po nagovoru tuioca, pomenuto vozilo prijavio kao zaostavtinu svoga oca, to je konstatovano i u rjeenju optinskog suda kojim je raspravljena zaostavtina, nakon ega je vozilo uvezeno u Jugoslaviju, bez plaanja carine, a zatim je, po otkrivanju ove, oito nedozvoljene transakcije, uslijedilo oduzimanje vozila. kao naknadu to je pristao da u zaostavtinu iza oca prijavi i vozilo koje je kupio tuilac, kao i naknadu vezanu za uvoz vozila (odlazak u SR Njemaku), tuilac je isplatio tuenom 13.000 DM. Iz injenica koje su utvrdili niestepeni sudovi izveden je zakljuak da su stranke zakljuile ugovor koji se svodi na obavezu tuenog da e na nelegalan nain (izigravanjem pozitivnih propisa) pomoi tuiocu da, bez plaanja carinskih dabina, uveze teretni automobil, a tuilac je za tu uslugu platio naknadu. Ovakav pravni posao je nitav, jer je zakljuen radi izbjegavanja plaanja carine. Posljedica nitavosti ugovora su propisane u lanu 104. Zakona o obligacionim odnosima. Osnovno je pravilo da svaka stranka vrati dugoj to je primila na osnovu nitavog ugovora. Primijenjeno na konretni sluaj znailo bi da je tueni trebao vratiti tuiocu 13.000 DM. Obzirom na to ne moe se prihvatiti pravilnim stanovite izraeno u razlozima niestepenih presuda da nastali spor treba razrijeiti sa stanovita pravila o sticanju bez osnova, tj. po odredbi iz lana 211. Zakona o obligacionim odnosima po kojoj se lice koje izvri isplatu, a zna da to nije bio duan uiniti liava prava da trai vraanje tako plaenog novanog iznosa. Od pravila izraenog u lanu 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, da se u sluaju nitavosti ugovora vri restitucija davanja koja su uinjena u ispunjenju obaveze iz nitavog ugovora, postoje izuzeci predvieni u lanu 104. stav 2. navedenog zakona. U sluaju kada je ugovor nitav zbog toga to je protivan prinudnom propisu ili moralu socijalistikog samoupravnog drutva, sud moe odluiti da druga strana ono to je primila preda optini. (Vrhovni sud BiH, broj rev. 712/87 od 13.6.1988. godine) 31. Ugovor o prometu nepokretnosti, koji nije zakljuen u propisanoj formi ne proizvodi pravno dejstvo, pa je kupac duan vratiti prodavcu nekretnine koje mu je ovaj predao na temelju takvog ugovora bez obzira to je uloio odgovarajue investicije (popravka zgrade) to moe biti osnov za obligaciono pravni zahtjev. Prema odredbi iz lana 9. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku, a potpisi ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu. Ugovor o prodaji zakljuen izmeu stranaka dana 11. oktobra 1985. godine nije punovaan u smislu tog propisa, jer kako to proizilazi iz utvrenja niestepenih sudova, potpisi ugovaraa nisu ovjereni u sudu, ako su ugovrne strane izvrile u cjelini ili u pretenom dijelu obaveze koje iz njega nastaju ili ako je ugovor zakluen u priustvu najmanje dva svjedoka, koji su se na ugovoru potpisali. Ugovor od 11. oktobra 1985. godine izmeu stranaka nije zakljuen u prisutnosti svjedoka koji bi se potpisali na ugovoru, pa ostaje da se punovanost ovog ugovora ispita obzirom na realizaciju obaveze iz tog ugovora. niestepeni sudovi su se bavili tim pitanjem i ispravno zakljuuju da ugovor od 11. oktobra 1985. godine nije izvren u pretenom dijelu. Naime, tuiteljica kao prodavac nekretnina izvrila je obavezu iz ugovora time to je tuenom kao kupcu predala u posjed predmetne nekretnine, a tueni je islatio djelimino cijenu iz ugovora time to je tuiteljici platio 300.000 dinara ( 15 posto iznosa koji inu ukupnu cijenu). Polazei od toga niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da ugovor o prodaji nije izvren u pretenom dijelu. Pri tome treba istaknuti da nije od uticaja prigovor iz revizije tuenog da prema zakljuenom ugovor njegova obaveza za isplatu cjene nije jo dospjela, jer se utvrenje izvrenja ugovornih obaveza vri u cilju ocjene da li je ugovor punovaan ili ne neovisno od toga to je u konretnom sluaju meu strankama ugovorena klauzula da kupac izvri isplatu cijene tek nakon to stranke zakljue pismeni ugovor sa ovjerom potpisa u sudu i takav ugovor provedu u zemljinoj knjizi. Obzirom da izmeu stranaka nije zakljuen ugovor koji proizvodi pravno dejstvo, tuiteljica je kao vlasnik ovlatena traiti povraaj nekretnina koje je predala u posjed tuenom, jer nedostaje valjan pravni osnov po kome te nekretnine tueni dri u posjedu. Bez znaaja je okolnost da je tueni nakon to je ove nekretnine primio u posjed, izvrio odreene

98 popravke stambene zgrade, ve to moe biti predmet posebnog obligaciono - pravnog zahtjeva tuenog da mu tuiteljica naknadi izdatke za uinjene popravke zgrade. (Vrhovni sud BiH, broj rev. 485/88 od 21.9.1988.godine) 32. Pismeni ugovor o poklonu nekretnina je punovaan iako potpisi ugovaraa nisu ovjereni ako je poklonjena nekretnina predata u posjed poklonoprimcu. Tueni osnovano u reviziji ukazuje na to da niestepeni sudovi, razmatrajui pravnu valjanost ovog ugovora, nisu imali u vidu odredbu iz lana 9. stav 4. Zakona o prometu nepokretnosti prema kojoj e ugovor zakljuen u pismenoj formi na osnovu koga se prenosi pravo svojine proizvoditi pravno djejstvo iako potpis ugovaraa nisu ovjereni u sudu ako su ugovorne strane izvrile u cjelini, ili u pretenom dijelu, obaveze koje iz ugovora proizilaze. Prema taki II ugovora o poklono poklonodavac je nekretnine koje su predmet ugovora predao u posjed poklonoprimcu, a tueni je u albi izjavljenog protiv prvostepene presude isticao da je nakon stupanja u posjed poklonjene nekretnine obraivao i da je ispunjavao poreske obaveze koje su se odnosile na te nekretnine. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 358/87 od 14.4.1988. godine) 33. Budui da je zakonom propisana forma uslov punovanosti ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, ne proizvodi pravni uinak usmeno zakljueni predugovor o kupoprodaji nepokretnosti, pa tueni nema pravo da zadri unaprijed plaeni iznos na ime kapare, ve je duan da ga vrati tuiocu i u sluaju da je tuilac odustao od namjere da zakljui ugovor. (Vrhovni sud BiH, Rev. 128/86 od 11.6.1986. godine) 34. NAELNI STAV, broj 7/83 Ako smatra da postoje zakonski uslovi za primenu odredbe lana 104. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima za oduzimanje predmeta zabranjenog ugovora u korist optine, sud e o tome obavestiti prema okolnostima sluaja ovlaeni organ drutvenog pravobranioca samoupravljanja ili javnog tuioca ili javnog pravobranioca i odrediti mu rok za prijavljivanje uea u parnici, ukljuujui i isticanje zahteva za oduzimanje predmeta zabranjenog ugovora. Sud moe, i bez zahteva organa iz prethodnog stava, po slubenoj dunosti odluiti da druga strana ono to je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda optini na kojoj ima sedite, odnosno prebivalite. Ako tuilac povue tubu, a nijedan od organa iz prethodnog stava nije istakao zahtev za oduzimanje predmeta zabranjenog ugovora, sud ne moe dalje postupati po slubenoj dunosti, ali e o povlaenju tube obavestiti ovlateni organ nezavisno od okolnosti da li je taj organ uestvovao u postupku. (XIII Zajednika sjednica Saveznog suda, republikih i pokrajinskih Vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, odrana 14. i 15. decembra 1983. godine)

Djelimina nitavost lan 105. (1) Nitavost neke odredbe ne povlai nitavost i samog ugovora, ako on moe opstati bez nitave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odluujua popbuda zbog koje je ugovor zakljuen. (2) Ali e ugovor ostati na snazi ak i ako je nitava odredba bila uslov ili odluujua popbuda ugovora u sluaju kada je nitavost ustanmovljena upravo da bi ugovor bio osloboen te odredbe i vaio bez nje.
________________________________

1. Javna i komunalna preduzea ne mogu zahtijevati naplatu u stranoj valuti (dem) cijena usluga uinjenih do 2. 7. 1994. godine. Ovaj sud nije mogao prihvatiti, i pored ugovora stranaka, da postoji obaveza tuenog na isplatu cijene za isporueni plin u obimu i moneti plaanja koju je utvrdio prvostepeni sud. Po odredbama lana 11. Zakona o deviznom poslovanju (Slubeni list BiH, br. 2/92 i 13/94), kao i lana 40. Zakona o Narodnoj banci BiH (Slubeni list RBiH, br. 1/93 i 13/94) obaveze domaih lica u unutranjem platnom prometu morale su se izraavati i izvravati u BH dinarima, ako zakonom nije drukije odreeno. Novane obaveze izraene u do tada vaeim Yu dinarima konvertovane su u BH dinare, po odredbama Zakona o novcu RBiH (Slubeni list RBiH, br. 8/92 i 13/94) i Odluke Vlade RBiH o sprovoenju Uredbe (kasnije Zakona) o novcu RBiH (Slubeni list RBiH, broj 13/92), po kursu zamjene 10 : 1. Tek stupanjem na snagu Zakona o deviznom poslovanju (Slubeni list RBiH, br. 10/94 i 13/94), 6. 5. 1994. godine, propisano je u lanu 61. da se i prava i obveze domaih lica iz pravnih poslova zakljuenih u RBiH mogu izraavati i izvravati u stranoj valuti, ali pod uvjetima propisanim zakonom, a izuzetno i propisom Vlade RBiH. Zakonom o uslovima pod kojima se prava i obaveze i poslovi u zemlji mogu izvravati i izraavati u stranim sredstvima plaanja (Slubeni list RBiH, br. 16/94 i 33/94) utvreno je u lanu 9. da se i obaveze prema javnim i komunalnim preduzeima mogu izuzetno, po odobrenju Ministarstva finansija, izvravati u devizama. Po Rjeenju ministra finansija, objavljenom u Slubenom listu RBiH, broj 29/94, dozvoljeno je javnim preduzeima naplaivanje cijene usluga u stranim sredstvima plaanja od pravnih lica koja svoje prihode ostvaruju u stranim sredstvima plaanja (to je i tueni), a iskljuena je samo mogunost naplate cijene zemnog gasa u stranoj valuti od pravnih lica koja se finansiraju iz budeta (to nije tueni). Dakle, tek od 2. 7. 1994. godine kada je stupio na snagu pomenuti zakon, tuitelj je mogao tuenom obraunavati cijenu za isporueni prirodni plin (zemni gas) u DEM i zahtijevati naplatu u toj valuti. Zakoni koji su bili

99 na snazi u meuvremenu, a kojima je bila propisana mogunost naplate cijena i usluga u stranoj valuti, nisu se odnosili na cijene za isporueni prirodni plin. Kako su propisi o novanom sistemu, te vaeoj moneti, prinudnog karaktera, to odredbe protokola sainjenog izmeu parninih stranaka 9. 2. 1996. godine o obavezi plaanja cijene isporuenog plina u DEM i za period od 16. 1. 1992. do 2. 7. 1994. godine nisu punovane (lan 105. stav 1. u vezi sa lanom 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ZOO). U ponovnom postupku prvostepeni sud e utvrditi iznos koji tuitelj moe osnovano da potrauje u domaoj valuti (sada KM) na ime cijene za isporueni plin od 16. 1. 1992. do 2. 7. 1994. godine, te e izvriti i preraunavanje utvrenog iznosa po odredbama Zakona o promjeni vrijednosnih dinara (Slubeni list RBiH, br. 16/94 i 33/94), a potom tako izraunati iznos dosuditi tuitelju, naravno ukoliko on preinai tubeni zahtjev na isplatu u zakonom odreenoj valuti. (Vs FBiH, P. 160/98, od 30. 7. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 - 19) 2. Nitava je odredba ugovora o vioj ili nioj stopi zatezne kamate od one koja je odreena propisom, ali je ugovor punovaan u pogledu glavnog duga i bez te odredbe. U toku postupka i u albi tueni navodi da su parnine stranke ugovorom odredile da e u sluaju docnje stopa zatezne kamate iznositi 18 ili 25%, te da je trebalo primijeniti ugovor, a ne visinu stope zatezne kamate odreivati prema Odluci SIV-a o visini stope zatezne kamate. Ovaj prigovor prvostepeni sud je pravilno odbio. naime, propisi o zateznim kamatama su po svojoj pravnoj prirodi prinudnog karaktera i stranke ne mogu ugovorom mijenjati visinu stope zatezne kamate od propisane, pa i u sluaju da takva ugovorna odrdba meu strankama zaista postoji, ona ne bi proizvodila pravno dejstvo (lan 103. stav 1. i lan 105. Zakona o obligacionim odnosima), jer bi bila protivna prinudnim propisima. (Vs BiH, G. 48/88, od 14. 12. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 19) 3. Nitavost ugovorne odredbe da e predmet zalonog prava prijei u vlasnitvo povjerioca ako dunik ne ispuni svoju obavezu u roku ustanovljena je upravo da bi ugovor bio osloboen te odredbe i vaio bez nje. (Vs BiH, Gvl. 30/88, od 27. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 23) 4. Ako je stopa ugovorne kamate via od stope zatezne kamate ona tee i poslije dunikova zakanjenja. Ukoliko stranke nisu ugovorile stopu ugovorne kamate, nitava je ugovorna odredba o visini ugovorne zatezne kamate, te u tom sluaju dunik duguje zateznu kamatu po stopi utvrenoj zakonom. (Vts RH, P. 442/97, od 4. marta 1997. Izbor odluka 2/2000 15) 5. Nitava ugovorna odredba o tome kome valja ispuniti obvezu ne povlai nitavost i samog ugovora. (Vs H, Rev. 1959/81, od 12. 1. 1982. Psp 21 74) 6. Ne proizvodi pravno dejstvo klauzula iz ugovora o zajmu kojom je ugovorena lihvarska kamata - plaanje kamata u procentu od ostvarenog prihoda kroz dui period, ali ugovor o zajmu zbog toga nije nitav u cjelini. Tueni i tuilac su se sporazumjeli da tuilac d tuenima iznos od USA dolara radi finansiranja ponovnog otvaranja restorana, uz obavezu tuenih da mu plaaju 3% od ukupnog prihoda ostvarenog radom restorana u periodu od 10 godina. Taj sporazum sainjen u pismenom obliku, nema karakter uovora o ortakluku, jer stranke izriito u taki 1. istiu da odnos nastao davanjem iznosa od . USA dolara ne smatraju ortaklukom, zajednikim ulaganjem ili drugom slinom poslovnom organizacijom i tako jasno manifestuju volju da ne zakljuuju pogodbu u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1175 biveg OGZ. (Ugovor o ortakluku nije ureen pozitivnim propisima). S obzirom na predviena sredstva obezbjeenja (mjenice, odnosno obveznice), te ukupni odnos stranaka, ovakav sporazum, ima karakter ugovora o zajmu, ali sa ugovorenom prekomjemom kamatom, tako da poprima lihvarski karakter. Takvo ugovorno utanaenje, kada bi bilo sadrano u ugovoru o ortakluku, inilo bi ugovor nezakonitim. U smislu pravnih pravila iz paragrafa 1195. i 1196. biveg OGZ, ortaku se moe odrediti vei dio dobitka od njegovog udjela, ali takve iznimke ne smiju prijei u nezakonite ugovore, a takav bi bio sluaj ko za svoj dio uloen u glavnicu s jedne strane osigurava sebe od opasnosti gubitka u pogledu glavnice i oslobaa se svakog sudjelovanja, a s druge strane ugovora dobitak koji prelazi zakonske ugovorne kamate. Ova pravila bi se makar i po analogiji, morala primijeniti i na ugovor o zajmu, dat radi finansiranja tueg ortakog preduzea, kakav je konkretan sluaj. Zbog ovakvog nedoputenog utanaenja ne bi bio, meutim, apsolutno nitav ugovor o zajmu u cjelini ve samo klauzula o plaanju kamata na opisani nain (lan 105. stav 1. i 2. ZOO. Zbog navedenog, odbijene su revizije tuenih na dio niestepenih presuda kojima su obavezani da isplate tuiocu USA dolara (obavezu su duni ispuniti u primljenoj stranoj valuti, s obzirom da je ugovor zakljuen u inostranstvu - lan 10. Zakona o novanom sistemu). Tuilac nema pravo da zahtijeva ugovorne kamate zbog nitavosti odredbe o kamatama ve bi imao pravo samo na zatezne kamate, od dana kada su tueni pali u docnju u pogledu vraanja zajma. (Vs BiH, Rev. 397/87, od 29. oktobra 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 7) 7. Nitav je ugovor o kupoprodaji porodine stambene zgrade samo u dijelu koji se odnosi na kupovinu vee povrine graevinskog zemljita u drutvenoj svojini (919 m2) nego to iznosi povrina graevinske parcele (238 m2) po regulacionom planu, kada kupovina ove povrine zemljita nije bila ni uslov ugovora ni odluujua pobuda zbog koje je ugovor zakljuen. U postupku pred niestepenim sudom, uviajem na licu mjesta uz koritenje izvoda iz vaeeg regulacionog plana, utvreno je da graevinsko zemljite na kome je podignuta porodina stamena zgrada koja je predmet kupoprodaje,

100 odnosno zemljite koje slui za redovnu upotrebu zgrade, je ono zemljite koje je pokazano na skici vjetaka geometra, koja je sastavi dio presude. To zemljie zahvata povrinu od 238. m2. Kako je u ugovoru naznaeno da se na tuenog kao kupca penosi 919 m2 zemljita, jasno je da je ugovaranje prenosa prava koritenja na zemljitu preko povrine predviene regulacionim planom, u suprotnosti sa izriitom odredbom iz lana 11. st. 5. zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini. Zato su niestepeni sudovi ispravno sudili kada su utvrdili da je nitav ugovor o kupoprodaji porodine stambene zgrade u diejlu kojim je na kupca preneseno pavo koritenja na zemljite u veoj povrini od povrine koja pripada zgradi prema regulacionom planu (l. 105. u vezi l. 24. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, Rev. 654/85. od 15. 4. 1986.. Bilten Vs BiH 3/86 - 8) 8. Ako jedan suvlasnik otui realni dio poslovne prostorije drugi suvlasnik moe traiti da se utvrdi nitavost takve odredbe ugovora, ali ne i ugovora u cjelini ukoliko bez te odredbe predstavlja osnov za otuenje suvlasnikog dijela. Tueni M.S. je prodao ostalim tuenima svoj idelani suvlasniki dio u poslovnim prostorijama koje se nalaze u prizemlju porodine stambene zgrade; sam je, bez uea tuioca kao drugog suvlasnika, izvrio diobu poslovnih prostorija, pa je nakon toga fiziki odjeljeni dio predao u posjed tuiocima B.B. i B.P. kao kupcima, s tim to je u ugovoru naznaeno da je fiziki odijeljeni dio predmet prodaje. Niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da je idealni suvlasniki dio tuenog M.S. u spornim poslovnim prostorijama mogao biti predmet ugovora o prodaji, pa je s obzirom na to s razlogom odbijen zahtjev tuioca upravljen na utvrenje da je ugovor o prodaji u cijelosti nitav. Nije od znaaja injenica koju tuilac istie u reviziji da sporne poslovne prostorije nisu posebno evidentirane u zemljinoj knjizi (zk.ul.br. 753 KO). Posadanjem ustrojstvu zemljine knjige ne postoji tehnika mogunost da se dio zgrade, bio on stan, ili poslovna prostorija, posebno evidentira u zemljinoj knjizi. To pitanje je rijeeno uvoenjem posebne zemljine knjige, koja nosi oznaku Etana svojina predviena u odredbama lana 19-28. zakona o svojini na dijelovima zgrada (Slubeni list SRBiH, broj 35/77), odnosno kroz zradu katastra nekretnina, kako je to sada predvieno po Zakonu o premjeru i katastru nekretnina (Slubeni list SRBiH, broj 22/84), ali to ne znai da se odreena poslovna prostorija koja nije upisana u knjigu Etana svojina, ne moe tretirati kao zasebna nepokretnost u svojini graana. To svojstvo poslovnoj prostoriji dato je u lanu 2.s tav 2. Zakona o pravu svojine na poslovnim zgradama i prostorijam (Slubeni list SRBiH, broj 23/79). Presudama niestepenih sudova kojima se utvruje valjanost ugovora o prodaji idealnog dijela poslovne prostorije, a istovremeno taj ugovor ponitava u dijelu kojim se na tuene kao kupce prenosi fiziki odijeljeni dio tih prostorija, nije naruen identitet ugovora, kako to pogreno tuilac istie u reviziji. NAPOMENA: Drugi suvlasnik nije pobijao ugovor zbog pvorede prava pree kupvoine (lan 38. Zakona o prometu nepokretnosti. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 489/87 od 16.6.1988. godine) 9. Po pravilima imovinskog prava, sada po lanu 69. ZOSPO-a, nitava je odredba ugovora kojom se dunik obavezuje da e povjeriocu prenijeti u vlasnitvo odreenu nekretninu ako mu do ugovorenog roka ne vrati dug. Prilikom zakljuenja ugovora o zajmu dunik se obavezao da e predati u vlasnitvo i posjed zemljine parcele navedene u izreci prvostepene presude, ako do ugovorenog dana ne vrati pozajmljeni iznos. Dana 15.1.1978. godine stranke su sainile i potpisale pismeno, nazvano priznanica, i ovom dogovoru. Polazei od sporazuma stranaka ovakvog sadraja, niestepeni sudovi su osnovano zakljuili da je nitava ugovorna odredba o ustupanju prava vlasnitva na navedenim nekretninanama. Ovom ugovornom odredbom, dunik je obezbjeivao ispunjenje ugovora o zajmu, pa se o doputenosti takvog ugovaranja mora suditi po pravilima koja se rpimjenjuju na ugovor o zalozi na nepokretnosti (hipoteka), iako formalno . pravno izmeu stranaka nije zakljuen ugovor o hipoteci (ne radi se o novaciji ugovora, niti sporazumu o davanju umjesto ispunjenja datio in solutum). Po pravilima imovinskog prava koja su se primjenjivala na osnovu lana 4. Zakona o nevanosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, u vrijeme zakljuenja ugovora izmeu stranaka, ovakva ugovorna odredba (tzv. lex commsissoria) nije bila doputena ( 1371. OGZ-a). Takva ugovorna klauzula nije doputena ni po odredbama Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnsoima (Slubeni list SFRJ, broj 6/80), koji je stupio na snagu 1.9.1980. godine. Po odredbi lana 69. ovog zakona, nitava je, izmeu ostalog odredba ugovora o hipoteci kojom hipotekarni vjerovnik ugovora za sebe pravo da u sluaju neisplate duga namiri svoje potraivanje stjecajem prava vlasnitva na zaloenu nekretninu (u izvjesnom broju primjeraka Slubenog lista SFRJ, broj 6/80, grekom nije odtampan cjelovit tekst ovog lana ZOSPO, to kod stranaka izaziva zabunu). (Vrhovni sud BiH, br. Rev. 299/86 od 26.9.1986. godine) 10. Usmeni ugovor o dibo pokretnih i nepokretnih stvari iz zajednike imovine nitav je u cjelini ako je dioba ovih stvari meusobno uslovljena. Ugovor o diobi nepokretnih stvari predstavlja osnov za prenos prava svojine, pa mora biti sainjen u formi propisanoj za ugovor o prometu nepokretnosti. Sporazum o diobi zajednike imovine obuhvaena je i garaa koja bi, ukoliko nije privremena ili graena bez odobrenja, predstavlja nepokretnu stvar i u tom sluaju sporazum o diobi s obzirom da nije sainjen u formi propisanoj odredbom lana 9. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), ne bi proizvodio pravno dejstvo. Podjela pokretnih stvari bila je, naime, uslovljena podjelom garae pa stoga sporazum u cjelini ne bi proizvodio pravno dejstvo ako je garaa nepokretna stvar (arg. a contario, lan 105. ZOO). (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 106/87 od 14.5.1987. godine)

101 11. Usmeni ugovor o nadogradnji poslovne zgrade (gostionice) tuenih na osnovu kojeg e stranke uknjiiti pravo suvlasnitva na cijelu zgradu, te zajedno voditi ugostiteljsku djelatnost, je kompleksan ugovor u kome pretee inidba prenosa prava vlasnitva na nepokretnosti, pa kako se za valjanost ugovora o prometu nepokretnosti trai pismena forma uz ovjeru potpisa ugovaraa, ovaj usmeni ugovor se ne moe konvalidirati ni ispunjenjem obaveze. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 34/86 od 30.6.1986. godine) 12. Ugovor o ortakoj (zajednikoj) gradnji zgrade trajne namjene ima karakter ugovora o prometu nepokretnosti (osnov sticanja prava svojine na nepokretnosti), pa mora biti zakljuen u formi koju zakon propisuje za promet nepokretnosti. Ali ako je usmeni ugovor zakljuen prije 4.1.1979. godine kada je stupio na snagu zakon o prometu nepokretnosti SRBiH, ispunjen ucjelosti ili u pretenom dijelu do tog datuma, smatra se punovanim. Po zakonu o graevinskom zemljitu (Slubeni list SRBiH, broj 34/86), ugovor o zajednikoj izgradnji zakljuen izmeu lica kojima je jedna parcela dodijeljena na koritenje radi graenja, ne proizvodi pravno dejstvo ako potpisi ugovora nisu ovjereni od nadlenog organa. Neosnovan je prigovor tuene da bi sporazum o zajednikoj gradnji uz jednake suvlasnike dijelove bio nepunovaan, zbog nedostataka pismene forme tuena se poziva na pravo pravilo iz paragrafa 1178 biveg OGZ, po kome ugovor o ortakluku mora biti sainjen u pismenoj formi). Sporazum o ortakoj gradnji, naime, ulazi u red ugovora o prometu nepokretnosti, jer je upravljen na sticanje prava svojine na buduoj nekretnini, a u smislu l. 46. st. 1. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), punovani su raniji ugovori o prometu nepokretnosti, iako nisu sainjeni u pismenoj formi, ako su ugovorne strane do stupanja na snagu ovog zakona izvrile u cjelini ili u pretenom dijelu obaveze koje iz ugovora nastaju (Zakon je stupio na snagu 4. januara 1979. godine). Kako je, po tvrenju tuioca, ugovor o ortakoj gradnji zakljuen 1971. godine, kada je gradnja otpoela, a nesporno je da je vikend kua u pretenom dijelu dovrena do kraja 1978. godine, ugovor o ortakoj gradnji , makar bio zakljuen u usmenom obliku, proizvodio bi pravne posljedice. (Vrhovni sud BiH, Rev. 166/86 od 25.6.1986. godine) 13. Ugovor o prodaji nepokretnosti je pravno nitav, kada potpise ugovaraa nije ovjerio nadleni organ, a stranke ga nisu dobrovoljno izvrile u cjelini ili u pretenom dijelu, pa i u sluaju kada ga je potpisao sastavlja advokat, u prisustvu jo jednog lica koje se nije potpisalo na ugovoru, jer zakon trai potpise dva svjedoka koja su prisustvovala zakljuenju ugovora, kao ekvivalent za ovjeru potpisa. Prema odredbama lana 9. stav 2. 3. i 4. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), u vezi sa lanom 24. i 70. Zakona o obligacionim odnosima, za valjanost ugovora na osnovu koga se prenosi pravo svojine na nepokretnostima propisana je stoga zakonska forma, tako to ti ugovori moraju biti sainjeni u pismenom obliku, a potpisi saugovaraa ovjereni kod nadlenog suda . Ako potpisi ugovaraa nisu ovjereni kod nadlenog suda, takvi pismeni ugovori zakljueni nakon 3.1.1979. godine, kao dana stupanja na snagu zakona o prometu nepokretnosti, e samo izuzetno proizvoditi pravno dejstvo i to pod uslovom da su stranke izvrile u cjelini, ili u pretenom dijelu obaveze koje iz ugovora nastaju, ili ako je taj ugovor zakljuen u prisustvu najmanje dva svjedoka koji su se na ugovoru potpisali. Kako iz utvrenog injeninog stanja proizlazi da potpisi stranaka na pismenoj ispravi ugovora od 15.6.1980. godine, nisu ovjereni kod nadlenog suda i da taj ugovor nisu potpisala dva svjedoka, te da tuioci kao kupci nisu ni u pretenom dijelu ispunili svoju obavezu isplatom ugovorene kupoprodajne cijene, pravilan je zakljuak iz niestepenih presuda da takav ugovor, zbog neispunjenja zakonom propisane forme, ne proizvodi pravno dejstvo, zbog ega tuiocima ne pripada pravo da tubom iz ove parnice zahtijevaju njegovo ispunjenje. Okolnost da je supruga punomonika advokata bila prisutna sainjenju ugovora, ali ugovor nije potpisala, nije odluna za drugaije presuivanje. (Vrhovni sud BiH, br. Rev. 334/86 od 16.10.1986. godine)

Konverzija lan 106. Kada nitav ugovor ispunjava uslove za punovanost nekog drugog ugovora, onda e meu ugovaraima vaiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarai imali u vidu kada su ugovor zakljuilii ako se moe uzeti da bi oni zakljuili taj ugovor da su znali za nitavost svog ugovora.
___________________________

1. Ugovor o zamjeni stanova kojeg je zakljuio lan domainstva nosioca stanarskog prava je apsolutno nitav jer je zakljuen protivno odredbi lana 32. Zakona o stambenim odnosima kojim je propisano da nosilac stanarskog prava moe izvriti zamjenu stana za stan drugog nosioca stanarskog prava. Ovakav ugovor nije konvalidiran time to je u cjelosti realizovan. (Vs FBiH, Rev. 39/98, od 19. 3. 1998. Bilten Vs FBiH 1/98 - 46) 2. Ukoliko davalac izdravanja ne ispunjava obaveze iz ugovora o doivatnom izdravanju a primalac izdravanja se takvim ponaanjem saglaava, to ugovor o doivotnom izdravanju mijenja u ugovor o darovanju pod pretpostavkom da je primalac izdravanja za ivota prenio svoju imovinu ili njen dio, u skladu sa ugovorom, na davaoca izdravanja (lan 106. ZOO). (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 21) 3. Usmeni ugovor o doivotnom izdravanju ne moe se konvertovati u ugovor o poklonu nekretnina, ako poklonoprimcu nije predat osjed do stupanja na snagu zakona o prometu nepokretnosti (4. januar 1979. godine).

102 Niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da pomenuti usmeni ugovor nije ispunjavao uslove za pravovaljanost ugovora o doivotnom izdravanju propisane odredbom lana 122. Tada vaeeg Zakona o nasljeivanju (Slubeni list FNRJ, broj 20/55), koja se u svemu podudara sa odredbom lana 120. Sadanjeg zakona o nasljeivanju SR Bosne i Hercegovine (preieni tekst objavljen u (Slubenom listu SRBiH, broj 7/80), jer taj ugovor nije bio sainjen u zakonskoj formi. Niestepeni sudovi su utvrdioi da pomenuti ugovor nije ralizovan ni kao ugovor o darovanju, pa time ne ispunjava uslove iz lana 46. stav 1. Zakona o prometu nepokrtnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78) za pravovaljanost usmenih ugovora o prometu nepokretnosti, koji su bili zakljueni prije stupanja na snagu tog zakona. (Vs BiH, Rev. 482/86, od 19. 3. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 9) 4. Ako je prvi ugovor o zakupu stana zakljuen na period krai od godinu dana, trajanje zakupa se produava na godinu dana, koliko lan 59. stav 2. ZSO, propisuje kao minimalno trajanje zakupnog odnosa (lan 106. i 24. Zakona o obligacionim odnosima). (Stav Graansko-privrednog odjeljenja Vs BiH, od 24. 6. 1986 Bilten Vs BiH 2/86, str. 33) 5. Ukoliko davalac izdravanja ne ispunjava obaveze iz ugovora o doivotnom izdravanju a primalac izdravanja se sa takvim ponaanjem saglaava, to ugovor o doivotnom izdravanju se preobraa u ugovor o darovanju pod pretpostavkom a je primalac izdravanja za ivota prenio svoju imovinu ili njen dio, u skladu sa ugovorom, na davaoca izdravanja. (Stav Graansko-privrednog odjeljenja usvojen na sjednici od 26. juna 1984.g

Naknadni nestanak uzroka nitavosti lan 107. (1) Nitav ugovor ne postaje punovaan kad zabrana ili koji drugi uzrok nitavosti naknadno nestane. (2) Ali, ako je zabrana bila manjeg znaaja, a ugovor je izvre, nitavost se ne moe isticati.
______________

1. Nitav je ugovor o isplati u DEM revalorizovanog iznosa kamata dospjelih u toku 1992. g. zbog docnje u isplati cijene izraene u BiH dinarima, iako je zakljuen 26. 7. 1993. g. i djelimino dobrovoljno ispunjen. Prvostepeni sud obavezuje tuenog da ispuni ugovor zakljuen izmeu stranaka 26. 7. 1993.g., tako to utvruje da je obaveza tuenog po ovom ugovoru iznosila ..... DEM, a da je tueni isplatio samo ..... DEM, iako se obavezao da e cio duni iznos isplatititi u pet jednakih rata u periodu od 30. 7. do 30. 10. 1993. godine. Iz odredaba lana 1. i naziva ugovora proizilazi da se radi o ugovoru o izmirenju obaveza nastalih po osnovu obraunatih neplaenih kamata zbog zadocnjenja u plaanju cijene isporuenog cementa. Ovakav ugovor nije mogao 26. 7. 1993. g. biti izraen u DEM, jer je lanom 11. Zakona o deviznom poslovanju (Sl. list RBiH, broj 2/92 i 13/94), koji je stupio na snagu 11. 4. 1992. g., bilo zabranjeno plaanje i naplaivanje u stranoj valuti izmeu domaih pravnih lica na podruju RBiH, ako zakonom nije drukije odreeno i svaki pravni posao protivan ovoj zabrani je proglaen nitavim. Naprijed navedeno pravilo je utvreno i u lanu 40. Zakona o Narodnoj banci BiH (Sl. list RBiH, broj 1/93 i 13/94), po kome se sva prava i obaveze i svi poslovi koji glase na novac, a zakljueni su u RBiH izmeu preduzea, kao domaih pravnih lica, izraavaju se u dinarima i izvravaju sredstvima plaanja koja glase na dinare, ako zakonom nije drukije odreeno. Plaanje u devizama u momentu kada je zakljuen ugovor stranaka, bilo je dozvoljeno i domaim pravnim subjektima na domaem tritu samo po odredbama Zakona o prodaji robe za strana sredstva plaanja (Sl.list RBIH,broj:23/92, 13/93 i 15/94) I po odredbama Zakona o kupovini i prodaji odreenih roba i za strana sredstva plaanja (Sl. list RBiH, broj 22/93, 11/94 i 13/94), a tuenikova obaveza u ugovoru odnosi se na isplatu revalorizovanog iznosa zateznih kamata. U vrijeme kada su kamate u cjelini nastale i dospjele (na dan 31. 7. 1992.g.) ta je obaveza, naime, bila izraena u BH dinarima, na osnovu odredaba Zakona o novcu (Sl. list RBiH, broj 8/92, 9/92 i 13/94) i to tako to j e Odlukom Vlade RBiH o sprovoenju Zakona o novcu (Sl. list RBiH, broj 13/92) izvren preraun iznosa u Yu dinarima u omjeru 10 : 1. Prvostepeni sud je morao da, polazei od naprijed navedenog, cijeni da li je punovaan ugovor zakljuen izmeu stranaka 26. 7. 1993. g., pri emu ne bi mogao smatrati da je ugovor konvalidiran dobrovoljnim ispunjenjem manjeg dijela obaveze tuenog (lan 107. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs FBiH, P. 115/99, od 5. 8. 1999. Bilten Vs FBiH 2/99 - 42) 2. Zabranu manjeg znaenja kao razlog nitavosti ugovora mogu predstavljati zabrane ije je svrha zatita nekih pojedinanih interesa ugovornih stranaka, a ne i zabrane iji je cilj zatita odreenih javnih interesa. Odredbe kojima je zabranjeno stjecanje prava vlasnitva nekretnine strancima nemaju znaaj zabrane manjeg znaenja pa naknadna izmjena propisa ne dovodi do konvalidacije nitavih ugovora koji se odnose na stjecanje prava vlasnitva stranaca. Prema odredbi l. 107. st. 1. ZOO nitav ugovor ne postaje pravovaljan kad zabrana ili koji drugi uzrok nitavosti naknadno prestane, a odredbom st. 2. istog lanka je propisano: Ali ako je zabrana bila manjeg znaaja, a ugovor je izvren, ni-tavost se ne moe isticati. Dakle, odredba st. 1. navedenog lanka sadri pravilo po kojem naknadni nestanak uzroka nitavosti kod apsolutno nitavih ugovora ne dovodi do njihove konvalidacije, dok je odredbom l. 2. istog lanka ustanovljen izuzetak od ovog pravila tako da se ne moe isticati nitavost ve izvrenog nitavog ugovora ako je zabrana koja je bila uzrokom njegove nitavosti naknadno nestala, pod uvjetom da je zabrana bila manjeg

103 znaenja. Propisima o pravima stranih osoba glede stjecanja vlasnitva titi se javni interes, pa kada je tim propisima strancu zabranjeno stjecanje prava vlasnitva nekretnina, onda nije rije o zabrani manjeg znaenja. Stoga okolnost da doe do promjene propisa kojom ta zabrana prestaje samim time ne dovodi do vaIjanosti ugovora, jer time nije prestala zabrana koja bi bila manjeg znaenja (Vs RH, Rev. 3010/94, od 8. 10. 1994. - Izbor oduka 1/1999 20 i Gp, broj 5/00) 3. Ugovor o zamjeni stanova, koji je poniten po zahtjevu branog druga ugovorne stranke, ne moe se konvalidirati u sluaju kada se u vanparninom postupku nakon razvoda braka pravomono rjei da ugovara ostaje jedini nosilac stanarskog prava, jer u naelu apsolutno nitav ugovor i kad nije poniten pravosnanom presudom, ne moe se konvalidirati ako naknadno otpadne razlog nitavosti. (Vs BiH, Rev. 330/86, od 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 49) 4. Nitav je ugovor o nadogradnji zakljuen prije graenja porodine stambene zgrade izmeu nosioca prava koritenja radi graenja i lica na koje ovaj nije mogao prenijeti to pravo. Niestepeni sudovi su utvrdili da je k.. 718/50 iz uk.ul.br. 5215 k.o. Prijedor, koja je u drutvenoj svojini, jo 1967. godine, dodijeljena ocu tuioca radi izgradnje porodine stambene zgrade ( u spisu postoji i urbanistika saglasnost odobrenje lokacije, za izgradnju prizemne stambene zgrade, data ocu tuioca). Pored toga su utvrdili da je otac tuioca zgradu na ovoj katastarskoj parceli podigao za sebe, a da ugovori o zajednikom graenju zakljueni izmeu oca tuioca i tuenog (brata) dana 20.9.1968. godine i 3.9.1969. godine, ne odgovaraju pravoj volji ugovornih stranaka, dok da je ugovor o ortakoj gradnji zakljuen 14.9.1972. godine, simulovani ugovor, koji prikriva disimulovani ugovor o ustupanju tuenom prava nadogradnje (nadziivanje) zgrade, tako da tuenom pripada sprat zgrade, koji je trebao biti naknadno dograen. Drugostepeni sud je opravdano konstatovao i da bi ugovori o zajednikoj gradnji, odnosno nadogradnji iz 1968.g. 1969.g. i 1972. godine ak i kada bi odgovarali volji stranaka, bili nitavi, jer su bili zabranjeni propisima Zakona o odreivanju graevinskog zemljita u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Slubeni list SFRJ, broj 5/68) koji je bio na snazi u vrijeme zakljuenja tih ugovora. U smislu lana 5. stav 1. pomenutog zakona, prvenstveno pravo koritenja graevinskog neizgraenog zemljita u drutvenoj svojini radi izgradnje zgrade moglo se prenijeti samo na branog druga, potomke, usvojenike, roditelje i usvojioce, a pravo koritenja graevinskog neizgraenog zemljita u drutvenoj svojini dodijeljeno radi izgradnje zgrade, moglo se, u smislu lana 7. istog zakona, prenositi samo sa izgraenom zgradom na tom zemljitu, pa bez obzira da li je otac tuioca imao prvenstveno pravo graenja ili mu je pravo graenja dodijeljeno, nije mogao, raspolagati ovim pravom u korist tuenog, s kojim u toku graenja zgrade nije ivio ni u zajednikom domainstvu. U smislu ve spomenutih propisa nitav je i disimulovani ugovor o nadziivanju stvarno zakljuen izmeu oca tuioca i tuenog 1972. godine, jer je i njem izvreno nezakonito raspolaganje pravom graenja koje je otac tuioca stekao na neizgraenom graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini, a ovaj ugovor nije ni realizovan. U momentu donoenja drugostepene presude bio je na snazi Zakon o graevinskom zemljitu (Slubeni list SRBiH, broj 34/86), koji pod odreenim uslovima (lanovi 39. i 50.) dozvoljava zakljuivanje ugovora o zajednikoj gradnji na graevinskom neizgraenom zemljitu u drutvenoj svojini, ali u konretnom sluaju ugovori na koje se poziva tueni ne ispunjavaju ni uslove propisane tim odredbama. Uostalom nitavi ugovori se i ne mogu konvalidirati kada zabrana ili koji drugi uzrok nitavosti naknadno nestane, kako proizilazi iz odredbe lana 107. stav 1. ZOO. (Vs BiH, Rev. 90/87. od 29. 12. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 30) 5. Iako se stanarsko pravo stie danom zakonitog useljenja u stan (lan 11.Zakona o stambenim odnosima SRBiH) punovaan je ugovor o zamjeni stana, dodijeljen ugovornoj stranci, zakljuen prije useljenja u taj stan (lan 107. stav 2. i 24. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, Rev. 55/86, od 13. 5. 1986. Bilten Vs BiH 2/86 - 19)

Odgovornost lica krivog za nitav ugovor lan 108. Ugovara koji je kriv za zakljuenje nitavog ugovora odgovoran je svome sauigovarau za tetu koju trpi zbog nitavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka nitavosti. Isticanje nitavosti lan 109. Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti i na nju se moe pozvati svako zainteresovano lice.
_______________________________

1. Tree lice koje bez pravnog osnova koristi nepokretnost koja je bila predmet ugovora o prenosu prava vlasnitva pod prinudom izazvanom etnikim progonom ne moe se pozivati na nitavost ovakvih ugovora jer za to nema na zakonu zasnovan pravni interes. U odnosu na ta lica ugovorna strana uiva sudsku zatitu po osnovu jaeg prava na posjed.

104 Kada je tree lice bez pravnog osnova zaposjelo u cijelosti ili djelimino nepokretnost koja je bila predmet ugovora zakljuenih pod prinudom u periodu etnikog progona, ne moe se pozivati na nitavost ugovora jer za to nema na zakonu zasnovan pravni interes. Polazei od cilja propisivanja nitavosti ovih ugovora, sud po slubenoj dunosti ne pazi na nitavost tih ugovora (u ovom sluaju treba restriktivno shvatiti i odredbu lana 109. ZOO). Tuitelj kao ugovorna strana u odnosu na tuenog kao bespravnog korisnika spornih nekretnina uiva sudsku zatitu po osnovu jaeg prava na posjed koje proizilazi iz navedenog ugovora, jer ovaj ugovor nijedna ugovorna strana nije osporila (lan 41. Zakona o osnovnim vlasniko pravnim odnosima, odnosno lan 46. Zakona o osnovima vlasnikih odnosa) i shodno tome tubeni zahtjev tuitelja za iseljenje tuenih iz dijela navedenih nekretnina je osnovan, kako to pravilno ocjenjuju niestepeni sudovi. (Vs FBiH, Rev. 64/97, od 25. 2. 1988. Bilten Vs FBiH, broj 1/98 - 23) 2. Mada ugovor o prodaji tue stvari, pa prema tome i tueg suvlasnikog dijela, obavezuje prodavca, ipak je nitav ugovor o prodaji suvlasnike nekretnine kojim se prodavac (jedan od suvlasnika) obavezao da e otkloniti postojeu stambenu zgradu i predati kupcu neizgraenu graevinsku esticu ako ga nisu odobrili ostali suvlasnici u formi koja se trai za ugovor (i organ starateljstva za maloljetnog suvlasnika) jer u tom sluaju prodavac ne moe prenijeti na kupca ni svoj suvlasniki dio na toj estici. U tom sluaju mogu ostali suvlasnici, iako ih ugovor ne obavezuje (to dvojica uglave treega ne vee), traiti da se ugovor poniti. (Vs BiH, Rev. 237/86, od 28. 11. 86. Bilten Vs BiH 1/87 12) 3. Nasljednici su ovlateni da trae ponitenje ugovora koji je zakljuio ostavilac nesposoban za rasuivanje i taj zahtjev ne zastarijeva. Svaki od nasljednika moe traiti ponitenje ovog ugovora ali moe traiti restituciju samo u granicama svog nasljednog dijela (l. 104. stav 1., 109. i 110. ZOO). (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 25) 4. Osobe koje su bile zainteresirane za kupnju zgrade u postupku javnog nadmetanja aktivno su legitimirane na tubu za utvrenje nitavim ugovora o prodaji zgrade koja je izvrena neposrednom pogodbom bez prethodno provedenog postupka javnog nadmetanja. (Vs H, Rev. 1784/84, od 12. 12. 1984. Psp 27 50) 5. Ni dijete nosioca stanarskog prava, koje nije lan njegovog porodinog domainstva nema pravni interes za utvrivanje da je nitav ugovor o koritenju stana zakljuen sa treim licem poslije smrti nosioca stanarskog prava, jer i kada bi se utvrdila nitavnost ugovora, ne bi imao osnov za sticanje stanarskog prava. (Vs BiH, Rev. 374/90, od 13. 06. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 69) 6. Sud pazi po slubenoj dunosti na nitavost ugovora samo u postupku koji je pokrenulo ovlateno lice. (Vs BiH, Gvl. 4/90, od 17.5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 32) 7. Ugovara se ne moe pozivati na nitavost ugovora o diobi nepokretnosti po proteku dvadesetogodinjeg roka propisanog za sticanje prava vlasnitva dosjelou, ako ne dokae nesavjesnost posjednika. (Vs BiH, Rev. 403/91, od 20. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 26) 8. U parnici radi ispranjenja stana zbog nitavosti ugovora o zamjeni presudom se utvruje nitavost tog ugovora i nitavost ugovora o koritenju stana po zahtjevu drutveno-pravnog lica koje ima pravo raspolaganja na stan jer to lice ima opravdan interes za utvrenje da su ugovori nitavi (lan 109. Zakona o obligacionim odnosima, lan 24) (Stav Graansko-privrednog odjeljenja Vrhovnog suda BiH, od 26. 2. 1988. Bilten Vs BiH 1/88 119) 9. Nakon to je u ranijoj parnici poniten ugovor o zamjeni stanova brani drug ugovorne stranke, kao sunosilac stanarskog prava, moe traiti iseljenje iz stana drugog ugovaraa i ponitenje ugovora to ga je ovaj zakljuio sa SIZom stanovanja. (Vs BiH, Rev. 330/88, od 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 48) 10. Kada su istu nekretninu kupila dva ili vie lica, a nijednom nije predat posjed, jai je u pravu prvi kupac, ali ako je na potonjeg kupca prenijeto pravo svojine uknjibom u zemljinu ili neku drugu javnu knjigu, tada prethodni kupac moe traiti da se poniti ugovor i brie uknjiba i da se na njega prenese pravo vlasnitva, samo ako dokae da je potonji sticalac bio nesavjestan (znao je ili je mogao znati da je ista nekretnina prodata treem licu). (Vs BiH, Rev. 363/85, od 26. 9. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 4) 11. Lice kome je dodijeljen stan na koritenje, nakon ponitenja odluke o dodjeli stana drugom licu, ovlateno je da trai utvrenje nitavnostl ugovora o koritenju stana to ga je to lice zakljuilo sa samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja, a zahtjev za njegovo iseljenje moe istaknuti samo pred stambenim organom, a ne u sudskom postupku. (Vs BiH, Rev. 489/86, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 58) 12. Preivjeli brani drug nije mogao pokloniti odreene nekretnine steene zajednikim radom s umrlim branim drugom, pa nasljednici umrlog branog druga mogu traiti da se ugovor u cjelini ili u dijelu koji odgovara doprinosu, ostavioca, poniti. (Vs BiH, Rev. 468/83, od 27. 10. 1983. Bilten Vs BiH 2/84 73)

Neogranieno isticanje nitavosti lan 110. Pravo na isticanje nitavost ne gasi se.
___________________________

1. Pravo na isticanje nitavosti ugovora, tubom na utvrenje, ne gasi se. "Niestupanjski sudovi su odbacili tubeni zahtjev tuitelja temeljem l. 71a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o postupku za upis u sudski registar, koje su stupile na snagu 31. oujka 1990. godine, dok je sporni upis izvren 09. svibnja 1990. godine. lankom 71a. navedenog Zakona, propisano je da se nitavost upisa moe traiti tubom u roku od 30 dana, od dana kada je podnosilac tube saznao za razloge nitavosti, ali se ne moe podnijeti nakon proteka roka od

105 tri godine od dana upisa. Kako je tuba podnijeta 02. prosinca 1993. godine, dakle po proteku roka od tri godine od dana izvrenog upisa (09. svibanj 1990. godine), to su niestupanjski sudovi ispravno odbacili tubeni zahtjev (pravilno tubu), glede brisanja upisa anexa ugovora u sudski registar Trgovakog suda u Splitu. Tuitelj je, temeljem l. 71a. navedenog Zakona, protekom roka od tri godine, izgubio pravo na podnoenje tube za brisanje spornog upisa. Meutim, tubeni zahtjev tuitelja ne odnosi se samo na brisanje upisa u sudski registar, ve i na utvrenje nitavosti anexa ugovora o osnivanju Finacijske organizacije D. S. Stoga taj dio tubenog zahtjeva nije mogao biti odbaen primjenom odredbe l. 71a. Zakona o postupku za upis u sudski registar, jer pravo na isticanje nitavosti se ne gasi, kako to propisuje l. 110. Zakona o obveznim odnosima." (Vs RH, II Rev. 72/00, od 18. 4. 2001. Izbor odluka 1/2002 36) 2. Nitavost pravnog posla nastupa na osnovu zakona, na nju se moe svako pozvati a pazi se i po slubenoj dunosti. Kako se nitav pravni posao protekom vremena ne moe konvalidirati, ne moe ni zastarjeti pravo na tubu radi utvrenja njegove nitavosti. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/2001., str. 25) 3. Nasljednici su ovlateni da trae ponitenje ugovora koji je zakljuio ostavilac nesposoban za rasuivanje i taj zahtjev ne zastarijeva. Svaki od nasljednika moe traiti ponitenje ovog ugovora ali moe traiti restituciju samo u granicama svog nasljednog dijela. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 25)

II. RULJIVI UGOVORI Kad je ugovor ruljiv lan 111. Ugovor je ruljiv kad ga je zakljuila strana ogranieno poslovno spopsobna, kad je pri njegovom zakljuenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kada je to ovim zakonom ili posebnim propisom odreeno.
________________________ 1. Prividan ugovor nema uinke meu strankama, pa on nije ni nastao. Zato se ne moe s uspjehom zahtijevati njegovo ponitenje. Ponititi se mogu samo ugovori koji postoje, ali imaju odreene nedostatke. Shodno izloenom nii su sudovi pogreno primijenili materijalno pravo u onom dijelu u kojem su ponitili navedeni ugovor budui da se samo oni ugovori koji postoje, a imaju odreene nedostatke, mogu ponititi (l. 111. ZOO), i koji dakle predstavljaju pobojne ugovore, dok prividan ugovor nema uinak meu strankama, pa ne samo da je nitav, nego nije ni nastao. (Vs RH, Rev. 3135/95, od 20. 10. 1999. Izbor oduka 1/2000 - 22) 2. Zahtijevati da se ugovor poniti moe samo ugovorna strana u ijem je interesu pobojnost ustanovljena, pa, slijedom toga, nije aktivno legitimirana trea osoba, koja uope nije stranka iz ugovora. (Vts RH, P. 1037/93, od 25. 1. 1994. Praxis 2 30) 3. Ugovor o prodaji stana u drutvenoj svojini je ruljiv ako je zakljuen protivno zakonu, bez javne prodaje ili ako je poetna cijena nepokretnosti na javnoj prodaji bila nia od njene prometne vrijednosti koja se utvruje po propisima o porezu na promet nepokretnosti i prava. (Vs BiH, Rev. 655/88. od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 38) 4. Prodavac ne moe zahtijevati raskid ugovora o prodaji nekretnina buduem korisniku eksproprijacije i kada eksproprijacija naknadno otpadne, a ni ponitenje zbog zablude ako je od zakljuenja ugovora proteklo vie od tri godine. Tuitelji - suvlasnici prodali su tuenoj radnoj organizaciji svoj dio nekretnina. Tuena je isplatila kupovnu cijenu i sa tuiocima zakljuila usmeni sporazum kojim im je dozvolila koritenje spornih nekretnina do poetka izgradnje objekta za iju izgradnju je kupila navedene nekretnine. Nadalje je utvreno, da zbog nedostatka sredstava tuena nije izgradila planirani objekat na spornim nekretninama, da se jo uvijek iste nalaze u posjedu tuioca, te da je prije zakljuenja ugovora o prodaji, odlukom nadlenog organa Skuptine optine, utvren opti interes za izgradnju poslovnog objekta na spornim nekretninama. Tuioci tvrde da su ugovore o prodaji zakljuili u zabludi, a u cilju skraenja postupka eksproprijacije, jer da su bili u uvjerenju da e navedene nekretnine biti eksproprisane poto je odlukom nadlenog organa uprave bio utvren opti interes za izgradnju poslovnog objekta. Polazei od injeninih navoda na kojima je zasnovan zahtjev za raskid ugovora o prodaji zakljuenih tokom 1979. godine, niestepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuilaca. Okolnost da su ugovori zakljueni u zabludi, jer da su tuitelji bili u uvjerenju da e navedene nekretnine biti eksproprisane, te da u protivnom ne bi pristali na prodaju istih, ne moe imati znaaja za raskid ugovora, ni pod pretpostavkom da je tana, jer iz tog razloga tuitelji ne bi mogli traiti raskid ugovora nego samo ponitenje u zakonom propisanim rokovima (l. 111. i 117. Zakona o obligacionim odnosima), koji su u ovom sluaju protekli. (Vs BiH, Rev. 77/90, od 19.10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 36)

106 5. Postojanje ili nepostojanje pretpostavki za ponitenje sudske nagodbe zbog zablude ocjenjuje se prema odredbama ZOO. (Vs RH, Rev. 3048/92, od 30. 6. 1993. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 6. Valjanost sudske nagodbe moe se pobijati iz razloga iz kojih se po opim propisima moe zahtijevati ponitenje pobijanog ugovora. U ovom se sluaju nagodba pobija zbog jedne od mana volje, konkretno zablude, to znai da je rije o pobojnom pravnom poslu (arg. iz odredbe l. 111. Z00). Valja, dakle, imati na umu i pravilo o prestanku prava iz odredbe l. 117. Z0O, prema kojoj pravo zahtijevati ponitenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile, s time da to pravo u svakom sluaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (st. 1. i 2).U biti rije je o preutnoj konvalidaciji - o proputanju zahtjeva za ponitenje u za to zakonom predvienom prekluzivnom roku. Taj je rok, a na njega sud pazi po slubenoj dunosti (rije je o primjeni materijalnog prava), nedvojbeno istekao, pa su sudovi pravilno i zakonito postupili kad su tubeni zahtjev odbili. (Vs H, Rev. 236/89, od 5. 4. 1990. Psp 51 88)

Ponitenje ugovora lan 112. (1) Ugovorna strana u ijem je interesu ruljivost ugovorena moe traiti da se ugovor poniti. (2) Ali, saugovara te strane moe od nje traiti da se u odreenom roku, ali ne kraem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer e se u protivnom smatrati da je ugovor poniten. (3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatrat e se da je ugovor poniten.
________________________ 1. Kada roditelji jednog branog druga uine poklon drugom branom drugu u cilju uvrenja braka mladih suprunika, a taj brak bude razveden, onda se u smislu lana 62. Zakona o obligacionim odnosima moe smatrati da je poklon uinjen u bitnoj zabludi jer oekivanje o trajnosti braka kao odlune pobude za davanje poklona nije ostvareno. U takvom sluaju darodavci mogu na osnovu lana 112. stav 1. u vezi sa lanom 61. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima traiti ponitaj ugovora o poklonu. Prvostepeni sud je utvrdio da su roditelji, obzirom na skladan brak njihovog sina s tuenom, darovali tuenoj jedan putniki automobil marke Golf prividnim ugovorom u kupoprodaji, te darovnim ugovorom mjesec dana kasnije i jednu autoprikolicu. To sve u cilju uvrenja braka u nadi da e brak mladih trajati. Meutim, tuena je ivjela u braku sa sinom tuitelja svega 20 mjeseci i branu zajednicu je napustila mjesec dana po uinjenom poklonu. Pri takvom stanju stvari tuitelji su osnovanom tubom traili ponitaj oba ugovora o poklonu. Tuitelji trae ponitaj ugovora o poklonu zbog nedostatka volje, a za taj ponitaj su ispunjeni zakonom predvieni uslovi, pa nije bitno to nisu ispunjeni uslovi za opoziv poklona. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/1999 - 18/19) 2. Nagodba se ne moe s uspjehom pobijati iz razloga relativne nitavosti iznoenjem prigovora u parnici, ve posebnom tubom za ponitenje ugovora. "Kraj utvrenja da su stranke zakljuile nagodbu o visini novane naknade za materijalnu tetu koja je tuitelju nastala oteenjem njegova vozila, za koju odgovara tuenik kao osiguravajua organizacija, ima znaenje injenica da je izmeu stranaka spor do sada rijeen ugovorom, pa tuitelju ne pripada pravo da nakon zakljuene nagodbe potrauje od tuenika neki drugi novani iznos osim onoga koji je ugovoren. Naime, dokle god izmeu stranaka postoji tako zakljuen ugovor o nagodbi, on traje i vai sve dok ne bi bio poniten iz razloga koje upravo tuielj i u reviziji i u tijeku postupka navodi - razloga prijevare. S obzirom na to da tuitelj nije ostvario ponitenje navedene nagodbe (l. 112. st. 1. u svezi sa l. 111. Zakona o obveznim odnosima), prigovoru njezinoj pobojnosti u ovom postupku nema mjesta, pa su pravilne niestupanjske odluke i u odnosu na primjenu materijalnog prava." (Vs RH, Rev. 221/92, od 1. 4. 1992. Izbor odluka 1994 52/115) 3. Na pobojnost nagodbe zakljuene izmeu oteenoga i osiguratelja oteeni se ne moe pozvati isticanjem prigovora u parnici, ako nagodba nije ponitena konstitutivnom sudskom odlukom. "Budui da se radi o relativnoj nitavosti ugovora izimeu stranaka, a na predmetnu nagodbu primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima, l. 11. do 117., a sve to temeljem odredbe l. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuiteljica u ovoj parnici ne moe prigovorom pobijati valjanost zakljuene nagodbe, ve je takvo pravo na ponitenje zakljuene nagodbe mogla ostvariti ili moe ostvariti posebnom tubom za ponitenje zakljuene nagodbe, ako nisu istekli rokovi iz l. 117. Zakona o obveznim odnosima. Prema tome, s obzirom na to da predmetna nagodba izmeu stranaka nije ponitena nema osnove za traenje nekog veeg iznosa od ve ugovorenog i isplaenog za pojedine oblike materijalne i nematerijalne tete. Naime, s obzirom na to da ugovor nije poniten konstitutivnom sudskom odlukom, on izmeu stranaka i dalje proizvodi pravne uinike i obvezuje obje ugovorne strane i to sve tako dugo dok, po zahtjevu stranke, ne bi konstitutivnom odlukom bio poniten." (Vs RH, Rev. 886/91, od 12. 9. 1991. Izbor odluka 1993 54/86) 4. Izjava o povlaenju tube ne predstavlja jednostrani pravni posao i ne moe biti predmetom parnice za ponitenje zbog pobojnosti

107 "Ovaj sud prihvaa definiciju graansko-procesne teorije prema kojoj je povla enje tube jednostrana neposredna parnina radnja tuitelja kojom on izjavljuje da odustaje od traenja da se u konkretnoj parnici odlui o osnovanosti njegovog tubenog zahtjeva (ali ovo ne znai i odustanak od prava na odreenu sudsku zatitu uope). Takva tuiteljeva izjava proizvodi neposredni procesni pravni uinak gaenja parnice, u pravilu u onom trenutku kada je predana sudu. Ovdje motivi tuitelja nisu procesno-pravno relevantni a takva je izjava tuitelja neopoziva. Tuitelj podnosei tubu kojom trai utvrenje nitavosti izjave o povlaenju tube polazi od pretpostavke da se radi o jednostranom pravnom pmoe pobijati pod uvjetima propisanim u Zakonu o obveznim odnosima koji sadre ope propise obveznog prava, a kada tvrdi da ga je tuenik prijevarom doveo u zabludu tada zakljuuje da se ovdje radi o pobojnom jednostranom graanskopravnom poslu i da se zbog te mane volje tuitelja takav jednostrani pravni posao moe pobijati u posebnoj parnici. Da se radi o pobojnom jednostranom graanskopravnom poslu tada bi tuitelj mogao pobijati izjavu kojom povlai tubu u posebnoj parnici. Meutim, kako se ne radi o takvom pravnom poslu i kako je izjava kojom se povlai tuba jednostrana neposredna parnina radnja koja ima uinak koji je naprijed obrazloen, takva parnina radnja tuitelja moe se pobijati samo u okviru propisa graanskog postupka, dakle u okviru propisa Zakona o parninom postupku i to iskljuivo izvanrednim pravnim lijekom koji je predvien odredbama l. 421. Zakona o parninom postupku (dalje u tekstu: ZPP) odnosno tuitelj moe tititi prava za koja smatra da mu pripadaju samo u postupku ponavljanja parninog postupka koji je dovren donoenjem deklaratornog rjeenja o povlaenju tube. Prema tome i prema stajalitu ovog suda pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbacio tubu kao nedoputenu jer je tuitelj u zatiti svojih prava izabrao pogrean pravni put, odnosno pogreno pravno sredstvo jer umjesto podnoenja tube bilo je potrebno staviti prijedlog za ponavljanje pravomono dovrenog parninog postupka u predmetu P. 227/97. (s Koprivnica, G 970/98, od 17. 12. 1998. Izbor odluka 1/1999 26/21) 5. Univerzalnom nasljedniku pripada pravo pobijati ugovor zbog mana volje njegova prednika kao ugovorne strane. (Vs H, Rev. 1871/9O od 11. 12. 1990. Psp 51 83)

Posljedice ponitenja ugovora lan 113. (1) Ako je na osnovu ruljivog ugovora koji je poniten neto bilo ispunjeno, ima se izvriti vraanje, a ako to nije mogue, ili ako se priroda onog to je ispunjeno protivi vraanju, ima se dati odgovarajua naknada u novcu. (2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraanja, odnosno donoenja suske odluke. Vraanje i naknada u sluaju ponitenja ugovora ogranieno poslovno sposobnog lica lan 114. U sluaju ponitenja ugovora zbog ograniene poslovne sposobnosti jednog ugovaraa, saugovara takvog lica moe zahtijevati vraanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ogranieno poslovno sposobnog lica, ili je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog to je namjerno uniteno ili otueno. Odgovornost za ponitenja ugovora lan 115. (1) Ugovara na ijoj je strani uzrok ruljivosti odgovoran je svom saugovarau za tetu koju trpi zbog ponitenja ugovora, ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka ruljivosti ugovora.
__________________________

* Vidi: l. 12. ZOO - naelo savjesnosti i potenja; * Vidi: l. 210. ZOO - naelo vraanja steenog bez osnova.

Odgovornost ogranieno poslovno sposobnog lica lan 116. Ograniene poslovne sposobno lice odgovara za tetu nastalu ponitenjem lukavstvom uvjerilo svog saugovaraa da je poslovno sposobno. Prestanak prava ugovora, ako je

108

lan 117. (1) Pravo zahtijevati ponitenje ruljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog ruljivosti, odnosno od prestanka prinude, (2) To pravo u svakom sluaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zakljuenja ugovora.
___________________________

1. Tuba za pobijanje nasljednike izjave date pod prinudnom ili prijetnjom ili usljed prevare ili zablude, mora se podnijeti u roku odreenom opim pravilima o pobojnosti pravnih poslova. Pravilno je odbijen tubeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pobijanje nasljednike izjave. Sadanji Zakon o nasljeivanju, koji u lanku 139. stavak 3. isto kao tadanji savezni Zakon o nasljeivanju u lanku 141. stavak 2. propisuje mogunost pobijanja nasljednike izjave ako je data pod prinudom ili prijetnjom ili usljed prevare ili zablude, ne odreuje rok u kojem se to moe uiniti, pa se u pogledu toga trebaju primijeniti opa pravila o pobojnosti pravnih poslova iz lanka 117. Zakona o obveznim odnosima. Raunajui od dana stupanja na snagu tog zakona, davno je istekao i objektivni rok od tri godine, pa je i po toj osnovi tubeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pobijanje nasljednike izjave, pravilno odbijen kao neosnovan. (Vs FBiH, Rev. 2511/99, od 10. 2. 2000. Bilten Vs FBiH 1/00 47) 2. Istekom roka od jedne godine, u smislu lana 117. ZOO, prestaje pravo da se trai ponitaj nasljednike izjave, pa se u ovom sluaju radi o prekluzivnom roku, a ne o roku zastarjelosti. (Vs RCG, Rev. br. 324/95, od 4. 9. 1996. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 3. Izjava o odricanju od nasljea ne moe se opozvati, ali se moe traiti njeno ponitenje zbog mane volje u subjektivnom roku od godinu dana, odnosno u objektivnom roku od tri godine. (Vs BiH, Rev.182/91, od 21. 3. 1991. Bilten Vs BiH 2/91 99) 4. Ustupanje nasljedstva sanasljedniku je ugovor koji se moe pobijati zbog mane volje u prekluzivnim rokovima iz lana 117. Zakona o obligacionim odnosima. Nasljednik se moe odrei nasljedstva, uopte, a moe se odrei i u korist sanasljednika. U ovom drugom sluaju radi se o ustupanju nasljednog dijela sanasljedniku. Ovo ustupanje podrazumijeva prihvat. U sutini radi se o dobroinom pravnom poslu - ugovoru o darovanju. Takav ugovor, kao i svi ostali ugovori, moe se pobijati i zbog mane volje, u prekluzivnim rokovima iz lana 117. Zakona o obligacionim odnosima. (Vs BiH, Rev. 781/89, od 20. 9. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 106) 5. Prodavac ne moe zahtijevati raskid ugovora o prodaji nekretnina buduem korisniku eksproprijacije i kada eksproprijacija naknadno otpadne, a ni ponitenje zbog zablude ako je od zakljuenja ugovora proteklo vie od tri godine. Okolnost da su ugovori zakljueni u zabludi, jer da su tuitelji bili u uvjerenju da e navedene nekretnine biti eksproprisane, te da u protivnom ne bi pristali na prodaju istih, ne moe imati znaaja za raskid ugovora, ni pod pretpostavkom da je tana, jer iz tog razloga tuitelji ne bi mogli traiti raskid ugovora nego samo ponitenje u zakonom propisanim rokovima (l. 111. i 117. Zakona o obligacionim odnosima), koji su u ovom sluaju protekli. (Vs BiH, Rev. 77/90, od 19.10. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 36) 6. Postojanje ili nepostojanje pretpostavki za ponitenje sudske nagodbe zbog zablude ocjenjuje se prema odredbama ZOO. (Vs RH, Rev. 3048/92 od 30. 6. 1993. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 7. Subjektivni (relativni) prekluzivni rok od godine dana za ostvarenje prava na zahtjev za ponitenje pobijanog ugovora tee od dana saznanja za razlog pobojnosti ili od prestanka prisile, pa kad tuitelj podnese zahtjev za utvrenje nitavosti ugovora u navedenome roku, ali u pamici odustane od tog zahtjeva i podneskom zahtijeva ponitenje ugovora zbog mana volje (prijevare, zablude) nakon proteka jednogodinjeg prekluzivnog roka, sud e ga odbiti s takvim zahtjevom, jer je tuitelj izgubio pravo zahtijevati ponitenje pobijanog ugovora (l. 117. st. 1. ZO0), a tubom radi utvrenja nitavosti tog ugovora nije prekinuo tijek prekluzije za zahtjev za ponitenje ugovora. (Ps H, P. 2390/89, od 14. 11. 1989. Psp 44 190) 8. Nasljednik ima pravo da trai ponitenje izjave o ustupanju nasljedstva zbog zablude u roku od godinu dana od dana saznanja za zabludu. Ovo pravo prestaje u svakom sluaju u roku od tri godine od davanja izjave. (Vs BiH, Rev. 331/90, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 88) 9. Po proteku tri godine ni po pravilima biveg OGZ nije se mogla podnijeti tuba radi pobijanja ugovora zbog zablude. Tuilac pobija valjanost ugovora o kupoprodaji nekretnina zakljuenog meu strankama 10. decembra 1964. godine po kome je tueni uknjibom stekao pravo vlasnitva na spornoj parceli, zbog zablude, dakle, zbog ruljivosti pravnog posla, a to pravo prema pravnim pravilima biveg opteg graanskog zakonika - Paragraf 1487. novel. OGZ-a (sada lan 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima) zastarijeva najkasnije u roku od tri godine od dana zakljuenja ugovora. (Vs BiH, Rev. 128/88, od 26. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 3/89 7)

III. UGOVORI KOJI NISU U SAGLASNOSTI SA SAMOUPRAVNIM SPORAZUMOM

109

Usklaivanje, odnosno ponitenje ugovora lan 118. (1) Kad uesnici u samoupravnom sporazumu zakljuuju ugovor radi izvrenja tog sporazuma, ugovor mora biti u saglasnosti sa tim samoupravnim sporazumom. (2) U protivnom, svaki uesnik u samoupravnom sporazumu, pa i onaj koji nije ugovorna strana, moe zahtijevati da se takav ugovor uskladi sa samoupravnim sporazumom, ili, ako to nije mogue, da se u cjelini ili djelimino poniti.
________________________

Napomena (RS): Na osnovu lna 18. ZIDZOO, u Glavi II, Odjeljak I, Odsjek 4. naziv pododsjeka III i l. 118. do 120. brisani su.
________________________

1. Ugovor o koritenju stana zakljuen na osnovu akta o dodjeli stana na koritenje, davalac stana moe pobijati tubom za ponitenje zbog nesaglasnosti odluke sa samoupravnim optim aktom, ali tubu mora podnijeti u prekluzivnom roku od tri godine od dana zakljuenja ugovora. Tuilja je zahtjevala ponitenje ugovora o koritenju stana, tvrdei da je ugovor zakljuen protivno odredbi lana 6. stav 1. taka 3. Pravilnika o stambenim odnosima tuilje (stan je dodjeljen prvotuenom na koritenje, iako je ve rijeio stambeno pitanje dobijanjem kredita za izgradnju stana u 1981. i 1982. godini). Opravdano je stoga prvostepeni sud poprimio da se zahtjev zasniva na odredbama lana 118. Zakona o obligacionim odnosima (trai se ponitenje ugovora zbog nesaglasnosti sa samoupravnim optim aktom). Po odredbama Amandmana LXIV taka 1. na Ustav SRBiH ("Slubeni list SRBiH", broj 21/90), radnici imaju pravo na samoupravljanje na osnovu zakona, kolektivnog ugovora i statuta i ova ustavna odredba je bila sastavni dio i Ustava RBiH u vrijeme donoenja odluke o dodjeli stana prvotuenom, na osnovu koje su tueni zakljuili ugovor o koritenju stana. Pravilnik o stambenim odnosima u takvim okolnostima moe se izjednaiti sa samoupravnim sporazumom koji ima u vidu lan 118. Zakona o obligacionim odnosima, iako su u to vrijeme prestale da vae odredbe Zakona o udruenom radu i drugih zakona o samoupravnom ureivanju drutvenih odnosa putem drutvenih dogovora i samoupravnih sporazuma. Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima ("Slubeni list RBiH", broj 2/92) bile su stavljene van snage odredbe lanova 118. - 120. Zakona o obligacionim odnosima (lan 3. Uredbe), ali je Uredbom sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Uredbe sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima ("Slubeni list RBiH", broj 13/93) brisan lan 3. Uredbe iz 1992. godine, pa time i stavljanje van snage lanova 118 - 120. Zakona o obligacionim odnosima. Kako je Uredba iz 1993. godine stupila na snagu 7. 06. 1993. godine, ovi propisi Zakona o obligacionim odnosima su vaili u novembru 1993. godine kada je donesena odluka o dodjeli stana i zakljuen ugovor o koritenju stana, a vae i sada, dakle, u vrijeme donoenja pobijane i ove presude. Tuilja je, u smislu lana 120. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, prekludirana u pravu da zahtjeva ponitenje ugovora o koritenju stana jer je proteklo vie od tri godine od dana zakljuenja ugovora do dana podnoenja tube. (Vs FBiH, P. 148/97, od 16. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 32). 2. Ponitenje ugovora koji nije u saglasnosti sa samoupravnim sporazumom moe se zahtijevati samo ako je ugovor zakljuen izmeu uesnika samoupravnog sporazuma. Tuioci kao uesnici sporazuma o udruivanju rada i sredstava u proizvodnji i eksploataciji igranog filma trae da se poniti ugovor o proizvodnji TV serije koji je dana 13.5.1985. godine, drugotueni, iako takoe uesnik sporazuma o udruivanju rada i sredstava u proizvodnji i eksploataciji igranog filma, zakljuio sa prvotuenim, jer da je taj ugovor protivan lanu 18. sporazuma o udruivanju rada i sredstava u proizvodnji i eksploataciji ovog filma. Ovo iz razloga to je drugotueni, bez saglasnosti tuioca, sa prvotuenim zakljuio ugovor o proizvodnji TV- serije, po kojem je prvotuenom obezbijeeno neogranieno pravo TV emitovanja, razmjene i prometa TV serije u zemlji i inostranstvu sa pravom na steene prihode, iako su se lanom 18. uesnici sporazuma o udruivanju rada i sredstava u proizvodnji i eksploataciji igranog filma obavezali da nee zakljuivati bilo kakav sporazum ili ugovor sa treim licima, ukoliko bi time bila naruena prava i ostalih uesnika u sporazumu. Prvotueni nije uesnik naprijed spomenutog samoupravnog sporazuma zakljuenog 19.1.1984. godine, pa tuioci ne mogu zahtijevati ponitenje ugovora, ak i ako ugovor nije po svom sadraju saglasan sa samoupravnim sporazumom na koji se tuioci pozivaju. Opravdano je, prema tome, stanovite prvostepenog suda da tuioci mogu, ako smatraju da je drugotueni prilikom zakljuenja ugovora odstupio od odredaba sporazuma, samo zahtijevati od ovog naknadu tete, a ne i ponitenje ugovora u kome je jedna od ugovornih stranaka lice koje nije uesnik samoupravnog sporazuma (naknadu zbog krenja odredbe lana 18. sporazuma). (Vs BiH, P. 354/86, od 18. 12. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 24)

Vraanje i naknada u sluaju ponitenja ugovora

110

lan 119. Ako je na osnovu ugovora koji je poniten neto bilo ispunjeno, ima se izvriti vraanje, a ako to nije mogue, ili ako se priroda onoga to je ispunjeno protivi vraanju, ima se dati odgovarajua naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme vraanja, odnosno donoenja sudske odluke. Prestanak prava lan 120. (1) Pravo da se zahtijeva usklaivanje, odnosno ponitenje ugovora koji je protivan samoupravnom sporazumu prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za taj nedostatak. (2) To pravo u svakom sluaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zakljuenja ugovora.
________________________ 1. Ugovor o koritenju stana zakljuen na osnovu akta o dodjeli stana na koritenje, davalac stana moe pobijati tubom za ponitenje zbog nesaglasnosti odluke sa samoupravnim optim aktom, ali tubu mora podnijeti u prekluzivnom roku od tri godine od dana zakljuenja ugovora. (Vs FBiH, P. 148/97, od 16. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 32. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 118.ZOO) 2. Odredbe lana 27. ZOO primjenjuju se samo kada je zakonom propisana obaveza zakljuenja ugovora. Ako je obaveza zakljuenja ugovora predviena samoupravnim sporazumom, a ugovorom zakljuenim u ispunjenju tog sporazuma nije regulisan pravni odnos u cjelini moe se u parnici zahtijevati usklaivanje ugovora sa samoupravnim sporazumom, ali samo u roku od tri godine od dana zakljuenja ugovora. (Vs BiH, Rev. 308/86, od 19. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 3)

Odsjek 5. DVOSTRANI UGOVORI I - ODGOVORNOST ZA MATERJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE ISPUNJENJA lan 121. (1) Kod ugovora sa naknadom svaki ugovara odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja. (2) Isto tako, ugovara odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i duan je da titi drugu stranu od prava i zahtijeva treih lica kojima bi njeno pravo bilo iskljueno ili sueno. (3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za odreeni sluaj nije to drugo propisano.
________________________ 1. Nalogoprimac kome je kupac dao nalog da primi robu i uva je za njegov raun duan je da sa prodavcem izvri kvantitativni i kvalitativni prijem robe u momentu isporuke, pa se reklamacije kupca ne mogu uvaiti. Kako je prvotuenik bio nalogoprimac, a uz to i uvar robe na svom skladitu, za raun tuioca, on je bio duan da primi robu od drugotuenog i saini zapisnik o kvantitativnom i kvalitativnom prijemu, to nije uinio. U tom sluaju on je odgovoran za tetu tuiocu zbog manjka robe, a ne drugotueni. Prodajom robe prvotuenom kao nalogoprimcu i uvaru tuioca po dokumentima u prevozu drugotueni je izvrio svoju obavezu kao prodavac robe, pa kako prvotueni nije stavio primjedbe u pogledu koliine i kvaliteta, mora se smatrati da je drugotueni u cijelosti izvrio svoju ugovornu obavezu isporuke robe tuiocu. U konkretnom sluaju, poto ni ugovorom ni normama Zakona o obligacionim odnosima, nije ureeno pitanje naina kvantitativnog prijema robe i prigovora na koliinu, treba primjeniti Opte uzanse o prometu robom (u privrednim sporovima prihvaeno je pravilo da se uzanse kao kodificirani poslovni obiaji primjenjuju na odnose iz ugovora o privredi kada ti odnosi nisu ureeni ugovorom stranaka ili dispozitivnim odredbama zakona - lan 21. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima). Kada se koliina robe utvruje u prisustvu obiju stranaka ili njihovih predstavnika, kao to je u ovom predmetu sluaj, kupac mora svoje prigovore na koliinu robe staviti prodavcu odmah prilikom samog utvrivanja koliine (Uzansa broj 130. stav 1). Nestavljanje prigovora na kvantitet odmah prilikom prijema roba povlai gubitak onih kupevih prava koje Opte uzanse izriito predviaju u sluaju isporuke manje ili vee koliine od ugovorene (Uzansa broj 133). Prema tome, tuilac je prekludiran u pravu da stavlja bilo kakve prigovore na koliinu isporuene robe od strane drugotuenog, jer se ima smatrati da je roba primljena bez primjedbi od strane ovlatenog predstavnika tuioca. Time to je tuilac kasnije

111 disponirao sa navedenom robom i istu isporuio drugom kupcu i tom prilikom utvrena manja koliina robe po zapisniku od 27. decembra 1982. godine i zapisniku od 4. i 5. januara 1984. godine, nema nikakvog uticaja na pravni odnos tuioca i drugotuenog. To je poseban odnos koji se ne tie drugotu enog. (Vs BiH P. 443/86, od 27. 5. 1987. Biten Vs BiH 3/87 30) 2. Za ostvarenje prava zbog materijalnih nedostataka isporuenog materijala koji ga ine nepodobnim za ugovorenu svrhu, nije dovoljno da poslenik samo pozove naruioca da izvri pregled radi utvrenja nedostataka, ve je duan da ga pozove da izvri zamjenu, a ako se opredijeli za raskid ugovora, da materijal stavi na raspolaganje isporuiocu, obezbijedi njegovo uvanje, te izvri i prodaju za raun isporuioca. (Vs RCG, P. 249/96, od 7. 10. 1997. Bilten Vs RCG 1997 45. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke datu je u sudskoj praksi uz lan 606. ZOO) 3. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz lan 508. ZOO.

II - PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA Pravilo istovremenog ispunjenja lan 122. (1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije duna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je to drugo ugovoreno ili zakonom odreeno, ili ako to drugo proistie iz prirode posla. (2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije duna ispuniti svoju obavezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud e joj naloiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju.
________________________ 1. Prijemnik (cesionar) ne moe zahtijevati od dunika (cesusa) naplatu prenesenog potraivanja, ako ustupilac (cedent) nije ispunio svoju obavezu prema duniku koja je bila uslov za ispunjenje obaveze dunika Prvostepeni sud je utvrdio da je tueni zakljuio ugovor o zakupu poslovnih prostorija kojim je regulisano da e ugovorne strane zapisniki izvriti primopredaju predmetnih poslovnih prostorija, ali da primopredaja poslovnih prostorija kirivicom zakupodavca nije izvrena i da tueni nije uao u posjed poslovnih prostorija, ali nije ni zahtijevao jednostran raskid ugovora, pa kako je zakupodavac potraivanje po osnovu zakupnine ustupio (cedirao) na tuitelja, da je osnovan tubeni zahtjev na isplatu zakupnine. Ovakvu odluku prvostepeni sud temelji na injenici da je ugovor o zakupu zakljuen na neodreeno vrijeme (prestaje sporazumom ili na osnovu otkaza - l. 26. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija). Ovakvo stanovite prvostepenog suda nije utemeljeno na pravilnoj primjeni materijalnog prava. Prvostepeni sud utvruje injenicu da zakupodavac nije izvrio svoju ugovornu obavezu predaje poslovnih prostorija u skladu sa l. 8. zakljuenog ugovora o zakupu i njen znaaj zanemaruje kao da obaveza plaanja zakupnine nema svoj osnov i razlog postojanja u obavezi zakupodavca da tuenom kao zakupoprimcu preda u posjed poslovne prostorije. Ugovorne strane su i zakljuile ugovor sa ciljem da on bude i ispunjen da budu ispunjene sve ugovorom predviene obaveze, pa je, kako nije dolo do istovremenog ispunjena, svaka ugovorna strana mogla da odbije izvrenje svoje obaveze, osim u sluaju kada je ugovoreno ili zakonom odreeno da obaveze iz tog ugovora nee biti izvrene istovremeno, ili ako to drugo proistie iz prirode posla (l. 122. st. 1. ZOO). Stoga je odbijanje tuenog da ispuni svoju obavezu plaanja zakupnine i podnesak tuenog kojim je predloio sporazuman raskid ugovora prvostepeni sud trebao cijeniti kao prigovor neispunjenja ugovora (exceptio non adimpleti contractus). Tueni kao zakupoprimac, u konkretnom sluaju, imao je pravo odbiti, po ocjeni ovoga suda, izvrenje svoje obaveze, jer zakupodavac nije izvrio niti je bio spreman izvriti svoju obavezu predaje poslovnih prostorija u posjed tuenom zapisnikim putem. Kako je zakupodavac kao cedent samo ustupio svoje potraivanje po osnovu zakupnine (a ne i ugovor o zakupu) koje je imao prema tuenom (kao duniku - cesusu) na tuitelja (cesionara), a koje je jo u vrijeme ustupanja bilo sumnjivo i koje se cesijom ni u emu ne mijenja (l. 436. ZOO), prvostepeni sud je pogreno zakljuio da je tubeni zahtjev osnovan. Zakupodavac nije ni imao za sporni period pravo na zakupninu, pa to potraivanje koje je predmet spora nije mogao ni prenijeti na tuitelja. (Vs FBiH, P. 139/98, od 30. 7. 1998. Bilten Vs FBiH 2/1998 20) 2. Pozivanje na pravilo istovremenog ispunjenja ima osnova samo kod ugovora kod kojih postoji istovremenost ispunjenja obveza obiju ugovornih strana, a to nije sluaj kod ugovora o djelu. "Predmet spora predstavlja zahtjev tuitelja za naknadu tete zbog djelominog neispunjenja tuenikove obveze izrade i isporuke vrea, te zahtjev tuenika za ispunjenje tuiteljeve obveze plaanje naknade za izvreni posao. Nedvojbeno je da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o djelu iz l. 600. ZOO, kao dvostrani ugovor sa sukcesivnim obvezama. Kod ugovora o djelu ne postoji istovremenost ispunjenja obveza, jer naruitelj plaa naknadu izvritelju posla poto je primio i pregledao izvreni rad (l. 623. st. 3. ZOO), pa kako se prigovor neispunjenja

112 ugovora iz l. 122. ZOO moe isticati samo kod ugovora kod kojih postoji istovremenost ispunjenja obveza, a to ovdje nije sluaj, to nema mjesta primjeni odredaba tog lanka na koje se sudovi pozivaju." (Vs RH, II Rev. 159/00, od 25. 10. 2000. Izbor odluka 1/2001 30) 3. Ako stranka koja je obvezana ispuniti svoju obvezu iz dvostranog ugovora ne istakne prigovor, da nije duna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud o tome ne vodi rauna po slubenoj dunosti. "Naprotiv, sud e odluiti suglasno navedenoj zakonskoj odredbi tek po prigovoru stranke. Tueni takav prigovor tijekom postupka nije isticao, pa niti u albi. Okolnost to je na navedeni uinak raskida ugovora uputio tek u reviziji nije od odlu- nog znaenja s obzirom na to da revizijski sud nije ovlaten preispitivati pravilnost i potpunost utvrenoga injeninog stanja, niti se u reviziji s uspjehom mogu isticati prigovori koji se temelje na injenicama izvan onih koje su raspravljene i utvrene u postupku (l.385. st.3. Zakona o parninom postupku - "Narodne novine", broj 53/91)." (Vs RH, Rev. 24/91, od 12. 3. 1992. Izbor odluka 1994 54/115) 4. Kupac koji je doao u zakanjenje zbog neplaanja dijela cijene u ugovorenom roku od dana dolaska u zakanjenje nema pravo na kamate na unaprijed plaenu cijenu stana. (Vs RH, Rev. 2616/93, od 21. 2. 1996. - Izbor oduka 2/1996 55) 5. Ako je izvrenje obaveze dunika uslovljeno prethodnim ispunjenjem odreene radnje povjerioca onda se i u toj situaciji obaveza dunika moe izvriti samo uz primjenu pravila o istovremenom ispunjenju. (Vs S, broj Prev. 110/99. Bilten 4/1999) 6. Izvoa radova iz ugovora o djelu ne moe odbiti ispunjenje preuzete ugovorne obveze prigovorom da i druga strana (naruitelj) nije ispunila svoju obvezu, osim kada je ugovoreno da je naruitelj obvezan platiti naknadu unaprijed (prije nego to su radovi obavljeni). (Vts RH, P. 1223/93, od 18. 10. 1995. - Zbirka 3 23). 7. Prodavac ne moe zahtijevati isplatu cijene, ako nije ugovorena isplata unaprijed, ukoliko nije uredno ispunio obavezu predaje stvari, jer se prilikom isporuke nije pridravao propisa o sanitarnom nadzoru. Parnine stranke su zakljuile ugovor o prodaji jednodnevnih zdravih i vitalnih pilia, te da se njihov kvalitet utvruje od strane nadlene veterinarske inspekcije pismenim putem prilikom svake isporuke i od strane veterinarskog inspektora u mjestu isporuke (l. 1. i 6. ugovora). U mjestu isporuke veterinarski inspektor je izvrio pregled poiljke pilia i utvrdio da poiljku ne prati dokumentacija: uvjerenje o zdravstvenom stanju ivotinja, potvrda o zdravstvenoj ispravnosti poiljke pilia i potvrda o izvrenoj dezinfekciji prevoznog sredstva, te donio rjeenje da se zabranjuje istovar pilia, a takva odluka ima uporite u odredbama lana 17. stav 3. Zakona o zatiti ivotinja od zaraznih bolesti koje ugroavaju cijelu zemlju (Slubeni list SFRJ, broj 43/76). Zbog toga je poiljka pilia vraena tuiocu koji svoju obavezu iz ugovora o prodaji nije ispunio ni naknadno. Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan ugovor za koga vai pravilo istovremenog ispunjenja. Stoga nijedna strana nije duna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu (stav 1. lana 122. Zakona o obligacionim odnosima). Tuilac, meutim, nije ispunio svoju obavezu iz ugovora o prodaji (nije predao tuenom - kupcu jednodnevne zdrave i vitalne pilie da bi na njima stekao pravo raspolaganja), a u prvostepenom postupku nije izjavio da e ispuniti tu svoju obavezu, pa stoga nije stekao potraivanje cijene iz ugovora o prodaji, koju zahtijeva tubom u ovom sporu. (Vs BiH, P. 632/89, od 14. 6. 1990. - Bilten Vs BiH 3/1990 28) 8. Stranke mogu ugovorom iskljuiti pravilo o istovremenom ispunjenju inidbi iz ugovora, a i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje. (Vs BiH, Rev. 99/85. od 14. 3. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 11) 9. Kupac nema pravo na naknadu tete uzrokovane neispunjenjem ugovora od prodavca, jer prodavac nije predao prodanu stvar kupcu zato to je kupac odbio platiti kupovnu cijenu prije predaje stvari, kako je bilo ugovoreno. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/2001., str. 25) 10. Kad stambena zadruga kao ugovorna stranka iz ugovora o izgradnji stana zahtijeva poveanje ugovorene cijene, potrebno je u sluaju spora utvrditi visinu tog poveanja kao i rok za njegovo plaanje, a voenje takvog spora ne daje pravo zadruzi da uskrati ispunjenje svoje obveze da zgradu preda zadrugaru u ugovorenom roku. (Vs H, Rev. 2520/82, od 7. 4. 1983. Psp 23 106)

Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno lan 123. (1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zakljuenja ugovora materijalne prilike druge strane pogoraju u toj mjeri da je neizvjesno da li e ona moi ispuniti svoju obavezu, ili ako ta neizvjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu moe odloiti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne prui dovoljno obezbjeenje da e je ispuniti. (2) To vai i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri teke jo prije zakljuenja ugovora, ako njen saugovara to nije znao niti je morao znati.

113

(3) U tim sluajevima strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu moe zahtijevati da joj se obezbjeenje prui u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, moe raskinuti ugovor.
________________________

1. Kad obje ugovorne strane istiu da su odgodile ispunjenje svoje ugovorne obveze zbog neizvjesnosti da li e druga strana moi ispuniti svoju obvezu odluno je utvrditi koja je strana prva bila duna ispuniti svoju obvezu, koja je prva prestala ispunjavati svoju obvezu, te da li je takvo njezino ponaanje opravdavalo odgodu ispunjenja obveze druge ugovorne strane. "Predmet spora predstavlja zahtjev tuitelja za naknadu tete zbog djelominog neispunjenja tuenikove obveze izrade i isporuke vrea, te zahtjev tuenika za ispunjenje tuiteljeve obveze plaanje naknade za izvreni posao. Nedvojbeno je da predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o djelu iz l. 600. ZOO, kao dvostrani ugovor sa sukcesivnim obvezama. Prigovori stranaka kojima opravdavaju neispunjenje svojih ugovornih obveza i ne predstavljaju prigovor neispunjenja iz l. 122. ZOO, ve se radi o prigovoru neizvjesnog ispunjenja iz l. 123. ZOO. Prema odredbi st. 1. istog lanka u sluaju ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obvezu, pa se nakon sklapanja ugovora materijalne prilike druge strane pogoraju u toj mjeri da je neizvjesno da li e ona moi ispuniti svoju obvezu, ili ako ta neizvjesnost proizlazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obvezala da prva ispuni svoju obvezu moe odgoditi njezino ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obvezu ili dok ne dade dovoljno osiguranje da e je ispuniti. Budui u konkretnom sluaju obje ugovorne strane istiu da su odgodile ispunjenje svoje ugovorne obveze zbog neizvjesnosti da li e druga strana moi ispuniti svoju obvezu, a da razlog te neizvjesnosti postoji u injenici neispunjenja dospjele obveze druge strane, za ocjenu pitanja krivnje za neispunjenje ugovora od odlunog znaaja je bilo raspraviti i utvrditi koja strana i u kojem trenutku je prva prestala uredno ispunjavati svoju ugovornu obvezu koju je bila duna prva ispuniti, te da li je takovo njezino ponaanje opravdavalo odgodu ispunjenja obveze druge ugovorne strane, koju bi ta strana bila duna prva ispuniti, zbog neizvjesnosti ispunjenja buduih obveza prve strana." (Vs RH, II Rev. 159/00, od 25. 10. 2000. Izbor odluka 1/2001 29)

III. RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu lan 124. U dvostranim ugovorima, kad jedna strane ne ispuni svoju obavezu, druga strana moe ako nije to drugo odreeno, zahtijevati ispunjenje obaveza ili, pod uslovom predvienim u iduim lanovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom sluaju ima pravo na naknadu tete.
_______________________

1. Ako dunik nije u mogunosti da u ispunjenju ugovora vjerovniku preda odreeni stan, moe biti obvezan samo na naknadu novane tete u visini vrijednosti stana po cijenama u vrijeme presuenja. Prvostepeni sud je utvrdio da je tuitelj ustupio prvotuenom na privremeno korienje dvosoban stan povrine 70,58 m 2 , u Ul. Borisa Kidria broj 41 b, I sprat, s tim da mu privremeni korisnik stana vrati ustupljeni ili drugi odgovarajui stan u roku dvije godine od dana prijema stana, da je prvotueni predmetni stan rjeenjem od 27. 05. 1983. godine dodijelio na privremeno korienje (dvije godine) svome radniku drugotuenoj i da drugotuena i danas koristi predmetni stan. Na osnovu ovako utvrenih injenica prvostepeni sud je zakljuio da je drugotuena na predmetnom stanu stekla pravo trajnog i nesmetanog korienja stana i da je prvotueni obavezan tuitelju predati u vlasnitvo i posjed drugi odgovarajui stan. Pogrean je pravni zakljuak prvostepenog suda o obavezi prvotuenog da vrati tuitelju drugi odgovarajui stan. Stan koji je predmet ugovora o ustupanju na privremeno korienje je individualno odreena stvar. Drugi odgovarajui stan koji bi prvotueni bio obavezan tuitelju predati je neodreena, a i neodrediva stvar. Prema odredbi lana 124. Zakona o obligacionim odnosima, u dvostranim ugovorima (a ugovor o ustupanju stana na privremeno korienje moe se smatrati takvim ugovorom), kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana moe, ako nije to drugo odreeno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvienim odredbama lana 125. do 132. navedenog zakona, raskinuti ugovor prostom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom sluaju ima pravo na naknadu tete. Kada nije mogue vratiti stvar koja je u izvrenju ugovorne obaveze dana, tada se obaveza vraanja da bi se uspostavila restitucija onog stanja kakvo je bilo u vrijeme izvrenja ugovorne obaveze pretvara u novanu naknadu

114 (ekvivalent). U ovom sluaju prvotueni nije u mogunosti vratiti predmetni stan tuitelju, pa njegova obaveza moe glasiti samo na novanu naknadu i to uz izjavu tuitelja da pravo vlasnitva na predmetnom stanu prenosi na prvotuenog, to bi se moralo konstatovati i izrekom presude. Dakle, kraj takvog stanja stvari tuitelj, na temelju lana 124. i 262. stav 2. i 4. Zakona o obligacionim odnosima, ima pravo zahtijevati naknadu tete koju je zbog neispunjenja obaveze prvotuenog pretrpio. Naknadu treba dosuditi u visini trine vrijednosti predmetnog stana u vrijeme donoenja prvostepene presude, jer se jedino naknadom tete u toj visini tuiteljeva materijalna situacija moe dovesti u ono stanje u kakvom bi se nalazila da nije bilo proputanja prvotuenog (lan 190. ZOO). (Vs FBiH, P. 49/98, od 24. 3. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 - 21) 2. U sluaju raskida ugovora zbog neispunjenja dolazi do potpune restitucije datog tijekom djeliminog ispunjenja, pa sud nije ovlaten da naredi vraanje samo dijela prodatih i kupcu predatih stvari. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuenik nije ispunio obvezu isplate cijene po ugovoru i aneksu navedenim u presudi i pored vie opomena tuitelja, te usvaja zahtjev za raskid ugovora (sa aneksom) zbog neispunjenja od strane tuenika i tuenika obvezuje da tuitelju vrati dio opreme koji odgovara neplaenom dijelu cijene (ukupna cijena je iznosila ....... DEM, a tuenik nije platio ..... DEM), prema specifikaciji tuitelja. Ovakvu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbama lanka 124. do 132. Zakona o obveznim odnosima - ZOO. Ovakvo stajalite prvostupanjskog suda nije utemeljeno na pravilnoj primjeni materijalnog prava, polazei od do sada utvrenih injenica. Ugovor se raskida zbog neispunjenja izjavom oteene stranke, kada se ispune uvjeti regulirani odredbama lanaka 126. i 127. ZOO, a ne odlukom suda, pa je prvostupanjski sud u ovom sluaju, ukoliko je utvrdio da su uvjeti ispunjeni, presudom trebao samo konstatirati da je ugovor prestao raskidom (lanak 124. ZOO). Raskidom ugovora zbog neispunjenja prestaje pravni temelj posjedovanja datog u ispunjenju ugovora i to ex tunc, te je svaka strana ovlatena zahtjevati vraanje datog, to u konkretnom sluaju, obzirom da je tuitelj predao predmet prodaje, a tueni isplatio preteit dio cijene, znai da se uzajamna vraanja vre po pravilima za ispunjenje dvostranih ugovora (lanak 132. stavak 3. ZOO). Ovdje to znai da tuitelj ima pravo na povrat prodate i isporuene opreme, ali se tuenik ovom zahtjevu moe usprotiviti isticanjem prigovora utemeljenog na lanku 122. stavak 1. ZOO. da odbija vraanje dok tuitelj ne ispuni ili izrazi spremnost da istovremeno ispuni svoju obvezu vraanja cijene. Kod navedenih pravnih propisa i izjave tuenika, prvostupanjski sud nije mogao naloiti reducirano vraanje (samo dijela opreme), ne nalaui tuitelju da vrati primljeni novani iznos, ime ustvari ugovor ne raskida, kako se izrazio u prvom stavku izreke presude, ve ga preobrazuje u ugovor o prodaji dijela opreme za cijenu od ....... DEM (koliko je tuenik i isplatio na ime cijene, a u ispunjenju ugovora). Kada bi i bila pravno doputena samo djelimina restitucija u sluaju raskida ugovora, nisu utvrene injenice iz kojih bi slijedilo da je takva restitucija mogua u ovom sporu. Tuitelj je prodao tueniku (uz zadravanje prava vlasnitva do isplate cijene) digitalnu RR (ML) opremu, uz obvezu da je isporui po izraenom projektu i montira, te pusti u rad. Iz specifikacije opreme priloene ugovoru proistie da se radi o digitalnom RR ureaju, te antenama i priboru, sastavljenim od niza pojedinanih dijelova, tako da nakon montae ova oprema predstavlja digitalnu telefonsku centralu. Obzirom na ovakvu transformaciju isporuene opreme i svrhu uporabe, mora se utvrditi da li se radi, nakon njenog montiranja, o novoj stvari, u kojoj su dijelovi opreme samo sustavni dijelovi stvari, koji se bez suglasnosti stranaka ne mogu odvajati i mijenjati vlasniki status. (Vs FBiH, P. 105/97, od 30. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 33) 3. Raskid ugovora zbog neispunjenja realizuje se u odreenim radnjama povjerioca u zavisnosti od toga da li rok ispunjenja obaveze predstavlja bitan elemenat ugovora ili nema takvo znaenje. Do raskida dvostrano obaveznog ugovora zbog neispunjenja moe doi kad jedna ugovorna strana ne ispuni svoju ugovornu obavezu. Druga strana moe, ako nije ta drugo predvieno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvienim u l. 125. 132. ZOO raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom sluaju ima pravo na naknadu tete. Tako to propisuje l. 124. ZOO. Radi se, dakle, o jednom od naina prestanka obaveznih ugovora i to o jednostranom raskidu, za razliku od npr. sporazumnog raskida ugovora. Pod jednostranim raskidom podrazumijeva se zakonom ili voljom ugovornih strana predviena mogunost prestanka, inae valjanog obaveznog ugovora, njegovim jednostranim raskidanjem bez pristanka druge strane. Raskid ugovora zbog neispunjenja realizuje se odreenim radnjama povjerioca u zavisnosti od toga da li rok ispunjenja obaveze predstavlja bitan elemenat ugovora (l. 125. ZOO) ili nema takvo znaenje (l. 124. i sl. ZOO). Jedna od osnovnih pretpostavki za pravno valjano jednostrano raskidanje ugovora zbog neispunjenja kada ispunjenje o roku ne predstavlja bitan sastojak ugovora je: da je realizacija jednostranog raskida ugovora izvrena na pravno valjan nain, a takav je izvansudski raskid ugovora zbog neispunjenja ili kako zakon kae prostom izjavom povjerioca datom duniku da raskida ugovor (l. 124. ZOO). To saoptenje moe biti izvreno pismeno, usmeno ili konkludentnim radnjama bez odlaganja (l. 28. i 130. ZOO) i da u sluajevima kada to zakon propisuje duniku ostavi primjerak naknadni rok za ispunjenje (l. 125. st. 2. ZOO). Kada je u pitanju ugovor sa fiksnim rokom, odnosno kad ispunjenje obaveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora (za postojanje fiksne pogodbe strane moraju jasno izraziti volju da posao smatraju fiksnim) ili kad je ispunjenje ugovora u odreenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla, ugovor se raskida po samom zakonu i za raskid nije potrebna bilo kakva radnja ni povjerioca ni dunika (l. 125. st. 1. i 4. ZOO). U konkretnom sluaju niestepene presude ne sadre obrazloenje iz koga bi se moglo vidjeti da li je predmetni ugovor raskinut pod nekim od uslova predvienih u lanu 125. 129. ZOO. (prostom izjavom na pravno valjan nain zbog skrivljenog ponaanja tuenog odbijanjem da izvri ugovor ili po samom zakonu zbog toga to tueni nije izvrio

115 svoju obavezu u roku kojije odreen ugovorom, odnosno u roku koji po prirodi posla ini bitan sastojak ugovora) ili pod nekim od drugih uslova kao npr. sporazumni dvostrani raskid ugovora ili zbog promijenjenih okolnosti i sl. Niestepeni sudovi prilikom donoenja pobijanih odluka nisu imali u vidu ova pravila materijalnog prava, tako da odlune injenice za pravilan zakljuak o spornom pitanju (da li je raskinut sporni ugovor i ako jeste kada i na koji nain) nisu utvrene. Pozivanje niestepenih sudova na odredbu iz lana 124. ZOO, kao osnov po kome je raskinut ovaj ugovor ne moe se prihvatiti jer je u ovom lanu sadrano samo opte pravilo o pravima povjerioca u dvostrano obaveznom ugovoru, kad dunik ne ispuni svoju obavezu. U odredbi lana 132. ZOO sadrano je pravilo o pravnim posljedicama raskida ugovora zbog neizvrenja. Raskidanjem ugovora obje strane su osloboene svojih ugovornih obaveza, pa ni jedna ne moe traiti ispunjenje, jer za to vie nema pravne osnove (ugovora). Ako je ugovor izvrila jedna ugovorna strana, pa doe do raskidanja ugovora, ima pravo da joj se vrati ono to je dala sluaj tzv. jednostrane restitucije (l. 132. st. 2 ZOO), a ako se vraa primljeni novac, ugovorna strana je duna isplatiti zatezne kamate (l. 277. 279. ZOO) poevi od dana kada je isplatu primila (l. 132. st. 5. ZOO) bez obzira da ili je odgovorna za neispunjenje obaveze. Ovo pravilo vai samo pod pretpostavkom da je ugovor raskinut pod nekim od uslova predvienim u lanu 125. 129. ZOO. Meutim, ako je ugovor raskinut pod drugim uslovima, kao i kada je ugovor poniten, zatezna kamata plaa se po odredbi lana 214. ZOO. Niestepeni sudovi, kako je to naprijed reeno,nisu utvrdili da li je kada i pod kojim uslovima raskinut predmetni ugovor, usljed ega se za sada ne moe prihvatiti zakljuak niestepenih sudova da je tueni duan platiti tuiocu na vraeni novac zateznu kamatu od dana kada je primio svaku pojedinanu isplatu koju mu je tuilac, kao predujam, dao na raun svoje, ugovorom, preuzete obaveze. Raskidanjem ugovora, kako je navedeno, stranke su osloboene svojih ugovornih obaveza. Strana koja nije kriva ima pravo na naknadu tete ukoliko su ispunjeni uslovi za tu naknadu. Meu strankama nije sporno da je tuilac po nalogu tuenog u tri navrata slao autocisterne u Prahovo, iji broj tueni nije osporio, radi utakanja goriva, da su one bezuspjeno ekale po tri dana na utovar, da su se svaki put prazne vraale i da je tuilac prije pokretanja parnice ispostavio tuenom raun i obraun trokova koje je imao angaovanjem ovih autocisterni. Prema tome, nesporno je da je tuilac imao odreene izdatke po navedenom osnovu, ali je sporno u kom obimu je te izdatke imao, odnosno koje izdatke je tueni duan nadoknaditi tuiocu po ovom osnovu i u kojoj visini. Oba niestepena suda visinu iznosa naknade za navedeni vid tete odreuje na osnovu ispostavljenog rauna tuenom od strane tuioca koji je utemeljen na odredbama tuioeve odluke o visini naknade za prevoz tenih goriva u drumskom saobraaju od 6. 9. 1993. godine, iju je visinu osporio tueni. Ovo stanovite niestepenih sudova nije pravilno. Cijena prevoza po kilometru i kalkulacija vrijednosti auto dana za vrijeme ekanja na ugovor goriva, sadrana u navedenoj odluci (u pitanju je jednostran akt tuioca), po ocjeni ovog revizijskog suda, je isprava u smislu graanskog prava i predstavlja dokazno sredstvo i osnovu za utvrenje visine naknade za ovaj vid tete. Meutim, ako je tueni osporio u cijelosti, a to je ovdje sluaj, sud je duan drugim dokaznim sredstvima (pa i vjetaenjem) utvrditi istinitost sadraja takvih kalkulacija po l. 7. Zakona o parninom postupku. Niestepeni sudovi sa ovog aspekta nisu posmatrali stvar, niti su u ovom pravcu utvrdili potrebne injenice. (Vs RS, Rev. 74/97, od 25. 12. 1997. Bilten 1/1999 55) 4. Kad prema ugovoru o prodaji jedna ugovorna strana treba ispuniti svoju obvezu (prikupljanje dokurnentacije za uknjibu) tek poto druga strana ispuni svoju (isplata cijene), tada je u sluaju da ni jedna od njih nije ispunila obvezu za neispunjenje ugovora kriva ona strana koja je svoju obvezu trebala prvo ispuniti. (Vs RH, Rev. 3311/95, od 25. 05. 1995. - Izbor oduka 2/1999 25) 5. Kad je prodavatelj preuzeo ugovornu obvezu omoguiti kupcima uknjibu na kupljenoj zemljinoj estici odreene povrine, on svoju obvezu nije ispunio time to je omoguio uknjibu na estici manje povrine. Kako dakle tuitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, te nije omoguio tuenicima uknjibu vlasnitva na estici koja je bila predmet prodaje, a budui da su tuenici bili duni ispuniti svoju obvezu plaanja ostatka kupovne cijene, to ne postoje uvjeti koji bi tuitelju davali pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja na temelju odredaba l. 124. do 128. ZOO. (Vs RH, Rev. 550/95 od 11. 2. 1999. - Izbor oduka 2/1999 26) 6. Sama strana koja je izvrila svoje ugovorne obaveze u ugovorenom roku ima pravo na raskid ugovora. (Vs S, broj Prev. 13/00 i Pzz. 1/00. Bilten 3/2000) 7. Pravo izjaviti da raskida ugovor pripada onoj ugovornoj strani koja je ispunila svoju ugovornu obvezu, a ne onoj koja to nije uinila. (Vts RH, I P. 2834/93 od 22. 3. 1994. - Praxis 2 30) 8. Kupac koji je platio kupovnu cijenu unaprijed, u situaciji kad prodavatelj nije isporuio robu izjavljujui da to vie i nije mogue, ima pravo izjaviti da raskida ugovor i zahtijevati da mu prodavatelj vrati kupovnu cijenu. (Vts RH, V P. 1567/94 od 10. 5. 1994. - Praxis 2 30) 9. Naruitelj nema pravo raskinuti ugovor zbog nedostatka djela ako prethodno nije zahtijevao od izvoaa da nedostatak ukloni, osim u sluaju kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga ini neupotrebljivim. (Vts RH, P. 2043/93, od 8. 3. 1994. - Praxis 2 31) 10. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P. 179/00, od 29. 5. 2001, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 126. ZOO 11. Osnovano tuilac u tubi potrauje naknadu tete zbog raskida ugovora po kome tueni nije platio na ugovoreni nain duni iznos u odreenom roku i pored poziva tuioca da to uini. Prvostepenom presudom obavezan je tueni da tuiocu plati iznos od KM sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate. Predmet spora je potraivanje cijene za isporuenu robu. Nesporno je da su stranke tokom 1997. godine

116 bile u poslovnom odnosu, da su iste ugovorile kompenzacioni posao kojim je utvren nain plaanja po sistemu roba za robu. Takoe nije sporno da je tuilac u decembru 1997. god. isporuio robu u vrijednosti od KM a da tueni nije svoju obavezu plaanja ispunio na ugovoreni nain isporukom druge vrste robe u koliini koja odgovara protuvrijednosti primljene robe. Sporno je da li tuilac s obzirom na ugovoreni nain plaanja ima pravo da od tuenog zahtijeva isplatu novane protuvrijednosti isporuene robe sa zakonskom zateznom kamatom. Prvostepeni sud je pravilno postupio udovoljivi zahtjevu tuioca. albeni navodi tuenog su neosnovani. Naime, u situaciji kada robu preuzetu po osnovu navedenog ugovora tueni nije platio na ugovoreni nain u odreenom roku i pored poziva od strane tuioca da to uini, osnovano tuilac u smislu lana 124., 126. i 132. ZOO potrauje sporni iznos na ime naknade tete po osnovu raskida ugovora zbog neispunjenja ugovorne obaveze od strane tuenog. (Ks u Sarajevu - Bilten sp KsS 2/2001., str. 20) 12. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvienom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine, dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspjeno protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut shodno lanu 124. i 126. ZOO. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002) 13. Predmet lizinga predstavlja tano utvrenu nezamjenljivu stvar koja se istekom roka vraa sa umanjenom vrijednou usljed amortizacije. Prevashodni cilj korisnika lizinga je da stvar ekonomski iskoriava, a ne da na njoj stekne svojinu. Pored ugovorne klauzule o opciji kupoprodaje koja podrazumijeva potpuno izvrenje obaveze korisnika lizinga, kada je dogovorena i kaznena klauzula po kojoj u sluaju docnje korisnika sa plaanjem makar jedne rate, tada davalac lizinga stie pravo na raskid ugovora i povraaj predmeta lizinga u sluaju ispunjena uslova iz kaznene klauzule. (Vs S, broj Prev. 116/97. Bilten 4/1997) 14. Kada tueni nije izvrio svoju obavezu iz ugovora o lizingu da kao zakupac plati dospjele rate za preuzeta sredstva (lepere), a mogunost raskida iz ovih razloga je predviena ugovorom, tada su ispunjeni uslovi za raskid ugovora o lizingu saglasno propisu iz lana 124. TOO. (Vs S, broj Prev. 227/94. Bilten 2/1995) 15. U naknadu tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovinom radi pokria uraunava se zatezna kamata na iznos unaprijed plaene cijene, za period od uplate do vraanja. (Vs BiH, P. 24/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 50) 16. Ne moe se raskinuti ugovor o prodaji stoga to je kupac svojevoljno zaposio predmet prodaje prije roka za predaju utvrenog ugovorom. (Vs BiH, Rev. 563/89, od 13. 4. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 29) 17. Kada je primalac franizinga ugovorom prihvatio sasvim odreene obaveze (isplata, zarada preuzetih radnika i dr.) pa takvu obavezu ne ispuni, stekli su se uslovi za raskid ugovora prije isteka ugovorenog roka trajanja. (Vs S, broj Prev. 306/96. Bilten 4/1996) 18. Kada se trai raskid ugovora zbog neisplate kupoprodajne cijene za isporuenu robu, prvostepeni sud nije duan utvrivati krivicu za raskid jer je pravo tuioca po lanu 124. ZOO da bira da li e traiti raskid ugovora i povraaj robe po lanu 132. ZOO ili ispunjenje ugovora isplatom kupoprodajne cijene. (Vs S, broj Prev. 44/95, od 8. 2. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 19. Kad vjerovnik ne moe traiti ispunjenje ugovora po isteku zastarnog roka, ne moe traiti niti raskid ugovora zbog neispunjenja. "Meu strankama je sporno da li su se ispunili uvjeti za raskid ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 2.III.1968.g., kojim je tuitelj prodao a tueni kupili predmetnu nekretninu, a koji raskid trai tuitelj, i drugo, da li je osnovan zahtjev tuenih za utvrenje prava suvlasnitva predmetne nekretnine u 1/4 dijela svakom. Budui da su tueni u pogledu osnovanosti zahtjeva tuitelja istakli prigovor zastare, odgovor na sporno pitanje raskida ugovora, koji je zahtjev postavio tuitelj, nii sudovi su traili u odredbi l. 14. Zakona o zastari potraivanja ("Slubeni list SFRJ", br. 40/53 i 57/54 - dalje: ZZP). U ovom sluaju nii sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tubeni zahtjev za raskid ugovora o kupnji, jer je do podnoenja tube istekao opi zastarni rok zastare potraivanja iz l. 14. ZZP. Ovo zbog toga jer je ugovor zakljuen 2.III.1968., a tuba za raskid zbog neispunjenja obveze iz ugovora podnesena je 24.IV.1984.g., to znai po isteku 10-godinjeg roka zastare potraivanja iz zakona koji je bio na snazi u vrijeme zakljuenja ugovora. Zbog toga, i po stajalitu ovoga revizijskog suda, vjerovnik ne moe traiti ispunjenje ugovora po isteku zastarnog roka, kada takav prigovor istakne dunik, ne moe traiti ni raskid ugovora zbog neispunjenja." Napomena: Vidi sada l..... Zakona o obveznim odnosima. (Vs RH, Rev. 2729/92, od 5. 5. 1993. Izbor odluka 1/1995 16/26) 20. Prodavac ne moe zahtiejvati raskid ugovora zbog neispunjenja ako kupac nije platio u ostavljenom roku zahtijevanu razliku u cijeni nastalu zbog promijenjenih okolnosti, sve dok visina te obaveze ne bude izmeu ugovornih stranaka sporazumno utvrena. Tueni prodavac je tuiocu ostavio naknadni rok od tri dana za ispunjenje obaveze, teleksom od 21.4.1988. godine, zahtijevajui isplatu razlike u cijeni o kojoj u tom asu nije bio postignut dogovor parninih stranaka, pa po ugovoru i nije postojala obaveza plaanja. Osnovan je stoga zakljuak prvostepenog suda da se tueni ne moe pozivati na raskid ugovora u smislu lana 126. stav 2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima, zbog neplaanja razlike cijene u ostavljenom roku. Dopisom tuioca kupca od 18.5.1988. godine, po prvi put je prihvaena konana cijena koju je zahtijevao tueni, pa je tek primjenom ovog dopisa od strane tuenog, dolo do zakljuenja aneksa ugovora (lan 31. stav 1. ZOO), sa novim

117 rokom plaanja utvrenim na 20. juni 1988. godine. Tuilac nije platio ostatak cijene u tom roku, ali tueni nije koristio ovlatenje iz lana 126. Zakona o obligacionim odnosima, da tuiocu ostavi naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze i da tek po proteku toga roka jednostrano raskine ugovor, ve je teleksom od 22.6.1988. godine, bez ovlatenja u ugovoru ili zakonu, izjavio da ugovor smatra raskinutim. Na takav nain nije moglo doi do jednostranog raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze tuioca, pa je tuilac, koji je u meuvremenu, (sa zakanjenjem od samo dva mjeseca), platio razliku u cijeni, ovlaten da zahtiejva ispunjenje ugovora predajom prodatog stana. (Vs BiH, P. 499/89, od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 40) 21. Kad ugovor nije ostvaren jer jedna strana nije ispunila svoju obvezu, prava druge strane prosuuju se prema odredbama o raskidanju ugovora zbog neispunjenja, a ne prema odredbama o nemogunosti ispunjenja. (Vs H, Rev. 600/85, od 14. 5. 1985. Informator, broj, broj 3361) 22. U naknadu tete prouzrokovane neispunjenjem ugovora uraunava se zatezna kamata na vraeni iznos novca oteenom (lanovi 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO). (Zakljuak savjetovanja graanskih i graansko-privrednih odjeljenja bivih vrhovnih sudova, Subotica 24. i 25. 10. 1990. Bilten Vs BiH 4/90 139) 23. Time to je prodavac samoinicijativno vratio kupcu primljeni iznos kupovne cijene, nije sporazumno raskinut ugovor o prodaji, pa i kada kupac nije poloio iznos cijene u sudski depozit, ako iz kupevog ponaanja proizilazi da ostaje pri ugovoru. U konretnoj pravnoj situaciji ne moe se raditi o samoupravnom raskidu ugovora. Iz iskaza sasluanih svjedoka proizilazi da je tuilac u vrie navrata zahtijevao isporuku video kamere, to je tueni i obeavao, a svjedok se decidno izjasnio da je tueni samovoljno vratio novana sredstva, koja je tuilac uplatio na ime cijene video kamere. Okolnost to je u relativno kratkom roku, nakon vraanja novca tuiocu, podnesena tub az aispunjenje ugovora (novac je vraen u decembru 1987. godine, a tuba je podnesena u februaru 1988. godine). nikako ne moe ukazivati da je tuilac pristao na sporazumni raskid ugovor,a ve upuuje na suprotan zakljuak da je tuilac upravo insistirao na ispunjenju ugovornih obaveza. Tuilac je trebao deponovati vraena sredstva kod suda, ali pored svih navedenih injenica, ovakav propust ne moe biti potvrda albenih navoda da je dolo do raskida (jednostranog ili sporazumnog) ugovora. (Vs BiH, P. 418/89, od 13. 12. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 41) 24. Prodavac je duan da isporui kupcu plaenu robu: na ovu obavezu je bez uticaja injenica da je za vrijeme docnje prodavca utvrena i odobrena vea cijena predmetne robe. (Vs S, broj Prev. 179/94. Bilten 4/1994) 25. Ne gubi pravnu snagu ugovor o raskidu ugovora o koritenju stana zbog okolnosti da su stvari dotadanjeg nosioca stanarskog prava nasilno izbaena iz stana nakon zakljuenog ugovora. (Vs BiH, Rev. 591/89, od 13. 4. 1990. - Bilten Vs BiH 3/90 68) 26. Postoji razlog za raskid ugovora o zakupu stana ako zakupac zaostane sa plaanjem zakupnine. Tuena je u toku 1978. godine, sa prednicom tuioca zakljuila ugovor o zakupu stana. Tuioci, nasljednici zakupodavca dostavili su tuenoj prijedlog za poveanje zakupnine ali je ona odbila da plati i ranije ugovorenu zakupninu. Stoga su se stekli uslovi za raskid ugovora o zakupu stana zbog neispunjenja obaveze plaanja zakupnine u skladu sa odredbom lana 61. u vezi sa lanom 44. stav 1. taka 3. Zakona o stambenim odnosima (Slubeni list SRBiH, broj 14/84. preieni tekst), budui je tuena zakupninu prestala da plaa poev od novembra 1984. godine, a tuioci su tubu radi raskida ugovora o zakupu stana predali dana 26. avgusta 1985. godine, dakle po proteku tromjesenog roka od momenta prestanka plaanja zakupnine. (Vs BiH, Rev. 171/89,. od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 164) 27. Ugovor o djelu zbog djeliminog neispunjenja obaveze izvoaa, moe se po zahtjevu naruioca raskinuti u dijelu u kome nije izvren, uz obavezu naknade tete. (Vs BiH, Rev. 184/87, od 17. 12. 1987. Bilten Vs BiH 2/88 25) 28. Stranke mogu ugovorom iskljuiti pravilo o istovremenom ispunjenju inidbi iz ugovora, i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje. (Vs BiH, Rev. 99/85, od 14. 3. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 11) 29. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvienom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspjeno protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut. (Vs BiH, Rev. 224/85, od 25. 4. 1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 11) 30. Nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora o kupoprodaji robe po zahtjevu tuioca, kao prodavca isporuioca, kada je u prethodnoj parnici pravosnano utvrena obaveza prodavca (ovdje tuioca) da izvri ugovor i isporui robu. (Vs S, broj Prev. 231/94. Bilten 4/1994)

Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora lan 125. (1) Kad ispunjenje obaveze u odreenom roku predstavlja bitni sastojak ugovora, pa dunik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. (2) Ali, povjerilac moe odrati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dunika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

118

(3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, moe izjaviti da raskida ugovor. (4) Ova pravila vae kako u sluaju kad su ugovorne strane predvidjele da e se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odreenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u odreenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.
__________________________

1. Kad ispunjenje obaveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak (elemenat) ugovora pa dunik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Stranka koja je potpuno ili djelimino izvrila ugovor ima pravo zahtijevati da joj se vrati ono to je dala, a strana koja vraa novac duna je platiti zateznu kamatu od dana kada je primila isplatu. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuioca da mu tueni vrati iznos od XY dinara koji je uplatio njegovom pravnom prethodniku na ime kupoprodajne cijene za graevinski materijal (beton i betonske proizvode). Prema utvrenom injeninom stanju na osnovu koga su donesene prvostepena i drugostepena presuda, proizilazi da je tuilac sa pravnim prethodnikom tuene GP Obnova Kneevo, zakljuio ugovor o prodaji graevinskog materijala (beton i betonski proizvodi), da je tuilac dana 3. 4. 1992. godine, preko Stambene zadruge Progres iz Kneeva uplatio iznos od XY dinara, da je prethodnik tuenog 6. 4. 1992. godine, pod brojem 03 - 97/92 ispostavio fakturu tuiocu, da su ugovorne stranke ugovorile rok od 30 dana za isporuku ugovorene robe, da se tuilac obraao prethodniku tuenog 20. 4. 1992, 4. 5. i 7. 5. 1992. godine za ispunjenje ugovora i da sadanja vrijednost graevinskog materijala, koja je bila predmet prodaje, iznosi XY dinara. Pravilno su niestepeni sudovi primijenili materijalno pravo iz lana 124, 125. st. 1. i 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima Slubeni list SFRJ, br. 29/78 sa izmjenama i dopunama u broju 39/91, u daljem tekstu: ZOO), kada su usvojili tubeni zahtjev jer su niestepeni sudovi utvrdili da je raskid ugovora o prodaji nastupio po zakonu, i obavezali tuenog da vrati novani iznos primljen u izvrenju tuioeve ugovorne obaveze plaanja cijene za predmet prodaje. Po odredbi lana 124. ZOO u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana moe, ako nije ta drugo odreeno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovima predvienim u iduim lanovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom sluaju ima pravo na naknadu tete. Prema odredbi lana 125.st. 1. ZOO, kad ispunjenje obaveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dunik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. U ovom konkretnom sluaju niestepeni sudovi su pravilno utvrdili da su ugovorne stranke ugovorile ispunjenje obaveze u fiksnom roku od 30 dana od dana ispostavljanja fakture od 6. 4. 1992. godine, koji je bitan sastojak ugovora o prodaji, i istekom ovog roka 6. 5. 1992. godine po zakonu je nastupio raskid ugovora, pa stoga je pravilan pravni zakljuak niestepenih sudova da tuiocu, kao kupcu, pripada pravo da u smislu odredbe lana 132. stav 2. ZOO trai povraaj onoga to je dao tuenom, kao prodavcu u izvrenju svoje ugovorne obaveze plaanja cijene. Kako su niestepeni sudovi utvrdili da je tuilac platio ugovorenu cijenu koja je predmet ugovora o prodaji, a meu parninim strankama nesporna je visina tubenog zahtjeva koja se odnosi na vrijednost gravinskog materijala koji je bio predmet ugovora o prodaji prema cijenama u vrijeme donoenja prvostepene presude, koju tueni u toku postupka nije osporavao, to je pravilna odluka niestepenih sudova kada su tuenog obavezali da plati novani iznosi od XY dinara sa zakonskom kamatom poev od donoenja prvostepene presude 15. 5. 1997. godine pa do isplate. (Vs RS, Rev. 65/98, od 22. 12. 1998. - Bilten 1/1999 56) 2. Obzirom na strogu zakonsku sankciju raskida fiksnog ugovora zbog neispunjenja, volja stranaka da zakljue takav ugovor mora biti izraena nedvosmisleno: bilo da je ispunjenje u odreenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla ili da je ugovoreno da e se ugovor smatrati raskinut ako ne bude ispunjen u odreenom roku (lan 125. stav 4. ZOO). (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 21) 3. Stranke moraju izriito ugovoriti da je rije o fiksnom poslu iako je fiksni rok bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Prema l. 125. st. 1. ZO0 kad ispunjenje obveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, a dunik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Da bi bila rije o fiksnom poslu, u ugovoru mora biti odreeno da je to bila volja ugovornih strana, osim ako je ispunjenje ugovora u odreenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Priroda konkretnog posla (prodaja sportskih papua) ne upuuje na to da je rok isporuke sam po sebi bitan sastojak ugovora. Preostaje dakle da se analizom ugovornih odredbi utvrdi jesu li ugovorne strane predvidjele rok isporuke kao bitan sastojak ugovora. Ugovor o prodaji od 22. 03. 1990. posve sigurno nije fiksni pravni posao. U l. 4. toga ugovora odreeno je: Rok isporuke predmetne robe je 15 dana po otvaranju akreditiva. Kada bi tako ugovoreni rok bio bitan sastojak ugovora, onda bi zapravo svi pravni poslovi u kojima je odreen rok ispunjenja bili fiksni pravni poslovi, pa ne bi ni trebala izjava o raskidu i ostavljanju naknadnog primjerenog roka za ispunjenje. Iz ugovora meutim mora biti vidljivo, pa ne moraju biti upotrijebljene i takve rijei iz kojih se to moe zakljuiti, da je volja ugovornih strana bila da se obveza mora ispuniti u tono ugovorenom roku (npr. fiksno 15 dana nakon otvaranja akreditiva ili kasatomom klauzulom da e se ugovor o suprotnom smatrati raskinutim). (Vts RH, P. 1557/95, od 13. 2. 1996. Zbirka 4 23)

119 4. Odredbe l. 125. st. 1. ZOO odnose se na fiksni ugovor, gdje neispunjenjem ugovora o roku nastupa raskid ugovora po samom zakonu. Kako je ugovor prestao da postoji samom injenicom neispunjenja obaveze (isplata kupoprodajne cijene), to nije potrebno dati naknadni rok. Odredbe st. 2. i 3. lana 125. ZOO, koje govore o razumnom roku, predstavljaju mogunost povjerioca da odri ugovor na snazi. (Vs S, broj Prev. 404/97. Bilten 2/1998) 5. Da bi rok za isplatu cijene u ugovoru o prodaji bio smatran bitnim elementom ugovora (fiksni pravni posao), mora kao takav biti izriito ugovoren. Prema odredbama iz lana 125. u vezi sa lanom 26. Zakona o obligacionim odnosima, da bi se ugovoreni termini ispunjenja neke ugovorne obaveze, koja se inae prema vrsti ugovora ne smatra njegovim bitnim elementom (u konkretnom sluaju radi se o kupoprodajnom ugovoru, pa su njegovi bitni elementi samo predmet i cijena), mogao smatrati takoe bitnim elementom potrebno je da stranke na nedvosmislen nain obostrano izraze saglasnu volju o tome da ispunjenje obaveze jedne od njih (u ovom sluaju plaanje cijene) u odreenom roku predstavlja bitan elemenat ugovora, to znai da takvu klauzulu izriito unesu u pismenu ispravu ugovora, ili u protivnom da prue odgovarajue dokaze da je meu njima zaista bila postignuta izriita i nedvosmislena saglasnost o tome. (Vs BiH, Rev. 743/89, od 18. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 37) 6. Kad ispunjenje obveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, a dunik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. (Vts RH, I P. 2838/93, od 22. 3. 1994. - Praxis 2 32) 7. Ugovorna strana koja tvrdi da je ispunila obvezu duna je to i dokazati. Narudbenica i raun nisu dokaz o ispunjenju obveze. (Vts RH, P. 2401/94, od 14. 9. 1994. - Zbirka 3 - 25) 8. Kod ugovora o sukcesivnoj isporuci ambalae u precizno utvrenim rokovima radi pakovanja sezonske robe, rok isporuke predstavlja bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Iz ugovora /zakljunice/ nedvosmisleno proizilazi da su ugovorne strane ugovorile sukcesivnu isporuku sloivih kutija i predvidjele kako rokove isporuke, tako i vrstu i koliinu sloivih kutija koje je tuilac kao prodavac bio duan sukcesivno isporuivati tuenome kao kupcu u roku od tri prva mjeseca 1984. godine, sa rokom otpreme od 20 dana. Iz ugovora i okolnosti posla, a u vrijeme zakljuenja ugovora, tuiocu je moralo biti poznato da tueni sloive kutije kupuje za pakovanje sezonske robe koju je planirao proizvesti u odreenom roku i da tueni ima interes za ispunjenje obaveza samo ako isporuka kutija bude izvrena tano o roku. Dakle, iz prirode posla nesumljivo je proizilazilo da je ispunjenje ugovora u odreenom roku bio bitan sastojak ugovora i da se ugovor raskida samim neispunjenjem o roku (lan 125. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Meu strankama nije sporno da je iz prvog mjeseca spornih 20.000 sloivih kutija tuilac isporuio tuenom po otpremnici broj 344/84 od 15.03.1984. godine, u martu mjesecu 1984. godine, zajedno sa isporukom kutija za trei mjesec, koje je tueni odbio da primi, jer je radi pakovanja ve proizvedene sezonske robe morao kutije kupiti od drugog prodavca. Tueni nije imao nikakvog interesa da primi isporuku spornih kutija van ugovorenog roka, jer time nije ostvarivao cilj ugovora, pa je pravilno postupio kada je odbio prijem spornih kutija i bez obzira na razloge zbog kojih tuilac nije u ugovorenom roku izvrio isporuku. (Vs BiH, P. 538/88, od 31. 8. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 62) 9. Odredba ugovora da ispunjenje u roku predstavlja bitan sastojak ugovora ne otklanja primjenu zakonske odredbe da se ugovor ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze (l. 131. ZO0). (Vs H, Rev. 1941/83, od 28. 3. 1984. Psp 25 72) 10. Kada u roku u kome povjerilac moe obavijestiti dunika da zahtijeva ispunjenje fiksnog pravnog posla (ugovora), dunik preda mjenicu kao sredstvo obezbjeenja plaanja cijene iz ugovora, moe se smatrati da je povjerilac odrao ugovor na snazi ukoliko je sa znanjem zastupnika povjerioca mjenica naplaena o roku dospijea. (Vs BiH, P. 577/89, od 15. 11. 1990. Bilten Vs BiH 4/90 38) 11. Neispunjenjem obaveze u roku kod fiksnog pravnog posla, ugovor se smatra raskinutim. Ne smatra se da je ugovor o djelu odran na snazi time to je znatno iza isteka roka poslenik poslao naruiocu djelimino uraeni elaborat, a naruilac pristao da plati dio cijene koji odgovara angaovanju poslenika. Ako je u ugovoru stranaka bio ugovoren rok ispunjenja obaveze tuioca - izvoaa radova kao bitan sastojak, tako da se radi o fiksnom pravnom poslu, ugovor se smatra raskinutim u asu kada dunik padne u docnju (Opta uzansa za promet robom broj 225, koja se primjenjivala i kod ugovora o djelu, odnosno graenju izmeu privredno-pravnih subjekata, u nedostatku pozitivnih propisa, u vrijeme zakljuenja i ispunjenja konkretnog ugovora, kojoj u cjelini odgovara lan 125. Zakona o obIigacionim odnosima). U takvom sluaju je ugovor mogao odrati na snazi samo povjerilac ako po isteku roka bez odlaganja obavijesti dunika da ugovor odrava na snazi, odnosno da zahtijeva ispunjenje ugovora. Neprihvatljiv bi bio stoga stav prvostepenog suda da ugovor stranaka ipak nije raskinut poto tuena nije saoptila tuiocu bez odlaganja da ugovor raskida, te to nije u razumnom roku traila ispunjenje ugovora. U konkretnom sluaju ne bi se moglo smatrati da je ugovor odran na snazi time to tuena nije vratila elaborat koji joj je znatno po isteku roka iz ugovora poslao tuilac, a koji ne predstavlja cjelovit rad naruen ugovorom, tim prije to tuena u dopisu upuenom tuiocu kratko po prijemu elaborata, izvjetava tuioca da nee isplatiti cijenu iz III privremene situacije, a poziva tuioca na dogovor o cijeni za izradu primljenog dijela elaborata (ovim tuena izraava uvjerenje da je ugovor raskinut, a spremna je da naknadu za dio obavljenog rada u mjeri u kojoj joj takav rad koristi). (Vs BiH, P. 275/87, od 26. 8. 1988. Bilten Vs BiH 1/89 36)

120 12. Ispunjenje obveze u odreenom roku bitan je sastojak ugovora ako su stranke tako ugovorile ili ako to proizilazi iz prirode posla. Nema osnove, na temelju rezultata provedenog postupka, zakljuivati da je u ovom sluaju isplata kupovnine u roku bitan sastojak ugovora ije neispunjenje ima kao posljedicu raskid ugovora jer to stranke nisu ugovorom izriito predvidjele niti priroda sklopljenog posla na to upuuje. U pogledu raskida spornog ugovora oito nema mjesta da se primijeni odredba l. 125. Z00, dok tuiteljica ne upuuje na to da bi postojale pretpostavke za raskid ugovora na temelju odredbe l. 126. Z00 koja ureuje raskid ugovora u kojem ispunjenje o roku nije bitan sastojak ugovora. (Vs H, Rev. 1700/88, od 9. 2. 1988. Psp 43/70) 13. Kada ispunjenje obaveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora (vai opcija do), a dunik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. (Vs S, broj Prev. 605/95, - Bilten 2/1996) 14. S obzirom na strogu zakonsku sankciju raskidanja fiksnog ugovora zbog neispunjenja, volja stranaka da zakljue takav ugovor mora biti izraena nedvosmisleno: bilo da je ispunjenje u odreenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla ili da je ugovoreno da e se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odreenom roku. (Vs BiH, P. 11/84, od 21. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 13) 15. Ugovor o pruanju ugostiteljskih usluga akoj eskurziji raskida se po samom zakonu, ako prostorije ugostiteljske organizacije nisu pripremljene za smjetaj uesnika ekskurzije u ugovoreno vrijeme. Prvostepeni sud pravilno utvruje da tuilac nije izvrio ugovornu obavezu odgovarajuim smjetajem uenika i profesora, jer prostorije u kojima je ponuen smjetaj uenika i profesora su bile svjee okreene i lakirane, u njima su zateene kante sa kreom i molerske ljestve, dok je u ostalim prostorijama vreno spremanje i iznoenje namjetaja. Prvostepeni sud pravilno zakljuuje da tuilac nije ponudio odgovarajui smjetaj i da je to razlog za raskid ugovora krivnjom tuioca. S obzirom na karakter ovog ugovora, do raskida dolazi po samom zakonu, jer je uredno ispunjenje obaveze ugostitelja u ugovoreno vrijeme bitan sastojak ugovora po prirodi posla, a izjavu da ugovor raskida ovlateno je bilo da da lice koje je predvodilo ueniku ekskurziju (lan 125. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, P. 421/88. od 31. 8. 1989. Bilten Vs BiH 4/89 61) 16. Neispunjenjem obaveze u roku kod fiksnog pravnog posla, ugovor se smatra raskinutim; ne smatra se da je ugovor o djelu odran na snazi time to je znato iza isteka roka poslenik poslao naruiocu djelimino uraeni elaborat, a naruilac pristao da plati dio cijene kod odgovara o angaovanju poslenika. Ako je u ugovoru stranaka bio ugovoren rok ispunjenja obaveze tuioca izvoaa radova kao bitan sastojak, tako da se radi o fiksnom pravnom poslu, ugovor se smatra raskinutim u asu kada dunik padne u docnju (Opta uzansa za promet robom broj 225, koja se primjenjivala i kod ugovora o djelu, odnosno graenju, izmeu privrednopravnih subjekata, u nedostatku pozitivnih propisa u vrijeme zakljuenja i ispunjenja konretnog ugovora, kojoj u cjelini odgovara lan 125. Zakona oobligacionim odnosima). U takvom sluaju je ugovor mogao odrati na snazi samo povjerilac ako po isteku roka bez odlaganja obavijesti dunika da ugovor odrava na snazi, odnosno da zahtijeva ispunjenje ugovora. Neprihvatljiv bi bio stoga stav prvostepenog suda da ugovor stranaka ipak nije raskinut poto tuena nije saoptila tuiocu bez odlaganja da ugovor raskida, te to nije u razumnom roku traila ispunjenje ugovora. U konretnom sluaju ne bi se moglo smatrati da je ugovor odran na snazi time to tuena nije vratila elaborat koji joj je znato po isteku roka iz ugovora poslao tuilac, a koji ne predstavlja cjelovit rad naruen ugovorom, tim prije to tuena u dopisu upuenom tuiocu kratko po prijemu elaborata izvjetava tuioca da nee isplatiti cijenu iz III privremene situacije, a poziva tuioca na dogovor o cijeni za izradu primljenog dijela elaborata (ovim tuena izraava uvjerenje da je ugovor raskinut, a spremna je da d naknadu za dio obavljenog rada u mjeri u kojoj joj takav rad koristi). (Vrhovni sud BiH, broj P. 215/87 od 26.8.1988.g.) 17. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvienom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raksine, dati duniku primjeran rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspjeno protekne i taj rok smatra se da je ugovor raskinut. (Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 224/85 od 25. aprila 1985. godine) 18. Stranke mogu ugovorom iskljuiti pravilo o istovremenom ispunjenju inidbi iz ugovora, a i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje. (Presuda Vrhovnog suda BiH, broj rev. 99/85 od 14. marta 1985. godine)

Kad ispunjenje o ropku nije bitan sastojak ugovora lan 126. (1) Kad ispunjenje obaveze u odreenom roku nije bitni sastojak ugovora, dunik zadrava pravo da iposlije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijeva njeno ispunjenje. (2) Ali, ako povjerilac eli raskinuti ugovor, mora ostaviti duniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.

121

(3) Ako dunik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u sluaju kad je rok bitni sastojak ugovora.
_________________________

1. Pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja prestaje nakon to zastari neizmireno potraivanje iz ugovora, pa se ne moe zahtijevati ni restitucija datog po ugovoru. Ovaj sud prihvata implicite izraen stav u obrazloenju prvostepene presude da se gubi pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja (l. 124. i 126. Zakona o obligacionim odnosima), ukoliko se ugovor ne raskida po samom zakonu (lan 125. ZOO), ako izjava o raskidu nije data prije nastupa zastarjelosti prava da se zahtjeva ispunjenje ugovora. Drugaiji stav bi omoguio izigravanje prinudnih normi o zastari potraivanja. Raskid ugovora jednostranom izjavom, ako se ne radi o fiksnom roku za ispunjenje obaveze, moe da uslijedi samo nakon to povjerilac pozove dunika da ispuni svoju obavezu, ostavljajui mu zato, u pravilu, primjeren naknadni rok za ispunjenje obaveze - l. 126, 127. i 128. ZOO. Kada zastari pravo da zahtijeva ispunjenje ugovora, obligacija se pretvara u naturalnu i povjerilac gubi pravo da zahtijeva njeno ispunjenje prinudnim putem, to znai da ne moe ni da prisiljava dunika na ispunjenje prijetnjom da e jednostrano raskinuti ugovor. Kako je dato po ugovoru, nakon to prestane mogunost njegovog raskida zbog neispunjenja, primljeno po valjanom pravnom osnovu (ugovoru koji nije prestao ex tunc), ne moe se traiti vraanje datog, ne samo pozivom na odredbe lana 132. stav 2. ZOO, ve ni po osnovu iz lana 210. ZOO. (Vs FBiH, P. 179/00, od 29. 5. 2001. Bilten Vs FBiH 1/2001 - 26) 2. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvienom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine, dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspjeno protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut shodno lanu 124. i 126. ZOO. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 20) 3. Raskid ugovora stranke se oslobaaju svojih ugovornih obaveza, ali ako je jedna strana izvrila ugovor ima pravo da joj se vrati ovo to je dala. (Vs S, broj Prev. 539/95. Bilten 2/1996) 4. Kad ispunjenje u roku nije bitni sastojak ugovora a dunik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, ugovor se rasida po samom zakonu kao i u sluaju kad je rok bitan sastojak ugovora. "Nije osnovan revizijski prigovor pogrene primjene materijalnog prava, jer su po ocjeni ovog revizijskog suda niestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada je naloeno tueniku da isplati tuitelju 2.200 DEM u protuvrijednosti kuna prema teaju na dan isplate. U postupku je, naime, utvreno da je tuitelj sa pravnim prednikom tuenika po ugovorima na dan 7.VII. i 15.VII.1990. g. ugovorio obvezu tuenika da mu izradi telefonsku instalaciju i da mu ukopa telefonski aparat na javnu PTT mreu i to najkasnije do 31.XII.1993. g., uz obvezu da mu isplati dinarsku protuvrijednost od 2.200 DEM, koju je uredno tuitelj ispunio, a da tuenik svoju obvezu nije ispunio niti u naknadno utanaenom roku tijekom cijelog mjeseca sijenja 1994. g., pa da je tako ugovor meu strankama raskinut temeljem l. 126. st. 3. Zakona o obveznim odnosima." (Vs RH, Rev. 1575/95, od 24. 9. 1998. Izbor odluka 1/1999 27/116 i Gp, broj 5/00) 5. Primjerenost naknadnog roka za ispunjenje obaveze isplate cijene odreuje se prema duini ugovorenog roka za ispunjenje te obaveze i vremenu docnje od isteka ugovorenog roka do odreivanja naknadnog roka. Tuilac je prihvatio ugovornu odredbu kojom se obavezao da dio cijene plati u roku od 7 dana od dana prijema aneksa, pod prijetnjom raskida ugovora, koja podrazumijeva pravo tuene na ovaj raskid ako tuilac ne ispuni ubavezu u tom roku. Tuilac je ovu obavezu mogao ispuniti sve do proeteka i naknadno ostavljenog roka od strane tuene. Do odreivanja naknadno roka protekao je estostruko dui period vremena od roka u kome je tuilac bio duan ispuniti obavezu. kad je ugovorom odreen rok od 7 dana za ispunjenje dijala obaveze, onda je naknadni rok od 3 dana primjeren rok za njeno ispunjenje. Primjerenost roka cijeni se u konretnoj situaciji, pa je za ocjenu primjerenosti ovog roka relevantno da je tuilac do ostavljanja naknadnog roka imao dui vremenski period u kom je mogao pripremiti izvrenje obaveze u naknadno ostavljenom roku. Zato tuilac neosnovano prigovara da naknadno ostavljeni rok nije primjeren rok u smislu lana 126. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. (Vs BiH, P. 791/90, od 19. 8. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 37) 6. Stranke mogu ugovorom iskljuiti pravilo o istovremenom ispunjenju inidbi iz ugovora, a i ugovoriti pravo na jednostrani raskid ugovora ako druga ugovorna strana ne ispuni na vrijeme ugovornu obavezu i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje. (Vs BiH, Rev. 99/85, od 14. 3. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 11) 7. Kod nefiksnih poslova kada jedna ugovorna stranka hoe da odustane od ugovora zbog docnje protivne strane, duna je o tome obavijestiti protivnu stranu i dati joj, ako to doputa priroda posla, primjeren naknadni rok u cilju izvrenja ugovora. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 2/2001., str. 29) 8. Da bi tuitelj osnovano mogao zahtijevati vraanje plaene cijene, moralo se najprije rijeiti pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja, ako je raskid stvarno nastupio zbog neispunjenja od strane tuenika, i je li do neispunjenja dolo nakon to je tueniku dan primjeren naknadni rok za ispunjenje (l. 126. Z00). (Vts RH, P. 1233/94, od 17. 1. 1995. Zbirka 3 54) 9. Kada su stranke izriito ugovorile obavezu prodavca automobila da do odreenog roka obezbijedi isprave potrebne za registraciju prodatog automobila, kupac moe raskinuti ugovor zbog neispunjenja, ako prodavac ne ispuni ovu ugovornu obavezu u primjerenom naknadnom roku koji odredi kupac. (Vs BiH, Rev. 539/85, od 27. 2. 1986. Bilten Vs BiH 2/86 - 8)

122 10. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P. 105/97, od 30. 09. 1997, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 124. ZOO. 11. 1. Ako je ugovor raskinut pod nekim od uslova predvienim u lanovima 125. - 129. Zakona o obligacionim odnosima, strana koja po osnovu restitucije vraa novac duna je platiti zateznu kamatu od dana kod je isplatu primila bez obzira da li je odgovorna za neispunjenje ugovora. Ako je ugovor raskinut pod drugim uslovima, kao i kad je ugovor poniten, zatezna kamata plaa se po odredbi lana 214. Zakona o obligacionim odnosima. 2. Zatezna kamata i u sluaju raskida i u sluaju ponitenja ugovora u privredi plaa se po stopi koju na osnovu odredbe lana 277. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima propisuje Savezno izvrno vijee. (Stav XXXV zajednike sjednice bivih vrhovnih sudova, Beograd 4. i 5. 11. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 154) 12. Kad prodavatelj raskine ugovor a da kupcu nije dao primjeren rok za isplatu ostatka cijene, valja smatrati da je ugovor raskinut krivnjom prodavatelja. (Vs H, Rev. II 18/87, od 4. 11. 1987. Psp 39 73) 13. Prodavac koji je odmah po dospijeu obaveze, svojim ponaanjem dao povoda kupcu za zakljuak da nee prihvatiti isplatu kupoprodajne cijene (izmijenio je bravu na prodatoj zgradi nakon predaje kljueva kupcu), ne moe jednostrano raskinuti ugovor zbog neispunjenja obaveze kupca u ugovorenom roku. (Vs BiH, Rev. 93/86, od 22. 5. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 16) 14. Prodavac ne moe zahtijevati raskid ugovora zbog neispunjenja ako kupac nije platio u ostavljenom roku zahtijevanu razliku u cijeni, nastalu zbog promijenjenih okolnosti, sve dok visina te obaveze ne bude izmeu ugovornih stranaka sporazumno utvrena. Tueni - prodavac je tuiocu ostavio naknadni rok od tog dana za ispunjenje obaveze. Teleksom od 21. 4.1988. godine, zahtijevajui isplatu razlike u cijeni o kojoj u tom asu nije bio postignut dogovor parninih stranaka, pa po ugovoru i nije postojala obaveza plaanja. Osnovan je stoga zakljuak prvostepenog suda da se tueni ne moe pozivati na raskid ugovora u smislu lana 126 stav 2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima, zbog neplaanja razlike cijene u ostavljenom roku. Dopisom tuioca - kupca od 16. 5. 1988. godine, po prvi put je prihvaena konana cijena koju je zahtijevao tueni pa je tek prijemom ovog dopisa od strane tuenog, dolo do zaljuenja aneksa ugovora (lan 31. stav 1. ZOO) sa novim rokom plaanja utvrenim na 20. juni 1988. godine. Tuilac nije platio ostatak cijene u tom roku, ali tueni nije koristio ovlatenje iz lana 126. Zakona o obligacionom odnosu, da tuiocu ostavi naknadi primjeren rok za ispunjenje ove obaveze i da tek po proteku toga roka jednostavno raskine ugovor, ve je teleksom od 22. 6. 1988. godine, bez ovlaenja u ugovoru ili zakonu, izjavio da ugovor smatra raskinutim. Na takav nain nije moglo doi do jednostranog raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze tuioca, pa je tuilac, koji je u meuvremenu (sa zakanjenjem od samo dva mjeseca), platio razliku u cijeni, ovlaten da zahtijeva ispunjenje ugovora predajom prodanog stana. (Vs BiH, P. 499/89, od 27. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 40) 15. Kada obaveza iz ugovora nije ispunjena u predvienom roku, a ne radi se o fiksnom pravnom poslu, povjerilac mora, ako eli da ugovor raskine dati duniku primjeren rok za ispunjenje obaveze, pa ako bezuspjeno protekne i taj rok, smatra se da je ugovor raskinut. (Vs BiH, Rev. 224/85, od 25. 4. 1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 11)

Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka lan 127. Povjerilac moe raskinuti ugovor bez ostavljanja duniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dunikovog dranja proizilazi da on svoju obavezu nee izvriti ni u naknadnom roku.
_________________________

1. Ugovor o djelu zbog djeliminog neispunjenja obaveze izvoaa, moe se po zahtjevu naruioca raskinuti u dijelu u kome nije izvren, uz obavezu naknade tete. Parnine stranke su u februaru 1980. godine zakljuile pismeni ugovor o izradi graevinske stolarije, prema tom ugovoru tuiteljica je trebala da tuenom isplati naknadu u iznosu od 180.000 dinara i pribavi materijal; tuiteljica je svoje ugovorne obaveze u cijelosti ispunila, a tueni je samo dio stolarije napravio i ugradio u kuu tuiteljice. Utveno je da je opisanim ugovorom tueni osim izrade preuzeo i obavezu ugraivanja stolarije. Polazei od opisanih injeninih utvrenja, niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da se u konkretnom sluaju radilo o ugovoru o djelu, koji je definisan odredbom lana 600. Zakona o obligacionim odnosima, da je tueni bio duan da izvri ugovorne obaveze onako kako je ugovoreno i po pravilima posla (lan 607. stav 1. citiranog zakona), da je taj ugovor u jednom dijelu izvren, pa je izveden ispravan zakljuak da su se u pogledu neispunjenih ugovornih obaveza tuenog, ispunili uslovi iz lana 124. u vezi sa lanom 127. Zakona o obligacionim odnosima, za raskid ugovora u tom dijelu. Stoga su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (lan 262. stav 2. u vezi sa lanam 266. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), kada su tuenog obvezali da tuiteljici naknadi i prouzrakovanu tetu. (Vs BiH, Rev. 184/87, od 17. 12. 1987. Bilten Vs ViH 2/88 25) 2. Kada pediter koji se ugovorom obavezao da e obaviti vanredni prevoz specijalnog tereta, sa pravom izbora najpovoljnijeg putnog pravca, odbija da ugovor izvri, s obrazloenjem da ne moe dobiti propisanu pismenu saglasnost organizacije udruenog rada koja upravlja putevima, za prevoz planiranim pravcem, te ispunjenje ugovora uslovljava

123 poveanjem cijene, nalogodavac je ovlaten da ugovor raskine, a nije duan da pediteru naknadi trokove pripreme za prevoz. U tom sluaju ne primjenjuje se lan 828. Zakona o obligacionim odnosima. (Vs BiH, P. 387/83, od 25. 10. 1983. - Bilten Vs BiH 2/84 - 44) 3. Prodavac je ovlaten da jednostrano raskine ugovor o kupoprodaji i bez ostavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje obaveze plaanja cijene, ako kupac nije platio u duem periodu (dvije godine) ni dio ugovorene cijene, koju je bio duan u cjelini isplatiti u roku od 15 dana od dana zakljuenja ugovora, jer se iz takvog ponaanja kupca moe zakljuiti da nee svoju obavezu izvriti ni u naknadnom roku. U tom sluaju, prodavac moe traiti da sud utvrdi da je ugovor raskinut od dana kada je saoptio tuenome da ga smatra raskinutim. (Vs BiH, P. 165/85, od 16. 8. 1985. Bilten Vs BiH 4/85 - 14) 4. Kada se trai raskid ugovora zbog neisplate kupoprodajne cijene za isporuenu robu, prvostepeni sud nije duan utvrivati krivicu za raskid jer je pravo tuioca po lanu 124. ZOO da bira da li e traiti raskid ugovora i povraaj robe po lanu 132. ZOO ili ispunjenje ugovora isplatom kupoprodajne cijene. (Vs S, broj Prev. 44/95, od 8. 2. 1995. Gp, broj 2, 3 i 4/99) 5. Odbijanje dunika da plati cijenu za robu koju je preuzeo njegov pravni prethodnik, tvrdei pri tome da nije u pravnom odnosu sa povjeriocem, je osnov za raskid ugovora o prodaji i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje. (Vs S, broj II Rev. 394/95, od 27. 9. 1995. Gp, broj 5/00) 6. Kad prodavatelj, koji je ujedno i proizvoa betonskih blokova, mjesec dana poslije ugovorenog roka za isporuku jo nije ni proizveo te blokove, kupac iz toga moe osnovano zakljuiti da prodavatelj svoju obvezu nee ispuniti ni u naknadnom roku, pa moe uz prethodnu hitnu obavijest raskinuti ugovor zbog neispunjenja i bez ostavljanja takvog roka i zahtijevati vraanje unaprijed plaene cijene s pripadajuim kamatama (l. 127., 130. i 132. st. 2. i 5. ZOO). (Vps H, P. 954/82, od 2. 11. 1982. Psp 22 165)

Raskidanje ugovora prije isteka roka lan 128. Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze oigledno da jedna strana nee ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana moe raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu tete.
________________________

1. Kad je opepoznato da banka neosnovano odbija ispunjenje svojih obveza prema deponentima temeljem ugovora o oroenju deviznih sredstava, deponent je ovlaten jednostranom izjavom volje raskinuti ugovor prije isteka roka oroenja. "Prema odredbi iz l. 128. ZOO u sluaju kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze oito da jedna strana nee ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana moe raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu tete. Dakle, ova odredba daje ovlatenje ugovornoj strani da jednostranom izjavom volje raskine ugovor i prije nego je nastupio rok ispunjenja ako je oito da druga strana nee ispuniti svoju obvezu. Suprotno navodima revizije, do raskida ugovora ne dolazi samo kad se ostvare ugovorne pretpostavke, ve i u sluajevima kad sam zakon predvia mogunost raskida ugovora, a to je upravo ovdje sluaj. Opepoznata a i neprijeporna okolnost da tuena banka neosnovano odbija ispunjenje svoje obveze isplate tednih uloga po vienju opravdava zakljuak da tu obvezu tuenik ne bi ispunio ni prema tuitelju nakon isteka roka oroenja njegova tednog uloga, pa je stoga tuitelj osnovano, sukladno odredbi iz l. 128. ZOO, jednostranom izjavom volje predmetni ugovor raskinuo." (Vs RH, Rev. 2186/94, 13. 11. 1996. Izbor odluka 1/1997 10/53)

Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama lan 129. (1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana moe, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih buduih obaveza, ako je iz datih okolnosti oigledno da ni one nee biti ispunjene. (2) Ona moe raskinuti ugovor ne samo u pogledu buduih obaveza, nego i u pogledu ve ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju. (3) Dunik moe odrati ugovor ako d odgovarajue obezbjeenje. Dunost obavjetavanja lan 130. Povjerilac koji je zbog neispunjenja dunikove obaveze raskida ugovor, duan je to saoptiti duniku bez odlaganja.

124

Kad se ugovor ne moe raskinuti lan 131. Ugovor se ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.
________________________

1. Ocijenjeno je da neisplata gotovo jedne etvrtine cijene ne predstavlja neispunjenje neznatnog dijela ugovorene obveze. Tuitelji se neosnovano pozivaju na l. 131. ZOO, jer se ugovor po toj zakonskoj odredbi ne moe raskinuti samo onda ako je rije o neispunjenju neznatnog dijela obveze, a o takvom sluaju nije rije u ovom predmetu, jer tuitelji nisu ispunili gotovo jednu etvrtinu svoje ugovorene obveze. (Vs RH, Rev. 159/97, od 21. 4. 1999. - Izbor oduka 2/1999 27) 2. U sluaju raskida ugovora zbog neispunjenja, naruilac koji je koristio nedovren projekt, duan je da plati projektantu odgovarajuu naknadu. U ovom sporu treba poi od odredbe lana 131. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj se ugovor ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveza, kao i odredbe lana 310. stav 1. citiranog zakona, prema kojoj povjerilac nije duan primiti djelimino ispunjenje, osim ako priroda obaveze drukije ne nalae, te s tim u vezi posebno provjeriti navod albe da li je i u kojem obimu tueni izveo radove po tuioevom projektu, u kom sluaju tueni ne bi mogao tvrditi da nije primio djelimino ispunjenje obaveze od strane tuioca, niti odbiti svoju obavezu da mu s tim u vezi isplati djeliminu naknadu, pa i u sluaju da je osnovan zahtjev za raskid ugovora (lan 132. stav 2. ZOO). (Vs BiH, G. 43/88, od 31. 10. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 40) 3. Ocijenjeno je da se ugovor ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze kad neisplaeni iznos koji duguje kupac iznosi manje od 10% kupovne cijene (stana izgraenoga za trite), tonije 7,7%.. (Vs H, Rev. 2504/87, od 29. 6. 1988. Psp 42 55) 4. Djelimino neispunjenje ugovorne obaveze moe biti razlog za raskid ugovora, kada druga strana usljed toga ne ostvaruje iz ugovora onu korist koja u takvoj situaciji normalno sljeduje, ime se u sutini osujeuje cilj ugovora. (Vs S, broj Prev. 552/95. Bilten 2/1996) 5. U sluaju raskida ugovora zbog neispunjenja, naruilac koji je koristio nedovren projekt, duan je da plati projektantu odgovarajuu naknadu. U ovom sporu treba poi od odredbe lana 131. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj se ugovor ne moe raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveza, kao i odredbe lana 310. stav 1. citiranog zakona, prema kojoj povjerilac nije duan primiti djelimino ispunjenje, osim ako priroda obaveze drukije ne nalae, te s tim u vezi posebno provjeriti navod albe da li je i u kojem obmu tueni izveo radove po tuioevom projektu, u kom sluaju tueni ne bi mogao tvrditi da nije primio djelimino ispunjenje obaveze od strane tuioca, niti odbiti svoju obavezu da mu s tim u vezi isplati djeliminu naknadu, pa i u sluaju da je osnovan zahtjev za raskid ugovora (lan 132. stav 2. ZOO). (Vrhovni sud BiH, G. 4388 od 31. oktobra 1988. godine)

Dejstvo raskida lan 132. (1) Raskidom ugovora obje strane su osloboene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne tete. (2) Ako je jedna strana izvrila ugovor potpuno ili djelimino, ima pravo da joj se vrati ono to je dala. (3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraanje datog, uzajamna vraanja vre se po pravilima za izvrenje dvostranih ugovora. (4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u meuvremenu imala od onoga to je duna vratiti, odnosno naknaditi. (5) strana koja vraa novac duna je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila.
_______________________

1. Naruilac ne moe zbog nedostatka graevine zahtijevati od izvoaa da mu preda drugi odgovarajui stan. Naruilac koji se koristi pravom prema izvoau zbog nedostataka graevine (vidljivih, skrivenih ili nedostataka koji se tiu njene solidnosti) ako je o tim nedostacima u zakonom propisanom roku obavijestio izvoaa, moe zahtijevati od izvoaa da nedostatke otkloni u primjerenom roku, da sam otkloni nedostatke na raun izvoaa, da zahtijeva smanjenje cijene za radove izvedene sa nedostatkom i najzad da zahtjeva raskid ugovora. Raskidom ugovora obje stranke bi bile osloboene svojih obaveza, izuzev obaveze za naknadu tete. Raskidom ugovora nastupili bi za ugovorne strane i odreeni pravni uinci, a jedan od uinaka jeste i obaveza tuenog da vrati novac koji je primio od tuitelja i da mu plati zateznu kamatu od dana kada je primio isplatu (lan 132. stav 2. i 5. ZOO). (Vs FBiH, P. 21/99, od 18. 8. 2000. - Bilten Vs FBiH 2/00 - 43)

125 2. Raskidom ugovora nastaje obaveza vraanja datog s tim da onaj ko vraa novac plaa i kamatu od dana uplate novca pa do dana kada e novac biti vraen. Prvostepeni sud je utvrdio da je tueni u izvodu otvorenih stavki na dan 1. 1. 2001. godine konstatovao da tuiocu duguje novane iznose od dinara na dan 1. 1. 2001. godine, da je tueni u zahtjevu za usaglaavanje i regulisanje duga od 8.6.2001. godine konstatovao da prema svojoj knjigovodstvenoj evidenciji ima dug prema tuicu u iznosu od .. dinara sa stanjem na dan 31. 12. 2000. godine, da je tuilac isplatio tuenom iznos od dinara 10.3.2000. godine za robu, da tueni robu nije isporuio niti je uplaenu cijenu robe vratio. Obaveza tuenog da tuiocu vrati uplaeni iznos sa kamatom od dana uplate pa do isplate zasnovana je na odredbi l. 132. Zakona o obligacionim odnosima, jer je ugovor izmeu stranaka raskinut. (Rjeenje Vieg trgovinskog suda u Beogradu, P. broj 2091/02 od 26. 3. 2002. godine) 3. Ugovorne strane ovlatene su svoja prava i obveze u sluaju raskida ugovora urediti drukije nego to ih ureuje zakon. Uglavkom l. 7. Ugovora o zakupu stranke su sporazumno iskljuile pravo tuitelja na trabinu naknade za izvedene radove i ugraenu opremu u poslovni prostor tuenika (osim prava na odnoenje odvojivih dijelova ugraene opreme) u svim sluajevima prestanka Ugovora o zakupu po bilo kojoj osnovi, dakle i za sluaj raskida Ugovora o zakupu. Revizijski sud ne nalazi da bi odredba l. 7. Ugovora o zakupu sklopljenog izmeu stranaka bila u suprotnosti s prinudnim propisima ili moralom drutva, pa da bi zbog toga u tom dijelu Ugovor o zakupu bio nitav (l. 103. st. 1. ZO0). Stoga, polazei od okolnosti konkretnog sluaja - neovisno o tomu je li ugovor o zakupu samo faktino prestao zbog otvaranja postupka likvidacije nad tuiteljem ili je nastupio i raskid ugovora (ali ne onaj iz l. 133. ZO0), ovaj sud nalazi da se u pogledu prava tuitelja glede naknade za obavljene radove i ugraenu opremu ima primijeniti odredba l. 7. Ugovora o zakupu prema kojoj tuitelju takvo pravo ne pripada, to potvruje i odredba l. 15. istog ugovora o zakupu koja izriito upuuje i u sluaju raskida Ugovora na nastupanje istih onih posljedica koje su utanaene l. 7. Ugovora. Takva odredba iz l. 7. i l. 15. Ugovora o zakupu nije po shvaanju ovog suda suprotna odredbi l. 132. st. 2. i 4. ZO0, jer te odredbe nisu prinudnog (kogentnog) znaenja, to znai da su stranke ugovora o zakupu ovlatene ugovoriti meusobna prava i obveze i za sluaj raskida ugovora i drukije nego je to regulirano odredbom spomenutog l. 132. st. 2. i 4. ZOO. (Vs RH, II Rev. 44/96, od 11. 7. 1996. - Izbor oduka 1/1997 7/50) 4. Kada je do raskida ugovora dolo skrivljenim neizvrenjem od strane dunika (tuenog), povjerilac (tuilac) ima pravo da trai od protivne strane ono to je dao u izvrenju sopstvene obaveze. Dejstvo raskida iz lana 132. st. 2. ZOO ne moe se dovoditi u vezu sa podijeljenom odgovornou iz lana 192. ZOO. Dejstvo raskida na va izvrenu obavezu povjerioca (isporuku robe) ne moe znaiti podijeljeno snoenje posljedica raskida ugovora koji je skrivio tueni (neisplatom kupoprodajne cijene za isporuenu robu). (Vs S, broj Prev. 698/97. Bilten 2/1998) 5. Kada tueni u toku parnice ispuni zahtjev koji je bio dospio u vrijeme podnoenja tube, moe se smatrati da je izgubio parnicu u cjelini pa tuilac ima pravo na naknadu potrebnih parninih trokova nastalih do momenta ispunjenja obaveze tuenog analogno odredbi lana 144. stav 1. ZPP. Ovo pravo tuiocu pripada i kada nije povukao tubu odmah po ispunjenju obaveze od strane tuenog. Shodno lanu 132. stav 5. ZOO kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja, strana koja vraa novac duna je platiti zatezu kamatu od dana kada je isplatu primila bez obzira iz kojih razloga nije ispunjena obaveza iz ugovora. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2002, str. 24) 6. Sama po sebi injenica to je ugovor raskinut po tubi tuioca i tueni obavezan na povraaj uplaenih iznosa ne znai da je tueni obavezan da tuiocu naknadi i tetu. Za pravo tuioca da od tuenog, pored povraaja uplaenih iznosa sa kamatom trai i naknadu tete, odluno je da li je do raskida ugovora dolo iskljuivom krivicom tuenog, odnosno da li je do tete dolo bez krivice tuioca. (Vs S, broj Prev. 73/01. Bilten 2/2001) 7. Kupac kojemu je nadleno tijelo oduzelo motorno vozilo jer je bilo ukradeno, ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat isplaene cijene. "Kupac kojemu je nadleno tijelo oduzelo kupljeno motorno vozilo jer je bilo ukradeno, ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat isplaenog cijene zato to je prodavatelj (u ovoj pravnoj stvari revident) odgovoran kao prodavatelj stvari s pravnim nedostatkom, a sve je sukladno l. 508. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO, jer je prodao tuitelju stvar na kojoj trei ima pravo koje iskljuuje kupevo pravo (tuu stvar). Sankcije za prodaju stvari s pravnim nedostatkom koja je oduzeta kupcu propisane su l. 510. st. 1. ZOO pa je tuitelj sukladno navedenoj odredbi mogao raskinuti ugovor i kao posljedicu raskida ugovora traiti povrat isplaene cijene (l. 132. st. 2. ZOO)." (Vs RH, Rev 3226/94, od 28. 10. 1997. Izbor odluka 1/1998 30A/70) 8. Izvoa je duan obaviti djelo kako je ugovoreno i prema pravilima posla te predati naruitelju izraenu ili popravljenu stvar. Izvoa koji je samo djelimino obavio posao nije ispunio svoju ugovornu obavezu, pa naruitelj ima pravo izjaviti da raskida ugovor. Tuitelju (naruitelju) stoga pripada pravo traiti vraanje predujma (avansa) u dogovorenoj protuvrijednosti DEM, zajedno sa zateznim kamatama od dana kada je tueniku platio predujam, na temelju odredbe l. 132. st. 2. i st. 5. ZOO. Ne moe se govoriti o tome da bi tuenik djelomino obavio posao, jer su stranke nedvojbeno dogovorile potpuni popravak ureaja (l. 607. i 613. ZO0). Tuenik, dodue, ima pravo zahtijevati da mu se vrate dijelovi koje je navodno ugradio, takoer u smislu odredbe l. 132. st. 2. i 3. ZOO, ali tuenik u ovoj pamici takav zahtjev nije postavio, pa taj zahtjev moe slobodno ostvariti u eventualno drugoj parnici. S druge strane, tuitelj ima pravo i na naknadu tete ako je

126 zbog takva tuenikova postupka pretrpio kakvu tetu (l. 124. ZOO). U ovoj parnici tuitelj, meutim, zahtijeva samo vraanje predujma s kamatama, pa je prvostupanjski sud odluivao u granicama tuiteljeva zahtjeva. (Vts RH, P. 2740/94, od 12. 4. 1995. Zbirka 3 - 24) 9. Kod raskida ugovora (o zakupu poslovnih prostorija) voljom jedne stranke, one koja je kauciju dala, kaucija se ne vraa. "U valjano provedenom postupku (l. 7. i 8. ZPP) sud je tumaenjem sadraja izdane potvrde, a u svezi sa zakljuenjem ugovora o zakupu poslovnih prostorija (l.99. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91) valjano utvrdio da je u konkretnom sluaju tuitelj tuenoj odnosno njenom suprugu doista isplatio na ime kaucije iznos od DEM. Kaucija je dana kao "osiguranje za sklapanje ugovora i za njegovo izvrenje" kako to valjano zakljuuje sud drugog stupnja. Ova svrha za koju je kaucija dana nije u suprotnosti s pravnim pravilima koja reguliraju institut kaucije, "sigurnice" ili "jamevine". Dakle, kaucija koja je najpoznatija u funkciji sredstva za pojaanje ugovora, ovdje je i kao sredstvo osiguranja za zakljuenje ugovora i kao sredstvo osiguranja izvrenja ugovora o zakupu poslovnih prostorija kroz vrijeme od pet godina. Kod raskida ugovora o zakupu poslovnih prostorija voljom jedne stranke, u ovom sluaju one koja je tu kauciju dala, kaucija se ne vraa. Iz tog razloga sudovi su valjano odbili zahtjev tuitelja i u dijelu kojim trai povrat iznosa od .. DEM koji je dan kao kaucija tuenoj. Iz svega izloenog proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po slubenoj dunosti, to je temeljem odredbe iz l.393. ZPP reviziju tuitelja valjalo odbiti kao neosnovanu." (Vs RH, Rev. 752/92, od 9. 9. 1993. Izbor odluka 1/1995 20/49) 10. U naknadu tete zbog raskida ugovora o prodaji, prouzrokovanu kupovinom radi pokria uraunava se zatezna kamata na iznos unaprijed plaene cijene, za period od uplate do vraanja. Prvostepeni sud utvruje da su parnine stranke zakljuile ugovor o prodaji sistema modulacije radio difuzije. Tueni je, kao prodavac, bio duan isporuiti i montirati sistem do 31.12. 1987. godine, a tuiteljica platiti cijenu u iznosu od . dinara. Tuiteljica je tuenom platila cijenu dana 13. 11.1987. godine, ali tueni nije ispunio svoju ugovornu obavezu, zbog ega je ugovor raskinut. Tuiteljica je, zatim, izvrila kupovinu radi pokria (lan 525. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, "Slubeni list SFRJ", br. 29/78 i 39/85, vaeeg u vrijeme nastanka obligacionih odnosa izmeu stranaka). Tuiteljica zahtijeva, to prvostepeni sud dosuuje, razliku cijene zbog kupovine radi pokria, sa zateznom kamatom od momenta kada je tuteljica izvrila tu kupovinu, vraanje iznosa cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i zatezne kamate na taj iznos cijene od dana kada je tueni tu isplatu primio. Prvostepeni sud je, meutim, bio duan u naknadu tete prouzrokovanu neispunjenjem ugovora o prodaji i u sluaju iz lana 525. Zakona o obligacionim odnosima (kada je izvrena kupovina radi pokria) uraunati i zateznu kamatu na vraeni iznos novca tuiocu (kupcu) iz raskinutog ugovora o prodaji - l. 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO. Kupac bi, vraanjem cijene iz raskinutog ugovora o prodaji i kamate na iznos cijene, kao i plaanjem pune razlike u cijeni, nastale kupovinom radi pokria, bio doveden u stanje koje je znamo povoljnije od stanja u kome bi se nalazio da nije bilo povrede ugovora od strane prodavca. Uraunavanje iznosa dospjele zatezne kamate u naknadu tete je u skladu sa jednim od osnovnih naela obligacionih odnosa - naelom jednake vrijednosti davanja (stav 1, lana 15. ZOO) koje bi u suprotnom bilo ozbiljno narueno, iako zakon izriito nije odredio takve posljedice. Restitucija ima za cilj da uspostavi preanje stanje. Tom cilju sluila je i odredba stava 5. lana 132. ZOO, koja obavezuje stranu koja vraa novac da plati zatezne kamate za upotrebu novca. U vrijeme donoenja ZOO kamata nije imala revalorizacionu funkciju, tako da su odredbe lana 132. ZOO i odredbe koje reguliu zateznu kamatu bile usklaene. Onda kada je stopa zatezne kamate postala revalorizaciona, odredbe o zateznoj kamati dole su u sukob sa odredbama o restituciji i naknadi lete. Ako kamata ima revalorizacionu funkciju kupac kome se, osim vraene cijene plaa i kamata, dovodi se u povoljniji poloaj, a ne u preanje stanje ako, osim toga, ima pravo i na punu naknadu tete. Uporite za uraunavanje zatezne kamate u naknadu tele nalazi se i u stavu 1. lana 278. ZOO, koji odreuje da povjerilac ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade tete ako je teta koju je pretrpio zbog dunikovog zadocnjenja vea. (Vs BiH, P. 24/91, od 23. 5. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 50) 11. Odredbe o obvezi strane koja vraa novac nakon raskida ugovora zbog neispunjenja da plati zatezne kamate primjenjuju se i kad novac vraa stranka koja nije skrivila raskid ugovora. (Vs H, II Rev. 27/90, od 24. 5. 1990. Psp 51 87) 12. albeni sud nije presudio na tetu tuenoga time to ga je obavezao da plati dinarsku protuvrijednost strane valute po kursu na dan kada mu je ta valuta plaena na osnovu kasnije raskinutog ugovora, sa zateznom kamatom od tog dana a na dinarsku protuvrijednost po kursu na dan presuenja sa zateznom kamatom od tog dana kako je bio presudio prvostepeni sud. (Vs BiH, Gal. 24/91, od 12. 9. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 108) 13. Ako je kupac platio prodavatelju cijenu kupljene robe, a nakon isporuke je osnovano vratio robu zbog nekakvoe te mu je prodavatelj i vratio uplaeni iznos kupovnine, kupac ima pravo zahtijevati od prodavatelja kamate na iznos uplaene i vraene kupovnine od dana uplate do dana vraanja, jer je ugovor o prodaji raskinut (l. 132. st. 5. Z00). Pravo na kamate ne zavisi od krivnje bilo koje ugovorne strane za raskid ugovora. Rije je o zakonskom pravu na kamate u sluaju raskida ugovora iz bilo kojeg razloga. (Ps H, P. 3328/88, od 29. 8. 1989. Psp 43 138) 14. Pravila o plaanju kamata kad se vraa novac u sluaju raskida ugovora zbog neispunjenja primjenjuju se i na stranu koja nije skrivila raskid.

127 "Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOO) precizno je odreeno od kada teku zatezne kamate na novana potraivanja u sluaju raskida ili ponitenja ugovora, pa nema temelja da se odstupi i u konkretnoj parnici od zakonom propisanoga. U smislu odredbe iz l. 132. st.5. ZOO strana koja vraa novac nakon raskida ugovora zbog neispunjenja, duna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila. To se pravilo u sluaju raskida ugovora zbog neispunjenja primjenjuje i kad novac vraa strana koja nije skrivila raskid ugovora, a sve iz razloga to zakon ne predvia nikakve izuzetke. Stranka koja nije skrivila raskid mogla je zahtijevati ispunjenje ugovora, a ako se odlui na raskid, mora snositi sve posljedice takvog opredjeljenja. Stoga u konkretnom sluaju kada je dolo do raskida ugovora, tuena stranka koja je primila novac, a u povodu raskida ugovora, duna je pored vraenog novca vratiti i zatezne kamate, zbog ega su sudovi osnovano usvojili zahtjev tuitelja." (Vs RH, Rev. 2458/92, od 4. 3. 1993. Izbor odluka 1994 55/116) 15. Naruilac radova duan je da plati izvoau naknadu za roadobe koji koriste naruiocu i u sluaju d aje ugovor raskinut krivicom izvoaa. Raskid ugovora, bez obzira ijom krivicom je dolo do toga u smislu lana 132. Zakona o obligacionim odnosima ima za posljedicu da stranka koja je potpuno ili djelimino ispunila svoju obavezu iz ugovora ima pravo traiti da joj druga strana vrati ono to je dala u svrhu ispunjenja ugovora. Prevedeno u konsretni sluaj to znai da je tueni kao naruilac radova duan platiti naknadu za radove koje je izveo tuilac, ako mu koriste, (lan 210. st. 1. i 4. ZOO), pa kako su niestepeni sudovi, makar se izriito i nisu pozvali na navedeni zakonski propis, sa tih pozicija odluili o zahtjevu tuioca, pravilno su primijenili materijalno pravo. (Vs BiH, Rev. 213/88, od 16. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 1/89 48) 16. Pri raskidu ugovora, strana koja vraa novac duna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila, a visina zateznih kamata odreuje se u skladu s odredbom l. 277. Z00. (Vps H, P. 2052/86, od 10. 3. 1987. Psp 34 162) 17. U naknadu tete prouzrokovane neispunjenjem ugovora uraunava se zatezna kamata na vraeni iznos novca oteenom (lanovi 124. i 132. st. 1. i 5. ZOO). (Zakljuak savjetovanja graanskih i graansko-privrednih odjeljenja bivih vrhovnih sudova, Subotica 24. i 25. 10. 1990. Bilten Vs BiH 4/90 139) 18. Kad je dan avans na ime ispunjenja ugovora u privredi, pripadajue zatezne kamate na dani iznos kod raskida ugovora odreuje se prema odredbi l. 277. st. 2. ZOO. (Vs H, II Rev. 18/87, od 12. 3. 1987. - Psp 35 69) 19. Kupac kome je prodavac jamio za ispravno funkcionisanje traktora, ima pravo da, ukoliko prodavac ne ukloni naknadno uoeni nedostatak, trai raskid ugovora i vraanje sume novca plaene po osnovu ugovora, sa zateznom kamatom od isplate cijene do njenog vraanja. Tueni je prodao tuiocu traktor za cijenu od . dinara. Prilikom sklapanja ugovora i predaje traktora tuiocu, tueni je skrenuo panju tuiocu da traktor nema anlasere i da pali na guranje, te da mu nedostaju jo neke sitnice, ali je tvrdio da traktor inae normalno radi. Nakon to je tuilac, po proteku nekoliko dana, utvrdio da traktor ne moe dii plugove na odgovarajuu visinu, odnosno ne moe vui plugove i tanjirae, ni prikolicu natovarenu ubrivom, sin tuioca je odvezao traktor tuenom koji ga je pokuao popraviti. Kako ni nakon popravke traktor nije mogao vriti sve predviene radne operacije, tuilac ga je vratio tuenom i zahtijevao povratak kupoprodajne cijene. Polazei od navedenih injenica, ovaj sud takoe ocjenjuje da je tubeni zahtjev osnovan. U asu predaje traktora tuiocu, odnosno asu prelaska rizika na tuioca, kupljeni traktor nije imao potrebna svojstva za redovnu upotrebu (lan 479. stav 1. taka 1. Zakona o obligacionim odnosima). Za takve nedostatke prodavac je znao odnosno oni mu nisu mogli ostati nepoznati (kasnije je sam pokuavao popravljati traktor) ali je i pored toga izjavio da traktor moe normalno raditi, pa on za materijalne nedestatke stvari odgovara i u smislu odredbe stava 3. lana 480. Zakona o obligacionim odnosima. Kako tueni nije uspio otkloniti navedene nedostatke tuilac je imao pravo, u smislu odredbe lana 488. stav 1. taka 3. i lana 490. navedenog zakona, da raskine ugovor, to je i uinio vraanjem traktora. Tuilac je traktor vratio u stanju u kakvom ga je kupio, a takav raskid ugovora u smislu odredbe lana 497. stav 1. pomenutog zakona, proizvodi ista djejstva kao i raskid ugovora zbog neispunjenja. Ta pravna djejstva su u smislu lana 132. istog zakona, vraanje onoga to je primljeno a tuiocu kome se vraa novac, pripada i pravo na zateznu kamatu od momenta kada je tueni isplatu primio. (Vs BiH, Rev. 29/89, od 14. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 87) 20. U sluaju raskida ugovora zbog neispunjenja obaveze povjerilac nema pravo da trai isplatu ugovorne kazne ve moe traiti naknadu tete, pored vraanja onoga to je dao drugoj strani i naknade eventualne koristi. Tueni nije obavezan da tuiocu plati ugovornu kaznu jer iz pravila o ugovornoj kazni proizilazi da se ona ugovara kao sredstvo za ispunjenje ugovora (lan 270. Zakona o obligacionim odnosima). Zato ako je ugovor raskinut zbog neispunjenja obaveze, povjerilac nema pravo da trai isplatu ugovorne kazne (lan 273. stav 4.) ve moe traiti samo restituciju (lan 132. ZOO) i naknadu tete (lan 262. stav 2. ZOO). (Vs BiH, Rev. 452/89, od 15. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 34) 21. U sluaju usvajanja zahtjeva za raskid ugovora sud ne odluuje o vraanju onoga to je u ispnjenju obaveza iz ugovora dato drugoj strani ako druga parnina stranka nije istakla takav zahtjev. Tuilac je podnio tubu sa zahtjevom da se tuena obavee da mu izda valjanu ispravu za prenos prava vlasnitva u zemljinoj knjizi, aztim je preinaio tubu traei raskid istog ugovora, radi zajednikog raspravljanja, postupci u ovim predmetnima su spojeni. U trenutku kada je rpvostepeni sud doni odluku o raskidu ugovora u ovoj pravnoj stvari egzistirao je zahtjev tuene za raskid istog ugovora o prodaji.

128 Tuena bez osnova u reviziji iznosi da nije odlueno, da se povodom raskida ugovora njoj date nekretnine koje je u izvrenju ugovora predala tuiocu. Ovo stoga to do zakljuenja glavne rasprave takav zahtjev nije ni postavila pa u smislu lana 2. stav 1. Zakona o parninom postupku, sud o tome nije ni mogao odluivati. (Vs BiH, Rev. 419/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 11) 22. Vidjeti: odluku Vs BiH, P. 194/87, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 214. ZOO. 23. Strana koja vraa avans nakon raskida ugovora zbog neispunjavanja duna je platiti zatezne kamate od dana prijema avansa i kada nije kriva za raskid ugovora, a nije od znaaja to nije bilo ugovoreno plaanje kamata na avans od prodaje robe. Tueni neosnovano prigovara da je za odluivanje o tubenom zahtjevu bilo relevantno utvrditi ijom je krivicom dolo do raskida ugovora. Utvrivanje krivnje je relevantno za naknadu tete kdo raskida ugovora zbog neispunjavanja u sluajevima predvienim odredbama lanova 124. do 129. Zakona o obligacionim odnosima, to nije predmet ovog spora. lanom 132. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je stranka koja vraa novac duna platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila. Ova zakonska odredba utvruje obavezu plaanja kamata od dana prijema isplate bez obzira na krivnju za raskid ugovora i neovisno od prava na naknadu tete. Bez znaaja je navod tuenog da je ugovoren avans bez kamata. Ugovorne odredbe o avansu predstavljaju volju stranaka usmjerenu na ispunjenje ugovora, a ne za sluaj njegovog raskida. (Vs BiH, P. 271/89, od 31. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 58) 24. Ugovor o djelu naruilac moe da otkae jednostranom izjavom sve do trenutka dok radovi ne budu potpuno izvreni, u kom sluaju je naruilac u obavezi da izvoau djela plati naknadu za sve do tada izvrene radove. U konkretnom sluaju stranke su zakljuile ugovor o djelu (l. 600. ZOO) koga je tuilac zapoeo izvravati drei se ugovorenih uslova, usljed ega mu u smislu lana 629. navedenog zakona pripada pravo na naknadu za izvrenu radnju zbog raskida ugovora voljom tuenog. Tubeni zahtjev je, dakle, osnovan primjenom navedenih zakonskih propisa, a ne po pravilu sadranom u lanu 132. ZOO na koga se niestepeni sudovi pozivaju, jer odredba ovog lana ne regulie pravne posljedice raskida ugovora o djelu voljom naruioca, ve pravne posljedice raskida ugovora zbog neizvrenja. (Vs RS, Rev. 3/96, od 18. 3. 1996. - Bilten 1/1999 80) 25. Naruilac radova ima pravo, ako je izvoa kriv za neispunjenje ugovora o graenju, da zahtijeva naknadu tete u visini razlike izmeu cijene koju bi on morao isplatiti izvoau da je uredno ispunio ugovor i cijene isplaene novom izvoau. (Vs BiH, P. 397/87, od 24. 3. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 30) 26. Kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja, strana koja vraa novac duna je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila,.bez obzira iz kojih razloga nije ispunjena obaveza iz ugovora. (Vs BiH, Rev. 190/85, od 16. 5. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 23) 27. Vidjeti: odluku Vs BiH, G. 43/88, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 131. ZOO. 28. U sluaju raskida ugovora postoji obaveza vraanja dinarske protuvrijednosti isplaenog iznosa strane valute po kursu na dan isplate (ispunjenja obaveze iz ugovora). Osnovano se u reviziji istie da je konverziju strane valute trebalo izvriti prema kursu koji je vaio u vrijeme kada je po zakljuenom ugovoru tuilac isplatio tuenoj stranu valutu. U konretnom sluaju cijena je ugovorena u dinarima, a plaena u stranoj valuti (DM) protivno odredbama lana 16. i 71. Zakona o deviznom poslovanju. Zbog toga u sluaju raskida ugovora, kao u konretnom sluaju, saglasno odredbama lana 132. ZOO, tueni je u obavezi da tuiocu isplati dinarsku protuvrijednost isplaene strane valute po kursu na dan kada je isplata izvrena, jer se nezakonito isplaena strana valuta u sluaju restitucije konvertuje u dinare po kursu na dan ispunjenja ugovora, kao da je toga asa obaveza ispunjena na zakonit i ugovoreni nain u domaoj valuti. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 419/88 od 9. februara 1989.g.) 29. I kada su ispunjeni uslovi za plaanje zateznih kamata po odredbi lana 132. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima ne mogu se ove kamate zahtijevati ako je povjeriocu dosuena naknada tete zbog neispunjenja ugovora u veem iznosu od dugovanja zatezne kamate. Pravilno je prvostepeni sudnaao da sporazum o poslovnoj saradnji ima elemente ugovora o nalogu iz lana 747. ZOO, jer se tuena obavezala da e za raun tuioca vriti plaanje njegovih deviznih obaveza prema inopovjeriocima (l. 4. i 6. sporazuma). Ovakvo utanaenje podrazumijeva i da e obaveza biti uredno izvrenja, uz punu zatitu interesa nalogodavca -tuioca (lan 751. Zakona o obligacionim odnosima). Tuilac je pokuao prevazii nastale tekoe naknadnim sporazumom sa tuenom, ali tuena nije ispunila obaveze ni preuzete tim sporazumom iako je u tom asu morala znati stanje svoje likvidnosti i svoje mgunosti, pa je tuilac opravdano raskinuo ugovor u julu 1983. godine. Tuilac nema pravo na zatezne kamate koje je obraunao tuenoj na iznos novanih sredstava za vrijeme od doznake do vraanja 9. jula 1983. godine. Tuiocu, bi u smislu lana 132. stav 5. ZOO. na koji se poziva prvostepeni sud, pripadalo pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuena primila isplatu. Odredbom lana 278. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima je, meutim, da povjerilac ima pravo na zateznu kamatu, bez obzira na to da li je pretrpio kakvu tetu zbog dunikove docnje, a ako je teta koju je povjerilac pretrpio zbog dunikovog zakanjenja vea od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku dopotpune naknade tete. Prema tome, zatezna kamata ne moe biti dosuena kumulativno sa naknadom tete, ako je od naknade tete prouzrokovane zakanjenjem dunika manja. Tuilac je tubom obuhvatio (stav 1. izreke presude) naknadu cjelokupne tete koju je pretrpio plaanjem deviza po veem kursu, a naknada te tete mu je dosuena prvostepenom presudom, pa ne moe traiti i zatezne kamate koje u stvari predstavljaju pretpostavljenu naknadu tete i mogu se kumulirati sa naknadom samo do visine ukupno pretrpljene tete.

129 To znai da tuilac moe u ovoj parnici traiti samo naknadu pretrpljene tete zbog povrede ugovora od strane tuene. (Vrhovni sud BiH, broj P. 221/87 od 27.8.1988.g.) 30. Na iznos neutroenog avansa datog u ispunjenju ugovora u privredi, strana koja vraa avans plaa zateznu kamatu po stopi odreenoj odlukom SIV-a o visini stope zatezne kamate, poev od dana kada je avans primila, ako je ugovor raskinut po osnovu iz lana 124-129 Zakona o obligacionim odnosima, a inae od dana odreenog lanom 214. Zakona o obliacionim odnosima. U ovom sluaju ugovor je raskinut, pa je tueni dugovao vraanje avansa popravilima o sticanju bez osnova. Kako se radi o trabini koja je proizala iz ugovora u privredi, zatezne kamate se za period docnje imaju obraunati po stopi iz Odluke SIV-a o visini stope zatezne kamate, u smislu l. 277. st. 2. zakona o obligacionim odnosima(ZOO). Vrijeme docnje zavisi od razloga i naina raskida ugovora. Ako je ugovor jednostrano raskinut zbog neispunjenja u smislu odredaba lana 124-129 ZOO, tueni u smilsu lana 132. stav 5. ZOO duguje zateznu kamatu od dana kada je isplatuprimio pa do dana vraanja. Ako je ugovor raskinut sporazumno ili po nekom drugom osnovu, kao npr. zbog izmijenjenih okolnosti lan 133. ZOO ili zbog nemogunosti ispunjenja lan 137. ZOO, o obavezi plaanja zateznih kamata treba suditi primjenom lana 214. ZOO, to znai da bi tueni dugovao kamate od dana prijema avansa samo ako se dokae da je bio nesavjestan sticalac, a inae od dana podnoenja zahtjeva za vraanje avansa. (VS BIH P. 194/87 od 20.11.1987. godine)

IV. RASKIDANJE ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI ( Rebus sic stantibus ) Pretpostavke za raskidanje lan 133. (1) Ako poslije zakljuenja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obaveza jedne strane, ili ako se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom sluaju u toj mjeri da je oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi po optem miljenju bilo nepravino odrati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je oteano ispunjenje obaveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne moe ostvariti svrhu ugovora, moe zahtijevati da se ugovor raskine. (2) Raskid ugovora se ne moe zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna da u vrijeme zakljuenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjei ili savladati. (3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne moe se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka odreenog za ispunjenje njene obaveze. (4) Ugovor se nee raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajui uslovi ugovora pravino izmijene.
________________________

1. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti moe se traiti ako su prije isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje oteavaju obavezu jedne strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora time da u svakom od ovih sluajeva kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da je oito da ugovor vie ne odgovara oekivanju ugovornih strana i da bi, po optem miljenju, bilo nepravedno odrati ga na snazi kao takvog. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuioca za raskid ugovora o kupoprodaji zbog promijenjenih okolnosti. Niestepeni sudovi su, polazei od utvrenja da se tuilac drugi dan po zakljuenju ugovora teko razbolio, zakljuili da je nastupila okolnost koja bitno oteava obavezu tuioca da u roku od tri dana od zakljuenja ugovora isplati tuenom dio kupoprodajne cijene u iznosu od . DEM, jer da su za tuioca nastali neophodni trokovi lijeenja i da je time dovedeno u pitanje ostvarivanje svrhe ugovora prema kome je tuilac kupio od tuenog traktor za DEM, jer da je postalo neizvjesno da li e tuilac ostati u ivotu, a i ako ostane da li e biti sposoban upravljati traktorom i sudili tako to su, pozivom na odredbu l. 133. Zakona o obligacionim odnosima raskinuli ugovor i tuenom nametnuli obavezu da tuiocu vrati DEM, primljenih na ime kapare, ili da mu isplati dinarsku vrijednost ovog iznosa prema kursu ove valute koja vai u trenutku ispunjenja obaveze. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti (l. 133. st. 1. ZOO) moe se traiti ako su prije isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje oteavaju obavezu jedne strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora time da u svakom od tih sluajeva kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da je oito da ugovor vie ne odgovara oekivanju ugovornih strana i da bi po optem miljenju bilo nepravino odrati ga na snazi, takav kakav je. Prema tome, za pravilnu odluku o sporu bilo je potrebno utvrditi ne samo da li su nastupile okolnosti koje oteavaju obavezu jedne strane i zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora, sa ime su se zadovoljile niestepeni

130 sudovi, nego i injenice koje se tiu toga da li je okolnost koja oteava ispunjenje takva i tolikog znaaja i oteavanje ispunjena takvo i toliko da je oigledno da ugovor ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i (kumulativno) da bi po optem miljenju bilo nepravilno da se ugovor odri na snazi takav kakav je. Zbog pogrenog pravnog stava nije raspravljeno o okolnostima ta su stranke oekivale od ugovora, usljed ega je, po prirodi stvari, izostala ocjena o pitanju da li bi po optem miljenju bilo nepravilno da se ovaj ugovor odri na snazi. Prema tome, niestepeni sudovi su zbog pogrenog pristupa rjeenju ove pravne stvari pogreno zakljuili da su se stekle pretpostavke koje tuiocu daju pravo na raskid ugovora u smislu l. 133. Zakona o obligacionim odnosima. I zneseni razlozi upuuju na ostvarenje pogrene primjene materijalnog prava, kao i na to da u odnosu na potrebne materijalno pravne pretpostavke nedostaju podaci injenine prirode, a to znai ostvaren je izneseni razlog pobijanja niestepenih presuda, pa je obje niestepene presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suenje (l. 395. st. 2. Zakona o parninom postupku). (Vs RS, Rev. 1/97, od 5. 3. 1997. - Bilten 1/1999 57) 2. Promjena propisanih kamatnih stopa nije okolnost koju banka kao ugovorna strana iz ugovora o deviznom tednom ulogu nije mogla predvidjeti. "Opravdano revidentica ukazuje na to da je drugostupanjski sud svoju odluku o raskidu ugovora utemeljio na pogrenoj primjeni materijalnog prava. Iako se taj sud poziva na l. 133. ZOO, on je oito vodio rauna samo o odredbi njegovog st. 1., ali ne i st. 2. koji propisuje da se raskid ugovora ne moe zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u ozbir te okolnosti ili ih je mogla izbjei i savladati. Tuenik protutuitelj je banka, dakle, organizacija u iju djelatnost spada upravo i sklapanje ugovora o novanom depozitu, pa je on u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio duan uzeti u obzir i mogunost promjene politike kamatnih stopa te eventualno ugovoriti i promjenjivost kamatne stope, ime bi izbjegao tetne posljedice tog ugovora. Kako on to, meutim, nije uinio, nije ovlaten ni zahtijevati da se ugovor raskine zbog promijenjenih okolnosti pozivajui se pritom na smanjenje svojih kamatnih stopa." (Vs RH, Rev. 2521/95, od 7. 2. 1996. Izbor odluka 2/1996 10/53) 3. Ugovorne strane se mogu pozivati na promijenjene okolnosti u periodu od zakljuenja do dospjelosti ugovorom preuzete obaveze, a ne i u sluaju promijenjenih okolnosti nastalih po ispunjenju ugovornih obaveza. (Vs S, broj Prev. 81/99. Bilten 2/1999) 4. Stranka kojoj je oteano ispunjenje ugovora zbog promijenjenih okolnosti moe zahtijevati od suda samo raskid ugovora, a ne mijenjanje uvjeta ugovora. Prema l. 133. st. 4. ZOO ugovor se nee raskinuti ako druga ugovorna strana ponudi da se ogovarajui uvjeti ugovora pravino izmijene ili pristane na to. Druga ugovorna strana moe dakle sprijeiti raskid ugovora tako to e ponuditi izmjenu uvjeta ugovora ili pristati na nju. Ne moe je se meutim prisiliti da prihvati izmjenu ugovora. Ako ne prihvati izmjenu, ugovor se raskida, razumije se ako su za to ispunjenje pretpostavke. (Vts RH, P. 3939/95, od 30. 4. 1996. Zbirka 4 - 24) 5. Zajmoprimac koji je od zajmodavca primio odreenu svotu novca ne moe se osloboditi obveze vraanja te svote novca zahtijevajui raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, jer i u sluaju raskida zajmodavac ima osnovano pravo zahtijevati da mu se vrati ono to je dao, a to je ista svota novca. (Vts RH, P. 4486/94, od 6. 6. 1995. - Zbirka 3 27) 6. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti - visine stope inflacije - ne moe zahtijevati stranka koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila duna uzeti u obzir takvu inflaciju. Tuiteljica u ovoj parnici zahtijeva da se navedena nagodba raskine bez promijenjenih okolnosti u smislu odredaba l. 133. Zakona o obveznim odnosima. Ona naime tvrdi da je prilikom nagodbe raunala s inflacijom, ali da je naknadno zbog ratnih prilika dolo do velike inflacije i obezvrijeivanja novca s ime ona nije raunala, pa u tome nalazi razlog za raskid nagodbe. U vezi s time su u dosadanjem toku postupka utvrene slijedee odlune okolnosti: Odredba l. 133. st. 1. ZOO glasi: "Ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom sluaju u toj mjeri da je oito da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih stranaka i da bi po opem miljenju bilo nepravino odrati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je oteano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne moe ostvariti svrhu ugovora moe zahtijevati da se ugovor raskine." Meutim prema odredbi st. 2. istog lanka raskid ugovora ne moe se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjei ili svladati. Niestupanjski su sudovi utvrdili, i to svoje utvrenje obrazloili, da je tuiteljica svjesna velike inflacije koja se nakon sklapanja nagodbe samo nastavila bila duna u vrijeme sklapanja nagodbe s tuenikom nju uzeti u obzir, a obezvrijeivanje novca je mogla izbjei da je prihvatila obronu otplatu duga. Zato i po shvaanju ovog Vrhovnog suda ona nema pravo zahtijevati raskid sporne sudske nagodbe. (Vs RH, Rev. 1656/99, od 9. 3. 2000. Izbor odluka 2/2000 24) 7. Ne moe se traiti raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti nakon ispunjenja ugovorne obaveze. Tuilac je mogao zbog eventualnih promijenjenih okolnosti nastalih tokom ispunjenja svoje ugovorne obaveze, zahtijevati raskid ugovora o djelu, a samo je tueni mogao umjesto raskida ponuditi izmjenu ugovorne klauzule o cijeni, kako proizilazi iz odredaba lana 133. Zakona o obligacionim odnosima. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti se, meutim, moe zahtijevati samo dok ugovor nije ispunjen, jer sa ispunjenjem prestaju obaveze iz ugovora. Mogao bi se samo zakljuivati novi ugovor sa obrnutim stranakim ulogama.

131 Tuilac je tek prilikom konanog obrauna postavio zahtjev za plaanje razlike u cijeni, dakle, nakon ispunjenja svoje ugovorne obaveze, pa se zahtjev ne moe zasnivati ni na odredbama ZOO koje reguliu institut raskida odnosno izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Drugaije se ne moe zakljuiti ni iz odredaba lana 134. ZOO, jer odredbe ovog lana imaju u vidu da ugovorna obaveza strane koja trai raskid ugovora jo nije ispunjenja (trajni obligacioni odnos) tako da promijenjene okolnosti i nadalje djeluju,a ugovara koji se na njih poziva, nije samo odmah po saznanju za to okolnosti, obavijestio drugu ugovornu stranu da raskid ugovora zahtijeva. (Vs BiH, P. 258/88 ,od 25. 4. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 41) 8. Ugovor o posluzi se raskida po zahtjevu poslugodavca ako poslugoprimac ne koristi predmet posluge prema ugovorenoj svrsi. Tuitelj je ustupio tuenoj na koritenje prostorije damije iskljuivo za potrebe biblioteke grada. Od tada pa da donoenja prvostepene presude, tuena optina nije preduzela nikakve pripreme da se u prostorijama koje su joj ustupljene na poslugu otvori biblioteka. Naprotiv, damija se i dalje koristi kao magacinski prostor. Polazei od navedenih utvrenja, niestepeni sudovi su, u smislu pravila imovinskog prava iz paragrafa 973. biveg OGZ pravilno presudili kada su usvojili zahtjev za raskidanje ugovora. Navedeno pravilo predvia da u sluaju kada se stvar data na poslugu ne koristi u svrhu koja je predviena u ugovoru, nastaje obaveza vraanja stvari, u emu je sadrana i pretpostavka o raskidu i prestanku ugovora o posluzi. (Vs BiH, Rev 290/88, od 16. 3. 1989. - Bilten Vs BiH 2/89 42) 9. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti moe se zahtijevati ako su nastale okolnosti koje oteavaju obvezu jedne stranke ili su nastale okolnosti zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora, s time da u svakome od tih sluajeva kumulativno moraju biti ispunjene i pretpostavke da je oito da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovomih strana i da bi po opem miljenju bilo nepravino odrati ga na snazi takvim kakav jest. Prvostupanjski sud, meutim, polazei od toga da tuitelj zahtijeva raskid ugovora zbog neispunjenja (l. 125. st. 3. ZOO), uope nije raspravljao o injenicama, barem ne o svima, o kojima ovisi (eventualna) primjena l. 133. ZOO na odnose stranaka. Zato nije razumljiva drugostupanjska presuda ni u tom dijelu, jer za zakljuke drugostupanjskog suda barem zasad nema uporita u injenicama utvrenima u postupku pred sudom prvog stupnja. Tako nije raspravljano jesu li nastale okolnosti: a) koje oteavaju obvezu jedne strane ili b) zbog kojih se ne moe ostvariti svrha ugovora. Raskid se i u jednom i u drugom sluaju, jer je rije o pretpostavkama alternativnog znaenja, moe zahtijevati ako je utjecaj promijenjenih prilika takav da je oigledno da ugovor ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i (kumulativno) da bi prema opem miljenju bilo nepravedno da se ugovor odri na snazi (l. 133. st. 1. ZOO). (Vs H, Rev. 672/88, od 23. 11. 1988. Informator, broj 3783) 10. Naruilac specijalnih ureaja izraenih po posebnoj narudbi i skici poruioca, ne moe zahtijevati raskid ugovora nakon izrade ureaja, a prije isporuke dijela naruene robe, pozivom na promijenjene okolnosti, ako je on mogao u vrijeme zakljuenja ugovora predvidjeti poremeaje na tritu koji su doveli do eliminisanja upotrebe naruenih ureaja. (Vs BiH, P. 532/90, od 23. 4. 1991. - Bilten Vs BiH 3/91 41) 11. Izmijenjen je ugovor o graenju u pogledu visine cijene u prvobitno ugovorenom roku za ispunjenje ugovora, ako je prije isteka ovog roka izvoa dopisom zatraio povienje cijene pozivajui se na promijenjene okolnosti, stavljajui do znanja da e u suprotnom raskinuti ugovor, a naruilac u odgovoru na dopis pristao da se razlika u cijeni odredi po kriterijima iz lana 637. Zakona o obligacionim odnosima. Tuilac poveani rast cijena nije mogao predvidjeti i izbjei, pa mu je ispunjenje ugovora postalo oteano. To je i bio razlog da se podneskom od 29.12.1983. godine obrati tuenom i obavijesti ga da rast cijena ne moe podnijeti, to se ima smatrati kao namjera tuioca da rskine ugovor lan 134. Zakona o obligacionim odnosima. Tueni je podneskom od 19.1.1984. godine sprijeio raskid pristankom na izmjenu cijene i predloio nain na koji bi se utvrdila razlika u cijeni lan 133. stav 4. istog zakona. Time su stranke izmijenile ranije zakljueni ugovor. Ova izmjena prvobitno zakljuenog ugovora izvrena je u prvobitno ugovorenom roku, pa niej suprotna lanu 8. Zakona o sistemu drutvene kontrole cijena (Slubeni list SFRJ, broj 64/84 i 28/87). Time to je obraun razlike u cijeni izvren na nain predvien u lanu 637. Zakona o obligacionim odnosima, nije primijenjen taj propis na konretni ugovor, nego realizovan dogovor stranaka da se na takav nain utvrdi razlika u cijeni. (Vs BiH, P. 555/88, od 16. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 59) 12. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se osnovano moe zahtijevati raskid ugovora. (Vs H, Rev. 1700/88, od 9. 2. 1988. Psp 43 71) 13. Stranka koja je odustala od ugovora ne moe se osloboditi obaveze plaanja odustanice ako nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. (Vs BiH, Rev. 599/86, od 18. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 24) 14. Ako je ugovor o zakupu poslovne prostorije preutno produen na neodreeno vrijeme, sud nije ovlaten da, pozivom na promijenjene okolnosti, obvee kupca na plaanje zakupnine vee od ugovorene. U toku prvostepenog postupka utvreno je da su parnine stranke dana 1.1.1986. godine zakljuile ugovor o zakupu poslovnih prostorija. Ugovor je zakljuen na odreeno vrijeme do 31.12.1986. godine. Tim ugovorom visina zakupnine je odreena u iznosu od 100.000 dinara mjeseno. Prvostepeni sud je utvrdio da je u 1987. godini ugovor o zakupu preutno obnovljen na neodreeno vrijeme, jer je tueni nastavio da koristi poslovne prostorije, a tuilac se tome nije protivio (nije preko suda zahtijevao da mu zakupac preda prostorije), ali je obavezao tuenog, u smislu lana 133. Zakona o obligacionim odnosima, da plati poveanu zakupninu, prema rastu visine zakupnine na teritoriji optine u 1987. godini.

132 Prema odredbi stava 2. lana 5. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, visinu zakupnine za poslovne prostorije odreuju sporazumno zakupodavac i zakupac, ako posebni propisom nije drugaije odreeno. U smislu odredbe stava 1. take 6. lana 10. istog zakona ugovor o zakupu poslovnih prostorija sadri i iznose zakupnine. lanom 11. stav 1. navedenog zakona predvieno je da se ugovor o zakupu poslovnih prostorija zakljuuje pismeno. Isti lan sadri i odredbe (stav 2. i 3.) da ugovor koji nije zakljuen u pismenom obliku ne proizvodi pravno djejstvo, te da odredbe stava 1. i 2. istog zakona vae i za izmjene u ugovoru o zakupu poslovnih prostorija. Iz navedenih odredaba proizlazi da se ugovor o zakupu poslovnih prostorija, zakljuen na odreeno vrijeme , preutno obnavlja na neodreeno vrijeme pod istim uslovima. Ovo posebno zbog toga to zakon izriito propisuje da se ugovor o zakupu, odnosno njegove odredbe, mogu izmijeniti samo novim ugovorom koji je zakljuen u pismenom obliku, a ne predvia nikakve izuzetke u sluaju iz lana 33. u kojima bi se zakupnina mogla odreivati neovisno od ugovora, prema porastu visine zakupine na teritoriji optine. Na ovakav pravni stav upuuje i odredba lana 40. istog zaona prema kojoj se ugovor o zakupu poslovnih prostorija smatra preutno obnovljenim na neodreeno vrijeme, pod istim uslovima, pod kojim je zakljuen, ako zakupodavac ne zahtijeva prinudno izvrenje naloga ili presude u roku od 60 dana kada je na to stekao pravo. Odredbom lana 133. Zakona o obligacionim odnosima propisani su uslovi pod kojima se moe raskinuti ugovor zbog promijenjenih okolnosti. Odredbom stava 4. istog zakonskog propisa regulisana je i mogunost izmjene odgovarajuih uslova ugovora, zbog promijenjenih okolnosti, u kom sluaju se ugovor ne raskida. Primjenjujui navedeni zakonski propis sud ne bi mogao obavezati zakupca tuenog da zakupodavcu tuiocu isplati vei iznos zakupnine, usvajajui tubeni zahtjev kojim se samo zahtijeva vei iznos zakupnine, neovisno od pristanka tuenog da se izmijene odgovarajui uslovi ugovora. (Vs BiH, P. 649/88, od 26. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 54) 15. Ugovorna strana moe, pozivom na promijenjene okolnosti zahtijevati samo raskid ugovora, a druga strana moe ponuditi ili pristati da se ugovor izmijeni umjesto da se raskine (lan 133. st. 1. 4. ZOO), osim ako izmeu stranaka nije izriito ugovorena primjena Opih uzanci za promet robom, jer se u tom sluaju moe primijeniti Opa uzanca broj 55, u smislu lana 1107. stav 3. ZOO. U sluaju usvajanja zahtjeva za raskid ugovora sud ne odluuje o vraanju onoga to je u ispunjenju obaveze iz ugovora dato drugoj strani ako druga parnina stranka nije istakla takav zahtjev. (Vs BiH, Rev. 419/88, od 9. 2. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 8) 16. Ne moe se pozivom na promijenjene okolnosti jednostrano raskinuti ugovor o udruivanju sredstava radi zajednike kupovine stana s toga to je konana cijena stana vea od predraunske, kada su se ugovorne stranke sporazumjele da e na jednake dijelove platiti cijenu stana, ukljuujui i njeno poveanje do momenta predaje stana, ako su obje ugovorne stranke morale u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir okolnost da e konana cijena stana biti vea od predraunske. (Vs BiH, Rev. 25/85, od 14. 3. 1985. Bilten Vs BiH 2/85 - 9). 17. Sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine zakljuen pred organom uprave moe se raskinuti po odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Sporazum o naknadi zakljuen po odredbama Zakona o eksproprijaciji (l. 75. i 76) pred nadlenim organom uprave ima karakter poravnanja kojim stranke ureuju meusobna prava i obaveze nastale povodom eksproprijacije nekretnina. Konsekvenca ovakvog karaktera poravnanja je da za poravnanje vae sve odredbe Zakona o obligacionim odnosima o dvostranim ugovorima, osim odredbe o ponitenju ugovora zbog prekomjernog oteenja (lan 1094). Shodno izloenom tuitelj je mogao pobijati zakljueni sporazum zbog izmijenjenih okolnosti u smislu odredbe lana 133. Zakona o obligacionim odnosima i zbog nemogunosti izvrenja inidbe u smislu odredaba l. 137. i 138. istog zakona. (Vs BiH, Rev. 130/88, od 19. 5. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 30) 18. Utjecaj primjene stimulativnog teaja banaka pri otkupu deviza na raskid ugovora o prodaji zbog promijenjenih okolnosti. "Predmet prijepora predstavlja zahtjev tuitelja kao kupca temeljem ugovora o prodaji sklopljenog 31. kolovoza 1991. godine usmjeren protiv tuenika kao prodavatelja, a radi ispunjenja prodavateljeve obveze predaje stvari koje su bile objekt prodaje, te protutubeni zahtjev radi raskida istog prodajnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Kod injeninih utvrenja da je tuitelj ispunio svoju ugovornu obvezu plaanja prodajne cijene, te sukladno sadraju prodajne pogodbe cijenu isplatio u tri obroka, u ukupnom iznosu dinarske protuvrijednosti od 2.599 DEM prema prodajnom teaju DEM na dan isplate, a da tuenik svoju ugovornu obvezu predaju stvari nije ispunio, niestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tubeni zahtjev prihvatili jer tuitelju kao ugovornoj strani koja je svoju ugovornu obvezu ispunila, sukladno odredbi l. 124. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91, 73/92 i 3/94) pripada pravo zahtijevati od tuenika kao druge ugovorne stranke, koja svoju obvezu nije ispunila, ispunjenje te obveze. Svoj zahtjev za raskid ugovora tuitelj temelji na tvrdnji da su se nakon sklapanja predmetnog ugovora izmijenili uvjeti poslovanja tuenika zbog uvoenja stimulativnih kupovnih teajeva banaka, tako da su se bitno promijenile okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen, da te promijenjene okolnosti oteavaju ispunjenje njegove ugovorne obveze i da su zbog toga ispunjene pretpostavke iz l. 133. ZOO za izmjenu ili raskid ugovora. Suprotno tvrdnji revidenta niestupanjski sudovi su pravilno zakljuili da primjenjivanje stimulativnog teaju banaka u Republici Hrvatskoj pri otkupu deviza od graana ne predstavlja okolnost koju tuenik kao ugovorna strana koja se poziva na promijenjene okolnosti nije mogla uzeti u obzir u vrijeme sklapanja ugovora, u smislu odredbe st. 2. navedenog lanka. Meutim, kada bi se i prihvatila tvrdnja revidenta da se radilo o izvanrednoj i nepredvidivoj okolnosti koja se u vrijeme sklapanja ugovora nije mogla izbjei ili svladati, po ocjeni ovoga suda ta okolnost nema

133 znaenje okolnosti koja oteava ispunjenje obveze tuenika u toj mjeri da bi bilo oito da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi po opem miljenju bilo nepravino odrati ga na snazi takvog kakav je, a u smislu odredbe l. 133. st. 1. ZOO. Pri odluivanju o raskidu ugovora sud treba, prema odredbi l. 135. st. 1. ZOO voditi rauna, izmeu ostalog, i o interesima obiju ugovornih strana. Iz podataka u spisu - preslike deviznih isplata vidljivo je da je isplata prodajne cijene izvrena na teret deviznog rauna tuitelja, pa je dakle tuitelj platio realnu deviznu cijenu kupljenih stvari. Stoga odravanjem ugovora na snazi nisu povrijeena naela pravinosti i jednake vrijednosti uzajamnih davanja (l. 12. i 15. ZOO) u ijoj primjeni sud nalazi pravnu osnovu za prihvaanje zahtjeva za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti." (Vs RH, Rev. 2818/93 od 25. 10. 1995. Izbor odluka 2/1996 9/52) 18. O raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne moe se raspravljati kao o prethodnom pitanju, ve jedino ako je postavljen tubeni ili protutubeni zahtjev na raskid ugovora. "Osnovano aliteljica ukazuje da sud prvog stupnja nije mogao odluivati o raskidu ugovora, ukoliko ni jedna od stranaka nije postavila odgovarajui zahtjev. Da bi se, naime, u parnici moglo odluivati o raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti, sukladno odredbi l. 133. ZOO, pretpostavka je da jedna od stranaka postavi zahtjev na raskid ugovora, tvrdei da su nakon sklapanja ugovora nastupile okolnosti koje oteavaju ispunjenje ili pak ako se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora. Dakle, o raskidu ugovora se ne moe govoriti kao o prethodnom pitanju, osim za sluaj kada zakon propisuje da do raskida ugovora dolazi temeljem samog Zakona, a to u ovoj parnici ne tvrdi ni jedna od stranaka." (s Rijeka, G. 282/00, od 16. 5. 2001. Izbor odluka 1/2001 31) 19. Emotivna preosjetljivost na promjenu okoline i dr. u svezi sa studijem nije razlog za raskid ugovora (o plaanju kolarine) kad su te okolnosti postojale i prije sklapanja ugovora pa ih je trebalo uzeti u obzir. "Odredbom l. 133. Zakona o obveznim odnosima koji je bio mjerodavan u vrijeme suenja propisane su pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. U st.2. l. 133. cit. Zakona, meutim, propisano je da se raskid ugovora ne moe zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti, ili ih je mogla izbjei, ili savladati. U konkretnom sluaju tuitelj trai da se raskine ugovor o plaanju kolarine zakljuen izmeu stranaka dana 3.X.1988.g. te slijedom toga da se tuitelju vrati uplaeni iznos kolarine od 2.175 USA $. Sudovi su, meutim, utvrdili da je tuitelj kao osoba koja je zbog svoje preosjetljivosti sve emotivno intenzivnije proivljavala i prije dolaska u Z. gdje se upisao na Medicinski fakultet, osjeao je zabrinutost zbog promjene okoline i s tim u svezi adaptacije, u emu je i nedovoljno poznavanje jezika imalo znaajan utjecaj, a o svim tim okolnostima, koje su dakle kod tuitelja postojale i prije zakljuenja spornog ugovora, tuitelj je trebao voditi rauna i kod sklapanja samog ugovora. Stoga i po ocjeni ovoga suda tuitelj neosnovano, pozivom na odredbu l. 133. Zakona o obveznim odnosima, zahtijeva raskid ugovora s obzirom na to da na utvrene okolnosti po niestupanjskim sudovima u primjeni odredbe st. 2. l. 133. ZOO upuuuju na neosnovanost tubenog zahtjeva." (Vs RH, Rev. 2084/91, od 12. 12. 1991. Izbor odluka 1994 57/117) 20. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se moe traiti raskid ugovora. "U odnosu na primjenu materijalnog prava valja ukazati da u okviru odredaba l. 133. Zakona o obveznim odnosima (taj zakon se primjenjuje temeljem l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima od 8.X. 1991.g. kao zakon Republike Hrvatske) u inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se moe traiti raskid ugovora, s obzirom na to da se radi o takvim pa i promijenjenim okolnostima u odnosu na vrijeme zakljuenja ugovora, koje je stranka koja se poziva na takvu promjenu bila duna uzeti u obzir prilikom zakljuenja ugovora, ili ju je mogla izbjei, ili savladati." (Vs RH, Rev. 1231/92, od 2. 9. 1992. Izbor odluka 1994 56/116) 21. Promjena pravnog stajalita sudske prakse nije promijenjena okolnost zbog koje bi se mogao traiti raskid ugovora. "Nije sporno da je izmeu tuitelja kao oteenika i osiguravatelja sklopljena nagodba 13.I.1987.g. prema kojoj je ta tuenica isplatila tuitelju tadanja dinara ( HRD) na ime kapitalizirane rente, tako da je isplatom tog iznosa u cijelosti iscrpljena svota osiguranja koja je iznosila . tadanjih dinara ( HRD), a s obzirom na to da je prethodno tuitelju ve isplatila iznos od 1,780.198 tadanjih dinara (178 HRD). Revident smatra da su nii sudovi pogreno primijenili materijalno pravo, jer da su nakon zakljuenja nagodbe nastale okolnosti koje nije mogao predvidjeti u vrijeme njena sklapanja i da su te okolnosti postojale u vrijeme sklapanja nagodbe, ne bi je ni sklopio. Promijenjene okolnosti predstavljaju po navodima revidenta izmjene pravnog stajalita nakon sklopljene nagodbe, u pogledu ograniene odgovornosti osiguravatelja (pravno stajalite zauzeto na zajednikoj sjednici vrhovnih sudova). Prema l. 133. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je sada preuzet na temelju l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO) ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih moe ostvariti svrha ugovora, a u jednom i drugom sluaju u toj mjeri da je oito da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi po opem miljenju bilo nepravedno odrati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je oteano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne moe ostvariti svrhu ugovora moe zahtijevati da se ugovor raskine. Dakle, u sluaju iz odredbe l. 133. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, strana koja ne moe zbog promijenjenih okolnosti ostvariti svrhu ugovora moe zahtijevati da se ugovor (nagodba je ugovor iz odredbe l. 1089. ZOO) raskine, ali ne moe traiti, bez suglasnosti protivne stranke, da se ugovorne odredbe izmijene (u ovom sluaju u pogledu visine obveze Zavarovalne skupnosti "Triglav"). Valja navesti da izmjena pravnog stajalita nije okolnost koju bi zakon

134 predvidio kao razlog za raskid nagodbe. Ni pad vrijednosti novca u inflatornim uvjetima nije okolnost zbog koje moe osnovano traiti raskid ugovora." (Vs RH, Rev. 2899/91, od 18. 3. 1992. Izbor odluka 1994 58/117) 22. Pravomono odbijanje tubenog zahtjeva da se zbog promijenjenih okolnosti raskine ugovor nije zapreka da se s istim zahtjevom pokrene nova pamica zbog naknadno promijenjenih okolnosti. (Vs H, Rev. 1281/85, od 23. 10. 1985. Psp 30 101)

Dunost obavjetavanja lan 134. Strana koja je ovlaena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva raskid ugovora duna je da o svojoj namjeri da trai raskid ugovora obavijesti drugu stranu im je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije uinila, odgovara za tetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga to joj zahtjev nije bio na vrijeme saopten.
________________________ 1. Vidjeti: odluke Vs BiH, P. 258/88. i P. 555/88, citirane u sudskoj praksi datoj uz lan 133. ZOO.

Okolnosti od znaaja za odluku suda lan 135. Pri odluivanju o raskidanju ugovora, odnosno o njegovoj izmjeni, sud se rukovodi naelima potenog prometa, vodei rauna naroito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o optem interesu, kao i o interesima obiju strana. Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti lan 136. Strane se mogu ugovorom unaprijed odrei pozivanja na odreene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja.
________________________ 1. Vidjeti: odluku Vs FBiH, P. 127/97, citiranu u sudskoj praksi datoj uz lan 137. ZOO.

V - NEMOGUNOST ISPUNJENJA Nemogunost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana lan 137. (1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogue zbog dogaaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova neto ispunila od svoje obaveze, moe zahtijevati vraanje po pravilima o vraanju steenog bez osnova. (2) U sluaju djelimine nemogunosti ispunjenja zbog dogaaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana moe raskinuti ugovor ako djelimino ispunjenjene ne odgovara njenim potrebama, inae ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze.
________________________

1. Kad je ugovor prestao zbog nemogunosti ispunjenja za koju ne odgovara nijedna strana, ugovorna stranka koja vraa primljeni novac duna je platiti zatezne kamate i kada je bila savjesna u vrijeme prijema, od dana kada je objektivnom ocjenom konkretnih okolnosti morala znati da je ispunjenje njene obaveze postalo nemogue. Kada se vraa novac zbog prestanka ugovora po lanu 137. ZOO, plaa se zatezna kamata od dana sticanja ako je sticalac nesavjestan, a inae od dana podnoenja zahtjeva (lan 214. ZOO). Samo kada je ugovor raskinut zbog neispunjenja koje je, inae, bilo mogue, plaa se zatezna kamata od dana prijema novca (lan 132. stav 5. ZOO). Pravilo iz lana 214. ZOO, s obzirom na smisao i cilj tog propisa, treba shvatiti tako da osoba koja je novac stekla bez osnova (posebno kada je osnov sticanja naknadno otpao bez njene krivice, a bila je savjesna u momentu prijema novca),

135 duguje zateznu kamatu od dana kada je postala nesavjesna (kada je objektivnom ocjenom svih konkretnih okolnosti znala, odnosno morala znati da je ispunjenje njene obaveze postalo nemogue, te da je stoga ugovor prestao, pa da novac dri bez osnova), a najkasnije od dana kada je druga ugovorna strana od nje zahtijevala vraanje. (Vs FBiH, P. 165/99, od 28. 4. 2000 ZIPS, broj 892; Bilten Vs FBiH 1/00 - 40) 2. Zakupac ne odgovara za propast zakupljene stvari, ako stvar nije upotrebljavao protivno ugovoru i namjeni stvari, te ako je postupao sa panjom dobrog privrednika, ukoliko ugovorom nije proirena njegova odgovornost. (Vs FBiH, P. 275/97, od 23. 12. 1997. Bilten Vs FBiH 1/98 37. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 581. ZOO) 3. Do prestanka ugovora zbog nemogunosti ispunjenja za koju nisu odgovorne ugovorne strane, dolazi zbog objektivne nemogunosti, koje u pravilu nema ako su predmet obaveze stvari odreene po rodu. U sluaju prestanka ugovora po ovom osnovu, kupac moe zahtijevati samo povrat plaene cijene, a ne naknadu u visini sadanje trine cijene kupljene stvari. (Vs FBiH, P. 73/99, od 15. 6 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 43. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citiranoo je u sudskoj praksi datoj uz lan 214. ZOO) 4. Kad je ispunjenje obveze jedne strane postalo nemogue zbog dogaaja za koje nije odgovorna niti jedna niti druga strana, ugovor prestaje postojati po sili zakona. "Odredbom l. 137. st. 1. ZOO propisano je: kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogue zbog dogaaja za koju nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova neto ispunila od svoje obveze, moe zahtijevati vraanje po pravilima o vraanju steenog bez osnove. Po pravnom shvaanju ovoga suda u sluaju kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogue zbog dogaaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, u smislu cit. odredbe ZOO, ugovor prestaje postojati po sili zakona. Stoga se ukazuju neosnovanim prigovori revidenta da je on voljan izvriti ugovor kada to bude mogue i da mu je tuitelj trebao ostaviti primjeran rok za ispunjenje ugovora." (Vs RH, Rev. 1604/94, od 28. 3. 1996. Izbor odluka 2/1996 11/53) 5. Ukoliko je tuenik prodavac u nemogunosti zbog dogaaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana da isporui kupljeno vozilo, to ne znai da se moe osloboditi kako obaveze da isporui uplaeno vozilo, tako i obaveze da refundira vrijednost uplaenog vozila (lan 137. st. 1. ZOO). (Vs S, broj Prev. 484/99. Bilten 3/2000) 6. Ugovori o prodaji stana graenog za trite zakljueni prije agresije na BiH nisu prestali zbog nemogunosti ispunjenja, ako objekt u izgradnji nije usljed ratnih djejstava uniten ili znatnije oteen, pa je izgradnju mogue dovriti. Po odredbama lana 137. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, ugovor prestaje kada je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogue zbog dogaaja za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana. Ta naknadna nemogunost, za koju zakon vee ovu posljedicu, mora biti apsolutna, takva da je dunik ne moe ispuniti ni ulaganjem krajnjih napora i sredstava (u konkretnom sluaju to bi mogla biti potpuna propast prodate stvari u fazi izgradnje, ili zabrana daljnje gradnje i slino). Eventualno bi se moglo smatrati, polazei od naela savjesnosti i potenja u pravnom prometu (lan 12. ZOO), da dolazi do nemogunosti ispunjenja i kada bi dunik morao uloiti nesrazmjerno velika sredstva, koja viestruko prevazilaze vrijednost dune prestacije, da bi ispunio ugovornu obavezu (tzv. praktina nemogunost koja se izjednaava sa fizikom ili pravnom nemogunou). U konkretnom sluaju do ovakve naknadne nemogunosti ispunjenja ugovorne obaveze tuenog nije dolo. Usljed ratnih djejstava samo je zaustavljen i prolongiran periodizgradnje graevinskog objekta i prodatih stanova u njemu, koji je po prestanku tih dejstava mogao biti nastavljen (sudei po dopisima tuenog daljnja izgradnja je i nastavljena), tako da ispunjenje obaveze tuenog nije nemoguno. Ako je zbog vanrednih okolnosti ispunjenje postalo oteano (iziskuje vee izdatke od onih na koje je tueni raunao u vrijeme zakljuenja ugovora), to je mogao biti razlog da tueni (u koliko nije bio u docnji u vrijeme nastupanja vanrednih okolnosti) zahtjeva tubom raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti (lanovi 133. do 136. ZOO), ako tuitelj ne pristane na poveanje cijene, no tueni ovakav zahtjev nije podnio. (Vs FBiH, P. 127/97, od 30. 09. 1997. Bilten Vs FBiH 2/97 - 34) 6. Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogue zbog dogaaja za koji nisu odgovome ni jedna ni druga strana (u ovom sluaju ratne operacije), gasi se obveza i druge strane, no ako je ova neto ispunila od svoje obveze, moe zahtijevati vraanje prema pravilima o vraanju steenog bez osnove. (Vts RH, P. 1350/94, od 6. 12. 1994. - Zbirka 3 28) 8. Za prestanak obaveze zbog nemogunosti ispunjenja obaveze jedne strane u dvostranim ugovorima, nije bitno da li se radi o nezamjenljivoj odnosno individualno odreenoj stvari. Bitno je da je ispunjenje obaveze iz zakljuenog ugovora postalo nemogue zbog dogaaja za koji nije odgovorna ni jedna strana. (Vs S, broj Prev. 385/95. Izbor odluka 1/1996) 9. Ugovor ne prestaje zbog nemogunosti ispunjenja ako su vanredne okolnosti nastupile nakon docnje za koju dunik odgovara. Kada su vanredne okolnosti nastupile nakon docnje za koju dunik odgovara, ugovor ne prestaje zbog nemogunosti ispunjenja. Ovo stoga to u smislu lana 262. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima - ZOO, dunik odgovara i za potpunu nemogunost ispunjenja i ako je nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju odgovara (u smislu lana 354. ZOO, obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemogue usljed okolnosti zbog kojih dunik ne odgovara, a takva situacija ne moe nastati kada su okolnosti nastupile za vrijeme docnje za koju dunik

136 odgovara). Ako doe do nemogunosti ispunjenja u takvom sluaju, obaveza iz ugovora se transformie u obavezu na naknadu tete, to ne bi bio sluaj da je ugovor prestao u smislu lana 137. stav 1. ZOO. (Vs FBiH, P. 127/97, od 30. 09. 1997. - Bilten Vs FBiH 2/97 - 35). 10. Zbog neskrivljene nemogunosti ispunjenja obaveze koje je nastalo poslije zakljuenja ugovora, prestaje pravni odnos stranaka, ne prestaje obaveza stranke ije ispunjenje je postalo nemogue, a prestaje i obaveza druge strane jer joj je prestaoosnov. Prestanak obaveze zbog nemogunosti ispunjenja mogue je ne samo kada se radi o individualno odreenim stvarima, ve i kada se radi o individualno zamjenljivoj stvari. (Vs S, broj II Rev. 385/95, od 13. 9. 1995. Gp, broj 5/00) 11. U situaciji kad je izvoda propustio pribaviti odobrenje za gradnju zbog ega je zapoeta gradnja zabranjena, a zbog promjene urbanistikih planova daljnja gradnja nije doputena, obvezan je naruitelju vratiti ono to je primio, bez prava na naknadu uinjenih trokova kad oni nisu od koristi za naruitelja. (Vs H, Rev. 2115/88, od 25. 4. 1989. Psp 46 74)

Nemogunost ispunjenja za koju odgovara druga strana lan 138. (1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemogue zbog dogaaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona zadrava svoje potraivanje prema drugoj strani, s tim to se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od osloboenja od sopstvene obaveze. (2) Pored toga, ona je duna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema treim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze ije je ispunjenje postalo nemogue. Oigledna nesrazmjera uzajamnih davanja lan 139. (1) Ako je izmeu obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala u vrijeme zakljuenja ugovora oigledna nesrazmjera, oteena strana moe zahtijevati ponitenje ugovora ako za pravu vrijednost nije znala niti je morala znati. (2) Pravo da se zahtijeva ponitenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zakljuenja. (3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva. (4) Ugovor e ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti. (5) Zbog ove nesrazmjere ne moe se traiti ponitenje ugovora na sreu, javne prodaje, kao ni onda kada je za stvar data via cijena iz osobite naklonosti.
_________________________

1. Ne postoji razlog za ponitenje ugovora o prodaji zbog prekomjernog oteenja ako je prodavac prodao stvar za niu cijenu ali pod povoljnijim drugim uslvoima nego to su mu nudila druga lica. Pravilno su niestepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tuitelja za utvrenje nitavosti ugovorar o prodaji nekretnina, jer iz utvrenog injeninog stanja proizilazi da su nekretnine prodate po cijeni koja je priblino odgovarala prometnoj cijeni u vrijeme prodaje, te da ih je tuilac svjesno prodao tuenom ispod cijene koja mu je nuena od strane drugih kupaca, zbog uvjeta prodaje (tuilac je nakon prodaje stambene zgrade, zadrao stan u prizemlju, garau, upu i jednu polovinu okunice do konane isplate kupovne cijene), pa da prema tome, u konretnom sluaju nisu ispunjeni usvjeti iz lana 139 Zakona o obligacionim odnosima za pobijanje ugovora zbog oigledne nesrazmjere uzajamnih davanja. (Vs BiH, Rev. 118/88, od 8. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 37) 2. Pretpostavka je ponitenje ugovora o prodaji zbog prekomjernog oteenja, izmeu ostalih, da oteeni ugovaratelj nije znao niti morao znati za pravu vrijednost suugovarateljeve protuinidbe u vrijeme sklapanja ugovora. "Tubeni zahtjev temelji se na pravnoj osnovi iz l. 139. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi st. 1. istog lanka u sluaju kada je izmeu obveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojao oiti nerazmjer, oteena strana moe zahtijevati ponitenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. Proizlazi, dakle, da su temeljne pretpostavke za prekomjerno oteenje zbog kojeg se moe traiti ponitenje ugovora da je u vrijeme sklapanja ugovora postojao oiti nerazmjer izmeu obveza ugovornih strana, te da oteeni ugovaratelj nije znao niti je morao znati za pravu vrijednost suugovarateljeve protuinidbe. U postupku je utvreno da je prava vrijednost nekretnine - neizgraenog graevinskog zemljita, koje je predmet prijeporne prodaje, u vrijeme sklapanja ugovora iznosila .. tadanjih dinara, a kako je ugovorena prodajna cijena od .. dinara, nedvojbeno je postojanje oitog nesrazmjera izmeu obveze tuitelja kao prodavatelja i obveze tuenice kao kupca. Nadalje sudovi su utvrdili da postoji i subjektivni elemenat prekomjernog

137 oteenja, tj. da tuitelj nije znao niti je mogao znati za pravu vrijednost predmetnog zemljita. U svezi toga je utvreno da se radi o neizgraenom graevinskom zemljitu koje je ranije bilo nacionalizirano i kao takovo izvan slobodnog pravnog prometa, te da je neposredno nakon sklapanja prijepornog ugovora vraeno u vlasnitvo tuitelja i da se tuitelj raspitivao o pravnoj vrijednosti zemljita, ali da podatak nije mogao dobiti jer prometa takvog zemljita koje se nalazi u centru grada Pazina nije niti bilo. Sama tuenica u reviziji istie da su ona i tuitelj zajedno ili "kod opine i drugdje se informirati za cijenu" iz ega se moe zakljuiti da je tuitelj postupao s panjom koja se zahtijeva u prometu roba i usluga, a to opravdava i daljnje zakljuivanje da je on bio u ispriivoj zabludi glede prave vrijednosti prodane nekretnine." (Vs RH, Rev. 3960/94, od 9. 4. 1998. Izbor odluka 2/1998 15/51) 3. Za ponitaj ugovora zbog prekomjernog oteenja potrebno je da je tuilac u vrijeme zakljuenja ugovora znao, odnosno mogao znati za eventualnu nesrazmjeru u vrijednosti davanja. Tuba za ponitaj ugovora po ovom osnovu moe se podnijeti u roku od jedne godine od zakljuenja ugovora. (Vs S, broj Prev. 130/95. Bilten 4/1995) 4. Kad je izmeu obveza ugovornih strana postojao u vrijeme sklapanja ugovora oiti nerazmjer, a druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti, ne moe se u parnici s osnovom ustrajati kod zahtjeva za ponitenje ugovora, ve su ispunjene pretpostavke za preinaenje tube u skladu s kojom e sud obvezati dunika na isplatu novane svote u visini razlike izmeu ugovorene cijene i prave vrijednosti. "Vrijednost meusobnih davanja u dvostranom ugovornom odnosu kojim se svaka od ugovornih stranaka obvezuje odreenom obvezom prema drugoj ugovornoj stranci utvruje se prema vrijednostima kakve su te i takve obveze imale u asu sklapanja ugovora. To pravilo je propisano u l. 139. st. 1. ZOO i na osnovi takve zakonske odredbe utvrena je prometna vrijednost nekretnina revidenta prodavatelja tako da je revidentovo miljenje o utvrenju prometne vrijednosti nekretnina prema vremenu procjene u sudskom postupku ili pak prema nekom drugom vremenu, razliitom od propisanog, suprotno izriitoj zakonskoj odredbi. S obzirom na to da je revident zatraio ponitenje navedena ugovora zbog oita nerazmjera, da su za takvo ponitenje na njegovoj strani ispunjene (ve navedene) pretpostavke, tuenik je pak koristio pravo koje mu daje odredba l. 139. st.4. ZOO - ponudio je tuitelju dopunu novanog iznosa do prave vrijednosti kupljene nekretnine, s tim da je u takvu sluaju propisano da e ugovor ostati na snazi. Kada je tuenik ponudio dopunu do prave vrijednosti kupljene nekretnine, revident vie nema zakonske osnove za traenje ponitenja ugovora po ovoj osnovi, ve njemu kao oteenoj strani u takvom ugovornom odnosu ostaje pravo zahtijevati da mu tuenik izvri dopunu do prave vrijednosti. U takvu sluaju kada tuenik u parnici radi ponitenja ugovora zbog oitog nerazmjera uzajamnih davanja ponudi dopunu do pune vrijednosti, nastaje prema odredbama l. 191. st.2. Zakona o parninom postupku procesno-pravna situacija za preinaenje tube tako da se umjesto ponitenja ugovora trai novana svota u visini razlike izmeu ugovorene cijene i prave vrijednosti. Usvajanjem tubena zahtjeva uspostavlja se jednakost uzajamnih davanja, odnosno razmjer izmeu obveze stranaka, ugovor postaje punovrijedan i nastupaju njegovi pravni uinci kao da od poetka, od momenta sklapanja, nije bilo oitog nerazmjera u vrijednostima. To znai da e, u sluaju da druga strana ne isplati novani iznos na ime dopune do prave vrijednosti na koji je obvezana presudom, nastupiti pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja. Budui da je tuenik ponudio dopunu cijene do prave vrijednosti kupljene nekretnine, ugovor ostaje na snazi bez uvjeta, to znai da sud prvog stupnja nije pravilno odluio kada je ostajanje ugovora na snazi stavio u uvjetni odnos sa tuenikovom obvezom plaanja do prave vrijednosti kupljene nekretnine." (Vs RH, Rev. 1809/90, od 16. 4. 1991. Izbor odluka 1993 59/90) 5. Zbog prekomjernog oteenja tuenik ne moe pobijati ugovor prigovorom u parnici, ve jedino podnoenjem tube radi donoenja konstitutivne odluke o ponitenju ugovora. "Tuenikov prigovor (o prekomjernom oteenju) sudovi nieg stupnja su opravdano otklonili uputajui se, dodue bez potrebe, u ocjenjivanje da li je tuenik u smislu odredaba l. 139. preuzetog Zakona o obveznim odnosima u vrijeme sklapanja spornog ugovora znao za pravu vrijednost prodanih nekretnina. Naime, i kad postoji prekomjerno oteenje, ugovor proizvodi uinke i obvezuje stranke sve dok ga sud na zahtjev oteene stranke konstitutivnom odlukom ne poniti. Zato zbog prekomjernog oteenja tuenik ne moe pobijati ugovor prigovorom, ve jedino podnoenjem tube (odnosno protutube), a takvim se sredstvom u ovoj pravnoj stvari tuenik nije posluio." (Vs RH, Rev. 369/94, od 9. 3. 1994. Izbor odluka 2/1995 22/65) 6. Prodavac koji je kupcu na licu mjesta pokazao mee prodate povrine zemljita, moe pobijati ugovor zbog prekomjernog oteenja ako je bio u zabludi u pogledu povrine zemljita, a cijena je odreena po metru kvadratnom. Predmet ugovora o kupoprodaji zemljita odreen je time to je prodavac pokazao kupcu mee, bez obzira da li je bio u zabludi u pogledu povrine zemljita, pa je u ugovoru navedena manja povrina nego to je u stvarnosti. Ova injenica moe biti relevantna samo za pobijanje ugovora zbog prekomjernog oteenja, ako je prodavac bio u opravdanoj zabludi u pogledu povrine zemljita, da je manja nego to jeste u stvarnosti, a cijena je odreena prema metru kvadratnom povrine prodatog zemljita (lan 139. ZOO). (Vs BiH, Rev. 699/89, od 28. 6. 1990. - Bilten Vs BiH 4/90 39) 7. Ocijenjeno je da ne moe traiti ponitenje ugovora zbog prekomjernog oteenja prodavatelj slike odreenog autora koji pravu vrijednost slike nije utvrdio u vrijeme prodaje, nego tek nakon izvrene prodaje. "Tuitelju je odbijen tubeni zahtjev kojim trai da se raskine (zapravo poniti) usmena kupoprodajna pogodba kojom je tuenik kupio 1980.g. od tuitelja sliku autora Milia od Mave jer je utvreno da ne postoje zakonske pretpostavke za udovoljenje tubenom zahtjevu. Naime, u ovom se sporu radi o zahtjevu za ponitenje ugovora zbog prekomjernog oteenja tuitelja kao prodavatelja, a prema odredbi iz l. 139. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi ako je

138 izmeu obveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora oiti nerazmjer, oteena strana moe zahtijevati ponitenje ugovora (meu ostalim samo) ako za pravu vrijednost tada nije znala, niti je mogla znati. Prema navodima u tubi, tuitelj je oglasio u "Veernjem listu" prodaju triju umjetnikih slika odreenih autora izmeu kojih i prodaju navedene slike. Kao prvi interesent javio se na oglas tueni (iz Osijeka) i njemu je prodana slika po cijenu koju je tuitelj odredio. Kasnije je tuitelj od ostalih interesenata za kupnju slika saznao da je ta cijena bila simbolina itek se tada obratio za miljenje strunjacima koji su mu (navodno) rekli da je vrijednost slike nekoliko milijuna starih dinara. Niestupanjski su sudovi pravilno ocijenili da je tuitelj u ovom sluaju prije nego je objavio prodaju slika, odnosno prije nego je zatraio kupoprodajnu cijenu, morao znati vrijednost slike koju prodaje, a ne da vrijednost slike utvruje nakon to ju je prodao." (Vs RH, Rev. 1281/91, od 20. 6. 1991. Izbor odluka 1993 58/90) 8. Kad su stranke u ugovor o prodaji unijele manji iznos cijene od stvamo ugovorene cijene, prodavatelj moe zahtijevati izvrenje ugovora u visini stvarne ugovorene cijene koja je odluna i za pitanje postojanja prekomjernog oteenja. (Vs H, Rev. 2099/85, od 9. 4. 1986. - Psp 32 80) 9. Postoji razlog za ponitenje ugovora ako je prodavac zbog nepoznavanja cijena prodao stvar nesrazmjerno ispod realne vrijednosti. Prema odredbi lana 139. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ako je izmeu obavea ugovornih strana u dvostranom ugovoru, postojala u vrijeme zakljuenja ugovora oigledna nesrazmjera, oteena strana moe zahtijevati ponitenje ugovora ako za pravu vrijednost nije znala niti je morala znati. Iz navedene zakonske odredbe proizilazi da se moe zahtijevati ponitenje ugovora zbog oite nesrazmjere uzajamnih davanja u sluaju postojanja oite nesrazmjere izmeu uzajamnih davanja (objektivnog kriterija) i neznanja oteena strane za postojanje tog nesrazmjera ( subjektivni kriterij). Utvreno je da je tuiteljica na osnovu ugovora od 27. septembra na osnovu ugovora od 27. septembra 1979. godine tuenom prodala kuu veliine 72 m2 i zemljite u povrini od oko 16.000 m2 (livada, vonjak i 4.000 m2 pod umom) za cijenu od 200.000 dinara, te da je vrijednost nekretnina u vrijeme zakljuenja ugovora iznosila 647.923 dinara. S obzirom na utvreni vrijednosni odnos predmeta inidbe i predmeta protivinidbe (objektivne vrijednosti prodatih nekretnina i cijene) niestepeni sudovi su pravilno primijenili navedenu zakonsku odredbu kada su ocijenili da postoji oita nesrazmjera uzajamnih davanja ugovornih stranaka na osnovu zakljuenog ugovora o prodaji. U postupku je utvreno da je tuiteljica u poodmakloj ivotnoj dobi, da ivi sama na seli i da nije znala za realnu vrijednost novca (mislila je da za 200.000 dinara moe kupiti pola Dubice, da je realnu vrijednost novca spoznala kada je nakon prodaje nekretnina otila u Dubicu radi kupovine garsonjere i saznala da garsonjera kota 440.000 dinara i da je odmah nakon toga pokuala vratiti tuenom 200.000 dinara (nakon 15 dana po prodaji nekretnina). (Vs BiH, Rev. 236/87, od 11. 2. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 18) 10. Javnom prodajom u smislu odredbe l. 139. st. 5. ZOO valja smatrati kako prinudnu tako i dobrovoljnu javnu prodaju. (Vs H, Rev. 361/85, od 9. 5. 1985. Informator, broj 3356. 11. Vidjeti: sudsku praksu citiranu uz lan 71. ZOO

Posebni sluajevi lan 140. (1) Ako se otuuuje osnovno sredstvo u drutvenoj svojini, a sticalac je fiziko ili graansko pravno lice, moe se zahtijevati ponitenje ugovora ukoliko je ono to je primljeno u oiglednoj nesrazmjeri sa vrijednou u vrijeme zakljuenja ugovora. (2) Ako fiziko ili graansko pravno lice otuuje stvar koja moe biti osnovno sredstvo, a sticalac je drutveno pravno lice, moe se zahtijevati ponitenje ugovora ukoliko je ono to je dato u oiglednoj nesrazmjeri sa vrijednou u vrijeme zakljuenja ugovora. (3) Neznanje prave vriejednosti stvari u asu zakljuenja ugovora nije uslov za njegovo ponitenje. (4) Ponitenje ugovora moe zahtijevati drutveno pravno lice koje je bilo ugovorna strana, kao i nadleni organ. (5) Ukoliko ovim lanom nije drukije propisano, shodno se primjenjuju pravila iz prethodnog lana. (6) Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog lana ne podrazumijeva se nepokretnost koja je osnovno sredstvo drutvenog pravnog lica.
______________________________

Napomena (RS): Na osnovu lana 19. ZIDZOO, naslov lana 140. i lan 140. brisani su.

VII - ZELENAKI UGOVOR lan 141.

139

(1) Nitav je ugovor kojim neko, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili za nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je on drugom dao ili uinio, ili se obavezao dati ili uiniti. (2) Na zelenaki ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama nitavosti i o djeliminoj nitavosti ugovora. (3) Ako oteeni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na pravian iznos, sud e udovoljiti takvom zahtjevu ako je to mogue a u tom sluaju ugovor sa odgovarajuom izmjenom ostaje na snazi. (4) Oteenik moe podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravian iznos u roku od pet godina od zakljuenja ugovora.
________________________ Napomena (RS): na osnovu lana 20. ZIDZOO, u Glavi II, Odjeljak I, Odsjek 5. u naslovu pododsjeka VIII, poslije rijei: uslovi dodaje se rije: formuliranih.
______________________________

1. Zakljuak da je ugovorena nedoputena kamata na ugovore o kreditu moe se zasnovati samo na utvrenju da su ostvareni svi elementi zelenakog ugovora. Tuenik spori iznos ...... DEM koji se odnosi na 10 odsto ugovorenih kamata mjeseno, obraunatih od 10. 2. 1995. godine do 15. 3. 1995. godine, smatrajui ih zelenakim. U albi i tijekom postupka nije se oitovao koliku kamatnu stopu smatra realnom i pravednom, niti je u tome pravcu postavio svoj zahtjev za eventualno smanjenje kamatne stope. Tuenik, dakle, elemente zelenakog ugovora nalazi samo u ugovorenoj stopi kamate, ne navodei nikakve druge okolnosti, niti se pozivajui na dokaze iz kojih bi proizali elementi zelenakog ugovora propisani u lanku 141. Zakona o obveznim odnosima. Sve kada bi kamatna stopa iz ovog ugovora znatnije odstupala od one koju je tuiteljica, inae, ugovarala za ovakve vrste poslova u vrijeme zakljuenja ugovora, to jo nije dovoljno da bi se mogla proglasiti zelenakim i traiti njezino smanjenje. Naime, uz znatnija odstupanja u pogledu njezine visine, potrebno je da ugovaranjem takve kamatne stope tuiteljica koristi stanje nude ili teko materijalno stanje tuenika u kojem se on nalazi. Teko stanje tuenika uz to tuiteljici mora biti poznato ili bi za njega iz okolnosti pod kojima se ugovor zakljuuje morala znati. Tuenik je, meutim, pravna osoba. Bavi se trgovinom i u obavljanju te djelatnosti, radi sticanja dobiti, nabavlja robu u inozemstvu za koju mu je potrebna garancija tuene. Prodavat e je na domaem tritu, svakako, na nain i po cijenama koje e mu uz podmirenje svih ovisnih trokova osigurati postizanje dobiti. U sklopljenom pravnom poslu sa tuiteljicom, tuenik je oito pronaao svoj interes. Nikada nije ni tvrdio da je postupao u nudi ili tekom materijalnom stanju, kojeg na drugi povoljniji nain nije mogao prevazii, pa da je tako bio primoran na zakljuenje ugovora koji je za njega oito nepovoljan. Pogotovo tuenik ne tvrdi da bi tuiteljici ovakvo njegovo stanje bilo poznato i da ga je ona za sebe iskoristila. Teret dokazivanja ovih okolnosti je na tueniku kao ugovornoj strani koja se na elemente zelenatva poziva, a on ne samo da ih nije dokazao, ve ne tvrdi ni da su uope postojale, ime ovaj albeni prigovor svodi na potpunu proizvoljnost. Ugovorna kamatna stopa nije protivna ni lanku 399. Zakona o obveznim odnosima, budui da, u smislu njegova stavka 2., nije donijet posebni zakon kojim bi bila propisana najvia doputena kamatna stopa. Naprotiv, kako tuenik u albi ne pobija utvrenje izneseno u razlozima pobijene presude da se radi o kamatnoj stopi koju je tuiteljica ugovarala u tom vremenu za ovakvu vrstu poslova, proistjee da je ona u suglasnosti sa stavkom 3. lanka 399. navedenog zakona. (Vs FBiH, P. 66/99, od 27. 4. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 44) 2. Kad nije donesen poseban zakon koji bi odreivao najviu ugovornu kamatnu stopu izmeu drugih osoba (a ne izmeu pojedinaca), u svakom pojedinom sluaju treba ocijeniti da li stopa ugovorne kamate ima elemente zelenakog ugovora. "Pri razmatranju osnovanosti prigovora revidenta da u ovom sluaju (ugovora o zajmu izmeu pravnih osoba) stopa ugovorne kamate (14,7% mjeseno) predstavlja lihvarsku kamatu - treba istaknuti da je u pitanju najvia ugovorna kamatna stopa izmeu drugih osoba (ne radi se o ugovornoj kamati izmeu pojedinaca ija je visina propisana u l. 399. st. 1. ZOO), koju prema odredbi l. 399. st. 2. ZOO treba odrediti posebnim zakonom, pa kako takav zakon jo nije donesen, treba, po stajalitu ovog suda, u svakom pojedinom sluaju ispitati da li stopa ugovorne kamate izmeu navedenih osoba koje nisu pojedinci) ima elemente zelenakog ugovora (l. 141. ZOO). Nii sudovi su pravilno otklonili prigovor revidenta da bi u ovom sluaju bile ugovorene zelenake kamate. Naime, sam revident istie da je u vrijeme zakljuenja ugovora o zajmu (kreditu) tijekom 1991.g. kojim je odreena stopa ugovorne kamate koju je duan plaati zajmoprimac - kod poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj kamatna stopa iznosila od 200% do 300% godinje, pa kako je spomenuta ugovorena kamatna stopa (14,7% mjeseno) nia od kamatne stope koju su u isto vrijeme ugovarale poslovne banke kod davanja novanih kredita - ve ta okolnost ukazuje da ugovorena kamatna stopa u ovom sluaju ne predstavlja lihvarsku kamatu." (Vs RH, II Rev. 74/93, od 21. 1o. 1993. Izbor odluka 1/1995 11/43) 3. Nagodba koja ima svojstvo zelenakog ugovora nitava je i stoga ne utjee na pravo i obvezu stranaka koje su je sklopile. (Vs RH, Rev. 2519/94, od 2. 4. 1997. - Izbor oduka 2/1997 58)

140 4. Naknada materijalne i nematerijalne tete, zbog smrti lica se moe traiti, iako je prije pokretanja parnice teta isplaena na osnovu izjave o namirenju, odnosno sporazuma o poravnanju izdejstvovanog u neravnopravnim uslovima primaoca naknade. (Vs RCG, Rev. 327&96 od 21. 4. 1997. Bilten Vs RCG 1997 42. Napomena: cjelovitije obrazloenje ove odluke citirano je u sudskoj praksi datoj uz lan 1089. ZOO) 5. Sud e pruiti zatitu samo prosjenoj kamatnoj stopi, odnosno onoj kamati koja se iskazuje kao ekvivalent primjeren davanju koje ini povjerilac iz ugovora o kreditu. U protivnom, ako se utvrdi da takva kamata predstavlja nesrazmjernu imovinsku korist sud e na zahtjev oteenog istu smanjiti na pravian iznos. (Vs S, broj Prev. 459/99. Bilten 3/2000) 6. Ocijenjeno je da valjanost ugovora o prodaji stana treba ispitati primjenom odredaba l. 141. ZOO o zelenakom ugovoru, kada kupac tvrdi da je pristao platiti razliku cijene stana da bi izbjegao veliku tetu koja bi mu nastala raskidom ugovora. Tubeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je aneksima ugovora prvo utvrenu kupoprodajnu cijenu tuenik jednostrano obraunao suprotno odredbama ZOO, a da su tuitelji izvrili isplatu da bi izbjegli veliku tetu koja bi im nastala u sluaju raskida ugovora kojim je tuenik prijetio pozivajui ih na isplatu razlike cijene. Iako tuitelji nisu oznaili pravnu osnovu tubenog zahtjeva, iz injeninih navoda na kojima temelje tubeni zahtjev moe se zakljuiti da oni smatraju da je tuenik, koristei se njihovim stanjem nude, aneksima ugovora ugovorio za sebe cijenu stana u oitom nerazmjeru sa stvarnom vrijednosti stana, a u takvom sluaju radilo bi se o zelenakom ugovoru (l. 141. st. 1. ZOO) ija bi odredba o cijeni bila apsolutno nitava, a to bi imalo kao posljedicu postojanje obveze tuenika da vrati dio cijene isplaene na temelju takve odredbe aneksa ugovora, sukladno odredbi l. 104. st. 1. ZOO. (Vs RH, Rev. 2449/94, od 30. 4. 1997. Izbor oduka 2/1997 59) 7. Za pravilnu kvalifikaciju zelenakog ugovora potrebno jeda je tueni ugovorom o kreditu koristio stanje nude tuioca, teko materijalno stanje, nedovoljno iskustvo i lakomislenost, pa je za sebe ugovorio korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri to je on drugom dao. Kada je ugovor o kreditu zakljuen pod uslovom da se glavnica valorizuje sa porastom cijena na malo i obezbijedi od inflatornih kretanja, tada nije u pitanju zelenaki ugovor. (Vs S, broj Prev. 535/95. Bilten 2/1996) 8. Okolnosti koje nastupe nakon sklapanja ugovora, a koje oteavaju ispunjenje obveze jedne strane, nisu odlune za ocjenu je li neki ugovor zelenaki ili nije. To je zato to je za ocjenu radi li se o zelenakom ugovoru potrebno da ugovor ve u vrijeme njegova sklapanja ima sve objektivne i subjektivne elemente propisane odredbom l. 141. ZOO. (Vs RH, Rev. 1243/91, od 25. 6. 1991. - Izbor oduka 1993 - 91) 9. Ako je ugovorena kamatna stopa nesrazmerno visoka u odnosu na okolnosti konkretnog posla i kao takva u suprotnosti sa naelom savesnosti i potenja, te naelom jednake vrednosti davanja iz lan 12. i lan 15. ZOO, sud je duan saglasno odredbi lan 141. ZOO da umjeri stopu ugovorene kamate saglasno odredbi lan 399. ZOO. (Ss, Gzs. 18/99, od 24. 6. 1999) 10. Kad je visina zakupnine za poslovnu prostoriju utvrena na osnovi provedene licitacije, s ugovorenom klauzulom o poveanju zakupnine u skladu s odlukom nadlenog tijela, zakupac ne moe osnovano zahtijevati naknadno utvrenje nitavosti ugovora kao zelenakoga, u smislu l. 141. ZOO. (Os Rijeka, G. 163/90, od 21. 2. 1990. Psp 45 66) 11. Ugovorena kamata od 14% i 15% na mjesenom nivou na glavnicu u devizama je pekulativna kamata bez odgovarajueg pokria iz meusobnih odnosa po ugovoru o oroavanju deviznih sredstava, pa je zbog toga ugovor u tom dijelu za kamatu preko iznosa domicilne stope nitav. (Vs S, broj Prev. 728/97. Bilten 1/1998) 12. Do smanjivanja obaveze iz zelenakog ugovora moe doi samo na zahtjev oteenog. (Vs S, broj, Rev. 6928/97, od 28. 1. 1998. Gp, broj 6/00) 13. Postojanje stanja nude podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba, da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za nju nepovoljan, zelenaki ugovor. Na temelju utvrenih injenica da je tuenik donio Pravilnik o priznavanju odtete zbog profesionalne azbestoze kojim je reguliran nain sklapanja nagodbi, da je tuitelj znao i bio upozoravan po mnogim zaposlenicima tuenika na mogunost ostvarenja svog prava i putem suda, kojim putem se ostvaruje naknada za nekoliko puta vea od one koja se ostvaruje putem sklapanja nagodbe, da se tuitelj opredijelio za sklapanje nagodbe sa tuenikom i s tim u svezi pokrenuo i sudjelovao u postupku koji je prethodio sklapanje nagodbe, te da je u to vrijeme tuitelj bio u prijevremenoj starosnoj mirovini, te stanovao u vlastitoj obiteljskoj kui, sudovi su osnovano zakljuili da ne postoje razlozi zbog kojih bi sporna nagodba imala znaenje zelenakog ugovora u smislu odredbe iz l. 141. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ZOO. Reenom odredbom zelenaki ugovor je definiran kao ugovor kojim netko, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili za nekog treeg korist koja je u oitom nesrazmjeru s onim to je on drugom dao ili uinio, ili se obvezao dati ili uiniti. Proizilazi dakle da za postojanje zelenakog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti - da postoji oiti nesrazmjer izmeu onoga to zelena ugovora u svoju korist i onog to po ugovoru daje, da je oteeni suugovaratelj na taj nesrazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nude, tekog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti, koje okolnosti moraju biti alternativno ispunjene, te da je zelena znajui za te okolnosti njima se namjerno koristi o u svoju korist.

141 U reviziji se neosnovano istie da je u postupku utvreno da se tuenik u odnosu na tuitelja koristio stanjem nude, tekim materijalnim stanjem i zavisnou tuitelja prema tueniku, jer su sudvoi na temelju naprijed reenih injeninih utvrenja osnovano zakljuili da navedene nepovoljne okolnosti na strani tuitelja nisu postojale. Postojanje nude u smislu reene odredbe podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaki ugovor. Tuitelj se samo uopeno poziva na nudu kao razlog zbog kojeg je sklopio nagodbu, a da pritom ne navodi okolnosti koje bi opravdavale zakljuak o njezinu postojanju. Glede pitanja tekog materijalnog stanja tuitelja, na temelju injenica da se tuitelj u vrijeme sklapanja nagodbe nalazio u mirovini, te da je imao u vlasnitvu obiteljsku kuu, sudovi su osnovano zakljuili da teko materijalno stanje tuitelja nije postojalo, jer on nije bio bez osnovnih sredstava za ivot. U vrijeme sklapanja nagodbe tuitelj nije bio u radnom odnosu sa tuenikom, pa je potpuno neosnovano isticanje zavisnosti tuitelja od tuenika kao razlog zbog kojeg bi tuitelj sklopio nagodbu. (Vs RH, Rev. 1710/99 od 16. 2. 2000. Izbor odluka 2/2000 23)

VIII. OPTI USLOVI UGOVORA Obaveznost lan 142. (1) Opti uslovi odreeni od strane jednog ugovaraa, bilo da su sadrani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrene meu ugovaraima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove. (2) Opti uslovi ugovora moraju se objaviti na uobiajeni nain. (3) Opti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u asu zakljuenja ugovora. (4) U sluaju neslaganja optih uslova i posebnih pogodbi vae ove posljednje.
__________________

Napomena (RS): Na osnovu lana 21. ZIDZOO, u lanu 142. stav 1. rije: formalnom zamjenjuju se rijeju: formularnom. U stavu 2. rije: ugovora brie se. ________________________ 1. Ako je ugovorena fiksna kamatna stopa na devizni tedni ulog banka se ne moe osnovano pozivati na svoju odluku kojom je propisala da se obraun kamata u toku trajanja oroenja vri po kamatnoj stopi propisanoj odlukom banke. Tuena banka se ne moe osnovano pozivati na svoje odluke kojima je propisano da se obraun kamata u toku trajanja oroenja vri po kamatnoj stopi propisanoj odlukom banke sve i da je takva klauzula unijeta u tednu knjiicu, jer u ovakvim sluajevima vrijede odredbe ugovora koga sustranke zakljuile (l. 1035. ZOO), a ne opti uslovi, kako je to i propisano odredbom lana 142. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. (Vs RS, Rev. 39/93, od 26. 10. 1993. - Bilten 1/1999 70) 2. Isporuilac elektrine energije moe vriti obustavu elektrine energije potroau, ako u odreenom roku ne plati naknadu za utroenu elektrinu energiju. Optim uslovima za isporuku elektrine energije vaeim u vrijeme nastanka spornog odnosa (Sl. list SRBiH, br. 6/92 i 2/93) i sada vaeim Optim uslovima za isporuku elektrine enrgije (Slubene novine Federacije BiH, broj 35/99), donesenim u skladu sa odredbama Zakona o elektroprivredi, regulisano je da isporuilac elektrine energije moe vriti obustavu elektrine energije potroau, ako u odreenom roku ne plati naknadu za utroenu elektrinu energiju. Polazei od utvrenja prvostepenog suda da je tueni iskljuio elektrinu energiju u stanu tuitelja 10. 04. 1998. godine radi neplaenih rauna za isporuenu elektrinu energiju, te nakon opomene da e iskljuiti elektrinu energiju u sluaju neplaanja rauna, ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tueni koji je u postupku u skladu sa navedenim Optim uslovima za isporuku elektrine energije ne bi bio odgovoran za tetu sve i da je ona nastala i shodno tome da je tubeni zahtjev neosnovan. (Ks u Sarajevu, G. 200/99, od 14. 4. 1999. Bilten sp KsS 3/2001, tr. 18) 3. Isporuilac elektrine energije ovlaten je da od korisnika zahtijeva razliku cijene, ako se utvrdi da nije naplatio cijenu za svu isporuenu elektrinu energiju, iako je do manje naplate dolo usljed pogrenog obrauna njegovog radnika. Pravilno prvostepeni sud nalazi da postoji obaveza tuenog da plati neplaenu razliku u cijeni, koja je, saglasno odredbi lana 85. stav 1. Optih uslova za isporuku elektrine energije, naknadno utvrena i obraunata, a za koju nije protekao zastarni rok od tri godine. injenica da je zbog propusta tuioca, a ne tuenog, prvobitno dolo do pogrenog obrauna, ne iskljuuje pravo isporuioca elektrine energije da naknadno obrauna i trai naplatu cijene za stvarno isporuenu koliinu elektrine energije, niti prestaje obaveza korisnika da tu cijenu plati bez obzira na to to nije bilo propusta na njegovoj strani prilikom prvobitnog obrauna. (Vs BiH, P. 236/86, od 27. 1. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 17)

142 4. Opi su uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluaja sastavni dio ugovora o osiguranju i kao takvi obvezatni. Kako se osigurani sluaj dogodio prije poetnog dana na koji bi se odluka o izmjenama Opih uvjeta odnosila, to tuenica nije bila u obvezi isplatiti dvostruki iznos naknade tuitelju osnovom tako donesene odluke. U postupku suda prvog stupnja je utvreno, a koja utvrenja prihvaa i sud drugog stupnja, da se tuitelju osigurani sluaj dogodio 21.travnja 1992. g. kada je zbog zadobivenih tekih tjelesnih ozljeda kod tuitelja nastupilo smanjenje njegovih ivotnih aktivnosti za 70%. Utvreno je da je tuitelj ostvario obeteenje izvrenom isplatom od strane tuenice u srpnju 1993. g., i to kako s osnova police individualnog osiguranja, tako i police kolektivnog osiguranja, a i iz osnova osiguranja dioniara. Utvreno je da je za trajanja ovih osiguranja tuenica donijela odluku kojom je izmijenila Ope uvjete osiguranja od posljedica nesretnog sluaja i to nakon nastupa osiguranog sluaja, a prije isplate tuitelju. Tim je Opim uvjetima predvidjela mogunost da ukoliko bi se utvrdilo kod osiguranika postotak invaliditeta koji bi prelazio 50%, tada da se na svaki dio postotka invaliditeta koji prelazi 50% priznaje dvostruki iznos naknade. Pravilno su niestupanjski sudovi, a nalazei da se na konkretni sluaj ne mogu primjeniti izmjene Opih uvjeta osiguranja tuenice, tuitelja sa postavljenim tubenim zahtjevom za isplatu naknade u dvostrukom iznosu za invaliditet koji bi prelazio 50%, a to u konkretnom sluaju ini 20%, odbili. Opi su uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluaja sastavni dio ugovora o osiguranju i kao takvi obvezatni (l. 142. i l. 902. ZOO ). To je sluaj i kod tuitelja. Tuenica je, a prema naenim utvrenjima isplatila tuitelju naknadu u cijelosti prema Opim uvjetima koji su bili na snazi u vrijeme zakljuenja pojedinih ugovora izmeu tuitelja i tuenika. Dvostruka naknada za invaliditet preko 50% nije bila ugovorena izmeu stranaka jer nije bila niti predviena Opim uvjetima, koji su bili na sastavni dio ugovora o osiguranju tada zakljuenih meu strankama. Tuenica je odlukom o izmjenama i dopunama Uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluaja od 27. travnja 1992. g. izmijenila l. 7. st. 1. Opih uvjeta po kojima je tuenik zakljuio ugovor o osiguranju sa tuiteljem tako to je dodala odredbu da, ukoliko bi ukupan postotak invaliditeta iznosio preko 50%, tada da se na svaki dio postotka invaliditeta koji iznosi preko 50%, priznaje dvostruki iznos naknade. Istom je odlukom u l. 14. propisano da ta odluka stupa na snagu s danom donoenja a primjenjuje se na osigurane sluaje koji su se dogodili u 0,00 sati 15. svibnja 1992. g. i kasnije. Kako nije sporno da se osigurani sluaj kod tuitelja dogodio 21. travnja 1992. g., dakle, prije 15. svibnja 1992.g. kao poetnog dana na koji bi se odluka o izmjenama opih uvjeta odnosila, to tuenica nije bila u obvezi isplatiti dvostruki iznos naknade tuitelju osnovom tako donesene odluke. (Vs RH, Rev. 416/96, od 7.12.1999. - Svijet osiguranja 5. 10. 2001 5. eljeznike transportne organizacije ne mogu zahtijevati poveanu cijenu utvrenu posebnom tarifom za prevoz robe u eljeznikom unutranjem saobraaju, samo zbog toga to se radi o robi iz uvoza ili namijenjenoj izvozu. Nije bilo uslova za propisivanje posebnih cijena za prevoz robe namijenjene izvozu, odnosno koja potie iz uvoza, posebnom ratifom za uvoz izvoz koja je stupila na snagu 1.6.1986. godine, ni nakon prestanka mjera neposredne drutvene kontrole cijena eljeznikog saobraaja. Iz odredaba lana 4. zakona o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju (Slubeni list SFRJ, broj 2/74) proizilazi da e cijene eljeznikog saobraaja odreuju jedinstvenom tarifom, koja sadri odredbe o optim uslovima prevoza, te da se ne bi prevoz stvari u unutranjem eljeznikom saobraaju mogao razliito vrednovati, posebno ne samo zavisno od toga da li je roba porijeklom iz inostranstva ili namijenjena izvozu. Ovo proizilazi i iz odredaba lana 11. taka 6. zakona o udruivanju u Zajednicu jugoslovenskih eljeznica (Slubeni list SFRJ, broj 18/78). Kako se ne radi o meunarodnom saobraaju, vrijeao bi se duh i propis meunarodnih konvencija (CIM, SOTIF) kada bi se i za iskljuivo unutranji eljezniki saobraaj propisivala tarifa koja se primjenjuje u meunarodnom eljeznikom saobraaju. Prvostepeni sud je opravdano naao da zbog nezakonitosti posebne tarife, tueni ne duguje veu cijenu prevoza robe od one propisane tarifom za unutranji eljezniki saobraaj, za koju nije sporno da je plaena. Ovo bez obzira na to to je u tovarnom listu za unutranji saobraaj navedeno da e se prevoznina plaati po poveanoj tarifi, jer je takva ugovorna odredba, u smislu lana 103. stav 1. u vezi sa lanom 106. Zakona o obligacionim odnosima, nitava. Tuilac tvrdi da on ima poveane izdatke zbog prevoza robe namijenjene izvozu, odnosno one koja potie iz uvoza, zato to mora angaovati specijalne vagone, u pravilu iznajmljene u inostranstvu, gubiti kod prevoza usljed tzv. praznog hoda, te zbog poveanih trokova utovara i istovara, kao i obavljanja pediterskih usluga, dok tueni tvrde da bilo kakve poveane izdatke tuilac nema kod preovza njihove robe (specijalne vrste elika), jer se prevoz u pravilu odvija tzv. marutnim vozovima. Navodi tuioca, meutim, sve i kada bi bili tani, ne bi mu dali za pravo da odreuje posebnu veu tarifu kao za meunarodni saobraaj, za prevoz pojedinih vrsta robe u unutranjem saobraaju, ve bi unutar jedinstvene tarife mogao diferencirano utvrivati cijenu usluga za prevoz odreenih vrsta konretnih tereta i za pojedine sporedne usluge, zavisno od konretnih oteanih uslova prevoza. Prvostepeni sud je bio ovlaten da i bez obraanja ustavnom sudu, ocjenjuje zakonitost tarife, jer se ne radi o samoupravnom optem aktu, ve o optim uslovima ugovor, a u smislu lana 142. ZOO, koji postaju sastavni dio ugovora kada se na njih stranke pozovu, pa se smatraju ugovornim odredbama iju nitavost moe utvrivati redovni sud u graanskoj parnici. (Vs BiH, P. 112/87, od 3. 8. 1988. - Bilten Vs BiH 2/89 62) 6. injenica da je korisnik American-express kartice reklamirao odreeni raun na prodajnom mjestu, i o tome obavijestio izdavatelja kartice, ne oslobaa ga obveze da podmiri iznos naplaen po takvom raunu ako u direktnom odnosu korisnika kartice s prodavateljem nije dolo do storniranja rauna odnosno vraanja novca.

143 (Vs H, Rev. 1661/86, od 10. 12. 1987. Psp 40 71) 7. PTT organizacija nije duna premjestiti telefonske ureaje pretplatnika prije isteka roka od 15 dana od podnoenja zahtjeva (l. 175. Opih uvjeta za pruanje PTT usluga). (Vs H, Rev. 130/90, od 23. 10. 1990. Psp 51 108) 8. Iskljuena je obaveza osiguravaa da plati sumu osiguranja osiguraniku koji je povrijeen u saobraaju prilikom neopreznog prelaenja ulice u pijanom stanju. (Vs BiH, Rev. 304/87, od 17. 3. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 84)

Nitavost nekih odredbi optih uslova lan 143. (1) Nitave su odredbe optih uslova koje su protivne samom cilju zakljuenog ugovora ili dobrim poslovnim obiajima, ak i ako su opti uslovi koji ih sadre odobreni od nadlenog organa. (2) Sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi optih uslova koje liavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove ili koje su inae nepranine ili pretjerano stroge prema njoj.
____________________________

1. Ne moe se usvojiti tubeni zahtjev preduzea korisnika elektrine energije da se javnom preduzeu za distribuciju elektrine energije unaprijed zabrani da jednostranim aktom obustavi isporuku elektrine energije tuitelju. Tuitelj u ovoj parnici zahtjeva da se tuenom zabrani da bez valjane izvrne isprave iskljuuje elektrinu energiju neophodnu za rad objekata tuitelja. Ovako apstraktno postavljeni tubeni zahtjev je neosnovan i stoga prvostepenom presudom pravilno odbijen. Tuitelj, rukovoen navodno negativnim iskustvom u konkretnom koritenju ovlatenja tuenog koja proizlaze iz Opih uvjeta za isporuku elektrine energije (preieni tekst - "Slubene novine Federacije BiH", broj 35/99), l. 104. stav 1. i 106. stav 1. taka 13. i stav 3., trai da se utvrdi da ove odredbe, bez obzira na to to su Opi uvjeti za isporuku elektrine energije odobreni od strane Vlade FBiH, ne moe tueni koristiti u realizaciji ugovora o isporuci elektrine energije zakljuenog sa tuiteljem premda su ti Opi uvjeti sastavni dio formularnog ugovora (ugovora po pristupu) o isporuci elektrine energije zakljuenog izmeu parninih stranaka. Ovo stoga to su, u smislu lana 143. stav 1. ZOO, nitave odredbe opih uvjeta koje su protivne samom cilju zakljuenog ugovora ili dobrim poslovnim obiajima ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog organa. Opi uvjeti za isporuku elektrine energije se, meutim, zasnivaju na odredbama lana 50. Zakona o elektroprivredi ("Slubeni list RBiH", br. 1/93 i 13/94), koji se i sada primjenjuje u smislu lana iX. 5. (1) Ustava FBiH, a po odredbama lana 55. ovog zakona, javno preduzee moe obustaviti isporuku elektrine energije potroau koji se ne pridrava opih uvjeta za isporuku elektrine energije, ugovora ili izdate elektroenergetske saglasnosti, ili ne ispunjava propisane tehnike uvjete. Po odredbama lana 57. ovog zakona, obustava isporuke elektrine energije, ugovora ili izdate elektroenergetske saglasnosti, ili ne ispunjava propisane tehnike uvjete. Po odredbama lana 57. ovog zakona, obustava isporuke elektrine energije vri se na nain i po postupku utvrenom opim uvjetima za isporuku elektrine energije. Dakle, pravo na prekid isporuke elektrine energije zasniva se ne samo na opim uvjetima, ija se eventualna primjena moe i odbiti pozivom na odredbe lana 143. stav 1. ZOO, ve i na zakonskim odredbama koje u odnosu na lan 143. stav 1. ZOO predstavljaju lex specialis i lex posteriori, pa imaju prednost u primjeni. Radi se o zakonskim propisima istog ranga, jer nakon sticanja neovisnosti BiH ne postoji vie obaveza usklaivanja ranijih republikih zakona sa ranijim saveznim zakonom pa i kada se radi o tzv. preuzetim saveznim zakonima. Pomenuti zakonski propisi i na osnovu njih doneseni Opi uvjeti za isporuku elektrine energije ne uvjetuju obustavu isporuke elektrine energije prethodnim donoenjem odluke suda ili nekog drugog dravnog organa o postojanju duga potroa- a, pa se isporuka moe obustaviti i bez obzira na odredbe lana 75. stav 4. Zakona o vlasniko - pravnim odnosima ("Slubene novine FBiH", broj 6/98), po kojima posjed prava koritenja tehnikih usluga ima osoba koja te usluge neposredno faktiki koristi ili to ini preko druge osobe, jer i u ovom sluaju posjednik ima pravo na zatitu samo od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (lan 80. pomenutog zakona), a protupravnost nema ako je isporuilac elektrine energije - u ovoj parnici tueni, postupio po ovlatenjima iz naprijed spomenutog zakona i opih uvjeta za isporuku elektrine energije. Potroau u svakom eventualnom pojedinanom sluaju obustave isporuke elektrine energije pozivom na pomenute Ope uvjete, pripada pravo da u posjedovnoj ili petitornoj parnici dokazuje da dug ne postoji i da nije bilo uvjeta za prestanak isporuke elektrine energije, te da je ili poinjeno smetanje posjeda ili da je prekid isporuke nezakonit (izmeu ostalog, i ako nije bio mogu po odredbama lana 56. Zakona o elektroprivredi - zato to bi prekid rada objekata, postrojenja i ureaja doveo u neposrednu opasnost ivot i zdravlje ivih bia, odnosno izazvao tetne posljedice za imovinu znaajnih vrijednosti), pa i da prije ili u toku ovih parnica trai i donoenje privremenih mjera, ili ne moe unaprijed, bez postojanja konkretne opasnosti prekida isporuke elektrine energije, zahtijevati zabranu prekida isporuke elektrine energije ima pod kojim uvjetima, jer time zahtjeva od redovnog suda suenje protivno izriitoj zakonskoj normi, koja nije ocjenjena kao neustavna. (Vs FBiH, P. 250/99, od 11. 4. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 32)

144 2. Lutrija BiH duna je naknaditi tetu u visini izmaklog dobitka, ako usljed krajnje nepanje njenog radnika, kupon sportske prognoze uesnika u igri nije na vrijeme stigao u sjedite Lutrije (trezor). Nitave su, u smislu lana 143. stav 1. ZOO, odredbe optih uslova koji ine sastavni dio ugovora, ak i kada su ti uslovi odobreni od nadlenog organa, ako su protivne cilju zakljuenog ugovora ili dobrim poslovnim obiajima, a sud, u smislu lana 143. stav 2. ZOO, moe odbiti da primjeni odredbe optih uslova na osnovu kojih stranka gubi prava iz ugovora, ako su nepravine ili pretjerano stroge prema stranci koja prilikom zakljuenja ugovora prihvata opte uslove koje je utvrdila druga ugovorna strana. Polazei i od naprijed navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima, opravdano je odredbu lana 42. Pravila sportske prognoze restriktivno tumaiti i primijeniti. Ako bi se, polazei od odredaba lana 6. naprijed spomenutog Zakona o igrama na sreu i Lutriji BiH, u vezi sa lanom 22. Pravila sportske prognoze, smatralo da je ugovor o ovoj igri na sreu zakljuen tek ako kupon blagovremeno stigne u sjedite organizacije, tako da tuena ne odgovara za tetu zbog povrede ugovora, u smislu lana 262. stav 2. ZOO, ipak bi u konkretnom sluaju postojala odgovornost tuene, no tada bi se zasnivala na odredbi lana 170. stav 1. u vezi sa lanom 24. ZOO. Do propusta da blagovremeno dostavi kupon tuioca u sjedite organizacije dolo je usljed pogreke radnika tuene poinjenog na radu, pa tuena odgovara za tetu i kada nije stupila u ugovorni odnos sa igra- em na sreu, a teta se sastoji od izmaklog dobitka (lan 155. ZOO). Republikim zakonom (naprijed citiranim) za ovakav sluaj nije drugaije propisano, pa nema zapreka za primjenu lana 170. stav 1. ZOO i u ovom sporu. (Vs BiH, Rev. 61/86, od 28. 11. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 30) 3. Nitave su odredbe opih uvjeta kojima je predvieno da igra gubi pravo na ostvarenje dobitka (status igraa) ako njegov listi ne stigne na vrijeme u trezor prireivaa, jer time igra gubi prava iz ugovora. (Vs RH, Rev. 585/92, od 23. 9. 1992. i Rev. 2371/90 od 7. 5. 1992. - Izbor oduka 1994 113) 4. Nije nitava odredba iz pravila organizatora igara na sreu koja su sastavni dio ugovora o igri na sreu (tombola) prema kojima dobitnik putnikog automobila plaa porez na promet umjesto organizatora (kupca) jer takva odredba nije suprotna ni cilju ugovora ni dobrim obiajima. Tueni je na osnovu l. 5. Zakona o igrama na sreu i lutriji Bosne i Hercegovine (SL. list SRBiH, broj 5/84) donio pravila igre na sreu (tombola). Kupovinom tiketa tombole tuilac je zakljuio ugovor po pristupu sa tuenim, pa su pravila tuenog postala sastavni dio ugovora, a prema pravilima dobitnik automobila plaa porez na promet umjesto organizatora koji ga kupuje. ova pravila nisu u sukobu sa svrhom ugovora niti sa dobrim obiajima (l. 143. Zakona o obligacionim odnosima), pa su zbog toga i u tom dijelu sastavni dio punovanog ugovora. (Vs BiH, Rev. 217/89, od 17. 11. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 67) 5. Vidi: Iscrpniji pregled sudske prakse o nitavosti ugovora datu kao poseban Prilog broj I uz lan 103. ZOO.

Odnos optih uslova i pojedinanih ugovora lan 144. Ako su izmeu drutveno politike zajednice, fonda, mjesne zajednice, odnosno organizacije potroaa i nekih preduzea koja se bave poslovima prometa robe i usluga na malo utvreni opti uslovi isporuke robe ili obavljanja usluga, ti uslovi su sastavni dijelovi svih pojedinanih ugovora koje bi ta organizacija zakljuila o tim isporukama ili uslugama, ako zakonom nije drukije odreeno.
------------------------------Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 16. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 144. ZOO. Napomena (RS): Na osnovu lana 22. ZIDZOO, naslov lana 144. I lana 144. ZOO briu se. ________________________ 1. Prema optim uslovima za isporuku elektrine energije koji su sastavni dio ugovora zakljuenog izmeu potroaa elektroprivredne organizacije, potroa investitor koji je uloio sredstva u izgradnju nove linije moe traiti obeteenje u trajanju od tri godine od dana predaje u osnovna sredstva isporuiocu, a obaveza obeteenja koja tereti novog potroaa ureuje se pismenim ugovorom. (Vs BiH, Rev. 151/87, od 17. 12. 1987. Bilten Vs BiH 1/88 65)

IX - USTUPANJE UGOVORA
Uslovi ustupanja lan 145.

145

(1) Svaka strana u dvostranom ugovoru moe, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom treem licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora. (2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos izmeu ustupioca i druge strane prelazi na prijemnika i drugu stranu u asu kad je druga strana pristala na ustupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u asu kad je obavjetena o ustupanju. (3) Pristanak na ustupanje ugovora je punovaan samo ako je dat u formi u zakonu propisanoj za ustupljeni ugovor. (4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju duga shodno e se primjeniti i na ustupanje ugovora.
____________________________

1. Lice koje je u svoje ime naruilo isporuku robe duno je da plati cijenu bez obzira to je postupalo za raun treeg lica komitenta. Te obaveze se moe osloboditi samo ako dokae da je komitentu ustupilo ugovor ili da mu je, uz pristanak prodavca, ustupilo dug iz ugovora. (Vs BiH, P. 164/86, od 27. 1. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 30)

Odgovornost ustupioca lan 146. (1) Ustupilac odgovara prijemniku za punovanost ustupljenog ugovora. (2) On mu ne jemi da e druga strana ispuniti svoje obaveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naroito obavezao. (3) On ne jami drugoj strani da e prijemnik ispuniti obaveze iz ugovora, osim ako se na to naroito obavezao. Prigovori lan 147. Druga strana moe istai prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovora, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu. Odsijek 6. OPTA DEJSTVA UGOVORA I. STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVARAE Dejstva ugovora meu ugovaraima i njihovim pravnim sljedbenicima lan 148. (1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane. (2) Ugovor ima dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je to drugo ugovoreno ili to drugo proizilazi iz prirode samog ugovora. (3) Ugovorom se moe ustanoviti pravo u korist treeg.
_______________________

1. Zakupac ne moe odbiti ispunjenje svojih obaveza iz ugovora o zakupu poslovnog prostora i prigovarati pravnoj valjanosti ugovora, samo zato to zakupodavatelj nije vlasnik poslovnog prostora. Tuenik i u reviziji ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuitelja i na tome prigovoru bitno temelji svoju reviziju, ukazujui da tuitelj nije vlasnik spornog poslovnog prostora, pa da stoga nije ni mogao sklopiti ugovor o zakupu, niti na temelju otkaza traiti predaju u posjed. Ovakvo pravno stajalite revizije nije pravilno. Naime, revizija gubi iz vida da se ugovorom o zakupu ne zasniva stvarno pravni, ve obvezno pravni odnos, pa je tuitelj i kao nevlasnik mogao sa tuenikom sklopiti ugovor o zakupu poslovnog prostora, kojeg mu je vlasnik ustupio na koritenje, pogotovo kada vlasnik izdavanje u zakup ne samo to nije iskljuio, ve tuitelju to izrijekom dopustio. Stoga je tuitelj ovlaten u ispunjenju ugovorenih prava i obaveza, otkazati ugovor o zakupu, te traiti od tuenika ispranjenje, odnosno predaju u posjed zakupljenog poslovnog prostora. (Vs FBiH, Rev. 283/99, od 19. 1. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 44)

146 2. Tuiteljica kao nositelj prava plodouivanja na poslovnom prostoru koji je bio predmet ugovora o zakupu zakljuenog izmeu drugih osoba, ne moe pozivajui se na to svoje pravo traiti od zakupoprimca isplatu dospjele zakupnine, osim u situaciji ako bi to bilo predvieno ugovorom o zakupu. "Ugovor o zakupu kao ugovor obveznog prava stvara prava i obveze za ugovorne strane (l. 148. stavak 1. ZOO), a za tree osobe iz takvog ugovora mogu proizlaziti odreena prava samo ako je rije o ugovoru u korist treeg u smislu odredbe iz l. 149. st. 1. ZOO. U protivnom tuiteljica bi svoju trabinu mogla ostvarivati jedino od zakupodavca, jer je upravo on davanjem stvari u zakup i ubiranjem zakupnine priskrbio za sebe prihod na koji je imala pravo tuiteljica kao plodouivatelj stvari koja je bila predmet zakupa. Pri tome nije odluno je li zakupoprimac znao ili nije znao da je stvar koju uzima u zakup optereena pravom plodouivanja u korist tree osobe." (s Rijeka, G. 1046/97, od 4. 2. 1998. Izbor odluka 1/1998 29/68) 3. Osoba koja nije ugovorna strana ili nije univerzalni pravni sljednik ugovome strane nije duna ispuniti ugovornu obvezu, osim ako je ugovoreno neto drugo ili ako neto drugo proizilazi iz naravi samog ugovora. (Vs H, II Rev. 8/91 od 26. 3. 1991. - Psp 53 - 94) 4. Neposredni izvoa radova ima pravo da od naruioca radova, po zakljuenom ugovoru trai isplatu cijene, osim ako meusobnim ugovorom isplata nije uslovljena naplatom naruioca od glavnog investitora. (Vs Srbije, broj Prev. 264/99. - Bilten 2/2001) 5. Lice koje je preko jedne od ugovornih strana kreditiralo usmjerenu stambenu izgradnju ima pravo na neposredan zahtjev prema stranci koja se ugovorom o udruivanju sredstava obavezala da e davaocu vratiti dio plaenih sredstava. Iz fotokopija ugovora zakljuenih izmeu Stambenog preduzea B L. i tuenog o udruivanju sredstava radi kupovine stanova za tuenog, proizilazi (lan 3. ugovora) da polovinu iznosa kupovne cijene obezbjeuje tuilac optinski fond preko Stambenog preduzea, a drugu polovinu tueni, s tim da se tueni obavezuje da e neposredno tuiocu vratiti dio uloenih sredstava po kriterijima navedenim u lanu 3. stav 2. ugovora i na nain i pod uslovima koje utvrdi upravni odbor tuioca. Naprijed pomenuto ugovorno utanaenje ima karakter ugovora u korist treeg (pravno pravilo iz paragrafa 881. stav 2. novela III biveg Opteg graanskog zakonika, koje se u vrijeme nastanka pravnog odnosa primjenjivalo u smislu lana 4. Zakona o nevanosti pravnih propisa donesenih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, kome odgovaraju odredbe lanova 148. stav 3. i 149. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), pa bi tuilac imao pravo na neposredan zahtjev prema tuenom radi ispunjenja ugovorne obaveze. (Vs BiH, P. 423/87, od 28. 7. 1988. - Bilten Vs BiH 1/89 38) 6. Podizvoau moe dati nalog da odstupi od redosljeda ugovorenih radova, samo izvoa - naruilac radova od podizvoaa, a ne investitor - naruilac radova od izvodaa. (Vs BiH, P. 241/86, od 27. 11. 1986. Bilten Vs BiH 1/87 23) 7. Neposredni izvoa radova ima pravo da od naruioca radova, po zakljuenom ugovoru trai isplatu cijene, osim ako meusobnim ugovorom isplata nije uslovljena naplatom naruioca od glavnog investitora. (Vs S, broj Prev. 264/99. Bilten 2/2001) 8. Brodar ne moe zahtijevati plaanje prekostojnica od lica za iji je raun prevoena roba, ako to lice nije ugovorna stranka, a u ugovoru o pomorskom prevozu i u prevoznim ispravama nije oznaeno kao primalac robe. Prvotueni u ugovoru o pomorskom prevozu nije ugovorna strana niti oznaen kao primalac stvari. Primalac u pomorskom prevozu je lice ovlateno da primi stvari od brodara (lan 439. ta. 3 Zakona o pomorskoj i unutranjoj plovidbi), a prvotueni nije kao takav oznaen u ugovoru o prevozu. U nedostatku naznake o primaocu u teretnici, teret se, u smislu lana 501. stav 2. navedenog zakona, predaje po naredbi krcatelja, odnosno ovlatenom imaocu teretnice (lan 531). Pogreno se pvostepeni sud poziva na odredbe lana 593. spomenutog zakona, jer je u konkretnom sluaju prevoz vren na osnovu teretnica (prevoznih isprava), a ugovorom o prevozu nije posebno predvieno da je prvotueni primalac i da je duan da plati vozarinu. Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane i njihove univerzalne pravne sljednike (an 148. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Ugovorom se moe samo ustanoviti pravo u korist treeg lice (lan 148. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima), ili ne i obaveza treeg lica. Prema tome prvostepeni sud je pogreno obavezao prvotuenog na isplatu prekostojnica tuioca na osnovu ugovora o prevozu stvari morem zakljuenog izmeu tuioca kao brodara i drugotuenog kao naruioca. (Vs BiH, P. 507/88, od 16. 10. 1989. - Bilten Vs BiH 1/90 65)

II. UGOVOR U KORIST TREEG Neposredno pravo treeg lan 149.

147

(1) Kad neko ugovori u svoje ime potraivanje u korist treeg, trei stie sopstveno i neposredno pravo prema duniku, ako nije to drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ugovara ima pravo zahtijevati da dunik izvri prema treem ono to je ugovoreno u korist treeg lica.
______________________

1. Ako jedno lice bez protunaknade kupi za treeg odreenu stvar, tada predmet poklona nije kupljena stvar nego ona suma novca koja je plaena prodavcu na ime kupovne cijene, pa ukoliko postoji razlog za opoziv poklona, poklonodavac moe traiti da mu poklonoprimac vrati tu sumu novca. Iz injeninih utvrenja sadranih u razlozima drugostepene presude prizilazi da je 1967. godine tueni, kao kupac, zakljuio sa svjedokom B.L., kao prodavcem, ugovor o prodaji spornih nekretnina i da se na osnovu tog ugovora u zemljinim knjigama tueni uknjiio kao njihov vlasnik, to u toku postupka pred prvpstepenim sudom ni sam tuilac nije osporio, samo to je tvrdio da ih je on kupio, te poklonio tuenom. Trai da se ugovor o poklonu raskine zbog nezahvalnosti tuenog i neispunjenja uslova koji mu je postavio prilikom darovanja, da tueni na kupljenom zemljitu izgradi kuu. Ukoliko su tani navodi tuioca da je on platio kupovnu cijenu, a ne tueni, tada postoji ugovor u korist treeg; predmet poklona je ona suma novca koju je tuilac platio prodavcu, a ne kupljena nekretnina (lan 149. Zakona o obligacionim odnosima). Prema pravnim pravilima imovinskog prava sadranim u paragrafima 380. biveg OGZ-a i Zakona o zemljinim knjigama (paragraf 36, u vezi sa paragrafom 8. stav 1. i 28.) i po odredbi lana 33. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 6/80), koji je kasnije donijet, za sticanje prava vlasnitva na nekretninama, po osnovu ugovora, pored pravnog osnova (titulusa), neophodan je i upis tog prava u javne knjige (modus aquirendi). Kako je tueni na temelju kupoprodajnog ugovora sa prodavcem B.L. upisom u zemljine knjige stekao pravo vlasnitva na sporne nekretnine, u potpunosti je neosnovan zahtjev tuioca za brisanje prava vlasnitva tuenog. (Vs BiH, Rev. 60/89, od 21. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 108) 2. Kod ugovora o darovanju s nalogom trea osoba, u iju se korist ima izvriti nalog, moe samostalno i neposredno zahtijevati od daroprimatelja ispunjenje ugovora. (Vs H, Rev. 118/84, od 25. 4. 1984. Psp 27 66) 3. Ne moe se traiti ispunjenje pismenog predugovora o kupovini nekretnina ako potpisi ugovaraa nisu ovjereni u roku od est mjeseci po stupanju na snagu Zakona o prometu nepokretnosti. Pismeno od 31. januara 1977. godine, predstavlja predugovor, u smislu pravila imovinskog prava, sada odredba lana 45. Zakona o obligacionim odnosima, i to u korist treeg lica (pravno pravilo imovinskog prava, sada lan 149. Zakona o obligacionim odnosima), jer su ga zakljuili tueni i tuiteljev brat u korist tuitelja. S obzirom da je predugovor zakljuen prije stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH, broj 38/78), punovanost predugovora, ista kao i ugovora, prosuuje se primjenom odredbe lana 46. navedenag zakona (propisi o formi glavnog ugovora vae i za predugovor ako je propisana forma uslov za punovanost ugovora). Odredbom stava 2. propisano je da ugovori o prometu nepokretnosti zakljueni u pismenoj formi koji nisu izvreni do stupanja na snagu ovog zakona, ostaju na snazi ako ugovarai ovjere potpise na ugovoru u roku od est mjeseci od dana stupanja na snagu zakona. U konkretnom sluaju predugovor nije izvren (da je u cjelini ili u pretenom dijelu izvren imao bi karakter punovanog glavnog ugovora), pa kako ugovarai u roku od est mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog zakona, nisu ovjerili potpise, predugovor ne proizvodi pravno djejstvo. (Vs BiH, Rev. 362/87, od 21. 4. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 16) 4. Valjan je ugovor kojim je ostavitelj ugovorio s bankom da za sluaj njegove smrti prava s njegovih rauna kod te banke prelaze na odreenu osobu. "Tuitelj je jedini nasljednik sada pok. J.K. Meutim u ostavinu nije uao (sporni) novani iznos (DEM ..) koji se nalazio na raunima ostavitelja kod banke u Aachen-u (SR Njemaka), pa ga stoga tuitelj (nasljednik) zahtijeva tubom u ovom sporu. Doista, spisu prileu ugovori o raspolaganju u korist treih (izvan nasljednog postupka) prema kojima je vjerovnik (ostavitelj) utanaio s bankom da za sluaj njegove smrti sva prava s njegovih rauna kod te banke prelaze neposredno na tuenu, to je ona i prihvatila, te nakon ostaviteljeve (bratove) smrti i realizirala. Valjanost ovog ugovora s obzirom na propise SR Njemake nitko nije doveo u sumnju, a prvostupanjski je sud osporio njihovu valjanost jer da su suprotni odredbi lanka 108. ZN prema kojoj je nitav ugovor kojim netko ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio svom suugovorniku ili treoj osobi; tu odredbu da valja primijeniti s obzirom na odredbu lanka 155. ZN prema kojoj se na nasljeivanje primjenjuju odredbe zakona zemlje iji je ostavilac bio dravljanin. To da slijedi i iz odredbe lanka 6. Zakona o nasljeivanju prema kojoj se naslijediti moe samo na temelju zakona ili oporuke (ne dakle i na temelju ugovora). Ovaj sud dijeli miljenje drugostupanjskog suda da za ocjenu valjanosti ovog ugovora (s elementom inozemnosti) sklopljenog izmeu ostavitelja i njegove banke valja primijeniti propise SR Njemake gdje je ugovor i sklopljen, a kako je to ve reeno, nitko, s obzirom na te propise, ugovor nije doveo u sumnju. Ako bi se, meutim, uzelo da ugovor valja ocijeniti prema naim propisima, onda ovaj sud ne dijeli miljenje prvostupanjskog suda da bi spomenuti ugovor bio protivan odredbi lanka 108. ZN odnosno da bi se radilo o nitavom ugovoru o nasljeivanju. Radi se o svojevrsnom ugovoru u korist treega za sluaj smrti i, kada bi na njega valjalo primijeniti pravna pravila o darovanju za sluaj smrti za valjanost kojega se trai forma sudskog zapisnika, valja

148 rei da su takvi poslovi (s elementom inozemnosti) u pogledu oblika pravovaljani ako su pravovaljani po pravu mjesta gdje je pravni posao sklopljen, a u tom pogledu, reeno je ve, nije dovedena u sumnju njegova valjanost. Uostalom i iz odredbe lanka 149. i 150. Zakona o obveznim odnosima (ugovor u korist treega) slijedi da ovakvi ugovori nisu protivni naem pravnom poretku." (Vs RH, Rev. 960/90. Izbor odluka 1993 166) 5. Neblagodarnost, kao osnov za opoziv poklona, izraava se i takvim ponaanjem koje vrijea dostojanstvo poklonodavca, iako nema obiljeja krivinog djela. Pod grubom neblagodarnou kao razlogom za opoziv ugovora o darovanju, prema shvatanju sadanje sudske prakse, podrazumijeva se takvo ponaanje obdarenog prema darodavcu koje se po moralnim normama moe podvesti pod ovaj pojam, a ne samo ono ponaanje koje je opisano u pravnom pravilu iz paragrafa 948. biveg Opteg graanskog zakonika. Pojam neblagodarnosti je, dakle, u jugoslovenskoj sudskoj praksi proiren sa etikim kriterijem jer pravno pravilo iz predratnog graanskog prava prema kome postoji neblagodarnost samo ako ponaanje obdarenog sadri krivino pravna obiljeja nije u saglasnosti sa naelima drutvenog ureenja SFRJ (lan 4. Zakona o nevanosti pravnih propisa donijetih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, Slubeni list FNRJ, broj 84/46). Tuilac je darujui svoj suvlasniki dio u stambenoj zgradi tuenoj, kada je njoj to bilo najpotrebnije (poslije zakljuenja braka) ispoljio visok stepen roditeljske brige. Tuena, meutim, koja je, nakon to je darovalac zatraio na uvid ispravu ugovora o darovanju, prekinula s njim sve kontakte, pa i svoju djecu navela da se nedolino odnose prema djedu, pokazala je visok stepen neblagodarnosti vrijeajui svojim ponaanjem dostojanstvo tuioca. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 531/89. od 12. oktobra 1989. godine). 6. Pravila graanskog prava paragraf 948. biveg Opteg graanskog zakonika Neblagodarnost, kao osnov za opoziv poklona, ne moe se opravdati odsustvom emotivne veze poklonoprimca prema poklonodavcu (djeteta prema roditelju), pa i kad je to stanje posljedica uskraivanja roditeljske ljubavi u djetinjstvu poklonoprimca. Neblagodarnost tuene ne moe se opravdati time to je eventualno bila liena roditeljske ljubavi i panje nakon razvoda braka njenih roditelja, jer se emotivan odnos mora odvojiti od etikog odnosa. Tuena ne mora izraavati ljubav prema ocu, to se moe i razumjeti, ako je bila liena njegove ljubavi u djetinjstvu, ali to je ne opravdava da vrijea dostojanstvo oca. Kada je tuena primila poklon kao izraz roditeljske panje, normalno je da je poklonodavac, njen otac, oekivao da e mu uzvratiti bar odgovarajuom panjom i zahvalnou. Umjesto toga, ona prekida sve odnose sa poklonodavcem zbog neopravdanog razloga. Kako u ponaanju tuene prema tuiocu postoji onaj stepen nezahvalnosti koji se mora kvalifikovati kao razlog za opoziv ugovora o darovanju, tubeni zahtjev je osnovan, pa je drugostepena presuda preinaena tako to se odbija alba i prvostepena presuda potvruje (lan 395. stav 1. Zakona o parninom postupku). (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 531/89. od 12. oktobra 1989. godine).

Opozivanje koristi za treeg lan 150. (1) Ugovara koristi za treeg moe je opozvati ili izmijeniti sve dok trei ne izjavi da prihvata ono to je ugovoreno u njegovu korist. (2) Ako je ugovoreno da e dunik izvriti ono na ta se obavezao u korist treeg tek poslije smrti ugovaraa, ovaj moe sve dotle, pa i svojim testamentom, opozvati korist ugovorenu za treeg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizilazi to drugo. Prigovori dunika prema treem lan 151. Dunik moe istai treem sve prigovore koje ima prema ugovarau po osnovu ugovora kojim je ugovorena korist za treeg. Odbijanje treeg lan 152. Ako trei odbije korist koja je ugovorena za njega, ili je ugovara opozove, korist pripada ugovarau, ako to drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla. Obeanje radnje treeg lica lan 153. (1) Obeanje uinjeno drugom da e trei neto uiniti ili propustiti, treeg ne obavezuje, a obeavalac odgovara za tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga to trei nee da se obavee ili da izvri ili propusti odreenu radnju.

149

(2) Obeavalac nee odgovarati ako je drugom obeao da e se samo zauzeti kod treeg da se ovaj obavee da neto uini ili propusti, a u tome nije uspio i pored sveg potrebnog zalaganja.
_______________________

1. Kada ugovor o upuivanju na rad u inostranstvo sadri odredbu o plai koju e plaati strani poslodavac, a koja odredba ima karakter obeanja radnje tree osobe, obeavalac koji je uputio radnika na rad odgovara radniku za tetu koju je pretrpio time to strani poslodavac nije izvrio ugovoreno plaanje. Predmet tube je zahtjev za naknadu tete, koju tuilac trpi zbog toga to za vrijeme rada u inostranstvu, na koji je upuen ugovorom o upuivanju zdravstvenog radnika na ugovoreni rad u bolnici, nije ostvario osobna primanja u ugovorenom iznosu. Prvostepeni sud je pravilno odluio kada je obavezao tuenog da tuitelju naknadi tetu. Ovo iz razloga to je utvreno da je ugovorom o upuivanju zdravstvenog radnika na ugovoreni rad u bolnicu tuitelj, kao lan strune ekipe, upuen na rad u bolnicu u Tripoliju, na radno mjesto inenjera za odravanje medicinske opreme u trajanju od dvije godine, da su osobna primanja odreena lanom 13. ovog ugovora po kome je tuitelju u obavezi plaati bila zdravstvena ustanova, da je tuilac u bolnici obavljao poslove u rangu visoke strune spreme, a da je primao platu tehniara. Stoga, ugovorna odredba iz lana 13. ugovora po svojoj pravnoj prirodi predstavlja obeanje radnje tree osobe. Tom ugovornom odredbom, tueni je obeao tuitelju da e mu libijska strana za njegov rad na radnom mjestu ininjera za odravanje medicinske opreme u bolnici u Tripoliju, plaati mjesenu plau od 339 LD. Obeanje radnje tree osobe utvreno je lanom 153. stav 1. ZOO i prema toj odredbi obeavalac odgovara za tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga to trei nee da izvri odreenu (obeanu) radnju. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 3/1999) 2. Obeanje uinjeno drugom da e trei neto uiniti ili propustiti, treeg ne obavezuje, a obeavalac odgovara za tetu koju bi drugi pretrpio zbog toga to trei nee da se obavee ili da izvri ili propusti odreenu radnju (Vs S, broj Rev. 6310/97, od 28.. 4. 1998. Gp, broj 6/00). 3. Tree lice ne obavezuje odredba iz tovarnog lica izdatog u drumskom prevozu da e platiti prevozninu. injenica da se ugovorne stranke u ugovoru o prevozu (tovarnim listovima) naznaile prvotuenog kao platioca, ne znai da je za prvotuenog nastala i obaveza plaanja trokova prevoza ako on ne prihvata da plati e trokove, jer ugovorne stranke nisu mogle zasnovati obavezu prvotuenog kao treeg lica. Po odredbi lana 659. Zakona o obligacionim odnosima poiljalac je duan prevoziocu platiti trokove prevoza, a ako u tovarnom listu nije navedeno da poiljalac plaa trokove prevoza, onda se pretpostavlja da je poiljalac uputio prevoziocu da ih naplati od primaoca robe. Iz ove odredbe jasno proizilazi da su samo poiljalac i primalac robe u obavezi da plate trokove prevoza, a ne i tree lice , a ni drugom odredbom ovog ili drugog zakona nije predviena mogunost da poiljalac i prevozilac prilikom zakljuenja ugovora mogu zasnovati obavezu plaanja trokov aprevoza na teret treeg lica. Neosnovanao se prvostepeni sud poziva na odredbe lana 55. stav 1. taka 10. Zakona o ugovorima o ugovorima o prevozu u drumskom saobraaju , jer se iz odredaba ovog lana kojima se regulie sadraj tovarnog lista, ne moe izvoditi zakljuak o punovanosti obaveze treeg lica. Opte je pravilo izraeno u odredbama lana 153. ZOO da obeanje uinjeno drugom da e trei neto uiniti ili propustiti, treeg ne obavezuje. (Vs BiH, P. 271/87, od 29. 1.. 1988. ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 17) 4. Kada jedan od organizatora muzike turneje garantuje drugim ugovornim strankama da e obezbijediti odreeni iznos sredstava od sponzora turneje, odgovara augovaraima za etu koju bi pretrpjeli ako sponzori ne uplate obeana sredstva. lanom 4. ugovora od 21. jula 1980. godine bilo je predvieno da e glavni izvor finansiranja aktivnosti vezanih za pripremu i realizaciju turneje biti sredstva koja se ostvare sponzoriranjem turneje od strane radnih organizacija koje ele promovisati svoje proizvode i usluge, a lanom 9. take a) i b) tuena se obavezala da e se u punoj mjeri angaovati na obezbjeenju sponzora turneje i da e u roku od 15 dana po potpisivanju ugovora pismeno obavijestiti ostale ugovorn strane o minimumu sredstava koje garantuje da e obezbiejditi od sponzora u neto iznosu. Dopisom od 1. septembra 1980. godine, tuena je obavijestila tuioca da su od sponzora obezbijeena sredstva u iznosu od 2.500,000 dinara. Da ugovor od 21. jula 1980. godine nije raskinut, tuena bi, u smislu lana 153. stav 1. ZOO, odgovarala za tetu koju bi saugovarai pretrpjeli stoga to eventualni sponzori ne bi uplatiti obeana sredstva. (Vs BiH, P. 212/87, od 3. 6. 1988. ZIPS, broj 531; ZIPS, broj 531; Bilten Vs BiH 2/88 19) 5. Ako tree lice odbije da plati prevozninu, prevoznik moe traiti plaanje od poiljaoca. (Stav usvojen na XXI koordinacionom sastanku privrednog sudstvava bive SFRJ, akovica od 25. do 27. 5. 1988. Bilten Vs BiH 3/88 162. Napomena: ovim se dopunjuje stav sa XX koordinacionog sastanka privrednog udstva, Donji Milanovac juna 1987) 6. Drutveno pravno lice koje smatra da njemu pripada pravo davanja stana na korienje, a ne drutveno pravnom licu koje ga je pribavilo ugovorom o kupovini nije ovlateno traiti da se utvrdi nitavost ugovora o korienju stana, sve dok se ne utvrdi da li je nitav ugovor kojim je davalac stana na korienje pribavio pravo raspolaganja. (Vs BiH, G. 28/89, od 28. 9. 1989. - Bilten Vs BiH 4/89 162) 7. Ugovor kojim se davalac stana na korienje obavezao da e nosioci stanarskog prava, navedeni u ugovoru, po isteku odreenog roka predati stanove povjeriocudavaocu kredita, je ugovor o obeanju radnje treeg lica, koji ne obavezuje to

150 lice, pa tuilac - davalac kredita ne moe zahtijevati po tom osnovu da mu tueni - nosioci stanarskog prava predaju stan. (Vs BiH, Rev. 104/86, od 13. 5. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 17)

Odjeljak 2. PROUZROKOVANJE TETE O d s j e k 1. OPTA NAELA Osnovi odgovornosti lan 154. (1) Ko drugome prouzrokuje tetu duan je nadoknaditi je, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. (2) Za tetu od stvari ili djelatnosti, od kojih potie poveana opasnost za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu. (2) Za tetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim sluajevima predvienim zakonom.
_______________________

1. Osobe koje se profesionalno bave fotokopiranjem vrijeaju autorska prava pisca univerzitetskog udbenika kada bez njegove saglasnosti kopiraju izdati udbenik, po narudbi korisnika studenta, te su obavezni da autoru naknade tetu ija se visina odreuje po propisima o obveznim odnosima. Sud prvog stupnja na nedvojben nain utvrdio je da su tuenici bez odobrenja tuitelja kao autora, u poslovne svrhe, fotokopiranjem umnoavali njegovo autorsko djelo. Umnoavanje je jedan od naina iskoritavanja autorskog djela i ide u krug imovinskih prava autora, koja druge osobe ne mogu koristiti bez doputenja autora (lanak 27. Zakona o autorskom pravu). Tuenici nisu imali tuiteljevo doputenje za umnoavanje, pa je njihovim postupanjem povrijeeno tuiteljevo imovinsko pravo, za iju zatitu tuitelj moe zahtijevati i naknadu tete koju je takvom povredom pretrpio (lanak 95. navedenog zakona). Bitan prigovor albe je, da ako i postoji povreda autorskog prava, nju nisu uinili tuenici, ve osobe studenti kao naruitelji fotokopiranja. Meutim, u obavljanju registrirane djelatnosti, tuenici moraju postupati tako da ne vrijeaju materijalna ni moralna prava autora, pa se tuenici u okviru ije djelatnosti je izvreno kopiranje, moraju smatrati odgovornim za povrede autorskih prava, neovisno od toga da li i u kojoj mjeri i u konkretnom sluaju postoji odgovornost i naruitelja. Zakon o autorskom pravu (lanak 49. stavak 1. toka 4) doputa i mimo volje autora, reproduciranje objavljenog djela samo radi osobnog usavravanja i to pod uvjetom da takva reprodukcija nije namijenjena ni dostupna javnosti. Polaganje studentskih ispita nije struno usavravanje kakvo ima u vidu navedena zakonska odredba, jer po prirodi stvari ne podrazumijeva trajniju, odnosno vremensku neogranienu upotrebu. Za to su tuenici morali znati kada su prihvatili zahtjeve vie osoba studenata za umnoavanje univerzitetskog udbenika u cjelini, da e takvi primjerci biti koriteni ne samo za osobnu upotrebu, ve i za druge osobe, da e pozajmljivanjem, zajednikim uenjem, poklanjanjem, preprodavanjem i drugim oblicima prometa, biti pristupani javnosti, pa ni pozivom na citiranu zakonsku odredbu, ne bi moglo postojati osloboenje odgovornosti za tetu. Prema odredbi lanka 95. Zakona o autorskom pravu, pored zatite autorskih imovinskih i moralnih prava, tuitelj moe zahtijevati i nadoknadu tete koja mu je povredama tih prava uinjena. Osim to naelno prihvata, pitanje nadoknade tete taj Zakon ga dalje ne ureuje, pa se na njega moraju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je na opi nain ureeno pitanje nadoknade tete. Prema ovim odredbama tetu je duan nadoknaditi onaj ko je prouzroi, a u tetu ulazi ne samo umanjenje imovine, ve i izmakla dobit (lanak 154. stavak 1. i 155. Zakona o obveznim odnosima). Prema ugovoru kojeg je tuitelj zakljuio sa P.f. u S. o prodaji knjige, od prodajne cijene tuitelju pripada 90% to iznosi 31, 50 DEM po jednom primjerku, pa je u tom iznosu on oteen za izmaklu dobit po svakom primjerku kojeg su umnoili odnosno prodali tuenici, kako je to pravilno naao i sud prvog stupnja. (Vs FBiH, G. 14/99, od 18. 8. 1999. Bilten Vs FBiH 2/99 - 41) 2. Pravo na naknadu za vrijeme tzv. ekanja, vezano je za trajanje radnog odnosa i prestaje sa njegovim prestankom. (Vs FBiH, Rev 154/99 Bilten VS FBiH 1/00 - 54) 3. Organizacija udruenog rada odgovara za tetu, ako rad na visini koji je i inae opasan, ne organizuje tako da obezbijedi potpunu sigurnost radnika. Povrijeeni radnik nije ni djelimino doprinio prouzrokovanju tete time to nije odbio da obavlja posao na koji je rasporeen ako opasnost za radnika njegovih kvalifikacija nije bila oigledna. (Vs BiH, P. 472/86, od 27. 5. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 36) 4. Uzrona veza izmeu tetne radnje i tetne posljedice u sluaju spora se mora dokazati. Od ovoga naela se odstupa samo u sluaju kada je teta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnou, kada se smatra da teta

151 potie od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokae da one nisu bile uzrok tete (lan 173. Zakona o obligacionim odnosima). Po zakonu se pretpostavlja krivica tetnika, ali se uzrona veza izmeu tetne radnje i tete mora dokazati - u naem pravu vai princip pretpostavljene krivice kao pretpostavka odgovornosti za tetu (lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). U ovom sluaju je utvreno da je tetna posljedica - smrt prednika tuilaca nastupila u vezi sa radom, u treoj smjeni. Sporno je da li je smrt posljedica premora u vezi ega se postavlja pitanje tuenikove odgovornosti, po principu krivice. (Vs BiH, Rev. 542/90, od 28. 9. 1990. - Bilten Vs BiH 1/91 54) 5. Vidjeti: iscrpan pregled sudske prakse uz lan 154. ZOO u Prilogu broj II (teta - Naknada tete) na kraju teksta ovog zakona.

teta lan 155. teta je umanjenje drutvenih sredstava, odnosno neije imovine (obina teta) i spreavanje njihovog poveanja (izmakla korist), kao i nanoenje drugome fizikog ili psihikog bola ili straha (nematerijalna teta).
___________________________

Napomena (FBiH): Ovaj lan je izmijenjen na osnovu lana 17. ZPZOO (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94). Ovo je sada vaei tekst lana 155. ZOO. Napomena (RS): Na osnovu lana 23. ZIDZOO, ovaj lan je izmijenjen na taj nain to su rijei: drutvenih sredstava, odnosno brisane, a rije: njihovog zamjenjena je rijeju: njenog. ________________________ 1. (1) Pod nematerijalnom tetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima podrazumjevaju se fiziki bol, psihiki bol i strah. Stoga se oteenom zbog povrede (nematerijalnih) prava linosti novana naknada moe dosuditi samo kad su se posljedice te povrede manifestovale u jednom od vidova nematerijalne tete. (2) I kada je neki od vidova nematerijalne tete nastao, oteenom se novana naknada moe dosuditi samo kada jaina i trajanje bolova i straha ili druge okolnosti sluaja to opravdavaju, da bi se kod oteenog uspostavila naruena psihika ravnotea. (Zakljuak usvojen na savjetovanju bivih vrhovnih sudova, Ljubljana 15. i 16. 10. 1986. Bilten Vs BiH 1/87). Napomena: Savjetovanje je u cjelini bilo namjenjeno razmatranju pojedinih pitanja o nematerijalnoj teti i o naknadi te tete. Konanu redakciju zakljuaka usvojilo je Graansko - privredno odjeljenje Vrhovnog suda BiH na sjednici od 6. 3.1987. godine. Prihvaeni zakljuci sa obrazloenjima predstavljaju zakljuenu cjelinu, to je dolo do izraaja u konanoj redakciji prihvaenih zakljuaka odnosno problema, koje je savjetovanje razmatralo: prihvaeni zakljuci sa obrazloenjima nisu formulisani samostalno, nezavisno jedan od drugog nego teku jedan za drugim u pojedinim zaokruenim poglavljima. Takav pristup u redakciji nalae i odgovarajuu primjenu zakljuaka u sudskoj praksi. 2. Iznos neplaenog rauna s naslova izvida tete na oteenom vozilu ne predstavlja tetu. "Odbivi tubeni zahtjev u iznosu od 707,94 DEM, koji iznos predstavlja tro- kove izvida tete na automobilu, sud prvog stupnja polazi od utvrenja (koje izmeu stranaka nije ni sporno) da tuitelj kojem je raun za izvid tete u navedenom iznosu ispostavljen, nije dokazao da je taj raun i podmirio. Stoga zakljuuje da tuitelj nije pretrpio tetu neplaanjem trokova izvida tete u navedenom iznosu. Tuitelj osporava ovo utvrenje prvostupanjskog suda uz tvrdnju da je procjenitelj procjenu izvrio s odgodom plaanja, stoga da tuitelj ima pravo na naknadu ove tete. teta je umanjenje neije imovine (obina teta) i sprjeavanje njezina poveanja (izmakla dobit), i nanoenja drugom fizikog ili psihikog bola ili straha (l.155. ZOOa). S obzirom na navedenu definiciju tete, pravilno je sud prvog stupnja, utvrdivi da neovisno o eventualnom postojanju obveze tuitelja prema procjenitelju, do umanjenja imovine tuitelja jo nije dolo, primjenio materijalno pravo iz navedenog propisa, kada je tubeni zahtjev tuitelja u tom djelu kao neosnovan odbio." (s u Zagrebu, G. 8968/98, od 8. 6. 1999. - Svijet osiguranja 11. 2. 2002) 3. Prema odredbi lanka 95. Zakona o autorskom pravu, pored zatite autorskih imovinskih i moralnih prava, tuitelj moe zahtijevati i nadoknadu tete koja mu je povredama tih prava uinjena. Osim to naelno prihvata, pitanje nadoknade tete taj Zakon ga dalje ne ureuje, pa se na njega moraju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je na opi nain ureeno pitanje nadoknade tete. Prema ovim odredbama tetu je duan nadoknaditi onaj ko je prouzroi, a u tetu ulazi ne samo umanjenje imovine, ve i izmakla dobit (lanak 154. stavak 1. i 155. Zakona o obveznim odnosima" Vs FBiH, G. 14/99, od 18. 8. 1999. - Bilten Vs FBiH 2/99 - 41) 4. Osoba kojoj je nadleni organ dodijelio na privremeno koritenje zemljite proglaeno naputenim aktivno je legitimisana na podnoenje tube za naknadu tete (izgubljena korist) u visini vrijednosti trave koju je tree lice neovlateno pokosilo. U smislu odredbe lana 155. ZOO teta je umanjenje neije imovine (obina teta) i spreavanje poveanja imovine (izmakla korist). Tuitelj kao ovlateni korisnik zemljita ima pravo da zahtijeva naknadu tete (izmaklu korist) u visini

152 vrijednosti trave koju je tree lice neovlateno pokosilo jer mu je na taj nain sprijeeno da ostvari korist na koju je imao pravo za vrijeme koritenja zemljita (isti ne trai naknadu tete zbog unitene stvari u kom sluaju bi se postavilo pitanje njegove aktivne legitimacije). Stoga je suprotno stavu drugostepenog suda, tuitelj aktivno legitimisan za podnoenje tube pa kako drugostepeni sud zbog pogreno pravnog stava nije cijenio albene navode tuitelja kojim je pobijao injenino utvrenje prvostepenog suda da tuitelj nije dokazao da je tetu uzrokovao tueni, poinio je bitnu povredu odredaba parninog postupka iz lana 375. stav 1. Ranijeg Zakona o parninom postupku. (Vs FBiH, P. 262/99. od 17. 2. 2000. - Bilten Vs FBiH 1/00 - 36) 5. Obaveza naknade tete zbog umanjenja imovine oteenog, u pravilu, nastaje tek kada oteeni uini izdatak, npr. radi lijeenja. izuzetno, obaveza na naknadu tete nastaje i dospijeva i prije uinjenog izdatka ako je izvjesno da e izdatak biti uinjen. Prema odredbi lana 155. Zakona o obligacionim odnosima teta je umanjenje neije imovine (obina teta) ili pak spreavanje poveanja neije imovine (izmakla korist), pa, kako prema utvrenju niestepenih sudova, tuitelj nije bio lijeen u Klinikom centru Rebro niti u vezi sa lijeenjem imao izdatke, kod istoga nije dolo do umanjenja imovine. Okolnost da je tuitelj u toku postupka prezentirao predraun trokova lijeanja u navedenom klinikom centru je bez znaaja za ocjenu postojanja tete, jer sve dok se ne uini izdatak, nema umanjenja imovine. Izuzetak od ovoga je sluaj kad je izvjesno da e biti uinjen izdatak, a to bi u ovom sluaju bilo da je tuitelj hospitaliziran u navedenom centru i da mu je nakon toga izdat raun kojeg nije isplatio. (Vs FBiH, Rev. 61/98, od 20. 4. 1998. Bilten Vs FBiH 2/98 - 28) 6. Vjerovnik kojem je pravomonom sudskom presudom dosuena protuvrijednost strane valute po teaju na odreeni dan, a presuda je u izvrnom postupku izvrena u cijelosti zajedno s kamatama, nema pravo zahtijevati (ni od dunika ni od osobe koja je provela izvrenje) razliku teaja dosuene protuvrijednosti strane valute i protuvrijednosti iste u vrijeme kada je potraivanje namireno. "Vjerovnik kojem je pravomonom sudskom presudom dosuena protuvrijednost strane valute po teaju na odreeni dan, i kada je takvoj presudi u izvrnom postupku u cijelosti udovoljeno zajedno s pripadajuim kamatama, nema pravo zahtijevati (ni od dunika, a ni od osobe "zaduene" za provoenje izvrenja) razliku teaja dosuene protuvrijednosti strane valute i protuvrijednosti iste u vrijeme kada je potraivanje namireno. To mu pravo ne pripada ni s naslova stjecanja bez osnove, a ni s naslova naknade tete. U odnosu na to (a to je i injenina osnova zahtjeva) stoga to takav eventualni gubitak ne predstavlja zakonom priznatu tetu, s obzirom na to da inflatorna kretanja, sama po sebi i direktno, ne predstavljaju osnovu za istaknuti zahtjev ni po odredbi l. 155. preuzetog Zakona o obveznim odnosima." (Vs RH, Rev. 2000/93, od 8. 12. 1994. Izbor odluka 1/1996 56/88) 7. U naknadu tete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa ne uraunava se naknada za topli obrok. Prema utvrenju niestepenih sudova pravomonom presudom prvostepenog suda poniteno je rjeenje tuene o prestanku radnog odnosa tuitelju, isti je vraen na posao dana 1.7.1998. godine, ali mu nije isplaen lini dohodak za vrijeme koje nije radio (od 1. 7. 1996. do 1. 7. 1998. godine) kao i naknada za topli obrok. Visinu naknade linog dohotka i naknade za topli obrok prvostepeni sud je utvrdio na osnovu nalaza i miljenja vjetaka finansijske struke, i na osnovu toga pravilno izveo zakljuak, da je tueni kao donosilac nezakonitog rjeenja o prestanku radnog odnosa duan nadoknaditi tetu. Meutim, pri odluivanju o tome ta je, u konkretnom sluaju, naknada kojom e se tuiteljeva materijalna situacija dovesti u ono stanje u kome bi se nalazila da nije doneseno nezakonito rjeenje o prestanku radnog odnosa, niestepeni sudovi su pogreno postupili kad su kao zaradu smatrali i naknadu za topli obrok. Naknada za topli obrok nije "zarada"i pripada radniku samo za vrijeme rada (isplauje se iz sredstava poslovanja za poboljanje uvjeta rada), a kad radnik ne radi (godinji odmor, privremena sprijeenost za rad i sl.) nema pravo na bilo koju naknadu za poboljanje uvjeta rada, pa tako ni na naknadu za topli obrok, jer nije bio izloen uvjetima rada i nije nastupila promjena u njegovoj materijalnoj situaciji. (Vs FBiH, Rev. 186/99, od 14. 10. 1999. Bilten Vs FBiH, broj 1/00 - 52) 8. Protupravno posjedovanje tue nekretnine ne predstavlja samo po sebi osnovu za dosuenje naknade materijalne tete ako za vlasnika nekretnine nije imalo za posljedicu nastanak tete. "Ovo iz razloga to prema odredbi l. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet na temelju l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOO), tko drugome uzrokuje tetu duan ju je naknaditi, osim ako ne dokae da je teta nastala bez njegove krivnje. Materijalna teta je prema odredbi l. 155. ZOO umanjenje neije imovine (obina teta) i sprjeavanje njihova poveanja (izmakla dobit). U ovoj pravnoj stvari nii sudovi pravilno ocjenjuju da tuiteljica nije pretrpjela materijalnu tetu time to je njen dio vinograda i vonjaka posjedovala, obraivala i koristila urod tuenica bez valjanoga pravnog naslova. Ovo iz razloga to je utvreno da su u 1991. godini trokovi obrade i zatite - dakle trokovi nuni da bi se ostvario urod - bili vei od koristi koja se mogla postii plasiranjem uroda na tritu. Kako bi i tuiteljica da je posjedovala sporne nekretnine, imala trokove obrade i zatite u istoj visini kao i tuenica, proizlazi da u 1991. godini tuiteljiina imovina nije umanjena (nisu uinjeni propusti u obradi i zatiti koji bi doveli do smanjenja vrijednosti nasada) time da zbog ispodprosjenog uroda nije ostvarena ni dobit (oekivano poveanja imovine). Zbog navedenih razloga nii su sudovi pravilno ocijenili da tuiteljica nije u smislu odredbe l. 155. ZOO pretrpjela tetu time to je u 1991. godini tuenica drala u posjedu tuiteljiin dio vinograda i vonjaka bez valjane pravne osnove. Pritom valja na navode Revizije jo odgovoriti da protupravno dranje tue nekretnine u posjedu od strane tree osobe samo po sebi, ako za vlasnike nekretnine nije imalo za posljedicu nastanak tete, ne predstavlja osnovu za dosuenje

153 naknade materijalne tete vlasniku nekretnine na teret tree osobe." (Vs RH, Rev. 1006/93, od 15. 6. 1994. Izbor odluka 1/1995 43/69) 9. Pojam "zarada", koju je duan naknaditi tetnik obuhvata i dio "dnevnica" pod pretpostavkom da, prema okolnostima sluaja, oteeni gubitkom "dnevnica" trpi manjak u imovini. Tuilac je u vrijeme povreivanja obavljao rad na terenu van Sarajeva, gdje ima prebivalite. Budui da nema porodicu, sa dnevnicom koju je dobivao za rad na terenu, kako on navodi, tedio je lini dohodak u pogledu izdataka na hranu koje bi imao da nije bio na terenskom radu. Dakle, tuilac tvrdi da je uslijed povreivanja, gubei mogunost da radi na terenu, pretrpio manjak u svojoj imovini (lan 155. Zakona o obligacionim odnosima) pa zbog toga trai da mu se dosudi naknada tete u skladu sa lanom 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Pogreno je gledite da se gubitkom dnevnica - nikad ne trpi gubitak u imovini, jer da su dnevnice nadoknada za poveane izdatke. Naprotiv, mora se u svakom konkretnom sluaju ocijeniti da li je gubitkom dnevnica kao posljedice tetne radnje, uslijedio manjak u imovini oteenog. Ovo posebno vai za lica koja nemaju porodicu, pa sa dnevnicama pokrivaju trokove ishrane koji bi inae optereivali lini dohodak. (Vs BiH, Rev. 496/90, od 21. 3. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 68) 10. Sud je duan da utvrdi koliko je trajalo lijeenje osiguranika oteenog i koliko iznose stvarni trokovi lijeenja i vrijeme nesposobnosti za rad, radi utvrivanja visine izdataka oteenog, a ne moe visinu naknade tete odreivati prema procjeni koliko je lijeenje trebalo trajati. Kako tueni osporava visinu tete, bilo je neophodno utvrditi koliko je zbog povrede tuioevog osiguranika trajalo njegovo lijeenje i nesposobnost za rad i koliko je tuilac po tom osnovu, u tom periodu, isplatio na ime trokova lijeenja i naknada osiguraniku (stvarna teta lana 155. ZOO). Tuilac moe zahtijevati naknadu za izvrene isplate koje su uzrokovane konkretnom povredom osiguranika za period u kom je osiguranik zbog te povrede bio nesposoban za rad. Posljedice povrede zavise od individualnih osobina povrijeenog, a one utiu i na duinu lijeenja. Zbog pogrenog pravnog stava da tuilac moe zahtijevati naknadu za izvrene isplate u periodu u kome je, zbog teine povrede, moglo trajati lijeenje tuioevog osiguranika, prvostepeni sud nije utvrdio koliko su lijeenje i nesposobnost za rad zbog ove povrede faktiki trajali. (Vrhovni sud BiH, P. 265/90, od 25. 2. 1991. - Bilten Vs BiH 2/91 61) 11. Oteeni kome je zbog tjelesne povrede ograniena radna sposobnost ima pravo na naknadu tete zbog izgubljene zarade samo ako je zbog te okolnosti sa zakanjenjem zasnovao radni odnos. (Vs BiH, Rev. 641/86, od 18. 6. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 40) 12. Dunik poreskog obveznika, od koga je makar i nezakonitim postupanjem organa uprave za drutvene prihode, naplaen u korist rauna poreza, stvarno postojei dospjeli dug prema poreskom obvezniku, nije pretrpio tetu u visini naplaenogiznosa. (Vs BiH, P. 535/90, od 19. 8. 1991. - Bilten Vs BiH 4/91 53) 13. Budui da su nezahvaene vode dobra u optoj upotrebi niko ne moe imati pravo slunosti ili neko drugo stvarno pravo na vodenu snagu, pa u sluaju kada zbog promjene toka rijeke (potoka) koja je izvrena u optem interesu, vlasnik vodenice ne moe vie koristiti mehaniku snagu vode, nema pravo na naknadu tete koja mu je time prouzrokovana. Zbog prestanka koncesije, usljed promjene toka vode, vlasnik vodenice imao bi pravo samo da trai naknadu u visini neamortizovane vrijednosti vodenice izgraene uz odobrenje nadlenog organa, ako mu to pravo nije ogranieno samim odobrenjem. (Vs BiH, Rev. 190/88, od 26. 1. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 33) 14. Tuitelj (oteenik) obvezan je dokazati da je zbog tetne radnje tuenika teta nastala njemu, a nije odluno jesu li njegovi kupci pretrpjeli tetu. (Ps H, P. 881/90, od 17. 4. 1990. ZIPS, broj 493; Psp 46 164) 15. Kod utvrivanja visine tete nastale zbog nekorienja nekretnina koje dunik nije na vrijeme predao u posjed povjeriocu, cijeni se korist koju bi postigao povjerilac obradom nekretnina na nain koji on uobiava. (Vs BiH, Rev. 296/85, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 42) 16. Kada je prestanak rada zbog invalidnosti dijelom posljedica tetne radnje, a dijelom bolesti oteenog, tetnik odgovara za puni obim tete zbog izgubljenog linog dohotka, pa i kada povreda prethodi bolesti. (Vs BiH, Rev. 23/87, od 28. 9. 1987. ZIPS, broj 493; Bilten Vs BiH 4/87 43) 17. Vlasnik zemljita nema pravo da trai naknadu tete za izvaeni ljunak, ve samo za oteenje zemljita, jer je ljunak u utrobi zemljita ili na njenoj povrini, (u prirodnom stanju) u drutvenoj svojini. Tuilac trai isplatu novane protuvrijednosti izvaenog ljunka sa njegove parcele. Tuiocu ne pripada pravo da zahtijeva naknadu tete isplatom novane protuvrijednosti tih mineralnih sirovina, jer nije njihov vlasnik, zbog ega makar i bespravnom eksploatacijom ovih sirovina nije ni moglo doi dogubitka u njegovoj imovini (lan 155. Zakona o obligacionim odnosima), a to je pretpostavka za zasnivanje obaveze naknaenja tete. Takav zakljuak niestepeni sudovi su savim opravdano zasnovali na odredbama l. 1, 2. I 6. Zakona o rudarstvu (Slubeni list SRBiH, broj 13/80 preieni tekst) prema kojima ljunak i pijesak u zemlji i na njenoj povrini, kao mineralne sirovine, predstavljaju rudno blago koje je dobro od opteg interesa sa kojim raspolae optina na nain i pod uslovima koji supredvieni odredbama tog zakona, to znai da se na tim sirovinama ne mogu konstituisati individualna stvarna prava. Pravo vlasnitva moe psotojati na izvaenoj mineralnoj sirovini uz odobrenje (koncesiju) nadlenog organa, kao toje predvieno odredbama lana 7-9 Zakona o rudarstvu, a ne i na sirovini dok se ona nalazi u zemlji, odnosno na njenoj povrini, bez obzira na okolnost da li ta mineralna sirovina leina zemljitu na kojem postoji pravo svojine.

154 Polazei od toga, tuiocu je zbog tetne radnje tuenih pripadalo pravo samo na to da od njih zahtijeva naknadu eventualne tete priinjene zemljitu radi dovoenja zemljita u prvobitno stanje, u kakvom je bilo prije vaenja ljunka. (Vs BiH, Rev. 617/86, od 11. 6. 1987. Bilten Vs BiH 3/87 51) 18. Oteeni ima pravo da trai naknadu tete u visini opravdanih trokova prouzrokovanih time to ga je njegov brani drug posjeivao u bolnici gdje se lijeio zbog tjelesne povrede prouzrokovane protivpravnom radnjom, ako nije oborena logina pretpostavka da su uinjeni iz zajednike imovine. (Vs BiH, Rev. 167/86, od 11. 6. 1986. Bilten Vs BiH 4/86 50) 19. Oteeni ima pravo naknade izmakne koristi od one godine u kojoj bi po redovnom roku poela raati unitena voka stabla do godine kada bi poela raati vona stabla da su zasaena u prvoj sezoni nakon prouzrokovanja tete. Tuilac je zasadio ljivik 86 stabala u proljee 1979. godine, ali su u zimu 1980/81. ta stabla unitili zeevi, pa je tuena organizacija koja koristi lovite obavezna da tuiocu naknadi, pored obine tete, i izmaklu korist (lan 57. Zakona o lovstvu SRBiH). Izmakla korist, u ovom sluaju, se rauna od godine kada bi vonjak poeo da raa do godine kada bi poeo da raa novi vonjak koji bi bio zasaen u prvoj sezoni poslije unitenja ranijeg vonjaka (lan 155. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, Rev. 448/89, od 15. 5. 1990. - Bilten Vs BiH 2/90 53) 20. Korisnik pogonske snage vode (za pokretanje mlina), koji nema vodoprivrednu dozvolu od nadlenog organa, nema subjektivno pravo koritenja vode, koje bi bilo sastavni dio njegove imovine, pa nema pravo na obeteenje kada zbog promjene reima vode u optem interesu izgubi mogunost koritenja vodene snage. (Vs BiH, Rev. 729/83, od 16. 2. 1984. - Bilten Vs BiH 2/84 - 46) 21. Ocijenjeno je da postoji smanjenje vrijednosti motornog vozila kad je zbog tetnog dogaaja dolo do deformacije karoserije, a otklanjanje tog nedostatka bilo bi nerentabilno. "Iz injeninog stanja koje je utvreno u postupku, nedvojbeno proizilazi, da je do tetnog dogaaja dolo iskljuivo krivnjom osiguranika tuenice i nii sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su prihvatili odgovornost tuenika za tetu tuitelju. teta je dosuena u iznosu koji je potreban da se teta otkloni i u iznosu za koji je umanjena vrijednost vozila. Revident neosnovano prigovara osnovanosti zahtjeva tuitelja za umanjenu vrijednost vozila, jer kad je na vozilu dolo do deformacije karoserije vozila (otklanjanje tog nedostatka je nerentabilno), a koji nedostatak umanjuje trnu vrijednost vozila, onda je zahtjev tuitelja za naknadu tete sa osnova umanjene vrijednosti vozila osnovan." (Vs RH, Rev. 3403/99, od 28. 11. 2001. Izbor odluka 1/2002 68) 22. tetnik, odnosno njegov osigurava, duan je naknaditi tetu zbog izgubljene zarade za sve vrijeme dok se oteeno vozilo nalazilo na popravci kod specijalizovane organizacije udruenog rada. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen zahtjev tuioca za naknadu tete na ime izgubljene zarade zbog nemogunosti rada sa vozilom za 72 dana, po cijeni autodana od 14.870 dinara. Ovo stoga, to je po odredbi lana 154. Zakona o obligacionim odnosima, tetnik, odnosno lice koje za njega odgovara, duan oteenom naknaditi svu tetu za koju je odgovoran, a koju ima u vidu odredba lana 155. tog zakona. U konretnom sluaju oteeni je blagovremeno dao na opravku vozilo sepcijalizovanoj organizaciji udruenog rada, pa na njegov teret ne mogu pasti tetne posljedice to ta organizacija udruenog rada, zbog okolnosti koje su kod nje nastale, nije izvrila opravku u kraem roku. (Vrhovni sud BiH, P. 204/88 od 25. aprila 1989. godine) 23. SIZ penzijskog i invalidskog osiguranja ima pravo da od tetnika trai regres iznosa plaenih oteenom na ime naknade za tjelesno oteenje pa i onih koji se plaaju nakon penzionisanja. Tuiocu je dosuena naknada tete nastale isplatama novane naknade za tjelesno oteenje ranijem radniku tuenog osiguraniku tuioca u periodu od 8.7.1983. godine do 31.12.1984. godine. Prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo (l. 154. i 155. u vezi sa lanom 24. Zakona o obligacionim odnosima), kada je tuenog obavezao na plaanje naknade tete tuiocu, jer sticanjem uslova za odlazak u starosnu penziju osiguranika tuioca ne prestaje obaveza tuenog da obeteti tuioca za iznose koji se odnose na isplatu naknade za tjelesno oteenje, poto nije prestala uzrona veza izmeu povrede za koju je odgovoran tueni i nastale tete. Da nije bilo povrede na radu, tuilac ne bi bio duan da isplauje naknadu za tjelesno oteenje svom osiguraniku, ni prije njegovog penzionisanja, ni poslije. U SRBiH nema propisa po kome bi se u naknadu tete ove vrste, uraunavali doprinosi za invalidsko osiguranje plaeni iz bruto linog dohotka osiguranika tuioca prije njegove povrede, tako da tuilac ima pravo na naknadu stvarne tete, dakle, na regres punog iznosa isplaene naknade za tjelesno oteenje. (Vrhovni sud BiH, broj P. 233/86 od 25.9.1986. godine - Bilten Vs BiH 3/89 33) 24. Naknada tete za podrutvljeno neizgraeno graevinsko zemljite koje je optina oduzela bivem vlasniku van zakonitog postupka, ne moe biti vea od naknade koja se utvruje u postupku deposediranja. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 311/86 od 19.2.1987,. godine) 25. Zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja, u sluaju deliktne odgovornosti za tetu imaju pravo na naknadu tete u visini stvarno izvrenih isplata invalidske penzije sa doprinosima sve dok povrijeeni osiguranik ne bi ispunio uslove za prestanak rada po sili zakona. Isplatama invalidske pennzije sa doprinosima za tuiteljicu je nastala teta- umanjenje drutenih sredstava (obina teta) lan 155. Zakona o obligacionim odnosima.

155 U konretnom sluaju zbog deliktne radnje osiguranika tuene za koga tuena odgovara, osiguranik tuiteljice je stekao pravo na invalidsku penziju koju je isplaivala tuiteljica, sa doprinosima. Da nije bilo takve deliktne radnje ne bi dolo do isplate invalidske penzije sa doprinosima, a ni do umanjenja ukupnih sredstava tuiteljice. Tuena odgovara tuiteljici, po optim pravilima o naknadi tete, po principu objektivne odgovornosti (lan 154. stav 2. i lan 174. Zakona o obligacionim odnosima). Shodno tome, tuena neosnovano tvrdi da je materijalno pravo pogreno primijenjeno time to je na ovaj odnos primijenjen Zakon o obligacionim odnosima. U vrijeme tetnog dogaaja bio je na snazi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubeni list SRBiH, broj 36/72, 8/74, 7/75 i 41/75). Prema odredbama lana 128. tog zakona, zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja iamle su pravo na naknadu tete. Pri utvrivanju prava na naknadu tete, uinjene zajednici, shodno su se primjenjivala opta pravila o naknadi tete, odnosno vaei propisi o odgovornosti za tetu od stvari kao i posebna pravila i propisi o naknadi tete ukoliko nije bilo drukije odreeno tim zakono (lan 129. Zakona). Visina naknade tete, prema lanu 130. stav 1. zakona, utvrivala se prema stvarnoj teti prouzrokovanoj davanjem na teret zajednice, a pod stvarnom tetom podrazumijevao se isplaeni iznos davanja za odreeni period. Ove odredbe Zakona, kao i stav 2. i l. 130. , 131. i 132. tj. sve odredbe iz glave IX Naknada tete bile su na snazi do 29. marta 1979. godine, do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubeni list SR BiH, broj 8/79), kada je lanom 41. tog zakona, glava IX Naknada tete, zamijenjena novom glavom. Kako sada vaeim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubeni list SRBiH, br. 23/83, 30/83, 22/85, 12/86 i 36/86), nije regulisano pitanje naknade tete priinjene zajednicama penzijskog i invalidskog osiguranja, to se utvrivanje prava na naknadu tete i njena visina vri prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Nije osnovan prigovor albe da na rjeenje ovog spora utiu odluke Ustanovg suda Jugoslavije. Odlukama tog suda (broj U. 161/84 od 6. novembra 1985. godine i broj U. 183/83 od 6. novembra 1985. godine, objavljenim u Slubenom listu SFRJ, broj 1/86, utvrena je nesaglasnost odredaba lana 173. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju radnika SR Srbije i odredaba lan 212. taka 3. zakona o mirovinskom osiguranju SR Hrvatske sa Ustavom SFRJ i Zakonom o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Subeni list SFRJ, broj 24/76). Takve odluke Ustavni sud Jugoslavije (kako to proizilazi iz razloga o odlukama) je donio rdi toga to socijalistike republike i autonomne pokrajine nisu ovlatene svojim zakonima ureivati obligacione odnose u oblasti prometa usluga ( u to se ubraja i osiguranje prema propisima o klasifikaciji djelatnosti), nego ih ureuju federacija, to je i uinla Zakonom o obligacionim odnsoima. Neosnovano alba tvrdi da na visinu naknade tete utie okolnost da je osiguranik tuiteljice plaao doprinose. Da nije nastupio tetni dogaaj osiguraniku tuiteljice ne bi bila odreena i isplaena invalidska penzija ve bi mu, kada za to stekne zakonske pretpostavke, bial utvrena starosna penzija, ali ne u periodu za koji tuiteljica trai naknadu tete u ovoj parnici. (Vrhovni sud BiH, broj P. 507/87 od 23. juna 1988. god.,, isto i P. 508/87, 509/87 i 675/87). 26. Investitor koji nakon provedenog konkursa za ocjenu podobnosti izvoaa zakljui ugovor o graenju sa izvoaem koga nije proglasio podobnim, duan je da uesnicima konkursa koje je proglasio podobnim izvoaima naknadi trokove pripreme ponude. Iz isprava u spisu proizilazi da je tueni odluio da ugovor o izvoenju radova na premjetanju saobraajnica zakljui putem prikupljanja ponuda, u smislu lana 12. st. 1. i 3. Zakona o ustupanju izgradnje investicionih objekata (Slubeni list SRBiH, broj 33/77 i 26/82). U takvom sluaju, u smislu lana 16. st. 1,2,3. i 4. ovog zakona, investitor - tueni je bio duan da prethodno provede konkurs o podobnosti izvoaa i da prihvati ponudu samo od uesnika na tom konkursu koji je odlukom investitora proglaen podobnim za izvoenje radova. Ako bi se utvrdilo da je tueni investitor zakljuio ugovor o izvoenju radova sa lice koje nije proglasio podobnim izvoaem, morao bi svakom od uesnika konkursa koga je proglasio podobnim izvoaem naknaditi tetu u visini trokova pripreme ponude, zbog postupanja direktno suprotnog odredbama lana 16. naprijed pomenutog zakona. Stav da ni u takvom sluaju tuilac ne bi imao pravo na naknadu tete, jed a nije sigurno da bi njegova ponuda bila prihvaena, nije opravdan, poto je neophodno u ovakvom sluaju uesnicima konkursa obezbijediti i graansko pravnu zatitu, ako investitor postupa protivno izriitim zakonskim normama. (Vrhovni sud BiH, broj P. 257/88 od 25. aprila 1989. godine) 27. Tuiteljica nema pravo da trai naknadu tete zbog sjee stabala u umi koja se nalazi u drutvenoj svojini bez obzira to je njena majka (poklonodavac) bila dugo u posjedu, jer se odrajem ne moe stei pravo vlasnitva na umi u drutvenoj svojini, niti se moe dokazivati da je steeno rpije 1. januara 1972. godine (lan 88. Zakona o umama "Slubeni list SRBiH broj 38/71). Prema utvrenjima niestepenih sudova tueni su po ovlatenju tuenog OOUR umarstvo posjekli stabla u umi, koja je u drutvenoj svojini. Kod nadlenog rogana upravo voen je postupak radi rjeavanja imovinskih odnosa nastalih uzurpacijom ovog zemljita i u tom postupku odbijen je zahtjev majke tuiteljice za priznavanje prava svojine na tim nekretninama. Utvreno je i da je izmeu majke tuiteljice kao poklonodavca i tuene kao poklonoprimca zakljuen ugovor 17. decembra 1982. godine, o poklonu tih nekretnina. Polazei od ovih utvrenja niestepeni sudovi su pravilno odbili tubeni zahtjev za naknadu tete. teta je u smislu lana 155. Zakona o obligacionim odnosmia, umanjenje drutvenih sredstava, odnsono umanjenje neije imovine, pa je prema odredbi lana 154. tog zakn, ona koji prouzrokuje takvo umanjenje drutvenih sredstava, odnosno niije imovine, duan da naknadi oteenom prouzrokovanu tetu.

156 Kako tuiteljica nije vlasnik oznaene ume, sjeom stabala u toj umi nije ni oteena, pa bez osnova potrauje novanu kanadu zbog sjee koju su tueni izvrili. Nije od znaaja to je majka tuiteljice dugogodini posjednik ove ume, jer je odredbom lana 9. Zakona o umama (Slubeni lit SRBiH, broj 11/78) odreeno da se na umi u drutvenoj svojini, odrajem ne moe stei pravo svojine, niti se poslije 1. januara 1972. godine moe dokazivati da je ranije steeno pravo vlasnitva po tom osnovu, pa je bez pravnog djejstva ugovor o poklonu zakljuen izmeu tuiteljice i njene majke. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 600/88 od 15. juna 1989. godine) 28. Samoupravna interesna zajednica za magistralne puteve Bosne i Hercegvoine odgovara za tetu prouzrokovanu udarom vozila na gomilu pijeska rasutog na magistralnom putu. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 222/86 od 18.7.1986. godine) 29. Lica koja su bez odobrenja za gradnju prokopala javni put za postavljanje vodovodne cijevi, nemaju pravo na naknadu tete prouzrokovane zatrpavanjem kanala za cijevi. Tuioci zahtijevaju naknadu tete, koja im je od strane tuenih priinjena na tja nain to su tueni zatrpali kanal koji su tuiocu na zemljitu u drutvenom vlasnitvu iskopali za potrebe izgradnje vlastitog vodovoda. Tuioci su pribavili samo vodoprivrednu a ne urbanistiku saglasnost i odobrenje za graenje vodovoda. Polazei od takvih injenih utvrenja, niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da tuiocima ne pripada pravo na naknadu tete priinjene zatrpavanjem iskopanog kanala predvienog za postavljanje vodovodne mree. U konretnom sluaju tuioci su namjeravali da kaptiraju vodu sebi, ali su u tu svrhu, u skladu sa odredbom lana 34. stav 2. taka 3. Zakona o vodama (Slubeni list SRBiH, broj 36/75), pribavili samo vodoprivrednu saglasnost. Rjeenjem nadlenog organa uprave, odbijen je zahtjev tuilaca za izdavanje urbanistike saglasnosti, pa kako tuioci nisu mogli dobiti odobrenje za graenje, to oni nisu ni mogli pristupiti kopanju kanala za izgrdnju vodovodne mree preko zemljita u drutvenom vlasnitvu, kojim se, kako to slijedi iz injeninih utvrenja sadranih u niestepenim presudama tueni i ostali mjetani koriste za prolaz. Iz naprijed opisanog, dakle, proizilazi da tuiocu nisu bili stekli pravo na patiranje izvora i odvoenje vode, pa im nije ni pripadalo pravo na kopanje kanalaz za vodovodnu mreu preko zemljita u drutvenom vlasnitvu, te im ne pripada pravo na naknadu tete koju su pretrpjeli zatrpavanjem kanala od strane tuenih (lan 155. Zakona o obligacionim odnosima). (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 266/88 od 23. febraura 1989. godine) 30. Pravna pravila o naknadi tete sada lanovi 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima Zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja ima pravo na naknadu tete prouzrokovane deliktom, koja se sastoji u isplati invalidske penzije i poslije momenta kada bi povrijeenom osiguraniku prestao radni odnos po sili zakona ukoliko bi starosna penzija koju bi u tom momentu ostvario bila nia od invalidske penzije. Naknada se dosuuje u visini razlike izmeu invalidske penzije i starosne, da je ostvarena. Zajednica penzijsko invalidskog osiguranja ima pravo na naknadu tete koju trpi zbog prijevremene isplate penzije, sa doprinosima, svom osiguraniku do koje ne bi dolo da nije bilo tetne radnje ili proputanja za koju odgovara organizacija udruenog rada, a ovo pravo joj prestaje im se prekine uzrona veza izmeu delikta kojim je teta prouzrokovana i tetnih posljedica. Do prekida te uzrone veze i prestanka prava na naknadu tete dolazi onda kada bi zajednica penzijsko invalidskog osiguranja po redovnom toku stvari, da nije bilo tetne radnje, otpoela da ih svojih sredstava isplauje penziju svom osiguraniku u iznosu koji odgovara ili je vei od iznosa penzije koju mu plaa zbog posljedica povrede. Po sada vaeim propisima (lan 99. Zakona o radnim odnosima SRBiH) radniku mukarcu prestaje radni odnos po sili zakona kada navri 40 godina staa osiguranja ili kada navri 65 godina ivota i najmanje 25 godina penzijskog staa. Od asa kada bi osiguraniku tuioca po sili zakona prestao radni odnos i on morao ostvariti pravo na starosnu penziju, tuilac bi i nadalje mogao zahtijevati naknadu tete koju trpi isplatom invalidske penzije, sa doprinosima, ali samo u visini razlike izmeu te penzije i starosne penzije koju bi ostvario njegov osiguranik.. Iz podataka u spisu, naime, proizilazi da je u asu povrede ovaj imao ukupno penzijskog staa 17 godina, 10 mjeseci i dva dana, te da u asu kada bi mu morao prestati radni odnos, njegova starosna penzija ne bi bila odreena u punom iznosu, tako da bi bila vea invalidska penzija odreena kao da ima puni penzijski sta, s obzirom da je nesposobnost za rad nastupila zbog nesree na poslu. (Vrhovni sud BiH, br. P. 495/87 od 3. juna 1988. godine). 31. Oteeni ima pravo da trai naknadu tete u visini opravdanih trokova prouzrokovanih time to ga je njegov brani drug posjeivao u bolnici gdje se lijeio zbog tjelesne povrede prouzrokovane protivpravnom radnjom, ako nije oborena logina pretpostavka da su uinjeni iz zajednike imovine. (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 167/86 od 11.6.1986. godine) 32. Zajednica za puteve odgovara za tetu prouzrokovanu naletom motornog vozila na kamen koji se odronio sa kosine pored puta kojim zajednica upravlja, jer je propustila da postavljenjem zatitne mree na kosini, ovakav dogaaj sprijei. Oteeni vlasnik vozila ima pravo samo na naknadu dijela tete, ako je mogao izbjei udar da je vonju prilagodio uslovima puta i vremenskim uslovima. (Vrhovni sud BiH broj Rev. 297/ 86 od 10.10.1986. godine) 33. Oteeni ima pravo na naknadu tete zbog gubitka prihoda od uginule domae ivotinje, od uginua do isplate naknade njene protuvrijednosti. Utvreno je da su u aprilu 1982. godine medvjedi unitili etiri tuioke ovce. Radi se o priplodnim ovcama koje, po normalnom toku stvari i u uslovima najekstenzivnijeg uzgoja stoke, godinje daju kao priplod najmanje po jedno jagnje. U odredbama Zakona o lovstvu (Slubeni list SRBiH, broj 7/77) koje se odnose na naknaivanje tete koju uini divlja (lan 55-66), nije propisano da organizacija, odnosno drutveno-politika zajednica, koje odgovaraju za tetu,

157 naknauju oteenom samo prostu tetu, a ne i izmaklu korist, pa se primjenjuju odredbe opteg dijela Zakona o obligacionim odnosima (lan 24.) prema kojima pojam tete obuhvata i izmaklu korist (lan 155). (Vrhovni sud BiH, broj Rev. 2/88, od 17.11. 1988) 34. Tueni ZOIL nije duan naknaditi tuiocu SIZ za penzijsko iinvalidsko osiguranje, iznose isplaene porodine penzije djeci osiguranika tuioca, za iju je smrt odgovoran osiguranik tuenog, od momenta kada bi osiguraniku tuioca po sili zakona prestao radni odnos zbog sticanja prava na punu starosnu penziju. (Vrhovni sud BiH, br. P. 50/86 od 18.4.1986. godine) 35. Tuiocu, ni kao savjesnom posjedniku, ne pripada pravo na naknadu tete prouzrokovane sjeom stabala na tuem zemljitu jer su stabla sastavni dio zemljita. Savjesni posjednik stie pravo vlasnitva na stabla njihovom sjeom (odvajanjem od matine stvari). (Presuda Vrhovnog suda BiH, broj rev. 507/85 od 16. januara 1986. godine)

Zahtijev da se ukloni opasnost tete lan 156. (1) Svako moe zahtijevati od drugog da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija teta njemu ili neodreenom broju lica, kao i da se uzdri od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost tete, ako se nastanak uznemiravanja ili tete ne moe sprijeiti odgovarajuim mjerama. (2) Sud e na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajue mjere za spreavanje nastanka tete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na troak draoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne uini. (3) Ako teta nastane u obavljanju optekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe se zahtijevati samo naknada tete koja prelazi normalne granice. (4) Ali, i u tom sluaju se moe zahtijevati preduzimanje drutveno opravdanih mjera za spreavanje nastupanja tete ili za njeno smanjenje.
_____________________

1. Preduzimanje odgovarajue mjere za spreavanje nastanka tete ili uznemiravanja ili da se otkloni izvor opasnosti odreuje se na troak posjednika izvora opasnosti, odnosno na troak lica kome je izvor opasnosti dat na upravljanje. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tuioca da se utvrdi obaveza tuene da preduzme odgovarajue mjere radi uklanjanja izvora opasnosti od kojeg prijeti teta za tuioeve nepokretnosti. U postupku je utvreno da je put (ul. Ljubice Cerovac) dat tuenoj na upravljanje odlukom nadlenog organa, da ovaj put, s obzirom na nain na koji se odrava, predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti neposredna teta na nepokretnostima tuioca i da je nuno preduzeti konkretne mjere (izgradnja potpornog zida) kako bi se sprijeilo nastupanje tete (obruavanje zemljine mase sa ulice na nepokretnosti tuioca). Obzirom da je tuena odbila da otkloni izvor opasnosti, tuilac je zatraio da se tuenoj naredi da otkloni izvor opasnosti na taj nain to e ispod puta (ulice) i uz nepokretnosti tuioca izgraditi potporni zid, a ukoliko to ne uini da mu se da ovlaenje da to sam uradi na troak tuene. Niestepeni sudovi su pozivom na odredbu iz l. 156. st. 2. Zakona o obligacionim odnosima udovoljili tubenom zahtjevu. Pravilnost primjene prava na injenini supstrat utvren niestepenim presudama revizija pobija sa dva sutinska argumenta. Prvi je u gleditu da obaveza, na ije je ispunjenje tuena u ovom sluaju osuena, ne moe imati pravni osnov u tome to je predmetni put (ulica) odlukom nadlenog organa dat na upravljanje tuenoj. Drugi je, pak, u tome da sud uopte nije bio ni nadlean da odluuje o zahtjevu kakav je tuilac u ovom sluaju postavio, s obzirom na odredbi l. 157. Zakona o prostornom ureenju (o takvom zahtjevu, prema ovoj zakonskoj odredbi, nadlean je da odluuje ovlaeni organ skuptine optine). Prvi argument ima karakter apodiktinog tvrenja bez ikakve blie analize i razrade njegovih bitnih uporita ili opte znaenje to bi moglo da dovede u pitanje ispravnost potpuno suprotnog gledita niestepenih presuda. Drugi argument je izgraen na djeliminoj analizi odredbe l. 157. Zakona o prostornom ureenju koja ne moe da pokae kako su uopte mogui pravni zakljuci koje revizija iz same te odredbe izvodi ve prema njenom jezino loginom znaenju, a kamoli prema njenom znaenju u okviru sistema normi kome pripada. Pri tome uopte nije paralelno data kritika pravnog shvatanja niestepenih sudova (osim golog poricanja) koje afirmie primjenu instituta iz l. 156. Zakona o obligacionim odnosima na konkretni injenini supstrat. Takva gledita revizije nisu, po miljenju ovog suda, prihvatljiva i to ne zbog njegove nedovoljne obrazloenosti, ve zbog unutranje, sutinske neosnovanosti. injenina osnova niestepenih presuda u biti se icrpljuje u tome da put (ulica), koji je tuenoj dat na upravljanje odlukom nadlenog organa, s obzirom na nain na koji se odrava, predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti teta nepokretnostima tuioca, pri emu se savreno konkretno odreuje u emu se sastoji ta opasnost, zato je ona neposredna i kolike su razmjere mogue tete na nepokretnostima tuioca koje su izloene ovoj opasnosti, te koje mjere su nune kako bi se sprijeilo nastupanje tete (kako bi se uklonio izvor opasnosti koji prijeti tetom). Kad prema odredbi l. 156. Zakona o obligacionim odnosima moe svako, pa prema tome i tuilac, traiti od drugog da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija teta njemu ili neodreenom

158 broju lica i kada u tu svrhu moe traiti da se preduzmu odgovarajue mjere za spreavanje nastupanja tete (u jednoj hipotetikoj situaciji koju sadri ova odredba to mogu biti drutveno opravdane mjere), uz injenicu da je u konkretnom sluaju tuena duna da kontrolie taj izvor opasnosti, onda se ne mogu podvri kritici gledita niestepenih sudova da na ovaj sluaj treba primijeniti ovu zakonsku odredbu, niti dalje konsekvencije tog gledita koje se sastoje u ocjeni osnovanosti tuioevog zahtjeva. Sadraj ovlaenja tuene da upravlja predmetnim putem (ulicom) i naroito sadraj njenih obaveza da taj put odrava, koje su vezane za to ovlaenje, ne mogu se sagledati u uskom okviru odluke nadlenog organa kojom mu je ovaj put dat na upravljanje, a na koju se revizije iskljuivo poziva. Taj se okvir mora proiriti na sve one zakonske i podzakonske propise koji ureuju pitanje, ne samo subjekta obaveze odravanja puteva, ve i samog sadraja te obaveze, tj. na koji nain se putevi moraju odravati, kakvi zahtjevi se pri tome moraju ispuniti i u koju svrhu (Zakon o osnovama bezbjednosti na putevima, Zakon o putevima itd.). U tim propisima nije, dodue, izriito reeno da je jedna od svrha tog odravanja uklanjanje opasnosti za nepokretnosti koje su u susjedstvu putevima, ali ba u tome i jeste jedna od pretpostavki primjene opte odredbe l. 156 Zakona o obligacionim odnosima. U reviziji se, s ovim u vezi, navodi da tuena u predmetnoj ulici nije izvodila nikakve radove, da nije postavljala nikakve vodovodne i kanalizacione cijevi i na osnovu toga se tvrdi da tuena niim nije doprinijela nastanku tete. Tubeni zahtjev u ovom sluaju nije ni usmjeren na naknadu tete, ve na preduzimanje mjera radi uklanjanja izvora opasnosti od koga prijeti teta. A oigledno je da je opasnost za tuioeve nepokretnosti nastala ba zbog toga to tuena nije izvodila nikakve radove na odravanju predmetnog dijela puta, to je, inae, bila duna prema vaeim propisima. Nepostojanje finansijskog pokria za takve radove ne moe imati nikakvog znaaja za postojanje obaveze tuene, o kojima je rije, kao pravnim obavezama, niti se odatle mogu izvlaiti bilo kakve konsekvencije za sporni odnos. Iz svega ovoga se istovremeno vidi da je teza revizija o odsustvu pasivne legitimacije tuene u ovom sluaju bez ikakva osnova. Tano je da odredba l. 157. Zakona o prostornom ureenju propisuje da se izgradnja graevina, naselja i ureenje prostora, kao i zatita sredine izvodi, po pravilu, na osnovu srednjoronog programa i da, prema sljedeoj odredbi (l. 158) istog zakona, taj program donosi skuptina drutveno politike zajednice. Ali ve iz jeziko logikog smisla samih tih odredbi, a kamoli iz smisla koji izlazi iz njihovog sistematskog tumaenja, oigledno se vidi da one ureuju sasvim drugaija pitanja i da stoga nikako ne mogu suspendovati vaenje opte odredbe l. 156. ZOO, za konkretni sluaj po principu vaenja specijalnog zakona. Lieno je, dakle, bilo kakvog osnova i gledite revizije da sud uopte nije bio nadlean da odluuje o zahtjevu kakav je tuilac u ovom sluaju postavio (da takvu nadlenost ima upravni organ). Prema tome, nisu uinjene povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. ta. 13. Zakona o parninom postupku, na koje revizija ukazuje. Zbog svega iznijetog, a i s obzirom da nije poinjena ni bitna povreda odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. ta. 10. Zakona o parninom postupku, na koju ovaj revizijski sud pazi po slubenoj dunosti, valjalo je reviziju odbiti na osnovu l. 393. Zakona o parninom postupku. (Vs RS, Rev. 57/93, od 10. 11. 1993. - Bilten 1/1999 60) 2. Odgovornost za tetu od imisija koje dolaze od industrijskog postrojenja zasniva se na objektivnom principu. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2001 31) 3. Ako imisije potiu od obavljanja ope korisne djelatnosti ne moe se, bez obzira na njihov intezitet, traiti uklanjanje izvora imisije, ve se moe traiti samo naknada tete ako iznosi imisije prelaze uobiajene granice. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2001 31) 4. Vlasnik dobra koje je izloeno imisijama ima pravo na naknadu tete samo u sluaju ako se radi o imisijama koje po svom intenzitetu u znatnoj mjeri ograniavaju njegova vlasnika prava, a ne i u sluaju kada se radi o imisijama koje su snoljive. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2001 31) 5. Vlasnik nekretnine obvezan je pri njezinu koritenju suzdravati se od radnji i otklanjati uzroke to potjeu od njegove nekretnine, a kojima se oteava koritenje drugih nekretnina preko uobiajene mjere. Prihvaen je tubeni zahtjev i naloeno je tuenici da prestane uznemiravati tuiteljicu u vlasnitvu kue i dvorita na nain da sprijei da s objekta tuenice na objekt tuiteljice dolazi buka. Ocijenjeno je da ventilator i klima-uredaj u ugostiteljskom objektu tuenice stvaraju buku koja je izvan doputene granice buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave. (Vs RH, Rev. 866/96, od 18. 5. 1999. Pravo i porezi, br. 8/00 68) 6. Ako dalekovod, izgraen na nepropisnoj udaljenosti iznad porodine stambene zgrade, ugroava sigurnost stanara zbog ega zgrada gubi upotrebnu vrijednost, vlasnik zgrade ima pravo na naknadu tete iako je dalekovod izgraen uz odobrenje nadlenog organa radi obavljanja optekorisne djelatnosti. Rastojanje horizontalne projekcije najblieg provodnika visokonaponskog dalekovoda jaine 380 KW, koji je izgradio tueni, od tuioeve porodine stambene zgrade iznosi 4,90 m to predstavlja ozbiljnu i stalnu opasnost po bezbjednost zgrade, jer usljed vremenskih nepogoda i iz drugih razloga (nehotini dodir voda, situacija kada je vod u beznaponskom stanju i sl) moe doi do pucanja voda to moe izazvati ak i ruenje zgrade, zbog ega je stanovanje u zgradi pogibeljno. Prema odredbi iz lana 114. Pravilnika o tehnikim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova ("Slubeni list SFRJ", broj 51/73) voenje visokonaponskih vodova preko zgrada koje slue za stalan boravak ljudi treba ograniiti na izuzetne sluajeve, ako se druga rjeenja ne mogu tehniki ili ekonomski opravdati, pri emu se smatra da vod prelazi preko zgrade i kada je rastojanje horizontalne projekcije najblieg provodnika manje od 5 metara, pa ova

159 zabrana upuuje na zakljuak da postojanje dalekovoda iznad stambene zgrade predstavlja stalnu i realnu opasnost po ivot ljudi u njoj i pod pretpostavkom da su preduzete sve propisane mjere obezbjeenja dalekovoda. Poto je meu strankama u toku postupka bilo nesporno da je tuioev ugroeni objekat - zgrada namijenjena iskljuivo za stanovanje ljudi ona je postojanjem dalekovoda visokog napona na rastojanju horizontalne projekcije od svega 4,90 m izgubila svoju upotrebnu vrijednost, ime je nastao gubitak u tuioevoj imovini u visini vrijednosti zgrade, bez obzira na okolnost da li tuilac stanuje u njoj (tuilac zgradu vie ne moe ni koristiti, niti prodati), pa su zbog toga niestepeni sudovi pravilno primijenili odredbe iz l. 155, 185. i 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima kada su zakljuili da tuilac trpi tetu u visini protuvrijednosti zgrade prema cijenama vaeim na dan donoenja prvostepene presude i da injenica to tueni sa lanovima svoje porodice ne ivi u toj zgradi nema uticaja na drugaije zakljuivanje. Ovakva teta, kakvu tuilac trpi prelazi normalne granice u smislu odredbe lana 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima (zgrada je za tuioca potpuno neupotrebljiva), pa je stoga pravilan i zakljuak niestepenih sudova da je obaveza tuenog da tuiocu naknadi tetu zasnovanu na tom zakonskom propisu iako se elektrodistribucija smatra optekorisnom djelatnou, za koju je dobijeno odobrenje nadlenog organa, ukljuujui i dozvolu za upotrebu. (Vs BiH, Rev. 121/88, od 26. 12. 1988. - Bilten Vs BiH 3/89 36) 7. Fond koji je upravljao zgradom duan je naknaditi tetu vlasniku stana koja je posljedica proputanja od vlage zbog nedostatka ravnog krova kao zajednikog dijela zgrade. "Da se radi o propustima u redovnom odravanju, a ne u izgradnji, to se eli sugerirati revizijom, govori i injenica da je ve i do sada tuenik pokuao otkloniti uzroke vlaenja, ali nedostatno. Tuenik je osim toga u obvezi zatraenog i pozivom na odredbu iz l. 156. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO), jer je st. 1. ove zakonske odredbe propisano da svako moe zahtijevati od drugoga uklanjanje izvora opasnosti od kojega prijeti znatnija teta njemu ili odreenom broju osoba, a i suzdravati se od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost tete ako se nastanak uznemiravanja ili tete ne moe sprijeiti odgovarajuim mjerama, a sud e na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajue mjere za spreavanje nastanka tete kako je to propisano daljnjim st. 2. iste zakonske odredbe." (Vs RH, Rev. 964/97, od 11. 9. 2001. Izbor odluka 2/2001 43) 8. Ocijenjeno je da smanjenje vrijednosti kue zbog izgradnje nadvonjaka u neposrednoj blizini, predstavlja prekomjernu tetu koja se naknauje u cjelosti. Imajui u vidu injenicu da je nekretnina tuitelja zbog stalnih tetnih emisija od koritenja nadvonjaka kojim upravlja tueni, sagraen uz odobrenje nadlenog organa oba niestupanjska suda su ocijenila da tuitelj ima pravo na naknadu tete, a koji ini gubitak odreenog dijela na prometnoj vrijednosti, koja je utvrena vjetaenjem, kojem stranke nisu prigovorile. Nije osnovan revizijski prigovor da tuitelj moe traiti samo prekomjernu tetu i da je duan trpjeti tetu do odreene visine, jer se radi o teti koja potjee od ope korisnog objekta, odnosno da bi tuitelj slijedom izloenog stajalita u konkretnom sluaju imao pravo samo na dio tete. Pravilan je i po ocjeni ovog revizijskog suda stav niestupanjskih sudova da se zahtjev tuitelja temelji na odredbi l. 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima i da se prekomjerna teta naknauje u cijelosti, odnosno da uz prekomjernu tetu moe, ali i ne mora postojati ona koja nije prekomjerna, a koju tetnik ne nadoknauje. U konkretnom sluaju radi se upravo o prekomjernoj teti i tuitelj kao vlasnik kue, temeljem citirane zakonske odredbe ima pravo na novanu naknadu zbog te prekomjerne tete nastale izgradnjom nadvonjaka, a koja se teta sastoji u smanjenju vrijednosti kue, kako je u postupku i utvreno." (Vs RH, Rev. 1711/96, od 16. 12. 1999. Izbor odluka 1/2000 48/36) 9. Sud moe naloiti vlasniku zgrade naslonjene na zgradu tuioca, koju nadvisuje, da postavi oluke i snjegobran, te tako sprijei klizanje snijega i oborinskih voda na krov zgrade tuioca, ako postoji opasnost prouzrokovanja znatnije tete. Tuioeva stambena zgrada je naslonjena na stambenu zgradu tuenika, koja je za sprat vie. Ako se utvrdi da obzirom na nagib i povrinu krova tuenikove zgrade, moe doi do klizanja snijega na krov tuiteljeve zgrade, te slivanja oborinskih voda, treba ocijeniti da li se time tuitelju moe nanijeti znatnija teta, pa zavisno od ovog utvrenja ocijeniti da li se stiu iskonski uslovi za obvezivanje tuenoga da postavi oluke i snjegobran na krovu svoje stambene zgrade (lan 5. stav 1. ZOSPO i lan 156. st. 1. i 2. ZOO). (Vs BiH Gvl. 6/87, od 16. 4. 1987. Bilten Vs BiH 2/87 17) 10. Da bi postojala odgovornost tvornice zbog tetnih utjecaja i bolesti osobe koja nije bila zaposlena ali je stanovala i radila u neposrednoj blizini, potrebno je utvrditi postojanje pravnorelevantne uzrone veze. "Niestupanjski sudovi na temelju tvrdnji tuiteljice ocjenjuju da: "S obzirom da je tuenik dugo godina upotrebljavao azbest u svom proizvodnom procesu, to je notorno i opepoznato, nesumnjivo je da je upravo to uzrok oboljenja tuiteljice, kod injenice da je ona cijeli ivot ivjela i radila u neposrednoj blizini same tvornice. Isto je tako opepoznato da je vie radnika tuenika zbog dugogodinjeg kontakta s azbestom obolilo od iste bolesti kao i tuiteljica". Niestupanjski sudovi iz navedenog zakljuuju da izmeu opasne djelatnosti pravnog prednika tuenika i tuenika te bolesti tuiteljice postoji pravno relevantna uzrona veza. Iako su u postupanju niestupanjski sudovi naveli niz injenica koje upuuju na postojanje uzrone veze izmeu opasnih djelatnosti tuenika i tuiteljiine bolesti ipak ovaj sud, barem do sada, ne moe prihvatiti kao pravilnu pravnu ocjenu niestupanjskih sudova o postojanju pravno relevante uzrone veze potrebne za ocjenu postojanja odgovornosti tuenika. Ovo iz razloga to se ne radi o "notornoj uzronosti" posebno ne u situaciji kad tuiteljica nije bila zaposlenik tuenika i nije sudionik u procesu proizvodnje u kojem su na razliite naine zaposlenici izloeni tetnom djelovanju azbesta i salonita, ve je tuiteljica

160 radila i stanovala u neposrednoj blizini tuenikove tvornice odnosno tuenikovog deponija otpadnih tvari. U takvoj situaciji niestupanjski su sudovi trebali (uz pomo vjetaka) utvrditi o mogunosti oboljenja tuiteljice tetnim utjecajem koji bi dolazili i u okolinu iz tvornice odnosno deponije odnosno ocijeniti da li su okolnosti koje tuiteljica navodi glede rada i stanovanja s obzirom na blizinu tvornice odnosno deponije i s obzirom na koncentraciju tetnih supstancija takva opasnost koja je mogla biti uzrokom oboljenja tuiteljice. Pritom e trebati utvrditi i ocijeniti osnovanost prigovora tuenika da nije odlagao otpad koji bi bio tetan za okolinu na otvorenim mjestima niti u blizini naselja te da je tuiteljica radila u poduzeu u kojem se takoer koriste azbestni proizvodi i ocijeniti da li su te okolnosti mogle biti od utjecaja na zdravstveni status tuiteljice." (Vs RH, Rev. 3055/95, od 29. 4. 1998. Izbor odluka 1/1999 40/32) 11. tetnik je, osim naknade tete odnosno uspostavljanja prijanjeg stanja (l. 185. ZOO), u obvezi izvesti i radove kojima se uklanja opasnost od tete (l. 156. ZOO) koja je nastala zbog njegove tetne radnje. (Vs H, Rev. 122/85, od 6.2.1986. - PSP 28 54; Informator, broj 4299) 12. Imaju pravo na naknadu tete vlasnici stana koji su zbog buke i vibracije do kojih je dolazilo zbog poslovanja tuenog (vlasnik disko kluba) u znatnoj mjeri bili onemogueni u nesmetanom koritenju stana (noni mir i poinak) (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2001 31) 13. U sluaju kada se porodina stambena zgrada, koja se nalazi ispod iare, ne moe zatititi, jer se po urbanistikim propisima ne moe postaviti odgovarajua zatitna mrea, oteeni moe zahtijevati da imalac iare "izmjesti" stambenu zgradu sa pomonim objektima na drugu lokaciju. Iz injeninih utvrenja sadranih u niestepenim presudama slijedi da nije provedeno izvrenje koje je bilo dozvoljeno na osnovu pravosnane presude prvostepenog suda broj P - 4936/69 od 5. 3. 1972. godine (tom presudom tueni je bio obavezan da iznad tuioevog posjeda koji se nalazi ispod trase Trebevike iare podigne ianu mreu dimenzije 100 x 30 m radi obezbjeenja pokretne i nepokretne imovine) zbog nepostojanja uslova za postavljanje navedene iane mree (lan 32. Odluke o prostornom ureenju, koja je objavljena u "Slubenim novinama grada Sarajeva", broj 12/76) i odsustva saglasnosti nadlenog organa uprave za njeno postavljanje, kao to je navedeno u dopisu Optinske komisije za prostorno ureenje i imovinsko-pravne poslove i katastar, koji je tuenom upuen sa uputom na mogunost pokretanja postupka eksproprijacije stambenog objekta u zatitnom pojasu iare (koji prema navedenoj odluci iznosi 20 m u irini s jedne i druge strane od osovine iare u kojem se objekti imaju ukloniti). Nadalje, iz razloga drugostepene presude proizilazi da je ova parnica uslijedila kao rezultat nemogunosti provoenja citirane pravosnane presude broj P - 4936/69 od 5. 3. 1972. godine u izvrnom postupku i obustavljanju tog postupka, kao i da je u ovoj parnici postavljen osnovan tubeni zahtjev, pa je s obzirom na to i nalaenje drugostepenog suda da je u konkretnom sluaju materijalno pravo pravilno primjenjeno, izveden zakljuak da je zbog nemogunosti izvrenja inidbe koja je tuenom naloena ranijom pravosnanom presudom, prvostepenom presudom naloeno tuenom da ispuni drugu inidbu koju je mogue izvriti i njome obezbijediti zatitu tuioevih prava od permanentne opasnosti tete koja s obzirom na injenina utvrenja sadrana u niestepenim presudama stalno prijeti tuioevim objektima i zemljitu. Prema tome, iz izloenog proizilazi da je tuioev zahtjev utemeljen na odredbi lana 156. Zakona o obligacionim odnosima ("Slubeni list SFRJ", broj 29/78) i da je zato osnovano njegovo traenje da se na pogodan nain ukloni opasnost tete kao to to proizilazi i iz ranije pravosnane presude prvostepenog suda broj P - 4936/69 od 5. 3. 1972. gadine, koju u izvrnom postupku nije bilo mogue realizovati, te zbog ega se ne moe prihvatiti revizijski prigovor kojim se osporava osnov tubenog zahtjeva. (Vs BiH, Rev. 132/87, od 19. 9. 1987. Bilten Vs BiH 2/88 - 43) 14. Zahtjev za naknadu tete koju oteeni trpi zbog toga to su njegove nekretnine usljed regulacije voda izloene djelovanju poplavnih voda predstavlja zahtjev po osnovu naknade zbog tetnih imisija. (Ks u Sarajevu Bilten sp KsS 1/2001 31) 15. Budui da su nezahvaene vode dobra u optoj upotrebi niko ne moe imati pravo slunosti ili neko drugo stvarno pravo na vodenu snagu, pa u sluaju kada zbog promjene toka rijeke (potoka) koja je izvrena u optem interesu, vlasnik vodenice ne moe vie koristiti mehaniku snagu vode, nema pravo na naknadu tete koja mu je time prouzrokovana. Zbog prestanka koncesije, usljed promjene toka vode, vlasnik vodenice imao bi pravo samo da trai naknadu u visini neamortizovane vrijednosti vodenice izgraene uz odobrenje nadlenog organa, ako mu to pravo nije ogranieno samim odobrenjem. Tuiteljica je traila naknadu tete koju je pretrpjela zbog toga ta je tueni prilikom izvoenja radova na rekonstrukciji ulice skrenuo tok rijeke V. i na taj nain onemoguio rad tuiteljiinog mlina (vodenice). Iz injeninih utvrenja sadranih u razlozima niestepenih presuda slijedi da je tueni, na osnovu usvojenog urbanistikog plana, te projekta o ureenju graevinskog zemljita, morao ukinuti vjetaki rukavac rijeke V, kojim je dovoena voda za pogon tuiteljiinog mlina, jer nije bilo drugog naina da se realizuje navedeni projekt. Niestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zakljuili da tuiteljici ne pripada pravo na naknadu tete koja je predmet tubenog zahtjeva. Po zakonu (lan 1. Zakona o vodama - "Slubeni list SRBiH", br. 36/75 i 41/75) vode su dobra od opteg interesa i pod posebnom su zatitom, a koriste se za zadovoljavanje optih i pojedinanih potreba, pod uslovima i na nain propisan zakonom. Niko ne moe sticati stvarna prava na vodama, kao dobru u optoj upotrebi, pa stoga vlasniku mlina (vodenice) ne pripada pravo na obeteenje zbog toga to se ne moe vie koristiti vodenom snagom rijeke (rjeice, ili

161 potoka) usljed promjene reima koritenja vodotoka izazvane jednom dozvoljenom radnjom u optem interesu. Zato tuiteljica, kao vlasnik mlina (vodenice), moe u takvom sluaju traiti samo naknadu tete u visini neamortizovane vrljednosti mlina, ukoliko takvo pravo nije ogranieno aktom nadlenog organa o davanju dozvole za rad mlina (lan 155. i 156. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, Rev. 190/88, od 26. 1. 1989. isto i Rev. 233/88. od 9. 2. 1989. Bilten Vs BiH 3/89 33) 16. Da bi bili ispunjeni uvjeti iz l. 156. st. 1. Z00, opasnost od tete valja biti konkretna i izvjesna, a ne uvjetovana nekim potpuno neizvjesnim buduim dogaajem. (Vs H, Gzz. 2/84, od 9. 2. 1984. Psp 24 87) 17. Nije opravdan zahtjev vlasnika za izgradnju porodine stambene zgrade na drugom mjestu zbog tetnih imisija uslijed blizine dalekovoda, bez obzira na intenzitet tih imisija, ako su imisije izazvane tehnikim nedostacima na dalekovodu koji se mogu otkloniti sa srazmjerno manjim izdacima. Tueni je izgradio visokonaponski dalekovod koji se ukrta sa stambenom zgradom tuioca na nain koji je u suprotnosti sa odredbom lana 117. Pravilnika o tehnikim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova ("Slubeni list SFRJ", br. 52/73 i 69/73), pa je tuiocu usljed tog nedostatka onemoguena izgradnja jo jedne etae na prizemnoj stambenoj zgradi, a prisustvo dalekovoda oteava prijem TV i radio programa i neometanu upotrebu ostalih kuanskih aparata. Zbog toga je sud zakljuio da je opravdan zahtjev tuioca za premjetanje stambene zgrade tuioca sa svim prateim objektima, na teret tuenog. Osnovan je prigovor alioca da je prvostepeni sud pogreno primijenio materijalno pravo, jer nije ocijenio osnovanost tubenog zahtjeva iz aspekta odredaba lana 156. stav 3. i 4. Zakona o obligacionim odnosima, a posebno u vezi sa dijelom saglasnih nalaza i miljenja vjetaka u kojima je navedeno da je taj nedostatak mogue otkloniti time to bi se ubacio jo jedan stub-nosa i na taj nain smanjio raspon vodova dalekovoda, to je za tuenog znatno jeftinije i to bi on prema navodima ponovljenim i u albi bio spreman uiniti. Naime prema citiranoj odredbi iz lana 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, ako teta nastane u obavljanju optekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe se zahtijevati samo naknada tete koja prelazi normalne granice, a to bi u ovom sluaju za opravdanost premjetanja stambene zgrade trebale biti takve nepogodnosti koje tuiocu i lanovima njegove porodice stanovanje u toj zgradi zbog prisustva dalekovoda ine nepodnoijivim u odnosu na uobiajene tetne imisije kakve je duan trpiti svaki stanovnik u urbanizovanoj i industrijski razvijenoj sredini. Poto se ovi nedostaci ne mogu svrstati u tetne imisije takvog intenziteta koji bi za tuioca i lanove njegove porodice inili nepogodnim stanovanje u njihovoj zgradi u mjeri u kojoj to prelazi normalne granice to je opravdan prigovor alioca da nije bilo mjesta dosuenju naknade tete u visini izdataka potrebnih za premjetanje te zgrade sa prateim objektima, nego samo u iznosu koji je potreban za preduzimanje opravdanih mjera spreavanja tetnih posljedica kakve tuilac trpi, a koje bi prema nalazu i miljenju vjetaka bile odgovarajue. (Vs BiH, G. 157/85, od 14. 11. 1985. Bilten VS BIH 1/86 - 21) 18. Vlasnik graevinskog objekta odgovara za tetu koju trpi vlasnik susjedne nekretnine zbog izlijevanja otpadnih voda iz tog objekta. U konkretnom sluaju radi se o tetnim imisijama izazvanim od strane tuenika, vlasnika servisa, kome je dato odobrenje za rad od strane nadlenog organa uprave, ali nije udovoljio obavezama koje su za njega proizilazile iz odredbe lana 5. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 6/80). Tom zakonskom odredbom propisana je obaveza vlasnika nepokretnosti da se "uzdrava od radnji i da otklanja uzroke koji potiu od njegove nepokretnosti"., a kojima se oteava koritenje drugih nepokretnosti. Tuilac je istakao zahtjev da se ukloni opasnost tete, utemeljen na odredbi lana 156. Zakona o obligacionlm odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 29/78), pa su niestepeni sudovi udovoljili tubenom zahtjevu upravljenom na to da se otkloni uzrok nastanka tetnih imisija i da se tuioevo zemljite osposobi za poljoprivrednu obradu (lan 185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), kao i da tueni tuiocu naknadi tetu prouzrokovanu zbog trogodinjeg nekoritenja predmetnog zemljita (lan 189. Zakona o obligacionim odnosima). Nije osnovan revizijski prigovor da su niestepeni sudovi pogreno primjenili odredbe l. 5. i 42. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima, jer je postojanje tetnih imisija kao uzroka nastanka tete u konkretnom sluaju, u postupku pred prvostepenim sudom utvreno, a odredbom lana 42. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima propisano je da, ako tree lice neosnovano uznemiri vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi nain, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik odnosno pretpostavljeni vlasnik moe tubom zahtijevati da to uznemiravanje prestane (actio negatoria), to znai da je u konkretnom sluaju tuilac bio ovlaten da podnese tubu sudu zbog uznemiravanja prouzrokovanog tetnim imisijama iz tuenikovog servisa. Zbog neregulisanog odvoda otpadnih voda (to je uz odgovarajua ulaganja tehniki mogue rijeiti) tuiocu je naneena teta, pa se ovdje ne radi o teti "koja prelazi normalne granice" (lan 156. stav 3. ZOO), ve o teti za koju tueni odgovara u cijelosti (lan 155. ZOO). Postavljanjem odgovarajuih ureaja i kanalizacije, otpadne vode bile bi usmjerene u drugom pravcu i do tete uopte ne bi dolo. (Vs BiH, Rev. 520/88, od 18. 5. 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 34) 19. Vlasnik graevinskog objekta odgovara za tetu koja potie od objekta i u sluaju kad je uzrok tete posljedica greke u graenju. Prema utvrenjima niestepenih sudova tueni KRO "Komunalno" upravlja kao svojim osnovnim sredstvom, rezervoarom vodovoda. Zbog nepravilno izvedenog odvoda vode iz rezervoara dolazi da natapanja okolnog zemljlta, na kome se nalazi porodina stambena zgrada tuioca. Usljed toga dolo je do klizanja tla i radi toga

162 oteenja tuioeve zgrade. Polazei od ovih utvrenja niestepeni sudovi su osnovano tuenog obavezali da izvri popravku tuioeve zgrade uzrokovane klizanjem tla ispod zgrade i da radi spreavanja ponovnog aktiviranja klizita izradi potporni zid ili umjesto toga isplati novanu naknadu u visini vrijednosti materijala i radova potrebnih za otklanjanje tete na zgradi i izradu potpornog zida. Predmetna teta je nastala iz djeIatnosti ove komunalne radne organizacije, koja upravlja rezervoarom i vodovodom pa je taj tueni duan naknaditi tuiocu nastalu tetu. Ovaj tueni duan je naknaditi prouzrokovanu tetu i pored utvrene injenice da je uzrok natapanja okolnog zemljita nepravilno izveden odvod vode u fazi izgradnje rezervoara, jer je nakon izgradnje, rezervoar predat na upotrebu tuenom i od tada zbog isticanja vode iz rezervoara (dakle za vrijeme od kada je rezervoar postao osnovno sredstvo ove komunalne radne organizacije) dolazi do kontinuiranog natapanja okolnog zemljita koje je uzrokovalo stvaranje klizita. Zbog toga prigovor revizije da se izvoda radova na izgradnji rezervoara nije pridravao projektne dokumentacije ne dovodi u pitanje tuenog za prouzrokovanu tetu (lan 156. Zakona o obligacionim odnosima). (Vs BiH, Rev. 587/88, od 15. juna 1989. - Bilten Vs BiH 3/89 35) 20. Ako kad pada kia ili se topi snijeg zbog neispravnog funkcioniranja kanalizacijske mree poplavljuje tvorniki krug, oteenik ima pravo zahtijevati da komunalno poduzee i SIZ komunalne djelatnosti, koji upravljaju kanalizacijskom mreom, tako urede kanalizacijsku mreu da ona prestane biti izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija teta oteeniku u smislu l. 156. st. 1. ZOO, bez obzira na srednjorone i dugorone planove pravne osobe koja upravlja kanalizacijskom mreom glede rjeavanja problema odvodnje i proiavanja atmosferskih i otpadnih voda. (Ps H, P. 3528/88, od 7. 2. 1989. Psp 43 140) 21. Vlasnik stambenog objekta ima pravo na naknadu tete samo ako mu je usljed realizacije regulacionog plana onemogueno ili prekomjerno oteano korienje tog objekta. U urbanoj (gradskoj) sredini moraju se trpiti ogranienja koja proizilaze iz realizacije regulacionog plana, sem ako ne onemoguavaju ili znatno oteavaju normalno koritenje vlastitog stambenog objekta (analogna primjena pravnog pravila iz noveliranog paragrafa 364. biveg OGZ, koji zabranjuje imisije sa susjednog zemljita ukoliko prema mjesnim prilikama prelaze granice tolerantnosti uobiajene u mjestu u kome se taj objekat nalazi i bitno oteavaju koritenje lan 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, po kome se moe zahtjevati naknada teta koja nastane u obavljanju opte korisne djelatnosti za koju je pribavljena dozvola nadlenog organa, samo ako teta prelazi uobiajne granice, dakle, ako je prekomjerna). Kako se u konkretnom sluaju teta koju trpi tuilac sastoji samo u smanjenoj osunanosti zgrade, oteanom zagrijavanju i poveanoj vlanosti, ne bi se moglo smatrati da se radi o takvim promjenama uvjeta stanovanja koje prelaze uobiajene granice tolerantnosti u savremenoj sredini velikog grada (da se ne radi o prekomjernoj teti upuuje i okolnost da je po procjeni vjetaka, prometna vrijednost stambene zgrade tuioca zbog navedenih nedostataka, relativno malo smanjena), to po ocjeni ovog suda, nisu ispunjeni uvjeti za naknadu tete po naprijed navedenom osnovu. (Vs BiH, Rev. 188/85, od 16. 5. 1985. Bilten Vs BiH 3/85 - 14) 22. Radi se o prekomjernoj teti kada su uslijed djelovanja tetnih imisija iz dimnjaka industrijskog postrojenja nastala na vozilu takva oteenja koja prelaze uobiajene granice jer iziskuju njegovo lakiranje. "Predmet spora je naknada tete koja je nastala na automobilu tuitelja zbog djelovanja tetnih imisija iz dimnjaka tuenika, a sve u visini trokova potrebnih za lakiranje vozila "Renault 4 TL", vlasnitva tuiteljice. Sporno pitanje sudovi su razmatrali u smislu odredbe iz lanka 156. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOO) njima je regulirano pitanje naknade tete koja nastane u obavljanju ope korisne djelatnosti za koju postoji dozvola nadlenog organa. Prema odredbi iz lanka 156. stavak 3. ZOO u takvu se sluaju moe traiti naknada tete koja prelazi uobiajene granice (prekomjerna teta). Neosnovano revident istie da su sudovi trebali primijeniti odredbu iz lanka 5. Zakona o osnovnim vlasniko-pravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOVO) koja da je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO. Istina je da odredba iz lanka 5. ZOVO zakonski regulira pitanje zatite prirode i ljudi od kodljivih materijala, tzv. imisija. Istina je da je ova zakonska odredba u odnosu na odredbu iz lanka 156. ZOO lex specialis kojom se ureuje zabrana tetne imisije, ali u okviru susjednih odnosa. Naime, ova zakonska odredba primjenjuje se samo na odnos izmeu vlasnika odnosno korisnika dviju ili vie susjednih nekretnina, dok ostale imisije koje se ne mogu podvesti pod stvarnopravne propise, treba razmatrati u okviru odredbe lanka 156. ZOO, odnosno u okviru odredbe iz lanka 157. ZOO. Dakle, kada su sudovi sporno pitanje razmatrali u smislu odredbe iz lanka 156. stavak 3. ZOO, materijalno pravo su prema stajalitu ovog revizijskog suda valjano primijenili. Valjan je stav niestupanjskih sudova da se odgovornost za tetu od imisija koja dolazi od industrijskih postrojenja zasniva na objektivnom principu. Dakle, u konkretnom sluaju trebalo je raspraviti pitanje je li tuiteljici nastala teta koja prelazi uobiajene granice, za koju bi u smislu odredbe iz lanka 156. stavak 3. ZOO odgovarao tuenik. Pod tetom koja prelazi normalne granice i za koju odgovara tuenik kao pravna osoba koja vri opekorisnu dozvoljenu djelatnost podrazumijevaju se takve tetne posljedice koje prelaze one granice tete koje su uobiajene i tolerantne u suvremenoj urbanoj sredini, sa svim tetnim imisijama koje pojedinac mora prihvatiti ivljenjem u takvoj sredini. Stoga kada su sudovi utvrdili da je zbog djelovanja tetnih imisija iz dimnjaka tuitelja; eljezne praine, sumpornog dioksida, ugljinih fosfornih i duinih spojeva koji spajajui se sa zrakom uzrokuju oteenja boje na vozilu u obliku smeih naslaga, dolo do oteenja vozila i da su ta oteenja prekomjerna, tj. da prelaze uobiajene - normalne granice jer su takve jaine da iziskuju lakiranje osobnog automobila tuiteljica, valjano su obvezali tuenika da tako prekomjerno nastalu tetu na

163 automobilu tuiteljice naknadi u presuenoj visini potrebnoj za lakiranje automobila. Naime, cjelokupno lakiranje automobila da nema tetnih imisija, ve da se automobil tuiteljice koristi redovnim nainom - dakle i u redovnim okolnostima ne bi bilo potrebno, kako se to odreeno navodi u strunom nalazu i miljenju vjetaka." (Vs RH, Rev. 476/90, od 27. 6. 1990. Izbor odluka 1994 99/158) 23. Kad obavljanje opekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadlenog tijela uzrokuje uznemiravanje (buku), oteeni osim naknade tete moe zahtijevati i poduzimanje mjera za spreavanje nastanka tete ili za njezino smanjenje ako je rije o imisijama koje su vee od obiajenih s obzirom na prirodu i namjenu nekretnina te na mjesne prilike, ali i onda i kad je to, s obzirom na visinu potrebnih trokova, vrstu i karakter potrebnih mjera i druge okolnosti, drutveno opravdano. (Vs H, Gzz. 58/83, od 26. 10. 1983. Psp 24 - 88) 24. Okolnost to je nadleno tijelo izdalo dozvolu za obavljanje opekorisne djelatnosti ne znai sama po sebi i njegovu odgovornost za tetu koja je nastala obavljanjem takve djelatnosti. (Vs H, Rev. 634/9O, od 10. 10. 1990. Psp 51 111) 25. Vlasnik ribnjaka, izgraenog bez odobrenja nadlenog organa, preuzima rizik tete od tetnih imisija iz pogona odobrene djelatnosti na susjednom zemljitu. (Vs BiH, Rev. 592/85, od 15. 4. 1986. Bilten Vs BiH 3/86 - 29) 26. Proizvoda krea kao opasne stvari, odgovoran je za tetu priinjenu unitenjem ribljeg fonda, izlivanjem krea iz deponije u rijeku zbog obruavanja brane deponije i kada je imao propisnu saglasnost nadlenog organa uprave za obavljanje te djelatnosti na datoj lokaciji. (Vs BiH, Rev. 452/84, od 11. 10. 1984. Bilten Vs BiH 4/84 - 21) 27. Vlasnik zemljita ne odgovara za tetu koja nastaje od sjene stabala to rastu na njegovu zemljitu i od sjene grana tih stabala koja se nadvijaju nad susjedovo zemljite. teta se oituje u smanjenom prinosu vonjaka. Oteenom vlasniku susjednog zemljita pripada jedino pravo da o svom troku odsijee i prisvoji grane koje su u zranom prostoru nad njegovim zemljitem (pravno pravilo paragrafa 422. OGZ-a). (Vs H, Rev. 2492/82, od 30. 3. 1983. Psp 23 82) 28. Pod tetom koja prelazi normalne granice za koju, u smislu lana 156. stav 3. ZOO, odgovara tetnik koji obavlja optekorisnu dozvoljenu djelatnost, podrazumijevaju se takve tetne posljedice koje premauju uobiajene granice (prekomjerna teta), odnosno okvire kakvi su uobiajeni i tolerantni u savremenoj urbanoj sredini sa svim tetnim imisijama koje pojedinac mora da prihvati ivljenjem u takvoj sredini. (Rjeenje Vrhovnog suda RCG Rev. br. 92/97 od 5. 4. 1998. Gp, broj 6/00) 29. Kad se teta potrauje od opekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadlenog tijela, a prelazi uobiajene granice (unitenje nasada zbog dima i ae iz dimnjaka toplane) postoji obveza naknade tete. "Obzirom na utvrenje niestupanjskih sudova: - da je na zemljitu tuitelja, a koje se nalazi u blizini (sjeverno) dimnjaka tuenikove toplane (pogon proizvodnja Zagreb II) poetkom kolovoza 1990. godine dolo do unitenja uzgojene salate, - da je u vrijeme nastanka tete na tuiteljevoj salati iz dimnjaka tuenikove toplane isputen dim sa aom, ija je temperatura prilikom izlaska iz dimnjaka iznosila 105-110oC, - da su padali na salatu i otetili je (salata ofurena), pravilna je ocjena niestupanjskih sudova da je teta na tuiteljevoj salati uzrokovana isputanjem tetnih imisija kroz dimnjak tuenikovog pogona, zbog ega na strani tuenika postoji obveza naknade ovako uzrokovane tete tuitelju, sve temeljem odredbe l. 154. Zakona o obveznim odnosima. Konkretna teta nastala na tuiteljevoj salati obzirom na njen obim (na parceli A 60%, a na parceli B 100%) svakako prelazi normalnu granicu, zbog ega, sve i ako se prihvati stajalite tuenika da je teta nastala u obavljanju opekorisne djelatnosti za koju tuenik ima dozvolu nadlenog tijela, tuitelja pripada pravo na naknadu tete (l. 156. st. 3. ZOO-a)." (Vs RH, Rev 1681/98 od 11. 7. 2001. Izbor odluka 1/2002 47) 30. Javno poduzee za ceste kao investitor, a ujedno i izvoa odvodnog kanala uz cestu odgovara za tetu zbog prelijevanja voda iz kanala na susjedne nekretnine. U postupku je utvreno da je tuenik (javno poduzee) bio izvaa i investitor izgraenog odvodnog kanala od autoceste uz koji lee nekretnine tuitelja, pa u reviziji posebno nenaglaen prigovor promaene pasivne legitimacije ne ukazuje se osnovanim. Sporno je da li je tuenik odgovoran za nastalu tetu uslijed prelijevanje vode iz odvodnog kanala na zemljite tuitelja u vrijeme jaih oborina. Okolnost to je izgraeni odvodni kanal puten u promet nakon to je prethodno ishoena i uporabna dozvola za koritenje kanala, tuenika ne oslobaa od odgovornosti za nastalu tetu. Ovo zbog toga jer je neposrednim zapaanjem suda na licu mjesta i nalazom vjetaka utvreno da izgraeni kanal u vrijeme jaih oborinskih ili otpadnih voda nema takav kapacitet da zadri viak vode i u takovim prilikama dolazi do prelijevanja vode na zemljite tuitelja, to je ovdje i bio sluaj. Zbog toga je tuenik i odgovoran za nastalu tetu i bez obzira na injenicu o pravno uredno izgraenom odvodnom kanalu, jer to stanje tuenika s obzirom na istaknuta utvrenja sudova ne dovode u povoljniju pravnu situaciju. (Vs RH, Rev. 1881/97 od 14. 3. 2000. Izbor odluka 2/2000 47) 31. Ako dalekovod, izgraen na nepropisnoj udaljenosti iznad porodine stambene zgrade, ugroava sigurnost stanara zbog ega zgrada gubi upotrebnu vrijednost, vlasnik zgrade ima pravo na naknadu tete iako je dalekovod izgraen uz odobrenje nadlenog organa radi obavljanja opte korisne djelatnosti. Rastojanje horizontalne projekcije najblieg provodnika visokonaponskog dalekovoda jaine 380 KW, koji je izgradio tueni, od tuioeve stambene zgrade iznosi 4,90 m to predstavlja ozbiljnu i stalnu opasnost po bezbjednost zgrade, jer

164 usljed vremenskih nepogoda i iz drugih razloga (nehotini dodir voda, situacija kada je vod u beznaponskom stanju i slino) moe doi do pucanja voda to moe izazvati ak i ruenje zgrade, zbog ega je stanovanje u zgradi pogibeljno. Prema odredbi iz lana 114. Pravilnika o tehnikim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova