Kriza Islamske Civilizacije, Korijeni U Kulturi I Odgoju - Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

ABDULHAMID AHMED EBU SULEJMAN
KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Korijeni u kulturi i odgoju
biblioteka posebna izdanja
AbduLhAMId AhMEd Ebu SuLEJMAn

Korijeni u kulturi i odgoju
biblioteka posebna izdanja
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KorijEni u Kulturi i odgoju naslov originala:

S arapskog preveo Ahmed Halilovi
Izdavai: El-KalEm izdavaki centar rijaseta islamske zajednice u BiH www.elkalem.com CNS Centar za napredne studije www.cns.ba Za izdavae: Urednici: Tehniki urednik: Lektor: Dizajn: tampa: Selim jarko Ahmet Alibai Munir Muji i Mustafa Prljaa ismail Ahmetagi Aida Krzi tarik jesenkovi ArKA Press, Sarajevo
Sukut el-hadare el-islamijje: el-duzur es-sekafijje ve et-terbevijje
CiP - Katalogizacija u publikaciji nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28:001 37.018.1:28 ABU Sylayman, 'Abdul Hamd Kriza islamske civilizacije : korijeni u kulturi i odgoju / Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman ; s arapskog preveo Ahmed Halilovi. - Sarajevo : El-Kalem : Centar za napredne studije, 2010. - 287 str. : grafiki prikazi ; 20 cm Prijevod djela: Sukut-el-hadare el-islamijje. Bibliografske i druge biljeke biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-23-270-1 i. Ebu Sulejman, Abdulhamid Ahmed vidi Abu Sylayman, 'Abdul Hamd CoBiSS.BH-id 18300678
AbdulhAmid Ahmed ebu SulejmAn

KORIJENI U KULTURI I ODGOJU
S arapskog preveo Ahmed Halilovi
Sarajevo, 1431. po H. / 2010. godine
BESPLATAN PRIMJERAK
izdanje ove knjige je realizirano zahvaljujui podrci Meunarodnog instituta za islamsku misao (iiit) intErnAtionAl inStitutE of iSlAMiC tHougHt Herndon, Virginia & london
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! ... Allah zaista ne mijenja stanje (nijednom) narodu dok on ne izmijeni ono to mu je u dui... (Er-Rad, 11) Ljudi su poput metala; oni koji su bili najbolji u dahilijjetu bit e najbolji i u islamu ako shvate bit vjere. (Hadis) POSVETA Mome ocu i mojoj majci, s ljubavlju i dovom, mojoj djeci i svoj djeci s nadom i eljom, svakom ocu muslimanu i majci muslimanki, svim obrazovanim ljudima i odgajateljima muslimanima, svakom predanom radniku muslimanu, svima njima: kako bi i mukarci i ene ovoga ummeta preuzeli inicijativu u svoje ruke kako bismo ponijeli misiju i izvrili emanet, kako bismo naoj djeci, ummetu i svakom ovjeku postavili temelje ispravnijeg i boljeg sutra te nagovjetaje o humanijoj i plemenitijoj budunosti. Allaha molimo za pomo, uputu i uspjeh, a On uistinu sve moe.
SADRAJ
UVOD ........................................................................................................ 9 PRVO POGLAVLJE ............................................................................... 13 Problem koji razmatra ova knjiga ........................................................ 13 ta me je potaklo na ovo istraivanje ................................................... 16 Sveobuhvatnost i partikularnost u metodi .......................................... 18 Sveobuhvatnost u pristupu i postavljanje prioriteta .......................... 21 Vanost poznavanja specifinosti ideolokog i misaonog ustrojstva bia ................................................. 25 Greke vezane za interakciju ideja nekada i danas ............................. 26 Odgojna misao i drutvena promjena ................................................. 29 Korijeni krize .......................................................................................... 31 Poticajna civilizacijska snaga vjerovanja i materijalni civilizacijski napredak .................................. 32 Kako je poelo slabljenje snage vjere i morala.................................... 35 Politika, moral i vjera: Podjela vostva i stasanje skolastike ............ 37 Posljedice podjele i institucionalnog uruavanja: Odsustvo osjeaja za zajednicu........................................ 40 DRUGO POGLAVLJE ........................................................................... 47 Identificiranje bolesti ............................................................................. 47 Deformacije i skretanja u nainu miljenja i kulturi ummeta .......... 47 Gorki plodovi i posljedice idejnih skretanja u duhovnoj izgradnji ummeta ........................................... 100 TREE POGLAVLJE ........................................................................... 105 Dijete: Polazina baza........................................................................... 105
7
Pokreti islamske reforme i potreba valorizacije ............................... 106 Dijete: Neznani junak .......................................................................... 109 Kultura masa i kultura elite: Bolest koja jo uvijek izgriza tkivo ummeta...................................... 109 Razvoj odgojne svijesti i reforma obrazovanja temelji su sveukupne reforme ....................................... 112 Lekcija Musaova, a.s., i drutvena promjena .................................... 113 Islam je izvor preostalog dobra u ummetu ...................................... 119 Kolonijalizam uslonjava probleme i predstavlja bolest.................. 121 Kako do islamskog jedinstva poreenja s Kinom, Indijom i Evropom............................................ 122 Vjera, razum i interes nalau jedinstvo i solidarnost....................... 126 Nedostatak osjeaja za zajednitvo u kulturi ......................................... ummeta: Onaj ko nema ne moe ni davati drugome ...................... 127 Kolektivna svijest u islamskoj misli.................................................... 129 Opasne posljedice nerazvijanja drutvene svijesti kroz kulturu i obrazovanje ................................... 133 Neophodnost izgradnje drutvene odgovornosti kulturom i obrazovanjem ........................................... 136 Drutvena promjena i odgojni diskurs .............................................. 138 Kako shvatamo islamski odgojni diskurs .......................................... 139 Nedovoljno prouavanje humanistikih znanosti dovelo je do pogrenog pristupa problemima .................. 139 Potrebno je onoliko naina obraanja koliko postoji razliitih kategorija onih kojima se obraa .......................... 142 Razorne posljedice zloupotrebe diskursa svetosti: Robovska psihologija ............................................ 144 Odgojni diskurs i normativni diskurs: Sistem kazni kao primjer ...................................................... 146 Poslanikov nain prenoenja poruke islama kao obrazac ............... 150
ETVRTO POGLAVLJE .................................................................... 155 Temelj rjeenja je u pravilnom odgoju u djetinjstvu........................ 155 Put reforme i suprotstavljanja izazovima .......................................... 156 Izazovi .................................................................................................... 156 Kulturoloka dilema: Prekinuti imaginarne borbe i korigirati shvatanja .......................... 158 Islam je vjera razuma, uvjerenja i znanja .......................................... 158 Kazna za odmetnitvo nije vezana za vjerovanje ili ubjeenje ....... 159 Staro i novo u metodu: Vjersko i graansko .................................... 160 Tenje graanski orijentiranih i njihove metodoloke primjedbe ....................................................... 165 Savremene mogunosti i univerzalna metodologija u pitanjima kritike sadraja teksta i lanca prenosilaca .................... 168 Primjeri upitnosti teksta hadisa: Znanje o svijetu nevidljivog i kulturoloke natruhe ........................ 173 Svijet prije i nakon Muhammedova, a.s., poslanstva ....................... 177 Nunost programske korekcije i kulturnog proiavanja ............. 181 Problem odgoja: Metod i polazite..................................................... 182 O odnosu znanstvenog i emocionalno-odgojnog ............................ 183 Slabljenje odgojne misli ....................................................................... 184 Izmeu prolosti i sadanjosti: Odgojni temelji i polazita ............ 186 Lini primjer: Poslanikov metod u odgajanju .................................. 186 Ljubav, samopouzdanje i hrabrost polazita su u Poslanikovom odgojnom djelovanju ......................... 188 Ljubav daje snagu i motivira ............................................................... 191 Sloboda je snaga: Granice slobode i njene norme............................ 192 Bit sistema i reda navikavanje, osjeaj dostojanstva i odgovornosti ................................................... 195 Osnovne faze djetinjstva i kako se odnositi prema djetetu ............ 197 Osobine uspjenog odgajatelja............................................................ 200
PETO POGLAVLJE ............................................................................. 203 Muslimanska porodica izvor duhovne sposobnosti ........................ 203 Tajne erijata u izgradnji porodice: Temelji i metod........................ 206 Uloga pojedinca u porodici i drutvu ................................................ 210 Majinstvo i rad u sistemu savremenog muslimanskog drutva.... 214 Putokazi na Sinaju ovog vremena: Uloga porodice ...................... 218 Sistemi i ustanove: Podanika uloga .................................................. 219 Prirodni roditeljski nagon kao klju drutvenih promjena ............ 221 Odgojna i duhovna uloga roditelja .................................................... 222 Propusti u odgoju i obrazovanju ........................................................ 223 Vanost literature koja je namijenjena roditeljima .......................... 227 Djelotvornost poznavanja pedagokih normi: Lino iskustvo ....... 230 Uitelj po svom znaaju dolazi odmah iza porodice ....................... 235 Svetost vjerskog diskursa: Odnos izmeu kognitivnog i emocionalnog .................................... 236 ESTO POGLAVLJE ............................................................................ 243 Plan rada ................................................................................................ 243 Pravci djelovanja ................................................................................... 243 Buenje svijesti kod obrazovanih ....................................................... 244 Razvoj kritike islamske drutvene misli .......................................... 246 Odgojna reforma i didaktika knjievnost ....................................... 249 Reforma visokog obrazovanja............................................................. 251 Plan islamizacije znanja i vraanja temeljima islamske misli ......... 253 Nastanak i putanja kretanja................................................................. 253 Specijalizirane ustanove za izuavanje i brigu o djetinjstvu ........... 258 Fondacija za razvoj djetinjstva ............................................................ 259 Iskustvo s islamizacijom znanja u pripremi alternativnih kadrova .. 260 Meunarodne islamske kole .............................................................. 264 Potreba za obznanjivanjem programskih i idejnih principa........... 266 ZAKLJUAK ........................................................................................ 267 ta moramo znati i raditi ..................................................................... 267
10
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
UVOD
Ova knjiga nije nastala tek tako, bez velikog razmiljanja, nego je rezultat dugog istraivanja i iskustva. Ona je, uz knjigu Kriza muslimanskog miljenja,1 pokuaj shvatanja razloga koji su do sada stajali kao prepreka uspjehu islamskog civilizacijskog preporoda i pokretanju potrebnih promjena u ummetu, koje se do danas nisu desile iako je prolo vie od devet stoljea od poziva Ebu Hamida el-Gazalija upuenog kroz djela Tehafutul-felasife (Nekonzistentnost filozofa) i Ihja ulumi-d-din (Oivljavanje znanosti vjere) te vie od jednog cijelog stoljea otkako je el-Kevakibi u svom poznatom djelu Ummu-l-kura (Majka svih gradova) pisao o uzvienosti principa islama, njegovih nakana, ciljeva i vrijednosti. U svojoj najpoznatijoj knjizi Tabaiu-l-istibdad (Sutina despotizma) el-Kevakibi tvrdi da despotizam predstavlja uzrok bolesti i poetak nevolje ovog ummeta. Ova knjiga pojanjava to da u projektu islamskog preporoda jo uvijek nedostaje jedna dimenzija bez koje civilizacijski
1 Ovdje prevedeni tekst Sukut el-hadare el-islamijje: el-duzur es-sekafijje ve et-terbevijje je saetak obimnijeg autorovog djela Ezmet el-irade ve el- viddan el-muslim: el-bud el-gaib fi meru islah el-umme (Damask, Dar el-fikr, 2004.), 336. str.
11
projekat nee moi izazvati potrebnu promjenu koja e dovesti do eksplozije energije ummeta i pokrenuti njegove zapretene duhovne potencijale. Tu dimenziju ini dijete koje predstavlja sjeme, a sjeme je to koje odreuje vrstu stabla i okus ploda. Ova knjiga predstavlja i pokuaj da se razumije zato je u islamskom odgojnom diskursu, kada se on tie odgoja djeteta, odsutna duhovno-emocionalna strana. Razumijevanje ovoga pitanja predstavlja osnovu za pokretanje snane inicijative i kreativnosti u duhovnoj i emocionalnoj izgradnji. Knjiga predstavlja i pokuaj utvrivanja kulturolokih te razloga koji pripadaju domenu miljenja, a koji su doveli do spomenute deformacije, kao i iznalaenje polaznih osnova koje e omoguiti ummetu da otkloni taj nedostatak. Reafirmacija te dimenzije je neophodna u procesu drutveno-civilizacijskih promjena i treba se odvijati kroz ponovno uspostavljanje jedinstva izmeu epistemiolokog, duhovnog i emocionalnog u izgradnji mentaliteta djeteta. U sami temelj karaktera muslimanskog djeteta i njegovog duhovnog i emocionalnog formiranja mora biti ugraena inicijativa, nauni duh i kreativnost. Da bi se taj cilj ostvario, knjiga pojanjava koja su kulturoloko-metodoloka sredstva neophodna za odgojnoobrazovnu reformu i jasno istie najvanije temelje i polazita te reforme. Knjiga, takoer, skree panju na centralnu i prirodnu ulogu porodice koja predstavlja osnovnu bazu u procesu ostvarenja odgojne reforme i drutveno-civilizacijske promjene. Porodica u odgojnoj i civilizacijskoj reformi ima istu onu ulogu koju je Sinaj2 imao u preodgajanju i osposobljavanju
2 Aluzija na znaaj odgoja u Kuranu.
12
Izraeliana od strane Musaa, a.s., pod uvjetom da intelektualci, odgajatelji i odgojno-obrazovne ustanove drutva obave svoju zadau u podizanju svijesti porodice i da je podre neophodnim didaktikim umijeima. Roditelji voeni svojim uroenim oinskim i majinskim motivima ele sve ono to je najbolje za njihovu djecu i to je u njihovom duhovnom i materijalnom interesu, a to ini osnovu za izgradnju sposobnog i dostojanstvenog ummeta. Nuno je ozbiljno tretirati tri pitanja: krizu miljenja i metoda, krizu misli i kulture te krizu emocija i odgoja. Bez toga nema naina da se realizira sposobnost ummeta da oslobodi energiju, obnovi svoju konstrukciju i ostvari uzviene ciljeve. Napori pokreta za reformu moraju se realizirati u ravnotei politikog, idejnog i odgojnog kako bi se zadobila mo, oslobodila dua muslimana i aktivirale njegove emocije. Odgovornost za ovo lei na misliocima i odgajateljima, a najvaniji klju za pokretanje mirne emocionalne promjene predstavlja prirodni nagon koji se nalazi u srcima oeva i majki te njihovom spontanom nagonu koji nita ne tedi da bi ostvario ono u emu je dobrobit njihove djece. A djeca su zalog budunosti i materijal od koga se kroji drutvo i budue generacije. Nadam se da e ova knjiga otvoriti ozbiljan i konstruktivan dijalog koji e krasiti predanost i hrabrost, bez straha od neznanja neznalica i licitiranja zlonamjernih i bolesnih, te da e se zagledati u dubine misaonog, kulturnog i odgojnog bia ummeta kako bi se mislei i umni ljudi ummeta upoznali s uzrokom bolesti. Nadam se, takoer, da e ova knjiga otvoriti oi sljedbenicima ummeta i njegovim voama da iznau metode lijeenja bolesti dua, deformacije misli, pogrenu
13
praksu. Mislei i umni ljudi ummeta moraju iscrtati glavna obiljeja zdravog naunog, idejnog i odgojnog pristupa koji e sljedbenicima ummeta ponovo vratiti sposobnost i inicijativu. To je misija ove knjige i krajni cilj pitanja i razmiljanja koja se u njoj iznose u nadi da e, makar malo, doprinijeti voenju dijaloga i zaokruivanju elemenata potrebnih za uspjeh projekta islamske civilizacijske reforme koja se odavno oekuje i za koju ovjeanstvo ima sve vie potrebe to su vee nepravde materijalne globalizacije i to je vea njena arogancija. Molim Allaha da podari uspjeh ummetu, da misleim ljudima i onima koji se trude pomogne da postignu uspjeh. Takoer, molim Allaha da ih podri i da i nas i njih uputi na Pravi put. Na Njega se oslanjamo, u Njega se uzdamo, Njemu se sve vraa. Konanica pripada bogobojaznima a zahvala Allahu, Gospodaru svjetova.
14
PRVO POGLAVLJE
Problem koji razmatra ova knjiga

Tema ove knjige je upoznavanje s uzrocima koji su doveli do pogoranja stanja ummeta i njegove neefikasnosti, a nakon toga upoznavanje s metodama koje e pokrenuti oivljavanja poleta i vraanja snage ummetu. Sredinju ulogu u projektu reforme imaju djeca. Iskljuivanje uloge djeteta i njeno nerazumijevanje predstavlja jedan od kljunih uzroka krize ummeta, njegove neefikasnosti i nesposobnosti da pokrene unutarnje pritajene potencijale. Fenomen iskljuivanja djeteta iz projekta reforme ummeta desio se zbog dvije stvari: Prvo: Dolo je do odreenih slabosti i nedosljednosti u nainu razmiljanja muslimana, u smislu odsustva razumijevanja boanskih zakona3 na sveobuhvatan i analitikospoznajni nain te voenja rauna o njihovom kompleksnom uzajamnom djelovanju vertikalnom i horizontalnom u zavisnosti o vremenu i mjestu. Ovi boanski zakoni (prirodni zakoni) upravo su ono na to ukazuju rijei Vjerovjesnika, s.a.v.s.: ... Najbolji u dahilijjetu bit e najbolji i u islamu ako shvate bit vjere.4 To
3 4 Pod boanskim zakonima koji upravljaju ivim stvorenjima i mrtvom materijom misli se na ono to je danas poznato u materijalsitikoj zapadnoj misli pod prirodnim zakonima. Sahihu-l-Buhari, 3123.
15
znai da odgoj i odrastanje imaju svoje duhovne osnove koje ustvari predstavljaju boanske zakone i norme. Nain kako se prema njima odnosimo odreuje kakva e biti duhovna izgradnja pojedinca i na toj osnovi kristalizira se kvalitet pojedinca i oblikuje njegov karakter, energija, hrabrost, kukaviluk, povjerljivost, nepovjerljivost... itd. Te energije se usmjeravaju u jednom ili drugom pravcu prema tome kako svaki narod i zajednica gledaju na svijet i drutvo. I vojnika i pripadnika neke bande mora krasiti odanost i hrabrost kako bi mogli izvriti svoju funkciju, ali vojnik svoju odanost i hrabrost stavlja u funkciju odbrane zajednice, dok pripadnik kriminalne bande svoju odanost i hrabrost stavlja u funkciju uznemiravanja i nanoenja tete ljudima. Rezultat manjkavosti u metodu islamske misli doveo je do nepostojanja jake svijesti o znaaju naunog, teoretskog i praktinog prouavanja psiholokog formiranja ovjeka i uloge djetinjstva u tom procesu, te do nepostojanja odgovarajueg psiholoko-odgojnog pristupa djetetu u svim fazama njegovog djetinjstva. Openito promatrano, nije postojala svijest o znaaju odgoja u duhovnoj izgradnji muslimana pojedinca. Pravilan odgoj osigurava emocionalno-psiholoke inioce neophodne da mladu generaciju uine djelotvornim sudionikom reforme, promjene i kreiranja zdrave, sveobuhvatne vizije drutva. To pomae uklanjanju devijacija u drutvu i vraanju sposobnosti da se kvalitetno radi i suprotstavi izazovima na pozitivan i djelotvoran nain. Drugo: Odsustvo valjanog, nauno utemeljenog, psiholoko-pedagokog diskursa neophodnog u izgradnji karaktera muslimanskog djeteta rezultiralo je time da djeca rastu liena emocionalne dimenzije koja im prua poticaje
16
nune za pokretanje energije, ulaganja truda i osiguravanja pozitivnog djelovanja. A sve to predstavlja neophodan uvjet za posjedovanje sposobnosti odupiranju izazovima pred kojima stoji ummet i to na uspjean i efikasan nain. Ispravan nauni, psiholoko-pedagoki, diskurs namee se kao nuan u cilju korigiranja postojeih devijacija koje pogaaju pojedinca i drutvo. Pod spomenutim devijacijama mislimo na manjkavosti u nainu razmiljanja. Samo se time moe objasniti nesposobnost muslimana pojedinca i muslimanskog ummeta da ni danas nisu u stanju odgovoriti potrebama projekta islamske civilizacijske reforme, da nisu u stanju korigirati deformacije, zbiti redove i poboljati efikasnost uprkos ispravnosti i uzvienosti ciljeva projekta civilizacijske reforme i uprkos injenici da su pripadnici ummeta svjesni toga ta su ciljevi i zahtjevi projekta reforme. Stoga je veoma vano da shvatimo kako ovaj drugi razlog neuspjeha islamskog civilizacijskog preporoda koga smo definirali kao odsustvo valjanog naunog, psiholoko-pedagokog pristupa proizilazi iz prvog razloga koji se ogleda u pogrenom nainu razmiljanja muslimana, odnosno u metodolokom sakaenju islamske misli. Ovaj nedostatak nastao je usljed izolacije ili samoizolacije onih koji su nosili misiju islama i vodeih mislilaca ummeta do koje je dolo usljed njihovog neuestvovanja u javnom politikom i drutvenom ivotu, prakticiranju, teoretskom promiljanju i izuavanju. Ovo je nadalje dovelo do slabljenja i odsustva drugog izvora islamske epistemologije koji se ogleda u razumijevanju prirode i zakonitosti to vladaju kosmosom i ovjekom, zatim vremenske i prostorne dimenzije zbivanja, te uoavanja naina na koje se ti zakoni mogu na praktian i djelotvoran nain staviti u
17
funkciju voenja ummeta i rjeavanja njegovih problema kako bi se ostvarili ciljevi univerzalne boanske upute. Odsustvo ljudskih saznanja o Boanskim zakonima i njihovom funkcioniranju stvorilo je mentalitet slijepog oponaanja prethodnih generacija a time i nesposobnosti da se shvati priroda promjena. To je nadalje znailo gubitak sposobnosti da se sama linost jo u toku razvoja osposobi za sueljavanja s promjenama. Tokom formiranja linosti uobliavaju se raznovrsni psiholoko-emocionalni motivi i epistemoloko-metodoloka shvatanja koja oblikuju nain razmiljanja lanova zajednice, njihovu psihologiju i emocije. Ta shvatanja i motivi predstavljaju temeljni duh drutva. Taj duh odreuje nain na koji e drutvo shvatati i reagirati na ono to ga okruuje te nain na koji e se suprotstaviti izazovima.
ta me je potaklo na ovo istraivanje

Motiv bavljenja ovim epistemoloko-pedagokim problemom jeste osjeaj da je sada prioritet ponovno izgraditi identitet muslimana, povratiti tom identitetu njegovu civilizacijsku moralnu i kreativnu snagu i energiju kako bi islamski civilizacijski projekat mogao uspjeti i kako bi se mogli ostvariti njegovi uzvieni ciljevi. Ovo pitanje je viedimenzionalno. Neke su dimenzije ovog pitanja vezane za islam kao uzvienu Allahovu objavu, neke za izmueno, zbunjeno i sukobima isprepadano ovjeanstvo, neke za muslimane koji su, openito uzevi, slabi bore se s drugima i meusobno, ugnjetavani su i porobljeni. tete od zaostalosti, slabosti, pocijepanosti, nemoi i neefikasnosti ummeta ne trpe samo muslimani, ve to
18
onemoguava da svjetlo svjetske misije islama i njegove sveukupne duhovno-moralne upute, svjetlo vjere u jednog Boga postane svjetlom ovjekova namjesnitva na Zemlji, bratstva, mira, pravednosti i milosti, okrilje stvarne civilizacije, duhovne i materijalne sree i dobra ovog svijeta i ahireta. Onemoguavanje univerzalne, islamske, muhamedanske, civilizacijske misije da se u potpunosti potvrdi u vremenu velikih dostignua i mogunosti ovjekovih ubraja se u teko nedjelo iji teret pada na islamski ummet u cjelini, a posebno na obrazovane ljude, odnosno intelektualce. Ono to ve pogaa ovjeanstvo usljed uspona rasistike, neznaboake, materijalistike, tzv. univerzalne vizije svijeta a kroz svjetske ratove i sukobe, nepravde i nedae kolonijalizma postat e jo gore i okrutnije. Te nepravde e biti sve vee razvojem sredstava za primjenu sile u svijetu segregacije, nezajaljivosti materije, estoke konkurencije i oholosti monih. Stoga spaavanje islamskog ummeta ne predstavlja samo spaavanje vane petine ljudske zajednice i njene historije, nego znai i spaavanje budunosti ovjeanstva kome prijeti divljina dungle, truhle rasizma i sve vee jaanje snaga sklonih destrukciji i unitenju. Spas islamskog ummeta nije samo pitanje emocija i elja, ve je to pitanje znanstvenog, planskog, kontinuiranog, organiziranog rada i napora koji vodi proienju razumijevnja islama od onoga to je pomutilo njegovo razumijevanje i kulturu kroz historiju muslimanskih naroda, te nasljedstva njihove istroene tradicije, skretanja u praksi, praznovjerja koje su u islam unosili njihovi preci i gatki njihovih bivih vraeva. Da bismo proistili shvatanje islama, islamske kulture i njihovih temeljnih znaenja, moramo razumjeti Kuran iznova
19
i shvatiti njegov put kroz historiju ummeta, moramo shvatiti faktore i zaokrete koji su utjecali na sudbinu ummeta te na tok islamske misli i kulture. Na taj nain ummet e shvatiti uzroke koji su doveli do devijacija u kulturi i skretanju u njegovom hodu, shvatit e kuda su ga odvele i kuda ga dalje vode te devijacije i skretanja i bit e u stanju korigirati kurs vlastitoga hoda.
Sveobuhvatnost i partikularnost u metodi

Cilj ove studije je objektivno razmatranje boanskih zakona u kosmosu i u stvorenjima. To je islamski metod koji podrazumijeva sveobuhvatna duhovna i moralna stremljenja. Stoga je taj metod univerzalan, analitian, sistematian i pridrava se plemenitih islamskih ciljeva bitisanja ovjekovog na Zemlji kao Boijeg namjesnika. U analizi drutva nuno je imati sveobuhvatan pristup ako se ele razumjeti pojave i shvatiti njihovi osnovni skriveni uzroci. Partikularno gledanje na drutveno komplicirane pojave, koje imaju vie uzroka, esto istraivaa dovodi u zabludu da ne odvaga pravilno pojave, njihov utjecaj i posljedice, pa ih stoga nedopustivo pojednostavi, to rezultira shvatanjima koja su blia matarijama i zabludama, nego injenicama i istini. Onaj ko ima partikularan pristup u drutvenim analizama slii nekome ko uzme komad papira, na njega nasumice prospe mastilo pa stane ispred njega i pone zamiljati koji bi to mogao biti crte, forma ili slika koja ustvari i ne postoji. Takvom ne treba zamjerati sve dok ima na umu da je to samo nasumice proliveno mastilo. Partikularan metod razmiljanja i neutemeljena traganja za rjeenjima esto dovode do nestvarnih predodbi i
20
nepromiljenih zakljuaka koji nemaju nikakve veze s realnou. Deava se da se oni koji tako razmiljaju uzrujaju i s nevjericom gledaju kako se sluaoci okreu od onoga to im se iznosi. Takvi osuuju sluaoce to ne prihvaaju njihova nagaanja za koja su uvjereni da su utemeljene istine. Partikularni metod miljenja razlikuje se od sveobuhvatnog metoda miljenja po tome to se u partikularnom metodu miljenja donosi sud o pojavama bez uzimanja u obzir vremena i prostora u kojima su se te pojave desile, to se prihvataju lini utisci bez gledanja na dogaaje iz svih aspekata te to se ne uzimaju u obzir okolnosti i drugi faktori koji su imali aktivnog udjela na te pojave. Ovo se, primjerice, moe uporediti s tvrdnjom da je iznos od milion dolara mali ili velik iznos. Ako je to iznos mjesene plae nekoga, onda je to veliki iznos, ali ako je to budet neke ustanove ili drave, onda je to neznatan iznos. Stoga rjeavanje krize opstojnosti ummeta, slaba efikasnost njegovih naroda i pripadnika te neuspjeh njegovog civlizacijskog projekta da ostvari svoje uzviene ciljeve kroz vie stoljea, obavezuju istraivaa da u obzir uzme sve faktore u analizi pojava razjedinjenosti, nemoi i zaostalosti od kojih pati ummet. Nedostatak moralne hrabrosti i kritikog miljenja, te postojanje straha koji je ovladao pripadnicima ummeta uinili su najvei broj ponuenih rjeenja povrnim, subjektivnim i blijedim. Ovo su faktori koji onemoguavaju temeljito istraivanje i ozbiljnu analizu, i dovode islamsku misao i savremenog islamskog mislioca do toga da slie dresiranim ivotinjama koje slue za izvoenje cirkuskih predstava i koje
21
strah to su ga pretrpile usljed dresure dovodi u takvo stanje da potiskuju vlastitu prirodu. Tako su muslimanski razum i misao po zapovijedi tih kulturnih konica postali uvari vlastitog zatvora i vraevi u hramu zaostalosti i nemoi. Upravo u konicama kulture i hinduistikim vjerovanjima, te u strahovima i duevnim strepnjama koja su u due onih to pripadaju kasti nedodirljivih u Indiji usaivana kroz stoljea lei objanjenje zato su stotine miliona ljudi iz te klase sami uvari svoga oaja i patnje. Kolika tuga, alost i bol obuzmu duu kada vidi brojne islamske mislioce kako se susteu da iznesu miljenje izvan granica onoga to je uobiajeno i tradicionalno zato to su ih konice kulturnog tradicionalizma uspjele sputati. Oni tako rade iz bojazni od psiholoke reakcije koja nije racionalna, ali je vremenom uspjela ovladati mentalitetom masa njihovog ummeta. Ta psiholoka reakcija ne doputa ozbiljan dijalog koji otvara prostor za kritiku obnoviteljsku misao utemeljenu na autentinim principima i vrijednostima u vjerovanju i nakanama erijata, nego doputa samo govor o naslijeu prethodnih stoljea koji je u mnogo emu neutemeljen i pristrasan. Muslimanski mislilac se mora naoruati hrabrou u iznoenju miljenja i obnoviteljski razmiljati i prosuivati kako bi bio u stanju pratiti promjene koje se deavaju u realnosti ivota i u onome to prua akumulacija znanja i razliita iskustva. On mora biti sposoban da odgovori izazovima i promjenama koje ivotna realnost nalae kako bi principi i vrijednosti islama na praktian i efikasan nain uli u ivote ljudi, u tkivo njihovih odnosa, poslovanja i institucija.
22
Sveobuhvatnost u pristupu i postavljanje prioriteta

Sveobuhvatno analitiko istraivanje po svojoj prirodi ne moe bez argumenata prihvatati jednostrano djelovanje faktora na bilo koji drutveni fenomen. Osnovu u sveobuhvatnom analitikom pristupu predstavlja uzimanje u obzir mnotva faktora. Stoga je nedopustivo pojednostavljivanje i oslanjanje na samo neke faktore zbog kulturolokih ili emocionalnih razloga, zbog nasumice uzetog jednog faktora ili grupe faktora i uzroka, a zanemarivanje ostalih vanih objektivnih faktora koji su vezani za razliite aspekte te pojave. Prihvatanje rezultata partikularnog gledanja na pojave koje su, obino, pune naslijeenih emocionalnih simbola kako bi se oduevili um i srce onih kojima se obraa postavlja metodoloke zapreke i onemoguava ozbiljno kritiko promiljanje te smiren i utemeljen dijalog. To onemoguava dolaenje do sutine problema, prosvjetljavanje razuma, rjeavanje problema i odupiranje izazovima. Jedan od najvanijih elemenata za razumijevanje drutvenih fenomena, praenje njihovih posljedica i postavljanje efikasnih rjeenja predstavlja poznavanje vanih faktora, koji imaju svoj utjecaj na bilo koje pitanje i u bilo kom podruju, te poznavanje njihove vertikalne i horizontalne isprepletenosti. Usto, nuno je postaviti prioritete u tretiranju problema i redoslijed u rjeavanju dilema. I ne samo to, nego je veoma vano u prouavanju bilo kog problema i drutvene pojave ne gledati samo na zbir faktora koji utjeu na odreeni problem i znati kako se s njima boriti, nego se moraju znati osnovni uzronici i problemi koje su ti faktori proizveli. To stoga jer se mnogi mislioci bave posljedicama, a ne obraaju dovoljno panje na osnovne uzronike tako da sav njihov trud
23
bude potroen u zaaranom krugu bezgraninih, povrnih, klimavih i besplodnih terapija koje se samo ponavljaju. Oni slie onima koji ulau sav svoj trud u lijeenju bilharzije ne obraajui panju da je uzrok i nastanak bolesti u zagaenoj vodi. Nain borbe protiv te bolesti je da se voda oisti od neistoa i da se u nju ne baca otpad koji je oneiava, jer e zagaena voda iznova biti izvor bolesti i irenja infekcije. Otklanjanje posljedica nije dovoljno ako se ne otklone temeljni uzroci bolesti. Suprotstavljanje kolonijalizmu, globalizaciji i tiranskoj dominaciji cijelim svijetom koja uz njih ide podrazumijeva da mi s nae strane uradimo sve ono to e otkloniti uzroke koji dovode do kolonijalizma. To podrazumijeva i hrabro suprotstavljanje uzrocima nedovoljne efikasnosti, nemoi i zaostalosti koji postoje u samome ummetu. Stoga nam je veoma vano da u ovom istraivanju dobijemo cjelovitu sliku i shvatimo osnovne faktore koji utjeu na krizu zaostalosti ummeta, njegove rascjepkanosti i nemoi, da shvatimo u kojoj su mjeri ti faktori isprepleteni, kako meusobno utjeu jedni na druge po vertikali i horizontali kroz vrijeme i prostor, te da utvrdimo koje su to unutarnje i vanjske komplikacije koje su proizveli ti faktori i koje su jo vie pogorale krizu. Ispravno sveobuhvatno razumijevanje svih ovih faktora uzima u obzir i stvarni utjecaj sporednih faktora, koji ne mijenjaju osnovni pravac, ali kao prolazni potresi slue, u dosta sluajeva, da pokau snagu i ispravnost sveukupnog pristupa. Ove oscilacije i obraanje panje na njih imaju svoje mjesto u primjeni na terenu, ali se ne dovode u vezu s ovom vrstom naunih radova, radova koji promatraju smjer kretanja civilizacija u smislu uspona ili pada.
24
Zaranjanje u okean detalja ovih oscilacija zamrauje pogled, pomuuje razumijevanje i uvlai misao u ivi pijesak i pogrene pokrete to onoga ko promilja o problemu uvodi u besplodno istraivanje koje slii trci luaka sa svojom sjenom ili makinom lovu sopstvenog repa. Neemo pogrijeiti ili kazati neistinu ako kaemo da se jaz izmeu mone civilizacije i njene efikasnosti kako vrijeme prolazi sve vie iri na raun muslimanskog ummeta i to zbog ubrzanog razvoja mogunosti savremene znanosti i tehnologija koje posjeduju drugi narodi. To omoguava drugima da iz dana u dan sve vie uvruju vlast u muslimanskom ummetu, ugnjetavaju ga, dre u zaostalosti, pljakaju njegova dobra te tako poveavaju udio gladnih, neznanje, bolesti i zaostalosti meu pripadnicima islama. U stoljeu zapadnog izazova i dekadencije Osmanske drave, jedne od posljednjih velikih islamskih drava, nalazimo mnogobrojne i raznovrsne pokuaje reforme i preporoda u islamskom svijetu. Ti pokuaji koji, ustvari, traju blizu tri stoljea poevi od pokreta vjerske reforme koju je na Arapskom poluotoku predvodio Muhammed ibn Abdulvehhab (umro 1792. god.), zatim pokreta aha Velijjullaha (umro 1736. god.) u Indiji do nastojanja osmanskog sultana Selima III (umro 1807. god.). Iza toga su uslijedili pokreti vjerske reforme koje su predvodili Ebu Abdullah Muhammed ibn Ali es-Senusi (umro 1859. god.) u Libiji, zatim Muhammed el-Mehdi (umro 1885. god.) u Sudanu, vladar Egipta Muhammed Ali-paa (umro 1849. god.), osmanski ministar Hajruddin-paa et-Tunisi (umro 1890. god.), Sejjid Ahmed Han u Indiji (umro 1898. god.), Demaluddin el-Afgani (umro 1879. god.), ejh Muhammed Abduhu (umro 1905. god.), ejh Abdurrahman el-Kevakibi
25
(umro 1902. god.), Sejjid Muhammed Reid Rida (umro 1935. god.), Abdulhamid ibn Badis (umro 1940. god.), Hasan elBenna (umro 1949. god.) i Tahir ibn Aur (umro 1973. god.). Od sredine dvadesetog stoljea u mnogim islamskim zemljama pokrete za neovisnost prate napori na razvoju i urbainizaciji. Zatim su doli nacionalni sekularni pokreti. Te ideje, pokreti i nastojanja doveli su do idejnih, kulturnih i razvojnih promjena koje u konanici nisu uspjele identicirati stvarne bolesti ummeta i propisati neophodne lijekove kako bi se ummet izvukao iz sivila zaostalosti i suprotstavio se rastuim, stranim izazovima vremena. Na nama je ako elimo to ostvariti da shvatimo polazita ove ideje u sadanjem vremenu. Ta polazita u osnovi se naslanjaju na polazita ejha Abdurrahmana el-Kevakibija koja je iznio u svoje dvije knjige Ummu-l-kura (Majka svih gradova) i Tabaiu-l-istibdad (Priroda despotizma). U knjizi Ummu-l-kura on iznosi niz velikih principa islama i njegovih osnovnih univerzalnih vrijednosti a na prvom mjestu princip vjerovanja u jednog Boga i vrijednosti pravednosti, solidarnosti i ure (konsultiranja i dogovaranja). U djelu Tabaiu-l-istibdad on svoju kritiku za zaostalost i dekadencu ummeta upuuje vladama i njihovim vostvima koje karakterizira despotizam, rasipnitvo i iskvarenost. Veoma je vano s metodoloke strane primijetiti da, iako je prolo vie od stotinu godina od iznoenja teza sadranih u ove dvije knjige i vie od tri etvrtine stoljea od izbijanja masovnih, reformatorskih, politikih pokreta koji se oslanjaju na stavove iz te dvije knjige te pored stalnih nastojanja civilnih vlada i sekluranih pokreta, ummet nije blie svome cilju nego to je bio prije pojave tih pokreta.
26
Namee se sljedee metodoloko pitanje: Zato ti pokreti nisu uspjeli i zato uloeni napori za svo ovo vrijeme nisu ostvarili glavni dio ciljeva koji su se od njih oekivali? Nadati se da e nauno sistematino istraivanje, uz Allahovu pomo, dovesti do toga da se upotpune rjeenja, prevaziu prepreke i isprave propusti kako bi se ostvario eljeni cilj. To ne znai da je sve to je do danas ostvareno bilo pogreno, ali sasvim sigurno nije bilo dovoljno da izazove eljenu promjenu i reformu. Napori na istraivanju, promatranju i metodolokoj analizi moraju se nastaviti jo temeljitije, s veim naporom, hrabrije i bez pretjerivanja kako bi istraiva bio naisto s time ta su konstante, a ta su promjenljivi elementi, bivajui pritom daleko od fiktivnih tvrdnji, koristoljublja ili zle namjere. To metodoloki znai da, kada govorimo o ovom pitanju, postoji jo jedan ili vie faktora koji su jo uvijek nepoznati a od kojih ovisi aktiviranje ostalih napora i efikasnost ostalih faktora. To takoer znai da je nuno dati intelektualnim nastojanjima potrebnu slobodu za istraivanje i ovo pitanje postaviti kao prioritet u naporima istraivaa i drugih koji rade na ovom polju i bave se ovim vanim pitanjem ummeta.
Vanost poznavanja specifinosti ideolokog i misaonog ustrojstva bia

Prvo to e istraiva primijetiti, a to je vezano za veliki broj projekata preporoda i reforme neovisno od razloga i motiva koji im slui kao polazite jeste da su ti projekti od poetka utemeljeni na slijeenju i oponaanju ve vienog historijskog iskustva s puno emocionalnih simbola ili da su utemeljeni na
27
oponaanju nekog stranog subjekta koji ima dominaciju. Jasno je da slijepo slijeenje, skrpljene konstrukcije i oponaanje nisu uspjeli aktivirati energiju, nisu uspjeli motivirati muslimane, niti su ih uspjeli aktivirati i pokrenuti. Efikasnost muslimana e ostati nepotpuna a muslimansko bie slabo, nemono, potlaeno i potinjeno sve dok smjernice projekta njegove reforme polaze od slijepog slijeenja i oponaanja. To slijeenje i oponaanje nee povratiti historiju niti pokrenuti pritajenu energiju.
Greke vezane za interakciju ideja nekada i danas

Ummet u svojim ranim poecima nije uspio osigurati ogroman ali nuan napor u kulturolokom i odgojnom proienju naroda koji su prihvatili islam zbog velikog broja tih naroda, velike brzine kojom su ulazili u islam i mnotva deavanja prouzrokovanih irenjem teritorija. U mnogim sluajevima islamska misao je pogrijeila ili nije uspjela procijeniti ta su prioriteti i nije uspjela osigurati ono to je bilo neophodno u toj ranoj fazi kada je u pitanju naslijee razliitih plemena i naroda, mitovi i teoloka vjerovanja. Na kraju je to moralo imati najgore posljedice koje e iscrpljivati snagu ummeta, iskrivljivati njegova gledanja i u nasljedstvo mu ostaviti sofizam, panteizam, rascjepkanost, smutnje i devijacije u organizacionom ustrojstvu. To je na kraju dovelo do slabljenja ideoloke i misaone snage ummeta, do gubljenja ideolokog vodia i idejnog programskog okvira koji su muslimanima davali osobenost, specifinost i sposobnost obnove i korekcije pravca kretanja drutva te omoguavali organizaciona poboljanja.
28
Kako bismo pojasnili u emu se ogledaju specifinosti razliitih zajednica i koje su civilizacijske dimenzije tih specifinosti, moramo shvatiti da sve to postoji postoji kao sistem poevi od elije, preko atoma do galaksije. Svaki sistem ima svoje specifinosti, pravila funkcioniranja i granice mogunosti, i ako se ne vodi rauna o tim specifinostima, pravilima funkcioniranja i granicama mogunosti, sistem se uruava i pada. Najblii primjer jeste ljudsko tijelo. Ono ini sistem koji ima svoje specifinosti, principe, limite i jasno je ta se podrazumijeva pod tijelom. Kada ovjek, naprimjer, prima kiseonik na nos, to na njega djeluje spasonosno, ali kada bi kiseonik uzeo kroz injekciju, makar jedan centimetar u venu, taj kiseonik bi ga u momentu ubio. Stoga nije sva mudrost ta sistem prihvata ili ne, nego je mudrost i u tome kako sistem prihvata odreene stvari. Tako je i s kulturama i civilizacijama te se stoga mora voditi rauna o specifinostima, vrijednostima i ciljevima onog to se prihvaa i onoga to se ne prihvata te naina na koji se neto prihvata ili odbacuje. Muslimanski mislei ljudi nisu temeljito prouili ovo pitanje na precizan, naunoistraivaki nain, nisu mu posvetili panju koju zasluuje i nisu ga dovoljno objasnili. Ummet danas, kada se njegova atrofirana misao i sistem susreu sa borbenom stranom milju i razvijenim i konstantno unapreivanim ustanovama drugih, u velikoj mjeri ne poznaje nauno i objektivno sistem svoje misli i specifinosti svog bia.5 To to je postao oaran mou svojih neprijatelja i pokoritelja onemoguava ga da shvati prirodu sistema njihova miljenja i specifinosti njihovog naina ivljenja.
5 Vidi: Abdulhamid Ebu Sulejman, El-Umme bejne eriatejn, Islamijjetul-marife, br. 28, str. 123-148.
29
Da bi dolo do eksplozije energije i do pokretanja zanosa u duama pripadnika muslimanskog ummeta, neophodni su harmonija i sklad izmeu savjesti i emocija ummeta s jedne strane i prirode njegova miljenja, ciljeva i pravca kojim ide s druge strane. Poetak misije islama i prvo doba hulefairaidina predstavljaju svijetao primjer i duhovni vodi u historiji ummeta. Savremenoj islamskoj misli nedostaje jasna vizija. Ona se u odnosu prema zapadnoj civilizaciji koprca u kaljui zbrkanih reakcija bez jasnih polazita, neto slino kako je zbrkano i neplanski djelovala u emevijskom i abbasijskom periodu kada se sustav islamske misli i civilizacije susreo sa sustavom grke misli i civilizacije, koja je ve bila doivjela pad i ija je uloga bila iscrpljena. Taj susret s grkom misli i civilizacijom, iako je pomogao islamskoj civilizaciji da naui naslijee starih vjetina i dostignua iz oblasti fizike, naudio je duhovno i ideoloki duhu islamske civilizacije kada se radi o vjerovanju u jednog Boga, o poimanju ovjekova namjesnitva na Zemlji te o uvjetovanosti uzroka i posljedica. Ovaj susret usporio je i kretanje islamske misli da bi na kraju doveo do zamagljenosti islamskog vienja kosmosa, sofistikog pristupa teologiji, formalnoj logici i gubitku islamskog, naunog, eksperimentalnog pristupa. Israilijati i ideje praznovjerja, mitovi i vraanje zauzimaju dominantno mjesto u ummetu, to je vodilo zamiranju i gaenju islamske misli. Sve nabrojano se danas ponavlja u drugom obliku: islamska misao i civilizacija pod dominantnim su utjecajem zapadne materijalistike misli i civilizacije, jer nismo shvatili poinjenu teku metodoloku greku i nismo iz toga izvukli odgovarajuu pouku.
30
Odgojna misao i drutvena promjena

Cilj ove studije jeste da se pozabavi pitanjem djetinjstva i ulogom odgojne misli, jer djetinjstvo predstavlja osnovno polazite za realiziranje promjena u drutvu. Namee se potreba da se krene putem reforme islamskog obrazovanja i redefiniranja odgoja te da se islamsko miljenje opskrbi potrebnom metodolokom aparaturom. Islamska misao mora biti usmjerna na prouavanje Boijih zakonitosti i realnosti u skladu s vremenom i mjestom. Ona mora biti sposobna da shvati poruke Teksta i historije, takoer mora shvatiti usmjerenja, lekcije i pouke koje nam Tekst i historija upuuju za nae vrijeme i mjesto. Na taj nain ove studije mogu na pozitivan i djelotvoran nain doprinijeti formiranju mentaliteta muslimanskog djeteta i izgradnji njegovog duhovnog i emocionalnog bia. Ono e tako biti osloboeno iskrivljavanja, devijacija i vradbina koje kvare gledanje muslimana na univerzum, slabe njegovu elju za naukom, slabe kreativne snage u njemu te u njegovoj dui i svijesti unitavaju osjeaj ponosa, plemenitosti, bratstva i pomaganja. Pravilan odgoj u djetinjstvu, zaista, predstavlja temeljnu dimenziju koja nedostaje da bi dolo do kolektivne duhovne promjene, da bi se reafirmirao islamski pogled na svijet, pokrenula emocionalna energija i da bi se moglo suprotstaviti izazovima. Zadaa ovog istraivanja jeste da osvijetli tu nedostajuu dimenziju, da objasni njen dalekosean znaaj i njeno uzajmno djelovanje s ostalim faktorima te da utvrdi koji su to praktini nauni putevi za otklanjanje postojeih manjakavosti i
31
zatvaranje pukotina. Cilj je da se zaokrue napori koji se ulau u izgradnji projekta reforme i preporoda ummeta za dobro ummeta i ovjeanstva te da se uputa i poruka islama predstave savremenom svijetu koji sve vie slii na jedno globalno selo. Elementi nae nesposobnosti ovladali su naim duama i uinili su da budemo na zaelju karavane. Stoga se nadam da e italac na pravilan nain shvatiti kritike koje u iznijeti. Ovo istraivanje ima za cilj otkloniti nedostatke i da upotpuni nastojanja koja se ulau na planu reforme ummeta. Velianje nae prolosti, te velianje naih predaka ili naa elja za jaanjem nae odlunosti i lijepo iznoenje onoga to imamo ponuditi mora biti propraeno iznoenjem nedostataka kojih je takoer bilo, jer e se jedino na taj nain otkloniti propusti i nedostaci te ostvariti eljeno, ako Bog da. Kako bi procjena bila istinska i uravnoteena, o prolosti moramo prosuivati kroz sagledavanje sadanjosti i onoga do ega je ta prolost dovela. Na nama je da s puno uvaavanja cijenimo doprinos islamske civilizacije i onoga to je ona dala razvoju historije ovjeanstva vodei rauna o realnosti i okolnostima u kojima je nastajala i djelovala, ali i da se kritiki osvrnemo na sve ono ime nismo zadovoljni te da jasno govorimo ta danas od nje oekujemo i ta ona moe ponuditi ovjeanstvu. Islamska civilizacija predstavlja po svim standardima svijetao period i gigantski skok u historiji ovjeanstva. Svjedoci su tome tragovi te civilizacije i promjene koje je izazvala u ivotu muslimanskih naroda te doprinosi batini savremene ljudske civilizacije kada se radi o postavljanju temelja, metoda i polazita. Pukotine slabosti i nemoi u izgradnji islamske civilizacije desile su se zbog skretanja ove civilizacije s puta
32
islamskog poimanja duha, morala i drutva, a to je ono to danas nastojimo otkloniti i ispraviti.
Korijeni krize
Ummet je zaista u krizi iako mu ne nedostaje ni materijalnih ni ljudskih resursa. Islamski ummet broji milijardu i dvjesta miliona osoba ili petinu ukupnog ovjeanstva. Ummetu ne nedostaju vrijednosti i principi niti uzvieni ciljevi i nakane kojima islam obiluje. ta je onda pogodilo ummet? Kako je skrenuo sa svoga puta? Kako je sprijeeno pogonsko djelovanje duha islama u njemu i ta je dovelo do ovog stanja nemoi, zaostalosti i slabosti u kojem se nalazi? Zato ve stoljeima ne uspjevaju pokuaji reforme i projekti promjene, vraanja ivotne snage i korigiranja hoda? Odgovor je da se to nije desilo zato to ne postoji elja za dobrim stanjem i reformom, jer je uloeno mnogo i jo uvijek se ulae, ali je oito da su faktori koji koe i vode ustranu mnogobrojni i imaju duboke korijene, da su se dogaaji odvijali velikom brzinom i da su bili jai od uloene energije koja ih nije bila u stanju slijediti, a kamoli ih prevazilaziti i uestvovati u zacrtavanju njihova toka. Stoga je djelovanje ummeta bilo blie reakcijama koje su znak da se dogaaji ne kontroliraju, da se ne promilja o problemima, da se ne razumije njihova priroda i da ne postoji sposobnost da se na njih adekvatno odgovori. Ako uputa islama nije poslata jednom odreenom narodu i jednom odreenom vremenu, nego je to uputa za cijelo ovjeanstvo do kraja ljudskog bitisanja na Zemlji, onda svaki pojedinac, svaki narod i svaka generacija imaju pravo da se
33
islamom napajaju onoliko koliko mogu i koliko su se spremni okoristiti. Doba poslanstva predstavljalo je otjelovljenje te upute, primjenu njenih principa i vrijednosti u realnosti ivota ljudi te argument za sve ljude da je primjena islama mogua i da je mogue uspostaviti njegove principe i vrijednosti u bratstvu, istini, pravednosti i solidarnosti u ivotu svih ljudi. Nisu to samo ideje, filozofiranja, snovi, vienja, matanja, kakve nam nude filozofi i mudraci, nego se radi o misiji istine i upute za cijelo ovjeanstvo, upute koja ovjeanstvu objanjava univerzalna pitanja, pokazuje vrijednosti i principe, ui ljude kako njima teiti, osvjetljava put i daje orijentire. Misija islama ima za cilj dobro i injenje dobra i to vrijedi za sve ljude i sve generacije.
Poticajna civilizacijska snaga vjerovanja i materijalni civilizacijski napredak

Ako analiziramo kako se desio prvi islamski bum i do ega je dovelo islamsko vienje i prva generacija misije islama u biu muslimanskog ummeta i islamske civilizacije, a zatim kako je dolo do zaostajanja i posrtanja hoda misije koji jo traje stei emo dojam da vrijednosti misije islama, njegova vizija, duh bratstva, pravednost, portvovanost, temeljitost u izvravanju zadataka, ne postoji ili gotovo ne postoji u dananjoj stvarnosti islamskog ummeta. U razumijevanju nae historije ne smijemo pobrkati ta je osebujna snaga poticaja, a ta je postizanje rezultata na planu materijalnih tekovina. I pored toga to snaga poticaja moe biti u slabljenju, jedno vrijeme materijalni aspekt civilizacije moe biti u usponu, ali se to deava, u veini sluajeva, pod utjecajem vremena, truda i naslijea.
34
Ova varljiva slika u razumijevanju historije nastavlja se sve dok slabosti, nepravde, devijacije i iskvarenosti u biu ummeta ne iscrpe dno izvora i ne dokraje polazita duha inicijative, kreativnosti i obnove, a onda se urui struktura, nestane sjaja, urue se organizacijski oblici i tek onda promatrau bez velika truda postaje jasna veza izmeu slabosti duha koji potie, gradi i obnavlja s jedne strane, i skretanja s puta, iskvarene prakse i pada civilizacije s druge strane. Skretanje hoda islamskog ummeta s najprimjerenije linije koju je zacrtao u praksi sam Poslanik, a.s., poelo je rano, odmah nakon njegovog odlaska s ovoga svijeta, zavretka perioda Objave i odlaska generacije ashaba. Razlog lei u tome to su ljudi nakon generacije koja je ivjela dok je Poslanik bio iv i dok je dolazila Objava bili ostavljeni da sami svojim trudom otjelovljuju misiju islama, a svaka generacija je uvjetovana snagom njenih jedinki shodno onome to nudi njihovo vrijeme, mjesto, mogunosti, promjene i izazovi tog vremena. Sve ovo se jasno potvrdilo u historijskom hodu misije islama. Odnos izmeu snage poticaja islama i naina interpretacije bio je obrnuto proporcionalan napretku ummeta, njegovoj tradiciji i zateenim manifestacijama civilizacije u njemu. Kada kaemo obrnuto proporcionalan, elimo ukazati na to da snaga bilo koje strane i njen razvoj znai slabljenje i povlaenje druge strane, to e rei da dok slabi duh islama, vlast jaa i iri se te dolazi do procvata materijalnog aspekta civilizacije. Objava islama je sputana meu Arape, neuke beduine koji nisu imali ni drave, ni sistema, niti su do tada bili postigli zapaeniji razvoj. Beduini nisu imali razvijenu znanost niti su imali razvijeno zanatstvo za razliku od njihova okruenja perzijske i rimske civilizacije, Indije i civilizacija Mesopotamije,
35
Egipta i ama. Ali, u to vrijeme Perzija, Rim i Indija doivljavaju propast i gue se u iskvarenosti, nepravdama, raspadanju i pogoranju opeg stanja. U takve okolnosti dolazi misija islama upuena svim svjetovima, s vjerom u jednog Boga, sa svojim univerzalnim, uzvienim i istim vienjem i civilizacijskim vrijednostima, principima i shvatanjima. Ona uspostavlja iroke vidike i vrste vjeno vaee metode koje u svojoj cjelini predstavljaju snane osnove za poticaj ljudskog drutva i otvaranje novih kreativnih vrata na poljima znanosti i saznanja o ovjeku i kosmosu. Misija islama izvodi Arape, a s njima i cijelo ovjeanstvo, iz neznanja i primitivizma te iz iskvarnosti i nepravdi u novu fazu civilizacije u historiji ovjeanstva, civilizaciju u kojoj se kroz integraciju i harmoniju susreu duh, materija, razum, emocije i znanje, svijet nevidljivog i vidljivog. Stoga je prirodno to je zamajac duha islamske misije u vrijeme dolaska Objave i u generaciji ashaba bio tako snaan da je islamskoj dravi omoguio da zauzme veliki dio civiliziranog svijeta za manje od tri desetljea. Islam je promijenio stanje narod kojima je upravljao na nain kakav prije nije zabiljeen. ak je dolo i do promjene jezika na sjeveru Arapskog poluotoka te na sjeveru i istoku Afrike tako da su narodi tih podruja prihvatili arapski jezik kao svoj maternji. Ako su islamski poticaj i promjena duha, miljenja i emocija bili toliko veliki, prirodno je to je na primitivnom Arapskom poluotoku utjecaj blagostanja u poetku bio ogranien. On se vremenom i ulaskom pripadnika drugih imperija i civilizacija poveavao. Vlast se teritorijalno irila a zanatstvo i blagostanje doivljavali procvat.
36
Kako je vrijeme prolazilo, a pod utjecajem naslijea, obiaja, filozofija i vjerovanja narod koji su ulazili u islam, prirodno je bilo da doe do slabljenja islamskog duha, do zamagljivanja i idejnog natrunjivanja istog islamskog vjerovanja, njegovog univerzalnog vienja, kulture, naina miljenja, sistema vlasti i drutvenih odnosa usljed ega su se nad islamom nagomilali oblaci nepravde, nasilja, tiranije, mita i zabluda. Na taj nain misao narod koji su pripadali islamskom ummetu, sistemi upravljanja i praksa postali su neka vrsta mjeavine onoga to ini osnove islama i kulture, prakse, tradicije, obiaja, mrnje i pristrasnosti koje su ti narodi imali prije ulaska u islam.
Kako je poelo slabljenje snage vjere i morala

Historija nas, na nain koji ne ostavlja nikakvu mogunost da u to posumnjamo, ui da su se poeci skretanja pojavili odmah u dobu koje je uslijedilo nakon zavretka Objave, znai u doba kada ashabi Allahovog Poslanika, a.s., ije su due, ciljevi i nakane bili najuzvieniji i najii, prestali imati dominantnu ulogu u vojsci drave hulefai-raidina (pravovjernih halifa) i kada su prestali biti uvari sistema drave i njene politike baze. Ova sutinska promjena u kojoj su pridoli Arapi s Arapskog poluotoka, koji nisu bili ashabi Poslanikovi, poeli predstavljati dominantnu ulogu u vojsci i politikoj bazi a dovelo je do toga da se hilafet nakon hulefai-raidina pretvori u despotsku vlast koja je u mnogim segmentima bila bazirana na pljaki i snazi plemenskog srodstva. Stanje ummeta i njegove kulture pogorale su vremenom razliite tendencije utemeljene na glorificiranju odreenog
37
naroda, te na utjecaju razliitih filozofija i mitova. Stoga je bilo prirodno da su neke generacije nakon perioda Objave bile razliite u ovisnosti od toga koliko su se drale duha islama, koliko su u sebi imale energije za noenje misije islama i koliko su se okoristile islamom. Sve to zavisilo je i od okolnosti kroz koje su prole i sposobnosti za promjene, adaptiranje, idtihad i obnovu. Jedan od najvanijih razloga brzog skretanja s puta univerzalne islamske vizije, njegovih uzvienih vrijednosti i principa a to je na kraju dovelo i do ruenja sistema pravovjernog hilafeta bio je nedostatak napora u preodgajanju sinova beduinskih plemena koji su inili veinu u oslobodilakoj, pobjedonosnoj vojsci (deju-l-feth). U toj vojsci je vremenom bilo sve manje onih iz generacije Objave i ashaba pa je i njihov utjecaj na dravnu vojsku oslabio. Uslijedili su krupni dogaaji i promjene kao posljedica ulasku mnogih naroda i plemena u islam i to velikom brzinom i snagom, veom od one kojom su ulazili ashabi pa se o svemu tome moralo dobro promisliti da bi se udovoljilo zahtjevima odgoja i promjena. Vojnike koji su dolazili iz beduinskih arapskih plemena krasila je snaga, hrabrost i portvovanost u odbrani ummeta, ali nisu imali prilike za preodgoj. S njihovim ulaskom u vojsku promijenila se priroda same te vojske, priroda naroda i priroda politike baze, da bi dani koji su uslijedili donijeli prevrate koji su zavreni okonanjem perioda pravovjernog hilafeta te njegovim nainom vladanja i organizacije. Na kraju je vlast prela u ruke rukovodstava koja su u strukturi izgradnje islamskog drutva i njegovih institucija prakticirala plemenska naslijea, obiaje, nepravde, nepotizme i nacionalnu
38
pristrasnost. U tom duhu su kasnija rukovodstva odrastala i bivala odgajana. Tako su zbog promjene politike i vojne baze na vlast doli kraljevi Beni Umejje. Veoma su neuvjerljive tvrdnje o skretanjima i grekama koje su poinili pravovjerne halife Osman ibn Affan, r.a., i Ali ibn Ebi Talib, r.a. Nain i sistem vladanja Muavije te greke koje je on poinio puno su vee od greaka koje se pripisuju pravovjernim halifama, ali je i pored toga vlast zavrila u rukama Muavije. Jedino objanjenje za prestanak vladavine hulefai-raidina je promjena politike i vojne baze koja je u pobjedonosnu vojsku regrutirala beduine i plemenske mase. Pad sistema pravovjernih halifa uz druga dogaanja toga doba doveo je do pojave prve pukotine u islamskoj dravi i sistemu koji je bio uspostavljen, sa svim ideolokim, politikim, drutvenim i ekonomskim konsekvencama koje su se odrazile na duh islama i islamsku viziju. Sve je to zamutilo principe i vrijednosti islama u vremenu kada se teritorij islamske drave irio osvajanjima i kada se poveavao broj njegovih podanika koji su poznavali zanatstvo i bili nosioci zanimanja u civilizacijama i imperijama koje su iezavale na sjeveru Arapskog poluotoka, te u Perziji, Indiji i Rimskome carstvu.
Politika, moral i vjera: Podjela vostva i stasanje skolastike6

Ako pratimo misaoni i ideoloki put kretanja ummeta kroz razvoj dogaaja, vidjet emo da je prvu generaciju odgajao i poduavao Poslanik, s.a.v.s., a da ju je Allahova
6 Formalno-teoretsko umovanje otrgnuto od ivota.
39
objava usmjeravala i osvjetavala. Stoga je ta generacija imala jasnu viziju i visok civilizacijski duh i sposobnosti uz hrabrost, velikodunost i plemenitost koji su postojali meu arapskim plemenima. Sve je to izrodilo djelotvornu generaciju koja je u tom periodu islamske civilizacije bila u stanju da izvri ono to je eljela. Veliina njenih dostignua bila je onolika kolika je bila ispravna njena odgojna struktura i koliko su bila uzviena njena ideoloka, politika i moralna shvatanja. Padom pravovjernog hilafeta i preuzimanjem vostva od strane plemenskih vojskovoa, vodea uloga ashaba iz kole misije poela je slabiti dok su njihovi glavni centri postali metom napada i ruenja. Malo-pomalo, tokom sto godina krvavog trvenja u periodu vladanja Emevija, dolo je do marginalizacije politike uloge ashaba. Oni su vremenom postali grupa skolastiara izolirana po damijama, zavijama i kolama a odlikovala ih je istota i asketizam. U isto vrijeme irili su se plemenska i etnonacionalna praksa i obiaji, rasla je mrnja i rasistike uvrede. Kroz to je jaao duh dominacije i tiranije a podruja rasipnitva i smutnje bila su sve ira. to je ulema ila vie u izolaciju, bilo je prirodno da je slabila njihova veza s realnou drutva i njegovim promjenama a time i sposobnost utjecaja na tok politike i prakse drutva te na stalnu obnovu njegovih institucija. I ne samo to, nego dolazi do oitog utjecaja drutva na ideje i naine razmiljanja uleme nakon ega slijedi slabljenje sposobnosti obnove i stalnog iznalaenja novih rjeenja u duhu temeljnih islamskih uenja. Na taj nain su kole znanja i prakse prerasle u kole miljenja. U kasnijoj fazi kole miljenja pretvorile su se u kole doslovnog teksta da bi na kraju kole doslovnog teksta postale kole mrtvila i oponaanja.
40
Kako bi bile kadre oponirati ulemi i obrazovanim ljudima i drati ih u izolaciji, odreene grupe iz reda uene elite okreu se filozofiji kao alternativi, i to onoj filozofiji kojom su se napajale kulture s kojima je islamska kultura dola u dodir. Pritom to ine bez pravilnog sveobuhvatnog metoda koji e uvaavati specifinosti muslimanskog ummeta, osnove njegovog ideolokog i civilizacijskog vienja, naina razmiljanja i psihologije. Na taj nain su oni, a s njima i jedan znatan dio islamskih masa, zaronili kroz filozofiju, dogmatiku, razne sekte i misticizam preuzet od drugih u bespua metafizike grke teologije i njenih zabluda, skretanja, dilema i formalne logike. U isto vrijeme, ulema i oni kojima je povjereno uvanje misije islama doveli su do zastoja u razumijevanju fikhskoerijatskih tekstova i znanosti. Nesreu ummeta produbljivala je iskvarenost vladajue elite, njeno neznanje i tiranija. Tako je politiko vostvo to izoliranjem, to povlaenjem ljudi od znanja i erijata u samoizolaciju izgubilo svoj oslonac i temelj te svoju idejnu i kulturnu bazu koja e ga podravati i osvjetljavati mu put. Na taj nain je ummet utonuo u dekadenciju, apatiju i despotizam. Obian svijet predao se filozofskom, panteistikom, praznovjernom sufizmu koji je ugasio veinu onoga to je u njemu preostalo od civilizacijske energije. To je, na kraju, dovelo ummet u stanje u kojem nije pokazivao osvijetenost, ve apatiju. Despotski odnos voa ummeta i politika, vladajua elita doveli su do sve izraenije tiranije. Ummet je postao nemoan da prihvata promjene i da se suprotstavlja izazovima. Stoga je tiranija, poniavanje i unitavanje bilo kakve opozicije postao jedini nain vladajuim garniturama da se odre na vlasti i da osiguraju red.
41
Vjerski obrazovana elita je sa slabljenjem svojih sposobnosti, sa slabim praktinim djelovanjem i nesposobnou da spozna boanske zakone i prirodne nauke, te nesposobnou da pravilno tumai dogaaje, postala sporedna zanatska kola. U drutvu joj je jedino preostalo da daje upute za pojedinana pitanja odreenih osoba i da bude u slubi muftija, kadija i imama damija. Kako bi mogli vriti svoju funkciju, i oni su se okrenuli duhovnoj tiraniji, zastraivanju i pripisivanju svetosti formulacija koje su punili simbolima i neobinim tekstovima, tako da je postalo nemogue podii mali prst ili napraviti jedan korak bez argumenta iz teksta i bez dokaza da je to neko prije uradio, fetvom odborio ili za to dao dozvolu.
Posljedice podjele i institucionalnog uruavanja: Odsustvo osjeaja za zajednicu

Naprijed navedeno je dovelo do institucionalnog uruavanja i dominacije elita a musliman je postao jedinka koju pritie psihiki i materijalno, i to sa svake strane teror politikog despotizma i vjerski diskurs koji uliva strah. Tako je musliman kao jedinka, a s njim i ummet, bivao potisnt, zatvarao se u sebe i postajao pasivan. Postepeno se tako iz njegove i iz svijesti ummeta brisao osjeaj pripadnosti islamskom ummetu koji je nekada imao svoju razvijenu kulturu i civilizaciju. Situacija je bila tim gora to elite koje razmiljaju u muslimanskom ummetu nisu na djelotvoran nauni nain obratile panju na injenicu da uspjean put reforme i promjene dolazi prije svega iznutra, iz ummeta i drutva, ali je za to potreban preodgoj. Kada su pomislili da je put reforme put borbe, sukoba i nasilja, oni su pogrijeili put i to je samo
42
uzdrmalo stabilnost ummeta, rastrgalo njegovo drutveno tkivo i povealo razloge za nepravdu, nasilje, ugnjetavanje i rascjepkanost.7 Ovo je globalna slika toka historije ummeta i njegovih odnosa koji su doveli do toga da ummet postane indiferentan, da negativistiki misli, da je rascjepkan i ponien. Uprkos tome, ne smijemo smetnuti s uma injenicu da stanje ummeta u mnogim momentima njegove historije kao i stanje mnogih naih zemalja nije bilo uvijek podjednako loe. Ako je bilo loe u jednom kraju, u drugom kraju je esto bivalo bolje. U vremenu u kojem je dolo do gaenja baklje duha Arapa i gubitka Endelusa, energija islama iznova se raala meu turskim plemenima. Turska plemena, koja su krasili odlunost, hrabrost i duh slobode i gordosti, ulaskom u islam uvruju islam u Anadoliji i iz njih izbijaju pupoljci Osmanske drave. Kada je dolazilo do nazadovanja energije miljenja i kreativnosti u ummetu, dolazilo je i do nazadovanja duha civilizacije u njemu, ali to nije sprijeilo da se ak i u periodima zaotravanja sukoba, rascjepkanosti i dekadencije, moda ak i zbog svega toga i izazova koje predstavljaju pojave izuzetni idejni, nauni i reformatorski geniji kakvi su bili el-Gazali, Ibn Hazm, Ibn Rud, Ibn Tejmijje i Ibn Haldun na poljima vjerskih znanosti, erijata i drutva, te mnogi drugi slini njima u filozofiji, fizici i drugim znanostima. To su tragovi onoga to je preostalo od izvorne pokretake snage islama, to je odgovor
7 Abdulhamid Ebu Sulejman, El-Unf ve idare es-sira es-sijasi fi el-fikr elislami: ruje islamijje (Nasilje i upravljanje politikim sukobom u islamskoj politikoj misli: islamsko vienje), Damask, Meunarodni institut za islamsku misao i Daru-l-fikr, 2002.
43
na izazove i suprotstavljanje poastima i bolestima, to je onaj poticaj za injenje dobra i za civilizacijsku kreativnost koje je Svemogui ugradio u ljude njihovim stvaranjem. To su pojave ije tragove postojanja osjeamo i danas u duhu ummeta, u njegovim tenjama, u izlivima bijesa i pokuajima reforme. Ali sve ovo ne mijenja prirodu ope slike historije ummeta i njegova civilizacijskog hoda tokom kojeg je dolo do slabljenja poticaja duha islama, do gaenja njegove energije i zatamnjenja istote univerzalnog civilizacijskog gledanja. Sve ovo je pocijepalo ummet, omoguilo smutnju i tiraniju u njemu, nalijepilo na narode koji pripadaju ovom ummetu etiketu da su lijeni i pasivni, mase pretvorilo u stada, potisnulo inicijativu i uinilo da muslimanski narodi ele samo koru kruha i da ih niko ne dira. Ali, ummet se morao probuditi, moralo mu se ukazati na njegove mahane i na to koliko je duhovno razoren. Desilo se to onda kada su se pojavili neprijatelji koji ga poriu, narodi koji imaju civilizacijske moi, materijalne vjetine i tehniku, iza kojih stoje nauna metodinost i kreativna duhovna snaga, te kada su zavojevai i kolonijalizatori, a i voe ummeta, poeli tlaiti muslimanske narode razliitim oblicima ponienja, nepravde i omalovaavanja.
44
Poticajna snaga vjersko-civilizacijske energije u prvom periodu islama i u periodu hulefai-raidina
Slabljenje snage vjere tokom vremena i negativne pojave u kulturi
Zatomljenje pokretake snage vjere i ekspanzija negativnih pojava u kulturi
Skica broj 1. Tok slabljenja pokretake snage vjere, izvitoperenje sveobuhvatne islamske vizije svijeta i utjecaj plemenskog, rasnog i nacionalnog duha
45
Rano doba islama i period hulefai-raidina
Civilizacijska kreativnost, materijalni aspekti civilizacije i poduzetniki duh i zanatstvo doivljavaju prosperitet i ekspanziju uporedo sa teritorijalnim irenjem Razdoblje civilizacijski prosperitetnih muslimanskih drava Doba drava koje su zahvaene dekadencom, zamiranje progresa na polju materijalnih aspekata civilizacijskog napretka, zamiranje progresa na polju proizvodnje i zanatstva
Skica broj 2. Materijalni aspekti civilizacije i zanatstvo na Arapskom poluotoku u vremenu neposredno nakon pojave islama bili su neznatni, ali su vremenom doivljavali prosperitet i ekspaanziju uprkos slabljenju vjersko-civilizacijskog duha i uprkos iskrivljavanju sveobuhvatne islamske vizije i pojavi devijacija u kulturi.
46
Poticajna snaga vjersko-civilizacijske energije u prvo doba islama i u periodu hulefai-raidina Materijalni aspekti civilizacije i zanatstvo doivljavaju prosperitet i ekspanziju
Doba civilizacijski prosperitetnih drava islama
Doba dekadence
Ummet u stanju slabosti, materijalne, intelektualne i moralne zaostalosti Skica broj 3. Obrnut srazmjer: snana poticajna civilizacijska snaga vjere u ranom periodu islama stoji nasuprot neznatnim mogunostima za postizanje napretka u materijalnim aspektima civilizacije vremenom materijalni aspekti civilizacije i zanatstvo doivljavaju prosperitet i ekspanziju uprkos slabljenju poticajne snage vjersko-civilizacijske energije.
47
Oslobodilaka/pobjedonosna vojska plemena ashabi plemena vrijeme Poslanika i Ebu Bekra
period hulefai-raidina
period E m e v ij s ke drave
Skica broj 4. Politika baza u vremenu Poslanika, s.a.v.s., i hulefai-raidina i politika baza u doba Emevijske drave.
48
DRUGO POGLAVLJE
Identificiranje bolesti
Na prethodnim stranicama iznijeli smo jednu openitu sliku kako se odvijao tok uzmicanja i potiskivanja u stranu islamskog civilizacijskog duha u ummetu, uprkos blijesaka i blagostanja koje je taj duh ostvario u prethodnim stoljeima. Danas je potrebno da precizno shvatimo koje su se to promjene i skretanja desila u miljenju ummeta, u njegovom mentalitetu i osjeajima te koliko je to utjecalo na muslimana kao pojedinca i na muslimane kao zajednicu. Potrebno je, takoer, da shvatimo ta je koilo napore reforme da bi ovo istraivanje, na kraju, moglo doprinijeti iznalaenju lijeka i kompletiranju sredstava za reformu i preporod kako bi ummet zadobio potivanje i uvaavanje ovjeanstva te naao one koji e paljivo sasluati uzviene vrijednosti i moralne izazove koje nudi.
Deformacije i skretanja u nainu miljenja i kulturi ummeta

Vano pitanje koje se sada namee jeste: Koje su to najbitnije deformacije i iskrivljavanja u nainu miljenja i kulturi ummeta? U odgovoru na ovo pitanje navodimo est vrsta tih deformacija i skretanja koje emo na narednim stranicama neto detaljnije obraditi.
49
Prva deformacija: Deformacija sveobuhvatne vizije

Prva i najopasnija deformacija bila je deformacija sveobuhvatne islamske vizije koja ini okvir miljenja i kulture ummeta. Kada je dolo do navedene deformacije, sveobuhvatna islamska vizija utemeljena na vjeri u jednog Boga nije vie bila sposobna ponuditi argument i cjelovit putokaz muslimanskom miljenju, poimanju, odnosima i sistematskim pristupima. Sveobuhvatna islamska vizija, najkrae reeno, gleda ovjeka kroz tri osnovna pitanja: 1. Pitanje vjerovanja u nevidljivo vjerovanje u Allaha kao jedinog stvoritelja Koji nema sauesnika. 2. Pitanje odnosa prema ivotu osjeaj odgovornosti, namjera da se ini dobro i da se bude pravedan te nastojanje da se stvari ine boljima i da se uvijek radi na izgradnji onoga to je bolje. 3. Pitanje odnosa prema ahiretu i onome ta ovjeka eka suoavanje s posljedicama vlastitih djela i u konanici pravedno vrednovanje po Allahovoj milosti ako ovjekova djela budu dobra, bit e nagraen dobrim, a ako budu loa, bit e kanjen zlim. Stoga su vjerovanje i valjano djelovanje u univerzalnoj Kuranskoj viziji nerazdvojni. Svrha vjerovanja je valjano djelovanje, a valjano djelovanje podrazumijeva djelovanje svih ovjekovih organa i vrednovanja svakoga djela makar bilo kao najmanji trun. Vrsta djela i njegova duhovna dimenzija cijene se po tome da li je bilo namjere da se tim djelom uini dobro i koliki trud je bio u to uloen. Stoga je Allahovo obeanje Svojim robovima da e im dati mo uvjetovano vjerovanjem koga prati predan rad praen eljom da se njime
50
ini dobro i da se djeluje na najbolji nain. Namjere same nisu dovoljne da bi se zasluilo namjesnitvo i mo na Zemlji. Za to postoji ahiretska nagrada, ali namjesnitvo i davanje moi na Zemlji i pomo od Boga sa sretnim ishodom uvjetovani su dobroinstvom, perfekcijom u poslu i nastojanjem da se svaki put iznova bude bolji (idtihad). To je put koji vodi uz Allahovu pomo Njegovim zakonima u djelovanju, uspjehu u poslu i dobru u konanici (kada sve bude zavreno). Allah je obeao onima koji vjeruju i dobra djela ine da e ih sigurno postaviti namjesnicima na Zemlji, kao to je uinio namjesnicima i one prije njih, i da e im posigurno njihovu vjeru uvrstiti, onu kojom je on zadovoljan da im je vjera ... (En-Nur, 55) Ovo jasno, univerzalno, sveobuhvatno vienje snale su opasne deformacije od strane mase mislilaca skolastika koje su drugi izolirali i koji su se i sami izolirali i posvetili teoretskom studiranju, promatranju i istraivanju te se koncentrirali na stanja i potrebe pojedinaca u drutvu. Te deformacije su doprinijele uz najljepe namjere da dugorono uvehne duh islama, njegova pokretaka snaga i duh ummeta. One su omoguile elementima zaostalosti u biu ummeta da uine svoje da ugase obnoviteljsku energiju u njemu i ummet dovedu u stanje pasivizma i neuravnoteenosti. Takoer su uspjele ubiti u njemu svaku volju za istraivanjem, ispitivanjem, obnavljanjem i poticanjem, pa su se mentalitet i bie ummeta predali oponaanju u slijeenju. Tako je uniten smisao za zajednitvo i solidarnost ummeta a dolo je i do uruavanja drutvenih institucija te cijepanja njegovog jedinstva. To jasno moemo zapaziti u vienju koje nude fikh i ilmul-kelam (dogmatika) kojima se postavljaju temelji odgojnog i psiholokog formiranja pojedinca muslimana. Oni u biti
51
nude vienje pojedinca, a ne vienje zajednice. To vienje je odraz prirode odnosa izmeu uleme i masa. Vezano je za lina pitanja, a ne za pitanja kolektiviteta niti za sisteme i principe njegovog funkcioniranja i prirodu njegovih sastavnih komponenti ili njihovih meusobnih odnosa. U ovakvom vienju odgoj, politiko aktiviranje, drutveni odnosi, pitanja vlasti, mjerila bratstva, pravednosti i meusobnog dogovaranja nisu doprinosili tome da ivot obinog ovjeka bude laki. To je na kraju krajeva pasivno vienje koje ne komunicira sa svim dimenzijama ivota, ne reagira na ivotne potrebe, ne prati tok stvarnog ivota i promjena niti pokree toak civilizacije naprijed. Zanimanje i najvea preokupacija onoga ko se povukao u damiju je ono to Kuran naziva zikr i obredi, koji se, u logici ovih ljudi posveenih zikru i dersu u damiji, svode na ibadete kako je to definirano u fikhu. Oni opirno idu u detalje kada se radi o tome kako i gdje stati, kako napraviti svaki pokret po tome se dijele na kole, mezhebe i sljedbe. Ovo vienje je usmjereno na ivot pojedinca i ne dotie pitanja javnog ili politikog ivota koji se u fikhu terminoloki oznaava rijeju muamelat. Ono to potpada pod muamelat ini zbir fikskih zakonskih procedura i normi koje se tiu naina postupanja u ivotu vjernika muslimana a vezana su za pravila (kavaid) i ugovore. Te norme su gotovo odvojene od duhovne dimenzije. Naime, injenje bilo kog djela koje je predmet ugovora ili njegovo neinjenje tretira se kao dunjaluka stvar. Uz izvravanje toga djela ne vezujemo sevab (nagradu) niti uz izostavljanje vezujemo kaznu. Ovakvo fikhsko vienje i njegove preokupacije u cjelini se razlikuju od kuranskog vienja koje na ovjeka gleda sveobuhvatno ne pravei razliku
52
izmeu njegovih odgovornosti kao jedinke u uvanju ivota i njegove zajednike odgovornosti u ouvanju kolektiva i ummeta. Kuransko vienje obuhvata svaki ovjekov postupak i ono znai da su svi njegovi postupci, bez podvajanja, ibadeti zavisno od cilja i namjere pa ak i oni koji se tiu njegovih strasti. ivot muslimana po kuranskom vienju sav je zikr i dihad u cjelini je pobonost (teabbud) i obredoslovlje (ibadet). Namaz, dova, post, zekat, uenje Kurana i obavljanje hada oivljavaju svijest muslimana i pomau mu da izvri svoje dunosti i ispuni obaveze. Ja sam Allah, nema sumnje, nikakvog boga nema osim Mene i zato oboavaj Me, i namaz obavlja radi sjeanja na Mene. (Taha, 14) Pa Allaha spominjite kod svetih mjesta. Spominjite Ga kako vas je naputio, iako ste prije toga bili ba zastranili. (El-Bekare, 198) Allaha spominjite u odreenim danima (u vrijeme hada). Ko zbog urbe ostane dva dana nije grijean zbog toga, ali ni onaj ko due ostane nema za to grijeha ukoliko se boji Boga. Bojte se Allaha i znajte da ete biti sakupljeni pred Njega. (El-Bekare, 203) Spasit e se ko se oisti. I ime Gospodara svoga spominje pa namaz obavi. (El-Ala, 14-15) A ukoliko ste sigurni, onda spominjite Allaha onako kako vas je nauio. (El-Bekare, 239) Zaista namaz odvraa od razvrata i od svega to je pokueno, a sjeanje na Allaha je najvee. (ElAnkebut, 45) I onima koji, kada dopadnu grijeha ili sami sebi nasilje uine, sjete se Allaha pa za svoje grijehe zatrae oprosta. A ko oprata grijehe osim Allaha. (Alu Imran, 135) Prema kuranskom vienju smisao ivota muslimana je u radu i ulaganju truda u svim pitanjima privatnog i drutvenog ivota. Sav ivot je borba (dihad) i nastojanje (idtihad) u svemu to ovjek ini: borba u stjecanju znanja, u traenju nafake, u popravljanju sebe, u pravednom postupanju, u zatiti
53
nemonih i doprinosu u onome to su potrebe ummeta, u odbrani muslimanskih ognjita te irenju istine i vjere. Ovakva borba (dihad) i nastojanje (idtihad) u pitanjima islamskog ivljenja predstavljaju najvanije ciljeve svijesti o Allahovom sveprisustvu (zikru) u ivotu muslimana. To stoga jer je ivot muslimana jedna nedjeljiva cjelina iji je cilj tenja dobru i injenje dobra iz poslunosti i pokornosti istini Uzvienog. Reci: Mene je moj Gospodar naputio Putu pravome vjeri valjanoj, istoj vjeri Ibrahimovoj. I on nije bio od mnogoboaca. Reci: Moj namaz i moje bogosluenje, moje ivljenje i moje umiranje pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. On nema ravna Sebi. To mi je nareeno i ja sam prvi musliman. (Alu Imran, 161-163) U onoj mjeri u kojoj je islamska univerzalna vizija bila ista, djelotvorna, sveobuhvatna i realna, u tolikoj mjeri je vizija doba izolacije i skolastike u praksi bila, u najveem dijelu: krnjava, parcijalna i negativna. U praksi i u ivotu ljudi ova posljednja vizija svodila se na plemensko, rasno, lino i sebino djelovanje. Kasnije emo vidjeti posljedice ovih opasnih deformacija u kulturolokim poimanjima ummeta, u njegovoj psiholokoj izgradnji i civilizacijskom djelovanju. To je na kraju ummet dovelo do stanja nemoi, zaostalosti i ponienja u kojem je i sada.
Druga deformacija: Deformacija u pristupu

Druga deformacija, koja je rezultirala izoliranjem i samoizoliranjem uenih i misleih ljudi, bila je epistemolokometodoloka deformacija. Ta deformacija je dovela islamsku misao do teoretske misli utonule u teoretska sofistika
54
razmatranja. Takva misao nije mogla nai put ka drutvenom ivotu kroz preispitivanje, zapaanje i praktinu primjenu. Ona je dovela do opasne metodoloke neproduktivnosti i pretvorila je spoznaju u uenje napamet, tradicijsko slijeenje i oponaanje u kojima nema nikakvog djelotvornog utjecaja elemenata vremena i mjesta niti poznavanja boanskih zakona u stvorenjima i biima. Nastanku ove deformacije u pristupu pored izolacije pomogao je metafiziki, teoretski karakter grke filozofije i logike pune fikcija. Oduevljenost grkom filozofijom i logikom te njihov utjecaj na intelektualnu klimu ummeta doprinijeli su slabljenju naune praktine misli i naune radoznalosti kojoj poziva uenje islama i koja nas podstie na nunost promatranja, putovanja po svijetu, razmiljanja, paljivog prouavanja, uoavanje analogije i poreenja. Sve to je dovelo do intelektualne nemoi, do sve veeg traganja za tekstovima te do pridavanja svetog znaenja tim tekstovima kako bi se prikrila intelektualna nemo. Dolo je, takoer, do slabljenja neophodnih sredstava za idtihad, potrebnih za nastajanje ljudskih saznanja koja zajedno sa saznanjima i uputama objave ine cjelinu. Ta saznanja su neophodna za razvoj ummeta, za kontroliranje promjena te kao podrka ideji sposobnoj da se odupre izazovima i iskoristi mogunosti. Zbog ove metodoloke deformacije u pristupu, polazita drutvenih znanosti u islamskoj misli ostala su na nivou golih naslova i principa te u obliku drugorazrednih izvora na podruju fikhskih znanosti i temelja fikha. Interes tih znanosti i njihova teoretska opredjeljenja sveli su se na ivot pojedinca. Kada je jedan od velikih malikijskih uenjaka, koji se nairoko bavio politikom i javnim ivotom, otvorio pred
55
islamskom misli vrata znanosti o drutvu i otkrio mnoge dragocjene tajne funkcioniranja drutva, uoio udi i faktore koji meusobno utjeu jedni na druge te uoio promjenljive kategorije u drutvu i shvatio kako se na njih moe utjecati pa to onda objasni u svojoj znamenitoj Mukaddimi,8 ta kreativna ideja, zbog mentaliteta uzmicanja, bila je marginalizirana kao to je bila marginalizirana misao mnogih drugih kreativnih ljudi. Djelo Ibn Haldunovo nije bilo djelo koje je itala ulema i teme tog djela nisu bile predmet njihova interesovanja tako da je projekat istraivanja o rezultatima nauke i ivoj spoznaji boanskih zakona ostao zanemaren. Ovo djelo u teoretskom skolastinom naunom ivotu nije imalo ansu da zaivi sve dok se ummet nije probudio zahvaljujui rezultatima do kojih je dola drutvena znanost na Zapadu na bazi polazita Ibn Haldunovih i njegovom metodu razumijevanja boanskih zakona na poljima drutvenih znanosti: historije, filozofije, sociologije, ekonomije i odgoja. Treba znati da su ta polazita iroko otvorila vrata i vidike Zapadu te omoguila zapadnim narodima da u svoje mlade generacije usade duh inicijative i kreativne snage, te da uspostave drutveno funkcioniranje, nose se s promjenama i uspjeno suprotstave izazovima. Ovdje emo navedesti primjer kojim emo pokazati utjecaj metodoloke deformacije u pristupu studenata drutvenim problemima te njihovom interesu za te probleme i nainima tretiranja problema. Ta deformacija jasno pokazuje do ega dovodi uenje napamet. Jedan od estitih muftija u jednoj arapskoj zemlji drao je petkom hutbu o istoi. Njegov nain obraivanja teme bio je
8 Ibn Haldun (732-808. god. po H. / 1332-1406. god.)
56
tean i rjeit. Objasnio je sluaocima ta znai vjerska istoa. Objasnio je propise vezane za istou, objasnio je ta kvari istou i ta je ne kvari na najbolji nain kako to izlau fikhski propisi. Nakon zavretka namaza a po lijepom obiaju tog ovjeka da prima svijet u svom uredu u damiji otiao sam kod njega, poselamio ga i s njim posjedio. Na sasvim pristojan nain i uz odgovarajui uvod kakav ide uz njegovu titulu, funkciju i plemenitost izrazio sam zadovoljstvo njegovom hutbom, njegovom rjeitou, tenim izlaganjem i iznoenjem svih fikhskih propisa o ovoj temi. Kazao sam mu da hutbi, po mom miljenju, nedostaje zaokruen pristup o temi istoe i zdravstvene preventive. Neobjanjavanje te strane istoe i njeno zanemarivanje moe dovesti do toga da obian svijet potcijeni znaaj istoe, da nema dovoljno svijesti o njenoj vanosti i da na nju gleda kao na drugorazredan lini problem koji nas bez potrebe pritiska. I ne samo to, nego neka pitanja, na nain kako su izloena, mogu navesti sluaoce na shvatanje da su neke neistoe prihvatljive i da za njih nema erijatske zapreke kao naprimjer ispljuvak koji u sebi moe sadravati uzronike infektivne bolesti ili uprljanost odjee nekim neistoama koje po fikhu nee pokvariti istou, ali e negatativno djelovati na zdravlje. Ako na taj nain uimo ljude istoi, to moe znaiti da ih uimo da ne vode rauna o prljavtini i da omalovaavju istou i ono to je potrebno za zatitu javnog zdravlja (zdravlja drugih). Bio je to profesionalni, prijateljski razgovor koga je uvaeni muftija prihvatio s odobravanjem. To dokazuje nau potrebu da razmjenjujemo miljenja i irimo vidokrug znanja, da shvatimo viedimenzionalnost naih ivota i kulture, te da uklanjamo izolacije i klonimo se jednostranog znanja.
57
Ovdje je vano ukazati i na to da kada neki govore o istoi u ovakvim situacijama, da pod istoom podrazumijevaju da se ovjek lijepo obue samo kada ide u damiju petkom ili kada su kakvi skupovi. irenje svijesti o pitanjima istoe i zdravstvene preventive vaan je dio svrhe istoe kako ju je Poslanik, s.a.v.s., kao uzor provodio u drutvu u kome je ivio. Tako je jedanput, kada je vidio dvorite jedne muslimanske kue u neredu, naredio da se dvorite oisti i da se vodi rauna o njegovoj istoi i redu. ini se kao da je veliki dio ummeta danas u stanju u kojem su bili idovi kada su u pitanju duhovne i drutvene bolesti u kojima su bili u doba Poslanika, s.a.v.s.9 Zbog deformacije u metodu znanje je postalo tekstualno, zanatsko, parcijalno, bazirano na oponaanju, slijeenju, imitiranju i uenju napamet. Uz to, ono se guilo u kompliciranosti, pravljenju komentara i saetaka djela. Znanje je parcijalizirano i udaljeno od vjerovanja i prakse ivota. Tako se nauka o vjerovanju u jednog Boga (et-tevhid) bavila samim vjerovanjima, ili neim to se zove dogmatika (ilmu-l-kelam) pri emu su je u mnogim elementima karakterizirale polemike i teoloke mudrolije. Nauka o fikhu odvojena je od nauke o vjerovanju (akaid). Poela se baviti detaljima ivotne prakse pojedinca nastojei u svojim prouavanjima doi do odgovora (idtihad) oslanjajui se na metod koji je baziran na parcijalnoj
9 U jednom hadisu koga prenosi Muhammed ibn Bear od Ebu Amira elKaadija, on od Halida ibn Ijasa a on od Saliha ibn Ebi Hassana stoji da je uo od Seida ibn el-Musejjeba da kae: Allah je zaista fin i voli finou, ist i voli istou, plemenit i voli plemenitost, velikoduan i voli velikodunost, pa stoga oistite vaa mislim da je rekao dvorita i nemojte liiti na Jehudije. Ovu sam predaju spomenuo Muhadiru ibn Mismaru koji mi je rekao: Isto to mi je prenio i Amir ibn Sead ibn Ebi Vekkas od svoga oca a on od Poslanika, ali je on samo rekao: Oistite vaa dvorita. Trimizi, Sunen, hadis br. 2723.
58
analogiji s razliitim ve vienim sluajevima, bez uzimanja u obzir cjelokupne slike. Veinu onoga na to se oslanjaju kasnije generacije poela su initi jezika shvatanja teksta. Najvie truda ulagano je u iznalaenje teksta, ak i po cijenu zanemarivanja slabosti nekih predaja ili nevjerovatnosti samoga teksta. Tako je znanje teksta u vremenima nemoi, beivotnosti i slijepog oponaanja postalo cilj. Znanje teksta se trailo da bi se neupitnom svetou teksta prikrila nemo spoznaje. Tim tekstovima su se punile glave uenika bez namjere da se tekst shvati ili da se skrene panja na vanost poruka koje on nosi. Nije se vodilo rauna o tome koliko su tekstovi primjereni uzrastu onoga ko ui, niti tome kakav je utjecaj tih tekstova na svijest uenika i izgradnju njegove linosti.10 Zaista se udim kada se neki ponose i hvaliu kako su njihovi sinovi i uenici nauili napamet desetine hiljada patvorenih tekstova kako bi mogli znati koji su hadisi lani. Oni ne shvataju da uenje lanih i slabih hadisa ima negativan psiholoki efekat na onoga ko ih ui i da je bilo mnogo vanije da uenici uloe
10 Poslanikova praksa predstavlja bogat i vaan izvor, i ona je praktian ivi obrazac primjene Boijih propisa u svakodnevnom ivotu drutva u doba Allahova Poslanika, s.a.v.s., to znai da je njihova primjena u realnosti ljudskog ivota mogua. Ali se, takoer, mora shvatiti vremenski i prostorni kontekst primjene kako bi se shvatila njena sutina i ono to ona znai za budue generacije. Takoer je neophodno biti nasigurno da je to doista Poslanikova praksa. Da bi se za neto tvrdilo da je to stvarno Poslanikova praksa, treba se koristiti svim naunim metodama: kritikom lanca prenosilaca i samog teksta i to je najvanije propitivanjem usklaenosti teksta hadisa sa principima Kurana, smislom i ciljem onoga to je u Kuranu kazano. Kada se radi o tekstovima ije je znaenje ispravno, ali im predaja nije vjerodostojna oni se mogu tretirati kao mudre izreke i koristiti njihovim sadrajem bez potrebe da im se pripisuje status svetosti. Njihovo prihvatanje e u tom sluaju biti zasnovano na poruci koju nose i to je sasvim dovoljno.
59
trud u saznavanju koje su to vjerodostojne predaje i da njih zapamte, a to znai da sve ono to je van tog vjerodostojnog nevjerodostojno. Ono ta je nevjerodostojno i to je lano tome nema kraja i to se poveava u nedogled. Kada se radi o slabim i patvorenim hadisima, dovoljno je da shvatimo kakva je njihova namjera i cilj te na koji nain i kojim sredstvima se nastoje uvui u islamsku misao uz navoenje primjera lanih i patvorenih hadisa, suprotstavljanje njihovom irenju i njihovo opovrgavanje. Koliko smo mi samo nepaljivi kada se radi o psiholokim efektima uenja i insistiranja na koliini najbolji pokazatelj danas je vjersko obrazovanje. Glave djeice se pune informacijama koje nisu u skladu s intelektualnim uzrastom niti s psihikom konstitucijom djeteta. teta nanesena takvim uenjem ne svodi se samo na to da glave djeice punimo onim za to nema potrebe, nego to znai da im uskraujemo metode uenja i izlaganja koje doprinose njihovoj psiholokoj izgradnji u razliitim fazama odrastanja i adaptiranja na fleksibilan nain. Kada proe ta prilika za odgoj koja se temelji na emocijama a to je period ranog djetinjstva onda vie nema nikakve anse za pravilnim psiholokim izgraivanjem. Uzmimo kao primjer onoga ime se pune glave djeice a od ega imaju malo koristi obavezu da dijete u osnovnoj koli naui koliko iznosi zekat na deve, krave, sitnu stoku, usjeve. Mnogo djece nije ni vidjelo devu i moda nikada u ivotu nee imati kravu, sitnu stoku ili usjeve. Zato im onda puniti glave ovim suhim fikhskim detaljima i stvarima koja nisu vezana za ivotnu realnost djeteta? Isti sluaj je i kad se djeca obavezuju da znaju napamet koliko treba dati zekata na profitabilnu trgovinu dionicama, nekretninama i industrijskim proizvodima. Koliko
60
e ove djece raditi na ukupljanju zekata i da li e djetetu koristiti kad odraste i bude imalo dionice i nekretnine podsjeanje na procente i koliine koje je nekad znalo napamet ili e traiti od strunih ljudi da mu tano kau koliko ta iznosi? teta nije samo u tome to se djeije glave pune onim od ega ima malo koristi. Mnogo gore i pogubnije od toga je to se to ini u periodu kada se dijete psiholoki i emocionalno izgrauje, stjee odreenu narav. Takoer, u tom periodu razvijaju se osjeaji i oblikuju shvatanja djeteta. Stoga je prioritetnije u fazama odrastanja da se djetetu, kada ga uimo o zekatu, nauimo smislu za solidarnost, samilost, rtvu i ljubav prema drugima. To uenje ne smije biti diktiranjem, nego se treba prakticirati koritenjem svih audiovizuelnih sredstava i odgojno-naunih metoda kao to su naprimjer: posjete siromanima, nemonima i invalidima, pruanje pomoi takvim osobama, shvatanje njihovih potreba i osjeanje veliine njihovih muka. Proputanje prilike da se dijete duhovno formira i zamjenjivanje ispravnog duhovnog formiranja znanjem koje je samo sebi cilj, znak je nemara prema djetetu i neshvatanja koliki utjecaj imaju informacije koje mu se nude u izgradnji i razvoju njegove linosti na psiholokom i emocionalnom planu. To je jedno od naslijea deformacije u pristupu koja je pogodila islamsku misao i islamsku civilizaciju u kasnijim periodima.
Trea deformacija: Deformacija shvatanja

Trea opasna deformacija koja je pogodila islamsku misao i muslimanski nain razmiljanja zbog izolacije uenjaka
61
bila je deformacija u shvatanjima a ona je za posljedicu imala intelektualnu nemo, mrtvilo i govor pun prijetnji i zastraivanja kako bi se na taj nain ugasio duh kritike i mase prisilile da se usljed intelektualne nemoi predaju i prihvate ono to se od njih trai. To se desilo stoga to nije bilo mogue ugasiti duh kritikog promiljanja i traenja argumenata, te stoga to se mase nisu mogle podvri diktatu sve dok iskrivljena shvatanja nisu prodrla u osnovna islamska shvatanja to je onda olakalo zadau i pripremilo razum i duu da se pokore, okrenu sijeenju i oponaanju i, konano, da se predaju.
Iskrivljeno shvatanja pojma oboavanja

Pojam oboavanja spada u osnovne islamske pojmove. Njegovo iskrivljeno shvatanje dovelo je do deformacije mnogih drugih islamskih shvatanja. Iskrivljena shvatanja su se meusobno ispreplela i uspjela potlaiti duu, eliminirati kritiko shvatanje, ukoiti razmiljanje, istraivanje i precizno ispitivanje. Ona su dovela do toga da se muslimani ponu zadovoljavati dovama i prevakavanjem snova, umjesto traenjem rezultata i temeljitim istraivanjem tradicije. Musliman kako ga ui islam mora biti dostojanstven, jer je on Allahov namjesnik na Zemlji kome je ukazana posebna ast. Njegovo oboavanje Allaha je ishodite njegovog dostojanstva i plemenitosti, jer je ono izraz slobodne volje u spoznaji istine i slijeenja ispravnog puta. Muslimani su predani Allahovi robovi i nije sluajno to Uzvieni Allah, kada god se obraa ljudima u Kuranu asnom, imenuje ih kao ibad. Ta rije je izvedena iz rijei pokoravati se (tabid), a ne iz rijei podjarmljivati ili porobljavati (istibad) iz koje
62
je izvedena rije abid u znaenju porobljeni ili podjarmljeni ljudi. Slino se u Kuranu asnom koristi rije poniznost (zull). ovjekova poniznost roditeljima (zull) po prirodi njegovog odnosa prema njima u Kuranu asnom izvedena je iz rijei tezlil (potinjenost), a ne iz rijei ponienje (mezelle). Uzvieni Allah kae: Spusti prema njima krilo poniznosti iz milosti i reci: Gospodaru moj, smiluj im se, kao to su oni prema meni bili milostivi kada su me odgajali dok sam bio dijete. (El-Isra, 24). Mijeanje pojmova pokoravanje (tabid) s pojmovima podjarmljivanje i porobljavanje (istibad) nema nikakvog utemeljenja niti potrebe. To se ini onda kada se ele opravdati sve vrste podjarmljivanja, zastraivanja, prijetnji, guenja savjesti, poniavanja, oduzimanja ljudskog dostojanstva, zauzdavanja razuma i postavljanja barijere izmeu stvorenja i Stvoritelja. ovjek je ogranieno stvorenje a Allah je apsolutni stvoritelj i uope nema prostora za poreenje stvorenja i Stvoritelja, kao to nema nikakvog smisla raspirivanje takvih tvrdnji i poreenja. Iskrivljeno shvatanje pojma oboavanje i irenje razliitih naklapanja o tome ta sve znai taj pojam dovelo je do omalovaavanja pozicije razuma. Ta naklapanja izazvala su sumnjienja, osporavanja i pobune. Ona su doprinijela potinjavanju svijesti muslimana, uzurpirala mu pravo na razmiljanje, procjenjivanje i kritiku. Takav nadmen odnos onih koji su izuavali vjerske znanosti odveo je mnoge mislioce u filozofije strane islamu. To se deavalo zato to su mnogi malo toga znali o antropolokim znanostima i o nainima kako saznanja koja nudi Objava silaze u realnost ivota ljudi. Te filozofije predstavljale su naslijee
63
civilizacija i kultura koje su ule u islam i mnogi koji su se u njih uputali nisu imali jasne vizije. Usto treba znati da su veinu tih filozofija i naslijea inila metafizika zaluivanja koja su bila bez ikakve boanske upute. To je dovelo do borbe i izmiljenog sukoba u islamskoj misli izmeu razuma i predaje, to je otupilo otricu ummeta, oslabilo njegovu misao i razjedinilo napore. Ovaj sukob je zavren iskrivljavanjem shvatanja islama kako bi se prikrila nemo misli te ukrotio i degradirao mislilac i kritiar. Veoma je vano shvatiti odnos izmeu osnovnih islamskih shvatanja koja se ogledaju u razumijevanju vjere u jednog Boga, shvatanju ta znai volja, shvatanju ta podrazumijeva pojam oboavanja, ta znai ovjekovo namjesnitvo na Zemlji, ta podrazumijeva pojam civilizacijskog napretka (umran). Shvatanje vjere u jednog Boga nije sveeniko pitanje koje se zavrava golim opisom boanskih svojstava i nije pitanje o kojem odreene grupe ljudi govore u ime Boga, nego je to vjerski princip i islamsko razumijevanje koje smisao zadobiva u ivotu ljudi, u shvatanju smisla dunjalukog ivota i njegovoga cilja.
Centralna uloga shvatanja vjere u jednog Boga i smisao vjere u ovjekovom ivotu
Vanost principa vjerovanja u jednog Boga ogleda se u tome to vjerovanje predstavlja okvir za razumijevanje ivota i kosmosa te utvruje principe ljudskih odnosa i temelje na kojima stoje ti principi. Bilo kakav poremeaj ovog principa ili shvatanja ima svoje opasne posljedice po smisao islamskog ivota, njegovu osebujnost i cilj.
64
Princip vjerovanja u jednog Boga podrazumijeva da je Stvoritelj jedan, a ta injenica znai jedinstvo svih stvorenja u kosmosu, jedinstvo ivota i ovjeka, svrsishodnost stvorenja i kosmosa te njihovo injenje cjeline, a ne suprotstavljenosti jednoga drugome, takoer, podrazumijeva namjeru da se ini dobro. Stoga nema mjesta uzdizanju, nepravdi i potinjavanju ljudi jednih od strane drugih. Princip vjerovanja u jednog Boga nuno nalae pridravanje principa pravednosti, meusobnog dogovaranja i jednakosti u pravima, kao to nalae i uvaavanju ljudskog dostojanstva, slobode volje i ljudske odgovornosti. Sr pobonosti je injenje dobra, sloboda volje i ljudska odgovornost koja se ogleda u principu vjerovanja u jednog Boga te u principu namjesnitva ovjeka na Zemlji. Na tome se gradi poimanje civilizacijskog napretka (umran). Na ovjeku kao pojedincu i na drutvu kao zajednici dunost je da nastoje ostvariti plemenite ciljeve stvaranja shodno zakonima koje je Allah postavio u duu ovjeka i u svijet koji ga okruuje a na temelju upute objave i zakona prirode koje je Allah ugradio u stvorenja. S ovim razumijevanjem, koje je u harmoniji sa sustavom univerzalnih islamskih principa, shvatanja i vienja, poimanje oboavanja kako ga Kuran imenuje postaje izvor dostojanstva, moi, pouzdanja muslimana i njegove duhovne i emocionalne izgradnje. Oboavanje u ovom znaenju niukom sluaju ne predstavlja porobljavanje ljudske due, niti izvor osjeaja ponienja, omalovaavanja, puzavosti i pasivizma. Korisno je da ovdje navedemo neke kuranske ajete koji e uputiti cijenjenog itaoca na osnovne izvore islama, uenje o vjeri u jednog Boga, oboavanje, ovjekovo namjesnitvo na Zemlji, humanizam i civilizacijski napredak (umrn).
65
Nekoliko ajeta koji govore o vjeri u jednog Boga i pokoravanju Bogu

Kuranski ajeti princip vjerovanja u jednog Boga postavljaju kao osnovni princip postojanja kosmosa i osnovu za dobro stanje i uvanje kosmosa, jer Allah je jedan i On je Stvoritelj i da nije tako sudbina kosmosa bi bila nered. On je izvor znanja o tome ta je kosmos i On upuuje stvorenja i ovjeka svojim putokazima i stazama. On jedini ima pravo da mu se bude pokorno kada se radi o kosmosu. On jedini upuuje na put vjerovanja. U pravilnom izvravanju svega toga krije se ispravnost, dostojanstvo i ispunjenje tenji ovog svijeta i ahireta. Uzvieni Allah u utvrivanju principa jedinstva kae: Kad bi osim Allaha bilo vie bogova na Nebesima i na Zemlji oboje bi zasigurno propali zato neka je slava Allahu, Gospodaru elAra u odnosu na ono kako Ga opisuju. (El-Enbija, 22). Uzvieni Allah daje da dobroinstvo i pokornost ljudske due Njemu budu uzrokom dobra: ... pa ko se nada susretu Gospodara svoga, neka radi dobra djela i neka Mu nikoga u ibadetu (pokornosti) ne pridruuje. (El-Kehf, 110). Put dobra je put dostojanstva i na ovom svijetu i na ahiretu: Zar da postupamo prema onima koji vjeruju i dobra djela ine kao prema onima to po Zemlji smutnju siju, zar da postupamo prema bogobojaznima kao prema grjenicima. (Sad, 28)
Ajeti koji govore o namjesnitvu ovjeka na Zemlji, injenju dobra i napretku (umran)
Korisno je, takoer, da navedemo neke ajete u kojima Kuran asni detaljnije govori o putu upute i estitosti i o tome do kakvih rezultata dovode djela Allahovog namjesnika na zemlji
66
koji je estit i temeljit vjernik i koji tei dobru. Kuran detaljnije govori i o putu poricanja Stvoritelja i o zabludi i o tome do ega oni dovode. Allah je obeao onima koji vjeruju i dobra djela ine da e ih sigurno postaviti na Zemlji za namjesnike, kao to je uinio i namjesnicima i one prije njih. (En-Nur, 55). Zatim smo vas namjesnicima na Zemlji uinili poslije njih, da vidimo kako postupate. (Junus, 14). O narode moj, oboavajte Allaha, vi drugog boga osim Njega nemate. On vas je od zemlje stvorio i dao vam da na njoj ivite. Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer moj Gospodar je, zaista, blizu i odaziva se. (Hud, 61). O narode moj, oboavajte Allaha, vi drugog boga osim Njega nemate. Ve vam je doao jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pravo na litri i na vagi mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i nemojte initi nered na zemlji kad je ve na njoj uspostavljen red. To vam je bolje ako ste vjernici. (El-Araf, 85). I udi sa onim to ti je Allah dao da stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini dobro kao to Allah tebi ini dobro, i ne tei za smutnjom na zemlji, jer Allah ne voli smutljivce. (El-Kasas, 77). im zavlada nastoji da na zemlji nered ini i unitava usjeve i porod, a Allah ne voli nered. (ElBekare, 205). I Mi smo unitavali naselja samo kada bi njihovi itelji postali nasilnici. (El-Kasas, 59). Gospodar tvoj nikada nije unitavao naselja nepravedno i dok su stanovnici njihovi inili dobro. (Hud, 117). U Allahovoj Knjizi se moe nai jo ajeta o ovoj temi, a i u vjerdostojnom sunetu kako u rijeima tako i u praksi postoje riznice upute. Mnogo toga jo uvijek oekuje naunu valorizaciju da bi se moglo iskoristiti u odgoju mlade generacije.
67
etvrta deformacija: Deformacija diskursa

etvrta opasna deformacija, koja je nanijela tete muslimanskom nainu miljenja, osjeajima i psihologiji, bila je deformacija u samome diskursu, nastala u doba kad je dolo do podvajanja izmeu islamske intelektualne elite i politike elite. To podvajanje i izolacija uenih doveli su do intelektualne nemoi koja je praktinu misao, rasuivanje (idtihad), modernizaciju i kreativnost preokrenula u skolastinu, zatvorenu misao koju zanimaju samo tekstovi. Nakon prvih stoljea islama gotovo da nije bilo slobodnog rasuivanja. Sve se pretvorilo u puko oponaanje u kojem je slabi tekst, ponekad i netaan, postao pojedinim uenjacima vaniji od samog miljenja. Deformacija diskursa u tim okolnostima dola je kao neminovan rezultat miljenja koje je definirala izoliranost i podvojenosti izmeu intelektualnog i politikog vostva pri emu namjere, uglavnom, nisu imale neke naroite veze. Diskurs s puno misli, opaanja, promiljanja, uvjerenja i sposobnosti za rasuivanje, obnovu i savladavanje promjena koje donosi vrijeme i mjesto pretvorio se u diskurs koji obiluje zastraivanjem, potinjavanjem i guenjem. Takav diskurs, u mnogim sluajevima, oslanja se na gomile predaja koje prenosi samo jedna osoba, poesto ona iz grupe nemarnih, varalica, brbljivaca i zlonamjernika. Takoer, takav diskurs oslanja se i na pogreno tumaenje koje i tekstove namijenjene poricateljima Stvoritelja, nevjernicima, silnicima i onima koji se bore protiv islama primjenjuje na vjernike. Vjerski diskurs zastraivanja dodatno je potiskivao duh masa. Nisu tek tako bile izgovorene rijei Ebu Zerra el-Gifarija, ovjeka koji je uio neposredno od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a koje je uputio utemeljitelju tiranske vlasti Muaviji ibn Ebi Sufjanu.
68
Kada se Muavija ibn Ebi Sufjan popeo na minber da govori o prihodima ummeta i o dravnoj blagajni muslimana i kada je tu imovinu nazvao Allahovom imovinom (malullah) nastojei tom terminu pridodati odreenu svetost, ustao je Ebu Zerr elGifari, usprotivio mu se, korigirao ga i podsjetio da ummet ima pravo na ta dobra i bogatstva i da ima pravo da poziva na odgovornost one koji vladaju i one koji rade s tim dobrima te da ima pravo na uvid kako se troe i da li se dijele onima kojima pripadaju. Ebu Zerr el-Gifari je na rijei Muavije koji je nazvao dobra i bogatstva Allahovom imovinom (malullah) odgovorio: Ne, to je imovina muslimana (malu-l-muslimin). Nije udo to je ummet dospio do ovog stepena rascjepkanosti, nemoi i zaostalosti ako se musliman u drutvu osjea slabim kao jedinka, ako nema osjeaja drutvene solidarnosti, ako ima negativan pristup prema radu, ako mu nedostaje civilizacijska i graditeljska dimenzija i ako rad za njega nema duhovni znaaj. Kada se shvatanja muslimana deformiraju, onda ona postaju sredstvom degradacije njegova uma i sredstvom ruenja samopouzdanja. Nije udo to je ummet dospio u ovu fazu pasivizma i zaostalosti kada ga tiranizira vladajua struktura koja se ne zna ophoditi prema politikoj opoziciji i onima koji imaju drukije miljenje niti zna izgraditi drutveni dogovor. Vladajue strukture ummeta znaju samo spreavati, guiti, pokazivati bi, sablju, gubilita i otvarati vrata zatvora opoziciji. ine to jer se ne umiju nositi s promjenama te zato to im nedostaje idejna baza koja e im pomoi u drutvenom napretku, u noenju s promjenama, efikasnosti u obnaanju drutvenih poslova i zaustavljanju iskvarenosti.
69
Kada se politikom teroru i njegovim okovima i zatvorima pridoda teroriziranje kroz vjerski diskurs koje se ogleda u Dehennemu, u plamenovima paklene vatre, u strahotama kabura i Sudnjeg dana, koji oekuju vjernike kao kazna za male i velike grijehe poinjene prilikom oblaenja, jela ili pia mogu se shvatiti razlozi indiferentnosti duha ummeta, njegove odsutnosti, pasivizma i nemoi te razlozi kojekakvih nekontroliranih deavanja. Konkretnim primjerom pribliit u itaocu neke od deformacija koje karakteriziraju iskrivljeni nain vjerskog diskursa. Navest u dogaaj kojem sam bio svjedokom na svjetskom islamskom skupu posveenom islamskom jedinstvu. Predavanje je bilo javno i sala je bila puna uesnika i slualaca. S obzirom da govornik, kako se inilo, nije dobro poznavao temu i nije je bio sposoban izloiti na kvalitetan nain, u sali je dolo do mrmljanja. Govornik je uzrujano, sasvim neoekivano i neprilino, poeo govoriti o smrti i susretu s njom te o tome ta eka one koji ine loa djela. Gledao sam ivu, zapanjujuu sliku pogrenog naina podsjeanja ljudi na smrt te nastojanja da se sluaoci njome zastrae. U takvom nainu obraanja govornik pokuava iskljuiti razum onih kojima se obraa u oajnikom pokuaju da vlada masama slualaca paralizirajui njihovu sposobnost kritikog gledanja i svjesnog prosuivanja onoga o emu im govori. Uzet u jo jedan primjer koritenja intelektualnog zastraivanja i loe upotrebe simbola svetosti. To je jedna hutba koju sam sluao a koja je bila posveena noenju brade kao jednom od detalja koji se tiu izgleda muslimana. Hatib nije znao pojasnoti prisutnima smisao putanja brade pa je pribjegao nametanju svoga miljenja kroz zastraivanje.
70
On je na taj nain pretvorio ovo sporedno pitanje u pitanje vjerovanja, nevjerovanja i neposlunosti. Zakljuio je da oni koji briju bradu nijeu sunnet a onaj ko nijee ono to je Poslanik, s.a.v.s., naredio nijee vjeru, a ako nijee vjeru, nevjernik je. Problem je ovdje u nainu miljenja i pristupu koji i danas doputa ovu vrstu obraanja na javnim mjestima i u kolama, miljenju i pristupu to doputaju koritenje tekstova kojima se nasumce pririe karakter svetosti, bez naunog valoriziranja tih tekstova i bez sveobuhvatnog epistemolokog pristupa u kojem se razliite znanosti nadopunjuju. Ovakav diskurs nee ni odgojiti ni obrazovati svjesne glave i zrele due koje shvataju domete problema to stoje pred pojedincem i drutvom. S obzirom da su odgoj i pouavanje vjeri i kulturi vreni na ovakav nain, utjecaj vjerskog pouavanja najee je bio slab i negativan. To je mogue iitati i primijetiti kroz slab odziv veine pripadnika ummeta onome u ta pozivaju takvi govori. Moe se to vidjeti i u osjeajima djece naspram takvih znanja i naina na koji im se serviraju. Dovoljno je ukazati, kada je u pitanju ova tema, da je Poslanik, s.a.v.s., bio otac, djed i uspjean odgajatelj, da nikada nije udario dijete te da je bio ljubazan i paljiv prema djeci i mladima. Jedan od primjera koji pokazuju koliko je Vjerovjesnik bio paljiv prema mladima i koliko je znao ui u njihove due je dogaaj koji se desio izmeu njega, s.a.v.s., i jednog mladia. Taj mladi nakon punoljetstva i buenja nagona nije mogao spavati pa je otiao Poslaniku i traio od njega odobrenje za blud. Poslanik, s.a.v.s., je prvo umirio bijes onih koji su bili s njim i koji su vidjeli u traenju mladia nedostatak odgoja u nainu obraanja Allahovom poslaniku, s.a.v.s., a zatim im naredio da ga puste da govori.
71
Priao je potom paljivo mjestu gdje je sjedio mladi. Ono to nas ovdje u vezi s odgojem zanima jeste taj paljiv odnos u kojem nema zastraivanja i prijetnji, niti prie o haramu i paklu. Mladi nije doao pitati kakvi su erijatski propisi u vezi s bludom, nego je doao potraiti rjeenje i izlaz iz stanja u kojem se naao. Poslanik, s.a.v.s., je razumijevajui naravi dua proniknuo u dubinu due i narav mladia i pomogao je mladiu da postane sam svoj uvar te da mu savjest postane zapreka i norma. Nastojei pobuditi plemenitost mladieve due i njegovo dostojanstvo, upitao ga da li bi pristao da neko ini blud s njegovom majkom ili s njegovom sestrom. Potom je upitao mladia da li bi pristao da neko ini blud s njegovim tetkama s oeve i majine strane. Mladieva plamenita i ponosna dua odbijala je takvo ponienje i sramotu. Na taj nain Allahov Poslanik, s.a.v.s., je skrenuo panju mladievu na injenicu koju ne bi smjela zanemariti plemenita dua, a ta injenica je da nije mogue initi neto drugome to ne bi bio zadovoljan da neko ini tebi. Potom mu je s puno ljubavi i uz uvaavanje njegovih duevnih muka rekao: Sve su ene neije majke, sestre, tetke. Na kraju je zamolio Allaha da pomogne tom mladiu. Takav Poslanikov postupak dao je mladiu duhovnu snagu i odvratio ga i udaljio od bluda. Zaista je neophodno, uz analitiki discipliniran i sveobuhvatan metod i spajanje u cjelinu saznanja iz islamskog odgoja, iznai mehanizam utemeljen na izabranoj i strunoj uri (dogovornom tijelu), koji e vriti selekciju miljenja i odabirati ono miljenje za koje lanovi ure na osnovu poznavanja temeljnih erijatskih postavki, intencija erijata i stanja ljudi smatraju najboljim za ummet, a da, pritom, zadovoljava potrebe i prirodu ljudske due i bude u skladu
72
je s novonastalim okolnostima. U svemu tome oni se moraju oslanjati na znanje, spoznaju i jasan islamski put. Takav diskurs bi bio upeatljiviji i sa svojim erijatskim i politikim kvalifikacijama lake bi pridobijao narod, zbijao njegove redove, dovodio do erupcije energije i vrsto gradio tkivo drutvenih odnosa. Ova vrsta epistemolokog islamskog metoda zajedno s mehanizmom ure osigurala bi klimu koja bi otvorila put idtihadu i obnovi te ne bi imala negativne posljedice koje idtihad pretvaraju u sredstvo razbijanja, daljih podjela i zbrke. Na taj nain bi erijatski propisi postali vodi kretanju ummeta koji bi napredovao shodno novonastalim prilikama a na osnovu uputa temeljnih islamskih uenja, ljudske prirode te potreba i mogunosti drutva. Tragovi zastraivanja koji su primijetni u muslimanskom diskursu nisu se ograniili samo na obraanje punoljetnim, nego su prisutni u svim vrstama diskursa, posebno u obraanju uenicima u obrazovnom sistemu. Uz takve naine obraanja idu diktat, uenje napamet, oponaanje, materijalno i duhovno ugnjetavanje, pri emu se svemu tome daje etiketa svetosti. To je unitilo kritiki duh, istraivanje i razumijevanje i dovelo do slijepe pokornosti u razumijevanju izreke: Onaj ko me nauio jednom slovu uinio me svojim robom.
Peta deformacija: Svijest magije i praznovjerja

udno je to da su se praznovjerje i magija rairili u ummetu Kurana, Boije objave koja poziva na zalaganje, promiljanje, promatranje, paljivo prouavanje, marljivost, preciznost u poslu, te na dobroinstvo, idtihad, borbu, slijeenje Boijih
73
zakonitosti i prihvatanje stvari uz uvaavanje principa odnosa uzroka i posljedice. Uistinu je udno da svijest praznovjerja i magije raste u ummetu poslanika Muhammeda, poslanog da svojim ivotnim putem i praksom u voenju poslova ummeta ne ostavlja prostora za bilo kakvu sumnju u to, Poslanika koji je najozbiljnije vodio rauna o uzrocima i posljedicama, Poslanika koji je dobro promiljao stvari i s punom ozbiljnou i marljivou suprotstavljao se svakom vidu magije i praznovjerja na koji je nailazio. Usto, njegov ivotni put bio je ivotni put ovjeka, podloan zakonitostima prirode. Kuran jasno i nedvosmisleno istie tu njegovu ljudsku dimenziju. Doivljavao je i pobjede i poraze. Bio je bolestan, gladan i edan. Kada su u pitanju stavovi koji se ne tiu Objave, bio je u pravu, ali i u krivu. Poslanik je bio kreativan u promiljanju, planiranju i voenju u pitanjima mira i rata. Reci: Ja ne mogu ni za se pribaviti kakve koristi niti tete, osim ako to Allah hoe, a da znam nevidljivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene. Ja sam samo opominja i donosilac radosne vijesti ljudima koji vjeruju. (El-Araf, 188) Reci: Ne govorim vam da su Allahove riznice u mene, niti da znam nevieno. Niti vam govorim da sam melek, ja samo slijedim ono to mi se objavljuje ... (El-Enam, 50) Reci: Ja sam samo ovjek kao i vi, objavljuje mi se da ... (El-(Kehf, 110) Muhammed je samo poslanik. Prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? ... (Alu Imran, 144) Kako se onda moglo desiti da mnogi sljedbenici ove Objave i sljedbenici ovog asnog Poslanika zavre u lahkomislenosti i praznovjerju te da njihovim umom i mislima ovladaju gatke?
74
Istinsko oslanjanje na Allaha i lahkomislenost

Kuran se u velikom broju ajeta obraa srcu i razumu, iznosi argumente i poziva radu, obavezuje na odgovornost, nareuje ummetu Muhammedovom marljivost, zalaganje, borbu i voenje rauna o uzrocima i posljedicama. Muhammed, a.s., kae: Svei devu pa se onda osloni na Allaha.11 Kuran naglaava da je Uzvieni Allah: Onaj Koji stvara a zatim ini skladnim. Koji odreuje a zatim upuuje. (El-Ala, 2-3) I da je ovjekovo samo ono za ta se potrudi. (En-Nedm, 39) Radom i zalaganjem u skladu s mogunostima i istraivanjem Allahovih univerzalnih zakona ostvaruju se pretpostavke za ubiranje plodova i u tome nema nikakva mjesta iluzijama, praznovjerju i gatanju niti bilo ega to je u suprotnosti s istinskim oslanjanjem na Allaha i slijeenjem univerzalnih Boijih zakona, koji nemaju alternative u ureenju ivotnih pitanja. Stvarno znaenje istinskog oslanjanja na Allaha, uenja dova i oekivanja koristi od njih imaju smisla nakon to ovjek uradi ono to je do njega uloi trud i napor i s oslananjem na Allaha dovom Ga moli da pomogne u onome na ta on nema utjecaja, jer znanje i naine odvijanja zna samo On, Svemogui. Nemo, lijenost, zanemarivanje Boijih zakona, neuvaavanje uzroka i posljedica uz sjedenje i uenje dova znak je lahkomislenosti i skretanja s puta islama te zanemarivanja boanskih zakona po kojima se odvija sve to postoji na Zemlji. Takva osoba je ista kao i ona koja se bavi magijom i kuca na vrata varalica i vraara. Znak je to skretanja s Pravoga puta na put zablude i zapadanja u opasnosti nevjerovanja i idolatrije.
11 Tirmizi, Sunen, 1441.
75
Prije nego to iznesemo probleme vezane za praznovjerja i gatanja, vano je da objasnimo odnos izmeu truda i uvaavanja uzroka i posljedica te dove Allahu i istinskog oslanjanja na Njega. Student kome se dre predavanja duan je uiti, razumijevati, savladavati gradivo i ponavljati ga. Inae, shodno zakonu uzroka i posljedica, nee proi. Takav je Allahov zakon. Stoga se mora raditi, nastojati i tragati za putevima koji vode uspjehu. Same dove nisu dovoljne da bi se postigao uspjeh, ali su bitne nakon to ovjek uloi sav svoj trud, jer uspjeh ne zavisi samo o direktnim uzrocima, nego je vezan i za univerzalne zakonitosti koje su iznad naih znanja i mnogo su ire i openitije. Tako, naprimjer, i studenta koji ui moe sprijeiti udes pa da ne ode na ispit, moe biti na ispitu, ali mu se moe desiti da nakon to preda test, konstatira da je zaboravio odgovoriti na neko pitanje ili da je odgovorio, ali pogreno. Sve su to neke ope stvari na koje ovjek unaprijed ne moe raunati i ne moe na njih utjecati, pa je uz rad nuno vrsto oslananje na Allaha Koji upravlja kosmosom i u ijoj ruci je sve. ovjek svojom dovom moli Allaha za njegovu providnost i moli Ga da mu pomogne u onome to radi i da mu to bude kako treba u svakom pogledu. To je islamski put u ivotu, u tome se ogleda smisao pravilnog oslananja na Allaha i smisao iskrene dove.
Zastraivanje, despotizam i zaostalost predstavljaju plodno tlo za praznovjerje i gatanje

Ove deformacije koje su oduzele pamet muslimanu osigurale su plodno tlo praznovjerju i gatanju. Muslimanske mase postale su rtvom nepravdi despotizma, politikog terora
76
i idejnog zastraivanja pa su ih poeli obuzimati snishodljivost i pasivizam. Postepeno su se udaljavale od zalaenja u prostranstva istraivanja, ispitivanja, gradnje i kreativnih poslova tonui u bespua siromatva, praznovjerja i neznanja. Na toj taki ovjek gubi samopouzdanje u sebe, gubi inicijativu u ivotnim pitanjima, gubi sposobnost realiziranja mogunosti koje mu se pruaju. Prirodno je onda da takva osoba, kada se nae u bespuima nemoi naginje praznovjerju i gatanju. Postaje sklona obmanama, bajkama i mitovima. Nevoljnik trai spas u jeftinim opijajuim fikcijama protiv poasti koje ga okruuju a kojima zbog svoje neukosti ne zna uzroke niti ima snage da im se odupre. Njegovo obrazovanje ako ga i ima psiha i sposobnosti uveliko budu rezoreni nevoljama i mukama. On nema duhovne snage, kreativnosti i inicijative, nema sposobnosti da temeljito istrauje i propituje. Takoer, on ne zna ili previa da za posjedovanje duhovne snage, kreativnosti, inicijative i podsticaja za temeljito istraivanje i traganje sljedbenici Kurana velianstvenog i sunneta Muhammedovog imaju vie pretpostavki od bilo koje druge zajednice na Zemlji.
Tragedija je to je vjera i ono to je sveto angairano u funkciji praznovjerja

To to je jedna bolest postala poast, to je groznica postala kuga, to je ir postao rak, to je izoblienost postala sakatost, to su se korijeni zla razvili, to se bolest ukorijenila i izlijeenje postalo veoma teko pored svih izazova, nesrea i tragedija koje su zadesile ummet u kojem se nauci ne poklanja dovoljno panje i u kojem nema kreativnosti i preciznosti u
77
poslu bilo je posljedica injenice da su mnoga praznovjerja i gatanja dobila status svetosti i da su brojne patvorene predaje, legende i israilijati poeli kruiti meu muslimanima. Tome treba pridodati i pogreno tumaenje kuranskih aluzija na historijske dogaaje. Kada je zavreno sazrijevanje ovjeanstva i objavljen Kuran, ije svjetlo kazuje ljudskom razumu o tome kakav odnos treba imati prema svijetu i prema tajnama koje je Allah postavio u svijetu, situacija se promijenila. Takoer, promijenila se i pozicija ovjeka. On sa svojim razumom i znanjem postaje taj koji raspolae u svom svijetu, i nijedan drugi svijet nema nad njim vlasti, niti njim raspolae. Stoga Uzvieni Allah kae: ... pa ko sada prislukuje, na zvijezdu vrebalicu naii e. (El-Dinn, 9). I ne samo to, nego Kuran asni pojanjava da je ono to su radili vraevi i gatari bila opsjena i zavaravanje due i oiju. Bacajte!, ree (Musa), pa kad magi bacie, poglede ljudima opinie tako da ih prestraie ... (El-Araf, 116). Ree (Musa): Vi bacite!, a onda mu se uini, zbog vradbine njihove, da njihova uad i tapovi gmiu. (Taha, 66) ... Ono to su oni (arobnjaci) napravili samo je varka, a arobnjak nee uspjeti ma gdje doao. (Taha, 69). arobnjaci nikome nisu mogli pribaviti korist, niti tetu bez Allahova odobrenja. Njihovo tetno djelovanje dolazi iz spletki i varki kojima se do dana dananjega slue. Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je poslan svjetovima, a meu tim svjetovima i svijetu dina i drugim nevidljivim svjetovima u kosmosu, ni sam nije vidio dine, ali je obavijeten da ga sluaju. Njegov svijet nije se spojio s njihovim svijetom. Reci: Objavljeno je meni da je nekoliko dina slualo Kuran ... (El-Dinn,1). I Iblis, iako kao to Kuran kae i kao to svi osjeamo u naim duama moe navraati ovjeka, nema
78
moi niti vlasti nad njim, osim ako ovjek slua njegova nagovaranja i pokorava im se po svome izboru, dobrovoljno. Zaista nad mojim robovima nikakve moi nema, osim nad onima koji te slijede od zalutalih. (El-Hidr, 42). On sigurno nema moi nikakve nad onima koji vjeruju i na Gospodara svoga se oslanjaju. (En-Nahl, 99).12 Uzvieni je oslobodio Svojim odreenjem ovjeka od bilo koje vlasti osim Njegove vlasti i onoga to podrazumijeva ovjekovo namjesnitvo na Zemlji. Svijet ovjekov Allah je odredio samo za njega, da ovjek u njemu pokazuje svoju volju. Nema drugih svjetova i utvara koji vladaju ovjekovim svijetom s namjerom da ga paraliziraju ili dokidaju njegovu volju, liavaju ga njegove uloge, negiraju njegovu odgovornost, poigravaju se s njim i ostavljaju ga nemonim i lienim sopstvene volje. Nakon zadnje objave niega toga vie nema; ovjek sam svojom voljom
12 Meu pogreke u koje zapadaju neki koji prouavaju ovu temu i kroz koje se uvlae gatari jeste pitanje dodira (mess) dina. Kuran asni govori o dodiru ejtana (messu--ejtan) kada govori o onima koji uzimaju kamatu. Oni koji kamatu jedu stajat e upravo onako kako e stajati onaj koga ejtan svojim dodirom izbezumljuju zato to su govorili: Kamata je isto to i trgovina. (El-Bekare, 275). Oito je da je ovo kazano metaforiki i da se ovim rijeima eli opisati zabluda, izbezumljenost i odstupanje od istine onoga ko se bavi kamatom i ne slua Allahovu naredbu. To nema veze s mentalnim i psihikim bolestima, jer su oni koji se bave kamatom na dunjaluku, iako su odstupili od istine, razboriti i odgovorni. Njihovo ideoloka izbezumljenost nema veze s mentalnim, nervnim i psihikim bolestima. Ovo je takoer oito kod poreenja plodova Dehennema, vezano za njihovu tetnost, odvratnost i ruan izgled. Plod mu je kao glave ejtanske. (Es-Sfft, 65). Ono s im se neto poredi obino je poznato sluaocu. Meutim, kako izgledaju glave ejtana, niko ne zna. Oito je da se radi o poreenju s runoom i zlom ejtana kako ga ljudske due zamiljaju. Onaj ko tvrdi da je uzrok bilo koje bolesti dodir dina (messul-dinn) lae i obmanjuje i za to nema nikakva argumenta niti dokaza.
79
odluuje ta e initi, njegovo djelo je njegovo i odgovornost samo njegova. Pa ko trun dobra uini, vidjet e ga. I ko trun zla uradi vidjet e ga. (Ez-Zilzal, 7-8). ... ta god ko uradi, samo sebi uradi, i svaki grjenik e samo svoje breme nositi... (El-Enam, 164). ... I svaka dua dobije ono to je zaradila, i njima se nee uiniti nepravda. (Ali Imran, 25). A to vas od nevolja zadesi, to ste vlastitim rukama zaradili ... (E-ura, 30). Ali ova kuranska vizija, vizija nauke, promiljanja i analiziranja, vizija koje je vodi trudu, radu, borbi i naprezanju, vizija koje svojom vagom mjeri teinu trunke bilo je poremeena onda kada je njenu istotu pomutilo ugnjetavanje i zaostalost te mentalitet oponaanja. Takva misao i takva pamet poeli su na vjealicu na kojoj su bili malobrojni kuranski znakovi i vjerodostojni Poslanikovi hadisi i njihova pravilna i pogrena tumaenja kaiti hrpe slabih i patvorenih tekstova koje prenosi samo jedna osoba. Desilo se to zahvaljujui neoprezu dobrih i podvalama arlatana, zlonamjernih i prenosilaca mitova i israilijata, kako bi se dao legitimitet praznovjerju i gatanju, opio islamski kuranski osjeaj i ummet gurnuo u jo veu zaostalost i neznanje. Bilo je bolje onima koji su se uputali u svijetove dina i onoga to se ljudskim osjetilima ne moe vidjeti niti ulima i umom dokuiti (svijet gajba) da su se zadrali na vjerodostojnim predajama, da su radili na njihovom odvajanju od bezvrijednih predaja i da su ostali u granicama kuranskih ukazivanja te onoga na to ajeti upuuju u kuranskom kontekstu. Da su se pri tome jo drali metoda ispravnog promatranja, da su uvaavali nakane erijata i vodili rauna o zahtjevima mjesta i vremena, stvarnim izazovima ummeta i problemima koji ga mue, posljedice bi bile sasvim drukije.
80
Meu osnovna metodoloka pravila, koja se po naem miljenju moraju uvaavati kada je u pitanju svijet gajba, jeste zadravanje na vjerodostojnim predajama u koje nema nikakve sumnje. To stoga to su pitanja gajba neto o emu se ne moe suditi na osnovu pameti, iskustva ili eksperimenta kakvog poznaju ljudski osjeaji i relacije. Stoga je nuno da njihovo prihvatanje bude iz vjerodostojnih izvora. Da su se istraivai pridravali nakana i principa u razumijevanju sadraja i u njihovoj kritici, da su bili precizni u vrednovanju teksta i kritici lanca prenosilaca, potedjeli bi ummet velike opasnosti i ubitanog posrnua. Potedjeli bi ga potinjavanja mnogim laima, iskrivljivanjima, dodavanjima i israilijatima koji su uzdignuti na nivo svetog teksta. Takoer, potedjeli bi ga pogrenih tumaenja koja su dovela do toga da ummet usljed nemoi, zastraivanja i despotske vlasti bude uveden u praznovjerje, da njegov razum postane okupiran, da se preda utjecaju kojekakvih gatara laljivaca. A upravo to je odvelo ummet u kolonu nemonih, zaostalostih i ponienih.
Dova i rukja su stvar emotivnog odnosa, a ne zanimanje i uzdizanje iznad Boga

Jedna od alosnih stvari jeste i injenica da su dova i uenje Kurana asnog u cilju lijeenja (rukja) postali neto ime neki ljudi otvaraju vrata praznovjerja i profesionalnog bavljenja gatanjem. Deava se to onda kada se dova pretvori u zanimanje, zanat i sredstvo za stjecanje imetka i ugleda, koje neki ljudi prisvoje za sebe, ili im drugi svjesno ili nesvjesno ponu pripisivati sposobnosti raspolaganja Boijom moi i posrednitva izmeu Boga i Njegovih robova u ozdravljenju i
81
ispunjavanju potreba. Na taj nain ljudi takvim osobama daju satatus dobrih i bliskih Uzvienom Allahu pa se obraaju njima da bi rijeili svoje potrebe. Te osobe praktino neovisno o tome ta priaju hoe pokazati da, toboe, upravljaju Allahovom milou i potinjavaju je svojoj vlasti. Uenje dova i rukje postaje njihovo zanimanje, i daje im svojevrsnu poziciju i vlast meu ljudima, a Uzvieni Allah kae: A kada te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi molitelja kad Mi se obrati... (El-Bekare, 186). Nema sumnje da Uzvieni Allah uje dove Svojih robova, da zna njihove tajne i ono to je u njihovim duama i da im se Svojom mudrou odaziva koliko zasluuju. Osobe koje imaju neku brigu prirodno je da se dovom obraaju Stvoritelju. ovjeka smo stvorili i znamo ta mu dua njegova doaptava, i Mi smo mu blii od vratne ile kucavice. (Kaf, 16). Gospodar va je rekao: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati... (Gafir, 60). Dova roditelja ili dova onih za koje ljudi iz svog roda i iz susjedstva smatraju estitim, poeljna je ako dolazi spontano, ako je potaknuta motivima vre meusobne povezanosti, dobra i ljubavi, ali je neprihvatljiva ako je potaknuta iz arlatanskih pobuda i tvrdnji o posjedovanju posebnih sposobnosti koje su na nivou upravljanja Allahovom milou. Vano je da, kada se od nekoga za koga se smatra da je estit trai da ui dovu, to ne bude sredstvo za oslobaanje samoga sebe od pokajanja (tevbe) i vrste odluke da se bude estit i blizak Allahu to je uvjet da dova bude usliana. Traenje od estite osobe da uini dovu mora biti propraeno nastojanjem da sami budemo bolji. Na taj nain dova postaje sredstvo pribliavanja Allahu, a ne sredstvo nipodatavanja i odsustva svijesti.
82
Traenje da dove ue roditelji ili oni za koje ovjek zna da su potpuno odani vjeri i estiti, nee ostvariti svoj cilj ako nije spontano i ako ne postoji emocionalna veza. Kada se radi o nesreama i velikim nevaljama, dova mora biti upuivana za spas svih ljudi jer je to jedan od uvjeta da bi dova Allahovom voljom bila usliana. Dova u tim sluajevima jaa veze i predstavlja vid drutvene brige i meusobnog pomaganja meu lanovim zajednice. Molite se Gospodaru svome ponizno i tiho ... (El-Araf, 55)
Nastavljanje napora na redakturi tekstova, shvatanja i tumaenja te njihovo preiavanje

Islamska misao u ummetu danas je jeziki iscjepkana dio tekstova je upitan, njihovo shvatanje je doslovno, tumaenje tradicionalistiko i oslonjeno na odreena miljenja i historijske okolnosti bez uvaavanja realnosti u kojoj ivimo te izazova i problema s kojima se susreemo. Sve to dovodi do toga da misao ummeta danas slii zagonetki u kojoj je jedna sloena slika iscjepkana na mnotvo podjednakih komadia i moe se uporediti s papirom koga je isjeckale maina za sijeenje papira. Veoma je teko onome ko nije dobro upuen u cjelinu onoga to se trai da od tih istrganih komadia sastavi originalnu i vjerodostojnu sliku. Oni koji pokuavaju rijeiti zagonetku, ako nisu dobro upueni, dobiju na kraju mnogo iskrivljenih slika razliitih jedna od druge. Svaku tu sliku ini zbir neusklaenih komadia i veoma je teko sklopiti cjelovitu istinu. Upravo se to deava danas. U svakom propisu i o svakom pitanju dignu se nebrojeni glasovi s razliitim suprotstavljenim miljenjima tako da svijet ne zna gdje je istina i ko je u pravu. Svako ima
83
neto kazati i iza svakog stoji tekst, koga, po drugima, pobija drugi tekst. Pravilna metodologija ne doputa dogaajima, praksi, vremenskim i prostornim okolnostima da zamagle ciljeve, konstante i univerzalna znaenja, te da na pogrean put odvedu napore za rjeavanje problema i izazova. Pravilna metodologija i tumaenja onemoguili bi ulazak pogrenih shvatanja, iskrivljenih i lanih tekstova, bajki, legendi i israilijata u misao ummeta, u njegova temeljna i univerzalna uenja te u njegovu kulturu i praksu.
Propagiranje praznovjerja, gatki i knjiga iz te oblasti je vjerski kriminal

Kriminal je prema ummetu Kurana te vjerskoj, idejnoj i drutvenoj poziciji ovjeka kao Boijeg namjesnika na Zemlji da se u ovom vremenu i pred ovolikim izazovima s kojima se susree ummet iri bilo ta to predstavlja prepreku znanju, radu, zalaganju, idtihadu, uvaavanju odnosa izmeu uzroka i posljedica te noenju odgovornosti. Kriminal je iriti neke knjige iz prethodnih stoljea, koje su se odnosile na okolnosti, izazove i znanstvene domete tih stoljea. Mnoge od tih knjiga koje tretiraju pitanja praznovjerja, zaostalosti i propadanja lano se lijepe na vjeru i tradiciju. irenje ovakvih knjiga, bez njihovog temeljitog pregledanja i proiavanja, te propagiranje njihovog sadraja u ime vjere spada u kriminal i zloin prema svim pripadnicima ummeta. Najvie to muslimanski zdrav razum moe uraditi, kada su u pitanju ove knjige, je struno istraivanje tih
84
knjiga, razmatranje okolnosti i motiva njihovog nastajanja, te spreavanje njihovog propagiraja irokim masama. Njihovo reklamiranje predstavlja varanje u ime tradicije i u ime vjere, ak i onda kada se pripisuju nekim uenjacima prema kojima gajimo potovanje, jer su pogrijeili ako su tane tvrdnje da su ih oni napisali13 u shvatanju nekih pitanja. Uostalom, ima mnogo pojava koje u prolosti nisu bile shvatljive, ali je nauno istraivanje i prouavanje u dananjem vremenu omoguilo njihovo razumijevanje i rjeavanje. Takoer, i mnoge tvrdnje pokazale su se lanim i bez osnova. Vezanje za praznovjerje, prie o kojekakvim udesima i lanim nadnaravnim sposobnostima, nekritiko mijeanje izmiljenih dogaajakoji se vezuju za prolost ovjeanstva sa sadanjou u kojoj postoji uputa objave i metode nauke i racija, u slubi je neprijatelja ummeta. Rezultat svega toga su razaranje duha nauke i sposobnosti ummeta i produavanje njegove slabosti i nemoi. Ummet i mladi moraju se zatititi i uvrstiti oslanjajui se na ispravno vjerovanje i pravu nauku od ovakvog naina poimanja stvari. Takvi tekstovi moraju ostati daleko od svega to je vezano za odgoj, obrazovanje i informiranje, daleko od oiju i uiju mladih narataja i obina svijeta. Otrovni i tetni tekstovi moraju se uvati kod ljudi od struke daleko od ruku djece i neznalica.
13 Poznato nam je da se nekim uenim ljudim iz prolosti pripisuju stotine knjiga koje nije mogao napisati jedan ovjek u svome ivotu. To se moe protumaiti time da su neki ljudi pripisivali svoje knjige velikim ljudima kako bi mogli proturati svoje ideje. To nam daje za pravo da odbijemo sve tvrdnje o pripisivanju odreenih knjiga nekim uenim ljudima ako te knjige nisu generalno u skladu s njihovim idejama.
85
Narodi napreduju zahvaljujui znanju i spoznajama a ne zahvaljujui praznovjerju i gatanju

Narodi nisu ostvarili napredak zahvaljujui arobnjacima i trudu gatara niti uz pomo njihovih umiljenih pomonika, neposlunih dina i ejtana, nego onim ime je Allah obdario ovjeka: znanjem, spoznajama, sposobnou i trudom u skladu s njegovom naravi i mogunostima. Mi smo duni shvatiti sutinu pozitivnih i negativnih okolnosti i perioda kroz koje je proao islamski ummet te prirodu njegovog mentaliteta i mogunosti diskursa u prolosti. To stoga to su mogunosti diskursa ak i onog koji se smatra valjanim odgovarale odreenom vremenu, mjestu, kulturi i mogunostima. Njihovo ponavljanje u okolnostima dananjeg svijeta i njegovim izazovima ili prihvatanje u izvornom obliku bez razumijevanja njegovih specifinosti pod izgovorom da se radi o pravoj batini koju elimo usvojiti u njenoj originalnosti, spada u najvee neznanje i glupost. Takav diskurs uzrokuje velike tete. Ne kae se uzalud da je pogreno prenositi sve to se kae jer svakoj situaciji prilii drukija pria. Neke rijei koje su prihvatali nai prethodnici pogreno je prenositi, iriti, upotrebljavati i tretirati kao svetu tradiciju. Mislei i ueni ljudi ummeta ne smiju upadati u zamke parcijalnih i devijantnih metodologija ako ele izvriti svoju zadau u buenju ummeta. Oni u ispravljanju deformacija u ummetu moraju polaziti od univerzalnih polazita i ciljeva erijata, moraju biti naoruani saznanjima i naunim istraivanjima iz domena historije, sociologije, psihologije i pedagogije na sveobuhvatan, analitiki i sistematian nain. To
86
e im omoguiti jasno sagledavanje prirode ispravne islamske vizije i puteve njene realizacije u savremenom svijetu. To e im pomoi i da shvate znaenja vjerodostojnih dogaaja i tekstova koji se moraju provjeriti i odvojiti, uz koritenje najpreciznijih i najispravnih metodolokih mjerila, kako bi se utvrdilo ta im je pridodavano od strane onih koji su se njima sluili u ovisnosti o kulturi, shvatanju, odnosima, obiajima i drutvenim tradicijama. esto se tekstovi shvate pogreno ako se na njih gleda izolirano od vremena i prostora. Treba znati da se narodni uitelj i voa, kada se obraa svome narodu i govori o njegovoj realnosti, ne obraa cijelom ovjeanstvu, niti ovjek u svakom vremenu i prostoru; ne obraa se ni svim kategorijama drutva, zajednicama i pojedincima, jer su sposobnosti, shvatanja, kulture, temperamenti, obiaji, tradicija i ono to je u njihovim duama razliiti. Diskurs se esto razlikuje ovisno o mjestu i vremenu. Razlike se ogledaju i u obraanju razliitim kategorijama drutva. Razliito je i tumaenje pojava. Obraanje zavisi i od toga u kakvom je stanju onaj kome se obraa, kakvi su mu prioriteti, interesi, potrebe i mogunosti a sve to onaj koji se obraa drugima mora uzeti u obzir. O emu tek sve treba voditi raina kada smo od odreenih tekstova udaljeni stoljeima?!
Svijest roditelja predstavlja temelj izgradnje

Vjerujem da e ovdje biti korisno navesti jedan primjer razliitog realiziranja istog diskursa iji je uzrok priroda kulture i mogunosti te priroda onoga ko se obraa. Taj primjer treba pokazati znaaj razumijevanja mnogih specifinosti tekstova
87
kao i to zato pristae parcijalnih metodologija i tradicionalnog doslovnog tumaenja ne shvataju zato oni kojima se obraaju ne odgovaraju pozitivno. Oni ne shvataju da su rijei koje oni upuuju neodmjerene a upute neprimjerene. Majke su se u asnoj Mekki a koliko znam i u drugim zemljama kad smo bili djeca i generacijma prije sluile mnogim tradicionalnim shvatanjima i metodama od kojih su mnoge vremenom nestale promjenom okolnosti, mogunosti i kulture. Tako su nam, recimo, nastojale uliti u glavu da svako zrnce nara predstavlja zrnce iz Denneta, a nara kao to itaoci znaju ima izuzetnog kvaliteta u podruju Taifa po hidaskim breuljcima. Narova zrnca ostavljaju na odjei teko odstranjive crvene mrlje, a veoma je teko jesti nar a ne rasipati zrnca. Ta pria da je svako zrnce nara iz Denneta bila je korisna izmiljena pria koja je trebala podstaknuti dijete da stalno bere zrncad koja bi mu ispala, a to je olakavalo majkama posao uvanja djeije odjee i namjetaja od zamazivanja. Kad preemo fazu djetinjstva, postane nam jasno da je pria o zrncima iz Denneta bila izmiljena. Nastojanje majke da zatiti dijete i da iz neznanja pribjegne praznovjerju kako bi ostvarila svoj primarni cilj, moe imati pogubne posljedice. Tako su naprimjer mnoge majke, posvuda u svijetu, ne poznavajui psihologiju djeteta, esto pribjegavale razliitim izmiljotinama kako bi zaplaile dijete i zadrale ga pod kontrolom bojei se neke nesree, posebno nou i u opasnim sredinama. One su govorile djeci da se po mraku kreu skitnice, lopovi, pokvarenjaci i drumski razbojnici, ejtani i din po imenu Dedira koji izlazi nou u enskoj odjei. ovjek ne moe razlikovati njega i stvarne ene, osim
88
po tome to mu je noga u obliku magareeg kopita. Moemo samo zamisliti kakav je bio strah djeteta koje je bilo prisiljeno da izae nou i sretne enu koja mu ide u susret po mraku u nekom tijesnom sokaku. Ovo zastraujue praznovjerje i trag koji je ostavljalo u mati djeteta bili su dovoljni da ga odvrate od prelaska kunog praga po mraku. Dijete je moglo imati i psiholoke probleme i pojaan osjeaj straha od samoe i mraka. Takvo dijete je i svijet shvatalo kao mjesto puno skrivenih stranih stvorenja koja se po njemu motaju i njim vladaju. Takav nain odgoja predstavlja jedan od faktora koji utjeu da duom djeteta ovlada strah i kukaviluk s kojima dijete odrasta. Ne treba se onda uditi to moramo ekati stranca da obie naa nenaseljena mjesta, brda, doline i peine, nacrta nam kartu naih bogatstva u tim mjestima i onda konstatiramo da on bolje poznaje ta mjesta od nas samih. Zaista je alosno to mnogi propovjednici i pisci ire direktno ili indirektno tekstove koji imaju negativan utjecaj, posebno kada se radi o vjerskim tekstovima, ponekad netanim i iskrivljenim, jer nisu shvaene okolnosti njihova nastajanja i njihova znaenja ili su pogreno shvaeni i protumaeni.
Mora se uloiti vie truda u oslobaanju temeljnih shvatanja

U novijoj historiji profesor Muhammed Abduhu poeo je istiti islamsko naslijee od tragova praznovjerja koje se javilo kao rezultat naina miljenja. To je uinio nakon to se naao pred evrospkim naunim izazovom, a u tome ga je slijedio i jedan dio uleme i mislilaca. Radio je to na nain
89
preispitivanja shvanja tekstova i tradicije iz ugla dostignua, shvatanja, spoznaja, mogunosti i izazova vremena. Zalagao se za preispitivanje tekstova tradicije kada je u pitanju njihova vjerodostojnost i naini razumijevanja. Zalagao se za kritian odnos prema njima i za njihovo tumaenje u formi i na nain koji e biti u skladu s promjenama, potrebama i mogunostima vremena. I pored napora ovih prvih pionira koji predstavljaju vaan poetak, jo uvijek postoji velika potreba da se uloi jo vie sistematinog napora kako bi se ustanovili opi temelji i shvatanja koji su nuni u oslobaanju muslimanskog uma od ideja praznovjerja i gatanja. To se mora raditi na vrstim temeljima, dostojnim ummetu-l-aleka ugruka, el-kalema olovke i el-hadida eljeza (pojavama o kojima Kuran govori znatno prije svih drugih) i u dobu o kojem se tako jasno pokazalo koliki znaaj ima poznavanje boanskih zakonitosti koje se ne mijenjaju i koje nemaju alternative. Pravilnim naunim pristupom doi emo do jedinstvenog vienja i do ire zajednike osnove. Bez pravilnog naunog pristupa ummet nee moi doi do zajednike ispravne vizije niti do oslobaanja ideja, kulture i stajalita na objektivan, uvjerljiv i djelotvoran nain. Stoga ne vrijedi voditi dijalog o nekom vanom sutinskom pitanju kao to je borba protiv ideja praznovjerja i gatanja uz jaanje naune svijesti na temelju parcijalnog pristupa u kojem nisu uspostavljene metode za dijalog miljenja i razliite pristupe. Takav dijalog mora zavriti u bespuima parcijalnih pitanja kojima nema kraja i koja jedino vode u idejni haos, u zaotravanje imaginarnih razlika i radikalizaciju nebitnih stavova. Takoer, to omoguava i bjeanje od
90
naunog promatranja, uz suenje o namjerama, te razmjenu meusobnih optubi, uz raanje neprijateljstava. I, konano, sve to skupa cijepa redove, slabi odlunost, razara osjeaj za zajednicu i uspostavlja barijere izolacije i nebrige izmeu masa ummeta i njihove kulturne elite. Ja pozivam nae uene ljude i mislioce da posvete panju problemu metodologije te da rade na ienju kulture od deformacija koje su je zadesile. Posebno ih pozivam da obrate panju na praznovjerja, gatanja i lai. Pozivam ih na metodoloko prouavanje tekstova i tradicije radi njene verifikacije kako u tekstu tako i u lancu prenosilaca, kako u formi tako i u sadraju. Pozivam ih da se u tom poslu oslone na temeljna polazita, intencije erijata i izazove koji stoje pred nama kako ne bismo ostavili prostora odreenim rijeima i tekstovima da postanu izvorima smutnji ili podlogom za uvlaenje pasivizma i praznovjerja. elim na taj nain cijenjenog itaoca podsjetiti na najvanije oslonce, polazita i mjerila vrednovanja rezultata te da sve to mora biti u skladu sa porukom islama i sa osnovnim islamskim uenjima: vjerovanjem u jednog Boga, ovjekovim namjesnitvom na Zemlji, injenjem dobra i principom ljudske odgovornosti na osnovama rada i zalaganja na Zemlji shodno univerzalnim zakonima uzronosti. Najvaniji akcenti u onome to je donio islam i to su univerzalna uenja Kurana i sunneta su: 1. Pitanje u osnovi nije da li postoje ili ne postoje drugi svjetovi u kosmosu. Ono to nas zanima jeste odnos ovih svjetova i bia bila kakva da je njihova narav sa svijetom u kojem ivi ovjek i njihov utjecaj na njega. Jasno je da
91
2. 3. 4.
5.
princip odgovornosti i princip prihvatanja uzronosti (uzrok posljedica) ne ostavljaju nikakvog prostora drugim svjetovima da vladaju ovjekom i njegovim svijetom. Takoer je vano da razlikujemo razliite nevidljive i skrivene svjetove. O nekim od tih svjetova ne znamo nita. Neki pripadaju siunim biima, koja su nevidljiva golim okom, a uzronici su mnogih bolesti i katastrofa. Neki su korisni za ljude i savremena znanost otkriva njihove tajne i utjecaj. ejtan spada u nevidljivi svijet. Ni ejtani ni dini nemaju nad ovjekom nikakve vlasti. Sihr i gatanje spadaju u kategoriju opsjena i privida. ovjeanstvo je poetkom svjetske misije Muhammeda, s.a.v.s., ulo u novu fazu zrelosti u kojoj ovjek ima zaokruenu viziju i postaje odgovoran. ovjeanstvo je prelo iz faze ranog doba ovjeanstva, iz svijeta neznanja i nadnaravnih deavanja u svijet Knjige, razuma, znanja, spoznaje, rada i traganja za uzrocima. Snagom razuma i rada ovjek je otkrio i jo uvijek otkriva tajne nevidljivog svijeta siunih stvorenja. Na taj nain ovjek je uklonio mnoge uzroke svoje nemoi, straha i zaprepatenja. Nauka je svojim otkriima razjasnila mnoge obmane nadriljekara, gatara i sihirbaza kroz otkrivanje fizikih zakonitosti i specifinosti materijala, te mnoge tajne ljudske psihe, njenih slabosti i onoga to na nju utjee. Da su gatari, nadriljekari i sihirbazi bili u bilo emu u pravu, pomogli bi sebi. Oni, meutim, spletkare kako bi se domogli imetka naivnih, da bi njima ovladali i da bi im nanijeli materijalnu i moralnu tetu.
92
6. To to je ovjeku ukazana ast slanjem Objave i namjesnitvom na Zemlji, to to mu je okruenje potinjeno i to je postao odgovoran, znai da upravlja svojim svijetom i da snosi odgovornost za svoja djela a sve to znai da njime ne upravlja nevidljivi i skriveni svijet. 7. Konaan zakljuak do kojeg e doi svako istraivanje, razumijevanje i tumaenje mora dovesti do neosporne istine, koja glasi: Sve to rade gatari, nadriljekari i sihirbazi teti ovjeku i on od toga nema koristi. Slijeenje toga to oni rade ili sauesnitvo s njima spada u glupost i skretanje s Pravoga puta, a bavljenje tim obmanama predstavlja injenje zla i nevjerovanje.
Vostvo u doba Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Omera Politika, drutvena i vojna baza Ashabi: Muhadiri i Esnarije Prelazni period koji je vodio preokretu Zavrni period vostva hulefai-raidina: doba Osmana i Alije Golema promjena u politikom, drutvenom i vojnom vostvu Preostali ashabi + beduinska plemena = odbrambene i oslobodilake vojske (deju-l-feth)
93
Zaeci devijacija Emevijska vlast utemeljena na plemenskoj pripadnosti Sveobuhvatna promjena politike, drutvene i vojne baze Beduinska plemena: Oslobodilaka vojska (deju-l-feth) Doba civilizacijskog nazatka irenje drave i civilizacijski progres u materijalnom pogledu Odvajanje politikog od idejnog vostva: ukorjenjenje autokratije, korupcije i ograniavanje sloboda Civilizacijski i drutveni nazadak: tribalistike, nacionalistike i lokalistike tendencije + nekritiko prihvatanje filozofskih uenja koja nemaju univerzalni karakter, ukorjenjenje inertnosti, nekritikog tradicionalizma i intelektualne i civilizacijske nemoi Autokratija i korumpiranost monopol nad vlasti i bogatstvom evropski izazov srozavanje civilizacijskih vrijendosti Skica broj 5 (a). Politiki tok islamske civilizacije
94
Doba Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Omera Politika baza: vojska ashaba Doba Osmana i Alije Politika baza: preostali ashabi + beduinska plemena Doba Emevija Politika baza: beduinska plemena Sukob izmeu tribalistikih tendencija i medinske kole poraz medinske kole Rascjep izmeu medinskog modela vostva koje se temelji na ideji i modela vostva utemeljenog na plemenskoj politici Izoliranje idejnog vostva i neznanje politikog vostva Doba Abasija i poslijeabasijski period Pogoranje stanja u dravi, cijepanje drave i idejna dezorijentiranost Tribalistike, nacionalistike i lokalistike tendencije: monopol nad vlasti i bogatstvom, dezorijentiranost i sklerotinost idejnog vostva, neupuenost i robovska priroda ummeta, srozavanje civilizacijskih vrijednosti Skica broj 5 (b). Idejni tok islamske civilizacije
95
esta deformacija: Etnocentrizam Manite se etnocentrizma jer on izaziva smrad

Odrastao sam u asnoj Mekki. Tu sam upoznao sve boje ljudi, rase i fizionomije u vlastitoj kui, u komiluku, u prostorima oko Kabe, u natkrivenim dijelovima oko Boije kue. Oni su moji i ja sam njihov mi smo ljudska stvorenja, zajednika nam je pripadnost muslimanskom svijetu i vjeri islamu. Nema razlike izmeu jednog i drugog, osim po svojstvima koje svako nosi u svojiim grudima. Kao dijete itao sam u svojoj kui, u koli, u drevnoj Allahovoj kui Knjigu Uzvienog Stvoritelja i uio mnotvo izvornih tekstova sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s. Iitavao sam srcem punim ivota i bujnom matom Allahove ajete i njihova znaenja o ljudskom biu, bratstvu muslimana, dobroinstvu prema roditeljima. O ljudi, bojte se vaeg Gospodara Koji vas je od jedne due stvorio i od nje stvorio par i od njih dvoje rasijao mnoge mukarce i ene. I bojte se Allaha s imenom ijim jedni druge molite. I rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdije. (En-Nisa, 1). O ljudi, Mi smo vas od jednog ovjeka i jedne ene stvorili i uinili vas narodima i plemenima da bi ste se meusobno upoznavali. Najplemenitiji meu vama je onaj ko je najbogobojazniji. Zaista Allah sve zna i nije mu nita skriveno. (El-Hudurat, 13). ... Budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, makar i protiv samih sebe, roditelja ili rodbine ... (En-Nisa, 4) ... Neka vas mrnja prema nekim ljudima nikako ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite, to je najblie bogobojaznosti, i Allaha se bojte ... (El-Maide, 8) Svi ste vi od Adema a Adem je od zemlje. Nema prednosti Arap nad nearapom i nearap nad Arapom, osim
96
po bogobojaznosti. Nee mi, valjda, drugi ljudi dolaziti sa svojim djelima, a vi mi doi sa time ko je kojeg roda. O Fatima, keri Muhammedova, ja te od Allaha niuemu ne mogu zatititi Kada bi Fatima, ki Muhammedova ukrala, odsjekao bih joj ruku. Musliman je brat muslimanu i ne moe mu initi nepravdu niti ga ostaviti na cjedilu, a Allah e biti na pomoi Svom robu dok je Njegov rob na pomoi svom bratu. Muslimani su jedni prema drugima kao graevina u kojoj jedni dijelovi podupiru druge. Muslimani su u meusobnoj ljubavi i samilosti kao jedno tijelo. Ako jedan organ oboli, ostatak tijela ne moe spavati i ima groznicu. (hadis) Dijete je italo dok je njegov duh u magnovenju i nedoumici putovao kroz historiju ummeta, njegova trvenja, trvenja njegovih plemena, naroda, rasa i boja, neto slino onome to se deavalo u Andaluziji. Njegova mata nije mogla shvatiti ove plemenske i klanovske zagrienosti i podvojenosti naroda i rasa sve dok se nije zamomilo pa mu je sunce djetinjstva i ednosti poelo zalaziti. Onda je otilo iz okruenja mekanskog harema u prostranstva Arapskog poluotoka. Potom u druge arapske zemlje, a zatim diljem svijeta, na istok i zapad. Nailazilo je na ljude razliitih rasa, plemena, nacija i nacionalnosti, razliitih zagrienosti, jezika, boja, granica, ogranienja, tuine, strahova, mrnje i tek tad je to dijete shvatilo dubinu tragedije islamskog ummeta. Islam je doao s misijom o jedinstvenosti ovjeka i njegovim kosmopolitizmom. On je ustrojio zajednicu baziranu na uvaavanju ovjeka kao ovjeka, baziranu na vrijednosti, pravednosti, meusobnom pomaganju i saosjeanju. To je zajednica vjere u jednog Boga, bratstva, pravednosti i milosti. To je zajednica u kojoj nema smrada rasnog, plemenskog
97
i etnonacionalnog neznabotva dahilijjeta. U ummetu muslimana svi su braa, imaju jednu domovinu i podjedanko su vani za drutvo. To je temeljna stvar da bi ovjek bio siguran i stabilan psihiki i fiziki. U toj zajednici jedina razlika meu ljudima je u pobonosti, u odgovornosti i povjerenju. U misiji islama, u njegovim vrijednostima i kulturi dotiu se i mijeaju razliiti vidovi pripadnosti ovjeanstvu poevi od ovjeka kao jedinke, preko porodice, rodbine, pripadnosti vjeri i cijelom ovjeanstvu. Prema svima njima ovjek mora biti pravedan i initi dobro i to prema svakome ovjeku. Stoga nema nieg udnog u tome to se pripadnici misije islama i ashabi Allahova Poslanika navode kao primjer ljubavi i nesebinosti: I oni koji su dom (Medinu) za ivljenje izabrali i domom prave vjere jo prije njih je uinili; oni vole one koji im se dosele i nemaju u grudima nikakve tegobe od onoga to im je dato. I vie vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno... (El-Har, 9).
Rasizam predstavlja in opasnog ideolokog, kulturolokog i drutvenog zagaenja

Vano je ukazati na razliku izmeu predislamskih, neznaboakih zagrienosti i rasizama i izmeu islamskih rodbinskih veza. Fanatizam i rasizam su ivotinjska svojstva koja podstiu na grupaenje i nasilje. Za razliku od fanatizma i rasizma rodbinske veze podstiu meusobno povezivanje i pomaganje jai pomae slabijem a stariji mlaem. Tako islam vidi rodbinske veze. One su milost. Koliko islam zabranjuje fanatizam i rasizam toliko istie smisao pravednosti i ljudskog bratstva ovjek mora pravedno
98
svjedoiti makar to bilo i protiv njega samoga ili protiv njemu najroenijeg. Islam nareuje odravanje rodbinskih veza i injenje dobra blinjima radi jaanja humanih odnosa, irenja ljubavi, brige jednih o drugima i meusobne povezanosti. Islam te veze iri i tako to se po islamu djeca koja doje jednu majku smatraju braom i sestrama po mlijeku i to brigu i panju prema blinjima prenosi i na komije. Ove veze bratstva i meusobne samilosti ne moe pomutiti nepravda, tiranija i neprijateljstvo. Nije uzaludno jedan od temelja islama had koji je u svojoj sutini simbol jednakosti i bratstva ljudi. To se znakovito pokazuje kada se muslimani odvoje od svega to ih ini razliitim i to ih razdvaja i kada gologlavi stoje na Arefatu obueni u dva komada bijelog platna i stari i mladi, i bogati i siromani. Neovisno kojim jezikom govore i koje su boje, svi su braa i svi su potomci Ademovi. Svaki od njih je prije svega i poslije svega ovjek. Ako elimo povratiti duh islama i jedinstvo ummeta, moramo raditi na kulturnom preobraaju pripadnika ummeta, njihovih vjerovanja i vrijednosti od smrada i prljavtine rasizma. O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su on bolji od njih, a ni ene drugim enama, moda su on bolje od njih ... (El-Hudurat, 11) Moramo ponovo preispitati stvarnost u kojoj ivimo na temelju shvatanja i prakse iz doba poslanstva. Moramo tu stvarnost osloboditi od onoga to je u njoj loe shvaeno i protumaeno, moramo je osloboditi od zamki zlonamjernih i obmana bolesnih. Rasizam predstavlja zlo za ovjeanstvo i u potpunoj je suprotnosti s islamskim vienjem i njegovim vrijednostima koje ue jednakosti, bratstvu, pomaganju i solidarnosti. Islam
99
nas ui da se sila mora staviti u funkciju istine i suprotstaviti zakonu dungle po kojem ivotinjsko i materijalistiko vlada ovjekom, u kojem je istina potinjena sili, u kojem dominiraju podvajanja, proturjenosti, surovost i divljatvo bazirani na snazi politike sile i nacionalnih interesa.
Svijet istine i svjetla i svijet divljine i mraka

Razlika izmeu svijeta istine i svjetla i svijeta divljine i mraka je u tome kako koji svijet koristi silu, odnosno snagu: Da li je koristi za ostvarenje onoga to je istina ili za ostvarenje onoga to je neistina? Da li je korsti za dobro ili zlo, za pravdu ili nasilje, za solidarnost ili za otimainu, za bratstvo ili za podvajanje, za to da ljudi budu robovi Stvoritelja ili da ih porobljavaju i poniavaju druga Boija stvorenja. Ako svako drvo ima plod, plod vjere u jednog Boga je bratstvo meu ljudima, pravda i solidarnost. I ako sve ima svoju suprotnost, onda je suprotnost vjeri u jednog Boga rasno podvajanje, uzdizanje po pripadnosti odreenom etnosu te tiranija i ugnjetavanje na osnovu posjedovanja sile. Nema dobra, prevednosti, mira, posebno u muslimanskim zemljama a i u cijelom svijetu, bez bratstva i meuljudske solidarnosti. Naalost, bratstvo i solidarnost su gotovo iezli u svijetu u kojem su drutva i civilizacije ukaljane i u kojem su generacije odrasle na truhlei rasne podvojenosti i fanatizma. Doista, ova vaa vjera jedna je vjera, a Ja sam va Gospodar, pa robujte Meni! (El-Enbija, 92) Zaista su vjernici braa. (ElHudurat, 10). I vrsto se za Allahovo ue svi drite i nemojte se razilaziti... (Ali Imran, 103). A Allahov Poslanik, s.a.v.s, kae: Ne pripada nama ko poziva na razlikovanje po plemenskoj
100
pripadnosti, ne pripada nama ko se bori u ime plemenske pripadnosti i ne pripada nama ko umre zadojen plemenskom zagrienou.14 Ako uistinu elimo povratiti ispravno razumijevanje ummeta, i ako hoemo stati ukraj razlozima dijeljenja, cijepanja i sukobljavanja, ako elimo da iman, vjerovanje u jednog Boga, pravednost i pomaganje budu temeljem nae graevine i izvor naih osjeaja, moramo poeti istiti kulturu i odgoj od otrova podvajanja i rasizma te njihovih nadmenosti i nepravdi. Da bi ummet bio snana i koherentna cjelina, poevi od pojedinca preko porodice, rodbine, naroda i ummeta pa sve do ovjeanstva, mora u sebi gajiti ideje o meusobnoj povezanosti, saosjeanju, solidarnosti i pomaganju bilo kada se nekome ini nepravda ili kada neko ini nepravdu.15
14 15
Ebu Davud, Sunen, 4456. Buharija prenosi: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Pomozi svom bratu i kad mu se ini nepravda i kada on ini nepravdu. Ashabi su upitali: Allahov Poslanie, da ga pomognemo ako mu se ini nepravda to je uredu, ali kako da mu pomognemo ako on ini nepravdu? Sprijeite ga, odgovorio je. (Sahihu-l-Buhari, 2264.
101
Politiko i idejno vostvo u periodu Allahovog Poslanika i pravovjernih halifa bilo je objedinjeno u praksi Podjela vostva Netrpeljivost Ideoloko vostvo, izolirano, okrenuto teoretiziranju i besplodnom umovanju Despotsko politiko vostvo
Vostvo: Posljedice podjele i disharmonije izmeu razliitih oblika vostva Politiko vostvo: kriza legitimiteta, despotizam, rasipnitvo, slabost, politiko zastraivanje Ideoloko vostvo: izoliranost, besplodno umovanje, teoretiziranje, slabost, vjersko zastraivanje Ummet: Slabljenje institucija vlasti i javnog ivota, nedae koje se javljaju kao posljedica politikog despotizma, nesposobnost za napredovanje, stavljanje pod kontrolu opozicije i onih koji imaju drukije stavove, intelektualna nemo, nedostatak studija koje se bave drutvenim pitanjima, neprikladne pojave u kulturi, prijetei vjerski diskurs, nazadak u nainu odgoja i obrazovanja Skica broj 6. Podvajanje vostva ummeta u skladu sa politikim, plemenskim, vjerskim i skolastiko-teoretskim obrascima i posljedice koje je to podvajanje imalo
102
Devijacije i skretanja u miljenju i kulturi ummeta Izoliranost idejnog vostva Neadekvatne epistemoloke pretpostavke miljenja Nesposobnost pravilnog postavljanja prema promjenama Odsustvo prouavanja drutvenih zakonitosti Devijantnost sveobuhvatne vizije Zagaenost kulture, irenje praznovjerja i oivljavanje rasizma Tradicionalno obrazovanje zasnovano na uenju napamet i deklamovanju Diskurs zastraivanja i zastraivaki pristup u odgoju Nepridavanje znaaja racionalnom pristupu Oponaanje i slijepo slijeenje u nainu miljenja Idejno i vjersko zastraivanje Zastraivanje u drutvu, politici i odgoju Ummet u stanju duhovne zastraenosti Robovska svijest: strah i nepostojanje inicijative Ummet pasivan i nazadan Skica broj 7. Posljedice inertnosti i intelektualne nemoi
103
Gorki plodovi i posljedice idejnih skretanja u duhovnoj izgradnji ummeta

Posljedice sukoba izmeu intelektualne i politike elite i izolacija intelektualne elite do koje je doveo taj sukob nisu se zaustavile samo na udaljavanju intelektualne elite iz praktinog djelovanja i guenju u formalnim i teoretskim aspektima politikih pitanja vezanih za drutvo i njegovo socijalno ureenje niti na svoenju panje samo na pitanja pojedinaca ummeta, nego su dovele i do sutinskih promjena u misli intelektualne elite i u prirodi njenog vienja drutva. Usto, odnos izmeu politike i intelektualne elite dobiva neprijateljski kakrakter u vidu borbe za utjecaj na mase ummeta. To je intelektualnom i vjerskom diskursu dalo dimenziju stalnog politikog hrvanja i borbe za pridobijanje naklonosti i simpatija ummeta. Vremenom ummet gubi, zbog razliitih razloga, povjerenje u politika vostva i njegove drutvene sisteme koji su bili postavljeni na rasnoj pripadnosti, nepravdi i despotizmu. Gorke posljedice sukoba izmeu intelektualne i politike elite odrazile su se na islamsku misao i na interesiranja uenih. Doveli su do izostanka pravilne odgojne dimenzije i do odsustva metodolokih pristupa te dimenzije kako onih teoretskih tako i praktinih te do zaostajanja odgojnih i obrazovnih institucija. To je dovelo do takve spoznajne i odgojne prakse koja je imala velikog udjela u razbijanju duhovnih temelja na kojima opstoji drutvena i cilizacijska graevina ummeta i njegovo blagostanje. Diskurs koji sadri zastraivanje te politika zastraivanja predstavljaju gorke plodove nemoi koja je zadesila muslimansku intelektualnu i politiku elitu. Nasilje kao olienje
104
takvog diskursa slui kao sredstvo nemonog da dirigira situacijama ije zakonitosti kretanja ne shvata i nije kadar proniknuti kuda one vode. Obini pripadnici ummeta postali su gorivo politikog sukoba izmeu intelektualne i politike elite pri emu je ova posljedna imala za cilj zadravanje pozicija razdvojenih strana, pridobijanje naklonosti i vladanje masama. Osnovni uzrok skretanja zajednice s Pravoga puta bio je slabljenje odgojnog islamskog faktora u formiranju beduina regrutiranih u vojsku. Slaba odgojna priprema i usmjeravanje postali su izvorom zla koje je izazvalo smutnje, dovelo do pada hilafeta pravovjernih halifa te omoguilo plemenskoj i rasistikoj misli da uspostavi despotsku vlast sa svim ideolokim utjecajima i politikim, drutvenim i ekonomskim promjenama koje nosi plemenska, a kasnije i nacionalna misao. Tako, naprimjer, svi dokumenti o dodjeli zemljita u doba poslanstva potvruju da su zemljita i posjedi dodijeljivani samo na koritenje, a ne i u vlasnitvo. Meutim, u emevijskom periodu ta zemljita su pretvorena u apsolutno privatno vlasnitvo pojedinaca, vostava i porodica16. To jasno pokazuje koliko su bili duboki zaokreti i skretanja i koliko su bili udaljeni od politike pravovjernog Poslanikovog perioda. Kuran asni objanjava na kojem je civilizacijski primitivnom stepenu i slabosti, u ideolokom i odgojnom
16 Pogledaj: A Historical Survey of Land Tenure and Land Ravenue Administration in: Habibul Sayed, Some Muslim Countries, with Special Reference to Persia, in the Conteporary Aspects of Economic and Social Thinking in Islam, The Muslim Students Associations of USA and Canada, Planfield, Ind., 1970.
105
smislu, bila veina Arapa prije poetka Objave. Takvo stanje predislamskih Arapa iziskivalo je potrebu za njihovim preodgojem i ponovnim duhovnim, drutvenim i civilizacijskim formiranjem kako bi mogli ui u drutvo islama. Mi vjerujemo! vele beduini. Reci: Niste vi uzvjerovali, ali kaite: Islam smo primili, jer jo nije vjera u vaa srca ula... (El-Hudurat, 49). Beduini su vei nevjernici i licemjeri, i njima vie prilii da ne poznaju granice koje je objavio Allah Svome poslaniku. (Et-Tevbe, 97). Stoga je islam nastojao, u poetku, raditi na njihovom odgoju i obrazovanju slanjem obrazovnih misija u mjesta njihova boravka. Te napore i politiku koili su ogromni vojni izazovi od strane Perzijskog i Rimskog carstva koji su visili nad dravom islama i sa istoka, i sa zapada. Ta carstva su zlostavljala muslimane i spreavala narod da primi poruku islama. Takoer, bila su prigrabila pogranine oblasti islamske drave, vrebala su priliku i spremala se da vojno razore dravu i drutvo, Arape vrate neznabotvu i potine ih svojoj vlasti. Politiki vanjski i unutranji sukobi doveli su do zanemarivanja odgojne komponente od strane islamske drave, te do zanemarivanja znaaja epistemoloke, ljudske i drutvene dimenzije u prouavanju naravi, dogaaja i promjenljivih kategorija u ovisnosti o mjestu i vremenu, a time i do neshvatanja vanosti djeteta i njegovog odgoja kao osnove za promjenu i korigiranje njegovoga puta. Zbog svega toga se muslimanskom umu, koji je muku muio s despotizmom i zastraivanjem i koji je bio utonuo u parcijalna teoretska pitanja, nije pruila prilika da se bavi sve veim izopaavanju linosti ovjeka muslimana i skretanjima u njegovoj drutvenoj praksi. Muslimanski ummet nije
106
posveivao i jo uvijek ne posveuje potrebnu panju razvoju znanosti koje pomau u razumijevanju drutvenih zakonitosti. Takoer, ne shvata znaaj djetinjstva i potrebu posveivanja vee panje djetetu. Zanemaruje odgojne znanosti, ne prouava psihologiju djeteta i ne prati razvoj njegove linosti, mentaliteta i sposobnosti. Odgoj u djetinjstvu mora postati centralni nauni problem i njegovom istraivanju, prouavanju i promatranju mora se posvetiti puna panja kako bi se shvatila njegova priroda, zakonitosti, kljuevi tajni i mogunosti. Moraju se znati jasni ciljevi. Moraju se iznai odgovarajui modeli praenja potreba djece i izazova pred kojima djeca stoje. Propusti u odgoju spadaju u najvanije stvarne razloge kojima se tumai zaostajanje ummeta i nemogunost njegove reforme i preporoda sve do danas. U isto vrijeme, odgojem i obrazovanjem djece mogue je objasniti uspjeh savremenog evropskog preporoda, koji je u svjetlu nove univerzalne naune liberalne vizije i u programima izuavanja prirodnomatematikih i drutvenih znanosti pitanje odgoja postavio na naune i eksperimentalne temelje i uzeo ga za osnovu svog preporoda i razvijanja vlastitih potencijala.
107
108
TREE POGLAVLJE
Dijete: Polazina baza

U naem ispitivanju nedostataka i propusta u hodu islamskog ummeta te o skretanjima i deformacijama koje su ga snale, ne smijemo zaboraviti da su doprinos islama ovjeanstvu i djelovanje na ovjeanstvo trajali stoljeima, uprkos svim okolnostima. U irokoj muslimanskoj bazi uvijek je bilo duha islama, njegovih vjerovanja, vrijednosti i uzvienih principa dodue, u razliitoj mjeri, gledajui na vrijeme i prostor. Taj duh islama davao je biu i identitetu ummeta snagu, energiju, vrijednosti i uzviene ciljeve stoljeima. To je uinilo da je islamska civilizacija, u poreenju s neznaboakim i idolopoklonikim civilizacijama koje su je okruivale, bila stoljeima najjaa civilizacija, uprkos svim deformacijama i skretanjima koja su zadesila ummet. Tokom tih stoljea znanstvenici ummeta, mislioci, filozofi i razliiti djelatnici dali su nove oblike i vidike napretku i naunom stvaralatvu. Ljudska civilizacija ne bi se odvijala tokom kojim se odvijala i ne bi dola do ovog stepena na kojem je danas bez civilizacijske batine muslimana. Ali sve to ne smije odvratiti nae kritiko gledanje niti nas omesti u traenje razloga koji su doveli do slabljenja pokretake snage islama i dopustili zaostajanje ummeta i pad njegove efikasnosti u vremenu u kojem su drugi narodi pretekli muslimane i ovladali njihovim dobrima. I danas smo tuni svjedoci tom zaostajanju.
109
Pokreti islamske reforme i potreba valorizacije

Ako paljivo pogledamo historiju islama, vidjet emo da je pokuaja reforme bilo mnogo i da su se tog posla prihvatili mnogi uenjaci, mislioci, voe i vladari tokom stoljea, na vjerskim, politikim i graanskim osnovama. Najvaniji pokuaj bio je pokuaj Ebu Hamida el-Gazalija koji je svu svoju brigu posvetio korigiranju puta islamske misli i njenom oslobaanju od obmana metafizike grke filozofske misli koja je odvela u zabludu islamsku misao i iscrpila njenu snagu oko pitanja od kojih, prema islamskom vienju, nema nikakve koristi. Dok djelo Tehafutu-l-felasife (Nekonzistentnost filozofa) otkriva tu dimenziju, djelo Ihja ulumi-d-din (Oivljavanje vjerskih nauka) je posveeno radu na vraanju ummetu njegove duhovne energije kroz vraanje pozitivnog odnosa i spajanja epistemolokog i emocionalnog islamskog pristupa te oslobaanju svijesti od deformacija i iskrivljivanja grke metafizike filozofije. Gazali se u ovom djelu zalae za pridravanje erijatskog islamskog uenja sjedinjenog po njegovom vienju s islamskim asketizmom, ali osloboenog sufijskih filozofskih panteistikih skretanja koja su muslimani naslijedili iz metafizike grke filozofije. Naalost, el-Gazalijeva nastojanja nisu uspjela jer nisu podrazumijevala korjenitu metodoloku reformu polazita islamske spoznaje. Njegova pionirska reformska nastojanja ostala su u okviru teoretskih idejnih razmatranja koja nisu ostvarila zahtijeve za korjenitom idejnom promjenom islamskog drutva. Nakon Gazalija doli su mnogi mislioci i reformatori. Meu njima su bili i ejhu-l-islam Tekijjuddin Ahmed ibn Tejmijje, imam Ali ibn Ahmed ibn Hazm i uenjak Abdurrahman ibn
110
Haldun. U te napore spadaju i politike, administrativne i vojne reforme koje su poduzimali vladari iz loze Alu Zenki i Salahuddin el-Ejjubi. Te reforme doprinijele su obnovi velike koliine duhovne i materijalne energije ummeta a to je ovim velikim vojskovoama omoguilo da poraze osvajake krstake vojske, oslobode zemlju i povrate svetinje. Ulaskom u islam turskih nomadskih plemena, koje je krasila snaga i gordost, obnovljena je krv ummeta a zatim je uslijedila uspostava drave Osmanlija i njenog administrativnog i vojnog ustrojstva. Ta drava je podigla zastavu islama na istoku Evrope mada je arapske i druge susjedne zemlje drala u stanju stagnacije i letargije. Islamska drava u paniji nastavila se cijepati a plemena, rase, emiri i kraljevi razliitih skupina meusobno boriti dok ih panci nisu razorili. Nakon osamnaestog stoljea islamski svijet tone u zaostalost, nemo i propadanje i poinje se povlaiti pred rastuom evropskom silom. Gotovo u isto vrijeme u islamskom ummetu poinju tenje za reformom i pokreti otpora. U te tenje spada pokuaj oivljavanja misli Ibn Tejmijje od strane ejha Muhammeda Abdulvehhaba (1703-1792), pokret Muhammeda ibn Alija es-Senusija u Libiji (1787-1859), pokret imama Muhammeda el-Mehdija u Sudanu (1843-1885) i islamistiki reforamtorski pokret Abdulhamida ibn Badisa el-Dezairija (1889-1940) koji je osnovan s ciljem oslobaanja Alira. Tu su i civilne i vojne reforme osmanlijskih sultana koje je zapoeo sultan Selim III (1789-1807) a zavrio sultan Abdulhamid II (1842-1918); zatim reforme koje je po evropskom modelu u Egiptu uveo namjesnik Egipta Muhammed Ali-paa (1769-1849) na ekonomskom, poljoprivrednom, industrijskom, obrazovanom i vojnom sektoru. Potom je uslijedio reformatorski idejni i politiki
111
pokret Demaluddina el-Afganija (1838-1897), te kola ejha Muhammeda Abduhua (1849-1905) na polju vjerske i kulturne reforme. Slijede laicistike mjere generala Kemal-pae Ataturka (1881-1938) koje su imale za cilj modernizaciju Turske po uzoru na Evropu. On je dokinuo osmanski hilafet, proglasio Tursku Republiku 1923. god. i umjesto erijata uveo vicarski zakon. Treba spomenuti i islamski reformistiki politiki drutveni pokret imama Hasana el-Benna-a (1906-1949), zatim islamski reformistiki pokret na Indijskom potkontinentu ejha Ebul-Aala el-Mevdudija (umro 1979. god.). Pored nabrojanog postoji duga lista mislilaca i reformatora meu koje spadaju ah Velijjullah ed-Dihlevi (umro 1763. god.), mislilac Muhammed Ikbal (umro 1938. god.), Hajruddin et-Tunisi (umro 1890. god.), Abdurrahman el-Kevakibi (umro 1902. god.), Reid Rida (umro1935. god.), Sejjid Kutb (umro 1966. god.), Malik ibn Nebi i mnogi drugi. I pored toga to je veina ovih raznovrsnih napora, koji su pokrili sve islamske i svjetovne pravce na poljima vjerovanja, politike, drutva i ekonomije, imala ispravna polazita, oito je da stvari nisu postavljene tako da obuhvataju sr problema i izvor nevolje. Nije ostvaren eljeni cilj, nisu na efikasan nain pokrenute prikrivene energije ummeta, nije reformirana njegova idejna i psiholoka struktura niti je premoten jaz izmeu ummeta i naprednih naroda na polju efikasnosti, sposobnosti i civilizacijskog napretka.17 Pred ovakvim stanjem ummeta istraiva i mislilac mora nastaviti istraivati i tragati sve dok ne doe do uzroka
17 Radi boljeg razumijevanja ovog problema pogledaj knjigu Ezmetu-l-akl el-muslim (Kriza muslimanskog miljenja), Abdulhamd Ahmed Ebu Sulejman, Rijad, Meunarodni institut za islamsku misao, 1994. god.
112
bolesti. A kada utvrdi uzrok ili uzroke bolesti ummeta, onda mora raditi na njihovom otklanjanju kako bi tijelo ummeta ozdravilo i ummet postao efikasan i sposoban da se s uspjehom suprotstavi izazovima, kako bi mogao ponuditi ovjeanstvu svoje blagodati, kako bi mogao povratiti vitalnost, prava i dostojanstvo te doprinijeti izgradnji vlastite civilizacije.
Dijete: Neznani junak

Smatramo da nije preostalo mnogo toga ime se nisu na ozbiljan nain pozabavili reformatorska misao i islamski reformatorski pokreti. Meutim, najvanije na to treba obratiti panju jeste pitanje odgoja i obrazovanja djeteta kao osnove za pokretanje reforme i eljene promjene, jer dijete moe pratiti promjene na koje pozivaju reformatorski pokreti. To e dovesti do ponovnog osposobljavanja muslimana pojedinca i muslimanskog drutva da se nosi s izazovima. Kada bi islamska misao dobro prouila procese promjene, rasta i opipljivog fizikog i duhovnog napredovanja djeteta, okrenula bi se razumijevanju dimenzije promjene u ljudskoj dui i razumijevanju stanja i potreba djeteta. To bi bio najbolji uvod u pokretanje planske reforme islamske spoznaje i ponovne izgradnje muslimanske linosti kao jedinke i kolektiviteta.
Kultura masa i kultura elite: Bolest koja jo uvijek izgriza tkivo ummeta
Da se primijetiti da je ono malo panje koje je ummet posveivao djetetu u odgoju i obrazovanju u prethodnim stoljeima bilo podijeljeno u dva rukavca.
113
Prvi rukavac bio je usmjeren prema djeci elite i ogledao se u formi savjeta i uputa odgajateljima koji su tu djecu poduavali u njihovim kuama. Ti savjeti i upute sadre upute kako trebi biti blag, plemenit i imati lijep pristup tim manirima su uena djeca gospode i odabrane elite. Na taj nain su se ta djeca spremala za upravljake pozicije, vlast i dominaciju u drutvu. U te savjete i upute spadaju Savjeti Muavije ibn Ebi Sufjana, Abdulmelika ibn Mervana, El-Haddada es-Sekafija, Haruna er-Reida i drugih starjeina i vlastodraca. Te savjete za nas su sauvale knjige iz historije i batine. U poduavanju ove djece radili su najodabraniji znalci koji su ih odgajali i uili znanostima vjere, knjievnosti, kulture i upravljanja. Drugi rukavac bio je usmjeren prema djeci puka. Obrazovanje te djece odvijalo se u mektebima i tamo su djeca uena da znaju neto iz Kurana asnog i osnovne principe rauna koje su potrebne za voenje svakodnevnih potreba pojedinca. Stanje mekteba, sposobnost uitelja i stanje nastavnih sredstava u njima bilo je kako nam kazuje historija u velikoj mjeri loe i poniavajue a zasnivalo se na uenju napamet uz koritenje fizike kazne. Obrazovanje ove djece vreno je uz neznatnu novanu podrku roditelja od kojih su mnogi bili u stanju potrebe, neimatine i krajnjeg siromatva. Rijetki su bili intelektualci i uenjaci poput imama El-Gazalija i uenjaka Ibn Halduna koji su vodili rauna o tome u kakvom su stanju ovi mektebi i kakvo je obrazovanje u njima. Oni su upuivali kritiku na stanje tih mekteba, na nain poduavanja u njima i na obrazovni nivo uitelja. Neki od njih su savjetovali roditelje da muallimi u mektebima ne ue bilo ta njihovu djecu po pitanju vjerovanja. Bilo je to jedino iz razloga to je nivo znanja ovih muallima bio nizak i to su im vjerovanja bila iskrivljena.
114
Rezultat je bio slabo obrazovanje djece narodnih masa, pad njihove kulture i sredstava odgoja. Jasno je da je tome doprinijelo i postojanje dvije vrste kulture i obrazovanja. Uz ove dvije vrste obrazovanja bila je i trea vrsta iji je zadatak bio poduavanje dravnih slubenika. To je vreno u ogranienom broju kola i obrazovnih kruoka a te ustanove bile su finansirane iz vakufa. Mali je bio broj odabranih uenika i oni su inili vjerski obrazovanu elitu koja je radila posao pisara, pruala usluge uredima (divanima) na dvorovima, izdavala fetve i radila u sudstvu. Oni koji su pohaali te kole poduavani su vjeri, knjievnosti i jeziku, a posebno fikhu i usuli-fikhu. Te kole su bile na glasu zbog potrebe za onima koji su izdavali fetve i radili u sudstvu. Takvo je bilo stanja obrazovanja ummeta u prolosti, i jo je uvijek takvo u mnogim, ako ne i u svim, islamskim zemljama u kojima vidimo da se djeca elite koluju o troku svojih roditelja u privatnim i stranim kolama u kojima su obezbijeene obrazovne i odgojne mogunosti, sredstva i metode kojih nema u kolama u kojima ue djeca muslimanskih masa. Te kole doprinose otuivanju svijesti uenika, slabe veze mnogih od njih sa svojim narodom, vjerom i kulturom, te onemoguavaju shvatanje stvarnih osjeaja ummeta, potencionalnih energija u njemu i naina njihova pokretanja. Svrenici tih kola, u najvie sluajeva, postaju lideri i nadreene despotske iskvarene i rasipne voe koje uspijevaju sredstvima nasilja, uz pomo stranaca i njihovih spletki, vrsto drati vlast u muslimanskim zemljama. Takvi lideri i voe gase sve napredne snage koje posjeduju inicijativu i kreativnost. U tome im idu naruku kulturna zagaenost i duhovne bolesti pripadnika ummeta. Sve to je dovelo do toga da je stanje nemoi, siromatva, neznanja,
115
zaostalosti, uz eksploataciju od strane nezajaljivih stranaca koji troe naa bogatstva i gaze nae svetinje, dolo do stepena kojem smo sami svjedoci.
Razvoj odgojne svijesti i reforma obrazovanja temelji su sveukupne reforme

Najvea greka u koju upadamo jeste u tome to se veoma trudimo kada je posrijedi diskurs koji je namijenjen odraslima, dok u isto vrijeme ne posveujemo dovoljnu panju onima koji odrastaju niti nastojimo izazvati potrebne promjene u njihovoj duhovnoj i emocionalnoj izgradnji u pravcu koji e ostvariti tenje ummeta. Djeca su ta koja su u fazi odgajanja, obrazovanja i mogueg utjecaja, a ne odrasli. I tako se nastavlja skretanje i nemo do u nedogled. Sono svjee mlado stablo se zanemaruje i odrasta krivo, a mi se bavimo suhim, krivim stablom koga nita ne moe ispraviti i kome nijedan lijek ne koristi. Racionalno shvatanje kod odraslih nije dovoljno efikasno da pokrene njihove duhovne sposobnosti a ne vodi ni do pokretanja emocija i reakcija. Mnogo je straljivaca koji znaju napamet najpoznatije junake pjesme a da nikada nisu pokazali nijedan znak hrabrosti istovremeno mnogi hrabri ne znaju nijednu od tih pjesama. Mnogo je doktora koji znaju tetnosti puenja, ali su strastveni puai istovremeno mnogi koji ne znaju mnogo o tim tetnostima nikada nisu puili. Jeza ovjeka hvata kada vidi mnoge muslimane obrazovane ljude i obian svijet koliko prate vijesti na mnogim radio i tv-kanalima te koliko gutaju novina i analiza iz svih izvora. Njima ne nedostaje racionalnog shvatanja o tome koji sve propusti postoje u ummetu i ta mu je sve potrebno, ali smo svjedoci da to sve ne utjee na njihova djela, doprinose i nain ponaanja i
116
postupanja. Musliman je postao kao radioaparat ili televizija ne prestaje naklapati i brbljati o mnogo emu, ali nema udjela u akciji, rtvovanju i doprinosu. Najvaniji razlozi ove devijantne pojave su zanemarene ope dimenzije u izgradnji muslimanske linosti u fazama ranog formiranja i upropatene prilike za njihovu izgradnju. Pria o tima dimenzijama odraslima nee koristiti. Sve to e proizvesti podsjeanje, savjetovanje i pojanjavanje odraslim svodi se na racionalno shvatanje i nema veze s buenjem emocija ako one stvarno nisu usaene ovjeku u djetinjstvu. To je slino snazi utjecaja maternjeg jezika na duu i emocije te snazi drugog jezika koji ovjek naui. Emocije i kreativnost ponajbolje se iskazuju maternjim jezikom. Stoga izuzetno veliki znaaj za svaki narod ima bogaenje maternjeg jezika. Drugi jezik u dui ovjeka obino je oslonjen na prevoenje i ne moe lahko pokrenuti emocije. U maternjem jeziku izraz i njegov sadraj su nedjeljivi, nemogue je zamisliti neto a da nam odmah u mislima ne doe i izraz kojim se to neto imenuje, odnosno da doe i do sjedinjenja simbola i sadraja u tome je tajna pokretanja emocija i reakcije u maternjem jeziku.
Lekcija Musaova, a.s., i drutvena promjena

Ovdje je potrebno, radi pouke, navesti kuransko kazivanje o Musau, a.s., o vraanju na Pravi put Israeliana. Israeliani su bili ponieni i porobljeni u faraonskom Egiptu. Allah im je ukazao Svoju milost i pruio priliku da isprave ono to su nepravda, ugnjetavanje i porobljenost uinili u njihovim duama. Kada ih je Allahov poslanik Musa, a.s., izveo iz Egipta
117
u Sinajsku pustinju, na putu ka Obeanoj zemlji traio je od njih da se pripreme za zauzimanja zemlje, uspostavu drave i drutva, vraanje slobode i prihvatanje odgovornosti. Meutim, kako su stariji bili odgajani da budu robovi, oni nisu mogli nositi ono to sa sobom donosi izgradnja rtve i inicijativu. Oni mu odgovaraju onako kako odgovaraju oni koji robuju nekome drugome, a ne Bogu, kao oni koji su prestraeni i nemaju inicijative. Evo ta Kuran o tome kazuje: O narode moj, uite u Svetu zemlju koju je odredio Allah vama, i ne uzmiite jer ete se preobratiti u gubitnike. Oni rekoe: O Musa! U njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo ulaziti dok god oni ne izau iz nje, pa, ako oni izau iz nje, mi emo onda sigurno ui. (El-Maide, 22-23). Oni izraavaju pasivizam i nemaju inicijativu a to je drugo svojstvo psihologije onih koji su robovi ljudima. Takvi sa sebe skidaju odgovornost i teret prevaljuju na drugoga u ovom sluaju na Allahovog poslanika, Musaa, a.s. A Musa, a.s., se u dananjem jeziku moe usporediti s vladom, Ujedinjenim narodima ili meunarodnom zajednicom. To je stoga to rob usljed svoje pozicije i naina formiranja psihologije postaje pasivan, bez interesa i i bez svijesti o tome da ima pravo na poduzimanje inicijative. Sve to on moe jeste da slua nareenja jer je rob kome se samo nareuje. Takav je i odgovor Izraeliana Musau, a.s., maloduan, bez odgovornosti. Rekoe: O Musa, mi u nju neemo ui nikad, dok god su oni u njoj. Idi ti i tvoj Gospodar pa se bijte, mi emo ovdje ostati. (El-Maide, 24). S obzirom da Musa zna da prekoravanje, pozivanje i savjetovanje, nee niuem bitnom promijeniti narav ovih punoljetnih robova i nee im dati neophodnu energiju, snagu i hrabrost koje zahtijeva graenje i odbrana. On svoje napore usmjerava prema mladima kako
118
bi njih pripremio i usadio im svojstva potrebna za graenje civilizacije, uspostavu drutva i suprotstavljanje izazovima. Vano je da shvatimo da postoji razlika izmeu usmjeravanja emocija i duhovne snage i njihove prirode. Emocije i duhovna snaga mogu se usmjeravati i preusmjeravati na bazi uvjererenja koja se mogu mijenjati u ovisnosti o ovjekovim shvatanjima i iskustvima. Nevjernik moe postati vjernik, nasilnik moe odustati od daljeg injenja nasilja, onaj ko je na stranputici moe se vratiti Pravome putu. Meutim, osnova prirode emocija i duhovnog ustrojstva jeste da ne prihvataju promjene na nain da hrabar moe postati kukavica, krt dareljiv a slobodan i plemenit nitkov i pokvarenjak. Dobar vojnik u vojsci i lan neke kriminalne bande imaju dva zajednika temeljna svojstva duhovne konstrukcije: hrabrost i odanost, ali se razlikuju po tome u kojem pravcu su ta svojstva usmjerena. Vojnik u vojsci je ovjek dobra i on titi narod i dravu. Pripadnik kriminalne bande je ovjek zla i on svoju hrabrost potinjava kriminalu i nanoenju nevolje. Zalutali ovjek, pripadnik kriminalne bande, moe se povratiti i prestati initi grijeh i zlodjelo. ovek u vojsci, onaj koji obezbjeuje mir i red, moe, takoer, zalutati i poeti initi zlo i nered. Dva ovjeka u dahilijjetu, Omer ibn el-Hattab (elFaruk) i Amr ibn Hiam (Ebu Dehl) bili su veoma hrabri i bili su voe. Jedan je bio heroj upute i islama, drugi je bio simbol nevjerstva i neznabotva. Stoga je odluka poslanika Musaa, a.s., po uputi Onoga Koji najbolje poznaje ljudsku prirodu, bila da pristupi duhovnoj izgradnji ljudi i da temeljito radi na njihovom preporodu i izazivanju promjene u srcima i emocijama te da ne uri s ubiranjem plodova svoga rada. On pristupa preodgoju svog
119
naroda usmjeravajui svoje napore na mlade i na njihovu izgradnju na pravilnim temeljima u kulturi, nainu razmiljanja i osjeajima. Tako je Musa, a.s., po Boijoj uputi, primorao generaciju robova Izraeliana da ostanu u Sinajskoj pustinji uz sve potekoe i patnje koje je taj boravak u pustinji nosio sa sobom kako bi se izgradila spremna generacija, osloboena izoblienosti uma i due iz doba kada su robovali ljudima. Ree (Bog): Ta zemlja za njih je zabranjena etrdeset godina. Lutat e zemljom, a ti ne tuguj za narodom grjenim. (El-Maide, 26). Rezultat je bio izgradnja generacije slobodnih ljudi. ... A oni koji su vjerovali da e se s Allahom sresti rekoe: Koliko su puta malobrojne ete, Allahovom voljom, nadjaale mnogobrojnije ete. A Allah je uz strpljive. (El-Bekare, 249). Pa ih porazie, uz Allahovo doputenje, i Davud ubi Daluta, pa mu Allah dade vlast i vjerovjesnitvo i naui ga onome to On hoe. A da Allah ne suzbija jedne ljude drugima, Zemlja bi se, doista, iskvarila... (El-Bekare, 251). U ovom boanskom iskuenju nalazi se lekcija, opomena i pouka za svakog ko shvata ljudske naravi i ko zna posebice je vano imati znanje iz psihologije, pedagogije i sociologije. Dakle, usmjeravanje panje prema odraslim i zanemarivanje odgoja djeteta i pomjeranje djeteta iz centra odgoja i obrazovanja u projektu reforme ummeta s ciljem da se to prije uberu plodovi predstavlja svojevrsni znak krize miljenja u ummetu. To je i znak nemara prema ulozi spoznaje, istraivanja, prouavanja, analogije i praktinog iskustva u poznavanju ljudskih naravi i posljedica nedovoenja svega pobrojanog u vezu sa onim o emu govori Objava.
120
Idejni i politiki teror Zastraivaki diskurs Robovska svijest: strah i nepostojanje inicijative Iskrivljena, lina vizija svijeta: pravljenje razlike izmeu djela s obzirom na djela koja spadaju u domen ibadeta i djela koja spadaju u domen muamelata (meuljudskih odnosa, poslovanja i sl.) Natruhe u kulturi: slijepo oponaanje, praznovjerje i gatanje Obrazovna i odgojna dekadenca Rascjep izmeu spoznajnog, duhovnog i psiholokog Epistemologija koja je okrenuta formalnom znanju Zastraivaki odgojni diskurs Odgojni metod koji ne poznaje vezu izmeu spoznajnog, duhovnog i psiholokog Zastraivaki odgojni diskurs Robovska svijest: strah i nepostojanje inicijative Ummet nazadan i pasivan: slabaljenje veze izmeu rijei i djela Skica broj 8. Posljedice zastraivanja na psihu ummeta i njegovu efikasnost
121
Kako razmiljati o velikim problemima ummeta Nema sumnje da su problemi i krize koji mue ummet mnogobrojni i veliki, a takoer i uzroci koji ih proizvode i hrane. U veini sluajeva postoje krucijalni problemi koji se smatraju izvorom ostalih problema. Postoje i mnogi uzroci koji proizvode i hrane te probleme, ali je vano u gomili meusobno isprepletnih problema i njihovih uzroka obratiti panju na osnovne bez ijeg otklanjanja nema ni njihovog efikasnog rjeavanja. Otklanjanje tih osnovnih uzroka mora biti osnovom za savladavanje preostalih uzroka. Jasno je da se islamski svijet rasprostire na irokom podruju, da je bogat ljudskim i materijalnim resursima, da ima svoje historijske i civilizacijske korijene, da je pun tenji, da ima obeavajue vrijednosti i principe, ali je i pored toga zaostao, rascjepkan i optereen neprijateljstvima i sukobima. To je omoguilo mnogim silama, koje nisu ni priblino njegovog obima, nemaju njegove resurse ni uzviene ciljeve i namjere, da njim ovladaju, potine ga i zavladaju njegovim potencijalima. Neke od narodnih izreka rjeitije govore o stanju ummeta nego desetine lanaka. Jednu od takvih izreka izrekao je i jedan beduin koji je, kada su ga upitali da li voli tog i tog ovjeka, odgovorio: Da, volim ga, jer mi nije ni komija ni blinji! Zamislite u kakvom je stanju rascjepkanosti i trvenja ummet kada su odnosi u njemu u potpunoj suprotnosti od onoga kakvi bi trebali biti. Odnosi i veze koji razvijaju korijene solidarnosti i jaaju motive meusobne ljubavi gotovo i ne postoje. Kako moemo objasniti ovo loe stanje ummeta, odnosno injenicu da je ono potpuno suprotno od uenja po kojem: Musliman je brat muslimanu i ne moe mu initi nepravdu,
122
niti ga ostaviti na cjedilu; Ko se nae na pomoi svome bratu Allah e njemu biti na pomoi;18 Vjernici su jedni prema drugima kao graevina u kojoj jedni dijelovi podupiru druge.19 Muslimani su u meusobnoj ljubavi i samilosti kao jedno tijelo. Ako jedan organ oboli, ostatak tijela ne moe spavati ili ima groznicu.?20 Kojom vjerom i ubjeenjem, kojom pameu i logikom, kojom koristi ili interesom moemo razumijeti ovo stanje i opravdati njegovu stvarnost?! Mnogo je vienja u razumijevanju ove pojave, ali su sva ponuena rjeenja na osnovu tih vienja kako vidimo bila neuspjena. Stoga se ova pojava mora sveobuhvatnije i dublje razmotriti kako bismo mogli razumjeti njene duboke sutinske uzroke. Pritom moramo voditi rauna da sa sutinskim uzrocima ne mijeamo sekundarne uzroke i simptome bolesti.
Islam je izvor preostalog dobra u ummetu

alosno je da renesansu ummeta oteava to to veina savremenih vladajuih krugova i onih koji imaju utjecaja u muslimanskom svijetu svoje ideje i poglede na ummet, njegov identitet i historiju crpi iz vienja kolonizatorskog gramzivog Zapada i njegove literature. To je neshvatljivo kada je opepoznato da zapadno vienje i zapadna literatura odiu krstakim iskustvom s islamskim svijetom i Osmanskom dravom te borbama s crkvom srednjeg vijeka i njenom mitskom klerikalistikom misli, koja je podredila svetinje da bi prigrabila vlast i bogatstvo te omoguila despotizam i
18 19 20 Muslim, Sahih, 4677. Sahihu-l-Buhari, 459. Muslim, Sahih, 4685.
123
izopaenost. Takoer, je ta crkva sahranjivala pupoljke znanja i nauke te onemoguavala promjene i kreativnosti u drutvu. Vladajue strukture islamskog ummeta ne shvataju prirodu svojih civilizacijskih temelja i vlastite pozitivne humanistike civilizacijske vrijednosti. Oni ne shvataju da su te vrijednosti unakazile razliite politike, tribalizmi i etnocentrizmi koji su, u cilju zadravanja vlasti i bogatstva, stavili u funkciju svetinje i pokopali kreativne i mislee snage, te iskrivili poimanje vjere u jednog Boga, pravilno shvatanje ovjekovog namjesnitva na Zemlji, njegovu odgovornost, slobodu, dogovaranje te vrijednosti pomaganja i solidarnosti. Takvi u zabludi i neznanju, bez objektivnog studioznog i kritikog odnosa pripisuju svaki problem i sve to zadesi muslimane u muslimanskom svijetu islamu ne uzimajui u obzir istotu islama i njegov pozitivni doprinos tekovinama civilizacije. Ono to je kristalno jasno i to nas ovdje posebno zanima, kada se radi o jedinstvu i solidarnosti u historiji muslimana, jeste da su islam i njegove vrijednosti podupirali i pozivali jedinstvu i solidarnosti. Islam je bio taj koji je ujedinio plemena i narode, izjednaio ih i pobratimio. Islam je negativne i rasistike pojave u plemenima i narodima zamijenio pozivima na jednakost, bratstvo i solidarnost. Po islamu, svi ljudi su stvoreni od jedne due i njihova podijeljenost na narode i plemena treba biti razlogom za upoznavanje, saradnju i pomaganje. Razliitost jezika i boja je pojava koja svjedoi o udima Allahovog stvaranja, Njegovim znamenjima, ljepoti i savrenstvu stvorenja. Nita od toga ne smije posluiti kao sredstvo uzdizanja, oholosti, meusobnog trvenja i neprijateljstva, jer je kod Allaha najbolji (najplemenitiji) onaj ko je najbogobojazniji (ko u Njegovo ime radi ono to je On
124
naredio i kloni se onoga to je On zabranio), a najdrai Mu je onaj ko najvie koristi Njegovim stvorenjima. Eho Kurana asnog i sunneta Poslanikovog, te historija perioda Objave u izgradnji ummeta, njegovoj politici pravednosti, solidarnosti, pomaganju, zbliavanju ljudskih srca, irenju temelja sveopeg mira i kolektivne sigurnosti u drutvu nastavit e izazivati u duama muslimana sjetu, bol, kajanje i neprestanu tenju za jedinstvom na koje poziva islam. Ako islam, njegove vrijednosti i univerzalno gledanje nisu bili uzrokom rascjepkanosti i sukoba u redovima ummeta, da li je uzrok tome mnotvo rasa, nacija, jezika, obiaja te udaljenost jednih podruja od drugih? Da li kolonijalizam i strane zavjere, spletke, zamke i neprijateljstva predstavljaju razloge rascjepkanosti, meusobne mrnje, neprijateljstava i sukobljavanja izmeu muslimanskih drava i njihovih naroda?
Kolonijalizam uslonjava probleme i predstavlja bolest

Znamo da je kolonijalizam sa svojim politikama, planovima, smutnjama i neprijateljstvima bio i da je jo uvijek jedan od uzroka jadnog stanja u kojem se muslimani nalaze. Ipak, vjerujemo da su uspjesi njegovih tiranskih, neprijateljskih politika samo simptomi koji pokazuju da je bie ummeta pogoeno mnogo opasnijim i dubljim bolestima. Te bolesti unitavaju njegov imunitet i omoguavaju politiku kolonijalizma. Treba biti duboko svjestan da je nemogue osloboditi se politike kolonijalizma i njegove moi i u isto vrijeme cijepati jedinstvo ummeta, izazivati neprijateljstvo u njegovim redovima te ratove i sukobe izmeu muslimanskih
125
drava i naroda. Treba iskorijeniti te opasne bolesti koje se nalaze u biu ummeta jer slabe njegov imunitet i ine ga pogodnim za prodor politika kolonijalizma i njegovih zavjera. Kako bismo shvatili koji su primarni a koji su sekundarni uzroci bolesti, moramo ire i dublje razumijeti efekte bolesti na dubinu naeg bia i modane vijuge. Kako bismo pojasnili ovaj problem bilo bi korisno da navedemo tri obrasca kako druga drutva rjeavaju probleme koji slie naim problemima. S obzirom da su i ta drutva iskusila poasti despotizma i kolonijalizma bie od koristi da vidimo kako su im se suprotstavila i da uporedimo kakve su efekte despotizam i kolonijalizam imali na njih a kakav na nas. Bie od koristi da vidimo da li su ti uzroci sami po sebi dovoljni da objasne simptome bolesti i njihov utjecaj na nae bie. Odabrat emo tri primjera koji ilustriraju stanje islamskog svijeta. Ti primjeri su Kina, Indija i Evropa.
Kako do islamskog jedinstva poreenja s Kinom, Indijom i Evropom Kina

Poinjemo s Kinom stoga to se ona po mnogo emu podudara s islamskim svijetom kada je u pitanju broj stanovnika, prostranstvo, raznolikost i historija. Kina predstavlja svijet koji obuhvata kao i islamski svijet vie od jedne petine ovjeanstva. Teritorijalno, Kina obuhvata iroko podruje snjenih i ledenih oblasti, Mandurije, podruje pustinja i uma te rubove ekvatorijanog pojasa. U Kini ive mnogi narodi razliitih obiaja i porijekla. Govore razliitim jezicima. Kineski narodi koriste slikovno
126
pismo slino staroegipatskim hijeroglifima. Desi se da se dva Kineza susretnu i da se teko mogu sporazumijevati zbog razlike u govornom jeziku, ali zahvaljujui slikovnom pismu, svi obrazovani Kinezi mogu se sporazumjeti. To slikovno pismo je sredstvo zajednike komunikacije meu Kinezima. Kina ima dugu i bogatu historiju. Njenim narodima su vladali carevi i feudalci izmeu kojih su voeni ratovi i sukobi. Kineski narodi su preivjeli mnoga zla i nepravde. Kolonijalizam je i u Kini razapeo svoje kande i Kinezi su osjetili kolonijalnu vlast, okrutnost i pohlepu. Isto to su i muslimani preivjeli pod vlau sultana, emira, feudalaca i kolonijalista. Ali, Kina je opstala zahvaljujui kulturi njenih naroda i njihovom osjeaju pripadnosti istom drutvu, biu i dravi. Sukob koji se danas vodi izmeu Kine i Tajvana nema ustvari cilj odvajanje i cijepanje jedinstva Kine, nego predstavlja borbu izmeu razliitih grupacija i interesa pod izgovorom legitimiteta. Ovaj sukob i nastojanja da se ostrvo Tajvan odvoji od jedinstvene drave produuju, pomau i raspiruju interesi stranaca i mo savremenog oruja.
Indija
Drugi primjer je primjer Indije. I Indija, takoer, predstavlja ogroman konglomerat ljudi koji po svojoj brojnosti predstavlja gotovo petinu ovjeanstva. Indija ima vie od jedne milijarde stanovnika i protee se na Indijskom potkontinentu od snjenih vrhova Himalaja do ekvatora. U Indiji ivi mnotvo naroda razliitih rasa, boja, jezika i vjerovanja. I Indija je prola kroz ono kroz to su proli Kina i islamski svijet despotizam, careve, feudalce, ugnjetavanje kolonijalista.
127
Teritorija muslimanske drave Pakistan bila je dio svijeta Indije. Rasni, jeziki, vjerski, socijalni i ekonomski problemi koji mue Indiju viestruko su vei od onih koji mue Pakistan. I dok je Indija ostala jedinstvenom dravom nakon odvajanja Pakistana, nacionalni praznik muslimanskog Bangladea je dan kada se Banglade odvojio od drave Pakistan, koja je u osnovi nastala u ime islama. Sukobi izmeu pokrajina drave Pakistan izazivaju zabrinutost za budue jedinstvo ove muslimanske zemlje. Ono na to je vano ovdje ukazati jeste da politiki analitiari indijsko-pakistanske sukobe ustvari dovode u vezu s odbijanjem Hindusa, da prihvate princip otcjepljenja bilo kojeg dijela Indijskog potkontinenta od drave svijeta Velike Indije. To neprihavatanje dio je njihove kulture, emocija i osjeaja za kolektivitet.
Evropa
Trei primjer je primjer evropskog kontinenta i njegovog uspjenog ekonomskog, vojnog i politikog udruivanja. Svako ko zna historiju Evrope poznaje kolonijalistike i nacionalne sukobe izmeu evropskih drava i naroda koji su trajali stoljeima. Evropski sukobi su izazvali varnice svjetskih ratova u kojima su stradali milioni ljudi. Ovaj kontinent, sa dugom historijom sukoba, mnotvom kultura, tradicija, rasa i jezika njegovih naroda shvatio je da njegov interes nije u sukobu i suprotstavljanju, nego u jedinstvu, solidarnosti i pomaganju, u izgradnji i razvoju, to e mu omoguiti da s velikim svjetskim ekonomskim i politikim grupacijama uestvuje u podjeli bogatstva, trita i prihoda na nivou cijeloga svijeta. I doista je uspio, u cilju
128
ostvarivanja svojih interesa, izgraditi jedinstvene evropske sisteme, ustanove, grupacije i jedinstvenu valutu koja je uz dolar svjetska valuta u kojoj mnogi ele uvati svoju uteevinu. Na taj nain euro preuzima bogatstava koja se odlijevaju iz zemalja malih i siromanih naroda, a tu su na prvom mjestu drave islamskog svijeta. Razlog je u injenici to garanciju euru ine velike privrede koje je priliv ogromnih sredstava kotao koliko kota papir na kojem je tampan euro. Kako je uspjelo dojueranjim neprijateljima u Evropi da se ujedine radi ovih interesa i da zalijee rane koje su jedni drugima nanosili? Kako je mogue da interesi spoje neprijateljstva koja su bila izmeu njih i izbriu osvete?! Jedino objanjenje za ovu pojavu jeste da su u ovim narodima proradili osjeaji i kultura zajednitva. To je Evropi omoguilo da se ujedini i da tako ostvari svoje ope interese, unato svega to je bilo meu njenim narodima i zemljama. Ujedinjavanjem Evrope formiran je zastraujui srp velikih svjetskih saveza koji okruuju slabi i rascjepkani islamski svijet i Afriku. To su savezi Kine, Indije, Rusije, Evrope i Amerike. Islamski i afriki svijet te zemlje i narodi June Amerike predstavljaju podruje utjecaja, sukobljavanja i rtve oko koje se hijene otimaju. Ovo je alosno stanje islamskog i afrikog svijeta koji krvare. A u mjeri u kojoj krvare i predstavljaju ljudsku tragediju taj svijet predstavlja i arite konkurencije i sukoba svjetskih sila. Za ovjeanstvo je vano da se ta praznina popuni i da se uspostave savezi islamskog i afrikog svijeta kako bi mogli biti partneri svjetskim silama. Na taj nain svijet bi izbjegao opasnoti razornih ratova i oruja ije je posljedice po budunost ovjeanstva i ljudske civilizacije nemogue predvidjeti.
129
Iz primjera koje smo upravo naveli jasno je da razlozi razjedinjenosti i rascjepkanosti muslimanskog svijeta, meusobni sukobi u tom svijetu i ovladavanje neprijatelja ovim svijetom nisu dovoljni da sami objasne stanje u kojem se nalazimo. I pored toga to ti isti razlozi postoje kod drugih, oni su kod muslimana zavrili sukobima i cijepanjima. Jedna od nevjerovatnih razlika je u tome to su ekonomski i politiki ugovori, koji su ujedinili Evropu, potpisani i izmeu arapskih drava. To su ugovori o formiranju zajednikih trita, smanjenju carinskih stopa, ohrabrivanju trgovine i trgovinske razmjene, zajednikoj odbrani, ali se nita od tih sporazuma u stvarnom ivotu nije ostvarilo. Prepreke izmeu arapskih zemalja i njihovih naroda su i dalje ostale iste, njihovi zidovi su sve visoiji, sve je vei broj sukoba i otriji su i kao da je svakom dogovoru koji se potpie nije sueno da ugleda svjetlo dana i svoju realizaciju u stvarnosti arapskog svijeta!
Vjera, razum i interes nalau jedinstvo i solidarnost

Ako nam vjera ne nalae podjele i sukobe, nego nas podstie na jedinstvo i bratimljenje, ako nam razum i interes ne nalau podjele i sukobe, nego nam nalau da se ujedinimo i pomaemo, zato onda meusobno radimo suprotno od onoga to nam nalau vjera, razum i interes. Podjele i sukobi spadaju u drutvene bolesti koje su vezane za kolektivnu svijest ljudske linosti. Ta strana mora biti predmet istraivanja, tanog ispitivanja i spoznavanja razloga koji su doveli do deformacije kolektivne svijesti muslimana. Svi znamo da su jedinstvo, pomaganje i solidarnost najvaniji odlike kolektivne svijesti i humane linosti. Pravilno formiranje razliitih strana ljudske linosti svijest pojedinca
130
o samome sebi i kolektivna svijest podjednako su vane za ispravnost i ravnoteu ljudske linosti a time i za ispravnost i ravnoteu drutva. ovjek kao bie u osnovi svoje ljudske prirode predstavlja jedinku iji su postupci vezani za volju i noenje odgovornosti za svoje postojanje i izvravanje duhovnih i materijalnih obaveza. To izvravanje materijalnih i duhovnih obaveza mogue je samo kroz kolektivnu svijest. Stoga je formiranje drutva nuno da bi ovjek mogao opstojati i osigurati materijalni kontinuitet poevi od porodice, pa ire preko drutva. Kroz drutvo i odnose u njemu lanovi drutva osiguravaju svoj materijalni opstanak te duhovno i materijalno uzdizanje. Ljudsko bie ne postoji niti se moe razvijati i opstati kao jedinka po prirodi svojih sposobnosti i potreba. Stoga mora imati drutvo pod ijom zatitom i brigom e rasti i sazrijevati. Ljudsko bie kroz svoje drutvene odnose izraava svoju volju i ostvaruje osjeaje, vrijednosti i ciljeve koji su u njemu. Tim meusobnim djelovanjem pojedinca na drutvo i drutva na pojedinca ljudsko bie otklanja nedostatke svoje due i ostvaruje razliitim nainima svrhu svog postojanja u drutvu.
Nedostatak osjeaja za zajednitvo u kulturi ummeta: Onaj ko nema ne moe ni davati drugome
Bilo koji propust u voenju rauna o kolektivnoj svijesti u formiranju linosti pojedinca mora imati svoje dalekosene negativne posljedice na to kako e taj pojedinac djelovati i kakav e biti kvalitet njegova ivota i njegovog bitisanja kako duhovno tako i materijalno. Na taj nain priroda kolektivne svijesti u linosti pojedinca odreuje dobru ili lou
131
stranu prirode drutva i kvalitet odnosa u drutvu i njegovim ustanovama te utjee na to koliko e drutvo biti uravnoteeno, stabilno i sposobno da izvrava svoje zadatke u brizi za ivot i napredovanje pripadnika ummeta. Ako primijetimo propuste u izvravanju obaveza prema kolektivu od strane jednog dijela lanova drutva i primjetimo da oni ne vode rauna o drutvenim odnosima i ustanovama kroz aktivno ukljuivanje i pozitivno konstruktivno djelovanje u svemo to su potrebe i zahtijevi durtva, moramo dobro pogledati kakva to ideja vodi to drutvo, kakva mu je kultura i obrazovanje. Dijete stjee svijest o sebi i odnosima u drutvu i svojim obavezama prema sebi i prema drutvu iz dva izvora. Prvi izvor je prirodan i on je rezultat osjeaja ta mu treba i onoga to shvata po naravi svog razuma. Drugi izvor su opa poimanja kulture drutva. U ovisnosti o ispravnosti ovih opih poimanja i kulture te njihove uravnoteenosti i harmoninog odnosa s realnou drutva, njegovim potrebama, mogunostima, promjenama i izazovima, ovisit e i uravnoteen odnos pojedinca prema onome to je njegovo lino i prema onome to je kolektivno, ovisit e njegov nain djelovanja i sposobnost za uspjeh u suprotstavljanju izazovima, a time i sposobnost da sebe i svoje drutvo materijalno i duhovno obogati. Psiholoka, emocionalna i duhovna strana u djetinjstvu, po prirodi svoje temeljne uloge u izgradnji ljudske linosti, mnogo je sveobuhvatnija i vanija od kognitivne (saznajne) strane. Kognitivna strana u fazi djetinjstva predstavlja samo jedno od sredstava izrgadnje psiholoko-emocionalne strane. Stoga se psiholoko-emocionalno-duhovnoj strani u izgradnji odgojno-obrazovnog sistema bilo koje zajednice mora posvetiti najvea panja.
132
Kolektivna svijest u islamskoj misli

Ako paljivo pogledamo historiju misli ummeta, posebno mjesto kolektivne svijesti u izgradnji linosti muslimana, uoit emo zadivljujuu harmoninost po pitanju uravnoteenosti njegova bia i pravilnog ljudskog civilizacijskog djelovanja. Osjeaj za kolektiv u doba objave bio je na najveem nivou. Evo kako Kuran opisuje osjeaj lanova drutva da pripadaju jednom drutvu i njihovu odgovornost i solidarnost kao dijelova u tijelu ummeta i zajednice: I onima koji su Medinu za ivljenje izabrali i domom prave vjere jo prije njih je uinili; oni vole one koji su im se doselili i u grudima svojim nikakvu tegobu ne osjeaju za onim to su dali. I vie vole njima, nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uuvaju lakomosti, oni su ti koji su uistinu uspjeli. (El-Har, 9). Ovaj snaan i djelotvoran osjeaj za kolektivitet nije doao niotkuda. On izvire iz temelja arapskog slobodnog i jednostavnog plemenskog odrastanja koga nisu sputali sistemi nasilja i despotizma. Te temelje je jo ojaao, produbio i uinio djelotvornijim duh vjerovanja u jednog Boga, islamsko gledanje na ovjeka kao Boijeg namjesnika na Zemlji i sistem baziran na pravednosti i solidarnosti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je stajao na elu vlasti islamskog drutva vrsto je postavio temelje pravednog drutva koje vodi brigu o njegovim pripadnicima i uva njihovo ljudsko dostojanstvo i prava bilo da su muslimani ili nisu. On je iao dotle da je ustanovio garanciju drave za dugove kako bi ohrabrio saradnju meu lanovima drutva Ako bi dunik umro a ono to je iza njega ostalo nije bilo dovoljno da podmiri dug, to je inila drava: Ko umre i ostavi imetak on pripada njegovim nasljednicima, a ko umre i ostavi dug na meni je da
133
ga izmirim. I zato su muslimani bili spremni na rtvu u korist ummeta dajui svoj imetak ak i kada je njima samima bio potreban. Stoga se nije uditi to su, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., traio od njih da rtvuju svoj imetak u momentima potrebe dobrovoljno davali mnoga dobra. Po prirodi stvari na elu tih dobrotvora bio je Ebu Bekr es-Sidik, r.a., razborit ovjek koji je ispravno i dalekoseno mislio.21 I kao to su i drugi muslimani davali, davao je i Ebu Bekr, r.a., ali on nije davao samo kada je bilo potrebno i u tekim trenucima ono to bi mu preostalo nakon njegovih potreba i nije davao mnogo, nego je dao sav svoj imetak ne ostavivi nita svojim sinovima! Zato je to radio Ebu Bekr pri punoj pameti?
21 Korisno je da itaocu kaemo neto o linosti Ebu Bekra i njegovoj mudrosti kako bi mogli razumjeti smisao onoga to je on uradio i kako bi mogli razumjeti duh zajednitva u doba poslanstva. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odabrao je Ebu Bekra zbog njegove mudrosti i vrstog stava da bude s njim na putu opasnosti, straha i potrebe za razumom i lukavstvom, a nije odabrao nekog od velikih boraca iz borbenih okraja. Ebu Bekr je bio ovjek koji je svojim istim razumom bio potpuno uvjeren u Poslanikov Isra i Mirad. On je ovjek koji je, kako to prenose Ebu Davud i Ahmed, hrabra srca, jasne vjere i iste pameti u asu tuge i stranog gubitka, koji su se desili nakon smrti Poslanika, s.a.v.s., njegovog najdraeg i najblieg druga, kako bi povratio ummet na ispravan nain rezoniranja, rekao: Ko je oboavao Allaha, Allah je iv i ne umire, a ko je oboavao Muhammeda, Muhammed je umro, a zatim je prouio ajet: Muhammed je samo poslanik. Prije njega je prolo (mnogo) poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e nagraditi zahvalne. (Alu Imran, 144). Omer je sa zaprepatenjem i bolom potreenim muslimanima rekao, kako to prenosi Ibn Madde: I kao da sam prvi put uo ovaj ajet toga dana. Ebu Bekr je bio ovjek koji je s uspjehom zakormilario islamskom dravom iste veeri kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret. On je islamsku dravu vodio vjeto, odluno i pronicljivo usred politike pobune beduina protiv drave donijevi vrstu odluku da ih obuzda i vrati na temelje ljudskog i civilizacijskog zajednitva.
134
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao Ebu Bekra: ta si ostavio svojim sinovima? Ebu Bekr, r.a., mu je odgovorio: Ostavio sam im Allaha i Njegovoga Poslanika prenosi Ahmed. U tih nekoliko rijei Ebu Bekr jasno i dalekovido objanjava prirodu drutvenog sistema muslimana, potrebu za brigu o zajednici i nain kako taj sistem moe funkcionirati. Oni koji ne shvataju znaaj brige o zajednici mogu pomisliti da je odgovor Ebu Bekra izraz samo njegove duboke vjere u Allaha. I nema sumnje da je to tako i da su i drugi ashabi imali vrstu vjeru u Allaha, ali odgovor Ebu Bekra odraava, takoer, njegovu duboku svijest o prirodi islamskog sistema kojem on pripada. To je sistem jedinstva i solidarnosti u kojem se siromaan i slab ne mogu izgubiti. U tom sistemu nema potrebe za krtou, pohlepom, gomilanjem. Pojedinac pripada drutvu u cjelini i cjelokupno drutvo mora brinuti o pojedincu oni su u tome solidarni kao braa i obavezni su dijeliti imetak i pomagati jedni drugima. Iz iznesenog se moe vidjeti kolika je bitna razlika izmeu drutva iz doba Objave njegovih shvatanja i naina funkcioniranja i drutva i shvatanja iz period ugnjetavanja i izolacije u kojima je oslabio osjeaj za zajednicu. Intelektualna elita nije shvatila znaaj i dalekosene posljedice nebrige o drutvu. Drutvo u kojem su ljudi ugnjetavani, u kojem se rasipa, u kojem se pojednici despotski ponaaju, drutvo koje nema osjeaja za pravdu, dostojanstvo i solidarnost ili kome nije objanjeno kako drutvo pravde, dostojanstva i solidarnosti izgleda ne moe ni shvatiti jedno pravedno i razvijeno drutvo, ne moe shvatiti tekstove Kurana i hadisa niti znaenja i poruke koje oni nose. Jedna arapska izreka kae: Svaka posuda mirie na ono to je u njoj.
135
Mislioci iz doba izolacije odgovor Ebu Bekra razumjeli su kao znak njegove vjere i oslanjanja na Allaha. Oni nisu shvatili da je odluka koju je donio bila svjesna, ispravna i pomno razmotrena, a nije bila odluka donesena tek tako ili nakon neke emotivne eksplozije iza koje slijedi kajanje i aljenje. On je imao apsolutnu vjeru u Allaha, na Njega se prije svega i poslije svega oslanjao, ali je, takoer, imao vjeru i u vlast muslimana i njenu brigu za one kojima je od njenih podanika potrebna pomo. Bez razumijevanja tog sistema i njegove prirode, razumijevanja naina funkcioniranja drutva (poznavanja sociologije drutva) i velikog iskustva nije mogue razumijeti kratki i znakoviti razgovor koji je voen izmeu Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra. Kada doe do gubljenja drutvene svijesti i drutvo posrne putem otuivanja i prisvajanja imovine i njenog dijeljenja podobnim, kada doe do ruenja prava i injenja nepravdi prema onima koji su siromani i potrebni, kada graani izgube vjeru i povjerenje u drutvo i njegov sistem, kada svako postane garant opstanka samoga sebe i svoje djece pa se prestane brinuti o drugome i doe u situaciju da se ne moe osloniti na drutvo niti se drutvo moe osloniti na njega, onda se ne treba uditi zato svako namjerno bjei od izvrenja zajednikih (opih) obaveza i zato nee, i kada moe, pomoi bilo kakvu opu akciju. Tada dolazi do uruavanja institucija i nemogunosti ostvarivanja prava i potreba pa se svako ponaa kao promatra koga ne zanima ta se deava. Bolno je poreenje izmeu jednog takvog drutva i drutva u kojem se vodi rauna o razvijanju osjeaja za zajednicu i u kojem se jaa osjeaj za rtvovanje i davanje.
136
Opasne posljedice nerazvijanja drutvene svijesti kroz kulturu i obrazovanje

Nije (nikakvo) udo to je slabljenjem drutvene svijesti u linosti muslimana dolo do uruavanja javnih (zajednikih) ustanova ummeta, to je dolo do cijepanja tkiva ummeta, uruavanja njegove strukture, slabljenja izvravanja opih obaveza, neplaanja poreza, to su dobrovoljni prilozi bili neznatni i to nije bilo spremnosti na rtvu. Kada je pojedinac uvjeren da je on jedina garancija za sebe i svoju porodicu, kada joj neto zatreba, i kada nema nadu u pomo drutva, on e nastojati osigurati samo za sebe i za svoju djecu sve to im je potrebno i nee obraati panju na potrebe ummeta niti na potrebe siromanih, nemonih i njihove djece. Stoga ne iznenauje to je zanemarivanje drutvene dimenzije u izgradnji linosti kod mnogih pripadnika islamskih naroda u doba dekadence dovelo do irenja pojave prosjaenja. Da su drutvo i njegov sistem zagarantirali potrebnima i siromanima minimum potreba koje e zatiti njihovo ljudsko dostojanstvo, nestalo bi ponienja prosjaenja i skitanja djece to predstavlja plodno tlo za kriminal i poroke. irenje ovih pojava i sve ee njihovo preuivanje jasan su i bolan pokazatelj i potvrda slabog osjeaja za zajednicu te oit pokazatelj da drutveni sistem ne funkcionira i ne vri svoju ulogu. I nije udo to je uz slabljenje drutvene svijesti u odgoju muslimanske linosti dolo do irenja drutvenih poroka koji prate irenje siromatva i neznanja, do loeg vrenja javnih usluga i bjeanja od izvravanja javnih dunosti i obaveza. Na javno dobro poelo se gledati kao na neto to
137
je dozvoljeno prisvojiti samo za sebe. Uz te drutvene bolesti ide nezainteresiranost za zatitu interesa ummeta, odbranu njegovog bia i predan odnos prema radu. Bolest se dalje iri to dovodi do iznevjeravanja povjerenja, gaenja svetinja, cijepanja veza i borbe za otimainu dobara drutva. Ruenjem pravovjernog hilafeta na vlast i politiku scenu dolazi dahilijetski (neznaboaki) plemenski duh u kome prevladava ono nekultivirano u ovjeku, ono to je daleko od principa istine, pravde i reforme. Manifestiranje oholosti, drskosti, lane veliine i nepotivanje prava drugog dovelo je razliitom brzinom do slabljenja pokretake snage islamskog duha. Dolo je do irenja sukoba, krv je potekla i islamski duh i osjeaj za drutvo dovedeni su u jadno stanje. Duh ummeta se rasprio na rase, plemena, narode, kraljevstva, emirate. Time je poraen duh zajednitva i ljudi od pouzdanja i povjerenja povukli su se u okove i izolaciju, daleko od politike ummeta, daleko od smutnje, nasilja i prolijevanja krvi. Posvetili su se uenju i ibadetu po damijama, kolama i tekijama. Poraz ostataka pouzdanih i povjerljivih ljudi iz doba poslanstva i uenika medinske kole pred plemenskom i rasnom zagrienou nije znaio gubljenje jedne bitke, nego je na veliku alost znaio razbijanje mehanizma poleta i sposobnosti za obnovu projekta reforme na principima upute iz doba poslanstva. Naalost, nastojanja ashaba iz medinske kole i nasljednika doba poslanstva da ummet vrate na Pravi put tokom emevijske vlasti zavrena su njihovom izolacijom od strane vlasti i samoizolacijom izuzev rijetkih izuzetaka koja vie slii predaji usljed nemoi i slabosti, nego svjesnom povlaenju.
138
Ova predaja dovela je do ukorjenjivanja drutvenog negativizma u misli i savjesti ummeta, zanemarivanja izgradnje drutvene svijesti u mladim generacijama te razaranja njenih temelja i principa. Tako su ustanove vlasti i politike u poimanju masa postale predmetom sumnje i nepovjerenja i prestale meu masama ummeta uivati bilo kakav legitimitet. I umjesto da ljudi iz medinske kole, kojima je blia mudrost i ispravno rezoniranje, uvide da su izolacija i upotreba sile pogreni u borbi za reformu i promjenu, dolo je do nastavljanja izolacije i konfrontacija u razliitim oblicima. Oni nisu shvatili da moraju tragati za metodama koje su po posljedicama ispravnije i korisnije, mada su bili svjesni prirode problema i puteva koji vode ponovnoj izgradnji islamske linosti, korigiranju usmjerenja i jaanju elemenata koji vode jaanju drutvene svijesti. Ulema i mislioci nisu shvatili ulogu djetinjstva u ponovnom ustrojstvu linosti ummeta, njenog mentaliteta i duhovne izgradnje na prirodan i miroljubiv nain. Odgajanje djece svodilo se na uenje napamet vjerskog teksta kome je davana odreena lina forma. Trud je usmjeravan u nastavljanje sukoba i neslaganja i svaka strana je nastavila utvrivati svoje pozicije, obezbjeivati sredstva i regrutirati pristae kako bi to vie ouvala svoje pozicije. Ti sukobi su nastavljeni a s njima je nastavljan i pad sposobnosti ummeta te je stanje bivalo sve gore. Vlast, politika, opa drutvena pitanja i materijalna dobra pripala su plemenskoj politikoj eliti koja je upravljala po principu feuda, rase i vojne moi. Ono to se iz domena prava odnosi na lina pitanja pojedinca i na uzajamno postupanje bilo je podruje utjecaja intelektualne vjerske elite. Tjelesni
139
straari, vojska i materijalna dobra bili su sredstva vladajue politike elite, a damije, tekije (zavije) i kruoci na kojima se vazilo i izdavale fetve sredstva intelektualne vjerske elite. Mase su u sukobu elita bile rtve nepravdi, nasilja, neznanja i siromatva. Tako je muslimansko drutvo postalo plodno tlo za gatanje, praznovjerje i opojno predavanje derviluku koji je imao snaan peat mistikog i panteistikog.
Neophodnost izgradnje drutvene odgovornosti kulturom i obrazovanjem

Tragino je to se vremenom uz pomo intelektualne elite ukorijenilo bolesno stanje nepostojanja drutvene svijesti. Izolacija i povlaenje u sebe postali su odlika drutvenog ivota. Cilj drutvenog ivota postao je ibadet kako ga fikh shvata, a musliman je poeo graditi negativan stav prema ivotu nakon to je iz njega iskljuio duhovnu dimenziju. ivot vie nije inilo nastojanje, kvalitetno djelovanje, graenje, pomaganje i noenje odgovornosti Boijeg namjesnitva na Zemlji, nego se sveo na meusobni odnos pojedinaca (muamelat) i na zakonske norme kod sklapanja ugovora. Islamski fikh je postao kopa koja je vezala kulturu intelektualne elite i kulturu masa. Ustvari, fikh je postao vodi za formiranje svijesti muslimana i temelj njegove duhovne izgradnje. Zauzimao je centralno mjesto u kulturi muslimana kasnijih stoljea. Time to je u centar svog interesiranja stavio obrede i proglasio ih ibadetom i duhovnom dimenzijom u ivotu ljudi, a zanemario izgradnju drutvene svijesti, fikh je nanio veliku tetu mentalitetu i psihologiji muslimana te ih dugorono osakatio. ivot je reduciran i ovjekovo
140
namjesnitvo na Zemlji svedeno je na meusobni odnos pojedinaca (muamelat). Ne postoji ni nada, ni mogunost izgradnje islamske linosti, koja e biti snana i solidarna, linosti koja e imati inicijativu, biti kreativna i sposobna da ummet upute odvede na proelje naroda napretka, istraivanja i voenja svijeta, sve dok ne doe do reforme fikhskih djela i islamske kulture i odgoja. Kada fikhska djela postanu vodi za razumijevanje i shvatanje sutine stvari te sveobuhvatne pravilne kulture i odgoja, ona e predstavljati bazu pozitivne civilizacijske svijesti i proizvodit e ideje, kulturu i civilizacijsko shvatanje. Takvo shvatanje vodit e rauna o formiranju intelekta, due i linosti muslimana pojedinca i drutva, takoer, pedagoki e ih razvijati i unapreivati kroz razliite faze odrastanja ve od ranog djetinjstva.22
22 Ako pogledamo ta je ulema pisala o pitanjima vlasti i politike, vidjet emo da je veina napisanog teoretske naravi ili je vezano za administrativne procedure a u obliku je pouka i savjeta vladaru i njemu je upueno, esto i posveeno. Malo je toga napisanog to je upueno ummetu iako je ummet osnova vlasti i svega to je vezano za pitanja ure, prava i obaveza svih lanova ummeta i njihovih politikih interesa. U takva djela spada i djelo imama el-Maverdija, vrhovnog sudije iz perioda Abbasija, koji u svojoj knjizi El-Ahkamu-s-sultanijje pokoravajui se realnosti nametnutoj od vojnih turskih zapovjednika, koji su se osilili i uzurpirali vlast a da bi sauvao formu hilafeta, koja je jo jedino preostala i zakon erijata, ustvruje da je bejat (izbor vladara prisegom) valjan ako ga priznaju dvojica, analogno uvjetu koji je potrebno ispuniti kod sklapanja braka. Radi daljih pojanjenja pogledaj knjigu Nasilje i upravljanje politikim sukobom u islamskoj misli izmeu principa i izbora islamski pogled, autora Abdulahamida Ebu Sulejmana. Knjiga pojanjava vanost pridravanja ure u voenju politike drutva i neophodnost koritenja graanskih i mirnih sredstava u korigiranju politikog hoda drutva. ura titi drutveni okvir od cijepanja, dovodi do sazrijevanja reformskih pokreta i, na kraju, dovodi do politike stabilnosti drutva.
141
Drutvena promjena i odgojni diskurs

Ako prihvatimo injenicu da je ummet u ovom vremenu zaostao, pocijepan i potlaen, ako prihvatimo injenicu da je ummet bogat materijalnim resursima i uzvienim moralnim i duhovnim principima i vrijednostima, ako se sloimo da je zaostajanje i nazadovanje ummeta u svojoj biti vezano za atrofiju i nemo misli iji su uzrok stoljea podvojenosti i sukoba izmeu politike elite i intelektualne elite te iskrivljivanja univerzalnog poimanja islamske misli, to je dovleo do razmimoilaenja, povrnosti, apatije i parcijalnosti u planovima, znanostima i ljudskim spoznajama, ako pogledamo kako kroz stoljea nisu uspjeli pokuaji reforme i preporoda u ostvarivanju uzvienih ciljeva, obnovi snaga ummeta i korigiranju njegova hoda, neizbjeno e nam se nametnuti pitanje: Gdje je izlaz i kako je mogue obnoviti energiju, korigirati hod i izazvati promjenu? U kojem to reformskom vanom obrascu na efikasan nain do sada nije istupio projekat islamske obnove u pogledu metoda i sredstava kojima se sluio? Duni smo krenuti od poetka, a poetak je da shvatimo: a) u emu je problem, b) ta se hoe i c) sutinu izazova koji stoji pred ummetom. Ako je sr problema u nesposobnosti, u nepostojanju inicijative i kreativnosti, u pasivnosti i puzavosti, u slaboj emocionalnoj snazi i nedostatku hrabrosti, u slabosti ljudskog dostojanstva, u odsustvu naune kreativne svijesti, radnog duha i inicijative, ako je problem, na koncu, u odsustvu ovjeka dostojanstva, hrabrosti, dareljivosti, solidarnosti i sposobnosti da izuava i otkriva, onda je odgovor da je neophodno izvriti promjenu u prirodi duhovne i emocionalne izgradnje takvog ovjeka. Zapravo mora doi do formiranja naune, kreativne, pozitivne, graditeljske muslimanske svijesti
142
sa svim principima, vrijednostima, shvatanjima i poimanjima vjere u jednog Boga i ovjekovog uzvienog namjesnitva na Zemlji. Stvarna promjena je nemogua i propast e ambiciozni planovi reforme u ostvarenju zadatih ciljeva ako se bude obraalo (samo) starijima, jer obraanje starijima nee promijeniti temelje strukture njihovih dua. Moramo biti duboko svjesni da neemo izazvati neophodnu odgojnu promjenu u duama mladih ako na odiskurs budemo sveli na populaciju odraslih.
Kako shvatamo islamski odgojni diskurs

Islamski diskurs u doba poslanstva razlikovao se od mjesta do mjesta, u pogledu toga ko su oni kojima je namijenjen i u pogledu situacija i ciljeva. Zbog toga je sam diskurs bio djelotvoran i efikasan. Neke od najvanijih slabosti kasnijeg prenoenja islamske poruke bile su nedovoljno iskustvo onih koji su poruku islama prenosili, njihovo slabo shvatanje dalekosenosti onoga to govore te slabo poznavanje stanja i potreba onih kojima govore. Sve to je, esto, utjecalo da njihov govor ne bude shvaen, da ne bude shvaena sutina i ciljevi onoga to su htjeli rei te da govor ne ostvari svoju funkciju. Vremenom su ti govori pretvoreni u teoretiziranje koje je donosilo vie tete nego koristi.
Nedovoljno prouavanje humanistikih znanosti dovelo je do pogrenog pristupa problemima

Nedovoljno prouavanje humanistikih znanosti u kasnijim stoljeima ummeta dovelo je do slabosti islamske misli i do brkanja razliitih dimenzija i oblasti. U mnogim
143
pitanjima sam primijetio posljedice brkanja dimenzija, oblasti i situacija. Jedno od posljednjih pitanja koja sam prouavao bilo je problem nasilja i upravljanje politikim sukobom s islamskog stanovita. Studija je objavljena u posebnoj knjizi u izdanju Meunarodnog instituta za islamsku misao. U toj knjizi naveo sam da je jedan od najvanijih razloga koji koi tok reforme i islamskog uspravljanja problem nerazumijevanja u upravljanju politikim sukobom unutar drutva i sukobom izmeu drava ili, drugim rijeima kazano, brkanje shvatanja unutarnje i vanjske politike. Muslimani tim brkanjem slie nekome ko izvlai sablju na nemjestu i problem usmjerava u pogrenom pravcu. Taj metodoloki nesporazum u islamskoj misli objanjavao sam i u studiji Ekonomsko vienje islama. U toj studiji bavio sam se pitanjem islamske ekonomije i njenih osnovnih principa i politike koju je vodio Poslanik, s.a.v.s., u primjeni tih principa u okolnostima i mogunostima njegova vremena. Bavio sam se i onim ta je utjecalo na takve politike i njihove ciljeve nastojei pronai nain da se mi danas okoristimo njima u postavljanju politika koje odgovaraju okolnostima i mogunostima naeg vremena. U tom istraivanju objasnio sam da su najei razlozi greaka u razumijevanju nakana islamske ekonomije i uzroci iskrivljivanja u kasnijoj primjeni bili u brkanju principa unutarnje ekonomije i njenih regulativa te principa vanjske ekonomije i njenih regulativa. Stoga nije udo to je i jedan prosvijetljeni um kakav je bio Ibn Hazm el-Endelusi donio fetvu po kojoj hadis o davanju zemlje za sijanje na pola uroda Jehudijama Hajbera od strane Allahova Poslanika, s.a.v.s., derogira sve druge hadise o zabrani davanja zemlje za sijanje na pola uroda (napoliarstvo) u Medini, a u
144
kojima je takvo davanja zemlje na obradu okarakterizirao kao kamatu. Razlog derogiranja prethodnih hadisa po Ibn Hazmu je taj da je zadnje to je Poslanik, s.a.v.s, radio sa Jehudijama Hajbera u pogledu davanja zemlje za sijanje na pola uroda bio ba taj sluaj. Ibn Hazm ne primjeuje da mijea unutarnju i vanjsku dimenziju ekonomije. Pravila i obziri koji se uzimaju u vanjskoj ekonomiji drugaiji su od pravila i principa koji se uzimaju u unutarnjoj ekonomiji. Brkanje izmeu pravila i obzira vanjske i unutarnje ekonomije dovodi do pogrenog razumijevanja.23 Istraivaima koji nemaju iskustvo i ne poznaju kako se vri upravljanje pitanjima zajednica i drava te planiranja i voenja ekonomija teko je shvatiti ove suptilne razlike. Filozofska teoretska misao u okolnostima u kojima je ivio Ibn Hazm, priroda znanosti i njena jednodimenzionalnost uinili su da ak i prosvijeeni um kakav je bio Ibn Hazmov izgubi iz vida injenicu da jedan izdvojen postupak koji se odnosi na nemuslimansku zajednicu neprijateljski raspoloenu prema muslimanima, a iji pripadnici trae koritenje muslimanske zamlje ne moe dokinuti jednu konsekventnu politiku koja se godinama vodila unutar zajednice muslimana u Medini. Taj postupak uinjen u
23 Abdulhamid Ebu Ahmed Ebu Sulejman, Nasilje i upravljanje politikim sukobom u islamskoj misli izmeu principa i izbora, Islamsko vienje (ElUnf ve idaret es-sir es-sijas el-islm bejne el-mebde ve el-hijr: ruje islmijje), Damask, Meunarodni institut za islamsku misao, 2002. Pogledati takoer knjigu: Abdulhamid Ebu Ahmed Ebu Sulejman, Ekonomska teorija islama, filozofija i savremena sredstva (Nazarijjet elislm el-iktisdijje: el-felsefe ve el-vesail el-musire), Kairo, Mektebetu-lHandi, 1960 god. I Abdul Hamid Ahmad Abu Sulayman, The Theory of the Economics of Islam, Journal of Economics and Managment, 6, No. 1&2 (1998), International Islamic University IIUM, Kuala Lumpur.
145
okolnostima drugaijim od uobiajenih ne moe se uzeti kao osnova da se neto to je zabranjeno pone smatrati halalom niti da se kamata iznenada i neosnovano uini halalom i neim to je prihvatljivo.
Potrebno je onoliko naina obraanja koliko postoji razliitih kategorija onih kojima se obraa
Ako dobro pogledamo, uoit emo da je nain obraanja u Objavi bio razliit u ovisnosti o tome ko su bili oni kojima se obraalo, kakav je bio cilj obraanja i kakve su bile potrebe. Neki ajeti Objave su opi i upueni su svim ljudima, neki govore o univerzalnim pitanjima, neki se odnose na odreeno mjesto i vrijeme, u nekima je govor upuen razumu, u nekima dui. Pojedini ajeti su u formi savjeta vjernicima, pojedini u formi prijetnje oholima i neposlunima, pojedini su misionarskog karaktera i upueni su vjerniku koji radi dobra djela. Neki ajeti su odgojnog karaktera i u njima je govor upuen djeci i mladima. U nekim ajetima daje se prostora za postupanje na razliite naine, neki ajeti govore o tome kako raditi u normalnim uvjetima, a neki kako raditi u vanrednim uvjetima. Neki ajeti se odnose na politiku i vlast. U pojedinim ajetima Allah, d.., se obraa obinim ljudima, a u drugim voama i onima koji su na vlasti. Neki ajeti govore o narodnim masama, a neki o poslanicima i objavama. Svako obraanje ima svoj nain i ciljeve. Za njegovo razumijevanje nuno je uzeti u obzir okolnosti i bitne faktore i njih pravilno razumijeti. Stoga, gledanje iz jednog ugla na razliite naine obraanja razliitim stranama predstavlja znak povrnosti i slabog razumijevanja.
146
Povrnost u diskursu i miljenju u izgradnji drutva predstavlja jednu od najopasnijih zamki. Ve smo govorili poneto o tome ta se deava kada se pomijeaju razliite dimenzije i kada iz govora nestane konstruktivne i djelotvorne energije a umjesto nje uslijedi psiholoko vjersko zastraivanje, koje je karakteriziralo islamsku misao u periodu izolacije uleme i podvojenosti elita uz koje je ilo materijalno politiko teroriziranje od strane monika na vlasti. Bio je to rezultat slabosti i propasti u segmentima miljenja i upravljanja, podvojenosti ideje i politike te odsustva mudrosti u onome to se radi. U atmosferi izolacije i podvojenosti islamska misao je upala u zbrku te pomijeala mjesto i vrijeme poruke iz doba poslanstva s vjenom boanskom porukom to znai da je pobrkala on to je vjena konstanta s onim to je promjenljivo. Stoga je zbog intelektualne nemoi nuno dolo do brkanja prijekora i prijetnji s uputama i usmjeravanjima. Dolo je i do brkanja rijei upuenih nevjernicima s rijeima upuenim vjernicima te do brkanja rijei koje se odnose na poslanstvo i pozivanje u islam s rijeima koje se odnose na vlast. Brkale su se i rijei koje su upuen voama i mudracima s rijeima koje su upuene prostodunim, takoer, i rijei koje se odnose na situacije kada je stanje normalno i uobiajeno s rijeima koje se odnose na vanredne situacije i stanja. Bilo je i brkanja rijei koje se odnosi na brigu o djetetu s rijeima koje se odnose na odgovornost punoljetnih i njihovo pravilno ponaanje. To brkanje predstavljalo je nuno sredstvo koje je nametnula intelektualna nemo, atrofija naune vizije, metodoloka parcijalnost, strogo uvaavanje jezikog znaenja teksta koje nije imalo neku naroitu vezu sa sveobuhvatnim naunim izuavanjem drutva i boanskih zakona koji vladaju u njemu.
147
Raeno je to i s ciljem da intelektualna elita zadri svoje pozicije uprkos svojoj nemoi i odigra svoju makar minimalnu ulogu u zatiti drutva od ope anarhije i potpunog uruavanja.
Razorne posljedice zloupotrebe diskursa svetosti: Robovska psihologija

Nedosljednost u diskursu i pridavanje svetosti takvom diskursu omoguilo je intelektualnom teroriziranju da se nametne kao neto to se mora slijediti, omoguilo je da se drugi uutkaju, da zavlada mrtvilo i da ljudi prihvate ovu vrstu miljenja, takav kulturni obrazac i elitu koja ga promie. Ovakva vrsta obraanja i njegove razorne psiholoke posljedice dobro su dole i nemonoj despotskoj politikoj vlasti kako bi ih mase prihvatile i utjele pred nepravdama i spletkama koje ih snau od takve vlasti. Tako se kod masa formirala psihologija robova koji su postali posluni i koji su kleknuli pred zlostavljanjem svojih gospodara. Ti robovi sami su postali uvari svog zatvora i oplakivali su smrt svojih krvnika. Tako smo nakon kraja kolonijalizma usljed opteg haosa imali i one koji su alili za bivim gospodarem kolonijalizatorom. Mase koje gledamo dok urei i uplakano idu uz silnu buku lai sredstava informisanja na sahrane svoje velike gospode i krvnika odaju vlastitu izgubljenost i nemo. Diskurs duhovnog terorisanja, uutkivanje pameti, gaenje misli, osporavanje prava na izbor, nametanje miljenja i uvjerenja, glumljenje svetosti, serviranje jeftinih mudrolija, pozivanje na imaginarne interese, sve to, neovisno na namjere, na kraju predstavlja ogranienje razuma, nijekanje znanosti, podjarmljivanje savjesti, duhovno vraanje i, posve pouzdano, uvanje zaostalosti.
148
Islamsko tradicionalno obraanje ilo je za tim da kroz psiholoko zastraivanje otkloni mogui kolaps i haos u drutvu i imalo je za cilj upravljanje elite nad masama i njihovo upokoravanje pred datom realnosti i obijesti sile. Panja je bila okrenuta masama punoljetnih a djeca i mladi su zanemareni i marginalizirani. U svakom sluaju govor je imao formu prijetnji i zastraivanja. Najvanija njegova sredstva bila su brkanje obraanja vjerniku sa obraanjem nevjerniku, brkanje vjenih i promjenljivih kategorija, stavljanje u funkciju svetosti teksta iznad svega kako bi se muslimanski racio prisilio da pree preko gledanja stvarnosti i raspitivanja o Boijim zakonitostima. Ilo se za tim da muslimanske due i pameti prihvate proturjenosti a da se muslimani predaju praznovjerjima i bajkama koje im tete a ne koriste. Tako se, izmeu ostalog, izgubio i interes za Poslanikov ljubazni, emocionalni i psiholoko-odgojni nain obraanja djeci. Izgubilo se razumijevanje i shvatanje sredstava i ciljeva takvog pristupa kojim se u djeci odgaja vjera, hrabrost i duh borbe i inicijative. Interesi za Poslanikov ivot24 i rijei svedeni su na ono to se moe podvesti pod line stvari, dove i opis vojnih pohoda.
24 Knjige o Poslanikovom ivotnom putu moraju se ponovo ispisati radi obrazovanja mladih i to tako da se posveti vea panja samoj misiji islama, njegovim nakanama i metodama odgoja u svjetlu realnosti muslimanskog drutva, njegovih mogunosti, potreba i izazova kako bi se pred mlade postavio ivi obrazac. Mekka predstavlja etapu uvrivanja naela, shvatanja, pripreme vostva i kaljenja, a Medina predstavlja etapu izgradnje drutva, ummeta i ustanova. U toj etapi desili su se mnogi dogaaji i muke, bilo je ratova, borbi, pohoda. ivotni put Poslanikov u tom sluaju nee biti puko navoenje serije sukoba, borbi i pohoda i nee sliiti na ivotni put ratnika i zavojevaa. Orijentalisti stoga nee moi propagirati kako se islam irio osvajanjima i sabljom. irei takve prie, orijentalisti su dosada marginalizirali misiju islama a u prvi plan isticali borbe i arke, koje su ustvari bile sporedne i koje su diktirale okolnosti i historijske nude.
149
Odgojni diskurs i normativni diskurs: Sistem kazni kao primjer

Odabrat emo islamski sistem kazni kao obrazac da pokaemo uravnoteenost islamskog diskursa, mnotvo njegovih dimenzija i pozitivne strane njegovih ciljeva u pomaganju ovjeku muslimanu da kao jedinka i dio zajednice na pozitivan nain, u sigurnosti i miru, vodi ivot u granicama svoje ljudske prirode i da se razvija, ispunjava svoje obaveze, ini dobro i bude plemenit. Upravo islamski sistem kazni, posebno u zadnjim stoljeima, vie nego bilo koji drugi segment, doveo je podjednako, i kod prijatelja, i kod neprijatelja, do mnogo zbrke, nerazumijevanja i propusta u shvatanju znaenja tekstova. Onaj ko razmilja o prirodi ljudske due, istrauje njene tajne i razmilja o tome kako islam govori o kaznama, uistinu, e shvatiti smisao islamskog diskursa, njegovu raznovrsnost i cilj svake vrste u to spada i diskurs o kaznama. Islamski diskurs je diskurs sigurnosti i smirenosti, a ne diskurs zastraivanja i teroriziranja dat vlasti da bi sjedila za vratom naroda i u duama izazivala jezu, da bi lovila njihove greke i otkrivala poroke za koje e im suditi, terorizirati ih i formirati u njihovim duama psihologiju robova. Islam nije uzaludno posvetio dosta panje ustanovljavanju ovakvog diskursa s ciljem da osigura pravednost i smiraj u duama ljudi. On ne uvjetuje tek tako postojanje svjedoka u seksualnom zlodjelu i kaznu ako ono ne bude dokazano. To je stoga to je kazna za seksualno zlodjelo ustvari kazna za razglaavanje zlodjela vie nego za samo zlodjelo i ima isti tretman kao i ostala zlodjela kojima tei dua, strasti i naravi a za koje due nemaju garancije da mogu njima uvijek vladati. Na kraju
150
krajeva, pitanje tenji due, tijela i strasti za grijehom je pitanje odgoja i svijesti i ono je drukije od pitanja krivinih prijestupa i graanskih prijestupa, kada se jasno moe kontrolirati ta se moe i smije initi, a ta ne smije.25 Odsustvorazmiljanjaidiscipliniranognaunogprouavanja boanskih zakona, stvarnosti i dogaaja dovelo je do zbrke u samom diskursu, do nemarnog odnosa kod obraanja mlaima i do neshvatanja znaaja odgojnih dimenzija poruke. To znai da se preko djetinjstva olahko prelazilo, da se nije razumijevalo, da se nije razumijevala njegova priroda, razliite faze, da se nije shvatala uloga djetinjstva u osposobljavanju djeteta i uloga koju dijete ima u eljenoj promjeni. To znai da nisu shvaena ni Poslanikova metodologija, ono to je govorio, nastojanje da se sauvaju prava djeteta i da se dijete pravilno odgaja. Diskurs duhovnog teroriziranja koji je bio dominantan u miljenju ummeta iao je dotle da u svijesti ummeta gotovo da nije postojalo nita drugo do kazni i prijetnji djetetu. Za prijetnje i teroriziranje iznalaena su opravdanja i na djeci je iskaljivana sva nemo, dominacija i zlostavljanje. Opravdanje se nalazilo u teksu hadisa koji ima za cilj ako je vjerodostojan pokazati kako postupati u sluaju koji je rijedak i predstavlja izuzetak a po kome staratelj moe kazniti jednom vrstom fizike kazne dijete koje uporno nee da klanja i pored nastojanja porodice da ga navikne i privoli na klanjanje. Uite djecu da klanjaju kada budu imala sedam godina, a natjerajte ih da klanjaju kada budu imala deset godina.26 Ali i ovaj hadis pokazuje da djecu nije dozvoljeno fiziki kanjavati, neovisno
25 26 Pogledaj takoer: Abdulhamid Ebu Sulejman, Savremena islamska reforma (El-Islh el-islm el-musir), Daru-s-selam, Kairo 1427/2006. god. Tirmizi, Sunen, 372.
151
o emu se radilo, prije nego to ponu razlikovati i shvatati dimenzije odgovornosti kada budu imala deset godina uz napomenu da i to kanjavanje mora biti u formi podsticanja djeteta da klanja, a da mu se ne nakodi. Cilj tog kanjavanja je ukazati djetetu koje je poelo shvatati na ozbiljnost i vanost namaza i moe se koristiti samo ako sva druga mogua odgojna sredstva nisu djelovala. Ovaj specifini tekst, koji se odnosi ako je tano i vjerodostojno prenesen na poseban sluaj, posluio je u atmosferi diskursa zastraivanja kao argument da se kanjavanje prihvati kao sveope osnovno sredstvo odgoja i sredstvo koje dominira shvatanjem ummeta kako se treba odnositi prema djeci. To je utjecalo da se period djetinjstva olahko shvati, da se smatra neim nebitnim, da se zanemari, da se njene djeije due mogu zastraivati, da se djeca mogu i fiziki kanjavati. Takoer, posluilo je kao jedan opi uvod u shvatanje da je spoznaja bezvrijedna. S druge strane, to je utjecalo na potpuno smetanje s uma jedne od velikih istina poslanstva: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio uspjean otac, djed i odgajatelj a u svom ivotu nikada nije udario dijete, jer je bio milostiv i prema djeci je postupao s ljubavlju i strpljenjem. Vodio je rauna o djeci, imao je osjeaj za njihove potrebe, shvatao je prirodu njihovih dua, mogunosti i faze kroz koje prolaze. Obraao im se s ljubavlju i razumijevanjem.27
27 Buharija prenosi od Enesa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., bio najbolji ovjek po svom moralu. Enes, r.a., imao je brata koji je bio kako se on sjea prestao dojiti i koga su zvali Ebu Umejr. Kada bi dolazio, Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: Ja Eba Umejr, ma feale nugajr / Ebu Umejre ta je uradila ptiica? Ako bi nastupilo vrijeme namaza i on se zatekao u naoj kui, naredio bi da se ilim pod njim pomete i porpska a zatim bi on zanijetio namaz a mi za njim u dematu. (Sahihu-l-Buhari, 5735).
152
Islam nikada ne zastrauje ljudske due niti u njima oblikuje robovsku svijest prema ljudima. Kazne nemaju za cilj utjerivanje straha u due ljudi i brojanje njihovih propusta, nego predstavljaju jedan od faktora koji jaaju osjeaj ummeta za sigurnost, brigu, uvanje prava i podrku silama dobra u duama te odvraanje od zla i zlodjela. Cilj kazne je odvraanje od zlodjela, a ne sami in kanjavanja, niti lovljenje propusta. Stoga se ljudi podstiu da oproste, da se ne vri poravnanje (kisas) ak i kada je u pitanju ubitstvo, s tim da oprost bude dobrovoljan i da nema bojazni od osvete. Historija sudstva iz perioda poslantva i perioda pravovjernih halifa najbolji je argument za to. I pokajanje kradljivca koji ne ustraje u svom zlodjelu se prima. U sluajevima kada dolazi do irenja poroka na zemlji kazna moe biti i progonstvo (zatvor) i neputanje iz zatvora sve dok ne budu postojale garancije da se poinjeno zlodjelo nee ponoviti.
Ahmed u svom Musnedu prenosi od Abdullaha ibn el-Harisa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao poredati Abdullaha, Ubejdullaha i mnogu djecu Ibn Abbasa a zatim bi rekao: Ko prvi doe do mene dobit e to i to. Oni bi trali a onda popadali po njegovim leima i prsima a on bi dao ono to bi im obeao. (Ahmedov Musned, 1739). Ahmed u svom Musnedu prenosi od Rafia ibn Amra el-Gifarija da je dok je bio dijete kamenjem gaao plodove hurmi koje su pripadale ensarijama. Kada je doao Poslanik, s.a.v.s., neko mu je rekao: Ovdje ima djeak koji kamenjem gaa plodove naih hurmi. Doveli su me pred Poslanika, s.a.v.s., a on je rekao: Djeae, zato baca kamenje na hurme? Rekao sam: Jedem ih, a on je rekao: Nemoj hurme gaati kamenjem, ve jedi to opadne. Zatim me je pomilovao po glavi i rekao: Allahu moj, zasiti njegov stomak. Tirmizi u svom Sunenu prenosi od Enesa da je rekao: Sluio sam Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikad mi nije rekao ni uh. I nije mi rekao nizato to sam uradio zato sam to uradio, niti za neto to nisam uradio zato to nisam uradio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je ovjek najboljeg morala. (Ahmed, Musned, 19453).
153
Poslanikov nain prenoenja poruke islama kao obrazac

Hajde da pogledamo kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postupio prema svom malom unuku Husejnu sinu Alijinom. Poslanik, s.a.v.s., predvodio je demat u damiji. S njim je u damiju iao i njegov unuk. Kada se dijete popelo na lea djeda dok je bio na seddi, Poslanik, s.a.v.s., ga je ostavio da jedan asak ostane na njegovim leima a zatim ga je skinuo prije nego to je ustao sa sedde. Kada su ga ashabi upitali zato je oduljio sa seddom odgovorio im je na veoma uvjerljiv nain kratkom ali misaono dubokom reenicom: Sin me pojahao pa mi je bilo neugodno da ga pourujem dok ne provede svoje.28 U dobu u kojem je misao bila izolovana a djetinjstvo marginalizirano ovaj hadis je shvatan povrno i svodio se na to da je Poslanik volio djecu, i da njegov, s.a.v.s., osjeaj ljubavi prema unuku ne opravdava sam po sebi dulje ostajanje na seddi i ne uzimanje u obzir ostalih ljudi iza sebe. Sve to dijete shvaa u toj situaciji je da se njegov dragi i dobri djed spustio na zemlju. Ono je samo radosno pourilo da se popne na njegova lea kako bi se igralo i mazilo. Ovdje je dola do izraaja mudrost Allahova Poslanika, s.a.v.s., njegovo razumijevanje prirode i svijeta djeteta, djeijih shvatanja i paljiv odnos prema djetinjstvu. Ovo je bila i praktina prilika kroz koju Allahov Poslanik, s.a.v.s., ui svoje ashabe na veoma djelotvoran nain. On nije pourio da brzo snese dijete koje se igralo na njegovim leima jer bi dijete iz takvog odnosa razumjelo da ga je djed otjerao i udaljio, posebno to je bio u sitauciji kada mu nije mogao govoriti i objanjavati.
28 En-Nesai, Sunen, 1129.
154
Kada je el-Akre ibn el-Haris rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok ga je gledao kako ljubi svoga unuka Hasana da nikada nije poljubio nijedno od svoje desetero djece, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je kazao: Onaj ko nije milostiv ni prema njemu se nee biti milostivo.29 Moda e neko pomisliti da se ovo odnosi samo na Allahovu milost, ali je ovdje jasno sa psiholoke i odgojne strane da onaj ko je grub prema djetetu dok je dijete malo i dijete e prema njemu biti grubo kada ostari i onemoa. Bolesti i duhovne slabosti se ponavaljaju iz generacije u generaciju usljed neznanja i strogosti. Posluajmo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako se obraa djeaku Abdullahu, sinu njegovog amide Abbasa: Djeae, zapamti, ako bude uvao Allaha, i On e tebe uvati, uvaj Allah i uvijek e ti biti na pomoi. Kada neto trai, trai od Allaha, kada treba pomo, trai da ti Allah pomogne i znaj da kad bi se svi ljudi skupili da ti neto pomognu, ne bi ti mogli pomoi ako ti to Allah nije propisao, a i kad bi se skupili da ti neku tetu nanesu, ne bi ti mogli nauditi ako ti to Allah nije propisao. Pera su odloena a listovi su se osuili (tako je zapisano i tako e zauvijek ostati).30 ta nalazimo u ovom nainu obraanja? Nalazimo dva osnovna pedagoka polazita koja predstavljaju osnov svakog pravilnog odgoja slobodnog ovjeka vjernika koji tei dobru i napretku. Prvo je uspostavljanje ljubavi i odanosti izmeu djeaka i njegovog Uzvienog Stvoritelja koji motri na muslimana, uva ga i brine o njemu, a drugo je razvijanje duha hrabrosti i odvanosti na osnovu osjeaja srca, uvjerenja
29 30 Sahihu -l-Buhari, 5538). Biljei Tirmizi u svom Sunenu, 2440 i kae da je ovaj hadis dobar i vjerodostojan.
155
razuma, odgovornosti savjesti, odgovornosti ovjeka kao Boijeg namjesnika na Zemlji, makar ti ljudi priali drukije.31 Poslanikovo obraanje djetetu odie ljubavlju i potovanjem prema njemu i ima odgojni karakter. Poslanik ne bi prolazio pored djece a da im ne bi nazvao selam.32 Punoljetan i plemenit ovjek i ena su i sami u principu u djetinjstvu bili potovani, cijenjeni i ukazivano im je povjerenje. Ako onda eli da vidi punoljetnu osobu da je plemenita odgajaj dijete na plemenit nain, odnosi se prema njemu s potovanjem i uvaavanjem i ukai mu povjerenje. Ovakva je odgojna priroda Poslanikovog obraanja djetetu. On poziva da pokaemo brigu, panju, ljubav, naklonost i blagost prema djetetu. Panja Allahova Poslanika, s.a.v.s., prema djetetu i interes za dijete poinje i prije nego djeije oi ugledaju svjetlo dunjaluka. Oni se ogledaju u lijepom izboru roditelja (odabiru estitog zeta i snahe) koji e biti spremni da lijepo odgajaju svoju djecu. Vjenajite estite mukarce i estite ene.33 Izaberite estitu enu za vae potomstvo...34 enite one koje su vam umiljate i za raanje sposobne.35
31 Ahmed u svom Musnedu prenosi od Vabise ibn Mabeda, ashaba Poslanika, s.a.v.s., koji kae: Doao sam Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., da ga pitam ta je dobroinstvo a ta je grijeh (ta je uredu a ta nije), pa mi je on rekao: Doao si da pita ta je dobroinostvo a ta je grijeh (ta je uredu a ta nije). Rekao sam: Tako mi Onoga Koji te s istinom poslao, nisam te doao pitati o neem drugom! On onda ree: Dobroinstvo je ono emu se obraduje tvoja dua, a grijeh je ono zbog eg ti je tijesno u dui makar ti ljudi priali drukije. Ahmedov Musned, knjiga etvrta, strana 227. Hadis prenosi i Ed-Darimi u knjizi Er-Rekaik, Poglavlje o dobroinstvu i grijehu., knjiga druga, strana 322. Sahihu-l-Buhari, 40, prenosi Enes, r.a., Hadis spada u kategoriju hadisa o ijoj se vjerodostojnosti slau svi uenjaci hadisa (muttefekun alejhi). ed-Darimi, Sunen, 2086. Ibn Madde, Sunen, 1958. En-Nesai, Sunen, 3175.
32 33 34 35
156
Muslimani su izgubili Poslanikov paljivi odgojni nain obraanja djetetu i zamijenili ga govorom ponienja, tjeranja i zastraivanja. Nisu se proslavili u prouavanjima djetinjstva i njegovih osobenosti, nisu se proslavili u istraivanju sposobnosti i psihofizikih snaga koje se nalaze u djetetu i angairanju tih snaga u ostvarenju promjena i vraanju snage. I zbog toga su muslimanski narodi ponieni a potencijalna snaga u njima je ugaena. Oni koji su na vlasti u muslimanskim narodima doveli su druge, pa i svoje neprijatelje, da ih brane, tite integritet njihovih drava i gue njihove narode. Upravo e takvi vlastodrci i muslimanske narode i njih same, nakon svih ponienja, pretvoriti u rtvu oruja njihovih vojnika.
157
158
ETVRTO POGLAVLJE
Temelj rjeenja je u pravilnom odgoju u djetinjstvu

Ve smo spomenuli da su faktori koji djeluju na krucijalna pitanja mnogobrojni pa napori za rjeavanje sloenih problema moraju biti raznovrsni. I u jednom i u drugom sluaju na nama je da shvatimo da se svaki faktor i svaki napor po svojoj teini i prioritetu razlikuje od prirode situacije, okolnosti, izazova i odnosa koji ga okruuju. Stoga vienja i rjeenja koja nudi ovo istraivanje radi aktiviranja projekta islamske obnove ne umanjuje znaaj mnogoborojnih drugih faktora koji utjeu na krizu bia ummeta i njegovu neefikasnost. Takoer, ne umanjuju znaaj napora, djelovanja i reformi koja se poduzimaju na razliitim politikim, ekonomskim, drutvenim, misionarskim i drugim poljima. Cilj istraivanja je upotpuniti znanstvene, idejne, kulturne i odgojne elemente kako bi se suprotstavilo svim faktorima koji utjeu na sitauciju i uiniti sve to je potrebno da bi se uspjeno rijeila kriza, povratila snaga ummeta i njena vodea civilizacijska uloga neovisno koliko je gorak okus samokritike. Pitanje kojim se ovo istraivanje namjerava baviti je djetinjstvo koje je bilo i jo uvijek jeste vana dimenzija koja nedostaje u islamskoj misli. Ta dimenzija je koila aktiviranje projekta reforme ummeta i pokretanje potencijalnih snaga promjene u njemu.
159
Podvojenost izmeu intelektualne i politike elite i nemo koja je rezultat te podvojenosti doveli su do dominacije literalistike misli koja je nadalje dovela do prevlasti skolasticizma u kulturi elite, do povrnosti i praznovjerja u kulturi masa, do pridavanja apsolutne vanosti tekstu i njegovom uenju napamet u metodi obrazovanja, do postavljanja u poziciju ohole usiljene vlasti u metodi odgoja, do despotizma, rasipnitva i prisile u voenju vlasti i upravljanju, do razjedinjenosti i sukoba u drutvenim odnosima, do propusta i pada efikasnosti pojedinca i drutva, do uzmicanja i civilizacijskog pada.
Put reforme i suprotstavljanja izazovima

I pored toga to je kriza ummeta u osnovi bila politikodrutvena i to je proistekla iz sukoba razliitih orijentacija, grupa i fanatizama, ona se pretvorila u idejno-kulturnu civilizacijsku krizu s kojom je deformirano vienje i kultura te ugaena misao. Katastrofa je nastala kada se ta kriza pretvorila u psiholoko-emocionalno-odgojnu krizu koja se produbljavala i prenosila s generacije na generaciju inei ummet nesposobnim za reformu, obnovu, inicijativu i suprotstavljanje izazovima. Da bi se rijeila kriza, izvrila reforma i ummet mogao prei prepreke i suprotstaviti se izazovima, moramo istraivati, prouavati i analizirati da bismo spoznali sr izazova, podruja neefikasnosti ummeta, pravce promjena i eljene reforme.
Izazovi
Da bi napori bili djelotvorni i reforme produktivne, moramo znati sutinu velikih izazova koji stoje pred muslimanskim umom i muslimanskim ummetom kako bi
160
nam to bio orijentir koji e nas upuivati i usmjeravati ta treba mijenjati i ispravljati i mjerilo stvarnih znanstvenih rezultata, a ne samo potkrepljivanje tvrdnji i prieljkivanja naune i tehnoloke moi. Najvei izazov danas pred islamskim svijetom koji se mora prevladati prije bilo ega drugog i koji je uvjet uspjeha u svemu drugom jeste nauno-tehnoloka sposobnost pomou koje su stranci pokorili i potinili narode islamskog svijeta. Sredstva globalizacije36 daju strancima mogunost zahvaljujui njegovim naunim i tehnolokim mogunostima da jo vie zaposjednu resurse ummeta, da ga ugnjetavaju i eksploatiraju marginalizujui njegovu ulogu i kulturu i cijepajui njegovo bie. Posjedovanje nauno-tehnoloke moi nee se postii uvozom sredstava i opreme i tjeranjem mnotva mladih u sobe za obuku, nego e se ostvariti unapreenjem naune svijesti te razvijanjem duhovne i krerativne sposobnosti. Uvezli smo sva sredstva i opremu a rezultat je bio bjesomuno jaanje potroakog duha, upropatavanje prihoda dohotka i okupljanje grupa tehnikih poznavalaca i odravatelja tih sredstava i opreme koji se besposleno motaju po uredima. To je stoga to je problem u biti prije svega intelektualnoobrazovno-odgojni, pa tek onda materijalni i koliinski.
36 Moramo razlikovati kosmopolitizam od globalizacije jer je kosmopolitizam po naem miljenju istinska forma rjeenja odnosa u svijetu. Kosmopolitizam u svojoj jezikoj strukturi podrazumijeva naune sposobnosti i sredstva koja omoguavaju ovjeku kontinuitet, meusobno upoznavanje, razmjenu i saradnju, dok globalizacija podrazumijeva ono to se danas deava a to je upotreba naunih kapaciteta i mogunosti od strane sila dominacije i ugnjetavnja kako bi se ovladalo slabim narodima, kako bi se oni upokorili, ovladalo njihovim resursima i ti resursi bezono eksploatisali.
161
Svaki narod koji tei nauno-tehnolokoj i civilizacijskoj moi mora posjedovati ivu drutvenu humanistiku misao, ive humanistike drutvene znanosti, naune planove i programe utemeljene na uvaavanju boanskih zakona i sposobne ljude da sve to nose. Ta nauno-tehnoloka i civilizacijska mo bit e istinski humana ako bude bazirana na temeljnim uenjima vjerovanja, moralnim principima vjere u jednog Boga, principima pravednosti, solidarnosti i mira, te ako joj motiv ne bude daj to vie te oholost i proizvodnja oruja za stvaranje nevolja i unitenje. Kako bi se ummet mogao suprotstaviti izazovu nauke i tehnologije, mora odgovoriti na svoje kulturoloke i pedagoke dileme i ispuniti metodoloke i odgojne uvjete neophodne za uspjeno ovladavanje naukom i tehnikom.
Kulturoloka dilema: Prekinuti imaginarne borbe i korigirati shvatanja Islam je vjera razuma, uvjerenja i znanja
Prva dilema je kulturoloka dilema i zbog toga se moraju otkloniti sva iskrivljivanja i manjkavosti koje su nastale iz te dileme a koje zadiru u temelje naune svijesti, unose zbrku i slabe duhovnu snagu. Objava se obraa razumu, savjesti i osjeaju i slijedi put znanstvenog uvjeravanja borei se protiv neznanja i slijepog slijeenja. To je ona vrsta diskursa u okviru kojega ashabi pitaju Poslanika o neem, raspravljaju, suprotstavljaju se i prihvataju vjeru iz uvjerenja i ubjeenja, a ne iz straha niti zato to su se predali, zaplaeni i isprepadani. Zbog toga su oni bili ti koji su upuivali druge, koji su radili, borili se i bili snani.
162
Potivanje razuma ovjeka i potivanje uvjerenja njegove due predstavljali su vrst oslonac na kojem je graeno doba poslanstva. Oslobaanje ovjeka i oslobaanje njegove svijesti predstavljali su cilj islama i cilj osvajanja koja su muslimani poduzimali. Reci: Istina je od vaeg Gospodara, pa ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje... (El-Kehf, 29). ta vam je pa se na Allahovom Putu ne borite za potlaene mukarce, ene i djecu koji mole: Gospodaru na izvedi nas iz ovog naselja iji su stanovnici zulumari. I daj nam od Sebe zatitnika i daj nam od sebe pomagaa. (En-Nisa, 75). I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne pokazujte neprijateljstvo. Zaista Allah ne voli agresivne. (El-Bekare, 190). ...Onome ko vas napadne istom mjerom uzvratite, i Allaha se bojte. Allah je zaista uz bogobojazne. (El-Bekare, 194).
Kazna za odmetnitvo nije vezana za vjerovanje ili ubjeenje

Niko se u doba Allahova Poslanika, s.a.v.s., nije prepao prijetnje smru onome ko se odmetne, jer su shvatali da vjerovanje dolazi samo iz uvjerenja to jedan od temelja, nakana i polazita vjere i zbog toga nije mogue niti je ispravno nametati ga ovjeku. Ta prijetnja nije vezana za vjerovanje i srce, nego je taj govor bio upuen Jevrejima koji su pravili zavjeru tako to bi formalno uli u islam pa izali kako bi stvorili smutnju u narodu. Stoga je ta prijetnja pitanje zavjere i spletke, a nije pitanje vjerovanja i uvjerenja. I jedna skupina sljedbenika Knjige zagovara: Vjerujte u ono to je objavljeno onima to su uzvjerovali s poetka dana, a pri kraju dana porecite, ne bi li i oni svoju vjeru porekli. (Ali Imran, 72).
163
Stoga niko u prijetnji zavjernicima nije vidio ukidanje prava ovjeku na uvjerenje i vjerovanje niti je iko od sljedbenika Knjige i pripadnika razliitih civilizacija nasilno i protiv svoje volje pristao na sistem ivota i vjerovanja muslimana. Nije to bilo samo stoga to su znali da onaj ko povjeruje iz uvjerenja i svijesti nee vjeru u jednog Boga, namjesnitvo koje mu je On odredio na Zemlji i odgovornost za injenje dobra zamijeniti za praznovjerje mnogobotva i idolopklonstva te glupost nevjerstva i poricanja Boga. Svijest koja povjeruje u Boga povjerovat e i u ovjeka i u njegovo pravo da odluuje o svom ivotnom putu. To se ljudski i civilizacijski nije odnosilo na arabljanska idolopoklonika plemena iji je drutveni sistem bio primitivan. Odnos prema tim plemenima po principu ili rat ili islam predstavljao je u sluaju ovih primitivnih idolopoklonikih plemena njihovo uvoenje u drutvo civilizacije, drutvenog sazrijevanja i ljudske plemenitosti, a nije predstavljao nepriznavanje principa slobode vjerovanja.
Staro i novo u metodu: Vjersko i graansko

Ova nas dilema vodi do nesporazuma koji nastaje zbog parcijalnog i doslovnog promatranja stvari i slabosti da planski poredamo prioritete, principe i polazita vodei rauna o detaljima i dogaajima u historiji ummeta te njihovoj ulozi u deformaciji znastvene svijesti. Ako o ovom nesporazumu ne budemo govorili otvoreno i argumentirano, intelektualni dijalog e biti uzaludan, vrtit e se u praznim krugovima i sve e se svesti na sueljavanje i polariziranje meu intelektualcima ummeta i podjele na tradicionalno i moderno, na vjersko,
164
graansko i sekularno. I dok bude trajalo kukurijekanje obrazovanih muslimana, ummet e i dalje nastaviti odsutno i nepomino tavoriti. Mnogi vjerski kadrovi imaju osjeaj straha od opasnosti koja prijeti od kulturnih nasrtaja sa strane. S obzirom na unutarnju nesposobnost da se suprotstavi toj kulturi, dominantna karakteristika u obraanju tih kadrova jeste zastraivanje od te kulture i kontranapad na sve to je graansko i sekularno te karakteriziranje onih koji imaju drugaija miljenja izdajnicima i otpadnicima. S druge strane, oni s graanskim opredjeljenjem, zbog toga to nisu uvjereni u ono to govore vjernici i to se ne slau sa nainom njihovog razmiljanja i nastupanja, pristupaju agresivnoj retorici i nasumice kakrakteriziraju vjernike kao zaostale i neznalice, jer ne oponaaju i slijepo slijede druge. Ovaj sudar doveo je do pogubne polarizacije koja je graanski i sekularno opredijeljene odvratila od spoznaje biti njihove vjere, identiteta i civilizacije i dovela ih u poziciju da, kada je u pitanju vjera i historija, zauzmu stav koji se kree od neprijateljstva do nezainteresiranosti. S druge strane, ta polarizacija je u isto vrijeme odvratila vjernike od dostignua u znanosti ljudske civilizacije. Razlog tome je bio strah za vjeru, tradiciju i historiju, odnosno duh poraza i predaje pred uvezenim humanistikim i prirodnim znanostima. Na taj nain ummet je paraliziran i podijeljen izmeu vjerske doslovne tradicionalne kole i ideoloke sekularne otuene kole. Sutina neefikasnosti i suprotstavljenosti i jedne i druge kole u mnogim stvarima bazirana je na strahu, nemoi i neznanju.
165
Neophodno je ukloniti fitilj intelektualnog teroriziranja u diskursu svake od strana i neophodno je ukloniti neznanje koje postoji u odreenim segmentima suprotstavljenih strana. To je put otvaranja vrata dijaloga i poticanja na razmiljanje o pitanjima i zazovima koji danas stoje pred ummetom. Umjesto duha sueljavanja, mora zavladati duh saradnje u izgradnji islamskog civilizacijskog projekta baziranog na temeljima vjere u jednog Boga, na temeljima ovjekovog namjesnitva na Zemlji i principima pravednosti, solidarnosti i mira ije su sredstvo ostvarenja znanje, efikasno djelovanje i dobroinstvo. To su uzvieni principi, vrijednosti i iskrene elje svakog odanog pripadnika ummeta i cilj koji je iznad rodbinskih ili bilo kojih drugih veza. Zahtjev graanski opredijeljenih muslimanskih kadrova u principu ogleda se u potrebi ovladavanja znanou. Stav vjerski orijentiranih muslimanskih kadrova nije u suprotnosti s opredjeljenjem graanski opredijeljenih muslimana. Zahtjev vjerski opredijeljenih u principu su uzviene islamske vrijednosti. Graanski opredijeljeni muslimani se ne suprotstavljaju ovim uzvienim ciljevima i tenjama. Do nesporazuma dolazi kada dvije strane krenu u dijalog s metodoloki neispravnih pozicija te s iskrivljenim i nepotpunim shvatanjima i predrasudama, to sve skupa ne ini valjan temelj meusobnog razumijevanja i konstruktivnog dijaloga. Prvo se mora pripremiti platforma za dijalog, zatim dogovoriti principijelne stvari (konstante) dijaloga i na koncu ciljevi. Potom se pristupa iznoenju osnovnih dilema koju ima svaka strana to omoguava razmjenu vienja i informacija o pitanjima vezanim za razmimoilaenja, shvatanje sutine razmimoilaenja i iznalaenje odgovarajuih prihvatljivih
166
rjeenja za prevazilaenje nesporazuma. U dijalog se mora ui uz puno uvaavanja drugog. Dijalog mora biti kontinuiran i plodan a strane moraju pokazati kooperativnost u svemu to predstavlja zajednike ljudske i civilizacijske vrijednosti. Vjerski opredijeljeni muslimani i veliki broj graanski opredijeljenih obrazovanih muslimana slau se u vjerovanju u Allaha, jedinog Stvoritelja, prihvataju uputu Objave i vrijednosti pravednosti, dobra, ljudskog dostojanstva i odgovornosti za djela koje Objava promie. Slau se da je nuno tragati za boanskim (prirodnim) zakonitostima i da je obaveza ovjeka da se trudi i radi te da svoje obaveze ispunjava na najbolji nain snosei odgovornost za ono to radi. Jedinstveni su u stavu da je neophodno posjedovati znanje i tehnologiju te izvore materijalne i politike moi. jedinstveni su i u stavu da je reforma nuna, da je nuno pokrenuti potencionalne snage u ummetu pridrajui se moralnih normi. Ali to njihovo slaganje i jednstveno gledanje na mnoga pitanja vie slii eljama i prieljkivanjima ako se svi nisu pripremili na dijalog na uzajmno povezivanje u cilju ostvarnja svega navedenog na temlju znanja i spoznaje ta svaka strana posjeduje bilo da se radi o podruju vjere, tradicije i i islamske historije ili na polju sveukupne ljudske batine u prirodnim i drutvenim znanostima, nainima promatranja i naunog prouavanja. Islamski ummet mui udan sekularizam u kojem se jednako ponaaju i oni sekularno i oni vjerski orijentirani, a to je stoga to je i jedna i druga strana uporna u svom nepoznavanju druge strane, uporna u nezanju ta ta druga strana nauava i
167
kakve su joj misli i mogunosti. To ini dijalog nemoguim, dovodi do produbljivanja razlika meu stranama i zatvara mogunosti pribliavanja. Sve na kraju vodi obeshrabrivanju i slabljenju ummeta. Ponimo s iznalaenjem nove generacije uleme i obrazovanih ljudi koji posjeduju znanje o Objavi, koji su vjernici, koji shvataju nakane i vrijednosti erijata, blaga tradicije te lekcije i pouke iz te tradicije, koji poznaju humanistike znanosti i eksperimentalne prirodno-matematike znanosti. Zalaimo se da svako radi na irenju svog kruga djelovanja, ali i da se svi ukljuimo u dijalog i plodniju saradnju. Na univerzitetima i istraivakim centrima je obaveza da ponude metode, da upuuju na izvore i da unapreuju neophodne materijale za obrazovanje muslimana kako na spoznajno-vjerskom planu tako i na poljima prirodnih, tehnikih i drutvenih znanosti. Na naunom polju uloeni su ozbiljni pionirski napori koji su uspostavljanje vrstih temelja, islamizaciju zanja i reformu misli postavili kao najozbiljnije pitanje na nauno-obrazovnoj areni u islamskom svijetu. Na tim osnovama mora se kristalizirati jedinstvo kulture i obrazovanja ummeta, programi i metode odgoja. Ti napori se moraju razvijati i unapreivati. Potrebno je da razliite strane sjednu skupa i u duhu nakana vjere i njenih vrijednosti te uz puno uvaavanje dostignua u poznavanju boanskih zakonitosti sagledaju razloge zbog kojih se velike mase ummeta ne pridravaju vrijednosti i ciljeva vjere. Takoer treba sagledati i razloge neefikasnosti i neposjedovanja moi znanja i tehnologije. Nuno je sagledati naine na koje e se oistiti kultura ummeta od gatanja, praznovjerja i lakdrija te se suprotstaviti irenju negativizma, puzavosti i ope slabosti u izgradnji linosti pripadnika ummeta.
168
Tenje graanski orijentiranih i njihove metodoloke primjedbe

Najvanija pitanja oko kojih se razlikuju tradicionalno orijentirani muslimani i graanski orijentirani muslimani su: Da li to to se graanski orijentirani muslimani i studenati dre znanstvenog prirodnjakog pristupa znai nuno nijekanje nevidljivih svjetova i boansko upravljanje pitanjima kosmosa u skladu s Njegovom mudrou ije dimenzije ne moe u potpunosti dokuiti ljudska logika i shvatanje? Da li racionalni pristup i istraivanje kauzalnosti predstavljaju nijekanje nevidljivog i Boijeg odreenja u upravljanju tokovima kosmosa? Ova zbrka na obje strane dovodi do sljedeeg: Prvo: Kada tradicionalno orijentirani muslimani govore o dovi, oslanjanju na Allaha, predanosti Allahu i nevidljivoj mudrosti u Allahovim odreenjima u upravljanju pitanjima stvorenja, obino citiraju tekstove i primjere u formi savjeta (vazova) nudei ih istrgnute iz konteksta, bez spoznajnih okvira, izvan vremenskih i prostornih dimenzija te bez obraanja panje na boanske (prirodne) zakone koje je postavio u svemu stvorenom i o njihovom utjecaju na stvarnost. To oni ine stoga to veina njihovih razmiljanja nema veze s onim ta se deava u drutvu a ono to priaju sluaocima zvui kao odsustvo svijesti i odvraanje panje od stvarnog stanja. Tradicionalno orijentirani muslimani, kada se obraaju muslimanskim narodima i kada ih onako, otprilike ele podstai na to ta moraju raditi kako bi promijenili svoje stanje i suprotstavili se izazovima, ili u drugim sluajevima, kada govore kao da ele povladiti osjeajima masa zahvaenih krizom, dovode samo do eksplozije nezadovoljstva masa bez razumijevanja i
169
shvatanja njihove sitaucije i njihovih mogunosti. To dovodi do nepromiljene eksplozije kriza, patnje naroda se poveavaju, mase se iscrpljuju, energija uzalud rasipa a napori za izgradnju i reformu propadaju. Drugo: Kada graanski, laicistiki i prozapadno orijentirani muslimani govore, njihov govor, dileme i prihvatanje onoga to dolazi sa strane u uima vjerski orijentiranih muslimana zvui kao nijekanje svetosti vjerskih tekstova, nijekanje gajba (nevidljivoga svijeta), nijekanje Allahove moi i bdijenja u upravljanju pitanjima Njegovih stvorenja. Ako se i jedna i druga strana u najveem broju i iz razliitih uglova slae s principima i polazitima vjere u jednog Boga, vjeruje u Njegove zakonitosti te poziva na promiljanje i aktivno djelovanje trudi se u onome to ti koristi, trai pomo od Allaha i ne osjeaj se nemono37 kako je onda mogue da doe do ove zbrke? Ovo pitanje je jo intrigantnije kada se zna da postoji toliko toga zajednikog izmeu pripadnika jednog ummeta iako jedni smatraju da oni drugi nemaju svijest o realnosti, a ovi opet smatraju da su sekularisti i prozapadno orijentirani muslimani nevjernici i poricatelji istine. Ova zbrka i galama dolazi otuda to je smisao mnogo toga to se govori u ime vjere i s polazita vjere izgubljen u gomilama doslovnih predaja koje su vezane za dogaaje i situacije koje su se desile u periodu od oko pola stoljea, a to je period poslanstva i pravovjernih halifa. Te predaje su bazirane na pojavi velikog broja prenosilaca iji su svijest, shvatanje, uglovi gledanja i ispravnost motiva u periodu koji je trajao dva stoljea38 razliiti. Usto, oni dolaze iz razliitih krajeva, razliitih su osobina,
37 38 Biljei Muslim u Sahihu, 4816. Period zapisivanja i verifikacije hadisa.
170
razliito su bili odgajani, razliito opredijeljeni uz sve sukobe i ratove kojima su oni i generacije koje su dolazile bili izloeni. Ne treba zaboraviti ni njihove interese, stranake pripadnosti, centrizme, miljenja i ciljeve. Sve to je utjecalo da su zadaa zapisivanja i verifikacije, objektivnost te svjesni i nesvjesni utjecaji predstavljali jedan od najteih zadataka nakon to su prole sve ove decenije i stoljea. Uz sve to, rijetko se moe vidjeti toliko drskosti kao u nasrtajima na poslanstvo, koji se ogledaju u iskrivljavanju, laganju i patvorenju, to sve skupa oteava utvrivanje potpune tanosti i precizne pouzdanosti. Ono to je vano za one koji se bave naukom i koji su zainteresirani za utvrivanje atentinosti tekstova je da shvate da pitanje promatranja tekstova, posebno tekstova iz prakse Poslanika, s.a.v.s., poklanjanje panje ovim tekstovima, istraivanje pitanja koja ti tekstovi tretiraju i konsekvenci koje iz njih proizilaze nije samo stvar struanjaka koji se bave prenoenjem hadisa, fikhom i zakonom, nego je to stvar jo dvije skupine koje to zanima i za ta imaju interese. Prvu skupinu ine mase muslimanskog ummeta koje su zbog irenja kulture i svijesti o onome ta se deava u njihovom ivotu i ta na njega utjee sve vie upoznaju s tim tekstovima, sve vie itaju i sve ih vie zanimaju ti tekstovi u razliitim formama. Drugu skupinu ine oni koji su se u nauci specijalizirali za razliita pitanja materijalnog, humanistikog i drutvenog ivota, koji sude o tekstovima na osnovu svojih iskustava, znanja i ukupnog poznavanja boanskih zakonitosti. Stoga se njihovo preispitivanje teksta vri na znanstvenim zakonitostima i ne zadrava se samo na formalnostima i doslovnosti predaje, nego prelazi i na sam tekst, njegov sadraj i znaenja. Tekst
171
se vraa svojim korijenima, prouavaju se okolnosti u kojima je izreen, istine koje sadri i mogunost njihovog deavanja, otkrivaju se druge okolnosti i povodi njegova nastanka. Interesi masa za pitanja ivota i onoga to na njega utjee te interes onih koji prouavaju boanske zakone nalau proiavanje misli i to treba cijeniti i razvijati, a ne osporavati i osuivati pod izgovorom da je pitanje hadisa stvar uskog kruga onih koji su za to specijalizirani. Takoer, podruje i metodi naunog istraivanja su se proirili i postali raznovrsniji, a mnogi koji prouavaju vjeru i tradiciju ne poznaju te metode i sredstva.
Savremene mogunosti i univerzalna metodologija u pitanjima kritike sadraja teksta i lanca prenosilaca
Relevantnim se smatra oko stotinu hiljada hadisa iz Poslanikove prakse. Mnogi od njih imaju vie predaja uz dodavanja ili izostavljanja u tekstu ili se razlikuju u izrazu. Predaje su, ponekad, suprotstvaljene i nisu sve jednake kada je u pitanju pouzdanost predaje. Neke predaje su vjerodostojne, neke su slabe, a neke izmiljene. esto se toliko razlikuje vrednovanje jednog teksta i jedne predaje da to izaziva nedoumicu i zapitanost o tome koliko je objektivan metod vrednovanja hadisa, koliko je precizna primjena tog metoda i koliko ima potrebe za ponovnim razmatranjem tog teksta i koritenjem znanstvenih savremenih mogunosti i sredstava. Ipak, postoje stotine hiljada navodnih hadisa koji su odbaeni i ne prenose se. Imam Ahmed je pred sobom imao blizu pet stotina hiljada hadisa od kojih pedeset hiljada prihvata da su hadisi pa ih prenosi ali se mnogi ubrajaju u
172
slabe hadise. Ovo je vano i bolno pitanje pokazuje koliko je velik broj lanih predaja koje se ne uzimaju u obzir. Poznavanje ove injenice pokazuje, pored toga to baca svjetlo na trud koji su uloili uenjaci hadisa u njegovom sabiranju, duhovnu i mentalnu psihologiju i estinu sukoba i struja ve uvuenih u bie ummeta, koji su u vjerskom izrazu i svetosti vjerskog teksta nali djelotvoran nain otpora i dolaenja do cilja. To je omoguilo iskrivljivanja, unoenje israilijjata, praznovjerja i ostaloga to je bilo potrebno kako bi se postigli ideoloki i politiki ciljevi i namjere da bi na kraju imali ogromnu koliinu navodnog sunneta i navodnih hadisa. Vano je takoer uoiti da veina tekstova koji se prenose, izuzev nekoliko desetina hadisa i prakse koje su zbog njihove prirode slijedile mase ummeta, ne dostie stepen neupitno pouzdane predaje za koju se bez ikakve sumnje moe rei da je vjerodostojna (mutevatir). Nije lahko razumjeti zato mnogo prenesenog prenosi jedan prenosilac kada se za odreenu temu, njen znaaj i irinu znaenja pretpostavlja da ju je znalo vie osoba. ak se neke predaje po svojoj oprenosti ak i kad predaju prenosi jedan prenosilac razlikuju u izrazu i formi to je u mnogim sluajevima racionalno neprihvatljivo. Sustezanje glavnih linosti i voa iz doba poslanstva da prenose hadis te nastojanje da ga mnogo ne ire bilo je zato to su bili svjesni opasnosti njegovog pogrenog razumijevanja, jer nove generacije nisu znale okolnosti vremena i mjesta koje su pratile hadis, a bez kojih je teko shvatiti namjeru i znaenje hadisa. To je posebno vano kada se zna da su uz rijei hadisa rijetko davana pojanjenja o vremenu, prostoru i okolnostima u kojima je hadis izreen te o cilju njegovog izricanja.
173
Ono to se uvuklo u mnoge predaje samo jednog prenosioca a mnotvo je takvih predaja u kasnijem periodu, bilo da su valjane ili slabe uz toliko drugih trabunjanja i uz ideoloke i politike ciljeve, bila je misao nemoi i izloacije koja je imala za cilj da prikrije nemo misli snagom svetosti teksta. Ta pojava se progresivno pogoravala sa slabljenjem promatranjem, iskustva i prakticiranja. to je bila vea intelektualna nemo i nesposobnost za iznalaenje rjeenja (idtihad) kako bi se pratile promjene, sve vie je rasla potranja za tekstom na raun misli i ciljanog promatranja. To je otvaralo prostor doslovnom slijeenju, pa su neki davali prednost slabom tekstu nad razmiljanjem. Razmimoilaenje u pogledu zapisivanja hadisa bilo da se radi o odvraanju od pisanja ili doputanju da se hadis zapisuje upuuje na razlike u vienjima da li je uope ispravno mnotvo prenoenja bez razumijevanja, zato to nisu poznate okolnosti mjesta i vremena kazivanja. Da li hadisi potpadaju pod kategoriju dostavljanja objave: I pokorite se Allahu, i pokorite se Poslaniku i oprezni budite; a ako se ipak okrenete znajte da je Na Poslanik duan samo da jasno prenese. (ElMaide, 92), ili potpadaju pod usmjeravanja vezana za ulogu Poslanika, s.a.v.s., u pitanjima vladanja, voenja drave i brige o podanicima, te pouavanja i prosvjeivanja kada su u pitanju ljudi i drutvo gdje i on sam prosuuje zavisno o prilikama a u svjetlu upute objavljenog vjerozakona. ... Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku, i pokoravajte se onima koji vas vode... (En-Nisa, 59). Mogu se, takoer, odnositi i na neto odreeno to Kuran asni nije pojasnio pa je to uradio Poslanik po principu praktinog sunneta. Kuran govori o namazu i zekatu: Namaz obavljajte, zekat dajite i Poslaniku se pokoravajte
174
u nadi da e vam se ukazali milost. (En-Nur, 56). Namaz i zekat su dva temelja vjere, ali Kurna ne govori detaljno kako ih obavljati za razliku od posta i hada iji nain obavljanja Kuran objanjava svojim tekstom. Stoga je Poslanikov sunnet, posebno onaj praktini dio, osnovni izvor iz koga se doznaje kako praktino obavljati namaz i davati zekat. Kada se radi o rjeima i djelovanju Allahova Poslanika, s.a.v.s., vezanim za svakodnevni ivot, Kuran kae: Reci: Ja sam samo ovjek... (El-Kehf 110) i (Fussilet, 6).39 Mora se obratiti panja i na stav pravovjernih halifa, velikih ashaba i onih iz prvog reda kada se pogleda odnos prema pojedincu koji se odvai sam prenositi rijei Poslanika, s.a.v.s., i njegova uputstva vezana za odnos prema dogaanjima u odreenim okolnostima. Poznato je i njihovo nastojanje da ostanu u Medini da bi mogli samo razgovarati s onima koji su ivjeli u doba poslanstva i doivjeli okolnosti predaja. Nuno je takoer i razumijevanje cjeline onoga to je sam Poslanik, s.a.v.s., rekao a tie se zabrane zapisivanja njegovih rijei ili doputenja zapisivanja, te na ta je ukazivala ta zabrana ili doputenje u svjetlu svega to je usljed toga zadesilo ummet i izazova pred kojima se ummet naao. Mnogi su zloupotrebljavali tekstove hadisa, koristili ih nasumice te za njih vezivali mnoge izmiljotine, prie, interese i hirove. Hadis je koriten i kao sredstvo za uutkivanje savjesti ummeta, zauzdavanje njegova
39 Muslim sa sendom od Rafia ibn Hadida prenosi: Kada je Poslanik, s.a.v.s., doao u Medinu, tamonji mjetani su opraivali palme pa ih je on upitao: ta radite? To radimo otprije, rekoe. Kada to i ne biste radili, bilo bi uredu, ree. Oni su to ostavili i palme nisu rodile ili su slabo rodile i to su spomenuli Poslaniku, s.a.v.s., a on je rekao: Ja sam samo ovjek. Kada vam neto iz vjere naredim, toga se drite, a ako vam naredim neto to ja mislim, ja sam samo ovjek. (El-Fedail, knjiga etvrta, strana 1835, hadis broj 140)
175
razuma, teroriziranje njegove due, takoer i kao sredstvo rata, sukoba te kao pomo i sredstvo u rukama neprijatelja. Dilemama vezanim za lanac prenoenja hadisa moe se dodati i lo pristup u ispitivanju vjerodostojnosti i tumaenju samog teksta hadisa. Djelotvorna kritika izvire iz kritikog poznavanja prirode teme i iskustva koje kritiar ima vezano za ono o emu hadis govori, a to ne poznaju mnogi prouavaoci predaje te to se njihova prouavanja, obino, svode na bukvalne i formalne strane te na pitanje pamenja hadisa. Uzreica koja kae da je govor poznat po govorniku kod mnogih je gotovo zamijenjna uzreicom govornik se pozna po onome to kae. Tako zbog neznanja i nekritinosti nalazimo da se od jednog prenosioca prenose dva suprotstavljena teksta to u mnogim sluajevima nije u suglasju sa duhom erijata, principima razuma ili zdravog naunog rasuivanja. Nedovoljno promiljanje o hadisu i nekritinost doveli su dotle da se zanemari sravnavanje vjerodostojnosti teksta hadisa s Kuranom ija je rije sveobuhvatna, sveta, mudra, presuujua i ije je svjedoenje vjerodostojno. U Knjizi nita nismo izostavili (el-Enam, 38). Ovo je Knjiga iji su ajeti vrsto postavljeni a zatim su od strane Mudroga i Sveznajueg podrobno izloeni. (Hud, 1) I Mi smo im donijeli Knjigu koju smo utemeljili na znanju, kao uputu i milost za pravovjerne ljude. (El-Araf, 52). Tako je u vremenima kada je dolo do do smanjivanja utjecaja Kurana a za njegove ajete je govoreno da sadre openitu uputu te da slue kao izvor razumijevanja i upute za sve sitaucije i za sva vremena. Desilo se da su mjesto Kurana zauzeli hadisi koje je prenosio jedan prenosilac i koji su imali vremensku i prostornu dimenziju a od kojih su neki bili ispravni, a neki slabi. Za time se posezalo da bi se
176
razum rijeio napora promiljanja, promatranja, nastojanja i rjeavanja novonastalih situacija i izazova koji su se pred njega postavljali. Ovo postaje jasno kada uporedimo koliko je malo tekstova hadisa koje su koristili imami mudtehidi, a prije svih Ebu Hanife en-Numan, u poreenju s velikim brojem hadisa koje su bez znanja, upuenosti i preispitivanja koristile mase grlatih, a sitnih tragalaca za znanjem. Mnogi od ovih tekstova ticali su se pitanja koja je teko precizirati, provjeriti i tako saznati istinu o ljudima koje oni to su zapisivali hadise nisu poznavali niti su bili njihovi savremenici, nego su o njima samo uli u vremenima koja su bila puna razliitih interesa, puna raznih sekti, ratova i smutnji.
Primjeri upitnosti teksta hadisa: Znanje o svijetu nevidljivog i kulturoloke natruhe

Ne bi bilo loe u vezi s ovim vanim pitanjem navesti jedan primjer koji e pokazati koliko islamska misao i islamska kultura imaju paradoksa. Znamo da je dunost muslimana da se trudi i radi vrsto vjerujui i oslanjajui se na Allaha i da tako stie svoju nafaku. U tome nema mjesta vraanju, gatanju, proricanju pomou zvijezda, ptica, loih predznaka, kamenia, sihra, arolija ili bilo ega to slii na to a to potpada pod vraanje i praznovjerja.40 Ali i pored toga u zbirci
40 Ebu Davud u svom Sunenu sa dobrim senedom prenosi od Kabise ibn elMeharika, r.a., koji kae: uo sam Allahova poslanika, s.a.v.s., kako kae: Gatanje pomou ptica, loih predznaka i kamenia spada u idolatriju. Ebu Davud kae da se gatanje pomou ptica vri iscrtavanjem linije u pijesku. el-Devheri u djelu es-Sihah kae da rije idolatrija podrazumijeva kumire, vraeve, sihirbaze i tome slino. Pogledaj: Dr. Subhi es-Salih, Minhelu-l-varidin erhu Rijadi-s-salihin, Istanbul, str. 913.
177
Sahihu Muslim nalazimo hadis koji se prenosi od Muavije ibn el-Hakema a u kojem on kae: Rekao sam, o Allahov Poslanie, ja sam bio u dahilijjetu ne tako davno. Meu nama ima ljudi koji idu vraarima, a on ree: Ne idi im. Rekao sam: Ima nas koji neto smatramo kao lo predznak, a on ree: To je neto to ljudi osjeaju u svojim prsima ali im to ne zatvara put.41 Rekao sam: Ima nas koji gatamo tako to iscrtavamo linije po pijesku. Ree: Jedan od poslanika je iscrtavao linije po pijesku pa kome bude povoljna njegova linija to je to.42 U tekstu ovog hadisa kao da se eli kazati kako Allahov Poslanik odobrava gatanje iscrtavanjem linija po pijesku i smatra prihvatljivim ono to je rezultat toga tj. znanje o onome to e se dogoditi (gajb), a to je u direktnoj suprotnosti s Kuranom. Ako je ovo tano, onda je udno kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije pouio ljude kako treba pravilno iscrtavati linije kako bi imali neke koristi od ovog udnog postupka koji prema tekstu hadisa pomae da se dozna ono ta e se i kako dogoditi, te kako ne bi zbog neznanja kako treba iscrtavati linije postali rtve zloupotrebe varalica i gatara. Ovakav tekst hadisa, uzme li se da je prenesen od strane jednog poznavaoca erijata koji uiva veliki ugled, otvara prolaz i daje argument zlonamjernim osobama.
41 42 U znaenju: ne spreava od onoga to su naumili da ine Dr. Subhi Salih u knjizi Minhelu-l-varidin erhu Rijadi-s-salihin, strana 914. objanjava da iscrtavanje linije u pijesku nije zabranjeno ako ona predstavlja prikladan znak jer se prenosi da su to radili poslanici a posebno Idris. Ako iscrtavanje linija predstavlja gatanje i obmanjivanje, ono je neprihvatljivo. Iscrtavanje linija u pijesku vri se tako da onaj ko to radi povue tri linije a zatim na njih baca jeam ili neko sjeme govorei: ako padne tako i tako, bit e to i to. Jasno je da poslanik islama zabranjuje sve vrste gatanja. Njegov tolerantan odnos prema iscrtavanju linije u pijesku dolazi otuda to se nekim poslanicima pripisuje da su to radili kao Idris, alejhi-s-selam.
178
A Kuran asni je objasnio na nain koji ne ostavlja nikakve nejasnoe pravu istinu kada se radi o ovim pitanjima.Reci: Ja ne mogu ni za se pribaviti koristi niti tete, osim ako to Allah hoe. A da znam gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo me ne bi dotaklo. Ja samo opominjem i donosim radosnu vijest ljudima koji vjeruju. (El-Araaf, 188). On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika svoga odabere. Zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji e ga uvati. (El-Dinn, 26-27). Allah vam nee ono to je gajb otkriti ve Allah (za to) odabere koga hoe od poslanika Svojih... (Alu Imran, 179). Od ovoga se ne razlikuje puno ono to Buhari i Muslim prenose od Aie, r.a., koja kae: Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o vraevima pa je on odgovorio: Oni ne znaju nita. Na to su upitali: O Allahov Poslanie, oni nam ponekad priaju o neemu i to bude istina. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: To je rije od istine koju ugrabi din pa je usadi u uho onoga ko mu je odan, a oni onda pomijeaju uz nju stotinu lai. Buharija prenosi od Aie, r.a., kako je ula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kae: Meleki silaze u vidljivi dio neba (anan) a to su oblaci i spomenu stvar koja je presuena na nebesima a ejtan prislukuje, uje to i onda to doapne vraevima a onda oni uz to slau stotinu stvari od sebe. Prema ovom hadisu vraevi znaju poneto od gajba to uje din i ejtan i to oni onda to vraevima doapnu a onda oni na gajb (skriveno i nevieno) dodaju od sebe lai kakve hoe. Meutim, Kuran jasno istie da gajb zna samo Allah i potvruje da se stanje promijenilo i da je prislukivanje dina zavreno s posljednjom Objavom i ulaskom ovjeka u fazu zrelosti i potpune odgovornosti s kojom nosi emanet
179
namjesnitva na Zemlji i upravljanja pitanjima svog svijeta. Stoga gajb (skriveno i nevieno) zna samo Allah. Reci: Objavljeno mi je da je grupa dina Kuran sluala, pa su kazali: Mi smo zaista sluali Kuran zanosni. (El-Dinn, 1) I mi smo teili nebo dotaknuti, ali smo vidjeli da je puno uvara estokih i zvijezda padalica. I bijasmo mjesta za sluanje zaposjeli, a onaj ko sada prislukuje na zvijezdu padalicu, koja vreba, e naii. I mi doista ne znamo da li se onima na Zemlji eli zlo ili im Gospodar njihov eli dobro. (El-Dinn, 8-10). Ako Kuran asni na najoitiji nain objanjava da je svijet nakon objave Kurana dostigao fazu zrelosti i poeo nositi punu odgovornost za svoje odluke i volju, onda ovjek a ne bilo ko drugi, u vremenu knjige i znanja, u vremenu kada je ono to se deava u svijetu poznato upravlja svojim svijetom i za njega je odgovoran. Nakon Objave Knjige, nijedna druga sila od sila drugih svjetova ne moe se mijeati u Allahova odreenja i Njegove zakonitosti kada je u pitanju tok ovjekovog ivota i njegovog svijeta. Stoga niko ne moe znati gajb koji se odnosi na ovjeka da bi mogao upravljati tokom njegova ivota. Nema vie slanja poslanika a onaj ko se usudi i pokua prislukivati, bit e uniten savrenim sistemom zvijezda padalica koje ne grijee i kojima se ne moe suprotstaviti. Nije bez razloga gore navedeni ajet iz sure El-Dinn objavljen u prolom vremenu (I bijasmo). U sljedeem ajetu (a ko sada prislukuje) upotrijebljeno je sadanje, a ne prolo vrijeme. Osim toga Poslanik, s.a.v.s., se o dinima obavjetava kroz kazivanje o njima a ne kroz njihovo vienje. Reci: Objavljeno mi je ... Ako su ovakvi tekstovi kao to su tekstovi dva naprijed spomenuta hadisa vjerodostojni da li se oni mogu tumaiti kao dijalozi u kojima se odreenim osobama obraa na nain
180
primjeren njihovom shvatanju te duhovnim i intelektualnim mogunostima razumijevanja te stoga imaju poseban status i potpadaju pod kategoriju biranja manjeg zla. Buhari prenosi da je Alija, r.a., rekao Obraajte se ljudima na nain koji oni razumiju. Zar elite da oni u la ugone Allaha i Njegova Poslanika. Muslim prenosi od Ibn Mesuda, r.a., da je rekao: Nikada ne moe govoriti ljudima neto to njihov razum ne moe prihvatiti a da neki od njih time ne izazovu smutnju. Na nama je dunost da kritiki promatramo ne samo lanac prenosilaca hadisa nego i sam tekst hadisa, da kritiki promatramo njegovo tumaenje i metod tumaenja u emu nam Kuran asni, njegove nakane i smisao moraju biti presudni u prihvatanju bilo kojeg drugog teksta, pokuaja razumijevanja (idtihada) ili interpretacije. Na taj nain emo zatvoriti a u duhu erijata sve izvore iz kojih dolazi zbrka i iskrivljivanje a na koje se taloe praznovjerja te idejne i kulturoloke natruhe. Poslanikov vjerodostojni sunnet predstavlja bogatu riznicu i nemamo ga potrebe uveavati onim za to nismo potpuno sigurni da pripada Poslanikovom sunnetu. Ono, pak, ta je po svom smislu ispravno, ali nije pouzdanim lancem prenosilaca utvreno da je to Poslanikov sunnet, prihvatamo kao mudrost i poslovicu, jer je po svom smislu u duhu erijata.
Svijet prije i nakon Muhammedova, a.s., poslanstva

Iz cjeline Objave i iz realnosti faze ljudskog roda kroz koju prolazimo shvatamo da se svijet prije Muhammedova, a.s., poslanstva razlikovao od svijeta nakon njegova poslanstva. Svijet prije Muhammedova, a.s., poslanstva obiljeen je
181
udima, neobinim pojavama i mudizama, a obiljeen je i praznovjerjima. Svijet nakon Muhammedova, a.s., poslanstva karakterizira Knjiga, znanje i boanski zakoni. Za oekivati je da e biti od koristi ako ovdje pogledamo kako neki shvataju kuransko kazivanje o pokornosti ejtan Allahovom poslaniku Sulejmanu, a.s., i o dvojici meleka43 u Babilonu Harutu i Marutu kazivanje koje su neki uzeli kao oslonac za proturanje velike koliine praznovjerja i gatanja, te obmanjivanja obinih i prostodunih ljudi i njihovom uplitanju u mree i zamke hvalisavaca, gatara i nadriljekara. Uzvieni Allah kae: I slijedili su ono to ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazuju. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su ejtani bili nevjernici koji su poduavali ljude magiji (sihru) i onome to
43 Muhammed ibn Jusuf, poznat pod imenom Ibn Hajjan el-Endelusi elGarnati, ivio u periodu 645-754. po Hidri, u svom djelu El-Bahru-lmuhitu u vezi s itanjem rijei el-melekejni (dva meleka) doslovno kae: Veina uaa Kurana ita melekejni, i da se zakljuiti da se radi o dva meleka. Po nekima to su Dibril i Mikail a po drugima radi se o melekima po imenu Harut i Marut. Ibn Abbas, el-Hasan, Ebu-l-Esved ed-Dueli, ed-Dahhak i Ibn Ebzi itaju elmelikejni (dva kralja). Ibn Abbas kae da su to bila dva ovjeka arobnjaka u Babilonu, jer meleki ne ue ljude magiji. El-Hasan kae da su to bila dva otpadnika u Babilonu, Iraku. Ebu-l-Esved kae da su to Harut i Marut to odgovara i tvrdnjama el-Hasana. Ibn Ebzi kae da su to Davud i Sulejman neka je na njih i na naeg Poslanika Boija milost i mir. Znaenje rijei unzile objavljeno je u znaenju kuzife ubaeno. Vezano za itanje rijei melekejni tumai Kurana spominju udne i neshvatljive prie grijeha, strasti i nevjerstva i da su Harut i Marut u Babilonu u patnjama to odgovara tim historijskim periodima u kojima su mnoga praznovjerja i uda bila prihvatljiva zbog iroko rasprostranjenog neznanja i intelektualne nemoi. U svakom sluaju Ibn Hajjan na kraju dolazi do istog zakljuka kao i Ibn Abbas u kojem o svim tim neutemeljenim navodima kratko kae: Sve ovo je netano, a meleki su bezgrijeni. Pogledaj: Ibn Hajjan, El-Bahru-l-muhit, Daru-l-fikr, Bejrut 1992., prvi tom, str. 528.
182
je objavljeno dvojici meleka Harutu i Marutu u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: Mi smo samo smutnja, pa ne budi nevjernik. I ljudi od njih dvojice nauie sa im e mua od ene rastavljati, ali oni time nikome ne mogu nauditi bez Allahove volje. I nauie ono to im teti, a ne koristi, a pouzdano su znali da onaj ko to prihvati i po tome radi nee imati na ahiretu nikakve sree. A doista je jadno ono za to su se prodali, kad bi samo znali. (El-Bekare,102). Kada dobro pogledamo prethodni ajet, vidimo da on govori o stvarima, dogaajima i praksi koja je zavrena prije Muhammedova, a.s., poslanstva. ovjeanstvo je prije ovog poslanstva bilo u primitivnoj fazi, poznavalo je razdijeljene i izolirane narode sa ogranienim znanjem i spoznajom. Tim narodima i skupinama naroda dolazile su u nizu poslanice i upute koje su ih vodile napretku sve do Muhammedove, a.s., naune svjetske etape. uda su predstavljala nuna polazita u primitivnoj fazi i bila su sredstvo poslanika i vjerovjesnika u usmjeravanju ivota njihovih naroda te sredstvo kojim su dopirali do njihovih srca i i njihova uma, koji je bio primitivan, openito uzevi. Navedeni, 102., ajet iz sure El-Bekare objanjava da ejtani i sile prirode potinjene Sulejmanu, kao i sve drugo to mu je bilo potinjeno a spominje se na drugim mjestima u Kuranu asnom, predstavlja znak Boije pomoi i poslanikih mudiza i ne tie se uvjerenja i vjere Sulejmana, a.s. On nije nastojao na nedozvoljen nain uspostavljati kontakt s drugim svjetovima, a posebno ne sa svijetom ejtana, jer za one za koje se kae da su ejtani bilo da su ljudskog ili dinskog roda, to znai da su nevjernici, oholi i neposluni prema naredbi njihova Gospodara zbog ega su i zasluili takav nadimak.
183
Kada se u navedenom ajetu govori o dva meleka dva kralja Harutu i Marutu, koji su u Babilonu poduavali ljude arolijama to se odnosi na vrijeme prije Muhammedova, a.s., poslanstva. uda iz tog perioda tiu se odnosa primitivnog ovjeka prema svijetu bilo da je taj odnos bio stvarni ili umiljeni. Taj period predstavlja period ovjekovog sazrijevanja, stjecanja samostalnosti i put ka preuzimanju pune odgovornosti u borbi izmeu istine i lai, svjetla i tame u sebi i u svijetu. Stoga je neprimjereno shvatiti iz kuranskog teksta ak i kada govori o tom periodu da sami meleki svijet ue zlu i nevjerstvu to njima ne prilii i to ne prihvata islamski zdravi istanani osjeaj. Kada se radi o pravilnom itanju rije pravilno je proitati el-melekejni dva meleka i el-melikejni dva kralja. Ja dajem prednost ovom drugom nainu itanja a onda to znai da su ta dva kralja bila neka vrsta vraeva starih civilizacija koje su bile prije grke civilizacije. Vraevi su u tim civilizacijama poznavali odreene stvari koje su predstavljale izvor moi i opinjavanja obinih masa na nain kakav je opisan u Kuranu asnom u kazivanju o Musa, a.s., i faraonovim maioniarima, koji su svojim trikovima opinjavali obine mase i obmanjivali njihov vid i ula. Moe se pretpostaviti da su Harut i Marut bili dobri robovi, jer su ljude uili znanjima koja su imali i spoznajama do kojih su doli Allahovim nadahnuem ili predanjem od prolih generacija i pritom su ih upozoravali da ove spoznaje ne zloupotrebljavaju, jer e izazvati smutnju, poiniti nevaljalo djelo, nauditi nekome, zanijekati blagodat znanja i odvesti ljude na stranputicu. Kada o ovome govorimo, bit e od koristi da podsjetimo itaoca na varke pokreta, glasa i svjetla u cirkusu i maioni184
arskim predstavama kao i na filmu, a za koje bismo se zakleli da su ivi i stvarni pokreti, da pouzdano ne znamo da se radi o pojedinanim slikama koje se prikazuju odreenom brzinom kako bi se stvorio privid. Ovaj primjer pokazuje koliko su razliita vienja, koliko ima oprenih misli, koliko su pristupi proturjeni, kakvih sve ima dilema i opasnosti, to sve skupa teti svijesti ummeta. O ovim pitanjima malo kada razgovaraju ljudi upueni u razliita podruja kako bi potisnuli ono to nije u redu, kako bi ispunili prazninu i uspostavili temelje pozitivnog i zdravog intelektualnog i odgojnog pristupa, te kako se, na kraju, ne bi kvarila vjerovanja, razum i volja a ummet okretao od upute Kurana asnog.
Nunost programske korekcije i kulturnog proiavanja

Zbog nedovoljnosti programa mnogi tesktovi koji nisu valjani zbog nekog propusta bilo u lancu prenosilaca hadisa ili u samom tekstu hadisa mogu se koristiti na polju kritike teksta hadisa i na polju uporednog izuavanja prenosilaca teksta hadisa u svjetlu kritike teksta. Neki tekstovi hadisa su, moda, ispravni, ali se ono o emu oni govore desilo u posebnim okolnostima. Onaj ko danas ita te hadise, ako ne zna u kakvom je stanju bio onaj na koga se odnose i ne zna okolnosti u kojima se neto desilo, moe pogrijeiti u razumijevanju teksta... Cilj naprijed iznesenog nije da odluno tvrdimo bilo ta o iznesenim pitanjima, nego je cilj da otvorimo vrata naunog sistematinog i dostojanstvenog dijaloga izmeu kvalificirane i svestrano obrazovane uleme i mislilaca. U tom dijalogu nuno je utvrditi ciljeve...
185
Problem odgoja: Metod i polazite

Ako elimo ozbiljno raditi na osposobljavanju ummeta za reformu i promjenu te raditi na jaanju islamskog reformskog projekta kako bi mogao ostvariti svoje uzviene ciljeve, moramo raditi na rjeavanju odgojnog paradoksa. Ovaj ummet je izrodio veliki broj mislilaca i predvodnika reforme koji su pisali o mnogim nedostacima koji mue ummet, borili se protiv tih nedostataka i skretali panju na njih. Ali i pored toga ummet nije uspio proizvesti potrebnu promjenu i rijeiti se nedostataka i bolesti koje nas jo mue. Po nama, ovi prosvijetljeni umovi nisu obratili dovoljno panje na odgojnu dimenziju djeteta koje predstavlja temelj promjene. Tako su dijete i odgojna dimenzija u velikoj mjeri ostali marginalizirani u misli ummeta, njegovim politikama te idejnim i drutvenim aktivnostima. Slabljenjem odgojne misli koja ini jedan segment drutvene i humanistike misli bazirane na uvaavanju boanskih zakona dolo je, bez namjere, do izobliavanja ukupnog drutvenog vienja. Tako su negativnosti i drutvene iskvarenosti, zbog sve izraenije bolesti tiranije i sve veeg ugnjetavanja, ovladale politikom, idejama i odgojem, mada je svima potpuno jasno da nema ure (dogovaranja), pravednosti i moi bez kulture i ideja kao to nema razvoja ni napretka bez odgoja i obrazovanja. Drutvo ugnjetavanja, zastraivanja i tiranije je drutvo podvojenosti i dominacije u kojem su uloga i uee drugoga beznaajni. Svaka osoba ugnjetava one ispod sebe i pretvara ih u robove, jer svi imaju robovsku svijest i svi su inficirani boleu pokornosti onome ko je jai od njih. U isto vrijeme,
186
zbog toga to je sama prezrena i poniena takva osoba e, ako joj se prui prilika jer tako je odgajana biti nehumana i diktator prema svima koji su ispod nje ili su slabiji od nje. Meu pripadnicima zajednice robova nema solidarnosti, niti pomaganja, nego postoji podvajanje, egoizam, udnja da se neka korist pribavi, izgaranje u slijeenju, pokornosti i poslunosti i sve se to odvija lanano sve do najveeg poglavice i tiranina koji sam sebe oboava i koji je kao takav pokoran stranom monom tiraninu. Prirodno je da u drutvu u kojem vladaju robovska psihologija, piramida tiranije, tutorska i sebina misao da dijete zbog svoje slabosti doe na dno ljestvice prioriteta, jer je malo i nejako i njegova vrijednost i ugled su zanemarivi. Niko ne obraa panju da ono predstavlja snagu budunosti, sjeme napretka i nadu i ideale. Na djetetu je da uvijek slua i da bude pokorno. Ono nema pravo pitati i raspravljati. Na njegove djeije elje ne treba obraati panju. Na njemu je da bez postavljanja pitanja zato i bez suprotstavljanja ui napamet, oponaa i slijedi. To su u drutvu robova metode i shvatanja odgoja, dok su zastraivanje i kanjavanje osnovna sredstva i naini odgoja bilo da su ona javno predoena ili da se podrazumijevaju.
Nunost voenja rauna o odnosu znanstvenog i emocionalno-odgojnog

U ovakvoj vrsti metoda i sredstava spoznaje, odgoja i obrazovanja nije bilo mjesta Poslanikovom nainu postupanja prema djetetu baziranom na blagosti, panji, ljubavi, brizi, potivanju i podsticanju, niti je bilo mjesta naunom
187
prouavanju djetinjstva s drutvene i odgojne strane uz otkrivanje njegove snage, mogunosti i uloge u drutvenoj i civilizacijskoj reformi i promjeni. Stoga idejna reforma mora poeti uz koritenje svih zdravih odgojnih mehanizama i sredstava koja stoje na raspolaganju s intenzivnim i direktnim ulaganjem u oblasti odgoja kroz koji se vri ponovno formiranje muslimanske linosti i njeno oslobaanje, te izgradnja ravnopravnog i snanog pojedinca. Samo takav pojedinac moe biti djelotvoran lan u ravnopravnom, snanom i solidarnom drutvu koje se temelji na pameti koja razmilja i prouava sa jedne strane, te na slobodnoj vjernikoj, pozitivnoj, plemenitoj psihologiji koju krasi osjeajnost, hrabrost i inicijativa s druge strane. Da bi mogli ponovno izgraditi psihologiju i svijest muslimanskog djeteta na naunim osnovama i izazvati pozitivnu promjenu u duhu vjere u jednog Boga i spremnosti na rtvu, moramo shvatiti ta su konstante a ta su promjenljive stvari u metodi odgoja muslimanskog djeteta. Takoer moramo razvijati i produbljavati odgojno-zdravstvena istraivanja. Odgojni programi, sredstva, napori i interesi moraju biti u skladu s razvojem saznanja i iskustava, prirodom promjena i izazova te sredstvima i mogunostima djeteta da razvija neophodne osobine i sposobnosti, da se natjee i bude bolji na pozornici moi i doprinosa ovjeanstvu.
Slabljenje odgojne misli uslijedilo je nakon slabljenja promiljanja o boanskim zakonima

Odsustvo drutvenih zanosti i nepostojanje svijesti o prirodi Poslanikovog naina odgajanja doveli su do odsustva
188
pedagokih znanosti i istraivanja u historiji islamske misli. Pravu sliku tog stanja koje pokazuje dokle je ummet bio dospio i kakve su mu bile sposobnosti i mo pruaju mektebi u kojima su uila djeca obinih muslimana, loe stanje uitelja u tim mektebima i primitivne obrazovne metode. Trokove tih mekteba snosio je obini puk i siromasi. Nae civilizacijsko uzmicanje prati napredovanje drugih naroda. To se moe sagledati i kroz nae nazadovanje u odgoju i obrazovanju pred njihovim napredovanjem. Ako dobro pogledamo koliko su panje obrazovanju i odgoju djece obinih muslimana posvetili mislioci i ulema, ustanovit emo da se radi o veoma malom broju teoretskih razmatranja i kritikih opaanja vezanih za metode obrazovanja, stanja mekteba, naina uenja u njima, nastavna sredstva te sposobnosti i obrazovanje uitelja. Pogreno je praviti sliku o stanju odgoja i obrazovanja u ummetu kroz jedan broj savjeta koje je upuivala elita, gospoda i visoki slubenici odgajateljima njihove djece koja su odgajana u njihovim kuama ili kroz odreena meditiranja nekih misleeih ljudi. Sve to nema mnogo veze s realnou obrazovanja i odgoja u historiji ummeta. Pojava odvojenog naina obrazovanja i negativna uloga stranaca u tom odgoju doveli su do irenja politikih i idejnih zastranjivanja voa ummeta u praksi. To je vodilo padu obrazovanja i kulture obinih masa ummeta te padu moi u zemljama islamskog svijeta.44
44 Vlastodraka ohola svijest manjine koja uiva u svim pogodnostima te njena izoliranost od ummeta i potinjenog puka, omalovaenog, obespravljenog i zaputenog, karakteriziraju islamski ummet danas. To predstavlja vaan uzrok zaostalosti i slabosti bia ummeta te olakava strano uplitanje i dirigiranje.
189
Izmeu prolosti i sadanjosti: Odgojni temelji i polazita Lini primjer: Poslanikov metod u odgajanju
Kako bismo mogli razumjeti stanje u kome se danas nalazi ummet, moramo dobro pogledati i objektivno metodoloki prouiti kako je umet poeo. Tako emo shvatiti sutinu greaka koje smo poinili, razloge koji su doveli do naeg zaostajanja i uzeti pouku. Ako je kuranski diskurs temelj nae misli i put naeg ivota, onda Poslanikov put odgoja mora biti osnova naeg pristupa. Taj pristup emo crpiti iz Poslanikove prakse, njegova ivota, usmjeravanja, karakteristika njegove linosti, naina ophoenja s ljudima iz njegova okruenja. Izriiti tekst Kurana,
iroko rasprostranjena pojava kune posluge u islamskom svijetu i nain ophoenja prema toj posluzi predstavlja jo jednu runu stranu te svijesti. Te osobe u mnogim kuama i to bez bilo ikakve grie savjesti poslodavaca nemaju gotovo nikakvih ljudski prava ponieni su, nemaju prihode, odmor itd. Iz pozicije ohole svijesti prema inferiornijim biima mnogi u tim biima ne vide ljudska stvorenja i smatraju da se s njima moe ophoditi jedino na surov nain i uz poniavanje. S islamskog stanovita potpuno je neispravno i neprihvatljivo pokazivati nepotivanje i grub odnos u ophoenju prema tim jadnim osobama zato to im je prijeko potrebno ono to im se daje da bi odrali gole ivote. Nuno je paljivo prouiti tu svijest, praksu, devijacije i skretanja s principa islama, njegovih shvatanja bratstva meu svim ljudima, meuislamskog bratstva, pravednosti, pomaganja i nesebinosti. Moramo paljivo prouiti ta se to desilo u naim duama, kulturi, drutvima. Moramo se u odgoju nae djece i njihovom intelektualnom emocionalnom sazrijevanju svemu negativnom suprotstaviti, snano i hrabro, kako bismo bili snaan ummet, kako bismo stali ukraj poasti drobljenja i zaglupljivanja muslimanskih masa i njihovog poniavanja i slabljenja to u konanici vodi dominaciji naih neprijatelja i poniavanju i ugnjetavanju i masa i elite. Selektivno itanje historije iz perioda zaostajanja ummeta nee nam pomoi da objektivno i bez straha i bojazni shvatimo nedostatke naeg bia, spoznamo uzroke slabosti i skretanja koje ga nagrizaju.
190
njegove intencije, vrijednosti i principi ue nas kako da razumjemo Poslanikovu praksu, njegov nain ophoenja i misiju. Kada Kuran opisuje linost Poslanika, s.a.v.s., kae da je on bio milostiv, ljubazan, suzdran i lijepog ponaanja. Tebe smo poslali samo kao milost svjetovima. (El-Enbija, 107). Ti si zaista na visokom stupnju morala. (El-Kalem, 4). ... A da si grub i tvrda srca razbjeali bi se od tebe... (Alu Imran, 159). Muslim prenosi od Ibn Mesuda a on od majke pravovjernih, Aie, r.a., da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije svojom rukom udario enu, niti dijete, niti je ikada nekoga udario, osim ako to nije bila borba na Allahovom putu. Buharija i Muslim prenose od Enesa, r.a., da je rekao: Sluio sam Poslaniku, s.a.v.s., kada sam bio dijete deset godina i on mi za cijelo to vrijeme nije nikada rekao ni uh, niti mi je rekao za neto to sam uradio zato sam to uradio, niti za neto to nisam uradio zato to nisam uradio. U jednoj predaji stoji: Nije me nikad grdio, niti bilo kako udario, nije me izruio, niti se na mene namrgodio. Nije mi neto naredio a ja se skanjivao pa me on zbog toga ukorio, a ako bi me neko od njegove porodice ukorio, on bi rekao: Pustite ga, da je neto moglo biti bilo bi. Tirmizi prenosi od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Najpotpunijeg vjerovanja je onaj vjernik koji je najboljeg morala, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim enama. Ibn Madde i elHakim prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam od vas najbolji prema svojoj porodici. Buharija i Muslim prenose od Aie, r.a., da je rekla: Poslanik, s.a.v.s., nije nikada imao izbor izmeu dvije stvari a da nije odabrao laku ako nije bila grijeh, a ako se radilo o grijehu, niko od njega nije bio
191
dalji od grijeha. Poslanik sebe ne bi kanjavao niuemu, osim ako bi uradio neto to je pokueno. Ako bi tako neto uradio, onda bi se kanjavao u ime Uzvienog Allaha. Buharija i Muslim prenose od Aie, r.a., da je rekla: Allah je uistinu blag i voli blagost u svemu. Tirmizi prenosi od Ebu Zerra, r.a., da je neki ovjek doao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i da je od njega traio da mu neto preporui. Posalnik, s.a.v.s., mu je rekao: Boj se Allaha gdje god da si. Taj ovjek je rekao: Preporui mi jo neto. Iza loeg djela neka uslijedi dobro djelo pa e ga izbrisati . Ree: Preporui mi jo neto. Allahov Poslanik ree: Lijepo postupaj s ljudima. Ebu Davud i Tirmizi prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Milostivima e se smilovati Milosni. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, pa e prema vama biti milostivi oni koji su na nebesima. Imam Ahmed prenosi od Ebu Derde da je rekao: Nisam vidio ili uo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio neto a da nije bio nasmijan. Imami Ahmed, el-Hakim i el-Bejheki prenose od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Poslat sam da upotpunim plemenit odgoj. Koja su obiljeja ovog metoda i ovog odgojnog naina obraanja Poslanika milosti i plemenitog morala? Koje su konstante ovakvog naina obraanja. Koja su polazita?
Ljubav, uvjerenost u ispravnost onoga to se govori i radi uz hrabrost polazita su u Poslanikovom odgojnom djelovanju
Ljubav, naklonost, ljubaznost, blagost, milost i potivanje osjeanja bili su metod i nain Poslanikovog odgajanja djece i njihove psiholoke i emocionalne izgradnje. Bez razumijevanja
192
te dimenzije i njenog znaaja u izgradnji bia djeteta neemo moi shvatiti u emu je manjkavost projekta reforme ummeta niti emo moi shvatiti uzroke nemogunosti ostvarenja veine velikih ciljeva u izgradnji generacije sposobne da ponese terete izazova koji stoje pred ummetom. Vidjeli smo kako se Poslanik, s.a.v.s., odnosio prema Ibn Abbasu, r.a., kada je bio dijete i kako je s njim uspostavio odnos ljubavi, meusobne povezanosti i uvanja, te kako je u njegovu duu usadio hrabrost i samopouzdanje. U jednom od prethodnih hadisa vidjeli smo kako je Poslanik vodio rauna o psihologiji djeteta, ak i kada je bio na namazu. Poslanik, s.a.v.s., je iskazivao potovanje prema djeci i uvaavao njihove osjeaje. Kada bi prolazio pored njih, nazivao bi im selam kao i kada bi prolazio pored odraslih. Obilazio bi djecu kao to je obilazio i odrasle. Razgovarao je s njima i nije ih u drutvu zanemarivao. Igrao se s njima i preporuivao plemenit nain postupanja. Takoer, preporuivao je da se prema svakom djetetu pravedno postupa.45
45 Sehl ibn Said es-Seadi, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., doneseno pie i da je on malo otpio. S njegove desne strane bilo je dijete (Ibn Abbas) a s lijeve strane starije osobe. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Djeae, dozvoljava li mi da dam ovima? Ne, tako mi Allaha, poast koju mi ti ukae ne ustupam nikome. (Biljei Muslim u svome Sahihu, 3787.) Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko kae djetetu dat u ti to i to pa mu ne dadne, slagao je. (Biljei Ahmed u Musnedu, 9460). Ono to mi je privlailo panju i izazivalo divljenje bio je odnos mnogih majki Amerikanki prema djeci i nain postupanja kada bi ih izvodile na javna mjesta ulice, parkove, igralita, markete. Kada se majka obraala djetetu, kada mu je neto objanjavala ili kada ga je ruila i korila zbog nekog postupka, nije mu se obraala uspravljena iznad glave djeteta, nego se saginjala tako da joj lice doe naspram lica djeteta a onda bi mu se poela obraati i razgovarati s njim.
193
Grijei ko misli da su grubost i sila pravilna sredstva odgoja. Ona u stvari predstavljaju znak nemoi i odgojne neefikasnosti oeva i majki, jer uruavaju linost djeteta, njegovo samopotovanje, ponos, plemenitost i samopouzdanje. Veoma je bolno to to u obiajima nekih muslimanskih naroda i u naoj tradiciji nalazimo odlike zakona dungle i slabost duha islama i njegovog morala. U tima narodima fiziko kanjavanje od strane jaih i veih, ne samo djece nego i svih drugih smatra se pravom i daje pravo da se punoljetni graani udaraju i da im se unitava njihovo ljudsko dostojanstvo. To predstavlja simbol i otjelovljenje intelektualne, civilizacijske i odgojne razorenosti ummeta. A Vjerovjesnika koji je poslan tome ummetu obuzimao je bijes kada bi ovjek podigao ruku na svog roba i ne bi se povlaio dok takav ovjek ne bi oslobodio roba.46 I ne samo to, nego on proklinje onog ko nanosi bol i
Neu zaboraviti prizor ene koja je imala punu korpu kupljenih stvari. Kada je platila raun i dola do izlaznih vrata kreui se u pravcu auta, morala je prei ulicu na putu do parkinga. Jednom rukom je pridravala korpu a u drugoj je drala ruku malog djeteta, mada joj je to priinjavalo prilinu potekou. S ovakvim odgojnim djelovanjem nije udo to ova djeca potuju sebe kada odrastu, imaju samopouzdanje, brane svoja prava i ne dozvoljavaju da ih bilo ko kri i gazi. Muslim prenosi od Ebu Alija Suvejda ibn Mukrina, r.a., da je kazivao: Bilo nas je sedam brae a nismo imali sluga, osim jedne ene koju je najmlai od nas udario po licu, nakon ega je Poslanik, s.a.v.s., naredio da je oslobodimo. Muslim prenosi od Ibn Mesuda el-Bedrija, r.a., da je dok je udarao momka (slugu) biem, uo iza sebe glas: Znaj, Ibn Mesude. On kae da glas od bijesa nije razumio, ali kada mu se pribliio, uo je rijei: Znaj, Ibn Mesude, da Allah ima vie moi nad tobom, nego ti nad tim slugom. Rekao sam, kae Ibn Mesud: O Allahov Poslanie, on je od sada slobodan u ime Allaha. Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Da to nisi uradio, sigurno bi te oegla ili zakaila dehennemska vatra. (Sahihu Muslim, 3136).
46
194
nepotrebno uznemirava ivotitinju.47 Pa ta onda kazati kada se radi o upotrebi sile u odgoju.
Ljubav daje snagu, motivira i predstavlja plodno tlo za djelotvorne odnose

Ljubav raa povjerenje, smirenost i hrabrost. I ne smo to, nego i pozitivno nastojanje djeteta da udovolji onome koga voli: Gospodaru, vjeri, Poslaniku, roditelju, uitelju. Usto, dijete koje raste u ljubavi nema negativnih osjeaja koji su rezultat straha, gorine, prkosa i neslaganja koje proizvodi grubost i sila. Ono ne gubi osjeaj ljubavi, potovanja, samopouzdanja, pravdoljubivo je i plemenito. Zbog nedovoljne brige veine narodnih masa ummeta prema itanju i upoznavanju s onim ta se deava na polju odgoja i zbog toga to je malo pitanja iz toga domena obraeno nauno, pedagoki i socijalno, a polazei s islamskog stanovita, vidimo da oevi, majke i odgajatelji esto brkaju pojmove ljubav, sloboda i red. Ovi pojmovi izgledaju im meusobno oprenim i suprotstavljenim, a oni se zapravo nadopunjuju. Ljubav ne znai pretjerano maenje niti znai udovoljavanje svim zahtjevima i eljama djeteta, ne znai ni zatvaranje
47 Buharija i Muslim prenose od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Jedna ena je u patnju stavljena i u dehennemsku vatru ula zbog make koju je zatvorila i ostavila da umre, a nije joj dala ni hrane ni vode niti je pustila da jede kukce (gmizavce) koje nae po zemlji. (Sahihu Muslim, 4160). Buharija i Muslim prenose, takoer, od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., prokleo onoga ko za metu za gaanje uzima neto to ima duu. (Sahihuu-l-Muslim, 3617). Muslim prenosi od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., proao pored magarca koji je bio igosan po licu na to je rekao: Prokelo Allah onoga ko ga je igosao. (Sahihu Muslim, 3953).
195
oiju pred svim grekama koje dijete uini niti poputanje pred njegovim propustima i prekoraenjima. Pravilna ljubav predstavlja sr odnosa izmeu djeteta i odgajatelja kao izraz osjeaja naklonosti, brige i iskrene panje koja je u interesu djeteta i koja osigurava ambijent za razvoj njegovih sposobnosti i izgradnju linosti na zdravim islamskim temeljima. To znai i ulaganje truda i strpljenja u razumijevanje psihologije djeteta i faza ivota kroz koje prolazi, te poznavanje odgojnih metoda koje se moraju uzeti u obzir u ophoenju prema djetetu da bi ono bilo podstaknuto na pravilno ponaanje.
Sloboda je snaga: Granice slobode i njene norme

Zato to mnogi roditelji nisu upueni u smisao odgoja te zato to mnogi obrazovani ljudi, intelektualci i odgajatelji nisu izvrili svoju naunu prosvjetiteljsku ulogu, poimanje slobode njima znai putanje djeteta da radi sve to mu se prohtije. To je pogreno i mora dovesti do anarhije, iskvarenosti, degeneracije i uruavanja. Ljudska sloboda ima svoje granice, norme i konstante koje izviru iz prirode ovjeka i prirode njegove zajednice. Ona se mora pravilno razumjeti i mora se voditi rauna o njenim granicama, jer ovjek i drutvo u kojem ivi ine sloen sistem koji ima svoja pravila, konstante i granice o kojima se mora voditi rauna i koje se ne smiju prekoraivati jer e se uruiti cijeli sistem. U tome su jednaki sistem ljudske zajednice i sistemi atoma, elije i galaksije. Ali to takoer znai da postoji prostor za slobodu i izbor u granicama sistema ljudske zajednice. ovjek nema pravo uskratiti drugom ovjeku pravo izbora i odgovornosti, ali drutvo ima obavezu svoje lanove
196
postaviti pred obaveze i odgovornost, ima obavezu obrazovati ih, prosvjeivati i otvarati im put upranjavanja zakonske slobode u izvravanja prava i obaveza. Drutvo obavezuje svoje lanove da potuju prava svoje zajednice, norme tog drutva, principe utvrene zakonom, a sve to na pricipima meusobnog dogovaranja i dostojanstva. Sutinu slobode predstavlja mogunost da se izvravaju obaveze i nosi odgovornost, kao i to da se bude odgovoran u vrenju obaveza koje nalae uloga ovjeka kao Boijeg namjesnika na Zemlji. Stoga nije uzalud data sloboda vjere, uvjerenja i misli u islamskom vjerozakonu i nije bezvrijedna injenica to to erijat i kazneno pravo ne gone ljude za ono to misle i vjeruju ili osjeaju. To je ostavljeno njihovoj savjesti i odgoju. Ljudi se kanjavaju kada druge uznemiravaju i javno ine zlodjela. Usto, erijat kanjava onoga ko uhodi ljudske propuste, ispituje tue sramote, razotkriva ono to je zatieno i zastrauje ljude. Islam propisuje ono sa ime e se sloiti svaki razborit ovjek: cilj slobode je davanje prostora svakom ovjeku da ostvari svoje interese i radi prema svom uvjerenju ne nanosei tetu drugome. To znai da je cilj upranjavanja ljudske slobode ostvarenje linih interesa u granicama zajednikih interesa za sve to se regulira dogovorenim zakonima. Ono to islam ini drugaijim od drugih zajednica u savremenom svijetu jeste da je islam jedina vjera koja posjeduje sauvanu boansku objavu koja utvruje po apsolutnom univerzalnom boanskom znanju ta je to dobro za ljudsku zajednicu i njenu cjelokupnost u mrei meuljudskih odnosa kada se radi o onome to je sada tu i o onome to e doi. To moe znati samo Stvoritelj kosmosa, Onaj Koji posjeduje apsolutno znanje o onome ta je stvorio. Istinitost toga potvruje i misija
197
Vjerovjesnika, a.s., uputa koju je donio i istinitost Objave koja se potvruje kroz vrijeme i prostor.48 Pokazat emo im ajete (znakovlja, dokaze) Nae u prostranstvima svemirskim i u njima samima da bi im bilo jasno da je Kuran istina. A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj svemu nazoan? (Fussilet, 53). Stoga je bilo nuno da narodi koji slijede iskrivljenu objavu upadnu u zbrku i da ne mogu spoznati granice sloboda ljudske zajednice, jer ne posjeduju temeljne postavke. Takoer, ne mogu spoznati cjelinu jer se upravljaju prema dijelu. Svi njihovi pokuaji da spoznaju ove granice i konstante doivjeli su neuspjeh. Tako je Evropa postala nemona za nalaenje zamjene za naslijee i tradiciju koji se raspadaju a nastali su pod utjecajem kranstva i islama. Svaka osoba poela je oboavati vlastite prohtjeve. Vizije i uvjerenja su u neredu i dolo je do razaranja korijena. Nemoral i poroci su se rasprostranili. Porodica je uruena. Sile nasilja i razornih strasti su uzmakle kontroli i svaki pojedinac, po svom hiru, odluuju ta je prihvatljivo a ta nije bez potrebe za nekim znanjem ili vodiem i bez sposobnosti da pouzdano zna posljedice ili da pretpostavi do ega e sve to dovesti. ak i pametni ljudi svaki dan imaju razliitu viziju i bez boanske upute nagaaju sve i svata. Zapad je pokuao otkriti znaenje prirodnog zakona, ali nije uspio, jer je to pitanje shvatanja cjeline, a cjelina se ne moe shvatiti niti spoznati kroz parcijalno gledanje. Stoga oni i dalje, svaki dan, izlaze sa teorijom; svaki dan se pojavljuju sa dopunama; svaki dan nie nova kola i novi pravac. A ono to je vidljivo su tragovi daljeg raspadanja, sve veeg nasilja,
48 Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, Teemmulat fi zahirijje Ibn Hazm ..., Et-Teddid, godina druga, br. 3., 1998.
198
kriminala i nemoi da se spoznaju nepromjenljive konstante ljudske zajednice, granice slobode i onoga ega se moraju pridravati lanovi jednog drutva kako bi ouvali drutveni ustroj i zatitili ga od dezintegracije i uruavanja od ega ga nee spasiti buka maina, mnotvo raznoraznih alata, niti razorna oruja i municija. Zar nisu svijetom hodili pa da vide kako su zavrili oni prije njih. Oni koji su bili jai od njih, sijali su zemlju i izgraivali je vie nego to su je oni izgradili. I dolazili su im njihovi poslanici s jasnim dokazima. Allah im nije nasilje uinio, nego su oni sebi nasilje inili. (Er-Rum, 9). Zapadu je danas nuno potrebna sauvana islamska objava koja e mu pomoi da spozna granice slobode. Islamskom svijetu, koji je jo uvijek vezan za Objavu i njene univerzalne vrijednosti, potrebno je da se, prije svega, oslobodi idejno i odgojno naslijeene autokratske misli, da povrati osjeaj prave slobode i hrabrosti te uspostavi zajednicu i ustanove bazirane na uri (dogovaranju). Drugim rijeima kazano, islamskim narodima potrebna je sloboda da bi mogli napraviti poredak, dok je zapadnom svijetu potrebno ureenje slobode.
Bit sistema i reda navikavanje, osjeaj dostojanstva i odgovornosti

Pedagoki sistem i red ne znae prisilu, poniavanje, zastraivanje, slijeenje i slijepo oponaanje, nego, na prvom mjestu, znae navikavanje linosti i njeno poduavanje da uiva prava, nosi odgovornost, upravlja vlastitim uzdama i usmjerava ih u pravom smjeru kako to dolikuje ljudskom dostojanstvu. U rijetkim sluajevima koji, eventualno, mogu
199
iziskivati kanjavanje djeteta, to se mora vriti u okviru odgojnog programa uz sagledavanje razloga takvog stanja i uklanjanje prethodno uinjenih propusta. Ti propusti mogu biti vezani za sredinu u kojoj je dijete odrastalo ili za druge faktore koji utjeu na odgoj i odnos onih koji su bili ukljueni u odgajanje. U sluaju potrebe, kanjavanje mora vriti staratelj djeteta i to nakon to budu iscrpljena sva druga sredstva. Ako istinski elimo zdravu psihu djeteta i uvanje njegovog ljudskog dostojanstva, onda kanjavanje mora biti postupno. Krenut e se od upozoravanja, ukoravanja, uskraivanja odreenih privilegija itd. Fiziko kanjavanje djece je mnogo opasnije od fizikog kanjavanja odraslih. Nepridavanje vanosti djetetu, njegovo omalovaavanje, vrijeanje njegova dostojanstva i njegovo fiziko kanjavanje kad god napravi bilo kakvu malu ili veliku pogreku, ne slui nikome na ast i tako obino ne radimo s odraslima. Te kazne ostavljaju razorne, negativne posljedice i deformacije u psihi djeteta i njegovoj linosti u fazi razvoja i one e se odraziti u budunosti. Posveivanjem vie panje obrazovnoj strani kroz punjenje djeijih glavica informacijama i tjeranjem djece da te inforamcije naue napamet uz zanemarivanje psiholoke emocionalne strane i nedovoljno obraanje panje koliki utjecaj imaju te informacije na psihu i emocije u formiranju svijesti mladih, njihovu psihiku konstituciju i moral slii sipanju pitke vode u rezevoar za gorivo. Tako neto dovodi samo do usporavanja kretanja, unitava energiju, i ne donosi rezultate. Ljubav predstavlja plodno tlo iz kojeg rastu djelotvorni i plodni odnosi. Kroz te odnose razvija se privrenost, povjerenje i vezanost mladih ljudi za odgajatelje. Onoliko koliko je dijete
200
vezano za odgajatelja, koliko ima povjerenja u njega, koliko mu nastoji udovoljiti i zadobiti njegovo povjerenje toliko to dijete predstavlja plodno tlo za sijanje. U tom sluaju zadaa razboritog odgajatelja jeste da dijete povede i vodi naprijed, te u zavisnosti o sposobnosti djeteta nastoji postii to bolji rezultat.
Osnovne faze djetinjstva i kako se odnositi prema djetetu

Sposoban odgajatelj nastoji, prije svega, upoznati osobine umne, psihike, emocionalne i tjelesne sposobnosti djeteta kako bi ga mogao povesti razvoju njegovih sposobnosti u svakoj fazi razvoja, u formiranju njegovog mentaliteta i izgradnji njegove psihe i osjeaja kako bi u njega usadio najuzvienije vrijednosti i probudio maksimalnu energiju. Pri tome odgajatelj mora voditi rauna o specefinosti djeteta i njegovim umnim, psihikim i fizikim mogunostima da ne bi optereivao dijete vie nego to moe, ali i da ne ostavlja njegovu energiju neiskoritenom. Prirodu djeteta mlaeg od sedam godina karakterizira, izmeu ostalog, poklanjanje panje ako mu se stariji obraa blagim i prijatnim tonom te podlonost privikavanju na razliite radnje. Ovu fazu karakterizira potreba za stjecanjem najjednostavnijih saznanja i njihovim ponavljanjem. Dijete u ovoj fazi ima slabiju sposobnost za koncentraciju, praenje i sjeanje. Stoga su pjevuenje, razgovor, igranje sa djetetom, strpljenje i ponavljanje osnova odgoja u ovoj fazi. Veoma su vani prisnost, ljubav i povjerenje djeteta prema odgajatelju. Odgajatelj mora biti postojan i znati ta da trai od djeteta da bi dijete formiralo osjeaj sigurnosti i steklo navike. To se deava
201
kada su usmjeravanja odgajatelja harmonina, ujednaena i konstantna tako da dijete zna ta se od njega trai. Zatim dolazi etapa razlikovanja koja traje od sedme do desete godine. I u njoj je nuna primijetna atmosfera ljubavi, naklonosti, povjerenja i odanosti u odnosima. Odgajatelj strpljivo prati razvoj djeteta, poduava ga pravilnim navikama i postupcima, lijepom ponaanju u ophoenju s mlaima i starijima oko sebe, usmjerava ga na drugarstvo, partnerski odnos prema drugima, ui ga potivanju njihovih prava, pomaganju i ulaganju napora u izvravanju obaveza. Onoliko koliko je dijete uspjeno u ostvarenju ovih ciljeva odgoja u svom ponaanju i odnosima prema drugima toliko je uspjean odgoj. Kada dijete napuni deset godina, poinje faza fizikog i psihikog sazrijevanja djeteta. U toj fazi odgajatelj mora poeti navikavati dijete da nosi obaveze i odgovornosti, da tei ka pozitivnom natjecanju i isticanju. Takoer, mora otvarati vidike znanosti pred znatieljnom duom djeteta koja tei otkriima, eli se dokazati i pokazati svoju kreativnost, eli se istaknuti i izloiti opasnostima. Da bi se ovi ciljevi ostvarili, moraju se osigurati sva raspoloiva sredstva i u isto vrijeme nastojati da se dijete zbog toga ne izlae nepredvienim opasnostima i frustracijama. Tako je ljubav u svim fazama djetinjstva temelj pravilnog i uspjenog odgoja u kojem poentu treba staviti na navikavanje i red. U periodu puberteta u djetetu se razvija elja za saznavanjem trai da argumentirano bude uvjereno u neto, eli biti neovisno i slijediti svoj put kroz otkrivanje i uzdizanje. To se deava u fazi kada je dijete izloeno fizikim, psihikim i emocionalnim promjenama s kojima nema prethodnog
202
iskustva i ne zna kako se prema njima odnositi, to izaziva uzrujanost djeteta i pometnju u odnosima s drugima. Osjeaji su mu udljivi i mogu ga odvesti u povlaenje u sebe. Takoer, mogu ga obuzeti osjeaji srameljivosti ili suprotno od toga mogu ga odvesti neposlunosti, konfliktnosti i delikvenciji. Kroz meusobnu povezanost, otvorenost u razgovorima, davanje prilike djetetu da razvija osjeaj neovisnosti, da realizira odreene poslove, da otkriva i stjee znanje pod nadzorom odgajatelja i uz osiguravanje zdrave atmosfere, nenametljivog praenja, uljudnog usmjeravanja i druenja, mogue je postii pozitivne rezultate. Kroz te rezultate dijete se razvija i vri se kontrola energija i snaga koje eksplodiraju u mladom biu. Sa sazrijevanjem i ulaskom u cvijet mladosti, sa eksplozijom energije, enje i odvanosti, djetetu je potrebno ukazati povjerenje, ohrabriti ga i na njegova mlada plea staviti teret odgovornosti kako bi formiralo iskustvo i sebi krilo put u ivotu kao sposoban i koristan lan drutva. Tom mladom biu mora se dati prilika da pokae svoju kreativnost, specifinost, inicijativu, duhovnu energiju i sposobnost, da snano i sigurno nosi odgovornost koja prilii muslimanu kao Boijem namjesniku na Zemlji. Ohrabrivanje, podsticanje, uvaavanje i davanje prilike za inicijativu, kreativnost i noenje odgovornosti ine temelj kolektivne strane u izgradnji pozitivne linosti. Ako odgajatelji posvete panju i brigu djeci i mladima u ovim fazama, uspjeet e izgraditi snane, sposobne i sigurne miice dobra i reforme. Ako to ne uine, onda se nema odakle izroditi generacija koja e nositi misiju islama i nema mjesta drutvu snage, solidarnosti, dogovaranja i dostojanstva.
203
Osobine uspjenog odgajatelja

Ako odgajatelj eli uspjeti u svojoj zadai, duan se naoruati i okititi znanjem, ljubavlju, plemenitou, uvaavanjem, pravednou, strpljenjem i trudom, jer su to nune pretpostavke koja mora imati odgajatelj kako bi mogao uspjeno odgajati srce i duu i pripremati ih za noenje odgovornosti. Te osobine odreuju linost u svakoj zajednici. Ljudi su kao metali; najbolji u periodu neznaobtva bit e najbolji i u islamu ako proniknu u bit vjere.49 Pravilan odgoj. Dragocjen materijal i postojana duhovna izgradnja su neto emu tei ljudska narav i priroda. Islam i islamsko pravo s njegovim uzvienim ciljevima usmjeravaju energiju prema dobru i realizaciji onoga u emu je dobro. Ako ne postoji duhovna izgradnja i emocionalna energija u ovjeku, znanje e veoma malo podstai ovjeka da radi i da se rtvuje za ope dobro. Znanje i spoznaja su neophodni za uspjeh odgajatelja i proces odgoja. Bez znanja i poznavanja psihe djeteta i etapa njegovog stasavanja nee koristiti osjeaji ljubavi, nego ak mogu biti uzrokom nesnalaenja djeteta i njegovom loem odgoju tako da odraste nesposobno, razmaeno, sebino, narcisoidno, nesposobno da uspostavlja ravnopravne odnose s drugima. Poslovica kae: Pametan neprijatelj je bolji od prijatelja neznalice. Moemo zamisliti medvjeda neznalicu koji iz krajnje privrenosti ubije prijatelja koji spava kako bi mu uklonio s glave muhu da ga ne uznemiri. Pravednost je vrsta osnova na kojoj se bazira ljubav, iskazivanje potovanja i uvaavanja te djelotvornost
49 Biljee Buhari i Ahmed.
204
usmjeravanja odgajatelja. Pravednost predstavlja kamen na kome se glaa iskrenost osjeaja odgajatelja prema djetetu. Dijete nee sluati izraze ljubavi i uvaavanja ako uz njih ne osjea da je odgajatelj pravedan, da nije pristrasan i da ne pravi razliku izmeu jednog i drugog djeteta ili izmeu jedne i druge kategorije djece. Strpljenje i odgoj ne mogu jedno bez drugoga, jer nemo i nesposobnost, iskustvo i greka, ljubav za saznavanjem novog i eksperimentiranje spadaju u odlike djetinjstva i prema njima se odgajatelj mora odnositi pozitivno. I to je cijena koju mora platiti odgajatelj da bi dijete raslo kroz ponavljanje pokuaja, uenje iz greaka i otkrivanje vlastitih sposobnosti i okruenja. Bez blagosti i strpljenja ljubav nee dati plodove, savjeti nee koristiti, dobre navike se nee usvojiti, ponaanje se nee popraviti i nee doi do razvoja sposobnosti. Bez truda i nastojanja da se sauva dijete i da mu se osigura ono to mu je potrebno ne postoje ljubav, uvaavanje i pravednost. S ljubavlju, nastojanjem i strpljenjem postie se Dennet koji je pod majinim nogama,50 ini dobroinstvo prema roditeljima i iskazuje lijep odnos.51
50 Muavija ibn Dahime kazuje da je otiao kod Poslanika, s.a.v.s., i da mu je rekao: Allahov Poslanie, htio bih ii u borbu pa sam doao posavjetovati se s tobom. Ima li majku?, upitao je. Odgovorio sam: Da. Rekao je: Budi s njom, jer je Dennet pod majinim nogama. (Biljei Nesai u svom Sunenu, 3053). Ovaj hadis prenosi El-Hakim u El-Mustedreku, dok EzZehebi za ovaj hadis kae da je vjerodostojan. El-Munziri takoer prihvata ovaj hadis. Buhari i Muslim prenose da je neki ovjek doao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i da mu je rekao: Ko najvie zasluuje da budem s njim? Ree: Tvoja majka. A zatim ko: Ree: Tvoja majka. A zatim ko: Ree: Tvoja majka. A zatim ko: Ree: Tvoj otac. (Musned Ahmeda, 7994).
51
205
Dobar izbor odgajatelja, iskazivanje potivanja prema njima i vrednovanje njihova rada spadaju u najvanije obaveze roditelja i drutva. Narodi koji veliku panju posveuju prosvjeivanju majki i iskazuju im potovanje i u kojima su odgajatelji posebno cijenjeni spadaju u narode koji su uznapredovali i o kojima se s uvaavanjem govori. Narodi u kojima je pozicija ene zanemarena i omalovaena, u kojima je obrazovanje ene na niskom nivou, u kojima su uitelji na niskom nivou s malim mogunostima i bez uvaavanja od strane drutva kultura, moral i sposobnosti pripadnika tog naroda su na niskom nivou. Nema boljeg i velianstvenijeg podruja u koje roditelji i narodi mogu uloiti sredstva od odgoja i obrazovanja. Poslanik, s.a.v.s., je bio primjer i uzor u svojoj kui, damiji i meu ashabima. Muslimanima bi vrijedilo da shvate lekcije iz Poslanikovog odgojnog diskursa kada su u pitanju ena i dijete, kako bi ponovo izgradili muslimanska pokoljenja na uzvienosti imana, njegovoj snazi i nastojanju da se ini dobro.
206
PETO POGLAVLJE
Muslimanska porodica izvor duhovne sposobnosti

Ako je cilj uzvienog islamskog odgoja izgradnja iskrenog vjernika i svjesnog Boijeg namjesnika na Zemlji snanog i pouzdanog, onda se taj cilj ne moe ostvariti bez vrste vjere, osjeaja odgovornosti za namjesnitvo na Zemlji, hrabrosti srca, iskrenosti, potenja i savjesnog rada. Te osobine izgrauju se u djetinjstvu onda kada se formiraju temelji ovjekova bia. Stoga porodica i zdravi porodini odnosi predstavljaju temelj u odgojnom pristupu Poslanika, a.s., i cilj onoga o emu je govorio. Porodica je prvi i najvaniji duhovni i materijalni dom djeteta, jer se dijete nije sposobno brinuti o sebi. Porodica mu osigurava ono to mu je materijalno i duhovno potrebno i brine se o njemu. Stoga izgradnja porodice i specifinih odnosa u porodici ima izuzetnu vanost za svakog ovjeka i od nje zavisi izgradnja ovjekove linosti. Islam, Kuran asni i Poslanik islama pridaju porodici i odnosima u porodici najvei znaaj i dre je osnovnim jezgrom u formiranju pojedinca i drutva. Zato je vano da shvatimo islamsku viziju u izgradnji porodice i odnosima njenih lanova kako bismo je mogli postaviti na zdrave osnove. Te zdrave osnove osigurat e zdravo gnijezdo za izgradnju mladih
207
muslimana. Na taj nain otklonit emo neka skretanja koja su diktat obiaja kojima su svoj doprinos dali zamagljenost islamske vizije i uahurenost misli, posebno u ovom vremenu kada ummet prolazi kroz brojne izazove koji stoje pred njim. Uzvieni Allah kae: Jedno od znamenja Njegovih je to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost; u tome zaista jesu znamenja za ljude koji razmiljaju. (Er-Rum, 21). I one koji govore: Gospodaru na, u naim enama i u naem potomstvu Ti nam podari radosti i uini da budemo predvodnici onima koji su bogobojazni! (El-Furkan, 74). I kad Lukman ree sinu svome savjetujui ga: O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobotvo je, zaista, veliko nasilje. I Mi smo oporuili ovjeku da bude posluan roditeljima svojim. Majka ga nosi a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni se sve vraa. (Lukman, 13-14). ovjeku smo oporuili da roditeljima svojim ini dobro. Majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga raa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muevno doba i kad dostigne etrdeset godina, on rekne: Gospodaru moj, Ti mi podari da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da inim dobra djela kojima e biti zadovoljan, i uini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem Tebi i ja sam, zaista, od muslimana. (El-Ahkaf, 15). Tvoj Gospodar je odredio da nikoga osim Njega ne oboavate i da prema roditeljima dobri budete: bilo da jedno od njih dvoje ili oboje kad kod tebe starost doive, ne reci im ni Uh! i ne podvikni na njih, i obraaj im se rijeima punim potovanja. Budi prema njima paljiv i ponizan i reci: Gospodaru moj, smiluj im se kao to su oni mene njegovali dok sam bio dijete. (El-Isra, 23-24).
208
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Meu osobe s najpotpunijim imanom spadaju oni koji su najboljeg ponaanja i koji su naljubazniji prema svojoj porodici. (biljei Ahmed). Allahov Poslanik, s.a.v.s., takoer kae: Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam od vas najbolji prema svojoj porodici. (Biljee Ibn Madde i el-Hakim). Muslim prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: enu udaju etiri stvari: imetak, porijeklo, ljepota i vjera. Pa gledaj da se oeni onom koja ima vjeru i bit e sretan. Tirmizi prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada vam doe neko sa ijom ste vjerom i pouzdanou zaodovljni, enite ga. Ako to ne budete radili, na Zemlji e biti velika smutnja i iskvarenost. Ahmed, Ebu Davud, en-Nesai i el-Hakim biljee da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: enite one koje su umiljate i plodne jer u se ja vaom brojnou ponositi na Sudnjem danu. Buharija i Muslim prenose od Ibn Omera, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Mukarac je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za one o kojima se brine. ena je pastirica u kui svoga mua i ona je odgovorna za svoje stado. Stoga je svako od vas pastir i svako od vas je odgovoran za svoje stado. Briga za porodicu u islamu, kao prvo i najvanije okrilje ovjekovo nije neobina. To je dokaz da ovjek predstavlja najodabranije stvorenje on je Boiji namjesnik na Zemlji. Za tu misiju potrebno je ovjeka odgojiti i pripremiti. Duhovno i fiziko ovjekovo djetinjstvo znatno je due u odnosu na ostala iva bia i traje oko dva desetljea u kojima se upotpunjuje ovjekova psihika i fizika zrelost. Tokom tog perioda djetetu se pruaju razni oblici panje, uvanja, odgajanja, ispravljanja, upuivanja, poduavanja i vjebanja.
209
Iz tih razloga shvatamo zato je islamski vjerozakon posvetio tako veliku panju izgradnji porodice. Shvatamo, takoer, zato je islamska porodica postavljena na temeljima ugraenim u prirodu ljudske due koju kakrakterizira postojanost. Stoga islamski vjerozakon detaljno govori o tome koji su to pouzdani temelji za izgradnju porodice i odreuje odnose lanova porodice bazirane na konstantama ove prirodne konstrukcije.
Tajne erijata u izgradnji porodice: Temelji i metod

Islamske propise o porodici nije mogue razumjeti niti shvatiti mudrost koja se krije u njima ako se ne shvati ta je vjena, prirodna, uloga mukarca i ene u formiranju porodice i ako se ne shvati sutina nadopunjujue uloge mukarca i ene. Neuvaavanje injenice da i mukarac i ena imaju vjene i nepromjenljive uloge u formiranju porodice i neuvaavanje njihovih potreba dovelo je do mnogih nesporazuma u pogledu pitanja kako prevazii nove prilike. To je negativno utjecalo na izvravanje uloga i jednog i drugog suprunika. Neshvatanje islamskog principa, generalno, o tome da jedinke ljudskog roda jedna drugu nadopunjuju a posebno neshvatanje kakvu uloga ima svaka jedinka u braku, dovodi do nerazumijevanja strukture islamske porodice i uloge svakog lana u njoj. Stoga oni koji govore o jednakim porodinim ulogama grijee, jer je ta logika pogrena zbog same prirodie ljudskog bia i predstavlja deformaciju uloge porodice i nasilje nad potrebama i pravima suprunika. Razumijevanje, pomaganje, uvaavanje, ljubav i blagost izmeu roditelja predstavljaju osnovu na kojoj se gradi porodica.
210
Ako ne postoji nadopunjavanje, pomaganje, ljubav (naklonost) i milost uzmeu roditelja, uruavaju se temelji odnosa izmeu roditelja i djece, jer roditelji nisu u stanju ponuditi djeci ono to sami nemaju. Dijete nee imati mira, sigurnosti, panje i neophodnog odgoja za svoju snanu duhovnu i obrazovnu izgradnju ako svaki lan porodice ne zadovolji svoje potrebe i ne uradi ono to je njegova uloga. Kada se to ostvari, svi lanovi porodice imat e zdravu duhovnu klimu, osjeaj sigurnosti i svako e moi razvijati svoje mogunosti i sposobnosti. Imamo li na umu da je ena, u poreenju s mukarcem, fiziki slabija i tankoutnija, te da se dijete fiziki i duhovno vee za enu, to ini i nju i dijete ovisnim o brizi i podrci. Na drugoj strani, slabost mukarca prema seksu u poreenju sa enom, koja moe upravljati svojim eljama i tako tititi sebe i dijete, ine enu onom koja u svojim rukama dri uzde odluke o seksu i donosi odluke u skladu s onim u emu vidi vlastiti interes. Zbog ovih injenica, koje se tiu linosti ene i mukarca, te zbog onoga u emu je dobro i ene i mukarca, erijat ureuje brani i rodbinske odnose dajui svakome preciznu ulogu. Tako dijete pripada mukarcu, a mukarac se duan brinuti o eni i djetetu. Na osnovu ovog mudrog ustrojstva mukarac nosi od Allaha podarenom sposobnou da radi i podnosi tekoe teret izdravanja ene i djeteta. Na osnovu tih specifinosti mukarca i ene, rodbinskih odnosa i privrenosti, odnos mukarca i ene dobija formu meusobne naklonosti i samilosti a porodica predstavlja gnijezdo ljubavi i sigurnosti za njihovu djecu. Snaga mukarca, njegova izdrljivost i injenica da nije okupiran enskim i majinskim pitanjima daju porodinoj
211
vezi vrstinu i ine ga kadrim da se posveti osiguravanju potreba ene i djeteta te njihovoj zatiti. Finoa ene i njena osjeajnost predstavljaju odmor, milost i smiraj za nejako dijete i optereenog mua. Stoga je osiguravanje sredstava za ivot porodice obaveza mua, pa ena nije duna raditi van kue ako to sama ne odlui. To u svakom sluaju ovisi i o stanju, sposobnosti i prirodi posla koji joj se ukazuje. Bilo kakva nepravda prema eni u tom pogledu ili zakidanje njenih prava predstavljaju nasilje prema eni i njenom pravu da pomae i ini dobro. Ako se ovako postave stvari, onda je lake shvatiti islamsko poimanje stidnih mjesta mukarca i ene (avret) te kakva se mudrost krije u tome. To to ena mora biti vie pokrivena od mukarca i to se smatra stidnim mjestom ene sve osim aka i lica ne predstavlja nasilje prema eni, nego zatitu i uvanje obje strane u braku. To to se mukarac moe vie otkriti je stoga da bi mogao lake raditi i u tom njegovom otkrivanju nema straha od zavoenja ene ili prelaenja granice kada su u pitanju prava materinstva i porodice. S druge strane, eni je nareeno da pokrije ari svoga tijela da bi se zatitila od nasrtaja i agresivnosti mukaraca kada je u pitanju majinstvo. To titi i mukarce da ne podlijeu kunji, ne nanose tetu svojim porodicama i ne uskrauju im njihova prava. Ovi uzvieni ciljevi stoje iza odredbe o razlici koja su to stidna mjesta (avret) mukarca a koja ene. Oni izviru iz prirode svakog od njih dvoje, odgovaraju njihovim potrebama i naravi uloge koja svakome od njih pripada. Kada je u pitanju zabrana da ena bude udata za vie mukaraca, to je stoga to bi to znailo ruenje porodice, jer se ne bi znalo ko je otac kojem djetetu a uloga oca kao staratelja
212
bila bi unitena. Razlog dozvoljenog vieenstva mukarcu je to se tim inom ne gubi rodoslov, ne rui porodica, nego se iri. Meutim, vieenstvo bez potrebe, ne dovodi do ljubavi, sloge i odanosti u porodici i nosi sa sobom opasnosti ljubomore i meusobne mrnje meu enama i djecom. ovjek, u svakom sluaju, ne profitira vieenstvom ni duhovno ni porodino, osim ako za vieenstvo ne postoji stvarna potreba koja se tie ivota osobe ili ummeta. Temelj porodice u islamu ini naklonost (ljubav) i razumijevanje jednog suprunika prema drugom. Temeljno osjeanje na kome poiva porodica jeste ljubav, a dunosti u okviru porodice oslanjaju se na razumijevanje. Stoga suprug nee traiti od ene ono to nije u mogunosti, niti e ena traiti od supruga vie nego to su njegove mogunosti. Nijedno od suprunika nema pravo prisliti ono drugo da ostane u braku bez vlastite elje i volje. Zato islam doputa mukarcu da se moe rastaviti od ene i eni da moe traiti naknadu od mua za razvod kada izmeu njih doe do poremeaja odnosa, jer je nepostojanje naklonosti i razumijevanja izmeu suprunika tetnije po njih i njihovu djecu od rastave braka. Ako dijete izgubi jednog roditelja u jednoj fazi odrastanja, lake e to podnijeti nego da ivi s roditeljima koji su u sukobu, mrnji, grubosti i razdoru. Radi svega iznesenog islam posveuje panju a Kuran asni pojanjava, savjetuje i izgrauje svijest suprunika o prirodi njihova odnosa te pravima i obavezama i jedne i druge strane. Islam ostavlja suprunicima pravo da u ljubavi, meusobnom zadovoljstvu i pomaganju slobodno raspolau i sobom i svojom imovinom uvajui se od grijeha, varanja i pretjerivanja. Islam nas ui i upuuje kako emo rjeavati
213
nesporazume i prolaziti krize prije nego to pristupimo rastavi, ruenju porodice i uznemiravanju djece. U sluaju kada suprug eli razvod, on ne dobiva nita materijalno, nego biva kanjen gubitkom mehra a obavezan je snositi izdravanje i trokove izgradnje nove porodice. Porodica u islamskom drutvenom sistemu predstavlja temeljnu drutvenu instituciju koja osigurava ovjeku osnovni nain njegova opstanka. Islam osigurava porodici poseban status primjeren njenoj misiji. Svaki lan porodice ima funkciju i zadau primjerenu ulozi i potrebama baziranim na naklonosti, ljubavi, razumijevanju, meusobnom potivanju.
Uloga pojedinca u porodici i drutvu

Brkanje uloge koju svaki pojedinac ima u porodici s ulogama koje ima u drutvu i u njegovim drugim ustanovama dovodi do mnogih nesporazuma, sporenja oko uloga, rasipanja energije i gaenja prava. Poloaj, mjesto i pozicija oca u porodici, poloaj, mjesto i pozicija majke u porodici, poloaj, mjesto i pozicija sina u porodici, nemaju veze s mjestom i pozicijom bilo kog od njih u drugim sferama drutva. Odnos oca i sina u porodici zavisi o mjestu uloge oca u sinovoj dui te ljubavi i uvaavanju proizalim iz toga. Pozicija bilo kog lana porodice u drutvu vezana je za njegove sposobnosti i energiju. Tako sposobnost i energija sina moe biti vea od sposobnosti i energije oca ili majke. Isto tako pozicija supruge ili kerke i njihove sposobnosti i energija u drutvenom ivotu mogu biti vee u poreenju s drugima bilo da se radi o ocu, majci, brai ili sestrama a sve to ovisi o sposobnostima i energiji svakog pojedinca. Mijeanje ovih
214
stvari dovodi do nesporazuma, rasipanja energije, sporenja oko uloga, gaenja prava, potresanja stabilnosti i efikasnosti porodice. Mjesto supruga u porodici vezano je za identitet porodice, osjeaj pripadnosti lanova porodice porodici, odanosti suprunika porodici te koliko porodica osigurava osjeaj sigurnosti i smiraja za lanove porodice. Privrenost mukarca porodici, supruzi i djeci u biti ovisi o tome koliko je ena privrena i vjerna suprugu i koliko on pokazuje osjeaj sigurnosti i povjerenja prema njoj i djeci te koliko vlada situacijom kada su u pitanju utjecaji sa strane na brak i porodicu. Djeca e imati osjeaj pripadnosti porodici u ovisnosti o privrenosti oca porodici, osjeaju povjerenja u njega i njegove bliskosti. Vano je, takoer, shvatiti kako se priroda ene generalno u veini produktivnih faza njenog ivota razlikuje od prirode mukarca. Ovu injenicu ne mijenjaju neki izuzeci. ena se odlikuje time da ima dvostruku funkciju interese i sposobnosti. Dok je na jednoj strani sposobna i kvalificirana da radi, proizvodi i tei kreativnosti u poslu, na drugoj strani je vezana za meterinstvo, njegove zadae i zahtjeve gnijezda i pilia. Za razliku od ene mukarac ima jednu funkciju, sposobnost i interes koji je u osnovi vezan za rad i produkivnost. On je za tu funkciju pripremljen fiziki i zahvaljujui svojoj psihikoj konstituciji pa je, stoga, nuno osigurati sve neophodne uvjete kako bi mogao staviti u funkciju svoje sposobnosti da radi sluei potrebama ene i djece i dijelei s njima plodove svog rada. Na taj nain on osigurava majci svoje djece vrijeme kako bi mogla uloiti neophodni napor u brizi za djecu dok
215
ne dostignu fazu zrelosti i okruenje u kojem imaju panju, uvanje, usmjeravanje i zdrav odgoj. Takva je sutina odnosa mukarca i ene i to je logino. Bilo kakvo odstupanje u vrenju funkcija ene i mukarca mora se vriti bez remeenja osnovnih obaveza i odgovornosti bilo kojeg od njih dvoje. Stoga nema mjesta isticanju jednog nad drugim, oholjenju i sukobljavanju kada su u pitanju uloge mukarca i ene. I jedno i drugo imaju svoje uloge u izgradnji porodice i drutva. ena je u izgradnji muslimanskog drutva prije svega majka a majinstvo ini temelj porodice, luku spasa za djecu, gnijezdo sigurnosti i njenosti pa je, stoga, nuno pomoi porodici i zatiti je. Porodica je i najpree mjesto ovjeku gdje e pokazati svoju sposobnost, energiju i dareljivost kako bi zatitio svoje gnijezdo, pokazao koliko se brine o njemu i bdio zaradi rahatluka u njemu. Svi propisi islama idu za tim da se ostvari ovaj cilj i nakana. Bilo kakvo drugo shvatanje uloge mukarca i ene u muslimanskom drutvu u suprotnosti je s ciljevima i nakanama islama, a takoer i u suprotnosti sa zdravim razumom bilo da ta shvatanja naginju ka Zapadu u kojem je ena preoptereena i prisiljena da radi, da se seksualno prodaje i u kojem je sredstvo zabave i jeftinog grijenog besposliarenja, ili naginje prema Istoku gdje se ena u nekim islamskim zemljama pod izgovorom da se radi o obiajima i tradiciji, mui, teko radi, zatvara, uskrauje i zaglupljuje, umjesto da se obrazuje, kulturno uzdie, umjesto da se prema njoj postupa kao prema ravnopravnom partneru, umjesto da se sprema za svoju zadau brige o porodici, primjerenom odgoju djece, brige o suprugu, i da se viak njene energije usmjeri prema sluenju ummetu i drutvu.
216
Udaljavanje muslimanske ene od doprinosa na polju kulture, vjere i drutva dovelo je do slabosti u odgoju djece i do slabljenja drutvene uloge ene u poreenju ak i sa enama Hindusa, naprimjer, a ena Hindusa obespravljena je i ne uiva ni minimum prava koja je islam dao eni muslimanki. U praksi, meutim, ene Hindusa imaju aktivnu ulogu i prisutne su u vjerskom i drutvenom ivotu. Navodim ovdje ono to sam uo od ejha Muhammeda el-Gazalija, da mu se Allah smiluje, kada je govorio o svojim uspomenama iz djetinjstva i sa sela. On se prisjea da je enu mogao vidjeti na svakom mjestu u selu, osim u damiji. Kasnije ga je zaudilo kada je vidio da i u mnogim muslimanskim zemljama u damijama nema mjesta za ene, a i ako ga ima, onda je to mjesto iza zastora tako da je eni teko da aktivno uestvuje u dogaanjima u damiji. Ne znam ega se u ovakvim situacijama kada su ene najpokrivenije, najie i nejusmjerenije prema Stvoritelju boje oni koji postavljaju pregrade i zapreke kada e ti isti mukarci i ene ubrzo nakon ibadeta biti zajedno u trgovinama ili na radnim mjestima?! Zar u pribliavanju njihovih dua na duhovnom uljudnom okupljanju u damiji nije prilika za pribliavanje njihovih dua za uljudno ponaanje jednih prema drugima kada izau iz damije?! Veoma je, takoer, udno da se u mnogim damijama ne doputa enama da prisustvuju duma-namazu i da sluaju hutbu. Da li to znai da se hutba, prisustvovanje namazu, podsjeanje na ono na to nas vjera dui i iznoenje stanja muslimana uope, ne tiu ene i da li to znai da ona nema svoju ulogu niti mjesto u drutvu. Zabranjivanje eni da prisustvuje duma-namazu i dematu proizalo je iz loeg
217
razumijevanja olakice koja je data eni. Naime, ena nije obavezna prisustvovati namazu u dematu jer joj priroda njene zadae nalae da se brine o porodici i ne omoguava joj da uredi svoje vrijeme tako da bi mogla uvijek prisustvovati dematu. Majka ne moe odgoditi dojenje, hranjenje i njegovanje djeteta, ne moe ga ostaviti bez roditeljske panje i zbog toga nije obavezna namaz klanjati u dematu, posebno se to odnosi na none namaze. Ali ako nema nijedne od navedenih zapreka ili neega drugog to joj onemoguava da prisustvuje dematu, posebno duma-namazu i hutbi, u tom sluaju su i mukarac i ena lanovi drutva i podjednako su zainteresirani za ono to se deava u drutvu. Kada je u pitanju neprisustvovanje ene dematu i duma-namazu radi se o olakici i doputenju erijata eni da neto ne radi, a ne o zabrani ili oslobaanju od odreene obaveze, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae: I nemojte spreavati Boije robinje da idu u damije.52
Majinstvo i rad u sistemu savremenog muslimanskog drutva

Meu najpogubnija pitanja sa kojima se muslimani susreu u njihovom materijalno civilizacijskom porazu pred Zapadom spada pitanje slijeenja Zapada u svemu, bez svijesti o njihovoj i naoj specifinosti i bez obzira na nakane njihovog i naeg zakona. Poziv da ena radi pod istim uvjetima koji se trae od mukarca i s istim zahtjevima i ustrojstvom doveo je do
52 Biljei Buhari u Sahihu, 8490. Muslim u Sahihu, hadis broj 673, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nemojte uskraivati enama njihovu damijsku radost.
218
rastakanja porodice, preoptreivanja ene, gubljenja njenog dostojanstva, trgovanja s njom te izlaganja svim oblicima eksploatacije i devijacije. ena nije ista kao i mukarac svako od njih ima svoju narav, specifinosti i potrebe. Oni jedno drugo nadopunju, nisu istovjetni. Ophoenje prema njima na istovjetan nain upropatava i jedno i drugo. Mukarcu to nanosi duhovnu tetu, ugroava njegovu funkciji oca i kljunu ulogu starjeine u ivotu porodice njenog obezbjeivanja, sigurnosti i potreba. eni to teti, posebno u fazi majinstva, a ta faza je kljuna u ivotu ovjeka i njegovog odrastanju, u odgajanju djece, u brinosti i slozi u porodici. Stoga je muslimansko drutvo, posebice njegovi intelektualci i voe, duno postavljati sebi pitanje o prirodi uloge mukarca i ene u zakonima, o tome kako zatiti njihove specifinosti i udovoljiti ciljevima islamskog vjerozakona, kako iskoristiti potencijale ene i mukarca na najbolji mogui nain u interesu zajednice, kako uravnoteeno djelovati i kako se na najbolji nain suprotstaviti izazovima. Da bi se to postiglo, nuno je prouavanje trita rada, priprema kadrova za takvo trite i njegovo organiziranje. Na tritu rada uz voenje rauna o potrebama, sposobnostima i ulogama koje vre razliiti lanovi i kategorije drutva nuno je voditi rauna i o ciljevima drutva i o onome to e mu osigurati stabilnost. U sluaju ene uloga majinstva je kljuna i predstavlja vaan temelj drutva. Trite rada u muslimanskom drutvu mora se organizirati tako da na djelotvoran nain garantira kontinuitet uloge majinstva.
219
eni je u periodu odgajanja djece potrebna materijalna zatita kako bi mogla vriti svoju funkciju u kui i kako bi se mogla posvetiti odgoju djece. Njoj je potrebna i moralna zatita kako bi sauvala bit materinstva, ednost i dostojanstvo. Postoje mnoga podruja u muslimanskom drutvu u kojima se prednost mora dati eni kao to su predkolsko obrazovanje i osnovno obrazovanje jer je ena po svojoj naravi sposobnija za rad s djecom. Polazei od prirode ene i njene kljune drutvene uloge uoljivo je da ona u dvadesetim godinama zavrava ili je pri kraju svog osposobljavanja za odreeni posao ili stjecanje diplome. Ona je u tim godinama i najspremnija za ulogu majke i najsposobnija s genetske i psihofizike strane da raa zdravu djecu, odgaja ih i brine se o njima. Stoga je veoma vano za enu u tim godinama osigurati fleksibilan odgovarajui posao jer je ona u tim godinama zauzeta materinstvom koje traje do etrdesetih godina njenog ivota a to je vrijeme kada njena starija djeca postaju sposobna da se oslanjaju na sebe. Do tog perioda ena, uglavnom, pree kritine periode fiziki i psihiki. ene su na tritu rada dobrodole u tim godinama i treba im dati prioritet kod zapoljavanja, cijeniti njihove odlike i priznati svake dvije ili tri godine koje su provele u podizanju djece kao jednu godinu radnog staa. ena sa svojim iskustvom, uz bioloke promjene koje je prate, kada napuni odreeni broj godina i zavri period u kome je bila sposobna raati, postaje vra i stabilnija usljed poveavanja koliine mukih hormon i smanjenja enskih hormona. S mukarcem se upravo u tim godinama deava neto suprotno i on postaje skloniji blagosti i nenametljivosti a postaje i osjeajniji. Stoga ene trebaju ii u penziju sa ezdeset
220
pet ili sedamdeset godina, jer nije tajna da ene due ive od mukaraca i da su fiziki vre od mukaraca u tim kasnim godinama. Slijedei Zapad koji trguje enom i njenom enstvenou i ne pridaje veliki znaaj periodu dok ena raa i odgaja dijete kao da je elimo preopteretiti i odvratiti od uloge majke u mladosti kada je za to najsposobnija, a onda joj zatvoriti vrata kada sazrije i kada vie ne bude okupirana odgajanjem djece. Na taj nain ona ostaje bez posla i postaje svekrvom izvorom porodinih sukoba i problema. S druge strane, mogue je trite rada organizirati tako da enski sektor bude samostalan od mukog sektora po uzoru na samostalnost sektora za razliite djelatnosti. To je u biti organizacioni proces kojem u prilog ide vrijednosni poredak ovjeka muslimana i muslimanskog drutva. Veoma je vano na tritu rada da ena nije potinjena direktnom utjecaju stranca, jer e to sprijeiti razvijanje prisnih privatnih odnosa i sprijeit e da doe do poslovnih i materijalnih zavoenja koja imaju za cilj utjecaj ili pritisak na enu. Ako pogledamo odnose nadreenih i podreenih, ak i kada su u pitanju samo mukarci, bit emo zaprepateni koliko taj odnos moe imati utjecaja i koliko moe podstaknuti mnoge mukarce na poniznost, dvolinost i injenje prekraja kako bi udovoljili nadreenima, izbjegli njihov bijes i utjecaj, osigurali neku korist ili unapreenja. Priroda ljudske slabosti, dugotrajno druenje nadreenog mukarca i podreene ene, poznavanja slabih i jaih strana uz tekoe i nevolje koje se smjenjuju u porodinom ivotu te uz pozitivne i negativne stvari koje nadreeni moe uraditi sve to ini da je ast ene ono najvanije emu tei nadreeni
221
mukarac. U trenucima slabosti upravo ast moe biti ono to je podreenoj eni najlake dati mukarcu koji joj je nadreen. Upranjavanje seksualnih aktivnosti meu uposlenicima danas na Zapadu mora biti dovoljno upozorenje nama, posebno stoga to je to po naem vjerozakonu, naim vrijednostima i specifinostima, mnogo tei prijestup i ima ozbiljnije posljedice mada se ponekad takve stvari i na Zapadu samatraju sramotom. Na nama je da obratimo panju na drutveno planiranje onoliko koliko obraamo panju i na ekonomsko planiranje kako ne bismo skonali i prije nego to ponemo. To stoga to drutveno planiranje i njegova efikasnost ima ekonomsko opravdanje u mnogim sluajevima vodi pravilnom koritenju resursa i efikasnijoj proizvodnji
Putokazi na Sinaju ovog vremena: Uloga porodice

Iz naprijed iznesenog jasno je da dijete i briga o njegovom odgoju, unapreenje metoda odgoja i revizija obrazovanja i shvatanja, pod ijim se utjecajem dijete razvija od malehna, nisu bili u centru naunog interesiranja i unapreivanja od strane znanstvenika, mislilaca i onih koji odluuju u islamskom svijetu. Kako e onda islamski ummet dobiti bitku na polju islamskog odgoja djeteta kada pati od deformacija u obrazovanju, kada mu je elita povrno i jednostrano obrazovana, kada mu misao ne prati mjesto i vrijeme, kada je kultura masa u stalnom padu, kada je u isto vrijeme izloen idejnim i medijskim najezdama sa strane te kolonijalistikim aspiracijama i njihovim monim sredstvima. Tim sredstvima
222
kolonijalisti eksploatiraju zadivljenost muslimanskih masa Zapadom, njihovo nepoznavanje islama i politiku i drutvenu iskvarenost. Odgovor na ovo pitanje nalazi se u razumijevanju uloge porodice u odgoju muslimanskog djeteta i formiranju njegove svijesti, oblikovanju njegovih emocija i formiranju njegove linosti.
Sistemi i ustanove: Podanika uloga

Oito je da islamski reformatorski sektor u ummetu izraava svijest i osjeaje ummeta. U njegovim su rukama kljuevi koji pokreu energiju ummeta, on posjeduje spsobnost obraanja dui ummeta, sposobnost da ponudi uspjean projekat reforme te ponovo uspostavi i izgradi sponu s dobom poslanstva, njegovim univerzalnim i sveobuhvatnim vienjem te borbenim reformatorskim duhom. Ovaj sektor se ne moe osloniti na sisteme vlasti niti na politike elite u temeljitoj reformi odgoja i obrazovanja iz islamske perspektive stoga to je interes sistema pod utjecajem sila koje njima dirigiraju da se zadri postojee stanje u kojem oni uivaju dobra i povlastice. Postojei politiki sistemi nastoje zadrati sadanje stanje kroz dodvoravanje velikim svjetskim silama koje njima upravljaju i povinovanje njihovim interesima i dobrima. Ovo ne znai da se treba prestati obraati sistemima i vostvima islamskih drava, niti da treba prestati ulagati napore u njihovom savjetovanju i zadobijanju njihova povjerenja. Takoer ne znai da treba prestati saraivati s njima u granicama mogunosti i u skladu sa naporima koje oni ulau na polju reforme.
223
Isto se odnosi i na sredstva informiranja i medijske kue. Specifinost kulture i interesa koji vladaju u medijima koe informiranje da se zagrije za projekat islamskog odgoja i ostvarenje njegovih ciljeva, ali i pored toga postoji irok prostor za istinske intelektualce da iskoriste ta sredstva informiranja i ojaaju napore islamske civilizacijske reforme ummeta. Sredstva informiranja i elektronski mediji daju pojedincima i ustanovama irok prostor slobodnog obraanja masama prelazei na taj nain razliite vrste granica i prepreka. Ako nije mogue mobilizirati sisteme na efikasan nain u okolnostima kakve vladaju da aktivno rade na projektu islamske reforme, i ako uz to oni koji zagovaraju odgojnu reformu nisu nali za ummet Sinaj na kojem bi izolirali mase djece i omladine i odgojili ih na zdrav nain za kojim tee kako su to nekada uradili Musa, a.s., i njegov brat Harun, a.s., na Sinaju onda islamskom projektu reforme nije preostalo nita drugo nego da se u svijetu globalizacije i satelitske i elektronske komunikacije, koji je sruio kulturne i carinske barijere, sueli licem u lice s izazovima na polju kulture i civilizacije. Promjena se vri u drutvu i pred oima vlasti uz opiranje kako onih prozapadno orjentiranih tako i onih tradicionalno orijentiranih. Rjeenje koje se moe realizirati u ovakvim okolnostima mora se oslanjati na lini, prirodni i djelotvorni motiv. To je jedini motiv koji ini ovjeka muslimana voljnim da djeluje i sposobnim da ponese svoje sinajsko iskuenje neovisno kakvo bilo njegovo materijalno i drutveno stanje. Koji je to onda prirodni motiv? I koji je to klju koji pokree promjene u drutvu?
224
Prirodni roditeljski nagon predstavlja klju za pokretanje drutvenih promjena

Pojas za spasavanje, Sinaj, doba globalizacije, lina motiviranost muslimana i klju koji pokree pozitivne promjene u ummetu mora izvirati iz due muslimana i ne moe se oslanjati na bilo koga osim na Allaha, a zatim na samog sebe bez naredbe ili odobrenja od strane elita iji su interesi suprotstavljeni i koje ne vladaju ni same sobom. Ovaj pojas, klju i Sinaj predstavlja porodica koja je djetetu ne samo dom za fiziki opstanak nego i mjesto gdje formira osjeaje i mjesto njegove duhovne izgradnje. Prirodni motiv roditelja je da uvijek tei za onim u emu je interes djeteta. Ako oevi i majke imaju jasna shvatanja i ako su uvjereni da je neto u interesu njihove djece, onda e oni sve uiniti da to djeci osiguraju. Prirodni motiv roditelja je da tee onome u emu je interes njihove djece i to je jedini preostali klju u ovom vremenu koji moe posluiti kao djelotvorno polazite kulturne i odgojne reforme u muslimanskom svijetu. Na misliocu, odgajatelju i muslimanu koji je okrenut reformi stoji zadatak da izvre svoju obavezu i podupru roditelje s kulturnim obrascima i zdravim, islamskim, odgojnim mehanizmima. Njihova zadaa je da objasne oevima i majkama u emu je interes njihove djece te da ih poue kako da oblikuju duhovno i emocionalnio bie djece na zdravim islamskim temeljima koji e im osigurati sreu na oba svijeta te vjeru, mo i dostojanstvo. Ako kola eli igrati vanu i djelotvornu ulogu u slubi ummeta i unapreivati osebujnost i sposobnosti generacija, ona moe organizirati odgojne programe za roditelje i pripremati ih da oni svoju ulogu vre kvalitetno koliko to dozvoljavaju
225
drutvene okolnosti. kola moe uzeti kulturno uzdizanje, podizanje svijesti roditelja njihova znanja i sposobnosti u odgoju djece sastavnim dijelom programa rada kole i njene uloge u drutvu. Visoko obrazovanje moe doprinijeti ovoj misiji kroz obavezne i primjerene nastavne programe kroz koje e se studenti obrazovati za formiranje uspjenih islamskih porodica i biti podueni da sami odgajaju svoju djecu u zdravom islamskom i duhu islamskih civilizacijskih tekovina. kole i privatni islamski univerziteti predstavljaju ustanove koje mogu doprinijeti projektu islamske civilizacijske reforme. Ove ustanove mogu praviti dodatne programe koji su u slubi budunosti ummeta a priroitet u tim programima mora predstavljati priprema buduih roditelja, studenata i studentica, kako da pravilno odgajaju svoju djecu.
Odgojna i duhovna uloga roditelja

Djelotvornost utjecaja kole, medija i drutva u odgoju djece i mladih ovisi o stavu roditelja jer su oni ti koji pruaju priliku tim utjecajima i drutvenim ustanovama da dou do djeteta i utjeu na njega. Roditelji su ti koji pozitivno ili negativno predstavljaju djetetu sve vanjske utjecaje i spremaju dijete da zauzme stav koji oni ele ili su ti koji preputaju djecu bez ikakve kontrole svim tim utjecajima sa strane. Porodica ima snagu i legitimitet da odredi vrstu utjecaja koji mogu vriti ustanove i ostale drutvene snage na dijete, na njegovu duhovnu i emocionalnu izgradnju te na njegove spoznajne sposobnosti. Porodica je u poziciji kakvu imaju naoale u boji na licu djeteta koje mu daju sliku svijeta i sredine
226
oko njega u ovisnosti o boji naoala. U dubini due postaje manje vano ta dijete uje ili vidi a vie postaje vano kako to dijete razumijeva i shvata. Djeca se tako, uz razlike u njihovim prirodnim sposobnostima, razlikuju u pogledu interesovanja, temperamenta iako idu u istu kolu i ue isti program pred istim nastavnikom. Na prvom mjestu razlog tome je utjecaj porodice, zatim okruenje i drutvo u kojem se dijete kree. Ove stvari imaju presudan utjecaj na duhovnu izgradnju djeteta, njegove sposobnosti i emocionalne karakteristike.
Propusti u odgoju i obrazovanju

Kada danas govorimo o znaaju djetinjstva i odgoja u realiziranju korjenitih spoznajnih i emocionalnih promjena, prvo nam pada na um kola i obrazovanje, a na drugom mjestu to je, eventualno, informiranje. Porodica dolazi na kraju i njena uloga gotovo se svela na osiguravanje materijalnih potreba i prohtjeva djeteta: stan, hrana i odjea. Ako uporedimo ta se ulae u kole i obrazovanje iako je taj procenat veoma mali u zemljama islamskog svijeta i ta se, takoer, troi na medije, s onim ta se ulae u odgojnu ulogu porodice i njeno osposobljavanje kako bi mogla igrati efikasnu odgojnu ulogu, ustanovit emo da je ovo posljednje zaista neznatno. Teoretiziranja u obliku savjeta o znaaju uloge roditelja koji su uzor djeci i mladima nita bitnije ne mijenjaju sliku. I sve se zavrava na tome pa roditelji nemaju snage da promijene svoje unutarnje bie niti znaju kako na praktian nain promijeniti unutarnje bie svoje djece i uiniti ga boljim iako to po svom prirodnom nagonu ele na sve naine i spremni su uiniti sve to je u interesu njihove djece da bi ona ivjela bolje i kvalitetnije.
227
alosno je da su shvatanja roditelja o budunosti njihove djece sva pod utjecajem zapadne potroake kulture koja u centru panje ima materiju i pojedinca i u kojoj je vano ono to je danas i to je tu na dohvat ruke. Svemu tome treba pridodati i bolesti naeg stoljetnog zaostajanja. Mase roditelja kod nas tee za to vie bogatstva, troe i gomilaju sredstva na sve mogue naine ne osvrui se na drutvo, javni poredak, javna dobra, drutvenu solidarnost, islamsko bratstvo, humanizam, ljudsko dostojanstvo, prava i obaveze koje ovjek ima kao Boiji namjesnik na Zemlji. U svijetu dvolinosti, sukoba, ugnjetavanja, nepravde, izopaenosti, rasipnitva i despotizma drutvo zakona i vrijednosti, pravda, dobroinstvo, slast spoznaje i kreativnosti smatraju se pitanjima koja vie spadaju u mudrovanje i ispraznu retoriku. Stoga nije udo to danas imamo kole te obrazovne i medijske ustanove koje u naem svijetu ne vre funkciju koja se od njih oekuje i ne proizvode generacije dostojanstvenih, snanih i pouzdanih graana, koji imaju sposobnost, inicijativu i efikasnost koju zahtijeva ovo vrijeme i njegovi izazovi. Ako pogledamo ustanove visokog obrazovanja, njihov doprinos u pripremi kadrova i njihov udio u obrazovanju, ustanovit emo da je taj udio skroman i ogranien i da se svodi na izvoenje generacija nastavnika kojima nedostaju sredstva, programi, istraivanja te neophodna i efikasna energija za rad u obrazovanju. Potcijenjenost mjesta nastavnika, nizak nivo primanja uposlenih u sektoru obrazovanja, sredstva koja im stoje na raspolaganje u radu odvraaju nadarene kadrove od ovog zanimanja i uputanja u tu slubu. To takoer negativno utjee na predanost prosvjetnih radnika svom poslu i na kvalitet njihova rada.
228
Ako pogledamo koliko procentualno napredni narodi ulau u odgoj i obrazovanje od ukupnog iznosa svog budeta i nacionalnog dohotka i to uporedimo s onim koliko u odgoj i obrazovanje ulau zemlje islamskog svijeta, ustanovit emo da je taj procent u islamskom svijetu neznatan. Ukupne trokove obrazovanja u islamskom svijetu obino ini stavka plate koje su veoma niske, koje vrijeaju dostojanstvo ljudi u obrazovanju, razorno djeluju na privrenost zanimanju, ubijaju volju za rad i podstiu na bavljenje drugim neugodnim poslovima kako bi se nadopunio dohodak kroz davanje dodatnih asova i ugaanje roditeljima. to u budetu namijenjenom obrazovanju preostane nakon izdvajanja za plate, troi se na nune sanacije ruevnih objekata. Ako pogledamo programe i odgojna sredstva i ako pogledamo koliko malo pridaju panje znaaju psiholoke i emocionalne izgradnje djeteta te koliko su neprikladni fazama i izazovima kroz koje prolazi dijete a sa kojima se istovremeno susree ummet, shvatit emo uzroke loeg stanja u odgoju i obrazovanju te njegov konstantni pad. Programi su preoptereeni, djeca se zastrauju i od njih se trai da ue napamet. Djetetu je uskraen emocionalni, saznajni i fiziki razvoj i nije u prilici da razvija sposobnosti i vjetine koje trai duh vremena i izazovi pred kojima se nalazi. Ako pogledamo obrazovanje roditelja i njihovo poznavanje pedagogije, zaprepastit e nas injenica da roditelji gotovo uope ne poznaju pedagogiju i njene metode odgoja ak ni oni koji se smatraju obrazovanim i to stoga to su i oni sami bili odgajani na pogrean nain, i u porodici i u koli, i to malo ima odgovarajue literature iz ovog podruja koja je namijenjena roditeljima. I ono malo postojee literature
229
svodi se na fikhske propise, na tradicionalne vazove i strane prijevode koji su vezani za vjerovanja drugih i njihovu kulturu i sredinu, a to sve ne pomae u izgradnji muslimanske linosti, efikasnosti u poslu i uspjenom suprotstavljanju izazovima vremena.53
53 Lino sam prisustvovao dogaaju koji pokazuje do koje je mjere zaostala islamska misao i koliko je podreena u shvatanju uloge ene i majke u izgradnji drutva i njenog ozbiljnog ukljuivanja u drutvene procese. Ovaj primjer pokazuje nedostatak ideja u sueljavanju s promjenama, razumijevanju dimenzija promjena i naina sueljavanja s njima. Kada sam bio dijete, sluao sam radio koji je u to vrijeme predstavljao neto novo i bio interesantan. Petkom smo sluali vjerski jutarnji program u kojem je govorio jedan od poznatih mekanskih alima. Jednoga jutra govorio je o obrazovanju ene. Dok je on govorio, rahmetli majka je upitala Je li se vjera promijenila? Pitao sam je zato to pita, a ona je odgovorila: Je li taj to pria taj i taj alim? Rekao sam da jeste, a ona je odgovorila: On je izdao fetvu da je haram da se djevojke ue pisati jer e pisanje iskoristiti za pisanje ljubavnih pisama. Ona je ak, posluavi njegovu fetvu, udarala najstariju kerku po prstima da joj zabrani pisanje i nastavak obrazovanja iako je ona ve bila nauila osnove pisanja u mektebu. Zatim je majka dodala: Kako on sada savjetuje djevojke da se obrazuju i podstie ih na to? zapitala se u uenju i nevjerici. Evo jo jednog primjera koji pokazuje metodoloku nemo u koritenju temeljite analize u cilju shvatanja promjena i osposobljavanja ummeta da se moe nositi sa izazovima. Radi se o fotografiranju koje su oni koji su izdavali fetve o fotografiranju dugo vremena proglaavali haramom a mnogi i do dana dananjega govore da je fotografiranje haram. Oni koji su fotografiranje smatrali dozvoljenim obrazlagali su to time da ono ne predstavlja posao slian Boijem stvaranju, nego da se radi o zadravanju sjene. Ako shvatimo da slike s kompjutera ne predstavljaju zadravanje sjene, shvatit emo manjkavost fetve i onih koji su odobravali fotografiranje i to da ona nije rijeila dilemu da li musliman moe koristiti sredstva vremena u kome ivi. Pravi odgovor kako ga ja vidim nalazi se u koritenju pristupa temeljite analize, jer ako pogledamo o emu se u biti radi, shvatit emo da je razlog zabrane slikanja u prethodnim stoljeima bio iskljuivo vjerski i da mu je
230
Vanost literature koja je namijenjena roditeljima

Najvaniju kariku u reformi, kojoj obrazovani ljudi moraju posvetiti punu panju, predstavljaju roditelji i porodica i to zbog nekoliko razloga. Prvo: Porodica ima izuzetnu vanost u formiranju psiholoke konstitucije i mentaliteta djeteta i formiranju njegovih sposobnosti, jer je porodica mjesto odrastanja, dom i utoite djeteta. Prema porodinim shvatanjima dijete formira svoja shvatanja. Drugo: Roditelji imaju motiv i oni nastoje, i to po svom uroenom nagonu, osigurati sve to je u interesu njihove djece. Uloga roditelja i porodice odreuje koliko e ostale obrazovne i odgojne ustanove utjecati na dijete. Roditelji i porodica usmjeravaju i korigiraju utjecaj tih ustanova i njihovu djelotvornost. Tree: Intelektualci, pisci i reformatori posjeduju znanja, sposobnosti i naine kako da se obrate roditeljima i pomognu im u odgajanju djece. Njihov pristup je znaajniji i za roditelje prihvatljiviji time to oni nemaju line interese. Ostali uesnici u procesu odgoja imaju svoje interese i ciljeve. One nastoje zadrati postojee stanje. Bilo kakva promjena, po njima, mora biti u slubi zadravanja postojeeg stanja, neremeenja njegove komplicirane ravnotee i interesa utjecajnih fakotra
cilj da ljude odvrati od idolopoklonstva. Nakon industrijske znanstvene tehnoloke revolucije, otkrivanja fotoaparata i elektronskog fotografiranja, slikanje ima nauni, obrazovni, inforamtivni i tehniki cilj. Stanje je slino i u mnogim drugim sluajevima. Tako izraz sejjare u Kuranu asnom oznaava karavanu za prenoenje robe, ali se on danas koristi da oznai automobil koji ima motor koji ga pokree. Veza izmeu sejjare u prolosti i sejjare danas je samo fonetska i ope znaenje kretanja i transporta.
231
u drutvu. Bilo kakva institucionalna promjena vri se kako bi se te institucije ouvale i kako bi se ouvalo postojee stanje. Najvie to takve institucije mogu uiniti jeste da udovolje zahtjevima za promjene ako dolaze od irokih masa ummeta, ali one, sasvim sigurno, nisu ustanove koje poinju s promjenama, imaju inicijativu u vrenju promjena i izazivaju eksploziju snaga. Stoga intelektualci i reformatori moraju poeti obraati veu panju porodici i njenoj odgojnoj ulozi i moraju poeti s produkcijom literature koja e na uvjerljiv nain razvijati svijest kod roditelja i uiti ih kako da se osposobe za kvalitetno vrenje svoje odgojne uloge na pravilnim, naunim i provjerenim osnovama te na zdravoj islamskoj kulturi i vrijednostima. Porodica, otac i majka, imaju istu odgojnu ulogu za ummet i ovo vrijeme koju je Sinaj imao za Musa, a.s., i Izraeliane za ono vrijeme. Intelektualci i odgajatelji, vjesnici civilizacijske islamske reforme, mogu se uz trud, predanost i oslanjanje na znanje i iskustvo koje imaju direktno, bez prepreka i s malo izdataka obraati roditeljima kao najvanijoj zainteresiranoj strani za odgoj djece. U naoj generaciji ima mnogo primjera koji pokazuju kako su oevi i majke uspjeli sa svojom djecom prei sve prepreke i napraviti velike civilizacijske iskorake u toku samo jedne generacije kada im je na uvjerljiv nain predoena vrijednost eljene promjene te ponuene potrebne informacije i iskustvo. Uvjeravanjem oeva i majki poveava se praktini utjecaj i pritisak na razliite drutvene, odgojne i obrazovne ustanove da poboljaju kvalitet svoga rada i da udovolje mnogim tenjama roditelja, to doprinosi boljoj efikasnosti ovih ustanova u odgoju mladih.
232
Ljubav, enja, panja i sigurnost osnovni su uvjeti za uspjeh nauno-odgojnih napora u pozitivnom usmjeravanju djeteta. Ljubav i enja roditelja raaju ljubav, vezanost i privrenost djeteta prema roditeljima. I kao to roditeljska ljubav za rezultat ima njegu i panju prema djetetu tako i ljubav djeteta prema roditeljima raa elju kod djeteta da udovolji uputama roditelja. Dijete eli zadrati roditeljsku ljubav, njihovo povjerenje u njega i oduevljenje njim i to ga motivira da slua roditelje, da se maksimalno trudi, ulae napor i iznalazi dodatnu energiju kako bi im udobrovoljilo. Stoga moramo razvijati svijest kod roditelja, spremati ih da pravilno shvate svoje pozitivne uloge te da meusobne suprunike odnose izgrauju na ljubavi i uvaavanju ako ele da takve osobine grade i njihova djeca. Razorena i razruena kua koja opstoji na potcjenjivanju, svai, lovljenju meusobnih greaka i mrnji ne predstavlja dom u kome ima nade da e djeca biti odgajana na lijep nain i da e imati sredinu u kojoj e moi razvijati osjeaj za dobro, pomaganja, inicijativu i kreativnost. Takve sredine predstavljaju, zapravo, plodno tlo za mrnju, zavist, zlo i iskvarenost to vodi delikvenciji i odbojnosti prema drutvu. Osvjeivanje porodice i briga o njenoj izgranji kroz odgovarajuu literaturu te kroz odgojno-obrazovne i kulturoloke programe mora predstavljati vaan dio napora intelektualaca i reformatora. Nedopustivo je da savremena porodica bude neupuena u temelje porodinih odnosa i odgovornosti na uvjerljiv znanstveni nain. U sredstvima informiranja nuno je uvoenje posebnih programa o porodici a na univerzitetima odravanje teajeva o formiranju porodice
233
i odnosima u porodici kako bi se mladi pripremili za uspjean porodini ivot. Sami osjeaji ljubavi i panje prema djetetu bez poznavanja dobro prostudiranih psiholokih i drutvenih zakonitosti ne garantiraju dobar i uspjean odgoj. Slijepa ljubav moe biti veoma tetna i djeci i roditeljima. Ona vodi u pretjeranu razmaenost koja raa nemo i sebinost, a to dovodi do upropatavanja sposobnosti djeteta i emocionalnih poremeaja to ga, na koncu, moe odvesti u pobunu, poroke i kriminal.
Djelotvornost poznavanja pedagokih normi: Lino iskustvo

Bit e korisno navesti jedan primjer odgojne lekcije kroz koju sam lino proao a koja pokazuje kako je mogue da roditelji odgajaju djecu na nain koji je u mnogome drugaiji nego to su oni odgajani i da im pokau pravilan nain kako treba raditi, makar i sami roditelji ne radili tako zato to nemaju snage da se odupru neemu to je loe. Odrastao sam Allahu hvala kao nepua i nikada nisam imao elju da puim, iako je moj otac da mu se Allah smiluje strastveno puio nargilu a majka da joj se Allah smiluje puila cigarete na motanje. Poznato je da malo dijete tei da oponaa one oko sebe, posebno roditelje, ali ono to je mene odvratilo od ovog loeg slijeenja roditelja bila je odgojna mudrost kojom je otac rjeavao to pitanje. Da je on govorio ne smije puiti i pritom utio, dijete bi kada god nema oca, sjelo na njegovo mjesto i oponaalo ga u puenju. Da je otac ugledao kako dijete pui i proderao se na njega ili ga kaznio,
234
dijete bi bilo upornije u oponaanju oca, svakako u tajnosti. Ali otac nije zavaljeno puio, utei i uivajui dok se ispred njega motaju oblaci dima, nego se obraao djetetu i priznavao da to to on radi ne valja i izraavao kajanje i nemo jer nije u stanju da se oslobodi te loe navike u koju se uvalio. Pritom je molio Allaha da dijete sauva od puenja. Dijete je s uenjem slualo ovo priznanje i kajanje. Jednom, dok je dijete spremalo nargilu i istilo katran koji se nalijepio na njene zidove, desilo se neto to dijete nee nikada zaboraviti. Naime, otac mu je skrenuo panju na katran koji se nakupio po nargili i rekao mu: Gledaj, dijete moje, ovakav katran i jo vie nego to ga ima ovdje nakupio se u mojim prsima i on mi izaziva kaalj i kripu u prsima. Taj prizor katrana nalijepljenog na zidove nargile dijete nikad nije zaboravilo a pametan je onaj koji ui na tuim grekama. I tako, i pored toga to oba roditelja nisu bili praktini uzor po ovom pitanju, njihov efikasan odgojni metod sauvao je dijete od onoga u to su oni upali. Ovo ne znai da lini primjer nije vaan. On ima vanu odgojnu ulogu u odgajanju mladih. U stjecanju mnogih moralnih osobina lini primjer igra kljunu ulogu. Odgajatelj koji tei da djecu okiti lijepim osobinama nalazi u odgojnim metodama znaajnu pomo u postizanju svojih ciljeva i u zatiti djece da ne upadnu u zablude i ne private loe navike. Bez razumijevanja i odgojne komunikacije sam lini primjer nee postii eljeni cilj. Mnogi koji mogu posluiti kao dobar primjer nemaju odgojnu komunikaciju sa svojom djecom tako da mnogima to to sami mogu posluiti kao primjer nije pomoglo da dobro odgoje i pravilno usmjere djecu.
235
Jedan drugi dogaaj pokazuje razumijevanje odgojnih metoda. Kada je moj najmlai brat poao da uzme zapaljenu cigaretu od majke da joj se Allah smiluje i da je stavi u usta kako bi je oponaao, skoila je jedna od sestara i poela vikati pokuavajui da mu otme cigaretu. Majka da joj se Allah smiluje traila je od nje da se smiri i da prepusti stvar njoj. Ono je uzela drugi papir, stavila u njega duhan, smotala cigaretu, zapalila je i dala djetetu koje je oekivalo da je cigareta neto slatko. Dijete je stavilo cigaretu u usta i im je povuklo njen gorki dim, bacilo ju je na zemlji i vie nikada ustima nije primaklo cigaretu. Sjeam se i prizora koji se desio izmeu majke da joj se Allah smiluje i mlaeg brata koji je jednom uao u kuu mucajui od uzbuenja i osjeaja radosti zbog onog to je nosio u svojim ruicama. U rukama mu je bio i s ukraenom rukom u kojem se spremala arapska kahva, a koji je on naao na tijesnom puteljku ispred kue. Taj i je, vjerovatno, ispao nekom od Arapa prolaznika koji su doli s Arapskog poluotoka i koji su tuda esto prolazili. Pratio sam ta e majka uraditi s tom naenom stvari. Ona je da joj se Allah smiluje prila djetetu i, na moje iznenaenje, polahko ga uzela u naruje i odnijela na mjesto gdje je naao i rekavi mu da sam svojim rukama ostavi i tu gdje ga je naao. Objasnila mu je da ovaj i nije na i da ga stoga ne moemo uzeti. Jasno je kako je njen cilj bio da navikne dijete da u kuu ne donosi stvari koje nisu nae. Kada sam razmiljao o ovoj lekciji, shvatio sam da ovakvo dijete nee vie posezati za onim to nije njegovo i da e u dubini svoje due shvatiti i to na veoma uvjerljiv nain da ne uzima tue makar bilo baeno nasred puta. Mnoga djeca postali su lopovi zato to su u kui sa radou doekani i bilo
236
im povjerovano u sve njihove lai, nakon to su pruili svoje male ruke prema neemu to nije njihovo i neki skromni plijen donijeli u kuu. Na taj nain djeca zbog neznanja ili nemara porodice, ili zbog toga to porodica ne prati njihovo ponaanje i aktivnosti savim bezazleno usvoje naviku da kradu i lau. Jasno je da je atmosfera ljubavi, sloge, brige o djeci i osjeaja sigurnosti uvjetovala da roditelji na lijep nain mogu utjecati na linost djece. S druge strane, ta atmosfera titila je djecu od druenja sa zlom i loom djecom. Sve to je omoguilo da se takva djeca brzo i uspjeno ukljue u sve savremene tokove ivota to pokazuje veliku mo pedagokih metoda u odgoju. S obzirom da znam, s pedagoke strane, da dijete uvijek eli znati ta njegovi roditelji misle o idejama koje mu naumpadaju, dilemama koje ima, situacijama pred kojima se nae, nastojao sam, koliko sam mogao, biti meu djecom dok su gledala televiziju. Moja uloga je bila da kada primijetim da neki prizor alje runu poruku, da ga na odgovarajui nain kratko prokomentiram kako bi djeca shvatila u emu se sastoji ta runa poruka i kako bi neto trebalo biti, a nisam im uskraivao zadovoljstvo praenja emisije ili programa. Ako se o neemu trebalo due komentirati, inio sam to nakon zavretka emisije u otvorenom dijalogu uz davanje pojanjenja i upoznavanja djeteta ta o tome misle roditelji. Ostavljao sam djetetu da razmilja dok u njegovu duu, u tiini, ne legne ono to je ispravno. Taj metod se pokazao djelotvornim u suprotstavljanju negativnim posljedicama televizijskih programa. Odgajatelji su duni uputiti roditelje kako e se na lijep, praktian i
237
efikasan nain nositi s izazovima i situacijama u ivotu djeteta. Izazovi poput elektronskih medija, kompjutera i interneta nee posigurno biti najgori i zadnji izazovi. Najvaniji elementi odgojnog projekta za koji se zalae ova knjiga sastoje se u tome da se znaajan dio napora intelektualaca, pedagoga i islamskih reformatora usmjeri ka istraivanjima kako se treba na znanstven, islamski i uvjerljiv nain obraati oevima i majkama, kako podii nivo odgojne kulture i objasniti u emu se ogledaju deformacije u kulturi te u emu su manjkavosti savremenog odgoja. Takoer im je potrebno objasniti u kojoj mjeri to utjee na razvoj djece i ummeta s vjerske, psiholoke, znanstvene i civilizacijske strane. Treba ih pouiti i metodama i sredstvima koja e im omoguiti da uspjeno izvre ulogu odgajatelja svoje djece kako bi se ona pravilno razvijala i kako bi se oni pravilno izgradili duhovno, emocionalno i saznajno da bi onda pravilno usmjerili svoju ljubav, pravednost, portvovanost i strpljenje prema djeci. Sramota je da su biblioteke drugih naroda pune stotinama i hiljadama knjiga i naunih istraivanja iz oblasti pedagogije koje prosvjeuju oeve i majke i ue ih odgojnim metodama da bi valjano izvrili svoju ulogu u odgoju djece, a u isto vrijeme islamske biblioteke oskudijevaju u ozbiljnim naunim istraivanjima i knjigama vezanim za porodicu i odgoj. Veina od ono malo knjiga to se izdaje uglavnom sadre toliko puta ponavljane nadmene vazove ili se radi o knjigama koje tretiraju propise o sklapanju braka, propise o razvodu, propise o starateljstvu nad djecom, propise o podjeli nasljedstva. Veina tih knjiga ne tretira sutinu odgoja i meuljudskih odnosa, ne govori o vjenim znanstvenim istinama i ne bavi se kulturom. iroke mase ne zanimaju detalji o mnogim pitanjima koje
238
tretiraju naprijed navedeno knjige, jer sudski opunomoenici, kadije i vlastodrci izdaju, kada za to doe vrijeme, potrebne papire i urade kako propisi nalau. Bavljenje pitanjima kulture i odgoja u cilju uzdizanja porodice i obrazovanja, te njihovog unapreivanja mora tei kontinuirano kroz studije, istraivanja i pokuse. Takoer, mora se odgovarati izazovima i promijenjenim odnosima, okolnostima, mogunostima i novim saznanjima i informacijama. Mora se, takoer, posvetiti panja istraivanjima iz domena psihologije i drugih znanosti koje svoj procvat doivljavaju u naem vremenu otvarajui nove vidike u otkrivanju tajni ljudskih bia i drugih stvorenja.
Uitelj po svom znaaju dolazi odmah iza porodice

Roditelji imaji iskonski uroeni motiv da nastoje uiniti sve to je dobro za njihovu djecu. Oni predstavljaju prvi vrsti temelj na koji se mora oslanjati reforma odgoja. Odmah iza roditelja dolazi uitelj jer je on podrka i prva praktina zamjena za ulogu porodice u odgoju. On je faktor kome drutvo preputa pitanje obrazovanja djece, brige o djeci, usmjeravanja i razvijanja sposobnosti mladih. Obrazovanje uitelja, njegove pedagoke metode i sredstva koja mu stoje na raspolaganju imaju izuzetnu vanost u saznajnom i emocionalnom razvijanju djeteta. to su vie podudarna shvatanja oeva i uitelja i to su vie usklaeni njihovi napori, to e ti zajedniki napori biti djelotvorniji a rezultati pozitivniji. Najvei broj greaka i propusta u efikasnosti uitelja, kola te programa odgoja i obrazovanja u mnogim zemljama
239
u razvoju nije, nuno, rezultat loeg promiljanja ili loe namjere koliko je rezultat propusta u realizaciji i slijepog slijeenje Zapada u pravljenju obrazovnih planova, programa i realiziranju aktivnosti. Briga o problemima nastavnika, podrka koja im se prua, kao i briga o pitanjima i programima opeg obrazovanja, sredstvima i propustima u obrazovanju moraju predstavljati jedan od prioriteta ummeta. Odgovorne ustanove moraju korigirati svoja vienja o odgoju i obrazovanju i shvatiti da je ulaganje u odgoj i obrazovanje ulaganje u budunost. Troenje javnih sredstava mora biti uravnoteeno i ummet mora osjetiti utjecaje reformi i programa na razvijanje sposobnosti mladih generecaija te na njihovu bolju efikasnost. Uitelj kao i roditelj mora voditi brigu o interesima djeteta i njegovom uspjehu. Svi moramo biti svjesni da uitelj nee moi izvriti svoju ulogu ako ne bude dovoljno svjestan, ako mu se ne poboljaju uvjeti ivota i drutveni status i ako ne bude imao dobre udbenike i savremena efikasna kolska pomagala. Neophodna su mu usto kontinuirana nauna istraivanja i studije na polju pedagogije. Intelektualci, vladine i nevladine odgojne ustanove i napori reformatora mogu obilato doprinijeti podrci onima koji se bave obrazovanjem djece.
Svetost vjerskog diskursa: Odnos izmeu kognitivnog i emocionalnog

Nova znanja neprestano e se javljati i nee prestati potranja za njima, njihovim preispitivanjem i razvijanjem sve dok krv tee u ilama ljudi. Za znanjem se traga i ono se obnavlja od beike pa do groba. Emocionalne, duhovne i
240
odgojne strane imaju drugaiji period razvoja i trajanja. U biti, emocionalno i psiholoko mora biti osnova na kojoj se gradi vrsta saznajnog i nain njegova usvajanja, ak i kada se radi o podruju poduavanja vjerovanju, vrijednostima i moralu. U svemu to se nudi djetetu da naui i sazna ak i kada se radi o pouavanju Kuranu asnom mora se voditi rauna koliko to utjee na formiranje njegovog mentalnog sklopa i duhovne i emocionalne izgradnje i to u svim fazama djetinjstva u skladu s opeprihvaenim pravilom da za svaku priliku postoji odgovarajui nain ta i kako treba kazati. Vjerovatno najvanije podruje u kojem moramo pojasniti odnos spoznajnog i emocionalnog i obratiti panju na muusobni utjecaj jednog odnosa na drugi spada podruje vjerskog pouavanja u to spada i pouavanje djeteta Kuranu asnom. Tradicionalno pouavanje Kuranu asnom vreno je stihijski i nasumice. Djeca se uena Kuranu od ranog djetinjstva i to tako to su prvo uila trideseti duz Kurana napamet. Vjerovatno je razlog tome to se misli da je krae sure (poglavlja) lake nauiti napamet, nego dua i to je veina tema o kojima govore te mekanske sure vezana za gajb (nevieno) i vjerovanje.54 Po naem miljenju takav se redoslijed uenja mora korigirati i Kuran asni treba nuditi djetetu na novim metodolokim, znanstvenim i odgojnim osnovama. Trideseti duz sadri Boanski govor kojim se Bog obraa nevjernicima, silnicima, poricateljima i odbijateljima vjere i
54 Trideseti duz ima trideset sedam sura od kojih su samo tri (En-Nasr, EzZilzal i El-Bejjine) i prva tri ajet sure El-Maun medinska, a sve ostale su mekanske. Vidi: Hasanejn Mahluf, Safvetu-l-bejan li maani-l-Kuran, tree izdanje, Kuvajt, Ministarstvo vakufa i islamskih pitanja Kuvajta 1407. god. po H. /1986. god.
241
u kojem im prijeti ponienjem, patnjom i obeava da e loe skonati. Jezik tih prijetnji i upozorenja veoma je snaan i upeatljiv. U tim ajetima Uzvieni poziva silnike da shvate svoje stvarno stanje i svoj lo kraj. Taj govor je upuen odraslima i oholima i ima za cilj da im ukae na njihove odgovornosti, da im ukae na posljedice njihovih nedjela i da ih vrati na Pravi put. Cilj kuranskih rijei nije da punoljetne osobe uine straljivcima, da urui njihovu psiholoku strukturu ili da uniti njihovu snagu i hrabrost, nego je cilj da ih osvijesti, uputi i argumentima primora da priznaju Stvoritelja. Ova poglavlja pozivaju nevjernike i silnike da paljivo razmotre, razmisle i proue posljedice nevjerstva i da naprave pravilan izbor. Ali ako se te iste rijei upuuju malodobnom djetetu, on nee imati isti efekat, jer djetetu nije potrebno prijetiti i zastraivati ga. Ako pogrijeimo i obraamo mu se govorom kojim se Kuran obraa poricateljima Objave i nevjernicima, psiholoki utjecaj na osjetljivo i nevino dijete bit e za izgradnju njegove linosti suprotan od eljenog. Takav govor e u njemu potai strah i zaprepatenje, umrtviti snagu i hrabrost. Ono e ivot koji je pred njim shvati kao neto opasno i bojat e ga se. U tom sluaju dijete e prema ivotu zauzeti negativan stav i nee ivjeti kao Boiji namjesnik na Zemlji, nego e ivjeti sa strahom i nagonom da preivi. U dui preplaena i isprepadana ovjeka ne moe rasti kreativnost niti sposobnost darivanja. Takav ovjek nije kadar graditi svoj odnos s Allahom, sa ivotom i sa Sudnjim danom s osjeajima ljubavi, enje i pozitivne energije. Moda to u velikoj mjeri objanjava zato je muslimanska dua djelovala pasivno u periodu dekadence. U tom periodu dolo je do slabljenja ljubavi prema Allahu, ozbiljnost ivota je
242
iezla a preplaene i isprepadane due ahiret su vidjele samo kao dehennemsku patnju, uprkos tome to e musliman Allahovom milou zavriti u Dennetu makar i blud inio i krao,55 jer Uzvieni Allah ljudima obraunava njihova ukupna djela, a ne samo greke koje poine. ... Zaista dobra djela ponitavaju nevaljala djela to je pouka za one koji pouku ele. (Hud, 114), a kod veine ljudi dobro nadvladava zlo u onome to ine i u onome to misle i osjeaju. Nije udo to su osjeaji straha i preplaenosti u vremenima zaostalosti ovladali duama veine muslimana u svemu jer nisu razumijevali posljedice pogrenog odgojnog diskursa. Taj diskurs bio je baziran na zastraivanju, prijetnjama i kanjavanju a ne na ljubavi, uvaavanju, potivanju, povjerenju, ohrabrivanju, otvaranju oiju te odgovornosti i povjerenju. Na odgajatelju je ako slijedimo primjer Poslanikovog naina obraanja djeci i nauna istraivanja na polju pedagogije utemeljena na kuranskom vienju, njegovim vrijednostima i nakanama da djetetu ponudi odgovarajui kuranski tekst primjeren naravi djeteta u razliitim fazama njegova razvoja. Cilj tih tekstova jeste da dijete priblii Allahu, da u dui njegovoj razvija osjeaje ljubavi i da mu omili islamske vrijednosti. Kada dijete poinje razabirati, trebamo ga hrabriti kroz izbor odgovarajuih kuranskih ajeta da tei dobru i
55 Ahmed biljei u Musnedu, hadis (br. 26219) koji prenosi od Ebu Derdaa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko kae: Samo je Allah Bog i njemu niko nije ravan (La ilahe illallahu vehdehu la erike leh) ui e u Dennet. Ebu Derda kae, upitao sam: I ako bude inio blud i krao? Ree Poslanik: I ako bude inio blud i krao. Rekao sam: I ako bude inio blud i krao? Ree: I ako bude inio blud i krao. Ponovio sam: I ako bude inio blud i krao? Ree: I ako bude inio blud i krao makar ne bilo pravo Ebu Derdau.
243
onome to je ispravno a da se kloni zla i onoga to je pogreno. U njegovu duu trebamo usaditi principe i vrijednosti i u isto vrijeme uklanjati osjeaj straha i bojazni kada upada u svoje male greke, naprimjer, neke lai, uznemiravanje vrnjaka, hvalisanje. Na taj nain otvaramo mu odgovarauim kuranskim izborom tekstova naine da se preispita, udalji od greaka, shvati smisao pokajanja, oprosta i Boije milosti. Takvo dijete se nee osjeati beskorisnim to vodi u bjeanje, predavanje pogrekama i povoenje za onima koji grijee. Kada dijete postane punoljetno kroz izbor odgovarajuih kuranskih tekstova objanjavaju mu se njegove obaveze, ukazuje mu se na posljedice njegovih djela. I snani i slobodni ashabi Allahova Poslanika, s.a.v.s., su nakon to su prihvatili vjeru stavljeni pred odgovornosti i ukazano im je na posljedice njihovih djela. Oni su snano, hrabro i bez bojazni ponijeli i nosili svoje odgovornosti. Obrazovna i odgojna reforma mora se protezati na sve strane kognitivnog, psiholokog i emocionalnog formiranja djece i mladih. Ona se mora staviti u funkciju formiranja zdravog mentaliteta i psihe djeteta, a vjerska i intelektualna strana predstavljaju najvanije strane ovjekove linosti. Poslanikov uljudni nain obraanja baziran na dobrom promiljanju i razumijevanju Boijih zakona mora biti vodi i osnova u izgradnji odgojnih programa kada su u pitanju saznajna, psiholoka i emocionalna strana djeteta. Naa dunost je da shvatimo vezu spoznajnog sa emocionalno-psiholokim onoga emu uimo dijete ak i kada ga uimo Kuranu asnom. Ne mislim da smo u uenju djece Kuranu slijedili ispravan odgojni put u izboru onoga to
244
odgovara svakoj etapi odrastanja djeteta i njegovoj duhovnoj izgradnji. Uenje Kuranu mora poeti sa zahvalom Uzvienom Allahu, zatim iskazivanjem ljubavi prema Njegovoj vjeri, islamskom ummetu, privrenosti Gospodaru i islamskom uenju. Dijete treba postupno voditi kroz etape u kojima e ovrsnuti u vjeri i sazrijevati kako bi moglo shvatiti svoju odgovornost i posljedice svojih djela prema sebi i ummetu. Moramo mu se obraati u formi brinih savjeta kako bi djetetu otvarali oi i ukazivali na Pravi put i prave vrijednosti. Ovakav odgojni pristup koji vodi rauna o posljedicama po emocionalni razvoj mora biti zastupljen u svemu to se nudi djetetu: idejama, kulturi, saznanju, u skladu s razliitim nivoima uzrasta. U tome nema razlike izmeu jedne i druge skupine, izmeu elite i obine mase jer su svi braa i pripadnici muslimanskog ummeta, snanog i asnog. Na svim segmentima ummeta: intelektualcima, reformatorima, oevima, majkama, odgajateljima, uiteljima, pojedincima i ustanovama je dunost da odgoju i obrazovanju daju prioritet i uloe trud za njegov napredak. Na njima je dunost da ponovo izgrade temelje bia ummeta, da probude njegovu energiju u svojoj djeci i da razvijaju ljudske resurse na zdravim, islamskim, spoznajnim i emocionalnim temeljima. Kako bi se rijei pretvorile u djela a misao u akciju, moramo poeti s postavljanjem ozbiljnih i sveobuhvatnih planova na kojima e saraivati svi Boijoj istini odani ljudi radi uzdizanja generacije vjernika sposobnih, ponosnih i preporoenih.
245
IZ A M RAS
Humanizam Slab osjeaj pripadnosti Slab osjeaj samilosti i razumijevanja drugih Nedostatak dijaloga Ratovi i trvenja
Skica broj 9. Rasizam i etnocentrizam: filozofija dominacije i sukob humanog i civilizacijskog
246
E N T RIZ A OC M
ESTO POGLAVLJE
Plan rada
Pravci djelovanja
Osnova svakog plana rada jeste da ima vie dimenzija i da se radi na vie uporednih usklaenih frontova koji se meusobno nadopunjuju kako bi na kraju puta dao eljene plodove. Cilj ovog plana kada je u pitanju djetinjstvo je psiholoka i emocionalna promjena kako bi muslimanska osobnost postala snana, djelotvorna, konstruktivna i kreativna. To podrazumijeva ponovnu izgradnju muslimanskog mentaliteta da bi imao zdravu vjeru i istinsku znanstvenu snagu. Da bi se to desilo, moramo povratiti islamsku univerzalnu viziju na sve oko nas iz doba poslanstva i to kroz proiavanje kulture od svega to je pogodilo tu viziju i islamsku kulturu kroz stoljea iscjepkanosti i tiranije. Moramo vratiti Poslanikov odgojni pristup mladima i uiniti da on bude temelj odgojne reforme taj pristup usauje sjeme znanstvene i emocionalne reforme u tlo djetinjstva na postojan nain i vraa ummetu tu nedostajuu dimenziju u projektu islamske civilizacijske reforme.
247
Buenje svijesti kod obrazovanih

Prvi korak u ovom smislu ini razvijanje svijesti o prirodi problema i njegovim kulturolokim i historijskim dimenzijama. Uprkos ogromne predanosti koja je krasila i krasi mnoge obrazovane ljude i ogromnim naporima koji su ulagani kroz stoljea u okolnostima i izazovima koji su okruivali ummet, ti napori su imali ogranienog utjecaja, nisu dali eljene plodove i nisu ostvarili ciljeve vraanja energije i sposobnosti ummeta. To se desilo zbog nepostojanja sveobuhvatne vizije i odsustva uloge razuma koji na pravilan nain uvaava vjene boanske zakone u promatranju, istraivanju i psiholokom i sociolokom promatranju. Uzrok tome je i grka metafizika koja je postala dominantna u misli ummeta i njegovim saznajnim vidicima uz estok politiki sukob koji je prisilio mnoge uene ljude da dou u sukob s politikim despotskim elitama usljed toga to su branili islamske svetinje i stanovia te to su nastojali sauvati vlastito naslijee. Posljedice tog sukoba su veoma prisutne sve do dananjeg dana i ine slabim duhovnu konstrukciju i emocionalnu snagu ummeta. Ako osvjeivanje uspije privui odgovarajui interes mislilaca, odgajatelja i reformatora da shvate znaaj djeteta i porodice s odgojne strane, ako se uloe neophodni napori na kulturnom proiavanju i unapreenju odgojnih shvatanja i sredstava, ako se intenziviraju ozbiljne studije u ovim podrujima i svjetlo dana ugledaju adekvatna djela na tome planu, sutinska promjena stanja u jednoj generaciji bit e mogua stvar. To je potvrdio odgojni metod koji je slijedio Musa, a.s., u oslobaanju podjarmljenih Izraeliana56 kao i
56 Veoma je vano da shvatimo razliku u naravi naroda kome je poslan Musa, a.s., i naravi naroda koji je nosio misiju islama drugim narodima. Vano je
248
metod koji je slijedio Muhammed, a.s., rijeju i primjerom u odgajanju mladih uz iva iskustva modernih naroda i lina iskustva mnogih od nas kod kojih je nastala velika promjena u shvaanjima i saznanjima u ivotu jedne generacije. Sve ovo pokazuje da se ovako neto i mnogo vie po svojoj dubini i domenu moglo desiti tokom jedne generacije nakon nas ako se budemo trudili i zalagali narednih etrdeset ili pedeset godina uz Allahovu pomo.
da imamo na umu kako je to utjecalo na metod koji je slijedio Musa, a.s., u ophoenju sa svojim narodom i na metod koji je Muhammed, a.s., koristio u pristupu svome narodu i znaaj svega toga na nain na koji se danas mora pristupati muslimanskim narodima. Musa, a.s., je poslan Izraelianima koji su bili podjarmljeni u Egiptu i sliili su malaksalim konjima od kojih je bitan njihov porod. Metod koji je slijedio Musa, a.s., po nareenju Allahovom, bio je odgajanje slobodne, asne i hrabre generacije u sinajskom bespuu u roku od etrdeset godina. Narod Muhammeda, s.a.v.s., bili su Arapi koji su imali ast da nose misiju islama svjetovima. Oni su bili slobodarska beduinska plemena koji nisu bila u pokornosti ni caru ni kralju. Stoga se njima Poslanik, s.a.v.s., obraa na nain donoenja radosne vijesti, odgovornosti za vjernike, upozorava ih i prijeti onima koji prkose, ne vjeruju i suprotstavljaju se poruci islama. Ta plemena su snano i pouzdano ponijela misiju islama, podigla zastavu islama i uspostavila temelje njegove civilizacije. Kada su kraljevi i vlastodrci ponizili islamske narode, desilo se drugo buenje iji su uesnici bila slobodarska i hrabra turska plemena koja su ula u islam i uspostavila Osmansku dravu. Danas se odgojni metod koji je slijedio Musa, a.s., moe primijeniti na muslimanske narode. Oni moraju ponovo izgraditi svoje temelje i reformirati muslimanski nain miljenja i platformu za odgoj mladih generacija i to koritenjem onoga to je predstavljalo obiljeje Poslanikovog naina pristupa djeci i mladima. Potrebno je takoer povesti rauna o materijalu onih koji ulaze u islam a pripadaju slobodnim i naprednim narodima koje krasi snaga i hrabrost a koji predstavljaju znaajnu snagu islama. Moramo u njima ouvati snagu i hrabrost i sve uiniti da oneiena kultura koju im nudimo ne bude negativno sredstvo koje e sputavati njihovu energiju i razarati unutrinu njihovih mladih.
249
Razvoj kritike islamske drutvene misli

Uloeni su mnogi napori i ponuene mnoge disertacije u cilju idejne reforme i spajanja u cjelinu saznanja koja nudi uputa Objave i ajeti Knjige s jedne strane i promatranja razuma i ajeti kosmosa s druge strane kako bi se ouvale konstante i aktivirale promjene. Ali izolacija poznavalaca skolastike i njihov tradicionalni nain bavljenja naukom i prouavanjem uinili su tlo kulture i islamske misli nepodesnim za razvijanje i aktiviranje sve do danas, a da opasnost ove injenice i pored sve predanosti i dobrih namjera nisu uoili mnogi ljudi od ovog zanata, reformatori i obian svijet. Da bi se aktivirao muslimanski um i njegovo tlo uinilo plodnim, mora se ohrabriti kritika islamska drutvena misao koja ima za cilj vraanje univerzalnog islamskog shvatanja kosmosa i spajanje u cjelinu izvora islamskog saznanja, objave, razuma i kosmosa. Na osnovu takvog vienja nuno je oistiti islamsku kulturu od svih natruha i unaprijediti odgojne metode radi ponovne izgradnje islamske linosti i mentaliteta ovjeka kao Boijeg namjesnika na Zemlji. Mnogi znaajni napori uloeni su u reformu, ali im nije bilo sueno da ostvare svoje ciljeve i probude ummet zato to nisu obratili panju na ulogu koju ima odgoj djeteta. Ti napori su bili u formi diskursa zastraivanja i spoznajnog i polemikog poziva upuenog odraslima. Meu najvanije takve napore u historiji ummeta spadaju napori imama Ebu Hamida el-Gazalija koji je rano shvatio potrebu spoznajne reforme u cilju uspostavljanja normalnih odnosa izmeu vjerskog i racionalnog o emu govori u knjizi Nekonzistentnost filozofa. Isti autor u djelu Oivljavanje vjerskih nauka tei
250
harmoniziranju onoga to pripada domenu vjerozakona i onoga to pripada domenima racionalnog i emocionalnog. Meutim, ovo opredjeljenje i ovaj poziv nisu uspjeli izazvati promjenu i spoznajnu reformu koja bi dovela do interakcije onog vrijednosnog sa vjenim zakonitostima stoga to je uspjeh te interakcije mora biti postavljen na planskim osnovama s jedne strane a s druge strane uspjeh emocionalnog i odgojnog preobraaja uvjetovan je takoer time da bude nauno utemeljen i okrenut djetinjstvu. ejhu-l-islam Tekijjudin Ahmed ibn Tejmijje (u. 1328. god.) shvatio je vanost koju ima ispravan nain vjerovanja u izgradnji ljudske linosti, ali dominacija teoretske polemike i svaalake misli koju su nametale okolnosti i kultura tog vremena nisu dale priliku toj spoznajnoj dimenziji da nae puta u odgojnoj strani i da urodi plodom u vidu praktinih i djelotvornih odgojnih programima s ciljem drugaijeg pristupa odgoju u djetinjstvu. I ne samo to, nego su mnogi koji su potpali pod utjecaj ideja Ibn Tejmijje bili veoma daleko od shvatanja znaaja duhovnih, emocionalnih i odgojnih sredstava i veoma su im malo pridavali panje. Imam Ali ibn Ahmed ibn Hazm (u. 1064. god.) doprinio je izgradnji osnova naune metodologije u prouavanju drutvenih zakonitosti, dok je uenjak Abdurrahman ibn Haldun (u. 1406. god.) postavio temelje socioloke misli. Meutim, misao ove dvojice uenjaka je marginalizirana kao to su marginalizirane i ideje mnogih kreativnih ljudi koji su ivjeli u stoljeima slijepog oponaanja i idejne stagnacije. Ibn Hazm je smatran zagovornikom doslovnog tumaenja, dok ono o emu je pisao Ibn Haldun nije bilo predmetom interesovanja sljedbenika tradicionalne misli. Stoga njihova misao nije
251
stavljena u funkciju izgradnje islamskih drutvenih znanosti, niti je koritena da bi se unaprijedile pedagoke naune studije i proizvela eljena reforma u pristupu pitanjima koja su vezana za period djetinjstva. Od kasnijih uenjaka ejh Muhammed Abduhu (u. 1905. god.), a nakon njega simboli kole El-Menar (svjetionik) i njeni uenici shvatili su znaaj pravilnog vjerovanja, jaanja znanstvenog mentaliteta i ienja islamske kulture od praznovjerja. E-ejh Abdurrahman el-Kevakibi shvatio je znaaj drutvene i politike dimenzije i nunost njenog postavljanja na vrste temelje islamskih principa i vrijednosti te nunost da se stane ukraj tiraniji u drutvu. Meutim, sve te reforme nisu dosegle potrebnu dubinu i nisu postigle eljene ciljeve jer su ostale u okvirima diskursa namijenjenog starijim. Reformatori se svojom misli i istraivanjem nisu usmjerili ka djetinjstvu, odgoju i promjeni u izgradnji ljudske linosti. Svi ovi napori i oni koji su uslijedili nakon njih nisu urodili eljenom promjenom jer su misao perioda stagnacije, obrazovna beivotnost i slijepo oponaanje marginalizirali sve ove pokuaje, ograniili njihove domete ne doputajui njihovo razvijanje i interakciju. Zbog toga nije dolo do uvrivanja islamske naune misli koja bi poivala na upotpunjenju naune metodologije, razvoju znanosti kakve su psihologija i sociologija te unaprijeenju odgojnih metoda. S druge strane, uvezene ideje i vesternizacija nisu bile u suglasju s osjeajima i psihologijom ummeta i idelogijskim temeljima na kojima ona poiva to je, takoer, iz objektivnih razloga sponatano marginaliziralo njihov utjecaj na bie ummeta.
252
Odgojna reforma i didaktika knjievnost57

Ako smo shvatili vanost reforme obrazovanja i odgojnih metoda prilagoenih djetetu, vano je panju mislilaca, sociologa, psihologa i pedagoga usmjeriti na znaaj didaktike knjievnosti, koja pouava roditelje kako da budu uistinu roditelji i osigurava im islamska nauna i socioloko odgojna shvatanja koja im pomau u izgradnji zdrave porodice i ouvanju doma kao djelotvornog gnijezda za odrastanje djeteta.
57 Meunarodni institut za islamsku misao u sklopu svojih aktivnosti na polju islamizaicje znanja i poklanjanja panje odgojnoj strani didaktike knjievnosti namijenjene muslimanskoj porodici izdao je tokom zadnjih deset godina nekoliko vanih knjiga i odrao nekoliko naunih skupova posveenih pitanjima odgoja. U ta izdanja spada i knjiga Delil mektebe el-usre el-muslime (Vodi za biblioteku muslimanske porodice) iji je plan izrade i nadzor nad njegovom izradom postavio pisac ove knjige jo dok je bio Generalni sekretar Meunarodne skuptine muslimanske omladine (Nedve) u periodu 1973-1979. Tree izdanje ovog vodia objavili su zajedno Meunarodni institut za islamsku misao i Daru-s-selam iz Kaira 2008. god. Vodi ima za cilj da predstavi najbolje to ima u arapskim bibliotekama. Uz vodi su dati mnogobrojni sadraji koji pomau itaocu da doe do onoga to eli od ove didaktike knjievnosti u zavisnosti od uzrasta, eljene uloge, ili specijalnosti na jednostavan nain. U vodiu su date i kratke biografije pisaca, koliko je to bilo mogue. U sadanjem trenutku Institut sprema enciklpedijsko izdanje Delil el-kissa elislamijje (Vodi kroz islamsku priu) koji e pomoi muslimanskoj porodici. Vodi prestavlja isto islamske prie koje pruaju bezazleno zadovoljstvo itanja, pomau drutvenom sazrijevanju, usauju uzviene principe i podupiru ih kod lanova porodice u razliitim fazama. Vodi obuhvata sve vrste pria i sve vrste pisaca neovisno o temi prie ili identitetu pisca stoga to je mjerilo prie njen umjetniki kvalitet, njena vrijednost, zabavnoodgojni utjecaj i to koliko doprinosi uspjehu programa islamske reforme. Institut, takoer, priprema izbor istaknutih didaktikih tekstova (Pobone islamske pjesme) za razliite drutvene i emocionalne prigode stoga to poezija i pobona pjesma imaju utjecaja na izgradnju emocionalnih i estetskih linosti, to je posebno izraeno kod muslimana.
253
Ovdje je vano, kada govorimo o knjievnosti generalno a o knjievnosti za djecu posebno, skrenuti panju na injenicu da knjievnost spada u najvanija umjetnika sredstva koja utjeu na omladinu svih naroda. Knjievnost istie, pokazuje i kristalizira specifinosti i kulturu naroda. Shvatanje tih specifinosti i njihovih simbola ima veliki znaaj u shvatanju duha odreene civilizacije. Nerazumijevanje ovih specifinosti i simbola posebno u periodima dekadencije spada u pitanja koja su u velikoj mjeri doprinijela idejnom i kulturnom izopaavanju naroda. Tako neto desilo se s pogrenim shvatanjem likova simbola koji su koriteni u priama iz kulturne batine, posebno u priama Hiljadu i jedna no i njima slinim. U tim priama zli, opasni i divlji likovi ljudi i ivotinja imaju zadau da sprijee dolazak do blaga i dragocjenosti. Ove zle sile u mati muslimana predstavljaju simbole zla, iskvarenosti i nasilja i stoje kao brana pred riznicama istine i dobra, ali te sile nestaju pred hrabrou estitih i hrabrih tragaa za riznicama. Hrabrost, upornost i odvanost onih koji tragaju za istinom i dobrom pobjeuje sile zla i ugnjetavanja i time se eli poruiti da su fantazije o nesavladivosti sila zla i iskvarenosti samo privid i opsjena. alosno je to su specifinosti islamske civilizacije i kulture i njeni knjievni simboli, zbog neznanja sljedbenika islama i njihovog zaglupljivanja, postali ulazna vrata i plodno tlo za ideje praznovjerja, gatanja, lane mate te strepnje i straha od svijeta i sila dina sljedbenika ummeta. Tako se mata, kreativni knjievni postupci, umjetnike slike i sredstva razonode, koji razvijaju energiju vjerovanja, hrabrosti, suprotstavljanja nasilju i iskvarenosti mladih, pretvaraju u djelotvorna sredstva
254
duhovnog zastraivanja uz jaanje sistema nasilja i tiranije te propagiranje aktivnosti vraeva i gatara.
Reforma visokog obrazovanja

Da bi projekti reforme islamskog miljenja i obrazovanja uspjeli, nuno je izvriti reformu visokog obrazovanja, posebno na privatnim univerzitetima, koji posjeduju veu slobodu i inicijativu za obnovu i promjenu, te na onim univerzitetima koji imaju izvjesnu slobodu i neovisnost u donoenju odluka a kakvih ima u pojedinim zemljama. To stoga to su univerziteti ti koji spremaju visokobrazovane kadrove za sva podruja, a posebno za podruja politikih, pravnih i drutvenih znanosti. Da bi se ti ciljevi ostvarili, nuno je izvriti reformu metodologije obrazovanja te objediniti i usaglasiti programe i izvore obrazovanja. Na taj nain bi obrazovani i struni ljudi mogli reproducirati islamsku misao i kulturu koja ima jasne ciljeve, koja iznosi ujednaene stavove i koja nudi alternativu. Univerzalnost komuniciranja i mogunosti koje nude sredstva elektronske komunikacije i obrazovanja iroko otvaraju vrata reformi visokog obrazovanja, podstiu i podupiru nauna istraivanja te omoguuju unapreivanje obrazovanja kvalitativno i kvantitativno. Na taj nain mogue je osigurati kadrove i didaktika sredstva koja zadovoljavaju potrebe ummeta, mogue se suprotstaviti izazovima vremena, raditi na ienju i otklanjanju deformacija i boriti se protiv kulturne otuenosti, apatije i razjedinjenosti.58
58 Veoma je vano istaknuti vanost obrazovanja u svim sferama humanistikih, drutvenih, prirodno-matematikih i tehnikih znanosti na univerzitetima u arapskom svijetu na arapskom jeziku to je jedan
255
Ako elimo pristupiti realizaciji naprijed iznesenog, a posebno pomoi muslimanskoj porodici, onda je nuno odmah krenuti u aktivnosti koje e doprinijeti broj produkciji didaktikih sadraja utemeljenih na zdravim islamskim, kulturnim i odgojnim vizijama. Ti didaktiki sadraji moraju
od oblika reforme visokog obrazovanja. To stoga to je arapski jezik maternji jezik Arapa te jezik vjere i kulture islamskog ummeta pa ga je nuno obogaivati leksikom koja pripada svim naunim otkriima koja je ostvarila i ostvaruje ljudska civilizacija. Poznato je da se kreativnost najvie moe izraziti na maternjem jeziku, a to je u ovom sluaju arapski jezik. Nema sumnje da u razloge naeg neuspjeha da odgovorimo naunim i tehnolokim izazovima evo ve dva stoljea spada i to to to smo i u prolosti, a jo uvijek i u sadanjosti, predavali prirodno-matematike i tehnoloke znanosti na stranim jezicima. U arterije nae kulture i naih naunih ustanova nee ui plodovi ljudske civilizacije kroz prevoenje vane periodike u kojoj se objavljuju nova nauna istraivanja i otkria. Mi smo se zadovoljili prijevodom djela klasine knjievnosti i pria koje imaju ekonomsku prou. Obrazovanje na maternjem jeziku u svim etpama spada u veoma vane stvari pod uvjetom da bude podrano strunim prijevodima svih novih naunih istraivanjai otkria i to kroz ustanove za prevoenje i njene kadrove: studente, profesore postdiplomskih studija i centre za nauna istraivanja iji uposlenici moraju biti dobro osposobljeni za prevoenje. Nadam se da emo pristupiti osnivanju fakulteta za prevoenje kao i nacionalnih ustanova za prevoenje i izdavatvo kako bismo obogatili kulturu ummeta, proirili krug ope naobrazbe i uinili prevoenje ekonomski isplativim a to bi privuklo poslovne ljude da dadnu svoj doprinos obogaivanju opeg obrazovanja i kulture ummeta. Nadam se, takoer, da emo se okrenuti radu i prestati s jalovim svaama o sposobnosti arapskog jezika da usvoji terminologiju znanosti i tehnologije, jer je arapski jezik prijevodima iz zlatnog doba islama dokazao da je sposoban za takvo neto. Uostalom, svi narodi u svijetu koji se ele uzdignuti rade na prevoenju iako nemaju jezikog bogatstva, mogunosti i strukture kakvu ima arapski jezik. Jezike akademije i sredstva informiranja moraju uraditi svoj dio posla u izgradnji termina, njihovom objedinjavanju i propagiranju kroz obrazovanje i sredstva informiranja.
256
biti lahko dostupni i moraju biti u svim formama medijskog izraavanja pisanim, audiovizuelnim, elektronskim. Dunost nam je pobuditi interes mladih za te sadraje od njihovog itanja, sluanja, gledanja do njihove primjene u praksi. Nuno je raditi na podizanju svijesti o znaaju didaktikih sadraja te o njihovom ulaenju u temelje kulture i prakse muslimana njihovih mislilaca, odgajatelja, nastavnika, obrazovanih ljudi, izdavaa posebice u ovoj fazi uspravljanja ummeta.
Plan islamizacije znanja i vraanja temeljima islamske misli

Nae razumijevanje pravaca miljenja u savremenom islamskom svijetu, nae shvaanje napora koji se ulau u islamsku civilizacijsku reformu i ponovnu izgradnju ummeta uz aktiviranje njegove civilizacijske uloge nee biti potpuno ako ne shvatimo prirodu islamizacije znanja, ciljeve kojima tei i napore ulagane prethodnih desetljea kako bi se potakle idejne, kulturne i odgojne strane islamske civilizacijske reforme. U svakom sluaju, ono to ovdje navodimo nema za cilj detaljno objasniti sve napore koji su uloeni u islamizaciju znanja i iskustva koja smo stekli, nego ima za cilj ponuditi saetu predstavu o dimenzijama ovih napora i tenjama kojima stremimo.
Nastanak i putanja kretanja

Islamizaciju znanja pokrenuli su mladi, oni koji su objedinili u sebi islamsku i konvencionalnu kulturu. Prvi plodovi te ideje pojavili su se u njihovim ranim aktivnostima, pisanjima i disertacijama prije nego to su se okupili, poeli saraivati i raditi na polju islama i u slubi islamskog preporoda.
257
Meu te prve plodove spada knjiga Islamska teorija ekonomije: Filozofija i savremena sredstva, iji je autor pisac ove knjige, a koju je 1960. god. u Kairu objavila izdavaka kua Daru-lhatemi.59 Knjiga govori o osnovama programa islamske misli, njegovom znaaju i mogunostima u oivljavanju savremene islamske misli. Vienja ovih mladia pretoena su u program rada kada se prva generacija njih sastala ezdesetih godina prolog stoljea u Sjedinjenim Amerikim Dravama u okviru vala studenata iz islamskog svijeta, posebice iz drava koje su malo prije toga bile stekle nezavisnost. Poetak sastajanja ove grupe predstavljao je rad na osnivanju islamskih studentskih kulturnih ustanova koje e okupljati mlade u sredini koja je za njih bila strana s vjerske, kulturoloke i socioloke strane a u cilju ouvanja identiteta studenata muslimana, zatite njihovog vjerovanja, usmjeravanja energije i napora u pravcu koji e biti u slubi njihova ummeta te ostvarenja njegovih ciljeva i tenji. Sa svojim prethodno steenim znanjim i sa irenjem kulturnih horizonata ovi studenti su shvatili znaaj idejne dimenzije u krizi do koje je dovelo nauno i civilizacijsko zaostajanja ummeta. Shvatili su, takoer, znaaj ponovnog osposobljavanja ummeta kroz reformu i unapreenje odgojnih i obrazovnih programa i pristupa kako bi se razvila duhovna i emocionalna energija te nuna znanstvena i tehnoloka
59 Shvativi znaaj metodologije, tema mog naunog istraivanja za stjecanje zvanja doktora nauka iz meunarodnih odnosa na Univerzitetu Pensilvanija u Filadelfiji bila je Islamska teorija meunarodnih odnosa: novi pravci islamske metodologije i miljenja (1973). Knjigu je na arapski jezik preveo i objavio prof. dr. Nasir el-Burejk, profesor politikih znanosti na Univerzitetu Kralj Suud u Rijadu.
258
sposobnost za noenje tereta projekta islamske obnove i civilizacijske promjene.60 Ambicioznou ovih mladia i njihovim provienjem prvo je 1963. god. formirana Asocijacija studenata muslimana u Sjedinjenim Dravama i Kanadi (MSA of the US and Canada). Ovo udruenje je tokom jednog desetljea svog postojanja postalo najvee kulturno-obrazovno islamsko studentsko udruenje na Zapadu i u svome lanstvu je okupljalo hiljade obrazovanih ljudi iz svih dijelova islamskog svijeta uglavnom onih na postdiplomskim studijima. Tokom ovog period iz Asocijacije studenata muslimana nastalo je nekoliko strukovnih naunih islamskih udruenja od kojih je najznaajnije Udrenje muslimanskih naunika za drutvene nauke koje je zvanino osnovano 1972. god. Cilj ovog udruenja bio je objedinjavanje napora studenata muslimana koji prouavaju drutvene i humanistike znanosti kako bi njihova nauna znanja i vjetine bili stavljeni u funkciju vraanja autentinoj islamskoj misli i reformi njenih metoda. Cilj udruenja bio je takoer i osnivanje islamskih sociolokih i humanistikih znanosti utemeljenih na traganju za ciljevima erijata (mekasid e-eria) i temeljnim uenjima islama, njegovim shvatanjima i polazitima te iznalaenje zajednikog znanstvenog jezika sa studentima savremenih
60 Neki vole iz neznanja ili pravei se da ne znaju pitati kako mogu postojati islamske znanosti i matematika i neislamske znanosti i matematika? Odgovor je da se pod terminom islamizacija znanja i tehnologije podrazumijeva ono to se u filozofiji znanosti naziva svrha i cilj rada. Primijenjeno na ova podruja, to se odnosi na naine njihova usmjeravanja i koritenja u pozitivne svrhe i u duhu odgovornosti ovjeka kao Boijeg namjesnika na Zemlji tako da ne postanu sredstvom nasilja, nepravde, razaranja sredine i unitavanja dobara.
259
sociolokih i humanistikih znanosti. Usljed nedostatka znanstvene strunosti i usljed naune povrnosti, kod veine onih koji su pisali u islamskim asopisima dominirao je odbrambeni i lahkomisleni misionarski duh. To je dovelo do jaza i otuivanja izmeu nosilaca islamske misli, zagovaraa islamske reforme i studenata savremenih drutvenih znanosti s jedne strane i ljudi na vlasti, politike elite i zagovaraa promjena, razvoja i modernizacije s druge strane i to zbog formiranja prozapadnog naina razmiljanja ovih posljednjih i njihove praktine odgovornosti. U narednim decenijama veliki broj muslimana koji su dolazili na studij u Ameriku ostao je i ivjeti u Americi. Takoer dolazilo je i do iroke migracije muslimanskih mozgova u Ameriku zbog pogoranja politikog i drutvenog stanja u mnogim muslimanskim zemljama. Iz Asocijacije studenata muslimana 1980. nastalo je Islamsko drutvo za Sjevernu Ameriku (ISNA) iji je cilj bio rad na polju kulture i identiteta islamske dijaspore u Sjevernoj Americi i Kanadi. Poetkom petnaestog stoljea po Hidri (1401/1981. god.) osnovan je Meunarodni institut za islamsku misao (el-Mahed el-alemi li el-fikr el-islami) kao nauna, kulturna, islamska, specijalizirana i neovisna ustanova koja radi u slubi islama, ponovnoj izgradnji njegove islamske metodologije, ienju islamske kulture i njenog postavljanja na zdrave islamske naune osnove uz uklanjanje svih deformacija islamskog univerzalnog vienja, a prije svega zatite od praznovjerja i gatanja. Ovaj institut radi na ponovnoj izgradnji islamske linosti, njenom oslobaanju od svih stega sa znanstvene, psiholoke i emocionalne strane te vraanju shvatanja njene drutvene dimenzije i civilizacijske kreativne
260
energije. U ovim aktivnostima Institut sarauje s Udruenjem muslimanskih naunika za drutvene nauke sluei islamskoj kulturi i misli. Meunarodni institut za islamsku misao preao je vanu etapu ija je osnova reforma metoda i integriranje izvora islamske znanosti s ciljem pripreme kulturnog i akademskog prostora kako bi mogao vriti svoju ulogu u ponovnoj izgradnji metodologije islamske misli i ienja islamske kulture. Islamsko obrazovanje ne znai kolsko poznavanje odreene materije napamet, nego znai proces koji se bavi pitanjima politikog, drutvenog, ekonomskog, odgojnog i naunog ivota u svjetlu konstanti boanske objave i njenih uzvienih ciljeva. Institut je do danas izdao vie od tri stotine i pedeset knjiga u razliitim podrujima vjerskih, sociolokih, ekonomskih i pedagokih znanosti. Bavio se i jo uvijek se bavi odnosom muslimana prema Kuranu asnom i Poslanikovom sunnetu prema tradiciji, zapadnoj misli te znanostima koje prouavaju vjene zakone u ivotu i kosmosu, bavio se takoer i pitanjima metodologije, puteva aktiviranja islamske misli i koritenja izvora islama u izgradnji drutvenih, humanistikih, pedagokih i ekonomskih znanosti. Institut je u tu svrhu organizirao stotine naunih predavanja, seminara i konferencija u velikom broju znanstvenih metropola u razliitim zemljama svijeta i za tu svrhu angairao jedan broj prijateljskih udruenja i udruenja koji s njim sarauju kako bi poruka Instituta i pitanja islamske kulture, dilema o islamskoj misli i putevima njene reforme doprla do to veeg broja mislilaca, obrazovanih ljudi i univerzitetskih profesora iz razliitih oblasti znanosti.
261
Meunarodni institut za islamsku misao radi olakanja misije onima koji piu o pitanjima islamizacije znanja, reformi programa islamske misli i izgradnji islamskih drutvenih znanosti izdaje dva periodina asopisa jedan na arapskom jeziku Islamijjet el-marife (asopis za islamizaciju znanja) i jedan na engleskom American Journal of Islamic Social Sciences AJISS (Ameriki asopis za islamske drutvene znanosti), uz lokalna izdanja i broure koje izdaju prijateljska i udruenja koja sarauju s Institutom.
Specijalizirane ustanove za izuavanje i brigu o djetinjstvu

Primarna uloga islamizacije znanja asopisa za obrazovanje i nauku te ustanova za nauno istraivanje i visoko obrazovanje jeste rekonstrukcija idejne arene, priprema muslimanskog uma, rjeavanje metodolokih nedoumica, reforma obrazovanja i izgradnja i priprema kadrova koji rade u kulturi i znanosti kako bi mogli izvriti svoju ulogu i ii ukorak s promjenama. Uz sve navedeno postoji velika i hitna potreba za znanstvenoodgojnu aktivnost usmjerenu na pitanja islamskog odgoja i pruanje pomoi roditeljima, kolama i odgovornima u drutvu u formi istraivanja i didaktikih tekstova koji e pojanjavati islamsko vienje, ponuditi iskustvo i sugerirati koja su sredstva neophodna kako bi se na odgovarajui nain moglo odgovoriti promjenama i izazovima i kako bi se roditelji, uitelji i odgovorni u drutvu mogli upoznati ta se to novo i korisno pojavilo a s ciljem poboljanja saznajnih i duhovnih kvaliteta mladih i podizanja njihove efikasnosti.
262
Fondacija za razvoj djetinjstva

Kako bi se istakao znaaj odgojne strane i njene uloge u islamskoj reformi, pokrenula ofanziva i mobilizirale neophodne snage u slubi odgojne misli i drutvene promjene te obnove i izgradnje strunih, znanstvenih, istraivakih, odgojnih ustanova koje rade na istraivanjima i prouavanjima, Meunarodni institut za islamsku misao zajedno s Meunarodnim islamskim univerzitetom u Maleziji osnovao je samostalnu istraivaku fondaciju za bavljenje pitanjima odgoja u Sjedinjenim Amerikim Dravama i nazvao je Child Development Foundation (CDF) Fondacija za razvoj djetinjstva. Ova Fondacija i njeni odgojni projekti integrirani su u Meunarodni institut za islamsku misao zbog razloga vezanih za djelovanje u Americi nakon septembarskih dogaaja. Institut i Fondacija nalaze se danas pred problemom odgojne reforme i promjena u korijenima drutva i vre neophodne pripreme kako bi do toga dolo kroz ponovnu izgradnju islamskog univerzalnog vienja baziranog na vjeri u jednog Boga, moralnim principima i ovjeku kao Boijem namjesniku na Zemlji. Institut i Fondacija tee izgradnji islamskog mentaliteta, rade na reformi obrazovanja i oslobaanja naslijea od natruha praznovjerja i gatanja, te zatiti muslimana od pogrenog shvatanja dina i drugih nevidljivih svjetova koji su spomenuti u Kuranu u kontekstima vezanim za periode prije poslanstva Mummeda, a.s., i mudiza drugih Boijih poslanika. Muslimanski um duan se okoristiti civilizacijskim naslijeem ovjeanstva koje mu stoji na raspolaganju u svim podrujima ljudskog znanja bilo da se radi o drutvenim i humanistikim znanostima ili o fizici i civilizacijskim krea263
tivnim iskustvima. Savremeni muslimanski um ima, takoer, obavezu da uzme pouku iz iskustva prethodnih generacija koje su platile visoku cijenu stihijskog i nepromiljenog prihvatanja, posebno grke filozofije, bez bilo kakve naune zdrave metodologije. To stihijsko i nepromiljeno prihvatanje neega to nije islamsko odvelo je muslimane do bespua metafizikih filozofija koje su iscrpile energiju muslimanskog uma na pitanjima od kojih nema nikakve korsti. tavie, to je dovelo i do cijepanja jedinstvenog tkiva ummeta te okrenulo ummet nagaanjama o hipotetikim pitanjima. Bit e mnogo obrazovanih ljudi i s jedne i s druge strane puta koji e shvatiti dimenzije potrebne promjene, njenih nakana i potrebnih sredstava. Dunost tih ljudi je da pokau hrabrost, siu u arenu i late se posla. Oni su ti ija je zadaa spremanje nove generacije sposobne da po svojim znanstvenim i duhovnim kvalifikacijama nosi misiju islama, digne bajrak i nastavi hod.
Iskustvo s islamizacijom znanja u pripremi alternativnih kadrova

Iskustvo s islamizacijom znanja na Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji iz perioda 1988-1999. god. i planovi priprema islamski obrazovanih akademskih kadrova spada u vodea nauna praktina iskustva na ovome planu. Realizacija projekta preputena je jednom od osnivaa Meunarodnog instituta za islamsku misao. To je utjecalo da ideja islamizacije znanja ima vane dimenzije i pokae u praksi svoju vrijednost i metodoloku ispravnost.61
61 Da bi se shvatile neke dimenzije eksperimenta i njegova idejna pozadina, treba pogledati izdanja Meunarodnog instituta za islamsku misao i neka
264
Vano je da shvatimo da su djelovanje Meunarodnog instituta za islamsku misao i djelovanje Fondacija za razvoj djetinjstva u okviru iskustva islamizacije znanja dvije aktivnosti koje se meusobno nadopunjuju. To je stoga to se kulturna i odgojna reforma meusobno nadopunju. Ako je aktivnost Instituta usmjerena na rad na polju intelektualnog i metodolokog rada na preispitivanju odgoja i obrazovanja, rad Fondacije u saradnji s Institutom usmjeren je na odgojni rad i kulturnu reformu u korijenu strukture linosti ovjeka muslimana u razliitim fazama djetinjstva na djelotvoran odgojni nain. U svakom sluaju, pobuda za odgojno djelovanje nije razliita. Koliko e nauni metod koji je u slubi reforme i promjene u ovoj fazi ivota ummeta biti uspjean ovisi o tome koliki se odgojni napori ulau, koliko su ispravna vienja, vrijednosti
od djela pisca ove knjige kao to su: Islamska teorija ekonomije: filozofija i savremena sredstva (1960), Islamska teorija meunarodnih odnosa: Novi pravci u islamskoj metodologiji i miljenju (1972). Takoer treba pogledati i radove: Politika i vlast rad prezentiran na Drugom meunarodnom susretu Meunarodne skuptine muslimanske omladine (1973) i objavljen u sklopu publikacija s tog susreta; Islamizacija politikih znanosti rad prezentiran na Prvom meunarodnom kongresu za islamsko obrazovanje odranom u Mekki (1977); Islamizacija znanja: Novi metod u reformi savremenog znanja rad prezentiran na Drugom svjetskom kongresu za islamizaciju znanja odranom u Islamabadu Pakisatan (1982) i objavljen u radovima kongresa koje je izdao Meunarodni institut za islamsku misao. Pogledati i knjigu Islamizacija znanja: Plan i dostignua koju je za tampu pripremio ehid dr. Ismail el-Faruki, da mu se Allah smiluje, a izdao Meunarodni institut za islamsku misao nakon dopuna i korekcija koje je unio pisac za izdanja na arapskom i engleskom jeziku (prev. Hilmija erimovi, El-Kalem, 2004.), zatim knjigu Kriza muslimanskog miljenja (1986), izdanje Meunarodnog instituta za islamsku misao (prev. Sabina Berberovi, El-Kalem, 2004.).
265
i principa koji se usauju u dijete; koliko se radi na ravnotei linih i kolektivnih strana u islamskoj linosti; koliko se razvija epska hrabrost; koliko se ugrauje u dijete zdrava svijest i potpaljuje od poetka ranog djetinjstva duh inicijative, kreativno kritiko ulo te dotjeruju i prave poboljanja u razliitim fazama. ovjeanstvo Ummet
ovjeanstvo
Regija i domovina Rod(bina) Pojedinac Ummet Narod i nacija Ummet ovjeanstvo Porodica Ummet
Skica broj 10. Dijagramski prikaz islamskog poimanja odnosa meu ljudima: isprepletenost i neraskidiva povezanost ljudskog i civilizacijskog
266
ovjeanstvo
Ako prvi korak predstavlja islamizacija znanja kroz reformu programa obrazovanja, ako drugi korak predstavlja rad na reformi uloge porodice i odnosa roditelja na islamskim osnovama ljubavi, povjerenja i sigurnosti te osiguranja poeljnog doma za odgoj u kojem e se razvijati dijete zaokruene linosti, snano, sposobno i pouzdano, onda trei korak predstavlja pedagoko osvjeivanje koje pretvara mogunosti porodice da prui ljubav, povjerenje i sigurnost u pozitivan i djelotvoran odgojni program. Taj program vodi dijete i brine se o njemu radi razvijanja njegovih sposobnosti i nadarenosti uz formiranja znanstvenog mentaliteta i ive drutvene svijesti. etvrti korak predstavlja osiguranje znanstvenih i odgojnih sredstava nastavnicima koja im pomau u vrenju njihove zadae. To se vri tako to se opremaju sa svim to je novo i korisno na odgojnom planu, uz produkciju didaktike knjievnosti koja pomae i produbljava njihova shvatanja. Njima moraju stajati na raspolaganju programi koji im nude odgavarujue spoznaje i znanja za svaku fazu djetinjstva. Ova etiri koraka moraju biti meusobno tijesno povezana, uravnoteena i istovremena uz vraanje dimenzije obnove i promjene u historiji misli ummeta i njegovoj civilizacijskoj borbi. Ova etiri koraka moraju initi osnovnu odgojnu dimenziju djeteta po ugledu na nain odgojnog djelovanja asnog Poslanika. Uz plan rada Instituta da bi mogao zaokruiti svoj prototip projekta potrebno je osnivanje meunarodne obrazovne ustanove pod ijom vizijom bi bio postavljen lanac islamskih kola u razliitim dijelovima svijeta koje e oliavati jezgro filozofije, programa i metoda Instituta i biti model za
267
aktiviranje uloge porodice i kole. U tim kolama programi rada se ne zaustavljaju na djetetu i njegovim aktivnostima samo unutar zidova kole i za vrijeme nastave, nego se njihov utjecaj, interes i briga proteu na porodicu i njena odgojna shvatanja. Institut pravi odgojne planove, obrazovne programe i aktivnosti kola u emocionalnom, kulturnom, saznajnom i tjelesnom domenu uenika. Ti planovi, programi i aktivnosti planiraju se na temelju zdravog kuranskog univerzalnog vienja i iste islamske kulture iji je uzor Poslanik, s.a.v.s. Programi vode rauna o duhovnoj, emocionalnoj i saznajnoj strani uenika i o tome da se te strane harmonino nadopunjuju te da sva podruja u svim etapama budu u funkciji eljenog odgoja.
Meunarodne islamske kole

Meunarodni institut za islamsku misao poeo je ovaj hod kroz iskustvo Meunarodnog islamskog univerziteta u Maleziji. Univerzitet je ustanovio Centar za istraivanje programa i nastavnih planova opeg odgoja i obrazovanja s ciljem da radi na izgradnji kole pri Univerzitetu koja e posluiti kao prototip. Centar je preko jednog broja profesora specijaliziranih za odgoj, na osnovu utvrenog plana, uz direktan nadzor uprave Univerziteta, te u saradnji sa nekoliko specijaliziranih komisija sastavljenih od univerzitetskih profesora iz razliitih akademskih podruja uradio prve nacrte programa odgoja za razliite faze opeg obrazovanja. I stvarno je uspostavljena kola pri univerzitetu koja obuhvata razliite faze opeg obrazovanja. U koli se realiziraju postavljeni programi i nadati se da e kola nastaviti djelovati na nain i s ciljevima na kojima je utemeljena te da e Centar za istraivanje programa i nastavnih planova nastaviti unapreivati te
268
programe i uspjeti izraditi sve udbenike koje predviaju ti unaprijeeni programi. Cilj odvajanja Centra za istraivanje programa i nastavnih planova od Univerziteta i uprave kole bio je da se Centar posveti istraivanjima odgoja i obrazovanja i zatiti od administrativnih pitanja i svakodnevnih briga. S ciljem izgradnje veza te naune i odgojne saradnje izmeu Univerziteta i Centra, ustanovljena je krovna uprava. Neto slino se moe oekivati i izmeu lanca islamskih meunarodnih kola ili lanca civlizacijski i odogojno superiornih kola. Institut e u saradnji sa svim zainteresiranim stranama u Americi i u islamskom svijetu nastaviti rad i nauna istraivanja u cilju razvoja i unapreenja odgoja i obrazovanja te izradi potrebnih programskih udbenika. Institut e takoer raditi na osnivanju lanca islamskih meunarodnih kola i neophodnih odgojnih ustanova za nadzor nad njima te postavljanju neophodnih organizacionih planova za njihov, ako Bog da, uspjeh i irenje. Kako bi program islamizacije znanja bio kompletiran i izvrena reforma islamske misli u slubi projekta islamske civilizacijske reforme, veoma je vano da Meunarodni institut za islamsku misao, Fondacija za razvoj djetinjstva i Fondacija islamskih meunarodnih kola rade pod krovom jednog saveza ustanova islamske civilizacije i misli i da sarauju s razliitim idejnim i civilizacijskim centrima koji u svom radu imaju isti cilj. Veoma je vano za projekat islamizacije znanja da oni koji prihvataju ovaj projekat i njegove programe bilo gdje da se nalaze u svijetu svoj napor usmjere u djelotvorno prouavanje drutvenih, humanistikih, ekonomskih i stratekih pitanja s islamske take gledita. Aktivnosti ustanova programa islamizacije znanja moraju biti posebno usmjerene
269
na pitanja filozofije znanosti i praenje nuanih, tehnolokih i civilizacijskih usmjerenja uz iznoenje islamskog vienja po tim pitanjiima. Istraivai, takoer, moraju posvetiti punu panju pitanjima prava ovjeka muslimana te nuditi vjerodostojne studije i informacije o njima stvaljajui ih iskreno i vjerno pred ummet, njegova vostva i sredstva informiranja.
Potreba za obznanjivanjem programskih i idejnih principa

U ovoj fazi u kojoj se nalazi islamska misao i stanja u kojem se nalaze narodi koji pripadaju ovom ummetu i njegove drutvene i obrazovne ustanove, smatram da je dolo vrijeme da se elita mislilaca, znanstvenika i obrazovanih ljudi sastanu na dobro pripremljenoj konferenciji s koje e izai pred ummet s proglasom opih principa koji se tiu temeljnih pitanja ivota ummeta. Na toj konferenciji bi bili postavljeni temelji i razmotrene tenje, opa naela, principi, prioriteti i izazovi. Taj proglas bi predstavljao vodi rada s metodolokim pravilima, davao bi okvir i na uvjerljiv nain osvjetljavao put promjena, kretanja i reformi u podrujima znanja, kulture, odgoja i obrazovanja, te zatvarao put loem razumijevanju, zabludama i obmanama. Nepostojanje ovakvog vodia u vremenu zaostalosti, tumaranja i lutanja u kojem se nalazi ummet i od ega pati misao ummeta predstavlja ogromnu greku i neoprostiv propust. inim dovu Uzvienom Allahu da nadahne umne i mudre ljude ummeta da poure sa zatvaranjem pukotine i usmjeravanjem ummeta na Pravi put u slubi ummeta i u slubi ovjeanstva i da izvre svoju ulogu prenoenja poruke islama, a On uistinu sve moe.
270
Razdvojenost politikog i idejnog vostva Slabljenje oba vostva i nesposobnost za prihvatanje promjena Despotizam i politiki teror Degradacija razuma, slijepo oponaanje i vjersko teroriziranje/ zastraivanje Sakaenje univerzalne vizije Devijacije i slabosti u znanstvenoj metodologiji i pojava jaza izmeu doslovnog poimanja univerzalnih vrijednosti na jednoj i stvarnosti na drugoj strani Nazadak i kulturne natruhe: slijepo oponaanje, praznovjerje i gatanje Jaz izmeu spoznajnog i osjeajnog Zatvaranje vrata idtihada (slijepo oponaanje i znanstveni literalizam) Teror duhovni i emocionalni Okamenjenost znanja i dekadencija obrazovanja Pristupi u odgoju koji poivaju na zastraivanju Sistem obrazovanja u kome vlada podvojenost izmeu spoznaje i osjeaja Pasivan i zastraen ummet s robovskom svijesti Zaostajanje ummeta na polju znanosti Odsustvo osjeaja za zajednicu Skica broj 11. Posljedice devijantnosti u znanstvenoj metodologiji i pristupu odgoju
271
Reforma metodologije: Oivljavanje jedinstva univerzalnog, vjerskog znanja na jednoj i znanja koje spada u kategoriju humanistikog i prirodoslovnog na drugoj strani Kulturna reforma: Vraanje univerzalne islamske vizije koja poiva na vjerovanju u jednog Boga i ovjekovo namjesnitvo na Zemlji Vjerovanje, ibadet i ulaganje truda ienje kulture od natruha praznovjerja Eliminiranje zastraivakog diskursa Reforma odgoja: Uvoenje djelotvornih promjena u psiholoko-emocionalnom pristupu odgoju u periodu djetinjstva. Oivljavanje jedinstva obrazovne i psiholoko-emocionalne komponente u odgoju djeteta Oivljavanje Poslanikovog, s.a.v.s., pristupa u odgoju pristupa koji je okrenut usaivanju vrijednosti vjere, svijesti o ovjekovom namjesnitvu na Zemlji, discipliniranosti i odgovornosti, s ciljem da djetetu omilimo ono to se od njega oekuje, da ga ohrabrimo i da budemo ustrajni u podizanju djeteta Klju pokretanja promjena i reforme lei u ulozi porodice i roditelja i u injenici da oni nedvojbeno ele najbolje svojoj djeci Reforma obrazovanja i ponovno objedinjavanje znanstvenog i emocionalnog u okviru obrazovanja (nastavlja se)
272
(nastavak) Ummet trebaju krasiti: Pozitivan duh i odvanost Sposobnost, kolektivna inicijativa, dosljednost i preciznost Psihologija slobodnih ljudi i oslobaanje od robovske psihologije, egoizma i malodunosti Skica broj 12. Temeljne pretpostavke za uspjeh reforme ummeta: dijete koje vjeruje i koje je samouvjereno, koje ima jasan pogled, koje se osjea jednakim, dijete koje je slobodno, snano i sposobno
273
Idejna reforma Integracija znanja Reforma na polju metodologije znanstveni islamski mentalitet Kulturno, vjersko i praktino proiavanje i oslobaanje od praznovjerja i etnocentrizma Reforma odgoja Jedinstvo znanstvenog i duhovno-emocionalnog u odgoju Ljubav, podsticanje i uvaavanje Oslobaanje od robovske psihologije Vjera, hrabrost, inicijativa, profesionalnost i osjeaj za zajednicu Svijest o namjesnitvu na Zemlji i sueljavanje sa izazovima Skica broj 13. Pozitivne posljedice idejne i odgojne reforme
274
Stvarnost islamskog ummeta Islam Univerzalne vrijednosti i djelotvorno vjerovanje Draga civilizacijska sjeanja Robovska sihologija Loa drutvena stvarnost Psiholoke konice
Reformski pokreti i pokuaji Nepotpuni idejni planovi idejne konice koje oteavaju put reforme pljake dominacija politikog nad idejnim slijepo slijeenje i oponaanje prevaga politikih usmjerenja u reformi vjerski diskurs koji povrno djeluje na odrasle. Nemo u poticanju ummeta na reformu i ostvarenje velikih ciljeva te nesposobnost sueljavanja sa izazovima i promjenama Nauni, tehnoloki, politiki, ekonomski, vojni i civilizacijski neuspjeh Zaostalost razjedinjenost despotizam otimaina kolonijalizam neznanje siromatvo bolest Skica broj 14. Ogranieni reformski pokreti koji nisu uspjeli ostvariti cilj
275
Iskorjenjivanje robovske psihologije
Razvoj dostojanstvenog islamskog duha
Islamizacija ummeta Reformski, znanstveni, emocionalni i psiholoki pokret (islamizacija ovjeka, islamizacija znanja i onoga najdubljeg u ovjeku svijesti) Oivljavanje univerzalne vizije koja poiva na vjeri u jednog Boga i ovjekovo namjesnitvo na Zemlji Reforma epistemiologije i metodologije: Integriranje znanja koja nude Objava i znanost (itanje znakova iz Objave i znakova iz svijeta) Podizanje djeteta: Obnova odgojnih metoda kroz integriranje obrazovne i psiholoko-emotivne odgojne komponente (ljubav, ohrabrenje, razumijevanje, sloboda, samopouzdanje, navikavanje na tanost i usaivanje osjeaja odgovornosti) Nauni duh, pozitivan pogled na svijet, snaan duh, osjeaj odgovornosti za zajednicu, kreativnost Skica broj 15. Reforma ummeta: Korjenit, efikasan, reformski pokret
276
Drutvo razjedinjeno i zaostalo na idejnom, duhovnom i civilizacijskom planu Kriza opeg pristpa emotivnom i psiholokom razvoju Reforma metodologije i preispitivanje i prilagoavanje obrazovanja Odgojna reforma Islamsko odgojno i nauno djelovanje na roditelje i drutvo Dijete predstavlja plodno tlo za duhovno-emocionalnu promjenu Pozitivno nadopunjavanje znanstvenog i duhovnog Sposobna generacija svjesna uloge ovjeka kao Allahovog namjesnika na Zemlji Graanin obrazovan, kreativan, osloboen praznovjerja i nemoi Graanin od povjerenja, odgovoran, moralan, sposoban i drutven Skica broj 16. Dijete: Dimenzija koja nedostaje u projektu reforme ummeta
277
Reforma metodologije odgoja i obrazovanja
Aktivno nauno djelovanje Intelektualci i odgajatelji koji posjeduju svijest i znanstvene sposobnosti
Islamski didaktiki tekstovi koji e djelovati idejno i odgojno
Prvo i najvanije: Osnovno je odgojno djelovati na roditelje Drugo: Odgojno djelovati na one koji rade u obrazovanju i na kole Tree: Idejno, nauno i struno djelovati na ustanove u drutvu.
Staviti u funkciju prirodni nagon kod roditelja Djelovati na roditelje kroz njihovo islamsko, odgojno i obrazovno uzdizanje (Pouni knjievni tekstovi koji e podsticati odgoj i obrazovanje tokom kolskog i univerzitetskog obrazovanja, nauni seminari, slobodni programi, klubovi, aktivno islamsko djelovanje, internet i islamski satelitski tv-kanali) (nastavlja se)
278
(nastavak) Klju zdrave i korjenite odgojne reforme predstavljaju roditelji i porodica te njihovi prirodni motivi da se angairaju u onome u emu je korist za njihovu djecu. Usto, oni imaju izuzetnu snagu utjecaja na psihologiju i nain razmiljanja djece, a ta se snaga i energija u sadanjem vremenu ne koristi dovoljno zbog neznanja roditelja i nepostojanja lijepih i atraktivnih knjievnih islamskih tekstova koji uvjerljivo i efikasno djeluju na djecu. Nuno je osigurati atraktivne knjievne tekstove i obaveznu lektiru te djelotvorne odgojne materijale, islamski orijentirane kako bi olakali zadau onima koji rade u obrazovanju i odgoju te ostalim kategorijama drutva. Nuno je otvarati naune centre i institucije koje e teiti i biti sposobne da obnove i uzdignu misao ummeta. Skica broj 17. Roditelji predstavljaju klju reforme te djelotvorne a mirne promjene drutva.
279
280
ZAKLJUAK
ta moramo znati i raditi

Korisno je da na kraju puta rezimiramo osnovnu viziju iznesenu u ovoj knjizi te ope pravce i cilj koji postavlja pred itaoca. U biti knjiga predstavlja osvjetljavanje i razumijevanje krize ummeta te potcrtavanje elemenata koji nedostaju u projektima prieljkivane islamske reforme. Islamski ummet nosi misiju upute i svjetla. U prolosti je taj ummet izvrio korekciju toka ljudske civilizacije i uzdigao je na najvie visine moralnosti, naunosti i univerzalnosti dajui joj polazita koja stoje iza svih dostignua savremene ljudske civilizacije. Uprkos velianstvene i uzviene civilizacijske snage vjerovanja koje je razbuktao islam, talozi tradicija, kultura i filozofija te promjena politike baze u plemensku i etniku utjecale su na iskrivljivanje islamske vizije, razaranje metodologije misli i islamskog poimanja znanja te zagaivanje kulture islama. To je uinilo da ummet izgubi svoju univerzalnu dimenziju te omoguilo mentalitetima praznovjerja, gatanja i etnocentrizama da ovladaju ummetom. Ta ideoloka i intelektualna zamagljenost i kulturna deformiranost doveli su do apatije i zaostalosti te do slabosti i nemoi kod vodeih ljudi ummeta, to je za rezultat imalo
281
zaostajanje te politiko i vjersko zastraivanje.62 U ummetu se rodila robovska psihologija koju karakterizira individualnost, strah i nepostojanje inicijative, a to je ummet pretvorilo u indiferentno tijelo bez tenji za jedinstvom i solidarnou, bez duha hrabrosti, bez moi kreativnosti i inicijative. Tako je ummet postao rtvom svakog neprijatelja i pohlepnika. Uslijedili su pokuaji reforme koji su uprkos predanosti i rtvama ostali parcijalni i politiki. I uprkos tome to takvi pokuaji uvijek tee ka buenju tenji, suprotstavljanju i odbijanju nasrtaja na ummet, nisu imali potpunu svijest o pravom stanju epistemiolokih, kulturnih, psiholokih i emocionalnih bolesti ummeta. Priroda politikog diskursa je da radi na zbijanju redova i oivljavanja nade, ali ako on ne ostavi prostora za kritiki intelektualni diskurs, ummet nee uspjeti obnoviti energiju, nee je moi razvijati i nee se moi suprotstaviti izazovima. Tada je njegova sudbina sudbina napora i reformskih pokreta koji dovode do iscrpljivanja i dodatnog slabljenja. Neshvatanje problema spoznaje a time i neshvatanje odnosa spoznajnog s psiholoko-emocionalnim jedan je od najvanijih razloga u cijepanju znanosti u muslimana na vjersku i graansku, suprotstavljenih jedna drugoj. One se meusobno odbijaju i ne slau se. Tako su i jedna i druga skonale u nekonzistenosti filozofa i beivotnosti vjerskih znanosti to jest u sveopem intelektualnom mrtvilu, krljavosti, neplodnosti i apatiji. To nam je u naslijee ostavilo da se brinemo o nevanim informacijama i da ne shvatamo
62 Pogledaj: Ikalijje el-istibdad ve-l-fesad fi el-fikr ve et-tarih es-sijasi elislami, pisca ovog djela, El-Muslim el-muasir, br. 122, godina XXXI, Kairo 2006.
282
kakav je njihov odnos s praktinim i emocionalnim te kakve su njihove posljedice po samu ljudsku linost. Tako smo zanemarili humanistike znanosti, zanemarili smo djetinjstvo i odgoj koji predstavljaju podruje promjene, podruje razvoja energije, iskoritavanja sposobnosti i osiguranje skladita jedinstvene rastue energije koja je neophodna kako bismo se nosili s promjenama i suprotstavili izazovima. Kako bismo pokrenuli tokove preporoda i napretka te ponovo izgradili psihiku i emocionalnu energiju koja pokree ovjekovu volju i napore neophodne za preporod ummeta, intelektualci, uenjaci, univerzitetski profesori, obrazovani ljudi i vostva u ummetu moraju izvriti svoju ulogu u ponovnom uspostavljanju temelja tamo gdje su se desili propusti te pripremiti sve to je znanstveno i kadrovski potrebno radi mobilizacije sljedbenika ummeta i realizacije projekta izgradnje i civlizacijske islamske reforme. Mora se ponovo vratiti islamska civilizacijska vizija bazirana na vjeri u jednog Boga te civilizacijskoj kreativnosti i dobru. Mora doi do reforme planova obrazovanja i spajanja njegove dvije strane vrijednosno-vjerske i prirodnoznanstvene; mora se oistiti islamska kultura od svih mrlja neplodnosti i zagaenosti. Nakon toga slijedi meusobno djelovanje znanstvenog, psiholokog i emocionalnog u formiranju ovjeka muslimana kako bi bio estit vjernik, kreativan i sposoban da osigura snagu i neophodne vjetine radi suprotstavljanja izazovima. Miljenje i intelektualci, obrazovani ljudi predstavljaju jezgro iz kojega treba krenuti reforma. Pedagogija i odgajatelji predstavljaju polazite psiholoke i emocionalne reforme. Na
283
taj nain univerzitetski profesori i visoko obrazovanje postaju kljuni akteri u procesu reforme, a odgoj i ope obrazovanje podupiru porodicu na polju psiholoke i emocionalne reforme. Ustanove razliitih vrsta moraju paziti na aktuelno stanje, voditi rauna o kontinuitetu i nadgledati promjene u okviru postojeeg stanja. To drugim rijeima znai da nema nikakvih ruilakih aktivnosti. Oni koji ele reformu i promjene moraju znati klju pokretanja procesa promjena. Bez poznavanja kljua procesa promjena i svega onoga to pokretanje promjena iziskuje, ne moe se izvriti eljena promjena, a reformatori e sliiti onima koji rukama pokreu tokove kola promjene. Klju pokretanja promjena mirnim putem u drutvu nabolje nalazi se u prirodnoj pobudi koja se nalazi u duama roditelja i u njihovom nastojanju da urade sve to mogu a to je u interesu njihove djece. To je podsticaj koji je Allah ugradio u ljudske due i on ima mo i najvei utjecaj u formiranju mentaliteta osobe i njene psihologije u fazi djetinjstva. Stoga je neophodna solidarnost ljudi od nauke i odgajatelja u izvravanju svojih uloga u razumijevanju roditeljstva i djetinjstva te u naunim istraivanjima na polju odgoja. Nuno je, takoer, ponuditi roditeljima didaktiki djelotvorne tekstove kako bi shvatili i razumjeli znaaj onoga to se od njih trai. Stoga je Meunarodni islamski univerzitet u Maleziji, stojei na poziciji nunosti islamizacije znanja, uvrstio tri obavezna predmeta za svoje studente: Porodica i roditeljstvo, Kreativna misao i rjeavanje problema te Uspon i pad civilizacija. Ta tri predmeta su uvjet za stjecanje diplome na ovom univerzitetu za sve studente koji na njemu studiraju.
284
Spoznajna (kognitivna) uloga kole i uitelja slijedi i nadopunjuje emocionalno-odgojnu ulogu oeva i majki. Uloga uitelja se nadopunjuje s ulogom roditelja tako to se uitelj, obino, brine za dijete, nastoji ga osposobiti da bude uspjeno u ivotu probudei u njemu energiju kojom e se suprotstavljati izazovima i savladavati ih. Iz svega iznesenog jasno je da u najvanije razloge neefikasnosti reformskih pokreta u historiji ummeta spada neshvatanje znaaja emocionalne strane u ispravljanju duhovne truhlosti koja je zadesila ummet, a time i neshvatanje znaaja uloge djetinjstva u pokretanju duhovne i emocionalne reforme i oslobaanja ummeta od robovske psihologije. Kao to se da na kraju zakljuiti, odgovornost je intelektualaca, odgajatelja, obrazovanih ljudi, profesora i uitelja da uzmu inicijativu u svoje ruke i stave u funkciju klju koji pokree mirne promjene i korjenite reforme. Istu tu ulogu vri voza auta u pokretanju auta i njegovom upravljanju prema cilju. U ovom sluaju to znai aktiviranje faktora djetinjstva koji predstavlja nunu dimenziju za aktiviranje duha ummeta. Tom djetinjstvu nuno je osigurati sve za njegov zdrav i nesmetan razvoj, osloboditi ga i razviti u njemu energije i sposobnosti. Bavljenje djetinjstvom mora biti struno i uvjerljivo i u tome smislu neophodno je ustanoviti centre za nauno istraivanje kako bi djetetu bili ponueni ivi odgojno-oborazovni programi. Na izradi tih programa i na njihovom marketingu moraju saraivati svi odani obrazovani i sposobni kadrovi, oni koji rade u reformskim pokretima, voe drutva i civilne ustanove drutva. To je jedini nain na koji musliman moe uzeti u svoje ruke uzde kreativne inicijative i samo u tom sluaju e se odazvati ustanove drutva one
285
e, ustvari, nuno postati pomagai u ostvarenju navedenih ciljeva. (Onakvi kakvi ste onakve ete imati za upravitelje). Na roditeljima je da shvate da su oni u ovoj fazi klju i osnova za oslobaanje ummeta, izgradnju njegovih mogunosti i budunosti njegovih pokoljenja i da bez njihova napora u ispravnom smjeru nema puta mogunostima, dostojanstvu i izbavljenju. Poslednje to elim rei intelektualcima, obrazovanim ljudima i reformatorima o vrsti njihovih napora i uloge jeste da je veoma vano za uspjeh njihovih napora da rade marljivo u vrenju svoje pionirske uloge u pokretanju kljua promjena u ummetu kroz predstavljanje islamske civilizacijske vizije, reforme odgoja i obrazovanja, otvaranja oiju pred duhovnim bolestima i otvaranja oiju za naine lijeenja od tih bolesti i njihovo iskorjenjivanje. ivot Poslanika, s.a.v.s., najbolje pokazuje kako dolaze plodovi ustrajnosti i strpljenja. Trinaest godina je u Mekki u sebi i ashabima kroz rad, strpljenje i ustrajnost uvrivao temelje, izgraivao linosti i spremao kadrove da bi nakon toga krenula energija reforme koja je u deset godina promijenila lice zemlje i historije, isprala sve nanose i uklonila prepreke pred ummetom, civilizacijom i novim osvitom. Tako su se odvijali svi veliki pokreti promjena u historiji. Bez oslanjanja na sebe i oslobaanja od snova da e nas neko drugi spasiti i snova da postoji lahko i brzo rjeenje, ummet e desetine i stotine godina ii putem straha od drugoga i putem ponienja i bit e nemoan, poraen i ponien. U budunosti ne moemo kao to nismo mogli ni u prolosti oekivati nita manje kriza i katastrofa koje iscrpljuju svaki dan i u svakoj
286
generaciji ovo malo snage i sposobnosti koja nam je potrebna kako bismo se ispravili i razvili nae potencijale. Molim Allaha da nam pomogne da se probudimo prije svega da se probude intelektualci, obrazovani ljudi i reformatori te da oni izvre svoju zadau, postave pokret reforme ummeta na prave tranice za vlastiti preobraaj i uvrste temelje za izgradnju generacija koje e krasiti razum te slobodne, ispravne i zdrave emocije. Uzvieni Allah u Kuranu asnom kae: Zaista Allah ne mijenja stanja jednog naroda dok taj narod ne izmijeni ono to je u njihovim duama... (Er-Rad, 11). Tako Mi vremena, doista je ovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i ine dobra djela preporuujui jedni drugima istinu i preporuujui jedni drugima strpljenje. (El-Asr, 1-3) Molim uzvienog Allaha za pomo, pravi put i dobrobit. I posljednja naa dova je da zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova.
287

Kriza Islamske Civilizacije, Korijeni U Kulturi I Odgoju - Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Kriza Islamske Civilizacije, Korijeni U Kulturi I Odgoju - Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

ABDULHAMID AHMED EBU SULEJMAN

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

biblioteka posebna izdanja

AbduLhAMId AhMEd Ebu SuLEJMAn

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

biblioteka posebna izdanja

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Sukut el-hadare el-islamijje: el-duzur es-sekafijje ve et-terbevijje

AbdulhAmid Ahmed ebu SulejmAn

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Sarajevo, 1431. po H. / 2010. godine

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Problem koji razmatra ova knjiga

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

ta me je potaklo na ovo istraivanje

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Sveobuhvatnost i partikularnost u metodi

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Sveobuhvatnost u pristupu i postavljanje prioriteta

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Vanost poznavanja specifinosti ideolokog i misaonog ustrojstva bia

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Greke vezane za interakciju ideja nekada i danas

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Odgojna misao i drutvena promjena

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Poticajna civilizacijska snaga vjerovanja i materijalni civilizacijski napredak

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Kako je poelo slabljenje snage vjere i morala

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Politika, moral i vjera: Podjela vostva i stasanje skolastike6

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Posljedice podjele i institucionalnog uruavanja: Odsustvo osjeaja za zajednicu

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE

Poticajna snaga vjersko-civilizacijske energije u prvom periodu islama i u periodu hulefai-raidina

Slabljenje snage vjere tokom vremena i negativne pojave u kulturi

Zatomljenje pokretake snage vjere i ekspanzija negativnih pojava u kulturi