You are on page 1of 142

KOMENTAR TRI OSNOVNA NACELA Muhammed ibnu Salih El-'Usejmin

Prijevod sa arapskog Senaid i Mevlida Zaimovi

Recenzija Mr. Zuhdija Adilovi

Obrada Senaid Zaimovi

Izdava TAIBAH INTERNATIONAL 1418. - 1998.

Stampa H A R F O - G R A F Tuzla

Za Stampariju Safet Pai

POKLON - HEDIJA TAIBAH - INTERNATIONAL SARAJEVO - BiH

MUHAMMED IBNU SALIH EL-USEJMIN

KOMENTAR TRI OSNOVNA NAELA

1418. -1998.

Muftijstvo tuzlansko zahvaljuje TAIBAH INTERNATIONAL na naporima za irenje islamske misli, tampajui knjigu

"KOMENTAR TRI OSNOVNA NAELA"


Neka vas Allah nagradi.

U IME (1) ALLAHA (2) MILOSTIVOG (3) SAMILOSNOG (4)


(1) Autor, Allah mu se smilovao, je otpoeo svoju knjigu BISMILLOM, ugledavi se pri tom na Allahovu, delle anuhu, Knjigu koja je takoe poeta BISMILLOM. Isto tako se poveo za hadisom: "Svaki dobar posao koji nije zapoet bismillom je nepotpun." Poveo se i za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poinjao svoja pisma raznim vladarima bismillom. "U ime" smo stavili na mjesto glagola jer svaka radnja se ubraja u glagole. Nazvali smo ga "zakanjelim" iz dva razloga: Prvi: Blagosiljanje poetka poinjui u Allahovo, delle anuhu, ime. Drugi: Davanje akcenta na Allahovo ime, tako da se zna na koje se ime misli. Smatramo da je to odgovarajue zbog toga to upuuje na cilj, kao kad bismo htjeli da itamo knjigu i rekli: "U ime Allaha poinjem." Ne zna se ta poinje, ali kada kae: "U ime Allaha itam", postaje jasno ta ti je cilj. (2) Allah, delle anuhu, je lino ime Uzvienog. To je ime kojeg slijede i koje obuhvata sva ostala imena. ak je i u ajetu spomenuto: "Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga, Allaha, ije je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji..." (Ibrahim: 1,2) Ne moemo rei da je u ovom sluaju ime "Allah" atribut koji je doao poslije rijei "Silnog" i "Hvaljenog", ne, nego emo rei da je On u funkciji apozicije, kako bi na taj nain izbjegli dovoenje Allahovog imena u poziciju epiteta ostalim imenima.

(3) "Milostivi" je atribut iskljuivo vezan za Allahovo ime. On se ne spominje ni uz koga drugog. "Milostivi" znai onaj koji ima svojstvo neizmjerne iroke milosti. (4) "Samilosni" ili "Milosrdni" se spominje uz Allahovo ime kao i uz imena nekoga drugoga. Ima znaenje neprestane konstantne milosti. U tom sluaju je Milostivi - Onaj koji je obilno milostan, a Samilosni - Onaj koji je konstantno milostiv prema svojim robovima kao to je rekao Uzvieni Allah: "On kanjava onoga koga On hoe i milost ukazuje onome kome On hoe, i Njemu se vratiti." (El-Ankebut: 21)

ZNAJ (1), ALLAH TI SE SMILOVAO (2) DA SMO ZADUENI NAUITI ETIRI STVARI (3)
(1) Znanje je potpuna spoznaja neega. Postoji est stepena spoznaje: 1) Znanje - potpuna spoznaja neega, 2) Skromno neznanje - nemogunost potpune spoznaje, 3) Sloeno neznanje, spoznaja neega suprotno od njegova pravog stanja i sutine, 4) Iluzija o spoznaji neke stvari sa mogunou tanosti neega drugog, 5) Sumnja; spoznaja neega sa jednakim mogunostima (i tanosti i netanosti), 6) Pretpostavka, to jest spoznaja neega s mogunou tanosti neega drugog. Znanje se dijeli na dvije vrste: neophodno i teoretsko. Neophodno je ono ija je spoznaja sama po sebi prisutna i obavezna kao to je primjer vatre i znanje da je vatra vrela. Znai, ovjek je prisiljen da bez teorije i bez dokaza zna da je vatra vrela. Teoretsko znanje je ono za iju spoznaju su potrebni dokazi i teorije, kao to je znanje o tome da je nijet obavezan kod uzimanja abdesta.

(2) Allah ti se smilovao i na tebe prosuo Svoju milost da njome postigne ono to trai, i da se spasi onoga to ti je zabranjeno. "Allah ti oprostio" znai molba da ti oprosti grijehe koje si poinio prije. Kada se upotrijebi samo rije milost onda ona ima znaenje: "Allah te uvrstio i sauvao od buduih grijeha. A kada je milost spomenuta zajedno sa oprostom, u tom sluaju oprost se odnosi na grijehe koji su prethodno poinjeni, a milost ima znaenje uspjeha u dobru i spasenja od grijeha u budunosti. Pisac, Allah mu se smilovao, je ispoljo svoju panju i brigu sugovorniku elei mu dobro. (3) Ova pitanja koja je spomenuo autor sadre itavu vjeru i zasluuju panju zbog velike koristi koju pruaju.

PRVA JE ZNANJE KOJE ZNAI SPOZNAJU ALLAHA (1) I SPOZNAJU NJEGOVA POSLANIKA (2)
(1) Znai spoznaju Allaha, delle anuhu, srcem prihvatajui ono to mu je propisao, obavezujui se na pokornost i pridravanje propisa, na sprovoenje eriata s kojim je doao Njegov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Rob spoznaje svoga Gospodara kroz ajete u Allahovoj knjizi i Sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim, posmatrajui znakove Njegova stvaranja, gledajui stvorenja. Jer ovjek, kad god pogleda u te znakove poveava svoje znanje o svom Bogu i Stvoritelju. Allah, delle anuhu, kae: "Na Zemlji su dokazi za one koji vrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne vidite?" (Ez-Zarijat: 20,21). (2) Znai spoznaju Njegova Poslanika Muhammeda, sallallahu, alejhi ve sellem, to podrazumijeva prihvatanje svega onoga s ime je doao (uputa i istinska vjera), zatim vjerovanje u ono to govori, sprovoenje u djelo njegovih naredbi, izbjegavanje svega to je zabranio i na to je upozorio. Suenje po

eriatu s kojim je doao i zadovoljstvo njegovom presudom. Uzvieni Allah, delle anuhu, kae: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (En-Nisa': 65) Takoe je rekao: "Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: "Sluamo i pokoravamo se!" - Oni e uspjeti." (En-Nur: 51) "...A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe." (En-Nur: 59) "...Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nareenju Njegovu, da ih "fitna" - iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snae." (EnNur:63) Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je rekao: "Zna li ti ta se podrazumijeva u ovom ajetu pod "fitnom" (iskuenjem)?" Fitna je irk, jer kad ovjek odbaci dio Allahovih rijei, u njegovom srcu se pojavi vid pokvarenosti koja ga odvodi u propast."

I SPOZNAJA VJERE ISLAMA (1) KROZ DOKAZE (2)


(1) Njegove rijei "spoznaja vjere Islama"; Islam u openitom smislu znai robovanje Allahu kroz ono to je propisao od kako je poslao poslanike pa do Sudnjeg dana, kao to je to spomenuo u mnogo ajeta koji upuuju na to da su svi prijanji vjerozakoni znaili predanost Allahu, delle anuhu. Allah, delle anuhu, je rekao o Ibrahimu, alejhisselam: "Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na nek bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si! (El-Bekara: 128) Islam u svom uem znaenju je period poslije dolaska Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svojstven je Objavi s kojom je doao. Jer je on derogirao sve prethodne vjere, tako da

onaj ko ga slijedi biva muslimanom a onaj ko mu je oprean i ko mu se suprotstavlja nije musliman. Sljedbenici poslanika su muslimani u vrijeme njihovih poslanika, pa su tako jevreji muslimani u vremenu Musa, alejhiselam, krani su muslimani u vrijeme Isa, alejhisselam, a od onog momenta od kad je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i oni odbili da povjeruju u njega, oni se ne smatraju vie muslimanima. Ova vjera Islam je vjera koja je prihvaena kod Allaha, delle anuhu, i od koje njen sljedbenik ima koristi. Uzvieni Allah je rekao: "Allahu je prava vjera jedino Islam." (Ali Imran: 19) A u drugom ajetu stoji: "A onaj ko eli neku drugu vjeru osim Islama, nee mu biti primljena, i on e na onom svijetu nastradati." (Ali Imran: 85) Ovaj Islam je Allah, delle anuhu, darovao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu ummetu. Rekao je Uzvieni Allah: "...Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera..." (El-Maida: 3) (2) Njegove rijei "kroz dokaze" imaju znaenje onoga to upuuje na traeno. Dokaz za spoznaju moe biti racionalan i tradicionalan. Pod tradicionalnim se smatra sve to je dolo putem objave, a to su Kur'an i Hadis. Racionalni su oni do kojih se dolazi putem razmiljanja i razumskog teoretisanja. Allah, delle anuhu, je u Svojoj Knjizi mnogo puta spomenuo ovu vrstu dokaza. Koliko je samo ajeta u kojima se spominje, recimo: "A Njegovi su znaci to i to..." Ovako se postavljaju razumski dokazi koji upuuju na Allaha, delle anuhu. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, emo spoznati putem tradicionalnih dokaza kao to su rijei Uzvienog Allaha: "Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom..." (ElFeth: 29) Ili Njegove rijei: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika..." (Ali Imran: 144) Spoznaja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, biva i putem racionalnih dokaza kao to je razmiljanje o jasnim ajetima s kojima je poslan, ajetima koji su sadrani u cijenjenoj Allaho-

voj Knjizi. U Knjizi koja sadri u sebi istinite i korisne vijesti i pravedne (zakone) propise od ope koristi. Zatim, razmiljanjem o mu'dizama koje su se desile Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vijesti iz gajba koje nisu mogle biti obznanjene ni na koji drugi nain osim putem vahja. One su se obistinile a on ih je potvrdio.

DRUGO JE RAD PO TOM ZNANJU (1)


(1) "Raditi po znanju" znai raditi po onome to obuhvata spoznaja Allaha, delle anuhu, i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u to spada vjerovanje u Allaha, pokornost, sprovedba Njegovih naredbi i izbjegavanje onoga to je zabranio, zatim ibadete koji se odnose na svaku osobu i one neograniene (koji prelaze i na druge). U ibadete koji se odnose na svaku osobu spadaju: namaz, post, hadd. A u neograniene: nareivanje dobra, odvraanje od zla, dihad na AJlahovu putu i slino. Rad je u stvari plod znanja, jer onaj ko radi bez znanja je slian kranima, a onaj ko zna a ne radi po znanju je slian jevrejima.

TREE JE POZIVATI ZNANJU (1)


(1) To znai poziv u eriat s kojim je poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na tri ili etiri stepena, od kojih je nekoliko spomenuo Allah, delle anuhu: "Na put svoga Gospodara mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj..." (En-Nahl: 125) A etvrti je spomenut u slijedeem ajetu: "I sa sljedbenicima knjige raspravljajte na najljepi nain, - ne sa onima meu njima koji su nepravedni..." (El-Ankebut: 46) Nema sumnje da je za ovaj poziv neophodno posjedovati znanje i uvid u Allahov, delle anuhu, eriat da bi poziv u vjeru bio poduprt naunim injenicama i jasnim dokazima. Dokaz za ovo su rijei Uzvienog Allaha: "Reci: Ovo je put moj, ja

10

pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." (Jusuf: 108) Jasan dokaz je sposobnost daije da poznaje eriatske propise, nain pozivanja i stanje onoga koga poziva. Naini za pozivanje u vjeru su veoma obimni i raznovrsni, meu njima su: hutbe, govori, lanci, nauni susreti, pisanja, izdavatvo i distribucija knjiga, kongresi specijalno organizovani radi pozivanja Allahu s tim to ovaj vid sastajanja treba da bude interesantan a ne dosadan i teak. Ovo se postie tako da poziva prisutnima izloi naunu temu a zatim pone sa raspravom. Poznato je da rasprava, pitanja i odgovori igraju veliku ulogu u shvatanju i pojanjavanju onoga to je Allah, delle anuhu, objavio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj vid pozivanja esto puta ima vei uticaj od samog predavanja ili hutbe koju dri samo poziva i gdje samo on govori. To je samo po sebi jasno. Poziv Allahu je profesija poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onih koji ih u dobru slijede. Kada ovjek spozna svoga Gospodara, svoju vjeru i Allah, delle anuhu, ga uvrsti u tome, tada je on duan da svojim pozivom Allahu spaava svoju brau i da ih obraduje dobrom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Aliji ibni Ebi Talibu na dan Hajbera: "Idi polahko dok ne stigne na njihovu teritoriju, zatim ih pozovi u Islam, objasni ta su duni prema Allahu. Tako mi Allaha, da uputi jednog ovjeka bolje ti je od svega blaga." (El-Buhari i Muslim). Muslim prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko poziva na pravi put ima sevabe kao i oni koji mu se odazovu s tim da se od njihovih nagrada nee nita umanjiti. A ko poziva u zabludu ima grijehe kao i oni to ga slijede, a da se pri tome od njihovih grijeha nita ne umanji." Takoe Muslim prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko uputi na injenje dobrog djela ima nagradu kao i onaj to ga je uradio."

11

ETVRTO JE STRPLJENJE NA NEVOLJAMA KOJE PRATE POZIV (1)


(1) "Strpljenje" je dranje due u pokornosti Allahu i uvanje i odvraanje od nepokornosti i neposlunosti. uvanje od nezadovoljstva i ljutnje Allahovom odredbom, izbjegavanje srdbe, zlovolje i mrzovolje. Neprestana marljivost u pozivanju Allahu, delle anuhu, uprkos nevoljama i neugodnostima. Uznemiravanje pozivaa u vjeru je prirodeno ljudima izuzimajui one koje je Allah, delle anuhu, uputio. Allah, delle anuhu, je rekao svome Poslaniku, sallallahu aiejhi ve sellem: "A poslanici su i prije tebe lanim smatrani, pa su trpjeli to su ih u la ugonili i muili sve dok im ne bi dola pomo Naa..." (ElEn'am: 34) to god su nevolje vee uspjeh je blii. Nije uvjet da plodovi pozivanja i tragovi uslijede jo za ivota daije. Uspjeh se smatra uspjehom i poslije smrti pozivaa, kada Allah, delle anuhu, otvori srca ljudi pa oni prihvate ono emu je poziva zvao i toga se pridravaju i u praksi primjenjuju. Ovo se smatra uspjehom pozivaa iako je on mrtav. Poziva je duan da se strpi i ustraje u pozivu Allahu, delle anuhu, zatim da se strpi na svemu onome to ometa njegov poziv i na svim nevoljama koje pogaaju njega lino. Pa i poslanici, sallallahu alejhi ve sellem, su bili izloeni nevoljama i neugodnostima, i rijeju i djelom. Uzvieni Allah kae: "I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "arobnjak je!, ili Lud je." (Ez-Zarijat: 52) Ili u drugom ajetu: "Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodi i pomaga"! (El-Furkan: 31) Na daiji je da sve ovo prihvati sa strpljivou. Pogledaj ove rijei Uzvienog Allaha upuene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Od vremena do vremena Mi objavljujemo Kur'an tebi". Bilo je za oekivati da se poslije ovih rijei kae: "budi zahvalan na Allahovim blagodatima", meutim Uzvieni je rekao: "Zato izdri do odluke Gospodara tvoga, i ne sluaj ni grijenika ni nevjernika njihova!" (Ed-Dehr: 23, 24)

12

U ovome je nagovjetaj da ko god se uposli pozivom Kur'anu, nema sumnje da e ga pogaati ono na emu se potrebno strpiti. Pogledaj kakvo je stanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad ga je njegov narod kamenovao i izranjavao. Obrisao je krv govorei: "Gospodaru moj, oprosti mom narodu jer oni ne znaju." Poziva mora biti strpljiv i razborit. Strpljivost se dijeli na troje: 1. Strpljivost u pokornosti Allahu, 2. Strpljivost u uvanju od harama, 3. Strpljivost na Allahovim odredbama koje se deavaju, ili bez uticaja ovjeka na njih, ili one koje se ogledaju u neprijatnostima i nevoljama koje im nanose drugi Allahovom voljom.

DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: TAKO MI VREMENA, OVJEK DOISTA GUBI, SAMO NE ONI KOJI VJERUJU I DOBRA DJELA INE, I KOJI JEDNI DRUGIMA ISTINU PREPORUUJU I KOJI JEDNI DRUGIMA PREPORUUJU STRPLJENJE (1)
(1) Rije "dokaz" se odnosi na ova etiri stepena, to jest, dokaz za ova etiri stepena su rijei: "Tako mi vremena..." Uzvieni Allah se u ovoj suri zakleo vremenom koje ima znaenje ivota u kome se odigravaju dobri i loi dogaaji. Allah, delle anuhu, se njime zakleo da je svaki ovjek na gubitku izuzimajui one koji se odlikuju sa ova etiri svojstva; vjerovanje, dobro djelo, preporuivanje istine i preporuivanje strpljivosti. Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao: "Dihad nefsa se sastoji od etiri stepena; prvi: Da se potrudi u upoznavanju upute i istinske vjere bez kojih mu nema uspjeha niti sree ni u ovom ni u buduem ivotu. drugi: Da se trudi u praktikovanju nauenog.

13

trei: Da se trudi u pozivu u vjeru i poduavanju onih koji ne znaju. etvrti: Da se ui strpljenju na tekoama s kojima se susree pozivajui Allahu, i na uznemiravanju koje dolazi od strane stvorenja i da sve to podnese u ime Allaha. Kada ispuni ova sva etiri stepena postaje odgojen i estit." Uzvieni Allah se u ovoj suri zaklinje vremenom da je svaki ovjek na gubitku ma koliko imao imetka, poroda, moi, asti. Samo oni koji u sebi sakupe ova etiri svojstva su na dobitku: vjerovanje, a ono obuhvata sve to pribliava Allahu kroz ispravno ubjeenje i korisnu nauku. dobro djelo; - svaka rije ili djelo koje pribliava Allahu, delle anuhu, pod uslovom da onaj ko ga radi bude iskren i ini ga samo radi Allaha, uzimajui pri tome za uzor Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. preporuivanje istine; - preporuivanje dobrih djela i podsticanje na njih. preporuivanje strpljivosti; tj. da jedni druge podstiemo na strpljivost prilikom vrenja Allahovih naredbi i ostavljanja harama i podnoenje Allahovih odredbi. Preporuivanje istine i strpljivosti u sebi sadre nareivanje dobra i spreavanje zla. Na njima poiva ummet i oni su ogledalo njegove ispravnosti i pobjede te put postizanja asti i vrednote: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio; traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete..." (Ali Imran: 110)

AFIJA, ALLAH MU SE SMILOVAO, (1) JE REKAO: "DA JE ALLAH OBJAVIO SAMO OVU SURU KAO ARGUMENT STVORENJIMA, BILA BI DOVOLJNA." (2) EL-BUHARI, ALLAH MU SE SMILOVAO, (3) JE REKAO: "POGLAVLJE: ZNANJE JE PRIJE RIJEI I DJELA". DOKAZ ZA OVO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "ZNAJ DA NEMA DRUGOG BOGA OSIM 14

ALLAHA I TRAI OPROSTA ZA SVOJE GRIJEHE." PA JE POEO SA NAUKOM PRIJE RIJEI I DJELA.

(4)

(1) afija je Ebu Abdullah Muhammed ibnu Idris ibnu Abbas ibnu Osman ibnu afi'i El-Haimi El-Kurei. Rodio se u Gazi 150. godine po hidri a umro u Egiptu 204. godine po hidri. On je jedan od etverice priznatih imama, Allah im se smilovao svima. (2) Sa ovim je htio, Allah mu se smilovao, da kae da je ova sura dovoljna da podstakne ljude da se prihvate Allahove vjere, dobrih djela, poziva Allahu i strpljenju na tom putu. On nije mislio da je ova sura dovoljna za ljude u svim eriatskim pitanjima. Rijeima: "Da je Allah spustio samo ovu suru kao argument ljudima, bila bi im dovoljna", htio je da kae da svaki pametan i razuman ovjek kada uje ili proita ajete iz sure Asr, nema sumnje da e pouriti da izbjegne gubitak i okiti se sa ova etiri svojstva; vjerovanje, dobro djelo, preporuivanje istine i preporuivanje strpljenja. (3) El-Buhari je Ebu Abdullah Muhammed ibnu Ismail ibnu Ibrahim ibnu Mugire El-Buhari. Rodio se u Buhari u mjesecu evvalu 194. Odrastao je kao siroe u okrilju svoje majke. Umro je, Allah mu se smilovao, u Hartenku udaljenom od 6 milja od Semerkanda uoi Ramazanskog bajrama 256. godine. (4) El-Buhari je ovaj ajet uzeo kao dokaz za to da ovjek treba da pone sa uenjem prije rijei i rada. Ovaj tradicionalni dokaz upuuje na to da ovjek treba prvo da zna pa onda da radi to to zna. Postoji i drugi racionalni dokaz da znanje prethodi rijei i djelu, jer rije i djelo nisu ispravni ukoliko nisu zasnovani na eriatu. Nemogue je da ovjek zna da je njegovo djelo u skladu sa eriatom ukoliko ne posjeduje znanje. Ipak postoji uroeno znanje koje ovjek posjeduje, kao, na primjer, znanje da je samo Jedan Bog Allah. ovjeku je uroena ova vrsta znanja pa stoga nema potrebe da se ulae veliki trud u to da bi ga se u to uvjerilo. Ali, to se tie pojedinanog i opirnijeg znanja, ono zahtijeva ulaganje velikih napora.

15

ZNAJ ALLAH TI SE SMILOVAO, DA JE DUNOST SVAKOM MUSLIMANU I MUSLIMANKI DA UPOZNA OVE TRI STVARI I DA RADI PO NJIMA. PRVA JE: ALLAH NAS JE STVORIO (1)
(1) Postoje dva dokaza o tome da nas je Allah stvorio a to su: tradicionalni i racionalni. to se tie tradicionalnih oni su mnogobrojni, a neki od njih su sadrani u ovim Allahovim ajetima: "On vas od zemlje stvara i as smrti odreuje..." (ElEn'am: 2) "Mi smo stvorili Adema od ilovae, od blata ustajalog" (El-Hidr: 26) "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali... "(El-E'araf: 11) "Jedan od dokaza Njegovih je i to to vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih." (Er-Rum: 20) "On je ovjeka od sasuene ilovae, kao to je grnarija, stvorio a dinna od plamene vatre." (Er-Rahman: 14, 15) "Dinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju." (Ez-Zarijat: 56) i mnogi drugi ajeti. Racionalni dokaz za to da nas je Allah stvorio moemo izvui iz ajeta koji nas navodi na razmiljanje: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?" (Et-Tur: 35) ovjek nije mogao stvoriti samog sebe jer je on, prije nego je stvoren, bio nita. A ono to je nita je nepostojee. I nije ga stvorio njegov otac niti majka niti bilo koje stvorenje, niti je mogao nastati sluajno bez Onoga koji postoji, jer svaka pojava mora imati svog pokretaa. Postojanje stvorenja i njihove preciznosti, harmonije i savrenog reda je prosto nemogue da nastane sluajno ili samo po sebi. ak i ako bi sluajno nastao kako bi bilo mogue da se sluajno odri, opstane i uznapreduje. Ovo sve je dokaz da je Stvoritelj Jedini Allah i da drugog stvoritelja niti naredbodavca mimo Njega nema. Uzvieni Allah kae: "...Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-E'araf: 54) Nije poznato da je neko od ljudi zanijekao Allaha osim u sluaju oholosti kao to se desilo sa Faraonom. Kada je Dubejr ibnu Mut'im uo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ui ajete: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?" (Et-Tur: 35) (Dubejr je tada jo uvijek bio murik) rekao je: "Srce samo to mi nije iskoilo iz prsa, to je bilo prvo to je ubacilo klicu vjerovanja u moje srce."

16

I OPSKRBIO NAS (1) (1) Za ovo pitanje postoji mnogo dokaza iz Kur'ana, Sunneta i razuma. to se tie dokaza iz Kur'ana, evo nekih od njih: Kae Uzvieni Allah: "Opskrbu daje jedino Allah, Moni i Jaki!" (Ez-Zarijat: 58) "Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? i odgovori: Allah!..." (Sebe': 24) "Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim?" - "Allah" - rei e oni, a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" (Junus: 31) O ovoj temi postoje i mnogi drugi ajeti. Dokazi iz Sunneta su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je govorio o zametku kome se poalje melek kojem se dadnu etiri naredbe; naredi mu se da zapie nafaku budueg ovjeka, datum njegove smrti, njegov rad (ta e raditi) i da li e biti sretan ili nesretan. Racionalni dokaz se ogleda u injenici da ovjek ne moe ivjeti ako ne uzima hranu i pie, a hranu i pie je stvorio Uzvieni Allah kao to je On to i spomenuo: "Kaite vi Meni; vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka sputamo? Ako elimo, moemo slanom da je uinimo - pa zato niste zahvalni?" (El-Wakia: 68-70) U ovim ajetima je dokaz da je nau opskrbu dao Allah, delle anuhu.

I NEE NAS SAMIM SEBI PREPUSTITI (1) (1) To je stvarnost za koju, takoe, postoje tradicionalni i racionalni dokazi. Tradicionalni dokazi su rijei Uzvienog Allaha: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti?" (El-Mu'minun: 115) "Zar ovjek misli da e sam sebi preputen biti, da nee odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugruak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik uini, i od njega onda dvije vrste, mukarca i enu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oivi?" (El-Kijameh: 36-40)

17

Racionalni dokaz je to da postojanje ovog ovjeanstva samo zato da ivi i uiva kao stoka, a zatim umre bez proivljenja i rauna nije prikladno da se povezuje sa Allahovom, delle anuhu, mudrou jer je to ista besmislica. nepojmljivo je da Allah, delle anuhu, stvori stvorenja, poalje im poslanike, dozvoli im ubijati protivnike Njegovih poslanika, sallallahu alejhim ve sellem, i da na kraju svega toga rezultat bude nita. To je nepovezivo sa Allahovom, delle anuhu, mudrou.

POSLAO NAM J E POSLANIKA (1) (1) Znai; Uzvieni Allah, delle anuhu, je nama, ummetu Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Poslanika da nam dostavi ajete Gospodara naeg, da nas oisti, da nas podui Kur'anu i mudrosti, kao to je slao i narodima prije nas. On kae: "...A nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao." (Fatir: 24) Nema sumnje da je Allah poslao poslanike svakom narodu da oni poslije poslanika ne bi imali opravdanja i da oboavaju Allaha na nain koji On voli i kojim je zadovoljan. Kae Uzvieni Allah: "Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Ja'kubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao -, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar. " (En-Nisa': 163-165) Nemogue je da oboavamo i robujemo Allahu, na bilo koji nain, osim slijedei u tome poslanike, Allah im se smilovao, jer su oni ti koji su nam pokazali ono s im je Uzvieni Allah zadovoljan; ono to voli i ono to e nas pribliiti Njemu. U tome se ogleda mudrost Uzvienog Allaha to je ljudima slao poslanike kao opominjae i donosioce radosnih vijesti. Dokaz za to su Njegove rijei:

18

"Mi smo vam zaista, poslali Poslanika da bi svjedoio protiv vas isto onako kao to smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije posluao poslanika, pa smo ga tekom kaznom kaznili." (El-Muzemmil: 15,16)

PA KO MU BUDE POKORAN, UI E U DENNET (1) A KO MU BUDE NEPOKORAN, UI E U VATRU (2). DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "Mi smo vam zaista, poslali Poslanika da bi svjedoio protiv vas isto onako kao to smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije posluao poslanika, pa smo ga tekom kaznom kaznili."
(1) Ovaj zakljuak smo izveli iz rijei Uzvienog Allaha: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana, i nastojte da zasluite oprost Gospodara svoga i dennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje." (Ali Imran: 132, 133) "...Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu - On e uvesti u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, i to je uspjeh veliki." (En-Nisa': 13) "Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od njega budu strahovali - oni e postii ono to budu eljeli." (En-Nur: 52) "Oni koji su posluni Allahu i Poslaniku bie u drutvu vjerovjesnika, i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost svoju darovao. A kako e oni divni drugovi biti." (En-Nisa: 69) "...A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postii e ono to bude elio." (El-Ahzab: 71) Pored ovih postoje i brojni drugi ajeti na istu temu. Tako isto i iz rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Svi sljedbenici moga ummeta e ui u dennet osim onoga koji odbije." "A ko je taj koji e odbiti?" - upitali su ga. "Onaj ko mi se pokori ui e u dennet a ko mi bude neposluan ui e u vatru." (El-Buhari)

19

(2) Ovo je takoe zakljuak izveden iz rijei Uzvienog Allaha: "A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On e u vatru baciti, u kojoj e vjeno ostati; njega eka sramna patnja." (En-Nisa': 14) "...A ko Allaha i Poslanika Njegova ne poslua, taj je sigurno skrenuo s pravog puta." (El-Ahzab: 36) "...A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude posluan sigurno eka vatra dehennemska; u njoj e vjeno i zauvijek ostati." (El-Dinn: 23) I rijei iz prethodnog hadisa: "Ko mi bude neposluan ui e u vatru."

DRUGO: (1) UZVIENI ALLAH NIJE ZADOVOLJAN DA MU SE U OBOAVANJU PRIDRUI IKO; NI NJEMU BLISKI MELEK, NI POSLANIK, A DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "DAMIJE SU ALLAHA RADI, I NE MOLITE SE, PORED ALLAHA, NIKOME."
(1) Drugo to smo duni znati je da Allah, delle anuhu, nije zadovoljan da mu se u ibadetu iko pridruuje. On je Jedini dostojan da Mu se robuje. Dokaz tome je ajet kojeg je spomenuo i sam pisac, Allah mu se smilovao: "Damije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome." (El-Dinn: 18) Uzvieni Allah je zabranio da se ovjek moli nekom drugom umjesto Allaha. On zabranjuje samo ono s im nije zadovoljan. Allah, delle anuhu, kae: "Ako vi budete nevjerovali, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako robovi Njegovi ne vjeruju, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni..." (Ez-Zumer: 7) "...Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjernikim." (Et-Tewba: 96) Allah, delle anuhu, nije zadovoljan sa nevjerstvom i mnogobotvom, zato je i poslao poslanike i objavio knjige koji e zajedno suzbijati nevjerstvo i mnogobotvo te ih potpuno unititi. Kae Allah, delle anuhu: "I borite se protv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane..:" (El-Enfal: 39)

20

Pa kada Uzvieni Allah nije zadovoljan nevjerstvom i mnogobotvom, onda je i na vjerniku da ih prezire, jer vjernikovo zadovoljstvo i prezir treba da bude u skladu sa Allahovim, delle anuhu, zadovoljstvom i prezirom. I tako kad Uzvieni Allah nije zadovoljan sa nevjerstvom i mnogobotvom ni vjernik ne smije biti zadovoljan s njima. Mnogobotvo je opasno. Allah, delle anuhu, kae: "Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostie kome hoe ono to je manje od toga..." (En-Nisa': 116) "...Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi." (El-Maide: 72) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko sretne Allaha a nije Mu pripisivao druga ui e u dennet, a ko ga sretne a bude Mu pripisivao druga ui e u vatru." (Muslim).

TREE: (1) ONOME KO SE POKORAVA POSLANIKU I VJERUJE DA NEMA DRUGOG BOGA OSIM ALLAHA, NIJE DOZVOLJENO DA PRIJATELJUJE SA ONIMA KOJI SE ALLAHU SUPROTSTAVLJAJU PA MAKAR TO BIO I NJEGOV NAJBLII. DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG: "NE TREBA DA LJUDI KOJI U ALLAHA I U ONAJ SVIJET VJERUJU BUDU U LJUBAVI SA ONIMA KOJI SE ALLAHU I POSLANIKU NJEGOVU SUPROTSTAVLJAJU, MAKAR IM ONI BILI OEVI NJIHOVI, ILI SINOVI NJIHOVI, ILI BRAA NJIHOVA, ILI ROACI NJIHOVI. NJIMA JE ON U SRCA NJIHOVA VJEROVANJE USADIO I SVJETLOM SVOJIM IH OSNAIO, I ON E IH UVESTI U DENNETSKE BAE KROZ KOJE E RIJEKE TEI, DA U NJIMA VJENO OSTANU. ALLAH JE NJIMA ZADOVOLJAN, A I ONI E BITI ZADOVOLJNI NJIME. ONI SU NA ALLAHOVOJ STRANI, A ONI NA ALLAHOVOJ STRANI E SIGURNO USPJETI." 21

(1) Trea stvar koju smo duni poznavati je "privrenost i odricanje". Privrenost i odricanje je velianstven temelj o kome je objavljeno mnogo ajeta: "O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast ele..." (Ali Imran: 118) "O vjernici ne uzimajte za prijateije Jevreje i krane. Oni su sami sebi prijatelji. A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah, uistinu, nee ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ine." (El-Maide: 51) "O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vjeru vau za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogoboci, i Allaha se bojte ako ste vjernici." (El-Maide, 57) "O vjernici, ne prijateljujte ni sa oevima vaim ni sa braom vaom ako vie vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogrijeio. Reci: "Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da nee prode imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate - miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grijenicima nee ukazati na pravi put." (Et-Tewba: 23, 24) "Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo nita, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e izmeu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali..." (El-Mumtehane: 4) Prijateljevanje sa onim ko se suprotstavlja Allahu upuuje na manjkavost vjere u Allaha i Njegova Poslanika, jer niko pametan ne voli neprijatelja svoga voljenog. Prijateljevanje sa nevjernicima se ogleda kroz saradnju sa njima i pruanje pomoi, iako su oni u nevjerstvu i zabludi. A ljubav prema nevjernicima biva tako to onaj koji ih voli ini stvari koje dovode do ostvarivanja ljubavi prema njima. On ih trai na bilo koji nain. Nema sumnje da ljubav prema Allahovim neprijateljima umanjuje ili potpuno brie vjeru u Allaha. Dunost vjernika je da bude neprijatelj onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovu Poslaniku, makar to bio i njegov najblii, da ga mrzi i izbjegava. Meutim, to ne smije da ga odvrati od savjeta i poziva u Istinu. 22

ZNAJ (1) ALLAH TE UPUTIO (2) NA POKORNOST PREMA NJEMU (3) DA JE PRAVOVJERNOST (4) VJERE (5) IBRAHIMOVE (6) ROBOVANJE JEDINOM ALLAHU (7) ISKRENO MU VJERU ISPOVIJEDAJUI (8)
(1) Govor o znanju smo prethodno navodili te nema potrebe za njegovim ponavljanjem. (2) "Uputa" je ustrajnost na putu istine. (3) "Pokornost" je sprovoenje u djelo nareenog i izbjegavanje zabranjenog. (4) "Pravovjernost" je udaljavanje od mnogobotva i iskreno ispovijedanje vjere Allahu, delle anuhu. (5) To jest, put vjere koji je trasirao Ibrahim, alejhisselam.

(6) Ibrahim je Allahov prijatelj. Uzvieni Allah je za njega rekao: "... A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja." (En-Nisa': 125) On je otac svih poslanika i na mnogo mjesta je spomenut njegov pravac i nunost njegova slijeenja. (7) Rijei "da robuje Allahu" imaju uopeno znaenje; "biti ponizan Allahu iz ljubavi, veliati Ga vrei Njegove naredbe a kloniti se Njegovih zabrana onako kako je to propisano eriatom". Detaljno znaenje ibadeta je objasnio ejhul-Islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao: "Ibadet je zajedniki naziv za sve radnje koje Allah, delle anuhu, voli i s kojima je zadovoljan. Tu spadaju; rijei, javna djela, skrivena kao to su (strah od Njega, oslanjanje), zatim, namaz, zekat, post i drugi propisi s kojima je doao Islam." (8) "Iskrenost" - U ovom sluaju znaenje iskrenosti je preiavanje nijeta. Znai, da ovjek svojim ibadetom ima namjeru jedino Allahovo zadovoljstvo i dolazak do Njegove plemenitosti, tako, da pored Njega ne smatra vrijednim robovanja ni meleka bliskog Allahu niti poslanika. Uzvieni Allah

23

kae: "Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu. On nije Allahu druge smatrao ravnim!" (En-Nahl: 123) "Vjeru ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne dri do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom e biti meu dobrima." (El-Bekara: 130)

TO (1) JE ALLAH, DELLE ANUHU, NAREDIO SVIM LJUDIMA I RADI TOGA IH JE STVORIO KAO TO JE REKAO: DINOVE I LJUDE SAM STVORIO SAMO ZATO DA MI ROBUJU". A ZNAENJE RIJEI "JA'BUDUN" (ROBUJU) JE; PRIZNAJU DA JE SAMO JEDAN BOG ALLAH (2) (1) To jeste, pravovjerje, a ono je robovanje Allahu iskreno Mu vjeru ispovjedajui. Allah, delle anuhu, je naredio robovanje i stvorio sve radi njega. On kae: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim mene, zato se Meni klanjajte." (El-Enbija': 25) Allah, dele anuhu, je u Svojoj Knjizi pojasnio svrhu stvaranja stvorenja pa je rekao: "Dinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi robuju." (Ez-Zarijat: 56) (2) Znai, "tevhid" je jedno od znaenja robovanja koje smo prethodno objasnili, samo to robovanje ima openitije znaenje od "tevhida". Postoje dvije vrste ibadeta (robovanja): univerzalno robovanje, a to je pokornost Allahu svega stvorenog bez izuzetka, shodno rijeima Uzvienog: "Ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na zemlji, kao robovi Milostivog traiti utoite." (Taha: 93) Ono obuhvata i vjernika i nevjernika, i pokornog i pokvarenjaka. Druga vrsta robovanja je robovanje Allahu prema propisima eriata i pokoravanje Njegovim naredbama, a ono obuhvata iskljuivo one koji su pokorni Allahu,

24

delle anuhu, i povode se za onim s im su poslati poslanici. Uzvieni Allah je rekao: "A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju Mir vama." (El-Furkan: 63) Prva vrsta ibadeta nije zaslugom ovjeka i zato se ne nagrauje jer ona biva bez njegova udjela, dok za drugu vrstu biva nagraen onoliko koliko ga sprovodi, u to spada, na primjer, zahvalnost prilikom blagostanja i strpljivost kod iskuenja.

NAJVELIANSTVENIJA STVAR KOJU JE ALLAH, DELLE ANUHU, NAREDIO JE "TEVHID" (ALLAHOVA JEDNOA), TO ZNAI SMATRATI DA JE JEDINO ALLAII, DELLE ANUHU, DOSTOJAN DA MU SE ROBUJE (1)
(1) Pisac je definisao "tevhid" na ovaj nain: "Tevhid je uvjerenje da je Jedino Allah, delle anuhu, dostojan da Mu se robuje". Znai, da robuje Allahu i da mu u robovanju nita ne pridruuje, ni poslanike, ni meleka bliskog Allahu, ni vladara, ni tebi nadreenog niti bilo koje drugo stvorenje, nego da s ljubavlju, velianjem, sa enjom i strahom robuje jedino Allahu. ejh, Allahu se smilovao, je ovim namjeravao rei da je "tevhid" razlog slanja poslanika zbog toga to su njihovi narodi grijeili upravo u tevhidu. Postoji opirnije tumaenje tevhida a to je: "Izdvajanje Allaha, delle anuhu, u svemu je vezano za Njega." Tri su vrste tevhida: Prvi: tevhidur-rububijjeh; a on znai: "Izdvajanje Allaha, delle anuhu, kao Jedinog koji ima mo stvaranja, vladavine i planiranja (odravanja) u svemiru." Allah, delle anuhu, kae: "Allah je Stvoritelj svega..." "...Postoji li osim Allaha ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmeete?" (Fatir:

25

3) "Uzvien je Onaj u ijoj je ruci sva vlast - On sve moe." (ElMulk: 1) "...Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova." (El-E'araf: 54) Drugi: tevhidul-uluhijjeh; a on znai: "Izdvajanje Allaha, delle anuhu, kao jedinog zaslunog da Mu se ini ibadet, na taj nain to ovjek nee robovati drugom pored Allaha niti mu se pribliavati kao to robuje Allahu i pribliava Mu se." Trei: tevhidul-esmai vessifat; a on znai: "Izdvajanje Allaha, delle anuhu, po imenima kojima se je Sam prozvao i opisao u Svojoj Knjizi, ili jezikom Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na taj nain to emo potvrivati ono to je On potvrdio a negirati ono to je On negirao, bez iskrivljavanja, pogrenog interpretiranja, usporedbe i pokuaja zalaenja u kakvou tih imena i svojstava." elja autora u ovoj knjizi jeste da se govori o "tevhidul-uluhijjeh". To je vrsta tevhida u kojoj su zalutali murici i radi ega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ratovao protiv njih. Radi toga tevhida je dozvolio njihovu krv, imetke, zemlju, kue, zarobljavanje njihovih ena i poroda. Najvie to su zagovarali svi poslanici kod svojih naroda jeste ova vrsta tevhida. Uzvieni Allah kae: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!"..." (En-Nahl: 36) Prema tome, ibadet je ispravan jedino kada se upuuje Allahu, delle anuhu. Ko napravi propust sa ovim tevhidom, on je murik kafir, pa ak kad bi i vjerovao u tevhidur-rububijjeh i tevhidul-esmai vessifat. Pretpostavimo da ovjek potpuno vjeruje u ove dvije vrste tevhida, ali u isto vrijeme ide na kabur i oboava njegova stanovnika ili mu prinosi rtvu kako bi mu se pribliio (mislei da je on od onih koji mu mogu pomoi ili natetiti), takav ovjek, i pored vjere u ona dva tevhida, je murik-kafir i vjeno e boraviti u vatri. Allah, delle anuhu, kae: "...Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi." (El-Maide: 72) Tevhid je najvanije to je Allah naredio zato to je on temelj na kome se zasniva itava vjera. Zbog istog cilja je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poeo svoj poziv Allahu, i naredio svima koje je slao kao izaslanike da ponu s njime.

26

NAJVANIJE TO JE ALLAH ZABRANIO JESTE IRK, INJENJE IBADETA NEKOME DRUGOM PORED NJEGA. DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG: "ROBUJTE ALLAHU I DRUGE NJEMU RAVNIM NE SMATRAJTE." (1)
(1) Najvanije to je Allah, delle anuhu, zabranio jeste mnogobotvo. To je zbog toga jer je Allahovo pravo najpree, pa ako se ovjek ogrijei o njega, ogrijeio se o najvelianstvenije pravo a to je tevhid (robovanje iskljuivo Allahu). Uzvieni Allah kae: "...mnogobotvo je zaista velika nepravda." (Lukman: 13) "...A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan." (En-Nisa': 116) "...Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi." (El-Maide: 72) "Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostie onome kome hoe ono to je manje od toga..." (En-Nisa': 116) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Najvei grijeh je da smatra nekog Allahu ravnim a On te je stvorio." U drugom hadisu kojeg biljei Muslim od Dabira, radijallahu anhu: "Ko sretne Allaha, a ne bude Mu pripisivao druga ui e u dennet, a ko Ga sretne a inio je mnogobotvo, ui e u vatru." "Ko umre a druge je Allahu smatrao ravnim, ui e u vatru." (El-Buhari) Pisac je kao dokaz da je Allah naredio robovanje samo Njemu, a zabranio mnogobotvo, naveo ove rijei: "I Allahu se klanjajte i nikoga Mu ravnim ne smatrajte!..." (En-Nisa': 36) Uzvieni Allah je naredio robovima da Ga oboavaju a zabranio im je da Mu ikoga u robovanju pridruuju. Ovo potvruje robovanje jedino Njemu, a ko ne oboava Allaha, delle anuhu, on je nevjernik oholi. Ko oboava Allaha, delle anuhu, i pored Njega jo nekog taj je nevjernik-mnogoboac, a ko oboava jedino Allaha taj je iskreni vjernik musliman. Postoje dvije vrste irka - mnogobotva; veliko i malo.

27

Veliko mnogobotvo je svaki irk kojeg je Zakonodavac imenovao velikim irkom, a rezultira izlaskom iz vjere. Malo mnogobotvo ili irk je svaki govor i svako djelo eriatom okvalifikovano kao mali irk, ali on ne izvodi iz vjere. ovjek je duan da se uva irka, bilo velikog ili malog, jer je Uzvieni Allah rekao: "Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostie onome kome hoe ono to je manje od toga..." (En-Nisa': 116) Neki uenjaci kau da ova prijetnja obuhvata i mali i veliki vid irka.

AKO TE NEKO UPITA: "KOJA JE TO TRI TEMELJA (1) OVJEK DUAN POZNAVATI? (2), RECI MU: PRVO; "DA ROB (OVJEK) SPOZNA SVOG GOSPODARA (3)
(1) "Temelji" (usul) je mnoina od rijei temelj. Temelj je osnova u gradnji svih stvari; tako je osnova zida njegov temelj, osnova stabla iz kojeg se napajaju grane je njegov korijen. Uzvieni Allah kae: "Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo; korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu." (Ibrahim: 24) Tri temelja na koja nas upuuje pisac, Allah mu se smilovao, su tri stvari za koje e ovjek biti pitan u kaburu: Ko ti je Gospodar? Koje si vjere? I ko ti je Poslanik? (2) Pisac, Allah mu se smilovao, je spomenuo ovaj temelj u vidu pitanja da bi italac obratio panju na njega jer je to velianstven i vaan temelj. Zbog toga je rekao: "Ovo su tri naela koja je svaki ovjek duan poznavati, jer e o njima biti pitan u kaburu kada bude pokopan i kada ga napuste njegovi prijatelji. Dou mu dva meleka, posade ga i pitaju: "Ko ti je Gospodar? Koje si vjere? Ko ti je poslanik? Vjernik e odgovoriti: "Moj Gospodar je Allah, vjera mi je Islam, a moj Poslanik je Muhammed, sallallahu alejhi ve seliem. Nevjernik i licemjer e rei: "Ha, ha, ne znam, uo sam ljude da neto govore pa sam i ja to govorio.

28

(3)

Tri su naina spoznaje Allaha:

Jedno od njih je gledanje i razmiljanje o Njegovim stvorenjima koje dovodi do spoznaje Allaha, veliine Njegove vlasti, savrenstva Njegove svemoi, Njegove mudrosti i milosti. On je rekao: "I zato oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome to je On stvorio,..." (El-E'araf: 185) "Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno; ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite..." (Sebe': 46) "U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene." (Ali Imran: 190) "U smjeni noi i dana i u onom to je Allah na nebesima i Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje." (Junus: 6) "Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noi i dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kia koju Allah sputa s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji izmeu neba i Zemlje lebde doista su dokazi za one koji imaju pameti." (El-Bekara: 164) Prouavanje erijatskih znakova kao to su objave koje su slane poslanicima, alejhimusselam, i svega onoga to je dolo u njima. Kada prouava ove ajete i ogromne koristi koje su dole u njima bez kojih ivot ne bi postojao ni na dunjaluku ni na ahiretu, i kada sagleda koje je znanje i mudrost u njima sadrano i nade da je ono u savrenom redu i ureeno u skladu sa potrebama robova, spoznat e svoga Gospodara, kao to je On to i rekao u Kur'anu: "A zato oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu naili na mnoge protivrjenosti." (En-Nisa': 82) Spoznaja koju Allah, dele anuhu, stavi u srce vjernika, te ona bude toliko jaka kao da vidi svoga Gospodara golim okom. Kada je Dibril, alejhisselam, upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to je ihsan, on mu je odgovorio: "Da robuje Allahu kao da ga vidi, jer ako ti njega ne vidi On tebe vidi."

29

I SVOJU VJERU (1), SVOGA POSLANIKA, (2),


(1) Drugi temelj koji smo duni spoznati je vjera. Njome, mudrou, samilou i opim koristima ljudskom rodu, koje vjera u sebi sadri, je ovjek zaduen. Duan je da je brani od svega to joj teti. A onaj ko ozbiljno sagleda vjeru Islam na temelju Kur'ana i Sunneta, nai e da je to jedina istinska vjera i da bez nje nema sree za stvorenja. Neprihvatljivo je da drimo da je Islam stanje u kome se nalaze dananji muslimani, jer su oni odstupili od mnogih islamskih naela, a ine mnoge islamom zabranjene stvari, tako da onaj ko ivi u nekim islamskim zemljama ima osjeaj da ivi u neislamskoj sredini. A vjera Islam - hvala Allahu - obuhvata sve ono to su sadravale preanje vjere. Odlikuje se nad njima po tome to je on primjenjiv u svakom vremenu, mjestu i narodu. Primjenjivost Islama u svakom vremenu, na svakom mjestu i kod svakog naroda znai da njegova primjena nije na tetu ljudima ni u kom vremenu, mjestu i narodu. Naprotiv, on im donosi samo korist. To ne znai da je Islam podloan svakom vremenu, mjestu i narodu. On nareuje i podstie na svaki dobar posao a zabranjuje lo, nareuje lijep moral a prezire i odvraa od svakog niskog morala. (2) Trei temelj jeste da ovjek upozna svoga Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Da se upozna sa njegovim ivotom, ibadetom, moralom, njegovim nainom pozivanja Allahu, delle anuhu, sa njegovom borbom na Allahovu putu i sve ostale strane njegova ivota. Na svakom je ovjeku, koji eli da uvea svoje znanje o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da to vie ita njegovu biografiju, da vidi kako se ponaao u ratu, kako u miru, u tekoama i rahatluku i u svim drugim stanjima. Molimo Allaha, delle anuhu, da budemo sljedbenici Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i u javnosti i u tajnosti, i da nas u takvom stanju i smrt zatee. To je u Njegovoj vlasti i On je moan da to uini.

30

PA AKO TE NEKO UPITA KO TI JE GOSPODAR? (1) RECI: MOJ GOSPODAR JE ALLAH KOJI ME JE ODGOJIO I PODUIO KAO TO JE ODGOJIO I PODUIO SVE OSTALE NARODE SVOJOM MILOU (2). JA SAMO NJEGA OBOAVAM I NIKOGA VIE. (3)
(1) U pitanju se eli rei: "Ko je tvoj Gospodar koji te je stvorio, koji e te usmrtiti, koji je uinio da si postojan i koji te je opskrbio?" (2) Odgoj (et-terbije) je izraz posebnog odgoja koji obuhvata vaspitavanje, poduavanje, obrazovanja itd. Pisac, Allah mu se smilovao, eli kazati da je rije "Rabb" Gospodar izvedena iz rijei "terbije" - odgoj. On kae: "Onaj koji je Svojom milou odgojio mene i itavo ovjeanstvo." Allah, delle anuhu, je Svojom milou odgojio itavo ovjeanstvo." Allah, delle anuhu, je Svojom milou odgojio itavo ovjeanstvo i pripremio ih za njihovu ulogu radi koje su i stvoreni, i sve ih opskrbio. On kae u dijalogu Musaa, alejhisselam, i faraona: "Pa ko je Gospodar va, o Musa?" - upita faraon. "Gospodar na je onaj koji je svemu onom to je stvorio dao ono to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo." (Taha: 49, 50). Allah, delle anuhu, je Svojom milou odgojio svakog pojedinca. Allahove blagodati ukazane Njegovim robovima su bezbrojne i nemogue ih je nabrojati. On kae: "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, neete ih nabrojati..." (En-Nahl: 18) Allah je Onaj koji te stvorio, koji te je za ivot osposobio, koji e te usmrtiti i koji te je opskrbio. On je jedini dostojan da Mu se robuje. (3) On je Jedini koga oboavam i kome sam ponizan i pokoran iz ljubavi i potovanja. Radim ono to mi nareuje, uvam se onoga to mi zabranjuje i ne postoji pored Njega niko kome robujem. Kae Uzvieni Allah: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga

31

osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (El-Enbija': 25) "A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je ispravna vjera." (El-Bejjine: 5)

A DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "HVALA ALLAHU GOSPODARU SVJETOVA"(l) (1) Kao dokaz za rijei da je Allah, delle anuhu, odgojitelj itavog ovjeanstva, pisac je naveo rijei Uzvienog: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova" (Fatiha: 1) to predstavlja savrenstvo, uzvienost i velianstvo Jedinog Allaha. "Gospodara svjetova" - znai njihovog Odgojitelja, Stvoritelja, Vladara, Onog koji njima upravlja onako kako On hoe.

SVE OSIM ALLAHA JE K O S M O S I JA SAM JEDAN DIO TOG KOSMOSA (1). AKO TE NEKO UPITA: "KAKO SI SPOZNAO SVOGA GOSPODARA? (2) RECI: "PUTEM NJEGOVIH ZNAKOVA I STVORENJA (3). NJEGOVI ZNACI SU N O I DAN, SUNCE I MJESEC. A NJEGOVA STVORENJA SU SEDAM NEBESA I SEDAM ZEMALJA I ONO TO J E NA NJIMA I ONO TO JE IZMEU NJIH.(4) (1) Kosmos je sve osim Allaha. I u svakoj stvari u kosmosu postoji znak koji upuuje da je Allah jedan. Ja koji se odazivam sam jedinka u ovom kosmosu. Ako je On moj Gospodar, onda je meni dunost da Ga oboavam. (2) Znai, ako te neko pita: "Na koji nain (putem ega) si upoznao svoga Gospodara? Reci: "Spoznao sam ga preko Njegovih znakova i stvorenja." 32

(3) "Znakovi" - mnoina od rijei znak - upuuje na neto i pojanjava ga. Postoje dvije vrste Allahovih znakova: kosmiki i eriatski. Kosmiki znak su stvorenja, a eriatski je objava koju je Allah spustio Svojim poslanicima. Ovo je tumaenje rijei "putem Njegovih znakova i stvorenja". U svakom sluaju, Uzvieni Allah se poznaje po Svojim kosmikim znakovima a to su velianstvena stvorenja i njihovo udno, precizno i mudro stvaranje. Isto tako, On se poznaje i po Svojim eriatskim znakovima koji sadre pravdu, ope koristi i otklanjanje tete. U stihu se kae: U svakoj stvari je znak koji upuuje da je On Jedan. (4) Svaki od ovih znakova govori o savrenstvu Njegove moi, sveobuhvatnosti Njegove mudrosti i milosti. Sunce je jedan od Allahovih znakova. Stvoreno je tako da precizno slijedi putanju od onoga asa kad ga je Allah stvorio pa sve dok ne doe as kada e Allah unititi svijet. Sunce slijedi svoju putanju onako kako to kae Uzvieni Allah: "I Sunce se kree do svoje odreene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajueg." (Jasin: 38) Ono je Allahov znak svojom veliinom i ulogom koju koriste bia, drvee, rijeke, mora i sve ostalo. Kada pogledamo u Sunce - taj veliki znak - vidjet emo kako je ogromna udaljenost izmeu nas i njega, ali i pored toga njegova toplina dosee do nas. Zatim, razmislimo o njegovoj jakoj svjetlosti koja daleko dopire i koja ljudima tedi velike koliine energije i imetka, jer u toku dana nam nije potrebna nikakva svjetlost pored suneve. Zato se ono ubraja u znakove ije vanosti smo veoma malo svjesni. I Mjesec je isto tako Allahov znak kome je odredio razliita stanja, svake noi drugi poloaj: "I Mjesecu smo odredili poloaj; i on se uvijek ponovo kree kao stari savijeni palmin prut." (Jasin: 39) Prvo izgleda mali a zatim se postepeno uveava dok se ne ispuni, da bi se, potom, ponovo poeo smanjivati. On podsjea na ovjeka koji raste poevi od djetinjstva, potom nakon to dostigne zrelost i potpunu snagu, poinje ronuti da bi se na kraju ponovo vratio u nemono stanje. Neka je uzvien Allah, najljepi Stvoritelj!

33

DOKAZ (1) ZA TO SU RIJEI UZVIENOG: "MEU ZNAMENJIMA NJEGOVIM SU NO I DAN, I SUNCE I MJESEC. N E PADAJTE LICEM NA TLE NI PRED SUNCEM NI PRED MJESECOM, VE PADAJTE LICEM NA TLE PRED ALLAHOM, KOJI IH JE STVORIO, AKO ELITE DA SE SAMO NJEMU JEDINOM KLANJATE." I NJEGOVE RIJEI (2): "GOSPODAR VA JE ALLAH, KOJI JE NEBESA I ZEMLJU U EST VREMENSKIH RAZDOBLJA STVORIO, A ONDA SVEMIROM ZAGOSPODARIO; ON TAMOM NOI PREKRIVA DAN, KOJA GA U STOPU PRATI, A SUNCE I MJESEC I ZVIJEZDE SE POKORAVAJU NJEGOVOJ VOLJI. SAMO ON STVARA I UPRAVLJA! UZVIEN NEKA JE ALLAH, GOSPODAR SVJETOVA!" (1) Znai, dokaz za to, da su dan i no, Sunce i Mjesec, Allahovi znakovi jeste ajet: "Meu znamenjima Njegovim su no i dan..." (Fussilet: 37) To jest od jasnih i pojanjavajuih znakova, da bi najavili no i dan sa svojim osobenostima i razliitostima i sa promjenljivou njihovih stanja koje je Allah, delle anuhu, podredio robovima. Isto tako i Sunce i Mjesec sami po sebi i sa svojim putanjama, sa svojim poretkom kojim ostvaruju ljudima korist a odvraaju od njih tetu. Zatim, Allah je zabranio da se klanja Suncu ili Mjesecu. Iako oni pred ljudima izgledaju velianstveno, oni nisu dostojni oboavanja jer su oni takoer stvorenja kao i sve ostalo. Jedino je Uzvieni Allah, koji ih je stvorio, dostojan oboavanja. (2) Dokaz da je Allah, delle anuhu, stvorio nebesa i Zemlju je u ajetu: "Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju u est vremenskih razdoblja stvorio..." (El-E'araf: 54) Ovaj ajet sadri: prvo: Allah, delle anuhu, je ova stvorenja stvorio u roku od est dana, a da je htio stvorio bi ih i u jednom trenutku. Meutim, Njegova, delle anuhu, mudrost je htjela da povee uzroke sa uzronicima.

34

drugo: On se uzvisio nad Arom (prijestoljem) onako kako to dolikuje Njegovoj veliini i uzvienosti i na nain samo Njemu svojstvenim, a to je primjer Moi i Vlasti. tree: On nou prekriva dan, tj. no poput prekrivaa ili odjee prevue preko dnevne svjetlosti i zakloni je. etvrto: Uinio je Sunce, Mjesec i zvijezde potinjenim Njegovoj naredbi tako da im On, uzviena je Njegova vlast, nareuje ta hoe, a sve je to u interesu Njegovih robova. peto: Apsolutnost Njegove vladavine i potpunost Njegove vlasti gdje stvaranje i naredbe pripadaju samo i iskljuivo Njemu. esto: Robovanje svih svjetova jedino Njemu.

A GOSPODAR BOG JE OBOAVAN (1) DOKAZ (2) ZA TO SU RIJEI NJEGOVE: "O LJUDI (3), OBOAVAJTE GOSPODARA KOJI VAS STVARA (4) I ONE PRIJE VAS KAKO BISTE GA SE BOJALI (5)."
(1) Pisac, Allah mu se smilovao, eli da uputi na slijedee Allahove rijei: "Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju u est vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom noi prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-E'araf: 54) Prema tome, Gospodar Bog je oboavani i On jedino zasluuje da Ga se oboava. A to ne znai da svako ko se oboava da je i Gospodar Bog. Bogovi koje su njihovi sljedbenici oboavali mimo Allaha i uzeli ih sebi za boanstva nisu boanstva jer, Bog znai Stvoritelj, Vladar, Onaj koji svim upravlja i sve u skladu dri. Dok njihova boanstva to nisu. (2) To jest da Gospodar Bog zasluuje robovanje.

(3) Poziv je upuen svim pokoljenjima ljudskog roda. Allah im je naredio da Njega jedino oboavaju ne pripisujui Mu druga. Objasnio je ljudima da je zasluio robovanje i oboavanje zbog injenice to je On Stvoritelj Jedini koji druga nema.

35

(4) Njegove rijei "koji vas je stvorio" objanjavaju ono prije njih - "Oboavajte Ga" jer je On va Gospodar koji vas je stvorio. I zbog toga to je On sam po sebi Gospodar Stvoritelj vaa je obaveza da Mu robujete. Iz ovoga zakljuujemo da svako ko prizna Allahovo, delle anuhu, boanstvo duan je da samo Njega oboava, u protivnom je sam sebi kontradiktoran. (5) To jest da bi bili bogobojazni, a bogobojaznost je zatita od Allahove, delle anuhu, kazne tako to se ovjek pridrava Njegovih naredbi a kloni Njegovih zabrana.

KOJI VAM JE ZEMLJU UINIO POSTELJOM (1), A NEBO ZDANJEM (2); KOJI S NEBA SPUTA KIU (3) I INI DA S NJOM RASTU PLODOVI, HRANA ZA VAS (4). ZATO NE INITE SVJESNO (5) DRUGE ALLAHU RAVNIM!"(6)
(1) Uinio ju je posteljom i kolijevkom da na njoj uivamo bez potekoa i umora kao to ovjek spava u svojoj postelji. (2) To jest, iznad nas, jer zdanje je uvijek iznad. Tako je nebo zdanje za stanovnike zemlje. Ono je svod zatieni kao to kae Allah, delle anuhu: "I to to je nebeski svod osiguran Nae je djelo, a oni se ipak okreu od znamenja koja su na njemu." (El-Enbija': 32) (3) Iz visine, iz oblaka vam je spustio istu (isteu) vodu koju pijete i koja natapa rastinje i njime stoku napasate kao to se kae u suri En-Nahl. (4) Ovo znai "kao poklon vama", a u drugom ajetu: "Na uivanje vama i stoci vaoj" (Abese: 32) (5) Nemojte Onome ko vas je stvorio, i stvorio one prije vas, i zemlju vam posteljom uinio i nebo svodom, i iz neba vam vodu spustio i pomou nje plodove izveo da bi vas i vau stoku opskrbio, nemojte Mu nita ravnim smatrati i oboavati

36

kao to oboavate Allaha, delle anuhu, ili da ga volite kao to volite Allaha, delle anuhu, jer je to neto to vam ne dolikuje ni po eriatu ni po razumu. (6) Znajte da Njemu niko nije ravan i da je u Njegovoj ruci stvaranje, opskrba, upravljanje, zbog toga Mu ne pripisujte druga u ibadetu.

IBNU KESIR (1), ALLAH MU SE SMILOVAO, KAE: "ONAJ KOJI JE STVORIO OVE STVARI ZASLUUJE DA M U SE ROBUJE." (1) Ibnu Kesir je Imadudin Ebu Fida' Ismail ibnu Omer ElKurei Ed-Dimeki, poznati hafiz, autor tefsira i historije. Uenik je ejhul-Islama Ibnu Tejmijje. Umro je 774. godine po hidri.

VRSTE IBADETA KOJE JE NAREDIO ALLAH, DELLE ANUHU, DA MU SE INE (1) SU: ISLAM, IMAN, IHSAN, DOVA, STRAH, NADA, OSLANJANJE, ELJA, STRAHOPOTOVANJE, BOGOBOJAZNOST, PONIZNOST, KAJANJE... (1) Nakon to nam je pisac, Allah mu se smilovao, objasnio da smo duni oboavati Uzvienog Allaha, jedinog koji nema sudruga, naveo nam je neke vrste ibadeta, pa je rekao: "Vrste robovanja su Islam, iman i ihsan." Ovo troje; Islam, iman i ihsan ine vjeru kako je to navedeno u hadisu kojeg prenosi Muslim da je Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, rekao: "Jednog dana sjeasmo mi kod Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pomoli prema nama ovjek u sasvim bijelu odijelu, sasvim crne kose, ne vidi se na njemu trag putovanja i ne pozna ga od nas niko. Sjeo je do Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pri37

slonio svoja koljena uz njegova, a svoje ruke stavio na njegova stegna i rekao: "Muhammede, izvijesti me ta je Islam?" Ree Boiji Poslanik: "Islam je da svjedoi da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Boiji Poslanik; da obavlja molitvu (namaz), da daje zekjat, da posti ramazan, i da hadd ini kuu (Kabu), ako mogne do nje doi." Onda ree onaj nepoznati ovjek: "Istinu veli." Kae Omer: "Mi mu se zaudismo, pita ga a onda mu veli: "Istinu govori" (kao da zna). Zatim ree ovjek: "Izvijesti me ta je iman. Ree Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman je da vjeruje u Boga, Boije meleke, Boije svete knjige (kitabe), Boije poslanike, u sudnji-zadnji dan, i sudbinu dobra i zla." Veli nepoznati ovjek "Istinu govori. Izvijesti me ta je dobroinstvo" Ree Boiji Poslanik: "Dobroinstvo je da robuje Bogu kao da Ga vidi, jer ako Ga ne vidi, On tebe vidi. "Istinu veli"; ree nepoznati ovjek i ree: "Izvijesti me kada je zadnji as (ovom svijetu)." Ree Boiji Poslanik "Onaj koga pita o zadnjem asu nije mu vie o njemu poznato nego tebi koji pita." Ree nepoznati ovjek: "Izvijesti me o predznacima Zadnjeg asa. "Ree Boiji Poslanik: "Predznaci Sudnjeg asa su da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidi gole, bose, siromane obane da se nadmeu u gradnji zgrada. "Veli Omer: "Zatim ode nepoznati ovjek, a nakon toga ree mi Boiji Poslanik: "Omere, da li zna onoga to me je pitao?" Ja rekoh: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju" Onda ree Boiji Poslanik: "Ovo je Dibril, doao vam je da vas podui vaoj vjeri." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je okarakterisao ove tri vrste ibadeta vjerom zbog toga to one sadre itavu vjeru.

TRAENJE POMOI, TRAENJE ZATITE, KLANJE KURBANA, ZAVJET I DRUGI VIDOVI IBADETA KOJE JE PROPISAO ALLAH, DELLE ANUHU. SVE OVO TREBA DA BUDE ISKLJUIVO U NJEGOVO IME (I). DOKAZ ZA TO SU NJEGOVE RIJEI: 38

"DAMIJE SU ALLAHA RADI, I N E MOLITE SE, PORED ALLAHA, NIKOME!" (AJET) A KO BILO KOJI OD OVIH VIDOVA IBADETA UPUTI N E K O M E DRUGOM MIMO ALLAHA TAJ JE MURIK I KAFIR. DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG: "A ONAJ KOJI SE, PORED ALLAHA, MOLI D R U G O M BOGU, BEZ IKAKVA DOKAZA O NJEMU, P R E D GOSPODAROM SVOJIM E RAUN POLAGATI, I NEVJERNICI ONO TO ELE NEE POSTII." (AJET) (2) (1) Sve spomenute vrste ibadeta i one nespomenute pripadaju jedino Allahu, delle anuhu, koji nema sudruga i nije dozvoljeno da se upuuju nikom drugom mimo Njega. (2) Pisac je spomenuo zbir ibadeta i rekao da onaj koji bilo ta od nabrojanih vrsta uputi ili uini nekom drugom mimo Boga, taj je murik-kafir. A kao dokaz za to je naveo rijei Uzvienog Allaha: "Damije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha nikome!" (El-Dinn: 18) "A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim e raun polagati, i nevjernici ono to ele nee postii." (El-Mu'minun: 117) Zakljuak iz prvog ajeta jeste da je Allah, delle anuhu, obavijestio da su mesdidi (mjesta injenja sedde) Allahovi, te je poslije toga uslijedio drugi dio ajeta: "...i ne molite se pored Allaha, nikome!" A iz drugog ajeta moemo zakljuiti da je Allah, delle anuhu, obznanio da onaj koji oboava bilo ta mimo Njega je kafir, i to na osnovu ajeta: "...i nevjernici ono to ele nee postii". A u rijeima "...bez ikakva dokaza o njemu..." se jasno naznauje da ne moe postojati dokaz o viebotvu. Ovaj ajet je jasna potvrda za nemogunost dolaska sa kakvim dokazom da postoji neko boanstvo pored Allaha delle anuhu. 39

U HADISU SE KAE: "DOVA JE SR IBADETA". POTVRDA ZA TO SU ALLAHOVE RIJEI: "GOSPODAR VA JE REKAO: "POZOVITE ME I ZAMOLITE, JA U VAM SE ODAZVATI! ONI KOJI IZ OHOLOSTI NEE DA MI SE KLANJAJU - UI E SIGURNO, U DEHENNEM PONIENI." (1)
(1) Namjera pisca, Allah mu se smilovao, je da nabroji dokaze za vrste ibadeta koje je naredio Allah, delle anuhu, kao to su: "Iman, islam, ihsan, dova... Poeo je sa dokazima za dovu a poslije toga e doi dokazi za Islam, iman i ihsan. Posluio se hadisom koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je u njemu rekao: "Dova je sr ibadeta." Takoer je za dokaz naveo i ajet: "Gospodar va je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e sigurno, u dehennem ponieni." (El-Mu'min: 60) kao dokaz da je dova dio ibadeta, jer da to nije tako u tom sluaju ne bi bilo tano kad se kae: "...Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju... Ko upuuje dovu nekom drugom mimo Allaha, za neto to moe uraditi samo Allah, delle anuhu, taj je murik-kafir, svejedno da li je onaj koga moli iv ili mrtav. Ako neko zamoli ivog za ono to je on u mogunosti uraditi, kao na primjer da kae nekome: "Molim te daj mi da jedem, daj mi vode" u takvoj molbi nema nita loe. Ali ako bi neko ove iste stvari traio od mrtvog ili odsutnog taj je murik jer mrtvi i odsutni ne mogu udovoljiti njegovom traenju, te tako sam in njegova traenja od onoga koji to ne moe ispuniti u sebi nosi uvjerenje da taj posjeduje mo da to moe uiniti. Iz tog razloga takva osoba postaje murik. Postoje dvije vrste dova; dova kojom se neto trai i dova radi ibadeta. Dova traenja jeste dova kojom se trai ispunjenje nekih ljudskih potreba. Ona je ibadet onda ako su traenje i molba upueni od roba Gospodaru, jer ona tada znai potrebu za Allahom i traenje utoita kod Njega. U isto vrijeme znai i

40

priznanje od strane roba da je Allah Taj koji je Moan i Plemenit, neizmjerno Dobri i Milostivi. Ovakvu vrstu dove je dozvoljeno uputiti i sebi slinom stvorenju, ako je ovaj u mogunosti da razumije molbu i da je ispuni kao to smo to naveli u prethodnom primjeru kada ovjek od ovjeka trai da ga nahrani i sl. A to se tie dove koja je ibadet ona se upuuje onome koga oboava traei od njega nagradu i bojei se njegove kazne. Ovakva vrsta dove se smije uputiti samo Allahu, delle anuhu. A ako se uputi nekome drugome, onda je to veliki irk koji izvodi iz vjere i na takve se odnosi Allahova prijetnja spomenuta u ajetu: "Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju ui e sigurno, u dehennem ponieni."

DOKAZ ZA BOGOBOJAZNOST SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "...I NE BOJTE IH SE, A BOJTE SE MENE, AKO STE VJERNICI.' (l)
(1) Strah je bojazan i reakcija koja proistie iz oekivanja neega to donosi unitenje, tetu, ili pak, uznemirenje. Uzvieni Allah je zabranio strah od ejtanovih prijatelja a naredio da se samo Njega Jedinog bojimo. Postoje tri vrste straha: Prva vrsta: Prirodni strah, kao to je strah od zvijeri, vatre, utapanja. Zbog takvog straha se ovjek ne kori. Uzvieni Allah je, govorei o Musau, alejhisselam, rekao: "I Musa u gradu osvanu preplaen..." (El-Kasas: 18) Meutim, kao to je to spomenuo ejh, Allah mu se smilovao, ako ovaj strah bude razlogom da se ne uradi ono to je nareeno ili uini zabranjeno, u tom sluaju on postaje haramom. Jer sve to je povod ostavljanja vadiba a injenja harama je takoe haram. Dokaz za to su rijei Allaha, delle anuhu: "...i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Ali Imran: 175)

41

Strah od Allaha moe biti pohvalan i pokuen. Pohvalan je onaj strah koji e te navesti da ostavi grijeenje i neposlunost Allahu, koji e te podstai na izvravanje onoga to ti je nareeno i ostavljanje zabranjenog. Pa kada dostigne ovalj cilj, srce ti se smiri i Allahovom milou njime prevlada veselje i smirenost i nada u Allahovu, delle anuhu, nagradu. Pokuen strah od Allaha je onaj koji ovjeka dovede do beznaa u Allahovu milost, te ga spopadne oaj, pone tugovati, postane zlovoljan ili se ak oda neposlunosti zbog jaine beznaa. Druga vrsta: Strah kao vrsta ibadeta. On se zasniva na tome da se osoba boji nekoga i iz toga straha ga oboava. Ova vrsta straha moe biti jedino prema Allahu, a njeno usmjeravanje prema bilo kome drugom mimo Njega je irk i to veliki. Trea vrsta: Jeste "strah u potaji", kao kad se osoba boji mrtvaca u kaburu ili evlije koji je daleko od njega i koji mu ne moe nita uiniti ili nauditi. Meutim, ovaj ga se boji u potaji. I ovu vrstu straha uenjaci ubrajaju u irk.

DOKAZ ZA NADU SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "...KO UDI (NADA SE) DA OD GOSPODARA SVOGA BUDE LIJEPO PRIMLJEN, NEKA INI DOBRA DJELA I NEKA, KLANJAJUI SE GOSPODARU SVOME, NE SMATRA NJEMU RAVNIM NIKOGA!" (1)
(1) Nada je udnja ovjeka za neim ostvarljivim u skorijoj budunosti, a ponekad i u daljnjoj, ali se s njome ini da je ostvarenje blizu. Nada koja u sebi sadri poniznost i pokornost kao takva zasluuje da bude jedino prema Allahu. Svako usmjeravanje ovakve nade prema nekome drugome mimo Allaha je vid malog ili velikog irka, ovisno o tome koliki je stepen takve nade u srcu onoga koji je ispoljava. Pisac je to i potvrdio rijeima Uzvienog: "Ko se nada da od Gospodara svoga bude lijepo

42

primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (El-Kehf: 110) Znaj da je jedino pohvalna nada kod onoga koji radi u pokornosti Allahu, i oekuje Njegovu nagradu za djelo, ili se pokaje zbog neposlunosti, pa se nada da e mu pokajanje biti primljeno. A to se tie nade bez djela ona je samo iluzija.

DOKAZ ZA TEVEKKKUL (OSLANJANJE) SU ALLAHOVE RIJEI: "...A U ALLAHA SE POUZDAJTE AKO STE VJERNICI!" ILI U DRUGOM AJETU: "ONOME KOJI SE U ALLAHA UZDA, ON MU JE DOSTA..." (1)
(1) Tevekkul znai oslanjati se na neto. Oslanjanje na Allaha, delle anuhu, znai: potpuno se osloniti i biti obazriv i proraunljiv prilikom ostvarivanja koristi i izbjegavanja tete. Takvo oslanjanje je vid potpunog imana i jedan od njegovih znakova, kao to kae Allah, delle anuhu: "...a u Allaha se pouzdajte ako ste vjernici" (El-Maide: 23) Ako rob bude iskren u oslanjanju na Allaha On e ga zatititi od onoga to ga brine, prema rijeima Uzvienog: "...onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta..." (Et-Talak: 3) To jest, dovoljan mu je. Potom je Uzvieni Allah umirio onoga koji se oslanja na Njega pa je rekao: "...Allah e, zaista, ispuniti ono to je obeao..." A niko Ga ne moe sprijeiti u onome to On eli. Postoji vie vrsta tevekkula: prva: Oslanjanje na Allaha, delle anuhu. Ovaj tevekkul je znak potpune vjere i znak iskrenosti. On je obavezan u vjeri jednog ovjeka, jer bez njega vjerovanje nije potpuno. Dokaz za ovu vrstu tevekkula smo prethodno spomenuli. druga: Tajno oslanjanje na mrtvoga elei ostvariti neku korist ili otkloniti neku tetu. Ovakav tevekkul je vid velikog irka, jer oslanjanje na mrtvog u sebi sadri uvjerenje da taj mrtvi po svojoj prirodi ima neku tajnu mo.

43

Nema razlike pri tome da li je taj mrtvi poslanik, ili evlija ili tagut - Allahov, delle anuhu, neprijatelj. trea: Oslanjanje na osobu u stvarima koje su u kompetenciji te osobe, i pri tome osjeati da je ona na visokom nivou, a onaj koji se oslanja pri tom osjea kako je mali pred njim. Primjer tome je kada neko preko nekog ovjeka nastoji osigurati osnovne egzistencijalne potrebe i pri tome se osjea manje vrijednim. Ovo je vrsta manjeg irka zbog jaine naklonosti njegova srca prema njemu i zbog oslanjanja na njega. Meutim, da se ovaj osloni na njega samo kao na povod ili sredstvo preko koga mu je to Allah odredio, u tom sluaju ne bi smetalo, ali pod uslovom da onaj na koga se oslanja zaista ima neku ulogu u svemu tome. etvrto: Oslanjanje na drugog u situaciji kada treba zamijeniti onoga koji se oslanja, i to u sluajevima u kojima je dozvoljena zamjena. Ova vrsta tevekkula je takoder dozvoljena to potvruju i Kur'an i sunnet i idma'. Takav sluaj je bio i sa Ja'kubom, alejhisselam, kada je rekao svojim sinovima: "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova..." (Jusuf: 87) Ovim se hoe kazati da se Ja'kub oslonio na svoje sinove u traenju Jusufa i njegova brata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je povjeravao prikupljanje zekata radnicima i uvarima, povjeravao je utvrivanje i sprovoenje eriatskih kazni, opunomoio je Aliju, radijallahu anhu, da na oprosnom haddu podijeli koe i pokrivae deva od kurbana i da zakolje ostatak od stotine deva, nakon to je on svojom rukom zaklao 36. to se tie idmaa po ovom pitanju dozvoljenog ovakvog oslanjanja se moe zakljuiti iz svega navedenog.

DOKAZ ZA ELJU (1), STRAHOPOTOVANJE (2) I BOGOBOJAZNOST (3) SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "...ONI SU SE TRUDILI DA TO VIE DOBRA UINE I MOLILI SU NAM SE U NADI I STRAHU, I BILI SU PREMA NAMA PONIZNI."(4) 44

(1)

"elja" - Volja da se dostigne ono to se voli.

(2) "Strahopotovanje" - Strah koji rezultira bjeanjem od onoga ega nas je strah. To je strah koji rezultira djelom. (3) "Skruenost" - Poniznost i spokojnost prema Allahovoj veliini, na nain da se osoba preda Njegovoj odredbi, svejedno odnosila se ona na zakone u Svemiru ili na eriat. (4) U ovom asnom ajetu Allah, delle anuhu, je opisao Svoje iskrene robove kako oni mole Allaha sa udnjom, strahopotovanjem i skruenou. U ovom sluaju molba obuhvata i dovu traenja i dovu ibadeta. Oni mole Allaha iz elje za onim to je kod Njega, i iz udnje za Njegovom nagradom uz strah od Njegove kazne i posljedice grijeha. Vjernik je duan da urno ide prema Allahu, delle anuhu, i da mu ivot bude izmeu straha i nade, s tim da nada prevlada onda kada je u pitanju poslunost koja e ga podsticati na aktivnost i za koju e se nadati da e biti primljena. A da prevlada strah, koji e mu pomoi da izbjegne grijeenje i spasi se kazne, onda kada se javi namjera za injenjem grijeha. Neki uenjaci kau da nada preovladava u stanju bolesti, a strah u zdravlju. Zato to je bolesnik slab i skrhan a moda mu se i prikuio smrtni as, pa je zbog toga dobro da sretne Allaha mislei o Njemu sve najbolje. A kada je zdrav onda je aktivan i vjeruje da e dugo ostati na ovome svijetu to ga moe podstai na injenje loih djela, te je zbog toga neophodno da uvea strah od Allaha, delle anuhu, da bi se spasio od takvih iskuenja. Jo se kae da nada i strah moraju biti prisutni u jednakom omjeru, da nada ne bi odvela u sigurnost od Allahove, delle anuhu, kunje, a strah da ne odvede u beznae u Allahovu milost. Oba stanja su loa i upropatavajua za onoga kod koga se nau.

45

DOKAZ ZA BOGOBOJAZNOST SU RIJEI ALLAHA, DELLE ANUHU: "...ZATO SE NE BOJTE NJIH, VE SE BOJTE MENE..." (1)
(1) "Strahopotovanje" je strah koji se zasniva na svjesnosti veliine, savrenstva i moi onoga koga se boji, kao to kae Allah, delle anuhu: "...A Allaha se boje od robova Njegovih ueni..." (Fatir: 28) Znai oni koji su svjesni Njegove veliine i moi. Ta svijest je vanija od samog straha. Ova injenica je pojanjena u primjeru; ako se boji neke osobe ne znajui posjeduje li on mo nad tobom ili ne - to je strah. A ako ga se boji znajui da je jak onda je to strahopotovanje. O podjeli i propisima o strahopotovanju se moe rei isto to i o podjeli i propisima o strahu.

DOKAZ ZA OBRAANJE ALLAHU JE: "I POVRATITE SE GOSPODARU SVOME I POKORITE MU SE." (1)
(1) "Obraanje" je povratak Allahu, delle anuhu, kroz pokoravanje i izbjegavanje neposlunosti. Obraanje ima priblino znaenje kao i pokajanje, samo to je obraanje ganutljivije i njenije od pokajanja jer u sebi sadri oslanjanje na Allaha i traenje utoita kod Njega. Ne upuuje se nikom drugom osim Allahu. Dokaz za to je ajet: "I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se." (Ez-umer 54) Rijeima "i pokorite Mu se" se misli na Islam tj. predavanje eriatskim propisima Islama. Predavanje Allahu, delle anuhu, moe biti na dva naina: prvi: Predavanje Allahu, delle anuhu, kroz Njegovu vlast u Svemiru. Ovo predavanje je generalno za sva stvorenja na nebesima i zemlji, u to spadaju i kafir i mu'min, dobri i grijenik. Nemogue je da se iko uzoholi i ne preda. Dokaz za to je ovaj kur'anski ajet:"... a Njemu se htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu e se vratiti!" (Ali Imran: 83)

46

drugi: Predanje Allahovim propisima. Ovo se striktno odnosi na one koji su Mu posluni, u to spadaju poslanici i oni koji ih slijede. U Kur'anu postoji mnogo dokaza za ovu vrstu, a jedan od njih je i ajet kojeg je naveo autor.

DOKAZ ZA TRAENJE POMOI DELLE ANUHU, JE AJET: OBOAVAMO I OD TEBE POMOI HADISU: "AKO TRAI POMOI ALLAHA." (1)
(1)

OD ALLAHA, "SAMO TEBE TRAIMO" I U TRAI JE OD

Ima vie vrsta traenja pomoi: prva: Traenje pomoi od Allaha, delle anuhu. To je traenje pomoi koje u sebi sadri potpunu poniznost roba Gospodaru, preputanje stvari Allahu, delle anuhu, i uvjerenje da je Allah u svemu dovoljan. Sve ovo je mogue uputiti samo Allahu, delle enuhu. Dokaz za ovo su rijei Uzvienog: "Samo Tebe oboavamo i od Tebe pomoi traimo." (El-Fatiha: 4) drugo: Traenje pomoi od insana u stvarima koje je on sposoban da ispuni. Dozvoljenost ili nedozvoljenost ovakvog vida pomoi zavisi od samog predmeta pomoi. Ukoliko se radi o dobru onda je dozvoljeno traiocu traiti ovakav vid pomoi, a tako isto je dozvoljeno i onome od koga se trai pomo da pomogne. Sve je to shodno rijeima Uzvienog Allaha: "...Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti..." (El-Maide: 2) Ako je predmet ili vrsta pomoi zlo ili grijeh, u tom sluaju je haram traenje pomoi, kao to je i haram pomaganje onoga od koga se trai ta pomo. Dokaz za to su Allahove rijei: "...a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu..." (El-Maide: 2) A ako je predmet ili vrsta pomoi dozvoljena stvar onda je traenje pomoi dozvoljeno kao to je dozvoljeno i pruiti pomo.

47

Zbog ovakve pomoi, osoba koja ju je pruila, biva nagraena za dobroinstvo prema drugome. Tako je ovaj vid traenja pomoi dozvoljen i legalan, shodno rijeima Uzvienog Allaha: "...i dobro inite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine." (El-Bekara: 195) tree: Traenje pomoi od ive prisutne ali nemone osobe. To je besmislica i za ovakvo to najprikladniji primjer je traiti od slabe i nejake osobe da nosi teak teret. etvrto: Traenje pomoi iskljuivo od mrtvih ili od ivih ali odsutnih osoba s kojima se ne moe stupiti u direktan kontakt je irk, jer je ovakav vid traenja prisutan kod osoba koje vjeruju da oni posjeduju neku skrivenu mo. peto: Pomagati se nekim radnjama i stanjima koje Uzvieni Allah voli je dozvoljeno, shodno Njegovim rijeima: "Pomozite se strpljenjem i molitvom..." (El-Bekara: 45) Autor, Allah mu se smilovao, je za ovu vrstu naao dokaz u ajetu: "Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomoi traimo". I u hadisu: "...a kada pomo trai, trai je od Allaha." (hadis)

DOKAZ ZA TRAENJE UTOITA (ZATITE) SU ALLAHOVE RIJEI: "RECI, UTIEM SE GOSPODARU SVITANJA..." "RECI, TRAIM ZATITU GOSPODARA LJUDI...(1)"
(1) "Traenje utoita" je traenje zatite od neega tetnog. Onaj koji trai zatitu je uvan od strane Onoga od koga trai utoite. Postoji vie vidova traenja zatite: prvi: Traenje zatite kod Allaha. Ono sadri potpuni osjeaj potrebe za Allahom i za Njegovim uvanjem, zatim, uvjerenje da je Allah dovoljan Zatitnik i uvar od svega u sadanjosti i u budunosti, od malog ili velikog, bilo da dolazi sa ljudske strane ili ne. On kae: "Reci, utiem se Gospodaru svitanja od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije." (El-Felek) "Reci, traim zatitu Gospodara Ijudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla ejtana-na-

48

pasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od dinova i od ljudi!" (En-Nas) drugi: Traenje zatite u nekom od Njegovih svojstava kao npr: Njegovom govoru, Veliini, Dostojanstvu itd. Dokaz za to su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Traim zatitu Boijim savrenim rijeima od pakosti svega to je stvorio." I u drugom hadisu: "Utjeem se Tvojoj veliini da iznenada ne budem napadnut odozdo." Ili u drugom hadisu: "Utjeem se Tvojoj snazi i moi od svakog zla koje me spopadne i od koga strahujem." A kada je objavljen ajet: "Reci; On je kadar da poalje protiv vas kaznu iznad vaih glava..." (El-En'am: 65) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Utjeem se Tvome licu." trei: Traenje zatite kod umrlih ili odsutnih i nemonih da prue zatitu. Ovakva vrsta traenja je irk prema rijeima Uzvienog Allaha. "I bilo je ljudi koji su pomo od dinnova traili, pa su im tako obijest poveali." (El-Dinn: 6) etvrti: Traenje zatite kod stvorenja koja su u mogunosti pruiti zatitu kao ljudi, mjesta i tome slino. Ovakva vrsta traenja zatite je dozvoljena prema rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se govori o fitni: "...Ko nae utoite i zatitu neka se njime zatiti." (El-Buhari i Muslim) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rije "utoite" i "zatitu" protumaio ovako: "Ko ima deve neka krene za njima." (Muslim) A takoe u Muslimovu Sahihu od Dabira, radijallahu anhu, se prenosi da je ena iz plemena El-Mahzum ukrala, pa kada ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, priveo zatraila je zatitu kod Ummu Seleme. Takoer je u Muslimovom Sahihu od Ummu Seleme, radijallahu anha, preneeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu koji govori o Mehdiji: "...Zatrait e pomo u okolini Kabe i na njeg e biti poslana vojska..." (Muslim) Ako se od nekog zatrai utoite od zla nasilnika dunost je odazvati se i pomoi i zatititi kako se najbolje moe. A ako se, pak, zatrai od nekog pomo koja iziskuje injenje zabranjenog ili izbjegavanje nareenog, u tom sluaju pomo je zabranjena.

49

DOKAZ ZA TRAENJE POMOI SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "I KAD STE OD GOSPODARA SVOGA POMO ZATRAILI; ON VAM SE ODAZVAO...'(1) (1) "Traenje pomoi" - Traenje pomoi radi spaavanja iz tekoe i unitenja. Postoji vie vrsta i naina traenja pomoi: prva: Traenje pomoi od Allaha, delle anuhu, koje je jedno od najvrijednijih i najpotpunijih poslova i svojstvo poslanika i njihovih sljedbenika. Dokaz za ovo je ajet koji je spomenuo ejh, Allah mu se smilovao: "I kad ste od Gospodara svoga pomo zatraili; On vam se odazvao: "Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugim dolaziti." (El-Enfal: 9) Ovo se desilo u Bici na Bedru kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio da je broj murika 1000 a njegovih ashaba 300 i nekoliko. Uao je u kolibu i poeo moliti svoga Gospodara podignutih ruku i okrenuvi se prema Kibli. Govorio je: "Boe moj ispuni obeanje koje si mi dao. Boe moj, ako strada ova grupa muslimana, Ti nee vie na Zemlji biti oboavan." Nije prestajao traiti pomoi od svog Gospodara Allaha, delle anuhu, drei podignute ruke sve dok mu ogrta ne spade sa ramena. Ebu Bekr, radijallahu anhu, je uzeo ogrta, stavio mu ga na ramena i ostao iza njega ne naputajui ga. Rekao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "O Allahov Poslanie, dovoljno si molio svoga Gospodara, On e ti ispuniti ono to je obeao." Tada je Uzvieni Allah spustio ovaj ajet. druga: Traenje pomoi od mrtvih ili odsutnih koji nemaju moi da se odazovu, je irk. To rade samo oni koji vjeruju da ovakvi imaju neku tajnu mo te im na taj nain pripisuju vid boanstva. Allah, delle anuhu, je rekao: "Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako vi pouku da primite!" (En-Neml: 62) trea: Traenje pomoi od ivih, prisutnih, onih koji su u mogunosti da nam ispune ono to traimo od njih. Ovakav vid

50

traenja pomoi je dozvoljen kao to kae Allah, delle anuhu, govorei o Musau, alejhisselam: "...pa ga zovnu u pomo onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari akom i - usmrti. "Ovo je ejtanov posao!" - uzviknu - "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!" (El-Kasas: 15) etvrta: Traiti pomo od nemonog i vjerovati pri tom da on posjeduje neku tajnu mo. Kao kad bi utopljenik traio pomo od nepokretnog. To je besmislica i ismijavanje onoga od koga se trai pomo, te je radi toga zabranjeno. A drugi razlog je taj to npr: utopljenik moe zavesti nekoga da pomisli da nepokretni ima neku mo s kojom moe izbaviti iz nevolje.

DOKAZI ZA KLANJE KURBANA SU; AJET: "RECI, KLANJANJE MOJE, I OBREDI MOJI, I IVOT MOJ, SMRT MOJA DOISTA SU POSVEENI ALLAHU, GOSPODARU SVJETOVA, KOJI NEMA SAUESNIKA..." I HADIS "ALLAH JE PROKLEO ONOGA KOJI ZAKOLJE U NEIJE DRUGO IME." (1)
(1) "Klanje" znai isputanje due sa poticajem krvi na poseban nain. Vri se u razliitim oblicima: prvo: Kao ibadet tako to se klanjem namjerava velianje onoga u ime koga se kolje. Zatim, iskazivanje poniznosti onome u ime koga se kolje te pribliavanje njemu. Ovakav vid rtve dozvoljen je jedino u ime Allaha i na nain kako ga je On propisivao. in klanja u ime nekog drugog mimo Allaha je zabranjen i predstavlja veliki irk prema ajetu kojeg je spomenuo ejh, Allah mu se smilovao: "Reci, klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sauesnika..." (El-En'am: 162, 163) drugo: Klanje radi aenja gosta, radi gozbe ili svadbe i tome sl. Ovo je nareeno svejedno bilo obavezno ili lijepo da se

51

uradi prema rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka poasti svoga gosta." Ili u drugom sluaju kada je rekao Abdurrahmanu ibnu Avfu: "Napravi gozbu, pa makar sa jednom ovcom." tree: Klanje radi jela ili trgovine i tome slino. Ova vrsta klanja je dozvoljena prema Allahovom ajetu: "Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolau kao vlasnici! I da smo im dali da se sa njom slue - na nekima jau, a nekima se hrane." (Jasin: 71, 72) Klanje je nekada preporueno a nekada zabranjeno, zavisno od toga sa kojom namjerom se ini.

DOKAZ ZA ZAVJET (1) JE AJET: "ONI SU ZAVJET ISPUNJAVALI I PLAILI SE DANA IJA E KOB SVUDA PRISUTNA BITI." (2)
(1) To jest, dokaz da je zavjet dio ibadeta je kur'anski ajet: "Oni su zavjet ispunjavali i plaili se dana ija e kob svuda prisutna biti." (Ed-Dehr: 7) (2) Ono to se da vidjeti iz ovoga ajeta jeste to da Allah, delle anuhu, hvali one koji ispune zavjet, to upuuje da Allah, delle anuhu, to voli. A sve to Allah, delle anuhu, voli je ibadet. Potvrda toga je drugi dio ajeta: "...i plaili se dana ija e kob svuda prisutna biti." Znaj da zavjet ije je izvrioce Uzvieni pohvalio u ovom ajetu su svi ibadeti koje je propisao Allah, delle anuhu. Kada ovjek pristupi izvravanju vadib ibadeta, on ih je obavezan i dovriti. Dokaz za to su rijei Allahove: "Zatim, neka sa sebe prljavtinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drvenog obilaze." (El-Hadd: 29) Zavjet kojim se ovjek obavezuje na izvrenje neega ili na poslunost Allahu u stvarima koje nisu vadib je pokuen. Neki uenjaci kau da je on haram zato to je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, uope zabranio zavjetovanje. On je rekao:

52

"On nita dobra ne donosi, nego se njime samo primorava krtac na izvrenje zavjeta." (El-Buhari) I pored toga, ako se ovjek zavjetuje na neto u emu je pokornost Allahu, delle anuhu, duan je to ispuniti prema rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko se zavjetuje na poslunost Allahu, duan je da Mu bude posluan." Ukratko reeno, pod zavjetom se podrazumijevaju svi propisani ibadeti. A ponekad se pod spomenutim zavjetom podrazumijeva poseban vid zavjeta a to je obavezivanje ovjeka samog sebe na ispunjenje neega prema Allahu, delle anuhu. Uenjaci su podijelili "posebni zavjet' na nekoliko poglavlja a njihovo pojanjenje se nalazi u knjigama iz fikha.

DRUGO NAELO ILI TEMELJ (1) JE SPOZNAJA VJERE ISLAMA PREKO DOKAZA. TO ZNAI PREDATI SE (2) JEDINOM (3) ALLAHU I POVINOVATI MU SE POSLUNOU (4) ZATIM, ODREI SE IRKA I NJEGOVIH NOSILACA (5)
(1) Jedno od tri naela je spoznaja Islama kroz dokaze iz Kur'ana i Sunneta. (2) Vjera Islam znai: "Predati se Allahu oitujui Njegovu jednou, povinovati Mu se u pokornosti, odbaciti irk i odrei se njegovih nosilaca." Islam se sastoji iz ovoga troga. (3) To znai da se rob preda svom Gospodaru vjerujui u Allahovu, delle anuhu, jednou i oboavajui Njega Jedinog. Ovo je Islam radi kojeg rob biva pohvaljen i nagraen. to se tie sudbinske predanosti, ona se ne nagrauje jer ovjek nije u mogunosti da utie na nju. Uzvieni Allah kae: "...a Njemu se htjeli ili ne htjeli, pokoravaju oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu e se vratiti!" (Ali Imran: 83) (4) To se postie izvravajui Njegove naredbe a klonei se Njegovih zabrana, jer je pokornost u onome to je nareeno

53

izvrenje nareenog, a pokornost u onome to je zabranjeno je kloniti se zabranjenog. (5) Nepriznavanje mnogobotva i odbacivanje istog, to zahtijeva i odbacivanje njegovih sljedbenika i nosilaca. Uzvieni Allah je rekao: "Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo nita, ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e izmeu nas ostati sve dok ne budete u Allaha Jedinog, vjerovali", -..." (El-Mumtehane: 4)

ON SE SASTOJI IZ TRI STEPENA (1): ISLAM, IMAN I IHSAN. A SVAKI OD OVA TRI STEPENA IMAJU RUKNOVE (2). RUKNOVA ISLAMA IMA PET (3); SVJEDOENJE DA NEMA DRUGOG BOGA OSIM ALLAHA I DA JE MUHAMMED, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, ALLAHOV POSLANIK (4), OBAVLJANJE NAMAZA, DAVANJE ZEKATA, POST RAMAZANA I OBAVLJANJE HADDA. DOKAZ ZA UTEMELJENJE EHADETA JE KUR'ANSKI AJET: "ALLAH SVJEDOI DA NEMA D R U G O G BOGA OSIM NJEGA, - A I MELEKI I UENI -, I DA ON POSTUPA PRAVEDNO. NEMA BOGA OSIM NJEGA, SILNOG I MUDROG!"(5) (1) Autor, Allah mu se smilovao, je objasnio da se vjera Islam sastoji iz tri stepena, poreani jedan za drugim po vanosti; islam, iman i ihsan. (2) Dokaz za to su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi voa pravovjernih Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, kada je doao Dibril, alejhisselam, i upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o islamu, imanu i ihsanu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je to objasnio, a zatim rekao: "Ovo je bio Dibril, doao je da vas podui vaoj vjeri." 54

(3) Dokaz za ovo je hadis kojeg prenosi Ibnu Omer, radijallahu anhu: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Islam se sastoji iz pet stvari: svjedoenje da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, na obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana, i hodoau Kabe." (4) Svjedoenje da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik je jedan art iako se sastoji iz dva dijela. Oni dolaze zajedno kao jedan art zbog toga to se svi ibadeti baziraju na njihovom potvrivanju. Ibadet se ne prima ako nije iskren u ime Allaha, delle anuhu, a to je ono to sadri prvi dio ehadeta: "nema Boga osim Allaha" - ili ako ne odgovara praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je ono to sadri drugi dio ehadeta: "da je Muhammed Allahov Poslanik". (5) U ovom plemenitom ajetu se nalazi Allahova potvrda o Svome jedinstvu, tj. da nema drugog boga osim Njega, zatim potvrda meleka i uenih ljudi o neprikosnovenosti Allahove jednoe, i da On provodi pravdu. Zatim je sve to potvrdio zavretkom ajeta: "Nema boga osim Njega - Silnog i Mudrog." Ovaj ajet sadri i veliku pohvalu uleme (uenih ljudi) jer za njih kae da oni sa Allahom i melekima svjedoe o Njegovoj jednoi. Ovdje se misli na alime upuene u eriatske propise meu koje na prvom mjestu spadaju asni poslanici. Ovo je najvea potvrda veliine onih koji svjedoe: Allaha, meleka i uenih ljudi, i veliine onoga zato se svjedoi; jednoe Allaha, delle anuhu, kao boanstva to potvruju Njegove rijei: "Nema boga osim Njega Silnog i Mudrog."

ZNAENJE OVOG AJETA JE DA NIKO NEMA PRAVO I NE ZASLUUJE DA BUDE OBOAVAN OSIM ALLAHA. RIJEI "NEMA BOGA" BRIU SVE ONO TO SE OBOAVA UMJESTO NJEGA, DELLE 55

ANUHU. A RIJEI "OSIM ALLAHA" SU POTVRDA DA JE JEDINO ALLAH DOSTOJAN DA MU SE ROBUJE. ON NEMA SUDRUGA U OBOAVANJU KAO TO NEMA SUDRUGA U VLASTI. (1)
(1) "La ilahe illellah" znai da nema drugog istinskog boanstva osim Allaha. Svjedoenje da nema drugog istinskog boanstva osim Allaha ima za cilj da ovjek svojim jezikom i srcem prizna i posvjedoi nepostojanost drugog istinskog boanstva mimo Allaha, delle anuhu. Reenica "La ilahe illellah" sadri u sebi potvrdu i negaciju. Negacija je "Nema drugog boga", (ime se negira postojanje nekog drugog boanstva), a potvrda se nalazi u rijeima "osim Allaha", (ime se potvrduje postojanje Allaha kao jedinog boanstva). Pitanje koje se namee jeste: Kako se moe rei da "nema drugog boanstva osim Allaha", kada se zna da postoje boanstva koje ljudi oboavaju pored Allaha? ak ih je i sam Allah nazvao boanstvima, kao i oni koji ih oboavaju. On kae: "...nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu poveali." (Hud:

101)
Kako je mogue da potvrdimo boanstvenost nekome mimo Allaha, kada znamo da su poslanici svojim narodima govorili: "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate!"? Odgovor na ovo pitanje se sastoji u slijedeem; analizirajui reenicu "Nema boga osim Allaha" primijetiemo da se nakon rijei nema boga implicitno stavlja rije "istinskog" te kaemo: "Nema drugog istinskog boanstva osim Allaha." Ostala boanstva koja se oboavaju mimo Allaha su lana i ne zavreuju da budu oboavana. Dokaz za navedeno su rijei Uzvienog Allaha: "To je zato to Allah - postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju - ne postoje, i zato to je Allah uzvien i velik." (El-Hadd: 62) Na to upuuju i slijedee Allahove rijei: "ta kaete o Latu i Uzzau i Menatu, treoj najmanje cijenjenoj? Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! To bi tada bila podjela

56

nepravedna. To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao..." (En-Nedm: 19-23) Takoer, i rijei Allahove kada govori o Jusufu, alejhisselam: "Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio..." (Jusuf: 40) Rezime svega navedenog jeste; rijei "La ilahe illellah" znae: "Nema drugog istinskog boanstva osim Allaha". A to se tie boanstava mimo Allaha, za koja njihovi sljedbenici umiljaju da su boanstva, ona nisu prava boanstva.

TUMAENJE KOJE POJANJAVA OVAJ AJET SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "A KAD IBRAHIM (1) REE OCU SVOME I NARODU SVOME: "NEMAM JA NITA (2) S ONIMA KOJIMA SE VI KLANJATE, JA SE KLANJAM SAMO O N O M E KOJI M E J E STVORIO (3), JER E MI ON, DOISTA, NA PRAVI PUT UKAZATI (4)", - ON UINI RIJEI TEVHIDA (5) TRAJNIM ZA POTOMSTVO SVOJE (6), DA BI SE DOZVALI (7)." I NJEGOVE RIJEI: "RECI (8): "O SLJEDBENICI KNJIGE, DOITE DA SE OKUPIMO OKO JEDNE RIJEI (9) I NAMA I VAMA ZAJEDNIKE; DA SE N I K O M E OSIM ALLAHU NE KLANJAMO, DA NIKOGA NJEMU RAVNIM NE SMATRAMO I DA JEDNI DRUGE, PORED ALLAHA, BOGOVIMA N E DRIMO (10)!" PA AKO NE PRISTANU (11), VI RECITE: "BUDITE SVJEDOCI DA SMO MI MUSLIMANI!" (12) (1) Ibrahim, alejhisselam, je Allahov prijatelj, imam pravovjernih, najodlikovaniji poslanik poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Otac mu je Azer. (2) Rijei "nemam ja nita s onima kojima se vi klanjate" dopunjuju rijei "nema drugog boanstva". 57

(3) To jest, stvorio me s uroenom vjerom u Njegovu jednou. Rijei: "...ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio" dopunjuju rijei "osim Allaha". Uzvieni Allah nema druga u ibadetu isto kao to ga nema ni u vlasti. Dokaz za to su Njegove rijei: "...Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-E'araf: 54) Prema ovom ajetu stvaranje i upravljanje je svojstveno samo Allahu, Jedinom Gospodaru svjetova Njemu pripada stvaranje i upravljanje u svemiru kao i u stvarima koje se tiu eriata. (4) jem. To jest, uputiti me na pravi put i dati mi da u tome uspi-

(5) Ove rijei oznaavaju svako odricanje boanstava mimo Allaha. (6) Svi oni koji dolaze poslije njega. (7) To jest, da bi se oni odazvali rijeima tevhida i odvratili od irka. (8) Imperativ upuen Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se upusti u debatu sa kranima i jevrejima. (9) "...Doite da se okupimo oko jedne rijei, i nama i vama zajednike;..:" Pod rijeju u ovom ajetu se misli na to da nikog pored Allaha ne oboavamo i da Mu ne pripisujemo druga, te da jedni druge boanstvima pored Allaha, ne smatramo. Da samo Allaha oboavamo. To je znaenje "La ilahe illellah". A rijei "i nama i vama zajednike" - znae da smo i mi i vi isti po pitanju tevhida. (10) "Da jedni druge boanstvima pored Allaha ne smatramo" znae - da jedni druge ne veliamo kao to se velia Allah, delle anuhu, niti da robujemo jedni drugima kao to se Allahu, delle anuhu, robuje i da jedni drugima vlast ne pripisujemo. (11) A ako oni ne pristanu na ono emu ih poziva.

(12) Obznanite im i neka vam i oni posvjedoe da ste vi muslimani, i da se vi odriete njihovog inata i bjeanja od velianstvenih rijei: "La ilahe illellah."

58

DOKAZ ZA SVJEDOENJE DA JE M U H A M M E D ALLAHOV POSLANIK SU OVE ALLAHOVE RIJEI: "DOAO VAM JE POSLANIK, JEDAN OD VAS (1), TEKO MU JE TO ETE NA M U K E UDARITI (2), JEDVA EKA DA PRAVIM PUTEM POETE (3), A PREMA VJERNICIMA J E BLAG I MILOSTIV." (4) (1) Rijei "jedan od vas" znae - od vae (ljudske) vrste i izmeu vas, kao to je rekao Allah, delle anuhu, u drugom ajetu: "On je neukima poslao poslanika, jednog izmeu njih, da im ajete Njegove kazuje, i da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj zabludi." (El-Dumu'a: 2) (2) Teko mu je ono to je i vama teko.

(3) On se o vama brine radi vae koristi i da bi vas odbranio od zla. (4) On je Milostiv i blag prema vjernicima. Ovo se odnosi iskljuivo na vjernike jer je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nareeno da se bori protiv nevjernika i licemjera i da bude grub prema njima. Ovi opisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upuuju na to da je on, uistinu, Allahov Poslanik, kao to to potvruje ajet: "Muhammed je Allahov poslanik..." (El-Feth: 29) I drugi ajet: "Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik..." (El-E'araf: 158) Postoji jo mnogo ajeta na ovu temu koji potvruju da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu, Allahov Poslanik.

ZNAENJE EHADETA KOJI POTVRUJE DA J E M U H A M M E D ALLAHOV POSLANIK JE; POKORNOST U O N O M E TO NAREDI I SMATRANJE ISTINITIM O N O G TO KAE, IZBJEGAVANJE ONOGA TO ZABRANI I NA TO UPOZORI, TE OBOAVANJE ALLAHA ONAKO KAKO J E ON TO PROPISAO. (1) 59

(1) Znaenje ehadeta "da je Muhammed Allahov Poslanik" jeste potvrdivanje rijeima i vjerovanje srcem da je Muhammed ibnu Abdillah El-Kurei El-Haimi - Allahov poslanik svim stvorenjima, ljudima i dinima, kako je to rekao Allah, delle anuhu: ""Dinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju." (Ez-Zarijat: 56) Oboavanje Allaha moe biti samo onako kako je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, shodno rijeima Uzvienog Allaha: "Uzvien je Onaj koji svome robu objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena." (El-Furkan: 1) Ovo svjedoenje se sastoji u smatranju istinom onoga to nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saopi, zatim u izvravanju svega to je naredio, u izbjegavanju onoga to je zabranio i oboavanje Allaha samo na nain koji je On propisao. Ovo svjedoenje se takoder zasniva na uvjerenju da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije boanstvo i ne moe se oboavati, nema nikakva udjela u upravljanju svemirom. On je rob koji se ne oboava, Poslanik koji se u la ne ugoni i koji ne posjeduje mo da sebi ili nekom drugom kakvu korist ili tetu nanese, osim ako Allah to hoe, kao to je i rekao: "Reci: "Ja vam ne kaem: ,U mene su Allahove riznice, niti; ,Meni je poznat nevidljivi svijet', niti vam kaem: ,Ja sam melek, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje..." (El-En'am: 50) On je rob kome se nareduje i koji se slijedi u onome to mu je nareeno. Uzvieni Allah je rekao: "Reci: "Ja nisam u stanju da od vas kakvu tetu otklonim niti da nekom od vas kakvu korist pribavim." Reci: "Mene niko od Allahove kazne ne moe u zatitu uzeti; samo u Njega ja mogu utoite nai." (El-Dinn: 21, 22) "Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, niti od sebe kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah hoe. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." (El-E'araf: 188) Sada znamo, da nije dostojan oboavanja ni Poslanik, niti bilo koje drugo stvorenje te da je ibadet samo Allahovo, delle anuhu, pravo: "Reci, klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova,

60

koji nema sauesnika; to mi je nareeno i ja sam prvi musliman." (El-En'am: 162,163) Pravo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da mu prizna stepen koji mu je Uzvieni Allah odredio, a taj stepen jeste da je on Allahov rob i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

DOKAZ ZA NAMAZ I ZEKAT (1) I TUMAENJE ALLAHOVE JEDNOE SU ALLAHOVE RIJEI: "A NAREENO IM JE DA SE SAMO ALLAHU KLANJAJU, DA MU ISKRENO KAO PRAVOVJERNI, VJERU ISPOVIJEDAJU, I DA MOLITVU OBAVLJAJU, I DA MILOSTINJU UDJELJUJU (2); A TO (3) JE ISPRAVNA VJERA." (4)
(1) Dokaz da su namaz i zekat sastavni dio vjere su ove Allahove rijei: "A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju;..." Ovaj ajet obuhvata sve vrste ibadeta i nema sumnje da ovjek mora biti u njima iskren i predan Allahu, delle anuhu, pravovjerno slijedei Njegov eriat. (2) Ovo je vezivanje specifinog uz openito. Obavljanje namaza i davanje zekata su (opi) ibadeti kao i svi ostali, ali ih je Uzvieni Allah istakao zbog njihove vanosti (specifinosti). Namaz je ibadet tijela a zekat ibadet imetka i oni se uvijek zajedno spominju u Allahovoj Knjizi. (3) To jest, klanjanje Allahu, delle anuhu, iskreno kao pravovjerni vjeru Mu ispovijedajui, obavljanje namaza i davanje zekata. (4) To jest, ispravna Allahova, delle anuhu, vjera koja nema iskrivljenja jer je ona Allahova vjera, a takva vjera je ispravna prema Njegovim rijeima: "I, doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova..." (El-En'am: 153)

61

Ovaj plemeniti ajet kao to sadri u sebi spomen ibadeta, namaza i zekata, isto tako sadri smisao tevhida, a to je iskrenost i predanost Allahu, delle anuhu, bez naginjanja irku. Onaj ko nije iskren i predan Allahu, delle anuhu, nije od onih koji vjeruju u tevhid. I ko svoje ibadete uputi nekome drugom mimo Allaha, taj ne vjeruje u tevhid.

DOKAZ ZA POST SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "O VJERNICI! PROPISUJE VAM SE POST, (1) KAO TO J E PROPISAN ONIMA PRIJE VAS, DA BISTE SE GRIJEHA KLONILI." (2) A DOKAZ ZA HADD (3) SU OVE ALLAHOVE RIJEI: "HODOASTITI HRAM DUAN JE, ALLAHA RADI, SVAKI ONAJ KOJI JE U MOGUNOSTI; A ONAJ KOJI NEE DA VJERUJE - PA, ZAISTA, ALLAH, NIJE OVISAN NI O KOME." (4) (ALI IMRAN: 97) (1) Dokaz za obaveznost posta su rijei Uzvienog Allaha: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni." Iz ovih Allahovih rijei mogu se izvui slijedei vani momenti: prvi: Vanost posta se vidi iz toga to ga je Uzvieni Allah propisao i narodima prije nas to upuuje na to da je drag Allahu, delle anuhu, te ga je propisao svim narodima. drugi: Olakica ovom ummetu u injenici da nije jedini kome je propisan post u kome esto ima potekoe za due i tijela. trei: Znak da je Uzvieni Allah ovom ummetu upotpunio vjeru tako to je upotpunio i njegove vrline koje su davane i onima prije njega. (2) Uzvieni Allah je u ovom ajetu pojasnio mudrost radi koje je propisan post i to u ovim rijeima. "...da biste bili bogobojazni." To jest, da se vaim postom bojite Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je takoder uputio na ovu korist od posta kada je rekao:

62

"Ko ne ostavi la i rad po njoj, Allah nema potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pia." (3) Dokaz za to da je obavljanje hadda vadib su rijei Uzvienog Allaha: "Hodoastiti Hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti..." Ovaj ajet je objavljen devete godine po hidri i od te godine hadd je obavezan. Meutim, Uzvieni je ipak rekao: "onaj koji je u mogunosti..." U ovom dijelu ajeta je dokaz za to da oni koji nisu u mogunosti da obave hadd, sa njih spada dunost. (4) U rijeima. "...A onaj koji nee da vjeruje - pa, zaista, Allah, nije ovisan ni o kome." (Ali Imran: 97) je dokaz da onaj ko ne obavi hadd, a bio je u mogunosti, je poinio kufr, ali ovaj kufr ne izvodi iz vjere. Ovo je miljenje svih alima a prema rijeima Abdullaha ibnu ekika: "Ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu smatrali da je neobavljanje bilo kojeg vadiba osim namaza, kufr."

DRUGI STEPEN (1); IMAN (2). ON SE SASTOJI IZ SEDAMDESET I NEKOLIKO (3) DIJELOVA. NAJVEI SU RIJEI "LA ILAHE ILLELLAH" A NAJNII UKLANJANJE SMETNJE (4) SA PUTA, I STID (5) JE DIO VJERE.
(1) To jest, drugi stepen vjere.

(2) U jezikom znaenju "iman" znai potvrdivanje. A u strunom eriatskom znaenju iman je "uvjerenje srcem, govor jezikom i djelo udovima, sastoji se iz sedamdeset i nekoliko stepena." (3) "Nekoliko" - u arapskom jeziku rije "bid'un" oznaava broj od tri do devet. (4) "Uklanjanje smetnje s puta" - u ovo spada sve ono to smeta prolaznike na putu kao to je kamenje, trnje, smee i sve drugo to ima neugodan miris i slino.

63

(5) "Stid" je reakcija koja se deava u momentima neugodne situacije koja spreava ovjeka da uradi neto to kvari ljudskost i lijepo ponaanje. Ono ime se usaglaavaju rijei pisca, Allah mu se smilovao, koje govore o tome da iman ima sedamdeset i nekoliko ogranaka i da iman ima est artova jeste: Iman koji se smatra akidetom ima est arta i oni su spomenuti u hadisu o Dibrilu, alejhisselam, kad je doao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o imanu, na to je on odgovorio: "Iman je da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da sve to se dogaa i zbiva je s Allahovom voljom." (ElBuhari i Muslim). A iman koji sadri razliite vrste djela se sastoji od sedamdeset i nekoliko stepena. Zato je Uzvieni Allah nazvao namaz imanom: "...Allah nee dopustiti da propadnu (vjerovanje) namazi vai..." (El-Bekara: 143) Tumai Kur'ana kau da se ovaj ajet odnosi na namaze koji su klanjani u vrijeme kad je kibla bila okrenuta prema Kudsu.

IMAN SE SASTOJI IZ EST ARTA; PRVI JE VJEROVANJE U ALLAHA. (1)


Vjerovanje u Allaha obuhvata etiri stvari: prvo: Vjerovanje u postojanje Allaha, delle anuhu. Na Allahovu, delle anuhu, prisutnost nas upuuju: fitra (uroena vjera), razum, eriat i osjeaj. 1 - to se tie fitre; Allah delle anuhu, je stvorio svako bie sa uroenim vjerovanjem u Stvoritelja prije nego to razmisli ili neto sazna o tome. ovjek ostaje pod uticajem fitre sve dotle dok se neto ne desi sa njegovim srcem to ga onda udalji od nje, prema rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Svako dijete se rada u fitri (sa uroenom vjerom u Allaha, delle anuhu), zatim ga njegovi roditelji uine jevrejom, ili kraninom ili mdusijom - vatropoklonikom." (El-Buhari) 2 - to se tie razumskog upuivanja na postojanje Allaha, delle anuhu; Sva stvorenja stvorena prije ili kasnije, neo(1)

64

phodno je da imaju svoga Stvoritelja, i nemogue je da sami po sebi postoje niti je mogue da su nastala sluajno. Nemogue je da nastanu sama od sebe jer neto ne moe samo sebe stvoriti. Prije postojanja neto je bilo nita, pa kako onda da bude stvoritelj?! Isto tako nemogue je da su nastala sluajno, jer svaki dogaaj mora imati svog pokretaa i uzronika, i zato to postojanje tih stvorenja u ovakvom savrenom zakonu, harmoninom poretku, u tijesnoj vezi uzroka sa svojim uzronicima i meusobnoj zavisnoj vezi stvorenja jednih od drugih, negira bilo kakvu mogunost sluajnog nastanka. Jer ono to je sluajno nastalo nije rezultat nekog preciznog poretka u samom nastanku, pa kako onda da taj precizni poredak funkcionie u njegovom opstanku i razvoju?! Pa ako je nemogue da su stvorenja stvorila sama sebe i ako je nemogue da su nastala sluajno, onda moraju imati svoga Stvoritelja. Taj Stvoritelj je Allah, delle anuhu, Gospodar svjetova. Uzvieni Allah je ovaj jasni, nepobitni i razumni dokaz spomenuo u suri Et-Tur gdje je rekao: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! (Et-Tur: 35) Znai, nisu stvoreni bez stvoritelja, niti su oni ti koji su stvorili. Prema tome, jasno je da je njihov Stvoritelj Allah, delle anuhu. Kad je Dubejr ibnu Mut'im, radijallahu anhu, uo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ui suru Et-Tur i kada je doao do ovog ajeta: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nee da vjeruju. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! (Et-Tur: 35-37) (a jo uvijek je bio murik) rekao je: "Srce samo to mi nije iskoilo iz prsa, to je bilo prvo to je ubacilo klicu vjerovanja u moje srce." (El-Buhari) Naveemo primjer koji pojanjava ovu temu; kada bi ti neka osoba priala o visoko sagraenom dvorcu oko kojeg su bae i rijeke i u njemu prostirke i kreveti, ukraen razliitim ukrasima, i na to sve ti rekao: "Ovaj dvorac i sve to je u njemu i oko njega je nastao sam od sebe, ili je nastao sluajno bez

65

graditelja." Ti bi to sigurno zanijekao i rekao mu da lae i smatrao bi da je to najvea glupost. Pa zar je onda mogue da je ovaj prostrani svemir, sa zemljom i nebom, sa zvijezdama i njihovim putanjama, sa savrenim poretkom; sam od sebe nastao ili je nastao sluajno?! 3 - Dokaz iz eriata o postojanju Allaha, delle anuhu; Sve nebeske knjige govore o tome. Propisi koji su doli u knjigama i koji sadre dobrobit za stvorenja, dokaz su da su oni od Gospodara, Mudrog i Onog koji sve zna o potrebama Svojih stvorenja. Vijesti o stanjima u svemiru koje su dole u ovim knjigama i koje su potvrene u stvarnosti su dokaz da su one od Gospodara koji je Moan da ostvari ono o emu je obavijestio. 4 - A to se tie dokaza na osnovu osjetila, njih emo posmatrati kroz dva naina: Jedan od njih je; Mi ujemo i vidimo da se molbe onih koji neto trae usliavaju i da se pomae potrebnima, to jasno i bez ikakve sumnje upuuje na to da je Uzvieni Allah prisutan. On je rekao: "I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo..." (El-Enbija': 76) I u drugom ajetu: "I kad ste od Gospodara svoga pomo zatraili, On vam se odazvao..." (El-Enfal: 9) A u Buharijevom Sahihu se prenosi od Enesa ibnu Malika, radijallahu anhu: "Jedan je beduin petkom za vrijeme Poslanikove, sallallahu aiejhi ve sellem, hutbe uao i rekao: "O Allahov Poslanie, propade imetak, izgladnje porodica, uputi za nas dovu Allahu." Poslanik, saliallahu alejhi ve sellem, je podigao ruke i uputio dovu Aliahu, delle anuhu, te se navukoe oblaci kao brda i on jo nije ni siao sa minbera a vidio sam kiu kako mu se slijeva niz bradu. A drugog petka ustade taj isti beduin ili je to bio neko drugi, te ree. "O Allahov Poslanie, poruie se kue, utopi se imetak, pa uputi za nas dovu Allahu." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podigao ruke i rekao: "Gospodaru moj, oko nas a ne na nas, i nije upro ni na jednu stranu a da se nije razvedrila."

66

I do dana dananjega vidimo kako se usliavaju molbe onih koji se iskreno obrate Allahu, delle anuhu, i pridravaju se uvjeta za ispunjenje molbe. Drugi nain je; Poslanikovi ajeti koji se nazivaju mu'dizama i koje ljudi mogu vidjeti i uti su nepobitni dokazi postojanja Onoga ko ih je poslao, a to je Uzvieni Allah, jer su to stvari koje nisu u ovjeijoj moi, a Allah, delle anuhu, ih daje radi podrke i pomoi Svojim poslanicima. Primjer za to je Musaova mu'diza kada mu je Allah, delle anuhu, naredio da udari tapom po moru. Kad je udario u njemu su se ukazali dvanaest suhih puteva a izmeu njih vode poput brda. Uzvieni Allah kae: "I Mi objavismo Musau: "Udari tapom svojim po moru!" - i ono se rastavi i svaki bok njegov bijae kao veliko brdo." (E-u'ara: 63) Drugi primjer je Isaova, alejhisselam, mu'diza kada je oivljavao mrtve i izvodio ih iz njihovih grobova uz Allahovu, delle anuhu, dozvolu. Za njega Allah, delle anuhu, kae da je rekao: "...i oivljavau mrtve, voljom Allahovom..." (Ali Imran: 49) A na drugom mjestu je rekao: "...i kada si voljom Mojom mrtve dizao..." (El-Maide: 110) Trei primjer je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada su Kurejije od njeg zatraile da im pokae mu'dizu, pa je on upro u Mjesec te se on razdvojio na dva dijela to su Ijudi mogli vidjeti. O tome Uzvieni Allah kae: "Blii se as i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide ucio, okreu glave i govore: arolija neprestana!" (El-Kamer: 1,2) Ovi posebni znaci kojima Uzvieni Allah pomae i podrava Svoje poslanike, su nepobitni dokazi o prisutnosti i postojanju Uzvienog Allaha. Drugo: Vjerovanje u Njegovo, delle anuhu, gospodarstvo u svemu. To jeste, vjerovanje da je On jedini Gospodar koji nema sudruga niti pomagaa. Gospodar je onaj kome pripada; stvaranje, vlast, zapovijed, nema stvoritelja osim Allaha, delle anuhu, nema vladara osim Allaha, niko nema moi da zapovijeda osim Njega. On je rekao: "...Samo On stvara i upravlja..." (El-E'araf: 54) "...to vam je, eto, Allah, va Gospodar, carstvo

67

je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju nita." (Fatir: 13) Niko od stvorenja ne nijee gospodarstvo Allaha, delle anuhu, (rububijjet), osim oholih koji nisu uvjereni u ono to govore, kao to se desilo sa faraonom o kome Uzvieni Allah kae da je rekao: "Ja sam gospodar va najvei!..." (En-Naziat: 24) "...Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene..." (ElKasas: 38) Ali to nije akide. Uzvieni Allah je rekao: "I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istina, pa pogledaj kako su skonali smutljivci." (En-Neml: 14) Musa. alejhisselam, je rekao faraonu kako to Uzvieni Allah kae. "...Ti zna da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao oigledna znamenja..." (El-Isra: 102) Murici su priznali da je Allah, delle anuhu, Gospodar i Stvoritelj svega (rububijjet), ali su Mu pridruivali druga u pogledu boanstva. Uzvieni Allah, delle anuhu, je rekao: "Upitaj: "ija je Zemlja i sve ono to je na njoj, znate li? "Allahova!" - odgovorie, a ti reci: "Pa zato onda ne doete sebi? Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira velianstvenog?" "Allah!" - odgovorie, a ti reci: "Pa zato se onda ne bojite?" Upitaj: "U ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zatitu, i od koga niko ne moe zatien biti, znate li?" "Od Allaha!" - odgovorie, a ti reci: "Pa zato onda doputate da budete zavedeni?" (El-Mu'minun: 84 - 89) U drugom ajetu Allah, delle anuhu, kae: "A ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni e sigurno rei: "Stvorio ih je Allah!" - Da, Silni i Sveznajui." (Ez-Zuhruf: 9) "A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: "Allah!" Pa kuda se onda odmeu?" (Ez-Zuhruf: 87) Odredba Uzvienog Allaha je univerzalna i obuhvata i zakone u svemiru i eriatske zakone. Kako god je On upravitelj svemira, i ureuje ga kako hoe shodno Svojoj mudrosti, tako isto je On Vladar u njemu propisivanjem eriatskih normi; ibadeta, imovinsko-pravnih odnosa, sve to shodno Svojoj mudrosti. Ko pored Allaha uzme drugog zakonodavca u ibadetima, ili vladara u imovinsko-pravnim odnosima, pripisao Mu je druga i time postao murik a u njegovom srcu nee biti ostvaren iman.

68

Tree: Vjerovanje u uluhijjet - tj. vjerovanje da je Jedino Allah istinski Bog koji nema druga. A "bog" znai "oboavani" iz ljubavi i velianja. Uzvieni Allah, delle anuhu, je rekao: "A va Bog - jedan je Bog! nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!" (El-Bekara: 163) ""Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, - a i meleki i ueni - i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" (Ali Imran: 18) "To je zato to Allah - postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju - ne postoje, i zato to je Allah uzvien i velik." (El-Hadd: 62) Sve to se uzme oboavati mimo Allaha, njegovo boanstvo je neispravno, prema rijeima Uzvienog Njihovo nazivanje boanstava "boanstvima" im ne daje pravo uluhijjeta. Tako Allah, delle anuhu, o Latu i Uzzau kae: "To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao..." (En-Nedm: 19-23) A za Huda kae da je rekao svome narodu: "...Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vai nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio?..." (El-E'araf: 71) A Jusuf, alejhisselam, svojim drugovima u tamnici kae: "... ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini Svemoni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio..."(Jusuf: 40) Radi ovoga su svi poslanici govorili svojim narodima: "...Klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate!..." (Hud: 61) Meutim, to su murici odbili, te su pored Allaha vjerovali i u drugo boanstvo kojima su robovali i od njih traili pomo i pobjedu. Uzvieni Allah je opovrgao njihovo vjerovanje u ova boanstva sa dva jasna razumna dokaza: prvi: Ova lana boanstva ne posjeduju odlike (uluhijjeta); ona su stvorena a ne stvaraju, svojim oboavateljima ne mogu priskrbiti nikakvu korist niti ih zatititi od kakve nesree, niti raspolau ivotom ni smru svojih oboavatelja, ne posjeduju nita na nebesima niti uestvuju u njihovoj upravi. Uzvieni Allah kae: "Neka pored Njega boanstva prihvataju koja nita

69

ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku tetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moi da ivot oduzmu, da ivot daju i da oive." (ElFurkan:3) U drugom ajetu On kae: "Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nita nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoi." (Sebe': 22) "Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nita da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoi niti mogu da pomognu sebi?" (El-E'araf: 191, 192) Pa ako su ova boanstva u ovakvom jadnom stanju, onda je najvea glupost i neispravnost smatrati ih boanstvima. drugo: Ovi mnogoboci su priznavali da je Uzvieni Allah Gospodar i Stvoritelj, da je u Njegovoj moi sve, Onaj koji uzima u zatitu a njega niko ne titi. Meutim, ovo zahtijeva da Ga smatraju Jedinim Bogom (uluhijjet) isto kao to Ga priznaju Jedinim Stvoriteljem (rububijjet). On kae: "O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sauvali; koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo zdanjem; koji sa neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnima!" (El-Bekara: 21, 22) U drugom ajetu: "A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: "Allah!" Pa kuda se onda odmeu?" (Ez-Zuhruf: 87) Ili u slijedeem ajetu: "Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim?" - "Allah" - rei e oni, a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar va istinski! Zar poslije istine ima ita osim zablude? Pa kuda se onda odmeete?" (Junus: 31, 32) tree: Vjerovanje u Njegova imena i svojstva; a to znai potvrivati sve ono to je Allah, delle anuhu, o Sebi rekao u Svojoj knjizi ili to je reeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onako kako Mu dolikuje bez iskrivljenja, bez nijekanja Njegovih atributa, bez razmatranja o kakvoi (kvalifikaciji) i bez poreenja. Uzvieni Allah je rekao: "Allah ima

70

najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu njegova imena - kako budu radili, onako e biti kanjeni!" (El-E'araf: 180) "...On je uzvien i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar." (Er-Rum; 27) "...Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi." (E-Sura: 11) U ovim stvarima su zalutale mnoge sekte. Jedna od njih nosi ime El-Muattileh. To je sekta koja svoje uenje temelji na shvatanju o lienosti Boga svih atributa ili nekih od njih. Smatraju da pripisivanje imena i atributa Allahu za sobom povlai poreenje Allaha, delle anuhu, sa Njegovim stvorenjima. Ovo miljenje je netano s dva aspekta; 1) Ovakva teza za sobom povlai neke neispravne tvrdnje kao to je kontradiktornost u Allahovom govoru. Uzvieni Allah, delle anuhu, je Sebi pripisao imena i atribute a zanijekao da Mu je ita slino. Pa kada bi njihovo pripisivanje Allahu za sobom povlailo poredenje, ono bi nuno izazvalo kontradikciju u Allahovom govoru i jedni bi ajeti opovrgavali druge. 2) Nije nuno da dvije stvari, koje se podudaraju u imenu i svojstvu, budu i sline, jer vidi dva ovjeka, primjera radi, podudaraju se u tome to oba govore, vide, uju, ali to nije uslov da su oni isti i u ljudskosti, jaini sluha, vida, govora itd. Isto tako vidi ivotinje da imaju ruke, noge, oi, meutim ova podudarnost u posjedovanju udova ne znai i to da su njihove ruke, noge i oi iste. Pa ako postoji razlika izmeu stvorenja u onome ija se imena i svojstva podudaraju, onda je razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja jasnija i velianstvenija. Druga sekta: El-Muebbihe su oni koji priznaju Allahu imena i svojstva ali porede Allaha sa Njegovim stvorenjima, smatrajui pri tome da se takvo shvatanje izvodi iz Kur'ana i Sunneta, gdje se Allah, delle anuhu, obraa robovima onako kako oni razumiju. Ovakvo vjerovanje je neispravno iz nekoliko razloga: Uporeivanje Allaha, delle anuhu, sa stvorenjima je besmisleno i netano. Zdrav razum ga ne prihvata, niti eriat, niti je mogue da ovakva netanost i ispraznost budu smisao tekstova iz Kur'ana i hadisa.

71

drugo, Uzvieni Allah se obraa ljudima na nedvosmislen nain koji oni razumiju, a to se tie pravog smisla i sutine koje nose ta znaenja, to je ono to je Uzvieni Allah zadrao za Sebe i o emu samo On zna i to je vezano za Njegov autoritet i Njegova svojstva. Ako je Uzvieni Allah za Sebe rekao da uje, znaenje ula sluha je poznato (mogunost registrovanja zvukova), ali sutina sluha kod Allaha je nama nepoznata. Jer sutina sluha se razlikuje od stvorenja do stvorenja, pa je onda razlika izmeu Allahovog sluha i sluha stvorenja, u tome, jo izraenija i velianstvenija. Ako je Allah za Sebe rekao da se On uzvisio nad Arem, uzvisivanje je, pri tome, kao pojava jasno i poznato, ali je nain uzvisivanja Allaha, delle anuhu, nad Arom nama nepoznat. Naini uzvisivanja se razlikuju i kod samih stvorenja, te nije isti nain sjedanja na postavljenu stolicu i na nosiljku neukrotive deve. Pa kada su ovakve razlike meu stvorenjima, onda je u tome, razlika izmeu stvorenja i Stvoritelja vea i oitija. Vjerovanje u Allaha, delle anuhu, na nain koji smo opisali donosi vjernicima odreene rezultate: 1 - Ostvarivanje vjerovanja u Allahovu, delle anuhu, jednou, na nain da se nada, strah, i oboavanje ne vee za nekog drugog mimo Allaha. 2 - Upotpunjavanje ljubavi prema Allahu, delle anuhu, i velianje Allaha prema Njegovim lijepim imenima i velianstvenim svojstvima. 3 - Ostvarivanje ibadeta prema Allahu tako to e se raditi ono to je On naredio, a kloniti se onoga to je On zabranio.

I NJEGOVE MELEKE (1) (1) Meleki - metafiziki svijet koji su stvoreni kao i ostala stvorenja. ine ibadet Uzvienom Allahu, delle anuhu, i nemaju svojstava rububijjeta niti uluhijjeta. Uzvieni ih je stvorio od svjetlosti, odredio im je potpunu pokornost Njegovim na-

72

redbama i dao im snagu za njihova izvrenja. On je rekao: "...A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju." (El-Enbija?: 19,20) Ima ih mnogo, a njihov broj ne zna niko osim Allaha, delle anuhu. U Buharijinom i Muslimovom sahihu je naveden hadis kojcg prenosi Enes, radijallahu anhu, a koji govori o mi'radu, gdje se spominje da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokazan "Bejtul ma'mur" u kome svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, koji kad izau iz njega ne vraaju se u njega drugi put. Vjerovanje u meleke sadri etiri vana momenta: vjerovanje u postojanje meleka, vjerovanje u svakog meleka pojedinano ije nam je ime poznato (kao to je Dibril), ali isto tako vjerovanje i u one meleke grupno ija imena ne znamo. vjerovanje u njihova svojstva koja su nam poznata (kao to su svojstva i osobine Dibrila, alejhisselam) o kojima nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je rekao da je vidio Dibrila u njegovom liku, onako kako ga je Uzvieni Allah stvorio. Ima est stotina krila i svojom pojavom je zaklonio obzorje. Ponekad se melek Allahovom dozvolom pretvori u lik ovjeka kao to se desilo sa Dibrilom kada ga je Allah poslao Merjemi u liku savreno stvorena mukarca. I kada je doao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on sjedio meu svojim ashabima. Pojavio se tada u liku ovjeka u sasvim bijelu odijelu, sasvim crne kose, nije se vidio na njemu trag putovanja i nije ga poznavao niko od ashaba; sjeo je do Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prislonio svoja koljena uz njjegova, a stavio svoje ruke na njegova stegna i pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o Islamu, imanu, ihsanu, Sudnjem danu, njegovim predznacima. On mu je odgovorio i ovaj je otiao. Poslije toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ovo je Dibril, doao je da vas podui vaoj vjeri." (Muslim)

73

Tako isto i meleki koje je Uzvieni Allah slao Ibrahimu i Lutu su bili u ljudskim likovima. Vjerovanje u nama poznate poslove kojim ih je zaduio Uzvieni Allah, kao to su: slavljenje Allaha, ibadet danju i nou, i pri tom se ne dosauju i ne malaksavaju. Neki od njih imaju specijalne zadatke kao npr: Dibril El-Emin, je zaduen da dostavlja objavu koju alje Uzvieni Allah poslanicima i vjerovjesnicima. Mikail je zaduen za kiu i rastinje. Israfil je zaduen za puhanje u rog kad nastupi Sudnji as i proivljenje stvorenja. Melek smrti je zaduen za uzimanje due prilikom smrti. Malik je zaduen za dehennemsku vatru i njeno uvanje Meleki zadueni za zametke u majinim utrobama. Kad se od zaea napuni etiri mjeseca, Uzvieni Allah poalje meleka kome naredi da zapie etiri stvari: opskrbu djeteta, smrtni as, njegova djela i da li e biti sretan ili nesretan. Meleki zadueni za uvanje ljudskih djela i njihovo zapisivanje. Sa svakim ovjekom su dva meleka - jedan s desne, drugi s lijeve strane. Meleki zadueni za ispitivanje mrtvih. Kad se mrtvi poloi u kabur, dou mu dva meleka i pitaju ga o tome ko mu je gospodar, ta mu je vjera i ko mu je poslanik. Vjerovanje u meleke donosi velianstvene rezultate: 1) Spoznaja Allahove, delle anuhu, Veliine, Snage, Moi. 2) Zahvala Uzvienom Allahu na panji prema ljudima tako to je zaduio meleke da ih uvaju, piu njihova djela i tome slino. 3) Ljubav prema melekima zbog njihove pokornosti Allahu, delle anuhu.

74

Neki od onih koji su zalutali sa Allahovog, delle anuhu, puta nijeu da su meleki tjelesna bia. Smatraju da predstavljaju snagu potencijalnog dobra kod stvorenja. Ovo je iznoenje lai na Allahovu, delle anuhu, Knjigu, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet i idma'; muslimana. Uzvieni Allah je rekao: "Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje koji meleke sa po dva, tri i etiri krila ini izaslanicima; On onome to stvara dodaje to hoe, On uistinu sve moe." (Fatir: 1) "A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima due uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: "Iskusite patnju u ognju." (El-Enfal: 50) "...A da ti je vidjeti nevjernike u silnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako moete!..." "I kad iz srca njihovih nestane straha, oni e upitati: "Sta je to rekao Gospodar va?" - "istinu" odgovorie, On je uzvien i velik." (Sebe': 23) A o stanovnicima denneta je rekao: "... i meleki e im ulaziti na svaka vrata: "Mir neka je vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najljepe prebivalite!" (Ra'd: 23,24) U Ei-Buharijevom "Sahihu" o Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada Allah, delle anuhu, zavoli nekog roba, kae Dibrilu: "Allah voli tog i tog roba pa ga i ti voli." Pa ga i Dibril zavoli. Onda Dibril kae stanovnicima nebesa: "Allah voli tog i tog roba, pa ga i vi volite. Onda ga i stanovnici nebesa zavole te postane omiljen i medu stanovnicima Zemlje." Takoe u El-Buharijevom "Sahihu" od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada nastupi petak, na svim damijskim vratima stoje meleki i piu po redu kako ko dolazi u damiju, a kada imam sjedne na minber, smotaju svoje listove i sluaju hutbu." Ovo su jasni dokazi da su meleki tjelesna bia a ne potencijalna snaga dobra kao to tvrde zalutali (ez-zaigun) i u ovome se slae veina muslimana.

75

I NJEGOVE KNJIGE (1)


(1) Knjige koje je spustio Uzvieni Allah Svojim poslanicima kao milost stvorenjima i kao uputu da bi pomou njih postigli sreu na obadva svijeta. Vjerovanje u knjige u sebi sadri etiri stvari: prva: Vjerovanje da su one uistinu poslane od Allaha, delle anuhu. drugo: Vjerovanje u svaku knjigu ponaosob, npr. Kur'an poslan Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Tevrat - poslan Musau, alejhisselam, Indil - poslan Isau, alejhisselam, i Zebur - poslan Davudu, alejhisselam, a one ija imena ne znamo vjerujemo uopeno. tree: Smatranje istinitim onoga to je dolo u njima, kao vijesti iz Kur'ana i vijesti koje nisu iskrivljene i izmijenjene iz prethodnih knjiga. etvrto: Raditi po onim propisima koji nisu derogirani i biti zadovoljan i predan njima, svejedno shvatili njihovu mudrost ili ne. Sve preanje knjige su derogirane Uzvienim Kur'anom kako se to u Kur'anu kae: "A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi..." (El-Maide: 48) Prema tome, nije dozvoljeno raditi po bilo kojem propisu iz prijanjih knjiga, osim po onome to je tano u njima i to je Kur'an potvrdio. I vjerovanje u knjige raa plodovima. Neki od njih su: 1. Znanje o Allahovoj panji prema ljudima, jer je svakom narodu poslao knjigu preko koje e nai pravi put. 2. Znanje o Allahovoj mudrosti, jer je svakom narodu odredio ono to odgovara njihovim prilikama shodno rijeima Uzvienog Allaha: "...svima vama smo zakon i pravac propisali..." (El-Maide: 48) 3. Zahvala na ovoj Allahovoj blagodati.

76

I NJEGOVE POSLANIKE (1)


(1) "Poslanik" - onaj koji je nekome poslan da prenese poruku. U ovom sluaju to je ovjek kojem je objavljen eriat i koji je zaduen da ga prenese. Prvi poslanik (resul) je Nuh, alejhisellam, a posljednji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvieni Allah je rekao: "Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega..." (En-Nisa':163) U Buharijevom Sahihu od Enesa ibnu Malika u hadisu koji govori i efaatu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo da e ljudi doi Ademu, alejhisselam, da se zauzme za njih pa e on rei: "Idite Nuhu, prvom poslaniku kojeg je Allah poslao..." Spomenuo je itav hadis. Uzvieni Allah je rekao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: "Muhammed nije roditelj ni jednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik..." (El-Ahzab: 40) Nije bilo ni jednog naroda a da mu Uzvieni Allah nije poslao poseban vjerozakon, ili poslanika kojem je objavio da obnovi zakon objavljen prije njega. Allah, delle anuhu, je rekao: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!"..." (En-Nahl: 36) "...a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao." (Fatir: 24) "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi..." (El-Maide: 44) Poslanici su ljudi, stvoreni su i nemaju udjela u rububijjetu niti uluhijjetu. Evo ta je Uzvieni Allah rekao o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a on je poglavar svih poslanika i najugledniji meu njima: "Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, niti od sebe kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah hoe. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." (El-E'araf: 188) A u drugom ajetu je rekao: "Reci: "Ja nisam u stanju da od vas

77

kakvu tetu otklonim niti da nekom od vas kakvu korist pribavim." Reci: "Mene niko od Allahove kazne ne moe u zatitu uzeti; samo u Njega ja mogu utoite nai." (El-Dinn: 21, 22) Oni su kao i ostali ljudi po pitanju ljudskih osobina; razbolijevaju se, umiru,imaju potrebu za hranom i piem i slino. Uzvieni Allah kae o Ibrahimu, alejhisselam, kako on o svome Gospodaru kae: "...i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, lijei, i koji e mi ivot oduzeti, i koji e me poslije oivjeti..." (E-uara': 79-81) A Poslanik, sallallahu aiejhi ve selelm, kae: "Ja sam ovjek kao i vi, spopada me zaborav kao i vas, pa ako neto zaboravim, vi me podsjetite." Uzvieni Allah ih je spomenuo kao robove u kontekstu najvee hvale i veliine njihovog stepena. Za Nuha, alejhisselam, On je rekao: "...On je, doista, bio rob zahvalni." (El-Isra: 3) A za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena." (El-Furkan: 1) O Ibrahimu, Ishaku i Ja'kubu, alejhimusselam, je rekao: "I sjeti se robova naih Ibrahima, Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri vrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno nadarismo vrlinom jednom; da im je uvijek bio na umu onaj svijet; i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih, dobrih ljudi." (Sad: 45-47) A o Isau, alejhisselam, je rekao: "On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim uinili." (Ez-Zuhruf: 59) Vjerovanje u poslanike obuhvata (sadri) etiri stvari: Prvo: Vjerovanje da su uistinu od Allaha, delle anuhu, poslani, tako da ko zanijee jednog od njih kao poslanika, zanijekao je sve, kao to je rekao Uzvieni Allah: "I Nuhov narod je smatrao lanim poslanike." (uara: 105) Allah, delle anuhu, ih je ubrojao u poricatelje svih poslanika, iako u momentu njihova poricanja nije bilo drugih poslanika osim Nuha, alejhisselam. Prema tome, i krani sa svojim poricanjem i neslijeenjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poriu Isaa sina Merjeminog, a pogotovo jer ih je on obavijestio o njegovu, sallallahu alejhi ve sellem, dolasku.

78

A to to je Isa, alejhisselam, najavio dolazak Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, znai da ga je Allah, delle anuhu, poslao da ih spasi iz zablude i da ih uputi na pravi put. Drugo: Vjerovanje u one kojima znamo ime; Muhammed, Ibrahim, Musa, Isa, Nuh alejhisselam. Ova peterica su iz grupe poslanika poznatih pod imenom "ulul-azm", to bi u prijevodu znailo "odabrani poslanici". Allah, delle anuhu, ih je spomenuo na dva mjesta u Kur'anu: u suri Ahzab: "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa sina Merjemina..." (Ahzab: 7) I u suri ura: "On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!"..." (ura: 13) A to se tie onih ija imena ne znamo, vjerujemo u njih sve zajedno. Uzvieni Allah je rekao: "I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali..." (Mu'min: 78) Tree: Potvrivanje istinskih vijesti o kojima su nas obavijestili. etvrto: Rad po vjerozakonu poslanika koji nam je poslan. Onaj koji je nama, a i itavom svijetu, poslan jeste Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, delle anuhu, kae: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (En-Nisa': 65) Vjerovanje u poslanike rada plodovima, neki od njih su: 1. Svijest i znanje o Allahovoj, delle anuhu, milosti i panji prema Svojim robovima, jer im je poslao poslanike da ih upute na pravi put, da im objasne kako e robovati Allahu, jer ljudski razum nije sposoban da sam doe do spoznaje. 2. Zahvalnost Allahu na ovoj velikoj blagodati. 3. Ljubav prema poslanicima, alejhimussellam, potovanje prema njima, zahvala na nain koji im dolikuje, jer su oni Allahovi poslanici, ustrajali su u oboavanju Allaha, i prenijeli Njegovu boansku poruku i savjet Njegovim robovima.

79

Inadije su u la ugonile poslanike, jer su vjerovali da Allahovi poslanici ne mogu biti ljudi. Allah, delle anuhu, je spomenuo i porekao ovo lano vjerovanje: "A ljude kad im dolazi uputa, odvraa od vjerovanja samo to to su govorili: "Zar je Allah kao poslanika ovjeka poslao?" Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali." (Iskra: 94,95). Allah, delle anuhu, je opovrgao ovo vjerovanje zbog toga to je nuno da poslanici budu ljudi jer su poslani stanovnicima Zemlje, a stanovnici Zemlje su ljudi. Da na Zemlji borave meleki Allah, delle anuhu, bi im sa neba meleka poslao kao poslanika, da bi bio kao oni. Allah, delle anuhu, za one koji poslanike u la ugone kae: "...Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima su se preci nai klanjali- pa, donesite nam udo vidljivo!" "Mi jesmo ljudikao i vi" - govorili su im poslanici njihovi - , ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje..." (Ibrahim:
10,1))

I U SUDNJI DAN (1) (1) Posljednji dan je kijametski dan u kome e se proivjeti ljudi radi polaganja rauna i nagraivanja ili kanjavanja. Nazvan je tako jer nema dana poslije njega, gdje e se stanovnici denneta nastaniti u svoja boravita a stanovnici vatre u svoja. Vjerovanje u Sudnji dan u sebi sadri tri stvari: 1 - Vjerovanje u proivljenje. To je oivljavanje mrtvih prilikom drugog puhanja u sur, kada e ljudi ustati pred Allaha, delle anuhu, goli, bosi i neobrezani. Uzvieni Allah je rekao: "...Onako kako smo prvi put iz nita stvorili, tako emo ponovo iz nita stvoriti, - to je obeanje Nae, Mi smo doista kadri to uiniti." (El-Enbija': 104) Proivljenje je suta istina. Potvruju ga i Kur'an i Sunnet i saglasnost svih muslimana. Allah, delle anuhu, je rekao: "Vi ete poslije toga pomrijeti, zatim ete, na onom svijetu oivlje-

80

ni biti." (El-Mu'minun: 15,16) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Ljudi e na Sudnjem danu biti proivljeni bosi i neobrezani." (Buhari i Muslim) Muslimanski uenjaci su se sloili po pitanju vjerodostojnosti proivljenja. Mudrost zahtijeva da Allah, delle anuhu, za ova stvorenja odredi mjesto povratka gdje e svesti raune za ono ime ih je zaduio preko poslanika. On kae: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti?" (El-Mu'minun: 115) Takoer je rekao Svome Poslaniku: "Onaj koji ti objavljuje Kur'an sigurno e te vratiti na onaj svijet..." (Kasas: 85) 2 - Vjerovanje u polaganje rauna i nagradivanje i kanjavanje; Rob e biti pitan za svoja djela i shodno njima biti nagraden ili kanjen. Ovo je potvreno Kur'anom i Sunnetom i idmaom. Allah, delle anuhu, u Kur'anu veli: "Nama e se oni, zaista vratiti i pred Nama e, doista, raun polagati!" (ElGaijeh: 25,26) "Ko uradi dobro djelo, bie deseterostruko nagraen, a ko uradi hravo djelo, bie samo prema zasluzi kanjen, i nee im se uiniti nepravda. "(El-En'am: 160) "Mi emo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo nee uiniti; ako neto bude teko koliko zrno goruice, Mi emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to to emo Mi raune ispitivati." (El-Enbija': 47) Od Ibnu Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah, delle anuhu, e se pribliavati vjerniku sve dotle dok ga ne stavi pod Svoje okrilje i pokrije, i pitat e ga: "Zna li za taj i taj grijeh? Sjea li se toga grijeha? Vjernik e rei: "Da, Gospodaru moj", - dok ih sve ne potvrdi i vidi da e ga to upropastiti. Allah e tada rei: "Pokrio sam ti ih na dunjaluku, a danas ti ih opratam." Tada e mu se dati knjiga njegovih dobrih djela. A to se tie kafira i munafika, bie prozvani iznad glava svih stvorenja. To su oni koji su lai iznosili na svoga Gospodara, a zar nije Allahovo prokletstvo na one koji nepravdu ine." (Buhari i Muslim) Isto tako se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko naumi da uini jedno dobro djelo i uini

81

ga, Uzvieni Allah e mu za to dobro djelo dati od deset do sedam stotina puta veu nagradu. A onaj ko namjerava uiniti loe djelo i uini ga, Allah e mu upisati da je uinio samo jedno loe djelo." Muslimanska ulema je saglasna po pitanju postojanja polaganja rauna i nagrade i kazne za uinjena djela. To isto zahtijeva i zdrav razum i mudrost. Allah, delle anuhu, je poslao knjige i poslanike, obavezao je ljude da prihvate ono s ime su dolazili i obavezao ih da rade prema onome to je naredeno, naredio je da se odmetnici ubijaju i dozvolio prolivanje njihove krvi, zarobljavanje njihovih porodica, ena i imetaka. A da nema polaganja rauna, ni nagrade i kazne, ovo bi bila igrarija koja ne prilii Mudrom Gospodaru. Uzvieni Allah je na to uputio rijeima. "I sigurno emo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitaemo, doista, i poslanike, i izloiemo im, pouzdano, sve to o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili." (El-E'araf: 6,7) 3 - Vjerovanje u dennet i dehennem koji su vjeni ishod svim stvorenjima. Dennet je mjesto biagodati koje je Uzvieni Allah pripremio bogobojaznim vjernicima koji vjeruju u ono ime ih je Uzvieni Allah zaduio, koji se pokoravaju Allahu, delle anuhu, i Njegovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji su iskreni predani Allahu, delle anuhu, i koji slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U njemu su mnoge vrste uitaka "koje oko nije vidjelo, uho za njih nije ulo niti je nekada naumpalo nekome od ljudi." Uzvieni Allah je rekao: "A oni koji vjeruju i ine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja, njih nagrada u Gospodara njihova eka; edenski vrtovi kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno i zauvijek boraviti; Allah e biti njima zadovoljan, a i oni e biti Njime zadovoljni. To e biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga." (El-Bejjine: 7,8) "I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono to su inili, skrivene radosti ekaju." (Sedda: 17) Vatra je mjesto kanjavanja koje je Uzvieni Aliah priredio nasilnicima, kafirima koji ne vjeruju u Njega i nepokorni su

82

Njegovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U njoj su razliiti vidovi muenja i okovi kakvi ne mogu ni naum pasti. Uzvieni je rekao: "I uvajte se vatre za nevjernike pripremljene." (Ali Imran: 131) A u drugom ajetu veli: "...Mi smo nevjernicima pripremili vatru iji e ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomo, pomoi e im se tekuinom poput rastopljene kovine koja e lica ispei. Uasna li pia i grozna li boravita!" (El-Kehf: 29) "Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu e vjeno i zauvijek boraviti, ni zatitnika ni pomagaa nee nai." (Ahzab: 64, 65) Za vjerovajnje u posljednji dan se vee i vjerovanje u sve ono to e se zbiti poslije smrti kao to je: kabursko iskuenje; a to je ispitivanje mrtvog nakon njegova ukopavanja u kabur, o njegovu gospodaru, vjeri i poslaniku. Allah, delle anuhu, e vjernike postojanom rijeju uvrstiti pa e rei: "Moj Gospodar je Allah, vjera mi je Islam, a Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Nevjernike e Allah, delle anuhu, u zabludi ostaviti te e rei: "Ha, ha,..., ne znam". A licemjer ili kolebljivac e rei: "Ne znam, uo sam ljude da neto govore pa sam i ja govorio." Patnja u kaburu e biti za silnike-nevjernike i licemjere. Allah, delle anuhu, kae: "...A da ti je vidjeti nevjernike u silnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako moete! Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali." (El-En'am: 93) A za faraonovu porodicu Allah kae: "Oni e se ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi as: "Uvedite faraonove ljude u patnju najteu!" (Mu'min: 45) U Muslimovom Sahihu od Zejd ibnu Sabita se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da neete biti ukopani, molio bih Allaha da vam omogui da ujete patnju onih u kaburu kao to je ja ujem." Zatim se okrenuo prema

83

njima (ashabima) i rekao: "Traite zatitu kod Allaha od patnje u vatri." Rekli su: "Boe zatiti nas od patnje u vatri." Zatim je rekao: "Traite zatitu kod Allaha od patnje u kaburu." Rekli su: "Boe zatiti nas od patnje u kaburu." Zatim je rekao: "Traite zatitu kod Allaha od smutnji koje su se pojavile i od onih koje se nisu pojavile." Rekli su: "Boe zatiti nas od smutnji koje su se pojavile i onih koje se nisu pojavile." "Traite zatitu kod Allaha od kunje koju sa sobom nosi Deddal" - ree Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Boe zatiti nas od kunje koju sa sobom nosi Deddal" - rekli su ashabi." A to se tie uivanja u kaburu, ona su namijenjena za iskrene vjernike. Allah, delle anuhu, je rekao: "Onima koji govore: "Gospodar na je Allah" pa poslije ostanu pri tomedolaze meleki: "Ne bojte se i ne alostite se, i radujte se dennetu koji vam je obean." (Fusillet: 30) "A zato vi kad dua do gue dopre, i kad vi budete tada gledali, a mi smo mu blii od vas, ali vi ne vidite -, zato je onda kad niste u tuoj vlasti ne povratite ako istinu govorite? I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - udobnost i opskrba lijepa i dennetske blagodati njemu..." (El-Waki'a: 83-96) Od Bera'a ibnu Aziba se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o vjerniku kad odgovori melekima u kaburu: "ue se glas sa neba koji e rei: "Istinu je rekao moj rob, prostrite mu u dennetu, obucite ga iz denneta, otvorite mu vrata denneta." Kae Bera': Osjetit e njegov miris i ljepotu, i bie mu raireno u kaburu dokle dopire njegov pogled." (Ahmed i Ebu Davud) Vjerovanje u Sudnji dan urodilo bi slijedeim plodovima: 1 - Podsticaj na pokornost Allahu, delle anuhu, i ustrajnost na njoj, i elja za nagradom toga dana. 2 - Strah od neposlunosti i zadovoljstva s njom, bojei se kazne toga dana. 3 - Veselje vjernika zbog vremena koje je proteklo na dunjaluku i zbog toga to je blie ahiretu, gdje se nada svakoj nagradi i uicima. Nevjernici su porekli proivljenje vjerujui da je to nemogue. Razum, ula i eriat opovrgavaju i negiraju ovakvo uvje-

84

renje. Dokaz iz eriata za to je ovaj kur'anski ajet: "Nevjernici tvrde da nee biti proivljeni. Reci: "Hoete, Gospodara mi raoga, sigurno ete biti oivljeni, pa o onom to ste radili, doista, biti obavijeteni!" - a to je Allahu lahko." (Et-Tegabun: 7) I sve nebeske knjige su se sloile po ovom pitanju. Dokaz ula je ovo: Uzvieni Allah je pokazao Svojim robovima proivljenje mrtvih na dunjaluku. U suri El-Bekara ima pet primjera za ovu tvrdnju: Prvi: Kad je Musau, alejhisselama, njegov narod rekao: "...O Musa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha ne vidimo! Potom ih je Uzvieni Allah usmrtio, zatim ih u ivot povratio te o njima rekao: ""...O Musa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - munja vas je oinula, vidjeli ste." Zatim smo vas, poslije smrti vae, oivjeli da biste zahvalni bili." (ElBekara: 55,56) Drugi primjer: U kazivanju o ubijenom oko koga su se sporili Izraelani te im je Uzvieni Allah naredio da zakolju kravu i jednim njenim dijelom udare mrtvog da im on kae ko ga je ubio. O ovorae se u Kur'anu kae: "I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati poeli - Allah je dao da izie na vidjelo ono to ste bili sakrili -, Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraa mrtve u ivot i prua vam dokaze Svoje da biste shvatili." (El-Bekara: 72,73) Trei primjer: U kazivanju o narodu koji je pobjegao iz svoga mjesta bjeei od smrti a bijae ih na hiljade te ih je Uzvieni usmrtio a zatira oivio. O njima je Allah, delle anuhu, rekao: "Zar nisi uo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijae ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a poslije ih je oivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali veina ljudi ne zahvaljuje." (El-Bekara: 243) etvrti primjer: U kazivanju o ovjeku koji je naiao pored opustoenog mjesta te rekao da je nemogue da Allah oivi njegove mjetane. Allah ga je usmrtio i ostavio tako stotinu godina a zatim ga oivio. O tome kae Allah, delle anuhu, u ovom ajetu: Ili za onoga koji je, prolazei pored jednog do temelja poruenog grada, povikao: "Kako e Allah oivjeti ove to su pomrli?" I Allah uini te on umre i tako ostade stotinu

85

godina, a onda ga oivje i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana." - odgovori. "Ne", - ree On -, ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pie svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te uinim dokazom ljudima, - a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, onda ih mesom oblaemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moe." (El-Bekara: 259) Peti primjer: Kazivanje o Ibrahimu, alejhisselam, u kojem je molio Allaha da mu pokae kako oivljava mrtve, pa mu je Allah naredio da zakolje etiri ptice, te da ih iskomada i raznese po okolnim brdima i da ih zatim pozove, pa e se dijelovi ptiijih tijela sastaviti i ubrzano e doi Ibrahimu, alejhisselam. O ovome Allah, delle anuhu, kae: "A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj, pokai mi kako umrle oivljava!" - On ree. "Zar ne vjeruje?" - Vjerujem" - odgovori on ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi etiri ptice" - ree On - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne breuljke, zatim ih pozovi, brzo e doi. Znaj da je Allah silan i mudar!" (El-Bekara: 260) Ovo su dokazi ula koji stvarno upuuju na mogunost oivljavanja mrtvih. Jo prije je bilo znakova u udima Isaa, sina Merjemina, koji je oivljavao mrtve i izvodio ih iz grobova uz Allahovu, delle anuhu, dozvolu. Razumski dokazi se dijele na dvije vrste. Jedna od njih je; Uzvieni Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono to je na njima. Stvorio ih je iz nita i moan je da to ponovo uini. On je rekao: "On je Taj koji iz niega stvara i On e to ponovo uiniti, to je Njemu lahko..." (Rum: 27) "...Onako kako smo prvi put iz nita stvorili, tako emo ponovo iz nita stvoriti, - to je obeanje Nae, Mi smo doista kadri to uiniti." (El-Enbija': 104) A onima to nijeu oivljavanje truhlih kostiju rekao je: "Reci: "Oivjee ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve to je stvorio." (Jasin: 79) Drugi: Zemlja bude mrtva i razruena bez zelenila, pa kad na nju padne kia prekrije je ivopisno zelenilo. Prema tome, Onaj koji ju je oivio poslije njene obamrlosti, moan je da oivi i mrtve. Uzvieni Allah je rekao: "Jedan od znamenja Njegovih je i to to vidi suhu zemlju, a kad na nju spustimo

86

kiu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje ivot oivjee sigurno i umrle, jer je On kadar sve." (Fussilet: 39) A u slijedeem ajetu stoji: "Mi s neba sputamo vodu kao blagosiov, i inimo da, uz pomo njenu, niu vrtovi i ito koje se anje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oivljavamo mrtav predjel; takvo e biti i oivljenje." (Kaf: 9-11) Zalutali su odmetnici koji nijeu kaburske patnje i uitke. Vjeruju da su oni nemogui zato to se to ne deava svakodnevno. Kau da kad otkopaju mrtvog u njegovu kaburu nadu ga onakvog kakav je i zakopan i kabur se ne iri niti suava. Seriat, ula i razum pobijaju ovo vjerovanje. eriat: Ve su spomenuti dokazi postojanja kazne i uitka u kaburu u poglavlju koje govori o vjerovanju u Sudnji dan u dijelu broj dva onoga to je vezano za Sudnji dan. U Buharijinom Sahihu od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izaao pored zidova Medine i uo glas dva ovjeka koji se kanjavaju u kaburovima..." - potom je prenosilac spomenuo itav hadis - U njemu izmeu ostalog stoji: "Jedan od njih dvojice se nije podapirao poslije mokrenja, a drugi je prenosio tude rijei." Dokaz iz ula: Spava vidi u snu da je na prostranom raskonom mjestu na kome uiva, ili je pak bio na tijesnom i stranom mjestu gdje se patio, a ponekad se i probudi zbog onog to vidi. I pored svega toga on se, ipak, nalazi na svojoj postelji u svojoj sobi onakav kakav jeste. San je brat smrti, i zbog toga ga je Uzvieni Allah nazvao "smru": "Allah uzima due u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odreenog..." (Zumer: 42) Dokaz iz razuma: Spava ponekad u snu vidi istiniti san koji se poklapa sa javom. Moda vidi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onakvog kakav jeste, a ko ga vidi shodno njegovom opisu, uistinu ga je vidio. I pored toga, spava je u svojoj sobi na svojoj postelji, daleko od onoga to vidi. Pa kad je ovo mogue na dunjaluku, zato ne bi bilo mogue na ahiretu?!

87

to se tie njihove tvrdnje koja se temelji na tome da kada se otkopa mrtvac, nade se u istom stanju u kakvom je i zakopan i da se kabur nije irio niti suzio, na to postoji nekoliko odgovora: Prvi: Nije dozvoljeno suprotstavljati se eriatu sa onakvim nitavnim sumnjama. Jer, da se onaj koji se suprotstavlja iskreno zadubi u prouavanje onog s ime je doao eriat, spoznao bi neispravnost ovakvih sumnji. U stihu je neko rekao: Mnogo je onih koji istine negiraju a problem lei u njihovom bolesnom razmiljanju. Drugi: Stanja zagrobnog ivota spadaju u gajb skrivene stvari koje osjeaji ne mogu definisati. A da se moe registrovati osjetilima ne bi bilo potrebe za vjerovanjem u gajb, i bili bi isti oni koji vjeruju u njega i oni koji ga negiraju. Trei: Samo mrtvi mogu osjetiti kaburske patnje i uitke, irinu i tjeskobu u kaburu. To je isto kao sa spavaem koji sebe vidi u snu na nekom stranom i tijesnom mjestu ili pak lijepom i prostranom. A njegovo stanje se u odnosu na drugog nije mijenjalo. Nalazi se u svojoj sobi izmeu postelje i prekrivaa. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je silazila objava dok se on nalazio meu svojim drugovima, te bi on uo objavu dok je ashabi nisu uli. Ponekad pred njega izae melek u liku ovjeka i govori sa njim, dok u isto vrijeme ashabi ne vide i ne uju meleka. etvrti: Domet ljudske spoznaje je ogranien na koliinu koju im je odredio Uzvieni Allah i nemogue je da spoznaju sve to postoji. Na primjer, sedmera nebesa i Zemlja i ono to je na njima, sve istinski slavi Allaha, delle anuhu, i zahvaljuje Mu. Uzvieni Allah to ponekad dopusti da uje neko od Njegovih, delle anuhu, robova koga On odabere. I pored toga to je neko u mogunosti da to uje ono je zaklonjeno od nas. O tome Allah, delle anuhu, kae: "Njega veliaju sedmera nebesa i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji nita to Ga ne velia, hvalei Ga, ali vi ne razumijete velianje njihovo. On je doista blag i mnogo prata." (Isra': 44)

88

Isto tako i ejtan i dini hodaju po zemlji tamo i ovamo. Dinni su dolazili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sluali utei te su se vratili svome narodu da ga opominju. Oni su takoer zaklonjeni od naih pogleda, ali su ipak, prisutni. U vezi s tim kae Allah, delle anuhu: "O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan kao to je roditelje vae iz denneta izveo, skinuvi s njih odjeu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo uinili ejtane zatitnicima onih koji ne vjeruju." (El-E'araf: 27) Prema tome, ako stvorenja nisu u stanju registrovati sve prisutno, nije im dozvoljeno da poriu, iako nisu vidjeli, potvrdene stvari iz podruja metafizike (gajba).

I DA VJERUJE U ODREENJE (KADER), BILO D O B R O ILI LOE (1) PO TEBE. DOKAZ ZA OVA ETIRI ARTA SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "NIJE ESTITOST U TOME DA OKREETE LICA SVOJA PREMA ISTOKU I ZAPADU; ESTITI SU ONI KOJI VJERUJU U ALLAHA, I U ONAJ SVIJET, I U MELEKE I U KNJIGE, I U VJEROVJESNIKE..." DOKAZ ZA VJEROVANJE U P R E D O D R E E N O S T (KADER) JESU OVE ALLAHOVE RIJEI: "MI SVE S O D R E D B O M STVARAMO." (1) Vjerovanje u kader obuhvata etiri elementa:

Prvo: Vjerovanje da je Uzvieni znao o svim stvarima pojedinano i grupno, oduvijek i zauvijek, svejedno radilo se o Njegovim radnjama ili djelima Njegovih robova. Drugo: Vjerovanje da je to Uzvieni zapisao u uvanoj ploi "Levhi mahfuz". O ovim dvjema stvarima Uzvieni Allah je rekao: "Zar ne zna da je Allahu poznato sve to je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!" (El-Hadd: 70) 89

U Muslimovu Sahihu od Abdullaha ibnu Amra ibnu Asa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "uo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Uzvieni Allah je zapisao ljudske sudbine prije nego to je stvorio nebesa i zemlju na pedeset hiljada godina." Tree: Vjerovanje da sva stvorenja postoje Allahovom, delle anuhu, voljom, svejedno radilo se o onome to je vezano za Njegova djela ili za djela Njegovih stvorenja. U vezi sa Allahovim, delle anuhu, djelima On je rekao: "Gospodar tvoj stvara ta hoe, i On odabira..." (kasas: 68) A u drugom ajetu: "...Allah radi to hoe." (Ibrahim: 27) "On vas oblikuje u matericama kako On hoe..." (Ali Imran: 6) A u vezi djela Njegovih stvorenja Allah kae: "...A da Allah hoe okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili..." (En-Nisa': 90) "...a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi uinili; zato ti ostavi njih, i ono to izmiljaju." (El-En'am: 112) etvrto: Vjerovanje da su sva stvorenja stvorena od strane Allaha, delle anuhu, sa svojim biima, svojstvima i pokretima, shodno rijeima Uzvienog Gospodara: "Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim." (Zumer: 62) I rekao je: "...i koji je sve stvorio i kako treba uredio." (El-Furkan: 2) O Ibrahimu, alejhisselam, kae da je rekao svom narodu: "Allah stvara i vas i ono to napravite." (Es-Saffat: 96) Vjerovanje u Allahovu, delle anuhu, odredbu, onako kako smo je opisali, ne iskljuuje ovjekovu slobodnu volju i mo da je sprovede, jer je i eriat i realnost potvrduju. ERIAT: Uzvieni Allah je o ovjekovoj slobodnoj volji rekao: "...pa ko hoe, Gospodaru svome e, kao utoitu poi." (En-Nebe': 39) "...i vi njivama svojim (enama) prilazite kako hoete..." (El-Bekara: 223) A o ljudskoj moi je rekao: "Zato se Allaha bojte koliko god moete, i sluajte i pokoravajte se..." (Et-Tegabun: 16) A u drugom ajetu: "Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih; u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi..." (El-Bekara: 286)

90

REALNOST: Svaki ovjek zna da posjeduje slobodnu volju i mo njene sprovedbe, pomou njih izvrava i pomou njih ostavlja. Zna razlikovati ono to se deava njegovom voljom kao to je etanje, i ono to se deava bez njegove volje kao drhtanje. Ali su ljudska i volja i mo pod okriljem Allahove moi i volje. On kae u Kur'anu: "Onome od vas koji hoe da je na pravom putu, a vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nee!" (Et-Tekvir: 28,29) Zato to je i itav svemir u Allahovoj vlasti, i ne postoji nita u Njegovoj vlasti bez Njegove volje i znanja. Vjerovanje u odredbu na nain kako smo opisali, ne moe biti opravdanje ovjeku za ostavljanje naredenog i injenje zabranjenog. Zbog ovoga je isprika odredbom neispravna sa dva gledita: Prvo: Uzvieni Allah kae: "Mnogoboci e govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili." Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok nau kaznu nisu iskusili. Reci: "Imate li vi kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite. " (En-En'am: 148) Da im je predodreenje bilo isprikom ne bi ih Uzvieni Allah kanjavao. Drugo: Allahove rijei: "O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakava opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." (En-Nisa': 165) Ako kaemo da je predodreenje dokaz onima koji se suprotstavljaju, zato nije prestao poslije slanja poslanika, s obzirom na to da je njihovo suprotstavljanje poslije slanja poslanika prisutno Allahovom odredbom? Tree: Ono to prenose Buhari i Muslim od Alije ibnu Ebi Taliba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne postoji ni jedan meu vama a da mu ve nije odreeno njegovo mjesto u dennetu ili dehennemu." Neko od prisutnih je rekao: "Zar se neemo osloniti na sudbinu, Boiji Poslanie?" - "Ne, ve radite, a svakom je olakano ono to radi, zatim je prouio ovaj ajet: "Onome koji udjeljuje i ne

91

grijei." (El-Lejl: 5) Ovo je Buharijina verzija teksta, a u Muslimovoj se kae: "...svakom je olakano ono za to je stvoren..." Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, je naredio djelo a zabranio da se ovjek osloni samo na sudbinu. . etvrto: Uzvieni Allah je izdao nareenja i zabrane svome robu, i nije ga zaduio onim to nije u njegovoj moi. On kae: "Zato se Allaha bojte koliko god moete..." (Et-Tegabun: 16) "Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti..." (El-Bekara:
286)

Da je rob prisiljen na odreeni posao to bi znailo da je on zaduen neim to ne moe izvriti. Ovo je netano i zbog toga kad ovjek zapadne u grijeh iz neznanja, zaborava ili prisile, ne rauna mu se to u grijeh jer ima ispriku. Peto: Allahova, delle anuhu, odredba je sakrivena i nije poznata dok se ne dogodi. Ljudska slobodna volja prethodi djelu. Njegovo injenje djela nije plod znanja o Allahovoj odredbi, te stoga on gubi pravo na izgovor o Allahovom predodreenju tog djela, jer se ovjek ne moe pravdati onim o emu znanja nema. esto: Vidimo ovjeka kako vodi rauna o dunjalukim stvarima koje mu odgovaraju dok ih ne postigne a ostavlja samo ono to mu ne odgovara, a zatim svoje odstupanje pravda odredbom. Pa zato odstupa od onog to mu vrijedi u vjerskim stvarima a prihvata ono to mu teti, a zatim se pravda odredbom?! Zar ovo dvoje nije isto?! Primjer koji pojanjava gore navedeno je: Kada bi ovjek pred sobom imao dva puta; s jednim od njih bi doao do grada u kojem vlada nered, ubijanje, pljaka, napastvovanje, strah, glad,... dok bi drugim doao do grada u kojem vlada red, sigurnost, raskoan ivot, potovanje asti, imetka i ivota. Kojim bi od ova dva puta krenuo? Svakako, da e slijediti ovaj drugi put na ijem je kraju red i sigurnost i nemogue je da bilo koji pametan ovjek krene putem koji vodi u nered i strah, a zatim da se pravda odredbom. Pa zato u pogledu na ahiret slijedi put koji vodi u vatru a ostavlja put koji vodi u dennet i za to se pravda odredbom?!

92

Drugi primjer: Vidimo primjer bolesnika koji pije lijek nevoljko jer ga ne voli zbog toga to mu ne prija, ostavlja onu hranu koja mu teti, a rado bi je jeo, a sve to ini u potrazi za lijekom i spasom. Nemogue je da odbaci lijek niti da pojede tetnu hranu pravdajui se odredbom. Pa zato onda ovjek ostavlja ono to su mu naredili Uzvieni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili radi ono to su mu zabranili Allah i Njegov Poslanik, a zatim se pravda odredbom?! Sedmo: Kad bi ovjeka koji se pravda odredbom za neposlunost i ignorisanje naredbi, napala neka osoba te mu uzela imetak, i nasrnuo na njega a zatim se za ovaj zloin pravdao odredbom rijeima: "Ne kori me, moje nasilje prema tebi je Allahova odredba." - ne bi prihvatio njegovu ispriku. Pa kako ne prihvata opravdanje onoga ko vri nasilje nad njim, a on sam sebe pravda zbog nasilja nad Allahovim, delle anuhu, pravom?! Spominje se da je pred vladara pravovjernih - Omera ibnulHattaba, radijallahu anhu, doveden kradljivac koji zasluuje odsijecanje ruke, te je naredio da mu se odsijee ruka. Na to je kradljivac rekao: "Polahko, vladaru pravovjernih, moja kraa je Allahova, delle anuhu, odredba." Na to mu Omer, radijallahu anhu, ree: "I mi tebi sijeemo ruku Allahovom, delle anuhu, odredbom." Vjerovanje u kader, takoer, urodilo bi znaajnim velianstvenim plodovima, a neki od njih su: 1 - Oslanjanje na Allaha prilikom uzimanja preventivnih mjera za odreeno djelo a ne oslanjanje na sami uzrok djela, jer se sve odvija Allahovom odredbom. 2 - Da ovjek ne hvali sam sebe zbog postizanja neega to je elio, jer je njegov uspjeh odredba Uzvienog Allaha koji mu je odredio lijepe uzroke i uspjeh, jer ga njegova zadivljenost samim sobom navodi da zaboravi zahvaliti Allahu, delle anuhu, na Njegovoj blagodati. 3 - Pouzdanost i smirenost due zbog onoga to se deava Allahovom, delle anuhu, odredbom. Pri tome ovjeka ne spopada nemir zbog gubitka voljene osobe, zbog nedae koja ga je snala, jer je sve to odredba Uzvienog Allaha, kome pri-

93

pada vlast nad nebesima i Zemljom. I ona e se neminovno desiti. Allah, delle anuhu, kae: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu, lahko - da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce." (El-Hadid: 22, 23) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Divan je poloaj vjernika; kod njega je svako stanje dobro. Tako neto je samo kod mu'mina. Ako ga zadesi neto lijepo, zahvali se Allahu i bude mu dobro, a ako ga zadesi neka nesrea, strpi se i opet mu bude dobro." (Muslim) Po pitanju poimanja kadera su zalutale dvije sekte: 1 - Debrije, koji kau da je rob prisiljen na djelo koje ini i da nema slobodne volje niti moi da je sprovede. 2 - Kadrije, koji tvrde da je rob samostalan po pitanju slobodne volje i njene sprovedbe i da Allahova, delle anuhu, volja i odredba nemaju uticaja na nju. Odgovor prvoj sekti (Debrije) se moe pronai u eriatu i realnosti: ERIAT: Uzvieni Allah je potvrdio da rob posjeduje slobodnu volju i mo njene sprovedbe, u slijedeim rijeima. "...jedni od vas su eljeli ovaj svijet, a drugi onaj svijet..." (Ali Imran: 152) U drugom ajetu se kae: "I reci: "Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe - neka ne vjeruje!" Mi smo nevjernicima pripremili vatru iji e ih dim sa svih strana obuhvatiti..." (El-Kehf: 29) "Ko ini dobro, u svoju korist ini, a ko radi zlo, na svoju tetu radi. - A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim." (Fussilet: 46) STVARNOST: Svaki ovjek zna razliku izmeu radnji koje vri svojom voljom, kao to su: jelo, pie, kupoprodaja, i radnji koje on ne kontrolie kao to su: drhtanje kod groznice, pad s krova itd. U prvom sluaju on je vrilac radnje koju je odabrao bez prisile, a u drugom sluaju on vri radnju bez svoje volje i elje za onim to mu se desilo. Odgovor drugoj sekti (Kaderijama) se takoder moe izvesti iz eriata i razuma:

94

ERIAT: Uzvieni Allah je Stvoritelj svega i sve postojee je posljedica Njegove, delle anuhu, volje. On je u Svojoj knjizi objasnio da sve radnje Njegovih robova nastaju Njegovom, delle anuhu, voljom. On kae: "...Da je Allah htio ne bi se meusobno oni poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi ve doli, ali oni su se razili; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi meusobno ubijali, ali Allah radi ono to On eli." (El-Bekara: 153) A u drugom ajetu Allah, delle anuhu, kae: "A kad bismo htjeli, svakog ovjeka bismo na pravi put uputili, ali Ja sam ve istinu rekao: "Napuniu, zaista, dehennem dinnovima i ljudima zajedno!" (Sedda: 13) RACIONALNI DOKAZ: itav svemir je u Allahovom, delle anuhu, posjedu. I ovjek je dio tog svemira i u posjedu je Uzvienog Allaha. Nezamislivo je da onaj ko je u neijem posjedu raspolae vlasnitvom posjednika bez njegove dozvole i volje.

TREI STEPEN JE IHSAN. TO JE JEDAN OD RUKNOVA A NJEGOVO ZNAENJE JE DA ROBUJE ALLAHU KAO DA GA VIDI. JER AKO TI NJEGA N E VIDI ON VIDI TEBE. DOKAZ ZA OVAKVU TVRDNJU SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "ALLAH JE ZAISTA NA STRANI ONIH KOJI SE ALLAHA BOJE I GRIJEHA KLONE I KOJI DOBRA DJELA INE." I POUZDAJ SE U SILNOGA I MILOSTIVOG, KOJI TE VIDI KADA USTANE DA SA OSTALIM MOLITVU OBAVI, JER ON, DOISTA, SVE UJE I SVE ZNA." "TA GOD TI VANO INIO, I TO GOD IZ KUR'ANA KAZIVAO, I KAKAV GOD VI POSAO RADILI, MI NAD VAMA BDIJEMO D O K GOD SE TIME ZANIMATE..."(1) (1) "El-ihsan" ima suprotno znaenje od rijei "el-isaeh" (lo postupak), a to je da ovjek nastoji lijepo postupiti i otkloniti

95

nevolju drugome, biti na usluzi Allahovim, delle anuhu, robovima svojim imetkom, ugledom, znanjem i tijelom. Imetkom se pomae tako to se dijeli sadaka i daje zekat a najbolji vid ihsana imetkom je zekat, jer je zekat jedan od ruknova Islama i njegov sastavni dio velikog znaaja, bez njega je ovjekov Islam nepotpun. I on je Allahu, delle anuhu, najdraa vrsta udjeljivanja. Poslije njega po vrijednosti je imetak koji je ovjek duan troiti na izdravanje svoje ene, majke, oca, porodice, brae, djece od brae i sestara, sestara, amida, tetaka, daida itd. Zatim, sadaka koja se dijeli siromanima i slinim njima koji zasluuju sadaku, kao to su uenici itd. I ugledom se ini dobro. Ljudi su na razliitim stepenima i poloajima. Neki od njih imaju ugled kod vlasti; doe mu ovjek te ga zamoli da se za njeg zauzme kod vlasti da od njega otklone nevolju ili da mu donesu neku korist. Znanjem ovjek pomae Allahove, delle anuhu, robove pouavajui ih na skupovima i kruocima, privatnim i opim, pa ak i ako je u pitanju sijelo u kafani jer je poduavanje ljudi dobroinstvo. ak i ako se nalazi u kafani poduiti ljude je dobroinstvo, ali pri ovakvim situacijama mora upotrijebiti mudrost. Nemoj dosaivati ljudima tako to e svaki put kad sjedne sa njima dati se na opominjanje i priu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vazio ljudima ali nije pretjerivao jer se due umore i dosadi im, a ako ti dosadi klone i oslabi i moda zamrzi tu vrstu dobroinstva zbog mnotva onih koji govore i opominju. Vezano za dobroinstvo tijelom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Da pomogne ovjeku da se popne na svoju jahalicu, ili da mu podigne stvari na nju je sadaka." Da pomogne ovjeku da ponese stvari, ili da mu pokae put i slino tome, sve je to dobroinstvo kojim ovjek pomae Allahove robove. A to se tie ihsana u robovanju Allahu, delle anuhu, on se sastoji u tome da robuje Allahu kao da ga vidi, kao to je rekao Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj vid ibadeta je robovanje iz potrebe i elje. A ovjek ima u sebi podsticaj da robuje Allahu, delle anuhu, iz potrebe i elje, jer on trai Onoga koga voli, i on Mu robuje kao da Ga vidi. Prema

96

Njemu je iskren, Njemu se obraa i pribliava: "A ako ti Njega ne vidi, On tebe vidi." Ovo je oboavanje iz straha. Zbog ovoga je ovo drugi stepen dobroinstva. Ako ne robuje Allahu, delle anuhu, kao da Ga vidi i trai i podstie svoju duu da doe do Njega, robuj Mu kao da On tebe vidi tako to e Ga se bojati i bjeati od Njegove kazne. Ovaj stepen kod "erbabussuluk" je nii od prvog. Prema Ibnul-Kajjimu ibadet je: "Robovanje Milosnome je cilj njegove ljubavi sa poniznou ini dva temelja" Ibadet je zasnovan na ova dva temelja; ljubavi i poniznosti. U ljubavi je traenje a u poniznosti strah i bjeanje od kazne. Ovo se zove dobroinstvom u ibadetu. Ako ovjek robuje Allahu, delle anuhu, na ovaj nain, bie iskren prema Allahu, delle anuhu. Svojim ibadetom ne eli postii oholost niti ugled, niti kakvu pohvalu od strane ljudi. Svejedno mu je da li ga prate ljudi ili ne. Kod njega je sve isto. Njegov ibadet je isti u svakoj situaciji i stanju. Prava iskrenost je u tome da ovjek nastoji svoj ibadet sakriti od ljudi i da ibadet Njegova Gospodara bude u tajnosti izuzimajui sluaj u kome je obznanjivanje ibadeta u korist Islama i muslimana. Kao, na primjer, kada ljudi slijede nekog ovjeka za kojim se povode, te on osjeti elju da pokae svoj ibadet ljudima da bi oni iz toga uzeli pravac koji e slijediti. Ili kad ovjek poeli da pokae svoj ibadet ne bi li se za njim poveli njegovi prijatelji i kolege. U ovom sluaju korist obznanjivanja ibadeta je vea od njegova skrivanja. Uzvieni Allah je pohvalio one koji dijele svoje imetke javno i tajno. Ako je tajnovitost u dijeljenju korisnija za srce, i ako se time izraava vea bogobojaznost i predanost Allahu, onda budite tajnoviti. A ako je u javnom dijeljenju vea korist za Islam time to se javno ispovijedaju njegovi propisi, i ako e se muslimani povoditi za onim koji dijeli javno, onda to inite javno. Vjernik mora voditi rauna o onome to je korisnije. Ukoliko bude gledao da njegov ibadet bude korisniji u tom sluaju je on potpuniji i vrijedniji.

97

DOKAZ IZ SUNNETA J E POZNTI HADIS O DIBRILU, ALEJHISSELAM, KOJEG PRENOSI OMER, RADIJALLAHU ANHU: "JEDNOG DANA SJEDASMO KOD BOIJEG POSLANIKA SALLALLAHIJ ALEJHI VE SELLEM, KAD SE POJAVI PREMA NAMA OVJEK U SASVIM BIJELU ODIJELU, SASVIM CRNE KOSE, N E VIDI SE NA NJEMU TRAG PUTOVANJA I N E POZNA GA NIKO OD NAS. SJEO JE DO BOIJEG POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, I PRISLONIO SVOJA KOLJENA UZ NJEGOVA, A SVOJE RUKE STAVIO NA NJEGOVA STEGNA I REKAO: "MUHAMMEDE, IZVIJESTI ME TA JE ISLAM?" REE BOIJI POSLANIK: "ISLAM JE DA SVJEDOI DA NEMA BOGA OSIM ALLAHA I DA JE MUHAMMED, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, BOIJI POSLANIK; DA OBAVLJA MOLITVU (NAMAZ), DA DAJE ZEKAT, DA POSTI RAMAZAN, I DA HADD INI KUU (KABU), AKO SI U MOGUNOSTI." ONDA REE ONAJ NEPOZNATI OVJEK: "ISTINU VELI." KAE OMER: "MI MU SE ZAUDISMO, PITA GA A ONDA MU VELI: "ISTINU GOVORI" (KAO DA ZNA). ZATIM REE OVJEK: "IZVIJESTI M E TA JE IMAN. REE BOIJI POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM: "IMAN JE DA VJERUJE U BOGA, BOIJE MELEKE, BOIJE SVETE KNJIGE (KITABE), BOIJE POSLANIKE, U SUDNJI ZADNJI DAN, U SUDBINU DOBRA I ZLA." VELI NEPOZNATI OVJEK "ISTINU GOVORI. IZVIJESTI M E TA J E DOBROINSTVO" REE BOIJI POSLANIK: "DOBROINSTVO JE DA ROBUJE BOGU KAO DA GA VIDI, JER AKO GA NE VIDI, ON TEBE VIDI. "ISTINU VELI"; REE NEPOZNATI OVJEK A POTOM UPITA: "IZVIJESTI ME KADA JE ZADNJI AS

98

(OVOM SVIJETU)." REE BOIJI POSLANIK "ONAJ KOGA PITA O ZADNJEM ASU NIJE MU VIE O NJEMU POZNATO NEGO TEBI KOJI PITA." REE NEPOZNATI OVJEK: "IZVIJESTI ME O PREDZNACIMA ZADNJEG ASA. "REE BOIJI POSLANIK: "PREDZNACI SUDNJEG ASA SU DA ROBINJA RODI SVOJU GOSPODARICU I DA VIDI GOLE, BOSE, SIROMANE OBANE DA SE NADMEU U GRADNJI ZGRADA. "VELI OMER: "ZATIM ODE NEPOZNATI OVJEK, A NAKON TOGA REE MI BOIJI POSLANIK: "OMERE, DA LI ZNA ONOGA TO ME JE ZAPITKIVAO?" JA REKOH: "BOG I BOIJI POSLANIK NAJBOLJE ZNAJU" ONDA REE BOIJI POSLANIK: "OVO JE DIBRIL, DOAO VAM JE DA VAS PODUI VAOJ VJERI."
(1) Vei dio ovog hadisa je ve protumaen, a mi smo ga takoder protumaili i u djelu: "Zbirka fetvi i studija" - 3/143.

TREE NAELO (1) JESTE SPOZNAJA VAEG POSLANIKA MUHAMMEDA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM. ON JE MUHAMMED IBNU ABDULLAH IBNU ABDUL-MUTTALIB IBNU HAIM. HAIM JE KUREJIJA, KUREJIJE SU ARAPI, A ARAPI SU IZ PORODICE ISMAILA IBNU IBRAHIMA HALILA, NEKA JE NA NJEGA I NAEG POSLANIKA NAJLJEPI SELAM I SPAS. IVIO JE EZDESET I TRI GODINE - PRIJE POSLANSTVA ETRDESET, A DVADESET I TRI GODINE KAO VJEROVJESNIK I POSLANIK. VJEROVJESNIK JE POSTAO AJETOM "IKRE" A POSLANIK SURETOM "EL-MUDDESIR". NJEGOV RODNI GRAD JE MEKKA A HIDRU JE UINIO U MEDINU. 99

(1) Tri naela koja ovjek mora spoznati su: spoznaja Gospodara, vjere i Poslanika. Ve smo spomenuli spoznaju roba svog Gospodara i svoje vjere. A to se tie spoznaje Poslanika, moemo rei da ona obuhvata ovih pet stvari: Prvo: Poznavanje njegova porijekla. On je iz najuglednije loze. Iz haimijske je porodice, iz plemena Kurej i Arap je. Ime mu je Muhammed ibnu Abdillah ibnu Abdil-Muttalib ibnu Haim i tako do kraja kako je to ve spomenuo ejh, Allah mu se smilovao. Drugo: Poznavanje duine njegova ivota, mjesta roenja, mjesta u koje je preselio. ejh, Allah mu se smilovao, je rekao: "ivio je 63 godine, rodio se u Mekki, a hidru uinio u Medinu." Rodio se u Mekki i u njoj ivio 53 godine, zatim se preselio u Medinu i u njoj ivio deset godina. U njoj je i umro u mjesecu rebiul-evvelu, jedanaeste godine po hidri. Tree: Poznavanje njegova poslanikog ivota. Njegov poslaniki ivot je trajao dvadeset i tri godine. Objava mu je sila kada je imao 40 godina kao to je to rekao jedan njegov pjesnik: "Napunio je etrdesetu kada je zasjalo iz njega sunce poslanstva u ramazanu" etvrto: Kada je postao poslanik i vjerovjesnik? Vjerovjesnik je bio kad mu je Uzvieni Allah objavio rijei: "itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji ovjeka pouava onome to ne zna." (El-Alek: 1-5) A Poslanik je postao kada su mu objavljene ove Allahove rijei: "O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svog veliaj! I haljine svoje oisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj drei da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!" (El-Muddessir: 107) Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poeo opominjati i sprovoditi Allahovu, delle anuhu, naredbu.

100

Razlika izmeu poslanika i vjerovjesnika je kako kau uenjaci: Vjerovjesnik je onaj kome je objavljen eriat ali mu nije nareeno da ga dostavi. A poslanik je onaj kome je objavljen eriat i nareeno mu da ga ostavi i da po njemu radi. Po tome je svaki poslanik vjerovjesnik, dok, svaki vjerovjesnik nije poslanik. Peto: Sa im je i zato poslan? Poslan je sa vjerom u Allahovu jednou i eriatom koji zahtijeva injenje naredenog i ostavljanje zabranjenog. Poslan je kao milost svjetovima da bi ih izveo iz tame mnogobotva, neznanja i nevjerstva u svjetlo znanja, vjere i tevhida, da bi zasluili Allahov, delle anuhu, oprost i zadovoljstvo i da bi se spasili od njegove Kazne i srdbe.

ALLAH, DELLE ANUHU, GA J E POSLAO DA UPOZORAVA NA IRK I POZIVA U TEVHID (1). DOKAZ ZA TO SU RIJEI ALLAHOVE: "O TI, POKRIVENI! (2) USTANI I OPOMINJI! (3) I GOSPODARA SVOG VELIAJ! I HALJINE SVOJE OISTI! I KUMIRA SE KLONI! I NE PRIGOVARAJ DREI DA J E MNOGO! I RADI GOSPODARA SVOGA TRPI!" ZNAENJE RIJEI "USTANI I OPOMINJI" JESTE: UPOZORAVAJ NA OPASNOST IRKA A POZIVAJ U TEVHID. A RIJEI "VELIAJ SVOGA GOSPODARA" - VELIAJ GA PUTEM IZRAAVANJA NJEGOVE JEDNOE. "ODJEU SVOJU OISTI" - OISTI SVOJA DJELA OD PRIMJESE IRKA. "KIPOVE NAPUSTI" - OSTAVI IH I OGRADI SE O D NJIH I ONIH KOJI IH SLIJEDE. (1) To jest, da ih upozorava i odvraa od irka a poziva u vjerovanje u Allahovu jednou izraenu kroz Njegovo apsolutno gospodarstvo nad svim, Njegovo neprikosnoveno boanstvo, i Njegova imena i svojstva. 101

(2) U ovom ajetu poziv je upuen Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. (3) Allah, delle anuhu, je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ozbiljno i aktivno opominje ljude, odvraa ih od mnogobotva i upozorava ih na njegovu opasnost. ejh je ve protumaio ove ajete.

DESET GODINA JE PROPOVIJEDAO TEVHID (1), A NAKON TOGA JE UZDIGNUT NA NEBO (2) (MI'RAD)
(1) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je proveo deset godina pozivajui u Allahovu jednou i robovanje jedino Njemu. (2) Uzdizanje ili mi'rad se spominje u ovom ajetu: "K Njemu se penju meleki i Dibril" (El-Mearid: 4) Mirad je jedna od velianstvenih karakteristika Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojom ga je Uzvieni Allah poastio prije nego to je odselio iz Mekke. Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao pored haderul-esveda (kabenski crni kamen) prila mu je osoba i rasporila ga od grla prema dnu stomaka, zatim mu je izvadila srce i napunila ga mudrou i vjerom pripremajui ga za ono to e poduzeti. Zatim mu je doveo bijelu ivotinju za jahanje, izgledom manja od mazge a vea od magarca koja se zove "burak". Burakov korak je duine pogleda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzjahao ovu ivotinju, a Dibril, alejhisselam, ga je pratio na ovom putu dok nisu stigli do Jerusalima. Tamo je siao i klanjao namaz u dematu sa svim poslanicima i vjerovjesnicima. Oni su klanjali iza njega kako bi se na taj nain pokazao ugled i vrijednost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je on imam kojeg treba slijediti. Zatim ga je Dibril poveo na zemaljsko nebo. Zatraio je da se otvore njegove kapije. Bio je upitan:

102

Ko je to? Dibril. Ko je s tobom? Muhammed, Je li on poslanik? Jeste. Dobro doao, divan nam je on gost, - te mu se sva vrata otvorie. Naoe Adema, alejhisselam. Dibril tada ree Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Ovo je tvoj otac Adem, poselami se s njim. Poslanik se poselamio sa Ademom i on mu je uzvratio selam i dodao: "Dobro nam doao dobri sine i dobri poslanie." Na Ademovoj desnoj strani su bile sretne due njegova potomstva, a na njegovoj lijevoj strani nesretne. Kad bi pogledao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogledao na iijevu stranu, zaplakao bi.

Zatim ga je Dibril, alejhisselam, podigao na drugo nebo. Zatraio je da im se otvori...itd. Na drugom nebu je naao Jahjaa i Isaa, alejhimesselam. Oni su bili teii. Dibril, alejhisselam, je rekao: "Ovo su Jahja i Isa, poselami se s njima. Kad se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poselamio sa njima, uzvratili su mu na selam i rekli: "Dobro doao brate i dobri poslanie." Dibril, alejhisselam, ga je zatim podigao na tree nebo gdje je zatraio da im se otvore njegove kapije...itd. Na treem nebu su nali Jusufa, alejhisselam. Dibril, alejhisselam, ree: "Ovo je Jusuf, alejhisselam, poselami se sa njim." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se poselamio sa Jusufom. I on mu je uzvratio na selam i rekao: "Dobro doao dobri brate i dobri poslanie." Potom se Dibril, alejhisselam, uzvisio sa Posianikom, saliallahu alejhi ve sellem, na etvrto nebo i zatraio da im se otvori. Tu su nali Idrisa, alejhisselam. Dibril je rekao: "Ovo je Idris, poselami se sa njim". Poslanik se poselamio sa Idrisom, a on rnu je uzvratio i rekao: "Dobro doao dobri brate i poslanie."

103

Nakon toga se Dibril uspeo sa njim na peto nebo, i zatraio da im se otvori...Na petom nebu su nali Haruna, alejhisselam, Musaovog brata. Dibril, alejhisselam, je rekao: "Ovo je Harun ibnu Imran, Musaov, alejhisselam, brat, poselami se sa njim." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se poselamio a Harun mu je uzvratio na selam i rekao: "Dobro doao dobri brate i dobri poslanie." Zatim se Dibril uspeo sa njim na esto nebo i zatraio da im se otvori... Tu su nali Musaa, alejhisselam. Dibril, alejhisselam, je rekao: "Ovo je Musa, poselami se sa njim." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se poselamio i sa Musaom, alejhisselam, na to mu je on uzvratio selam dodavi: "Dobro doao dobri brate i dobri poslanie." Kada su krenuli dalje, Musa, alejhisselam, je zaplakao. Upitali su zato plae, a on im odgovori: "Plaem zbog toga to e ummet djeaka koji je poslan poslije mene biti mnogobrojniji u dennetu od mog ummeta." Pla Musa, alejhisselam, je bio zbog blagodati koju je njegov ummet propustio, a ne zbog zavisti Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu. Dibril, alejhisselam, se uspeo sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, na sedmo nebo i zatraio da im se otvori... Na njemu je naao Ibrahima, alejhisselam, Allahovog, delle anuhu, prijatelja. Dibril je rekao: "Ovo je tvoj otac Ibrahim, poselami se sa njim." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se poselamio sa Ibrahimom. Ibrahim mu je odvratio na selam i rekao: "Dobro doao dobri sine i dobri poslanie." Dibril, alejhisselam, je sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, obiao sve ove poslanike iz poasti prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pokazujui na taj nain njegov ugled i ast. Ibrahim, alejhisselam, je bio oslonjen leima na "bejtul-ma'mur", kua na sedmom nebu u koju svaki dan ue 70000 meleka gdje ibadete i klanjaju a zatim izlaze i ne vraaju se drugi dan, nego dolaze drugi meleki iji broj zna jedino Uzvieni Allah. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut do "sidretul-munteha". Oko njega je Allahovom voljom takva ljepota i sjaj kakav niko opisati ne moe. Tu mu je Uzvieni Allah propisao pedeset namaza da ih obavlja svaki dan.

104

Sa tim se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadovoljio i primio naredbu. Kada se vraao naiao je pored Musa, alejhisselam, koji ga je upitao: "ta je tvoj Gospodar propisao tvom ummetu? Pedeset namaza dnevno. Tvoj ummet to nee moi podnijeti, ja sam prije tebe isprobao ljude i mnogo raspravljao sa Izraelianima. Vrati se svome Gospodaru i moli Ga da olaka tvojim sljedbenicima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pria: "Vratio sam se i moj Gospodar mi je umanjio za deset namaza. Neprestano sam se vraao svom Gospodaru dok nije propisano pet namaza dnevno. Kad sam krenuo uo sam glas: "Zapeatio Sam Svoju naredbu i olakao Svojim robovima." Te noi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveden u dennet gdje je vidio dvorac od bisera i zemlju od miska. Nakon toga je siao u Mekku rano u zoru i klanjao sabah.

NA MIRADU MU JE PROPISANO PET NAMAZA. U MEKKI JE KLANJAO TRI GODINE (1) A ZATIM MU JE NAREENA HIDRA (2) U MEDINU.
(1) etvororekatne namaze je klanjao po dva rekata dok nije preselio u Medinu, pa je tako ostao namaz putnika dvorekatni, a povean je broj rekata u namazima koji se klanjaju kod kue. (2) Uzvieni Allah je naredio svom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da uini hidru u Medinu jer ga je stanovnitvo Mekke sprijeilo da poziva u Allahovu vjeru. U mjesecu rebiul-evvelu, trinaeste godine po objavi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je stigao u Medinu selei iz Mekke, grada u kome mu je sila prva objava i najdraeg mjesta Poslaniku. Uinio je hidru, po Allahovom, delle anuhu, narede-

105

nju, nakon to je u Mekki proveo trinaest godina dostavljajui objavu svoga Gospodara i pozivajui Njemu jasnim dokazima. Meutim, od veine Kurejija i njihovih voa je nailazio samo na ogluivanje i odbijanje njegova poziva, na estoko zlostavljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onih koji ga slijede i vjeruju u njegovo poslanstvo. ak su pokuali primijeniti i zavjeru i prevarom ubiti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vode mekanskih plemena su se okupile u kui zvana "darunnedve" da se dogovore ta da urade sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jer su vidjeli njegove drugove da sele u Medinu. Vjerovali su da e im se i on pridruiti. Bojali su se da e nai podrku kod Ensarija koji su mu se zavjetovali da e ga tititi od svega onoga od ega tite svoju djecu i ene. Tada bi on imao dominaciju nad njima. Allahov neprijatelj, Ebu Dehl, je predloio da iz svakog plemena uzmu vrsta mladia i svakom od njih daju golu sablju, da svi zajedno odu kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga slono, kao jedan ovjek udare i usmrte da bi ga se oslobodili. Tako bi krvarina bila podijeljena na sva plemena podjednako, te Benu Abdul-menaf (Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, pleme) ne bi mogli zametnuti rat sa svim plemenima i zadovoljit e se krvarinom koju e im ovi isplatiti. Allah, delle anuhu, je obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome to mu spremaju mnogoboci i dozvolio mu da krene put Medine. Ebu Bekr, je ve otprije bio spreman za seobu, ali ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odvraao i govorio: "Polahko Ebu Bekre, nadam se da e i meni uskoro biti dozvoljeno da selim." Ebu Bekr je odgodio svoj put, kako bi zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, iao do Medine. Aia, radijallahu anha, pripovijeda: "Bili smo u Ebu Bekrovoj kui kad je u vrijeme najvee podnevne ege doao Poslanik, sallaliahu alejhi ve sellem, umotane glave. Za njega bih rtvovao i oca i majku - ree Ebu Bekr - u ovo doba dana je mogao doi samo po naredbi.

106

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uao i rekao Ebu Bekru: Neka nas tvoji ukuani ostave nasamo." Ti si mi kao otac i majka, oni su i tvoja porodica - ree Ebu Bekr. Nareeno mi je da iselim. Idem li s tobom? - upita Ebu Bekr. Ide. Allahov Poslanie, uzmi jednu od ove dvije moje deve. Hou, ali samo za pare, - ree Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr su izali iz Mekke i sklonili se u peinu brda Sevr, u kojoj su boravili tri dana. Kod njih je spavao Ebu Bekrov sin Abdullah koji je bio mlad ali veoma bistar i svjestan. On bi krajem noi silazio u Mekku i osvitao meu Kurejijama. Svaku vijest o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu drugu bi upamtio i uvee im je prenio. Kurejije su upotrijebile sva sredstva i mogunosti da nadu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ak su glave njih dvojice ili jednog od njih ucijenili na stotinu deva. Meutim, Uzvieni Allah je bio sa njima i uvao ih onako kako to samo On zna. Kurejije su doli ak do ulaza u peinu u kojoj su bili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu anhu, a nisu ih mogli vidjeti. Pria Ebu Bekr,
radijallahu anhu: "Rekao sam Allahovom Poslaniku dok smo

bili u peini: "Da neko od njih spusti pogled vidio bi nas." Na to mi je on odgovorio: "Ne alosti se, Allah je sa nama. Ebu Bekre, ta misli o dvojici sa kojima je Allah trei?" Kad se potjera za njima malo smirila, nakon tri noi, izali su iz peine i obalom se uputili prema Medini. Saznavi od muhadira i ensarija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo u pravcu Medine, njeno stanovnitvo je svakog jutra izlazilo u Harru, predgrae Medine, i iekivalo dolazak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra. Ostajali bi tu sve dok ih vrelina ne bi otjerala. I onog dana kad

107

e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stii u Medinu, ekali su dok ih nije sunce otjeralo kuama. Samo to su se razili zavika neki jevrej, koji se zbog svoje neke potrebe popeo na jednu medinsku tvravu i tako vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove pratioce. Nije mu preostalo nita drugo nego da vie to moe jae: "O Arapi, ide vam vaa srea koju oekujete." Svi muslimani se sjatie da doekaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nosili su oruje iz poasti prema Poslaniku i da bi pokazali da su spremni za borbu na Allahovom putu i na zatitu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neka je Allah zadovoljan sa njima. Sreli su se sa njim u dolini Harre. Siao je sa desne strane Harre i zastao kod sinova Amra ibnu Avfa u Kubau. Tu je ostao nekoliko noi i sagradio mesdid, a zatim je u pratnji svijeta krenuo u Medinu. Mnogi svijet je iao sa njim a neki su ga sretali na putu. Pria Ebu Bekr, radijallahu anhu: "Kad smo doli u Medinu svijet je izlazio na puteve i penjao se na kue. Mladii i sluge su uzvikivali "Allahu ekber", doao nam je Allahov Poslanik. "Allahu ekber", doao je Muhammed.

HIDRA JE SEOBA IZ MJESTA MNOGOBOTVA U ISLAMSKO MJESTO (1). OVOM UMMETU JE NAREENO DA SELE IZ MJESTA U K O M E VLADA MNOGOBOTVO U MJESTO GDJE VLADA ISLAM (2). HIDRA VAI SVE D O SUDNJEG DANA SHODNO RIJEIMA UZVIENOG ALLAHA: "KADA BUDU UZIMALI D U E ONIMA KOJI SU SE PREMA SEBI OGRIJEILI, MELEKI E UPITATI: "TA JE BILO S VAMA?" - "BILI SMO POTLAENI NA ZEMLJI" ODGOVORIE. - "ZAR ALLAHOVA ZEMLJA NIJE PROSTRANA I ZAR SE NISTE MOGLI NEKUD ISELITI?" - REI E MELEKI, I ZATO E NJIHOVO PREBIVALITE BITI DEHENNEM, A UASNO JE 108

ON BORAVITE. SAMO NEMONIM MUKARCIMA, I ENAMA, I DJECI, KOJI NISU BILI DOVOLJNO SNALALJIVI I NISU ZNALI PUTA, ALLAH E, IMA NADE, OPROSTITI JER ALLAH BRIE GRIJEHE I PRATA." (3) TAKOER I OVAJ AJET: "O ROBOVI MOJI KOJI VJERUJETE, MOJA ZEMLJA JE PROSTRANA, ZATO SE SAMO MENI KLANJAJTE!" EL-BEGAVI, ALLAH MU SE SMILOVAO, JE REKAO: "POVOD SILASKA OVOG AJETA JESU MUSLIMANI MEKKE KOJI NISU UINILI HIDRU. ALLAH, DELLE ANUHU, IH JE NAZVAO VJERNICIMA. (4) DOKAZ IZ SUNNETA ZA HIDRU SU RIJEI POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM: "HIDRA NEE PRESTAJATI VAITI SVE DOK NE PRESTANE VAITI TEVBA, A ET-TEVBA NEE PRESTATI VAITI SVE DOK SUNCE NE IZAE SA ZAPADA." (5)
(1) Hira u jezikom znaenju je uzeta iz glagola "hedere" to znai ostaviti. U eriatskoj terminologiji ona ima znaenje kako je to spomenuo ejh: "Seoba iz mjesta u kome vlada mnogobotvo u mjesto u kome vlada Islam (ili u kome se slobodno ispoljava Islam)". Mjesto mnogobotva je ono gdje su na snazi neislamske ceremonije (obredi) a ne obavljaju se islamske, kao to su ezan, namaz u dematu, bajrami, dumanamaz na dravnom nivou. Rekli smo na dravnom nivou da bismo iz toga izuzeli obrede koje organiziraju muslimanske manjine u neislamskim zemljama. Zemlje u kojima se islamski obredi ispoljavaju na dravnom nivou su islamske. (2) Hidra je dunost svakog muslimana koji se nalazi u kafirskoj zemlji i nije u mogunosti ispovijedati svoju vjeru. A njegov islam nije potpun ako ga ne moe ispovijedati osim samo sa preseljenjem iz tog mjesta. Fikhsko pravilo je da ono bez ega jedan vadib nije potpun postaje vadibom.

109

(3) U ovom ajetu je dokaz da i oni koji nisu uinili hidru iako su to bili u mogunosti, prilikom uzimanja dua meleki e ih koriti rijeima: "...Zar nije Allahova zemlja bila prostrana i zar se niste mogli negdje iseliti?" to se tie onih koji nisu bili u stanju da uine hidru, AJlah, delle anuhu, e im to oprostiti jer Allah ne zaduuje nikoga preko njegovih mogunosti. (4) Vidljivo je da je ejh, Allah mu se smilovao, tefsir ovog ajeta prenio prema znaenju od El-Begavija. To je u sluaju ako je on uope prenesen iz El-Begavijevog tefsira, jer u njegovom tefsiru tumaenje ovog ajeta nije spomenuto ovim rijeima. (5) To je onoga asa kad se dobra djela vie ne primaju. Allah, delle anuhu, je o tome rekao: "...Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dou, nijednom ovjeku nee biti od koristi to to e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio..." (El-En'am: 158) Pod rijeima "neki predznaci" se misli na veliki predznak Sudnjeg dana i izlazak sunca sa zapada. Dodatak - Ovdje emo spomenuti stav eriata po pitanju putovanja u kafirske zemlje; Putovanje u nevjernike zemlje je dozvoljeno samo onda kad se ispune ova tri uvjeta: prvi: Da ovjek koji putuje posjeduje znanje kojim e se sauvati od sumnjivih stvari. drugi: Da posjeduje vjeru koja e ga sauvati od prohtjeva. trei: Da mu je nuda putovati u takvo mjesto. Ako nisu ispunjena ova tri uvjeta nije dozvoljeno muslimanu putovati u nevjernike zemlje, zbog toga to je tu prisutna smutnja ili strah od nje i to ovjek rasipa imetak jer mu je za takav put potrebno mnogo novca. Ako se pojavi potreba za ovakvim putovanjem (kao npr: potraga za lijeenjem ili naukom) a onaj ko putuje posjeduje znanje i vjeru, u tom sluaju nema smetnje za put.

110

Kada je u pitanju turizam u nevjernike zemlje, onda je to sasvim nepotrebno jer to isto moe uiniti i u islamskim zemljama u kojima se vodi briga o islamskim obredima. Danas su, hvala Allahu, nae islamske zemlje postale nekim dijelom turistike i mogue je u njima provesti odmore. Boravak u nevjernikim zemljama u sebi krije veliku opasnost po vjeru muslimana, po njegov moral, vladanje, manire...Svjedoci smo lutanja mnogih kojih boravie tamo i vratie se bez onoga s im odoe. Vratie se kao nevaljalci, neki kao otpadnici od vjere i nevjernici, ili kao pripadnici drugih vjera da nas Allah sauva. ak se beskrajno ismijavaju i napadaju vjeru i vjernike, i prethodnike i ove dananje. Radi ovoga je obaveza muslimana uvanje i postavljanje uvjeta koji sprjeavaju uticaje ovih unitavajuih okolnosti. Za boravak u nevjernikim zemljama se mora prethodno ispuniti dva osnovna uvjeta: 1 - sigurnost muslimana u svoju vjeru, tako to e posjedovati znanje, din i veliku snagu koja e mu garantovati postojanost u vjeri i opreznost od skretanja i sumnji. Da bude spreman na neprijateljstvo i mrnju nevjernika i da se udaljava od druenja i prijateljevanja sa njima. Ljubav i prijateljstvo prema nevjernicima neutraliu vjerovanje u Allaha. Allah, delle anuhu, kae: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili oevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi..." (Mudadele: 22) "O vjernici, ne uzimajte za zatitnike Jevreje ni krane! Oni su sami sebi zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah uistinu nee ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ine. Zato ti vidi one ija su srca bolesna kako se ure da sa njima prijateljstvo sklope, govorei: "Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi." A Allah e sigurno pobjedu ili neto drugo od sebe dati, pa e se oni zbog onoga to su u duama svojim krili kajati:" (El-Maide: 52, 53) U sahih hadisu je potvreno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko voli jedan narod, on mu i pripada. ovjek je sa onim koga voli."

111

Ljubav prema Allahovim, delle anuhu, neprijateljima je najvea opasnost za muslimane jer ljubav prema njima zahtijeva podravanje njihovih stavova i njihovo slijeenje ili u najmanju ruku neporicanje njihove zablude. Radi ovoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko voli jedan narod, on mu i pripada. ovjek je sa onim koga voli." 2 - Da je u mogunosti javno obavljati islamske obrede bez ometanja. Da ga niko ne spreava da obavlja namaz, dumu namaz, namaze u dematu (ako ima neko da sa njim klanja u dematu i ko e obaviti dumu), da ga niko ne ometa od dijeljenja zekata, od posta, hadda i drugih islamskih obreda. Ako nije u mogunosti izvravati sve ovo onda boravak u takvoj zemlji nije dozvoljen jer je u takvom sluaju hidra vadib. U djelu "El-Mugni" str. 457, tom VIII se govori o podjeli Ijudi u odnosu na hidru: Jedna od tih vrsta su ljudi kojima je hidra vadib, a to su one osobe koji su u mogunosti da je obave i nisu u stanju da javno ispovijedaju svoju vjeru u dotinoj zemlji. Onaj ko boravei u nekoj nevjernikoj zemlji, nije u mogunosti vriti obrede koje zahtijeva vjera, duan je uiniti hidru shodno rijeima Uzvienog Allaha: "Kada budu uzimali due onima koji su se prema sebi ogrijeili, meleki e upitati: "ta je bilo s vama?" - "Bili smo potlaeni na zemlji" - odgovorie. "Zar Allahova zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?" - rei e meleki, i zato e njihovo prebivalite biti dehennem, a uasno je on boravite." (En-Nisa': 97) Ova prijetnja upuuje na to da je hidra vadib. Izvravanje jednog od vjerskih vadiba je vadib onome ko je u mogunosti. Hidra je neophodna za upotpunjavanje vadiba, a ono s ime se upotpunjuje jedan vadib biva takoder vadibom. Nakon ispunjenja ova dva osnovna uvjeta, eventualni boravak u nevjernikim zemljama moe se svesti pod nekoliko vrsta: Prva vrsta: Boravak radi pozivanja u Islam i privoljavanje ljudi Islamu. Ovo je jedna vrsta dihada i on je fardi-kifaje

112

onome ko je to u mogunosti, pod uslovom da osoba poziva u vjeru i da ga niko u tome ne spreava niti da spreava odazivanje (prelazak u Islam). Poziv u Islam je jedna od vjerskih dunosti i put svih poslanika. A i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio njegovo prenoenje kada je rekao: "Prenesite od mene, pa makar jedan ajet." Druga vrsta: Boravak radi prouavanja stanja nevjernika i upoznavanje sa njihovim iskrivljenim vjerovanjem, obredima, zastranjivanjem u moralu, raskalaenim ponaanjem, da bi mogao upozoravati ljude na opasnost od njih, i da bi mogao uvjeriti one kojima se svia ovakav nain ivota, u njihovo stvarno stanje. Ovakva vrsta boravka u nevjernikim zemljama je takoder jedna vrsta dihada zbog posljedica koje nosi sa sobom upozoravanje od kufra stanovnika te zemlje i podsticanje na prihvatanje Islama i upute. Izopaenost nevjerstva je dokaz ispravnosti Islama kao to stoji u jednoj izreci: "Svojom suprotnou se dokazuju stvari." Nema sumnje da ispunjenje ovog uslova zahtijeva da teta ovakvog boravka ne bude vea od njegove koristi. Ako se eljeni cilj ne ostvari zbog zabrane od strane nevjernika da vjernik sprovede poziv, onda od njegova boravka tamo nema nikakve koristi. Ako, pak, ostvarenje eljenog cilja izazove veliku tetu kao npr: da njegov poziv doekuju psujui Islam, Poslanika Islama i voe Islama, on je obavezan da prestane sa pozivom prema rijeima Uzvienog Allaha: "Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da bi i oni nepravedno i ne mislei ta govore Allaha grdili. Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa e ih On o onom to su radili obavijestiti." (El-En'am: 108) Slino ovome je da boravi u nevjernikim zemljama kao muslimanski pijun, da prati kakve spletke i zamke smjeraju muslimanima kako bi muslimani bili spremni da se suoe s njima. Ovako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Huzejfu ibnul-Jemama mnogobocima u vrijeme Bitke na Hendeku da mu dojavi njihovo stanje.

113

3 - Boravak radi potreba islamske drave zbog ureenja odnosa sa nevjernikom zemljom, kao to su radnici ambasada. Propis za ovu vrstu je kao i propis onoga radi ega boravi. Na primjer: atae za kulturu ima dunost da prati studentska pitanja, da ih podstie na pridravanje islamskih propisa, morala i discipline. Njegovim boravkom se postie velika dobrobit i izbjegava veliko zlo. 4 - Boravak zbog vlastite dozvoljene koristi kao to su trgovina, lijeenje itd. Dozvoljenost boravka je povezana s njegovim razlogom i u granicama potrebe. Islamska ulema su, pozivajui se na praksu nekih ashaba, dozvolili ulazak u kafirske zemlje radi trgovine. 5 - Boravak radi nauke. On se moe, kao i prije navedeno, ubrojati u boravke iz potrebe, samo to je boravak radi nauke opasniji i pogubniji po vjeru i moral. To je radi toga to uenik uvijek osjea da je na niem stepenu od profesora iz ega proizilazi potovanje i jedna vrsta uvjerenosti u ispravnost njihovih ideja, misli, morala, te ih u tome nastoji oponaati. U tome ne pokleknu samo oni kojima se Allah smiluje i sauva ih, ali oni su malobrojni. Uenik osjea potrebu za uiteljem to dovodi do simpatija prema njemu i prihvatanja njegovih zabluda i izvitoperenosti. Isto tako, prirodno je da uenik ima kolege s kojima se drui i prijateljuje, koje voli i s kojima se poistovjeuje. Zbog opasnosti ove vrste boravka, njoj se, pored osnovna dva, dodaju i ovi uslovi: Prvi uslov: Uenik mora biti na vrlo visokom stepenu inteligencije i zrelog razmiljanja koje e mu pomoi da razlikuje tetno od korisnog i da ne misli samo na danas, ve da gleda unaprijed u budunost. Slanje mladih i nezrelih je velika opasnost po njihovu vjeru, moral, ponaanje itd. A nakon toga svega oni su opasni po svoj narod meu koje e se vratiti i u njega ubrizgavati otrove koje su preuzeli od nevjernika. Sve ovo smo ve vidjeii i moemo da vidimo u naoj stvarnosti. Veliki broj takvih se vratio bez onoga s im su otili. Vratie se iskrivljene vjere, morala, ponaanja, i svojim zajednicama nanijee tetu koja nam je poznata i vidljiva. Slanje ovakvih ljudi u nevjernike zemlje lii slanju ovaca krvoednim psima.

114

Drugi uslov: Da uenik posjeduje od eriatskog znanja onoliko koliko e mu biti dovoljno da razlikuje istinu od neistine i da se bori istinom protiv neistine kako ne bi bio obmanut stanjem u kome se nalaze nevjernici pa da pomisli da je to ispravno ili da ne bude u stanju razluiti izmeu njih te se pone dvojiti ili ak slijediti stranputicu. U dovi naslijeenoj od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se kae: "Gospodaru moj, pokai mi istinu istinom i uputi me njoj, a prikai mi stranputicu stranputicom i pomozi me da je ostavim, i nemoj mi je ostaviti nejasnom pa da zalutam." Trei uslov: Da uenik posjeduje vjeru koja e ga uvati i tititi od nevjerstva i nevaljaltine. ovjeku slabe vjere je nemogue da se ouva (osim onaj koga Allah sauva), boravei u nevjernikoj zemlji iz razloga to je napada jak a branilac slab. Uzroci nevjerstva i grijeha su onamo snani i raznovrsni. Zato kada napadnu na slabog branioca postignu svoj cilj. etvrti uslov: Da potreba zahtijeva izuavanje nauke radi koje on boravi u nevjernikoj zemlji, tako da u njenom izuavanju postoji korist za muslimane i pod uslovom da takva vrsta nauke nije zastupljena u njihovim zemljama. Ako se pak, radi o nauci u kojoj nema koristi za muslimane ili u islamskim zemljema postoji ista takva kola, nije dozvoljeno da se radi nje boravi u nevjernikim zemljama zbog opasnosti po vjeru i moral i gubljenja velikih svota novca i imetka bez potrebe. 6 - Da se nastani radi stalnog boravka. Ovakva vrsta boravka u sebi nosi velike opasnosti zbog posljedica koje sa sobom donosi potpuno mijeanje sa nevjernicima i zbog osjeaja da je on kao i oni, - stanovnik te zemlje. Pone je smatrati svojom domovinom, smatrati da je kao i svaki drugi stanovnik duan voljeti tu zemlju. On odgaja svoju djecu meu nevjernicima i tako oni poprimaju njihove osobine, uzimaju njihove obiaje, ponekad ih oponaaju i u vjerovanju i oboavanju. Zbog ovoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko se drui i ivi sa mnogobocem, taj je kao i on." Ovaj hadis, iako je slabog lanca prenosilaca, ima svoje osnove, jer ivot u istom mjestu vodi mijeanju i oponaanju

115

stanovnika. Kajs ibnu Ebi Hazim prenosi od Derir ibnu Abdullaha, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ja se odriem svakog muslimana koji boravi meu muricima: "Zato Boiji Poslanie? - upitali su prisutni. "Musliman ne treba da vidi vatru u kui kafira niti kafir u kui muslimana"1) - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem". Hadis prenose Ebu Davud i Tirmizi, a veina prenosilaca ga prenose kao "mursel" od Kajsa ibnu Ebi Hazima a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tirmizi kae: "uo sam Muhammeda (misli na Buhariju) kako kae: "Hadis kojeg prenosi Kajs od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je sahih-mursel. Zar vjerniku dolikuje da stanuje u nevjernikim zemljama gdje se javno istiu kafirski obredi i gdje vlast ne pripada ni Allahu niti Njegovom Poslaniku, i da to jo gleda svojim oima i slua svojim uima ili da je s tim zadovoljan ili ak, da sebe i svoju porodicu smatra njenim stanovnicima.Osjea se ugodno u toj zemlji kao to se osjea i meu muslimanima. Ne obraa panju na sve strane opasnosti po njega i njegovu porodicu, po njihovu vjeru i moral. Ovo bi bilo sve to smo sabrali u vezi sa propisom boravka u zemljama nevjernika. Molimo Allaha, delle anuhu, da bude ispravno i tano.

A KADA SE NASTANIO U MEDINI, NAREENI SU OSTALI PROPISI KAO TO SU ZEKAT, NAMAZ, HADD, DIHAD, EZAN, NAREIVANJE DOBRA SPREAVANJE ZLA I DRUGI ISLAMSKI PROPISI. (1)
(1) Pisac, Allah mu se smilovao, kae: "Kad se nastanio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, - u Medini, nareeni su ostali propisi. U Mekki je deset godina pozivao u vjerovanje u samo jednog Boga (tevhid) a zatim je nareeno pet namaza,
1) Ovim rijeima se aludira na dunost iseljavanja iz kafirske zemlje.

116

takoer u Mekki. Kada je preselio u Medinu jo uvijek nije bio nareden ni zekat ni post ni hadd niti bilo koji drugi islamski propis. Iz rijei pisca, Allah mu se smilovao, i jasno vidi da je zekat nareen u Medini. Neki uenjaci su miljenja da je zekat prvo propisan u Mekki, ali nije precizno odreen njegov procenat niti je strogo nareen, da bi kasnije u Medini bio odreen njegov procenat i strogo nareden. Ovi kao podlogu svome stavu uzimaju to to su ajeti u kojima je spomenut zekat dolazili u mekkanskim surama kao to su rijei Uzvienog Allaha u suri El-En'am: "...i podajte na dan etve i berbe ono na to drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike." (El-En'am: 141) Ili u suri El-Mearid: "I oni u ijim imecima bude odreen dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi." (El-Mearid: 24, 25) Bilo kako bilo, uspostavljanje institucije zekata, odreivanje procenta i ko je duan dati zekat, te obrazloenje sa uputama ko ga zasluuje, se desilo u Medini. Isti je sluaj i sa ezanom, dumom, a na osnovu jasnih dokaza izgleda ni namaz u dematu nije propisan prije dolaska u Medinu, jer je ezan taj kojim se poziva u demat, a on je nareen druge godine po hidri. Zekat i post su takoer naredeni druge godine po hidri, dok je hadd, prema najtanijem miljenju, nareen u devetoj godini. To se desilo onda kada je Mekka, nakon osvajanja, postala islamskim gradom osme godine po hidri. Tako isto je i sa institucijom nareivanja dobra a odvraanja od zla i drugim islamskim propisima. Svi su propisani u Medini nakon to se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tu nastanio i osnovao islamsku dravu.

U OVOME JE PROVEO DESET GODINA A ZATIM JE PRESELIO NA AHIRET (1)


(1) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ivio deset godina nakon hidre i kada je s njime Uzvieni Allah usavrio vjeru i upotpunio blagodat vjernicima, onda ga je uzeo sebi u najuz-

117

vienije drutvo, drutvo vjerovjesnika, iskrenih, ehida i dobrih ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se razbolio krajem mjeseca safera a poetkom mjeseca rebiul-evvela. Izaao je pred svijet povezane glave, popeo se na minber i izgovorio ehadet. Prvo to je nakon toga progovorio je bilo traenje oprosta za ehide koji su pali na Uhudu, a zatim je nastavio: "Uzvieni Allah je jednom robu dao da izabere izmeu dunjaluka i onoga to je kod Njega, pa je taj rob izabrao ono to je kod Allaha." Ebu Bekr je razumio ove rijei pa je zaplakao i rekao: "Ti si mi kao otac i majka, za tebe emo rtvovati nae oeve i majke i sinove i sebe same i nae imetke." Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Polahko, Ebu Bekre, a zatim je dodao: "Ebu Bekr mi je u pogledu druenja i svog imetka najpovjerljiviji, i kad bih uzeo nekoga drugog za prijateija osim Allaha, bio bi to Ebu Bekr, ali meu nama ostaje samo islamsko bratstvo i ljubav." Potom je naredio Ebu Bekru do klanja kao imam. Kada je nastupio ponedjeljak, dvanaesti ili trinaesti dan mjeseca rebiul-evvela, jedanaeste godine po hidri, Uzvieni Allah ga je uzeo sebi. Kada mu se smrt bila sasvim prikuila, umakao je rukom u vodu i brisao svoje lice izgovarajui pri tome: "La ilahe illellah, zaista smrt ima svoje muke." A potom je uputio pogled prema nebu i rekao: "Boe moj, uzmi me meu najodabranije drutvo." Tog dana je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i umro. Dogaaj smrti je uznemirio svijet, i imali su pravo da budu uznemireni. To je potrajalo dok nije doao Ebu Bekr, radijallahu anhu, i rekao: "Onaj ko je oboavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro, a onaj ko je oboavao Allaha, Allah je iv i On ne umire." Zatim je prouio ajet: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili?..." (Ali Imran: 144) I ajet: "Ti e, zacijelo, umrijeti, a i oni e, takoe, pomrijeti." (Ez-Zumer: 30) To je pojaalo pla svijeta jer im je tek tada postalo jasno da je on, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu umro. Poslanik, sal-

118

lallahu alejhi ve sellem, je iz potovanja okupan u odjei, zatim je umotan u tri kefina (bijela sehulska arafa) i nije mu obuena koulja niti amama. Denaza mu je klanjana grupno bez imama. Ukopan je u etvrtak uvee nakon to je data prisega halifi koji je doao poslije njega. Neka je na njega najbolji salavat i spas od Njegova Gospodara.

A NJEGOVA VJERA JE VJENA. NEMA DOBRA NA KOJE OVA VJERA N E UPUUJE I NEMA ZLA NA KOJE NE UPOZORAVA. DOBRA NA KOJA UPUUJE SU: TEVHID I SVE O N O TO VOLI ALLAH I S IM JE ZADOVOLJAN. ZLO NA KOJE UPOZORAVA JE: MNOGOBOTVO I SVE ONO TO UZVIENI ALLAH MRZI I S IM NIJE ZADOVOLJAN. ALLAH, DELLE ANUHU, GA JE POSLAO CIJELOM OVJEANSTVU I NAREDIO DA MU SE POKORAVAJU OBJE SKUPINE; I LJUDI I DINNI. DOKAZ ZA OVO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "RECI: "O LJUDI, JA SAM SVIMA VAMA ALLAHOV POSLANIK..."(l) (1) U ovom ajetu je dokaz da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik svim ljudima i da Onome ko ga je poslao pripada vlast na nebesima i na zemlji, u ijoj je ruci ivot i smrt. On je Onaj koji se oboava kao Jedini Gospodar i kao Jedini Bog. Na kraju ajeta nam Uzvieni Allah nareuje da vjerujemo u ovog nepismenog Poslanika i da ga slijedimo i da je to razlog znanstvenoj i praktinoj uputi, pravom putu i podrci. On je, sallallahu alejhi ve sellem, Poslanik objema skupinama i dinnima i ljudima. Ovako su nazvani zbog svoje mnogobrojnosti. 119

NJIME JE UZVIENI ALLAH UPOTPUNIO VJERU. DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "SADA SAM VAM VJERU VAU USAVRIO I BLAGODAT SVOJU PREMA VAMA UPOTPUNIO I ZADOVOLJAN SAM DA VAM ISLAM BUDE VJERA..."(1)
(1) Znai da je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, vjera vjena, sve do Sudnjeg dana. Prije nego to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro objasnio je ummetu sve to im je potrebno vezano za sva pitanja. Ebu Zerr, radijallahu anhu, je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio ni pticu koja leti na nebu, a da nam o njoj nije neto korisno kazao." Jedan mnogoboac je rekao Selmanu Farisiju: "Va Poslanik vas ui, ak, i kako ete obaviti nudu." "Da" - rekao je Selman, - zabranio nam je da prilikom vrenja nude okreemo prednju ili zadnju stranu prema kibli, da se briemo nakon nude sa manje od tri kamena, i zabranio da se briemo desnom rukom i da se briemo izmetom ili kostima." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio itavu vjeru, bilo rijeima, bilo djelom, odobravanjem ili odgovorom na pitanje. A najvanije i najvelianstvenije od svega toga je to to je objasnio tevhid. Sve to je naredio je za dunjaluku ili ahiretsku dobrobit ummeta, a sve to je zabranio je zlo po ummet i na dunjaluku i na ahiretu. Ono to neki ljudi ne znaju i prigovaraju tjesnoi (ogranienosti) izmeu naredbe i zabrane je manjak razboritosti i strpljenja, te vid nepotpunosti vjere. Naprotiv, ope je pravilo da nam Uzvieni Allah nije dao nikakvih potekoa u naoj vjeri i da je itava vjera lahka i jednostavna. Uzvieni Allah kae: "Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate..." (El-Bekara: 185) A u drugom ajetu: "...i u vjeri vam nije nita teko propisao..." (El-Hadd: 78) "...Allah ne eli da vam priini potekoe..." (El-Maida: 6) Zbog toga hvala Allahu na upotpunjenoj blagodati i savrenoj vjeri.

120

D O K A Z ZA NJEGOVU SMRT SU RIJEI UZV I E N O G ALLAHA: "TI E, ZACIJELO, UMRIJETI, A I O N I E, TAKOE, POMRIJETI." (1) (1) U ovom ajetu se kae da e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i oni kojima je on poslan, umrijeti i da e se pred Allahom na Sudnjem danu prepirati, a Uzvieni e pravedno presuditi i nee dati nevjernicima vlast nad vjernicima.

LJUDI E NAKON SMRTI BITI PROIVLJENI (1) A D O K A Z ZA TO SU OVE ALLAHOVE RIJEI: "OD Z E M L J E VAS STVARAMO (2) I U NJU VAS VRAAMO (3) I IZ NJE EMO VAS PO DRUGI PUT IZVESTI (4)." (TAHA: 55) I DRUGI AJET: 'ALLAH VAS O D ZEMLJE POPUT BILJA STVARA, ZATIM VAS U N J U VRAA I IZ NJE E VAS SIGURNO IZVESTI."(5) (1) U ovoj reenici nam je autor objasnio da e ljudi nakon smrti biti proivljeni. Proivie iz Uzvieni Allah radi polaganja rauna. Proivljenje je razlog slanja poslanika da bi se ovjek spremao za taj dan. Dan proivljenja i okupljanja te njihove tekoe i prilike je spomenuo Uzvieni Allah. To navodi srce ovjeka da trai pribjeite kod Allaha i da se boji toga dana. Uzvieni je rekao: "Kako ete se, ako ostanete nevjernici, sauvati Dana koji e djecu sijedom uiniti?! Nebo e se toga dana rascijepiti, prijetnja Njegova e se ispuniti." (El-Muzemmil: 17,18) U ovoj reenici je znak za vjerovanje u proivljenje, a ejh je kao dokaz uzeo ova dva ajeta. (2) To jest, stvorili smo vas od zemlje onda kada je stvoren Adem od ilovae. (3) Prilikom ukopavanja u kabur. 121

(4)

To jest, na dan proivljenja (Sudnji dan).

(5) Ovaj ajet se u potpunosti slae sa ajetom: "Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraamo i iz nje emo vas po drugi put izvesti." (Taha: 55) Ajeta koji govore o ovoj temi je veoma mnogo. Uzvieni Allah je puno panje posvetio dokazivanju postojanja drugog ivota kako bi ljudi vjerovali u njega i kako bi pojaali svoje vjerovanje i da bi se pripremali za ovaj velianstveni dan. Molimo Uzvienog Allaha da nas uini sretnim toga dana.

A NAKON PROIVLJENJA E BITI PITANI ZA SVOJA DJELA PREMA RIJEIMA UZVIENOG ALLAHA: "...DA BI, PREMA ONOME KAKO SU RADILI, KAZNIO ONE KOJI RADE ZLO, A NAJLJEPOM NAGRADOM NAGRADIO ONE KOJI INE DOBRO.'(l)
(1) Znai, nakon proivljenja ljudi e biti pitani za svoja djela; ako budu radili dobro bie nagraeni, a ako budu radili zlo bie kanjeni. Allah, delle anuhu, je rekao: "Onaj koji bude uradio koliko trun dobra - vidjee ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjee ga." (Ez-Zilzal: 7,8) "Mi emo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo nee uiniti; ako neto bude teko koliko zrno goruice, Mi emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to to emo Mi raune ispitivati." (El-Enbija': 47) "Ko uradi dobro djeio, bie deseterostruko nagraen, a ko uradi hravo djelo, bie samo prema zasluzi kanjen, i nee im se uiniti nepravda." (ElEn'am: 160) Dobro djelo se nagrauje deset do sedam stotina puta ili ak i vie, zahvaljujui Allahovoj, delle anuhu, blagodati i dobroti. On ukazuje ast time to daje dobro djelo, zatim to ini drugi put tako to za njeg mnogostruko nagrauje. Za loe

122

djelo se kanjava jednom - onoliko koliko je teko i nita mu se ne dodaje. Uzvieni Allah je rekao: "...a ko uradi hravo djelo, bie samo prema zasluzi kanjen, i nee im se uiniti nepravda." Ovoje znak Allahove savrene dobrote. Potom je ejh to potvrdio Allahovim rijeima: "...da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo..." Nije rekao najgorom kaznom kao to je to rekao u nastavku ajeta za one koji ine dobro: "...a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro." (En-Nedm: 31)

KO NE PRIZNAJE PROIVLJENJE ON JE KAFIR PREMA RIJEIMA ALLAHOVIM: "NEVJERNICI TVRDE DA NEE BITI PROIVLJENI. RECI: "HOETE, GOSPODARA MI MOGA, SIGURNO ETE BITI OIVLJENI, PA O ONOM TO STE RADILI, DOISTA, BITI OBAVIJETENI!" - A TO JE ALLAHU LAHKO.'(1)
(1) Ko lanim smatra proivljenje taj je kafir prema Allahovim rijeima: "I rekli bi: "Nema ivota osim na ovom svijetu i mi neemo biti oivljeni!" A da ti je vidjeti kako e, kad pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" - odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara naeg" - a i kako e On rei: "E pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali" (El-En'am: 29, 30) U drugom ajetu Allah, delle anuhu, kae: "Teko tog dana onima koji su poricali, koji su onaj svijet poricali - a njeg moe poricati samo prestupnik, grijenik, koji je, kada su mu ajeti Nai kazivani, govorio: "Izmiljotine naroda drevnih!" A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova, uistinu, oni e tog dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti, zatim e sigurno u uganj ui, pa e im se rei: "Eto, to je ono to ste poricaili!." (El-Mutaffifun: 10-17) Ili u ovom ajetu: "Oni, ak, i as oivljenja poriu, a Mi smo za one koji as oivljenja poriu pripremili

123

vatru razbuktalu." (El-Furkan: 11) "A onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s Njime, nije stalo do Moje milosti - njih eka patnja nesnosna..." (El-Ankebut: 24) A ejh, Allah mu se smilovao, je za dokaz uzeo kur'anski ajet: "Nevjernici tvrde da nee biti proivljeni: Reci: "hoete, Gospodara mi moga, sigurno ete biti oivljeni, pa o onom to ste radili, doista, biti obavijeteni!" - a to je Allahu lahko." (EtTegabun: 7) Naini uvjeravanja poricatelja proivljenja mogu se svesti pod slijedee: 1) Proivljenje je potvreno od strane poslanika i vjerovjesnika, u Allahovim, delle anuhu, knjigama, u nebeskim zakonima. Njihovi narodi su ga prihvatili. Kako moete poricati ono to su prenijeli poslanici, a vjerovati u ono to je preneseno od filozofa i mislilaca, iako se ono to oni prenose ne moe mjeriti sa proivljenjem ni po pitanju naina prenoenja niti po pitanju svjedoenja realnosti (stvarnosti)?! 2) Racionalni dokazi za proivljenje su: Niko ne porie injenicu da moe biti stvoren iz niega i da je nastao nakon to ga nije bilo. Tako Onaj koji ga je stvorio nakon to ga nije bilo, sposoban je da to ponovo uini. U vezi s tim Allah, delle anuhu, je rekao: "On je Taj koji iz niega stvara i On e to ponovo uiniti, to je Njemu lahko..." (Er-Rum: 27) "...Onako kako smo prvi put iz nita stvorili, tako emo ponovo iz nita stvoriti, to je obeanje Nae, Mi smo doista kadri to uiniti." (El-Enbija': 104) Niko ne porie Velianstvenost Stvoritelja nebesa i zemlje sa svom njihovom veliinom i savrenom preciznou. Onaj koji je to mogao stvoriti, u stanju je stvoriti i ljude i vratiti ih u prvobitno stanje. Allah, delle anuhu, je rekao: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne zna." (El-Mu'min: 57) "Zar ne znaju da je Allah - koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajui ih, iznemo-

124

gao - kadar da oivi mrtve? Jeste, On sve moe." (ElAhkaf: 33) "Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njime sline? Jeste, On sve stvara i On je sveznajui; i zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne: "Budi!" - i ono bude." (Jasin: 81, 82) Samo ko ima oi vidi zemlju mrtvu i suhog rastinja, a kad na nju padne kia oivi i rastinje se vrati u ivot nakon smrti. Onaj ko je Moan da povrati u ivot zemlju nakon njene smrti, u stanju je da proivi mrtve. Uzvieni Allah je rekao: "...I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato to Allah postoji, i to je On kadar da mrtve oivi, i to On sve moe." (El-Hadd: 5,6) 3) ula i realnost su se osvjedoili u mogunost proivljenja kroz dogaaje o kojima nas je Allah, delle anuhu, obavijestio. On je samo u suri El-Bekara spomenuo pet sluajeva proivljenja, a jedan od njih je: "Ili za onoga koji je, prolazei pored jednog do temelja poruenog grada, povikao: "Kako e Allah oivjeti ove to su pomrli?" I Allah uini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oivje i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana." odgovori. "Ne", - ree On -, ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pie svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te uinim dokazom ljudima, - a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, onda ih mesom oblaemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moe." (El-Bekara: 259) 4) Razum potvruje nunost proivljenja, da bi dua bila nagraena za ono to je zasluila. Da nema proivljenja stvaranje ljudi bi bilo uzaludno i ne bi imalo nikakve vrijednosti niti mudrosti, i ne bi bilo razlike izmeu ljudi i ivotinja po pitanju ivota na zemlji. Uzvieni Allah je rekao: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti?" (El-Mu'minun: 115) "as oivljenja e sigurno doi - od svakog ga tajim, kad e svaki ovjek prema trudu svome nagraen

125

ili kanjen biti." (Taha: 15) "Oni se zaklinju Allahom, najteom zakletvom: "Allah nee oivjeti onoga koji umre!" A hoe, to je Njegovo obeanje koje e se, doista, ispuniti,- samo to veina ljudi ne zna -, da bi im objasnio ono oko ega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su laci bili. Ako neto hoemo, Mi samo zato reknemo: "Budi!" - i ono bude." (En-Nahl: 38, 39) "Nevjernici tvrde da nee biti proivljeni." Reci: "Hoete, Gospodara mi moga, sigurno ete biti oivljeni, pa o onom to ste radili, doista, biti obavijeteni!" - a to je Allahu lahko." (Et-Tegabun: 7) Ako iznese ove dokaze onima koji nijeu proivljenje, i oni poslije toga ostanu pri svome, znaj da su oni tvrdoglavi i oholi, "...a mnogoboci e sigurno saznati u kakvu e se muku uvaliti." (E-uara': 227)

UZVIENI ALLAH JE SLAO POSLANIKE KAO DONOSIOCE RADOSNIH VIJESTI I OPOMINJAE A DOKAZ ZA TO SU RIJEI UZVIENOG ALLAHA: "O POSLANICIMA KOJI SU RADOSNE VIJESTI I OPOMENE DONOSILI, DA LJUDI POSLIJE POSLANIKA NE BI NIKAKVA OPRAVDANJA PRED ALLAHOM IMALI..."(I)
(1) Autor, neka mu se Allah smiluje, je objasnio da je Uzvieni Ailah sve poslanike slao da budu opominjai i donosioci radosnih vijesti, kako to On kae: (poslanicima, koji su radosne vijesti i opomene donosili). One koji ih slijede obraduju dennetom, a one koji im se suprotstavljaju opominju vatrom. Slanje poslanika u sebi sadri velike mudrosti, a meu najznaajnijim je ta to ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali, kako to i kae Allah, delle anuhu, u gore spomenutom ajetu: (da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali). Jedna od mudrosti je i ta to slanje poslanika znai upotpunjavanje Allahove, delle anuhu, blagodati prema ljudima.

126

Zato to ovjek nije u stanju da svojim razumom, kakav god on bio, spozna u tanine sve obaveze prema Allahu, niti Allahova svojstva i Njegova lijepa imena. Zbog toga je Uzvieni slao poslanike da opominju i donose radosne vijesti, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u emu se oni ne bi slagali. Velianstvenije emu su pozivali svi poslanici, poev od prvog- Nuha, alejhisselam, pa do posljednjeg - Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jeste tevhid. U vezi s tim Allah, delle anuhu, je rekao: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!"..." (En-Nahl: 36) A u drugom ajetu stoji: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (El-Enbija': 25)

PRVl POSLANIK (RESUL) JE BIO NUH, ALEJHISSELAM, A POSLJEDNJI MUHAMMED, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, PREMA RIJEIMA ALLAHOVIM: "MI OBJAVLJUJEMO TEBI KAO TO SMO OBJAVLJIVALI NUHU I VJEROVJESNICIMA POSLIJE NJEGA..."(1)
(1) U sahih hadisu u poglavlju o efaatu se kae: "Ljudi e doi Nuhu, alejhisselam, pa e mu rei: "Ti si prvi poslanik kojeg je Uzvieni poslao stanovnitvu zemlje". Nema poslanika prije Nuha kao to su to istoriari pogreno prenijeli, tvrdei da je Idris, alejhisselam, prije Nuha, alejhisselam. Dokazalo se da je Idris bio poslanik Izraelianima. Posljednji i peat svih poslanika je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao to to kae na Gospodar Allah, delle anuhu: "Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljcdnji vjerovjesnik, a Allah sve dobro zna." (El-Ahzab: 40) Prema tome, nema poslanika poslije njega i ko za sebe kae da je poslanik poslije njega taj je laac i nevjernik i otpadnik od Islama.

127

SVAKOM NARODU KOJEM JE ALLAH POSLAO POSLANIKA (1), POEV OD NUHA PA D O MUHAMMEDA, J E NJEGOV POSLANIK NAREIVAO DA OBOAVAJU ALLAHA JEDINOG, A ZABRANJIVAO IM DA OBOAVAJU TAGUTA. DOKAZ ZA TO JE OVAJ AJET: "MI SMO SVAKOM NARODU POSLANIKA POSLALI: "ALLAHU SE KLANJAJTE, A KUMIRA SE KLONITE!"..."(2) (1) To jest, Allah, delle anuhu, je svakom narodu poslao poslanika koji e ih pozivati u oboavanje Jedinog Allaha, a zabranjivati im da Mu druga pripisuju. Potvrda ovakvoj tezi je ovaj kur'anski ajet: "...a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao." (Fatir: 24) "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!".." (En-Nahl: 36) (2) Ovo je znaenje "la ilahe illellah".

ALLAH JE PROPISAO SVIM ROBOVIMA NEVJEROVANJE U KUMIRE I VJEROVANJE U ALLAHA. IBNUL-KAJJIM, ALLAH MU SE SMILOVAO, KAE: "TAGUT JE SVE ONO U EMU LJUDI PREU GRANICU PRILIKOM OBOAVANJA, SLIJEENJA I POKORNOSTI." (1) (1) ejhul-islam, Allah mu se smilovao, je ovim namjeravao pojasniti da se tevhid ne moe iskazati drugaije nego vjerom u Allaha i naputanjem taguta. Uzvieni Allah je naredio robovima da napuste taguta. Tagut je izvedenica iz rijei "tugjan" to znai pretjerivanje ili prelaenje granice. To znaenje je zabiljeeno u ovom ajetu: "Mi smo vas, kad je voda prela granicu, u lai nosili." (El-Hakka: 11) Znai, kada je voda prela uobiajeni nivo, Mi smo vas u lai prenijeli. 128

to se tie njegovog terminolokog znaenja njega je najbolje objasnio Ibnul-Kajjim u svojoj definiciji kada je rekao: "Tagut je sve ono u emu ljudi predu granicu prilikom oboavanja, slijeenja i pokornosti." Ibnul-Kajjim smatra da se oboavanje, slijeenje i pokornost, na ovom mjestu odnose na loe ljude, dok dobri ljudi ne mogu biti taguti, iako su slijeeni i iako im se pokorava. Kipovi koji se oboavaju pored Allaha su taguti. Loi uenjaci koji pozivaju u nevjerovanje i zabludu, novotarije, koji dozvoljavaju ono to je Allah zabranio ili zabranjuju ono to je Allah dozvolio, su takoder taguti. I oni koji se dodvoravaju glaveinama uljepavajui im odstupanje od islamskih zakona i prihvatanje drugih uvezenih koji se potpuno suprotstavljaju islamskom sistemu, su taguti. Zato? Zato to su oni preli svoje granice. Granica alima je da slijedi ono s ime je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zato to su uenjaci nasljednici poslanika. Naslijedili su ih u znanju, radu, moralu, da'wi i poduavanju. Kada predu ovu naslijeenu granicu i ponu vladarima uljepavati odstupanje od islamskog sistema u zamjenu za ljudske zakone, onda su oni u tome sluaju taguti, jer su preli granicu onoga to spada u njihove domene kojima su bili duni slijediti eriat. A to se tie Ibnul-Kajjimove rijei "kojem se pokorava" on pod njima misli na lidere i voe kojima se pokorava legalno ili iz strahopotovanja. Voama se legalno pokorava onda kada oni ne nareuju ono to se suprotstavlja Allahovoj ili Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, naredbi. U ovom sluaju se ne moe za njih rei da su taguti. Naprotiv, narodu je vadib da ih sluaju i pokoravaju im se. Ovako ograniena pokornost u ovom sluaju je i pokornost Allahu, delle anuhu. Radi ovoga kada izvravamo naredbe nadreenih u stvarima u kojima smo duni da ih sluamo, treba da imamo na umu da mi time inimo ibadet Allahu, delle anuhu, i da Mu se na taj nain pribliavamo. Uzvieni Allah je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim..." (En-Nisa': 59) A to se tie pokoravanja voama zbog njihove veliine, ako su oni jaki i sposobni u svojoj vladavini svijet e im se po-

129

koravati zbog snage vladara ak i ako nije prisutna vjerska svijest. Jer na pokornost pretpostavljenom podstie vjerska svijest, a to je pokornost koja koristi. Ona je korisna vladaru isto kao to je korisna i podanicima. Nekada pokornost moe biti izazvana i samim vladarom tako to e biti jak i ljudi ga se boje i plae zato to on zlostavlja onoga koji mu se suprotstavlja. Zbog toga moemo rei da ljudi u pogledu na svoje vladare mogu biti u slijedeim stanjima: Prvo stanje: Da ojaa vjerska svijest i vladarska kontroia. Ovo je najpotpunije i najuzvienije stanje. Drugo stanje: Da oslabi vjerska svijest i vladarska kontrola. Ovo je najnii vid stanja i pri tom najopasniji po drutvo; i vladara i podanike. Jer kada oslabi vjerska svijest i vladarska kontrola doi e do misaone, moralne i radne anarhije. Tree stanje: Da oslabi vjerska svijest a ojaa vladarska kontrola. Ovo je srednji stepen, jer ako se desi da ojaa vladarska kontrola, to je bolje za ouvanje dobre zajednice. U suprotnom, da zataji vladareva mo, ne moe se ni zamisliti kakva bi bila zajednica i koja bi sve zla inila. etvrto stanje: Da ojaa vjerska svijest a oslabi vladarska kontrola. U ovom sluaju je ovakvo prividno stanje na niem stepenu od onog treeg, ali je ono izmeu roba i Gospodara potpunije i uzvienije.

TAGUTA IMA VEOMA MNOGO, A NJIHOVIH PREDVODNIKA ILI POGLAVICA JE PET (1): IBLIS (2), ALLAH GA PROKLEO, ZATIM ONAJ KOJEG LJUDI OBOAVAJU A ON JE TIME ZADOVOLJAN (3), POTOM ONAJ KOJI DRUGE POZIVA DA GA OBOAVAJU (4), ONAJ KOJI TVRDI DA ZNA NETO IZ PODRUJA GAJBA (5), I ONAJ KOJI SUDI PO ZAKONU KOJEG NIJE OBJAVIO ALLAH, DELLE ANUHU (6). 130

(1)

To jeste, postoji pet voa ili predvodnika svih taguta.

(2) Iblis je prokieti ejtan za kojeg Allah, delle anuhu, kae: "Moje prokletstvo e te do Sudnjeg dana pratiti!" (Sad: 78) Iblis je bio zajedno sa melekima; radio je ono to su i oni radili. Druio se s njima, dok nije nareeno da se Ademu uini sedda. Tad se pokazala sva njegova nevaljaltina i oholost. Odbio je uiniti seddu, uzoholio se i postao kafirom. Otjeran je iz Allahove milosti. Allah, delle anuhu, za njega kae: "A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se poklonie, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik." (El-Bekara: 34) (3) To jeste, da je oboavan mimo Allaha i da bude zadovoljan to ga neko oboava mimo Allaha. Takva osoba je jedna od predvodnika i poglavica svih taguta - da nas Allah toga sauva. Pri tome je svejedno da li ga oboavaju prije smrti ili poslije. (4) To jeste, onaj koji poziva ljude da ga oboavaju, pa ako ga i ne bi oboavali - on je jedan od tagutskih poglavica. Svejedno je da li se svijet odazvao njegovu pozivu ili ne. (5) Gajb je sve ono to je odsutno u odnosu na ovjeka. Postoje dvije vrste gajba: Aktuelni-sadanji i gajb vezan za budunost. Aktuelni-sadanji gajb je relativan, to znai da jednoj osobi neto moe biti poznato dok je to isto drugoj osobi nepoznato. Gajb vezan za budunost je stvarni gajb i on nikome drugom nije poznat osim Allahu, ili onome koje je Allah dopustio od svojih poslanika da zna neto od gajba. Ko tvrdi da poznaje gajb stvari, taj je kafir zato to on na taj nain ugoni u la i Allaha i Njegova Poslanika. Allah, delle anuhu, kae: "Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna to e se dogoditi; i oni ne znaju kada e oivljeni biti." (En-Neml: 65) Ako je Allah, delle anuhu, naredio Muhammedu, sallalahu alejhi ve sellem, da obznani glaveinama Mekke da niko osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji ne zna ta e se dogoditi, onda

131

onaj koji priziva da poznaje gajb u la ugoni Allaha, delle anuhu, i Njegova Poslanika. Ovima emo rei: "Kako je mogue da vi poznajete gajb, a Poslanik ga nije poznavao?! Jeste li vi odlikovaniji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?! Ako kau da su oni odlikovaniji, onda su time rijeima postali kafiri. A ako kau da je Poslanik odlikovaniji, upitaemo ih: "Zato je onda gajb skriven od Poslanika, a od vas nije i vi ga poznajete?!" A svima nam je dobro poznato da je Allah, delle anuhu, rekao: "On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji e ga uvati." (El-Dinn: 26, 27) Ovo je drugi ajet koji upuuje na nevjerstvo onoga koji za sebe tvrdi da poznaje tajne-gajb. Allah, delle anuhu, je naredio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da kae glaveinama: "Reci: "Ja vam ne kaem: 'U mene su Allahove riznice', niti: 'Meni je poznat nevidljiv svijet', niti vam kaem: 'Ja sam melek' - ja slijedim samo ono to mi se objavljuje."..."(El-En'am: 50) (6) Suenje po Allahovim zakonima spada u tevhidur-rububijjeh zbog toga to je to sprovoenje Allahova, delle anuhu, zakona koji je sr Njegova boanstva, savrenstva, Njegove vlasti i djelovanja. Zbog toga je Allah, delle anuhu, nazvao one koji druge slijede u stvarima koje se suprotstavljaju onome to je Allah, delle anuhu, objavio "bogovima". Allah, delle anuhu, kae: "Oni pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju." (Et-Tevba: 31) Allah, delle anuhuje one koje drugi slijede prozvao "bogovima" jer su uzeli poloaj zakonodavca zajedno sa Allahom, delle anuhu. A oni koji ih siijede, "robovima", jer su im se ponizili i pokorili u suprotstavljanju Allahovoj, delle anuhu, vlasti.

132

Adijj ibnu Hatem je rekao Boijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "...ali oni ih nisu oboavali Allahov Poslanie." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu na to ree: "Naprotiv, oni su im zabranjivali ono to je dozvoljeno, a dozvoljavali ono to je zabranjeno, a ovi su ih slijedili u tome. Na taj nain su oni njih oboavali." Ako si shvatio gore navedeno, onda znaj, da onaj koji ne sudi po Allahovim, delle anuhu, zakonima i koji eli da sudstvo pripada nekom drugom mimo Allaha i Njegova Poslanika, da neki kur'anski ajeti negiraju njegov iman, neki ga nazivaju kafirom, silnikom i grijenikom. to se tie prve grupe, o njima su navedeni ovi kur'anski ajeti: "Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to se objavljuje tebi i ono to je objavljeno prije tebe pa ipak ele da im se pred ejtanom sudi, a nareeno im je da ne vjeruju u njega. A ejtan eli da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kae: "Prihvatite ono to Allah objavljuje, i Poslanika!" - vidi licemjere kako se od tebe sasvim okreu. A ta e tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesrea, pa ti dodu kunui se Allahom: "Mi smo samo htjeli da uinimo dobro i da bude sloge." Allah dobro zna ta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na rijei njihove i posavjetuj ih, i reci im o njima ono to e ih dirnuti. A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom nareenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogrijeili dotu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (En-Nisa': 60-65) Allah, delle anuhu, je ove koji tvrde da su vjernici, a u stvari su munafici, opisao slijedeim svojstvima: 1 - Oni ele da im se pred tagutom sudi. A u to spada sve ono to se suprotstavlja sudstvu Allaha, delle anuhu, i Njegova Poslanika. Sve to je u kontradikciji sa sudstvom Allaha i Njegova Poslanika, je prelaenje granice (tugjan) i napad na

133

Onoga koji ima vlast, a to je Allah, Njemu se sve vraa. On kae: "...Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-E'araf: 54) 2 - A kada budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, oni se okreu i ne obaziru se. 3 - Kada ih pogodi kakva nesrea zbog djela ruku njihovih, dolaze i kunu se da su samo htjeli da uine dobro i da vlada sloga, Takvi su oni koji danas odbijaju islamske propise i sude po zakonima koji su suprotstavljeni Islamu, tvrdei pri tome da je to dobro i odgovarajue za prilike i vrijeme u kojima se oni nalaze. Zatim je Allah, delle anuhu, upozorio one koji su opisani ovim svojstvima da On dobro zna ta je u srcima njihovim i druge stvari koje kriju, a koje su suprotne onome to govore. Naredio je svome Poslaniku da ih posavjetuje i da im kae ono to e ih dirnuti. Potom je pojasnio da mudrost slanja poslanja jeste da mu se pokorava i da se slijedi. I u to ne spada niko drugi od ljudi, koliko god im bile jake misli i ideje, i koliko god bila iroka njihova mo spoznaje. Nakon toga se Allah, delle anuhu, kune Poslaniku Svojim boanstvom da nije ispravan niiji iman ako ne sadri slijedee tri stvari: 1) Da suenje u svim sporovima pripada Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. 2) Zatim da budu zadovoljni njegovom presudom i da u duama svojim zbog toga nikakve tegobe ne osjete. 3) I da se pokore prihvatanjem suda i njegovim sprovoenjem bez prigovora ili iskrivljavanja. A to se tie druge skupine, primjer za njih su ovi ajeti: "...A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." "...A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, pravi su nasilnici." "...A oni koji ne sude prema onoine to je Allah objavio, pravi su grijenici." (El-Maida: 44 - 46) Da li se ova tri svojstva odnose na jednu osobu? Sto znai da svaki onaj koji ne sudi prema onome to je Allah objavio je kafir, silnik i grijenik. I Sam Allah, delle anuhu, je opisao kafire kao nasilnike i grijenike kada je rekao: "...Kafiri su na-

134

silnici." (El-Bekara: 254) A u drugom ajetu: "...jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao grijenici oni umiru." (EtTevba: 84) Prema ovome svaki je kafir i silnik i grijenik. Ili se ova tri svojstva mjere prema tome koliko njihov nosilac ne sudi prema onome to je Allah, delle anuhu, objavio? Ovo je prema mom miljenju najblie ispravnom. Nakon svega ovoga moemo rei ovako: Ko ne sudi prema onome to je objavio Allah, delle anuhu, i pri tome to potcjenjuje, ili omalovaava ili vjeruje da drugi zakoni vie odgovaraju i vie koriste ljudima, - taj je nevjernik i to nevjernik ije ga nevjerstvo izvodi iz vjere. Ovima pripadaju i oni koji uspostavljaju zakonodavstva koja se kose sa islamskim zakonodavstvima, elei pri tome da oni budu jasan put kojim e ljudi ii. injenica je da oni nisu ustanovili ta zakonodavstva s nekom drugom namjerom osim iz uvjerenja da su ona bolja i korisnija svijetu. Po razumskom rezonovanju i urodenoj ljudskoj prirodi je poznato da ovjek nee odustati od jednog pravca a prihvatiti drugi koji je suprotan ovom prvom, osim iz uvjerenja da je to to je prihvatio bolje, a da je ono to je ostavio manjkavo. Onaj koji ne sudi po Allahovim zakonima, ali ga i ne potcjenjuje niti omalovaava, niti je uvjerenja da su mu drugi zakoni pogodniji - je nasilnik ali ne i kafir. Stepeni njegova nasilnika se razlikuju ovisno o sredstvima i predmetu vladanja. Onaj koji ne vlada prema onome to je Allah objavio, ali to ne poniava niti omalovaava, i nije uvjerenja da je drugi zakon bolji, ispravniji i korisniji ljudima, ve to ini iz ljubavi prema vlasti, ili zbog mita i slinih dunjalukih blagodati, taj je samo grijenik. Stepeni njegova grijenitva se razlikuju ovisno o predmetu i sredstvima vladanja u toku njegove vlasti. Ibnu Tejmije, Allah mu se smilovao, kae za one koji su svoje monahe i sveenike uzeli za bogove, da se to kod njih odvija na dva naina: Prvi: Da znaju da su oni izmijenili Allahovu vjeru i pored toga ih slijede, i vjeruju u dozvoljenost onoga to je zabranjeno i zabranjenost onoga to je Allah dozvolio. Ako slijede svo-

135

je voe u tome znajui da su oni prekrili vjeru svih poslanika, onda je to nevjerstvo. Allah i Njegov Poslanik su ovo imenovali irkom. Drugi: Da njihovo uvjerenje po pitanju dozvoljenosti zabranjenog i zabranjenosti dozvoljenog bude nepokolebljivo, ali da su oni tim monasima i sveenicima bili pokorni u grijeenju prema Allahu na nain kao to i musliman grijei. U tom sluaju njihov status je kao i ostalih grijenika. Postoji razlika izmeu pitanja koja se smatraju sutinskim iz oblasti opeg zakonodavstva i nekog odreenog pitanja u kome sudija sudi po bilo kom zakonu. Pitanja iz podruja opeg zakonodavstva ne ulaze u prethodnu podjelu. Ona spadaju samo u prvu skupinu, jer ovaj zakonodavac iz prve skupine se suprotstavlja islamskom a uspostavio je svoje zakonodavstvo iz ubjedenja da je ono bolje od Islama, da je korisnije svijetu kao to smo ve na to ukazali. Ovaj problem - problem vladanja po zakonima suprotnim Allahovim je jedan od velikih problema kojim su na kunju stavljeni dananji vladari. Zbog toga je na svakom ovjeku da ne uri prilikom donoenja suda o njima - pogotovu ne onoga to ne zasluuju - dok mu se ne ukae istina. To je zbog toga to je ovo veoma opasan i osjetljiv problem. Molimo Allaha, da popravi muslimanske vladare i sve one koji u svojim rukama na bilo koji nain dre vlast nad muslimanima. Tako isto je na ovjeku, kome je Allah dao znanje, da ukae na istinu ovim vladarima, kako bi to bio jasan dokaz protiv njih i svu krivicu bi snosili oni ukoliko ne posluaju savjet alima i da bi se pokazao pravi put, da nevjernik ostane nevjernik poslije oigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza. Neka se ovaj uenjak ne ustruava da objasni istinu vladaru, neka ne potcjenjuje samog sebe i neka se u tome nikog ne boji, ta' snaga pripada Allahu, Njegovu Poslaniku i vjernicima.

DOKAZ (1) ZA TO SU OVE ALLAHOVE RIJEI: "U VJERU (2) NIJE DOZVOLJENO SILOVl NAGONITI PRAVI PUT SE JASNO RAZLIKUJE O D ZABLUDE!

136

ONAJ KOJI NE VJERUJE U EJTANA, A VJERUJE U ALLAHA (3) - DRI SE ZA NAJVRU VEZU, KOJA SE NEE PREKINUTI (4)..."
(1) To jeste, dokaz koji govori o dunosti vladanja po Allahovom zakonu i nevjerovanju u taguta. (2) Nije dozvoljeno silom u vjeru nagoniti zbog postojanja jasnih dokaza o ispravnosti ove vjere. Zbog toga se u ajetu i kae: "...pravi put se jasno razlikuje od zablude..." Pa ako se pravi put jasno razlikuje od krivog, svaka e zdrava osoba izabrati pravi put nad zabludom. (3) Allah, delle anuhu, je poeo sa nevjerovanjem u ejtana prije vjerovanja u Sebe, zbog toga to je pravilo da bi neto bilo savreno potrebno je ukloniti sve smetnje i prepreke prije onoga to e ga uvrstiti i uiniti savrenim. Zbog toga se kae: "ienje prije kienja." (4) To jest, dri se vrsto i postojano. Najvra veza je Islam. Pogledaj dobro kako Allah kae - "dri se" - a nije rekao "hvata se", jer je "dranje" jae od "hvatanja". ovjek se nekad uhvati ali ne i odri.

U HADISU SE KAE: "KRUNA VJERE JE ISLAM (1), A NJEGOV STUB JE NAMAZ (2), A VRHUNAC ISLAMA JE DIHAD NA ALLAHOVOM PUTU (3). A ALLAH NAJBOLJE ZNA. NEKA JE SALAVAT I SELAM NA MUHAMMEDA, NJEGOVU PORODICU I ASHABE (4).
(1) Autor, Allah mu se smilovao, je naveo ovaj hadis kao dokaz da svaka stvar ima svoj vrh i krunu. Kruna onoga ime je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Islam.

137

(2) Zbog toga to Islam ne moe postojati bez namaza. Ili nema Islama bez namaza. Zato je opeprihvaeno miljenje kod velikog broja uleme da onaj koji ne klanja jeste kafir i da nije musliman. (3) To jest, najvii i najpotpuniji stepen vjere je dihad. Zbog toga to ovjek, kada popravi sebe, nastoji popraviti i druge putem dihada gdje se bori za zaivljavanje Islama i za to da Allahova rije bude gornja. Ko se bori da Allahova rije bude gornja taj je na Allahovom putu i postaje vrhuncem vjere jer se putem njega Islam uzvisio nad drugim. (4) ejhul-islam, Muhammed ibnu Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, je zavrio svoju studiju pripisujui Allahu potpuno znanje. Takoer ju je zavrio salavatom na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovim je zavren govor o tri temelja i onom to je vezano za njih. Molimo Allaha, da nagradi pisca najboljom nagradom, i da i nama dozvoli udjela u nagradi od ove knjige. Molimo Ga da i nas i pisca uvede u Kuu Svoje plemenitosti. On je dareljiv i plemenit. Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na naeg Poslanika Muhammeda.

138

SKRAENA BIOGRAFIJA O EJH MUHAMMED IBNU SALIH EL-USEJMINU, ALLAH GA SAUVAO Porijeklo: Ebu Abdullah Muhammed, ibnu Salih ibnu Muhammed ibnu Usejmin El-Vuhejbi Et-Temimi. Roenje: Roen je u gradu Unejzi, 27. ramazana 1347. godine po hidri. Obrazovanje: Kur'an je uio pred svojim djedom s majine strane, Abdurrahmanom ibnu Sulejman Ali Damig. Nakon to je nauio Kur'an napamet zaputio se na put traenja znanja. Nauio je pisanje, matematiku i neke knjievne umjetnosti. U to vrijeme ejh Abdurrahman Es-Sa'di, Allah mu se smilovao, je kod sebe nastanio dvojicu uenika da poduavaju mlade uenike. Jedan od njih je bio ejh Ali Es-Salihi, a drugi ejh Muhammed ibnu Abdul-Aziz El-Muttavii. Kod njih je Ibnu Usejmin prouavao djelo"""El-akideel-vasitijje" od Abdurrahman Es-Sa'dija i " Minhadus-salikin" iz podruja fikha, takoer od ejha Abdurrahmana, zatim dva djela iz gramatike. Pred ejh Abdurrahman ibnu Ali ibnu Avdanom je uio nasljedno pravo i fikh. Pred ejh Ali Abdurrahman ibnu Nasirom Es-Sa 'dijem, koji se smatra njegovim prvim ejhom, je uio tevhid, tefsir, hadis, fikh, usulul-fikh, miraske nauke, hadisku terminologiju, gramatiku i sintagmu. 139

ejh Ibnu Usejmin je imao visok ugled kod svoga ejha, Allah mu se smilovao. Kada je njegov otac prilikom prvog razvoja Rijada preselio u njega, poelio je da sa njim ode i njegov sin Ibnu Usejmin. Abduirahman Es-Sa 'di mu je napisao pismo u kome je rekao: " To tako ne moe, mi elimo da Muhammed ostane ovdje kako bi se okoristio." ejh Usejmin pria: "Dosta uticaja na mene je ostavio njegov nain predavanja, izlaganja znanja i pribliavanje istog uenicima putem primjera. Takoe je na mene ostavio utjecaja njegov moral. ejh Abdurrahman je posjedovao velike moralne vrijednosti, veliko znanje i bio je jako poboan. alio se sa mladima i smijao sa starima. Jednom rijeju, bio je ovjek najboljeg morala kojeg sam ja do sada vidio." Uio je i pred ejh Abdul-Aziz ibnu Bazom koji se smatra njegovim drugim uiteljem. Pred njim je uio " Sahihul-Buhari" i neke studije od ejhul-islamu Ibnu Tejmijje, te neka fikhska djela. On kae: "tose tieejhIbnu Baza, na mene je ostavila uticaja njegova panja i briga prema hadisu. Tako isto i njegov moral i bliskost sa svijetom. 1371. godine je poeo uiti po damijama, a kada su irom Rijada otvoreni nauni instituti i on se 1372. prikljuio tim institutima. On kae: " Uao sam u institut druge godine po njegovom otvaranju. Poeo sam studirati po savjetu ejh Ali Es-Salihija i nakon to sam zatraio dozvolu od ejh Abdurrahman Es-Sa'dija. Nauni institut se u to vrijeme sastojao od opeg i posebnog dijela. Ja sam bio na posebnom. U to vrijeme je postojalo pravilo da onaj koji ui narednu godinu za vrijeme raspusta, na poetku druge godine bi mu omoguili da radi ispite. Ako bi uspio, preao bi u slijedeu godinu, i na taj nain bismo skraivali vrijeme." 140

Nakon dvije godine je maturirao i postavljen za muderrisa u naunom institutu u Unejzi, a u isto vrijeme je uio na eriatskom fakultetu i pred ejh Abdurrahman Es-Sa'dijem. Kada je umro ejh Abdurrahman Es-Sa 'di, imenovan je za imama u velikoj damiji u Unejzi. Tako isto je imenovan i muderrisom u narodnoj biblioteci Unejze, dodajui svemu. tome i predavanja na institutu. Poslije toga je preao za predavaa na eriatskom fakultetu i usuluddinu, na isturenom odjeljenju "Islamskog Univerziteta Imam Muhammed ibnu Saud" u Kasimu, gdje je ostao sve do danas. lan je i. drutva velikih uenjaka Saudijske Arabije. ejh Usejmin je veoma aktivan u da'wi, kao i na prosvjeivanju daija u svim krajevima svijeta. Vrijedno je spomenuti i to da je ejh Muhammed ibnu Ibrahim, Allah mu se smilovao, predloio i nagovarao ejha da prihvati sudstvo. Otiao je jo dalje pa je donio odluku o njegovu imenovanju na mjesto predsjednika eriatske sudnice u Ihsai. ejh je traio da se povue sa tog mjesta. Nakon dugih pregovora i linih sastanaka ejha Usejmina sa Muhammed ibnu Ibrahimom dozvolio mu je da se povue sa mjesta sudije. Djela: ejh Usejmin, Allah ga sauvao, je napisao mnoga djela. Njihov broj dosee do 40 u to spadaju i knjige i studije. One e biti sakupljene u zbirku fetvi i studija i tako e se tampati.

141