Naklada Ljevak, Zagreb, 2011., 183 str.

S ENGLESKOG PREVEO TONI VALENTI Za mnoge suvremene prosvijeene liberalne mislioce, kao i za veinu politike ljevice, zlo predstavlja zastarjeli pojam. Ono suvie podsjea na konane sudove i metafizike izvjesnosti da bi bilo prihvatljivo u modernom dobu. U ovoj dovitljivoj i lako prohodnoj knjizi istaknuti marksistiki teoretiar Terry Eagleton iznenaujue ustaje u obranu stvarnosti zla, oslanjajui se na knjievne, teoloke i psihoanalitike izvore kako bi pokazao da zlo nije puka srednjovjekovna izmiljotina, nego stvarni fenomen i posve opipljiva snaga u dananjem svijetu. U knjizi koja obuhvaa teme od svetog Augustina do alkoholizma, preko Tome Akvinskog i Thomasa Manna do Shakespearea i holokausta, Eagleton promilja straan poloaj onih ukletih dua koje naizgled unitavaju bez ikakva razloga. Pritom postavlja itav niz zanimljivih pitanja: Je li zlo doista oblik nitavila? Zato se ono pokazuje toliko glamuroznim i zavodljivim? Zato se dobrota ini tako dosadnom? Mogu li ljudi doista uivati u unitavanju koje uope nema racionalnog razloga? Terry Eagleton, utjecajni teoretiar i jedan od glavnih marksistikih kritiara svoje generacije, trenutano je profesor engleske knjievnosti na Sveuilitu u Lancasteru u Engleskoj i na Sveuilitu Notre Dame u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Napisao je etrdesetak knjiga. Eagletonova djela dosad objavljena na hrvatskom jeziku: Knjievna teorija (SNL, 1987.), Ideja kulture (Jesenski i Turk, 2002.), Teorija i nakon nje (Algoritam, 2005.), Sveti teror (Jesenski i Turk, 2006.), Smisao ivota (Jesenski i Turk, 2008.) i Razum, vjera i revolucija (Naklada Ljevak, 2010.).

PO ROENJU ZLI I LUDI Ipak, uvijek postoje oni koji vjeruju u zlu krv ili zlokobne gene. Ako se neki ljudi doista raaju zli, oni ipak nisu nita vie odgovorni za to stanje od onih koji su roeni s cistinom fibrozom. Okolnosti koje bi ih trebale osuditi samo ih oslobaaju. Isto se zbiva kad promatramo teroriste kao psihotine, termin koji su za njih koristili vrhunski britanski vladini sigurnosni savjetnici. ovjek se zapita jesu li doista stvoreni za taj posao. Ako su teroristi doista ludi, tada nisu svjesni onoga to ine te su stoga moralno nevini. U skladu s time trebalo bi ih lijeiti s posebnom brigom u psihijatrijskim bolnicama, a ne da im se sakate genitalije u tajnim marokanskim zatvorima. (str. 13)

O LIBERALNOJ DOKTRINI RAZUMIJEVANJA I OPROSTA ... takoer se moe sugerirati da nismo odgovorni za naa djela ako su ona racionalno objanjiva. Istina je, potpuno suprotna od toga, da su uzrok i sloboda tijesno povezani. Za one koji to ne shvaaju, pokuaj opravdavanja opakih djela uvijek je mutan pokuaj da se njihovi poinitelji oslobode. Ali objanjenje zato provodim svoje vikende veselo prokuhavajui ive jazavce ne znai nuno oprost za ono to inim. Veina ljudi ne misli da povjesniari nastoje objasniti uspon Hitlera kako bi ga uinili privlanijim. Neki komentatori smatraju da je pokuaj dokuiti to je motiv islamskih bombaa-samoubojica ukazivanjem na oaj i unitavanje u pojasu Gaze pokuaj da ih se opravda. Ali moemo osuditi one koji diu u zrak malu djecu u ime Alaha a da ne pretpostavimo kako ne postoji objanjenje za njihovo neuveno ponaanje da oni ljude pretvaraju u prah samo radi uitka. (str. 15) O DRUTVENOJ DETERMINACIJI I AUTONOMIJI POJEDINCA Moemo djelovati kao slobodni akteri samo iz razloga to smo oblikovani svijetom u kojem taj koncept ima svoje znaenje i koji nam doputa da u skladu s njime djelujemo. Ni jedno od naeg izrazito ljudskog ponaanja nije slobodno u smislu da je osloboeno drutvene determinacije, koje ukljuuje takvo osobito ljudsko ponaanje kao to je vaenje ljudskih oiju. Ne bi nam bilo mogue muiti ni masovno ubijati da nismo usvojili velik broj socijalnih vjetina. (...) Biti odgovoran ne znai biti lien drutvenih utjecaja, ve odnositi se spram tih utjecaja na odreeni nain. To znai biti vie od njihove marionete. udovite je u nekim drevnim misaonim sustavima znailo, izmeu ostaloga, stvorenje koje je u potpunosti neovisno o drugima. Ljudska bia doista mogu postii odreeni stupanj samoodreenja. Ali mogu to uiniti jedino u kontekstu dublje ovisnosti o drugima svoje vrste, ovisnosti koja ih

uope ini ljudima. Kao to emo vidjeti, to je ono to zlo porie. Zlo sniva o potpunoj autonomiji. (str. 20) MARKSISTI I KATEGORIJE DOBRA I ZLA Doista postoje zla djela i pojedinci, tu podjednako grijee liberali meka srca i marksisti eline volje. to se tie potonjih, ameriki marksist Fredric Jameson pie o 'zastarjelim kategorijama dobra i zla'. Valja pretpostaviti kako Jameson ne misli da bi pobjeda socijalizma bila dobra stvar. Engleski marksist Perry Anderson navodi da su termini poput dobra i zla vani samo za pojedinano ponaanje u tom sluaju teko je vidjeti zato bi se zaustavljanje gladi, borba protiv rasizma ili razoruanje nuklearnih projektila objanjavalo kao dobro. (str. 22) DRUTVENO DEPRIVIRANI I ZLO Mogue je vjerovati u zlo a da se ne pretpostavlja njegovo nadnaravno podrijetlo. Ideja zla ne mora nuno biti slika rascijepljenog kopita sotone. Istina je da neki liberali i humanisti, zajedno s oputenim Dancima, poriu postojanje zla. To je uvelike zato to rije zlo smatraju sredstvom demoniziranja onih koji u stvari nisu nita vie od drutveno depriviranih. To je ono to bi neki nazvali teorijom morala djelovanja u zajednici. Istina je da je ovo jedna od najnadmenijih upotreba ove rijei, kao to smo ve vidjeli. Ali odbaciti ideju zla iz tog razloga djeluje bolje kad pomislimo na nezaposlene stanare socijalnih stanova koji su ovisni o heroinu nego na serijske ubojice nacistikog SS-a. Teko je promatrati SS kao puko nesretan i depriviran. Treba biti paljiv kako se na isti nain ne bi proma trali Crveni Kmeri i delikventni tinejderi. (str. 24 25)

BOG, PAKAO I SLOBODA Za tradicionalnu teologiju, biti u paklu znai ispasti iz ruku Boga namjernim prezrivim odbacivanjem njegove ljubavi, ako je tako stanje doista zamislivo. U tom smislu, pakao je najbogatije ureen kompliment ljudskoj slobodi koji se moe zamisliti. Moe li itko odbiti Stvoriteljevo nagovaranje, tada taj mora biti doista moan. Ali ako nema ivota izvan Boga, koji je izvor cjelokupne ivotne snage, konanost pakla stvar je izumiranja, ne vjenosti. Ako postoji neto poput vjene vatre u paklu, to jedino moe biti vatra Boje nemilosrdne ljubavi, koja pali one koji je ne mogu podnijeti. Prokleti su oni koji iskuse Boga kao sotonski uas, jer on prijeti da e ih silom rastaviti. Njegova ljubav i milost oslabili su utjecaj na njih i na taj nain oni riskiraju biti lieni svojega najdragocjenijeg imetka. Oni koji ive u strahu od 3

vjenog plamena, ne moraju strahovati. Dobra je vijest da se nee priti za vijeke vjekova. Loa je vijest da e oni jednostavno postati nita. (...) Bog je vrsta sublimnog nitavila. On je terorist ljubavi, ije neumoljivo pratanje mora biti nepodnoljivo onima koji ne ele odustati od sebe. (str. 33 34)

KAPITALIZAM Kapitalizam je sustav za koji je potrebno da bude u konstantnom pokretu jednostavno zato da bi ostao na mjestu. Stalna transgresija njegova je esencija. Ni jedan drugi povijesni sustav ne otkriva na tako neugodan nain put na koji potencijalno dobrohotne ljudske moi jednostavno izopauje u poguban kraj. Kapitalizam nije uzrok naeg posrnulog stanja, kako naivni ljeviari nastoje zamisliti. Ali od svih ljudskih reima, to je onaj koji najvie pogorava proturjeja ugraena u lingvistiku ivotinju. (str. 39 40)

LJUDSKA SPOZNAJA I BOG Toma Akvinski smatrao je da je nae zakljuivanje tijesno povezano s naim tijelima. Grubo govorei, mi mislimo na nain na koji radimo jer pripadamo vrsti ivotinja kojoj pripadamo. Na primjer, nae zakljuivanje uvijek se dogaa unutar odreene situacije. Mi razmiljamo unutar odreenog pogleda na svijet. To nije prepreka dosezanju istine. Posve suprotno, to je jedini nain na koji je moemo dohvatiti. Jedine istine koje moemo dosegnuti su one koje odgovaraju konanim biima kao to smo sami. To su istine koje ne pripadaju ni anelima ni mravojedima. Oni koji su posegnuli predaleko odbijaju prihvatiti te mogue zapreke. Za njih moe biti autentina samo istina koja je osloboena svih perspektiva. Jedino vaee gledite ono je Bojeg oka. Ali to je nadmona toka iz koje mi ljudi ne bismo vidjeli ba nita. Oni koji nastoje biti bogovi, poput Adama i Eve, unite sami sebe i zavre nie od zvijeri, koje nisu tako oznaene seksualnom krivnjom da im je potreban smokvin list. No, takvo zastranjenje kljuan je dio nae prirode. Za razumne ivotinje poput nas, to je otvorena i stalna mogunost. Mi ne moemo razmiljati bez apstrakcija, koja ukljuuje posezanje iznad neposrednog. Kada nam apstraktni pojmovi omogue da spalimo cijele gradove, tada znamo da smo otili predaleko. Stalna mogunost da skrenemo krivo ugraena je u nau sposobnost proizvodnje smisla. Bez te mogunosti, razum ne bi funkcionirao. (str. 40 41)

LJUBAV Ne mora biti istina, kao to je tvrdio Oscar Wilde, da uvijek ubijamo ono to volimo, ali je svakako istina da osjeamo duboko proturjeje u vezi s tim. Budui da je ljubav mukotrpan 4

proces koji za nas podrazumijeva opasan rizik, to nas ne bi trebalo iznenaditi. Romanopisac Thomas Hardy znao je da na osnovu slobodno i razumno donesenih odluka koje uzimaju u obzir i druge moemo zavriti stjerani u kutove u kojima se ne moemo pomaknuti u bilo kojem smjeru a da ne prouzroimo teku tetu onima oko nas. (str. 42) ROENJE I PSIHOANALIZA Roenje je trenutak kada mi, a da nitko nije bio dovoljno uljudan priupitati nas neto o toj stvari, ulazimo u prethodno stvorenu mreu potreba, interesa i elja u zamrenu zbrku koju e pojaati sama injenica nae egzistencije i koja e oblikovati na identitet do sri. To je razlog zbog kojega se bebe u brojnim kranskim crkvama krste odmah po roenju, davno prije nego doznaju ita o grijehu ili o bilo emu drugome. One su ve drastino izmijenile redoslijed svijeta a da ga nisu svjesne. Ako je vjerovati psihoanalitikoj teoriji, one su ve tada oznaene nevidljivom mreom nagona kojima povezuju svoja tijela tuim tijelima, to e se pokazati kao njihov stalan izvor boli. (str. 44) NEVINOST, EGOIZAM I MEUOVISNOST Novoroene jest nevino (doslovce: bezopasno) na nain na koji su to kornjae, ali ne na nain na koji su to odrasli kad odbijaju upraviti strojnicu na civile. Njihova nevinost ne priskrbljuje im neke osobite zasluge. Mi smo roeni zaokupljeni samima sobom kao posljedicom nae biologije. Egoizam je prirodno stanje, budui da dobrota ukljuuje skup sloenih praktinih vjetina koje se trebaju nauiti. Ljudi su roenjem baeni u duboku meusobnu ovisnost... (str. 44 45)

PROMJENA I KONTINUITET Postoje stanovite negativne osobine ljudske vrste koje se ne mogu promijeniti. Dokle god postoji ljubav i smrt, tragedija alovanja nad dragim nam umrlima nee se vidjeti kraja. Gotovo je sigurno da ne moemo iskorijeniti nasilje a da istodobno ne sabotiramo odreene osobine koje cijenimo. Ali iako su smrt i patnja izvan naih moi da ih unitimo, to nije tako kada je u pitanju drutvena nepravda. Osim toga, i nije tako loa stvar injenica da se neke stvari ne mogu mijenjati. To e poricati jedino onaj drutveni poredak koji od novoga stvara feti. Razmiljati na ovaj nain jedna je od mnogih zabluda postmodernizma. Mi ne moemo promijeniti injenicu da dojenad treba njegovati, ali to nije razlog da krguemo zubima. Nije svako nepromjenjivo stanje uvreda politikoj ljevici. Kontinuitet je u najmanju ruku jednako znaajan imbenik u povijesti kao i promjena i mnoge kontinuitete treba uvati. (...) 5

Ljudi e vjerojatno uvijek zapoinjati krvoedne sukobe, ali to ne znai da ne trebamo i dalje nastojati rjeavati ih. elja za pravednou moe takoer biti stalna znaajka ljudskoga stanja, to bi mogla potvrditi historiografija. (str. 46)

ROMAN PINCHER MARTIN I KARAKTERISTIKE ZLA Ovdje su spomenute neke od glavnih karakteristika zla: njegova jezovitost, zauujua nestvarnost, iznenaujue povrna priroda, napad na znaenje, injenica da mu nedostaju neke osnovne dimenzije, nain na koji je zatoeno u umtrvljujuoj monotoniji vjenog povratka. (str. 57)

UMJETNICI, PATNJA, ZLO Adrian Leverkhn1 , kompozitor osuen na propast u Mannovu djelu, predstavlja dramatian preokret ideje zla kao samounitenja. On se namjerno zarazi sifilisom posjetivi prostitutku i uini to kako bi izazvao sjajne glazbene vizije zbog postupne degeneracije njegova mozga. Na taj nain Leverkhn pokuava pretvoriti svoju paklenu bolest u transcendentnu slavu vlastite umjetnosti. (...) Adrian je dionizijski umjetnik koji istrauje dubine ljudske opakosti kako bi izvukao red iz kaosa. Njegova umjetnost nastoji silom istrgnuti duh od mesa, cjelovitost iz nesree, aneosko iz demonskog. Ako umjetnik nastoji iskupiti korumpirani svijet snagom svoje transfigurativne umjetnosti, tada on ili ona mora biti u intimnoj vezi sa zlom. To je razlog zato je moderni umjetnik sekularna verzija Krista, koji silazi u pakao oaja i bijede kako bi ih sjedinio u vjenom ivotu. Kao to pie W. B. Yeats, 'u prljavoj staretinarnici srca' umjetnost ima svoje neljupke korijene. (...) Umjetnik mora biti upoznat sa zlom jer on mora sva iskustva smatrati kao ito mlina svoje umjetnosti, bez obzira na njegove uobiajene moralne vrijednosti. To je razlog zato, ukoliko njegov rad treba uspjeti, on sam mora biti na neki nain imoralist, nevoljko naputajui svaku nadu u svetost; kao da njegova umjetnost sie svu dobrotu iz njega. to je neija umjetnost velianstvenija, to mu je ivot vie propao, Kasno devetnaesto stoljee prepuno je paralela izmeu umjetnika drogiranih, raskalaenih, tjeskobnih, opijenih apsintom i sotonista. Obje su figure podjednako skandalozne respektabilnoj srednjoj klasi. A jedan razlog za to jest taj da i umjetnost i zlo postoje radi njih samih. Ni jedno od njih nema nikakve veze s korisnou ili razmjenskom vrijednosti. (str. 67 68)

Adrian Leverkhn, protagonist romana Doktor Faustus, Thomasa Manna.

STVARANJE I UNITAVANJE Stvaranje ni iz ega moe biti djelo samo apsolutne snage. Ali postoji neto podjednako apsolutno i u inu unitenja. Ba kao to se in stvaranja nikada ne moe ponoviti, jednako tako ne moe se ponoviti ni in unitenja. Ne moete dvaput razbiti istu kinesku vazu neprocjenjive vrijednosti, nasuprot razbijanju njezinih kopija. Unitavanje moe biti jednako oaravajue kao i stvaranje, ega su tek roena djeca vrlo dobro svjesna. Bacanje cigle kroz stakleni prozor moe biti jednako ugodno kao i njegovo proizvoenje. (str. 71) TRAGEDIJA AVLA Zlo se nikad ne moe u potpunosti osvetiti Svemoguem, to je jedan od razloga trajne Sotonine mrzovolje. Ono, naime, ovisi o tome da uope postoje materijalne stvari kako bi ih se moglo dokopati. Izokretanje ina stvaranja ne moe proi bez izvjesnog odavanja priznanja stvoritelju, ma koliko ono bilo nevoljko. Kao to pie Sebastian Barry u romanu Tajno pismo: 'Tragedija avla je u tome to je on tvorac niega i arhitekt praznih prostora.' Ako je istina to kae lik u Doktoru Faustusu, da se 'sve dogaa u Bogu, a ponajvie odmetnitvo od njega', onda Svemogui uvijek sprjeava one koji se pobune protiv njega. On je poput kluba iz kojeg se ne moete ispisati. Pobuniti se protiv njega znai neizbjeno prihvatiti injenicu njegova postojanja. Za zlo to predstavlja izvor beskrajne frustracije. Geslo Miltonova Sotone ('Zlo, budi moje dobro'), govori nam da dobro preuzima prednost nad zlim u samom trenutku kad ga ono nastoji izgnati. (str. 71) UMJETNIK KAO TOVATELJ VRAGA Kad ivot postane otrcan i nezanimljiv, umjetnost se osjea prisiljenom sklopiti pakt s vragom, poseui za ekstremnim i neiskazivim kako bi postigla eljeni uinak. Ona mora nadii istroene konvencije inei to reanjem, na ikonoklastian, sotonski nain, mora prisvojiti resurse egzotinog i ekstremnog. Demonska umjetnost eli razoriti nau malograansku samodopadnost i probuditi nau potisnutu energiju. Na taj nain, moda bi se iz zla moglo otrgnuti neto dobroga. Od Charlesa Baudelaire do Jeana Geneta, umjetnik je sudionik u kriminalu, ludosti, tovanju vraga i subverzivnosti, ime se zgodno previa i zaobilazi injenica da je dio modernistike umjetnosti takoer prazan, isto kao i malograanski moral kojeg prezire. arko udei za istom formom, zaposjednuta je vizijom nebivanja. (str. 78)

NACIZAM KAO MODERNISTIKI FENOMEN S jedne strane, nacisti su ekstatino koraali prema revo lucionarnoj budunosti, istodobno ostavljajui iza sebe najsuvremeniju tehnologiju umiranja. S druge strane, to je pitanje krvi, zemlje, instinkta, mitologije i mranih boanstava. Ta kombinacija razlog je njegove snane privlanosti. ini se kao da ne postoji nitko tko bi odolio zovu i zavoenju faizma, od mistika do tehnikih ininjera, od gorljivih zagovornika napretka do pompoznih i nadmenih reakcionara. Dakle, i modernizam i faizam nastoje sjediniti primitivno i napredno. Njihov je cilj profinjenost sa spontanou, civilizaciju s Prirodom, intelektualce s narodom. Moderni tehnoloki nagon mora se osnaiti predmodernim 'barbarskim' instinktima. Moramo odbaciti racionalistiki drutveni poredak i ponovno uhvatiti neto od spontanosti 'divljaka'. (str. 82)

MILAN KUNDERA Aneosko je suvie ispunjeno smislom, dok ga je demonsko u potpunosti lieno. Aneosko se sastoji od zvunih klieja poput: 'Neka Bog blagoslovi ovu nau predivnu zemlju', na to demonsko odgovara: 'Ma, svejedno.' Kunder kae: 'Ako u svijetu ima suvie neprikosnovenog smisla (kraljevstvo anela), ovjek se rui pod tim teretom; ako pak svijet izgubi svaki smisao (kraljevstvo demona), ivot postaje nemogu.' Kad se vrag prkosno nasmijao u lice Bogu, aneo je povikao u znak prosvjeda. avolji smijeh, kae Kundera, 'ukazao je na besmislenost stvari; anelov povik radovao se tome to su one racionalno ustrojene, dobro osmiljene, divne, dobre i inile su osjeajnim sve na zemlji.' Aneli su poput politiara, neizljeivi optimisti i nerealno naivni: uinjen je napredak, odgovorili smo na izazove, kvote su ispunjene, a Bog i dalje s ljubavlju i blagonaklonou gleda na Teksas. Suprotno tome, demoni su roeni rugalice i cinici, njihov je jezik blii onom to politiari mrmljaju i apu u privatnosti negoli onom to kazuju u javnosti. Oni vjeruju u mo, pohlepu, vlastiti interes, racionalnu proraunatost i nita vie. SAD je istodobno i aneoska i demonska drava, to je neobino za neku naciju. Malo je nacija koje kombiniraju takvu egzalitarnu i p retencioznu javnu retoriku s besmislenim protokom materije poznatim kao potroaki kapitalizam. Uloga ovo prvog je pruiti legitimaciju ovom drugom. (str. 84 85) HOLOKAUST I RACIONALNOST MODERNE DRAVE Holokaust je bio neuobiajen zbog toga to racionalnost moderne politike drave u openitom smislu postala instrumentalna, usmjerena prema postizanju tono odreenih ciljeva. Utoliko je zapanjujue u samom sreditu modernog doba pronai tako monstruozan

oblik acte gratutit, genocid u svrhu genocida, istrebljenje izvreno poradi samog istrebljenja. (str. 106)

BIROKRATSKI UM Zlo ne moe podnijeti pogreke, nerijeene i neobjanjive probleme i pribline vrijednosti. To je jedan od razloga zato je po naravi blisko birokratskom umu. Nasuprot tome, dobrota voli aroliku, nedovrenu narav stvari. (str. 112)

BLISKOST LJUBAVI I SMRTI U izvjesnom smislu, ini nam se da je smrt iznimno neugodna. Prema Freudu, Eros i Thanatos, ljubav i smrt, usko su isprepleteni. Primjerice, oboje se sastoje od predavanja sebstva. Poharan superegom, izubijan idom i pod udarcima izvanjskoga svijeta, ranjeni je ego shvatljivo sklon vlastitom unitenju. Poput neke opako unakaene zvijeri, ego shvaa da se jedina sigurnost nalazi u tome da se preda smrti. Patnja moe prestati jedino povratkom u beivotno stanje iz kojeg je nastala. (...) Da bismo sauvali sebe od povrede koju nam nanosi postojanje, spremni smo prihvatiti ak i vlastiti nestanak. (str. 119) BOG JE MRTAV I VIE NITA NIJE DOPUTENO (J. LACAN) Volimo ljude koji se suprotstave autoritetu, ali ne i silovatelje ili varalice u biznisu. Blagonakloni smo prema onima koji ukradu soljenku iz Hotela Savoy, ali ne i prema islamskim fundamentalistima koji komadaju ljude. Istina, veina itatelja uiva u Sotoni iz Izgubljenog raja, koji poprijeko gleda Svemogueg, izazivajui ga na megdan. Ali volimo ga uvelike zbog njegovih pozitivnih odlika (hrabrost, okretnost, odlunost, itd.), a ne zbog neeg osobito zlog u njemu. U stvari, u njemu ima vrlo malo neeg specifino zlog. Pruanje jabuke Adamu i Evi u naim oima ne izgleda kao najstranija transgresija. Meutim, nakon to je civilizacija srednje klase dola u svoju postmodernu fazu, transgresija je ula u modu. U postmodernim krugovima ta rije se gotovo uvijek koristi u pozitivnom smislu, iako ona ukljuuje davljenje djece i zabijanje sjekire u neiju glavu. Meutim, istinska transgresija znai vjerovati da su konvencije protiv kojih se borite snane. Jednom kad transgresija postane normom, prestaje biti subverzivna. Vjerojatno je to imao na umu Jacques Lacan kad je na svoj zamren nain rekao: ako je Bog mrtav, nita vie nije doputeno. Naime, doputenje implicira autoritet koji vam moe dati dozvolu. Ako takav autoritet vie ne funkcionira, ideja o doputenosti izgubit e svoju snagu. Tko zapravo doputa u dananje

doba 'permisivnosti'? Doputenje implicira i njegovo mogue uskraivanje, a u nekim suvremenim teorijskim krugovima i sama pomisao na takvo to nezamisliva je. (str. 133) ANEOSKA DRUTVA Aneoska drutva su ona ija se politika svodi na niz upravljakih tehnika osmiljenih da graane ine sretnima. Ona e kao takva vjerojatno proizvesti demonsko kao neku vrstu reakcije na vlastitu plitkost. Zapravo, ne samo demonsko nego razne oblike fundamentalizama do sotonizma te bombastinih fraza i laprdanja new agea. Drutva koja ljude liavaju prikladnog osjeaja smisla sklona su prepustiti proizvodnju takvog znaenja u rubne industrije poput astrologije i kabale. Brojni oblici takve jeftine i brzo pripremljene transcendencije mogu se nabaviti vrlo jeftino. to na sustav postaje aneoski zamorniji i dosadniji, to vie utire put bezumnom nihilizmu. Pretiak znaenja dovodi do njego ve isrpanjenosti. to je ispraznija i anarhinija naa drutvena egizstencija, to su u veoj mjeri potrebne aneoske ideologije pune pobonih i prijetvornih spominjanja Boga i nacionalne veliine da bi obuzdale pojavu razdora i rascjepa koji bi mogli zbog toga uslijediti. (str. 134)

TOMA AKVINSKI ... Akvinski ne dri zlo neim postojanim, nego oblikom manjkavosti bivanja. Za njega je zlo manjak, negacija, kvarnost, lienost. Ono je oblik loeg funkcioniranja, pukotina u srcu bitka. Primjerice, fizika bol je zla jer ometa normalno funkcioniranje tijela. Ona je nesposobnost za postizanjem ivotnog obilja. U tom kontekstu, Augustin uvelike prihvaa ovaj stav jer se protivi manihejcima koji su nauavali gnostiko shvaanje da je materija zla sama po sebi. Za njih je zlo pozitivna snaga ili supstancija koja nas napada izvana. To je znanstvenofantastian pogled na stvarnost. Augustin zastupa suprotan stav: zlo nije neka posebna stvar ili neka sila. Kad bismo tako mislili, od zla bismo stvorili feti, kao u filmovima strave. Ono proizlazi iz nas, a ne iz neke izvanzemaljske moi koja je iznad nas; ono proizlazi iz nas jer je posljedica ljudske slobode. Ono je, kako kae 'sklonost onog to ima vie bitka k onom to ga ima manje.' (str. 137)

SCHADENFREUDE Nagon smrti nije nita posebno, a na svijetu ne manjka sadista. Sjetimo se samo malicioznog uivanja u tuoj nesrei koju Nijemci nazivaju Schadenfreude. Filozof David Hume u svojoj Raspravi o ljudskoj prirodi tvrdi da uitak crpimo iz uitka drugih ljudi, ali takoer i bol pa iako nas pogaa tua bol, ona nam donosi i izvjesni uitak. Prema Humeu, to je jednostavno 10

ivotna injenica, a ne neka dijabolika perverzija. Ne postoji neki osobit razlog zato bismo se zgraali nad tine. Colin McGinn misli da je posve obian osjeaj zavisti najblie to e se veina od nas pribliiti zlu, ili barem u smislu u kojem smo ranije definirali taj pojam. One koji su zavidni boli tui uitak, s obzirom na to da on produbljuje osjeaj njihove neispunjene egzistencije. (str. 140 141) ZLO OSNAUJE KARAKTER I PRUA ANSU ZA DOBRA DJELA Svijet bez zla bio bi suvie blag da bi nas potaknuo na ostvarenje neke vrline. Vrag u romanu Braa Karamazov F. M. Dostojevskoga prihvaa upravo takav argument da bi opravdao svoje postojanje: kako kae Ivanu Karamazovu, njegova je uloga biti neka vrsta otpora ili negativnosti unutar Bojega svijeta stvorenja, remetilaki element koji ga sprjeava da se urui od puke dosade. Kako kae, on je 'x u neodreenoj jednadbi', 'neophodna negativnost' u univerzumu bez kojeg bi se ista harmonija i apsolutni poredak uruili i sve okonali. (str. 145) BARBARSKA POVIJEST OVJEANSTVA Povijest nedvojbeno donosi neka velianstvena postignua, ali jedino pod cijenu ogromne bijede. Marksisti misle kako su ova da aspekta ljudske pripovijesti usko isprepletena. Moda bi nam svima bilo bolje da smo amebe. Ako e ljudska vrsta okonati tako da samu sebe uniti, to zvui kao uvjerljiv scenarij s obzirom na njezinu zastraujue barbarsku povijest, vjerojatno e biti mnogo onih koji e na samrti pomisliti upravo tako neto. Je li evolucija i povijest ovjeanstva koja je nastala kao njezina posljedica zapravo dugotrajna i grozna pogreka? Nije li trebalo odmah zaustaviti cijelu stvar prije nego to je u prevelikoj mjeri izmakla kontroli? Postojali su filozofi koji su zastupali taj stav a kao to smo vidjeli, jedan od njih je bio Arthur Schopenhauer. (str. 147)

KAPITALIZAM, SOCIJALIZAM, POVIJEST Dre li marksisti da je zlo kapitalizma takoer dobra stvar jer e ono naposljetku dovesti do mnogo povoljnijeg stanja poznatog kao socijalizam? Sam Marx glasno je veliao kapitalizam kao najrevolucionarniji proizvodni oblik koji se ikada pojavio u povijesti. Istina, on je i izrabljivaki sustav koji je nanio neopisive strahote ovjeanstvu. No, prema Marxu, on istodobno osnauje ljude do tada nesluenih granica. Njegova bogata tradicija liberalizma i prosvjetiteljstva predstavlja vitalno nasljee svakom obliku odrivog socijalizma. Je li onda povijesni 'Pad' u kapitalizam ne samo sretna okolnost nego i nunost? Mora li k apitalizam 11

nuno razviti drutveno bogatstvo do stupnja u kojem ga socijalizam moe preuzeti i reorganizirati tako da slui interesima svih? Neki marksisti zastupali su upravo ovaj stav. Meu najpoznatijim sluajevima su menjevici u razdoblju revolucionar ne Rusije. Ako je to tako, onda je marksizam primjer teodiceje. On nastoji opravdati zlo u povijesti zalaui se za ono dobro koje e iz njega proizai. Prema nekim marksistima, koliko god u moralnom smislu bili odbojni, robovlasniki odnosi u antici bili su nuni jer su doveli do 'naprednijeg' feudalnog reima. Neto slino mogli bismo rei i o prijelazu iz feudalizma u kapitalizam. Meutim, malo onih koji se danas nazivaju marksistima spremni su braniti tako odvaan stav. S jedne strane, kako kau, kapitalizam nije eljenom nunou proistekao iz feudalizma niti socijalizam neizbjeno proizlazi iz kapitalizma, kao to nam to potvruje brz pregled stanja u svijetu. S obzirom na to da je kapitalizam doista nastao, socijalisti mogu nastojati da njegove akumulirane duhovne i materijalne resurse stave u slubu ovjeanstva u cjelini. Na isti nain bilo bi poeljnije da je postojao neki drugi nain postizanja tog cilja, isto kao to bi za Miltona bilo poeljnije da nikada nije dolo do izlaska iz Raja. Socijalisti bi ak mogli tvrditi (iako malo tko od njih to ini) kako bi bilo poeljnije da se povijest ovjeanstva kao takva nikada nije pojavila. ak i kad bismo bili u stanju stvoriti pravedno drutvo, to ne bi bila nadoknada za okrutnosti iz prolosti i sadanjosti. Ona ne moe vratiti u ivot mrtve ni iskupiti ih. Ona u retrospektivnom smislu ne ini podnoljivim ropstvo, Boba Hopea ili Tridesetogodinji rat. Istina, povijest je mogla zauzeti neki drugi tijek. No, budui da se odvijala tako kako jest, nije nerazumno tvrditi da je bolje da se nikada nije ni pojavila, sa socijalizmom ili bez njega. Ova tvrdnja moda nije istinita, ali zato nije nerazumna. (str. 148 149) ARGUMENT CJELOVITE SLIKE, APOKALIPSA Postoji neto to bi se moglo nazvati argumentom cjelovite slike koji tvrdi da zlo zapravo nije zlo, nego samo dobro koje ne prepoznajemo kao takvo. Kad bismo mogli vidjeti cjelovitu sliku svemira, pogledati svijet iz Boje perspektive, uvidjeli bismo da ono to nam se ini zlim ima kljunu ulogu u dobronamjernosti cjeline. Bez tog prividnog zla, cjelina ne bi funkcionirala onako kako bi trebala. Jednom kad smjestimo stvari u pravi kontekst, ono to se doimlje loim zapravo je dobro. Malo dijete moe biti uasnuto slikom ene koja ree ljudski prst, ne shvaajui da je ona kirurg i da je prst u tako loem stanju da ga se ne moe izlijeiti. Prema tom stavu, zlo ne znai vidjeti stabla umjesto ume. Kratkovidnim stvorenjima kakvi ve jesmo, ini nam se da priti djecu na vatri ba i nije poeljna stvar, ali kad bismo mogli proiriti vidike i poveati dioptriju, shvativi da je to dio nekog veeg plana, shvatili bismo njegov smisao i moda ak entuzijastino priskoili u pomo. U povijesti ljudskog 12

razmiljanja postojali su uvjerljiviji argumenti. Obratna verzija ovog sluaja neoekivano se pojavljuje kod Friedricha Nietzschea koji tvrdi da, ako pristanemo na samo jedno radosno iskustvo, pristajemo takoer i na tugu i zlo u svijetu, budui da su sve stvari isprepletene. Neki misle da je zlo misterij. No u odreenom smislu razlog zbog kojeg je ovjekov svijet nesavren posve je eklatantan. To je zato jer su ljudi slobodna bia koja mogu sakatiti, izrabljivati i vriti represiju nad drugim ljudima. To ne ukljuuje ono to neki nazivaju prirodnim zlom (potresi, epidemije i tome slino), iako ljudi danas imaju vie razloga od svojih predaka da shvate koliko je veina tog tzv. prirodnog zla rezultat naeg djelovanja. Moderno doba sve vie zamagljuje granicu izmeu prirode i povijesti. Apokaliptika tradicija smatra da e svijet okonati u ognju i poplavama, ruenjem planina, podrhtavanjem neba, paklenim grevima i kozmikim pretkazanjima raznih vrsta. Takvim vizionarima nikad nije palo na pamet da bi mi, zakrljale ivotinje kakve ve jesmo, mogli i sami biti odgovorni za takav scenarij. Apokalipsa se uvijek doivljavala kao neto to e nam biti nametnuto, a ne neto za to bismo sami mogli biti odgovorni. Mi smo i te kako sposobni sami je prouzroiti. (str. 150 152) BOG KAO RACIONALNO BIE Suoeni s problemom zla, neki suvremeni teolozi manje-vie zauzimaju Boji stav iz Knjige o Jobu. Oni smatraju da se Boga ne moe pitati zato doputa zlo, jer bi ga se time moralo zamisliti kao neku vrstu racionalnog ili moralnog bia, a on je to ponajmanje. Razmiljati na takav nain isto je kao i prikazati izvanzemaljce kao ovjekolika bia zelenih oiju i sumporna zadaha s trokutastim oima, ali (dovoljno zlokobno) bez bubrega. To svjedoi o oskudnosti ljudske imaginacije. ak se i ono to je krajnje strano ispostavlja kao nedovoljno prikrivena verzija nas samih. Boga ne smijemo shvaati kao nekog neopisivo moralnog lika koji ima dunosti, odgovornosti, obveze, mogunosti dobrog ponaanja i tome slino. Kao to smo ve rekli, to je prosvjetiteljska vizija Svemogueg koja ga nastoji umanjiti oblikujui ga u smislu idolatrije prema naoj vlastitoj slici i prilici. Kao to kae filozofkinja Mary Midgley: 'Ako Bog postoji, on je svakako vei i tajanstveniji od korumpiranog i priglupog dunosnika.' Bog se ne nalazi u domeni ljudske logike... (str. 153 154) LIJENOST, STRAH, KRTOST, POHLEPA Kako kae Midgley: 'Velik udio zla uzrokovan je mirnim, potenim i nenasilnim motivima poput lijenosti, straha, krtosti i pohlepe.' U terminima koritenim u knjizi, takvi bi se motivi vie smatrali izopaenima ili nemoralnima negoli zlim, ali openita poenta je tona. Mi bismo 13

se vie morali bojati staromodnog sebinog interesa i lakomnosti negoli zla. Monstruozna djela nipoto nisu uvijek rezultat monstruoznih pojedinaca. Muitelji iz redova CIA-e nedvojbeno su brini muevi i oevi. Obino nijedan pojedinac nije odgovoran za vojni pokolj, unato Cezarovu hvalisavu govoru da je porazio cijela plemena. Oni koji kradu iz mirovinskih fondova ili zagauju planet esto umjereni pojedinci koji dre kako je posao jednostavno posao. Tu injenicu trebalo bi shvatiti kao izvor nade. Poenta je u tome da je najvea opakost institucionalna. Ona je rezultat interesnih skupina i anonimnih procesa, a ne zlih inova nekog pojedinca. (...) S obzirom na to da je veina oblika pokvarenosti ugraena u nae drutvene mree, pojedinci koji slue tim sustavima ne moraju nuno biti svjesni teine svojih postupaka. To ne znai da su tek puke marionete povijesnih snaga. Kao to je Noam Chomsky jednom primijetio, uglavnom je sluaj da intelektualci nemaju potrebu rei istinu u lice sustavu moi, jer mo ionako zna istinu. (str. 155 156)

KONZERVATIVCI Konzervativni pogled na svijet posve je drukiji. Ljudi nisu tek moralno hibridni, u nekom nemonom smislu liberalne neutralnosti. Dapae, oni su uglavnom korumpirana, indolentna stvorenja kojima je potrebna stalna disciplina i autoritet elimo li iz njih izvui bilo kakvu vrlinu. Iz te perspektive, oni koji previe oekuju od ljudske prirode (socijalisti, libertinci i slini) bit e na okrutan nain razoarani. Oni e do smrti pokuavati idealizirati ljude. Nasuprot tome, za konzervativce, mogunosti ljudskog napretka maloduno su suene. Oni vjeruju u istoni grijeh, ali ne i u iskupljenje, dok neki optimistini liberali vjeruju u iskupljenje, ali ne u istoni grijeh... (str. 160)

NACISTI Meutim, ako zlo iziskuje ljudski subjekt, to je onda s nacistima? ije je subjektivno stanje postojanja dovelo do Auschwitza? Hitlerovo? Cjelokupne partijske vrhuke? Nacionalnog duha? To su sloena pitanja na koje nije lako odgovoriti. Moda je najpametnije to moemo rei to da je zlo u nacistikoj Njemakoj, kao i u slinim situacijama, djelovalo na vrlo razliitim razinama. Postojali su oni na dnu koji su sudjelovali u zlom projekt u ne zato jer su sami bili zli, nego zato jer su se kao pripadnici oruanih snaga ili manje vani dunosnici osjeali prinueno da tako postupaju. Postojali su i drugi koji su pohlepno sudjelovali u tome (razbojnici, domoljubi, obini antisemiti i drugi) i stoga su bili vie krivi, ali ih se ne moe opisati kao zle. Postojali su i oni koji su poinili neopisivo stravina djela, ali ne zato jer su u njima pronalazili neko osobito zadovoljstvo. Eichmann bi se dobro uklopio u ovu kategoriju. 14

Naposljetku, tu su bili i oni, poput samog Hitlera, koji su se preputali fantazmama o unitenju i koje se moe kategorizirati kao autentino zle ljude. Moda bi se provizorno moglo govoriti i o nacionalnoj psihi, o fantazijama koje su obuhvatile i zarazile one koji ih sami nisu proizveli, sve do toke u kojoj su i oni takoer bili pod utjecajem nacistike propagande u bolesnom smislu napada neke izvanjske i strane, ljigave sile. (str. 164 165)

RICHARD DAWKINS Istinski antirealisti su ljudi poput znanstvenika Richarda Dawkinsa i njegova zapanjujue spokojnog uvjerenja da postajemo sve uljudniji i civiliziraniji. U djelu Iluzija o Bogu, on kae: 'Veina nas u dvadeset prvom stoljeu daleko smo ispred naih prethodnika u srednjem vijeku ili u Abrahamovo doba, ili ak ispred nedavnih 1920- ih godina. Val se nastavlja iriti, a ak i avangarda s poetka stoljea nai e se daleko iza onih koji u narednom stoljeu zaostaju. Postoje lokalne i privremene smetnje i prepreke poput problema s vladom u SAD-u s poetka 2000-ih. No, na due staze, trend napretka je nepogreiv i nastavit e se i dalje.' Dawkins ovdje govori u velikom dijelu (iako ne u potpunosti) o razvoju liberalnih vrlina. U tom podruju doista je dolo do zadovoljavajueg (iako nejednolikog) napretka. Dakle, Dawkins unato uzvienoj dogmatici ('i nastavit e se i dalje' zar ima kristalnu kuglu?) posve ispravno ustraje na vrijednosti tog razvoja, usprkos onima kojima je i sama ideja napretka tek imperijalistiki mit. Istina je da su neke stvari bolje u nekim aspektima. Oni koji sumnjaju u stvarnost napretka neka probaju izvaditi zub bez anestezije. Neka odaju jo vee priznanje sestrama Pankhurst, britanskim i australskim sufraetkinjama, ili Martinu Lutheru Kingu. No neke stvari idu nagore. A o njima djetinje naivan Dawkins nema gotovo nita za rei. Iz njegova samodopadnog shvaanja evolucije mudrosti ovjeanstva nitko ne bi doznao da se nalazimo pred ekolokom katastrofom, prijetnjom nuklearnog doba, sve veim irenjem AIDS-a i ostalih smrtonosnih virusa, neoimperijalnog oduevljenja, masovnih migracija obespravljenih, politikog fanatizma, povratkom na ekonomske nejednakosti iz viktorijanskog doba i brojnim drugim potencijalnim katastrofama. Za zagovornike Napretka, povijest je plimni val prosvjetljenja prekriven nekim manjim strujama neprosvijeenosti. Izvjestan broj neciviliziranih anomalija eka da ih se sortira, izbrie ili iscrpi. (str. 167 169)

15