Вы находитесь на странице: 1из 143

Prof. dr. sc. Hajrija Sijeri oli Mr. sc.

Haris Halilovi, vii asistent

KRIVINO PROCESNO PRAVO


S POSEBNIM OSVRTOM NA KRIVINI POSTUPAK KOSOVA

PRITINA, 2007.

PREDGOVOR Knjiga Krivino procesno pravo s posebnim osvrtom na krivini postupak Kosova ureuje materiju krivinog procesnog prava kroz istovremenu analizu i razmatranje pozitivnih propisa Kosova kojima se ureuje krivini postupak. Na prvom mjestu je to Privremeni zakon o krivinom postupku kao temeljni izvor krivinog procesnog prava Kosova, ali i niz drugih propisa kojima se kao dopunskim ureuje podruje krivinog postupanja. Tekst koji se nalazi pred vama namjenjen je u prvom redu studentima Fakulteta kriminalistikih nauka u Pritini, a u svrhu stjecanja znanja iz podruja krivinog procesnog prava, te strunog osposobljavanja za obavljanje onih poslova koji ulaze u iri okvir kriminalistike profesije. Ista je takoer namjenjena i svim onim koji se u svom strunom radu ili znanstvenom usavravanju dotiu ili ih interesira krivino procesno pravo i krivini postupak.

Autori Pritina, mart 2007. godine.

Napomena u vezi roda Koritenje zamjenica on, njegov i sl. u ovom tekstu ne ukazuje na spolnu pristrasnost, ve se iste koriste da bi se izbjegla upotreba ire formulacije on/ona, njegov/njen i sl.

SADRAJ: strana PREDGOVOR PRVI DIO KRIVINO PROCESNO PRAVO I KRIVINI POSTUPAK 1. Pojam krivinog postupka i krivinog procesnog prava. Drutveno prihvatljiv cilj krivinog postupka i krivinog procesnog prava 2. Krivini postupak i drugi kazneni postupci 3. Meunarodno pravo o pravima ovjeka i krivino procesno pravo DRUGI DIO OSNOVNA NAELA KRIVINOG PROCESNOG PRAVA 4. Uopte o osnovnim naelima 5. Naelo oficijelnosti krivinog gonjenja 6. Naelo legaliteta i oportuniteta krivinog gonjenja 7. Naelo akuzatornosti 8. Naelo kontradiktornosti 9. Naelo utvrivanja materijalne istine 10. Naelo slobodne ocjene dokaza 11. Naelo neposrednosti u provoenju i ocjeni dokaza 12. Naelo usmenosti 13. Naelo pravinog postupka 14. Naelo pretpostavke nevinosti i in dubio pro reo 15. Naelo ne bis in idem 16. Naelo upotrebe jezika i pisma u krivinom postupku 17. Naelo javnosti u krivinom postupku TREI DIO SUBJEKTI KRIVINOG POSTUPKA 18. Subjekti krivinog potupka pojam i podjela 19. Stranke - opti pojam. Stranaka i procesna sposobnost ETVRTI DIO SUD 20. Uope o sudu 21. Naela u obavljanju sudske funkcije 22. Pojam i vrste sudske nadlenosti 23. Stvarna nadlenost 24. Mjesna nadlenost A) Redovne mjesne nadlenosti B) Vanredne mjesne nadlenosti 25. Funkcionalna nadlenost 26. Lina nadlenost 27. Ocjena nadlenosti i sukb nadlenosti 28. Izuzee sudije, sudije porotnika, tuioca i drugih uesnika u postupku PETI DIO TUILAC 29. Ovlateni tuilac u krivinom postupku 30. Ureenje tuilatva i specifina naela 31. Prava i dunosti tuioca u krivinom postupku 2 9 9 10 10 12 12 12 13 14 15 15 19 19 21 21 23 23 24 24 27 27 27 29 29 29 30 30 31 31 31 32 32 32 33 34 34 34 35 3

32. Oteeni kao tuilac i privatni tuilac ESTI DIO OKRIVLJENI I PRAVO NA ODBRANU 33. Pojam osumnjienog, okrivljenog i optuenog 34. Procesni poloaj okrivljenog 35. Pravo na odbranu i vrste odbrane 36. Branilac 37. Vrste odbrane uz pomo branioca 38. Prava i dunosti branioca SEDMI DIO OTEENI U KRIVINOM POSTUPKU 39. Pojam oteenog i poloaj u krivinom postupku 40. Imovinskopravni zahtjevi OSMI DIO PREDMET KRIVINOG POSTUPKA 41. Uopte o predmetu krivinog postupka 42. Sporedni predmeti krivinog postupka DEVETI DIO MJERE ZA OBEZBJEENJE PRISUSTVA OKRIVLJENOG, SPREAVANJE PONAVLJANJA KRIVINOG DJELA I OBEZBJEIVANJE USPJENOG VOENJA KRIVINOG POSTUPKA 43. Uopte o mjeama za obezbjeenje prisustva okrivljenog, spreavanje ponavljanja krivinog djela i obezbjeivanje uspjenog voenja krivinog postupka 44. Poziv 45. Nalog za liavanje slobode 46. Obeanje okrivljenog da nee napustiti mjesto boravita 47. Zabrana pribliavanja odreenom mjestu ili osobi 48. Javljanje u policijsku stanicu 49. Jemstvo 50. Kuni pritvor 51. Sudski pritvor 52. Privremeno lienje slobode i policijsko zadravanje DESETI DIO RADNJE U KRIVINOM POSTUPKU 53. Pojam radnje u krivinom postupku 54. Oblik ili forma radnji u krivinom postupku 55. Mjesto izvrenja radnji u krivinom postupku 56. Vrijeme izvrenja radnji u krivinom postupku JEDANAESTI DIO ODLUKE U KRIVINOM POSTUPKU 57. Pojam i vrste odluka u krivinom postupku 58. Pravosnanost i izvrnost odluka

35 37 37 37 38 39 39 40 42 42 43 44 44 44

46 46 46 47 47 47 48 48 49 49 53 56 56 56 56 57 58 58 58

DVANAESTI DIO UTVRIVANJE INJENICA U KRIVINOM POSTUPKU 59. O injenicama i vrstama injenica 60. injenice koje se ne utvruju u krivinom postupku 61. Naini utvrivanja injenica u postupku 62. O dokazima i dokazivanju TRINAESTI DIO PRETPRETRESNI POSTUPAK 63. Uope o pretpretresnom postupku ETRNAESTI DIO KRIVINA PRIJAVA A) Krivina prijava pojam i vrste 64. Obaveza na prijavljivanje krivinog djela 65. Podnoenje krivine prijave B) Ope dunosti i ovlatenja policije 66. Obaveza na istraivanje krivinih djela 67. Prava osobe prema kojoj je poduzeta neka od radnji policije 68. Podnoenje dopuna prijave C) Ope dunosti i ovlatenja javnog tuioca 69. Postupanje tuioca po zaprimanju krivine prijave PETNAESTI DIO ISTRAGA 70. Uope o istrazi, njenim specifinostima i funkciji 71. Pokretanje i trajanje istrage 72. Prekid i obustava istrage ESNAESTI DIO ISTRANE RADNJE A) Uope o istranim radnjama i njihovoj svrsi u krivinom postupku B) Iskaz okrivljenog 73. Uope o iskazu okrivljenog 74. Ispitivanje okrivljenog 75. Neprihvatljivost iskaza okrivljenog 76. Dokazna vrijednost iskaza okrivljenog C) Svjedoci i vjetaci D) Vanredna istrana mogunost E) Zahtjevi okrivljenog ili oteenog za prikupljanje dokaza F) Pretres i privemena konfiskacija 77. Pojam i vrste pretresa 78. Uvjeti za pretres 79. Pravni osnov i postupak pretresanja 80. Pretresanje bez sudske naredbe 81. Neprihvatljivost dokaza pribavljenih pretresom 82. Privremena konfiskacija predmeta G) Uviaj i rekonstrukcija dogaaja 83. Uviaj i rekonstrukcija dogaaja pojam i procesne formalnosti H) Identifikacija osoba i predmeta

60 60 60 61 61 64 64 65 65 65 65 65 65 67 68 68 68 70 70 70 71 73 73 73 73 73 75 75 75 76 76 77 77 77 77 79 79 80 82 82 83

SEDAMANESTI DIO SKRIVENE I TEHNIKE MJERE PRAENJA I ISTRAGE 84. Uope o skrivenim i tehnikim mjerama praenja i istrage 85. Vrste skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage 86. Zakonski uvjeti za primjenu skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage 87. Ovlatenje za izdavanje naloga za provoenje mjera 88. Razmatranje prihvatljivosti i neprihvatljivosti dokaza prikupljenih skrivenim i tehnikim mjerama praenja i istrage OSAMNAESTI DIO DOKAZI 89. Ope napomene DEVETNAESTI DIO SVJEDOCI 90. Pojam svjedoka i svjedoenja 91. Dunosti svjedoka i sankcije za njihovu povredu. Prava svjedoka 92. Iskljuenje i osloboenje od dunosti svjedoenja 93. Sasluanje svjedoka 94. Sluajevi nevaljanosti iskaza svjedoka 95. Dokazna vrijednost iskaza svjedoka 96. Kooperativni svjedoci DVADESETI DIO ZATITA OTEENOG I SVJEDOKA 97. Uope o zatiti oteenog i svjedoka u krivinom postupku 98. Mjere zatite oteenog i svjedoka DVADESETPRVI DIO VJETAENJE 99. Pojam vjetaka i vjetaenja 100. Odreivanje vjetaenja 101. Dunosti i prava vjetaka 102. Postupak vjetaenja 103. Obavezne vrste vjetaenja 104. Molekularna i genetika istraivanja i analiza DNK 105. Financijsko vjetaenje 106. Dokazna vrijednost iskaza vjetaka DVADESETDRUGI DIO POSTUPAK OPTUIVANJA 107. Optunica pojam 108. Podizanje optunice 109. Sudska kontrola optunice 110. Potvrivanje optunice 111. Odbacivanje optunice 112. Pravomonost optunice DVADESETTREI DIO GLAVNI PRETRES 113. Pojam, znaaj i svrha glavnog pretresa 114. Pretpostavke za odravanje glavnog pretresa

84 84 84 86 87 92

95 95 97 97 97 98 99 100 100 101 103 103 103 107 107 107 107 108 109 111 112 112 113 113 113 113 115 117 118 119 119 119 6

115. Tok glavnog pretresa DVADESETETVRTI DIO PRESUDA 116. Pojam, vrste i predmet presude. Objavljivanje i pismena izrada presude 117. Presuda kojom se optuba odbija 118. Presuda kojom se optueni oslobaa od optube 119. Presuda kojom se optueni oglaava krivim DVADESETPETI DIO PRAVNI LIJEKOVI 120. Uopte o pravnim lijekovima 121. alba na prvostepenu i drugostepenu presudu 122. alba na rjeenje 123. Smisao i znaaj vanrednog pravnog lijeka 124. Ponavljanje krivinog postupka 125. Vanredno ublaavanje kazne 126. Zahtjev za zatitu zakonitosti DVADESETESTI DIO SKRAENI POSTUPAK, IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA I DONOENJE SUDSKE OPOMENE 127. Skraeni postupak 128. Postupak izdavaja kaznenog naloga 129. Izricanje sudske opomene DVADESETSEDMI DIO POSEBNI POSTUPCI 130. Vrste posebnih postupaka DVADESETOSMI DIO POSTUPAK PRUANJA MEUNARODNE PRAVNE POMOI I IZVRENJE MEUNARODNIH UGOVORA U KRIVINOPRAVNIM STVARIMA. POSTUPAK ZA PREBACIVANJE OKRIVLJENIH I OSUENIH OSOBA U NADLENOSTI STRANIH PRAVOSUA I IZ NADLENOSTI STRANIH PRAVOSUA 131. Uopte o meunarodnoj krivinopravnoj pomoi i vrstama te pomoi 132. Mala meunarodna krivinopravna pomo 133. Izvrenje strane krivine presude 134. Ustupanje krivinog gonjenja stranoj dravi 135. Postupak prebacivanja okrivljenih i osuenih osoba u nadlenost stranih pravosua i iz nadlenosti stranih pravosua (ekstradicija) DVADESETDEVETI DIO POSTUPAK ZA NAKNADU, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUENIH I NEOSNOVANO LIENIH SLOBODE TRIDESETI DIO POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I JAVNIH OBAVJETENJA

120 121 121 121 121 121 123 123 124 125 126 126 127 127

128 128 128 129 130 130

132 132 132 133 133 134

135

138

TRIDESETPRVI DIO POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA TRIDESETDRUGI DIO POSTUPAK U SLUAJU NEURAUNLJIVOSTI U VRIJEME IZVRENJA KRIVINOG DJELA OBJANJENJE SKRAENICA LITERATURA

139

140 141 142

PRVI DIO
KRIVINO PROCESNO PRAVO I KRIVINI POSTUPAK 1. Pojam krivinog postupka i krivinog procesnog prava. Drutveno prihvatljiv cilj krivinog postupka i krivinog procesnog prava U okviru sistema pravnih normi kojima se ureuje ostvarivanje krivinopravnog zahtjeva nastalog izvrenjem krivinog djela uoavaju se tri grane prava: - krivino pravo (materijalno krivino pravo ili krivino pravo u uem smislu rijei), - krivino procesno pravo (procesno ili formalno krivino pravo) i - pravo izvrenja krivinih sankcija (izvrno krivino pravo). Krivino pravo, krivino procesno pravo i pravo izvrenja krivinopravnih sankcija dijelovi su krivinog prava u irem smislu rijei. Uenje o pojmu krivinog postupka oslanja se na definisanje krivinog postupka kako sa aspekta krivinoprocesnih radnji koje se preduzimaju u cilju rasvjetljavanja krivinog djela i otkrivanja njegovog izvrioca, tako i polazei od krivinoprocesnih odnosa koji se razvijaju izmeu krivinoprocesnih subjekata.1 Skup krivinoprocesnih radnji koje preduzimaju krivinoprocesni subjekti (nadleni organi i osobe) u sluaju postojanja sumnje da je izvreno krivino djelo kako bi se ostvario drutveno prihvatljiv cilj reakcije na kriminalitet - predstavlja krivini postupak. Pojam krivinog postupka ostao bi nepotpun ako se ne predstavi sa aspekta krivinoprocesnih odnosa. Naime, u krivinom postupku uestvuju odreeni nadleni organi i osobe koji preduzimajui krivinoprocesne radnje stupaju u raznovrsne krivinoprocesne odnose. Skup krivinoprocesnih odnosa koji se razvijaju izmeu krivinoprocesnih subjekata u sluaju sumnje da je izvreno krivino djelo kako bi se postigao drutveno prihvatljiv cilj reakcije na kriminalitet predstavlja krivini postupak. Krivini postupak je ureen posebnim pravnim propisima, odnosno normama krivinog procesnog prava. Prema tome, krivino procesno pravo je grana prava koja pravno normira ili ureuje krivini postupak. Uzimajui u obzir naprijed navedene definicije krivinog postupka, moe se zakljuiti da je krivino procesno pravo pravna grana koja ureuje prava i dunosti krivinoprocesnih subjekata, vrste i oblik krivinoprocesnih radnji koje se preduzimaju, kao i oblik krivinoprocesnih odnosa u koje stupaju krivinoprocesni subjekti kad preduzimaju krivinoprocesne radnje. U pogledu drutveno prihvatljivog cilja krivinog postupka treba naglasiti da se on ogleda u traenju odgovora na sljedea pitanja: - da li je u konkretnom sluaju izvreno krivino djelo, - da li je osoba prema kojoj je upravljen krivinopravni zahtjev izvrila krivino djelo, - da li je kriva ili nije kriva za djelo koje joj se stavlja na teret i - da li se u smislu materijalnog krivinog prava mogu primjeniti krivine sankcije. U tom smislu, pravila utvrena krivino procesnim pravom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuen, a da kazna ili druga kaznena mjera bude izreena iskljuivo osobi koja je izvrila krivino djelo prema uslovima koje propisuje Privremeni krivini zakon i drugi zakoni Kosova koji utvruju krivina djela i na osnovu postupka sprovedenog zakonito i pravedno (l. 1. st. 2.).

Za izlaganja o definiciji krivinog postupka sa aspekta krivinoprocesnih radnji i krivinoprocesnih odnosa detaljnije Bayer, V., I, 1995., str. 4. 8.

2. Krivini postupak i drugi kazneni postupci Imajui u vidu da se kanjiva djela dijele na krivina djela, privredne prestupe, prekraje i disciplinske krivice, usvojena je podjela kaznenih postupaka na: - krivini postupak, postupak za privredne prestupe, - prekrajni postupak i disciplinski postupak. Materijalnopravna pitanja kojima se propisuju druga kanjiva djela (koja nisu krivina djela) i odgovarajue kazne ili mjere koje se mogu izrei, te procesnopravna pitanja o nainu postupanja u sluaju sumnje da je izvreno neko kanjivo djelo (koje nije krivino djelo) ureena su posebnim propisima (npr., propisima o prekrajima ili disciplinskoj odgovornosti osoba).2 Prouavanjem odnosa izmeu krivinog postupka i drugih kaznenih postupaka uoavaju se slinosti i razlike. Primjera radi, slinosti su u: - procesnim naelima (npr., naelo istine, javnosti, kontradiktornosti), - radnjama dokazivanja (npr., sasluanje osoba), - izricanju kazni (npr., novana kazna) ili pravnoj odreenosti s obzirom da su kanjiva djela (kao i krivina djela) unaprijed propisana i unaprijed su odreeni uslovi za primjenu kazni i drugih mjera. to se tie razlika one su u: - nadlenim organima i tijelima pred kojima se vodi odgovarajui kazneni postupak (npr., o prekrajima se raspravlja pred nadlenim sudom za prekraje ili nekim drugim dravnim organom, dok se o disciplinskim krivicama raspravlja pred disciplinskom komisijom). U pogledu stepena pravne ureenosti, krivini postupak je detaljno pravno normiran, dok ostali kazneni postupci nisu tako detaljno pravno ureeni, te su po pravilu kratkotrajniji i jednostavniji. 3. Meunarodno pravo o pravima ovjeka i krivino procesno pravo Za krivini postupak je vezano uenje o egzistenciji dvije poznate tendencije u njegovim okvirima: tendencije za osiguranjem efikasnosti krivinog postupka u borbi protiv kriminaliteta ili da svaki poznati izvrilac krivinog djela bude uhvaen i kanjen u skladu sa propisima iz materijalnog krivinog prava i tendencije zatite graana od neopravdanog krivinog gonjenja i osude, odnosno da svaka osoba protiv koje se vodi krivini postupak raspolae mogunostima za odbranu.3 Uvaavajui postojanje tendencija o efikasnom krivinom postupku i zatiti prava i sloboda ovjeka u krivinom postupku znai priznanje njihovog uticaja na ureenje krivinog postupka i, s tim u vezi, afirmaciju odnosno ograniavanje prava i sloboda ovjeka. U tom smislu, posebno mjesto pripada meunarodnim deklaracijama i konvencijama, koje se mogu oznaiti kao univerzalni i regionalni dokumenti. Od brojnih meunarodnih konvencija, deklaracija i preporuka, posebno treba izdvojiti sljedee univerzalne dokumente: Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka (1948), Meunarodni ugovor o graanskim i politikim pravima (1966) sa dopunskim protokolima (1989), Konvencija o pravima djeteta (1989), Meunarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta rasne diskriminacije (1965), Konvencija protiv muenja i drugih oblika okrutnog, nehumanog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (1984), Standardna minimalna pravila UN za postupanje sa osuenicima (1955), Standardna minimalna pravila UN za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima (1985), Deklaracija o nezavisnosti pravosua (1989). Instrumenti kojima se, takoer, tite osnovne slobode i prava ovjeka sadrani su i u regionalnim dokumentima. Najvaniji su: Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) sa dodatnim protokolima, koja se esto oznaava kao najmanji zajedniki imenitelj zatite prava ovjeka u Evropi, kao i praksa Evropskog

O propisima koji su ranije doneseni i koji se nisu mijenjali v. Uredbu UNMIK-a br 1999/24. Bayer,V., I, 1995., str. 12. 13. O zatiti ljudskih prava u okviru krivinog zakonodavstva na Kosovu detaljnije: Murati, R.: Protection of Human Rights Under Kosovo's Criminal Code and Criminal Procedure Code. Chicago-Kent Law Review, 80 (2005) 1, str. 99. 116.
3

10

suda za ljudska prava.4 Od uticaja su i, npr., Evropska konvencija o sprijeavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (1987), Evropska zatvorska pravila (1987) ili Evropska konvencija o ostvarivanju prava djeteta (1995). U ovim dokumentima nalazimo norme koje se, izmeu ostalog, odnose na: - pravo na tjelesni integritet i ljudsko dostojanstvo, - zabranu svakog oblika diskriminacije i muenja, - uslove za lienje slobode odnosno ogranienje prava na slobodu i sigurnost osobe, - pravo svakog ovjeka na pravino suenje, - pretpostavku nevinosti, - pravo na potivanje privatnog ivota i zatitu stana i prepiske, - pravo na koritenje pravnog sredstva protiv odluke dravnog tijela, - zabranu ponovnog suenja, - najbolji interes djeteta kao osnovno naelo u postupanju sa maloljetnicima i zatitu prava maloljetnika, - prava osuenih osoba i tretman osoba prema kojima se izvravaju krivine sankcije, - pravo na rehabilitaciju i naknadu tete osobama koje su neosnovano osuene i nezakonito liene slobode ili - nezavisnost i samostalnost sudske funkcije.

Prema Protokolu broj 11 (ETS No. 155), koji je stupio na snagu 1. 11. 1998. godine, Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog susa za ljudska prava ustanovljen je Evropski sud za ljudska prava, koji djeluje na trajnoj osnovi.

11

DRUGI DIO
OSNOVNA NAELA KRIVINOG PROCESNOG PRAVA 4. Uopte o osnovnim naelima Krivinoprocesna naela imaju znaaj za razumijevanje krivinog procesnog prava i njegovu pravilnu primjenu u praksi. Krivini postupak na Kosovu zasniva se na sljedeim krivinoprocesnim naelima: - utvrivanje materijalne istine, presumpcija nevinosti, naelo in dubio pro reo, - naelo akuzatornosti, - naelo legalieteta sa naelom oficijelnosti, naelo oprtuniteta, - naelo pravinog postupka, - naelo sudske nezavisnosti, - naelo slobodne ocjene dokaza, - naelo upotrebe svog jezika, - naelo jednakosti oruja, - naelo javnosti, - naelo nadoknade tete i rehabilitacije itd.5 U izlaganjima to slijede razmatrat e se navedena, kao i druga krivinoprocesna naela. 5. Naelo oficijelnosti krivinog gonjenja Prema tom naelu, funkciju krivinog gonjenja ostvaruje nadleni organ po slubenoj dunosti (lat. ex officio) u javnom interesu nezavisno od volje osobe koja je oteena krivinim djelom ili neke druge osobe koja bi imala interes da se u odreenom predmetu (ne)ostvari funkcija krivinog gonjenja.6 Naelo oficijelnosti se odnosi na jednu od tri osnovne krivinoprocesne funkcije funkciju krivinog gonjenja. Ovo naelo nije vazano samo za pokretanje krivinog postupka, jer se iri na cijeli tok krivinog postupka. S obzirom da se prema naelu oficijelnosti funkcija krivinog gonjenja ostvaruje u javnom interesu, ta funkcija je u najveem broju savremenih pravnih sistema povjerena javnom tuilatvu. Za razliku od naela oficijelnosti krivinog gonjenja, naelo dispozicije preputa pravo krivinog gonjenja volji oteene osobe, koja to gonjenje ostvaruje kroz privatnu tubu. U savremenom krivinom postupku naelo oficijelnosti je u prvom planu ime se u najveoj moguoj mjeri ograniava gonjenje na inicijativu oteenog. Interes suzbijanja kriminaliteta i zatita drutva od vrenja krivinih djela viestruko nadilazi interese oteenog i njegovu volju koju bi elio izraziti u pogledu iniciranja krivinog gonjenja. Prema PZKPK, u osnovi, usvojeno je naelo oficijelnosti budui da za najvei broj krivinih djela postupak pokree po slubenoj dunosti javni tuilac. To pravo i dunost javni tuilac ima i za krivina djela koja se gone na prijedlog oteenog.7 Pored krivinih djela koja se gone po slubenoj dunosti (najvei broj krivinih djela) i krivinih djela koja se gone na prijedlog oteene strane (manji broj krivinih djela), u posebnom dijelu PKZK propisano je da se za neka krivina djela gonjenje preduzima po privatnoj tubi (takoer manji broj krivinih djela).8 Zbog toga je PZKPK predvieno da je ovlateni tuilac za krivina djela koja se gone po slubenoj dunosti - javni tuilac, a za djela koja se gone po privatnoj tubi privatni tuilac (l. 6. st. 2.). S obzirom da se za najvei broj krivinih djela gonjenje preduzima ex officio, osnovno pravo i osnovna dunost javnog tuioca je istraivanje krivinih djela i krivino gonjenje njihovih izvrilaca (l. 47. st. 1.).

5 6 7

Sahiti, E., Murati, R., Kuntek, E., 2004., str. 134.

Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 69. Naime, za neka krivina djela propisana krivinim zakonom (npr., prinuda, l. 160. PKZK, prijetnja, l. 161. PKZK, neovlateno fotografisanje i drugo snimanje, l. 171. PKZK, pronevjera, l. 257. st. 1., 2. i 5. PKZK, uzimanje pokretne imovine, l. 258. PKZK), javni tuilac pokree krivini postupak samo na osnovu prijedloga. Poslije podnoenja takvog prijedloga, gonjenje se vri po slubenoj dunosti (l. 6. st. 1.). 8 Npr., krivina djela protiv asti u ugleda (l. 190. PKZK).

12

6. Naela legaliteta i oportuniteta krivinog gonjenja Za razliku od naela oficijelnosti krivinog gonjenja, koje, kako smo vidjeli, osigurava krivino gonjenje u javnom interesu bez obzira na volju oteenog, naelo legaliteta krivinog gonjenja znai da je javni tuilac duan preduzeti krivino gonjenje ako su ispunjeni zakonski uslovi, bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivino gonjenje. Dakle, javni tuilac koji je nosilac prava na pokretanje krivinog postupka po slubenoj dunosti, duan je po zakonu (lat. ex lege) preduzeti krivino gonjenje uvijek kad su za to ispunjeni propisani uslovi. Kao to prema naelu oficijelnosti pokretanje krivinog postupka ne zavisi od volje oteenog, tako prema naelu legaliteta krivinog gonjenja pokretanje krivinog postupka ne zavisi od volje javnog tuioca; dakle, kad su ispunjeni zakonski uslovi, pokretanje krivinog postupka nije za tuioca samo mogunost ve i dunost.9 Naelo legaliteta krivinog gonjenja vrijedi za cijeli tok krivinog postupka jer je tuilac duan ostvarivati funkciju krivinog gonjenja sve dok postoje zakonski uslovi. U savremenim krivinim postupcima ne primjenjuje se iskljuivo naelo legaliteta. Naime, suprotno dunosti tuioca da kad su ispunjeni zakonski uslovi inicira pokretanje krivinog postupka i uestvuje u postupku, predvia se pravo tuioca da po naelu oportuniteta (ili cjelishodnosti) krivinog gonjenja ne preduzima krivino gonjenje, bez obzira to su u konkretnom sluaju ispunjeni zakonski uslovi za to, ako to nije u javnom interesu. Dakle, prema naelu oportuniteta, postojanje zakonskih uslova za gonjenje je nuan pravni preduslov za mogunost krivinog gonjenja, ali i onda kada taj preduslov postoji, dolazi do krivinog gonjenja samo ako tuilac smatra da je u konkretnom sluaju s javnog stajalita oportuno (ili cjelishodno) preduzimanje krivinog gonjenja.10 Kod naela oportuniteta tuilac nema pravo na proizvoljan izbor izmeu ostvarivanja funkcije krivinog gonjenja i njenog neostvarivanja, ve samo pravo na ocjenu da li je polazei od javnog interesa gonjenje u konkretnom sluaju oportuno (cjelishodno) ili ne.11 I jedno i drugo naelo je danas prihvaeno. Kao prednosti naela legaliteta istiu se: jednakost graana pred zakonom, nepristrasnost u ostvarivanju funkcije krivinog gonjenja, nezavisnost i objektivnost krivinog pravosua i generalno preventivni efekti, dok se o pozitivnim stranama naela oportuniteta govori u smislu izbjegavanja krivinog postupka za laka krivina djela ili za specifine izvrioce krivinih djela, procesna ekonomija, te rastereenje krivinog pravosua. Prema PZKPK javni tuilac je duan da pokrene krivini postupak kada postoji opravdana sumnja da je izvreno krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, osim ako taj zakon ne propisuje drukije (l. 6. st. 3.). Dakle, prihvaeno je naelo legaliteta krivinog gonjenja, jer postojanje opravdane sumnje da je izvreno krivino djelo za koje se goni po slubenoj dunosti obavezuje javnog tuioca da preduzme krivino gonjenje. Pored postojanja opravdane sumnje da je izvreno krivino djelo, u konkretnom sluaju ne smiju postojati zakonske smetnje za krivino gonjenje (npr., smrt okrivljenog ili zastarjelost krivinog gonjenja). U zakonom propisanim sluajevima javni tuilac nije duan preduzeti krivino gonjenje iako postoji opravdana sumnja da je izvreno krivino djelo za koje se goni ex officio i ne postoje okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje (l. 6. st. 3.). Odstupanje od naela legaliteta krivinog gonjenja i primjena principa oportuniteta krivinog gonjenja propisana je za:

Vasiljevi, T., 1981., str. 121. Bayer, V., I, 1995., str. 103. 11 Tako, npr., Vasiljevi, T., 1981., str. 121. 123. ili Gruba, M., 2006., str. 137., koji smatra da naelo oportuniteta daje tuiocu vrlo iroku vlast, neuporedivo iru od one koju ima kad je krivino gonjenje zasnovano na principu legaliteta. Zbog toga pravni sistemi koji prihvataju naelo oportuniteta, organe krivinog gonjenja veu uz pravna, deontoloka i druga pravila
10

13

krivina djela za koja se goni po prethodnom odobrenju nadlenog organa (l. 144.); krivina djela kanjiva novano ili zatvorom do tri godine, ako okrivljeni prihvati da se ponaa prema uputstvima javnog tuioca i da izvri neke obaveze (l. 226.); krivina djela za koja krivini zakon predvia da sud moe da se odrekne kanjavanja izvrioca krivinog djela (l. 227.); krivina djela kanjiva novano ili zatvorom do godinu dana za koje poinilac izrazi iskreno kajanje, sprijei tetne posljedice ili nadoknadi tetu (l. 227.); krivina djela za koja je izdata zabrana pokretanja ili nastavljanja krivinog postupka protiv kooperativnog svjedoka (l. 300. st. 4. podst. 2)); krivina djela ije se krivino gonjenje moe ustupiti stranoj dravi pod zakonom propisanim uslovima (l. 514.); laka krivina djela iji su izvrioci maloljetne osobe (l. 14, 50. i 54. ZMK).

Iako PZKPK prihvata princip legaliteta krivinog gonjenja, ipak javni tuilac ima pravo da odustane od krivinog gonjenja ako smatra da vie ne postoje zakonski uslovi za krivino gonjenje (naelo mutabiliteta). Tako javni tuilac moe odustati od krivinog gonjenja do zavretka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom, a u postupku pred viim sudom samo u sluajevima propisanim zakonom (l. 52.). Suprotno, prema naelu imutabiliteta tuilac ne moe odustati od krivinog gonjenja, ve mora u postupku ostati do kraja, sve dok se ne donese meritorna sudska odluka o predmetu suenja.12 Pravilna primjena naela legaliteta krivinog gonjenja obezbjeena je, izmeu ostalog, institutom suspsidijarnog tuioca. Naime, kad javni tuilac ne preduzme krivino gonjenje ili odustane od krivinog gonjenja, duan je u roku od osam dana o tome obavijestiti oteenog i uputiti ga da moe sam preduzeti gonjenje kao subsidijarni tuilac. Oteeni ima pravo da preduzme, odnosno nastavi gonjenje u roku od osam dana od dana kad je primio obavjetenje od javnog tuioca (l. 6. st. 4. i l. 62. st. 1. i 2.). 7. Naelo akuzatornosti Naelo akuzatornosti ili optuno naelo (lat. accusare optuiti) tradicionalno se smatra jednim od osnovnih krivinoprocesnih naela. Ovo naelo iroko je prihvaeno u savremenim krivinim postupcima, pa tako i u krivinom procesnom pravu Kosova. Prema ovom naelu, krivini postupak se pokree i vodi samo po zahtjevu tuioca. Bez tuioca nema postupka, ne samo prilikom pokretanja, ve i za sve vrijeme njegovog trajanja. Tuilac moe odustati od svog krivinopravnog zahtjeva i u tom sluaju krivini postupak se obustavlja. Prihvatanje ovog naela omoguava razdvajanje osnovnih krivinoprocesnih funkcija i njihovo povjeravanje razliitim subjektima. U tom smislu, odvojena je funkcija krivinog gonjenja ili optuenja i povjerena tuiocu. Treba naglasiti da bez funkcije krivinog gonjenja nema krivinog postupka i da njeno povjeravanje posebnom subjektu omoguava uspostavanje javnog tuilatva kao nezavisnog tijela. Tuilatvo funkciju krivinog gonjenja ostvaruje na nain da pokree krivini postupak, zastupa optubu pred nadlenim sudom i preduzima druge potrebne i zakonom propisane krivinoprocesne radnje. Druga osnovna krivinoprocesna funkcija jeste funkcija presuenja, koja je povjerena sudu. Sud nema inicijativu za pokretanje krivinog postupka, niti za njegovo odranje u toku. Funkcija suda ogleda se u presuenju konkretne krivine stvari. Takoer, u skladu sa naela akuzatornosti, sud moe raspravljati samo o onom krivinom djelu i samo o onom izvriocu
12

Gruba, M., 2006., str. 143.

14

koji su obuhvaeni krivinopravnim zahtjevom tuioca (tzv. objektivni i subjektivni identitet izmeu optube i presude). Razdvajanjem funkcija krivinog gonjenja i presuenja izdvaja se i trea funkcija - funkcija odbrane, koju vri okrivljeni uz pomo branioca. Prema PZKPK, krivini postupak se pokree samo na zahtjev ovlatenog tuioca (l. 6. st. 1.). Dakle, sud ne moe inicirati krivini postupak, a odvojene su i tri osnovne krivinoprocesne funkcije i one su povjerene zasebnim procesnim subjektima. Naelo akuzatornosti omoguava okrivljenom procesni poloaj stranke. Zbog toga, krivini postupak ima prirodu spora koji se odvija izmeu dvije ravnopravne stranke (tuioca i okrivljenog) pred nepristrasnim sudom (l. 10. st. 1.). Zatim, okrivljeni ima pravo na odbranu u toku cijelog krivinog postupka (l. 10. 14.), a sud moe voditi postupak samo protiv osobe koja je obuhvaena optunim aktom i samo za opisano krivino djelo (l. 386. st. 1.). Naelo akuzatornosti izraeno je i u procesnim odredbama o obustavi krivinog postupka, odnosno donoenju presude kojom se optuba odbija ukoliko tuilac odustane od krivinog gonjenja (326. i 389.). 8. Naelo kontradiktornosti Za naelo akuzatornosti vezano je naelo kontradiktornosti, koje se, takoer, tradicionalno uzima za jedno od osnovnih krivinoprocesnih naela. esto se ovo naelo oznaava i kao raspravno naelo. U sadrajnom smislu, naelo kontradiktornosti omoguava strankama (dakle, tuiocu i okrivljenom) da pred sudom iznose svoje navode i argumente za njih, kao i da se izjasne o navodima suprotne stranke, a prije nego to sud donese odluku povodom onog to je predmet raspravljanja u postupku.13 Prema tome, tuilac i okrivljeni pred sudom iznose dvije suprotne teze: tezu optube i tezu odbrane, a sud je duan da ih saslua prije donoenja odluke o konkretnom krivinopravnom zahtjevu. Zahvaljujui ovom naelu, krivini postupak ima konstrukciju spora izmeu ravnopravnih stranaka pred nepristrasnim sudom. Mogunost optuenog da na glavnom pretresu iznese tezu odbrane i da se osvrne na navode ovlatenog tuioca od posebnog je znaaja za ostvarivanje prava na odbranu i zatitu prava i sloboda ovjeka. Takoer, naelo kontradiktornosti omoguava potpunije ostvarenje naela istine, s obzirom da sud moe presuditi spor tek poto su stranke bile u mogunosti da izraze svoje stavove i da se izjasne o stavovima druge strane, odnosno nakon to je sasluao procesne izjave obje strane i sagledao njihove dokaze. Prema PZKPK prihvaeno je naelo kontradiktornosti. Ovo naelo naroito dolazi do izraaja na glavnom pretresu, dok je u istrazi i drugostepenom postupku predvieno u ogranienom obimu. To je razumljivo jer se na glavnom pretresu donosi presuda nakon kontradiktornog, usmenog i neposrednog iznoenja odreenih injenica i dokaza, dok istraga predstavlja postupanje odreenih dravnih organa radi utvrivanja injenica na osnovu kojih tuilac moe ocijeniti ima li mjesta optuenju ili istragu treba obustaviti, odnosno drugostepeni postupak slui preispitivanju zakonitosti i pravilnosti prvostepene presude. 9. Naelo utvrivanja materijalne istine Naelo utvrivanja materijalne istine o nevinosti ili krivnji osobe protiv koje se vodi krivini postupak nije samo jedno od najvanijih krivinoprocesnih naela, ve je istovremeno i jedan od ciljeva krivinog postupka. Dakle, prije donoenja obavezujue sudske odluke treba utvrditi istinu o tome da li je u konkretnom primjeru izvreno krivino djelo i da li se na optuenog mogu primijeniti norme materijalnog krivinog prava o izricanju krivinih sankcija. Da bi krivini postupak mogao ostvariti svrhu u smislu da se na osnovu zakonito
13

Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 80.

15

pokrenutog i provedenog postupka donese pravilna presuda, a zato je odgovoran sud,14 krivini postupak se mora urediti tako da se ostvari ovo naelo. Dakle, injenice na kojima se zasniva sudska odluka, odnosno injenice na kojima se temelji odgovor na pitanja da li je izvreno krivino djelo, ko je izvrilac i da li se mogu primjeniti krivine sankcije u smislu materijalnog krivinog prava - moraju biti istinito i potpuno utvrene. Utvrivanje istine je u javnom interesu i kanjen moe i smije biti samo onaj optueni ija je krivina odgovornost potpuno i nesporno utvrena. S tim u vezi, krivino procesno zakonodavstvo Kosova naglaava da su sud, javni tuilac i policija duni istinito i potpuno utvrditi injenice koje su od vanosti za donoenje zakonite odluke (l. 7. st. 1.). Zakonodavac ne odreuje pojam, a ni obiljeja istine za potrebe krivinog postupka. U teoriji krivinog procesnog prava se o ovim pitanjima naroito raspravlja od kraja XIX vijeka, kada se o postojanju krivinog djela i njegovog izvrioca zakljuuje iz aspketa slobodne ocjene dokaza (o ovom naelu v. izlaganja koja slijede). Dakle, pitanje utvrivanja istine se ne postavlja u doba inkvizitorskog krivinog postupka, s obzirom da je za tadanje prilike cilj krivinog postupka bila formalna istina. Naime, u inkvizitorskom postupku odluke suda su donoene na osnovu odreenih dokaza ili odreenog broja dokaza, prema unaprijed propisanim dokaznim pravilima i bez obzira da li se dogaaj tako odigrao u stvarnosti ili ne. Tako se smatralo istinitim ono to je odgovaralo tim pravilima. S pojmom materijalna istina se eljelo naglasiti da sud do istine treba doi kroz slobodnu ocjenu dokaza, a ne putem ocjene koja je unaprijed odreena formalnim (ili zakonskim) pravilima.15 Zbog toga se nazivom materijalna istina (kao suprotnost formalnoj istini ili takvom utvrivanju injenica koje je zasnovano na zakonskim propisima o snazi pojedinih dokaza) oznaava utvrivanje injenica do kojeg sudija dolazi slobodno, nesputan dokaznim pravilima.16 U literaturi se navode i drugi razlozi za upotrebu pojma materijalna istina. Tako se, npr., istie da krivino procesno pravo odbacuje one forme postupanja koje bi mogle onemoguiti ili dovesti u pitanje utvrivanje istine o injenicama na kojima se temelji optuba i drugim pravno relevantnim injenicama.17 Dakle, naelo utvrivanja materijalne istine zahtijeva od zakonodavca da u pravilu izbjegava propisivanje onih formi postupanja koje bi mogle oteati utvrivanje istine u krivinom postupku.18 U pogledu obiljeja istine koja se utvruje u krivinom postupku, postavlja se pitanje da li je ta istina apsolutna ili relativna u odnosu na to kako se krivino djelo zaista desilo u prolosti. S tim u vezi treba istai da se apsolutna istina ne postie materijalnom istinom krivinog postupka, koja, iako je najvii stepen spoznaje o istinitosti injenica u krivinom postupku, predstavlja samo relativnu istinu do koje se dolo na temelju iskustva, i koja ne iskljuuje mogunost suprotne spoznaje o tome kako se dogaaj koji ima obiljeja krivinog djela odigrao u prolosti.19 Drugim rijeima, istina koja se utvruje u krivinom postupku je subjektivna i relativna, jer njeno utvrivanje uvijek zavisi od linosti sudije, njegovih uvjerenja, znanja ili iskustva, a i sama dokazna sredstva pomou koji se najee utvruje istina u krivinom postupku (npr., svjedoci, vjetaci, optueni) su subjektivna.20 U vezi sa zahtjevom da se pravno relevantne injenice istinito i potpuno utvrde u krivinom postupku, krivino procesno pravo poznaje odreene procesne institute koje doprinose da
Prema l. 2. PZKPK Kaznu ili bilo koju krivinu sankciju uiniocu krivinog djela moe da izrekne samo nadleni, nezavisni i nepristrasni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden saglasno ovom Zakonu. 15 Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 85. 86. 16 Pavii, B., 2005., str. 27. 17 Bayer, V., I, 1995., str. 114. 117. 18 Tomaevi, G., 1998., str. 119. 19 Na ova objanjenja upuuje, npr., Vasiljevi, T., 1981., str. 320. 20 Relativnost i subjektivnost nije samo specifina za istinu koja se utvruje u krivinom postupku. esto se istie da je istina o proteklim dogaajima ili injenicama za koje se tvrdi da su se dogodile u prolosti, takoer, relativna.
14

16

sudska odluka bude zasnovana na potpuno i istinito utvrenom injeninom stanju. S druge strane, ispravno se zakljuuje da naelo materijalne istine nije apsolutno primjenjivo u krivinom postupku. Naime, krivino procesno pravo poznaje odreen procesne institute koji obezbjeuju vrlo vana prava ovjeka u krivinom postupku, stabilnost sudskih odluka i pravnog poretka ili doprinose procesnoj ekononiji. Dakle, pravila koja treba da obezbjede pomenute vrijednosti i ciljeve onemoguavaju saznanje istine, te se esto oznaavaju kao odstupanja od naela utvrivanja materijalne istine u krivinom postupku. Sljedei procesni instituti slue utvrivanju materijalne istine: opta je obaveza suda, javnog tuioca i policije da istinito i potpuno utvrde injenice koje su od vanosti za donoenje zakonite odluke i da paljivo i predano ispituju i utvruju kako injenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u korist, i da sve injenice i dokaze koji idu u prilog okrivljenom stave na raspolaganje odbrani prije poetka i u toku postupka (l. 7.); pravo suda, tuioca i drugih organa koji uestvuju u krivinom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje injenica nije vezano ni ogranieno posebnim formalnim dokaznim pravilima. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju (ili slobodno sudijsko uvjerenje) naglaena je i obavezom suda da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinano i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zakljuak da li je neka injenica utvrena (l. 387. st. 2.). Ovom odredbom je iskljuena zakonska ocjena dokaza ili ocjena dokaza koja je unaprijed zakonom odreena u smislu da zakon odreuje vrijednost pojedinih dokaza; provjeravanje priznanja krivnje (l. 315. st. 1. i l. 359. st. 2, 3. i 4.). Naime, kada okrivljeni prizna krivicu po svim takama optunice, sudija utvruje: - da li okrivljeni razumije prirodu i posljedice priznanja krivice, - da li je priznanje okrivljeni dao dobrovoljno poslije dovoljnih konsultacija sa braniocem ili da li je priznanje krivice podrano dokazima. Provjeravanje priznanja okrivljenog je, dakle, provjeravanje njegove osnovanosti i dobrovoljnosti. Samo priznanje nije dovoljno za osudu; dunost je sudije, odnosno predsjednika vijea da obezbjedi da sluaj bude paljivo i poteno ispitan (l. 333. st. 2.); pored inicijative stranaka i branioca, na glavnom pretresu se izvode i dokazi koje je sudsko vijee po slubenoj dunosti naloilo da budu prikupljeni ako je to potrebno za poteno i potpuno rjeenje sluaja (l. 360. st. 3. i 5.); pobijanje presude albom zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja (l. 405.). albom na presudu zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja obezbjeuje se kritiko rasuivanje i ocjena dokaznog materijala i utvrenih injenica iz prvostepenog postupka; iznoenje dokaza u krivinom postupku nije vezano ni za kakav rok. Time se omoguuje istinito i potpuno utvrivanje pravno relevantnih injenica. U tom smislu, pozitivno procesno zakonodavstvo omoguava iznoenje dokaza u toku prvostepenog postupka, te stranke i oteeni mogu do zavretka glavnog pretresa da predlau da se izvri uvid u nove injenice i da se pribave novi dokazi (l. 360. st. 4.). Takoer, ovlateni subjekti imaju pravo da nove injenice i nove dokaze iznose i u postupku po pravnim lijekovima. Tako je u albenom postupku dozvoljeno iznoenje novih injenica i novih dokaza (l. 401. st. 4.), a nove se injenice i dokazi mogu iznositi i nakon pravosnanosti presude u okviru ponavljanja postupka kao vanrednog pravnog lijeka (l. 442. st. 1. podst. 3)); 17

sud je, takoer, ovlaten na rjeavanje prethodnih (ili prejudicijalnih) pitanja, bez obzira da li je o takvom prethodnom pitanju ve donio odluku sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ (l. 19.).

Utvrivanju istine u krivinom postupku suprotstavljaju se druga pravila kojima se nastoji razrijeiti kolizija razliitih interesa u krivinom postupku. Njihovo postojanje potvruje da istina nije jedini ili iskljuivi cilj krivinog postupka. Najznaajnija procesna pravila koja predstvljaju odstupanje od naela utvrivanja materijalne istine u krivinom postupku su: zbog zatite prava i sloboda ovjeka, u krivinom postupku je obezbjeeno pravo na utnju i mogunost davanja lanog iskaza. Pravo na utnju znai da okrivljeni nije duan da se izjanjava o svom sluaju niti da odgovara na bilo kakva pitanja, a ako se izjasni nije duan da sam sebe optui niti prizna krivnju (l. 11. st. 2.); u interesu zatite prava optuene osobe je i princip zabrane preinaenja presude na tetu optuenog. Naime, ako je alba izjavljena samo u korist optuenog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu tetu (l. 417.). Prema tome, donoenje odluke na tetu optuenog nije mogue bez obzira to su u albenom postupku utvrene injenice koje su na tetu optuenog. Dakle, materijalna istina do koje je doao sud povodom pravnog lijeka nee se moi izraziti kroz novu sudsku odluku; naelo ne bis in idem (ne dva puta o istom) ili zabrana ponovnog suenja u istoj krivinoj stvari, takoer, predstavlja odstupanje od naelonog stava da se u krivinom postupku treba utvrditi materijalna istina. PZKPK predvieno je da niko ne moe biti gonjen niti kanjen za krivino djelo za koje je osloboen ili je osuen pravosnanom sudska odluka, ili ako je krivini postupak obustavljen pravosnanom sudskom odlukom ili ako je optuba odbijena pravosnanom odlukom suda (l. 4.). Samo u okviru ponavljanja postupka u korist osuene osobe moe se iskljuiti primjena naela ne bis in idem; u krivinom postupku materijalna istina se ne smije utvrivati na zakonom zabranjeni nain. Npr., zabranjeno je i kanjivo iznuivanje priznanja ili bilo koje druge izjave od okrivljenog ili bilo koje druge osobe koja uestvuje u krivinom postupku putem torture, sile, pretnje ili pod uticajem lijekova, ili na bilo koji drugi slian nain (l. 11. st. 3.). Odreeni oblik postupanja je zabranjen, bez obzira da li je iznueno priznanje, odnosno izjava, istinito; odstupanje od naela utvrivanja materijalne istine u krivinom postupku je subjektivni i objektivni identitet izmeu presude i optube (l. 386. st. 1.). Sud raspravlja i odluuje o krivinopravnom zahtjevu koji je naveden u optunom aktu. Ako na glavnom pretresu izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo injenino stanje, a tuilac ne izmijeni svoj optuni akt, sud e donijeti oslobaajuu presudu jer nije dokazano da je optueni izvrio krivino djelo za koje se optuuje (l. 390. ta. 3)). Dakle, bez izmjene optube sud ne moe zasnivati presudu na injenicama koje su utvrene na glavnom pretresu; iskljuenje i osloboenje od dunosti svjedoenja predstavlja put za rjeavanje sukoba suprotnih interesa u postupku: interesa da se utvrdi materijalna istina o krivinom djelu i njegovom izvriocu i interesa da se istina o nekim injenicama sauva kao tajna, odnosno da se odreenim osobama prui zatita zbog njihovih specifinih i vrlo bliskih porodinih i drugih odnosa i veza. Zabrana da se sasluaju kao svjedoci odreene osobe (l. 159.), odnosno osloboenje od graanske dunosti svjedoenja (l. 160.) predstavlja, dakle, odstupanje od naela utvrivanja materijalne istine. 18

10. Naelo slobodne ocjene dokaza Naelo slobodne ocjene dokaza je u neposrednoj vezi sa naelom utvrivanja materijalne istine u krivinom postupku. Ovo naelo znai da sud ocjenjuje izvedene dokaze u skladu sa svojom logikom i psiholokom analizom, na osnovu zakonitosti ljudskog miljenja i iskustva. Pri tome, sud nije vezan za zakonska pravila koja bi unaprijed (lat. a priori) odreivala vrijednost pojedinih dokaza. Sud mora u obrazloenju presude navesti odreeno i potpuno iz kojih razloga uzima da su odreene pravno relevantne injenice dokazane, odnosno da nije dokazano njihovo postojanje. Takoer, prilikom donoenja presude sud je duan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinano i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zakljuak o tome da li je neka injenica dokazana (l. 387. st. 2.). Stoga, slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivinom predmetu zahtijeva obrazloenje, u sadrajnom smislu, kako svakog dokaza pojedinano, tako i svih dokaza zajedno. Na osnovu toga se slobodna ocjena dokaza moe sagledati u drugostepenom postupku, jer se u obrazloenju presude iznosi na osnovu ega se uzima da je neka injenica dokazna, odnosno da nije dokazna, te nain na koji se dolo do takvog zakljuka (l. 396. st. 6. 9.). Ukoliko sud u obrazloenju presude odreeno i potpuno ne iznese razloge za svoju slobodnu ocjenu dokaza, uinjena je bitna povreda odredaba krivinog postupka, to je osnov za ulaganje albe (l. 403. st. 1. podst. 12)). Izuzetno, pozitivno procesno pravo poznaje odstupanja od naela slobodne ocjene dokaza. To je sluaj, npr., kod obaveznih vrsta vjetaenja. U tom smislu, da bi se, npr., utvrdio uzrok smrti neke osobe mora se narediti post mortem pregled i obdukcija, odnosno ako postoji sumnja na trovanje, sud nareuje toksikoloko vjetaenje (l. 186. st. 1. ili l. 190.). 11. Naelo neposrednosti u provoenju i ocjeni dokaza Ovo naelo ogleda se u zahtjevu da izlaganja stranaka, izvoenje dokaza i sve druge radnje potrebne za formiranje odluke moraju biti izvedene pred sudom koji e donijeti odluku, tako da sud prima, bez posredovanja drugih organa, ulne utiske o cjelokupnom procesnom materijalu na kome e se zasnivati njegova odluka.21 Naelo neposrednosti ili ponovno izvoenje dokaza neposredno pred sudom (bez obzira to su ti dokazi ve provedeni u istrazi i to o tome postoje zapisnici koji bi se mogli proitati na glavnom pretresu), kako bi ih sud neposredno ocijenio i na osnovu neposredne ocjene dokaza donio presudu, doprinosi ostvarivanju naela utvrivanja istine u krivinom postupku i naelu kontradiktornosti. O posrednom izvoenju i ocjeni dokaza se govori onda ako se itaju zapisnici o dokaznim radnjama preduzetim u toku krivinog postupka ili pred nekim drugim organom. Krivino procesno pravo Kosova propisuje da sud donosi odluku na osnovu dokaza koji su razmatrani i potvreni na glavnom pretresu (l. 8. st. 2.), odnosno da zasniva svoju presudu samo na injenicama i dokazima koji su razmatrani na glavnom pretresu (l. 387. st. 1.). Dokazi koji nisu neposredno izvedeni u toku glavnog pretresa i podvrgnuti neposrednoj ocjeni suda ne mogu se uzeti u obzir prilikom donoenja presude (osim ako zakonom nisu dozvoljeni izuzeci, o emu e biti vie rijei kasnije). Ovo naelo vrijedi kako za dokaze koji se sastoje u iskazima osoba (iskaz optuenog, svjedoka ili vjetaka), tako i za materijalne dokaze ili predmete krivinog djela, isprave i tehnike snimke injenica. Dakle, u pogledu svih njih vrijedi naelo neposrednosti i oni se moraju na glavnom pretresu izvesti u originalnom ili izvornom obliku. Tako, npr., bez obzira to postoji zapisnik o sasluanju svjedoka u istrazi, na
21

Npr., sud, koji treba zasnovati presudu na iskazu svjedoka kojeg je sam sasluao, u boljoj je situaciji od suda koji presudu treba za zasnuje na zapisniku o iskazu svjedoka iz istrage, a u boljoj su poziciji i stranke koje taj iskaz trebaju podvrgnuti svom kritikom ocjenjivanju. Tako Vasiljevi, T., 1981., str. 248.

19

glavnom pretresu e se u okviru naela neposrednosti svjedok ispitati; dokumenta koja imaju dokaznu vrijednost po mogunosti se podnose u originalnom obliku (l. 367. st. 1.); to se tie predmeta krivinog djela koji slue kao dokaz u krivinom postupku, oni se na glavnom pretresu mogu pokazati optuenom, a po potrebi i svjedoku i vjetaku (l. 367. st. 2.). S obzirom na znaaj naela neposrednosti, osnovna pravila za njegovo sprovoenje su: sud zasniva svoju presudu samo na injenicama i dokazima koji su razmatrani na glavnom pretresu. Izvoenje dokaza u neposrednom obliku je pravilo, dok je izvoenje dokaza u posrednom obliku izuzetno. Naime, samo izuzetno (kada je neposredno izvoenje dokaza nemogue ili kada to zakon posebno predvia) itaju se zapisnici o radnjama preduzetim u toku istrage i od strane drugog organa krivinog postupka. Zapisnici se moraju itati ako se ele odreeni dokazi upotrijebiti kod donoenja presude. Primjena naela posrednosti dozvoljena je u sljedeim sluajevima: - sasluanje van sudnice svjedoka ili vjetaka koji nije u mogunosti da doe na glavni pretres, a ije je svjedoenje vano za konkretni krivini predmet (l. 366.), - itanje zapisnika o iskazima svjedoka, saoptuenih ili vjetaka (l. 368.), - itanje zapisnika o uviaju, pretresanju stana i osoba, konfiskaciji predmeta i dokumenata (l. 367. st. 1.) ili reprodukcija audio ili video snimka istranih radnji (l. 367. st. 1.); dunost tuioca i optuenog da se odazovu pozivu, kao i posljedice u sluaju neodazivanja. Npr., nedolazak javnog tuioca na glavni pretres ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa (l. 340.). U sluaju neopravdanog nedolazaka optuenog na glavni pretres, sud izdaje nalog za hapenje optuenog, odnosno odlae glavni pretres i nalae da se optueni na idui glavni pretres prinudno dovede. Ako optueni oigledno izbjegava da doe na glavni pretres, sud moe optuenom odrediti sudski pritvor (l. 341. st. 2.); permanentno prisustvo svih lanova sudskog vijea na glavnom pretresu, pa ako je u izgledu da e glavni pretres due trajati, predsjednik vijea moe od predsjednika suda zatraiti da odredi jednog ili dvojicu sudija, odnosno sudija porotnika da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili lanove sudskog vijea u sluaju njihove sprjeenosti (l. 323.); kontinuitet glavnog pretresa i koncentracija radnji na glavnom pretresu.22 Radnje na glavnom pretresu se moraju preduzimati u kontinuitetu, dakle, da slijede jedna za drugom, a presuda se izrie i objavljuje istog dana po zavretku glavnog pretresa. Ako sud nije u mogunosti da istog dana po zavretku glavnog pretresa izrekne presudu, odloit e objavljivanje presude najvie za tri dana i odredit e vrijeme i mjesto objavljivanja presude (l. 392. st. 1.). Polazei od sloenosti krivinih djela i dugotrajnosti sudskih postupaka, zakon predvia prekid i odlaganje glavnog pretresa, kao izuzetke od zahtjeva da se radnje na glavnom pretresu odvijaju u kontinuitetu. U vezi sa naelom neposrednosti u sprovoenju i ocjeni dokaza, prekid glavnog pretresa nema negativnog uticaja na to naelo (glavni pretres se nastavlja pred istim sudijom, odnosno vijeem), dok u sluaju odlaganja glavnog pretresa due od tri mjeseca, glavni pretres mora iznova poeti i svi dokazi se moraju ponovo izvesti (l. 346. i 345. st. 3.). Prekidanje i odlaganje glavnog pretresa, kao i odlaganje objavljivanja presude najvie za tri dana predstavljaju izuzetke od naela neposrednosti u sprovoenju i ocjeni dokaza.

22

Gruba, M., 2006., str. 212.

20

12. Naelo usmenosti Naelo usmenosti, kao jedno od osnovnih krivinoprocesnih naela, odnosi se na oblik u kome se preduzimaju krivinoprocesne radnje. Prema ovom naelu, sve injenice i svi dokazi na kojima se zasniva presuda moraju se usmeno iznijeti na glavnom pretresu. Naelo pismenosti je suprotno naelo. Prema tom naelu sud svoju odluku zasniva iskljuivo na pisanom dokaznom materijalu, tj. na dokazima koji se nalaze u spisu krivinog predmeta. Naelo usmenosti na glavnom pretresu naroito znai sljedee: procesni materijal na kome sud zasniva presudu mora se na glavnom pretresu iznijeti u usmenom obliku; tuilac i optueni svoje izjave daju usmeno; glavni pretres poinje itanjem optunice ili privatne tube; dokazni postupak je usmen (svjedoci i vjetaci se usmeno ispituju, a dokazivanje ispravama, zapisnicima ili drugim spisima se ostvaruje njihovim itanjem); zavrne rijei tuioca, oteenog, branioca i optuenog su, takoer, usmene; izrerka presude e se uvijek javno proitati i ukratko e se izloiti razlozi za odreenu presudu.

Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da sve ono na emu sud zasniva svoju presudu, mora biti usmeno izneseno ili saopteno na glavnom pretresu. To je nain da se otklone protivrjenosti, nejasnoe i olaka utvrivanje materijalne istine. Vrijednost naela usmenosti jeste u tome da ovo naelo doprinosi realizovanju naela kontradiktornosti, naela javnosti glavnog pretresa, naela neposrednosti u sprovoenju i ocjeni dokaza te naela utvrivanja materijalne istine u krivinom postpku. 13. Naelo pravinog postupka Odredbom lana 6. EKLJP zagarantovano je pravo na pravian postupak u krivinim predmetima, kao jedno od osnovnih prava i sloboda ovjeka. Naelo pravinog postupka obuhvata vei broj prava svakog ovjeka protiv koga se vodi krivini postupak. Ova prava odreuju uslove koji su potrebni da bi se odreeni postupak mogao oznaiti kao pravian.23 U tom smislu, pravo na pravian postupak je : pravo svakog ovjeka da o krivinoj optubi protiv njega odlui nezavisan i nepristrasan sud koji je ustanovljen zakonom; pravo na javno suenje i javno objavljivanje presude. Naelo javnosti krivinog postupka i javnog izricanja presude u interesu je kako stranaka, tako i graana, jer se tim putem vri i kontrola nad radom sudskih organa; pravo na suenje u razumnom roku; naelo ravnopravnosti stranaka ili jednakosti oruja (eng. equality of arms). To naelo znai da svaka strana u postupku mora imati iste mogunosti da izloi svoje argumente, odnosno obje strane imaju pravo na

U odlukama ESLJP lan 6. EKLJP se tumai iroko, jer se smatra da je ova odredba od sutinskog znaaja za razvoj demokratije. Pravo na pravian postupak se odnosi i na postupanje drugih dravnih organa kad ti organi odluuju o stvarima koje su po svojoj prirodi krivine ili bi se mogle iz graanskih ili upravnih pretvoriti u krivine zbog prirode sankcija koje se mogu u konkretnom primjeru upotrijebiti. V. odluke u predmetima Delcourt protiv Belgije (1970.) ili Ozturk protiv SR Njemake (1984.).

23

21

informacije o injenicama i navodima suprotne strane i pravo odgovora na te navode;24 naelo presumpcije nevinosti. Smisao je ove pretpostavke da svako ko je optuen za krivino djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na zakonit nain ne utvrdi njegova krivnja. Ta presumpcija se priznaje u toku cijelog krivinog postupka; pravo okrivljenog da odmah i na jeziku koji razumije bude obavijeten o optubi koja se podie protiv njega; pravo okrivljenog na odgovarajue vrijeme i mogunosti za pripremanje odbrane; pravo okrivljenog da se brani sam ili uz pomo branioca koga sam izabere ili koji mu je dodijeljen po slubenoj dunosti ako nema dovoljno sredstava da plati pravnu pomo; pravo okrivljenog na predlaganje i ispitivanje svjedoka odbrane i ispitivanje svjedoka optube; pravo okrivljenog na besplatno prevoenje ako ne razumije ili ne govori jezik koji je u upotrebi u sudu.

PZKPK utvruje pravila koja osiguravaju da niko nevin ne bude osuen, a da kazna ili bilo koja kaznena mjera bude izreena iskljuivo osobi koja je izvrila krivino djelo pod uslovima koje propisuje PKZK i drugi zakoni Kosova koji utvruju krivina djela i na temelju postupka sprovedenog zakonito i pravedno (l. 1. st. 2.). U okviru pravila da niko nevin ne bi bio osuen, a da kazna ili bilo koja kaznena mjera bude izreena iskljuivo osobi koja je izvrila krivino djelo, predvia se, izmeu ostalog, pretpostavka nevinosti (l. 3. st. 1.), pravilo in dubio pro reo (l. 3. st. 2.) i pravo na materijalnu i formalnu odbranu (l. 10. - 12.). to se tie drugog cilja da izricanje krivinih sankcija mora biti pod zakonskim uslovima, treba naglasiti da se radi o krivinim sankcijama koje su predviene PKZK, kao i drugim zakonima u kojima su propisana krivina djela. I, trei cilj da se pomenute sankcije mogu izrei na temelju postupka sprovedenog zakonito i pravedno, predstavlja zahtjev da se krivina sankcija izrekne na osnovu postupka koji je sproveden po pravilima PZKPK (pravo svakog ovjeka da o krivinoj optubi protiv njega odlui zakonom unaprijed odreen sud /stvarna i mjesna nadlenost, l. 20. 32./, pravo na javnost glavnog pretresa /l. 328. 331./, pravo na poten krivini postupak sproveden u razumnom roku /l. 5./, pravo prisustvovanja suenju, zabrana ponovnog suenja u istom krivinom predmetu /l. 4./ ili pravo na upotrebu jezika i pisma /l. 15./). Zahtjevi koji su navedeni trebaju, dakle, osigurati opti okvir za ostvarenje prava na odbranu i onemoguiti ogranienje tog prava izvan racionalnih granica, zatititi pretpostavljenog izvrioca krivinog djela od samovolje nadlenih organa, te zatititi graane od neopravdanog krivinog gonjenja i osude. Istovremeno, ova odredba obezbjeuje efikasnost krivinog postupka, koja se izraava kroz opravdan razlog da svaki poznati izvrilac krivinog djela bude kanjen u skladu sa propisima krivinog zakonodavstva.

24

Neumeister protiv Austrije (1968.).

22

14. Naela pretpostavke nevinosti i in dubio pro reo Jedno od osnovnih naela na kojima se zasniva savremeni krivini postupak je naelo pretpostavke nevinosti (l. 3. st. 1.). U domaem procesnom pravu, pretpostavka (ili presumpcija) nevinosti je odreena u skladu sa meunarodnim dokumentima (l. 14. st. 2. MPGPP i l. 6. st. 2. EKLJP) na nain da se bilo koja osoba osumnjiena ili optuena da je izvrila krivino djelo smatra nevinom dok se pravosnanom presudom suda ne utvrdi njena krivnja. Presumpcija nevinosti prihvata se u toku cijelog krivinog postupka, ali se odnosi i na radnje koje mu prethode a kojima dravni organi prikupljaju podatke o krivinom djelu.25 Procesna pretpostavka nevinosti je tzv. privremena pretpostavka koja vrijedi dok se suprotno ne dokae. U krivinoprocesnoj teoriji, presumpcija nevinosti znai sljedee: - okrivljeni ima pravo, ali ne i dunost da se brani, - okrivljeni je osloboen tereta dokazivanja i pripada mu privilegija protiv samooptuivanja (eng. privilege against self-incrimination), - obaveza ili teret dokazivanja lei na tuiocu, te u sluaju sumnje sud uvijek mora ii u korist optuene osobe. Takoer, ovo naelo u tijesnoj je vezi i sa - potivanjem prava na lini integritet i ljudsko dostojanstvo, - pravom na utnju, - poznavanjem predmeta optube i - donoenjem oslobaajue presude iz razloga to nije dokazano da je optueni uinio djelo za koje se optuuje. Jedna od neposrednih posljedica presumpcije nevinosti je zakonska odredba prema kojoj se sumnja u pogledu postojanja injenica relevantnih za sluaj ili sumnja u odnosu na primjenu neke odredbe krivinog zakona tumai u korist okrivljenog i njegovih prava (l. 3. st. 2.). Rije je o naelu in dubio pro reo. Shodno ovom naelu, sud e donijeti oslobaajuu presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuenog, ve i onda kad nije dokazana krivnja optuenog. Dakle, svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne injenice mora se odraziti u korist optuenog. U tom smislu, zakonodavac obavezuje sud da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinano i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zakljuak je li neka injenica dokazana. Naelo in dubio pro reo sadri dva pravila. Prvo pravilo se odnosi na injenice koje idu na tetu optuenog. Ove injenice moraju biti utvrene sa potpunom sigurnou (npr., u anglo-amerikom pravu to je dokazni standard izvan svake razumne sumnje, eng. proof beyond a reasonable doubt). Ako postoji sumnja u odnosu na te injenice, one se ne mogu uzeti kao utvrene, tj. smatraju se neutvrenim. Drugo pravilo se vee uz injenice koje idu u korist optuenog. Te se injenice uzimaju za utvrene ak i onda ako su samo vjerovatne, tj. ako se sumnja u njihovo postojanje, pa ak i onda ako je postojanje injenica na tetu optuenog vjerovatnije. 15. Naelo ne bis in idem Zabrana ponovnog suenja u istoj krivinoj stvari izraena je kroz naelo ne bis in idem. Ovo naelo je propisano u lanu 14. stav 7. MPGPP i lanu 4. Protokola broj 7 uz EKLJP. Pomenuti meunarodni dokumenti predviaju da se nikome ne moe ponovo suditi, odnosno da se niko ne moe ponovo kazniti u krivinom postupku iste drave za krivino djelo za koje je ve pravosnano osloboen ili osuen u skladu sa zakonom i krivinim postupkom te drave (l. 4. st. 1. Protokola br. 7 uz EKLJP). Rezultat primjene ovog naela ogleda se i u predvianju njegovih izuzetaka u smislu da se moe otvoriti ponovno razmatranje odreenog predmeta ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim injenicama, ili ako je u prethodnom postupku dolo do bitnih povreda koje su mogle uticati na rjeenje sluaja (l. 4. st. 2.
25

Pavii, B., 2005., str. 14. 16.

23

Protokola br. 7 uz EKLJP). Ovo naelo se ne moe derogirati u vrijeme rata ili drugog vanrednog stanja (l. 4. st. 3. Protokola br. 7. uz EKLJP i l. 15. EKLJP). PZKPK naglaava da niko ne moe da bude gonjen niti kanjen za krivino djelo za koje je osloboen ili je osuen pravosnanom sudskom odlukom (l. 4.). Naelo ne bis in idem obuhvata dva kumulativna uslova: - da je krivini postupak ve voen protiv odreene osobe za odreeno krivino djelo i da je donesena pravosnana sudska odluka u tom krivinom predmetu. Za raspravljanje o naelu ne bis in idem veu se pojmovi formalne i materijalne pravosnanosti. Po pravilu, obje ove pravosnanosti nastupaju u isto vrijeme. Formalno je pravosnana ona sudska odluka koja se vie ne moe pobijati albom ili kad alba nije dozvoljena (l. 135. st. 1. PZKPK). Pravosnanost u materijalnom smislu znai zabranu ponovnog voenja krivinog postupka o onoj krivinoj stvari o kojoj je donesena pravosnana sudska odluka (ili ne bis in idem), odnosno da se na taj nain zavreni krivini postupak moe ponoviti samo na osnovu odredbi o ponavljanju postupka kao vanrednom pravnom lijeku (l. 438. 447.). 16. Naelo upotrebe jezika i pisma u krivinom postupku PZKPK propisuje da se u krivinom postupku mogu koristiti albanski, srpski i engleski jezik i njihova pisma, kao i dodatni jezici ili pisma ako je to propisano zakonom za upotrebu u okviru individualne mjesne nadlenosti sudova. Takoer, govori se o pravu krivinoprocesnih subjekata na upotrebu svog jezika, bez obzira da li je taj jezik i slubeni jezik na kome se vodi krivini postupak i pravu na besplatno prevoenje od strane nezavisnog prevodioca. Pouka o navedenim pravima se mora dati prije prvog ispitivanja, a osoba se tog prava moe odrei ako zna jezik na kome se vodi postupak. Zbog vanosti ovog naela, u zapisniku e se zabiljeiti ne samo da je data pouka o pravu na upotrebu jezika, ve i izjava osobe u vezi sa koritenjem ovog prava. Osobi koja je liena slobode ili se nalazi u sudskom pritvoru ili na izdravanju kazne dostavit e se prevod sudskih poziva, odluka i podnesaka na jeziku kojim se ta osoba slui u postupku (l. 15.). Meunarodno pravo o pravima ovjeka predvia pravo na upotrebu svog jezika prilikom lienja slobode, odnosno pritvaranja (l. 14. st. 3. MPGPP i l. 5. st. 2. EKLJP), te kod prava na pravino suenje (l. 14. st. 1. MPGPP i l. 6. st. 3. ta a) i e) EKLJP). Naime, svako ko je uhapen bit e odmah obavijeten, na jeziku koji razumije, o razlozima hapenja i o svim optubama protiv njega. Takoer, svako ko je optuen za krivino djelo ima pravo da odmah na jeziku koji razumije bude podrobno obavijeten o prirodi i razlogu optube protiv njega, kao i da koristi besplatnu pomo tumaa ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu. A prema praksi ESLJP, naelo upotrebe jezika i pisma u krivinom postupku oznaava da optuena osoba koja ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu ima pravo na besplatnu pomo prevodioca pri prevoenju svih dokumenata ili izjava u postupku pokrenutom protiv njega, jer je to neophodno da se ostvare beneficije pravinog suenja.26 17. Naelo javnosti u krivinom postupku Ovo naelo se, prije svega, odnosi na graansku javnost ili pravo drugih osoba koje u konkretnom krivinom postupku nisu procesni subjekti da prisustvuju sudskim raspravama (opta javnost). Pored opte javnosti, u krivinom postupku postoji i stranaka javnost ili pravo stranaka da prisustvuju radnjama u krivinom postupku (npr., pravo okrivljenog da prisustvuje pretresanju stana, ostalih prostorija ili pokretnih stvari). Kada se govori o naelu javnosti, onda se misli na optu javnost na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom (l.
26

Npr., Luedicke, Belkacem i Koc protiv Njemake (1978.).

24

328331.), kao i na optu javnost pred drugostepenim sudom (l. 410. st. 5.). U prethodnom postupku ili istrazi preuzeta je samo stranaka javnost. Pozitivna procesna zakonodavstva poznaju naelo tajnosti prethodnog krivinog postupka (ili istrage). Tajnost ovog stadija krivinog postupka se, u pravilu, objanjava na sljedei nain: osiguranje efikasnosti u rasvjetljavanju konkretnog krivinog djela, zatita prava okrivljenog i - primjena naela presumpcije nevinosti. Naelo javnosti se esto opisuje ne samo kao krivinoprocesno naelo, ve i kao politiko, ustvano ili naelo u okviru meunarodnog prava o pravima ovjeka (l. 14. st. 1. MPGPP i l. 6. st. 1. EKLJP). Najvaniji razlozi za uvoenje ovog naela u krivini postupak su njegov doprinos pravilnosti, nepristrasnosti i objektivnosti suenja, preventivnom djelovanju u suzbijanju kriminaliteta, razvijanju morala, discipline ili poznavanju zakona. Takoer, obavjetavanje javnosti o krivinim djelima obuhvaeno je i kroz obavjetavanje graana putem medija o samom toku konkretnog krivinog postupka. Sudske rasprave su za javnost otvoren dogaaj, i svi oni koji su prisutni suenju imaju pravo da izvjetavaju sa suenja. Meutim, pravo sredstava javnog informisanja ili medija da obavjetavaju i komentariu krivine sudske postupke ne obuhvata i pravo medija da se ukljue u proizvodnju sudskog procesa, jer bi to neiminovno promijenilo cilj krivinog postupka. Prema praksi ESLJP, odnose izmeu prava na pravino suenje, koje je praeno garancijama o sudskoj nezavisnosti i presumpciji nevinosti (l. 6. EKLJP) i prava na slobodno informisanje javnosti ili slobode tampe (l. 10. EKLJP) treba rjeavati tako da se javnost obavjetava o krivinom postupku koji je u toku, ali na nain da se to radi diskretno i uz sve obzire koje nalae potovanje presumcije nevinosti, prava na odbranu, prava na privatnost, te zatitu moralnog integrtiteta i ljudskog dostojanstva osumnjienog, odnosno optuenog. To znai da se osoba u toku trajanja postupka ne smije prikazivati kao kriminalac, niti je doputeno u javnosti stvarati sud o njenoj krivnji. Informisanje javnosti kroz medije mora biti objektivno i bez prejudiciranja raspleta i ishoda u konkretnom krivinom predmetu.27 Glavni pretres je javan. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Maloljetne osobe ne mogu prisustvovati glavnom pretresu. Ako se djeca i maloljetnici moraju sasluati kao svjedoci, u sudnici borave samo onoliko koliko je potrebno da daju svoj iskaz. Naelo javnosti odnosi se i na javno objavljivanje sudske presude. Meutim, ovo naelo ne vrijedi za vijeanje i glasanje sudeeg vijea u toku glavnog pretresa ili nakon povlaenja na vijeanje i glasanje radi donoenje presude. Vijeanju i glasanju mogu da prisustvuju samo lanovi vijea i zapisniar. Takoer, u sudnici je zabranjeno fotografisanje, snimanje filmskom kamerom, televizijsko snimanje i druga snimanja pomou tehnikih sredstava. Izuzetno, predsjednik Vrhovnog suda Kosova moe odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu, ali iz opravdanih razloga moe se donijeti odluka da se pojedini dijelovi glavnog pretresa ne snimaju (l. 93. st. 2, 3. i 5.). Sa glavnog pretresa se moe, pod zakonskim uslovima, iskljuiti opta javnost. Naime, sud moe od otvaranja zasjedanja pa do zavretka glavnog pretresa, po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranaka i branioca, ali uvijek po njihovom sasluanju, iskljuiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio ako je to potrebno radi: - zatite slubene tajne, - uvanja povjerljivosti informacije koja bi bila ugroena javnim pretresom, - uvanja javnog reda, zatite linog ili porodinog ivota optuenog, oteenog ili drugih uesnika u postupku, zatite interesa djece ili zatite oteenog ili svjedoka (l. 329.). Iskljuenje javnosti protivno zakonskim uslovima predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivinog postupka, zbog ega se prvostepena presuda mora ukinuti (l. 403. st. 1. podst. 4)).
27

Presuda u sluaju Worm protiv Austrije (1997.). V. Sijeri-oli, H., Krivini postupak i mediji. U: Novinarstvo u borbi protiv korupcije. Sarajevo, 2003., str. 3. 46.

25

Iskljuenje javnosti sa glavnog pretresa ne odnosi se na stranke, branioca, oteenog, njihove zastupnike, osim ako se ne radi o zatiti oteenog i svjedoka (l. 330. st. 1.). Takoer, sud moe dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost iskljuena budu prisutne slubene osobe, nauni i javni radnici, a na zahtjev optuenog to se moe dopustiti njegovom branom, odnosno vanbranom drugu i bliskim srodnicima. Sudija, odnosno vijee e upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost iskljuena da su dune da kao tajnu uvaju sve informacije koje su na pretresu saznale i da neovlateno odavanje tajne predstavlja krivino djelo (l. 330. st. 3.).28 Odluka o iskljuenju javnosti donosi se u obliku rjeenja, koje mora biti obrazloeno i javno objavljeno. I pored toga to je iskljuena javnost sa glavnog pretresa, presuda se uvijek objavljuje javno. Pri tome, izreka presude se ita u javnom zasjedanju, a u pogledu objavljivanja razloga presude, sud odluuje da li e i koliko iskljuiti javnost (l. 392. st. 4.).

28

Udaljenje iz sudnice osobe koja naruava red i procesnu disciplinu ne predstavlja iskljuenje javnosti (l. 336. st. 1.).

26

TREI DIO
SUBJEKTI KRIVINOG POSTUPKA 18. Subjekti krivinog postupka - pojam i podjela Subjekti krivinog postupka su fizike i pravne osobe koje u krivinom postupku vre krivinoprocesne radnje, imaju zakonom odreena prava i dunosti i stupaju u krivinoprocesne odnose.29 Prema naelu akuzatornosti, za krivini postupak su vezane tri odvojene funkcije koje su povjerene razliitim i samostalnim subjektima. Kao to je ve izloeno, to su funkcija krivinog gonjenja, funkcija odbrane i funkcija presuenja. Funkciju krivinog gonjenja vri ovlateni tuilac: javni tuilac kome je zakonom dato pravo i dunost krivinog gonjenja za krivina djela za koje se goni po slubenoj dunosti, oteeni kao tuilac (subsidijarni tuilac koji nakon odustanka javnog tuioca od krivinog gonjenja moe da preuzme ili nastavi krivino gonjenje) i privatni tuilac za krivina djela za koje se goni po privatnoj tubi. Okrivljeni vri funkciju odbrane (u ostvarivanju te funkcije njemu pomae branilac). Funkcija presuenja iskljuivo pripada sudu. Dakle, ovlateni tuilac, okrivljeni i sud su glavni ili osnovni subjekti krivinog postupka. Ovi subjekti moraju postojati u svakom krivinom postupku; bez nijh se ne moe odvijati krivini postupak. Osnovni krivinoprocesni subjekti imaju zakonom predviena prava i dunosti u toku krivinog postupka. Pored osnovnih krivinoprocesnih subjekata u krivinom postupku uestvuju i sporedni krivinoprocesni subjekti. Od osnovnih krivinoprocesnih subjekata razlikuju se po tome to se bez njih krivini postupak moe pokrenuti, voditi i okonati. Sporedni krivinoprocesni subjekti su: oteeni, zakonski zastupnik, punomonik, policijski slubenik, svjedoci ili vjetaci. 19. Stranke - opti pojam. Stranaka i procesna sposobnost Stranke su subjekti koji u krivinom postupku ostvaruju suprotne interese i raspolau samostalnim procesnim pravima i dunostima.30 U tom smislu, stranka je krivinoprocesni subjekt koji istie krivinopravni zahtjev i povodom njega zahtijeva sudsku odluku (tuilac) i subjekt prema kome je usmjeren krivinopravni zahtjev i prema kome se zahtijeva sudska odluka (okrivljeni). Dakle, stranke su tuilac i okrivljeni (l. 151. podst. 16)). U krivinom postupku stranke su naelno meusobno izjednaene u pogledu mogunosti ostvarivanja svojih interesa i zahtjeva pred sudom. U realnosti krivinoprocesnih odnosa stranke nisu u potpunosti izjednaene, jer se zbog krivinoprocesnih funkcija koje obavljaju (funkcije krivinog gonjenja i funkcije odbrane) nalaze u poziciji da raspolau razliitim pravima i dunostima. Zbog toga, meunarodno pravo o pravima ovjeka i krivino procesno pravo garantuju odreena prava koja pripadaju okrivljenom i koja se nazivaju pravom na odbranu. Tako se nastoji to vie izjednaiti poloaj tuioca i okrivljenog u krivinom postupku i obezbijediti princip jednakosti oruja (eng. equality of arms). Pitanja njihovog procesnog poloaja, prava i dunosti u krivinom postupku, kao i ostvarivanje principa jednakosti oruja su od naroitog znaaja za ureenje krivinog postupka, . a ona sama

29 30

Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 123. Tako Tomaevi, G., 1998., str. 53.

27

su odraz politikih, kulturnih i drugih prilika datog drutva. Istorija krivinog postupka se svodi u sutini na istoriju stranaka i njihovog poloaja u postupku.31 I prema PZKPK okrivljeni i tuilac u krivinom postupku imaju status ravnopravnih stranaka, osim ako tim zakonom nije drukije propisano (l. 10. st. 1.). A javni tuilac (uz sud i policiju) duan je da paljivo ispituje i da sa maksimalnom profesionalnom odanou utvruje sa jednakom panjom injenice koje terete okrivljenog kao i one koje mu idu u prilog, i da sve injenice i dokaze koji idu u prilog okrivljenom stave na raspolaganje odbrani prije poetka i u toku postupka (l. 7. st. 2.). Stranka u krivinom postupku mora imati stranaku i procesnu sposobnost. Stranaka sposobnost je sposobnost osobe da bude stranka u konkretnom krivinom postupku, dakle da bude tuilac ili okrivljeni. Procesna sposobnost je sposobnost stranke da u krivinom postupku preduzima krivinoprocesne radnje.

31

Gruba, M., 2006., str. 127.

28

ETVRTI DIO
SUD 20. Uopte o sudu Sud obavlja sudsku funkciju kao jednu od bitnih funkcija organizovanog ljudskog drutva. Sudska funkcija ogleda se u primjeni odreenog sistema pravnih propisa na konkretne drutvene odnose. Primjenjujui odreeni sistem pravnih propisa na konkretne drutvene odnose, sud raspravlja protivrjenosti u drutvu i rjeava sukob interesa kroz prizmu sudskih sporova. Osnovna funkcija suda u krivinom postupku je da kao nezavisan i nepristrasan organ u zakonom propisanom postupku odlui da li je optueni izvrio krivino djelo i primijeni pozitivno krivino pravo. Za sudsku funkciju u krivinom postupku na Kosovu nadleni su sudovi opte (ili redovne) nadlenosti: optinski sudovi, okruni sudovi i Vrhovni sud Kosova. Zakonom se sudovi ustanovljavaju i utvruje njihova nadlenost, sastav i organizacija, kao i postupak, kako bi se osigurala jednakost u postupanju, te naelo pravinosti kao jedno od osnovnih naela u postupku pred sudom.32 21. Naela u obavljanju sudske funkcije Osnovna naela na kojima je zasnovana organizacija i djelatnost sudova vre neposredni uticaj na ostvarivanje sudske funkcije. U tom smislu, od posebne vanosti su naela: sudske nezavisnosti i nepristrasnosti, zakonitosti, izbornosti i razrjeivosti sudija, zbornosti i viestepenosti. Naelo sudske nezavisnosti i nepristrasnosti. EKLJP odreuje da svako ima pravo da o krivinoj optubi protiv njega odlui nezavisan i nepristrasan sud (l. 6. st. 1.).33 Od pravnog poloaja sudije, njegove strunosti i moralnog uzrasta, kao osnovnih uslova njegove nepristranoisti, zavisi kako e se naelo nezavisnosti i nepristrasnosti krivinog suda ostvariti u praksi. Naelo zakonitosti stoji u tijesnoj vezi sa naelom nezavisnosti i nepristrasnosti. Naime, sudovi su duni suditi na osnovu zakona. U tom smislu, sudije sude samo prema svom slobodnom sudijskom uvjerenju, utemeljenom na zakonskim propisima. Naelo izbornosti i razrjeivosti sudija obuhvata uslove za izbor kandidata na sudsku funkciju, imenovanje, napredovanje u slubi i prestanak sudskog poziva. U skladu sa ovim naelom, o svim pomenutim pitanjima mora odluivati organ koji je nezavisan od izvrne ili zakonodavne vlasti, na osnovu zakona i u okviru zakonom propisanog postupka.34

Organizacija sudova regulie se Zakonom o redovnim sudovima Kosova (Slubeni list SAPK, br. 21/1978, izmjene i dopune Slubeni glasnik SAPK, br. 2/1989.). Uredbom 1999/24 propisano je da se navedeni propisi ostavljaju na snazi. O drukijoj strukturi sudova govori Nacrt Zakona o sudovima na Kosovu, koji je u postupku pripremanja. 33 Kad odluuje da li je neki sud nezavisan, ESLJP uzima u razmatranje sljedee: - nain postavljanja sudija, trajanje mandata, - postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i da li odreeni sud ostavlja utisak nezavisnosti. V., npr., Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1984.). 34 Sudije i sudije porotnike imenuje specijalni predstavnik Generalnog sekretara UN, na prijedlog Vijea (l. 5. Uredba UNMIK-a 2001/28).

32

29

Naelo zbornosti odnosi se na unutranju organizaciju suda i nain rada u sudu. Prema ovom naelu, optinski sud sudi u vijeu sastavljenom od jednog sudije i dvoje sudija porotnika. Okruni sud sudi u vijeu od jednog sudije i dvoje sudija porotnika, odnosno za tea krivina djela u vijeu od dvoje sudija i troje sudija porotnika. U drugom stepenu sudi vijee sastavljeno od troje, odnosno petoro sudija, a u treem stepenu sudi vijee od petoro sudija. Od ovog naela predvien je izuzetak za krivina djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novana kazna kao glavna kazna s obzirom da za ta krivina djela sudi sudija pojedinac optinskog suda (l. 22, 24. i 26.). Naelo viestepenosti znai da o jednom krivinom predmetu odluuje vie sudova, tj. nii i vii sudovi (u postupku po pravnom lijeku). 22. Pojam i vrste sudske nadlenosti S obzirom na postojanje vie vrsta sudova i veeg broja sudova unutar odreene vrste, neophodno je utvrditi njihovu nadlenost kao djelokrug rada u konkretnim krivinim predmetima. Pored toga, pravo je svakog ovjeka da o krivinoj optubi protiv njega odlui zakonom unaprijed odreen sud u postupku koji je pokrenut i proveden po pozitivnom procesnom pravu (l. 6. st. 1. EKLJP). Nadlenost je zakonom propisano pravo i dunost odreenog suda da postupa u odreenom krivinom predmetu. Za odreivanje sudske nadlenosti primjenjuju se sljedei kriteriji: a) priroda ili teina krivinog djela i propisana kazna omoguava odreivanje stvarne nadlenosti. Osnov za odreivanje ove nadlenosti je, dakle, krivino djelo. Stvarna nadlenost omoguava da se krivina djela predaju na presuenje optinskom ili okrunom sudu; b) podjela poslova izmeu sudova iste vrste (npr., optinskih) mogua je na osnovu veze koja postoji izmeu krivinog djela i njegovog izvrioca i odreenog mjesta. Osnov za odreivanje ove sudske nadlenosti je, dakle, mjesto za koje su krivino djelo ili njegov izvrilac vezani. Ta se nadlenost naziva mjesna nadlenost; c) podjela krivinog postupka na stadije ili funkcije koje sudija ima u toku krivinog postupka omoguava odreivanje funkcionalne nadlenosti. Konano, i svojstvo okrivljenog moe imati znaaj za odreivanje nadlenosti. Tada govorimo o linoj nadlenosti. Ova nadlenost dolazi do izraaja u postupku prema maloljetnicima. 23. Stvarna nadlenost Stvarna nadlenost je zakonom propisano pravo i dunost odreene vrste sudova da presuuju za odreena krivina djela s obzirom na njihovu teinu. Teina krivinog djela izraena je kroz kaznu koja je za pojedino krivino djelo predviena krivinim zakonom. U tom smislu, optinski sudovi su nadleni da presuuju za krivina djela za koja je propisana kao glavna kazna novana kazna ili kazna zatvora do pet godina, osim kada je okruni sud nadlean za presuivanje tih krivinih djela (l. 21.). Okruni sudovi su nadleni da presuuju za krivina djela kanjiva sa najmanje pet godina zatvora ili dugotrajnim zatvorom i druga krivina djela za koja je zakonom propisana nadlenost okrunog suda (l. 23.). Odstupanja od pravila da moe suditi samo stvano nadlean sud su: - ako je ista osoba optuena za vie krivinih djela, pa je za neka od tih djela nadlean nii a za neka vii sud, nadlean je vii sud (l. 33.), - ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suenje nadlean nii sud nee dostaviti predmet tom sudu, nego e sam provesti postupak i donijeti odluku (l. 37. st. 2.) i ako je u vrijeme stupanja na snagu PZKPK neki krivini predmet jo

30

uvijek u postupku, a doe do izmjene pravne kvalifikacije ili do izmjene stvarne nadlenosti, taj predmet e se zavriti pred tim sudom (l. 552. st. 1.). Na stvarnu nadlenost sud je duan paziti u toku cijelog krivinog postupka, a stranke mogu, takoer, u toku cijelog postupka isticati prigovor stvarne nenadlenosti. U sluaju stvarne nenadlenosti, sud se mora oglasiti nenadlenim i po pravosnanosti rjeenja uputiti predmet nadlenom sudu (l. 37. st. 1.). 24. Mjesna nadlenost Mjesna nadlenost je pravo i dunost stvarno nadlenog suda da preduzima krivinoprocesne radnje i presudi odreeno krivino djelo zbog specifine povezanosti krivinog djela i njegovog uinioca, s jedne strane, i podruja na kome se sud nalazi, s druge strane. Pravilima o mjesnoj nadlenosti odreuje se, dakle, jedan sud u okviru veeg broja stvarno nadlenih sudova koji e suditi u konkretnom krivinom predmetu. Pozitivno procesno pravo poznaje pravila koja govore o redovnim i vanrednim mjesnim nadlenostima. Pravila o vanrednim mjesnim nadlenostima primjenjuju se onda kada se na osnovu pravila o redovnim mjesnim nadlenostima ne moe odrediti mjesno nadlean sud. I jedna i druga vrsta ove nadlenosti je odreena zakonom, tako da se ne moe mijenjati sudskom odlukom ili sporazumom stranaka. Na mjesnu nadlenost sud pazi do pravosnanosti optunice (l. 37. st. 3.). A) Redovne mjesne nadlenosti Mjesna nadlenost se, po pravilu, dodjeljuje sudu na ijem je podruju krivino djelo izvreno ili pokuano, ili gdje je nastupila posljedica (l. 27. st. 1.). Ova primarna redovna mjesna nadlenost treba omoguiti najlake voenje krivinog postupka, s obzirom da se na podruju tog suda nalaze potrebna dokazna sredstva. Mjesto izvrenja krivinog djela odreuje se propisima materijalnog krivinog prava. Ako je krivino djelo izvreno ili pokuano ili su posljedice tog djela nastupile na podruju koje pokriva vie sudova ili na granici tih podruja, sud koji prvi pokrene postupak kao odgovor na zahtjev ovlatenog tuioca bie nadlean. Ako postupak nije pokrenut, prvi sud kojem je podnesen zahtjev za pokretanje postupka bie nadlean (l. 27. st. 3.). Ako je krivino djelo izvreno u vazduhoplovu, nadlean je sud na ijoj je teritoriji vazduhoplov registrovan (l. 28.). Ako je krivino djelo izvreno putem tampe, nadlean je sud na ijem je podruju tampan list (l. 29. st. 1.). Ako nije poznato mjesto izvrenja krivinog djela ili ako je to mjesto van teritorije Kosova, nadlean je sud na ijem podruju okrivljeni ima prebivalite ili boravite. Ako je sud na ijem podruju okrivljeni ima prebivalite ili boravite ve zapoeo postupak, ostaje nadlean iako se saznalo za mjesto izvrenja krivinog djela (l. 30. st. 1. i 2.). Ako nije poznato mjesto izvrenja krivinog djela, a niti prebivalite ili boravite okrivljenog, ili su oba van teritorije Kosova, nadlean je sud na ijem se podruju okrivljeni uhapsi ili se sam preda vlastima (l. 30. st. 3.). B) Vanredne mjesne nadlenosti Pored pravila o redovnoj mjesnoj nadlenosti, u PZKPK dati su dopunski kriteriji za odreivanje mjesno nadlenog suda i tada se govori o vanrednim mjesnim nadlenostima. Primjena pravila o vanrednoj mjesnoj nadlenosti doputena je tek ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti prema pravilima o redovnim mjesnim nadlenostima. PZKPK ima posebne 31

odredbe o nadlenosti po odluci suda (i to Vrhovnog suda Kosova, l. 32.), delegiranoj nadlenosti (prenoenje mjesne nadlenosti iz pravnih ili stvarnih razloga, ili ako je oigledno da e se tako mnogo lake sprovesti postupak ili ako postoje drugi bitni razlozi, l. 35. i 36.) i nadlenosti po koneksitetu (pravila ove nadlenosti primjenjuju se onda ako postoji veza izmeu vie krivinih predmeta u pogledu koji se treba voditi jedinstven krivini postupak i donijeti jedna presuda, l. 33.).35 25. Funkcionalna nadlenost Funkcionalna nadlenost je pravo i dunost suda da preduzima odreene krivinoprocesne radnje u toku konkretnog krivinog postupka. Kao to smo istakli, sudovi imaju razliite funkcije, koje se odreuju prema stadiju u kome se nalazi konkretni krivini postupak, kao i prema stepenu u kome se ostvaruje funkcija presuenja. Tako, funkciju presuenja u prvom stepenu dijele sudija pojedinac (za krivina djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godina ili novana kazna kao glavna kazna) i mjeovita vijea za tea krivina djela. U drugostepenom postupku sudovi sude u zbornom sastavu. U treem stepnu, takoer, odluuje vijee. Zakonom su izdvojene i aktivnosti pretpretresnog sudije (u istrazi), sudije koji sprovodi postupak potvrivanja optunice (u stadiju optuivanja) ili predsjednika sudskog vijea (na glavnom pretresu). 26. Lina nadlenost U pogledu line nadlenosti potrebno je zakljuiti da svojstvo okrivljenog kao pretpostavljenog izvrioca krivinog djela ima znaaj za odreivanje sudske nadlenosti. S tim u vezi, pomenuta nadlenost dolazi do izraaja u postupku prema maloljetnicima, jer je za preduzimanje krivinoprocesnih radnji i presuenje krivinih djela maloljetnih osoba nadlean sudija za maloljetnike i vijee za maloljetnike na prvostepenom, odnosno drugostepenom sudu (l. 49. ZMK). 27. Ocjena nadlenosti i sukob nadlenosti Prethodna izlaganja su pokazala da sud mora: - paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadlenost po slubenoj dunosti, - paziti na stvarnu nadlenost u toku cijelog krivinog postupka, paziti na mjesnu nadlenost do pravosnanosti optunice, - oglasiti se nenadlenim i predmet uputiti nadlenom sudu i kao nenadlean sud preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. I pored propisanih obaveza za sud, mogue je da prilikom ocjene nadlenosti doe do nesalaganja meu sudovima o tome ko je nadlean za presuenje. Sukob nadlenosti je prema tome spor dva ili vie sudova o tome koji je izmeu njih stvarno i/ili mjesno nadlean da rijei konkretni krivini dogaaj. Sukob nadlenosti moe biti pozitivan i negativan. O pozitivnom sukobu nadlenosti govorimo onda kad dva ili vie sudova u konkretnom krivinom predmetu prisvaju nadlenost. A o negativnom sukobu nadlenosti govorimo onda kad jedan sud ili vie sudova odbija od sebe nadlenost za presuenje. Postupak za rjeavanje sukoba nadlenosti

35

Koneksitet oznaava vezu koja postoji izmeu dva ili vie krivinih predmeta. Koneksitet moe biti subjektivni, objektivni i mjeoviti (subjektivno-objektivni). Subjektivni koneksitet postoji onda ako je jedna osoba uinila vie krivinih djela (sticaj). Objektivni koneksitet imamo onda kad je u izvrenju jednog krivinog djela uestvovalo vie osoba ili je vie osoba na drugi nain u neposrednoj vezi sa izvrenim krivinim djelo (sauesnitvo). Mjeoviti koneksitet postoji u sluaju kad je vie osoba optueno za vie krivinih djela a izmeu izvrenih krivinih djela postoji meusobna veza i isti dokazi.

32

pokree sud po slubenoj dunosti. Sukob nadlenosti izmeu sudova rjeava zajedniki neposredno vii sud (l. 37. i 39.). 28. Izuzee sudije, sudije porotnika, tuioca i drugih uesnika u postupku Imajui u vidu pravo svakog ovjeka da o krivinoj optubi protiv njega odlui nezavisan i nepristrasan, zakonom ustanovljen sud (l. 6. st. 1. EKLJP), propisima o obavljanju sudske funkcije utvreni su, izmeu ostalog, uslovi za izbor i razrjeenje sudije kako bi se osigurala njegova sposobnost da nepristrasno, pravino i bez vanjskih uticaja vri funkciju presuenja. U cilju osiguranja sudske nepristrasnosti i samostalnosti, PZKPK predvia ustanovu izuzea. Izuzee sudije ili sudije protnika predstavlja njegovo izuzimanje od suenja ili vrenja drugih procesnih radnji u odreenom krivinom predmetu zbog postojanja razloga koji dovode u sumnju njegovu nepristrasnost i objektivnost.36 Razlozi za izuzee su: - ako je sudija ili sudija porotnik oteen krivinim djelom, - ako se nalazi u vrlo bliskim vezama i odnosima sa uesnicima u postupku (npr., brani ili vanbrani drug okrivljenog, usvojilac okrivljenog), - ako je u istom krivinom predmetu ve obavljao odreene radnje (npr., kao tuilac ili branilac, ili je uestvovao u donoenju odluke nieg suda) ili - ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (l. 40.). Sudija ili sudija porotnik je duan da prekine rada na predmetu i da o tome obavijesti predsjednika suda koji imenuje drugog sudiju. Pored sudije ili sudije porotnika, izuzee mogu zahtijevati i stranke. Zahtjev se mora podnijeti do poetka glavnog pretresa (ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost), odnosno prije zavretka glavnog pretresa (ako je rije o ostalim razlozima za izuzee). Zahtjev za izuzee se mora obrazloiti. O izuzeu i zamjeni odluuje predsjednik suda, a o njegovom izuzeu predsjednik neposredno vieg suda. O izuzeu predsjednika Vrhovnog suda Kosova odluuje se na generalnom zasjedanju Vrhovnog suda Kosova (l. 43. st. 1. i 2.). Odredbe o izuzeu sudija i sudija porotnika primjenjuju se i na izuzee javnog tuioca i osoba koje su ovlatene da ga zastupaju, ovlatene osobe iz policije, sudske zapisniare, prevodioca, specijaliste ili vjetake (l. 45.).

36

Pavii, B., 2005., str. 60. 61.; Tomaevi, G., 1998., str. 98.

33

PETI DIO
TUILAC 29. Ovlateni tuilac u krivinom postupku U skladu sa naelom akuzatornosti, funkcija krivinog gonjenja povjerena je ovlatenom tuiocu. Ovlateni tuilac zahtijeva od suda da u krivinom postupku utvrdi da li je izvreno krivino djelo, da li je optuena osoba izvrilac tog djela, da li je krivino odgovorna i da li se na nju mogu primjeniti krivine sankcije. Procesna djelatnost ovlatenog tuioca kojom on od suda trai da utvrdi postojanje krivinopravnog zahtjeva u konkretnom sluaju u literaturi se naziva krivina tuba. U tom smislu, krivina tuba je procesna aktivnost ovlatenog tuioca koja se odnosi na raznovrsne procesne radnje kojima se od suda trai da u krivinom postupku utvrdi postojanje krivinopravnog zahtjeva i da u zavisnosti od rezultata tog nalaza prema optuenoj osobi primijeni odgovarajue krivine sankcije.37 Funkcija krivinog gonjenja postavljena je prije svega kao javna funkcija koja se ostvaruje u javnom interesu. Dakle, krivino gonjenje se ostvaruje po slubenoj dunosti od strane javnog tuilatva. Pored krivinih djela koja se gone po slubenoj dunosti, postoje krivina djela ije se gonjenje vee uz prijedlog oteenog. Ono to je specifino za ta krivina djela jeste da funkciju krivinog gonjenja vri javni tuilac, nakon to oteeni postavi takav prijedlog. Takoer, postoje i krivina djela koja se gone po privatnoj tubi i kod njih se kao tuilac javlja privatni tuilac.38 U pogledu krivinih djela koja se gone po slubenoj dunosti, PZKPK poznaje, pored javnog tuioca, i oteenog kao tuioca (ili subsidijarnog tuioca), koji ostvaruje krivino gonjenje u sluaju ako javni tuilac ne preduzme krivino gonjenje. 30. Ureenje tuilatva i specifina naela Organizacija tuilatva na Kosovu ureena je posebnim zakonom o tuilatvu i prilagoena organizaciji sudova.39 Tim zakonom su osnovani: optinsko, okruno i Javno tuilatvo Kosova. Kao, i sudije, tako i tuioce na Kosovu imenuje specijalni predstavnik Generalnog sekretara UN.40 Ureenje tuilatva zasnovano je na odreenim naeilma: - naelo jedinstva tuilatva. Tuilatvo je izgraeno na principu organizacionog jedinstva, jer sva tuilatva ine jedinstvenu organizaciju u kojoj su nia tuilatva podreena viem tuilatvu; - naelo zakonitosti. Svako tuilatvo vri svoju funkciju prema odgovarjuim zakonskim propisima. Tuilatvo mora da preduzme krivino gonjenje kada su ispunjeni zakonski uslovi, tj. kada postoje dokazi da je izvreno krivino djelo (naelo legaliteta krivinog gonjenja); - naelo monokratskog ureenja znai da samo jedna osoba, a to je glavni tuilac, zastupa tuilatvo i upravlja njegovim radom. Ovo naelo odnosi se na nain i oblik vrenja funkcije krivinog gonjenja od strane onog tuioca koji se nalazi na elu odreene tuilake organizacije. Tuilac koji se nalazi na elu tuilatva, dakle, moe funkciju krivinog gonjenja vriti neposredno sam ili te aktivnosti povjeriti drugim tuiocima u tuilatvu na ijem se elu nalazi. Tom
37 38

Gruba, M., 2006., str. 134. 135.; Sijeri-oli, H., I, 2005, str. 161. V. prethodna izlaganja o naelu oficijelnosti krivinog gonjenja. 39 Zakon o javnom tuilatvu Kosova. Slubeni list SAPK, br. 32/1976, izmjene i dopune br. 42/1977, 44/1982. i 44/1984. Ovaj zakon je Uredbom UNMIK-a 1999/24 ostavljen na snazi. U postupku je donoenje Zakona o javnom tuilatvu Kosova, koji predvia drukiju strukturu tuilatava na Kosovu. 40 l. 5. Uredbe UNMIK-a 2001/28.

34

prilikom im moe dati potrebna uputstva za obavljanje tih poslova, s tim da tuioci aktivnosti na ostvarivanju funkcije krivinog gonjenja vre sami i odgovorni su za zakonito vrenje ovih poslova i zadataka; naelo hijerarhijskog ureenja. Ovo naelo znai podreenost niih tuilatava viem tuilatvu, odnosno nadreenost vieg tuilatva u odnosu na nia tuilatva. Naelo hijerarhijskog ureenja se primjenjuje i unutar konkretnog tuilatva. Dakle, tuilac koji se nalazi na elu konkretnog tuilatva rukovodi radom svojih tuilaca, vri raspodjelu poslova meu njima, moe preduzeti vrenje odreenih poslova na nain da ih obavi umjesto odreenog tuioca ili da te poslove povjeri drugom tuiocu u tom tuilatvu. Meutim, i pored naela unutranje hijerarhije i monokratskog odluivanja, svaki tuilac moe po zakonu i bez posebnog ovlatenja da preduzme svaku radnju u postupku pred sudom ili drugim dravnim organom koju bi mogao da preduzme glavni tuilac. Radnja preduzeta u postupku od bilo kojeg lana tuilatva obavezuje tuilatvo u cjelini pa ak i onda kad je preduzeta suprotno uputstvu glavnog tuioca. Dakle, za postupanje tuilac ne treba punomo, sud ne provjerava da li tuilac postupa u skladu sa uputstvom, a u toku postupka se tuioci mogu mijenjati. U vezi s izloenim je i davanje obaveznih uputstava. Uputstva su internog karaktera i obavezuju onog tuioca kome su data; dakle, ona ne obavezuju i sud jer je za sud mjerodavna izjava odnosno radnja tuioca data ili preduzeta u postupku bez obzira da li je u skaldu sa datim uputstvom; - naelo devolucije znai pravo vieg tuioca da preuzima i neposredno vri poslove iz nadlenosti nieg tuioca (npr., glavni tuilac okrunog tuilatva moe preuzeti funkciju krivinog gonjenja od optinskog tuioca i sam je vriti u konkretnom krivinom postupku pred nadlenim optinskim sudom); - naelo supstitucije je pravo vieg tuioca da postupanje u odreenom predmetu ili preduzimanje odreenih procesnih radnji izuzme od nadlenog nieg tuioca i povjeri ih drugom nenadlenom tuiocu. 31. Prava i dunosti javnog tuioca u krivinom postupku Javno tuilatvo je nezavisno tijelo, odgovorno za istraivanje krivinih djela, krivino gonjenje optuenih za izvrena krivina djela koja se gone po slubenoj dunosti ili na zahtjev oteene strane, nadgledanje rada sudske policije pri voenju istrage i prikupljanje dokaza i informacija. Javni tuilac je duan da razmotri dokaze i injenice koje terete, kao i one koje idu u prilog okrivljenom, da obezbjedi da istraga bude sprovedena uz puno potovanje prava okrivljenog i da do prikupljanja dokaza ne doe krenjem odredbi krivinog postupka (l. 46. st. 1. i 3.). U ostvarivanju funkcije krivinog gonjenja, javni tuilac ima pravo i duan je da: 1. preduzima potrebne mjere u vezi sa utvrivanjem krivinih djela i otkrivanjem izvrilaca i da sprovodi istrane radnje, pri emu i rukovodi ili nadgleda istragu u prethodnom krivinom postupku; 2. podie i zastupa optunicu, odnosno optuni prijedlog pred nadlenim sudom; 3. izjavljuje albe na odluke suda koje nisu postale pravosnane i podnosi vanredne pravne lijekove protiv pravosnano obavezujuih odluka suda; 4. obavlja i druge poslove i preduzima druge radnje propisane zakonom (l. 47.). 32. Oteeni kao tuilac i privatni tuilac Prema naelu legaliteta krivinog gonjenja javni tuilac je duan da pokrene krivini postupak kada postoji opravdana sumnja da je izvreno krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti. Javni tuilac moe u konkretnom sluaju da ne preduzme krivino gonjenje ili da od ve pokrenutog gonjenja odustane. Ako javni tuilac smatra da nema osnova za pokretanje ili nastavljanje krivinog postupka njegovu ulogu moe da preuzme oteena strana pod 35

zakonskim uslovima (l. 6. st. 3. i 4.). Dakle, oteeni ima pravo da prihvati krivino gonjenje i javi se kao subsidijarni tuilac tek onda ako javni tuilac ne preduzima krivino gonjenje. Zbog toga, kad javni tuilac ne preduzme gonjenje ili odustane od gonjenja, duan je u roku od osam dana o tome obavijestiti oteenog i uputiti ga da moe sam preduzeti gonjenje kao subsidijarni tuilac.41 Oteeni ima pravo da preduzme, odnosno nastavi krivino gonjenje u roku od osam dana od dana kad je primio obavjetenje. Oteeni koji nije obavijeten da javni tuilac nije preduzeo gonjenje ili da je odustao od gonjenja, moe svoju izjavu da produava postupak da da pred nadlenim sudom u roku od tri mjeseca od dana kad je javni tuilac odbacio prijavu, odnosno od dana kad je donijeto rjeenje o obuastavljanju postupka (l. 62. st. 4.). Kad su u pitanju krivina djela za koja se goni po privatnoj tubi, funkciju krivinog gonjenja ostvaruje privatni tuilac, tj. osoba na iju je tetu takvo krivino djelo uinjeno. Privatni tuilac odluuje da li e preduzeti krivinog gonjenje za takvo krivino djelo. Ako privatni tuilac podnese privatnu tubu, on je i zastupa. Javni tuilac kod ovih krivinih djela nema nikakvih ingerencija. Za krivina djela koja se gone po osnovu privatne tube, privatna tuba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada ovlatena osoba sazna za krivino djelo i za izvrioca (l. 54. st. 1.). Subsidijarni tuilac i privatni tuilac imaju pravo da u toku svih faza krivinog postupka ukau na sve injenice i da predloe dokaze koji su od vanosti za utvrivaje krivinog djela, pronalaenje uinioca, ili utvrivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva. Na glavnom pretresu subsidijarni tuilac i privatni tuilac imaju pravo da predlau dokaze, postavljaju pitanja optuenom, svjedocima i vjetacima, da iznose primjedbe i objanjenja u pogledu njihovih svjedoenja i da daju druge izjave i podnose prijedloge. Subsidijarni tuilac i privatni tuilac imaju pravo da pregledaju zapisnik, spise i predmete koji slue kao dokaz u skladu sa odredbama PZKPK (l. 61. st. 1. - 3.).

41

Isti postupak primjenjuje i sud ako je javni tuilac odustao od gonjenja prije poetka glavnog pretresa (l. 62. st. 1.).

36

ESTI DIO
OKRIVLJENI I PRAVO NA ODBRANU 33. Pojam osumnjienog, okrivljenog i optuenog Osumnjieni je osoba za koju policija ili organ za krivino gonjenje opravdano sumnja da je izvrila krivino djelo, ali protiv koga krivini postupak nije pokrenut. Okrivljeni je osoba protiv koje se vodi krivini postupak. Optueni je osoba protiv koje je: - optunica postala pravosnana, - podnijeta privatna tuba ili - podnijet optuni prijedlog i zakazan glavni pretres. Osueni je osoba koje je pravosnanom presudom suda proglaena krivom za izvreno krivino djelo (l. 151. ta. 1. - 4.). Izraz okrivljeni se, takoer, upotrebljava i kao opti naziv za okrivljenog, optuenog i osuenog. Svaki izvrilac krivinog djela ne moe biti okrivljeni. Tako se krivini postupak ne moe voditi protiv osobe koja uiva krivini materijalnopravni imunitet i/ili krivinoprocesni imunitet (kod krivinoprocesnog imuniteta, dok javni tuilac ne dobije potrebno odobrenje nadlenog organa, l. 144. st. 1.), kao ni protiv osobe koja u vrijeme izvrenja krivinog djela nije navrila 14 godina ivota (l. 11. st. 2. PKZK). 34. Procesni poloaj okrivljenog U teoriji krivinog procesnog prava se istie da je procesni poloaj okrivljenog odreen njegovim pravima i dunostima. Specifinosti procesnog poloaja okrivljenog ogledaju se i u pravnom poloaju koji on ima u krivinom postupku: okrivljeni je jedan od tri osnovna subjekta u krivinom postupku. U tom smislu je to i stranka koja treba da ima sve pravne i stvarne mogunosti da zastupa svoje interese. S druge strane, okrivljeni moe biti i izvor saznanja o vanim injenicama koje se utvruju u krivinom postupku, u smislu da se i protiv svoje volje podvrgne odreenim prislilnim mjerama (npr., tjelesnom pregledu, ili pretresanju). Dakle, okrivljeni je krivinoprocesni subjekt koji raspolae pravom na odbranu, a moe biti i pasivno dokazno sredstvo.42 Ta dva procesna poloaja okrivljenog u krivinom postupku razliito se izraavaju u pojedinim njegovim stadijima: u istrazi okrivljeni je vie podvrgnut prisilnim procesnim mjerama, koje su povezane s istraivanjem injeninog stanja, dok je na glavnom pretresu to slabije izraeno, jer je taj stadij krivinog postupka namijenjen meusobnom suprostavljanju injeninih navoda i pravnih argumenata stranaka.43 Procesni poloaj okrivljenog ogleda se u veem broju prava koja doprinose ostvarivanju jedne od tri osnovne krivinoprocesne funkcije funkcije odbrane.44 Zbog znaaja prava na odbranu, to pravo je predvieno meunarodnim dokumentima kojima se prua zatita osnovnim ljudskim pravima (npr., l. 6. EKLJP), kao i krivinim zakonodavstvom. Veina tih prava se moe iskoristiti u toku cijelog krivinog postupku, tj. u bilo kom njegovom stadiju. Dakle, uvijek postoje odreena prava koja se moraju obezbjediti i koja osiguravaju okrivljenom svojstvo subjekta i stranke u postupku. Samo primjera radi ovdje emo navesti sljedea prava okrivljenog (o ostalim pravima, u okviru izlaganja koja slijede):
42 43 44

Bayer, V., I, 1995., str. 268.; Tomaevi, G., 1998., str. 70.; Vasiljevi, T., 1981., str. 154. Krapac, D., 2003., str. 159. 160.

Na ovom mjestu treba naglasiti da ako informacije iz krivine prijave ine osnov za opravdanu sumnju da je odreena osoba izvrila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti ili ako u toku prikupljanja informacija od osobe policija doe do saznanja da je ta osoba izvrila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, ta osoba se tretira kao

okrivljeni i ima prava koja su PZKPK predviena za okrivljenog, bez obzira to istraga jo nije pokrenuta (l. 220. st. 3.). O pravima okrivljenog v. Sahiti, E., Murati, R., Kuntek, E., 2004., str. 132.

37

bilo koja osoba okrivljena da je izvrila krivino djelo smtra se nevinin dok se njena krivnja ne utvrdi pravosnanom presudom suda (l. 3. st. 1.); bilo koja osoba okrivljena da je izvrila krivino djelo ima pravo na poten krivini postupak sproveden u razumnom roku (l. 5. st. 1.); pri prvom ispitivanju, okrivljeni mora brzo i detaljno biti informisan na jeziku koji on razumije o prirodi i razlozima optube protiv njega (l. 11. st. 1.); pravo na utnju u smislu da nije duan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na pitanja (l. 11. st. 2.); pravo da nije obavezan da inkriminie sebe ili svoju najbliu rodbinu, niti da prizna krivnju (l. 11. st. 2.); pravo na branioca po vlastitom izboru, o kojem pravu mora biti upozoren ve prilikom prvog ispitivanja ili lienja slobode (l. 12. st. 2.); pravo na besplatnu strunu pomo branioca (l. 12. st. 4.).

Pored prava, okrivljeni u krivinom postupku ima i dunosti: ljekarski pregled okrivljenog moe da bude sproveden bez njegovog pristanka ako je on neophodan da bi bile utvrene injenice koje su vane za krivini postupak. Ljekarski pregled koji ukljuuje tjelesni zahvat, kao to je uzimanje uzoraka krvi u toku ljekarskog pregleda moe da bude obavljeno samo uz sudsku naredbu ili uz dobrovoljni pristanak osobe o kojoj se radi (l. 192. st. 2. i 5.); dunost odazivanja na poziv organa krivinog postupka. U tom smislu su predviene i mjere kojima se osigurava prisustvo okrivljenog, a kojima se ograniava osnovno pravo ovjeka - pravo na slobodu (l. 268.).

35. Pravo na odbranu i vrste odbrane Pravo na odbranu je najznaajnije pravo okrivljenog i iz tog prava izvode se njegova druga prava. Odbrana predstavlja procesnu aktivnost koja je usmjerena na pobijanje optube u cjelini ili djelimino, utvrivanje injenica u korist okrivljenog, kao i na primjenu onih pravnih propisa koji su za njega najpovoljniji.45 U krivinom postupku se javljaju dvije vrste odbrane: - materijalna ili lina odbrana (odbrana koju okrivljeni preduzima sam) i formalna ili struna odbrana (odbrana uz strunu pomo branioca). O ovim vrstama odbrane govori odredba lana 12. stav 2. PZKPK. Takoer, i lan 6. stav 3. taka c) EKLJP govori o materijalnoj i formalnoj odbrani. U svojoj praksi, ESLJP je naglasio da se ove dvije vrste odbrane ne iskljuuju (dakle, nisu date alternativno), ve se dopunjuju (tj. postavljene su kumulativno).46 Materijalna (lina) odbrana je ona odbrana koju okrivljeni preduzima sam, na nain da daje iskaz (ako eli), ispituje svjedoke i vjetake, predlae dokaze, daje zavrnu rije na glavnom pretresu, podnosi prigovore ili ulae pravne lijekove. Okrivljeni moe da ostvaruje pravo na linu odbranu ne samo prilikom ispitivanja, ve u toku cijelog krivinog postupka koristei zakonom predviena pravna sredstva. Materijalna ili lina odbrana ne pripada samo okrivljenom, jer tu odbranu vre i organi koji uetvuju u krivinom postupku, kao i druge
Tako Gruba, M., 2006., str. 180.; Tomaevi, G., 1998., str. 73. Krapac, D., 2003., str. 160. 165.; Matovski, N., 1984., str. 13. 18. 46 Tako, npr., u predmetu Pakelli protiv Njemake (1987.), Imbrioscia protiv vajcarske (1993.).
45

38

osobe. U pogledu vrenja materijalne odbrane od strane organa koji uestvuju u krivinom postupku istie se da su, npr., sud, javni tuilac i policija duni istinito i potpuno utvrditi injenice koje su od vanosti za donoenje zakonite odluke, odnosno da su duni da paljivo ispituju i utvruju kako injenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u prilog (l. 7.). Pravo na materijalnu odbranu pripada i osobama koje su sa okrivljenim povezane odreenim, vrlo bliskim odnosima i vezama (npr., brani ili vanbrani drug, najblii srodnici okrivljenog), jer te osobe mogu, npr., uzeti branioca okrivljenom (l. 69. st. 6.), imaju pravo da ne svjedoe u krivinom postupku (l. 160.) ili da podnesu zahtjev za ponavljanje postupka (l. 443. st. 1.). 36. Branilac Pored materijalne odbrane, koju, kako smo naveli, ostvaruje okrivljeni sam (te organi koji uestvuju u krivinom postupku i odreeni krug osoba koje su s okrivljenim povezane bliskim vezama), okrivljeni ima pravo da se brani i uz strunu pomo branioca. Smatra se da odbrana uz pomo branioca obezbjeuje izjednaavanje okrivljenog sa tuiocem u smislu principa jednakosti oruja. Odbrana koju okrivljenom prua branilac (koga on sam izabere ili mu ga postavi sud kad je zakonom odreeno da je odbrana obavezna), naziva se formalna odbrana. Razlozi na strani formalne odbrane su viestruki, ali se najee pominje da branilac u krivinom postupku prua pravno-tehniku pomo okrivljenom to doprinosi ravnopravnosti stranaka u krivinom postupku. Tuilac je u odnosu na okrivljenog u pravu struna osoba, dok je okrivljeni najee osoba koja ne poznaje pravo, njegove sadraje i propise. Ve samim tim je poloaj tuioca snaniji i povoljniji. Ali to nisu jedine prednosti na strani tuioca. Okrivljeni je osoba protiv koje se vodi krivini postupak, dakle, osoba koja se zbog toga nalazi u posebnom psihikom stanju. To ozbiljno moe da utie na njegovo vrenje odbrane, odnosno da njegovi postupci nisu uvijek dobro organizovani, cjelishodni, to moe voditi proputanju iznoenja bitnih okolnosti i injenica za odbranu. Dakle, do pune odbrane okrivljenog moe doi jedino ako okrivljeni, uz prava koja mu pripadaju, ima mogunost angaovanja osobe koja je po svojoj strunosti izjednaena sa tuiocem, tako da se uspostavlja stvarna ravnotea izmeu dvije suprostavljene stranke u krivinom postupku izmeu tuioca i okrivljenog. lan 6. stav 3. taka c) EKLJP predvia pravo okrivljenog da se brani uz pomo branioca po vlastitom izboru ili ako nema dovoljno sredstava da ga plati, kad to interesi pravde nalau, da mu se dodijeli branilac po slubenoj dunosti. Prema PZKPK, okrivljeni ima pravo braniti se uz strunu pomo branioca koga sam izabere, a ako sam ne uzme branioca kad je to odreeno ovim zakonom - postavit e mu se branilac po slubenoj dunosti. Takoer, kada interes pravde to zahtijeva, ako okrivljeni nema dovoljno sredstava za pravnu pomo, na njegov zahtjev bie mu dodijeljen branilac koji e biti plaen iz budetskih sredstava (l. 12. st. 2. 4.). Okrivljeni ima pravo na branioca u svim stadijima postupka (l. 69. st. 1.). Okrivljeni se o pravu na branioca obavjetava na prvom ispitivanju, kao i o tome da e mu se, na njegov zahtjev, postaviti branilac ako zbog svog imovnog stanja ne moe snositi trokove odbrane (l. 12. st. 5.). O pravu na strunu pravnu pomo po svom izboru obavjetava se i osoba liena slobode (l. 14. st. 1. podst. 2.). 37. Vrste odbrane uz pomo branioca Odbrana uz pomo branioca moe biti organizovana kao fakultativna, obligatorna i odbrana osoba slabog imovnog stanja (tzv. odbrana siromanih). S tim u vezi su i dva pravna osnova po kojima se branilac javlja u krivinom postupku. To su: - punomo za branioca koji je slobodno izabran (l. 70. st. 2.) i sudska odluka u formi rjeenja o imenovanju branioca (l. 73. i 74.). 39

Fakultativna formalna odbrana predstavlja pravo okrivljenog da po slobodnom izboru ima branioca ako i kad to eli. Kod fakultativne odbrane, ako branioca ne uzme sam okrivljeni, mogu to uiniti osobe koje su sa okrivljenim povezane odreenim, vrlo bliskim odnosima i vezama (l. 69. st. 6.). Okrivljeni ima pravo na branioca u toku cijelog krivinog postupka i o ovom pravu mora biti obavijeten prije prvog ispitivanjaOkrivljeni moe da ima najvie tri branioca (l. 71. st. 2.). Za razliku od fakultativne formalne odbrane, ima sluajeva kada, bilo zbog teine krivinog djela bilo zbog posebnih potreba okrivljenog, okrivljeni mora imati branioca da bi se uspjeno ostvarili ciljevi krivinog postupka i osigurala njegova odbrana. To je obligatorna formalna odbrana. Ona je predviena u sljedeim sluajevima: ako je okrivljeni nijem, gluh ili pokazuje znake duevnog oboljenja ili mentalne nesposobnosti, zbog ega nije u stanju da se sam uspjeno brani. Branioca mora imati ve prilikom prvog ispitivanja; na sasluanju u pritvoru, sve vrijeme dok pritvor traje; od podizanja optunice, ako je optunica podignuta za krivino djelo kanjivo sa najmanje osam godina zatvora, i u postupku po vanrednim pravnim lijekovima ako je okrivljeni nijem, gluh ili pokazuje znake duevnog oboljenja ili mentalne nesposobnosti ili kada mu je izreena kazna dugotrajnog zatvora (l. 73. st. 1. podst. 1. 4.).

Ako u sluaju obavezne odbrane okrivljeni ne agnauje branioca, predsjednik suda ili nadleni organ koji vodi pretpretresni postupak imenuje po slubenoj dunosti branioca o javnom troku (l. 73. st. 2.).47 Takoer, ako u toku postupka optueni ostane bez imenovanog branioca, a sam ne angauje drugog branioca, predsjednik sudskog vijea ili nadleni organ koji vodi pretpretresni postupak imenuje po slubenoj dunosti novog branioca o javnom troku (l. 73. st. 3.). Umjesto imenovanog branioca, okrivljeni moe sam uzeti drugog branioca. U tom sluaju razrijeit e se imenovani branilac (l. 75. st. 1.). Da bi omoguio potpunu odbranu okrivljenog, PZKPK predvia postavljanje branioca i u nekim sluajevima fakultativne odbrane. To je odbrana osoba slabog imovnog stanja. Naime, u sluaju slabog imovnog stanja, sud postavlja branioca na zahtjev okrivljenog i uz ispunjenje odreenih uslova. Opti uslovi se odnose na: - nepostojanje mogunosti za obligatornu formalnu odbranu, - zahtjev okrivljenog i slabo imovno stanje okrivljenog zbog ega ne moe snositi trokove odbrane. Posebni uslovi su: - da se postupak vodi za krivino djelo kanjivo sa najmanje osam godina zatvora ili ako je to u interesu pravde (l. 74. st. 1.). U skladu sa principijelnim stavom da je pravo na odbranu uz pomo branioca jedno od osnovnih prava u krivinom postupku, zahtjev za postavljanjem branioca zbog slabog imovnog stanja moe se istaknuti u toku cijelog postupka, o ovom pravu okrivljeni e se pouiti prije prvog ispitivanja (l. 74. st. 2. i 3.). 38. Prava i dunosti branioca U toku sprovoenja krivinog postupka branilac ima odreena prava i dunosti. Prava i dunosti branioca usmjerena su na omoguavanje pravilne i efikasne odbrane u toku cijelog krivinog postupka. Branilac ima ista prava kao i okrivljeni, osim onih koja su izriito rezervisana za okrivljenog. Branilac ima pravo da slobodno komunicira sa okrivljenim,
47

Zbog navedenog se esto za obligatornu odbranu kae da je to odbrana po slubenoj dunosti, jer sud postavlja branioca ex officio.

40

usmeno i pismeno pod uslovima koji garantuju tajnost. Branilac ima pravo da unaprijed bude obavijeten o mjestu i vremenu preduzimanja bilo kakvih istranih radnji i da u njima uestvuje, kao i da pregleda zapsinike dokaze koji se odnose na krivini predmet (l. 77.). Zatim, branilac ima pravo da predlae izvoenje dokaza radi utvrivanja injenica koje idu u korist okrivljenog. Isto tako, branilac ima pravo da u korist okrivljenog podnosi sva pravna sredstva, tj. redovne i vanredne pravne lijekove, kao i pritube i prigovore. Pored prava, branilac ima i odreene dunosti. Osnovna dunost branioca je da postupa savjesno u zatiti interesa okrivljenog i da uva kao tajnu sve to mu je povjereno kao braniocu. Pritom, od branioca se ne trai objektivnost u postupanju, te ima pravo i dunost da preuti injenice koje idu na tetu osobe koju brani. Istovremeno, branilac ne smije spreavati sud, tuioca i druge organe postupka da utvruju takve injenice.48 Takoer, dunost je branioca da se primi odbrane i prui pravnu pomo okrivljenom, bez obzira da li je rije o fakultativnoj, obligatornoj ili odbrani osoba slabog imovnog stanja.49

48 49

Matovski, N., 1984., str. 141. 175. Branilac moe odbiti prihvatanje odbrane, npr., iz razloga preoptereenosti drugim poslovima ili angaovanju na drugim predmetima.

41

SEDMI DIO
OTEENI U KRIVINOM POSTUPKU

39. Pojam oteenog i poloaj u krivinom postupku Osoba ije je lino ili imovinsko pravo krivinim djelom povrijeeno ili ugroeno naziva se oteeni (l. 151. podst. 5)). Krivinim djelom moe biti oteena kako fizika, tako i pravna osoba. Oteeni je sporedni krivinoprocesni subjekt, sa odreenim pravima i dunostima. Svoja prava oteeni u krivinom postpku moe ostvarivati sam, kao i uz pomo zakonskog zastupnika, odnosno punomonika.50 Takoer, oteeni moe biti ovlateni tuilac, i to: privatni tuilac (kod krivinih djela koja se gone po privatnoj tubi) ili subsidijarni tuilac (kod krivinih djela koja se gone po slubenoj dunosti). Takoer, oteeni ima pravo da preda prijedlog javnom tuiocu za gonjenje krivinih djela koja se gone po prijedlogu. Ovakav status oteenog je osnov za njegov poloaj u krivinom postupku i predvianje odreenih prava i dunosti. Oteeni ima pravo da: podnese prijavu o izvrenom krivinom djelu, to moe predstavljati osnov za aktivnosti javnog tuioca i policije; bude obavijeten o odbacivanju krivine prijave i o razlozima za to. Oteeni ima pravo da sam preduzme gonjenje kao subsidijarni tuilac (l. 208. st. 2. i l. 62. st. 1.); bude obavijeten o obustavi istrage kako bi, ukoliko eli, nastavio krivino gonjenje (l. 224. st. 2. i l. 62. st. 1.); bude obavijeten o povlaenju optunice prije otvaranja glavnog pretresa i o tome da moe nastaviti gonjenje (l. 326. st. 1. i l. 62. st. 1.); na glavnom pretresu, a nakon povlaenja optunice od strane javnog tuioca, izjavi da li eli nastaviti gonjenje (l. 63. st. 1.); izjavi albu na odluku suda o krivinim sankcijama izreenim za krivina djela protiv ivota i tijela, protiv seksualnog integriteta ili protiv bezbjednosti javnog saobraaja,51 ili trokova krivinog postupka (l. 399. st. 3.); bude obavijeten i da prisustvuje sasluanju svjedoka ili vjetaka izvan sudnice, kao i vrenju uviaja ili rekonstrukciji dogaaja (l. 366. st. 3.); u toku istrage podnese zahtjev javnom tuiocu da obezbjedi odreeni dokaz (l. 239. st. 1.) u zavrnoj rijei se osvrne na dokaze koji potkrepljuju imovinskopravni zahtjev i da ukae na dokaze o krivinoj odgovornosti optuenog (l. 380.); se protivi ustupanju krivinog gonjenja stranoj dravi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva (l. 514. st. 4.);

Zakonski zastupnik je roditelj ili osoba koja ima roditeljska prava ili obaveze ili zakonski staratelj (l. 151. podst. 6)). A punomonik je osoba koja u sluajevima propisanim PZKPK postupa u ime i u interesu oteenog (l. 151. podst. 7)). 51 Ako je javni tuilac preuzeo gonjenje od subsidijarnog tuioca (l. 65. st. 2.), oteeni moe da izjavi albu po svim albenim osnovama.

50

42

postavi imovinskopravni zahtjev. Naime, kad je zbog izvrenja krivinog djela nastao po propisima imovinskog prava imovinskopravni zahtjev oteenog, on moe zatraiti da se u krivinom postupku razmotri njegov zahtjev (l. 107. 118.); bude sasluan kao svjedok (l. 158. st. 2.).

Pored navedenih prava, oteeni u krivinom postupku ima i dunosti, kao to su, npr.: ukoliko je pozvan kao svjedok, na oteenog se primjenjuju sve dunosti koje su vezane za poloaj svjedoka u krivinom postupku. Rije je o dunosti odazivanja na uredno dostavljen poziv, dunosti svjedoenja (osim ako se ne radi o iskljuenju ili osloboenju od dunosti svjedoenja) i dunosti istinitog svjedoenja u krivinom postupku; podvrgavanje pregledu tjelesnih povreda (koje je obavezno kod povrede ili ugroavanja tjelesnog integriteta oteenog, l. 191.) podvrgavanje ljekarskom pregledu ako je oteeni svjedok i ako je neophodno da bi bilo utvreno da li se na njegovom tijelu nalaze tragovi ili odreena posljedica krivinog djela (l. 192. st. 3.) 40. Imovinskopravni zahtjevi Oteeni ima pravo da se u krivinom postupku pridrui sa svojim imovinskopravnim zahtjevom i da ga u tom postupku i ostvaruje. Imovinskopravni zahtjev, kao sporedni predmet krivinog postupka, raspravit e se u krivinom postupku ukoliko je: - imovinskopravni zahtjev nastao izvrenjem krivinog djela, - ako je ovlatena osoba postavila prijedlog i - ako ovaj pridruni postupak nee odugovlaiti postupak o krivinom djelu kao osnovnom predmetu krivinog postupka (l. 107. st. 1.). Predmeti imovinskopravnog zahtjeva su razliiti i u krivinom postupku mogu se odnositi na nadoknadu tete, povraaj stvari ili ponitenje odreenog pravnog posla (l. 107. st. 2.).52 Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva podnosi se nadlenom organu kome je podnijeta krivina prijava ili sudu pred kojim se vodi postupak (l. 109. st. 1.). Osoba ovlatena na podnoenje imovinskopravnog zahtjeva duna je da podnese dokaze o svom zahtjevu. Takoer, sud ispituje okrivljenog o injenicama vezanim za prijedlog ovlatene osobe i istrauje injenice koje su od znaaja za utvrivanje imovinskopravnog zahtjeva (l. 111. st. 1.). O imovinskopravnom zahtjevu odluuje sud. U krivinom postupku sud ne moe donijeti odluku kojom imovinskopravni zahtjev odbija. Kad izrekne presudu kojom okrivljenog oglaava krivim, sud moe usvojiti zahtjev u cjelini ili djelimino, a moe ovlatenu osobu uputiti na parnini postupak za nedosueni dio imovinskopravnog zahtjeva, kao i onda ako podaci krivinog postupka ne pruaju pouzdan temelj za djelimino ili potpuno dosuivanje imovinskopravnog zahtjeva. U sluaju donoenja oslobaajue presude ili presude kojom se optuba odbija, te rjeenja kojim se obustavlja postupak, sud je obavezan da raspravljanje o imovinskopravnom zahtjevu i donoenje odluke o njemu prenese na sud u parninom postupku (l. 112.).

Naknada tete obuhvata naknadu imovinske (ili materijalne) i neimovinske (ili nemareijalne) tete. Zahtjev za povraaj stvari odnosi se kako na pokretnu, tako i na nepokretnu stvar. Zahtjev za ponitavanjem odreenog pravnog posla moe se odnositi na razliite pravne poslove (jednostrane ili dvostrane, teretne ili dobroine, one koji su sklopljeni meu ivima ili za sluaj smrti).

52

43

OSMI DIO
PREDMET KRIVINOG POSTUPKA 41. Uopte o predmetu krivinog postupka Osnovni predmet krivinog postupka jeste krivina stvar kao dogaaj u stvarnosti koji ukazuje na mogunost postojanja odreenog krivinog djela i njegovog izvrioca, zbog ega se i vodi krivini postupak.53 Osnovni predmet krivinog postupka moe se raspravljati i utvrivati samo u krivinom postupku. Druga kanjiva djela (npr., prekraji) ne mogu biti predmet raspravljanja u krivinom postupku, jer se o njima raspravlja u posebnom, (npr., prekrajnom) postupku. U zakonom predvienim sluajevima moe se voditi jedinstven krivini postupak zbog vie krivinih djela i/ili protiv vie osoba. U takvom sluaju predmet krivinog postupka je vie krivinih stvari u meusobnoj vezi, tj. vie krivinih stvari koje stoje u odnosu odreene vrste koneksiteta (subjektivnog, objektivnog ili mjeovitog). Pored raspravljanja o krivinoj stvari, u krivinom postupku se raspravljaju i sporedni predmeti, i to: - imovinskopravni zahtjevi, koji nastaju usljed izvrenja krivinog djela, trokovi krivinog postupka i prethodna pitanja. 42. Sporedni predmeti krivinog postupka Kao to smo ve naveli, imovinskopravni zahtjevi kao sporedni predmet krivinog postupka raspravit e se u krivinom postupku ukoliko je: imovinskopravni zahtjev nastao izvrenjem krivinog djela, ako je ovlatena osoba postavila prijedlog i ako taj postupak nee odugovlaiti krivini postupak. Ove tri pretpostavke predstavljaju uslove o kojima sud mora voditi rauna prije nego to odlui da li e prihvatiti tzv. pridrueno raspravljanje i o imovinskopravnom zahtjevu odluiti po naelima i pravilima graanskog prava. Trokovi krivinog postupka su izdaci napravljeni u toku krivinog postupka i trokovi povezani sa krivinim postupkom (l. 99. st. 1.). Odluku o trokovima krivinog postupka donosi sud, po zavretku krivinog postupka i u zavisnosti od njegovog ishoda. Meutim, da bi krivini postupak mogao zapoeti i tei, potrebno je trokove postupka isplatiti unaprijed. Isplaivanje trokova postupka unaprijed je privremeno, jer organ koji je duan isplatiti trokove nije uvijek duan i da ih definitivno snosi.54 Uesnici u krivinom postupku, bez obzira na ishod postupka, snose odreene trokove krivinog postupka, ako su ti trokovi nastali njihovom krivicom (npr., trokovi dovoenja, odlaganja istrane radnje ili glavnog pretresa). Odluka o trokovima krivinog postupka sastavni je dio izreke presude, odnosno rjeenja kojim se obustavlja krivini postupak. Ona treba da sadri: - odluku o tome ko snosi trokove krivinog postupka, odnosno, odluku o osloboenju od dunosti naknade trokova krivinog postupka u cjelini ili djelimino i - visinu trokova krivinog postupka. Pravilo je da od ishoda krivinog postupka zavisi odluka o tome na iji teret padaju trokovi konkretnog krivinog postupka. Zbog toga, kad sud optuenog oglasi krivim izrei e u presudi da je duan naknaditi trokove krivinog postupka, a kad obustavi krivini postupak ili kad donese presudu kojom se optueni oslobaa od optube ili kojom se optuba odbija utvrdit e da
53 54

Tomaevi, G., 1998., str. 23. Odreeni trokovi isplauju se unaprijed iz sredstava policije, javnog tuioca ili suda koji vodi krivini postupak, a naplauju se kasnije od osoba koje su dune da ih plate prema odredbama PZKPK (l. 99. st. 4.).

44

trokovi krivinog postupka padaju na teret budetskih sredstava. Sud je ovlaten optuenog osloboditi, u cjelini ili djelimino, dunosti naknade trokova krivinog postupka ako bi njihovim plaanjem bilo dovedeno u pitanje izdravanje optuenog ili osoba koje je on duan izdravati (l. 102. i 103.). Vano je napomenuti da trokovi branioca koji je postavljen u sluaju obavezne strune odbrane, zatim odbrane zbog slabog imovnog stanja, te trokovi prevoenja padaju na teret budetskih sredstava (l. 99. st. 5. i l. 104. st. 1.). Polazei od zatite osnovnih prava ovjeka, prilikom odluivanja o trokovima krivinog postupka moraju se, dakle, primjeniti odredbe lana 6. stav 3. ta. c. i e. EKLJP i lana 14. stav 3. ta. d. i f. MPGPP, jer se i prilkom odluivanja o trokovima krivinog postupka moraju imati u vidu prava okrivljenog na besplatnu strunu pomo branioca, te besplatnu pomo tumaa ako ne razumije ili ne govori jezik na kome se vodi krivini postupak. Uz imovinskopravne zahtjeve i trokove krivinog postupka, prethodna (ili prejudicijalna) pitanja su takoer sporedni predmet krivinog postupka. Za rjeavanje prethodnih pitanja nadlean je sud u nekom drugom postupku (npr., parninom ili vanparninom, te izvrnom postupku), odnosno neki drugi organ razliit od suda (npr., upravni organ). Prethodna pitanja su pitanja graanskog ili upravnog prava, a u krivinom postupku postaju prethodna onda kad od njihovog prethodnog rjeenja zavisi primjena krivinog zakona. U tom smislu, prethodna pitanja su pravna pitanja i ne mogu biti procesna, niti injenina. Sud moe samostalno odluiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivinom postupku i tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivinom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. Iz navedenog razloga, odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloenje presude, ona ne dobiva klauzulu pravosnanosti i ne obavezuje nadleni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti nain. Iako se primjenjuju pravila dokazivanja u krivinom postupku ipak se odluka o prethodnom pitanju (npr., o valjanosti braka, vlasnitvu, svojstvu odreene osobe) donosi na osnovu materijalnih propisa koje primjenjuje organ nadlean za rjeavanje prethodnih pitanja (sud u drugom postupku ili neki drugi organ). Odluku o prethodnom pitanju koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ, ne moe promijeniti sud u krivinom postupku. Meutim, sud u krivinom postupku nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvreno odreeno krivino djelo, jer se o krivinoj stvari raspravlja po pravilima krivinog postupka.

45

DEVETI DIO
MJERE ZA OBEZBJEENJE PRISUSTVA OKRIVLJENOG, SPREAVANJE PONAVLJANJA KRIVINOG DJELA I OBEZBJEIVANJE USPJENOG VOENJA KRIVINOG POSTUPKA 43. Uopte o mjerama za obezbjeenje prisustva okrivljenog, spreavanje ponavljanja krivinog djela i obezbjeenje uspjenog voenja krivinog postupka Za uspjeno voenje krivinog postupka potrebno je osigurati prisustvo odreenih osoba. Prisustvo odreenih osoba u krivinom postupku se postie propisivanjem dunosti odazivanja pozivu organa krivinog postupka. U ovom dijelu govori se iskljuivo o mjerama koje su usmjerene prema osobama, u smislu da im se predvienim mjerama ograniava, u manjem ili veem obimu, pravo na linu slobodu.55 Mjere za osiguranje prisustva okrivljenog i uspjeno voenje krivinog postupka nisu krivine sankcije. Ovim mjerama se nastoji, uz uspjeno voenje krivinog postupka, postii i drugi ciljevi, kao to su, npr., privoenje izvrioca krivinog djela pravdi, neometano odvijanje krivinog postupka i preduzimanje krivinoprocesnih radnji, izvrenje izreene krivinopravne sankcije, spreavanje novih kriminalnih radnji, obezbjeenje dokaznog materijala ili sigurnosti ljudi. Ove mjere ograniavaju pravo na slobodu ovjeka prije pravosnanog okonanja krivinog postupka. Taksativno su navedene u PZKPK, u skali koja poinje najlakom mjerom pozivom, a zavrava se najteom sudskim pritvorom. Ostale mjere izmeu ove dvije su: nalog za lienje slobode, obeanje okrivljenog da nee napustiti mjesto boravita, zabrana pribliavanja odreenom mjestu ili odreenoj osobi, javljanje u policijsku stanicu, jemstvo i kuni pritvor (l. 268. st. 1.). Pri odluivanju o primjeni pomenutih mjera moraju se uvaiti zahtjevi koji su posljedica meunarodnog prava o pravima ovjeka (l. 9. MPGPP i l. 5 EKLJP): zakonom moraju biti propisani uslovi za njihovu primjenu, kojih se mora pridravati nadleni organ (naelo legaliteta), potivanje naela srazmjernosti, koje nalae da se ne primjenjuje otrija mjera ako se ista svrha moe postii blaom mjerom, mjera se mora ukinuti po slubenoj dunosti kad prestanu razlozi koji su doveli do njene primjene, odnosno zamijeniti drugom blaom mjerom ako su se za to stekli zakonski uslovi (naelo supsidijarnosti), odluku o primjeni mjera, uz ograniene izuzetke, donosi sud (naelo sudskog nadzora).56 44. Poziv Poziv je pismena, izuzetno usmena57, naredba suda, kojom se okrivljenom nareuje da se, zbog preduzimanja odreene procesne radnje, odazove na poziv i doe u odreeno vrijeme na

55

O mjerama kojima se ograniava pravo raspolaganja predmetima ili stvarima govori se u okviru radnji dokazivanja pretresanja stana, prostorija i osoba i privremenog oduzimanja predmeta i imovine. 56 Pavii, B., 2005., str. 116.; Murati, R.: Protection of Human Rights Under Kosovo's Criminal Code and Criminal Procedure Code. Chicago-Kent Law Review, 80 (2005) 1, str. 109. 111. 57 Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud moe i usmeno saoptiti osobi koja se nalazi pred sudom, zajedno sa poukom o posljedicama nedolaska (l. 124. st. 2.).

46

odreeno mjesto.58 Okrivljeni je duan odazvati se pozivu koji mu je uredno dostavljen, a u sluaju neodazivanja na poziv moe se prinudno dovesti (u pozivu se okrivljeni mora upozoriti da e biti prinudno doveden ukoliko se ne odazove na poziv). Sadraj poziva propisuje se zakonom (l. 269. st. 2. 3.), kao i nain njegovog dostavljanja (l. 127. st. 1.). Kad se okrivljeni prvi put poziva pouie se u pozivu o pravu da uzme branioca i pravu branioca da prisustvuje njegovom ispitivanju. Obaveza je okrivljenog da o svakoj promjeni adrese ili o namjeri da promjeni boravite odmah obavijesti sud. Ako okrivljeni nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitati e se u mjestu gdje se nalazi ili e se osigurati njegov prevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima, ili ispitivanje biva odloeno (l. 269. st. 5.). Okrivljeni je duan da se pojavi kod javnog tuioca nakon to je pozvan, a odredbe lana 269. st. 2. do 5. primjenjuju se uz neophodno prilagoavanje. Okrivljeni moe da podnese albu pretpretresnom sudiji na odluivanje o zakonitosti obaveze da se pojavi pred javnim tuiocem (l. 230.).59 45. Nalog za lienje slobode Nalog za lienje slobode izdaje pretpretresni sudija ili predsjednik vijea. Nalog se izdaje po slubenoj dunosti, na zahtjev javnog tuioca ili u hitnim okolnostima na zahtjev policije. Razlozi za izdavanje ovog naloga su: - kada postoje uslovi za odreivanje sudskog pritvora (l. 281. st. 1.), - ako uredno pozvani okrivljeni ne doe, a svoj nedolazak ne opravda ili - ako se nije moglo izvriti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti oigledno proizilazi da okrivljeni izbjegava prijem poziva (l. 270. st. 1.). Izdavanje naloga za lienje slobode u navedenim sluajevima je fakultativno. Obavezno izdavanje naloga za lienje slobode predvieno je u sluaju ako je optueni uredno pozvan na glavni pretres, a na glavni pretres ne doe niti svoj izostanak opravda. Ako optueni opravda svoje odsustvo prije nego to bude lien slobode, predsjednik sudskog vijea opoziva nalog za lienje slobode (l. 341. st. 1.). Nalog za lienje slobode izvrava policija. Za vrijeme hapenja osoba mora biti informisana o razlozima za lienje slobode na jeziku koji razumije, kao i o sljedeim pravima: da uti i da ne odgovara na bilo koje pitanje osim davanja podataka o svom identitetu, - da joj bude pruena besplatna pomo prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se govori u policiji, - da dobije pomo branioca i da mu bude obezbjeen branilac ako on nije u stanju da plati za pravnu pomo, - da obavijesti lanove porodice ili drugu odgovarajuu osobu po svom izboru o lienje slobode i da uiva ljekarsku kontrolu i ljekarsku njegu, ukljuujui i psihijatrijsko lijeenje. Takoer, ako je osoba liena slobode stranac, ima pravo da o njenom lienju slobode bude obavijetena kancelarija za vezu, diplomatska misija drave iji je dravljanin, ili predstavnik nadlene meunarodne organizacije ako je uhapena osoba izbjeglica ili je na drugi nain pod zatitom meunarodne organizacije. Pored obavjetavanja pomenutih institucija, uhapena osoba ima pravo i da sa njima komunicira usmeno ili pismeno (l. 270. st. 6. i l. 214.). Nalog za lienje slobode izdaje se pismeno. Sadraj naloga i nain lienja slobode odreeni su lanom 270. stav 4. 46. Obeanje okrivljenog da nee napustiti mjesto boravita Ova mjera sastoji se u obeanju okrivljenog pred sudom pred kojim se vodi postupak da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti boravite. Ovo obeanje sud moe traiti ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvrio krivino djelo i postoje razlozi da se sumnja da bi okrivljeni mogao da se sakrije ili da ode u nepoznato mjesto ili da napusti Kosovo u toku krivinog postupka (l. 271. st. 1.). Okrivljenog e se prilikom davanja obeanja
58

U krivinom postupku se alju pozivi i drugim osobama (npr., svjedocima, vjetacima), sa naznaenjem svojstva u kome se osoba poziva. 59 Okrivljeni je duan da se pojavi kod javnog tuioca nakon to je pozvan (l. 230.).

47

upozoriti da se protiv njega moe odrediti sudski pritvor ako ovu obavezu prekri. Obeanje okrivljenog unosi se u zapisnik. Okrivljenom koji je dao ovo obeanje moe se privremeno oduzeti putna isprava. 47. Zabrana pribliavanja odreenom mjestu ili osobi Sud moe zabraniti okrivljenom da se pribliava odreenom mjestu ili osobi pod sljedeim uslovima: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvrio krivino djelo, 2) ako postoje razlozi za vjerovanje da e unititi, sakriti, promijeniti ili falsifikovati dokaze krivinog djela ili ako posebne okolnosti ukazuju da e okrivljeni ometati tok krivinog postupka uticanjem na svjedoke, oteene ili na suaesnike (l. 281. st. 1. podst. 2. ta. (ii)) ili ako ozbiljnost krivinog djela, naini ili okolnosti pod kojima je ono izvreno, line karakteristike, ponaanje u prolosti, ambijent i uslovi u kojima ivi okrivljeni, ili neke druge line okolnosti ukazuju na opasnost da okrivljeni ponovi krivino djelo, dovri pokuano krivino djelo ili uini krivino djelo kojim prijeti da e ga izvriti (l. 281. st. 1. podst. 2. ta. (iii)) i 3) ako takva zabrana moe umanjiti rizik da e okrivljeni unititi dokaz krivinog djela, uticati na svjedoke, sauesnike ili pomagae ili da e ponoviti krivino djelo, dovriti pokuano krivino djelo ili poiniti krivino djelo kojim je prijetio (l. 272. st. 1.). Ove zabrane se izriu rjeenjem, u kojem se utvruje odgovarajua udaljenost od odreenog mjesta ili osobe koju okrivljeni mora da potuje i koju ne smije namjerno da pree. Sud odreuje sudski pritvor ako se okrivljeni ne pridrava izreenih zabrana, i o tome se okrivljeni unaprijed obavjetava. Na trajanje, produenje ili ukidanje ove mjere shodno se primjenjuju zakonska rjeenja o sudskom pritvoru. 48. Javljanje u policijsku stanicu Ovu mjeru nareuje sud pod sljedeim uslovima: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvrio krivino djelo i 2) ako postoje osnovi za sumnju da e se okrivljeni sakriti ili otii na nepoznato mjesto ili napustiti Kosovo (l. 273. st. 1.). Ukoliko se naredi ova mjera, okrivljeni se periodino pojavljuje u odreeno vrijeme u policijskoj stanici u oblasti gdje ima prebivalite ili boravite ili gdje se zatekne u vrijeme donoenja sudske odluke o ovoj mjeri. Sud moe narediti sudski pritvor ako se okrivljeni ne pridava ove mjere, o emu se okrivljeni unaprijed obavjetava. Na trajanje, produenje ili ukidanje ove mjere shodno se primjenjuju zakonska rjeenja o sudskom pritvoru. Uz ovu mjeru moe se narediti privremeno oduzimanje putne isprave. 49. Jemstvo O jemstvu govori lan 5. stav 3. EKLJP, predviajui da se putanje na slobodu moe usloviti jemstvom da e se osoba odazvati pozivu na suenje. Jemstvo kao mjera za osiguranje prisustva okrivljenog i uspjeno voenje krivinog postupka zamjena je za sudski pritvor. Naime, sud moe naloiti da okrivljeni ostane na slobodi uz jemstvo ili da uz jesmtvo bude osloboen iz sudskog pritvora: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvrio krivino djelo, 2) ako je jedini razlog za sudski pritvor bojazan da okrivljeni moe pobjei i 3) ako je okrivljeni obeao da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje boravite (l. 274. st. 1.). Takoer, sud moe naloiti da okrivljeni ostane na slobodi uz jemstvo ili da uz jemstvo bude osloboen iz sudskog pritvora: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvrio krivino djelo, 2) ako okrivljeni nije osumnjien za krivino djelo kanjivo zatvorom od najmanje pet godina prema poglavljima XII, XIV, XV, XIX, XX, XXV, XXVII i XXVIII PKZ, 3) ako je jedini osnov za sudski pritvor ponavljanje krivinog djela, dovrenje pokuanog krivinog djela ili izvrenje krivinog djela kojim se prijeti i 4) ako je okrivljeni obeao da nee ponoviti krivino djelo, dovriti pokuano krivino djelo ili izvriti krivino 48

djelo kojim je prijetio (l. 274. st. 2.). Dakle, jemstvo se moe dati da ne bi bio nareen pritvor zbog opasnosti od bjekstva ili zbog opsanosti od ponavljanja krivinog djela, ili da bi se okrivljenom koji je ve u sudskom pritvoru iz navedenih razloga, pritvor ukinuo. Jemstvo moe da bude poloeno u vidu gotovine, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari velike vrijednosti koje se lako mogu unoviti i uvati ili u stavljanju hipoteke na nepokretna dobra onoga ko daje jemstvo (stvarno jemstvo) ili u vidu line obaveze jedne ili vie osoba da e u sluaju bjekstva okrivljenog platiti utvreni iznos jemstva (lino jemstvo). Novani iznos jemstva je quaestio facti i utvruje se u svakom konkretnom sluaju prema teini krivinog djela, linim i porodinim prilikama okrivljenog i imovnom stanju onoga ko daje jemstvo. Rjeenje kojim se jemstvo odobrava i rjeenje kojim se jemstvo ukida donosi sud (pretpretresni sudija, a poslije podizanja optunice predsjednik sudskog vijea) po sasluanju javnog tuioca, kao i okrivljenog i branioca (l. 275. st. 3.). Ako okrivljeni pobjegne, rjeenjem e se odrediti da je vrijednost data kao jemstvo prihod budeta Kosova (l. 276. st. 3.). Takoer, ako okrivljeni ponovi krivino djelo, dovri pokuano krivino djelo ili izvrio krivino djelo kojim je prijetio da e ga izvriti iznos poloen kao jemstvo dodjeljuje se rjeenjem budetu Kosova (l. 277. st. 2.). Jemstvo se ukida (ili se vraa onom ko ga je dao) kada se krivini postupak pravosnano obustavi ili kada se krivini postupak okona pravosnanom presudom. Ako je okrivljeni kanjen zatvorskom kaznom, jemstvo se ukida tek kad okrivljeni pone da izdrava kaznu (l. 277. st. 4. i 5.). 50. Kuni pritvor U skladu sa naelom srazmjernosti, PZKPK predvia posebnu vrstu pritvora kuni pritvor. Za razliku od sudskog pritvora, kunim pritvorom se ograniava lina sloboda na nain da se okrivljenom zabranjuje da naputa prostorije u kojima stalno ili privremeno ivi, odnosno javnu ustanovu za lijeenje ili staranje (l. 278. st. 3.). O kunom pritvoru odluuje sud pod sljedeim uslovima: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvrio krivino djelo i 2) ako postoje okolnosti za odreivanje sudskog pritvora. Izriui ovu mjeru sud moe ograniiti ili zabraniti kontakt okrivljenog sa osobama koje ne ive sa njim, odnosno sa osobama koje okrivljeni ne izdrava. Izuzetno, sud moe dozvoliti okrivljenom da na odreeno vrijeme napusti prostorije u kojima izdrava kuni pritvor, kad je to prijeko potrebno da bi se obezbjedile neophodne ivotne potrebe ili da bi se obavio posao (l. 278. st. 3.). Vrsta odluke kojom se odreuje kuni pritvor je obrazloeno rjeenje, koje se predaje pritvoreniku i odgovarajuoj policijskoj stanici na teritoriji na kojoj se mjera izvrava. Sud vri nadzor nad sprovoenjem mjere kunog pritvora neposredno ili preko policije. Policija moe u svako doba, i bez zahtjeva suda, da provjeri sprovoenje ove mjere i odmah informie sud o moguoj povredi ove mjere. Zbog toga, sud moe odrediti sudski pritvor ako se okrivljeni ne pridrava izreene mjere, o emu se unaprijed obavjetava prilikom nareivanja kunog pritvora. Zakonskem odredbe o sudskom pritvoru primjenjuju se, uz odreeno prilagoavanje, na odreivanje, trajanje, produenje i ukidanje kunog pritvora. Takoer, odredbe PKZ o uraunavanju sudskog pritvora u izreenu kaznu primjenjuju se, uz odreeno prilagoavanje, i na kuni pritvor. 51. Sudski pritvor Uopte o pritvoru. Pravo na slobodu i linu sigurnost uiva zatitu u okviru meunarodnog prava o pravima ovjeka (l. 9. MPGPP i l. 5. EKLJP). Zbog toga je ovo pravo nepovredivo, a odluku o njegovom oduzimanju ili ogranienju donosi tijelo sudske vlasti, u postupku i na nain koji su propisani zakonskim normama ( emu govore i prethodna izlaganja o kunom pritvoru). Sudski pritvor kao preventivno lienje slobode predstavlja prinudno zadravanje okrivljenog na odreenom mjestu, koje se obezbjeuje straom ili drugom vrstom nadzora uz sprovoenje odreenog reima izvrenja sudskog pritvora i postupanja s pritvorenicima. 49

Podlogu za zakonska rjeenja o sudskom pritvoru predstavljaju l. 9. MPGPP i l. 5. EKLJP, koji predviaju mjere za zatitu ovog osnovnog prava ovjeka. Te mjere se naroito odnose na: zahtjev da se postupak oduzimanja slobode odredi zakonom, taksativno navoenje pritvorskih osnova, te predvianje konkretnih obaveza javne vlasti u vezi s utvrivanjem i izvoenjem postupka oduzimanja slobode (nadlenost za odreivanje pritvora, trajanje pritvora, dunost hitnog postupanja organa koji uestvuju u krivinom postupku i koji pruaju pravnu pomo, izvrenje pritvora).60

Stav meunarodnih dokumenata o pritvaranju kao mjeri oduzimanja prava na slobodu iskljuivo pod zakonskim uslovima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom, podrava judikatura ESLJP.61 Ukoliko bi se pojedinac odrekao svojih prava navedenih u meunarodnim dokumentima i pristao na to da bude lien slobode, lienje slobode moe biti okarakterisano kao nezakonito i suprotno konvencijskim odredbama. U tom smislu, ESLJP je istakao da je pravo na slobodu isuvie vano za demokratsko drutvo i da ga pojedinac ne moe izgubiti samo zato to se dobrovoljno podvrgao lienju slobode.62 Zakonski razlozi za odreivanje pritvora. U skladu sa zakonskom odredbom prema kojoj prava i slobode okrivljenog mogu da budu ograniene prije donoenja pravosnane presude samo pod zakonskim uslovima (l. 1. st. 3.), PZKPK propisuje razloge za odreivanje sudskog pritvor. Opti uslovi za odreivanje sudskog pritvora su, prvo, postojanje osnovane sumnje da je odreena osoba izvrila krivino djelo (l. 281. st. 1. podst. 1))63 i, drugo, da su druge mjere predviene za osiguranje prisustva okrivljenog, spreavanje vrenja krivinih djela i uspjeno voenje krivinog postupka nedovoljne da obezbjede prisustvo okrivljenog, da sprijee ponavljanje krivinog djela i obezbjede uspjeno voenje krivinog postupka (l. 281. st. 1. podst. 3)). Pored navedenih optih uslova, za odreivanje sudskog pritvora trai se postojanje i posebnih uslova ili pritvorskih razloga (l. 281. st. 1. podst. 2) ta. i) iii)). Dakle, uslovi za odreivanje sudskog pritvora odnose se na postojanje dva opta uslova za sudski pritvor i na postojanje jednog ili vie u zakonu taksativno navedenih osnov za sudski pritvor. Dakle, ako postoji osnovana sumnja da je odreena osoba uinila krivino djelo i ako su druge mjere nedovoljne za postizanje odreenih ciljeva u krivinom postupku, sudski pritvor se moe odrediti: i) ako se krije, ako identitet ne moe da bude utvren,64 ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Svrha odreivanja pritvora u ovom primjeru je obezbjeenje prisustva okrivljenog u krivinom postupku. Konkretne okolnosti na osnovu kojih se moe zakljuiti da postoji opasnost od bjekstva su: ako se okrivljeni krije, izbjegava prijem poziva ili je za njim bila raspisana potjernica. Ovaj pritvor moe se odrediti u toku cijelog krivinog postupka. Isti cilj ima i fakultativno odreivanje pritvora kojim se nastoji obezbijediti prisustvo optuenog na glavnom pretresu i nesmatano odvijanje glavnog
60 61

Sijeri-oli, H., I, 2005, str. 226-227. Npr., Lawless protiv Irske (1961.), Winterwert protiv Holandije (1979.), Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1990.), Giulia Manzoni protiv Italije (1997.). 62 Npr., De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije (1971.).
63

O osnovanoj sumnji govori i l. 5. st. 1. ta. c) EKLJP. ESLJP je vie puta izriito naglasio da osnovana sumnja mora postojati za sve vrijeme trajanja pritvora, a ne samo u trenutku odreivanja pritvora. 64 Sudski pritvor e biti ukinut im se utvrdi identitet (l. 281. st. 2.).

50

pretresa. Ovaj oblik pritvora, ako ne bude ranije ukinut, traje do objavljivanja presude, a najdue mjesec dana (l. 341. st. 2.); ii) ako postoje razlozi za vjerovanje da e okrivljeni unititi, sakriti, promijeniti ili falsifikovati dokaze krivinog djela ili ako posebne okolnosti ukazuju da e okrivljeni ometati tok krivinog postupka uticanjem na svjedoke, oteene ili na suaesnike. Pritvor koji je odreen po ovom osnovu ukinut e se im se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor odreen. Pritvor se odreuje zbog koluzijske opasnosti (lat. colludere tajno se dogovarati), koja se cijeni po nizu konkretnih okolnosti, npr.: opasnost od unitenja dokumentacije, opasnost od dogovaranja saizvrilaca, sauesnika, rodbinske i prijateljske veze okrivljenog i svjedoka, pritisci na svjedoka; ili iii) ozbiljnost krivinog djela, naini ili okolnosti pod kojima je ono izvreno, line karakteristike, ponaanje u prolosti, ambijent i uslovi u kojima ivi okrivljeni, ili neke druge line okolnosti ukazuju na opasnost da okrivljeni ponovi krivino djelo, dovri pokuano krivino djelo ili uini krivino djelo kojim prijeti da e ga izvriti. Ovdje je predvieno odreivanje pritvora zbog ponovljene opasnosti (lat. iterare ponavljati). Pritvorom zbog iteracijske opasnosti trebaju se onemoguiti nove kriminalne aktivnosti okrivljenog (l. 281. st. 1.). S obzirom da sud u konkretnom sluaju cijeni postojanje zakonskih uslova i neophodnost odreivanja pritvora, te da moe odrediti pritvor ako su ispunjeni zakonski razlozi za pritvaranje, to se takvo oduzimanje slobode naziva fakultativni sudski pritvor. Odreivanje sudskog pritvora. U skladu sa meunarodnim pravom o pravima ovjeka odreivanje pritvora je u iskljuivoj nadlenosti sudske instance (l. 9. st. 3. MPGPP i l. 5. st. 3. EKLJP). Sudsku odluku o pritvoru mogue je pobijati albom o kojoj, takoer, odluuje sud. Naime, pritvorena osoba ima pravo da pred sudom ospori zakonitost svog pritvaranja (lat. habeas corpus).65 Ovaj meunarodni standard u zatiti prava ovjeka predvia da svaka osoba liena slobode ima pravo pokrenuti postupak u kome e sud hitno ispitati zakonitost pritvaranja i naloiti putanje na slobodu u sluaju da je lienje slobode nezakonito (l. 5. st. 4. EKLJP i l. 9. st. 4. MPGPP). Prema odlukama ESLJP, osoba liena slobode mora biti ovlatena da pokrene postupak radi ispitivanja zakonitosti pritvora u razumnim vremenskim granicama.66 Prema pozitivnom procesnom pravu Kosova, o sudskom pritvoru moe odluiti samo sud. U tom smislu, sudski pritvor odreuje pretpretresni sudija nadlenog suda na osnovu pisanog zahtjeva javnog tuioca i nakon odranog sasluanja (l. 282. st. 1.). Takoer, sud odluuje i o albi na rjeenje o sudskom pritvoru. O albi se rjeava u roku od 48 sati od uruivanja albe, a rok za albu na rjeenje o sudskom pritvoru je 24 sata od uruivanja rjeenja (l. 283. st. 4.). Kao to je ve reeno, sudski pritvor odreuje pretpretresni sudija. Naime, poslije izvoenja uhapenog lica pred pretresnog sudiju, sudija odmah informie tu osobu o pravima koja joj pripadaju i koja su izriito navedana u l. 214. Pouka o pravima unosi se u zapisnik, uz naznaenje tanog vremena lienja slobode (hapenja) i vremena kad je osoba dovedena pred
Treba da ima tijelo poetne rijei zakona o nepovredivosti ovjekove linosti koji je u engleskom parlamentu prihvaen 1679. godine. Znaenje tih poetnih rijei odnosi se na nareenje suda da onaj koji je nekoga liio slobode toga privede pred sudiju, kako bi ga sudija mogao sasluati i odluiti o opravdanosti lienja slobode. Iz toga, takoer, proistie pravo sudije da odredi putanje iz pritvora, odnosno zatvora u sluaju kad smatra da je bio pritvor, odnosno zatvor odreen protivpravno. V. Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, M., 2005., str. 455. 456. 66 Tako, npr., Winterwerp protiv Holandije (1979.).
65

51

pretresnog sudiju. Zatim, pretpretresni sudija vodi sasluanje o sudskom pritvoru, kome prisustvuju javni tuilac i branilac. Ako uhapena osoba ne angauje branioca u roku od 24 sata od trenutka kada je informisana o tom pravu ili izjavi da nee da angauje branioca, sud joj postavlja branioca po slubenoj dunosti. Na sasluanju o sudskom pritvoru javni tuilac iznosi svoje argumente za sudski pritvor, na koje se mogu osvrnuti okrivljeni i njegov branilac. Nakon to odlui o prijedlozima stranaka i drugim pitanjima relevantnim za primjenu pomenute mjere, pretpretresni sudija donosi, ako su ispunjeni zakonski uslovi, rjenje o sudskom pritvoru, koje mora biti obrazloeno (l. 282. i 283. st. 1.). Ako pretpretresni sudija odbije zahtjev javnog tuioca za odreivanje sudskog pritvora moe naloiti bilo koju drugu mjeru koja se odnosi na linost okrivljenog. Trajanje pritvora. Prema prvom rjeenju o sudskom pritvoru, okrivljeni moe biti pritvoren najdue mjesec dana od kad je lien slobode. Nakon toga okrivljeni moe biti zadran u pritvoru, ali samo na osnovu rjeenja o produenju sudskog pritvora. Sudski pritvor se moe produiti samo na prijedlog javnog tuioca, a odluku o produenju donosi vijee od troje sudija. S tim u vezi, PZKPK postavlja rokove trajanja pritvora na sljedei nain. Prije podizanja optunice sudski pritvor ne moe trajati due od tri mjeseca ako se postupak vodi za krivino djelo kanjivo kaznom zatvora manjom od pet godina, odnosno est mjeseci ako se postupak vodi za krivino djelo kanjivo kaznom zatvora od najmanje pet godina (l. 284. st. 1. i 2.). U izuzetnim okolnostima kada optunica nije podignuta u propisanim rokovima, pritvor se moe produiti ali ne moe trajati due od devet mjeseci (za krivino djelo kanjivo kaznom zatvora manjom od pet godina), odnosno 12 mjeseci (za tea krivina djela). Pretpretresni sudija po slubenoj dunosti ukida sudski pritvor dok je istraga u toku, uz saglasnost javnog tuioca (l. 286. st. 1.). Takoer, pritvorena osoba i njen branilac mogu podnijeti sudu zahtjev za utvrivanje zakonitosti pritvora (l. 286. st. 2.). Nakon to je podignuta optunica, sudski pritvor moe narediti, produiti ili ukinuti sudsko vijee, odnosno predsjednik sudskog vijea. Trajanje pritvora nije ogranieno, ali svaka dva mjeseca od posljednjeg rjeenja o sudskom pritvoru, sudsko vijee, odnosno predsjednik sudskog vijea ispituje po slubenoj dunosti da li jo uvijek postoje razlozi za sudski pritvor i donosi rjeenje kojim se sudski pritvor produava ili ukida (l. 287. st. 1. i 2.). U pogledu trajanja pritvora nakon izricanja prvostepene presude, PZKPK odreuje da pri donoenju presude kojom se optueni osuuje na kaznu zatvora sudsko vijee odreuje sudski pritvor ako su ispunjeni uslovi iz l. 281. st. 1. ovog Zakona, a ukida sudski pritvor ako je optueni u sudskom pritvoru, a razlozi zbog kojih je on odreen vie ne postoje (l. 393. st. 1.). Sudski pritvor koji je odreen ili produen moe trajati dok presuda ne postane pravosnana ali najdue do isteka vremena trajanja kazne izreene u prvostepenoj presudi (l. 393. st. 6.). alba je dozvoljena na rjeenje kojim se odreuje, odnosno produava pritvor, dok alba nije dozvoljena na rjeenje kojim se odbija zahtjev za odreivanje ili ukidanje sudskog pritvora (l. 287.). Takoer, odluujui o preispitivanju razloga za odreivanje pritvora sud moe donijeti odluku o izricanju blae mjere. Hitnost postupka. Ako se okrivljeni nalazi u sudskom pritvoru dunost je svih organa koji uestvuju u krivinom postupku i onih koji pruaju pravnu pomo da posebno hitno postupaju i trajanje sudskog pritvora mora da bude svedeno na najkrae nuno vrijeme (l. 279. st. 2.). lan 5. stav 3. EKLJP, kao i judikati ESLJP, takoer, podstiu upravo navedene dunosti, nastojei izbjei neogranieni pritvor za vrijeme trajanja krivinog postupka. Dakle, okrivljeni koji se nalazi u pritvoru ima pravo da se njegovom suenju da prvenstvo u odnosu na suenje osobi koja se brani sa slobode.67
67

Npr., Wemhoff protiv SR Njemake (1968.).

52

Izvrenje pritvora. PZKPK sadri odredbe o sprovoenju sudskog pritvora i postupanju s pritvorenom osobom (l. 288. - 297.). Takoer, poloaj osoba koje su liene slobode i pritvorene ureuju odreeni meunarodni dokumenti, kao, npr., Standardna minimalna pravila UN za postupanja sa zatvorenicima (1955.), Konvencija protiv muenja i drugih oblika okrutnog, nehumanog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (1984.), Evropska konvencija o sprijeavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (1987.) ili Evropska zatvorska pravila (1987.). Pored toga, nasilje nad fizikim i mentalnim integritetom ovjeka vrenjem torture, nehumanim ili poniavajuim postupcima ili kanjavanjem zabranjeno je lanom 3. EKLJP i lanom 10. MPGPP. S obzirom da pritvor predstavlja preventivnu mjeru (dakle, ne predstavlja krivinu sankciju) ija je svrha da se obezbjedi prisustvo okrivljenog i uspjeno voenje krivinog postupka, u regulisanju izvrenja pritvora zakon unosi ona ogranienja koja nuno zahtijeva svrha preventivnog lienja slobode. Zakon izriito propisuje da se ne smije vrijeati osoba i dostojanstvo pritvorenika. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ogranieni samo da bi se sprijeilo njegovo bjekstvo ili komuniciranje koje bi moglo ugroziti efikasno odvijanje krivinog postupka (l. 288.). Sudski pritvor se izdrava u posebnim ustanovama namijenjenim za izdravanje pritvora, ili u posebnom dijelu ustanove za izdravanje kazni zatvora (l. 291. st. 1.). Pritvorenik ima pravo komunicirati sa vanjskim svijetom, uz odobrenje i pod nadzorom pretpretresnog sudije, s tim to se taj vid kontrole ne odnosi na Omdusmena za ljudska prava i njegovog zamjenika (komunikacija izmeu osobe koja se nalazi u sudskom pritvoru i Omdusmena za ljudska prava i njegovog zamjenika moe da se posmatra ali ne i da se slua od strane pripadnika policijske slube, l. 294. st. 3.) i branioca (l. 294. st. 4.). Pritvorenici koji su strani dravljani imaju pravo na posjete svojih diplomatskih i konzularnih predstavnika ili predstavnika drave koja titi njihove interese, u skladu sa meunarodnim pravom i internim propisima kojima se regulie pritvor (l. 294. st. 2.). Postupanje prema pritvorenicima nadzire predsjednik nadlenog suda, koji je duan (ili sudija koga on imenuje, ali ne i sudija koji je naloio sudski pritvor) da najmanje jednom nedeljno posjeti osobe koje se nalaze u sudskom pritvoru (l. 297. st. 2.). 52. Privremeno lienje slobode i policijsko zadravanje Od sudskog pritvora kao mjere za obezbjeenje prisustva okrivljenog i uspjeno voenje krivinog postupka treba razlikovati privremeno lienje slobode i policijsko zadravanje koje, po pravilu, prethodi odreivanju sudskog pritvora. Privremeno lienje slobode i policijsko zadravanje, kao kratkotrajna i privremena mjera, predstavlja oduzimanje slobode osobi zbog sumnje da je izvrila krivino djelo. Privremeno lienje slobode. Zaticanje na izvrenju krivinog djela (lat. in flagranti) nije razlog za odreivanje sudskog pritvora, ali jeste razlog za privremeno lienje slobode (ili hapenje). Policija ili bilo koja druga osoba ovlatena je liiti slobode osobu uhvaenu pri izvrenju krivinog djela koje se goni po slubenoj dunosti ili osobu za kojom je u toku potraga. U navedenom sluaju dozvoljeno je lienje slobode bez sudskog naloga. Osoba koja je liena slobode od strane osoba koje ne pripadaju policiji mora se odmah predati policiji ili kad to nije mogue policija ili javni tuilac moraju odmah biti obavijeteni o tome (l. 210.). Pojam zaticanje pri izvrenju krivinog djela znai zaticanje u toku izvrenja krivinog djela ili neposredno poslije izvrenja u situacijama koje su izjednaene sa tom situacijom (zaticanje sa predmetima koji potiu od krivinog djela ili upuuju na uee osobe u izvrenju djela, zaticanje pod okolnostima koje ukazuju da je upravo ta osoba izvrila krivino djelo, tragovi na izvriocu krivinog djela neposredno po izvrenju djela, gonjenje izvrioca, npr., od oevidaca). Takoer, policija moe liiti slobode osobu ako postoje razlozi za sudski 53

pritvor (iz l. 281. st. 1.), ali je duna tu osobu bez odlaganja izvesti pred pretresnog sudiju kako bi se odredio sudski pritvor (l. 211.). Policijsko zadravanje. Utvreni postupak ograniavanja prava na slobodu temelji se na nastojanju da upotreba bilo kojeg vida prinude mora biti unaprijed zakonom odreena i u skladu sa meunarodnim standardima o zatiti osnovnih ljudskih prava i sloboda. Stoga, policijski organ moe izuzetno privremeno oduzeti slobodu osobi i zadrati je pod sljedeim uslovima: (1) ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo za koje se goni po slubenoj dunosti, (2) ako je lienje slobode i zadravanje potrebno da bi bio utvren identitet osobe, provjeren alibi ili da bi bila prikupljena obavjetenja i dokazi u vezi sa konkretnim krivinim djelom i (3) ako postoje razlozi za zadravanje prema lanu 281. stav 1. podstav 2. ta. (i) i (iii) ili postoji opravdan razlog za bojazan da ta osoba moe unititi tragove krivinog djela (l. 212. st. 1.). Privremeno lienje slobode i policijsko zadravanje odobrava javni tuilac, a kada zbog hitnih okolnosti takvo odobrenje ne moe biti dobijeno prije hapenja, odobrava policija koja mora o tome obavijestiti javnog tuioca odmah nakon hapenja. Poslije hapenja, osoba liena slobode se obavjetava usmeno o pravima iz lana 214. i u pisanom obliku o drugim pravima koja joj pripadaju prema PZKPK. Policijsko zadravanje ne moe trajati due od 72 sata od trenutka lienja slobode. Poslije isteka pomenutog roka, policija oslobaa osobu, osim ako je odreen sudski pritvor. Prema praksi ESLJP, svako oduzimanje slobode koje nije izvreno sa namjerom da se u najkraem moguem vremenu pojedinac privede pred sud predstavlja krenje lana 5. stav 1. taka c) EKLJP.68 Ureujui policijsko zadravanje, PZKPK predvia sljedee. Odmah nakon lienja slobode, a najkasnije est sati od trenutka hapenja, javni tuilac ili ovlateni vii policijski slubenik izdaje uhapenoj osobi pisanu odluku o policijskom zadravanju koja sadri ime i prezime osobe liene slobode, mjesto, datum i tano vrijeme lienja slobode, krivino djelo za koje je osoba osumnjiena, zakonski osnov za lienje slobode i pouku o pravu na albu. Dakle, osoba liena slobode ima pravo da izjavi albu. alba se dostavlja pretpretresnom sudiji, koji o albi odluuje u roku od 48 sati od trenutka lienja slobode (l. 212.). Osoba liena slobode mora se obavijestiti o razlozima lienja slobode na jeziku koji razumije, kao i o sljedeim pravima: da uti i da ne odgovara na bilo koje pitanje osim davanja podataka o svom identitetu, - da joj bude pruena besplatna pomo prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se govori u policiji, - da dobije pomo branioca i da mu bude obezbjeen branilac ako on nije u stanju da plati za pravnu pomo, - da obavijesti lanove porodice ili drugu odgovarajuu osobu po svom izboru o hapenju i da uiva ljekarsku kontrolu i ljekarsku njegu, ukljuujui i psihijatrijsko lijeenje (l. 214. st. 1.). Takoer, ako je osoba liena slobode stranac, ima pravo da o njenom lienju slobode bude obavijetena kancelarija za vezu, diplomatska misija drave iji je dravljanin, ili predstavnik nadlene meunarodne organizacije ako je uhapena osoba izbjeglica ili je na drugi nain pod zatitom meunarodne organizacije. Pored obavjetavanja pomenutih institucija, uhapena osoba ima pravo i da sa njima komunicira usmeno ili pismeno (l. 214. st. 2.). PZKPK posebno izdvaja pravo osobe koja je liena slobode na prisustvo branioca kojeg moe sama izabrati nakon hapenja (l. 213. st. 1.). Ako osoba liena slobode ne angauje branioca ili to ne uradi neko za nju, bit e joj obezbjeen branilac u skladu sa Administrativnim nareenjem UNMIK-a br. 2001/15 od 13. oktobra 2001. godine o primjeni Uredbe br. 2001/28 o Pravima osoba koje su uhapsili organi reda (l. 213. st. 2.). Osoba liena slobode ima pravo na povjerljivo komuniciranje sa braniocem, usmeno ili pismeno. U toku sasluanja pred policijom, osoba
68

Tako u odluci Lawless protiv Irske (1961.).

54

liene slobode ima pravo na prisustvo branioca; sasluanje bez branioca se moe obaviti samo ako javni tuilac ili policija odlue da bi odlaganje69 sasluanja ozbiljno pogoralo voenje istrage (l. 218.). Razgovor izmeu uhapene osobe i branioca moe se posmatrati od strane slubenika policije ali ne i sluati (l. 213. st. 3.). Pored navedenih prava, PZKPK propisuje da osoba liena slobode ima pravo da njena porodica ili druga osoba bude obavijetena o njenom hapenju i o mjestu gdje je zadrana (l. 215.), zatim da osoba ima pravo na ljekarski pregled ili pregled zubara (l. 216.). Procesnom normom nije utvreno vrijeme od kojeg se rauna lienje slobode. Smatramo ispravnim stav, a koji potkrepljuju savremena zakonodavstva i literatura, da bi se taj trenutak mogao vezati uz svako ogranienje slobode koje ima znaenje prinudnog zadravanja.

69

Ako se branilac ne pojavi u roku od dva sata od trenutka kada je informisan o hapenju policija obezbjeuje alternativnog branioca. Ako se alternativni branilac ne pojavi u roku od jednog sata od trenutka kada je policija stupila u kontakt s njim, uhapena osoba moe da bude sasluana (l. 218. st. 1.).

55

DESETI DIO
RADNJE U KRIVINOM POSTUPKU 53. Pojam radnje u krivinom postupku Krivini postupak je skup krivinoprocesnih radnji koje preduzimaju krivinoprocesni subjekti (nadleni organi i osobe) u sluaju postojanja sumnje da je izvreno krivino djelo kako bi se utvrdilo da li je izvreno krivino djelo, ko je izvrilac krivinog djela, da li je izvrilac kriv i da li se mogu primjeniti krivine sankcije. Izdvajaju se tri vrste procesnih normi koje se odnose na: oblik ili formu krivinoprocesnih radnji, mjesto izvrenja krivinoprocesnih radnji i vrijeme izvrenja krivinoprocesnih radnji. 54. Oblik ili forma radnji u krivinom postupku Krivino procesno pravo propisuje oblik ili formu krivinoprocesnih radnji. Vanost preduzimanja procesnih radnji u propisanom obliku ili formi ogleda se u: - osiguranju kvalitetnog dokaznog materijala, - obezbjeenju nesmetanog i stvarnog vrenja prava koja su priznata procesnim subjektima i postizanju najboljih procesnih rezultata na efikasan nain. O svakoj radnji preduzetoj u toku krivinog postupka sastavlja se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije mogue, onda neposredno poslije toga. Zapisnik vodi sudski zapisniar, ili kad radnju preduzima javni tuilac zapisniar javnog tuilatva. Zapisnik moe da sastavlja osoba koja preduzima radnju samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe, ili se radnja preduzima van slubenih prostorija nadlenog organa, a zapisniar ne moe da bude obezbjeen (l. 86. st. 1. i 2.). Svrha zapisnika kao pisane isprave jeste da se procesna radnja sauva od zaborava, te da bude koriten kao dokaz o toj radnji ili da poslui za naknadno ispitivanje pravilnosti obavljene radnje.70 Zbog toga zakon propisuje sadraj zapisnika, kako u pogledu njegovog uvodnog dijela, tako i u odnosu na sam tok i sadraj preduzete radnje. U uvodnom dijelu su podaci o onome ko obavlja radnju, vremenu i mjestu preduzimanja, krivinom predmetu po kojem se preduzima radnja, te osobama koje su prisutne. Dalje, u zapisnik se unose bitni podaci o toku i sadrini preduzete radnje, te da li je dolo do privremenog oduzimanja predmeta i spisa (l. 87.). Javni tuilac, pretpretresni sudija ili predsjednik sudskog vijea moe naloiti da se ispitivanje zabiljei na video ili audio traku u skladu sa zakonskim uslovima (l. 90.). 55. Mjesto izvrenja radnji u krivinom postupku Po pravilu, sve krivinoprocesne radnje se preduzimaju u sjeditu suda i zgradi suda, odnosno organa koji vri radnju, ali se mogu preduzimati i na drugom mjestu to zavisi od konkretnih okolnosti (npr., rekonstrukcija dogaaja van sudnice). U toku istrage krivinoprocesne radnje se mogu preduzimati na raznim mjestima. To je sluaj, npr., kod post mortem pregleda i obdukcije, kao i ekshumacije lea, zatim psihijatrijskog pregleda ili posmatranja radi vjetaenja u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi, uviaja na mjestu izvrenja krivinog djela, pretresanja stana, prostorija ili osoba ili preduzimanja skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage.

70

Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, M., 2005., str. 476.

56

56. Vrijeme izvrenja radnji u krivinom postupku Iz razloga efikasnog odvijanja krivinog postupka, procesne ekonomije i realizacije propisanih prava i obaveza, krivinoprocesne radnje se moraju izvravati brzo i u odreenom vremenskom periodu. Po pravilu, krivinoprocesne radnje se preduzimaju u toku radnog vremena suda, tuilatva ili drugog organa koji uestvuje u krivinom postupku. Naravno, krivinoprocesne radnje se mogu preduzimati i izvan radnog vremena ako je to potrebno (npr., istrane radnje koje ne trpe odlaganje, razni oblici pretresanja, uviaj na licu mjesta i sl.). U cilju blagovremenog i efikasnog preduzimanja radnji u krivinom postupku predviaju se razliite vrste procesnih rokova.71 Rok je vremenski period u kome ovlatena osoba treba da obavi odreenu procesnu radnju, odnosno u kome je zabranjeno preduzimati konkretnu procesnu aktivnost jer se tek protekom roka ona moe preduzeti. U tom smislu, rokovi se dijele na one: - koji sprjeavaju izvrenje odreene procesne radnje sve dok ne protekne rok (suspenzivni ili dilatorni rok), - u okviru kojih se treba preduzeti radnja jer se njegovim proputanjem gubi pravo na preduzimanje procesne radnje (prekluzivni ili peremptorni rok) i - u kojima je doputeno preduzimanje radnje ali ijim protekom se ne gubi mogunost njenog naknadnog izvrenja (instrukcioni rok).72 Rokovi, takoer, mogu biti zakonski i sudski. Zakonski rokovi su odreeni zakonom i njihovo trajanje ne mogu mijenjati uesnici u krivinom postupku. Zakonski rokovi su prekluzivni i njihovim proputanjem gubi se pravo na odreenu procesnu aktivnost. Izuzetno, tetne posljedice proputanja zakonskog roka mogu se odstraniti kroz ustanovu vraanja u preanje stanje (l. 96.). Sudske rokove odreuje sud i oni se mogu, kad za to postoje uslovi, produiti odlukom suda. Rokovi se mogu podijeliti i na subjektivne (koji poinju tei od saznanja za odreenu okolnost) i objektivne (rok se rauna od nastupanja odreenog dogaaja). Pitanje raunanja rokova ureeno je zakonom, i to na identian nain bez obzira da li se radi o zakonskim ili sudskim rokovima. Rokovi se odreuju na sate, dane, mjesece i godine. Rokovi odreeni na dane, mjesece ili godine poinju tei prvog narednog dana od dana dostavljanja ili saoptenja, bez obzira da li je to neradni ili praznini dan. Ako je rok odreen na sate za poetak roka uzima se prvi naredni sat od sata, kad je dostavljanje ili saoptavanje izvreno. Ovim se potvruje pravilo da svako mora imati na raspolaganju punu jedinicu vremena kojom je rok odreen. Rok tee samo ako je dostavljanje ili saoptenje uredno.

71

Uz procesnopravne postoje i materijalnopravni rokovi koji su odreeni krivinim zakonom (npr., rok za zastarjelost krivinog gonjenja ili zastarjelost izvrenja kazne). 72 Rokovi odreeni za radnje suda i drugih organa koji uestvuju u krivinom postupku nazivaju se instrukcioni rokovi. Proputanje ovih rokova ne povlai procesne posljedice, ali moe dovesti do odgovornosti organa koji je propustio pomenuti rok.

57

JEDANAESTI DIO
ODLUKE U KRIVINOM POSTUPKU 57. Pojam i vrste odluka u krivinom postupku Odluka je izjava volje suda ili drugog nadlenog organa u krivinom postupku kojom se primjenjuje zakon na konkretno injenino stanje. U krivinom postupku odluke se donose u obliku: - presude, - rjeenja i naredbe. Presuda je najvanija odluka koja se donosi u krivinom postupku i njom se odluuje o osnovnom i sporednim predmetima krivinog postupka. Donoenje presude je u iskljuivoj nadlenosti suda. Zakon poznaje presudu kojom se optuba odbija, presudu kojom se optueni oslobaa od optube i presudu kojom se optueni oglaava krivim. Rjeenjem se raspravljaju brojna pitanja u toku postupka i odnose se na razliite procesne situacije (npr., rjeenje o pritvoru, rjeenje o pokretanju istrage, rjeenje o izuzeu sudija). Naredbom se rjeavaju pitanja vezana uz tok krivinog postupka ili preduzimanje odreenih procesnih radnji (npr., naredba o lienju slobode, naredba o pretresanju, naredba o skrivenim mjerama praenja i istrage i sl.). Zakon je utvrdio formu i sadrinu odluka u krivinom postupku, bilo da uopte propisuje njihov sadraj (npr., sadraj presude), bilo da predvia ta te odluke sadre u odreenoj procesnoj situaciji (npr., sadraj naloga za lienje slobode, sadraj rjeenja o pritvoru). Presuda i rjeenje moraju imati obrazloenje, dok naredba ne sadri obrazloenje. Od prirode odluke zavisi mogunost njenog pobijanja. Tako je protiv prvostepene presude alba uvijek dozvoljena, protiv rjeenja alba je dozvoljena uvijek kad u zakonu nije izriito odreeno da alba nije dozvoljena, dok protiv naredbe alba nije dozvoljena. Pod odreenim zakonskim uslovima presuda i rjeenje dobivaju klauzulu pravosnanosti i izvrnosti (l. 135. i 138.). Naredba nije obuhvaena pravosnanou. 58. Pravosnanost i izvrnost odluka Kroz pravosnanost sudska odluka dobiva konaan sadraj, a krivini postupak konaan zavretak. Fromalna pravosnanost znai da se sudska odluka ne moe pobijati redovnim pravnim lijekom. Materijalna pravosnanost znai nemogunost voenja novog krivinog postupka povodom istog krivinog djela. U krivinom postupku obje navedene vrste pravosnanosti nastupaju u istom trenutku. Pravosnanost nastupa samo u pogledu izreke ili dispozitiva presude, odnosno rjeenja, dok obrazloenje ne stupa na pravnu snagu. Pravnim propisima se mora urediti i osigurati da se sudka odluka donesena u krivinom postupku izvri kad su za to ispunjeni zakonski uslovi. Naime, krivini postupak je usmjeren na donoenje odreenih vrsta odluka, naroito presude ijim stupanjem na pravnu snagu se uzima da je konkretni krivini dogaaj rijeen na konaan nain. U pogledu izvrenja, ono predstavlja ostvarivanje krivinopravnog zahtjeva utvrenog tokom suenja i sadranog u pravosnanoj sudskoj odluci, odnosno ostvarivanje odluke koja je donesena tokom krivinog postupka. Pravosnanost i izvrenost, po pravilu, nastupaju istovremeno. Sudska odluka ne moe biti izvrna prije nego to stupi na pravnu snagu. Procesni zakon postavlja odreene uslove za izvrnost odluka u smislu da se presuda izvrava: - kad je pravosnana, - kao takva dostavljena i - kad za njeno izvrenje ne postoje zakonske smetnje (l. 135. st. 2.). U vezi rjeenja, ova odluka se po pravilu izvrava kad stupi na pravnu snagu. Meutim, rjeenje se moe izvriti i prije sticanja klauzule pravosnanosti ako je to izriito propisano zakonom

58

(npr., odreivanje sudskog pritvora). Izvrenju naredbe se pristupa odmah po njenom donoenju, ako organ koji je naredbu izdao ne odredi drukije (l. 138. st. 1.).

59

DVANAESTI DIO
UTVRIVANJE INJENICA U KRIVINOM POSTUPKU 59. O injenicama i vrstama injenica Da bi se mogao ostvariti drutveno prihvatljivi cilja krivinog postupka - da niko nevin ne bude osuen, a da se izvriocu krivinog djela izrekne krivina sankcija pod zakonskim uslovima i na osnovu zakonom propisanog postupka - potrebno je u krivinom postupku istinito i potpuno utvrditi injenice koje su od znaaja za donoenje zakonite odluke i na tako utvreno injenino stanje pravilno primijeniti krivino materijalno i procesno pravo.73 S tim u vezi, u pravnoj teoriji se naglaava da je injenino stanje kompleks ili skup odreenih injenica koje se moraju utvrditi u krivinom postupku za donoenje pravilne odluke.74 U krivinom postupku se moraju utvrditi pravno relevantne injenice. Pored pravno relevantnih injenica, u krivinom postupku utvruju se jo i indicije (lat. indicium, znak) i pomone injenice. Indicije su pravno irelevantne injenice, jer od njih ne zavisi primjena pravne norme i jer posredno doprinose utvrivanju pravno relevantnih injenica. Prema tome, posredno utvrivanje injenica znai da je pravno relevantna injenica utvrena preko jedne ili vie indicija. Za dokazivanje indicijama vrijedi sljedee pravilo: indicije moraju djelovati kao vrst zatvoren krug koji dozvoljava samo jedan zakljuak u odnosu na relevantnu injenicu i objektivno potpuno iskljuuje mogunost drukijeg zakljuka u odnosu na istu injenicu.75 Pomone injenice u krivinom postupku omoguavaju provjeravanje vjerodostojnosti izvora saznanja o pravno relevantnim injenicama ili indicijama. Prema tome, pomone injenice se razlikuju od indicija po tome to se njima samo provjeravaju druge injenice.76 60. injenice koje se ne utvruju u krivinom postupku Kao to je ve navedeno, u krivinom postupku utvruju se injenice koje su bitne za donoenje pravilne i zakonite sudske odluke (pravno relevantne injenice), te indicije i pomone injenice. Meutim, postoji jedan broj injenica koje se u krivinom postupku ne utvruju. Prema pravnoj teoriji, te injenice se dijele na: - injenice koje se ne trebaju utvrivati i injenice koje sud ne smije utvrivati u postupku.77 injenice koje se ne trebaju utvrivati su: - oite ili oigledne injenice78 i notorne ili optepoznate injenice.79 injenice koje sud ne smije utvrivati u postupku su: - injenice ijim bi se utvrivanjem povrijedilo naelo zabrane preinaenja presude na tetu optuenog (lat. reformatio in peius, l. 417.), - injenice ijim bi se utvrivanjem povrijedio identitet presude i optube (l. 386. st. 1.), - injenice ijim bi se utvrivanjem povrijedile odredbe o iskljuenju od dunosti svjedoenja (l. 159. i 160.), injenice ije utvrivanje zabranjuju

Sijeri-oli, H., 2005., str. 257. Grubia, M., 1980., str. 1. 75 Pavii, B., 2005., str. 403.; Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, M., 2005., str. 716. 76 Krapac, D., 2003., str. 306.; Tomaevi, G., 1998., str. 277. i 278. 77 Detaljnije Gruba, M., 2006., 238. 240.; Krapac, D., 2003., str. 307. 315.; Pavii, B., 2005., str. 404.; Tomaevi, G., 1998., str. 278. 280.; Vasiljevi, T., 1981., str. 294. 301. 78 Oite injenice su dokaz same po sebi (npr., smjena dana i noi). 79 Te injenice su poznate irem krugu ljudi, odnosno svim zainteresovanim uesnicima u postupku. Meutim, u sluaju sumnje i notorna injenica se moe utvrivati.
74

73

60

propisi materijalnog krivinog prava i injenice ije utvrivanje zabranjuju drugi pravni propisi.80 61. Naini utvrivanja injenica u postupku Utvrivanje injenica u krivinom postupku ogleda se u:81 njihovom utvrivanju vlastitim opaanjem organa koji vodi krivini postupak. S obzirom da se u krivinom postupku raspravlja o krivinom djelu kao dogaaju iz prolosti, taj primjer utvrivanja injenica obuhvata samo one injenice koje postoje u vrijeme zapoinjanja i trajanja krivinog postupka.82 Smatra se da je utvrivanje injenica vlastitim opaanjem organa krivinog postupka najpouzdaniji nain utvrivanja injenica za potrebe krivinog postupka. Primjer za ovo utvrivanje injenica je vrenje uviaja i rekonstrukcija dogaaja (koje, prema zakonskoj definiciji, mogu narediti javni tuilac ili sud na licu mjesta da bi se ispitali prikupljeni dokazi ili razjasnile injenice koje su vane za krivini postupak, l. 254. st. 1.), ili pretresanje stana, drugih prostorija i imovine odreene osobe (koje se nareuje ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti i ako postoji realna mogunost da rezultat pretresa bude lienje slobode te osobe ili otkrivanje i oduzimanje dokaza vanih za krivini postupak, l. 240. st. 1.), odnosno pretresanje osobe (koje se moe se narediti ako postoji realna mogunost da rezultat pretresa bude otkrivanje tragova i oduzimanje dokaza krivinog djela, l. 240. st. 3.); posrednom utvrivanju injenica putem iskaza svjedoka ili vjetaka; utvrivanju injenica pomou isprava, i to njihovim itanjem onoga to je napisala osoba na temelju svog zapaanja; koritenju tehnikih snimki (npr., fotografije ili zvunog zapisa). Kod ovog naina utvrivanja injenica, sadraj koji se utvruje je nastao pomou tehnikog ureaja, a ne zapaanjem ovjeka (kao kod isprave).

Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da utvrivanje injenica vlastitim opaanjem organa krivinog postupka nije mogue primijeniti u najveem broju sluajeva, iako je to pouzdan i jednostavan nain utvrivanja injenica. Realnost krivinoprocesnih odnosa upuuje nas stoga na utvrivanje injenica koritenjem ostalih navedenih naina ili dokaza (iskazi svjedoka i vjetaka, koritenje isprava i tehnikih snimki). Prema tome, uz utvrivanje injenica vlastitim opaanjem organa krivinog postupka razvija se i utvrivanje injenica dokazivanjem.83 62. O dokazima i dokazivanju Iz prethodnih razmatranja moe se zakljuiti da je dokazivanje sredstvo za utvrivanje injenica o krivinom djelu i njegovom izvriocu. Dokazivanje obuhvata sve injenice za koje

Gruba, M., 2006., str. 239. i 240.; Krapac, D., 2003., str. 308.; Pavii, B., 2005., str. 404.; Tomaevi, G., 1998., str. 278. i 279.; Vasiljevi, T., 1981., str. 299. 300. 81 Za izlaganja koja slijede v. detaljnije Bayer, V., 1995., str. 207. i dalje; Krapac, D., 2003., str. 322. 325.; Tomaevi, G., 1998., str. 282. 283. 82 Ustvari, taj nain utvrivanja injenica e se najvie koristiti s ciljem utvrivanja tragova krivinog djela izvrenog u prolosti koji postoje u sadanjosti (tj. u trenutku dok se postupak vodi). Tomaevi, G., 1998., str. 282. bilj. 839. 83 Grubia, M., 1980., str. 2. i sl.; Tomaevi, G., 1998., str. 286.

80

61

sud smatra da su potrebne za donoenje pravilne i zakonite odluke. U teoriji krivinog procesnog prava postoje odreena pitanja koja se veu uz dokazivanje u krivinom postupku. Tako se nastoji utvrditi pojam dokaza. Javljaju se razliita miljenja o tome ta je dokaz. Najee se dokaz opisuje kao izvor saznanja o injenici koja je predmet utvrivanja u krivinom postupku.84 Navodi se, takoer, da je dokaz svaki dokazni osnov ili razlog sadran u odreenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitosti vane injenice.85 S obzirom na izloeno, dokaz obuhvata sljedee elemente: - predmet dokaza (lat. thema probandi). Predmet dokaza je injenica koju treba dokazati;86 - dokazni osnov ili razlog (lat. argumentum probatio). Dokazni osnov je injenica koja je ve utvrena i iz koje se izvodi zakljuak o postojanju ili nepostojanju injenice koja se dokazuje; - dokazno sredstvo (lat. media probandi) je izvor iz koga se dobiva injenica koja je dokazni osnov. Dokazna sredstva su, dakle, procesni oblici pomou kojih se unosi spoznajni materijal (ispitivanje okrivljenog, sasluanje svjedoka ili vjetaka).87 Ako bismo navedene pojmove povezali sa, npr., krivinim djelom krae (l. 252. PKZK), onda bi oni izgledali ovako: - predmet dokaza bi bila injenica oduzimanja tue pokretne stvari u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za sebe ili drugog; - dokazni osnov bi bio iskaz svjedoka da je zatekao okrivljenog pri oduzimanju stvari; - dokazno sredstvo bi bio svjedok. U teoriji krivinog procesnog prava vri se klasifikacija dokaza prema odreenim kriterijima. Tako se, npr., govori o materijalnim ili stvarnim i linim ili personalnim dokazima. Materijalni dokazi su predmeti pomou kojih se utvruju injenice u postupku (npr., isprave, tehnike snimke, tragovi krivinog djela, predmeti kojima je djelo izvreno ili na kojima je djelo izvreno, otisci prstiju), a lini dokazi se sastoje u iskazima osoba, koje se javljaju kao dokazna sredstva. Dokazi se, dalje, dijele na one kojima se pravno relevantne injenice utvruju neposredno (dokazi u uem smislu rijei) i posredno (dokazi u irem smislu rijei).88 Pominje se i podjela dokaza na dokaze optube i dokaze odbrane (u zavisnosti da li su na tetu ili u korist okrivljenog), te na primarne i sekundarne dokaze. Primjer za primarne ili izvorne dokaze su uviaj lica mjesta ili materijalni dokazi, dok su sekundarni ili izvedeni dokazi, npr., iskazi svjedoka po uvenju. U pogledu postupka dokazivanja, dokazivanje prolazi kroz odreene faze: - odluivanje o izvoenju dokaza, - izvoenje dokaza u smislu koritenja nosioca dokaza radi utvrivanja sadraja dokaza i unoenja u spis predmeta i ocjena dokaza.89 U literaturi se, takoer, naglaava da se dokazi prvo moraju pronai (npr., otkrivanje materijalnih dokaza kao to su bioloki uzorci za analizu DNK), zatim obezbjediti (npr., sasluanje svjedoka odmah po izvrenju krivinog djela), potom procesualno fiksirati u smislu izvoenja dokaza (npr., sainjavanje zapisnika o uviaju) i, prije ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju, provjeriti taj dokaza analizom sadraja samog dokaza i dovodei ga u vezi sa drugim izvedenim dokazima.90 Vrijednost dokaza u krivinom postupku zasniva se na njihovoj zakonitosti i o tome je sud duan da vodi rauna u toku cijelog krivinog postupka. Prema PZKPK dokaz dobiven krenjem odredbi krivinog postupka je nedozvoljen dokaz kada to izriito propisuje ovaj
Pavii, B., 2005., str. 401.; Tomaevi, G., 1998., str. 286. Gruba, M., 2006., str. 236.; Simi-Jeki, Z., 1985., str. 206. 209.; Vasiljevi, T., 1981., str. 294. 86 Predmet dokaza nije ogranien zakonskim propisima. Zbog toga dokazivanje obuhvata sve injenice za koje sud smatra da su vane za pravilno presuenje. 87 Gruba, M., 2006., str. 236.; Pavii, B., 2005., str. 401. 88 Dokazi u irem smislu rijei obuhvataju i indicije. Tomaevi, G., 1998., str. 287. 89 Krapac, D., 2003., str. 332. 353.; Pavii, B., 2005., str. 402. 403. Up. prethodna izlaganja o zakonskoj i slobodnoj ocjeni dokaza. 90 Vasiljevi, T., op. cit. str. 309. 315.
85 84

62

Zakon ili odredbe drugih zakona.91 Tako, npr., iskaz okrivljenog dat policiji ili javnom tuiocu moe biti dozvoljen dokaz na sudu samo ako je uzet u skladu sa odredbama o ispitivanju okrivljenog (l. 156. st. 1.). Ili, dokaz dobijen pretresanjem je nedozvoljen ako je, npr., pretres obavljen bez naredbe pretpretresnog sudije ili u suprotnosti sa tom naredbom (l. 246. podst. 1) i 4)). Procesno pravo propisuje da sud ne moe zasnivati svoju odluku na nedozvoljenom dokazu (l. 153.). S tim u vezi, PZKPK propisuje da sud odluuje o dozvoljenosti dokaza na zahtjev stranaka ili po slubenoj dunosti. Nedozvoljen dokaz biva iskljuen iz spisa i zapeaen. Takav dokaz sud uva odvojeno od ostalih spisa i dokaza i ne moe se koristiti u krivinom postupku (l. 154. st. 4.). Zabrana upotrebe nedozvoljenih dokaza je apsolutna, jer se, s jedne strane, odnosi na sve nezakonite dokaze, bez obzira da li su u korist ili na tetu okrivljenog, i, s druge strane, pomenuti dokazi su zabranjeni, bez obzira na to da li su pouzdani, istiniti ili vjerodostojni. 92

91

Npr., Zakon o maloljetnicima Kosova i Zakon o krivinom postupku koji ukljuuje izvrioce koji su mentalno oboljeli. 92 Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, M., 2005., str. 63. 69.

63

TRINAESTI DIO
PRETPRETRESNI POSTUPAK 63. Uope o pretpretresnom postupku Pretpretresni postupak je naslov treeg dijela PZKPK. Opi pogled na pretpretresni postupak ukazuje na to da se radi o onom segmentu krivinog postupanja koji obuhvata predistrani postupak, istragu, te postupak optuivanja. Kako i sam naziv govori radi se o postupku koji prethodi glavnom pretresu. Prema odredbama PKZKP pretpretresni postupak obuhvata slijedea poglavlja: Krivina prijava (osim krivine prijave ovo poglavlje ukljuuje ope dunosti i ovlatenja policije, te ope dunosti i ovlatenja tuioca), Privremeno hapenje i policijski pritvor, Pokretanje i trajanje istrage, Privremeni prekid ili obustava krivinog gonjenja za laka krivina djela, Postupak posredovanja, Istrane radnje, Skrivene i tehnike mjere praenja i istrage, Mjere za osiguranje prisustva okrivljenog, sprjeavanje ponavljanja krivinog djela i osiguranje uspjenog voenja krivinog postupka, Kooperativni svjedoci, i Optunica i potvrivanje optunice.

64

ETRNAESTI DIO
KRIVINA PRIJAVA A) Krivina prijava pojam i vrste Pod pojmom krivina prijava u pravnoj i kriminalistikoj teoriji podrazumijeva se svako obavjetenje dato nadlenom organu o poinjenom krivinom djelu za koje se goni po slubenoj dunosti93. U praksi takve prijave mogu biti anonimne, pseudonimne odnosno samoprijave. Obzirom na sadraj mogu biti potpune i nepotpune, a obzirom na nain podnoenja pismene i usmene. Prijave podnose policija, pravne ili fizike osobe gdje se ove potonje mogu pojaviti kao oteenici, svjedoci, itd94. Obaveza kao i pravo na prijavljivanje krivinog djela ureeni su lanovima 197. i 198. Vano je napomenuti kako PZKPK razlikuje tzv. policijsku krivinu prijavu i krivinu prijavu drugih osoba. Pod krivinom prijavom drugih osoba podrazumijeva se krivina prijava javnih organa, te krivina prijava bilo koje druge osobe u smislu fizikih ili pravnih osoba. 64. Obaveza na prijavljivanje krivinog djela Prema lanu 197. stav 1. svi javni organi obavezni su da prijave krivina djela koja se gone po slubenoj dunosti o kojima su obavjeteni ili o kojima su na neki drugi nain doli do saznanja. Pri podnoenju krivine prijave javni organi iznose dokaze koji su im poznati i poduzimaju korake da sauvaju tragove krivinog djela, predmete na kojima je ili kojima je izvreno krivino djelo kao i druge dokaze (l. 197. st. 2.). Prema lanu 198. st. 1. i 2. PZKPK bilo koja osoba ima pravo da prijavi krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, a duna je da to uini u sluaju kada neprijavljivanje takvog krivinog djela predstavlja krivino djelo. Socijalni i zdravstveni radnici, nastavnici vaspitai i ostale osobe koje obavljaju sline poslove, a koje znaju ili otkriju da postoji osnovana sumnja da je dijete rtva krivinog djela, posebno u sluaju krivinog djela protiv seksualnog integriteta, duni su da ovo odmah prijave. 65. Podnoenje krivine prijave Krivina prijava se podnosi nadlenom javnom tuiocu u pisanom obliku, putem tehnikih komunikacijskih sredstava ili usmeno. Ako je krivino djelo prijavljeno usmeno, podnosilac prijave biva upozoren na posljedice podnoenja lane krivine prijave. Usmena prijava unosi se u zapisnik, a kada je prijava podnijeta telefonom ili putem drugih tehnikih komunikacijskih sredstava, sastavlja se slubena zabiljeka. Krivine prijave podnijete sudu, policiji ili nenadlenom javnom tuiocu bie prihvaene i odmah proslijeene nadlenom javnom tuiocu (l. 199. st. 1-3.). B) Ope dunosti i ovlatenja policije 66. Obaveza na istraivanje krivinih djela lanom 200. st. 1. i 2. PZKPK utvruje se opa obaveza policije kao dravnog organa da istrauje krivina djela i bez odlaganja poduzme sve mjere u cilju sprjeavanja prikrivanja
93

Modly, D., Korajli, N.: Kriminalistiki rjenik, Centar za kulturu i obrazovanje Teanj, Teanj, 2002., str. 277. 94 Ibidem, str. 277.

65

dokaza. U tom smislu im policija sazna, bilo podnoenjem krivine prijave ili na neki drugi nain, da postoji sumnja da je izvreno krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, bez odlaganja, a najkasnije 24 sata od dobivanja informacije obavjetava javnog tuioca, a poslije toga podnosi mu nove izvjetaje i dodatne inormacije im je to mogue. Radom sudske policije u pretpretresnom postupku rukovodi i nadzire javni tuilac (l. 200. st. 3.). Ako postoji osnovana sumnja da je izvreno krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, policija je duna da bilo po slubenoj dunosti ili na zahtjev javnog tuioca poduzme sve potrebne korake da pronae izvrioca, sprijei izvrioca ili njegovog sauesnika da se sakrije ili pobjegne, otkrije i sauva tragove i druge dokaze krivinog djela i predmete koji mogu da poslue kao dokaz i da prikupi sve informacije koje mogu da budu od koristi u krivinom postupku (l. 201. st. 1). Iz navedenog proizlazi kako prethodno pomenute korake policija poduzima ili po slubenoj dunosti ili na temelju zahtjeva javnog tuioca, dakle policija ima pravo i dunost da i po vlastitoj inicijativi, a ne samo na zahtjev javnog tuioca poduzima odgovarajue mjere i radnje. U cilju izvravanja gore navedenih zadataka, policija je prema lanu 201. stav 2. PZKPK ovlatena da: 1) prikuplja informacije od osoba; 2) vri privremenu kontrolu vozila, putnika i njihovog prtljaga; 3) ogranii kretanje u odreenim oblastima u vremenu kada je to hitno potrebno; 4) poduzme potrebne korake da utvrdi identitet osoba i predmeta; 5) organizira potragu radi pronalaenja osoba ili predmeta za kojima je izdata potjernica; 6) u prisustvu odgovorne osobe vri pretres odreenih zgrada i prostorija javnih organa i ispituje odreena dokumenta koja im pripadaju; 7) konfiskuje predmete koji prema PKZK moraju da budu konfiskovani ili koji mogu da poslue kao dokaz u krivinom postupku; 8) osigura da oteeni pristupi ljekarskom pregledu u skladu sa lanom 192. PZKPK; i 9) poduzima druge potrebne korake i radnje propisane zakonom. Obaveza je policije da o injenicama i okolnostima koje su utvrene poduzimanjem pojedinih radnji, a koje mogu da budu od interesa za krivini postupak, kao i o pronaenim i oduzetim predmetima, sastavi zapisnik ili slubenu zabiljeku (l. 201. st. 3.). U skladu sa lanom 202. policija ima pravo da zadri i prikuplja informacije od osoba koje su zateene na mjestu izvrenja krivinog djela. Zadravaju se osobe koje mogu da prue informacije vane za krivini postupak ako je vjerojatno da bi kasnije prikupljanje informacija od ovih osoba bilo nemogue ili bi znaajno odloilo postupak ili prouzroilo druge potekoe. Zadravanje takvih osoba ne moe da traje due nego to je potrebno da se dobiju imena, adrese i druge relevantne informacije, a ni u kom sluaju ne moe da bude due od est sati. Takvo zadravanje moe da se koristi samo kada nema drugih naina za dobivanje informacija. Prilikom prikupljanja informacija od osoba iz l. 201. i 202. policija je duna pridravati se zabrana utvrenih lanom 155. PZKPK. Radi se o zabranama: 1) umanjivanja slobode okrivljenog da ima svoje vlastito miljenje i da izrazi ta eli, loim tretmanom, iscrpljivanjem, fizikim ometanjem, upotrebom narkotika, torturom, prinudom ili hipnozom; 2) upuivanja okrivljenom prijetnji mjerama koje nisu dozvoljene zakonom; 3) nuenja 66

mogunosti koje nisu predviene zakonom; i 4) umanjivanja memorije okrivljenog ili njegove/njene mogunosti da shvati. Navedene se zabrane primjenjuju neovisno o tome da li postoji saglasnost subjekta koji se ispituje ili sasluava.Nepostupanje u skladu s navedenim ima za posljedicu neprihvatljivost zapisnika sa takvog ispitivanja ili sasluanja. Takoer, policiji u skladu sa l. 204. pripada posebno ovlatenje da izvri tzv. privremeni sigurnosni pretres osobe u potrazi za orujem ili drugim opasnim predmetima u sluajevima kada postoji opasnost da osoba posjeduje oruje ili opasne predmete koji mogu biti upotrijebljeni za napad ili samopovrijeivanje. Prema izriitom zakonskom odreenju ovo ne predstavlja pretres osoba i ogranien je na pretres spoljanje odjee osobe, a izuzetno na provizornu provjeru prtljaga ili vozila osobe pod neposrednom kontrolom takve osobe (l. 204. st. 2.). Provizorni sigurnosni pretres obavlja policijski slubenik istog spola kao i pretresana osoba, osim ako to apsolutno nije mogue zbog posebnih okolnosti. Ako pri obavljanju provizornog sigurnosnog pretresa, policija pronae predmete koji mogu biti upotrijebljeni kao dokaz u krivinom postupku, policija postupa u skladu sa odredbama koje reguliraju pretres osoba prema ovom zakonu (l. 204. st. 3 i 4.). Policija takoer u okviru svojih opih dunosti i ovlatenja moe: 1) Fotografirati osobu i uzeti otiske njenih prstiju ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo. 2) Na temelju ovlatenja javnog tuioca objaviti fotografiju kada je neophodno da se utvrdi identitet osumnjienog ili u drugim sluajevima od znaaja za efikasno voenje postupka. 3) Ako je potrebno da se utvrdi iji su otisci prstiju naeni na nekim predmetima, uzeti otiske prstiju od osoba za koje postoji vjerojatnost da su bile u kontaktu s tim predmetima. 4) Uz pomo kvalificiranog ljekara ili bolniara, a u vanrednim okolnostima i sama, da uzme uzorke iz lana 192. stav 4.95 Zakona od osumnjienog, ako je to hitno potrebno, uz obavezu da o uzimanju tih uzoraka odmah obavijesti javnog tuioca. 5) Da zahtjeva od osumnjienog da pristupi testiranju na alkohol davanjem urina ili dahom, a odbijanje osumnjienog da da takve uzorke predstavlja prihvatljiv dokaz, prilikom ega osumnjieni mora unaprijed da bude obavijeten o tome, a nijedan uzorak ne moe da bude uzet uz prinudu i bez sudskog naloga. 67. Prava osobe prema kojoj je poduzeta neka od radnji policije U lanu 206. Zakona utvrena su prava osoba prema kojima je poduzeta neka od radnji iz okvira opih policijskih ovlatenja. U tom smislu prilikom prikupljanja informacija od oteenog, policija je u obavezi da ga informira o pravima da ima punomonika, a na zahtjev oteenog i kada oteeni spada u jednu od kategorija iz lana 82. stav. 1. Zakona, obavjetava Slubu za pravno savjetovanje rtava96.

Radi se o slijedeim uzorcima: uzorak vlasi, folikule, pljuvake, urina, brisa iz nosa, brisa povrine koe ukljuujui oblast prepona, uzorak noktiju i materijala ispod noktiju, i drugi slini uzorci koji ne zahtjevaju tjelesni zahvat. 96 Prema lanu 82. Zakona oteeni mora imati punomonika od poetka krivinog postupka: 1) ako je oteeni dijete; 2) ako oteeni ima porodine veze sa okrivljenim; 3) ako se postupak vodi za krivina djela iz lana 139. PKZK ili za krivina djela protiv seksualnog integriteta iz Poglavlja XIX PKZK, osim krivinih djela iz lana 203. istog; 4) ako je oteeni mentalno bolestan ili je mentalno hendikepiran; i 5) ako sud ustanovi da je oteeni posebno ranjiv i da mu je neophodna pomo punomonika. U svim navedenim sluajevima ako oteeni ili njegov/njen zakonski zastupnik ne angaira punomonika, predsjednik suda ili nadleni organ koji vodi postupak u pretpretresnoj fazi imenuje po slubenoj dunosti punomonika o javnom troku.

95

67

Pored toga osoba protiv koje je poduzeta bilo koja od mjera iz l.a 201., 202., 204. ili 205. PZKPK, ima pravo da podnese albu nadlenom javnom tuiocu u roku od tri dana. Javni tuilac bez odlaganja provjerava osnovanost albe i ako utvrdi da poduzete radnje ili mjere kre krivini zakon ili pravilnik o ponaanju policije ili radne obaveze, postupa u skladu sa zakonom i o tome obavjetava osobu koja je podnijela albu (l. 206. st. 2. i 3.). 68. Podnoenje i dopuna prijave Na osnovu prikupljenih informacija, policija pravi policijsku krivinu prijavu u kojoj trebaju biti izneseni otkriveni dokazi u postupku prikupljanja informacija. Ova se prijava (olicijska krivina prijava) uruuje javnom tuiocu zajedno sa predmetima, skicama, fotografijama, dobivenim izvjetajima, zapisnicima o poduzetim mjerama i radnjama, slubenim biljekama, izjavama i drugim materijalima koji bi mogli da doprinesu efikasnom voenju postupka (l. 207. st. 1. i 2.) U skladu sa lanom 207. st. 3. i 4. ako poslije podnoenja krivine prijave policija sazna za nove injenice, dokaze ili za tragove krivinog djela, duna je da neprekidno prikuplja potrebne informacije i da odmah dostavi javnom tuiocu izvjetaj u vezi sa tim kao dopunu policijske krivine prijave. Ako je policija poduzela mjere i radnje, a prikupljene informacije ne pruaju osnov za podnoenje policijske krivine prijave i ne postoji osnovana sumnja da je izvreno krivino djelo, policija ipak alje poseban izvjetaj o tome javnom tuiocu. C) Ope dunosti i ovlatenja javnog tuioca 69. Postupanje tuioca po zaprimanju krivine prijave Po zaprimanju krivine prijave javni tuilac moe postupiti na tri slijedea naina: a) odbaciti krivinu prijavu; b) zatraiti njenu dopunu u smislu prikupljanja potrebnih informacija ili c) donijeti rjeenje o pokretanju istrage. Svaka od navedenih mogunosti odreena je postojanjem, odnosno nepostojanjem odgovarajuih razloga ili ispunjavanjem, odnosno neispunjavanjem odgovarajuih uvjeta. a) Razlozi za odbacivanje krivine prijave kako policijske, tako i prijave drugih osoba odreeni su l. 208. PZKPK. Tako javni tuilac odbacuje krivinu prijavu (policijsku krivinu prijavu ili prijavu od drugih osoba) ako je iz izvjetaja oigledno da: 1) Ne postoji osnovana sumnja da je odreena osoba izvrila krivino djelo, osim kada je vjerojatno da dalje istraivanje policije moe da osigura dovoljne informacije; 2) Prijavljeno djelo nije krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti; 3) Period zastarijevanja za to krivino djelo je istekao; 4) Krivino djelo je obuhvaeno amnestijom ili pomilovanjem; 5) Osumnjienog titi imunitet, a odricanje nije mogue ili ga odgovarajui organ nije izvrio; ili 6) Postoje druge okolnosti koje iskljuuju gonjenje. Obaveza je javnog tuioca da u roku od osam dana od dana odbacivanja prijave o tome obavijesti oteenog kao i o razlozima za njeno odbacivanje (l. 208. st. 2.)97. Takoer, javni tuilac odmah obavjetava policiju o odbacivanju policijske krivine prijave (l. 208. st. 3.).
97

Navedeni je postupak u skladu sa odredbom lana 62. PZKPK prema kojoj je javni tuilac osim u sluajevima iz l. 226. i 227. (privremeni prekid krivinog gonjenja za krivino djelo za koje se moe izrei novana kazna ili kazna zatvora do tri godine i sluaj kada javni tuilac nema obavezu da zapone krivino gonjenje ili moe odustati od njega) i kada javni tuilac ustanovi da nema osnova za pokretanje istrage i gonjenje za krivino djelo

68

b) lan 209. stav 1. PZKPK odreuje da ako javni tuilac na osnovu krivine prijave nije u stanju da zakljui da li su navodi iz prijave vjerojatni, ili ako informacije u prijavi ne pruaju dovoljno osnova za pokretanje istrage, posebno kada je izvrilac nepoznat, ili ako je javni tuilac samo uo glasine da je izvreno krivino djelo, a nije u stanju da djeluje sam, zatraie da sudska policija prikupi potrebne informacije. Sudska policija je duna da postupa po zakonitim zahtjevima javnog tuioca. Javni tuilac moe sam ili preko drugih javnih organa da prikuplja takve informacije, ukljuujui razgovor sa svjedocima i oteenima i njihovim zakonskim zastupnicima. Javni tuilac moe da uestvuje sa sudskom policijom u bilo kom ispitivanju okrivljenog, ali ga isto tako obavezuju zahtjevi PZKPK (l. 208. st. 2.). Sudska policija je duna da odmah obavijesti javnog tuioca o mjerama poduzetim prema njegovim/njenim uputstvima, ili, ako nije bila u stanju da ih poduzme, odmah obavjetava javnog tuioca o razlozima koji su je sprijeili u poduzimanju tih mjera (l. 208. st. 3.). Javni tuilac moe da zahtjeva potrebne podatke od javnih organa i u tu svrhu moe da pozove osobu koja je podnijela krivinu prijavu (l. 208. st. 4.). Ukoliko i nakon izvrenja radnji iz st. 2., 3. i 4. ovog lana, postoje okolnosti iz stava 1. ovog lana, javni tuilac odbacuje krivinu prijavu kako je predvieno lanom 208. Zakona (l. 208. st. 5.). Policija, javni tuilac, i ostali javni organi duni su da postupaju paljivo pri prikupljanju ili osiguravanju informacija, vodei rauna da ne vrijeaju dostojanstvo i ugled osoba na koje se odnose te informacije (l. 208. st. 6.).

koje se goni po slubenoj dunosti ili po prijedlogu za gonjenje ili kada ustanovi da nema osnova za gonjenje bilo koga od prijavljenih sauesnika, odnosno kada se prema Zakonu smatra da je odustao od gonjenja, duan u roku od osam dana obavijestiti oteenog i uputiti ga da on sam moe poduzeti gonjenje kao supsidijarni tuilac.

69

PETNAESTI DIO
ISTRAGA 70. Uope o istrazi, njenim specifinostima i funkciji Istraga je ureena l. 220 225. PZKPK , Poglavlje XXV koje nosi naslov Pokretanje i trajanje istrage. Za razliku od ranijih zakonskih rjeenja kada je istragu pokretao i njome rukovodio istrani sudija, sada je ta uloga povjerena javnom tuiocu, ime se PZKPK opredijelio za vid tuilake istrage. Temeljnom funkcijom istrage treba smatrati prikupljanje dokaza, te drugih informacija na temelju kojih treba razluiti da li podii optunicu protiv odreene osobe za odreeno krivino djelo ili obustaviti postupak. Osim toga funkcija je istrage da se prikupe dokazi koji se ne bi ponovno mogli izvesti na glavnom pretresu ili bi njihovo izvoenje bilo skopano s nesrazmjernim tekoama. 71. Pokretanje i trajanje istrage Prema l. 220. st. 1. Zakona istragu pokree javni tuilac protiv osumnjienog na temelju krivine prijave ili drugih izvora ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo za koje se goni po slubnoj dunosti. Sumnja o kojoj je rije je osnovana kada se temelji na dokazima98. Prema tome uvjeti za pokretanje istrage su: a) postojanje osnovane sumnje99, b) da je odreena osoba izvrila odreeno krivino djelo, c) za koje se goni po slubenoj dunosti. U toku istrage javni tuilac ocjenjuje ne samo inkriminirajue ve i oslobaajue okolnosti i dokaze i osigurava da bude uzet dokaz koji moda nee da bude na raspolaganju na glavnom pretresu. Cilj istrage je prikupljanje dokaza i podataka potrebnih za donoenje odluke da li da se podigne optunica ili da se obustavi postupak, kao i prikupljanje dokaza ije bi ponovno izvoenje na glavnom pretresu moglo da bude nemogue ili teko. PZKPK odreuje da ako informacija iz krivine prijave ini osnov za opravdanu sumnju da je odreena osoba izvrila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti ili ako bilo kada u toku prikupljanja informacija od osoba policija doe do saznanja da je osoba izvrila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, ta osoba se tretira kao okrivljeni i ima prava koja su ovim Zakonom predviena za okrivljenog, iako istraga nije jo pokrenuta. Istraga se pokree temeljem rjeenja javnog tuioca. Rjeenje o pokretanju istrage sadri: ime osobe protiv koje se vodi istraga, vrijeme otvaranja istrage, opis radnje koji navodi elemente krivinog djela, zakonski naziv krivinog djela, okolnosti injenice koje opravdavaju razlonu sumnju da je izvreno krivino djelo, dokaze i informacije koji su ve prikupljeni. Kopija rjeenja o istrazi ovjerena peatom alje se bez odlaganja pretpretresnom sudiji (l. 221. st. 1.). Istragu vodi i nadgleda javni tuilac (l. 221. st. 3). Javni tuilac moe da poduzima istrane radnje ili da ovlasti sudsku policiju da poduzima istrane radnje u vezi sa prikupljanjem dokaza (l. 221. st. 4.). Ipak, prema lanu 237. stav 2. obdukciju i ljekarski pregled, osim u
98 99

Tako Bayer, V., I, 1995., str. 61. Treba rei kako neka zakonodavstva kao dovoljan intenzitet sumnje za pokretanje istrage uzimaju tzv. osnove sumnje.

70

sluajevima iz lana 192. st. 2-4.100 i l. 205. Zakona, psihijatrijsko ispitivanje, molekularna i genetska ispitivanja i DNK analizu moe da naredi samo pretpretresni sudija, osim kada svjedok ili oteeni da pristanak policiji ili javnom tuiocu za te radnje. Istraga se vodi samo u vezi sa krivinim djelom i okrivljenim koji je naznaen u rjeenju o pokretanju istrage. Ako u toku istrage postupak treba da bude proiren na jo neko krivino djelo ili protiv jo neke osobe, javni tuilac pokree novu istragu ili proiruje postojeu. Sve ovo mora biti zabiljeeno u zapisnik istrage, a javni tuilac informira o tome pretpretresnog sudiju (l. 222. st. 1. i 2.). 72. Prekid i obustava istrage U skladu sa lanom 223. st. 1. i 2. PZKPK javni tuilac moe da donese rjeenje o privremenom obustavljanju istrage ako se okrivljeni, nakon to je izvrio krivino djelo, razboli od prolazne mentalne bolesti ili mentalne poremeenosti ili od druge ozbiljne bolesti, ako je pobjegao ili ako postoje druge okolnosti koje privremeno sprjeavaju uspjeno gonjenje okrivljenog. Prije privremenog obustavljanja istrage, prikupljaju se svi raspoloivi dokazi o krivinom djelu i krivinoj odgovornosti okrivljenog. Javni tuilac obnavlja istragu nakon prestanka uzroka koji su doveli do njenog privremenog obustavljanja. Javni tuilac u zapisniku istrage pravi slubenu zabiljeku o vremenu i razlozima privremenog obustavljanja istrage i vremenu njenog obnavljanja i o tome obavjetava pretpretresnog sudiju (l. 223. st. 3. i 4.). Vrijeme za koje je istraga privremeno obustavljena ne rauna se u rok za zavretak istrage (l. 223. st. 5.). Razlozi za obustavljanje istrage ustanovljeni su lanom 224. Zakona prema kojem javni tuilac obustavlja istragu u bilo koje vrijeme ako je na osnovu prikupljenih dokaza oigledno da: 1) Ne postoji osnovana sumnja da je odreena osoba izvrila naznaeno krivino djelo; 2) Izvreno krivino djelo nije krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti; 3) Period zastare za to krivino djelo je istekao; 4) Krivino djelo je obuhvaeno amnestijom ili pomilovanjem; ili 5) Postoje druge okolnosti koje iskljuuju gonjenje. Javni tuilac u roku od osam dana nakon obustavljanja istrage obavjetava oteenog o ovoj injenici i o razlozima za to (l. 62.), te o istom odmah obavjetava pretpretresnog sudiju. Ako se istraga ne zavri u roku od est mjeseci, javni tuilac podnosi pretpretresnom sudiji pisani zahtjev sa obrazloenjem za produenje istrage. Pretpretresni sudija moe da odobri produenje istrage do est mjeseci ako to opravdava sloenost sluaja. Za krivina djela kanjiva sa najmanje pet godina zatvora, pretpretresni sudija moe da odobri jo jedno
Radi se o slijedeim sluajevima: 1) Provoenje ljekarskog pregleda okrivljenog bez njegovog pristanka ako je on neophodan da bi bile utvrene injenice koje su vane za krivini postupak i ako se ne oekuje da e to da teti njegovom zdravlju; 2) Provoenje ljekarskog pregleda osobe koja nije okrivljeni bez njenog pristanka onda kada se takva osoba moe smatrati svjedokom i ako je pregled neophodan da bi se utvrdilo da li se na njenom tijelu nalaze tragovi ili odreena posljedica krivinog djela, pod uvjetom da to ne teti njenom zdravlju; 3) Uzimanje u toku pregleda kada je to potrebno uzoraka vlasi, folikule, pljuvake, urina, brisa iz nosa, brisa povrine koe ukljuujui oblast prepona, uzoraka noktiju i materijala ispod noktiju, i drugih slini uzoraka koji ne zahtjevaju tjelesni zahvat.
100

71

produenje istrage do est mjeseci. U izuzetnim sluajevima Vrhovni sud moe da odobri dodatno produenje u trajanju do est mjeseci (l. 225. st. 1. i 2.). Nakon prijema zahtjeva za produenje istrage, pretpretresni sudija, obavjetava okrivljenog i oteenog o istrazi i zahtjevu javnog tuioca za produenje istrage. Okrivljeni i oteeni imaju pravo da podnesu pisane izjave u vezi sa produenjem istrage u roku od tri dana od dobivanja obavjetenja (l. 225. st. 3.). U zahtjevu za produenje istrage javni tuilac moe da trai da okrivljeni i/ili oteeni ne budu obavijeteni o istrazi i zahtjevu za produenje ako je to potrebno da bi istraga bila uspjeno okonana (l. 225. st. 4.). Na temelju odredbe lana 225. stav 5. PZKPK na odluku pretpretresnog sudije u vezi sa produenjem istrage, javni tuilac, oteeni ili okrivljeni mogu da podnesu albu trolanom vanraspravnom vijeu. Ako na odluku pretpretresnog sudije albu podnese samo oteeni, a njegova alba bude uvaena, smatrae se da je oteeni poduzeo gonjenje kao supsidijarni tuilac. Prema lanu 225. stav 6. do donoenja odluke o produenju istrage, javni tuilac moe da obavlja istrane radnje koje ne trpe odlaganje. Ipak, nalazi se u obavezi da pretpretresnog sudiju to prije informira o poduzimanju ovih istranih radnji. Javni tuilac pravi slubenu zabiljeku u zapisniku istrage o vremenu zahtjeva za produenje istrage i bilo kojoj istranoj radnji koja je preduzeta (l. 225. st. 7.).

72

ESNAESTI DIO
ISTRANE RADNJE A) Uope o istranim radnjama i njihovoj svrsi u krivinom postupku Istrane radnje potpadaju pod opi pojam krivinoprocesne radnje. Termin istrana radnja vezuje se za radnju tuitelja, suda ili policije naloenu i provedenu u skladu sa pravilima propisanim zakonom. Stoga se ove radnje nazivaju i formalnim radnjama, a njihov rezultat dokaz koji se moe koristiti u postupku. Istrane radnje, u nekim sistemima krivinog postupka nazvane i radnjama dokazivanja, to se moe smatrati i adekvatnijim nazivom, obzirom da se ne provode jedino i samo u istrazi usmjerene su na pribavljanje, odnosno dobivanje dokaza za potrebe zakonom utemeljenog, ispravnog i objektivnog krivinog postupanja. Istrane radnje koje poznaje PZKPK su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Ispitivanje okrivljenog; Ispitivanje svjedoka; Vjetaenje; Pretres i privremena konfiskacija; Uviaj i rekonstrukcija; te Identifikacija osoba i predmeta.

B) Iskaz okrivljenog 73. Uope o iskazu okrivljenog Specifinost poloaja okrivljenog u krivinom postupku ogleda se u tome to mu istovremeno pripadaju dvije uloge, s jedne strane, on je subjekt krivinog postupka koji ima sve pravne i faktine mogunosti da u postupka sam zastupa svoje interese, dok s druge strane, on biva i osoba iji iskaz slui kao dokaz u krivinom postupku101. Iskaz okrivljenog, kao dokazno sredstvo predstavlja izvor saznanja o injenicama koje su predmet utvrivanja u postupku, a njegov iskaz jedan od najvanijih dokaza u krivinom postupku102. Sadraj tog iskaza moe biti priznanje (izjava kojom u cjelini ili djelomino iznosi injenice koje predstavljaju zakonska obiljeja krivinog djela), poricanje onog to mu se optubom stavlja na teret ili neka druga izjava kojom pristaje na tvrdnje optube o postojanju injenica na njegovu tetu103. 74. Ispitivanje okrivljenog Prema odredbi lana 229. okrivljeni mora da bude ispitan najkasnije prije zakljuenja istrage, osim u sluaju kad se postupak obustavlja. U jednostavnim stvarima dovoljno je da se okrivljenom prui mogunost da odgovara u pisanom obliku.

101 102

Bayer, V., I, 1995., str. 268. Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 293. 103 Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucije, Narodne novine, Zagreb, str. 357.

73

Okrivljeni je duan da se pojavi kod javnog tuioca nakon to je pozvan., pri emu e se uz neophodno prilagoavanje primijeniti lan 269. stav 2. do 5. Zakona104. Okrivljenom pripada pravo da podnese albu pretpretresnom sudiji na odluivanje o zakonitosti njegove obaveze da se pojavi pred javnim tuiocem. Sasluavanje okrivljenog vri javni tuilac. Ipak on moe povjeriti ispitivanje okrivljenog sudskoj policiji ili, u izuzetnim sluajevima, redovnoj policiji. Prije svakog ispitivanja okrivljenog, bez obzira da li je okrivljeni pritvoren ili je na slobodi, biva informiran o: 1) Krivinom djelu koje mu se stavlja na teret; 2) Pravu da uti i ne odgovara na bilo kakva pitanja, izuzev da da informacije o svom identitetu; 3) Pravu na besplatnu pomo prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik osobe koja sprovodi ispitivanje; 4) Pravu da dobije pomo branioca i da se konzultira sa njim prije i u toku sasluanja; 5) injenici da njegova izjava moe da bude iskoritena kao dokaz pred sudom; i 6) injenici da moe da zahtjeva da bude uzet dokaz u njegovu odbranu. U skladu sa lanom 231. PZKPK ako se okrivljeni nalazi u sudskom pritvoru, on takoer biva informiran prije sasluanja o svom pravu da mu bude osiguran advokat ukoliko nije u mogunosti da snosi trokove pravne pomoi. Okrivljeni takoer ima pravo da se konzultira sa svojim braniocem prije i u toku sasluanja (l. 231. st. 3.). Prema odredbi lana 231. stav 4. bilo koje sasluavanje okrivljenog od strane policije ili javnog tuioca moe da bude snimljeno na audio ili video traku u skladu sa lanom 90. Zakona105. U sluajevima kad to praktino nije mogue sastavlja se pisani zapisnik sa sasluanja u skladu sa lanovima 87., 88. i 89. Zakona. U zapisniku se navode razlozi zbog kojih ispitivanje nije moglo da bude snimljeno na audio ili video traku. Okrivljeni se ispituje uz pomo prevodioca u sluajevima predvienim ovim zakonom. Ako je okrivljeni gluh ili nijem ispitivanje se provodi preko kvalificiranog prevodioca za jezik znakova ili u pisanom obliku. Ako ispitivanje ne moe da se obavlja na ovaj nain, osoba koja zna da komunicira sa okrivljenim poziva se da bude tuma, osim ako ne postoji sukob interesa. Ako prevodilac nije unaprijed poloio zakletvu, poziva se da poloi zakletvu da e vjerno da prenosi pitanja koja se postavljaju okrivljenom i izjave koje on daje. U toku prvog ispitivanja od okrivljenog se trai da kae svoje ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojako prezime majke, mjesto roenja, mjesto stanovanja, dan, mjesec i godinu roenja, lini broj, nacionalnost i dravljanstvo, zanimanje i porodine prilike, da li je pismen, stepen obrazovanja, da li ima lina primanja i kakvo mu je finansijsko stanje, da li se protiv njega vodi neki krivini postupak za neko drugo krivino djelo, i ako je maloljetnik, identitet njegovog zakonskog zastupnika. Okrivljeni biva informiran da je obavezan da prijavi svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravite (l. 233. st. 1.).

Odredbe pomenutog lana se odnose na poziv kao jednu od mjera za osiguranje prisustva okrivljenog u krivinom postupku, sprjeavanje ponavljanja krivinog postupka, te uspjenog voenja krivinog postupka. 105 lan 90. Privremenog zakona o krivinom postupku propisuje postupanje u sluaju biljeenja ispitivanja na video ili audio vrpcu.

104

74

Okrivljeni se ispituje usmeno. U toku ispitivanja moe da mu se dozvoli da koristi svoje biljeke. Prema lanu 233. stav 3. PZKPK ispitivanje bi trebalo da prui okrivljenom mogunost da opovrgne razloge za sumnju protiv njega i da iznese injenice koje mu idu u prilog. U pogledu ispitivanja okrivljenog PZKPK odreuje u lanu 234. st. 1-4. da ono mora da bude voeno tako da se u punoj mjeri potuje linost okrivljenog. Okrivljenom se pitanja postavljaju jasno, razumljivo i precizno. Pitanja okrivljenom ne mogu da budu postavljana na osnovu pretpostavke da je okrivljeni priznao neto to u stvari nije priznao. Prethodno navedene zabrane primjenjuju se bez obzira na pristanak okrivljenog. Predmeti koji se odnose na krivino djelo ili koji slue kao dokaz pokazuju se okrivljenom da ih prepozna, poto ih on prvo opie. Ako ovi predmeti ne mogu da budu doneseni, okrivljeni moe da bude odveden na mjesto gdje se oni nalaze. Da bi bila razjanjena odreena tehnika ili druga struna pitanja koja se pojave u vezi sa dokazom koji je dobiven ili u toku ispitivanja okrivljenog ili u toku poduzimanja drugih istranih radnji, javni tuilac moe da zahtjeva da mu struna osoba ili struna ustanova da neophodna objanjenja u vezi sa tim pitanjima. Ako je okrivljeni ili branilac prisutan u trenutku davanja objanjenja, moe da zahtjeva da struna osoba da detaljnije objanjenje i da se to unese u zapisnik (l. 236.). 75. Neprihvatljivost iskaza okrivljenog Iskaz okrivljenog nee biti prihvatljiv odnosno nee se moi koristiti kao dokaz u postupku ukoliko je dolo do povrede odredaba PZKPK iz lana 155. stav 1., lana 231. stav 2. i 3. ili lana 234. stav 2. Pomenute se odredbe odnose na ope zabrane koje vrijede prilikom bilo kakvog ispitivanja ili sasluanja, potom obavezu informiranja okrivljenog o odreenim injenicama o emu je ve prethodno bilo rijei, te konano zabranu da se okrivljenom postavljaju pitanja koja nisu jasna, razumljiva i precizna, kao i zabranu da mu se pitanja postavljaju na osnovu pretpostavke da je neto priznao to u stvari nije priznao, o emu je takoer prethodno bilo rijei. 76. Dokazna vrijednost iskaza okrivljenog Pod ocjenom vrijednosti okrivljenikovog iskaza kao dokaza u konkretnom sluaju razumijemo ocjenu to dokazuje okrivljenikov iskaz u konkretnom sluaju, uzevi u obzir sve ostale raspoloive dokaze sluaja, kao i injenice to ih je organ krivinog postupka utvrdio vlastitim opaanjem106. Sama dokazna vrijednost iskaza okrivljenog kao dokaza sagledava se u okviru naela slobodne ocjene dokaza pri emu se bez obzira na sadraj iskaza okrivljenog, taj iskaz ocjenjuje kao i svaki drugi dokaz u krivinom postupku107. C) Svjedoci i vjetaci Obzirom da e o svjedocima i vjetacima biti vie rijei u dijelu koji nosi naslov dokazi, i gdje e se detaljno analizirati ove dvije kategorije dokaznih sredstava to emo se u ovom dijelu osvrnuti samo na odredbe lana 237. PZKPK kojim su svjedoci i vjetaci ili tanije reeno ispitivanje svjedoka i vjetaenje ureeni u istrazi.
106 107

Bayer, V., I, 1995., str. 296. Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 301.

75

Tako je prema lanu 237. stav 1. obaveza svjedoka i vjetaka da se pojave pred javnim tuiocem kada su pozvani i da daju izjave ili iznesu miljenja o okolnostima krivinog djela. Ako drugaije nije predvieno, odredbe Poglavlja XX, XXI i XXII Zakona koja se odnose na svjedoke i vjetake e se primijeniti uz odgovarajue prilagoavanje. Navedenim se poglavljima ureuje sasluanje svjedoka, zatita svjedoka i oteenog, te vjetaenje. Prilikom ispitivanja svjedoka i vjetaka pred javnim tuiocem ne polae se zakletva. Obdukciju i ljekarski pregled, osim u sluajevima iz lana 192. stav 2. do 4. i lana 205. Zakona, psihijatrijsko ispitivanje, molekularna i genetska ispitivanja i DNK analizu moe da naredi samo pretpretresni sudija, osim kada svjedok ili oteeni da pristanak policiji ili javnom tuiocu za te radnje108. Ako se svjedok ili vjetak ne odazove pozivu ili odbije da se pojavi bez opravdanja, javno tuilatvo je ovlateno da poduzme mjere predviene l. 167. i 177. Zakona. Izricanje novane kazne iz lana 167. ili 177. PZKPK ili kazne zatvora iz lana 167. moe narediti iskljuivo pretpretresni sudija na zahtjev javnog tuioca (l. 237. st. 3.). Konano, javni tuilac moe da odlui da pozove okrivljenog, njegovog branioca i oteenog da budu prisutni u toku ispitivanja svjedoka ili vjetaka kako to ve i proizlazi iz stava 4. istog lana. D) Vanredna istrana mogunost lanom 238. ureuje se institut tzv. vanredne istrane mogunosti. U tom smislu javni tuilac ili okrivljeni, mogu izuzetno, da trae od pretpretresnog sudije da saslua svjedoka ili da zatrai miljenje vjetaka u cilju ouvanja dokaza kada postoji jedinstvena mogunost da se osigura vaan dokaz ili kada postoji znaajan rizik da taj dokaz nee poslije toga moi da bude na raspolaganju u toku glavnog pretresa. Protiv odluke pretpretresnog sudije kojom on odbija zahtjev za uzimanje takvog svjedoenja moe da bude izjavljena alba trolanom vanraspravnom vijeu. Pretpretresni sudija poduzima mjere neophodne za osiguranje efikasnosti i integriteta postupka, a posebno, za zatitu prava okrivljenog. Okrivljeni, njegov/njen branilac i javni tuilac prisustvuju sasluanju za uzimanje izjave. Oteeni i njegov/njen zakonski zastupnik ili punomonik bie informirani o sasluanju i imaju pravo da prisustvuju. Davanje izjave pred pretpretresnim sudijom vri se u skladu sa odredbama Poglavlja XX, XXI i XXII PZKPK u vezi sa svjedocima i vjetacima (l. 238. st. 2.). E) Zahtjevi okrivljenog ili oteenog za prikupljanje dokaza U skladu sa lanom 239. PZKPK u toku istrage oteeni ili okrivljeni mogu da podnesu zahtjev javnom tuiocu da osigura odreeni dokaz. Javni tuilac osigurava takav dokaz ako postoji opasnost da isti bude izgubljen ili ako to moe da opravda putanje okrivljenog iz sudskog pritvora, ili ako postoji neki drugi opravdani razlog za uzimanje takvog dokaza. Ako javni tuilac odbije zahtjev za uzimanje dokaza, donijee obrazloenu odluku i o tome obavjesiti oteenog ili okrivljenog. S druge strane, oteeni ili okrivljeni imaju pravo na podnoenje albe protiv takve odluke pretpretresnom sudiji.

108

Vidi fusnotu 100.

76

F) Pretres i privremena konfiskacija 77. Pojam i vrste pretresa Pretres kao istrana radnja jedna je od znaajnijih radnji dokazivanja koja se u okvirima krivinog postupanja vrlo esto poduzima109. Razlozi za navedeno lee u injenici da ova istrana radnja obzirom na svoj sadraj predstavlja iznimno efikasan put da se za potrebe krivinog postupka na procesno prihvatljiv nain pronau i fiksiraju predmeti, odnosno tragovi krivinog djela ili da se pronae poinilac krivinog djela. Za pretres se u teoriji krivinog procesnog prava kae kako se radi o materijalnom istraivanju nad osobama i stvarima koje se poduzima s ciljem pronalaenja tragova krivinog djela ili predmeta vanih za krivini postupak ili s ciljem hvatanja poinioca krivinog djela110. PZKPK poznaje dvije vrste pretresa obzirom na objekat pretresanja i to a) pretres kue, drugih prostorija i imovine, te b) lini pretres (pretres osoba). 78. Uvjeti za pretres Uvjeti za pretres odreeni su lanom 240. Zakona prema kojem pretpretresni sudija moe da naredi pretres kue i drugih prostorija i imovine odreene osobe ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti i da postoji realna mogunost da rezultat pretresa bude hapenje te osobe ili otkrivanje i konfiskacija dokaza vanih za krivini postupak. Prema tome, pored osnovane sumnje da je odreena osoba poinila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti zahtijeva se i postojanje tzv. realne mogunosti da e rezultat pretresa biti hapenje te osobe, odnosno otkrivanje i konfiskacija dokaza vanih za krivini postupak. Takoer, pretpretresni sudija moe da naloi pretres kue i drugih prostorija i imovine osobe koja nije osumnjiena da je izvrila krivino djelo i to u dva sluaja: 1) Kada postoji realna vjerojatnost da rezultat pretresa bude hapenje okrivljenog; ili 2) Kada je neophodno da bude sauvan dokaz krivinog djela ili da budu oduzeti odreeni predmeti koji ne mogu da budu sauvani ili dobiveni bez pretresa i kada postoji realna vjerojatnoa da se takvi dokazi ili predmeti nalaze u prostorijama ili imovini koja bi trebalo da bude pretraena. Lini pretres odreene osobe pretpretresni sudija moe da naloi ako postoji realna mogunost da rezultat pretresa dovede do otkrivanja tragova ili konfiskacije dokaza krivinog djela (l. 240. st. 3.). 79. Pravni osnov i postupak pretresanja Ovlatenje za izdavanje naloga za pretres pripada iskljuivo pretpretresnom sudiji. U skladu sa lanom 240. st. 4. i 5. PZKPK nalog za pretres izdaje se u pisanom obliku na osnovu pisanog zahtjeva javnog tuioca, ili u hitnim sluajevima sudske policije i on sadri: identifikaciju osobe protiv koje se izdaje nalog, naznaku krivinog djela u vezi sa kojim se izdaje nalog, obrazloenje osnova za sumnju i realnu vjerojatnost u skladu sa ovim lanom, opis predmeta koji se trae pretresom, poseban opis osobe, prostorija ili imovine koji e da budu pretraivani i druge informacije vane za obavljanje pretresa.
109 110

Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 269. Gruba, M., 2004., str. 373 374.

77

Treba posebno pripomenuti kako zakonske odredbe koje se odnose na pretres kue i drugih prostorija i imovine vrijede uz odgovarajue prilagoavanje i prilikom pretresa skrivenih prostora u vozilima i drugim transportnim sredstvima (l. 240. st. 6.). Nalog za pretres izvrava sudska policija uz neophodnu pomo drugih policijskih slubenika u roku od 48 sati od izdavanja naloga. U pogledu vremena sudska policija, po pravilu, izvrava nalog za pretres u periodu izmeu 06:00 i 22:00 sata. Izuzetno pretres moe da bude obavljen van ovog vremena ako je pretres poeo u toku ovog vremenskog perioda, a nije zavren do 22:00 sata, ili ako postoje razlozi koji opravdavaju izvoenje pretresa bez sudskog naloga, ili ako pretpretresni sudija odlui da odlaganje moe da dovede do bjekstva traene osobe ili do unitenja tragova ili dokaza krivinog djela i posebno odobri pretres van vremenskog perioda izmeu 06:00 i 22:00 sata (l. 241. st. 2.). Prema lanu 242. st. 1-3. PZKPK prije poetka pretresa sudska policija daje nalog osobi protiv koje je donijet i ta osoba biva informirana o tome da ima pravo da stupi u kontakt sa braniocem koji ima pravo da bude prisutan u toku vrenja pretresa. Ako osoba zahtijeva prisustvo advokata u toku pretresa, sudska policija mora da odloi pretres do dolaska advokata, ali ne due od dva sata od trenutka kada je advokat informiran o pretresu. U meuvremenu, sudska policija moe da ogranii kretanje dotine osobe i drugih osoba u prostorijama u kojima obavlja se pretres. U hitnim okolnostima sudska policija moe da zapone pretres i prije isteka roka za dolazak advokata. Prije poetka pretresa, sudska policija zahtjeva od osobe da dobrovoljno preda traenu osobu ili stvari. Izuzetno, meutim pretres moe da zapone bez prethodnog pokazivanja naloga ili bez prethodnog zahtjeva za predaju osobe ili stvari koje se trae ako se oekuje oruani otpor, ili ako je vjerojatno da bi efikasnost pretresa bila naruena ukoliko se pretres ne izvri trenutno i bez prethodne najave, ili kada se obavlja pretres javnih prostorija (l. 242. st. 4.). U toku pretresa kue ili drugih prostorija osoba ija kua ili druge prostorije i imovina bivaju pretresane, ili predstavnik te osobe, imaju pravo da budu prisutni. U toku pretresa osobe, kue ili drugih prostorija, moraju da budu prisutne dvije odrasle osobe kao svjedoci. Prije poetka pretresa, svjedoci bivaju upozoreni da paljivo posmatraju kako se obavlja pretres, a saopava im se da imaju pravo da stavljaju primjedbe, ako ih imaju, na sadraj zapisnika prije njegovog potpisivanja (l. 243. st. 1. i 2.). Prema odredbi lana 243.st. 3-6. PZKPK pretres enske osobe obavlja samo ena i samo enske osobe mogu da budu svjedoci. Pretres stambenih prostorija obavlja se paljivo da bi se izbjeglo remeenje mira. Zakljuane prostorije, namjetaj ili drugi predmeti mogu da budu nasilno otvoreni samo ako vlasnik nije prisutan ili odbije da ih dobrovoljno otvori. Pri otvaranju ovih predmeta treba da se vodi rauna da se izbjegne nepotrebna teta. Pretres osobe moe da ukljui intiman pretres koji obavlja kvalificirani ljekar ili bolniar u skladu sa pravilima medicinske znanosti i uz puno potovanje dostojanstva osobe. Ako se obavlja pretres prostorija javnog organa, upravnik tog organa poziva se da prisustvuje pretresu. lanom 243. stav 7. utvruje se obaveza voenja zapisnika za svaki pretres osoba, kue ili prostorija. Takav zapisnik potpisuje osoba koja je pretresana ili ije su prostorije ili imovina pretresane, njuegov/njen advokat, ako je bio prisutan u toku pretresa i osobe ije je prisustvo obavezno. U toku obavljanja pretresa, mogu da budu konfiskovani samo predmeti i dokumenta koji su povezani s ciljem odreenog pretresa. Konfiskovani predmeti i dokumenta 78

unose se u zapisnik i precizno opisuju, a to isto se naznaava i na potvrdi koja se odmah daje osobi iji su predmeti ili dokumenta konfiskovani. Ako se u toku pretresa osoba, kue ili prostorija otkriju predmeti koji nisu povezani sa krivinim djelom zbog kojeg se vri pretres, ali koji ukazuju na drugo krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, ti predmeti se takoer unose u zapisnik i konfiskuju i odmah se izdaje potvrda o konfiskaciji. Obavjetenje o tome odmah se alje javnom tuiocu tako da on/ona moe da pokrene krivini postupak. Oduzete stvari bie odmah vraene ako javni tuilac nae da nema osnova za krivini postupak niti bilo kog drugog zakonskog osnova za konfiskaciju predmeta (l. 244.). 80. Pretresanje bez sudske naredbe Policija moe ako je neophodno i u potrebnoj mjeri, da ue u kuu i druge prostorije osoba i izvri pretres bez naloga pretpretresnog sudije ako: 1) Osoba svjesno i dobrovoljno pristane na pretres; 2) Osoba poziva u pomo; 3) Izvrilac zateen pri izvrenju krivinog djela mora da bude uhapen poslije gonjenja; 4) Razlozi sigurnosti ljudi i imovine to zahtjevaju; ili 5) Osoba protiv koje je sud izdao nalog za hapenje nalazi se u kui ili u drugim prostorijama (l. 245. st.1). U navedenim sluajevima ne sastavlja se zapisnik ako nije obavljen pretres, ali se osobi daje slubena zabiljeka u kojoj su navedeni razlozi za ulazak u kuu ili druge prostorije. Ako se u toku ulaska u kuu i druge prostorije osoba takoer obavlja i pretres, u tom sluaju primjenjuju se odredbe lana 243. stav 2. i 7. Zakona. lanom 245. stav 3. predviene su iznimne tzv. hitne okolnosti kada sudska policija izvan moe poeti pretres na osnovu usmenog odobrenja pretpretresnog sudije. To su: 1. Nemogunost blagovremenog dobivanja pisanog naloga za pretres; te 2. Postojanje stvarnog rizika od odlaganja koje moe da dovede do gubitka dokaza ili do opasnosti po ivot i zdravlje ljudi. Takoer, izuzetno, pretres moe da se obavlja bez prisustva svjedoka ako njihovo prisustvo ne moe da bude odmah osigurano i ako bi bilo opasno da se pretres odloi. Razlozi zbog kojih je pretres obavljen bez prisustva svjedoka unose se u zapisnik (l. 245 st. 4.). Policija moe da izvri pretres osoba bez naloga ili bez prisustva svjedoka, kada izvrava rjeenje o prinudnom dovoenju osobe ili kada obavlja hapenje ako postoji osnovana sumnja da ta osoba posjeduje oruje ili orue za napad ili namjerava da baci, sakrije ili uniti predmete koji bi od njega/nje trebalo da budu oduzeti i budu dokaz u krivinom postupku. Ako je policija poduzela pretres bez pisane naredbe suda, ona najkasnije 12 sati nakon pretresa mora da podnese izvjetaj javnom tuiocu i pretpretresnom sudiji ako je odreen pretpretresni sudija za sluaj (l. 245. st. 5. i 6.). 81. Neprihvatljivost dokaza pribavljenih pretresom Dokaz dobiven pretresom je neprihvatljiv ako je: 1) Pretres obavljen bez naloga pretpretresnog sudije krenjem odredbi PKZKP; 79

2) Nalog pretpretresnog sudije predstavlja krenje postupka koji predvia PKZKP; 3) Sutina naloga pretpretresnog sudije predstavlja krenje zahtjeva PKZKP; 4) Pretres nije obavljen u skladu sa nalogom; 5) Osobe ije je prisustvo obavezno nisu bile prisutne u toku pretresa; ili 6) Pretres nije obavljen u skladu sa lanom 245. stav 1., 3., 4. i 5 PKZKP. 82. Privremena konfiskacija predmeta Privremena konfiskacija (oduzimanje) predmeta se oznaava kao mjera procesne prinude sa viestruko razliitom prirodom, obzirom da se ovom radnjom dokazivanja: - pribavljaju dokazi vani za voenje krivinog postupka i donoenje sudske odluke, - osigurava se sigurnost ljudi i imovine sprijeavanjem vrenja krivinih djela (npr. da izvrilac ne bi opasnu stvar i dalje koristio za vrenje krivinih djela, odnosno za ponavljanje krivinog djela) i omoguava efikasno odvijanje krivinog postupka, obzirom da privremeno oduzimanje predmeta, a naroito imovine, doprinosi efikasnijem odvijanju krivinog postupka i uspjenijem suzbijanju kriminaliteta111. Predmeti koji mogu privremeno da budu konfiskovani su predmeti koji moraju da budu konfiskovani prema Privremenom krivinom zakonu, ili koji mogu da poslue kao dokaz u krivinom postupku, ili koji ine materijalnu dobit dobivenu izvrenjem krivinog djela, a prema zakonu mogu da budu konfiskovani (l. 247. st. 1.). Privremeno konfiskovani predmeti stavljaju se pod nadzor i kontrolu javnog tuioca. Osoba koja je zaduena da uva predmete koji mogu privremeno da budu konfiskovani, duna je da ih preda na zahtjev suda. Sud izdaje takav zahtjev na osnovu pisanog prijedloga javnog tuioca. Ako ta osoba odbije da preda predmete, moe da bude novano kanjena prema lanu 85. stav 1. Zakona. Ako i poslije izreene novane kazne i dalje odbija da ih preda moe da bude zatvorena. Zatvor traje dok predmeti ne budu predati ili do zavretka krivinog postupka, ali ne due od mjesec dana. Ovakvo hapenje i zatvor moe da naredi samo sud (l. 247. st. 2. i 3.). O albi protiv odluke kojom je izreena novana kazna ili kazna zatvora odluuje trolano vanraspravno vijee. alba na rjeenje o pritvoru ne zadrava izvrenje rjeenja (l. 247. st. 4.). Kada su predmeti oduzeti, navodi se gdje su pronaeni i biva dat njihov opis. Ako je neophodno, utvrivanje njihovog identiteta bie osigurano na neki drugi nain. Za konfiskovane predmete izdaje se potvrda o konfiskaciji. Ipak zakonom su predvieni i sluajevi kada nije mogue izvriti privremenu konfiskaciju predmeta. Tako prema lanu 248. Zakona slijedei predmeti ne mogu biti privremeno konfiskovani: 1) Prepiska izmeu okrivljenog i osoba koje prema ovom zakonu mogu da ne svjedoe (lan 159.) ili nisu obavezne da svjedoe i odbile su da svjedoe (l. 160. ); 2) Biljeke osoba iz lana 159. Zakona koje se odnose na povjerljive informacije koje im je povjerio okrivljeni; i 3) Ostali predmeti obuhvaeni pravom osoba iz l. 159. i 160. Zakona. Navedena ogranienja primjenjuju se samo ako su ovi predmeti pod nadzorom osobe koja ne moe da svjedoi (l. 159.) ili nije obavezno da svjedoi (l. 160.). Stvari obuhvaene pravima osoba iz lana 160. stav 1. podstav 5. Zakona, takoer ne podlijeu konfiskaciji ako su pod nadzorom bolnice ili druge medicinske institucije. Ogranienja se meutim, ne primjenjuju na osobe koje mogu da ne svjedoe (l. 159.) ili nisu obavezne da svjedoe i odbile su da svjedoe (l. 160.), ako su osobe osumnjiene za podstrekavanje, sauesnitvo ili
111

Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 281.

80

ometanje pravde ili za uzimanje ukradene robe ili kada su dotini predmeti dobiveni krivinim djelom, ili su koriteni ili je trebalo da budu iskoriteni za izvrenje krivinog djela, ili kada proistiu iz krivinih djela (l. 248. st. 2.). U skladu sa lanom 249. st. 1.i 2. javni organi mogu da odbiju da pokau ili da pokau i dostave spise i druge dokumente ako smatraju da bi objavljivanje njihovog sadraja bilo tetno po opi interes. Ako oni odbiju da to urade, konanu odluku o tome donosi trolano vanraspravno vijee. Poslovne organizacije i druge pravne osobe mogu da zahtjevaju da informacije koje se odnose na njihovo poslovanje ne budu objavljene. Ako su spisi ukljuujui i kompjuterske file-ove, koji imaju dokaznu vrijednost privremeno konfiskovani, pravi se njihov spisak. Ako to nije mogue, spisi se stavljaju u koverat i zapeauju. Vlasnik spisa moe na omot da stavi svoj peat. Osoba od koje su spisi ili dokumenti konfiskovani biva pozvana da prisustvuje otvaranju koverta. Ako se osoba od koje su spisi ili dokumenti konfiskovani ne odazove na poziv, ili ako je odsutna, koverat se otvara u njenom odsustvu. Prilikom pregledanja spisa mora se voditi rauna da njihov sadraj ne saznaju neovlatene osobe (l. 250. st. 1-3.). Prema lanu 251. PZKPK predmeti oduzeti u toku krivinog postupka vraaju se vlasniku ili posjedniku ako je postupak prekinut ili obustavljen, a nema osnova da budu konfiskovani (l. 489. Zakona112). Ako do prekida postupka doe zbog nedolaska okrivljenog, ili zbog mentalne nesposobnosti okrivljenog, ili kada postoji opravdana vjerojatnost da e prekinuta istraga biti obnovljena, javni tuilac moe da zahtjeva, a pretpretresni sudija ili predsjednik vijea moe da odobri odlaganje vraanja konfiskovanih predmeta ako postoji dobar razlog. U sluaju da predmet naen kod okrivljenog pripada drugoj osobi koja je nepoznata, organ koji vodi krivini postupak opisuje taj predmet i objavljuje opis na oglasnoj tabli opinske skuptine na teritoriji na kojoj okrivljeni ivi i na teritoriji gdje je izvreno krivino djelo. U obavjetenju se poziva vlasnik da se javi u roku od godinu dana od dana objavljivanja obavjetenja, jer e u suprotnom predmet da bude prodan. Novac dobiven prodajom doznaava se proraunu. Ako je rije o predmetima vee vrijednosti, obavjetenje moe da bude oglaeno i u dnevnim listovima. Ako je predmet kvarljiv ili je njegovo uvanje skopano sa znatnim trokovima, bie prodat prema odredbama koje se primjenjuju za prinudni postupak, a dobiveni novac e se predati banci na uvanje (l. 252. st. 1-3.). Na isti nain e se postupiti i sa predmetima koji pripadaju okrivljenom koji je pobjegao, ili nepoznatom izvriocu krivinog djela. Ako u roku od godinu dana nijedna osoba ne potrauje predmete ili novac dobiven njihovom prodajom, sud donosi rjeenje da predmet postaje vlasnitvo nadlenog javnog organa ili da novac od prodaje bude doznaen proraunu. Vlasnik ima pravo da trai povrat predmeta ili novca dobivenog od njihove prodaje u graanskoj parnici. Period zastare ovog prava poinje tei od dana objavljivanja obavjetenja (l. 253. st. 1. i 2.).

Odredbom lana 489. stav 1. odreuje se kako e se predmeti koji u skladu sa Privremenim krivinim zakonom mogu ili moraju biti oduzeti, oduzeti i kada se krivini postupak ne zavri presudom kojom se optueni oglaava krivim, ako postoji opasnost da bi mogli biti iskoriteni za krivino djelo ili kada to zahtjevaju interesi ope sigurnosti ili moralni razlozi.

112

81

G) Uviaj i rekonstrukcija dogaaja 83. Uviaj i rekonstrukcija dogaaja pojam i procesne formalnosti Uviaj je istrana (dokazna) radnja putem i u procesnom okviru koje organi krivinog postupka na temelju svog vlastitog opaanja ispituju prikupljene dokaze i utvruju, te razjanjavaju za krivini postupak vane injenice. Uviaj prije svega slui otkrivanju i prikupljanju dokaza o postojanju krivinog djela i dokaza vanih za otkrivanje njegovog izvrioca, ali je, takoer, bitan i za provjeravanje i ocjenu drugih prikupljenih dokaza, kao i za prikupljanje podataka koji su od znaaja za utvrivanje imovinskopravnog zahtjeva113. Za razliku od uviaja rekonstrukcija dogaaja je istrana radnja kojom se u supstancijalnom smislu stvara stanje slino onom kakvo je bilo u toku uviaja ili neke druge radnje, u njenim se okvirima zapravo vjetaki ponavljaju neke injenice i okolnosti krivinog dogaaja u vjetaki postavljenim uvjetima114. U skladu sa lanom 254. stav 1. javni tuilac ili sud mogu da narede uviaj ili rekonstrukciju dogaaja na licu mjesta da bi se ispitali prikupljeni dokazi ili razjasnile injenice koje su vane za krivini postupak. Uviaj ili rekonstrukciju vodi sudija, javni tuilac ili policija. Javni tuilac i policija mogu da izvre uviaj ili rekonstrukciju zbog svojih vlastitih saznanja koja bi im pomogla u odreivanju vjerodostojnosti ili otkrivanju injenica, ali u takvom sluaju, ako o tome nije obavijeten okrivljeni ili njegov branilac, rezultati su neprihvatljivi za sud. Javni tuilac moe da ponovi takav uviaj ili rekonstrukciju uz obavjetenje, kako to zahtjeva ovaj lan. U tom sluaju su rezultati prihvatljivi i mogu se koristiti kao dokaz u krivinom postupku (l. 254. st. 2.). Zakonom se predvia pravo okrivljenog ili njegovog branioca da budu prisutni uviaju ili rekonstrukciji na licu mjesta. Rekonstrukcija se obavlja ponovnim postavljanjem injenica i situacija u okolnosti u kojima se na osnovu prikupljenih dokaza dogaaj dogodio. Ako su injenice ili situacije predstavljene razliito u svjedoenjima pojedinih svjedoka, rekonstrukcija dogaaja se po pravilu izvodi odvojeno sa svakim svjedokom. U toku rekonstrukcije dogaaja mora se voditi rauna da se ne prekri zakon i red, da se ne povrijedi javni moral ili da ne doe do ugroavanja ivota i zdravlja ljudi (l. 254. st. 4. i 5.). Prilikom obavljanja uviaja ili rekonstrukcije dogaaja na licu mjesta moe da se koristi pomo specijalista sudske medicine, saobraaja i specijalista iz drugih oblasti u cilju zatite ili opisa dokaza, obavljanja neophodnih mjerenja i snimanja, skiciranja ili prikupljanja drugih informacija (l. 254. st. 6.). Zakonom se takoer predvia mogunost pozivanja vjetaka da uestvuje u uviaju ili rekonstrukciji na licu mjesta ako javni tuilac ili sud smatra da je njegovo prisustvo korisno.

113 114

Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 323. Modly, D., Korajli, N. 2002., str. 553.

82

H) Identifikacija osoba i predmeta Istrana radnja Identifikacija osoba i predmeta poduzima se onda kada je potrebno da se utvrdi da li svjedok moe da prepozna osobu ili predmet. Ova se istrana radnja negdje susree i pod nazivom predoavanje radi prepoznavanja. U krivinoprocesnoj, te kriminalistikoj praksi, a u vezi s primjenom ove radnje pojavljuje se niz praktinih i teorijskih pitanja kao to su: 1. Da li predoiti jedan ili vie objekata identifikacije i na koji nain; 2. Po emu se vri prepoznavanje; 3. Koliko objekata predoavati; 4. Da li objekte prepoznavanja predoavati istovremeno ili uzastopno; 5. Kako se odnositi prema ponovnim predoavanjima; 6. Odnos opisa i prepoznavanja; 7. Neophodnost konkretiziranja i preciziranja obiljeja po kojima je utvren identitet; 8. Vrijednost kategorikog i vjerojatnog prepoznavanja; 9. Rastojanje sa kojega je svjedok posmatrao prepoznavanje; 10. Mogunost prepoznavanja u tami pri svjetlu pucnja iz vatrenog oruja; 11. Da li su odabrani graani obavezni da sudjeluju pri prepoznavanju kao figuranti115. U skladu sa lanom 255. st. 2. PZKPK sam postupak identifikacije se vri na nain da se od svjedoka najprije zatrai da opie i navede karakteristina obiljeja obiljeja osobe ili predmeta koji se imaju identificirati. Nakon toga se svjedoku pokazuje osoba zajedno sa drugim njemu nepoznatim osobama ili njihove fotografije, ili predmet saa drugim predmetima iste vrste, ili njihove fotografije. Svjedok biva pouen da nema obavezu da izabere bilo koju osobu ili predmet ili fotografiju i da je isto tako vano da izjavi da ne prepoznaje osobu, predmet ili fotografiju kao i da izjavi da ih prepoznaje (l. 255. st. 3.).

Vodineli, V.: Kriminalistika, otkrivanje i dokazivanje teoretski i praktini kriminalistiki i dokazni problemi, II Tom, Predavanja na poslediplomskim studijima iz kriminalistike i dokazne teorije na Fakultetu za bezbednost i drutvenu samozatitu u 1983/84 i 84/85. kol. god., Univerzitet Kiril i Metodij Skopje, Fakultet za bezbednost i optestvena zatita, Skopje, 1985., str. 575.

115

83

SEDAMNAESTI DIO SKRIVENE I TEHNIKE MJERE PRAENJA I ISTRAGE

84. Uope o skrivenim i tehnikim mjerama praenja i istrage Skrivene i tehnike mjere praenja i istrage ili mjere prikrivene istrage (takoer poznate i kao posebne istrane radnje, specijalne istrane tehnike i sl.) predviaju se u savremenim krivinoprocesnim zakonodavstvima. PZKPK ove mjere ureuje u Poglavlju XXIX, l. 256 267. Obzirom da se radi o mjerama koje znaajno zadiru u temeljna prava i slobode graana to njihova primjena pretpostavlja prethodno ispunjenje odreenih zahtjeva kojima se limitira njihova primjena samo na sluajeve kada uvjetno uzevi na drugi nain nije mogue provoditi krivinu istragu ili je njeno provoenje skopano sa nesrazmjernim tekoama. Tako se temeljnim naelima i standardima kojih se treba pridravati u primjeni mjera prikrivene istrage danas smatraju: 1. Predvienost u zakonu svake pojedine mjere prikrivene istrage; 2. Kontrola i nadzor suda; 3. Vremenska odreenost kao i obaveza na obustavu u sluaju prestanka razloga zbog kojih su i poduzete; 4. Primjena naela supsidijarnosti u smislu njihovog neprimjenjivanja ukoliko je istu svrhu mogue ostvariti blaim mjerama; 5. Poduzimanje ovih mjera samo u odnosu na teka krivina djela uz istovremenu njihovu zakonsku katalogizaciju i 6. Pravo na zatitu u sluaju njihove neopravdane primjene116. 85. Vrste skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage U skladu sa lanom 256. stav 1. PZKPK skrivena ili tehnika mjera praenja i istrage oznaava bilo koju od slijedeih mjera: 1) Skriveni foto ili video nadzor; 2) Skriveno praenje razgovora; 3) Pretres potanskih poiljaka; 4) Presretanje telekomunikacija; 5) Presretanje komunikacija preko kompjuterske mree; 6) Kontrolirana isporuka potanskih poiljaka; 7) Koritenje ureaja za traganje ili lociranje; 8) Simulirana kupovina; 9) Simuliranje krivinog djela podmiivanja; 10) Istraga pomou lanog predstavljanja; 11) Pribavljanje liste poziva s datog telefonskog broja; i 12) Davanje financijskih podataka.

116

Vidi: Halilovi, H.: Prikriveni istraitelj, pravno kriminalistiki pristup, Fakultet kriminalistikih nauka, Sarajevo, 2005., str. 47-48.

84

Zanimljivo je kako Zakon u daljnjim odredbama ovog lana propisuje sadraj navedenih mjera, to se ima smatrati iznimno dobrim rjeenjem, obzirom da ostavlja vrlo malo dvojbi o tome kakve aktivnosti podrazumijeva pojedina radnja, to se kasnije u postupku, posebice prilikom koritenja rezultata navedenih mjera moe pokazati odlunim. Tako izraz skriveno foto ili video praenje oznaava praenje, posmatranje ili snimanje pojedinaca, njihovog kretanja ili ostalih aktivnosti od strane propisno ovlatenog pripadnika sudske policije uz koritenje foto ili video ureaja, bez znanja ili saglasnosti najmanje jedne od osoba nad kojima se primjenjuje ova mjera. Izraz skriveno praenje razgovora oznaava praenje, snimanje ili zapisivanje razgovora od strane prpisno ovlatenog pripadnika sudske policije uz koritenje tehnikih sredstava bez znanja ili saglasnosti najmanje jedne od osoba nad kojima se primjenjuje ova mjera. Izraz pretres potanskih poiljaka oznaava pretres pisama i ostalih potanskih poiljaka od strane propisno ovlatenog pripadnika sudske policije, koje moe da ukljuuje koritenje opreme za rentgensko snimanje. Izraz kontrolirana isporuka potanskih poiljaka oznaava isporuku pisama i drugog potanskog materijala od strane propisno ovlatenih pripadnika sudske policije. Izraz koritenje aparata za praenje i lociranje oznaava da propisno ovlateni pripadnik sudske policije koristi ureaje koji utvruju lokaciju osobe ili predmeta za koje su prikaeni. Izraz simulirana kupovina oznaava in kupovine od osobe osumnjiene da je poinila krivino djelo neega to moe da poslui kao dokaz u krivinom postupku ili od osobe za koju se sumnja da je rtva krivinog djela trgovine ljudima, kao to je definirano u lanu 139. Privremenog krivinog zakona. Izraz simuliranje krivinog djela podmiivanja oznaava in koji je isti kao i krivino djelo povezano sa podmiivanjem, osim to se izvodi u cilju prikupljanja informacija i dokaza u krivinom postupku. Izraz istraga pomou lanog predstavljanja oznaava planiranu interakciju propisno ovlatenog pripadnika sudske policije koji ne moe da bude identificiran kao propisno ovlaten pripadnik sudske policije ili osoba koja djeluje pod nadzorom propisno ovlatenog pripadnika sudske policije, sa osobama osumnjienim da su izvrili krivino djelo. Izraz pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja oznaava dobivanje podataka o telefonskim pozivima obavljenim sa datog telefonskog broja. Izraz davanje financijskih podataka oznaava dobivanje informacija od banke ili neke druge financijske institucije o depozitima, raunima ili transakcijama. Konano, Zakon odreuje i ko je slubenik pravosua koji daje ovlatenje u smislu da on oznaava pretpretresnog sudiju ili javnog tuioca u okviru ijeg ovlatenja je izdat nalog na osnovu ovog poglavlja, te termina predmet naloga kojim se oznaava osobu protiv koje su naloene skrivene i tehnike mjere praenja i istrage.

85

86. Zakonski uvjeti za primjenu skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage U pogledu zakonskih uvjeta za primjenu skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage zakonodavac se opredijelio za takav nain njihova odreivanja pri emu se ti uvjeti odreeni kao: a) postojanje osnovane sumnje da je osoba poinila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti, ili u sluajevima u kojima je pokuaj kanjiv, pokuala da izvri krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti; b) i postoji vjerojatnost da e informacije koje mogu da budu prikupljene naloenim mjerama pomoi u istrazi krivinog djela i da ne postoje izgledi da bi mogle biti prikupljene bilo kojim drugim istranim postupcima bez izuzetnih potekoa ili potencijalne opasnosti po druge Prema lanu 257. stav 1. PZKPK skriveni foto ili video nadzor, skriveno praenje razgovora na javnim mjestima, pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja ili davanje financijskih podataka moe da bude naloeno protiv pojedinih osoba ako: 1) Postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti ili, u sluajevima u kojima je pokuaj kanjiv, pokuala da izvri krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti; i 2) Postoji vjerojatnost da e informacije koje mogu da budu dobivene mjerama koje treba da budu naloene pomoi u istrazi krivinog djela, a nije vjerojatno da mogu da budu dobivene bilo kojim drugim istranim mjerama bez velikih potekoa ili potencijalne opasnosti za ostale. Pribavljanje liste poziva sa nekog telefonskog broja ili otkrivanje financijskih podataka moe da bude naloeno i protiv osobe koja nije osumnjiena kad na osumnjienog budu primjenjeni prethodno navedeni kriteriji i ispunjeni prethodno navedeni uvjeti (l. 257. st. 1. ta. 1. i 2. ) i ako postoji osnovana sumnja da: 1) Ta osoba prima ili prenosi poruke koje potjeu od osumnjienog ili su namjenjene osumnjienom ili uestvuje u financijskim transakcijama osumnjienog; ili 2) Osumnjieni koristi telefon te osobe (l. 257. st. 2.) U skladu sa lanom 257. stav 3. skriveno praenje razgovora na privatnim mjestima, pretres potanskih poiljki, presretanje telekomunikacija, presretanje komunikacije preko kompjuterske mree, kontrolisana isporuka potanskih poiljaka, koritenje ureaja za praenje i lociranje, simulirana kupovina, simulirano krivino djelo podmiivanja ili tajna istraga pomou lanog predstavljanja mogu da budu naloeni protiv odreene osobe ako: 1) Postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvrila ili u sluajevima u kojima je pokuaj kanjiv, pokuala da izvri: (a) Krivino djelo kanjivo sa najmanje etiri godine zatvora; ili (b) Jedno ili vie slijedeih krivinih djela, ako su poinjena kao produeno krivino djelo terorizma ili organiziranog kriminala: (1) Prinudu kako je definirano lanom 160. PKZK; (2) Prouzroenje ope opasnosti, kako je definirano lanom 291. PKZK; (3) Prikazivanje pornografskog materijala osobama mlaim od esnaest godina, kako je definirano u lanu 203. PKZK; (4) Krivino djelo u vezi sa falsificiranjem isprava i novca, kako je definirano l. 239., 244. i 245. PKZK; (5) Zabranjenu trgovinu, kako je definirano lanom 246. PKZK; (6) Neopravdano primanje poklona, kako je definirano u lanu 250. PKZK; (7) Neopravdano davanje poklona, kako je definirano u lanu 251. PKZK; 86

(8) Upad u raunarske sisteme, kako je definirano u lanu 264. PKZK; (9) Lane izjave, kako je definirano lanu 307. PKZK; (10) Trgovina utjecajem, kako je definirano kako je definirano u lanu 345. PKZK; (11) Kriminalno udruivanje, kako je definirano lanu 26. PKZK; (12) Nezakonito vlasnitvo, kontrola, posjedovanje ili koritenje oruja, kako je definirano lanu 328. PKZK; (13) Nepridravanje zahtjeva za autorizaciju oruja, kako je definirano u lanu 329. PKZK; (14) Primanje mita, kako je definirano lanom 343. PKZK; (15) Podmiivanje, kako je definirano lanom 344. PKZK; (16) Nezakonito liavanje slobode, kako je definirano lanom 162. PKZK; ili (17) Neovlateno prelaenje dravne ili administrativne granice, kako je definirano lanom 114. PKZK; 2) I postoji vjerojatnost da e informacije koje mogu da budu prikupljene naloenim mjerama pomoi u istrazi krivinog djela i da ne postoje izgledi da bi mogle biti prikupljene bilo kojim drugim istranim postupcima bez izuzetnih potekoa ili potencijalne opasnosti po druge. Pretres potanskih poiljaka, presretanje telekomunikacija ili presretanje komunikacija putem kompjuterske mree mogu takoer da budu naloeni protiv osobe koja nije osumnjieni, kada na osumnjienog mogu biti primjenjeni prethodno navedeni kriteriji i ispunjeni prethodno navedeni uvjeti (l. 257 st. 3. ta. 1. i 2.) i ako postoji osnovana sumnja da: 1) Ta osoba prima ili prenosi poruke koje potjeu od osumnjienog ili su namjenjene osumnjienom; ili 2) Osumnjieni koristi telefon ili pristup kompjuterskom sistemu te osobe (l. 257. st. 4.) 87. Ovlatenje za izdavanje naloga za provoenje mjera Ovlatenje za odreivanje skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage je podijeljeno izmeu javnog tuioca i pretpretresnog sudije, pri emu je vrlo vano primijetiti kako je odreivanje onih skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage koje su po svom sadraju takvog karaktera da znaajnije naruavaju temeljna prava i slobode graana dato u nadlenost sudije za pretpretresni postupak. Osim toga i nalaganje veine navedenih mjera je takoer u nadlenosti pretpretresnog sudije. Ovakav postupak zakonodavca moe se opravdati uvjerenjem kako je za zatitu temeljnih prava i sloboda graana koji mogu postati objektom primjene koje od navedenih mjera ipak pogodnija funkcija sudije negoli tuioca. Ipak kako emo vidjeti iz kasnijeg izlaganja u odreenim sluajevima (kada bi odlaganje izdavanja naloga od strane pretpretresnog sudijeugrozilo sigurnost istrage ili ivote i sigurnost oteenog, svjedoka, dostavljaa ili lanova njihovih porodica) javni tuilac moe naloiti provoenje bilo koje od skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage izdavanjem privremenog naloga. Tako javni tuilac moe da izda nalog za provoenje slijedeih mjera: 1) Skriveno foto ili video praenje na javnim mjestima; 2) Skriveno praenje razgovora na javnim mjestima; 3) Istragu pomou lanog predstavljanja; ili 87

4) Pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja (l. 258. st. 1.). Za razliku od tuioca pretpretresni sudija moe da izda nalog za svaku od slijedeih mjera na osnovu zahtjeva javnog tuioca: 1) Prikriveno foto ili video praenje na privatnim mjestima; 2) Prikriveno praenje razgovora na privatnim mjestima; 3) Pretres potanskih poiljaka; 4) Presretanje telekomunikacija; 5) Presretanje komunikacija preko kompjuterske mree; 6) Kontrolirana isporuka potanskih poiljaka; 7) Koritenje ureaja za praenje i lociranje; 8) Simuliranu kupovinu; 9) Simuliranje krivinog djela podmiivanja; ili 10) Davanje financijskih podataka (l. 258. st. 2.). Zakonom se takoer propisuje kako zahtjev za provoenje bilo koje od mjera skrivene i tehnike istrage i praenja treba da bude u pisanom obliku i treba da sadri slijedee informacije: 1) Identitet propisno ovlatenog pripadnika sudske policije ili javnog tuioca koji podnosi zahtjev; 2) Potpunu izjavu o injenicama na koje se oslanja podnosilac da bi opravdao svoje uvjerenje da su relevantni kriteriji iz lana 257. ispunjeni; i 3) Potpunu izjavu o bilo kojim prethodnim zahtjevima koji se odnose na istu osobu i koji su poznati podnosiocu zahtjeva i o postupcima slubenika pravosua koji daje ovlatenje na osnovu takvih zahtjeva. U hitnim sluajevima ukoliko bi dolo do odlaganja u pogledu izdavanja naloga od strane pretpretresnog sudije za one skrivene i tehnike mjere praenja i istrage za ije je odreivanje on nadlean, koje bi ugrozilo sigurnost istrage ili ivote i sigurnost oteenog, svjedoka, dostavljaa ili lanova njihovih porodica javni tuilac moe da izda privremeni nalog za neku od mjera za ije je odreivanje iskljuivo nadlean pretpretresni sudija. Takav privremeni nalog prestaje da vai ako ga pretpretresni sudija ne potvrdi dopisom u roku od dvadeset etiri sata od izdavanja naloga. Kada potvruje privremeni nalog javnog tuioca, pretpretresni sudija donosi po slubenoj dunosti pisanu odluku o njegovoj pravovaljanosti. Tuilac se meutim ne moe koristiti ovim ovlatenjem da bi izdao nalog na osnovu lana 259. stav 3. ili 5. Zakona. Nalog za provoenje mjera skrivenog i tehnikog praenja i istrage mora takoer kao i zahtjev biti u pisanom obliku i sadravati: 1) Ime i adresu jedne ili vie osoba koje su predmet naloga; 2) Vrstu mjere; 3) Osnov za izdavanje naloga; 4) Rok u kojem e nalog da bude na snazi, a koji ne moe biti dui od ezdeset dana od dana izdavanja naloga; i 5) Naziv organa sudske policije koji je ovlaten da provede mjeru i slubenika odgovornog za nadgledanje njenog provoenja (l. 259. st. 1.). Nalog za provoenje bilo koje od mjera skrivenog i tehnikog praenja i istrage zahtjeva da propisno ovlateni pripadnici sudske policije dostavljaju izvjetaj o izvravanju naloga 88

slubeniku pravosua koji je dao ovlatenje, u intervalima od 15 dana od dana izdavanja naloga. Prema lanu 259. stav 3. PZKPK nalog za prikriveno fotografiranje ili video nadzor na privatnim mjestima, praenje razgovora na privatnim mjestima, presretanje telekomunikacija, presretanje komunikacija putem kompjuterske mree ili koritenje ureaja za praenje i lociranje moe da ovlasti propisno opunomoene pripadnike sudske policije da uu u privatne prostorije ukoliko pretpretresni sudija smatra da je takav ulazak neophodan da bi se aktivirala ili onesposobila tehnika sredstva za primjenu takvih mjera. Ako propisno ovlateni pripadnici sudske policije uu u privatne prostorije na osnovu naloga propisanog ovim stavom, njihove aktivnosti u privatnim prostorijama moraju biti ograniene na one navedene u nalogu. Nalog za pribavljanje liste poziva sa telefonskih brojeva ili za presretanje komunikacija preko kompjuterske mree mora da sadri sve elemente za identificiranje svih telefona ili mjesta pristupa kompjuterskoj mrei koji treba da budu presretnuti. Osim u sluaju iz lana 259. stav 5., nalog za presretanje telekomunikacija mora da sadri sve elemente za identificiranje svakog telefona koji treba biti presretnut (l. 259. st. 4.). Nakon to javni tuilac podnese zahtjev, nalog za presretanje telekomunikacija moe da sadri samo opi opis telefona koji mogu biti presretani, ako trolano vanraspravno vijee nadlenog okrunog suda odlui da postoji osnovana sumnja da: 1) Osumnjieni koristi razliite telefone da bi izbjegao praenje od strane propisno ovlatenih pripadnika sudske policije; i 2) Osumnjieni koristi ili e da koristi telefon ili telefone koji su opisani u nalogu (l. 259. st. 5.). Ako je nalog za presretanje telekomunikacija izdalo sudsko vijee sastavljeno od trojice sudija okrunog suda u skladu sa onim to je propisano u lanu 259. stav 5.: 1) Propisno ovlateni pripadnici sudske policije moraju odmah nakon izvrenja naloga u vezi sa odreenim telefonom, dopisom da obavijeste sudsko vijee sastavljeno od trojice sudija o relevantnim injenicama, ukljuujui i broj telefona; 2) Nalog ne smije da bude koriten za presretanje telekomunikacija osobe koja nije osumnjieni; i 3) Trajanje naloga je ogranieno na petnaest dana i moe biti obnavljano do ukupnog roka od devedeset dana od dana izdavanja naloga (l. 259. st. 6.). Prema lanu 259. stav 7. nalog za pretres potanskih poiljki ili za kontroliranu isporuku potanskih poiljki mora da naznai adresu na potanskim poiljkama koje treba da budu pretresane ili isporuene. Ta adresa mora biti adresa jedne ili vie osoba koje su predmet naloga. Nalog za presretanje telekomunikacija, presretanje komunikacija preko kompjuterske mree, pribavljanje liste poziva sa telefonskog broja, pretres potanskih poiljaka, kontrolirana isporuka potanskih poiljaka ili otkrivanje finasijskih podataka mora kao dodatak da sadri zasebno pisano uputstvo osobama koje nisu propisno ovlateni pripadnici sudske policije, a ija pomo moe da bude potrebna za sprovoenje naloga. Takvo pisano uputstvo mora da bude naslovljeno na direktora ili nadlenog rukovodioca telekomunikacionog sistema, kompjuterske mree, potanske slube, banke ili ostalih financijskih institucija i mora da navede samo informacije koje se zahtjevaju kao pomo u izvrenju naloga (l. 259. st. 8.). 89

U skladu sa lanom 260. stav 1. i 2. Zakona propisno ovlateni pripadnik sudske policije mora da zapone izvrenje naloga za sprovoenje bilo koje skrivene i tehnike mjere praenja i istrage predviene PZKPK ne kasnije od petnaest dana nakon njegovog izdavanja. Izvrenje naloga treba da bude obavljeno na nain koji e da umanji presretanje komunikacija koje inae nisu predmet presretanja na osnovu Poglavlja kojim su ureene skrivene i tehnike mjere praenja i istrage. Ako bilo koji od uvjeta za nalaganje mjera prestane da postoji, propisno ovlateni pripadnici sudske policije moraju da prekinu sa izvravanjem naloga i da dopisom obavjeste slubenika pravosua koji je ovlastio primjenu mjere. Ako je nalog izdao pretpretresni sudija, pripadnici sudske policije moraju da obavjeste i javnog tuioca. Nakon prijema pisanog obavjetenja, slubenik pravosua koji je ovlastio primjenu mjere mora da odlui u pisanom obliku da li e nalog da bude povuen (l. 260. st. 3.). Propisno ovlateni pripadnici sudske policije moraju da saine zabiljeku o datumu i vremenu poetka i kraja svakog postupka uinjenog pri izvravanju naloga. Zabiljeka mora da sadri imena propisno ovlatenih pripadnika sudske policije koji su izvrili svaku od operacija i funkcije koje su imali. Takva zabiljeka bie priloena izvjetaju koji se dostavlja slubeniku pravosua koji je ovlastio mjeru, saglasno lanu 259. stav 2. Zakona (l. 260. st. 4.). Prema lanu 260. stav 5. Zakona u odnosu na izvrenje naloga za presretanje telekomunikacija, presretanje komunikacija preko kompjuterske mree, pretres potanskih poiljki, kontrolisanu isporuku potanskih poiljki i pribavljanje liste poziva sa datih telefonskih brojeva, lice odgovorno za rad telekomunikacija, kompjuterskih mrea ili potanskih usluga duno je da pomogne izvrenje naloga pod nadzorom direktora ili nadlenog slubenika telekomunikacionog sistema, kompjuterske mree ili potanske slube. Zakon u lanu 260. stav 6. propisuje obavezu zaposlenih u financijskoj instituciji da pomognu u izvrenju naloga za otkrivanje financijskih podataka pod nadzorom direktora ili nadlenog slubenika financijske institucije. Propisno ovlateni pripadnik sudske policije ili osoba koja djeluje pod nadzorom propisno ovlatenog pripadnika sudske policije moe da obavlja simuliranu kupovinu nekog predmeta ili simulaciju djela korupcije (l. 260. st. 7.). U odnosu na izvrenje naloga za tajnu istragu, simuliranu kupovinu ili simuliranje krivinog djela korupcije: 1) Osoba koja izvrava nalog ne smije da podstie neku drugu osobu na izvrenje krivinog djela koje ta osoba inae ne bi izvrila da nije bilo intervencije osobe koja izvrava nalog; i 2) Osoba koja u skladu sa odredbama ovog Poglavlja izvrava takav nalog, ne ini krivino djelo (l. 260. st. 8.). U sluaju krivinog djela do kojeg je dolo krenjem st. 8 ovog lana ne pokree se krivini postupak (l. 260. st. 9.). U odnosu na izvrenje naloga za presretanje telekomunikacija, presretanje komunikacija preko kompjuterske mree ili pretresanja potanskih poiljki, takav nalog ne smije da bude izvren u pogledu komunikacija izmeu osumnjienog i njegovog advokata, osim ukoliko 90

postoji osnovana sumnja da su se osumnjieni i advokat udruili u krivinoj radnji koja predstavlja osnov za izdavanje naloga (l. 260. st. 10.). Slubenik pravosua koji je dao ovlatenje moe da ne izda dodatni pisani nalog za produenje naloga, osim ako se uvjeti za nalaganje koje od mjere predviene u Poglavlju XXIX, kako je utvreno u lanu 257. Zakona, i dalje primjenjuju i ako postoji racionalno objanjenje zbog ega nije uspjelo pribavljanje nekih ili svih informacija traenih prethodnim nalogom (l. 261. st. 1.). U skladu sa lanom 261. stav 2. nalog za prikriveno fotografisanje ili video nadzor na javnim mjestima, prikriveno praenje konverzacija, pretres potanskih poiljaka, presretanje komunikacija putem kompjuterske mree, kontrolisanu isporuku potanskih poiljaka, koritenje ureaja za praenje i lociranje, lano predstavljanje, pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja ili otkrivanje finansijskih podataka moe da bude produen za period od najvie ezdeset dana, koji moe da bude obnovljen do ukupnog perioda od 360 dana od izdavanja naloga. Nalog za prikriveno fotografisanje ili video nadzor na privatnim mjestima, ili presretanje telekomunikacija moe da bude produen za period od najvie 60 dana, koji moe da bude obnovljen za naredni period od najvie 60 dana (l. 261. st.. 3.). Nalog za simuliranu kupovinu nekog predmeta ili simulaciju djela korupcije ovlauje samo za jednu kupovinu predmeta ili jednu simulaciju djela korupcije. Slubenik pravosua koji daje ovlatenje moe da izda dodatni takav nalog ukoliko su preduslovi za nareivanje mjere iz ovog Poglavlja, kako je utvreno u lanu 257. Zakona, i dalje vae i postoji razumno objanjenje zbog ega nisu dobivene neke ili sve informcije koje su traene ranijim nalogom (l. 261. st. 4.). Slubenik pravosua koji daje ovlatenje moe da izmjeni nalog u bilo koje vrijeme ako smatra da je takva izmjena potrebna da bi se osiguralo da se uvjeti za nalaganje mjere predviene u Poglavlju XXIX, kako je utvreno u lanu 257. Zakona, i dalje vae. Prema lanu 261. stav 6. slubenik pravosua koji daje ovlatenje moe da prekine nalog u bilo koje vrijeme ukoliko smatra da su uvjeti za nalaganje mjere, kako je utvreno u lanu 257, prestali da vae. Produenje naloga za primjenu mjere koji je donio pretpretresni sudija moe da bude naloeno samo na prijedlog javnog tuioca (l. 261. st. 7.). Po zavretku primjene bilo koje od mjera skrivene i tehnike istrage i praenja, propisno ovlateni pripadnici sudske policije duni su da poalju javnom tuiocu sve dokumentacione zapisnike, trake i ostale predmete koji su u vezi sa nalogom i njegovim izvrenjem (prikupljeni materijal), (l. 262. st. 1.). Prikupljeni materijal mora stalno da bude osiguran. Potanske poiljke koje ne sadre informacije koje e da budu od pomoi pri istrazi krivinog djela moraju odmah da budu proslijeene primaocu (l. 262. st. 2. i 3.). Javni tuilac mora odmah dopisom poslatim preporueno da obavijesti svaku osobu koja je predmet naloga da su postali predmetom tog naloga, te da imaju pravo da podnesu albu Vijeu za preispitavanje praenja i istrage (l. 265. Zakona) preko naelnika javnog organa nadlenog za pravosue u roku od est mjeseci od informiranja i da e im biti dozvoljen pristup prikupljenom materijalu, ako:

91

1) Vie ne postoji osnovana sumnja da je osumnjieni poinio krivino djelo; ili 2) Javni tuilac ne zatrai otvaranje istrage u roku od godinu dana od prestanka vaenja naloga za izvrenje skrivene i tehnike mjere praenja i istrage (l. 263. st. 1.). Pretpretresni sudija moe prema lanu 263. stav 2. PZKPK na zahtjev javnog tuioca da naredi da: 1) Osobi koja je predmet naloga nije dozvoljen pristup, u skladu sa lanom 263. stav 1., izvjesnim dijelovima prikupljenog materijala, ako bi pristup osobe koja je predmet naloga tim dijelovima ugrozio bezbjednost istrage ili ivot ili bezbjednost oteene strane, svjedoka, dostavljaa ili lanova njihovih porodica; ili 2) Obaveza informiranja osobe koja je predmet naloga u skladu sa lanom 263. stav 1. bude odloena za period od ne vie od godinu dana ako bi ispunjavanje takve obaveze prije isteka propisanog roka ugrozilo bezbjednost istrage ili ivot ili bezbjednost oteene strane, svjedoka, dostavljaa ili lanova njihovih porodica. Izuzetno pretpretresni sudija moe na zahtjev javnog tuioca, da naloi u pisanom obliku da se kada se radi o dostavljau ili propisno ovlatenom pripadniku sudske policije koji je realizirao skrivenu i tehniku mjeru praenja i istrage: 1) Izbriu ili izostave imena, adrese, radno mjesto, zanimanje ili bilo koji drugi podatak ili informacija u prikupljenom materijalu koji bi mogli da budu iskoriteni za identifikaciju te osobe; ili 2) Ne objavljuju snimci u prikupljenom materijalu koji identifikuje tu osobu; ako utvrdi da dokazi ne mogu da budu smatrani oslobaajuim i da bi otkrivanje tih dijelova dokaza optuenom ili njegovom braniocu moglo da ugrozi sigurnost istrage ili ivot i bezbjednost te osobe ili lanova njene porodice. Takav nalog moe da bude izdat prije nego to je osoba koja je predmet naloga informirana u skladu sa lanom 263. stav 1. (l. 263. st. 3.). PZKPK odreuje kako nita iz lana 263. nee biti tumaeno na bilo koji nain koji bi prejudicirao pravo optuenog i branioca da pregledaju zapisnik, saglasno zakonu, osim to optuenom i braniocu moe da bude uskraen pristup izvjesnim podacma, informacijama ili snimcima u skladu sa odredbom stava 3. lana 263., pod uvjetom da: 1) Dijelovi dokaza ne mogu da budu osnov za odluku o pritvaranju ili krivici; i 2) Predsjednik sudskog vijea preispita nalog pretpretresnog sudije iz stava (3) ovog lana na poetku suenja a poto su ispitani svi svjedoci. Ako predsjednik sudskog vijea ocjeni da su dokazi oslobaajui, on ili ona mora da obavjesti javnog tuioca o svojoj odluci i uz saglasnost javnog tuioca e ti dokazi da budu ukljueni u spise sudskog predmeta. Ako sejavni tuilac ne saglasi da dokazi budu ukljueni u spise sudskog predmeta, sporne dokaze koje predsjednik sudskog vijea smatra oslobaajuim, sud mora da protumai u korist okrivljenog . Ako naelnik javnog organa nadlenog za pravosue ne primi prigovor od osobe koja je predmet naloga u roku od est (6) mjeseci nakon to je ta osoba obavjetena u skladu sa stavom (1) ovog lana, javni tuilac je duan da uniti prikupljeni materijal (l. 263. st. 5.).

92

Prema lanu 263. stav 6. javni tuilac je u obavezi da saini pisani protokol o unitenju prikupljenog materijala. 88. Razmatranje prihvatljivosti i neprihvatljivost dokaza prikupljenih skrivenim i tehnikim mjerama praenja i istrage Dokazi prikupljeni primjenom skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage smatrat e se neprihvatljivim ako su nalog za primjenu mjere i njegova realizacija nezakoniti. Dokazi koji su dobiveni skrivenim praenjem razgovora na privatnim mjestima, pretresom potanskih poiljaka, presretanjem telekomunikacija, presretanjem komunikacija preko kompjuterske mree, kontrolisanom isporukom potanskih poiljaka, koritenjem ureaja za praenje i lociranje, simuliranom kupovinom, simuliranjem krivinog djela korupcije ili lanim predstavljanjem bie prihvatljivi u krivinom postupku samo u odnosu na krivino djelo navedeno u lanu 257. stav 3. Zakona (l. 264. st.. 1. i 2.). Prije nego to optunica postane konana sudija koji vodi postupak potvrivanja optunice razmatra po slubenoj dunosti prihvatljivost prikupljenog materijala. Odredbe lana 154. Zakona primjenjuju se uz odgovarajue prilagoavanje. Nakon prijema prikupljenog materijala zajedno sa optunicom, sudija izdaje strankama pisano rjeenje o tome da li su nalog za izricanje mjere predviene ovim poglavljem i njeno sprovoenje bili zakoniti. Stranka ima pravo da podnese albu protiv tog rjeenja trolanom vanraspravnom vijeu u roku od 72 sata nakon uruenja rjeenja. Rjeenje da su nalog ili njegovo sprovoenje nezakoniti stupa na snagu: 1) Kad trolano vanraspravno vijee donese svoju odluku po albi; ili 2) Nakon isteka propisanog roka za podnoenje albe protiv rjeenja sudije, ako nikakva alba nije podnijeta (l. 264. st. 3.). Prema lanu 264. stav 4. kad rjeenje o tome da su nalog ili njegovo sprovoenje nezakoniti postane pravosnano, sudija koji vodi postupak potvrivanja optunice mora da ukloni sav prikupljeni mterijal iz zapisnika i da takav materijal podnese Vijeu za preispitivanje praenja i istrage, preko naelnika javnog organa nadlenog za pravosue, radi donoenja odluke o naknadi. Vijee za preispitivanje praenja i istrage (Vijee za preispitivanje) mora da: 1) Donese odluku po albi podnijetoj prema stavu 5. ovog lana u odnosu na mjeru ili nalog za mjeru predvienu ovim Poglavljem i odlui o naknadi kada je to potrebno; ili 2) Odlui o naknadi osobi ili osobama koje su predmet naloga iz ovog Poglavlja, ako je sudija saglasno lanu 264. stav. 3. Zakona donio konano rjeenje da su nalog ili njegovo sprovoenje nezakoniti (l. 265. st. 1.). Vijee za preispitivanje je sastavljeno od trojice meunarodnih sudija koje imenuje nadleni organ da presuuju o pojedinanim prigovorima ili da odluuju o naknadi nakon donoenja pojedinanih rjeenja saglasno lanu 264. stav 3. Zakona. Nijedan od trojice lanova Vijea za preispitivanje ne smije da bude profesionalno povezan sa subjektom prigovora niti sa prikupljenim materijalom, koji su predmet rjeenja iz lana 264. stav 3. Zakona (l. 265. st.. 2.).

93

Pripadnici sudske policije i javni tuioci moraju da dostave Vijeu za preispitivanje dokumentaciju koju Vijee trai da bi obavilo svoju funkciju, a na zahtjev su duni da usmeno svjedoe pred Vijeem za preispitivanje (l. 265. st. 3.). Kad rjeenje sudije da je naloena mjera predviena ovim poglavljem ili njena primjena nezakonita postane pravosnano, ono je obavezujue za Vijee za preispitivanje (l. 265. st. 4.). Ako neka osoba smatra da je bila predmet skrivene ili tehnike mjere praenja i istrage, a mjera je nezakonita, ili da je bila predmet naloga za primjenu pomenutih mjera, a nalog je nezakonit, ima pravo da podnese prigovor Vijeu za preispitivanje praenja i istrage preko naelnika javnog organa nadlenog za pravosue (l. 265. st. 5.). Ukoliko prilikom odluivanja o prigovoru Vijee za preispitivanje utvrdi da je mjera predviena ovim poglavljem nezakonita ili da je nalog za primjenu takve mjere nezakonit, ono moe da odlui da: 1) Povue nalog, ako je jo uvijek vaei; 2) Naredi unitenje prikupljenog materijala; i/ili 3) Dodijeli naknadu osobi ili osobama koje su predmet naloga. Prema odredbi lana 266. sudska policija moe, prema potrebi, da zatrai pomo ostalih organa vlasti odgovornih za odravanje reda i zakona i osiguravanje okruenja na Kosovu, u vezi sa primjenom skrivenih i tehnikih mjera praenja i istrage. Konano PZKPK u lanu 267. posebno propisuje kako odredbe istog kojima se reguliraju skrivene i tehnike mjere praenja i istrage ne prejudiciraju ovlatenja data vaeim zakonom slubenim licima da vre nadzor i istragu prilikom vrenja carinskih i ostalih srodnih poslova.

94

OSAMNAESTI DIO
DOKAZI 89. Ope napomene PZKPK u drugom dijelu pod naslovom Dokazi, poglavlje XIX: Ope odredbe o dokazima, ureuje materiju prihvatljivosti, odnosno neprihvatljivosti dokaza. Obzirom da su opa teorijska razmatranja o dokazima kao i openito o utvrivanju injenica u krivinom postupku ve bili predmetom izlaganja u ovom radu, to upuujemo itatelja na dvanaesti dio koji nosi naziv Utvrivanje injenica u krivinom postupku, a ovdje emo se u kraim crtama osvrnuti na zakonske odredbe kojima se regulira pravo suda da prihvati ili ne prihvati razmatranje pojedinih dokaza, procesne zabrane u pogledu naina prikupljanja pojedinih dokaza, prihvatljivost iskaza okrivljenog, odnosno svjedoka kada je on dat policiji, odnosno javnom tuiocu, te odredbe o nemogunosti suda da optuenog proglasi krivim samo na osnovu pojedinih dokaza. Prema izriitoj odredbi lana 152. stav 1. PZKPK pravila koja se odnose na dokaze utvrena u poglavlju XIX imaju se primijeniti u svim postupcima pred sudom, a kada je to propisano PZKPK-om primjenjuju se i u postupku pred tuiocem i policijom. Sud moe prema vlastitom nahoenju da prihvati i uzme u razmatranje bilo koji prihvatljiv dokaz za koji smatra da je bitan i da ima dokaznu vrijednost za odreeni krivini postupak. Sud je ovlaten da slobodno procjenjuje sve podnijete dokaze u cilju odreivanja njihove vanosti ili prihvatljivosti (l. 152. st. 2.). Razlozi iz kojih sud prema odredbama PZKPK moe odbiti zahtjev za izvoenje dokaza su slijedei: 1) Ako je izvoenje takvog dokaza u cilju dodavanja drugimm dokazima nepotrebno ili suvino jer je materija opepoznata; 2) Ako je injenica koja bi bila dokazana nevana za odluku ili je ve dokazana; 3) Ako je dokaz potpuno neprikladan ili nedostupan; ili 4) Ako je prijedlog podnijet u cilju odugovlaenja postupka. Dokaz dobiven krenjem odredbi krivinog postupka je neprihvatljiv kada ovaj zakon ili druge odredbe zakona to izriito propisuju. Sud ne moe da zasniva svoju odluku na neprihvatljivom dokazu (l. 153. st. 1. i 2.). U skladu sa lanom 154. st. 1. i 2. o prihvatljivosti dokaza sud odluuje na zahtjev stranke ili po slubenoj dunosti. Stranka moe da pokrene pitanje u vezi sa prihvatljivou dokaza kada dokaz bude podnijet sudu, a posebno u postupku potvrivanja optunice. Izuzetno, to pitanje moe da bude pokrenuto i kasnije, u sluaju kada stranka nije bila upoznata sa tim u vrijeme kada je dokaz podnijet, ili kada postoje druge opravdavajue okolnosti. Sud moe da zahtjeva da to pitanje bude pokrenuto u pisanom obliku. U sluaju kada ne postoji zahtjev stranke, sud mora da donese odluku o prihvatljivosti dokaza po slubenoj dunosti ako se bilo kada u toku postupka javi sumnja oko legalnosti dokaza. Sud obrazlae bilo koju svoju odluku koja se odnosi na prihvatljivost dokaza. Ako je rjeenje o prihvatljivosti dokaza donijeto u pretpretresnoj fazi postupka, protiv njega moe da bude uloena posebna alba trolanom sudskom vijeu u roku od etrdeset osam sati od prijema rjeenja (l. 154. st. 3.). 95

Neprihvatljiv dokaz biva iskljuen iz spisa i zapeaen. Takav dokaz sud uva odvojeno od ostalih spisa i dokaza. Iskljueni dokaz ne moe da bude pregledan ili koriten u krivinom postupku, osim u albenom postupku protiv rjeenja o prihvatljivosti dokaza. U svim fazama postupka sud je duan da osigura da nijedan neprihvatljiv dokaz, pozivanje na takav dokaz ili svjedoenje u vezi s njim, ne bude unijet u spis, ili prezentiran na glavnom pretresu ili na sasluanjima prije glavnog pretresa (l. 154. st. 4. i 5.). Dokaz koji je rjeenjem proglaen neprihvatljivim moe u kasnijoj fazi postupka rjeenjem da bude proglaen prihvatljivim (l. 154. st. 6.). Prilikom bilo kojeg ispitivanja ili sasluavanja, PZKPK striktno odreuje kako je zabranjeno: 1) Umanjivanje slobode okrivljenog da ima vlastito miljenje i da izrazi ta eli, loim tretmanom, iscrpljivanjem, fizikim ometanjem, upotrebom narkotika, torturom, prinudom ili hipnozom; 2) Upuivanje okrivljenom prijetnji mjerama koje nisu dozvoljene zakonom; 3) Nuenje mogunosti koje nisu predviene zakonom; i 4) Umanjivanje memorije okrivljenog ili njegove/njene sposobnosti da shvati. Navedena se zabrana primjenjuje se bez obzira da li postoji saglasnost subjekta koji je podvrgnut ispitivanju ili sasluavanju, a u sluaju da je ispitivanje ili sasluavanje obavljeno uz krenje navedenih zabrana, nijedan zapisnik sa takvog ispitivanja ili sasluanja nije prihvatljiv, niti se moe koristiti kao dokaz u postupku (l. 155. st. 2. i 3.). Iskaz okrivljenog dat policiji ili javnom tuiocu moe da bude prihvatljiv dokaz na sudu samo ako je uzet u skladu sa odredbama lana 229. do 236. Zakona. Takav iskaz moe da bude upotrijebljen da bi se osporio iskaz okrivljenog na sudu (l. 372. st. 2.). Iskaz svjedoka dat policiji ili javnom tuiocu moe da bude prihvatljiv dokaz na sudu samo ako je okrivljenom ili odbrani data mogunost da ga ospori ispitivanjem tog svjedoka u toku krivinog postupka (l. 156. st. 1. i 2.). Sud ne moe da proglasi optuenog krivim samo na osnovu svjedoenja ili drugog dokaza ili dajui presudan znaaj svjedoenjima i dokazima koje okrivljeni ili branilac ne mogu da ospore ispitivanjem u toku krivinog postupka (l. 157. st. 1.). Sud ne moe da proglasi optuenog krivim samo na osnovu iskaza ili dajui presudan znaaj iskazu okrivljenog koji je dat policiji ili javnom tuiocu (l. 156. st. 1.). Sud ne moe da proglasi optuenog krivim samo na temelju svjedoenja ili dajui presudan znaaj svjedoenju jedinog svjedoka iji je identitet nepoznat odbrani ili okrivljenom. Sud ne moe nikoga da proglasi krivim samo na osnovu svjedoenja koje je dao kooperativni svjedok prema odredbama lana 298. do 303. Zakona, (l. 157. st. 2-4.).

96

DEVETNAESTI DIO
SVJEDOCI

90. Pojam svjedoka i svjedoenja Pod pojmom svjedoka treba razumjeti nezamjenjivu i od osumnjienog odnosno optuenog razliitu osobu koja na poziv organa krivinog postupka svjedoi o injenicama koje su predmet utvrivanja u postupku i o kojoj ima ulna zapaanja117. Predmet svjedokova iskaza jesu uvijek injenice koje je on bilo sam spoznao, vlastitim opaanjem (tzv. svjedok oevidac) bilo da ih je uo od drugih osoba (tzv. svjedok po uvenju), a ne eventualnog njegova miljenja, stavova, vrijednosne ocjene i sl.118 U okviru ope teorije o dokazima i dokazivanju u krivinom postupku svjedok je dokazno sredstvo, njegov iskaz dokazni osnov, a svjedoenje procesna radnja izvoenja dokaza koja se sastoji u saznavanju na zakonom utvren nain dokaznih osnova sadranih u dokaznom sredstvu119. Prema odredbi lana 158. stav 1. kao svjedoci pozivaju se osobe za koje postoji vjerojatnost da e moi da daju informacije o krivinom djelu, izvriocu i o vanim okolnostima koje su od znaaja za krivini postupak. Zakon ne iskljuuje mogunost da oteeni, supsidijarni tuilac i privatni tuilac budu sasluani kao svjedoci. U naelu svaka osoba kojoj je neto poznato o injenicama koje se utvruju u krivinom postupku moe biti svjedokom u krivinom postupku osim ako je zakon iznimno, izriito ne iskljuuje od svjedoenja120. Ipak, iskljuena je mogunost da se kao svjedok u postupku pojavi okrivljeni. 91. Dunosti svjedoka i sankcije za njihovu povredu. Prava svjedoka Bilo koja osoba koja je pozvana kao svjedok duna je da se odazove pozivu i, da ako zakonom nije drugaije propisano svjedoi (l. 158. st. 3.). Pozivanje svjedoka vri se uruivanjem pisanog poziva u kome je navedeno: ime i prezime, te zanimanje svjedoka, vrijeme i mjesto gdje treba da doe, krivini predmet u vezi sa kojim je pozvan, naznaka da je on/ona pozvan u svojstvu svjedoka i upozorenje o posljedicama nepostupanja po pozivu. Osoba mlaa od esnaest godina biva pozvana u svojstvu svjedoka preko njegovih/njenih roditelja, ili zakonskog zastupnika, osim ako to nije mogue zbog hitnosti ili zbog drugih okolnosti. Svjedok koji zbog starosti, bolesti ili tekog invaliditeta ne moe da se odazove pozivu, moe da bude sasluan izvan suda. (l. 163. st. 1., 2. i 3.) Uobiajeno se u krivinoprocesnoj literaturi navode slijedee dunosti svjedoka: 1) 2) 3) 4) Dunost odazivanja na poziv; Dunost svjedoenja, odnosno davanja iskaza; Dunost svjedoka da govori istinu; i Dunost svjedoka da poloi zakletvu (prisegu) ili da izjavu prije svjedoenja, no koja ne mora biti predviena u svim krivinoprocesnim zakonodavstvima121.

117 118

Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 305. Krapac, D., 2003., str. 365. 119 Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 305. citat prema istom autoru, Svjedok u kaznenom postupku . .., str. 3-14. 120 Bayer, V., I, 1995., str. 296. 121 Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 307 311.

97

Sankcije za povredu dunosti svjedoenja postavljene su dvojako, ovisno o tome da li se svjedok koji je uredno pozvan nije odazvao pozivu ili se uredno odazvao pozivu ali odbija da svjedoi. Naime, ako svjedok koji je uredno pozvan ne doe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako bez odobrenja ili opravdanog razloga napusti mjesto gdje je trebalo da bude sasluan, takav svjedok moe da bude prisiljen da doe i moe da bude kanjen novanom kaznom do 250 Eura (l. 167. st. 1.). S druge strane ako svjedok doe kada je pozvan, ali ako, poto je upozoren na posljedice, odbije da svjedoi bez zakonskog opravdanja, moe da bude kanjen novanom kaznom do 250 Eura. Ako i poslije toga svjedok odbije da svjedoi moe da bude zatvoren. Zatvor traje sve dok svjedok odbija da svjedoi, ili dok njegovo/njeno svjedoenje ne postane nepotrebno, ili dok se krivini postupak ne zavri ali ne due od mjesec dana (l. 167. st. 2.). U stavu 3. istog lana odreuje se kako o albi na rjeenje kojim je izreena novana kazna ili kazna zatvora odluuje uvijek trolano vijee. alba na rjeenje o kazni zatvora ne zadrava izvrenje rjeenja, pri emu bez obzira da li se radi o novanoj kazni ili kazni zatvora istu uvijek izrie samo sudija. Vojne osobe i pripadnici policije ne mogu biti zatvoreni, ali o njihovom odbijanju da svjedoe biva izvjetena njihova nadlena komanda (l. 167. st. 4.). Ovakvom se odredbom vodilo rauna o specifinosti poloaja osoba koje su pripadnici vojske ili policije 92. Iskljuenje i osloboenje od dunosti svjedoenja (privilegirani svjedok) PZKPK osobe koje ne mogu da budu sasluane u svojstvu svjedoka, te one koje su osloboene dunosti svjedoenja naziva zajednikim imenom privilegirani svjedoci. Tako prema lanu 159. Zakona slijedee osobe ne mogu da budu sasluane u svojstvu svjedoka: 1) Osoba koja bi svojim svjedoenjem prekrila obavezu uvanja slubene ili vojne tajne, dok je nadleni organ ne oslobodi te obaveze; 2) Branilac okrivljenog o stvarima koje mu je okrivljeni kao svom braniocu povjerio, osim ako sam okrivljeni to zahtjeva; i 3) Saoptueni dok se vodi zajedniki postupak. lanom 160. Zakona utvrene su osobe koje su osloboene dunosti svjedoenja i to: 1) Brani ili vanbrani drug okrivljenog, osim kada se postupak vodi za krivino djelo kanjivo kaznom zatvora od najmanje pet godina, a isti je oteen tim krivinim djelom; 2) Osobe koje su u krvnom srodstvu s okrivljenim po vertikalnoj liniji, srodnici po pobonoj liniji do treeg stepena, kao i srodnici po tazbini do drugog stepena, osim kada se postupak vodi za krivino djelo kanjivo kaznom zatvora od najmanje deste godina, ili je bio svjedok krivinog djela protiv djeteta koje ivi ili je blisko s njim ili okrivljenim; 3) Usvojitelj ili usvojenik okrivljenog, osim kada se postupak vodi za krivina djelo kanjivo kaznom zatvora od najmanje deste godina, ili je bio svjedok krivinog djela protiv djeteta koje ivi ili je blisko s njim ili s okrivljenim; 4) Vjerski ispovjednik o stvarima koje mu je povjerio okrivljeni ili druga osoba; 5) Advokat, savjetnik rtava, ljekar, socijalni radnik, psiholog ili druga osoba o onome to je on/ona saznao u toku obavljanja svoje profesije, ako je on/ona obavezan da uva kao tajnu ono to je saznao prilikom obavljanja svoje profesije; i 98

6) Novinar ili izdava koji radi u medijima ili jedan od njegovih/njenih pomonika u skladu sa lanom 29. Privremenog krivinog zakona. Ipak vjerski ispovjednik u pogledu stvari koje mu je povjerio okrivljeni ili druga osoba, potom advokat, savjetnik, savjetnik rtava, ljekar, socijalni radnik, psiholog ili druga osoba o onome to je saznao u toku obavljanja svoje profesije, ako je obavezan da uva kao tajnu ono to je saznao prilikom obavljanja svoje profesije, te novinar ili izdava koji radi u medijima ili jedan od pomonika u skladu sa lanom 29. PKZK ne mogu odbiti svjedoenje ukoliko postoji zakonski temelj po kojem mogu da budu osloboeni obaveze uvanja tajne (l. 160. st. 2.). Obaveza je organa koji vodi postupak da poui osobe koje su osloboene dunosti svjedoenja, a prije njihova sasluanja ili im sazna za njihov odnos sa okrivljenim, o njihovom pravu da ne svjedoe. Pouka i odgovor na nju unose se u zapisnik (l. 160. st. 3.). Proputanje ove obaveze, kao i proputanje da se pouka i odgovor na nju unesu u zapisnik ima za posljedicu nevaljanost iskaza i nemogunost da se on koristi kao dokaz na sudu. Dijete koje s obzirom na uzrast i stepen intelektualnog razvoja ne moe da razumije znaenje prava na odbijanje svjedoenja ne moe biti sasluavano kao svjedok, osim kada sud smatra da je sposoban da razumije da e biti podvrgnut ispitivanju da bi kazao istinu (l. 160. st. 4.) Osoba koja ima pravo da odbije da svjedoi protiv jednog od okrivljenih bie osloboena obaveze da svjedoi protiv ostalih okrivljenih, ako njegovo/njeno svjedoenje, prema prirodi sluaja, ne moe biti ogranieno samo na ostale okrivljene (l. 160. st. 5.). Svjedok nije obavezan da odgovara na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi tim odgovorima nanio sramotu, znatnu materijalnu tetu ili izloio krivinom gonjenju sebe ili svog bliskog srodnika (l. 160. st. 1. ta. 1. do 3. Zakona). Sud je duan obavijestiti svjedoka o ovom pravu (l. 162.). 93. Sasluanje svjedoka Nain i tok sasluanja svjedoka ureen je l. 164. i 165. PZKPK. Tako prema odredbi lana 164. svjedok biva sasluan odvojeno, bez prisustva ostalih svjedoka, te usmeno odgovara na postavljena pitanja. Svjedoku najprije biva reeno da je duan da govori istinu i da ne smije nita da preuti, poslije ega biva upozoren da lano svjedoenje predstavlja krivino djelo. Svjedok takoer biva poduen da nije duan da odgovori na bilo koje od pitanja ako je vjerojatno da bi tim odgovorima nanio sramotu, znatnu materijalnu tetu ili izloio krivinom gonjenju sebe ili svog bliskog srodnika, te se ova pouka unosi u zapisnik. Poslije toga se od svjedoka trai da kae ime i prezime, ime oca i majke, osobni identifikacijski broj, zanimanje, boravite, mjesto roenja, godine starosti i njegov odnos s okrivljenim i oteenim. Svjedoka e se upozoriti da je duan da o bilo kojoj promjeni adrese ili boravita obavijesti sud osim ako je to u suprotnosti sa mjerama za zatitu oteenog i svjedoka koje propisuje Privremeni zakon o krivinom postupku (l. 164. st. 3. i 4.). Obaveza je suda da informira policijske slubenike o njihovom pravu da umjesto adrese boravita daju adresu svoje policijske stanice (l. 164. st. 5.). U istom lanu (st. 6.) je i odredba o obazrivom uzimanju iskaza od osobe mlae od osamnaest godina, posebno ako je oteena krivinim djelom, a da bi se izbjeglo izazivanje tetnih posljedica na njeno psihiko stanje. Ako je potrebno, bie pozvan djeiji psiholog ili djeiji savjetnik ili druga struna osoba da pomogne pri sasluavanju takve osobe. 99

Redoslijed sasluanja ureen je lanom 165. Zakona. Tako javni tuilac prvo sasluava svjedoke koje je sam pozvao, a odbrana prvo sasluava svjedoke koje je sama predloila. Svakoj strani biti e pruena i mogunost da ispita svjedoke koje je ispitala druga strana (st. 1.). Poslije ovog sasluanja, predsjednik i lanovi vijea mogu svjedoku da postave pitanja koja on smatra neophodnim za daljnje razjanjenje sluaja. Ako je svjedok pozvan na zahtjev suda, predsjednik vijea prvi postavlja pitanja takvom svjedoku (st. 2.). Oteeni, njegov zakonski zastupnik ili punomonik, saoptueni ili vjetak mogu da postave direktno pitanje svjedoku samo uz odobrenje suda (st. 3.). U pogledu sasluanja svjedoka mlaeg od esnaest godina odreuje se da ga obavlja samo predsjednik vijea. Javni tuilac ili odbrana mogu da zahtjevaju od predsjednika vijea da postave takvom svjedoku dodatna pitanja. Predsjednik vijea moe da dozvoli ovim osobama da direktno postave pitanja svjedoku ako se ne oekuje da e time da bude ugroena dobrobit takvog svjedoka (l. 165. st. 4.). Privremeni zakon o krivinom postupku u lanu 165. stav 6. predvia i mogunost suoenja svjedoka. Tako svjedoci mogu da budu meusobno suoeni ako se njihova svjedoenja sutinski razlikuju. Ovakvi svjedoci bie sasluani odvojeno oko svake okolnosti gdje se njihova svjedoenja razlikuju, a njihovi odgovori se unose u zapisnik. Istovremeno mogu da budu suoena samo dva svjedoka. Zakonom se takoer utvruje obaveza da se oteenom koji biva sasluavan kao svjedok postavi pitanje da li eli da u krivinom postupku pokrene imovinsko-pravni zahtjev (l. 165. st. 7.). Konano, ukoliko se sasluavanje svjedoka obavlja uz pomo prevodioca ili ako je svjedok gluh ili nijem, njegovo/njeno sasluavanje obavlja se na nain koji je identian sasluanju okrivljenog122 (l. 166.). 94. Sluajevi nevaljanosti iskaza svjedoka U lanu 161. Zakona taksativno su navedeni sluajevi kada se iskaz osobe sasluane u svojstvu svjedoka nee moi koristiti kao dokaz u postupku. Ti sluajevi su slijedei: 1) Ako osoba ne moe da bude sasluana kao svjedok (l. 159.); 2) Ako je osoba osloboena obaveze da svjedoi (l. 160.) ali nije bila pouena o tom pravu, ili se nije izriito odrekla tog prava, ili ako pouka i odricanje nisu unijeti u zapisnik; 3) Ako je osoba dijete koje ne moe da razumije znaenje prava na odbijanje svjedoenja; ili 4) Ako je svjedoenje iznueno silom, prijetnjom ili slinim zabranjenim sredstvom (l. 155.). 95. Dokazna vrijednost iskaza svjedoka U krivinoprocesnoj literaturi navode se dva osnovna razloga uslijed kojih iskaz nekog svjedoka moe u odreenom sluaju dovesti tijelo krivinog postupka do toga da pogreno utvrdi injenice koje su predmet svjedokova iskaza: a) svjedok moe svjesno govoriti neistinu (svjesno lano iskazivati), pri emu zna da se sadraj njegova iskaza ne poklapa sa stvarnou; iskaz je i subjektivno i objektivno laan; i b) svjedok moe htjeti govoriti istinu,

122

Vidi lan 232. PZKPK.

100

ali se njegov skaz, iz razliitih razloga, ne poklapa sa stvarnou, a da to on i ne zna; iskaz je subjektivno istinit, a objektivno laan123. Navedeno je razlog to pravna teorija nije sklona promiljanju i prihvatanju iskaza svjedoka kao vjerodostojnog dokaza, a time niti pridavanju ovom dokazu znaajnije dokazne vrijednosti u postupku pred sudom. U poreenju s nekim drugim dokaznim sredstvima kako se naglaava, izraava se stanovito nepovjerenje, i to unaprijed i in abstracto u kvalitet ovog dokaznog sredstva124. Ipak svjedoenje u krivinom postupku predstavlja uestalu dokaznu radnju i kao takvo ono je nezaobilazan izvor saznanja o injenicama koje se u tom postupku imaju i utvrditi. Sasvim je, meutim, drugo pitanje na koji e nain sud, odnosno drugo tijelo postupka cijeniti vjerodostojnost iskazanog, a ona na prvom mjestu treba ovisiti o konkretnim okolnostima (pouzdanosti svjedoka, njegove starosti, spola i sl.) i biti ocjenjivana uzimajui u obzir i druge dokaze. 96. Kooperativni svjedoci Prema lanu 298. Zakona kooperativni svjedok je osumnjieni ili okrivljeni u vezi sa kojim optunica jo nije proitana na glavnom pretresu, a od koga se oekuje da sudu predoi dokaze: 1) Koji e vjerojatno da sprijee da neka druga osoba izvri krivino djelo; 2) Koji e vjerojatno da vode otkrivanju istine u krivinom postupku; 3) Koji su dati uz potpunu saglasnost da svjedoenje na sudu budu vjerodostojno 4) Za koje sud odlui da su vjerodostojni i potpuni; ili 5) Koji bi mogli da vode uspjenom gonjenju drugih izvrilaca krivinih djela. Pisani prijedlog za izdavanje naloga kojim se osoba proglaava kooperativnim svjedokom sudu moe da urui javni tuilac. Isti mora sadravati posebnu izjavu javnog tuioca o injeninim navodima (l. 299. st.. 1). Tuilac moe da podnese obrazloen zahtjev za izdavanje naloga da injenice sadrane u izjavi budu drane tajnim za druge uesnike i njihove pravne zastupnike. Sud moe bilo kada poslije prijema zahtjeva za tajnou od javnog tuioca da donese nalog za odravanje tajnim injenica sadranih u izjavi (l. 299. st. 2. i 3.). Svako krenje naloga za tajnou biti e gonjeno od strane javnog tuioca u skladu sa lanom 169. PKZK, a lan 169. stav 2. vaeeg PKZK se ne primjenjuje (l. 299. st. 4.) Postupanje nakon prijema zahtjeva za izdavanje naloga da injenice sadrane u izjavi budu drane tajnim za druge uesnike i njihove pravne zastupnike ureen je lanom 300. Zakona. Tako nakon prijema zahtjeva, pretpretresni sudija ili predsjednik sudskog vijea sasluava prijedlog na zasjedanju zatvorenom za javnost. Javni tuilac i pravni zastupnik kooperativnog svjedoka mogu da uestvuju na sasluanju za procjenu kredibiliteta kooperativnog svjedoka I da osiguraju da zahtjevi lana 298. Zakona budu ispunjeni. Izjave date sudiji u toku ovog ispitivanja ne mogu da budu koritene u krivinom postupku protiv kooperativnog svjedoka ili protiv bilo koje druge osobe kao dokaz koji govori u prilog utvrivanja krivnje. Glede ispitivanja kooperativnog svjedoka PZKPK odreuje kako e se primjenjivati odredbe koje vrijede za ispitivanje svjedoka uz odgovarajue prilagoavanje, uz obavezu da se ispitivanje unese u zapisnik.
123 124

Bayer, V., I, 1995., str. 315. Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 316.

101

U zakljuku sa sasluanja pretpretresni sudija ili predsjednik vijea moe izdati nalog kojim osobu proglaava kooperativnim svjedokom ukoliko odlui da su kriteriji za kooperativnog svjedoka postavljeni lanom 298. Zakona ispunjeni. Navedeni nalog sadri: 1) Krivina djela, opisivanjem djela i njihovih kvalifikacija, za koja je izdata zabrana pokretanja ili nastavljanja krivinog postupka, ili izvrenje kazni; 2) Zabranu pokretanja ili nastavljanja krivinog postupka protiv kooperativnog svjedoka i izricanje kazni kooperativnom svjedoku za krivina djela navedena u nalogu; 3) Prirodu i sutinu saradnje koju je pruio kooperativni svjedok; i 4) Uvjete za opoziv naloga (l. 300. st. 4.). Ipak prethodno pomenuti nalog nee se izdati ako je kooperativni svjedok osumnjien od strane javnog tuioca ili je protiv njega podignuta optunica koja ga tereti da je organizator ili voa grupe od dvije ili vie osoba koja je poinila krivino djelo. Prema Zakonu nalog ne iskljuuje pokretanje ili nastavak krivinog postupka protiv kooperativnog svjedoka za djela koja su poinjena poslije izdavanja naloga ili za krivina djela za koja je predviena kazna namanje deset godina zatvora. Na zahtjev javnog tuioca, nalog iz lana 300. Zakona ne moe biti opozvan od strane trolanog vanraspravnog vijea ako je utvreno da je svjedoenje kooperativnog svjedoka lano u bilo kojem njegovom bitnom dijelu, ili da je kooperativni svjedok propustio da izjavi cijelu istinu (l. 301. st. 1.). Kooperativni svjedok e se upozoriti na posljedice davanja svjedoenja koje je lano u bilo kojem bitnom dijelu ili svjesnog proputanja da izjavi potpunu istinu prije nego to ga saslua pretpretresni sudija prema lanu 300. stav 1. Zakona i prije davanja svjedoenja pod zatitom naloga. Bilo koje takvo svjedoenje mora da bude ili u pisanom obliku na jeziku kooperativnog svjedoka, koji svojim potpisom priznaje njegovu vjerodostojnost, ili snimljeno na audio ili video kasetu za koju sud utvrdi da je autentina (l. 301. st. 2.). Okrivljenom protiv koga se oekuje svjedoenje kooperativnog svjedoka uruuje se kopija naloga prije glavnog pretresa u kojoj je naglaeno da e osoba da bude kooperativni svjedok (l. 302.). Na zahtjev javnog tuioca sud moe odustati od kanjavanja izvrioca koji nije kooperativni svjedok, ili smanjiti kaznu u skladu sa lanom 67. PKZK kada je izvrilac dobrovoljno saraivao i njegova saradnja sprijeila bilo koje novo krivino djelo koje bi drugi poinili, ili je vodila uspjenom gonjenju drugih izvrilaca krivinih djela (l. 303. st. 1.). Ukoliko je izvrilac proglaen krivim za krivino djelo kanjivo sa najmanje deset godina zatvora, sud ne moe suspendirati ili odustati od izricanja kazne (l. 303. st. 2.).

102

DVADESETI DIO
ZATITA OTEENOG I SVJEDOKA 97. Uope o zatiti oteenog i svjedoka u krivinom postupku Zatita oteenog i zatita svjedoka su krivinoprocesni instituti novijeg datuma. Naime, savremeni pristup suprotstavljanju kriminalitetu zahtijevao je i bitno drugaije zakonsko rjeavanje statusa onih osoba koje bi uslijed injenice da su oteene krivinim djelom (time i potencijaln svjedoci), odnosno da bi se u postupku mogle pojaviti u ulozi svjedoka, mogle biti (one ili lanovi njihove porodice) izloene prijetnji ili ugroavanju njihova tjelesnog ili psihikog integriteta. Upravo iz tog razloga sva savremena krivina zakonodavstva poznaju institute zatite svjedoka, odnosno oteenog (regulirajui ovu materiju bilo posebnim, bilo izravno zakonima o krivinom postupanju) predviajui i propisujui odgovarajue mjere kojima svjedok, odnosno oteeni trebaju biti poteeni mogueg ugroavanja, odnosno povreivanja. PZKPK u pogledu zatite oteenog i svjedoka daje slijedee definicije: ozbiljan rizik, lan porodice, sudija i anonimnost. Tako ozbiljan rizik predstavlja opravdan strah zbog opasnosti po ivot, fiziko ili mentalno zdravlje ili imovinu oteenog, svjedoka ili lana porodice oteenog ili svjedoka kao oekivana posljedica predoavanja dokaza od strane oteenog ili svjedoka u toku sasluavanja ili svjedoenja na sudu. lan porodice je brani ilii vanbrani drug, srodnik po vertikalnoj krvnoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra ili hranitelj. Termin sudija obuhvata pretpretresnog sudiju ili predsjednika vijea. Konano, anonimnost predstavlja odsustvo otkrivanja informacija u vezi sa identitetom ili kretanjem oteenog ili svjedoka ili identitetom ili kretanjem lana porodice oteenog ili svjedoka ili identitetom bilo koje osobe povezane sa oteenim ili svjedokom. 98. Mjere zatite oteenog i svjedoka U bilo kojoj fazi postupka, javni tuilac, privatni tuilac, supsidijarni tuilac, okrivljeni, branilac, oteeni ili svjedok mogu da podnesu pisanu molbu sudiji kojom se zahtjeva zatitna mjera ili naredba za anonimnost ako postoji ozbiljan rizik po oteenog, svjedoka ili lana njegove porodice. Navedena molba sadri izjavu o injeninim navodima. Sudija stavlja molbu i izjavu u zapeaeni koverat i samo sudije i javni tuilac mogu da imaju uvid u zapeaeni sadraj (l. 169. st. 1. i 2.). Poslije prijema molbe, sudija moe da naredi odgovarajue zatitne mjere za oteenog ili svjedoka, ili ako smatra da je to neophodno prije nego to donese odluku o molbi, saziva zatvoreno sasluanje da bi dobio dodatne informacije od tuioca, okrivljenog, branioca, oteenih ili svjedoka. U sluaju da je po molbi donijeta naredba shodno l. 171. i 172. PZKPK sudija saziva sasluanje na zatvorenom zasjedanju (l. 169. st. 3.). Sudija moe da donese naredbu za zatitnu mjeru ili naredbu za anonimnost oteenog ili svjedoka kada zakljui da: 103

1) Postoji ozbiljan rizik po oteenog, svjedoka ili lana njegove/njene porodice; i 2) Zatitna je mjera neophodna da bi se sprijeio ozbiljan rizik po oteenog, svjedoka ili lana njegove/njene porodice (l. 169. st. 4.). Sudija odmah obavjetava javnog tuioca o bilo kojoj molbi koju je podnio okrivljeni, branilac, oteeni, svjedok, privatni tuilac ili supsidijarni tuilac, a on ima pravo da daje preporuke i izjave u vezi sa injenicama sudiji na sasluanju, ili pisanim putem ako sudija nije naredio sasluanje (l. 169. st. 5.). Sudija moe prema odredbi lana 170. stav 1. da naredi zatitne mjere koje smatra neophodnim, ukljuujui ali ne ograniavajui se na: 1) Izostavljanje ili briisanje imena, adresa, radnog mjesta, zanimanja ili bilo kojeg drugog podatka ili informacije koja bi mogla da bude iskoritena za identifikaciju oteenog ili svjedoka; 2) Neobjavljivanje bilo kojeg dokumenta koji identificira oteenog ili svjedoka; 3) Nastojanja da se prikriju crte lica ili fiziki opis oteenog ili svjedoka koji daje iskaz, ukljuujui svjedoenje iza neprovidnog tita, ili pomou ureaja za izmjenu slike ili glasa, ili istovremeno sasluavanje na drugom mjestu koje je sa sudnicom povezano internom televizijom, ili sasluanje snimljeno na video traci prije roita uz prisustvo branioca. 4) Dodjeljivanje pseudonima; 5) Sjednicu zatvorenu za javnost u skladu sa lanom 336. Zakona; 6) Naredbe braniocu da ne otkriva identitet oteenog ili svjedoka ili ne objavljuje bilo koji materijal koji bi mogao da dovede do otkrivanja identiteta; 7) Privremeno udaljavanje okrivljenog iz sudnice ako svjedok odbija da svjedoi u prisustvu okrivljenog ili ako okolnosti ukazuju sudu da svjedok nee da govori istinu u prisustvu okrivljenog; ili 8) Bilo koju kombinaciju pomenutih metoda da bi se sprijeilo otkrivanje identiteta oteenog ili svjedoka. Druge odredbe PZKPK ne primjenjuju se kada protivrjee zatitnim mjerama koje je naredio sudija smatrajui ih neophodnim. Naredba da budu primjenjene zatitne mjere je u pisanom obliku i ne smije da sadri nikakvu informaciju koja bi mogla da vodi otkrivanju identiteta oteenog, svjedoka ili lana porodice, ili koja bi mogla da otkrije postojanje, ili da izloi ozbiljnom riziku operativnu sigurnost, tekue i povjerljive policiijske istrage (l. 170. st. 3.). Kada je nareena zatitna mjera u odnosu na oteenog ili svjedoka, stranka koja je podnijela molbu moe poslije toga da zahtjeva izmjenu zatitne mjere. Samo sudija koji je donio takvu mjeru moe da izmjeni ili ukine naredbu, ili da odobri preputanje zatienog materijala drugom sudiji za koritenje u drugim postupcima. Ako u vrijeme kada je podnijet zahtjev za izmjenu ili preputanje, sud koji je donio mjeru nije vie nadlean za taj sluaj, nadleni sudija na nadlenom sudu moe odobriti takvu izmjenu ili preputanje, poslije davanja pisanog obavjetenja javnom tuiocu i nakon to uje njegove argumente (l. 170. st. 4.). Ako su zatitne mjere iz lana 170. stav 1. Zakona nedovoljne da garantiraju zatitu svjedoka koga je sudiji predloila odbrana, sudija moe u izuzetnim okolnostima donijeti naredbu za anonimnost kojom svjedok kojeg je sudiji predloila odbrana ostaje anoniman za javnost, oteenog, supsidijarnog tuioca ili privatnog tuioca i njihovih zakonskih zastupnika ili punomonika (l. 171. st. 1.).

104

Prije nego to donese naredbu za anonimnost, sudija provodi sasluanje na zatvorenoj sjednici na kojoj bivaju sasluani svjedok o kome je rije i druge osobe za koje se smatra da je to neophodno, kao to je policijsko i vojno osoblje koje osigurava bezbjednost. Osim ovih osoba mogu da budu prisutni samo javni tuilac, neophodno osoblje suda i tuilatva i branilac (l. 171. st. 2.). Sudija moe donijeti naredbu za anonimnost samo ako prethodno ocijeni da: 1) Postoji ozbiljan rizik za svjedoka ili lana njegove/njene porodice pa je potpuna anonimnost svjedoka neophodna da se sprijei takav ozbiljan rizik; 2) Svjedoenje svjedoka je od materijalne vanosti za sluaj i bilo bi nepravedno da odbrana bude prisiljena da nastavi bez njega; 3) Kredibilitet svjedoka je potpuno ispitan i otkriven sudiji na zatvorenoj sjednici; i 4) Potreba za anonimnou svjedoka u cilju osiguravanja pravde je vanija od interesa javnosti, oteenog, supsidijarnog tuioca ili privatnog tuioca i njihovih zakonskih zastupnika ili punomonika da saznaju identitet svjedoka prilikom provoenja postupka (l. 171. st. 3.). Ukoliko su zatitne mjere predviene lanom 170. stav 1. Zakona nedovoljne da garantiraju zatitu oteenog ili svjedoka koga nije predloila odbrana, sudija moe, u izuzetnim sluajevima, da donese naredbu za ouvanje anonimnosti kojom oteeni ili svjedok ostaju anonimni za okrivljenog i branioca (l. 172. st. 1.). Prije nego to donese naredbu za anonimnost, sudija provodi sasluanje na zatvorenoj sjednici na kojoj bivaju sasluani oteeni ili svjedok o kome je rije i druge osobe za koje se smatra da je to neophodno, kao top je policijsko i vojno osoblje koje osigurava bezbjednost. Osim ovih osoba mogu da budu prisutni samo javni tuilac, neophodno osoblje suda i tuilatva i branilac ( l. 172. st. 2.). Sudija moe da donese takvu naredbu samo ako prethodno ocijeni da: 1) Postoji ozbiljan rizik za oteenog ili svjedoka, ili lana njegove/njene porodice, te je potpuna anonimnost oteenog ili svjedoka neophodna da bude sprijeen takav ozbiljan rizik. 2) Svjedoenje oteenog ili svjedoka je od materijalne vanosti za sluaj i bilo bi nepravedno da optuba bude prisiljena da nastavi bez njega; 3) Kredibilitet oteenog ili svjedoka je potpuno ispitan i otkriven sudiji na zatvorenoj sjednici; i 4) Potreba za anonimnou oteenog ili svjedoka u cilju osiguravanja pravde je vanija od interesa okrivljenog da sazna identitet oteenog ili svjedoka pri voenju odbrane (l. 172. st. 3.). Zakon odreuje da naredba za anonimnost mora da bude u pisanom obliku i ne smije sadravati nikakvu informaciju koja bi mogla da dovede do otkrivanja identiteta oteenog, svjedoka ili lana njegove porodice, ili koja bi mogla da otkrije postojanje, ili da izloi ozbiljnom riziku operativnu sigurnost tekue povjerljive policijske istrage. Informacije u zapisniku sa zatvorene sjednice briu se iz zapisnika, zapeauju i odlau kao slubena tajna odmah poslije identifikacije, a prije sasluanja oteenog ili svjedoka. Podatke kojima je pristup ogranien, optuba i sudija mogu da pregledaju i koriste samo u albi na odluku iz lana 171. ili lana 172. Zakona. albu na naredbu za anonimnost i koritenje metoda za sprijeavanje otkrivanja identiteta javnosti, oteeni, svjedoci, branilac i 105

okrivljeni mogu da podnesu trolanom vanraspravnom vijeu ako je naredbu izdao pretpretresni sudija. U suprotnom, alba je mogua samo putem albe na presudu (l. 173. st. 3.). Sud je duan da zabrani sva pitanja iji odgovori mogu da otkriju identitet oteenog ili svjedoka zatienog zatitnim mjerama ili povjerljivu informaciju.

106

DVADESETPRVI DIO
VJETAENJE

99. Pojam vjetaka i vjetaenja Pod pojmom vjetaka podrazumijeva se struna osoba (strunjak) s izvanpravnog podruja kojemu je tijelo krivinog postupka naredilo da dade svoj iskaz (nalaz, miljenje, nekada samo miljenje) u vezi sa utvrivanjem odreenih injenica u krivinom postupku koje se mogu utvrditi samo pomou struog znanja i umijea125. Razlozi za pozivanje vjetaka u krivini postupak posljedica su injenice da sud ili drugo tijelo krivinog postupka ne raspolae odgovarajuim nepravnim strunim znanjem ili umijeem na temelju kojeg bi samostalno utvrivalo odreene injenice ije utvrivanje pretpostavlja takvo znanje ili umijee. Pod pojmom vjetaenja razumijeva se procesna radnja u okviru koje vjetak, kao osoba koja raspolae posebnim znanstvenim ili strunim znanjemi umijeem, primjenjuje znanstvena i struna znanja, vjetine i metode na injenice koje predstavljaju predmet vjetaenja126. 100. Odreivanje vjetaenja Vjetaenje se prema odredbama PZKPK odreuje kada je za utvrivanje ili ocjenu neke vane injenice potrebno da se pribavi nalaz i miljenje specijaliste koji posjeduje potrebno struno znanje. Sud u pisanom obliku nalae traenje miljenja vjetaka na prijedlog javnog tuitelja, odbrane ili po slubenoj dunosti. U naredbi su navedene injenice koje treba da budu ustanovljene ili procjenjene vjetaenjem, kao i osobe kojima se povjerava vjetaenje. Naredba se uruuje strankama. Ako odreena vrsta vjetaenja spada u oblast strunosti neke ustanove, ili vjetaenje moe da bude izvreno u okviru odreenog javnog organa, taj zadatak, a naroito ako je sloen, povjerava se po pravilu takvoj ustanovi, odnosno javnom organu. Struna ustanova, odnosno javni organ odreuje jednog ili vie strunjaka koji daju struno miljenje (l. 176. st. 1. i 2.). Ako sud imenuje vjetaka, on po pravilu imenuje jednog vjetaka, ali ako je zadatak vjetaka kompliciran, imenuje dva ili vie vjetaka. Ukoliko sud ima odreene vjetake koji su trajno imenovani za odreene strune procjene, drugi vjetaci mogu da budu imenovani samo ako bi odlaganje bilo opasno, ili ako su stalni vjetaci sprijeeni da prisustvuju, ili ako druge okolnosti to zahtjevaju (l. 176. st. 3. i 4.). 101. Dunosti i prava vjetaka Osoba pozvana kao vjetak duna je da se odazove pozivu i da da svoj nalaz i miljenje. Ako vjetak koji je uredno pozvan ne doe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako odbije da vjetai, moe da bude kanjen novano do 250 Eura, a u sluaju neopravdanog izostanka moe da bude prisiljen i da doe (l. 177. st. 1. i 2.).

125 126

Bayer, V., I, 1995., str. 324. Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 332.

107

O albi na rjeenje kojim je izreena novana kazna odluuje trolano vanraspravno vijee. Pored novanog kanjavanja uslijed toga to vjetak koji je uredno pozvan nije doao, a svoj izostanak nije opravdao, ili odbijanja vjetaenja, organ koji vodi postupak moe da zahtjeva od vjetaka da navede rok u kojem e da podnese svoj nalaz i miljenje i da preuzme obavezu da plati iznos do 250 Eura u korist prorauna ako ne podnese svoj nalaz i miljenje u propisanom roku. Zapisnik sa izjavom vjetaka o toj obavezi je izvrni dokument (l. 177. st. 4.). Osoba koja ne moe da bude sasluavana kao svjedok (l. 159.), ili koja ja osloboena obaveze da svjedoi (l. 160.), ili protiv koje je izvreno krivino djelo, ne moe da bude imenovana za vjetaka. Ako je takva osoba imenovana za vjetaka, njegov/njen nalaz, miljenje i izjava su neprihvatljivi (l. 178. st. 1.). Razlog za izuzee vjetaka (lan 45.) se takoer odnosi na osobe koje imaju istog poslodavca kao okrivljeni ili oteeni i na osobe koje su zaposlene kod oteenog ili okrivljenog. Zakon meutim ne iskljuuje mogunost da se u ulozi vjetaka pojavi osoba koja je prethodno sasluana kao svjedok. U tom smislu je i odredba lana 178. stav 3. prema kojoj u pravilu, osoba koja je sasluavana kao svjedok ne moe da bude imenovana za vjetaka. U sluajevima kada je dozvoljena posebna alba na rjeenje kojim se odbija zahtjev za izuzee vjetaka (l. 43. st. 4. Zakona), alba odlae izvrenje vjetaenja, osim ako bi odlaganje bilo opasno (l. 178. st. 4.). 102. Postupak vjetaenja Prije poetka vjetaenja, vjetak biva pouen da on/ona ima obavezu da briljivo razmotri predmet vjetaenja, da tano navede sve to zapazi i nae i da svoje miljenje iznese nepristrasno i u skladu sa znanstvenim pravilima i pravilima profesionalne ekspertize. Vjetaka e posebno da bude upozoren da lano svjedoenje predstavlja krivino djelo. Organ pred kojim se vodi postupak rukovodi sasluanjem vjetaka, ukazuje vjetaku na predmete koje on treba da ispita, postavlja mu pitanja i prema potrebi trai objanjenja u pogledu njegovog nalaza i miljenja (l. 179. st. 1. i 2.). Vjetaku mogu da budu data objanjenja, a moe da mu se dozvoli i da pregleda spise. Vjetak moe da predloi da dokazi budu izvedeni ili da budu osigurani predmeti i podaci koje on analizira i o kojima daje miljenje. Ako vjetak prisustvuje uviaju, rekonstrukciji dogaaja ili nekoj drugoj radnji u vezi sa prikupljanjem dokaza, vjetak moe da predloi da pojedine okolnosti budu razjanjene ili da sasluavanoj osobi budu postavljena odreena pitanja. Prema lanu 180. vjetak pregleda predmete vjetaenja u prisustvu organa koji vodi postupak i zapisniara, osim ako je neophodno opseno sasluavanje, ili ako se sasluavanje sprovodi u profesionalnoj ustanovi ili pri javnom organu, ili ako to zahtjevaju moralni obziri. Ako je u cilju donoenja strunog miljenja potrebno da bude izvrena analiza neke materije, vjetaku, ako je to mogue, biva dat uzorak te materije, a ostatak se uva za sluaj da budu potrebne naknadne analize. Nalaz i miljenje vjetaka unose se odmah u zapisnik. Vjetaku moe da bude odobreno da podnese u pisanom obliku svoj nalaz, odnosno miljenje u propisanom roku koji odredi organ koji vodi postupak (l. 181.).

108

Ako je vjetaenje povjereno strunoj ustanovi ili javnom organu, organ koji vodi postupak izdaje upozorenje da osoba iz lana 178. ovog zakona ili osoba koja iz nekog drugog razloga koji u tu svrhu propisuje ovaj zakon ne moe da bude vjetak, ne moe da uestvuje u davanju nalaza i miljenja, a upozorava ih i na posljedice davanja lanog nalaza i miljenja (l. 182. stav 1.). Strunoj ustanovi, odnosno javnom organu biva stavljen na raspolaganje materijal potreban za vjetaenje, a ako je potrebno bie postupano u skladu sa odredbama lana 179. stav. 3. Zakona. Struna ustanova odnosno javni organ dostavlja sudu svoj nalaz i miljenje u pisanom obliku sa potpisima osoba koje su izvrile vjetaenje (l. 182. st. 2. i 3.). Stranke mogu od rukovodioca strune ustanove odnosno javnog organa da zahtijevaju imena strunjaka koji e da obave vjetaenje. Odredbe iz lana 179. stav 1. i 2. Zakona ne primjenjuju se kad je vjetaenje povjereno strunoj ustanovi ili javnom organu. Organ pred kojim se vodi postupak moe da zahtjeva od strune ustanove ili javnog organa da daju objanjenja u vezi sa datim nalazom i miljenjem (l. 182. st. 3. i 4.). U zapisniku sa vjetaenja ili u pisanom rezultatu vjetaenja i miljenja navodi se ime osobe koja je izvrila vjetaenje, njeno zanimanje, struna obuenost i specijalnost. Kada je svjedoenje vjetaka obavljeno bez prisustva stranaka, stranke bivaju obavjetene da je svjedoenje vjetaka obavljeno i da mogu da pregledaju zapisnik sa svjedoenja vjetaka ili pisani nalaz i miljenje vjetaka (l. 183. st. 1. i 2.). Ako se podaci vjetaka u njihovim nalazima bitno razlikuju ili ako su njihovi nalazi dvosmisleni, nepotpuni ili protivrjeni meusobno ili u odnosu na ispitane okolnosti, a ti nedostaci ne mogu da budu otklonjeni ponovnim sasluavanjem vjetaka, vjetaenje se ponavlja uz uee istih ili drugih vjetaka (l. 184.). Ako u miljenju vjetaka ima protivrjenosti ili nedostataka ili se pojavi razlona sumnja u vezi sa tanou predoenog miljenja, a ti nedostaci ili sumnja ne mogu da budu otklonjeni ponovnim sasluavanjem ovih vjetaka, bie zatraeno miljenje drugih vjetaka (l. 185.). 103. Obavezne vrste vjetaenja Privremeni Zakon o krivinom postupku Kosova poznaje sljedea obavezna vjetaenja: 1. Post mortem pregled i obdukciju lea, 2. Toksikoloke analize i 3. Pregled tjelesnih povreda i ljekarski pregled. Termin obavezno vjetaenje podrazumijeva zapravo da je sud duan stanovite sporne injenice utvrivati iskljuivo vjetaenjem i to odreenom njegovom vrstom. U tom smislu kada god postoji sumnja ili je oigledno da je smrta nastupila uslijed krivinog djela ili je povezana sa izvrenjem istog sud mora odrediti provoenje obdukciju. Ili kada postoji sumnja da je smrt uslijedila uslijed trovanja sud mora odrediti provoenje toksikoloke analize kao posebne vrste vjetaenja itd. Post mortem pregled i obdukcija lea Post mortem pregled i obdukciju lea nareuje sud. Post mortem pregled i obdukcija lea poduzimaju se uvijek kada postoji sumnja ili kada je oigledno da je smrt prouzroena krivinim djelom ili je povezana sa izvrenjem krivinog djela (l. 186. st 1.). Ako je tijelo zakopano, nalae se ekshumacija u cilju pregleda tijela i obdukcije.

109

Pri obdukciji lea poduzimaju se sve potrebne mjere da bude ustanovljen identitet lea i u tom cilju posebno se opisuju podaci o spoljnim i unutranjim fizikim karakteristikama (l. 186. st. 2.). U sluaju da obdukcija nije obavljena u strunoj ustanovi, obdukciju lea, ako je potrebna vri jedan ljekar, ili dva ili vie ljekara ako je potrebno, po mogunosti specijalisti sudske medicine (l. 187. st. 1.). Navedenim vjetaenjem rukovodi pretpretresni sudija i u zapisnik unosi nalaz i miljenje vjetaka. Obdukcija ne moe da bude povjerena ljekaru koji je lijeio preminulog, (l. 187. st. 2.). No isti moe da bude pozvan u toku obdukcije lea da da objanjenja o toku i okolnostima bolesti, (l. 187. st. 2.). U svom miljenju vjetaci naroito navode neposredni uzrok smrti, ta je dovelo do tog uzroka i kada je smrt nastupila (l. 188. st. 1.). Ako je na leu naena neka povreda, ispitivanjem se utvruje da li je tu povredu nanio neko drugi, i ako jeste, ime, na koji nain, koliko prije nego to je smrt nastupila i da li je ta povreda prouzroila smrt. Ako je na leu naeno vie povreda, ispitivanjem se utvruje da li je svaka povreda nanijeta istim sredstvom i koja je povreda prouzroila smrt, a ako je bilo vie smrtonosnih povreda, potrebno je da se ustanovi koje od njih su svojim kombiniranim djelovanjem prouzroile smrt, (l. 188. st. 2.). U navedenom sluaju naroito je potrebno da se utvrdi da li je smrt prouzroena samom vrstom i opom prirodom povrede, zbog osobnih karakteristika ili posebnog tjelesnog stanja oteenog, zbog sluajnih okolnosti ili okolnosti u kojima je povreda nanijeta. Takoer je potrebno da se utvrdi da li je blagovremeno pruena pomo mogla da sprijei smrtni ishod (l. 188. st. 3. i 4.). Prema lanu 189. st. 1. i 2. Zakona, prilikom pregleda i obdukcije fetusa, potrebno je da se posebna panja obrati na utvrivanje starosti fetusa, njegove sposobnosti da preivi i van materice i uzrok smrti. Takoer, prilikom pregleda i obdukcije lea novoroeneta potrebno je da se posebna panja obrati na utvrivanje injenice da li je novoroene roeno ivo ili mrtvo, da li je bilo sposobno za ivot, koliko je dugo ivjelo, kada je umrlo i ta je prouzroilo smrt. Toksikoloke analize Toksikoloke analize se poduzimaju onda kada postoji sumnja na trovanje. U tom sluaju sud nareuje da se sumnjive materije naene u leu ili na drugom mjestu poalju na vjetaenje ustanovi za toksikoloka ispitivanja. Prilikom analize sumnjivih materija, vjetak obraa posebnu panju na utvrivanje vrste, koliine i dejstva naenog otrova. Ako je sumnjiva materija naena u leu, takoer bi trebalo da bude utvrena koliina upotrijebljenog otrova kad god je to mogue (l. 190 st. 1. i 2.). Pregled tjelesnih povreda i ljekarski pregled Prema lanu 191. st. 1. i 2. struni pregled tjelesnih povreda po pravilu se provodi pregledom ili ako to nije mogue ili nije neophodno, na osnovu ljekarske dokumentacije ili drugih informacija u spisima. Nakon to strunjak tano opie povrede, daje svoje miljenje, posebno o prirodi i ozbiljnosti svake pojedine povrede i njihovom ukupnom dejstvu u vezi sa njihovom prirodom i posebnim okolnostima sluaja, uobiajenim dejstvima ovakvih povreda, dejstvu koje su prouzroile u datom sluaju, oruu kojim su nanijete povrede i nainu njihovog nanoenja. 110

Ljekarski pregled obavlja kvalificirani ljekar ili bolniar u skladu sa pravilima medicinske struke i uz puno potovanje dostojanstva osobe i uz duno uvaavanje fizikog i psiholokog utjecaja povrede (l. 192. st. 1.). Ljekarski pregled okrivljenog moe da bude sproveden bez njegovog/njenog pristanka ako je on neophodan da bi bile utvrene injenice koje su vane za krivini postupak i ako se ne oekuje da e to da teti njegovom zdravlju (l. 192. st. 2.). Ljekarski pregled osobe koja nije okrivljeni moe da bude obavljen bez njenog pristanka samo ako ta osoba moe da bude smatrana svjedokom i ako je neophodan da bi se utvrdilo da li se na njenom tijelu nalaze tragovi ili odreena posljedica krivinog djela, pod uvjetom da to ne teti njenom zdravlju (l. 192. st. 3.). Prema lanu 192. stav 4. Zakona kada je potrebno uzorak vlasi, folikule, pljuvake, urina, brisa iz nosa, brisa povrine koe ukljuujui oblast prepona, uzorci noktiju i materijala ispod noktiju, i drugi slini uzorci koji ne zahtjevaju tjelesni zahvat, mogu da budu uzeti u toku pregleda (l. 192. st. 4.). Ljekarski pregled koji ukljuuje tjelesni zahvat, kao to je uzimanje uzoraka krvi u toku ljekarskog pregleda, moe da bude obavljen samo uz sudsku naredbu ili uz dobrovoljni pristanak osobe o kojoj je rije (l. 192. st. 5.). Uzorci krvi ili uzorci drugih tjelesnih elija uzeti od osoba u toku ljekarskog pregleda mogu da se koriste samo za potrebe krivinog postupka zbog kog se uzimaju ili za druge krivine postupke koji su u toku. Oni se bez odlaganja unitavaju im ne budu vie potrebni u te svrhe (l. 192. st. 6.). Sudska naredba nije obavezna za ljekarski pregled iz lana 12. st. 1. do 4. Odredba iz lana 167. stav 2. Zakona primjenjuje se uz odgovarajue prilagoavanje na sluajeve kada osoba koja nije okrivljeni odbije da se podvrgne pregledu koji je naredio sud. Prinuda moe da se upotrijebi samo uz posebnu naredbu suda. 104. Molekularna i genetika istraivanja i analiza DNK Analiza DNA je zajedniki naziv za niz razliitih ekspertiznih tehnika kao to su mitohondrijska DNK i druge, kojima se danas utvruje tzv. genetiki otisak pojedinca u razliite svrhe, izmeu ostalih i za potrebe krivinog postupanja. Prema lanu 194. Zakona sud moe da naredi da materijal dobiven mjerama iz lana 191. i lana 192. Zakona bude podvrgnut molekularnom i genetskom ispitivanju u mjeri koja je potrebna za utvrivanje porjekla ili da bi se doznalo da li pronaeni tragovi potiu od okrivljenog ili oteenog. Navedena ispitivanja mogu se provesti i na materijalnim dokazima koji su pronaeni, osigurani ili konfiskovani. U cilju utvrivanja identiteta u krivinom postupku, moe da bude uzet uzorak elijskog tkiva okrivljenog radi identifikacije DNK. Uzeto elijsko tkivo moe da bude upotrijebljeno samo za identifikaciju DNK kako je propisano u stavu 1. ovog lana. Ono se unitava bez odlaganja kada vie nije potrebno u tu svrhu. Prilikom ispitivanja ne mogu da se utvruju i bie neprihvatljive informacije osim onih koje se trae radi utvrivanja DNK koda (l. 195. st. 1. i 2.). 111

105. Financijsko vjetaenje Financijsko vjetaenje se poduzima kada se u postupku pojavi zahtjev za provoenjem financijske kontrole poslovnih knjiga. U sluaju potrebe za provoenjem financijskog vjetaenja, sud pouava vjetake o cilju i obimu kontrole i injenicama i okolnostima koje bi trebalo da budu utvrene. Ako je za strunu kontrolu poslovnih knjiga poslovne organizacije ili pravnog lica potrebno da se prethodno dovedu u red njihovi rauni, trokovi obavljanja tog posla padaju na teret poslovne organizacije ili druge pravne osobe (l. 196. st. 1. i 2.). Rjeenje o dovoenju rauna u red donosi sud, na osnovu pisanog potkrijepljenog izvjetaja vjetaka koji su imenovani da ispitaju poslovne knjige. U rjeenju je naznaen i iznos koji je poslovna organizacija ili druga pravna osoba duna da deponuje kod suda kao akontaciju za trokove nastale reguliranjem rauna. Na ovo rjeenje nije dozvoljena alba (l. 196. st. 3.). Poslije dovoenja rauna u red, sud donosi na osnovu izvjetaja vjetaka rjeenje kojim utvruje iznos trokova koji su time nastali i nareuje da trokove snosi poslovna organizacija ili druga pravna osoba. Poslovna organizacija ili pravna osoba moe da se ali u vezi sa osnovanou presude za naknadu trokova i iznosa trokova koje mora da plati. O albi odluuje trolano vanraspravno vijee (l. 196. st. 4.). Naplata trokova, ukoliko njihov iznos nije bio plaen kao akontacija, vri se u korist organa koji je ve unaprijed platio trokove i naknadu vjetacima (l. 196. st. 5.). 106. Dokazna vrijednost iskaza vjetaka Nalaz i miljenje vjetaka podlijeu ocjeni dokaza kao i svaki drugi dokaz, pri emu za njih kao i za sve druge dokaze vrijedi pravilo tzv. slobodne ocjene dokaza127. Na glavnom pretresu sud slobodno ocjenjuje sve dokaze, pa tako i nalaz i miljenje vjetaka, pri emu je ta ocjena samostalna ali i u vezi sa drugim, na glavnom pretresu izvedenim dokazima128. Ipak upravo ocjena dokazne vrijednosti ovog dokaza predstavlja u krivinoprocesnoj teoriji i teoriji dokaza danas jedno od najzamrenijih pitanja, obzirom na stalni napredak znanosti i tehnologije, a time i sve vee mogunosti koju savremena znanstvena i struna ekspertiza prua sa vrlo velikom tanou i preciznou, a time i sa sve vjerodostojnim rezultatima, te manjom vjerojatnou pogreke. Tako se u pogledu dokazne vrijednosti iskaza vjetaka smatra kako je mogunost sudije da cijeni nalaz i miljenje vjetaka ograniena i neto manja u odnosu na njegovu mogunost da cijeni injenice i okolnosti utvrene pomou drugih dokaza129. Navedeno je logina posljedica injenice da se vjetaenje upravo i odreuje zbog toga to sud ne raspolae potrebnim strunim ili znanstvenim znanjem i umijeem za utvrivanje ili ocjenu neke vane injenice, pa uslijed toga nareuje provoenje vjetaenja osobi koja takvim znanjem i umijeem vlada.

Navedeno je pravilo vladajue u savremenoj teoriji dokaza, uz pojedine izuzetke i u najkraim crtama znai da sud prilikom ocjene dokaza nije vezan nikakvim formalnim dokaznim pravilima, za razliku od tzv. formalne ili zakonske ocjene dokaza gdje je sud u postupku ocjene dokazne vrijednosti kakva dokaza duan ga ocjenjivati u skladu sa pravilima odreenim zakonom. 128 Sijeri-oli, H., I, 2005., str. 341. 129 Stevanovi, .: Vetaenje u krivinom postupku, Savremena administracija, Beograd, 1976, str. 119.

127

112

DVADESETDRUGI DIO
POSTUPAK OPTUIVANJA 107. Optunica pojam Pod pojmom optunice treba razumijeti pismeni i u zakonskoj formi sastavljeni zahtjev javnog tuioca, pod odreenim zakonskim uvjetima i oteenog kao tuioca, da se odredi glavni pretres protiv odreene osobe kao okrivljenog zbog odreenog krivinog djela130. Optunica predstavlja temeljni procesni akt optuenja u redovnom krivinom postupku131. 108. Podizanje optunice Po zavretku istrage, ili ako javni tuilac smatra da informacije koje on ima u vezi sa krivinim djelom i izvriocem pruaju dovoljan osnov za podizanje optunice, postupak pred sudom moe da bude voen samo na osnovu optunice koju podigne javni tuilac132. Optunica prema odredbi lana 305. stav 1. PZKPK sadri: 1) Ime i prezime okrivljenog sa linim podacima u skladu sa lanom 233. Zakona; 2) Naznaku da li je i koliki sudski pritvor naloen, druge mjere iz Poglavlja XXX ovog zakona protiv okrivljenog, da li se nalazi na slobodi i ako je prije podizanja optunice puten na slobodu koliko je proveo u sudskom pritvoru; 3) Zakonski naziv krivinog djela, uz navoenje odredbi PKZK; 4) Vrijeme i mjesto izvrenja krivinog djela, objekat nad kojim je izvreno i sredstvo kojim je izvreno krivino djelo, kao i ostale okolnosti potrebne da se krivino djelo to tanije odredi; 5) Objanjenje razloga za podizanje optunice na osnovu rezultat istrage i dokaza koji potvruju kljune injenice; 6) Naziv suda pred kojim se odrava glavni pretres; i 7) Prijedlog o dokazima koji bi trebalo da budu izvedeni na glavnom pretresu uz naznaavanje imena svjedoka i vjetaka koji moraju da budu prisutni, spisa koji moraju da budu proitani i predmeta koji slue kao dokaz. Ako je okrivljeni na slobodi, javni tuilac moe da predloi u optunici da mu bude odreen sudski pritvor, a ako je okrivljeni u sudskom pritvoru, javni tuilac moe da predloi da bude osloboen (l. 305. st. 2.). Jedinstvena optunica moe da bude podignuta za nekoliko krivinih djela ili protiv nekoliko okrivljenih samo kada u skladu sa lanom 33. Zakona moe da bude voen jedinstven postupak (l. 305. st. 3.). 109. Sudska kontrola optunice Optunica se predaje nadlenom sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenih i njihovih branilaca i jedan primjerak za sud. Tuilac takoer dostavlja kompletan predmet sudu. Odmah po prijemu optunice, sudija koji vodi postupak za potvrivanje optunice provjerava da li je
Ili, M.: Krivino procesno pravo, priredila dr. Hajrija Sijeri-oli, Sarajevo, 2001., str. 215. Ibidem, str. 215. 132 Odredbe o optunici primjenjuju se uz odgovarajue prilagoavanje i na tubu koju podigne privatni tuilac ili supsidijarni tuilac.
131 130

113

optunica sastavljena u skladu sa lanom 305. Zakona. Ako sudija koji vodi postupak za potvrivanje optunice utvrdi da optunica nije u skladu sa odredbama lana 305. Zakona, vraa je tuiocu da u roku od tri dana ispravi nedostatke. Iz opravdanih razloga na zahtjev tuioca sudija moe da produi ovaj propisani rok. Ako supsidijarni tuilac ili privatni tuilac propusti pomenuti rok, smatra se da je odustao od gonjenja, pa se postupak obustavlja (l. 306. st. 1. i 2.) Prema lanu 306. stav 3. Zakona sudija razmatra optunicu i krivini predmet da bi vidio da li sadri neki neprihvatljiv dokaz ili pozivanje na takav dokaz. Ako takav dokaz ili pozivanje na njega postoji, sudija donosi posebno rjeenje kojim proglaava takav dokaz neprihvatljivim i o tome obavjetava tuioca. lan 154. PZKPK primjenjuje se uz odgovarajue prilagoavanje. Ako iskljuenje neprihvatljivog dokaza prouzrokuje izmjenu optunice, stav 2. lana 306. primjenjuje se uz odgovarajue prilagoavanje. Ukoliko optunica sadri prijedlog za nareivanje sudskog pritvora protiv okrivljenog ili za njegovo oslobaanje iz sudskog pritvora, trolano vanraspravno vijee odmah odluuje o preporuci, a najkasnije u roku od 48 sati od podnoenja optunice. Ako je okrivljeni u sudskom pritvoru, a optunica ne sadri prijedlog za njegovo/njeno oslobaanje, trolano vanraspravno vijee po slubenoj dunosti iu roku od tri dana od dana prijema optunice utvruje da li jo uvijek postoje razlozi za sudski pritvor i donosi rjeenje o produetku ili ukidanju sudskog pritvora. alba protiv ovog rjeenja ne zadrava njegovo izvrenje (l. 306. st. 4. i 5.). Najkasnije do podizanja optunice tuilac je duan da braniocu osigura slijedee materijale, ili njihove kopije, koje posjeduje, kontrolie ili su pod njegovim nadzorom, ako ovi materijali ve u toku istrage nisu dati braniocu i to: 1) Zapisnike o izjavama i priznanjima okrivljenog, potpisane ili nepotpisane; 2) Imena svjedoka koje tuilac namjerava da pozove radi svjedoenja i ranije izjave tih svjedoka; 3) Informaciju o osobi za koju tuilac zna da posjeduje prihvatljiv i oslobaajui dokaz ili informaciju o tom sluaju i bilo koji dokument o izjavi takve osobe, potpisan ili nepotpisan. 4) Nalaze fizikog i mentalnog ispitivanja i znanstvenih testova ili eksperimenata obavljenih u vezi sa tim sluajem; 5) Krivinu prijavu i policijske izvjetaje; i 6) Pregled materijalnih dokaza ili pozivanje na materijalne dokaze dobivene u istrazi (l. 307. st. 1.). Izjave svjedoka moraju biti dostupne na jeziku koji okrivljeni razumije i govori. Nakon podizanja optunice, tuilac je duan da prui odbrani bilo koju novu informaciju ili dokumente kako je opisano u stavu 1. ovog lana u roku od deset dana od dana njihovog prijema. Odredbe ovog lana primjenjuju se u ovisnosti od mjera koje tite oteene i svjedoke, njihovu privatnost i tite povjerljive informacije, kako je propisano zakonom (l. 307. st. 3. i 4.). Najkasnije osam dana nakon to branilac dobije informacije iz lana 307. Zakona od tuioca, ili najkasnije na sjednici za potvrivanje optunice, ili ako nema takve sjednice, prije poetka glavnog pretresa, u ovisnosti ta je odrano kasnije, odbrana:

114

1) Obavjetava tuioca o namjeri da pokrene postojanje alibija navodei mjesto ili mjesta za koja okrivljeni tvrdi da je na njima bio pisutan u vrijeme navodnog krivinog djela kao i imena svjedoka i bilo koji drugi dokaz na kom okrivljeni namjerava da zasnuje alibi; 2) Obavjetava tuioca o namjeri da prezentuje razlog na osnovu koga se trai iskljuivanje krivine odgovornosti, navodei imena svjedoka i bilo koji drugi dokaz koji podrava takav razlog; i 3) Daje tuiocu imena svjedoka koje odbrana namjerava da pozove da svjedoe (lan 308. stav 1.). U sluaju da branilac ne ispuni gore navedenu obavezu, a sud ne nae opravdan razlog za takav propust, moe ga kazniti novanom kaznom do 250 Eura (lan 146. Zakona133) i o tome obavjetava advokatsku komoru. 110. Potvrivanje optunice Onog trenutka kad sudija ocijeni da je optunica sastavljena u skladu sa lanom 305. Zakona, zakazuje odmah sjednicu za potvrivanje optunice. Sud odmah poziva okrivljenog i tuioca na sjednicu za potvrivanje optunice. Optunica mora da bude uruena okrivljenom ili njegovom/njenom braniocu najmanje osam dana prije sjednice za potvrivanje optunice. Na sjednicu za potvrivanje optunice poziva se i oteeni (l. 309. st. 1. i 2.). Okrivljeni u skladu sa Zakonom, nakon to mu je uruena optunica, ima pravo: 1) Da se odrekne razmatranja optunice i dokaza; 2) Da se odrekne potvrivanja optunice i podnese pisani prigovor na optunicu ili na prihvatljivost dokaza; ili 3) Da nastavi sa potvrivanjem optunice. Okrivljeni takoer moe predloiti imena svjedoka i vjetaka koje on/ona eli da pozove na glavni pretres. U pozivu za sjednicu za potvrivanje optunice sud obavjetava okrivljenog o njegovim pravima u skladu sa lanom 309. st. 1. do 3., te o obavezama prema lanu 308. Zakona. Ako okrivljeni eli da se odrekne razmatranja optunice i dokaza, podnosi pisanu izjavu o odricanju sudiji najmanje tri dana prije dana odravanja sjednice za potvrivanje optunice. Sudija donosi rjeenje o prihvatanju izjave o odricanju i otkazivanju sjednice za potvrivanje optunice ako zakljui da okrivljeni shvata posljedice takvog odricanja. Sudija odmah informie okrivljenog, tuioca i oteenog o rjeenju. U sluaju da sudija donese rjeenje o odbijanju izjave o odricanju, sjednica za potvrivanje optunice se odrava u zakazano vrijeme (l. 310. st. 1-3.) Ukoliko okrivljeni eli da se odrekne sjednice za potvrivanje optunice i podnoenja pisanih primjedbi na optunicu ili na prihvatljivost dokaza, on/ona podnosi sudiji pisanu izjavu o odricanju i podnosi bilo koju pisanu primjedbu najmanje tri dana prije dana odravanja sjednice za potvrivanje optunice. Sudija e donijeti rjeenje o prihvatanju izjave o
lan 146. ureuje novano kanjavanje branioca, punomonika ili zakonskog zastupnika oteenog, supsidijarnog tuioca ili privatnog tuioca u sluajevima kada su njihovi postupci usmjereni na odugovlaenje krivinog postupka. Istim se lanom takoer propisuje obavjetavanje advokatske komore o kanjavanju njenog lana, odnosno advokatskog pripravnika, kao i obavjetavanje nadreenog javnog tuioca u sluajevima kada javni tuilac prouzroi odugovlaenje postupka.
133

115

odricanju ako zakljui da okrivljeni shvata posljedice takvog odricanja. U tom sluaju sudija odmah informira okrivljenog, tuioca i oteenog o rjeenju i uruuje pisane primjedbe okrivljenog tuiocu i oteenom (l. 311. st. 1. i 2.). Tuilac i oteeni mogu da podnesu svoje pisane izjave u roku od osam dana od dana kada su obavjeteni. U roku od tri dana nakon prijema pisanih izjava ili izjava od tuioca i oteenog, ili nakon isteka roka od osam dana od dana kada su tuilac i oteeni obavjeteni i u kojem su mogli podnijeti svoje pisane izjave, sudija postupa u skladu sa lanom 316. Zakona. Ako sudija donese rjeenje da odbije izjavu o odricanju okrivljenog, sjednica za potvrivanje optunice se odrava u zakazano vrijeme (l. 311. st. 3-5.). Sudija moe po slubenoj dunosti da donese rjeenje o optunici ili o prihvatljivosti dokaza shodno lanu 316. Zakona ako: 1) Prihvati izjavu o odricanju razmatranja optunice i dokaza shodno lanu 310. Zakona; 2) Okrivljeni ne podnese pisane primjedbe na opunicu shodno lanu 311. Zakona; ili 3) Okrivljeni ne podnese pisane primjedbe na prihvatljivost dokaza shodno lanu 311. Zakona (l. 312. st. 1.). Navedeno rjeenje sudija moe da donese najkasnije dva mjeseca od dana podizanja optunice. Sjednicu za potvrivanje optunice vodi sudija. Tuilac i okrivljeni moraju da budu prisutni na sjednici za potvrivanje optunice. Pravo da prisustvuje sjednici ima i oteeni. Odredbe ovog Zakona koje se odnose na javnost glavnog pretresa, voenje glavnog pretresa i na odlaganje i prekid glavnog pretresa primjenjuju se uz odgovarajue prilagoavanje na sjednicu za potvrivanje optunice (l. 313. st. 1-3.). Na poetku sjednice za potvrivanje optunice sudija pouava okrivljenog o njegovom/njenom pravu da se ne izjanjava o svom sluaju ili da ne odgovara na bilo koje pitanje, a ako se izjanjava o svom sluaju, ne inkriminie sam sebe ili svog blinjeg, niti da prizna krivicu, o pravu da se brani sam ili uz pravnu pomo branioca po svom izboru, kao i pravu da uloi prigovor na optunicu i na prihvatljivost dokaza prezentovanih u optunici. Sudija mora da se uvjeri da je spotovano pravo okrivljenog na branioca i da su obje strane ispunile obavezu u vezi sa objelodanjivanjem dokaza (l. 307. i 308. Zakona). Tuilac zatim ita optunicu okrivljenom (l. 314. st. 1-3.). Sudija mora da se uvjeri da okrivljeni shvata optunicu i daje mogunost okrivljenom da prizna krivicu ili da izjavi da nije kriv. Ako okrivljeni nije razumio optunicu sudija poziva tuioca da razjasni optunicu na takav nain da okrivljeni moe da je razumije bez potekoa. Ako okrivljeni ne eli da da nikakvu izjavu o svojoj krivici, smatra se da je izjavio da nije kriv. Okrivljeni i/ili njegov/njen branilac i tuilac imaju pravo da daju izjave na sjednici za potvrivanje optunice. Sudija moe da dozvoli oteenom da da izjavu. Na sjednici za potvrivanje optunice nema ispitivanja svjeoka ili vjetaka ili predoavanja drugih dokaza.Poto je uo izjave stranaka, sudija nastavlja postupak u skladu sa lanom 316. Zakona (l. 315. st. 4-7.). Kada okrivljeni prizna krivnju po svim takama optunice u skladu sa lanom 314. stav 4. Zakona, sudija utvruje da li: 1) Okrivljeni razumije prirodu i posljedice priznanja krivnje; 116

2) Priznanje je okrivljeni dao dobrovoljno poslije dovoljnih konzultacija sa braniocem; 3) Priznanje krivnje je podrano injenicama u vezi sa sluajem koje sadri optunica i bilo kojim materijalom koji je prezentirao tuilac za dopunu optunice i kojeg je okrivljeni prihvatio, i u vezi sa bilo kojim drugim dokazom kao to je svjedoenje svjedoka, koje prezentira tuilac ili okrivljeni; i 4) Postoji neka okolnost iz lana 316. stav 1. do 3. PZKPK (l. 315. st. 1.). Imajui u vidu priznanje krivnje okrivljenog, sudija moe traiti miljenje tuioca, branioca i oteenog. Ukoliko smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz stava 1. ovog lana, nastavlja postupak potvrivanja optunice kao da nije priznata krivnja. No ukoliko smatra da su ispunjeni uvjeti iz lana 315. stav 1., donosi rjeenje kojim prihvata priznanje krivnje okrivljenog i nastavlja u skladu sa lanom 316 Zakona (l. 315. st. 2-4.). 111. Odbacivanje optunice Do odbacivanja optunice i obustave krivinog postupka doi e na temelju sudskog rjeenja ukoliko sudija utvrdi da: 1) Djelo koje mu se stavlja na teret nije krivino djelo; 2) Postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost; 3) Period zastarjevanja krivinog djela je istekao, djelo je obuhvaeno amnestijom ili pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje sprjeavaju gonjenje; ili 4) Nema dovoljno dokaza koji potvruju razlonu sumnju da je okrivljeni izvrio krivino djelo iz optunice (l. 316. st. 1.). Ukoliko sudija utvrdi da optunicu nije podigao ovlateni tuilac ili da nedostaje prijedlog oteenog ili da odobrenje javnog organa nedostaje ili je povueno, ili da postoje druge okolnosti koje privremeno sprjeavaju gonjenje, donosi rjeenje o odbacivanju optunice i obustavlja postupak. Takoer ako utvrdi da krivino djelo iz optunice spada u nadlenost drugog suda, donosi rjeenje kojim proglaava sud nenadlenim i upuuje predmet nadlenom sudu. Stranke mogu da uloe albu na takvo rjeenje trolanom vanraspravnom vijeu (l. 316. st. 2. i 3.). No ukoliko utvrdi da ne postoji nijedna okolnost iz lana 316. st. 1. do 3. Zakona donosi rjeenje kojim potvruje optunicu (l. 316. st. 4.). Posebna je okolnost kada sudija utvrdi da je odreeni dokaz koji je dobiven u toku istrage ili kojeg je tuilac predloio sudu da bude prezentiran na glavnom pretresu neprihvatljiv, u tom sluaju donosi posebno rjeenje kojim taj dokaz proglaava neprihvatljivim (l. 316. st. 5.). Prilikom donoenja navedenog rjeenja duan je drati se odredaba lana 154. Zakona kojima se regulira odluivanje o prihvatljivosti dokaza primjenjujui ih uz odgovarajue prilagoavanje. Konano, prilikom donoenja rjeenja o odbacivanju, odnosno potvrivanju optunice, sudiju ne obavezuje zakonsko opredjeljivanje krivinog djela koje je tuilac utvrdio u optunici ili dogovor izmeu tuioca i branioca u vezi sa preinaenjem optunice ili priznanjem krivnje (l. 316. st. 6.). Prema lanu 317. sva rjeenja koja donese sudija u vezi sa potvrivanjem optunice moraju da budu obrazloena ali tako da ne bude prejudicirana odluka o pitanjima koja su predmet rasprave na glavnom pretresu. Na odluku sudije kojom odbacuje optunicu, tuilac i oteeni mogu da uloe albu trolanom vanraspravnom vijeu. Ako na rjeenje sudije o odbacivanju 117

optunice uloi albu samo oteeni, a alba bude uvaena, smatra se da je time oteeni poduzeo gonjenje kao supsidijarni tuilac. 112. Pravomonost optunice U skladu sa lanom 318. Zakona optunica postaje pravomona: 1) Na dan kada rjeenje o optunici shodno lanu 316. Zakona postane pravomono; ili 2) Na dan kada rjeenje prema lanu 310. st. 2. ili prema lanu 311. st. 2. Zakona postane pravomono, ako sudija ne postupi u skladu sa lanom 312. Zakona. Nakon to optunica postane pravomona, sudija je odmah alje zajedno sa predmetom predsjedniku sudskog vijea na glavnom pretresu.

118

DVADESETTREI DIO
GLAVNI PRETRES 113. Pojam, znaaj i svrha glavnog pretresa Glavni pretres, kao trei stadij redovnog krivinog postupka, ima znaaj glavnog i centralnog dijela krivinog postupka. Na glavnom pretresu raspravlja se o krivinopravnom zahtjevu, tj. trae se odgovori na pitanja koja su u vezi s utvrivanjem krivinog djela i okolnosti pod kojima je izvreno, uinioca krivinog djela i njegove linosti, te izricanja krivine sankcije. Na glavnom pretresu, uz primjenu naela kontradiktronosti, neposrednosti, usmenosti i javnosti, iznose se teza optube i teza odbrane, preduzimaju se dokazne radnje kako bi se dolo do dokaza koji su bitni za donoenje presude, utvruje se injenino stanje i, ako ne nastupe procesne smetnje, donosi presuda kojom sud meritorno raspravlja predmet optube. Presuda se, tako, moe donijeti samo na osnovu odranog glavnog pretresa i kao najvanija odluka u krivinom postupku iskljuivo se zasniva na injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu (l. 387. st. 1.). Ovaj stadij krivinog postupka obuhvata pripreme za odravanje glavnog pretresa (l. 319. 327.), sudska rasprava (l. 328. 384.), izricanje presude (l. 385. 391.) i objavljivanje presude (l. 392. 397.).134 Glavni pretres zakazuje predsjednik sudeeg vijea naredbom, odmah nakon to optunica postane pravosnana (l. 319. st. 1. i 2.). 114. Pretpostavke za odravanje glavnog pretresa Neposredno prije poetka glavnog pretresa potrebno je utvrditi postojanje pretpostavki za njegovo odravanje i pravilno odvijanje. Pretpostavke za odravanje glavnog pretresa odnose se na prisustvo odreenih krivinoprocesnih subjekata. Zbog toga, nakon to predsjednik sudskog vijea otvori zasjedanje i objavi predmet glavnog pretresa, mora se utvrditi da li su prisutne sve pozvane osobe, a ako nisu, provjerit e da li su im pozivi dostavljeni i da li su svoj izostanak opravdale (l. 339.). Nedolazak javnog tuioca na glavni pretres ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa. Ako na glavni pretres ne doe subsidijarni tuilac ili privatni tuilac iako su uredno pozvani, rjeenjem se postupak obustavlja (l. 340.). Prisustvo optuenog na glavnom pretresu je obavezno. Ako je optueni uredno pozvan, a na glavni pretres ne doe niti svoj izostanak opravda predsjednik sudskog vijea izdaje nalog za hapenje optuenog, a ako optueni ne moe biti odmah doveden, odlae se glavni pretres i nareuje da se optueni na idui glavni pretres prinudno dovede (l. 341.). Nedolazak branioca na glavni pretres i nemogunost angaovanja drugog branioca ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa (l. 342.). Neopravdani nedolazak svjedoka ili vjetaka na glavni pretres moe imati za posljedicu prinudno dovoenje svjedoka ili vjetaka. U pogledu odravanja glavnog pretresa, sudsko vijee e odluiti da li glavni pretres treba odloiti (l. 343.).

134

Sahiti, E., Murati, R., Kuntek, E., 2004., str. 136.

119

115. Tok glavnog pretresa Redosljed radnji na glavnom pretresu odreen je PZKPK.135 Procesna radnja kojom zapoinje glavni pretres u pravnom smislu jeste itanje optunice ili privatne tube (l. 357. st. 1.). Optunicu po pravilu ita tuilac. Ako je oteeni prisutan moe obrazloiti svoj imovinskopravni zahtjev, a ako nije prisutan njegov prijedlog e proitati predsjednik sudskog vijea. Predsjednik sudskog vijea provjerava da li je optueni razumio optunicu i prua mu mogunost da se izjasni da li je kriv ili ne. Ako optueni ne eli da da nikakvu izjavu o svojoj krivici, smatra se da je izjavio da nije kriv (l. 358. st. 3.). Od izjave optuenog zavisi dalji tok glavnog pretresa. Tako, ako izjavi da je kriv, razmatra se njegovo priznanje i provjerava dobrovoljnost i dokazanost priznanja.136 Ako sudsko vijee smatra da su ti zahtjevi ispunjeni, glavni pretres se nastavlja zavrnim rijeima stranaka (l. 359. st. 5.). Ako je optueni priznao krivnju po svim takama optunice na sjednici za potvrivanje optunice, a na glavnom pretresu izjavi da nije kriv, predsjednik sudskog vijea moe odloiti glavni pretres kako bi pozvao svjedoke i vjetake (l. 359. st. 1.). U sluaju da optueni izjavi da nije kriv ili da njegovo priznanje ne ispunjava zakosnke uslove, prelazi se na dokazni postupak. Iznoenje dokaza odnosi se na sve injenice za koje sud smatra da su vane za pravilnu i potenu presudu (l. 360. st. 1.). Po pravilu, prvo se izvode dokazi koje je predloio tuilac, zatim slijede dokazi koje je predloio branilac ili optueni, i zatim dokazi koje je sud naloio da se prikupe po slubenoj dunosti (l. 360. st. 3.). Poslije sasluanja svjedoka i vjetaka i prezentovanja materijalnih dokaza obavlja se sasluanje optuenog koji je izjavio da nije kriv, kao i optuenog koji je dao takvu izjavu ali ona nije prihvaena (l. 371. st. 1.). U tu svrhu, predsjednik sudskog vijea poziva prvo tuioca, a zatim branioca da ispitaju optuenog. Takoer, uz dozvolu predsjednika sudskog vijea pitanja optuenom mogu postaviti oteeni, zakonski zastupnik, punomonik, saoptueni i vjetak. Nakon navedenih osoba, optuenog moe ispitati predsjednik vijea i lanovi sudskog vijea. Predsjednik sudskog vijea ispituje optuenog ako u njegovim odgovorima ima praznina, dvosmislenosti ili protivrjenosti, a lanovi sudskog vijea mogu postavljati direktna pitanja optuenom (l. 372.). Stranke i oteeni mogu u toku glavnog pretresa predlagati da se izvri uvid u nove injenice i da se pribave novi dokazi. Na glavnom pretresu neposredno se sasluavaju svjedoci, a vjetaci izlau usmeno svoj nalaz i miljenje. Oteeni daje svoju izjavu u svojstvu svjedoka prije nego to se sasluaju drugi svjedoci. Na glavnom pretresu je dozvoljeno i posredno izvoenje dokaza itanjem zapisnika o iskazima svjedoka ili vjetaka sa ranijih sasluanja (l. 366. i 368.), ili itanjem zapisnika o uvaju, o pretresu stana ili oduzimanju predmeta (l. 367. st. 1.). Poslije zavrenog dokaznog postupka prelazi se na zavrne rijei. Zavrne rijei predstvaljaju vrlo vaan dio procesnih aktivnosti na glavnom pretresu. Prvi govori tuilac, zatim oteeni, branilac i na kraju optueni (l. 378. st. 1.). Zavretak glavnog pretresa slijedi nakon zavrnih rijei tuioca, oteenog, branioca i optuenog, i nakon to sudsko vijee smatra da nije potrebno izvesti druge dokaze. Zavretak glavnog pretresa objavljuje predsjednik sudskog vijea, nakon ega se sud povlai na vijeanje i glasanje radi donoenja presude (l. 383.).

135 136

V. Sahiti, E., Murati, R., Kuntek, E., 2004., str. 136. 137.

Pri razmatranju izjave optuenog o priznanju krivnje, predsjednik sudskog vijea moe zatraiti miljenje javnog tuioca, branioca I oteenog (l. 359. st. 3.)

120

DVADESETETVRTI DIO
PRESUDA 116. Pojam, vrste i predmet presude. Objavljivanje presude i pismena izrada presude Presuda je najvanija odluka koja se donosi u krivinom postupku i njom se odluuje o osnovnom i sporednim predmetima krivinog postupka. Presuda se donosi po zavrenom glavnom pretresu i nakon to se sud povue na vijeanje i glasanje radi donoenja presude. Donoenje presude je u iskljuivoj nadlenosti suda. Presude se dijele na meritorne (ili sutinske) i formalne (ili procesne). Meritornim presudama rjeava se sutina (lat. in merito) krivine stvari u smislu da li je izvreno krivino djelo, da li je optueni kriv i da li se prema optuenom moe primijeniti krivina sankcija. Formalnom presudom se ne rjeava krivini predmet, jer ne postoje procesne pretpostavke za to. Meritorne presude su: presuda kojom se optueni oglaava krivim (l. 391.) i presuda kojom se optueni oslobaa od optube (l. 390.). Formalna ili procesna presuda je presuda kojom se optuba odbija (l. 388.). Prihvatajui naelo neposrednosti, zakon je propisao da sud zasniva presudu samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Takoer, sud je duan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinano i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zakljuak je li neka injenica dokazana (l. 387. st. 2.). Presudu objavljuje predsjednik sudskog vijea odmah nakon to je donesena, a ako to nije mogue odlae objavljivanje presude najvie za tri dana (l. 392. st. 1.). Presuda koja je objavljena mora se pismeno izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju ako je optueni u sudskom pritvoru, odnosno u roku od 30 dana u drugim sluajevima (l. 395. st. 1.). Pismeno izraena presuda mora imati: - uvod, izreku ili dispozitiv i - obrazloenje (l. 396.). 117. Presuda kojom se optuba odbija Presudu kojom se optuba odbija sud donosi onda kad postoje procesne smetnje za raspravljanje o glavnom predmetu krivinog postupka. Razlozi za donoenje presude kojom se optuba odbija su: - ako je tuilac od zapoinjanja pa do zavretka glavnog pretresa povukao optunicu, - ako je oteeni odustao od prijedloga, - ako je optueni za isto djelo ve pravosnano osuen, osloboen od optube ili je postupak protiv njega rjeenjem pravosnano obustavljen i - ako je optueni aktom amnestije ili pomilovanja osloboen od gonjenja, ili je nastupila zastarjelost ili ako postoje druge okolnosti koje spreavaju krivino gonjenje (l. 389.). 118. Presuda kojom se optueni oslobaa od optube Oslobaajua (lat. liberatorna) presuda je presuda kojom se osoba oslobaa od optube iz sljedeih razloga: - ako djelo za koje je optuen ne predstavlja krivino djelo, - ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost ili - ako nije dokazano da je optueni izvrio djelo za koje je optuen (l. 390.). 119. Presuda kojom se optueni oglaava krivim Presuda kojom se optueni oglaava krivim je, takoer, meritorna presuda, kojom se rjeava predmet spora. Presuda kojom se optueni oglaava krivim donosi se nakon to sud utvrdi da je optueni izvrio krivino djelo za koje je optuen i da je kriv za djelo za koje se optuuje. 121

Presuda kojom se optueni oglaava krivim moe biti: - osuujua presuda ili presuda kojom se osoba oglaava krivom i osuuje na odreenu vrstu i visinu kazne (lat. kondemnatorna) i presuda kojom se optueni oglaava krivim za odreeno krivino djelo ali se oslobaa od kazne po odredbama krivinog zakona (l. 391.).

122

DVADESETPETI DIO
PRAVNI LIJEKOVI 120. Uopte o pravnim lijekovima Presuda mora biti u pogledu injeninog stanja - pravilana, a u odnosu na primjenu krivinog materijalnog i procesnog prava - zakonita. Meutim, i pored zakonskih pravila za odvijanje krivinog postupka mogue je da sud donese odluku koja nije pravilna ili zakonita. Da bi se sprijeilo da takva odluka proizvede pravne posljedice, koriste se pravni lijekovi. Pravni lijek je pravno sredstvo kojim stranke i druge ovlatene osobe pobijaju odluku donesenu u krivinom postupku, s ciljem da se ona ukine ili preinai.137 Iz navedenog se moe zakljuiti da je znaaj pravnih lijekova spreavanje pravnog dejstva napravilnih i nezakonitih sudskih odluka, odnosno donoenje pravilnih i zakonskih sudskih odluka. Pravno na upotrebu odreenog pravnog sredstva poznaju i meunarodni dokumenti propisujui da svako ima pravo do efikasnog pravnog sredstva protiv sudskih odluka (l. 2. st. 3. ta. a. MPGPP i l. 2. st. 1. Protokola 7. uz EKLJP). U tom smislu, svako osuen od suda za krivino djelo ima pravo od vieg suda traiti ponovno razmatranje svoje presude ili kazne. Time je pravo na ulaganje pravnog sredstva neodvojivo od prava na pravino suenje.138 Teorija krivinog procesnog prava poznaje podjelu pravnih lijekova na: 1. Redovne i vanredne pravne lijekove. Redovnim pravnim lijekom pobijaju se odluke koje jo nisu stupile na pravnu snagu, i cilj im je preispitivanje pravilnosti sudske odluke prije njene pravosnanosti. Vanrednim pravnim lijekom pobijaju se pravosnane odluke. Vanredni pravni lijekovi koriste se izuzetno i u ogranienom obimu protiv sudskih odluka koje su ve stupile na pravnu snagu. Prema PZKPK redovni pravni lijekovi su: - alba na presudu prvostepenog suda, - alba na presudu drugostepenog suda i alba protiv rjeenja. A vanredni pravni lijekovi su: ponavljanje krivinog postupka, - vanredno ublaavanje kazne i - zahtjev za zatitu zakonitosti. 2. Suspenzivne i nesuspenzivne pravne lijekove. Suspenzivni pravni lijek odlae izvrenje pobijane odluke. Nesuspenzivni pravni lijek ne odlae izvrenje pobijane odluke. Po pravilu, redovni pravni lijekovi su supenzivni, a vanredni pravni lijekovi su nesuspenzivni. 3. Devolutivne i nedevolutivne pravne lijekove. Devolutivni pravni lijek ima za posljedicu da se povodom pravnog lijeka o krivinoj stvari raspravlja pred viim sudom, a ne pred onim sudom koji je donio pobijanu odluku. Nedevolutivni je pravni lijek onaj o kome odluuje isti sud koji je donio pobijanu odluku. 4. Potpuni i nepotpuni pravni lijekovi. Potpuni pravni lijek moe se uloiti iz svih zakonskih osnova, a nepotpun pravni lijek samo iz nekih osnova. Redovni pravni lijekovi su u pravilu potpuni, a vanredni pravni lijek je nepotpun. Postupak po pravnom lijeku je po svojoj prirodi fakultativan, a ne obligatoran. Naime, nakon to se sudskom odlukom okona prvostepeni postupak, raspravljanje o odreenoj krivinoj stvari je mogue nastaviti jedino na osnovu upotrebe pravnog lijeka od strane ovlatenih subjekata. Dakle, ne ispituju se sve sudske odluke donesene u prvom stepenu, niti se ispituju po zahtjevu suda (tj. po slubenoj dunosti), ve samo po zahtjevu ovlatenih osoba.
Sijeri-oli, H., II, 2005., str. 101. Sline definicije pravnih lijekova se mogu nai i u drugim udbenicima ili komentarima krivinog procesnog prava (npr., Gruba, M., 2006., str. 429.; Pavii, B., 2005., str. 439.). 138 Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, M., 2005., str. 756.
137

123

121. alba na prvostepenu i drugostepenu presudu A) alba na prvostepenu presudu je redovan, suspenzivan, devolutivan i potpun pravni lijek, kojim subjekti pravnog lijeka trae od drugostepenog suda da zbog odreenih nedostataka u prvostepenoj presudi ili u prvostepenom postupku, izreenu presudu potpuno ili djelimino ukine ili preinai.139 alba na prvostepenu presudu je zajamena meunarodnim dokumentima, ime je osigurano da drugostepeni sud provjeri pravilnost i zakonitost prvostepene presude prije njene pravosnanosti. Na ulaganje albe ovlateni su subjekti albe, i to: - stranke, branilac, zakonski zastupnik optuenog, oteeni,140 kao i fizika ili pravna osoba od koje je oduzeta imovina ili materijalna dobit steena krivinim djelom (l. 399. st. 1. i 4.). Tuilac moe podnijeti albu kako na tetu, tako i u korist optuenog. alba koja je izjavljena od ovlatenih subjekata smatra se doputenom. alba se moe uloiti u roku od 15 dana od dana dostavljanja kopije presude. alba izjavljena u zakonskom roku smatra se blagovremenom (l. 398.). Sadraj albe je odreen zakonom. alba treba da sadri: 1) oznaenje presude protiv koje se podnosi alba, 2) osnov za pobijanje presude, 3) obrazloenje albe, 4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelimino ukine ili preinai i 5) potpis osobe koja podnosi albu (l. 401. st. 1.). U albi se mogu iznositi nove injenice i novi dokazi, ali je podnosilac albe duan navesti razloge zbog ega ih nije ranije naveo (l. 401. st. 4.). Presuda se moe pobijati zbog: - bitne povrede odredaba krivinog postupka, - povrede krivinog zakona, - pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja ili - odluke o krivinim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi steene krivinim djelom, trokovima krivinog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog naredbe o objavljivanju presude putem tampe, radija ili televizije (l. 402.). Navedeni osnovi za pobijanje prvostepene presude odreuju obim pobijanja odluke albom. Sudske odluke se, dakle, mogu pobijati u okviru zakonskih albenih osnova, a drugostepeni sud pazi po slunenoj dunosti na neke povrede odredaba krivinog postupka, kao i na povredu krivinog zakona na tetu optuenog (l. 415. st. 1.). Bitne povrede odredaba krivinog postupka mogu biti apsolutno bitne (izmeu povrede procesnog zakona i pobijane presude postoji uzrona veza) i relativno bitne (uzrona veza izmeu povrede i presude mora se utvrditi u smislu da li je ta povreda bila ili mogla biti od uticaja na donoenje zakonite i pravilne presude). Apsolutne povrede su taksativno navedene u zakonu i ima ih dvanaest; relativno bitne povrede nisu taksativno navedene u zakonu nego su odreene generalnom klauzulom. Bitne povrede odredaba krivinog postupka mogu biti osnov za ukidanje prvostepene presude i vraanje predmeta prvostepenom sudu na ponovno suenje i odluivanje (l. 403.). Povreda krivinog zakona postoji ako je sud pogreno primjenio neku krivinopravnu odredbu ili je uopte nije primijenio. Nepravilno podvoenje injeninog stanja pod odredbe krivinog zakona ima za posljedicu preinaenje prvostepene presude. Povrede krivinog zakona taksativno su navedene u PZKPK i ima ih est (l. 404.). Osnova za pravilnu primjenu krivinog zakona i donoenje zakonite presude jeste istinito i potpuno utvrivanje injenica odlunih za donoenje pravilne i zakonite presude. Bez pravilnog i potpuno utvrenog injeninog stanja nema pravilne primjene prava, ni zakonite
Tako, npr., Gruba, M., 2006., str. 445. - 446.; Pvii, B., 2005., str. 442.; Tomaevi, G., 1998., str. 218. Pravo oteenog na ulaganje albe je objanjeno u dijelu koji se odnosi na prava oteenog u krivinom postupku.
140 139

124

presude.141 Pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje moe biti osnov za ukidanje prvostepene presude i vraanje predmeta prvostepenom sudu na ponovno suenje i odluivanje. Pogreno utvreno injenino stanje postoji kad sud u dokaznom postupku uzme u razmatranje sve odlune injenice i izvede sve dokaze sa kojima raspolae za utvrivanje tih injenica, ali nakon toga pogreno ocijeni znaenje izvedenih dokaza i doe do pogrenog zakljuka o postojanju injenica. Nepotpuno utvreno injenino stanje postoji kad je prvostepeni sud propustio utvrditi neku odlunu injenicu ili nije izveo sve vane dokaze o odlunim injenicama koje je utvrivao (l. 405.). Presuda se moe pobijati zbog odluke o krivinim sankcijama, sporednim predmetima krivinog postupka (trokovi i imovinskopravni zahtjev), kao i naredbe o objavljivanju presude putem tampe, radija ili televizije (lanu 406.). Povodom ovog albenog osnova prvostepena presuda se moe preinaiti. Postupak po albi se odvija u dva dijela, i to: - postupak pred prvostepenim sudom, dakle, pred sudom koji je donio pobijanu odluku i - postupak pred drugostepenim sudom. Postupak pred prvostepenim sudom. alba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branioca. albu koja je neblagovremena ili nedoputena odbacit e rjeenjem predsjednik sudskog vijea (l. 407.). U roku od osam dana suprotna strana moe dati odgovor na albu. alba, odgovor na albu i svi spisi se dostavljaju drugostepenom sudu. Postupak pred drugostepenim sudom. Drugi i najvaniji dio albenog postupka odvija se pred drugostepenim ili albenim sudom. Drugostepeni sud donosi doluku na sjednici vijea ili na sasluanju. Sjednica vijea poinje izvjetajem sudije izvjestioca o injenicama. Takoer, u rad ove sjednice mogu se ukljuiti i stranke i branilac (l. 410.). O sjednici vijea obavijestit e se tuilac, optueni i branilac. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno pozvani ne spreava odravanje sjednice vijea. Na sjednici vijea kojoj su prisutne stranke i branilac javnost se moe iskljuiti samo iz zakonskih uslova (l. 410. st. 4. i 5.). Sasluanje pred drugostepenim sudom odrava se samo ako je potrebno da se zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja izvedu novi dokazi ili ponove ve ranije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da predmet ne bude vraen prvostepenom sudu na ponovni glavni pretres (l. 412. st. 1.). B) alba na presudu drugostepenog suda je dozvoljena izuzetno. Ta alba se ulae Vrhovnom sudu Kosova u sljedeim sluajevima: - ako je drugostepeni sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili ako je potvrena takva kazna, - ako je drugostepni sud utvrdio drukije injenino stanje (na sasluanju) i na tako utvrenom injeninom stanju donio svoju presudu i - ako je drugostepeni sud preinaio prvostepenu presudu kojom je optueni osloboen od optube i izrekao presudu kojom ga oglaava krivim (l. 430. st. 1.).

122. alba na rjeenje Prema PZKPK, alba na rjeenje je dozvoljena protiv odreenih rjeenja, odnosno protiv nekih rjeenja taj pravni lijek je iskljuen. S obzirom da se u krivinom postupku donose brojna rjeenja, zakon usvaja stav da protiv rjeenja pretpretresnog sudije i protiv drugih rjeenja donesenih u prvom stepenu, stranke i osobe ija su prava povrijeena mogu podnijeti albu uvijek kad u ovom zakonu nije izriito odreeno da alba nije doputena. Ovo bi bila prva grupa rjeenja, u pogledu kojih je zakonom utvreno generalno pravilo o doputenosti
141

Gruba, M., 2006., str. 453.

125

ulaganja albe (l. 431. st. 1.). Drugu grupu ine ona rjeenja koja u pretpretresnom postupku donosi vijee od trojice sudija i protiv kojih alba nije doputena. Zakonom se predviaju izuzeci u smislu da se moe izjaviti alba i na takvo rjeenje. Dakle, u drugu grupu ulaze ona rjeenja koja donosi vanraspravno vijee i protiv kojih, po pravilu, alba nije doputena (l. 431. st. 2.). Treu grupu ine ona rjeenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude i koja se mogu pobijati samo u albi na presudu, osim ako PZKPK nije drukije odreeno (l. 431. st. 3.). Rok za albu na rjeenje je tri dana od dana dostavljanja rjeenja, osim ako PZKPK nije odreeno drukije (tako npr., rok za albu na rjeenje o odreivanju sudskog pritvora iznosi 24 sata od prijema rjeenja). Podnoenjem albe na rjeenje, po pravilu, odlae se izvrenje rjeenja protiv koga je podnesena alba. Dakle, alba na rjeenje ima suspenzivno dejstvo, uz napomenu da imaju i takva rjeenja koja se izvravaju bez obzira na uloenu albu (l. 433.). 123. Smisao i znaaj vanrednog pravnog lijeka Nakon to redovni pravni lijek bude uloen i po njemu donesena odluka, ili kad ovlateni subjekti ne iskoriste to pravo, sudska odluka postaje pravosnana. Ono to je pravosnanom odlukom utvreno ne moe se vie raspravljati. Razlozi prihvatanja pravosnanosti odluke su u pravnoj sigurnosti i potrebi da svaki krivini postupak u odreenom trenutku bude okonan. Takoer, pravosnanost je i pretpostavka za izvrenje odluke. Samo izuzetno se moe raspravljati o sudskoj odluci kod koje je nastupila pravosnanost u postupku po vanrednom pravnom lijeku. Pravosnana sudska odluka moe biti nepravilna ili zato se se zasniva na netano utvrenom injeninom stanju, ili zato to je odlukom suda povrijeen zakon. PZKPK poznaje tri vanredna pravna lijeka: - ponavljanje krivinog postupka,142 - vanredno ublaavanje kazne i - zahtjev za zatitu zakonitosti. 124. Ponavljanje krivinog postupka. U odreenim sluajevima i pod uslovima predvienim u PZKPK, krivini postupak zavren pravosnanim rjeenjem ili pravosnanom presudom moe se na zahtjev ovlatene osobe ponoviti (l. 438.). Ponavljenje krivinog postupka predstavlja vraanje pravosnano zavrenog postupka u neki raniji stadij, te ponovno voenje postupka od tog stadija.143 U tom smislu, krivini postupak koji je dovren pravosnanim rjeenjem ili pravosnanom presudom moe se na zahtjev ovlatene osobe ponoviti samo u sluajevima i pod uslovima predvienim zakonom. U okviru ovog vanrednog pravnog lijeka razlikuje se: - preinaenje pravosnane presude bez ponavljanja postupka (tzv. nepravo ponavljanje, l. 439.), - nastavljanje krivinog postupka (ako je krivini postupak obustavljen zbog postojanja neke formalne smetnje /npr., stvarne nenadlenosti suda/, l. 440.), - ponavljanje krivinog postupka zavrenog pravosnanim rjeenjem (npr., kad javni tuilac odustane od optunice a dokae se da je odustajanje rezultat krivinog djela zloupotrebe slubenog poloaja javnog tuioca, l. 441.), ponavljanje krivinog postupka zavrenog pravosnanom presudom u korist okrivljenog (npr., ako se iznesu nove injenice ili novi dokazi koji opravdavaju oslobaanje osuenog ili njegovu osudu po blaem zakonu, l. 442. st. 1. podst. 3.) ili izuzetno na tetu okrivljenog144 (npr., ako se pravosnana presuda zasniva na lanom iskazu svjedoka a taj laan iskaz je rezultat krivinog djela okrivljenog protiv svjedoka, l. 442. st. 2.). Zahtjev za ponavljanje
142

Opirno o ovom vanrednom pravnom lijeku Murati, R.: Rishikimi i procedures penale per shkak te fakteve dhe provave te reja. Prishtine, 2006.

Tomaevi, G., 1998., str. 243. Ponavljanje krivinog postupka na tetu okrivljenog je dozvoljeno u roku od pet godina od donenja pravosnane presude (l. 442. st. 2.).
144

143

126

krivinog postupka mogu podnijeti stranke i branilac, a poslije smrti osuenog javni tuilac, brani i vanbrani drug, bliski srodnici, usvojitelj, usvojenik i hranitelj osuene osobe (l. 443. st. 1.). Zahtjev za ponavljanje postupka moe se podnijeti i poto je osueni izdrao kaznu, bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje (l. 443. st. 2.). O ovom vanrednom pravnom lijeku (kao nedevolutivnom) odluuje sud koji je sudio u prvom stepenu (l. 444. st. 1.). Taj sud moe zahtjev odbaciti ili donijeti rjeenje kojim dozvoljava ponavljanje postupka (l. 445. i 446.). 125. Vanredno ublaavanje kazne. Ovaj vanredni pravni lijek dozvoljen je kad se nakon pravosnanosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud za njih nije znao iako su postojale, a oigledno je da mogu dovesti do blae kazne (l. 448.). Okolnosti koje slue kao osnov za vanredno ublaavanje kazne su olakavajue i druge okolnosti koje utiu na manju mjeru ili blau vrstu kazne i koje ine da kazna u konkretnom sluaju bude blaa (npr., line i porodine prilike osuenog).145 Zahtjev mogu podnijeti javni tuilac, osueni i njegov branilac. O zahtjevu odluuje Vrhovni sud Kosova. Taj sud odbija zahtjev ako nisu ispunjeni uslovi, a ako zahtjev usvoji, rjeenjem preinauje pravosnanu presudu u pogledu odluke o kazni (l. 450. st. 6.). 126. Zahtjev za zatitu zakonitosti. Ovim vanrednim pravnim lijekom napada se povreda zakona u pravosnanoj presudi. Zahtjev za zatitu zakonitosti podnosi se zbog: - povrede krivinog zakona, - apsolutno bitnih povreda odredaba PZKPK ili drugih povreda procesnog zakona ako su te povrede uticale na zakonitost sudske odluke (l. 451. st. 1. podst. 1. - 3.). Pored navedenog, Javni tuilac Kosova moe da uloi ovaj vanredni pravni lijek zbog bilo koje povrede zakona (l. 451. st. 3.). Subjekti koji mogu podnijeti zahtjev su: Javni tuilac Kosova, okrivljeni, branilac i, poslije smrti okrivljenog, osobe koje su ovlatene na podnoenje zahtjeva za ponavljanje postupka (l. 452. st. 1.). Rok za podnoenje zahtjeva je tri mjeseca od dana kada je okrivljenom uruena pravosnana sudska odluka. Ako je odlukom ESLJP potvreno da je pravosnanom presudom povrijeeno neko ljudsko pravo, rok se rauna od dana kada je odluka ESLJP uruena okrivljenom (l. 452. st. 3. i 4.). O zahtjevu za zatitu zakonitosti odluuje Vrhovni sud Kosova i ako prihvati zahtjev moe preinaiti pravosnanu odluku, ili je ukinuti u cjelini ili djelimino i predmet vratiti na ponovno suenje nadlenom sudu, ili samo utvrditi da postoji povreda zakona (l. 454. st. 1. i l. 457.).

145

Vasiljevi, T., Gruba, M., 2003., str. 789.

127

DVADESETESTI DIO
SKRAENI POSTUPAK, IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA I DONOENJE SUDSKE OPOMENE 127. Skraeni postupak Skraeni postupak pred optinskim sudom provodi se za krivina djela za koja je kao glavna kazna propisana novana kazna ili kazna zatvora do tri godine (l. 461.). Zakon je ovaj postupak regulisao posebnim odredbama (koje znae odstupanje od redovnog krivinog postupka, tako, npr., u skraenom postupku nema istrage ili postupka za potvrivanje optunice), uz odgovarajuu primjenu ostalih odredaba PZKPK. Time se doprinosi pojednostavljenju procesnih radnji za laka krivina djela. Meutim, osnova na kojoj su izgraeni predmetni propisi jeste takvo ureenje skraenog postupka kroz koje su ouvani oni propisi iz redovnog krivinog postupka koji mogu obezbijediti prava i dunosti stranaka, pravilno utvrivanje injenica, pravian postupak i mogunost ulaganja pravnih lijekova. Osnovne specifinosti skraenog postupka su: - pokree se na osnovu optunog prijedloga javnog ili subsidijarnog tuioca ili privatne tube koju podnosi privatni tuilac (l. 462. st. 1.), - sudski pritvor se moe odrediti izuzetno i njegovo trajanje se svodi na najkrae vrijeme (prije podnoenja optunog prijedloga pritvor moe trajati najdue 15 dana, a poslije podnoenja optunog prijedloga svakih mjesec dana sudija provjerava da li jo postoje razlozi za sudski pritvor, l. 463.), - glavni pretres se odvija pred sudijom pojedincem (l. 22. st. 2.), - glavni pretres se moe odrati bez prisustva optuenog i njegovog branioca (l. 472.), glavni pretres poinje itanjem glavne sadrine optunog prijedloga ili privatne tube i zavrava se po mogunosti bez prekidanja (l. 473. st. 1.), - alba na presudu moe se izjaviti u roku od osam dana od uruenja kopije presude (l. 473. st. 3.), - sudija pojedinac moe prije zakazivanja glavnog pretresa pozvati privatnog tuioca i okrivljenog zbog mirenja (l. 474.). 128. Postupak izdavanja kaznenog naloga Postupak za izdavanje kaznenog naloga predstavlja takoer skraeni oblik krivinog postupka koji se vodi za laka krivina djela i u okviru koga je mogue optuenom izrei odgovarajuu krivinu sankciju ili mjeru bez provoenja glavnog pretresa (l. 476. 480.). Po svojoj prirodi, postupak za izdavanje kaznenog naloga namijenjen je brzom sprovoenju i zavretku postupka za laka krivina djela. Kroz postupak za izdavanje kaznenog naloga omoguava se, dakle, pojednostavljenje raspravljanja o krivinom djelu i njegovom izvriocu, kao i ubrzanje krivinog postupka i rastereenje krivinog pravosua. Zakonski uslovi za provoenje ovog postupka su sljedei: - da je u pitanju krivino djelo za koje je propisana kazna zatvora do tri godine ili novana kazna kao glavna kazna, - da je javni tuilac saznao za krivino djelo na ovnovu vjerodostojne krivine prijave, - da je javni tuilac u optunom prijedlogu zatraio od suda da izda kazneni nalog, - da je tuilac zatraio izricanje odreene krivine sankcije ili mjere bez odravanja glavnog pretresa (l. 476. st. 1.). Javni tuilac moe zatraiti izricanje jedne ili vie krivinih sankcija i mjera: novana kazna, zabrana upravljanja motornim vozilom, naredba za objavljivanje presude u medijima, oduzimanje predmeta, sudska opomena ili oduzimanje imovinske koristi steene krivinim djelom (l. 476. st. 2.).

128

O optunom prijedlogu koji sadri zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odluuje sudija pojedinac, koji moe prihvati zahtjev javnog tuioca i presudom izdati kazneni nalog (l. 478. st. 1.). Okrivljenom se izrie kazna iz zahtjeva javnog tuioca. Kazneni nalog, pored odluke o mjeri sadri i pouku o pravu na prigovor, kao i o tome da e po isteku roka za prigovor, ako prigovor ne bude uloen, kazneni nalog postati pravosnaan i da e se izreena kazna ili mjera izvriti (l. 478. st. 3.). Dakle, protiv kaznenog naloga optueni i njegov branilac mogu uloiti prigovor u roku od osam dana. Ako sudija pojedinac ne odbaci prigovor zakazuje glavni pretres i postupa po odredbama za skraeni postupak (l. 479. st. 4.). Takoer, sudija pojedinac moe odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga (npr., ako djelo nije krivino djelo ili je zahtjev podnesen za krivino djelo za koje se takav zahtjev ne moe podnijeti, l. 477. st. 1.), odnosno zakazati glavni pretres ako podaci u optunom prijedlogu ne pruaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga i predloene mjere (l. 477. st. 2.). 129. Izricanje sudske opomene Sudska opomena je specifina krivina sankcija koja se moe izrei za laka krivina djela. PZKPK sadri posebne odredbe o njenom izricanju (l. 481. - 488.). Sudska opomena se izrie presudom. Ovom presudom optueni se ne oglaava krivim za izvreno krivno djelo, ve se u izreci te presude, uz ostalo, samo naglaava da se optuenom izrie sudska opomena (l. 482. st. 2.). Ako javni tuilac izjavi albu na presudu o sudskoj opomeni na tetu optuenog, drugostepeni sud moe donijeti presudu kojom se optueni oglava krivim i osuuje na kaznu ili alternativnu kaznu (l. 485. st. 1.)

129

DVADESETSEDMI DIO
POSEBNI POSTUPCI 130. Vrste posebnih postupaka PZKPK poznaje sljedee posebne postupke: postupak protiv osoba koje su poinile krivina djela pod uticajem alkohola i zavisnosti od droga (l. 486. 488.), postupak oduzimanja (l. 489. 499.), postupak opoziva alternativnih kazni (l. 500.), postupak donoenja odluke o brisanju osude iz evidencije (l. 501. 505.), postupak pruanja meunarodne pravne pomoi i izvrenje meunarodnih ugovora u krivinopravnim stvarima (l. 506. -515.), postupak prebacivanja okrivljenih i osuenih osoba u nadlenost stranih pravosua i iz nadlenosti stranih pravosua (l. 516. 533.), postupak za naknadu tete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava osoba neopravdano osuenih ili neosnovano lienih slobode (l. 534. 542.) i postupak za izdavanje pozjenice i javnih obavjetenja (l. 543. 547.). A) Postupak protiv osoba koje su poinile krivina djela pod uticajem alkohola i zavisnosti od droga. Mjeru obaveznog rehabilitacionog lijeenja izrie sud osuujuom presudom osobi koja je izvrila krivino djelo pod uticajem zavisnosti od alkohola ili droga, u skladu sa odgovarajuim odredbama PKZK. Ova mjera se moe izrei nezavisno od sankcije koja je izreena optuenom, a vrijeme koje osueni provede u zdravstvenoj ustanovi zbog te mjere uraunava se u kaznu zatvora (l. 486.). Svaka dva mjeseca sud po slubenoj dunosti odluuje da li jo uvijek postoje uslovi za primjenu ove mjere. U donoenju odluke koja se odnosi na trajanje ili izmjenu pomenute mjere, sud sasluava miljenje vjetaka i izvrioca djela, ako to njegovo zdravstveno stanje dozvoljava. Izvrilac mora imati branioca, a o sasluanju se obavjetava i javni tuilac. B) Postupak oduzimanja. PZKPK predvieno je da se predmeti koji se u skladu sa PKZK mogu ili moraju oduzeti, oduzimaju i onda kad krivini postupak nije zavren presudom kojom se optueni oglaava krivim ako postoji opasnost da bi predmeti mogli biti iskoriteni za krivino djelo ili ako to zahtijevaju interesi opte bezbjednosti ili razlozi morala (l. 489. st. 1.). Drugo, predmeti e se oduzeti posebnom odlukom (rjeenjem) ako je sud u presudi kojom je optueni oglaen krivim propustio donijeti odluku o obaveznom oduzimanju predmeta. Prema rjeenjima iz materijalnog krivinog prava, niko ne moe zadrati imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom i ona se mora u zakonom propisanom postupku oduzeti. Zbog toga, kao odgovor na materijalnopravne odredbe o oduzimanju imovinske koristi steene krivinim djelom, procesni zakon poznaje poseban postupak za oduzimanje takve imovinske koristi. Prema tome, uslov za primjenu tog specifinog i posebnog postupka jeste ostvarena imovinska korist izvrenjem krivinog djela. Specifinosti procesnim pravom predvienog postupka bile bi sljedee. Materijalna dobit pribavljena krivinim djelom utvruje se u krivinom postupku po slubenoj dunosti (l. 490. st. 1.). Sud i drugi organi duni su u toku postupka prikupljati dokaze i ispitati okolnosti koje su vane za utvrivanje materijalne dobiti steene krivinim djelom. Ako je oteeni podnio imovinskopravni zahtjev u pogledu povrata predmeta pribavljenih krivinim djelom, odnosno u pogledu novanog iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist e se utvrivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaen imovinskopravnim zahtjevom (l. 490.). Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom sud moe izrei u presudi kojom se optueni oglaava krivim ili u sudskoj opomeni, ili u rjeenju kojim se izrie mjera obaveznog rehabilitacionog lijeenja izvrilaca zavisnih od alkohola ili droga (l. 494.).

130

C) Postupak opoziva alternativnih kazni. Kad uslovna osuda zavisi od ispunjena odreenih obaveza, a optueni ne ispunjava te obaveze u roku koji odredi sud, sud koji je sudio u prvom stepenu, na prijedlog ovlatenog tuioca, oteenog ili po slubenoj dunosti pokree postupak za opoziv uslovne osude. Ako sud, nakon sasluanja osuenog, utvrdi da osueni nije ispunio obavezu koja mu je bila izreena donosi presudu kojom opoziva uslovnu osudu zbog neispunjena obaveza (l. 500. u vezi s l. 47. PKZK). D) Postupak donoenja odluke o brisanju osude iz evidencije. Rjeenje o brisanju osude iz evidencije donosi se po slubenoj dunosti. Odluku donosi nadleni javni organ u oblasti pravosua. Prije brisanja iz evidencije naroito se provjerava da li je protiv osuene osobe u toku krivini postupak za neko drugo krivino djelo uinjeno prije isteka roka predvienog za brisanje osude. Ako nadleni organ ne donese rjeenje o brisanju osude, osuena osoba moe postaviti takav zahtjev. Pored ovog postupka za donoenje odluke o brisanju osude iz evidencije (zakonska rehabilitacija, l. 87. PKZK), PZKPK predvia postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke (sudska rehabilitacija, l. 88. PKZK). Molba se podnosi sudu koji je sudio u prvom stepenu. Nakon provoenja odreenih radnji sud moe donijeti odluku o brisanju osude ili odbiti molbu (l. 504.).

131

DVADESETOSMI DIO
POSTUPAK PRUANJA MRUNARODNE PRAVNE POMOI I IZVRENJE MEUNARODNIH UGOVORA U KRIVINOPRAVNIM STVARIMA. POSTUPAK ZA PREBACIVANJE OKRIVLJENIH I OSUENIH OSOBA U NADLENOSTI STRANIH PRAVOSUA I IZ NADLENOSTI STRANIH PRAVOSUA 131. Uopte o meunarodnoj krivinopravnoj pomoi i vrstama te pomoi Meunarodna krivinopravna pomo predstavlja skup raznovrsnih radnji koje se preduzimaju u okviru saradnje krivinih pravosua u suzbijanju kriminaliteta. Predmet meunarodne krivinopravne pomoi sastoji se u izvoenju krivinoprocesnih radnji i u prebacivanju okrivljenih i osuenih osoba. Zbog toga se moe rei da meunarodna krivinopravna pomo ima vie oblika, kao to su: - mala meunarodna krivinopravna pomo, - izvrenje strane krivine presude, - ustupanje krivinog gonjenja stranoj dravi i - izruenje (ekstradicija).146 Takoer, prema optem shvatanju, meunarodna krivinopravna pomo se oznaava kao aktivna pravna pomo (pruanje pravne pomoi) i pasivna pravna pomo (traenje pravne pomoi). Meunarodna krivinopravna pomo odvija se na osnovu meunarodnih ugovora (multilateralni ili bilateralni) ili na osnovu domaih zakonskih propisa. Odredbama meunarodnih ugovora predvieni su uslovi i osnovi za izvoenje krivinoprocesnih radnji, odnosno za izruenje okrivljenih ili osuenih osoba, dok se te radnje izvode i sam postupak oko izruenja pomenutih osoba provodi od strane domaih organa, na nain i u formi koja je predviena domaim procesnim normama. Odstupanja su mogua na molbu onog ko trai meunarodnu krivinopravnu pomo ako to nije u suprotnosti sa domaim pravnim poretkom, ili ako je to predvieno meunarodnim ugovorom. Dakle, norme meunarodne krivinopravne pomoi javljaju se kao norme meunarodnog prava ili kao norme unutranjeg prava. U njihovom odnosu, meunarodno pravo uvijek ima prednost.147 132. Mala meunarodna krivinopravna pomo Ovaj oblik pomoi obuhvata razliite procesne radnje (npr., dostavljanje pismena, ili sasluanje svjedoka) koje preduzimaju domai organi krivinog postupka na molbu i u korist inostranih procesnih organa. Radnje se preduzimaju prema pravilima postupka domaih organa krivinog postupka. U okviru ovog oblika meunarodne krivinopravne pomoi vrijedi naelo identiteta norme ili naelo obostrane kanjivosti. Dakle, djelo zbog kojeg se trai mala meunarodna krivinopravna pomo mora biti kao krivino djelo predvieno kako u zakonodavstvu onog ko moli pomo, tako i u zakonodavstvu onog od koga se moli pomo.
146

Krapac, D., Birin, 1987., str. 7.

O tome svjedoe i rjeenja u krivinoprocesnom pravu Kosova. Tako, npr., meunarodna krivinopravna pomo prua se po odredbama PZKPK ukoliko meunarodnim ugovorom nije drukije predvieno (l. 506.). Sami postupci za meunarodnu pravnu pomo i izvrenje meunarodnih ugovora u krivinim stavrima vre se u skladu sa l. 8.1 (n), 8.1 (m) i 8.1 (o) Ustavnog okvira. Up. i l. 516. st. 1.

147

132

Prema PZKPK molbe domaih sudaova za pravnu pomo u krivinim predmetima dostavljaju se inostranim organima diplomatskim putem. Na isti nain dostavljaju se domaim sudovima molbe inostranih organa za pravnu pomo (l. 507. st. 1.). U hitnim sluajevima i na osnovu reciprociteta, molbe za pravnu pomo se mogu uputiti preko nadlenog javnog organa unutranjih poslova ili preko javnog organa nadlenog za spreavanje pranja dobiti od kriminalnih aktivnosti (l. 507. st. 2.). Nadleni organ upuuje molbu inostranog organa za pravnu pomo nadlenom javnom organu u oblasti pravosua, koji je nakon toga prosljeuje okrunom sudu na ijoj teritoriji osoba kojoj treba biti uruen dokument, ili koja treba da se ispita, ima boravite, ili na ijem podruju treba preduzeti traenu istranu radnju. O dozvoljenosti i nainu izvrenja radnje koja je predmet molbe inostranog organa odluuje okruni sud u skladu sa vaeim zakonom (l. 508. st. 1. i 3.). 133. Izvrenje strane krivine presude Izvrenje strane krivine presude predstavlja vrlo sloen oblik meunarodne krivinopravne pomoi. Domai sudovi postupaju na zahtjev inostranog organa kojim se trai izvrenje osuujue presude stanovnika Kosova koju je donio inostrani sud, ako je to predvieno meunarodnim ugovorom ili na osnovu reciprociteta (l. 509. st. 1.). Za izvrenje strane krivine presude trai se provoenje odgovarajueg postupka. Naime, sud donosi presudu o izvrenju sankcija koje je donio inostrani sud u vijeu sastavljenom od trojice sudija (l. 511. st. 1.). O sjednici vijea obavijestit e se javni tuilac, osueni i branilac. U izreku presude koju je donio domai sud, sud e unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inostrane presude i izrei e krivinu sankciju. U obrazloenju presude iznijet e razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja te sankcije. Protiv presude koja je donesena po domaem krivinom zakonodavstvu dozvoljena je alba. albu mogu izjaviti tuilac, osueni ili njegov branilac (l. 511. st. 2. - 7.). Osuena osoba moe biti liena slobode ako je za izvreno krivino djelo predvien sudski pritvor i ako specifine okolnosti ukazuju na opasnost od bjekstva (l. 510.) Na ovom mjestu treba dodati da je mogue da strani dravljanin osuen od domaeg suda ili osoba ovlatena ugovorom podnese molbu sudu da osueni izdrava kaznu u svojoj zemlji. U takvom primjeru sud e postupiti po meunarodnom ugovoru ili na osnovu reciprociteta (l. 512). 134. Ustupanje krivinog gonjenja stranoj dravi Iako teritorijalni princip, kao jedan od osnovnih principa u okviru prostornog vaenja krivinog zakonodavstva, nalae da se krivino zakonodavstvo primjenjuje prema svakom ko izvri krivino djelo na odreenoj teritoriji, ipak se predvia mogunost da se pod odreenim uslovima krivino gonjenje stranog izvrioca krivinog djela ustupi stranoj dravi, odnosno da se za svog dravljanina preuzme krivino gonjenje od strane drave na ijoj je teritoriji inae izvreno krivino djelo. Ustupanje krivinog gonjenja stranoj dravi mogue je pod sljedeim uslovima: - da je stranac koji ima prebivalite u stranoj dravi izvrio krivino djelo na teritoriji Kosova, - da se strana drava ne protivi ustupanju krivinih spisa radi krivinog gonjenja i suenja, - da se radi o krivinim djelima za koja je propisana kazna zatvora do deset godina ili o krivinim djelima ugroavanja javnog saobraaja i - da je oteeni dobio osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva (l. 514.). Odluku donosi sudsko vijee na prijedlog javnog tuioca. Zahtjev strane drave da na Kosovu bude preuzeto gonjenje stanovnika Kosova za krivino djelo izvreno u inostranstvu, upuuje se zajedno sa spisima nadlenom javnom tuiocu na ijem podruju ta osoba ima stalno prebivalite. O odluci kojom se odbija zahtjev za preuzimanjem krivino gonjenje, kao i o pravosnanoj odluci donesenoj u krivinom postupku, obavijestit e se strana drava koja je uputila zahtjev za preduzimanje gonjenja na Kosovu (l. 515.). 133

135. Postupak prebacivanja okrivljenih i osuenih osoba u nadlenost stranih pravosua i iz nadlenosti stranih pravosua (ekstradicija). To je jedan od najznaajnijih i najstariji oblika meunarodne krivinopravne pomoi. Osnovna naela koja se odnose na izruenje su: - naelo reciprociteta, - naelo identiteta norme ili obostrane kanjivosti, - naelo specijaliteta (koje znai da se ekstradirana osoba moe krivino goniti ili kazniti samo za ona krivina djela koja su bila izvrena prije podnoenja zahtjeva za izruenje) i naelo ekstradibilnosti, koje znai da je ekstradicija mogua samo u pogledu onih krivinih djela koja su kao takva bila unaprijed odreena meunarodnim ugovorom ili unutranjim pravom.148 PZKPK ureuje: pretpostavke za prebacivanje osobe inostranom pravosuu (l 517. i 533.), postupak za prebacivanje inostranom pravosuu (518. 519.), lienje slobode osobe ije se prebacivanje trai i odreivanje sudskog pritvora (l. 520.), radnje koje preduzima pretpretresni sudija kako bi utvrdio da li postoje pretpostavke za prebacivanje stranca (l. 521.), postupak pred nadlenim sudom koji moe rezultirati rjeenjem o odbijanju molbe za prebacivanje ili rjeenjem kojim se potvruje da su ispunjene zakonske pretpostavke za prebacivanje (l. 522. 524.), donoenje konane odluke kojom se dozvoljava ili ne dozvoljava prebacivanje od strane nadlenog javnog organa (l. 525.), obavjetavanje strane drave (l. 527. st. 1.), ekstradiciju iste osobe koju trai vie drava (l. 528.), prebacivanje preko teritorije Kosova osobe iju ekstradiciju zahtijeva jedna strana drava od druge strane drave (l. 532.), te postupak nadlenog javnog organa u sluaju da se protiv osobe koja ivi u stranoj dravi vodi krivini postupak na Kosovu (l. 531.). Postupak za prebacivanje inostranom pravosuu stranca koji je okrivljen ili osuen bie pokrenut po molbi inostrane drave. Molba se podnosi diplomatskim putem. Uz molbu moraju se priloiti: - podaci za identifikaciju okrivljenog ili osuenog (taan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.), - uvjerenje ili drugi podaci o dravljanstvu stranca, - optunica ili presuda ili odluka o pritvoru ili neki drugi adekvatan dokument, u kome treba da je naznaeno ime i prezime osobe ije se prebacivanje trai i ostali podaci potrebni za utvrivanje njegovog identiteta, opis djela, zakonski naziv krivinog djela i dokazi za osnovanu sumnju, - izvod iz teksta krivinog zakona strane drave koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema okrivljenom zbog djela povodom koga se trai prebacivanje, a ako je djelo izvreno na teritoriji tree drave, onda i izvod iz teksta krivinog zakona te drave (l. 518.). Molba za prebacivanje stranca dostavlja se preko nadlenog javnog organa u oblasti pravosua pretprocesnom sudiji okrunog suda na ijoj teritoriji prebiva ili boravi stranac (l. 519. st. 1.). A konanu odluku o tome da li e doi do prebacivanja ili ne donosi nadleni javni organ (l. 525. st. 1.)

148

Krapac, D., Birin, V., 1987., str. 32. 37.

134

DVADESETDEVETI DIO
POSTUPAK ZA NAKNADU, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUENIH I NEOSNOVANO LIENIH SLOBODE Naknade tete osobi koja je neopravdano osuena ili neosnovano liena slobode predstavlja jedan od osnovnih prava i sloboda ovjeka. Analiza meunarodnih propisa u ovoj oblasti pokazuje da svaka osoba koja je rtva nezakonitog lienja slobode ili pritvora ima pravo na naknadu tete (l. 9. st. 5. MPGPP i l. 5. st. 5. EKLJP). Meunarodnopravne garancije prava na naknadu tete zbog neopravdane osude predviaju da ako je neka osoba konanom presudom osuena zbog krivinog djela, iako je kasnije njena osuda bila ukinuta ili je bila pomilovana zbog toga to neka nova ili novootkrivena injenica neosporno ukazuje na sudsku greku, osoba koja je pretrpjela kaznu kao posljedicu takve osude dobit e naknadu tete u skladu sa zakonom ili praksom odreene drave, ukoliko se ne dokae da je ona u potpunosti ili djelimino odgovorna za to to nepoznata injenica nije otkrivena na vrijeme (l. 14. st. 6. MPGPP i l. 3. Protokola 7. uz EKLJP). Prema PZKPK osoba koja je nezakonito suena, liena slobode ili drana u sudskom pritvoru prije glavnog pretresa, ima pravo na rehabilitaciju, pravednu kompenzaciju iz budetskih sredstava i na druga prava propisana zakonom (l. 16.). Pravo na naknadu tete zbog neopravdane osude ili neosnovanog lienja slobode obuhvata pravo na naknadu imovinske i neimovinske tete. Postoje, dakle, razliiti oblici i vrste tete, a nadoknauje se sve ono to se prema propisima imovinskog prava podrazumijeva kao teta.149 Sud koji je u krivinom postupku sudio u prvom stepenu donosi po slubenoj dunosti rjeenje kojim ponitava upis neopravdane kazne u kaznenu evidenciju. Rjeenje se dostavlja nadlenom javnom organu pravosua. O ponitenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije (l. 540.). Ovom odredbom se dodatno garantuje ostvarenje pune moralne rehabilitacije, jer je postupanje po slubenoj dunosti poseban vid obavezne rehabilitacije. Pravo na naknadu tete zbog neopravdane osude postie se ispunjenjem sljedeih zakonskih uslova: - ako je osobi pravosnano izreena krivina sankcija ili je oglaena krivom, a osloboena od kazne, - ako je povodom vanrednog pravnog lijeka novi postupak pravosnano obustavljen ili je pravosnanom presudom osloboena od optube, ili je optuba odbijena i ako osoba nije lanim priznanjem ili na neki drugi nain namjerno prouzrokovala svoju osudu, osim ako je na to bila prinuena (l. 534. st. 1. i 2.). Meutim, pravo na naknadu tete ne postoji: - ako je postupak okonan ili je donijeta presuda kojom se optuba odbija zbog odustanka subsidijarnog ili privatnog tuioca od gonjenja ili zato to je oteeni povukao prijedlog, a do odustajanja i povlaenja je dolo na osnovu sporazuma sa okrivljenim ili ako je u ponovljenom postupku optuba odbijena zbog ne nadlenosti suda, a ovlateni tuilac je preduzeo gonjenje pred nadlenim sudom (l. 534. st. 1. podst. 1) i 2)).
Sudska praksa zauzima stavove o tome za koje se oblike i vrste priinjene tete moe isticati zahtjev za nadoknadu. S tim u vezi, najee se raspravlja o sljedeim zahtjevima za naknadu tete, koji se mogu postaviti u postupku pred sudom ili neposredno pred nadlenim upravnim organom: - teta koja je nastala zbog prestanka radnog odnosa i svojstva osiguranika socijalnog staranja, - izdaci lanova ue porodice osuenika zbog posjeta osueniku i slanja poiljki, - prekinuto kolovanje i odlaganje zaposlenja, - trokovi krivinog postupka, oduzeta imovinska korist, kao i vraanje oduzetih stvari, odnosno davanje naknade za njih osim ako se radi o predmetima koji se moraju oduzeti, - naknada nematerijalne tete (zbog naruenog ugleda ili asti, duevnih i fizikih bolova ili patnji).
149

135

PZKPK predvia ne samo pravo na naknadu tete zbog neopravdane osude, nego i pravo na naknadu tete zbog nezakonitog ili neosnovanog lienja slobode i neosnovanog pritvaranja. Pravo na naknadu tete ima: - osoba koja je bila u sudskom pritvoru, a nije dolo do pokretanja krivinog postupka ili je optunica odbaena pravosnanim rjeenjem ili je postupak obustavljen ili je pravosnanom presudom osloboena od optube ili je optuba odbijena, - osoba koja je izdravala kaznu lienja slobode, a povodom ponavljanja krivinog postupka ili zahtjeva za zatitu zakonitosti izreena joj je kazna lienja slobode u kraem trajanju od kazne koju je izdrala ili joj je izreena krivina sankcija koja se ne sastoji u lienju slobode ili je oglaena krivom a osloboena od kazne, - osoba koja je usljed pogreke ili nezakonitog rada organa vlasti neosnovano liena slobode ili je zadrana due u sudskom pritvoru ili ustanovi za izdravanje kazne ili mjere, - osoba koja je u sudskom pritvoru provela due nego to traje kazna zatvora na koju je osuena i - osoba koja je liena slobode bez zakonskog osnova ako joj nije odreen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je liena slobode uraunato u izreenu kaznu za krivino djelo ili za prekraj (l. 538. st. 1. i 2.). Pravo na naknadu tete zbog neosnovanog lienja slobode ne pripada osobi koja je svojim nedoputenim postupcima prouzrokovala lienje slobode (l. 538. st. 3.). Pravo na naknadu tete zastarijeva protekom tri godine od dana pravosnanosti presude kojom je optueni osloboen od optube ili kojom je optuba odbijena, odnosno pravosnanosti rjeenja kojim je optuba odbijena ili postupak obustavljen. Ako je povodom albe rjeavao vii sud, pravo na traenje naknade tete prestaje protekom tri godine od prijema odluke tog suda (l. 535. st. 1.). Postupak ostvarivanja prava na naknadu tete ima dva dijela: upravni postupak i postupak pred parninim sudom. Prvi stadij je, dakle, upravni postupak, koji se mora pokrenuti prije podnoenja tube za naknadu tete. Oteeni se obraa zahtjevom nadlenom javnom organu pravosua radi pokuaja postizanja sporazuma o postojanju tete i vrsti i visini naknade. Obraanje tom organu je procesna pretpostavka i bez nje se ne moe raspravljati u parninom postupku. Ukoliko se sporazum postigne, njime se odreuje vrsta i visina tete. Ako do ovog sporazuma ne doe, ili nadleni organ ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnoenja zahtjeva oteeni moe kod nadlenog suda podnijeti tubu za naknadu tete (l. 535. st. 2. i l. 536. st. 1.). Nasljednici oteenog nasljeuju samo pravo oteene osobe na naknadu imovinske tete. Ako je oteeni ve podnio zahtjev nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama ve postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske tete. Nasljednici oteene osobe mogu poslije njene smrti nastaviti postupak za naknadu tete, odnosno pokrenuti postupak ako je oteena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla (l. 537.). Ako je sluaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lienje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informisanja i time bio povrijeen ugled te osobe, sud e, na njen zahtjev, objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informisanja saoptenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude, odnosno neosnovanost lienja slobode. Ako sluaj nije prikazan u sredstvu javnog informisanja, ovakvo saoptenje e se, na zahtjev te osobe, dostaviti njenom poslodavcu. Poslije smrti oteene osobe pravo na podnoenje ovog zahtjeva pripada njenom branom, odnosno vanbranom drugu, djeci, roditeljima, brai i sestrama. Zahtjev se moe podnijeti i ako nije bio podnesen zahtjev za naknadu tete. Zahtjev se podnosi sudu u roku od est mjeseci (l. 539.).

136

Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lienja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika u okviru sistema socijalnog osiguranja, priznaje se radni sta, odnosno sta osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lienja slobode sta izgubila. U sta se uraunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je dolo zbog neopravdane osude ili neosnovanog lienja slobode, a koja nije nastala krivnjom te osobe (l. 542.).

137

TRIDESETI DIO
POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I JAVNIH OBAVJETENJA Izdavanje potjernice moe da bude naloeno kad je okrivljeni, protiv koga je pokrenut krivini postupak zbog krivinog djela koje se goni po slubenoj dunosti i za koje je zaprijeena kazna zatvora od najmanje dvije godine, u bjekstvu i kad je izdat nalog za njegovo hapenje ili rjeenje o odreivanju sudskog pritvora. Izdavanje potjernice nareuje sud koji vodi krivini postupak. U pretpretresnom postupku izdavanje potjernice nareuje pretpretresni sudija na prijedlog javnog tuioca. Izdavanje potjernice nareuje se i u sluaju bjekstva optuenog iz ustanove za izdravanje kazne, bez obzira na visinu kazne, ili bjekstva iz ustanove u kojoj se izdrava institucionalna mjera uz lienje slobode. U ovom sluaju, raspisivanje potjernice nareuje upravnik ustanove. Naredbu koju izda sud ili upravnik ustanove dostavlja se policiji radi izvrenja (l. 544.). Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivinim djelom, ili ove predmete treba pronai, a naroito ako je to potrebno radi utvrivanja identiteta pronaenog nepoznatnog lea, nadleni organ koji sprovodi istragu naredit e izdavanje javnog obavjetenja kojim e se zatraiti da se podaci ili obavjetenja dostave organu koji vodi postupak. Policija moe da objavi fotografije leeva i nestalih osoba ako postoje osnovi za sumnju da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba dolo usljed krivinog djela (l. 544.). Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili javnog obavjetenja duan je da je odmah povue im traena osoba ili predmet budu pronaeni, kad istekne period zastarjevanja krivinog gonjenja ili izvrenja kazne ili kad drugi razlozi ukazuju da potjernica i javno obavjetenje nisu vie potrebni (l. 546.). Potjernicu i javno obavjetenje raspisuje nadleni javni organ unutranjih poslova (l. 547. st. 1.).

138

TRIDESETPRVI DIO
POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA Na Kosovu poloaj maloljetnika koji su izvrili krivina djela ureuje se Zakonom o maloljetnicima Kosova.150 Ovim zakonom predviene su materijalnopravne, procesnopravne i druge odredbe koje se odnose na maloljetne izvrioce krivinih djela i koje su razliite od onih koje se odnose na punoljetne izvrioce krivinih djela. Te zakonske norme odreuju poloaj maloljetnika u krivinom pravu i krivinom postupku, dajui prednost mjerama pomoi, preodgoja i socijalne integracije maloljetnika. One, takoer, naglaavaju odvojenost maloljetnika od punoljetnih izvrilaca krivinih djela pri izvravanju institucionalnih mjera, kako bi se sprijeili negativni uticaji punoljetnih delinkvenata. Pored navedenog, ovaj zakon sadri i odredbe o krivinim djelima koja su izvrena na tetu djece. Specifine odredbe materijalnog, procesnog i izvrnog krivinog prava o maloljetnicima veu uz uzrast maloljetnika i to kako u vrijeme izvrenja krivinog djela, tako i u vrijeme suenja maloljetniku, odnosno izvrenja krivinopravne sankcije. U tom smislu, za maloljetnike koji vre krivina djela postoje razraena i prilagoena pravila specifinog krivinog postupka. Ovaj posebni skup procesnih pravila trebao bi osigurati takvu proceduru u kojoj bi se zatitila prava maloljetnika kao procesnog subjekta, odstranile negativne posljedice voenja postupka na linost maloljetne osobe i ostvarili ciljevi pomoi i (pre)odgoja maloljetnika. Druga vana napomena je da ovaj specifini postupak prema maloljetnicima primjenjuje meunarodne standarde koji se odnose na poloaj maloljetnog izvrioca krivinog djela, a u kojima su izraena nastojanja za zatitom procesnih garancija i prava ovjeka, a naroito maloljetnika. Svrha suenja maloljetniku ne predstavlja iskljuivo traenje odgovora na odreena pitanja (da li je izvreno krivino djelo, ko ga je izvrio, te da li se na izvrioca mogu primjeniti krivine sankcije); suenje maloljetniku se ogleda prije svega u traenju najpogodnijih mjera za njegovu pozitivnu socijalnu integraciju.

150

Ovaj zakon je donesen Uredbom UNIMIK-a br.2004/8, koja je stupila na snagu 20 aprila 2004.

139

TRIDESETDRUGI DIO
POSTUPAK U SLUAJU NEURAUNLJIVOSTI U VRIJEME IZVRENJA KRIVINOG DJELA Meunarodnim pravom o pravima ovjeka postavljaju se zahtjevi o specifinom poloaju osoba koje su krivina djela izvrila u stanju neuraunljivosti. Imajui na umu zatitu osnovnih prava i sloboda ovjeka, poseban status trebaju imati osobe koje su krivina djela izvrila u stanju neuraunljivosti. Tako se u postupku protiv neuraunljivih osoba, prije svega, moraju potivati standardi predvieni u lanu 3. EKLJP u smislu da osobe ne smiju biti podvrgnute muenju, neovjenom postupanju ili kanjavanju, te pravo na zatitu line slobode iz lana 5. EKLJP i pravo na pravian postupak predvieno odredbom lana 6. EKLJP. Na Kosovu, ova pitanja ureuju se posebnim zakonom koji obuhvata postupak prema mentalno oboljelim.151 Taj zakon predvia da sud utvruje da li je krivino djelo bilo izvreno i da li je izvrilac u vrijeme izvrenja krivinog djela bio uraunljiv, odnosno neuraunljiv. Na prijedlog javnog tuioca sud izrie mjeru obaveznog psihijatrisjkog lijenja ako dokazi izneseni na glavnom pretresu ukazuju da je okrivljeni izvrio krivino djelo u stanju neuraunljivosti.

151

Uredba UNIMK-a br. 2004/34, koja je stupila na snagu 24 augusta 2004. godine.

140

OBJANJENJE SKRAENICA EKLJP: Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) ESLJP: Evropski sud za ljudska prava MPGPP: Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) sa dodatnim protokolima (1989) PKZK: Privremeni krivini zakon Kosova (Uredba UNMIK-a 2003/25) PZKPK: Privremeni zakon o krivinom postupku Kosova ZMK: Zakon o maloljetnicima Kosova (Uredba UNMIK-a 2004/8)

Brojevi lanova bez blie oznake predstavlju lanove iz PZKPK

141

LITERATURA: Bayer, V.: Kazneno procesno pravo odabrana poglavlja. Knjiga I. Uvod u teoriju kaznenog procesnog prava. Priredio D. Krapac. Zagreb, 1995. (Bayer, V., I, 1995.) Bianku, L.: Jurisprudenca e Gjykates se Strazburgut. Tirana, 2005. Degan, V. ., Pavii, B.: Meunarodno kazneno pravo. Rijeka, 2005. Delmas-Marty, M., Spencer, J. R.: European Criminal Procedures. Cambridge, 2002. Dijk, P. van, Hoof, G.J.H. van: Teorija i praksa Evropske konvencije o ljudskim pravima. Tree izdanje. Sarajevo, 2001. Gruba, M.: Krivino procesno pravo. Uvod i opti deo. etvrto izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd, 2006. (Gruba, M., 2006.) Grubia, M.: injenino stanje u krivinom postupku. Drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje. Zagreb, 1980. (Grubia, M., 1980.) Halilovi, H.: Prikriveni istraitelj, pravno-kriminalistiki pristup. Sarajevo, 2005. Ili, M.: Krivino procesno pravo, priredila dr. Hajrija Sijeri-oli, Sarajevo, 2001. Izvod iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava.Knjiga 1 i 2. Sarajevo, 2001. Krapac, D.: Kazneno procesno pravo. Prva knjiga: institucije. II. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb, 2003. (Krapac, D., 2003.) Krapac, D., Birin, V.: Meunarodna krivinopravna pomo, Zagreb, 1987. (Krapac, D., Birin, V., 1987.) Matovski, N.: Branilac u krivinom postupku. Vranje, 1984. (Matovski, N., 1984.) Modly, D. Korajli, N.: Kriminalistiki rjenik, Centar za kulturu i obrazovanje Teanj, Teanj, 2002. Murati, R.: Protection of Human Rights Under Kosovo's Criminal Code and Criminal Procedure Code. Chicago-Kent Law Review, 80 (2005) 1, str. 99. 116. Murati, R.: Rishikimi i procedures penale per shkak te fakteve dhe provave te reja. Prishtine, 2006. Murati, R.: Neki aspekti institucije ponavljanja krivinog postupka zbog novih injenica i dokaza, Godinjak Pravnog Fakulteta u Sarajevu, 2006., str. Pavii, B.: Komentar Zakona o kaznenom postupku. 5. izdanje. Rijeka, 2005. (Pavii, B., 2005.) Sahiti, E.: Argumentimi ne proceduren penale. Prishtine, 2006. Sahiti, E., Murati, R., Kuntek, E.: Criminal Procedure System of Kosov, botuar ne edicionin: Transition of Criminal Procedure System (ed. B. Pavii). Rijeka, 2004. (Sahiti, E., Murati, R., Kuntek, E., 2004.) Sahiti, E.: E drejta e procedures penale. Prishtine, 2005. Sijeri-oli, H.: Krivino procesno pravo. Knjiga I, Krivinoprocesni subjekti i krivinoprocesne radnje. Knjiga II, Tok redovnog krivinog postupka i posebni postupci. Sarajevo, 2005. (Sijeri-oli, H., I, 2005. i Sijeri-oli, H., II, 2005.) 142

Sijeri-oli, H.: Krivini postupak i mediji. U: Novinarstvo u borbi protiv korupcije. Sarajevo, 2003., str. 3. 46. Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, M.: Komentari zakona o krivinom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2005. (Sijeri-oli, H., Hadiomeragi, M., Jurevi, M., Kaurinovi, D., Simovi, M., 2005.) Simi-Jeki, Z.: Krivino procesno pravo SFRJ. Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd, 1985. Stevanovi, .: Vetaenje u krivinom postupku, Savremena administracija, Beograd 1976. Tomaevi, G.: Kazneno procesno pravo. Temeljni pojmovi i osnove praktine primjene. Split, 1998. (Tomaevi, G., 1998.) Vasiljevi, T.: Sistem krivinog procesnog prava SFRJ. Tree izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd, 1981. (Vasiljevi, T., 1981.) Vasiljevi, T., Gruba, M.: Komentar Zakonika o krivinom postupku, Beograd, 2003. (Vasiljevi, T., Gruba, M., 2003.) Zupani, B. M. et al.: Ustavno kazensko procesno pravo. Tretja izdaja. Ljubljana, 2000.

143