Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za historiju

Denan Brigi

Odnos Grka prema Ilirskoj dravi

(esej)

Mentor: Doc. dr. Salmedin Mesihovi Sarajevo, 2012

Uvod

Ilirska drava je tokom svog postojanja od poetka IV st. p. n.e. pa do pada Gencija pod rimsku vlast 168. g. p. n. e., zauzela znaajnu ulogu u historiji Balkana i Mediterana u ovom periodu. Naime, geografski poloaj Ilirske drave bio je jako povoljan, kako zbog blizine grke civilizacije na jugu tako i zbog blizine jadranskog mora. Ipak, na putu ka potpunoj hegemoniji nad Balkanom i jadranskim otocima, Ilirima su se nale Makedonija, grki polisi na jadranskim otocima, poput Isse, Pharosa i dr., te naposlijetku i Rim. Ratovi su bili esti, a jo ee promjene saveznika prilikom odreenog pohoda. Blizina Grka i grke civilizacije je odigrala presudnu ulogu u nastanku Ilirske drave jer je ustroj iste bio jako slian grkim dravama, dok je i titula kralja, odnosno basileusa preuzeta od Grka. Vrlo esto su Grci i Iliri bili na zajednikoj strani, ali jo ee protivnici to se posebno odnosi na spomenute grke kolonije (polise) na Jadranu. Padom Ilirske drave, Rimu e se otvorit slobodan put ka osvajanju cijelog balkanskog poluostrva te pokoravanju Makedonaca, Grka i dr. to se tie izvora koji govore o samoj Ilirskoj dravi i odnosa Grka prema njoj, znaajnu ulogu imaj Apijanovo djelo Historia koji u treem dijelu govori o ilirskim ratovima sa Rimom, te ujedno o odnosu grkih polisa prema Ilirskoj dravi. Takoer, Polibijeve Histories, govore o Ilirskoj dravi i njenim kraljevima, dok Diodor Sicilijanski u djelu Greek History prati Dionizija Starijeg kako osniva grke (sirakuke) kolonije te na taj nain dolazi u dodire sa Ilirima. S druge strane, literatura koja se odnosi na razvoj Ilirske drave i njen odnos sa Grcima daje nam korisne informacije radi boljeg shvatanja njihova odnosa. Takvo je, izmeu ostalih, djelo Pierra Cabanesa Iliri od Bardileja do Gencija, kao i djelo J.J. Wilkesa Iliri, zatim i razni lanci Grge Novaka od kojeg se posebno istie naslov Issa i Isejska drava. Cilj ovog rada je da se prikae odnos Ilirske drave sa junim susjedima, Grcima, koji svojom kolonijalnom politikom postali bliski sa Ilirima jer su kolonizirali njihove prostore. Prilikom izrade ovoga rada koritena je hronoloka metoda, iz razloga to smatram da je lake shvatiti taj odnos Ilira i Grka ukoliko se krene od samog upoznavanja jednih i drugih pa do ratnih sukoba.

Odnos Grka prema Ilirskoj dravi

Za Grke, Iliri su narodi koji nastavaju podruje s onu stranu Makedonije i Trakije, Haonije i Tesprotije, do rijeke Istra1

Prvi kontakti Grka sa Ilirskom dravom

Veoma je vano, za razumijevanje odnosa Grka prema Ilirskoj dravi, shvatiti kakvu su to zapravo percepciju imali Grci prema svojim sjevernim susjedima? Naravno, dosta naprednija grka civilizacija bila je u svakom smislu iznad Ilira, koje stari pisci predstavljaju kao barbare.2 U ranom pak dobu, odnosno u arhajskom periodu (od VII st. p.n.e. do V st.p.n.e.), sjeverna granica tadanje Grke bila je nepoznanica i bilo je uobiajeno pitanje gdje se to zapravo zavrava helenski, odnosno grki svijet.3 Ipak, ve u V st. p.n.e. ovakva slika se mijenja kada najprije preko Tukidida, tokom peloponeskih ratova, saznaje se da su poznata podruja sjevernije od dotadanje granice. S time ide i blie upoznavanje stanovnika tih zemalja, za koje Tukidid kae da imaju nerazumljiv jezik, neutvrena sela, udnu prehranu jer jedu sirovo, te da bi se gotovo moglo povjerovati da ne poznaju vatru.4 Dakle, dananje podruje Balkana i jadranskog mora, Grcima vie nije bilo nepoznato te oni poinju da koloniziraju ove prostore, isprva na jadranskim otocima, te na taj nain dolaze u tijesniji odnos sa starosjediocima, Ilirima. Za sve ilirske narode, ovo je bila veoma znaajna prekretnica u njihovom daljnjem ivotu. Naime, postojao je strah od stranaca, u ovom sluaju dosta nadmonijih i civilizacijski naprednijih stranaca, ali s druge strane prisustvo Grka e u velikoj mjeri uticati na nastanak i razvoj budue Ilirske drave, koja e okvirno zauzimati prostor od dalmatinskih otoka pa sve na jugu do Epira i Makedonije. Problem s koji se ovdje namee
1 2

Apijan, III, 55. Naime, kod Helena je postojao osjeaj o pripadnosti, odnosno Helene je vezala kultura,jezik i tradicija, za razliku od Rima gdje je bilo jednostavno dobiti rimsko graanstvo i postati punopravni rimski graanin, te na taj nain, za Helene, svi narodi koji govore drugim jezikom, imaju drugu kuluturu i tradiciju (u ovom sluaju Iliri), jesu zapravo barbari. 3 U ovom periodu, za sjeverne krajeve Grke i zemlje koje su se nalazile na tom podruju, smatralo se da dodiruju podzemni svijet. (vie Cabanes, 2002, 11.) 4 Cabanes, 2002, 15.

jeste zapravo, kada je osnovana ta Ilirska drava i ko ju je osnovao? Izvori su jako oskudni po tom pitanju, a prvi po imenu kralj Ilira, kojeg spominje Diodor sa Sicilije,5 jeste Bardilej i to poetkom IV st.p.n.e. i koji je ivio do 358/7 g.6 Drugo znaajno pitanje u historiografiji javilo se prilikom pokuaja da se ustanovi ko je osniva vladajue dinastije u Ilirskoj dravi? Ipak, odgovor na to pitanje nije ustanovljen ali se pretpostavlja da je tu ast imao Bardilej. Da je snaga njegove drave bila znaajna u tadanjem vremenu govore nam ratovi koje je Bardilej vodio protiv Epirana i Makedonaca, pri emu je ove zadnje u vie navrata porazio i zauzeo dobar dio makedonskog podruja. Prilikom sukoba sa Moloanima u Epiru, dolazi do meusobne saradnje Ilira i Dionizija Starijeg, Grka iz Sirakuze (grke kolonije na istoku Sicilije), 7 iz prostog razloga to je Dionizije uvidio svoju priliku da opljaka Apolonovo svetilite u Epiru, Delfe, te zbog toga on alje 2.000 vojnika i 500 kompleta oprema Ilirima. 8 Mo Ilirske drave slabi kada na makedonski prijesto stupa Filip II Makedonski koji je vladao od 382. g. p. n. e. do 336. g. p. n. e. (otac Aleksandra Velikog, koji se upravo vratio iz Tebe gdje je boravio kao taoc )9 i koji stupa u bitku sa Baridilejem oko 360. g., prilikom koje je, prema Diodoru, poginulo oko 7.000 Ilira a Filip II je povratio izgubljene posjede.10 Ubrzo nakon ovog poraza, Bardilej umire oko 358/7 g. a na njegovo mjesto dolazi Grabo II, koji je vaio za velikog diplomatu jer je naao saveznike, u borbama protiv Makedonaca, ak u Atenjanima i drugim grkim dravicama, to nam govori o odnosu izmeu Grka i Ilira. Ipak u bitci 356. g. Grabo II je izgubio od istog protivnika kao i Bardilej, a ista nesrea je zadesila i narednog ilirskog kralja, Pleurije koji takoer gubi bitku od Filipa II 337. g. Naredne godine na makedonski prijesto stupa Aleksandar Veliki i biva primoran da se bori protiv ilirskog ustanka kojeg su predvodili Klit, Bardilejev sin, i
5

Diodor je roen 90. g. p. n. e. u Agiri, na Siciliji i postao je jedan od najpoznatijih historiara svoga vremena, sa svojim djelom Bibliotecha Historica. Njegovo djelo se sastojalo od 40 knjiga od kojih su samo prvih pet i knjige od 11-20 poznate. Ono to je vano rei za Diodora, a vezano je za ovu temu, jeste da je on u svom djelu opisivao nain na koje su nastale sirakuke kolonije na obali Jadrana od strane Dionizija Starijeg, te kako one postaju samostalne, to se moe primjetiti na primjeru Isse, nakon to je Dionizija Starijeg zamijenio sin Dionizije Mlai. (vie, Diodorus Sicilus, 11-12, 4-7.) 6 Da je prisustvo Grka odigralo veliku ulogu prilikom stvaranja Ilirske drave, govori nam injenica da su ilirski kraljevi nosili titulu basileus, to je grka titula, a za ilirskog kralja se kae da je to onaj koji ima hegemoniju nad svim Ilirima, ili tanije, nad junim Ilirima. (vie Cabanes, 2002, 50.) 7 Dionizije Stariji je ostao poznat kao veliki kolonista i na obalama Jadrana je osnovao kolonije (Issu i Pharos) koje su u kasnijem periodu odigrale znaajnu i kljunu ulogu po pitanju opstanka Ilirske drave. (vie, Novak, 1952, 10.) 8 Dionizije je sklopio savez sa Ilirima, i poto su oni tada bili u ratu, on im je poslao savezniku vojsku koju je inilo 2.000 vojnika i 500 kompleta grke opreme (vie, Diodorus Sicilus, XV, 13.) 9 Boravak Filipa II Makedonskog je od krucijalnog znaaja za daljnju budunost Makedonije, kao i samog Aleksandra Velikog, iz razloga to je Filip, boravei u Tebi, otkrio na koji nain funckionira poznati kosi stroj, ili falanaga, kojeg je ustrojio poznati Tebanc, Epaminonda. 10 Cabanes, 2002, 55.

Glaukija, kralj Taulanata koji se zavrio pobjedom Aleksandra, nakon ega on kree u pohod na Perziju. Ubrzo nakon smrti Aleksandra Makedonskog, Iliri pristupaju antimakedonskom savezu kojeg su oformili Atenjani 323. g., a kao kralj Ilira istie se ranije spomenuti Glaukija. On se naime umijeao u epirske prilike, odnosno uzeo je pod svoje skrbnitvo mladog djeaka Pira iji otac je bio smijenjen sa prijestolja, to je ojaalo vezu Ilira sa Epiranima, posebno nakon to je uspio isposlovati da se Pir postavi na mjesto kralja.11 Veza Pira sa Ilirskom dravom e se odrati i nakon smrti Glaukije i dolaska Bardileja II na prijesto, kojeg Plutarh naziva kraljem Ilira.12

Nova Ilirska drava i gubitak nezavisnosti

Nakon navedenih ilirskih kraljeva koji su inili tzv. prvu dinastiju, oko 260. g. na mjesto kralja Ilira stupa Pleurat sa kojim otpoinje druga dinastija. Vrlo esto pitanje oko kojeg su se historiari sporili,13 jeste pitanje genealogije, odnosno konitinuiranosti izmeu ove dvije dinastije. Ali ono to izvori dokazuju jeste da kada je u pitanju druga dinastija ilirskih kraljeva, od Pleurata do Gencija, sa velikom vjerovatnoom se moe rei da je to zapravo jedna vladarska kua koja je davala kraljeve. Sa dolaskom Pleurata na mjesto kralja, a posebno njegovog sina Agrona, Ilirska drava e se razviti u jednu od najjaih drava tadanjeg Balkana.14 Sa sigurnou se zna da je ilirski narod, Ardijejci,15 najzasluniji za stvaranje jake Ilirske drave
11

U narednom periodu, do oko 270. g., na mjestu kralja Ilira smijenit e se dvojica kraljeva, Monunije a zatim i Mitil o kojima izvori ne govore puno kao i generalno o Iliriji u poetku III st. (vie Cabanes, 2002, 81.) 12 Tako se spasivi i pretekavi potjeru, stigoe u Iliriju kralju Glaukiji; i naavi ga kod kue gdje sjedi sa enom, poloie djeaia preda nj na zemlju...Nato Pir sam od sebe dopue, uhvati se ruicama za kraljevu haljinu i, uspravivi se uz Glaukijina koljena, najprije pobudi u Glaukiji smijeh, a onda saaljenje drei se kako kakav pribjegar njegovih koljena i plaui. (vie, Plutarh, II, 40.) 13 Fanula Papazoglu insistira na tezi da nije bilo prekida u kontinuitetu ne samo razvitka Ilrske, nego ni izmeu prve i druge dinastije, dok Stipevi navodi kako se o ilirskoj kraljevskoj dinastiji moe govoriti tek od sredine III st. p. n. e., tj. od Pleurata.(vie, Stipevi, 1989, 40.) 14 Stipevi, 1989. 40. 15 Ardijejci su ilirski narod koji je uz Autartijate odigrao najvaniju ulogu u historiji same Ilirije ali i Ilirske drave. Naime, ove dvije etnike zajednice su bili susjedi i stoga su oni veoma esto ratovali jedni s drugima. Odlunu ulogu u rijeavanju ovih borbi odigrali su Kelti koji su polovinom IV st. p. n. e. krenuli ka jugu i natjerali Autarijate da jae napadnu i potuku Ardijejce koji su bili primorani da se povuku na donju Neretvu, gdje i jeste bilo sredite Ilirske drave. Raspadom Autarijata, nosilaca Glasinake kulture, u Iliriji su se razvile nove etnike zajednice, kao to su to bili Naresi, Glindicioni, Melkumani, Deremisti, Derentini itd. (vie,

koja je poremetila dotadanju makedonsku prevlast na kopnu i prevlast grkih kolonija na Jadranu. Nova Ilirska drava odluno je okupljala ostale ilirske narode i asimilirala ih u svoju politiku tvorevinu, da bi veoma brzo odluila da svoju prevlast zadobije i na moru. Pleuratov sin, Agron,16 je nastavio oevu politiku i odluno krenuo u osvajanje grkih polisa na Jadranu. Prije svega zauzeo je Pharos i zaposjeo Issu ali je nije uspio zauzeti.17 Svoj ugled je poveao pobjedom nad Etolcima, a na taj pohod ga je pozvao makedonski kralj Demetrije, to takoer govori o snazi Agronove drave. Meutim, Agron umire polovinom 231. g. a na mjesto vladara Ilira, u ime maloljetnog sina Pinesa, dolazi njegova ena Teuta, koja je dozvoljavala ilirskim gusarima da haraju obalama Elide i Mesenije, napadajui i grke i tada ve rimske trgovake brodove.18 Teuta je takoer nastavila ekspanzionistiku politiku i alje Skerdelaidu, najverovatnije Agronov brat, na jug u Epir, prilikom ega Iliri bijede Epirane koji su se morali obratiti za pomo Etolcima i Ahejcima. Nedugo zatim, Epirani su sklopili savez sa Ilirima. 19 Teuta se nije zadovoljila napadanjem sjeverne granice Grke i prodiranjem na njen teritorij, nego je nastavila opsjedanje Isse zatim zauzela Korkyru a na mjesto zapovjednika postavila Grka Demetrija Hvaranina, dok je napad na Epidamnos (Dra) bio neuspijean.20 Ove akcije Teute e se pokazati kao prekretnica u daljnjem razvoju Ilirske drave jer opsjednute grke kolonije, Issa i Epidamnos, alju svoja poslanstva Rimu, koji je dotada ve uspio da ujedini cijelu Italiju pod svojom vlau i postao znaajna sila na Mediteranu. Rimski senat je i ranije dobivao pritube na gusarenje Ilira ali to nije bilo dovoljno da se povede neka ozbiljnija akcija, ali nakon pada Korkyre, Rimljani su uvidjeli moguu opasnost za svoje poslove. Nakon to su poslali poslanstvo Teuti, koja je tada bila na vrhuncu svoje moi, ona nije marila za rimska upozorenja,21 i prilikom povratka poslanika za Rim, jedan od njih biva ubijen
Mesihovi, 2010, 102; Papazoglu, 1969, 71.) 16 Agron, kralj Ilira, koji bijae sin Pleuratov, imao je na zemlji i na moru znaajniju vojnu sili nego bilo koji od onih koji prije njega vladae Ilirima. (vie Polibije, III, 16.) 17 Novak, 1952, 22. 18 Kraljica Teuta, koliko i nije eljela zabraniti gusarenje Ilira po Jadranskom moru, toliko i nije mogla jer se to ipak deavalo daleko od unutranjosti Ilirske drave gdje je kralj, Teuta u ovom sluaju, drao stvri pod svojom kontrolom. Ovako daleke krajeve je bilo gotovo pa nemogue kontrolirati i za oekivati je da se da ljudi izvode este akcija na svoju ruku i bez posljedica i odgovornosti, ali u Iliriji se bavljenje gusartstvom smatralo privatnim poslom protiv kojeg drava nije imala nita. 19 Cabanes, 2002, 143. 20 Novak, 1952, 22. 21 Poslanici, braa Gaj i Lucije Korunkanije, su zatraili, ispred rimskog senata, od Teute da obustavi ratne operacijie protiv Isse te gusarske napade na italske i grke trgovake brodove, na ta je ona odgovorila, da e se ona pobrinuti za to da Iliri ne nanose nikakvo zlo

to je Rimu bio i vie nego dovoljan povod da se ukljue u deavanja na Jadranu. 22 Situacija za Teutu tada nije bila najpovoljnija, jer je umro njen saveznik, makedonski kralj Demetrije a na njegovo mjesto, kao regent za maloljetnog Filipa, doao Antigon (kasnije Antigon Doson), te ona odluuje da poalje poslanstvo u Rim da izgladi nesporazum ali rat je bio neizbijean.23 Prvi koji je odustao od borbe s Rimljanima bio je Demetrije Hvaranin, koji je uvidio snagu rimske mornarice, koja je upravo izala kao pobjednica u ratu sa Kartagom. Nakon to je odluio da prepusti Korkyru Rimljanima i time izdao Teutu, Demetrije je kao zaslugu za svoj postupak dobio Pharos na upravu. Veoma brzo se Apollonia stavlja pod rimsku zatitu, zatim i Epidamnos te Issa. Ovime su grki polisi jasno izrazili elju za borbom protiv Ilirske drave uvidjevi u Rimljanima spasioce, to e se pokazati sasvim suprotno kada Rim u II st. p. n. e. zauzme cijelu Grku. Godine 228. zavren je prvi ilirsko - rimski rat a od ilirskog prostora Pinesu, kao Agronovom nasljedniku, ostao je samo prostor u unutranjosti Ilirije, dok su grki gradovi na Jadranskom moru postali slobodni, a Ilirska drava se morala obavezati da njeni podanici nee uznemiravati rimske i saveznike brodove i naselja.24 Meutim, nakon to je Demetrije oenio Pinesovu majku, Triteutu, on dobiva skrbnitvo nad Pinesom i sada jedan Grk postaje najuticajnijim ovjekom Ilirske drave. Veoma brzo on stupa u Helenski savez, zajedno sa Antigonom i lakedemonskim kraljem Kleomenom III.25 injenica da su Iliri postali saveznicima u Helenskom savezu govori o snazi Ilira, koji su tada bili predvoeni dvojicom velikih vojskovoa, Demetrija Hvarskog i Skerdelaide, iako je to znailo podjelu unutar samih Ilira jer je Skerdelaida vie djelovao na svoju ruku. Ojaana Ilirska drava pod vodstvom Demetrija Hvarskog koristila je i Isejskoj dravi iz razloga to je Demetrije bio Grk, pa se nije kosio sa isejskom trgovinom na Jadranu. Ali Isejska drava je ubrzo shvatila opasnost od rasta Pinesove Ilirske te Filipove Makedonske drave, odnosno pribliavanje jedne drugoj, da bi ona odluila da se poali Rimu.26 Mirovni ugovor iz 228. g. na koji je Teuta bila prisiljena, Demetrije je prekrio i uz rast Makedonije pod vodstvom Filipa V za Rim je znaio novu opasnost na
Rimljanima, ali da ona ne moe zabraniti svojim podanici gusarenje, jer je to njihova privatna stvar. (vie, Stipevi, 1989, 41.) 22 Novak, 1952, 25. 23 Zapravo, Rim je traio izgovor koji bio bio dovoljno dobar i teak da nagovori senat kako bi uputio jae vojne jedinice na Balkan, jer je imao politike ambicije ka teritorijalnom irenju a Ilirska drava je stajala na putu ka ostvarenju tog cilja. 24 Bojanovski, 1988, 29. 25 Polibije meu saveznicima, uz beotske, epirske i akarnanske ete, spominje i tisuu esto Ilira, pod zapovjednitvom Demetrija Farskog (vie Cabanes, 2002, 153.) 26 Novak, 1952, 28.

Jadranu. Naime, Skerdelaida je sklopio savez sa Filipom V u borbi protiv Etolaca, dok je Demetrije bio pod udarima rimskih trupa. Za razliku od Teute tokom 229. g., Demetrije je bio spreman da doeka rimske napade. Svoju posadu je postavio u dva utvrena grada, Dimale i Pharos, ali nakon rimskog napada 219.g. oba grada bivaju podvrgnuta rimskoj vlasti,27 da bi Demetrije bio primoran da se povue kod Filipa V. Novi makedonski kralj je imao ambiciozne planove i elio je da sebi otvori pristup Jadranu,28 dok je Skerdelaida teio da ujedini Junu Iliriju te on postaje protumakedonski orijentisan. Skerdelaida ubrzo postaje kraljem Ilira, nakon to je Pines preminuo 217. g., te ga njegova nova politika protiv Makedonija stavlja na stranu Rima, koji je imao vlastitih problema u borbama protiv Hanibala. Ovakvu situaciju koristi Filip V, podstaknut od Demetrija koji je gledao vlastiti interes kako bi ponovo zavladao Pharosom, i Filip odluuje napasti Skerdelaidu kako bi sebi osigurao prelaz u Italiju. Ipak, sreom ili nekim drugim okolnostima, Skerdelaida se obratio Rimu za pomo koji je poslao svega deset brodova, ali Filip saznavi da Rimljani dolaze, odluuje da se povue nesvjestan da je u pitanju samo manji broj brodova. 29 Ovime je bila spaena ne samo Ilirska, ve i Isejska drava. Meutim, Demetrije se nije zaustavljao i uspijeva da stvori savez izmeu Hanibala i Filipa protiv Rima, gdje su Rimljani trebali biti izbaeni sa istone obale jadranskog mora, kako bi se uspostavila Demetrijeva drava.30 Ugovor ipak nije bio ispotovan jer se nije mogao uspostaviti zajedniki tajming za napad na Rim, koji mudrom politikom sklapa savez sa Etolcima, Lakedemonjanima i Skerdelaidom. Ovaj put su Rimljani, Iliri i Grci bili na zajednikoj strani u savezu uperenom protiv Filipa V, koji je u meuvremenu ostao bez Demetrija Hvarskog za kojeg Polibije kae da je umro 214. g., dok je za Filipa opsjedao Mesenu.31 Ipak, uvidjevi u kakvoj se situaciji nalazi, Filip V odluuje da sa Rimljanima sklopi mir koji je realizovan u Epiru 205. g. Novi ilirski kralj Pleurat, kao i njegov prethodnik Skerdelaida, ostao je rimski saveznik i kao takav je stajao po strani dok su se Rimljani sukobljavali sa Filipom V, da bi Pleurat ostao

27 28

Wilkes, 2001, 163. Cabanes, 2002, 156. 29 Filip je apsurdno reagova te se povukao pred rimskim brodovima, i na taj nain propustio najbolju ansu da postane gospodarom Ilirije. (vie, Polibije, V, 110.) 30 Novak, 1952, 32. 31 Cabanes, 2002, 157.

upamen kao lojalni saveznik Rima.32 Ipak, oko 181. g. lojalnog Pleurata nasljeuje Gencije i pokazuje da on nije kao njegov otac. Naime, gusarstvo je obnovljeno te se stanovnici Tarenta i Brundizije ale Rimu, da bi Rim poslao poslanike Genciju koje ovaj nije elio ni da primi.33 S druge strane, Issejci se ale Rimu na Gencija pod optubom da je opljakao njihove krajeve, ali poto su znali da to nee biti znaajan razlog da Rim poduzme ozbiljniji pohod, oni iskoristie dolazak Perzeja na mjesto makedonskog kralja te saoptie senatu da su saznali za tajne dogovore izmeu Gencija i Perzeja. Jo jedanput, Grci sa Isse su odigrali presudnu ulogu kada je u pitanju rimski napad na Ilirsku dravu, ali ovoga puta taj napad je bio koban za Ilirsku dravu, jer e porazom Gencija nestati najjaa ilirska politika tvorevina, a veoma brzo nestat e i politika nezavisnost. Perzej je na sve naine pokuavao da pridobije Gencija za svog saveznika u ratu protiv Rimljana, nudivi mu i ogromne svote novca da bi ovaj 168. g. i pristao na to. Veoma brzo Gencija sakuplja vojsku od oko 15.000 ljudi ali to je bilo samo polovica onoga to je rimski pretor Apije Klaudije mogao da sakupi, to on i ini jer mobilizira i Grke sa Apolonije i Dirahija. Napokon, kod grada Skodre, Gencije prihvata borbu na otvorenom i doivljava potpuni poraz, kao i Perzej ubrzo, da bi se na kraju predao pretoru. 34 Pretor Lucije Ancije u gradu Skodri, nakon to je okupio sve princepse iz nove provincije objavi da su Iliri slobodan narod,35 te da e graani Isse i Taulanti biti osloboeni svakog nameta, dok stanovnici Skodre i svi ostali Iliri moraju plaati Rimu polovicu poreza to ga je nametao kralj.36 Na kraju se ispostavilo ipak, da je prisustvo Grka imalo izuzetno veliki znaaj za rimsko osvajanje Ilirske drave, jer su se mijeali u njihove poslove i optuivali ih tada nadmonijem Rimu, koji je imao samo jedan cilj, teritorijalnu ekspanziju.

32

Polibije za njega kae ovako: U zamjenu to ne radi nita, on je predstavljen kao najvei od ilirskih vladara (vie Wilkes, 2001, 171.) 33 Cabanes, 2002, 168. 34 Rat protiv Gencija nije bio samo rimski, nego i isejski rat. (vie Novak, 1952, 37.) 35 Sjeverozapadna granica Ilirske drave ila je dolinom rijeke Neretve te na taj nain u okvir nje su ulazili i narodi iz Bosne i Hercegovine, kao to su: Ardijejci, Naresi, Glindicioni, Melkumani, Daorsi, Deremisti i dr. Livije spominje Daorse u svom djelu, navodei kako su oni tada izdali Gencija: Daorsis quoque immunitatem dare, quod relicto Caravatio cum armis ad Romanos transisent. Scodrensibus et Dassarentibus et Selepitanis ceterisque Iyiriis vectigal dimidium eius, quod regi pependissent, impositum (vie, Liv. XLV, 26, 14 15) 36 Cabanes, 2002, 174.

Zakljuak
Ilirska drava je u par navrata, tokom svog postojanja, vaila za jednu od najjaih sila na Balkanu, ali i kao takva, za Grke je njen narod predstavljao barbare iji govor nisu mogli razumiti te iji nain ivota nisu mogli shvatiti. Kao to se kroz rad moe primjetiti, Grci su inili vaan dio historije ilirske drave kako zbog neposredne blizine same Grke, tako i zbog kolonijalnih aspiracija koje je ona imala na Jadranu. Ipak, poznato je da su Iliri uestvovali u raznoraznim savezima koje su Grci osnivali kako bi se suprostavili Makedoncima, te i na taj nain uspostavljali odnose sa Ilrima. Blizina novosnivanih grkih polisa omoguila je Ilirima kontak sa dosta naprednijom civilizacijom, ije prisustvo smatram najznaajnijim faktorom prilikom ujedninjenja odreenih ilirskih naroda i nastanak ilirske drave. Grki kolonisti su stupili u interakciju sa starosjediocima, odnosno Ilirima, koji e ak preuzeti grku titulu basileusa i njome krunisati vlastite kraljeve. Kao to su grki polisi na Jadranu, poput Isse, Pharosa, Apolonije, Epidamnosa i dr. uticali na razvoj i nastanak ilirske drave, tako se mogu smatrati i dobrim dijelom krivi za nestajanje iste. Naime, ove grke kolonije su izgubile svoju nezavisnost krajem III st. p. n. e. i od tada su u neprestanom sukobu sa Ilirima, pristajui na stranu nove sile na mediteranu, rimske republike. Naravno, i sami Grci, poput Epirana, Atinjana, Lakedemonjana i dr., su imali odreene sporove i nesuglasice sa Ilirima, ali i saveze u nekoliko navrata koji su bili upereni protiv zajednikog neprijatelja, bio to Rim ili Makedonija. Nije bilo strano da pojedine grke kolonije postanu dio ilirske drave, odnosno da prihvataju ilirskog kralja kao svog basileusa, ali ta lojalnost je bila krhka i uglavnom se ogledala u tenji da se ostvari vlastiti interes. Takav je bio sluaj sa Demetrijem Hvarskim koji je jedno vrijeme ak i vladao Ilirijom, u ime maloljetnog Pinesa, i zajedno sa Ilrima se borio protiv Rimljana, ali je veoma brzo izala na vidjelo njegova stvarana politika. Naime, Demetrije je nakon poraza od strane Rimljana postao promakedonski orijentisan i zajedno sa Filipom V Makedonskim saraivao na planu da se Ilirija potini Makedoniji kako bi on osnovao svoju dravu sa prijestolnicom u Phaorsu. Kao to se moe primjetiti, tokom postojanja ilirske drave, Grci su imali veoma bliske odnose sa njom i u velikoj mjeri su uticali na nastanak i razvoj ilirske drave, te naposlijetku i njeno nestajanje sa politike scene od strane Rima.

Bibliografija
Izvori:

Appian 1964.: Appian, Appian's Roman History, III, Horace White, London: Harvard University Press

Diodorus Sicilus 2006.: Diodorus Sicilus, Greek History, Peter Green, Austin: University of Texas Press

Livius: Livius, Ab Urbe Condida, XLV, tekst koriten sa

http://www.thelatinlibrary.com/livy/liv.45.shtml

Polybius 1979.: Polybius, The Histories, III, V, W.R. Paton, London: Harvard Universiy Press

Plutarh 1988.: Plutarh, Usporedni ivotopisi, II, Zdeslav Dukat, Zagreb: August Cesarec

Literatura:

BOJANOVSKI 1988: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6. CABANES2002: Pierre Cabanes, Iliri od Bardileja do Gencija, Zagreb: Svitava MESIHOVI 2010.: Salmedin Mesihovi, Ilirike, Autorsko izdanje, Sarajevo NOVAK 1952.: Grga Novak, Issa i isejska drava, VAHD, Split PAPAZOGLU 1969.: Fanula Papazoglu, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, ANU BiH, Djela, XXX, CBI, 1. STIPEVI 1989: Aleksandar Stipevi, Iliri, povijest, ivot, kultura, II dopunjeno izdanje, Zagreb

WILKES 2001: J.J. Wilkes, Iliri, Split