MEHMED MUJEZINOVI

EPIGRAFIKA I KALIGRAFIJA PJESNIKA MEHMEDA MEJLIJE

U Bosni i Hercegovini sauvao se velik broj epigrafskih spomenika na turskom, arapskom i perziskom jeziku. Vanost ovoga materijala za nauku i kod nas je davno istaknuta. Ti su spome nici od prvorazrednog znaaja za prouavanje vremena i prilika u kojima su oni nastali i ujedno su najvaniji izvori za prouavanje raznih turskih ustanova u naim zemljama. Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture Narodne republike Bosne i Hercegovine, imajui u vidu znaaj i vanost ovih spomenika, pristupio je sistematskom radu na njihovom prikupljanju i prouavanju. Na taj nain e se sauvati ovi, za nau istoriju vani dokumenti. U toku rada na prikupljanju turskih epigraf skih spomenika naiao sam na terenu na izvje stan broj natpisa u pjesmi na turskom jeziku, koje je spjevao sarajevski pjesnik Mejlija. Ovi su natpisi privukli na sebe moju panju, jer su oni, kako emo to i kasnije vidjeti, s epigrafskog gle dita neobino uspjeli. Mejlija je u svoje vrijeme (XVIII vijek), a prema ocjeni njegova savremenika, sarajevskog kroniara Mula Mustafe Baeskije, slovio kao naj bolji pjesnik, kojem u itavoj Bosni nije bilo ravnog. O njemu kao pjesniku dali su nam neke podatke S. Kemura, dr. S. Baagi i H. Mehmed Handi. 1 Meutim, o Mejliji kao epigrafiaru nije dosada nita posebno napisano, a zapravo je epigrafika glavno teite rada ovoga pjesnika, jer je on na tom polju duhovnog iivljavanja dao dosta dobre rezultate. Zato je Mejlija kao epigrafiar nedovoljno poznat naoj historiografiji. Mej lija je za nau kulturnu istoriju vrijedan i kao kaligraf, ali ni s te strane o njemu nije gotovo nita napisano. Zato u ovdje, na osnovu dosada prikupljenog materijala, pokuati da prikazem Mejliju kao epigrafiara i kaligrafa, ali se prethodno moram osvrnuti na dosada objavljene podatke o njego vom ivotu, jer su neki od tih podataka pogreni i nepotpuni. Ovaj rad sam podijelio na tri dijela: 1 Biograf ski podaci o Mejliji, 2 Mejlijina epigrafika i 3 Kaligrafski radovi Mejlije.

I. BIOGRAFSKI PODACI O MEJLIJI Mejlijino puno ime je Dervi Mehmed (Muhammed) Mejli el-Kurani. Izraz Kurani imao bi da oznauje njegovo porodino ime, a rije dervi u ovom sluaju pokazuje pripadnost dervikom redu. Mejli je pseudonim naeg pjesnika. Obrazo vani ljudi, a osobito pjesnici u Turskoj i Perziji Kemura Sejfudin-Fehmi: Merhum dervi Mehmed Mejli-efendi. Kalendar Gajret za 1324 (1906/1907) godinu, str. 9297. Ovaj lanak je napisan na tur skom jeziku; Dr. Safvet-beg Baagi: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Glasnik Zemaljskog muzeja XXIV (1912), str. 358359; H. Mehmed Handi: Sarajevo u turskoj pjesmi, Glasnik Islamske vjerske zajednice, XI, br. 712, Sarajevo 1943.
1

obiavali su sebi uzimati pseudonim (mahlas) po kojem bi onda bili poznati u naunom svijetu. Taj obiaj su, naravno, ugledajui se na Turke, primili i obrazovani ljudi iz naih krajeva koji su pisali i pjevali na istonim jezicima kao n. pr. Nerkesi, Kaimi, Razi, Vehbi itd. Kako vidimo, na je pjesnik sebi odabrao pseudonim Mejli, pod kojim se on javlja u gotovo svim svojim pjesnikim sastavima, pa emo ga i mi ovdje radi toga, a i zbog kratkoe tako nazi vati. Arapska rije mejli oznauje osobu koja se ne emu predaje, zapravo koja neemu naginje ili tei. Pod ovim pseudonimom nalazimo vie pje snika. Tako na pr. Hammer-Purgstall u svom dje-

131

pjesnikim imenom Mejli. Mejli je, kako vidimo, bio omiljen pseudonim. Prema narodnoj predaji, sauvanoj u Sarajevu sve do naih dana, Mejdija je roen u Alifakovcu, u mahali Vekil-Har, i to upravo u kui Hadi Seid-age Muidovia, 2 koja je i danas u posjedu porodice Muidovia. Iz jedne zabiljeke u sidilu sarajevskog kadije, datirane 6 abana 1191 (9 X 1777), saznajemo da je Mejlija zaista stanovao u spomenutoj mahali. 3 U toj istoj biljeci stoji da je Mejlija sin Ismailov. O rodoslovu Mejlijinu nije nam nita vie poznato. H. Mehmed Handi je postavio pitanje da li bi se na osnovu nadimka Kurani moglo pretpostaviti da njegov rod vue korjen od Kurdskog plemena Gorani, koje se ime prema arapskom izgovoru ita Kurani. Pleme Gorani dalo je vie poznatih uenjaka. 4 Sejfudin Kemura, a prema njemu i ostali au tori uzimaju hidretsku godinu 1125 (28 I 1713 16 I 1714) kao datum Mejlijina roenja. Nisam mogao provjeriti taj podatak, jer Kemura ne na vodi izvora, pa zato taj datum moramo primiti sa rezervom. O tomu gdje se Mejlija kolovao ne mamo nikakvih podataka, ali na osnovu njego vih pjesama i natpisa koji su nam se sauvali, moemo zakljuiti da je bio dosta uen i obrazo van ovjek. Bie da je poetne i vie nauke svrio u Sarajevu, 5 gdje je u njegovo vrijeme bilo vie visoko obrazovanih i sposobnih ljudi. Dosada sam prikupio 82 Mejlijine pjesme, od kojih su njih 50 kronogrami u stihu na raznim sa kralnim, memorijalnim i drugim spomenicima. Prvi sauvani Mejlijin natpis (vidi natpis pod

Sl. 1. Kua (desno) pjesnika Mejlije

Hadi-Seid-aga Muidovi, posjednik iz Sarajeva. Iza I svjetskog rata otselio je u Brusu i tamo umro. Prema pomenutom predanju Muidovii su u rodbin skoj vezi s Mejlijom po enskoj lozi.
3 Sidil broj 18, str. 182 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Tu se radi o uzajamnoj jame vini (efilemi) u kojoj stanovnici iz nekoliko sarajev skih mahala nekim povodom (u sidilu nije oznaeno kojim povodom) jame jedan za drugoga. Tu je Mejlija dervi Mehmed-efendija iz Vekil Harove mahale jamac Kureviji ejh Abdulah-efendiji i njegovom bratu i obratno. 4 Handi spominje ejhul-islama u Istanbulu Mula-Kuraniju (umro 1488), zatim poznatog uenjaka u islamskoj tradiciji (hadisu) Ibrahima el-Kuraniju (umro 1690). 5 U Mejlijino doba u Sarajevu su postojala i radila sljedea dva via uilita (medrese): Gazi Husrevbegova medresa i njegov Hanikah, a upravo za Mejlijina ivota podignute su u Sarajevu jo tri medrese i to: medresa Smail-efendije Misrije na Atmejdanu, podignuta 1154 (1741/42); Dumiia Sim-zade medresa sagraena 1189 (1775/76) (o njezinoj gradnji vidi Mejlijin natpis br. 41) i Inadija medresa na Bendbai, po dignuta 1180 (1766/67). Prema tomu Mejlija je mogao pohaati Husrev-begovu medresu ili Hanikah.

lu Geschichte der Osmanischen Dichtkunst na brojio je 13 pjesnika koji su odabrali pjesniko ime Mejli. Meu ovim pjesnicima koje spominje Hammer ima i ljudi iz naih krajeva. Meutim Hammer nije, naravno, spomenuo naeg Dervi Mehmeda Mejliju, jer Hammerovo djelo obuhvata period od 13001687 godine, a na je pjesnik ivio u XVIII vijeku. Kako Hammer kod nekih od spomenutih pjesnika ne daje nikakvih biografskih podataka, jer ih vjerovatno nije ni imao, a kod nekih su mu opet biografski podaci slini, to postoji mo gunost da su neki meu navedenim pjesnicima identini. I u periodu od 1687 pa do naeg pjesnika Der vi Mehmeda vjerovatno je bilo jo pjesnika s

132

broj 1) potie iz 1149 (1736/37) godine. Ako sada pretpostavimo da je Mejlija roen 1125 (1713/14), onda proizlazi da se on vrlo rano, jo kao mladi od 24 godine, a moda jo i ranije poeo baviti pjesmom. Ako uz to imamo na umu, da ovaj nat pis nije, moda, i njegova prva umotvorina, to je onda na pjesnik poeo pjevati zaista vrlo rano. U kasnijim svojim godinama Mejlija se sve vie odaje pjevanju. Prouavajui njegove pjesme, do lazimo do zakljuka da je on zaista vrstan pjesnik. Mejlija je i za ivota bio cijenjen kao odlian pjesnik, kako to vidimo iz savremene Kronike Mula Mustafe Baeskije, u kojoj nalazimo najvie podataka o ivotu ovog pjesnika. Kako su Kemura, a po njemu i Handi, pogreno i nepot puno dali tekst, pa prema tomu i odnosni prevod iz Baeskijine Kronike o Mejliji, a budui da su i Muderizovievi prevodi tih dijelova iz spome 6 nute Kronike i Nekrologija netani i nepotpuni, ovdje u u cijelosti dati te prevode prema ori ginalu. 7 Baeskija je u Kronici pod godinom 1193 (1779/80) dao biografije nekolicine uenih ljudi ondanjeg Sarajeva. Naeg pjesnika-epigrafiara stavio je pod redni broj 8, i za njega kae ovo: Kuranija, sa pseudonimom Mejli je u ulahu, duge kose, dervi uglednog roda, elegantan, uen i pjesnik, i to savreni pjesnik, tako da mu u Bosni nema ravnog. Usto je jo mjetanin (Sa rajlija), neenja, bjelobrad, ima dobro pamenje, pun je znanja, ljubitelj je lijepe knjige i slikar (musavvir). Iako dobro poznaje gramatiku i sin taksu arapskog jezika, on ne eli da se (time) istie. Odlino pie talik. 8 Osim toga Baeskija je i u Nekrologiju, bilje ei 1195 (1780/81) godine Mejlijinu smrt, dao o njemu jo i ove podatke: Kuranija dervi Mehmed-efendija, starac, pjesnik, koji se nije enio, bio je timarnik, kaderija. Sa osobama iz viih krugova mnogo se druio i razgovarao. 9 S. Kemura tvrdi da je Mejlija godine 110610 (1694/95) uzeo inabet (svjedodbu o stau u vre nju ehovske dunosti) od tadanjeg ejha Kaderiske tekije Hadi Salih-efendije Sekakije, a M. R. Muderizovi: Kronika Mula Mustafe Baeski je, prijevod sa turskog, GZM XXX (1918), str. 61; Sa rajevski nekrologij Mula Mustafe Baeskije, GZM XXXI (1919), str. 50. 7 Original Baeskijine Kronike i Nekrologija na lazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, zaveden pod inv. br. R-119. Svi podaci koje u ovoj radnji priopujem od Baeskije uzeti su iz originala. Sravnjivanjem sam, naime, ustanovio da je Muderizoviev prevod Baeskijina Nekrologija netaan i jako manjkav, a i prevod Kronike ne odgovara originalu. 8 Kronika L. 37. 9 Nekrologij L. 89. 10 Kod Kemure je ova godina napisana slovima, pa se prema tomu tu ne radi o tamparskoj greci.
6

Handi ide i dalje, pa kae da je nakon smrti Sekakijine Mejlija postao ejhom Kaderiske tekije. Prije svega moramo upozoriti na to da Mejlija nije mogao uzeti spomenuti inabet 1106 godine, jer on te godine ni po Kemurinim navodima nije bio jo ni roen. Velika je teta to nam Kemura nije naveo odakle je uzeo podatke o spomenutom Sekakiji, a ja o njemu u meni pristupanim iz vorima nisam mogao nai spomena. Ni tvrdnja Handieva da je Mejlija bio ejh Kaderiske te kije nema osnova, jer bi to svakako Baeskija spomenuo, poto je i sam pripadao kaderiskom dervikom redu, i kao takav je svakako posjei vao Kaderisku tekiju. Meutim, Baeskija za Mejliju izriito kae samo dervi, a ne kae ejh. Mejlija je u nekim dokumentima kao i u nat pisu na njegovom nadgrobnom spomeniku, kako emo to nie vidjeti, oslovljen sa titulom ejha, ali to jo ne znai da je on morao biti i slubeni ejh, odnosno ejh u nekoj tekiji, iako je posje dovao kvalifikacije za taj poloaj. Baeskija spominje, kako smo to ve vidjeli, da je Mejlija bio posjednik timara. Kao takav on je bio obavezan da sudjeluje u borbama i da izdr ava za vrijeme borbe izvjestan broj vojnika. Kemura je objavio prepis kronograma to ga je Mejlija spjevao o osvojenju Ostroga u Crnoj Gori 1182 (1768) godine, a iz kojeg i Baagi prenosi nekoliko stihova. Tim povodom oba autora tvrde da je Mejlija sudjelovao u toj borbi. Ali, s druge strane, sauvala nam se jedna Mejlijina pjesma, koju on kao molbu upuuje tadanjem bosanskom veziru Muhamed-pai Muhsinoviu 1 1 i u kojoj moli da ga vezir potedi od odlaska u borbu. Mej lija tu kae da on, istina, ima neto timara, ali je to uruk-timar, on potiva poziv na borbu oglaen fermanom, jer se i na njega kao timarnika taj poziv odnosi, ali kae da je ostario i kao takav za borbu nije vie sposoban, nema ni oruja i teko mu je kao starcu poi na tako dalek put. Ova Mejlijina molba nije datirana, ali bi se upra vo mogla odnositi na ovaj dogaaj, jer, kako vi dimo, upuena je Muhsinoviu. Osim toga Mejlija je spomenuti kronogram o osvojenju Ostroga mo gao sastaviti, a da i ne sudjeluje u tom pohodu. Osim spomenutog kronograma o osvojenju Ostroga, Mejlija ima jo jedan kronogram o po bjedi turske vojske pod vostvom Osman-pae kod Mrcina u mjesecu rebiul-evvelu 1187( 23 V 22 VI 1773).12 U vakufnami bogatog hafafa Hadi-Osmana, stanovnika Bakr-babine mahale u Sarajevu, spo minje se Mejlija kao izvritelj zakladnikove opo11 Prepis u Kadievoj Kronici, sv. VII, str. 227 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. 12 Kadi, Kronika, sv. IX, str. 170.

133

Nije nam poznato da li je Mejlija kuda pu tovao, osim u Travnik, gdje ga je i smrt zatekla. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu i danas se uvaju dva Mejlijina pisma, koja on upu uje tadanjem sarajevskom muteselimu Dervibegu Denetiu. Prvo je datirano 19 (mjesec nije oznaen) 1194 (1780), a drugo 15 safera 1195 (11 I 1781).16 Na oba pisma nalazi se Mejlijin peat, na kojem u krunici pie: Haki dergah, Mehmed Mejli, tj. Prah tekije Mehmed Mejlija. U pr vom pismu Mejlija se raspituje za zdravlje svoje rodbine, prijatelja i poznanika od kojih neke i poimence nabraja i alje im pozdrave. I drugo pismo je slinog sadraja, s tom razlikom to tu kae da je odluio doi u Sarajevo na proljee (Nevrozi-firuz). Istina, u tim pismima nije nazna eno mjesto iz kojeg ih alje, ali e biti svakako iz Travnika, jer je upravo 1195 godine, kako re kosmo, tamo i umro. Ako sada pismo pisano toga proizlazi svakako vie pretpostavimo da je prvo Mejlijino najkasnije 19 zilhide 1194, onda iz da je on u Travniku boravio i ivio od dva mjeseca.

Sl. 2. Mejlino pismo od 11 I 1781 god.

Zato je Mejlija iao u Travnik i iji je bio tamo gost nisam mogao tano ustanoviti. H. Meh med Handi tvrdi da je na pjesnik otiao tada njem bosanskom veziru Abdulah-pai Defterdareviu da od njega trai sredstva za opravak tekije. 1 7 Na osnovu datuma na onom drugom Mejlijinu pismu moemo zakljuiti da je on umro iza 15 safera 1195 (11 II 1781). Mejlija je sahranjen u groblju kod Ibrahimdedetova turbeta u Docu, nadomak Travnika. Na njegovu grobu i danas postoji nadgrobni spome nik i to samo uzglavni nian, kome je nekom pri likom odbijen turban. S obzirom na to da je Mej lija dervi, kaderija, to mu je onda i turban bio derviki kauk kaderiskog reda, poput onih koji se vide na nianima u dvoritu Sinanove tekije u Sarajevu. Po vrsti kamena (krenjak), kao i po njegovoj obradi, zakljuujemo da je Mejlijin nad grobni spomenik djelo sarajevskog majstora. Na tom nianu isklesan je natpis u etiri dvostiha na turskom jeziku, a napisan pismom nesh. 1 8 Pored fotosnimka ovog natpisa dajemo ovdje njegov prepis i prevod:
16 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke u Saraje vu, broj A 224 i 399. 17 Alija Bejti u svome radu Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini (v. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom sv. IIIIV (1953) str. 228, biljeka 1) pie da se Mejlija zaputio u Travnik Abdulah-pai Defterdareviu s nekakvom molbom i da ga je nadomak Travnika u Docu obio grom. 18 Mejlijin nadgrobni spomenik nalazi se pod za titom drave.

ruke. Ova zakladnica je datirana i kod kadije legalizovana 20 evala 1190 (3 XII 1776), a njome ime novani vakufi 600 groa u dobrotvorne svrhe. 1 3 Mejlija se jo dva puta javlja kao svjedok pred sarajevskim kadijom, i to prvi put 1 dumada II 1191 (7 VII 1777) gdje je potpisan ovako: Mejli ejh Mehmed efendi,14 a drugi put 9 zilhide 1191 (9 I 1778) sa potpisom Mejli Mehmed efendi.15 Inae, u svom peatu, iji nam se otisak sauvao na dva Mejlijina pisma, a o kojima e malo nie biti govora, on se biljei kao Mehmed Mejli. Iz jednog ilama sarajevskog kadije Ahmed efendije Jahjaefendi-zade od 27 redeba 1194 (30 IV 1780) saznajemo da je neki Hamza alajbeg Babe-ogli(?) iz Taslide dugovao Mejliji ejh Mehmed efendiji 363 groa i 30 para. Nakon smrti Hamzine njegov sin Abdulah-beg zanijekao je spo menuto dugovanje. Ovim se ilamom trai da se uputi bujruldija taslidanskom muselimu Hasanagi da naplati gornji iznos, jer je putem svjedoka utvreno da dugovanje postoji. 1 5 a Sidil br. 18, str. 105. U istom sidilu na str. 99 100 nalazi se popis ostavine ovoga hafafa, koja je procijenjena na 2,256.419 aki ili 9.400 groa i 4 pare. Baeskija za Hadi Osmana, hafafa, izmeu ostalog kae da je bio pismen i naitan i da je mnogo dijelio milostinju. 14 Sidil br. 18, str. 167. 15 Sidil br. 19, str. 140. 15a Arhiv Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, broj A 416.
13

134

Fatiha! Poglavica ejhova, prvak pobonih ljudi, Gospodin Mejlija, koji je priznat u duhovnom svijetu. Njegova Tekija ak i u samom Sarajevu Bijae hram spoznaje bojeg jedinstva. Njegova dua otila je u Adn, poput tekue vode. On je odveo na polje zikra mnoge ljude Uz pomo Vehhaba izreen je kronogram njegove smrti ovako: Mejlina dua otila je u blizinu (boga). Godina 1195. Autor toga natpisa je, kako to predaje kae, Mejlijin mlai savremenik, kadija, poznat pod pjesnikim pseudonimom Vehbi.19 Za ovu pre daju imamo donekle potvrdu i u samom natpisu. Naime, pjesnik kae, da je Mejliji spjevao natpis uz pomo Vehhaba. Ovdje je autor upotrijebio rije Vehhab mjesto Vehbi, jer mu je upravo spomenuta rije bila potrebna da dobije godinu Mejlijine smrti po ebded sistemu. Osim ovog natpisa, isklesanog na Mejlijinom nianu, sauvao nam se jo jedan kronogram o njegovoj smrti, koji mu je spjevao takoer nje gov savremenik, sarajevski pjesnik Nazarija. 2 0 Kako nam Nazarija u svom kronogramu prua nekoliko podataka o Mejlijinom ivotu, to i nje gov natpis ovdje donosimo u prepisu i prevodu:
19 To je pjesnik Ahmed Zeki, rodom je iz Stoca. Umro je 1216 (1801) godine u Travniku kao sitte-kadija. O ovome pjesniku vidi: S. Baagi, Bo njaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti GZM XXIV (1912), str. 359 i M. Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Glasnik IVZ, god. 1934, str. 117. 20 Nazari je pjesniko ime Mula Abdulaha Buregije (Burekovia), sina Hadi-Ahmedova iz Sarajeva. Umro je 1817 godine. Od njega nam se sauvalo nekoliko kronograma u pjesmi od kojih je jedan i ovaj to ga je spjevao Mejliji.

ta da kaem i kako da opiem ejha Mula Kuraniju. On je voda dervia kaderiskog (dervikog) reda, Imenjak je posljednjeg boijeg vjerovjesnika (Muhameda), koji je naginjao (mejli) spominjanju boga. Kao gost u Travniku preselio se u vjenu kuu. On je bio njena i edna osoba sa savrenom pameu i elegancijom, Prednjaio je u iskrenom spominjanju Istinitog. Nemogue je opisati sve lijepe osobine njegove linosti, Bio je zadovoljan (s onim to ima), strpljiv, a (na ovom svijetu smatrao je sebe) za putnika i bio usto dareljiv. Uzvieni bog neka obraduje njegovu istu duu sa svojom milou, A na sudnjem danu neka mu je zagovornik mi ljenik Gospodara. Nazarija mu s jednim potezem pera napisa kronogram smrti ovako: Boe, tvojom milou neka svi bogougodnici pri me (u svoj krug) Mejliju! Godina 1195. Prepis ovoga natpisa naao sam u Kadia Kro nici 2 1 i u jednoj rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu. 2 2 U oba prepisa je ispod tek sta natpisa stavljena brojkama 1195 godina, ali preraunavanjem brojane vrijednosti slova u
21 22

Kronika sv. XI, str. 40. Inv. broj 31/53.

135

Sl. 3. Natpis na Mejlijinu nianu u Docu kronostihu nisam mogao dobiti zbir 1195. Tekst kronostiha je isti u oba prepisa. Prije nego to preemo na obradu natpisa, po trebno je da i o ostalim Mejlijinim pjesmama pro govorimo nekoliko rijei i da se, bar u najkraim crtama, upoznamo sa njihovim sadrajem. Osim 50 natpisa, koliko sam ih dosad prikupio i koje emo ovdje obraditi, poznata su mi jo 32 Mejlijina pjesnika sastava. Od tih su, opet, 13 pjesama kronogrami, ispjevani u raznim prigodama: do brodolice vezirima, kadijama i drugim linostima, kronogrami o pobjedama turske vojske i drugo. Kako ovih 13 pjesama imaju datume, to emo ih ovdje kronoloki nabrojiti. 1. Dobrodolica Hekim-ogli Ali-pai prilikom njegova dolaska po trei put za vezira u Bosnu 1160 (1747) godine. Pjesma ima 13 dvostiha. 2. Dobrodolica kadiji Arif-efendiji, koju Mejlija pjeva povodom postavljanja toga kadije za munlu godine 1161 (1748). Pjesma se sastoji od 15 dvostiha. 3. Dobrodolica od 23 distihona Muhamed-pai Kukavici prilikom njegova dolaska u Sarajevo 1166 (1752/53) godine.

4. estitka sarajevskom kadiji Musa-zade (Muicu) povodom roenja keri mu Fatime go dine 1168 (1754/55). 5. Dobrodolica Kamil Ahmed-pai, kada je 1169 (1755/56) godine doao na poloaj bosanskog vezira. Ta pjesma ima 25 distihona. Nabrajajui vrline spomenutog vezira Mejlija kae da je vr stan dravnik i da je poslat u Bosnu da uspostavi red i sigurnost. Iz pjesme saznajemo i to da je vezir stigao u Bosnu na Kurban-bajram spome 23 nute godine. 6. Kronogram od 7 distihona to ga je Mejlija spjevao 1174 (1760/61) godine kada je zavrio pre pisivanje Kaimina Varidata; o ovom kronogramu bie govora kod obrade Mejlijinih kaligrafskih radova. 7. estitka sultanu Abdul-Hamidu 1181 i 1186 godine. 8. Spomenuti kronogram o pobjedi turske voj ske kod Ostroga u Crnoj Gori 1182 (1768/69). 9. Dobrodolica sarajevskom kadiji Muhamed Emin-efendiji iz 1186 (1772) godine. 24 Pjesma ima 11 dvostiha. 10. Dobrodolica sarajevskom kadiji Ahmedefendiji prilikom njegova dolaska u Sarajevo 1187 (1773/4) godine. Pjesma se sastoji od 13 distihona. 11. Kronogram u 12 distihona o pobjedi kod mjesta Mrcine u Crnoj Gori 1187 (1773/74) god. 12. Bajramska estitka bosanskom veziru Abdulah-pai (Defterdareviu). Ispod teksta pjesme stavljena je godina 1195, ali ta godina u kronostihu nije izraena slovima. Ova Mejlijina pjesma poznata je pod imenom Idijja. 25 13. Mejlijina molba u 20 dvostiha, kojom trai da bude osloboen od odlaska na vojnu u Crnu Goru. Pjesma nema oznaene godine, ali bi, kako je to i ranije spomenuto, mogla biti iz 1182 go dine (1769). Ostale Mejlijine sauvane pjesme, njih 18 na broju, veinom su gazeli lirske sadrine. Od tih pjesama dosada su objavljene samo dvije: Kemura je u Kalendaru Gajret 2 6 objavio prepis jed nog gazela, a M. Handi donio je prepis i prevod Mejlijine pjesme o Sarajevu. 2 7 Kako je Mejlija bio dervi, to su i njegove lirske pjesme protkane misticizmom. Zanimljivo je napomenuti da Mejlija u jednoj pjesmi lirskog sadraja u zadnjem stihu kae za sebe da je vr stan i sasvim rijedak pjesnik. 28
23 Kurban-bajram 1169 godine trajao je od 6 do 9 IX 1756. 24 Baeskija kae da je ovaj kadija stigao u Sara jevo 1 muharema 1186 (4 IV 1772). 25 Prepis ove pjesme objavljen je u listu Vatan od 26 marta (ubata 1897), broj 636. 26 God. I (1906/907), str. 96. 27 O. c. p., str. 248. 28 Prepis pjesme vidi u Kadievoj Kronici sv. X, str. 37. Napominjemo da je Kadi sakupio i u svoju Kroniku uvrstio vei broj Mejlijinih pjesnikih sa stava.

136

II. MEJLIJINA EPIGRAFIKA 1 Natpis ku Zilde na n a d g r o b n o m (Zildi-zade)

29

spomeni

Tekst:

Mustafe.

G o d . 1149. Prepis natpisa nalazi se u Kronici Muhamed E. Kadia. Original natpisa nije sau van, a Kadi ga je, vjerovatno prepisao iz neke zbirke, a ne direktno sa nadgrobnog spomenika, jer kae da mu nije poznato na kojem je mjestu u Sarajevu sahranjen Zildo o kome se u ovom natpisu govori.

Tekst:

Prevod: Napisan je Mustafi za njegovu duu Fatiha! ovaj kronogram: Zildi-zade je vidio prolaznost svijeta pa pre seli u vjenost. Godina 114930 ovom nat Prevod: O alosti, imenjak boijeg prijatelja (vjerovjesnika Ibrahima) otiao je s ovoga svijeta! tj. dervi Hadi Ibrahim, pripadnik kaderiskog reda. Na putu Gospodara napustio je bogatstvo i ime tak, poput Edhema.32 Od srca i due sve je rtvovao da bi postigao boje zadovoljstvo. Naredbom Povrati se!33 njegova je dua na la mir. On je sa uitkom i ljubavlju predao duu. Boe, njegov grob neka je ispunjen svjetlom (tvoga) jedinstva. I neka je dostojno poaen pojavom tvoje lje pote! Mejlija! U svrhu sauea nevieni glas izree mu (ovaj) kronostih: Ibrahim ovoga asa prinese na rtvenik svoju duu kao rtvu. Godina 1154.
32 Ovdje pjesnik aludira na Ibrahima, sina Edhemova, poznatog asketu i mistika, koji je napustio Belh, gdje mu je otac bio vladar nakon ega je dugo godina lutao po peinama i pustinjama odriui se svih ovozemnih dobara. Umro je u amu. 33 Pjesnik misli na citat iz Kurana, sura 89, aje 28.

Brojana vrijednost kronostiha u

pisu daje nam godinu 1149, a ta je godina broj kama napisana i kod Kadia, koji je zabiljeio da je ovaj natpis spjevao Mejlija. O ovom Zildi ne mamo drugih podataka.

2 niku

Natpis dervia

na

nadgrobnom

spome God.

Hadi-Ibrahima.

1154. I ovaj natpis prepisao sam od Kadia. 3 1 Nije mi poznato gdje je sahranjen dervi Ibrahim, jer na terenu nisam biljeio. naao njegova nadgrobnog spomenika, a o tome nam ni Kadi nije nita za

29 30

Sv. VI, str. 240.

Ovu 1149 hidretsku godinu kao i ostale hidretske godine Mejlijinih natpisa, koje objavljujemo, pre raunate u godine po novoj eri donosimo na kraju ovoga lanka.
31

Kronika sv. VI, str. 393.

137

Kod prepisa ovog natpisa Kadi biljei da je pokojnik bio ejh Silahdar Mustafa-paine (Sinanove) tekije u Sarajevu. Inae o dervi Ibrahimu drugih podataka nemamo. 3. N a t p i s na n a d g r o b n o m spome niku b o s a n s k o g age elebi-age turn a d i - b a e . G o d . 1154. Ovaj turnadi-baa sahranjen je u dvoritu Ferhadije damije u Sa rajevu, gdje mu se i danas nalazi nadgrobni spo menik s ovim natpisom. Natpis je isklesan na sve etiri strane uzglavnog niana, koji ima osnovicu 17 X 17 cm, a visinu 1 m. Uzglavni nian ima na sebi janiarsku kapu. Grob turnadi-bae ograen je lijepo tesanim velikim kamenim ploama. Fak 34 simil i prevod natpisa objavio je Kemura. Tekst:

Prevod: O alosti! elebi-aga, plemenitih osobina, Odlui pribliiti se Milostivom i ispusti duu. Ostavljajui privremeni poloaj bosanskog age, Dodijelie mu se vjene rajske asti. 35 Mnogo... napisao je za ivota, I itav ivot je proveo u pisanju i itanju. 36 Primjerak djela ifa kojeg je prepisao njemu je lijek protiv nepokornosti, Pa nee li mu to dobro djelo biti uzrok oprostu njegovih grijeha. Doi da molimo, jer je molitva (dua) svrha: Neka ga Istiniti uroni u more svoga pratanja. Na Sudnjem danu neka mu je zagovornik po nos svijeta (Muhamed), Neka se nastani u rajskim vrtovima i neka mu je vjera drug. Mejlija! S molitvom, dodajui jedan, izreen mu je kronogram (smrti) ovako: Neka Slavljeni uini turnadi-bai raj Adn mje stom boravka. Za njegovu duu Fatiha! Godina 1159. U natpisu, kako vidimo, nije spomenuto ime ovog turnadi-bae. Obzirom na to da pjesnik po kojniku daje titulu elebi moemo zakljuiti da je ovaj janiarski aga bio uen ovjek, jer se ti tula elebi davala samo uenim ljudima. Spomenuti janiarski aga svakako je stanovao u janiarskom odaku, koji se nalazio u blizini groblja Ferhadije damije, upravo na mjestu da nanje sarajevske katedrale. 4. N a t p i s na n a d g r o b n o m spomeni ku D e n e t i a Muhamed-bega. God. 1159. Kadi u svojoj kronici, 3 7 iz koje sam uzeo prepis ovoga natpisa, biljei da je Muhamed-beg sahranjen u groblju na Hanbinoj Carini u Sara jevu. Meutim u spomenutom groblju danas ni sam naao nadgrobnog spomenika s ovim natpi som.
55 U ovom stihu dvije rijei su nejasno napisane i zato neproitane. Kemura taj dio prevodi ovako: Mnogo je lijepih hadisa preveo. Iz toga proizlazi da je on te dvije rijei itao ehadisi erif, ali ja to u originalu nisam mogao proitati. 36 Pjesnik svakako aludira na poznato djelo iz islamske tradicije koje nosi naslov Elifa fi tarifi hukukil Mustafa a kojeg je napisao Hafiz Ebulfadl Ijad El-Jahsubi. 37 Sv. VI, str. 113.

34 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM XXIII, (1911), str. 336337.

138

Tekst:

Tekst:

Prevod: O alosti! Puhnuo je vjetar sudbine (edela), I iupao jednu ruu iz vrta dua, Tj. Deneti Smail-beg imao je jednog, poput pupoljka lijepog sina, Koji ne osjetivi ivot preseli na drugi svijet. Neka mu dobroinitelj (bog) podijeli lijepu vje nost. Mejlija! Piui mu kronogram smrti uini dovu: Neka je denet (raj) Muhamed-begu stalno mje sto boravka. 1159. Deneti Muhamed-beg je sin Smail-begov, a unuk Ahmed-begov. Umro je, kako to iz natpisa saznajemo, vrlo mlad, prije svoga oca i djeda, jer mu je djed umro 1748, a otac 1777. O njima e biti govora u natpisima broj 6 i 45. O Muhamed-begu nemamo drugih podataka osim ovoga natpisa, a o njemu nije nita zabilje io ni H. Kreevljakovi u svojoj posebnoj radnji o Denetiima. 3 8 5. N a t p i s p o v o d o m s m r t i Mustafaefendije (Selaniklije), kaderiskog e j h a . G o d . 1161. Da li je kada ovaj natpis stajao na nadgrobnom spomeniku ejha Mustafe, nije mi poznato, kao ni to gdje je ovaj ejh po kopan, jer nam o tome nita ne biljei ni Kadi, od kojeg sam uzeo prepis ovoga natpisa. 3 9 Hamdija Kreevljakovi; Denetii, Radovi II, Nauno drutvo NR BiH (1954), str. 111163. 39 Kronika, sv. VI, str. 115.
38

Prevod: Voda (murid) onih koji su na bojem putu, Predvodnik skupine siromanih i bogu odanih dervia. On rjeava nejasnoe nauke suluka (misticizma), Poznavalac je tajne boijih imena. On je sunce na nebu kutbijeta, Pretstavnik visokog tarikata. Ueni ovjek koji je spoznao boga, Savreni ejh, odabranik loze Muhamedove (Ali-aba). Mustafa, kaderiski ejh, Kojem ravna svijet nije vidio. Najasniji ovjek svoga vremena, Prednjaio je u pobonostima i asketizmu. Kada je uo zapovijed (boiju) Povrati se!, Ispusti duu i odlui (preseliti se) u vjenost. Kako nevieno ieznu sa zemaljskog carstva, Saznao je da nije vjena ova prolazna kua. Konano je napustio vlasnitvo materijalnog svijeta, A za to mu Istiniti dodijeli mjesto u duhovnom svijetu. Pri rastanku on ostavi svoje drugove, I uze sebi za utoite raj Adn. Neka Uzvieni osvijetli njegov isti grob svjet lom jedinstva. Neka ga bog poasti sastankom (vusletom), A na sudnjem danu neka mu je zagovornik djed (Muhamed). Mejlija mu napisa kronogram u obliku molitve, dodajui jedan: Neka Gospodar podijeli milost njegovoj dui. 1160. Kada saberemo brojanu vrijednost slova u zadnjem stihu ovoga natpisa, dodajui tomu 1, dobiemo godinu 1161, a ne 1160, kako je to po greno zabiljeio Kadi. On je, vjerovatno, kod preraunavanja previdio pjesnikovu napomenu da zbiru brojane vrijednosti kronostiha treba do dati 1. Kadi spominje da je ejh Mustafa umro u Sarajevu i da je bio ejh Kaderiske tekije, ali ne kae koje, da li one u Sarajevu ili koje druge.

139

6. N a t p i s na n a d g r o b n o m spome n i k u D e n e t i a A h m e d - a g e . G o d . 1161. 40 Prepis natpisa naao sam u Kadia. On kae da je pokojnik sahranjen u groblju na Hanbinoj Carini u Sarajevu i da je on direktno s nadgrob nog spomenika Ahmed-agina prepisao ovaj nat pis. Meutim, u spomenutom groblju danas nema vie niana s ovim natpisom. Tekst:

Prevod:
O alosti! Ahmed-aga Deneti ode sa prolaznog svijeta. Taj dobri ovjek odlui se za vjenost i ostavi u tuzi djecu i prijatelje. Prepriava se da iza njega nije ostao u naem gradu ovako dareljiv gostoprimac. Uzvieni bog neka njegov grob ispuni svjetlom, I neka se za njega zauzme ponos svijeta (Mu hamed) Mejlija: Kronogram njegove (pokojnikove) smrti izrekoe ovako: Denetiu neka je mjesto u denetu (raju). 1161.

Tekst prikazuje sl. 4. Prevod:

Sl. 4

teta! Mustafbeg-zade (Mustafabegovi) Osmanbeg Predao je duu i otiao u vjenost. Istiniti bog neka se smiluje njegovoj dui I neka dua pokojnika ode u raj Adn. Kronogram smrti njegove izree Mejlija ovako: Sada se Osmanbeg odlui za raj. Godina 1166.

Ahmed-aga Deneti je sin Hadi Alijin. Umro je neto prije 19 I 1748, jer se toga dana rasprav ljalo pred sarajevskim kadijom o njegovoj osta vim. Nasljedili su ga sinovi Smail, Ferhad i Mustafa i ki Hadi-Nefisa. Stanovao je u Keedi Sinanovoj mahali u Sarajevu. O ovom Ahmed-agi i uope o Denetiima vidi ve citiranu posebnu radnju Denetii od H. Kreevljakovia. 7. N a t p i s na n a d g r o b n o m spome niku Osman-bega Mustafabegovia u R e p o v c i m a . G o d . 1164. Osman-beg je sahranjen u turbetu u Repovcima u konjikom srezu. U ovom turbetu imaju jo tri groba ozna ena nadgrobnim spomenicima, ali na njima nema natpisa. Niani Osman-bega raeni su iz kamena krenjaka, a turban njegova uzglavnog niana ima oblik turbana kakav se stavlja na niane uenih ljudi. Uzglavni nian ima sljedee dimen zije: vis. 90 cm a osnovicu 15X14 cm.
40

Kada saberemo brojanu vrijednost slova u kronostihu dobiemo godinu 1144. Da bismo dobili 1164 godinu koja je i brojkama isklesana ispod teksta ovog natpisa trebali bi rijei beg i kldi pisati sa slovom j. Vjerovatno je pjesnik to imao u vidu, ali je kod prepisivanja ili klesanja natpisa dolo do isputanja ovih slova. 8. N a t p i s na D u r a d i k Hadi-Ahm e d o v o j d a m i j i u S a r a j e v u . God. 1166. Nije mi poznato da li je ovaj natpis kada stajao na spomeniku, a ni Kadi 4 1 nam o tome nita ne kae, a od kojeg sam uzeo prepis ovoga natpisa. Tekst:

Kronika, sv. VI, str. 164.

11

Kronika, sv. VI, str. 187.

140

Prevod:
Imenjak ponosa svijeta paa kojem nema ravnog, Neobino 42 Asafa, plemeniti i (Muhameda), vezir poput veliki

odluni asno i

Upravljajui kao krajinom Bosnom, Rado je podizao zadubina. jedno dobro djelo, boga.

valija

dravniki po bezbroj

graevine;

osnovao je

A posebno danas mu Istiniti omogui da uini Oni koji vide (to djelo) kau: lijepa li je uputa Svevinjeg Uloio je trud i u eher Sarajevu podigao jed nu damiju, Kakvu ne podie nijedan dobrotvor i kojoj svi jet ravne Ona Firdevsa, I dolina je da bude skrovite stanovnika viso kog svijeta. Boe, asnog dobrotvora trajno poivi, A temelji propadnu. njegove vladavine ovu neka nikada ne izree joj Sl. 5 i 6 nije vidio. je omiljeni kutak uzvienog raja (damija)

Promatrajui Mejlija kronogram ovako: Kako je Mesdidi-aksata!

43

graevinu,

Tekst prikazuju slike 5 i 6. Prevod:

O alosti! Jo jednu osobu plemenitih osobina uniti vjetar sudbine. po imenu Husein-aga, ehaja bosanskog valije,

lijepa ova visoka graevina, poput

Godina 1166.

Kadi uz prepis ovog natpisa biljei da je bo sanski valija Muhamed-paa Kukavica godine 1752/53 obnovio Duradik Hadi-Ahmedovu da miju i uz nju sagradio kamenitu munaru, a da je ova damija stradala u velikom poaru Sarajeva 1697 godine i da nije obnovljena sve do Kukaviina vremena. 9. N a t p i s na n a d g r o b n o m spome n i k u e h a j e H u s e i n - a g e . G o d . 1167. Na grobu ovog Husein-age, pokopanog u dvoritu Careve damije u Sarajevu, i danas postoji nad grobni spomenik s ovim natpisom. Natpis je is klesan sa dvije strane uzglavnog niana osnovice 17 X 17 cm, a visina mu je 1,20 m. Pismo, iako krupno, ipak dosta komplikovano i vie naginje deli pismu. Slova su ponegdje oteena. Uzglavni nian ima turban kakav susreemo na nianima uenih ljudi toga vremena. Grob pokojnika ogra en je tesanim kamenim ploama.
42 43

napusti ovaj svijet i ode u vjenost. Uzvieni bog neka mu (pokojniku) oprosti gri jehe, A za njega neka trai oprosta boji miljenik (Muhamed). Sa devher slovima 4 4 Mejlija mu izree kronogram smrti ovako: ehaju-bega neka bog nagradi rajem Firdevsa.

U originalu natpisa, kako vidimo, godina nije izraena brojkama, a sabiranjem brojane vri jednosti slova sa diakritikim znakovima u kronostihu dobivamo hidretsku godinu 1167. Ovaj Husein-aga mogao bi biti ehaja bosanskog vezira Mehmed-pae Kukavice. To zakljuujemo na osnovu jednog podatka iz Baeskijina Nekrologija, koji meu osobama pomrlim do 1170 (1576/7) spominje i Husein-efendiju, ehaju pae Kuka vice.

Asaf je ime legendarnom veziru Damija u Kudusu u Jerusalimu.

Salamonovu.

44

tj. arapska slova sa diakritikim znakovima.

141

10. N a t p i s o g r a d n j i k o n a k a D en e t i a S m a i l - b e g a . G o d . 1170. Prepis 45 natpisa sauvao nam se kod Kadia. On kae da je ovaj natpis stajao vie prozora u velikom oku (primaoj sobi) Smail-begova konaka u Jagdizade Hadi-Ahmedovoj mahali (Gornjoj emalui) u Sarajevu. Tekst:

Sl. 7

Prevod:
Uzvieni boe! Krasna li je (ova) sretna kua koja poveava raspoloenje, Sagraena je po novom planu i na najljepem mjestu. Tj, gospodin Smail-beg Deneti-zade (Deneti), Sreno napravi ovu lijepu kuu. Svi posmatrai rei e: lijepa li je (ova kua) Kao da je kutak dvora raja Firdevsa. Svojim stanjem svakog dana ona jutarnjem po vjetarcu veli: Doi skitnico, evo za tebe dostojna mjesta i sklonita. Neka u njoj uiva vlasnik sa svojom djecom i prijateljima, I neka je ova kua dobroinstva nastanjena dok je svijeta i vijeka. U godini njezina dovrenja izree joj Mejlija ovaj kronogram: Smail-beg sagradi ovaj sreni dvorac. Godina 1170.
45

Prema brojanoj vrijednosti slova u zadnjem stihu ovog natpisa konak Denetia sagraen je godine H. 1170, a ne 1180 kako je to nekom oma kom zabiljeio H. Kreevljakovi. 46 Kreevljakovi izmeu ostalog spominje da je muki oak Denetia konaka bio sastajalite ne samo feudalne gospode nego i duhovne aristo kracije, dok su na ivotu bili Smail-beg i njegovi sinovi i unuci. Pored brojne uleme, to je tu dola zila, naroiti je bio gost ejh Mehmed-efendija Mejlija, koji je, kako vidimo, spjevao i natpis o gradnji ovoga konaka. Konak Denetia poruen je u ljeto 1942 godi ne. S njim je nestalo i ovog natpisa. 11. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u M u s t a f a - b e g a . G o d . 1170. Nad grobni spomenik na kome je isklesan ovaj natpis nalazi se i danas na grobu nekog Mustafa-bega u groblju na Alifakovcu, s lijevu stranu puta Alifakovac Kozja uprija. Uzglavni nian ima osnovicu 18 X 18 cm, a visok je 95 cm, dok je no ni nian osmerokutne osnovice s piramidalnim zavretkom. Turban uzglavnog niana ima oblik niana uleme. Grob Mustafa-bega ograen je te sanim kamenim ploama. Tekst prikazuje slika 7. Prevod:
O alosti! Preseli se Mustafa-beg u vjenost, Neka Gospodar uini uzvienim njegovo bora vite i utoite. S velikim uzdahom izrekoh mu, Mejlija! kronogram (smrti ovako): Raj Firdevs neka je poivalite Mustafa-begu. Godina 1170.
46

Kronika, sv. VII, str. 224.

O. c. p. str. 159.

142

12. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u H a d i - A h m e d a . G o d . 1171. Taj Hadi-Ahmed sahranjen je u dvoritu Kuuk-Katibove damije (Nad Mlinima), gdje mu se i danas nalazi nadgrobni spomenik s ovim natpisom. Nat pis je isklesan na dvije strane uzglavnoga niana, koji ima turban u guve klesane dosta precizno. Noni nian je osmerokutnik s prizmastim zavr etkom, a ima visinu kao i uzglavni. Pismo dosta lijep i krupan nestalik. Kod ovoga natpisa karakteristino je to to na slova nisu stavljeni diakritiki znakovi, osim na njih nekoliko, kako se to vidi i na fotografskom snimku natpisa. Kako se rijei na koje nisu stav ljeni reeni znaci mogu itati na vie naina, a time im se mijenja i njihovo znaenje, to sam do nio ovdje i prepis ovoga natpisa i na sve njegove rijei stavio potrebne znakove da se moe vidjeti kako sam te rijei itao.

Tekst (vidi sl. 8):

Prevod:
teta! Hadi-Ahmed se preseli u vjenost. Rajska baa Ridvan neka mu je boravite, a drutvo rajske ljepotice. On bijae ugledni dobrotvor medu trgovcima, Neka mu je zato obilna nagrada (na sudnjem danu). U ime boga sagradio je ovaj mekteb, Boe, nagradi ga za to dobro djelo. Uzvieni bog neka ga primi u more svoga oprosta, I neka mu greke i grijehe oprosti. Mejlija! Doe jedan molitelj i ovako mu izree smrtni kronogram: Boe, leite (grob) ovog Hadi-Ahmeda ispuni svjetlo.

U originalu natpisa godina, kako vidimo, nije oznaena brojkama, a preraunavanjem brojane vrijednosti pojedinih slova kronostiha dobivamo godinu 1171. 13. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Muhamed-age, n a d z o r n i k a Hus r e v - b e g o v a v a k u f a . G o d . 1171. Fak simil i prevod natpisa objavio je Kemura, 4 7 oda kle ga ovdje prenosimo. Nadgrobni spomenik Muhamed-age stajao je u dvoritu Kalin Hadi-AliSl. 8
47 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe GZM XXIII 1911, str. 207.

143

jine damije u Sarajevu, a koji je zajedno s nat pisom nestao 1948 godine kada je ovaj prostor is koriten za stanbenu izgradnju. O obliku nad grobnog spomenika Muhamed-age Kemura nam ne daje poblie podatke. Tekst:

godine; otkada je ova sluba neprekidno u rukama njegovih direktnih potomaka. I Baeskija u go dini 1171 spominje smrt Imaretlia. 14. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e 49 n i k u N a i l e . God. 1171. U kronici Kadia, iz koje sam uzeo prepis ovoga natpisa, stoji da je Naila pokopana u dvoritu Careve damije u Sa rajevu. U spomenutom groblju ovog natpisa danas nema. Tekst:

Prevod:
ista i nevina kerka, porod Asafov,

Prevod:
Muhamed-aga se preseli u vjenost, U raju neka mu je drutvo rajski djeaci i ljepotice. Kao nadzornik Husrev-begova vakufa, Bijae na glasu po svojoj iskrenosti. Mnogo dobrih djela je uinio, A jedno od njih je i to to je ovaj mekteb po pravio. Njegova ista dua neka zaroni u more boijega oprosta, I neka mu bog na Sudnjem danu oprosti gri jehe i pogreke. Mejlija! Kronogram smrti njegove (pokojniko ve) pero napisa ovako: Grob Hadi-Muhamedov neka je ispunjen svjetlom. Godina 1171.

Bila je Nejednom

od ranije povod radostima. puhnu vjetar koji unitava

I prenese tu svjeu ruu u ruinjak raja. Iskreno i od srca izrekoh joj kronogram smrti (ovako): O boe! Dvorac Firdevs neka bude dosuen Naili. Godina 1171.

U tekstu natpisa, kako vidimo, nije pjesnik spo menuo svoje ime. Meutim Kadi tvrdi da ga je spjevao Mejlija, a na to nas upuuje i sam stil natpisa. Za Nailu Kadi kae da je ona ki Muhamed-pae Kukavice, bosanskog vezira. 15. N a t p i s p o v o d o m s m r t i e r i f o v i a A h m e d - e f e n d i j e . God. 1171. Prepis natpisa sauvao nam se kod Kadia, 5 0 ali ga on nije prepisao s nadgrobnog spomenika pokoj nika, jer kae da mu nije poznato gdje je Ahmedefendija sahranjen.
49 50

Kadi je uz prepis ovoga natpisa dao napome nu da se pokojni Muhamed-aga prezivao Imaretli. 4 8 Ovog Muhamed-agu po prvi puta susreemo u slubi nadzornika Husrev-begova vakufa 1734
48

Kronika, sv. VII, str. 241.

Kronika, sv. VII, str. 225. Kronika, sv. VII, str. 240.

144

Tekst:

jedne sobe u spomenutoj kui u Kalin Hadi-Ali52 jinoj mahali (danas dio ulice JNA oko Hotelpote). Tekst:

Prevod: Ovo je lijepo mjesto, koje srcu poveaje mir, Krasna kua, mjesto koje poklanja raspoloenje. Pai Salih-aga drug desetog buluka, Uloio je trud i utroio imetak, I tako sagradio (ovu) kuu koja duu razveseljuje. Neka Istiniti blagoslovi graditelja, I neka ovaj visoki dvorac uini trajnim. Bog neka ju uini naseljenom do sudnjeg dana, A u njoj prijatelji neka stalno uivaju. Njezinom zavretku izree Mejlija kronogram: Zaista se ukrasi ova odabrana kua. Godina 1173. 17. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u M u n l a S u l e j m a n a . God. 1174. Taj Munla Sulejman sahranjen je u groblju na Ali- fakovcu, kraj puta koji vodi Kozjoj upriji. Uzglavni nian na kome je isklesan ovaj natpis ima oblik ulemanskih niana; visok je 80 cm, a osno vica mu je 17 X 17 cm.

Prevod: Na knjizi ivota erif Ahmed-efendije, tog po nosa erafa napisa se Svreno je (temet), (a to uini) ruka sudbine. Konano mu je dodijeljen stalni poloaj u raju Adnu, jer mu je postala nepotrebna ova prolazna ast. Na tom prolaznom poloaju niko ne nade smi renja i u poslu pravde on se konano odlui za vjenost. Toga asa on posla svoju sedadu u vjenost, Boe, vjeno sudite uini njemu boravitem. Za njegovu ispravnost dokaz su nam njegove lijepe osobine, nadati se je da e bog zadovoljiti njegove protivnike. Kada se uvae slabosti u (ljudskim) djelima tada mu i to moe biti povod za njegov ulazak u raj Adn. Bio je blag, gospodin, koji je istinu zborio. Njegovo srce nije bilo sputano ljubavi prema djeci Veina njegovih presuda zasnovane su na prav di, neka ga zato Istiniti obilno nagradi A na sudnjem danu neka mu je zagovornik boij poslanik U grobu neka mu je drug boje svjetlo. O njegovoj (pokojnikovoj) smrti izree Mejlija jedan kronogram u raunu: erif Ahmed-efendiji neka Gospodar podijeli mjesto u raju Adnu. Godina 1171. erif Ahmed-efendija je jedan od lanova ugledne sarajevske porodice erifovia, kasnijih Fadilpaia. Njegov je sin Muhamed Haim-efendija, a sin ovoga Mustafa Nurudin-efendija. 5 1 16. N a t p i s o g r a d n j i k u e S a l i h a g e P a i a . God. 1173. Prema Kadiu ori ginal ovoga natpisa bio je ispisan vie prozora
51 Ovaj Nurudin-efendija vjenao se 23 rebia I 1215 (15 VII 1800) godine sa amilom (amkom), kerkom Fazlagia Omer-age, opjevanom u narodnoj pjesmi. Tu pjesmu je posebno historiski osvijetlio A. Bejti u lanku Prilozi prouavanju naih narodnih pjesama (v. Bilten Instituta za prouavanje folklora sv. II, str. 387389).

Sl. 9
52

Kronika, sv. VII, str. 246.

10

Nae starine IV

145

Tekst prikazuje sl. 9. Prevod: O alosti! Munla Sulejman ode u vjenost, Istiniti bog neka uini njegov grob rajskom baom. Mejlija mu, odbaciv jedan, izree kronogram: Mulla Sulejman neka postigne milost Istinitog. Godina 1174. Po obliku turbana na uzglavnom nianu kao i po tome to pjesnik pokojnika naziva mulom, za kljuujemo da je taj Sulejman bio obrazovan o vjek. Drugih podataka o njemu nemamo. 18. N a t p i s o o p r a v c i t v r a v e i o gradnji Fazli-paine kule u Bihau. God. 1176. Nije mi poznato da li je natpis kada stajao na spomeniku na koji se odnosi. O tome nam ne biljei nita ni Kadi 5 3 iz ije sam Kronike uzeo prepis natpisa. Tekst:

19. niku

Natpis Munla

na

nadgrobnom

spome me

Zulfikara,
55

uenika

d r e s e . God. 1176. Faksimil i prevod natpisa objavio je Kemura. Natpis se prvotno nalazio zajedno sa svojim nianom u groblju Bakr-babine damije u Sarajevu. Nije poznato kada je nestao ovaj spomenik. Godine 1952 neposredno pred eks humaciju spomenutog groblja tamo nije bilo vie ovog spomenika. Tekst:

Prevod: im je dua Munla Zulfikarova izala iz ko rica tijela, Odabrala je ruini dvor raja za stalno bora vite. Prevod: Vladar svijeta, njegova preuzvienost Mustafahan prvi Naredio je sadanjem svome veziru Muhsinoviu Da iz temelja popravi ovu bihaku tvravu, I da nanovo podigne takoer Fazli-painu kulu. Mejlija, promatrajui zavretak njihove grad nje izree kronogram (ovako): Lijepa li je ova besprimjerna graevina, kako je visoka ta privlana kula. Godina 1176. O bihakoj tvravi kao i o Fazli-painoj kuli vidi opirnije kod Kreevljakovia, 54 koji spominje ovu opravku tvrave i gradnju Fazli-paine kule. Kronika, sv. VII, str. 294. Stari bosanski gradovi, Nae str. 3031.
54 53

Kako je kao uenik otiao s ovoga svijeta, Neka ga tvorac uvrsti u Sa gram rova. Fatiha. Godina 1176. Pjesnik, kako vidimo, kae za pokojnika da je umro kao uenik, a i Baeskija biljei u godini 1176 smrt Mula Zulfikara, rodom iz Trebinja, uenika medrese.
55 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM XXII, (1910), str. 277. 56 U islamskoj tradiciji postoji i takav hadis koji kae da je onaj, koji umire traei nauku (uenik), umro muenikom smru.

red muenika.56 mu izree krono-

devher-slovima (smrti) ovako:

Mejlija

Ah! Odlui se za vjenost asna dua Zulfika

starine I (1953),

146

Tekst prikazuju slike 10, 11 i 12. Prevod:

Ponovno je puhnuo vjetar sudbine u ruinjak svijeta, I na zemlju sruio i unitio jedan novi pupoljak. Emir (Mir) Salih sin Denetia (Deneti-zade) Osman-bega, Napusti prolazni perivoj i ode u vjenost. Mejlija! im sam uo za njegovo preselenje, izrekoh mu ovaj kronogram: Gospodar neka Salih-bega nastani u rajski dvo rac. Godina 1176.

I Baeskija pod godinom 1176 biljei smrt Salihbega Denetia, a o njemu vidi opirnije kod Kre57 evljakovia. 21. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Atije Mori, keri M u h a m e d e l e b i j e . God. 1176. U dvorinom groblju Vekil-Harove damije, pod Alifakovcem u Sara jevu situiran je nadgrobni spomenik s ovim nat pisom. Uzglavni nian, visine 68 cm, a osnovica 15 X 15 cm, ima na sebi djevojaku kapu, lijepo ukraenu vegetabilnim i geometriskim ornamen tima. Tekst prikazuje sl. 13. Prevod:
Dobra kerka Muhamed-elebije More, teta u cvijetu mladosti ode na drugi svijet. Kuga doe s potovanjem i zavue se pod njeno pazuho, Podie je s poau u namjeri da je odvede u rajsku batu. Kada je Mejlija uo za njezino preseljenje, iz ree joj kronogram smrti (ovako): Neka je dua Atijina dostojna blizine (boje). Godina 1176.

Sl. 10, 11

Sl. 12

20. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Denetia mir Salih-bega, sina O s m a n - b e g o v a . God. 1176. Nagrobni spo menik Salih-bega situiran je u groblju na Hanbinoj Carini u Sarajevu i na njemu je sa tri strane uzglavnog niana dosta krupnim nesh pismom ispisan ovaj natpis. Visina uzglavnog niana 1 m, a osnovica 14 X 16 cm.

Sl. 13
57

O. c. p., str. 125.

147

U originalu je ispod teksta natpisa brojkama oznaena godina 1176. Meutim po mom prerau navanju brojane vrijednosti slova u kronostihu dobio sam godinu 1177 (1763/64). Atija je, kako to saznajemo iz natpisa, umrla od kuge, a prema Baeskiji, kuga se u Sarajevu pojavila 1 muharema 1176 (23 VII 1762) i trajala uzastupno tri godine. Prema tome Atija je mogla umrijeti i 1177. U natpisu se kae da je Atija ki Muhamedelebije More (Moria). Ovaj Muhamed-elebija je, svakako, stric ili strievi poznatih brae Moria Mehmeda i Ibre, koji su 1170 (1757) godine pogu bljeni u sarajevskoj tvravi kao kolovoe deset godinje pobune (17471757), a pokopani su u istom groblju gdje i Atija i njezin otac Muhamedelebija. O Moriima vidi opirnije kod Kreev58 ljakovia. 22. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u M u h a m e d - e f e n d i j e , k a d i s k o g pi s a r a . God. 1176. Nadgrobni spomenik s ovim natpisom nalazio se ranije u dvoritu Jagdi-zade Hadi-Ahmedova mesdida u Sarajevu (upravo prema dananjoj Trnici u Vase Miskina ulici). Mesdid je poruen 1894 godine. Kada je nestalo ovog spomenika nije nam poznato. Faksimil i prevod natpisa donio je Kemura. 5 9 Tekst:

Prevod: teta! Ponos pisara Muhamed-efendija preseli sa ovoga svijeta u vjene saraje. Sidil svoga ivota dovri i potpisa im ga pozva Istiniti na svoj sud. Nada mu je spas uzvienog gospodara, druina u grobu neka su mu rajske djevice, a stanite raj. Mejlija! Izrekoh mu kronogram smrti, bez e tiri, ovako: Neka je pokoj svijetlom Muhamed-efendiji koji odlazi. Godina 1176. Pokojni Muhamed-efendija prezivao se Gui (Guo-zade). To saznajemo od Baeskije, koji u godini 1176 biljei njegovu smrt i kae da je bio glavni pisar sarajevske meheme. 23. K r o n o g r a m p o v o d o m s m r t i R u m e l i s k o g k a d i j e J a h j a - e f e n d i j e . God. 1177. Kadi, od koga prenosimo ovaj natpis, kae, da je kadija Jahja-efendija pokopan u mje stu Kara-Firje. 6 0 Prema tome se ovaj natpis nije nalazio na njegovom nadgrobnom spomeniku. Tekst:

Morii, Novi Behar, god. XII (1938). Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM XXIII (1911), str. 537. 60 Kronika, sv. VII, str. 350. Mjesto Kara-Veria bilo je sjedite kadiluka, a nalazi se 60 km juno od Soluna u Grkoj.
59

58

148

Prevod: Ponos kadija Rumelije, Jahja-efendija, Napusti prolazni poloaj i preseli u vjenost. Iako mu bijae dodijeljen poloaj u mjestu Ka ra-Feria, Nije za njim udio, jer je znao da je prolazan i samo fantazija. U udnji susrela sa bogom naputajui privre meni poloaj. Uzvieni mu dodijeli stalni boravak u raju. Svoje presude uvijek je usklaivao s propisima eriata, Pa nije li on zasluan one izreke (Muhamedove): Jedan kadija e u ruj ... Neka ga milostivi Gospodar nastani u dvorcu raja, A u grobu sve do dana suenja neka su mu druina rajske djevice. A kada doe dan nagraivanja neka mu je za 61 govornik Mustafa, I ni u kojoj prilici neka ga Istiniti ne pokara. Mejlija! Pero napisa kronogram smrti njegove ovako: Jahja-efendija preseli u raj Adu, koji je pun blagostanja. Godina 1177. Baeskija u godini 1177 biljei smrt poznatog ajana Hadi-Musazade Jahja-efendije. 24. N a t p i s n a d a m i j i T o k m o - z a d e H a d i - A l i j i n o j u S a r a j e v u . God. 1177. Prepis ovoga natpisa uzeo sam od Kadia. 6 2 Nije mi poznato da li je original natpisa kada sta jao na odnosnom spomeniku, a ni Kadi nam o tome nita ne kae. Tekst:

I taj dobri ovjek sagradi ovu damiju. Mejlija! Pero napisa kronogram njezin ovako: Hadi-Omer dovri gradnju ove nove damije. Godina 1177. Kadi uz prepis natpisa dodaje da je damija Tokmo-zade Hadi Alijina izgorila u velikom po aru Sarajeva 1697 godine. Iz natpisa saznajemo 64 da je damiju obnovio Hadi Omer godine H. 1177.

25. Natpis na mesdidu Hasana P e h l i v a n a u S a r a j e v u . God. 1177. Ori ginalna ploa (veli. 70X60 cm) na kojoj je iskle san ovaj natpis i danas se uva u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, dok je prvodibno bila uzidana nad glavnim ulazomu u mesdid Ha sana Pehlivana u ulici Podtekija u Sarajevu. Mesdid je poruen 1918 godine. Faksimil i prevod natpisa objavio je Kemura. 6 5

Tekst:

Prevod: Ponos serdengedija, Hadi-Abdulah-aga, U ime boga podie ovu damiju. Neka mu je kod Gospodara primljeno ovo do bro djelo.
64 Dobrotvor Hadi-Omer prezivao se etica, sin je Ibrahimov, po zanimanju abadija. Umro je od bo lesti kuge u Sarajevu 1783 godine. O njemu nam prua vie podataka Baeskija. Hadi-Omer je podi gao i popravio vie objekata, a o njemu e biti spo mena i kod natpisa pod br. 35 i 50. 65 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM XXIII (1911), str. 422423.

Prevod: Dobrotvor Hadi-Omer, ponos trgovaca, Sagradi u ime boga ovu visoku graevinu. Boije rijei Damije grade63 nale su odziva u njegovom srcu.
61 62 63

Jedno od brojnih imena Muhamedovih. Kronika, sv. VII, str. 310. Kur-an, IX, 18.

149

Boe, podaj neka mu ono bude uzrokom oprogrijeha. 66 Sa menkut-slovima izree joj Mejlija kronogram ovako: 61 Abdulah-aga uime boga sagradi damiju. Godina 1177. stu Poznato godine. je da je ovaj mesdid izgorio 1697

Tekst:

26. N a t p i s o s m r t i M u s t a f a - e f e n d i j e, m u f t i j e . God. 1177. Prepis natpisa 68 sauvao nam se u Kadia. Ovaj stih je zapravo samo kronostih natpisa to lako moemo uoiti i iz njegova teksta, jer ne pretstavlja jednu cjelinu. To konstatuje i Kadi i tom prilikom kae da je ovaj kronostih prepisao iz neke stare rukopisne zbrike, a da na nadgrobnom spomeniku ovog muf tije, sahranjenog u groblju Nadkovai, nema nat pisa. Tekst:

Prevod: Mejlija! Kada mi je stigao glas o njegovoj smrti, sainih mu kronogram: Izvor uenosti, muftija-efendija preseli se s ovog svijeta. Godina 1177. Ovaj sarajevski muftija Mustafa-efendija pre zivao se Hirri-zade (Makovi). I Baeskija pod godinom 1177 konstatuje smrt muftije Hadi Mustafe, koga je na poloaju muftije u veljai iste godine naslijedio Emir-elebija Muhamed-efendija Svrako. 27. N a t p i s o o p r a v c i i z v o r a u H r v a t i n u . God. 1178. Prepis natpisa nalazi se u jednoj rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu. 6 9
66 Menkut slova su isto to i devher-slova tj. ona arapska slova koja na sebi imaju diakritike znakove. Prema tomu i u ovom natpisu treba zbrajati vrijed nost slova sa takama. 67 Ovaj Abdulah-aga je vjerovatno Hadimuratovi o kojem vidi opirnije u Kreevljakovia: Vodo vodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu (1939), str. 56. 68 Kronika, sv. VII, str. 311. 69 Inv. broj 166/55.

Prevod: Zapovjednik serdengedija, taj vlasnik dobrih djela, Hadi-Muhamed-aga kojem nema ravnog ni slinog. Istiniti je njemu omoguio i on uini mnogo do brih djela, Izmeu svih mu je evo sada i ovaj spomen po vod oprostu grijeha. Obnovio je Hrvatinsku vodu (vrelo) kada se ona poruila, I tako na vie mjesta potekoe esme poput vrela Selsebila.70 Ovo je jedno trajno djelo, pa pij vodu njegovu i uini dovu dobrotvoru. Da mu bog podari dug ivot kao nagradu. Mejlija! Stie jedan poznavalac i izree krono gram dovretka gradnje (ovog vrela): Uzmi i napij se s ovog lijepog izvora (esme), koji sebil je izvor ivota. U tekstu natpisa godina nije oznaena brojka ma. Preraunavanjem brojane vrijednosti slova u kronostihu dobivamo godinu 1178. Ovaj dobrotvor Muhamed-aga prezivao se Gedebula i bio je aga 97-og demata, a umro je 1765/66 godine. O Hrvatinskom izvoru vidi opirno kod Kreevljakovia. 7 1 Selsebil je vrelo u raju. Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu (1939), str. 56.
71 70

150

28. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Bege H a d i - M u s t a f e , sina ige H a d i - H a s a n a . G o d . 1178. Nadgrobni spomenik s ovim natpisom ranije je stajao u groblju koje se nalazilo upravo pred dananjim domom Jugoslavenske Armije, a kua u kojoj su stanovale ige bila je situirana na mjestu zgrade dananje kole za primjenjenu umjetnost. Kada je godine 1946 ovo groblje ekshumirano spomenik zajedno s ovim natpisom, uz ostale spomenike ovoga groblja, preneen je u groblje na Bakijama, gdje se i sada nalazi. Meutim, kod prenoenja spomenik je oteen tako, da mu je odbijen tur ban i jedan dio trupa uzglavnog niana. Tako je oteen natpis; nestalo je prvog polustiha s po etka natpisa i prvog polustiha od treeg stiha, jer je natpis ispisan s dvije strane niana. Sau vao nam se je prepis cijelog natpisa. Tekst prikazuje sl. 14. Prevod:
Bego Hadi-Mustafa, sin Zige Hadi-Hasana, Umro je kao mladi od bolesti kuge. Kada je njegovoj dui stigao glas Povrati se!, On vesela lica rtvova svoj cijenjeni ivot. Na Sudnjem danu neka mu je zagovornik ponos svijeta (Muhamed), A prestupke i grijehe neka mu bog oprosti. Mejlija! Izae jedan nevieni glas i izree mu kronogram: Hadi Mustafa neka je zasluan milosti Go spodara. Godina 1178.

Baeskija takoer biljei u 1178 godini smrt ige-ogli Bege.

Sl. 14 a

29. N a t p i s p o v o d o m s m r t i M o s t a r c a H a f i z M u s t a f e . G o d . 1178. Ovaj natpis ispisan je lijepim talik pismom na jednom koma diu starog papira, veli. 15X7 cm, iji se origi nal nalazi kod mene. Tekst sadri sl. 14a. Prevod:

Sl. 14

Hafiz Mustafa Mostarac (Mostarli) odlui se za drugi svijet, Istiniti neka mu uini raj Firdevs mjestom ui vanja. Svoj cijenjeni ivot rtvovao je za nauku i pro svjeivanje, A nije vrijeme tratio u sticanju imetka i po loaja. Kako je divno njegovo jakuti pismo u sulusu sa perom kojim se pie nesh, Sposobnostima njegove ruke data je boanska mo.

151

Kada je njegovoj dui stigao glas Povrati se!, Ispusti duu i s ljubavlju ode u vjenost. Mejlija! Kronogram smrti njegove izrekoh sa devher-slovima ovako: Neka je raj utoite Bonjaku Hafizu. Godina 1178. Nije nam poznato gdje se nalazi grob ovog Hafiz Mustafe, ali na osnovu podataka koje nam prua Baeskija u svom Nekrologiju, moglo bi biti da je sahranjen u Carigradu. Naime, Baeskija u 72 godini 1178 konstatuje smrt Hafiza Moste, katiba, (umro) u Istanbulu. 30. N a t p i s n a d a m i j i H a v a d e K e m a l u d i n a u S a r a j e v u . G o d . 1180. Ori ginalna ploa s ovim natpisom (veli. 58X78 cm) ranije je stajala nad glavnim ulazom u spomenutu damiju u mahali emalui. Damija je bila situ irana upravo na mjestu dananjeg vakufskog ne bodera, a poruena je 1940 godine, i tom prilikom ploa s ovim natpisom prenesena je u lapidarij Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, gdje se i danas uva. Faksimil i prevod natpisa objavio je Kemura. 7 3 Tekst:

U originalu natpisa, kako vidimo, godina nije izraena brojkama, ali preraunavanjem brojane vrijednosti slova kronostiha dobivamo godinu 1180. Iz gornjeg teksta vidimo da se ovaj natpis od nosi na obnovu ove damije. Napominjemo da je i ova damija stradala u velikom poaru 1697, a iz natpisa vidimo da ju je obnovio Muhamed paa. On je bosanski namjesnik Silahdar Muhamedpaa. Postoji i njegova zakladnica za ovu da 74 miju. 31. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Tabakovia (Tabak-ogli) HadiM u s t a f e . G o d . 1181. Faksimil i prevod nat 75 pisa objavio je Kemura. Nadgrobni spomenik s ovim natpisom nalazio se u groblju kod okadi Hadi-Sulejmanove damije u Sarajevu. Tekst:

Prevod: Dabak-ogli Hadi-Mustafa-aga, umro je i na pustio prolazni svijet. Neka mu bog uini raj Adn stalnim boravitem. Mejlija povodom njegove smrti izree ovaj kronogram: Neka je Mustafa dostojan milosti boje. Godina 1181. Prevod: Ponos vezira, visoki dravnik, njegova uzvienost, Dobrotvor poput Asafa, kojem ravnog nema, Zet vladara svijeta Muhamed-paa, itavo svoje imanje rtvovao je u dobrotvorne svrhe. Obnovio je izgorjelu Havade Kemaludinovu damiju, Koja bijae poruena. Mejlija! Ispade kronogram gradnje njezine u lijepom stihu: Neka je blagoslovljena divna i besprimjerna damija. Sarajlije su doseljenike iz Mostara nazivali raz liito: Mostarci, Moste ili Mostii, pa i danas u Sara jevu ima porodica koje se tako prezivaju. 73 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM XXIII (1911), str. 422423.
72

Kada saberemo brojanu vrijednost slova u zadnjem polustihu ovog natpisa, dobiemo godinu 1190, a ne 1181, koja je, kako se to vidi iz faksi mila, ispisana brojkama ispod teksta natpisa. Go dina 1181 moe se iz stiha dobiti samo tako, da se zadnja rije u tekstu natpisa Mustafa pie s elifom a ne sa j, ali tako ne stoji u faksimilu, kojeg ovdje donosimo. Do ove greke moglo je doi i kod izrade samog faksimila. Da je ovaj Hadi Mustafa zaista umro 1181 go dine imamo potvrdu i u Baeskinom Nekrologiju.
74 O Havade-Kemaludinovoj damiji i njenom ob novitelju silahdar Muhamed-pai napisao je posebni lanak H. Mehmed Handi u Jugoslavenskom listu God. XXI (1939) broj 280, str. 7 od 25 I 1939. 75 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe GZM XXIII (1910), str. 57.

152

groblju Natkovai, uz kapiju na Ploi u Sarajevu. Spomenute godine nestalo je niana s ovoga groblja. Prepis natpisa sauvao nam se kod Kadia. 7 7 Tekst:

Sl. 15

32. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u s e r - t u r n a d i j e A l i - a g e . G o d. 1182. Nadgrobni spomenik s ovim natpisom i danas se nalazi u dvorinom groblju Ferhadije damije u Sarajevu. Natpis je isklesan lijepim nesh pismom s jednu stranu uzglavnog niana, visine 1 m i osnovice 18 X 18 cm. Grob ovog turnadije ogra en je santraem. Tekst sadri slika 15. Prevod:
Fatiha! Ser-turnadija Ali-aga, pisar na Divanu, Imenjak bojeg lava (H. Alije), Nalazei se na poloaju bosanskog age, uini ah, I odlui preseliti se u bau Gulen-saraja. Sa devher slovima izrekoh mu kronogram: Grob age neka osvijetli Gospodar. Godina 1182.

Prevod:
teta! Hadi Mustafa Sabura, kazandija, Napusti ovaj svijet i odlui se za vjenost. On je znao da prolazna kua nije stalna, Boja milost uinila mu je boravitem dvorac mira, Uzvieni bog neka mu oprosti greke i prestupke, A na Sudnjem danu neka mu je zagovornik ponos poslanika (Muhamed). Kada je Mejlija uo za njegovu seobu, izrekao mu je kronogram smrti: Hadi-Mustafa neka dospije u raj Firdevs! Godina 1183.

U ovom natpisu pjesnik nije spomenuo svoj pseudonim. No, Kadi, koji takoer ima prepis toga natpisa, 7 6 navodi da ga je spjevao Mejlija. To je, svakako, mogao zakljuiti po samoj stiliza ciji, ali i po drugim podacima, pa se moemo osloniti na njegovo miljenje. 33. niku dije. zio se
76 77

Hadi Mustafa Sabura bio je lan vrlo bogate sarajevske porodice, sin je Hadi-Mehmedov. Na kon oeve smrti nije se dijelio sa svojim bratom Begom Ibrahimom, nego su zajedno radili, pa je tako iza smrti Hadi-Mustafine njihova imovina procijenjena na 9,612.938 aki ili 400.533 groa. I Baeskija je zabiljeio smrt bogatog kazandije Hadi Mustafe Sabure. O Hadi Mustafi vidi op irnije kod Kreevljakovia. 78 34. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u J u s u f - e f e n d i j e . G o d . 1184. Prepis natpisa sauvao nam se u Kadievoj Kronici. 7 9 On kae da je natpis prepisao direktno s nadgrobKazandijski obrt u Bosni i Hercegovini, GZM 1951, str. 201202. 79 Kronika, sv. VIII, str. 39.
78

N a t p i s na n a d g r o b n o m spome Sabure Hadi Mustafe, kazanG o d . 1183. Sve do 1946 godine nala nadgrobni spomenik s ovim natpisom u

Kronika, sv. VIII, str. 384. Kronika, sv. VIII, str. 433.

153

nog spomenika Jusuf-efendije, koji je sahranjen u groblju na Alifakovcu u Sarajevu. Danas vie toga spomenika nema. Tekst:

Sl. 16

Tekst prikazuje sl. 16. Prevod: Prevod:

teta, Mejlija gram Jusuf-efendija, za godinu se sin Mehmed-Eminov, smrti izree kronoHadi Omer, taj odluni i poduzetni ovjek, Njegova dobra djela teku poput vode na vie mjesta. Izmeu kojih je, evo, i ova nova voda ivota, koju dovede, I u koju svrhu utroi dosta zlata. Sve do izvora nanovo ju je podigao, Neka ga zato bog nagradi na Sudnjem danu. ednima je Mejlija izrekao kronogram (ove esme) ovako: Uzmi i napij se s ove esme vode koja je poput Kevsera.81

Iz prolazne kue preseli se na drugi svijet. njegove preseli u ovako: vjenost. Godina 1184.

Jusuf-efendija

O tome Jusuf-efendiji imamo neto vie po dataka u Baeskijinu Nekrologiju. Tu se navodi da je 1184 godine umro Zutobradi, osavi Jusufefendija, mostarski kadija, koji je bolestan doao u Sarajevo i tu umro. U sidilu sarajevskog kadije pak od 24 rebia I 1184 (19 VII 1770) nalazi se popis ostavine ka dije, Jusuf-efendije, sina Mehmed Eminova iz Careve mahale; ostavina mu je procijenjena na 479.730 aki. Meu ostalim navedeno je i 20 sve zaka raznih knjiga. 80

Godina natpisa izraena je samo u slovima, i kada saberemo brojanu vrijednost slova u kronostihu, dobiemo godinu 1184. Dobrotvor Hadi Omer o kojem je rije u ovom natpisu je onaj isti koji je popravio Tokmozade Hadi-Alijinu damiju. O ovoj esmi vidi opirnije kod Kreevljakovia. 82 36. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u R e d e b - a g e . G o d . 1184. Prepis nat pisa sauvao nam se u Kadievoj Kronici. 8 3 On kae da je natpis prepisao s jednog prelomljenog niana u groblju na Alifakovcu, kojeg niana da nas vie nema u spomenutom groblju. Tekst:

35. N a t p i s n a e s m i p r e d C a r e v o m d a m i j o m u S a r a j e v u . G o d . 1184. Ori ginalna ploa, veliine 78X50 cm, na kojoj je isklesan ovaj natpis, danas se uva u lapidariju Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, a pr vobitno je bila uzidana vie spomenute eme. Pismo lijep nesh. Prepis i prevod natpisa objavio je i Kreevljakovi.

80

Sidil XI, str. 125126.

Vrelo u raju. Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 5660. 83 Kronika, sv. VIII, str. 39.
82

81

154

Prevod:
Redeb-aga, ponosni bihaki aga, koji je po znat po hrabrosti, Odluio se i krenuo u pravcu Istanbula, Ali mu ivot bijae zavren u ovome mjestu, Saznao je da ovaj svijet nije mjesto boravka, pa preseli u vjenost. Sa mudem-slovima izrekoh kronogram njegove smrti; Redeb-agi nek se dosudi ulazak u raj. Godina 1184.

Prevod:
O alosti! Vjetar sudbine uniti perivoj ivota Muzaferije (Muzaferi-zade) Hadi-Ahmeda. Na Sudnjem danu neka mu je zagovornik ponos poslanika (Muhamed), A njegov grob neka je ispunjen svjetlom spo minjanja boga. uo je Mejlija za njegovu smrt, pa mu izree ovaj kronogram: Hadi Ahmedu neka je utoite raj Firdevs. Godina 1186.

Da bismo dobili godinu 1184, koja je, kako vi dimo i kod Kadia, napisana brojkama ispod tek sta natpisa, trebamo da zbrojimo samo ona slova u kronostihu koja na sebi imaju diakritike zna kove, a koja se u arapskom jeziku, pored devher slova, nazivaju jo i mudem slovima. U natpisu pjesnik ne spominje svoje ime. Me utim, Kadi i za taj natpis napominje, da ga je spjevao Mejlija, a to bismo mogli zjakljuiti i po samom stilu natpisa, pa ga zato ovdje i do nosimo. Ovaj Redeb-aga bio je zapovjednik nekog odjela vojnika u bihakoj kapetaniji i vrlo vjerovatno da je bio poao u Istanbul kao havaledija. 37. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u M u z a f e r i j e H a d i - A h m e d a . God. 1186. Kadi uz prepis ovoga natpisa dodaje da je natpis prepisao direktno s nadgrobnog spome nika Muzaferije, pokopanog u groblju damije Buzadi Hadi-Hasana u Sarajevu. 8 4 Spomenici ovoga groblja stradali su 1951 godine. Tekst:

38. N a t p i s p o v o d o m s m r t i M u h a m e d - p a e M u h s i n o v i a . G o d . 1188. Prepis ovoga natpisa naao sam u jednoj rukopi snoj zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu. 8 5 Tekst:

Prevod:
Sadrazam, zet cara careva, utoita nevoljnika, Asaf svoga vremena, imenjak ponosa poslanika (Muhameda), Muhsin-zade, taj milostivi dravnik, Ode u vjenost taj zamjenik carstva. On je nenadmaiv vezir, koji bijae vjet upra vljanju, A po estitosti i otroumnosti bijae Aristotel svoga vremena. Neka Istiniti primi njegovu duu u more svoga oprosta,
84

Kronika, sv. VIII, str. 148.

85

Inv. broj 31/55.

155

A na Sudnjem danu neka se za njega zauzme ponos svijeta (Muhamed). Mejlija! Stie jedan molitelj i izree mu kronogram smrti: Neka Muhsin-zade bude u proelju raja. Godina 1188.

Prevod:
O ovjek, Napusti znanostima: Fikhom, knjievnou. ivot i vrlina, Pa zar na Sudnjem danu da mu zato stvoritelj svijeta ne oprosti (grijehe). Bog se smilovao njegovoj starosti, I neka ga na dan suenja skloni u hlad Ara. Mejlija! nogram boravite. Godina 1188. S dubokim ovako: je postignuo raj Firdevs kao uzdahom izrekoh mu krosmrti je proveo u predavanjima raznih nauka tefsirom, hadisom, sakjom i lijepom ovaj svijet i odlui se za kuu spasa. Njegova linost (osoba) bijae obdarena raznim alosti! Kantamiri-zade, taj poznati ueni

Prema Baeskiji Muhamed-paa Muhsinovi je umro u umli. 39. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Abdulah-efendije Kantamirije. G o d . 1188. Nadgrobni spomenik s ovim natpi som bio je situiran u dvorinom groblju Bakrbabine damije u Sarajevu (na Atmejdanu, gdje je danas park). Faksimil natpisa sauvan je kod 86 Kemure. Tekst:

Abdulah-efendija

Abdulah-efendija Kantamirija je sin Ahmedov, unuk Hadi-Muhamedov, a praunuk HadiHalil-efendije. Godine 1188 (1774/75), dakle u istoj godini u kojoj je i umro, sagradio je lijepu zgradu za biblioteku, koja se nalazila na Atmejdanu u Sarajevu. Ta je biblioteka poruena 1897 godine pri regulaciji lijeve obale Miljacke, a nje zin fond knjiga prenesen je tom prilikom u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Meu prenesenim knji gama ima vie rukopisa koje je Abdulah-efendija svojom rukom prepisivao. 8 7 Na jednom od tih ru kopisa nailazimo na biljeku iz koje saznajemo da je Abdulah-efendijin uitelj bio Abdul-Kadir, a uitelj ovoga Husein Isbeija. 88 Baeskija u Nekrologiju biljei smrt Abdulahefendije Kantamirije i za njega kae da je bio vrlo star, vaiz (propovjednik), muderis (profesor) i katib erijatskog suda u Sarajevu. Ki ovog Abdulah-efendije, Arifa, ta za Mostarca Ahmed-efendiju. Iz rodio im se sin Mustafa, koji umrije 1188 godine, kako emo to vidjeti natpisa (vidi natpis pod brojem 40). bila je udatoga braka veoma mlad iz sljedeeg

Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe GZM XXII (1910), str. 275.

86

87 Vidi rukopise pod inv. br. 419, 428, 520, 523, 525, 526, 655, 706, 1683, 1742, 2467 i 2554. 88 Inv. br. 419.

156

40 N a t p i s na n a d g r o b n o m spome n i k u M u n l a M u s t a f e . G o d . 1188. Nad grobni spomenik Munla Mustafe bio je situiran u dvoritu Bakr-babine damije u Sarajevu, upravo kod groba njegova djeda Abdulah-efendije Kantamirije. Faksimil i prevod natpisa objavio je Ke89 mura. Tekst:

Ispusti duu i s ljubavlju se odlui za vjeni ruinjak. Neka Istiniti ispuni njegov grob svjetlom Kur-ana, I neka se za njega zauzme miljenik boji (Mu hamed) El-Fatiha! Sa devher-slovima izree mu Mejlija kronogram smrti ovako: Ovog asa odlepra u raj dua Hafiz Mustafina, Godina 1188. Za Hafiz Mustafu Baeskija u Nekrologiju pod godinom 1188 kae ovo: Sin Mostia Ahmedefendije, a unuk Kantamirije, mlad, djeak. Umro je od vruice i mnogo mu je svijeta bilo na spro vodu. 41. N a t p i s n a m e d r e s i D u m i i a S i m - z a d e u S a r a j e v u . G o d . 1189. Pre90 pis i prevod ovoga natpisa dao je Kemura. Prepis natpisa naao sam i u jednoj rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu. 9 1 Tekst:

Prevod: Ovo krasno uilite je istok znanosti, Odakle e se iriti svjetlo prosvjete na sve strane Ovdje se stiu razne znanosti: Gramatika, sintaksa, erijatsko pravo, komen tar Kur-ana, tradicija, matematika. Uzvieni bog neka je (ovu medresu) uzdri do Sudnjeg dana, Koju molitvu treba svako da ini. Mejlija! Odobravajui (gradnju medrese) izrekli su joj kronogram ovako: Ova lijepa medresa postala je stjecite uenih ljudi. Godina 1189. Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe GZM XXII (1910), str. 110. 91 Inv. br. 31/55.
90

Prevod: Ah, taj rascvjetali pupoljak ovozemnog ruinjaka, Munla Mustafa, unuk Kantamirije, Kao mladi saznade da ivot nije vjean, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM X X I I (1910), str. 276.
89

157

Medresa na koju se ovaj natpis odnosi nala zila se s lijevu stranu Miljacke, nedaleko od eher-ehajina mosta u Sarajevu, a sagradio ju je godine 1775/76 Dumii Abdul-Kerim efendija. Godine 1897, prilikom regulacije lijeve obale Mi ljacke, poruena je i ova medresa, pa je vjerovatno tada nestalo i originala ovoga natpisa. Kemura objavljuje vie dokumenata o spomenutoj 92 medresi.

42. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u A l i - e f e n d i j e , k a d i j e . G o d . 1189. Nadgrobni spomenik s ovim natpisom i da nas stoji nad grobom Ali-efendije u dvoritu Jahja-paine damije u Sarajevu. Natpis je ispi san lijepim nesh pismom s dvije strane uzglavnog niana (veliine 1,5 m visine i osnovice 12 X 12 cm). Grob Ali-efendije ograen je santraem od lijepo tesanih kamenih ploa. Tekst prikazuju slike 17 i 18. Prevod:
Ali-efendija, koji je najasniji meu kadijama, Ostavio je prolazni poloaj i preselio se u vje nost. Je li ikakvo udo ako on nije teio za ovim pro laznim poloajem, Istiniti mu je dodijelio raj za vjeni boravak. Neka mu je na Sudnjem danu zagovornik boji miljenik (Muhamed) I neka njegovim grijesima uslijedi oprost. Za godinu njegove smrti Mejlija izree ovaj kronostih: Ali-efendiji je raj Huld boravite i utoite. Godina 1189.

Baeskija nam u svojoj Kronici pod 1189 go dinom daje sljedee interesantne podatke o ovom kadiji: U ponedjeljak 20 abana (umro je) kadija Alija, iz nae mahale. Bio je poznat po tome to je imao mnogo neprijatelja. Nekoliko graana podnesoe tubu protiv njega i konano bude pro tjeran (iz Sarajeva) i ode u Selanik. Zauzima njem Silahdara Muhamed-pae bude pomilovan i tako se zajedno s paom vrati kui (u Sarajevo). Iza toga je dobio nekakvu bolest u nogama, od koje je bolesti i umro. Bijae dareljiv, bog mu se smilovao, visoka stasa. Iza sebe je ostavio mnogo djece. Sala mu je prouena na munari. Ovaj kadija, Ali-efendija, bio je domai o vjek, iz porodice uria, sin je kadije HadiMehmeda. 43. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Kurevije Sulejman-efendije. G o d . 1190. Sulejman-efendija je sahranjen u dvoritu Vekil-Harove (Hadinske) damije u Sarajevu, pod Alifakovcem. Na njegovu grobu i danas postoji nadgrobni spomenik, na ijem je uzglavnom nianu isklesan sa dvije strane ovaj natpis. Nian je visok 1 m, a osnovica mu je 18 X 18 cm. Spomenik je ograen zajednikim santraem sa grobom Abdulah-efendije Kurevije, koji je umro 1144 (1731/32).

Sl. 17, 18

Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe GZM XXII (1910), str. 110.

92

158

Sl. 21

Sl. 19 i 20 Tekst prikazuju slike 19 i 20. Prevod: O alosti! Kurevija Sulejman-efendija, Ode s ovoga svijeta i preseli se u vjenost. (On) nije teio za prolaznim poloajem, Jer ni prorok Sulejman nije mogao zadrati prolazni poloaj. itav ivot je proveo posvetivi se znanosti i umjetnosti (huner), I zbog toga je zasluio milost boju na Sudnjem danu. Kada je Mejlija uo za njegovu smrt, izree mu kronogram: Kureviji neka je utoite vjeni raj! Godina 1190. 44. niku U rajevu govom pisom N a t p i s na n a d g r o b n o m spome D e n e t i a S m a i 1 - b e g a . G o d . 1191. velikom groblju na Hanbinoj Carini u Sa sahranjen je Smail-beg Deneti, a na nje se grobu i danas vide niani s ovim nat

Sl. 22 Tekst prikazuju slike 21 i 22. Prevod: O alosti! Potovana osoba Deneti (Denetizade), Odlui se za vjenost i napusti kuu iskuenja. Tri godine je bio kajmekam bosanskog valije (vezira),

159

Sl. 23 I niko u ovom gradu nije doivio od njega kakve neugodnosti. Njegovu duu neka Istiniti primi u more svoje milosti, A i drug u grobu neka mu je milost (boja). Mejlija! S dubokim uzdahom izrekoh mu kronogram smrti: Smail-beg uini sebi utoitem rajski dvorac. Godina 1191, Smail-beg Deneti je sin Ahmed-age (vidi natpis pod brojem 6). Bio je vie puta sarajevski muselim, a povjeravani su mu i drugi poslovi. Baeskija za Smail-bega kae da je bio zatitnik raje i biljei da je umro 17 rebia II 1191 (25 V 1777). Smail-beg je sagradio i onaj konak iji je natpis ovdje obraen (vidi natpis pod brojem 10). O njemu vidi opirno kod Kreevljakovia. 93 45. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u e j h a M u h a m e d a . G o d . 1191. U dvoritu Silahdar Mustafa-paine (Sinanove) tekije u Sarajevu pokopan je ejh Muhamed, na ijem je uzglavnom nianu isklesan ovaj natpis. Uzglavni nian ima na sebi kauk dervia kaderiskog dervikog reda. Spomenik je ograen santraem.

Tekst prikazuje slika 23. Prevod: Voa ejhova, pretstavnik onih koji su spoznali istinu, Poznavalac svih tajni, taj odabranik, kaderiski ejh, Iz ljubavi prema ljepoti boijoj rtvovao je du u i preseli u kuu istine gdje se nastani. Robovi praga tekije, Mejlija i Emin, zajedniki mu izrekoe kronogram (smrti) diui kaiprst. Taj ejh savrenih izgovori: O ivi! i umrijet Godina 1191. Kako vidimo, u natpisu nije spomenuto ime ovog ejha. Meutim, u Nekrologiju Mula Mustafe Baeskije imamo potvrdu da se natpis odnosi upravo na ejh Muhameda. Naime, biljeei smrt ejh Muhameda u 1191 godini, Baeskija citira u 94 svom Nekrologiju i zadnji stih ovoga natpisa. On nam daje i taan datum smrti ovoga ejha: 21 dumada I 1191 (28 VI 1777) godine. S druge pak strane, iz sidila sarajevskog kadije saznajemo, da je ve 22 dumada I (29 VI 1777) izvren popis i prenos ostavine umrlog Hadi-Muhameda, sina Hadi-Hasanova, ejha Silahdar Mustafa-paine tekije na njegove nasljednike (enu, 2 sina i 2 keri). 9 5 Vrijedno je spomenuti da je ejh Muhamed bio uitelj u misticizmu Mula Mustafi Baeskiji. Zato mu on u svom Nekrologiju posveuje vie prostora i donosi njegovu opirnu biografiju. Iz meu ostalog, Baeskija kae da je ejh Muhamed preko etrdeset godina vrio dunost ejha, imao je brojnu eljad, a mnogo je troio i astio go ste. 9 6 Doivljavao je mnogo napadaja i neugodno sti od strane Kadievaca, ali on za to nije mnogo mario. Stalno je itao i ne bi knjige od sebe od micao, bio je vjet u arapskom i perziskom je ziku, a bavio se i astronomijom. 97 Mnogo je pu tovao i bio je ak na Indiskoj skeli. 46. N a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e niku Hafiz H a s a n-efendije (SariH a f i z a). G o d . 1192. Nadgrobni spomenik na kome je isklesan ovaj natpis situiran je u groblju Natkovai u Sarajevu. Grob Hafiz Hasan-efendije donedavno je bio ograen posebnom drvenom ogradom, koja je, meutim, ve dotrajala i poru ena. Uzglavni nian raen je vrlo precizno, a osobito je lijepo izraen njegov turban, zvani muebek-turban. Na tom nianu isklesana je rozeta s granicom, a natpis ispisan lijepim nesh pismom sa tri strane niana. Baeskija je pogreno prepisao kronostih ovoga natpisa. Prema njegovom prepisu ne moe se dobiti iz kronostiha hidretska 1191 godina tj. godina smrti ejha Muhameda, a koju treba da dobijemo prerau navanjem brojane vrijednosti slova u kronostihu. 95 Sidil br. 18, str. 167. 96 U ostavim ejha Muhamenda navedeno je, iz meu ostalog, 60 kafenih ibrika i 63 findana, to potvruje Baeskijine rijei da je spomenuti mnogo astio goste. 97 Meu knjigama (18 komada) ejha Muhameda koje su iskazane u popisu ostavine njegove nalazimo i par djela koja govore o astronomiji.
94

93

O. c. p., str. 131140.

160

Tekst prikazuju slike 24, 25 i 26. Prevod:

O smrti! O alosti! to Hafiz-efendija, aneoskih oso bina, Otseli s ovoga svijeta u vjeni dvorac. itav ivot je proveo u pokori i molitvi, I na ovom svijetu nije imao nikakvih prohtjeva. El-Fatiha! U asketizmu i pobonosti nije mu bilo ravnog u njegovo vrijeme, Pa je li udo ako mu Gospodar uini raj mje stom boravka Otiao je s ovoga svijeta, a nama ne preostaje drugo, Nego da molimo za njega: Neka je milost nje govoj istoj dui! Mejlija! Prispje jedan i izree kronogram nje gove smrti: Na Hasan-efendija preseli se u vjenost. Godina 1192.

Sve do danas je sauvana u Sarajevu predaja prema kojoj se ovaj Hafiz Hasan-efendija zvao Sari-Hafiz (uti Hafiz), i prema kojoj se sma tra svetim ovjekom (evlijom), pa o njegovim u dnovatim i neobinim postupcima postoje i izvje sne prie. Baeskija biljei pod istom 1192 godinom, smrt Sari-Hafiza i za njega izmeu ostalog, kae i to da su ga neki graani smatrali svetim. Bio je slabana zdravlja, ali je imao neobino jaku memoriju, bio je naitan i obrazovan ovjek, a graani (Sarajlije) su ga mnogo cijenili i poto vali. Jo za ivota zavjetao je 400 groa za pro povijedi u dvije damije, za Kotrino turbe (na Hridu) i za Sinanovu tekiju. Svoju obuu je u vao da mu se ne uprai, a od svakog mirisa bi zaepljao nos prstima zavrava Baeskija. U sidilu sarajevskog kadije nalazi se jedna biljeka od 9 abana 1192 (2 IX 1778) iz koje se vidi da je Sari Hafiz-efendija sin Osman-elebije, stanovnik Mula Arebi Atik mahale u Sarajevu i da je uvakufio za dobrotvorne svrhe svoju kuu (od 1 sobe, 1 kuhinje, dvorita i bae) u spo menutoj mahali i usto jo 600 groa u gotovom novcu. Prema toj biljeci pripadao je dervikom redu Numanija. 9 8 U Gazi Husrev-begovoj biblio teci u Sarajevu i danas se uva jedna rukopisna zbirka, a na ijim koricama je napisano da je to vakuf Hafiz-Hasan efendije (Sari Hafiza). 99 47. N a t p i s p o v o d o m s m r t i M u h a m e d H a i m - e f e n d i j e e r i f i j e (erifz a d e ) . G o d . 1193. Prepis natpisa sauvao 100 nam se u Kadievoj Kronici.
98 99 100

Sidil broj XIX, str. 163. Inv. broj 1879. Kronika, sv. X, str. 273.
Nae s t a r i n e IV

Sl. 24, 25 i 26

11

161

Tekst:

Prevod: Ponos erafa i najbolji meu kadijama, sejid istoga porijekla i stvorenja, Tj. Bonjak erif-zade, koji nije udio za pro laznim poloajem. Bio je kadija u ovom odabranom gradu i pre seli u vjenu kuu, Neka mu uzvieni bog oprosti grijehe i neka ga naseli u rajskoj bai! Da bih upoznao svijet s danom njegove smrti, sainih mu kronogram: Neka je Boja milost Muhamed-efendiji. Godina 1193. Muhamed-Haim efendija erifi-zade je sin Ahmed-efendije, umrlog 1171 godine, a iji je nat pis ranije priopen (vidi natpis pod broj 15). Baeskija, biljeei smrt Muhamed Haimovu, kae da je bio prvak medu kadijama, dobar o vjek, pristalica dervia, da je imao mnogo muke djece, te, konano, da je kao kadija otiao u Elbasan i tamo umro. U natpisu nema pjesnikova imena, ali Kadi tvrdi da je natpis spjevao Mejlija, a to se moe i usporeivanjem s ostalim Mejlijinim natpisima ustanoviti. 48. niku Natpis na nadgrobnom Jahja-zade spome (Jahja-

Sl. 27 Tekst prikazuje sl. 27. Prevod: Sarajevskom Munli Jahja-zade efendiji, imenjaku gospodina obaju svjetova, Ahmedu, Bog je podario jednog sina, koji je po odgoju i pameti otskakao od svojih vrnjaka. U ovom gradu zavri ivot i sam se odlui za vjenost. Neka bog pomiluje njegovu istu duu i neka mu je u raju vjeni boravak Kada stigoe dvojica molitelja, ovako mu izrekoe kronogram: Neka je Muhamed gospodar u vjenom Misiru. Godina 1194. Ni u ovom natpisu na pjesnik nije spomenuo svoga pjesnikog imena, ali s obzirom na stiliza ciju moemo pretpostavljati da ga je spjevao Mejlija. Na to nas upuuje i ta okolnost to je Mejlija iste godine spjevao i natpis za emu na Alifakovcu, koju je podigao otac ovoga na ime svog umrlog sina, kako to i vidimo iz slijedeeg natpisa. 49. N a t p i s n a e s m i n a A l i f a k o v cu. G o d . 1194. Kamena ploa s ovim natpi som i danas se nalazi uzidana na esmi na Ali fakovcu u Sarajevu. Prilikom opravke ove esme vrlo je neukusno privrena ploa s natpisom, tako da su cementnim malterom prekrivene neke rijei i slova natpisa, kako se to vidi i na foto grafiji. Pismo je lijep nesh. Faksimile i prevode natpisa objavili su Kemura 1 0 2 i Kreevljakovi. 103
102 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM XXII (1910), str. 92. 103 Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 33, 34 i 119.

Muhameda

e f e n d i a ) . G o d . 1194. Nadgrobni spomenik na kome je isklesan ovaj natpis nalazi se u po sebnom turbetu u velikom groblju na Alifakovcu u Sarajevu. Osnovica uzglavnog niana je kruni ca, a pismo lijep nesh. Faksimil i prevod natpisa objavio je i Kemura. 1 0 1

101 Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, GZM XX (1910), str. 92.

162

Sl. 28

U originalu, kako vidimo, godina natpisa nije oznaena brojkama. Ali preraunavanjem broj ane vrijednosti slova u kronogramu dobiemo godinu 1194 (1780). I prije 1780 godine postojala je na istom mje stu esma, ali je poruena, pa ju je spomenute godine nanovo podigao sarajevski kadija Jahjaefendi. Ovaj dobrotvor doao je u Sarajevo iz Amida u Perziji. Njegov sin Muhamed, kako smo vidjeli iz prolog natpisa (broj 48), umro je u Sa rajevu, pa mu otac za duu napravi ovu esmu. Tekst prikazuje sl. 28. Prevod:
Jahjaefendi-zade, Proveo je ovu prvak vodu i meu ednog kadijama, napojio. Sl. 29, 30

Ta visoka linost podie uime boga ovo dobro djelo, A sevab je poklonio za duu svoga sina. Neka ovo dobro djelo bude kod boga primljeno. I neka kronogram: Munla-efendija je doveo vrelo ivota. se njim obraduje dua Munlina. napisa (esmi) Mejlija jednim potezom pera

Tekst natpisa sadre slike 29 i 30. Prevod:

Hadi-Omer, men. Mejlija! su Odobravajui (ovo dobro djelo) izrekli joj (esmi) kronogram, dodajui jedan: Ovu je esmu obnovio Hadi-Omer. dobrotvor i ponos dareljivaca, Napravio je ovu esmu da bi ostavio lijep spo

O ovoj esmi vidi opirnije kod Kreevljakovia. 1 0 4 50. N a t p i s o obnavljanju esme p r e d C a r e v o m d a m i j o m . G o d . 1195. Ovaj natpis je isklesan na dvije kamene ploe iste veliine (45 X 30 cm). Ranije su ove ploe bile uzidane u dvorinom zidu Careve damije u Sarajevu, a danas se one uvaju u lapidariju Gazi Husrev-begove biblioteke. Prepis i prevod natpisa objavio je Kreevljakovi. 1 0 5
104 105

Godina kronograma ni ovdje nije izraena broj kama, ali preraunavanjem brojane vrijednosti njegovih slova dobiemo godinu 1195. Ovaj se natpis odnosi na istu onu esmu o kojoj je ovdje ranije bilo govora (vidi natpis pod brojem 35), a radi se i o istom dobrotvoru Hadi-Omeru etici. O ovoj esmi vidi opirnije kod Kreevljakovia. 1 0 6
106 Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 34.

O. c. p., str. 33, 34 i 119. O. c. p., str. 34.

163

Kada pred sobom imamo ovako lijep broj r zapravo zbirku kronograma naeg pjesnika Mejlije potrebno je da ih analiziramo i na taj nain da ukaemo na njihovu vanost s jezine, istoriske i epigrafske strane. Istina ovdje se ne mislimo uputati u detaljna filoloka razmatranja objavljenih kronograma, jer nam to prostor ne doputa, a osim toga time bi izali iz okvira tematike naeg asopisa. Ali slje dee moramo naglasiti. Iz Mejlijinih pjesama i kronograma u stihu koje smo dosada prikupili, vidimo da je on pjevao na turskom jeziku. Nije nam poznata nijedna njegova pjesma na arapskom ili perziskom jeziku. Meutim, da je Mejlija poznavao arapski i perziski jezik dokaz su nam opet njegovi poznati kronogrami i druge pjesme, jer se on obilno slui rijeima iz tih jezika. Osim toga on u kronogramima esto aludira na izvjesne citate iz Kurana i hadisa (islamske tradicije). Mejlija je u svojim pjesmama jasan. Veina njegovih kronograma skandiraju se u metru r e m e 1. Na poetku je naglaeno da je epigrafika gla vno teite Mejlijina pjesnikog rada, jer najvei dio njegovih pjesama jesu vrlo vjeto sastavljeni kronogrami. A sada da vidimo u emu se sastoji ta njegova sposobnost kod sastavljanja krono grama. Prije svega istaknuti nam je da je sastavljanje kronograma u pjesmi posebna vjetina. Pjesnik obino treba u zadnjem stihu odnosno polustihu da izrazi datum po ebded-sistemu, tj. treba da zbir brojane vrijednosti slova toga stiha dadne datum koji se eli spomenuti. Pri tome autorpjesnik mora svakako voditi rauna o rimovanju sa prethodnim stihovima, a osim toga paziti na sadraj, jer je zapravo kronostih sr itavog nat pisa. Na Mejlija je i u tome pravi majstor-umjet nik. Svi njegovi natpisi s te strane su dobri, a kao naroito uspjele istiemo natpise pod broje vima: 2, 4, 6, 14, 20, 23, 35, 39, 40, 41 i 44. Mejlija se u kronostihu nekih od ovih natpisa prosto igra rijeima. Tako na pr. kada kae: Denetiu neka je mjesto u denetu (raju) (V. natpis br. 6), ili Dvorac Firdevs neka bude dosuen Naili (u originalu: Neka Naila bude nail Firdevsu, v. natpis br. 14). Veina Mejlijinih natpisa (njih 38) jesu po smrtni kronogrami. To je, meutim, vrlo uska

tema gdje pjesnik u malom broju stihova izraava alost za pokojnikom, spomene, eventualno, nje govo zanimanje, zaeli mu pokoj i konano dadne datum smrti pokojnika. Promatrajui ovu vrstu Mejlijinih natpisa uoavamo njegovu veliku vje tinu i sposobnost. On je toliko puta opjevao ovu tako usku, zapravo jednu te istu temu, ali je u tome skoro uvijek uspjeo. Mejlija za iste pojmove bira izraze i upotrebljava razliite rijei. To moe osobito dobro uoiti onaj ko ita njegove natpise u originalu, a to se kod prevoda nije moglo u potpunosti svagdje postignuti. Naime, Mejlija za jedan te isti pojam uzima rijei osim iz turskog jo iz arapskog i perziskog jezika. Mejlija voli poreenja koja vrlo vjeto izvodi. Tako, na pr., on ejha Ibrahima uporeuje s vjerovjesnikom Ibrahimom i potom itav kronogram od 5 stihova pjeva u tome duhu (v. natpis br. 2); arapska rije Zulfikar osim vlastitog imena ozna ava i jednu vrstu maa, a to Mejlija koristi i pjeva (u natpisu br. 19) kako uenik Zulfikar izvlai duu (ma) iz tijela (korica). Ili uzmimo na pr. prva dva distihona u natpisu br. 22 gdje Mejlija pravi prispodobu kako je kadiski pisar Muhamed ef. stavio peat na protokol svoga i vota, zatim kako je pozvan na vjeno sudite, a i za ivota je bio pisar u mehkemi i t. d. U XVIII vijeku je osim Mejlije bilo u Bosni i Hercegovini jo pjesnika koji su se bavili i sa stavljanjem kronograma. Tako je u ovom radu ve bilo spomena o Vehbiji, Nazariji i Eminu, a od drugih istiemo jo: Raziju (Velihodica), Dudiju (ohadia), Abida, Namika, Mantikiju i Muhibiju. Meutim kao najbolji pjesnik i naj plodniji epigrafiar u XVIII vijeku u itavoj Bosni slovio je na pjesnik Dervi Mehmed Mejlija. Konano nam je naglasiti to da nam Mejlijini natpisi pruaju sigurne istoriske podatke o spo menicima na koje se odnose. Kada je svojevremeno Zemaljski zavod za za titu spomenika kulture Narodne Republike Bo sne i Hercegovine pristupio radu oko prikupljanja orijentalne epigrafike imao je u vidu to da ovi spomenici, kojih u naoj Republici ima velik broj pretstavljaju dragocjen materijal za istoriju na ih naroda pod turskom okupacijom.

164

III MEJLIJINI KALIGRAFSKI RADOVI Mejlija je bio ne samo pjesnik i epigrafiar, nego istodobno i kaligraf. Vidjeli smo kako Baeskija za njega kae da je odlino pisao talik pismo. Mejlija je ovom vrstom pisma prepisao Nakijin Divan, ali nam se, naalost, taj prepis nije sauvao. Iz jednog Mejlijinog kronograma vi dimo da je on na traenje sarajevskog kadije Tuz-Pazarije prepisao godine 1174 (1760/61) i Varidat od Kaimije. Kako nam se ni ovaj prepis nije sauvao, to ne znam kojom je vrstom pisma pre pisao ovo djelo. U vezi s Mejlijinim kaligrafskim radovima e lim ovdje naglasiti i to da je Mejlija svoje nat pise, koji su stajali na pojedinim spomenicima, ispisivao svojom rukom. Istina, on nije morao di rektno na kamenim ploama pisati tekstove natpi sa, nego je za njih mogao dati uzorke na papiru, koje su onda klesari posebnom tehnikom preno sili na kamen i dalje obraivali. 1 0 7 Pogledamo li Mejlijine natpise, obraene u drugom dijelu ovoga lanka, i to meu njima one od kojih su nam se sauvali originali ili njihovi faksimili, vidjeemo da su svi ti natpisi pisani, uglavnom, dvjema vrstama arapskog pisma: nesh i talik. Meu ovim su jedino dva natpisa pisana deli pi smom (natpisi 20 i 44). Promotrimo li sada de taljnije natpise pisane talikom, uoiemo da su svi potekli iz iste ruke (natpisi 3, 11, 17, 21, 22, 29 i 43). To isto vrijedi i za natpise pisane neshom (natpisi: 12, 13, 19, 25, 28 i 30). Istodobno uoavamo da su svi spomenuti natpisi djelo vje tog kaligrafa, jer su oba pisma sasvim lijepa. Izmeu ovih natpisa tri su pisana neto slabijim neshom (Vidi natpise: 19, 39 i 40). Ova tri natpisa vjerovatno je pisao neki drugi kaligraf. U prilog spomenutoj tvrdnji donosimo ovdje i fotografski snimak Mejlijina, ve spomenutog pisma, iz 1195 godine. Ako uporedimo Mejlijine spomenute natpise s ovim pismom, vidjeemo me u njima veliku slinost i u nainu pisanja i u obradi pojedinih slova. Istina, mora se uzeti u obzir i to da moe kod istog kaligrafa postojati razlika u pisanju sitnog i krupnog pisma. Osim
Postoje dva naina prenoenja pisma na kamen i to da kaligraf direktno na kamen ispie i oznai pismo i drugi nain da kaligraf dadne uzorak pisma na papiru u naravnoj veliini, a klesar ga potom pre nosi na kamen.
107

toga prenoenjem natpisa na kamen i klesanjem pismo malo gubi od svoje originalnosti. I, kona no, pretpostavljamo da Mejlija kao dobar kali graf nije mogao dozvoliti da njegove natpise piu drugi kaligrafi. S obzirom na sve to moemo skoro sa sigur nou tvrditi da su Mejlijini natpisi na navede nim spomenicima djelo njegove ruke, tj. da su njegov kaligrafski rad. Potrebno je da se osvrnemo jo na jednu i njenicu u vezi sa Mejlijinim kaligrafskim rado vima. Naime, sve dosada smatralo se da su svi oni kaligrafski ornamenti na dvorinim zidovima Silahdar Mustafa-paine (Sinanove) tekije u Sa rajevu djelo Mejlijine ruke. To su, konano, za biljeili i svi autori koji su pisali o Mejliji. Me utim, Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture Narodne Republike Bosne i Hercegovine nedavno je pristupio pripremnim radovima za konzervaciju kaligrafskih ornamenata u Sinanovoj tekiji. Da bi se ti radovi mogli kopirati i fotografisati, bilo je potrebno prethodno pomaknuti naknadno postavljene stupove koji su stajali uza sam zid i tako prekrivali izvjesne dijelove ovih ornamenata. Prilikom pomicanja tih stupova pro naao sam ispod jednog od njih potpis sa datu mom, iz kojega se jasno vidi da je majstor ovih kaligrafskih radova drugi kaligraf, a ne na Mej lija, kako se to do sada smatralo. To bar moe mo sa sigurnou tvrditi za prva dva reda ovih zapisa, a koji se redovi niu na sva tri dvorina zida tekije, jer je potpis sa datumom stavljen na kraju drugog reda. Da li su ostali zapisi, koji su izraeni u obliku levhi, a koji su ispisani ispod ova dva reda, djelo istog kaligrafa ili je te druge zapise radilo vie kaligrafa, meu kojima i na Mejlija, zasada ne moemo nita sa sigurnou tvrditi. Na ove zidne dekoracije osvrnuemo se drugom prilikom, a u vezi sa njihovom konzervacijom. H. Kreevljakovi je zabiljeio da su i zidne plohe selamluka u konaku Smail-bega Denetia bile ukraene, pored ostalih ornamenata, i kali grafskim radovima naeg Mejlije. Nadalje, na rodna predaja kae da je i one kaligrafske zapi se vie prozora velikog ardaka u Saburinoj kui dao Mejlija.

165

Na kraju spominjemo da je u Mejlijino doba u Sarajevu ivjelo i radilo vie kaligrafa, koji su bili specijalisti za pojedine vrste arapskog pisma. Izmeu njih spominjemo sljedee: kaligraf sitnog pisma; kaligraf divanije pisma; Babi neki Ibrahim, Zafranija, HadiHadi-Ibrahim

lebija. Meutim, kao najbolji majstor u svim vr stama arapskog pisma i poznat kao takav u ita voj Bosni jeste Emir Defterdar iz Sarajeva, koji je 1187 (1773/74) umro u Travniku.
108

Ibrahim;

Hasan Misrija; Mula Mehmed; Mula Ahmed e-

108

I Baeskija biljei smrt ovog kaligrafa.

TUMA TURCIZAMA

abadija (ar.-tur.), kroja koji izrauje odjeu od do maeg sukna (abe). Adn (ar.), jedno od brojnih imena raja. aga (tur.), ovdje vii oficir. zapovjednik u janiarskoj vojsci,

gro (ar. kuru), vrsta turskog novca 1 gro 40 para. Gulen-saraj (per.-tur.), dvorac u ruinjaku. hadis (ar.), islamska tradicija, tj. Muhamedove izreke, njegova djela i djela drugih koje je on utnjom odobrio. hadija (ar. haddun), muslimanski hodoasnik u Me ku i Medinu. hafaf ili kavvaf (ar.), trgovac obuom, postolar. hafiz (ar.), titula za osobu koja zna cio Kur-an na izust. hanikah (ar.), ovdje via kola. havaledija (ar.-tur.), upunomoenik za naplatu beriva, reiser. Hidret (ar.), seoba Muhamedova iz Meke u Medinu odkada se rauna poetak ere islamskog kalen dara. huld (ar.), vjenost, jedno od brojnih imena raja. janiar (tur.), vojska koju je osnovao sultan Orhan, a ukinuo sultan Mahmut III godine 1826. kadija (ar. kadi), sudac koji sudi po erijatskom pravu. kaderija (ar. kaderi), lan istoimenog dervikog reda kojeg je osnovao Abdul-Kadir-Gejlani. katib (ar.), pisar, sekretar. kajmekam (ar.), zamjenik. kauk (tur. kavuk), vrsta kape od ohe. kazandija (tur.), obrtnik koji se bavi izradom posu a od bakra. konak (tur.), muki odjel u kui feudalaca. kula (ar. kala), zamak, tvrava. kutbijet (ar.), pol, ovdje bogougodnik. mahala (ar. mehalle), gradska etvrt koja se sastoji od nekoliko manjih ulica. medresa (ar.), srednja ili via kola. mehkema (ar.), erijatski sud.

ajan (ar.), velika, prvak, dostojanstvenik. aka (tur.), najstariji sitni turski srebreni novac. Po etkom 18 vijeka 3 zdrave ake vrijedile su 1 paru, a 40 para 1 gro. Asaf, Solomonov legendarni ministar. beg (tur. bay), velika, prvak, plemi, vlastelin. ehaja (per. kethuda), zamjenik ili pomonik viih slubenika (ovdje valije), cehmajstor, sekretar.

ulah (per. kullah), dervika kapa. elebija (tur. elebi), gospodin, titula koja se nekada kod Turaka davala uenim ljudima. ema (per. eme), izvor.

dervi (per.), pripadnik kojeg muslimanskog mistinog reda. divan (per.), carsko ili vezirsko vijee, kancelarija, sud. denet (ar. dennet), raj. ebded (ar.), poredak slova u starosemitskom alfabetu. efendija (tur. efendi), gospodin, titula za kolovane ljude. emir (ar.), zapovjednik. eraf (ar.), plemstvo. Fatiha (ar. uvod, poetak), prva sura u Kur-anu. Izmeu ostalog ui se i umrlima za pokoj due. Kada na nadgrobnom spomeniku stoji napisano: Fatiha ili el-Fatiha znai Proui za umrlog Fatihu. ferman (per.), sultanova naredba, zapovijed. fikh (ar.) erijatsko pravo. fildan ili findan (tur.), oljica za kafu. Firdevs (per.) Paradis, jedno od vie imena raja.

166

mekteb

(ar.), muslimanska poetna vjerska kola.

mesdid (ar.), muslimanska bogomolja. muderis (ar.), profesor u medresi. muftija (ar. mufti), uen ovjek koji je ovlaten da iz daje erijatske decizije (fetve) o vjerskim i prav nim pitanjima. mula ili munla, vrhovni kadija jedne pokrajine okruja i uope uen ovjek. ili

sidil (ar.), protokol erijatskog suda u koji se upi suju isprave. silahdar (ar.-per.), uvar oruja, posebna sluba na dvoru sultana, namjesnika jedne pokrajine ili inae velikaa. site-kadija (ar.), jedan od est kadija u Bosni. sultan (ar.), vladar. eher (ar.), grad. ejh (ar.), nadstojnik samostana (tekije), ugledan lan dervikog reda. ejhul-islam (ar.), vrhovni muftija u Turskoj. talik (ar.), vrsta arapskog pisma. tarikat (od ar. tarik put), jedan od brojnih pravaca dervikog uenja. tefsir (ar.), nauka komentarisanja Kur-ana. tekija (tur. tekje), dervika bogomolja, mjesto gdje dervii stanuju i obavljaju svoje obrede (samo stan).

muselim ili muteselim (ar.), povjerenik grada, upravi telj kotara. nesh (ar.), vrsta arapskog pisma. nestalik (ar.), vrsta arapskog pisma. nian (per.), ovdje nadgrobni spomenik. odak (tur.), plemiki dvor. paa (tur.), vojniki ili upravni zapovjednik. raja (ar. reijje), nemuslimani podanici islamske drave. Ridvan (ar.), ovdje jedno od brojnih imena raja. sadrazam (ar.), veliki vezir. sak (ar.), uzorci pisama i rjeenja kadije. salla (ar.), poziv na molitvu za umrlog koja se oglauje s munare. saraj (per.), palaa, dvor, rezidencija namjesnika.

timar (tur.), zemlja, leno koje je sultan davao na korienje istaknutim ratnicima i slubenicima na mjesto godinje plate a prihodi su mu iznosili najvie 19.999 aki. turbe (ar.), mauzolej. turnadi-baa, isto to i ser-turnadija. ulema (ar.), ueni ljudi. vakuf (ar.), zaklada ili dobro koje se zavjeuje u do brotvorne svrhe. vakufnama (ar.-perz.), listina kojom se osniva vakuf. vaiz (ar.), propovjednik. valija (ar.), sultanov zamjenik u jednoj pokrajini, gu verner. vezir (ar.), ministar, namjesnik u pokrajini.

sedada (ar.), posebna prostirka na kojoj se obavlja molitva. sejjid (ar.), gospodin, prvak. selsebil (ar.), ime izvora u raju. serdengedija (per.-tur.), dobrovoljac koji u prvim re dovima udara na neprijatelja. serturnadija (tur.), vrsta janiarske vojske.

HIDRETSKE GODINE NATPISA PRERAUNATE U GODINE PO NOVOJ ERI

1149 12 V 1736 30 IV 1737 1154 19 I I I 1741 7 I I I 1742 1159 24 I 1746 12 I 1747 1160 13 I 1747 1 I 1848 1161 2 I 21 X I I 1748 1164 30 X I 1750 19 X I 1751 1166 8 X I 1752 28 X 1753 1167 29 X 1753 17 X 1754 1170 26 I X 1756 14 IX 1757 1171 15 I X 1757 3 I X 1758 1173 25 V I I I 1759 12 V I I I 1760 1174 13 V I I I 1760 1 V I I I 1761 1176 23 V I I 1762 11 V I I 1763 1177 12 V I I 1763 30 V I I 1764 1178 1 V I I 1764 19 V I 1765 1180 9 VI 1766 29 V 1767 1182 18 V 1768 6 V 1769 1183 7 V 1769 26 I V 1770 1184 27 I V 1770 15 I V 1771 1186 4 I V 1772 24 I I I 1773 1188 14 I I I 1774 3 I I I 1775 1189 4 I I I 1775 20 I I 1776 1190 21 I I 1776 8 I I 1777 1191 9 I I 1777 29 I 1778 1192 30 I 1778 18 I 1779 1193 19 I 1779 7 I 1780 1194 8 I 1780 27 X I I 1780 1195 28 X I I 1780 16 X I I 1781.

167

RSUM

EPIGRAPHIE ET CALIGRAPHIE DU POTE MEHMED EL-KURANIJA, DIT MEJLIJA

Le pote Mehmed El- Kuranija, connu sous le pseudonyme de Mejlija fut son poque (XVIIIe sicle), de l'avis de son contemporain le chroniqueur sarajevois Mula Mustafa Baseskija, considr comme le meilleur pote, sans gal mme dans toute la Bosnie. Il naquit Sarajevo dans les premires dcades du XVIIIe sicle, et mourut Travnik en 1781. L'ouvrage consacr Mejlija est divis en trois parties. La premire prsente la biographie du pote ainsi qu'un aperu critique de ce qui a t jusqu' prsent crit sur ce dernier. Il est signal dans l'introduction que rien n'a t crit sur Mejlija en tant qu'pigraphiste, et a ce titre il est donc rest jusqu' nos jours presque inconnu des historiographes. Et pourtant l'pigraphie constitute en la fait la partie la plus importante de l'oeuvre potique de Mejlija, et fait l'objet de la seconde partie de cette tude. On trouve l 50 inscriptions en vers, crites en langue turque

par Mejlija, et releves sur divers monuments. Ces inscriptions sont classes par ordre chronologique. Le premier chronogramme date de l'anne 1149 de l'hgire (17361737), d'o l'on peut dduire que Mejlija s'adonna trs tt la posie. Du point de vue pigraphique tous les chronogrammes de Mejlija sont tonnamment heureux. Il tait particulirement habile dans l'art de composer les dates selon le systme obdjed (qui consiste exprimer les dates au moyen de la valeur numrique des lettres). Mejlija s'exprime en termes choisis, utilisant nombre de mots arabes et persans. Il aime beaucoup les comparaisons. Il appartenait l'ordre des derviches de kaderi et ce fait est sensible dans ses compositions potiques. Mejlija fut galement un bon calligraphe, et cela constitue la matire de la troisime partie de cette tude.

168