Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Posebno izdanje
PLATW
Naslov originala:
Milenka Mina Dobic, My Beautiful Life,
Findhorn Press, Scotland, 2000.
MILENKA MINA DOBI]
MOJ @IVOT JE
KAO FENIKS
Kako sam uz pomo} makrobiotike pre{la
put od kancera do sjajnog zdravlja
Prevela sa engleskog
Cvijeta Mesi}
PLATW
2005.
Pri~a o Mini Dobi} i njenoj porodici je moderna odiseja. Nje-
no putovanje do zdravlja i celovitosti prepli}e mnoge transcen-
dentalne teme iz poslednje polovine 20. veka;
Nedoslednost komunisti~ke ideologije u njenom primenjiva-
nju u slobodnom socijalisti~kom dru{tvu; konflikt izme|u kon-
vencionalne medicine i holisti~kog zdravlja, centrifugalne sile
koja razbija modernu porodicu i zajedni~ka nit koja je dr`i na
okupu.
Mina je pre{la dug put, od `rtve raka do osobe koja je pobe-
dila rak, od pacijenta do iscelitelja, od u~enika do u~itelja. Ro-
|ena je i `ivela preko ~etrdeset godina u biv{oj Jugoslaviji, da-
nas predstavlja jednog od vode}ih makrobioti~kih savetnika,
u~itelja i kuvara na Zapadnoj obali SAD, inspiri{u}i mnoge svo-
jom mudro{}u, ljubavlju i saose}anjem. Zahvaljuju}i Dobi}ima
i mnogim drugim porodicama {irom sveta, makrobiotika po~i-
nje da se uliva u glavne tokove modernog dru{tva.
Uprkos vidljivom napretku medicinskih istra`ivanja, uvo|e-
njem novih terapija i lekova, svakih 15 sekundi u SAD po jed-
na osoba je dijagnozirana od bolesti srca i bolesti raka. Na po-
~etku veka rak je napadao jednog na dvadeset sedam ljudi. Do
1950. odnos je porastao na jedan prema osam, a do 1985. zva-
ni~ni prora~uni su bili da jedan od troje ljudi oboli od ove bole-
sti. Ako rak nastavi da se {iri ovom brzinom, do 2000. godine u
SAD svaki drugi ~ovek bi mogao da oboli. Do 2020. rak }e po-
kositi ~etvoro od petoro ljudi a zatim prakti~no svakoga! U po-
slednjih desetak godina nije ni{ta bolje ni u na{oj zemlji.
5
Knjiga govori o tome kako se izle~iti od raka, ili jo{ bolje, ka-
ko ga spre~iti putem zdrave ishrane i jednostavnog na~ina `i-
vljenja. Obja{njava filozofiju `ivljenja u harmoniji sa prirodom.
Opominje nas na na{u aroganciju; kako mislimo da ako smo naj-
savr{enija bi}a na zemaljskoj kugli mo`emo sve menjati pa i pri-
rodu; upozorava da smo doveli i sebe i druge vrste do ivice op-
stanka.
Ovo je knjiga o onome {to nedostaje u dana{njem svetu. Knji-
ga o ljubavi, o istinskom `ivljenju bez mr`nje, zavisti i predra-
suda; u~i nas da prvo po{tujemo sebe pa onda sve ostalo {to eg-
zistira na na{oj planeti. I najzad, Univerzum, koji nam je darovao
`ivot. Ova knjiga nam daje nadu za opstanak ljudske vrste i ce-
log sveta.
6
„Mina Dobi} je intuitivna `ena posve}ena oslobo|enju ~ove-
~anstva i Jedinstvenom svetu mira (One Peaceful World). Raz-
vijaju}i se od pacijenta do iscelitelja, motivisana iskrenom `e-
ljom da ispuni svoj cilj, ona je podu~ila hiljade kako da
transformi{u svoju bolest i nesre}u u zdravlje, sre}u i mir.”
G. Mi~io Ku{i, priznati lider Internacionalnog
makrobioti~kog dru{tva i Pokreta prirodne hrane
7
„Mina Dobi}, makrobioti~ki stru~njak, koja savetuje holivud-
ske slavne li~nosti i dr`i ~asove {irom Ju`ne Kalifornije…”
San Dijego Junion Tribjun, 29. aprila 1998.
8
Sa najdubljim po{tovanjem prema Katarini i Ka-
jici Popov, mojoj majci i ocu, koji su me inspirisa-
li i nau~ili da volim miroljubivost.
Sa najve}om zahvalno{}u prema mojoj prijate-
ljici Ratki Rudi}, lekaru, za to {to me je vodila ka
svetlosti kada sam bila utonula u sopstvenu tamu.
Sa bezuslovnom ljubavlju prema mojim an|eli-
ma ~uvarima, koji me uvek podr`avaju, mom mu-
`u Bo{ku, mom sinu Sr|anu i mojoj }erki Jeleni.
Sa po{tovanjem prema Mi~iju i Avelin Ku{i, mo-
jim dragim u~iteljima, ~iji `ivoti predstavljaju ka-
men temeljac za stvaranje mnogo zdravijeg i miro-
ljubivijeg sveta koji je moju porodicu i mene vodio
do pronalaska puta ka svetu zdravlja i mira.
9
NAPOMENA ^ITAOCU:
10
PREDGOVOR
13
Mi~io Ku{i je osniva~ i predsednik Fon-
dacije Istok-Zapad, ne-profitabilne, obrazov-
ne i kulturne institucije i priznati lider po-
kreta prirodne hrane. Napisao je nekoliko
knjiga uklju~uju}i Makrobioti~ki pristup ra-
ku. Makrobiotika i orijentalna medicina, i Ka-
ko da prepoznate svoje zdravlje: Knjiga o ori-
jentalnoj dijagnozi i Jedan miroljubivi svet.
14
UVOD
15
su, povr}u i morskim algama, poma`e u odr`avanju zdravlja i
le~enju od zaraznih bolesti koje su u to vreme harale Japanom
i ostalim delovima razvijenog sveta.
Po~etkom XX veka, mladi Japanac Jukikazu Sakurazava
(1893 – 1966) izle~io je svoju tuberkulozu (u poodmaklom sta-
dijumu) metodom doktora I{izukija. Pridru`io se, a uskoro po-
stao i vo|a dru{tva za zdravu ishranu, koje su osnovali zahvalni
pacijenti, pomo}nici i sledbenici doktora I{izukija. U kasnim
dvadesetim i ranim tridesetim godinama ovoga veka, Sakuraza-
va je oti{ao u Francusku gde je pisao i podu~avao, pod pseudo-
nimom D`ord` O{ava. Da bi opisao svoje u~enje, obnovio je ter-
min „makrobiotika”. Ovoj metodi posvetio je ~itav svoj `ivot.
Danas se smatra ocem moderne makrobiotike.
Do sredine XX veka, ovaj tradicionalni na~in ishrane, zajed-
no sa znanjem o upotrebi hrane za le~enje, bukvalno je i{~ezao
i na Istoku i na Zapadu. U moderno doba, kao pravilo su usta-
novljene nove analiti~ke metode le~enja. Savremena medicina
je zamenila uklanjanje uzroka koji le`e iza bolesti i poreme}a-
ja, otklanjanjem simptoma i posledica.
O{ava je u~io ljude kako sa pravilnom ishranom mogu da
`ive divan `ivot pun slobode, poduhvata, beskona~ne radosti i
razumevanja. On je najve}i deo svog `ivota putovao i {irio ma-
krobioti~ke principe i praksu {irom sveta, uklju~uju}i Jugoisto~-
nu Aziju, Afriku, Evropu i pred kraj svog `ivota i Severnu Ame-
riku. Njegovi u~enici, me|u kojima su najzna~ajniji Mi~io i
Avelin Ku{i, koji su u ranim pedesetim godinama do{li u Ame-
riku, prilagodili su makrobioti~ku ishranu `ivotnoj sredini i kli-
matskim uslovima Zapada, uzimaju}i u obzir i potrebe savre-
menog na~ina `ivota.
Ve} skoro pola veka, Ku{ijevi su predvodnici internacional-
nog Makrobioti~kog dru{tva. Godine 1960. otpo~eli su savreme-
ni pokret prirodne hrane. Od tada, integralne `itarice, mahu-
narke i proizvodi nastali od njih, uklju~uju}i miso, tofu i tempeh,
sve`e povr}e gajeno bez aditiva i pesticida; morske trave, ume-
bo{i {ljive, kuzu koren i druge biljke koje se koriste u medicin-
16
ske svrhe, pojavile su se u radnjama zdrave hrane koje su nikle
{irom Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava i Evrope. U po~etku su se
medicinske nauke rugale u~enju koje govori da je savremena is-
hrana uzrok mnogih oboljenja srca, kancera i drugih degenera-
tivnih bolesti i poreme}aja. Ali preko seminara za stru~no me-
dicinsko osoblje, kroz nau~na istra`ivanja na Medicinskoj {koli
harvardskog Univerziteta, preko istra`ivanja bolesti srca u Fre-
mingemu i drugih istra`iva~kih centara, a najvi{e kroz slu~aje-
ve obi~nih ljudi koji su uz pomo} makrobiotike ozdravili od te-
{kih bolesti, Ku{ijevi su inicirali revoluciju u zdravlju i ishrani
koja danas menja ~itav svet.
Ve} u ranim osamdesetim godinama sve va`nije medicinske
i nau~ne ustanove objavile su vode}e smernice u ishrani, insisti-
raju}i na znatnom smanjenju kori{}enja namirnica sa zasi}enim
mastima a na pove}anju integralnih `itarica, povr}a gajenog bez
pesticida i ostalih namirnica koje su minimalno rafinisane. U
ranim devedesetim, ameri~ka vlada je predstavila Piramidalni
vodi~ ishrane kao zamenu za meso i mle~ne proizvode, uvode-
}i osnovne crte ishrane koja je bazirana na integralnim `itarica-
ma i sve`e gajenom povr}u i vo}u. Naravno, iako jo{ uvek po-
stoje razlike koje treba premostiti, jasno je da se i nauka i
medicina kre}u u pravcu makrobiotike. Godine 1995. nekoliko
stotina lekara istra`iva~a i nutricionista, pod pokroviteljstvom
Svetske zdravstvene organizacije i harvardskog Univerziteta,
priredilo je makrobioti~ki banket u biblioteci D`. F. Kenedi u
Bostonu, na kojoj je po~asni gost bio Mi~io Ku{i.
Danas se makrobioti~ka hrana mo`e prona}i u hotelima Ric-
Karlton po celom svetu, kao i u internacionalnom lancu hotela
Princ, zatim u eksluzivnoj sali za ru~avanje Biznis {kole Severo-
zapadnog univerziteta, u mnogobrojnim restoranima, {kolama,
bolnicama, domovima za brigu o starima, i mnogim drugim in-
stitucijama. Postoji Makrobioti~ko dru{tvo pri Ujedinjenim na-
cijama, a 1994. godine, Dru{tvo pisaca Ujedinjenih nacija do-
delilo je Mi~io Ku{iju Nagradu za izuzetno stvarala{tvo, koja se
dodeljuje najboljim svetskim autorima, za doprinos ~ove~an-
17
stvu. Godine 1999. Institucija Smitsonijan }e otvoriti stalnu iz-
lo`bu pod nazivom „Kolekcija makrobiotike i alternativnog le-
~enja porodice Ku{i”, koja }e sadr`ati li~nu Ku{ijevu prepisku,
literaturu o prirodnoj hrani i holisti~kim pokretima le~enja, kao
i izlo`bu kuhinjskih sudova i hrane. Ove ili slede}e godine, ame-
ri~ka vlada }e po prvi put ustanoviti standarde zdrave hrane,
pru`aju}i tako mogu}nost da bolji kvalitet hrane bude dostupan
u ~itavoj zemlji.
Ulaze}i u 21. vek, svet ponovo otkriva integralnu, prirodnu
hranu i kre}e se prema novom modelu brige o zdravlju. Ja imam
tu sre}u da sam ovaj pristup otkrila mnogo pre nego {to je po-
stao {iroko popularan. Ne samo {to mi je bukvalno spasio `ivot,
nego je i pro{irio i produbio moja saznanja o `ivotu, daju}i nov
pravac i zajedni{tvo mojoj porodici i meni. Imala sam tu privi-
legiju da pomognem mnogobrojnim ljudima da ozdrave. Ovo je
pri~a o mom `ivotu koji me je vodio dotle da postanem deli} ve-
like revolucije zdravlja.
18
Poglavlje 1
„GODINA NADE GODINA SPASA”
19
Pi{emo ovu pri~u jer verujemo da njeno svedo~enje mo`e po-
mo}i mnogima koji pate od te{kih bolesti. Za njih ova pri~a mo-
`e zna~iti tra~ak svetlosti koji ih vodi prema nadi. Naravno da
neki mogu da ka`u kako je sve ovo izmi{ljotina. Ali Milenkino
ozdravljenje se ne mo`e objasniti druga~ije. Kada joj je bilo re~e-
no da }e ostatak `ivota provesti na hemoterapiji i zra~enju, ona
je odlu~ila da napravi potpuni zaokret u svom `ivotu. Re{ila se
na radikalnu promenu tradicionalnom prilazu raku, odabrala je
makrobioti~ki na~in `ivota.”
32
Poglavlje 2
VOLIM ONO [TO RADIM
33
|ivani kreditima. Tako su {kole dolazile do u~ila koja su im ne-
dostajala: do kompjutera, filmskih projektora i ostalog.
Preko radio talasa svakodnevno su se ~uli u~enici koji su u`i-
vo govorili o svojim uspesima u zavr{enim poljoprivrednim po-
slovima.
Drugu inovaciju u modernizaciji nastave knji`evnosti rado sam
prihvatila. To je bio grupni rad u kome je svaki u~enik imao svo-
ju slobodu stvaranja. Zadatak je obi~no ovako glasio: napravi ana-
lizu dela poznatog knji`evnika. Nakon dobijenog zadatka, u~e-
nici bi se delili u manje grupe, od ~etiri do pet. Svaka grupa je
imala mesec dana da spremi analiti~ki izve{taj o posebnim aspek-
tima tog dela. Na primer, prva grupa je trebalo da pripremi isto-
rijski pogled, druga detaljne geografske lokacije, tre}a je obra|i-
vala temu romana, ~etvrta karakterizaciju likova u romanu, dok
se peta grupa bavila jezikom i gramatikom. ^asovi nisu bili ogra-
ni~eni na u~ionicu. Izlazili smo napolje i dru`ili se u prirodi. Mla-
di su blistali od uzbu|enja. Li~ili su na p~ele radilice koje su se
potpuno predale radu u svojoj ko{nici. U~enici koji su ranije bili
slabiji, po~eli su da se isti~u. Ispoljili su se njihovi stvarni poten-
cijali. Svako je dobio priliku da se izrazi. Nijedan u~enik nije po-
navljao godinu. Godinama zaredom moji u~enici su osvajali knji-
`evne nagrade na takmi~enjima za recitatore i literarne stvaraoce.
U razredima u kojima su nastavnici radili klasi~nim meto-
dom, u~enici su ~esto ponavljali godinu i padali na popravne is-
pite. Vremenom, mnogi u~itelji su po~eli da primenjuju ove me-
tode. Vrlo brzo i oni su dobijali odli~ne rezultate. Za trideset
godina mog prosvetnog rada, nijedan moj u~enik nije ponavljao.
Za{to? Svakome sam davala onoliko vremena koliko mu je bi-
lo potrebno da razvije svoje mogu}nosti i integritet. Cilj je bio
razvijanje intelektualnih potencijala i li~ni stepen sigurnosti; slo-
boda kreativne misli. Radili smo zajedno onoliko koliko bi tre-
balo da u~enik shvati i uradi svoj zadatak kako treba. Moja na-
grada se sastojala u tome da gledam kako mladost traga za
dubljim smislom znanja. Bila sam zahvalna i zadovoljna njiho-
vom ulogom u op{tenacionalnom obrazovnom u~inku.
34
Zbog svakodnevnih obaveza i finansijskih pritisaka, nastav-
niku je bilo vrlo te{ko da prepozna svoju pravu misiju. Zar nije
misija u~itelja da osposobi budu}e generacije za primenu teo-
retskog znanja u svom prakti~nom `ivotu? [kola je institucija
gde se pored vaspitavanja dobija i znanje. Na `alost ve}ina tog
znanja se ne koristi dok se ne odraste, u tome je problem. Kad
bi mladi mogli primenjivali to znanje odmah, i oni sami i dru-
{tvo imali bi veliku dobit. Na ovaj na~in, mladim ljudima je lak-
{e da prona|u svoje mesto u dru{tvu i doprinesu njegovom raz-
voju ako se uklju~uju u njegovu funkciju kroz sve faze svoga
vaspitno-obrazovnog razvoja.
U vreme moje nastavni~ke karijere obrazovni sistem je stag-
nirao zbog nedostatka materijalnih sredstava. Prosvetni radnici
su bili jako malo pla}eni. Nisu imali nikakvog podstreka da kre-
iraju bilo {ta izvan utvr|enog programa. Nekoliko mladih entu-
zijasta poku{avalo je svim silama da uskome{a mrtvo more me-
dioktiteta. Upinjali smo se da sakupimo sav entuzijazam koji smo
imali kako bismo napravili promene i pokrenuli u~malo more.
A to nije bilo lako. Nailazili smo na mnogo protivljenja. Stavovi
starijih nastavnika tako|e su imali uticaja. Stari prosvetni radni-
ci su govorili: „Za{to bismo to radili? Nismo pla}eni za to.”
Za razliku od njih, mladi prosvetni radnici, po prirodnoj iner-
ciji kosmi~kih promena, svesno su shvatili svoju obavezu i ulo-
gu u vremenu i prostoru namenjenim ba{ njima. Odbacili su ma-
terijalnu motivaciju i izazovno prihvatili priliku kreiranja
pozitivnog menjanja. @eleli su istorijske promene i bolje obra-
zovanje. Bili su to hrabri izazovi za mlade entuzijaste, prosve-
tare. Radili su za bolje sutra, za nove generacije i naprednije
dru{tvo. A za svoje u~enike su znali da }e i oni u budu}nosti sme-
ti i znati da menjaju i kreiraju izazove. Takva motivacija mogla
je biti izazvana samo ljubavlju koja je najja~a energija u kosmo-
su i na zemlji, koja dr`i sve zajedno u ravnote`i.
Danas sam veoma sre}na {to mogu da ka`em kako su na{e
eksperimentalne inovacije privukle pa`nju op{teg obrazovnog
sistema. U~itelj mora da bude pun ljubavi. Mora da voli to {to
35
radi. Mora da bude inovator, magnet za u~enike: tako da {kola
postane mesto gde oni `ude da provode vreme.
Svi su mi laskali da sam ro|ena za vaspita~a. Obrazuju}i ge-
neracije i generacije, ose}ala sam se kao da smo studenti i ja na
pozornici. Mnogo sam ih uva`avala. Svi zajedno smo do kraja
u`ivali u tom kreativnom, stimulativnom, obrazovnom procesu.
Svaki ~as mi je bio kao odlazak na premijeru. To nije bio odnos
profesor-u~enik, to je bilo kreiranje entuzijasta. Volela sam svoj
posao, volela sam ono {to radim. Svu du{u sam u to ulila. Nisam
mogla do~ekati novo sutra.
Moji studenti i ja smo se voleli svim srcem. Oni su za mene
bili moja neiskazana mladost. Dopunjavali smo se u procesu
u~enja. Smejali smo se od srca, pri~ali i nismo se obazirali na
{kolsko zvono. Nikome se nije `urilo da ide ku}i. Svi smo `ele-
li da na{i ~asovi traju zauvek. Bilo je zanesenja{tvo privilegova-
no da ostavim neizbrisiv trag na ~itav obrazovni sistem. Nikada
ne}u prestati da podu~avam. Kako bih i mogla! Zar `ivot nije u
stvari u~enje i podu~avanje? Ta dva pojma su neodvojiva.
Osim pozitivnih momenata, u tom periodu bilo je i stresnih
situacija. Sve se odrazilo na moje ve} poljuljano zdravstveno sta-
nje, na povi{eni krvni pritisak, probleme sa bubrezima i nesani-
com. Imala sam i astmu i alergije. Tri godine sam bila na leko-
vima, a deset godina sam dva puta nedeljno primala injekcije
protiv alergije. Od te terapije mi nije bilo bolje. Naprotiv, bilo
mi je sve gore i gore!
Radila sam prekovremeno i nisam imala kad da jedem. I ka-
da bih imala vremena, to je bilo samo da zadovoljim glad. Brzo
sam `vakala i brzo gutala. Ose}ala sam da to nije dobro, uvek bih
sebi govorila „Nije trebalo to da jedem”. Me|utim, to me nije
spre~avalo da isto uzimam ponovo i ponovo.
Tra`ila sam lekarski savet od svojih prijatelja, lekara. Save-
ti su uvek bili kroz lekove; sa lekovima bi olak{anje bilo trenut-
no, ali privremeno. Simptomi su i dalje bili prisutni. Po~ela sam
da mislim da za mene nema pravog leka, da }u prosto morati da
`ivim s tim.
36
Godinama sam uzimala lekove za bubrege. Dok sam bila u
bolnici posle te{kog napada bubrega, doktor mi je rekao da su
moji upaljeni krajnici uzrok bubre`nim problemima. Nagova-
rao me je na operaciju krajnika. Ube|ivao me je da }e mi se
zdravlje sigurno popraviti. Sa dvadeset {est godina sam poslu-
{ala njegov savet. S prvim bu|enjem prirode u prole}e, po~inja-
li bi te{ki alergijski napadi; zapo~injali bi tretmani anti-alergij-
skih injekcija protiv polena, pra{ine i nikotina.
Iako sam patila od povi{enog krvnog pritiska, niko mi nikad
nije predlo`io da promenim na~in ishrane. Moj doktor je stalno
ponavljao istu re~enicu: „Probajte ovaj lek. Ako to ne bude od-
govaralo, proba}emo neki drugi.” Ja sam mu bezrezervno vero-
vala. Za{to i ne bih? Nisam ni{ta znala o zapadnoj medicini, ni-
ti kako bih sama tretirala svoju bolest. A izgleda ni doktor.
Moje op{te zdravstveno stanje se pogor{alo kad sam zapo~ela
rad u svetu medija. Godine 1976. postala sam direktor obrazov-
nog, umetni~kog i zabavnog programa na radio-In|iji. To je jed-
na od najpopularnijih lokalnih radio stanica u regionu, u stvari i u
Vojvodini. Jedanaest godina sam bila na tom polo`aju. Taj period
mog `ivota bio je posebno stresan. Suo~avala sam se sa najprlja-
vijim ljudskim manipulacijama samozvanih malih bogova.
Godine 1986. prihvatila sam dodatnu odgovornost da kao
dopisnik drugog programa RTB osmislim i re`iram specijalni
obrazovni program za de~iju emisiju „Kako ti se zove {kola?”.
Od 1982. do 1987. radila sam kao novinar u dnevnim i ne-
deljnim novinama. Pratila sam {kolski sistem, od pred{kolskog
do univerzitetskog. ^esto bih putovala jer sam bila aktivna u ra-
znim odborima i savetima.
Ponudila sam radio In|iji svoju ideju o programu za mlade
i oni su je prihvatili. Organizovala sam radio dopisni~ku redak-
ciju novinarstva za omladinu. Osnovani su specijalni programi
za mlade, na svim nivoima (osnovna {kola, srednja i fakultet).
Svaka {kola je odre|ivala u~enike koji su bili reporteri i novina-
ri. Oni su u~estvovali u takmi~enju tako {to su emitovali svoje
izve{taje na radiju.
37
Pronalazili smo sve one koji su bili raspolo`eni da nagra|u-
ju pobedni~ke {kole, dr`avne organizacije, velika preduze}a, po-
ljoprivredna dobra, dr`avne fabrike, lokalne preduzetnike. Taj
radio program je i{ao u`ivo i postao je veoma popularan. Tele-
fonske linije su bile prezauzete od strane slu{alaca koji su `ude-
li da se u`ivo uklju~e u program. Bio je to primer saradnje me-
dija sa {kolom u cilju napredovanja dru{tvenog poretka.
Godine 1985. probudilo se moje novinarsko interesovanje za
re`iranje dokumentarnih emisija o aktuelnim temama za umet-
ni~ki i zabavni program televizije Novi Sad. Za vreme moje je-
danaestogodi{nje karijere na medijima dobila sam mnoge nagra-
de za novinarstvo. Jedna od najzna~ajnijih nagrada u
vojvo|anskom novinarstvu bila je nagrada koja se zvala „Isti-
na”. Imala sam veliku ~ast da primim ovu nagradu kao pisac/pro-
ducent/reditelj za umetni~ko medijsko ostvarenje „Jedan korak
od smrti ka `ivotu” posve}en pre`ivelima u koncentracionim lo-
gorima.
Zbog mog dugogodi{njeg rada sa mladima, ponu|ena mi je
potpuna odgovornost u kreiranju, organizovanju i re`iji na{e na-
cionalne proslave, praznika Dana mladosti, 25. maja 1986. Tre-
balo je umetni~ki usaglasiti hiljade mladih da sinhronozovano
prosvetle duh nacionalne istorije i njene mladosti. Cilj je bio pri-
kazivanje slavne pro{losti na{e zemlje kroz niz razli~itih scena
pro`etih muzikom i poezijom.
Koreografija je uklju~ivala balet, moderan ples i akrobatske
ta~ke, umetni~ka poetska izra`avanja. U~enici su nosili razli~i-
te kostime, koji su bili u raznim bojama. Svaki deo kostima je
imao drugu boju. Svojim telima sinhronizovano, u redovima,
kretali su se po stadionu. Kao da ih je o~arao nevidljivi duh, i
svojim telima su ispisivali re~i: Bratstvo, Jedinstvo, Mir i Sre}an
Dan Mladosti, @iveo Drug Tito.
Svaka scena je odigrana precizno i graciozno. Pri svakom po-
kretu tela napred, na levo ili desno, pojavljivao bi se neki oblik.
Kada bi se okrenuli na levo, nastalo bi {est baklji, koje su pred-
stavljale {est republika. Kada bi se okrenuli na desno, formirali
38
bi plameno sunce koje se brzo pretvaralo u zvezde. Na kraju,
u~esnici su svojim telima formirali lepr{avu zastavu na{e zemlje.
Naj`ivopisnije su bile po~asti na{em idolu, na{em Predsed-
niku. Gledaoci su sa strahopo{tovanjem, u ti{ini, ~itali slovo po
slovo svake re~i: Pozdrav! Tito! Sre}an ro|endan! Tada bi se u~e-
snici ponovo pokrenuli, da bi formirali prekrasni buket crvenih
ru`a, koji se njihao u raznim pravcima, kao dodirivan ne`nim
prole}nim povetarcem. Scena je oduzimala dah. Srca bi presta-
jala da kucaju. Finale su kreirali zajedno u~esnici i publika, svo-
jim zajedni~kim, gromoglasnim aplauzom!
Pripreme za ovu proslavu po~ela sam u rano prole}e. Priro-
da se budila, i sa svih strana su dopirali opojni mirisi polena. Sve
je bilo u cvetanju – pa i moje alergije. Slabo sam jela jer sam bi-
la previ{e zauzeta. Ako bih se i ma{ila za hranu, to su naj~e{}e
bili jogurt i poga~ice –„provereni za ubla`avanje pritisaka”. Po-
sle toga bih se ose}ala jo{ gore i nisam smela ni{ta vi{e da poje-
dem. Bilo je dana kad nisam ni{ta jela, prosto bih zaboravila da
snaga ulazi kroz usta.
Moje telo je bilo puno nepresu{ne energije koju poseduje sa-
mo mladost. Verovala sam da }e uvek biti tako. Radosni duh i
zarazna razigranost mojih |aka ispunjavali bi mi celo bi}e. Za-
jedno smo se smejali {alama na moj ra~un. U trenucima velike
gu`ve i galame, kada nisu pratili moje instrukcije u toku pripre-
ma, imali su obi~aj da jedni druge uti{avaju na slede}i na~in:
„Bolje }utite da ne aktivirate minu. (Obi~no se nastavnici oslo-
vljavaju sa profesore, ali mi smo napravili dogovor da me zovu
po imenu, Mina.)
@elela sam da se ovo dru`enje nikad ne zavr{i. Njihova mla-
dala~ka uzavrelost, spontanost i unutra{nja snaga utemeljivala
bi se u sve {to su radili. @iveli smo okru`eni toplom, nevidljivom
svetlo{}u prijateljstva, streme}i ka istom cilju. Nije mi trebalo
dodatno uveravanje: cena koju sam pla}ala nije bila previsoka.
Ali koliko god sam iznutra blistala, spolja sam izgledala trula:
podbulo lice, suzne i crvene o~i, konstantna kijavica, zujanje u
u{ima, zapu{ena plu}a. Jedva sam disala. Borila sam se sa tek-
39
stom i maramicama u jednoj ruci, i megafonom u drugoj. D`e-
povi su mi bili pretovareni gomilom lekova i inhalatora (uvek
sam nosila rezervne), imala sam manjak ruku. Uprkos ovakvoj
kondiciji, nikad nisam izostala. Uvek sam bila tamo i na vreme.
Krajem petog meseca bila sam potpuno fizi~ki iscrpljena ali
je slet do`iveo izvanredan uspeh. Svi smo plakali od sre}e i gr-
lili se. Radost je bila beskrajna. Zajedno smo slavili do ranih ju-
tarnjih sati. Svitanje nam je krunisalo slavlje.
40
Poglavlje 3
LI^NO BLA@ENSTVO I RAZO^ARANJE
41
prvog trenutka, od kako su nam se o~i srele, hemija je u~inila
svoje. Slede}eg dana smo oti{li zajedno na izlet, i kako se to ve}
ka`e, ostalo je istorija.
U po~etku nisam nikome ni{ta rekla o njemu, jer je bio mla-
|i od mene tri i po godine. Kad sam se kona~no poverila svojoj
gazdarici, koja je rodom iz istog mesta kao i Bo{kova mama, ona
me je preklinjala: „Molim te nemoj da se uda{ za njega ako tre-
ba da `ivite zajedno sa njegovom majkom!”. Me|utim, ljubav je
bila slepa.
Udala sam se za svog izabranika, ali sam se tako|e udala i
za njegovu majku. Ve} prvog meseca sam okusila svu gor~inu
istine na koju sam prijateljski bila upozorena. Majka mog mu-
`a je bila ljubomorna i veoma konzervativna osoba. [ta god bih
ja rekla, ona bi izokretala, degradiraju}i mene a uzdi`u}i sebe.
Naro~ito je u`ivala da izvr}e zna~enje mojih re~i kako bi me na-
u~ila da se pona{am. Neprekidno je igrala sajko igre, nadme}u-
}i se za svoje mesto u „sinovljevom `ivotu”.
Ose}ala sam se slabom da bilo {ta menjam. Ne mogu da opi-
{em svoju frustraciju. U meni je gorela jaka `elja da upotrebim
sav svoj potencijal, do poslednje mrvice, da bih se odbranila.
Kao kod nekog poroka, moja `ivotna snaga je polako istiskiva-
na iz mene, milimetar po milimetar. U `elji da pobegnem od
ove nepodno{ljive situacije, ulagala sam uzaludni napor da za-
boravim na neprijatnosti u porodici i da se bavim svojim poslom.
To je bio moj cilj. Rezonovala sam, ako svu svoju energiju usme-
rim na posao, nekako }u pobe}i od praznine koju sam ose}ala
u dubini du{e.
Na`alost, i moj mu` je duboko patio. Poku{avao je da stane
uz mene i to vrlo ~esto na svoju {tetu. On je bio jedino dete svo-
je majke. Nije `eleo da je povredi. Ali nije znao ni kako da se
od nje odbrani. U njemu se vodila bitka izme|u majke koju je
voleo i po{tovao i `ene koju je neizmerno voleo i cenio. Njego-
va majka je bila neobrazovana `ena. Verovatno je njen na~in
bio i jedini na koji je umela da se izrazi. To mu je bilo lak{e –
da na|e razlog za opravdanje umesto za optu`ivanje. Bilo je lak-
42
{e predati se nego zauzeti ~vrst stav. Bo{ko je usvojio ovu stra-
tegiju veoma rano, da bi pre`iveo.
Razmi{ljala sam da se razvedem, ali sam na kraju odbacila
tu ideju. To bi ponizilo i mene i moga oca. Na{a kultura i mo-
ralni kod bili su izuzetno strogi i beskompromisni. Na razvede-
nu `enu se gledalo sa podozrenjem. Naro~ito ako se radilo o
prosvetnom radniku. Osim toga, Bo{ko i ja smo se neizmerno
voleli.
Ostanak sam platila visokom cenom. U prvoj godini braka,
finansiska odgovornost doma}instva bila je na meni. Bo{ko je
jo{ zavr{avao studije. Bo{kova majka nije nikada radila, a od ka-
ko su se njegovi roditelji razveli, nije imala puno toga da radi ni
kod ku}e. U drugoj godini braka sam ostala u drugom stanju.
Tada vi{e nije bilo povratka.
Moja trudno}a je bila najlep{i i najuzbudljiviji doga|aj u na-
{em braku. Ali ne i za moju svekrvu! Njena sebi~nost je posta-
la jo{ gora, jer nas je na{e nero|eno dete jo{ vi{e zbli`ilo.
Na{ sin Sr|an se rodio 25. maja 1972, na dan Mladosti i ro-
|endan Predsednika. Ose}ala sam se kao da sam dobila zlatnu
premiju. Nismo mogli potpuno da u`ivamo u podizanju svog de-
teta jer smo bili pod stalnom presijom Sr|anove bake. U ~etr-
naestom mesecu pojavili su mu se problemi sa disanjem. Vero-
vala sam i tada a verujem i sada da se moj stres prenosio kroz
moje mleko u bi}e na{eg deteta.
Danas stvari vidim druga~ije, ali tada nisam mogla ni{ta bo-
lje da uradim, jer nisam znala za bolje. Bila sam neupu}ena na
~injenicu da sam sama stvarala takvu situaciju, kroz sopstvene
izbore. Celog `ivota sam poku{avala da zadovoljim druge. Sve
svoje potencijale usredsredila sam na karijeru i stvarala{tvo jer
nisam mogla da se eksponiram u svom li~nom `ivotu – tu sam
posustala optere}ena konzervativnim dogmama i svojim i svoje
svekrve. Imala sam sve {to bi `ena mogla da po`eli – ~oveka ko-
ga obo`avam, divnog sina, izvanredne prijatelje, pravi uspeh u
poslu. Bila sam sna`na osoba, sna`na, pa ipak je ne{to u meni
bilo {uplje. Ne{to su{tinsko je nedostajalo. Nisam mogla da na-
43
|em dovoljno `ara da ispunim tu dubodolinu u du{i, da upra-
vim svoju sudbinu pravim putem.
Na jednoj strani sam se ose}ala bezvrednom, nedefinisanom,
a na drugoj sam jo{ uvek imala neograni~enu energiju da stvaram
i idem dalje. Moj profesionalni `ivot, moje duhovno bi}e, `elelo
je da dotakne nebo. Drugi deo mene – moje emotivno bi}e, `en-
sko i maj~insko – naprezalo se da odr`i vatru porodi~ne ljubavi.
@ivela sam tako razapeta ~etiri pune godine. Na{oj maloj poro-
dici je bilo najbolje kad smo bili daleko od ku}e. Na{a ljubav me
je terala da idem dalje i prebrodim sve emocionalne barikade. To
je bila veli~anstvena zastava koja je objavljivala na{u pobedu.
Na neki na~in sam uvek u `ivotu o~ekivala samo mrvice sre-
}e. Nikad nisam sebe postavljala na prvo mesto u bilo kojoj si-
tuaciji ili u bilo kom odnosu sa ljudima. Uvek sam bila no{ena
plimom ose}anja i potreba drugih.
Nisam bila povezana sa svojim unutra{njim bi}em. Umesto
toga sam pre`ivljavala svoje emocionalne zbrke jadikuju}i nad
svojom sudbinom. Igrala sam ulogu `rtve. Verovatno da to mo-
je pa}enje nad sobom poti~e jos iz detinjstva. Uvek sam se ose-
}ala `rtvom misleci da mene niko ne voli a da svi vole moga bra-
ta. Skretala sam pa`nju svojom patnjom. Sada jasno vidim da se
niko ne mo`e kriviti ni za {ta. Sama sam odabrala taj put. Samo
kad pomislim na sve svoje komplikovane, dramati~ne, roman-
ti~ne, samosa`aljive poku{aje da dosegnem sre}u. A nikad ni-
sam stigla do nje.
Napustila sam roditeljsku ku}u sa devetnaest i po godina. Kao
nastavnica u malom selu u Sremu vi{e sam bila obuzeta svojom
slikom o sebi u budu}nosti nego ose}anjima mlade devojke u sa-
da{njosti. Ova moralna sputavanja bila su baza mog odrastanja
i sazrevanja. Moja majka je uvek bila ponosna na mene. Kada je
obolela od tuberkuloze i zauvek napustila `ivot na zemlji, ja sam
izgubila deo sebe i ostala sam zbunjena. Moj emotivni `ivot je
potpuno presahnuo.
Nisam dopu{tala da se ljubavni plamen u meni rasplamsa.
Ignorisala sam svaki njegov nagove{taj. Moja najve}a briga je
44
bila: „[ta }e drugi pomisliti o meni?” Nije to bilo samo proiz-
vod u~male sredine palanke u kojoj sam `ivela, ve} je to bio i
model mog strogog, tradicionalnog vaspitanja, koje je postalo,
skoro, sr` mog dru{tvenog koda.
Religiozno nasle|e maj~ine familije okovalo me je moralnim
dogmama za ceo `ivot. Sada vidim koliko je to bilo stresno. ^ak
je i moj brak podrazumevao `rtvovanje. Nisam smela potpuno
izra`avati svoja ose}anja da bi se izbegao sukob sa svekrvom i
njenom „ljubavlju” prema svom jedinom sinu. Ponovo i pono-
vo sam se povla~ila, pate}i, dok je moja `ivotna energija nesta-
jala u mraku. Osudila sam svoju ogromnu ljubav prema volje-
noj osobi da gori bez vatre. Bila sam razapeta izme|u svojih
svetlih i tamnih senzualnih sila. Volela sam i patila, ka`njavaju-
}i sebe bez razloga, igraju}i sporednu ulogu u sopstvenom sce-
nariju.
Mnogo puta Bo{ko i ja smo uspevali da pobegnemo od tog
pakla i otkrijemo {ta je prava ljubav. Uspevali smo, ponekad, da
zajedno dostignemo sre}u, ali o`iljci su postajali sve dublji i du-
blji. Emocionalni haos, problemi kod ku}e i na poslu potpuno
su me iscrpljivali.
Na{e prvoro|eno dete, Sr|an, bio je uhva}en u toj frustrira-
ju}oj porodi~noj zamci. Bo{ko ga je voleo do neba. Ali kad je
Sr|an imao tri meseca, glava na{e porodice, moja ljubav, moj
mu` je bio pozvan na odslu`enje vojne obaveze.
Sve se promenilo. Trebalo je da ja izdr`avam sina, svekrvu i
sebe, sa svojom skromnom profesorskom platom. Bo{kova maj-
ka je bila odli~nog fizi~kog zdravlja, ali nikad nije upotrebla svo-
ju energiju da mi pomogne da lak{e pro|em kroz sve te{ko}e.
Tr~ala sam od posla do kuce, razapeta bizarnim okolnostima
koje su se odvijale u mojoj svakodnevici. A onda sam jednog da-
na, izgorela, stresla sa sebe pepeo i uzletela. Zajedno sa dvome-
se~nim sinom i dve torbe ode}e napustila sam ku}u i oti{la da
`ivim u mesto gde sam radila.
Bilo je jako te{ko. @ivela sam sama u iznajmljenom jednosob-
nom stanu. Svakog dana, pre posla, vodila sam sina do `ene ko-
45
ja ga je ~uvala, a nakon posla i{la po njega. Tr~ala sam na preda-
vanja i ponovo ku}i da se brinem o detetu. Nisam posustajala. Da
pazim na ishranu? Nikada nisam o tome razmi{ljala. Jela sam na
brzinu. Jedino mi je bilo va`no da imam sve`u hranu za dete.
Nakon petnaest meseci Bo{ko se vratio. Ubrzo je dobio do-
bro pla}en posao. Preselili smo se u lepu ku}u. @iveli smo sami.
U na{im srcima je plamtela slobodna ljubav. Smejali smo se, pe-
vali, i u`ivali u `ivotu po prvi put. Kona~no smo do`iveli porodi~-
ni mir.
To su bile na{e najbolje godine. Istinska renesansa na{eg bra-
ka. @iveli smo kao u snu. Moje alergije su se smanjile. Kuvala
sam za svoju porodicu na moj na~in, upotrebljavaju}i dosta po-
vr}a. Pre toga je kuvala moja svekrva, pa smo jeli suvi{e masno,
meso, mle~ne proizvode i testo. Uzivala u sopstvenim kulinar-
skim ve{tinama, kreirala pozitivnu energiju ljubavi u svojoj po-
rodici.
Na`alost, na{e bla`enstvo nije dugo trajalo. Moja svekrva je
molila, preklinjala, plakala. Bo{ku se srce slomilo. Nevoljno smo
pristali da se vratimo u „njenu ku}u” kako bi to ona govorila.
Napravili smo dogovor. Bo{kovo ime je dodato u ugovor. Ku}a
je renovirana. Na{a porodica je dobila svoj stambeni prostor.
To je postalo na{e ljubavno gnezdo, ali za kratko.
Prvo su se kod Sr|ana razvile jake alergije. Onda sam ja do-
{la na red. Postali smo u~estali posetioci bolnice. Oboje smo do-
bijali injekcije protiv alergija dva puta nedeljno. Opet je moja
svekrva zauzela na{ stambeni prostor. Dok sam ja radila, ona bi
radila na mom moralnom degradiranju u o~ima mog mu`a i si-
na. @ivot se ponovo pretvorio u pakao. Dobila sam visok krvni
pritisak, jake alergije, gr~eve u nogama, ciste na jajnicima. Mo-
rala sam da budem na lekovima deset godina, stanje mi se nika-
ko nije pobolj{avalo. Stare ciste su se povla~ile, ali su na njiho-
vo mesto dolazile nove. Bila sam neute{no nesre}na. Zapadna
medicina mi nije pomagala. Moj privatni `ivot se sunovra}avao.
Jedinu radost su mi predstavljali mu` i sin... kad svekrva nije bi-
la u blizini. Nigde nisam videla izlaz.
46
A onda nas je sve spasila jedna nova ideja! Re{ili smo da sa-
gradimo sebi dom. Nakon sedam godina `ivota u memljivoj sta-
roj ku}i, iznajmili smo ku}u u susednom mestu, blizu mog po-
sla. Prvo smo sagradili ku}u u dvoristu za Bo{kovu majku. Onda
smo sru{ili staru, koja nam ba{ nije donela puno sre}e i na nje-
nom mestu sagradili novu, sa pet soba, dva kupatila, sve zajed-
no oko 300 kvadratnih metara. Mogli smo se pohvaliti da smo
sagradili zadu`binu. Svaka izgradnja sli~nog projekta obi~no je
veoma stresna. Me|utim, za nas to je bilo prekrasno iskustvo.
Pred kraj izgradnje rodila se na{a Jelena. Ona je do{la na svet
kao sre}no i zdravo dete, na „specijalni zahtev” svog brata.Tek
tada je na{a porodica postala kompletna.
Godine 1985. uselili smo se u na{u novu ku}u u Staroj Pazo-
vi. Sklopljen je novi mir sa mojom svekrvom. Vi{e nije mogla da
izgovori one kobne re~i „Ovo je moja ku}a”. Se}am se kako mi
je ta re~enica gr~ila stomak. Danas, iz moje nove `ivotne per-
spektive, ovo sve deluje sme{no.
Sagradili smo svoj materijalni svet, i zadovoljili dru{tveni
standard srednje klase. Mislili smo da imamo sve {to nam tre-
ba. Sklopili smo mir sa pro{lo{}u. Nismo bili zabrinuti za budu}-
nost. To je bilo zbog toga {to nas je bolest terala da se nosimo
sa sada{njo{}u.
Na{ sin je patio od hroni~ne astme. Pre`ivljavao je tako {to
je stalno bio pod lekovima i inhalatorima. Zbog svega toga, ja
sam se ugojila, patila od migrena, alergiskih napada, imala
problema sa bubrezima i bolnim mese~nim ciklusima. Jelena
je sa ~etiri godine operisala herniju. U njenoj petoj godini smo
primetili pojavljivanje istih simptoma i na drugoj strani do-
njeg stomaka. Bo{ko je godinama patio od stoma~nih tegoba
i bolnih hemoroida. Svi smo bili `rtve svog na~ina `ivota i
ishrane. To nismo mogli da promenimo. Nismo znali kako.
Lekovi koje smo pili bili su na{a jedina nada. A nisu poma-
gali.
Po~etkom1986. moje zdravlje je bilo gore nego ikad. Iz da-
na u dan sam i{la od jednog do drugog specijaliste, tragaju}i za
47
dijagnozom. Bila sam hroni~no umorna. Maj mesec je bio naj-
kriti~niji.
Moje zdravlje je oslabilo. Patila sam od zapaljenja bubrega,
~estih i mu~nih migrena, pritiska na temenu, vrtoglavice, gubit-
ka energije, nedostatka apetita i depresije.
Ovi mnogobrojni problemi su naterali doktore da izvedu se-
riju testova. Testovi su bili negativni. Ni{ta nam nisu rekli. Na{
najbolji prijatelj, doktor Andrija Rudi}, zakazivao mi je na sve
strane lekarske preglede. U slede}ih mesec i po imala sam seri-
ju rentgenskih snimanja bubrega, plu}a, be{ike, debelog creva,
mozga. Telo su mi prepunili radijacijom. Simptomi su bili jos
gori. Krvni pritisak je prema{ivao sve tabele. Zglobovi su mi bi-
li ote~eni. Rektalni pritisak je bio toliko intenzivan da nisam
mogla da sedim, stojim, spavam. Svaki korak je bio mu~enje.
Moje fizi~ko ja je otkazalo.
Najstra{niji je bio gubitak pam}enja. Moj polo`aj u radiju je
zahtevao osobu koja }e raditi punim kapacitetom mozga i pre-
ciznim mislima. Ovi moji kvaliteti i mogu}nosti su se osipali. [ta
nije bilo u redu?
Nakon gomile testova, specijalista je zaklju~io: „Rana me-
nopauza.” Onda su mi odredili ~itavu gomilu lekova. Doktori
su moje fizi~ko bi}e sistematski podelili na proste ~inioce. Za
svaki odeljak prepisali su mi razli~ite lekove, svaki od njih je bio
kao droga. Niko od njih nije posmatrao moje telo kao celinu,
niti su se savetovali o prepisanim dozama, niti su razmatrali ne-
`eljene efekte. Na sre}u, moje telo je znalo kako da se za{titi.
Dva dana nakon uzimanja svih tih lekova, sru{ila sam se u au-
tobusu. Probudila sam se u Andrijinoj ordinaciji, na le`aju za
pacijente.
Stoje}i iznad mene poku{ao je osmehom da me opusti; upi-
tao je: „Mina, miri{e{ na apoteku. Kakve si sve lekove popila?”
Jezik mi je bio zadebljan i te`ak, usta suva i ote~ena. Borila
sam se da uobli~im re~i: „Pogledaj u moju torbu”. Glas mi je bio
jedva ~ujan. Nisam mogla da vidim njegovu reakciju dok je va-
dio lekove, ali sam ~ula re~i.
48
„Koliko pilula si danas uzela?”
„Molim te pro~itaj {ta sam zapisala.”
„Bo`e moj! Za{to si jutros uzela {est razli~itih pilula?”
„Ne znam. Sita sam vi{e vas lekara. Baci sve te lekove.”
Moj dragi mu` je odmah do{ao, svestan ozbiljnosti situacije.
Zagrlio me je, dok su mu suze lile niz lice.
„[ta ti se dogodilo?” Naslu}uju}i veliku krizu, okrenuo se ka
na{em prijatelju. „Andrija, da li ti mo`e{ da pomogne{ Mini?”
Ja sam odgovorila umesto Andrije. „^ini mi se da je suvi{e
kasno. Ja mislim da imam rak.”
Bo{ko je bio prestra{en. „O ~emu pri~a{?”
„Pri~am o tome kako se ose}am. Vodi me ku}i.”
Andrija nije ni{ta rekao. Ali je posle radnog vremena do{ao
da me vidi. Predlo`io je da odem kod ginekologa. Umesto to-
ga, ja sam se vratila na posao, ne govore}i nikom ni{ta. Sedenje
mi je pri~injavalo nepodno{ljiv bol. Kada nije bilo nikog u bli-
zini, kucala sam na ma{ini stoje}i. To je bio moj uzaludni napor
da ubla`im bol. Ako bi neko u{ao u kancelariju, morala sam da
sednem, prebacuju}i te`inu sa jednog na drugi deo zadnjeg de-
la tela. Istovremeno, zloslutni glas u meni je potvr|ivao moj naj-
ve}i strah: „Ima{ rak”.
Iznenada, usred jednog intervjua, soba, sve u njoj, po~elo je
da se vrti, sve br`e i br`e. Onesvestila sam se. Bo{ko je odmah
dotr~ao i odveo me u ambulantu, uput je glasio na ginekologa.
Zbog u`asnih bolova lekar nije mogao da me pregleda. Pozvao
je dobrog prijatelja u glavnoj pokrajinskoj bolnici u Novom Sa-
du. Tu sam i ostala kao njihov pacijent. Decu nisam videla sle-
de}a dvadeset i dva dana.
Le`e}i danima u bolni~kom krevetu, sanjala sam budna o
svojoj deci i nisam smela da mislim kako oni izdr`avaju bez me-
ne. Tek posle jedanaest godina sam saznala, sasvim slu~ajno iz
jednog Jeleninog razgovora sa prijateljicom, koliko je ona pati-
la dok sam bila u bolnici.
„Bila sam suvi{e mala i nisu mi dali da posetim mamu u bol-
nici. Zato sam je ja svake no}i ~ekala na ulaznim vratima grle-
49
}i svoje }ebe. Nisam `elela da gledam televiziju. Nisam `elela
da spavam u svom krevetu. ^ekala sam mamu da do|e ku}i. Kad
bih zaspala, tata i veliki brat nosili su me u spava}u sobu. Ovo
je trajalo oko mesec dana, dok mama nije na kraju do{la ku}i.”
Za mene je bolnica bila zatvor. Bila sam osu|ena na krevet.
Nije vi{e bilo plavog neba, niti kontakta sa prirodom – samo jed-
noli~nost. Po ceo dan sam slu{ala `alopojke ostalih bolesnica u
sobi.
Svaka dva sata sestra me je vodila na preglede, davala mi le-
kove, nadgledala svaki moj korak.
U`as nad u`asima, ginekolo{ke preglede su obavljali studen-
ti medicine koji su bili na praksi! Ponekad i dva puta dnevno.
Jednog dana su me pregledali, naizmeni~no, glavni hirurg, gi-
nekolog, i jo{ dva studenta. Lekar im je obja{njavao moje simp-
tome. Ja sam plakala od bola i molila ih da prestanu.
„Da li vi `elite da vam se pru`i pomo} ili ne?”, vikao je {ef
operative na mene.
Kroz suze sam mu odgovorila, dok mi se glas penjao do hi-
sterije: „Zar jedan pregled nije dovoljan? Ne mogu vi{e da pod-
nesem bol. Ostavite me!”
On nije prestao, jo{ glasnije je urlao na mene. „Ja znam kad
je gotovo. Ne ti”.
Ose}ala sam bol u grudima, kao da me je probola strela. Bi-
la sam slaba i iznemogla, prazna, ogoljena, istrgana, poni`ena i
slomljena. Bolna ose}anja me{ala su se sa besom.
Nakon ovog zakonski stru~nog medicinskog silovanja upi-
njala sam zadnji gram svoje snage da pre|em put do svoje so-
be, ostavljaju}i za sobom krvav trag. Zamolila sam sestru na
hodniku da mi da ne{to za zaustavljanje krvarenja. Kako sam
se okrenula, na{la sam se licem u lice sa lekarom. On se dr`ao
nadmeno i nezainteresovano. Pona{ao se kao moj neprijatelj.
„Doktore, taj poslednji pregled je izazvao jo{ ve}i bol. Krva-
rim.”
On je pro~istio grlo i upitao superiorno: „[ta radite u hod-
niku ako krvarite? Za{to niste u krevetu?”
50
„Tra`im pomo}”, promucala sam.
„Idite u krevet i ~ekajte da do|e sestra”, bilo je njegovo ne-
milosrdno nare|enje.
Gledala sam zapanjeno u ovog namrgo|enog ~oveka koji kao
da me je dr`ao na ni{anu. Ali ja nisam imala nameru da ustuk-
nem bez odbrane. U meni je proklju~ao bes.
„Zar je to sve {to mo`ete da ka`ete? Vi mene optu`ujete da
kr{im bolni~ka pravila i nabacujete mi jo{ i ose}anje krivice. E
pa da ja vama ka`em, vi kr{ite sve humane...
Gde vam je lekarska etika? Na~in kako tretirate pacijente je
nedopustiv, degradiraju}i, nehuman. Ja }u iskoristiti svoju aro-
ganciju kao novinar i borac za ljudska prava. Predla`em da se o{i-
{ate da biste dobro izgledali na televiziji kada budete govorili mo-
jim kolegama, TV novinarima, kako se odnosite prema svojim
pacijentima. A onda }emo da intervjui{emo i va{e pacijente. To
}e biti dobra tema za TV Dnevnik.”
Razmi{ljaju}i o ovoj epizodi iz svog bolesni~kog `ivota, ose-
}am se neprijatno zbog ovakvog svog nastupa. Danas shvatam
da su lekari, tako|e, samo ljudska bi}a i da imaju svoje dobre i
lo{e dane. Oni u su{tini imaju pozitivne namere i rade najbolje
{to umeju da pomognu bolesnima. Osoba koja je napala onog
doktora u hodniku u bolnici zapravo nisam bila ja. Ja nikada ni-
sam izra`avala bes napadaju}i druge. To je govorila moja bo-
lest. Moj bes je bio pokrenut strahom.
Posle mog istupa, lekar je mirno pro{ao pored mene. Slede-
}eg dana se nije pojavio. Pozvana sam u ordinaciju na pregled.
Tamo su bili neki drugi lekar i druga grupa studenata. Pripre-
mila sam se da ih preduhitrim.
„O ne. Ne}e vi{e biti pregleda.To se ne}e ponoviti.”
Neki drugi lekar me je u~tivo upitao: „Za{to ne `elite da se
pregledate?”
„Zato {to sam u stra{nim bolovima. Posle ju~era{njeg pre-
gleda jo{ uvek ozbiljno krvarim.”
„U tom slu~aju vratite se u svoju sobu i odmorite se. Vi{e vas
ne}emo uznemiravati.” Ljubazno me je uveravao.
51
„Mo`da vi ne}ete ali neki drugi ho}e”.
„Niko to ne mo`e da radi ako se lo{e ose}ate.”
Njegove re~i su me umirile. Ali tako|e sam znala da se to vi-
{e ne}e doga|ati jer ja ne}u dozvoliti.
Dva dana posle ulaska u bolnicu, postavljena je dijagnoza
koja je potvrdila moje najve}e strahove.
Ja, Milenka Dobi}, ~etrdeset pet godina, imala sam rak jaj-
nika ~etvrtog stepena, koji je metastazirao u moj limfni sistem,
jetru i slezinu sa ogromnim tumorom u karli~nim kostima. To
je bila najstra{nija istina koja me je prelomila trinaestog janua-
ra 1987. Me|utim, lekari su smatrali da je najbolje da tu istinu
sakriju od mene.
52
Poglavlje 4
MOJ RAK JE BLAGOSLOV
53
smelo javno izneti, pre}uta}u i zadr`ati za sebe”. „Gde vam je
etika na koju ste se zakleli?”, `elela sam da kriknem, „Ja sam
ljudsko bi}e. Vi opisujete moju bolest i ja znam {ta se de{ava.
Ja imam rak.”
Podigla sam se i sela.
„Ho}ete li mi re}i koliko sam bolesna?”
Jedna `ena je brzo odgovorila: „Sa~ekajte jo{ koji minut i za-
vr{i}emo.”
„Sa ~im? Sa va{om povi{icom ili sa mojim slu~ajem?”
@ena je {aljivo odgovorila: „I sa na{om povi{icom i sa dijag-
nozom.”
Kada su zavr{ili ponovila sam isto pitanje.
„Da li sam jako bolesna?”
„To }ete pitati svog doktora.”
Nisam dobila odgovor od svog doktora. Dan posle ovog
pregleda moj abdomen je nastavio da raste. U roku od dva-
deset ~etiri sata izgledala sam kao da sam u devetom mesecu
trudno}e. Nisam mogla da sedim. Nisam mogla da stojim.
„Stena” od pedeset kila koju sam nosila ispred sebe ~inila je
da mi noge izgledaju kra}e. Nisam mogla da spavam. Ose}a-
la sam da se gu{im. Vazduh bi mi ponestajao kada bih se us-
pravila u krevetu. Kada bih se okrenula na desnu stranu ~ini-
lo mi se kao da }e mi jetra eksplodirati. Na levoj bih ose}ala
utrnulost i bol. Na kraju sam sedela na podu, le|ima naslo-
njenim na krevet. To bi mi omogu}ilo da zaspim na svakih po-
la sata.
„Oh Gospode, imaj milosti. Molim te pomozi mi. Zbog ~e-
ga sam ka`njena? Molim te nemoj da dozvoli{ da moja deca
ostanu siro~i}i. Daj mi snage da izdr`im ovaj bol.” Iznenada ve-
ra u Boga bila mi je jedina nada.
Ta no} bi se zavr{ila kao jeziva mora da nisam uveseljavala
sebe se}anjima na sve one sre}ne i radosne trenutke koje sam
provela sa svojom decom. Slede}eg jutra Bog mi je poslao An-
driju. Na{ao me je u hodniku. Poku{avaju}i da savlada svoj bes,
upitao me je: „Da li te je doktor video?”
54
„Jeste, ju~e ujutru, ali tokom no}i mi se stanje pogor{alo. Od
jutros jedva mogu da di{em.” Izgovaranje re~enice mi je potpu-
no oduzelo vazduh.
„Idem da na|em tvog doktora. Odmah }u se vratiti.”
Bila sam sama u hodniku. Strah me je tresao kao napon od
220 volti. Znala sam {ta sledi. Smrt! Uobi~ajena prognoza –
RAK. Ali u`asan strah je nadvladala moja borbenost. Zamisli-
la sam Jelenu, moju {estogodi{nju }erku. Videla sam Sr|ana,
mog petnaestogodi{njeg sina. Oti{la sam daleko od svega {to bi
se desilo; otvorila sam o~i i odlu~ila:Pre`ive}u! Ja }u `iveti. Istog
trenutka sam odagnala sve strahove i sa`aljenja. Grmljavina je
prestala. Bila sam spokojna, nepobedivo ~vrsta.
^ula sam Andrijin glas preko svog levog ramena.
„Mina, mislim da }e te pozvati za operaciju. Razgovarao sam
sa na~elnikom. Rekao sam im da ako oni ne{to ne urade, ja }u
te premestiti u moju bolnicu. Da li si jela ne{to od jutros?”
„Andrija, kako sam mogla? Na ivici sam da se rasprsnem od
ove te~nosti koju imam u sebi. Nema mesta ni za apetit a kamo-
li za hranu. Pre dva dana sam izgubila apetit.”
Ubrzo je do{ao Bo{ko u svoje uobi~ajeno vreme, bio je bez
re~i. Novosti o operaciji su ga upla{ile. Lice mu je izgubilo bo-
ju. Poslednjim atomom svoje svesti prikupio je snagu da bi me
ute{io.
„Sve }e biti u redu,” rekao je naizgled mirno, ali njegov glas
je ipak podrhtavao.
Andrija nas je oboje zagrlio `ele}i da nas ohrabri. „Bi}e sve
u redu! Mina, budi jaka! Vidimo se posle operacije.” Gledao je
u stranu. Njegov pogled nije stajao iza re~i koje je upravo izgo-
vorio. Oti{ao je u`urbano.
Bo{ko mi se jedva osmehnuo. Zagrlio me je dok smo i{li pre-
ma mojoj sobi. Medicinska sestra je pri{la i po~ela da me pri-
prema za operaciju. U deset sati su me odvezli u kolicima u ope-
racionu salu. Bo{ko je presedeo u ~ekaonici svih {est sati veoma
komplikovane operacije.
55
Dok sam se budila iz anestezije, ~ula sam mu{ki glas kako
{apu}e, „[teta, mlada `ena. Milenka, Milenka, probudite se.”
Nisam `elela da se probudim... nikad vi{e. Besciljno sam plo-
vila izme|u svesti i nesvesti. Celo moje bi}e bilo je stegnuto u
mra~nom bolu abdomena. Ose}ala sam patnju bez smisla. Prisi-
lila sam svoju neukro}enu podsvest da otvori be`ivotne o~i. Ima-
la sam ~udan ose}aj praznine i agonije! Najednom, moje o~i su
ipak dotakle turobne, zelene zidove operacione sale. Me|utim,
ta boja nije bila dovoljno zelena.
59
„Majko, toliko te volim! Stra{no mi nedostaje{. Da li }e{
ozdraviti?”
„I ja tebe volim i nedostaje{ mi vi{e nego i{ta na svetu. Do-
bro sam, veruj mi. Dobro sam. Kad do|em ku}i, vi{e se nikad
ne}emo rastati. Ozdravi}u i ponovo }emo biti sre}ni. ^uvaj svo-
ju sestricu. Pru`i joj puno ljubavi. I pomozi ocu, nemoj da ga to-
liko ispituje{. Kad se vratim ku}i i on }e biti druga~iji.” Stajali
smo nepomi~ni, ~vrsto stegnuti jedno uz drugo.
Pri{la mi je glavna sestra i naglo nas prekinula i hladnim gla-
som, gledaju}i kroz mene upitala „Da li ste vi Dobi}?”
„Da, ja sam Milenka Dobi}.”
„Spremite se. Preme{tamo vas u drugu bolnicu, u Kameni-
cu. Kola ~ekaju.”
„Kako to? Koja bolnica? Za{to? Za{to mi to niko nije rani-
je rekao? @elim da razgovaram sa svojim lekarom.”
„U redu. Vide}u {ta mogu da u~inim.”
Sr|an je bio vidno uznemiren. ”Mama, za{to mora{ da ide{
u drugu bolnicu?”
„Ne brini sine. Odr`a}u svoje obe}anje. Ne}u ostati du`e od
dva, tri dana. Ali brinem se kako }e{ ti da se vrati{ ku}i. Nema di-
rektne autobuske linije, a autobuska stanica je daleko odavde.”
Napolju je bilo jako hladno, sredina zime.
Sestra se ponovo pojavila: „Lekar vas o~ekuje u svojoj ordi-
naciji, po|ite sa mnom, sad odmah.”
„Sa~ekaj me, Sr|ane” doviknula sa mu. Nadala sam se da ni-
je ~uo moje ubrzano disanje.
Bila sam duboko ranjena. Kretala sam se sporo, di{u}i du-
boko. Gotovo sam se vukla uza stepenice. Na ~maru sam ose-
}ala strahovite bolove od rascvetanih hemoroida. Otvorene, bol-
ne rane su krvarile. Lekar je bio prijateljski raspolo`en i primio
me je ljubazno.
„Molim vas sedite. [ta biste `eleli da znate?”
„Hvala, vi{e volim da stojim. @elim da znam za{to me pre-
me{tate u drugu bolnicu bez obja{njenja. Ose}am se kao stvar
a ne kao ljudsko bi}e.”
60
Pocrveneo je. „Mi nismo opremljeni da tretiramo va{u bo-
lest. Onkolo{ki institut u Sremskoj Kamenici ima mnogo bolju
opremu.”
„Za{to mi je potreban specijalan tretman? Da li je to hemo-
terapija?” pitala sam ljutito uzbu|ena.
„Vi znate da smo otklonili tumor na levom jajniku. Prona{li
smo o{te}eno tkivo u abdominalnom predelu. Postoje tako|e
neke disfunkcije sa va{om jetrom. Ali najve}i problem je {to ni-
smo mogli da uklonimo tumor, veli~ine grejpfruta, koji se jo{
uvek nalazi u va{oj karli~noj kosti. To moramo da tretiramo in-
jekcijama.”
Prekinula sam ga, postavljaju}i pitanja bez uzimanja vazdu-
ha: ”Da li ja imam rak? Da li je hemoterapija to {to }u primati
u toj drugoj bolnici?”
„Ne. To nije hemoterapija. I vi nemate rak.” Insistirao je.
Nestrpljivo sam mu se pribli`ila: „Ali doktore ja ose}am da
imam rak i da vi to ne `elite da mi ka`ete. Zahtevam da mi od-
mah ka`ete. Ja sam jaka `ena i `elim da znam svog neprijatelja,
da znam protiv ~ega se borim. Ja se ne pla{im, jer znam da ne-
}u umreti.”
Na moje iznena|enje, na licu mu se razlio osmeh. „Rekao
sam vam istinu, drugarice Dobi}. Drago mi je da znam da ste
tako jaka `ena. To }e vam biti potrebno u budu}nosti. Molim
vas da se spremite. Moj kolega iz Instituta vas ~eka. Pone}ete
svoju istoriju bolesti za specijalistu u Institutu u Kamenici. @elim
vam sre}u, drugarice Dobi}.”
Rukovali smo se i ja sam mu se zahvalila. Iza{la sam iz nje-
gove ordinacije i nisam se okrenula da pogledam unazad.
Sestra me je ~ekala ispred ordinacije. Rekla je da }e mi po-
mo}i da se spakujem. @urile smo jer su {ofer i lekar ~ekali. Za-
jedno smo kora~ale prema Sr|anu. Uznemirenim glasom sam
joj rekla: „@elim da moj sin ide sa mnom.”
„U redu. Mo`e da ide s vama. Koliko ima godina?”
„Petnaest”, odgovorila sam, i po{to nisam bila pripremljena
na ovaj razgovor, mo`da sam odgovorila hladno.
61
„Da li imate jo{ dece?” nastavila je toplijim glasom.
Njeno raspitivanje je imalo primesu neiskrenosti. Nije bila
stvarno zainteresovana za mene li~no. Vi{e je, iz samo njoj zna-
nih razloga, delovala kao da ima zadatak prikupljanja podata-
ka. „Da, imam }erku od {est godina.”
^im smo ugledale Sr|ana, razgovor je zamro.
Oboje su mi pomogli da pokupim svoje li~ne stvari. Na pu-
tu ka kolima, neo~ekivano mi je u ruke }u{nula dve koverte.
„Da li biste, molim vas, ovo dali onkologu u bolnici u Kame-
nici. Hvala i dovi|enja.” Okrenula se i oti{la.
Izgubila sam se u lavirintu svojih misli. Sve mi je bilo neja-
sno. Nisam bila u mogu}nosti da shvatim o ~emu se radi. Toli-
ko je jo{ bilo pitanja bez odgovora. ^injenice su bile sakrivane
od mene. Prava no}na mora u epizodama, nesjedinjena, nepo-
vezana. Tragi~no, a ipak izazovno. Da li je mogu}e da neko ima
rak a da to ne zna? I ako ta osoba ima rak, za{to joj lekar to ne
ka`e jasno i glasno?
Tog dana se ipak ne{to promenilo. Osamnaest dana sam `i-
vela bez sun~eve svetlosti, sve`eg vazduha i kontakta sa priro-
dom. Devetnaestog dana sam pobedonosno, kli~u}i iza{la iz te
bolnice, ruku pod ruku sa svojim ljubljenim sinom, pozdravlje-
na ne`nim sun~evim zracima. To je bio poseban trenutak u mom
`ivotu. Za mene je to bio prvi dan ostatka mog `ivota. Niko i ni-
{ta ga nije moglo zaustaviti! Otpu{tena sam iz zatvora...
62
Poglavlje 5
IZBOR MAKROBIOTI^KOG NA^INA
63
^itala sam. Moje najstra{nije sumnje su bile potvr|ene. Ima-
la sam neizle~ivi rak ~etrvtog stepena, koji je metastazirao na
jetri, slezini i u limfnom sistemu. Zagonetka je razre{ena. Skre-
nula sam pogled ka Sr|anu. On se odmarao u svom uglu. Ze-
vao je i trljao o~i. Bio je umoran od putovanja, od vo`nje, od
menjanja autobuskog prevoza i dolaska u bolnicu bez ru~ka.
Poluo{amu}ena i zbunjena, savila sam papire i vratila ih u
kovertu. @ure}i kroz zamagljen prozor, videla sam konture ka-
meni~kog mosta i odsjaj zale|enog Dunava.
„Bilo bi tako lako sad i ovde zavr{iti svoj `ivot. Samo bi tre-
balo da otvorim vrata i napravim korak. Ne, ne, nikada!”
Bila sam ljuta na sebe zbog takve pomisli. @elela sam da vri-
{tim, ne od tuge. Degradirali su me kao ljudsko bi}e. Vi{e se ni
ne se}am koliko puta sam pitala svog lekara:
„Da li imam rak? Da li }u primati citostatike?”
„Ne”, bio je njegov uporni odgovor.
Lagao je! Ali da li je i on sam znao za{to?
Sr|an je osetio moj strah. „Mama, {ta se doga|a? O ~emu
razmi{lja{?”, mrmljao je.
„Samo ne `elim da te ostavim i da idem u drugu bolnicu.”
„Za{to ne ide{ sa mnom ku}i?” lice mu se ozarilo od dobro
smi{ljenog re{enja.
„Moram prvo da potpi{em neke papire i pro|em kroz neku
proceduru. Ne `elimo da nas policija pobrka sa nekim begunci-
ma i po~ne da nas juri. Ali, obe}avam ti da }u za dva dana biti
kod ku}e. Nema vi{e ni~eg {to oni mogu da urade za mene, a
ima toliko toga {to ja mogu da uradim za sebe. I mislim da na
tome treba da radimo svi zajedno.”
„Samo reci, mama, {ta ja treba da radim,” ponudio se pono-
sno.
„Kad se vratim ku}i, ima}emo „ku}ni savet”. Na{ program
rada }e biti: pod brojem jedan – Sr|an }e postati disk d`okej za-
du`en za muzi~ki program. Pod brojem dva – tata }e biti glavni
finansijski direktor i zadu`en za snabdevanje namirnicama. To
}e ga dr`ati zaposlenog. Broj tri – Jelena postaje moj glavni asi-
64
stent za kuvanje. To je veliki zadatak za {estogodi{nju devoj~i-
cu, ali ona je jaka, uspe}e da se nosi s tim. Ne, ne, to je suvi{e
lako. Ona }e imati jo{ jedan zadatak. Bi}e zadu`ena za zabavu.
Zna{ ono, tu si negde, stalno ima{ osmeh na licu, smeje{ se i ki-
ko}e{ bez razloga kao mali klovn. I bi}e mamin zvani~ni degu-
stator.
Sr|an se savio u struku sa glavom na dole, zaceniv{i se od
smeha. „Oh, pa to je divno. A {ta }e{ ti da radi{?”
„Moj posao }e biti da se brzo oporavim, da bismo po~eli da
`ivimo najsre}niji `ivot na svetu. Je’l dogovoreno?”
„Imamo dogovor, mama.” Ukrstismo ruke za dogovor.
„Oh, pa mi smo stigli. Sr|ane, zar ne misli{ da je najbolje da
odmah ode{ ku}i i po~ne{ da radi{ na ovom programu? Svi zna-
mo koliko si dobar u tome. A ja }u da zavr{im svoj deo posla ov-
de, u bolnici.Vrati}u se ku}i uskoro.”
„U redu mama.”
Izmenili smo zagrljaje i slatke, ne`ne poljupce. Bila sam sa-
svim sigurna da se rastajemo na kratko. Dok je odlazio, odjed-
nom mi se u~inio vi{im. Sr|an je oti{ao zadovoljan, pun nade.
Dok sam kora~ala ka vratima Instituta, ose}ala sam isto {to i on
– ovo nije {arena la`a. Ovo je toliko mo}no da zvu~i ostvarljivo;
verovali smo, i to je za sada bilo dovoljno; na{a ljubav }e sve da
realizuje.
70
Poglavlje 6
POVRATAK KU]I
71
Bo{ko je jo{ uvek bolestan. Sredio je sa ro|acima da me do-
vedu ku}i. Put je zamrznut. Kao da se vozi po staklu. Voza~ ne-
ma iskustva. Da li }emo sti}i bezbedno? Da li }e moja progno-
zirana dva meseca ostatka `ivota biti i kra}a? Umesto 45 minuta,
treba nam sat i po do ku}e.
Ja sam opru`ena na zadnjem sedi{tu. Ko`a na sedi{tu je gru-
ba i hladna. Bo{kovi ro|aci pri~aju me|usobno. Poku{avaju da
mi putovanje u~ine prijatnim. Ali ja ose}am hladno}u straha.
^ujem ga i vidim u njihovim glasovima i o~ima. Sigurni su da }u
umreti... ve} im je `ao mene koja sam umrla. Moram da se oslo-
bodim te hladno}e. ^eznem za toplinom svoje voljene porodi-
ce. Zatvaram o~i. Vidim ih. Okru`uju me njihova draga lica. Mo-
je bi}e `udi za ohrabrenjem koje mi samo oni mogu pru`iti.
Sedi{te na kome le`im postaje toplije. U svojim mislima ve} sam
kod ku}e! Ne odgovaram vi{e na pitanja. „Ona spava”, ~ujem
kako ka`u.
Meni je toplo i mirna sam. Posle toliko mu~enja, la`nih osme-
ha i rutinskih ohrabrenja vra}am se ku}i.
Ulazna vrata se {iroko otvaraju. Moja deca jure da me zagr-
le – ci~e, ska~u, igraju, vri{te, pla~u. Grle me, ste`u, miluju. Oh
kako me vole! Dragi Bo{ko, jo{ uvek je pod temperaturom, ~e-
ka na red da me zagrli. Izgleda slabo i iznemoglo. Radost i uz-
bu|enje zbog mog dolaska ku}i jo{ vi{e mu podi`u temperatu-
ru
Na{a prijateljica Ratka Rudi}, sa svoje dvoje dece, uselila se
kod nas da se brine o meni. Ona je zauzeta u kuhinji, priprema
moj prvi makrobioti~ki obrok. Miso supa, integralni pirina~ i ze-
leno povr}e na pari. „Moj spasilac” pla~em dok je grlim.
Kako smo se lepo zabavljali tog vikenda! Ratka je napravila
raspored mojih subotnjih posetilaca na svakih dva sata, izme|u
obroka. Posetioci su dobili uputstva da ostave svoje „tu`no li-
ce” kod ku}e. Rodbina, prijatelji, kolege iz medija, donosili su
veselje sa sobom. Harmonika i gitara pratile su vesele glasove.
Radost je ispunjavala na{u ku}u. I ja sam im se pridru`ila. [ala
i smeh su odjekivali kroz otvorene prozore. Prolaznici bi se ~u-
72
dili „[ta li Dobi}i proslavljaju.” Slavlje je trajalo do duboko u
no}. Tog dana je ~etrdeset ljudi pro{lo kroz na{u ku}u. Ovo je
na~in da se ozdravi!
Svako je `eleo da proba moju „novu” hranu. Svi su govorili
„svi|a mi se, ukusno je”. Razgovor je dotakao i dublje filozof-
ske teme; kada se ~ove~anstvo hranilo prirodno, bili smo zdra-
viji. Manje mesa, manje {e}era, bez prera|evina. Bilo je manje
bolesti. Znam da su mi prijatelji ustvari srda~no davali podr{ku.
Dodu{e, bez obzira na njihove komplimente, znala sam da bi za
njih bilo vrlo te{ko da menjaju svoj na~in ishrane, na~in `ivota.
Ja sam bila u prednosti. Rak je ugro`avao moj `ivot. Imala sam
jak motiv. @elela sam da `ivim. To je zna~ilo da nema ishrane
van ku}e.
Mu~ili su me i hemoroidi, krvarili su. Lekovi su uzrokovali
zapaljenje u predelu genitalija. Bila sam prisiljena da upotre-
bljavam gazu i vatu protiv krvarenja. Jedan vikend je sve to pro-
menio. Neverovatna milost! Od jednostavnih dvodnevnih ma-
krobioti~kih obroka krvarenje je prestalo. Moji hemoroidi su se
povukli. „Da, Hipokrat je rekao da je hrana na{a najbolja me-
dicina”, setih se pro~itanog u Ku{ijevoj knjizi Ishranom protiv
raka.
Taj vikend je promenio `ivot ~itave moje porodice. Bo{ko je
imao svoj prvi ~as iz makrobiotike. On je jedva probao moju hra-
nu. Oboje smo znali da }u biti dobro. Jeleni i Sr|anu se dopa-
dao moj integralni pirina~ sa goma{ijem (vidi tuma~enje pojmo-
va).
U ponedeljak ujutro Bo{ko i ja smo oti{li u bolnicu. Ostali smo
taman toliko da izvestim mog onkologa, dr Mariju Te{i}, da sam
odlu~ila da sledim alternativni pristup u le~enju raka. Ona je de-
lovala {okirano. Usta su joj se otvorila ali zvuk nije izlazio. Onda
se sabrala i rekla: „Ali, vi ne mo`ete to da uradite. Ako odete, ne
mo`ete vi{e ovamo da se vratite.”
Sad je bio red na mene da budem {okirana. Ozloje|eno i lju-
tito sam je upitala, „Za{to ne? Kakva su to pravila? Ko je doneo
taj zakon? Ja pla}am svoj doprinos socijalnom osiguranju po-
73
slednjih trideset {est godina. Ja imam svoje socijalno osiguranje.
Imam pravo na njega i vrati}u se ako se uka`e potreba.”
Nagnuv{i se napred, gledaju}i me pravo u o~i, pa`ljivo, da
me ne uvredi, dr Te{i} me je upitala mekim glasom: „Kako je
ime va{em novom pristupu?”
„Makrobiotika”, odgovorila sam prepuna samopouzdanja i
bez oklevanja. Ova re~ je ispunila sobu. Osetiv{i odlu~nost u
mom glasu, shvatila je da me ne mo`e odvratiti. Na na{e izne-
na|enje rekla nam je da poznaje makrobiotiku.
„Ni ja ni moja porodica ne jedemo meso”, poverila se. „Je-
demo proizvode od soje, integralni pirina~, razne vrste mahu-
narki i ribu.”
Sve njene kolege su jele meso za doru~ak, ru~ak i ve~eru. Ka-
ko je uop{te mogla da podeli sa njima ~injenicu da se dobro ose-
}a hrane}i se makrobioti~ki. Oni bi celu ideju smatrali apsurd-
nom. Lekarka se preporu~ila da mi pomogne oko izrade testova
i slanja rezultata. @elela je da ostanemo u vezi. To je bila prva
podr{ka koju sam dobila od stru~njaka, lekara zapadne medici-
ne. Obnovljeni i osve`eni, napustili smo bolnicu.
Ja sam bila mirna, ali Bo{ko nije. Taj pogled uperen u dalji-
nu, odavao je njegov strah da }e me kroz dva meseca izgubiti. I
pored toga smo na povratku ku}i pevali i pri~ali o na{im plano-
vima u vezi sa novim na~inom `ivota.
I opet kod ku}e, moj re`im se promenio za sto osamdeset
stepeni. Ratka je pa`ljivo pravila moj dnevni raspored. Ja sam
ga ispunjavala dosledno, sa voljom i bez prigovora. Moja poro-
dica tako|e nije sve razumela, ali su slu{ali bez pogovora.
Jutro je po~injalo u pet, u kupatilu. Bo{ko bi me sna`no is-
trljao mokrim pe{kirom umo~enim u vrelu vodu, dok mi celo
telo nije bridelo i bilo potpuno crveno. Onda je on odlazio na
posao, a ja u dnevnu sobu gde sam radila ve`be joge; zatim ma-
sa`u meridijana tela ne`nim udaranjem pesnicama, od vrha gla-
ve do no`nih prstiju. Ove ve`be su za bu|enje energije u celom
telu. Nakon svake masa`e ose}ala sam bolju cirkulaciju i ja~a-
nje snage.
74
Posle toga, odlazila bih u kuhinju, na doru~ak. Oko stola smo
sedeli, moja }erka, Ratka i njena starija }erka i ja. Trebalo je `va-
kati, `vakati, `vakati i imati pozitivne misli. Svaki zalogaj `vaka-
li smo dvesta puta. Ratka nije podnosila uznemiravanja. Nije bi-
lo razgovora, telefona, prekidanja. Nikada nisam mogla da
zamislim kako izgleda doru~ak u ti{ini? Trajao je od 8 do 8.50.
Bilo kakva novina imala je svoje obrazovno uputstvo. Ratka ne
bi nikada to izostavila. „@vakanje svakog zalogaja po dvesta puta
poma`e pljuva~ki da stvara enzime i poma`e varenje, a hrana
ulazi u krvotok mnogo br`e i spremnije da nahrani }elije i oja~a
imuni sistem.” Ta~no. [to sam du`e `vakala, ose}ala sam se ja-
~om i hrana je imala bolji ukus. Ratka je bila jedini doktor koga
sam poznavala a koji je pravio vezu izme|u hrane i zdravlja.
Dopadala mi se moja miso supa koju je Ratka pravila sa va-
kame algama, povr}em i je~menim misom. Na etiketi tegle sa
misom pisalo je: „Pripremljeno od izvorske vode, je~ma i soje u
zrnu – koji su prirodno gajeni – neprera|ene morske soli i ko-
|ija. Dr`ano u drvenim ba~vama minimum tri godine, bez za-
{titnih sredstava i aditiva.” Zvu~alo je tako japanski.
„Odakle se mo`e nabaviti ova hrana?” upitala sam je.
„Iz inostranstva. Kod nas ne mo`e ni{ta da se na|e. Sve mo-
ra da se uveze.”
Moja „medicina” mi je pomagala da se dobro ose}am. Jeli
smo puno integralnog pirin~a kratkog zrna kuvanim sa kombu
algom i izvorskom vodom; povr}e kuvano na pari – vi{e kupusa
i li{}a {argarepa nego korenastog povr}a. Nismo imali dovoljno
makrobioti~ke hrane za sve, tako da je moja porodica jela sa
mnom samo dva puta dnevno.
Posle ru~ka sam {etala oko pola sata. Kada bi vreme dozvo-
ljavalo, Jelena bi i{la sa mnom.
Svakog dana su me {etnje sve vi{e iscrpljivale. Ratka je ob-
jasnila da se moje telo detoksinira. Enzimi, koji rastvaraju ma-
sno}e i sluzi, stvaraju se odabranom fermentisanom hranom, a
ja~aju se fizi~kim ve`bama. Nakon ve~ere ponovo sam {etala po-
la sata, ovog puta sa Bo{kom. Nosili bismo stoli~icu sa sobom
75
na koju bih ~esto sedala da se odmorim. Bila sam zabrinuta za
slabost u nogama, bile su te{ke i spore.
I za to je Ratka imala obja{njenje: „Punila si svoje telo ma-
snom hranom mnogo, ~etrdeset godina i sada ono elimini{e sve
te otrove, masti i sluzi, uz pomo} makrobioti~ke hrane i ve`bi”.
„Dobro. Kako ti ka`e{. Ti si moj konsultant – moj an|eo ~u-
var”, uzvra}ala bih joj sa neograni~enim poverenjem.
Za mene je prestala svaka jurnjava, trka, stresovi. Punim sr-
cem sam prihvatila ovaj re`im i sa lako}om sam ga se pridr`a-
vala. Znala sam da mogu da ga odr`im i kad Ratka ode. Ve} u
prvoj nedelji, ose}ala sam neku smirenost i mir. ^ak su i deca
to osetila i igrala se bez sva|e i vriske. U na{oj ku}i prvi put za
devetnaest godina se nisu ~uli povi{eni glasovi. Odakle je dola-
zila ova promena? Da li je to hrana uradila? Da li to zna~i da je
hrana ta ~udotvorna energija? Ako je hrana energija, za{to sam
ja jo{ uvek tako slaba?
Ratka mi je i za to imala odgovor. „Meridijani i kanali u te-
lu povezuju organe. Ako postoji stagnacija, telo reaguje ili uz-
nemireno{}u ili bolom, dok sve to ne na|e put da iza|e napo-
lje. Ako stanje postane hroni~no, kao rezultat se pojavljuje
tumor, rak i druge bolesti. Bol je signal i zna~i da se telo oslo-
ba|a suvi{ka. Sna`ne ve`be ubrzavaju telesni proces detoksika-
cije. U po~etku ovo ~ini eliminaciju ekstremnijom.To je razlog
tvoje slabosti u nogama.
Ratka je bila sa nama ~etiri nedelje. Onda nam je organizo-
vala putovanje na Ku{ijev Institut u Bostonu, u SAD. Kada smo
~uli ovaj Ratkin predlog, bili smo veoma uznemireni. Nismo zna-
li kako ostvariti putovanje u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave bez
novca. Sve {to smo godinama {tedeli utro{ili smo u gradnju ku-
}e, bili smo „zadu`eni do krova”. Na{a ~etvoro~lana porodica
`ivela je na ivici egzistencije. Iako sam za sobom imala preko
trideset godina radnog sta`a, nisam bila taj sre}nik da dobijem
mesto na listi privilegovanih za stambenu izgradnju. Na{e nade
su ustuknule pred Ratkinim entuzijazmom. Na njenu inicijati-
vu, na{a rodbina, saradnici i bliski prijatelji, darovali su nam no-
76
vac za put. Za nedelju i po dana, sve je bilo sre|eno, uklju~uju-
}i dve avionske karte iz Beograda za Boston.
Bo{ko je i{ao sa mnom a deca su ostala kod rodbine. Ratka
je prikupila sve informacije koje su nam bile potrebne o Ku{i-
jevom Institutu i Mi~io Ku{iju.
77
Poglavlje 7
PRVO PUTOVANJE U SAD
SLAVLJE @IVOTA
78
Deca su bila uzbu|ena i sre}na. Mama i tata idu u Ameriku.
Done}e poklone iz „zemlje dembelije”. Prvo smo i{li u Njujork.
Mla|a, jedan od Bo{kovih poslovnih partnera u Njujorku, rado
je prihvatio da nam bude doma}in i osoba za kontakt. Njegova
kancelarija se nalazila u zgradi Empajer stejt-a u metropoli sve-
ta, kako ~esto zovu Njujork.
Pakovanje je bilo najlak{i deo puta. Mla|a je savetovao da
ponesemo toplu ode}u jer su kao po pravilu tamo zime jako
hladne. Imali smo jedan veliki kofer za nas dvoje i dva ogrom-
na kofera za pelene. Od operacije sam imala neprestano te~no
vaginalno pra`njenje. Menjala sam po trideset i vi{e pelena u
toku 24 sata. Najte`e mi je bilo hladnim danima. Tada sam mo-
rala ~e{}e da se presvla~im. Kada sam bila mokra, bilo bi mi jo{
hladnije. Po{to je u na{oj zemlji prestala proizvodnja pelena,
Bo{ko je morao po njih da ide u Austriju.
U ~etvrtak na{ telefon je zvonio neprekidno. Svako je `eleo
da nam po`eli sre}an put. Do uve~e su se vesti uveliko ra{irile
jer je ceo doga|aj bio preno{en na programu radio In|ije. Le-
pe `elje su stizale tokom celog programa: „Mi smo s tobom.
@elimo da nam se vrati{ sre}na, sa medicinom za izle~enje.”
U petak ujutro, u osam sati, na{e dvori{te je postalo ogro-
man parking. Dobila sam toliko cve}a da sam mogla da otvorim
cve}aru. Moje o~i, pune suza preletale su tamo-amo, prepozna-
ju}i rodbinu i prijatelje. Na{a ku}a je bila prepuna dragih ljudi
koji su do{li da nam po`ele sre}an put.
U na{oj zemlji sli~ni skupovi su obi~no ven~anja ili neka dru-
ga tradicionalna slavlja. Ovo nije bilo tradicionalno, ovo je bio
izuzetak. Nebo se otvorilo i sru~ilo na mene blagoslov kakav ni-
sam mogla ni da zamislim. Ova podr{ka ma je dala veru u po-
bedu. Jedino je Bo{kova mama plakala. Deca su poku{avala da
je ute{e.
„Bako, nemoj da se brine{. Mama i tata se vra}aju slede}e
nedelje i done}e nam poklone iz Amerike. Ako nastavi{ da pla-
~e{, ne}e{ dobiti ni{ta,” upozorila je na{a bucmasta {estogodi-
{nja devoj~ica.
79
Jedan deo rodbine i prijatelja je ostao u ku}i da ute{i one
koji ne putuju sa nama, ma{u}i nam dok nismo nestali iz vidi-
ka. Ali jedan ve}i konvoj vozila pratio je na{a kola na aerodrom.
Neobja{njivo ose}anje veselja je prostrujalo kroz moje izmore-
no telo. Kad bih samo imala krila, odletela bih u Ameriku svo-
jom sopstvenom snagom! Sa nama u kolima su bili prijatelji iz
radio stanice. Kao po dogovoru neko je uklju~io radio i za~ula
se moja omiljena pesma. Onda je spiker najavio: „Na{oj dragoj
Mini, svi slu{aoci radio In|ije `ele sre}an put i sre}an povra-
tak, sa nadom da }e prona}i svoj lek za dug `ivot.”
Mi smo pevali sve vreme. Da smo imali telefon u kolima, zva-
li bismo radio stanicu da nas uklju~i u`ivo u program da sa svi-
ma podelimo ose}anje vere i samopouzdanja na putu u ovu avan-
turu. Do aerodroma se obi~no putuje oko jedan sat. Mi smo
stigli mnogo br`e, ili je bar tako izgledalo. Na svim semaforima
je bilo zeleno svetlo. ^inilo se kao da je sve to bilo unapred pla-
nirano!
Bila sam sigurna i puna samopouzdanja. Imala sam o{tre unu-
tra{nje razgovore sa duhom svoje bolesti: „[ta sad misli{? Ko }e
pobediti? Bolje da odmah odustane{. Nema{ nikakvu {ansu. Ne-
ma{ prijatelje, porodicu i kladim se da se moje zdrave }elije tri-
pliraju svake sekunde. Zar nisi ljubomoran? Bolje bi bilo da jesi.
Nema{ jo{ mnogo vremena. Pripremi se da bude{ pobe|en. Mo-
ra{ znati da fizi~ki deo mene nije jedini {to se bori protiv tebe!”
Na aerodromu nas je ~ekalo jo{ familije: moj otac, brat i sna-
ha. Izuzetno veseli ispra}aj pretvorio je moje putovanje u sla-
vlje `ivota. Taj momenat je u mom srcu stvorio neiscrpni trezor
dragocene ljubavi. Posle nebrojenih, toplih zagrljaja i poljuba-
ca, Bo{ko i ja smo se ukrcali na avion. Celog leta sam ~itala knji-
gu Ishranom protiv raka Mi~ija Ku{ija ali ovoga puta sa vi{e raz-
umevanja i po{tovanja. Neprirodni, ve{ta~ki uslovi aviona
izazivali su moje telesne reakcije. Svakih pola sata sam morala
da idem u toalet.
Ratka nam je pripremila za put ukusnu makrobioti~ku hra-
nu. U vreme ru~ka mi smo jeli samo na{u hranu. U slast smo
80
pojeli svo su{i od pirin~a, povr}a i algi, uz {olju vru}eg ban~a ~a-
ja. Bila sam zadovoljna jer je Bo{ko delio hranu sa mnom. Za
njega je to bio prvi makrobioti~ki obrok. Oboje smo znali da se
najgora hrana na planeti slu`i u avionima. Pre`ivela sam 12 sa-
ti leta uz dobru hranu i ispraznila jedan kofer pelena.
Posle duga~kog putovanja, stigli smo na D`on F. Kenedi ae-
rodrom u Njujorku. Mla|a, na{a veza, trebalo je da nas sa~eka,
ali nije do{ao. Bio je sedamnaesti februar, Dan predsednika,
ameri~ki dr`avni praznik i sve je bilo zatvoreno, cak i Mla|ina
kancelarija. Bo{ko je poku{ao da ga na|e telefonom, me|utim,
bez uspeha.
Bo{kov engleski je bio vrlo dobar, moj nije. Ratka nam je za-
pisala adresu i broj telefona Ku{ijevog instituta. Pru`ili smo pa-
pir taksisti. On je pro~itao adresu i pogledom nas je pitao: „Je
l vi to mene zavitlavate?”
„Moram da pozovem taj broj ovde u Bruklajnu,” rekao je Bo-
{ko nestrpljivo.
Uz ironi~ni podsmeh, taksista je progun|ao: „Bruklajn? Ne
gospodine, ovo nije Bruklajn. Ovo ovde je Bruklin u Njujorku.
Bruklajn je oko petsto milja na sever, u Bostonu u Masa~uset-
su.”
Bo{ko se skoro onesvestio. Sitne kapljice znoja pojavile su
mu se na bledom ~elu, strah ga je paralisao. Jadan Bo{ko! Ali
to je bio tek po~etak avanture.
„Jeste li sigurni?”, procvileo je Bo{kov mole}iv glas.
„Apsolutno sam siguran! Tamo mo`ete sti}i avionom, auto-
busom ili vozom.” Taksista je ovla`io jezikom usne i govorio po-
lu {aljivo.
Posle prvog {oka, Bo{ko i ja smo imali kratku konsultaciju.
On je odlu~io da pozove telefonom Ratku i zamolio taksistu da
sa~eka.
„U redu, sa~eka}u, ali to }e vas ko{tati.” Klimnuo je glavom
kategori~no.
Bo{ko je bio samo na korak do potpune panike, bolesna `e-
na, ograni~ene finansije. Ruke su mu se tresle; nekako je okre-
81
nuo Ratkin broj telefona. Ona ga je ohrabrila logi~kom primed-
bom: „Bo{ko, petsto milja na sever ili jug ne zna~i ni{ta. Va`no
je da ste stigli u Ameriku.”
Na{e predstave o Americi bile su uglavnom zasnovane na
holivudskoj produkciji, naro~ito na filmu „Taksista”. U ve}ini
filmova lo{i i nepo{teni momci su Crnci. Ovaj taksista je bio
Crnac. Njegovo ~vrsto, nabijeno, mi{i}avo telo, visina i arogan-
cija obeshrabruju}e su se uklapali u na{u tada{nju sliku. Me-
|utim, danas kad se toga setim, te{ko mi je da oprostim sebi
zbog ovako pogre{nog i iskrivljenog razmi{ljanja. U na{em slu-
~aju se nije radilo o rasizmu. U pitanju je bilo prosto nezna-
nje, povr{nost u prosu|ivanju drugih, ~emu smo mi veoma na-
klonjeni.
Odlu~ili smo da prona|emo jeftin hotel blizu Mla|ine kan-
celarije i da ga sutra pozovemo. Nekako smo se utovarili u tak-
si. Posle samo nekoliko minuta Bo{ko je uhvatio taksistu kako
ga posmatra kroz retrovizor. Jedna ruka mu je bila na volanu, a
u drugoj je dr`ao telefon. ^uli smo ga kako o{tro preti svom sa-
govorniku:
„Jo{ samo jedna re~ i ubi}u te.”
Bo{ko je pogledao u mene. Ja sam pogledala u njega. Da li
je ovo film? Oh, Gospode. Da li smo pre{li nekoliko hiljada ki-
lometara da bismo okon~ali u rukama ubice ludaka? Bo{kova
reakcija je bila neobuzdana – {okantna. Njegovo telo je zapo~e-
lo seriju nekontrolisanih gr~eva koji su ga mu~no savijali a gr~i-
la mu se i leva ruka. Prvo je ra{irio o~i a onda se mu se potpu-
no prevrnule, tako da su mu se skoro zatvorile. Bio je crven u
licu kao rak.
Savijen unapred, dr`e}i laktove na kolenima i glavu u {aka-
ma, podigao je desnu ruku iznad stomaka i po~eo da ga blago
masira. Usne, bele kao kreda, dr`ao je otvorene. Delovao je ma-
laksalo i mra~no. Jauknuo je. U polumraku taksija nazirala sam
kako mu se pljuva~ka nagomilava na uglovima usana. Ba{ sam
htela da ga pitam da li je dobro, kad je on uspeo da se prikupi i
nekako izgovori re~enicu, bez daha ali u~tivo:
82
„Gospodine, ne ose}am se dobro. Da li biste, molim vas, za-
ustavili auto?”
Tako je Bo{ko na nekom parkingu na periferiji Njujorka iz-
bacio sav svoj stres, uklju~uju}i i sve ono {to je pojeo u posled-
njih dvadeset ~etiri sata! Bila je to veoma neprijatna scena. Ali
ja sam znala na{ krajnji cilj i nije me bilo briga {ta }e taksista
misliti o nama.
Tako smo na Predsednikov dan stigli pred Predsednikov ho-
tel, dva bloka udaljen od Empajer stejt zgrade. Na{a predstava
o Crncima od prvog susreta, drasti~no se izmenila, zahvaljuju}i
ljubaznosti na{eg taksiste. Pomogao nam je na recepciji, odneo
nam kofere na sprat i odbio da uzme vi{e od trideset dolara za
sve to zajedno. On nam je pomogao da se ose}amo dobrodo{li
u nepoznatom i zastra{uju}em gradu.
„Bog vas blagoslovio, gospodine i gospo|o. @elim vam sre-
}u.” Bile su njegove poslednje re~i dok nam je u~tivo mahnuo
za dovi|enja.
Grad nas je do~ekao sa svojim uskovitlanim mete`om i sna-
`nom bukom. Istovremeno su se ~ule zavijaju}e sirene polica-
jaca, prodorne sirene kola hitne pomo}i i pani~ne sirene vatro-
gasaca. Sve zajedno zvu~ale su kao visokoskalna simfonija. „Da
li je uvek ovako? [ta se ovde doga|a?” pitala sam se. Ovo je ta-
ko ~udno mesto. U na{oj zemlji, ako ~ujemo sirene jednom u
{est godina, smatramo da je to mnogo. Kasnije smo saznali da
se u obli`njoj banci desila plja~ka.
Na{ hotel je bio solidan. Ja sam bila uzbu|ena {to sam u Nju-
jorku. @elela sam da {etam po Menhetnu. Umirala sam od `e-
lje da vidim Brodvej, ali Bo{ko nije `eleo nikud da ide. Bilo je
tek pola {est posle podne kad je legao da spava. Ja sam uspela
sama da se zabavim. Kroz prozor sam gledala aktivno hotelsko
osoblje na parkingu, odmah ispod na{e sobe. Limuzine (mi ne-
mamo takvih kod ku}e) su dolazile i odlazile. Iskrcavali su se
gosti koji su i{li u restoran u ve~ernjoj garderobi.
@elela sam da odem u kratku {etnju i vidim kako izgleda
ulaz u restoran. Ali, po{to nisam znala jezik, nisam se usu|i-
83
vala da sama {etam. [to sam du`e stajala na prozoru i udisa-
la one divne primamljive mirise talijanske kuhinje, to sam bi-
vala sve gladnija. Odlu~ila sam da ve~eram. Kakvo u`asno raz-
o~arenje. Sva hrana koju je Ratka spremila pokvarila se. Nije
bilo ni~ega {to bi moglo da se pojede. Nisam imala hrabrosti
da probudim Bo{ka da poku{amo da na|emo makrobioti~ki
restoran. Pretpostavljala sam da se njemu nije i{lo jer je psi-
hi~ki iscrpljen. Ponovo sam poku{ala da pozovem telefonom
Mla|u, ali bez uspeha.
Te ve~eri sam uradila dosta na svom umu i svesti. Uz pomo}
vizualizacije pozdravila sam na{u decu.Ve`bala sam jogu. Oko
osam sati sam zaspala. Slede}eg jutra me je probudio Bo{kov
glas.
„Odli~no Mla|o, bi}emo spremni za pola sata. Dobro je da
smo te na{li.”
„Ne brinite, ja }u sve srediti”, obe}ao je.
Nismo bili sigurni da li }e novac koji smo imali pokriti na{e
tro{kove ako bismo se odlu~ili da do Bostona letimo avionom.
Nakon razgovora sa Mla|om, odlu~ili smo da putujemo u Boston
autobusom, da bismo sa~uvali novac. Na nesre}u, dobili smo se-
di{ta ta~no iznad to~kova u autobusu koji nije imao ispravne amor-
tizere! Posle petosatnog mu~enja, svaki milimetar mog tela je je-
~ao od bola. A osim toga ve} 24 sata nisam ni{ta jela. Odbila sam
vi{e da jedem hranu koja nije makrobioti~ka a nije bilo vremena
da tra`imo makrobioti~ki restoran. Stigli smo u Boston u jedan
sat popodne.
Pre{li smo ceo ovaj put bez zakazanog sastanka sa Mi~io Ku-
{ijem, ~ak ne znaju}i ni da li je u Americi. Na sre}u Atea, sim-
pati~na Grkinja koja je bila zadu`ena za zakazivanje sastanaka,
uspela je da nam zaka`e konsultaciju. To je bilo dvadeset dru-
gog februara 1987. jedan dan pre njegovog puta u Japan. Takva
sre}a mo`e da bude samo Bo`ja volja, razmi{ljala sam ja, koja
sam ~etrdeset godina bila ateista.
Zaljubili smo se u Boston i odmah se ose}ali kao kod ku}e.
Podse}ao je na Evropu. Ljudi su bili manje uznemireni. Stano-
84
vali smo u Entoni taunhausu, u Ulici Bikon broj 10850. Hotel
je bio opremljen name{tajem u stilu ranog ameri~kog perioda
– vrlo rasko{an. Na{a doma}ica, Barbara, primila nas je {irokim,
toplim osmehom. Zaboravila sam na hranu. Spavala sam do de-
set ujutru – moj tre}i dan bez hrane. Atea, gr~ki an|eo, prire-
dila je za nas ru~ak na Ku{ijevom institutu.
Da bismo stigli do tamo, morali smo da se vozimo podzem-
nom `eleznicom. Do tamo to je bila petnaest minutna {etnja po
jednom od najhladnijih i najvetrovitijih dana te zime. Moja sto-
pala su bila te`a od olova, moja oko{tala kolena su {kripala od
promrzlina. Toliko sam bila mr{ava, da sam pantalone morala
da podignem na gore i grubo uve`em u ~vor. Pla{ila sam se da
mi ne skliznu dole u nekom ne`eljenom momentu. Kona~no
smo stigli pred Ku{ijev institut, koji se nalazio u Ulici Strej{n
broj sedamnaest u Bruklajnu u Masa~usetsu. Jo{ dva sprata ste-
penica. Molila sam se da ovo penjanje simboli{e uspinjanje ka
novom zdravlju.
Dopao mi se Ku{ijev institut. U`ivala sam u mirisu hrane ko-
ji se svuda {irio. Sve je bilo ~isto i sveto. Nisam mogla da zadr-
`im suze, zagrlila sam Bo{ka. „Ljubavi, tu smo, pobedi}emo.
@ive}u. Prosto to znam.”
Pripremili su nam makrobioti~ku gozbu. @vakala sam dve-
sta puta, zatvorenih o~iju, svoju toplu miso supu, ponavljaju}i
molitvu zahvalnosti sa svakim zalogajem. Pirina~, povr}e na pa-
ri sa kabo~a zimskom bundevom, jelo od arame algi, kuvana cr-
na soja i presovana salata. Bo{ko je uzeo jo{ dve }ufte od `ita-
rica, pasulja i povr}a. U`ivali smo u svakom zalogaju. To je bio
prekrasan i nezaboravan dan!
Sreli smo bra~ni par iz Jugoslavije, Dragomira i Seku Vuko-
vi}, koji su studirali na Institutu. Bili su vrlo ljubazni i prijatelj-
ski nastrojeni. Mnogo su nam pomogli. Zajedno smo ve~erali u
makrobioti~kom restoranu. Bili smo u [angri-La, obe}anoj
zemlji. Hrana je bila izuzetno so~na. Imali smo nove prijatelje,
sastanak sa g. Ku{ijem. Slavili smo `ivot uz smeh, pesmu, {alu i
ples. Ovako se pobe|uje rak. ^uvam tu uspomenu kao najve}e
85
blago, svog `ivota. Slede}eg dana je po~eo trodnevni seminar
„Na~in `ivota”. Imali smo dovoljno novca da kupimo hranu ko-
ja nam je potrebna. Nije bilo vi{e nikakve sumnje da je Bog `e-
leo da nastavim `ivot. Ni{ta nam nije nedostajalo.
Posle prvog zalogaja jela ni{ime u makrobioti~kom restora-
nu ose}ala sam se ispunjeno. @vakala sam i `vakala i `vakala.
Jelo je bilo dobro izbalansirano. Hrana ukusna i izvrsna. Sede-
la sam preko puta Bo{ka. Nagao se prema meni, bri{u}i mi ma-
ramicom suze.
„Ljubavi, sve je u redu. Tu smo. Ne brini.” Dotakao mi je
obraz sa mnogo ljubavi. Sigurna sam da su svi ostali u restora-
nu osetili vibracije na{e ljubavi.
„Ne pla~em zato {to sam tu`na. Pla~em zato {to sam sre}na.
Toliko sam zahvalna {to se nalazim ovde. @elim da zagrlim sve
ljude. I obo`avam te zbog svega {to si uradio za mene. Hvala ti
ljubavi moja. Koliko bi to na{ih mu{karaca uradilo za svoje su-
pruge bez premi{ljanja?” – zapitala sam se.
Zahvalila sam se kelnerici {to nas je slu`ila i zamolila je da
zahvali kuvarima za ovu izvanrednu hranu. Zamolila sam je da
poru~i ne{to na moj ra~un. Ona je skromno prihvatila ~a{u so-
ka od {argarepe.
Osetila sam posebnu atmosferu u tom restoranu. Nije imao
naro~it pogled. Samo obi~ne zgrade sa snegom po krovovima i
parking. Dekor je bio jednostavan ali meni je sve delovalo savr-
{eno. Gazde su bili neprimetne. Osoblje ljubazno i prijateljsko.
Istinski topla, bri`na, smirena atmosfera je ispunjavala prostor.
Setila sam se koliko mi je bilo hladno dok smo dolazili i koliko
mi je sad toplo. Nismo uzeli metro na povratku. [etali smo. Pe-
vali. Igrali po ulicama. U Americi niko ne obra}a pa`nju na ne-
~ije pona{anje osim ako se kosi sa zakonom. Prolaznici su se pri-
jateljski sme{kali.
Nismo osetili zimu. Brzo smo stigli u na{u sobu. Skoro smo
prepla{ili jadnu Barbaru koju smo sreli u hodniku. Nije mogla
da veruje da su to oni isti ljudi koji su do{li dan ranije. Zapanju-
ju}a transformacija dogodila se na njene o~i.
86
„[ta se dogodilo?”
Bo{ko je odgovorio, „Na{ao sam blago i sad smo bogati.”
„Gde? Recite mi, i ja bih `elela da budem bogata. Tek ste
stigli a ve} ste bogati?”
Onda joj je Bo{ko ispri~ao uzbudljivu pri~u o na{im otkri}ima,
doga|aj po doga|aj. Ispri~ao je kako smo sreli mnoge ljubazne
ljude na Ku{ijevom institutu i u makrobioti~kom restoranu, kako
smo jeli ukusnu hranu na oba mesta; pri~ao je kako smo sre}ni {to
smo zakazali sastanak sa g. Ku{ijem za dva dana; zatim joj je re-
kao za na{e nove prijatelje iz Jugoslavije koji }e nam biti prevodi-
oci. Kako su se doga|aji lepo uklapali, kao pazl. @alila sam {to ne
znam engleski pa da mogu sama da joj sve ispri~am. Ali to sam
uradila nekoliko godina kasnije, kad sam nau~ila jezik.
Povrh toga, posle samo jednog dana u zdravoj sredini i po-
sle dve nedelje na makrobioti~koj ishrani, ose}ala sam se kao
„izvor bistre vode”. ^ini mi se da je u tim trenucima moje telo
po~elo le~enje. Da li je to mogu}e? Da li je to ~udo? E, pa ja ve-
rujem u ~uda!
Osvanuo je dan za seminar. Kada sam videla u rasporedu da
postoje ~asovi kuvanja, briga kako }u sve {to predstoji savlada-
ti, nestala je. Bila sam sigurna da }u nau~iti kako da pripremam
sebi hranu kad se vratim ku}i. Te ve~eri sam bila suvi{e uzbu-
|ena da bih zaspala. Rano sam ustala, trljala telo vru}im pe{ki-
rom bez Bo{kove pomo}i – skoro pevaju}i. Ka`em „skoro” jer
su drugi ljudi jo{ spavali i nisam `elela da ih uznemiravam. Mo-
ja ose}anja su bila tako ogroman da nisu mogla da stanu u mo-
je grudi. Moj duh je bio spreman da poleti. Strah je nestao. Na
njegovo mesto je do{la vera i samopouzdanje. Za trenutak sam
osetila da me ceo svet podr`ava. I LJUBAV, jedina energija u
univerzumu, ispunila je kapelu moje du{e, moje mr{avo malec-
ko telo. Bila sam bogata. Ni{ta vi{e mi nije bilo potrebno. Lju-
bav je bila dovoljna. Po prvi put sam volela sebe i sve oko sebe
– blagosloveno ose}anje!
Slede}eg dana, Bo{ko i ja smo prvi stigli na Institut Ku{i .
Stajali smo ispred vrata u~ionice, uzbu|eni i spremni za nova
87
znanja. U~ionica se napunila ljudima raznih uzrasta.Vi{e od pe-
deset posto prisutnih imalo je rak. Do{li su iz Amerike, Evrope
i Australije.
„Uvod u makrobiotiku”, prvu lekciju, predavao je u~itelj sa
Instituta Edvard Esko, vrlo temperamentan i dinami~an preda-
va~. Sedeli smo u tre}em redu. Dok je govorio, moja nova pri-
jateljica Seka se naginjala prema meni i prevodila mi re~ po re~,
{ap}u}i mi na uho. Pa`ljivo sam slu{ala svaku re~ koju je izgo-
varala i bele`ila, i Bo{ko i ja. Nisam mogla da verujem u ono {to
~ujem. Plenila me je jednostavnost svega toga. Logika `ivljenja
`ivota na prirodan na~in, u harmoniji sa prirodom.
Poruka je bila: hrane}i se u harmoniji sa prirodom i svojom
`ivotnom sredinom, vi }ete stvoriti poredak i ravnote`u u svom
svakodnevnom `ivotu. Ne morate da menjate svoju religiju. Sta-
nje harmoni~nosti }e promeniti va{ na~in razmi{ljanja i na~in
`ivota (pogledajte dodatak A na kraju knjige koji sadr`i vi{e de-
talja o makrobioti~koj filozofiji).
Tako|e smo nau~ili da se makrobioti~ka ishrana zasniva na
prirodnom zdravom razumu i intuitivnom razumevanju odnosa
izme|u ljudskog roda i `ivotne sredine. Smiren duh }e se pro-
{iriti na porodicu, dru{tvo i najzad }e uticati na celo ~ove~an-
stvo. U zapadnom svetu meso, `ivina, jaja, mleko, sir i drugi
mle~ni proizvodi predstavljaju osnovu moderne ishrane. Psiho-
lo{ki, oni ~ove~jem organizmu daju trenutnu energiju i snagu.
Te{ka ishrana centrirana na `ivotinjskoj hrani ima {tetne i ne-
gativne uticaje na ljudsko zdravlje. Meso po~inje da se raspada
~im se `ivotinja ubije. Mnogo ga je te`e svariti nego biljnu hra-
nu i ono nastavlja da truli u digestivnom traktu.Treba mu oko
8 sati da bude apsorbovano u crevima, za razliku od `itarica i
povr}a, kojima je potrebno samo dva sata. Truljenje stvara otro-
ve i talo`i se u jetri, bubrezima i debelom crevu, uni{tavaju}i
bakteriolo{ku kulturu i uzrokuju}i degeneraciju resica u tankom
crevu, odakle se metabolizirana hrana apsorbuje u krv. Zasi}e-
ne masti pove}avaju nivo holesterola u krvi. Kiseline zasi}enih
masti iz mesa i drugih `ivotinjskih proizvoda, talo`e se u i oko
88
vitalnih organa i krvnih sudova, ~esto se formiraju}i u ciste, tu-
more, za~epljene arterije.
„Zastra{uju}e! Za{to nas ovo nisu u~ili u {koli? Za{to smo
odabrali otrov umesto hrane?” bilo je Bo{kovo pitanje.
Za vreme odmora i zakuske, upoznali smo neke ljude i pri-
~ali s njima. [estoro se ve} izle~ilo od raka. Bili su optimisti~ni
i rado su delili svoja iskustva. To nam je ulilo jo{ vi{e poverenja
i nade. Bo{ko i ja smo se slo`ili da je ovo najbolja investicija ko-
ju smo ikad u `ivotu napravili.
Oh, kakva u`ina! Servirali su ukusan kukuruzni hleb sa pu-
terom od pr`enog susamovog semena zvanog tahini, sa nama-
zom od misa i bundeve i ban~a ~aj. Ve} prvi zalogaji kukuru-
znog hleba, sa njegovom slatko}om, zadovoljili su mi ~ulo ukusa.
Sve ovo je za mene bio de`a vu. Ovaj specijalni moment mi je
prvi put u `ivotu otkrio iskustvo koje me je teralo da se prise-
tim da sam ovo ve} do`ivela u neko ranije vreme. Kad i kako,
nisam znala.
Za vreme odmora, jedna `ena se nije ose}ala dobro. Imala
je probavnih problema propra}enih gr~evima. Morala je da leg-
ne. Nekoliko minuta kasnije neko od osoblja joj je doneo spe-
cijalni medicinski napitak vrlo ~udnog imena, Ume-[o-Kuzu.
Ubrzo se osetila bolje. Svi smo se pitali {ta je to. Devojka koja
je donela napitak je objasnila da je umebo{i naro~ita vrsta {lji-
ve, koja se kiseli devet godina u morskoj soli sa specijalnim ja-
panskim li{}em od `buna koje se zove {iso. U napitku se jo{ na-
lazi ku`u, beli lepljivi prah, suva sr` `bunja koje raste na
vulkanskom tlu u Japanu, i soja sos, fermentisana te~nost, pro-
izvod vi{emese~nog procesovanja sojinog pasulja i soli. Tada mi
nije bilo va`no kako se to zove. Va`no mi je bilo jedino da je to
odmah delovalo!
Posle pauze smo se slo`ili da ljudi u na{oj zemlji Jugoslaviji
u stvari `ive vrlo blizu makrobioti~kih principa. Na taj na~in sam
odrasla, sve je bilo u harmoniji sa prirodom.
„Se}am se kad sam bila dete, meso smo jeli samo tri puta me-
se~no. Na{a cela porodica je jela manje od dvadeset pet kilogra-
89
ma {e}era za celu godinu! Slatki{i, kola~i, torte i ostale posla-
stice pravile su se kod ku}e. Retko smo kupovali u prodavnica-
ma i slasti~arnama. Keks smo jeli samo ako bi nam ga gosti do-
neli. Odrasli bi dobili jedan, deca dva. Druge vrste slatki{a bi
bile ~uvane za goste. Ne se}am se da smo se razbolevali jednom
ili dvaput godi{nje.
„Dok smo bili siroma{ni, nismo mogli da priu{timo sebi me-
so ili {e}er. Kad smo stekli vi{e novca, po~eli smo da jedemo
meso i {e}er svakog dana. Po~eli smo ~e{}e da oboljevamo, od
povi{enog krvnog pritiska, migrene, bolova u donjem delu ki~-
me, artritisa, alergija, glavobolje, i Bog zna od ~ega jo{.”
^as je nastavljen. Atmosfera se zagrejala. Izgledalo je kao
da su se stari prijatelji okupili za posebnu priliku.
Govornik nas je zaintrigirao novim temama. „Kada jede-
mo meso, jaja i drugu hranu `ivotinjskog porekla, telu je po-
trebno vi{e kiseonika u krvotoku. Pri uzimanju `ivotinjske hra-
ne, disanje se ubrzava, a tada je te{ko odr`ati smiren um.
Mi{ljenje postaje defanzivno, sumnji~avo, rigidno, a ponekad
i agresivno. Kao rezultat javlja se vrlo su`eno, analiti~ko mi-
{ljenje.”
„Mle~ni proizvodi deluju na sve organe i sisteme. Kako je
mleko proizvod mle~ne `lezde, svi mle~ni proizvodi najpre uti-
~u na ljudske `lezde, posebno reproduktivne organe. Naj~e{}e
uti~u na grudi, matericu, jajnike, prostatu, tiroidu, nazalne {u-
pljine, hipofizu, pu` u uhu i podru~je mozga koje okru`uje sred-
nji mozak. Prvo se pojavljuje sluz i masno}e, onda se formira-
ju ciste, tumori i na kraju i kancer. Mle~ni proizvodi tako|e
stvaraju sluzave naslage koje rezultiraju u temperaturama i te-
{ko}ama sa sluhom i krajnicima. Ostali uobi~ajeni problemi
uklju~uju vaginalna pra`njenja, ciste na jajnicima, miome, fi-
broze, rak materice, rak jajnika i tumore prostate.”
„On govori o mom slu~aju,” {apnula sam Seki.
„Mina, u pravu si”, slo`ila se Seka.
„Ovaj ekstremni na~in ishrane prouzrokuje kontrakciju u or-
ganima i telo `udi za ekspanzivnom energijom da bi se izbalan-
90
siralo – stvaraju}i novi ekstrem – glavni otrov ~ove~anstva: {e-
}er. Prekomerni {e}er gu{i imunolo{ki sistem, inhibira funkciju
jetre, prouzrokuje gubitak energije, depresiju i gojaznost. Pro-
stom {e}eru nedostaju vitamini, minerali i vlakna, smanjuje se
telesna zaliha minerala i enzima za metabolizaciju. [e}er bu-
kvalno sagori telesne hranljive sastojke i stvara kiselost. Da li bi
to mogao biti uzrok naj~e{}em simptomu u ovoj zemlji „nedo-
statku energije”?
„Beli {e}er uzima vitamin B, bez koga je telu nemogu}e da
iskoristi glukozu. Mozak i o~i koriste jedino glukozu, {e}er, kao
gorivo. Kada su nivoi glukoze niski, mozak ne dobija dovoljno
energije pa nije u stanju da pravilno funkcioni{e. Prema istra`i-
vanjima Univerziteta D`ord`taun u Va{ingtonu, dvadeset mili-
ona Amerikanaca pati od osetljivosti na ugljene hidrate a {e}er
je ~ist ugljeni hidrat! Dnevno uzimanje {e}era ~ini da pankreas
proizvodi vi{e insulina i vodi u hroni~nu hipoglikemiju i dijabe-
tes.
„[e}er se pretvara u masno}u. Promenljivost {e}era u krvi
prouzrokuje razne druge ne`eljene efekte: uznemirenost, raz-
dra`ljivost, glavobolje, nekontrolisane emocije, slabo pam}enje
i slabu koncentraciju. Tako|e se povezuje i sa konfuzijom, vrto-
glavicom, hiperaktivno{}u kod dece, no}nim morama, pove}a-
nom agresivno{}u, anti-socijalnim pona{anjem, suicidalnim ten-
dencijama i mentalnim bolestima.
„[e}er najvi{e uti~e na pojavu raka creva, ~ira, zapaljenja sle-
pog creva, zapaljenja be{ike i hemoroida.”
Iz onog {to sam tog dana nau~ila, napravila sam jednostav-
nu tabelu:
91
Prvi put u svom `ivotu, nau~ila sam da je jedan od uzroka
op{te bolesti {irom svetske populacije preterano uzimanje zasi-
}enih masti i holesterol. Arterije postaju zapu{ene, {to na kra-
ju vodi do {loga i koronarnih problema. @ivotinjske masno}e
skupljaju otrove iz `ivotinjskog tela. Mi uzimamo ove toksine
kad jedemo njihove masno}e.
Bo{ko i ja nismo mogli da verujemo svojim u{ima! Na{a omi-
ljena hrana je bila otrov!
Predava~ je nastavio:”Jedno jaje, jedno pile. Jaja imaju „ra-
stu}i pravac” koji uti~e na energiju i te~nosti u organizmu da se
kre}u navi{e u telu. Tradicionalna kineska medicina trvdi da ja-
ja doprinose stanjima vezanim za jetru, kao {to su vrtoglavica,
kap, nervoza, spazmi i paraliza. Jaja stvaraju ekstremno leplji-
vu sluz koja mo`e da omete rad be{ike, uspori funkciju jetre i
ostavi taloge po ~itavom telu.”
Makrobioti~ka ishrana nam je kroz trodnevni seminar pred-
stavljena kao izbalansirana dijeta. Mi smo to ve} i sami oseti-
li i shvatili. Ne mogu ba{ ta~no svega da se setim {ta smo jo{
~uli tih dana. Kasnije smo dobili nove podatke kroz literaturu
o hrani i njenoj energiji. Da nije bilo toga, bili bismo potpuno
zbunjeni i izgubljeni u sasvim novim pogledima na zdravu is-
hranu.
Toliko smo nau~ili o `ivotu, o na{oj povezanosti sa univer-
zumom, planetom Zemljom, o na{oj vezi sa Prirodom. Za ta tri
dana smo vi{e nau~ili o `ivotu nego u na{ih prethodnih ~etrde-
set godina. Nismo imali sumnji, nismo imali pitanja. Razumeli
smo jednostavnost prirodnog zakona. [ale}i se na putu ku}i, go-
vorili smo kako je Kolumbo otkrio Ameriku, a mi smo otkrili
nove `ivotne ~injenice. Samo, za razliku od Kolumba, mi smo
do na{ih `ivotnih otkri}a dolazili mnogo br`e i lak{e nego on.
Najuzbudljiviji deo ovog `ivotnog obrazovanja bio je ~as kuva-
nja, izuzetno dinami~ne Irkinje Meri Ket, vrlo sna`ne li~nosti i
makrobioti~kog u~itelja. Nau~ili smo kako da napravimo miso
supu, pirina~ kuvan u ekspres loncu, azuki pasulj sa zimskom
bundevom, presovanu salatu i kanten, `elatinsku poslasticu od
92
suvog gro`|ja i jabuka. Nau~ili smo da je makrobioti~ka hrana
lek. Svako jelo je imalo odre|eni medicinski efekat.
Op{te vode}e smernice ovakve ishrane su bile: upotrebljava-
ti vi{e baznih ugljenih hidrata, manje prostih ugljenih hidrata;
vi{e biljnih proteina dobrog kvaliteta nego `ivotinjskih protei-
na; drasti~no smanjiti upotrebu masti i upotrebljavati manje za-
si}ene ili nezasi}ene masno}e. Tako|e smo nau~ili o potrebi da
se balansiraju razni prirodni vitamini, minerali i ostali ~inioci u
ishrani. I da upotrebljavamo mnogo vi{e prirodno gajenu, kva-
litetnu hranu, neprera|enu i bez hemikalija. Naglasak je sta-
vljen na uzimanje celovite hrane, za razliku od rafinirane i par-
cijalne.
Shvatili smo da }e se na{a budu}a hrana uglavnom sastojati od
integralnih `itarica, mahunarki, proizvoda od soje, algi, tur{ije, se-
menja, za~ina, i povremeno ribe i vo}a. Da bismo bili u stanju da
izle~imo rak i potpomognemo imunolo{ki sistem, hrana koju bi
trebalo da zaobilazimo jeste ona koju smo jeli celog `ivota.
Kada je ~as kuvanja bio zavr{en, prikupili smo recepte. Sva-
ko jelo je imalo svoj jedinstveni ukus. U jednom obroku smo
imali slano, gorko, ljuto, kiselo i slatko; ali u savr{enoj ravnote-
`i. Jedan obrok je zadovoljavao i ~ula. Prezentacija hrane, raz-
li~ite boje na tanjiru, bili su vizuelno zadovoljstvo. To je bilo vi-
{e od hrane. To je bila umetnost.
Bili smo preplavljeni rado{}u kad smo nau~ili da hrana mo-
`e da spre~i bolesti, a i da ih izle~i. Prvog dana sam upitala se-
be: kako }u uspeti da sve ovo odr`im kad se vratim ku}i. U mo-
joj zemlji se vrlo malo znalo o makrobiotici. Ja sam radila u
informisanju jedanaest godina i nikad nisam ~ula re~ „makro-
biotika”. U mojoj zemlji nije bilo makrobioti~kih centara. Nije
bilo nikog da mi odgovori na pitanja u vezi sa mojim zdravstve-
nim stanjem. Nije bilo nikog ko bi mogao da mi pomogne, ili da
me vodi kroz moj oporavak. Ali ni{ta od ovog me nije potpuno
obeshrabrilo niti upla{ilo. Ja u~im vizuelno, zato sam vrlo pa-
`ljivo posmatrala pripremanje hrane u koje je u~iteljica kuva-
nja unosila puno ljubavi.
93
^im se ~as zavr{io, na moju inicijativu Bo{ko i ja smo po`u-
rili u prodavnicu zdrave hrane koja se nalazila u blizini i kupili
smo lonac za kuvanje pod pritiskom (ekspres lonac), miso re-
zance, integralni pirina~ kratkog zrna, suve {itake pe~urke (bu-
kova~e), kombu i vakame alge. ^injenica da li~no posedujem
ove bazi~ne sastojke, potpuno me je umirila. Jo{ vi{e sam vero-
vala da mogu da istrajem do kraja, do izle~enja.
Ostao je jo{ jedan dan seminara pre mog sastanka sa Mi~io
Ku{ijem. Posle pet dana oboje smo primetili fizi~ke i emocio-
nalne promene. Strah kao da je izlebdeo; smirenost je suvere-
no vladala. Bez jalovih rasprava, bez povi{enih glasova i svadlji-
vih re~i, na{e sumnje su se raspr{ile. Osetili smo bliskost, i
jedinstvo koje nas je povezalo bilo je mnogo sigurnije. Na{a lju-
bav pu{tala je sve dublji koren. Bili smo i ostali smo sre}ni do
dana dana{njeg. To je blagoslovena ljubav u kojoj nas dvoje i
danas u`ivamo!
94
Poglavlje 8
MI^IO KU[I
95
la me je na obi~nu {kolsku u~ionicu. Gospodin Ku{i je bio sam,
prefinjeni, otmen gospodin, vitak, visok, obu~en u elegantno tam-
no plavo odelo. Ta boja mu je odli~no pristajala. Njegov topao
osmeh nam je po`eleo dobrodo{licu dok je prilazio da se ruku-
je sa nama. Nije izgledao onako kako smo ga mi zami{ljali.
Uvek }u pamtiti na~in na koji je njegova duhovnost domi-
nirala fizi~kom formom. Zra~io je smireno{}u. Njegov miran
duh je ispunjavao sobu. Opustio nas je svojom ljubazno{}u i
opho|enjem. Instinktivno smo osetili da poseduje veliku mo}
isceljenja. Odjednom je svaka }elija u mom telu bila energizo-
vana. Ovaj skromni ~ovek vibrantnog duha je ve} rasterao sve
sumnje i strah. U deli}u sekunde osetila sam da su moje nade
o izle~enju sasvim opravdane.
Gledaju}i me pravo u o~i, jednostavno je rekao, „Ako bude-
te primenjivali ovo znanje koje ste ovde nau~ili: za godinu da-
na }ete biti sasvim zdravi.” Onda se okrenuo Bo{ku i njemu re-
kao, sa istom dozom ube|enja: „Jugosloveni imaju vrlo sna`nu
konstituciju:”
To je bio njegov prvi verbalni kontakt sa nama. Bo{ko je ta-
ko|e osetio sna`nu pozitivnu energiju gospodina Ku{ija, i slo-
`io se sa njim bez oklevanja. „Mi smo vrlo jak narod.”
Slede}e pitanje je bilo upu}eno meni: „Kako se sad ose}a-
te?”
Moj odgovor je do{ao bez oklevanja: „Vrlo, vrlo sre}no, go-
spodine Ku{i.”
Osmeh na njegovom licu potvrdio mi je da je on ve} znao od-
govor jo{ pre nego {to je postavio pitanje.
„Onda mi molim vas ispri~ajte o va{oj bolesti.”
Hronolo{ki, ispri~ala sam mu sve {to se dogodilo od 13. ja-
nuara 1987. kad sam dobila dijagnozu da imam rak jajnika ~e-
tvrtog stepena. Mirno je slu{ao, ne prekidaju}i me. Dragomiro-
vo te~no prevo|enje nije nimalo naru{avalo ovaj intimni
trenutak.
„Dobro”, rekao je, kad sam zavr{ila pri~u. „Molim vas skini-
te kaput, sat i ogrlicu. Molim vas nemojte vi{e da ih nosite.”
96
Opipao mi je puls, dodirnuo dlanove, ispitivao ramena i ki~-
mu, gledao mi o~i, jezik i stopala.
„Vrlo dobro”, rekao je. „Bi}e te{ko, ali kroz godinu dana vi
}ete biti zdravi.”
Pogledala sam u Bo{ka. Suze su mu ovla`ile obraze. @elela
sam da zagrlim g. Ku{ija jer mi je upravo saop{tio najdivniju vest
mog `ivota. Sve je zvu~alo tako razumno i jednostavno. Gleda-
la sam istini u o~i. Zagrlila sam Bo{ka.
„Hajde da isplaniramo va{u ishranu i da govorimo o novom
na~inu `ivota.”
Meni su njegove re~i zvu~ale kao: „Hajde da ple{emo. Haj-
de da se igramo. Hajde da se zabavljamo jer plovimo rekom `i-
vota.”
Sad je bio red na nas da slu{amo. I slu{ali smo oko sat i po.
Prepisana nam je nova ishrana. Zvu~alo je kao „Ne, ne hrana”.
Izbegavati ovo, izbegavati ono. Dao nam je crnu listu: ne meso,
piletinu, mleko i mle~ne proizvode, jaja, {e}er, tropsko vo}e,
sve`e vo}e, ve{ta~ke zas~a|iva~e, kafu, alkohol, sokove, farbe
za hranu, konzervisanu hranu i sve`e povr}e, alkohol, gazirani
napici, |usevi. Ne povr}e koje raste no}u: paradajz, krompir,
patlid`an, paprike i ne povr}e sa visokim procentom kalijuma i
sa oksalskom kiselinom kao {to je spana}.
Ode moja ukusna tradicionalna jugoslovenska kuhinja.
Moja dnevna ishrana sadr`avala je: 50% integralnih `itari-
ca, 5% proteina, 5% algi, 25-45% povr}a, miso supu jednom
dnevno, 2% kiselih krastavaca i svakih 10 dana pola {olje ku-
vanog vo}a. Kao svakodnevni za~in mogla sam da uzimam po-
la ka{i~ice misa. Tako|e sam mogla da koristim jednu ~ajnu
ka{i~icu {oju soja sosa u jednom jelu u toku jednog obroka.
Naro~ita lekovita ukiseljena umebo{i {ljiva preporu~ena je ~e-
tiri puta nedeljno. ^etiri puta nedeljno mogla sam da sipam u
presnu salatu jednu ~ajnu ka{i~icu sir}eta dobijenog od te {lji-
ve. U mom slu~aju, so je bila zabranjena ~etiri meseca. @itari-
ce je trebalo da se kuvaju zajedno sa kombu algom i pola ka-
{i~ice za~ina od propr`ene morske soli sa propr`enim
97
susamovim semenkama zvanim goma{io, i koje se posipalo pre-
ko kuvanih `itarica.
Jedna {olja kuvanog pirin~a je i{la uz svaki obrok. Primarna
`itarica je bila 80% integralnog pirin~a kratkog zrna, kombino-
vano sa 20% drugih `itarica; integralna p{enica, ra`, kineski je-
~am hato mugi i integralni ovas. Drugostepena `itarica je bio
integralni je~am; tre}a, proso. Leti sam mogla da jedem sve` ku-
kuruz svakodnevno i integralni pirina~ dugog zrna, dva ili tri pu-
ta mese~no. @itarica mora biti celozrna i prirodno gajena. Ni-
sam smela da jedem prera|enu i rafinisanu hranu {est meseci.
To je uklju~ivalo: hleb sa kvascem, rezance od integralnog bra-
{na i peciva. Jedino sve`e povr}e je moglo da bude presovana,
fermentirana salata od povr}a. Fermentacija proizvodi enzime.
Dalja preporuka je glasila: bez ulja ~etiri meseca, {est meseci
bez ribe.
Protein je bio ograni~en. Smela sam da pojedem samo pola
{olje dnevno lekovitih mahunarki: azuki, leblebije, tamno zele-
no so~ivo, crnu soju, i jednom nedeljno tempeh i tofu, od sva-
kog po par~e od dva puta dva santimetra. Pre svakog obroka,
trebalo je prvo da pojedem dve {nite daikon repe ukiseljene u
pirin~anim mekinjama i morskoj soli – vrsta tur{ije.
Gospodin Ku{i je predlo`io i uklju~ivanje odre|enih „unutra-
{njih” i „spolja{njih” doma}ih lekova (pogledati dodatak B na kra-
ju knjige). Oni poma`u telu da izbaci suvi{ne masno}e, sluz i tok-
sine, bez traumati~nih prate}ih efekata. Ume-[o-Kuzu napitak
se preporu~ivao ~etiri puta mese~no da se oja~a varenje, obnovi
energija, pobolj{a stanje crevne flore i faune i oja~a `eludac.
Napitak od {argarepe/ daikona je trebalo uzimati svakog dru-
gog dana, dva meseca. Ovaj napitak poma`e da se rastope ~vr-
ste naslage masno}a koje se nalaze duboko u telu.
„Mi nemamo daikon repu u na{oj zemlji. Ako kupim ovde
sve` daikon, koliko dugo mo`e da ostane sve`?” pitala sam.
„Daikon }e trajati dve nedelje. Ako ga nema, uzmite crnu
rotkvu koja se uzgaja u va{oj zemlji. Ona ima sli~na lekovita svoj-
stva.”
98
„Kupi}u seme i posadi}u ga u svojoj ba{ti”, naglas sam sebi
obe}ala.
„Vrlo dobro”, g. Ku{i je reagovao zadovoljno.
Drugi blagotvorni napitak je sSlatki napitak od povr}a. G.
Ku{i je napravio ovaj lekoviti napitak da bi se lak{e prevazi{ao
uticaj dugotrajnog jedenja piletine, jaja i sira koji vode u hipo-
glikemiju ili hroni~no nizak {e}er u krvi. Ovo pi}e omek{ava tvr-
do}u uzrokovanu preteranom potro{njom `ivotinjske hrane i
opu{ta telo. Posebno je blagotvorno za smek{avanje pankreasa
i stabilizaciju nivoa {e}era u krvi.
^aj od azuki pasulja i ~aj od crne soje su predlo`eni tri puta
nedeljno za pravilan rad bubrega i urinarnih funkcija i za ujed-
na~en rad creva.
„Pra`njenje” je termin koji se upotrebljava u makrobiotici
da se opi{e proces kojim telo odstranjuje masno}u, sluz i toksi-
ne. Za moje pra`njenje, g. Ku{i je preporu~io da pijem ~aj od
suvih {itake pe~urki, dva meseca. Ovaj ~aj se tradicionalno uzi-
ma za smanjenje temperature, rastvaranje masno}a `ivotinjskog
porekla i za opu{tanje stegnutosti i napetosti u organizmu. U
slu~aju visoke temperature, predlo`io je daikon napitak broj 1,
da se uzme sve` sa vru}im ban~a ~ajem.
Onda je skicirao moj novi makrobioti~ki na~in `ivota i pre-
poru~io ku}nu negu (pogledati dodatak B za predloge o na~inu
`ivota i ku}noj nezi).
Oh, dragi Bo`e! Toga je bilo toliko mnogo da je izgledalo da
je lak{e nastaviti sa starim navikama nego po~eti sa novim. Ali
ja sam bila spremna i voljna za promene. Znala sam da je ne{to
bilo pogre{no u mom prethodnom na~inu `ivota. Ose}ala sam
da nemam preko potrebni kontakt sa prirodom. Dan za danom,
provodila sam bez sun~eve svetlosti, rade}i pri fluorescentnom
svetlu, ose}aju}i krivicu {to nemam vremena da u`ivam u `ivo-
tu. Moje jedino ve`banje je bilo da operem osamnaest prozora
u ku}i jednom u dva meseca. Zbog toga su ti toksini, masno}e i
sluz i bili uhva}eni u klopku u mom telu, pretvaraju}i se u tu-
more.
99
Pri~ali smo o mentalnom stavu bolesne osobe. Za zdrav `i-
vot je va`no da oprosti{ i da ti bude opro{teno. Sve treba da se
prihvati sa neograni~enom rado{}u i zahvalno{}u, a opet izra-
`avaju}i zahvalnost svemu i svakome. Budi spreman za razume-
vanje i prihvatanje svega {to se doga|a. Obrazovanje sebe kroz
makrobiotiku.
Od Dragomira smo ~uli da g. Ku{i obi~no ne provodi ovoli-
ko vremena u razgovoru o filozofskim aspektima makrobiotike.
Da li je osetio na{u re{enost i posve}enje? Tada sam znala isto
{to je i on ose}ao, da }u nepogre{ivo slediti njegova uputstva.
Sve se postavilo na svoje mesto, kao da je i trebalo tako da
bude. Ja sam bila spremna. Bo{ko je bio spreman. G. Ku{i je
probudio na{u prirodnu, inherentnu svest o zdravlju. Kako smo
izgubili kompas za `ivot u skladu sa prirodom? Kako smo izgu-
bili svoje korene? Ali na svu sre}u imamo mogu}nost da ih po-
novo prona|emo. Kada nam je gospodin Ku{i preporu~io da
svakog dana pevamo neku veselu pesmu, nama nije delovalo
glupo. Nisam mogla da se setim kad sam poslednji put pevala
neku veselu pesmu. Ono {to je bilo paradoksalno jeste ~injeni-
ca da se, poslednjih jedanaest godina, na monitoru u mojoj kan-
celariji u radio stanici, ~ula muzika. Ali ja nisam mogla da se se-
tim re~i nijedne pesme. Kako je to mogu}e? Izgleda da je ceo
moj dotada{nji `ivot bio zapravo jedna tragedija sa povremenim
iskrama pravog `ivota. Od sad pa na dalje re{ila sam da pobolj-
{am kvalitet svog `ivota; da opovrgnem smrt koja mi se rugala
u lice.
Zar sve ovo ne li~i na mitolo{ku pri~u o ptici Feniks iz gr~-
ke mitologije koja je `ivela u arapskoj pustinji preko {esto go-
dina. Spalila se na vatri samo da bi ponovo izrasla iz pepela i za-
po~ela novi, dug `ivot. Ja sam izgorela na sopstvenoj vatri `ivota.
Feniks je simbol besmrtnosti.
Dok je Dragomir tra`io jo{ neke savete od g. Ku{ija, ja sam
svoju misao podelila sa Bo{kom: „Zar ti moj `ivot ne deluje kao
pri~a o mitolo{kom Feniksu?” Moje usne su ne`no dotakle nje-
gov obraz. Oh, Bo`e kako li je ovo ~udno da neko ovako bole-
100
stan mo`e ose}ati toliku sre}u. Privukav{i me k sebi, Bo{ko mi
je s puno ljubavi {apnuo na uho: „Ne brini. Ja }u motriti na te-
be vrlo pa`ljivo, da ti se ne desi da slu~ajno oprlji{ krila.”
„Vidimo se idu}e godine”, rekli smo g. Ku{iju.
Po`eleo nam je sve najbolje i bezbedan put ku}i. Napustili
smo Institut Ku{i sigurni u sebe i u pobedu.
Izlaze}i iz metroa, pobedonosno sam podsetila Bo{ka: „Da-
nas je ta~no mesec dana od doktorske prognoze da mi je osta-
lo jo{ dva meseca `ivota. Ose}am se bolje nego ikad. Ose}am se
fantasti~no; ne ose}am nikakav bol. Dobro spavam. Apetit mi
je odli~an. Moja sre}a nadrasta svako razumevanje. Kako bi rak
uop{te mogao da pre`ivi u mom telu.”
Bo{ko je bio uzbu|en zbog moje nove perspektive. „Od sad
pa na dalje, hajde da vi{e ne upotrebljavamo re~ „rak”. Hajde
da usvojimo termin g. Ku{ija, „zdravstveno stanje”
Podi`u}i svoje ruke i glavu ka nebu sa izrazom zahvalnosti,
uzviknula sam: „Ja volim svoj `ivot! Moj `ivot je kao Feniks!”,
vrlo teatralno, kao na sceni, ali veoma mo}no za moju svest. O,
gospode Bo`e, hvala ti!
101
Poglavlje 9
MAKROBIOTIKA U JUGOSLAVIJI
FENIKS SE RA\A
102
no. Samo je ljubav energija Jednog. Dozvoli joj da te blagoslo-
vi i isceli.” Zvu~i nestvarno, kao fantazija, ali ja prihvatam lo-
giku i jednostavnost ove poruke. Ptice, biljke, `ivotinje, sve {to
se kre}e na ovoj planeti, pokorava se univerzalnom zakonu...
sve osim ~oveka. Sunce, vazduh, voda, u skladu su sa stalnim
promenama u prirodi. Moja nova perspektiva gledanja na `i-
vot pokre}e u meni ponovno bu|enje i jo{ dublje uva`avanje
mo}ne sile koja sve ovo pokre}e. Sve po~inje da dobija smisao.
Univerzalni zakon promene; centrifugalna i centripetalna sila
– ili jin i jang- osnovni je princip `ivota. Svaki fenomen pred-
stavlja udru`ivanje ove dve sile, kao dan i no}, vru}e i hladno,
mokro i suvo, u razli~itim kombinacijama i proporcijama. Sve
je relativno, ni{ta nije neutralno u reci `ivota – koju zovemo
svet.
Tih dvadeset sati su proleteli kao jedan treptaj. Iskrcali smo
se u Beogradu, na{i voljeni su nas pozdravili buketima cve}a i
zagrljajima pome{anim suzama. Sr|an i Jelena su plakali od ra-
dosti. Kod ku}e, kao i u odlasku, na{a draga familija, prijatelji i
susedi do~ekali su nas i svojim veseljem nam odagnali umor. De-
ca i Ratka nisu mogli da do~ekaju da otvorimo kofere. Jeleni su
se dopali makrobioti~ki slatki{i, poslastice, keks i peciva. Sr|an
je u`ivao u svom novom izgledu, poziraju}i ispred ogledala u
novoj trenerci i Najk patikama. Ratku su najvi{e zanimali kofe-
ri sa hranom. Otvaraju}i svaki, uzvikivala je „Ohoooo!”. Prvi put
je dr`ala u rukama stvari o kojima je dosad samo ~itala.
„Azuki pasulj! Vidi kako su slatka mala crvenkasta zrnca. Ni-
gari! Mo`emo sami da pravimo tofu. Ko|i! Deco, pravi}emo
amasake, ukusan slatki{ od pirin~a.”
Deca su se zgledala, znati`eljno se pitaju}i: „^emu tolika fr-
ka? Za{to se toliko uzbu|uje?”
Zlata, moja snaha, po~ela je da stavlja hranu u posude i nat-
pise. Bili smo budni najve}i deo no}i i odlu~ili da Ratka ostane
jo{ dve nedelje, dok ja ne oja~am. Za vreme poslednje nedelje,
u~i}e Zlatu da kuva, pretpostavljaju}i da je to dovoljno vreme-
na za mene da po~nem da se brinem o sebi. Slede}e ve~eri su
103
Ratka, Zlata i Bo{ko po~eli da rade na vrlo va`nom zadatku: pre-
vodili su filozofiju, listu sa konsultacija i recepte iz knjige Kuvar
za prevenciju od raka. Pripremili su i jelovnik za slede}i dan (po-
gledati dodatak B za jelovnik, strana 61). Sve je delovalo vrlo o~i-
gledno. Ljudsko kretanje je deo neprestanog kretanja univerzu-
ma. Kada su ljudi u harmoniji sa univerzumom, na{ svet je
obavijen uzvi{enom lepotom i najvi{im mirom. Kada nisu u har-
moniji, ishod su haos i konfuzija. Na{a sre}a zavisi od na{eg iz-
bora. Bolest ili zdravlje, inteligencija ili glupavost, ~istota ili po-
rok. Na{ pravilan izbor nas vodi navi{e, ka savr{enstvu.
Apsolutna i univerzalna ljubav obuhvata sve u svoj zagrljaj i
preokre}e svaki nesklad u sklad. Ima mnogo na~ina da se `ivot
u~ini sre}nim. Jedan od najsna`nijih je porodi~ni `ivot. Stvara-
nje zdrave porodice –topla, vedra porodica- je mesto za odmor
du{e, koren `ivota i ki~ma vitalnosti. Ako je doma}instvo mra~-
no, tu`no i hladno, `ivot postaje toliko o~ajan da smo prisiljeni
da tragamo drugde za rado{}u, zadovoljstvom i utehom. Deca
su centar na{eg `ivota. @ivot te~e od dana do dana. Suvi{e ~e-
sto zaboravljamo da je svrha nas, ljudi, da stvorimo zdravo po-
tomstvo i osiguramo zdrave i prirodne uslove za budu}e gene-
racije. Sre}na i zdrava porodica je plodno tle jedne kulture. Mi
dolazimo iz zemlje! Mi smo deo zemlje! Porodica je uvek bila
od primarne va`nosti u tradicionalnoj kulturi. Na{oj porodici je
kucnuo ~as da ovo sprovede u delo.
Moj novi `ivotni re`im po~eo je 28. februara 1987. Svako pra-
vilo koje je napisao g. Ku{i, moralo je da se ta~no sprovede. Moj
dnevni raspored je diktirao novi na~in `ivljenja:
119
Poglavlje 10
PRIPREMA ZA BUDU]U KARIJERU
120
Uz puno razumevanje, bri`ni gospodin Ku{i nam je ipak po-
merio sastanak na tri dana ranije. Na prvi pogled, ku}a Ku{ijevih
u Bruklajnu spolja li~i na zamak, daje utisak bogatstva ali ustva-
ri nije tako. Iznutra je sve izuzetno skromno, besprekorno ~isto,
uredno, i ugodno. Atmosfera je harmoni~na, vedra i spokojna.
G. Ku{i nas je toplo do~ekao. Utonuli smo udobno u stoli-
ce, sa ose}anjem dobrodo{lice i opu{tenosti. ^inilo se da smo
se oduvek znali.
„[ta je cilj va{eg dolaska u Ameriku” `eleo je da zna.
„Ja sam ovde da dam podr{ku svojoj `eni u svakom smislu te
re~i. Osim toga `elim da nau~im {to vi{e o makrobiotici,” brzo
i bez oklevanja je odgovorio Bo{ko.
„Moj san je da studiram makrobiotiku, da pomognem oni-
ma koji su u nevolji i da nau~im zdrave ljude kako da spre~e
bolesti.” Bo{ko je lako preveo moje vi|enje boravka u Americi.
„A {ta bi ti `eleo da radi{ ovde?” g. Ku{i je upitao Sr|ana,
gledaju}i ga ravno u o~i.
U konzervativnoj sredini iz koje smo mi do{li nije bio obi~aj
da se deci daje sloboda dono{enja odluka. Zbog toga je posta-
vljanje takvog pitanja detetu delovalo neprikladno. Kako se uop-
{te mo`e o~ekivati da de~ak od {esnaest godina zna koju odlu-
ku da donese u vezi sa svojom sudbinom? Naro~ito po{to je tek
do{ao u stranu zemlju?
Bo{ko je brzo odgovorio, „Mi `elimo da Sr|an nastavi sred-
nju {kolu ali jo{ ne znamo kako i gde.”
G. Ku{i se ponovo okrenuo ka Sr|anu. „Ali {ta bi ti `eleo da
radi{, mladi ~ove~e?”
„Voleo bih da nau~im makrobiotiku, ovde u Bostonu,” bio
je Sr|anov pouzdan odgovor, ose}ao je podr{ku g. Ku{ija.
„Sada znamo”, zaklju~io je g. Ku{i. ”Gospodine Dobi}u, vi,
va{a `ena i }erka mo}i }ete da studirate makrobiotiku na Ma-
krobioti~kom Institutu u Beketu, koji se nalazi u Berk{ajer pla-
ninama, oko dvesta trideset milja odavde.”
„Ti Sr|ane,” izgovorio je pravilno njegovo ime, „mo}i }e{ da
studira{ makrobiotiku ovde, u Bostonu na Ku{ijevom institutu
121
i da `ivi{ sa nama u na{oj ku}i. Tro{kovi `ivota i {kolovanja bi-
}e regulisani va{im radom.
„Ve~eras mo`ete svi da spavate ovde da ne biste morali da
pla}ate hotelski sme{taj a od sutra na{ dogovor po~inje da se
sprovodi u delo. Dobrodo{li.”
G. Ku{i je okrenuo novu stranicu u na{im `ivotima. Jo{ je-
dan novi po~etak! Odveli su nas u na{u sobu. To je bila posled-
nja zajedni~ka no} za jedno du`e vreme. Dobili smo mali apart-
man sa kuhinjicom koja je gledala na obli`nji park. Pogled je
bio o~aravaju}i, delovao je smiruju}e. Moj san je kona~no po-
~eo da se ostvaruje. Sve je delovalo kao ~arolija magi~nog {ta-
pi}a. Svetlost, izgubljena pa na|ena, neophodna za dostizanje
sadr`ajnog `ivljenja.
Bili smo iscrpljeni ali ispunjeni unutra{njom rado{}u. Moli-
tvom smo se zahvalili na{em doma}inu jer nas je prihvatio sa ta-
ko puno ljubavi. Tonu}i u udobni du{ek, zaspali smo grle}i i mi-
luju}i jedno drugo.
Slede}eg jutra, poslu`en nam je doru~ak na duga~kom, ni-
skom stolu u trpezariji. Mi smo sedeli na jastucima koji su le`a-
li na podu. Trpezarija je bila skromno ure|ena i skoro prazna.
Topli pozdravi doma}ina u~inili su da se ose}amo kao deo po-
rodice. G. i g-|a Ku{i i njihov mla|i sin su sedeli preko puta nas.
Za stolom su sedela i dva mlada studenta, Englez i Izraelac. So-
ba je odavala ose}aj spiritualne topline.
Pa`ljivo smo posmatrali {ta rade drugi za stolom i opona{a-
li ih. Polako smo jeli, `va}u}i u ti{ini. Posle doru~ka smo odve-
deni na autobusku stanicu, odakle smo zapo~eli trosatno puto-
vanje do malog mesta Li, dvadeset milja od Beketa. Kad
stignemo u Li, neko sa Instituta Ku{i }e nas pokupiti.
G. Ku{i se okrenuo ka Sr|anu i upitao ga da li je spreman da
po~ne da u~i.
U njegovim o~ima je goreo sjaj radoznalosti i bez oklevanja
je uzvratio: „Spreman sam. Jedva ~ekam.”
Grle}i Sr|ana ~vrsto, bolno smo se opra{tali od njega. Bo-
{ko i ja smo gutali suze ali Jelena nije mogla da ih sakrije. Ni-
122
smo znali koliko dugo }emo biti razdvojeni. Kada se ponovo
sretnemo, bi}emo druga~iji ljudi. Na{a ~vrsta ljubav nikada ne-
}e izbledeti. Prema univerzalnom zakonu, jedna ista ljubav upra-
vlja svima nama.
Sr|an je ostao u Bostonu sve vreme poha|anja Ku{ijevog in-
stituta. Za njega je to bila izazovna avantura. Mi smo nastavili
put autobusom. Naga|ali smo {ta nas dalje o~ekuje. I{li smo
prema planinama Berk{ira. Na stanici u mestu Li, mladi} i de-
vojka su nas srda~no pozdravili. Bili su skromno obu~eni. Pri-
metili smo njihovo iznena|enje kad su videli da dolazi cela po-
rodica. Verovatno bi bili jo{ vi{e iznena|eni da je i Sr|an bio sa
nama.
Put je vodio kroz predivan planinski predeo. Priroda je li~ila
na Vilerov goblen oboga}en rasko{nim ranojesenjim bojama.
Daleko od ukro}enog urbanog okru`enja ovde se priroda ras-
prostrla u svojoj potpunoj slobodi i lepoti. Dan je bio veli~an-
stven. Sunce se probijalo kroz granje {umskog drve}a, formira-
ju}i spektar treperavih boja. Lepota i mir {ume ispunjavali su nas
uzvi{enim, plemenitim spokojstvom. Iznenada je sunce za{lo. Dr-
ve}e je potamnelo, put postao dug i vijugav. Moju dosada{nju si-
gurnost, odjednom je zamenila sumnja. Da li sam napravila do-
bar potez? Da nisam iskoristila bezuslovnu ljubav i nevinost svoje
porodice? Da li }e me kasnije okrivljavati da sam im oduzela nji-
hov pravi identitet? Da li }e me optu`iti da sam ih li{ila udob-
nog, lakog i sigurnog `ivota? Samo jednim potezom odvojila sam
ih od svega {to im je zna~ilo i bilo poznato i bacila ih na „nepo-
znato tle”. Poveli smo ih sa sobom jer nismo `eleli da na{a po-
rodica bude razdvojena. A evo {ta se upravo dogodilo. Sr|an je
ostao sam, sa potpunim strancima u velikom gradu, u stranoj ze-
mlji. Zadr`avala sam urlik u grudima.
Snaga planina je prizivala ovu mra~nu viziju moje du{e i sve
me je vi{e potsticala da sumnjam u sebe. Setila sam se re~i ju-
goslovenskog knji`evnika Ive Andri}a. To je de`a vu! Ne mogu
da odagnam te misli iz svog se}anja, po~ela sam da ih parafra-
ziram...
123
Neumoljivo krute i nepomi~ne planine gledaju s obla~na vi-
sa. Visoko uko~eno nebo. Tvrda nemilosna zemlja. Ne, ni{ta se
ne}e dogoditi! Ne, planine se ne}e soriti! Nebo }e ostati gordo i
hladno na visini! Izmi~e se daljina, gubi zvuk, boje mru u sivom:
da se vidi i ~uje ropsko krvavo srce kako kuca. U grmljavini i
oblacima dolaze budu}a stolje}a i gledaju moj sram. Pred o~ima
pokoljenja le`i moja du{a naga i bespomo}na kao prelomljen
ma~.
Kud sam ja sve lutao? Kud su padale moje te`nje, koliko sam
posrtao, koliko bludio u mislima i grije{io u `ivotu!- Kako da vam
ka`em kad to i ro|eno moje sje}anje zaboravlja! Oholost me je
nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala du{a nije me izje-
dao nego mi je davao snagu i zamah. Na borbr svijeta ja sam
gledao kao {to se s vedra visa gleda na magle koje se nadbijaju
po dolinama. Bio sam nijemi, oholi gost `ivota.
Dragi zemljaci,
U ovom netaknutom Raju, izvornoj Prirodi, ~ovek je najsve-
tije bi}e na zemlji. Ljudsko bi}e i Priroda dopunjuju jedno dru-
go i fizi~ki i spiritualno. Ljudi po{tuju sve {to dobijaju od priro-
de, ali vrlo korisno upotrebljavaju. Ono {to se primi od majke
prirode, vra}a joj se s po{tovanjem. Kada biste samo mogli da vi-
dite farme biljaka i za~ina ovde na Ku{ijevom institutu, u srcu
Berk{irskih planina u Masa~usetsu, gde sve raste bez hemikali-
ja, prirodno. Kako su proso i heljda puni cveta. Po prvi put vi-
dim saradnju izme|u ~oveka i divljih `ivotinja. Nekoliko pruga-
126
stih ameri~kih veverica poma`e u pravljenju prirodnog |ubriva
za plodnu zemlju. Riju i me{aju humus, poma`u ~oveku.
Ova prirodna ravnote`a nalazi se na samo sto pedeset mi-
lja daleko od asfaltne d`ungle Njujorka. Na Institutu, Bo{ko
i Jelena prona{li su svet sklada i prijateljstva. Njihova srca su
puna ljubavi i zadovoljstva. Zaboravljamo na tv, novine, ra-
dio, automobile i u`urbanu gradsku jurnjavu. Radimo u ba-
{ti, ~istimo, pevamo, kuvamo, poha|amo ~asove, studiramo.
Svi su sre}ni – ima nas ovde oko ~etrdeset. Svi sedimo oko sto-
la i u`ivamo u svim vrstama zdravih obroka. Svo povr}e je od-
negovano i ubrano, iz ba{te i polja, sa puno ljubavi. Pi{em ovo
pismo posle ve~ere. Uskoro idemo u {etnju i jo{ uvek je dan
iako je ve} 18.30. Napolju, priroda se obukla u sve mogu}e
boje koje se mogu zamisliti pod plavim nebom i pri sun~evoj
svetlosti.
Berk{ajrski vrhovi su kao izvezeni. U podno`ju brda je po-
tok, glavni snabdeva~ vode za spavaonicu i glavnu zgradu. Do-
govorili smo se da ve~eras napravimo proslavu u ~ast odlaska
[ermana, ameri~kog pisca iz Izraela, koji je do{ao ovde da pi{e
knjigu o svetu mira i koegzistencije, bez ograda i mr`nje.
Samo hrana mo`e da napravi takvo ~udo u ovom ludom sve-
tu. [erman ima 61 godinu i po~eo je da upra`njava makrobio-
ti~ki na~in `ivota. Ka`e da ima dve li~nosti u svom telu: nega-
tivnu, biv{u i pozitivnu, sada{nju, koje su potpuno suprotne.
Dogovor je, kako sam ve} rekla, da napravimo proslavu sa ma-
krobioti~kim kola~em i toplim sokom od jabuke. Ve} smo po-
deljeni u timove. U na{em slovenskom timu su, izme|u ostalih,
Tanjugov novinar Mirjana Vu~kovi} i Ruskinja Zoja, operska
peva~ica. U internacionalnom timu su D`eki iz Bolivije, Moni-
ta iz Perua, Meri iz Kanade i Pol iz Holandije. U japanskom ti-
mu su glavni kuvar Masao i Mariko iz Hiro{ime.
Kakav prekrasan, bratski miroljubiv svet. Ba{ ovde, pod kro-
vom Internacionalnog makrobioti~kog instituta u srcu Berk{i-
ra, Mi~io i Avelin Ku{i su ujedinili ljude ne prema materijalnim
interesima, i ne sa `eljom za presti`om.
127
Da li mo`ete da zamislite da tako ne{to postoji ovde u Ame-
rici? Ose}am se kao da sam se ovde ponovo rodila. Ovi ljudi su
sad na{i najbli`i ro|aci, prijatelji i kolege. ^ini mi se da sam pro-
vela ~etrdeset i ~etiri godine tragaju}i za ovom vrstom `ivota.
Evo me tu – moja dosada{nja nesre}a je ustvari bila preru{ena
sre}a.
137
Beket, 16. avgust, 1990.
Danas sam diplomirala kao makrobioti~ki u~itelj! Moj ispit
me je podsetio na pro{la vremena kada sam bila profesor koji
je ispitivao svoje u~enike. Danas, ja se nalazim na drugoj stra-
ni. Ne ose}am tremu ve} ~ast. @elela sam da moji profesori bu-
du ponosni na svoju u~enicu. I bili su! S obzorom na moje ogra-
ni~eno znanje jezika, polagala sam usmeni ispit. Sr|an je bio
blizu, u slu~aju da mi bude potreban prevodilac. Usmeni ispit
sam pro{la glatko i bez napora.
Popodne sam imala drugi deo ispita, prezentaciju kuvanja.
Odabrala sam „Lekovito kuvanje za kancer limfnih `lezda”. Sa-
stojalo se od 80% integralnog pirin~a kratkog zrna i 20% prosa
kuvanog u ekspres-loncu; miso supe od daikona sa vrhom; mo-
~ija (slatki pirina~) filovanog sa jednom ~ajnom ka{i~icom stru-
ganog daikona (duga~ka bela japanska rotkva), za~injeno sa ne-
koliko kapi soja sosa i soka od |umbira, uvijeno u propr`ene
nori alge i pr`eno u tiganju (bez ulja); zatim, jelo od hid`iki al-
gi sa lukom, {argarepom i lotusovim korenom, azuki pasulj sa
kombu algom i bundevom; blitva na pari, za~injena sa umebo{i
{ljivom (odstojala nekoliko godina i ukiseljena sa solju). Posle
kuvanja od dva i po sata u ti{ini, dobila sam visoku ocenu i is-
punila jo{ jedan cilj. Bili smo spremni da se vratimo u na{u ze-
mlju u podu~avamo na{e ljude ovom Novom Na~inu @ivota.
Te ve~eri, podigli smo svoja jedra, objavljuju}i svetu na{u
spremnost za slede}u avanturu.
139
Poglavlje 11
KALIFORNIJSKI SAN
140
se ogromne ravnice, o~aravaju}e stene i drve}a pomorand`i ko-
je mame. Pejsa` je izranjao iz tla kao da je planina obu~ena u
svoju najelegantniju haljinu. @bunje i raznobojno cve}e o~ara-
valo je svojim opojnim mirisima. Na dalekom horizontu, caro-
vala je planina sa sne`nim vrhom. Bre`uljci bi se nadovezivali,
provirivaju}i iz oblaka. Mnogobrojna jezerca, poput ki{nih ka-
pi, oduzimala su nam dah svojom zelenom bojom. U`ivali smo
u ne`nom {apatu prirode, u njenim prizorima i ~udima. Priro-
da ne pripada nikome pojedina~no, ona je vlasni{tvo svih. Sa-
mo sebi~nost i pohlepa postavljaju granice u prirodi, te`e}i da
podele ono {to nije njihovo, da razbiju ~ove~anstvo. Ah, blago
pticama, njima paso{ nije potreban!
Svaki novi prizor nam je izmamljivao uzvik, „Ovo bi trebalo
da bude novo ~udo prirode.” Putovanje je iskustvo koje oboga-
}uje `ivot i to u velikoj meri. Pravo bogatstvo dolazi iz dubokog
po{tovanja, uva`avanja za ~udesnu umetnost prirode i fenome-
ne koji nas stalno podse}aju koliko smo mali, oholi i neskrom-
ni. Predla`em da ustanovimo nacionalni praznik – Dan Povrat-
ka Prirodi – i da slavimo najuzvi{eniju kreaciju na svetu. Ka`e
se da ~uda nisu u suprotnosti sa prirodom ve} samo sa saznanji-
ma koje mi imamo o njoj. Zar ne bi svako mogao da odabere u
jednom odre|enom danu u godini neku posebnu kreaciju pri-
rode, na primer Nacionalni park Josemite, Sekvoju, Sedonu,
Stenovite planine, Dolinu spomenika, formaciju crvenih stena
u dr`avi Juta, Veliki kanjon, Nijagarine vodopade ili neko dru-
go magi~no mesto bilo gde u svetu i poseti ga sa drugima. Na
taj na~in bi se negovalo na{e univerzalno nasle|e.
„Amerikanci imaju sre}e”, ponavljala su deca nebrojeno pu-
ta. Pogledaj ovu zemlju, ima sva godi{nja doba, razli~ite klime
i sve ti se nudi, kao na dlanu! Ne}emo da idemo natrag u Jugo-
slaviju.”
Bo{kov glas, pun nostalgije, odavao je njegovo razo~are-
nje.”[ta to pri~ate? Va{i prijatelji, va{a rodbina, svi su tamo.
Vi ste tamo ro|eni. Mi tamo imamo sve. Na{a zemlja je veoma
lepa.”
141
„Ali nije kao ovde a i mnogo smo siroma{ni.” nastavila su de-
ca.
„Hajde da ne kvarimo ove lepe trenutke. U`ivajmo u blago-
slovenosti ovog momenta,” rekla sam, poku{avaju}i da ubla`im
napetost.
Deca su nastavila svoje pevanje i zabavni program. Kotrlja-
li smo se prema Teksasu a Sr|an je izvodio svoj {ou program.
Imitirao je omiljene likove. Jedan za drugim su nas pose}ivali
likovi iz Indeksovog Pozori{ta, Audicije, Radovana Tre}eg, Al
Pa}ino, D`eri Luis, D`oe Pe{i, Hemfri Bogart i nekoliko jugo-
slovenskih komi~ara. Smejali smo se do suza. Primetili smo da
nam je energija ostala neokrnjena, uprkos na{em dugom puto-
vanju. Nismo spavali preko dana. Kako bismo i mogli! Suvi{e
lepo smo se zabavljali. Kakva promena! Nedavno smo napusti-
li mirno, skoro sveto mesto, a evo nas sada, pod vedrim nebom,
slobodni i opu{teni, u besciljnoj pustolovini, harmonizuju}i se-
be na novo nastalu promenu.
Zrno po zrno, svako razli~ito, nizalo se u bogatu bisernu ogr-
licu prirode. Svako novo otkri}e na na{em putu, obnavljalo je
na{e uzbu|enje. Dopadalo nam se svako mesto koje smo pose-
tili. Svi smo se zaljubili u Arizonu. Santa Fe u Nju Meksiku bio
je jedan od na{ih najomiljenijih gradova. Ba{ dva sata pre ula-
ska u Kolorado Springs, belu nevestu Roki planina, na{ erkon-
di{n u kolima je prestao da radi. Kvasili smo se izvorskom vo-
dom, poku{avaju}i da zaboravimo na paklenu temperaturu od
preko 50 stepeni Celzijusa.
U svakoj dr`avi na na{em putu, zastajali smo da posetimo
prijatelje koje smo upoznali na Institutu Ku{i. Ose}ali smo se
kao ~lanovi ogromne familije. Oni su nas toplo do~ekivali, nu-
dili sme{taj i punili na{e torbe hranom za dalje putovanje. To je
bilo veliko olak{anje. Nismo morali da kuvamo svakodnevno.
Deca su bila jo{ sre}nija, nisu morala da peru sudove.
Bo{ko je bio nadglasan sa dva prema jedan. Na{a destinaci-
ja je bila sun~ana Kalifornija, dr`ava sa najvi{im taksama i sa
najmanjim {ansama da se na|e posao. Mi smo bili hrabri, sa sa-
142
mo nekoliko dolara u d`epu i nismo mogli ni da zamislimo {ta
}e nam se uskoro dogoditi. A dogodilo se, itekako.
Posle dve nedelje obilaska Kalifornije, planirali smo da se
vratimo ku}i. Ali, to nam nije bilo su|eno. Preko CNN-a smo
~uli vesti: u Jugoslaviji izbio gra|anski rat! ]utanje, suze, strah
i tuga, sve je navrlo odjednom. Telefonske veze su stalno bile u
prekidu. Bili smo u {oku. Zbog ~ega se bore? Okrenuli smo jo{
jednu stranicu! Opet smo bili na po~etku! Zar opet mr`nja, opet
bezumlje, opet bol, smrt, besmisao.
Na{e novo mesto za stanovanje bila je mala soba, pet sa pet,
u ku}i prijatelja. Igrali smo nove uloge u zamenu za sme{taj: ~u-
varku}a, kuvarica, batler, {ofer i bejbi siter. Hvala Bogu da smo
imali rezervu makrobioti~ke hrane koja je bila vrlo skupa. Posle
Beketa, u kome smo bili po{tovani i cenjeni, ovakva egzistenci-
ja je bila degradiraju}a. Filozofija `ivljenja je do`ivela svoju ka-
straciju ali zahvalnost i za ovo iskustvo nema granica. Na{a bli-
skost, uzajamna ljubav i nova `ivotna filozofija, pomogli su nam
da pre`ivimo. U tim najte`im trenucima, izvla~ila sam snagu iz
~injenice da sam savladala rak. Znala sam da }emo i ovo pre`i-
veti. I jesmo.
Dva meseca kasnije, prona{li smo skromno mesto za sebe u
priokeanskom gradi}u Kosta Mesi, u Kaliforniji. Bilo je blizu
radnje sa zdravom hranom, {to je za nas bilo va`no, jer nismo
imali kola. Lako smo se uselili – tri futona (le`aja), osam kofe-
ra i velika slobodna srca. Sr|an je po~eo da poha|a koled`
Orand` Kaunti. Jelena se upisala u osnovnu {kolu. Bo{ko je na-
{ao svoj prvi posao ku}epazitelja kod bogate doktorke u Nju-
port Bi~u. Vodio je brigu o psu, njenom najskupocenijem imet-
ku. Ne{to {to nikad ranije nije radio a nadao se da vi{e nikad i
ne}e ponovo morati to da radi. Jadan Bo{ko! Ose}ao se poni-
`enim. Nije ga bilo briga da li je u Jugoslaviji rat. @eleo je da
odmah ode odavde. Bio je spreman i da ide pe{ke ako bude po-
trebno. Sve je drugo bilo dostojnije od ovoga, mislio je.
Ja sam po~ela da dr`im ~asove kuvanja i da pripremam ma-
krobioti~ke obroke po porud`bini. @ivot je bio milostiv prema
143
meni, ali ne i prema Bo{ku. Sre}om, do kraja drugog meseca,
dobio je posao u bolnici. Te iste nedelje kupili smo na raspro-
daji na{a prva kola za dvesta dolara u ke{u, plus tri bicikla. Bi-
la je to odli~na kupovina koja nas je u~inila sre}nima.
Za kratko vreme postala sam poznata kao makrobioti~ki
u~itelj. Ideja o dobrobitima harmonizovanja ~ovekovog `ivo-
ta, {irila se sve br`e. Obli`nja radnja zdrave hrane, „Maj~ina
pijaca i kuhinja”, organizovala je obrazovni program. Po~ela
sam redovno da dr`im predavanja. Za godinu i po dana, pro-
daja makrobioti~kih proizvoda uve}ala se tri puta. To je bio
rezultat njihovog prihvatanja mojih preporuka da pove}aju svoj
izbor makrobioti~kih proizvoda i da uvedu {iri izbor zdravih
jela u njihovom restoranu, za koji sam ja kreirala jelovnik i re-
cepte.
Na{ `ivot je krenuo novim pravcem. Po~ela sam da primam
telefonske pozive iz svih delova sveta. Ljudi su `eleli da rade sa
mnom. Bila sam odu{evljena da je bilo toliko mnogo mladih lju-
di, visoko obrazovanih, koji su cenili vrednost kvalitetnijeg `i-
vota. Svi su bili dobrodo{li u na{em domu. Dolazili su iz Evro-
pe, Australije, Ju`ne Amerike i Afrike. Na{i gosti su nas
prihvatali kao deo svoje porodice. Za sve njih, vrata na{eg do-
ma su uvek bila otvorena. Oni su imali klju~ od na{e ku}e a mi
nikad nismo menjali bravu!
Sa novim prijateljima iz celog sveta, Sr|an i Jelena su se ose-
}ali kao gra|ani sveta. Oni su koristili svoje znanje i iskustvo sa
makrobiotikom da pomognu svojim prijateljima. Mnogi od njih
su postali zdraviji i sre}niji, prestav{i da jedu meso, mle~ne pro-
izvode i {e}er.
Sklopili smo mnoga nova prijateljstva u Kosta Mesi i Nju-
port Bi~u. Za mene, pomo} drugima nije zna~ila obogatiti se na
njihov ra~un. Mnogi ljudi koji su dolazili kod nas nisu mogli da
plate ali ih ja nisam zbog toga odbijala. Na sre}u, bilo je dovolj-
no i onih koji su imali mogu}nost pla}anja. Upotrebljavala sam
deo tog novca za kupovinu hrane i knjiga za one koji su bili bez
novca.
144
Kako je rastao broj na{ih prijatelja i kako su na{a deca rasla,
dvosobni stan je postao suvi{e tesan. Preselili smo se u ve}i stan,
u istom kraju. Lako smo se preselili jer nismo imali mnogo na-
me{taja. Dok smo se jo{ raspakivali, zazvonio je telefon. To je
bila na{a prijateljica Gven Stac raspituju}i se da li }emo tog po-
podneva biti kod ku}e. Zamolila je Bo{ka da odmah ode do nje.
Nekoliko sati kasnije, na{ stan je bio dekorisan prelepim antik-
nim name{tajem, uklju~uju}i i klavir... bila je to ~estitka za sre}-
no useljenje od na{ih dragih prijatelja, porodice Stac!
Kad god su Bo{ka obuzimali napadi nostalgije, poku{avala
sam da ga ohrabrim:
„Dom je u tvom srcu. Nije va`no gde `ivi{, ako si sre}an. Ne
bi mogao da bude{ sre}an u atmosferi mr`nje, bore}i se sa pred-
rasudama, u domovini koja je rascepkana ratom.”
„Da, ti si u pravu;”bore na njegovom ~elu bi se tada izrav-
nale a o~i ponovo dobijale sjaj.
Tri godine nakon `ivota u Kaliforniji, stigla nam je jedna tu-
`na vest. Moj otac, moj heroj, umro je od slomljenog srca, na
rukama svog voljenog sina, gledaju}i vesti na televiziji. Gra|an-
ski rat se pro{irio na Bosnu. Stari, ponosni heroj, umoran od op-
{te ljudske gluposti, dezertirao je iz sveta svesti, izabrav{i mir,
sveti mir.
Vest je stigla dok je Sr|an sekao svoju ro|endansku tortu,
na svoj dvadeset prvi ro|endan. Telefon je zazvonio. Moj brat
je govorio kao bez daha: „Ne znam {ta prvo da ka`em da li – Sr-
|ane, sre}an ro|endan ili tvoj deda nas je upravo zauvek napu-
stio.” To je bio 25. maj 1993. Dan mladosti, nacionalni praznik
i ro|endan biv{eg predsednika Tita. ^vrsto verujem da je otac
odabrao ba{ taj dan za smrt, kao poslednji ~in prkosa. Tim po-
stupkom, on je otvoreno i hrabro okon~ao svoj ~asni `ivot i pod-
vukao crtu ispod dela korumpirane istorije.
Taj dan sam u kalendaru obele`ila re~ima: „Jo{ jedan koren
mog `ivota se osu{io.” Sad sam izgubila oba roditelja. Bila sam
spre~ena da budem tamo da primim poslednji blagoslov zbog
birokratske papirologije. I za ovakve humane momente potreb-
145
na je zelena karta. @ivotni o`iljci su puni bola. Treba dugo vre-
mena da zacele.
Na trenutak blic pro{losti razvija se}anje na detinjstvo.
148
Poglavlje 12
PRI^E O IZLE^ENJU
155
3. Moj put isceljenja, napisala Antoanet Ipolito
Imam pedeset tri godine i svesna sam da je vreme dragoce-
no. Godine1996, u toku nekoliko meseci, dogodile su mi se pro-
mene koje su mi potpuno izmenile `ivot: udala sam se, dobila
otkaz na poslu i preselila se u novu ku}u. Stalno sam se pitala,
„Kako to da sam pro{la kroz sve ove promene bez posledica,
bez neke bolesti?”. Odgovor na ovo pitanje stigao je sredinom
januara.
Menstruacija mi je po~ela posle pauze od dva meseca. Vrlo
sam se obradovala kad sam je dobila. Krvarila sam nedelju da-
na, zatim deset dana... onda dve nedelje. U tom periodu, oti{la
sam jedne nedelje uve~e sa Donom u bioskop. Kad smo se vra-
tili ku}i i kad sam videla koliko obilno krvarim, uhvatila me je
panika. „Bojim se”, rekla sam mu, „jo{ uvek jako krvarim i ose-
}am kako kopnim”. Gledati kako vitalna teku}ina napu{ta telo,
bio je to za mene zastra{uju}i znak i znala sam da ne{to nije u
redu.
Pre vi{e godina pro~itala sam jednu knjigu koja se zvala Ka-
ko sam izle~io rak autora Antoni Satilara. Bila je to pri~a o bor-
bi jednog ameri~kog doktora medicine sa neizle~ivim rakom
prostate i kona~nim izle~enjem pomo}u makrobiotike.
Davno sam izu~avala makrobiotiku i jedno vreme je prime-
njivala, ali bez potpunog predavanja tim na~elima. Tokom u~e-
nja o makrobiotici, upoznala sam jednog izuzetnog makrobio-
ti~ara/dijagnosti~ara, koja je stanovala u susedstvu, Minu Dobi}.
Duboko sam zahvalna {to je ona prisutna u mom `ivotu.
Posle dve nedelje krvarenja, pozvala sam Minu i zamolila je
da me primi. Intuicija mi je govorila da se radi o fibroidima, mi-
omima koje je imala i moja majka a koji su rezultirali u delimi~-
nu historektomiju (odstranjenje materice). Mina se slo`ila da
do|em tog ponedeljka.
Kada sam stigla na zakazani sastanak, skoro da sam bila u
stanju histerije. Bila sam slaba zbog velikog gubitka krvi, a ta-
ko|e – verovatno podjednako ote`avaju}e – i na smrt prepla{e-
156
na. Mina je videla u kakvom sam stanju i ostale smo u razgovo-
ru oko sat i po. Pitala me je ~ime se hranim i {ta se de{avalo u
mom `ivotu na emotivnom i duhovnom planu. Dobar deo pro-
blema je le`ao u tome {to je moj brak sa Donom, do tada, za
mene bio naporan.
Lo{e sam se hranila. Znala sam da gre{im. Ali u zadnje vre-
me jela sam slatki{e, meso, kafu, vino – sve {to sam znala da ni-
je dobro. Hrana je bila slaba uteha da smanjim stres i dobijem
bar neko zadovoljstvo u `ivotu.
Mina mi je proverila puls, pogledala lice, ruke, beonja~e,
utvrdila naduvenost i nate~enost i pove}anu kila`u. Rekla je da
misli da imam fibroide, ali da oni ne moraju po svaku cenu da
budu povezani sa menstruacijama ili sa srednjim godinama u
kojima sam bila. Mogu}e je da su se pojavili zbog preteranog,
nagomilanog stresa i prevelike upotrebe {e}era, ulja i proizvo-
da `ivotinjskog porekla.
Sve ovo, kombinovano sa `ivotnim promenama kroz koje
sam nedavno pro{la, rezultiralo je u ne`eljenim izraslinama. Re-
kla je da su to znaci upozorenja i da moram da napravim neke
radikalne promene ukoliko `elim da mi bude bolje. Tako|e je
rekla da ne mo`e ni{ta odre|eno da uradi dok ne odem na ske-
nerski pregled karlice, da bi se odredila veli~ina, broj i lokacija
fibroida.
Posle tog razgovora, oti{la sam ku}i sa primerkom standard-
ne makrobioti~ke ishrane, koja je sadr`avala njene posebne pre-
poruke i odmah sam oti{la u prodavnicu zdrave hrane da poku-
pujem {ta mi treba.
Od po~etka januara, kada sam se prvi put videla sa Minom,
do kraja januara, krvarila sam ukupno dvadeset tri dana. Po-
slednjih deset dana sam `ivela kao u paklu. Bila sam upla{ena
izdajom sopstvenog tela ali sam shvatila da moram bolje da se
brinem o sebi. Moje prijateljice, kojima sam sve ispri~ala, bile
su mi potpora i spasenje. Zvale su me po nekoliko puta dnevno
i dozvolile mi da budem pani~arka ukoliko to `elim. Prihvatale
su me onakvu kakva sam.
157
Odlu~ila sam da zapo~nem sa makrobiotikom jer sam ose-
}ala da je to najpametnija stvar koju mogu da u~inim. Bilo je te-
{ko, jer nikog nisam imala pored sebe da mi pomogne. Ose}a-
la sam se u`asno, bila sam bleda, slaba i prepla{ena. Sama sam
morala da kupujem hranu i da je pripremam. Mina je rekla {ta
treba da uradim i dopustila mi je da je zovem nekoliko puta sa
dodatnim pitanjima na koje je ona svaki put strpljivo odgovara-
la. Ali ja sam morala sama da se brinem o sebi.
Borba sa strahom je bila stra{na. Te{ko je bilo i rvanje sa sop-
stvenim umom. Pru`ao mi je otpor u prihvatanju ovog zadatka.
Sve mi je delovalo nepremostivo. Sedela sam na radnom pultu
u kuhinji, mole}i se i glasno sebi govore}i: „Mo`e{ ti to. Mora{,
jer niko to ne mo`e za tebe da uradi. Mo`e{ ti to da izgura{. Mo-
ra{ to da uradi{”.
Motivisala me je ~injenica da je Mina obe}ala da }e raditi sa
mnom, ali tek posle potvrde njene dijagnoze. Odmah sam se ja-
vila lekaru i tra`ila uput za ultra zvuk. Dobila sam ga i nekako
sam se odvezla do bolnice da se to obavi. Dok sam vozila auto
putem, ruke su mi se tresle na volanu. Na stolu za pregled bila
sam totalno slomljena. Stalno sam zapitkivala: „Vidite li ne{to?
[ta ima tu?” Znala sam da potpuno izlu|ujem tehni~ara svojim
pitanjima i bila sam potpuno zaprepa{}ena kad mi je rekla da
ne vidi ni{ta zna~ajno.
Sko~ila sam sa stola u ekstazi i pozvala Minu. @elela sam da
joj ka`em da ni{ta nisu na{li.
Nekoliko sekundi je }utala, a onda mi je odgovorila: „Onda
treba da bude{ jako sre}na”.
Posle nedelju dana javili su mi iz doktorske ordinacije da su
zapravo na{li dva mioma fibroida, ali mala. Zato su smatrali da
su nalazi ultra zvukom bili „normalni”. Telefonirala sam Donu
pa onda Mini. Ona mi je na to rekla: „Mo`e{ da ih jo{ smanji{.
Hajdemo na posao”.
Realno gledano, „kombinovana medicina” – me{avina Isto-
ka i Zapada mo`da je najbolji pristup. Odlu~ila sam da }u u
ovom spoju sama napraviti bitne promene u svom na~inu `ivo-
158
ta, u poku{aju da se izle~im od negativnosti koje sam pustila u
svoj `ivot, bilo da je u pitanju ishrana ili ne{to drugo.
Onda sam se susrela sa sopstvenim otporom. Ponekad sam
sedela za stolom u kuhinji do 3,30 ujutru, pitaju}i se odakle da
po~nem. Napravila sam tablice ishrane i zapisala svaku i naj-
manju sitnicu koju treba da jedem svakog dana, jednom nedelj-
no, dva puta ili tri puta. Napravila sam veliki spisak za kupovi-
nu. Bukvalno sam se odvukla u radnju zdrave hrane. Kupila
sam pilule koje mi je Mina preporu~ila. I{la sam u kratke {et-
nje. Zdravo sam se hranila. Gledala sam stare emisije Endi Gri-
fita, koje su me smirivale. Radila sam ve`be dubokog disanja.
Molila se Bogu. Krvarenje se smanjivalo i krajem januara pot-
puno je prestalo.
Ose}ala sam da se u mom `ivotu desilo ~udo! Ja sam to ~u-
do sama napravila, sopstvenim rukama. Bacila sam se na kole-
na i zahvalila se na{em Tvorcu {to me je inspirisao da uradim
ono {to je trebalo.
Nekoliko meseci je pro{lo. Simptomi su nestali, a fbroidi su
se smanjili na pola. Pregled holesterola, koji je uvek bio visok,
pokazao je smanjenje za sto dvanaest. Me|utim, ~ekalo me je
jo{ puno posla, nije sve bilo gotovo. Nekoliko puta sam preki-
nula uzimanje alkalne, ~iste hrane koja mi je bila propisana. Iz-
gubila sam deset kilograma, od kojih je ve}ina bila od naduve-
ne masno}e koja mi je tako ru`no stajala. U najboljim danima
ose}ala sam se kao da plovim, puna energije i mirnih, koncen-
trisanih ose}anja. Ponekad, kad bi mi pripremanje hrane te{ko
palo, setila bih se Mininog upozorenja da ja treba samu sebe da
isceljujem.
Ubrzala sam proces kuvanja, tako da mi je sada potrebno
kra}e vreme. U`ivam u hrani koja mo`e da bude ukusna kao i
svaka druga, ali sa manje za~ina i bez proizvoda `ivotinjskog po-
rekla. Uglavnom koristim sve`e povr}e bez pesticida, mahunar-
ke i proizvode od njih i integralne `itarice. Kada izlazim, nosim
hranu sa sobom, jer sam jo{ uvek u po~etnoj fazi isceljenja. Ka-
snije }u jesti jednostavnu hranu po restoranima, kao na primer
159
testenine. Ali, mislim da se nikad vi{e ne}u vratiti na ve{ta~ku,
previ{e za~injenu hranu, koju sam jela ~itavog svog `ivota. Sa-
da ta hrana, za mene, ima potpuno bizaran ukus i izgleda sinte-
ti~ki i la`no. Ne mogu vi{e da podnesem ni{ta la`no u svom `i-
votu, ~ak ni kola~ od sira.
Sve koji ovo ~itaju zamolila bih da cene i po{tuju svoje `ivo-
te i hrabro naprave promenu dok jo{ mogu. Shvatite da je sna-
ga ljubavi i pomaganje sebi i drugima jedino va`no. Zamolila
bih vas da budete dobri prema sebi i da se pridr`avate ovoga.
Budite ne`ni prema osobi koja sedi na stolici do va{e jer i ona
poku{ava da `ivi svoj dragoceni `ivot koji joj je Bog dao, na naj-
bolji mogu}i na~in.
163
5. Pri~a o isceljenju, napisala D`enifer I. Grin,
doktor nauka
164
je pro~itano da je izraslina benigna, tako da sam je ostavila bez
intervencije od septembra 1991. do januara 1992. kada se rastu-
}i tumor pokazao na analizi krvi i kada je moj onkolog izrazio
sumnju u prvobitnu dijagnozu. Ponovo sam pro{la kroz lampek-
tomiju. Ovoga puta je doktor ~vrsto predlagao hemoterapiju,
ali sam ja ponovo insistirala na zra~enju. Jo{ uvek sam gledala
na svoje male izrasline kao na lokalni fenomen. Napad na ~ita-
vo telo sa smrtonosnim hemikalijama ~inio mi se kao potpuno
uni{tenje.
Stalno sam pitala svoje telo za{to proizvodi maligne izrasli-
ne. [ta je to u meni {to uti~e da izrasline pucaju? A onda, u ju-
lu 1992. suo~ila sam se sa jo{ te`om dilemom: kancer se pro{irio
na grudnja~u (grudnu kost). Sada vi{e nisam imala opciju male
operacije koja }e ga odstraniti. Uz srce i plu}a koji su tako bli-
zu, ni moje dobro, staro zra~enje nije vi{e bilo preporu~ljivo. He-
moterapija je bila moj jedini spas. Imala sam dva tretmana, sa
pauzom od nedelju dana i onda se dogodilo ne{to {to jo{ uvek
nisam u stanju da objasnim.
U septembru 1991. kada sam mislila da imam sre}nu vezu,
koja mi se ~inila i jaka i puna podr{ke, iznenadila sam samu se-
be, ludo se zaljubiv{i u ~oveka koji je bio mla|i nekoliko godi-
na. Ne znam {ta da ka`em o sudbini ili ta~nije, o promeni ne~i-
je sudbine, ali ~ini mi se sasvim mogu}e da sam i dalje ostala u
biv{oj vezi sa ~ovekom koji je i sam pre`iveo rak, i koji je imao
nerazumnu veru u zapadnu medicinu, izazvanu strahom, ja da-
nas sigurno ne bih bila me|u `ivima. Novi ~ovek koji se pojavio
u mom `ivotu, imao je razumevanja prema ~i{}enju tela prirod-
nim putem. Za mene, sa konvencionalnim pristupom medicini,
ta ideja je bila prili~no sumnjiva.
I sada kad se setim pro{losti, shvatam da se ne{to sigurno po-
krenulo i da je moja veza sa Skotom bila priprema za ono {to }e
se desiti. Posetili smo lekara holisti~ke medicine, koji je prepo-
ru~io makrobiotiku kao ishranu koja bi trebalo da podr`i hemo-
terapiju. Dana prvog septembra 1992. srela sam Minu. Rekla
mi je, izme|u ostalog, da }e ~i{}enje raka iz mog organizma bi-
165
ti prosto ko’ pasulj. Ovo je bilo u totalnoj suprotnosti sa mi{lje-
njem mog onkologa da }e hemoterapija u~initi svoje, ali da po-
stoji 90% {ansi da }e se bolest vratiti.
Nisam ta~no znala {ta me je pokrenulo. Mo`da je to bilo Mi-
nino ohrabrenje koje me je inspirisalo. Mo`da je to bio obes-
hrabruju}i stav mog onkologa. Mo`da i moj sopstveni izve{taj o
svim negativnim nijansama i promenama koje su usledile nakon
tretmana sa hemoterapijom. Mo`da je to bilo ose}anje da su zu-
bi po~eli da mi se klate. Mo`da je to bila kombinacija svih na-
vedenih razloga, a mo`da ni jedan od njih. Negde u meni done-
ta je odluka da napustim zapadnu medicinu i ukrcam se na put
makrobioti~kog isceljenja. Bi}e da je tu odluku doneo onaj deo
mene koji zna vi{e nego ja, koja obi~no donosim odluke.
Su{tina `ivota na makrobioti~kom re`imu je u jednostavno-
sti. Skot i ja nau~ili smo da kuvamo i na{a kuhinja je postala na-
{a apoteka. Trljala sam telo toplom vodom i |umbirom svakog
jutra i ve~eri, da pobolj{am cirkulaciju i pomerim zastoj. Idem
u duge {etnje u prirodu kad god mogu. Pevam vesele pesme.
Nosim ode}u od ~istog pamuka. Zaobilazim gledanje televizije
zbog svih zaga|enja koje izbacuje. Nosim zavoj od kupusa na
grudnoj kosti da izvu~e napolje toksine. Ponekad se ose}am kao
salata koja hoda.
Meseci su prolazili i moje isceljenje je sve osim prosto ko pa-
sulj. Jo{ uvek se borim sa demonima starog `ivota koji su moj
`ivot ~inili malim i sku~enim tolike godine. Prijatelji smatraju
da sam hrabra {to ne pose}ujem lekare, ali u su{tini me moj strah
dr`i na distanci od njih; ne mogu da prihvatim tu potkopavaju-
}u dozu sumnje koju bi mi donela poseta medicinskom svetu.
Re{ila sam da u~im o makrobiotici da bih razumela kako funk-
cioni{e. ^itala sam knjige D`ord`a O{ave i Mi~ija Ku{ija. I{la
sam na Ku{ijev institut da u~im. Ose}ala sam da je moj um klju~-
ni element u ovom procesu i po~ela sam da ~itam, u~im i ve-
`bam, da bih ga pokrenula da radi za mene. Stalno sam smi{lja-
la kratke pozitivne afirmacije i pu{tala ih kroz mozak kao
pokvarenu plo~u da bih programirala podsvest za isceljenje. ^i-
166
tala sam inspirativne pri~e drugih ljudi koji su pre`iveli bolest.
Na predlog moje prijateljice Ru{ke, ~iji se kancer potpuno po-
vukao, organizovali smo malu grupu za podr{ku. Sretali smo se
jednom nedeljno u mojoj ku}i i pozivali lokalne instruktore mi-
krobiotike da nam budu u~itelji.
Polagano i pospano promena je dolazila. Primetila sam raz-
like ne samo u svom telu ve} i u na~inu razmi{ljanja i ose}anja,
u na~inu na koji istra`ujem svet. Ono {to sam vremenom shva-
tila jeste da smo mi ono ~ime se hranimo i to na na~in za koji
mnogi nisu ni blizu razumevanja. Jedu}i celovitu, neprera|enu,
izbalansiranu, prirodnu hranu, ja stvaram celovitu, izbalansira-
nu – samu sebe. Biti ceo, zna~i preuzeti odgovornost za sopstve-
ni `ivot. Moja bespomo}nost je bila stagnacija isto koliko i moj
kancer. ^isto, holisti~ko razmi{ljanje nije ne{to {to dolazi od
spolja, ono je prirodan, zdrav pogled na `ivot, koji ostaje kad
pro|e stagnacija.
Ne mogu da ka`em da posle ovakvih momenata, kroz koje
prolazimo, vo`nja postaje potpuno mirna, bez trzaja, ali celo-
kupno putovanje postaje znatno mirnije i lak{e. Posle jedana-
est meseci makrobioti~ke prakse, svom svakodnevnom re`imu
dodala sam i ^i Gong ve`be. Kada sam osetila putanju energi-
je u sebi – direktno iskustvo sveta koji se ne vidi – sve je posta-
lo mogu}e i probudilo je strast da saznam jo{ vi{e.
U martu 1994, osamnaest meseci od prelaska na makrobiotiku,
odlu~ila sam da odem na medicinski pregled i vidim da li se ostva-
rilo ono {to mi je Mina nagovestila. Pregled kostiju skenerom je
utvrdio da je tumor ili u remisiji ili potpunom odlasku a analiza kr-
vi je pokazala da vi{e nemam kancer. Ovo mo`da zvu~i kao kraj
pri~e, ali nije. Mi u makrobiotici ka`emo da je potrebno sedam go-
dina, manje vi{e, da se izgradi novo telo. Duh i telo su zaista jed-
no. Duhovni razvoj je bio srce mog isceljenja. Verujem u to jer smo
mi po prirodi duhovna bi}a, i uvek smo sa ne~im u jedinstvu. Dok
nije zapo~elo moje le~enje, ja sam bila u jedinstvu sa bezna|em,
nemo}i i depresijom.Ranije sam ja bila u jedinstvu sa sobom, a on-
da je moj o~i{}eni deo tela preneo fokus na jedinstvo sa Bogom.
167
Dok sam bila izgubljena u starom sistemu verovanja, bilo je
puno razloga za strah i uprkos bezbrojnim poku{ajima, nisam
nikako mogla da odagnam taj strah. Kada sam shvatila da sam
prvo i pre svega energija/duh ({to se desilo kada je zdrava ishra-
na po~ela da izbacuje blokade iz mog tela) i da je moje telo re-
zultat svega {to se de{ava na tom nivou bi}a, tek onda je moglo
da se promeni ono u {ta verujem da je isceljenje. Sa ovim no-
vim verovanjima i moja ose}anja su mogla da se promene: strah
je zamenila ljubav, radost, zahvalnost, uzbu|enje.
Ljudi raspravljaju o tome da li su hrana ili duh osnovni izvor
isceljenja. Ono {to ja znam jeste – kad sam po~ela da jedem iz-
balansiranu makrobioti~ku hranu i kancer i depresija koja me je
pratila celog `ivota, polako su nestali. Moj duh je mogao da za-
po~ne svoje lagano bu|enje, to je bila poslednja prepreka posle
koje sam ja sama, onakva kakva jesam, mogla da zasijam. Inte-
resovanje za ^i Gong se razvilo u intenzivno u~enje energetskog
isceljenja i sada ja imam praksu u kojoj poma`em u isceljenju
drugih, kao i u u~enju i pomo}i oko samoisceljenja. Zauvek }u
biti du`nik Mi~iju, Mini i svim onim divnim makrobioti~kim u~i-
teljima koju su mi pomogli na mom putu preobra`aja.
182
DODATAK A
POVRATAK OSNOVAMA
Nau~ni podaci
183
ka }e 40 do 50 posto populacije stanovni{tva oboleti od raka za
vreme svog `ivota. 30% do 35% od sada, prakti~no }e razviti
ovu bolest pred smrt.
Iznena|uju}e statistike koje slede predstavljaju dokaz ozbilj-
nosti ove sada{nje opasnosti.
Filozofija
195
DODATAK B
Jelovnik za ponedeljak
Doru~ak u 8 sati
– Miso supa: luk, {argarepa, kupus, mo~i, vakame alge, jed-
na tabla nori alge.
– Meka `itarica: integralni pirina~ kratkog zrna sa kombu
algom, dve {nite kiselog krastavca.
– Zeleni{ na pari: zeleni vrh {argarepe.
U 11.30 slatki napitak od povr}a, napravljem sa pola {olje
od: {argarepe, luka, kupusa i bundeve
Ru~ak u 12.30
– @itarice: integralni pirina~ kratkog zrna sa integralnim
je~mom i sa kombu algom, dve {nite kiselog krastavca.
– Proteini: bundeva, azuki pasulj sa kombu algom.
– Presovana salata: kupus sa rotkvicama, morska so, sir}e
od pirin~a.
– Zeleni{ na pari: blitva.
U 16.00 ~aj od azuki pasulja.
Ve~era u 17.30
– Bistra supa: sa brokolijem.
– @itarice: 70% integralni pirina~, 20% slatki pirina~, 10%
su{enog kestena, dve {nite kiselog krastavca.
196
– Arame alge: sa lukom i {argarepom.
– Zeleni{ na pari: kelj.
– ^aj od ban~a gran~ica samo ako sam `edna.
Jelovnik za utorak
Doru~ak u 8.00
– Miso supa: daikon sa vrhom, vakame alge, pe~urke {ita-
ke, jedna tabla nori alge.
– Meka `itarica: proso sa bundevom, dve {nite kiselog kra-
stavca.
– Zeleni{ na pari: kupus sa per{unom.
– Podne jedna {olja slatkog napitka od povr}a.
Ru~ak u 12.30
– @itarice: integralni pirina~ kratkog zrna sa ra`i, dve {ni-
te kiselog krastavca.
– Proteini: dinstano tamno zeleno so~ivo.
– Kuvana salata: kupus, rotkvice, brokoli, za~injeno susa-
mom.
– U 16.00 ~aj od azuki pasulja.
Ve~era u 17.30
– Bistra supa: praziluk, {argarepa, kelj.
– @itarice: integralni pirina~ kratkog zrna sa azuki pasu-
ljem, dve {nite kiselog krastavca.
– Ni{ime: daikon, {argarepa, su{eni lotosov koren, kupus,
kombu alga.
– Zeleni{ na pari: vrhovi daikona.
U 19.30 napitak od daikona i {argarepe
Jelovnik za sredu
Doru~ak u 8.00
– Miso supa: praziluk, briselski kupus, {argarepa, jedna ta-
bla nori alge.
– Meka `itarica: integralni pirina~ kratkog zrna sa kombu
algom, dve {nite kiselog krastavca.
– Zeleni{ na pari: kupus sa gornjim delom {argarepe.
197
– Medicinski napitak: Ume-[o-Kuzu.
– Podne: slatki napitak od povr}a.
Ru~ak u 12.30
– @itarice: integralni pirina~ kratkog zrna sa zimskom p{e-
nicom i dve {nite kiselog krastavca.
– Proteini: dinstana leblebija: luk, {argarepa, bundeva.
– Kuvana salata: rotkvice sa zelenim delom, kineski kupus,
kelj.
U 16.00 sok od crne soje
Ve~era u 17.30
– Nabe jelo: kombu alga, {itake pe~urke, daikon sa vrhom,
pa{kanat, praziluk, lotosov koren, {argarepa, dve {nite ki-
selog krastavca.
– Napitak od daikona-{argarepe.
Jelovnik za ~etvrtak
Doru~ak u 8.00
– Miso supa: luk, bundeva, mo~i, per{un, jedna tabla nori
alge.
– Meka `itarica: proso sa semenjem od bundeve, dve {nite
kiselog krastavca.
– Zeleni{ na pari: blitva, kineski kupus.
– Medicinski napitak: Ume-[o-Kuzu.
– Podne: slatki napitak od povr}a.
Ru~ak u 12.30
– @itarice: 8o% integralni pirina~ kratkog zrna, 20% hato
mugi, kombu alga, dve {nite kiselog krastavca.
– Proteini: dinstana crna soja.
– Presovana salata: kupus, celer, rotkvice.
– U 16.00 crna soja: luk, rutabaga, per{un.
Ve~era u 17.30
– Supa od bundeve: bundeva, luk, per{un.
– @itarice: integralni pirina~ kratkog zrna, slatki pirina~,
kombu alga, dve {nite kiselih krastavaca.
198
– Hid`iki alge; luk, suvi daikon, {argarepa.
– Zeleni{ na pari: blitva.
– Napitak od daikona-{argarepe.
Jelovnik za petak
Doru~ak 8.00
– Miso supa: daikon, celer, vakame alge, pe~urka {itake,
jedna tabla nori alge.
– Meka `itarica: ovas (potopljen preko no}i), dve {nite ki-
selog krastavca.
– Zeleni{ na pari: kupus sa vrhom {argarepe.
– Medicinski napitak: Ume-[o-Kuzu.
– Podne: jedna {olja slatkog napitka od povr}a.
Ru~ak u 12.30
– @itarice: pire od prosa sa karfiolom, dve {nite kiselog kra-
stavca.
– Proteini: tempeh, su{eni daikon, luk, {argarepa.
– Presovana salata: kupus, rotkvice sa vrhovima, umebo{i
sir}e; zeleni{ na pari: kelj.
– U 14.00 pola {olje ~aja od {itake pe~urki.
Ve~era u 17.30
– Supa od je~ma: luk, pa{kanat, kupus, pe~urke {itake,
kombu alga udon rezanci, dve {nite kiselog krastavca.
– Brzi Sote na vodi: praziluk, kineski kupus, {argarepa, gra-
{ak.
– Zeleni{ na pari: blitva.
– U 16.00 ~aj od azuki pasulja.
Jelovnik za subotu
– Bran~ (doru~ak-ru~ak) 10.30.
– Miso supa: luk, karfiol, vakame alge, mo~i, 1 tabla nNo-
ri alge.
– @itarice: integralni pirina~ kratkog zrna sa umebo{i {lji-
vom, dve {nite kiselog krastavca.
– Hid`iki alge sa bundevom i kombu algom.
199
– Kuvana salata: {argarepa, brokoli, beli delovi praziluka,
za~injeno semenjem od bundeve.
– Slatki napitak od povr}a jedna {olja.
U 15.00 pola {olje ~aja od pe~urki {itake.
Ve~era u 17.00
– Nabe: blitva, kineski kupus, karfiol, pe~urke {itake, kom-
bu alga, tofu.
– Udon rezanci.
– dve {nite kiselog krastavca.
U 17.30 napitak od daikona-{argarepe.
Jelovnik za nedelju
– Bran~ (doru~ak – ru~ak) u 10.30.
– Miso supa: praziluk, repa, kupus, vakame alge, jedna ta-
bla nori alge.
– @itarice: integralni pirina~ kratkog zrna, slatki pirina~,
kesten, pe~ena crna soja, dve {nite kiselog krastavca.
– Presovana salata: kiseli kupus, {argarepa, kelj, per{un,
umebo{i kao za~in.
– Slatki napitak od povr}a jedna {olja.
– Ako sam gladna su{i kao u`ina.
Ve~era u 17.00
– Nabe: daikon, {argarepa, kinski kupus, kombu alga, pe-
~urke {itake, blitva.
– Bundeva na pari sa mo~ijem,
– dve {nite kiselog krastavca,
– pola {olje ~aja od pe~urki {itake.
Ume-[o-Kuzu
1. Rastvoriti jednu punu ~ajnu ka{i~icu kuzua sa nekoliko
ka{i~ica vode
2. Dodati rastvoreni kuzu u jednu {olju vode
200
3. Dodati jednu tre}inu umebo{i {ljive vodi sa kuzuom.
4. Me{ati stalno dok ne provri (da se izbegne zgrudnjava-
nje). Smanjiti vatru i ostaviti da se lagano kuva dok ne po-
stane providno.
5. Dodati jednu tre}inu ~ajne ka{i~ice {oju (soja sos bez al-
kohola) sosa i me{ati. Kuvati jo{ trideset sekundi i popi-
ti toplo.
Napitak od dajkona/{argarepe
1. Izrendati pola {olje {argarepe, plus pola {olje daikona ili
crne repe.
2. Dodati dve {olje vode i kuvati ~etiri minuta. Dodati ~eti-
ri kapi {oju sosa dok se kuva.
202
Daikon napitak br. 1
Poma`e sni`enju temperature kroz izazivanje znojenja. Ubla-
`uje i trovanja mesom, ribom i {koljkama
1. Izrendaj oko tri supene ka{ike sve`eg daikona
2. Pome{ati daikon sa ~etvrtinom rendanog |umbira i pola
ka{i~ice morske soli ili 1 supenu ka{iku {oju/soja sosa.
3. Preliti dve do tri {olje vru}eg ban~a ~aja preko ovih izme-
{anih sastojaka.
4. Popiti {to vi{e mo`e{ ~aja dok je vru}
5. Posle ovog ~aja treba oti}i u krevet i uviti se u }ebe da se
izazove znojenje
Napomene:
• ovaj ~aj je veoma jak – ne piti ga vi{e od dva puta dnev-
no, jedan ili dva dana
• deci ograni~iti koli~inu na pola {olje dnevno
• za sni`enje temperature kod dece i beba, bolje je davati sok
od jabuke, rendanu jabuku ili kuzu napitak sa sirupom od
pirin~a. Rastvoriti jednu ~ajnu ka{i~icu kuzua u hladnoj vo-
di. Dodati jednu ~ajnu ka{i~icu sirupa od pirin~a. Sa~ekati
da provri na srednjoj vatri uz stalno me{anje. Isklju~iti pla-
men ~im se napitak zgusne i postane providan.
^aj ban~a
1. Sipaj od pola do dve supene ka{ike pr`enih gran~ica u
jedan i po kvart izvorske vode. Pustiti da provri. ^uvati
neupotrebljene gran~ice u hermeti~ki zatvorenoj tegli.
2. Kad provri, smanjiti plamen i kuvati nekoliko minuta. Za
slabiji ~aj kuvati dva do tri minuta, za ja~i i tamniji ~aj,
deset do petnaest minuta.
3. Preko metalne ili bambusove cediljke sipati u {olje. Gran-
~ice u cediljki mogu da se ostave i ponovo upotrebe ne-
koliko puta.
4. Mo`e se piti topao cele godine ali i prohla|en u letnjim
mesecima. Obi~no se pije bez dodataka. Za medicinsku
svrhu dodati kap tamari ili {oju/soja sosa.
203
Ku}ni lekovi – spolja{nji
204
RE^NIK
207
Sirup od pirin~a – prirodni zasla|iva~, pravi se od slatkog braon
pirin~a.
Seitan – proizvod od integralne p{enice kuvan u {oju sosu i vodi
sa kombu algom. Koristi se za krokete, itd. Poznat je
i kao p{eni~ni gluten ili p{eni~no meso.
Soba – rezanci od heljdinog bra{na ili kombinovanog heljdinog
bra{na sa bra{nom od p{enice.
Suriba~i – izup~ana glazirana ~inija ili avan, napravljena od gli-
ne. Ima i tu~ak za mrvljenje koji se zove surikogi,
koristi se za mlevenje ili usitnjavanje hrane.
[itake – pe~urka poreklom iz Japana, ali se sada gaji i u SAD,
su{ena ili sve`a. Ima {iroku primenu u kuvanju. Ko-
risti se i u medicinske svrhe.
[oju – prirodno proizveden soja sos, bez ikakvih aditiva.
Tamari – „prirodan” ili „pravi tamari”, koji li~i na soja sos, do-
bija se kao nuz-proizvod u procesu pravljenja mi-
sa. Ja~i je od obi~nog {oju ili prirodnog soja sosa,
koji se pogre{no naziva „tamari soja sos”.
Tempeh – visoko proteinski proizvod od soje, sir}eta, vode i po-
sebnih bakterija. Koristi se u supama, sendvi~ima i
mnogim jelima
Teka – dodatak jelima koji se pravi od ma~o misa, susamovog
ulja, ~i~ka, lotosovog korena, {argarepe i |umbiro-
vog korena. Pirjani se nekoliko sati na niskom pla-
menu i pretvara u crni prah.
Tofu – pravi se od zrna soje i nigarija (kristalizovani talog mor-
ske soli). Visok u proteinima, obi~no se sprema u
obliku kola~a, dodaje se u supe, jela od povr}a, sa-
late, sosove, prelive itd.
Umebo{i – slana {ljiva iz tur{ije, koja zri nekoliko godina. Kori-
sti se kao za~in, u sosovima i kao dodatak jelu.
208
Umebo{i sir}e – poznato i kao ume-su. Te~nost u kojoj se dr`e
umebo{i {ljive. Koristi se u sosovima, prelivima i za
pravljenje kiselih krastavaca.
Vakame – duga, tanka zelena alga koja se koristi za priprema-
nje miso supe, salata i jela od povr}a.
209
PRIZNANJA
210
zamenim svoje jugoslovenske izraze engleskim re~ima. Tako|e
mi je darovala poetske izraze i mudrost iz svog li~nog iskustva.
Na{ zajedni~ki rad je bio ~ista radost.
Al Luis i Suzan Filips su nam se pridru`ili kao izdava~i. Su-
zan je pisac i struktuirala je knjigu tako da fokusira njen cilj. A.
D`. Luis, doktor, psihoterapeut i lider pokreta ljudskog poten-
cijala sanja o planeti na kojoj }e „ipak cvetati biljke po ba{tama.”
Njegova sposobnost da preradi paragrafe i odabere najta~niju
re~, bio je nezamenjivi ~inilac.
Filis Miler i Glen Voren su mi pomogli da krenem sa knji-
gom. Hvala vam za va{u stalnu podr{ku i prijateljstvo.
Branki Koji}, mojoj najbli`oj prijateljici koja nikad nije re-
kla „ne” na bilo koji moj zahtev za pomo} u prevo|enju mojih
zabele`aka na poetski engleski.
Miri Drin~i}, divnoj, ljubaznoj i bri`noj prijateljici koja mi je
pomogla u prevodu nekih lingvisti~ki te{kih delova rukopisa.
Mileni Markovi}, mojoj specijalnoj prijateljici koja je posta-
la deo na{e porodice. Mnogo hvala za spremanje svih onih uku-
snih makrobioti~kih obroka, {to mi je dalo vremena da se ba-
vim knjigom.
Hvala mojim kompjuterskim vodi~ima Sr|anu, Brusu Kupe-
ru i Glenu Vorenu, koji su me mnogo puta izvukli iz kompju-
terskih problema.
Knjiga uvek mora da ima izdava~a. Mojae duboka zahval-
nost Dajani Mils, koja me je upoznala sa „Fajndhorn Presom”.
Zahvalna sam njihovom uredniku Toniju Mitonu i drugom oso-
blju koji su doprineli da ova knjiga ugleda svetlost dana.
Zahvalnost mom dragom mu`u i deci izra`ena je kroz knjigu.
211
Tbesabk
Obqpnfob!•jubpdv;! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 21
QSFEHPWPS! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 22
Vwpe! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 26
Qphmbwmkf!2;!Hpejob!obef!hpejob!tqbtb
Lpsfoj!ajwpub!lpkj!tf!•vwb!j!ofhvkf!!/!/!/!/!/!/!/ 2:
Qphmbwmkf!3;!Wpmjn!pop!|up!sbejn!! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 44
Qphmbwmkf!4;!Mj•op!cmbafotuwp!j!sb{p•bsfokf!!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 52
Qphmbwmkf!5;!Npk!sbl!kf!cmbhptmpw! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 64
Qphmbwmkf!6;!J{cps!nblspcjpuj•lph!ob•job! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 74
Qphmbwmkf!7;!Qpwsbubl!lv~j! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 82
Qphmbwmkf!8;!Qswp!qvupwbokf!v!TBE! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 89
Qphmbwmkf!9;!Nj•jp!Lv|j! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ :6
Qphmbwmkf!:;!Nblspcjpujlb!v!Kvhptmbwjkj!
Gfojlt!tf!sb}b! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 213
Qphmbwmkf!21;!Qsjqsfnb!{b!cvev~v!lbsjkfsv! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 231
Qphmbwmkf!22;!Lbmjgpsojktlj!tbo! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 251
213
Qphmbwmkf!23;!Qsj•f!p!j{mf•fokv! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 25:
2/!Blagosloveni doga|aj, Aleks Dauns
i Tejmi En Kasper !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 25:
3/!Poslali su ga ku}i da umre/! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 262
4/!Moj put isceljenja, napisala Antoanet
Ipolito !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 267
5/!Jedan dan u Mininom `ivotu !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 271
6/!Pri~a o isceljenju napisala D`enifer
I. Grin, doktor nauka !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 275
7/!Slu~aj slomljenog srca !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 279
8/!Svetlost – vodilja napisala Ru{ka Porter !/!/!/!/!/!/!/ 281
9/!Pri~a teniskog {ampiona Peid` Bartelt !/!/!/!/!/!/!/!/ 284
:/!Anonimna oda makrobiotici !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 285
21/!Mudrost malih bi}a !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 286
22/!Motivisana krvlju – Put ka makrobiotici
napisala Filis Miler !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 288
EPEBUBL!B
Qpwsbubl!ptopwbnb! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 294
Obv•oj!qpebdj! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 294
Gjmp{pgjkb! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 296
EPEBUBL!C
Kfmpwojl!Njof!Epcj~!{b!okfop!
j{mf•fokf!pe!sblb! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 2:7
SF_OJL! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 316
Qsj{obokb! !/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/!/ 321
214
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd
613
DOBI], Milenka
Moj `ivot je kao Feniks : kako sam uz pomo} makrobiotike
pre{la put od kancera do sjajnog zdravlja / Milenka Mina Dobi}
; prevela sa engleskog Cvijeta Mesi}. – Posebno izd. – Beograd
: Plato, 2005 (Novi Sad : Dnevnik). – 214 str. ; 18 cm.
ISBN 86-447-0300-5
a) Zdravqe
COBISS.SR-ID 125806092