Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Maloletnika delinkvencija ozbiljan je problem s kojim se susreu savremena drutva. Re je o maloletnim osobama koje su poinile razliita kaznena dela, zbog kojih je protiv njih pokrenut kazneni postupak i izreena neka kazna. Mnoga istraivanja bavila su se fenomenom maloletnie delinkvencije iz razliitih perspektiva. O pojmu maloletnike delikvencije postoje razliita i brojna shvatanja. U upotrebi je i mnogo termina kojima se ova pojava ili pojedini njeni oblici oznaavaju. Takvo shvatanje je viestruko uslovljeno. Pored sloenosti same pojave, tome su u najveoj meri doprineli razliiti konceptualni pristupi, koji vode razliitim reenjima. U poetku se maloljetnika delikvencija nije razlikovala od kriminaliteta. Danas se istie razlika izmeu delikvencije i kriminilateta. Konflikti izmenu sociolokog i psihijatrijsko-psiholokog pristupa objanjenju kriminaliteta posebno su vidljivi iz naina na koji tretiraju porodicu kao faktor kriminaliteta. Sociolozi se zanimaju za odnose izmenu porodice i ire drutvene zajednice i mogunosti socijalizacije dok psihijatri i psiholozi pristupaju porodici kao izvoru emocionalnog zadovoljstva i liavanja te kao znaajnom faktoru razvoja linosti.
1. POJAM DELIKVENCIJE
Pojam delikvencija (ital. delinque pogreiti, initi kaznena dela ) obuhvata tee oblike asocijalnog, antisocijalnog, socio-patolokog i kriminalnog ponaanja s izuzetkom ubistva, kao to su kraa, pljaka, namerno izazivanje teta, poara, prestupnitva, devijatno ponaanje, huliganstvo, razbojstvo, vrenje kaznenih dela, kraa i vonja automobila i motora itd.
prouzrokuje devijantno ponaanje koje esto prerasta u delinkvenciju i kaznena dela te postaje pretnja iroj zajednici. Uz razliite inioce koji utiu na pojavu delinkventnog ponaanja valja istaknuti injenicu da su mladi progonjeni neskladom izmeu osobnih interesa i tenji drutvenih potreba i mogunosti kao to je na primer kolovanje, postizanje odrenenog zanimanja itd. U literaturi se istie da mladi odlikuju razliitim biopsiholokim promenama ija dinaminost daje znatne mogunosti za odgoj i socijalizaciju. Mlada linost u fazi kada je jo nedovoljno izgraena postaje osetljiva i razni uticaji mogu njen razvoj i ponaanje usmeriti prema asocijalnom i antisocijalnom ponaanju. Takoe postoji i znaajna povezanost emocionalnih oseanja, uznemirenosti, inferiornosti itd. sa devijantnim ponaanjem. Kao to je ve istaknuto celi niz i individualnih i drutvenih inioca moe uticati na pojavu drutveno neprihvatljivog ponaanja. Tema ovog rada nije isticanje svih faktora i kriminogenih faktora ve odreivanje uloge porodice kao neminovne socijalne okoline svakog pojedinca na pojavu delinkventnog ponaanja. Kako istiu Singer i Mikaj-Todorovi od mnogobrojnih definicija porodice koje polaze od razliitih znanstvenih i ideolokih premise najvanije je naglasiti da je porodica bioloko i socijalno zajednitvo utemeljeno u skladu s vaeim drutvenim normama u najirem smislu. Uloge koje se stavljaju pred porodicu su razliite ali neizbene su osnovne funkcije koje su menusobno isprepletene a koje porodica ima kao primarna drutvena grupa. Od porodice se oekuje da ostvaruje reproduktivnu, ekonomsku, emotivnu zatitnu i odgojno-moralnu funkciju. Medjutim, to se dogadja kao se ne ispuni jedna ili vie funkcija koje provodi porodici? Kako razliiti poremeaji u strukturi porodinog ivota se odraavanju na njene lanove? Kako socioekonomski status porodice i obrazovanje utie na kvalitetu odnosa unutar porodice?
Ranija istraivanja pokazivala su da su 50% do 75% maloetnih delikvenata upravo deca sa smanjenom inteligencijom. Novija istraivanja pokazuju da je veina maloetnih delikvenata i vaspitno zaputene dece, upravo, prosene inteligencije (procenti se kreu od 70% do 90% ). Neka istraivanja pokazuju da ima ak od 10% do 20% maloetnih delikvenata i meu decom iznad prosene inteligencije. Veina maloetnih delikvenata ima prosenu inteligenciju i sama inteligencija nije presudan faktor u nastajanju maloetnike delikvencije.
Ekoloka sredina
Ono to je evidentno jeste injenica da kriminalitet maloletnika i omladine u urbanim delovima je itekako vei i uestaliji za razliku od njihovih vrnjaka u seoskim provincijama.
Uticaj drutva
U ovaj faktor moemo ubrojati i sledee: uticaj dananjeg drutva: alkoholizam, prostitucija, droga; negativni uticaj ulice komiluka, uticaj masmedija: literature, tampe, TV-a, radia, Interneta. ivei u modernom drutvu, drutvu razvijenih komunikacija deca imaju neselektivni pristup
informacijama od prevelike ekspanzije nasilja na medijima do pornografije. Takoe u veem stadijumu predpubertetskom- mnogi tinejderi su u potrazi za identitetom, te kroz TV gledanjem filmova, sapunica preferiranjem odrenih poznatih linosti i njihovom oponaanju takoe dolazi do negativnog delovanja na decu jer kod mnogih junaka sa ekrana pronalazimo simptomatino ponaanje, koje posle kroz oponaanje deca usvajaju.
Zakljuak
Devijantnost nije tema i problem kojom se bavi uski krug ljudi. To je tema koja je zahvatila razne grane znanosti: biologiju, psihologiju, sociologiju itd. Svaka znanost ima svoje gledite, svoje teorije i svaka teorija je u svom pogledu tona, to ukazuje da devijantnost nije posledica samo jednog faktora koji utie na ovekovo ponaanje. U pogledu devijantnosti ljude moemo podeliti na tri vrste: sami devijanti, pasivci tj. ljudi koji ne ine devijantna dela, ali se i ne bore protiv njih, te na ljude koji svojim delovanjem i radom pokuavaju zatvoriti, rehabilitirati i na kraju vratiti u drutvo bive devijante. Danas je sve vie ustanova gde se moe potraiti potrebna pomo u krizi (razna utoita, SOS-telefoni, centri za nezbrinutu decu), ustanova koje edukujui odgajaju drutvo (vrtii, kole, fakulteti, porodica kao temelj odgoja pojedinca) i ustanova koje , napokon,
kanjavaju i brinu se o izdravanju kazne devijanata (sudovi, zatvori, bolnice). Devijantno ponaanje oznaava neto negativno, to je u veini sluajeva tano. Devijantnost moe biti pozitivna u smislu da unapredi ili promeni oblike ponaanja i obiaje prema boljem. Tako je Coco Chanel uvela revoluciju nove mode koja je proglaena devijantnom, ali i razni trajkovi i demonstracije mogu doprineti u promeni zakona koji nisu savreni i podloni su promeni. Svaki put kad netko prekri zakon ili normu, istovremeno osporava taj zakon ili normu. Neki oblici devijantnosti, prema tome, slue kao upozorenje na drutvene probleme i potrebu promene. Svoje nezadovoljstvo ljudi iskazuju raznim devijacijama, koje su ponekad i preterane. Devijantnost moe sluiti promicanju drutvene konformnosti. Tako stavljanje nekih ljudi izvan zakona jedna je od najboljih metoda kojom se veina ljudi zadrava da ne prekri pravila ponaanja. Devijantnost uvruje grupnu solidarnost. Kriminalni sudski procesi osnauju veru u zakone i stvaraju emocionalne veze meu ljudima. Procesom socijalizacije veina ljudi usvojila je drutvene norme, tako da potuje pravila po navici. Pojedinci se ranaju s razliitim sposobnostima, izloeni su razliitim socijalizacijskim uincima, razliito interpretiraju norme, tako da je gotovo nemogue ostvariti potpuno zdravo drutvo. Teorija uenja objanava najee uzroke devijantnosti. Neka socijalna okolina moe ohrabrivati kriminalne aktivnosti, dok druga to nee initi. Tako se veina devijantnog ponaanja ui ponajpre u grupama vrnjaka. Takone smatram da masovni mediji previe govore o devijantnim djelima, umesto o uzrocima i nainu kako da se spree. Trebalo bi vie panje posvetiti pozitivnim delima, akcijama i postignuima koja bi drutopokrenulo prema boljoj budunosti.