You are on page 1of 91

Saralevske usp

Portretl
I InV:1TSK.'1 SVEU iLiNA NA.KIADA

Biblioteka
PORTRETI

Alija Nametak

Urednica
ANITA IKI

Grafi ka urednica
SANJA BABI

Korektorica
BISERKA RAK 0

SARAJEVSKE USPOMENE
Tekstove odabrao i za tisak priredio dr. Fehim Nametak

Likovna oprema
LUI.A GUSI

Hrvatska svedilina naklada, Zagreb, 1997.


CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu ilina biblioteka, Zagreb UDK 929 (497.6) NAMETAK, Alija Sarajevske uspomene / Alija Nametak. - Zagreb : Hrvatska sveu ilina naklada, 1997. - 180 str. ; 21 cm. (Biblioteka Portreti)
Bibliografija: str. 165.

ISBN 953-169-001-4 970307076


HRVATSKA

SVEU ILINA
NAKIADA

Knjiga je tiskana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Zagreb, 1997.

MARGINALIJE 0 IVOTU I RADU MUFTIJE ALI-FEHME-EFENDIJE D

KNJINICA Tf P4f,

SIGNATUNA
ss9(52_

pp

if//9--/y

Iz mnogo razloga na:s'u panju privla i li nost i djelovanje Ali-Fehmi-efendije Dabi a, hercegova kog muftije, vo e bosansko-hercegova kih muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju i jednog od naih istaknutih pisaca na arapskom jeziku. Porodica mostarskih Dabi a je veoma stara, oko trista godina, u Mostaru, pa su iz te loze bila i etvorica hercegova kih muftija. Kako se vidi po prezimenu, lanovi ove porodice bili su dabije, tj. pobira i prihoda pojedinih vakufa, konkretno u ovom slu aju najbogatijeg hercegova kog vakufa, Kara ozbegova. Porodica je i po bogatstvu i po u enosti njenih mukih lanova bila meu prvima u Mostaru, a u dosad sa uvanim dokumentima, spominje se prvi Dabi , Ahmed- elebija, sin Husejnov, godine 1683. No najznamenitiji je Ali-Fehmi-efendija (drugi), a posljednji muftija u Hercegovini bio je Hafiz Omer-ef. Dabi . I nekoliko naih enciklopedija i enciklopedijskih rje nika osvrnulo se na Ali-Fehmi-efendiju Dhbi a, dok ga ni Turska enciklopedija ni Islam ansildopedisi ne spominje. Tako je u Stanojevi evoj Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovena koj, IV. knjiga, Zagreb 1929., str. 972. Osman Nuri Hadi pisao: Dabi Ali-Fehmi, muftzja i politi ar (1853. Mostar - 5/8 1918, Carigrad). Osnovne i teoloke nauke svrio je u Mostaru, gdje je 1884. imenovan za muftiju za Hercegovinu. Poto se stavio na elo pokreta za muslimansku versko-prosvetnu autozvanja. 1902. otiao je nomiju Bosne i Hercegovine, austrijska vlada ga je 1900. u Carigraci, a zemaljska vlada u Sarajevu proglasila ga je neovla enim iseljenikom i postao lan Velikog zabranila mu povratak u domovinu. U Carigradu je Dabi imenovan je za profesora arapskog jezika i literature na prosvetnog saveta, a 1903. tampao je 1908. carigradskoj Velikoj Dar-el-funun, i za inspektora viih kola. na turskom jeziku brouru protiv aneksije Bosne od strane Austro-Ugarske. Zbog toga je morao napustiti Veliku kolu. Pored manjih literarnih radova u raznim carigradskim listovima, glavno delo Dabia je Zbirka pesanza Muhamedovih savremenika i drugova, koju je stru na kritika proglasiz remek-delom u eno ti i poznavanja arapskog jezika i arapske prolosti. To je uopte prvo i jedino delo ove vrste u islamskoj knjievnosti. Hrvatska enciklopedija, sv. V, Zagreb 1945. str. 515, donijela je o Dabi u iz pera hadi-Mehmed-efendije Handi a slijede e:

Dabi, Ali Fehmi efendija, Mostar 1853, umro Carigrad 5. VIII 1918. Od 1884. mostarski muftija. Kad se stavio na elo borbi bosansko-hercegova kih muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, bio je 1900. godine svrgnut. Godine 1902. odselio se u Carigrad, gdje je bio lan akademije i profesor na sveu i litu, predavao vjerske nauke, arapski jezik i knjievnost. U Carigradu pie arapskim jezikom djela, koja su zapaena i medu Arapima. Godine 1909. izdaje komentar poznate Ebu Talibove pjesme Lamijje, 1908. je izaao prvi svezak njegova opirnog djela Husnussahabe, u kojem je sabrao pjesrne Muhamedovih (a.s.) ashaba (drugova), koje je poredao abecednim redom prema rirni, a onda ih popratio iscrpnim tuma em i biograf skirn podacima o svakom pjesniku. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine izdao je 1908. brouricu na arapskom jeziku, u kojoj je prosvjedovao protiv aneksije i iznio razline podatke o Bosni i Hercegovini. Lit.: H. M. Handi , Knjievni rad bosansko-hercegova kih muslimana, Sarajevo 1933/34.

M(ehmed) H(andi ) I Enciklopedija Jugoslavije, 3. svezak, Zagreb 1958., str. 193, uvrstila je Dabi evo ime, objavivi tekst Ilije Kecmanovi a koji glasi: Dabi, Ali Fehmi, vod autonomnog pokreta bosansko-hercegova kih muslimana (Mostar, 1853 - Carigrad, 5. VIII 1918). Od 1884. muftija u Mostaru, gde c'e stati na elo pokreta hercegovakih muslimana za versko-prosvetnu autonorniju. Na konferenciji u Sarajevu 1893. Dabi je insistirao na maksimalnim zahtevima i ostao, sa svojonz hercegova kom grupom, u manjini. Ovu su grupu tada progonile okupacione vlasti, a bi je srnenjen sa poloaja mostarskog muftije (1900). Kad je dve godine docnije (1902), sa petoricom drugova, poao u Carigrad radi konsultovanja, proglaen je neovkitenim iseljenikom i zabranjen mu je povratak u dornovinu. U Carigradu, gde ostaje do smrti, Dabi je bio prokor arapskog jezika i knjievnosti i saradnik vie carigradskih listova. Povodom aneksije (1908), u jednoj brouri na arapskom jeziku, napao je austro-ugarsku upravu u Bosni i Hercegovini. 04'avio je jedan izbor pesama Muhamedovih savremenika. Lit.: Srpski narod u XIX veku, u delu Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, Beograd 1938, str. 56-101. I(lija) K(ecmanovi) Enciklopedijski leksikon SVEZNANJE u jednoj knjizi, Beograd (bez oznake godine) stupac 2649, registriralo je Dabi a ovim rije ima: Dabi Ali-Fehmi (1853-1918), nau nik i politi ar, vo pokreta za bosanko-hercegova ku muslimansko versko-prosvetnu autonomiju; bio u Carigradu prof. arapskog jezika; objavio zbirku pesama Muhamedovih savremenika, remek delo u enosti i poznavanja arapskog jezika.

0 Dabi evu javnom djelovanju izsprvog perioda kada je naslijedio na poloaju hercegova kog muftije svoga oca Sacir-efendiju izala je jedna notica u Sarajevskom listu god. VII, br. 142, od petka, 12. decembra 1884, na 3. strani, gdje stoji: - Iz Mostara. Bos. Herc. pie: Uljed imenovanja vis(oke) zemaljske vlade Ali ef Dabi a muftijom mostarskim, u prolu subotu (6. VII) stupio je isti na taj stepen dostojanstva i u prisustvu mnogobrojnih prvaka i dostojanstvenika grada Mostara, pristupio je na ovomjestnu okrunu oblast Ali ef: Da" bi, te je pred okrunim predstojnikom s kratkom ali jezgrovitom besjedom izrazio svoja uvstva prema dravi, zahvaljuju i vladi, koja je znala procijeniti zasluge njegovog rahmetli babe, te polak tih njemu je isto dostojanstvo povjereno (u irilskom tekstu: povjerila). Ali e revno ef Dabi istom je navrio svoju 27-28. godinu starosti, zpak nada je da u, a tim vie, to je dosta iskustva iscrpio kroz est godina uz izvravati svoju zada svojega oca, koji je obavljao istu vlast. Iza smrtu a ira ef Dabi a bilo je vie Mostarana, koji c'e znati uzclra ti njeke duhove u svojem mejau i odstraniti svaku zlu posljedicu. Ali ef Da bi a kao muftije mostarskoga vlast dostie toliko koliko se rasprostire politika okruna oblast hercegova ka. Po ovoj vijesti bi se moglo re i da su Mostarci (mostarska ulema) u izme sebe i odabrali Ali-Fehmiju Dabi a za muftiju, a Zemaljska vlada da je potvrdila izbor. Nejasno je ta se htjelo re i rije ima da e muftija znati uzdrati neke duhove u svojem mejau i odstraniti svaku zlu posljedicu. Sarajevski list donosio je svaku vijest i latinicom i irilicom. U vijesti tampanoj latinicom u rije i dubove slovo b je ledirano pa bi se moglo itati duhove, ali u vijesti tampanoj irilicom ova rije je tampana jasno dubove (to bi znailo hrastove), kako se u jednom dijelu Hercegovine i govori). Zna i to: ograditi se od nekoga ne ega? Tako er ni rije meja nije jasna, jer to moe biti turcizam mea - (pla a, dohodak), a moe biti i mejnik meda. Od ove biljeke u Sarajevskom listu do maja mjeseca 1899. nema nita zna ajnije u ivotu i radu muftije Ali-Fehmi-efendije Dabi a. Nema barem nita zabiljeeno u onda:s'njim sarajevskim novinama, a kako muftije u Bosni i Hercegovini nisu imale svojih kancelarija, tajnika, djelovodnih protokola ni arhive, to se i ne zna ta su radili. Obi no je muftija bio muderis u jednoj mjesnoj medresi i muderiska soba mu je bila i kancelarija, tj. tu se mogao na i ako je nekome trebala fetva. Na Bajrame je do ekivao goste u svojoj ku i, a interesantno je da nisu imali rezidencije kao to su imali biskupi i episkopi. Po usmenom kazivanju znam da je Zemaljska vlada, pod austrijskom okupacijom, nudila da se muftijama podignu dostojne rezidencije u okrunim mjestima, ali da su odbili. Konkretno, u Mostaru su podignute reprezentativne (za ono vrijeme) za katoli ku biskupiju i srpsko-pravoslavnu episkopiju, a muftija (da Dabi Rianovi ?) odbio je ponudu jer da ima svoju ku u. Do godine 1914. nisu postojali Muftijski uredi u Bosni i Hercegovini.

Bez ureda i uredovnog vremena Dabi je sjedio u svome oku i do ekivao goste, a ljeto provodio u kuli u zaseoku Suhom Dolu kod Vrap ia, nadomak Mostara. Starinsku prostranu kulu s okom i avlijom opasivao je visok kameni zid, koji se nije zavravao zamalterisanim povorom, mjesto koga su na ravnoj povrini zida, visokog i preko etiri metra, bili poredani obuljci kao suhozid; ako bi se tko htio s izvana popeti na zid da uje tko i ta govori u ku i i oku, da se kamenje po ne obarati i da bude otkriven potencijalni prislukiva . Ovo je osobito vrijedilo u vrijeme kad je Ali-Fehmi-efendija poveo opoziciju protiv reima na prijelazu XIX u XX stolje e. Iz ranijeg vremena se mogla na i u Sarajevskom listu biljeka kako su lanovi Ulema-Medlisa u Sarajevu, s Mehmedbegom Kapetanovi em-Ljubuakom i jo nekim sarajevskim prvacima dolazili mostarskom erafu i muftiji u petrovae. Nema nikakva traga ni u usmenoj tradiciji da je muftija obilazio barem kotarska mjesta u Hercegovini. Osman Nuri HacOi u knjizi Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, opisuje prilike u Hercegovini i prije Okupacije 1878. i nakon toga, sve do po etka XX stolje a, najcrnjim bojama. Ako je i deseti dio toga istina, onda je pravo udo to se islam ikako odrao u tom vremenu i na tom prostoru. Muftije je od vremena turskog sultana Sulejmana Kanunije postavljao Meihat (ejh-ul-islam) na kojega je sultan prenio svoja halifska ovlatenja. Kako su postavljani muftije u onim zemljama koje su potpale pod vlast krkanskih vladara? Kako je to bilo u zemljama Sjeverne Afrike (Maroko, Tunis, Libija i Egipat), Azije (Indija, Indonezija, Hiva, Buhara, Turkmenski i Tatarski hanati)? Kako je, napokon, bilo i u nas, u Bosni i Hercegovini, kad je pala pod austro-ugarsku okupaciju? Kako je postavljen prvi muftija u Mostaru, nakon to je ubijen posljednji muftija turskog perioda, Mustafa Sidki Karabeg? Malo ima vjerojatno e da se austrijska okupaciona vlast obra ala Meihatu radi postavljanja hadi Ahmed-a ir-efendije Dabi a, koji je umro 28. IX 1884. a koga je naslijedio sin mu Ali-Fehmi-efendija? Je za nj traena saglasnost Meihata? Sve su ovo pitanja na koja bi se mogao dati odgovor tek nakon studioznog prou avanja vjerske politike koju su vodili okupatori u zemljama pod ranijom islamskom vla u. Inae, kao to je op enito poznato, glavna funkcija muftije je izdavanje fetava (decizija) u eriatsko-pravnim pitanjima. Ali se svijet obra ao muftiji za fetvu i kad se radilo o nedunim stvarima. Tako su se obra ali i Ali-efendiji Dabi u, kad su mostarski Srbi priredivali 11. maja 1898. drutvenu zabavu, na koju su pozvali i velik broj Muslimana. Ovi su nali za shOdno da se upita muftija, je im daiz (dozvoljeno) nije da odu na zabavu. Izmedu sebe izaberu jednog omladinca koji ode pitati muftiju. Muftija odgovori: To je kao oti i

iiji u smokve, to je zna ilo da nema zapreke s vjerske strane da se ta zabava posjeti. Eto, i za takve stvari se pitao muftija. Dabi evo ime pro ulo se nakon jednog naoko neznatnog doga aja, a to je bio nestanak Fate Omanovi iz sela Kuti-Liva u Bijelom Polju kraj Mostara. Dana 3. maja 1899. proirio se u Mostaru glas kako je te no i nestalo k eri seljaka Osmana Omanovi a.1 Opisuju i taj doga aj Anonimus, iza koga se krije Osman Nuri Hadi , u brouri pod naslovom Muslimansko pitanje u B. i H..., objavljenoj godine 1900. u Obzoru zagreba kom, godine 1902. posebno, navodi se da je isti dan, tj. na 3. maja godine 1899. prosuo se glas u Mostaru, da je te no i Fata, k er seljaka Osmana Omanovi a iz Kuti pobjegla sa nekakvim inovjercem u Dalmaciju. To je, priznati se mora, sviet usupnulo i malko uzrujalo, a mnogi su nehajno reldi: ta vazda je takva i bila, nek je vrag nosi. A ovi su kasnije postali najeki i najgorljiviji potraivaoci! Isti dan je siao i Fatin otac, te stvar prijavio vlasti. Prola su dva dana, nitko se u gradu i ne mi e, kao da se nije nita ni dogodilo, a Fata, ako je putovala, mogla je do i i u Rim. 5. maja. se sastala masa svijeta u mostat-skoj Kiraethani, na koju je pozvat i muftija sa svojim istomilienicima. Skuptina je zaklju ila da ho e braniti islam i izabere odbor od dvanaest lica koji e kod vlasti posredovati da se na e i dobavi Fata.' Tko su bila dvanaestorica, koju su protivnici nazvali havarijjunima. Nisarn nigdje naiao na zabiljeena njihova imena, a mora da su zabiljeena na nekim aktima koji se nalaze u nekom arhivu, a moda i u ne ijem sje anju. Ja ih znam, po kazivanju, osam: Ali Fehmi ef. Dabi , Hamza ef. Puzi , Hasanbeg Lakii Veliki, Salih ef. Alajbegovi , hadi Hafiz Muhamed ef. Kurt, hacii Abdullah ef. i hadi Hafiz Muhamed ef. Riclanovi , Ahmed ef. Karabeg i hadi Ahmed ef. Dabi . Tko su ostala trojica, zasad mi nije poznato.'
Prigodom Fatina bijega poginuo je jedan mostarski policajac musliman, koji je pokuao da zaustavi Fatu s njezinom pratnjom. 0 tome je ostavio zabiljeku u svojoj biljenici

Hasan ef. Nametak, u kojoj stoji: Kad je Fata Omanovi iz Bijelog polja preko Musale i ' ra Karamedovca sa rajona koji mu je bio uprije kod hotela Neretve naila nestalo je straa od hotela do (eljezni ke) stanice i nikad od njega ni strvi ni krvi... Anonimus, 0. c. s. 75-77. . gradona elnika, narodnog poslanika i senatora u vrePrema saop enju Husage menu od 1936. do 1941 godine (koje je dao Muhamedu Had'ijahi u godine 1952) Odbor dvanaestorice sastojao se od est lanova, delegiranih u Dabi evu oku, i kst lanova iz itaonice Demijjeti-hajrijjei-islamijjei-kiraethanesi.. Mostarski gra ani muslimani okupljali su se nairne u to doba, jedni sastaju6 se u Dabi a oku na Musah, a drugi u muslimanskoj itaonici, osnovanoj po etkom 1898. godine. lz grupe onih koji su se okupljah oko Dabi a delegirani su u Odbor dvanaestorica: Hamza ef. Puzi , hadi Ahmed-ef. Dabi , Salih-ef. Alajbegovi , Hasanbeg Lakii , hadi Husaga Kajtaz i Muhamed ef. e-

10

11

Zanimljivo je da se podsjetimo kako je u ovo doba, neposredno poslije afere s Fatom Omanovi gledao na Dabi a sam zajedni ki ministar finansija Austro-Ugarske i glavar Zemlje, Benjamin Kallay: U knjizi koja je tako er anonimna' Kallay pie:

Ova gospoda u Hercegovini su velikim dzjelom muhamedanci i oni simpatiziraju s nastojanjima vlade (austro-ugarske uprave u okupiranoj BiH). Svi ostali ute. Na elu ovih koji ute stajao je Ali-ef. Dabi , od po etka osamdesetih godina zemaljski (hercegova ki) muftija. On je glava porodice Dabi . On je u srodstvu sa svim videnijim porodicama u Hercegovini. S Husejnom i Muhamed-efendijom posjeduje 40 do 50 kmetskih selita. On je vrlo zgodan. Moe se re i lijep ovjek, tipi ni mufiija. Izigrava kao da je podreden, ispod koje maske se krije njegovo pravo lice koje je u suprotnosti sa stavom podre enosti. Ima teoloko obrazovanje, ali nije zna ajno, tako da njegova kompetencija na tom sektoru nije spomena vrijedna. On se uvijek prikazivao kao korektan musliman i uvijek je vrlo spretno sa Stambolom koketirao. Zato je i dobio titulu mulla od Izmira. Njegove simpatije u tom pogledu su poznate ali, kao korektan musliman, nije mogao biti pozvan na odgovornost. Kad su ga npr. pozivali u svojstvu poglavice muslimana na banket u ast imendana Njegova veli anstva, on bi se uvijek ispri ao, s izgovorom da njegova vjera ne doputa sudjelovanje na imendanu, to ne znai da ne bi bio uvrzjeden da ga nisu pozvali. Dobar je poznavalac ljudi i tano zna kako im treba pristupiti. Tim svojim mudrim stavom on je postao stup vjere. Niko ga nije napadao i postao je branilac muhamedanske vjere, koju nije nitko dirao. Otrim okom uo io je one crte evropskih ideja koje se ine smijenim Orijentu. Znao je odli no karakterizirati ovog ili onog vabuK. Postao je vremenom crkveni (itaj: vjerski) i politi ki gospodar u Mostaru. Naalost, jedinstvo Hercegovaca nije dugo trajalo. Dio njegovih partijskih vjernika nije podnosilo njegovu nadmo . Ali-efendija je osjetio da je njegov autoritet u opadanju, jer su se mnogi elementi ujedinili protiv njega i nastojao je muslimane koji su bili odani vladi pridobiti za sebe. Tu mu je pomogao jedan slu aj. (Dalje govori Kalaj o otmici esnaestogodinje djevojke Fate Omanovi , k eri seljaka Osmana, iz sela Kuti-Liva . U cijeloj toj aferi on je iskoristio priliku i uspio je da jedan dio svojih bivih protivnika pridobije za sebe). Poslije etirimjese nog rada i prikupljanja materijala, odbor (dvanaestorica) je izradio dvije predstavke: jednu na ministra Kalaja, koju mu je predao 14. oktobra 1899. u Be u, a drugu na cara Franju Josipa 19. oktobra u dvoru u Budimpeti, u kojima su ocrtali sve nepravde i progonstva koje muslimani
malovi , dok su od strane Kiraethane uli u Odbor: Mujaga Komadina, hadi Ahmed-ef. Karabeg, Hafiz-aga Dra e, Muhamed-aga Arpadi , Alaga Pekui i erif Arnautovi -Zuban (otac mu je iz okoline Bitolja). Die Lage der Mohammedaner..., str. 98-105.

podnose sa strane okupacione vlade... Odbor je traio da se hercegova ki vakufi odvoje od bosanskih na taj na in da cjelokupni pokretni i nepokretni imetak svakovrsnih islamskih vakufa sa injava zajedni ki jednu vakufsko-mearifsku zakladu, kojom u smislu odnosnih vakufnama i po ustanovama nacrta Statuta upravlja Vakufsko-mearifski sabor. Pored Vakufsko-mearifskog sabora Statut je predvi aa i Islamski duhovni odbor za ure enje i nadziranje predavanja nauke u medresama, mektebima i onim vakufsko-mearifskim zavodima, koji se izdravaju iz vakufskih sredstava, te vjeronauka u svim dravnim kolama, kao i nadziranje sveop e islamske religiozne stvari u Hercegovini. 5 Prije nego ih je car primio pou eni su da e car, kad uni e u dvoranu, skinuti s glave klobuk i spustiti ga na sto. Za itavo vrijeme svi e stajati na nogama. Kad car uzme sa stola klobuk i stavi ga na glavu, znak je da je audijencija dovrena. Car je ve ranije primio njihovu predstavku o sadraju koje ga je Kalaj obavijestio, davi mu instrukcije ta e re i. Povod itavoj akciji muslimana u Mostaru i Hercegovini bio je nestanak malodobne Fate Omanovi , pa je car rekao deputaciji, u kojoj je bio i hadi Ahmed ef. Karabeg, otprilike ovako: (po kazivanju rahmetli Karabega) Uze u stvar u razmatranje, ali sam i ja vezan zakonima zemlje koji tite slobodnu volju gradana. Ta je djevojka svojom slobodnom voljom prila kr anskoj zajednici, to se mora uzeti u obzir. im su careve rije i bile prevedene delegaciji, odmah istupi hadi Ahmed efendija Karabeg: Vae veli anstvo. U ovom sluaju ne moe biti govora o slobodnoj volji osobe, jer je doti na osoba malodobna. Na to car uze klobuk sa stola i stavi ga na glavu jer je shvatio da je to direktni napad na njegove rije i, ime je bila zavrena audijencija. 6 Pored malo zabiljeenih podataka o muftiji Ali-Fehmi-efendiji Dabi u iz vremena njegova djelovanja do nestanka Fate Omanovi , moda se moglo neto zabiljeiti od onih ljudi koji su ga zapamtili, odnosno od onih koji su od prvih muftijinih drugova neto uli i zabiljeili. Tako sam i ja uo od Muhamedage emalovi a, trgovca manufakturom u Mostaru, da je sluao muftiju Ali-Fehmi-efendiju, koji je vazio pred Bajram-na maz u damiji (valjda Karaozbegovoj) da nam je osvanuo crni Bajram. I i e ljudi jedan drugome na zijaret, ali ako gost i ne zate e domaina u ku i, unii e u ku u, makar mu doma inova ne bila nikakav rod. Pitao sam Hafiz-Omer efendiju Dabi a pred kim je u io hafiz, a on mi re e: Pred amidom Alefendijom. Pa zar je on bio Hafiz? Nije, a i jest (tj. nije formalno polagao hafiski ispit, ali je znao cio Kur'an napamet). Fehim Spaho: 50 godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini, s. 78. Ovako je Karabeg kazivao Kasim ef. Dobra i g. 1936, a neto malo druk ije ispriao je dopisniku Jugoslavenskog lista 18. VIII. 1940.
5 6

12

13

Neke pojedinosti o prvom periodu rada mostarske dvanaestorice ispriao mi je'Hamza efendija Puzi , mostarski alim, muderis Koski Mehmed-paine medrese, pjesnik, stalno birani lan Hodinske kurije za Hercegovinu od po et. ka do prestanka njezina djelovanja i drugi kandidat za reis-ul-ulemu Bosne i Hercegovine, kad je kao prvi izabran hadi Mehmed Demaluddin ef. auevi g. 1913 (umro u Mostaru 1941), ina e sudionik u Pokretu. Govorio mi je kako je dolo do sastanka mostarskoj Kiraethani i ta je rekao Ali-Fehmi-efendija Dabi . Rekao je, otprilike, ovako: da e biti od strane vlasti progona, otputanja iz slube, ali da se nitko od njih ne smije prihvatiti slube i stupiti na upranjeno mjesto onoga koji bude otputen. Tu se mislilo, u prvom redu, na muftiju Dabi a i direktora Rudije hadi-Salih-efendiju Alajbegovi a. A budu i da su meu dvanaestoricom bili najelitniji alimi Mostara i da su bili uvjereni da austrijska vlast ne e bilo koga postaviti za muftiju, slobodno su zaplivali protiv struje. O ekivanja su se ispunila. Svrgnut je s poloaja muftije Ali-Fehmi-ef. Dabi i hadi Salih ef. Alajbegovi s poloaja direktora Rudije. Nije bilo dugo upranjeno mjesto muftije, na koje je postavljen hadi Abdullah efendija Ri anovi , a njegov brat hadi.-Hafiz Muhamed ef. je zamijenio h. Salih-ef. Alajbegovi a. Iako su i oni bili zavjerenici u grupi dvanaestorice, oni su tvrdili da su se zavjerili da e se do kraja boriti za pronalaenje i povratak roditeljima Fate Omanovi a, a ne za kakav protivdravni politi ki pokret. Glavnu ulogu u tom aranmanu odigrao je Mehmed-ef. Diki kod okrunog predstojnika u Mostaru barona Pittnera. Kako mi je kazivao Omer ef. Kalajdi , Diki je bio vrlo bogato nagra en. Dabi je, kao to je poznato, proglaen neovlatenim politi kim iseljenikom pa je sve do smrti ostao u Istanbulu.' Nije bez interesa da ovdje zabiljeim neke uspomene na muftiju Dabi a, koje mi je u pismu, datiranom 6. VI 1966. saop io Riza Ilova ( engi ). On je pisao doslovce: Sada malo o (muftiji Ali-Fehmi efendiji) Dabi u: Mufizja je dajda moje majke, pa sam tako kao dzjete proveo mnogo dana kod njega. Ne znam o njegovim politi kim nazorima nita, ali, meni se ini, da on i nije bio nikakav politi ar. Podigao se protiv vabe, to krade Fatu Omanovi (a) i kliznuo se niz klizavu politi ku strminu i nzje se mogao zaustaviti sve do progonstva i nita vie. Ina e je bio jako duhovit i zabavan u drutvu, dobar poznavalac arapskog jezika i literature. Nekoliko kra ih primjedaba o tome: ' Policajni list od 5. marta 1902. donio je pod brojem 10 slijede i Oglas: Dabi Ali-efendija iz Mostara koji je koncem januara 1902. u inozemstvo otputovao proglaen je neovlatenim iselienikom presudom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 4. marta 1902. na temelju naredbe od 30. oktobra 1901. broj 96, Zbornik zakona i naredbi. Sve oblasti pozivaju se ako se spomenuti Ali ef. Dabi neovlat ' eno povratio i zate en bio, da se proti njemu po paragrafu 9 navedene naredbe postupa.

On bi dolazio u Inegol u banje (Oylat) i u posjeti svojoj sestri, a mojoj nani ulsi, udatoj za Muhamedbega Lakii a. Tu mu je stanovao i blii rodak i politi ki ' ik hadi Ahmed-ef: Dabi , otac Mustafin. Svi bi se Bosanci okupili oko pomocn njega i priali su mi poslije svoje utiske. Pisao je dvije knjige na arapskorn jeziku, pa u jednoj ima i predgovor nekog velikog u enjaka iz Tunisa. Kau, d4 bi ovaj u enjak govorio o Mufizji ovako: Kad govorim s Ali Fehmi-efendzjom i vidim njegovo poznavanje mog jezika, stidim se pred njim kao Arap. Merniaga emalovi iz Inegola mi ispri a ovo: Sjedimo jednom na sijelu kod hadi ef: Dabi .a. Otvori se rzje o imenu deve (kamite). Hadi Ahmed efendija broji imena, a Ali Fehmija potvrduje. Muko i ensko dev e ima posebno ime. Onda godinjak muki i enski, pa dvogodinji mukarac i enka. Stara deva, steona deva itd. Onda Ali Fehmija zapita imena zglobova. Ahmec tef: priznade da sve ne zna, a Ali Fehmzja ih po e brojati. Na palcu dva, na ehadet-prstu tri, na srednjem tri, i na ostala dva prsta po tri su imali posebna imena... Sje am se da bi se moj otac kao i ostali gosti grohotom smzjali njegovim nekim pri ama, primjedbama i vicevima, to ina e ne bi inili, jer je u ono doba i previi smzjeh smatran sramotnirn. Ja ga se sjeam kako mene i Ekrema Semiza etveronoke goni oko kahvene mangale sa hav-hav, a mi se topimo od miline... I brat mu, rahmedi Sulejman ef: iz Mostara, bio je u svojim najstarzjim godinama veliki aljivdija; to se je moglo vidjeti i kod Hft. Omera u uem intimmjem drutvu. 0 njemu sam uo od Dervibega Miralema ovo: Kada bi neto zatrebalo da se objavi poduzme u naem pokretu, sastali bi se ja i Mufizja, zdogovorili se, o objavljivanju, onda zaklju ili ja bih napisao potrebnu deklaraczju, ali kad je rzje u i uzeti njegovu privolu i potpis. je trebalo to jo odnzjeti Mahmudbegu Fadilpai Bez njega nzje moglo Mahmudbeg nikad bio protiv niti se ikad opro ni na jednu rije, a mislim on mje nikad u ivotu, ni u drugim prilikama, rekao nekom Ne. Ovdje moram objasniti stvar, jer smo mi s Dervibegom govorili o Mah- Muftiju. Dakle, muclbegu, pa je ovaj razgovor ispao 'kao neka uspomena na Dervibeg pri a i dalje: Svaka stvar u pokretu se svravala ovako. Bosna i Hercegovina pita: ta veli Sarajevo? a Sarajevo pita: ta veli Mahmudbeg? a Mahmudbeg nita ne veli nego se osmjehne i potpie. Jednom se sastadosmo s Muftijom i bilo je opet neta da se pita Mahmudbeg. Mufizja me pita: Boga ti, Dervibeg, ta ti misli o naem Mahmudbegu? Ja mu kaem: On je kao ebdecl u arapskom jeziku. Dolazi na prvom mjestu, a manasuz (bez zna enja). Muftija se, veli Dervibeg, z.akocenu od smzjeha i kae: E ba si potrefio, Dabi je ukopan u Carigraclu u groblju Edirnekapi. Bio je oenjen Fatom Dizdar iz Mostara. Nije imao djece, a stanovao je na zajednikom posjedu sa svojim urom Salih-ef: Dizdarom u Adapazaru, u selu Ak-jazi kao i u Carigradu na Fatihu

14

15

u svojoj ku i pa je sinove svoga uljaka kolovao i podu avao. ena rnu je umrla prije dvije-tri godine u devedesetoj godini. Zasad ovoliko. Svima selam. Dolazi! Tvoi Riza Ilova, v. r.8 U Memorandumu islamskog naroda Bosne i Hercegovine gospodi lanovima delegaca i austrijskog i ugarskog parlamenta, izdan 28. maja 1902. godine u Budimpeti<c) pie: Prije svega nam je dunost izvOestiti gospodu delegate i poslanike o vjerskom pokretu islamskog naroda u posjednutim zemljama, koji je do toga doveo, da su 136.000 musleih i punoljetnih lanova islamskog naroda opunomoili svoga Ljubimca Ali Fehmi efendiju Dabi a, biveg muftiju mostarskoga i njegove po narodu izabrane drugove, da im oni kao predstavnici i zastupnici islamskog naroda nae otadbine isposluju obezbjedenje vjerskog i prosvjetnog opstanka putem narodne vjersko-prosvjetne samouprave... 9

Broj od 136.000 muslimana koji su opunomo ili Ali-Fehmi-efendiju Dabi a i njegove drugove iznosi ta no jednu etvrtinu tadanjeg cjelokupnog islamskog Lteljstva u Bosni i Hercegovini. Kako su oni opunomo ivali svoje voe? Sigumo svi se nisu izjasnili svojim potpisima, jer kolske 1900/1901 godine bilo je muslimanskih daka:
1. u sve 3 gimnazije u Bosni i Hercegovini 2. u Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku 3. u Realci u Banjoj Luci 4. u Srednjoj tehni koj koli u Sarajevu 5. u Darul-mualliminu 6. u Uiteljskoj koli u Sarajevu 7. u svih 9 trgova kih kola u Bosni i Hercegovini 8. u svim osnovnim kolama u Bosni i Hercegovini Ukupno: 133 4 18 5 35 38 61 3965 4259

Treba uzeti u obzir da su uglavnom svi ovi aci bili maloljetni i bez prava u estvovanja u javnim poslovima, jer je granica punoljetnosti bila mnogo via nego danas, ali da je u svim godinama od 1878. do 1900. bilo trostruko vie punoljetnih pismenjaka u evropskom arapskom pismu, opet bi zna ilo da je na jedan potpis na peticiji dolazilo devet otisaka kaiprstom (ili palcem). engi (Ilova) Rizabeg ro en je u Bursi u Turskoj kao praunuk Smailage engia (junaka naenarodne epske pjesme) gdje je i umro 25. XII 1966. u 63 oj godini ivota. Od godine 1920. do 1935. ivio je u Sarajevu, gdje sam se s njitn upoznao. Obnovili smo poznanstvo u VIII mjesecu 1965, kada sam ga pohodio u Bursi, i otada pa do pred njegovu smrt dobio sam od njega 21 pismo, pisano na stroju, a jedno od njih ima 20 strana. Pisma se odnose najvie na folklor, etnografiju, bosanski jezik i uop e na ivot naih iseljenika u Turskoj. Sva su pisma vrlo interesantna i vrijedno bi ih bilo objaviti. 9 Memorandum islamskog naroda Bosne i Hercegovine, Novi Sad 1902., str. 4.
-

Ako gledamo iz sadanje perspektive na slu aj Ali-Fehmi-ef. Dabi a, nikako se ne moe opravdati odlazak Dabi ev u Tursku. On je naivno mislio da e zatala.sati sve Turke, parlamenat, vladu i samog sultana da dignu glas protiv krkanske otmice (ukoliko je to bila otmica) jedne muslimanske djevojke i da e austro-ugarska vlast pasti na koljena pred sultanom, turskim narodom i Ali-Fehmi-efendijom Dabi em i dovesti mu Fatu Omanovi a. Da je Turska iole bila neka snana drava, da nije bila stalno napadana s izvana i podrivana iznutra, ne bi pristala na Berlinskom kongresu godine 1878. da prepusti Bosnu i Hercegovinu Austro-Ugarskoj monarhiji. Muftiji kao vrhovnom vjerskom poglavaru jednog regiona (sandaka?) mjesto je i dunost da ostane sa svojim narodom i u zlu kao i u dobru, i po cijenu ivota. Ako je Ali-Fehmi-efendija bio i otputen iz slu'be, a stolicu hercegova kog muftije preuzeo hadi Abdullah-efendija Ridanovi , i u tom slu aju mu je bilo mjesto u domovini, da se tu bori za svoju makar i bivu pastvu. Razmatraju i ove dogaaje danas, moe se konstatirati da su bile naivne isprike austrijskih vlasti da nisu znale gdje se nalazila Fata Omanovi poslije bijega iz roditeljske ku e, pa da je nisu mogle vratiti ocu i ma ehi. Da se angairala policija, andarmerija, kotarsiti i okruni predstojnici i polu-ajine koje su graniile s Bosnom i Hercegovinom, nala bi se Fata Omanovi . Iz njezina kazivanja, kad se pojavila u ljeto 1940. kao Dara Prijatelj iz Ljubljane, bilo je evidentno da policija nije bila poduzela energi ne mjere da je pronae." Borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih muslimana nije bila cijelo vrijeme jednakog intenziteta. Bilo je zastoja i padova, pogotovu kad je Egzekutivni odbor povremeno ostavljao po strani borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju, a intenzivirao se u politi koj borbi muslimana za rjeenje agrarnog pitanja u BiH, kako bi veleposjednicima najbolje odgovaralo. Iza toga vremena imamo jedan lanak u provladinom muslimanskom tjedniku Bonjaku, listu za politiku, pouku i zabavu, u 8. broju 16. godita od 22. II 1906, o putu delegacije muslimana Bosne i Hercegovine u Carigrad Ali-Fehmi efendiji Dabi u radi nastavka rada za vjersko-prosvjetnu autonomiju; koji u izvodima glasi:
Fata Omanovi kao Darinka Prijatelj umrla je u Ljubljani 2. I 1967. 0 tome me je izvijestio pismom od 3. vm 1972. Adil Begovi , predsjednik Odbora Islamske zajednice

u Ljubljani. On je posjetio Fatina sina dra Niku Prijatelja, koji mu je saop io dattun majine smrti. Fatin brat Halil umro je mjesec dana prije Fate, dok je polubrat Ramo tada jo
ivio u Vrap iima. Ispriao je da je Fata poslije Mostara bila u Splitu i Trstu, a onda je, . vi iz samostana, dola u Ho e Itraj Maribora. Potkraj Svjetskog rata bila je aktivna u izaa Koro evu pokretu, saltupljaju i potpise za ujedinjenje jugoslavenskih zemalja. Zbog toga je itnala neprilika, pa je zato otila u Ljubljanu, gdje se zaposlila u nekog privatnika. Tu se upoznala sa svojim kasnijim muem.

16

17

Beogradska Politika donijela je vijest da su ovih dana na putu za Cari. grad proli kroz Biograd Dervi beg Miralem, Mahmud beg erif Arna.. utovi i emsi beg Zaimovi ... Bi e jama no poznato, da se vo a i zaetnik pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju g. Ali-Fehmi-ef. Dabi nalazi sada u Carigradu, gdje se je stalno nastanio. Njemu je sa strane islamskog naroda podijeljen u svoje vrijerne mandat, da uredi sa Zemaljskom vladom vjerskb-prosvjetne stvari, nu radi nekih uzroka bi mu povratak u domovinu onemogu en, a naravno i njegovo djelovanje u tom smislu prestade. Dabi u uz bok stajalo je jo pet opunomo enika narodnih... Kako smo s pouzdane strane obavijeteni, otili su oni muslimani u Carigrad, da se sa glavom ovog pokreta - sa g. Dabi em - posavjetuju. Jedan nas prijatelj uvjerava, da e oni zatraiti od Ali-Fehmi-efendije da im dade razjanjenje, da je voljan povratiti se u domovinu naravno uz dozvolu zemaljske vlade i zapo eti rad nastaviti. Ako muftija ne htjedne dalje raditi, zatrai e da im dade svoju pismenu izjavu o tom. Da e sad Dabi ovim ljudima - koji tako er nisu nai-odni izaslanici ako je istina to se o njihovu putu govori, odgovoriti, i ho e se odvaiti opet na posao - to emo uti... To jedino moemo tvrditi, da je Ali-Fehmi-efendija ovjek vrlo ambiciozan. On je imao prilike da poloi mandat kroz ovo dugo vrijeme svog boravka u Carigradu, nu on to nije u inio. Ali-Fehmi-efendija Dabi je i tragi na li nost i po se i po muslimanski narod Herceg-Bosne. Uza svu u enost i po asti koje su mu odavarie, on je iz nostalgije za domovinom i mentalno obolio pa je morao biti umirovljen, a i njegovo i njegovih drugova neodmjereno agitiranje (da ne reknemo - hukanje) protiv Austrije negativno je utjecalo na neuki svijet koji je po eo masovno seliti u Tursku. Po slubenim statistikama, u Bosni i Hercegovini je pri prvom popisu stanovnitva za vrijeme Austro-ugarske monarhije, 1879. godine bilo 448.113 Muslimana, odnosno 38,73/o cjelokupnog stanovnitva, 1885. godine 492.710, odnosno 36,88/o, 1895. godine 548.632, odnosno 34,99/o, a 1910. godine 612.137 Muslimana, odnosno 32,25/o. Ovo opadanje postotka Muslimana u Bosni i Hercegovini posljedica je iseljavanja (i bjeanja) bosanskohercegova kih Muslimana u Tursku. Ne smije se zanemariti injenica da je i slu aj nestanka Fate Omanovi i borba Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju pod vodstvom Ali-Fehnii-efendije Dabi a, odnosno kasnije pod vodstvom tzv. Egzekutivnog odbora, osiromaila Herceg-Bosna za nekoliko desetina hiljada Muslimana. Ve u prve tri godine ovog iseljeni kog vala, dok je jo muftija Dabi bio u Mostaru, godine 1899. iselilo se u Tursku 1112 muslimana, pobjeglo 0
" " 1900. 1901. " " " " " " 7684 4059 " 279
755,

Godine 1909. iselilo se u Tursku 2740 muslimana, pobjeglo 68


It

1910. " 1911. "

" "

" "

16907 10815

" "

"

149 _

Borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih Muslimana vodila se punih deset godina. Statut za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih muslimana dobio je carevu sankciju 15. aprila 1909. godine, a stupio je na snagu 1. maja iste godine. Hodinska kurija, najvie izborno tijelo koju je sa injavalo 30 lanova ega 24 birana lana: iz est okruja po etiri lana i est virilnih: est muftija (od iz est okrunih mjesta) sastala se 28. XI 1909. u Sarajevu. Za izbor reis-ul-uleme bila je jedna lista. Tri kandidata s najve im brojem glasova su bili: Hafiz Sulejman ef. arac (28 glasova), Ali-Fehmi-ef. Dabi (15 glasova) i Ali-Rudi-ef. Kapi (23 glasa). Na drugom glasanju je bio poredak malo izmijenjen. Kandidati s najve im brojem glasova bili su isti: Kapi Ali-Rudi (27 glasova), Dabi Ali-Fehmi (26 glasova) i Sarac Hafiz Sulejman (25 glasova). Iako je Hodinska kurija vjerojatno znala da ovi kandidati (pogotovo Dzabi i Kapi) ne e pro i, tj. ne e ih car prihvatiti i jednoga od njih imenovati reis-ul-ulemom, slui joj na ast to su gotovo svi njezini lanovi imali toliko graanskih hrabrosti da predloe za to najvie vjersko dostojanstvo muslimana u Bosni i Hercegovini, trojicu opozicionalaca, a dvojicu od njih: Dabi a i Kapi a, politi kih emigranata u Turskoj, koji su se i pisanim djelima borili protiv okupatorske Austro-Ugarske. Na kraju da napomenemo da bi bila dunost naih orijentalista prevesti broure i Dabi a i Kapi a, koje su napisali na arapskom, odnosno turskom jeziku, povodom aneksije Bosne i Hercegovine.

Literatura
EIN UNGARN (Benjamin Kallay): Die Lage der Mohammedaner in Bosnien. Von EINEM UNGARN. Wien, 1900. ANONIMUS (Osman Nuri Hadi ): Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, I. (Pretampano iz Obzora) Zagreb, 1902. WIEMORANDU/vI ISLAMSKOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE gospodi lanovima delegacija i austrijskog i ugarskog parlamenta, izclan 28. maja 1902. godine u Budirnpeti. U Novom Sadu. Srpska tamparija dra. Sv. Mileti a, 1902. Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine . Izdalo c. i kr. zajedni ko ministarstvo finansija. (Od godine 1878. do 1916.) Vidi i Napredali, asopis (Sarajevo, god. dujaktravanj 1933. str. 41-42). Ovdje su u pitanju slu'beni podaci dok se broj stvarno iseljenih danas cijeni na 160 do 180.000 dua.

a slijede ih godina opada broj iseljenika i bjegunaca, da bi aneksija Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj monarhiji jo i poja ala iseljeni ki val.

18

19

HADI OSMAN NURI: Muslimanska versko-prosvetna autonomija u Bosni i I-Ie, govini i pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom 25-godinjice Dabi evog kreta). Gajret, Sarajevo, IX/1925, br. 7, str. 97-99; br. 8, str. 115-118; br. 9 i ^ ^ Dr. SAFVET BEG BASAGIC str. 145-147; br. 11, str. 173-174; br. 12, str. 186-188, br. 15, str. 230-231 16' str. 244. 6. V. 1870. - 6. V. 1930. ISTI: pod istim naslovom. BRATSTVO, XIX, 32 knjiga DRUTVA SV. SAVE, g grad, tamparija Sv. Sava,1925, str. 217-248. SPAHO FEHIM: Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. Narodna ua nica, kalendar za godinu 1933, Sarajevo, 1932, str. 72-89. JUGOSLAVENSKI LIST, Sarajevo, XHIII, br. 194, 17. VIII 1940, br. 195, 18. VIII, I hrvatskog moga jezika um 196, 20. VIII (Dopisi iz Mostara, koje je slao dopisnik J. L. Omer H. Se6 Moe c^a spoji Istok i Zapaci R(ead) Kadi : Fata Omanovi djevoj e, iji je slu aj zatalasao Herceg-Bos; Moe da goji pjesmu i itm. otkriva svoju dramatsku tajnu. J. L. br. 197, 21. VIII i br. 199 od 25. VIII 19 Gotovo sve jugoslavenske novine donosile su tih dana vijesti o pojavi u javnc Fate Omanovi (Darinke Prijatelj) etrdeset i jednu godinu nakon njezina nest ka iz rodnog sela, kao prvorazrednu senzaciju ne samo te godine. Ne u pretjerati ako ustvrdim da je dr. Safvet beg Baagi najve i Bonjak HAFIZ IBRAHIM MEHINAGI : U spomen velikom merhumu Ali -Fehmi efen poslije Gazi Husrev bega, n ajve i Hrvat iz ovih krajeva nakon turske ere i zadnji Dabi u. Glasnik VIS, VII/1956, br. 1 3, str. 22 30. nakon ri een aagrarnog rarno pitanja. p 1 Kad usporedimo rad svakogbe nae pretka HAFIZ 1BRt1^IIM MEHINAGI : Osvrt na ivot i pisana djela Ali Fehmi efendi je D g 1 1 p koje zovemo znamenitim g g p ansrvenih djela Gazi Husrev bega, Bonja nakon veli bia. Anali Gazi Husrev begove biblioteke, knjiga II III, s. 81 95. ovjeka, koji sjedi u HIVZIJA HASANDEDI : Mostarske muftije. Glasnik VIS, XXXVIII/1975, br. 9 cima i Hercegovcima, s gigantskim radom ovog skromnog noj sobi ne trazeci da se slavi i javno hvali, vidimo da nema nistr. 4.46. jednoj polumra jednog koji je pridonio toliko naoj kulturi. Podizali su oni javne zgrade od damija i medresa do mostova i esama i stvorili djela zaista lijepe vrijednosti, ali ni jedan ne stvori toliko na knjievnom polju ni kvalitativno ni kvantitativno koliko doktor Safvet beg Baagi . Njemu smo u op e zahvalni to nam je skinuo Summary gusti veo s nae povijesti iz turskog doba, koju po njemu i samo po njemu danas poznajemo. Otkrio nam je itavu plejadu svijetlih likova nae krvi i naeg jezika, za koje smo malo ili nimalo do njega znali. Napisao je djelo Znameniti Hrvati SOMEMARGINALIA ABOUTLIFEAND CAREER OFMUFTI Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, a on je najve i Hrvat nakon Turske ALI FEHMI EFFEIIDI DABIC carevine u ovim krajevima. Begovski se imetak rasplinuo, ali je ostala u njemu i i neokaljana begovska, gransenjerska krv i dentlmenske geste, koje Analysing some written evidences as well as spoken tradition the writer i plebejca ca za u u. Nain ' kojim ti ovaj zadnji beg ponudi u^u i zadivljuj uduju veals a few details from the life and career of Ali Fehmi effendi Dabi the mufti >^ sve u ti Mostar (1884 1900), stressing especially the case of kidnapping a Muslim girl nam^cig^etu, kojim te ponudi da sjedne i zahvali ti se na pohodu, pokazuju Fata Omanovi from a village Kulti Liva near Mostar. This event, which took pladivne odlike nepatvorenog plemstva, kojemu je nae demokratsko ili pravije, in 1899. was the signal for creating of Herzegovinian (and later also Bosnian) MuslinPlutokratsko vrijeme nesklono. movement, which at first sought religious and educational autonomy and ended as 1697. godine je Evgen Savojski provalio u Bosnu i dolinom Bosne doao political organization. do Sarajeva, koje je tada imalo osamdeset hiljada stanovnika, spalio privatne stanove i 90 damija, poklao nemo ne starce i djecu, a ene i djevojke odveo u ropstvo (iz samog Sarajeva 700). Pri naglom povla enju povu e katoli ko hrvatsko stanovnitvo i opustje dolinu Bosne. Preostalo muslimansko stanovnitvo po e naseljavati puste domove Srbima, Crnogorcima, Vlasima i Cincarima. Naglom propa uTurske vlasti u Ugarskoj i ovom provalom u Bosnu propade staro bosansko plemstvo, koje je vuklo lozu od bosanskih kraljevskih pokrajnjih
: . -

20

21

grana i starih velmoa, a me u novim plemi ima spominje se Redeb paa, sin Dervi begov a unuk Abdullah begov, kao hercegova ki valija, odmah iza rata pod Be om. U tri navrata yri tu ast: 1105 (1693), 1109 (1697) i 1112 (1700). Redeb paa je prvi odli nik ove porodice, koja dade nekoliko znamenitih paa, a svi se do jednog rtvoyae za Bosnu. Po djedu dra Safvet bega, Ba:agi Redepaiu, pivsko-nevesinjskom muselinu, prozvala se porodica Baagia. Po tankoj krvi je dr. Safvet beg Baagi unuk Dedage Cengi a, zadnjeg hercegova kog viteza, koji podijeli rnegdan s Dragom Kova eviem meu dvije vojske: hercegova kom i cmogorskom, a praunuk epskog junaka Smail age, ovjeka ljubazna i narodnog oca, kojemu narodna pjesma i Ma'urani nalton sairti navezae epitetone, to mu ih je sin Rustem beg zasluio. Kud prolazi Smail agin Rusto, Sve ostaje po Drobnjaku pusto. inilo bi se ovaj uvod preopimim za ovakav kratak esej, ali ga napisah zato da istaknem kako je Safvet beg jo od ranog djetinjstva imao prilike da se upoznaje u svojoj ku i s povije u svoje porodice, svoga plemena i svoga naroda, a zahvaljuju i svojem neobi nom intelektu on je sve nevjerojatno otro uo avao i pamtio, da mnoge povijesne podatke iz nae povijesti prologa vijeka zahvaljujemo samo njegovim zapam enjima. Rodio se Safvet beg 6. svibnja 1870. u Nevesinju kao prvi sin Ibrahim bega Ba:agi a, pjesnika (pjesni ko mu je ime na turskom Parnasu Edhem)i upravnog inovnika. ivio je prve dane u Nevesinju, Fo i (1875) a zatim u Sarajevu (dok mu je otac bio kajmekam u Ljubukom). Kad je Hercegovina uspostavljena valilukom 1876. otac mu je imenovan u temjizi-hukuk (pokrajinski vrhovni sud). 1876 sastao se prvi turski sabor, u koji je bio izabran s muftijom Karabegom, a 1877 u drugi s Mulagom Tanovi em. Radi svoje iskrenosti i velikog rodoljublja umalo nije platio glavom. Odrao je naime zadnji govor u saboru protiv predaje Niki a Cmogorcima, jer se, rekao je, ne e Crna Gora zadovoljiti s tim. Trai e skoro Nevesinje i Gacko, pa se ne e zadovoljiti ni sa samim Mostarom. Ahmed Vefik paa, veliki vezir, koji ga je volio radi njegove estitosti i mukog govora spasio mu ivu glavu. 1878. pred ulazak Austrije u Bosnu Mostar ga izabra s Hadi Arif efendijom Kajtazom i Stojanom Kablarom da odu u Sarajevo, da vide ta Hadi Lojo radi i ta namjerava. Reakcionarno ga Sarajevo zamalo ne ubi, jer je bio u la franca odijelu. Ve je od ranog djetinjstva Safvet beg vidio kako je teko raditi protiv reakcionarstva u narodu, ali je od oca naslijedio i takti nost i izdrijivost, da je poslije, u zreloj dobi ivota, osvajao ljude, koji su mu docnije bili vjeme pristae u politikom ivotu. Poslije mekteba i rudije, gdje se onda u ilo meu ostalim: arapski, turski i perzijski jezik, upisao se u sarajevsku gimnaziju, koju je svrio 1895 nakon dva

kom sveu ilipre kida. Od 1895-1899 sluao je orijentalne jezike i povijest na be tn. Tu u ogromnoj Dvorskoj biblioteci se upoznaje sa neobi no velikim radom predaka na polju islamske kulture, upoznaje se sa njihovim ogromnim naporima za uveli anje sjaja i mo i njihove domovine Herceg-Bosne, upoznaje se i marljivo biljei sve to se odnosi na povijest nau i knjievnost Bonjaka u orij jezicima. ental jonimkao ak razreda gimnazije 1886. pokuava pisati stihove hrvatski i taj edni po etak pokazuje kakav e njegov daljnji rad biti. 0 pradjedovima, o njihovoj estitosti, o juna:tvu. (Prije njega je jedini Mehmed beg Kapetanovi , Ljubuak tampao jednu pjesmu o dolasku carevi a Rudolfa u Sarajevo 1888. ) On je dalde nestor na:ih bosansko-hercegova kih muslimanskih pisaca uop e (jer o onom neznatnom radu na narodnom jeziku, o kojem su referirali Kemura i orovi u Serbokroatische Dichtungen bos. Moslims ne treba ni troiti rijei.) Po pjesni kom radu je Baagi najpoznatiji me u irim muslimanskim slojevima i meu dananjom omladinom, dok on s'in vrlo malo dri do svojih pjesama nazivaju i ih prigodnicama. Kad je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu ispitivala pred svjetski rat ta iroki narodni slojevi najvie itaju (u koliko su pismeni) dobila je ovaj reultat za muslimane: muki najradije itaju Hrmannove Narodne pjesme a enske Trofandu dra Safvet bega Baagi a. Narod najvoli taj njegov rad, jer je bliz narodnoj dui. Od Drine do Une, od Save do Trebinjice i Neretve ne moe na i jednog inteligenta, koji ne zna za njegovu Trofandu iz hercegova ke dubrave, ne moe pro i kroz mahalu grada kasabe, da te ne zapljusne pjesma iz mekana djevoja kog grla: Pjevaj, Azra, poljubim ti grlo Divne pjesme vrelo neumrlo. Pjevaj, pjevaj, a ne oldijevaj, Ve je vila rairila krila, Da nas nosi u bla'enstvo sre .e, Gdje se golub s golubicom e e... Njegova pjesma, jecinostavna formom, dui bliska sadrinom, opijeva boli i stradanja, ivot i uitke oyoga naroda, razapeta na velikoj raskrsnici Istoka i Zapada. U njoj je povijest ovoga plemena i onih njegovih predstavnika, po kojima Zapad-Istok nas poznaje. U njoj je ivot Mirze, njegova beskrajna ljubav za imaginarnu ljepoticu Azru, njegov ponos, zanos za dobro i ljepotu, prezir kukavica i nekaraktera, kakovima obiluje njegovo vrijeme. U njoj je ljubav za ro enu grudu, natopljenu krvlju sinova njenih, to se rodie u njenu krilu i to bjehu uvijek spremni rtvovati se za nju, za ponos ro ene zemlje. Napokon, njegova je pjesma veli anje Boga, koji je kona na Istina, Spas i Pomirenje.

22

2.3

Njegov posljednji rad u epsko-lirskoj poeziji je Mevlud, pjesma u slavu rodenja Muhammeda, zadnjeg bojeg Poslanika, njegova najpro u enija pjesma vremena teka tjelesnog bola, kad se duh izdigao u visoke nebeske sfere slue i se samo rijei zemlje. U nekoliko zbirki pjesama ima ih zaista lijep broj, koje 13; resile antologije nae lirike. Nekoliko balada je toliko popularno, da su od menog kompozitora, naroda, uglazbljene. Pored lirike i epiko-lirike u ostali Baagi ev beletristi ki rad treba ubrojiti i dvije drame: Abdullah pau i Boj pod Ozijom. Prva je slavospjev Abdullah pai Deftedariji, koji radije ispi a:s'u otrova nego da bi dao mimim putem Pounje Austriji. Radnja je premjetena radi austrijske cenzure iz Pounja u Klis i Krku, dva najzapadnija turska sandaka, a Austrija zamijenjena mleta kom republikom. Takoder bi se i Boj pod Ozijom trebao zapravo zvati Boj pod Kaniom boj Hrvata protiv Ma ara. U triumfu su ove samo formom drame, dijalogizirani eposi, prele preko svih mjesnih pozomica u Bosni i Hercegovini, pa bilo u diletantskoj gluma koj izvedbi. (Kad bi neka putuju a glumaka druina u kojem bosanskom gradi u zapada u materijalne neprilike, da ne bi mogla dalje, trebalo je iznijeti Baagi eva Abdullah pau i situacija je bila spaena.) Baagi eve knjige: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od 1463.-1850., Sarajevo 1900., Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knlievnosti, Sarajevo 1912., te rukopisno djelo Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, koje je primila Matica Hrvatska u Zagrebu, su nau na baza za poznavanje na:s'eg kultumog i politi kog ivota pod turskom vladom. Makar da je prvo dielo donelde zastarjelo na inom obrade, ponegdje neto no, jer nisu bili poznati mnogi dokumenti, koji su u zadnjih trideset godina, opet Baagi evom zaslugom u ve ini slu ajeva, otkriveni, ono je danas i dugo e biti polazna taka za prou avanje toga predmeta. 0 radu naih predaka na polju duhovnog ivota upoznaje nas drugo Baagi evo djelo. Ono je jedinstveno u naoj literarnoj historiografiji i vjerojatno mu se ne e nikada na i zamjena. Jednostavno zato, to mi ne podgajamo podmladak, koji bi poznavao i prou avao orijentalne jezike, na kojima je napisana golema literatura, a starih je poznavalaca sve manje, a i u koliko ih ima, s rijetkim iznimkama, neaktivni su. Tre e je djelo biografsli leksikon i zapravo notitiae praeliminares djela, koje e jednom do i jer treba podi i vidljiv spomenik kulturnim trudbenicima svoga naroda. Divan je njihov karakter! Oni su plemi i, esto ne rodom nego djelom, rodoljubi, zatitnici slabih i potitenih, mecene umnih radnika, oni su inkarnacija pozitivnih ljudskih svojstava. Osim ovih kapitalnih djela Baagi je napisao bezbroj lanaka iz toga podru ja u naim asopisima. Ba:s'agi ev rad u kulturnim drutvima je upravo ogroman, jer je osnivanje novotarija kao to su kulturna drutva, plod kolektiva, bilo neto sasvim opre -

no od naih sijela, koja su se u poznatim porodicama odravala tradiciortalno svakog dana. Na besplodnim se sijelima samo tra alo o svemu i sva emu, pa se na njima organizovao otpor protiv napretka, to ga je novo doba zapadne kulture unosilo u na:s' ivot. Nije bilo kulturnog drutva, kojemu Baagi nije kumovao, niti je bilo priredbe, na kojoj se nije koja Safvet begova pjesma deldamovala. Rad na narodnoj prosvjeti osim originalnog i prevodnog beletristi kog stvaranja naro ito se istakao budenjem narodne svijesti i ljubavi za svoj jezik. Jo godine 1900. Baagi pokre e s Edhemom Mulabdi em i Osmanom Hadi em Behar, list za pouku i zabavu. Mi smo uvijek u ovoj zemlji vodili prvu rije , pa ne smijemo dozvoliti da neznanje i nemar ovlada nama. Moramo se neodgodivo latiti modernih sredstava napretka. Ove racionalisti ke ideje su protkane kroza sva njihova djela. U Beharu Baagi pored ostalih radova pie i vjerske rasprave, jer kako u Islamu nema klera, slobodno je tuma enje vjerskih istina. Poznavaju i arapski, kako ga kod nas niko tako dobro ne poznaje, on obra uje izabrane hadise i tuma i ih suvremeno. Pa ta se doga a? Mjesto da mu ljudi za taj posao budu zahvalni, reakcionarna ulema trai da se njegov rad Sto i jedan hadisi-erif daje najprije reis-ul-ulemi na cenzuru, to njega naro ito revoltira i odustaje od daljnjeg tampanja djela, od kojeg je jedna tre ina tampana, a jedan ' miji, da prokunu jednog hoda javno poziva ariju na vazu u Merhemi a da crnomanjastog, demekastog ovjeka, to radi i pie protiv Islama. Politi ki rad Baagi ev pada po etkom ovoga vijeka. Herceg-Bosna je bila tada u sidopu Austro-Ugarske monarhije, s kojom se injenicom moralo raunati, Herceg-Bosna je kroz vijekove sa uvala samostalnost. Sa uvala je i iskristalizirala svoj rasni ivot. S tim naro itim ivotom, svojom originalnom psihom, Bosna znai pozitivnost. Treba muslimanskom dijelu bosanskog stanovnitva osigurati ivot. Ne smije se dopustiti da ga nestane. Mora mu se osigurati ne gospodovanje nego ravnopravnost s pripadnicima drugih vjera. Treba tome ljudstvu osigurati egzistenciju, kad se rijei zadnji ostatak feudalnog ivota u Bosni. Treba ga pripremiti za novo vrijeme, koje bosanskom muslimanu ne e biti sklono, treba ga podi i materijalno, jer samo materlialno neovisan sposoban je za ivotnu borbu. U protivnom e se izgubiti vjekovni ponos i moral, izgubie se sve pozitivnosti i to ljudstvo e postati bezbojna i bezna ajna masa. To su bill politi ki nazori Ba.agi evi. Oni su izneseni u nekoliko njegovih odli nih lanaka u Ogledalu, listu to ga je Baagi 1907. pokrenuo, kad je iz slube otputen. Narod mu pokloni svoje povjerenje i izabra ga u prvi bosanski sabor 1910. Gradovi su se izmeu se jagmili, koji e ga izabrati. Mostarci mu brzojavljaju u Be , gdje se nalazio na polaganju rigoroza: Vaa li nost, Va karakter, Va:s'e domoljublje su na program. Banjalu ki ga kotar izabra i u prvoj i zadnjoj sesiji sabora Baagi je predsjednik (1910. i 1914.), u kojem ga svojstvu zate e svjetsli rat i konac njegov. Kad se pogleda ta je donio Bosanski sabor u nepune

24

25

'etiri godine, vidi se, da glavni rad i najve i uspjeh saborskoga djelovanja spada u razdoblje Baagi eva predsjednikovanja.. Iza rata je Baagi imenovan kustosom Zemaljskog muzeja u Sarajevu, kojemu je svojstvu i penzionisan. U isto vrijeme dok ga je narod birao za svoga poslanika u sabor, predlae ga pok. Vjekoslav Klai za profesora orijentalistike na sveu ilitu u Zagrebu, Kacl pogledamo koliko je na nau nom polju stvorio en passant, izme u predavanja u koli i rada u kulturnim drutvima, dvostruko vie poalimo to mu je rad na politi kom polju onemogu avao nau ni rad, koji bi tek pravo razvio kao sveu ilini profesor. Veliki narodi imaju svoje genije nauke, umjetnosti, knjievnosti i politike. U malenu narodu, kakav je na, esto jedan ovjek mora raditi u vie pravaca, jer nema ljudi, koji bi mogli i znali raditi. Stoga se esto u Baagi evu radu opaa brzina stvaranja, jer je morao mnogo raditi, kad je skoro bio stri na poslu, a i neizgra enost, koje ne bi bilo u njegovim djelima, da je u jednom smjeru javno djelovao. Dobro veli Ahmet,Muradbegovi u kratkom pregledu Baagi eva ra.da (Gajret 1926, u broju od 1. svibnja): On, koji.je imao sve mogu nosti da sebe uzdigne do evropske vrijednosti, on je to rtvovao u radu za svoju sredinu i bacio se u svoje vrijeme ak i na politi ko polje, premda se osjeao potitenim na njemu, samo da omogu i progres i napredak svoje sredine. Glavni knji'evni rad Baagi ev pada u zadnji decenij prologa i prvi ovoga vijeka. Kao mladi od 20 godina javlja se u hrvatskim asopisima Prosvjeti i Viencu i Hbrmannovoj Nadi najprije pjesmama, a onda povijesnim radom. 1900.-e godine pada osnutak Behara i tada u prvom goditu najvie radi u njemu pod potpisom raznim pseudonimima, jer je znao on sim ispuniti itav broj. (Pri ao mi je jednom, da je u ovakovoj jednoj prilici uzeo metar i izmjerio slog jednog broja Behara. Bilo ga je osam metara). Danas ja znam ureuju i Novi Behar, koji ima lijep broj suradnika, kolika je to bila rtva urectivati list, gdje osim Mulabdi a, Hadi a, Fehima Spahe i moda jo po kojega nije imao pismena suradnika, nego je svaki prilog morao iz temelja preraditi. Muslimansko zanatlijsko udruenje Ittihad u Mostaru izdalo je 1926. Spomenicu na proslavu 55-godinjice ro enja Dra. Safvet bega Baagi a (Mirza Safveta) i 30-godinjice njegova pjesni kog i nau nog rada... Skromna je ovo spomenica s prilozima pjesnikovog uskog kruga prijatelja. Iz ove spomenice donosimo (popunjenu) bibliografiju, to ju je sastavio Hamdija Kreevljalsovi . 1. Trofanda iz hercegova ke dubrave. 1890-1894. Zagreb 1896. Vlastitom nakladom pisca. Tiskara C. Albrechta, Gos. Wittasek). Str. 196. II. izdanje, Sarajevo 1928. 2. Najstariji ferman begova Cengi a. Sa jednom tablom Sarajeva. Zemaljska tamparija 1897. Separatin otisak iz Glasnika zemaljskog miwpja, str. 10. - Isto i njema ki.
12

Dr. Safvet beg Ba:s'agi nije ni danas neaktivan na knjievnom polju, pa se esto javi u Novom Beharu bilo pjesmom bilo kojom nau nom radnjom. Da nam ga Bog poivi mnogo ljeta u boljem zdravlju i rahatluku!

3. Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463.-1850.). Sarajevo 1900. Vlastita naldada. Tiskara Bosanske Pote. Str. 215. 4. Abdullah paa. Dramatski spjev u 4 ina iz 18. vijeka. Pretampano iz Behara. Sarajevo 1900. Vlastita naklada. tamparija R. J. Savi a i druga. Str. 57. 5. Pod Ozijom krvava nagrada. Dramski spjev iz XVI. vjeka u 3 ina (5 slika) (Prestavljan na prvoj islamskoj zabavi u Sarajevu 17. aprila 1905.). Sarajevo. Vlastita nals.lada 1905. Tiskara Daniela A Kajona. Sarajevo. Str. 54. 6. Misli i uvstva (Nove pjesme). Vlastita naldada. U Sarajevu. Islamska dioni ka tamparija 1906. Str. 196. 7. Gazi Husref beg (u spomen edristogodinjice dolaska u Bosnu). Sarajevo 1907. Nakladnom knjiare bra e Ba:s'agi a. Islamska dioni ka tamparija. Str. 104. 8. Uzgredne biljeke I. Pri ice i dosjetke. Sarajevo 1907. str. 2. (ostalo kao pod brojem
7.).

9. Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Separatni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja. Sarajevo 1912. Zemaljska tamparija. Str. 188. 10.Izabrane pjesme. Sarajevo 1913. Vlastita naklada. Zadruna tiskara. Str. 229. 11.Popis orijentalnih rukopisa moje biblioteke. Separatni otisak iz Gl. z. m. Sarajevo 1916. Zemaljska tamparija. Str. 84. 12.Nizam ul alem Napisao Hasan afi Pru ak. Preveo Dr. S. B. Separatni otisak iz Gl. z. m. Sarajevo 1919. Zemaljska tamparija. Str. 15. 13.Omer Chajjam: Rubaije. Preveo s perzijskog Mirza Safvet. Sarajevo 1920. Islamska dioni ka tamparija. Str. 43., II. dio. Sarajevo 1928. 14.Najstarija turska vijest o kosovskom boju. Sep. otisak iz Gl. z. m. Sarajevo 1924. Str. 15.Mevlud. Po muteber itabima spjevao Mirza Safvet. Sarajevo 1924. II. popunjeno izdanje Sarajevo 1924. Isl. dion. tamp. Str. 25. VII.; izdanje u pripremi. Ure ivao je: 16.Behar od 1. V. 19C0.-15. V. 1901. 17.Oglecialo od 31. V. - 23. VIII. 1907. (svega 13 brojeva)
5.

26

27

SAFVETBEG BAAGI (Povodom tridesetogodinjice smrti 9. N 1934.)

9. aprila ove godine navrava se 30 godina od smrti naeg mnogostrukog knjievnika i u enjaka, javnog radnika i jednog od prvih modernih prosvjetitelja bosansko-hercegova kih muslimana, Safvet-bega Baagi a (Mirze Safveta). Tim povodom elimo da ga kao knjievnika pribliimo mla im muslimanskim generacijama u naoj domovini koje znaju za nj samo po Mevludu, koji se djelomino ili u cijelosti recitirao do naih dana, dok o ostalom njegovu knjievnom i znanstvenom radu znaju ili vrlo malo ili nita. A on nije zasluio da za ovako kratko vrijeme bude zaboravljen. Mi smo najvie krivci to ga mla e generacije ne poznaju koliko bi trebalo, jer njegovih knjievnih i nau nih djela nema na knjievnom tritu. Prva njegova zbirka pjesama, Trofanda iz hercegova ke dubrave (Zagreb, 1896) prava je rijetkost, pa ni drugo njezino izdanje (Sarajevo, 1928) ne moe se dobiti ni za koje pare. Tako je isto i sa zbirkama pjesama Misli i uvstva (Sarajevo, 1905) i Izabrane pjesme (Sarajevo, 1913). Povodom desetogodinjice njegove smrti tampane su u Sarajevu njegove Odabrane pjesme, izvaene iz svih spomenutih zbirki i Mevluda, ali su i one rasprodane. U doba kad je na muslimanski svijet u Bosni i Hercegovini ostavljao dobre a gr evito se drao r avih tradicija, Baagi je s jednom grupom evropski obrazovanih intelektualaca muslimana radio na naem kulturnom uzdizanju, pjesmom je vrio propagandu za (nae) poha anje kola i modernih zanata, dramama otkrivao nau viteku prolost i budio vjeru u budu nost, nau nim radovima dokazivao da je u prolosti u naim krajevima ivio jedan ponosan narod, odan svojoj vjeri i svojoj zemlji, da je imao pjesnika i u enjaka, cijenjenih u islamskom svijetu - jer su pisali jezicima islamskih naroda: Arapa, Turaka i Perzijanaca - to su do njegovih znanstvenih otkri a znali samo rijetki pojedinci koji su poznavali orijentalne jezike. Ni tih njegovih radova: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (1463-1850) (Sarajevo, 1900), Gazi Husrevbeg (Sarajevo, 1907), Znameniti Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (Sarajevo, 1912), Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb, 1931) i drugih danas nema na tritu, a kod nas ni prije nije bio obi aj nau na djela tampati u vie izdanja. Tako, ako neko eli pro itati koje od spomenutih djela, mora ga potraiti u kojoj bogatijoj javnoj biblioteci ili kod rijetkih pojedinaca bibliofila.

U doba kad nai teoloki u enjaci, jednostrano obrazovani, nisu bili u stanju moderno napisati lanak ili studiju vjerskog sadraja, da bi islamsko u enje pribliili shvatanju svoje generacije, Baagi se latio posla i zapo eo obradivati i objanjavati hadise u studiji Sto i jedan hadisi-erif (Behar, godite IV, broj 1-20; 1903/1904), ali ga ometoe u tom poslu upravo oni koji su, mjesto njega, trebali raditi na tim temama. Safvet-beg Baagi je ro en 6. maja 1870. u Nevesinju. Mekteb je u io u Mostaru, rudiju i gimnaziju u Sarajevu, a Filozofski fakultet (grupu orijentalnih jezika: arapski, turski i perzijski) u Be u, gdje je godine 1910. i doktorirao. Bio je jedno vrijeme profesor gimnazije u Sarajevu, a onda se kao knjievnik (i posjednik) bavio pjesnitvom, naukom i javnim drutvenim radom. Bio je me u pokreta ima prvog muslimanskog asopisa Behara (1900) kojemu je uredio prvo godite, pa prvog muslimanskog drutva za pomaganje siromanih aka Gajret (1903), kojemu je bio i predsjednikom do ljeta godine 1907, zatim narodnim zastupnikom u Bosanskom saboru od 1910. do 1914. kojemu je bio i predsjednikom u dvije sesije , - i na svakom od tih mjesta se maksimalno zalagao i opravdao povjerenje svojih izbornika. Njegove pjesme su oduevljavale njegove suvremenike. Nije bilo muslimanske zabave u Bosni i Hercegovini do prvog svjetskog rata, da na njoj nije bila izvedena njegova drama Abdullah-paa ili Boj pod Ozijom, ili da nije deklamirana koja njegova pjesma, a osobito Savjet o evima ili Divane Husrev-paa, a i izmedu prvog i drugog rata su se njegove drame davale ili u izvedbi amatera ili profesionalnih pozorita, kao to su mu se i pjesme deklamirale. Njegov Mevlud, spjevan i objavljen 1924, postepeno je probijao sebi put u muslimanske domove u Bosni i Hercegovini do najnovijeg vremena. Taj Mevlud je doivio mnogo izdanja, te im je teko i ustanoviti broj, a svojevremeno Mevlud je iza"sao i u naem Glasniku. Prole godine je objavljena na istom mjestu i njegova pjesma Na Kurban-bajram.

28

29

HAMZA ef. PUZI

U utorak, 19. kolovoza 1941., umro je u Mostaru u dubokoj starosti, a u srijedu uo i Lejlei-Mi'rada pokopan je, Sulejman Hamza efendija Puzi , zadnji muderis Koski Mehmed paine medrese, alim, pjesnik i politi ki borac. Hamza ef. Puzi ro en je oko 1850. godine u Pljevljima, gdje mu je otac Ahmed ef. bio musellim, kojega je postavio na taj poloaj Rizvanbegovi . Mati mu Dervia bila je k i Osman-bega Kuljuha iz Gorada. Kad je Omer-pa:s'a Latas doao u Bosnu i razrijeio Ali-pau vezirske asti, Ahmed ef., bojei se politi kih progona kao Ali-pain ovjek, napusti slubu i pre e u selo Kopae kod Gorada, gdje je ostao oko 15 godina. Odatle se vratio u Mostar, gdje je Hamza ef. zapo eo teoloke nauke najprije u rudiji i potom pred Hadi Arif ef. Kajtazom, suvremenikom i kolskim drugom prvog Reis-ul-uleme Mustafa Hilmi ef. Omerovi a, pred kim je uzeo idazet. Iako nije iao nikud izvan Mostara da trai nauke, postigao je visok stepen znanja u ulumi-dinijji. Uz muftiju H. Abdullah ef. Ridanovi a, koji je bio muderris Koski Mehmed paine medrese u Mostaru do 1914., predavao je i on u spomenutoj medresi i kasnije sve do 1925. godine, kada je i ova medresa kao posljednja od starinskih zatvorena. Bio je vjet stilist, pa iako je u njegovoj mladosti bilo u Mostaru dosta uleme, vjete turskom jeziku, on je iza okupacije bio sastavlja narodnih arzuhala i memoranduma koje su hercegova ki muslimani slali Visokoj Porti i carevoj kancelariji u Be . Bivao je u deputacijama koje su ile caru u Be zbog pokrtenja malodobne Fate Omanovi a i jedan je od prvaka u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Od donoenja Autonomnog tatuta 1909. bio je stalno biran u Hodinsku kuriju i kandidiran je 1913. za Reis-ul-ulemu u onom zasjedanju Kurije, kada je izabran merhum Haffii Mehmed Demaluddin auevi . U povodu opetovnog izbora i imenovanja auevi a Reis-ul-ulemom spjevao mu je pjesmu na turskom jeziku, kojoj su se divili svi poznavaoci turske poezije. U lanku Mostarska ulema zadnjih sto godina, tiskanom u kalendaru Narodna Uzdanica za godinu 1941., na str. 81. pie moj otac o Hamza efendiji slijede e: Znam dobro da je bio esto puta kod muftije kao kakav priru nik kad je trebala da se skuje kakva fetva. Znao je dobro sastaviti na turskom jeziku mnoge kronograme, Oele i rubaije. Na hrvatskom jeziku spjevao je kao u enik etvrtog razreda rudije didakti nu kasidu od 265 stihova Ibrahim terzija, po uzoru Avdije od Jusuf bega engi a, godine 1287. po Rumiji-tarihu (1871./2.), koju sam ja priredio za

a izdala je Prva muslimanska nakladna knjiara u Mostaru godine 1927. Po ' knjievnom radu Hamza ef. Puzi spada u one nae predokupacijske orn toiv sak muslimanske knji'evnike, koji su svoje radove pisali hrvatskim jezikom a arapskim pismom i iji su radovi tek iza okupacije tiskani latinicom. Smru Hadi Hafiz Muhamed ef. Kurta prole godine (18. I. 1940.) i Harnza ef. Puzi a ovih dana, Mostar je izgubio dvije markantne li nosti, dva uenjaka koji su jo prije okupacije, prije vie od 60 godina, uzeli idazet i cijelog svog vijeka predavali vjerske znanosti islamskoj mladei u mostarskim medresama. Haniza ef. je uz to jo i zadnji muderis starinskih medresa u Mostaru, koje su davale, istina, jednostranu naobrazbu, ali kojih su svrenici bili poletni vjerski odgojitelji i u zabaenim selima, svjetlonoe uzvienog islama u svakom kraju gdje su i gdje slue.

30

1111111111
HADI AHMED ef. KARABEG

31

nost po vjeri da uzmemo ovakav na in, kakav je mogu an i kakav je uzet od koga imadu priznavati za vjerskog stazjeinu, po etka islama t. j. da glede onog, Poto je to u islamskoj vjeri pravo svakog musliu i u njegovo namjetenje. uti e u tako irokom krugu tu stvar proizvesti, o tom smo a nije mogu mana uvjereni, za to je shodno da u to uem krugu to upravilite vjere bude birano. Poto sabor (misli se Vakufsko-mearifski sabor, op. p.) zastupa czjeli narod te je on

U no i izme u 4. i 5. studenoga umro je u Mostaru u dubokoj starosti Hadi Ahmed ef. Karabeg, muderis i alim, kakvih je malo ostalo. Hadi Ahmed ef. bio je sin ehidi-muhterema, muftije Mustafa ef. Karabega, koji je bio i lan prvog turskog sabora u Carigradu, a neduan poginu u mutno vrijeme okupacije 2. kolovoza 1878. Iza merhum Mustafa efendije ostala su dva sina: Ahmed od 10 i Ali Riza od 8 godina. Na:s' H. Ahmed ef. je u io mektebsku nauku pred Salih ef. emi em, a dalje je u io u Koski Mehmed painoj i Karadozbegovoj medresi. Uzeo je idazet pred uvenim u enjakom i nastavnikom H. Salih ef. Alajbegovi em. Pored vjerskih znanosti H. Ahmed ef. se bavio i drugim nau nim disciplinama, pa je bio svestrano obrazovana li nost. Kako je bio dobra materijalnog stanja, nije se nikad otimao ni za vakufskim ni za dravnim slubama. Volio je slobodan i samostalan ivot, da bi mogao bez bojazni za svoj nasuni kruh javno isticati svoja politi ka i drutvena naziranja, to je bila jedna od glavnih karakteristika ve ine mostarske ilmije Upravo zadnju godinu-dvije izg-ubio je Mostar trojicu ovakvih alima, koji nisu nikako su vrlo kratko vrijeme obavljali pla ene vjerske, vakufske dravne, slube: HafW hafiz Muhamed ef. Kurt, Hamza ef. Puzi i sada H. Ahmed ef. Karabeg. Njegova naobrazba, odlu nost i odreitost su ga vrlo mlada dovele u prve redove boraca za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih muslimana. Kad je godine 1898. mostarski muftija Ali Fehmi ef. Dabi poveo borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju, jedan od najistaknutijih islamskih predstavnika je mladi H. Ahmed ef. Karabeg. S 30 godina ivota on ulazi u anketu, koja radi o nacrtu tatuta za vjersko-prosvjetnu autonomiju b.-h. muslimana uz poznate alime Dabi a i Alajbegovi a. Karakteristi an je stav onda:s'nje narodne uleme, koja je imala oslonca u narodu, pa je i traila, da vakufsko-mearifski sabor, sastavljen i od sve enika i svjetovnjaka, a biran povjerenjem cijelog naroda, odnosno b.-h. muslimana, bira lanove Ulema-medlisa i Reis-ul-ulemu, to austrijska uprava nije nikako htjela dopustiti. Karaktristi an je govor merhum H. Ahmed ef. Karabega, koji je odrao u XlI. sjednici spomenute ankete od 26. veljae 1901.: U islamskoj vjeri t. j. u eriatu sve su mogu e potrebe predvi ene. Muslomani, koji bi doli pod jednu inovjersku dravu te ne bi bilo mogu e da vjerski najstariji starjeina indirektno vjerske upravnike namjeta, nama je du-

i izraaj cijelog naroda, drim da je shodno da to vjersko tzjelo bude birano po saboru. Poslije ovog govora razvila se dulja debata izme u narodnih i vladinih predstavnika, pa Karabeg opet na drugom mjestu kae: Kako sam ve reko, to su pae prava cijelog islama birati sebi duhovne stazjeine. Za to kaem ne imade drugo koje tjelo, koje bi se moglo uzeti bude izraaj narocla, osim sabora; jer taj je akoprem u uem krugu biran, ipak biran od naroda. U irokom krugu kao u cjelokupnom narodu ne moe se to proizvesti, a ui knig, iz kojeg se sabor bira, moe biti tako er izraaj naroda, jer ga narod alje. I u drugim vjerama biraju se ljucli u uim krugovima. Merhum H. Ahmed ef. Karabeg je kazivao dugi niz godina za zimskih ve eri tafsir u Kara ozbegovoj medresi iza jacije-namaza mladei i starijima. Njegovom smru nastala je jedna velika praznina, prorijedio se i jo vie suzio i onako malen krug asne mostarske uleme.

32

33

MUHAMED-BEKIR KALAJDI

U utorak, 10. septembra (1963), umro je u Sarajevu Muhamed Bekir Kalajdi , bivi knjiar, tampar i izdava brojnih djela iz islamistike, a 11. IX iza ikindije namaza klanjana mu je denaza pred Begovom damijom, odalde je prenesen i pokopan na groblju na Hambinoj carini. Muhamed-Bekir je ro en u hanedanskoj porodici u Mostaru godine 1892. Mekteb i rudiju svrio je u rodnom mjestu, a obrazovanje u Trgova koj koli je morao prekinuti jer se kao u enik vehementno zaloio za prava muslimanskih u enika u ovoj koli. Kad je uro Damonja, urednik Osvita, politi ar i lan Bosanskog sabora, morao zbog dugova prodati tampariju, Kalajdi ju je kupio i istovremeno otvorio Prvu muslimansku nakladnu knjiani i tampariju (Muhamed-Bekira Kalajdi a) u Mostaru 1910., od koje je otvorio i filijalu u Trebinju. Sretna je okolnost bila da je tada u Mostaru ivjela jedna grupa muslimanskih knjievnika: Abdurezak Hifzi Bjelevac, Husejn ogo (Dubravi ), Salih beg Bakamovi , Mirhab ukri Kariikovi , Omer A. Bali i Muhamed ef. Behlilovi , pa Kalajdi pokrenu godine 1912. asopis Biser najprije kao mjese nik, a 1913. kao polumjese nik u formatu ranijeg Behara, koji od 1911. nije izlazio. Ubrzo do e na sjajnu ideju da pozove za urednika Bisera pjesnika Musu azima ati a, koji u to vrijeme nije imao nikakva stalna zaposlenja i koji se odazove pozivu Kalajdi a. Period ati eva boravka u Mostaru u 1913. i 1914. do po etka prvog svjetskog rata bio je najintenzivniji u njegovu knjievnom, osobito prevodila kom radu, a u tome, je velika zasluga merhum Kalajdi eva. Velik broj studija beletristike koje s-u pisali prevodili suradnici Biserovi objavljen je najprije u Biseru i potom u posebnim knjigama Muslimanske biblioteke, koja je izdala u razdoblju od 1912. do 1915. godine 36 knjiga redovnih i izvanrednih izdanja. To je bio zaista impozantan broj, koji ni poslije toga vremena, a pogotovo prije, nije dostigao nijedan islamski izdava u naoj zemlji. Kalajdi je ustvari obavljao dobrim dijelom onaj posao, koji su u ono vrijeme imali da vre Ulema-medlis i Vakufska direkcija, jer je najve i dio tih izdanja bio odgojno-vjerskog karaktera. Rat je prekinuo tu izdava ku djelatnost, a da godine 1918. ne bi morao ii u vojsku, Kalajdi ponovo pokrenu izdavanje Bisera, koji je izlazio tu godinu s prilozima Hazima Mufti a, Muhamed-$eida Serdarevi a, Sakiba Korkuta, Abdurahman-Adila oki a, Fejzulaha avkia, emsudina Sarajli a i drugih, a donosio je i zapisnike sa sjednica Vakufskog sabora.

Poslije prvog svjetskog rata Kalajdi eva je knjiara jedno vrijeme vegetiraia, ali je izdava ka djelatnost gotovo sasvim prestala, budu i da je Kalajdi rnorao prodati tampariju za vrijeme rata. Aktivna ga je politika toliko apsorbirala, da je gotovo sasvim zapustio svaki drugi posao. Zbog preokreta u op em gospodarstvenom stanju bosansko-hercegova kih muslimana, nastalog rjeeniern agrarnog pitanja, muslimani su strano ekonomski nazadovali, a tude i se jo uvijek od kole bili su gotovo na rubu materijalne propasti. To se odrazilo i na Kalajdi evom izdava kom radu, jer do godine 1925. nije vie izdao ni najsitniju stvaricu, a i brojna mu je porodica dosta bijedno ivjela. Jedno vrijeme, godinu-dvije, ak je u ortalduku s Demalom Hadiosmanovi em drao malu kafanicu u prostorijama gdje mu je prije bila knjiara, a knjige je bio smjestio u prostoriju od desetak kvadratnih metara. Pred sam drugi svjetski rat doselio se Kalajdi u Sarajevo, gdje je otvorio knjiaru i po eo opet neto radukati, ali je uglavnom prodavao zalihe svojih prijanjih izdanja. I u Sarajevu, kao prije u Mostaru, njegova soba za du anom u Varoi bila je stjecite onih muslimanskih javnih radnika koji su se bavili pisanjem im je barem bilo drago pisanje muslimanskih knjievnika. Izme u ratova i u vrijeme drugog svjetskog rata nije vge izdavao opsenije knjige, ali je ipak poneto izdavao: male brourice, popularno pisane, vjersko-pou nog sadraja autor: Muhameda Dizdarevi a (Rudije), Hazima Mufti a, h. Mehmeda Hadi a, Fuada Slip evi a, Husejna oze, Hazima abanovi a, Murata uvali a i drugih. Nakon likvidacije privatnog sektora u trgovini Kalajdi eva Prva muslimanska naldadna knjiara je prestala egzistirati, a on je knjige prenio u stan, odakle ih je dijelom prodavao, a dijelom poklanjao On je, gdje god je to smatrao za potrebno, obilato dijelio naro ito me u na seoski mla i svijet. Bio je iroke ruke, pravi domet, iako nije imao odre enih redovnih prihoda ni mirovine. Gorio je od elje da pomogne svojim blinjima, a smatrao je najpre om pomoi naoj islamskoj zajednici kroz itav svoj ivot izdavanje dobrih nau nih i knjievnih djela. Ako nije mogao ni im drugim pomo6 on je davao savjete za koje je bio uvjeren da su od koristi islamskom svijetu ovih krajeva. Osobito je volio one koji se bave pisanjem i ulemu i najradije se njima druio. Bio je od najranije mladosti od onih ljudi koji savjesno i u potpunosti vre vjerske dunosti i to ne samo one koje se vre jezikom i tijelom nego i vlastitom kesom. Svoj obilni rad nije nikad dizao na veliko zvono, a ako bi se u njegovoj prisutnosti neko odsutan kritikovao da bi to prelo u ogovaranje, on bi taj razgovor Prekinuo rije ima: Kusursuz bir Allah! Za merhum Bekir-efendiju veu me davna:s'nje prijateljske veze. Jo dok sarn bio u osnovnoj koli, kad sam jedne ramazanske ve eri za vrijeme prvog svjetskog rata doao s ocem u njegovu knjiaru, gdje su odrasli iza teravije sjedili kao u kakvoj kiraethani poklonio mi je nekolike knjige. Kao u enik gimnazije

34
zabiljeio sam 1918. od matere jednu narodnu pripovijest i htio je objaviti u goditu Bisera, ali je tad Biser ve zavravao svoj kratkotrajan ali rezultatima bogati vijek. Godine 1925. me zamolio da mu saberem nekoliko juna kih na. rodnih pjesama od guslar na RotimIji, koje bi on izdao u malim sve i ima, a najprije da kontroliram kako je Fridrik Kraus zabiljeio u istom selu narodnu pjesmu Smailagi Meho, od koje je elio objaviti drugo izdanje. Taj sam posao obavio, pa je to donelde utjecalo i na moje kasnije folidoristi ke preokupacije. Te pjesme nije mogao izdati, jer je u ono vrijeme bio u dezolatnim materijalnim prilikama, pa sam ih ja mnogo kasnije objavio u Novom Beharu i u posebnoj knjizi koja je doivjela tri izclanja. Priredio sam mu za tampu Ru,dijine pobone spjevove. Sulejman-Hamza-efendije Puzi a Ibrahima terziju, Hazima Mufti a Pet velikih poldonstava, Murata uvali a Izabrane pripovijesti, drugo izdanje Smailagi Mehe, Nasrudin hodu i druge sitnije knjiice, kojima je mislio popraviti i svoje materijalno stanje, na koje se nije nikad tuio koliko se jadao na insinuacije neupu enih koji su ga smatrali politikantom i zagovarateljem ideja koje onda nisu mogle uhvatiti korijena me u bosansko-hercegovakim muslimanima. Sve to je kao knjiar izciavao nije bilo ujedna ene knjievne vrijednosti: uz djela visoke nau ne vrijednosti i beletristike koja je bila na pristojnom nivou, izdavao je popularno pisane Imjiice, na kojima bi poneto i zaradio, ali s krajnjim ciljem da moe dalje izdavati nau na djela koja su slabije ila u narod. Kood kojih je dvadesetak prelazilo opsegom liko znam, on je izdao oko 70 ureivao preko 100 do 200, pa i vie tampanih strana. A ko je izdavao asopise kakav je bio njegov Biser, taj tek moze ocijeniti koliki je bio njegov trud i kolike su bile materijalne rtve izdati tri godita onakva lista (osobito kao to je godite Bisera, koje je izlazilo 1913.-1915.) Da je bio materijalist, on bi izdavao und-literaturu i pornografiju, s kojima bi se mogao i obogatiti, ali on je imao plemenitu duu i gorio je od elje da pomogne svome svijetu i izdigne ga iz dehaleta (u po etku njegova rada nije u BiH bilo ni 20% pismenih muslimana, a muslimanke su bile u promilima pismene), pa je izdavao ono za to je mislio da je najbolje i davao prevodiocima da nau prevode djela najboljih islamskih teologa i sociologa s po etka ovoga stoljea, koja su mu u eni prijatelji preporu ivali da budu prevedena. Za sve ono to je u inio za bosansko-hercegova ke muslimane ostae mu trajan spomen me u nama. Naa kultura bi bila siromanija za onoliko vrijednih djela koliko ih je on izdao, da nije bilo njegove inicijative i samoprijegora. Ve inu tih djela ne bi niko cirugi ni tada ni kasnije izdao da nije bilo njega. On e dugo nedostajati svojim poznanicima i prijateljima irom Bosne i Hercegovine, osobito Sarajeva i Mostara, a kao izdava ostao je bez nasljednika.

35

HADI MUJAGA MERHEMI


U ponedjeljal , 14 ramazana 1378 (23 marta 1959) pronijela se Sarajevom odrnah iza podne munjevitom brzinom vijest, da je preselio na ahiret Hadi mujaga Merhemi . Iako se ova vijest o ekivala, jer je po etkom ramazana Hadz'i Mujagu udarila kap na njegovu imanju u Halilovi ima, nakon ega je uslijedila upala plu a, iako je on bio u 83-oj godini ivota, ipak je njegova smrt zadala teak bol svima onima koji su ga poznavali, jer svi oni koji su ga poznavali i voljeli su ga. Sutradan pred ikindiju preneseno je mrtvo tijelo Hadi Mujagino pred Begovu damiju, gdje mu je klanjana denaza iza ikindije-namaza, a onda je nepregledna povorka krenula od damije preko Bistrika, Balibegovice i iroka e na Hambinu Carinu, gdje je kratko vrijeme pred ramazan merhum odabrao mjesto, uz o ev i enin kabur, gdje da bude zakopan. Ne emo re6 da Sarajevo ne pamti onako brojne denaze, jer u posljednjih 25 godina smo zapamtili denaze merhum Safvet bega Ba:s'agi a, Had'i Mehmed Demaludin ef. Cauevi a, Dra Mehmeda i Fehim ef. Spahe, Hadi Mehmed ef. Handi a, ali ove denaze su bile prethodno organizirane, prisustvovale su im brojne kole i pretstavnici javnog ivota, dok je ova denaza nastala spontano, kao to su spontano u esnici ove d'enaze prihvatili odmah od ku e tabut s mrtvim tijelom Hadi Mujaginim, visoko ga dignuvi na ruke. Bili smo svjedoci kako su se ljudi tiskali da dohvate tabut kao kakvu svetu relikviju. A kad je tabut s mrtvim tijelom iznesen izvan naseljenog grada, me u groblja, odjeknuli su tekbiri iz stotina i hiljada grla, to je vanredno impresivno djelovalo, da nije ostalo gotovo nikoga kojemu suze nisu zalile o i. Na kaburu, nakon to je odrao lijep govor o vrlinama merhumovim Mustafa ef. Mehi , u ili su a:s'ereta sarajevski hafizi, a uz njih trojica iz Visokoga i iedan iz Travnika. Da je vijest o Had,i Mujaginoj smrti na vrijeme doprla i u ostale krajeve Bosne i Hercegovine, nema sumnje da ne bi bio na denazi bar pproin iaetkeloiaiz i psvoak toovgainaa cae.g gradskog naselja, jer je merhum imao svugdje velik broj Porodica Merhemi a je starinom iz sela Merhemije kod Nevesinja, odakle se doselio Hadi Mujagin djed Mula Mustafa oko godine 1821. On je bio trgovac, a ostavio je iza sebe tri sina: Mehmeda, Osmana (Mulagu) i Saliha. G . odine 1870 Osman i Salih osnuju o svom troku medresu u Sarajevu (Mehmed le umro u Plovdivu 1867).

36

37

Hadi Mujaga, sin Osmanagin (Mulagin) rodio se 4. I. 1877. Svrio je Carev mekteb i rudiju u Sarajevu, a poha ao je i medresu koju su osnovali njegov otac i amida. Otac mu je umro 1890, a stric 1878. Kao mladi u 17 godini obavio je had (1893). Bavio se trgovinom, ali je posje ivao redovno dersove (predavanja) svoga daide Nezir ef. Zildi a i Mustafa ef. Hadihalilovi a. Od potonjeg je sluao arapski edebijjat (lijepu knjievnost i perzijski jezik Trgovakirn poslom je iao u Tursku, gdje se bavio 11 mjeseci, pa je bio neko vrijeme i u Konji, gdje je posje ivao jednog zemljaka Cigi a, koji je bio pripadnik mevlevijskog tarika. Cini se da je Hadi Mujaga bio osobito impresioniran zikrom Mevlevija, koji se obavlja u tekiji Delaluddin-Rumije, pa je postao veliki potovalac Mevlanatov, iako, po svoj prilici, nije i formalno stupio u red Mevlevija. Godine 1905 oenio se i otada se prestao baviti trgovinom. Bio je zemljoposjednik i rentijer. Njegova ku a u Sarajevu i ljetnikovac u Halilovi ima kod Alipaina mosta bili su otvoreni onima koji su voljeli vjersku nauku. Pretstavnici ulemanskog stalea su dolazili u njegovu ku u, gdje su do ekivani i goeni. Naro ito je karakteristi no da je otada pa do u najnovije vrijeme Hadi Mujaga davao svaki put gozbu kada bi bio proizveden koji hafiz u Sarajevu. Svakog ramazana je davao svima sarajevsl im hafizima iftar, a tako er i Arapima koji bi dolazili u na grad radi bedelluka. Njih bi jo, svakog posebno, darivao i boalukom. Hadi Mujaga je u io dug niz godina i usavravao se. Odli no je znao perzijski, arapski i turski. Dosta mlad je nau io i njemaki. On nije imao formalno zavrenu nijednu medresu niti je od kojeg alima uzeo idazet, ali je bio upu en u vjerske znanosti kao rijetko koji hoda. Bio je pristaa ortodoksnog islamskog pravca. U Sarajevu je od davnina bio obi aj da pojedine hode kazuju ders (dre predavanja) u vie ku a u jednom uem irem . krugu slualaca. Tako se i u Hadi Mujaginoj ku i decenijama predavale razne grane islamske teoloke znanosti lijepe knjievnosti. U njegovoj je ku i dug niz godina tuma io Mesneviju Delaluddina Rumije merhum Hadi Mehmed Demaluddin auevi , ed 1915 (?) do 1928, kad je zbog razilaenja u na inu tretiranja emancipacije nae muslimanke nastao spor izme u sarajevskog Dematskog medfiisa i reis-ul-uleme auevi a, pa je Harii Mujaga kao potpisnik (i dua) Dematskog medlisa otkazao gostoprimstvo reis-ul-ulemi. Istovremeno je u Harli Mujaginoj ku i Hafiz Mehmed ef. Oki , lan Ulema Medlisa, kazivao Nesefijin tefsir Kur'ana, svake subote iza jacije, a iza njegove smrti nastavio je tefsir kazivati merhum Ahmed ef. Burek. Na nagovor Numan ef. Bajraktarevi a, svoga starijeg druga na dersovima iz perzijskog jezika i knjievnosti kod Mustafa ef. Harlihalilovi a, odlu io se Hargi Mujaga kazivati dersove jednom krugu ljubitelja perzijske didakti ne

poezije. Tako je od 1934 do 1941 (dok mu nije bomba otetila ku u, pa se morao iz nje iseliti) tuma io ova perzijska djela: Pendi Attar, ejh-Sadijin Gjulistan i Bositan i Divani-Hafiz Sirazijin, koji je dovrio u taba kom mesdidu u 1942. Nakon kra e pauze preao je na kazivanje Mesnevije, koju je zapo eo tuma iti 6. VII. 1942, a posljednji ders je odr'ao 13. Ti. 1958, zavrivi ovo remek djelo i po evi ga nedavno opet s po etka tumaiti, ali eto smrt ga u tom hajirli poslu prete e. Pored Mevluda koji se svake godine u io u njegovoj ku& on je po Prvom svjetskom ratu uveo i u enje Miradijje Sabita Ui anina, koju je sprva uio redovno Hafiz Mustafa Fatin ef. Kulenovi , a poslije Hadi Mujagin sin Hafiz Osman i u novije vrijeme, nakon to je merhum Handi objavio tampom ovo klasi no djelo naeg zemljaka i sarajevskog kadije, Hafiz Esaci ef. Sabrihafizovi . Osim toga u Hadfi Mujaginoj ku i se svakog ramazana u Lejlei-,Bedru ila Bedrijja, dova u kojoj se spominju svi Alejhisselamovi drugovi koji su u estvovali u boju na Bedru, kako ehiti tako i pobjednici. Becirijju je u io u Mustafa ef. Vareanovi . Uz to, ali ne po lunarnoj godini nego po gra anskom gregorijanskom kalendaru, svake godine na dan 17 decembra odravana je akademija o godinjici smrti Mevlana Delaluddini-Rumije. Koliko je Harti Mujaga bio poznat i cijenjen ne samo u domovini nego i u islamskom svijetu najbolji je dokaz to je 1931 pozvan u Jerusalem, gdje se odriavao I sveislamski kongres za obranu islamskih i arapskih prava na Kudsi-erif i Palestinu. On se i odazvao ovom pozivu i bio je zapa,en u tom me unarodnom hej-etu. Kad je prole godine dolazio u Sarajevo iranski ambasador u Beogradu Abdul-Husejn Mejkede, zadivio se kad se upoznao s Hadi Mujagom i saznao da je upravo dovrio kazivanje Mesnevije. Nemalo je bilo iznena enje g. Mejkedeta da i u ovom kutu Evrope ima ljudi koji poznaju ovo uveno djelo perzijske knjievnosti i koji ga mogu tuma iti. Iza Harii Mujage je ostalo estoro djece (troje od njih su hafizi!): k i hafiz-Mulla, sinovi hafiz Husejn i Hafiz Osman, te Fatima udata Mai , Hiba udata Hasanbegovi i Selma udata Osmanbegovi . Hargi Mujaga je i skn bio pjesnik, pa mi je poznato nekoliko tariha koje je spjevao povodom smrti nekih javnih radnika i prijatelja! Uzornog islamskog fivota, koji je bez zakanjavanja vrio islamske dunosti, muttekija i musallija, koji je uz to ve dug niz godina postio saymi-Davud, Hadi Mujaga je postao ve odavno lik onog pravog, istinskog muslimana.

38

39

EMSUDIN SARAJLI

30. IX. 1960. umro je u Sarajevu knjievnik emsudin Sarajli , a sutradan je zakopan u groblju na Hambinoj carini. Velik broj gra ana u estvovao je u enazi koja mu je klanjana pred Begovom damijom 1. X. iza ikindije namaza. Sarajli je ro en 26. V. 1887. u Kneini kod Vlasenica. Sve kolovanje (Rudiju, Gazi Husrevbegovu medresu i Darul-muallimin) zavrio je u Sarajevu do 1904. Otiao je u Carigrad radi sticanja dalje naobrazbe, ali ga je nakon godine boravka protjerao reakcionarni Abdul-Hamidov reim. Otada je Sarajli stalno ivio i slubovao u Sarajevu, najprije kao inovnik Vakufske direkcije, a potom kao financijski slubenik gradske op ine do godine 1941., kada je umirovljen. Za vrijeme prvog svijetskog rata bio je vojni imam i sluio je uglavnom u garnizonu u Madarskoj. Vis"e autodidakt nego ovjek opsena redovnog gra anskog obrazovanja Sarajli se prvi put javio u sarajevskom muslimanskom polurnjese niku Beharu prije 59 godina folklornim prilozima. (Biljeenju muslimanskih lirskih narodnih pjesama ostao je vjeran do smrti, ostavivi omanu knjigu od 1628 pjesama). Pored objavljivanja narodnih pjesama i pripovijedaka Sarajli je i sam pjevao lirske pjesme pod vidnim utjecajem neto od njega starijeg Muse Cazima Cati a, s kojim je bio velik prijatelj, i drugih modernista u prvoj dekadi ovog stolje a, osobito A. G. Matoa i V. Vidri a. Sarajli je bio vjet verzifikator, djetinjski ista srca, koji, poput njegovih junaka u kasnijim novelama (Iz bosanske romantike), niu u verzificiranom govoru treptaje zaljubljenih srca u ivotu bez problema. Kada je 1906. vlasnik Behara oduzeo od Edhem ef. Mulabdi a redakciju, postao je urednikom mladi muderis i kasniji reis-ul-ulema h. Mehmed Demaluddin ef. auevi . Tada je Behar (VII. godite) izlazio dvaput mjese no na 16 strana kvart-formata, od kojih su etiri bile tampane turskim jezikom. Ostalom dijelu bio je suurednik Sarajli , pa je njegovom smr u nestalo i posljednjeg lana redakcije Behara, koji je bio prvi muslimanski porodi ni asopis u Bosni. Slijede e godite VIII.(1907/1908), kada Beharov fakti ni urednik bio Musa Cazim au (nominalni urednik je bio Semsi-beg Salihbegovi ), Sarajli je tako er glavni suradnik originalnim pjesmama i pripovijetkama. Njegova pripovijest Razija, objavljena i u Beharu i u posebnoj knjizi (1908), imala je vanredan uspjeh agitiraju i protiv iseljavanja bosanskohercegova kih muslimana u Tursku u vrijeme aneksione krize.

Nakon to je prestao izlaziti Behar Sarajli surauje u Gajretu, osobito prijevodima s turskog jezika, i od 1912.-1914. (i 1918.) u mostarskom Biseru. Rat prekida Sarajli ev beletristi ki rad, a godine 1919. ulazi kratko vrijeme u ondanju politi ku arenu kao narodni poslanik Jugoslavenske muslim anske organizacije u Ustavotvornoj skuptini. Pri rascjepu stranke opredjeljuje se za frakciju muftije Maglajli a, koja na idu im izborima (1923.) ne dobi nijednog mandata, i Sarajli se vrati svom mirnom inovni kom ivotu i knjievnom radu. U poratnim godinama Sarajli pie ekonomske studije, ukazuju i muslimanima, posebno razvlatenim bivim posjednicima, puteve preorijentacije u novi, produktivni na in ivota: Samo dva broda (1920.), Naa ekonomska organizacija (1921.), Nova Turska (1926.), ta da inimo dok kriza traje? (1933.) i Mi i Blinji Istok (1935.). U Glasniku Vrhovnog starjeinstva IVZ god. 1933. objavio je Sarajli u nastavcima pedagoku raspravu Uputa za po etni rad u mektebima (Metodi ko obraivanje Elif-ba sufare i uzgojni postupak) koju je tampao i u posebnoj knjizi. Ovo je bio vrlo koristan priru nik za mlade mualime koji istom po inju predavati u mektebima, prije nego steknu potrebnu praksu. S vremena na vrijeme Sarajli se opet vra a beletristici objavljuju i u Novom Beharu poneku pripovijest, ponajvie iz sarajevskog muslimanskog ambijenta. Opisivao je svagdanje ljude, sitne egzistencije, onako kako ih je on gledao, ljude koji nisu nimalo revolucionarni, koji su u bitnosti dobri i koji mrze zlo, a da nemaju snage i mogu nosti da se bore protiv njega. Dvije zbirke pripovijedaka tampala mu je Matica Hrvatska: Iz bosanske romantike (1931.) i Zarasli putovi (1944.). Pored navedenih objavljenih stvari ostavio je u rukopisu dvije zbirke pripovijedaka, tri romana (Prolje e, Srodne due i Kreposna ena), knjigu putopisa po Bosni i Bliskom Istoku, epski spjev Afri ko roblje, 16 aktovki, kulturno-historijske rasprave Muslimani u Spaniji kroz 900 godina (od 711. do 1611.), Turska u brojkama, Bogumilska zagonetka i Stranputice u islamskom vjerovanju. Ostavio je u rukopisu bogat Hrvatsko-srpsko-turski rje nik (sa 27.000 rije i), a me u posljednjim napisanim stvarima je poboni spjev Mevlud. Dobro su mi poznati svi nai Mevludi (neke bi trebalo zabraniti da se u e) po am od Gaevi eva i Dizdarevieva (Muhameda Rudije), , preko ati eva, Baagi eva, Zenunovi eva i Daferagi eva pa mislim da je Cati ev pjesni ki najbolji, a poslije njega po vrsno i dolazi Sarajli ev. Moda u njemu nema topline i zanosa kao u Baagi evu, ali ima neto pozitivno to ina e nedostaje svim naim Mevludima, a to je to u njima nema uop e govora o islamu kao vjeri, o Muhamed-alejhisselamu kao u itelju vjere, o glavnim principima islama (o imanskim i islamskim artovima), a to je sve Sarajli opjevao vjeto graenim stihovima, koji su moda bili malo neobi ni jer su deseterci, a

40

41

mi smo nau ili na jedanaesterce Sulejman- elebijina turskog Mevluda i prepjeva i prerada ovoga Mevluda. Ali, sjetimo se da je i Baagi ev Mevlud spjevan djelomi no u desetercima a djelomi no i u stihovima s manjim brojem slogova, ak i u petercima (Boe milosni / i mi u Bosni / dan radosni / Mevlud slavimo) - pa je sedam godina nakon to je spjevan i objavljen (1924.) na prvom javnom izvo enju u internatu eriatske gimnazije u Sarajevu (29. V. 1930.) doivio vanredan uspjeh i danas se u cijelosti samo neki njegovi dijelovi recituju prilikom proslave Mevluda. Ja sam uvjeren da e Sarajli ev Mevlud imati uspjeha vie nego ijedan dosadanji na:s' Mevlud, ialto, opet naglaavam, pjesni ki nije na najvioj visini. Sarajli se, dok je objavljivao svoje knjievno stvaranje, pored svoga imena sluio i pseudonimima: Muhamed Dugumlija (ustvari pravo prezime njegove porodice prije nego mu se djed preselio iz Sarajeva u Kneinu, gdje su ih prozvali Sarajli ima), Karanfilaga, -in, Muhsin, Halid i Ferezdek. Tko bude pisao o kultumom preporodu bosansko-hercegova kih muslimana u prvoj poli ovoga vijeka ne e mo i mimoi i emsuddina Sarajli a kao jednog od najaktivnijih i najmnogostranijih pisaca prije drugog svjetskog rata.

MEHMEDBEG KAPETANOVI - LJUBUAK

jedna markantna li nost prole nae generacije koja je proivljavala burne dane zadnje turske vladavine u naim krajevima i doba prvih decenija iza okupacije, to je Mehmedbeg Kapetanovi . Poput svojih pre a velikana hercegovaatih kao Ali-pae Rizvanbegovi a i dr. i on je bio uvijek u politici umjeren, ali zato velik prista:s'a rada i napretka i tenja, koje su od Sultan Mahmutovih reforarna proimale sve generacije, kojima bijae sav ideal mearif pod svaltu cijenu. Zato se i on dao toj struji od rane svoje mladosti i cijeloga ivota sluio toj ideji progresu, kalto je umio i mogao. Merhum Mehmedbeg rodio se 1839. god. u Vitini kod Ljubukog. Poetne nauke u io je u rudiji u Mostaru, a za tim u medresi u Ljubukom. Iza toga dao se na izu avanje orijentalnih jezika i na op& obrazovanje kao potrebnu onda spremu za inovni ku struku i javnog radenika. U dvadesetoj svojoj godini bude izabran za lana vije a kod kajmekama, a iza tog ode kao lan komisije za neke reforme, to je rukovodio poznati Devdet pa:s'a u Mostaru. Od 1863. pa sve do 1876. sluio je kao kajmekam u Stocu, Ljubukom, Fo i i Trebinju. God. 1876. istupi iz dravne slube i preseli se u Sarajevo, gdje se oeni od glasovitog Musta-pae Babi a i tada bude izabran za na elnika grada Sarajeva, a doskora i za lana turskoga parlamenta u Carigradu. Iza okupacije svra a Mehmedbeg na se panju okupacijskih vlasti kao jedna od najuglednijih li nosti muslimanskog svijeta u B. i H. i ubrzo postaje vladinim savjetnikom. U tom svojstvu ostaje sve do 1893., koje godine bude po drugi put izabran na elnikom grada Sarajeva. U tom ga je zvanju zatelda god. 1902. teka bolest, kojoj je te godine i podlegao. Za vrijeme svog dugogodinjeg slubovanja bio je 4-5 puta odlikovan. Pored tih slubi, koje je vrio merhum Mehmedbeg se bavio i knjigom. Koliko god je vladao orijentalnim jezicima toliko je poznavao i imao smisla i volje i za isto u i ljepotu svog materinskog jezika makar da ga nije u io sistematski. Kalto je o svemu imao svoj zdrav sud, tako je od prirode bio sposoban, i to god bi govorio pisao, sve je bilo jasno i odre eno. Merhum Mehmedbeg na godine je sabirao gradivo za svoje Narodno blago (poslovice, popijevke, duhovite re enice, pjesmice, uzre ice i pri e). Zatim je isto tako na godine prevodio i sabirao gra u za Isto no blago sa cirugih (isto nih) jezika, sauvao je od zaboravi narodne pjesme Boj pod Banjom Lukom, zatim uvenu pjesmu punu savjeta Avdiju i poznati Duvanjski arzuhal, te ih sve izdao u svojim

42

43

izdanjima. Pisao je jo 2-3 broure politi ko-polemi ke prirode i u svoje vrijeme 1891. pokrenuo politi ki list Bonjak. Ovaj je list u prvo vrijeme imao karakter jednog poticaja za muslimane B. i H. koji su onih godina iza okupacije biposve izgubili orientaciju, ulaskom Austrije u B. i H. posve deprimirani, pa su dijelom selili u Tursku se odali apatiji. Poto su druge skupine stanovnitva B. i H. imale svoje organe, osje ala se potreba, da se pojavi neko, ko e se i za muslimane zauzimati. Tako je Bonjak i primljen i taku je ulogu imao prvih dviju godina, dok ga je merhum Mehmedbeg izdavao. Ta dva decenija proveo je Mehmedbeg u Sarajevu kao vladin savjetnik, kao gradski na elnik, bio je istodobno lan vakufskog ravnateljstva, lan mearifskog mecllisa i konano kao radnik na knjievnom polju makar i u uem smislu. Njegov konak nije bio stjecite obi nih slieldija, nego e:s' e sastanak radnika od pera i nauke i njegova istraivanja i ra ikavanja pojedinih finesa narodnog jezika i obi aja bila su esto originalna i interesantna. Merhum Mehmedbeg iako je bio naoko ovjek optimista, imao je i te kako osje aja za svoju zajednicu i imao smisla da osjeti svaki i najmanji udarac na sve ono to je svoje. Jedne zime a za vrijeme ramazana negdje godine 1894-5. ili 96. doao neki novi vii vojni funkcioner austrijski i nastanio se negdje u gornjem dijelu Sarajeva u blizini grada. Iznenadili ga prve no6 u neko doba topovi, koji o sehuru pucaju, pa se sjutri dan nervirao jo vie, kad je uo razlog ovom njemu nepoznatom obi aju i pucnjavi topova u to neobi no doba. To se ulo i o tom se dosta govorilo po sijelima, ali pri tom i ostalo. Ali na bajram, kad je na uobi ajene estitke, koje bi se u Sarajevskoj kiraethani udeavale uz sviranje vojne glazbe, po obi aju doao i vrhovni vojni komandant u ijoj je pratnji bio i li no doti ni vii oficir, merhum Mehmedbeg u svom oduljem odgovoru i zahvali raspleo na dugo i iroko, da muslimani rado primaju estitke ovog najve eg svog blagdana, da su sretni i zadovoljni pod mudrom upravom i t. d., jer mogu da slobodno ispovijedaju svoje vjerske osje aje i vre svoje vjerske dunosti uz lijepi ramazani erif, topovi slobodno pucaju i objavljuju doba molitve, a nikome to ne smeta i ne zapinje za oko i t. d. nabrajao Mehmedbeg, da je svatko na obe strane razumio, kud su uperene strelice begove. I o tom se poslije dugo govorilo u drutvima sarajevskim. U ivotu merhum Mehmedbega ima puno lijepih doivljaja i njegovih duhovitih ala. Jedan put on doao iz harema u konak gdje zate e nekoliko strane gospode, ali se i ne osvr u na njegovu pojavu, neki sio na minder, neki gledaju slike i levhe a neki gleda kroz prozor. Ni na njegov pozdrav ni da se gane koji, nego samo jedan izusti gutntag. Beg se odmah sna e: to su o ito stranci, koji su poli na Bembau u tursku kafanu pa tu zalutali. Pritisnu na dugme, a kad se na vratima pojavi stari Bajro, malo i ljut, to ga zvono podie iz njegova kahvedaka, beg mu zapovjedi: Donesi im po jednu kahvu, ama gledaj kako e naplatiti!

SERVER ef. SVRZO

Veliki legator Narodne Uzdanice Server ef. Svrzo rodio se u mjesecu januaru godine 1878. Njegova majka Ata ro ena Hrasnica poginula je za vrijeme okupacije 19. kolovoza 1878. u Sarajevu u Hrasni inoj kui s desnu stranu Miljacke, koja je bila na onom prostoru, gdje je kasnije izgra ena ku a (odmah do kazalita). 0 njegovoj majci je poznata jedna lijepa narodna pjesma: emaluo, ira od Misira, Svrzo Meho ljepi od vezira! Almas grana Hrasni ina Ata Almas grana na telale data. Kupuje je Svrzo efendija Nadme e se Sokolovi Salko, Svrzo daje paru carevicu, Salko daje hiljadu dukata. Govorila Hrasni ina Ata: U mog babe dosta blaga ima, Samo nema pare carevice Jer je para na srda's/ce pala, Na srcu je ranu ostavila. Server ef. Svrzo je u io rudiju u Sarajevu, a nije dalje nastavljao nauke, no uvijek je bio prijatelj svih onih koji su traili nauke i znanja. Tako je pred smrt za vrijeme rata oporu no ostavio jednu tre inu svoga imetka za prosvjetne svrhe i pobijanje nemorala. Izvrilac oporuke g. dr. Halidbeg Hrasnica je iz njegova sulus-vasijeta dijelio tipendije i potpore osobito u enicama sarajevskih kola, a pred dvije godine je dodijelio Narodnoj Uzdanici i Merhametu po 75.000 dinara, da se od kamata te svote dijele svake godine dvije tipendije u enicama koje sarajevske srednje kole. Server ef. je umro 15. septembra 1918.

44

45

RIZA BEG KAPETANOVI

Ona stara muslimanska generacija, koja je u zadnjem deceniju prologa vijeka stupila u javni ivot, dobrano se prorijedila. 24. decembra 1931. umro je Riza beg Kapetanovi , jedan od vrijednih radnika muslimanskog preporoda u Bosni. Ono to je bio u Hrvatskoj Ilirski preporod po etkom etvrtog decenija prologa vijeka, to je za Bosnu pokret muslimanske inteligencije u zadnjem deceniju prologa i prvom ovoga vijeka. Kao to ni od Ilirskog pokreta nije u knjievnosti mnogo ostalo, tako ni od cijelog ovoga rada prvih mushmanskih knjievnika nemamo skoro nita osim Baagi eve lirike, odlomaka Mulabdi eve proze i Vamikovih Papirnatih kriara, koje bi naa omladina esto trebala uzeti u ruke, da iz njih u i i nau i ljubiti svoje i braniti se od drugoga. itav ovaj pokret muslimanske inteligencije na vlas je skoro jednak Ilirskom preporodu u Hrvatskim zemljama s jedinom razlikom, to muslimansko bosansko plemstvo ni u iznimkama nije nikad bilo anacionalno, nego je kao najsvetiji amanet uvalo materinsku rije i gajilo neobi nu ljubav za svoju zemlju, a i prvi radnici narodnog preporoda, prvi ora i narodne njive, su gotovo sami i to izdanci onih najstarijih porodica. Od prvih narodnih trudbenika u ivotu su Edhem Mulabdi , dr. Safvet beg Ba'agi , Ademaga Mei i Osman Hadi , a Riza beg Kapetanovi umrije nam eto pred godinu dana. Ro en u Vitini 1868. (a moda i ranije; nerado je o godinama govorio) u staroj begovskoj i kapetanskoj porodici, Riza beg je od malih nogu odgajan gransenjerski, a kako mu je otac Mehmed beg bio vrlo razborit ovjek, znao ga je odgojiti u duhu novoga vremena. Nakon okupacije Bosne 1878. Riza beg je prvi musliman, koji poha a Knabenpensionat u Sarajevu, a nakon svretka penzionata poha ao je neko vrijeme rudiju. Begovski je ivio. ivio je, reklo bi se, kako je sam htio. Pa i pored toga to je bio begovski komotan, radio je. Iako nije bio jedan od glavnih radnika Narodnog preporoda, ali je dosta doprinosio narodnoj stvari. 1893. godine je zbirku pjesama. Od itava toga pjevanja jedva ostaje nekoliko dobrih stihova, nastalih uglavnom po ugledu na narodnu poeziju. Kad je 1900. pokrenut prvi mushmanski asopis Behar, kojemu je bio urednikom Safvet beg Baagi , a glavnim suradnikom Edhem Mulabdi , po inje u njemu suraivati i Riza beg pjesmama i kra im pri ama, a naro ito folkloris-

ti kim ra.dom. Znatnija mu je radnja iz folidora ta ne valja raditi. Prije polu-etanja Behara suradivao je u Nadi pjesmama i tako er folklorom: Iz nanina halvata. U to je vrijeme sakupljao povijesnu gra u za dramu Hariun, koja je izila 1905. u Beharu i posebno tiskana. Ta drama prikazuje ivot zadnjeg srednjevjekovnog viteza Hadi Mehmed bega Rizvanbegovi a, zvanog HarOun, koji je zaglavio u borbi s bratom Alijagom (kasnijim Alipaom). Sva tadanja dramska knjievnost nastala je radi toga, da diletanti imadu ta iznijeti pred zahvalnu publiku, koja je rado gledala junake odjevene u zlato i srmu, sa sabljama i pukama i sa rije ima punim borbe i prijetnje dumanima. Taj komad su davali diletanti po svoj Bosni i Hercegovini, a doivio je mjeseca velja e godine 1930. premijeru u izvedbi glumaca sarajevskog kazalita. Otkako je osnovana Narodna Uzdanica pokazivao se na svakoj njenoj priredbi i pratio je njezin rad i razvoj s oduevljenjem. Otkako je izumljen momentaparat u fotografiji, Riza beg se bavio u obilnoj dokolici fotografiranjem raznih tipova i scena. To mu je bila najdraa razonoda, pa je ostavio iza sebe lijep album odli nih fotografija. Riza beg Kapetanovi bio je vanredno drutven i pristupa an ovjek, pun dosjetaka duhovito poantiranih, bogat raspoloenjem i uvijek optimist. Narodna Uzdanica gubi u njemu velikog prijatelja i dobra radnika. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten!

46

47

HADI MEHMED DEMALUDDIN AUEVI


U ponedjeljak, 28. marta 1938. umro je u Sarajevu prvi Reis-ul-ulem a . Na 30. KraljevinJugosHdMehmDaluinfdjCev marta obavljena mu je impozantna denaza. Nakon klanjanja podne namaza zakopan je na po asnom mjestu u haremu Gazi Husrev begove damije, izme u mezara Mehmed beka Muteveli a i Mustaj bega Fadilpai a. Muhamed" Cauevi ro en je 28. decembra 1870. u selu Arapui kod Bosanske Krupe. Mektebsku nauku u io je pred svojim ocem Ali hodom, a zatim je otiao u Biha u medresu, gdje je sticao naobrazbu pred muftijom i muderrisom Ahmed Sabit ef. Ribi em, zvanim irazijom. Odatle je otiao godine 1887. u Carigrad, gdje je sluao predavanja vie muderrisa: Salih ef. Tokatlije, H. Hasan Husni ef., H. Ali ef. Neveherlije, H. Halid efendije, a posebno je u io perzijski jezik pred Esad dedetom, koji je bio i dervi Mevlevijskog tarika. Kako su u ta vremena medrese u Carisradu bile po starom uzoru i sa starim preivjelim na inom predavanja, odlu i Cauevi da se upie u modernu, organizovanu, kolu, Mektebi-Nuvvab, ali po nagovoru svoga u itelja Ismail Haki ef. Monastirlije, pre e odmah na pravni fakultet (Mektebi Hukuk) carigrar lskog sveu ilita koji je s odli nim uspjehom svrio i godine 1903. poloio zadnje rigoroze. Ali i prije toga, u tre oj godini studija, uzeo je idazet. U Turskoj, gdje je stekao glavnu naobrazbu i gdje se osje ala potreba za kolovanim ljudima, ekala ga je velika karijera, ali osje aj dunosti prema svome narodu i elja da mu svojim znanjem i naobrazbom pomogne prevagnu i on se, na nagovor nekolicine prijatelja, vrati 1903. u domovinu, gdje zapo e svoj blagotvorni rad u narodu, najprije kao profesor arapskog jezika u gimnaziji u Sarajevu, a onda od 1905. do 1909. kao lan Ulema medlisa. Kada je godine 1909. izvojevana vjersko-prosvjetna autonomija stavljen je kao lan Ulema medlisa na raspoloenje i imenovan profesorom eriatske suda ke kole u Sarajevu. No kako je tu dobio niu klasu nego mu je pripadala kao lanu Ulema medlisa smatrao se unienim, pa je predao ostavku na slubu, koja je uvaena istom godine 1912. Slijede e je godine izabran pretsjednikom Demijjeti-limijje.

" kolujui se u Turskoj pisao je i izgovarao svoje ime na turski na in, tj. Mehmed. Kako onda Turci nisu imali prezimena, pri upisu u kolu uzimali bi drugo ime (nekad o evo, a nekad koje drugo, poeti nije ime), pa je tako i auevi uzeo ime Demaluddin - ljepota vjere. Potpisivao se obi no: Efkarul muvehhidin Mehmed Demaluddin - Najsiromaniji monoteist M. D.

U to vrijeme je imao namjeru da se povrati u Tursku i ve je bio zapo eo prodavati knjige i namjetaj. Ali kako tada dade ostavku na poloaju prvi narodnom voljom izabrani Reis-ul-ulema Hafiz Sulejman ef. Sarac postade aktualno pitanje novog Reis-ul-uleme. Inteligencija i iroki narodni slojevi smatrali su da je za taj poloaj najpozvaniji Cauevi , dok ga neki lanovi Egzekutivnog odbora nisu trpjeli. Hodinska kurija ga izabra ipak za prvog od trojice kandidata. Kada vlada poniti izbor do e do ponovnog biranja. Egzekutivni je odbor imao svoga kandidata Dafer Ilhami bega Kulenovi a iz Carigrada a rodom Bonjaka. No Hodinska kurija ponovo ga izabra za prvog kandidata uz Hamza ef. Puzia i Salim ef. Mufti a, iako je ef pravosu a Abdalbert ek pravio pritisak na kadije, kao dravne inovnike, kojih je bilo 11 u Kuriji, da na prvom mjestu izaberu Kulenovi a. Vlada nemade kud, nego potvrdi Cauevi ev izbor, i on poloi 7. marta 1914. zakletvu pred carem i kraljem Franjom Josipom I. u Be u. Na tom poloaju je ostao do godine 1930., kada je donesen Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici, po kojem su svi muslimani u Jugoslaviji dobili jedinstvenu vjersku upravu. Cauevi je postavljen prvim Reis-ul-ulemom Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Iz neopreza, koji katkada imaju i najve i ljudi, a u naj istijoj namjeri i s nadom da e tako najbolje pomo i svojoj zajednici, pomogao je ondanjoj autoritativnoj vladi Petra ivkovi a, u kojoj je imao resor pravde Dr Milan Srki , da srui muslimanski vjersko-prosvjetni Autonomni statut, izvojevan godine 1909. nakon velikih moralnih i materijalnih narodnih rtava. U doga ajima koji su iza toga neposredno slijedili bile su mu ruke vezane, pa je odmah vidio da je prevaren. Najbolje to je u toj prilici mogao u initi i to je u inio jest predaja ostavke na asti Reis-ul-uleme, 11. aprila 1930. nakon ega je i penzionisan. Njegov rad je bio mnogostran i upu en na op e dobro muslimana. Po dolasku u domovinu, opazivi nau zaostalost i trae i joj uzroke, vidio je da je naa najve a mana neprosvije enost iz koje su onda izvirala druga narodna zla. Muslimanska omladina je u nedovoljnom broju poha ala osnovne, a pogotovu srednje, kole. U mektebima se obuka vrila na turskom jeziku. Evropsko pismo latinica smatralo se protuislamskim, i po miljenju natrane uleme, grijeh je bio njime se sluiti. Za po etak rada na narodnoj prosvjeti preudesio je arapsko pismo, kojim su se Turci sluili, za na jezik iskombiniravi slova i znakove za glasove koje ima hrvatski jezik, a nema ih arapski. Tim pismom, arebicom, po e tampati knjige vjerskog sadraja koje je ili sam pisao i prevodio ili njegovi mla i i vredniji saradnici iz redova nie ilmijje, muallima. Takvim arapskim pismom su tampane u glavnom sve nae vjeronau ne knjige za mektebe i osnovne kole, a do najnovijeg vremena i za gimnazije. Tim slovima su tampani ili u cijelosti ili djelomi no listovi Tarik, Muallim, Misbah i Behar (VII godina u kojemu je bilo i lanaka na turskom jeziku) kada ga je auevi potpisivao kao urednik.

48

49

Zadnje, a i najve e, njegovo knjievno djelo je prevod i tuma Kur-ana koji je izradio u zajednici sa svojim urom, sadanjim lanom Ulema-Medlisa g, Muhamed ef. Pandom. Ovo djelo je radio na bolesni koj postelji. Njegovi u enici i iz gimnazije i iz eriatske suda ke kole sje aju ga se kao izvrsna nastavnika. Ne manje su vani i njegovi vazovi koje je kazivao godinama u Gazi Husrevbegovoj damiji u Sarajevu i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine obilaze i esto i najzabitnije krajeve. Njegovi vazovi nisu bili ahiretski, nije bilo u njima fantasti nog opisivanja denneta i dehennema, hurija i zebanija, kao u drugih vaiza. Njegovi vazovi su bili otvoren i smion poziv zaostalom islamskom svijetu da se prene iz u malosti i mrtvila, da prione za napredne i korisne tekovine modernog vremena, jer e ga druk ije vrijeme pregaziti. U najtee vrijeme obnaaju i ast Reis-ul-uleme za Bosnu i Hercegovinu, u samom ratu i poratnoj pometenosti, nije mogao da razvije sve svoje duhovne sposobnosti na korist nas muslimana. Bivalo je i takvih vremena kad je morao iznalaziti svagda:s'nju zaradu neukim enama boraca koji su krvavili na svim evropskim bojitima. Ali, kad je trebalo, ula se i nadaleko njegova muka krajinika rije u obranu ugroenih muslimana, kao to je to bilo odmah po svretku rata. Narodna Uzdanica je izgubila u Reis-ul-ulemi auevi u svoga iskrenog prijatelja i suradnika. U prvoj godini na:s'ega kalendara (za 1933.) tampan je njegov lanak Nekoliko rije i o ibadetu i ahlaku, u 11. (1934.) Boje svijetlo ne moe nitko ugasiti, u (1935.) Jedno l ratko obja:s'njenje o Hutbama, u IV. (1936.) Damija i u V. (1937.) Objava (Vahjun). Vakufsko-mearifski sabor u Sarajevu na komemorativnoj sjednici od 28. marta 1938. upisao je rahmetli H. M. Demaluddin ef. auevi a dobrotvorom Narodne Uzdanice. Slijede ih dana je cjelokupna jugoslavenska tampa pisala o velikom rahmetliji opirne lanke isti u i vanost njegova rada za kulturni napredak bosanskohercegova kih muslimana. Novi Behar u Sarajevu posvetio je itav jedan proiren broj (20, god. XI. od 15. aprila 1938.) merhum Cauevi u. Ovdje donosim jedno karakteristi no pismo merhum auevi a koje mi je pisao u Podgoricu kamo sam bio premjeten i gdje sam me u muslimanima, prema skromnim sposobnostima, po eo raditi na vjersko-prosvjetnom pridizanju. Obavijestivi ga jednim opirnim pismom o svojim zapaanjima i po ecima rada, dobih slijede e njegovo pismo:

apredak. Vrlo me veseli da si po eo V'azu nasihat initi. Tvo) c'e v'az mnogo ndavati povoda da tamonji svijet razmilja o potrebi nauke. Zensko, muko, svaki musliman duan je u iti, pa ako ne e toga vriti kao musliman, vrijeme e ga prisiliti da to vri kao obi ni graanin. Zna:s' Ti koliko sam ja imao truda dok sarn rastuma io potrebu u enja svjetskog pisma, latinice, po naim medresama, a i to da mi je trebalo dugo i iroko tuma iti potrebu naobrazbe naeg enskinja. Trebalo mi je dokazivati, da e islamski svijet propasti, ako ne osposobi svoje sve lanove za borbu u ivotu. Usprkos svega toga zna da smo dosta izostali i zaostali, pa se ne moemo uditi zaostalosti muslimanki u Crnoj Gori. Runi obi aji najve u tetu nanose islamskom svijetu. Turska, da se je drala loi(h) obi aja, morala bi propasti. Turkinje i Turci, ensko - muko, stupilo je u borbu, pa su za etiri godine isposlovali da su danas gospodari u svojoj slobodnoj domovini. Turska, u zdravlju svojih u enih Turkinja, moe sutra sve mukarce opremiti na rat, jer moe sve inovnike nadomjestiti sa sposobnim enskinjem. Sve islamske drave mora e da se ugledaju u Tursku i da svoje enskinje osposobe za borbu u budu nosti. I ovo e biti povratak Kur-anskim propisima, a ne - kako neki misle - gaenje vjerskih propisa. Kur-an trai da i muko i ensko u jednakoj mjeri budu ista srca, iste due, a ne trai od njih da se zastiru da u tmini i mraku neznanja ive. Ako je neko nemoralan on e nevaljala djela initi kada ga zastre i ponjavom. Selam primi i selam kai svakom ko eli. Ja se jo osje am slabim i ne izlazim iz ku e, ali ovjek je duan da u pogledu slabosti gleda u one koji su slabiji, pa tako i ja sabur i ukur inim. Seher Saraj 30/XI 1933 14 'aban 1352

Efkarul-muvehhidin Mehmed Demaluddin (P. s.) estitam Tebi i svima muslimanima tamo mubarek ve er Lejlei Berat, koja se slavi kod nas sutra nave er. Boe, daj, da islamski svijet u boljem raspoloenju, u boljem veselju do eka i doivi mnogo mubarek ve eri! M. Demal

Ali efendi Narnetak, profesor Podgorica Tvoju kartu od 27/XI 1933 ju e primio. Drago mi je da si zdravo i da si poloio profesorski ispit. Ja Ti to estitam i elim Ti lijepo zciravlje i dobar

50

51

Dr. SAFVETBEG BAAGI -REDEPAI (MIRZA SAFVET)

Nakon studija orijentalnih jezika i povijesti na Univerzitetu u Be u imenovan je nastavnikom arapskoga jezika u gimnaziji u Sarajevu godine 1900., a ve ie tada poznat i kao dobar pjesnik po Trofandi iz hercegova ke dubrave i kao dobar u enjak-povjesnik po Kratkoj uputi u prolost Bosne i Hercegovine, pored drugih radova tiskanih u hrvatskim asopisima i u sarajevskoj Nadi. Iste godine kad je imenovan nastavnikom gimnazije, pokrenuo je s Edhemom Mulabdi em i Osman Nuri Hadi em, list za pouku i zabavu Behar, uz koji se okupilo sve to je bilo pismeno i to je vrijedilo me u muslimanskom duhovnom elitom - knji'evnicima. Zasluga njegova i njegovih suradnika je neprocjenjiva za ondanje a i kasnije muslimansko drutvo, u kojem je nastao bio opasan drijeme' i jo opasniji pokret za seobu u Tursku. Safvetbeg je ure ivao Behar samo jednu godinu, ali list je nastavio izlaenjem jo punih devet godina evoluiraju i od muslimanskog porodi nig lista u panislamsko knjievno-politi ki list (V-11. godite), a zatim u hrvatski porodi ni list, prihvativi suradnju, pa zadnjih dvaju godita (IX. i X.) i urednika Hrvata katolika Prvi decenij dvaciesetoga vijeka je najplodonosniji u Baagi evu ivotu. Kao pjesnik, inspiriu i se eroti kim doivljavanjem, pjeva ljubavne pjesme, protkane isto njakom filozofijom o bezgrjenosti iste prirodne ljubavi. Zanose i se slavom predaka, junaka Bosne Hercegovine, pjeva rodoljubne pjesme, pune borbenosti i ivotne snage, a te se pjesme deldamiraju na svima muslimanskim zabavama, na kojima se odigravaju tako er njegove drame Abdullah paa i Boj pod Ozijom, nastale ne toliko pravom njegovom inspiracijom koliko iz potreba muslimana, koji su po eli prire ivati zabave, da bi omladinu navikavali na novi put drutvenosti, izvla ei je iz opskumih kavana i krma. (Pri ovom ne mislim re i da drame nemaju knjievne vrijednosti.) Promatraju i na ivot, svoju suvremenost, pjeva didakti ne pjesme, nagoni nas da mislimo o svome materijalnom stanju, koje se ve onda po elo ruinirati:
,

6. svibnja 1870. rodio se u domu begova Reciepai a u Nevesinju u Ibrahimbega, sina Baagina, prvi sin, kojemu nadjenue ime Safvet. Majka mu, Almas hanuma, ki je Dedage, a unuka Smail-age engi a, pa je Safvetbeg i s oinu i s materinu stranu potomak starih begovskih porodica isto ne Hercegovine. Otac mu Ibrahimbeg bio je inovnik, pa je i Safvetbeg kao dijete promijenio nekoliko mjesta boravka, a od 1882. nastanio se stalno u Sarajevu. U Mostaru i Konjicu polazio je mekteb, a u Sarajevu Rudiju. Ova kola je bila naro iti tip osnovne po nekim predmetima koji su se u njoj u ili, srednje kole, pa je Safvetbeg tu nau io u dobroj mjeri orijentalne jezike: turski, arapski i perzijski. U ovim ga je jezicima pou avao i otac mu, pjesnik, pa je Safvetbeg imao prilike da i izvan kole ste e znanje jezika, bez kojih se ne moe zamisliti dobar poznavalac na:e povijesti turskoga razdoblja, kakav je Safvetbeg ve u ranoj mladosti postao. Begovski potomak upoznao se jo u djetinjstvu s porodinim tradicijama, koje su se prenosile s koljena na koljeno, zapamtio ih, a po njima je stekao volju da se upozna s tradicijama i historijskom istinom itave Bosne i Hercegovine. Iz djetinjskih naldonosti i mladi kih elja razvila se u zrelo doba njegova ivota volja za takvim radom, a ta volja udruena sa shodnom kasnijom naobrazbom i nau enjakom erudicijom dala nam je Safvetbega historika, kakva ga najvie cijene u eni ljudi. Nakon rudije Safvetbeg se upisao u sarajevsku gimnaziju, koju je pohaao od 1885. do 1895. sa dva vremenska prekida, radi - matematike.Tada su u gimnaziji, pored ostalih predmeta u ili muslimanski aci arapski jezik, po volji, mjesto gr kog, pa se Safvetbeg i tu usavravao u jeziku Antare, Imru-ul Kajsa, u jeziku svete Knjige, Kur'ana, i hadisa. U to vrijeme sazrijeva u njemu u enjak, ali jo ne daje knjievna povijesna djela. Javlja se u njemu treperenje uvstava, budi se mladi ka ljubav, koja trai izraz u stihu, i ovo razdoblje nam daje pjesnika, Mirzu Safveta. Takav je imao mnogo vie utjecaja na nas, takva smo ga bolje osjetili i upoznali i u pjesnikom radu je ve i njegov zna aj za ire slojeve naeg svijeta. Siroka dua na.ega naroda, izraena u sevdalinki, pjesmi kojoj nema premca u narodnoj lirici evropskih naroda, snano je izbila u Mirzi Safvetu, sevdaliji, koji je punom aom pio slasti zemaljskoga ivota i o tom pjevao bez la'nog, farizejskog, srama kao i njegov suvremenik Lacko Vidri .

Zato su nai ra uni loi, Groem se te e - krunom se troi. Vide i nas malo na naukama, bez kojih nam nema opstanka, ako ne emo da ostanemo samo sitne kahvedije i podvornici po uredima, pjeva muslimanskim roditeljima: Djeca bez kola - siro ad gola, A narod bez djece obrazovane Je narod koji budu nosti nema, Narod je kom su odbrojeni dani Narod je kom se kobni udes sprema Da ga utarnani.

52

53

Ali u ovom pravcu ne pjeva samo, jer pjesma teko pokre e i obrazovaniji svijet, nego radi i opipljivije. Sa suradnicima, koje je bio uza se okupio ureujui Behar, pokre e nakon dugih i savjesnih priprema, 20. velja e 1903, Gajret, drutvo za pomaganje siromanih claka. Po tom se osnivaju drutva: Elkamer i Muslimanski klub. (Po etkom 1907. otputen je Safvetbeg iz dravne slube, a mjeseca srpnja iste godine bezrazlono mu je otkazano povjerenje lanova Gajreta, koje je Eksekutivni odbor Narodne organizacije na brzu ruku en masse upisao.) Poznat u narodu kao njegov ozbiljni i iskreni u itelj postao je i politi arom, ali ne narodnim demagogom. U prolje e 1907. pokre e politi ki tjednik Ogledalo, koji skoro sam ispunja od uvodnika do podlistka, ali u tom poduzeu nema uspjeha, jer ne pie onako kako je tadanja italaka publika traila: razdraliivo, polemi ki - u no. On pie razborito sabrano, a mnogi su njegovi lanci itave studije, pisane s puno ozbiljnosti. Naro ito se tu isti u lanci o agrarnom pitanju u Bosni. Radi ozbiljna tona njegova pisanja, list nije mogao napredovati, pa se nakon tri mjeseca (13 brojeva) razbilo njegovo bistro Ogledalo. Napokon kao u enjak pie u ovo vrijeme studije o pojedinim istaknutim Bonjacima i Hercegovcima za turske uprave i sprema se za donoenje svoga najve eg knji'evnog djela Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, na osnovu kojega je promoviran 20. s-vibnja 1910. na ast doktora ex linguis islamiticis. Godine 1910. Safvetbeg je izabran za narodnog zastupnika za grad Banja Luku u bosanski sabor. Nakon smrti Alibega Firdusa, odmah u po etku zasijedanja sabora, imenovan je Baagi predsjednikom sabora, a vrio je tu funkciju i godine 1914, dok je u me uvremenu, za dva saborska zasijedanja, bio podpredsjednik sabora. Njegov politi ki rad se ogleda u saborskim zapisnicima i nije malen, ali iskreno priznajem da alim to ga je politika otrgla od nauke i beletristike, pa nije mogao u knjievnosti dati onoliko, koliko bi dao da nije bio zauzet politikom, tim vie to se, u isto vrijeme kad je bio izabran za narodnog zastupnika, radilo o tome da bude imenovan profesorom orijentalistike na zagrebakom sveu ilitu. Iza rata se tako er bavio kratko vrijeme politikom i izdavao list Obranu, ali nije imao spreme za vo enje balkanske politike, pa ju je napustio. Od kraja 1919. do prolje a 1927. sluio je kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu i to je opet jedan period intenzivnijega nau noga njegova rada, koji mu je ometala bolest, pa je 18. svibnja 1927. penzionisan. U to vrijeme spjevao je Mevlud, prevodio rubaije Omer Hajjana i izdao ih s predgovorom u dvije zbirice, sabrao i tuma io turcizme u hrvatskom jeziku i obra ivao biografije znamenitih Hrvata, Bonjaka i Hercegovaca u Turskoj carevini. Opsegom sitnije, ali knjievnom vrijedno u velike priloge objelodanjivao je za rata i po ratu u Glasniku Zemaljskog muzeja, Obrani, Gajretu, Novom Beharu i kalendarima Narodna Uzdanica i Napredak

9. travnja 1934. godine nestalo ga je izme u nas i on je postao svjetla stranica na.e prolosti, za koju se dugi niz godina zanosio svojim umom kao i plemenitim srcem. Sutradan je uz ogromno u estvovanje naroda sahranjen uz Begovu damiju. Kad je denaza snesena od njegove ku e pred Begovu damiju, oprostio se od njega dirljivim govorom ispred Narodne Uzdanice, koju je Safvetbeg neizmjerno volio, njezin predsjednik i merhum Safvetbegov prijatelj i suradnik kih Edhem ef. Mulabdi (njihova suradnja na napretku bosansko-hercegova aj je istakao zna muslimana datira od nazad 40 godina). U govoru g. Mulabdi Safvetbegov na kultumom podizanju muslimana, njegov knjievni i drutveni rad i njegovo nacionalno osvjekivanje muslimana. Prvih dana po smrti Safvetbegovoj donijele su sve doma& novine nekrologe o Safvetbegu, me u kojima se isti u oni u Obzoru i Hrvatskom listu (Osijek) od Dragutina Hofbauera. Mnogobrojne ustanove i pojedinci izrazili su porodici Safvetbegovoj sau ee u alosti, a u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine odrane su komemorativne sjednice i prou ene hatme za duu neumrlog pjesnika. asopisi Hrvatska revija (Zagreb) i Napredak (Sarajevo) donijeli su itav trobroj lanke o radu i zna aju Safvetbegovu, a Novi Behar posvetio je (60 strana) Safvetbegu. U ovom trobroju su dali priloge o svim granama Safvetbegova rada: Hamdija Kre,:evliakovi (najbolja Baagi eva biografija), Ivan A. evoj), Salih Milievi (jedan lanak o javnom ivotu a jedan o poeziji Baagi (o Mevludu), Balji (o karakteristici Baagi eve poezije), Muhamed Hadijahi Antun im ik (o Baagi evoj zbirci narodnih pjesama, koju je merhum davno ustupio Matici Hrvatskoj, a ova je neke objavila u V., VI. i knjizi narodnih pjesama), Edhem Mulabdi (o dvostrukoj cenzuri radi Safvetbega), Rudolf Zaplata (Silvije S. Kranj evi o Safvetbegu Baagi u - kao pjesniku, dok je u jednom kasnijem broju N. B. objavljen lanak u kojem je izneen Kranj evieva rar6) ev sud o Baagi u kao historiku), Abdurahman Mei (po etak Baagi i Hamdija Kreevljakovi (bibliografija). U pjesni kom raspoloenju napisali su Rikard Katalini Jeretov (Pjesnik), Urednitvo (Nad kaburom velikog rah-u) svoje osje aje nad metlije) i amil Avdi Jusufov (Merhum Safvetbegu Baagi prevelikim narodnim gubitkom. Svoje uspomene na velikog merhuma iznijeli u spomenutom trobroju Novoga Behara: H. Mehmed Demaluddin Cauevi , Ademaga Mei , Fehim Spaho, Dragutin Hofbauer, Ahmed Muradi ja. Naro ito se tu begovi , Andrija Kulier, Edhem Mulabdi , Hfz. A. Buatli a, Fehima istiu prilozi njegovih suradnika iz mladih dana: Edhema Mulabdi a. Lijepe pjesme u spomen Mirzi spjevali su i objelodaSpahe i Ademage Mei ), a u Hrvatskoj jem Novom Beharu Dem-bu-ni (Nikola Buconji nili u dje reviji Jakov Cari . Ova je pjesma kasnije preneena u Novi Behar. Iz svih tih priloga, od kojih neki nisu iz vanredakcijslih razloga mogli biti u cjelosti doneseni, vidi se da je Safvetbeg Ba:s'agi (Mirza Safvet) bio velik

54

55

ovjek, dobar i iskren prijatelj, osje ajan pjesnik i zna ajan u enjak i da je svojim nau nim", beletristi kim" i drutvenim radom me u nama bosansko-hercegovakim muslimanima sagradio sebi spomenik trajniji od tu a.

MUSA AZIM ATI

6. travnja o. g. navrilo se 20 godina od smrti ovog naeg velikog pjesniovjek rijetkih duevnih sposobnosti, obrazovan isto njaki i evropski kao ka. malo ko od njegovih suvremenika, gonjen zlim udesom patio se itava svoga vijeka. Za natpis na njegovu nadgrobnom kamenu spjevao je rahm. Baagi ovu jednostavnu rubaiju: Tu po iva pjesnik velikoga dara Koji nije tra'io asti ni i ara, Ve bohemski ivio i uvstveno pjev'o Dok ga udes ne doprati do ovog mez,ara. Donose i njegovu sliku u na:s'em kalendaru ne emo da o njemu opirnije piemo, nego upozoravamo itaoce na Novi Behar, god. br . 20-23, posve en uspomeni dvadesetgodinjice njegove smrti, a u kojemu su izneseni a o pjesnilanci: Hamdije Kreevljakovi a, Ivana Mili evia, Hazima abanovi nih jezika. ito o prijevodima s isto kovu ivotu i knjievnom radu, naro Rahmetullahi alejhi!

" Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od god. 1463-1850. (Sarajevo 1900.), Gazi Husrevbeg (Sarajevo 1907.), Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (Sarajevo 1912.), Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb, 1931.) i drugi lanci po asopisima. Zna ajan mu je neobjelodanjeni, a s velikim tn.idom obra eni, rad Turcizmi, arabizmi i parsizmi u hrvatskom jeziku. " Trofanda iz hercegova ke dubrave (Zagreb, 1896., II. izdanje Sarajevo, 1928.), Abdullah pa:s'a, dramatski spjev (Sarajevo, 1900.), Boj pod Ozijom, dramski spjev (Sarajevo, 1905.), Misli i uvstva (Sarajevo, 1905.), Uzgredne biljeke (Sarajevo, 1907.), Izabrane pjesme (Sarajevo, 1.913.), Melvud (Sarajevo, I. i 11. izd. 1924., DI. izd. 1931.) i druge originalne i prevedene pjesme po asopisima.

56

57

NADGROBNI SPOMENIK DRA. SAFVETBEGA BAAGI A


U haremu Gazi Husrevbegove damije u Sarajevu ima 11 grobova: prvi je osniva a najve e zadubine bosanskohercegova kih muslimana, Gazi Husrevbega, a zadnji Dr. Safvetbega Baagi a. Nadgrobni spomenik Dra. Safvetbega Baagi a, dovren i postavljen 5. listopada 1935, je od sarajevskog kamena, vapnenca, a izradio ga je klesar Antun Godec. Sastavljen je iz dva dijela: stepenastog sarkofaga (kubure) i niana. To je tradicionalan oblik odli nijih muslimanskih nadgrobnih spomenika, pa je morao biti odabran i za Safvetbegov grob, tim vie to su i susjedna etiri nadgrobna kamena tako postavljena. Susjedna etiri nadgrobna spomenika su kitnjastija, s mnogo ara i vijuga na sarkofazima, pa odu araju od veli anstveno jednostavnih linija damijskih. Zato ba jedini Ba:agi ev nadgrobni spomenik ne disharmonizira s damijom. Na nianu vie glave ispisan je arapskim slovima a turskim jezikom epitaf, koji je spjevao poznati na orijentalist i profesor turskoga jezika na eriatskoj suda koj koli u Sarajevu, Salih Safvet ef. lini poznanik i prijatelj Baagi ev. Na prednjoj strani niana isidesana je pjesma od 14 isto njaki njastih stihova, u kojima se opisuje zna aj Safvetbega Baagi a za bosanskohercegova ke muslimane. Ti stihovi u slobodnijem prijevodu glase: Da bi probudio narod znameniti pjesnik visokog poleta Mirza Safvet borio se kao lav. Da bi sa uvao odlike svoga naroda ovaj veliki plemi Trudio se s perom u ruci otrim kao ma . U nau nom krugu sjedio je uvrh pro elja. Svoju naklonost poidanjao je svima. ivot je potroio u irenju lijepe knjige: I od toliko njegovih djela upotpunila se jedna svjea ba a. Izvrsna djela i pjesme kojima u mudrosti para nema Ostavio je na dar svakom hrabri Safvet. I staro i mlado s uivanjem ita njegove pjesme. U dui naroda zauvijek e ivjeti lijepa uspomena na nj. Za njegovu smrt ispao je ovaj polustih, koji nas raduje kao potpun kronogram: Slavuj lijepoga glasa odletio je u visoki raj.

Konzonanti zadnjega stiha u turskom jeziku po ebcied-he-sabu daju broj a 1352, to je godina Baagi eve smrti po Hidri. S druge strane istoga niana ispisano je ta er turskim jezikom: Od uglednih i prvih ljudi zemlje dr. Baagi Mirza Safvet ovdje je pokopan. Bog nek mu se smiluje. Godina 1352. Prvi natpis je pisan arapskim pismom su/us, a drugi hatti divanijom. Oba natpisa je napisao Hadi Ahmed Demal ef. Dervievi , nastavnik arapske kaligrafije u Kairu. Na nadgrobnom kamenu nie nogu napisano je latinicom i naim narodnim jezikom samo ovo: Dr. Safvetbeg Baagi Redepai (Mirza Safvet) 6. V.
-

1870. - 9. IV. 1934..

Ovo je prvi spomenik uz Begovu dzamiju, na kojemu ima pored arapskog pisma i latinica, a trebala je da do e upravo na Baagi ev nadgrobni spomenik, jer on pjeva:

I moga hrvatskog jezika um Moe da goji moe da spoji Istok i Zapad, pjesmu i um. Tako su se na njegovu nadgrobnom spomeniku sastala dva pisma, tursko i evropsko, isto no i zapadno; s prvoga je prevodio stare dokumente i tako skidao veo s narodne prolosti, a drugim je pisao i tako davao svome narodu vrijedne knjievne priloge. Glavni nadzor nad izradom ovoga spomenika vodio je prijatelj Baagi ev g. Hamdija Kreevljakovi .

58

59

Dr. ABDURRAHMAN MIRZA MALI

EDHEM-AGA BI AK I
U srijedu 31. prosinca 1941. izneneda je umro Edhem-aga Bi ak i , zadnji birani gradona elnik grada Sarajeva, bivi ravnatelj Gradske tedionice, dugogodinji odbornik Glavnog odbora Narodne Uzdanice u Sarajevu, poznati privrednik, kulturni i karitativni radnik. Edhem-aga Bi ak i je ro en godine 1884. u Sarajevu u poznatoj trgovakoj porodici, iz koje se istakao kao predstavnik Sarajeva Hadi Salihaga Biaki - Miopre u pregovorima koje je vodila narodna -stranka, odnosno njen egzekutivni odbor, s vladom u pitanjima vjersko-prosvjetne autonomije bosansko-hercegova kih muslimana od godine 1901. do izvojevanja autonomije. Edhem-aga je svrio u Sarajevu mekteb i rudiju, a onda je poha ao predavanja Hadi hafiz Sakir ef. Pande u Atmejdanskoj medresi. Interesantno je zabiljeiti, da je velik dio poznatih sarajevskih privrednika svrio itavo svoje obrazovanje u medresi, dakle u vjerskoj stru noj koli, pa su ipak ti takvi trgovci ili industrijalci imali u privredi vie uspjeha od onih koji su svrili trgova ke akademije ili ak i visoke komercijalne kole, pored jednakih nov anih prilika. I na se Edhem aga posvetio trgovini, u kojoj je po etno imao velika uspjeha, ali budu i da se intenzivno bavio komunalnom politikom Sarajeva, da je drao prvorazrednu i skupu robu za na osiromaeni svijet i da je zbog prisnog prijateljevanja i politi ke istomiljenosti s m e rhum drom Mehmedom Spahom iza 6. sije nja 1929. navukao na se gnjev beogradskih silnika koji ga nisu mogli rii nagnuti, akamoli saviti ili prelomiti, to je bio prije 7-8 godina prisiljen zatvoriti du an. Ve od prvih dana osnutka JMO Edhemaga je jedan od prvih njenih radnika. Na op inskim izborima godine 1928. izabran je za gradona elnika Sara jeva, pa je on ujedno jedini birani gradona elnik od svretka prvog svjetskog rata dosad. Po ulasku merh. Dra M. Spahe u Stojadinovi a vladu 1935. Edhem-aga je imenovan za sarajevskog gradona elnika, na kojem se poloaju zahvalio godine 1938., kada je izabran za glavnog ravnatelja gradske tedionice u Sarajevu. Koncem travnja 1941. maknut je s toga poloaja. I upravo kad se radilo, da se ispravi pogreka koja mu je u injena u prvim danima ivota Nezavisne Drave Hrvatske, iznenadna smrt ga ote iz nae sredine ostavivi jednu prazninu za ovjekom, kakvih vie ne ostaje. Mehrum Edhem-aga je bio biran i u prvo Narodno vije e u Sarajevu, pa je sa svojim drugovima muslimanima iz toga vije a, merhum Fehim ef. Spahom i merhum Hifzi ef. Mufti em glasao, da se Bosna ujedini s Hrvatskom. Bila je

12. listopada o. g. umro je na Suaku u 38 godini ivota dr. Abdurrahman Mirza Mali . Ro en je u Imotskom u Dalmaciji u kr anskoj porodici Mali , dobivi ime Milivoj. U mladosti gonjen dubokim razmiljanjima o jedrxoj vjeri koja bi morala biti savrena do e do knjige rahm. Muhameda Seida Serdarevi a Istinitost bojeg bivstva i Muhamedova poslanstva. Nakon to je proitao to djelo, ideja da jo bolje upozna istinu, nagna ga da je nabavio sva djela Muslimanske biblioteke i prijevod Kurana na talijanskom. Upoznavi islam i osvjedo ivi se o istinitosti boje objave pristupi godine 1920. u Zagrebu velikom islamskom bratstvu promijenivi ime Milivoj u Abdurrahman Mirza. elja za to boljim i savrenijim poznavanjem islama navela ga je da tudira orijentalne jezike. Upisao se na univerzu u Parizu. Napisao je disertaciju Bulbulistan ejh Fevzije Blagajca, koja je nedavno na francuskom jeziku u Parizu objelodanjena. Malo je njegova knjievnog rada objelodanjeno, a knjievna mu je ostavtina u rukopisu golema. I Narodna Uzdanica je jednom rahmetliju pomogla jednokratnom potporom. Rahmetullahi alejhi!

60 61

hrabrost to i tajno pomisliti, akamoli javno glasati u Sarajevu da se Bosna Hrvatska ujedine u jednu dravu. U vrijeme 6-sije anjske diktature i nakon propasti ivkovi -Srki novi -Jevti evskih reima, kad je dr. M. Spaho uao sa svojom grupom u -UzuStojadinovi a vladu, rahmetli Edhem-aga je bio jedan od najintimnijih i suradnika rahmetli dra M. Spahe. Isto tako bio je kasnije suradnik i politi prijatelj Dra Dafera Kulenovi a. ki 1. sije nja 1942. obavljena mu je impozantna denaza, a poslije klanjanja denaze namaza odrao je govor u haremu Begove damije Hamid-beg Kurbegovi istakavi politi ke i privredni ke vrline sposobnosti merhumove. Merhum Edhem-aga je bio osvjedo eni prijatelj i radnik Narodne Uzdanice. Od drutvene godine 1929./30. do 1933./34., dakle za 5 dmtvenih godina, bio je stalno biran u glavni odbor Narodne Uzdanice, a isto tako bio je biran i u Odbor za gradnju Doma-internata Narodne Uzdanice u Sarajevu. Svojom otmjenoku, finom pristupa no u prema siromanijim i niim po ch-utvenom poloaju, svojom neustraivoku u politi koj borbi, svojom brigom za probitke povjerenog mu grada, njegova rodnog grada Sarajeva i njegovih privrednih poduze a, svojim kulturnim i karitativnim radom u Narodnoj Uzdanici, Hurijetu i Merhametu Edhem-aga Bi ak i je zaduio sve hrvatske muslimane, a posebno sve gra ane gracla Sarajeva. Rahmetullahi alejhi!

Dr. MUSTAFA DENILI

8. rujna 1941. umro je u Sarajevu Dr. Mustafa Denili , ef gradskog zdravstvenog odjela u Sarajevu, potomak stare ugledne porodice Denili a. Denilije Dmilije su starinom iz Drnia u Dalmaciji, pa su vjerojatno padom toga mjesta pod mleta ku vlast, kad se turska granica pomakla na istok, ako ne i ranije, preselili u Sarajevo, gdje su dobili velik ugled, jer im je povjeren tevlijet jednog od najve ih vakufa u Sarajevu, Skenderpaina, kojim su upravljali do pred 7-8 godina. Mustafa Denili roen je, kako mu to pie u osobniku u Gradskom poglavarstvu, 1. svibnja 1978., a vjerovatno koju godinu ranije u Sarajevu, gdje je svrio rudiju i gimnaziju, pa se upisao na sveu ilite u Be u, gdje je svrio 1905. medicinu kao prvi musliman iz Bosne. Koliki je bio ugled Mustafe Denili a u krugu muslimana tudenata u Be u vidi se i po tome, to je bio prvi predsjednik novo osnovanog tudentskog drutva Zvijezde 1903./04., u kojoj su bili lanovi, meu ostalim, Mehmed Spaho, Abdullah beg Bukvica, Hamdija Karamehmedovi , Hamid ahinovi (Ekrem), Emin Brka i Mehmed beg Fidahi . 1908. ' vne bolnice, a od 1. Od godine 1905. do 1908. bio je lije nik dra. nik, graciSki fizik i od 26. III. 1938. do smrti ef graddo smrti bio je op inski lije skog zdravstvenog odjela, sve u Sarajevu. Kao prvi musliman lije nik u Sarajevu imao je veliku privatnu praksu, a pored toga je bio dugo godina internatski lije nik u eriatskoj suda koj koli, Vakufskom sirotitu i eriatskoj gimnaziji. Iako je bio lije nik sveukupne medicine rano se specijalizirao u lije enju enskih bolesti i poro ajima, pa je na hiljade Sarajlija i Sarajki do ekao na svoje ruke, spasio im ivot kao i njihovim majkama. U ona vremena prije prvog svjetskog rata, kad su se muslimanke krile i kad su do toga drz'ale, on je u inio neocjenjivih zasluga zdravstvu sarajevskih muslimanki, koje su izlazile slobodno preda nj i traile od njega pomo i. I kao gradski fizik zalagao se mnogo za poboljanje zdravlja Sarajlija. Pri ao mi je jednom, kako su se negdje mahaljani na jednog komiju barutovca, koji nije htio uvesti kanalizaciju u ku u, nego je imao zahod po starinskom adetu na injen, pa je rasprostirao smrad po cijeloj mahali. On ga opomene, da uvede kanalizaciju, a ovaj odbije. On ga kao gradski fizik kazni globom, a ovaj je plati i izazovno rekne, da je ne e uvesti. Nakon kra eg vremena on ga kazni jo osjetljivijom globom, a ovaj opet u prkos mu rekne: Kanjavaj koliko ho e, samo me ne e prisiliti da uvedem tu vapsku besposlicu! No kad ga je i tre i put

62

63

mahala tuila i kad mu je zaprije eno da e ponovo biti kanjen tekom globom, ode na barutovac, raspita se, poto bi bilo uvo enje kanalizacije kako je bilo jeftino, uvede je u ku u. Do nekoliko vremena, - pri ae mi rahmetli doktor, - susrete me onaj ovjek na ariji, pa mi veli: Oprosti mi, doktor-efendija, ako sam ti ta runo rekao i pomislio, a saci ti velika hvala, to si me globio, jer da nije toga bilo, ja bih i sad bio u onom smradu i ugursuzluku, a ne bih znao za ovaj rahatluk. Dr. Mustafa Denili je odmah po povratku sa studija bio biran u odbor Gajreta, a pored toga je uzimao vidna u ea u drugim sarajevskim kultumim drutvima. Bio je lan utemeljitelj Narodne Uzdanice. Rahmetli Dra Mustafu Denili a zadesio je teak udarac 13. travnja 1941. Bomba mu je poruila ku u i ubila enu Zulejha-hanumu, k erku Ismetage Merhemi a, i dvije k eri, Hajriju i Adilu, u enice gimnazije. Najstarija mu k i Emira zavrava skoro medicinski fakultet na sveu ilitu u Be u. Ova porodi na tragedija je potresno djelovala na njega, pa, ialco je bio tjelesno vrlo svje i snaan, 8. rujna 1941. rano ujutro umro je naglo od angine pectoris. - Rahmetullahi alejhi!

UZEIR-AGA HADIHASANOVI

Me u najmarkantnije li nosti nae najnovije prolosti spada i merhum Uzeir-aga Hadihasanovi , trgovac antikadija, politi ar, borac i ovjek irokog politi kog horizonta. Uzeir-aga se podigao do zavidna poloaja u naem drutvu zahvaljuju i svojoj bistrini i riedkoj uro enoj inteligenciji, pa je visoko odskakao iznad svoje okoline, iznacl svoga svalcidanjeg drutva, u kojemu je bilo intelektualaca i alcademske spreme i visoka slubenog poloaja pored sitnih ljudi iz arije. Roclen u siromanoj porodici Uzeir-aga nije prezao ni od kakva posla, u kojem je mogao na poten na in zaraditi kruh. Bio je i porezki dostavlja , dakle omraena funkcija u drutvu, ali on nije ni to prezirao niti je kada dolo do prodaje neijeg imetka zbog nepla enog poreza Uzeir-aginom krivicom. On je dolazio to no u onaj dan, kad bi ga porezovnik zamolio da mu do e radi naplate poreza, da ne bi bio ovrnim putem namiren porez. On je bio i pobira Icirija i pomo nik u poslu kod Avdage ahinagi a, ali mu to nije nirnalo smetalo, da se trgova kom spretno u digne u red prvih sarajevskih bogataa. Vrlo rano se po eo baviti aktivnom politikom. Bio je pred prvi svjetski rat u stranci merhum Esad ef. Kulovi a, a od 1919. on je jedan od prvih radnika u organiziranju Jugoslavenske muslimanske organizacije, koje je ostao lan sve dok je obstojala, odnosno dok se nije fuzionirala s Narodnom radikalskom strankom u Jugoslavensku radikalnu zajednicu, kojoj je talco er bio jedan od stupova, pa je talco bio biran u senat u bivoj dravi. Bio je jedan od najintimnijih suradnika merhum dra Mehmeda Spahe sve do njegove smrti, a kasnije je tako er prva politi ka linost uz ministra dra Daferbega Kulenovi a. Moe se moglo se slagati i ne slagati s radom i osobom merhum Uzeir-age Hacfflhasanovi a, ali svak je morao priznati da je bio ovjek iroka duha, privlaan, drutven, duhovit, spreman uviek odgovoriti i ubaciti pravu rie u pravo vrieme. Nije ga mogla situacija izbaciti iz koncepta; bio je u svako doba i na svakom mjestu schlagfertig. Njegov du an je bio stjecite njegovih sumiljenika iz arije i politi ke partije, ali su mu i protivnici dolazili i on je svakom umio re i to ga spada. su mu strani novinari, diplomati, pa i krunjene glave, ali ga nikad nitko nije mogao, ako je doao radi toga, pokolebati iz njegova stava i politi ke privrenosti merhum dru Mehmedu Spahi.

64

65

Oko sebe je okupljao i na manje poloaje vezane s kakvom sinekuricom dovodio ljude, koji su, kako mi on jednom zgodom re e, uspjeli na vodi vatru naloiti, t. j. koji su se svojom spretnoku probili u ivotu i zaradili svoje samostalno izciravanje. Drao ih je na takvim poloajima, dok su ga sluali, a nije im doputao nimalo samostalnog odlu ivanja. Odatle onda posljedica, da su ga izbjegavali oni intelektualci, koji su imali svoje miljenje, a nije se ni on za njima otimao, jer je uviek nalazio i takvih, koliko mu ih je bilo potrebno, koji su mu se sliepo pokoravali. Godine 1931. bio je sazvan sveislamski kongres u Jerusalimu, na koji su u prvo vrieme pozvati sada sve sami merhumi: Dr. Mehmed Spaho, Dr. Halidbeg Hrasnica, Uzeir-aga Had'ihasanovi i H. Hasanaga Nezirhodi Nakon to su doli ovi pozivi, jugoslavenska vlada je diplomatskim putem traila da se pozovu slubeni predstavnici, jer su ovi bili sve sami opozicionalci, pa su onda i neki drugi pozvani. Uzeir-aga je bio na kongresu biran u odbor za irenje islama. Jednom mu netko po povratku s kongresa uz ramazan na sielu kod Dra M. Spahe stavi pitanje je koga preveo na islam, a on kao s nokta do eka: Rabbum, glavne! Kad je godine 1938. bio u Kairu kongres za odranje arapskih i islamskih prava na Palestinu, dakle protujevrejski i protuenglezki kongres, vlada Dra Stojadinovia poslala je na taj kongres u ime senata merhum Uzeir-agu, a u ime Narodne skuptine Huseina umavia i Nuriju Pozderca. Beograrlski dnevnik njemake orijentacije Vreme poslao je mene kao dopisnika na taj kongres. Tu sam bio stalno u drutvu s merhum Uzeir-agom, pa sam imao prilike iz bliza vidjeti njegovu pronicavost i duhovitost, kojoj je nedostajalo samo poznavanje kako svjetskih jezika tako i svog materinskog, hrvatskog. Donosim ovdje facsimile njegova govora, to ga je s'am sastavio na la i Princesa Olga, na kojoj smo putovali od 1. do 5. listopada iz Splita preko Pireja do Aleksandrije. Iz njega se vidi, ta je htio re i i napisati, pa mu je onda umavi sastavio govor, koji je dobio od mene kona nu redakciju, a koji je i odrao prvi dan kongresa u Kairu 7. listopada u dvorani Al-Lutfullah: Mi muslimani Kraljevine Jugoslavije, koji smo u Europi najudaljeniji od kolievke uzvienog islama, pratimo sve doga aje u islamskom svietu, a naro ito one, koji se u zadnje vrieme dogadaju u Palestini. Radi toga smo i doli ovamo, prevalivi golem put, da bismo svi zajedno potraili na ina, da se olaka stanje nae bra e muslimana u islamskoj Palestini. Nama je poznato ta se obe alo Arapima za vrieme svjetskog rata, a eto kako im se pla a za njihove ogromne usluge, koje su inili Ententi. Danas oni koji se najvie razme u demokracijom, na sramotu cielog svieta i pred njegovim licem, ubijaju u Palestini goloruku djecu, ene i ljude, razaraju i im domove i unitavaju6 im imetke. Gospodo i brao! Mi jugoslavenski muslimani, koji smo doli na ovaj kongres izpred svih jugoslavenskih muslimana, saosje amo s vama. Naa se srdca steu od uasa nad

nedjehma, koja ine ljudi na odgovornim mjestima jedne od najve ih zemalja zapadne demokracije. Mi osu ujemo taj postupak i priklju ujemo se bolu palese anzaz_ u tinskihimakuosliim aga govorio 12. na listi, njegov je govor, kad je prevo en enicu, nakon to bi je on izgovorio na hrvatskom jeziku, pobu re enicu po re dio ivo odobravanje me u u estnicima kongresa, jer je bio najrealniji od svih govornika i u estnika na kongresu. etaju i se jednom nekim pokrajnim ulicama Kaira, uhvatio Uzeir-aga jednog starog Arapa, pa ga polu hrvatski polu turski pita, koliko ima djece. Arap se jedva uaviza, pa kae: dvoje. A Uzeir-aga se udara u prsa, pa kae, da je on izrodio desetero. Pita Arapa, ta je radio i ta radi protiv Engleza, a Arap odgovara samo uz potrebnu gestikulaciju: Du1, du'a (t. j. moli se Bogu za propast Engleza.) Uzeir-aga mu opsova dovu, pa mu it-eti i govori: Puka, puka, tufenk! Arap ne razumije i snebiva se, a Uzeir-aga prolazi mimo nj. Napisali mi dosta pisarna i karata poznanicima iz Sarajeva i drugih mjesta, pa ih nosimo u potu u Kairu, da ih predamo. I u Uzeir-age i u mene slu ajno englezke funte, jer nismo mogli u Sarajevu razmieniti dinare u misirske fiinte. Daje on inovniku na alteru englezku funtu, da naplati potarinu, a ovaj je vra a i trai egipatsku. Uzeir-aga planu na potara: to ih ne iztjerate, kad im ne ete para? i uzput drmnu neto krupno i Misircima i Englezima. Sre a da inovnik nije razumio ni rie i hrvatski. U slobodno vrieme, kad nismo bili na sastancima ili banketima, obilazili smo antikadijske du ane. Njegov je pogled padao na najvrednije stvari. Tako u jednoj trgovini u kairskoj ba ariji zvanoj Han-harill, probra stvari, koje su mu se najvie svidjele, pa kad trgovac vidje, da se Uzeir-aga razumije u svoj posao, dade mu ih za 35 egipatskih funti, iako ih je bio cienio 80. Re e mi poslije francuzki, da mu ih zato po to daje, jer je vidio ovjeka, koji se razumije u ovakvu trgovinu, a da ih nikom ivu ne bi prodao izpod ciene, koju je odmah zacienio. Tom prilikom mi je Uzeir-aga pri ao, kako su ga bili zapazili trgovci u Carigradu, kad bi tarno poslom dolazio, jer je vjeta ki probirao najvrednije sedade, poprativi svaku, koja mu se svidjela, kad bi je odyojio na stranu, rie ima: Ova je dobra! Poslije kad god je doao u Carigrad i uao u prvi antikadijski du an, iztr ao bi trgovac i po eo dozivati druge trgovce svoga esnafa: Mehme4 Dobra geldi! (Mehmedaga, doao je onaj to govori: dobra!) Kad su u prolje e 1938. dolazili u Sarajevo ondanji ministar predsjednik, a sada predsjednik Turske republike, Ismet In.5nil ministar vanjskih poslova Tevfik Rt Aras i glavar glavnog stoera Fevzi Cakmak, doli su i u du an Uzeir-agi. On im je tom zgodom rekao o svom poslu, kakav mora biti antikadija: mora imati umri-Nuh, sabri-Eijub, mali-Karfin, t. j. mora imati ivot Nuh-pejgamberov (mora dugo ivjeti kao sv. Noe), mora biti strpljiv kao Ejjub-pejgamber (sv. Job), a mora imati blago kao egipatski vladar Krtin, da bi

1'.

66

67

mogao u vrieme kupovati skupocjene stvari, biti strpljiv dok do e prava muterija, a za takvo strpljenje treba i dug ivot. S kraja zime 1933. (mislim: u velja i i oujku) bio je osuen na 20 dana redarstvenog zatvora zbog bajramskih punktacija, koji je izdrao zajedno s merhum Edhemagom Bi ak iem, a kad su ve izdrali polovicu kazne, nastupili su po istoj presudi i u istoj stvari izdravanje kazne merhum Dr. M. Spaho i Dr. Halidbeg Hrasnica. Tih je dana zatvorska zgrada kod Gradskog poglavarstva bila mjesto hodo a a sarajevske arije, pa i inteligencije, koja je smjela riskirati svoju slubu. Iz tog vremena ima dosta duhovitih anegdota, koje je Uzeir-aga skovao. Kad je nastupio 20. dan zatvora, pa su trebali da izi u on i Edhemaga, razgovarali su se s merhum Spahom i Hrasnicom, ho e li ih Musa (t. j. Fehim Musakadi , upravnik policije) pustiti toga dana, ili e morati preno iti i 20. no . A ne brinite se vi, rekao je Uzeir-aga, nema nama na izvan, dok ne bude tek mili irin! (t. j. dok se ne napuni 20.) Ovakav izraz moe biti duhovit samo naem ovjeku, koji zna, kako na pr. kod nas mjesec posta ramazan bude skoro uviek 30 dana, po tekmili-selasinu, kako ga kadije proglase, kad nije mogu e vidjeti mlaak i napraviti ramazan s 29 dana. Kao njegova nonja bio je i on u nekom pogledu starinski. Kad su se upisivali prilozi za Dom-internat Narodne Uzdanice u Sarajevu, upisao je i on neto ve u svotu, ali nije htio odmah dati novca. Kad vam klepne krampa, onda u dati. I zbilja, onoga dana, kad su radnici udarili prvi put krampom na onom mjestu, gdje je danas Uzdani in dom, doao je Uzeir-aga i poloio upisani iznos. Uzeir-aga Hadihasanovi bolovao je dulje vremena. Boljki je traio lieka i u Zagrebu, gdje je leao u poznatom sanatoriju Dra Mile Budaka, sveu ilitnog profesora. Tu ga je pohodio i Poglavnik, a svakodnevno su ga posje ivali mnogi prijatelji iz Zagreba i provincije, kad bi dolazili u Zagreb. Umro je u Sarajevu 25. rujna 1943. Mrtvo tielo preneseno je sutradan na rukama pred Begovu damiju, a odatle na veliko groblje na Hridu na po astni na in, kakav se izkazuje riedkim pojedincima duha. - Rahmetullahi alejhi!
-

EDHEM MULABDI

roslavlja osamdesetgodinjica ivota Edhema Muproslavlja Kad se u ovoj g labdi a, knjievnika i kulturnog radnika, to je najmanje ime se hrvatski narod, a posebno muslimanski dio hrvatskog naroda, moe oduiti ovom uzornom ovjeku, koji javno djeluje dulje nego prosje an viek dananjeg ovjeka, a koji je i u osamdesetoj godini ivota jednako svje i radin. Moj susret s knjievnim radom Mulabdi evim datira od prvih razreda gimnazije, kada me nije zadovoljavalo samo tivo itanaka, koje sam u io u niim razredima, pa sam se domogao i Petra i-Zagodine Hrvatske itanke, u kojoj je bio Mulabdi ev Bajram. U doma oj ne suvie skromnoj knjinici bila su uvezana dva prva godita Behara, a osim toga i neuvezani brojevi ostalih godita. Tu sam 'onda plakao s malim Hasom iz Sehita, igrao se s djecom iz Biele medidije, pobono hodao po Gazi-Husrevbegovoj damiji i njezinu haremu s Ihtijarom Sejfom, a zatim dobih Zeleno busenje i Na obali Bosne. Zavolio sam toga knjievnika, jer je opisivao ljude, kakvi su bili i u mome Mostaru, imali sve vrline i mane mojih sugra ana, mahaljana i komija, pa nije udo, da i junaci mojih prvih knjievnih pokuaja prije dvadeset i pet godina po ee romanti ki uzdisati i sevdisati poput Mulabdi evih. U vrieme, dok sam bio u viim razredima gimnazije (1921-1925.), Mulabdi i nije gotovo nita knjievno radio, a kako ga nije bilo u u benicima hrvatske knjievnosti, meni je bio nekako nejasan pojam o njegovu ivotu. ak sam drao, da je nekad davno umro. Uvode i se pomalo u javni ivot i prate i pisanje sarajevske Pravde saznadoh, da je izabran za narodnog zastupnika, ali ga je i taj posao odvajao od knjievnosti, pa i dok sam bio na naukama, Mulabdi evo ime nisam susretao u knjievnim listovima, a hrvatskih knjievnih listova nije zapravo ni bilo u Sarajevu do pojave Novoga Behara. Tu po ee ponekad izlaziti lanci i biljeke iz Mulabdi eva pera, a po svretku nauka u Zagrebu i osobno se upoznah s Mulabdi em, kad do oh god. 1930. u Sarajevo da ure ujem Novi Behar. Pod vodstvom Mulabdi evim, koji je ve bio predsjednik glavnog odbora Narodne Uzdanice, uredio sam ostatak III. godita Novoga Behara nakon premjetaja dotadanjeg njegova urednika Husejna Gjoge Dubravi a u Srbiju, a od etvrtoga godita po eo sam samostalno voditi ovaj porodini list. Osoba Edhema Mulabdi a sve me vie osvajala, pogotovu jer je bio nastavnik mome otcu u Darul-mualiminu u Sarajevu, a kako se i moj otac pomalo

68

69

bavio knjievno u, to sam ja u neku ruku bio Mulabdi ev knjievni unuk. Saznavi odkad datira po etak njegova javnog rada - a sam on smatra prvi ulazak u razred u svojstvu u itelja u pu koj koli u Brkom svojim prvim javnim radom, iza ega je uskoro po eo objavijivati i prve knjievne priloge - pokrenuh nekolicinu hrvatskih knjievnika i javnih radnika, nastanjenih uglavnom u Sarajevu, posvetismo mu jedan (14.-15.) dvobroj Novoga Behara (1. XII. 1930.) u povodu etrdesetgodinjice Mulabdi eva knjievnog i javnog rada. Nakon Novog Behara zabiljeili su gotovo svi hrvatski listovi ovu zna ajnu godinjicu, a sam Mulabdi u istom listu, u brojevima 21. do 23. istoga godita, donese niz svojih sje anja pod naslovom Iz autobiografije. Iz ovih sje anja i ustmenoga kazivanja Mulabdi eva u raznim zgodama od naeg prvog osobnog poznanstva do sada sastavljena je ova biografija. Edhem Mulabdi rodio se u Maglaju. Godina njegova ro enja nije to no poznata. U glavnom katalogu U iteljske kole u Sarajevu zabiljeeno je, da je roen 1862., a po njegovu miljenju, kako zakiju uje po raznim doga ajima iz svoje mladosti, rodio se godine 1864. ili 1865. Knjiica, u koju su upisivani datumi ro enja ili smrti njegove bra e i sestara, izgubila se uz okupaciju 1878., kad je porodica Mulabdi eva bjeala iz grada u oblinja sela, da se skloni od ratnih okraja. Porodica Mulabdi a zvala se Kurumli i po damiji Kurumliji, gdje su mu i pradjed i djed, poznati Mustafa efendija, bili imami (sve enici). Brat ili brati njegova djeda bio je Mula Abdija; i po njemu se ova porodica prozvala Mulavdii Mulabdi6. Ciela ova porodica od etiri koljena unatrag imala je karakter neke pribrane duhovne i otmjene inteligencije. Iza djeda imama otac Edhemov bio je poznat u cielom maglajskom kotaru kao sabran i pametan ovjek, a vrio je slubu poreznika u kotarskoj oblasti. Oba njegova brata (Edhemovi stri evi) Mula Ibrahim i Mustafa bili su tako er inovnici, Edhemov stariji brat Mehmed (u romanu Zeleno busenje Mehmed-efendija) bio je pisar kod kadije (sudca), a drugi, mlai, od Edhema stariji Dulaga (u romanu Ahmet) bio je pisar u gru.ntovnici. U njihovoj porodici rodilo se i troje enske djece, ali je sve troje pomrlo ranoj mladosti. Mati Edhema Mulabdi a Nura-hanuma, u romanu rtva razbojnika, bila je najstarije od dvanaestero djece uvenog Arif-age Bektaa, iji je bio han s ku om i posjedom u zale u na lievoj strani Bosne prema Maglaju, gdje je poetak sadanjeg mosta, a cesta tu na lakat zaokre e uz Bosnu. Tu je Edhem u ranoj svojoj mladosti proveo dosta vremena dolaze i tamo esto s majkom Mida, Midla Miuda je po astni naslov ugledna vjerskog u enjaka, ali u novije vrieme ovaj naslov neslubeno daje narod mnogom starijem ovjeku, vjerski neto bolje obrazovanu.

djedu i daid'ama (ujacima), gdje mu je iza maglajske kaldrme bila ugodna promjena. Tu je imao prilike vidjeti puno prolaznika, stranih lica, raznih odiela, pa govora, koji su prolazili iz Hrvatske, Slavonije, Madarske i Austrije preko Broda i Maglaja dalje u Sarajevo. Te svoje doivljaje esto opisuje u svojim pripoviedkama. I Edhem Mulabdi je u ranoj svojoj mladosti poao u mekteb, jer se poetnici nisu primali u rudiju. U ono doba u ilo se u mektebima staroga tipa i posve primitivnim na inom. Jedna jedina soba, puna krcata djece, jedno uz drugo kao igice u kutiji. Svi u e naglas, vrije kao u loncu. Uz zidove su petahte (Idupe) i uz njih do zida sjede kalfe (korepetitori), a prema njima djeca, pa svako pred pojedinim kalfom proe u sufari (po etnici) svoj sabah (zada u) i onda se pomi e i odlazi pred hodu. A hoda je u uglu, diagonalno prema vratima, do kojih mu dopire prut, pravije motka, da njome mlatne nepokome, i kad bi koji htio na vrata U takav je mekteb i on iao jedn period, t. j. jednu zimu ili jednu kolsku godinu, a onda se ilo u rudiju. Rudije, koje su se tih godina podizale po bosansko-hercegova kirn gradovima i koje su imale u initi znatan korak napried, imale su spo etka u muslimanskom graanstvu protivnika gotovo kao kasnije prve moderne kole, to ih je podizala austrijska uprava. Ovo opiranje i protivljenje rudiji, kao neto kasnije u modernoj europskoj, austrijskoj koli, karakterna je crta na.ega svieta. Kao to se opiralo reformama, u upravi i socialnom ivotu, tako i u prosvjeti novim zavodima - rudijama. Bogatiji gra ani su poprieko gledali i ono uredno odlaenje djece iz rudije, dva i dva u redu. Oni su voljeli onaj razsap djece iz mekteba, ako uz glasnu ciku i viku prhnu kao jato ptica roj p ela iz konice. Ali u rudiji je bila gotovo vojni ka stega, i tu se u ilo i radilo temeljito, a uspjeh se vidio ubrzo. Prvi svrenici tih kola bili su gotovi novi pisari ili kakvi drugi slubenici u upravi, i sviet je brzo uo io korak, koji je rudija u inila u narodu. Za Mulabdi a nisu postojale ove poteko e, jer mu otac bijae inovnik, a isto tako i dvojica stri eva, a i starija bra a sa svrenom rudijom dobila su odmah mjesta u konaku. Naravno da je i njemu gotovo bilo su eno po i tim putem. Cinovni ka sluba nije onda zna ila kruh kao danas, jer se onda ivjelo jeftino; ivot gotovo nije imao poteko a. Biti inovnik znailo je onda biti . stvom, da nisi napredan, zna ilo je, da si Europljanin, da si razkrstio s reakcionar ena naobrazba nije imala druge i bolje ciene, protiv reforama, a inteligencija i ste ki poziv. nego to je bio inovni ki vojni Mulabdi je u io u rudiji svom voljom, a i drug ije je imao prilike usavravati se u turskom jeziku, u itanju Kurana, a brzo je prisvojio izto njaku skladnost, okretnost i ugla enost. Nastavnik mu je bio u itelj u pravom smislu te rie i, ma da se osposobljavao na istom vrelu i u istoj medresi u Carigradu s onim mektebskim, to mu djeca nisu znala nita osim vjeronauka, i to povrno i

70

71

posve bez usvojenja islamskog udorea. Tu je nau io sve to mlade osposobljava za prakti an ivot: brzo i razgovietno 'itanje teksta, brzo i okretno pisanje diktata, pored slovnice i prakti na govora, brzo sra unavanje, orientaciju u prostoru po zemljopisnim pojmovima, a nada sve liepo vladanje, vrenje svih sve edunosti u damiji i t. d. U godini on dobiva nalog, da u izvankolsko vrieme prepie u nekoliko primjeraka neke naredbe i pravilnike. Da se u o ima javnosti pokae prakti nost i korist rudije, neke ake uzimaju da vre pisarski posao uz popisiva e desetine, ina e vrlo ugledne ljude. I Mulabdi je one godine pred okupaciju vrio taj posao, iako nije mogao sam ni uzjahati na konja. Na sve anom Svretku godinjeg izpita daje mu hoda da izgovori na turskom jeziku pred izpitnim povjerenstvom i svim posjetiocima nelsi oprostni govor, to je pobudilo ob e odobravanje. I tako se on izticao liepim duevnim darovima i pokazivao velik izgled u kasnijem svom obrazovanju. U svom razvoju u godinama mladi a, a na stupnju obrazovanja, kad se ve stekao pojam o svietu kao cjelini, o kontinentima i dr'avama, kad se krasnoslove perzijski stihovi iz ejh-Sadijina ulistana, kad se u e silni gradovi, a u fantaziji gleda u njima vreva i mete. svieta, slua o estokim bojevima i velikim junacima, kad se o ima ma:s'te prate pukovnije sa svom opremom, s vojnim glasbama, kako se modre i zagasite odore sa sjajnim tokama ko e na divnim bielcima, kad se sluaju itave bajke o Osman-pa:s'i na Plevni - i Mulabdi bijae tada posve zaplovio strujom, koju je donosila suvremena turska reforma putem narodne (u pravom smislu turske) prosvjete, on se ve tada ne samo snalazio u turskom jeziku, ve poeo osje ati i njegove nianse. U to doba dolazi naglo jedan preokret u ivotu Mulabdi a. Nebo se zamrai, ivot zastade kao probijen brod, kad usred najbujnijeg veselja na njemu po ne tonuti, pu e glas: Dolazi Svabo. A osje ala se i prije neka mora u zraku, svako odraslo razborito eljade bilo je zabrinuto, naslu ivao se neki krupan doga aj. vabo je poao zauzeti Bosnu, i taj dogadaj prekide mnogo ja e niti, pa i nit snova i nauke onda:s'nje mladei. Jo malo zanosa, dok su juna ki potomci starih Bonjaka zadravali nekoliko mjeseci vabu tamo-amo po klancima i planinama, jo malo nade u povratak starog ivota i gospodstva, a onda nastupi kruta nova zbilja, do e nov ivot, koji pote e kao bujica svojim smjerom, a na sviet baci u neku potitenost. Kad u prva dva mjeseca novog stanja doivi Mulabdi u vlastitoj ku i groznu nesre u i tragediju (opisanu kasnije u Zelenom busenju), tada se u njemu, mom i u, iza nekog vremena i oporavka od one nesre e, budi neka tugaljiva spoznaja kao u kakva brodolomca. Dugo se nije mogao pribrati i sna i. Teal je to bio udarac za njihovu porodicu. Stariji brat ulaga (Ahmet) odlazi s ustaama protiv vaba i ne vra a se, ostavi svoje kosti negdje u ljutom boju, a majka mu, estita i uljudna ena, koja ga je osobito voljela, pade tal o er od neprijateljskog zrna, ni kriva ni du'na. U svoj toj nesre i stariji brat Mehmed

zadobivenom one tragi ne no i u Trninama bori se i mu i s ranom na u, dok mu se ena s dvoje sitne djece razboli, a malo ka(rrnovu), i odaje se pi snije i umre. Edhem sam u ku i odolieva, posluuje, brine se i bori se s nepfilikama. Sve je snosio, ali je uzdisao nad svojom sudbinom, mladi u najbujnijim godinama osje ao se krilat u poletu mate, ali satrven doga ajima i bez ikakva izgleda u kakav bolji ivot. U prvim danima javna uprava bijae u rukama vojske. Ali brzo se u Maglaju uzpostavi neka gra anska uprava, i na ob e udo svieta u tu se upravu postavie sve isti stari inovnici iz prijanje turske uprave: kajmekam (kotarski predstojnik), kadija (sudac), rnal-mudir (poreznik) i t. d., a poto je nekoliko inovnika otilo s Turcima, popunie se njihova mjesta novim. Tako i Mulabdi a zapade neka sluba, i on bude pridieljen poreznoj upravi. Od svega svog djelovanja sjec'.2 se on jedino toga, to mu se onih dana stavilo u dunost, da popi:s'e u gradu sve javne radnje: trgovine, kavane, gostionice i t. d. Kad do e jednog dana u pratnji jednog " ra) u novi naseljeni kraj grada preko Bosne, gdje uz cestu na golim zaptije (straa ledinama bijahu podignute zdvora jednostavne da are, a unutra sve pravi saloni s ogledalima, stolovima i svim priborom pravih restorana, pa po e izn7ivati vlastnike i na njihove o i pisati - naravno turskim pismom - njihova imena, sve neke Ulriche, Venclove i Steinere, ljudi se po ee snebivati od uda, to su bez svoga znanja dospjeli pod tursku vladavinu. Ali ipak ljudi odrasli u urednosti i stezi pokorie se brzo sudbini i carskom zakonu, dadoe potrebne obaviesti na sva pitanja i za nekoliko dana polagahu i odmjereni irn porez na zaradu, to im Mulabdi po nekoj abloni i uputi starijih i osobno naplati. Za koji mjesec-dva taj period uprave prestade, jer do e stalna nova graanska uprava, koja primi od stare sve poslove i imovnik i nastavi poslovanje u novom smjeru, uglavnom po starom na inu, samo to se po e pisati s lieva na desno. Naravno da i Mulabdi eva sluba prestade tom prilikom, i on opet dobi vremena da razmilja o sebi: ta e i kako e. U ivotu u gradu Maglaju (a i u ostaloj Bosni i Hercegovini) vlaMe prvih godina neka neizvjestnost. Sviet se la ao posla preko volje. Mla i narataj je s voljom prihva ao loe strane ivota, to ga je donosio novi sviet. Oni pseudosaloni u da arama preko Bosne, nasuprot starom Maglaju, bili su po cielu no puni. inovnici i inenjeri, koji sklapahu konstrukcije novih mostova prosiecahu put eljeznici, dolazili su u te salone radi svakidanjih potreba, da se ve era i provede malo vremena do spavanja, a na mla i sviet naprotiv miljae, da su te zgrade podignute, da se u njima provode ciele no6. Tako se ivot ovdje razvijao u dva smjera: jedan bujan i aktivan u razsipanju, a drugi tih, miran i ravnoduan prema suvremenim potrebama. Jedan od prvih upravitelja grada, koji jo bijae vojnik, izvede jedne no i obhodnju po javnim lokalima Maglaja i izrui sutradan itavu etu mladei, to bijae pohvatana te no i. A snebivao se taj gospodin osobito kad je me u tom mladei opazio zrelih ljudi.

72

73

Kad se Mulabdi osjeti opet vezan samo za ku u, opet je njime ovladala neka tuga i tegoba. Osje ao se, kao da je doao na neku razkrstnicu i zapeo nasred puta. Ve ste enom duevnom zalihom nije se mogao posluiti ni kao podlogom za dalji svoj razvoj i usavravanje, ni kao glavnicom, s kojom bi udario temelj svom toku ivota. Za novi ivot bio je podpuno nedorastao. I po eo je uzclisati za onim, to je prolo, i za onim, to bi imao tek nastaviti sa spremom ste enom u rudiji. Obuzimale su misli, da onaj ivot, koji je kod nas prekinut, negdje jo postoji. Ako je Svabo pritisnuo Bosnu, Turska je jo ostala ciela i u njoj Carigrad, gdje se zgr e sviet njegovih misli i elja sa sviju strana svieta. Prolazi vrieme, a on nosi te misli kao tajnu u sebi. Nema ni sredstava ni odvanosti, da se uhvati u kotac sa sudbinom, da krene u sviet. Nakon pune borbe sa samim sobom on se odlu uje, ali samo odlu uje, da poe nekud, pa povjerava svoju odluku jednom susjedu, prvom prijatelju ot ev-u, da ga pomogne i uputi, da zapo ete nauke nastavi u Turskoj. Ali tu udara na neto, emu se nije nadao. Dobri na:s'i stari i do djetinjstva naivni pametari ne bijahu jo Idonuli. Jo je ivjela u njih nada u povratal naeg starog ivota. vabo e ostati u Bosni, vjerovali su, samo godinu dana, dok pobere stare topove s gradova, i onda odlazi, a nama se opet vra a stari na ivot i gospodstvo. Dobri nai stari i kasnije su jo dugo produljivali rokove vabina obstanka u Bosni, od godine na tri, tri na sedam, pa na deset i tako redom. Zato dalde da se on mu i i vrluda po svietu. Susjed ga jo i izrui, to je kratkovid, pa ne vidi, kud njega i njegove drugove u kahvi (I avani) nada vodi. I Edhem se pokloni starijem i pametnijem, zasti en, to se drznuo, da tako daleko misli. Poldonio se i uutio, ali se nije mogao otresti svoje elje. Prolazi i dalje vrieme u neizvjestnosti, a kad mu stariji brat i pravi skrbnik saznade od starog prijatelja i susjeda, to je Edhem zasnivao, on, po savjetu toga starca, jednostavno prisili Edhema, da se oeni. Da se diete tako za ku u privee, motivirao je starac ovu odluku, kako je na:s' Mulabdi kasnije saznao, i da ga luda glava ne bi zaniela kud u sviet. Uzprkos vremenu, doga ajima i shvaanjima mladena ka radoznalost i prirodna tenja za znanjem ine svoje, te Mulabdi tokom prve godine iza okupacije postade pismen i u smislu novoga vremena, a da se i ne obra a svom dobrom susjedu savjetniku za doputenje da u i natrag pismo. Ovaj svoj prvi korak u novom duhu izvodi Mulabdi na vrlo zanimliiv nain. Ugledni ondanji trgovac suhom liivom i yrekomorskom robom Atif Arap i uzeo je gradskog bilje'nika, pok. Jovana Coki a, za instruktora svome brati u Eminu, koji je bio kod njega neki knjigovo a (naravno, turskim pismom), da ga nau i novo pismo i drugo to treba. Emin je bio Edhemov vrnjak i drug iz rudije. Za Emina je nabavljena po etnica, i on bi svaki dan od svog instruktora nau io po jednci slovo. To bi poslije Edhem od Emina prepisao i tako je preko svog druga nau io i za mjesec-dva postao pismen.

U to se doba doselio u Maglaj Rifatbeg Sulejmanpai iz Bugojna (kasnije ian bosanskog sabora), koji je proveo nekoliko godina u Carigradu na nauka rna, a tad se oenio u Maglaju i tu se nastanio. Njih trojica, vrnjaci, bijahu nerazdruivi Kad se u Maglaju otvori kola, uze to malo drutvance kod uitelja, pok. Huge Jesenka, zasebne satove iza ve ere, da u e njema li. Jo se pridruie Rafo Danon i Stjepan Boanovi . Uitelj Jesenko, dobar ovjek, gospodin, liepog na ina, saob i im, da ne mogu ovako u iti njemaki, kako oni zamiljaju, jer nisu sustavno u ili svoga materinskog jezika. Zato e on s njima raditi tako, da e u iti uporedo i svoju i njemaku slovnicu. Dobavie za tu svrhu neke knjige i na materinskom jeziku, a za njema ki do e svakom Kobenclova Palestra. Neuke a odrasle u enike ova je knjiga zadivila svojom ozbiljnoku i svojim obsegom. Uilo se i zimskih i ljetnih no i, a u ilo se i danju, gdje god se prilika pruila: i od potara i od konduktera u vlaku, i od vojnika i kakva stranca. Koncem 1886. ode Jesenko u Sarajevo na eriatsku suda ku kolu. Mulabdi je u to vrieme traio kakvo pisarsko mjesto, ali je bio odbijen. U neko doba dadoe mu mjesto ovrhovoditelja u poreznom uredu. Po etkom 1887. posje ivao je e e novog u itelja Miloa Lintu, da mu to pokae u knjigama za osnovnu kolu, jer je htio znati barem gradivo osnovne kole. Poto se u itelj uvjerio, da Mulabdi zna mnogo toga iz rudije, uze ga savjetovati, da ide u u iteljsku kolu u Sarajevu. Svrit e je za tri godine, pa e biti gospodin i svoj ovjek. Susret s ovim u iteljem bijae puld slu aj, koji odlu i Mulabdi evom sudbinom. Mulabdi sam kae, da moda zadugo ne bi sam doao na tu sli nu misao, kad mu nisu bile poznate ni te kole, kad nije znao sam odlu iti: kuda i u kakvu kolu. Kad se, veli Mulabdi , jo naoe ljudi, kao to bijae spomenuti Rifatbeg Sulejmanpa:s'i i Mustajbeg Hadiuzeirbegovi , koji mu jo kao gradski naelnik dade iz ob ine deset forinti mjese ne stipendije, Mulabdi se brzo odlu i da ide u u iteljsku kolu. Po uputi u itelja ode on odmah 17. svibnja 1887. u Sarajevo, da se obaviesti, ta mu treba, da bude primljen u tu kolu. Pok. Ljuboje Dlustu, tadanji vladin tajnik i glavar kolstva za Bosnu i Hercegovinu, odvede ga na Bentba:s'u u preparandiju, da ga tamo izpitaju i vide, ta zna, pa da ga upute u dalji rad. Zanimljiv je ovaj pokus izpita s Mulabdi em. Iz hrvatskog jezika znao je itati i neto slovnice, a .tako i ra unati, ali kad uze u itelj izpitivati zemljopis, bija:s'e iznena enja. U itelj mu pokae na karti Indijski ocean i pita ga, to je to, a on - sa svjeim znanjem iz rudije, gdje se zemljopis najradije u io - kae: Bahri muhiti Hindi. U itelj, u udu, vidi, da neto nru i po Indiji, ali zamreno, pokae mu Tihi ocean, a on: To je Bahri muhiti kebir. Pokae mu granice Perije, a on: Ademistan. Upre mu tapi em u Kretu, a Mulabdi : Girit adasi. Odpustie ga, davi mu neke knjige, da u i, pa da se prijavi 1. rujna. On se opet uvrati u vladu Dlustuu, koji ga osokoli i

74

75

preporu i mu, da ide ku i, pa neka ova 3-4 mjeseca u i, a 1. rujna neka do e, da polae izpit za prvo godite. Ti e, rekao mu je, dobiti 20 forinti stipendije i svrit e kolu za dvie godine. Eto, hajde sad! Mulabdi ode sav sretan. Taj ljetni odmor proveo je s datim mu knjigama, koje su mu zadavale velikih poteko a. Nije znao, treba li ih u iti napamet ili kako drug ije. Dosta je toga ve i savladao, ali nije znao, da li ba zna. Da mu je tko, da ga izpita, da mu pomogne, da ga osokoli - ali nema nikoga. Njegova okolina ve je aputala, kako je smalaksao, nema ga, ne vi a se, prepao se, okanio se svega. Ali uzprkos svim poteko ama, on se odlu io, kako sam kae, poduprt jakim svojstvom, koje je poslije i po imenu spoznao, a to je ambicija, a s druge strane zadovoljstvom, to je upravo njega zapalo, da prvi iz svog rodnog mjesta probije led. Na koncu osvanu i taj dan. On ode 31. kolovoza u Sarajevo, iza e na izpit, ali o II. goditu nije bilo ni govora, morao je u I. razred, pa sve dalje redom. Spo etka je u io s poteko ama, ali njegova marljivost savladavala je sve neprilike. Drugovi mu, izme u ostalih Stipo Mili evi , sada kolski na(lzornik u m. u Travniku, i pok. Dragutin Hofbauer, pomagali mu ee, da nau i, to ne bi razumievao. Uio je, kae on, i na sebi izkusio poznatu mudru rie , da je svaki po etak teak. Zaista i bijae za njega teka rabota, ali bi, kae, jo tea bila zdravu i sposobnu momku vratiti se u svoj rodni kraj praznih ruku. Svrio je prvo pa i drugo godite, a u tre em goditu na svretku ve je odlikovan jednom astnom zada om. Odrao je na izpitnoj sve anosti oprostno predavanje U itelj u narodu, koje je tiskano u zbirci Knjievni pupoljci u iteljskih pripravnika u Sarajevu. Po uputi ravnatelja pok. ure Bujhera, koji ga je jako volio, spremio se on i obradio zadanu mu temu, a izgovorio ju je na sve anosti na ob e zadovoljstvo, da mu je i poglavar zemlje barun Appel estitao. Zanimljive su tri godine kolovanja Mulabdi eva u preparandiji, kako je on shvaao kolu i kako se snalazio u tekoj borbi s mnogim predmetima, gdje nije imao nikakve podloge. Izmedu ostaloga teko se snalazio na pr. u ra unanju obi nim razlomcima, po elima kemije i t. d., dok su njegovi drugovi, doavi sa svrenim etvrtim razredom gimnazije ili sa tri razreda trgova ke kole, igraju i se radili zada e. Za prostoru no crtanje tako er nije imao priprave, dok se na pr. u crtanju zemljopisnih karata brzo snaao, jer se ta grana gradiva za mlade u itelje na tom stupnju radila sustavno od najniih elemenata. Na koncu III. godine njegove su vlastitom rukom ra ene topografske karte na izpitu pokazivane kao primjer dobre obrade. Zanimljivo je Mulabdi evo shva anje iz prvih gbdina poha anja u iteljske kole o doma em tivu. Dok su se njegovi drugovi otimali o razne knjige, navlastito o djela iz liepe knjievnosti u kolskoj knjinici, gdje su se dielile i izmjenjivale jednog dana svakog t1edna, on nije uzimao nita za itanje. Mislio je, da su kolske knjige najpre e, a bojao se, ako uzme koju pripoviedku na ita-

nje, da e mu se prigovoriti, to ita zabavne knjige mjesto onih, koje treba najprije da u i. Ali kad se u II. goditu po e traiti, da se kae togod vie o piscu koga pro itanog lanka ta je jo napisao, ta je od toga koji od aka itao i t. d., onda je doao do uvjerenja, da treba itati knjige i izvan kolskih u benika. Zato se tada prihvatio doma eg tiva, kad je god za to imao vremena. Osobito je kolske praznike provodio u itanju. itao je po cieli dan kod ku e, a napose je za to upotriebio duga etiri mjeseca godine 1890., kad je svrio i ekao imenovanje, sve od po etka srpnja do konca listopada. August enoa, Josip Eugen Tomi , Kumi i , alski i Jurkovi bijahu Mulabdi u onda najmilije tivo. enoina klasi na djela iz hrvatske prolosti i plasti no prikazivanje osoba i doga aja zanosili su Mulabdi a. Ona mala razlika naih narje ja njega nije smetala, nego ga je naprotiv pobu ivala na misao, kako bi to tek divno zvu ilo u naem lokalnom govoru. Zato treba i na ivot i nau prolost i na sviet onako slikati, da to isto reknu oni nai, koji to budu itali. Samo, razumije se, treba i ovdje snage enoe pisca i pripovjeda a. Ono je zaista divna istina, kae Mulabdi , to je rekao neki kriti ar, da je onaj knjievni sastav najbolji, koji se itatelju ini, da bi ga i on mogao napisati. Senoina i Tomi eva romantika, Kumi ieva snana dikcija i jedrina, plastika narodnoga govora Stjepana Ljubie, osvojili su i zanieli Mulabdi a, i njemu se sve inilo, kae on sam, da e i on jednostavno jednog dana sjesti i pisati. Kad je dobio mjesto i 7. studenoga 1890. prvi put uao u svoj razred, III. i IV. razred osnovne kole u Br kom, on se osjetio neizmjerno sretan. Dje ica, skupljena u desetak klupa, to bijahu upiljila o i u njega, bijahu njegov novi sviet, njegov brod, u kome je on sretno zaplovio svojim oceanom. Godine 1891. pokrenut je u Sarajevu politi ki list Bonjak. Pokrenuo ga je Mehmed Kapetanovi Ljubuak, ugledan i utjecajan ovjek jo iz turskoga doba, a tada vladin savjetnik. Urednik je bio Hilmi-efendija Muhibi , tajnik vakufskog ravnateljstva. Tada se nije znalo, kakva je svrha tome listu, ali poto je bio u rukama muslimana, vidjelo se, da je namienjen muslimanskim pitanjima, pa se i Mulabdi odmah javio svojim dopisima (pseudonim: Aik Garib) iz Posavine, prikazuju i mahom zaostalost muslimanskog poljodjelca. Ti su dopisi svratili panju svojim jedrim razlaganjem i potrebnim uputama za seljaka. Me utim pisao je Mulabdi u tom listu i po koji podlistak, zgodan i pristupa an za neukije itatelje. U koli je Mulabdi radio najsavjestnije. Pokraj redovne nastave radio je ee sa svojom djecom u kolskom vrtu, oplemenjivao s njima vo ke i ruice, vodio ih u okolicu u prirodu, a vra ali su se u grad oboruani zelenilom i cvie em. Ilo se u grad korakom pjevaju i pjesme, podesne za kolsku djecu. Do njega se u toj koli nije uob e pjevalo, jer su nastavnici mahom bili bez sluha. Mulabdi i tu probija led, po inje djecu u koli u iti pjevati uz violinu, to onda

76

77

pobuuje senzaciju i negodovanje, ali samo kod jednog duobrinika. Mulabdi biva prisiljen da prestane s tim predmetom, ali na e se zgodan izlaz; muslimani su bili odstranjeni s pjevanja, dok su u enici drugih vjera i dalje pjevali. Naskoro se u enici muslimani po ee kriti pod klupe, kad bi doao sat pjevanja. Neko je vrieme to tako potrajalo, i stvar je malo po malo prela u zaborav. Na godinjem izpitu odpjeva njegov razred nekoliko pjesama i zavri s carevkom, to pobudi kod nazo nih posjetilaca vrlo ugodan dojam. U mjesecu prosincu godine 1891. osnovana je u Sarajevu pobudom i trokom vakufske uprave nova kola, zvana Darul-mualimin (u iteljska kola), zavod za svienike medrese, koji e poslije medrese dobiti u novom zavodu pouku iz najpotrebnijih svjetovnih predmeta, a navlastito iz pedagogije kao najpotrebnijeg predmeta za te budu e nastavnike u po etnim vjerskim kolama. Na taj je zavod na molbu vakufske uprave vlada pridielila Mulabdi a, i on do e u Sarajevo na Dankmualimin to no 1. sie nja 1892. Mulabdi se je i u tom novom zavodu svoje vrste snaao vrlo lako. On je na kraju prve godine Darul-mualimina - nakon samih sedam mjeseci - izveo na izpit liepo osposobljene clake, koji su ubrzo iza najnudnijih elemenata prisvojili dosta solidnog znanja. U i 1:11. goditu, kad se broj predmeta pove ao i broj sati narastao za vie nastavnika, pridieljeni su zavodu jo neki nastavnici s u iteljske kole, i za tri godine svrilo je prvo kolo tih mladih budu ih nastavnika, njih sedam na broju, koji su namjeteni u po etnim vjerskim kolama (mektebi-ibtidaijjama). Ti prvi nastavnici, svrenici Darul-mualimina, postigli su goleme uspjehe. Sto bi se prije nau ilo u mektebima godinama, oni su svladavali za nekoliko mjeseci. Mulabdi ostade u Darul-mualiminu cielih osam godina (do 30. IX. 1899.). Kad je prve godine udario temelj toj novoj koli i dao joj potrebni pravac, onda se pomalo javlja i na drugim poljima rada. U listu Bonjak suraivao je i dalje. U toj prvoj godini rada u novom zavodu - drugoj godini svoje u iteljske prakse - pripremio se za definitivu (izpit za u iteljsko osposobljenje) i poloio ga u mjesecu rujnu 1892. s odlikom. Sliede e godine izdaje Mulabdi svoju prvu knjigu, zbirku aljivih pripoviedaka pod naslovom Rukoviet ale. Zatim ure uje Bajraktar, kalendar za muslimanski sviet za godinu 1894. Kroz sliede e dvie godine ure uje kalendar Mearif (prosvjeta). Pokraj svega toga javlja se tih godina knjievnim prilozima u listovima kolski Vjesnik, Nada, Sarajevski List (slubeni organ) i u (slubenom) kalendaru Bonjak. Godine 1897. sura ivao je u Bosanskoj Poti, koja je izlazila samo jednu godinu, dok je s ure ivanjem Bonjaka prestao god. 1894. Povrh svega napisao je te godine roman Zeleno busenje, koji je Matica Hrvatska izdala u svojim izdanjima za godinu 1898. Pored tolikoga knjievnog i kolskog rada Mulabdi se spremio i za ispit za gra anske (u banskoj Hrvatskoj vie pu ke)

skole i poloio ga u Zagrebu godine 1898. Tih je godina bio u vie perioda lan odbora i tajnik drutva sarajevske Kiraethane ( itaonice). Kako se vidi, Mulabdi ev rad u prvih deset godina njegove djelatnosti bio je obilan. U tom periodu, osim romana Zeleno busenje, napisao je i objavio u raznim listovima i kalendarima velik broj pripoviesti i znanstveno-pou nih lanaka. U rujnu 1899. Mulabdi je premjeten u U iteljsku kolu za prefekta u konviktu i za nastavnika hrvatskog jezika, zemljopisa i t. d., i tu ostao dvie i po godine. Iza dotadanje jednostavne nastavni ke slube nova njegova sluba bila je dosta sloena. Rad u internatu oduzimao mu je dosta vremena, a isto tako i nastava, premda je predavao manje sati nego redovni nastavnici. Ali se je i tu brzo sna.ao. Osobito ga je veselilo, to je doao pod upravu tadanjeg ravnatelja ure Bujhera, koji mu je u svoje vrieme, prije desetak godina, bio i nastavnik i ravnatelj zavoda, u kojemu je pod njegovom upravom svrio svoje nauke. I ravnatelj Bujher bio je zadovoljan, to je Mulabdi doao pod njegovu upravu, da tako slono i skladno upravljaju zavodom, na zadovoljstvo prosvjetnih vlasti. Godine 1899. dovrio je Mulabdi drugo ve e knjievno djelo pod naslovom Na obali Bosne. Objavila ga je Matica u svojim izdanjima za god. 1899., a sadri dvadeset manjih pripoviedaka i crtica. U drugom desetlje u svoga rada (1900-1910.) Mulabdi ne obiluje raznolikim prilozima u onolikoj mjeri i u onoliko listova kao dotada, ali ga u to vrijeme zaokuplja jedan novi podhvat, koji je od velikog zamaaja po Mulabdie on s drugovima evo suvremeno drutvo. Na po etku ovoga desetlje a pokre em knjievni list Behar, koji Osmanom Nuri Hadi em i Safvetbegom Baagi e izlaziti dvaput mjese no na 16 strana etvrtine. Utvreno je, da je ovaj list osnovan prema zamisli i na priedlog samog Mulabdi a i da je on tu zamisao povjerio dvojici drugova i pozvao ih, da je zajedno izvedu, to su oni i u inili. No ipak prije svega su odlu ili sazvati na sastanak 20-25 intelektualaca radi populariziranja novog lista. Ali za udo, na tom sastanku nisu naili na oduevlienje. O itovale se neke bojazni i sumnje, ho e list uspjeti, da nije prerano, imamo dosta itatelja i t. d., a padale su i primjetbe i pitanja za pojedine sitnice, koje nisu smjele odlu ivati o stvari, t. j. o samom pokretu i ivotu lista. Temperamenat Osmana Hadi a nije mogao dalje izdriati, pa je odsjekao kao sabljom, da e list izlaziti, a to mu se primje uje, prije nego je po eo i izlaziti, da e se izbjegavati i da e se izpravljati, kad ga budemo itali i vidjeli kakav je. Toga je asa i formalno odlu eno, da list izlazi. To no 1. svibnja 1900. po eo je Behar izlaziti i za kratko vrieme naiao svuda na vrlo dobar odziv. Zanimljiva je bila tajna namjera Mulabdi eva s ovim listom. On je odluio, da Beharom izvede ujedno jedan pokuaj, to su ga i njegovi sudrugovi prihvatili. On je taj svoj pokuaj ovako obrazlagao:

78

79

List Behar bit e knjievni list, ali vie porodi ni nego strogo knjievni, a kako je namienjen muslimanskom dielu hrvatskog naroda, to treba da u njemu sura uju samo muslimani, da se tako izkae i sadrajem, doti no suradnicima, kao i itaonica, da je to list namienjen izklju ivo muslimanima. Ovako zasnovan list, zamiliao je pokreta , doniet e dvie koristi: suradnici e mu biti muslimani, a u tom je slu aju izklju ena mogu nost, da se koji suradnik u svom knjievnom prilogu ogriei o osje aje muslimana, koji su, kako je poznato, i te kako osjetljivi, kad im se dirne makar u kakav bezzna ajan narodni obi aj, a kamoli u koji vjerski propis. U drugu ruku ovo ograni enje suradnika Beharovih imalo je pokazati, ima tada, godine 1900., dalde poslije 22 godine novog ivota, dovoljno radnika, pismenih muslimana, koji su u stanju pisati za svoju zajednicu. Kriti ara je bilo dosta i na obi ne pojave u ivotu, a osobito na one, koje su dolazile sa strane, kad bi neupu eni posegnuli da piu o na:s'oj sredini, pa bi im najedanput udarila sjel ira o kamen. Mulabdi je htio, da se muslimani i moralno prisile na suradnju, kad im se dade prilika, da piu za svoju zajednicu. Zato im treba stvoriti mog-u nost i pokrenuti organ, gdje e mo i i morati sura ivati. S te strane je list osiguran, mislio je Mulabdi . Har&'",i i Baagi su obe ali popunjavati list, kad im nitko drugi ne bi ni pristupio, a mogla se o ekivati pomo i drugih suradnika, jer je ve dosta mla eg svieta bilo vje:s'to peru u raznim granama suvremenoga ivota. S druge strane Mulabdi je bio iz svog izkustva dovoljno uvjeren, da e list nai i dosta itatelja. Bio je spreman uvesti jednu novost, da list naime ita samo onaj, tko ga unapried plati, da se sviet i u tom pravcu odgaja, da plaa svoju duevnu hranu, da se u i redu i namirivanju svojih obveza. Da listu pribavi sredstva, Mulabdi dolazi na osobitu ideju. Trebalo je u gradovima Bosne i Hercegovine obvezati oko petdeset prijatelja, koji su u stanju davati listu redovnu mjese nu pomo od 3 do 5 forinti kroz jednu godinu dana, tako da bi se listu zajam io obstanak za jednu godinu, sve kad ne bi imao ni jednog predplatnika. A za tu jednu godinu steklo bi se uvjerenje o mogu nosti ivota toga lista i u pitanju suradnje i u pitanju broja itatelja i u pitanju namirivanja trokova. Ova je osnova Mulabdi eva u drutvu trojice smjesta usvojena, i Mulabdi se obratio vi enijim intelektualcima i rodoljubima po manjim mjestima. Ve nakon nekoliko dana stigli su Mulabdi u povoljni odgovori od ehovi a iz Trebinja, od Hamdibega DMi a iz Banje Luke, od Ibrahimbega Defterdarevi a, kotarskog predstojnika iz Doboja i t. d., kad se javi Ademaga Mei iz Tenja s izjavom, da ne treba te pomo i list od pojedinaca: on se obvezuje izdravati list godinu dana, kad ne bi bilo nikakve predplate. Senzacija! List odmah izlazi i prima se objeru ke na sve strane. Jedan na student iz tOga vremena pri ao je Mulabdi u, da su se muslimani studenti u Be u vie radovali, kad bi im listonoa donosio novi broj Behara, nego kad bi im donio nov ani list.

Behar je izlazio to no svakog 1. i 15. u mjesecu, itao se sladko i pla ao to no. Tri pokretaa bez ikakva posebnog dogovora razdielie sadraj u tri rubrike: Haffii je pisao poviestne razprave iz podru ja islama, Ba:s'agi je davao pjesme, zabavu i pouku, dok je Mulabdi davao i ure ivao beletristiku i feljton, a uz to je vodio i upravu. Na kraju prve godine Baagi izstupa kao urednik, pa Mulabdi preuzirria uredni tvo, a kao tre i mjesto Safvetbega dolazi Fehim Spaho. Punih est godina izlazi Behar s jednakim elanom pod Mulabdi evim uredni tvom, do kraja VI. godita, a onda silom prilika dolazi do njegova odstupa. List preuzima H. M. Demaluddin auevi , kasniji Reis-ul-ulema, i drugovi. Reformiraju ga tako, da izlazi dielom hrvatski, a jednom etvrtinom obsega turski; nakon godinu dana mienjaju ga u isto vjersko-pou ni list, pa opet nakon godinu dana vra aju ga na prija:sinji na in ure ivanja uz suradnju Hrvata katolika, i kona no list zbog mnogih nepotrebnih injekcija posve prestaje. Onda se istom osjetila praznina, na koju se svatko tuio. Palo je opet na Mulabdi a, da ga spasava. On pozva god. 1912. nekoliko istomiljenika na jedan sastanak, da se nastavi izdavanje Behara, ali nisu doli do povoljna rezultata, pogotovu, jer je po eo izlaziti sli an list u Mostaru pod imenom Biser. Iza toga god. 1914. buknu svjetski rat i sprie i ovaj pokuaj. U mjesecu svibnju 1902. vodi Mulabdi a sluba iz Uiteljske kole u eriatsku suda ku kolu kao dotada izkuana ekonoma, administratora i dobra nastavnika hrvatskog jezika, zemljopisa i poviesti. Na toj koli ostaje Mulabdi do svibnja 1910. U toj koli nailazi Mulabdi na ra.zgranate poslove u svojoj slubi: predaje 10 16 sati tjedno, upravlja obskrbom zavoda i nadzire pitomce, nabavlja i odrava imovnik, razrednik je u svim razredima i perovo a u svim sjednicama. I pokraj tih razgranatih poslova u koli njegov rad na knjievnom polju, dalje u drutvenom i uob e kultumom pravcu, nastavlja se bez smetnje. Njepa gov rad i u drugom desetlie u (1900.-1910.) nita ne zaostaje za onim plodnim djelovanjem iz prvog desedje a (1890.-1900.). U Nadi godine 1901 izlazi njegov roman Nova vremena, slika iz suvremenog ivota, koji je idejno sli an Kozar evim Mrtvim kapitalima, pa ga zbog njegove popularnosti Kalajdi eva knjiara u Mostaru izdaje u nizu knjiga Muslimanske Biblioteke (1914.). U ovom romanu pokuava autor unieti u suvremeno drutvo preporod na gospodarskom polju. Dok je u to vrieme - do svibnja 1906. - ure ivao Behar, osnovan je - u veljai 1903. - i Gajret, podporno kolsko drutvo za muslimane, pokraj sli nih ve prije osnovanih drutava u Bosni na konfesionalnoj osnovi (Prosvjeta kod pravoslavnih i Na?recrak kod katolika). Za osnivanje Gajreta ima i Mulabdi velikih zasluga. Zivo je sudjelovao na svim sastancima pri osni-

80

81

vanju druztva, a kad se na glavnoj osnivaju oj skuptini 20. velja e 1903. pojavi reakcionaran odpor protiv osnivanja drutva, Mulabdi i ostali polu-eta i (Safvetbeg Baagi , Hasan Hodi , Ademaga Mei i sam tadanji Reis-ul-ulema Harg'i-Mehmed Tevfik-ef. Azabagi ) pobjeuju, i Gajret se osniva s velikim oduevlienjem. Tok te osniva ke skuptine Gajreta Mulabdi je gotovo stenografski uhvatio i iznio u jednom broju Behara, koji je sav posve en osnivanju Gajreta. Naravno u prvi odbor novog drutva ulazi i Mulabdi i radi svom snagom na irenju Gajreta. Od toga asa u svakom broju Behara pune su stranice njegovih lanaka i biljezaka o Gajretu, a radi svestrano i u samom odboru na organiziranju drutva. Pokretanje Behara 1900. i osnivanje Gajreta 1903. dva su epohalna djela, dva velika koraka napried u ivotu muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini. A u njima je Mulabdi imao sna'na udjela u savladavanju zapreka i poteko a, u krenju tmovita puta i napredka svoje muslimanske zajednice. Kad se novo drutvo osovilo na svoje noge, Mulabdi se daje na vaan posao: okupljanje omladine u svrhu osnivanja pjeva kog zbora. Kad je i ta akcija krenula napried, la a se on priprema za jednu veliku zabavu, gdje e se drutvo afirmirati kod gra anstva i predstavnika vlasti i t. d. Pjeva ki je zbor brzo sastavljen, zborovo a je uvjebao mlade pjeva e, a Baagi napisao kazalitni komad Boj pod Ozijom, koji su izveli mladi diletanti, lanovi druztva. I druge to ke programa, tipi nog za ondanje zabave u Bosni i Hercegovini, brzo su pripravljene. Samo njegovim poticajem i njegovim rukovoclenjem ove akcije doivio je 17. travnja 1904. Gajret golem uspjeh svoje prve zabave u Sarajevu. Mulabdi eva je ideja i pokretanje kalendara Gajret u godini 1906., koji tada bijae slika rada samoga drutva. Naskoro se pokre e i list Gajret kao organ dru'tva, a ure uje ga spo etka sam Mulabdi . Suvremena jaka skupina muslimanske inteligencije u Sarajevu nije imala svog drutvenog kluba itaonice. U dotadanjoj Kiraethani ( itaonici) na Bentbai nije se moglo nita raditi u novom duhu, pa jednog dana jedna jaka skupina ovog agilnog mladog svieta izstupi iz Kiraethane i osniva svoje druztvo pod imenom Drutvo muslimanske omladine, u kojemu je naravno i Mulabdi s Baagi em vodio glavnu rie . Kad je otvorena eljezni ka pruga Sarajevo Viegrad - Uvac, njih preko stotinu napravie izlet u te krajeve, to ga je Mulabdi opisao u jednom broju Ogledala, koji je list pokrenuo i kratko vrieme izdavao Safbetbeg Baagi . Godine 1910. premjeten je Mulabdi na jednu godinu zemaljskoj vladi, a zatim je postavljen za okrunog kolskog nadzornika u sarajevskom okruju, u kojoj je slubi ostao sve do 1917. e e putovanje pregleda kola, kojih je bilo 52 u okruju, smetalo je o evidno Mulabdi a, pa se u knjievnosti riedko javlja. Uz to zabavlja ga dosta pripremanje novog izdanja u benika za pu ke

kole, a zatim jedna anketa za reviziju i izpravak naziva sela u popisu pu anstva, koje je obavljeno godine 1910. To razdoblje zauzimaju dobrim dielom i ratne prilike, koje i drug ije nepovoljno djeluju na knjizevnost. Na jednu godinu pred svretak rata, t. j. 1917., Mulabdi odlazi po svojoj slubi na upravu Muslimanske enske osnovne i vie djevoja ke kole sa enskom preparandijom, koji je zavod i prije svoga premjetaja nadzirao, kao i Darul-mualimin, u kome je nekad sluzio. Ratne godine bile su sve tee, kad se rat primicao svretku, a i raznoliki rad u koli, pravo u tri kole, oduzimao mu je vrieme, da se gotovo nita drugo nije moglo ni raditi. Tek pod jesen 1918., kad se rat zavrio, nastupie malo mirnije prilike, te se tada udara temelj stranakoj skupini, koja i Mulabdi a povlai, a zapo inje i izdavanje strana kog lista i kasnije kalendara, koji Mulabdi ureuje vie godina. U to vrieme pada i osnivanje jednog, zapravo prvog, muslimanskog enskog drutva, nazvanog Osvitanje, koje je osnovano u samoj koli, gdje je Mulabdi sluio, a iniciatori i osnivai druztva bile su muslimanske u iteljice, koje su pod Mulabdi evom upravom. I to se sve radilo i izvodilo pod nadzorom Mulabdi evim, gdje je on i formalno bio vezan izborom u nadzomi odbor novog drutva s jo dvojicom prijatelja. Mulabdi je u tim godinama bio zauzet i u iteljskim izpitima, koji su se polagali u U iteljskoj koli. Kako se Mulabdi dosta zalozio u politi koj borbi prvih godina Jugoslavije, to ga prilike prisilie, te se u izborima u ozujku 1923. dade birati za narodnog zastupnika za kotar Maglaj i Kladanj, koji izbor on i primi. U skuptini na:s'ao je posve novo polje, koje s knjizevno u nije imalo gotovo nita zajedni ko. Najvie ozlovoljuje Mulabdi a, nau ena na posve druge elemente rada, ono obi no strana ko arkanje, a gdjekada i u no izazivanje. Ukoliko u samoj skuptini nema sre ena rada, izuzevi rad oko dravnog prorauna, zastupniku zadaje posla nesposobna uprava hr avom administracijom, pa je zastupnik bio vje no osu en na tumaranje po uredima raznih ministarstava radi posredovanja, da se narodu pomogne makar ocildanjanjem nepravedno mu nametnutih kazna i globa. Period Mulabdi eva rada u narodnoj skuptini potrajao je do kraja god. 1928., kad je poznatim estosie anjskim proglasom dokon an period kakvog takvog utjecaja naroda na upravljanje zemljom. U to doba osniva se nova ustanova pod imenom Narodna Uzdanica u Sarajevu, za koju ima Mulabdi velikih zasluga. Godine 1908. oduzeto je od skupine oko Safvetbega Baagi a Muslimansko podporno drutvo Gajret i zaplovilo posve srbskim vodama, a borba izme u ove dvie skupine za ovo drutvo vodila se jo nekoliko godina, pa su istom ratne prilike 1914.-1918. prekinule tu borbu. Zato se na ovoj strani sve vie osje ala potreba za osnivanjem novoga ovakova drutva, a to se izvelo tek godine 1923., kad se na jednoj skuptini Ju-

82

83

goslavenske Muslimanske Organizacije osniva drutvo Narodna Uzdanica. A kako je ovo novo drutvo gledano, vidi se najbolje po tome, to je odmah po osnutku zabranjeno, a zabrana je potrajala gotovo cielu godinu. Kad je politi ka skupina muslimana pod predsjedanjem dra Mehmeda Spahe dola god. 1924. u vladu, onda je tek uspjelo s Narodne Uzdanice skinuti zabranu. U tom periodu 1923.-1928. Mulabdi je radio poneto u listu Pravda, a zatim je pokrenuo pored strana kog lista Pravde jo i kalendar istoga imena, koji je ure ivao pet godina. Godine 1927. kona no je sazrela potreba, da se obnovi Behar, pa na Mulabdiev poticaj bi odlu eno na sastanku, gdje je bio i Reis-ul-ulema auevi , da se list pokrene pod imenom Novi Behar. U tom se listu Mulabdi javlja pogdjekad kojim knjievnim prilogom, a pod konac tre ega godita podpisivao ga je kao glavni urednik. List izlazi i danas, a od po etka 1944. vlastnik mu je Narodna Uzdanica Godine 1828. pojavio se Mulabdi s knjievnim prilogom u jednoj monografiji pod naslovom Nae selo, koja je izala s knjievnim prilozima pisaca iz raznih krajeva bive drave. U toj je knjizi iziao Mulabdi ev obiran lanak o muslimanskom selu. Prestankom beogradske narodne skuptine i Mulabdi se povlai u Sarajevo, gdje mu i porodica boravi. Kako je tada imao djelatne slube nepunih 38 godina, nije se vie vra ao u slubu, nego je umirovljen. U mjesecu srpnju 1929. Mulabdi je na godinjoj skuptini Muslimanskog kulturnog drutva Narodna Uzdanica izabran u glavni odbor, pa je na prvoj sjednici 27. srpnja 1929. jednoglasno izabran za predsjednika. Taj izbor pada na njega i sliede ih godina, pa je ove drutvene godine nedavno navrio 15 godina kao predsjednik glavnog odbora Narodne Uzdanice. Nesmetan ni kolom ni radom u skuptini Mulabdi se svom svojom voljom i snagom posve uje Narodnoj Uzdanici. Kad se pregledaju uspjesi njegova rada u Narodnoj Uzdanici, moe se mirne due re i, da je kruna njegova kulturnog rada njegovo 15-godinje djelo u Narodnoj Uzdanici. Odmah od prvog dana daje se Mulabdi na prikupljanje lanova. Broj im raste iz dana u dan, a prema tome i prihodi. Ve u tre em mjesecu drutvene godine 1929./30. odbor je odlu io otvoriti svoj konvikt, i kad je naiao na povoljnu priliku, kupljena je zgrada za konvikt i drutvene prostorije. Mulabdi radi u tim danima na prikupljanju mladei za pjeva ki zbor. Istodobno se po inju pripreme za veliku drutvenu zabavu. Taj rad svra a pozornost vlasti, koje lebde nad mirom i redom u dravi, i jednog jutra u mjesecu listopadu osviu redarstveni organi pred privatnim stanovima svih jedanaest lanova glavnog odbora. Obavlja se u stanovima premeta ina, a zatim i u uredskim prostorijama i arhivu glavnog odbora. Cielo prijepodne pretresaju se i najmanje stvari kod svakog pojedinog lana glavnog odbora Narodne Uzdanice, a da on i ne zna,

ta se trai, niti zna, da se to istodobno ini i kod ostalih anova. Tek iza podne, kad je sve bilo gotovo, svi su lanovi glavnog odbora dovedeni na redarstvo, gdje je sa svima obavljeno presluavanje. Tom se prilikom saznalo, da se traio izvornik nekog agitacionog letka, koji je nepoznata ruka potom uputila svima mjestnim odborima N. U. u pokrajini, a kojim se poziva na osnivanje politi ke organizacije, poto su estim sie nja zabranjene sve politi ke stranke i obustavljen svaki politi ki rad. Redarstveni organi imali su dosta muke sa sarkasti nim odgovorima i zajedljivim primjetbama uzrujanih lanova glavnog odbora, koji su u estokom tonu reagirali na ovaj postupak redarstva. Na tome se sve svrilo, samo to su se jo nekoliko dana poslije toga doga aja izpitivali po pisarnama raznih ureda i zavoda pisa i strojevi, da se toboe prona u tipovi slova, kojima je izvornik letka pisan. U glavnom odboru nekoliko se dana razpravljalo, kako da se reagira na ovaj postupak vlasti, koje su o evidno same organizirale ovu podvalu, samo da tako dobiju formalan povod za obustavu Narodne Uzdanice. Kona no je na priedlog predsjednika odlu eno, da se pro forma podnese tuba na najviu instanciju u mjestu, ali u stvari da e biti najbolji odgovor na ovaj postupak rad u drutvu s ve im zamahom. I zaista se radilo od to doba vie i intenzivnije. Nije proao ni pun mjesec dana iza toga doga aja, a Narodna Uzdanica je otvorila svoj makar i skromni konvikt, dok su se svaku ve er izvodile vjebe pjeva kog zbora, tamburake i diletantske sekcije. Ubrzo na dan 3. oujka 1930. Narodna Uzdanica izlazi pred ob instvo s elitnom zabavom, kakva se ne pamti u Sarajevu. Uskoro i mjestni odbori po Bosni i Hercegovini prire uju ovakve zabave, te je Mulabdi u tu svrhu iao osobno po raznim mjestima Tako je Narodna Uzdanica razvijala svoju kulturnu misiju, to je esto svra alo pozornost vlasti, koje su joj pravile neprilike. Dok su kojekakvi kriom ari i problemati ni tipovi dobivali pojedince ili u skupinama popuste i poklone na vonji eljeznicom, Narodnoj Uzdanici se taj popust uzkra ivao, pa je predsjednik za takve i druge sli ne nepravde morao e e putovati u Beograd, da se bori za drutvo. Narodna Uzdanica je za predsjednikovanja Mulabdi eva otvorila osim onoga u Sarajevu jo etiri konvikta: za srednjokolce u Mostaru, Tuzli i Banjoj Luci, i za visokokolce u Zagrebu, a uz to je svake godine davala velik broj stipendija onim uenicima i u enicama, koji su pohartali kole u mjestima, gdje Narodna Uzdanica nije imala svoga konvikta. Nije ovdje mjesto iznositi brojke, iz kojih bi se vidio broj pitomara Uzdani inih prije i poslije dolazka Mulabdi a na mjesto predsjednika glavnog odbora, ali nema ni najmanje sumnje, da su kako broj lanstva i koli ina drutvenih prihoda tako i broj koristnika narasli najvie zaslugom predsjednika Mulabdi a, koji je cielo vrieme bio uzor uztrajnosti i marljivosti, ma kar da je za 12 godina njegova predsjednikovanja postojalo drugo sli no musliman-

84
sko, od vlasti povlateno i milovano drutvo (Gajret). Isto tako je glavna zasluga Mulabdia, da Narodna Uzdarlica od god. 1933 izdaje svoj drutveni godinjak, kalendar, u kojemu je svake godine izlazio i po koji knji'evni prilog Mulabdi&v. Narodna Uzdanica izvela je zaista zamano kulturno djelo. Zasluge Mulabdi a za to djelo neocjenjive su. On nije samo onaj, koji u drutvu narectuje i drutvo vodi, nego onaj, koji najvie i radi. Mulabdi kroz itavih ovih petnaest godina nije samo predsjednik, nego i poslovo a. On gotovo neprestano boravi u drutvu, rjeava spise, rukovodi sjednicama i godinjim skuptinama, pa esto, osobito za nedavne vladavine, obavlja i vanjske poslove, posreduje i brani, a u potrebi i putuje u poslovima drutva. Uredovnica Narodne Uzdanice ne moe se zamisliti bez Mulabdi a, ni obratno, Mulabdi bez Narodne Uzdanice. Mulabdi jo uzto smae vremena, da se e e javi u NovOm Beharu kojim knjievnim prilogom. Karakteristi no je kod Mulabdi a, to on i kod svojih godina nimalo ne poputa u zanosu kultumog radnika. Vazda svje i vazda razpoloen, uviek je spreman na svaku koristnu drutvenu akciju. Njegov rad i njegov na in zadivljuju. On ne radi samo, da posao svri, nego i da poka'e, kako treba da se radi. Mulabdi je ovjek idealna znaaja, neobi no obilan i plodan kulturni radnik. Iako je Mulabdi najvie knjievno stvarao u doba realizma i modeme, u doba knjievne borbe Mladih i Starih, on je bio daleko izvan svih borba i sukoba. Knjievni izraz Bosne, posebno muslimanske Bosne, jest tipi no romanti arski, a u biti je Mulabdi ostao romantik i do danas. Istina, nije to izklju ivi romantizam, jer je on i realisti ki gledao na ivot i ljude, pa su mu opisi ljudi i situacija naj eke vjeran odraz ondanjega ivota, koji se i takav nama sada pri inja romanti an. Uz to Mulabdi nije nikada bio lartpurlartist, jer nije smatrao knjievnost samu sebi svrhom niti je stvarao samo djela radi djela, nego je htio uviek pou avati i oplemenjivati. On je i u knjievnom stvaranju ostao u itelj, koji svoja duboka humana osje anja i svoj drutveni poziv prepora anja svoga elementa, u kome djeluje, iznosi u umjetni kom obliku, i tako dovodi do kompromisa svoje umjetni ko nadahnu e s idejama preporoda, na kojemu je uviek radio. Time, naravno, nije ni izdaleka izkoristio svoje duhovne mogu nosti, dok je knjievno u sluio drutvenim i kulturnim idejama i sve vie primao ulogu socialnog i narodnog vocle, jer je zaista takav bio narodu potreban. Didakti na nota izbija osobito u njegovim dramama, koje su nastale vie za potrebu diletantskih druina, nego iz duevne potrebe autora da stvori knjievna djela. I kao to su sa slaku itane Mulabdi eve pripoviesti i crtice, tako su sa zadovoljstvom gledane njegove ivahne aktovke: Svak na posao, Mirazka i Teka vremena. U nacionalnom radu Mulabdi uviek Hrvat, ali nije hrvatsko ime forsirao ru u Beharu u Gairetu. On je uvie smatrao, ars a smatra t o n-

85

m slimani Hrvati i r dnim, upravo a nornim da su bosansko-herc to ne treba nr&je_ napose rzticati, jer se u tom slucaju cmilo, ao da to istom rv ' ati ' kao se I-f treba dokazrvati, kao da nam to net o o mushmane, to est sarm o sebe. 451.14. unajplemenitijem drutvenom radu Mula ' 'e bio uvie znaenju te rie i. Ali to je imalo u njegovu ivotu i javnom radu zlih posljedica, koje su dovodile do zastoja u naem napredku. Makar da je stvorio Behar i est mu godina - uz sve ostalo, to je za njega u inio - bio i administrator, a list se sam od predplata izdravao, da mu nije trebalo ni ije podpore, on bez ikakva protivljenja predaje list njegovu nominalnom vlastniku, ina e hrvatskom nacionalistu, a ovaj ga predaje drugom uredniku, u tom poslu novajliji, koji ga mjesto u hrvatskom ure uje u anacionalnom i panislamskom duhu. Kad jedna srbski orientirana muslimanska stranka protupravilno osvaja Gajret i obara predsjednika Baagi a, Mulabdi kratko vrieme nastoji sura ivati s novim odborom, a onda se povlai i bez borbe naputa postave, koje je s mnogo truda izgra ivao i izgradio za ob u narodnu korist. Ako bismo u najkra im potezima htjeli izre i sud o Mulabdi u, knjievniku i ovjeku borcu, onda bi trebalo ustanoviti, da on spada najve im dielom svojih knjievnih radova romantizmu, da u pisanju ima realisti kih primjesa, da je didakti an, a u drutvenom radu ivi duevni stroj, perpetuum mobile, bez umora i odmora, ukratko, da je radnik, radnik knjievnog odkrivanja ljepote i dobrote, radnik drutvenog preporoda i nacionalnog osvje ivanja hrvatskih muslimana.

86

87

iz

g`l

1;)

ra vc ra

krajini, prva nastojanja bosanskohercegova kih mushmana u knjievnosti na narodnom jeziku, prvu muslimansku bosansku publicistiku, periode knjievnog rada azimova od prvih po etaka do njegova kompletnog razvoja i uspona. Svim onima koji nisu poznavali Cati a kao knjievnika i kultume - pedesetogodinjica smrti prilike u nas, bosanskohercegova kih muslimana, na po etku ovoga stolje a, ova dizertacija e biti otkri e. A to je potrebno novim generacijama, da vide da ne postojimo tek od ju er, nego da smo imali svojih pjesnika i u prvom deceniju ovoga stolje a koji su bili istog literarnog nivoa kao i drugi nai najbolji Prole godine pisano je na ovom mjestu o pjesniku Musi azimu ati u.pjesnici. povodom pedesetogodinjice njegove smrti. -Prhe osam i po godina je profesor Oivjeti jednu z,aboravljenu hteratumu vrijednost i pribliiti je suvreAbdurahman Nametak obranio doktorsku dizertaciju na Zagreba kom sveu i.menoj generaciji, gotovo je isto kao i sam stvarati onakva djela kakva je taj htelitu o ovom na:s'em pjesniku, o kojem nisu znale mla e generacije ni u Bosni irat stvarao. Hercegovini ni u drugim jugoslavenskim kraievima ni da je postojao, a kamol da je bio u svoje vrijeme priznat pjesnik. Za Cati a su znali njegovi suvremenici, a tih je bivalo svaki as manje, i oni rijetki ljubitelji knjievnosti koji listaju stare knjige i asopise. Na alost, nijedno bosansko-hercegova ko izdavako poduze. e nije htjelo izciati ni izbor ati evih pjesama ni Nametkovu doktorsku dizertaciju o azimu ati u. Teanj, grad u kojem je ati proveo najve i dio svog ivota, dostojno s( oduio svome pjesniku, niz sve anosti kojima je obiljeio 50-godg njicu njegove smrti - 10. aprila 1965. Narodni univerzitet u Tenju odrz'ao je proslavu na kojoj je dr. Abdurahman Nametak odrao predavanje o ivotu radu ati evu, istakavi njegov zna aj u na:s'oj cjelokupnoj knjievnosti, koji nij( bio malen, a i danas je neosporna vrijednost njegova imhevnog opusa. 1\h sve anosti su bili prisutni predstavnici Udruenja knjievnika Hrvatske izdavakog poduze a Zore iz Zagreba, koje je tampalo Odabrane pjesme Muse azima ati a, u izboru i s predgovorom dra Abdurahmana Nametka (Ta zbirka, tampana u 5.000 primjeraka, ve je rasprodana, uglavnom u Bosni Hercegovini, iako joj je bila cijena 1000 starih dinara po komadu, to je doka2 da na:s' svijet ho e knjigu, da je voli i kupuje kad je razumije!) Tom prilikom je gimnazija u Te:s'nju prozvana imenom Muse azirm ati a, a i glavna ulica u Tenju dobila je ati evo ime. Ni rodno mjesto ati evo, Odak, nije htjelo zaostati za Tenjom, pa j( i ono priredilo dana 21. XI 1965. spomen-sve anost, na kojoj je takoder govoric o zna aju azimovu u knjievnosti dr. Abdurahman Nametak, a uz brojn( prisustvo gostiju iz Odaka, Modri e, Grada ca i drugih bli'ih mjesta. Bili st opet prisutni i predstavnici Udruenja knjievnika Herceg-Bosne i Hrvatske. Konano je nedavno tampana i doktorska dizertacija Nametkova ( atiu, koju je u mjesecu martu 1966. pustio u prodaju Narodni univerzitet Tenju, kao izdava djela. Pisac je prikazao kultume i politi ke prilike u Bosni Hercegovini potkraj turske vladavine i za austro-ugarske okupacije u ovoj po

MUSA AZIM ATI

88

89

OSMAN DIKI (7. 1879. 30. III 1912.)


Sedmoga januara ove godine navrilo se 85 godina od ro enja Osmana Diki a, pjesnika i publiciste, javnog drutvenog radnika i nacionalnog borca pod austro-ugarskom okupacijom. Osvjeuju6 uspomenu na nae knjievnike i javne radnike starije generacije, mi ih elimo po izvjesnim njihovim djelima pribliiti naoj suvremenoj mlaoj generaciji koja za njih gotovo i ne zna. Osman Diki , roen u Mostaru u gra anskoj porodici, u rodnom mjestu zapo eto kolovanje (rudija i nekoliko razreda gimnazije, iz koje je isklju en zbog nacionalisti kog djelovanja) nastavio je u Carigradu i Beogradu, a u Be u je zavrio trgova ku akademiju. Na po etku ovoga stolje a, kad se povela borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini, koja je imala otru protivaustrijsku notu i koja je prerasla u politi ki pokret bosansko-hercegovakih muslimana, Osman Diki se sav predao toj borbi, a kao pismen publicist, kakvih gotovo i nije imao Egzekutivni odbor, pisao je u Bosansko-hercegova kom glasniku i Musavatu. Egzekutivni odbor Muslimanske narodne stranke preuzeo je u svoje ruke i jedino ondanje muslimansko drutvo za pomaganje siromanih aka, Gairet, kojemu je Diki postao organizacionim sekretarom i urednikom njegova istoimenog glasila. Nakon to je izvojevana . vjersko-prosvjetna autonomija, Egzekutivni odbor je kao politi ka stranka uao u Bosanski sabor, gdje je malo pomalo od ljutih opozicionara prema austrijskoj okupaciji postao lojalan suradnik, jer je na taj na in odgodio, na kratko vrijeme, do propasti Habsburke monarhije, rjeenje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini. Osman Diki , kao izrazit i odlu an pristaa politi ke suradnje bosansko-hercegova kih muslimana i pravoslavnih, a srn kao osvjedo eni nacionalist Srbin, pokrene tada opozicioni politi ki list Samoupravu. Osman Diki je zapo eo objavljivati svoje pjesme u Bosanskoj vili, mostarskoj Zori i Beharu, a izdao je samostalno dvije zbirke: Muslimanskoj mladei (Dubrovnik 1902) i Aiklije (Mostar 1903), dok je u Beogradu godine 1900. izdao u zajednici s Omerbegom Sulejmanpai em i Avdom Karabegoviem zbirku rodoljubnih i nacionalisti kih pjesama Pobratimstvo. Ovu zbirku je otro napao Osman Nuri Hadi u Beharu (godina I, br. 17, str. 271-273), nakon ega je Behar zatvorio svoje stranice Diki evim knjievnim radovima, to on spominje i u predgovoru svoje zbirke Muslimanskoj mlade-

i. Diki je napisao i jednu lirski nastrojenu dramu Zlatija, koja se izvodila na Gairetovim zabavama, ali knjievno nije dostigla velik domet. Uop e Diki kao pjesnik nije bio velikog formata, ali nekoliko njegovih religioznih pjesama doba kad je imao tek 20 godina su veoma dobre, pa je velika teta to ih i dalje nije njegovao. Doskora nije bilo poznato da je Osman Diki bio i folklorist. Koncem prologa stolje a on je sabrao lijepu zbirku narodnih pjesama u Mostaru i Stocu i pod naslovom Hercegova ki biser poklonio je Srpskoj kraljevskoj akademiji u Beogradu. Zbirka ima blizu 5.000 stihova, a prava je teta da nije tampana. Neke pjesme u ovoj zbirci su zaista pravi biser narodne poezije (mahom su to balade i romance). Za udno je da nije kasnije nastavio s ovim poslom, kad je ure ivao Gajret, koji je od godine 1910. do 1912. podigao na dosta visok knjievno-umjetni ki nivo i u kojemu ih je mogao objavljivati jer bi onakvim pjesmama kakve je poldonio Akademiji zaista stupio u red najboljih folklorista naih. Pa ni njegovi nasljednici u uredni kom poslu u Gairetu nisu se potrudili da pronau ovaj njegov rad u Akademiji, a ne moe se razumjeti ni postupal . same Akademije koja je pokppala Diki ev rukopis u svome arhivu, mjesto da ga tampana vrati narodu iz kojega je ubran. Ako se neko sjeti jednoga dana da sabere Diki ev knjievni rad i tampom ga objavi, neminovno e morati objaviti i sve narodne pjesme koje je Diki sabrao, ime e mu knjievna vrijednost apsolutno posko iti.

90

91

HAMDIJA KREEVLJAKOVI

U nedjelju 4. safera 1379 (9. VIII. 1959) umro je u Sarajevu Hamdija Kreevljakovi , profesor, histori ar, u enjak, nau ni saradnik Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti i lan Nau nog drutva Narodne republike Bosne i Hercegovine. Sutradan iza ikindije namaza klanjana mu je denaza pred Begovom damijom, a pokopan je na groblju zvanom Hendek. I od ku e do damije i od damije do groblja rahmetlija je prenesen na po asni nain, na rukama, onako kako se daje najve a po ast umrlim u enjacima i javnim radnicima. Pred damijom se od rahmetlije oprostio prof. Dr. Hamdija Kapidi , a na groblju efik Belagi u ime zavoda u kojemu je merhum neumorno radio od njegova osnutka i prof. Dr. Vaso Butozan, predsjednik Nau nog drutva NRBiH. Svi su govornici istakli karakterne crte velikog merhuma i njegovu odanost sluenju istini i otkrivanju nau nih istina s podru ja povijesti. Hamdija Kreevljakovi je ro en u Sarajevu 10. muharema 1306 (16. IX. 1888). Otac mu je Mehaga, trgovac najprije gvozdenom robom a kasnije sahtijanom, a majka Demila (Dema) ro . Ceribai -Prai , rodom iz Uica, koja je kao dijete dola u Sarajevo s onim doseljenicima koji su posljednji ostavili Srbiju, kada je knez Mihajlo dobio od Turske est gradova, u kojima se jo zadravala turska posada. Djedu mu je bilo ime Mula Ibrahim. Ina e je porodica Kreevljakovia starinom iz Kreeva, gdje se prezivala e inovac. U Sarajevu su se prezivali Kreevljak, a njegov stri evi Mehmed, koji je kad je doao u penziju nau io Kuran i postao hafiz, kao jedan od prvih muslimana u itelja za vrijeme austrijske okupacije, promijenio je prezime u Kreevljakovi pa je u zajednici s upraviteljem osnovne kole Salih-efendijom Ali ehi em mijenjao prezimena u enika dodaju i im na kraju -i ili -vi . (Tako ^ je od vprezimena Traljo postao Tralji , od Spaho - Spahi , Turak - Turkovi , Cato - Cati , pa i od Kreevljak Kreevljakovi ). U Sarajevu je Hamdija svrio mekteb i osnovnu kolu (rudiju), a onda trgovaku i zatim u iteljsku kolu, koju je zavrio godine 1912. Te iste godine 31. VIII. zapo eo je sluiti u Sarajevu kao u itelj osnovne kole, a od 8. I. 1918 do 17. VII. 1919 dodijeljen je na rad u Vinkovce, gdje je radio u osnovnoj koli s internatom, u koju su bila smjetena muslimanska djeca iz Bosne i Hercegovine, u kojoj je u to vrijeme vladala nezapam ena glad, pa su djeca skupljana i slata u Hrvatsku da se prehrane. Poslije rata vratio se u Sarajevo, a kako je u to vrijeme poloio stru ni ispit za nastavnika tzv. trgova kih kola (zemljopis, povijest,
,

srpskohrvatski jezik i op a pedagogija), to je od 1. IX. 1920 do po etka kolske godine 1926/27 radio u Trgova koj koli, a iza toga u U iteljskoj koli u Sarajevu, do 11. XI. 1929., kada je premjeten u Surdulicu u bivoj Moravskoj banovini. Kako je ovaj premjetaj nastao kao progon za Kreevljakovi a zbog njegova nacionalnog osje anja i politi kog opredjeljenja, to i zbog toga to je u to vrijeme bio i bolestan od slabosti srca i tromboze, a usto je od djetinjstva bio slaba vida, nije htio ostaviti Sarajevo, pa je vie od dvije godine bio bez stalnih prihoda, dok ga nisu ipak penzionirali 2.11 1932. Jo od godine 1916. Kreevljakovi je predavao i u naim vjerskim kolama, najprije u Darul-mualliminu, Qd 1920 do 1924 u Okrunoj medresi i od k. g. 1920/21 u Gazi Husrevbegovoj medresi sve do godine 1945. I kad je bio u penziji, on je aktivno radio i predavao u medresi historiju, zemljopis, njema ki jezik i pedagoku grupu predmeta. Redovno je vodio svoju talebu na hospitovanja u metebe. Sje am se kako bi nam u zbornici medrese pri ao kako nijedan mualim u Sarajevu ne postie vie uspjeha u metodici vjerske nastave i kiraeta Kurana kao Abdulah ef. Fo ak. Da vidite samo kako on objanjava tenvin! Kucne prutom po sjenilu od elektri ne lampe i onim zvukom objasni tenvin. Kreevljakovi nije formalno stekao veliku kolsku naobrazbu, ali je naro ito vano istaknuti, da se on cijeloga ivota u io, da je traio znanja, da je mnogo putovao po svijetu, imao velik broj poznanstava s naju enijim ljudima i kod nas i u svijetu, osobito histori arima i slavistima, pa onda i orijentalistima kao rijetko tko. U prijanja vremena kada nauka nije bila osobito favorizirana, kada u enjaci nisu dobivali subvencija, Kreevljakovi je obiao dobar dio Evrope u svrhu studija historije. Nije on bio iz bogate porodice, iako mu je otac bio trgovac, ali je on najve i dio svoje pla e troio na nabavku knjiga i na putovanja. Pri ao mi je kako je jedne godine u svrhu prou avanja Reformacije obiao one gradove Njema ke u kojima su djelovali Luter i njegove najistaknutije pristae, da bi onda do godine, prou avaju i Protureformaciju obiao druge gradove Njemake, svaki put posje uju i univerzitete u tim mjestima i sluaju i predavanja uvenih histori ara. Tako je obiaoptovo itavu bivu Austro-Ugarsku, Njemaku, Nizozemsku, Poljsku, Italiju, Svicarsku, Dansku i vedsku. Velik utjecaj na Kreevljakovi a izvrili su njegovi nastavnici koji su imali zna ajna i odre ena mjesta u hrvatskoj knjievnosti: Silvije Strahimir Kranj evi , Ljudevit Dvornikovi i Josip Milakovi , pa se kao srednjokolac po eo zanimati naom literarnom historijom. U isto se vrijeme upoznao i s drom. Karlom Patschom, koji je osnivao Balkanski institut u Sarajevu i povjerio mladom Kreevljakovi u da mu prikuplja publikacije o Bosni i Hercegovini, odnosno spise koji potje u od Bonjaka i Hercegovaca. Oduevljen za taj posao Hamdija je polovio svoje prihode i nabavljao i za sebe rijetke stvari, tako da je uspio formirati jednu biblioteku, kakvu je mogao rijetko tko sastaviti, biblioteku u kojoj su se na okupu nala mnoga djela i na naem i na stranim jezicima

92

93

koja govore o Bosni. Vjerojatno je to i najkompletnija biblioteka s takvim djelima kod nas. U stranom svijetu, pored univerziteta i katedra historije, najvie je posje ivao antikvarnice i nabavljao knjige o Bosni. Pri ao mi je kako je mogao dan provesti s jednom zemi kom da bi mogao kupiti koju knjigu vie. Iz istih razloga je bio i skroman u nonji, ali ne samo radi nabavljanja knjiga, nego i da bi mogao materijalno pomagati ake i sve one koje su u ivotu pratile neda e. Koliko je bio skroman u odijevanju najbolje svjedo i ova anegdota. Doavi jednoga dana jutarnjim vlakom u Zagreb u svome skromnom hubertusu, s fesom na glavi, etao se malo Jela ia trgom dok se ne otvori Jugoslavenska akademija, gdje je on bio rado vi en i srda no doekan u enjak iz Sarajeva. U to mu pristupi jedan ovjek koji je nakupovao namimica na trgu dade mu da ih ponese za njim. Hamdija je nosio i pratio profesora do njegove ku e. Profesor je pozvonio enu da prihvati stvari od nosa a, prihvatio za nov anik da plati Hamdiji uslugu i upita ga ta je duan. Nita. Kako nita? Tako, nita! Pa ta ste vi? Nastavnik. Uto je ena, koja je ve otvorila vrata i prepoznala Kreevljakovi a, upala u razgovor grde6 mua: Joj, bedak, pa zar ne zna gospodina Hamdiju?! Profesor se ispri avao koliko je mogao, uveo Hamdiju u ku u i kasnije su bili veliki prijatelji. (Nikada mi nije htio re 1 koji je to bio profesor, ali znam da je bio akademik; po svoj prilici Dr. Gavro Manojlovi moda Dr. uro K.5rbler). Nedavno mi je pri ao kako je bivao u materijalnoj stisci da ne bi mogao odjednom skrojiti odijelo, nego bi jedne godine nabavio tof, druge postavu, a tre e tek mogao saiti odijelo. Naravno, on je u posljednje vrijeme po prihodima mogao veoma dobro ivjeti, ali je on volio druge pomagati. Jednom knjievniku je tako redovno ispla ivao mjese no velik postotak svoje pla e do njegove smrti. Ovaj se otimao, jer je smatrao da je to milostinja i unekoliko ponienje za odrasla ovjeka da prima od drugoga pomo . Bi ti mene pomagao, da sam ja u nevolji kao to si ti sada, a da ti ima. kao to ja imam? Bih. E, onda nita ne govori, nego evo ti pare! Pri ao mi je jednom za nj: Ostao sam mu duan za posljednji mjesec ajluk, jer smo obojica istovremeno bili bolesni da nismo jedan drugoga mogli posjetiti. U ljeto 1941 Kreevljakovi je reaktiviran kao profesor U iteljske kole u Sarajevu, a iza oslobo enja 1945 Kreevljakovi predaje u Prvoj gimnaziji, Srednjoj ekonomskoj koli i raznim kursevima, da bi se nakon osnutka Zemaljskog zavoda za za:s'titu spomenika kulture sasvim predao nau nom stvaranju, koje je i dotada bilo intenzivno. Ovaj period Kreevljakovi eva rada je i najplodniji velikim djelima, kojima je vanredno obogaena na:s'a historijska nauka. Kreevljakovi je umro dok se tako reku 1 nije ni osuila tinta na njegovu posljednjem djelu o esnafima i obrtima u manjim centrima u Bosni i Hercegovini. kada mi je predao rukopis o Zenici i predgovor ovome djelu da mu Jo 6. ga pretipkam na stroju, rekao mi je da e se nekoliko dana odmoriti, a onda e

opisati eljezni obrt u Bosni i Hercegovini, ime e naa zemlja biti jedina u svijetu koja e imati u cjelini opisanu povijest obrta i esnafskih uredaba. (Ve mnogo prije je objavio dvije monografije s toga podru ja: I. Sarajevo, Mostar, a o Banjoj Luci, pripremljena je za tampu). Da bi to bolje upoznao Bosnu i Hercegovinu i njenu povijest Kreevljakovi ju je obiao i po vie puta uzdu i poprijeko. Vrlo je malo mjesta i kasabica bilo a da se u njih nije navratio. Svugdje je dolazio u dodir s narodom, osobito sa starijim svijetom, od kojega je sluao narodnu tradiciju i biljeio. Vrlo rijetko je on odmah pri razgovoru i zabiljeio ono to je uo i to mu je pristaja10 u posao. Obi no bi to zabiljeio kad bi doao u ku u gdje bi konaio. Dovoljno mu je bilo zabiljeiti samo s 2 3 rije i potrebni mu podatak, da ga poslije rekonstruira po potrebi u itav lanak, iako on nije bio nima10 opiran. Naprotiv, moglo bi se re 1 da je pisao vrlo koncizno, upravo krto, ondje gdje bi drugi razvezao nadugo i na:s'iroko. Bio sam dva puta svjedok (u Tenju i u Mostaru) kad je itave sate sluao historijske podatke od starijih ljudi i nita nije zabiljeio. Kasnije, kad smo doli ku i, zabiljeio je samo ime Smajo Golo i mala vrata. Vie od 15 godina iza toga pisao je o taba kom obrtu u Mostaru, pa sam se itaju 1 odlomak o mostarskom kajsaru i radu taphane sjetio da sam to sve tako zajedno s njim uo od devedesetogodi'njeg Mujage Guzina i da nije ni najmanje sitnice izostavio. Zaista je imao fenomenalno pam enje, a tako je bilo i sa svim onim to je pro itao. On je bio od onih rijetkih ljudi koji su znali ne samo gdje su ta pro itali, nego su znali mjestimice i stranu i na kojem dijelu pojedine strane se nalazi koji podatak. Za itavo vrijeme stare jugoslavije nije nika la dobio ni od koga materijalne naknade za ova putovanja koja je vrio u nau ne svrhe. Sve je on to pla ao iz svojih osobnih srecistava. Na tim putovanjima on je upozoravao svijet kako treba kultume spomenike uvati i spaavati. Ponegdje je davao i novac za takve stvari. Sje am se dobro, da je prou avaju i javne banje (hamame) u Bosni i Hercegovini obilazio mjesta u kojima su hamami nekacla postojali, pronalazio tehni are da mu crtaju tlocrte i nacrte da mu prave fotosnimke takvih objekata i sve im usluge pla ao. U Po itelju zgrada banje je bila dobro sa uvana, ali kako nije moda itavo stolje e bila u upotrebi, ruinirala se i po ela se ruiti unutra. Svijet ju je po eo upotrebljavati i za zahod. On je naao besposlena ovjeka u mjestu i obilno ga nov ano nagradio da o isti hamam iznutra i prokri prolaz do njega s polja. Danas je ova banja pod zatitom drave kao prvoklasni spomenik kulture. Da je nije Kreevljakovi onda spasio od propadanja, danas bi sasvim sigurno bila samo ruevina. Isto tako je svojim sredstvima osposobio banju na izvoru rijeke Bune, koja je u sastavu blagajske tekije. Kad je u povodu stogodinjice pokreta Husejn-kapetana Grada evia htio napisati o njemu studiju, pored pro itane sve dostupne literature o njemu, htio se nadahnuti i na mjestu djelovanja Zmaja od Bosne. Sjede i tako jednoga
-

94 dana na Zmajevoj kuli, odlu io sam da napiem historiju ne samo Husejn-kapetana, nego uop e svih kapetana i kapetanija u Bosni i Hercegovini. Tako mi je rekao po povratku iz Grada ca. Kad je o tome govorio s Baagi em, ovaj ga je odvra ao od namjere, jer da je to tvrd orah u koji ni on nije smio nikaci zagristi. Hamdija je s njemu svojstvenom uporno u pristupio poslu i nakon 20 godina objavio kapitalno djelo o kapetanijama. Hamdiju su uvaavali i dok je bio mnogo mla i i oni koji nisu bili s njim na istoj liniji. Jednom je Vakufski sabor htio poruiti izvjesne damije u Sarajevu koje nisu imale svojih koristonosnih objekata, odnosno prihoda za popravke i izdravanje slubenika. Trebalo je samo da pretsjednik Ulema-medlisa, Salim ef. Mufti , dadne svoj pristanak. On ga je na elno bio i dao, pa su bile uzaludne molbe i Salim-efendijinih prijatelja Hafiz-Mehmed ef. Oki a, lana Ulema mei Hadi Mujage Merhemi a, lana Vakufskog povjerenstva i Vakufskog sabora. Tih dana su aci Gazi Husrevbegove medrese izah na izlet sa svojim nastavnicima na Trebevi . Tu ih je pohodio i ef. koji se dovezao s nekoliko prijatelja. Uzeo je pod ruku Hamdiju, otiao podaleko od drutva i pitao ga ta misli o ruenju tih d'amija (me u njima je bila i damija Nedar haMi-Ibrahim-agina, kraj Kreevljakovi eve ku e). Vi moete poruiti i Begovu ciamiju ako ho ete. Niko vas ne moze u tome sprije iti. Ali dobro znaj da e povijest zabiljeziti da su te i te damije u Sarajevu poruene kad je bio Salim ef. Mufti ciz'umletul-mulk u Sarajevu. Kad je sutradan izriesen formuliran prijedlog u Saboru da se odre ene damije rue, ustao je Salim ef. i rekao Ne e se damije ruiti! Nastala je konsternacija me u onima koji su bili za ruenje, jer su drzali da je i sam Mufti za to. Pa i ti si, Salim efendija, bio za to. Jesam, ali ne da Kreevljakovi . I diskusija je bila svrena. (Sutradan su Oki i Merhemi nah Kreevljakovi a i pitali ga kako je on to uspio sIdoniti Mufti a da ne da pristanak, na nienje darnija. Hamdija im je ispri ao sav razgovor s Mufti em. Eto bolan, to ti je pamet! ree Oki . A mi se ubismo dokazuju i mu s itabima u ruci besmislenost i grijeh toga namjeravanog ina, pa nije nita pomoglo). Osobito je cijenio svoj nastavni ki poziv, a i njegovi u enici su Kreevljakovi a veoma cijenili, voljeli i potovali, te ga posje ivali pri dolasku u Sarajevo, ako su gdje drugdje slubovali. Kad je 1955 operisan, pri ao mi je kasnije, da je bio sasvim miran kad su ga ponijeli u operacionu dvoranu. Bilo mi je pri dui kao da sam u zbornici uzeo katalog pod pazuho i poao u razred. Potovao je hode i prijateljevao s njima. Prisan je bio prijatelj s hadi-Hafiz-Dzemaludin-ef. Hadijahi em, kolskim drugom iz Gazijina mekteba. On je mnogo pomagao Hamdiji u radu. Po Hamdijinim uputstvima pro itao je cijelu Kadi evu Kroniku, a onda itao Hamdiji ono to ga je zanimalo i iz ega je Hamdija pravio sebi ekscerpte. Zato emo esto na i u Kreevljakovi evim

95

djelima iza 1933 citate ove kronike. Nekrolog o njemu objavio je u Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva za g. 1955). Bio je velik prijatelj i s h-Mehmed-ef. Handi em, s kojim je jednoga ljeta obiao Bosansku Krajinu. Kako je nakon trajka u Gazijinoj medresi bio suspendovan Handi od nastavni ke slube, Hamdijina je uglavnom zasluga da je Hancii doao za bibliotekara Gazi Husrevbegove biblioteke, gdje je po eo izra ivati veliki katalog. 0 njemu je napisao velik nekrolog u El-Hidaji (VM godite, 1944) pod naslovom Na:s'e prijateljevanje i u kalendaru Narodne uzdanice za godinu 1945. Tako je o ejh Sejfudin Fehmi ef. Kemuri pisao u etiri navrata (Sarajevski list, XL, 1917, br. 227, Narodno jedinstvo, V, 1922, br. 30, Islamski svijet, 1934 i kalendar Narodna uzdanica, 'VI, 1938), o Muhamed Seid ef. Serdarevi u (Sarajevski list XLI, br. 118), o hadi-Hafiz-Asim-efendiji Dafi u (sarajevska Pravda), 1921, br. 25-26), o muftiji Hafiz-Abdullah-ef. Kurbegovi u (Novi Behar, VI, 1932-33), o Hadi-Hafiz-Mustafa-ef. adordiji (Novi Behar, 1933-34), o Hafiz-Hamdi-ef. Berberovi u (Novi Behar, VIII, 1934-35), o Igrahim-begu Repovcu (kalendar Narodna uzdanica, 1935), o Seih-Muhamed-ef. HarNamakovi u (Muslimanska svijest, I, 1936, br. 4), o Hadi-Hafiz-Abdulah-ef. Kauk iji (Muslimanska svijest, I, 1936, br. 5 i 6), o reis-ul-ulemi Hafiz-Sulejman-ef. arcu (kalendar Narodna uzcianica, V, 1937), o Muhamed-ef. Tufi (Novi Behar, XII, 1938 39), o Muhamed ef. Dizdaru (Izvjetaj Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu za k.g. 1939-40), o Hadzi-Hasan-ef. Muhamedagi u-Bi aku u Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva (1956), a o mnogim hodama, slubenicima Gazi Husrevbegova vakufa, u odre enim poglavljima Spomenice Gazi Husrevbegove 400-godinjice (1932). Prije nego bi pristupio poslu on bi uvijek temeljito prikupio gradu, pobiljezio narodnu predaju, a pri pisanju nekrologa potsjetio se i li nih uspomena na merhuma koga je obra ivao i tek onda pristupio pisanju. Piu i nekrolog merhum hadi-Hasan-age Nezirhodi a (kalendar Narodna uzdanica za 1944), Kreevljakovi daje i historijat sarajevskih bazr ana, ulice i trgovaca koji su u njoj imali du ane, vrste robe koju su prodavali, a onda istie ono to mu je bilo osobito drago da moze ista i: Njegovom inicijativom i dobrim doprinosom pokrivene su Ba arijska i ekrek hina damija bakrom, jer je s njih za vrijeme rata bilo sl inuto olovo 0 svom troku je temeljito popravio Ve ilharovu dzamiju, u ijoj je mahali stanovao zadnjih godina svoga ivota. U nekim damijama je pla ao i doplaivao slubenike. I u Meki je ostavio jedan vakuf. Nije Hamdija samo kao u enjak dokazivao starost i ljepotu izvjesne damije, da bi bila stavljena pod za:s'titu driave. On je i sam spa:s'avao neke damije i nov ano pomagao da se odre. Tako je bila sasvim oronula damija u njegovu susjedstvu, Nedar hadi Ibrahim-agina, i on ju je temeljito o svom troku
, -

96

97

popravio godine 1937 i, kako damija nije imala nikakva vakufa, on je do 1942 plaao iz svojih sredstava imama i muezina, da se damija otvara barem uz ramazan. Njegova je zasluga da je spasena i damija Magribija, koja je po etkom 3. decenija ovoga stolje a bila osu ena na propast i ruenje. Hamdija nije nikada pisao suhoparno. U njegovim djelima ima uvijek neke topline i prisnosti. Cesto su ona puna uzgojnih crta, da bi se mogao ahlak (moralka) iz njih u iti, a sve je to pisano nenametljivo, srda no, razumljivo i srcu blisko. Kreevljakovi nije bio samo nominalni musliman. On je uredno vrio vjerske dunosti. Kad je bio toliko bolestan da nije mogao stoje i obavljati namaz i da-je uz ramazan morao mrsiti, on se osje ao nesretnim. Kad sam ga jednom posjetio uz ramazan, re e mi kako mu je upravo strano to po lije nikoj preporuci mora mrsiti. Boe, kako mogu oni koji su zdravi da ne poste!? I sav se stresao na takvu pomisao. Kad nije mogao stoje i sjede i ldanjati, on je obavljao namaz u lee em stavu. Za svaki proputeni dan posta on je davao iskati-savm u obilatoj mjeri ondje gdje je rnjesto da se dadne. Svoje ake je pomagao i materijalno bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. To znaju mnogi bivi aci trgovac'ke (gra anske) i u iteljske kole u Sarajevu, a njegovu pomo su osjetili i mnogi u enici Gazijine medrese. Nema valjda danas ivog hode u Bosni i Hercegovini, koji je svrio Gazi Husrev-begovu medresu izme u 1920 i 1945 da mu Hamdija nije predavao koji bilo predmet i da se ne sje a svoga nastavnika s najtoplijom zahvalnoku. Osobito se sretnim osje ao kad bi naiao na kojega aka koji je pokazivao smisla, mimo druge ake, za neki nau ni rad, posebno za historiju, pa im je u po etnikim radovima bio dobar savjetnik i pomaga . Mislim da je u ovom poslu osobito zaduio sadanje nae u enjake i publiciste. Hazima abanovi a, Muhameda Haffiijahi a, Seida i Hafiz-Mahmuda Tralji a, Aliju Bejti a, Adema Handi a, Mehmeda Mujezinovi a i merhum Ahmeda Ali i a. I ja ga u ovom poslu smatram svojim potovanim ustazom. Prigodom osnutka Nau nog drutva NRBiH (1. VII. 1952) Kreevljakovi je odmah izabran za pravoga lana i na osniva koj skuptini 15. IX. iste godine za prvog potpretsjednika. U ovome drutvu on je razvio najja u aktivnost i uz kvantitet objavio i kvalitativno najzrelije radove. Ovaj period od sedam godina je najplodniji u Kreevljakovi evu ivotu. Sve ono to je sabirao cijeloga ivota, u ovom periodu je uurbano obra ivao i objavljivao. Ovdje su mu objavljene opsegom zamane i sadrajem zna ajne knjige o kapetanijama u Bosni i Hercegovini, o hanovima i karavansarajima, o muteselimima, o izmedijama i sara ima itd. U istom periodu je objavio znaajne radnje o Denetiima i engi ima. Kada pogledamo biljeke u ovim djelima, onda tek vidimo koliko je opsenu literaturu morao prethodno pro itati i iscrpiti. Za ovaj svoj rad dobio je i najvie priznanje godine 1957 - orden rada reda. On je u to vrijeme ve samo diktirao, a literatura mu se itala. Ionako slabi

vid mu je bio skoro sasvim popustio, ali mu se zato duh uzvisio i superiomo vladao materijom koju je Obra ivao. Pored mnotva napisanih knjiga i studija, Kreevljakovi je bio i lan raznih redakcija. Od po etka izla'enja kalendara Narodne uzdanice od godine 1932 do 1944 bio je lan redakcionog odbora i u svakom goditu objavio poneku studiju barem manji lan i nekrolog. Bio je lan Konzorcija Novoga Behara (V. godita). Sura ivao je u Hrvatskoj enciklopediji, a isto tako je sura ivao i u Enciklopediji Jugoslavije, u Enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu i u Vojnoj enciklopediji u Beogradu. Bio je aktivan suradnik na velikoj Historiji naroda Jugoslavije koja je dijelom iz tampe. I nakon njegove smrti izi i e jo dosta djela koja nisu dosad objavljena (monografija Kamengrad, Travnik, napisan u zajednici s Derviom A. Korkutom, Banja Luka i Manji obrtni centri, koje e izdati Nau no drutvo NR BiH u Sarajevu). Potpuna bibliografija Kreevljakovi evih nau nih radova, studija, lanaka i biljeaka, prelazi preko 300 brojeva. Za jednu radnju su mi bili potrebni podaci o ivotu, radu i opsegu kolovanja na's ih intelektualaca s po etka ovoga stolje a, pa sam tako pregledao i upisnice i kataloge U iteljske kole u Sarajevu iz prvoga decenija ovoga stolje a. Nai oh i na list na kojemu su bili podaci o Kreevljakovi u i gdje su se uz ocjenu predmeta unosile i izvjesne karakterne crte. Tako je uz vladanje bila ocijenjena i marljivost ocjenom ustrajna. Da, zbilja, to na karakteristika ve iz najranije mladosti i potvrda onoga to na narod rekne: Po jutru se dan poznajse. Hamdija nije bio samouvjeren da su njegove stvari bez pogreke. Cim je neku pogreku u svome pisanju uo io, on ju je prvom zgodom i ispravljao. Tako mi jednom re e, kako se je grdno prevario s rije ju tahmis (prionica kahve) dre i da je ona izvedenica od arapskog broja hams i prema tome da bi bila neto na petero razdijeliti. I prvo moje poznanstvo s njegovim radom, kad sam doao u Sarajevo za urednika Novoga Behara u februaru 1930, bilo je ovakve naravi. List smo morali zadrati da se ne tampa, dok on ne ispravi jednu greku koju je primijetio prigodom prijeloma lista u svome lanku Rogatica. Njegov nau ni rad je objektivan do krajnih granica, ali i s plemenitom tendencijom: dokazivao je i dokazao da u Bosni i Hercegovini u turskom periodu muslimani nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su nas drugi prikazivali, nego da je tu ivio i jedan sloj produktivnog stanovnitva, vrlo brojan, koji je uvijek radio i svojim se radom izdravao, a uz to pomagao i kulturu i mjesto osobnog luksuznijeg ivota podizao javne zadubine.

98

99
Godine 1932. postao je direktor Ujedinjenih medresa, a 1939. direktor Nie okrune medrese i ostao joj na elu dok je radila, a od 1947. bio je naslovni ejh Skenderije tekije. U medresi je predavao akaid i ahlak. Svojom blago u i pristupano u osvajao je srca omladine koja je sticala vjersku naobrazbu u medresama u kojima je on predavao. Treba naro ito istaknuti skrb za povjerenu mu mlade. Iako medrese u kojima je predavao i bio direktor nisu bile favorizirane kao napr. Gazijina medresa, on je uspijevao sabrati od dobrih ljudi toliko viktualija, da nije nikad u njegovoj medresi bilo oskudice u hrani. I jo je jednu stvar potrebno spomenuti, da je taleba medresa koje su bile pod njegovom upravom rado ila u sela vriti dunost imama i mualima. Uop e, merhum Tajjib ef. se isticao mnogo u karitativnom radu. Je li doao u Sarajevo kakav siromaan stranac koji je ostao bez sredstava ili Arap koji je ostao bez bedelluka, Tajjif ef. se pobrinuo za njih i u sarajevskoj ariji im namakao sredstva za povratak ku i. Jedan ovjek za nj re e na denazi: Kad bi se na jedno mjesto sabralo sve ono to je Tajjib ef. sabrao i od sebe dao za one kojima je potrebna pomo , bilo bi to golemo brdo novca i drugih materijalnih dobara.

TAJJIB ef. SARA EVI

5-III-1960. umro je u Sarajevu muderis Tajjib ef. Sara evi . Sutradan, u nedjelju, obavljena mu je impozantna denaza, pa je i od ku e do Begove damije, gdje mu je iza podne-namaza klanjana denaza, i od damije do Grli ia brda prenesen na po asni nain na rukama. Denazu-namaz mu je klanjao sestri mu Hafiz Muhamed ef. Panda. Na groblju na Grli ia brdu su mu brojni hafizi, od kojih su neki njegova taleba iz medrese, u ili aareta. Tajjib ef. je potomak aginske i hodinske porodice Sara evi a, pa su mu i djed i otac bili muderisi u Sarajevu i doivjeli duboku starost. Djed mu je imao 102 godine, a otac 100 godina kad je umro. I merhum Tajjib ef. se pribliio stotoj godini, a duhovno svje je bio do posljednjeg daha. I nikad u ivotu nije bio bolestan. Do na 2-3 mjeseca pred smrt je izlazio iz ku e, posje ivao Vekil-harovu damijuy u ijoj mahali je stanovao. Umro je od stara ke iscrpljenosti, a na 5 dana pred smrt je jo svojom rukom premotao ahmediju za baluk na tabutu. Tajjib ef. Saraevi je roden u Sarajevu godine 1863. Otac mu hacUi Abdullah ef. bio je muderis Drvenije medrese, a kad su Mulaga i Salihaga Merhemi napravili medresu uz Isabegovu banju godine 1870, preao je h. Abdullah ef. u Merhemi a medresu za muderisa. Do godine 1879. u io je Tajjib ef. pred ocem, a onda ode u Carigrad, gdje je u ifte-ba-kurunli medresi na Fatihu u io esnaest godina. Osam godina je u io zajedno s hadi akir ef. Pandom, koji je kasnije bio muderis Atmejdanske medrese, pa lan Ulema-medlisa i vaiz Husrevbegove damije. Godine 1894. vratio se Tajjib ef. u Sarajevo i po eo besplatno predavati u Merhemi a medresi. Kako je bio bogat ovjek (imao je lijepe posjede u Hrasnu i na Palima), nije ni traio dekret o postavljenju. Tek je godine 1916. dobio dekret od Ulema medlisa. Kao materijalno nezavisan ovjek stavio se u borbu za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegova kih muslimana na stranu mostarskog muftije Ali Fehmi ef. Dabi a, s kojim je bio intiman prijatelj, i Egzekutivnog odbora. Po izvojevanju autonomije ubrzo se razo arao u izabrano predstavnitvo zbog nerada i nesnalaljivosti, pa je otiao prijanjem reis-ul-ulemi Mehmed-Tevfik ef. Azapagi u i zamolio ga za oprotenje to ga nije prije ni pozdravljao, rekavi mu: Barekellahu nebbael-ewe14< Bio je biran i za vije nika op inskog vije a u Sarajevu godine 1913-1914.

100

101

HADI MEHMED DEMALUDDIN AUEVI


7. marta 1964. godine se navrilo 50 godina kako je obavljena instalacija Reis-ul-uleme Bosne i Hercegovine, hadi Mehmed Demaluddin-efendije auevi a, jednog svijetlog imena me u bosanskohercegova kom ulemom, smiona reformatora na:s'eg muslimanskog ivota, naprednog knjievnika i javnog radnika. U ovoj jubilarnoj godini koja zna i prekretnicu u naem ivotu elimo da obnovimo uspomenu na vellicog merhuma, koji je u domovini djelovao meu svojim narodom preko 35 godina, nastoje i da mu ivot usmjeri u duhu vremena u kojem ivi i u kojemu treba da ivi. Njegov rad na tom polju je besprekidna borba protiv zastarjelih nazora u kojima se na svijet bio za ahurio, smatraju i, po tuma enju konzervativne uleme, da je sve ufur to se i za dlaku razlikuje od naeg starog na ina ivota, kakav nam je omogu avao na drutveni poloaj koji smo imali u Turskoj Carevini, a koji je vrijeme, dolaskom austro-ugarske okupacije, izmijenilo. Mehmed Cauevi je roen 28. Xil 1870. u selu Arapui kod Bosanske Krupe. Mektepsku nauku je u io pred svojim ocem Ali-hociom, a zatim je otiao u Biha u medresu, gdje je sticao naobrazbu pred muftijom i muderrisom Ahmed Sabit-efendijom Ribi em, zvanim irazijom. Odatle je otiao 1887. u Stambol, gdje je sluao predavanja vie muderrisa: Salih-efendije Tokatlije, h. Hasan-Husni-efendije, h. Ali-efendije Neveherlije, h. Halid-efendije, a posebno je perzliski jezik u io pred Esad-dedetom, koji je bio i dervi Mevlevijskog tarika. Kalco su u ta vremena medrese u Carivadu bile po starom uzoru i sa starim pre'ivjelim na inom predavanja, odlu i Cauevi upisati se u modemo organiziranu kolu, Mektebi-Nuvvab, ali po nagovoru svoga u itelja Ismail-Haki-efendije Manastirlije prije e odmah na Pravni fakultet (Mektebi-hukuk) Carigradskog univerziteta, koji je s odli nim uspjehom i godine 1903. poloio posljecinje rigoroze. Ali i prije toga, u tre oj godini studija, uzeo je idazet. U Turskoj, gdje je stekao glavnu naobrazbu i gdje se osje ala potreba za modemo kolovanim ljudima, ekala ga je velika karijera, ali osje aj dunosti prema svome narodu i elja da mu svojim znanjem i naobrazbom pomogne prevagnue on se, na nagovor nekolicine mla ih prijatelja koji su se kupili oko novopokrenutog porodi nog asopisa Behara, vrati godine 1903. u domovinu, gdje zapo e svoj blagotvomi rad u narodu, najprije kao profesor arapskog jezika u gimnaziji u Sarajevu, a onda od 1905. do 1909. kao lan Ulema-medlisa. Kada

je godine 1909. izvojevana muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija i svi od vlade imenovani visoki vjerski funkcioneri (muftije i lanovi Ulema-medlisa) stavljeni na raspoloenje, i auevi je razrijeen dunosti lana Ulema-medlisa i imenovan profesorom eriatske suda ke kole u Sarajevu, gdje je ostao do godine 1912. Slijedee je godine izabran za predsjednika Demijjeti-ilmijje za Bosnu i Hercegovinu. Iako je imao namjeru da se vrati u Tursku, osje aju i se zapostavljenim, ostavka na poloaju Reis-ul-uleme Hafiz Sulejman-efendije arca zacira ga u Sarajevu, jer je po elji intelektualaca i irokih narodnih slojeva bio predestiniran za poloaj Reis-ul-uleme. Bosanskoj vladi nije bio poeljan kao kandidat, a ni neki ga lanovi Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne stranke nisu trpjeli, pa ipalc je godine 1913. izabran za jednog od trojice kandidata za Reis-ul-ulemu s najveim brojem glasova izbomog tijela, takozvane Hociinske kurije, koji izbor nije predloila vlada na odobrenje caru, pa se moralo pri i i drugom izboru, kada je tako er dobio najve6 broj glasova, koji izbor morade priznati i vlada i potvrditi car. Cauevi ev je rad bio mnogostran i upu en na op e dobro muslimana. Po dolasku u domovinu, opazivi nau zaostalost i trae i joj uzroke, vidio je da je na:s'a najve a mana neprosvije enost, iz koje su onda izvirala druga narodna zla. Muslimanska omladina, i to samo muka - jer enske uop e nisu pohaale ni osnovne akamoli srednje kole - u nedovoljnom se broju kolovala. U mektebima se obuka vrila na turskom jeziku, koji djeca nisu razumjela, izuzevi mali broj mektebi-iptidaijja, u kojima su predavali abiturienti Darul-muallimina. Evropsko pismo latinica smatralo se protivislamskim. (Sjetimo se da je biha ki muftija, jo kad je otvorena gimnazija u Biha u, u drugom deceniju ovoga stolje a, agitirao protiv upisa muslimanske djece u nju, jer se u matematici upotrebljava krst, tj. znak plus!) Za po etak rada na narodnoj prosvjeti auevi je preudesio arapsko pismo, kojim su se Turci sluili, na jezik, iskombiniravi slova u znakove za glasove koje ima na jezik, a nema ih arapski. Tim pismom, arebicom, po e tampati knjige vjerskog sadraja koje je sam pisao i prevodio su to radili mlai i vredniji njegovi suradnici iz redova ilmijje koja po naobrazbi nije bila vrhunskog karaktera. Takvim arapskim pismom a srpskohrvatskim jezikom su bile tampane uglavnom sve nae vjeronau ne knjige za mektebe i osnovne, a dobrim dijelom i za srednje kole. Tim pismom su tampani u cijelosti djelomi no listovi Tarik, Muallim, Misbah i kalendari Mekteb. Ra una se da je ovim pismom tampano oko 400.000 primjeraka raznih publikacija. On je svoj rad cijenio reformatorskim u onoj mjeri koliko je bio rad Vuka Karadi a u srpskoj knjievnosti. Iako je smatrao arapsko pismo zajedni kim islamskim pismom svih naroda od Kine do Magreba, premda ti narodi govore raznim jezicima, kad se na svijet neto vie opismenio u evropskom

102

103

pismu, on nije insistirao da se i dalje tampaju djela njegovom arebicom, koju su njegovi protivnici nazivali pogrdnim imenom matufa a. Obnaaju i ast Reis-ul-uleme u najtee vrijeme, u samom ratu i poratnoj pometenosti, nije mogao razviti sve svoje duhovne sposobnosti na korist nas muslimana. Bivalo je i takvih vremena kad je morao iznalaziti posla i svagdanju zaradu naim neukim enama iji su muevi krvarili na svim evropskim bojitima, a one bile prisiljene, po prvi put u istoriji, ostaviti ku no ognjite i na ulicu i u radionicu radi zarade. A kad je trebalo, ula se i nadaleko njegova muka krajini ka rije u obranu ugroenih muslimana, kao to je to bilo odmah po svretku prvog svjetskog rata, kada su komite po ele hara iti po selima isto ne Bosne i Hercegovine;plja kati i ubijati nedune muslimane. On je tada dao izjavu francuskom novinaru Charlesu Rivetu za pariki list Temps, u kojoj je, meu ostalim, rekao: Kaite svojoj domovini, da smo joj mi svi odani i da mi svi gledamo danas u njoj zadnje uto ite, ako bi dogaaji to se zbivaju kod nas postali sistemom. I kakvi doga aji! Hiljadu ubijenih ljudi, 76 spaljenih ena, 270 razorenih i oplja kanih sela: to je bilansa koju mi muslimani imamo zapisati na blagdan poro enja ove Jugoslavije, kojoj bismo htjeli sluiti svom duom ... Govore6 dalje da muslimani nisu zastupljeni u narodnom predstavnitvu, auevi veli: ... Mi emo nepravdu podnositi, dravni se poslovi mogu bez nas voditi, ali nek se potuje barem na ivot, naa ast i imetak! Zar je previe ako to traimo) Ta je izjava objavljena u mjesecu aprilu 1919. gOdine, a objavile su je i neke jugoslavenske novine, nakon to je Cauevi pokuao sve kod Narodnog vije a za Bosnu i Hercegovinu. Njegov glas je prekinuo naa najtea stradanja, iako ne i sva stradanja, ali mu donio i neugodnosti. Njegove se izjave nisu svi ale nekim bosanskim politi arima, koji su tra'ili da se Cauevi smijeni sa svoga poloaja, a da se na stolicu Reis-ul-uleme ponovo postavi Hafiz Sulejman-efendija Sarac. No, tadanja beogradska vlada, znaju i kakvu popularnost uiva auevi u redovima bosanskohercegova kih muslimana, nije se usudila ni pokuati da ga smijeni s njegova poloaja. U posljeratnim godinama, kada je rjeenjem agramog pitanja u Jugoslaviji muslimansko stanovnitvo dobrim dijelom osiromailo, a bez kolskog obrazovanja i osposobljavanja u modernom zanatstvu, kada je jo uvijek bilo uleme koja je nastupala protiv kole i protiv u e a ene u privre ivanju, auevi se slobodno zaloio za to intenzivnije nae poha anje svih vrsta kola i zanata, za emancipaciju muslimanke, ali i za isti i svijetli islamski ivot, koji je omogu en i u novom vremenu. Njegovi vazovi iz toga vremena u Gazi Husrevbegovoj damiji su bili uzor retori ke vjetine. On se u svojim vazovima drao prirodne metode, metode postepenosti. On spo etka vie savjetuje, a manje udara; on ne rui nego popravlja, sve vie govori o radu i nastojanju, isti e utakmicu u borbi ivota, svijest da se u borbi ne moe odrati, ako se nema istog oruja, i jakim svojim organom pita: moe se sa starom pukom

kremenja om proti otragui, koja u minuti izbacuje po vie metaka? A tako ti je i u ivotu. Valja imati i znanja i vjetine i u trgovini i u zanatu, u poljoprivredi ako ne emo da padnemo na stepen hamala. I u mektebu i u koli nau ie da bude i dobar musliman, ali i vrijedan domaLin, radin, tedljiv, moralan. (Edhem Mulabdi u lanku o auevi u kao vaizu). Za njegova se vremena uvode svjetovni predmeti. u nae vjerske kole (u Gazi Husrevbegovoj i Okrunoj medresi u Sarajevu, a zatim i u nekim drugim medresama u okrunim mjestima), da njihova taleba ne bi bila jednostrano obrazovana. Godine 1927., kada se radilo o pripremama za proslavu 25-godinjice muslimanskog kultumog drutva Gajret u Sarajevu, na sastanku od 16. XEl govorio je Reis-ul-ulema Cauevi da svaki musliman obrati to vie panje na pitanje na:s'ih vakufa, koji su velik imetak, ali slabo iskoriteni, da je toj velikoj islamskoj teti kriva konzervativnost naeg muslimanskog svijeta i na koncu je pozvao sve intelektualce da svim silama porade na dobru i srea naeg islamskog milleta. U izjavi datoj novinarima nekoliko dana poslije toga on je rekao da se musliman time to obu e eir i muslimanka koja, zara ujui svoj svagda:s'nji hljeb, otkrije lice - ne udaljuju od Islama. Ovu izjavu su novinari, po obi aju, senzacionalisti ki napuhali, tako da je Vakufsko-mearifski dr'ematski medlis u Sarajevu uputio Reis-ul-ulemi pismo kojim je traeno da se javno odre e svojih postavki koje je on na sastanku u Gajretu iznio. auevi ev je odgovor pun dubokog poznavanja predmeta, ali i odlu nosti da brani svoje suvremeno stanovite. I pismo Dematskog medlisa i reisov odgovor je donijela sarajevska Ve ernja pota od 31. XII 1927. Polemika se nastavila uglavnom oko toga, da smije muslimanska ena otkriti lice i osposobiti se za privre ivanje. U auevi evu odgovoru nalazimo ovaj interesantan pasus: Vi mi spo itavate da ne vodim rauna o fesadi-zemanu, iz ega proizlazi da me nijeste razumjeli. Kroz 24 godine nijeste me mogli razumjeti, pa mi izgleda da me ne ete ni razumjeti. Ja ovo to tvrdim i na to odgovaram, zastupao sam vazda. Za vrijeme rata, kad se je uspostavila (u Sarajevu) radionica za ivenje i krpljenje vojni kih haljina, preporu ivao sam mnoge muslimanke da tamo rade i da zarade. Kad bih god otiao u lager, gdje je bila smjetena radionica, vazda bih muslimankama govorio: Lijepo se i uljudno vladajte, nemojte bacati ljage na Islam, a bolje vam je svijetla obraza zaraditi, nego drugom na teretu biti. - Tom prilikom, a na njihov upit, kazao sam im da mogu biti otvorena lica i ruku. Kada mi je dola jedna deputacija i traila da dignem te muslimanke iz te radionice, ja sam ih obavijestio o svemu i rekao: Svaka koja stupi u radionicu ima 6 kruna dnevno, a ima ih koje zarauju dnevno 12, pa i 18 kruna. Vi meni osigurajte za svaku (a ima ih sada 140) po sto kruna mjese no, ja u ih odmah izvaditi, ali e njihova mjesta biti popunjena drugima koje jedva ekaju.

104

105

Govorei o propustima muslimanskih intelektualaca, posebno onih koji su se zato to su nosili evropsku nonju i eire smatrali naprednim, u istom odgovoru pie: Prigovarao sam i eirlijama, kako u Gajretu tako i izvan Gajreta, i kazao da nije lijepo to ne vie svoju vjersku dunost, to ne dolaze u damiju da klanjaju i posluaju moja predavanja, to ne dolaze u dodir s muslimanima i to im ne pomognu svojim znanjem. Traio sam da odravaju predavanja svaki iz svoje struke, donose i kao primjer inteligenciju naih sugra ana drugih vjera; naglasio sam da bi trebali i oni da punom voljom porade za dobro islamske zajednice. U istom pismu Demaluddin na jednom mjestu kae: Dematski medlis moe da smatra moj odgovor kako god ho e. Do& e vrijeme iza nas, pa e se bolje razumjeti ta je Demaluddin govorio i ta je elio. U pismu jednom intelektualcu krajem godine 1933. pie: Tvoj e vaz mnogo davati povoda da tamonji svijet razmilja o potrebi nauke. Muko, ensko, svaki musliman duan je u iti, pa ako nee toga vriti kao musliman, vrijeme e ga da to vri kao obini gradanin. Zna ti koliko sam ja imao truda dok sam rastuma io potrebu u enja svjetskog pisma, latinice, po naim medresama, a zna i to da mi je trebalo dugo i iroko tuma iti potrebu naobrazbe naeg enskinja. Trebalo mi je dokazivati da e islamski svijet propasti ako ne osposobi svoje sve lanove za borbu u ivotu. Usprkos svega toga zna da smo dosta izostali, pa se ne moemo uditi zaostalosti muslimanki u Crnoj Gori. Runi obi aji najve u tetu nanose islamskom svijetu. Turska, da se je drala loih obi aja, morala bi propasti. Turkinje i Turci, ensko - muko, stupilo je u borbu, pa su za etiri godine isposlovali, da su danas gospodari u svojoj slobodnoj domovini. Turska, u zdravlju svojih u enih Turkinja, moe sutra sve mukarce opremiti na rat, jer moe sve inovnike nadomjestiti sposobnim enskinjem. Sve islamske drave mora e da se ugledaju u Tursku i da svoje enskinje osposobe za borbu u budu nosti. I ovo e biti povratak kur'anskim propisima, a ne - kako neki misle - gaenje vjerskih propisa. Kur'an trai da i muko i ensko u jednakoj mjeri budu ista srca, iste due, a ne trai od njih da se zastiru i da u tmini i mraku neznanja ive. Ako je neko nemoralan, on e nevaljala djela initi kada ga zastre i ponjavom ... Kako vidimo, u pismu ima upravo proro anskih rije i. (Pismo je objavljeno u kalendaru Narodna uzdanica za godinu 1939). U vrijeme estojanuarske diktature auevi je pokuao i poteno mislio suraivati i s tadanjim reimom i biti lojalan gra anin i lojalan vrhovni vjerski predstavnik muslimana Jugoslavije, ali su eksponenti reima mislili upregnuti njega u svoje protivnarodne ciljeve. Novi Ustav i Uredba o Islamskoj vjerskoj zajednici u Kraljevini Jugoslaviji sputavali su slobodu rada te zajednice i njezinih funkcionera, a Ministarstvo pravde u Beogradu postalo je ustvari izvrni organ u toj zajednici. Trae i da se stanje popravi, jednom je u audijenciji kod ministra

pravde, u iji su resor spadali i vjerski poslovi u Jugoslaviji, merhum auevi kao Reis-ul-ulema kraljevine Jugoslavije otvoreno rekao da se ti novi propisi o ustrojstvu IVZ moraju mijenjati. Kad mu je ministar Milan Srki rekao da on to ne e u initi, auevi je skinuo s glave ahmediju i natakao je Srki u na glavu, s rije ima: Onda, Milane, ti budi Reis-ul-ulema, a ja ne u! Ovo se vidi i iz sauvane njegove prepiske sa Srki em, pa u pismu od 11. aprila 1930, nakon to mu se prijetilo da e ostati bez penzije, ako ba:s' ne e da ostane pokorni Reis-ul-ulema, pie: ... Ja vrsto vjerujem, da imam pravo na penziju, jer mi ne moe le i u glavu da ma kakvo imenovanje moe unititi mojih 27 godina slube i moje pravo na penziju. Nu i pored svega toga, gospodine ministre, ako Vi kao ministar pravde drite da ja nemam pravo na penziju, onda Vas molim da mi ishodite ukaz o mome razrjeenju, pa makar i bez penzije, jer neu snosim odgovornost koja nije spojena s pravom. Povukavi se u penziju nije prestajao raditi. Petkom je redovno vazio u Gazi Husrevbegovoj damiji, a pisao je i lanke i studije u muslimanskim listovima, novinama i kalendarima o vjerskim problemima bosanskohercegova kih muslimana. Stil mu je bio jednostavan, jezik narodan, pa su njegove lanke mogli razumjeti i oni koji su imali najmanju naobrazbu. Napominjemo ih samo nekoliko koje bi bilo vrijedno pretampati u posebnoj knjizi. Suvremenici njegovi su itali njegove lanke, slagali se s njima ih odbacivali, ali nai dananji suvremenici, koji nemaju starih godita kalendarta Narodna uzdanica i Gajret, asopisa Novi Behar i Gajret, novin. Islamski svijet, Muslimanska svijest i drugih, koji ih nisu itali, i ne znaju za jedno jako pero koje se trudilo da objasni istine Islama svojim suvremenicima, a koje bi bilo vrijedno da znaju i kasnije generacije. Nezahvalna je sudbina onih knjievnika koji objavljuju stvari u suvremenoj publicistici, bez posebnih knjiga. Knjiga, makar bila tampana i u manjem broju primjeraka, dulje ivi jer se bolje uva od novina i asopisa, koje rijetki pojedinci uvezuju i uvaju. Spominjemo samo mali broj njegovih lanaka. Nekoliko rije i o ibadetu i ahlaku, Boije svjetlo ne moe nitko ugasiti, Jedno kratko objanjenje o hutbama, Damija, Objava (Vahjun), Skovani i patvoreni hadisi. - Ove lanke bi trebalo pretampati, kao i izbor mnogih drugih lanaka. Kad bismo radili kako rade drugi narodi, mi bismo trebali pretampati i sav njegov knjievni opus, kao i one lanke koje su povodom njegove smrti (umro je u Sarajevu 28. III 1938) objavili muslimanski listovi u Sarajevu, a posebno Novi Behar, koji mu je posvetio cijeli jedan pove ani broj (godina XI, broj 20, od 15. aprila), s prilozima mnogih istaknutih knjievnika i javnih muslimanskih radnika. Kao opsegom najve e i najzna ajnije knjievno djelo auevi evo, izradeno u zajednici s rahmetli Hafiz Muhamed ef. Pandom, jest Kur'an asni. Prevod i tuma . (tampano u Sarajevu 1937). Iako je bilo prigovora ovom prijevodu i komentaru od strane ondanjeg Glavnog odbora El-Hidaje, udrue-

106

107

nja ilmijje u Jugoslaviji, ono je dosad najbolji prijevod Kur'ana na naem jeziku, a odavno je i rasprodana cijela naklada, pa se osje a nasuna potreba za ponovnim njegovim tampanjem. Kao ovjek rahmetli Cauevi je bio oli enje susretljivosti, odanosti i prijateljstva s ljudima i pri prvom susretu, a ni neprijatelje nije mrzio, pa je i najgrublje uvrede, nanesene njemu osobno, velikoduno pratao, i u kancelariji i u svome domu otvoreno je i jednako primao i najve eg odli nika i najskromnijeg omladinca ili ak i prosjaka, ne dozvoljavaju i da doti ni eka da bude primljen nakon nekog protokola. U ivom mi je sje anju momenat, kad su ga pri njegovu posljednjem slubenom pohodu Mostaru zamolili neki omladinci muslimani da odri vaz u Karaozbegovoj damiji iza jacije. Obe ao je da e do i i doao je u damiju kad je ve bila puna, tako da je ostao u prostoru kod vrata da klanja. Pravili su mu put do prvoga safa i nutkali ga da pro e, a on nije htio. Svijet se gurao, pa i preko njega prejahivao, kad je bio na sedi, da pro e blie ursu. Poslije je rekao: Ja sam najsretniji kad je damija ovako puna i mene zapane mjesto kod vrata, pa makar svijet i preko mene gazio. Njegov izbor za Reis-ul-ulemu pozdravio je na najbolji pjesnik starije generacije, Musa Cazim Cati , sonetom Naem novom reisu (Biser, godina broj 11, od 1. XII 1913), a njegovu smrt su opjevali pjesnici: Nazif Resulovi I, Neumrlom ^Reis-ul-ulemi auevi u, Nikola Buconji Hadi Demaluddin-efendiji Cauevi u, Reis-ul-ulemi, u spomen, Ismet Zuni Sa zemlje u zemlju (u spomenutom broju Novoga Behara) i Husejn ehi Velikom Krajiniku merhum Demaluddinu (u kalendaru Narodna uzdanica za godinu 1939).

USPOMENE IZ ZATVORA

Opisau dogadaj od 27. aprila 1951. da ne bi bio zaboravljen. 6. aprila sam pozvat iz elije, gdje sam bio sa Kasim-ef. Dobra om, u kancelariju, gdje je sjedio jedan mlad ovjek (kapetan Dronjak). Pitao me koliko sam su en, koliko leim, koje jezike govorim i jesam li verziran u ure ivanju periodike. Rekao sam mu da sam upravo toga dana zavrio est godina zatvorskog staa, a da imam jo etiri da izdrim. Od jezika sam nekad poneto znao francuski i njema ki. Ureivao sam polumjese nik Novi Behar, mjese nik Glasnik islamske vjerske zajednice i kalendar godinjak Narodnu uzdanicu. Otpustio me je i vratio sam se u eliju. Poslije je odazvan i Dobra a. I njemu su postavljena ista pitanja. Tek tad sam se dosjetio da se cijelo jutro otvaraju vrata na elijama i da se uje hod po betonskom hodniku staklare u nevrijeme, kad nema etnje ni kiblovanja. U eliji do nas, u broju 32 bili su mostarski biskup Petar ule i sarajevski episkop Varnava Nasti . Prema naim dvjema elijama bio je poseban reim. Na prolazu sam nekad vidio u susjednoj eliji kako je ule napravio oltar od Unrinih kutija i vri slubu. Dobivali smo radnu hranu, a nismo radili, mogli smo nabavljati i itati novine, iz zatvorske biblioteke smo mogli posu ivati knjige, imali smo jednom sedmi no kupanje, brijanje i mjese no jednom posjetu lanova ue porodice, a dva puta po paket hrane i vo a. ak smo imali i krevete. Kupali smo se zajedno, nas etiri pod etiri tua, ali nismo mogli razgovarati jer je i straar svaki as povirivao, pa smo tek saznali da su i oni zvati na razgovor o poznavanju jezika. Mogli smo samo naga ati zato su nas zvali, ali kako smo bili izolirani, nismo mogli nita poblie saznati. Kuhari, ustvari raznosa i hrane, samo bi nam orbu u porcije, pod nadzorom straara, a pod nadzorom straara smo se i izl brijali i iali, pa od brija a nismo mogli uti ni komordijske vijesti. 25. aprila su nas uznemirile starjeine: Kupite stvari! Pokupili smo svoje stvari, svoju posteljinu, rezervnu hranu, knjige, novine. Po eli su nas sastavljati po 3-4 ili pet u jednu eliju. Bili smo uglavnom kolovani ljudi, veinom s fakultetom, i saznali smo da se svi pozivani, kao i mi, onome mladi u koji je uzimao podatke o poznavanju jezika , o godinama koje nam preostaju da ivotarimo ili, kako su neki govorili, ivotinjarimo. Neki su neto naslu ivali; a otra je u povjerenju meni govorio da idemo u Beograd u neki poseban zatvor,

108

109

gde emo prevoditi neki materijal s pojedinih stranih jezika, tko koji zna... Organizirat emo da nam od Marice dolazi svaki dan doma a hrana. Marica je bila moja kolska kolegica od prvog razreda gimnazije do diplomskog ispita na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i njegova svast. 27. aprila su nas i obrijali. Onima koji su radili u prosvjetnoj ekipi i kao amateri nastupali u dramskoj sekciji pa su imali pravo nositi kosu do 5 cm, ukoliko nisu bili elavi, naro ito je teko palo ovo ianje kose. Neki su dovedeni i iz najtee izolacije gdje su jeli potpuno posnu hranu, bez i kapi masno e, sa 20 dekagrama kruha, bilo od mjeavine, bilo od kukuruzna brana, dnevno. Zagladnjeli jeli su sad onu hranu iz vlastitih paketa kojom se nisu mmogli koristiti kad su pali u izolaciju i koja im je 'uvana u podrumu staldare. Sje am se ininjera Metoda Li ena, koji je stalno vakao i metodi ki tamanio okolade koje su ga toliko vremena ekale u podrumu. Pred ve er smo dobili ve eru, a onda smo morali spakovati porcije, kaike i domau hranu u kutije i povezati ih pagom. Onda smo po komandi morali i i u zahod i isprazniti se. Iskoristio sam priliku i uzeo abdest. U hodniku staklare smo sad bili slobodni i na brzinu razgovarali, kuda se ide i kakva je sprema. Neki su govorili da idemo u rudnik uglja u Brezu, drugi u Kakanj, tre i da idemo na obnovu procesa jer da smo su eni u ono vrijeme kad je su enje trajalo po deset minuta, a ljudi osu ivani po 20 godina. Doao je slubenik iz Republi kog sekretarijata za unutra:s'nje poslove. Mislim da se zvao Vignjevi . Starjeina staklare je iznio lance i katance. Bilo je pet lanaca i moglo se tvrdo uvezati deset lopova. Posebno je bilo ice i kanafe. To je za one kad nestane lanaca. Nas je bilo etrdeset i etiri. Ne znam tko je bio prvi par po redu. ini mi se da je to bio biskup ule i Omer Behmen. S Dobra om je bio vezan Alija Demal Konjhodi . Tko je bio vezan s vladikom, ne znam. Prozvan je Li en i stavljen mu je lanac na lijevu ruku. Vignjevi je pitao starjeinu staklare: Koga emo s njim? Nametka. Pristupio sam. Pruio sam desnu ruku. StraIr mi je stavio lanac, ali ga nije zategao do kraja. Zaldopio je katanae. Kako je profesore? Je previe stegnuto? pitao je Vignjevi . Kad bi se popustila jedna karika, bilo bi lake! Naredio je straaru da popusti jednu kariku. Sad mi je ruka zaista bila komotna i da mi nije bila aka selja ka, mogao sam je za nevolju izvu i. Neki su se strano osje ali vezani. U profesora Omera Dude stalno su tekle suze, a nije se uo glas. Ne junaim se, ali sam se tako osje ao slobodnim, da mi se saahlo na ljude u uniformama. Deset je ljudi povezano u lance, a ostale su po eli vezati icom kanafom. Vezane su im ruke na le ima. ovjek nikad ne zna kad dolazi najgore. Bilo ih je koji su raunali da je za njih najgore prolo kad nisu vezani u lance, a sad je svakom drugom vezanom gore nego nama u lancima. Mi smo imali barem po jednu ruku slobodnu. Ako nas je zasvrbilo, mogli smo se po eati. Ipak sve nisu povezali.

Zauo se kamion pred staklarom i nas su potjerali u nj. Bio je stranjim dijelom dotjeran do stepenica pred staldarom. Tko je imao slobodnu ruku rake nosio je svoj tu i prtljag na kamion i sam se s u urio u njemu. Okolo su stajali naoruani straari. Kucalo je osam sati i svjetla su se gasila kad je kamion krenuo. Izili smo kroz zgradu uprave. Troja vrata su se otvorila dok smo izili pred zgradu. Kamion je stao pa sam mogao pro itati veliki pozorini plakat, nallieplien kraj ulaza u zatvor. Davala se Krleina drama U agoniji. Misli su mi odlutale u Zagreb, u zgradu kazalita. Bio sam na premijeri. Tko da se ne sjeti onog izvoenja prije dvadeset i etiri godine. Tko da zaboravi Lauru Vike Podgorske, Badali eva Lenbacha, Kriovca Mate Grkovi a. Sjetio sam se i one epizodne uloge grofice neprispodobive Mihi i ke. I ja nisam bio u Zenici nego u Zagrebu. Nisam bio u pitoma koj uniformi s gumenjacima na nogama nego na samtanoj fotelji i pratio duhom zbivanja od prije gotovo etvrt vijeka. Kamion je vozio gradom, a onda smo proli ispred pozorita. Preko cijele ceste je bio razapet ogroman transparent s velikim osvijetljenim slovima U agoniji. Provezli smo se ispod njega, a ne znam da ga je jo tkogod primijetio. Za minulih gotovo est godina vrlo rijetko sam izlazio u grad. Samo kad bi bile kakve dobrovoljne radne akcije, na koje sam se zaista dobrovoljno javljao. Jednom smo se prevezli u amcima preko Bosne i na domskom imanju smo plijevili zob od trave. Jednom smo istovarali eksplodirane topovske granate u eljezari, a jednom smo brali i kupili ljive za raldju. I mogli smo ih jesti koliko smo htjeli. A sael sam prvi put doao na eljezni ku stanicu. Nitko nam nije pomogao da si emo, pa je bilo i padanja s kamiona. Osobito onih kojima su bile ruke vezane na le ima. Pratilac je bio kapetan. Ne znam kako se zvao. Moda uli , mi je to ime ostalo u sje anju po asocijaciji na)edno njegovo uho koje je bilo ulasto. (Kasnije sam saznao da je to bio Dor e Cai s Vu je Luke). Mnogi su se tuili na njega. Ja ga se sje am samo po jednom razgovoru od mjesec-dva prije toga. Uvijek je bilo kukavelja koji su htjeli oblakati svoju nezavidnu situaciju loenjem drugih na vatru, pa bilo krivih bilo nevinih Bilo je dovoljno na nekoga pokazati prstom Eto, onaj govori to i to, onaj napada ovaj poredak, onaj je zaldeti neprijatelj dana:s'njice i odmah se vjerovalo da dokaziva ima pravo, jer onaj na koga se ukazuje i jest klasni neprijatelj (pa makar nikad i ne bio!). Tako je jednom zvao nas nekoliko koji nismo bili ak ni istomilienici sve jednog po jednog izgrdio, da se samo pazimo, jer mi ne emo dozvoliti ni jedan pedalj zemlje neprijatelju. Svaki potok bi e prepreka, svaka bukva bi e na zaldon! Mi smo to nekoliko dana prije itali u novinama od izjava s vrha do uli a ( ai a). Sjetio sam se Zlatnog teleta Ilifa i Petrova, kad onaj predsjednik op ine u provinciji puta u promet gradski tramvaj, pa zaboravlja gotovo i spo-

110

111

menuti tramvaj, nego odmah po ne napadati engleskog premijera Chamberlaina, kojega je malo vremena prije toga napao sovjetski ministar vanjskih poslova. Na peronu je bilo malo svijeta, a on je sve otjerao na drugi kraj perona. Mi smo se morali le ima okrenuti kolosijecima i gledati prema gradu. Stalno je neto prijetio kao da e ubiti svakoga tko mrdne glavu okrene. Nisam prije bio na stanici ni znao koji je pravac prema Sarajevu koji prema amcu. Nismo dugo ekali. Vlak je doao, a krajnji vagon tre eg razreda bio je neosvjetljen. Po eli smo ulaziti kako je tko mogao. Ja i Li en smo uli meu prvima. Htjeli smo sjesti na prvu idupu do vrata, ali nam nije bio dao kapetan. Otili smo onda na etvrtu klupu i sjeli. ja. sam bio do prozora, Li en do mene. Nasuprot mene je sjedio fratar Klaji , su en na doivotnu robiju, a do njega Kuzmanovi , predratni urednik Batina Izbora i ef nekog ra unovodstva. Za le ima mi je sjedio Read Kadi , do njega Nikola otra. Oni su bili vezani icom na leima. Bile su to klupe sa tri sjedita, pa onda prolaz i s druge strane klupe s dva sjedita. Vagon je bio pregra en na dva dijela. Nakon to su zatvorenici smjestili prtljag na police vie sjedita straari su i njima svezali ruke na le ima. Kapetan je samo osvjetljavao baterijom i prijetio da nitko ne smije govoriti, ak ni aptati. Nitko se ne smije s mjesta ma i. Vladika Nasti se neto vrpoljio, a kapetan ga je povienim glasom uutkivao: Gospodine vladiko, sjedite, ina e u u initi da ete pod drugim okolnostima sjesti! 4a nisam gospodin vladika, ja sam robija vladika, odgovorio je tako er povienim glasom Nasti . Voz je krenuo. Ja jo uvijek ne znam u kojem se pravcu vozimo. Pomr ina je i vani i u vagonu, samo pokatkad bljesne kapetanova baterija. Nadolazi totalna pomrina, koja traje oko pet minuta. Sad znam da je to tunel ispod Vranduka. Tako smo barem itali u novinama o izgradnji pruge amac - Sarajevo i doivljavali je iz tampe. Napokon, evo se ipak vozim kroz Bosnu irokotra nom prugom, vozim se besplatno pa makar i u tre em razredu i makar vezan. Jo malo me svijest dri da motrim kroz prozor. Vidim blijesak u jednoj hali. To radi tre a smjena. Pretpostavljam da bi to mogao biti Begov han, a onda ve nita ne znam. To mi se uvijek deavalo da sam ubrzo zaspao im sam sjeo na klupu u vlaku. ak i ujutro, iza spavanja. Sad je to bilo ipak izvjesno da se vozimo nekamo na sjever, a to da vodim brigu kamo se vozim. Ja est godina uglavnom nemam svoje volje, ja sam mati ni broj 27. I taj broj se eto podudara s datumom polaska na put u neznani kraj. Kad sam progledao, stajali smo u stanici. apatom sam pitao, gdje smo, a netko mi je pokazao blok na kojemu je pisalo: Vinkovci. Daide, dobrih est sati spavanja kao u krevetu! Nisam osjetio lanac na ruci. Jo uvijek je bljeskala baterija da se vidi ne potencijalni bjegunac nego mu enik koji se nije mogao ni poeati i kojemu su ruke utrnule od neprirodnog poloaja na le ima. Cibalae! Sje am se studentskog vremena i lduba cibalijaa, kojemu je bio dua na Joa

Bogner, vrlo inteligentan student, koji je vrlo mlad i umro. Ne znam da je imao i 30 godina. I dobar knjievnik, esejist. Vlak je krenuo, a ja sam gledao ravan, jo u mraku. Bilo je rano praskozorje, kad se na istoku u daljini, pojavila bljedi asta crta, gdje se priljubilo nebo na zetnlju, ali oko vlaka se nije nita vidjelo. Jo smo se vozili neko vrijeme koje nisam mogao odrediti satom jer ga nisam ni imao, iako bih ga mogao slobodnom rukom izvaditi iz depa. Zatvorenicima ne treba sat da ne bi znali kako vrijeme sporo protje e, a po elucu znaju kad je vrijeme ru ka i veere. Sat kojim se odreuju godine poznaju po liu na drve -u oko Doma ili na brijegu iznad grari Baterijska lampa je opet pokatkad bljesnula po gromadi zatvoreni kih tjelesa u sivim odje ama. Opet je vlak stao. Sad je bila mala stanica Slakovci izvan koje je vlak tek iziao. Stajali smo neko vrijeme. Trojica straara su izili iz vlaka, a nespavanje je svladalo i neumornog kapetana koji se pruio po prvoj klupi do izlaza i zahoda. Sad je zora dola i do nas. One koji su se svu no mu ili u stegama svladao je umor, pa su izmrcvareni ipak zaspali, bili ulan eni samo icom vezani. Vani se uo amor. Jedan eljezni ar je crvenom lampom pravio signalne znakove za blisku opasnost i kraj naeg vagona projurio vi ui Spasavaj se tko moe! Spasavaj se ...! Mislio sam da dolazi vlak iz drugog pravca, a svijet u polumraku stoji na drugom kolosjeku na koji vlak pridolazi. Onda sam odjednom osjetio da se tresu eljezni ke ine upravo pod nama, da vlak dolazi nama iza le a i da je nemogu e izbje i nesreu. Naspavan i odmoran sjetio sam se kako sam nekad u djetinjstvu pro itao da u sudarima vlakova najvie stradaju noge putnika, koje upravo pokose klupe u vagonima. Podigao sam jednu nogu do iznad stolice, dok se desna zapetljala s nogama suputnika s iste i nasuprotne klupe. Osje ao sam da je ve lokomotiva neposredno do nas, da jo treba samo jedan tren. A u tom trenu mi je bilo savreno jasno da smo svi na granici ivota i smrti, s kojom se moramo

pomiriti kao to smo se mirili i s ovim nazovi-ivotom koji trajemo, netko vie netko manje, a ja punih est godina. Meni je samo na um palo da je ovo zadnji as ivota, da ulazimo u vje nost, pa neka to bude sa ehadet-kelimom. Izgovorio sam pribrano Ehedu en la ilahe ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve
resuluhu, ali to je bio jedan konvulzivan vrisak ne radi mene nego radi onih sa mnom da se razbude asak prije vje nog sna i da se i oni pomire sa sudbinom, da saznaju ta se s njima zbiva i kamo treba i i i kome se preporu iti. Sve je drugo zaboravljeno. Ni djeca, ni ena, ni otac, ni sestre, ni brat, ni sloboda koja bi trebala iza jedne vremenske granice do i - nita mi nije na um padalo. Istovremeno je i lokomotiva silovito najahala na na:s' vagon i bacila ga naprijed. Bio je to tropot i kripa i krgut gvo a, prasak stakla i drveta, jauci i vrisak, stenjanje i hropci. A onda ga je dalje sustizala i udarala i svom silom se navalila na nj i drobila ga zajedno sa sadrajem.

112

Tko da to opie, tko da to osjeti osim onih koji su to doivjeli i preivjeli? Praina koja se decenijama slagala izme u drvenih pregrada vagona uzdigla se pa gui preivjele. Desni zid vagona se jednostavno odlijepio i klupe s putnicima poispadale izvan pruge niz nasip i na livadu. Ostatak vagona se zbio kao harmonika, a neke klupe se izdigle na tri- etiri metra iznad preostalih sjedita. Na nas su popadali zaveljaji koje smo nosili kao spu ku u, iz elije u eliju, i evo sada iz grada u grad. U koji grad, jo ne znamo, ali izvjesno je da smo u neki grad trebali i i. Prozora nije bilo. Ja sam se najednom osjetio gornjim dijelom tijela vani, jer je ostatak stijene vagonske bio ukoen. Vanjski zrak je raznio prainu. Osje ao sam da me boli desna noga ispod koljena, ali sam znao da nije bilo loma. Podigao sam glavu, a gore, na vrhu najgornje klupe, sjedio je Omer Duda, krvava ela, i plakao. Sokolio sam ga da je glavno da je ostao iv, a on je jecao i hvatao se za slomljenu nogu koja je visila kao mrtva. Iza lea sam uo apat Profesore, odrijeite mi ruke! Bio je to Read. U mene je desna ruka jo u lancu, a lijeva je slobodna, ali i bez naro ite snage, jo od djetinjstva. Njegove su ruke bile vezane icom na le ima i on ih je izdigao koliko je mogao do iznad naslona izme u klupa. Ja sam vratio zasukanu icu, ne bih li je otpetljao, ali mi se ruka brzo umorila. Bogme, ne mogu, Reade. Spustio sam malo ruku, a onda opet zapo eo otpetljavati. Ja nita ne vidim, ja sam potpuno oslijepio, vapio je Read. Nekakvu snagu sam dobio u lijevu ruku i raspetljao mu icu. inilo mi se da je to trajalo nekoliko minuta, a njemu sigurno itavu vje nost. Moj ulan eni parnjak bio je sav savijen. Jadio je i vapio za pomo , ali nisam mogao ni sebi pomo i. Sav sam zdrobljen. Sva mi je unutrica zdrobljena. Ne boj se! tjeio sam ga, glavno je da je glava ostala iva. nema od mene. Oko naeg vagona se najednom nalo na okupu nekoliko civila i vojnika. Civili su otklonjeni u stranu, a vojnici su nas vadili iz zdrobljenog vagona. Jedan kapetan s jednim vojnikom pokuao je da jo vie razvali vagon da bi nas lake izvukli, ali jedna eljezna traverza se svila kao dal, iji se jedan krak naao meni na le ima. Kad god bi potegli onaj vanjski krak, meni se inilo da e me onaj drugi krak prerezati. Zavikao sam da ostave to, a da trae straara kod koga su klju evi od katanaca. Straari koji su bili izili iz vagona da vide gdje se nalazimo, kad su vidjeli da na na vlak juri iza nas drugi vlak, pobjegli su kao bez glave. Jedva za jedno dvadesetak minuta da su se usudili vratiti do krhotina naeg vagona. Sre om meu njima je bio i onaj kod koga su bili klju evi od katanaca, jer su etiri straara ostala s nama u vagonu i svi su bili ranjeni.

Izvukli su me, a ve se oko vagona vrzalo 5-6 mla ih osu enika koji su proli bez ozljede. Mene je izvukao nepoznati kapetan i odmah me ponudio cigaretom. Ja sam se zahvalio, da ne puim, a on je mislio da je ne puim kao z atvorenik, pa me je ponovo nutkao, da slobodno zapalim. Ja sam ve prije pola godine bacio svojevoljno duhan, pa zbog toga nisam elio prekinuti apstinenciju. Znao sam da u, ako danas zapalim, nastaviti i dalje puiti. Zahvalio sam se jer sam nepua . Vidio sam kraj nasipa ovjeka pokrivenog konatim kaputom. To je otra, re e mi netko. Nije ni dahnuo! Jadni Nikola, mislio sam. A koliko se veselio da e u Beograd, da e mu Marica donositi hranu... Eto, on je svoje pojeo. Ovo est godina je na silu ivio. Osu en na smrt i s potvr enom smrtnom presudom, na jedvene jade je uspjela Marica da mu Prezidijum promijeni smrtnu kaznu u dobnu. Ali se mrtua glava nositi ne moe. Ja sam nahramljivao, a bila mi je desna noga i bosa. U onoj guvi spao mi je gumenjak s nje. Iao sam u arapi. Odnekle se stvorio kraj mene Islamovi i pozvao me. Zna da je i kapetan mrtav! Nije ni dahnuo. Zahod ga poklopio, govorio je telegramskim stilom. Siromah, mislio sam kako je sino prijetio. Ko se podigne s mjesta, ja u ga prisiliti da pod drugim okolnostima sjedne. I pritom je pokazivao revolver. A sad je i bez revolvera i mrtav. I nije se ni napa tio. Umro je odjednom kao to umiru pravednici. Svitalo je i nas su jednog po jednog donosili i polagali na zemlju. Odnekle se nalo i ebadi i prostrlo po zemlji. Netko je donio klupu iz vagona i tako sjedio. Tako sam i ja sjedio i udio se da sam iv. Mogao sam ustati i hodati, pa sam obilazio pojedince i grupe. Don Mitar Papac, upnik iz Hrasna, teko je ranjen. Oko njega su na okupu hercegova ki fratri koji su proli bez ozljeda: fra Mrgud i fra Didak Buri , bivi provincijal. Fra Mrgud ga je ispovijedio, a onda su mu ponudili i cigaretu. Sa sla u ju je puio, iako se bio okanio duhana prije 3-4 godine. Kasim-efendija Dobra a je malo podalje leao, slomljene noge. Malo je zasuzio kad me je ugledao. Vidi, moj Alefendija, ta s nas bi! Tjeio sam ga da e sve pro i i na bolje okrenuti, a on je u to vrsto i vjerovao. Oko vlaka, podalje po livadama, odjednom se nala masa naroda, ini se najvie seljaka i seljanki, koji su nekamo ponijeli poljoprivredne proizvode na trg. Nudili su nas rakijom i mlijekom. Salihbeg Kulenovi Miurin, zamotane glave, potegao je dobro iz ponu ene ie i zadrao je za uspomenu, a Abdullah ef. Spahi iz Pojska vapio je za enama koje su pored njega prolazile: Baba, mlika! (On je zabunom poveden mjesto svoga brata Dervi-efendije, muderisa, poznavaoca arapskog jezika). On je i prije lomio nogu i bio malo anjtav, a sad je ponovo slomio istu nogu. Razdanjivalo se, a onda su se oko nas najednom nali neki nogometai iz Sarajeva, koji su poli da odigraju utakmicu u Bijeljini. Imali su priru nu apote-

114

115

ku, pa su prisko ili u pomo i premotavali najhitnije slu ajeve. Bilo je medu njima i djevojaka koje su nam, u nedostatku istog alkohola, zalijevale ogrebotine i rane kolonjskom vodom. Malo podalje je leao biskup Petar ule. U njega su bile i aene obje noge iz kukova, a kako je bio zajedno vezan s Behmenom, ovaj je trznuo ruku i isupao je iz lanca, koji je ostao visiti uli na ruci. Od koga su seljaci saznali da je to biskup, ne znam, ali su izclaleka vikali Blagoslovi, presvitli! On je podignutom rukom, niz koju je visio lanac s katancem, pravio u zraku znakove kria, u raznim smjerovima. I u eme su bile obje noge slomljene, ali se hrabro drao, bez ijedne suze! To je neprispodobiv ovjek, s vjerom u Boga, ini mi se bez premca. U Reada su oi zaljevene krvlju da se bijelo uop e ne vidi. Ne vidi i tui se na uasne bolove u glavi. Hvatamo veze s civilima i dobacujemo im adrese svojih porodica, da im jave da smo ostali ivi. I straari su slomljeni, a ona tri to su ostala zdrava, jer su bila izala iz vagona, sad pomalo po inju uredovati i razgoniti publiku. Onaj visoki ljepotan, to se volio iivljavati nagone6 i starce i mladi e da u to kra em vremenu istresu pune kible i zahvate vode za pi e, podsti ui ih povikom Trrrk! sad je leao slomljene noge i jaukao je na glas. Dolo mi je da mu viknem Trk, ali sam se suzdrao. Ja sam opet sjeo na klupu, jer sarn se umorio hodaju i izmeu ranjenika, a onda mi je doao Gala i predao mi slomljen majser: Evo, pa ga dobro uvaj! Doao je i posebni vlak iz Vinkovaca, a po eli su dolaziti i kamioni. Neke su ranjenike i mrtvace tovarili na kamione, a neki su uli su bili uneseni u vagone tre eg razreda. Kraj mene je bio i moj zaveljaj i u njemu kora kruha. Glad se probudila u meni, dohvatio sam koru i vrnjao je u slast. Na podu je leao ininjer Li en, kojemu je ranije data tetanus injekcija. S nama je u vagonu bio i lije nik iz Vinkovaca, ovjek izvanrednih dimenzija. Demal je predloLo da se Li enu dadne neka injekcija, a on je vidio da je sav trud uzaludan. Dao je injekciju, a Demal je zagrnuo koulju Li enu, iji je trbuh bio modar i ut i zelen. Jo je dva-tri puta zijevnuo i smirio se. Jo neki koji su mjesecima bili u izolaciji i dnevno dobivali sledovanje od 200 grama kruha i litar vodnjikave orbe uz 2 decilitra simboli no zaslaene je mene kafe jeli su sada ta se u koga desilo u kutiji, ali to nije bilo jedenje koje bi donosilo sitost ili brisalo glad. To se kao da se radi samo o tome da se ustanovi da je ovjek zaista iv, da va e, da prodire hranu, da je ovo ovdje vlak koji nas vodi nazad, da ve lijepo vidimo oko sebe ovu uzoranu Slavoniju, na kojoj se zeleni ozima penica i da po njivama ve posluju zemljoradnici.

Uskoro smo doli u Vinkovce Izili smo iz vagona i posjedali po travi. Naroda se okupilo i sa su uti gleda u nas. Svi su oni nekoga izgubili u ratu poslije rata ili su imali nekoga koji se broji da je iv, ali nije svojima na o ima. Straari su branili pristup nama, ali se ipak mogla napisati adresa svojih ku nih i dobaciti nekome izme u onih koji su nas saaljivo gledali. Bilo je nekih prastarih vozila u koje su posjedali oni koni nisu nikako mogli i i pjeke. Mi ostali smo ljapkali prema bolnici kroz palir utnje i suza zabra enih ena. Na ulazu u bolniko dvorite izdahnuo je u katnionu don Mitar. U bolnici smo dobili i mi neozlijeeni tetanus-injekcije. U mene je samo na tre em lanku kaiprsta desne ruke bila ogrebotina od jedva 3 4 kvadratna milimetra, vjerojatno kad se staklo sasulo, ali nije krv potekla. Nekako me stid da meni nije nita, a ovi ljudi s kojima sam i meu kojima sam da su polomljeni, da su im slomljene ruke i noge, zdrobljene karli ne kosti, da imaju frakturu lubanje ili da su mrtvi, a kao ljudi su bolji od mene. I od njih nelsi imaju djecu. Neki imaju enu, a neki su pod zavjetom celibata. Tko zna kakvo sam ja mocia nekad u inio dobro djelo, kakvu sam udijelio sadalu, pa me sadaka sa uvala. Znam, vjerujem, siguran sam da me prati o eva hair-dova. I bolniko osoblje nam je naklono. Po tre i put dajem adresu, sada bolni arki koje je mu ubijen, a ona pla e i obe aje odmah poslati pismo. Samo je direktorica bolnice utljiva i mrka. Nije lije nica, a te:s'ko i da je homo humanus. Svi ne moemo ostati u bolnici, pa nas deset najzdravijih idemo u kotarski (a moda je i op inski) zatvor. Oficir koji je doao po nas razgovara s naim pratiocima. Oni ga obavjetavaju koliko ima poginulih. Da su svi! - I procijedi psovku kroz zube. A zubi su mu bili isti i bijeli. Mogli su sluiti za reklamu kakve zubne paste. Jo jedno hodanje po gradu, a onda opet zatvor. Ovaj put najgori u mojoj zatvoreni koj praksi. Vinkovako eljezni ko raskrke je bilo od davnina poznato po deparoima, pa je i zatvor bivao vazda naseljen. Kamo su natrpani oni koji su ispraznili jednu prostoriju, ne znamo. Bila je to izba s podom od poredanih cigla, s drvenom kiblom u jednom kraju izbe i s da:s' anim palaama uz jedan zid. Desetorica zdravih smo se smjestili kako smo znali na daske. Kako nas nije bilo na broju jutros kad se uzimala dnevna opskrba za zatvorenike, to smo taj dan i prepostili. Bio je to svakako veliki petak i za katolike i za pravoslavne. Ako je netko imao u svojoj kutiji hrane, to je bilo zajedni ko, ali bilo je skromno. Dok smo bili u dvoritu, sunce je grijalo, ali je u izbi bilo hladno i gnusno. Moglo se i lei, ali je bilo i tvrdo i kosti su boljele. Iako smo bili bez lomova, brzo bi zaboljelo tijelo od leanja, makar da smo svi mi ponekad u Zenici imali samo go drven pod. Imali smo praksu tvrdih leaja, ali sad se svakom , smrdIjiva i inilo kao da zaista ima neto slomljeno. Bila je to duga i teka no prljava, bez pravog sna koji bi krnepio ovjeka. Mijeali su se i mijesili san i java, sklopljene o i i gledanje u prazno, a mata je ostavljena bez uzda, pa je jurila i
-

116

117

srljala u ono to je eljela ega se bojala. Vratiti se opet u Zenicu, kakva je da je, meu poznate cinkere, na upoznati posao poznati nerad, na mati ni broj, na gladovanje i stjenice, na strelovito ienje i bojenje prostorija i u pola no i, ako se iznenada sazna da e do i neka kontrola, baraka pet Be, na mrtve etnje pod paskom mitraljeza sa kula, a nekad se etalo izme u rnitraljeza za kojima su straari potrbuke leali, s prstom na obara u, na amaterske priredbe gdje su mukarci igrali i uloge ena, i to vjeto igrali, jer im je ta igra dolazila iz seksualne zagladnjelosti, na zborska pjevanja i kino-predstave, gdje se mogao doivjeti i ivot izvan zatvorskoga. MoUla e se oni gore i smilovati pa nas pustiti ku ama, barem one polomljene, a i drugima dati kalcvog popusta. Netko je nepopravljiv optimist. Dan je doao skanjuju i se, a obradovali smo mu se jer smo se mogli umiti u dvoritu i protegnuti se kad ve nismo imali doni ak. Posjedali smo opet po pri nama i nastavili obnavljati ju eranje doivljaje. Za lovce se obi no pri a da pretjeruju u opisivanju dogaaja. A i sada je kod pojedinaca fantazija radila, a mokar jezik pri ao nedoivljeno. Jedan je propao kroz vagon me u ine, i kad je lokomotiva dola do njega - zaustavio ju je. Jedan usta:s'a je u asu za koji je mislio da mu je posljednji, povikao: uvajte mi Jugoslaviju! itavo prijepodne je prolo u naga anjima, ta e sada biti, kuda e se krenuti, ho emo se vratiti nastaviti onamo kamo se krenulo, a mi jo ne znamo za mar-rutu. Pred ru alc smo opet puteni malo na zrak, a dan je bio sun an i topao.

SARAJEVSKI NEKROLOGIJ
Edhem efendija Mulabdi je ure ivao Behar pet godina, a bio i njegov administrator (1901-1906). Nominalni vlasnik je bio Adem-aga Mei , ali on nije dao ni pare za list. Kad su se traili ljudi koji bi osigurali izvjesnu svotu za list, da bi mogao izlaziti jednu godinu bez ijecinog pretplatnika, po eli su se javljati pojedinci koji su nudili manje ve e svote, a uto se javi Adem-aga Mei iz Tenja koji sim obe a dati potrebni iznos za cijelo jedno godite Behara. Me utim stiglo je toliko pretplata, da nije trebala ni ija pomo , i tako je bilo punih est godina, a da Adem-aga nije trebao nadoplatiti ni helera za list. List se uhodao i izlazio ta no kao sat, 1. i 15. u mjesecu. Meutim, neki nisu bili zadovoljni na inom ureivanja. Takav je bio rahmetli emsudin efendija Sarajli . On je bio mlad, za ono vrijeme poneto revoluciOnaran, i nije se mogao pomiriti s ustaljenom formom Behara i esto neaktuelnom problematikom koju je Edhem efendija uvrtavao. Sarajli mu je htio dati umjetni ku sadrinu. Zato napie pismo Adem-agi, da Edhem efendija zara uje na Beharu i kupuje dukate, pa k erima nie ogre, a ne pla a suradnju piscima. - Ovo mi je kazivao Mustafa efendija Mujagi -Zmijski, kojemu je u Te:s'nju Adem-aga pokazao ovo emsudinovo pismo. Adem-aga, koji je imao elju ista i se u politi kom ivotu, u zajednici s Osmanom Hadi em i auevi em, preuzme redakciju od Edhem efendije. Adem-aga napie pismo Mulabdi u da je on odlu io da se Behar drukije ureuje i zamoli ga da administraciju preda Fehim efendiji Spahi. Tako se dogodilo da je goditu izlazio na etiri strane na turskom, a dvanaest strana na onda Behar u hrvatskom jeziku, pa onda jo dva puta za tri godine mijenjao smjer ure ivanja, dok nije pod Elcremom prestao izlaziti. Allahu alemu, da nije Mulabdi ometen 1906. u svom uredni kom poslu, da bi Behar izlazio kao uredan mjese nik do 1945. Eto zbog ovoga nisam nikad volio rahmetli emsudina, koji je ina e bio dobar ovjek, pravo stambolsko terbije, prefin za na:s'u dosta grubu sredinu i moj seljaki temperament. Za ono to je lijepo i plemenito napisao oduio sam mu se nekrologom koji sam objavio u Glasniku VIS-a.

Napomena

Tekst koji se ovdje objavljuje pod naslovom Uspomene iz zatvora dao mi je ratunetli otac, Alija Nametak, kao rukom pisan teltst da ga negdje sklonim i uvam za sebe. Ne naavi pogodnijeg mjesta, uvao sam ga u svome stolu u Orijentalnom institutu. Nakon o eve smrti (1987) i nakon promjena koje su nastupile kod nas, odlu io sam objaviti taj tekst i 1991. dao sam ga listu Preporod da ga objave u nastavcima. Promjene u redakciji lista i po etak rata onemogu ile su da tekst iznete do kraja, a originalni rukopis je zajedno sa jo mnogim mojim vlastitim izgorio u Institutu 17. 05. 1992. U preostalom dijelu teksta koji nije objavljen (radi se o stranici i pol kucanog teksta) govori se o daljem putovanju u Srijemsku Mitrovicu, gdje je Alija Nametak, zajedno sa preivjelim zatvorenicima, proveo neto vie od godinu dana, a onda su ponovno vraeni u Zenicu na izdravanje kazne. A. Nametak je put' en na slobodu 06. 05. 1954.
Dr. Fehirn Nametak

118

119

7. III 1961. U subotu, etvrtog, bio sam pozvan na hatmu rahmetli Tajib efendije Saraevia. Godinjica smrti. Pozvali su me sinovi mu, jer sam povodom njegove smrti napisao neto malo nekrologa u Glasniku V1S a. Sjedei u prepunu njegovu halvatu, dok se u io tevhid i poldanjala hatma, esto su mi se o i otimale u duelduk. Pri alo se, da se nekad davno, prije trideset i vie godina, Tajib efendija sakrio u musandaru, jer je znao da e mu ene do i u posjetu njegovoj eni. Ovo je razumljivo za ono vrijeme kad su ene strogo pokrivale lice i ltrile se od mukaraca. Halvat je bio pun ena, koje su Bog zna svata govorile, kad se naglo otvore vrata musandre, a Tajib efendija sleti s duecima i jorganima zajedno na halvat. Me u enama nasta vriska. - Moda je to i iftira, ali se pri alo u Sarajevu kad sam ja prije 31. godinu doao u nj. Rahmetli reis-ul-ulema auevi , ijoj eni, Hatida-hanumi, Tajib efendija bijae daida, zvao ga je Sri Hkun - to se u Sarajevu obi no zOve uta Hanka ili kodo - provodad'ija. Zbilja, dua mu je bilo eniti i udavati i uvijek je pronalazio parove i nastojao da se ostvari izme u njih brak. Nedavno su mi o njemu ispri ali: Njegov sin Teufik otiao je tokom rata u partizane, gdje je poginuo. Kad je 1945. Sarajevo oslobo eno, doao je u nj Fi o engi i postavljen za gradona elnika. Jednog dana je susreo Tajib efendiju kao da ga utjei i izjavi mu sa'aljenje, zapodjene razgovor o Teufiku. - Sigurno ti ga je ao? - Vala nije, - odgovori Tajib efendija. - A to? - za udeno upita Fi o. - Bezbeli bi bio kao i ti. Pa kaltva je mahana meni? - Ne govori svijet dobro o tebi.
-

u kabini bilo toplo, i kad bi otili Nurija i umava na spavanje, Uzeir-aga bi mi priao o svome usponu. Nije se nimalo stidio to je nekad bio inkasant u Avdage ahinagi a i u Poreznom uredu. Po deset bi puta otiao poreskom obvezniku koji nije mogao odjednom platiti duni porez, pa bi uzimao na sitne rate, dok se obveznik ne bi razduio. U Prvom svjetskom ratu bio je jedno vrijeme odselio u Tursku s porodicom. Da pronese zlato neopaeno preko granice, sasuo ga je u bakreni ibrik, u koji bi na usputnim stanicama to io vodu, da ne udara u o i. U Stambolu, priao mi je, ku evlasnici nerado iznajmljuju stanove Bonjacima, jer mnogo peru podove, pa se Turci, koji nemaju dosta drva, i grada im je zato skupa, boje da im ne istruhnu podovi. Jednom umavi , koji je volio da se pravi pametan, sasvim ozbiljno re e: - Znate, gospodo, mi sada idemo na Istok. Treba dobro uvati obraz. Uzeir-aga zapeta puka, do eka: - uvaj ti dobro guzicu! ta ti je stalo za obraz?

Na tevhid je doao i reis-ul-ulema Hadi Sulejman efendija Kemura. Sigumo mu se mnogi posjetioci nisu nadali, jer su ih bile dobre dvije tre ine koje mu nisu prihvatile selama ni odazvali se s Merhaba. Bila je vrlo mu na situacija. Ja sam se s njim pozdravio, a vidio sam druge kako okre u glave ili gledaju preda se, kao da ga ne vide. To su bili oni koji o njemu govore: HaMi Suljo, Rezil ehaja.

10. III 1961.


Kad smo se vozili u Egipat 1938, Uzeir-aga Hacgihasanovi , Nurija Pozderac, Husein umavi i ja, svaku ve er smo sijelili do neke doba no i, jer je

Upravo u vrijeme kad smo bili u Kairu usmo jednog dana preko radija da je u Jugoslaviji rasputena Narodna skuptina i da su raspisani novi izbori. umava i Nurija se osjetie kao da su na iglama. Nisu imali kada i i ni na prijem kod kralja Faruka, nego krenue dan prije Uzeir-age i mene. Mi smo krenuli avionom sutradan i prije njih bili u Ateni. Mogli su i oni s nama, ali su tedjeli funte da do u kui s vie novaca. Ili smo jednog dana u Han Halili i kupovali stvari za ku u, a Uzeir-aga je kupovao brokate za du an. Trgovac mu ih je iznio moda i sto komada, a Uzeir-aga je odabirao komad po komad i ostavljao na stranu. Ja sam pri tome terdumanio francuski. Kad je odabrao nekih pedesetak komada, re e mi da pitam, ta trai trgovac. Traio je osamdeset funti. Uzeir-aga ponudi trideset pet. Trgovac nije htio ni uti, a ni Uzeir-aga primaknuti ni pare. Najednom e trgovac meni: Recite mu da mu ih dajem poto on ho e, jer nisam nikad u ivotu vidio boljeg poznavaoca antikviteta. Molili smo ga da nas odvede u prodavaonicu perzijskih ilima i serdada. Probrao je po jednu skuplju Nuriji i Cumavi. Ja sam traio jednu s mihrabom, ali nikako da se prona e u skladitu, gdje je bilo na hiljade komada. Jedva ispade jedna beludistanska, za koju trgovac zatrai dvije i po funte. Uzeir-aga re e da je dobra i upita me, ho e se Ja rekoh da nemam obraza traiti jeftinije i isplatih je. U svatarnicama smo kupovali sitniie stvari od slonove kosti, koe i smole. Nurija je kupio deset tespiha. Pita ga Cumava, to e mu toliki tespihi?

120

121

Ee, moj brate, kad ja ovih deset tespiha dadnem u deset damija u cazinskom srezu i kad budu oni visili u mihrabima, koliko e oni za me agitirati! Meutim, slabo su izagitirali. Jedan mjesec dana poslije izbora, kad je dr. Spaho doao ku i iz Beograda, pohodio sam ga jedno popodne, pa mi re e, iako mi nismo nikad pravo politi ki razgovarali, da je Bosanska Krajina strano podbacila: 40% je naih prijatelja glasalo protiv nas.
-

Kad smo se Uzeir-aga i ja vra ali avionom, gledali smo ispod sebe la e koje su plovile, kako se inilo, sve u pravcu kojim smo se mi vozili. Najednom e Uzeir-aga: Da znam da je na onoj la i undava (tako je on zvao umavi a), sad bi ga popiao.

Avdibeg Salihbegovi , badanak dra Spahe, kandidirao se za narodnog poslanika u Kladanjskom kotaru i bio je izabran. (I on je pred izbore poslao u Kladanjsku damiju povelik ilim.) Jednog dana se kao tuio Uzeir-aga u njegovoj magazi kako je Stari (dr. Spaho) utljiv, kako ne e ni njemu da otkriva svoje politi ke planove, a Uzeir-aga e mu na to: Ja sam dvadeset godina njegov politi ki ker, pa ni meni ne e sve da rekne. (Jednom sam Uzeir-agu zatekao kod dra Spahe pred skuptinske izbore 1938, kako slua, a Spaho mu ita govor koji je mislio odrati - i kasnije odrao - u Jevrejskoj op ini. Ja mislim da je Doktor driao do Uzeir-age koliko i do Fehim efendije, ako ne i vie.)

(u nekom djelu gdje se kriti nije govorilo o ovakvim stvarima koje miriu idola trijom): Da je Muhamed-alejhisselam bio dlakav kao majmun, ne bi imao onoliko dlaka koliko ih se po svijetu prikazuje da su iz njegove brade ili glave. I kakvih su sve boja! Ja sam jednom prisustvovao toj proslavi u Begovoj damiji. Ima od tada vjerojatno 25 godina, ako ne i vie. Pred mihrabom su postavili klupu (sto), a na njoj je bila oha i kutija s komadom pokrovca s Revdai-muhahhere i u posebnoj bo ici dlaka. Za stolom su se izmjenjivali Dizdar Muhamed efendija, Hafiz Hamdi efendija Berberovi , Hafiz Demaludin efendija Hadijahi , a ini mi se da je bilo i jo hoda. Svijet je prilazio redom bo ici i ljubio je, a onda bi hoda, koji ju je drao, potrao pamukom mjesto gdje je posjetilac i potovalac spustio usne na poljubac. I ja sam poljubio bo icu, ali ni onda kao ni sada nisam oduevljen takvim izraavanjem potovanja prema Resulullahu. Dlaka je dlaka, pa makar bila i njegova, a i on je za se rekao: ovjek sam kao to su i drugi ljudi. Time je sasvim sigurno htio sprije iti kod suvremenika, a i kod kasnijih muslimana, razvijanje kulta li nosti. U svemu je pozitivno to to se na hiljade tekbira i salavata prou i, i to se ovjek osjeti nekako snaniji kad se nade u ovako velikom skupu istovjernika, koji ne ale troka ni truda da dodu i na svoj na in, prema svom osvjedo enju da ine Bogu ugodno djelo, posvjedo e da pripadaju islamu, da se ne stide to su muslimani. Islam u Bosni, ini mi se, po iva jo samo na seljacima i starijim enama.
>;.

14. III 1961.


Sino je bilo uo i Lejlei-Kadra. Kao i obi no, bilo je seljaka iz blie i dalje okoline. I meni je doao Muan ila s Hadi-Belijine uprije, moj stari poznanik i majstor, koji mi je 1938. pravio ku u na Kiseljaku. Prohodao je poslije teravije s Fehimom kroz Sara e, pa jutros na sehuru veli: Ne valja ono nita. Ondje se pomijea i vlaha! Sjetih se, kad sam prije 31 godinu doao u Sarajevo da ure ujem Novi Behar, nagovori me rahmetli Edhem efendija Mulabdi da napiem biljeku o Lejlei-Kadru u Sarajevu. Napisao sam je, ali to nije u stvari nita. Pri ae mi jednom poslije toga Baagi , kako u islamskom svijetu postoji kult Pejgamberove dlake, osobito u Indiji, gdje nema muslimanskog sela a da se u njemu ne uva dlaka, koja je toboe pripadala Pejgamberu. Tim dlakama su trgovali najvie, ako se dobro sje am, solunski Zidovi. Negdje je Safvet-beg itao

Danas je trideset godina kako sam se vjen ao. Treba jednom opisati kako se i to dogodilo. Mnogo sam puta pri ao tu zgodu da uveselim drutvo.

28. IX 1961.
Pri ao mi je jednom Hamdija o bra i Muradbegovi ima: Husejnu i Ahmedu. Hamdija je tada bio nastavnik U iteljske kole. Jednog dana kad je ve nastava zapo ela i bila se zahuktala, do e mu u razred Husejn Muradbegovi , koji je valjda bio pokuao u iti u nekoj drugoj u iteljskoj koli, pa se ispisao da bi se upisao u Sarajevu. Hamdija otvori tefter i zapie Husu na kraju lista u kojem je bio upisan taj razred. Huso ni pet ni est nego: Eto, ja posljednji k6 Stojanov alat! Tog istog dana susretne Hamdija Ahmeda Muradbegovi a, koji je ivio u Zagrebu, a u Sarajevu je bio na prolazu.

122

123

Pozdrave se i ispitaju za zdravlje, a onda ga Hamdija upita: A gdje si to sada bio? - Iao u Islamsku tampariju traiti ogata, radi nekog rukopisa to sarn ga dao za Novi Behar. - E ba ste pravi begovi - nasmija se Hamdija. Brat ti posljednji u razredu ko Stojanov alat, ti trai ogata, nikud ne moete bez konja. Ahmed je, naime, tra'io Husejna ogu. ogo je promijenio prezime u Dubravi negdje oko 1932, kad je sluio u Blacu u Srbiji. Pitao sam ga jednom, zato je to uradio, pa mi re e da je radi djece. Kad je prebacio porodicu iz Konjica u Blace, srbijanska su se djeca rugala njegovim sinovima i pjevala im: Podajte mi ogi jednu kilu zobi, pa bi se djeca izmeu se pobila. Da otkloni sva u, promijenio je prezime.

5. V 1962.
Prekju er je umrla, a danas je pokopana na Grli ia brdu Hasiba, udova Hafiz-Mehmed-efendije Oki a i majka Tajjib-efendije. Bio sam joj na denazi. Bilo je dosta hafiza iz kolegijalnih obzira prema muu joj. Hafiz Mehmed efendija je z.asluio da se spomene i vie nego je dosad spominjan. Uio je u Stambolu, a kao softa u medresi priredio je za tampu i o svom troku tampao djela dvojice bosanskih pisaca na turskom jeziku. Sad ne znam ko su bili pisci i kakva su im bila djela (bit e da je negdje o tome pisano povodom njegove smrti, u septembru 1931), ali svakako je stvar vrijedna da se istakne, kad siromani softa u tu em kraju otlida od svoga fukarskog zalogaja za tampanje knjiga svojih zemljaka. Bio je muderis u medresi u Gra anici. Pri ao mi je jednom Sa ir efendija kako je dolo do toga da bude biran za lana Ulema-medlisa, kad je izvojevana vjersko-prosvjetna autonomija 1909. Kad se Bakir-beg Tuzli kao lan Egzekutivnog odbora vra ao u Tuzlu, ne znam da iz Be a Sarajeva, kad je sankcioniran Statut vakufsko-mearifiskih poslova, Oki je doveo talebu medresansku do stanice u Karanovcu i pozdravio Bakir-bega na stanici. To ga je dovelo u Ulema-medlis. (Neto je sli no dovelo i muderisa Abdurrezzaka iz Fojnice u Ulema-medlis u Sarajevu!) Zanimao se za rad naih ljudi na orijentalnim jezicima pa je dolazio merhum Fehim efendiji u Orijentalni institut da vidi je ta vrijedno otl riveno meu rukopisima. Bio je pristalica u enja vjeronauke na turskom jeziku, ak i u mektebima. Govorio je kako mi svi znamo turski: Iste legen, iste ibrik (evo leena, evo ibrika), iste pekir (evo pekira).

S njegovim sinom Tajjibom sam studirao istovremeno u Zagrebu, jedno krae vrijeme. Ne znam, je on svrio erijatsku gimnaziju eriatsku suda ku kolu, s koje se moglo upisati na pravni fakultet. Brzo iza tog je otiao u Pariz, gdje je zavrio studije. Predavao je nekoliko godina na eriatskoj gimnaziji. Otac mu nije trpio Srba, a on je bio velik Srbin nacionalist Otac mu nije druk ije spominjao irilicu nego krma a (neto tampano krma om napisano krma om), a Tajjib mu je podigao niane na grobu i uz turski tarih stavio jo natpis - irilicom. Vjerujem da su to, kronoloki, prvi niani s irilicom u Sarajevu. Iako ga nije nitko gonio s poloaja godine 1941, on je odmah u ljeto otiao u Tursku, gdje je sad profesor Teolokog fakulteta. Predaje Hadis na Univerzitetu u Ankari I dosad su Bonjaci i Hercegovci bivali i u enjaci i profesori u Turskoj i drugim nau nim centrima Istoka, ali ih je bilo i u domovini. A sad u Bosni gotovo da i nema nikakva teologa od ve eg nau nog znaaja, a eto ima jedan koji predaje Turcima na najvioj nau noj ustanovi.

26. V 1962.
Prekju er je umro, a ju er je pokopan na Grli i a brdu dr. Vejsil Bi aki . Poznavao sam ga od prvih dana dolaska u Sarajevo. Bio je godine 1930/31, ini mi se, predsjednik Mjesnog odbora Narodne uzdanice (ili moda samo odbomik), a i ja sam bio kooptiran u odbor. Tu smo zajedno radili, a bio je vrlo drutven i privla an. Veseljak. Jedne ve eri na nekoj sjednici Mjesnog odbora sagnu se meni na uho - sjedili smo jedan do drugog - pa mi re e: Vi en si s jednom curom da aikuje. Bilo mi je za 'udo, jer sam znao da ni s kim ne aikujem, a on mi takoer odapta: Jesi, jesi! Ali dobro je ono mjesto! Dri ga se! Postao sam nestrpljiv pa ga upitah (dok je sjednica trajala, a ja ve nisam znao o emu se raspravlja): Kakva je to djevojka s kojom sam ja govorio i tko me je vidio? Re i u ti poslije sjednice! No ja nisam mogao dalje pratiti rad sjednice, pa ga, opet ap ui, upitah da mi rekne tko me je s kim vidio. Vidio te Salih efendija Bai sa Salihom Fehim-efendijinom. 'ima. Bio je to slu ajan susret, koji je odlu io moMeni tada sinu pred o jom sudbinom. Na enidbu dotacl nisam pravo ni pomiljao. Jedne nedjelje krajem veljae 1931. bio sam na Carevoj upriji, kad me opazi Esma, ena.Hasana Hadiosmanovi a. Bila je sa svojom sestri nom i s jednom djevojkom, koju pravo nisam ni pogledao. Esma me zovnu i re e mi da me upozna sa Salihom. Tako se upoznasmo i po osmo sve troje prema Ba ariji. Ja sam razvezao pri ati kao da smo stari poznanici. Esmu sam poznavao jednu godinu, jer bi se ponekad uvratio Hasanu ku i, gdje bi bio lijepo po aken. Kad smo doli na Ba-

124

125

ariju, kod ekrijine damije, Esma re e: Haj nam kupi po jednu narandu! Kupih im i pojedosmo zajedno uz Kova e pa kroz O aktanovu ulicu. Kod esme blizu Tabak-Hadi Sulejmanove damije zastali smo sve etvero i pri ali, Moda i etvrt, moda i pola sata. Znam samo da je tuda proao Salih efendija Bai i da smo se pozdravili. On je bio velik ahbab sa drom Vejsilom i rekao mu je da nas je vidio da razgovaramo. Eto, to me je ponukalo da se oenim, ali ne sa Salihom. Naime, u Mostaru sam kao student neko vrijeme aikovao s Aiom Novinom, ali njezina polusestra, udata za Alagu Spahu, nije joj dala sa mnom govoriti. Kako smo ipak jedno vrijeme razgovarali, osje ao sam se moralno obavezan ponuditi joj brak. Za to se dogodila prilika 7. III 1931. Te ve eri je bila zabava Mjesnog odbora Narodne uzdanice u Mostaru. Otiao sam na zabavu i poslije programa, kad je nastao ples, poao sam Aii. Pokuao sam dva-tri puta pribliiti joj se i zaprositi je, ali se ona svaki put okrenula kad bi me ugledala da joj se pribliujem i pobjegla bi meu svijet. Bila mi je savjest mirna. Ujutro sam rekao materi da u se oeniti. Da ho e Bog do! Samo uvaj se kerova dugih repova! rekla mi je. U ponedeljak sam otiao popodne u Muzej, gdje je honorarno u Balkanskom institutu radio Fehim efendija. Ja sam tu radio rukopisne tursko-bosanske rje nike, a gdje bih zapeo, Fehim efendija bi mi pomogao da odapnem. Ne znam kako se to dogodilo, ali me je silno privla io taj ovjek. Tekao sam mu da e, po svoj prilici, Novi Behar prestati izlaziti krajem toga, IV godita, pa sam ga zamolio da mi dadne jednu fotografiju i biografiju za posljednji broj. Bilo mu je ao ako list prestane izlaziti, a obe ao mi je to sam traio. Popili smo i po kahvu, ali ja nisam mogao izustiti zato sam doao. Vjerojatno sam i dva sata bio kod njega i ve poao ku i i oprostio se s njim, a onda se s vrata vratih, pa mu rekoh: - Znate vi, zato sam ja vama doao? - Pa eto, radi te slike i biografije. - Nisam zato. Ja sam doao da od vas zaprosim Salihu. ovjek se iznenadi, ali, kao politi ar, odmah se sna e: - Meni bi bila dika i ast da mi vi budete zetom. Alija, ja sam udao tri keri i svaki put sam pitao Mehmeda, valja curu pitati, pa ako ona htjedne. Uostalom pa ta i on rekne. - Kad mogu do i po odgovor? - Do ite sutra! Ujutro sam imao tri sata nastave u Drvarskom odsjeku tehni ke kole, pa telefonom upitah, mogu do i. - Doite, re e mi. Uao sam u njegovu kancelariju kao ljubuki du'nik i sjeo na ono svoje mjesto gdje sam ina e radio i prihvatio za posao, kao da nita ju er nismo go.

vorili. Bilo je to blesavo, kad pogledarn iz ove perspektive. On prvi po e pre:s'avi na ti: - E, to nita ne pita:s'? - ta ima? - Pristala je. A kad sam Mehmedu rekao da si zaprosio Salihu, re e mi: Da ju je od mene zaprosio, ja bih mu je dao, a ne bih ni tebe pitao, svejedno to si joj otac. Ne poljubih ga ni u ruku. Tek tad je dola do izraaja smetenost, gora nego dan prije. Dogovorismo se da piem ocu i zaitem hair-dovu, a on predloi da svadbu provedemo u Mostaru, a dok se vratimo da e se stan na i i namjestiti. Tako je i bilo. Ali da se vratimo Vejsilu. Vejsil je bio neenja. Nekad je on aikovao sa erifom Hrasnice Abduselam-bega, ali je otac nije dao. Gdje bi begovska k er za aginskog, esnafskog sina, pa makar on bio i doktor. Ona se udala za Hasan-bega Ceri a i - Vejsil se nikacl nije oenio. Drugovao je sa Salih efendijom Bai em i s Hamdijom Kreevljakovi em. Salih efendija je za njih govorio da su tri musibeta. Kad je Hamdija 1930. otputen iz slube jer nije htio i i u Surdulicu, kamo je iz Sarajeva premje:s'ten, ostao je dobru godinu bez pla e, ako nije i vie. U ljeto 1931. pozvan je na komisijski pregled u Beograd i tamo ga je neki specijalist za o ne bolesti pregledao (a, kako mi je Hamdija kazivao, bio je i taj lije nik opozicija i psovao je ministra koji je Hamdiju premjestio) i dao mu svjedodbu da je nesposoban za nastavni ku slubu. Hamdija je tu svjedocibu odnio u Ministarstvo, a Vejsilu je javio: Ispit poloio, Musibet. Vejsil je bio dugo godina predsjednik El-Kamera. Azab olmasun, redovno je akamlu io, ali je ramazan postio, hatme u io i svakog iftara kadaif jeo. Trideset iftara - trideset kadaifa i jo jedan prvi dan Bajrama ru ku. Gdje je bilo mjesto naplatio je vizitu, a gdje su bile okolnosti takve da je trebalo bolesniku i pomo i, on je pored besplatne vizite davao bolesniku novac za lijek. Meni, Salihi i djeci nije nikad htio naplatiti vizite. Bog zna, sigurno je preko stotinu puta od njega zatraena lije ni ka pomo u mojoj ku i, i dok sam bio u Sarajevu i za moga odsustva, ali nikada nije htio dozvoliti da mu platim. Dodue, bio je i ro ak sa Spahama. Mati Fehim efendijina bila je od Bi ak ia. U njegovoj se ku i u ila uz ramazan mukabela. Kad je ramazan padao u zimu, a u ono vrijeme bilo je zabranjeno enama i i u damiju na teraviju i mukabelu, u njega se klanjala ikindija dematile, a poslije su hafizi u ili mukabelu. Kad je Mahmut Tralji svrio hifz, prve godine je u njega u io mukabelu. I Hafiz Dafer Ibrahim Fakih, sada direktor haremi-erifa u Medini, u io je nekoliko ramazana mukabelu u Vejsila, gdje bi se iskupio po jedan saf mukaraca i po pedesetak ena, djevojaka i djece. Poslije mukabele enama i djeci bi se dijelile naran e.

126

/27

U njegovoj ku i je odran i historijski sastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije uz ramazan 1932. i sastavljene su takozvane punktacije, nazvane bajramskim, jer su na Bajram dijeljene po provinciji. Kad su ih sastavili i potpisali Sarajlije i delegati iz provincije, onda se i Vejsil na kraju potpisao. Ne znam pravo tko je bio na tom sastanku. Prva etvorica potpisnika su bili: dr. Mehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Uzeir-aga Had;ihasanovi i Edhem-aga Bi aki , pa su osu eni po dvadeset dana policijskog zatvora, koji su nastupili u febniaru 1933.

poteak, pa e Salih efendija Hasanu: Uh kako je ovo te:ko! Bolan, Hasaga, kako mok ovo ovoliko nositi?! E neka zna: i ti efendija ta turska vjera podnosi!

Istog dana je umro i Hamdija Spaho, sin Hadi Mehagin. Ovo je tre6 Spaho u roku od nepunih deset mjeseci koji je umro u prili noj starosti: polovicom septembra prole godine Akif-aga u 82. godini, pa zimus Mustafa efendija u 74, a sada Hamdija u 78. godini. Nije bio obljubljen. Bivao je i nesolidan trgovac (firma Spaho i Kamo, trgovci ljekovitim biljem), drao je i gostionicu, kafanu, bio i inovnik Jugo elika u Zenici i u posljednje vrijeme trafikant na Hridu. Leao je dosta dugo, uzet. Kako se njegova denaza spojila s Vejsilovom, bilo je dosta svijeta i od ku e do Begove damije i poslije i indije od Begove damije do novog groblja. Boe, oprosti grijehe, a primi i obilato ih nagradi za dobra djela koja su po inili za ivota!

Moj nekrolog o dru Vejsilu Biakiu nije tampan u Glasniku VIS-a, kome sam ga predao prije etiri-pet mjeseci. Kako sam razumio, reis ga je odbio, jer je navodno Vejsil akamlu io, i lagiran do pred smrt. Tko bi rekao da je reis takav istunac i halis musliman bez ikakva grijeha! Jednom, prije jedno etiri godine, doao sam Vejsilu na Bajram ujutro. Sjede i s njim, a bili smo sami, re e mi kako je bio iza bajram-namaza roditeljima na kaburu i vra aju i susreo se s Kemurom. Ne mogoh ba mimo nj pro6, a i on poe prema meni i mubare leisa mi bajram. Rukovali smo se, to sam mogao drugo! Jesam izgubio abdest to sam mu pruio ruku?

7. X_I 1962.
Na um pade mi jedan dogadaj iz godine 1926. ili 27. iz Mostara. Doao sam bio na ferije (boi ne) iz Zagreba, pa jednoga dana odem u Muftijski ured, gdje je moj rahmetli otac bio tajnik, a Hafiz Omer efendija Dabi muftija. Re e mi muftija da je dobio nekakav dopis od Mjesnog odbora Gajreta u Mostaru, u kojem ga mole da se angaira za predavanja koja e odr'ati Gajret u toku mjeseca ramazana. Zamoli me da im napiem dopis, da se on ne moe u tom poslu angairati Otkucao sam dopis i na dopis stavio datum, u kojemu je naziv mjeseca bio narodni ini mi se veljaa. Oko toga se onda stvorila velika afera i napadi na muftiju, a i na mene, jer su pretpostavljali da su umijeani moji prsti. Tuhaf je stvar kako neki ljudi mrze sve to je hrvatsko, a ovi narodni nazivi mjeseci nisu zapravo ni bili hrvatski nego bosanski. Nae stare ene i ljudi su u posljednja dva-tri stolje a govorili: velja a maija deraa, oujak laak, svibanj (drugi svibanj), prosinac (ba ko vuci prosinca miseca).

28. VI 1962.
Od prekju er hode ne nose ahmedije. Dodue i prije uredbe to ju je napravilo Vrhovno islamsko starjeinstvo, hode, one prave, koji imaju iluma u glavi, nosili su fesove francuske kapice. Nekima je vrlo teko palo to su morali odmotati ahmedije Hafiz Ibrahim efendija Proho preksino samo to ne plae u damiji. Gledaju i nekada velike ahmedije, ovjek se podsje ao studije dra fra Emanuela Krajinovi a Velik turban, pod njim hode nerna, kad je polemizirao s Miljenkom Vidovi em. Govore6 ju er kako je to teko palo nekim hodama to su skinuli ahmedije, kae Esma-hanuma: E bogme, nek i oni vide, kako je nama teko palo kad smo skinuli zarove. Na um pade mi, kako su jednom u Faleti ima u punca na sofi aks'amlu ile Sarajlije, medu kojima je bio i rahmetli Salih efendija Bai . Bio je tu i stari muhtar Hasan iz Faleti a, koji je nosio fes i oko fesa zamotan debe . Kako ga je osvojila vru ina od rakije, skinuo je kapu s glave i stavio je naizvrat pored sebe. U neka doba uzme Salih efendija Hasanov saruk pa ga nata e sebi na glavu. Saruk bio

Za vrijeme prvog svjetskog rata, osobito godine 1918, bila je velika glad u Hercegovini, osobito po selima, a i mi smo se u Mostaru patili. Nismo ba:s' kod kue nijednog dana ostali bez hljeba, ali su krike bile tanke, a i ostalo je bilo mravo i nedostatno. Jednog dana umrije neka mlada ena, mislim da joj je bilo ime Hatida, a po muu se zvala Puzi . Djevojako joj je prezime bilo Humo. Bila je sestra moje dainice, dakle tetka moga imenjaka atrnje. Bilo je onda malo ljudi na

128

129

denazama, jer su mukarci bili u vojsci. Zato i nas dvojica odosmo na denazu, a ne sje am se da li smo je nosili: meni je bilo dvanaest, a njemu etrnaest godina. Kad smo se vra ali s groblja, naili smo opet ispred Puzi a ku a, gdje nas dvojicu svratie na ru ak. Ne sje am se je li jo kogod bio za sofrom, ali smo se nas dvojica trudila svojski da nadomjestimo ve e drutvo. Bila je pe ena koko s pogaom, a sje am se da je bila i halva. Najeli smo se kao kiridije i poli ku i. Putem Alija, koji je imao jo etiri-pet tetaka, re e: Dao bih ja jo jednu tetku za onaku koko.

20. XI 1962.
Prekju er je u podne umro Hafiz Muhamed efendija Panda, bivi lan Ulema-medlisa i ura reis-ul-uleme merhum Demaludin efendije auevi a. Ve gotov hoda doao je u Nuvab na nauke, a u io je i u Turskoj, u Carigradu. Kao bogat ovjek nije sluio u dravnoj ni u vakufskoj slubi od tridesetih odina ovog stolje a. Jedno vrijeme je izdavao list Islamski svijet s Munirom Sahinovi em, a jedno vrijeme sam. Kad je dola u vakuf nova uprava u 1936. godini, uspostavljanjem Nijabeta, re e mi jednoga dana rahmetli reis: Reci Fehimu, neka mu nade kakvu slubu! Prenio sam ovu poruku puncu, i merhum Panda je bio postavljen za vjerou itelja u gimnaziji, a po Tevdizidihet nizamnami postavljen je i za vaiza u Begovoj damiji. Godine 1938. bio je izabran u Ulema-medlis, s potpunim brojem glasova bira a izbornog tijela (devet) i povjeren mu referat ba-vaiza. Porodica Panda je bila u tri generacije borbena. Djed mu je bio hoda i zbog svojih vazova bio je protjeran u tursko vrijeme u Travnik, gdje je i umro. Ime mu je bilo Isamuddin. Stare Sarajlije bi pri ale da je nakon njegova izgona iz Sarajeva tri dana bio mrak u Sarajevu. Otac Hafiz-Muhamed-efendijin, akir efendija, bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, lan Ulema-medlisa i vaiz u Begovoj damiji. Na vazovima bi opominjao i proklinjao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za to je on smatrao da se kosi sa eriatom. Narod je vjerovao da se njegove bedove ukabule i da bi onaj koga bi on u damiji s narodom prokleo ubrzo nastradao. Tako je prokleo i Safvet-bega Baagi a to mu je pisao u Beharu studiju Sto i jedan hadisi-erif u kojemu je, tumae i hadis El-ulema veresetulenbzjai, napadao tadanje hode zbog zaostalosti, nesuvremenog odgoja ili reakcionarnih shvatanja. Safvet-beg mu je na to spjevao pjesmu Hodi P. Safvet-beg je dobio tabes, i svijet je vjerovao da je to posljedica Pandine bedove, a on je znao da je to posljedica sifilisa, ste enog u erhani u Tekiji ulici, kako mi je i sam rekao. Merhum Hafiz Muhamed efendija, koji je ju er pokopan na Grli ia brdu, bio je vrlo ilav i energi an ovjek. Imao je elana kao rijetko tko, pre-

davao je u koli, pisao u novinama, prevodio s arapskoga,ya Te tako preveo u zajednici s merhum reis-ul-ulemom Cauevi em Kur'an Casni, ogroman rad, enja koji je ondanja ulema oko El-Hidaje napala zbog slobodnoumnih tuma ^ izvjesnih ajeta. To je u injeno vie da udare kopitama izdiu eg lava, Cauevi a, nego to su uspjeli obeskrijepiti prijevod - koji, istina, ni sje bio bez nedostataka ali koji je ljudski posao savren?! Napad je bio vie na Cauevi a, dalekovidnog reformatora odmah po prvom svjetskom ratu, nego na Pandu, koji je ustvari preveo prvih 29 duzova, a auevi samo trideseti, iako je sigurno imao udjela i u Pandinu prijevodu. Silnim elanom je radio Panda u Ulema-medlisu: sastavljao hutbe, vazio u Begovoj damiji, iao na teren, ali, iako povjerenjem Spahinim izabran u proljee 1938. za lana Ulema-medlisa, nije glasao za Spahu na izborima u novembru iste godine, to su mu Spahe zamjerile. Kad je odmah s po etka NDH, ini mi se 10. maja 1941, prola prva manifestaciona povorka kroz Sarajevo, jedini od hoda u povorci bio je Panda. Po dolasku u Sarajevo, u prolje e 1942, palestinskog muftije E1-Husejnija, otvoreno je agitirao me u muslimanima oficirima u domobranstvu da se upisuju (dobrovoljno javljaju) u Handar diviziju, a ve u ljeto sljede e godine odlazi u umu s grupom muslimana omladinaca kao borac i vo a neke muslimanske oslobodilake trupe, koja nije bila protiv partizana, ali su oni bili protiv nje. Zarobljen od esesovaca kod Tuzle, predat je, na jedvene jade, hrvatskim politi kim vlastima, koje su ga zatvorile na Savskoj cesti, a onda je, na intervencije mnogobrojnih muslimana, puten s stim da ivi u Zagrebu. Svako jutro je iao zajedno s Adem-agom Mei em u damiju, a onda mu je za nekoliko jutara, u prolje e 1945, nekakav pratilac aptao da ide na osloboeni teritorij, jer e inae biti likvidiran. Otiao je, obiao Liku i Hercegovinu, doao u Sarajevo krajem aprila 1945, po eo vaziti u Begovoj damiji kao da se u me uvremenu nije nita dogodilo, i onda, negdje, ini mi se, 3. maja pao u zatvor. Osu en je od Suda asti na deset godina. U zatvoru je bio vrlo dobar drug, estit, dosljedan i od svakog voljen!

18. XII 1962.


U subotu nave er sam sjedio kod k eri i zeta familijarno i, medu ostalim, im pri ao kako sam u Mostaru, negdje 16. ili 17. septembra ove godine vidio reis-ul-ulemu u penziji, Hadi Ibrahim efendiju Feji a. Pitao sam ga, je li preselio u Mostar (sjedio je u ba i hotela Bristol, sam), a on mi re e u istom mostarskom dijalektu: Svake godine ja do em po dvaput u Mostar: uz trenje i uz trgane. Vlasti me dobro paze. Dadnu mi i sad auto kad po em u Mostar. Bilo

130

131

mi je vrlo drago to sam progovorio s njim, jer je kao osu enik sjedio sarn. Vi ao sam jedno vrijeme s njim FazIu Kurta. Sutradan sam bio popodne kod Omera Kalajdi a, pa mu do e ena i re e: Hajde, obuci se! Oti i malo Feji u, dolazila je Zehra, pa veli da mu se reis tui to mu te nema nikako. I onda saaliivo dodade, mostarski: Grihu, ne vaja ta od nega rade. Ne e niko s nim da sjedi. Omerova k i Zehra je udata za Feji evim sinom. Omer se spremi i ode, a vidio sam da je iao preko volje. Pitao sam jednom Hamdiju zato Feji ode u penziju, a on mi re e da pitam Mesihovi a Se ir efendiju, da on zna, jer mu je Feji kazivao. Iza toga sam bio kod Mesihovi a i u toku razgovora ga pitao, ali mi osta duan odgovor. Prije dvije godine mi ispri a Omer Kalajdi , da je Feji trebao i i u islamske zemlje - Irak, Siriju i ciruge - posebnom misijom, ali je rekao da ne moe iz zdravstvenih razloga (angina pectoris), nakon ega je penzioniran i imenovan Kemura. Feji nije nikako trpio Kemuru i u ovo est godina nisu se nikako susreli, osim kad je dolazio sirijski muftija, kad su se susreli na slubenoj ve eri i jednom sluajno u Mostaru u Vakufskom povjerenstvu. Doao Feji u Mostar minulog prolje a, uz trenje, pa bi se svaki dan svratio u Povjerenstvo da posjedi sa Zuferom Beli em, kadijom Serdarevi em, Alijom Kurtom ako jo koga bude. U isto vrijeme je doao u Mostar i Kemura, punici na zijaret, pa je i on poao u Povjerenstvo. On na vrata, a Feji sjedi unutra s drutvom. Kemura uni e, nazove selam, a Feji ustane i izi e. Susretne ga netko od poznatih, pa ga valjda upita, kud e ranije, jer se znalo da on dulje odsjedi u Povjerenstvu, a on odgovori: Dva na elnika. - To je bila aluzija na komediju dra Hamida ahinovi a-Ekrema: Dva naelnika. I eto, dok sam o njemu pri ao, on je upravo bio izclahnuo. udnovate koincidencije! Htio sam sto puta da ga posjetim, jer je zbilja bio vrlo u en, ali mi ena nije nikad dala. Sutradan me iznenadie novine, da je umro, a ju er u ponedjeljak, k.lanjana mu je denaza iza ikindije namaza. Sarajlije ga nisu voljele, gotovo ga nitko nije posjeivao u rijasetu. (Sje am se da sam ga posjetio na Bajram, kad je prvi dan Bajrama pao na 1. maja pa se nije radilo u kancelarijama. Zatekao sam dvojicu posjetilaca i njegova sekretara. Sjedili smo vie od sata, a da n4e nitko doao. Kad smo poli, susreli smo na vratima Hadi Muhamed efendiju Mujagi a. Smeo se kao da je zate en na nemjestu, pa mi se kao u ispri avanju, obrati: Ja, eto, nau io ovom mjestu na initi posjetu.) Denaza je bila dosta velika. Kad mu je klanjana denaza-namaz, pokuali su ga ponijeti na rukama, kao to se visoka ulema nosi, ali svijet nije prihvatio to odlikovanje, i noen je obi no kao i svaki drugi gra anin. Po ilumu ga je pripadalo da ga nose iznad glava.

Uvijek je pripadao manjinskim strankama. Nije bio ni uz Balji a ni uz Spahu, a po padu onog kakvoktakvog parlamentarizma, proglaenjem estojanuarske diktature, odmah ga je Zivkovi postavio za gradona elnika. Bio je impozantan i nije skidao hodinske ahmedije. I Jefti ga je zadrao na poloaju i ak ga imenovao u Upravni odbor Narodne banke u Beogradu. Po dolasku na vlast Stojadinovi eve vlade smjenio ga je Husaga ii na na elnikoj stolici. Godine 1917. bio je kandidat za mostarskog muftiju, ali je imenovan Mesihovi . On se bavio trgovinom tekstila i saraflukom. udnog slu aja, da je Kemura na nekoliko dana pred njegovu smrt otiao u Vrnja ku banju i nije mu bio ni na denazi. Za vrijeme rata, negdje po etkom 1942, otiao je u Italiju zajedno s muftijom Dabi em i Hadi Ahmed efendijom Karabegom, da nagovore palestinskog muftiju El-Husejnija da do e u Bosnu. Govorilo se onda, da su ili i Musoliniju i traili da se Hercegovina iskliu i iz NDH i podvrgne direktnoj talijanskoj okupaciji. Ne znam koliko u tome ima istine, ali mu se li no nije nita dogodilo za vrijeme NDH, a iza rata je bio podignut na najvii poloaj u islamskoj hijerarhiji u Jugoslaviji. Ne znam kako je bio drugdje cijenjen i do ekivan, ali ga Sarajlije nisu nikako trpjele. Oni i ina e ne trpe Hercegovce, a njega druk ije nisu ni zvali nego Mostarac rezil-ul-ulema. Stariji mu nisu mogli oprostiti to su za njegova vremena otkrivene ene a zatvoreni mektebi i to su mnoge damije poruene.

28. II 1963.
10. januara je umro Avdaga Nani , preko osamdeset godina star, a 11. januara Muharemaga Ui anin. Za dva dana je nestalo dvojice arinlija, akiraa i feslija, to je velik gubitak za turizam. Avdaga je bio industrijalac drveta. Imao je s bra om Muhamedagom i Hadi-Salihom pilanu u Sjeme u i Hadi ima. Dobro smo se poznavali jo prije rata i esto bih se svra ao bratu mu Muhamedagi - vie nego njemu - u mila im kod Careve damije. Pri ao mi je Muhamedaga kako su po eli na sitno raditi, pa kad ne bi nita do podne pazarili, toga dana Avdaga ne bi htio ru ati. Bio je od onih koji ne vole Hercegovce, a mene je, ini mi se, trpio. S nekolicinom prijatelja bi, dok je mogao hodati, svaki dan iao na novu eliezni ku stanicu i sjedili bi na terasi za stolom, ne skidaju i fesa s glave. U dvoritu su bili Akif-aga Spaho (umro u septembru 1961), Bekir Kalajd'i (on je jedini nosio francusku kapicu), Vejsil-aga Ploska i Mujaga Hadisulejmanovi . Muhamedaga Ui anin mi je nedavno pri ao kako je po eo raditi od 1906. i dobro se sje ao prvog bosanskog trajka, koji nije nikako razumio. Kako je mogao svijet trajkati, a itava brda suha mesa, sira, kajmaka i masla od vrha Kova a do taba ke damije. A hljeba koliko ti dua ho e.

132

133

Bio je akamlu ar do valjda godinu-dvije prije smrti, a kau da je pio i na heftu prije smrti. Pitao ga doktor, kad je dobio udar kapi u mozak: je pio i koliko je pio, a on provaljao kroz zube: Oka na momka. Posfiednjih godina ivota se dosta brinuo za d'amiju u Arapovoj mahali.

Denaza mu je bila 2. aprila, a bilo je mnogo svijeta, naro ito iz arije, sve do na groblje. Bog mu se smilovao! Jo jedan fes manje.

12. IX 1963. 4. IV 1963.


Prvoga aprila osvanuo je mrtav Ahmed Kurto u svom ljetnikovcu u Mrakovu. Bio mi je komija preko ba e, a njegov otac Avdaga bio je sestri Hadi Hasan efendije, pa smo nekako bili i rodbinski vezani. Bio je jedan od posljednjih ljudi koji je nosio isidju ivo fes, iako mu je ostala nonja bila a la franka. Na cedulji mu je bilo nazna eno da je umro u 67. godini ivota, a sam je govorio da ima i sedamdesetak. Bio je momak, alcamlu ar, a posljednjih godina patenik od srca. Bio je zarastao u salo i vjerojatno teak sto oka. Upoznao sam se s njim kad sam se oenio, pa sam od njega kupovao godinama zelen i vo e. U ono je vrijeme prijateljevao s Haindijom Kekom (Hadisulejmanovi em), pa su zajedno akamlu ili u El-Kameru ili gdjegod u ba:s' i. Kad bi bio pazarni dan kakav veliki godet, zali bi po mejhanama i hanovima i sluali kako pravoslavni seljaci pjevaju, pa nekad u El-Kameru, nakon to bi Lopardija svirao na harmonici i pjevao sevdalinke, progulili se kao ubodenik i zapjevali trebevi ku kajdu. Jednom je u rudiji (osnovnoj koli na Bendbai) bila neka aka priredba, kojoj su prisustvovati i cla ki roditelji, a predsjednik zajednice doma i kole za tu kolu bio je rahmetli dr. Vejsil Bi aki . I neki oficir stare jugoslavenske vojske, koji je imao u toj koli dijete, prisustvovao je toj priredbi. Kao ara sjedio je do Vejsila nakon programa, navalio da mu kogod zapjeva koju nacionalnu pjesmu, a mislio je na sevdalinku. Vejsil, koji je doveo prijatelje iz El-Kamera, ugleda Ahmeta i Hamdiju, pa rekne oficiru, da ona dvojica najbolje znaju nacionalne pjesme. Oficir ode pa ih zamoli, a zamoli ih i Vejsil i naglasi da oficir eli uti nacionalne pjesme. Ahmet i Hamdija se smjeste i zapjevaju onu ariju kakvu su uli u Karkeljinu hanu, a oficir nemadne kad do ekati kraj pjesme, nego se ispri a i ode. Kad sam se oenio nosio sam konzum od Hamde Keke. Jednom u Hamde u du anu kae mi Ahmed, kad mu je valjda Keko govorio da ja kupujem i skupljih stvari, kao badema, fienika, reza ija i sli no: Pdpazi se ti efendija, da ti se ne popne guzica za vrat! Stari potenjaci! Nije im bilo glavno robu prodati, nego i muteriju nau iti tednji, a pri starinskim primanjima se moglo i biti solventan samo uz tednju. Kako se nije enio, brinuo se naro ito za djecu svoga neto mla eg brata Muhameda (Hamdije), dovodio im hodu ku i, kad su zatvoreni mektebi, a i djeca su njega potovala i voljela. Prekju er je umro, a ju er zakopan moj dobar prijatelj Muhamed Bekir efendija Kalajdi . (Ljutio se estoko kad bi ga ko zovnuo: Be ire Be6r-efendija). Umro je naglo. Jo 10. IX sjedio je s nekim vrnjacima u kafani Ugostiteljske kole kod Careve d'amije, a oko tri sata kod ku e umro. Napisao sam za glasnik VIS-a, ju er, jo dok nije bio ni zakopan, nekrolog, a ovdje da zapiem to se ondje ne bi moglo tampati. Bio je hrvatski nacionalist, u politici pristas'a Radi eve stranke, a Spahu nije nikako trpio. Nije nikako podnosio Paveli a, a ni Maek mu nije bio drag. Politi ki mu je bio najdrai Nikola Precca. Kad je jedno vrijeme bio ministar graevina u Stojadinovi evoj vladi, davao je neke gra evinske koncesije Bekir-efendiji, kao izgra ivanja atrnja u selima oko Mostarskog blata, pri emu je neku mrku zaradio, jer je bio dibiduz propao kao izdava knjiga. Bio je politikant, onaj najopasniji tip provincijskog politikanta, koji zanemari sav svoj ivot i porodicu bistre i svjetsku politiku. On je godinama, po najgorem nevremenu, ekao svaku ve er na eljezni koj stanici u Mostaru sarajevski vlai i nosio ernju potu, Politiku i Ve koji je dolazio u 23,30 sati i donosio beogradsku ih ku i, da bi ih u dueku itao do dva sata ujutro. Iako je postojala u Bosni i Hercegovini privredna depresija iza Prvog svjetskog rata, on je mogao i od knjiare i papirnice dobro ivjeti. Ali on je volio bistriti politiku, pa bi kolska djeca ekala po toliko vremena da budu posluena, a on ih nije ni primje ivao govorei s kojim subesjednikom, lokalnim politi arom, o svemu i sva emu. Tako je ve oko 1920. prestao raditi kao knjiar, a ako se tko sjetio da naru i koju knjigu od prija:s'njih izdanja Kalajdievih, mogao je ekati i po mjesecdva dok bi mu narudba bila perfektuirana. enih Ja sam ga kao mom uljak gonio da bude ekspeditivniji u otpremi naru i mimo radnju, da ne svrati poznanika i prijatelja, kojemu knjiga. Nije dao pro bi odmah naru ivao kahvu rahat-lokum. Tako je i mene astio sam Bog zna koliko puta, a ne znam da je ikad htio dozvoliti da njega netko drugi asti. On je bio u talo tekoj situaciji da bi clijete dolo od ku e njemu na du an i trailo dva dinara da kupi kukuruzna bra'na za pure, a on bi jedva sabrao po

depovima dva dinara. Za novine je uvijek imao. U takvim sam se situacijama vrlo neugodno osjeao kad bi se on s djetetom doaptavao da ja ne bih uo ta govore. Mogao je govoriti koliko drugih petorica, da bi ga pjena po ustima obijelila. Nekad bi to bilo vrlo amiz,antno kad bi on hvatao subesjednika za kaput i dokazivao mu ispravnost svoje teze koju je momentalno zastupao. Onda

134

135

subesjednika, koji bi nekad i protiv svoga uvjerenja branio neku misao koju je Bekir napadao, obratno, - po eo psovati: Jebem ti suret Jebem ti glavu mahnitu. Mene je volio kao malo koga izvan svoje porodice, a ja sam se grijeio o njega, jer sam ga vrlo rijetko posje ivao. Uglavnom bismo se petkom iza dume vidjeli, ali je nekad prolo i po vie petaka da se ne vidimo. Kad je mogao, dijelio je neopisivo mnogo. Bio je domet kao rijetko tko. Kad nije imao sredstava, bio je strpljiv i nije nikom dosadivao. Iako se rahmetli Musa azim ati tuio u pismima svojim prijateljima na Bekir-efendiju, ja vjerujem da je to bilo samo zato to ga je Bekir htio malo obuzclati. Kad ga je doveo u Mostar 1913, dao mu je stan u svojoj ku i, a pretplaivao ga je na hranu u a:s' inici, pored redovne pla e koju mu je davao. Ali Cazim nije nikad mogao dugo bez pi a, pa bi se provalio i pla u potroio s drutvom, a onda bi prodao abonman u a inici i njega zapio. Be ir ga je ruio naravno, i dalje za nj pla ao. Pri ao mi je, kalto je azim osobito potovao hadinicu, Bekirovu mater, i stidio se pred nju pijan do i, ali kad bi ve doao, molio bi je za oprotenje, uzimao abdest i po eo Jasin u iti za duu harNi, Beldrovu ocu. Godine 1945, kad sam bio u Zenici, poru io sam mu da mi poalje uruti-salata i drugih knjiica. Odmah mi je poslao jedan obilat paket broura vjerskog sadraja, koje sam razdijelio supatnicima, koji su nda marljivo itali njegove knjiice, a koje su se povla ile me u pitomcima jo nekoliko godina. Radovao se iskreno svaltom napretku muslimana, posebno uspjehu svaltog mla eg knjievnika koji bi tampao makar kalto tanku knjiicu. Bog mu se dui smilovao!

kad sam se oenio, stanovao sam najprije kod njega u Ademovi a ulici Fungirao je i kao zastupnik moje ene i svjedok na vjen anju. Bio je nekad bogat i bogato oenjen polusestrom moje punice. U mladim danima bio je pravi sportsman. Kad je osnovano muslimansko kotura ko drutvo u Sarajevu El-Kamer bio je izvruju i lan i renomirani bicildist. Agrarna reforma je i njega prili no ogolila, ali je imao jo i neto najamnih kua, pa je od Itirija dobro ivio, a imao je i ljetnikovac u Koevi vie Dravne bolnice. Tu je i umro, jer su mu kirajdije zaposjele ku u u Sarajevu, koja se neto prije njegove smrti potpuno sruila, jer je bila od erpi a, a pri injala se dosta lijepom i prostranom. Pomalo je bio hvalisav svojim vo kama koje je sam kalemio, a koje su mu sarajevski momci plja kali na o igled. Imao je sre u s djecom, pa su mu sin Devad, a prije njega k i emsa zavrili medicinski fakultet u Zagrebu. Nije mogao k eri oprostiti to se udala kratko vrijeme prije diplomiranja, pa nije diplomirala pod prezimenom uri , nego Ramovi . Sa Devadom se osobito ponosio, jer taltvog lije nika nema na daleko. A zaista je dobar mladi ! Jedna ena ga je na tevhidu prvi dan ovako okarakterizirala: Nije nita radio, a dobro je ivio. No on je radio kao ekonom, a imao je i nekaltve zemlje, koja se vadila za rudarske (topioni arske) potrebe iz njegove ba e u Koevi. Nekad je drao i rasplodnog jarca. Uvijek se gostima radovao i do ekivao ih usrdno. Ialto je iza rata stanovao daleko od damije, ini mi se da mu nije prola nijedna duma, a i uz ramazan je iao u ciamiju na Bjelavama. Ponekad bi se i kod njega u Koevi kurisao demat za teravih-nam4z. Allah rahmet ejle!

13. IX 1963.
Za vrijeme rata bio je veoma straiv od bombardiranja. Jedno vrijeme, u ljetu 1943, stanovao je u Hani u, pa smo se svaltodnevno vi ali, jer sam ja ljetovao u Faleti ima i iao na posao u Sarajevo. A kad su bombardiranja u 1944. uestala, i kad je izgra eno sklonite u pe ini pod Babia ba om u Topliku, on se kao pe&nski pra ovjek zavukao u najdublju dubinu pe ine i slabo je izlazio i do pred samo sklonite. Bio je ve postao smijean jer je u pe ini i no ivao i hranio se. Hadi Hafiz Smail efendija Fazli , imam Cekr ijine damije, prozvao ga je tada Preduzbuna i taj mu je nadimak ostao i poslije rata. Danas vidjeh oldjatren svoj lanalt o Kadi evu Mevludu u Glasniku VIS-a. Po eli su mi zapiavati kojekakvi cuclti koji su u dupku mijesili erpi dok sam ja tampao pjesme i pripovijesti u prvoklasnim revijama, a ure ivao sam asopis prije nego su oni u mekteb poli. Vakat slamu prodaje.

I. II 1964.
Prekju er je umro, a ju er mu je klanjana denaza i zakopan je na a Grlii brdu Abdullah efendija Fo ak, muallim, imam i hatib na Vratniku. Bio je vrlo estit starina, a denaza mu je, uza svu poledicu i snijeg, bila ogromna. Rijedak je sada slu aj da denaza polazi od ku e pred Begovu damiju i odatle na groblje, a njemu je u injena i ta po ast, da je kroz ariju noen na rukama, visoko iznad naroda, kakva se po ast daje samo uvaenim ljudima. Kad smo bili

I. XI 1963.
U srijedu 23. oktobra umro je nakon dvodnevnog bolovanja od gripe Muhamed-Hamdi efendija uri u 75. godini ivota. Bio je tetak moje ene, a

136

137

kod sebilja na Ba ariji, rekoh Salki Sokoliji: Hajdemo ga di i na ruke! Pristade i ponesosmo ga mi, a onda prihvati i drugi svijet, sve tako do damije. Glavno je povesti neto i onda svijet prihvati, pa tebi i ne treba dalje u estvovati. Bezbeli e o njemu biti pisano u Glasniku VIS-a, a ja da spomenem ono to se obi no ne spominje. Bio je politi ki pristaa Spahin, pa na petomajskim izborima 1935, kad se koj listi s Ma ekom, a nije bila opoziciji dozvoljena Spahokndirzje nikakva agitacija, na sam dan izbora Abdullah-efendija je iziao na Vratnik, gdje je u mektebu bilo biralite, pa ispred mekteba etao tamo-amo, s ma kom u naramku, glade i ga i na taj na in demonstriraju i za Ma eka i Spahu. 13. III 1%4. U subotu 29. februara umro je Ejub Arnautovi , a u nedjelju je zakopan na Hambinoj carini. Poznavo sam se s njim otkako sam doao u Sarajevo. Bio je podvornik u Islamskoj tampariji. Kako je i stanovao na Hambinoj carini, a bio je brz kao vjetar, uspio je brzo pokvariti srce, pa mu je otkaalo godinu i po nakon to je penzioniran. Prou io sam mu na kaburu Amenerresulu i Elif lam mim - teberruken. Bio je dobar ovjek, a volio je i maznuti rakiju - u erbe mu se na ni svit stvorila - to bi rekli Podgor ani. Kao i svaki ro eni Sarajlija nije znao re i Ejjub, nego Ejub.

dosta djece. ena mu Hola, k i je biveg ministra pravde u Turskoj carevini, za posljednjeg halife, Ali-Rudi efendije Kapi a, starinom iz Po itelja. Kao ministar potpisao je ukaz kojim se Mustafa Kemal-paa Ataturk osu uje na smrt, pa je morao bjeati iz Turske. Doao je u Sarajevo i bio je profesor u eriatskoj sudakoj koli. Meutim, bio je zaboravio hrvatski govoriti, pa i misliti - toliko se uivio u turski jezik -, da je kao nastavnik bio vrlo slab. A bio je i kandidat za prvog reis-ul-ulemu. K i mu Hola, ena Adilova, bila je strpljiva ena, koja je pokrivala mahane mueve. A onda se prije sedam-osam godina naglo okanio alkohola, povukao se u ku u, a jedno vrijeme je bio ak i kao poludio. Onda su ga animirale komije, da se malo otrese te povu enosti, pa je po eo dolaziti u damiju. Bio je vrlo redovit posjetilac nae mahalske damije na jaciji, a i u drugim damijama je klanjao esto druge vaktove. No raniji neumjeren ivot mu je ruinirao i srce i jetru, a imao je i e ernu bolest, pa je iza ru ka ju er naglo umro. Kad sam doao nad nj bio je jo topao, ali puls nije udarao. I da tragedija bude jo ve a, njegova Hola, koja se nije nikud iz ku e odmicala, otila je prije desetak dana s najstarijom k erkom, nakon vie od trideset godina, u Tursku, gdje joj ivi brat Rebi i jedna sestra. Jedan dematlija manje, a ho e li itko ustupiti u prvi saf (i jedini) na njegovo mjesto? Allah rahmet ejle. 1. IV 1964. Sino su otile hadije iz Sarajeva u Beograd, a danas e avionom u Kairo. Meu njima je i Hadi Mujaga Strik, koji kao bedel ide za Alagu Stupca iz Mostara. U ovom tefteru ima negdje naprijed i njegovo ime spominjano - bezbeli negativno, ali ja mislim da sam grijeio. Ve sam jedan podatak, da je bio bibliofil, da je kupovao i kompletirao preko etrdeset godina knjige, novine i asopise muslimanske, dovoljan je da ga prekvalifikuje za kulturna ovjeka. Iao sam u pretprolu nedjelju u Mostar, gdje mu je obavljen ikrar i u ena hadijska dova, pa sam navukao teku gripu, kakve nisam odbolovao od panjolke 1918.

U utorak 10. marta umro je Hadi Muhamedaga Handi , otac rahmetli Had^i Mehmed-efendije (koji je umro u ljeto 1944), vrlo potovan starac. Begova damija u srijedu na i indiji bila je puna do za vrata, to se rijetko doga a posljednjih godina, osim na Bajram. Sad je poluprazna i petkom na duma-nama zu: onakva dena7a, neto malo ve a, bila je kad je umro Harli Mujaga Merhemi . Bio je poznat kao narodni lije nik i ljekar. Pravio je razne mehleme protiv ireva, upale sise, protiv divlje kosti itd. Ni slubena ga medicina nije progonila. Navodno da su i neki lije nici od njega zapisivali izvjesne lijekove. Bio je velik sabir. Kad mu je umro sin Had*.i Mehmed efendija, kau da ni suze nije pustio, a tjeio je had^ijine drugove iz El-Hidaje, koji su kao djeca plakali. Allah rahmet ejlesin!
>^

Ju er je iznenada umro moj komija Adil Dipa, a danas, 13. marta, je zakopan. Dok ga nisam poznavao, kau, da je bio veliki pijanac, a imao je enu i

Jutros vidjeh da je umro Hasaga Tabakovi (Dubokovi ), moj komija iz Hrvatina, u 94. godini ivota. Bio je estiti zanatlija (abadija), a sje ao se ulaska Svabe u Sarajevo, kad mu je otac poginuo u blizini Alipaine damije. Veoma je volio moju porodicu, osobito Fehima, a ja sam ga obilazio svakog Bajrama,

138

139

makar s nogu. Nosio je starinsku nonju, a silazio je ponekad posljednjih godina i u ariju. Vazda bi se srda no upitao za zdravlje i porodicu. Allah rahmet ejle!

17. VII 1964.


Bio sam na godinjem odmoru, kad je u Sarajevu u srijedu 7. jula izvrio samoubojstvo Ibrahim Muzcledija, posljednji potomak stare sarajevske porodice, u 69. godini ivota, bacivi se sa stijene na Jekovcu. Ne zna se ta ga je natjeralo na ovaj korak. Od njegove poluteti ne Sidike hanume Spaho sam uo da je bio nama ija, be vakat, a znao sam se s njim odavno. Dolazio je u El-Kamer, a ne znam da je pio. Ja ga se sje am da je dolazio uz ramazan u El-Kamer, gdje se poslije teravsije do prvog topa igralo na karte domina i Hamzikona (1'm Hause Kohn). Cini mi se da nije nikad igrao, nego da je kibicirao. Pogotovo nije u sobi gdje se igrao Harrizikon i gdje se karta prodavala (u ono vrijeme prije tridesetak godina), po 50, 100 i do 200 dinara. Sje am se jednom da je rahmetli Edhem-aga Bi ak i igrao kartu za 400 dinara, a za istim stolom je sje'dio i igrao i njegov ofer. Bilo je ljudi koji su za no gubili i do dvije-tri hiljade dinara - dalde jednu dobru mjese nu plau srednjeg dravnog inovnika. Rahmetli Nudeim Muhibi je kupio pinku od svake ture za El-Kamer. Ibrahim je imao starijeg brata Mehagu, koji je svrio trgova ku akademiju, ali je tako er bio neenja kao i Ibrahim. Umro je prije tri- etiri godine, pa se tako Ibrahimovom smr u ugasila loza Muzdedija u mukoj lozi, dok su im ostale dvije sestre udovice. Muzdedije su bile veoma bogate. Imale su ku u nasuprot novog Jevrejskog hrama u ulici koja se sada zove ulica Jugoslovenske narodne armije. Ku a je imala veliku avliju i ba u, s mnogim cvije em i povrem. Ne znam da su gdje imali kmetova begluka, a imali su ogromnu povrinu livade na Marindvoru, nie sadanje katoli ke crkve. Sada:s'nji put i tramvajska linija prema novoj eljezni koj stanici idu preko nekada:s'njeg njihova zemliita. Na jednom dijelu toga zemllita, uz samu staru eljezni ku prugu, gdje su stajali i odalde su polazili ilidanski vlakovi, bila je sagra ena jednokatna ku ica, koja je sluila kao kafana, a pred njom je bila ljetna kafana, gdje je svijet sjedio i ekao polazak vlala. Kafana je bila veoma frekventna ljeti. Sje am se da je zemliite bilo nekad zasijano itom, a ponekad se kosila livada i plastilo sijeno. Svijet ih je osu ivao to na tom zemliitu ne zidaju najamne ku e to ne isparceliraju zernljite i prodaju ga, jer je pred drugi svjetski rat ovo zemljite bilo na velikoj cijeni, a oni ga nisu htjeli prodati. Tako im je otilo dabe. Za staru ku u u ulici JNA koja je poruena i na mjestu koje su izgraene modeme najamne ku e, dobili su i oni lijepu novogradnju u Toromanovoj ulici,

sigurno s mnogo ve im konforom nego to je bila njihova stara ku a. Za Livadu (tako se i zvala njihova Kafana Livada na Marijindvoru) i onih tridesetak dunuma zemlje mogli su sigumo dobiti desetak milijuna predratnih dinara, ali nisu htjeli prodati. 'Takav je bio i njihov tetak Hilmaga Saha i , otac Sedike hanume Spaho. Kad su sarajevski Sefardi htjeli praviti novi veliki hram, htjeli su kupiti od njega ku u, koja je imala golemo dvorite i ba: u sve do obale. On im zatraio milijun dinara. Oni su imali jedno zemljite koje je grani ilo s Hilmaginom ku om, ali im nije mogao izii hram onih dimenzija ako ne kupe i Hilmaginu ku u Makar da ku a nije vrijedila ni 300.000 starih dinara, davali su mu pola milijuna i dalje primicali do 700.000 dinara, ali on zaustio milijun i ni pare manje. Nisu mu ku u kupili, nego su plan hrama modificirali, tako da je kube na zgradi, zbog toga to je hram bio dulji nego iri, dobilo elipti nu osnovicu. Za milijun dinara je Hilmaga mogao napraviti, mjesto svoje stare ku e, dobru trokatnicu, sa est do osam modemih stanova, ali bi mu i to propalo, kao to su i za staru ku u njegove k eri dobile nedavno manje novih dinara nego su Hilmagi nudili Sefardi kad su htjeli graditi hram. Mogao se jedino tjeiti time, ako je to neka utjeha, da nije htio dozvoliti Jehudijama da grade kako su oni naumili i eljeli.

19. IV 1966.
U subotu je umro, a u nedjelju 17. o. mj. je zakopan Husejn efendija Kadi , rodom iz Vlasenice. Bio sam javio da u u subotu nave er u Mostar, pa se ne mogoh od Bakija vratiti ku i u 16 sati, kad pro itah partu Husejn-efendijinu. Umro je u 82. godini ivota. Upoznao sam se s njim u jesen godine 1929. Ja bijah izdao kalendar Musa Cazint Cati za 190. godinu, za koji sam sabrao neto oglasa, a i rahmetli otac, koji se strano bojao kamata i nikad nije htio dizati zajma ni potpisivati mjenice, potpisao je iznimno meni mjenicu na dvije hiljade dinara, kojom sam platio tampu. Kalendarij sam preuzeo iz kalendara Napretka, s tim to sam neke kr anske datume i godinjice (ro endan dan smrti nadbiskupa Stadlera i sl.) izbacio. Kvalitetno kalendar nije zna io gotovo nita, a uvodnik je imao etiri retka, od kojih dva protiv sv. Save. Cenzura ga je zaplijenila, a tamparija je meni prethodno poslala deset primjeraka, od kojih se jedan nalazi u Sveu ilinoj knjinici u Zagrebu, a jedan sam prodao poslije izlaska iz zatvora Arhivu grada Sarajeva. Kud se ostalih osam komada djelo, ne znam. Kako su zaplijenjeni stavci bili u dva tabaka, a svega je kalendar imao etiri tabaka, predloio mi je tampar Krvari , da preko nekog urgiram kod efa

140

141

policije Fehima Musakadia, da mi se vrate dva tabaka bez zaplijenjeni.h mjesta, da bi se onda ona druga dva tabaka nanovo tampala. Zaplijenjena je bila u njima pjesma Cazimova Onim kojih se ti e, uz naprijed spomenuti moj uvodnik. Ne znam tko me je uputio na Fehim efendiju Spahu, koji je onda kao penzioner radio u Vakufskoj direkciji kao vakufski mufetti. Odem mu i izloim stvar, a on me odvede Husejn-efendiji Kadi u, koji je onda bio direktor vakufa, i izloi mu stvar. Ne sje am se ta mi je Kadi obe ao, ali nije bilo nikakve fajde, i tako moja izdava ka djelatnost bi u zametku unitena. (Jedna digresija: Dug sam ja dugo nosio i mjenicu prolongirao svaka tri mjeseca, pa ni kad sam se zaposlio kao urednik Novog Behara ni kasnije kad sam postao profesor Srednje tehni ke kole - prva pla a 1.940 dinara mjese no, a od Novog Behara hiljada - ne umjedoh se rijeiti duga. Tek negdje 1932. ili 1933. dade mi Hamdija pare da se razduim, a da njemu vratim kad mognem. Vra ao sam mu tek kad sam se oenio po 200 dinara mjese no, a to je trajalo i nakon mog povratka iz Podgorice u Sarajevo, 1. aprila 1935.) S Husejn-efendijom se nisam druflo, a on je bio velik ahbab s Fehim efendijom, koji ga je, kako sam kasnije saznao od Edhem efendije Mulabdi a, doveo iz Gra anice, gdje je bio sreski na elnik, za vakufskog direktora. Doktor ga nije trpio, jer je bio politi ki opredijeljen kao Maglajli evac, za koga je i agitirao pred izbore, ali je valjda nakon potpune propasti JMNO ipak bio za Spahe, dok je kao njihov kandidat izabran za direktora vakufa. Ne znam ni od koga sam ni kad sam uo, da je bio muterija mojoj svasti, rahmetli Seniji, a vjerojatno bi mu je Fehim efendija i dao, iako je on bio stariji od Senije i dvadesetak godina, da ona nije bila poklonila ljubav drugome. Kadi je bio izabran i za narodnog poslanika na izborima koje je sproveo Pera ivkovi godine 1931. i vjetim makinacijama uspio je u agrarni zakon unijeti lan po kojemu se zemljite koje pada pod udar agrarne reforme pla alo daleko skuplje ako se nalazilo u radiusu od jedan kilometar, od kojeg lje ilita, banje... i ardaka. I kako se njegovo zemljite, koje je na taj na in unov io za neto oko etiri milijuna ondanjih dinara, nalazilo u odre enom radiusu njegova ardaka, time su bili unaprijed za:s'ti eni njegovi interesi. Po tom zakonu su naplatili neki zemljoposjednici velike pare (Rizabeg engi , pa dijelom i moj punac i brat mu Mustafa za zemlje u Kiseljaku) u agrarnim obveznicama, koje su bile, za razliku od onih krnetskih i beglu kili iz 1922, bolje od nominalne. Kad je izbila agrarna afera - ja sam u to vrijeme bio u Podgorici - odleao je i Husejn efendija u istra'nom zatvoru, a i dosta drugih, pa i advokat dr. Safvet Ze evi . Ovaj potonji je zaradio advokatiu i za nepismene i polupismene age i begove, vie nego ijedan od njih, jer su mu, pri alo se, kao honorar davali po 2 5 /o obveznica samo da im ubrza i izgonja naplatu. Za nadgrobni spomenik Safvet-begu Ba:s'agi u dao je hiljadu dinara.

Nismo se druili, samo se pri susretu pozdravljali. Ali kad smo se nali u zatvoru u Zenici, kaino je on doao na izvravanje kazne od etiri godine, sprijateljili smo se. On je bio teak astmati ar, kojemu je nekad trebalo u initi i hizmeta, pa bih niU i ja pomogao istresti posteljinu, ili bi mu kadgod donio iz parnog kazana vrele vode, a on bi prethodno u konzervu nasuo sira, suha l ruha i bijelog luka s maslom, pa bi to onda zapario vrelom vodom i podrao pod pokrivaem dok se umeka. Tako bismo esto pojeli poparu od njega, a od mene popili kahvu. Iziao je iz zatvora 34 dana prije isteka kazne, a jedan je od bivih zatvorenika koji je dobio obnovu procesa, na kojemu je ustanovljeno da je bio bigajri hak su en, i to na osnovu krivog podatka u knjizi prvoj Zapisa iz NOB Rodoljuba olakovia, u kojima je pisano da je s bra om Ragibom, Galibom i efkijom i Boidarom Bralom odrao sastanak koga od Srba u Vlasenicama i vlaseni kom kotaru treba likvidirati. Dokazao je da od 1940. nije nikad otiao u Vlasenice, a kao Srbin-musliman je u NDH bio omraen i gledalo mu se skinuti glavu, da nije imao zatitnika me u muslimanima Hrvatima, a osobito ga je titio brat mu efkija, koji je bio veliki upan u Slavonskom Brodu. Brau su mu ubili eartizani u Han-pijesku, ali on ne bi dao re i da su ih ubili partizani, nego neki Zidov iz Vlasenice koji je bio u partizanima. efi ija je bio su en kao zamjenik velikog upana na su enju u Tuzli valjda 1945. i oslobo en je nakon istranog zatvora, a spasio ga je i Husejn-efendija. Me utim, kad se efkija spremao pobje i iz Jugoslavije u Tursku negdje oko 1947, uhvate ga i nau mu u depu dva pisma s kompromitiraju im podacima, pa bude osu en na smrt i kazna bi izvrena. Husejn efendija je bio Srbin, kakva bi ovjek mogao rijetko na i i meu Srbima pravoslavcima. Po njegovu naziranju ni etnici koljai nisu bili neki naro iti grijenici i uvijek bi za njih nalazio neke olal otne okolnosti, da su na pr. muslimani bili ustae, da su za okupatore i sl. jednom rekao da su etnici u ahovi ima i Pavinu Polju u Kad sam Sandaku poldali oko petsto muslimana 1924, a da se onda nije ni znalo da e nekada biti ustaa (bilo je to u vrijeme Davidovi -Koroec-Spahine vlacie u sto dana), on je branio pravoslavne Crnogorce, jer su toboe oni muslimani, aka prestraenog jada, htjeli di i ustanak u onom kraju. Uz ramazan je postio i pohodio damije, ali je bez ramazana redovito akamlu io i to po najgorim pajzlima. Jednom sam ga prije tri etiri godine vidio uo i ramazana, gotovo pred ikindiju, dobro vesela, pa kad mu prigovorih, on ree da e do akama sve izvjetriti. Sretali smo se esto u Miloa Obili a ulici i ja bih ga sustizao kacl se iz posla vra a nekad uve er kad se vra ao s akamluka. Ponekad bih pourio da me ne opazi, jer je ina e valjalo ostaviti po dvadeset minuta umjesto tri- etiri, jer

142

143

je on svaki as zbog astme zastajkivao. A nekad bismo se razgovarali putem, zbog ega sam zakanjavao na ru ak ve eru. Posljednji put sam ga posjetio pred ramazam 1965. Ve nije izlazio, a bio je zakosatio i posijedio. Re e mi da mu je prelo osamdeset godina i da je rahat putovati. Provodio je vrijeme u leanju, spavanju, itanju novina i u enju u Kur'anu. esto bi mi rekao nakon to me je upoznao: Ja te nisam volio, ali sam te zavolio kad sam te upoznao i uvjerio sam se da sam o tebi krivo mislio. A nisam te mrzio zato jer si bio Fehim efendijin zet. Ono je bio jedan izuzetan ovjek nek zna, pametniji je bio od Doktora. Imao je obi aj re i, kad bi prolo malo vie vremena da se ne bismo sreli: Gdje si, Allahun kuli? to mi ne do e? Jednom mi je govorio da mu dolazim da mu piem nekakve memoare, odnosno da mu ih ispravljam. Moda sam i pogrijeio to se nisam prihvatio toga posla. On je jedno vrijeme bivao na takvim poloajima u na's'em drutvu da je imao ta i vidjeti i uti. Neka ga Allah afv i magfiret u ini!

25. VII 1967.


17. jula umro je u Sarajevu Hamid Dizdar, knjievnik a sutra je pokopan. Posljednji put sam ga vidio 1. jula nave er u njega doma. Bolovao" je oko pola godine od ciroze jetre, a ini se da je imao i rak. Poznavao sam se s njim blizu pedeset godina. Bio je u mostarskoj gimnaziji neko vrijeme, ne sa mnom u istom razredu, nego, ini mi se, s Abdurahmanom, a kasnije je bio u internatu u Tuzli. Gimnaziju nije zavrio, a jedno vrijeme je bio u kancelariji Jalde Milovi a u Stocu. U Sarajevo je doao, mislim, godine 1929. i zaposlio se u Jugoslovenskoj poti. Radio je kao reporter, a kako je imao i knjievnih ambicija i sposobnosti, ure ivao je i knjievnu rubriku. Odatle je dolazio do knjiga koje su dolazile u redakciju na prikaz, pa ih je prodavao antikvarijatu, odnosno antikvar Bu uk mu je davao u zamjenu antikvitete, a od Hamida dobivao nove knjige koje su se bolje prodavale. Hamid je tako stvorio jednu vrlo vrijednu biblioteku, tako reku i bez ikakvih rtava. Jedan jedini put sam u ivotu imao privatnog tuioca, a to je bio Hamid. Tuio me je za jedan lanak o Gazi Husrevbegovoj biblioteci, koji sam napisao i tampao u Novom Beharu. Materijalna je istina bila u mome lanku, kojim sam opovrgavao navode njegova lanka, ali sam preletio i uvrijedio ga, zbog ega se i sad stidim. Obojica smo osu eni na zajedni ko snoenje sudskih trokova, a to je onda bilo otprilike 200 dinara. Njega je branio advokat Jokanovi , mene Avdo Salihbegovi , i tako je ispao remi. Ustvari Jugoslovenska pota, velikosrpski

list Metodija Kuji a i Radmila Gr ia, uvijek je pomalo zabadala u muslimanske probleme, donosila ponekad zlonamjerne vijesti, a Hamid je tamo radio. Vie list nego Hamida htio sam opatrnuti, ali ispalo je da sam u lanku napisao neukusnost, da Dizdaru fali oko koje gleda i vidi istinu. Brzo smo se iza toga pomirili, jer se nismo zapravo ni sva ali. Kad sam g. 1929. htio izdati kalendar Musa azim ati za godinu 1930. pozvao sam i Hamida na suradnju i pitao ga da je Hrvat, jer sam samo od Hrvata muslimana primao suradnju. On mi je odgovorio da je Hrvat i obe ao mi suradnju, ali nije nita poslao, i tako sam ja kalendar tampao bez njegova priloga, ali je zaplijenjen. Nekad kasnije sam pisao o ovom kalendaru. ini mi se da je to bilo 1940, a lanak je stajao u redakciji Hrvatske revije u Zagrebu itavih deset mjeseci, to se u ono vrijeme nije nikad dogodilo s mojim rukopisima. Tek kad je doao Ante Martinovi za komesara u Maticu Hrvatsku i za urednika Hrvatske revzje, iza:s'ao je taj lanak, a onda je Hrvatski dnevnik u Osijeku donio lanak (biljeku) pod naslovom Hamid Dizdar - Hrvat. Iza toga je dola NDH i Hamid mi jednom re e kako mu je dobro doao onaj moj lanak.* Ahmed Muradbegovi ga je uzeo za apta a u sarajevsko kazalite i suradnika u Hrvatskoj pozornici, ali se povezao u Kazalitu s komunistima, pa je bio i zatvaran, ali ga je turski merhamet izvadio iz zatvora. Kad je Kazalite gostovalo u Mostaru i Hamid iao u Mostar kao apta , nije mogao odoljeti da se ne vidi sa svojim bivim efom Radmilom Grdi em, koji je u to vrijeme u okviru jedne etni ke jedinice bio u Mostaru, gdje su ga jedne ve eri pretuldi neki ljudi (ustae komunisti, tko bi to sad znao!). Hamid ga je posjetio u nekoj ku i u Luci kasnije mi kazivao kako ga je Radmilo lijepo primio, ali je krvavo prijetio svim Hrvatima i muslimanima, a posebno muslimanima Hrvatima. U zatvoru u Zenici 1945 kazivao mi je tipograf Marko Slijep evi kako je Hamid donosio njemu za etni ku komandu 100 ('Borota) etkovni otisak svakog broja Osvita. Kad sam iziao iz zatvora i bio bez sredstava, prodavao sam Arhivu grada Sarajeva, kojemu je Hamid bio direktor, neto ostataka od svoje bive biblioteke i korespondencije. Pla ao mi je dosta dobro, ali sam bio uvjeren da je bolje stvari sebi otkupljivao. * U vrijeme kada je A. Nametak poslao taj svoj prilog postavljen je u Maticu hrvatsku komesar Ante Martinovi , koji je udaljio s poloaja predsjecinika F. Lultasa, raspustio Matiin odbor, a uredniku Hrvatske revije onemogu io da dalje ure uje taj asopis. Gocline 1941. (br. 2) uredio je Hrvatsku reviju jo urechnk Bla Jurii , ali je neke tekstove komesar rnijenjao i izdao list anonimno; 1941., br. 3 i 4 uredio ju je redakcioni odbor (pod komesarijatom); 1941., br. 5-12 i dalje do 1943. urednik je bio Marko Covi . Dakle, Ante Martinovi nije nikada bio urednil . Hrvatske revije (Zbornik radova sa znanstv,enoga skupa Zivot i djelo Blaa Jurii a, Zadar 1992, str. 129). Primjedba B. Rako

144

145

Saznao sam da je i on iskusio zatvor, kazivao mi je da ga je neka ena otkucala kao pristalicu Informbiroa, a da on to ustvari nije bio i da je bio na Golom otoku. O tome nije htio govoriti. Kad sam radio honorarno za Leksikografski zavod u Zagrebu, ispisuju i lanke i beletristiku iz sarajevskih listova iz austrijske okupacije, davao mi je listove da ih nosim ku i. Dogodilo se da sam povodom izbora Ive Andri a napisao lanak Na prvi Nobelovac, koji sam predao redakciji Glasnika VIS-a u SFRJ, koji ga nije donio. Taj lanak je otiao u inozemstvo, asopisu Bosanski pogledi, koji ga je objavio. U njemu je bila jedna uporedba iz Andri eva opisa nabijanja na kolac na viegradskoj upriji onog seljaka koji je ruio skele, sa sli nim opisom nabijanja na kolac jednog arapskog felaha koga je ubio Napoleonov opunomo eni general za Egipat, Kleber. Htio sam da dokaem da nabijanje na kolac nije samo privilegija Turaka, primitivaca, nego da su i kulturni Francuzi to isto radili, pa ak su i romanijski etnici nabili na kolac Mustafu Dovadiju, partizanskog kurira iz Sarajeva. Kad je ovaj lanak bio objavljen u Bosanskim pogledima zvat sam na odgovornost, pa mi je re eno da im je Hamid rekao da sam ja autor lanka, jer sam ga upozorio na lanak u Sarajevskom listu, gdje je iziao onaj opis ubojstva generala Klebera. U Bosanskim pogledima nije tampano moje ime, nego pseudonim M. H. Stupac. Jednu godinu iza toga Hamid se gotovo skrivao od mene, ali kako smo u blizini stanovali i bilo je prilike da se susretnemo na izlasku s posla, kad bi me vidio, uvijek mu je plamen udario u obraz, ali ja sam preko toga preao i oprostio mu, iako mu nisam nikad rekao da sam zbog toga bio pozvan na istintak. Obilazio sam ga esto i u bolnici i kod ku e i ao mi ga je bilo, naro ito zato jer je mogao biti i bolji kao ovjek. Bio je on od tijesta od kojega se moe stvoriti i najbolja poga a. Izgleda da mu je ena bila veliki akrep i da mu je svojom ljubomorom krv pila, a uzroka za ljubomoru je i bilo. Pokopan je bez vjerskih obreda. A tko zna, moda je ipak posljednja iskra njegove svijesti bila monoteisti ka i islamska. Da ga Bog afv i magfiret u ini!

30. VIII 1969.


U srijedu 27. augusta umro je Dervi efendija Korkut, a pokopan je er. Denaza mu je bila velika, ali nije toliko impozantna kako je zasluio. ju Odavno sam se s njime poznavao. Bio je visoko obrazovan ovjek. Sluio je dugo vremena kao vjerou itelj u iteljske kole u Derventi, na elnik ministarstva prosvjete i vjera u Beogradu, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Muzeja u Cetinju, travni ki muftija, urednik Glasnika Vrhovnog starjeinstva IVZ u Kraljevini Jugoslaviji, vii kustos Muzeja grada Sarajeva, na kojoj dunosti je i umro u 81. godini ivota. Perfektno je poznavao stari turski jezik, njema ki i francuski, a znao je i arapski, albanski, engleski. Naslijedio sam ga kao urednika Glamika (izmedu njega i mene bio je provizorij od tri mjeseca), a moram priznati, bio je daleko obrazovaniji od mene i dobro je ure ivao Glasnik koji je kasnije imao jo gore urednike od mene. Koliko je mnogo znao, malo je pisao, a valjda to tako i biva u ivotu. Zato je mnogo govorio. Bio je neumoran pripovjeda . Mnogobrojna poznanstva, vie od ezdeset godina jednog ovjeka jednog ivota, dobra inteligencija sve je to inilo da je imao tema na pretek. Volio je pri ati i lascinovati, a bio je dobro upu en u predratni ivot Beograda, i privatni i javni. Bio je organizirani trezvenjak, a nekad je bio i predsjednik Muslimanskog trezvenja kog drutva u Sarajevu. Nekad je bio pomalo i naivan, osobito kad bi rekao da ima travni ki nos, koji namirie svaku situaciju. U mnogo emu je naslu ivao slobodno zidarstvo i za neke ljude mislio da su slobodni zidari (Hafiz Abduselam Dumhur, dr. Mehmed Spaho), a ja mislim da se u tome i varao. Imao je neograni enu ljubav prema Arnautima, koje je veli ao i kad treba i ne treba. Iz tih simpatija je nastala i enidbena veza sa k erkom Asim ef. Ljue iz akovice. Kad se oenio 1941. imao je valjda 53 godine - a za enu su govorili da joj je tek 14-15 godina i da je stariji od punca. Kako je bio u Cetinjskom arhivu, imao je prilike da vidi i prou i stare akte iz vremena Knjaza Nikole, pa je neto te gra e objavio i u Novom Beharu. Pomagao je savjetom tko god mu se obratio. I meni je pomagao prevesti jedan dokumenat za moju radnju o Atlagi ima. Lijen je bio na pisanju, a na pri anju! Ako je doao da ti ta prevede, trebao si ga sluati na sate, pa da tek preuzme posao. Neto je i za Muzi ku akademiju preveo na francuski, a i meni je preveo neke rezimee za Radove Saveza udruenja folklorista BiH. Bili smo jedno vrijeme i u zatvoru u Zenici zajedno, i to ba u izolaciji. Bio je jedno vrijeme smrao kao Gandi, ali mu je jezik radio kao vjetrenja a. Za

29. VII 1967.


Prekju er saznah da je Hamid bio ukraden iz ateisti ke kapele na centralnom groblju, da je okupan u muslimanskoj kapeli i tajno mu klanjana denaza, a negdje (valjda u damiji na Brdu) u en mu i tevhid. Re e mi Avdaga Skaka da mu je on sunetio djecu, kad je bilo najstroije vrijeme. Allah rahmet ejle.

146

147

njega nije bilo ljudi pred kojima bi se ustru avao re i svoje miljenje. Od toga je u ivotu i dosta propatio. Bio je jedno vrijeme i po asni francuski konzul u Sarajevu pred svjetski rat. Nevjerojatno je bio velik prijatelj Albanaca i Cmogoraca muslimana. Dirali smo ga da je albanski konzul u Sarajevu. Zaista, nije bilo dana da ga koji iptar nije pohodio u kancelariji. Godinji odmor bi obi no provodio. na Kosovu u Makedoniji, gdje je bio veoma cijenjen i gdje su ga smatrali pravim prijateljem to im je i bio. Zao mi je to nisam od njega zabiljeio mnoge stvari koje nitko drugi nije tako znao. A imao sam i magnetofon da snimim njegovo pri anje. to se jednom propusti, nikad se vie ne nadoknadi. Bio je strastveni duhandija. ak je i ulicom puio. Ponekad bih mu i prigovorio zbog toga, a on bi odmah kazao: Tako bi mi rekao i Asim-aga Hadiabanovi . Da mu Allah dadne denetsko naselje! Amin!

8. X 1969.
Danas pro itah u Oslobo enju da je prekju er umro u Br kom dr. Abdullah-beg Bukvica, u 90. godini ivota. Mislim da je bio po godinama najstariji akademski gra anin-musliman iz Bosne. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu, a Medicinski fakultet u Be u. Rodom je bio iz Rogatice. Otac mu je bio Ahmed-beg, dugogodinji gradona elnik Rogatice i odan austrijskoj vladi. Pri ao mi je jednom rahmetli Fehim efendija kako se nekad upraznilo mjesto gradona 'elnika u Rogatici, a kotarski predstojnik napie referat, u kojemu predloi vladi u Sarajevu da se na taj poloaj imenuje Ahmed beg. Akt je pisan njemakim jezikom. Opisivao je kandidata kao zgodna ovjeka za taj poloaj. Htiju i napisati da Ahmed-beg nije neki lumen allme, za to u njemakom jeziku postoji izraz Kirchenlicht, pa je napisao Moscherlicht ist nicht, aber... da se musliman ne bi uvrijedio. Rahmetli Ahmed-beg je imao pet sinova i svi su zavrili visoke kole, ali, interesantno, ni od jednog nije ostalo mukog potomka. Abdullah-beg je stairao u sarajevskoj bolnici do 1910, a onda se prijavio na raspisani natje aj branske op6ne za gradskog fizika, gdje je i izabran. Djelovao je prosvjetiteljski u svom kraju, gdje je bio neobi no potovan i obljubljen. Iako je svjetovne inteligencije, on se nije ustru avao popeti se i na urs i odrati vaz u damiji ili pred d'amijom. Bio je jedan od osniva a lokalnog muslimanskog kultumog drutva Islahijjet u Brkom, koje je u vremenu izmeu dva svjetska rata pozitivno djelovalo u Br kom. Bio je osobito ponosan na taj svoj rad.

Isto tako je radio i u Narodnoj uzdanici i u Br kom, a bivao je i lan iz provincije glavnog odbora Narodne uzdanice u Sarajevu. Negdje krajem 1916. prebolio je pjegavi tifus, pa je od velike temperature ogluhnuo. Sprva je jo neto uo i po usnama je mogao naslutiti ta mu se govori, a kasnije mu se moralo napisati ako ga se htjelo upitati. On je onda glasno odgovarao, kao to to gluhi uvijek rade. Pri ao mi je rahmetli dr. Spaho, kako bi Bukvici reldi ta ima da govori u Narodnoj skuptini, osobito kad je JMO bila u opoziciji, pa bi vladina ve ina dizala nesnosnu buku kad bi se koji opozicioni poslanik digao da govori jer Bukvicu nije mogla nikakva buka omesti u govoru. Bukvica je bio narodni poslanik Jugoslavenske muslimanske organizacije do 1929, a bio je i lan Valufskog sabora za BiH od 1938, pa sve dok je Sabor postojao. Mene je veoma volio i bajrame smo uvijek jedan drugom estitali, a bivao sam i gost u njegovoj ku i kad sam boravio u Br kom. Sad otpada jo jedna bajramska estitka. Na jednoj godinjoj skuptini Narodne uzclanice, kao delegat Br kog, bio je izabran u kandidacioni odbor na samoj skuptini, sa jo etvoricom lanova odbora ovog lista. U kandidacionom odboru bili su Mustafa Softi , dr. efkija Bali , Hamdija Kreevljakovi i Abdulah-beg. Tko je bio peti, ne sje .am se. Softi i Bali bili su jaka opozicija da bih ja i dalje bio lan glavnog odbora, a Hamdija i Bukvica bili su za me. No Bukvica nije bio upu en u sarajevske prilike, pa nije znao ta je na stvari, za:s'to me ne e Bali i Softi da predloe u glavni odbor. Pozadina je bila u tome, to je glavni odbor meni davao mjese ni honorar od 500 dinara, jer sam svako popodne radio u Uzdanici kao kancelarijska sila, to se ulo u Mostaru, pa se naro ito pobunili neki lanovi mostarskog mjesnog odbora. Ja, ustvari, niti sam taj honorar traio niti sam i im reflektirao da mi se dadne, a kad su mi ga ve odredili na jednoj sjednici, na kojoj nisam bio prisutan, primao sam ga deset mjeseci. Kao student prve godine, bio sam stipendist Narodne uzdanice, a kad sam druge godine dobio dravnu stipendiju (500 dinara), zahvalio sam se na Uzdani inoj stipendiji i molio Glavni odbor da je mjesto meni daju efl iji Bali u. On je dobivao tu stipendiju do diplomiranja. Stipendija je bila 400 dinara mjese no i redovno je ispla ivana, dok je dravna zakanjavala po tri- etiri mjeseca. Softi , zet Uzeir-age Hariihasanovi a, koji je bio protiv Fehim efendije, moga punca, bio je pod utjecajem svoga punca, pa je zato bio protiv mene - kao da bi mi nakodio to bih imao manje posla i vie se posvetio svom knjievnom usavravanju i uzdizanju. Poslije je Hamdija govorio o tome kako se teko sporazumio s Bukvicom, mimo ostale lanove kandidacionog odbora: Niti sam ja mogao njemu

148

149

apnuti niti on meni namignuti. - Ipak sam predloen u Glavni odbor i jednoduno izabran. Bukvica je pisao i popularne lanke iz higijene u Novom Ikharu, kalendarima Narodne uzdanice, Glasniku IVZ i prije svjetskog rata i poslije rata. Bilo je nekad u njega i neke sitne malogra antine. Proslavio je 50. godinjicu braka sa svojom Avnije-hanumom kau, da je bilo i glazbe, i mladinske nonje, i pjevala se pjesma Kahvu mi, draga ispeci. Hanuma mu je bila pravi andeo uvar. A kad je umrla prije pet-est godina, i ja sam mu iskazan su ut. Zahvalio mi se, ali je malogra anski pisao, kako je dobio ini mi se 137 telegrama, a pisama jo i vie. Kad ovjek omatui, onda u dokolici broji i ovakvu korespondenciju. No ovo je sitnica. On je bio dobar ovjek, plemenit narodni u itelj i siromana majka. Kako nije imao svoje djece, uzeo je troje ratne siro adi i odgojio ih. Pazila su ga ta djeca, i njega i Avnije-hanumu, i nazivali ih babom i majkom. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten!

U tom vremenu umro je i Hamza Humo, s kojim sam se poznavao vie od etrdeset godina. Uvijek me je lijepo susretao, iako smo jedno vrijeme uredivali asopise koji se nisu nacionalno slagali: on Gajret, ja Novi Behar. Nekad je on prelijetao u svom knjievnom radu:

31. III 1970.


U vremenu od 24. I do 19. bio sam na harOu. Nekoliko dana prije toga bio sam u pripremama za ha&", a usto i ina e psihiki prenapregnut, pa nisam zabiljeio smrti prijatelja i poznanika.

1. IV 1970.
Dr. Behaudin Salihagi iz Fojnice, eriatlija i pravnik, pedagog (VIT), lan Vakufskog sabora, lana Savjeta Gazi Husrevbegove biblioteke, bibliotekar na Pravnom fakultetu. Iznenada umro od perforacije ira na elucu, i pokopan u Fojnici. Imao je ispravan i uspravan stav. Bio je neenja, a inilo se da je zdrav kao elik. Umro je u 70. godini ivota.

udno je to udo da u ovoj zemlji kraj Evrope mene Hamzom zovu. U jednoj pripovijetci jedan njegov junak, u nedostatku cigar-papira i uope ikakva drugog papira, zamotava cigaretu u list Kur'ana. U pjesmi Neretva, ini mi se da se tako zove, negira Boga i sl. Godine 1941, kad sam se nakon kapitulacije jugoslavenske vojske vratio s fronte u Crnoj Gori, susretoh ga nad Kova ima, a na glavi mu fes kao na Seburinoj reldami: Po e mi predlagati da pokrenemo jedan muslimanski knjievni list. Bio sam umoran od povla enja, pa mu rekoh da bi trebalo o tome razmiliati, ali ga vie nisam vidio za vrijeme rata, koji je proveo u Mostaru. Sre om, nije mu se nita dogodilo. Uop e, ja mislim, a to sam sluao i od Hamida Kuki a, da je Hamza vazda dobro ivio, a da nije nita radio da je vrlo malo radio. Mnogo je vremena provodio u akamlucima, pa je vie bio zabavlja u drutvu nego to je iskoritavao svoje izrazite sposobnosti za lirsko izra.avanje. Svidjelo mi se od njega to je imao hrabrosti da 1954. godine napie lan i o Edhem efendiji Mulabdi u povodom njegove smrti. ini mi se da ga je objavio u Pregledu. Posliednjih godina njegova ivota, kad je po eo odumirati, pri susretima sa mnom navra ao se na muslimanske teme. Ja mislim da se intimno doao tObe i vratio u islam. Sprovod mu je bio ateisti ki, a vidio sam ga, na evropsl i nain odjevenog, u mrtva kom sanduku. Fizi ki je kroz itav ivot ru,an ehresuz, to bi se reldo u Mostaru ali je na odru bio lijep i nekako umiljatih crta lica.

U istom periodu umrla je Nafija hanuma Sarajli ro ena Hadikari . Spadala je u grupu prvih bosanskohercegova kih muslimanki koje su zavrile u iteljsku kolu. Bila je udata za knjievnika emsudina Sarajli a, a sama je pisala jo pred Prvi svjetski rat kratke crtice pod naslovom Teme i objavljivala ih u Biseru. Trebalo je da budu tampane i u knjizi, pa je odtampan jedan tabak u Kalajdi evoj tampariji u Mostaru, ali nikad nije dovrena knjiga, ini mi se zbog nastalog rata.

Dok sam bio na had'u umro je u Sarajevu dr. Salko Naze i , redovni profesor Univerziteta i lan Akademije nauka BiH. Bili smo drugovi od prvog razreda mekteba do 6. razreda gimnazije i esto, goclinama, sjedjeli u jednoj Idupi. Bio je vrlo inteligentan i kao srednjokolac obe avao. 7. i 8. razred kontrahirao je u Velesu, gdje je bio tajnik Muftijastva, a onda se upisao na Filozofski fakultet u Beogradu, 1924. godine, godinu dana prije mene. Preko ferija smo se druili, a kad nas je sluba razdvojila, susreti su bivali rje i. Znam da sam jednom, mislim 1938. o uskrnjim ferijama, bio kod njega u Dubrovniku, gdje je bio gimnazijski profesor, na ru ku. Slijede i susret je bio godine 1941, u ljeto,

150

151

kad sarn ja bio zamjenik direktora u U iteljskoj koli u Sarajevu. Doao mi je u direkciju i otvoreno rekao da mu je dotuilo vie sluiti u oka kom Dubrovniku i da bi volio ivjeti u Sarajevu. Kako je znao da sam dobar poznanik s Mijom Vu akom, koji je onda bio povjerenik za prosvjetu u tzv. Poglavnikovu povjerenitvu, zamolio me da interveniram kod njega da bi ga postavio negdje u Sarajevu, prvenstveno u Zemaljski muzej, gdje bi se osnovala neka katedra za historiju knjievnosti. Zdogovorili smo se da odemo popodne u etiri sata kod Vuaka, a da on prethodno do e u U iteljsku kolu. smo zajedno i Hamdiji Kreevljakovi u, da bi on razgovarao s Jozom Petrovi em da ga namjesti u Zemaljskom muzeju. Me utim, on nije doao popodne u kolu, a ja ga vie nikad nisam vidio do kakva slu ajna susreta u Sarajevu, po mome povratku iz Zenice. Negdje u ljeto 1955. susreo sam se na Ba ariji s drom Kreom Georgijevi em i njegovom enom, pa mi je Kreo pri ao kako se jednom susreo u Beogradu sa Salkom koji je valjda polagao doktorat. Pitao ga je: ta vi radite u Sarajevu?, to vie drite Nametka u zatvoru? (Kreo je znao da je Salko politiki utjecajna li nost.) Salko mu je rekao: Kad sam ja doao u Sarajevo da ga zamolim za premjetaj, sjedio je s Kreevijakovi em i pio kahvu, a mene nije ni ponudio. Pa sve kad bi tako i bilo, ne bi to trebao biti razlog progonjenja jednog ovjeka kolskog druga. Jo goru stvar o njernu uo sam odmah 1945. dok sam bio u zatvoru u Zenici. Moja sestra efika dola je iz Mostara u Sarajevo i pri ala Salihi da je Naze i govorio u Mostaru, im je osloboeno Sarajevo: Valja mi pohititi u Sarajevo da skinem Nametku glavu. Iako je, kako sam uo, bio veliki ters i strah i trepet kao pomo nik ministra prosvjete u Sarajevu, i kao upravnik pozorita i kao profesor na fal ultetu, meni je bilo ao to se nismo pri susretu pozdravljali, to sam okretao glavu od njega. A ta druk ije i da radim kad je pomogao mome stradanju da se toliko odulji, jer da nije bilo njegova pritiska na odlu uju e faktore, vjerojatno ne bih bio su en bih bio simboli no su en, a on mi je oduzeo najljepe godine ivota i izvrgao me mnogim stradanjima i ponienjima, a porodicu i estom gladovanju i svakovrsnim liavanjima. esto sam ga sanjao i u zatvoru i na slobodi i u snu alio to nismo prijatelji kao u vrijeme mekteba, rudije i gimnazije, pa i kasnije. ao mi ga je i teta da je umro, da nije nauci dao koliko je mogao dati. Ostalo je iza njega ipak dosta znanstvenih radova. Bio je i vrst na katedri, kako sam uo, i nije dao da se pr ka po naim narodnim pjesmama i da se smatraju feudalnim reliktima, nego stvarnim narodnim tvorevinama. U posljednjim pdinama je obarao mitove, zbog ega se zamjerio mnogima (referat o Aleksi Santi u povodom 100-godinjice ro enja, o Kraljevi u Marku kao turskom vazalu ...).

9. III 1972.
25. februara umro je u Zagrebu Abdurrezzak Hifzi Bjelavec, u 86. godini ivota. 0 njemu sam napisao 1966. lanak, prigodom 80-godinjice njegova ivota, i tampao ga u Glasniku VIS-a. Ovdje ne bih imao ta o njemu dodati, osim da je bio gotovo sasvim zaboravljen. Iz Sarajeva je davno odselio, a morao je seliti, jer je plivao uz struju, da ne reknem piao uz vjetar. U Beogradu je bio u Presbirou, ali se nije aldimatizirao, pa je 1941. otiao u Zagreb. Kao stamani se da nije nikad bolski ak bio je vie internacionalist nego Hrvat ili Srbin, a bio Bonjak. Zamalo da nije postao Tur in. Beogradu je bio Tur in, Zagrebu Srbin, Sarajevu Hrvat, tako da ga nije nitko htio tampati, zapravo pretampavati, jer odavna nije radio nove stvari. Druga mu je ena stambolska Grkinja, a u njegovoj se ku i u Zagrebu govorilo loe francuski. Pohodio sam ga prolih godina dva-tri puta, a napisao mi je i nekoliko pisama i karata u tom periodu. Ponekad ga je materijalno pomagao moj brat Abdurahman. Na nj smo upozorili javnost ja i moj imenjak Isakovi , no bez uspjeha. Nije se uspjelo nita njegovo ponova tampati. Po svom odnosu prema vjeri bio je framason, ali ne vjerujem da je kao takav bio organiziran, jer su oni u svoje drutvo primali samo bogate. Bog da mu oprosti!

17.111 1972.
, knjievnik. Prekju er je umro u Dubrovniku Ahmed Muradbegovi S njim sam se upoznao kao student II:[ godine u Zagrebu. On je bio oko osarn-devet godina stariji od mene. Ja u knjievnosti po etnik, on ve priznat dvije knjievnik, koji je dobio Demetrovu nagrau za dramu Bzjesno pseto i s knjige novela, knjigom pjesama i romanom Begovski ponos, koji nije nikad tampan u knjizi. Bio je progresivan i nije se ustru avao da zabode svoje knjievno pero u gnojne rane poratnog muslimanskog drutva u Bosni, iako je iza Prvog svjetskog rata ivio do 1941. stalno u Zagrebu. Tada je mojom zaslugom doao u Sarajevo za intendanta ka7Alita, a ja sam stavio na repertoar njegovu dramu Na bozjem puiu. Postavio me lektorom u sarajevskom kazalitu. Davao je mnogo svojih drama u kazalitu, od ega je, makar da je bio rat, relativno dobro ivio. je asti u Sarajevu, Bio je osu en na pet godina zatvora od Suda inovnik izdrao svega godinu. Otiao je iz zatvora u Grada ac, gdje je bio nekakve zadruge, a .onda su ga kao stru njaka uzeli u tuzlansko pozorite.

152

153

hrvatske knjievnosti. Dobar je bio knjievnik. Izme u dva svjetska rata neosporno je bio na najbolji knjievnik. U svemu je bio Bonjak, ali je u nacionalizmu bio povremeno lutalica. U Zagrebu je bio Hrvat (nikad naro ito izrazit), ali mu nita nije smetalo da napie lanak o kralju Aleksandru u listu Mladost, koji je, kako kau (ja ga inae nisam nikad pro itao), tako intenzivno jugoslavenski bio orijentiran da je pretampan i u nekakav almanah o Aleksandru. To mu je donekle kodilo 1941, kad sam ja, da se kutariem povjereni ke dunosti u Hrvatskom narodnom kazalitu u Sarajevu (bive i kasnije Narodno pozorite) predloio njega za intendanta upravitelja. Hakija Ha4i ga, zbog inkriminiranog eseja o kralju Aleksandru, nije begenisao, pa ga je nazvao Jugota tarom. Tako je on nazivao sve integralne ili druge Jugoslavene. Me utim, Budak ga je, na moju preporuku, postavio za intendanta, a on mene izabrao za honorarnog lektora, s honorarom od 2.000 kuna, to se do kraja NDH popelo ak na 3.600 kuna, za to sam mogao 1945. kupiti etiri kutije cigareta. Kad je prispio u zatvor priznao je da je uvrijedio ast muslimanskog naroda, pa je tako, na zauzimanje brata mu Midhata, predat Sudu asti, gdje je najve a kazna bila deset godina prisilnog rada. (Prema njegovih pet godina zatvora, ja nisam trebao biti su en ni pola godine, ali, eto, nisam imao nikog mona koji bi se za mene zauzeo, a imao sam ljudi na poloajima koji su se takmi ili koliko da budem vie osuden.) Na slobodi je tako bio straiv da mi nije smio ni usmeno poslati pozdrav dok sam bio u uzi, a i tamo sam mu prema svojim mogu nostima ponekad inio usluge. No, ne valja da ga ovako i pred samim sobom ogovaram, jer se nije tako re i ni ohladio u grobu. Bio je vjernik i uz ramazan je postio, a da li je kad kla njao, to ne znam. Njegova novela Post je izvanredna knjievna stvar, pa bi se mogla tampati i u vjerskom asopisu, jer umjetni ki isti e privrenost vjernika muslimana postu, makar bio i naporan, i prirodnoj pobjedi vjerskog principa, kad zalazak sunca rjeava problem da li da se umoran i iscrpljen manualni radnik omrsi prije vremena ili istraje dokle treba. udnovato je da su tri brata: najstariji Hasib (sudac u Zagrebu), Ahmed i Husejn (u itelj i knjievnik) bili oenjeni kr ankama. Ahmedova je primila prije vjen anja islam i zvala se potom Nedima, ali su joj se dvije k eri udale za

Odatle je gostovao u Sarajevu, Banjoj Luci i Dubrovniku, kamo je odselio i gdje je umirovljen. U posljednje vrijeme je vrlo malo radio. Poneto bi objavio u dubrova kom asopisu Matice hrvatske, a zastupljen je i u omnibus knjizi sa mnom, Jakom Kuanom i Antom Deanom u ediciji Matice hrvatske i Zore: Pet stoljea

inovjerce, a ne znam ta je s najmla om, tre om. On mi je hvalio zetove, a uivao je izvanredno u unu adi. Neka mu Allah d. . oprosti grijehe, a nagradi ga za sve ono dobro to je uradio!

12. IV 1972.
Prekju er, 10. aprila, umro je Hafiz Omer efendija Mui u 68. godini ivota. Poznavao sam ga slabo i prije rata, dok je bio suplent i profesor eriatske gimnazije, ali sam se bolje upoznao s njim kad sam se vratio iz Zenice ku i, pogotovu kad sam po eo raditi u Institutu za prou avanje folklora (1954), dok je on bio u Orijentalnom institutu. Oba instituta su bili podstanari u Zemaljskom muzeju, pa smo se tako esto vi ali. Jednom me je zamolio da mu neku studiju lektoriram, to sam i uradio, a on mi lijepo platio. Sad mi se ini da mi je taj posao bio potreban samo zato to sam u to vrijeme ivotario na vrlo mizernom honoraru na redovnom radnom vremenu, a i on je imao brojnu porodicu etvoro djece se kolovalo - a, uglavnom, s malo nuz-zarade. Zavrio je Nuvab i odmah iao u slubu, a poslije rata, kad je zatvorena eriatska gimnazija, bivao je i ekonom u nekakvim dje jim domovima, dok nije doao u Orijentalni institut i kao honorarni predava na Filozofski fakultet. Naime, kad je otvoren Filozofski fakultet u Sarajevu i na njemu katedra orijentalistike, upisao se na nj i zavrio arapski jezik pod A, pa je kao ve gotov stru njak pozvan i da predaje u niim godinama studija. Kad je zagreba ko izdava ko poduze e poduzelo da tampa auevi-Pandin prijevod Kur'ana, 1968, dr. Cauevi je traio od izdava a da ja budem lektor, a ja sam onda angairao Mui a, da raniji prijevod uskladi s primjedbama odbora El-Hidaje, tampane odmah nakon pojave prijevoda 1937. Ja sam mislio da e taj posao biti jednostavniji, ali sam uvidio po Mui evu radu da je to sasvim nov prijevod. Ne samo da je on uvaio primjedbe El-Hidajine - on je ak 1937, kao najmla i lan redakcionog odbora koji je uzeo u pretres Panda- auevi ev prijevod, sam pregledao vie od tre ine prijevoda - nego je uzimao u obzir i komentare kasnijih mufessira, pa i najnovijeg mufessira Seid-Kutba, a gdje je smatrao da jo treba vidjeti, ja sam doti no mjesto gledao u francuskom prijevodu Kur'ana dra Muhammeda Hamidullaha. Radili smo neumorno punih devet mjeseci. Teret posla je bio na njemu, a nije ni meni bilo lahko. Oduevljavao bi se kad bih ja upotrijebio neki narodni izraz koji on nije uo, na pr. okat mjesto deskriptivnog onaj koji vidi, i to je odmah prihvatio, a u nekim slu ajevima sam ja morao popustiti i vratiti se na one rije i koje je on upotrijebio u prijevodu, pri emu sam ja morao ispasti kao

154

155

hrav lektor. To sam lahka srca inio, jer je njegov dio posla bio te'i i pred Bc. gom odgovorniji. Kad je po etkom jula 1969. tampan taj prijevod Kur'ana, napali su ga Besim Korkut i Husejn ozo. I jedan i drugi su bili neodmjereni, a i Mui je napisao odgovor i otkucao ga u nekoliko kopija na pisa em stroju. Naalost nije tampan u Glasniku, gdje su prikazi Korkuta i Doze. Nije trpio slubenu islamsku hijerarhiju. Kemuru nije nikad nazivao titulom, nego affii-Suljo, Ha4iabdi a Naima je zvao Nim (spava ), mjesto Nalm, a mjesto ozo govorio je Jozo, e eragi a Hadi-Murata nazivao je Hadi-Dorat, Sokolovi a Hadi-Hafiz Sinana zvao je Hafiz-Slinan. Nije imao dlake na jeziku, pa je zbog toga koncem 1969. i po etkom 1970. nazvan najcrnjom reakcijom. Bio je spomenut i u raspisu CK KP BiH, uz Dobra u i mene - kako sam no od onih koji su to - kao nekakav protureimski ovjek, a ustvari on je bio samo protiv nedostojnih ljudi na odgovornim i najodgovornijim funkcijama u Islamskoj vjerskoj zajednici. ak je onaj klipan kad je govorio o s Hiseta Cirkusplaca - na sastancima IVZ po Bosni, i u pratnji Latife-hanume (Muji a iz Tuzle) Nanna Doze govorio o njemu i nama kao din-dumanima - to smo preveli Kur'an, a on ga nije htio dati da se prevede, jer nije mislio da se na tom poslu moe zaraditi, kao to je zaradila Stvarnost. Bio je u januaru-februaru ove godine na hadu sa enom. smo se esto, a govorio je te no arapskim knjievnim jezikom. Posjetili smo upravu jedne enske medrese u Meki. Interesirao se o trajanju nastave u medresi, nastavnom planu i programu, o finansiranju medrese, upravo o onom o emu se valjda niko nije interesirao od naih koji su pohodili medresu. Dao je lijep novani prilog za medresu. Nije bio krt, iako su hode obi no krte. U Meki smo pohodili i direktora Haremi-erifa ejha Saliha Kazaza. Dugo smo ekali, a kad je doao u svoj kabinet, najprije je otpremio druge stranke, a onda se obratio nama dvojici. Kad je Omer kazao da je hafizul-Kur'an, zamolio ga je da na mikrofon prou i neto iz Kur'ana. Malo se je opirao jer da nije imao muzi kog sluha. Meutim, odabrao je jedno vrlo zna 'ajno aere i prou io ga vrlo lijepo, da je iznenadio Arape, koji su mu odobravali i hvalili mu u enje. Mislim, kad bi bio obi aj da se aplaudira na u enje Kur'ana, da bi pobrao i aplauz. Bio je jako osje ajan. Od velikog islamskog aka bi esto pustio suzu, osobito u Meki kod Bejtullaha i u Medini kod Revdai-mutahhere. Kratko vremena je bio haffiija, ali je zaista had obavio kako treba. Kad bi neto primijetio na tom putu to ne valja to se nije slagalo s njegovim poimanjem ponaanja naih hadija, zaustio bi da opsuje, a onda bi rekao: Ne mogu na ovom mjestu, ali da sam u Bosni, to bih ga izgrdio i ispsovao ... (a ne bi jer je i ovdje preu ivao zau enu psovku).

Moe se re i da je sretan umro. Svu je djecu izveo na put, k eri mu se lijepo poudale, nevjeste i sva rodbina i tazbina muslimani i muslimanke, bez ubacivanja sa strane, eni ostavio penziju, a prijateljima lijepu uspomenu, umro bez patnje (infarkt). Dumani e odahnuti, jer ih je netedimice zafrkavao i nije bilo autoriteta o kojem on ne bi rekao to mu je dolo na jezik. 0 bivem reis-ul-ulemi (Feji u) bi ipak rekao da je ulema, a za rahmetli Fehim efendiju mi je rekao: Ono je bio pametan ovjek i politi ar. Ja ga psovao na sva usta i on je to znao, pa me uza sve to uz ramazan zovnuo na iftar. Zanimalo ga je sve, a naro ito nauka i odgoj aka. Svojim postupkom je od neprijatelja stvarao prijatelja. Denaza mu je bila impozantna. Interesantno je bilo da je ju er u Sarajevu bila samo jedna denaza, njegova. Ni jedan mrtvac nije ju er pokopan u Barama osim njega. A svijeta je bilo kako se rijetko dogaa i u damiji. Begova damija bila je do vrata puna dematkoji su mu Idanjali denazu, a noen je na rukama i ono kratko vrijeme l roz dvorite i kroz groblje, od mrtva nice do kabura, a pokopan je uz komiju Hafiz Esad-efendiju Sabrihafizovi a. Bili su mu na denazi i Kemura (ka'u i Naim), ozo, Huki (od onih koje je napadao), ali nije bilo Hafiz Sinana i Sahaia. Kad je prije tri hefte umro kadija (bivi) Zaimovi , pohitio sam od ku e da mu Idanjam denazu pred Begovom damijom. Me utim, u inilo mi se da sam zakasnio klanjati ikindiju, kad ugledam Hafiz Omera i jo jednog ovjeka kako klanja za njim. Stupim i ja u d'emat, jer sam mislio da je u damiji ve Idanjana i indija, kad kroz prozor vidjeh da ljudi padaju na seddu. Na um mi odmah pade da on to ne e da klanja za Saha iem, pa posebno idanja. (Tako rade, otkako je Saha i postavljen za prvog imama i hatiba Begove damije, jo Hadi Muhamed efendija Pai , Muhamed Serdarevi , Nasih Ceri , a kau da ima i drugih. Ne znam ta bih rekao na ovo. Isus je reko onima koji su htjeli kamenovati Mariju iz Magdale: Ko je od vas bez grijeha neka se prvi baci na nju kamenom.) Neka ga Allah dele anuhu obraduje denetom i u ini ga komijom resullulahovim, koji je rekao: Erafu ummeti hameletul Kur'ani. Mevla rahmet ejleje!

24. VII 1973.


AhmePrekju er je u Br kom umro, u 63. godini ivota, Husein ehi en je u Bosanskom Petrovcu. Otac mu je bio kadija. Jedno dov, knjievnik. Ro u dva svjetska rata ivjeli su kratko u Turskoj, u Eski eheru, gdje vrijeme izme io na turskom jeziku, ali su se brzo vratili. je Husein u koli u

156

157

Suraivao je u Novom Beharu, kalendarima Narodne uzdanice, Islamskom svijetu, Hikmetu, a moda i u kojem drugom listu. Bio je eljezniati slubenik, a sluio je u Bosanskoj Krupi, Bosanskoj Otoki, gdje se uslijed bombardiranja mjesta rasku io za vrijeme rata. Iza rata je sluio na novoj pruzi Brato--Banovi i u Srnici, a zavrio je inovni ku karijeru u Grada cu, gdje smo se 1956. upoznali i sprijateljili. Nekoliko godina (do 1956) dolazio sam po jednom u Gradaac u lov i kod njega odsjedao. U Bosanskoj Otoci mu je propala sva biblioteka, pa sam mu ja poneto poldanjao, najvie svojih duplikata. U Gradacu je razvio akciju za osnivanje gradskog muzeja. Kulu Husejn-kapetana Grada evia je uspio, uz pomo op ine, adaptirati za kona ite i model ku e muslimanskih mogu nika prolog vijeka. Nagovarao sam ga da sabere svoje tampane stvari, prvenstveno pjesme, koje satn mu ja htio tj. snositi trokove tampanja jedne zbirke, ali nije nikad dovrio to prepisivanje, a ja nisam imao vremena da to istraujem i prepisujem. Eto tako, umro je a da nije izdao zbirku pjesama, a imao je ta tampati. Nije bilo mnogo toga, ali je imao nekoliko vrlo dobrih pjesama, koje su me pomalo podsjeale na nain izraavanja Tadijanovi a - ialto ga, vjerojatno, nije nikad itao. U mjestu gdje se proizvodi ljivovica, gdje su bezi uz nju propadali, propao je i na pu anin Husein ehi . Prije nekoliko godina cirmnula ga je kap, od koje se dobro oporavio, a prije dva mieseca se ponovila, pa je morao biti odnesen u bolnicu u Br ko, gdje je umro. Steta za nj, a teta i za na:s'u muslimansku knjievnost. Objavio je jednu-dvije stvari u Glasniku IVZ SFRJ, ali mu proza nije bila Bog zna ta. Da mu Bog da Firdevsi ala dened

logu se spominje i taj roman kao i Jedinac, roman u stihovima, ali talto je napisano da se ne zna je tiskan je u rukopisu. Prevodio je s njema kog i madarskog (ovaj mu je jezik bio materinski). Nikalto mi nije jasno to je tako malo tampan. Mislim da mu je smetalo iza rata to to je za vrijeme rata bio slubenik hrvatske ambasade u Budimpeti. Naime, ambasador Hakija Hadz'i nije znao maMarski, pa je talto Enver uzet za tuma a. Osim toga, imao je neke nezgode, jer se u Zagrebu zaposlio poslije rata kao profesor matematike u nekoj gimnaziji, tvrde i da je diplomirao taj predmet u Beogradu, ali kad se stvar pro akala u Beogradu, ustanovilo se da rUje tamo studirao (ili nije diplomirao). Uglavnom se izdr'avao podu avanjem u enika iz matematike i drugih neltih predmeta u svom stanu. Tvrdio mi je da je studirao povijest na zagreba kom sveu ilitu i diplomirao je, ali ja nisam ni u to bio siguran. Nije mu to ni trebalo: bio je dobar knjizevnik i mogao je vie dati nego to je dao. Pri ao mi je ovog ljeta da je u minuloj godini imao dva infarkta, ali se nije uvao. Puio je kao tur in - to se rekne, a, azab olmasun, volio je omaknuti i koje estoko pi e. Kusursuz bir Allah. Allah rahmet ejleje!

9. XI 1976.
U etvrtak 12. oktobra 1976. umro je u Sarajevu Mustafa eva. (U Bosni misle da to treba naglasiti kao eva - ptica.) U nekrologu koji mu je napisao Husein ozo u Preporodu od prvog novembra na desetoj strani ne zna se ni kad je ro en, ni kad je syrio Nuvab, gdje je slubovao i s kakvim uspjehom, a obraeno je samo vrijeme kad je bio lan Ulema-medlisa, bibliotekar Gazi Husrevbegove biblioteke (Edhelu ma jekunu), direktor Gazi Husrevbegove medrese (talebi je mogao biti uzor kakav ne smije biti hoda!), odbornik Glavnog odbora Udruenja ilmije BiH i ta jo sve nije bio. Pri ao mi je rahmetli Osman Asaf Sokolovi da ga je omeo da ne profurtimai iz Gazi Husrevbegove biblioteke jedan skupocjen arapski rukopis, koji je trebalo poldoniti ministru-predsjedniku engleske vlade Anthony Edenu, ne znam za kaltve zasluge za bosanskohercegova ke muslimane. acima u medresi je govorio da idu uz dumu u damiju, a aci bi njega slijedili u petak pred po etak dume da vide u kojoj e d'amiji on klanjati, a on je iao ku i. S. S. mi je pri ao da ga je vidto jednom uz ramazan u aleji od do Vrela Bosne, kalto sam eta i pui. Ja sam ga spomenuo u pri i Hacizje u knjizi Trava zaboravka, pod imenom Dabbetul-erd (termit). Kad sam napisao Otvoreno pismo prije deset

30. VIII 1976.


U srijedu 18. augusta umro je u Zagrebu Enver olakovi, knjievnik. U Odobodenju od 19. V-111 objavljen je lan i o njemu, koji je napisao D. Zadravec. Nekoliko puta me je primao u goste, kacl bih dolazio u Zagreb na dva-tri dana, dok su mu djeca bila manja. Imao sam za sebe sobu, koju je on nazivao Hamidovom (Dizdarevom). Vi ali smo se na plenumima i godinjim skuptinama Drutva knjievnika Hrvatske u Zagrebu. Pokazivao mi je na desetine svezaka pjesama otkucanih na stroju, koje je uvezivao. Neto mi je iz njih itao, a jednu od tih pjesama poslao je za Pobone pjesme bh. muslimana, koje smo izdali ja i Read. Za vrijeme rata, 1944. tampala mu je Matica hrvatska roman Legenda o koji sam prikazao u Novom Beharu. Pri ao je da irna napisan roman Melun, ali nisam uo da je ikad tampan. U Zadrav evu neltro-

158

159

godina, iao je, valjda u ime svog zeta, javnom tuiocu da podigne optunicu protiv mene. Da je Bog dao kozi dug rep, pobila bi cio svijet.

pjesmu o glasakoj kuglici - gumenoj-rumenoj-crvenoj. Sje am se kako je Ahmed Muradbegovi , takoer u Zenici, sjevao parodiju na ovu pjesmu. Ostalo mi je u pam enju samo nekoliko stihova:

A efendi Skeruier

27. I 1978.
Iako je u meuvremenu od prethodnog zapisa do danas umrlo nekoliko ljudi koje je trebalo zabiljeiti, neto sam bio ovanjio, a i neka neraspoloenost me je gnjavila - vjerojatno zbog Salihine bolesti pa ih nisam zabiljeio. Prekju er je u Beogradu umro Skender Kulenovi , proslavljeni pjesnik i politiki radnik, koji je od prvog dana rata stupio na stranu partizana protiv tzv. NDH i Njema ke. Pismeno smo kontaktirali negdje od, ini mi se, godine 1933. jer je u to vrijeme po eo pisati u Novom Beharu. Polemizirao je s Munirom ahinovi em i Abasbegom Firdusom. Meni se svi ao na in njegova pisanja, pa sam mu jednom i pisao, da samo tako nastavi. Osobno smo se upoznali, negdje pred sami rat u Zagrebu. Narodna uzdanica je imala u to vrijeme u Zagrebu Dom-internat Narodne uzdanie za studente srednjokolce. Skender je bio prekaljeni komunist i nastojao je utjecati posebno na mla e ake. Bila je i druga skupina omladinaca, proustaki raspolo.'enih, a i politi ara pristalica Ma ekove stranke, a vjerojatno i ustaa: Muhamed HaMiba auevi -Linga, Dervo Hadioman i jo neki kojih se ne sje am. Dolazilo je do fizi kog razra unavanja me u njima, pa i potezanja revolvera. Ovi potonji su gonili iz Doma-intemata Skendera i njegove najblie suradnike. Traili su i jedni i drugi podrku glavnog odbora u Sarajevu, koji je poslao mene da pokupim podatke o njihovu radu i da zabilieim njihove iskaze. Tada sam se upoznao sa Skenderom, koji je bio vjet govornik, ali i demagog. Izvadio je dva dinara i poslao jednog srednjokolca da mu kupi cigareta. Sasluao sam njihova izlaganja, ali u stvari je govorio sam Skender, a druga grupa je sama sastavila gravamina. Odnio sam to u Sarajevo, referirao na prvoj sjednici Glavnog odbora, ali dalje ne znam ta je bilo. Ne sje am se tano, ali, ini mi se, da je grupa Skenderova ostala u domu. Poslije rata sam itao njegovu Stojanku. Utisak je bio velik, ali to sam je koji put vie itao, sve mi je bila manje pjesma, a vie propaganda. Mnogi muslimani su prigovarali to nije autor pjevao o krvolotvima etnika u Isto noj Bosni. Meutim, ini mi se, Skender se tada nacionalno opredijelio kao Srbin, kao to je i decenij-dva ranije i Ivo Andri evoluirao od Hrvata preko jugoslavenstva u Srbina. Mo.cla se i varam. Dok sam bio na izdravanju kazne u KPD Zenica, Skender je bio angairani pjesnik u preizbomoj kampanji za Ustavotvomu skuptinu. Pjevao je

Bertder Uzjahao na gelender pa otio u SkenderVakuf da glasa. Kako ga je Bog stvorio straiva, unitio je papir s pjesmom, a od dvadesetak stihova ostalo ih je pet u mom pam enju. itao sam njegove sonete, koje mi je poldonio s posvetom, ali to je toliko zgusnuto, toliko cizelirano i brueno, da su ostale samo rije i bez due i krvi. Mnoge stvari njegove nisam ni itao, ni drame gledao, ali vjerujem cia e mnogo preivjeti autora. Napokon, parole se ispucaju, a ako nema u njima ne poezije, brzo panu u zaborav. Meni nije nikad govorio, a kazivao je Abdurahmanu, da je napisao esej stucliju o mome knji'evnom radu, ali ga nije nikad objavio. Govorio je da svoj knjievni rad duguje dvojici bra e Nametaka, od kojih sam mu ja dao prvu podrku u Novom Beharu i pismu, a da je Abdurahman ukazao na esteti ku stranu njegove poezije. tampano mu je sve to je ponudio izdava ima, ali se dogadalo, barem u Sarajevu, da su se njegova djela u pet svezaka, luksuzno uvezana, prodavala za sto dinara, prodavala se, a nisu rasprodana. Pokopan je u Beogradu danas, na Savin-dan, sa svim po astima borcu, politi aru i proslavljenom pjesniku.

12. IV 1978.
10. aprila 1978. umro je u 16 sati Hamid-beg Kurbegovi , u 85. godini ivota. Otac mu Osman efendija (nije nikad dozvoljavao da ga zovu Osman-beg) bio je muderis po obrazovanju (Travnik, muftija Korkut), a posjednik zemliinih posjeda u Donjem Valcufu i Kupresu. Bio je hoda, ali bi esto rekao: Nita ne moe biti ogavnije od hodinskih trbuha. Hamid-beg je imao samo dva razreda osnovne kole, ali prirodna inteligencija, frapantno govornitvo, na itanost na polju stru ne i beletristi ke literature i politi ko-historijske znanosti izbacila ga je kao vrlo mlada samostaina ovjeka u prve redove politi ara Jugoslovenske muslimanske organizacije. Pri ao mi je kako je odmah po osnutku JMO po eo slati politi ke lanke u jeme i Pravdu, glasila JMO u Sarajevu, da mu je, kad se radilo o kandidiranju pojedinaca za Ustavotvornu skuptinu Kraljevine SHS, vodstvo JMO pred-

160

161

loilo da bude kandidat u Travni kom okruju. U tu svrhu mu je dolazio dr. Hamdija Karamehmedovi i nagovarao ga. Tako je on na prvim izborima izabran za narodnog poslanika i bio je poslanik do estojanuarske diktature. U Ustavotvornoj i Narodnoj skuptini u Beogradu zadivljavao je sluaoce i protivni kih stranaka. Pri ao mi je da bi mu dr. Mehmed Spaho dao u zadatak da govori o izvjesnoj temi za dan-dva u Skuptini. On bi se odmah spremio i traio podatke o prijanjim stenografskim zapisnicima sa skuptinske sjednice i drugih tampanih stvari do kojih je mogao do i, a bio je majstor za pronalaenje podataka kojim je tukao vladaju i radikalsko-samostalni reim, koji je i najvie bio na vladi kad je JMO bila u opoziciji. Poslanici, pa i ministri, srbijanski, obraali bi se dru Spahi pitaju i, gdje je Kurbegovi zavrio pravo: u Zagrebu, Be u ili Parizu, i nisu mogli nikako shvatiti da je zavrio samo dva razreda osnovne kole. ini mi se da je bio izabran na petomajskim izborima g. 1935. u Zenici, ali godine 1938. bila su u Zenici na listi JRZ dva muslimanska kandidata, pa je izabran Nezir Spahi , koji je imao oko hiljadu glasova vie. Mislim da je u to vrijeme bio gradona elnik Donjeg Vakufa i lan upravnog odbora Jugo elika u Zenici, gdje je imao dobar honorar, a bio je i lan Vakufsko-mearifiskog sabora u Sarajevu i njegov podpredsjednik. Jednom je istupio u Saboru protiv irenja komunizma me u muslimanskom omladinom, to mu je zamjerio predsjednik Husaga ii , ija su dva sina bili organizirani komunisti, a jedan je odleao neko vrijeme u kaznionici u Sremskoj Mitrovici. (I Nezir Spahi i Hamid-beg su se g. 1945. nali u kaznionici u Zenici, samo to je Hamid-beg dulje ostao). Po smrti dra Mehmeda Spahe, 29. VI 1939. osje ale su se napukline u prijanjoj monolitnosti JMO, odnosno, u to vrijeme, u muslimanskom dijelu JRZ, pa je na sastanku narodnih zastupnika JMO u Sarajevu, po denazi dra Mehmeda Spahe, izabran dr. Dafer-beg Kulenovi za novog vo u, dok je dr. efkija Behmen ostao u manjini. Nedavno mi je pri ao rahmetli Hamid-beg da je to bio velik propust i njegov osobni i ve ine poslanika, to su izabrali Kulenovi a. Kad je po ela, iza ulaska Spahe u Stojadinovi evu vladu, ponovo izlaziti Pravda, koja je bila glasilo JMO, ure ivao ju je i Hamid-beg, a kad je po smrti Spahinoj preoteo Pravdu Behmen, odnosno Maksim Svara, grupa oko Dafera osnovala je tjednik Nau Pravdu, kojoj je bio glavni urednik Kurbeg. On je pisao uvodnike, a potpisivao se Vuk (Kurbegovi : kurt = turski Vuk). Jednom su napravili egu na njegov ra un. Jedan novinari , redakcijska potrkuica, ne znam ni kako se zvao, otiao je u tampariju da donese nekoliko prvih primjeraka novoga broja u redakciju. Nagovorio je slagara da umjesto Vuk odtampa u dva-tri komada lista ispod uvodnika Ovca. Sva ostala naklada je bila tampana s potpisom Vuk. Kurbeg uze list i pred lanovima redakcije po e itati svoj uvodnik. Uivao je u dobro sro enom tekstu, a kad na kraju vidje Ovcu um-

jesto Vuka kao autora, iznenadi se i po e galamiti. Jedva ga uvjeri taj slubenik, koga su zvali iv ani, da je to samo vic. Za vrijeme rata neki poslanici JMO, kao i drugih stranaka, koji su se osje ali nacionalno Hrvatima i po ocjeni vodstva NDH nisu se ogrijeili o interese Hrvatske, priznati su za narodne zastupnike Hrvatskog sabora. Tako je i Hamid-beg postao narodni zastupnik Sabora, koji se - koliko znam - samo jednom sastao na zasjedanje. Za to je Hamid-beg osu en na dvadeset godina robije. Bio je, ini mi se, jedno vrijeme sprva rata i na elnik Donjeg Vakufa, a onda i funkcioner (glavni povjerenik?) neke ustanove (Obnove?) koja je davala namjetaj i druge pokretnine Jevreja u Sarajevu prvenstveno onima koji su bili opljakani i ote eni u provinciji, posebno od etnika. Jedan Jevrej ga je zamolio da se useli u njegov stan dok god on ne do e. Pobjegao je negdje izvan Hrvatske i poslije rata doao i uselio u svoj stan. Za to je Hamid-beg dobio godinu zatvora, a ostalih devetnaest za u estvovanje u radu Sabora. Slu aj je htio da smo jedan dan su eni u Vojnom sudu Komande grada Sarajeva, 18. juna 1945, a da smo 21. juna odvedeni u Zenicu. Kurbeg i ja smo bili vezani jednom icom moja desna, a njegova lijeva ruka - u zimskim kaputima, a tada nam je pro itana presuda u dvoritu Suda. Hamid-beg je pitao moe li se aliti viem sudu, a predsjednik suda Peki je rekao: Moe, ali moe biti jo tea presuda. Tako vezani proli smo kroz itav vojni krug i doli do teretnog vagona. Bilo nas je esnaest: est osu enih na robiju, a deset na prisilni rad. U vagonu smo bili odrijeeni i tako smo doli do u kaznionicu u Zenici, gdje smo raspore eni u samice u Staklari. Bili smo sprva po jedan u eliji, a kako se sve vie omasovljavalo su enje, kanjavanje i punjene kaznionica, ja i Kurbeg smo bili u eliji 63. Tu sam zapravo uo io intelektualne i ljudske kvalitete Hamid-bega. Budu i da je bio pametan, razborit, radio je u tzv. italakim grupama, itao zatvorenicima novine i objanjavao im sadraj, puten je na slobodu nakon pet izdranih godina zatvora. Tu je bilo vie pozitivnih poena (jedan mu je zet ubijen od ustakih vlasti kao ilegalac u Donjem Vakufu), i onda su odgovorni u Prezidijumu rekli, kad se interveniralo za njega, da je star i da nije opasan za savremeni dravni poredak tako je za nj rekao Moa Pijade - i Kurbeg je oslobo en. Nekoliko godina je ivio u Donjem Vakufu, a onda su ga prijatelji iz zatvora Read Kadi i Abdurahman Huki preporu ili upravi Veletrgovine u Sarajevu, gdje je primljen i gdje se pokazao kao spreman stru njak za drvo. Tu je do ekao i penziju - s nepunim brojem godina u aktivnoj slubi: nisu mu priznali gradona elni ku slubu. Bio je bistra uma gotovo do pred samu smrt. Tek je na nekoliko mjeseci pred smrt po eo pomalo seniliti. Prije dva-tri mjeseca pitao me je vi am li Edhem-efendiju Mulabdi a i kako je. Kako je Hasan Miljkovi ? Inae je, i kad sam posljednji put bio u njega, govorio kao najpametniji. Samo se sva ao s televizi-

162

163

jom. Kad bi gledao emisije i sluao spikere, esto bi rekao: Lae, majku mu njegovu, a onda bi naredio eljadi da zatvore televizor. Posljednju godinu-dvije nije mogao izlaziti iz ku e, a ja sam ga prili no esto posje ivao, moda ne onoliko koliko je zasluivao. Uvijek bi mi rekao da sam mu najdra'i prijatelj, iako ga je Re:s'ad znao bolje raspoloiti. Denaza mu je bila ju er iza ikindije. Bile su etiri denaze, pa je vjerojatno oko dvjesta osoba klanjalo denazu. Na grobu nije bilo posjetilaca koliko je zasluio, vjerojatno jedno pedesetak prijatelja. Na poetku karijere pjevao je i ljubavne pjesme, a pseudonim je bio Makajev (u Beharu). Da ga Allah di. nagradi Firdevsi-ala-denetom!

U kalendaru Narodne uzdanice za godinu 1939. odtampana je jedna pjesma iji je akrostih glasio: Jebo Spaho Radi a i Ma eka u dupe. Ovo sam negdje u drugom dijelu zabiljeio, ali sam ovih dana pro itao 5. broj sarajevskog Zivota za 1977, posve en zagreba kom Putokazu (1937-1939). Kurbeg mi je govorio i tada, a i dok smo bili u Zenici, da je to djelo Skendera Kulenovi a. Ja to nisam vjerovao, ali sad kad sam pro itao Skenderovu Noc' u vezirskom gradu uvjerio sam se da je Skenderu moglo svata stati pod kapu. Njemu je glavno bilo razbiti stari poredak, a sredstva se nisu birala. Uza sve to, Kulenovi i svih kategorija i formata titili su Skendera i nije mu za stare Jugoslavije pala dlaka s glave. Ni Spahe ga nisu nikad progonile, makar da je o njima govorio i pisao ordinarne lai. Da je bio i trunak jedan dosljedan, imao je ta napisati i iz suvremenog ivota. Ono to je pisao u Noc'i u vezirskom gradu je opereta prema devijacijama prilino visolsih funlccionera, koji su iskori6vali svoj poloaj do ekujui uenice pred enskom gimnazijom, vozilsali ih slubenim limuzinama i deflorisali ih (Bu oni i kompanija). Kurvaluka je bilo i u Kurbegovo vrijeme, nije ni on bio melek, ali ga i danas ima i bilo ga je u svim reimima, ali slobodne ljubavi nikad kao u nae vrijeme, i to ne samo kod nas nego u cijelom svijetu. Tu je i on imao ta re i, odnosno napisati.

16. XII 1981.


Rasim Filipovi . Kad sam 9. D 1930. doao u Sarajevo za urednika Novog Behara, upoznao sam isti dan Rasima. Bio je administrator Novog Behara, a poneto bi i napisao za list. Pratio je sarajevsko kazalite, alias pozorite, i tampao prikaze u Sarajevskom listu. Kad sam doao u Sarajevo, Rasim je tampao u

Novom Beharu drainu iz bosanskog ivota Talco je sucleno (januar 1930). Imao je smisla za dramu. Kalco je direktor Islamske dioni ke tamparije pla ao slabo, Rasim me zamoli da mu naclem kalcav bolji posao, jer je bio i oenjen. Poznavao sam se s direktorom Tkaonice ilima Seidom Husedinovi em, a on ga zaposli za administratora. U kancelariji je vie pisao svoju knjievnost nego fabri ku administraciju. Cak je traio i pove anje pla e i dobio opet preko mene - od Husedinovi a. Bio je jednom, negdje pri kraju stare Jugoslavije, u policijskom zatvoru ni tjedan dana. Sta je tada radio ne znam, a za vrijeme NDH me je molio da mu na em gdjegod prostraniji stan. Mislim da je to bilo krajem 1942. ili po etkom 1943. Pronaao sam mu dvosoban stan u najstroijem centru prema Vakufskoj direkciji. Taj stan bio je vakufski i mutevelija nije nikad smio od njega naplatiti kiriju. Suvlasnik stana bio je moj rahmetli badanak. Rasima je nestalo iz Sarajeva 1943. Djeca i ena su mu ostali u Sarajevu, a da nikad nisu platili kiriju. Rasim je u to vrijeme bio u Jajcu i neto je sura ivao u Oslobodenju (god. br. 12 str. 6), gdje je napisao lani Kulturni 'ivot Sarajeva nekad i sad - Kakve kulturrze perspektive o ekuju Sarajevo sutra. U tom laniu stoji: Nekoliko propalih karijerista, ve inom ljudi sa sumnjivom prolo u, a la Kadi , Juri , Muradbegovi , Nametak i drugi piskaraju za ra un svojih faisti kih gospodara. Ovi i ovakvi propali tipovi i ranije su sluili svim nacionalnim klikama ... Kad je godine 1954. u ljeto dolazio Rasim u Sarajevo, a ja sam u to vrijeme neto tampao u zgradi Muzeja (biva erijatsko-suda ka kola), kroz otvorena vrata vidjeh Rasima kako ide koridorom muzeja, a ja izadoh i uvedoh ga u kancelariju, gdje sam radio. Za svaki slu aj uvedoh i jednog slubenika da bude prisutan. Nisam nimalo duljio, nego odmah pre oh: Kako si, bolan Rasime, mogao onako pisati o meni? Pa jesmo bili poznati od moga dolaska u Sarajevo, a ako ti nisam nita uradio dobro, nisam ti ngta zlo u inio. ak i zaposlenje u Tkaonici ilima i stan (besplatan) pomagao sam ti, a ti da mene onako ocrng! Kleo se da to on nije nego Avdo Humo, ali ne vjerujem. Ponekad bismo se susreli u Zagrebu, jer je i on bio lan Drutva knjievnika Hrvatske, pa bismo se i za zdravlje upitali u sali HDK. Trojica dumana Avdo Humo, Safet Kafedzi i Rasim Filipovi umrli su u roku od manje od etiri mjeseca. Halaliti im ne mogu, a dosta su mi zla u inili. Tko vjeruje, zna da e raditi mizan terezija, a i tko ne vjeruje, radit e.
-

9. aprila 1983. umro je u Sarajevu dr. Muhamed Ri anovi , sin Hadi Hafiz-Ibrahim efendije, u 65. godini ivota.

164

165

Veliki je bio stru njak tehnike, filozofije i drugih predmeta koje ja ne poznajem, ali znam da je uz najve e stremene doktor nauka i akademik. Bio je poboan i svakog petka iao je u dumu, gdje je klanjao duma-namaz. Nije se ustru avao od drugih starjeina. Bio je korpulentan sladokusac, pa je, Allahu alemu, i to pripomoglo ranoj smrti. Bio je kao stru njak u Khartumu najmanje dvije godine. Mevla rahmet ejleje!

Literatura o Altji Nametku

- Anorzim, Novi Dalski iz bosansko-hercegova kih planina. Jutarrzji list, 1930, XlX, 6725, - Anonim, Lspovijest jednog naeg pisca. Alija Nametak o sebi i svojim knjigama. Jutarnji list, 1931, XX, 7152, 7. - M. Kulenovi emsudin Sarajli : lz bosanske romantike; Alija Nametak, Bajram rtava. Redovno izdanje Matice hrvatske, Obzor, 1931, LXXII, 295, 5. - Arumim, Umjetnost Alije Nametka. Povodom knjige novela: Bajram rtava. (lzdanje Matice hrvatske), Evolucija, 1932, I, sv. 7, 589-590. - R. Alts'i-Rujev, Alija Nametalt: Bajram rtava. Novele. Danica, 1932, II, 28, 8. - 0. Delorko, Alija Nametalt: Bajram rtava. lzdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1931, Knjievni ivot, 1/1932, 3, 44. - H Dizdar, Odgovor Aliji Nametku i Mtutiru ahinovi u Eltremovu. Povodom zabadanja u Slobodnoj rije i i Novom Beharu. Jugoslovenska pota, 1932, IV,

23.

26. maja 1983. uoi Lejlei-berata, umro je u Sarajevu dr. Muhamed Kadi , u enjak, arhitekt, akademik. Ro en je u Mostaru marta 1906. Svrio je srednje kolovanje u Sarajevu, a studirao je arhitekturu u ehoslova koj i Francuskoj, gdje je postigao najvie obrazovanje. Bio je doktor nauka i lan Akademije nauka i umjetnosti BiH. Imao je vanredno obrazovanje i bio je pisac mnogih stru nih i znanstvenih djela. Nije ba:s' bio vidno poboan, ali se nije ni ustru avao da se javno dokae muslimanom. Mevla rahmet ejleje!

Nametku. Povodom knjige novela Bajram rtava, Vihor, 1932, III 3, 14-15. - A. Glava, Bajram rtava. Hrvatska prosvjeta, 1932, XIX, 6, 138-139. - B. Mai, Nai bosanski muslimani i Turci. Hrvatska obrana, 1932, XXVIII, 6, 3. - B. Mai , Alija Natnetak: Bajram rtava, novele, redovno izdanje Matice hrvatske za 1931. Novosti, 1932, XXVI, 31, 11. Svi su bezi na Hercegovini. Napredak, 1932, VII, 3, 39-40. - A. - M. Ujevi , Nove edicije Matice hrvatske. Bajram rtava g. Nametka, Hrvatska straa, 1932, N , 12, 4. - Anonim, Spor Hamid Dizdar - Alija Nametalt pred sudom. Jugoslovenska pota. 1933, V, 1133, 4. - L Esih, Alija Nametak: Karadozbeg i njegovo doba. Obzor, 1933, LXXIV, 237, 3. - R. Medenica, Alija Nametalt: Jedna narodna pjesma o po etku bune na dahije godine Slavena, XXIX, 1934, 2, 201-206), ' 1804. (Zbornik za nar. ivot i obi aje Juir prouavanju narodne poezije, 1934, I, sv.2, 281-282. Muslimani u naoj poratnoj knjievnosti. Islamski svzjet, 1935, IV, 133, - R. 10-11. - A. M., 0 jedinstvenoj hrvatskoj knjievnosti. Obzor, 1936, LXXVI, 197. - M Metrovi , Da emo odbaciti hrvatske dijalekte? Obzor, 1936, LXXVI, 198. - M. ahinovi Ekrernov, G. prof. Alija Nametalt i Muslimanska svijest povodom pravopisznh zamjeraka. Muslimanska svijest, 1936, I, 22, 4. - Moj drugi odgovor g. prof. Aliji Nametku. Muslimanska svijest, 1936, I, 25, 4. - Anonim, Dobri Bonjani. Nova zbirka pripovijesti Alije Nametka. Muslimanska svijest, 1937, II, 40, 7. - Anonim, Najnovija ovogodinja izdanja Matice hrvatske, Hrvatski list, 1937, XVIII, 306, 11. - A. Glava,, Dobri Bonjani. Hrvatska prosvjeta, 1937, XXIV, 9/10, 441-443. - V. Juri, Knjiga Narnetkovih novela. Obzor, 1937, LXXXVII, 264,2.
- etc., 0

907, 7.

166

167

- B. Murgi, Tri o hrvatskoj zemlji. Liki Hrvat, 1937, I, 7/8, 7-8. - Z kfajtin, Alija Nametak: Dobri Bonjani (Redovno izdanje Matice hrvatske). On2/a. dina, 1937-38, XXI, 5/6, 217-218. - M. Pokrajinski, Alija Nametak, Dobri Bonjani. Cvijet, 1937-38, xix, 3-4, 95. - uni, Alija Nametak: Dobri Bonjani, novele, pri e i crtice. Redovno izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1937. Novi Behar, 1937-38, XI, 13-16, 253-254. - A. Kristi , Narodne juna ke musliinanske pjesme. Sarajevo, 1938; sabrao i izdao Alija

- d., Kako treba pisati dje je luijige? (U povodu nove knjige prof. Alije Nametka). Osvit, - N. Fedorov, Knjiga ivotne pravde. Alija Nametak: Za obraz. Hrvatski narod, 1943, V, - Fulgur, Gostovanje sarajevskog kazalita u Zagrebu. Obite/j, 1943, XV, 12. - S. Gaparovi, Alija Nametak: Za obraz. Novele i legende. Redovno izdanje o stotoj godinjici Matice Hrvatske 1842-1942. Zagreb, 1942. Prosvjetni ivot, 1943,

1943, II, 70, 6.

687, 2.

Nametak.Jugos/avenski /ist, 1938, XXI, 296, 7.

14-15, 352-353.
- A. Glava, Nove knjige Nametkovih pripoviedaka. Ahja Nametak: Za obraz. Redovno izdanje o stotoj godinjici Matice Hrvatske 1842-1942. Hrvatska revija, - Mato Hanekovi , Muslimanske juna ke pjesme. Gospodarstvo, 1943, III, 180, 6-7. - M. Hanekovi , Omer za na vama. Pu ki igrokaz iz seoskog ivota u Bosni s 124, 6-7. pjevanjem u 3 ina. Napisao Alija Nametak. Gospodarstvo, 1943,

Menari, Jecina knjiga bosanskih novela. (Alija Nametak: Dobri Bonjani. Crtice, pripovijesti, novele. Redovno izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1937). Hrvatska revija, 1938, XI, 7, 378-379. - V. Nikoli , Tri knjige proze redovitih izdanja Matice hrvatske. Alija Nametak, Dobri Bonjani. Jadranski dnevnik, 1938, V, 230, 9. - MO., Dobri Bonjani od A. Nametka. Putokaz, 1938, II, 6, 167-168. - V. Bero, Alija Nametak, Redovno izdanje Matice hrvatske. Zagreb, 1937. Dobri Bonjani. Hriatska straa, 1938, X, 60, 4-5. - R. Sirneon, Knjievni prikazi. Savremenik, 1938, XXVII, 5, 482-486. - D. anko, Ahja Nametak, Dobri Bonjani. (Redovno izdanje Matice hrvatske za 1937). Hrvatska smotra, 1938, VI, 7-8, 410-411. - L. imbrek, Tri Mati ine knjige o ivotu na selu i jedna Hasana Kiki a. Knjievni horizonti, 1938, V, 3-4, 60-61. - Anonim, Dvije knjige Ahje Narnetka. Muslimanska svijest, 1939, IV, 57, 2. - K Guji , Islamski spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1939. Hrvatska revija, 1939, XII, 4, 214-215. - A. Hrvatska narodna muslimanska poezija. Narodne juna ke muslUnanske pjesme. Sabrao i izdao Alija Nametak. Sarajevo, 1938. Hrvatska revija, 1939, XII,

1943, XVI, 3, 177-178.

2, 94--95.

- R. Ramic', Muslimanski knj&vnici u novom vremenu. Hrvatski dnevnik, 1940, 1369. - dp, Ramazanske pri e Alije Nametka. Hrvatski narod, 1941, III, 247, 14. - I Raos, Bosansko-hercegova ka muslimanska knjievnost bila je uvijek samo hrvatska. Hrvatski narod, 1941, III, 311, 15. - A. Muslimanske narodne pjesme. 2. izdanje. Kujundi . Sarajevo, 1941. Sarajevski novi list, 1941, I, 45, 5. - V. Juri, Portreti sarajevskih knjievnika. Uz matineju u Hrvatskom dravnom ka7alitu 18. X. 1942. Novi list, 1942, II, 41, 5; 442, 6. - V. Juri, Prvi igrokaz Alije Nametka. Omer za na vama - Pu ki igrokaz iz seoskog ivota u Bosni s pjevanjem u tri ina. Novi list, 1942, II, 469, 4. - Anonim, Razgovor s prof. Alijom Nametkom prigodom premijere njegova igrokaza Omer za na vama (s portretom). Sarajevska hrvatska pozornica, 1942-43,

9-10, 133-135.

- Anonim, Alija Nametak, Omer za na vama - pu ki igrokaz iz seoskog ivota u Bosni s pjevanjem u tri ina. Novo doba, 1943, II, 45, 3. - Anonim, Pred sutranju praizvedbu. Prof. Alija Nametak o svojoj pu koj glumi Omer za na vama. Novi list, 1943, III, 517. 5. - S. A., Alija Nametak, Muslimanske juna ke pjesme, Nova Hrvatska, 1943, 191, 7. - Bobek, Bosnische Volksstticke. Zum Agramer Gastspiel des Sarajevoer Staatstheaters. Deutsche Zeitung in Kroatien. 1943, 132, 4.

- V. Juri, Ahja Narnetak kao omladinsl i pripovjeda . Osvit, 1943, II, 82-83, 15. Dramski prvijenac knjievnika Alije Nametka Omer za na vama. Topao - V. Ju 523, 6. prijem. - Uspjela reija Vase Kosi a. Novi list, 1943, - V. Jur& Pripovjeda Alija Nametak. (Prikaziva Hercegovaca i pjesnik zavi ajnog Narodna uzdanica (kal.), 1943, XI, 83-90. Gostovanje Hrvatskog dravnog kazalita iz Sarajeva. Omer za na vama. - V. Kov Nova Hrvatska, 1943, III, 135, 15. - T Pavi, Alija Nametak: Za obraz, Novo doba, 1943, III, VI, 6. - H Wolf, Omer za na vama. Hrvatski narod, 1943, V, 753, 4. a - I uni , Dje ja knjievnost kod Hrvata muslimana. Povodom Nametkovog Mladi 1943, V, 819, 4; 823,4. u prirodi. Hrvatski narod, - I uni , Dva knjievna pokoljenja u Izboru hrvatske mushinanske pripoviedke. Hrvatski narod, 1943, V, 853, 5. Novi - Anonim, Alija Nametak: Dan i sunce. Novele. Vlastita naklacia. Sarajevo, 1944, Behar, 1944, XVI, 12-13, 210-211. 1944, IV, - Anonim, Dvadesetpet godinjica knjievnog rada Alije Nametka, Novi list, 935, 8. 843, 6. - Anonim, Zabavni odbor. Nova komedija Alije Nametka. Novi list, 1944, I , Muslimanske pripoviesti iz Bosne. Priredio Alija Nametak. Tisak Hrvatske - A. Bcjti , ' ica Sarajevo, 1944. Izdanje i naklada knjiare H. dravne tiskare Zagreb, podrun Aiuned Kujundi , Sarajevo, Novi Behar, 1944, XVI, 12-13, 210. Novi - A. Bejti , Muslimanske enske pjesme. Priredio Alija Nametak. Sarajevo, 1944. Behar, 1944, XVI, 16, 259. - E. olakovic', Ka7alite. Hrvatska misao, 1944, II, 5, 137-142. ' nja uz novele Dan i sunce). Hrvatska - M. D. Muharemov, Vraanje mladosti. (Opaa 1944, II, 9, 270-271. misao, 1944, IV, 146, 7. - M. Hanekovi , Alija Nametak: Ramazanske pri e. Gospodarstvo, Novi list, 1944, IV, - (iko), Muslimanske enske pjesme. Priredio Alija Nametak. 1019, 4. Jedna nova doma a lakrdija Zabavni odbor od Ahje Nametka. - Tradicijom - V. Ju komediografa Ekrema - Zabavlja - teatar - Pokuaj satire. Novi list, 1944, IV, 856, 3.

168

169 - I. Balentovi , Alija Nametak: Tuturuza i eh Meco (NZMH, Zagreb, 1978, str. 290), Susreti, 1979, 22-23. - E. Todorovac, Nove pripovjetke Alije Nametka. Alija Nametak Tuturuza i eh Meco, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1978. Republika, 1980,

- I. Kljajo, Nove knjige Alije Nametka. Dan i sunce. Novele. Ramazanske pri e i Muslimanske pripoviesti iz Bosne. Novi list, 1944, IV, 981, 2. - Korko, Dvije praizvedbe u Hrvatskom dravnom kazalitu. Osvit, 1944, III, 106, 7. - Lj. Marakovi, Hrvati muslimani pripoviedaju. Pripoviesti Alije Nametka, emsudina Sarajli a i Huseina Muradbegovi a. Spremnost, 1944, III, 138, 9. - E. Mulabdi, Mladi u prirodi, lova ke i druge omladinske pri e od Alije Nametka. Izdanje knjiaze H. Ahmeda Kujundi a, Sarajevo. Novi Behar, 1944, XVI, 3, 46. - Abdurahman Nametak, Izraaji duha i osje anja. Bosansko-hercegova ki muslimani u hrvatskom knjievnom stvaranju. Spremnost, 1944, III, 122, 9. - J. Skrai, Me u sarajevskim knjievnicima. Hrvatski narod, 1944, VI, 1197, 8. - Lj. Marakovi , Razvoj hrvatske knjievnosti u godini 1944. Hrvatski krugoval, 1945, V,

1,15-16.
- F. Bajraktarevu, Bibliografija folklorne grae u deset godita Behara (s indeksom motiva). Sarajevo, 1957, str. 1-136 u 4. Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju ifolklor,

1962, knj. XXV1II, sv. 1-2,112-114.


- D. Jeli, Stvarnost i legenda, u knjizi: Alija Nametak, Trava zaboravka, Zagreb, 1966. - I. Mandi, Mali pisci. Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje, Zagrpb, Vjesnik od

24. IX. 1966, str. 6.


- A. Nazor, Izmedu stvarnosti i bajke (Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje, Zagreb, 1966). kolske novine (Zagreb), od 2. XII. 1966. - M. Grgrevi, Alija Nametak: Trava zaboravka, Svijet (Zagreb), br. 24, od 15. XII. 1966. - I. Balentovi , Dileme i raskr a. Susreti (Umag), 1967, 1, 1-5. - H. B., Gluha arija. Lica, 1967, I, 1, 2. - O. Salkovi , Svijet Nametkove proze. Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje, Zagreb, 1966. Zivot, 1967, XVI, 11-12,127-129. - N. Frndu, Ziva slika muslimanskog svijeta. Alija Nametak: Trava zaboravka, Znanje, Zagreb, 1966. Republika, 1967, XXIII, 6-7, 366. - O. Delorko, Jedna uspjela zbirka tradicionalne poezije (Narodne juna ke pjesme bosansko-hercegova kih muslimana). Kolo, 1967, 9, 203-207. - O. Delorko, Junake narodne pjesme bosansko-hercegova kih muslimana. Sabrao Alija Nametak. Sarajevo, 1967, 254 str. Narodna umjetnost, 1967-68, knj. 5-6, 583-585. - D. Jeli, Alija Nametak, u knjizi: Muradbegovi , Kuan, Dean, Nametak, Zagreb,

XXXVI, 7-8, 796-799. - S. Tutnjevi , Socijalna proza izme u dva rata. Sarajevo, 1984 (O A. Nametku na str. 49-57). - I. T. B., U spomen Aliji Nametku. Dobri Bonjanin. Glas Koncila, XXVI, br. 50(705), 13. prosinca 1987, str. 9. - S. Bali, Umro Alija Nametak. Islam und der Western, VII, 1987, 4, 30. - F. Karihman, Merhum Alija Nametak, znameniti i zasluni hrvatski knjievnik, kulturni radnik i rodoljub. Hrvatska revija (Buenos Aires), XXXVIII , sv. 2 (150), 1988, 203-232. - I. Balentovi , Alija Nametak. In memoriam. Maruli, XXI, 2, Zagreb, 1988, 163-165. - M. Blaekovi , Dragi uredni e! Hruatska revija, XXXIX, 1989, 196-197. - S. Buconji , Dragi profesore! Hrvatska revija, XXX1X, 1989, 198. - M. Tralju, In memoriam. Prof. Hadi Ali-ef. Nametak. Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, XV-XVI, Sarajevo, 1990, 293-299. - M. Rizvi , Novele Alije Nametka ili poetika podnoenja sudbine. Predgovor knjizi Alija Nametak, Trava zaboravka, Svjetlost, Sarajevo, 1991. - [F Nametak], Alija Nametak, 1906-1987. Preporod, 1991. - Z Posavac, Aktualnost i modernost umjetnosti rije i Bosne ponosne (u povodu 50-godinjice izlaska zbirke kratkih pri a Alije Nametka Za obraz posve eno svim bosanskim prijateljima, stradalnicima i braniteljima. Glasnik, (Zagreb) od 6. srpnja, str. 40-41 i 13. srpnja 1992., str. 44-45. - [U. Bavcic], Predgovor uz knjigu A. N. Sarajevski nekrologij, Z iirich, 1994. - M. Jergovi, Zivot je ipak vaniji od smrti. Nedjeljnja Dalmacija od 24. N. 1995, str. 36-37. - R. Kadri, Zaboravljeni pisac Alija Nametak, Sarajevo Times, januar-sije anj, 1995, str. 32. - H. Suljki , Alija Nametak - bonja ki suveren rije i i djela. Hikmet (Tuzla), VIII/1995, br. 5 (89), 220-224.

1969, 315-329. - Z Kumer, Alija Nametak, Od beike do motike. Narodne lirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegova kih Muslimana. Sarajevo, 1970, 232. - O. Delorko, Alija Nametak, Od beike do motike, narodne lirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegova kih Muslimana, vlastita naklada, Sarajevo, 1970, 232 str. Narodna umjetnost, 1972, knj. 9, 218-225. - O. F. Babler, At je sladky jete sladi medu. Lidova demokracie (Brno) od 13. I. 1971. - D. Jeli, Tragom narodne poezije. Od beike do motike. Arena, 1971, XIII, 531, 26. - O. F. Babler, Lidove pisne bosenskych moslimu. Pro pratele (Brno), 1971, II, 2, 3. - S., Jahrbuch fiir Volksliedforschung,1971, XVI, 255-256. - S. Tutnjevi , Tekst o jo petorici pripovjeda a, u knjizi: Radi svoga razgovora, Sarajevo, 1972, 254-259. - H. Omerovi , Knjiga dragih sadraja. Alija Nametak, Narodne pripovijesti bosansko-hercegova kih muslimana, izdanje prirediva a. Sarajevo, Kozara ka 56, Sarajevo, 1975. Preporod, 1975, VI, 32 (126), od 1. XII. 1975. - I. Balentovi , Zapisi o Aliji Nametku, Susreti, 1975, 18, 5-7.

170

171 Buatli , Hafiz Ajni, 53 Butozan, dr. Vaso, 90 ur i , Devad, 135 ur i , Muhamed Hamdi-ef., 134, 135 uri , emsa, 135 Dabbetul-erd, v. eva, Mustafa Danon, Rafo, 73 Davidovi, Ljubomir, 141 Dean, Anto, 152, 168 Defterdarevi , Ibrahim-beg, 78 Defterdarija, Abdullah-paa, 22 Delorko, Olinko, 165, 168 Denili , Adila, 62 Denili , Emira, 62 Hajrija, 62 Denili , dr. Mustafa, 61, 62 Zulejha-hanuma, 62 Dervi beg, 20 Dervievi , Hadi Ahmed Demal ef., 57 DizriAr, Fatma, 13 Dizdar, Hamid, 142, 143, 144, 156, 165 Dizdar, Muhamed ef., 95, 121 Dizdar, Salih ef., 13 Dizdarevi , Muharem (Rud ' ija), 33, 39 Dlustu, Ljuboje, 73 Dobra 'a, Kasim-ef., 11, 107, 108, 113, 154 Dovadija, Mustafa, 144 Dra e, Hafiz-aga, 10 Dronja, kapetan, 107 Dubravi , ogo, Husein, 32, 67, 122 Dvornikovi , Ljudevit, 91 Dabi , Ahmed-ef., 9, 13 Dabi , Aluned elebija, 5 Dabi , Ahmed a ir-ef., 8 Dabi , Ali Fehmi-ef., 5-18, 30, 98, 131 Dabi , Husein, 10 Dabi , Hafiz Omer-ef., 5, 11, 127 Dabi , Muhamed-ef., 10 Dabi , a ir-ef., 7 Daferagi , 39 Dafi , Hadi Hafiz Asim-ef., 95 Damonja, Duro, 32 Delaluddin, Rumi, 36 Deneti i, 96 Dlevdet-paa, 41 Dini , Hamdibeg, 78 Dini , Mahmud-beg, 16 Dipa, Adil, 136, 137

Kazalo irnena
53, 54, 55, 56, 57, 77, 78, 79, 80, 81, 85, 94, 120, 128, 140 Bai, Salih Safvet-ef., 56, 123, 124, 125, 126, 127 Bavi, Uzir, 169 Begovi , Adil, 15 Behlilovi , Muhamed-beg, 32 Behmen, Omer, 108, 114 Belunen, dr. efkija, 160 Bejti , Alija, 96, 167 Bekta, Arif-aga, 68 Berberovi , Hafiz Hamdi-ef., 95, 121 Bero, V.,166 Belagi , sefik, 90 Beli , Zufer, 130 Bi aki , Edhem-aga, 59, 60, 126, 138 Biaki , Haki Salih-aga, 59 Biaki, dr. Vejsil, 123, 124, 125, 126, 127, 132 Biakii, 125 Bjelevac, Abdurezak Hifzi, 32, 151 Blagajac, ejh Fevzija, 58 Blaekovi , M., 169 Bobek, Josef, 166 Bolanovi , Stjepan, 73 Bral, Boidar, 141 Brka, Etnin, 61 Buconji, Nikola, 53, 106 Buconji, S., 169 Buuk, 142 Budak, dr. Mile, knjievnik, 152 Budalt, dr. Mile, lije nik, 66 Bujker, Duro, 74, 77 Bukvica, Abdullah-beg, 61, 146, 147, 148 Bukvica, Ahmed-beg, 146 Bukvica, Avnija-hanuma, 148 Burek, Ahmed-ef., 36 113 Buri, Fra Buri, Fra Mrgud, 113 Cari , Jakov, 53 Ceriba:s'i , Prai , v. Kreenjakovi Ceri , Hasan-beg, 125 Ceri , Nasih, 155 Chajjam, Omer,.25 Chamberlain, 110 Cigi , 36 adordija, Hafiz IMustafa-ef., 95 ai , ore, 109, 110 altmalt, Fevzi, 65 atrnja, Alija, 127, 128 avki , Fejzulah, 32 auevi , , 46, 100 auevi , Hatida- hanurna, 118 auevi , Hadi Mehmed Demaluddin, 12, 28, 35, 36, 38, 46, 47, 48, 49, 53, 79, 82, 100, 101, 102, 103, 104, 105, 106, 117, 118, 128, 129, 153 elebija, Sulejman, 40 engi-beg, 24 Cengi, Dervi Dedaga, 20, 50 engi , Fi o (Filtret), 118 engi , Jusuf-beg, 28 engi Lakii , Dulsa, 13 engi (Ilova), Riza, 12, 14, 140 engi, Smail-aga, 14, 50 engi i, 96 Mns'an (Muharem), 120 oki, Abdurahman 32 olti, Jovan, 72 olakovi , Enver, 156, 157, 167 olakovi , Rodoljub, 141 ule, Petar, 107, 108, 114 umavi, Husein, 64, 118, 119, 120 ati , Musa azim, 32, 38, 39, 55, 86, 87, 106, 134, 140, 143 ,emalovi , Memiaga, 13 emalovi , Muhamed-ef., 9, 11' ii , Husaga, 9, 131, 160 orovi , Vladimir, 21 ovi, Marko, 143

Abdul-Hamid, 38 Abdullah-beg, 20 Abdullah-paa, 22, 25, 27, 54 Abdurrezak, muderis, 122 Alajbegovi , had'i Salih-ef., 9, 12, 30 Albrecht, Carl, 24 Alii, Ahmecl, 96 Aliehi, Salih-ef., 90 Alui-Rujev, R., 165 Andri, Ivo, 144, 158 Arapi, Atif, 72 Arapi, Emin, 72 Aras, Tevfik R itil, 65 Arnautovi , Ejub, 136 Arnautovi-Zuban, erif, 10, 16 Arpadi , Muhamed-aga, 10 Aik Garib, v. Mulabdi, Edhem Atathrk, Mustafa Kemal-paa, 165 Atlagi, 145 Avdi , amil Jusufov, 53 Azabagi , Hadi Mehmed Tevfilt-ef., 80, 98 Babi, Mustafa-paa, 41 Babler, Otto F., 168 Badali, Ivo, 109 Bajraktarevi , Fehim, 168 Bajraktarevi , Nurnan-ef., 36 Bajro, 42 Bakamovi , Salih-beg, 32 Balentovi , Ivo, 168, 169 Bali, Omer, A., 32 Bah, Smail, 169 Bali , dr. efkija, 147 Balji, Salih, 53, 131 Baagi , Almas-hantuna, 50 BaZagi , Ibrahim-beg, 20, 50 Baagi , dr. Safvet-beg, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 35, 39, 40, 44, 50, 51, 52,

172
Dipa, Hola, 137 Dw1h, Orner, 108, 112 Dumhur, Hafiz Abduselam, 145 Dalski, Ksaver andor, 75 Diki , Meluned-ef., 12 Diki , Osman, 88, 89 Dogo, Husein, v. Dubravi , Dogo Dozo, Husein, 33, 154, 155, 157 Dugumlija, Muhamed, 40 Ebu Talib, 6 Eden, Anthony, 157 Ejubovi , Mustafa, ejh Jujo, 20 El-Husein, 129, 131 Esad-dede, 46, 100 Esih, Ivan, 165 Malunud-beg, 13 Fadilpai , Mustaj-beg, 46 Fakih, Hafiz Dafer Ibrahim, 125 Faruk, egipatski kralj, 119 Fazli , Hadi Hafiz Smail-ef., 134 Fedorov, N., 167 Feji , Hadi Hafiz Ibrahim-ef., 129, 130, 155 Ferezdek, v. Sarajli Fidahi , Mehmed-beg, 61 Filipovi , Rasim, 162, 163, 165 Firdus, Abasbeg, 158 Firdus, Alibeg, 52 Foak, Abdullah-ef., 91, 135, 136 Franjo Josip, austrijski car, 10, 47 Frndi, Nasko, 168 Fulgur, 167 vi , Hafiz Salih, 39 Ga:s'parovi , S., 167 Georgijevi, Kreimir, 150 Glava, A., 165, 167 Godec, Antun, 56 Golo, Smajo, 93 Grada evi , Husein-kapetan, 93, 94, 156 Grdi , Radmila, 143 Grgi evi , Marija, 168 Grkovi , Mate, 109 Guji, Kasim, 166 Guzina, Mujaga, 93 H. Halid ef., 46, 100 Hadiabdi , Naim, 154 Hadibaauevi , Muhamed Linga, 158 Hadi, Hakija, 152, 157 Hadi , h. Mehmed, 33 Hadi , Osman Nuri, 8, 9, 17, 18, 23, 24, 44, 51, 77, 78, 79, 88, 117 Had'i Mustafa-ef., 36 Hadihasanovi , Uzeir-aga, 63, 64, 65, 118, 119, 120, 126, 147 Hadijahi , Hadi Hafiz Demaludin-ef., 94,121 Hadijamakovi , ejh Muhamed-ef., 95 Hadikari , Sarajb , Nafija, 148 Hadioman, Dervo, 158 Hadiosmanovi , Dlemal, 33 Hadiosmanovi , Esma, 123, 124 Hadiostnanovi , Hasan, 123 Haciisulejmanovi , v. Kento Hadisulejmanovi , Mujaga, 131 Hadiabanovi , Asim-aga, 146 Hadiuzeirbegovi , Mustafa-beg, 73 Flajjam, Omer, 52 Halid, v. Sarajli Hamidullah, dr. Muhammed, 153 Handi , Adem, 96 Handi , H. Mehmed, 5, 6, 35, 37, 98, 136 Handi , Had't Muhamedaga, 136 Hane ' kovi , Mato, 167 Hasandedi , Hifzija, 18 Hofbauer, Dragutin, 53, 74 Hrmann, Konstantin - Kosta, 21 Hrasnica, Abduselam-beg, 125 Hrasnica, dr. Halid-beg, 43, 64, 126 Hrasnica-Syrzo, Ata, 43 Hrasnica, erifa, 125 Huki , Abdurahman, 155, 161 Humo, Avdo, 163 Flumo, Hamza, 149 Seid, 163 Husedu Husni, Hadi Hasan-ef., 46, 100 Husrev-beg, Gazi, 19, 25, 54, 56, 67, 91, 94, 95, 98, 99, 103, 105, 142, 148, 157 Husrev-paa, 27

173
Iljf i Petrov, 110 Ismet, 65 Isakovi , Alija, 151 Jefti Gefti), Bogoljub, v. Jevti Jel i, Dubravko, 168 Jergovi , Miljenko, 169 Jesenko, Hugo, 73 Jevti , Bogoljub, 60, 131 Jokanovi , 142 Jur i , V., 163, 165, 166, 167 Jurii , dr. Bla, 143 Jurkovi , Janko, 75 Kablar, Stojan, 20 Kadi , Galib, 141 Kadi , Husejn ef., 139, 140, 141 Kadi , dr. Muhamed, 164 Kadi , Muhamed Enverija, 94 Kadi , Ragib, 141 Kadi , Read, 18, 110, 112, 114, 135, 161, 162, 163 Kadi , Sefkija, 141 Kadri , Raida, 169 Kafedi , Safet, 163 Kajon, A. Danijel, 25 Kajtaz, Hadi Arif-ef., 20, 28 Kajtaz, Hadi Husaga, 9 Kalajdi , Muhamed Beltir, 32, 33, 79, 131, 133, 134, 148 Kalajdi , Omer, 12, 130 Kalajdi -Feji , Zehra, 130 Kallay, Benjamin, 10, 17 Kapetanovi Ljubuals, Meluned-beg, 8, 21, 41, 42, 44, 75 Kapetanovi , Riza-beg, 44, 45 Kapi, Ali-R ef., 23, 137 Kapi , Rebi, 137 Kapidi , dr. Hamdija, 90 Karabeg, Hadi Ahmed ef., 9, 10, 11, 30, 31, 131 Karabeg, Ali Riza, 30 Karabeg, Mustafa Sidki, 8, 20, 30 K.arabegovi , Avdo, 88 Karadi , Vuk, 101 Karadordevi , Aleksandar, 152 Karamedovac, 9 Karamelunedovi , dr. Hamdija, 61, 160, 161, 162 Karanfilaga, v. Sarajli Karilunan, F., 169 Kariikovi , Mirhab ukri, 32 Karkelja, 132 Katalini , Rikard Jeretov, 53 Kauk ita, Had't Hafiz Abdulah ef., 95 Kaa7, ejh Salih, 154 Kecmanovi , Ilija, 6 Kemura, ejh Sejfudin Fehmi-ef., 21, 95 Kemura, Hadi Sulejman-ef., 118, 127, 130, 131, 154, 155 Keko, Hamdija, 132 Kiki , Hasan, 166 Klai, Vjekoslav, 24, 110 Kleber, franc. general, 144 Kljajo, I., 167 Komadina, Mujaga, 10 Konjhodi , Alija Demal, 108, 114 Krbler, dr. Duro, 92 Korko, 167 Korkut, Besim, 154 Korkut, Dervi A., 97, 145 Korkut, Saltib, 32, 159 Koroec, 141 Kosi , Vaso, 167 Kovaevi , Drago, 20 Kova i , V., 167 Kozarac, Josip, 79 Krajinovi , fra Emanuel, 126 Kraljevi , Marko, 150 Kranj evi , Silvije S., 53, 91 Kraus, Fridrich, 34 Kreevljakovi , Demila (Dema), 90 Kreevljakovi , Hamdija, 24, 53, 55, 57, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 121, 122, 125, 130, 140, 147, 150 Kreevljakovi , Mehmed-Mehaga, 90 K.reevljakovi , Mula Ibrahim, 90 Kristi , A., 166 Krlea, Miroslav, 109 Krvari , 139 Kuji , Metodije, 142 Kujundi , H. Ahmed, 167, 168 Kuki , Hamid, 149 Kulenovi , Dafer Ilhami-beg, 47 Kulenovi , M., 165 Kulenovi Hafiz Mustafa Fatin ef., 37

174 Mehinagi, Hafiz Ibrahitn, 18 Mejkecie, Abdul-Husein, 37 Merhemi , 23, 98 Merhemi , Hafiz Husejn, 37 Merhemi , Ismetaga, 62 Merhemi , Meluned, 35 Merhemi , Hadi Mujaga, 35, 36, 37, 94, 98, 136 Merhemi , Mula Mustafa, 35 Merhemi , Hafiz Mulla, 37 Merhemi , Hafiz Osman, 35, 37 Merhemi , Salih, 35, 98 Merhemi -Hasanbegovi , Hiba, 37 Merhemi -Mai Fatima, 37 Merhemi -Osmanbegovi Selma, 37 Mesihovi , 131 Mesihovi , air-ef., 130 Mei , Abdurahman, 53 Mei , Ademaga, 44, 53, 78, 80, 117, 129 Metrovi , M., 165 Menari , I., 166 Miurin, v. Kulenovi , Salihbeg Milalsovi , Josip, 91 Milievi, Ivan, A., 53, 55 Milievi , Stipo, 74 Milovi, Jaka, 142 Miljkovi , Hasan, 161 Miralem, Dervi-beg, 13, 16 Monastirlija, Ismail Haki-beg, 46 Mufti, Hazim, 32, 33, 34 Mufti , Hifzi-ef., 59 Mufti , Salitn-ef., 47, 94 Muhamedagi Bikak, Hadi Hasan-ef., 95 Muharemov, M. D., 167 Muhibi , Hilmi-ef., 75 Muhibi, Nurgpim, 138 Muhsin, v. Sarajli Mujagi , Hadi Muhamed-ef., 130 Mujagi , Mustafa-ef. (ZmijsIsi), 117 Mujezinovi, Mehmed, 96 Mulabdi , Dulaga, 68, 70 Mulabdi, Edhem, 23, 24, 38, 44, 51, 53, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 103, 117, 120, 140, 149, 161, 168 Mulabdi , Mehmed, 68, 70 Mulabdi , Mula Abdija, 68 Mulabdi , Mula Ibrahim, 68 Mulabdi , Mustafa-ef., 68 Mulalxli , Nura-hanuma, 68 Muradbegovi , Ahmed, 24, 53, 121, 143, 151, 152, 159, 163, 168 Muradbegovi , Hasib, 152 Muradbegovi , Husejn, 121, 152, 168 Muradbegovi, Midhat, 152 Muradbegovi , Nedima, 152 Murgi, dr. Boidar, 165 Musakadi , Fehim, 140 Musolini (Mussolini), Benito, 131 Mui , Hafiz, Omer-ef., 153, 154, 155 Muteveli , Mehmed-beg, 46 Muzdedfija, Ibrahim, 138 Muzdeclfija, Mehaga, 138 Nametak, Abdurrahman, 86, 142, 151, 159, 168 Nametak, dr. Fehim, 116, 120, 13, 169 Nametak, Hasan-ef., 9 Nametak, efika, 150 Nametak-Spaho, Saliha, 123, 124, 125, 150, 158 Nani, Avdaga, 131 Nani , Muhamedaga, 131 Nani, Hadi Salih, 131 Napoleon, 144 Nasrudin hoda, 34 Nasti , Varnava, 107, 110 Naze i, dr. Sallso, 149, 150 Nazor, Anto, 168 Nergar, Hadi Ibrahim-aga, 94, 95 Nesefi, 36 Neveherlija, H. Ali-ef., 46, 100 Nezirhodi , Hadi Hasanaga, 64, 95 Nikola, Knjaz, 145 Nikoli, Vinlso, 166 Novo, Ai:sa ' , 124 Oki , Hasiba, 122 Oki , Hafiz Meluned-ef., 36, 94, 122 Oki, Tajjib-ef., 122, 123 Olovi, Hasan (muhtar), 126, 127 Omanovi, Fata, 9, 10, 11, 12, 15, 16, 18, 28 Omanovi , Halil, 15 Omanovi , Osman, 9, 10 Omanovi , Ramo, 15 Omerovi, H., 168

175 Omerovi , Mustafa Hilmi-ef., 28 Osman-paa, 70 Panda, Isamuddin, 128 Panci'a, Hafiz Muhamed-ef., 48, 98, 105, 128, 129, 153 Panda, Had'i Haftz akir-ef., 59, 98, 128 Papac, don Mitar, 113, 115 Pai , Muhamed-ef., 155 Patsch, dr. Karlo, 91 Paveli , dr. Ante, 133 Pavi , T., 167 Pekui, Alaga, 10 Petrovi, Jozo, 150 Ploska, Vejsil-aga, 131 Podgorsisa, Vika, 109 Polsrajinski, M., 166 Posavac, Z., 169 Pozderac, Nurija, 64, 118, 119 Precca, Nikola, 133 Prijatelj, Dara (Omanovi , Fata), 15, 18 Prijatelj, dr. Niko, 15 Proho, Hafiz Ibrahitn-ef., 126 Pruals., Hasan afi, 25 Puzi , Ahmed-ef., 28 Puzi , Dervi:s'a, 28 Puzi , Hamza-ef., 9, 12, 28, 29, 30, 34, 47 Puzi, Humo, Hatida, 127 Radi , Stjepan, 133, 162 Rami, Rizo, 166 Ramovi , v. ur i Raos, Ivan, 166 Redep-paa, 20 Redepai , Baaga, 20 Repovac, Ibrahitn-beg, 95 Resulovi, Nazif, 106 Ribi , Ahmed Sabit-ef. (irazija), 46, 100 Ridanovi , Abdullah, 7, 9, 12, 15, 28 Ridanovi, Hadi Hafiz Ibrahim-ef., 163 Ridanovi , Hadi Hafiz Muhamed, 9, 12, 163 Rivet, Charles, 102 Rizvanbegovi, Alijaga (Alipaa), 28, 41, 45 Rizvanbegovi , Hadi Mehmed-beg, 45 Rizvi , Mulisin, 169 Rudolf Habzburki, 21

Kulenovi, Salih-beg, 113 Kulenovi, Skender, 158, 159, 162 KuLier, Andrija, 53 Kulovi, Esad-ef., 63 Kuljuh, Osman-beg, 28 Kumer, Zmaga, 168 Kumii, Eugen, 75 Kurbegovi , Hafiz Abdullah-ef., 95 Kurbegovi, Hatnid-beg, 60, 159 Kurbegovi, Osman-ef., 159, 160, 161 Kurimli , v. Mulabdi Kurt, Alija, 130 Kurt, Fazlo, 130 Kurt, Hadi Hafiz Muhamed, 9, 29, 30 Kurto, Aluned, 132 Kurto, Avdaga, 132 Kuan, Jaka, 152 Kuzmanovi , 110 Lakii , Hasan-beg, 9 Lakii , Muhamed-beg, 13 Latas, Omer-pa:s'a, 28 Latifa hanuma, v. Muji Husein Li en, Metod, 108, 110, 114 Linta, 73 Lopardija, 132 Lulsas, Filip, 143 Ljubia, Stjepan, 75 Ljua, Asim-beg, 145 Maek, dr. Vladko, 133, 136, 162 Maglajli , Ibrahim, muftija, 39, 140 Majtin, Z., 166 Makajev, v. Karamehmedovi Mali , dr. Abduralunan Mirza, 58 Manastirlija, Ismail Haki-ef., 100 Mancli , Igor, 168 Manojlovi , dr. Gavro, 92 Maralsovi, dr. Ljubomir, 168 Martinovi , Ante, 143 Mai , B., 165 Mato, Anton Gustav, 38 Maurani , Ivan, 20 Medenica, R., 165 Mehi, Mustafa-ef., 35

176 Tutnjevi , Stania, 168, 169 Bakir-beg, 122 Ujevi , dr. Mate, 165 Uzunovi , Nikola, 60 Ui anin, Muharemaga, 131 Ui anin, Sabit, 37 Vamik, 44 Vareanovi , Mustafa, 37 Vefik, Ahmed-paa, 20 Vidovi , Miljenko, 126 Vidri , Vladimir (Lacko), 38, 50 Vignjevi , 108 Vuak, Mijo, 150 Vuk, v. Kurbegovi Wittasek, Jos. 24 Wolf, H., 167 Zadravec, D., 156 Zaimovi , kadija, 155 Zaimovi , emsi-beg, 16 Zaplata, Rudolf, 53 Ze evi , dr. Safvet, 140 Zenunovi , 39 Nezir-ef., 36 anko, Duan, 166 imbrek, Ladislav, 166 ivkovi , Petar, 47, 60, 131, 140 uni , Ismet, 106, 166, 167

177

Rumi, Mevlana DWucidin, 37 Rustem-beg, 20 Rudija, 34 Sabrihafizovi , Hafiz Esad ef., 37, 155 Sadi, ejh, 70 Sahai , Hihnaga, 139 Saha i , Hafiz Mustafa, 155 Salihagi , dr. Behaudin, 148 Sahhbegovi , Avdo Avdibeg, 120, 142 Salihbegovi , emsi-beg, 38 Salkovi , Omer, 168 Saraevi , Abdulah-ef., 98 Saraevi , Tajjib-ef., 98, 99, 118 Saraevi , Teufik, 118 Sarajli , Semsudin, 32, 38, 39, 40, 117, 148, 165, 168 Savi , R.J., 25 Savojski, Eugen, 19 Seid, Kutb, 153 Semiz, Ekrem, 13 Serdarevi , Muhamed Seid (kadija), 32, 58, 95, 130, 155 Sikiri , air-ef., 122 Simeon, Rikard, 166 Skaka, Avdaga, 144 Skrai , Jerko, 168 Slijep evi , Faud, 33 Slijep evi , Marko, 143 Smail-aga, 20 Smailagi , Meho, 34 Softi , Mustafa, 147 Sokolovi , Osman Asaf, 157 Sokolovi , Hadi Hafiz Sinan, 154, 155 Sokolovi Sokolija), Salko, 136 Spahi , Abdullah-beg, 113 Spahi , Akif-aga, 126, 131 Spahi , Dervi-ef., 113 Spahi , Nezir, 160 Spaho, Alaga, 124 Spaho, Esma-hanuma, 126 Spaho, Fehim-efendija, 11, 18, 24, 35, 53, 59, 79, 117, 120, 122, 123, 124, 125, 128, 140, 142, 146, 147, 155 Spaho, Hamdija, 126 Spaho, Hadi Hasan-ef., 132 Spaho, Hadi Mehaga, 126 Spaho, Meluned, 35, 59, 60, 61, 63, 64, 82,

120, 124, 125, 126, 129, 131, 133, 136, 141, 142, 145, 147, 160, 162 Spaho, Mustafa-ef., 126, 140 Spaho, Senija, 140 Spaho, Sidika-hanuma, 138, 139 Siki , dr. Milan, 47, 60, 105 Stojadinovi , Milan, 59, 64, 131, 160 Suik, Hadi Mujaga, 137 Stupac, Alaga, 137 Sulejman Kanuni (sultan), 8 Sulejmanpai , Omerbeg, 88 Sulejmanpai , Rifatbeg, 73 Suljki , Hifzija, 169 Svara, Maksim, 160 Svrzo, Server-ef., 43 abanovi , Hazim, 33, 55, 96 ahinagi , Avdaga, 63, 119 ahinovi , dr. Hamid, 61, 130 ahinovi , dr. Munir, 117, 128, 158, 166 anti , Aleksa, 150 arac, Hafiz Sulejman-ef., 17, 47, 95, 101, 102 e eragi , Hadi Murat, 154 ehi , Husein Ahmedov, 106, 155, 156 ehovi , 78 ek, Adalbert, 47 emi , Salih-ef., 30 enoa, August, 75 einovac, v. Kreevljakovi eva, Mustafa, 157 Antun, 165, 166 -in, v. Sarajli irazija, 37 irazija, v auevi otra, Nil ola, 108, 110, 113 uvali , Murat, 33, 34 Tabak, Hadi Sulejman, 124 Tabakovi (Dubokovi ), Hasaga, 137 Tadijanovi , Dragutin, 156 Tanovi , Mulaga, 20 Todorovac, Ejub, 169 Tokatlija, Salih-ef., 46, 100 Tomi , Josip Eugen, 75 Tralji , Hafiz Mahmud, 96, 125, 169 Tralji , Seid, 96 Tufo, Muhamed, 95

178 179

Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi su iz:

Kazalo
1.str. 5-18, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knj. IV/1976, Sarajevo, 1976, str, 187-199, 2. str. 19-25, Novi Behar, IV/1930-31, 22-23, str. 321-324, 3. str. 26-27, Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva (VIS), XXV1I/1964, 3-4, 152-153, 4. str. 28-29, Glasnl VIS, IX/1941, 9, 279-281, 5. str. 30-31, Novi Behar, XIII/1940, 10, 327, 6. str. 32-34, Glasnik VIS, XXVI/1963, 9-10, 461-463, 7. str. 35-37, Glasnik VIS, X(XXII)1959, 4-6, 266-269, 8. str. 38-40, Glasnik VIS, XII(XXIV)1961, 10-12, 440-445, 9. str. 41-42, Narodna uzdanica, kalendar. G. Sarajevo, 1934, 182-185, 10.str. 43, Narodna uzdanica, kal. G. II, Sar. 1934, str. 185, 11.str. 44-45, Narodna uzdanica, kal. G. I, Sar. 1933, str. 133-135, 12.str. 46-49, Narodna uzdanica, kal. G. Sar. 1939, str. 99-106, 13.str. 50-54, Narodna uzdanica, kal. G. Sar. 1935, str. 56-62, 14.str. 55, Narodna uzdanica, kal. G. IV, Sar. 1936, str. 149, 15.str. 56-57, Narodna uzdanica, kal. G. IV, Sar. 1936, str. 149-151, 16.str. 58, Narodna uzelanica, kal. G. IV, Sar. 1936, str. 154, 17.str. 59-60, Narodna uzdanica, kal. G. XI, Sar. 1943, str. 147-148, 18.str. 61-62, Narodna uzdanica, kal. G. XI, Sar. 1943, str. 148-149, 19.str. 63-66, Narodna uzdanica, kal. G. XII, Sar. 1944, str. 71-76, 20.str. 67-85, Edhem Mulabdi , Zeleno busenje, Matica hrvatska, Zagreb, 1944, Predgovor A. N., str. I-XXII, 21.str. 86-87, Glasnik VIS, XXIX/1966, 9-10, 116 117, 22.str. 88-89, Glasnik VIS, XXVII/1964, 7-9, 358-359, 23.str. 90-97, Glasnik VIS, X(XXII)1959, 10-12, 497-503, 24.str. 98-99, Glasnik VIS, XI(XXIII)1960, 7-9, 252-255, 25.str. 100-106, Glasnik VIS, XXVII/1964, 10-12, str. 470-475, 26.str. 107-116, Fragmentarno objavljeno u listu Preporod (Sarajevo) tijekom g. 1991. 27.str. 117-164, Fragmenti iz Sarajevskog nelu-ologija, objavljenog u izdanju Bonja kog instituta - ZUrich, 1994. g. 1. MARGNALIJE 0 IVOTU I RADU MUFTIJE ALLFEHME-EFENDIJE DABI A Literatura Summary 2. Dr. SAFVET BEG BAAGI 6. V. 1870. - 6. V. 1930 3. SAFVETBEG BAAGl (Povodom tridesetogodinjice smrti 9. IV. 1934.) 4. HAMZA ef. PUZI 5. HADI AHMED ef. KARABEG 6. MUHAMED-BEKIR KALAJDI 7. HADI MUJAGA MERHEMI 8. EMSUDIN SARAJLI 9. MEHMEDBEG KAPETANOVI - LJUBUAK. 10: SERVER ef. SVRZO 11. RIZA BEG KAPETANOVI 12._ HADI MEHMED DEMALUDDN AUEVI 13. DR. SAFVETBEG BAAGI -REDEPAI (MIRZA SAFVET) 14. MUSA AZIN,4 ATI 15. NADGROBNI SPONIENIK DRA. SAFVETBEGA BAAGI A MALI 16. Dr. ABDURRAHMAN 17. EDHEM-AGA BIAKI 18. Dr. MUSTAFA DENILI 19. UZEIR-AGA HADIHASANOVI 20. EDHEM MULABDI 21. MUSA AZIM ATI - pedesetogodinjica sntrti 22. OSMAN DIKI (7. I 1879. - 30. 1912.) 23. HAMDIJA KREEVLJAKOVI 24. TAJJIB ef. SARA EVI 25. HADI MEHMED DEMALUDDLN AUEVI 26. USPOMENE IZ ZATVORA 27. SARAJEVSKI NEKROLOGIJ 7. III 1961 10. 1961 14. III 1961 28. IX 1961. 5. V 1962

Krignice Pre ito

5 17 18 19 26 28 30 32 35 38 41 43 44 46 50 55 56 58 59 61 63 67 86 88 90 98 100 107 117 118 118 120 121 122

180
123 126 127 128 129 131 132 133 134 134 135 136 137 138 139 142 144 145 146 148 148 151 151 153 155 156 157 158 159 162 165 170 178

26.V 1962 28.VI 1962. 7. XI 1962. 20. XI 1962. 18K111962 28. 11 1963 4. IV 1963. 12.IX 1963. 13.IX 1963. 1. XI 1963. 1. 11 1964 13. 111 1964 1. IV 1964. 17. VII 1964 19. IV 1966. 25. VI1 1967 29. VII 1967 30. VITI 1969. 8. X 1969. 31. 1970 1. IV 1970. 9.1111972 17. I rff 1972 12. IV 1972. 24. VII 1973 30. VIII 1976. 9. XI 1976. 27.I 1978. 12. IV 1978. 16. XII 1981 Literatura o Aliji Nametku Kazalo imena Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi su iz: