You are on page 1of 36

ICI:MllS'1`

Naslov KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI

Priredio
Aziz KADRIBEGOVI

llustrirao
Ahmet MUMINOVI

lzdava

Isl u MIIST Sarajevo


-

Za izdava a
Mustafa BE IROVI

Urednik
Devad HODI

Recenzenti
Devad HODI Hilmo NEIMARLI A

Redakcija
Mustafa BE IROVI (inicijator i nosilac projekta) Hadem HA DAREVI (jezi ki savjetnik) prof. dr. Enes KARI i Demaludin LATI (stru ni konsultanti)

Lektura
dr. Remzija HADIEFENDI - PARI

Korektura
Enes DURMIEVI erif MU KANOVI

DTP mtg-topgraf, Velika Gorica tamparija


Mladinska knjiga, Ljubljana

Tira
5000 Copyright 1998. BEMUST, Sarajevo ISBN 9958-725-08-8

Miljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, na osnovu lana 19. ta ka 13. stava 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, komplet "Kur'anske pripovijesti" oslobo a se pla anja poreza na promet proizvoda.

Biblioteka Dje ija knjiga

KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI

111:MIIST
1998.

Stvaranje ovjeka
Znaj da je samo Jedan Bog, Allah. Niti je rodio, niti je ro en i niko mu nije ravan. I sve to vidi On je stvorio, i sve to ne vidi On je stvorio. On sve stvara i rastvara. Uzvieni Allah sve moe. On samo kae - budi! i to biva. On je Gospodar svjetova, Sveop i Dobro initelj, Milostivi. On je silan i mudar. On sve uje i sve vidi On sve zna. On je vje an.

^y

\:1 I^

;Zemlju i nebo Uzvieni Allah je stvorio za est perioda. Prvo je Zemlju asprostro i po njoj nepomi ne planine razbacao, u inio da rijeke teku i utevi kroz nju vode. 1 da na njoj sve s mjerom raste. Zatim je svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio. Najdonje nebo je sa sazv I e ima ukrasio, a i Mjesec i Sunce se pokoravaju eg ovo' 1volji. l p I N1 l^ Prije nego ovjeka, Uzvieni Gospodar svjetova je stvorio bi a od uarene vatre i svjetlosti - dine i meleke.
.l^

_._ ^.st^ .,^^

Kad Milostivi Allah odlu i stvoriti prvog ovjeka, Adema, On re e melekima: "Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!" "Zar e ti namjesnik biti onaj koji e po njoj nered initi i krv prolivati? A mi Tebe veli amo i hvalimo i kako Tebi dolikuje, uzdiemo" - rekoe oni. Uzvieni Allah re e: znam ono to vi ne znate!" I On stvori ovjeka od ilova e, dade mu savren oblik i ivot u njega udahnu. Zatim ga podu i nazivima svih stvari, a onda te stvari predo i melekima i re e: "Kaite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen nek si!" - rekoe oni -"mi znamo samo ono emu si nas Ti pou io; Ti si Sveznaju i i Mudri."
,

"O Ademe" - re e Allah Uzvieni -"kai im ti nazive njihove!" I kad im kaza njihove nazive, Allah re e: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo la znam ono to vi javno inite i ono to krijete!" A kad Allah Uzvieni re e melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se poklonie. Ali Iblis, jedan od dina, ne htjede se pokloniti. Uzoholi se i postade nevjernik.

^,....- w

^\ \
1^ ^/

!^ ^ '^^}^
` . .
^ ^ j ^^'T f,

I\
^,.

;M.

,i

"O Iblisu" - rekao je Allah -"ta te navelo da se ne pokloni onome kojega sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misli da si uzvien?" "Bolji sam od njega" - odgovorio je Iblis mene si stvorio od vatre a njega od ilova e." "E, izlazi onda iz denneta" - re e Milostivi Gospodar -"proklet da si! Moje prokletstvo e te do Sudnjeg dana pratiti! " Iblis zamoli svoga Gospodara Allaha da mu da roka do Sudnjega dana, kada e svi ljudi oivljeni biti. Kad mu Allah Uzvieni dade rok koji je traio, Iblis re e da e do toga dana ljude stalno zavoditi - predstavljati im hr ava djela lijepim i na krivi put ih okretati, osim onih koji budu iskreno Allaha vjerovali i dobra djela inili.

 ^^,..^\ .^^ , -^ ^ ` ^r,"


^. ^

-

^ ^ ^

,^

Uzvieni Allah mu potvrdi istinu da on ne e imati nikakve vlasti nad odanim vjernicima, osim nad onima koji ga budu slijedili, onim zalutalima. I Allah Uzvieni re e Ademu: "O Ademe, ivite ti i tvoja ena u dennetu i jedite u njemu koliko god elite i odakle god ho ete, ali se ovom drvetu ne pribliujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!" Ali, ejtan im po e bajati i zaklinjati se da je on njihov savjetnik iskreni, pa re e:

"Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili!" I na prevaru ih zavede. A kad oni sa onog drveta okusie, stidna mjesta njihova im se ukazae i oni po sebi denetsko Ii e stavljati po ee. "Zar vam to drvo nisam zabranio" - zovnu ih Gospodar njihov -"i rekao vam: ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj." "Gospodaru na" - rekoe oni -"sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni."

"Izlazite!" - re e Allah Uzvieni -"jedni drugima bit ete neprijatelji! Na Zemlji ete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ete ivjeti, na njoj umirati i ponovo oivljeni biti. Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju ne e zalutati i ne e nesretan biti. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali - bit e stanovnici dehennema; u njemu e vje no ostati". Milostivi Gospodar je poslije Adema izabranikom u inio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio. Tako je Adem postao prvi ovjek i prvi Allahov poslanik. Od njega i njegove ene izrodili su se svi ljudi, cijelo ovje anstvo.

A ko je vrsto uz Allaha, tane ve upu en na pravi put.

Sinovi Ademovi
Ovo je pri a o dvojici sinova Ademovih, ispri ana onako kako je bilo. Njih dvojica su prinijeli rtvu Bogu. Pa je od jednog rtva bila primljena a od drugog nije. Ovaj drugi se uslijed toga rasrdi pa re e svome bratu: "Sigurno u te ubiti!" "Allah prima samo od onih koji su dobri" - re e onaj. "I kad bi ti pruio ruku svoju prema meni da me ubije, ja ne bih pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer se ja bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja elim da ti ponese i moj i svoj grijeh i da bude stanovnik u vatri". A vatra je kazna za sve nasilnike. I strast njegova navede ga da ubije brata svoga i on ga ubi. I postade jedan od izgubljenih.

AIIah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. Kad on to vidje, povika: "Teko meni! Zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga ! " I pokaja se. Uslijed toga je Allah propisao: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se ne iji ivot sa uva - kao da je svim ljudima ivot sa uvao.
Samo je Allah zatitnik va i On je na jbol ji pomaga .

10

Stradanje naroda Nuhova


leste li uli povijest o jednom narodu koji je, izuzev malobrojnih, stradao u velikoj poplavi, uguio se i nestao u valima nabujale vode. Ta povijest o tome narodu ostala je kao znak i kao opomena kako Gospodar Zemlje i neba kanjava one koji prevre svaku mjeru, koji se uzohole i postanu obijesni. A Nuhov narod zaista bijae takav: okrutan, i obijestan, i neposluan.

smilova se Uzvieni Allah, jer On je najmilostiviji, i posla Nuha, koji je bio jedan od njih, da opominje taj narod i donosi im dokaze od Gospodara svega vidljivog i nevidljivog, kako bi se opametili i kako ne bi doivjeli potpunu propast. I do e Nuh svome narodu kao Allahov poslanik i tamo ostade devet stotina i pedeset godina. I govorae: "O narode moj, Allahu se klanjajte, vi drugoga boga osim Njega nemate; zar se ne bojite? narode moj, ja vas otvoreno opominjem". Ali, glaveine njegovog naroda su ui za epljali i glavu okretali i lica svoja haljinama svojim pokrivali samo da ne uju to to Allahov poslanik njima govori. I prezrivo odgovarali: "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi."
I

t
"O narode moj" - govorio je on -"nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova; poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam elim; ja od Allaha znam ono to ne znate vi. Zar vam je udo to vam poruka od Gospodara vaeg dolazi po ovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili." Tako je Allahov poslanik Nuh govorio stotinama godina odano i neumorno. I no u i danju. 1 javno i tajno. I glasno i polahko. Prilazio im na sve mogu e na ine, ne bi li samo Allahovu milost zasluili. Molio ih da od Gospodara svoga trae oprosta, jer Gospodar njihov zaista mnogo prata. Upozoravao ih na to da ih Allah od zemlje poput bilja stvara, da ih ponovo u nju vra a, te da e ih sigurno opet iz nje sve izvesti. Uvjeravao ih da e im Gospodar njihov dati imanja i sinove, da e ih bogato nagraditi, kie im obilne slati i ba e i rijeke im dati. 13

A glaveine njegova naroda, oni koji nisu vjerovali, nadmeno su odgovarali: "Koliko mi vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita me u nama; ne vidimo da ste vi imalo bolji od nas. tavie, mislimo da ste laljivci." "O narode moj" - govorio je on -"da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate? O narode moj! Za ovo ja od vas ne traim blaga, Allah e mene nagraditi. I ja ne u otjerati vjernike, oni e pred svoga Gospodara izi i; ali ja vidim da ste vi narod koji ne zna." No, oni ostadoe tamo gdje su bili i jo se vie uzoholie.

Sve to je poslanik Nuh vie govorio i pokuavao u njihova srca usadit i istinu, oni su se sve vie udaljavali od njega. I povodili se za onima koji su velika bogatstva imali i koji su razne spletke smiljali. 1 odvra ali ih od Allahovih dokaza govore i da nikako boanstva svoja ne ostavljaju, da Vadda i Suvaa i legusa i leuka i Nesra ne naputaju i da se njima i dalje klanjaju. I tako mnoge u jo ve u zabludu dovodili. I razne spletke smiljali. "On je ovjek kao i vi" - govorili su -"samo ho e da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako neto nismo uli od naih predaka davnih, on je lud ovjek, pa pustite ga neko vrijeme!"

15

Uzaludne bijahu Nuhove rije i: "Ja vam ne kaem: U mene su Allahove riznice - niti: Meni je poznata budu nost, - a ne govorim ni o onima koje vae o i s prezirom gledaju: Allah im nikakvo dobro ne e dati - ta Allah dobro zna ta je u duama njihovim, jer ja bih se tada ogrijeio." "O Nuhu", - rekoe oni -"ti si elio da se s nama raspravlja i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono to prijeti, ako istinu govori!" "To e vam u initi samo Allah ako bude htio" - re e on -"i vi ne ete uma i. Ako Allah ho e da vas ostavi u zabludi, ne e vam moj savjet koristiti, ma koliko ja elio da vas savjetujem. On je Gospodar va i Njemu ete se vratiti." 1 njima malo bi to su glave od njega okre ali i prste u ui stavljali da ne uju ta govori.

__

\^.\^^^
, ,^.

I malo im bi to su razne spletke i podvale inili. I malo im bi to su mu se izrugivali i ono to je Allah zapovijedio laima smatrali. I malo im bi to su ga lacem i ludakom nazivali. Sve im to malo bi, te mu zaprijetie najteom kaznom: "Ako se ne okani, o Nuhu!" - rekoe -"bit e sigurno kamenovan!" Poslanika Nuha nisu uplaile ni pokolebale njihove prijetnje. Uzvieni Allah mu je bio dovoljan oslonac. Zato im re e: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak me u vama i moje opominjanje Allahovim dokazima - a ja se stalno uzdam u Allaha - onda se, zajedno sa boanstvima svojim, odlu ite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrite i ne odga ajte!"

Vidjevi da vie nita ne pomae, Nuh se obrati svome Gospodaru, Svevinjem Allahu Milostivom: "Gospodaru moj, ja sam narod svoj i no u i danju doista pozivao, ali ga je pozivanje moje jo vie udaljilo. I kad god sam ih pozivao da im oprosti, prste su svoje u ui stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi. Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im aputao, i govorio: Traite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prata; On e vam kiu obilnu slati i pomo i vas imanjima i sinovima, i dat e vam ba e, i rijeke e vam dati. Sta vam je, zato se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!

1)

Zar ne vidite kako je Aliah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom u inio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara, a zatim vas u nju vra a i iz nje e vas sigurno izvesti. Aliah vam je zemlju u inio ravnom, da biste po njoj hodali putevima prostranim. Gospodaru moj, oni mene ne sluaju i povode se za onim ija bogatstva i djeca samo njihovu propast uve avaju i spletke velike snuju i govore: Nikako boanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda ni Suvaa, a ni Jegusa ni Jeuka ni Nesra ne naputajte! A ve su mnoge u zabludu doveli, pa Ti njima, inadijama, samo propast pove aj!"

^--

Allah Milostivi zna sve ta je i kako je bilo, jer Svojim znanjem sve obuhva a, pa objavi svome poslaniku: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga ne e vjernik postati, zato se ne alosti zbog onoga to oni stalno ine. I gradi la u pred Nama i po Naem nadahnu u, i ne obra aj mi se vie zbog nevjernika - oni e sigurno biti potopljeni!" I poslanik Nuh po e graditi la u s Allahovom pomo i. Kad god bi pored njega prolazile glaveine naroda njegova, rugale bi mu se.

"Ako se vi rugate nama" - govorio je on -"rugat emo se i mi vama onako kako se vi rugate, i saznat ete, zaista, koga e sna i sramna kazna i ko e u vje noj muci biti." I kad Ia a bijae gotova i kad je pala Allahova zapovijed i voda s povrine Zemlje pokuljala, Gospodar mu je rekao: "Ukrcaj u Ia u od svake ivotinjske vrste po jedan par, i eljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!" A malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. I Nuh re e onima koji su vjerovali: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prata i samilostan je!"

Onda je nastupio taj navijeteni as. Obistinila se prijetnja Gospodara svjetova. I zbio se straan doga aj: Kapije nebeske su se, voljom Gospodara neba i Zemlje, otvorile i voda je iz njih po ela neprestano liti, a iz zemlje su, Njegovom voljom, izvori silni provreli! I te su se vode sastale kako je odre eno bilo! Sve je bila samo voda koja je neprestano lila sa svake strane i potapala sve pred sobom. Valovi su bili ogromni, kao brda, i nita im se nije moglo suprotstaviti. I kad ti ogromni valovi ponesoe Nuhovu la u u kojoj bijae od svega onako kako je to Allah odredio, on zovnu svoga sina koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!"

.^

.^^,

*aea.

.,,.

e mu on. "Sklonit u se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi" - re "Niko danas Allahove kazne ne e poteden biti, osim onoga kome se On smilovao!" - re e Nuh, i val ih razdvoji, i sin mu potopljen bi.

23

I kad se ispunila odredba Allaha Uzvienog, bi re eno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povu e i ispuni se odredba, a la a pristade na planini EI-Dudi, i bi re eno: "Daleko nek je narod nevjerni ki!" Poslanik Nuh u brizi za svojim sinom koji je ostao potopljen, zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, sin moj je eljade moje, a obe anje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!" "O Nuhu, on nije eljade tvoje" - rekao je On -"jer radi ono to ne valja, zato me ne moli za ono to ne zna. Savjetujem ti da neznalica ne bude."

"Gospodaru moj", - re e -"Tebi se ja utje em da Te vie nikada ne zamolim za ono to ne znam! Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, bit u izgubljen." I njegov Gospodar Milostivi ga obavijesti: "O Nuhu, - bi re eno -"iskrcaj se, s pozdravom Naim i blagoslovima tebi i narodima koji e se izroditi od ovih koji su s tobom!" Milostivi Allah je to ostavio kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? A oni to su zbog grijehova svojih potopljeni u vatru e biti uvedeni i nikoga sebi, mimo Allaha, kao pomaga a ne e na i.
Allah je Prvi i Posl jedn ji,i Vidl jivi i Nevidl jivi, i On zna sve!

2S

Nisu voljeli one koji opominju


Hvaljen neka je Allah Uzvieni koji je nebo i Zemlju stvorio i ovjeka na njoj. I podijelio sve ljude na narode i plemena kako bi se bolje poznavali i razumijevali. U beskrajnoj svojoj milosti, On je svakom narodu slao poslanika, vjerovjesnika, da bi taj narod uputio na pravi put. Tako je narodu Semud upu en poslanik Salih koji je svoj narod upozoravao: "O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Vlu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.

la sam vam sigurno poslanik pouzdani. Zato se bojte Allaha i budite posluni meni!" "Zar da slijedimo jednog od nas! govorili su oni. Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. Zar ba njemu, izme u nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je laijivac oholi!" Boijeg poslanika Saliha malo je ko sluao. Njemu se pridruie samo oni siromani i potla eni i povjerovae u ono to govori. Ve ina ostalih nije htjela odbaciti svoju raniju vjeru i svoje klanjanje mnogobrojnim kipovima koje su drali za bogove. Zato su govorili: "O Salihu, ti si me u nama prije ovoga cijenjen bio. Zato nam brani da se klanjamo onome emu su se preci nai klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono emu nas ti poziva."

^^^

,^.

27

Poslanik Salih ih je i dalje pozivao da odbace svoju oholost i neznanje. I svoju umiljenost. Govorio im je da su Allahovom voljom na svijet doli i da su naslijedili jedan narod koji se zvao Ad koga je Gospodar Uzvieni, zbog njihove neposlunosti i smutnji, unitio. Podsje ao ih je poslanik Salih na njihova bogatstva koja im je Allah podario, na velike pala e i dvorce koje u ravnicama grade. I ku e koje u brdima kleu. I sve drugo u emu uivaju i provode se. Molio ih je da ne zaborave te Allahove darove, da ne ine nerede i zlo po zemlji. 1 da prihvate dokaze Milostivog Gospodara, da se samo Njemu klanjaju i pokajanje od Njega trae.

28

Ali, to sve nije pomagalo. Oni oholi se jo vie uzoholie, a naro ito glaveine i prvaci toga naroda. Oni su imali svega u izobilju pa su smatrali da im niko nita ne moe u initi. I ti nadmeni i oholi prvaci i bogatai upitae one koji su bili potla eni i siromani, a koji su povjerovali u ono to poslanik Salih govori: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono to je po njemu objavljeno" odgovorie oni. "A mi ne vjerujemo u ono to vi vjerujete" - rekoe prkosno. U gradu je bilo devet osoba koje su posebno nered inile i oni se zaklee najteom zakletvom da e Saliha i njegovu porodicu no u ubiti. A onda e njegovom najbliem ro aku re i kako nisu prisustvovali toj pogibiji. 1 smiljali su razne spletke, ali ih je Allah kaznio kad se nisu nadali.

Poslanik Salih je i dalje pozivao svoj narod: "Zar mislite da ete ovdje biti ostavljeni sigurnima, u vrtovima i me u izvorima, u usjevima i me u palmama sa plodovima zrelim?" A oni rekoe: "Ti si samo op injen; ti si ovjek kao i mi; zato nam donesi jedno udo ako istinu govori!" On im tada dovede jednu kamilu i re e: "O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne inite joj nikakvo zlo, da vas patnja nesnosna ne bi stigla!"

^-

^-,

..-, ^..-

""s

Da bi pokazali kako u te njegove rije i ne vjeruju i kako ho e svemu da prkose, oni pozvae jednog izme u njih i on zakla tu kamilu. Poslanik Salih im re e: `ivjet ete u zemlji svojoj jo samo tri dana! To vam je istinita prijetnja!" Oni se samo nasmijae pomislivi kako im niko nita ne moe. Ta oni imaju silno bogatstvo, ogromne i tvrde ku e u brdima klesane. I svu vlast u svojim rukama. Ko im moe nauditi?! Zato jo drskije rekoe: "O Salihu, u ini da nas sna e to ime prijeti, ako si poslanik!"

I zadesi ih straan potres i straan glas i oni ostadoe mrtvi poput zdrobljenog suhog li a. Kao da nikada nisu ni postojali. A poslanika Saliha i one koji su sa njim vjerovali, Milostivi Gospodar je spasio tog stranog udesa. Oni su ve bili napustili svoj narod, jer je poslanik Salih znao ta e im se desiti. A on im je bio rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju."

A Allah milost svolu daruje kome On ho e; Allah je neizmjerno dobar.