You are on page 1of 36

IC1:M11S'1`

Naslov KUR'ANSKE PRIPOVI1ESTI Priredio Aziz KADRIBEGOVI Ilustrirao Ahmet MUMINOVI lzdava

BEMUNT Sarajevo
-

Za izdava a Mustafa BE IROVI Urednik Devad HODI Recenzenti Devad HODI Hilmo NEIMARLIJA Redakcip Mustafa BE IROVI (inicijator i nosilac projekta) Hadem HAIDAREVI (jezi ki savjetnik) prof. dr. Enes KARI i Demaludin LATI (stru ni konsultanti) Lektura dr. Remzija HADIEFENDI - PARI Korektura Enes DURMIEVI erif MU1KANOVI DTP

mtg- topgraf, Velika Gorica


tamparija Mladinska knjiga, Ljubljana Tira 5000 Copyright 1998. BEMUST, Sarajevo ISBN 9958-725-06-1

Miljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, na osnovu lana 19. ta ka 13. stava 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, komplet "Kur'anske pripovijesti" oslobo a se pla anja poreza na promet proizvoda.

Biblioteka Dje 'ija knjiga

KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI

IIEMIINT
1998.

Uasan glas
Uzvieni Allah, gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izme u njih, beskrajno je milostiv: oprata grijehe i prima pokajanje, obilno nagra uje i strahovito kanjava. Koliko je samo gradova drevnih i narocffi uniteno zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili.

if-

Oni su Allahove poslanike tla ili, proganjali i ubijali a drugim se boanstvima, mimo Allaha, klanjali. A Allahovu poruku nisu primali. Nisu htjeli da povjeruju u Onoga ko ih je na Zemlju smjestio i sve to je potrebno za ivot dao. Koliko su ljudi nezahvalni! Takvi su bili i stanovnici Medjena kad im je doao Allahov poslanik uajb. "O narode moj," - govorio je on -"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

i?'1 4.4 >"jrZfold%

I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijete i i od Allaha odvra aju i one koji u Njega vjeruju, ele i krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnoio, a pogledajte kako su skon ali oni koji su nered pravili." "O uajbe," - govorili su oni - "da vjera trai od tebe da napustimo ono emu su se preci nai klanjali da ne postupamo sa imanjima naim onako kako nas je volja? E ba si 'pametan' i 'razuman'!"

"O narode moj," - govorio je on - "shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u izobilju. Ja ne elim 'initi ono to vama zabranjujem; jedino elim u initi dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obra am. 0 narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono to je zadesilo Nuhov narod Hudov narod Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas ivio. traite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi."

"O uajbe," rekoe oni - "mi ne razumijemo mnogo toga 'to ti govori, a vidimo da si me u nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag." "O narode moj," - re 'e on - "zar vam je rod moj drai od Allaha koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono to vi radite! 0 narode moj, inite sve to moete, a ini u i ja. Vi ete sigurno saznati koga e kazna sti i koja e ga osramotiti i ko je laac. Pa, 'ekajte i ja u s vama 'ekati!"

~1111~

001114~10~-

Glaveine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoe: "Ili ete bezuvjetno vjeru nau prihvatiti, ili emo mi, o uajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada naeg istjerati." "Zar i protiv nae volje?" - re e on. `Ako bismo vjeru vau prihvatili nakon to nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo la iznijeli. Mi ne treba da je prihva amo, to ne e Allah, Gospodar na, jer Gospodar na znanjem svojim sve obuhva a; u Allaha se uzdamo! Gospodaru na, Ti presudi nama i narodu naem, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!"

A glaveine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoe: "Ako po ete za Suajbom, bit ete sigurno izgubljeni." I kada je pala Allahova naredba, Allah je, iz milosti Svoje, uajba i vjernike s njim spasio, a one koji su zio 'inili pogodio je uasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomi ni osvanuli, kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Oni koji su smatrali uajba lacem - kao da nikad nisu na njoj bili; oni koji su smatrali uajba lacem, oni su nastradali.

Oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Gospodara svega vidIjivog i nevidIjivog poricah - bit e stanovnici u vatri; u njol c'e vie ito ostati, a to c'e uasna sudbina biti.

Vjera [brahimova - vjera prava


Nek je u miru Ibrahim! Ibrahim je bio primjer estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik nije druge smatrao Allahu ravnim. I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim. Allah je njega izabrao i na pravi put izveo. I Allah pokaza Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao. Kad nastupi no , on ugleda zvijezdu i re e: "Ovo je Gospodar moj!" A poto za e, re e:

"Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda Mjesec kako izlazi, re 'e: "Ovo je Gospodar moj!" A poto za e, on re e: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit u sigurno jedan od onih koji su zalutali!" A kad ugleda Sunce kako se ra a, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najve e!" 9

A poto za e, on re 'e: "Narode moj, ja nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate! la okre em lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" Nek je u miru Ibrahim! "Allahu se jedino klanjajte" - govorio je on narodu svome - "i Njega se bojte; to vam je bolje, da znate. Zar lana boanstva umjesto Allaha ho ete? I ta o Gospodaru svjetova mislite? Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i no klanjate?" Oni odgovorie: "I nai preci su im se klanjali." "I vi ste a i preci vai bili u o itoj zabludi" - re 'e. se samo ali?" - upitae oni. "Govori ti to ozbiljno

7 -="7(

"Ne," - re 'e - "Gospodar va je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja u vam to dokazati. Tako mi Allaha, ja u, im se udaljite, vae kumire udesiti!" I on baci pogled na zvijezdu, pa re e: "Ia u se, evo, razboljeti!" I oni ga napustie, uzmaknuvi. A on se kumirima njihovim prikrade pa re e: "Zato ne jedete? Sta vam je te ne govorite?"

I porazbija ih on u komade, osim onoga najve eg, da bi se njemu obratili. "Ko uradi ovo sa bogovima naim?" - povikae oni -"zaista je nasilnik!" " uli smo jednog momka kako ih huli," - rekoe neki -"ime mu je Ibrahim." "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoe -"da posvjedo e. "Iesi li ti uradio ovo s bogovima naim, o Ibrahime?" - upitae. "To je u inio onaj najve i od njih, pitajte ih ako umiju da govore" - re e on. I oni se zamislie, pa sami sebi rekoe: "Vi ste, zaista, nepravedni!"

YI

Zatim glave oborie i rekoe: "Ta ti zna da ovi ne govore!" "Pa zato se, onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu tetu otkloniti?" upita on. "Teko vama i onima kojima se, umjesto Allaha, klanjate! Zato se ne opametite?" "Pripremite za njega loma u, pa ga u vatru bacite!" - povika'e razjareni. "Vi ste" - re e Ibrahim - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u ivotu na ovom svijetu me usobne prijateljske odnose odravali a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ete se odricati i jedni druge ete proklinjati. Vatra e vae boravite biti, i niko vam u pomo ne e prite i.

im

s14

//'

"Spalite ga i bogove nae osvetite, ako ho ete ita da u inite" - u bijesu ponavljahu. I napravie veliku loma u. I htjedoe da ga na muke stave, ali Allah njih u ini ponienim: "O vatro", re 'e Gospodar, "postani hladna i budi spas Ibrahimu!" I vatra mu nita ne uradi. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - re e "On e mene kuda treba uputiti."

Ibrahim re 'e ocu svome: "O o e moj, zato se klanja onome koji niti 'uje, niti vidi, niti ti moe od ikakve koristi biti? 0 o e moj, meni dolazi znanje a ne tebi; zato mene slijedi, i ja u te na pravi put uputiti. 0 o 'e moj, ne klanjaj se ejtanu, ejtan je Milostivome uvijek bio neposluan! 0 o 'e moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude ejtanu drug." Otac njegov je rekao: "Zar ti mrzi boanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okani, zbilja u te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"

15

"Mir tebi!" - re e Ibrahim. "Molit u Gospodara svoga da ti oprosti jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit u i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat u se svom Gospodaru. Nadam se da ne u biti nesre an u klanjanju Gospodaru mome." Nek je u miru Ibrahim! I narod njegov se s njime raspravljao.

Hi%////i/7

"Zar da se raspravljate sa mnom o Allahu, a On je mene uputio?" - re e on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate; bit e samo ono to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Zato se ne urazumite? A kako bih se bojao onih koje s Njim izjedna 'ujete, kada se vi ne bojite to Allahu druge smatrate ravnim, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate vi ko e, mi vi, biti siguran? Bit e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo'tvom ne mijeaju; oni e biti na pravom putu.

17

Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i lai smiljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha traite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! Njemu ete se vratiti. A ako vi smatrate lanim mene, pa smatrali su lanim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino duan da jasno obznani." I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim re e: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."

I napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali. Allah tako spasi njega i Luta u zemlju koju je za ljude blagoslovio. Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kr anin, ve pravi vjernik. Vjerovao je u Boga jedinoga, i nije bio idolopoklonik. Njemu je Allah na ovom svijetu lijep spomen sa 'uvao, a na onom e, doista, jedan od onih dobrih biti. Nek je u miru Ibrahim! A kada Ibrahim re 'e: "Gospodaru moj, pokai mi kako umrle oivljuje!" On re 'e: "Zar ne vjeruje?" - "Vjerujem" odgovori on - "ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi 'etiri ptice" - re e On - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne breulike, zatim ih pozovi, brzo e ti do i. Znaj da je Allah silan i mudar!"

19

I kad Ibrahim zamoli svoga Gospodara: "Gospodaru moj, daruj mi porod estit" - Allah ga obradova dje 'akom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu po e u poslu pomagati, Ibrahim re e: "O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa ta ti misli? "O o 'e moj" dijete re e - "onako kako ti se nare uje postupi; ako Bog da, ja u sve izdrati."

(( (01/

/177(i

77,/

,/: ://2

////'

1/,/A

li s

'41'

\\44

1r

I njih dvojica posluae. I kad ga on 'elom prema zemlji poloi, Allah ga zovnu: "O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagra ujemo one koji dobra djela ine, - to je zaista bilo iskuenje!" I kurbanom velikim ga iskupi, i u naratajima kasnijim mu spomen sa 'uva. Nek je u miru Ibrahim!

Kad je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje stavio, pa ih on potpuno izvrio, Allah je rekao: "U init u da ti bude ljudima u vjeri uzor!" "I neke moje potomke" - zamoli on. "Obe anje moje ne e obuhvatiti nevjernike" - kaza On.

Ibrahimu i Ismailu bijae nare eno od njihova Gospodara: "Hram moj o istite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu stanovali i koji budu molitvu obavljali." I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve uje i sve zna! Gospodaru na, u 'ini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na nek bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si!

23

Gospodaru moj, u ini ovaj grad sigurnim sa uvaj i mene i sinove moje da se ne klanjamo kumirima, oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stramputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti uistinu prata i samilostan si. Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti u iti i o 'istiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!

'

!i.H

Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvog svetog hrama, da bi, Gospodaru na, molitvu obavljali; zato u ini da srca nekih ljudi eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. Allahu nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodaru na, Ti uslii molbu moju!

25

`,

"

Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu. Gospodaru na, Ti uslii molbu moju!" A hram u Bekki je prvi hram sagra en za ljude, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. I Allah je u 'inio Hram uto 'item sigurnim mjestom ljudima. Onaj ko u e u nj treba da bude bezbjedan. Hodo 'astiti Hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogu nosti; a onaj koji ne e da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.

26

Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, ine i jo i dobra djela, koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. Ibrahimovim potomcima Allah je Knjigu i mudrost dao, i carstvo im veliko darovao; i bilo ih je koji su u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od nje odvra ali - njima je dovoljan dehennem, oganj uareni!

Allah je - nema boga osim Njega -

Vje ni!

27

U ini da grne sa zapada!


Zar nisi uo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kad mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim re e: "Gospodar moj je onaj koji ivot i smrt daje." "Ja dajem ivot i smrt!" - onaj odgovori. "Allah ini da Sunce izlazi sa istoka" - re e Ibrahim -"pa u ini ti da gr ne sa zapada. 1 nevjernik se zbuni.

A Allah silnicima ne e ukazati na pravi put.

Mo je samo u Allaha
Bila dvojica drugova, pa jednom od njih Allah Milostivi dao imetak veliki: pored ostalog i dva dobra vrta koja su bila lozom zasa ena, a oko loze palmama opasana. Izme u vrtova bijahu njive, a kroz njihovu sredinu tekla je rijeka, te su oba vrta davala plodove u izobilju, tako da ni ega nije manjkalo. 29

Ovaj to je imao bogatstvo osili se, pa jednog dana re e svome drugu kako je od njega imu niji i kako je ja eg roda. I u e u vrt svoj epure i se i likuju i, nezahvalan svome Gospodaru na onome to mu je podario. )o re e kako su mu vrtovi tako dobri da on ne misli da ikada mogu propasti, i ne misli da e Smak svijeta ikada do i. A ako bude vra en svome Gospodaru, re e nehajno, siguran je da e neto bolje od ovoga na i. Drug mu njegov re e: "Zato nisi, kad si u vrt svoj uao, rekao: Maallah! - mo je samo u Allaha! Zar ne vjeruje u Onoga koji te od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim ovjekom u inio?

to se mene ti 'e, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram nikoga ravnim." I jo mu kaza da to to je u njega manje blaga i manje roda ne zna i nita, jer Gospodar moe mu i bolji vrt od njegovog dati. A moe, ako ho e, njegov vrt nepogodu s neba poslati pa da ostane samo klizava iedina be: i ega. da mu rijeku u ponor odvede pa da je ne mogne vie prona i.

31

1 dogodi se tako: propadoe njegovi plodovi i on po 'e kriti ruke svoje ale 1 za onim to je utroio. Loza se bijae sva povaljala po podupira ima svojim i sve bijae uniteno, a on u o ajanju samo govorae: "Kamo sre e da Gospodaru svome nisam nikoga smatrao ravnim!" On sam sebi nije mogao pomo i, a nije imao nikoga da mu pomogne, osim Allaha. Tada moe pomo i samo Allah, Istiniti. On daje najbolju nagradu i ini da se sve na najbolji na 'in okon a.

I imetak na Allahovu putu rtvulte, sami sebe u propast ne dovodite, dobro inite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine.

fdi

.1ss