Naslov

KUR'ANSKE PRIPOVIIEST1

Priredio
Aziz KADR1BEGOVIC

Ilustrirao
Ahmet MUMINOVIC

lzdava BEAIIINT Sarajevo

-

Za izdava a
Mustafa BEC1ROVIC

Urednik
Devad HODI

Recenzenti
Devad HODIC Hilmo NEIMARLIJA

Redakcila
Mustafa BECIROVIC (inicilator i nosilac projekta) Hadem HAJDAREV1C (jezi ki savjetnik) prof. dr. Enes KARIC i Demaludin LATIC (stru 'ni konsultanti)

Lektura
dr. Remzija HADIEFEND1C - PARIC

Korektura
Enes DURMIEVIC erif MU1KANOVIC DTP

mtg-topgraf, Velika Gorica tamparija

Mladinska knjiga, Ljubljana

Tira 5000
Copyright 1998. BEMUST, Sarajevo ISBN 9958-725-07-X

Miljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, na osnovu lana 19. ta ka 13. stava 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, komplet "Kur'anske pripovijesti" oslobo a se pla anja poreza na promet proizvoda.

Biblloteka Dje ija knjiga

KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI

BEMUST
1998.

Jusuf bra a njegova

Jedne no i Jusuf je usnio udan san. U snu je vidio kako su mu se poklonili Sunce i Mjesec i sa njima jo jedanaest zvijezda. Kada se probudio, odmah je otiao svome ocu i rekao mu: "O o 'e moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie."

"Sinko moj," - re e mu otac -"ne kazuj svoga sna bra i svojoj, da ti ne u ine kakvu pakost. Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tuma enju snova te nau iti. I milo u svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je."

\\

Kako su dani prolazili, Jusufova bra a po ocu po 'ee zavidjeti Jusufu i njegovu bratu, jer im je izgledalo da su njih dvolica drai ocu od svih ostalih, kojih je bilo 'itava skupina. U njima se pojavi zavist, pa se stadoe dogovarati da neto u 'ine kako bi zadobili o evo povjerenje. Jedan od njih predloi da ubiju Jusufa, ga u kakvu predjelu ostave, pa e se tada otac njima okrenuti i oni e dobri ljudi biti. Drugi, me utim, re e: "Ako ba ho ete da neto u inite, onda Jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, uzet e ga kakva karavana."

I tako skovae plan kako da se otarase Jusufa. Docloe pred oca i rekoe mu: "O o 'e na, zato sumnja u naa osje anja prema Jusufu? Mi mu zaista elimo dobro. Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, 'uvati." "Bit e mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili," - odgovori im otac. "Kako e ga vuk pojesti a nas ovoliko!" - rekoe oni - "mi bismo tada bili zaista izgubljeni."

Kad otac pristane, oni odvedu Jusufa i bace ga na dno bunara. Uve 'er do u ocu svome pla 'u i. "O o 'e na," - rekoe - "bili smo oti'li da se tr emo, a Jusufa smo ostavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo. Ti nam ne e vjerovati, iako istinu govorimo." I donesoe njegovu koulju lanom krviju okrvavljenu. "U vaim duama je ponikla zla misao" - re e im otac "i ja se ne u jadati. Od Allaha traim pomo protiv onoga to vi iznosite."

Nedugo poto uf bijae ba en u bunar, nai e tuda jedna karavana. Kad ugledae bunar ;4,1 adovae se i poslae svoga vodonou da im donese vode. Kad ovaj s ,1 vedro svoje u bunar, uzviknu: dje aka!" "Mutuluk! Evo j Oni uzee fusufa sa'f, e ga kao trgova ku robu. I im im se ukaza prilika, prodadoe ga za efti are - svega nekoliko groa. Jedva su 'ekali da ga se oslobode.

Jusufa kupi jedan 'ovjek iz Misira. im ga dovede, re 'e svojoj eni da mu boravak kod njih u 'ini prijatnim, dodavi da im moe od koristi biti, a da ga mogu i posiniti. I tako je Allah Milostivi dao Jusufu lijepo mjesto na Zemlji i nau io ga tuma 'enju snova. Allah ini ta ho e, ali ve ina ljudi ne zna. Kad je Jusuf stasao, Allah ga je mudroku i znanjem obdario. Tako On nagra uje one koji dobra djela 'ine. Jusuf je tako bio ne samo znan i mudar, nego i veoma lijep, stasit mladi . Lijep poput najljep'e djevojke.

l dogodi se da se ona ena u ijoj je ku i bio u njega zaljubi, i ne mogavi odoljeti, po e ga na grijeh navoditi. lednoga dana, kad su ostali sami u sobi, ona pozaklju a sva vrata i re e mu: "Hodi!" "Sa uvaj Boe!" - uzviknu on -"vlasnik me moj lijepo pazi. Oni koji uzvrate zlom ne e nikad uspjeti." Kako je ona njega silno eljela i navaljivala, to bi i on nju poelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao. Zato potr a prema vratima, a i ona za njim, te mu razdera koulju straga. I ba u tom trenutku nai e kraj vrata njen mu, i ona, da ga preduhitri, odmah re e:

kaznu "Kakvu zasluuje onaj koji je htio da eni tvojoj zlo u ini, ako ne tamnicu kaznu bolnu?" "Ona je pokuala mene na grijeh navesti," - re e Jusuf. Uto se kraj vrata stvori i jedan njezin ro ak koji re e da treba vidjeti koulju, pa ako je ona sprijeda razderana, onda ona govori istinu, a on neistinu, a ako je koulja njegova straga razderana, onda ona lae, a on govori istinu. Kad su pregledali koulju i vidjeli da je straga razderana, mu re e da je to jedno od enskih lukavstava da su njihova lukavstva zaista velika. I naredi eni da trai oprotenje za grijeh, jer je zaista htjela zgrijeiti.

U gradu se brzo pro 'u za taj doga aj, pa ene po ee govorkati kako je upravnikova ena navra ala svoga momka na grijeh i u njega se bila ludo zagledala. Kad ona u za njihova ogovaranja, posla po njih, te im pripremi divane dade svakoj od njih po no u ruku. I tada re e lusufu da izi e pred njih. Kad ga one ugledae, toliko se zadivie njegovoj ljepoti i po rukama svojim se porezae: "Boe, Boe!" - uskliknue - "ovo nije ovjek, ovo je an eo plemeniti!"

"E to vam je onaj zbog kojega ste me korile" - re e ona. "Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali on se odupro. No, ako ne u ini ono to od njega traim, bi e sigurno u tamnicu ba en i ponien." "Gospodaru moj," zavapi Jusuf - "draa mi je tamnica od ovoga na to me one navra aju! Ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati." I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova. On, uistinu, sve uje i zna.

11

lako su se bili uvjerili da je Jusuf neduan, njima na um pade da ga za neko vrijeme bace u tamnicu. Sa Jusufom su u tamnicu ula jo dva momka. Kako vidjee da je Jusuf veoma dobar i znan ovjek, to ga zamolie da im protuma i neke njihove snove: "Ja sam sanjao da cijedim gro e" - re e jedan od njih. "A, ja, opet," - re e drugi - "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju."

"Nijedan obrok hrane ne e vam biti donesen a da vam ja prije ne kaem ta ete dobiti" re 'e Jusuf. "To je samo dio onoga emu me nau 'io moj Gospodar. la se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje. Ja ispovijedam vjeru svojih predaka Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prili 'i da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali ve ina ljudi nije zahvalna. su bolji 0 drugovi moji u tamnici, raznorazni bogovi Allah, Jedini i Svemo ni?

13

Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a on je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali ve ina ljudi ne zna." Onda im Jusuf kaza ta zna e njihovi snovi i re e da e jedan od njih gospodara svoga vinom pojiti, a da e drugi biti raspet i da e mu ptice glavu kljuvati. Pa onome za koga je znao da e biti spasen re 'e da ga spomene gospodaru svome, ne bi li ga iz tamnice izbavio. Ali, ejtan u 'ini da on to zaboravi, i Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

I dogodi se da jednog dana vladar te zemlje usni san u kojemu sedam mravih krava pojede sedam debelih. I jo usni sedam zelenih klasova i sedam drugih sasuenih. Onda pozove svoje velikae i zatrai da mu te njegove snove protuma e. "Zbrkanih li snova!" - rekoe oni -"mi snove ne znamo tuma iti." Tu se zadesio i onaj momak koji je bio s Jusufom u tamnici i koji se spasio. Poslije toliko vremena, sjeti se Jusufa i re e: " a u vam protuma iti san, samo me poaljite!" Tako on do e kod Jusufa u tamnicu i zamoli ga da protuma i san koji je vladar usnio, da bi se mogao vratiti ljudima i da bi oni saznali.

15

Jusuf mu ispri a da taj san zna 'i da e oni uzastopno sedam godina sijati i da ono to poanju treba da u klasu ostave, osim ono malo to e jesti, jer e poslije toga do i sedam tekih godina koje e pojesti ono to je za njih pripremljeno, tako da e ostati jedino ono to je za sjetvu ostavljeno. Poslije toga e do i godina u kojoj e ljudima kie biti u obilju i u kojoj e cijediti. Kad je uo tuma 'enje svojih snova, vladar zapovijedi da mu dovedu lusufa. Kad je vladarev izaslanik doao po Jusufa, on mu re 'e da se vrati svome gospodaru i da ga upita ta je sa onim enama koje su ruke svoje porezale i 'ije spletke vlasnik njihov dobro zna.

upita one ene ta se dogodilo kad su one Jusufa na grijeh navodile, a one odgovorie da o tome nita runo ne znaju. Tada se javi upravnikova ena i potvrdi da je ona Jusufa na grijeh navra ala, i da je on istinu rekao. I dodade: "Ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona z1u, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je." Poto vidje da je Jusuf potpuno nevin, vladar re e: "Dovedite mi ga, uzet u ga u svoju svitu." A nakon razgovora sa njim, re 'e mu: "Ti e od danas kod nas utjecajan biti."

17

"Postavi me" - re 'e mu Jusuf - "da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan." I tako, milo u Allahovom, Jusuf dobi vlast u zemlji: boravio je ondje gdje je htio. Allah daje onome kome ho e i ne doputa da propadne nagrada onima koji dobra djela ine. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvaju. Mudrost Uzvienog Allaha tako u ini da bra a Jusufova docloe Jusufu - on ih poznade a oni njega ne poznadoe.

Kad ih je namirio hranom, re e im da mu dovedu brata koji je ostao sa njihovim ocem. A ako to ne u ine, ne trebaju vie dolaziti, niti e od njega vie hrane dobiti. "Pobrinut emo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista emo tako postupiti" - rekoe oni. Jusuf re e momcima svojim da oni kriom stave njihove stvari u njihove tovare, poto e ih oni, kad se vrate svojima, prepoznati i opet se povratiti. Kad su se vratili svome ocu, rekoe da vie hrane ne e dobiti ukoliko sa sobom ne dovedu i njihovog brata, kojega e oni zaista uvati. "Zar da vam ga povjerim kao to sam prije povjerio brata njegova?" - re e on. "Ali, Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji!"

19

A kad oni otvorie svoje tovare i na oe da su im vra ene stvari koje su oni bili dali za hranu, rekoe: "O o e na, ta moemo vie poeljeti? Evo, vra ene su nam stvari nae, i hranom emo eljad nau namiriti, i brata naeg emo 'uvati, a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar." "Ja ga s vama ne u poslati" - re e "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I poto mu se oni zaklee, on re e: "Allah je jamac za ono to smo utana ili!

0 sinovi moji, ne ulazite u jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" I kad ucloe onako kako je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu potedeni onoga to im je Allah bio odredio. Kad izaclo'e pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i re 'e: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne alosti se zbog onoga to su oni uradili."

I poto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu au u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste doista kradllivci!" Oni im pristupie i upitae: "ta to traite?" "Traimo vladarevu au" - odgovorie. - "Ko je donese, dobit e kamilin tovar hrane. Ja za to jam im!" "Allaha nam," - rekoe oni - "vi znate da mi nismo doli da 'inimo nered na zemlji, i mi nismo kradIjivci." "A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?" - upitae.

"Kazna je onome u ijem se tovaru na e - sam on" odgovorie "Eto tako mi kanjavamo kradljivice." Milostivi Gospodar bijae pou io Jusufa kako tu varku da izvede, jer on po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim doputenjem. Allah uzvisuje koga ho e, a nad svakim znalcem ima jo znaniji. I fusuf po e pregledati vre e njihove, prije vre e brata svoga, a onda izvadi au iz vre e brata svoga. "Ako je on ukrao", - rekoe oni -, "pa i prije je brat njegov krao!"

i1 1 1

1 1

Jusuf im ne re e nita. "Vi ste u gorem poloaju" - pomisli u sebi - "a Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite." "O upravni 'e," - rekoe oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar ovjek." "Sa uvaj Boe," - re e "da uzmemo nekog drugog do onoga u kojeg smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni!" I kad izgubie svaku nadu, odvojie se u stranu da se posavjetuju.

"Zar ne znate" re 'e naistariji me u njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Ne u napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji. Vratite se svome ocu pa recite: 0 o e na, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono 'to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga to je su eno sa uvati. Pitaj grad u kojemu boravsmo i karavanu s kojom do osmo. Mi zaista govorimo

25

"Nije tako" - re e Jakub - "u duama vaim je ponikla zla misao, i ja se ne u jadati, nadam se da e mi Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je." I okrenu se od njih i re e: "O Jusufe, tugo moja!" - a o 'i su mu bile pobijeljele od jada; bio je vrlo potiten. "Allaha nam," - rekoe oni - "ti toliko spominje Jusufa da e teko oboljeti umrijeti!" "la tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate" - re 'e on.

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite ,z,a nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost! I kad oni izi oe pred jusufa, rekoe: "O upravni e, i nas i eljad nau pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udjeli nam milostinju, jer Allah "doista nagra uje one koji milostinju udjeljuju."

\^^ 27

"A znate li" - upita on - "ta ste s fusufom i bratom njegovim nepromiljen uradili? "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikae oni. "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, ne e dopustiti da propadne nagrada onima koli dobra diela ine." "Ail-a-ha nam," - rekoe oni - "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo za-i-sta zgrijeili."
s11

\
"Ja vas sada ne u koriti" - re e. "Allah e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji! Ovu koulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on e progledati, i svu eljad svolu mi dovedite!" I kada karavana napusti Misir, otac njihov re e: "Ja zbilja osje am miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuio." "Allaha nam," - rekoe oni - "ti i sada kao i prije grire'i." A kad glasonoa radosne vijesti do e, on stavi koulju na lice njegovo i on progleda.

29

"Zar vam to ne rekoh" - re e - "da ja znam od Allaha ono to vi ne znate." 'e na," - rekoe oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, "O o zaista, zgrijeili." "Zamolit u Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prata i On je milostiv." I kad izi oe pred lusufa, on privi roditelje svoje na grudi i re e: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobo eni!"

I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonie, pa on re e: "O o e moj, ovo je tuma enje moga sna nekadanjeg, Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni {ad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izme u mene i bra e moje bio razdor posijao; Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On ho e, i On, zaista, sve zna i mudar

je!
31

""),,n

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nau io me tuma enju nekih snova! 0 Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!"
U Jusufu i brad njegovol nalaze se pouke za sve
raspitulu. se