,--

----^. __ . 111t:
--`^

Naslov KUR'ANSKE PRIPOVIIESTI Priredio Aziz KADRIBEGOVI Ilustrirao Ahmet MUMINOVI lzdava

1113AIIIST Sarajevo
-

Za izdava 'a Mustafa BE IROVI Urednik Devad HODI Recenzenti Devad HODI Hilmo NEIMARLIIA Redakaja Mustafa BE IROVI (inicijator i nosilac projekta) Hadem HAIDAREVI (jezi ki savjetnik) prof. dr. Enes KARI i Demaludin LATI (stru ni konsultanti) Lektura dr. Remzija HADIEFENDI - PARI Korektura Enes DURMIEVI erif MUJKANOVI DTP mts-topgraf, Velika Gorica tamparija Mladinska knjiga, Ljubljana Tira

S 000
Copyright 1998. BEMUST, Sarajevo

ISBN 9958-725-05-3

Miljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, na osnovu 'lana 19. ta 'ka 13. stava 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, komplet "Kur'anske pripovijesti" oslobo a se pla anja poreza na promet proizvoda.

Biblioteka Dje ija knjiga

KUR'ANSKE PRIPOVIJEST1

BEAIIINT
1998.

Zulkamejn
ovo su neke vijesti o Zulkarnejnu. Allah mu je dao vlast na zemlji i omogu io mu da izvri ono to eli. I on po e. Kada stie do mjesta gdje Sunce zalazi, u 'ini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i na e u blizini njegovol jedan narod. "O Zulkarnejne," - re e Allah Uzvieni - "ili e da ih kazni ili e s njima lijepo da postupi?" "Onoga ko ostane mnogobo'ac" - re 'e - "kaznit emo, a poslije e se svome Gospodaru vratiti, pa e ga On tekom mukom mu iti. A onome ko bude vjerovao i dobra djela inio - nagrada najljepa, i s njim emo blago postupiti."

1 on opet po e. 1 kad stie do mjesta gdje Sunce izlazi, on na e da ono izlazi iznad jednog naroda kojemu Allah nije dao da se od njega bilo im zakloni. 1 on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio. on opet po e. Kad stie izme u dvije planine, na e ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. "O Zulkarnejne," rekoe oni - "1 dud i M dud ine nered po Zemlji, pa ho e da izme u nas i njih zid podigne, mi emo te nagraditi." "Bolje je ono to mi je Gospodar moj dao" - re e on. "Nego, samo vi pomozite meni to vie moete, a ja u izme u vas i njih zid podi i. Donesite velike komade gvo a!"

//4

I
. a

41,

it

I kad on izravna dvije strane brda, re e: "Pite!" A kad ga usija, re e: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem." I tako oni nisu mogli ni da ga pre u niti su mogli da ga prokopaju. "Ovo je blagodat Gospodara moga!" - re 'e on. "A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga e se sigurno ispuniti." A Gospodar nebesa i Zemlje e tada u initi da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut e se u rog, pa e ih Gospodar njihov sve sakupiti i toga dana nevjernicima dehennem jasno pokazati, onima ije su o i bile koprenom zastrte, da o dokazima Allahovim razmisle, onima koji nisu htjeli da ita uju.

Oni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje prihvatill nee Allahu nimalo nauditi,- njth eka patnja velika.

Musa i Faraon
Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tla io, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio. A Allah je htio da one koji su na zemlji tla eni, milo u obaspe i da ih vo ama i nasljednicima u ini, i da im na zemlji vlast daruje, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim dadne da doive ba ono zbog ega su od njih strahovali. I On nadahnu Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplai za njegov ivot, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi emo ti ga doista vratiti i poslanikom ga u initi."

I ona tako u 'ini: Kad se poboja za ivot njegov stavi ga u sanduk i, teka srca, spusti u rijeku. A rijeka ga, Allahovom voljom, na obalu izbaci. I nadoe ga Faraonovi ljudi, da im postane dumanin i jad; - zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijeili. I ena Faraonova re e: "On e biti radost i meni i tebi! Ne ubilte ga, moda e nam od koristi biti, a moemo ga i posiniti." I oni nita ne predosjeti'e. Srce MCisa-ove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Allah srce njeno nije u 'vrstio i vjernicom je u inio. I ona re e sestri njegovoj: "Idi za njim!"

1 ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nita primijetili. uz^^eni Allah mu je ve bio zabranio dojilje, pa ona re e: "Ho ete !i da vam ja pokaem porodicu koja e vam se o njemu brinuti i koja e mu dobro eljeti?" Gospodar svjetova ga, tako, vrati majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obe anje istinito; ali ve ina njih ne zna. Kad se Musa opasa snagom i stasa, Allah mu dade mudrost i znanje; tako On nagra uje one koji dobra djela ine. I Musa u e u grad neopaen od stanovnika njegovih i u njemu zate e dvojicu ljudi kako se tuku.

Jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomo onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda. MCis. ga udari akom i - usmrti. "Ovo je ejtanov posao!" - uzviknu - "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! "Gospodaru moj," - re 'e onda - "ja s-1 s'r1 sebi zlo nanio, oprosti mi!" I Gospodar mu oprosti, On uistinu prata i On je milostiv. "Gospodaru moj," - re e - "tako mi blagosti koju si mi ukazao, vie nikada nevjernicima ne u biti od pomo i!" I MCIs u gradu osvanu prestraen, o 'ekuju i ta e biti, kad g,a onaj isti od ju er pozva ponovo u pomo .

"Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" - re e mu I kad htjede da 'epa zajedni kog im neprijatelja, re e mu onaj: "O zar e da ubije i mene kao to si ju 'e ubio ovjeka? Ti ho e' da na zemlji silu provodi, a ne eli da miri." Uto jedan ovjek s kraja grada dotr a: "O - re e - "glaveine se dogovaraju da te ubiju; zato bjei, ja sam ti zbilja iskren savjetnik." I izi e iz grada ustraen, i 'ekuju i ta e se desiti. "Gospodaru moj," - re e - "spasi me naroda koji ne vjeruje!" I kad se uputi prema Medjenu, on re 'e: "Gospodar moj e mi pokazati pravi put!"

ji

A kad stie do vode medjenske, zate e oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije dievojke koje su je od vode odbijale. "ta vi radite?" - upita on. "Mi ne napajamo dok obani ne odu" - odgovorie one - "a otac nam je veoma star." I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i re e: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!" I jedna od njih dvije do e mu, poslije, idu i sticlIjivo, i re 'e: "Otac moj te zove da te nagradi zato to si nam stoku napolio!" Kad MCIs do e i kaza mu ta je doivio, starac re 'e: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!"

"O o e moj," - re e jedna od njih -"uzmi ga u najam, najbolje je da unajmi snana i pouzdana." "Ja elim da te oenim jednom od ove dvije k eri moje" - re e on, -"ali treba da me osam godina slui; a ako deset napuni, bit e dobra volja tvoja, a ja ne elim da te na to silim; ti e vidjeti, ako Bog da, da sam dobar." "Neka bude tako izme u mene i tebe!" - re e Musa -"koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se ta prigovoriti, a Allah je jamac za ono to smo utana ili." I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa eljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Pri ekajte!" - re e eljadi svojoj -"vidio sam vatru, moda u vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."

A kad do e do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O MCis, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! lzuj, zato, obu u svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini nva. Tebe sam izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj! la sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo meni klanjaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio! as oivljenja e sigurno do i - od svakog ga tajim - kad e svaki 'ovjek prema trudu svome nagra en ili kanjen biti. I neka te zato nikako ne odvrati onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude izgubljen. A ta ti je to u desnoj ruci, o MCis2" "Ovo je moj tap" - odgovori on - "kojim se potapam i kojim li e ovcama svojim skidam, a slui mi i za druge potrebe."
11

"Baci ga, o MCis"!" - re e On. I on ga baci, kad on - zmija koja hmili. "Uzmi je i ne boj se!" - re 'e On. - "Mi emo je vratiti u ono 'to je bilo prije. I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka e se pojaviti bijela ali ne bolesna; i eto - znamenje drugo, da ti pokaemo neka od naih velikih 'uda. Idi Faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrio!" "Gospodaru moj" - re e - "ja sam ubio jednog njihova ovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju. A moj brat I-IkCin je rje 'itiji od mene, pa poalji sa mnom i njega kao mog pomo nika da potvrduje rije 'i moje, jer se bojim da me ne nazovu lacem."

"Pomo i emo te bratom tvojim" - re 'e On - "i obojici emo vlast dati, pa vam se oni ne e usuditi pri i; s Naim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat e pobjednici. Idite ti i brat tvol, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti, idite Faraonu, on se zaista osilio, pa mu blagim rije 'ima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!" "Gospodaru na," - reko'e oni - "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora i." "Ne bojte se!" - re 'e On. - "Ja sam s vama, Ja sve 'ujem i vidim. Idite k njemu i recite: Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mu 'iti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek ivi u miru onaj koji pravi put slijedi! Nama se objavljuje da e sigurno kazna sti i onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.

re 'e: I "O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovir "Pa ko je Gospodar va, o MCIs2" - upita Faraon. "Gospodar na je onaj koji je svemu onom to je stvorio dao ono to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo." "A ta je sa narodima davnanjim?" - upita on. "O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nije nita skriveno i On nita ne zaboravlja. On je za vas Zemlju posteljom u inio i po njoj vam prolaze utro, i On sputa s neba kiu!" "Zar te me u nama nismo gojili dok si dijete bio i zar me u nama tolike godine ivota nisi proveo?" - re e' Faraon - "i uradio si nedjelo koje si uradio i jo si nezahvalnik?"

"Ja sam onda ono uradio nehotice" - re 'e "a od vas sam pobjegao zato to sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me u inio. A dobro 'instvo koje mi prebacuje - da nije to to si sinove Israilove robljem u 'inio?" A Faraon re 'e: "Ako bude kao boga nekog drugog osim mene priznavao sigurno u te u tamnicu baciti!" "Zar i onda kad ti budem o 'igledan dokaz donio?" - upita on. "Pa daj ga, ako istinu govori"! - re e Faraon. 1 IVICis baci tap svol, kad on - zmija prava; a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali - bijela.

15

Glaveine naroda Faraonova povika'e: "Ovaj je, doista, vjet arobnjak, on ho e da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaete?" "Zadri njega i brata njegova" - rekoe - "a poalji u gradove one koji e sakupljati, preda te e sve vjete arobnjake dovesti." "Zar za istinu koja vam je dola da kaete da je arolija?" - re 'e MUs'a - "a arobnjaci ne e nikad uspjeti!" A oni rekoe: "Zar si doao da nas odvrati od onoga na emu smo zatekli pretke nae, da bi vama dvojici pripala vlast na zemlji? E ne emo mi vama dvolici vjerovati! 1 mi emo tebi vradbinu sli nu ovoj doista pripremiti! Zakai nam ro ite koga emo se i mi i ti pridravati, onako kako odgovara i nama i tebi!"

')

, I

"Neka ro ite bude na praznik" re e NiCis - "i nek se narod izjutra sakupi." I arobnjaci se u odre eno vrijeme i ozna enog dana sabrae, a narodu bijae re eno: "Ho ete 11 se iskupiti da budemo uz arobnjake, ako oni budu pobjednici!" A kad do oe, arobnjaci Faraona upitae: "Da 11 e nama doista pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?" "Ho e" - odgovori on - "i bit ete tada sigurno meni najblii." "Teko vama!" re e im MCis. "Ne iznosite lai o Allahu, pa da vas On kaznom uniti; a sigurno ne e uspjeti onaj koji lai iznosi!"

17

I oni se, tiho apu u i, stadoe o svom poslu izme u sebe raspravljati. "Ova dvojica su 'arobnjaci!" - rekoe jedni drugima - "ho e da vas vradbinama svojim iz zemlje vae izvedu i da unite vau vjeru prelijepu; zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno e posti i ta eli!" "O MCis-," - rekoe oni - "ho e li ti ili emo najprije mi baciti?" "Bacite vi!" - re e on - i odjednom mu se pri 'ini da konopi njihovi i tapovi njihovi, zbog vradbine njihove, kre u, i MCis. u sebi osjeti zebnju.

"Ne boj se!" re e Allah - "ti e, doista, pobijediti! Samo baci to to ti je u desnoj ruci, progutat e ono to su oni napravili, jer je ono to su oni napravili samo varka arobnjaka, a 'arobnjak ne e, ma gdje doao, uspjeti."

FI-S:gmeir

;11,,AW 4111,

Zatim Mils baci svoj tap, koji, odjednom, proguta ono to su oni lano izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lano sve ono to su oni priredili. arobnjaci se onda na tle bacie i rekoe: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Milsova i 1-1/kCinova!" "Vi ste mu povjerovali" - viknu Faraon - "prije nego to sam vam ja dopustio! On je u 'itelj va, on vas je vradbini nau io i ja u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vae odsje i i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ete saznati ko je od vas u mu 'enju straniji i istrajniji!"
19

"Nita strano!" - rekoe oni - "mi emo se Gospodaru svome vratiti. Mi ne emo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam doli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovorie oni - "pa ini to ho e; to moe da u 'ini samo u ivotu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara naeg da bi nam grijehe nae oprostio i vradbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra uje i kanjava trajnije. Ti nam zamjera samo to to smo u dokaze Gospodara naeg povjerovali kad su nam oni doli. Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i u 'ini da kao vjernici umremo!" A glaveine naroda faraonovog rekoe: i narod njegov da nered u zemlji prave i da tebe i "Zar e ostaviti boanstva tvoja napuste?"

Faraon re e: "Ubijat emo muku djecu njihovu, a ensku emo im ostavljati u ivotu; mi, uistinu, vladamo njima." Musa re e narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslije e kome On ho e od robova svojih; a lijep ishod e biti za one koji se budu Allaha bojali."

"Zlostavljani smo" - rekoe oni - "prije nego to si nam doao, a i nakon to si nam doao!" A Musa re e: "Gospodar va e neprijatelja vaeg unititi, a vas nasljednicima na Zemlji u initi, da bi vidio kako ete postupiti." I Allah objavi Musau: "Kreni no u s robovima Mojim, ali bit ete gonjeni.

21

I oni ih, kad se Sunce ra alo, sustigoe, pa kad jedni druge sustigoe, drugovi MCis-ovi povikae: "Samo to nas nisu stigli!" "Ne e!" - re e on. - "Gospodar moj je sa mnom, On e mi put pokazati." 1 Allah objavi "Udri tapom svojim po moru!" - i ono se rastavi i svaki bok njegov bijae kao veliko brdo; i s narodom svojim suhim putem kroz more pro e. I Faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili. A on kad se po e daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"

"Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao?! Danas emo izbaviti samo tvoje tijelo da bi bio pou 'an primjer onima poslije tebe" - ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Allahovim poukama. Allah Uzvieni je Faraonov narod kaznio i u moru ih potopio jer su znamenja Njegova poricali i prema njima ravnoduni bili, a potla enom narodu dao u naslije e isto 'ne i zapadne krajeve zemlje koju je blagoslovio.

Najgora bia kod Allaha su oni koli su gluhi i nijemi, koji ne e da shvaaju.

Prekreno obe anje

Uzvieni Allah odredi da as susreta s Mus a om bude kad se napuni trideset no i, i dopuni ih sa jo deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za etrdeset no i. Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" I kad Gospodaru Musa do e u odre eno vrijeme, i kada mu Gospodar ^ njegov progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" "Ne moe me vidjeti" - re e Allah, -"ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet e Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvije en strovali. im se osvijesti, re e: "Hvaljen neka Si! Kajem Ti se, ja sam vjernik pravi!"

"O MCis-," - re 'e On. - "Ia sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi!" I Gospodar njegov na plo 'ama napisa pouku za sve, i objanjenje za svata. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridrava onoga to je u njima ljepe." "A zato si prije naroda svoga pourio, o MCis2" "Evo ide za mnom" - odgovori on, - "a pourio sam Tebi, Gospodaru moj, da bude" zadovoljan." "Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskuenje doveli" - re e On, - "njega je zaveo Samirija." I MCis- se narodu svome vrati srdit i alostan.

"O narode moj", - re e - "zar vam Gospodar va nije dao lijepo obe anje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili ho ete da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali obe anja koje ste mi dali!" "Nismo prekrili dato ti obe anje od volje svoje" - odgovorie. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija, pa im je izlio tele koje je davalo glas kao da mide, i oni su onda rekli: "Ovo je va Bog i Mils^ov Bog, on ga je zaboravio!" Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije i ne odgovara i da od njih ne moe nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

A njima je I-ffirim jo prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskuenje dovedeni; Gospodar va je Milostivi, zato slijedite mene i sluajte nare enje moje!" "Mi emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Mils" - odgovorili su oni. "O ffirClne, - povika Mils" - "ta te je sprije 'ilo, kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi poao? Zato nisi nare enje moje posluao?" "O sine majke moje", - re e I-1n - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plaio da ti ne rekne: 'Razdor si me u sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao'. Narod nije nimalo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili." "A ta si ti to htio, o Samirija?" - upita MCis-. "Ja sam vidio ono to oni nisu vidjeli" odgovori on, - pa sam aku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dui ponikla zla misao."

"E onda se gubi!" - re e N/1(.1S - , - " itavog svog ivota e govoriti: 'Neka me niko ne doti e! a eka te jo i odre eni as koji te ne e mimoi i. Pogledaj samo ovoga tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi emo ga sigurno spaliti i po moru rasuti. Va bog je - Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!" "Gospodaru moj", zamoli MCis - "oprosti meni i bratu mome i u ini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" I kada MCisa srdba minu, on uze plo e na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje. I Ms odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odre eno vrijeme stanu pred Allaha. A kad ih zadesi potres, on re e:

"Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene unititi jo prije. Zar da nas uniti zbog onoga to su uradili bezumnici nai? To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga ho e, u zabludi ostavlja, a kome ho e, na pravi put ukazuje; Ti si Gospodar na, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prata najvie; i dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, - mi se uistinu vra amo Tebi!" "Kaznom svojom la kanjavam koga ho u" re 'e On, - "a milost Moja obuhva a sve. Dat u je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu vjerovali, onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji ne e znati ni da ita ni da pie, kojeg oni kod Sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih traiti da 'ine dobra djela a od odvratnih odvra ati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti a runa im zabraniti, koji e ih tereta i teko a koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podravali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - posti i ono to budu eljeli."

29

U MCIs5ovu narodu ima ljudi koji na istinu upu uju i koji prema njoj pravedno sude. Gospodar njihov ih je na dvanaest rodova podijelio, i MCis-a'u objavio, kad mu je narod njegov vode zatraio: "Udari tapom svojim po stijeni!" I iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kojega e piti. I od oblaka im je hlad pravio i manu i prepelice davao: "Iedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo." Ali, oni nisu zadovoljni bili.

I kad im MCis re 'e: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima u inio, a mnoge vladarima, i dao vam ono to nijednom narodu nije dao. 0 narode moj, u ite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmi ite nazad, pa da se vratite izgubljeni." Oni rekoe: "O MCis.! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju ne emo u i dok god oni iz nje ne izi u; pa, ako oni iz nje izi u, mi emo onda sigurno u i." Dva ovjeka koja su se Allaha bojala kojima je On darovao milost Svoju - rekoe: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju pro ete, bit ete sigurno pobjednici; u Allaha se pouzdajte ako ste vjernici!"

"O Musa", - rekoe oni -"dok god su oni u njoj, mi ne emo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati!" "Gospodaru moj", - re e Musa -"ja osim sebe imam mo samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grijenim!" " etrdeset godina oni e zemljom lutati" - re e AIIah -"jer e im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grijenim!" Oni nisu Allahu nepravdu u inili, sami su prema sebi nepravedni bili.
Oni koji su zlo inili zavrit e na juasnijom patnjom, zato to su Allahove rije i poricali i to su ih ruglu izvrgavali.

00

00 0

Ln

CO C>

Lo

c0

Ln

CO LO

s~1s1es

co