You are on page 1of 36

KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI

Naslov KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI Priredio Aziz KADR1BEGOVI Ilustrirao Ahmet MUMINOVI lzdava
-

Sarajevo

Za izdava a Mustafa BE IROVI Urednik Devad HODI Recenzenti Devad HODI Hilmo NEIMARLIJA Redakcija Mustafa BE IROVI (inicilator i nosilac projekta) Hadem HAJDAREVI (jezi ki savjetnik) prof. dr. Enes KARI i Demaludin LAT1 (stru 'ni konsultanti) Lektura dr. Remzija HADIEFENDI - PARI Korektura Enes DURMIEVI Serif MUJKANOVI DTP

mts topgraf, Velika Gorica


-

tamparija Mladinska knjiga, Ljubljana Tira 5000 Copyright 1998. BEMUST, Sarajevo

ISBN 9958-725-10-X

Miljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, na osnovu 'lana 19. ta ka 13. stava 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, komplet "Kur'anske pripovijesti" oslobo a se pla anja poreza na promet proizvoda.

Biblioteka Dje ija knjiga

KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI

lEAUINT
1998.

Mtis 1 onaj koji ima znanje


Allahov poslanik Mils- zamoli svoga Gospodara da ga uputi na 'ovjeka koji ima ve e znanje od njega i koji zna ono to on ne zna. Milostivi Stvoritelj mu uslii molbu i naredi mu da treba i i do mjesta gdje se sastaju dva mora. Kad tamo stigne zate i e onoga koga je Svemogu i uveo u tajne znanja i nau io ga onome to samo On zna.
1

Onda MCis - re 'e momku svome da mora i i do mjesta gdje se sastaju dva mora makar koliko dugo iao, sve dok ne do e tamo gdje mu je Gospodar naredio. I oni po oe na taj daleki put. Tako su oni ili, ili, sve dok ne do oe do mjesta gdje se dva mora sastajahu. I dogodi im se da tu zaboravie svoju ribu, koju su za hranu nosili, pa ona u more skliznu, a oni to i ne primijetie.

41z

11P'

tall.

A kad su se udaljili, MCis re e momku svome: "Daj nam uinu nau, jer smo se od ovoga putovanja umorili." "Vidi!" - re e on "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu. Sam ejtan je u inio da je zaboravim, da ti je ne spomenem. Mora da je ona skliznula u more, ba udnovato." "E, to je ono to traimo!" re e MCis- i njih dvojica se vratie putem kojim su doli. Tamo na oe onoga ovjeka kojemu Allah bijae svoju milost darovao i onome to samo On zna nau io.

- "ali da me onome emu si ti "Ho u da te pratim" - upita ga ispravno pou en pou i?" "Ti sigurno ne e mo i sa mnom izdrati" re e mu taj ovjek. "A i kako bi izdrao ono o emu nita ne zna?" - "i da ti se ne u "Vidjet e da u biti strpljiv, ako Bog da!" - re 'e ni u 'emu protiviti."

rir"'
s s

4~....

,..

,.

^-

`Ako e me ve pratiti, onda me ni o em ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kaem" - re e mu on. 1 njih dvojica krenue. Tek to su se bili ukrcali u la u, onaj ovjek je probui. Vidjevi ta je uradio, Musa zaboravi na obe anje, pa ga prekori: "Zar je probui da potopi one koji na njoj plove? U inio si, doista, neto krupno!"

"Ne rekoh ja" - re e onaj - "da ti, doista, ne e mo i izdrati sa mnom". "Ne karaj me to sam zaboravio" pravdao se - "i ne ini mi poteko a u ovom poslu mome!" I tako su njih dvojica nastavili put. Ili su, ili, kad nai oe na jednog dje aka koji je tu stajao i nikome nita nije radio. saputnik mu pri e i ubi ga, a MCis re e: "to ubi dijete bezgrjeno, koje nije nikoga ubilo! U inio si, zaista, neto vrlo runo!"

"Ne rekoh li ja tebi" - re e onaj - "da ti, doista, ne e mo i izdr'ati sa mnom?" "Ako te poslije ovoga za bilo 'ta upitam" - re 'e "onda se nemoj sa mnom druiti. Eto sam ti se opravdao!" I njih dvojica krenue... I kad docloe do jednoga grada, zamolie stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbie da ih ugoste. U gradu njih dvojica nai oe na jedan zid koji tek to se nije sruio, pa ga onaj prezida i ispravi.

"Mogao si" - re e MCis - "uzeti za to nagradu." "Sada se rastajemo ja i ti!" - re e onaj, - "pa da ti objasnim zbog 'ega nisi mogao da se strpi. Sto se one la e ti 'e, - ona je vlasnitvo siromaM koji rade na moru, i ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu la u

otimao.

L
", saso.

11111.19,90.,

,, _,.,1
,..

.<

to se onoga dje aka ti e, - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on ne e na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi elimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i estitijeg od njega, i milostivijeg. A to se onoga zida ti e, - on je dvojice dje aka, siro adi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Gospodar tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasu ivanju. Eto to je objanjenje za tvoje nestrpljenje!"
Samo je Allah sveznaju i, a ovjek zna onoliko koliko ga je On nau io.

Allah ne voli obijesne


Karun je bio vladar iz Milsova naroda. I on je svoj narod tla io kao to su to radili faraon i Haman, i ohol je bio. A Allah mu je bio dao toliko blaga da mu je klju eve od njega teko mogla nositi gomila snanih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova. "Nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro u inio. I ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered 'ine."

"Ovo to imam, stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" - govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega ve unitio neke narode koji su bili od njega ja i i koji su bili vie nakupili, - a zlo 'inci ne e o grijesima svojim ni ispitivani biti.

I izi e on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono to je dato Karunu!" - govorili su oni koji su eznuli za ivotom na ovom svijetu, -"on je, uistinu, presretan." "Teko vama!" - govorili su u eni -, "onome koji vjeruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bit e samo strpljivima pruena."

I Allah je i njega i njegov dvorac u zemlju utjerao, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomo i. A oni koji su ranije prieljkivali da su na njegovu mjestu, stadoe govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome on ho e, a i da uskra uje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad ne e uspjeti?"

13

Oni koji, mimo Allaha, zatitnike uzimaju sli 'ni su pauku koji sebi splete ku u. A najslabija je ku a, uistinu, paukova ku a, neka znaju!

na granicama i 0 vjernici, budite bdiite i Allaha se bolte, da biste postigli ono to elite!

Davud Dalut
Prvaci sinova Israilovih poslije IVICis"-a svome vjerovjesniku su rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" "Moda se vi ne ete boriti, ako vam borba bude propisana?" - re e on. "mi koji smo iz "Za'to da se ne borimo na Allahovu putu" - rekoe zemlje nae prognani i od sinova na'ih odvojeni?"

1S

A kad im borba bi propisana, oni, osim malog broja njih, zatajie. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" - re e im vjerovjesnik njihov " "Odakle da nam jo on bude vladar kad smo mi pre i od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" - rekoe oni. "Allah je njega da vama vlada izabrao" - re e on -"i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On ho e. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve.

Znak njegove vlasti" - re e im vjerovjesnik njihov - "bit e kov 'eg koji e Vam sti i koji e meleki nositi, u kome e biti smirenje za vas od Gospodara vaeg i ostatak onoga to su MCis. i Wrun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!"

17

I kad Talut vojsku izvede, re 'e: "Allah e vas staviti na iskuenje kraj jedne rijeke: onaj ko se napije iz nje nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako akom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napie iz nje.

A kad je preclo'e, on oni koji su s njim vjerovali povikae: "Mi danas ne moemo izi i na kraj s Dalutom i vojskom njegovom!" Ali oni koji su tvrdo vjerovali da e pred Allaha izi i rekoe: "Koliko su puta malobrojne 'ete, Allahovom voljom, nadja ale mnogobrojne ete!" - A Allah je na strani izdrljivih.
19

I kad nastupie prema Dalutu i vojsci njegovoj, oni zamolie: "Gospodaru na, nadahni nas izdrljivo u i u vrsti korake nae i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" I oni ih, Allahovom voljom, porazie, i Davud ubi Daluta, i Allah mu dade vlast i vjerovjesnitvo, i nau i ga onome emu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, - ali, Allah je dobar svim svjetovima.

^',`.

Allahova vlast je na nebesima na A na dan kad nastupi as oivljenja, oni koji su lai slijedill bit e izgubljeni.

Davud 1 parni ari


Allahov poslanik Davud je bio 'vrst u vjeri i uvijek se Allahu obra ao. Gospodar Milostivi je njegovo carstvo u vrstio i podario mu mudrost i znanje. I dao mu i Zebur. Uzvieni Allah mu je milost ukazao i brda pot inio da zajedno s njim hvale Allaha prije nego to Sunce za e i poslije poto grane, a i ptice okupljene - svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

Tako Allah nagra uje one koji dobra djela ine. Ovo je kazivanje o dvojici parni 'ara kad su preko zida hrama preli i Davudu upali, pa se on od njih uplaio. "Ne boj se" - rekli su "mi smo dvojica parni ara, jedan drugom smo naao u inili, pa nam pravedno presudi; ne budi pristrasan i na pravi put nas uputi. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu i on mi re e: 'Daj ti nju meni!' u prepirci me pobijedi."

"U inio ti je, doista, krivo!" - re e Davud (a da nije sasluao drugog) "time to je traio da tvolu ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci 'ine nepravdu jedni drugim, ne ine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da je Allah ba njega na kunju stavio, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. I Allah mu je to oprostio, i on je, doista, blizak Allahu i divno ga prebivalite eka. 0 Davude, rekao je Allah, Mi smo te namjesnikom na Zemlji u inili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za straku da te ne odvede s Allahova puta. One koji skre u s Allahova puta eka teka patnja na onome svijetu zato to su zaboravljali na Dan u kome e se ra 'un polagati.

A ko je od Allaha bollt sudija narodu koll vrsto vjeruje?

"

Poslanik Sulejman 1 kraljica od Sabe milostivi Gospodar svjetova dao je veliko znanje i
mudrost svome poslaniku Sulejmanu i odlikovao ga iznad mnogih vjernika. U 'inio mu je vjetar poslunim, pa je vjetar puhao tamo gdje je Sulejman elio i gdje bi mu naredio, i ujutro prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a nave er rastojanje od mjesec dana. lz izvora mu je, po milosti Gospodara Uzvienog, bakar rastopljeni tekao, a dini, koje mu je njegov Gospodar u inio poslunim, radili su i izraclivali ono to je elio: hramove i spomenike, velike zdjele i ogromne kotlove; neki su ak i ronili i druge poslove obavljali.

Uzvieni Allah mu je dao da je nau io i jezik ptica i nekih drugih ivotinja, pa je znao ta one govore i ta rade. Sve su to, zaista, bile velike blagodati, a Sulejman je bio neizmjerno zahvalan svome Gospodaru, Allahu, Milostivom, Samilosnom. I sakupie se Sulejmanu vojske njegove, dini i ljudi i ptice, sve eta do ete postrojeni. Kad stigoe do mravlje doline, jedan mrav povika: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove a da to i ne primijetite."

26

ied

Sulejman se nasmija glasno rije ima njegovim i re 'e: "Gospodaru moj, omogu i mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da 'inim dobra djela na zadovollstvo Tvoje, i uvedi me, milo u Svojom, me u dobre robove Svoje!" I on izvri smotru ptica, pa re e: "Zato ne vidim pupavca, da nije odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, tekom u ga kaznom kazniti u ga zaklati!"

4\

,t:Z

27

Ne potraja dugo, a pupavac do e, pa re e: "Doznao sam ono to ti ne zna, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je svega i sva 'ega dato, a ima i prijesto veli 'anstveni. Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, - ejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da na u pravi put pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono to je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono to krijete i ono to na javu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega to postoji!"

,;7"

"Vidjet emo" re e Sulejman "da li govori istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj ta e jedni drugima re i!" "O velikai," - re e kraljica "meni je dostavljeno jedno potovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se ve im od mene i do ite da mi se pokorite!' "O velikai," - re e ona - "savjetujte mi ta treba u ovom mom slu aju da uradim, ja bez vas nita ne u odlu iti!" "Mi smo vrlo jaki i hrabri" - rekoe oni -, "a ti se pita! Pa, gledaj ta e narediti!"

29

"Kad carevi osvoje neki grad"; - re e ona "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove u ine ponienim; eto, tako oni rade. Poslat u im jedan dar i vidjet u sa ime e se izaslanici vratiti." I kad izaslanik pred Sulejmana izi e, ovaj mu re 'e: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono to je Allah meni dao bolje je od onoga to je dao vama. Vi se onome to vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi emo im dovesti vojske kojima se ne e mo i oduprijeti i istjerat emo iz Sabe poniene i pokorene." Sulejman upita: "O dostojanstvenici, ko e mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego to oni do u da mi se pokore?" "Ia u ti ga donijeti" - re e Ifrit, jedan od dina, - "prije nego iz ove sjednice svoje ustane, ja sam za to snaan i pouzdan."

-;

"~ere~e"----'

"A ja u ti ga donijeti" - re e onaj koji je u io iz Knjige - "prije nego to okom trepne." I kad Sulejman vidje da je prijesto ve pred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskuava da u zahvalan nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo ho e ga prepoznatir Kad ona do e, bi joj re eno: "Ie ovakav prijesto tvoj?" "Kao da je onI - uzviknu krallica, koja nije ispravno vjerovala jer su je omeli oni kojima se, mimo Allaha, kianjala, pa je nevjerni kom narodu pripadala.
31

"U i u dvoranu!" - bi joj re eno. 1 kad je ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadie haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana ugla anim staklom poplo ana!" - re e on. "Gospodaru moj," - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogrijeila i u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, gospodaru svjetova!"

Allah, zaista, upu uje na pravi put koga ho e. On mnogo prata i neizmjerno je mil tiv