Вы находитесь на странице: 1из 58

Meunarodno poslovno pravo

PITANJA ZA I DIO ISPITA IZ MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA (I DIO)


9. Objasnite predmet meunarodnog poslovnog prava Predmet jedne grane prava je krug drutvenih odnosa koje ona normativno ureuje. Predmet me pos prava u veoj ili manjoj mjeri predstavlja stvar shvatanja odnosno konvencije, zbog toga to je me. pos. pravo uslovjeno i ciljem definisanja. Predmet moe biti u uem i irem smislu, te moe biti generalan i prema institutima. 10. Navedite karakteristike predmeta meunarodnog poslovnog prava Postoji pet kljunih karakteristika predmeta ove grane: 1. Ekonomski, privredni karakter odnosa 2. Dominantna privatnopravna priroda transakcija (subjekti u ovim transakcijama djeluju kao vlasnici i na osnovu autonomije volje, pa ak i ako se radi o javnim subjektima) 3. Postojanje elementa inostranosti (u odnosu su vezane barem dvije drave i to svaka na osnovu svoje suverenosti) 4. Pojava privrednih subjekata koji u isto vrijeme djeluju na vie nacionalnih trita TNC 5. Funkcionalna i sutinska veza ekonomske transakcije sa kogentnim reimom ekonomskih odnosa sa inostranstvom (ta veza postoji sa deviznim reimom). 11. Navedite sadraj predmeta meunarodnog poslovnog prava to se tie sadraja predmeta u irem smislu to su svi odnosi u meunarodnoj razmjeni robe i usluga koji ispunjavaju gore navedene uslove. U uem smislu sadraj predmeta predstavlja neposredan i konkretan privredni posao sa elementom inostranosti. Ugovor poslovnog prava sa elementom inostranosti je primaran dio predmeta, meutim najuoljiviji predmet me. pos. prava je meunarodna poslovna operacija. Ona predstavlja poslovno pravnu konstrukciju koja obuhvata ugovor o prodaji roba i usluga te ujedno i transport sa transportnim osiguranjem i plaanje. Iz ove definicije se vidi da je poslovna operacija mnogo iri pojam od privrednog posla. 12 i 13. Objasnite metod meunarodnog poslovnog prava i navedite opta obiljeja metoda meunarodnog poslovnog prava Metod je nain pravnog ureivanja odnosa koji ulaze u predmet jedne grane prava i on mora biti specifian u odnosu na metode drugih grana. Predmet i metod predstavljaju bitne odrednice svake grane, pa tako i me pos. prava. Opta obiljeje metoda su ona koja se pojavljuju u veini nacionalnih grana. Najvanija su: 1. Elastino kombinovanje sopstvenih izvora i rjeenja sa vrelima i rjeenjima drugih grana prava. 2. Regulisanje odnosa vri se: - A priori unaprijed, karakteristina je za meunarodno zakonodavstvo tj. za konvencije, model-zakone i ostale opte akte koji se odnose na meunarodnom nivou - A posteriori unazad, primjenjuje se kod formuliranja poslovnih obiaja, od strane nevladinih meunarodnih agencija 3. Unifikatorski koncept djelovanja. Njega primjenjuju drave, vladine i nevladine meunarodne organizacije te sami privrednici, a cilj mu je smanjivanje razlika regulativa koje su nastale uslijed raznoraznih istorijskih, drutveno-ekonomskih promjena, razliitog institucionalnog okvira,

Meunarodno poslovno pravo koegzistencije razliitih pravnih sistema i pravno-tehnikih neujednaenosti. (Najbolji primjer za unifikatorski nain djelovanja je INCOTERMS) 4. Izrada specifinih kategorija i pravnih tehnika da bi se prevazile razlike izmeu pojedinih nacionalnih prava. To bi znaila izrada posebnih pravnih normi koje bi bile kompatibilne sa drugim nacionalnim pravima koja reguliu istu pravnu oblast na drugi nain. 5. dominacija autonomije volje stranaka-to znai da stranke mogu same da odaberu koje e pravo biti mjerodavno. 14. Navedite i objasnite posebna obiljeja metoda u Bosni i Hercegovini Me pos pravo je grana naeg pravnog sistema. Prva karakteristika metoda je povezanost regulative drave i entiteta. Prema lanu III,1. BiH u nadlenosti drave su tri politike: spoljnotrgovinska, carinska i monetarna. Kontrola organa drave nad provoenjem vanjskotrgovinske politike je jaa nego politika provoenja stranih ulagnja.U oblasti stranih ulaganja je vea ovlatenost entiteta. Za povrede odredba zakona o Vanjskotrgovinskoj politici sankcije propisuje Vijee ministra. Drugo, obuhvaeno je cijelo vanjskotrgovinsko poslovanje. Normirana je djelatnost stranih lica u BiH ali i domaih subjekata u inostranstvu. U regulativu su ukljueni promet roba, usluga i prava intelektualne svojine. Tree, status domaih fizikih lica kao subjekta spoljnotrgovinskog poslovanja nije jasno rijeen. U nekim lanovima se spominje fiziko lice kao subjekt, dok u nekim pravno lice. Koncept korporacije kao osnovnog subjekta meunarodnog poslovnog prava jo uvjek je akruelan. I amostalni poduzetnik mora se inkorporirati u trgvako/privredno drutvo kada ostvarni ukupan prihod vei od 1.000.000 KM etvrto, polazi od zahtjeva i potreba male otvorene trine ekonomije. Karakteriu je jednakost svih svojinskih oblika, elastinost i tenja ka deregulaciji. Peta karakteristika metoda je liberalizam. Odvijanje meunarodnih poslovnih operacija , ukljuujui i plaanja je u naalu slobodno. T o ne mora znaiti da je iskljueno uvoenje restrikcija i zabrana. 15. Definicija meunarodnog poslovnog prava Meunarodno poslovno pravo odreeno je svojim predmetom i metodom. Meunarodno poslovno pravo je grana svakog dravnog poretka koja preteno dispozitivnim normama ureuje reimom spoljnotrgovinske razmjene uslovljene privatnopravne poslovne operacije sa elementom inostranosti. 18. Navedite preuzete i sopstvene izvore meunarodnog poslovnog prava Svi izvori teorijski se mogu podjeliti na razliite naine. Pa tako imamo preuzeti i sopstveni izvori, dravni, izvori meunarodnih organizacija, dravni ili autonomni, stvoreni organizovanom akcijom i spontano, kodifikovani, nekodifikovani, tvrdi, meki itd. 19. Navedite izvore meunarodnog poslovnog prava preuzete iz meunarodnog javnog prava MJP predstavlja sistem pravnih pravila kojima se ureuju prvenstveno odnosi izmeu: a) drava kao suverenih subjekata b) drava i meunarodnih organizacija c) meunarodnih organizacija d) lanova, te organa u meunarodnim organizacijama (unutranji odnosi)

Meunarodno poslovno pravo

Izvori prava preuzeti iz MJP su: - opte ili posebne meunarodne konvencije - meunarodni obiaji - opta pravna naela priznata od civilizovanih naroda - sudske odluke - pravna doktrina kao pomono sredstvo - princip pravinosti 20. Nabrojte i pojasnite vrste izvora meunarodnog poslovnog prava Za nas ekonomiste najbitniji izvori su meunarodne konvencije i akti meunarodnih organizacija iji su predmet politiki ekonomski odnosi izmeu drava. Meunarodne konvencije se prema broju lanova dijele na multilateralne i bileteralne, a po teritoriji na univerzalne i regionalne. Konvencije predstavljaju izvor prava samo u sluaju da sadre opte i trajne obaveze i prava. Konvencije stupaju na snagu im su stranke pristale da njom budu vezane, ili kada se ispune uslovi koji su uneseni u samoj konvenciji. Pristanak se daje ratifikacijom, a to moe biti prihvatom, odobrenjem ili pristupanjem. Pored svega ovoga kada se ratifikuje neka konvencija, postavlja se pitanje odnosa te konvencije i nacionalnog prava kojiu regulie istu oblast. U BiH je prihvaen monistiki koncept po kome konvencije koje stupaju na snagu imaju jau pravnu snagu od domaih zakona. 21. Karakteristike izvora Akti meunarodnih organizacija, akti drava kao i rezolucije nas posebno interesuju. Oni mogu biti obavezne prirode. Svrha te obavezne prirode je da kreira jedinstven pravni okvir na podruju vie zemalja. To se postie na taj nain to se kreiraju obavezne norme koje mogu biti ublaene pravom drava, ali samo u sluaju da se one kose sa nacionalnim pravnim poredkom. Rezolucije i akti drava i meunarodnih organizacija se nazivaju soft law dokumenti mekano pravo. Ti akti sadre ogranieno pravno dejstvo ali glavna karakteristika im je to pravne norme tih akata ne sadre odgovarajue sankcije. Meutim iako sankcije ne postoje, mogunost prinude uvijek postoji. Tako ako uzmemo za primjer zemlje EU vidjet emo da tu ne postoji jedinstven organ prisile koji bi regulisao odnose izmeu zemalja EU, ali ukoliko neka zemlja prekri neku od rezolucija, ostale zemlje lanice EU mogu protiv nje podnijeti sankcije koje su uglavnom ekonomske prirode (blokada, prekid ekonomskih odnosa, embargo, bojkot, finansijske mjere i sl). Izvori MJP relevantni su za me pos pravo i zbog toga to utvruju niz politikoekonomskih odnosa i ekonomskih principa relevantnih za odvijanje meunarodne razmjene.

22 i 23. Navedite izvore meunarodnog poslovnog prava preuzete iz meunarodnog privatnog prava - objasnite pojam meunarodnog privatnog
prava MPP je grana pravnog sistema svake drave, a njegov predmet su odnosi koji nastaju u odreivanju mjerodavnog nacionalnog prava i nadlenog suda. To znai da MPP odreuje samo koje e pravo biti mjerodavno u sukobu zakona dvije zemlje, ali neodreuje konkretna rjeenja spora. Metod kojim se koristi MPP je lokalizacija. Sutina ovog metoda je odreivanje vezivnih taaka koje upuuju koje e pravo biti primjenjeno. Te take se od drave do drave tretiraju drugaije pa stoga postoje i razlike izmeu MPP-a svake drave. 3

Meunarodno poslovno pravo Kriteriji vezivanja mogu se grupisati prema subjektu, predmetu i izvoru vezivanja. Instrumenti putem kojih se vri lokalizacija nazivaju se kolezione norme: - pravna kategorija na koju se norma odnosi (npr. dravljanstvo, mjesto zakljuenja ugovora, sjedite inioca karakteristine radnje i sl.) - taka vezivanja poveznica Ukoliko imamo sukob zakona izmeu dvije drave, a kolezione norme odrede koje e biti mjerodavno pravo (imamo dravu A i B i kolezione norme upuuju da e mjerodavno pravo biti pravo drave A), meutim to mjerodavno pravo ne mora biti primjenjeno. Naime postoje odreeni izuzetci koji e odrediti mjerodavno pravo druge draveiako kolezione norme ukazuju na suprotno (u naem sluaju bit e primjenjeno pravo drave B iako kolezione norme upuuju na dravu A). Ti izuzetci su: - zabrana primjene mjerodavnog prava ukoliko je ona bila u suprotnosti sa osnovnim drutvenim principima i dravno-pravnom sistemu domae drave. - postoje take vezivanja na koje stranke mogu da utiu svojom voljom (npr. sjedite). Ukoliko svjesno manipuliu takama vezivanja da bi izbjegle odreeni pravni sistem- navedeni postupak je zabranjen. - ukoliko kolezione norme MPP-a jedne drave upuuju da e se primjeniti pravo druge drave, a kolezione norme druge drave upuuju na pravo prve. - ukoliko imamo neku kategoriju koja je predmet kolezione norme, nekad moramo poznavati cjelokupni poredak nadlene drave da bi mogli ustanoviti koje je pravo mjerodavno. Tako da iako kolezione norme upuuju na neku dravu zbog kompleksnog poredka te drave, bit e odreeno pravo druge drave za mjerodavno. 24. Navedite nacionalne izvore meunarodnog privatnog prava BiH Meu nacionalnim izvorima najvaniju grupu ine posebni zakoni. U BiH to je preuzeti zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima ZRSZ. Za me pos pravo najvaniji domai izvor je ZRSZ. Da bi sve ovo bilo lake razumjeti pokazat emo nekoliko taaka vezivanja: - Za pravnu ili poslovnu sposobnost nekog lica mjerodavno je pravo ije je ono dravljanim (taka vezivanja-dravljanstvo). Ukoliko je lice poslovno nesposobno po pravu drave ije dravljanstvo ima onda e poslovna sposobnost biti vezana za dravu u kojoj je obaveza nastala i pravo te drave e da bude mjerodavno (ovo je sluaj za fizika lica) - Ukoliko se radi o pravnim licima odreivanje dravne pripadnosti (dravljanstva) e biti sloenije. Pripadnost e zavisiti od sjedita ili mjesta gdje je pravno liceosnovano. Ukoliko firma ima sjedite u vie drava mjerodavno e biti ono odakle se vode poslovne operacije (sjedite menadmenta) - Taka vezivanja moe biti mjesto gdje se stvar nalazi. Ako se stvar nalazi u meunarodnom prevozu, mjesto u kojem je krajnje odredite bit e odreeno mjerodavno - Ukoliko se radi o ugovorima mjerodavno pravo e zavisiti od autonomije volje stranaka i kolezionih normi. Tu imamo dva sluaja: a) odmah se primjenjuju kolezione norme (prinudnim putem) b) prvo autonomija volje stranaka, pa kolezione norme (kolezione norme igraju ulogu dispozitivnih pravila) 25. Navedite meunarodne izvore meunarodnog privatnog prava MPP

Meunarodno poslovno pravo Oni koji su za nas najbitniji su multilateralne konvencije i bileteralne konvencije (o konvencijama je bilo rijei ranije). Na prvom mjestu je kodeks zakona o meunarodnom privatnom pravu iz 1928 i obuhvata kolezione norme graanskog, trgovakog, krivinog i procesnog prava.Za meunarodne poslovne operacije naih subjekata najvanija je Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorene obaveze iz 1968. Ona se primjenjuje kada se spor rjeava u jednoj od drava ugovorenica. Subjekti ovdje mogu da prvo koriste autonomiju volje u pogledu mjerodavnog prava, a tek ukoliko to nisu iskoristili, ugovor e biti podvrgnuti pravu drave sa kojom je najvie vezan. 26. Navedite izvore dravnog poslovnog prava Oni zavise prije svega od sistema u koji konkretni nacionalni poredak spada. Kao najznaajniji izvor dravnog poslovnog prava su obiaji obiaji djeluju kada zakon ne postoji. Obiaji kao produkti sudske prakse najee su zastupljeni kao izvori u common law ili anglosaksonskom sistemu. Nasuprot toga kod kontinentalnih sistema kao izvori dravnog poslovnog prava pojavljuju se zakoni. Meutim bilo da se radi o common law ili kontinentalnom sistemu oni u principu daju isto rjeenje datog problema. Pored obiaja i zakona postoje i drugi izvori kao to su: ustavi, ratifikovane meunarodne konvencije, podzakonski akti, opi akti subjekata poslovnog prava, ugovori, obiaji, uzanse. Postoje tri osnova po kojima se dravni izvori ukljuuju u izvore me pos prava, a to su: u sluaju imperativni propisi domaeg prava, autonomija volje stranaka, te pravila me pos prava kolezione norme. 27. Objasnite pojam sopstvenih izvora meunarodnog poslovnog prava Pod sopstvenim izvorima me pos prava podrazumjevamo pravne akte koji su po svom nastanku i metodu usmjereni na ureivanje poslovnih transakcija sa elementom inostranosti. Prema vrsti donosioca ovi izvori se mogu podijeliti na: - domai izvori: oni najee sadre prinudne norme kojima se ureuju transakcije sa elementom inostranosti. Ali postoje i sluajevi dispozitivnog karaktera - meunarodni izvori: oni mogu biti dravni (to su izvori koje drave kreiraju multilateralnim konvencijama, putem vladinih organizacija) i autonomni (izvori nastali posredstvom nevladinih organizacija kao i izvori nastali aktivnou trgovaca). Nama su posebno interesantni slijedei izvori meunarodnog poslovnog prava:ovdje se misli na pitanja 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34.

a) 28. Meunarodne konvencije Meunarodne konvencije su multilateralni ili bileteralni sporazumi sklopljeni i stupili na snagu u skladu sa MJP-om. Kao izvor me pos prava razliito su zastupljeni. Transport i prodaja prednjae u tome. konvencije prema dejstvu mogu biti opte i regionalne. zovu se jo meunarodno zakonodavstvo jer stupaju na snagu kada su uneseni u nacionalno zakonosavstvo. b) 29. Jedinstveni regimani

Meunarodno poslovno pravo U bukvalnom prevodu to bi bili pravilnici, ali mi se tim terminom neemo koristiti. To su dakle pravila i upustva koja donose nevladine organizacije, a nastaju kodifikacijom poslovnih obiaja i uoptavanjem praktinih iskustava. autoritet reglama zasnovan je na njihovom strunom kvalitetu, a ne na savremenim ovlatenjima donosioca. Izuzetno znaajnu ulogu u stvaranju reglemana ima Meunarodna trgovaka komora u Parizu MTK koja je izmeu ostalog kreirala i: INCOTERMS-sistematizacija transportnih klauzula, UCP 500-jedinstveni obiaji i praksa za dokumentarne akreditive itd. c) 30. Tipski ugovori i opti uslovi poslovanja Ugovor predstavlja pojedinaan pravni akt koji ureuje konkretan odnos izmeu tano odreenih subjekata. Tipski ugovori su oni koji se zakljuuju na unaprijed formulisanim obrazcima. Oni sadre sve bitne elemente ugovora kao i ostavljene prazne prostore za popunjavanje bitnih elemenata koji nisu poznati i koji mogu da variraju (npr. cijena, koliina i sl). Pored ovih bitnih elemenata postoje i nebitni elementi koji u zavisnosti od ugovora do ugovora brojano variraju. Na poleini ovih tipskih ugovora obino su ispisuju opti uslovi poslovanja. To su ustvari pojedinane klauzule koje se nameu kao alternative ukoliko se ne ispune uslovi iz tipiziranog ugovora. Oni su tako formulisani da u sebi sadre sve uslove poslovanja, zato i ine jedinstvenu kategoriju, zato se esto zovu i formularnim ugovorima. Stvaraoci formularnog prava su meuvladine organizacije, posebnu ulogu igraju agencije UN-a. d) 31. Meunarodni poslovni obiaji Obino su drutvene norme koje su nastale kristalizacijom poslovne prakse. Oni nastaju kombinacijom organizovanog i neorganizovanog djelovanja privrednika. Nepotivanje obiaja sankcionie se od strane poslovnih subjekata posredno ili preko njihovih asocijacija te arbitranim i sudskim odlikama. Upravo zbog mogunosti prinudnog ostvarivanja posredstvom drave, obiaji imaju svojstvo izvora prava. Meunarodni poslovni obiaji prema teritoriji na kojoj se primjenjuju mogu se podijeliti na dravne, regionalne, globalne. Prema strukama u kojima vae dijele se na: - opte (horizontalne)- obiaji koji vrijede za sve djelatnosti - posebne (vertikalne)- obiaji koji vae samo u jednoj brani Me pos pravo akcenat stavlja na sve druge tj one koji nastaju unutar pojedinih struka. U domaem pravu veu pravnu snagu imaju vertikalni obiaji koji dolaze sa ueg prostora, dok je u me pos pravu to suprotno tj. prednost imaju obiaji sa ireg poticaja tj oni koji vae na svjetskom tritu. Da bi obiaj mogao da bude izvor me pos prava on mora da bude opteprihvaen, razuman, notaran, izvjestan. Osnov primjene meunarodnog poslovnog obiaja je autonomija volje stranaka.

e) 32. Sudska i arbitrana praksa Pod sudskom praksom podrazumjevaju se stavovi sadrani u sudskim odlukama. Sudska praksa ima mnogo vie uticaja u common law nego u kontinentalnom sistemu. Arbitrana praksa pojmovno je ista kao i sudska s tim da se ona zasniva na razliitim sistemima. Osnovna razlika arbitrae i suda je to stranke samovoljno mogu da odaberu koji e arbitrani sud da im sudi. Odluke arbitrae se objavljuju samo uz saglasnost stranaka. Arbitrane odluke se uglavnom provode dobrovoljno a ukoliko to nije sluaj sankcije primjenjuju privrednici neposredno (bojkot), a ukoliko to ne urodi

Meunarodno poslovno pravo plodom izvravanje odluke se vri posredstvom drave u kojoj strana koja je izgubila spor ima sjedite. Arbitrana praksa je dala naroito veliki doprinos u afirmisanju novog lex mercatonia. f) 33. Dravni prinudni propisi Poto su drave posebno zainteresovane za svoje bilanse ekonomskih odnosa sa inostranstvom, one donose prinudne propise koji ureuje vanjskotrgovinski reim ekonomske razmjene. To je najee regulisano zakonima, koji su pod snanim uticajem WTO-a i regionalnih organizacija (npr EZ). U BiH prinudni propisi koji reguliu meunarodne ekonomske odnose obuhvataju monetarnu, spoljnotrgovinsku i carinsku politiku. Dravni zakoni BiH se uslovno mogu podijeliti na one koji ureuju spoljno-trgovinski reim i one koji su primarno usmjereni na uspostovljanje institucija. U prvu grupu spadaju: zakon o vanjskotrgovinskoj politici, politicki DSU , zakon o nadzoru kvaliteta i drugi, a u drugu grupu: zakon o slobodnim zonama u BiH, Zakon o Vanjskotrgovinskoj komori BiH, Zakon o osnivanju Izvozno-kreditne agencije BiH i drugi. SPECIFINI SUBJEKTI MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA U BIH I Izvozno kreditna agencija Bosne i Hercegovine 1. Istorijat Agencija za izdavanje garancija IGA osnovana je u oktobru 1996. godine. Slui za izdavanje garancija za zatitu od politikog i ratnog rizika stranim investitorima i trgovcima. Cilje je da osigura uslove za podsticanje izvozda roba i usluga iz BiH preko osiguravanja i finansiranja, izdavanja garancija , kao i uspostavljanja osnova za razvoj i promociju ekonomskih odnosa BiH sa inostranstvom. Podsticanje izvozda i unapreenje ekonomskih odnosa zasniva se na sljedeem: a) precizno utvreni kriteriji za kreditiranje; b) jedinstveni kriteriji za izdavanje ganarcija radi osiguranja izvoznih ugovora; c) jedinstven pristup pruanju informacija i obavljanju posrednikih usluga; d) utvrivanje jedinstvenih kriterija za izdavanje polisa osiguranja izvoza; 2.Uspostavljanje , organizacija i djelatnost Agencije Osniva IGA-e je drava BiH sa svojim entitetima koji osiguravaju poetni kapital srazmjerno iznosu iskoritenih sredstava Svjetske banke i sredstava donatora. Agencija je samostalna u obavljanju svoje djelatnosti. Imovina, aktiva i dobit Agencije , kao i njene transakcije osloboene su od poreza na dodatnu vrijednost iz okvira djelatnosti Agencije i poreza na dobit. U okviru svojih djelatnosti Agencija vri direktne i posredne funkcije. Direktne funkcije: a) izdavanje garancija s ciljem osiguranja izvrenja izvoznih ugovora; b) kreditno osiguranje unutranjeg i vanjskotrgovinskog poslovanja; c) faktoring podrka. Posredne funkcije: a) kreditiranje lizinga i opreme i transportnih sredstava u inozemstvu; b) dugorono kreditiranje domaih preduzea radi izvoenja graevinskih radova u inozemstvu , finansiranja predugovorne aktivnosti u ovakvim poslovima;

Meunarodno poslovno pravo c) kratkorono i dugorono finansiranje pripremen i izvrenja izvoza; d) refinansiranje kratkoronih i dugoronih izvoznih kredita koje su odobrile banke ili druge finansijske institucije e) osiguranje i reosiguranje izvoznih poslova i ulaganja bosanskohercegovakih preduzea u intostranstvu kojim se vre osiguranja i reosiguranja od komercijalnih rizika u vidu naknade gubitaka nastalih u osiguranim poslovima. 1. Upravljanje i rukovoenje Agencijom i finansijsko poslovanje Upravni odbor se sastoji od pet lanova( 2 iz svakog entiteta i jedan lan iz Institucija BiH) . Upravni odbor odgovoran je za nadzor poslovanja Agnecije. Direktor i zamjenici direktora IGA-e obavezni su 2 puta godinje da podnose informaciju o poslovanju IGA-e. Operativni trokovi Agnecije, finansiraju se iz prihoda od naknada , donacija i prihoda od plasmana iz kapitala agencije. II SPOLJNOTRGOVINSKA KOMORA /VANJSKOTRGOVINSKA KOMORA BIH 1-Istorijat Vanjskotrgovinska komora BiH je samostalna, nevladina, nepolitika i neprofitna javno-pravna asocijacija sa teritorije BiH. Njene funkcije su usmjerene na razvoj i unapreenje ekonomskih odnosa bosanskohercegovake privrede sa inostranstvom , ukljuujui i partnerski odnos i zastupanje interesa lanova kod nadlenih organa BiH i odgovarajuih asocijacija u inostranstvu. lanica je mnogih meunarodnih asocijacija: ICC, ABC, FIATA, IRU, SECI, GS1. 2- Status i lanovi Vanjskotrgovinske komore BiH Komora ima svojstvo pravnog lica sa pravima i obavezama utvrenim u Zakonu o vanjskotrgovinskoj komori BiH i podzakonskim aktima koji su doneseni na osnovu navedenog Zakona. lanovi komore su preduzea, banke, osiguravajua drutva i druga pravna privredna lica registrovana za obavljanje poslova sa inostranstvom na prostoru BiH, atomatski na osnovu lanstva u privrednim komorama konstituisanim na temelju zakona FBIH, RS i Distrikta Brko. lanovi komore su: Privredna komora RS, Privredna komora FBIH, Privredna komora Distrikta Brko , kao kolektivni lanovi. 3- Nadlenosti Komore Nadlenosti su: a) lanstvo i zastupanje interesa privrede u meunarodnim komorskim i strukovnim asocijacijama , odnosno organizacijama b) prestavljanje interesa lanova Komore u inozemstvu, direktno, putem vlastite predstavnike mree ili putem diplomatske i konzularne mree preko ovlatenih predstavnika Komore

Meunarodno poslovno pravo c) obavljanje poslova javnih ovlasti utrvrenih posebnim propisima, aktima i odlukama nadlenih dravnih organa d) Saradnja i koordinacija saradnje privrednih komora i asocijacija u zemlji, posebno sa privrednim komora entiteta i Privrednom komorom Brko Distrikta Bosne i Hercegovine e) Promocija i koordinacija programa edukacije i obrazovanja od interesa za lanove Komore f) Razvoj poslovnog i informacionog sistema sa meunarodnim bazama podataka , ukljuujui i mreu ponude i tranje, te harmonizacija informacione komorske mree i BiH g) Utjecanje, u partnerskom odnosu sa nadleim dravnim organima, na kreiranje ekonomskog sistema h) Promocija i koordinacija izrade ekonomskih podataka i trinih analiza iz oblasti ekonomskih odnosa sa inozemstvom i) Promocija i organizacija meunarodnih sajmova u BiH i uee na sajmovima u inozemstvu j) Voenje registra vanjskotrgovinskih organizacija u BiH Komora, u partnerskom odnosu sa nadlenim organima u BiH, utie na: a) razvoj i unapreenje vanjskotrgovinske politike b) Razvoj i unapreenje carinske politike i tarifa c) Razvoj i unapreenje meunarodnih finansija d) Koordinacija entitetskih poslova obnove i rekonstrukcije u svim podrujima politikog, drutvenog i ekonomskog ivota e) Razvoj i unapreenje meunarodnog transporta i komunikacija 4- Organi i organizacija Komore U organe Komore se biraju istaknuti privrednici i nauno-struni radnici iz podruja privrede. Organi Komore su: skuptina, upravni odbor, nadzorni odbor, predsjednik i 2 potpredsjednika. Skuptinu ine zastupnici lanova komore, prema slijedeem kriteriju: a) preduzea, banke , osiguravajua drutva i druga pravna lica biraju 70% od ukupnog broja komorskih zastupnika b) Privredne komore entiteta i distrikta, kao i kolektivni lanovi , privredne komore organiovane prema teritorijalnom i strukovnom principu, specijalizovane i sline biraju 30% komorski zastupnika Upravni odbor je organ upravljanja Komore i izvrni organ Skuptine Komore. Broji 9 lanova. Nadzorni odbor Komore vri kontrolu zakonitosti rada, a posebno njenog materijalno finansijskog poslovanja. 5- Arbitraa i Sud asti U Komori se obrazuje Arbitrani sud u ijoj su nadlenosti sporovi domaih i stranih privrednih subjekata iz njihovih meusobnih odnosa o pravima i obavezama kojima mogu slobodno raspolagati, ako zakonom ili drugim aktom u skladu sa zakonom nije utvreno da odreene vrste sporova rjeavaju iskljuivo redovni sudovi. Odluke Arbitranog suda su konane i imaju snagu presude redovnog suda.

Meunarodno poslovno pravo U Komori se obrazuje i Sud asti koji odluuje o povredama dobrih poslovnih obiaja i akata Komore, kada su stranke privredni subjekti iz dva entiteta. 57. Objasnite opte odreenje direktnih stranih ulaganja Prekogranino kretanje kapitala odvija se u razliitim oblicima. etiri osnovna vida ova pojave: a) Komercijalne transakcije b) Finansijske transakcije kreditnog tipa c) Portfolio investicije d) Direktna strana ulaganja (FDI) FDI predstavlja transfer kapitala u bilo kom obliku iz jedne u drugu zemlju sa ciljem vlasnika da posredstvom poslovnog poduhvata pod njegovom punom ili djeliminom kontrolom ostvari dobit. 58. Istorijat pravne regulative direktnih stranih ulaganja Direktna strana ulaganja se u XVIII i XIX odvijaju preteno u okvirima velikih kolonijalnih imperija. U to doba se direktno strano investiranje ispoljava kroz ugovore o koncesijama. Moderna istorija direktnog investiranja poinje sredinom XX stoljea sa procesom dekolonizacije. Po obiljejama ona se moe podjeliti u 3 faze koje se meusobno prepliu: 1) U prvoj su rijeeni ekonomsi, politiki i pravni sukobi izmeu starih kolonijalnih sila i novonastalih zemalja. Take kompromisa su bile priznavanje prava drava zbog nacionalizacije stranih investicija i utvrivanje prava investitora za imovinu. 2) Drugu etapu obiljeava nastajanje transnacijonalnih korporacija (TNK) kao glavni nosilac direktnih stranih investicija. Glavni problem u ovoj etapi predstavljao je sukob izmeu TNK i drava uvoznica kapitala. 3) Treu etapu karakterie globalizacija stranih ulaganja i njihove regulative. Ona se manifestuje u materijalnim pravnim rijeenjima i postepenom razvoju institucija koje se bave direktnim stranim ulaganjima. Te institucije su : UN, meunarodni centar za rijeavanje investicionih sporova (ICSID), Agencija za multilateralne investicione garancije (MIGA), i WTO.

59. Ekonomski znaaj i pravno-politiki koncepti direktnih stranih ulaganja Strana ulaganja postaju sve vaniji faktor globalizacije svjetske ekonomije, razlozi lee i u interesima privrednih subjekata i interesima drave. Preduzea kao nosioci plasmana su motivisana za strano ulaganje naroito da se povea prodaja, licencirana tehnologija, da se proizvodnja uini jeftinijom, obezbjede se potrebni resursi, izbjegnu nepovoljni poreski reimi. Ekonomske prednosti kako izvoza tako i uvoza kapitala uslovile su ogroman porast obima stranih ulaganja. Evidencija stranih ulaganja u BIH pokazuje nedovoljno poveavanje. Ovakav razvoj sa sobom donio je i brojne probleme. Najvei se nalaze u oblasti zakonodavstva i funkcionisanja administracije .Strano ulaganje ukljuuje brojne subjekte razliitog statusa. Ovaj vid prekograninog transfera kapitala dovodi do suprodstavljenih interesa meu tim subjektima: razvijenih i nerazvijenih zemalja

10

Meunarodno poslovno pravo drava izvoznica i drava uvoznica kapitala stranog ulagaa i drave kojoj on pripada- domae drave strano ulagaa i drave u koju ulae drave domaina stranog ulagaa i partnera iz zemlje uvoznice kapitala pojedinih regionalnih organizacija (NAFTA; EU) WTO i pojedinh organizacija

Politiki-pravni koncept ukljuuju subjekte koji se mogu izraziti u tri osnovna modela: prema prvom, FDI su korisna za TNK kao ulagae i zato drava domain zadrava pravne instrumente za zatitu od njih prema drugom, FDI su korisna za zemlju domaina i ona zasluuje punu zatitu trei model kae da su FDI korisne i za TNK i za dravu u koju se ulae podjednako 60. Objasnite teorijski koncept direktnih stranih ulaganja Postoje dva osnovna koncepta pri odreivanju FDI-a: 1. Ui koncept (tradicionalni) prema ovom konceptu FDI-om se smatra ulaganje u neku vrstu preduzea kao institucionalizovanog oblika obavljanja privredne aktivnosti 2. iri koncept FDI postoji i onda kada u zemlji domainu nema institucijalizovanu formu Veoma je vano da FDI razlikujemo od portfolio investicija koje imaju sl. Karakteristike (portfolio investicije): - Vre se iskljuivo u novcu - Plasiraju se iskljuivo u glavnicu ili druge oblike HOV - Rizik snosi iskljuivo investitor 61. Objasnite zakonsko odreenje direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o pravnom odreenju FDI, moramo imati na umu 4 bitna elemeta: 1) Institucionalizovani ili neinstitucionalizovani poslovni poduhvat (u BiH se vodi iri koncept) 2) Sticanje (poveanje) kontrole nad kompanijom (u BiH se vodi ui koncept) Investitor mora da ima minimalno 10% upravljakih prava ili 10% uea u glavnici. 3) Oblast u koju se ulae (prema ZPPSV ulaganje se moe vriti u sve privredne aktivnosti tj. Reim je liberalan osim kod vojne industrije i medija gdje je potrebno posebno odobrenje odgovarajueg ministarstva) 4) Ulog on obuhvata svaku ekonomsku vrijednost koja se plasira u BiH Iz zakonskog odreenja DSU moemo izvui neke pravne karakteristike BiH: a) FDI nemaju jedinstven predmet i metod zato nisu pravni institut nego pravna konstrukcija

11

Meunarodno poslovno pravo b) Pravni reim FDI je mjeavina javnopravnih i privatnopravnih elemenata meunarodnog i domaeg prava c) Osnovni sukob ovom domenu postoji izmeu suverenosti i vlasnitva d) Suverenitetr i vlasnitvo se presjecaju u 2 take: - Kompaniji - Ulogu e) Definicija FDI nije ograniena samo na pojedine privredne oblasti nego ima generalan karakter 62. Objasnite uopte izvore prava kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o izvorima prava za FDI veoma je teko odrediti koji izvori (nacionalni ili internacionalni) imaju primat. To zavisi od pravno-politikog koncepta FDI. Osnovna podjela izvora je na: a) Nacionalni (prednost ima domae pravo) b) Internacionalni (prednost daje meunarodnim izvorima i koristi ih kao supsidijarni i kontrolni instrument ureivanja odnosa) c) Eklektiki (prednost daje onoj grupi koju su partneri izabrali) Izvori meunarodnog prava nemaju jedinstvenu prirodu.Bitno je samo rei da u aktivnostima meunarodnih institucija (npr. Arbitrae) dominira drugi pristup. 63. Navedite izvore meunarodnog prava kod direktnih stranih ulaganja, to ukljuuje pitanja 64 i 65 64. Multilateralni akti kod direktnih stranih ulaganja Tu je prije svaga Povelja UN iz 1945. Multilateralne konvencije: - Konvencija o rjeavanju investicionih sporova izmeu drava i dravljana drugih drava - Konvencija o multilateralnoj agenciji za garantovanje investicija (MIGA) - Sporazum u okviru WTO-a a) Opi sporazum o trgovini uslugama (GATS) b) Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRI) - Postoje i neki regionalni spotrazumi kao to je ECT Energy Charter Treaty Pored citiranih konvencija koje su hard law postoji i veliki broj multilateralnih akata u obliku soft law: o ICC vodi za strana ulaganja o Nacrt UN kodeksa ponaanja TNC o OECD vodi za TNC o Guidelines on the treatment of FDI 65. Bilateralne konvencije kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o ovim konvencijama potrbno je spomenuti 3 vane stvari: - Postoji tenja za unifikacijom (svaka zemlja ima svoj model sporazuma od koga nerado odustaje) - Dolazi do kompromisom utvrenih odstupanja (zbog sukoba formulara) - Klauzula najpovlatenije nacije automatski izjednaava pravni tretman svih stranih investitora)

12

Meunarodno poslovno pravo 66. Navedite izvore domaeg prava kod direktnih stranih ulaganja (ukljuuje i 67 i 68) 67 i 68 . Ustavi i meunarodni sporazumi i Zakoni i podzakonski akti kod FDI Izvori domaeg prava po hijerarhijskoj ljestvici 1. Ustavi 2. Meunarodni sporazumi 3. Zakoni (ZPDSU) polazei od koncepta Guidelines ovaj akt regulie a) Znaenje osnovnih kategorija b - Postupak FDI c - Prava, povlasice i obaveze stranog ulagaa d - Rjeavanje sporova f- Primjena zakona 4. Podzakonski akti (moraju biti u skladu sa zakonima jer oni ih samo nadopunjuju) 69. Navedite i objasnite opte principe direktnih stranih ulaganja Opti principi su pravila koja u oblasti DSU imaju univerzalno vaenje, javnopravnog su porijekla i prinudnog karaktera. Prvo opte naelo je potovanje dravnog suvereniteta nad prirodnim izvorima. Kod ovog principa postoji mogunost izmjena i dopuna jedanput zakljuenih dugoronih ugovora o FDI. Drugi princip se moe definisati kao obaveza stranog ulagaa da potuje pravni poredak zemlje domaina. Odnosi se kako na propise drave tako i entitete. Tree naelo je nemijeanje u unutranje politike odnose zemlje domaina. etvrto, zabranjeno je podmiivanje radi ostavrivanja ciljeva stranog ulagaa. Pravo na nacionalizaciju uz obavezu davanja adekvatne naknade za nju je peti princip. Za njegovo ostavrivanje posebno su znaajni: regulativa domae drave, bilateralni sporazumi i meunarodni standardi u ovom domenu. Slobodan transfer je esti princip.Odnosi se na sva sredstva koja predstavljaju FDI, pri emu nije bitno da li se transfer vri odjednom ili u ratama. Za transfere koje drava domain ne izvri bez odgaanja zahtijeva se plaanje zatezne kamate. Transfer mora biti omoguen slobodno bez odgaanja, u slobodno konvertibilnoj valuti. Sedmi princip je izuzetno znaajan i sloen. Moe se definisati kao nacionalni tretman. Striktno provoenje nacionalnog tretmana u praksi znai onemoguavanje davanje povlastica stranim investitorima. Zbog toga su se Kodeks UN i ECT zadovoljili rjeenjem po kome poloaj stranih investitora ne moe biti manje povoljan od domaih ulagaa. Klauzula najpovlatenije nacije je osmo naelo. Njena primjena se zasniva iskljuivo na multilateralnim ili bilateralnim sporazumima. Prema ovom naelu se drava obavezuje da e na subjekte druge strane automatski protegnuti sva prava, olakice i povlastice koje je dala ili koje e dati investitorima neke tree drave u odreenoj oblasti. Deveti princip je primarnost domaeg sudstva. Derivira se iz dravne suverenosti i nacionalnog tretmana. 70. Navedite i objasnite specifine principe direktnih stranih ulaganja Odreivanje specifinih principa stvar je izbora. Specifini principi su: a) sloboda ulaganja kao manifestacija otvorene trine ekonomske politike b) mogunost ulaganja u privredne i neprivredne djelatnosti c) garantovanje najvanijih ulagakih prava d) obezbjeenje pravne sigurnosti ak u veojmjeri nego domaim subjektima

13

Meunarodno poslovno pravo e) svoenje ekonomskih podsticaja stranim ulagaima na znatno manju mjeru od one u ranijim propisima uz pravnu sigurnost, oni se svode na ograniene poreske olakice i mogunost oslobaanja od carina po propisanim uslovima f) uspostavljanje organske cjeline izmeu sistema drave i dva entiteta g) transparentnost reima ulaganja koja se ogleda u dominacije registracije nad odobrenjem i postojanju svega pet taksativno odreenih podzakonskih akata na nivou drave h) nastojanje da se trokovi investicionih transakcija smanje i pri investiranju i u fazi eksploatacije investicije 71. Privatnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Subjekti su lica izmeu kojih nastaju odnosi povodom FDI. Privatnopravni subjekti su sva lica koja prema domaem zakonodavstvu, bilateralnim i multilateralnim sporazumima mogu da se pojave kao investitor ili pravna lica koja su nastala investiranjem. Fizika lica ine prvu grupu subjekata. Za sticanje ovog svojstva potrebno je da fiziko lice ima dravljanstvo ili trajno boravite u zemlji koja je lanica miltilateralnog i bilateralnog sporazuma, odnosno u zemlji kojoj je taj kapacitet priznat. Meutim, najvanija skupina su pravna lica. To su komapnije i druge organizacije koje djeluju metodom autonomije volje. Pojam kompanije se ravna prema pravnom poretku kome ona pripada. Unutar posljednje kategorije transnacionalne korporacije (TNK) imaju posebno znaajnu ulogu. 72. Javnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Prvi javnopravni subjekt su drave. U BiH pored drava svojstvo subjekta imaju i entiteti. ZPDSU izriito zahtijeva da BIH i entiteti sarauju o ostvarivanju ciljeva ovog zakona i da preuzimaju mjere koje su za to potrebne. Prema Zakonu, entiteti su obavezni na saradnju u oblasti poreskih olakica sa ciljem izbjegavanja diskriminacije domaih u odnosu na strane ulagae i radi ujednaavanja poreskih olakica. Na nivou drave postoje i dvije specijalizovane institucije. To su Agencija za izdavanje garancija od politikog rizika inozemnim investitorima i trgovcima (IGA) i Agencija za unapreenje inostranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA). Druga grupa ovih subjekata su meunarodne organizacije. Mogu se podijeliti na regionalne (EZ i NAFTA) i univerzalne (UN na prvoj poziciji).Takoer, postoje dvije specijalizovane organizacije od posebnog znaaja za FDI. To su UNCTAD i Centar za TNK. Na drugoj poziciji je Energy Charter Treaty, a na treem mjestu se nalazi WTO. etvrta jeste WB. U oblasti FDI ona djeluje direktno i preko subjekata koji su ukljueni u njen sistem. Tu se posebno istiu: a) Agencija za multilateralno garantovanje investicija (MIGA) osnovana posebnim sporazumom u okviru WB 1985. Stekla univerzalan karakter, djeluje preko dravnih agencija ovlatenih za ovu djelatnost. b) Meunarodni centar za rjeavanje investicionih sporova osnovan Konvencijom o rjeavanju investicionih sporoca izmeu drava i dravljana dugih drava c) Agencija za usluge u stranom investiranju (FIAS). 73. Objasnite postupku ulaganja kod direktnih stranih ulaganja Postupak ulaganja je sistem uslova koje treba ispuniti i radnji koje se moraju obaviti da bi strano ulaganje bilo izvreno. Odvija se posredstvom privrednih i dravnih institucija. Postupak ulaganja predstavlja u sutini izraz ukupne politike i ekonomske

14

Meunarodno poslovno pravo filozofije drave u ovom domenu. Na osnovu toga se mogu utvrditi etiri osnovna pristupa postupku ulaganja: a) ulaganje je potpuno slobodno princip nacionalnog tretmana potpuno ostvaren b) ulaganje je ogranieno zakonskim uslovima diskriminacija izmeu stranih investitora je iskljuena, ali nacionalni tretman ne mora biti potpuno zadovoljen c) ulaganje je ogranieno dozvolom koju daju upravni organi, put ka arbitriranju i nejednakom tretmanu ulagaa, domaih i stranih izmeu sebe je otvoren d) ulaganje je dijelom slobodno, a dijelom ogranieno ogranienja se uspostavljaju zakonom i upravnim aktom, radi se o mjeovitom sistemu Brojne su restrikcije kod slobodnog ulaganja koje se mogu podijeliti na ekonomske, politike i pravne. U prvu grupu spadaju zahtijevi za odreenim procentom izvoza, kupovine domae robe, zapoljavanja domaih radnika, ostvarivanje deviznog priliva itd. Drugu skupinu ine spoljnopolitiki odnosi izmeu domae drave i drave domaina, (ne)postojanje vojnih saveza, potrebe nacionalne sigurnosti itd i u trei segment spadaju: vrste pravnog sistema transparentnost pravnog sistema, jednak i pravian tretman svih ulagaa, dosljedna primjena nacionalnog tretmana, te (ne)funkcionisanje pravne drave. 74. Objasnite postupak ulaganja direktnih stranih ulaganja u BiH Postupak ulaganja u BiH je ure]en Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja. Prethodna saglasnost odnosno dozvola potrebna je samo u dvije oblasti koje se smatraju osjetljivim. To su proizvodnja naoruanja i vojne opreme, te restriktivno definisano javno informisanjeUslovi pod kojim se podnosi prijava za dobijanje dozvole moraju biti definisani podzakonskim aktom entiteta i istovremeno objavljivanji u slubenom listu entiteta i drave. Postupak ulaganja na osnovu dozvole ima vie faza: a) podnoenje zahtjeva nadlenom organu konkretnog entiteta, b) razmatranje zahtjeva i donoenje odluka u roku od 30 dana od prijema zahtjeva, c) ukoliko je dopuna zahtjeva potrebna, investitor mora o toe biti obavijeten u roku od 30 dana od prijema zahtjeva, tada se konana odluka mora donijeti u roku od 90 dana od prijema zahtjeva, d) nakon dobijanja odobrenja ili isteka rokova od 30 odnosno 90 dana, investitor podnosi zahtjev za registraciju ulaganja nadlenom organu entiteta i Ministratsvu vanjske trgovine BiH. Za razliku od dozvole, registracija nema konsstituitivno dejstvo. Ovaj liberalan sistem dominira u pravu BiH. Registracija slui iskljuivo dobijanju potrebnih podataka o stanju FDI u BiH. Prijava z aregistraciju svakog pojedinanog ulaganja se istovremeno podnosi nadlenim organima drave i entiteta i to na jenoobraznom utvrenom formularu. 75. Navedite obaveze stranih ulagaa prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prva obaveza stranog ulagaa je potovanje zakona i drugih propisa BiH i entiteta. Princip nacionalnog tretmana dvojako djeluje na razmatranu dunost. Najprije namee stranim ulagaima iste obaveze koje imaju i domai ulagai, dok s druge strane namee i sva ogranienja koja su zasnovana na javnom poretku. Ogranienja koja se tiu zstite okoline postaju sve aktuelnija. Drugo, strani ulaga mora voditi poslovne knjige i sainjavati finansijske izvjetaje u skladu sa meunarodno prihvaenim

15

Meunarodno poslovno pravo raunovodstvenim i revizorkim standardima i naelima kao i zakonima entiteta. Ova obaveza je iznuena stanjem unutranje regulative BiH. Tree, strani ulaga mora plaati poreze u skladu sa propisima entiteta. Ta obaveza je olakana odredbama Zakona koje vode discipliniranju entiteta u ovom domenu. Zakon zahtjeva da poreske stopebudu stimulativne za stranog ulagaa, razumno ujednaene i nediskriminatorske u odnosu na domae subjekte u istoj funkciji. 76. Objasnite prava stranih ulagaa prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prvo pravo konstituie slobodu stranog ulagaa da otvori raun kod bilo koje domae ili strane banke. Raun mora glastiti na domau ili bilo koju drugu stranu valutu. Kompatibilan element ovih ovlatenja je pravo na slobodnu konverziju valuta. Pravo na slobodan transfer se smatra drugim fundamentalnim momentom tretmana stranog investitora u skladu sa meunarodnim standardima. Obuhvata sve vrste dobiti, sredstava koja preostanu nakon likvidacije preduzea u BIH i naknada u sluaju nacionalizacije i sa njom izjednaenih postupaka BiH. Nain na koji se transfer vri mora biti slobodan, izvren bez odgaanja i u valuti koja se moe konvertovati bez ogranienja. Ogranienja su privremenog karaktera i povlae za sobom obavezu drave da plati kamatu. Ukoliko je odgoeni transfer praen konverzijom, uobiajno je da se uzima trini kurs na dan transfera. Tree pravo se odnosi na slobodu stranih ulagaa da zapoljavaju namjeenike iz inostranstva ukoliko nije odreeno dugaije zakonima u BIH o radu i zapoljavanju. etvrto, strani ulaga ima pravo da u skladu sa nacionalnim tretmanom stie vlasnika prava na nekretninama. Ovim se BiH ukljuila u opteprihvaen trend u zemljama u tranziciji. 77. Pojasnite pojam davanja povlastice stranim ulagaima Povlastice su subjektivna prava stranih ulagaa. Od drugih subjektivnih prava se razlikuju u ekonomskom smislu. Povlasticama se stranom ulagau daje poloaj koji je povoljniji od onog koji uiva domai investitor. Moe biti data individualno, pojedinanim podzakonskim aktom, koji je zasnovan na diskrecionom pravu nadlenog organa ili generalno po pravilu zakonom. Povlastice, naroito poreske i fiskalne, se toleriu , ali se zahtijeva njihova umjerena i nediskriminatorska primjena, u cilju izbjegavanja priliva iskljuivo pekulativnog kapitala. Prvu povlasticu starnom ulagau predstavlja oslobaanje od carina i carinskih obaveza, iskljuujui carinsko evidentiranja. Povlastice se mogu, najprije, dobiti za uvoz opreme, u koju se ne uvrtavaju SI, opreme za igru na sreu i putniki automobili. Ukoliko se stvar moe odrediti kao oprema postavljaju se dodatni uslovi da ona ne bude starija od 5 godina i da odgovara djelatnosti preduzea za koju se uvozi. Ukoliko je kategorija oprema zadovoljena, moraju se ispuniti i dva dodatna uslova. Prvo, ulog starnog lica ne smije biti manji od 30% glavnice. I drugo, da strano ulaganje mora trajati najmanje pet godina. Dravna struktura BiH je dovela do specifinog rjeenja u pogledu poreskih olakica. Ne definiu se direktno. Umjesto toga nameu se entitetima obaveze da izbjegavaju konkurenciju u privlaenju direktnih stranih ulaganja kroz poreski sistem, te da ne vre diskriminaciju domaih i stranih ulagaa. Korisnik olakica je pravno lice u koje su plasirana inozemna sredstva, uz uslov da ona uestvuju najmanje 20% u trajnom kapitalu firme. Poreska olakica traje pet godina i srazmjerna je ueu stranog i domaeg kapitala u glavnici. Stabilizaciona klauzula je jednostrano preuzeta obaveza drave domaina da na strano ulaganje nee primjenjivati kasnije donesene propise, osim ako se s tim ino-investitor ne saglasi.

16

Meunarodno poslovno pravo 78. Objasnite pojmovi zatite i naknade kod direktnih stranih ulaganja Rizik je inherentan elemenat svakog poslovnog poduhvata. Za DSU su posebno znaajni politiki rizici. Zatita stranih investitora predstavlja sistem postupaka kojima se onemoguava ili ograniava nelegalno zadiranje drave u svojinu ulagaa ili im se obezbjeuje nadoknada za pretrpljene gubitke u sluaju legitimnog i zakonitog izvlatenja. Sluajeve koji predstavljaju oduzimanje ili ograniavanje vlasnitva stranog investitora veoma je teko klasifikovati. Neophodna je analiza dijela na tri osnovne grupe: a) prvu grupu ine sluajevi u kojima drava kao partner, djelujui u stranom ulaganju iure gestionis, preki, raskine ili ima ozbiljnu namjeru da prekri ili raskine ugovor sa stranim ulagaem. b) drugu skupinu predstavljaju tete izazvane ratom i sa njime izjednaenim dogaajima, imaju dijelom meunarodnopravni karakter. c) trea grupa je najkarakteristinija za DSU. ine je razliite vrste zakonitih akata drava kao to su: konfiskacija, rekvizicija eksproprijacije, nacionalizacija i postupci iji se efekti sa njima mogu izjednaiti. Naknada je materijalna protuvrijednost koju treba dati stranom ulagau u sluaju da bude pogoen nekim od dogaaja iz druge i tree skupine sluajeva ukljuenih u pravo DSU. Naknada se moe pojaviti u dva vida: naknada tete i kao kompenzacija. U osnovi naknade tete lei uvijek protivpravan in. Kompenzacija se moe dati i za tete izazvane pravovaljanim aktima i radnjama. 79. Nabrojte i objasnite pojedine sluajevi od kojih se prua zatita kod direktnih stranih ulaganja Zatita od promjene, raskida ili prijetnje promjenom, odnosno raskidom ugovora naziva se u teoriji ponovno pregovaranje. Ono predstavlja postupak naknadnih pregovora partnera o izmjenama i dopunama ugovora o DSU. Cilj ovog instituta je izmirenje principa zatite javnog interesa i zatite svojine stranih ulagaa. U domenu stranih ulaganja rat kao pravno-tehnika kategorija se primarno definie u skladu sa dokumentima UN. Zato BITs u ovu kategoriju svrstavaju ili sve oruane sukobe, revolucije, vanredna stanja, pobune, nemire i demonstracije. Drava ima optu obavezu da u sluaju rata prui stranim investitorima adekvatnu zatitu od ratnih dogaaja, pazei da se pri tome u konkretnom sluaju ne ogrijei o princip najpovlatenije nacije. U najirem smislu eksproprijacija se moe izjednaiti sa uzimanjem tueg vlasnitva. Postoji vie sluajeva kroz koje se pojam eksproprijacije manifestuje: a) prvi obuhvaeni sluaj je eksproprijacija kao ua pravno-tehnia kategorija koja oznaava orginalni nain sticanja dravne svojine na nekretninama koji se vri u optem interesu i uz pravinu naknadu b) nacionalizacija predstavlja prinudni prelaz u dravnu svojinu privrednih preduzea koja ispunjavaju predviene kriterije ili graevinskog zemljita i zgrada. Ranije se mogla vriti sa naknadom ili bez naknade c) za razliku od prethodne dvije kategorije, konfiskacija je imovinska kazna koja se pod uslovima utvrenim u zakonu izrie uiniocu krivinog djela, sastoji se u oduzimanju imovine osuenom licu, bez naknade, u granicama propisanim zakonom d) zatita stranim ulagaima se u naem pravu prua i onda kada je do izvlatenja dolo rekviriranjem vlasnitva, to je nain snadbijevanja javnih slubi, obino vojnih jedinica potrebnim materijalima.

17

Meunarodno poslovno pravo Prema nainu na koji se eksproprijacija vri ona moe bit direktna i indirektna. Prvi oblik eksproprijacija naziva se direktnom ili zakonskom. Sastoji se u legalnom oduzimanju ili ograniavanju vlasnitva stranim investitorima. Elementi eksproprijacije su uporedno posmatranos isti: a) javna svrha radi koje se eksproprijacija preuzima b) legalnost eksproprijacije c) postojanje primjerene naknade d) nedikriminiranost kao inherentan princip pravu DSU Drugi oblik eksproprijacije je indirektna ili de facto ili puzajua eksproprijacija. U l. 11 MIGA indirektna eksproprijacija je definisana prema posljedicama radnji, odnosno poputanju dravnih organa. Eksproprijacija postoji kada vlasnik bude lien svojine, kontrole ili koristi od investicije bez obzira na to to formalni in oduzimanja vlasnitva ne postoji. Da bi se postupci oduzimanja kontrole i koristi smatrali indirektnom eksproprijacijom, neophodno je gubitak na strani ino-ulagaa bitno utie na vrijednost investicije ili kontrolu nad njom. U teoriji se indirektna eksproprijacija definie kao spor erozija stranog vlasnitva regulatornim mjerama. Kod indirektne eksproprijacije esto nedostaje neki od elemenata direktne eksproprijacije, nediskriminatornost npr. 80. Objasnite pojam kompenzacije kod direktnih stranih ulaganja Kriteriji kompenzacije: Prvi kriterij je adekvatnost naknade. On obrauje obim naknade i sadri najvie ekonomskih i pravnih problema. Tri su elementa ovog kriterija: a) cijena po kojoj se mjeri vrijednost eksproprisanog dobra; b) vrijeme procjene koje se u pravilu vee za izvrenu eksproprijaciju. Granina taka je po pravilu momnet u kome je eksproprijacija postala javno poznata; c) subjekti koji odreuju fer trinu cijenu . Drugi kriterij je nain isplate nadoknade. I on ima vie elemenata: a) efektivnost naknade koja se tie vrste valute u kojoj se nadoknada vri; b) naknada mora biti brza, promtna, bez odgaanja i sl. c) postupak nadoknade 81. Objasni postupak rjeavanja sporovi izmeu drava kod direktnih stranih ulaganja Sporovi iz oblasti DSU nastaju izmeuu zemlje izvoznice i zemlje uvoznice kapitala. Najei predmet ovih sporova su takmienje i primjena BITs koga su strane meusobno zakljuile. Regulisani su multilateralnim i bilateralnim konvencijama o DSU, optim konvencijama meunarodnog javnog prava i meunarodnim obiajima. Vie je naina rjeavanja ovih sporova. Prvi i najei primjenjivani metod je rjeavanje spora diplomatskim putem. Ukoliko se spor ne rijei u periodu od 6 do 12 mjeseci, pogoena strana moe pismenim putem traiti da se problem iznese pred ad hoc tribunal. Na drugom mjestu se nalazi ad hoc arbitraa. Trei metod je povjeravanje spora na rjeavanje ovlatenim organima unutar meunarodnih organizacija. Ovdje najvanije mjesto zauzima tijelo za rjeavanje sporova koje je formirano unutar WTO. Meunarodni sud u Hagu se javlja kao etvrta mogunost. Predstavlja najoptiji forum za rjeavanje sporova svih vrsta izmeu drava lanica UN i sporova u kojima su stranke meunarodne organizacije.

18

Meunarodno poslovno pravo 82. Objasni postupak rjeavanja sporovi izmeu stranog investitora i drave domaina Ovo su najei i najkarakteristiniji sporovi u oblasti DSU. Njihov osnovni predmet su nacionalizacija i ostvarivanje povlastica. Specifinost ovih sporova lei u tome je jedna strana subjekt privatnog , a druga subjekt javnog prava. Prijateljsko rjeavanje sporova stavlja se na prvo mjesto. Po prirodi stvari, strane samostalno odluuju o svim elementima metoda pregovora i o njihovom ishodu. Pojedini izvori postavljaju rok do koga se rjeenje spora pregovorima treba postii. Dalje, jedan od metoda rjeavanja ovih investicionih sporova je sud zemlje domaina. U osnovi ovog pristupa lei Calvo doktrina po kojoj stranci nemaju povoljniji poloaj od domaih subjekata. lan 17. naeg ZPDSU polazi od pretpostavke nadlenosti suda u BIH, ali dozvoljava da se strane drugaije dogovore. Redoslijed metoda je sljedei: pregovori i savjetovanje, dogovoreni nain rjeavanja spora, metod predvien u meunarodnom sporazumu. Calvo doktrina je ovdje negirana. Mirenje ili koncilijacija spadaju u prijateljske naine rjeavanja sporova . Koncilijacija je pokuaj da se postigne prijateljsko rjeenje spora uz pomo tree osobe ija je preporuka za rjeenje nastalog sporazuma obavezna za stranke ako je one prihvate. U meunarodnim izvorima prava za DSU, ad hoc ili institucionalne arbitrae predstavljaju osnovni metod rjeavanja sporova. Obaveza drave domaina da prihvati arbitrani spor sa investitorom kao privatnopravnim subjektom poiva na nekom vidu odricanja od prigovora suverenog imuniteta. Sastav ad hoc arbitrae odreuje se ili neposredno u sporazumu ili pozivom na neka arbitrana pravila. Arbitrani sud primjenjuje meunarodne multilateralne ili bilateralne sporazume, opte prihvaene principe meunarodnog prava i materijalno pravo drave na koje upuuju parvila MPP. Ukoliko su stranke izriito ugovorile, arbitraa moe sporove rjeavati ne prema mjerodavnom pravu, nego ex aeguo et bono tj. po pravinosti. Odluivanje ex aeguo et bono podrazumijeva pravinu primjenu prava. Ukoliko pravinost zahtijeva odstupanje od primjene prava tj. djelovanje contra legem, ona ne moe da iskljui primjenu svih prinudnih propisa kao onih o ljudskim pravima na primjer. Meunarodnim centar za rjeavanjeinvesticionih sporova (ICSID) predstavlja specijalizovanu institucionalnu arbitrau za oblast stranih ulaganja osnovanu posebnom Konvencijom o rjeavanju investicionih sporova ove vrste zakljuenom u Vaingtonu 1965. ICSID je pravno lice meunarodnog prava ukljueno u sistem WB. Njegov Administrativni savjet ine predstavnici Administrativnog WB, a predstavlja WB je po slubenojdunosti i presjenik Administrativnog savjeta. Centar je nadlean za svaki spor koji je nastao neposredno iz investicija i za koji su se strane u sporu pismeno saglasile da ga iznesu pred Centar. 83. Objasnite postupak rjeavanja sporovi izmeu stranog i domaeg investitora Ova vrsta sporova nastaje kada je u pitanju zajedniki poduhvat. Poto su oba lica subjekti privatnog prava i budui da je odnos zasnovan ugovorom poslovnog prava sa elementom inostranosti, na rjeavanje sporova se primjenjuju opta pravila za ovu vrstu sporova. Strani partneri iz poznati izbjegavaju sudove zemlje u kojoj sjedite ima njihov partner. Voenje spora izmeu starnog i domaeg partnera ne iskljuuje mogunost stranog investitora da istovremeno pokrene i postupak protiv drave domaina, ukoliko za to postoji osnov. 84. Istorijat, ekonomske funkcije i odreenje slobodne zone Najprije proces dekolonizacije, a potom i globalizacija svjetske ekonomije dovode do sve veeg broja funkcija i organizacionih modela slobodnih zona. Slobodna zona se

19

Meunarodno poslovno pravo moe definisati kao dio dravne teritorije koji moe, ali ne mora biti izuzet iz njenog carinskog podruja, na kome se korisnicima posredstvom razliitih organizacionih, carinskih i pravnih rjeenja obezbjeuje povoljniji carinski tretman i favorizovan reim poslovanja u odnosu na one koji vae unutar carinskog podruja dotine zemlje. Najvanije ekonomske funkcije slobodne zone su: a) olakavanje transporta robe naroito kroz jednostavnije, bre i jeftinije rjeenje svih pitanja tranzita; b) privlaenje stranog kapitala ne samo stvaranje povoljnijih uslova za investiranje nego obezbjeivanjem povoljnijih uslova da korisnici zone ne plaaju poreze i doprinose; c) stvaranje uslova za povoljnije poslovanje domaih eksportskih firmi, a time i poveanje izvoza; d) bre i potpunije upoznavanje domaih firmi sa stanim tehnolokim i poslovnim dostignuima; e) poveanje zapoljavanja i poticanje privrednog razvoja regije naroito oko slobodne zone ovo je jedan od osnovnih motiva za formiranje slobodnih zona u FBIH i f) ujednaavanje regionalnog ekonomskog razvoja unutar drave. U BIH se slobodna zona posmatra na nivou drave i entiteta. Po ZCP Slobodne zone su dijelovi carinskog podruja BIH ili objekata smjetenih na tom podruju, ali koji su odvojeni o dostalog njegovog dijela, a u kojima se unesena roba ne smatra i uvezenom. Prijedlog ZSZBIH u l. 3. definie slobodnu zonu iz dva ugla. Ona je najprije dio carinskog podruja BIH kojim upravlja utemeljiva slobodne zone. Istovremeno slobodna zona ima svojstvo pravne osobe i stjee pravnu i poslovnu sposobnost...upisom u sudski registar znai kao bilo koje drugo trgovako drutvo. 85. Objasnite odnose povodom slobodnih zona Odnosi svih zainteresanih subjekata povodom slobodnih zona mogu se svrstati u etiri osnovne grupe: a) izmeu zainteresovanih subjekata, ako na to upuuju poloaj i pravni osnov formiranja zone b) drava na ijoj se teritoriji nalazi slobodna zona i slobodna zona c) slobodna zona korisnici d) skrosnici slobodne zone izmeu sebe. Neki od navedenih odnosa imaju politiki, drugi ustavni, a trei isto privreni karakter. Ako se slobodna zona ureuje meunarodnim sporazumom drava, njeno uspostavljanje i funkcionisanje ima javnopravni karakter meunarodne slunosti. Ukoliko se osniva i djeluje iskljuivo na bazi akata domae drave, SZ se javlja kao specifino samoogranienje ekonomske suverenosti. Druga situacija je karakteristina za BIH. Nadlenosti drave potiu iz injenice da carinski reim lei u osnovi slobodne zone, bez obzira na njenu vrstu i obiljeja. Upravo zbog toga je ZCP: a) dao osnovnu definiciju slobodne zone b) specificirao carinski reim rada povodom slobodnih zona i u njima c) odredio osnovne okvire u kojima entiteti samostalno ureuju materiju slobodnih zona.

20

Meunarodno poslovno pravo U politikom smislu slobodna zona je dio dravne teritorije, dok u carinskom pogledu to me, ali ne mora da bude. Sa deviznog, poreskog, kreditnog i poslovnog stanovita SZ nije u cjelini ili velikim dijelom ukljuena u ekonomski teritoriji drave. Otuda su odnosi u slobodnoj zoni podvrgnuti reimu vanjskotrgovinskog rada i za domae korisnike. 86. Izvori prava drave BiH za slobodne zone Ukoliko se slobodna zona osniva meunarodnim sporazumom, na prvom mjestu e se nalaziti vrela meunarodnog javnog prava. Domai propisi morae se tada usaglasiti ratifikovanim sporazumom i biti saglasni sa ostalim izvorima meunarodnog javnog prava. Kada zona, kao u BIH, ima karakter samoogranienja suverenosti, mjerodavni e biti najprije sopstveni prinudni izvori meunarodnog poslovnog prava. Znaaj suverenosti zahtijeva da se na prvom mjestu nalaze zakoni, a ne nii podzakonski akti i da propisi imaju prinudan karakter. U federalno ureenim dravama, u koje se ubraja i BIH, posebne probleme mogu da stvaraju: razgranienja nadlenosti i rjeavanje sukoba lokalnog prava. Sloenost dravne organizacije i pravnog sistema u BIH nameu velike tekoe u odreivanju hirarhije izvora za ureivanje odnosa povodom slobodnih zona. Prvo mjesto meu dravnim izvorima zauzimaju tri zakona o spoljnotrgovinskim politikama: carinskoj, vanjskotrgovinskoj i onoj koja se odnosi na direktna strana ulaganja. 87. Izvori prava entiteta i njihov odnos sa izvorima drave za slobodne zone Na nivou entiteta zakoni o slobodnim zonama nalaze se na prvom mjestu hirarhije. Entitetski izvori moraju biti u skladu sa dravnim aktima koji predstavljaju njihov pandan. Objektivne ekonomske i tehnike osobine slobodnih zona, te stanja dravnog zakonodavstva prouzrokovali su veliku meusobnu podudarnost zakonodavstva entiteta o SZ. Razlike koje izmeu njih postoje imaju pravo-tehniku, a ne konceptualnu prirodu. Praznine u zakonodavstvu dovele su do konceptualnih razlika izmeu zakonodavstva entiteta i drave. One se mogu izraziti kao vrenje uloge drave u oblasti vanjskotrgovinske politike od strane entiteta. Prijedlog ZSZBIH zbog toga ima dva cilja: a) vraanje poslova vanjskotrgovinske politike vezanih sa SZ u nadlenost drave i b) Stvaranje osnova i okvira za ujednaavanje zakonodavstava entiteta, kako bi njihove pravno-tehnike razlike bile svedene na mjeru potovanja posebnosti interesa svakog od entiteta. 88. Objasnite postupak osnivanja slobodne zone Entiteti mogu odrediti dijelove carinskog podruja BiH kao slobodne zone i definisati njihovo podruje. Slobodna zona se moe osnovati na podruju koje se nalazi uz neko pristanite ili magistralnu meunarodnu komunikaciju. Podruje zone se moe odrediti kao jedinstveno, ili sastavljeno od vie samostalnih dijelova. Status osnivaa zone nije ureen jedinstveno. U FBIH to mogu biti jedno ili vie pravnih osoba, a u RS isto svojstvo mogu imati i fizika lica. Slobodna zona kao preduzee u FBIH odnosno preduzee za upravljanje slobodnom zonom u RS se mogu osnivati samo na osnovu saglasnosti vlade entiteta. Usvojen je koncesioni sistem. Postoje etiri faze postupka osnivanja: a) Pripremne radnje: utvrivanje osnivaa, obezbjeivanje sredstava za osnivanje i rad zone, rjeavanje imovinskopravnih odnosa na zemljitu, procjena dobiti i izvoznih rezultata zone i pribavljanje dokaza koji se po zakonu moraju podnijeti vladi prilikom podnoenja zahtjeva za davanje saglasnosti za osnivanje zone.

21

Meunarodno poslovno pravo b) Donoenje akta, odnosno potpisivanje dokaza koji se potpisivanje ugovora o osnivanju, imenovanje ovlatenog lica za preuzimanje daljih radnji osnivanja c) Registracija preduzea slobodne zone, za koju vae opta pravila, dok su uslovi odreeni posebnim pravilnikom i odlukom vlade o davanju saglasnosti d) Dobijanje rjeenja nadlenog ministarstva u FBIH, odnosno Uprave carina u RS kojim se odobrava poetak rada slobodne zone. 89. Status slobodne zone Preduzee slobodne zone, odnosno preduzee za upravljanje slobodnom zonom su subjekti domaeg poslovnog prava, ne smatraju se javnim preduzeima. Stoga se na njih primjenjuju opta statusna regulativa. U Federaciji su se slobodne zone do sada osnivale preteno kao drutva sa ogranienom odgovornou, a ne kao dionika drutva. Slobodna zona moe imati jedinstveno podruje ili biti sastavljena od vie dijelova podzona. Kada ima vie odvojenih dijelova slobodna zona kao preduzee djeluje kao jedinstven subjekt. Od odluke osnivaa zavisi da li e ti dijelovi biti orgaizovani kao poslovne jedinice bez ili sa pravom samostalnog nastupa u pravnom prometu. Slobodna zona je nadlena za ostvarivanje znaajnog javnog interesa. Tako da se moe zakljuiti da u poslovima koji po svojoj prirodi imaju upravni karakter (kretanje lica, zatita okoline) preduzeu slobodne zone je povjereno i vrenje nekih javnih ovlatenja. Pravila djelovanja organa slobodne zone su u tim sluajevima odreena mjerodavnim propisima o upravnom postupku. 90. Pojasnite Prestanak slobodne zone Razlike u utvrivanju prestanka slobodne zone u FBIH i RS postoje kako u poslovnom tako i u administrativno-pravnom smislu. U FBIH slobodna zona prestaje da postoji ako se utvri da su prestali da postoje zakonski uslovi za rad slobodne zone. Slobodna zona kao carinska institucija prestaje da postoji ako se u toku rada zone utvrdi da su u tri uzastupne godine na ostavruje godinji izvoz u inostranstvo od 50% od ukupne vrijednosti proizvedene robe i izvrenih usluga. Prestanak slobodne zone u RS ne mora automatski znaiti i prestanak preduzea za upravljanje slobodnom zonom. Vijee ministara e izdati rjeenje o prestanku rada SZ ako izvoz u roku od 3. godine uzastopno ne prelazi najmanje 75% od ukupne vrijednosti robe koja naputa slobodnu zonu. Dozvola za rad moe biti oduzeta ako osniva slobodne zone ne uvaava zakonske odredbe o poslovanju zone. Nadleno ministarstvo entiteta prati rad slobodnih zona. Ukoliko se u postupku inspekcije ili na drugi nain utvrdi da su se stekli uslovi za prestanak slobodne zone, predlae se vladi da donese odluku o prestanku rada zone. Tu odluku vlada moe, ali ne mora donijeti. Ukoliko vlada donese odluku o prestanku zone, ona mora biti realizovna u roku od jedne godine od dana donoenja rjeenja. 91. Pojasnite opti poloaj korisnika slobodne zone Potencijalni korisnik zone je svako domae ili strano pravno ili fiziko lice, ukljuujui i osnivaa zone. Da bi konkretni subjekt stekao ovo svojstvo, neophodno je da zakljui ugovor i obavlja djelatnost u slobodnoj zoni. Te djelatnosti obuhvataju proizvodnju robe. Ostale djelatnosti obuhvataju usluge, uskladitenje domae robe, bankarske i finansijske poslove, poslove osiguranja i reosiguranja i turistike usluge. Neka ogranienja postoje. Prvo, u slobodnoj zoni se ne mogu obavljati djelatnosti kojima se ugroava zdravlje ljudi i ivotna sredina. Drugo ogranienja se uspostavlja nabrajanjem djelatnosti preduzea slobodne zone u odluci o osnivanju i u njegovom statutu. Tree, entiteti moraju unaprijed biti obavjeteni o djelatnostima i o njihovom

22

Meunarodno poslovno pravo obavljanju. Nain na koji korisnik obavlja svoje djelatnosti odreen je: aktom o radu u zoni, optim uslovima poslovanja zone i ugovorom sa preduzeem slobodne zone. U obavljanju svojih djelatnosti korisnik moe djelovati izvan i unutar zone. Oblici djelovanja mogu biti: neinstitucionalni i institucionalni. 92. Objasnite pojam korisnika zone kao stranog ulagaa Korisnik slobodne zone kao strani ulaga ima sljedea prava: a) slobodno ulaganje u zonu u okviru djelatnosti koje se u zoni mogu vriti, b) oslobaanje plaanja carine na robu uvezanu u zonu , osim carinskog evidentiranja, c) mogunost dranja deviznih sredstava kod bilo koje banke ovlatene za poslovanje sa inostranstvom, d) slobodan transfer i retransfer dobiti i uloga i e) ovlatenje korisnika da se poziv na stabilizacionu klauzulu. Postoje i neke znaajne razlike u reimu FDI u slobodnu zonu. Neke su postavljene u korist, a neke na teret korisnika slobodne zone kao stranog ulagaa. Najvanije su: a) korisnik slobodne zone ne moe sticati zemljite u zoni b) za izgradnju bilo kakve zgrade u SO mora se imati prethodno odobrenje entiteta, c) korisnik na podruju BIH ne plaa poreze i doprinose, osim onih na plate, d) entiteti mogu zabraniti ili ograniiti obavljanje pojedinih djelatnosti u slobodnoj zoni. UGOVOR O MEUNARODNOJ PRODAJI ROBE I POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i definicija ugovora o prodaji Juridiki posmatrano, prodaja predstavlja pravni posao kojim se normativno ureuje i pod zatitu drave stavlja razmjena robe za novac. Ugovor o prodaji bi onda predstavljao sporazum stranaka, kojim se jedna od njih ( prodavac) obavezuje da preda odreenu stvar drugoj strani (kupcu) i da mu prenese najjae stvarno pravo na njoj , a kupac se obavezuje da preda prodavcu odreenu sumu novca. 2. Nabrojte i objasnite vrste prodaje Ugovore o prodaju mogue je klasifikovati prema razliitim kriterijima. Osnovni je mobilnost stvari pa tako imamo prodaju pokretnih i nepokretnih stvari, generikih i individualiziranih te prodaja budue stvari ( npr. Investicijske opreme i sl.). Reim prodaje generikih stvari je razliit od pravila za individualno odreene stvari. U koliko je predmet prodaje investiciona oprema, ugovor o prodaji dobiva specifina obiljeja i predmet je individualno odreena, po pravilu budua stvar, koja je nezamjenjiva i nedjeljiva ak i kad se sastoji iz vie pojedinanih stvari. Uz ostale garancije prodava jami kupcu i ispravno funkcionisanje opreme. Pored opreme i druge stvari mogu biti podvrgnute posebnom trgovakom i pravnom reimu: trajna potrona dobra , vrsta goriva i sl.. Meunarodne prodaje se sistmatizuju i preme upotrijebljenoj INCOTERMS klauzuli. Najvanije su : FOB i CIF prodaje. Subjekti i skup ekonomsko pravnih karakteristika posla predstavljaju kriterij za podjelu ugovora o prodaji na graanskopravne , domaeg poslovnog prava u ugovore o prodaji meunarodnom poslovnog prava

23

Meunarodno poslovno pravo

3. Pojam prodaje medunarodnog poslovnog prava Prodaja MNPP od prodaje domaeg nacionalnog prava razlikuje se u postojanju elementa inostranosti. On moe biti izraen u : Subjektu ugovora Objektu ugovora Pravima i obavezama U nainu odreivanja elemenat inostranosti postoje tri koncepcije: SUBJEKTIVNA ugovor je meunarodni ako u trenutku za zakljuivanju ugovora stranke imaju pripadnost razliitim dravno pravnim porecima. OBJEKTIVNA ugovor je meunarodni ako u zakljuenju ili izvrenju ugovora postoji dodir teritorija pod raznim suverenitetima MJEOVITA ovaj koncept polazi od jednog kriterija, najee subjektivnog kao dominantnog , a njegove negativne posljedice koriguje sekundarnom primjenom drugih kriterija. Ona je bila primjenjena u Hakim jednoobraznim zakonima o meunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari , odnosno zakljuivanju tog ugovora.

II IZVORI PRAVA 4. Izvori medunarodnog privatnog prava Uloga MPP je od neposredne vanosti za meunarodnu prodaju za razliku od MJP koje postavlja smao pravni okvir za meunarodnu prodaju i tako posredno utie na nju. Zato emo se mi zadrati samo na izvorima MPP a: Konvencija o pravu koja se primjenjuje za prelaz svojine u sluaju meunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari ( zakljuena 15. 4. 58 u Hagu). Ona jo nije stupila na snagu. Ona se u domenu ove konvencije podudara sa Bekom konvencijom UN iz 1980. god. Konvencija o pravu regulue 4 pitanja: 1. Momenat do kojeg prodavac ima pravo na plodove prodate stvari 2. Momenat do kojeg prodavac snosi rizike povodom prodate stvari 3. Momenat do kojeg prodavac ima pravo zahtijevati naknadu tete koju je stvar 4. Vrijednost klauzula o rezervisanju prava vlasnitva u korist prodavca Kao treim licima se kao vlasnik pojavljuje onaj na koga upuuje pravo zemlje u kojoj se nalazi stvar u momentu u kojem se daje izjava povodom nje - u trenutku zakljuivanja ugovora. Konvencija o nadlenosti ugovorenog suda u sluaju meunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari (15.04.1858. u Hagu). Potpisale su je evropske drave ali nije doivjela nijednu ratifikaciju. Ova konvencije priznaje iskljuivo nadlenost suda koju su stranke ugovorile i to pismeno. U sluaju usmenih ugovora mora se dati naknadna pismena izjava. Ako se tuena strana, suprotno ugovoru, pojavi pred sudom neke od drave lanica konvencije, smatrat e se da tueni prihvata nadlenost tog suda. Haka konvencija o pravu (skr. HK najvanija) 1985. god. primjenjuje se na ugovor o meunarodnoj prodaji robe. Ova konvencija predstavlja bitno izmjenjenu 24

Meunarodno poslovno pravo verziju iste konvencije iz 1964 . god. koju je potpisalo 12 zemalja. Osnovni cilj ove konvencije je da bude komplementarna Bekoj konvenciji i stavljena u njenu funkciju, to moemo vidjeti; a. HK 85 ne sadri svoju definiciju meunarodne prodaje, ali kao kriterij za njeno odreivanje uzima se sjedite stranaka u razliitim dravama b. Ugovori koji su iskljueni u Bekoj konvenciji su iskljueni iz HK 85, osim HK ukljuuje kao predmet prodaje , brodove , avione, elektricitet, aukcione... c. Tamo gdje postoje posebne konvencije o prodaji HK 85 iskljuuje svoju nadlenost d. HK 85 se ne primjenjuje ni na pitanja koja su rjeena u Beekoj konvenciji akoje ova vaila u sjeditu prodavca i kupca u vrijeme zakljuenja ugovora. Autonomija volje stranaka je osnovni princip u odreivanju mjerodavnog prava izbor moe biti izvren izriito, posredno ili preutnim radnjama. U posljednja dva volja stranaka mora biti nesumnjiva. Strankama je dozvoljeno da nadleno pravo odrede i za samo dio ugovora (cijepanje ugovora) i da kasnije promjene odluku u pogledu izabranog prava. Kolizione norme su postavljene u tri nehijerarhijski ustrojena nivoa; I ako nita nije ugovoreno na ugovor e se primjeniti pravila drave u kojoj prodac ima sjedite za vrijeme zakljuenja ugovora. II kada specijalne okolnosti pokazuju da pravo zemlje u kojoj kupac ima sjedite vie od prodavevog sjedita povezano s ugovorom. III nee se primjeniti nijedno od prethodnih pravila ako je ugovor vie vezan za pravo koje nije pravo koje bi se trebalo primjenjivati. Bitno je jo rei da je najvaniji domai izvor MPP Zakon o rjeavanju sukoba zakona o propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZRSZ). ZRSZ polazi od autonomije volje stranaka, a ako nita nije ugovoreno mjerodavno je pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalite / sjedite prodavca. 5. Izvori dravnog poslovnog prava Oni zavise od vrste pravnog sistema u koji konkretni poredak spada: Kontinentalni Anglosaksonski Sistem tradicionalnih ( vjerskih ) prava U kontinentalnom sistemu kao izvor prava se javlja zakon, a obiaji mogu biti izvor prava samo u sluaju da ne postoji zakonsko rjeenje. Anglosaksonskom sistemu kao izvor prava se primarno javlja obiaj utvren sudskom odlukom sa osobinama presedana. Postoje 3 osnova po kojem se dravni izvori ukljuuju u sistem vrela MNPP : autonomija volje, imperativni propisi, kolizione norme. Kao izvor dravnog poslovnog prava u BiH se javlja ZOO Zakon o obligacionim odnosima. U oblasti maunarodnog robnog prometa ZOO ima 3 bitne karakteristike: 1. Jasno odvojena pravila za graansku i trgovaku prodaju 2. Izvrena je koercijalizacija zajednikog fonda normi za obje vrste prodaje 3. Unfikatorski metod - on je primjenjen u : Vertikalnom smislu ( meunarodna konvencija zakon) Horizontalnom smislu ( zakon zakon)

25

Meunarodno poslovno pravo 6. Sopstveni izvori meunarodnog poslovnog prava Ovdje spadaju odgovori pod 7, 8, 9, 10, 11 7. Meunarodne konvencije i opta naela medunaronog prava Meunarodne konvencije mogu biti multirateralne i bilatelarne, a uloga prvih je vea. Postoji vei broj konvencija koje ureuju prodaju robe sa elementima inostranosti (multilateralne) : 1. Konvencija o jednoobraznom zakonu o meunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari Hag 1964. god. 2. Konvencija o jednoobraznom zakonu za zakljuivanje ugovora o meunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari (ULFIS) Hag 3. Konvencija UN o zastarjelosti u meunarodnoj prodaji robe, New York 1974. god. izmjena Protokolom u Beu 1980. god ( dalje KoZ) 4. Konvencija UN o ugovorima o meunarodnoj prodaji robe Be 1980.god. (CISG) 5. Konvencija o agenciji u meunarodnoj prodaji robe enenva 1983.god. Bitno je da znamo da 5 ta ne ureuje meunarodnu prodaju direktno, a prve dvije Hake, Jugoslavija nije ratifikovla pa ni BiH. KOZ njana namjena je bila da uredi pitanje zastare potraivanja iz ugovora o prodaji onako kako je on bio ureen 1. Hakom konvencijom. KOZ ne vai za iste ugovore za koje se primjenjuje i Beka konvencija npr. 1) U sluaju smrti ili tjelesnih povreda bilo koje stranke 2) Nuklearne tete prouzrokovane predmetom ugovora 3) Zaloga, hipoteke i drugih sredstava osiguranja 4) Sudske i arbitrane odluke 5) Dokumenata koji su po pravilima nadlene zemlje odmah izvrni 6) Mjenica, ekova i drugih obveznica KOZ dakle ureuje pitanja zastare materijalnih obligacionih prava zasnovanih na neurednom izvrenju ili raskidu ugovora o prodaji. Za njih vai jedini zastarni tok od 4 godine, koji poinje tei od dospjelosti potraivanja trenutka pada dunika u ....., dana rakida ugovora. Karakteristike KOZ: 1) Odredbe konvencije su preteno prinudnog karaktera 2) Autonomna prava stranaka vre se u skladu sa predvienim pravilima 3) Sud ili arbitrae e uvaiti zastarjelost zahtjeva samo ako se tueni na to pozove Beka konvencija UN o meunarodnoj prodaji ( dalje BK ili CISG) je donesena 1980 i na snagu stupila 1. januara 1988. Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju a samim tim i BiH . Ova konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe zakljuene izmeu strana koje imaju sjedita na teritorijama razliitih drava: a) Kad su te drave ugovornice ili b) Kad pravila MPP upuuju na primjenu prava jedne od tih drava. Ova konvencija posveuje veliku panju : 1. Sjeditu tj. prebivalitu ( ako je fiziko lice u pitanju)

26

Meunarodno poslovno pravo 2. Obiljejima objekata ( primjena ove konvencije je iskljuena za : prodaju robe za lunu potronju , HOV, novca, brodova, aviona, elektrine energije) Za ovu konvenciju moemo vezati 7 bitnih karakteristika: 1) Ona predstavlja napor za dalje izjednaavanje prava u ovoj oblasti, te stvaranje naela novog meunarodnog ekonomskog poretka. 2) Odredbe Konvencije su dispozitivne te ih stranke mogu mijenjati ili iskljuiti ukoliko to Konvecijom nije izriito zabranjeno 3) Konvencija ne ini razliki izmeu graanske i trgovake prodaje 4) Konvencija je jedinstveni akt ali se njen dio II ( zakljuivanje ugovora) i dio III ( prodaje robe) mogu posebno ratifikovati 5) Ona ne regulie: - punovanost ugovora - prelazak svojine - deliktnu odgovornost za tete od stvari - opti dio obligacionih prava - prodaje koje su zbog svoga karaktera pod reimom imperativnih nacionalnih propisa - pitanja ureena ranijim sporazumima, te pitanja na koja su pojedine potpisnice stavile rezerve 6) Postoje zaslike u odnosu na Hake jednoobrazne zakone i na ZOO ( npr dispozitivna pravila o odreivanju cijene) 7) Supsidijarna rjeenja se zasnivaju na optim naelima na kojima Konvencija poiva, a ako njih nema onda prema pravu koje odredi MPP Nedostaci Beke konvencije: - nepotpunost pojedinih pojedinih rjeenja - statinost - ogranienost javnim prinudnim propisima lanica - mogunost razliitog shvatanja pojedinih termina - velika upotreba pravnih standarda Na kraju treba rei da je do sad ovu konvenciju ratifikovala 47 zemalja izuzev Belgije i VB. Od zemalja bive SFRJ ratifokovala je BiH, Slovnija i SCG, ali ne i Hrvatska. 8. Jedinstveni reglmani Jedinstveni reglmani u ovu grupu ulaze reglemani nedravnog karaktera a najznaajniji su: 1. Model zakoni ( koje pripremaju pojedine nevladine insitucie i UN) 2. Akti meunarodne trgovinske komore u Parizu (MTK) a najvaniji INCOTERMS Najvanije osobine INCOTERMS a : 1. Ureuje odnose izmeu prodavca i kupca, a ne izmeu nekog od njih i vozara 2. Rjeava sljedea pitanja: organizacija i trokovi isporuke trokovi transporta i osiguranja izdaci za administrativne procedure prelaz rizika 3. INCOTERMS se ukljuuje u ugovor :

27

Meunarodno poslovno pravo preduzimanjem pojedinih odredbi pozivom na klauzulu 4. Sadraj pojedinih klauzula je sloen i opsean 5. Znaenje pojedinih klauzula u Optim uzansama za promet i INCOTERMSU se znaajno razlikuje 6. Terminologija INCOTERMS 2000. prilagoena Bekoj konvenciji 9. Meunarodno autonomno poslovno pravo Meunarodno autonomno poslovno pravo ovi akti postaju glavni izvori prava za regulisanje odnosa uesnika u meunarodnom prometu. Mogu biti formirani na organizovan i spontan nain. U prvo sluaju uee mogu uzeti meuvladine i nevladine organizacije, a metod koji se primjenjuje moe biti a priori i a posteriori.Najvaniji izvori ovog vrela su: 1. Tipski ugovori( najznaajniji anevski ugovor) 2. Opti uslovi poslovnja (u obliku spiska ugovornih klauzula, bilo streeni u sistem tehnikom koja se ugleda na zakonodavstvu) 3. Meunarodni trgovaki obiaji( osobine : razumnost, izvjesnost, notarnost, opteprihvaenost. Osnov vaenja u meunarodnoj prodaji je ili izriit pristanak stranaka ili konvencijska pretpostavka o preutnom prihvatanju poslovnih obiaja) 4. Meunarodne uzanse po predmetu i metodu odgovaraju naim uzansama 5. Poslovna praksa konkretnih stranaka 6. Meunarodni poslovni i proizvodni standardi 10. Sudska i arbitrana praksa Kod sudske prakse odluke sudova su jai izvor prava u anglosaksonskim nego u kontinentalnom sistemu. Meunarodne sudske institucije nadlene za poslovno pravne odnose ne postoje.Tu praznnu nacionalni sudovo nastoje popuniti izjednaavanjem prakse. Arbitrana praksa vue snagu iz ovlatenja stranaka da biraju sudsku instituciju. Nema razlike u ulozi institucionalnih i ad hoc arbitraa te nacionalnih i nadnacionalnih. Arbitrana praksa funkcionie kao jedan od najvanijih stvaralaca novog lex mercatoria. 11. Dravni prinudni propisi Dravni prinudni propisi mogu se podijeliti na zakonske i podzakonske akte. Od zakonskih akata najvanij su: Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (ZVTPBiH) Zakon o trinoj inspekciji Od podzakonskh akata moraju se istai dva: Pravilnik o kriterijima, nainu uestvovanja preduzea u raspodjeli uvoznih i izvoznih kontigenata, kao i postupak u vezi dodjeljivanjem tih kontigenata Odluka za uvoz robe radi izvoza

28

Meunarodno poslovno pravo Podzakonskim aktima se reguliu odnosi upravnih organa i stranaka , dok se postupci unutar upravnih organa reguliu Zakonom o optem upravnom postupku III ZAKLJUIVANJE UGOVORA O MEUNARODNOJ PRODAJI 12. Nove tendencije i faze zakljuivanja ugovora Evolucija ekonomskih odnosa, komercijalnih tehnologija odraava se i na proces nastanka ugovora, tako da se moraju uoiti odreene promjene u znaenju pojedinih principa te pojava novih rjeenja . Najvanije su: a) Akcenat se sa volje prenosi na izjavu volje ( bitno je kakvo je dejstvo stranaka proizvela , a ne namjera koju je imala) b) Autonomija volje ostaje glavni princip ugovaranja ali se sve vie ograniava prinudnim propisima c) Razvijanje novih obligaciono pravnih rjeenja (opoziv ponude, utnja kao prihvat i sl.) d) Nove tehnike ugovaranja i dokazivanja (formalni ugovori i opti uslovi poslovanja) e) Nove procedure zakljuivnaja ugovora (..... licitacije, teletax, e poruke i sl.) Zbog svega navedenog danas je est sluaj da ponudi , prihvata prethodne fakultativne ( eventualne) faze u zakljuivanju ugovora, a to su : 1. Preliminarni kontakti ( pribavljanje informacija o strankama i buduem ugovoru) 2. Pregovori ( ozbiljno izraena namjera oba uesnika da razgovaraju o zakljuenju ugovora. Ova namjera se potvruje posebnim dokumentima kao to je pismo namjere . I prilikom formulacije ovog pisma potrebno je posvetiti veliku panju da ono ne bi bilo protumaeno kao obavezujui dokument npr. Ponuda) 3. Punktacije ( one se sastoje u pisanom fiksiranju pojedinih dijelova ugovora, stavljanju anaksa ili formulacie termina. Njene radnje se u pravilu prepliu sa fazom pregovora. 4. Sastavljanje pripremnih ugovora ( sastavljanje prijedloga ugovora) Nakon eventualnih faza potpisivanja ugovora slijedi i bavezna faza: - Ponuda - Podhvat Ova faza poinje davanjem vrste ponude ili ponude ultimatuma. Ona pradstavlja sintezu prathodnog rada u toku pregovora. Za ponudu i prihvat vae opta pravila nedlenog nacionalnog prava . Po zavretku obavezne faze dolazi do perfekcije ugovora. Pod njom se podrazumijeva mjesto i vrijeme nastanka ugovora. Stranke mogu samim ugovorom odrediti mjesto i vrijeme nastanka tog ugovora. Perfekcija ugovora je veoma vana za meunarodnu trgovinu jer se mjesto i vrijeme nastanka ugovora moe koristiti vezivna taka u sluaju sukoba zakona. 13. Posebne tehnike zakljuivanja ugovora Posebne tehnike zakljuivanja ugovora razvijene su prvenstveno u meunarodnoj prodaji investicione opreme i kod ugovora o investicionoj izgradnji. One se svode na tri osnovne vrste: tender, ofertalna licitacija, prikupljanje ponuda . Izvori prava u ovoj oblasti mogu biti meunarodni i dravni. U prvoj grupi su znaajna pravila velikih meunarodnih finansijskih organizacija kao to je IBRD. Vrela domaeg prava mogu

29

Meunarodno poslovno pravo se podijeliti na dravna i autonomna. Slijedei rjeenja prava EZ, FBiH je donijela Uredbu o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova. Prikupljanje ponuda upuivanje nejavnog poziva odreenom broju potencijanih partnera, da dostave svoje ponude za prodaju odreenog objekta robe . Da bi ova procedura imala meunarodni karakter potrebno je da sjedite pozvanih bude u drugoj dravi. Rok i nain dostavljanja ponude moraju biti navedeni. Da bi se prikupljanje ponuda smatralo uspjelim , obino omoraju da se jave bar 3 ponuena postupka izbora najboljeg ponuaa uestvuje samo komisija bez prisustva ponuaa. Ofertalna licitacija je jednostrani graanskopravni posao kojim kupac kao javni obavezuje da e primiri i zazmotriti sve prispjele ponude koje odgovaraju uslovima javnog poziva te da e preuzet i druge radnje vezane za zakljuivanje ugovora. Ovdje umjesto takmienja ponuenih u blizini dostave ponude, kupac ponudiocima otvara konkurenciju i cijenama i drugim uslovima ugovora. Tender je detaljno sainjen obrazac ponude koji sadri sve bitne elementa ocim cijene. O n se sastoji od: - Uputstva ponuaima - Optih uslova poslovanja kojima se determinie sadraj ugovora - Posebnih uslova ugovora ( radi eventualnog prilagoavanja) - Zbirke dokumenata ( ukljuujui obrazce ugovora i garancija) - Tehnikih planova sa specifikacijama Postupak ima vie faza: odluka o ofertelnoj licitaciji, obavljivanja javnog poziva, stavljanje dokumentacija na uvid i dodatno informisanje interesenata, otkup tendera, javno otvaranje ponuda , razmatranje ponuda, izbor ponuaa, davanje odgovora na prigovore drugih uesnika. 14. Zakljuivanje ugovora prema Bekoj konvenciji Ovdje spadaju odgovori pod 15, 16, 17, 18 15. Ciljevi Beke konvencije Dio 1. Beke konvencije imao je sljedee zadatke: 1. Integrisnanje 2 Haka jednoobrazna zakona u jedinstven akt 2. Prevazilaenje razlika izmeu anglosaksonskih i kontinentlanih sistema u ovoj oblasti 3. Neutralisanje razlika nacionalnih prava (stvaranjem jedinstvenog sistema zakljuivanja ugovora) 4. Prevazilaenje problema koji mogu nastati usljed toga to sukcesivno ponude i prihvata nije vaan uslov n astanka ugovora Unutar BK ureena su 3 glavna instituta ponuda, prihvat, perfekcija ugovora. 16. Ponuda Ponuda predstavlja prijedlog za zakljuivanje ugovora upuen 1 ili vie lica koji sadri ozbiljnu namjeru ponudiocu da se obavee tom ponudom. Bitni konvencijski elementi ponude su: a) Odreenost ponuenog ili ponuenih (ako je prijedlog upuen neodreenom broju lica. Konvencija se kod ponuda javnosti opredjelila za shvatanje da se radi o pozivu na otertalnu licitaciju, a ne ponudi)

30

Meunarodno poslovno pravo b) Sadraj ponude mora biti dovoljno odreen Konvencija precizira elemente standarda . To su eksplicitno oznaavanje robe, te izriito i preutno utvrivanje koliine i cijene. c) Namjera na obavezivanje Standardi za njeno odreivanje nisu uspostavljeni u Konvenciji, ro moe dovesti do problema u praksi jer se radi o unutranjem subjektivnom elementu. Kada je rije o pravnom dejstvu ponude (a to je vezanost preduzea za svoju ponudu) treba rei da postoje razlikeu uporednim pravima u pogledu toga pa je Konvencija morala da ih prevazie. Prema BK Ponuda proizvodi pravno dejstvo od trenutka kada stigne ponuenom Konvencija je uinila ustupak anglosaksonskom sistemu pravei razliku izmeu povlaenja i opoziva ponude. Povlaenje ponude je sluaj kada izjava o povlaenju stigne ponuenom prije ili u vrijeme kad i ponuda (tj. Kada ponuda jo nije proizvela pravno dejstvo), a opoziv predstavlja kada izjava stigne poslije prijema ponude. Ponuda moe prestati na 3 naina: Opozivom gaenje ponude izjavom ponudiocu Odbijanjem Zakljuivanjem ugovora Opoziv ponude nije mogu u dva sluaja: 1. Izriito naznaeno da je ponuda neopoziva (esto se navodi i tok trajanja ponude) 2. Ako je ponueni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponaao se u skladu. Bitno je napomenuti da ponuda, ak i kad je neopoziva prestaje da vai kada izjava o njenom odbijanju stigne njenom primaocu. 17. Prihvat i perfekcija ugovora Prihvat i perfekcija ugovora - prihvat je izjava ili drugo ponaanje ponuenog koje ukazuje na saglasnost sa ponudom i smatra se peihvatanjem. Izjava mora biti jasna i nedvosmislena. Konvencija ne odreuje nain odgovora na ponudu, to je preputeno praksi, ali ako je ponudilac u ponudi odredio nain davanja prihvata ona je obavezan za ponueno. Drugi nain davanja prihvata su konkludentne radnje ( u Konvenciji najee navedene odailjanje robe, te plaanje cijene , ali postoje i druge). Trei nain prihvatanja je utnja. Ovo e se desiti kada na utnju kao prihvat ukazuju okolnosti posla, pregovori ranije uspostavljena praksa. Kada je rije o dejstvu prihvata, prema BK prihvat ponude proizvodi dejstvo od trenutka kada izjava saglasnosti stigne ponudiocu, a prvi uslov za to je da prihvat bude blagovremen. To uveliko zavisi od sredstva komuniciranja stranaka. Tako usmene ponude moraju biti prihvaene odmah ( bilo da su direktne, telefonom i sl.), osim ako okolnosti posla govore drugaije. Za pisani prihvat postoje 2 rjeenja: Ako ponudilac izrtiito odredi rok, prihvat mora stii u roku Ako ponudilac nije odredio rok, prihvat mora stii u razumonom roku Meutim prema naelu dobre volje stroga pravila o blagovremenom prihvatu mogu biti ublaena i to u 2 sluaja: 1) Ponueni kriv za zakanjenje odluka o sudbini prihvata je u rukama ponudioca i on mora direktno ili pismeno obavijestiti ponuenog o svom pozitivnom stavu (tj. Da uvaava neblagovremeni prihvat)

31

Meunarodno poslovno pravo 2) Ponueno nije kriv za zakanjenje ovdje ponudilac mora obavijestiti ponuenog i u sluaju negativnog odgovora. U sluaju pozitivnog bitno je rei da prihvat proizvodi pravno dejstvo kad je stigao , a ne kad je trebao stii. Pored blagovremenosti koja je prvi uslov za urednost prihvata potrebno je spomenuti i sadraj prihvata koji je drugi uslov. Sadraj se moe odrediti kao pristanak na klauzule ugovora projektovanog u ponudi. Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje , a koji sadri dodatke ogranienja ili druge izmjene naziva se kontraponuda. Prihvat ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. 18. Perfekcija ugovora Kada je rije o perfekciji ugovora BK kae se da je ugovor zakljuen u trenutku kada uredan prihvat stigne ponudiocu. Ako postoji vie izjava sa obiljejima prihvata, tumaenjem se mora utvrditi koja od njih u konkretnom sluaju ima to svojstvo. Konvencija uopte ne sadri pravila o mjestu perfekcije, iako su ona veoma znaajna za formu ugovora. 19. Uloga drave u zakljuivanju ugovora o meunarodnoj prodaji Postoje 4 naina uslovljavanja nastanka ili dejstva i ugovora: Uslovljavanje zastupnika da potpie ugovor zasnovan na optem aktu pravnog lica Ugovaranje uslova izmeu stranaka Unoenje u registre osnovane na posebnim propisima Zakonsko odreivanje tree osobe kao uslova za zakljuivanje ili dejstvo ugovora Mi emo se bazirati na etvrtom ogranienju. Saglasnost tree osobe moe biti data u vidu dozvole ili odobrenja. Razlika izmeu ovog je to dozvoli daje dravni organ prije zakljuenja ugovora i ona djeluje u budue, a odobrenje se daje naknadno. Kada je rije o ovim administrativnim aktima bitno je znati da oni imaju razliito tumaenje u uporednim pravima. 1. Njemako pravo dozvola mora biti pribavljena unaprijed, meutim ovo pravilo i nije tako strogo pa je mogue dozvolu pribaviti naknadno, to ukazuje na njeno retroaktivno dejstvo 2. Velika Britanija dozvole ne utiu na punovanost ugovora, ali stranke ureuju meusobno koje duan da ih pribavi pa imam 2 sluaja: ako je ugovor uslovljen dobijanjem dozvole postavlja se pitanje da li se stranka obavezala ili je samo obeala da e uloiti svu dunu panju o pribavljanju dozvole prodavac osloboen isporuke ako moe dokazati da unato poduzetim razumnim koracima nije usio pribaviti dozvolu. 3. U uporednom pravu, a prihvaeni i u BiH dozvole ne utiu na nastanak i punovanost ugovora, da li djeluju na mogunost njegovog izvrenja. Neblagovremeno pribavljanje dozvole znait e nemogunost ili zakanjenje u

32

Meunarodno poslovno pravo izvrenju ugovora one strane koja je imala dunost da obezbijedi dozvolu. Samim tim ona snosi odgovarajuu vrstu ugovorne odgovornosti. *Pravo BiH (ne nalazi se u postavljenim pitanjima ali u knjizi da) Osnovni princip Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH je slobodan protok robe i usluga. Mogua ogranienja predviena su u zakonima. Prilikom izdavanja dozvola organi vlasti BiH se pored domaih propisa moraju pridravati i GATT/WTO Sporazuma za izdavanje uvoznih dozvola. Vijee ministara izdaje jedinstvene kriterije za izdavanje odobrenja za uvoz i izvoz. Ako se neki proizvod uvozi u BiH u veim koliinama, apsolutno ili relativno u odnosu na domau proizvodnju i pod uslovima pod kojim prijeti povredom domae proizvodnje istih ili slinih proizvoda, Vijee ministara moe na prijedlog Ministarstva VT donijeti neku od zatitnih mjera, ukljuujui i dozvolu za uvoz. U Zakonodavstvu BiH postoji 5 instrumenata kojima se moe ostvariti uticaj drave na robnu razmjenu: a) odreivanje koliina koje se mogu uvesti ili izvesti b) stavljanje robe na reim dozvole c) zabrana uvoza radi zatite zdravlja stanovnitva d) regionalno usmjeravanje uvoza i izvoza e) privremene mjere radi otklanjanja poremeaja u VT razmjeni Ministarstva trgovine entiteta su duna da do desetog dana tekueg mjeseca dostave Ministarstuvu VT izvjetaj o izdatim dozvolama sa precizno odreenom podacima. Terminologija ZVTPBiH je razliita ( dozvola, prethodna saglasnost, saglasnost). Znaenje je u sutini isto. Nai zakoni ne sadre odredbe o posljedicama proputanja da se pribavi potrebna dozvola. Mora se razlikovati obaveza izvravanje radnji pribavljanjem dozvole od plaanja za to, od snoenja trokova kako administrativnih, tako i komercijalnih. Ukoliko ugovor sa stranim partnerom, prinudni propisi ili meunarodni ugovori trae da ti dokumenti budu ovjereni od bh. vlasti, ZVTPBiH zahtijeva da Ministarstvo VT to uini suhim igom i potpisom, a nadleno ministarstvo Entiteta mokrim igom i potpisom. Ministarsvo VT je ovlateno da donese podzakonski akt kojim se utvruju subjekti, procedure i ovjera ovih dokumenata. ZAKLJUIVANJE UGOVORA O PRODAJI ELEKTROSNKIM PUTEM 1.Pounda 1.1 Posebna rjeenja o zakljuivanju ugovora elektronskim putem Specifinost i najvea opasnost elektronskog zakljuivanja ugovora ne lee u domenu utvrivanja i tumaenja volje stranaka, ve u oblasti materijalizacije njihovih izjava volje u elektronskom obliku. Elektronska ponuda mora sadravati opte bitne elemente svake ponude u slaku sa BK. No, medij kojim se ponuda daje zahtijeva da se u njoj na jasan nain odredi i niz drugi momenata: a) distinkcija izmeu ponude i poziva na davanje ponuda; b) klauzula o optim uslovima poslovanja; c) klauzula o ogranienju ili iskljuenju odgovornosti za odreene sluajeve; d) mjerodavno pravo; e) nain zakljuenja ugovora; f) isporuka ili nain izvrenja ugovorne obaveze; g) cijena, valuta i nain plaanja;

33

Meunarodno poslovno pravo h) geografska ogranienja; 1.2 Distinkcija izmeu ponude i poziva na davanje ponuda Ponudilac mora jasno u svojoj elektronskoj poruci ili dokumentu bilo putem elektronske pote ili web stranice naznaiti da li se radi o ponudi ili pozivu na davanje ponuda. Ako sadraj elektronske pote ili web stranice ukazuje da je rije o ponudi, ponueni prihvatom koji je u skladu sa procedurom za zakljuivanje ugovora( dupli klik na postavljeno pitanje na web stranici: Da li prihvatate ponudu ) sklapa ugovor i obavezuje ponudioca na njegovo ispunjenje. Ako je u pitanju poziv na slanje ponuda ili poziv na pregovaranje , poiljalac zadava pravo izbora ugovornog partnera. 1.3 Klauzula o optim uslovima poslovanja Standardni uslovi poslovanja su skoro uvijek inkorporisani u ugovore koji se zakljuuju elektronskim putem. Opti uslovi moraju biti jasno vidljivi iz ponude. Postoje 3 tipizirana naina za prezentaciju standardnih uslova ponude na web stranici: a) hiperlink prikazan na dnu stranice preko kojeg se jadnostavnim klikom na njega dolazi do standardnih uslova iz ponude; b) hiperlink u sentenci koja bi izgledala: Klikom na dugme prihvatam, potrdili ste da ste upoznati i da prihvatate uslove iz ponude c) dio ponude koja se prvo mora proitati da bi se dolo do mogunosti da se klikne na dugme prihvatam i da tako zakljui ugovor 1.4 Klauzula o ogranienju ili iskljuenju odgovornosti za odreene sluajeve Klauzula o ogranienju ili iskljuenju odgovornosti za odreene sluajeve je dozvoljeni ugovorni nain ogranienja odgovornosti ponudioca za dogaaje koji se mogu desiti bez njegove krivice i odgovornosti. Osim uobiajenih klauzula o ogranienju ili iskljuenju odgovornosti, u elektronskom poslovanju putem web stranica pojavljuju se klauzule iskljuenja odgovonosti za tetu prouzrokovanu: a) napadima kompjuterskih virusa, crva, trojanskih konja i drugih destruktivnih programa; b) presretanjem primljenih poruka; c) promjenama uslova na web stranici ili sadraja web stranice: d) promjenama specifikacije robe uinjene na web stranici: 1.5 Mjerodavno pravo Mjerodavno pravo treba biti navedeno u samoj ponudi. Ukoliko nije navedeno , prilikom eventualnog spora povodom elektronski zakljuenog ugovora kao prethodna pitanja e otvoriti sukob zakona i jurisdikcija. Zato ponudilac stavlja klauzulu o mjerodavnom pravu koja glasi: Ugovor zakljuen preko web stranice je u potpunosti podloan pravu sjedita ponudioca-engleskom pravu i smatra se da je zakljuen u Engleskoj; forma, sadraj, ispunjenje i validnost ovog ugovora se procjenju po engleskom pravu i engleski sud e imati iskljuivu jurisdikciju za rjeavanje sporovva povodom ugovora zakljuenog putem ove web stranice, kao i spora nastalog koritenjem ove web stranice

34

Meunarodno poslovno pravo

1.6 Nain zakljuenja ugovora Klauzula o nainu zakljuenja ugovora po pravilu odreuje da sve narudbe moraju biti date u standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici ( formularni ugovor). Dalje se utvruje da prihvat ne obavezuje kompaniju dak ga ona ne primi.Napokon, elektronske ponude sadre i objanjenja same procedure davanja prihvata. ( dupli klik na pitanje da li prihvatate ponudu ). Kada kompanija primi prihvat, notifikacija o tome e biti elektronski poslana licu koje je odaslalo prihvat. 1.7 Isporuka ili nain izvrenja ugovorne obaveze Virtualna elektronska forma ponude i prihvata, a realno ispunjenje ugovornih obaveza zahtijevaju da ponudilac u ponudi precizira i mjesto, vrijeme i nain isporuke , odnosno izvrenja druge ugovorne radnje. Primjer: Roba e biti isporuena kupcu u prodavevoj fabrici. Rizik i pravo vlasnita nad robom e prilikom isporuke u fabrici prei na kupca. Kupac e snositi sve trokove domaih i insotranih poreza, kao i trokove transporta robe i njegovog osiguranja. 1.8 Geografske limitacije Mora se unijeti klauzula geografske lmitacije. Ako ova klauzula ne postoji, ponudilac rizikuje da bude obavezan neeljenim ugovorima, odnosno ugovorima koje ne moe izvriti. 2. Prihvat i perfekcija ugovora U elektronskom poslovanju ponudilac u ponudi odreuje nain davanja prihvata i on je bavezan za ponuenog. Ponudilac odreuje nain za davanje prihvata, tj. odreuje softversku aplikaciju preko koje se daje prihvat ( dupli klik na kvadrati gdje piu uslovi iz ponude). Dejstvo urednog prihvata je nastanak ugovora. Za trenutak njegovog nastanka usvoje je teorija prijema. Ugovor se smatra zakljuenim kad elektronska poruka koja predstavlja prihvat ue u informacioni sistem ponudioca. 3. Mjesto i vrijeme slanja i primanja elektronskih poruka Ako nije dogovoreno drugaije, smatra se da je slanje elektronske poruke izvreno iz mjesta gdje poiljalac ima svoje sjedite, odnosno prebivalite u vrijeme slanja elektronske poruke. Ne bude li dogovoreno drugaije, vrijeme prijema elektronske poruke je vrijeme kada elektronska poruka ue u informacioni sistem primaoca. Ako je primalac odredio informacioni sistem za svrhu primanja elektronskih poruka, poruka je primljena u trenutku u kome elektronska poruka ue u posebno odreeni informacioni sistem. Ukoliko je elektronska poruka poslana na informacioni sistem koji se razlikuje od odreenog informacionog sistema, snatra se primljenom kada primalac elektronske poruke otvori poruku. Slanje elektronske poruke je izvreno kada ona ue u informacioni sistem koji je van kontrole poiljaoca. Postoje odreeni izuzeci kod primanja: a) kada je primatelj primio obavijest od poiljaoca da elektronska poruka ne potjee od poiljaoca i imao razumno vrijeme da djeluje u skladu sa tim;

35

Meunarodno poslovno pravo b) ako je primatelj znao ili je, postupajui sa panjom koja se u prometu zahtijeva, mogao znati da elektronska poruka ne potjee od poiljaoca , ili nije koristio dogovorenu tehnologiju ili postupke; Pirmalac ima pravo da svaku primljenu elektronsku poruku smatra samostalnom i da djeluje na osnovu te pretpostavke. Takoer, poiljalac ima pravo da od primaoca u razumnom roku zatrai potvrdu o prijemu poruke. Ako primalac u razmnom roku ne poalje potvrdu prijema, smatrae se da elektronska poruka nikada nije ni bila poslana. 4. Tehnologija zakljuenja ugovora putem elektronskih poruka i primjenom IKT Procedura zakljuenja ugovora razmjenom elektronskih poruka Zakljuivanje ugovora putem elektronskih porukai primjenom IKT ukljuuje procese pretraivanja( web stranica ponudioca), davanja ponude, odnosno prihvata, autorizaciju plaanja i samo plaanje na nain prihvata konkludentnim radnjama. Radnja tee slijedeim putem: - Kupac pristupa web stranici prodavca, pretrauje podatke o proizvodima i uslugama i priprema narudbu koja mora biti u standardizovanoj formi sa web stranice. Nakon toga daje narudbu , koja po pravnoj prirodi moe bili ponuda ili prihvat. Softver instaliran na web stranici prodavca prima informaciju o narudbi, ukljuujui opis proizvoda ili usluga i ukupnu cijenu, prevoz i isporuku. Kada prodavac primi prihvat u standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici, obavjetenje o primljenoj narudbi (notifikacija) e biti poslana elektronski poiljaocu prihvata, odnosno poiljaocu narudbenice. Istovremeno se daje i instrukcija za plaanje. - Proces zakljuivanja ugovora poinje kada kupac prodavcu poalje zahtjev iniciranja (PINIT). Prodavac prima ovaj zahtjev i alje odgovor. Odgovor ukljuuje certifikate prodavca koji e se kasnije koristiti za enkripciju poruka. Kupac prima certifikate i generie zahtjev za kupovinom koji e biti poslan prodavcu. Zahtjev za kupovinu je elektronska poruka koja se sastoji iz dva dijela, ukljuujui dvostruki potpis. Dva dijela poruke su instrukcija narudbe(OI), koju zahtijeva trgovac i instrukcija plaanja (PI), koju zahtijeva kupac. Softver kupca kreira zahtjev za iniciranje kupovine( purchase initiate), koji sadri naziv kreditne kartice koju vlasnik koristi. Ovaj zahtjev trai kopiju prodavevog certifikata koji sadri njegov javni klju i kopiju certifikata provjeravaa koji sadri njegov javni klju klju razmjene. - Zahtjev za iniciranje kupovine kupac alje prodavcu. Zahtjev za iniciranje kupovine kupac alje prodavcu. Prodavac prima zahtjev kupca za iniciranje kupovine i vraa odgovor koji sadri certifikate. Certifikat provjeravaa bit e koriten za zatitu informacije plaanja koja mu se alje. Prodavac je spojen sa sistemom provjeravaa i taj sistem obezbijedit e mu kopiju certifikata koja mu se alje. Potom prodavac prima zahtjev za iniciranje kupovine. Prodavac generie poruku odgovora i digitalno je potpisuje provlaei odgovor kroz hash funkciju (funkcija koja poruku pretvara u algoritam). Prodavac kupcu alje odgovor, elektronski potpis, svoj certifikat koji sadri javni klju i certifikat provjeravaa koji sadri javni klju klju razmjene. - Kupac zatim prodavcu alje zahtjev za plaanje. Poruka se sastoji iz 2 dijela: instrukcija narudbe, koju procesira prodavac i instrukcija plaanja koju procesira provjerava. Prodavac procesira poruku zahtjeva za kupovinu.

36

Meunarodno poslovno pravo Kupac prima odgovor od prodavca, koji mu govori da zahtjev za kupovinu prihvaen, te da on moe oekivati isporuku proizvoda, ukoliko na raunu ima dovoljno novca. Elektronski potpis i problemi njegove primjene Nidje veze, nema nita znaajno. Elektronski potpis i enkripcija Pojam elektronskog potpisa je generiki pojam koji u sebi obuhvata razliite naine na koji se elektronski dokument moe potpisati. U sadraj elektronskog dokumenta ulaze sljedei podaci o potpisniku: otipkano ime na kraju elektronskog pisma, ocrtavanje e-mail adrese na vrhu elektronskog pisma, kompjuterski skeniran potpis, elektronski potpis koji u sebi ukljuuje postupak enkripcije i digitalnog certifikata i biometriki potpis identifikaciju koja se sastoji u sposobnosti kompjutera, odnosno kompjuterskog sistema da prepoznaje DNK, onu mrenjalu ili drugu linu osobinu potpisnika. Kriptografija je nauka koja se bavi metodama ouvanja tajnosti informacija i koja prua rjeenje problema zatite podataka na internetu. Osnovni elementi kriptografije su ifrovanje i deifrovanje. ifrovanje je postupak transformacije itljivog teksta u oblik neitljiv za onoga kome taj tekst nije namjenjen. Deifrovanje postupak vraanja ifrovanog teksta u itljiv oblik i to preko kljua. Postoji vie sistema kojima se vri ifrovanje i deifrovanje informacija u oblasti IKT. Prvi sistem se koristi metodom ifrovanja tajnim kljuem. ifrovanje tajnim kljuem jeste ifarski sistem kod koga je klju za ifrovanje identian kljuu za deifrovanje. To znai da i poiljalac i primalac poruke imaju isti tajni klju. ( osoba A poalje osobi B informacije pod javnim kljuem koje osoba B otvori svojim javnim kljuem ) . Javlja se problem ukoliko osoba npr. A eli da komunicira s vie poslovnih partnera. Tada se koristi asimetrini ifarski sistem, u kojem svaki uesnik u komunikaciji koristi 2 kljua. Jedan je javni , a drugi je tajni i dostupan je samo njegovom vlasniku. Digitalni potpis i drugi naini obezbjeenja e-biznisa Svrha digitalnog potpisa je da potvrdi autentinost sadraja poruke, kao i da obezbjedi garantovanje identiteta poiljaoca poruke. Osnov digitalnog potpisa ini sadraj same poruke. Poiljalac primjenom odreenih kriptografskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne duine stvara zapis fiksne duine koji u potpunosti oslikava sadraj poruke. Svaka promjena u sadraju znai i promjena potpisa. Ovakav zapis se dalje ifruje tajnim kljuem i tako formira digitalni potpis koji se alje zajedno sa porukom. (postupak kao u prethodnom pitanju). Postoji takoer i digitalni certifikat. Digitalni certifikat se takoer zove digitalnom linom kartom, jer je to sredstvo koji e poiljalac i osoba sa kojom se komunicira dokazati identitet na Internetu. Postoje odreene kompanije koje provjeravaju neiji identitet i nakon toga mu izdaju digitalni certifikat. ( Certificate Authority ili Certifikacioni autoritet (CA) ). Primjer: Osoba A podnosi zahtjev za certifikatom CA kompaniji. CA kompanija provjerava identitet osobe A pomou linih dokumenata i ako je sve u redu izdaje osobi A certifikat kojim se potvruje da javni klju pripada osobi A . Kada osoba A eli da komunicira s drugom osobom, ona poalje svoj digitalni certifikat i javni klju koji

37

Meunarodno poslovno pravo ta osoba moe provjeriti kod CA kompanije. I privredni subjekti se mogu koristiti digitalnim certifikatima, s tim da pri zahtjevu za certifikatom mora da sadri sljedee informacije: naziv organizacije, dodatne podatke za identifikaciju, javni klju, datum do koga vai javni klju, ime CA koji je izdao digitalni certifikat i jedinstveni serijski broj. Najee koriteni standard za digitalne certifikate je X.509. Postoje jo neki naini objezbjeenja e-businessa. 1 . Koritenjem filtriranja paketa i aplikacijskih firewalla. Sigurnosni zahtjevi: a) skrivanje adrese kako bi se obezbijedio potreba nivo povjerljivosti; b) zatitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; c) dostupnost komponenti preko redundantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-a d) jedinstven sing-on za autentifikaciju koritenjem listi za kontrolu pristupa 2.SET ( Secure Electronic Transactions) , Sigurnosti zahtjevi : a) snana enkripcija da se osigura povjerljivost; b) zatitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; c) dostupnost komponenti preko redundantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-a d) digitalni certifikat za identifikaciju 3. VPN ( Virtual Private Network) , Sigurnosni zahtjevi: a) snana enkripcija i IP tuneliranje da bi se osigurala povjerljivost; b) zatitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; c) dostupnost komponenti preko redundantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-a d) kontrola pristupa koja ukljuuje filtriranje paketa, aplikacijski gateway i listu kontrole pristupa; EDI ugovori Najrazvijeniji i najsigurniji nain elektronskog ugovaranja je postizanje saglasnosti stranaka putem elektronskog trgovakog partnerskog sporazuma(TPA). Ova vrsta sporazuma specificira termine i uslove pod kojima e ugovorne strane zakljuivati elektronske ugovore, odnosno elektronski poslovati. EDI sistem omoguava da ponudilac i ponueni elektronskim porukama na siguran nain u okviru zatvorenog sistema alju ponudu i prihvat, tj. da zakljuuju ugovore. Dominira u B2B poslovanju , tj . poslovanju izmeu kompanija. Najrasprostranjeniji EDI standardi su: a) UN/EDIFACT Standardi Ujedinjenih nacija za elektronsku razmjenu poruka u administraciji , trgovini i transportu. b) ANSI ASC X 12 standardi koji je jedan od utemeljitelja UN/EDIFACT-a. c) SWIFT set standardizovanih elektronskih poruka za meunarodna plaanja, izjave , naloge i ostale transakcije u bankarstvu. d) EAN prestavlja sistem standardizovanih elektronski poruka koji je bazina na UN/EDIFACT standardima. e) IATSA je standardrizovani sistem razmjene elektronskih poruka koji se primjenjuje u avio transportu naroito u segmentu rezervacija i kupovine avio karata.

38

Meunarodno poslovno pravo IV ELEMENTI UGOVORA 20. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ugovora se dijele na propisane, odreene sporazumom stranaka i one koje u odreeni posao ulaze po njegovoj prirodi. Mi emo se zadrati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to kod ugovora o meunarodnom prodaji po Bekoj konvenciji. Predmet za pradmet BK u naslovu koristi termin roba , no on nema isto znaenje u smislu opte ekonomske teorije. Pod robom se podrazumijeva tjelesna pokretna stvar. Meutim nisu sve pokretne stvari obuhvaene BK. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. predmeti za linu i porodinu potronju stvari koje se prodaju na javnoj drabi ili drugim prinudnim putem HOV i novac brodovi, avioni elektrina energija stvari koje tek treba da se proizvedu (a naruilac ne daje materijal) stvari koje se uglavnom sastoje od pruanja usluga

dakle, predmet ugovora o meunarosnoj prodaji je tjelesna pokretna stvar: a. koja se nalazi u slobodnom ili ogranienom prometu b. generika ili individualizirana c. svoja ii tua d. postojea ili budua e. propala Cijena cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalno odreena u BK, stoga odgovor na pitanje da li se ona mora sastojati samo u novcu ili moe biti odreena u novcu i stvarima, zavisi od nacionalnog prava koje se primjenjuje kao sekundaran izvor. Kod nas je usvojen stav da se cijena moe odrediti u novcu i stvarima, pod uslovom da vrijednost ne bude vea od polovine cijene. Cijena je u principu naknada vrijednosti robe, ali u meunarodnom prometu moe da ukljuuje i druge elementa: Trokove robnog prometa Uvozne i izvozne dadbine Carine Ambalaa, pod odreenim uslovima Ako cijena utvrena samo za neto teinu robe, cijena ne obuhvata vrijednost ambalae. Bitno je rei da cjena mora biti obavezna ili bar odrediva. Postoje 3 naina odreivanja cijene: 1. Nacionalnim prinudnim propisima (fiksno, u rasponu, minimalna i maksimalna ) 2. Ugovorom ( preciziranjem svote ili koritenjem tehnikih termina kao npr tekua cijena, razumna cijena, fabrika cijena i sl. 3. Dispozitivni propisi sadrani u BK l. 55 (ako cijena nije odreena, odrediva smatrat e se da su stranke pristale na cijenu koja se u trenu zakljuenja ugovora redovno naplaivala u odnosnoj trgovakoj struci pod slinim okolnostima) . U lanu 55 BK potrebno je primjetiti nekoliko bitnih momenata:

39

Meunarodno poslovno pravo Ne zahtijeva se postojanje vie argumenata jedan element ili stav iz pregovora su dovoljni (npr. Upuivanje na ranije ugovore, prihvatanje cjenovnika) Redovna cijena se utvruje objektivno (stanje cijena u datoj struci i konkretna obiljeja transakcije npr koliina, mjesto isporuke, nain plaanja i sl) Mjesto utvrivanja cijene nije odreeno (mora se voditi rauna o mjestu zakljluivanja ugovora, ali u sluaju sukoba te cijene sa svjetskom posljednje e imati prednost. Bitno je rei da BK ne rjeava pitanje ko odreuje cijenu principu to rade prodavac i kupac zajedno. Ako je samo jedan subjekt odredio cijenu pravna valjanost ugovora e zavisiti od nacionalnog prava koje slui kao sekundarni izvor, tako da u uporednom prava moemo izdvojiti 3 sistema: 1) ugovor ne postoji, jer nema sporazuma stranaka oko 1 od 2 bitna elementa ugovora 2) (pravo USA) ugovor postoji ako je stranka koja je odredila cijenu to uinila u granicama razumnosti i potenja 3) na sistem - smatra se da cijena nije ni ugovorena i da treba promijeniti pravila koja vae za tu situaciju. Takoer BK ne sadri pravila ta e biti ako tree lice koje si odredile stranke nee ili ne moe da odredi cijenu. Ovo pitanje takoer zavisi od nacionalnih izvora koje ponovo moemo podijeliti u tri grupe: 1. prema prvoj ugovor ne postoji 2. prema drugoj tree lice imenuje predsjednik suda 3. prema treoj moraju se primjeniti dispozitivna pravila o odreivanju cijene (ovdje spada i nae pravo) Na kraju bitno je rei da ukoliko se radi o promjeni cijene, klizna skala i indeksna klauzula su apsolutno odvojene strane BK. 21. Nebitni elementi Koliina u zakonodavstvu pa i u BK sporno je da li je koliina bitan ili nebitan element. Jasno je da ona kao odrednica predmeta uvjek ulazi u bitne elemente. Generalno moe se rei da je koliina bitan element ako na to upuuju: Priroda stvari Okolnosti posla Sporazum stranaka U svim drugim sluajevima ona je nebitan element. Koliina u ugovoru mora biti odreena ili bar odrediva. Odreivanje se vri: izriito, priblino (cirka, od-do) i upotrebom tehnikih termina (cisterne, vagoni) Kvalititet predstavja skup fizikih, hemijskih i funkcionalnih osobina koje tu stvar ine upotrebljivom za svrhe za koje se ona uobiajno koristi. Ako je izriito ugovoreno ili ako na to ukazuje priroda stvari ili posla kvalitet moe biti bitan elemenat u svim ostalim sluajevima on je nebitan elemenat. Kvalitet moe biti odreen: 1. Nacionalnim prinudnim propisima (np.r minimalni kvalitet,propisani standardi). Bitno je rei da obaveza ovdje nastaje po osnovu nacionalnog propisa. Da bi postojala odgovornost prodavca za nesaobraznost robe prinudnim propisima potrebno da ga je kupac o tome obavijestio pa makar i bilo preutno (dajui mu na znanje u kojoj zemlji e se roba koristiti) 2. Ugovorom postoji veliki broj naina za to:

40

Meunarodno poslovno pravo uzrok ili model opis robe specifikacija (sainjavanje specifikacije prema BK je obaveza kupca ali u sluaju da on to ne uradi ili ne uradi na vrijeme to e uraditi prodavac. Prodavac mora obavijestiti kupca o specifikaciji, a ako on u razumnom vremenu ne da drugu prodaveva ostaje vaea) mustra tip standard tehniki termini (vieno odobreno i sl) 3. Dispozitivnim propisima (u nacionalnim pravima vai pravilo da ukoliko je prodavac znao za namjenu robe duan je obezbijediti odgovarajui kvalitet, a ako ne onda je duan obezbijediti srednji kvalitet. Ovako rjeenja praktikuje i BK) 22. Transportne klauzule i ambalaa Ambalaa i transportne klauzule ambalaa predstavlja zatitu omot robe, kao i svaki drugo vid zatite te iste robe. Ambalaa se u nacionalnim pravima samo izuzetno odreuje prinudnim propisima, a u ostalim sluajevima ona se odreuje ugovorom, obianim dispozitivnim propisima. Prema BK ako ambalaa nije ugovorena prodavac je duan da obezbijedi uobiajnu ambalau koja je podobna da sauva i zatiti robu. Tu se prije svega misli, da se treba voditi rauna o uslovima transporta (roba treba da proe neoteena prilikom prevoza), ali i o cijeni (da transport ne bude preskup) Kada je rije o samom plaanju ambalae zavisit e od toga ta je ugovoreno. Tako ako je roba odreena po teini (neto), smatra se da ambalaa nije uraunata u cijenu. U ostalim sluajevima ambalaa je obaveza prodavca. Ukoliko prodavac eli vraanje ambalae je potrebno izriito ugovoriti. Rjeenja nacionalnih prava pa i naeg se ne primjenjuju automatski u pogledu prethodnog. Kada je rije o transportnim klauzulama i INCOTERMS u o tome je bila tije u poglavlju B(izvori prava), pa se toga neemo vie dotocati. V OBAVEZE PRODAVCA 23. Isporuke kao obaveze prodavaca Pojam isporuke - Prema hakom Jednoobraznom zakonu isporuka se sastoji u predaji stvari saobrazne ugovoru Beke konvencije u 3. take odstupa od hakog Jednoobraznog zakona: 1. Ne daje se definicija isporuke ve se isporuka navodi samo kao obaveza prodavaca; 2. Odvojeno se regulie distanciona i nedistanciona isporuka; 3. Iz sistema prava kupca kod nesaobraznosti isporuke vidi se da se ona smatra izvrenom i kad u svemu ne odgovara ugovoru. Iako Beka konvencija 1 ne definie isporuku, mi emo ipak spomenuti njenu teorijsku definiciju: Isporuka predstavlja sistem pravnih i faktikih radnji koje prodavac mora
1

dalje u textu BK Beka konvencija

41

Meunarodno poslovno pravo da izvri, da bi kupac mogao stei u posjed stavri i najjae stvarno pravo na njoj. To podrazumijeva tri stvari: a. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne pravne i jedne faktike radnje; b. Faktie radnje se najee sastoji u stavljanju robe u posjed kupca; c. Faktike i pravne radnje moraju biti izvrene dobrovoljno. Za isporuku je dalje bitno rei da predmet isporuke ne mora biti identian predmetu ugovora (on moe biti iri te obuhvatati i plodove i koristi od tog predmeta). Kada je rije o dejstvu isporuke onda se ona oitava kao prijelaz rizika sa prodavca na kupca. Jo je bitno rei da se kontinentalnim pravima pravni karakter isporuke razliito tumai: a. Translativni sistem (romanska prava) svojina prelazi na kupca zakljuivanjem ugovora. b. Tradicionalni sistem (germanski i na) isporuka je vezana za .... c. Mjeoviti sistem (vicarski) translativni sistem se primjenjuje za individualizovane stavri, a tradicionalni sisitem za generike. Kada je rije o isporuci potrebno je spomenuti i tri bitna modaliteta a to su: mjesto, nain i vrijeme isporuke. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet na kojima sve radnje vezane za isporuku moraju biti zavrene. Za mjesto isporuke se vee: prelaz rizika, prelaz trokova. Takoer, mjesto isporuke odreuje i tip prodaje, pa imamo: nedistancirana prodaja (prodaja na mjestu), distancirana prodaja (prodaja sa otpremom) i prodaja u mjestu opredjeljenja. Mjesto isporuke se prvenstveno ureuje ugovorom bilo izriito ili preutno. Izriito se vri transportnim klauzulama, a ako u ugovoru nita nije reeno primjenjuju se najprije obiaji i praksa, a tek onda dispozitivna rjeenja BK: a. Individualizirane, generike stvari koje se moraju izdvojiti iz mase, te budue stvari isporuuju se u mjestu u kojem se nalaze. b. Generika roba distanciona prodaja stvar se predaje u mjestu u kome prvi samostalni prevoznik djeluje ako to zahtjeva priroda transporta; ostali sluajevi distancione prodaje i nedistancione prodaje mjesto isporuke je mjesto u kome je prodavac u trenutku zakljuenja ugovora imao sjedite. Nain isporuke obuhvata sve vrste radnji koje prodavac mora da preuzme da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu (pregled, pakovanje, istovar). Isporuku moemo podijeliti: Prema nainu kako se kupcu stavlja na raspolaganje: simbolina, dokumentarna i realna. Prema vremenu predaje cijele koliine: jednokratna i sukcesivna. Vrijeme isporuke predstavlja trenutak ili period u kojem sve radnje vezane za isporuku treba da budu zavrene. Ono moe biti odreeno: ugovorom i to prema BK na dva naina (fiksno odreenim ili iz ugovora odredivim datumom i odreenim ili iz ugovora odredivim vremenski periodom u prvom sluaju tano se odreuje datum, a u drugom period) i dispozitivnim propisima, kojima esto predhode obiaji i praksa. U pogledu ovih propisa BK je preuzela izvore anglosaksonskih prava, gdje e rok isporuke ukoliko nije ugovoren zavisie od okolnosti posla. Rok poinje tei od ugovorenog datuma poetka perioda ili od zakljuenja ugovara. U sluaju da je kupac 42

Meunarodno poslovno pravo ovlaten da odredi datum isporuke, on o tome mora blagovremeno obavijestiti prodavca u suprotnom prodavca moe dokazivati da ne odgovara za eventualnu docnju. U sluaju sukcesivnih isporuka izloena rjeenja se primjenjuju za pojedine obroke, a ako to nije mogue vaie mjerodavno nacionalno pravo. Bitno je rei da e se sva izloena pravila primjenjivati samo pod uslovom potovanja principa istovremenosti isporuke i plaanja tj. prodavac moe da zadri robu dok ne dobije pare. Postoji jo jedna situacija u kojoj prodavac bez tetnih posljedica moe da zadri isporuku: 1. obaveza nastala iz ugovora, a jo nije dospjela; 2. kupac ne moe da izvri bitan dio svojih obaveza iz ugovora; 3. oito se vidi da e kupac izvriti povredu ugovora nemogunost plaanja; 4. prodavac je duan da odmah obavjesti kupca o obustavljanju isporuke. 24. Predaja dokumenata kao obaveza prodavaca Postoji vei broj dokumenata vezanih za ugovor o meunarodnoj prodaji koje moemo podijeliti na one koji proistiu iz dravne intervencije i one koji interesuju samo stranke. Privatnopravne dokumente mogue je dalje podijeliti na finansijske i robne. Robni ugovori se dijele na: 1. dokumenti koji sadre pravo vlasnitvo na robi i slue njegovom prenosu (tovarni list, skladinica i sl.); 2. komercijalni dokumenti - olakavaju promet robe izmeu stranaka, kao na primjer izmeu stranaka, izmeu kupca i treih lica (upustva upotrebe, uvjerenje o porijeklu robe i sl.). 3. tansportni dokumenti koji ne daju vlasnitvo na robi( pediterska potvrda o prijemu robe , police transpotnog osigurnja itd.) Koje robne dokumente treba predati u BK nije precizirano, to je preputeno ugovoru i trgovakim obiajima, te prinudim nacionalnim propisima. Mjesto i vrijeme predaje dokumenata najee se ugovara, a u sluaju da to nije uinjeno prodavac prije svega treba voditi rauna o prinudim propisima, a tek poslije toga o ostalim. Bitno je napomenuti da su rokovi za predaju dokumenata jako kratki. Ako su dokumenti koji su predati nesaobrazni ugovoru (a potom su predati prije isteka roka) prodavac moe da do roka ispravi nedostatke, ali samo u sluaju da se time kupcu ne prouzrokuju dodatne nepogodnsti i trokovi (pored svega ovoga kupac e i dalje imati pravo na naknadu tete ali ne i na raskid ugovora). 25. Prenos svojine kao obaveza prodavaca Prenos svojine ovdje je samo bitno rei da BK uspostavlja obavezu prenosa svojine na kupca, ali ne regulie nain na koji e se to izvriti. On je definisan mjerodavnim nacionalnim pravom. 26. Garancije saobraznosti isporuene robe sa ugovorom kao obaveze prodavca - Upredno pravni pregled Kada je rije o ovome postoje razlike u pravnim sistemima, tako: 1. Kontinentalni sistem pod ovim podrazumijeva neizvrenje ili neuredno izvreenje tj. docnju sa isorukom ili isporuku stvari sa fiziim (to su isporuke

43

Meunarodno poslovno pravo sa neodgovarajuim kvalitetom ili koliinski nedostatak) ili pravnim nedostacima. 2. Anglosaksonski sistemi sluajeve neizvrenja ili neurednog izvrenja ugovora ne dijeli prema faktikim obiljejima, nego prema znaaju za ostvarivanje ugovora. 27. Pojam saobraznosti u Bekoj konvenciji Kada je rije o saobraznosti prema BK, da bi mogli svrstati koji to nedostaci spadaju u nesaobraznost isporuke, potrebno je sistemsko tumaenje Konvencije, tako da je mogue izdvojiti sljedee nedostatke: 1. Predaja druge stvari ili stvari drugog roda; 2. Nedostaci u koliini (kvantitativni nedostaci); 3. Kvalitativni nedostaci (fizike mane robe); nepodobnost stvari za uobiajne svrhe nesposobnost za naroitu, izriito ili preutno ugovorenu svrhu nesaobraznost sa uzrokom ili modelom 4. Nesaobraznost u pakovanju ili zatiti robe (nije upakovana ili zatiena na ugovoreni nain). - Garancije saobraznosti robe se definie kao jamenje prodavca kupcu da e isporuena roba biti saobrazna onome to je ugovoreno. Prema Konvenciji nepotivanje ovog sa sasobom odgovornost prodavca iako moda to nije njegova krivica. Garancije saobraznosti robe ima ugovoreni karakter. da bi obaveza garancije saobraznosti robe postojala moraju biti ispunjeni uslovi dati Konvencijom, slini uslovi postoje i u BiH. Ti uslovi su: - radi se o ugovoru o prodaji na koji se primjenjuje BK - nedostatak saobraznosti mora postojati u asu prelaska rizika prodavca na kupca - savjesnost kupca - odravanje garancije saobraznosti robe sa ugovoram na snazi - potrebno je da garancija saobraznosti robe nije u ugovoru izriito ili preutno iskljuena. Ovi uslovi imaju kumulativan karakter zj. postoje istovremeno. 28. Garancija za pravne nedostatke (zatita od evikcije) kao obaveze prodavaca Kada je rije o pravnim nedostacima BK poznaje dvije vrste: prava ili potraivanja treih lica (suprotno veini nacionalnih prava ne odgovara se samo za postojea subjektivna prava treih lica ve i samo ozbiljna potraivanje kupca moe da znai pravo koritenja garancije); poseban tretman prava industrijske svojine. Tako da pravni nedostatak prema BK postoji i kada: sprijeava nedostatak prava kupca; sprijeava nedostatak prava kupca u odreenom obimu; onemoguavaju nastank prava kupca prema ugovoru; sprijeavaju nesmetano koritenje prava prenesenih prema ugovoru.

44

Meunarodno poslovno pravo Na osnovu ovoga garancija za pravne nedosttke bi znaila jamenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nijedan od navedenih nedostataka. Da bi obaveza za postojanje garancije postojala moraju biti ispunjena sljedei uslovi: 1. Nesavjesnost prodavca (iskljuivo ukoliko je rije o pravu industrijske svojine); 2. Stvar nije prodata prinudim putem; 3. Postojanje uredne reklamacije; 4. Garancija nije ugovorom iskljuena. 29. uvanje robe kao obaveza prodavaca Prema BK i uporednom pravu to je zajednika odgovornost obje strane i lei na svakoj od stranaka onda kada su posjed robe i snoenje rizika na njoj podijeljeni. Prodavac je prema BK duan u dva sluaja uvati stavri: 1. Docnja kupca sa preuzimanjem isporuke; 2. Kada kupac ne plati cijenu u skladu sa ugovorom (kod istovremene isporuke i plaanje). uvanje robe prodavac moe da obavi na vie naina: sam uva robu panjom dobrog privrednika, na toak i rizik kupca; dati robu nekom treem na uvanje u skladitu (Konvencija ne odreuje kome, ali se to radi ako su trokovi uvanja manji); prodaja robe koja se vri u dva sluaja, i to: roba podloena brzom kvarenju i ako njeno uvanje iziskuje nerazumne trokove. Prodavac o prodaji prema BK moe, ali ne mora obavijestiti kupca. 30. Ostale obaveze prodavca Najee se navode sljedee: pakovanje robe; obavjetavanje druge strane o relevantnim injenicama; otprema robe; transportno osiguranje. Otprema robe se ugovara ili rjeava transportnim klauzulama, a ako to sluaj slijede dispozitivna pravila BK: 1. prevoz se organizuje do mjesta opredjeljenja (mjesto gdje prelazi rizik); 2. prodavac mora zakljuiti sve potrebne ugovore za prevoz (ugovor o pediciji, osiguranju, sladitenju); 3. vrsta prevoza zavisi od okolnosti posla; 4. uslovi ugovora moraju biti uobiajni za tu vrstu prevoza. Obaveza osiguranja lei na prodavcu ako je izriito ugovorena ili na nju upuuju transportne klauzule. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i pravilima osiguranja. Zato je BK regulisala samo obaveze prodavcaako nije duan da robu osigura. On je tada, naime, duan da kupvu dostavi sve potrebne dokumente da bi on to mogao izvriti VI OBAVEZE KUPCA 31. Davanje specifikacije kao obaveza kupca

45

Meunarodno poslovno pravo Specifikaciona prodaja je posebna vrsta prodaje, a njen pravni reim u BK i ZOO je gotovo identian. Pod specifikacijom se podrazumijeva ugovorni uglavak ili jednostrana izjava jedne od stranaka kojom se blie odreuje oblik mjere i druga obiljeja robe. iako BK ne govori o obimu i tehnici odreivanja obiljeja robe, ali oni moraju biti detaljniji od obine ugovorne klauzule kojom se blie definie predmet posla. Kupac je duan da specifikaciju obezbjedi do ugovorenog datuma. Ako on nije oznaen u ugovoru onda do isteka razumnog roka koji zavisi od okolnosti posla. Nepotivanje ove obaveze daje pravo prodavcu da sam saini specifikaciju te da o pojedinostima specifikacije obavijesti kupca. Ako kupac ne poalje izmjenjenu ili novu specifikaciju i nakon ovoga smatra se da je prodaveva specifikacija vaea. 32. Provjera saobraznosti kao obaveza kupca Pojam i znaaj provjere - Provjera (ne)saobraznosti je sistem pravnih i faktikih radnji kojim se utvruje da li isporuena roba odgovara onome to je ugovoreno. Prema BK ova obaveza je uslov za valjano reklamiranja i jedna od pretpostavki ouvanja prava na naknadu tete. Provjera saobraznosti sadri sljedee modalitete: Vrijeme provjere moe biti odreeno prinudnim propisima, ugovorom, odnosno dispozitivnim propisima. Kada je rije o prinudinim propisima regulativa velikog broja zemalja zahtjeva da se roba provjeri prije otposlenja. U postupke obavezne kontrole robe spada i granina kontrola. Sve vrste prinudnih propisa su pod snanim uticajem GATT/WTO. Vrijeme provjere koje se odreuje ugovorom i dispozitivnim propisima mogue je razmatrati sa dva stanovita: 1. Kada je prodavac nesavjestan (nesaobraznost mu je bila poznata ili nije mogla biti nepoznata, a on ih nije otkrio kupcu) tada vrijeme provjere nije niim ogranieno; 2. Prodavac je bio savjestan u sklopu ovoga mogue je razmatrati dva sluaja: Nedostatak bio vidljiv u vrijeme pregleda robe prema BK pregled je potrebno izvriti u to je mogue kraem roku u zavisnosti od okolnosti posla, a u praksi BK najee vrijeme provjere vee za vrijeme isporuke. Meutim BK ima nekoliko specifinih rjeenja u ovom pogledu, i to: a. Kod distancione prodaje pregled se moe odgoditi do stizanja robe u mjesto opredjeljenje (vrijeme pregleda se odgaa za period transporta te kupac mora dokazati da nedostatak nije nastao za vrijeme prevoza ve prije). Ovdje je neophodno spomenuti nekoliko momenata: razlikovanje pregleda o izvrenju ugovora o prodaji od pregleda kod ugovora o prevozu, stranke mogu vrijeme pregleda uvijek ugovorno regulisati, ako nije ugovoreno kupac ima pravo izabira opcije mjesta i vremena pregleda i posljenji momenat je da kupac ima obavezu da umjesto opredjeljenja pregleda robu u to kraem roku. b. Kod reekspedicije pregled moe da se odgodi da prispjea robe u novo mjesto opredjeljenja c. Istovremenost isporuke i plaanja pregled se moe odgoditi dok prodavac kupcu ne stavi na raspolaganje dokumenta na osnovu kojih se moe raspolagati sa robom.

46

Meunarodno poslovno pravo

Kod skrivenih nedostataka provjera se moe izvriti u krajnjem roku od 2 godine raunajui od dana stvarne predaje robe kupcu, izuzev kada je taj rok nesagasan ugovorenim garantnim rokom. Mjesto provjere prema BK ono direktno zavisi od vremena provjere, tako da ono moe imati: mjesto isporuke, mjesto predaje prvom prevozniku (distanciona prodaja generike robe), mjesto opredjeljenja, konana destinacija kod reekspedicije i mjesto gdje se stavri nalaze (kod skrivenih nedostatak). Analiza texta BK teite stavlja na mjesto opredjeljenja, ali zbog toga to je meunarodna prodaja najee distancionog karaktera veoma je prisutno da bude mjesto predaje robe prvom prevozniku. Nain provjere predstavlja sve vrste radnji koje je kupac duan da preuzme radi provjre saobraznosti isporuke. Nain pregleda zavisi od vrste stavri i sporazuma stranaka, pa mu BK ne posveuje posebnu panju. Meutim, sistemskim tumaenjem BK se moe utvrditi da su za nain pregleda prvenstveno mjerodavni poslovni obiaji, a ako njih nema kupac treba da ispita robu na razuman nain. U vezi sa nainom provjere postoje tri bitna momenta: 1. Kod naina provjere treba razlikovati tehnike do drutvenih procedura; 2. Ako je nain provjere utvren ugovorom ili prinudnim propisima, onda se to mora striktno potovati; 3. Postupak provjere se danas esto koristi kao nain iskljuivanja ili ograniavanja odgovornosti prodavca. 33. Prijem isporuke kao obaveza kupca To je sistem pravnih i faktikih radnji koje kupac mora obaviti da bi omoguio prodavcu da izvri isporuku te da bi on sam preuzeo robu. Sastoji se od jedne faktike i jedne pravne radnje. U uporednim pravima pravna priroda preuzimanja isporuke je sporna, naroito u pogledu toga da li je to pravo ili obaveza kupaca. Kod nas u BIH prihvaeno je drugo miljenje. Koje su to radnje koje kupac mora obaviti esto su naveden u ugovoru ili u drugim izvorima, a ako ne onda dispozitivno pravilo glasi da je kupac mora da obavi sve radnje koje se razumno od njega oekuju. 34. uvanje robe kao obaveza kupca Ve je navedeno da je to obaveza i jedne i druge strane te za ovu obavezu vae ista pravila kao i za prodavca. Specifinost ipak postoji, a vezana je za pravo kupca da odbije robu, pa imamo dvije situacije: 1. Prva ima opti karakter kad god je kupac ovlaten da odbije robu koja se ve nalazi u njegovom posjedu, duan je da preuzme sve mjere da je uva. 2. Druga, kod distancione prodaje kupac je u mjestu opredjeljenja duan da preuzme robu za robu prodavca, ako su ispunjeni uslovi iz BK, i to sljedei: preuzimanje robe mogue bez plaanja; preuzimanje i uvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne trokove; preuzimanje i uvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne nepogodnosti; prodavac nema u mjestu opredjeljenja lice ovlateno da preuzme robu. 47

Meunarodno poslovno pravo

35. Plaanje cijene kao obaveza kupca Pojam plaanja i izvori prava - To je glavna obaveza kupca i prema BK. Predstavlja (obavezu kupca da plati cijenu) preuzimanja mjera i ispunjenja formalnosti predvienih ugovorom ili zakonima i propisima da bi se omoguilo izvrenje plaanja. U obavezu plaanja ulaze: cijena predmeta prodaje, izdaci robnog prometa i trokovi plaanja. Da bi prodavac doao u posjed novca, kupac mora izvriti niz radnji ureenih prinudim i dispozitivnim propisima. Ako nita nije ugovorenomjerodavni su propisi zemlje iz koje se plaanje vri. Pored ovoga kupac treba da zadovolji i propise zemlje u koju se plaanje vri (npr pribavljanje dozvole za plaanje, otvaranje akreditiva i sl.). Od izvora vezanih za plaanje na prvom mjestu je BK, potom bilateralni ugovori, devizno zakonodavstvo i podzakonski akti, a na poslijednjem mjestu je mjerodavno domae pravo. Nain plaanja on obuhvata instrumente plaanje, a u BK nije konkretno regulisan, pa se primjenjuju meunarodna regulativa i mjerodavno dravno pravo. Najei instrumenti plaanja su: nalog, dokumentarni akreditiv i izdavanje i prijenos mjenice i eka. Bitno je naglasiti da Zakon o deviznom poslovanju zahtjeva da se platni promet sa inostranstvom odvija putem banaka. Kao specifian instrument plaanja pojavljuje se plaanja robom gdje se otvara niz pitanja: 1. nacionalna prava u pogledu ovoga nisu saglasna (da li se to moe ili bar djelimino); 2. ako je takvo plaanje unaprijed ugovoreno, postoji specifian posao razmjena (barter ili kompenzacija). Bitno je rei da su spoljnotrgovinski efekti zahtjevali da se barter evidentira. Taj zadatak je kod nas povjeren ministarstvima trgovine entiteta, a postupak ureen posebnim upustvima Vijea ministara. Preduzee je duno u sluaju ovakvog posla obavjestiti ministarstvimo trgovine entiteta (o vrsti , vrijednosti robe). Mjesto plaanja to je lokacija ili lokalitet na kojem sve radnje vezane za plaanje moraju biti zavrene. U uporednom i naem pravu dominiraju tri principa odreivanja mjesta plaanja: obaveza je donosiva; nalazi se pod uticajem pravila o vremenu i nainu plaanja; vezana je za princip uzajamnosti ispunjenja. Trokove plaanja u principu snosi kupac, dok prodavac snosi poveane trokova usljed premjetanja svog sjedita. Sistemskim tumaenjem BK mjesto plaanja je sjedite prodavca koje je imao u trenutku zakljuenja ugovra. Kada je plaanja ugovoreno uz isporuku ili predaju dokumenata onda je to mjesto ureenja robe. Kod distancione prodaje ovo e biti sluaj samo u ako prevoznik ima ovlatenje da naplati potraivanja od kupca. Ako se plaanje vri dokumentarnim akreditivom, onda je to mjesto gdje banka (koja je odobrila akreditiv) ima sjedite.

48

Meunarodno poslovno pravo Vrijeme plaanja predstavlja trenutak ili period kada sve radnje vezane za plaanje moraju biti zavrene. Rjeenja BK u pogledu ovoga su analogna nacionalnim pravima. Izuzetak ipak postoji: kada se dan plaanja utvrdi ne samo ugovorem nego i na osnovu izloenih rjeenja konvencije, kupac je duan platiti bez posebnog zahtjeva ili neke druge formalnosti od strane prodavca. Vrijeme plaanja se najprije odreuje ugovorom. Posebno je interesantno ako se plaanje vri prije isporuke....se koriste. Klauzula kojima se to ini (C.B.D. Cash before Delivery). Ovo moemo posmatrati dvojako: 1. Ako domae lice vri ovako plaanje ZDP od njega zahtjeva da preuzme robu u roku od 90 dana. 2. Ako plaanja obavlja nakon isporuka onda je preduzee duno prema ZDP da to izvri u roku od 90 dana. Ako vrijeme plaanja nije ugovoreno onda to znai da kupac plaa kad mu se roba stavi na raspolaganje ili dokumenti vezani za robu. VII PRIGOVORI ZBOG NESAOBRAZNOSTI 36. Obavjetenja i prigovori zbog nesaobraznosti Na samom poetku je veoma vano da razlikujemo obavjetenje od prigovora. Ako se informacije i pravne posljedice u obavjetenju odnose samo na obavezu naknade tete u sluaju nedavanja ili neblagovremenog davanja istog, onda govorimo o obavjetenju. Prema BK postoji vie ovakvih sluajeva: a) obavjetenje kupca da je roba otpremljena radi isporuke b) obavjetenje jedne strane drugoj da e odgoditi izvrenje svojih obaveza jer se vidi da druga strana nee izvriti bitan dio svojih obaveza c) obavjetenje jedne strane drugoj da e raskinuti ugovor iz istih razloga kao pod b) d) obavjetenje jedne strane drugoj o nastupanju vie sile koja je onemoguila ispunjenje obaveze Kada je rije o prigovoru pod njim smatramo izjavu ugovorenog povjerioca kojom on ukazuje duniku na injenicu da ugovor ne smatra izvrenim ili pak djelimino izvrenim, te se u skladu s tim namjerava koristiti svojim pravilima koja mu po osnovu toga pripadaju. BK poznaje dva sluaja prigovora, a to su: 1. Prigovor o nesaobraznosti robe 2. Prigovor zbog postojanja pravnog nedostatka 37. Reklamacija/obavjetenje o nesaobraznosti robe Prigovor ili reklamacija je pomoni pravni posao kojim kupac obavjetava prodavca da ispruena roba po njegovom miljenu i nalozima ima materijalni nedostatak, te da se u pogledu namjerava koristiti svojim pravima. Sadraj reklamacije on je odreen BK, te obuhvata prirodu nedostataka to znai da nije dovoljna samo izjava o postojanju nedostataka iako je dovoljno esta i sama izjava ako je potkrepljena odgovarajuim izjavama i dokumentima. BK ne trai da kupac pozove prodavca da se uvjeri u postojanje nedostatka, kao to to ini na ZOO.

49

Meunarodno poslovno pravo Vrijeme reklamacije ako je prodavac bio nesavjestan, kupac moe reklamaciju poslati bez vremenskih ogranienja, ali u sutini tada relamacija nije ni potrebna. Kada je prodavac savjestan vrijeme reklamacije zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili ne. Vidljiv nedostatak mora biti reklamiran u razumnom roku od trenutka kada ih je kupac otkrio ili trebao otkriti. Skriveni nedostaci se reklamiraju u dva roka: a. Subjektivnom razumnom roku po otkrivanja ili kad ih je trebao otkriti b. Objektivnom najkasnije dvije godine od dana predaje robe. Ovaj rok je prekluziran pa ne podlijee produivanju i prekidu. Mjesto reklamacije BK ne sadri rjeenja o ovome ali se sistem tumaenjem moe utvrditi da je to u skladu sa teorijom odailjanja, sjedite kupca odreeno kao mjesto reklamacije. Nain reklamacije takoer nije posebno regulisan, a zavisi od vrste prodaje i njenih modaliteta (distanciona i nedistanciona prodaja), kao i od poslovnih obiaja i prakse. Osnovno dejstvo uredne i blagovremene reklamacije je ouvanje prava na popravljanje tete. Proputanje reklamacije ili njeno zadocnjelo slanje znai gubitak tog prava. Meutim, ako kupac ima razumno opravdanje, to nije poslao reklamaciju, moe sniziti cijenu ili zahtjevati naknadu tete, izuzev izgubljene dobiti. 38. Prigovor/obavjetenje o pravnim nedostacima To je izjava kupca kojom obavjetava prodavca da pravo koje se odnosi na prenesene stavri nije u potpunosti ili nikako konstituisano. BK odstupa od rjeenja poznatih u nacionalnom pravima. U osnovi njegovog koncepta lei izjednaavanje prigovora o postojanju materijalnih nedostataka sa ovim prigovorom. Prema BK reklamacija mora da sadri prirodu pravnog nedostataka. Nedostatak, dakle, mora biti oznaeno po vrsti, ali i ne samo to, ve ukoliko je to mogue navesti i tree lice koje osporava kupeva prava. Prigovor mora biti upuen prodavcu u razumnom roku poto je kupac saznao za postojanje takvog prava. Izostavljanje prigovora ili njegovo neblagovremeno slanje znae gubitke prava kupca, ali samo prema savjesnom prodavcu. Nesavjestan prodava odgovara za nedostatke bez obzira to je reklamacija izostala, i bitno je rei da u sluaju pravnih nedostataka ne postoji ni dvogodinji prekluzivni rok, zbog toga to se pravni nedostaci otkrivaju kasnije nego materijalni. Odreivanje zastarjelosti je preputeno dravnom poretku na koje uputi MPP. Bitno je rei da kupac ne gubi sva svoja prava u sluaju da se radilo o savjesnom prodavcu, a da nije poslata raklamacija. Naime, kupac ima pravo na sniavanje cijene srazmjerno nedostatku, ili na naknadu tete ali ne i izgubljene dobiti. VIII SISTEM ODGOVORNOSTI U BK 39. Povreda ugovora u Bekoj konvenciji Kontinentalni sistem pa i na dijele povredu ugovora prema faktikim obiljejima. Najvaniji kriteriji su obim i nain povrede, a esto i znaaj povrede. Povrede ugovora dijelimo: 1. potpuno neizvrenje ugovora (preputanje neke ili svih ugovornih obaveza);

50

Meunarodno poslovno pravo 2. djelimino neizvrenje ugovora (preputanje neke ili izvrenje svih ugovornih obaveza); 3. za docnjenje; 4. neuredno izvravanje dunosti ugovorene strane (povreda modaliteta). Kontinentalni sistem usljed ovakvih povreda smatraju da nevina strana moe traiti naknadno ispunjenje (uz naknadni rok) ili naknadu tete. Ako se ugovor ne ispuni i uz naknadni rok moe se traiti raskid ako ve po zakonu nije uslijedio. Anglosaksonski sistemi koriste termin prekraj ugovora koji se deava kada strana odbije ili propusti da izvri jednu ili vie obaveza. Prekraj se pojavljuje u tri oblika: 1. neispunjenje ugovorene obaveze u roku; 2. izriita izjava da se ugovor nee ispuniti data od dunika ; 3. dovoenje dunika u situaciju da ne moe ispuniti ugovor i to sopstvenim radnjama. U sluaju ovih prekraja nevina strana moe da ostane pri ugovoru i trai naknadu tete. Ako druga strana izriito izrazi da nee ispuniti obaveza ili ako je prekraj vitalan za ugovor, nevina strana moe raskinuti ugovor. Pri odreivanju da li je prekraj vitalan ili ne sudska praksa je niz metafora kojim se ovo utvruje (prekraj koji spreava bitno izvrenje ugovora je razlog za raskid u svim drugim sluajevima prekraj nije vitalan za ugovor). BK svoje polazite zasniva na anglosaksonskom sistemu te povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne. Prema BK povrede ugovora je bitna ako se njome prouzrokuje zakva teta drugoj strani da je liava onog to je opravdano oekivala od ugovora, osim ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja ini povredu. 40. Pojam i principi odgovornosti u Bekoj konvenciji Odgovornost predstavlja jednostrani obavezni obligacioni odnos gdje jedno lice (oteeni ili povjerilac) ima pravo da od dunika traiti radnju popravljanja tete (u novcu ili u naturi), a druga strane ima obaveze da to uini. Ona moe nastati povredom ugovora ili bez prethodne postojanja imovinskog odnosa (graanski delikti). Za ovo nacionalna prava imaju niz posebnih rjeenja: 1. Prema BK odgovornost ima ugovornu prirodu. Odgovornost za deliktne tete je preputena nacionalnim pravima. Razlike izmeu ove dvije nije samo akademska ve i ta to teret dokazivanja lei na duniku (tetniku), a druge na oteenom. 2. Prema BK u osnovu sistema odgovornosti lei prekraj ugovora, odnosno njegovog prekraja. 3. BK u posebnim odsjecima ureuje sredstva kojima raspolae kupac u sluaju povrede obaveze od strane prodavca, analodno vai I za prodavaca, ako postoje neke zajednike odredbe. 4. BK je posebno uredila najvanije sluajeve povrede ugovora. Na ostale obaveze se primjenjuju opta pravila sadrane u zajednikim odredbama o odgovornosti obje strane. 5. I kontinentalni i anglosaksonski sistemi odgovornost ugovorenog dunika zasnivaju prema krivici. Ona se sastoji od elemenata svijesti i volje, a znai

51

Meunarodno poslovno pravo proputanje panje koja se oekuje od strunjaka ili zanemarivanjem panje koja se razumno oekivala od dunika. 6. U sluaju povrede ugovora se ne raskida po samoj Konvenciji. Uvijek je potrebna i posebna izjava povjerioca kao nevine strane. 7. Obeteenje se vri kombinacijom alternativnih i kumulativnih vidova naknade. Oni se mogu sastojati u novcu i naturi to je ustupak kontinentalnim sistemima. IX ODGOVORNOST PRODAVCA 41. Odgovornost za docnju sa isporukom kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom Docnja sa isporukom je neisvrenje svih radnji predaje robe u ugovorenomroku ili roku odreenom BK (Bekom konvencijom). Docnja je injenica, sa stanovnitva odgovornosti kvalifikuje se kao tetna radnja povrede ugovora. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje izazvan tetnom radnjom. Prema lanu 45 BK, kupac za bilo koju povredu obaveza prodavca moe: - koristiti se pravom predvienim lanovima 46-52 - zahtjevati naknadu tete predviene lanovima 74-77 - zahtjevati naknadu tete iako se posluio drugim sredstvima Rjeenja BK su veoma slina u uporednom pravu kada je rije o ovom pitanju. Sistem prava kupaca u sluaju docnje sa isporukom zavisi od: a) vrste isporuke b) Karakter roka, tj. karakter povrede ugovora docnjom sa isporukom. Prema nainu predaje stvari isporuka moe biti realna, dokumentarna i simbolika. Po kriteriju vremena isporuivanja cijele koliine isporuke, isporuka moe biti jednokratna i sukcesivna. Prema znaaju povrede ugovora docnjom sa isporukom, isporuka moe biti fiksna ili nefiksna. Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom Prava kupaca po osnovu ovoga mogu se svrstati u 4 grupe: 1. Zahtjev za izvrenje isporuke u naknadnom razumnom roku 2. Raskid ugovora 3. Popravljanje tete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom i 4. Restitucija eventualno plaenih iznosa. Zahtjev za izvrenje isporuke se podnosi uz davanje dodatnog razumnog roka za izvrenje (to nije cjelovit rok za izvrenje isporuke, ve vrijeme koje je potrebno urednom prodavcu da isporui ve pripremljenu robu). Raskid ugovora je veoma sloen i BK predvia 2 osnovne situacije: Prva je raskid ugovora prije dospjelosti obaveza. Ako je prije datuma izvrenja ugovora jasno da e jedna strana izvriti bitan prekraj ugovora, druga strana moe izjaviti da raskida ugovor. Postoji vie uslova za koje ovo vai, i ti uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno: a) obaveza druge strane nije dospjela b) postoji bitna povreda ugovora c) budua bitna povreda mora biti jasna

52

Meunarodno poslovno pravo d) ako vrijeme dozvoljava, povjerilac mora duniku dati razumno obavjetenje o namjeri raskida, kako bi dunik, mogao da prui adekvatna sredstva obezbjeenja urednog ispunjenja e) izjava povjerioca (kupca) o raskidu. Ako je izjava o raskidu uinjena, rokovi zastare poinju tei od onog datuma na koji je izjava o raskidu uinjena drugoj strani. Druga situacija se odnosi na raskid ugovora uopte (naroito zbog neblagovremene isporuke). Dvije varijante: I varijanta Ugovor se raskida prije nego je prodavac isporuio robu. - docnja predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid odmah slijedi - docnja ne predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid je mogu tek poslije poslije bezuspjenog proteka naknadnog roka za isporuku tj prvo davanje naknadnog roka za itvrenje pa tek onda raskid ugovora II varijanta - prodavac izvrio isporuku sa zadocnjenjem. Kupac i ovdje moe da raskine ugovor ako izjavu o raskidu ugovora da u razumnom roku raunajui od trenutka kada je saznao da je isporuka izvrena. Popravljanje tete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom ugovora predstavlaj sloen sistem obaveza prodavca, odnosno prava kupca. Sistem naknade je u BK postavljen sa obtim pravilima reparacije. Kod naknade tete postoje dvije situacije: docnja i raskid. Ako isporuka bude izvrena u razumnom roku, kupac ima pravo na naknadu tete, koja se sastoji u nadoknaivanju proste tete i izgubljene dobiti. Kod raskida ugovora kupac takoer ima pravo na naknadu stvarne tete kao i izgubljene dobiti kao jedinog reparatornog zahtjeva. Ukoliko se koristi drugim pravima koja stie raskidom ugovora, naknadom tete u novcu se koristi samo da bi postigao potpuno obeteenje. Ostala prava koja su kupcu na raspolaganju: - naknada u razlici u cijeni - kupovina radi pokria Kao posljednja alternativa kupca, spominje se restitucija tj. vraanje koje je mogue samo uz vraanje stvari koje su preuzete i pri tome su stvari nepotrone ili nepromjenljive. Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom U naelu rjeenja za ovu situaciju vezano je sa rjeenjima za jednokratnu isporuku mada ima specifinosti vezanih za raskid ugovora. Ona se razlikuje prema tome da li je koliina bitan ili nebitan element ugovora, odnosno da li docnja sa isporukom obroka predstavlja ili ne predstavlja bitnu povredu ugovora. Kada je koliina nebitan elemenat ugovora: 1. docnja sa isporukom obroka predstavlja bitnu povredu ugovora-kupac moe bet davanja dodatnog roka raskinuti ugovor ali samo za obrok sa kojim je prodavac u docnji. Izjava o odustanku je potrebna. 2. docnja sa isporukom obroka nije bitna povreda ugovora, ali kupac moe osnovano zakljuiti da e doi do bitne povrede ugovora u odnosu na budue isporuke, kupac u razumnom roku moe dati izjavu o raskidu za budue obroke. Kada je koliina bitan elemenat ugovora (kada postoji meuzavisnost svih obroka), kupac moe izjaviti da ugovor raskida u cjelini (za ve primljene i budue obroke). ienje od zadocnjenja

53

Meunarodno poslovno pravo Naknadno ispunjenje obaveze od strane prodavca, bez zahtjeva kupca. Za vrenje ovog prava prodavca predvieni su brojni uslovi: a) naknadnu isporuku prodavac mora da izvri o svom troku b) potrebno je da kupac nije raskinuo ugovor c) naknadna isporuka mora se vriti bez nerazumnog odgaanja d) naknadna isporuka mora se vriti bez nerazumnih nepogodnosti za kupca e) naknadna isporuka ne smije stvoriti neitvjesnost kod kupca u pogledu moguih buduih trokova. Svi ovi uslovi moraju biti zadovoljeni kumulativno. Obavjetenje prodavca o naknadnom izvrenju ugovora sadri zahtjev kupcu da prodavcu saopti svoju odluku i on djeluje samo ako ga je kupac primio. 42. Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potraivanja treih lica kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za nesaobraznost Kada se povreda ugovora manifestuje kao vidljiv nedostatak saobraznosti, rokovi zastarjelosti zahtjeva za popravljanje tete poinju tei od momenta isporuke, odnosno od trenutka u kome je roba ili stvarno uruena kupcu ili od onog u kome je kupac odbio da primi ponuenu robu. Rok zastare u sluaju skrivene nesaobraznosti tee od momenta u kome se nedostatak mogao otkriti. Uslov za to je neizvjesnost prodavca. Nedostatak nesaobraznosti, kao i docnja moe da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. Zato je i sistem odgovornosti isti kao i kod docnje. Uslovi za nastanak odgovornosti za nedostatak saobraznosti su: uredno utvrivanje posrojanja nesaobraznosti pregledom robe i uredna reklamacija. Prava kupaca kada ostaje pri ugovoru Ako kupac ostaje pri ugovoru, prema Bk kupac ima slijedee opcije: a) zamjena robe b) otklanjanje nedostataka c) srazmjerno snienje cijena d) naknada tete koja nije pokrivena nekim od predhodnih ovlatenja. Pravo kupca na zamjenu robe je ogranieno i pravno i faktiki. To je mogue samo za stvari odreene po rodu. I kada je to sluaj, BK postavlja brojne uslove: 1. Zamjena se ne moe traiti ako se kupac poeo koristiti drugim odtetnim pravom 2. Nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora 3. Zahtjev mora biti postavljen blagovremeno 4. Kupac moe zahtjevati zamjenu samo ako stvari moe vratiti u istom stanju u kome ih je i primio. Postoje jo tri napomene za zamjenu: 1. zamjena se moe traiti kao sekundarno rjeenje-onda kada popravak stvari ne uspije 2. kupac moe zahtjevati naknadu ostalih teta i kad zamjena bude uredno izvrena 3. ako je ugovor raskinut, kupac mora prodavcu naknaditi sve koristi koje je imao od stvari koja se djelimino ili u cjelini vraa.

54

Meunarodno poslovno pravo

Popravak stvari je ogranieno na isti nain kao i ovlatenje na zamjenu. Popravak mora biti tehniki mogu s obzirom na prirodu stvari i na osobine nesaobraznosti. Zahtjev za popravku mora biti razuman sa stanovnitva prodavca po BK. izbor kupca se moe smatrati nerazumnim ako je otklanjanje nedostataka nesrazmjerno skupo. Takoer ovaj zahtjev mora biti upuen u reklamaciju, bilo u razumnom roku poslije nje. Srazmjerno snienje cijene-prema Bk kupca stavlja u izrazito povoljan poloaj, povoljniji ak od onog koji ima po pojedinim nacionalnim pravima. On ga moe vriti samostalno u odnosu na prodavca i sud. Vremenska ogranienja ne postoje. Kupac se ovim pravom ne koristi kada je prodavac prije ili poslije isporuke otklonio nesaobraznost, kao ni onda kada je odbio da primi isporuku. Najvei problem kod ovog prava je utvrivanje snienja cijena. U uporednom pravu postoje tri metoda, i to: razlika izmeu vrijednosti stvarno isporuene robe i vrijednosti naznaene u ugovoru. Na ovo snienje cijena kupac ima pravo i kada je prodavac osloboen odgovornosti za neizvrenje ugovora i obaveza naknade tete. Pravo na naknadu tete je dopunsko pravo za sluaj da se kupac koristio nekim od predhodnih prava. prema BK ovo pravo se moe koristiti i samostalno. Prava kupca kada raskida ugovor Ako je nesaobraznost bitan prekraj ugovora, kupac moe da raskine ugovor. Uprkos injenici da je izvrena bitna povreda ugovora, kupac moe odustati od ugovora samo pod uslovima sa u razumnom roku izjavi raskid ugovora. taj razuman rok tee: a) poto je kupac saznao ili morao saznati za nedostatak b) od isteka dodatnog roka koji je kupac dao prodavcu za uredno izvrenje obaveze ili poto je prodavac izjavio da nee izvriti urednu isporuku c) po isteku svakog dodatnog roka koji je prodavac odredio kupcu, a koji se tie izjave kupca o prihvatanju ili odbijanju izvrenja ugovora u ovim sluajevima rokovi zastarjelosti potraivanja po osnovu naknade tete poinju tei od dana u kome su potraivanja dospjela, a to znai od dana u kome je izjava o raskidu stigla prodavcu. Ukoliko nesaobraznost nije bitna povreda ugovora, kupac nema pravo da ugovor raskine. tada se koristi pravima naknade tete. X ODGOVORNOST KUPCA 43. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke Pravni tretman docnje sa prijemom isporuke unutar kontinentalnih sistema zavisi da li pojedini poredak spada u translativne ili tradicionalne. Kod translativnih (romanskih prava) prijem isporuke je pravo kupca i zato se prodavac moe osloboditi obaveze deponovanjem stvari kod treih lica, sa ili bez dozvole suda. Slino je i u vajcarskom pravu. U tradicionalnim sistemima prijem isporuke je obaveza kupca.

55

Meunarodno poslovno pravo beka konvencija usvaja anglosaksonski reim gdje se odbijanje isporuke smatra prekraj ugovora. U sluaju docnje sa prijemom isporuke prodavac ima tri grupe prava: 1. ostati pri ugovoru i traiti njegovo uredno ispunjenje, tj. prijem isporuke 2. raskinuti ugovor i 3. traiti naknadu tete. Kada se prodavac koristi ovim sredstvima, sud ili arbitraa ne moe kupcu odobriti produenje roka. Pojedina prava prodavca prodavac kupcu moe dati naknadni rok za izvrenje obaveze. Dok taj rok traje i dok kupac unutar njega ne izjavi da nee primiti isporukum prodavac ne moe dati izjavu o raskidu ugovora prodavac ima pravo na raskid ugovora. Ovo pravo moe biti anticipativno ili naknadno. Naknada je determonisana sa dva faktora i to: da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora, a potom da li je kupac cijenu platio ili nije. kod bitnih povreda prodavac moe odmah raskinuti ugovor, davanjem posebnog obavjetenja. Ako je docnja sa prijemon isporuke nebitna povreda ugovora, ugovor se moe raskinuti izjavom prodavca tek poto bez uspjeha protekne naknadni rok razumne duine. Vrenje ovih prava nije niim uslovljeno ukoliko kupac nije platio cijenu. ali ako je cijena plaena, prodavac gubi pravo na raskid ukoliko to nije uinio kod docnje sa prijemom isporuke, prije nego je saznao da kupac ipak primio isporuku. prodavac ima pravo na naknadu tete. Ovo pravo postoji paralelno sa ostalim pravima.

44. Odgovornost za docnju sa plaanjem kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa plaanjem Docnja sa plaanjem postoji kada kupac ne izvri svoju dospjelu obavezu isplate cijene. Postupak ostvarivanja prava prodavca na naplatu cijene razliito je ureen u kontinentalnim sistemima. Ako ugovor uti, tarnslativni sistem zahtjeva sudsku opomenu za plaanje. U tradicionalnim sistemima dovoljna je bilo kakva opomena koju daje prodavac, pa ak i privatna. BK odstupa po ovom pitanju od nacionalnih prava, kontinentalnih i anglosaksonskih. BK izjednaava reim odgovornosti povrede sa ostalim povredama kupaca, a potom ne pravi razlikuizmeu situacija u kojima kupac nije postao vlasnik robe ili jeste. Osnovni princip koji dominira obavezom plaanja jeste jednovremnost isporuke i plaanja. Prodavac moe odbiti isporuku ako postane jasno da kupac nee izvriti bitan dio svojih obaveza zbog nedostatka kreditne sposobnosti. Ukoliko se ona pojavi po otpremi robe, prodavac ima pravo da sprijei isporuku robe, ako raspolae potrebnim dokumentima za to. Tada mora obavjestiti kupca o odgaanju isporuke i zatraiti od njega dovoljno obezbjeenje plaanja. Obavjetenje se alje neovisno od toga da li je roba u transportu ili je jo kod prodavca. i kod docnje za plaanje, prodavac ima tri osnovna prava: 1. ostati pri ugovoru i traiti njegovo uredno ispunjenje, tj plaanje cijene 2. raskinuti ugovor i 3. zahtjevati naknadu tete kao dopunski ili samostalni vid obeteenja.

56

Meunarodno poslovno pravo Ako je poeto sa koritenjem ovih prava, ni sud ni arbitraa ne mogu odobriti kupcu rok za produenje plaanja.

Pojedina prava prodavca prodavac ima pravo na zateznu kamatu. Pravo na kamatu potpuno je samostalno (ne zavisi od naknade tete niti utie na nju), i drugo nije precizno na koju vrstu kamate se misli.Kriterij odreivanja stope zatezne kamate prema BK nisu navedeni, ona se utvruje prema mjerodavnim nacionalnim pravima dejstvo raskida su donekle specifina. Zbog naela jednovremenosti ispunjenja, restitucija kao opte pravilo za sve dato i primljeno, se rjee primjenjuje. Ostala dejstva raskida su ista kao i u drugim sluajevima. Na snazi su klauzule o rjeavanju sporova, pravo/obaveza na naknadu tete i ostala prava i obaveze predvieni za sluaj raskida.

XI PRELAZAK RIZIKA 45. Pojam rizika i uporednopravni pregled Teoretski posmatrano, ugovor o prodaji moe imati tri dejstva: nastanak prava i obaveza, prelaz svojine kod translativnih sistema i prelaz rizika. Rizik je mogunost nastupanja tete na predmetu prodaje koja bi bila izazvana neskrivljenom tetnom radnjom bilo kojeg lica ili tetnim dogaajem za koji niko nije odgovoran. BK ne zauzima jasan stav o ovom pitanju.BK pojam rizika vezuje iskljuivo za propast ili oteenje robe. Ostali poslovni rizici nisu ukljueni u ovaj akt. Na prvom mjestu stoje oni akti koji su povezani sa aktima javne vlasti. Drugim rijeima, rizik obuhvata one dogaaje opasne za robu koji s emogu pokriti redovnim (transportim) osiguranjem. U uporednom pravu postoje tri sistema prelaska rizika: 1. rizik prelazi zakljuenjem ugovora 2. rizik se prenosi svojinom 3. prelaz rizika se vee za isporuku 46. Opta pravila o prelasku rizika po Bekoj Konvenciji BK dravinu (posjed) i svojinu potpuno odvaja. Da bi se rizik mogao prenijeti, roba se mora identifikovati kao roba namjenjena za izvrenje ugovora. Izraz identifikovanje se koristi da se pravilo odnosi i na generike i na individualizirane stvari. Identifikacija se vri u toku isporuke ili naknadno. kada je roba identifikovana, rizik na kupca prelazi u asu kada on preuzme robu. Ovde se moraju istai tri momenta: 1. Prvo, ovo tjeenje predpostavlja da se isporuka vri u sjeditu prodavca 2. Drugo, rizik prelazi u stvari sa pruzimanjem isporuke, tj u trenutku kada kupac treba preuzme isporuku 3. Tree, ako kupac ne preuzme isporuku, time ini povredu ugovora, rizik prelazi na njega u asu kada mu je roba stavljena na raspolaganju. Postoji i posebno ureena situacija u kojij rizik prelazi na kupca u trenutku kada je isporuka trebala da se izvri, iako on nepreuzimanjem ne ini povredu ugovora, ali za

57

Meunarodno poslovno pravo ovo trebaju biti ispunjena dva uslova, i to: Mjesto isporuke nije i sjedite prodavca. roba se najee nalazi kod treeg lica, npr u javnom skladitu: i kupcu mora biti poznato da roba stavljena na raspolaganju u tom mjestu. Ako nakon prelaska rizika na kupca, doe do gubitka ili oteenja, koje je posljedica povrede ugovora ili bilo koje druge radnje za koju je kriv prodavac, kupac ne snosi rizik. Ako je prodavac uinio bitnu povredu ugovora, a rizik je ipak preao na kupca, kupac ima pravo da se koristi sredstvima koja su mu u takvom sluaju na raspolaganju(da zahtjeva izvrenje ugovora ili da raskine ugovor bez obzira to je rizik na njega preao). 47. Pravila za distancionu prodaju Distanciona prodaja je ona kod koje se roba mora transportovati radi izvrenja ugovora. I ovdje je potrebno da roba bude identifikovana kao roba namjenjena za izvrenje ugovora. U okviru distancione prodaje postoje tri situacije koje su posebno ureene BK. - Prva postoji kada je potrebno izvriti transport, a prodavac nije obavezan da robu preda prevozniku u odreenom mjestu. Tada je mjesto isporuke i mjesto prelaska rizika mjesto predaje robe vozaru, a to je skladite prodavca. Rizik prelazi na kupca kada je roba predata prevozniku. Roba mora biti predata nezavisnom prevozniku, a ne pediteru ili slubenicim prodavaca ili kupaca. - Druga, ako se roba mora predati nezavisnom prevozniku u odreenom mjestu, razliitom od sjedita prodavca, rizik prelazi na kupca tek kada je roba predata prevoziocu u tom mjestu. rizik prevoza do tog odreenog mjesta snosi prodavac. - Tree, ako se roba u trenutku prodaje nalazi na putu, rizik prelazi na kupca u trenutku tzakljuenja ugovora.

58