You are on page 1of 73

n$rodne pripovietke iz bosne i s$nd2ak$

55-14/IV

sarajevo
1977

Predgovor
Ova zbirka pripovjedaka nije rezultat naunog rada afirmisane linosti na polju pisane rije i, nego djelatnosti i elje mladog ovjeka da ulije nepomu enu kaplju trezvenog napitka proizvoda duha naeg ovjeka u au na domaku sva ije ruke, preta u i taj napitak iz opteg narodnog duguma, vremenom pohabanog, u ono .to e mu sauvati trajnu vrijednost. Taj mladi ovjek potrudio se da to preto eno postane blisko i onome ko nema posebnog afiniteta za narodnu pripovijetku. itaju i ovu zbirku ovjek se osje a kao da je u drugom svijetu, vremenski dosta odvojenom, gdje vrijeme mjerimo izrazima za koje ne moemo uvijek re i da su zastarjeli i arhai ni, jer su oni jo. ivi i prisutni. tavie oni se i plode, preruavajui se u drugo ruho, as oblikom, as prelaenjem u drugo zna enje. Ovo je veoma izrazito tamo gdje je pripovijetka rado primljena i podsticana. (Radi toga je i donijet na kraju zbirke poseban dodatak objanjenje turcizama i /okalizama.) Uostalom, pripovjetka i ne e/i obradu. Ona se vee za njoj svojstvene izraze preko kojih ostvaruje svoj glavni cilj. Kao u enici 'kole internatskog tipa a porijeklom iz sredina ve e prostorne udaljenosti, sakuplja i u enici IV razreda Gazi Husrevbegove Medrese imali su priliku da oive uspamenu na i ndnina pripovijedanja. U takvim uslovima nije treba/o mnogo truda da se pTistupi zapisivanju pripovijetke, ali je trebalo vie rada oko njena iznalaenja i odabiranja. Ohrabreni uspjehom jer su u meduvremenu neki objavljivali svoje radove jednu zajedni ku zbirku pjesama, i potrebom ispra'njavanja v/astitih snaga, traili su nove forme rada. Uski okviri programa njihove kole nisu mogli zadovoljiti potrebe njihovih ambicija. Medutim, prirocla te iste kole zahtjeva ozbi/jnost i plemenitost sadraja djelatnosti njenih u enika.
5

Da bi otricu tih proturje nosti, okrenuli su se sabiranju narodne pripovijetke. Blizina njena izvora, predstavljena kroz usmeno pripovijedanje najbliih lanova iz porodi nog kruga, olakala im je posao. Protekkt godina bila je protkana, pored osta/og, sabiranjem pripovjedaka, zajedni kim itanjem i odabiranjem radi oblikovanja jedne zajedni ke zbirke. Danas, kada je ona dobila svoju kona nu formu ne postavlja se pitanje kako e sebi prokr iti put do itaoca i kako e biti primljena, jer njene vrijednosti su mnogobrojne, izmedu ostalog: to prua dragocjene podatke za prou avanje usmene narodne knji'evnosti, jer predstavlja presjek kroz pripovijedanje u seaskim muslimanskim zajednicamct i njenu specifi nu pripovjeda ku tracliciju; to jasno govori da narodna pripovijetka ivi i danas; to obuhvata re/ativno tirok prostor, pa otuda raznovrsnost sadraja, narodnog ko/orita jezika, a to za lingviste i folkloriste ima poseban zna aj; to su sakuplja i daci srednje kole, koji su svojim radom van okvira kolskog programa tragajuti za usmenom narodnom knji'evno u, za onim to je neotudivo nae, i najzad njena je vrijednost u starosti pripovjedaka, jer su neke starije od njihovih pripovijeda a sedamdesetogodinjakct. Prema tome zbirka kao cjeltina doprinije e da se naa narodna pripovjetka obogati novim mak,ar i stiunim pri/ozima. Kad bi ovjek pitao za na in sakupljanja zbirke, smatram da bi najta niji odgovor bio u njenom ranije zamiljenom naslovu Uz mangalu, sa usana, naboranog lica. U ovom naslovu isti u se tri pojma, tri slike sa trti posebna zna enja: manga/a, usne i naborarto lice. Sve tri skupa simboli.u atmosferu sabiranja. U sredini koja voli pripovijetke, pripovijetka se prenosi uz kafu sa dezvenjacima na mangali. Kafa se pije i pripovijeda se. Tako usmeno kazivanje prenosi se sa koljena na koljeno. Znala ki piti kafu uz mangalu sa puno uivanja i e(j)fa znaju samo starci, dkle i n&z,e, a takvih nema bez naboranog lica. Topla soba u zimskim i prohladnim danima a dugim no tima sa malo pe ena krompira i sama skoro da progovori.

Dklina pripovijetka treba da sa uva svoju fizionomiju, kakvu je i on primio, ob/ikovanu i neusiljenu. De'clina pri a mora biti vjerna, njegov se hater ne moe Dedo e biti smrtno uvrijeden ako se bitio ta tizmijeni. Njegovo kazivanje ne trpi intervenciju u smislu u/jepavanja, jer dedo kao to se vjeto oslanja na tap, zna -vjeto i lupiti nepo udnog poprijeko ispod Otucla je pri a sauvala svoju originalnost. Najzad i sama pripovijetka kotrljaju i se preko zuba i usana pripovijeda a postala je tako zaobljena da se teko vie moe zaob/iti. Ona moe samo kao takva da Svaka intervencija bi/o u jeziku i/i na inu iz/aganja prijeti da ona upadne u makaze izmedu starog i novog, a onda kao kristalna vaza raspadne u komade. Njena vrijednost je 71, njenoj cjelini, njenoj sveukupnosti. Kristatini pehar razbijen na trotoaru izaziva jezu kod pro/aznilca, jer moe sananijeti tetu, dok smjeten u izlogu tamo gclje mu je mjesto, cio i netaknut, oduevijava posmatraa, koji e se, htio ne, morati diviti majstoru koji ga je oblikovao. Prema tome ove pripovijetke su bez ikakve intervencije zapisiva a. Slatkorje iva starca, vesela i zabavna, svak u selu pa i u susjednim mjestima zna. Svojim pripovijedanjern sam se name e. Drutvena sredina u kojoj ivi rado ga trai potuje. Tome doprinosi i samo insistiranje da se stariji potuje. Dok stariji pri a mladi uti i slua. Ta7co je radio i sam starac dok je bio m/ad, tako i njegov dedo i tako dalje do najstarijih dana. Otuda je njegova pri a te na i nikada ne mijenja svoje korito. Zastupljeni pripovjeda i ove zbirke su preteno starile osobe. Njih petnaest su lica izmedu esdeset i osamcleset godina, a svega petorica miadi od pedeset godina od ukupno dvadesetosam pripovjeda a. Zanimijiv je podatak da je jedanaest pripovijeda a iz najueg porodi nog kruga sakupljaa ovih pripovjedaka. Medu zastupljenim pripovijeda ima najstariji je Haimovi , starac osamdesetih godina. 2ivi u okolini Visokog. Pri a potako, mirno i te no. Jezik mu je pun -turcizama i /oka/izama. U svoju pripovijetku se unosi k,ao da je sam doivljava. Ceste pauze koje sada ini radi starosti su vjeto ukomponovane tamo gdje pripovjeda o ekuje efekat svoje pripovijetke kod sluaoca. Medu pripovjeda ima-enama u poodmaklim godinama zastupljene
7

su izme u ostalih Bedrija abanovi , stara sedamdesetpet godina, iz Dervente, nastanjena u Zenic i Lati Hajra iz okoline Gornjeg Vakufa, oko sedamdeset godina. Dok je prva mirna tiha, druga je vesela, vedra i sklona ali. Njihove pri e su dva svijeta. Kod Lati Hajre moe se uti i suvie slobodnih izraza u pripovijedanju, a Bedrijino kazivanje ostaje u granicama moralno-didaktine sadrine. Me u starije pripovjeda e spada i Hadi ukribeg Cengi , star oko sedamdeset godina. Nerado zapo inje pri ati, ali kada po ne postaje neiscrpan. Izraz mu je popra en gestikulacijama. Boja glasa mu je milozvu na i prodorna, pa otuda postaje ugodan u pripovijedanju. Repertoar pripovjedaka mu je raznovrstan. (Vidi vie o pripovjeda imu na str. 133-134 ovog rada, gdje su dati osnovni podaci o kaziva ma i sakuplja ima ove zbirke.) Zbirku pripovjedaka su pro itali mr Munib Maglajli i dr Vlajko Palavestra kao recenzenti i dali veoma pozitivne ocjene. Dr Vlajko Palavestra dao je sugestiju da se zbirka razvrsta s obzirom na njenu raznovrsnost i viestruki utjecaj, po me unarodnom Aarne-Thompsonovu sistemu i po katalogu turskih pripovjedaka Eberharda i Boratava, to je i u injeno. Uvode i itaoca u ovu zbirku pripavjedaka ne pretendujem na ocjenu njene nau ne vrijednosti. To preputam istraiva ima ove vrste knjievnosti, ali smjelo tvrdim da se zbirka ne e mo i zaobi i pri budu im nau nim radovima prvenstveno iz oblasti jezika i folklora. Svaka pripovijetka je kao ba a za sebe. Nova ba a, novo cvije e, nova boja, novo raspoloenje, upravo onako kako to moe do arati samo narodna pripovijetka. Pored toga zbirka zasluuje posebnu panju to mlada lica pokazuju interesovanje za ono to je od opteg zna aja, a oni time ne ostvaruju skoro nita do stisak ruke i iskrenu etju da ovo ne bude njihov posljednji rad. Sarajevo, 10. XI 1976. godine Mr Omer Naki evi

NIT' TU BIO NIT' KAHVU POPIO NIT' PITU IZIO TAKO UO I TEBI ISPRI '0

U nemogu nosti da se svakome posebno zahvale, sakuplja se zahvaljuju svima onima koji su na bilo koji na in doprinijel izdavanju ove zbirke, prvenstveno kaziva ima pripovijedaka.

Caru na diwanu
Negdje na bijelom svijetu ivjeli starac ! baba. Starac je imao ku ku ! jednog pijetla, a baba koku i ovna. Baba je ivjela bolje od starca jer joj je koka nosila jaja, a ovan davao vunu, dok starac nije imao nikakva prihoda od svojih ivotinja. koje Jednom starac pode do babe i zamo!i je da mu jaje, a baba odbi i ne dade mu. Starac se naljuti pa, im dode ku i, slomi pijetlu nogu to mu ne nosi jaja. Pijetao se naljuti na svog agu, pa ga ostavi i rijei da ide caru na divan da prosi djevojku. Putuju i tako sustigne ga u putu lisica, pa ga zapita: Ku' si po'o, Pivo? Caru na divan, da prosim djevojku. Mogu I' i ja s tobom, Pivo, upita ga lisica. Ne mo, Lijo, posta e u putu, pa te ja nejmam kud. A kako u postat, Pivo, kad me po itav dan eraju lovci, pa se opet ne umorim. Dobro, Lijo, podi! Putuju i tako, sustigne ih vuk i upita ih: Ku' e to, Lijo? Pitaj Piva. Ku' e to, Pivo? Caru na divan, da prosim djevojku. Mogu I' i ja s tobom, Pivo. Ne mo, jer e u putu postat'. Kako u ja postat', kad me itav dan gone lovci sa hrtovima, pa se ja ne umorim. Dobro, Vujo, po i! Putuju i tako, sustigne ih u putu medvjed. Ku' e to, Vujo? Pitaj Liju. Ku' e to, Lijo?
11

Pitaj Piva. Ku' e to, Pivo? Caru na divan da prosim djevojku. Mogu i ja s tobom? Ne mo, Mejo, ti si puno teak, pa e brzo postat' u putu. A kako u ja postat' u putu, kad me po itav dan eraju, te se ja ne umorim. Dobro, Mejo, po i! Putuju i tako sretnu ih p ele. Ku' e to, Mejo? Pitaj Vuja. Ku' e to, Vujo? Pitaj Liju. Ku' e to, Lijo? Pitaj Piva. Ku' e to, Pivo? Caru na divan da prosim evojku. Moremo 11 i mi s tobom? Ne morete, ' elice moje, posta ete u putu. A kako emo postat', kad po itav dan letimo od cvijeta do cvijeta, pa se nikako ne umorimo. Dobro, ' elice moje, po ite! Kad do oe do jedne rijeke upita ih rijeka. Ku' ete to, ' elice? Pitaj Meja. Ku' de to, Mejo? Pitaj Vuja. Ku' e to, Vujo? Pitaj Liju. Ku' e to, Lijo? Pitaj Piva. Ku' e to, Pivo? Caru na divan, da prosim evojku! Mogu i ja stobom, Pivo? Ne mo', vodice moja, posta e u putu. A kako u ja postat', kad po itav dan te em nikad se ne umorim. Dobro, vodice moja, po i! Tako su oni putovali i u putu postane Lija. Ja ne mogu vie, Pivo. ta u ti ja, Lijo, ja sam ti govorio da nejde.
12

Zaboga, Pivo, ne ostavljaj me samu. U i pod moje krilo. Tako oni putovaii jedno vrijeme, kad i Vujo postade. Ja ne mogu vie, Pivo. ta u ti ja, Vujo, vik'o sam ti da nejde? Zaboga, Pivo, ne ostavljaj me sama. U i pod moje krilo. Oni nastavie put, kad postadoe p ele. Mi ne moremo vie, Pivo, ni maknut'. 'elice moje, vik'o sam vam ja da nejdete. E, ' Zaboga, Pivo, ne ostavljaj nas ovdi, jer ako padne kia sve demo pomrijeti. U ite pod moje perje. Idu oni, kad na posljetku i rijeka postade. Aman, Pivo, ja vie ni pedlja ne mogu. Ehe, vodice moja, vik'o sam ja tebi da nejde, a ti ne poslua. Zaboga, Pivo, nemoj me ostaviti ovdi. Ako sunce ogrije svu e me popiti. Udi u moju guu. Jo malo vremena pa Pivo stie caru na divan. Kad se pojavi zora, zapjeva: Kukuriku, do'o sam caru na divan, da prosim devojku. U to car bijae ustao na rani sabah, pa kad ovo u, za udi se. Drugo jutro opet Pivo pjeva isto, all ga car vie i ne slua. Vidi Pivo da ga car ne slua, pa tre e jutro zapjeva: Kukuriku, caru na sramotul Ovo se caru ne svidje, pa se naljuti i naredi da tog pijetla otjeraju me u najvede pijetlove, da ga oni ubiju. Odnesoe sluge Piva, utjeraju ga me u stotine pijetlova u kokoar, pa zatvorie vrata. Po ee pijetlovi tu 1 star eva pijetla, a on im pusti lisicu ispod krila, te ona sviju podavi. Kad car vidje podavljene pijetlove naredi da ga stave medu ovnove, da ga ubiju. Odnesoe ga sluge u tor medu ovnove, koji Piva po ee udarati. Ispusti on vuka, te ih on sviju pokla. Car se jo vie naljuti, te naredi da ga stave medu konje pastuhe. Oni e ga sigurno ubiti. Ali, sad Pivo pusti medvjeda, te ih on sviju podavi. Car sad naredi da ga stave u furunu, nek se ispe e. Ovoga puta Pivo pusti vodu iz gue i ugasi vatru.
13

Doved'te ga meni, da mu ja pokaem, naredi car. Kad ga dovedoe kod cara, i kad ga car uhvati za iju, on pusti p ele koje ga ispecae. Car po e moliti i kumiti Piva da ga spasi, da e ga nagraditi koliko god ho e. Pivo spasi cara, a car bre-bolje naredi slugama: Nos'te ga u podrum i stav'te ga u dukate ne' se napuni, pa nek' ide. Kad Pivo napuni blaga pod perje, po e natrag svom starcu. Starac je svaki dan oplakivao Piva, sebe je grdio to ga je otjerao, a uve e bi ga stalno sanjao. Kad Pivo do e, starac se obradova; grli, ljubi svog pijetla i moli ga za oprost. Pivo se odmori i re e starcu: Donesi jednu veliku se'dadu, da se istresem, jer sam ti donio dosta b!aga. Po e Pivo lupati krilima, a ono sve dukati ispadaju. Ispod svake peruke ispade po nekoliko dukata. Starac se obradova, pa bre-bolje do e baki da se pohvali. Sad baka trai od starca da joj d dukata, a starac odbi. Ne dam, bako, ne dam, bako, kad sam ja tebe molio da mi da jaja od tvoje koke, ti nisi dala. Pomisli baka; kako bi bilo da slomi svojoj koki nogu, ne bF li i ona kao i pijetao donijela blaga. Tako, jedno jutro, baba dozva svoju koku i oklagijom jof slomi nogu. Naljuti se koka, pa ode u bijeli svijet. Putuju i tako nai e na neko sme e, pa tu svrati da to potrai. Kopkala je i pretraivala. Na posljetku na e jednu zar alu kusturu, te je metne pod krilo i vrati se svojoj babi. Baba po e grliti i ljubiti svoju koku govore i: e si ti, kokice moja? Jesi I' mi se umorila i jesi I' donijela dosta blaga? Jesam, jesam, daj jednu veliku se'dadu da se istresem! Lupa koka, lupa, kad, na posljetju, istrese onu kusturu. Kad to baka vidje, razljuti se pa uze kusturu, te zakla koku. Starac to vidje pa re e baki: Daj mi pola mesa, da u ti dukata. Ne dam, zakla u ja i ovna, ali mora i i u drva !li na vodu. IIi voli i i s reetom na vodu i!i sa ovom kusturoi7 u drva. Volim donijet' u reetu vode, re e starac.
14

Ode baka u drva i brzo nakupi drva i vrati se, te zakla svog ovna i star evu ku ku. Ovna stavi u mali kazan, a ku ku u veliki. Ispe e veliki i mali kola , pa veliki stavi s ma!im kazanom, a mali s velikim. Starac do e na vodu. Nikako da napuni reeto. Kad to vidje vrana, povika starcu: P'jeskom, star e, p'jeskom star e! Starac po e pijeskom zatiskivati rupe, ali uzalud. Do e svraka: Klom, star e, klom, star e! Starac opet pokua da za epi rupe, ali voda opet provali. Do e golub i po e vikati: Voskom, star e, voskom star el Starac zatisne reeto voskom ! tako donese vode. Ali, dok je on donio vodu, baka je spremila ru ak. Re e starcu: 1!I voli veliki lonac i mali kola , i!i mali lonac i veliki kola ? Volim veliki lonac i mali kola . Sjedoe dvoje starih da jedu. Kad su zavrili, pokupi starac one kosti i po e vabiti ku ku. A baba e iz sobe: Ku ku vabi, ku ku milja! ta to kae, bako? Nita, nita. Neto s muicama pri am. Opet starac vabi ku ku, a baka e ponovo iz sobe: Ku ku vabi, ku ku jede! Kad starac shvati da je prevaren, otjera baku u daleki svijet. Lutala baka, lutala po svijetu, pa tako, u tom lutanju, na e neko divlje jare te ga pripitomi. Tako je baka ivjela u planini sama i za nekoliko godina odgoji dosta koza. Jednog dana baka se sjeti svog starca, odlu i da ga zijareti, da vidi ta radi i je li iv. Ponese sa sobom dosta kajmaka. Kad stie do star eve ku e, popne se na tavan da je on ne vidi, pa proviri kroz rupu, da vidi gdje je. Kad, starac sjedi kraj ognjita, kunja i grize neki koni opanak, jer je bio ostao bez i zalogaja hrane. Baka mu baci na koljena jednu kaiku kajmaka, a starac bre-bolje ono pojede, pa pogleda na tavan. Baci jo malo, Boija 'ti ice! Baka baci opet, a starac koji samo to nije umro od gladi, bre-bolje i ono podera, pa opet moli: Baci jo malo, Boija 'ti ice! Kad se starac najeo kajmaka, odlu i da se popne na tavan i da vidi ta je to gore. Pope se, a ono baka.
15

O, e si, bako? Ja za malo ne umrijeh bez tebe. Zagrii je i po e plakati. Sa oe s tavana, a baka mu ispri a ve; kako je nala jare i kako ima dosta koza... pa bi dobro bilo da i starac po e tamo, ima e dosta sira i kajmaka. E, bako, po'o bi' ja, al' ne smijem, puno kaljem, pa bi' mog'o da ti poplaim koze. Po i ti, pa kad tamo do emo, ja u te stavit' u kacu, a u usta u ti stavit' jabuku, pa ne e kaljati. Tako i uradie. Smjesti starca u kacu i stavi mu jabuku u usta. Ode baba da dotjera koze, da ih starac vidi. I taman to ih dotjera blizu, starac se zakalja, a ona mu jabuka iz usta pade u kacu pa po e lupati po njoj. Sve se koze uplaie i pobjegoe kud koja. Ode baka vabiti koze, ali uzalud. E, star e, sram te bilo, ta uradi? ta u, jadna ja, bez tkoza? Prevrne onu kacu i otisne starca niz brdo. Niz brdo se otkotrlja i a i prestade pri a. Zabiljeio: F. M.

Fate i Zlate
Oeni se mom e i dobi k erku, kojoj nadi ime Fata. Ne bi malo, te mu ena umri. Poto nije mogo da hrani dite, rii da se oeni. Kad ho e taksirat, oeni se hr avom enom. Dite je hranila, ali i molila Boga da umri to prije. Tukla ga je, mu ila gla u i drala ne isto. Uskoro i ona rodi k erku kojoj nadi ime Zlate. I sad je imala da hrani dvoje dice. Svoje je, bogme, ko svoje, uvala i uul<ivala mu, a Fatu nije pazila, a ni otac ne haje, Bog zna kako, za svoju k er. ena je okrenula na svoju, a mu, nit ta vidi, nit ta uje. Tako, mala Fate, nazor poraste. Bila je odba ena od svakoga. A ko, kad Bog ho e, bila je lipa ko slika, stasita ko procvitala trinja. Lipa od Zlate, rastavila od nje ko nebo i zemlja. I tako, ona narasla. Radi sve ku ne poslove. Opet je vajik bila vesela i nasmijana, fina i draga ko dobar dan. Ma ehi to ne bi drago. Po e da smilja kako da se nje otarasi, jer joj momci dolaze sve lipi od lipega, a njenu Zlatu niko ne e ni da pogleda. Odlu i ona da je poalje u onaj mlin, di, ko god zano i, uranka ne do eka. Ne bi li crkla. Da sam je, da Bog da, udavila, jo dok je bila ma e. Vidi Fate da je vrag odnio alu, te se, bome, po e spremati za mlina. Kad je pao akam, pola je. U uzli u je ponila samo nekoliko kora kukuruze, to joj je ma eha dala. Sa sobom je povela macu, kucu i horu. Sa svojim ivotinjama, koje je mnogo volila, razgovarala i veselila se. Dola je u mlin, zasula munjak i sjela da ve era. Poslije ve ere i' je pomilovala i poli su na spavanje. Hore na pantu, maca se srnota kod ognjita, a cuko savi rep i u uri se za vrata. Njeko doba no i, kad njeko zakuca na vrata: Treh, treh, otvor'te mi se vrata,

16

17

trese mi se brada, zubi su mi kao kolac, pregri u vas kao konac! Vrata se otvorie, a pomoli se njekakvo strailo, runo i upavo. O i mu se svitle ko svi e. Fate osjeti kako joj se noge osicaju. Jadnica, srce samo to ne isko i. U tome, hore sko i sa pante na ono strailo, maca sko i na grudi, a cuko zalaja nasrnu. Strailo se pripade i pobie. Fate vie ne more da spava. Kad odjednom ositi da se ne okri e rvanj. Ona probudi ivotinje i odlu i da vidi ta je ustavilo mlin. Kad tamo, a ono na grabljama, njekakva kutija, sva se svitli. Uzme je. Kad je otvori, a ono ima ta da vidi: sve je samo zlato i srebro. Ujutro je dola ku i i sve na tenhane kazala ma ehi. Sad je ona imala puno zlata i bi joj drago to e sad lahko sebi skupiti ruho za udaju. 1 moja e vilica, vire lje, no es i i. Neka ona donese. Po e nama' spremati masancu, onu pravu krajiku, navadi sira iz kace fino spremi u torbu. Pola je Zlate 1, ko i Fate, povela macu, kucu horu. Dodoe u mlin i kad je trebalo da ve eraju, maca zamauka Pis, huljo, pita nije za te! Cuko zarea Mar, gade, pita nije za te! Hore zakukurika i, da Bog da te o erupali! Legoe da spavaju. Njeko doba no i, kad njeto zatrese, zavrita, zapue, ini se da e vitar izvrn'ti mlin: Treh, treh, otvor'te mi se vrata, trese mi se brada, zubi su mi kao kolac pregri u vas kao konac! Vrata se otvorie, strailo za epi vrata i dode do Zlate te, Bogami, zgrabi je I izyu e napolje. Ona vriti iz vr' glave i otima se. Zove horu, a on uti, zove macu, ona 'uti, zove cuku i on uti; ama ni da se makne. A to one nisu ele iza 1 za to to im ona nije dala jesti. I strailo je ufano rastrga. Kad su ujutro ivotinje dole ku i, horoz je zapiv'o: Kukuriku, naa Ziate u mlin i u na klin i u! Zabiljeio: M. V.
18

Ognjilo
Bijae jednom jedan udan vojnik. Kada je, moj dragi, odsluio te se vra ao ku i putem koji je vodio u varo, sreo je neku baku. Starica, ko starica, dragi si moj, zaustavi ga i re e mu: Dobar si ti, vojni e, a dobra ti je i ta sablja, sinko. Kuda putuje? E, bako, idem ku i, o's!uio sam pa idem. to ti je odijelo slabo? Ima li para? Bogme, bako trebalo b! mi, ali pusto, kad nejma. Pa, sinko, da u ti ja ako ho e. Vojnik, ko ovjek siromah, pristade drage volje, ali gle sad! Baba pogleda na stablo ! re e: Vidi li ovo drvo, vojni e? Vidim bako. Ovo ti je drvo od zemlje do neba uplje k'o badanj. Sad ti se valja popeti gore na vrh, a ja u te spustiti konopcem dolje na dno. Dolje e vidjeti vrata na hodniku, evo ti moja prega a i klju evi, pa otvori vrata, samo nemoj sine, da se prepa'ne, jer ima veliki pas kod ekmede. Lijepo mu se javi i baci prega u na zemlju, a on e si i ! ti otklju aj ekmedu i uzmi para. Samo nemoj da mi zaboravi ponijeti ognjilo. Poto ga je baka spustila, on je sve uradio kako mu je ona rekla. Taman uze klju i otklju a ekmedu, a bakrene pare po ee ispadati. Kad je nakupio bakrenjaka ugleda i druga vrata te ih otklju a. Kad, moj brate, kod ekmede stoji pas, a o i mu kao mlinska kola. On mu se javi, baci prega u i nakupi srebrenih para. Kad je i tu bio gotov, ugleda ti on ! tre a vrata, pa po e da ih otklju a. Otklju a ih ! ima ta vidjeti. Kraj ekmede stoji pas, a ucaklio o ima. On se i njemu javi baci prega u i nakupi zlatnih para. 20

Nakupio ti je on, brate, pune izme, pune depove i torbu, te uze ono bakino ognjilo i prodrma onaj konopac da ga baka izvu e. Kad ga je baka izvukla, re e mu: Jesi li nakupio, sine, koliko si htio? Jesam, dobra bako, veselo odgovori vojnik. E, pa dobro, sinko moj, daj ti meni sad moje ognjiio i sretno da ti bude! A to e tebi to ognjilo, bako? Kad bi mogla da mi ga da? Evo ti, sinko, nek ti sretno bude! Sretno je stigao u grad ! po eo troiti pare. Ali pare ko pare. Vojnik se odade pijan enju, kartanju i lutanju od kafane do kafane. Troio je dok je bilo para, a dok je bilo para bilo je i jarana. Najzad osta bez igdje i ega. Teko njemu ta sad da radi? Sjeti se bakina ognjila, ali vidi belaja. Ne zna on ta ono zna i, kako da ga upotrijebi, kako se njim devera ... Pregled'o ga tako, dok nije slu ajno potrefio i upalio ga. Kad je ukresao kod njega se stvori onaj prvi pas iz prve sobe i upita ga: ta je, aga, ta ti treba? Nestalo mi para. Pas je brzo oti'o i jo bre se vratio nose i pun tovar bakrenih para. Ukres'o on i drugi put, te se stvori onaj pas iz druge sobe. ta ti treba, aga? Nestalo mi para, a nema li o'jek para, nema ni ivota. Pas je brzo oti'o i jo bre se vratio nose i tovar srebrenih para. Ukresa on i tre i put, kad se pred njim stvori ! onaj tre i pas iz tre e sobe. ta ti treba, aga? Nemam para, pa ni ivota. Pas mu je brzo donio tovar zlatnih para. Opet po e troiti. Na ini sebi dvore i sve spremi to mu treba. Sad mu treba i ena. Legao ti on da spava i sanja neku lijepu enu kod bana, ali vraga, ona je okovana i sama u sobi. E, da mi je jednom poljubiti, misli on. Kako do nje do i, kad je tako uvaju?! Ukree on, opet, ono ognji!o, te se stvori onaj isti pas. Aga, to ti trebam?
21

Sanjao sam jednu djevojku u banovim dvorima. Ah, kako je lijepa! Da mi je je samo jednom poljubiti. Pas je uao u njenu sobu, stavio je sebi na le a i donio. On je poljubio, a potom je pas ponovo odnio na isto mjesto. Svanulo. Ban pije kahvu, a k erka mu ispri a, da ju je neko no as poljubio. Drugu no postavie straara. I drugu no ovaj ukresa ognjilo, a pas se ponovo stvori i donese mu djevojku. Tre u ve er, on je opet usni. Ukree ognjilo i pas se stvori kod njega. Opet mu prahnulo da poljubi djevojku. Pas ode i stavi djevojku na le a. Ovaj puta spazi to slukinja, ali dok je obukla firale, pas je s djevojkom izaao na vrata. Slukinja bre bolje uzme boje, te obiljei vrata, kako bi znali kuda je otlla. Ali pas je bio pametniji. Uzme boje i na sva vrata u dvoru stavi isti znak. etvrte no i majka stavi djevojci na nogu kesu praha i na jednom mjestu prouplji kako bi se znalo gdje trag vodi. Pas je na le a stavlo djevojku i krenuo. Ali je, moj sinko, kroz onu rupicu ispadao prah ! ostavljao trag. Ili oni tako tragom i uhvate m!adi a. Donijeli su ga banu i bacili u tamnicu. ta e sad? On zaboravio ono ognjilo. U tamnici je stalno sjedio uz jedan prozor i vikao svakoga ko bi naiao. Jednom naide f neki dje ak. Tr e i tako, ko dijete, er, spade mu jedna papu a i udari ba u zatvorski prozor. Dje ak do e da uzme papu u, a zatvorenik to iskoristi, objasni gdje se nalazi ognjilo i zamoll ga da mu ga donese. Obe a mu da e mu dati para koliko eli. Dljete ga poslua, i sve se svri kako val ja. Sutri dan po elo je da se govori kako e m!adi a objesiti. Vjeala su napravljena, a svjetina se iskupila. Ban i njegova ena popeli se na jedno brdace kako bi mogli bolje sejriti vjeanje. Doveli oni ovjeka iz tamnice. Konopac mu navukli na vrat. On ih zamoli da mu dozvole da neto progovori. Dadoe mu izun. On upali ono ognjilo tri puta i sva tri psa su doletjela. Sav se prisutni narod razbjea, pa i ban i njegova ena. On se tada uputi djevojci u dvore. Na e je kako pla e. Kad ga je ugledala poznade ga pa mu sva radosna po e u zagrljaj. Tako se oni uzee, i ako su ivi i danas im je dobro. Zabiljeio: S.A.

Sabur y selamet
ivio neki trgovac. Imao je enu i dvoje djece, dva sin i a kao dvije zlatne jabuke. Plaho je zaimao. Tu su du ani, blago, roba, ama svega. Jednom mu na san iza e ovjek u zelenim haljinama. Duan si devru, pa i!i e devriti u mladosti ili u starosti? Sa ekaj dok se smislim zamoli ga trgovac. Slijede e no i do e opet onaj u zelenim haljinama. Duan si devru, pa ili e devriti u mladosti ili u starosti? Sa ekaj do sutra dok upitam enu. I tre e no i do e onaj, jedan te isti, pa ga upozori: Duan si devru, pa i!i e devriti u mladosti iii u starosti? Trgovac ga opet zamoli da ga sa eka do naredne ve eri jer enu nije upitao. De, ali sjutra ti je zadnji rok da se smisli - re e mu ovaj i nestade ga. Trgovac se u udu naao. Sve je mislio da je to ala, a bogme nije. Kakvom je to devru duan? ta li je to pogrijeio? Ujutru se izjada eni: Vala, sve se kanim da ti neto kaem. ta? zapita ga ena. Evo tri no i dolazi mi nakav "co'jek u zelenim haljinama, a sve iz njeg nur izbija, i pita me: Bi Ii volio devriti u mladosti ili u starosti, duan si devru? Devri dok si mlad, lake ti je 'rzdurat' kae mu ena. On se sloi s njom. Slijede e no i do e opet onaj u zelenim haljinama pa ga upita: E, feslijo, jesi li se smislio? 23

Jesam. Pa ta si odlu io? e devriti u mladosti u starosti? Devridu dok sam mlad odgovori trgovac. Istom nestade onog ovjeka u zelenim haljinama. Bojim emerom, te nodi zapalie mu se zgrade, du ani, sve pogorje. Jedva izvukao enu i djecu. Godinu dana narod ga izdravao. Dojadi mu da svakome bude muhta , pa jednom re e eni: Vala, eno, da mi idemo odavde, ne emo na i de malo rahatluka. I meni se ide. Ovoga mi je dosta odgovori mu ena. Tako, oni krenue. Hele, putovali, putovali i taman prihmali jednom gradu, kad ugleda on itave hrpe suhih drva kraj jedne rijeke. Da ostanemo ovdje? Napravi emo malo kak'e moremo ova drva prodavati tako se hraniti. Tako i bi. Drva je nosio u grad i prodavao, a ku i je donosio namirbu. Po ee fino zaradivati, a i nafaka po e pristizati. Zamoli ga ena da i ona po e u grad s njim. S djecom bi mogla prati haljine, suiti, pa to i zaradiU veli mu ona, i on pristade na to. Jednom tako ona prala s djecom haljine, a utom naljegnu, paa. Begenie je paa, pa se odnnah aik u inio. ije su ovo haljine? upita je paa. Perem i hranimo se o' toga odgovorila mu ona. Bi hanuma, moje oprala? Bi', k'o i ostalom svijetu. lzvadi on rubac i poku i. Kako ona potee ruku, on je epN vrsto i baci sebi na konja, pa dol-tabana. Dola djeca pla u 1 ku i. e vam je majka? upita ih otac. Do'o nakav o'jek upit'o majku da mu opere rubac, Zgrabio je za ruku pobjegao rekoe djeca, a suze im grohnue. ovjeku bi teko, zaplaka, kao dijete u pelenama. Naredi starijem da donese vode, ne bi ispekao kahvu i bar malo ublaio sikiraciju. A dijete zamami voda, pa hop. Posla on mladeg da vidi ta je sa starijim. Kad mla i brat ugleda da nnu se brat gui, i on potr a, pa i njega voda potkopa i ponese. A dolje, kad de sreda, dva ribara postavila mreu i lovill ribe. Upadoe djeca u te mree. Oni ih izvukoe i podijelie, jednom jedan, drugom drugi. Ribari nisu bili iz jednog memle eta, jedan blo iz Fo e, drugi iz Viegrada.
24

Odgajali oni djecu, a djeca rasla, rasla i narasla. Tako, stariji je navrio dvadeset, a mladi osamnaest godina. Bjee vaar u nekoj kasabi. Na njega se svi momci i cura slegle. I njih dvojica zijaret ga u ine. Stariji pomisli: Da mi je na i fina momka s kojim bi' se ispri 'o. Ovdi nikog na poznam. Uto nai e njegov brat. On nije znao ko je to, a dio mu se. I sli io mu je. Okle si, neznani juna e, i koga ima? upita ga. Zijaret u inih ovaj teferi odgovori. Tu razgovarae. Jedan ispri a kako je imao majku, oca r brata. Majku mu je odveo nakav ovjek dok je prala haljine, a njega burazera pohvatali su ribari pa ih podijelili. Sagovornik zaplaka. Mi smo bra a jedva progovori. Pa ta emo, brate, e emo sad zapita ga Nipoto se ne emo rastajati! Trai emo po b'jelome sv'jetu oca i majku. Godinu, dvije, lutali. Svukud kona ili. Potucali se po maha-lama, selima i umama, a nigdje nisu bili vie od tri dana. Tako nabasae i na onog pau, onog to im je odveo majku. Zatra2ie kod njega posla, a paa ih zapita. Biste mi po istili ba u? Bismo odgovorie. E, da se naredimo! ist ra un duga ljubav. Osta emo samo tri dana pa koliko platite, morademo i i dalje. Paa naredi eni da im dadne ru ak. A imao je on k erku od prve ene koju je otjerao. Painica naredi pastorci da odnese ru ak momcima, ali k s ensko, begenisala ona momke pa derdemez da aikuje s njima. Kad do le ku i izrui je ma eha to se zabavila, a ona joj re e: E, da vidi, onak'ih mladi a nide nejma. I ti bi se aik. u inila da si hi vi ela. Hem lijepl, hem vrijedni, hem nao iti ispri a joj paina k er. Sjutri dan painica odnese ru ak, pa im vi e s ba enih vrata: Donijela sam vam ru ak da mi pri ate odakle ste i kojim dobrom ste nas zijaretili. Ispri ae kako su imali oca majku, kako im je sve pogorjelo, kako su se hranili od prodaje suhih drva, kako im je nekakav ovjek odveo majku, kako se umalo nisu utopill i kako su se nali na vaaru, te kako su odlu ili da potrae oca i majku.

Ciknu painica, pa ih zagrli: Sinovi moji, vi ste moja djeca! Delije moje! Tu se isplakae, ipri ae o svemu i sva emu, a ko e kao rnajka s dje icom svojom. Ostae oni kod pae i due. Majka im je svaki dan nosila ru ak. Probirala je jela, sve bolje od boljeg. K er paina se uhvelenisala, pa de ocu. Boga mi, babo, ma eha je begenisala one mladide. Nosi birn fina jela. S njima se grli i ljubi. Oni rekli ostat' tri dana, a oni ostali mjesec dana. Ne vjeruje paa k eri, pa se prikrade jednom. Kad tamo, a (ma ih obojicu grli. Krivo pai, zemlju bi grizo. Nazva je svakojakom htjede je sasjedi. Poto je uo da je sadanji vladar bez hille i zuluma, pode da mu sve ispri a, pa neka on presudi. ispri ao je vladaru da mu je ena nevjerna. Vladar presudi da tu enu raskinu na konjima, ali ne udari muhur na tu svoju presudu. Taj isti vladar umrije iste no i. Sve pae veziri se Svak ho e za vladara. Nikako da na tu zajedni ku rije , pa odlu e da bude vladar onaj koga sjutra ujutro na u pred gradskim zidinama. Odnekle naiao onaj trgovac, zalupao na kapiju, a straa mu nije dala u i. Prislonio se on uz kapiju, pa zaspao. Ujutro krenue, kad tamo, ovjek spava. Postave ga za vladara. Ode paa novom vladaru po e mu pri ati: ena me je po ela varati. Doveo sam je curom sve dok nisu doli neki mladi i bila mi je vjerna, a sada se s njima i grli i ljubi. I novi vladar presudi da painicu rastrgaju konjima. Ali, novi vladar bijae mudar, pa re e da enu povede sa sobom kad drugi put bude dolazio. Kad je ena dola, vladar je upita: Jesi za njega dola k'o cura? Nisam. Nasilno me je odv'o. Imala sam o'jeka i dva sina. Sinovi su me nali kod ovog pae. Sa njima sam se grlila. Kad to vladar u, suze mu udarie na o i. Sve je brzo rastabirio, pa se okrenu pai zagalami. Uhljupe, nisi je curom ni doveo, nego si oteo tu u enu malu djecu ucvilio. Ovo je moja ena. Fala ti, Allahu, kad nas ,opet sastavi! Paa pozelenje od straha. Ama, ni rije i da kae. Kako emo njega osuditi! upita vladar enu. Ne znam. Osudi ga onako kako je on mene osudio. 26

Dovedoe etiri konja, krupna kao dvije planine, pa rastrgoe pau. Vladar pozva i djecu, te su od tada fino i hajirli ivjeli. Stariji je tutorovao vojskom, a mladi bio paa. Vladar se sjetio sna i enina savjeta: Devri u mladosti, pa je govorio stalno: Sabur-selamet! Zabiljeio: H.H.

27

Jedan se sakrio iza bukve s toljagom. Kad drugi naide, lupi ga po glavi i ovaj padne. lz vre e ispade hljeb a ovaj ga uze. Uh, ba sam og!a'nio! Pojede hljeb, pa se i on istegne koliko je dug i irok. Zlato se ponovo pretvori u ejtan djevojku.

v Sejtanslzo z1ato
Neki ovjek poao u drva. Nosio je samo sjekiru, jer je uma bila sasvim blizu. Kad je doao u umu, o i mu se zaustavie na jednom drvetu. Primijetio je da se neto mi e. Krene korak pa stane. Prilika stade pred njega. Bila je to djevojka, kao od sunca oteta. ovjek po e prema njoj, a ona povika: Ne, ja sam ejtan. Kako u vjerovati da si ti ejtan? progovori ovjek. Evo, sad e vidit' re e i pretvori se u hrpu zlatnika na sred puta. Uto nai oe dva dobra jarana. Ugledae zlato i obojica pritr ae. Ih toliko zlato, a nejmamo ga u em' ponijeti re e jedan. Nejse, dogovore se da jedan ide u selo i da donese jednu vre u a drugi da uva to zlato. im vie nisu bili zajedno po eli su razmiljati: Onaj to je krenuo po vre u veli: Eh, da sam sada sam, to bi' im'o zlata! To isto pomisli i onaj to je uvao zlato. Onaj to je krenuo po vre u smisli: Znam, on e ogladnit', a ja u ponijeti hljeba natrpanog otrovom. A onaj to je uvao smisli: Sakri u se iza bukve. Kad nai e lupi u ga po glavl. Ko e znati za to! Tako i bi.
28

Zabiljeio: L. D.

29

Der elez Alija adaha


Bilo je to davno. U Ugljanskom polju pojavila se adaha sa tri glave i morala joj se svaku no ostaviti po jedna djevojka, da je kod ur eva e vode pojede. Kad je dola na red k er nekog kmeta, koji je bio dosta bogat, on je dao telala u ovu okolinu da trai junaka koji e ubiti adahu. Tako je telal traio, a niko nije smio da se nafati, da iza e pred nju, a kamoli da se bori s njonn. Hele, nema are kmetu, pregore svoju k er, jer mora. Ako ne bi bila na odre enom mjestu, imbilir, ta bi bilo s ovim narodom. Pred mrak povede k er do vode, halali se s njom i ostavi je. evojka je sama zamrknula kod vode. Plakala je itavu no . U gluho doba no i u se da neko prilazi njoj. Prestravila se, ali je vi ela da nije adaha, nego insan. Bio je to er elez Alija. Pri e do nje i upita je: to pla e, seko? to me pita, kad me ne nnore pomognut'. De ti mene reci, ako Bog da, mu i u se da ti pomognem!' Ma jok, nego bjei, dok i ti nisi zaglajis'o. Ma, reci ti meni, pa ta Bog da. Eh, bogme, kad ho e da ti kaem kaza u ti. Ja sam k er toga i toga kmeta, pa je na mene reda da budem ve era adahi, koja e sada dojti da me izjede, pa ti je bolje bjei dok tebe nije zatekla, jer ako te zatekne izjeke te. Ne boj se, ja u ostati no es s tobom, Bogu na amanet, pa nek do e. Ja u legnut' da se odmorim, a ako zaspim ti me probudi im se ta pomoli. Tako je i u inila. ekala je smrt plakala. Kad bi tamo pred zoru, a ono se uje neki bahat i pojavi adaha. Alija viknu: Jallah, bismillah!
30

Sko i, izvadi sablju, po e da se bori s adahom. Bogami se borio po zadugo i osjekao joj jednu glavu, pa drugu, pa tre u. Kako je i treda glava pala na zemlju, adaha opu i da tr i; na stranu bez i jedne glave. Tri puta se okrenula oko jednog brda i to se brdo po tome zove Trojan. To je ono visoko brdo kad se ide prema ur eva i, ono ostaje na lijevu stranu, to dolazi ovako prema kibli. Pa odatle, brale si mi krasni, udari nanie. Kako nije imala glave udari na jednu ciglu jelu, gdje je okrnji. Tu je nastalo selo, koje se sada zove Krnja Jela. Odatle dalje produi i po ne se tresti tu ima selo Rastenovi e. Poslije se po ela bacati i na tom mjestu nastalo je selo, koje se i dan-danas zove Ba ica. Poto joj je na jednom mjestu najvie krvi isto ilo, sada se tu nalazi selo To ilovo. Kasnije se opruila I jo malo se vukla I lipsala. Sada postoje dva sela, koja se po tome zovu: Pruanj i Vu inide. Kad je er elez Alija posjekao adahi sve tri glave, uzeo je, te him osjekao ui, stavio ih u zobnicu, uzjahao konja i otiao. A djevojka, zdrava i vesela, vrati se svojoj ku i. Kad je ispri ala ocu ta se desilo, on dade telale da se javi junak koji je ubio adahu, te da de za to dobiti veliku hediju. poznatiji Kad su to uli ljudi koji su bili malo kuvetniji junaci, okrvave svoje noeve i kau da su oni to u inili. Odbijala je kmetova k erka takve junake govore i: Jok, bogme, onaj junak je osjek'o sve ui i odnio ih sa sobom. Nisu ovo ti koji su je ubili, nego trai jo dok se ne javi. I jo uvijek tragaju za pravim junakom. Zabiljeio: H. R.

31

Azrail i mladi
Mu i ena imali jednog sina. Dobro su ga pazili i hranili, a on napre ovao. Kad je narastao i zamom io se, htjedoe ga oeniti. On ne pristade. Ama nikako. Nikakvu djevojku on ne begenie. Jednom ga upitae, ta je sevep, a on im kae da se .ne e eniti dok god ga ne puste da ide u svijet. Oni mu dadoe dosta para i upitae ga kad e se vratiti. im me neto prepa'ne re e. Tako on po ne lutati po gradovima i selima. Do e na jedno polje, kad pred njega bahnu neko veliko udovite: Jesi I' se prep'o? upita ga. Nisam! Ni malo! hladno odgovori mladi . Ho e li ti mene primiti u svoje drutvo? upita ga udovite. Re e mu da ho e! Odjednom, ono udovite se pretvori u lijepog m!adi a. Produie zajedno. Kad su doli na jednu raskrsnicu, onaj mladi to je bio udovite, upita drugog: Kud si naumio? Po'o sam od ku e, i rek'o da se ne u vratiti dok me neto ne prepa'ne! Haj'ti ovim putem i reci onom o'j'ku da u mu izvaditi duu, jer ja sam Azrail. I nemoj i i dok ti ne dozvole da no i. Oni e te odbijati. Govori e ti k'o oja da imaju bolesnika, pa da im je malo nezgodno, ali ti gledaj da no i. Kad do e pred ku u, nazva selam. Jedni iskupljahu ovce, jedni kokoi kad ih on upita: Ima I' konaka? Odbijali su ga, ali ga na kraju primie. U neko doba no i do e Azrail. Nazva selam i onom ovjeku izvadi duu. Na polasku, Azrail re e mladi u da mu ne klanja denazu, nego da produi put.
32

U putu se ponovo sretne sa Azrailom. Ovoga puta Azrail ga poalje u jedno drugo selo, u neku malu ku icu u kojoj je ivjela jedna stara ena. Starica je imala samo sina, nikog i nita vie. Rado e te ona primiti! rekao mu je Azrail pri polasku. Kad je doao do te ku ice vidio je pred njom jednog mladi a kako sjedi. Ima 1' konaka, mom e? Ima, brate, samo ti ja nejmam nita dati za ve eru! Ti mene samo primi, a Bog e dat' ve eru. Kad mladi u e unutra, do eka ga bolesna ena. Bila je radosna to ju je posjetio, Kad komije ue da je doao nekakav gost kod ovih siromaha, svaki se potrudi te donese po neto od jela. Kad je bilo oko pono i dode Azrail i na najljepi na in izvadi duu starici. Preporu io je mladi u da ostane na denazi ove ene. Sin je plakao, bilo mu je ao majke, a ovaj ga je tjeio. Kako ne u plakati, kad je ne mogu lijepo opremiti na onaj svijet! kroz suze je govorio sin. Ja u podnijeti sav troak, obe a mu mladi . Sutradan je uradio sve kako je obe ao: klanjao denazu, te nastavio put. Opet se sastane s Azrailom, ali sad se treba i rastati s njim. Pa, kad si ti Azrail, reci mi, bolan, kad u ja umrti. Umr e prvu no kad se oeni. Kad bude prvu no sa enom, ja u do i i duu ti uzeti. Doao je ku i. Poslije nekog vremena, njegovi opet navalie da se oeni. On se odupirao. Morao je da im kae da se ne smije eniti, jer e umrijeti im se oeni. Onda mu roditelji rekoe: Ako bude umirati, onda emo nas dvoje stari' umrti. On se oeni. Kad bi prvu no , eto ti Azraila. Zna li ti ta smo se nas dvojica dogovorili? upita Azrai I. Znam, ali su mi roditelji rekli da e oni za mene umrti, ako bude da se umire. Pa, de ti onda njih upitaj jesu Ii oni za to? Kad ih sin upita, oni se prepadoe. Svaki Hase nek' se stara za se! rekoe. Vrati se Azrailu i re e mu ta mu je re eno. Onda Azrail upita mladu, da li bi ona umrla za svog mladoenju.
3 33

Bi' vala, zdraga srca. On je meni vajik govorio da bi za mene umro, pa bi' i ja za njega. Azrail tada ode i uze due starih, a njima re e: Neka oni otkvitaju svoje, a vi ostan'te! Zabiljeio: J. A.

Sudbina
Dojadilo nekom siromahu da ivi, djeca ga posula i fukaratina pritisla, pa ode na jednu stijenu, zaveza o i i htjede da sko i. Kad vie njega stvori se ovjek. Uhvati ga za ramena i povu e. ta ho e, divanijo? Ho u da se slomim odgovori mu siromah. to? Ne mogu da ivim. Nemoj, zgrijei e. Ja sam Azrail, pa u ti ja uzeti duu kad bude trebalo. ta u sad? Zna li pisati? Ne znam dobro. Zna li Elham napisati? Znam. Napii Elham. Tamo u onom selu ima dobro bogat o'jek, ali je odavno hasta. Zapii mu i on e ozdraviti. On ima tri sina, a kad ozdravi ti e mu biti etvrti, pa e ti dati etvrtinu imetka. Nejmam olovke. Uzmi ugljena. Nejmam ageta. Uzmi kupusovu lisku i napravi zapis. Zapisa on onom ovjeku, kad, bogami, bi mu malo lake.. Zapisa drugi put, a ovjek po e govoriti, ustajati pomalo i jesti. Vidje on da mu ima fajde od toga, pa naredi sinovima da mu taj isti ovjek opet zapie. Tre i put kad mu je zapisao, onaj sko i na noge. S Bojim emerom, kao da si rukom skinuo, kao da nita nije ni bilo. Bagata mu prepisa etvrto hise imetka, te ti i on zabogati.
3 35

34

U to se u cara razboli k erka. Traio car he ime po itavom vilajetu, ali ni od kog ne bi fajde. u on da neki ovjek lije i dobro i da je izlije io nekog bogataa, pa naredi da mu ga dovedu. Do e ti ovaj, napisa Elham, a careva k erka ozdravi. Dade mu car silno blago, te ti on jo vie zaimade. Kad se u cara razbolila druga k erka, pozove on ovjeka, a on i nju izlije i. Car ga ponudi da uzme 'to god ho e, a Azrail ga nagovori da uzme ono gubavo drijebe iz podrunna, to on i u ini. to e ti ono za udi se car. Treba mi, care, nita vie ne traim do tog drebeta. Vala, kad si mi spasio obadvije erke, dao bi' ti vie o' toga. Otidi, pa nek ti ga sluge izvedu. Postade on, moj brate, najbogatiji. Ruka mu sve vie beri etli, a djeca hajirli. Do e Azrail i zatrai mu duu. Pusti me, bar dok uzmem avdest. Uze on abdest, a Azrail mu je opet zatrai. Pusti nne da obi em konja Pojae on na konja, a konj krilat, pa bjei, pa bjei i oedni. Vidje, na sred polja tri ovjeka grob kopaju, a kod njih ibrik vode. Dajte mi malo vode, dobri ljudi. Dadoe mu. Konne to kopate grob na ovoj vru ini? Ja tebi, ja ko tebi. U to Azrail stade kraj njega i po e mu besjediti: Sudbina je da ovdi umre i da te ovdi zakopaju. A nagovorio sam te da uzme ono gubavo drebe to je odraslo krilata konja, pa si na njemu dojahao da te ljudi ne bi 'prenosili. To mu re e i izvadi mu duu. Zabiljeio: H. H.

ena evlija
Neki bogati fo anski trgovac poao na abu. Kao i ostali u onaj vakat i on je iao na devi. Taman kad su htjeli da se vrate, njemu neki hrsuz pokrade pare. Tako sve hadije krenu ku ama, a on sironnah, ta e nego ode nekom starcu na savjet. Starac mu veli: Ostani ovdi eteres' dana i klanjaj rani sabah kod abe, pa, jeda Bog da'ne neke razgale! Tako on i uradi. Svako jutro je dolazio kod abe 1 na jednom mjestu klanjao rani sabah, a pred njim je klanjala neka ena. im bi klanjala, nestalo bi je. Dani su prolazili, a nita se nije mijenjalo. Nigdje ne na oe hrsuza to je pokrao pare. Kad pro e etrdeset dana, ona ena to je pred njim klanjala upita ga: Boga ti, hadija, o'kle si? Ja te ovdi vidim svako jutro, ali mi se ini da ti nisi odavle i da te neka briga mori! Jes', vala, ja nisam odavle, nego sam od Bosne, pa su me neki hrsuzi pokrall i ne mogu se vratiti ku i. Zamiri de' re e ena. Hadija zamiri, a onda mu ena re e: Otvori o i! Hadija otvori o i udom se za udi. Nije vie bio u haremu eabe, nego na nekom brdu jo se nije ni ohaviz'o, a ona opet re e: Eno ti hadije ulaze u Saraj'vo! Pouri, more hi sti i! Boga ti, dobra eno, kako se zove i okle si? Ja sam Dervi Uma iz Ljubue re' e ena i nesta je. Kad je hadija doao u Fo u, nakupovao je svakakvih pe ea i krenuo u Ljubuu da se zahvali Dervi Umi. Dode kod nje, upita je za zdravlje, sjede pa po e: Dervi Umo, kako si ti to postigla, da bude evlija?

36

37

U taj trat u avliju upade ovjek sav prljav od blata, a jedva hoda, toliko se nalok'o. Evo mi o'jeka, bjei u ovu sobu da te ne vidi! povika Dervi Uma. Hadija u e u sobu, a ona zamandali rezu. Vrata su bila ispucala i na nekoliko mjesta ispala frina, pa je hadija gledao kroz jednu ubu ta e biti. Kad onaj pjano u e u ku u, po e da psuje. Uze naku motku i stade tu i enu. Na onom mjestu gdje je drao rukom, bila je zamotana krpa da ne ulja kad se motka u ruci dri. Tukao je tako tukao, a ona ni avaza od sebe ne daje, samo se u urila, i ponekad uzdahne. Kad se umorio, poturi motku pod iljte i svali se tu. Dervi Uma mu pri e, te ga opra, obu e mu isto odijelo, nahrani ga, i namjesti da spava. Tako ga uredi, da se ovjek ne moe prepoznati. Kad zavri, otvori ona sobu gdje je bio hadija i zovnu ga da iza e. ta e ona krpa na onoj ipki? Ja sam to stavila, kad me bije da ga ne ulja. A kol'ko ti 'vako devera s njim? I kako more izdurati? Poodavno ja 'vako, al' ta e, i ovo je Bog dao, a ena valja da uva o'jeka. Sve e pro i, pa i mi. Hadija se zahvali Dervi Umi i krene ku i. Kad odmaknu od sela, re e sam sebi: Kako ono kau: da ena more postati evlija za dana, a vidi, na em' se to more zaraditi! eteres'

Softa
U blizini vezirova dvora bijae medresa. Sobni penderi vezirove k erke gledali su pravo na okrugli adrvan, gdje se abdestie softe. Vezirova k erka nekako je bila uvijek boleljiva, kao crvIjiva repa i naj e e bijae priljubljena uz dam svoje sobe. Dugo je gledala na jednog softu, koji je stalno ostajao posljednji uzimaju i abdest. Tako se ona zagleda u njega. Gledali su se tako svaki dan, ali od svega toga nita nije bilo. Jednoga dana dok je taj softa uzimao abdest vezirove k erke ne bijae na penderu. Tako jedan, dva, tri dana. Softa se malo kao zabrinu. Najposlije, protabirivi, sazna da je u vezirovu dvoru alost. Umrla mu k erka. Nije ala. To nikako nije mogao sebi utufiti u glavu. Pomiljao je jadnik da joj se samo dua potajila. Najposlije odlu i da iste no i krene na mezarluke. No mrkla. Ne vidi se ni prst pred okom. Softa pri e mezaru. Mezar otvoren. Tad zapali svije u da vidi ima li je dolje me u etiri zida. 1, na moju duu, na tabutu bijae oprueno tijelo, umotano u efine. Softi se pri ini da se mi e. Sko i u mezar i iznese tijelo, pa ga prisloni uz jabuku na meraji. Bogme, tijelo se po e bolje micati, a softi kosa raste li, raste. Suzdri se nekako. Pri e sav radostan to je moda iva i odmota je. Malo, po malo, ona do e sebi. Ne zna jadnik: i!i se on vie uplaio nje ili ona njega? Ona kao divanija, ne moe da se sna e ni gdje je. Softa joj sve na tenhane ispri a ta se desilo. On je povede i pravo u svoju sobicu u medresi. Tamo su je skrivali. Niko iv nije smio re i veziru. Uh, otila bi mu glava kao horozu. Jednog dana do e nare enje softi; da mora i i u Carigrad. Razbija glavu; ta e sa svojom enom. Drugovi mu obe ae da e je uvati. On sutradan krene i re e da e se javiti s jed39

Zabiljeio: . H.

38

nom hedijom kada bude na polovini puta. Kad stie tamo negdje oko Kosova, njemu se zae alo, da presvisne. Neki Mli ovjek re e: Tamo, negdje na kraju polja ima voda, ali znaj ko god je oti'o tamo da se napije, nije se vratio. On se zaputi tamo i do e do nekih basamaka, koje su vodile negdje u zemlju. Kad je siao dolje, ima ta vidjeti. Neki delija stoji sa sabljom dimikijom u ruci, a ispred njega itava hrpa isje enih ljudi. U jednom prijegratku velika krma a hrok e rovi po kaljavoj zemlji. Softa se skameni od straha, ali se ipak mudro dosjeti. ta eli, putni e? upita ga delija. Pa eto, htio bi' piti vode, ako dozvoli. Dobro, napide se, ali samo prije toga da mi odgovori na jedno pitanje. Samo, pazi, ako pogrijei zavri e k'o 1 ovi prije tebe. ta je ono tamo to vidi? Softa jadnik nije ni gledao tamo, ve stade odgovarati: Pa ono je pobona ena k'o to vidi. I stvarno tamo je sjedila ena, prekrivena i pognute glave. Dobar si re e mu delija pri i i napi se vode, koliko hode. Softa pride napi se vode, a on mu dadne kesu dukata krene dalje. jedan ipak. Softa zadovoljan, zahvali Kad je sreo prvu karavanu to je ila za Sarajevo, on uzme onaj ipak poalje ga svojoj eni. Iao je tako, iao i stigao do Carigrada. Kad tamo na jednom mjestu skupila se svjetina. Neto vi e galami. On malo prislune: Ja dajem pola kese. Ja itavu kesu. Ja kesu i malo vie uli su se glasovi. Kada on razabra o emu je rije sazna da se taknni e ko e vie dati dukata, da bi ga sultan ve eras primio na ve eru kod svoje k erke. On ponudi onu veliku kesu dukata i njega sultan primi nave e u svoj dvor. Kad softa dode lijepo pred dvor, sultan ga uzme za ruku, pa pravo u sve anu odaju. Tamo bi njegova k erka, lijepa k'o hurija. Nave e, sultan mu ponudi svoju k erku za enu i stan u svom dvoru. On odmah pomisli na svoju enu u Sarajevu. Kud e, ta e? Pristane na sultanovu ponudu. 40

Kad karavana stie u Sarajevo, predade onaj ipak softinoj eni. Jadnica, mnogo se obradova. Otvori ipak i u udu se na e. ipak pun dragog kamenja. Od toga pro oe tri godine, a on se jo ne vrada. Ona pomisli da se sigurno oenio i poslao joj ono dragog kamenja da se sama snalazi kako zna. Ona ti lijepo od onog dragog kamenja podigne veliki han. U njega je ugradila jednu malu odaju s uskim penderom, kroz koji je gledala svakog ko bi uao u han. Godine su prolazile. Vezir jo uvijek alostan zbog smrti svoje k erke. Nije jadnik ni slutio da je ona iva. Jednoga dana sultanova k i se razboli i umre. Njen mu zatrai izun od sultana da se vrati u Sarajevo, jer ta de ovdje kad mu je umrla ena. Sultan ga opremi, dade mu silno blago i on se obradova svemu tome, pa okerepi i pravo u Sarajevo. Kad stie u Sarajevo, a ono se, bogme, dobro izmijenilo. Kud e, ta de, a on u onaj han. Kad tamo vidje, vezir igra aha i svakog iva pobjeduje. im se pomolio u han, njegova ga ena so i kroz onaj kapidik i naredi slugama da joj ga dovedu. Oni ga zgrabe i pravo njoj. ta je sad ovo sa strahom proapta softa. Uvedoe ga u onu malu odaju. Vidje tamo neku enu kako sjedi, prekrivenu feredom. On se jadnik prepao; ta de sam sa nepoznatom enonn u sobi. ena ga mjerka ispod ferede. Pretrese ga o ima nekoliko puta od pete do per ina, pa prozbori: Ne boj se, bolan, na sigurnom si nnjestu. On ne poznade glas svoje ene. Odakle, si, delijo, kud si naumio? Pa, bio sam u Carigradu, pa sam se sad vratio u Saraj'vo. Jesi nekog ostavio iza sebe? Jesam enu, a sada ne znam gdje je. Vjeruje da je i sad iva? Ne znam. Ona sma e pe u s lica i nasmija se. On umalo ne pade sa stolice od ibreta. Nije mogao vjerovati svojim o ima. Pritr a joj, pa je vrsto zagrli i poljubi. Poto se ispri ae, on se zabrinu kako e sad kazati veziru. Ona ga umiri: bi smio poigrati Idi ti, pa pozovi mog oca, i reci: Da aha s mojom enom. Ja sam nekada stalno njega pobjedivala. 41

On ode i pozva vezira. Vezir do e. Sjede s njegovom enom za sto i po e igrati. Ona jednom ma e, a vezir se za udi. Ona i drugi put ma e, a vezir se uhvati za glavu i zaplaka: Izgubi u od tvoje ene. Ona mi e figure isto k'o to je igrala moja rahmetli er, a ona me je uv'jek pobje ivala. ta bi ti onome ko bi ti doveo sad tvoju erku? Eh, sinko, ko bi je mog'o dovesti kad je davno umrla. Reci ti meni, da li bi ti ubio onoga ko bi ti sada doveo tvoju erku? Ne bi', to se zna, ali to je muhal. ena skide feredu. Vezir se zagleda i sru i se na pod. Kad do e da sebe obveseli se. Oni mu ispri ae ta je sve bilo Vezir, pun sre e, obe a softi da e biti njegov zamjenik. Zabiljeio: H. R.

42

Car hopile
Kada je jedan bogati ovjek bio na umoru, on pozva sva etiri svoja sina i re e im: Ostavljam vam beare. Najstarijem ostavljam crn duek, drugome b'jeI behar, tre em zelen v'jenac, a najmla ern maven ador. Kada se ednete d'jeliti, oti ite kod cara i on e vam protuma iti ta kome pripada. Poslije smrti, dolo vrijeme sinovima da se podijele. Dogovore se i jedno jutro porane caru. Usput vide neki trag. Malo kasnije stie ih neki ovjek: Da niste vidili jednu devu? Da nije bila sakata u desnu nogu? dobaci najstariji. Jest! Da nije bila orava u I'jevo oko? upita drugi. Jest! Da nije bila kusa? dodade tre i. Jest! Je li imala jular na glavi? re e etvrti. Jest! Ako je to, onda je otila u onom pravcu rekoe sinovi. Ne, bogme, vi ste mi je ukrali, im znate toliko o njoj. Ma, jok, dobar si o'je e tvrdila su sva etvorica. Ma jest, idem caru da vas tuim! razljuti se ovjek. Kad stigoe do carskih dvora, viknu cara ispred ku e i on Ih primi. Nepoznati ovjek s vrata po e objanjavati caru zbog eg je doao, a on mu odgovori: Idi ti ku i, nemoj mi uznemiravat' musafire ve eras, do i sutra pa emo vi et! Kad su se malo odmorili, jedan e od etvorice bra e:
44

Care, nama je rahmetli otac ostavio beare i rek'o da nam ga ti protuma i kad se ednemo d'jeliti. Najstarijem je ostavio crn duek, mla em b'jeI behar, tre em zelen v'jenac, a najmla em maven ador. E, pa to je lahko. Tebi to je dao crn duek pripada zemlja, tebi to je dao b'jeI behar pada mal, zelen v'jenac je ba a, a maven ador su du ani i hanovi. Tako vas pada, ako ste zadovoljni. Jesmo, care, mi smo se ba tako i prije pod'jelili i radili te poslove. Oprostite to u vas pitati. Onaj o'jek to je do'o s vama kae da ste mu ukrali devu. Je I' to istina? Ma, jok, care! Mi smo samo vidili trag njegove deve. A, dobro, kako vi znate da je bila ba njegova deva? Hramala je na desnu nogu, jer je obijala rosu na desnu stranu. Bila je orava u I'jevo oko, jer je pasla samo na desnu stranu. Kad se baljeala, baljege su ostajale itave jer nije ima!a repa da ih rasturi, ima!a je jular na glavi koji se vuk'o po zemlji i pravio trag. Car se za udi njihovoj dosjetljivosti i pusti ih na miru. U tom do e i ve era. Zvali su cara da i on ve era, a on ne htjede. Po ee jesti i najstariji zapodjenu razgovor: Dobar hljeb, ali ga je m'jesila ena koja doji d'jete. Dobro meso, samo ima pasje sorte dodade mla i. Dobar pekmez, samo sa vakufa nadoveza tre i. Dobar car, samo da nije kopile re e najmla i.

Sluao to car pa ga za udi ta oni sve govore. Ode te pita ko je mijesio hljeb. Uvjeri se da ga je mijesila ena koja doji dijete. Pozove sluge i pita ih, od ega je meso to je sino bilo za ve eru, a sluge rekoe: Meso je od jagnjeta ovce to nam se ojagnjila kad se i ku ka otenila, pa ovca i tenad polipsala, a mi jagnje poturili pod ku ku. Te ga ona iznjivila. Odakle je pekmez pita dalje car. - Ubrali s oni' ljiva iz groblja, te napravili pekmez. Poto se prve tri izreke obistinie, car se prepade da etvrta ne bude istinita, te otr i kod majke i upita je: Majko, bre govori, jesam li ja kopile? ta ti je, sine, ta me to pita? Bre govori il' zeher. Ma, bjei, sine, pod starost me to pita! Govori, majko, il' ja il' ti!
!

45

E, sinko, ka' si navalio, kaza u ti: Tvoj otac nije im'o evlada, a bio je dosta bogat, pa mi bilo ao da ostane boga'stva na drugom, te ti ja jednu no pustila musafira, te se ti rodio. Tada se on vrati onim musafirima u sobu: Dobro, kako vi znate da je hljeb m'jesila ena koja ima d'jete pri sisi? Pa, lahko. Hljeb je malo mekovan. A kako meso? Pa, lahko, zato to je k'o i kod pseta, kod kostiju salo a na vrhu meso. A kako znate da je pekmez s vakufa? Fin je, samo to mora bit' grk. A kako znate da sam ja kopile? Lijepo! to te god sino zvasmo da s nama jede, ti vie odbijae, a zna ono: nto si navalio k'o kapile! Onda ih car isprati i kad sutra do e onaj to mu se izgubila deva, re e mu: Ove ne diraj! Oni su poteni ljudi! Zabiljeio: H. R.

Sunce kao svjedoh


ivio je Omer sa svojom Fatom u siromatvu, ali sretno. Na njihovo malo crkavice bacio je oko komija Murat. I on jednom nagovori Omera da ide s njim traiti dukate, jer on k'o bajagile zna gdje se dukati kriju. Znam na jednom mjestu ima tovar dukata, samo da bi to nali, ti mora sa sobom ponljeti ravno sto komada utaka. Ne smije ni od kog pozajmiti, jer tako ne bi nita nali. Jedno jutro njih dvojica krenu u umu. Kad su zali duboko u goru Murat re e: Kopaj, Omere, ovdje. Ovdje su! Iskopae rov te e Murat Omeru: Sagnider se Omere i vidi zve e li dukati! Omeru postade sumnjivo, ne ka se, te Murat sko i u rupu. Ne zve e. Jo treba kopati! Jo malo kopae pa Murat prozbori: Omere, hajdi sad ti sko i, na tebe je red! Omer sko i a Murat lopatom po glavi. Omer jedva prostenja: Pusti me, mogu ostati iv, a ako me ubije sunce e ti biti svidok. Murat njega jo jednom klepi, uze iz njegove kese ono sto dukata, zagrnu ga zemljom i ode ku i. Kad do e ku i protabiri da su ih u putu napali vukovi, a on jedva iv umakao. Kroz dvije-tri godine Murat je sjedio sa enom u sobi, a Bog dao, sunce upeklo pa sve gori. Murat se odjednom zasmija, a ena e mu: to se smije, nalet te ne bilo? Ma, eno, vidi ti ono Sunce? De ono more biti svidok? One godine u umi Omer mi re e da e mi sunce biti svido!< Kakav svidok, bolan, ta to pri a?!

4-6

47

Ma ono, zna, kad Omera ubi' gor' u umi. Sad se tek sjeti Murat da je odao tajnu, al' ta bi bi. ena to izbrblja koni, kona drugoj i tako sve do Omerove ene. Fata ti pravo do kadije. Do oe zaptije odvedoe katil-Murata. On sve priznade 1 kroz dva dana telall oglasie: ujte i po ujte! Vjea se Murat! Sunce ga odalo! Zabiljeio: G. M. Bila tri brata. Me ansuzi. A, vala, nisu bili kakve radie. Nekom bi se privalili na ru ak, nekom na ve eru. Hele, dodijali narodu, pa na njih svijet osuo viku i galamu. Nigdje im nisu bili razi. Vide oni kako se s njima postupa i da im se niko ne raduje, pa se stariji jednom obrati bratu: Ovdje nema selameta. Niko nas ne trpl. Nego, da mi ovo ostavinno pa makar nede i prosili. Ho emo odgovore mu bra a. Zapute se oni. Putovali, putovali, putovali, i do u do jedne raskrsnice, kad tu sjedi neki dedo. Selam alej , dedo! Alej umusselam odvrati dedo selam i upita ih ko su, odakle su i kojim dobrom putuju. Po ee oni okoliavati, tuc, muc, a dedo kao da je znao da lau, bei im je bio dobri, pa ih upozori: Musliman ne smije nikada lagati, nipoto. Musliman mora uv'jek istinu govoriti. Kad su uli ovo, oni ispri aju sve, da su bili muhta itavom selu i da su poli s Bojom pomo i da trae kakva selameta. Sluajte, mladi i, eno gore ima ravnica, a na njoj voda, pa idite ovud na pre ac, a ja u okolo. Ako prije do ete ekajte me, a ja, ako prije do em, eka u vas. Kad oni gore, a dedo prije doao. Dedo se iskalje, pa im re e: Ovdje emo uzeti avdest i klanjati podne. Oni to slatko prihvatie. Imam je bio dedo, a najstariji je mujezinio.
48

Poslije dove na ruke, okrenu im se dedo, pa upita starijeg: Sluaj, hemerijo, ta bi ti najvolio da ti Allah d. . d"a? Vala, dosta zemlje i hajvana. Onda upita srednjeg: ta bi ti, delijo, najvolio da ti Allah d. . d"a? Vala, dosta para, da imam du an i da trgujem. I na kraju zapita najmla eg: A ta bi ti, gazijo, najvolio da ti Allah d. . d"a? Hajirli enu. E, djeco, de te =amin, a ja u dovu! Prou e oni dovu i taman kad su potrali tice rukama, kad nigdje deda. Gajb bi. Odatle su krenuli, putovali, putovali, putovali, a pred akam nai u na jedno polje, gdje vidjee neko selo. Dodoe i raspitae se za konak. Bijae tu ahar za putnike, te u njemu zakona ie. Od ljudi saznae da je svo imanje jedne mlade udovice, a da su oni nadni ari i!i najamnici. Sutri dan zapitae, bi li se mogli zaposliti. Prime ih. Hele nejse, radili oni, a stariji pravi teak, niko kao on. Vidjela to i udovica, pa ga begenisala. Jednom ga pozove i kae mu: Ti mi se svi a. Ja bi' se udala za te, pa ti preuzmi doma instvo, ja a je muka ruka. On to jedva do ekao te se oeni njome. Posao je jo bolje napredovao. Prema bra i se odnosio kao i prema ostalima. Nita to su mu bra a. Srednji brat ga zamoli: Brate ti ima dosta mala, pa daj i meni malo. Bra a smo, jedna nas je majka rodila. Stariji brat ne e ni da uje za to. Dodijalo njima pa ga ostave. Putuju i do oe u jedan eher. Nabasali su na nekog trgovca. Bio je hadija, a prili no mlad. U njega su du ani, dukati ... Nigdje mu ravna nije bilo. Upitaju njih dvojica, bili se mogli zaposliti. Primi ih. Srednjeg primi za pomo nika u du anu, a mta eg da hizmeti hajvanu i pomae mu eni. Srednjem se omilio rad u du anu. Bio je poten, pa ga du andija zavolio. Jedne godine stie ferman od cara hadiji u kom se poziva u vojsku. Zaratilo se negdje, pa se mora uvati carev obraz. ao du andiji to mora ostaviti ovoliki mal, a jo mladu i finu enu, ali to car naredi valja izvriti. Na polasku naredi svom pomo niku da pazi i uva mal, pa e ga kad do e nagraditi.
50

Ali, rat ko rat, nikome brat, gine se, pa i hadija poginu. Do e hadinici haber da je hadija izgubio glavu, pa se udade za hadijinog pomo nika. 1 otprije je ona begenisala njegov rad, njegovu narav, a bogme i mladost. Dala mu je da vodi posao jer se on razumije u to. Tako srednji zaimao i robom i dukatima. Prema bratu se odnosio kao i prema ostalima. Jednog dana najmla i brat ga zamoli: Brate, to mi ne bi dao malo para? Eto ti, fala Bogu, ima, pa i meni daj neto! Jedna nas je majka rodila. Ali, brat ne e ni da uje. Dotui najmla em da hizmeti, pa jedne no i ostavi brata. Pokaja se to krenu po no i, ali poao, poao. Iao on podugo, kad vidje negdje daleko neko svjetlo. Kad do e, ugleda kraj puta, na samku, pomalu ku icu. Zakuca na vrata: O, mumine, ima li koga? More li se kona iti? Evo dok upitam majku uo se enski glas. Otvorie mu vrata. Kad tamo, samo majka i k erka. Eglenisali oni, a on pri ao mudro i obrazli. Begenisala ga k erkina majka, pa poelje da ga prizeti. Upita k erku, i ona pristane. Tako se on tu oeni. ena mu dunjalu ki mele , a ahiretsko eljade. Ono malo zemljice radio. U tom mu se rodi muko dijete. Onaj dedo odlu i da posjeti starijeg. Slabo se obu e, sve mu ilte vise. Nazvao mu selam, a on mu ni otprimio nije. Traio mu jednog brava, a on mu ne dade. Moda si i ti nekada bio fukara? zapita ga dedo. Jok. Ja sam uvijek im'o. Radi, pa e imati! U ini dedo betdovu, prokune ga i ode. U to se kod ovoga razbolje stoka. Malo pomalo, sve batie i sve bude hela . Posta on k'o to je i bio, fukara, ni ku e ni ku ita. Do e dedo srednjem. A potrefio se pazar. Navalile muterije sa svih strana. Dedo, onako ip iplak i poguren, nazva mu selam, a on mu ga i ne primi. Zatrai mu jednu koulju. Ne dade mu. Moda si i ti nekada bio fukara?! Jok. Ja sam uvijek im'o. Radi, pa e imati! I za njeg dedo u ini betdovu, prokune ga i ode. Te no i izbi poar, sve izgorje i nigdje nita ne ostade. Pade on na iste grane gdje je i bio. Navrati dedo i najmla em, pa zakuca: 4*
51

O, mumine, ima li konaka? Bujrum, bujrum! Nejse, poslije hogeldije, oni eglenisae i kahvenisae. Doma inu bi drago to je dedo doao, pa naredi da dedu napravi dobru ve eru. Mladi u, moja je ve era golema. Ho u samo tvog sin i a, da ga zakoljem, ispe em i pojedem. On othuknu. Nita, sinak, to je moje, pa kako ho e? ekaj, dedo, dok upitam enu. Do e on eni, kad ona razvija jufke. Za udo joj to je maven u licu. ta je bilo, pa si podbuho? Ne pitaj! Dedo ho e samo nae dijete, da ga zakolje, ispe e i pojede. Njoj ispade oklagija iz ruke. Kad se malo pribra upita ga: Je I' ti drago to je do'o? Jes', bogami, k'o ro eni otac da mi je, koga ni zapamtio nisam. Ali vidi sad belaja. Nita. Podaj mu dijete. Mladi smo, bi e jo djece, Boe zdravlja. Do e on dedu i re e mu da ne ale dijete. Donesoe ga. E, dobro. Naloite dobru vatru, donesite no i iza ite iz sobe. Ne ete mo i gledati dok ga ja budem pek'o i jeo. Iza u oni iz sobe. Hukali, sluali, a nita, ni pla a ni vriske. Poslije nekog vremena uni u oni, kad nema deda. A pred djetetom hrpa dukata. Smije se i igra s njima. Otada su, s' Boijom pomo i, ivjeli lijepo i nikada nikome nisu bili muhta . Nafaka je stalno dolazila, ra alo je i po drvetu i po kamenu. Zabiljeio: H. H.

elo dobio tri careve ' erhe


ivjela trojica bra e. Najmla i je bio elav te ga prozvae elom. Pored velikog bogatstva imali su i punu pojatu sijena. Ali, primijetie da im ga neko krade. Svake no i sijena manje. Odlu ie oni da malo pripaze. Najprije ode najstariji. Prevari ga san, on zaspa, a sijeno pokradeno. Ode i srednji brat. Nije malo straario, prevari ga san, on zaspa, a sijeno pokradeno. Do e red i na elu. Ja bi' i'o no as. Ma kakav ti, elo? Kad mi nismo mogli sa uvat' e ' ti...? Ja sigurno ne bi' zasp'o. e ' ti, benasti e!o, da sa uva. Ne bi druge nego i elo ode da uva sijeno. uvao, uvao kad poslije pola no i do oe tri udesno lijepa konja. Dadni nam da jedemo, a mi emo tebi dat' po jednu dlaku pa, kad budu trke, ti ih zapali i ute e na obdulji i dobiti careve ' erke zamolie konji. elo im dade da jedu. Kroz malo vremena javie da nastupaju trke. Car ho e da uda svoje ' eri za onog koji bude najbo!jr trka i jo daje vari ak dukata uz svaku ' er.

...

...

Nastupi i dan trka. elina bra a se spremaju, iste konje i vesele se. Razgalamili se kako e sutra ute i. Istom e elo: I'o bi' i ja. Ne ti! Ostani vari grah i peci kuruzu.

Oni odoe, a elo zapati jednu dlaku te se pred njim stvori isti onaj konj to je jeo sijeno. Bio je opremljen za trku. elo uzjaha i ode na trku, te pobijedi. Uzme carevu
52 53

' erku, vari ak dukata i do e ku i prije bra e. Sakrije djevojku i dukate i bre-bolje svari grah. Kad se bra a vratie, upita ih elo: Kako je bi!o? Ma ta te briga, elavi! Pa ko je utek'o? Njeki stranac! Kakvog samo konja imade i kako mu samo od'jelo stoji, mi ne meremo s njim ni blizu. A da to nisam bio ja?! Bra a se samo nasmijae i odoe za svojim poslom. Kroz desetak dana opet car oglasi trke i udavae svoju drugu ' er za pobjednika. e!ina bra a se opet spremie i odoe. Mogu !' i ja s vama? Ne mere, elo! Ostani vari grah i peci kuruzu! Kad oni oti oe, elo zapali drugu dlaku; doletje drugi konj s opremom za trku. elo naredi onoj prvoj carevoj ' eri da vari grah i pe e kuruzu, a on na konja i odjuri na trke. Pote e i opet pobijedi. Bogme, uze i onu drugu carevu ' er i jo vari ak dukata, te prije bra e do e ku i. - Kako je bilo? upita elo. ta te briga . . . Recite mi bar ko je utek'o? Utek'o onaj isti stranac, al' sad na jo boljem konju i u ljepim haljinama. A da to nisam bio ja?! Ma kakav ti! Pro e desetak dana kad opet trka. Car `udaje najmla u k er za onoga ko pobijedi. Krenue i elina bra a. Bi I' mog'o i ja i '? Ti ostani! Vari grah i peci kuruzu! Kad je ostao sam, elo zapali i tre u dlaku; pred njim se stvori konj kakvog jo niko nije vidio. Na njemu oprema i haljine kakve nije bilo u cijeloj carevini. elo naredi onim dvijema carevim ' erima da vare grah i peku kuruzu, a on uzjaha i za tren oka se na e na trkama. Sada je bilo najvie binjedija. Udaje se, bolan ne bio, najljepa, najmla a careva ' er, a car daje cijelu carevinu onome ko pobjedi. Trkali, trkali i, bogami, e!o opet ute e. Uze ljepoticu pa poteci ku i da stigne prije bra e. Kako je bilo?! Man', elo, a ta tebe briga! Pa recite mi bar ko je utek'o?
54

E, ne emo, vala! Kad nismo mi, nije te briga! A ta vi mislite da onaj delija na onom alatu nije bio va elo. Kakav ti, elo! ta je tebi, jesi !' ti pri sebi? elo ih uvede u sobu i pokaza im sve tri careve ' eri i kraj svake vari ak dukata. A Celo dobri ina ovjek te najstarijem dade najstariju carevu ' er, srednjem dade onu srednju, a sebi ostavi onu najmla u, najljepu. Ne pro e malo vremena kad car zatrai da se dovede onaj to je utekao na zadnjoj trci. Mora se predati carstvo, a car nema sinova. Tako elo postade car, a bra a, njegovi pomo nici. Ako su ivi i danas im je dobro. Zabiljeio: M. V.

55

Koliko vrijedi carevina


Rastelalio car po dravi da mu odgovore na pitanje: Koliko vrijedi moja carevina? Tako redom pitao i ko god mu nije znao re i, on bi ga posjekao. Hele, car posije e dosta svijeta. Neki siromah do e caru i re e mu: Svijetli care, ja u kazati koliko vrijedi tvoja carevina. Kai! Samo, pazi ako ne zna'ne posje u te! Tvoja carevina vrijedi jednog Bojeg merhameta. Kia kad padne to je Boji merhamet, a bez nje ne bi bila nita tvoja carevina. Car begenisa odgovor, pa nagradi siromaha. Vie nije sjekao narod. Zabiljeio: H. H.

Piranija Dafer~hode
Dafer zavrio za hodu tamo u Saraj'vu i riio da se eni svojom curom koja ga je ekala, to jes' ovom sad njegovom hodin'com. Bi to ba one godine kad je vladala glad. Al' cura, kad on dede da je uzme, kae mu: Pa, eto, vala, dragi moj Dafere, ja te volim vie neg' ita na svitu, al' to more biti to ne more, ja sam morala dati svoj obraz njekakvom trgovcu da ne bi' umrla od gladi. Pa ti kako ho e! I zaplaka se k'o malo dite. Oeni se Dafer. Bi fino kolo. Na piraniji je bilo svita. ma da ozgo jaje baci ne bi propalo. Dafer se zaposli k'o hoda. Sri a se, k'o to no Bog ho e nasmija. Potuju ga dematlije. Na Bajram, donese on na uranku dite i na vazu oglasi da su ga nali na pragu; pa ako njeko ho e neka ga uzme i nek' ga hrani, jer sevap je, a ako nede niko, on e ga uzeti. To je bilo dite hodine ene. Hoda to fino uredi, te niko ne znade i uze dite sebi, a hodin'ca po e hraniti svoje dite k'o to mu i bi majka. Vrimenom ti taj ho&a zaimade i po e na had. Spremi se i krenu s hadijanna. Kad su bili daleko me u gorama, zavika vila sa planine: Vrat' se nazad ti' Dafer-hadija, Vrat' se ku i, aba ti je doma! edo ima, a babo mu nisi, Nikad ljube prekorio nisi! Svi se zgledae, a bo'me prepadoe; da nisu kakvi hajduci, ja su kakve harambae I oni jopet produie put. Kad opet povika onaj isti glas sa planine:

56

57

Vrat' se ku i ti Dafer-hadija, Vrat' se ku i, aba ti je doma! edo ima, a babo mu nisi, Nikad ljube prekorio nisi!n Kad tako povika i po tre i put, oni odlu ie da vide ta je tome sebep, te ona vila vi e. ta je to Dafer-efendija, pa ti, ini nam se, nama ne kae da si ti hadija, i kako to, tebi moe biti aba doma? Dafer se sjeti da bi to mogao biti onaj s!u aj s njegovom enom, i da je zaradio sevap k'o da je oti'o na hadd. Vala, ta jes, ta nije ... i sve im kae. Svi su se udili i Dafer-hodi prvi hadd estitali. Zajedno su nastavili put i ili bez ikakvi' tegoba. Zabiljeio: M. V.

to god home, sve sebi


Ne e na bilom svitu, ivila je jedna baba. Jadna, bez i e ikoga. Sama, ko prst palac. Ostarila, osuila se da ne moe zaraditi ni komad kruha, a bo'me, ne more se od have iviti. Ku' e, ta e, i odlu i da prosi, pa kako Bog da. Osloni se na sudbinu i krene od ku e do ku e vi u i: nto god kome, sve sebi! I tako svaki dan, i tako vavik. Padao snig, redala se lita, a baba jednako prua ru icu, obilazi pragove i piva svoju staru pismu. Svikla se na to. Ljudi daju kad im prahne. ene navikle da dadnu po koje stare dimije kad im se d'jete raspla e kad ga napadne pasji sugreb. Dica tr karaju oko babe i mole koji dinar. U ku i starog Hadi-Ale baba esto dolazi. Bo'me, on je bio na abi, a i ena mu je dobra. Imaju tri sina k'o tri zlatne jabuke. Skoro su se oenili. Baba vavik navra a!a. Ali svaki put kad baba navrati, snahe, od kako su po ele uzimati kajase u svoje ruke, druk ije gledaju. Svaki put, sve im vie smeta. I tako, jednog dana, dogovore se one, da pitaju hadinicu da na bilo koji na in odvrate babu da im vie ne prlja ku u. Najlake bi bilo da je otrujemo predlagale su. Opirala se hadinica jer ona je dobra ena. Ne da, nikako. Kako u ja iz mira otrovati enu, kad huda hudnica nita nije skrivila. Tako joj Bog odredio, pa ta ona moe. Kako se ne bojite Boga?! Ali snahe navrle i, najstrag, odlu ie da to u ine bez svekrvine dozvole. Jednog jutra snahe ispratie svoje mueve, u drva. Dogovorie se kako e u initi ono to su naumile. Skuhae kola i stavie otrova.

58

59

E, beli, ako do e jutros, vie nikom smrd!jiva pliska ne e smetati. Ne bi malo, kad ide baba i vi e to je grlo nosi: to god kome, sve sebi! Dadoe snahe kola , veselije nego ikad do tada. Neka vas, eri mile, to vi meni, to e vama Bog vratiti. Baba ode dalje kroz selo. Uputi se, zatim, na izvor do ume da se napije vode kad bude jela svoj vru i kola . U putu srete tri Hadi-Alijina sina. Mrtvi gladni. Ima li, baba, to da se pojede, ako Boga zna? Imam ufano jedan lip kola , lipo su ga vae ljube kuhale. Dade baba misle i: Meni e njeko jope' dat'. Dobar je svit. Ne u valjda umrti od gladi. Delije pojedoe kola , zafalie se babi i krenue ku i. Doavi ku i, sva trojica umre. Kad dobro radi, dobru se i nadaj. to god kome, sve sebi. Zabiljeio: M. V.

Rije dukat
Zaprosio neki aga curu svome sinu. Cura se ne ka, odbija. Kasnije pristaje, ali aga ne e. Ho e da joj se osveti. Ne e je za sina, nego za najamnika. I tako bi. Najamnik je bio vrijadan i radin ovjek, ali nije mogao da zaradi za sebe i za enu. Jednoga dana najamnik re e svojoj eni: Vala, ja ne mogu vie biti ovdi najamnik, nego idem po svijetu da togod zaradim. Doao drugom agi i najmio se. Kod njega je mnogo godina proturio i do e vrijeme da se oni pokusuraju. Vala, aga, ja bi' i'o svojoj ku i. Zaradio si dvajes' i tri dukata, il' e da ti dam samo tri dukata sa halalom i!i dvajes' sa haramom pita aga. Vala, nemoj, aga, zaradio sam ja sve. Ma ne mere druk ije, nego tri dukata s halalom, a ostalo s haramom. Najamnik se zamisli pa re e agi: Pa, eto, daj ti meni ta tri sa halalom, a ja ne u harama. Aga mu dade tri dukata, a onda naredi eni da mu skuha poga u, i da u nju ukuha onih dvadeset dukata. Kad je poga a bila gotova, on je dade najamniku poprativi rije ima: Nemoj ovu poga u raz!amati dok ne do e ku i! Strpa ti on poga u u torbu i krenu ku i. Iao on tako dugo, kad pred jednom ku om zatekne ga mrak. Zakuca na vrata i upita: More li se kona iti? Doma in ga lijepo primi. Kad u u u ku u, vidje gdje za ope kom sjedi neki dedo i nita ne govori. to vam ovaj edo nita ne govori? edina je r'je dukat neko odvrati. Musafir mu da dukat da progovori.

ce

61

More, nemoj graditi broda od sebe! Dedo re e samo toliko i vrati se za ope ak. Musafir mu dade jo jedan dukat i dedo ponovo prozubi: More, e je mlada ena, a star ojek nemoj i i na konak! Dedo ode opet za ope ak, a musafir misli: Pa kad nejmarn neg' ovaj jedan dukat, da u mu nek' mi jo neto kae. to si naumio, odumil Dedo ponovo kao zaliven, a putnik nema vie dukata. Za onih dvadeset u poga i ne zna. Preno io je i sutradan nastavi put. Na putu nai e na jednu veliku vodu. uprije nema da pre le Aman, jarabi, da gradim brod od sebe. Dukat sam dao, ne u! Uto izbi nekakav ovjek, jae na konju, veli on najamniku: Hajde, more, ta eka? 1 tako, natjera konja u vodu. Pode preko vode, kad tamo malo dalje skide ga voda, a konj ispliva i vrati se putniku na obalu. Uhvati on konja. Kad ima ta vidjeti; pune bisage para ostale na konju iza utopljenika. Povede konja malo nizvodno. Nai e na upriju i pre e preko vode. Pribije ga no u putu i on dode kod jedne ku e i upita da preno i. Kad ude unutra, doma in pir-ihtijar, a ena, mlada kao djevojka. Musafir se zabrinu. E, ta u, pobogu nejmam kud dalje, dao sam dukat za r'je , a konak me pribi ba kod stara ovjeka, a mlada ena. Bilo pa bilo re e u sebi, i smjesti se na jedan krevet pored vrata. Onaj starac sa enom ode u sobu. Starac zaspa, hrka ga stoji, kad u neko doba nodi po e neko da kucka na vrata. Musafir, bajagi spava, a od sna ni habera. Kad se pomoli, nekakav brko i ude mladoj eni u sobu. Musafir u kako se oni saaptavaju: Zakolji ti moga o'jeka, a ja u zapomagati i re 1 da ga je musafir zakl'o. Malo zatim, stade krkljanje, zakla ovjeka. Brko po le da iza e, a musafir neprimjetno odreza jednu krplcu sa pea njegova dubeta i ostavi je kod sebe. ena izletje, zapomaga: Narode, pomagaj! Zakl'o mi musafir o'jeka!!! Tako ti zaptije dokopae musafira i konja mu, pa pravo kajmekamu. Kajmekam ga pita: je on ubio, a on kae da nije, kad 1 nije.
62

E, ako nisi, a kad zna ko je, sutra demo izvesti sve muke glave na livadu, pa ako znadne ko je, dobro je, a ako ne znadne, ko je, onda ti si! Glave ti nije! Kad je svanulo, telal sazva sav muki svijet i naredi da svi moraju kroz kapiju pro i. Tako i bi. Prolazili, prolazili svi prodoe, samo kajmekam i njegov zamjenik nisu. Pro ite i vas dvojica re e im musafir. Kajmekam pro te, a za njim i zamjenik mu. Musafir ufati zamjenika za dube i re e: Ovaj jel Ma kako e on biti, kad je to moj zamjenik?! Ma, on je vala, i glavom bradom! lzvadi iz depa zakrpu, i prisloni je na pe dubeta kajmekamova zamjenika, kad ona odgovara ko prava. A jest prava. E, dobro, poteni putni e, evo ti konja, a brku emo mi na vjeala. On krene ku i. Kad je stigao ku i, sve se zgrade poruile, sve se promijenilo. Jedva poznade svoju ku icu. Pope se na tavan i pogleda sobu: kad, nakav upo lei na krilu njegove ene, a ona ga miluje. On potee puku, ali se sjeti onog tre eg savjeta, onog dede iz ku e gdje je preno io prvu no : to si naumio, odumi! Vrati se i pokuca na vrata. 0, mumine! ena sko i i re e: Sine, sko i de', njeko vi e, pitaj za babul On u e u sobu i vi e da mu je onaj upo sin. Konja doveo, pare donio, sretno ivio, a od starog age ni traga nema. Zabiljeio: . N.

63

Denabet
Odlegao muderis sa enom, pa ga u tome i zora nala. Kad za uo ezan na munari, a on dunup. Muderis sko i pa e: U nemuslimana nema nita bolje od toga to se ne kupaju kad su dunupli. Jedan mladi u io pred tim muderisom u Sarajevu, i kasnije mladi otiao u Madarsku i tamo se zagledao u Madaricu nemuslimanku. Zavoljeli se i zaru ili. Cura je prela na Islam. Po ela klanjati i ramazan postiti. Roditelji joj nikako nisu dali da se uda za njega, a ona se od silne ljubavi, razboli. Kad je osjetila da e umrijeti, rekne svome zaru niku: Kad umrem, gledaj gdje e me zakopati. Tata e sa mnom poslati velike pare. Do i, pa me otkopaj i pokupi pare. Meni to ne e trebati. Tako je i bilo. Ona umre, a otac spremi velike pare. Mladi vidi gdje su je zakopali i kad se uno alo, on uzme fenjer i na groblje. Kopaj, kopaj, i otkopa. Kad tamo u kaburu onaj njegov muderis iz Sarajeva to ga je u io, a cure nema nigdje. U muderisa bio prsten na ruci. On ga skine, zatrpa kabur k'o to je i bio po e svojoj ku i. Vala, ho u da idem ku i u Sarajevo, da vidim je li iv rnuderis, a ako ne bude, da vidim gdje su ga ukopaii. Do e muderisovoj eni. Je Ii muderis iv? Bogme nije, umro je davno. Hajde mi kai gdje je ukopan, da mu to prou im. Ja sam pred njim u io. Ona mu re e gdje je ukopan, a on kad se uno a, uze fenjer, zagrnu se i otkopavaj. Otkopa kabur, kad tamo, u kabru ona njegova zaru nica i pare. On pokupi pare, a kabur zagrne. Vrati se muderisov'ci s groblja i pita je: Boga ti muderisovce, ta je u inio muderis, te je oti'o brez dina i imana na onaj svijet?
5 65

Vala, ne znam da je ita u inio odgovori muderisovica samo je jedno jutro osvan'o dunup, kad je zau io ezan i rek'o: =U nemuslimana nejma nita bolje, nego to se ne kupaju kad su dunupi.a Bel im je zbog toga; ja drugo nita ne znam. Zabiljeio: . N.

enski er
Svako jutro zasretao ejtan nekog potenog ovjeka, ali mu ovaj nita nije ujisao. Anamon ode nekoj vjetici i kae joj za to. Eh, lahko u ja to udesiti re e mu vjetica. ejtan joj obe a da e joj kupiti papu e ako ga zavede. Jedno jutro poteni ovjek po e u damiju kraj njezine ku e, a ona vjetica se raspomae i izleti pred njeg. Hajde, o'je e, pobogu, slabo mi d'jete, da vidi. Ama, stani, enska glavo, dok se vratim iz damije. Nemoj, pobogu, nego hajde sad! Tako se on uvrati. Kad tamo, dijete lei u beici, a aa na hastalu. Rospija zakapari vrata i zaprijeti: Dede, il' e popiti au, il' e zaklati d'jete, i!' e me . . .?! Naao se u jadu, pa nezna ta e. Vala, popi u au, pa u do i tobe i nita ne e biti. Popije au, ali okrene mu se pamet, te dijete zakla, pa i njoj udari na obraz. Ona izletje pred ku u: - Pomagajte, ljudi, zakla mi neki o'jek d'jete i udari mi na obraz! Eto ti zaptija, zgrabe hudnjaka i povedu ga na vjeala, a ejtan doao i poturio ramena pod noge i vi e mu: Ne boj se, ne boj se . ga malo podigne i re e: Pogledaj preko polja. Vidi li to? Vidim, goni o'jek preko polja puna kola poderane obu e. E, vidi, 'nol'ko sam ja poder'o dok sam tebe zaveo. Anamon se izmakne, a ovjeka objese.
66 5* 67

Kupi anoman rospiji papu e, ali joj ih ne smjede dati iz ruke, nego ih stavi na duga ku motku boje i se da i njega ne sojie. (Nije ala, sinko, enskog era, gore ga se uvat' neg' ejtanskog!) Zabiljeio: . N.

er elez Alija
Otiao er elez Alija kod cara ! veli mu: Care, tebe prevarie i uzee ti zemlju murtati. Ne more bit'. E, more! Prvi to je do tebe i to ti je imam, ejh is!am, prvi ostali prvii su ti murje murtatin, a ti klanja za njim! A tati! Pa ta emo tome?! Lasno emo! Dadni ti meni pola muhura da ja sudim, a ta uradim da mi ne makari! Car mu je dozvolio, dao mu pola muhura, a ta uradi, ne e mu makariti. Alija otiao kod kova a, namjestio dobru sjekiru, digao na rame, pa u carsku ba u. Zaao, te sije e mladu ba u, a staru ostavlja. Kad to vidjela careva edba, caru e: Vidi !i, ta si mu povjerio?! On ti posije e mladu ba u! Niko to ne radi, svako sije e stara drveta, a on, jok, no, sije e mlada! Car otide kod njega. ta to ini, Ali?! to me pita?! Upropasti mi ba u, svako sije e staru, a ti od reda, pa sije e mladu. Ti si mi rek'o; to uradim da mi ne e makarit'! Ja care, ho u da uradim to sam naumio i dede sutra da mi pokupi c'je!u svoju edbu da him odrim govor! Car ih je sviju pokupio. er le!ez Alija im je govorio: Vas zanima to ja sije em mladu carsku ba u. Meni je car povjerov'o i dao mi je pola njegova muhura, te da se niko ne smije protiv mene buniti!
68 69

Zatim se okrenu caru: Care, za kim obavlja namaz?! Za ejh islamom! Eh, on ti je pravi murtatin! ejh islam se pobuni, po e da pobija. er elez Alija nije imao prigovora, nego sko i, lati se sablje, udari ga amarom, a ahmedija mu spade s glave, a krst ispade iz ahmedije. ta je ovo?! Ja je ispod moje kape i!i iz Alijine ake! odgovori ejh islam. Alija naredi te mu skinue izme. U izmama na oe hamajliju. Tad Alija mahnu sablju i odsje e mu glavu. Poslije za e sje i redom. Ostavi samo dvojicu od itave edbe. U to se raja pobunila, a er elez Alija uze konja i viknu: Ko god se pobuni i ne edne kako ja ho u, ta' je glavu izgubio! to mi ne e dorat zagazit' u krv do kolana, zaustavit' sablju ne u! Iao je tako iz grada u grad, dok nije doratu dola krv do kolana. Poto nije sve posjekao koje je bio naumio, produi dok mu dorat ne zagazi do sedla. Dur, Ali, u se nepoznati glas. Ti pregna preko mjere! Zna dokle si rek'o?! Alija ostavi sablju i dalje krenu mirno. Nai e preko Petera i, upravo kad nai e preko Ugljanskog polja, oedni. Ugleda obane i upita ih: Ima I' igdje vode da se pije?! Ima jedna bu vara, daleko je, mi te ne moemo odvesti, idi tamo i naj e je. Alija srete drugog obanina. Zamoli ga da mu kae za vodu. obanin mu re e da zna, samo je malo podaleko. Alija ga zamoli da ga odvede do nje da ne bi vrljao. Vala bi te poveo, ali e mi se pogubiti ovce pa ta onda. Dobro pove u te, pa nek se pogube sve! uo sam od ljudi da je sevap napojiti ednog taman da mu je voda do usta. Ako trai, napoj ga! Aliji se svidje pa zviznu, a ovce sve dodoe i zaplandovae se u njegovoj sjeni. Zajedno krenue traiti vodu. Kad do oe do jednog kamena, Alija stade uz njega, pomoli se Bogu, izvu e sablju, bismillahi re e i udari po kamenu. Kamen se razdvoji i voda pote e kao pravo vrelo. Alija pade na koljena, napi se hladne vode, zatim napoji svoga dorata.

E, poslije se tu malo odmorio, krenuo dalje i e se god odmar'o poznaju se otisci na kamenju e je sjedio do dan danas ko daje u kal stao. Kad je Der elez pro!azio kroz polje, i'o, te se umorio i rek'o: Polje, koliko si, pusto li si, slana te ubila, pa mu bilo ao da ostane kletva na njega, te je dod'o: Slana te ubila, stoka te pritisla! Tako i jes, ima slane u sred ljeta, a i stoke je uvijek puno. Zabiljeio: H. R.

70

7t

jo si zelen za idazetname
Jedan muderis dro ders u nekoj medresi. Imao je nekoliko softi. Na kraju kolovanja je djelio idazetname. U razredu su bili pored ostalih i jedan dobar i jedan lo softa. Kada je dijelio idazetname, njih dvojicu je izostavio, i rekao: Vama dvojici u dati posebno, kada budemo sami! Dogovore se jedan dan da do u na jedno mjesto zajedno sa muderisom i da donesu po koko i po no. Kad su doli, muderis im re e: Uzmite koko i no i sad idite zakoljite ih, ali da vas niko ne vidi! Posluae ga odoe. Kad se vratie, onaj bolji talib nosi nezaklanu koko, a onaj slabiji zaklanu. Muderis upita ovog boljeg: ta si radio zato nisi zakl'o koko? Traio sam mjesto, sakrivao se, ali gdje god da se sakrijem, vidi me Bog! Dobro, a ti, ta ima s tobom, kako si ti zakl'o koko? Ja sam se sakrio i niko me nije vidio. Zakl'o sam je kako treba. Jo si zelen za idazetname re e mu muderis, mora ostati jo jednu godinu. Zabiljeio: K.

Naplatio tri smrti


ivio neki gazda-gulikoa sa svojom enom u bogatstvu izobilju. Jednog dana on odlu i da trai slugu. Trae 1 tako slugu, nai e na tri brata, od kojih najstariji ponudi da slui. On ga primi, ali prilikom pogodbe re e najamniku da nikom nita ne smije biti krivo, ni njemu, niti slugi. Kome bude krivo izgubide glavu. Jednog dana gazda posla slugu u umu da nasije e drva. Kada je bilo vrijeme uine, sluga pogl&lao, poglftlao, ali gazde ne bi. Njemu to dozlogrdilo te on uze sjekiru rame i krenu ku i. Kad stie, upita gazdu: Gazda, to mi ne donese ru ak? upita gazda. Je ti krivo? Jes' mi krivo! Tako ti sluga izgubi glavu. Sad se ponudi mla i brat za slugu. Gazda ga primi, poto i ovome bi neto krivo, i on izgubi glavu. Gazda posla i tre eg u umu. Sluga je radio ve se po e' smrkavati, a gazda ne donese ru ak. Sluga nasje e drva i akam krenu ku i. Kad je doao, za ve erom upita gazdu: Dobro, gazda, zato mi nisi donio ru ak? Nisam htio! Je ti krivo? odgovori mladi . Nije mi krivo Ujutro je gazda poslao slugu da ore volovima. Sluga jes orao i gotovo sve poorao, ali gazda ne donese ru ak. Sluga lijepo ispregne aronju iz jarma, zakolje ga i na jarmu ispe 'e. Dobro je ru ao, te do e ku i. Zato mi nisi donio ru ak, upita gazdu. Nisam, a je ti krivo? osoro e gazda. Nije mi krivo, a je tebi krivo to sam zaklo aronju'r sluga su pravili koaru za Poslije nekoliko dana gazda ovce. Napravie je, ali nigdje ne ostavie vrata. Gazda posla slugu da zatvori ovce.

72

Sluga je jednu po jednu ovcu ubacivao kroz krov koare. Sutradan je gazda otiao da pusti ovce. Kad je tamo doao, a ono sve ovce mrtve. Vidi gazda da sa slugom ne moe iza i na kraj, te se sa svojom enom posavjetova da napuste svoj kraj i imanje. Naredi joj da spremi sve sporedne stvari i ujutro da krenu. To primijeti sluga, te on izbaci iz sehare sve stvari, a on lee u seharu. Ranim sabahom gazda i gazdarica krenue na put, kako ih sluga ne bi vidio. Akam se ve bio spustio, a gazdi oteala sehara. Odlu ie da preno e kraj jedne rijeke. Poto su spremili jelo, gazda re e gazdarici da metnu sofru da ve eraju. Kad gazdarica otvori seharu, nade se u udu. lz sehare viknu sluga: Gazda, evo mene opet, je I' ti krivo? Nije mi krivo, ali idi i saberi nam granja da naloimo vatru. Sluga ga poslua, a za to vrijeme gazda re e eni da ona legne do njega, a nek sluga do vode. Kad te no as gurnem, a ti njega otisni u vodu, re e joj. Ho u, moj efendija, ho u. Ali u toku no i sluga promijeni svoje mjesto te lee do gazde. Gazda, mis!e i da je do njega ena, gurnu slugu, a ovaj otisnu gazdaricu u vodu i jadnica se utopi. Vidjevi da nikako ne moe iza i na kraj sa slugom, gazda se dade u trk, a sluga za njim. Sav zadihan, gazda dotr a do jednog groblja gdje su ljudi kopali mezar. On im na brzinu ispri a da bjei od potjere i zamoli ih da ga zagrnu u taj mezar, s tim da mu ostave mali otvor da moe disati. Oni to i u inie, a potom se razidoe. Sluga je to sve gledao i kad je doao do mezarja, po e da bu e k'o vo. Gazda, pomislivi da je to stvarno vo, povika: O ! o ! primijeti e me sluga! Sluga raskopa mezar i udavi gazdu. Odnio ga je do rijeke, stavio ga na splav kao da sjedi i pustio splav niz vodu, a sam je poao obalom za splavom. Kod rijeke su preali lovci i kad ugledae ovjeka, povikae: Bjei, budalau jedan, ometa nam lov! Lovci se rasrdie i opa!Ie nekoliko metaka da ga malo uplae. U tom asu sluga zapomaga: ta vam je, ljudi, ubiste ovjeka! ta dajete da vas ne tuim! Uplaeni lovci mu dadoe sedam tovara blaga, te on kupi fijaker i konja. Gazdu posadi pored sebe i nastavi put prema
...

kasabi. Stie oko pono i. Pokucao je na vrata jednog hana. Unutra je uo razgovor, ali mu niko nije otvarao. Vidjevi da mu niko ne e otvoriti, poviknuo je: Otvorite i!i u se ubiti! Kad doma ini otvorie, on opali iz puke. Ljudi istr ae napolje i zgledae se. On im pokaza na gazdu i re e: Zato mu ne otvoriste, pa ovjek se ubi! Vi ste krivi za njegovu smrt. ta dajete da vas ne tuim? Bogme, i ovi mu dobro platie. On na kraju svega sahrani gazdu i podie mu spomenik kakvog jo niko nije vidio. Zabiljeio: Z. M.

74

75

Mladi se malo zbuni i, oklijevaju i, potvrdi: Jesam . . . klanj'o sam. A gdje si klanj'o? Pa eto . . . ovaj, klanj'o sam . . . tu i tu . . . Kad e klanjati kad si cijelo vrijeme hodo'?

Boiji farz
Sluao jedan mladi dersove kod nekog alima. Bio je mnogo nemiran i haarijast. Tako ga je jednom taj alim, zbog nestaluka, istjerao van. Lutaju i po gradu otiao je do pekare da kupi somun. Dok ga je kupovao, upitao je pekara: Kakva je ovo galama i ovoliko spremanje po gradu? Zar ne zna da danas dolazi car sa svojom porodicom i pratnjom. Idu u hamame. Car ima erku i obi aj je da, kad ona ulazi u hamam, ostavi papu e pred vratima. Ko ho e da je zaprosi, taj uzima papu e i stavlja ih pod pazuho. Kad ona iza e iz hamama, i kad vidi ko joj je uzeo papu e, ako joj se bude svidio, kae: Hajd'mo mome babi! a ako kae: Daj moje papu e!u toga je odbila. On mu se zahvali i ode od njega pravo pred hamam. Uze papu e i pri eka dok ona izade. Kad je izala, rekla mu je: Haj' ti sa mnom kod mog babe, pa emo vidjeti ta e on re i! Odu caru na dvor. On ga lijepo primi, upita ga da li on prosi njegovu k er. Mladi klimnu glavom progovorivi drhtavim glasom: Prosim je. Dobro, kad je tako, odvrati mu car ja ne traim od tebe bogatstvo, nego, eto, prohodaj s vezirom po dvoru da vidi svoje bogatstvo. Hodao je on tako od podne do mraka. Zasjenila ga je ljepota i sjaj. Buljio je na stvari oko sebe i na sve drugo je zaboravio. Kad se vrati caru, car ga upita da li je sve pregledao i kako mu se svi a. Opet klimnu glavom i prozbori da je sve plaho lijepo i da on nema prigovora. A jesi li ti klanj'o, upita ga car.
76

Pa, zna . . . nisam klanj'o. E, dragi si moj, ti si se izgubio u tom sjaju i bogatstvu i zaboravio si Boiji farz, a jo nita nije tvoje. ta bi bilo da je tvoje? Ti nisi za moje ' erke i za mojih dvora. Zabiljeio: K. F.

77

Siro e
U jednom gradu ivjelo je jedno siro e. Nije imalo ni roditelja niti ikoga svoga. Spavalo je na ulici, a jelo je to bi mu ko dao. Tako je jedne no i, kada je bilo malo pohladnije, pa se nije moglo smiriti i zaspati, ustalo iz svoje postelje i lutalo po gradu. Lutaju i tako, docle pred damiju i vidje da unutra gori svijetlo. Bahne unutra i primijeti gdje dva ovjeka sjede pred mimberom. Okrenuli se jedan prema drugome a me u njima hastal, na njemu kitab, a pored hastala sofra. Okrenue se prema djetetu i upitae ga: ta trai, drago dijete, ovdje? Zalutao sam vr!jaju i po gradu jer nisam mogao da spavam od hladno e. Vidio sam svijetlo u damiji, pa sam ovamo svratio. Uzmi ovaj bardak, re e jedan od njih dvojice, uperivi prst u bardak, i nato i ga puna, na adrvanu pred damijom. Dje ak ustade, uze bardak i ode na vodu. Stavio je bardak da se to i i zvrljao okolo, kad najedanput spazi vrata s druge strane damije, zaboravi na bardak i uputi se vratima. Vrata su vodila stepenicama do na munaru. Ispeo se na erefe i ponovo spazi druge stepenice. Pre e preko njih i na e se u drugoj damiji. Tu je zaspao, odmorio se, ali ga probudi buka i galama ljudi. Mnogo ljudi ulazilo je u damiju i redalo se u safove. Vidio je da je vrijeme dumi-namazu. Tu je klanjao, zajedno s njima i pri izlasku pri e mu jedan ovjek i upita ga: Da li si voljan da uva moju stoku? Jesam re e siro e. Odveo ga je ku i, nahranio, a onda ga izveo u ba u i pokazao mu gdje e uvati stoku. Tu je bilo mnogo vo aka. Evo, sad uzmi koju god ho e re e mu doma in i koliko god vo a ho e da ti otkinem i da dadem, samo kad bude uvao, ne diraj nita.
78

Siro e na to pristade i obe a mu da ne e sam brati vo e.. Sutradan, kada je otjerao stoku na pau, trgao je i jeo vo e koje mu se svi alo. Kad se vratio, doma in je na njemu3 primijetio da je trgao jabuke, i rekao mu da ga pogleda u o i_ Uh, o i ti pune harama! Kako si me prevario! Nisi ti za mene, nego hajde otkle si i do'o! Otiao je u daniiju, ispeo se na munaru i kroz ista vrata, se vratio. Kad je doao do bardaka, on je bio pun i voda je istjecala iz njega. Uzeo ga je i unio u damiju. Za hastalom su i dalje sjedila ona dvojica. Donio im je bardak i stavio ga, pored njih. Oni mu rekoe: Ti si nepouzdan; nisi za nas! Idi, brate, dalje i traw glavi selameta! Zabiljeio: K. F.

703

Bismillah
Spremi se Hase za konak u mlinu. Zasu dosta ita u rnunjak I naloi vatru na ognjitu. Sputao se mrak. To ve e fino za rastavak. Hase je puio na lulu. Sjedio je na pragu mlina sejrio okolo. Babin budak je sve vie crnio. U e Hase u mlin i zatvori vrata, a ni napamet mu ne pada da re e: bismillah. Pribliavalo se gluho doba no i. Odjednom, u on nekakvu galamu i orgijanje. Sve ja e i ja e. Nekakav silni svijet sru i se pred mlin. Ho emo ve eras ovdi? Ho emo, on nije rek'o bismillah, pa ne e ni sad redi. Jedan konjanik istupi ispred njih u e u mlin. Vatra je gorjela. Oni na vani sjahae sa konja i zadjenue pjesmu. Samo bi ga Bog Dragi znao na to je li ila, k'o da si punu vredu od deset var' aka, natrpao ma aka 1 pasa sve to otisnuo niza stranu. Jo dvojica njih u u u mlin, a zatim se u kako jedan neto naredi svima. Brzo izadoe, all se jo bre vratie. Sa sobom su nosili kanti, lonaca, maljaka, divi, asa, lonaca s repom i bez repa Odmah pristavie lonac vode, objesie o verige zamijeae halvu. Ubrzo bi gotova ve era, podjelie je izme u sebe. Njihov stariina pozva i Hasu da jede s njima. On odbi, a oni mu ostavie jedan tobuk halve na pender. Kad su jeli poveli su ga i rekoe mu da idu prositi mladu jednom od njih. Srce mu je jako tuklo, gotovo da isko i. Branio se on, hudnjak, jer nema odjela i konja k'o oni. Ali za tili as donesoe mu odjelo i dovedoe mu konja Bjelca lijepog i dobrog kao da je Tala Li anina. Poznao je da je to njegovo novo od'jelo, ba pravo pravcato, koje je on obla io u svitle obraze. Kradom stavi u jedan dep aku luga, a u drugi aku brana. Po oe. Kud sve nisu proli, kud se nisu verali i gdje sve nisu bili. Najzad
6 81

do oe do mlade. Istim putem se vratie, dovedoe mladu pred mlin. Tek tad nastade veselje. Igralo se, sviralo i p!lo dugo. Prepade se Hase: ta je ovo, majko mila, ho e li me jo ne e voditi te, da bi mu Bog pomog'o, re e: bisrnillah<. u se kako horozi u selu pjevaju. Odjednom vidje da nema onih udnih svatova, nestade konja i su a i odijela. Za udi se. Nikako da do e sebi ta 'no bi, a Bogami se prepade. Ve se bilo uveliko razdanilo. ito je samljeveno. Hase ga izgrabi brzo u torbu, podveza i razgleda naokolo po mlinu. Svud rasuto brano, a na njegov ibret, na penderu isti onaj tobuk, ali ne halve nego fukije. Po e ku i, kad za dovratkom mlina vidi zavezan brezov kolac, a to bio njegov sinonji konj bjelac. Pouri to ga noge nose. U e u sobu, otvori sanduk i uze svoje novo odijelo, kad ono u jednom depu lug, a u drugom brano. Tek mu je onda bilo jasno kome je iao u svatove i s kim je imao posla. Od tad bi vajk, kad bi ta bilo radio, prou io euzu i bismilu, jer je uo od njih da se oni slue onim stvarima koje su ostavljene bez bismille. Zabiljeio: H. A.

Bez isto e sre e nema


Negdje daleko u nekom paaluku imao paa sina jedinca. Kada mu je sin odrastao, rijei paa da ga eni. Jednog dana mu re e da po e s njim kroz sela. Jahali su tako na konjima i vodili sa sobom svog telala. Paa re e telalu: Sad e udariti u bubanj, pa kad se narod sabere re i e im: uj, po uj narode! Paa e sutra i i kroz se!a. Dava e suhe ljive u zamjenu za smetlje. Koja djevojka, vaa k erka vie namete, dobi e vie ljiva! I tako, poto su razglasili, sutradan krenue kroz selo troja kola suhih ljiva i za njima paa sa svojim sinom i telalom. Iziaze tako djevojke i svaka namela hrpe i hrpe praine, a paa sve mijenja. Pregrt praine dvije pregrti suhih ljiva. Obili su tako sva sela. lz jedne ku ice iza e lijepa djevojka i re e: Dragi paa! Ja imam samo svoju majku koja je na postelji bolesna, pa sam sakupila ovo malo u a icu praine jer nejmam je vie, i ako mogu dobiti za majku malo ljiva da joj spremim hoaf. To pai bi drago pa re e tiho sinu: Sine, ini mi se da sam ti naao enu, a sebi dobru snahu. Paa joj dade !jiva i zamoli je da po e za njegovog sina. Djevojka se iznenadi. Dragi paa, ja moram da pitam majku za to. Poto je pitala majku i ona joj odobrila, re e pai: Dragi paa, mi smo siromane, men' se ini da nisam za vas. Jesi granu paa. I tako, sutradan do oe svatovi i pain sin se oeni, a staru majku dovedoe u paine dvore. ivjeli su sretno i ugodno. Zabiljeio: O. I.

82

s*

83

ej tanij a
Ono je bio u jednom selu nekakav imu an ovjek koji je imao dvije k eri. Jedna je bila veoma lijepa i pametna, a druga, ve devet godina kako je ostala bez pameti. Taj ovjek odlu i da ide na abu, ali se bojao da ona njegova luda k er ne u ini kakva zijana njemu ili selu, te on odlu i da je svee za direk u oku jedne odaje. Me utim, druga k er, ona pametna, nije htjela ostati sama u ku i. Bojala se lopova i hajduka, a i jest cura, pa tako ... Poslije jednog ranog sabaha Iijepo babi za ruku, poljubi ga u nju i re e mu: Dragi babajko! Ja u ti ostati u ku i, samo ako mi na e u ovoj naoj doli ravno trijes' cura s kojima u kolati i zabavijat! se. Ne bude li ji' ravno trijes', ne u ostati. Radi kako zna i umije, samo ejtanije, hifizuhuma je bilo sto konaka od mene, ne vodi meni. Onda se lijepo povu e iz babine odaje u svoju. Babo nije imao kud, ispuni ono to mu k er trai. Po e on traiti cure. Trai, i trai ... Dvadeset i devet nade, ali tridesete nema, pa nema. Ima i trideseta: ejtanija! Samo hadijina k erka ne e nje. A i gdje e, bolan ne bio, ona je ro ena za sve marifetluke i belaje. Ne e, ne d'o Bog! K eri moja draga! re e joj babo, evo sam ti na'o dvajes' i devet cura, samo trijeste nejma u ovoj naoj d"oli osim ejtanije. Pa, bogme, ja I' primi i nju, ja I' ne e imati trijeste! Pa dovedi onda i ejtaniju kad je tako pomirljivo re e k erka. I babo sazva sve cure u svoju ku u. Sve do oe na vrijeme, a ejtanija najzadnja. Kad je to sve sredio, babo ode na abu. Svojoj pametnoj k eri ostavio je jedan abenski tespih to je dobio na poklon od nekog hadije. Lijepo ga svi ispratili. Sve se cure vratie ku i, a ejtanija najzadnja. Tu prvu.
84

no lgrale su i pjevale, kolale i veselile se. U to na vrata zakucae neki k'o putnici. Nosili su nekakav drven sanduk i molili su da ga tu do sutra ostave, a konaka e traiti na drugom mjestu. A to bili iopovi! Oni su u sanduk strpali dvojicu svojih akardaa i rekli im: Kad mi zavi emo: Rasola prisola, ho emo I' ga? vi ustan'te iz sanduka, ukradite klju eve i otvor'te nam vrata da pokrademo curel I ko da ih odvedu u umu, i, eto, nosio ih avo ... Sve cure navalile: Ne damo ga 'vamo ostaviti, ne damo, samo e ti ejtanija: Ah, ho emo, bogme, to ne emo! Putnici su, treba oiakat' Ijudima! I ona otvori vrata, primi sanduk, pa ponovo zamandali vrata. Ostavie sanduk u neki oak, pa ponovo po ee kolati i veseliti se. Istom e ejtanija: E, vala, u hadijinoj ku i mora sve biti isto i obareno! ta ja znam kakav je ovaj sanduk, more bit' da ima koja stjenica ... Nego, dajder ti vru e vode da mi njega obarimo! Druge cure pristavie vodu, a ejtanija uze za noi pa provrti sanduk na nekoliko mjesta. Kad je voda proklju ala, ona ti lijepo svu vodu iz kotla prosu kroz one ole to je izvrtiia i, obari sanduk. Tako pro e i no . Kad je zarudila zora, lopovi po ee vikati: Rasola prisola, ho emo I' gal Rasola prisola, ho emo i' ga! Tako oni nekoiiko puta, a niko se ne javlja. Vie i njima dojadilo, kad se na vratima pojavi ejtanija: Evo vam, putnict, va sanduk to ste ga ostaviii! Samo, mi smo ga obarile I o istiie! Znate, hadijina je ku a, pa ne smije nita biti pesinjljivo! Lopovi se pokunjie i odoe. Prolazile su no i. Jedne no i, dok su druge cure igrale, ejtanija se pope na verige i ugasi vatru na ognjitu. Zabrinula se ona pametna hadijina k i. Ah, ta e sad cure brez vatre? Nit' se more jelo zgotovit', nit' se vidi, a bi e i studeni. ejtanija iza e na meraju i vrati se rekavi hadljinoj k eri: Eno se na onom brdu vidI vatra. Haj'mo ja i ti da donesemo koju glavnju. Tako ! bi. Njih dvije se poprtie pa kroz no na ono brdo. Stigoe gore kad imaju ta vidjeti: tri hajduka pospala kod vatre, a ovan se pe e na aru. Hadijina k er bre-bolje za
85

dvije glavnje pa bjei, a ejtanija za ovna pa za njom. Taman one niz brdo da e u umu kad se probudie hajduci 1 nadadoe za njima. Njih dvije okrenue iznad sela i sretno umakoe medu cure, a seljaci, kad ue galamu, poustajae u onoj guvi nekako pohvatae hajduke i zatvorie ih u hapsanu. Cure su u ku i nastavile da sijele. Ponovo je gorjela vatra u ku i, ponovo se kolalo, pjevalo i jelo meso od ukradenog ovna. Hadijina luda k er je sve to zabezeknuto posmatrala. ejtanijo, grom te spalio zavika pametna hadijina k er kad smo krale vatru izgubila sann babin abenski tespihl Kako u iva babu do ekati?! njega na i, vidje e samo! uz Ah, ne brini! Ja vrati ejtanija. I ejtanija se nadade traiti. Opremi se kao da je puka sirotica i zaputi u selo. Tu je primi jedna stara nena. uj, neno! Ja sam huda, sirota djevojkal Na udaju sam ali, ruha nejmam! Ako bi ti mogla u selu da mi malo ruha naje! Ho u, sirota djevojko! re e nena. Krenue po selu. ejtanija je kitila ruho, a uz to se pro ula po selu da dobro oglkla i vida. Dolazile su ene, a ona im svima ogredala. Do e jedna ena i re e kako ne moe da zanese I zamoli je za lijek. Mogla bi' ti ja to, moja kono, udesiti, samo bi mi trebao tespih, ali koji je sa abel re e ejtanija.

Obradova se ena ! re e: Ah, Bogami, dobro je! Ima jedan fin tespih to su oni hapsane, pa ako bude hajduci ostavili kad su pobjegli Donese ena tespih. Bio je to ba tespih koji je lzgubila hadijina k er. ejtanija je eni ogledala. Kad je zavrila re e neni: Fala ti, draga moja neno! Ovo sve ruho ja u tebi ostaviti, jer ga ne mogu sada sa sobom ponijeti. Ja u navratiti drugi put, a sad u uzeti samo tespih. Nije ostalo jo malo do hadijina dolaska, kad opet jedne no i, dok su cure sijelile, ejtanija na verige i ugasi vatru. Opet se zabrinu ona pametna hadijina k er: Ah, kako demo brez vatre? Nit se more jelo zgotoviti, nit se vidi, a i postudeno je. Ne brini, na i emo mi vatru re e ejtanija opet se njih dvije uputie da trae vatru. Ugledae na jednom brdu

veliku vatru. Kad su gore stigle imaju ta vidjeti; jedna sijeda nena na ovolikoj vatri pristavila neto u kazanu, pa to rnijea kutlja om. ta to radi, neno upita ejtanija. E, k eri nnoja. Meni je sedamdeset sedam godina. Ima devet godina kako ja ovako varim i ne smijem prestati odgovori nena. - A to to? re e ejtanija. Ja sam, k eri moja, bila luda, pa su za mene ukrali pamet od k eri jednog bogatog ovjeka. I ja sam postala pametna. I evo ima devet godina ja varim pamet toj njegovoj eri i da samo jedan ejrek prestanem, opet bi' poludila. - Pa mogu te malko lzm'jeniti? upita je ejtanija. Kad bi 'tila, eri, bila bi' ti zafalna. ejtanija uze za kutlja u i po e mijeati po kazanu. Onako umorna nena je odmah zaspala, pa kad to ejtanija vidje, nage onaj kazan pa poli po neni, a hadijina k i uze dvije glavnje vatre i utekoe. U tom vremenu je luda hadijina k i molila cure: Cure, bone ne bile, pustite i mene da igram j kolo kolam s vama! Ne dadoe joj. im do e ejtanija ona je odveza, a ona sva vesela zaigra u kolu. Za koji dan javie da se i hadija vrada, svi su mu hitali na mutuluk, pa i ejtanija. Ona povede i njegovu ozdravjelu k er, poljubi hadiju u ruku, pa mu je pokaza. Hadija zapiaka od radosti. Vele da je hadija nagradio ejtaniju sa devet tovara blaga. Tako vele, pa jel' istina, nije ne znam. Zabiljeio: L. D.

87

Darnad efendija
Hajlrli i poslunom djetetu umrijee roditelji, te ono osta kod nene. Nena se zamislila ta e s unukom i gdje e ga uputiti. Hajde, sinak, u kasabu re e Jednom starica unuku kome je bilo ve deset godlna i na i skup djece! Ne dolazi ml dok ne nau i sve ono to djeca znaju! Dijete ode u kasabu i na e skup djece pred mektebom. ekao je da se zavri nastava i odu djeca, a onda ostade sam. to ti, mal!, nejde ku i? upita ga hoda. Boga mi, hoda, nena mi je rekla da na em skup djece ! da ne dofazim ku i dok ne nau im sve ono to ona znaju. Hodi se saali, pa ga zadra kod sebe. Kod njega je ostao etir! godine. A onda mu hoda naredi: Slnko, hajde tl u svoje mjesto i klanjaj svojim mahaljanima. Evo tl itaba, mogu tf pomo i. Kad je doao, nena iva. E, ta si nau lo, kud si hod'o? upita ga nena. Nau io sam klanjati. Bi u hoda nalm Ijudima. Evo da ti mato u im Kur'an ili Mevlud. Boga ml, sinak, o' toga je mala fajda. Nai ljudi su tvrdi. Nego, idi tl tamo e se Ijudi skupljaju i nemoj dolaziti dok ne nau i ono to ljudi znaju. Otiao je u jedan eher, i traio skup ljudi. Svratio u kahvu i odsjeo. Svi se ijudi razi oe, a on ostade sam. to, mom e, nejde ku i? upita ga kahvedija. Rekla mi je nena da nadem skupinu Ijudi i da ne dolazim ku I dok ne nau im sve ono to IJudi znaju.

Kahvedlja ga primi. Tu je ostao etiri godine. Mutio je Iimunadu, pekao kahvu i u svemu pomagao kahvediji. Usput je nau io igrati domlna, tavle i svirati uz saz. Poto zavri etiri godine, kahvedija mu re e:
88

Fala ti, sinko, vaij'o si mi. Evo ti oka kahve i tri oke e era, pa neni, ako je na e ivu, peci kahvu, i evo ti saz pa sviraj! Momak poljubi kahvediju u ruku i krenu. Kod ku e zate e nenu ivu. E, sinak, ta si nau io? upita ga nena. Nau io sam pe i kahvu, otvor! u kahvanu i zara ivati. . Ho e li da ti zasviram i da te nau im igrati domina? Ispekao je kahvu i piju i raspirlitao uz saz. Sinko, o' tog nejma nita. Mjesto je zaba eno pa e te ljudi slabo zijaretiti u kahvani, nego ti trai ta bolje. Njega malo i huja uhvati, pa re e nen!: Prodaj me! to uzme za me, moe ti biti dok si iva_ A meni to dragi Allah dadne. Nena na to pristade. Navu e feredu i u eheru naru F telala. Evo, ko e kupiti fina mtadi a! vi e telal. Fin je pametan, bistar, radln! Ravna mu na daleko nejma! Okupie se muteriJe pa se natje u. Iza e on na dvije stotine dukata. Uto nai e vezir s pratnjom. ta je to? upita. Evo rob se prodaje rekoe. Iza'o je na dvjesta dukata. Dobar, samo skup odgovori vezir. Rob ne moe biti skup, insan je to re e mladi . Veziru to bi prema mrtvoj glavi. Zar jedan rob da ga pobije? Evo od mene dvjesta i jedan dukat! Kad vidjee da se i vezir nazva muterijom, svi odustae. Isplatie neni dvije stotine i jedan dukat. Mladi se s njom halali i krenu s vezirovim Ijudima. Vezir naredi da mladi a vode u Stambol i odredi dvojicu, e ga zdravog i ivog dovesti. ljudikoJt Povedu oni mladi a. Drali su ga svezana, a kad bl kona ifi, zaklju ali bi ga. Sumnjivo to njemu, jer ne bi ga bez razloga toliko uvaii. Putuju i tako, do u u jednu kasabu te navrate kahvanu. Na zidu je visio saz, a jedan !z pratnje je volio njegov zvuk, pa zamoli kahvediju da zasv!ra malo. Neka svira ko umije, ja imam posla i nije mi do besposlice odbrusi kahvedija. Evo, ja bi' svir'o, samo mi odve'te ruke javi se mladi .
89

Odveu ga, a on raspirlita. Taman potrefi onu pjesmu to se pratiocima svi a. Svirao je dugo, a na kraju jedan od njih zamoli kahvediju da im proda saz. Kahvedija pristane. Mladi im je usput stalno svirao. Malo su se obikli s njim, pa su mu pri ali koga sve vezir u Stambolu ima. Rekli su mu da ima i k erku. U putu nai u na drugu kasabu. Svrate u han i zamole mladi a da ih sa eka kod stvari dok oni odu malo do nekih ahbaba. Mladi je uzeo zaveljaj i iz uhve ispitivao ta ima u njemu. I prije mu je bilo sumnjivo to je bio vezan ! to su ga stalno zaklju avali. Na e neku napisanu poruku. Otvori pismo, a kad ga pro ita obli ga studen znoj. Vezir je pisao upravniku svoga dvora: Evo sam vam kupio roba za groba. dmah ga pos'jecite, bez suvala i hesaba. Isplatite pratioce javite da ste to u inili! Mladi sko i i upita kahvediju: Ima li ageta, kak'og kalema i mure efa? Kad mu to kahvedija dade, on izbuca ono pismo, pa napisa: Evo sam vam kupio dobra momka, od dobre ku e, od junaka, hajirli je, pa me je za njim srce povuklo. Nani- ^lobri' jetio sam da svoju erku za njeg udam. Pa, kad do u tamo odmah ni ah u inite, isplatite pratioce i javite da ste to uradili.a Dan po dan, konak po konak, stignu oni u Stambol. Predaju pismo i mladi a, i vrate se. Vezirova hanuma se u udu nala to mora dati k er, jedinicu, za kupljenog roba. Onda je bio adet da vezir daje k er vezirovu sinu i da vezir eni sina vezirovom k eri. Ali, to paa naredi uradit' je. Tako ona i uradi; udade k er za Bosanca, a veziru je javila: Uradili smo kako si rek'o. Ni ah sam u inila nau erku za onoga roba i isplatila sam pratioce. Sultan u da je vezir udao k er za nekog roba, pa mu bi za udo. Spremi pismo vezirovu zetu da do e, da ga vidi i da promuhabete. Vezirov zet se iznenadi, ali kad je to sultanova naredba, mora se i !. Upravo, kad do e tamo, sultan s nekim velikim musafirom iz druge carevine igra tavle. Nadviri se pa vidje da , e onaj pobijediti sultana. Iaretom pokaza sultanu kako e igrati i, Boga mi, sultan pobijedi. Onog doba igralo se za pokrajine, pa i tu sultan dobi. Muhabetio on s vezirovim zetom neko vrijeme, pa ga begenisao i zavolio. Zvao ga je Damad-efendija. lzda mu teskeru i naredi mu da dolazi svaki dan.
90

Negdje u to doba i vezir dobije poruku od svog dvora. Kad je pro ita, pozeleni od huje. Kako se moglo sve tako okrenuti? Rijei da do e u Stambol i sve izvidi. ula to vezirova k erka, ena Damad-efendije, pa kazala svom ovjeku. Od tada on po e kopniti. Kopni danas, kopni sjutra, primijeti to i sultan, pa ga upita: to je to, Damad-efendija? Neto si blijed i svaki dan sve gori! Vala nita, onako . . . Ne mere bit' nita, neto jes', samo ti ne e da kae. Govori serbez! Damad-efendija mu ispri a sve po redu. I kako je razbucao vezirovo pismo u kom je bilo napisano da ga odmah ubiju u Stambolu, pa kako je on prevario pratnju i napisao drugo da mu vjen aju vezirovu k er, pa eto, sad vezir dolazi. Sasje i e ga. Sultan se na to nasmija, pomilova ga i re e: Ne boj se, Damad-efendija, ja u to sve urediti. Kad do e vezir on e mi morat' devab dat', a ja u ga pobit'. Re i u mu da je izdajica, da je munafik i pozva u delate da ga sasijeku. Kad delati ulete, ti me zamoli da ga ne posije em, i reci: Nemoj ga posje i, tek je do'o s puta; ekajte ga dok se smisli. Vidite da je star. Nemojte za moj hatar! I ja u ga, Damad-efendija, pustiti. Do e vezir, pa pravo sultanu. E, ta bi? Ima I' bune u Bosni? Sve je u redu, estiti sultane! Lae! Ti si izdajica i munafik! Posijecite ga! dreknu sultan na delate. Delati sko ie, a Damad-efendija pade pred sultana i zamoli ga: Pustite ga za moj hatar! Vidi da je uturum i umoran od puta, asni sultane. On e ti drugi dan sve bolje ispri ati. Dobro, za tvoj hatar ga putam! Vezir do e u dvore, blijed ko krpa. Upita ga ena kako mu je bilo kod sultana, a on po e pri ati: uti, umalo me sultan ne posije e. Da ne bi nekog mladi a, i da me za njegov hatar ne pusti, preselio bi' na Ahi ret. A zna li ti koje taj mladi ? upita ga painica, jer se sjetila ko bi to mogao biti. Ne znam, odgovori joj vezir. E, to je na zet. On ti je spasio ivot i njemu se zafali .
91

Vezir je i dalje mrzio zeta. Smiljao je kako da ga se otarasi. Tako vezir pred kapijom gdje su rasle karpuze, iskopa veliku rupu 1 potplati delate da zakopaju rupu im neko padne u nju. Jednog dana pri e zetu 1 zamoli ga: Vala, zete, neto sam hasta, pa bl' te molio da ode u ba u i donese mi jednu karpuzu. On pode, ena ga uhvati za ruku i povika: Ne e i i! Sjedi! Hasta je. Neka jel Ti ne e i i! Povu e ga u sobu zaklju a. Vezir je sjutrl dan pomislio; im nenna zeta, mora da je upao u onu rupu, pa zadovoljan krenu u ba u. All, ko drugome jamu kopa, sam u nju pada. Upadne vezir, a delati ga odmah zakopaju. Vezirova k erka ode sultanu i sve mu ispri a. Sultan, tada, Damad-efendiju postavi za vezira. Dugo je bio vezir s narodom lijepo postupao. Zabiljeio: H. H.

Vrijednost kornije
lvio jedan siromah i imao dosta djece. Zaduivao se kod jednog bogatog trgovca, koji mu je bio 1 komija. Zaduivao se 1 zaduivao, pa to dojadi eni re e mu: Vidi, koliko smo se zaduill, da mi prodamo svoj imetak, pa da se oduimo. Dela. Do e muterija i upita: Poto je sve ovo? Trista dirhema. Ne vrijedi tvoj imetak toliko. E, ja prodajem imetak za sto pedeset dirhema, a komija mi vrijedi isto toliko. uo to onaj bogati trgovac, pa ga zapitao: Zar sam ja toliko skup?

Ti si 1 skuplji. E, kad je tako, vas ti dug poklanjam. Zabiljeio: H. H.

92

93

enid ba mladog carevi a


Blo neki Ibrahimaga koji je ivio dosta siromano, a od evlada je imao samo jedno ensko dijete. Pa i to jedno bilo frljavo u oba oka. Ibrahimaga nije imao nita od stoke. Imao je samo jednog jedinog pijetla koji je bio bez i jedne crne peruke. Budio ga je svako jutro na rani sabah. Nije ni kopao, ni orao, ni sijao, ni njeo, jer nije bio kadar, a nije ni zemlje imao. Komije su ga pomagale, davale mu pomalo ita, a on je to sam nosio u vodenicu na svojoj grba i, mlio i opet donosio ku i. Ako bi ga poneko iz sela sustigao u putu, uzeo bi mu vre u s branom da ga odmjeni, a on bi se, siromah, zahvaljivao: E, fala ti, sinko, Bog ti platio! Da Bog da ti se leda pozlatila! Da Bog da te sre a na svakom koraku pratila i jo stotinu blagoslova. Tako, jednoga dana, kad se vra ao Ibrahimaga iz vodenice u putu ga sustie neki mladi i nazva mu selam. Ibrahimaga otpozdravi ne okre u i se da vidi ko je. Pomisli: Dobro e biti, moda e se ovaj sjetiti, pa e uzeti ovu vre u da me malo odmijeni. Ibrahimaga je stalno o ekivao da e ga odmjeniti, ali uzalud. Tako putovae podue, a nita nisu razgovarali. Nai oe pokraj neke njive na kojoj je sazrijevala penica. Vidi, amida, dobra li je ova 'enica! napokon se javi nepoznati putnik samo da nije po!a tu a. lbrahimaga se okrenu, spazi jedra mladi a, za udi se i re e: Kako to, pola tu a kad je ona jednog doma ina koga ja ba dobro poznajem? Ne sije on nikada 'enicu napola, nego uvijek sam. Znam i ja, amida, da je on sam poor'o i posij'o, ali je ipak pola tu eg u njoj.
94

Ibrahimagi otealo na grba i, pa kako vidje da nemoe vie da stoji i da se prepire s mladi em, nastavi put, ali i mladi krenu za njim. Nai oe pored jednog groblja u kom su bile pokopane mnoge Ibrahimagine komije, prijanji ahbabi. Mladi pomisli u sebi: Daj da opet ovog amidu malo naljutim i da se malo naalim s njim. Odmori, amida, malo ovdi, da ovim laovima prou imo po jednu fatihu. Kad ovo u Ibrahimaga se jo vie naljuti, baci vre u i po e grditi m!adi a. Edepsuze jedan, denabete jedan, firaune... zar moje komije smatra laovima?! Jesu, amida, jesu. Dugo se inadie i, naposljetku, ponovo skupa nastavie put. Doavi do pod jedno brdo uz koje su se mora!i ispeti do vrha da bi stigli do Ibrahimagine ku e, opet provali m!adi : Stani malo, amida, da uzjaem na tu vre u, pa me iznesi na ovo brdo, jer sam se umorio. Kad ovo u, Ibrahimaga od ljutine umalo ne potr a uz brdo. Grdio je bezobraznika, a ovaj se smijao i odgovarao kroz smijeh. Kada iza oe na vrh, Ibrahimaga sav znojav, kao da se kupao u rijeci, a mladi se zacrvenio od smijeha rukama se dre i za trbuh. Do oe pred Ibrahimaginu ku u. Zar putnika iz daleka kraja, a careva sina, ne e da svrati? Jok, pasji sine, jok! U moju ku u ejtani i afiri ne ulaze. Starac ude u avliju i baci vre u pred ku na vrata. Ugleda ga njegova k i, koja odmah istr a iz ku e, zagrli ga, poljubi u ruku i upita je li se umorio ! kako je proao u putu. Nikako, sinko odgovori !brahimaga briu i znoj sa ela. K i ga pogleda uplaeno pa ga ponovo zapita ta mu se desilo u putu, a on joj sve lijepo ispri a, samo kad god spomene onog mladi a, s ljutnjom procijedi: denabet jedan. A zna li ti, babo, ko je bio taj mladi ? upita ga k i. Jok, sinko, nikad ga ni vidio nisam, a kamo li da ga znam. Kamo sre e da ga nisam ni vidio. Ne u o tome vie da pri am. Nego, de ti, k eri, umijesi poga u pa da ru amo. Ali, babo, ti mora toga mladi a svratiti u ku u. Treba e mu hrane, iz daleka je vilajeta. A ako ga ne svrati, more umrijeti od gladi.
95

Ama, ta to govori, deri, da nisi poludila prodera se Ibrahimaga, zar da onog denabeta koji mi je zadao tolike muke hranim svojom grba om. Umjesto da me odmijenl, uzme vre u i ponese malo, on trai da pojae, da ga ja 'vakl star nosim! Jok, eri, nek' ga davo nosi, ne u vie ni da ga vidim! Ama, znade, babo, on je carev sin; treba ga svratiti! 'Bi e za nas bolje, molila je k i. Napokon on pristade. Idi, babo, dovedi ga, a ja u nam spremiti ru ak. Ibrahimaga ode u onom pravcu kud je i mladid otiao na e ga kako sjedi u nekom hladu pod bukvom. Jo uvijek se smijao Ibrahimagl, a kad ga ponovo ugleda, za udi se: ta je, amida, to si do'o! Do to' da te zovem svojoj ku i na ru ak hladno e Ibrahimaga. Mladi se nasmija I oni krenue zajedno. Kad su stigli ku i, u oe u sobu u kojoj je blla Ibrahimagina k 1 koja, kad ugleda mladi a, zacrveni se I stidljivo ode u svoju odaju. Mladi u se ona dopala, samo mu malo pokvari volju to je frljava. Kad sjedoe I odmorie se, mladi ispri a ko je on. Kaza se da je glavom carev sin i zamoli Ibrahimagu da mu oprosti to ga je naljutio I onda mu sve lijepo objasni: Ona penica je stvarno pola tu a jer, to pozoblju ptice na njivi, to se prospe dok se pokupl, to pojedu konji dok ovrhu pa to opet pojedu musafiri kad svrate doma inu taman pola tude. Ibrahimaga se nasmija, pa mu potvrdi da je tako. Mladi nastavi: A ono to sam te uvrijedio na groblju kad sam rek'o su svi laovi, neka zna da jesu. Evo kako: dok su bili ivi, govorili su: ovo je moje, ovo je mojek a nita nisu imali, su bez i ega. Umrli kao to su i rodeni. A to sam ti, opet, pod brdom rek'o da te pojaem, elio sam samo da te malo naljutim da lake iznese vre u do ku e. Pri ali su jo puno vremena, a onda se Ibrahlmaga podie donese sofru. Postavi je pred careva sina po e donositi jelo po jelo koje mu je dodavala njegova k i. Kako Ibrahimaga bjee plaho ogladnio, on onako uzgred pojede hranu iz jednog sahana. Ojevojka je bila spremila ta no dvanaest sahana raznih jela. Pa, kad su po ell da jedu, re i e carev sin: Vala, amida, svaka godina je do sad imala dvan'es' mjeseci, a ova jedan'es'.

Ove godine je babo i'o u vodenicu, pa je mnogo ogladnio javi se djevojka iz svoje odaje. Poto su dobro jeli, prou ie dovu, Ibrahimaga podie sofru, pobrisa mrve pa ih odnese svom pijetlu te se i on dobro omrsi. Carev sin posjedi jo malo vremena, a kad ve htjede da ide, re e Ibrahimagi: Vala, amida, ima dobru ku u sanno su joj dimnjaci ukrivo misle 1 na frljavost njegove k eri. E, care, ako su dimnjaci ukrivo, dim izlazi pravo odvrati mu djevojka. Carev sin se iznenadi ovakvom odgovoru, te zamiljeno re e Ibrahimagi: Evo ovaj smotak konca, podaj ga svojoj erki, pa ako od njega izatke pekir da se pri abdestenju njime moe potrati sva moja vojska, i jo da pretekne, onda u je uzeti za enu. Kad ovo dobro saslua, Ibrahimaga se zabrinu, a carev sin, poto je ve malo odmakao, doviknu mu: Kad izatke ovaj pekir, neka mi ga poalje, a ja u sa svatovima do i da je uzmem. Za do ek se ti ne brini, ja u poslati svoje sluge koji e ti urediti ku u i Ibrahimagu zaboll glava razmiljaju i o tom udnovatom pekiru pa, vrativi se ku i, dozva svoju k er te joj sve ispri a, a ona se slatko nasmija na to: Ne brini se ti za to, babo, lahko u ja to izatkati. Ona uze jedno drvce iz ibice: Evo, babo, ovo mu poalji u pismu i napii mu: Moja ti derka poru uje da joj od ovog drvceta napravi razboj, pa .e ti onda izatkati pekir. Ibrahimaga uradi tako. Kad je carev sin dobio pismo, iznenadi se i vidje da je ona pametnija od njega. Odmah posla svoje sluge da urede Ibrahirnaginu ku u i avliju i da mu jave da on dolazi sa svatovima. Sluge tako i u inie; za heftu zablista Ibrahinnagina ku a avlija rekao bi da je pain dvor. Kad htjedoe do i svatovi, Ibrahimaga sazva sav svoj konniluk. im ih ugledae kako dolaze, zapucae iz puaka. Ibrahimagi drago to mu k i odlazi za careva sina, koji je ba tih dana naslijedio cara. Ali kad su svatovi odlazili od Ibrahimagine ku e, on se zaplaka za k erkom. ta e sad; mora ostati s'am, a i jest mu jedinica bila, pa Komije ga jedva utjeie.
7 97

Kad su carev sin i Ibrahimagina k i uli u erdek, pun dostojanstva re e joj: Odsad si moja ena, radi to god ho e, obla i se to ljepe moe, babi alji para koliko god ho e, samo mi se nemoj mijeati u moje poslove. Dobro, pristade mlada. Tako su ivjeli jednu godinu dana. U gradu se desi neka kra a. Ukrali lopovi siromahu magarca i ovaj ih tuio ba caru, pa kad je bila presuda, lopovi rekoe da je magarca rodila deva, a siromah tvrdi da je magarac njegov i da Iopovi lau. Car naposljetku, presudi da je magarca rodila deva. Kad je za ovo saznala njegova ena, ne mogavi se uzdrati a da to ne ispravi, donese mu za ru ak gro e. To je gro e s vrbe re e mu. Car se za udi. Kako s vrbe?! Gdje e na vrbi roditi gro e!

Prizna u da si mudrija od mene i zato ti dajem svoju: titulu pa ti vladaj i ti sudi kaza joj car. Ona se na to samo nasmija: Ne, ne smijem, jer gdje ene sude krivo se prosu uje_ Oboje se nasmijae i zagrlie pa se sretni vratie u svoje dvore. Zabiljeio: F. M.

E, a kako je mogu e da deva rodi magarca i da to jo i carski sud potvrdi?! Car se zamisli. U pravu si, eno, ali zna li ti da sam ti ja rek'o da se ne mijea u moje poslove. E, kad ne e da slua, uzmi iz ovog dvora to najvie voli i kupi se svojoj ku i! Dobro re e ona samo pusti da do sutra ovde prespavam. Tako i bi. Te no i car je spavao sam, a ona je sjedila kraj njega i ekala dok on dobro utvrdi san, pa kad on zahrka, ona pozva sluge i naredi im da uzmu za krajeve dueka na kojem je leao car i da ga ponesu u la u. Sluge tako i u inie. Snesoe ga u la u, a ona sjede do njega i naredi da veslaju. Kad su bili na pu ini, probudi se car, pa spazivi gdje se nalazi i vide i enu pored sebe za udi se i upita: Gdje smo ovo sad?! U ladi, zar ne vidi! odgovori ena. A to emo mi ovdje? Ona mu ispri a sve kako je uradila. Ti si mi ju e rek'o da uzmem sve to mi je najdrae iz tvoga dvora, i da idem svojoj ku i. Ja tebe najvie volim pa sam tebe i uzela.

98

7*

99,

Predi, eno
Vidi mu da mu ena ne prede, a koulje se ve po ele glodati. On e svojoj eni: Predi, eno! Ma opre u. Drugi dan, opet e on njoj: Predi, enska glavo! Sve ene u selu predu. Ma, opre u, bolan, ta se sikira! Opet, nakon nekoliko dana, mu re e eni: Ma predi, eno, ta emo sutra obu i?! ta si zagalamio, oprela sam! l emo danas na r'jeku, na bililo, da bilimo platno! Spremi ena kotao, sukno ... I odu. Stavi ena u kotao vlakno, mjesto sukna, jer i nema sukna. Ona, u stvari, nije ni prela. Naloi vatru i po e ku i da sprema ru ak, te kae muu: Ja odo' ku i, a ti pazi na ovo sukno! Evo ti ova trklja i mai. Samo, pazi, ako ita pro e iznad ovoga kotla, sve e ovo sukno postati vlakno! Mu uvao i mahao i stvarno mislio da nita nije prolo, ali kad ena do e, natovari sto belaja: Jesam li ti rekla! Eto, ta sam se daba patila?! Bog ti ne d'o! to nisi uv'o, kad sam ti rekla?! Vidi da je sve vlakno, a od 'nako lipog sukna nita! Vi muke glave niste nizata. Zabiljeio: M. V.

101

Raah
Kad vidje da mu ena ne prede, mu e eni: Predi, eno! Ma, opre u kae njemu ena. Predi, eno! I kad joj poslije nekoliko puta re e, ona e svom muu: Ja sam njeto oprela, ali nejmam raka da smotam, treb'o bi ti meni i i u i raak. AIi pazi, ho u da bude od drveta iz sredine ume. To re e muu i, bre bolje prije njega, prikim putem ode u umu i ponese kantu. Kad mu dode i po e da sije e, ena e iza bukve: Ko to si e, vuk ga jide! On se, bome, malo i prepade, ali po e opet sje i. A ona, rospija, opet zavika: Ko to si e vuk ga jide! Tako i tre i put, te se mu prepade ! nagari ku i. ta je ono, mog'o me je ba pojesti vuk, misli jadnik. Kad do e ku i, a ena za malo vremena do8e s vode. e ti je raak? Ma, vala, eno, nemoj ti vie presti! Kad ja ne mogu na i raak, ne mora ni ti presti. Zabiljeio: M. V. Ma opre u!

Kapetan i Huso
Sluio Huso kod nekog kapetana. Njih dvojica se sprijatetjie. Tako u razgovoru, kapetan saznade da je Huso ba odakle je i njegov najbolji prijatelj. Jedanput Huso zamoli da ode ku i. Kapetan mu dozvoli, ali da njegovom prijatelju usput neto ponese. Ho u, brate, to ne u re i e Huso. Kapetan spremi tri dobra, pe ena zeca i pismo. Sve to dade Husi. U putu Huso ogladni. Crijeva kr e li kr e. On zaviri u paket i, ugledavi ze eve, iznenadi se. Hele, on ti jednog smakne. A kad je doao kapetanovu prijatelju, predade preostala dva zeca. Kapetanov prijatelj otvori pismo i pro ita ga. Vidi da neto nije uredu. Nuto, ovdi pie da mi alje tri zeca, a ja vidim samo dva, misli on u sebi. Te ti on odmah spremi pismo kapetanu. Tak'a i tak'a stvar! Kapetan Husu preda se. Eh, mom e! Izvol'te, kapetane! Ja posla' tri zeca, mom e! Pa da, tri zeca, kapetane. Ali prijatelj je dobio samo dva zeca, mom e! Pa da, samo dva zeca kapetane. Ama, ja posla' tri zeca. Pa da, tri zeca. A prijatelj dobi samo dva zeca! Pa da, samo dva zeca. Pa, dobro, razumije li ti mene? Pos1'o sam tri zeca! Razumijem, kapetane, tri, tri zeca.
103

102

kazati,

Pa on je dobio samo dva zeca. Da, on je dobio samo dva zeca. To zna i da si ti jednog smak'o! Pa to odmah ne kaete, pa ne u vam valjda to ja prozbori Huso. Zabiljeio: L. D.

Neznani delija
Hasan-paa je imao od evlada samo jedno muko dijete. Bio je potovan i cijenjen. Pred svoju smrt pozva sina: Sine moj! Ostavljam ti u amanet sav ovaj imetak, pa dobro pazi! Ukoliko bude radio poteno i troio umjereno, ne e nikada do i u priliku da prosi, a ukoliko ostane bez imetka, nemoj prositi nego se objesi za ovaj direk, re e mu, pokazavi rukom na tavan. To ti je moj amanet, sinko. Kad Hasan-paa umrije, njegov sin se odade pi u i uivanju, lutanju po mejhanama i har enju imetka. Tako do e vrijeme, da nema ta da jede. Pomisli da ide prositi, ali se sjeti o eva amaneta pa odustade. Rijei da izvri o ev amanet. Kad u e u sobu obuze ga strah pa se zamisli ta da radi, te, na posljetku, vrsto odlu i da izvri o ev amanet.

Dr u i, prinese stolicu, pope se i nata e konopac na vrat pa zamoli Boga da mu oprosti to to ini. Taman kad se opusti, pokaja se, ali nije bilo fajde; sve je bilo kasno. Direk se otkova i zajedno s njim pade na pod. To je upravo tako bio postavio stari paa. Sin je bio sav sretan to se spasio vjeala, pa zahvali Bogu. Kad vidje kako se iz razbijenog direka prosue dukati, silno se obradova. Dugo je molio Boga za sre u due svoga oca. Blago opet po e troiti neumjereno. Za nepunu godinu dana opet je bilo sve pohar eno. Zato se odlu i da proda ku u i sve to ima, pa da kupi dobra konja i painsko odijelo. Tako i uradi. Otisnu se u bijeli svijet. Putuju i ugleda neku mejhanu desno od puta, pa odlu i da se malo svrati. Kad ga mejhandija ugleda, pomisli da je paa i iza e pred njega. Podra mu konja da sjae. Neznani delija u e u mejhanu i nazva selam, a kad ga prisutni ugledae onako opremljena, svi ustae na noge i prihvatie selam. Mejhandija se vrati iz podruma. Neznani delija

104

105

pozva mejhandiju k sebi i upozori ga da dobro pripazi na bisage, pa mu onda re e da donese po jednu kahvu svima; on asti. Kad to prisutni ue, svi se zapanjie, pa prvo pogledae u bisage i pomislie: Ja, kako se tu blago krije? Nisu ni pomislili da se u bisagama nalazi obi na gvo urina halat za potkivanje konja. Kad prisutni popie kahvu i zahvalie nezna. nom deliji, po ee se saaptavati. U nagadanju ko je ovaj: aga, beg, paa, dogurae i do cara. Dodade jedan: Ako je car, gdje mu je onda carska kruna? Moda je u bisagama? dodade drugi. Tako ih i ve era zate e u mejhani. Opet ih neznani delija asti ve erom. On ostade itavu heftu dana u toj mejhani, aste i svakog ko god je dolazio. Jednog dana do e jedan siromah, pa kad ga ovaj po asti, on mu se dugo zahvaljivae. Pozva ga svojoj ku i. Delija pristade po e. U putu mu siromah po e pri ati; kako on ima dosta blaga ali ne e da ga har i, jer je usnio san: njegov rahmetli otac rekao mu da dobro uva novac. Kad do oe ku i pokaza on neznanom deliji tri upa s dukatima. Prvi dup bijae pun, drugi do pola, a tredi do jedne tre ine. Ovaj puni up je mog djeda, ovaj to je do pola napunjen je moga oca, a ovaj to je u njemu jedna tre ina to je moj up. Neznani delija se nasmija pa mu re e: Nita je to koliko ja imam, ali fala Bogu to i ima. Jo malo neznani delija tu posjedi pa se vrati natrag u mejhanu. Opet on asti svakog ko god do e u mejhanu, a mejhandija sav zadovoljan to mu tako dobro ide posao. Osvanu novi dan. Oko podne oglasie pred mejhanom da je umro onaj siromah i da se njegova ku a prodaje za pedeset dukata, pa ko ho e neka je kupi. Javi se neznani delija da je on kupiti da e za nju dati sto dukata, s tim da onog siromaha dobro opreme i da klju eve od ku e odmah dobije. im dobi klju 'eve, neznani delija ode siromahovoj ku i, uze one dukate to mu ih je siromah pokazao te plati ku u i opremi siromaha, a ku u koju je kupio pokloni nekom siromahu. Zatim se vrati u mejhanu i obavijesti mejhandiju da mu spremi konja, jer uskoro odlazi. To mejhandiji bi vrlo ao, jer je gubio dobrog muteriju. Kad mu opremi konja, vrati se do neznanog delije i re e mu koliko je duan da plati, pa ga zapita treba mu donijeti bisage. Mislio je da su nnu pare u bisagama.
106

Ne treba, mejhandijo, platidu ja odavde i zavu 'e ruku u kesu. Lijepo plati nnejhandiji a povrh svega darova mu jo pedeset dukata to ga je vjerno sluio. Mejhandija se zahvali, poljubi mu ruku re e: Hvala vam, veliki care, nek' vas sre a u putu pratil Kad neznani delija ode, mejhandija se vrati pa re e onima koji su se bili okupili u mejhani: Vala, ljudi, jo mi je musafira dolazilo, zgodni' i bogati', al' k'o ovaj nije ni jedan. On sav dug plati, a iz bisaga nita ne uze. Zabiljeio: F. M.

107

U mojoj hu i nemoj biti doma in


Naiao stranac kraj ku e nekog doma ina. lz daleka sam, veli doma inu, a vidi kia lije k'o iz kabla, pa tako ti Boga mogu I' kod tebe preno iti. More, vala. Bujrum. Samo nemoj u mojoj ku i biti starjeina zaprijeti mu doma in. Jok, vallahi. A kako u u tvojoj ku i biti starjeina kad: si ti doma in. Primio ga na konak. Klanjali akam-namaz, pa eglenisali. Doma ica postavi sofru da ve eraju. Pri oe za siniju, a doma in posadi gosta kraj sebe i ponudi ga. Ostala eljad zbila se u oku i ute. Bujrum, to i vi ne pri ete da jedete s nama prevari se na svoju nesre u musafir, obra aju i se eljadi. Jesam li ti rek'o da u mojoj ku i ne bude starjeina! Ama je musafira iako je padala kia. Zabiljeio: H. H.

Beg i odmetnici
ivio u Duri ima neki beg ukalo. Imao je prevrtljivog slugu, koji se jednom sastade s odmetnicima, pa im po e govoriti: U begovskim podrumima lee gomile zlata. Do ite, pa ga oplja kajte. Kako emo, kad su podrumi zati eni? upitae odmetnici. Ja u otvoriti, a vi udite, pa navalite. I tako jedne ve eri sluga dovede odmetnike i uvede ih u podrum. Kad do e sluga begu, beg ga upita: e si bio? Vala, i'o sam malo sokacima. E, vidi ovo zimno doba. ta sad rade oni odmetnici. A, bogami, da do u dao bi him dukata, pa nek' djeci kupe brana i opanke. Ne bi ni oni otimali da hi teka nevolja ne goni. Vallah! ao mi hi je, ko da su mi rod. Osta e i dunjaluk, tuci i bjelici. Sluali to odmetnici pa se zgledali. Jedan naredi da iza u. Sutri dan sretnu slugu, pa zagalame na njeg. to nas navra a da oplja kamo 'nako dobrog o'jeka! Uhvate slugu, pa ga isprebijaju do jadne majke. Kau, mnogi su se vratili ku ama i otpo eli poten ivot. A beg je svima dijelio, pa mu i Bog mal uve avao. Zabiljeio: H. H.

109
108

Pouri, uje e me psi


Zapri aju se trojica bra e ta bi koji najvie volio. Najstariji brat je govorio: Da mi je da budem car! Srednji je govorio: Ja znam da ne mogu biti car, ali da je meni barem imat' jednu pala u da u njoj ivim! Dok su njih dvojica govorili, veselili se i zamiijali kako oko njih slui posluga, a oni samo zapovijedaju, najmla i brat je sjedio zamiljen i gledao u mjese inu koja je obasjavala njihovu mra nu i oronulu sobu, pa re e: Stan'te, bra o, od toga mi nejmamo nikakve fajdel Da je nama, da mi imamo barem jednu obi nu lampu da ne sjedimo u mraku! Nego, deder, da mi zasu emo rukave pa da zaradimo koji dinar da kupimo lampu! Kad je proio pet-est dana, najmla i zaradi neto para i kupi lampu. Donese je u sobu. Tiho i stidtjivo zamoli: .Boe, daj mi samo jedan mali ekser pa da je objesim o zid! Pomilova lampu i iz nje ispade ekser. Hudam, duh koji ostvaruje elje, darovao mu je to je poelio. Njegova bra a su mu zavidjela: njegove elje se ostvaruju, a od njihovih nema nita. Tako je on imao sve to zaeli, ali poto je on bio umjeren u svemu, elio je samo ono to mu je potrebno. Stariji brat je nagovorio srednjeg: Hajde, da mu ukrademo Iampu! Sloie se i jednog dana dok je najmla i radio, bra a je, bogme, i ukradoe. Vrativi se ku i, traio ju je. Odjedanput, lampa mu se pojavi objeena o zid. Drugi dan je ostavi sa strahom. Jadnik, nije mogao pomisliti da mu je ba njegova bra a kradu.

Kad mu je i po drugi put ukradoe, bacie je u seoski bunar. Poteni radia je mislio da su je sakrili, kao i proli put pa ju je traio do kasno u no . Pomislio je da je vie nikada ne e na i. vrsto odlu i da radi i kupi drugu. Radio je nekoliko dana i, kako se umorio, ode na bunar da se napije vode. Dok je zahvatao vodu, pogleda u bunar i opazi svoju lampu. Odmah pomisli na svoju bra u i po e smiljati kako e ih prevariti da mu je vrate. Bra a nisu znala da je on vidio lampu. On im ispri a da u bunaru ima zlata, da e se obogatiti ako ga samo spuste u bunar da ga on izvu e. A, teko abu u vodu natjerati; oni su i ivjeli tako, samo da im je to god dabe. Dogovore se da sutra spuste najmia eg u vre i da on natrpa zlata, a oni e ga poslije izvu i iz bunara. Ujutro uzee urgan i vre u i spustie ga u bunar. Siavi na dno, on zgrabi lampu i dade im znak da povuku. Kad izvukoe vre u onako teku, pomislie da je zlato. urno uprtie vre u pa kroz selo a o bratu i ne pomislie. Ono u njoj bilo je sve tee i tee. Polahko je gmizilo niz le a od teine. Psi nahrnue na njih. I njima neto neobi no. Ovaj u vre i, a to je bio najmla i brat, se poboja da ga ne rastrgaju pa ad, pa povika: Pouri, bolan, uje e me! . .. Zabiljeio: A. N.

110

111

Ne bih nipoto
Nekada jedan ovjek imao mnogo imanja, ali nije imao evlada. Kad je ostario zovnu on ahbaba iz komiluka i re e mu: uj, kako bi bilo da ja tebi prepiem ono zemlje. A njegov ahbab misli i promilja, zna da je siromaan, da nema nigdje nita, pa odgovori: Bi' Ali, re e mu ovaj, samo, kad ja umrem ima da preno i sa mnom u kaburu. Siromah i na ovo pristade. Kroz neko vrijeme umrije onaj bogati, a siromah pode za njim u kabur. Sa sobom je ponio samo jedno ue s kojim je zara ivao hljeb. Stane on u jedan budak, kad idu Munkir i Nekir i nose po jednu vre u akrepa. Munkir sjede u jedan, a Nekir u drugi budak. Koga emo prvo, zapita Munkir Nekira. Prvo emo ivog, jer e on oti ', a mrtvi e ostat'. Pustie akrepe, pa ga po ee zapitkivati o uetu; kako ga je stekao. Siromah se zabezeknuo. ta e? Kad njega za jedno ue toliko pitaju, kako e ovog za onoliko imanje? Vrati se on, ku i i u to se i no zavri. Izvu e se bijel kao ovca. E ja to ne u uzeti, a niti bi, vala, kome rek'o da u kaburu preno i, pa ni za ivu glavu. Zabiljeio: J. A.

Ne daju ne istim
ovjek i ena ivili sami. Haman pro'o vik, a djece nemaju. eni omrz'o ovjek, pa da joj je kako da ga rijes!. Mu vidi da ga ena mrzi. ao mu kako e sad da se rastanu poslije toliko godina. Napravi se hasta da vidi ta e mu ena. Vala, dite, ja sam odlu ila da bi dobro bilo, da odem da ti zapiem kod hode, ne bi li ozdravio. ula sam da onaj hoda more i benaste izli iti. Mu se sloi te posla enu da ode kod hode, ati prije nje, prikim putem ode do hode i rekne mu: - Moja e ena sad do i da mi zapisuje, a meni, brate, nita nije, zdrav sam k'o sr a. Nego, de ti njoj reci da u ja umrti kad pojedem jun'cu, to je u naem podrumu i pojedem tovar 'enice, te da mi svaki dan kuha po jedan lip kola . Da vidim ta e ona na to. Hodi baci baki i ode ku i. Kad ena do e kod hode, te mu ispri a zato je dola, on joj re e: Ja vidim da ti njega ne voli, da ga se eli otarasiti. Zato sluaj: mu e ti umrti kad pojede onu jun'cu to imate, ali sam, i kad sm pojede tovar 'enice i to da mu skuha svaki dan lip kola ! Kad to u ena, zadovoljna otr a ku i ! re e mu: Rek'o mi je da e ozdraviti, ako pojede jun'cu i tovar 'enice, svaki dan po jedan kola , a, dragi muu, ja za tebe nita ne alim. Samo ti meni ozdravi! Pri e je zdravlje neg' ita na svitu. Mu je i dalje le'o, k'o da je bolestan, i svaki dan jeo meso ! strvni kruh. Udebljao se k'o hrt a svaki dan sve vie i vie je ao i prav!o se bolesnijim.

112

113

Kad je pojeo jun'cu i tovar 'enice, napravi se da je umro. A prije toga dogovorio se on sa hodom iz svoga sela; da e se napraviti mrtav, da ga on opremi k'o pravu denazu, da vidi ta de biti s njegovom enom. Ba tako i bi. Napravi se on mrtav, dode hoda, svit se iskupi na denazu, a ena vesela, ska e od radosti, a samo po dekad na silu zajeca, kad joj ga njeko spomene. Pravi se, k'o doja, da joj ga je ao. Kad okupae denazu i sve uredie, prisutni odoe u drugu sobu da neto prou e i popiju kahvu, jer je sada takav obi aj. Zato vrijeme neko treba da ostane kod mrtvaca. Haj' ti tanno popi' kahvu, ja u ostati kod mog dragog o'jeka, da se posljednji put sa njim oprostim javi se ena umrlog hodi te zaplaka k'o god'na. A ena koliko ga je mrzila, bre-bolje, zavrnu efine, te stavi ne isti na prsa svoga ovjeka. Kad ga ponesoe na mezarluk, eni drago, k'o da se ponovo rodila. Donesoe ga nad kabur i po ee ti ga sputati, a on sko i i po e da vi e: Stan'te, ljudi, ne daju 'vamo ne istim! Kad to vidje ena, prestade veselje, vidje da su je prevarili, te doleti i zagrli mua: Dragi moj, to mi je bilo teko bez tebe. Znala sam ja da tamo nedaju ne istim. Zabiljeio: M. V.

enin marlietIuk sinovljev hrsuzluk


Ono u onog starog hadije bilo devet sinova. Sluali su jedni druge, voljeli se, tekli svi zajedno. Nikom ni napamet ne pada da neto uradi, a da se ne pitaju. Svog babu su dobro sluali svi su znal, ta koji misli. ak ni dukate niko nije zaklju avao, a onog zemana su bili dukati madarije ko danas dinar. Do e vrijeme i sinovi se poenie. Snahe u hadijinoj ku i po ee da mrse konce, ali hadija, jo kadar upu en, sve je vavik sredivao kako valja. Jednog dana nestade dukata. Zamisli se hadija ta da radi. ao mu kao i svakom ocu. Nije mog virovati da u njegovoj ku i ima lopovluka. Na kraju odlu i da pozove sebi sinove na dogovor. Dodite ve eras svi u moju sobu, i donesite po jedan tap, duga ak ta no pola arina. Kad dodoe, hadija im re e: Dragi sinovi, njeko je od nas ukr'o dukate. Neka znate, sutra nave e ponovo i doniti tapove. Ko bude do ete mi ukr'o u toga e tap narasti do sutra nave e jedan prst. Kad su doli sutra nave e i po eli da mire tapove Ejdin tap je bio kra i za jedan prst. Hudnjak Ejdo! enin marifetluk dovede ga u hrsuzluk! Zabiljeio: M. V.

114

8*

115

Boji hahvom ho e, dolazi had ho e


Donio Mustajbeg bojadiji dosta vune da mu je oboji, te poto e biti poskupo, po e smiljati kako da ga prevari. Kad smisli, re e mu: Nemoj mi bojiti vune ovim bojama i nabroja sve boje to je imao bojadija, a boji kojom god ho e drugom. Bojadiji ne ostade ni jedna boja, te ti on smisli, promisli, pa e Mustajbegu: Dobro, ali nemoj mi dolaziti po vunu: ponedjeljkom, utorkom, srijedom, etvrtkom, petkom, subotom i nedjeljom, a do i u svako drugo doba. Nejse, dani prolazili, te ti Mustajbeg jednog utorka ode po vunu: Esselamu alejkum! Alejkumusselam! Ja tebi reko' da mi ne dolazi utorkom! Mustajbeg se pokupi i ode. Kad, eto ti ga etvrtkom. A rekoh li ti ja da mi ne dolazi etvrtkom! 1 tako, dotjerae do kadije. Kadija razmiija, razmilja, ali nikako da na e krivca. Odlu i da ih obojicu strpa u bure pa da ih otisne niz brdo, neka se nagode. Tako i u ini. Bure krenu, kad Mustajbeg zavika: BoJ', majstore, kojom ho e! Do i, Mustajbee, kad ho e! jo bre doviknu bojadi ja. Zabiljeio: l. D.

llzoro sam al e 1 pozubiti


iljte na kome je sjedila Zineta u utilo se tonjom. Odavno ga sunce nije ogrijalo. Na njemu vazda sjedi majklna jedinica. Povazdan lezi, ustani, lezi, ustani. Nita ne radi, a sve na gotovo dolazi. Majka je voll i stalno joj tepa: Moje lu e, naJljepa e biti ...! Njeni roditelji se nisu nikako slagali. ta god bi otac htio, to majka ne e. Ne e, vala, ona moja u suru, pa da si mele , govorio je njen o'jek esto ahbabima. Djevojka stigla za udaju, rairila grane, dobar hlad pravila. Ali, Boe zakloni, okolo kalajli, unutra belajli. Na jednom teferi u babo joj je zagledao dobrog muteriju. Sve s njim i s njegovima sredl, samo jo treba kazati eni. Ali, kako?! Hanko! Na'o se jedan koji bi eo nau Zinetu, ali je ja Bogme ne dam. Eh, ba e je dati, vrijeme je ve jednom! uzviknu ena. I tako, Zineta se udade. Zineta u tudoj ku i, pa opet sjela na iljte. Poslije nekoliko dana otac Joj opremi ruho. U jedan povelik sanduk natrpa puno drenovih tapova, a u drugi spremi neke enske stvar ice, te poru i: Ovaj klju od velikog sanduka podajte zetu, a ovaj od malog podajte erki! Tako ba i bi. Kad mladoenja ostade sam otvori veliki sanduk, pa ga jo bre zatvori. Razumio je ta mu je htio punac re i. Ujutro mladoKnja po e na njivu, a iza Zinetina iljteta objesi poste iju i re e poste iji: Deder, danas u dva donesi mi ru ak!
127

To je izrekao toliko glasno da je i Zineta ula. Bogami, proc7oe dva, pro oe i tri sahata, a ru ka ne bi. Nejse, kad mladoenja uve e do e ku i, uze jedan tap iz sanduka, stavi poste iju na Zinetina le a, pa, ovda ho u, ovda ne u. Jesam li ti rek'o da mi donese ru ak?! Poste ija ko poste ija. Sutradan opet isto, poste ija dobila hape na Zinetinim le ima.

Bogme, zet iza'o pred punca; primio ga za ruku i do ek'o ko najboljeg gosta. Lijepo su se ispri ali, razveselili se i na posljetku zet ogrne punca koicom od ovna, okrenuvi runo unutra da mu se punac ne isprlja. Ugledavi ga takvog punica s brda radosno povika: Uh, ja sam samo zubila, ali mi je koa itava, a njemu je i kou oderao. Zabiljeio: L. D.

Hele, tre i dan Zineti dojadi, pa stane vikati na poste iju: Nosi ru ak, opet e izvu i batine! Kad bi kamen progovorio i ona bi. Najstrag Zineta sko i, spremi ru ak i odnese ga o'jeku: Ja govorila poste iji, nosi, nosi, a ona nita, ne e, pa, ne e. Te k'o velim, pa kome u, ako svome muu ne u. I evo ti donesoh ru ak. Jah, jah, ja poste iji govorio, a tebi prigovarao. ivot od tada lijepo po e. Zineta je sluala i otada svaki dan nosila o'jeku ru ak. Kad mu jedanput donese ru ak, ona e njemu: Poru ila majka da e mi do i. Sjeti se kako je majka previe razmazila k erku, te e on sebi: Uzoro sam al' e i pozubiti! Ala e se za uditi kad vidi da i ja znam raditi re e Zineta. Nego ti meni reci ta u ja sad? I i ti u talu, pa poloi kravi, nek je sita, jer valja sutra da pozubi ono to sam uzoro! Ujutro punica do e. Malo posjedie, te zet re e eni da idu zubiti. Kad po oe, k erka e majci: Majko, ko ovde ne radi taj i ne jede. Tako sve troje odoe na njivu. Cijeli dan su zubili bez ru ka, te ti oko ikindije punica odmagli ku i. Bogme i otac se zaelio Zinete. K'o svoga djeteta. Zna ta, eno, meni se vala nejde zetu! E, mora! Ako ne e eri ja kome e? Punac poru i zetu da e do i, te ti on spremi svega, ko svom dobrom puncu i jo po vrh svega zakolje ovna. Punac jo ni!je ni zamakao za oak ku e, a punica ti kroz prozor pa na brdo da vidi ta e s njim bit'.
118 119

oban e
uvalo oban e koze. Zabeluhalo se igraju i se s djecom, a koze odlutale. Trailo, trailo, ali nita. Palo s nogu. Tr alo je tamo, amo, vabilo, pomagalo, raspitivalo se. Nigdje ih. Kao da ih vuci poklae i!i zemlja proguta. Probra najgranatije stablo i pope se da zakona i, jer ne smije ku i, babu na o i. Do oe hajduci ba pod to drvo. Donijeli bure rakije ! gojnata brava. Okre u raanj. Peku, jedu, piju, vesele se. Danas smo dobro proli. Onaj nije ni gubice rastavio. Sjutra emo kod drugog gazde, onog na kraju sela. Ima da ga prekoljemo ako se pobuni. Dojadio oban etu dim, pa nehotice kahnu. Pomislie da je ptica, pa htjedoe pucati. Ne pucajte zavika. Ko si ti? Ja sam oban. Koze sam pogubio. Ne smijem ku i. Tu ga nahranie. A kad po oe, po ee smiljati kako da ga se otarase. Ubi emo kopile! Oda e nas. Jok, ja bi' ga u bure zakov'o, a ostavio manju rupu da ne krepa odma'. To i u inie. Do oe kasnije vukovi da oglo u kosti. Rep u jednog ovarisa, kad e sre a i Boji emer, taman na onu rupu. oban e ga prihvati polahko, polahko, pa oko ruku i stisnu. Vuk poletje. Vuk je mahnito tr ao. Bure se kotrljalo. A oban e nije ale iz ruku rep isputalo. I bure je prslo. oban e ivo i zdravo stiglo ku i, a koze mu davno bile dole. Zabiljeio: H. H.
120

Drte ljudi da ne ispadne


Neki hadija imao zlu enu. Ona ni zato nije pitala, sve je po svom ejfu radila pa ga je jo nazivala budalom i eekom. Dosadi to hadiji te po e moliti Boga: Jarabi, kutarii me ovog belaja! klanjao je i ibadet inio i dan i no . Tako se jednog dana razboli hadinica, uhvati je neka glavobolja i pade na postelju. Sutradan, jo gore, a oko i indije pade u nesvijest, rek'o bi da je mrtva. Hadija tvrdo vjerovae da je umrla pa pohiti do hode, a onda u du an te kupi efine i drugo pa se vrati ku i. Kad tamo, a ona se probudila iz nesvijesti, a neka joj ena iz sela neto u i na vodu, zagasuje i umiva je onom vodom. Hadija se naljuti na samog sebe to je tako pohitio i pohar io pare. Tu no itavo se selo skupilo kod hadijine ku e. Sutradan oko sabaha, hadinica ponovo pade u nesvijest, a hadija je po e prevrtati tamo amo pa kad vidje da ni im ne mi e, on pohita do hode i kaza mu da do e im sunce zagrije, i nek dovede svoju enu da je spremi. Pro u se po itavom selu da je umrla hadinica. Do oe svi iz sela, a i hoda i njegova ena. Opremie hadinicu i ponijee je u groblje. Hadija ne moe da vjeruje svojim o ima, pa sve u sebi u i, zahvaljuje Bogu to ga spasi od takvog enska. Bijae kiovit dan pa na groblje ne mogoe svi po i ve po e samo desetak ljudi. Kad bijahu uz neku stranu, okliznue se oni to su nosili hadinicu i ona s tabuta pade na zemlju. Od jakog potresa ona se osvijesti, pa po e zvati, a oni bje' kud koji, samo hoda ostade. Hadinica nekako skide efine s glave pa zamoli hodu da je vrate ku i. Hoda pozva one to su je nosili te je ponovo vratie.
121

Hadiji krivo to mu Bog ne e dovu da ukabuli. Tako se hadinica ponovo vrati svome hadiji i kroz nekoliko dana ozdravi. Prode od tada pet est godina i hadinica zbilja umre. Sad hadija ode do he ima i dovede ga da vidi je stvarno umrla. Hedim vidje da je umrla, ali ne smije da kae hadiji boje i se da ga ne iznenadi. Ipak mu otkri istinu, a na to mu hadija dade itav dukat zahvali mu se. Opet se sakupi svo selo oko hadijine ku e. Spremie je i stavie na tabut, a hadija sav sretan, pa samo Boga moli nek' to to gleda bude istina. Sad bijae sun an dan, zemlja ispucala, te na groblje polo itavo selo; i malo i veliko. Kad po oe uz onu stranu prema groblju, povika hadija: Polahkote, ljudi, pobogu, polahkote da se ne okliznete! Dr'te dobro da ne ispa'ne! Zabiljeio: F. M.

Nadmudrio sultaniju
U gradu su ivjela trojica bra e, a u njemu je ivjela i careva k i, najljepa djevojka na svijetu. Ko god je elio da je vidi morao je platiti stotinu dukata. Najmladi brat zaeli da je vidi pa re e svojoj bra i da podijele imetak to su naslijedili od oca. Bra a se sloie. Najnnladi brat prodade sav svoj imetak, ali opet nije namijerio na stotinu; trebalo mu je jo etrdeset dukata. Jednog dana on sjede pod jedno drvo u blizini nekog puta, te po e razmiljati. Uto putem nai e jedan starac i vidjevi ga zabrinuta, upita: to si zabrinut, sinko? Ama, to me pita, kad mi ne more pomodi?! Reci ti meni, sinko, ta te mu i, moda ti i mogu pomo i. Ama, daba u ti govoriti! Samo ti meni, sinko, reci, kad ti ja kaem. Pa eto imam e'set dukata, a treba mi jo et'eres da bi' mog'o videti carevu k er. Ostavi ti te dukate, pa ti hajde sa mnom zajedno, moda emo je dabe videti?! Tako oni dodu u grad. Svratili su se na pazar i kupili jednu kozu. S pazara krenue prema carevu dvoru i u loe u ba u. Zaklae onu kozu, naloie vatru i na nju stavie lonac okrenut naopako. Onda isjekoe kozu na komade, te poredae odozgo na lonac, To je slu ajno opazila careva k erka i u udu zastala na prozoru. Starac apnu mladi u da pogleda carevu k erku. Ona bijae zaboravila da se ne smije pojaviti, te jo otvori pender pa doviknu: Ne kuha se meso tako, dobri ljudi! Oh, Sultanijo pokai nam, jer mi ne znamo druga ije.
123

Careva k er side dole do njih i pokaza im kako e to uraditi. Nave e oni zamolie carevu k er da im dadne preno ite u kakvom budaku dvora. Ona im dozvoli. Kad je bilo vrijeme ve eri sjedoe oni, jedan u jedno oe sobe, a drugi u drugo, pa po ee jesti. Kad, domalo, za u se neka buka u njihovoj sobi. Careva k er poalje slukinju da proviri ta oni tamo rade. Slukinja se za udi; sjeli jedan u jedno a drugi u drugo oe sobe, zinuli i jedan drugom bacaju komade mesa u usta. Slukinja, kad to vidje, vrati se i re e carevoj k erki, a ona se zaputi pravo u njihovu sobu. Oni se smetoe i prestadoe se ga ati mesom, nato im ona re e: Ne jede se tako. Po e im kazivati. Hej, fala ti sinko, mi ba nita ne znamo re e starac. Kad je bilo yrijeme spavanju, ponovo se za u neki tutanj. Careva k er opet poalje slukinju; kad ono, onaj starac lei, a mladi preska e preko njega, dah tamo, ah amo. Slukinja se vrati, a careva k erka se opet zaputi u njihovu sobu. ta sad radite, ako Boga znate zapita ona. Pa, evo, ovaj mahniti mladi , ko mlado, ivo, straivo, ne smije le i to ne e biti u sredini. A vidi, samo smo nas dvojica. Bi li ti, sinko, malo prilegla s druge strane, pa da ga smirimo upita je starac, te onako malo udari mladi a. Careva k erka poslua starca i lee. Starac skide opanak i baci ga na svije u. Svije a se ugasi. Mladi u udari krv u glavu. Zagrli je. Nastade vriska. Starac lukavo progovori: Deder, Sultanijo, uti! Ako nam ne dadne sve dukate to si do sad zaradila, sad u se popeti na kulu i rastelaliti da se sjutra udaje za ovog mladi a. Poto vidje da nema kud, careva k er dade sve dukate. Tako starac i mladi sutradan odoe ku i sa pola vre e dukata. Zabiljeio: H. R.

124

Plaho se zadeverae. Mislili su da e Franjo tu trojicu pobiti. Pade im na um kako su i oni njegovu vojsku bili, pa k'o vele da e im on to vratiti. Ne mogoe ni jesti, ni spavati Zadumanio se han od kije. Naga ae se; ko e caru? Na kog god bi ponianili niko ne e; boji se glavi. Prevali dan, pa i no , a oni se ne nasulie.

Bonjaci kod Franja josipa


Kad je ono vabo dolazio u Bosnu, narod se die da je brani. K'o ponosni i hrabri Bonjaci, ne daju lahko kauru 1.1 svoju Bosnu. Branili su se oko etiri godine, pa su na kraju popustili pred ja om vojskom. Poslije je car Franjo pozvao u Be bosanske prvake, da se s njima porazgovara. lz svakog kadiluka, trebala su idi po dvojica. lz fo anskog kadiluka je iaa neki Dervi-beg engi , zvani Trenja. Bio je to junak od mejdana, lijepo te strah pogledati u njeg. Nosio se po bonja ki. Brkove je za ui suk'o. Trenjom su ga zvali zato to se volio gizdati kititi k'o kak'a mlada, pa kad bi se tako nagizd'o izgled'o je k'o trenjeva grana kad se zgrohti. Prvaci se skupie i krenue u Be . Bijae ih oko stotinu. Sve po izbor junaci; ne zna u kog prije da pogleda, a konji im vileni, pa sve pod njima poskakuju, k'o da nita ne nose. Tako su ili neki vakat, dok ne dodoe u Be . Lijepo, se brate iznenadie kad vidoe one nol'ke ku e i konake, pa crkve i bukadar drugih stvari. Kad rekoe ko su i otkle su, povedoe ih i smjestie u nekakav veliki han. Na svaku dvojicu dadoe sobu i seiza da ih slui, to bude trebalo. Plaho im je tuj lijepo bilo; niti su ta radili, niti deverali, ve su samo sejrili grad i vozili se u raznim arabama. udom se nisu mogli na uditi, kol'ki je kol'ko u njemu ima insana. Tako su se dobro odmorili prvi dan. Sutradan je do'o glavom Franjo Josip. Svi su se iskupili u veliku divhanu, pa zaturili s njim eglen. Svata ih je pitao, te, kako je u Bosni, te, jel' mirno, te, kako him se svi a u Be u, i tako, svata neta. Tu su oni s njim sjedili dva debela sahata, a kad je krenuo, rekao im da izaberu izmedu se tri ovjeka, pa da ih poalju njemu.
126

Primaklo se vrijeme da se ide caru, a nita ne rijeie. Die se Dervi-beg, pa re e: da se gine, Dajte nni jo dvojicu pa du ja i i. Bude ja du ginuti. Ne vele mi vie od jednom. Saraj'va, a drugi se Na oe jo dvojicu: jedan je bio zvae umii , a ne znann odakle je. Pokupie se pa krenue caru. Do u tamo, i reknu ko su i ta su, a onaj to bijae pred vratima ode u naku odaju brzo se vrati, pa re e: Bujrum u ite, eka vas Njegovo Veli anstvo, car Franjo Josip. Ispitae se s Franjom i on ih posadi na se iju. Onda re e: Ko e od vas sa mnom govoriti? Oni spustili glave ute, dok Dervi-beg re e: Ja u care s tobom govoriti.

A nije se tako govorilo s carem, nego je valjalo re i: Vae Veli anstvo, i Vi, a ne ti, ali daba je, tak'i su ti nai stari bili. U njih je samo Bog bio Veli anstvo, a ljudi su po Islamu svi jednaki, pa nisu tako nikom govorili, pa makar on i car bio. Car opet re e: to ste vi Bonjaci digli protiv mene vojsku, kad je meni Sultan dao Bosnu? Mi to care, nismo znali. Jes' da je poneko govorio da ti nismo vjerovali, jer ko je mog'o Bosnu je Bosna data, ali dati bez naeg znanja i pitanja? A, ko vas je nagovorio da ratujete, ko vpm je dao oruje i debhanu? Mi smo, care, ivili pod Turskom pe'stotin' godina i vazda smo nau Bosnu branili, a i onda kad nam sultan nije mog'o pomo i. Sami smo krv lili. Niko nam nije nita dav'o ni pomag'o nas, a niti nam je vala to trebalo, zavri Dervi-beg. - Zar niste znali da je moja vojska ja a od vae i da me ne morete pob'jediti?
127

Jesmo, ali smo mislili da si ti po'o silom da uzme Bosnu, zato smo se i digli da ti je ne damo, pa taman, svi izginuli. A da ti jo neto kaem Franjo, zapamti: ni jedan vladar nije dobio ni aperka zemlje bez krvi, pa tako ni ti Bosnu. Zabiljeio: . H.

Alibeg i dubrova l2i trgovac


Pokupio se Alibeg sa svojim momcima, zajmiii konje i volove, pa poli da dotjeraju sijena. Bilo je to u prolje e. Tek to su oni razvrhli, po eli vezati i tovariti, na kola i na konje, a niz jedno brdo se pomoli bukadar volova. Bilo ih je oko pedeset pari. Kad prihmae onde gdje Alibeg tovari sijeno, oni to ih tjerae zaustave se. Njihov gazda pri e i viknu: Pomozi Bog, ljudi! Bog nam pomae do ekae svi. More li se dobiti malo sijena za volove, pa u ja platiti ponovo e ovjek. Momci, razbacite sijena, nek volovi jedu, a ti gazda sjedi da zapalimo re e Alibeg i izvadi tutun iza pasa. A ko si ti i otkle si? po e Alibeg. Ja sam trgovac iz Dubrovnika, pa sam tuda po selima pokupov'o ovo volova i kren'o da prodam. Dok su oni tako muhabetili niz ono isto brdo se pomoli gerga ljudi. Svak je poneto nosio u ruci, neko sjekiru, neko vile, neko kolac. Neto su gaiamiii i vikali, a kad do oe blizu, jedan viknu onom trgovcu to je sijedio sa Alibegom: II' nam pare il' mi o erasmo volove! Da sam im'o i dao bi' vam odgovori trgovac. Pare vamo il' volove, mi ti ne vjerujemo dreknu onaj opet. Tako je, daj pare, iii vrati goveda! do ekae i ostali seljaci, pa po ee sabirati goveda da vrate nazad. Ma stan'te ljudi, ta je bilo? Polahko te, moremo se nasuliti k'o ljudi umijea se Alibeg. Prevario nas je! Uz'o na veresiju! Ne e da plati volove! ulo se sa svih strana. Nejmam sad para, pa sam uz'o na veresiju. Kad ima'nem plati u, objanjava trgovac. Ma, ne znam ta him bi odjednom, maio prije su se sloili, a sad ne daju.
128 9 129

Nije odavle! lz daleka je! ta mi znamo, more nas prevariti! Nek' plati, pa nek' goni! vikali su seljaci. Alibeg se mai za kesu iza bensilaha, pa e: Evo vam pare pa sad hajte ku ama! Seljaci se pokupie i odoe. U tom se die i trgovac. E, pa poto je makar ovo sijena, da ti to platim? Ma jok, kako plati, da ti Bog pomogne, da dobro procJe, kad bude prodav'o! Fala ti bee, iv bio i u zdravlje zahvali trgovac i ode. Prolazili dani i godine, a trgovac se ne javlja. Alibeg to vie i zaboravio kao da nikad ni bilo nije. Jednog dana u akam se pred Alibegovu ku u pomoli nakav stranac i viknu: O doma ine! Ehe, do eka neko iz ku e. More li se kona iti. More, hajde bujrum re e Alibeg i uvede ga. Kad se musafir odmorio i ve erao, po e pri a: Zna li me? upita musafir Alibega. Jok vala, a ko si? Ja sam onaj trgovac to si mi pozajmijo para, kad sam ono ovud kupov'o hajvan objasni trgovac. Ama nemoj, Bogami te nisam pozn'o, a davno je to i bilo. o'jek se mijenja, stari, pa i zaboravlja. Jes', davno, ima preko deset godina. Ti i zaboravio, a ne pita me onda, kad u ti vratiti pare. Pa, ba, kako pro e s onim malom? sjeti se Alibeg. Nikako brate. O er'o sam ga u Italiju i prop'o. Te sarn ti se otale pokupio, pa u Ameriku i tamo sam bio sve do sad. Radio sam, radio, dok ne zaradih, i donesoh ove pare da ti vratim. Halali, to si tol'ko ek'o. Zabiljeio: . H.

Biljeke rje nik

130

KRATKE BIWE$KE O KAZIVACIMA I SAKUPLJACIMA PRIPOVJEDAKA

Red. br, 1, 2. 3 4. 5, g, 7, g, 9 10. 11. 12. 13.

Prezime I ime kaziva a Alibegi Emine engi Halld

Starost oko 75 g. 43 g. 68 g. 70 g.

Mjesto ro enja kaziva e Todorovsko elinje kod V. Kladue Odak kod Ustlkoline Odak kod Ustikoline Odak kod Ustikoline

Sada ivi u T. elinje V. Kladua Odak kod Ustikol ine Odak kod Ustikoline Odak kod Ustikoline

Pri a zabiljeena u Todorovsko elinJe kod V. Kladue Odak kod Ustikoline Odak kod Ustikoline Odak kod Ustikoline

Zabiljeio Maki Vehbija Buim engi Hasan Ustikolina engi Hasan Ustikolina

Okolnosti u kojima je zabiljeena pri a Ispri ala na molbu Ispri ao na molbu Ispri ala na sijelu engi Hasan Ustikolina lspri ao na molbu

Pri a na strani 17, 59 129 37 126

engi Sidika dukathanuma engi H. ukri - beg esurovi ibrah!m Dacl Zejnil Feti Rizvan Gra i Raid Habibovi H. Smajo Hadimei Aziz Hafizovi efika Hajdarevi Agan Hemidovi Murat

50 g. 70 g. 70 g. 72 g. 77 g , 37 g. 55 g. 70 g. 45 g.

Tupkovi i kod Zivinica Cetanavi e kod Sjenice Negobratine kod Bijelog Polja Starina kod Nemile Kruev Do kod Srebrenice Godijeno kod Fo e Jezerako kod Bos. Krupe Kruevo kod Fo e Breza kod Sjenice

Gra nica kod i vini eca Cetanavi e kod SJenice Negobratina Bijelo Polje Starina kod Nemiie Kaberniku kod Viegrada GodiJeno kod Fo e giha Kruevo kod Fo e Breza kod Sjenice

Gra anica kod 2i vini ca

Zah viirovi Meho Zi nice Hamidovi Ramiz Feti Muhamed Starina kod Nemile Kabernik kod Viegrada Godijeno kod Fo e Biha Kruevo kod Fo e Breza kod Sjenice Gra i Munir an ar Nusret Hafizovi Reid Hafizovi Asim Hajdarevi Hadem Hamidovi Ramiz

Ispri ao na sije!u Ispri ao na sijelu Na molbu Na mc!bu Ispri ao na sijelu Ispri ao na sijelu ispri a!a u porodici Ispri ao u porodici_ _ !spri ao na molbu

73 44, 69 11 94 105 47 61, 65 67 39,123 81 56, 93 108, 120 30 Cetanavi e kod Sjenice Negobretina kod Bijelog Polja

w w

14. Haimovi Allbeg

80 g.

Radovlje kod Vlsokog

Radovlje kod Visokog

Radovlje kod Vlsokog

Sila'di ^ Adnan

Ispri eo na molbu

20

Red. br. Sada ivi u Janji i kod Zenice Luija Devad Hajdarevi Hadem ^ Na molbu Na molbu Na sijelu Na slJelu Na aijelu Ne molbu U porodici Makl VehblJe Makl Vehbija HaJ darevi Hadem Pura i kod Tuzle Zenice Sarajevo Sarajevo Osmsnovi Izet Karall Faruk U porodicl U porodlci U damiji nakon dume U porodici Na insistiranje zaplsiva a Zenica Abdibegovi Nusret Na molbu Hajdarevi Hadem Jusi Alija Jusi Allja Lati Demaludin Lulja Devad Luija Devad Na sijelu Fo a adi i kod Fo e Donji Budelj Gomja Sanica Rovai kod N. Kasabe Rovai N. Kasaba adi i kod Fo e Donjl Budelj Gornja Sanica Zabiljeio 15. Jahi Tifa 45 g. 65 g. 60
g.

Prezime i ime kaziva a Mjesto rodenja kaziva a Janji i kod Zenice Todevac kod Fo e edl i kod Fo e Donji Budelj Gornja Sanica Rovai N. Kasaba Pridvorci kod Gornjeg Vakufa Podbare Busova a Podbare Busova a Bag kod Bulma Todorovo V. Kladua Kruevo kod Fo e Devetak kod Tuzie Derventa
Prusac kod

Starost oko

Pri a zabiljeena u

Okolnosti u kojima Je zabiljeena pri a 117 35

Pri a na strani

16. Jaarevi Murata 17. ' Kro Alija 18. Kurtaljevl Rudija 55 g. 25 g. 65 g. 25 g. 50 g. 57 g. 52 g. 65 g 45
g.

Janji i kod Zenlce adi i kod Fo e

109
32

19. Kurti Ibro 20. Latl Hajra 21. Luija Arlf 22. Luija Rifet 23. Makl H. Hasan 24, Maki H. Zijada 25, Merdan Murat ef. 26. Osmanovi Hava 27. abanovi Bedrija 75
g.

112 ..^^.. --

^
1^ ___

Pridvorci Pridvorci kod Gomjeg Vakufa GornJi Vakuf Podbare Podbare Busova a Busova a Podbare Busove e Bag kod Bulma Beg kod guime Kruevo kod Fo e Pura l u kod Tuzle Bag kod Buima adf i kod Fo e Bag kod Bulma Podbare Busova a

28 53 57,101 102, 113 115 23, 49 88 83 72, 76 78 110

28. U enbarli Fejzo ^ 95 g Donjeg Vakuf a

d rg- g. r
a. = I ; v' m ^

g'^W

ry <<

mt d1 N m

d1 m^^ o
^ ^

^ S j S^ p.

'3 m
m

^ o^^ I ^ m a ^`^ ^ ^^o i o a. m O ^ 0.^: m. iC w, ni N<^ n m^ ie ^ m W< m(

a ^m^ m ^.^.^a = o

^ ^ 9 m m O ^i Q 3 3 ^ I m. I I i I ^ I i< ^ m m a I! m ^ o y " a o a. m o m x 3 w -^' 6 0 '-: ^ : dm ^ ` m? m^ c m m mm .m


.J JC

^mN ^^ ^ m^ x9 ^ (0 d(T

N JC O

8-

>

o
N yt

` _ ^w
tv m^

m
G

^s m

^Q^ = o` O m d ni < O / 0% m y ' y p N^ O ^^. ^Z O. ^^ m m ^

3
o

m 0. t0

y ^
m O 3

m^.^ ^ ^c 2 ^c _ fD m ^c ^ .^ T o: m ^m ^ m o. o N^ N m m r? - 3 N mm < ^m ^ ^ ^ . <o -

n ^
0 m ^ 2 O ^(D ^p c

m ^ c 0 P 4 NG

m d a 1 2 p m N O^i

T O

m T.

<

p+ ^

`m

om
O

m`
I

x P m ^ t a o., ^

tT P

^ x

^m

m3^

_ u 2. o m .m. ^^ ^ 3' ^ 1 ^ ^i ^' m _

39

N : < I I I

m 2
r
CJ1

iva fi wesn 'i uipa f 11 51 3

T.'

I N I Id I I ^ I m `m mI I^ I I ^ I ' I I I O"^, a^ I ^^ ^ I m m ^ ^ (O T O' 3 rt ti m JC ^ C I H T- V O a p^ I C< m y 3< . O -`.<-. J^ 3 N N ' F O N I O^ C. N, m F d O rG . T m O . ^ ^ 01{1. S .m-r :3 wF m m?' ^ p ^ ro c^y v^ O^ m m p. ^ ta ta N m O c < ^ mocm 0 ^ _ 00 ^^ ^ ^m ^ P. ^3 m < ^ ^ 'om ^3 c ^, < H^ g. l n > m ^.' m ^ 2 >= 0v ^ om o ^. 2 w y! ^+ ro ^^ ^ ^ g ^ S . ^p.

^
"O>
O

NC m

a^

m '

mi c v n^, m C _.

D. N m^ ^i

now
v ^^
^ ^

3 N

3 ^ _. m CNm aO

N ^

g m c

atrna ku ni zid koji je napravljen


od drvani h greda poredanih usprovno koso a potom ipkan i omalterisan

diva posuda za tek pomueno,


mbjeko doglavniei dounici, oni koji rade za nekoga

evlad porod, djeca, potomci ovjek, produevlija dobri hovljeni

elrek jedna etvrtina, etvrt zak:anog brava, komad od ne eg raskornadanog ekmeda kov eg, sanduk koji mjesto kapka odozgo ima ladicu sa strane slui kao kasa

deran oban pastir, uvar stoke

eljade osoba emeran ogor en, tuan, jadan iltav pocijepanog odijela, po-

doksan teta dOle rupe doline, poljano dol-tabana bjeanje du an zanatska trgovina, prodavnica du andija gazda du ana, trgovac dur ali dukat vrsta nakita I zlatnog, novca D2

age papir, hartija, pisamce, potvrda afir nevjernik, nemusliman ar dobitnik, zarada u trgovini efin mrtva ke haljine, ifon, bijelo platno epenak krilo, kant starinskog du ana koji sIui mjesto vrata eremet poIukrun I , I jebasti krovni crijep ilte dronjci, krpe imbiler ko zna itab Kur'an, knjiga, zakon, knjiga koja sadri vjerske propise or-hovlaja nazor, po bilo koju cijenu or-sokak mra ni sokak oe ugao, kut, budak

dada put, drum, cesta dak vre a dam prozorsko stakio damija muslimanska bogomolja debhana municiJa, oruna sprema delal uzvienost vjere islama, ve I i anstvo delat ovjek koji izvrava smrtne presude nad osu enicima denabet poganac nevaljalac, spadalo, ne ist po vjerskim propisima dennet raj denaza muslimanskl obred, moIltva pri sahranl didatl kItIti duma podnevna sve ana molitva u damIjI petkom d'unup naziv za muslimana I muslimanku od momenta polnog akta poluclje dok se ne okupa

fajda korist, dobit fakir religiozni asketa, siromah farz stroga islamska vjerska zapovijest ferecla vrsta enskog ogrta a od kojeg su crne modre ohe muslimanke obla ile pri izIasku na ulicu fin lijep firaun faraon, ciganin, ina ija, bezobraznik forinta austrijski novac frljavo heravo, krivo frina vor, korijen grane

hela propao, upropaten hele tako, na koncu a, pored toga, uz to hem hevta sedmica hi -haber ni makac, ravnodunost hilfa varka, prevara, podvala, pekulacija hizmet dvorba, sluba, usluga hora (an) ugoda (an), prijatan, koji odgovara horrna konjska oprema hov vrijeme hogeldija dobrodo I ica hajduk junak, sirotan, utu en huja srdba, ljutnja hurija dennetska (rajska) ljepotica hutba pou ni govor kojeg drIf imam sa minbera o damiji petkom I za vrijeme bajrama

gajb skriveno, taina gajde narodni duva ki muzi ki instrumertat ganjak hodnik, paiz gizdati dotjerivati, kititi grdosija veliki, ogroman

delija junak, ovjek koji provodi ivot bezbrino i troi vrijeme uzaludno demir gvozdena ipka u prozorskih reetaka dereda stepen, poloaj, stanje derdemez po bilo koju cijenu, nasilno ders predavanje, prou avanje vjeri vjerskim propisima dervi pripadnik dervikog reda depea poslanica, uputa dever borba kroz ivot, borba sa ivotnim nezgodama din vjera, vjerozakon divn dvori, vijeda, skuptina, razgovor divan-hana ku a mjesto za razgovor i vije anje divanja blesast, sulud

fah as, ovo as ono derdek soba u kojoj mladenci provedu prvu bra nu no , prva bra na no uturum onaj koji je obnemogao oronuo zbog starosti boresti

edebsuz nevaspitan, neuljudan, noodgojen eglen razgovor, pri a emer sudbina, zapovijed, nalog,
naredba, odredba

ereza zatvara za vrata, zapor eek budala, ludak

haber vljest, glas, obavijest hajirli dobro, sa sre om hajvan stoka, ivotinja halal ono to je vjerom dozvoljeno hamam javno kupatilo kod musllmana handar dugi iljasti no sa otricom na obje strane hapsana zatvor haram ono to je grijeno, to je vjerom zabranjeno harar vre a od kostrijeti, kozije dlake har iti troiti imetak u loe svrhe hasta bolestan hastal sto, polica haar propasti, stradati hatar Ijubav, volja, elja hava zrak, vazduh, klima havaz glas havetan lud hedija poklon, dar hejbet mnogo

ibadet klanjanje, zahvaljivanje Bogu idazet-nama svjedodba, dipIoma o zavrenim teolokIm naukama ikindija tre a po redu, ra unaju l od po etka dana, muslimanska molitva ilad lijek insan ovjek, osoba izbejtiti IskItitl, dati u stihu izdurati lzdrati izun dozvola, doputanje, prlstanak

jok ne jolpaz skitnIca, besposli ar, raskalaenjak jular oglavina povodac za konja od ueta

kabur grob, mezar, raka kadar mo an, kojl je u stanju de neto u lni kadlluk nadleno podru je Jednog kadije kafes drvene reetke na prozorima starih musgmanskih ku a, krletka kajasa kona udica, remen kajmekar zastupnlk vezira ilf valije u jednom upravnom pod. ru ju

136

137

lcail sporazuman, spreman, voljan kal blato kalem pero 'kerpuza lubenica, bostan kasaba varo, manji provincijski grad 'kavga guva, svada, tu a kibla strana svijeta na kojoj se nalazi Kjaba, kud se muslimani okre u pri molirii klanjati iskazivati zahvalnost Ailahu (Bogu) 7djuse stari, mravi, iznemogli konj kofa sud za vodu 'kolati kruiti, igrati kolo, veseliti se, teferi iti 9conak preno ite kopillca nezakonito ensko dijete kustura akija, noi koJi se preklapa koara prostorija za stoku, tala kutarisati rijeitl se ne ega, otarasiti se kuvet snaga, mo L lumponja onaj koji lumpuje, pije, propal ica

minbera govomica u damiji sa vle stepenica muderis nastavnik, profesor medrese muhta onaj koji o drugom zavisi muhabetiti prijateljski razgovarati muhur pe at mujezin onaJ koii u i ezan mumin v}emik , musliman Munker BoiJi meiek koji ispituje prvu no u kaburu zajedno sa Nekirom murtatln izdajica mure ef crnilo, vrsta crnog mastlia, tlnta musafir putnik, gost munjak ko za ito u mlinu muteN'e kupac, onaj koji neto

p panta gredica koje je postavljena horizontalno i slui za spajanje rogova u ku i paalije ovjek u slubi pae pae godl, vrijedi, odgovara, tima pejgamber Boiji poslanik (Muhamed e. s.) pender prozor peke dar piranija veselje, svadba pir-Ihtijer ovjek u dubokoj starnsti, starac pohasiti so posiliti se pomagati plakati, zvati u pomo pomoliti se pojcviti se, do i poste ija ov iia kca na kojoj se obavlja namaz precankati prerezati, potkratiti presvisnuti poluditi od alosti ili zada, poluditl predeverati pretrpjeti, preivjeti

striza komadi platna, krpa strvno peni no, peni nl hljeb sultanija princeza, careva k i suval ispitiva , onaj koji ispituje

S adrvan vodoskok, vodoskok sa bazenom eher vellki grad ehid onaj koji je umro u borbi na Boijem putu ejh starjeina, poglavlca, vode dervikog reda ejh-islam najstariji vjerski dostojanstvenik kod muslimana u Turskoi emluk slavlje uz pucanj puaka, veselje erefe ograda i uski ogra eni prostor na munari ili ku i er zlo, sumnja erijat islamski zakon iljte vuneni due i za sjedenje kija duhan lapat topot, zvuk koraka po vodi ili bari uba iplla, rupa u ur hvala, zahvala nekome, u ur Allahu uhvelenisati sumnjati u neto

N
nagariti krenuti, potr ati nafaka hrana, jelo, pi e, ono to je ovjeku od Boga odredeno nafatiti poduzeti nafile neto to nije obavezno, all se redl, nafile-namaz namah odmah namaz musilmanska moltiva (zahvala Bogu, koja se obavlja pet puta na dan naravli lijep, dobra rnoraia i udi nastol odjednom, tada, zatim nasuliti naravnjati, zamiriti, pogeditl se na tenhane polako, malo po malo Nekir vidl Munker nur svjetfo, svjetfost nuto vidf, giedaj

R rahatluk zadovoljstvo, udobnost, bezbrinost rahmetli umrli raspe iti uzoholiti se raspirlitati razumjeti, razveseliti se rastabiriti rastuma iti rastavak (za) izvrsno, izvanredno raak preslica, motavilo za predu ra eviljiti raskinuti, ra ere iti razboj sprava za tkanje, stan rospija prostitutka, nevaljala ena, nepotena ena

M ma arije madarski zlatnici, novac magrib zapad mahsuz naro ito, osobito makbul primljen, uslian, cijenjen, drag mal stoka, imetak, bogatstvo marifetluk dovitljivost, vjetina masanca pita sa mladim maslom, maslanica maljak posuda za zapravanje, za spremanje za ina marik istok maven plav medunjevica vremenski period u ljeto (traje tri sedmice) mejdan boj, dvoboj, mejhana birtija, kafana mejt mrtvac mejtef muslimanska, osnovna vjerska kola meraja panjak, ledina mevle e pokrajina, mjesto , mihrab ovalno udubljenje u zidu damije prema kibli gdje klanj-a imam

T tabijat ud, narav tabut daska za noenje mrtvaca tahta daska taksirat nesre a, nezgoda talib u enik, onaj koji slijedi, slualac tamam dosta, dovoljno, uredu tatar potar, konjanik u turskoj carevini telal glasonoa ters loe naravi, naopak, neodgojen tespih muslimanska brojanica koja se upotrebljava u zikru toba tevba, pokajanje tobuk grudva, grumen trefiti se dogoditi se, sresti se trklja pritka, velika motka trat vrijeme, momenat tuhafli udnovat, povu en, zarioren, sam, neto sa njim nije u redu turbe mauzolej, natkrivena grobnica

ograjisati nagaziti na dinsko kolo i od tog oboljeti, na zlo udariti, nastradati, na l se u beleju ognjllo trud, vatra ohavizati spremiti, urediti, dotjerati u karar oka stara mjera za teinu okerepiti krenutt, pobje i, izma i oklagija tanki obli tap za razvijanje tljesta i jufke ope ak mjesto iza pe i opu iti brzo krenuti, potr ati osejriti razgledati, pogledati otarasiti otpremiti, rijeiti se otkvitati oduiti se, rijeiti se oturisati sjestl, odmoriti se ovarisati pogoditi

S sabah zora, jutarnji namaz sadaka milostinja sahan tanjir se ija klupa za sjedenje sehara drveni sanduk sejriti gledati selam muslimanski pozdrav, spas selamet spes, put spasa sep sebeb. uzrok serbes sloboda sfermati spremiti se, obu i se sikiracija zabrinutost so iti vidjeti srklet urba

138

139

tutorovati vladati, nare ivati tutun duhan

U
ucviljen uvrije en ufano bezbeli, zasigurno, sigurno uhljup aljkav, nemaran, neuredan uisati dolikovati, prili iti, pristati nekom na neto ukabuliti usvojiti, pristati na neto ukopacija okupacija ulje i uni i urgan ue, konopac uzli sveanj, zaveljaj

vire lje zasigurno, jeste sigurno, vjeremi (zakletva) vlah upotrebljeno kao izraz za nemusl imana

Z
zabehulati zanijeti se, zabaviti se ne im zebezeknuti se za uditi se zahira hrana, opskrba zahoriti biti u punom jeku (zahoriti se pjesma) zajordamiti ponositi, uzoholitl zakapariti zaklju ati, zamandelltF zamandaliti zaklju ati zapiandovati se zahladovati se zaptije policajcl u turskoj zaruret nevolja zijan prekraj, greka zijaret posjata zlurak nevjet, onaj koga ale zulum nasllje zvrljati gledati bez veze, giedati na strane

SADRAJ Predgovor Caru na divanu Fate i Zlate Og,njilo Sabur-selamet ejtansko zlato erBelez Alfja i adaha Azrakl i mladi Sudbina ena evlija Softa Car kap6le Sunce kao svjedok Hapirl i ena Celo dobio tri careve ' erke Koliko vrijedi carevina P'uraniqa Dafer-hode to god kome, sve sebi Rije dukat Denabet enski er erdelez Alija Jo si zelen za idazetname Naplatio tri smrti Boji farz Siro e Bisnrillahi Bez isto e sre e nema ejtanija Damad efendija Vrijednost komije strana 5 11 17 20 23 28 30 32 35 37 39 44 47 49 53 55 57 59 61 65 67 69 72 73 76 78 81 83 84 88 93

V vabiti dozivati stoku vajk uvijek, vavijek vakat vrijeme vari ak mjera za zapreminu za ito, vo e i sl. vaar teferi , veselje vavik zauvijek, uvljek vilajet pokrajina, provincija, teritorija jednog valije vikati dozivatl

2
rvanj mtinski kamen koji melje ito, a Ima ih dva donji 1 gornjb

140

ernidba mladog carevi a Predi, eno Raak Kapetan i Huso Neznani deliija U mojoj ku i nemoj biti doma in Beg i odmetnici Pouri, uje e me psi Ne bih nipoto Ne daju ne 6stim enin marifetluk i sinovljev hrsuzluk Boji kakvom ho e, dolazi kad ho e Uzoro sam, al e i pozubiti aban e Dr'te ljudi, da ne ispa'ne Nadmudrio sultaniju Bonjaci kod Franja Josipa A4ibeg i dubrova ki trgovac Podaci o kaziva ima i pripovjeda ima Rje nik turcizama i manje poznatih rije i

94
101

102 103 105 108 109 110 112 113 115 116 117 120 121 123 12S 129 133 135

Za izdava a: engi Hasan Za tampu proredili: engi Hasan, Hajdarevi Hadem, Lati Demabudin, Maki Vehbija, Osmanovi Ismet i Zahirovi Meho. Recenzenti: Dr Vlajko Palavestra Mr Munib Maglajli Korektor: Mr Omer Naki evi Tira: 3 000

tampa: IGKRO =Svjetlost= Sarajevo OOUR tamparija Sarajevo Za tampariju: Branko Kandi