prolost-sadanjost-budunost

sedad belija

islamska kultura u bih do kraja XVI stoljea*

Islamske kulturne tekovine u BiH u periodu Osmanlija privukle su panju mnogih autora. U prilici smo iitavati na desetine radova pojedinih naunika koji su ostavili ogroman peat u istraivanjima nae kulturne prolosti. Svakako, najveu panju privukla je materijalna komponenta spomenute kulture iz razloga to je ona istaivaima bila najpristupanija. Meutim, ni drugi elementi nisu ostali neobraeni. Mi smo se u ovom radu okoristili brojnim publikacijama vrsnih naunika, meu njima historiara i osmanista, poput H. abanovia, H. Kreevljakovia, A. Handia, A. Bejtia, M. Hadijahia, F. Nametka i drugih. Tokom istraivanja nismo naili na radove koji bi sadravali detaljniju obradu svih aspekata islamske kulture u BiH na jednom mjestu. Stoga, ovaj rad obuhvata veinu temeljnih odrednica kad je rije o karakteru, specifinostima, glavnim sadrajima, te krajnjim dometima islamske kulture u BiH do kraja XVI stoljea. U pisanju rada opredijelili smo se za metod obrade materijala po tematskim cjelinama. Nastojali smo ih meusobno povezati u njihovim zajednikim crtama na bazi kombinacije sagledavanja uloge i znaaja procesa i sadraja, koje tretira rad, na izgradnju i razvoj islamske kulture u BiH do kraja XVI stoljea, s jedne, i prikaz nekih od temeljnih institucija kao manifestacija te iste kulture, s druge strane.
* Ovo je naziv diplomskog rada odbranjenog na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za historiju. Ovdje je dat prikaz samo nekih dijelova spomenutog rada.

Br.5-6

Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljea

Str.447

Iscrpna obrada predmeta bila je nemogua, ali to nije ni bila svrha rada. Jedan od ciljeva koje smo namjeravali postii ovim radom jeste reaktuelizacija islamske kulture u svim svojim oblicima i manifestacijama, koja je, po nama, neopravdano zapostavljena u savremenosti, iako je ona, kako ree A. Nametak supstanca koja Bosnu ini Bosnom. U ovom radu pod izrazom kulture (s prefiksom islamske) podrazumijevamo svaki duhovno-materijalni proizvod ljudi koji je bio inspirisan samim islamom i koji je kroz stoljea u sebe primao tue elemente koji se nisu kosili s islamskim naelima. Upravo takvu kulturu zapaamo u BiH do kraja XVI stoljea. (Iz Uvoda) Sakralno-profani objekti islamske kulture u BiH do kraja XVI stoljea Iako poneki autori, poput M. Hadijahia, zagovaraju nepostojanje izrazito odvojenih sfera sakralnog i profanog1, kad je rije o islamskoj kulturi, ipak emo napraviti razliku u tom smjeru te odrediti objekte koji su primarno direktno povezani s isto vjerskim stvarima od onih koji to nisu. Meutim, to ne iskljuuje saimanje razliitih namjena kod objekata obje sfere. Damije (do poetka XVI stoljea, osim vjerskih, privredni i kulturno-prosvjetni centri) su bile glavni punktovi prilikom osnivanja novog muslimanskog naselja. Oko damije su nastajale prve mahale, stambeni dio grada, koje su dobivale nazive tih damija.2 U mnogim naim krajevima podignute su carske hnkardamije kao pokretai urbanizacije tih krajeva (direktno iz dravne blagajne ili preko odreenih vakifa) koje su imale sve osobenosti osmanlijske arhitekture, samo uz ma-nju povrinu.3 Smatra se da je prva podignuta u Ustikolini u BiH nastala polovinom XV stoljea.4 Podizane su u nekoliko arhitektonskih stilova, od kojih su najuvenije potkupolne, kojih je od 36, izgraeno 26 u XVI
1 M. Hadijahi, Orijentalno-islamski utjecaji na bosanske muslimane i druge junoslavenske narode, Sarajevo, 1973., str. 80 i dalje. 2 M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1998., str. 188. 3 Alija Bejti, Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH, POF, Sv. III/IV-1953, Sarajevo, 1953., str. 240 i dalje (dalje: A. Bejti, Spomenici). 4 Alija Nametak, Islamski kulturni spomenici turskog perioda u BiH, Sarajevo, 1939., str. 3-4.

Str.448

Sedad Belija

Br.5-6

stoljeu u BiH (Sarajevo 8, Livno 4, Mostar, 3, Travnik, Foa, Banja Luka po 2 itd.)5 Tad nastaju i nae najvee i arhitektonski najvrednije damije: Gazi Husrev-begova u Sarajevu (1531.), Ferhadija u Banjoj Luci (1579.), Alada u Foi (1550.), Ali-paina u Sarajevu (1561.), Ferhadija u Sarajevu (1562.), Karaoz-begova u Mostaru (1557.) itd. Cazin je imao svoju damiju oko 1575. godine, dok je zabiljeen i sluaj pretvaranja postojee crkve u damiju u Bihau, Fethija.6 Podatak da je samo u Sarajevu tokom XV i XVI stoljea podignuto 100 damija dovoljno govori kakav je znaaj imala damija u ivotu bosanskih muslimana. Od ostalih sakralnih objekata koji su podizani u BiH do kraja XVI stoljea izdvajamo mesdide, mektebe, medrese, tekije, hanikahe te memorijalne spomenike, turbeta i niane.7 U profanoj sferi podizani su objekti saobraajnog, humanitarnog, privrednog, drutvenog, higijenskog i komunalnog karaktera. Objekti koji su zadovoljavali higijensko-zdravstvene potrebe bosanskog ivlja bili su hamami (banje). Hamami su zgrade s upravnikom i blagajnikom (hamamdijom) te ostalim osobljem, odreenim prostorijama i inventarom potrebnim za kupanje i prenje. Bogatiji hamami imali su i posebne dijelove za ene (ifte-hamam). U njima se vrilo i lijeenje na bazi prirodne medicine. U skladu s principom po kojem je omoguiti ovjeku da se oisti dobro djelo, nai vakifi izgradili su brojne hamame irom BiH. U Sarajevu je na kraju XVI stoljea postojalo 7 hamama. Takoer, hamami su postojali i u Visokom, Mostaru, Foi, Jajcu, Travniku, Banjoj Luci, Rudom, Kladnju, Tuzli, Rogatici, Viegradu, Blagaju na Buni, Konjicu, Jeleu itd.8
Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika u BiH, knj. III, Sarajevo, 1998., str. 95 i 144. 6 Hamdija Kreevljakovi, Cazin i okolina, Narodna uzdanica, Kalendar za 1935., god. III, Sarajevo, 1934., str. 91; Radoslav Lopai, Biha i bihaka krajina, Zagreb, 1943., str. 35. 7 Vidi detaljnije: A. Bejti, Spomenici, Sarajevo, 1953.; Alija Nametak, Islamski kulturni spomenici turskog perioda u BiH, Sarajevo, 1939.; Alija Bejti, Povijest i umjetnost Foe na Drini, Sarajevo, 1957.; Hivzija Hasandedi, Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog doba, Sarajevo, 1961.; I. Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar, 1999.; B. Zlatar, Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljee), Sarajevo, 1996. 8 H. Kreevljakovi, Banje u BiH (1462.-1916.), Sarajevo, 1952., str. 17-147.
5

Br.5-6

Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljea

Str.449

Hanovi, bez kojih skoro pa nije bilo vakufa do kraja XVI stoljea, sluili su za odmor i prenoite putnika, kiridija i njihovih karavana, ali se i trgovalo u njima. Iako e s vremenom imati razliite funkcije, u prvim godinama to je bila dobrotvorna ustanova u svrhu nalaska besplatnog ili jeftinog konaka putniku namjerniku. O hanu je vodio brigu njegov zakupnik, handija, koji se brinuo za ogrjev zimi, za neto namjetaja i inventar, te obrok (u bogatijim hanovima). Imao je svoje pomonike (kafediju, odadiju, podrumdiju, sluge). Najstariji dokumentovani han bio je Gazi Isa-begov (Kolobara-han) iz 1462. godine. Koliko su bili esti hanovi u BiH, svjedoi i podatak da su ak 133 mjesta dobila naziv po ovim ustanovama. Meu drumovima na kojima su bili esti hanovi jesu: SarajevoPodromanijaZvornik, SarajevoTuzlaBrko, SarajevoBrod, TravnikSkender-VakufBanja Luka itd. Slinu ulogu igrali su i karavansaraji, s tim to je u njima konak bio besplatan, ali se putnik sam brinuo o hrani i ogrjevu. Osim toga, karavansaraj nije imao namjetaj. Karavansaraj je bio isto humanitarna ustanova. Od nekih tridesetak karavansaraja u BiH, dva su bila u Sarajevu (Skender-pain iz 1500. i Kemal-begov iz 1530.). Musafirhane jesu zgrade u kojoj putnik tri dana ima za sebe i svog konja besplatan konak, dok su imareti kuhinje s hranom za siromahe, softe, slubenike vakufa i siromane putnike. Najpoznatija musafirhana uz imaret izgraena je 1531. godine u okviru Gazi Husrev-begovog vakufa. Poznate su musafirhane u Orloviima, Mostaru, ajniu, Glasincu, Foi i drugim bosanskohercegovakim mjestima.9 Objekti koji su imali veliki privredni znaaj i predstavljali centre trgovine jesu bezistani (bedesteni ili bezazije). U njima se odvijala iva trgovina raznim tkaninama (bez) i ostalom manufakturnom robom. Svi bezistani pripadali su vakufima, te su njima upravljale mutevelije. Imena su dobivali po osnivau (Gazi Husrev-begov) ili po mjestu odakle su tkanine dolazile (Brusa-bezistan) ili po vrsti tkanine koja se u njima prodavala (Sandal-bedesten). Do kraja XVI stoljea postojala su tri bezistana u Sarajevu i jedan u Banjoj Luci.10
H. Kreevljakovi, Hanovi i karavansaraji u BiH, Sarajevo, 1957., str. 3-164. Hamdija Kreevljakovi, Nai bezistani, Nae starine (Godinjak Zemaljskog Zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti), ND NRBiH, Sarajevo, 1954., str. 223-244.
9 10

Str.450

Sedad Belija

Br.5-6

U saobraajnom pogledu mostovi su od nasune potrebe. Pogotovo ako je rije o zemlji koja je bogata rijenim tokovima. Mostovi su igrali i ulogu stratekih prijelaza za dravne potrebe. Kako se dolaskom Osmanlija ishodite puteva prebacuje s Jadrana na istok, to se na tim relacijama podie najvei broj mostova. Tokom XV i XVI stoljea u BiH gradi se 37 mostova, to kamenih to drvenih konstrukcija, s jednim ili vie lukova. Mostovi su graeni na rijeci Bosni i njenim pritokama, na Miljacki, Uni, Sani, Drini, Neretvi, Vrbasu itd. Meu najvee, najpoznatije i najstarije spadaju Arslanagia most u Trebinju, Most na epi, Careva uprija u Sarajevu, Stari most u Mostaru iz 1566./67. itd. Svakako najuvenija uprija jeste vakuf Mehmed -pae Sokolovia u Viegradu, izgraen izmeu 1571. i 1578. godine.11 injenica da je ovaj most, s jedne strane, zadubina, jednog od najveih dravnika svoga vremena, a, s druge strane, djelo jednog od najveih arhitekata svjetske historije arhitekture, daje ovom objektu izvanrednu kulturno-historijsku vrijednost, koja do danas kod nas nije dovoljno naglaena, ali koja objektivno ovaj most stavlja u svjetskim razmjerama daleko iznad slinih objekata kod nas i u svijetu: njegov znaaj ravan je znaaju objekata najveih renesansnih majstora Italije-jednog Bramantea ili Mikelenela.12 Od ostalih graevina koje spadaju u kategoriju profanog napominjemo sahat-kule, vodovode, esme, adrvane i sl.13 Osmansko graditeljstvo vodile su mecene osmanske arhitekture iz XV i XVI stoljea. Meu njima najvei je Mimar Sinan (1489.-1588.), koji je svoj potpis stavio na 81 damiju, 51 mesdid, 55 medresa, 26 dershana, 8 mostova, 18 karavansaraja, 33 dvora, 36 hamama, 27 turbeta i sebilja.14 Osim njega, znaajni su za BiH i njegov uenik Hajrudin (graditelj Starog mosta), Ramadan-aga (graditelj Alade damije u Foi), Adem Esir Ali (graditelj Gazi Husrev-begove damije) i drugi.
11 Demal eliMehmed Mujezinovi, Stari mostovi u BiH, Sarajevo, 1969., str. 7-280. 12 Ibidem, str. 150. 13 Vidi: Hamdija Kreevljakovi, Sahat-kule u BiH, Sarajevo, 1957., str. 1732; A. Bejti, Spomenici, str. 256-265; Hamdija Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939. 14 Ahmet Refik, Mimar Sinan, Istanbul, 1929., str. 29.

Br.5-6

Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljea

Str.451

Osim njih znaajni su talijanski, dubrovaki te nai domai graditelji.15 Dakle, islamski period na naim prostorima ostavio je vidljive tragove materijalne kulture koji manifestuju islamsku kulturu u pojavnom, izvanjskom smislu. Ti objekti su, svaki ponaosob i u svom domenu, imali vanu ulogu u formiranju onoga to zovemo islamskom kulturom. Ta kultura nije ni neznatna ni bezvrijedna da bi je trebalo zaboraviti ili prezirati. Ono to Bosnu ini Bosnom, to je islamski period njezin i njegovi kulturni spomenici, koji su vrste grae, koji stoljeima prkose zubu vremena i koji se nee dati izbrisati.16 Oni su vidljivi dokumenti svoga vremena, ogledalo shvaanja, tenji i umjetnikog izraavanja naih naroda u minulim vjekovima, a mnogi od njih, bilo pojedinano ili u cjelini, imaju trajnu umjetniku vrijednost.17 O arhitekturi Osmanska arhitektura svoj prepoznatljiv stil ustaljuje od vremena Koda Mimar Sinana (1489.-1588.). Upravo, arhitektura s potpuno izbalansiranim oblicima i jednakom graevnom tradicijom doivljava svoj vrhunac u XVI stoljeu. Gazi Husrev-begove graevine predstavljaju uvod u tu epohu na prostoru BiH. Iako je utjecaj orijentalnog duha i umjetnosti nepobitan, ipak su ti elementi prilagoavani lokalnim osjeajima i obiajima, tako da bosansku arhitekturu osmanskog perioda karakterizira horizontalizam, ekonominost, vezanje za mjerilo ovjeka, nenametljivost, slikovitost i pejzanost, koji ine takvu arhitekturu ukomponiranom u svoju okolinu.18 Domai ovjek nije posezao za kompilacijom, ve je vlastito umijee bogatio utjecajima s Orijenta.19 To je, po rijeima Duana Gabrijana, arhitektura na dohvat ruke koja je poivala na principu: sve za ovjeka i u odnosu na
15 A. Bejti, Spomenici, str. 240; Ahmed Mehmedovi, Gazi Husrev-beg i njegove zadubine, Sarajevo, 2005., str. 41. 16 Alija Nametak, Islamski kulturni spomenici turskog perioda u BiH, Sarajevo, 1939., str. 40. 17 A. Bejti, Spomenici, str. 229. 18 A. Bejti, Spomenici, str. 295-297 19 Demal eli, Domae i orijentalno u materijalnom kulturnom naslijeu bosanskohercegovakih muslimana, Nauni skup irenje islama islamska kultura u Bosanskom ejaletu, POF, br. 41, Sarajevo, 1991., str. 356 (dalje: D. eli, Domae).

Str.452

Sedad Belija

Br.5-6

njega. Najreprezentativniji segment koji potvruje navedene teze jeste stambena arhitektura u BiH. Bosanske kue nije bilo bez svjetlosti, zelenila, vidika, tekue vode, bae, cvijea, vonjaka, doksata, divanhana, ardaka, ilima, srebrenih i bakarnih predmeta, svilenih dueka, srmali jorgana, seija, pekuna, ibrika, dolafa, rafa, musandera, banjica, duekluka itd.20 Kamen (u Hercegovini) i drvo (u Bosni) dominirali su u izgradnji objekata razliite namjene. Dovoljno je rei da je tip drvene munare bio zastupljen u 70% bosanskih damija. Od objekata pod utjecajem zapadnoevropske arhitekture mogle bi se izdvojiti hercegovake munare i sahat-kule na bazi retardirane romanike. Kamen je imao konstruktivnu, a ne dekorativnu ulogu. Naravno, erpi (opeka peena na suncu), daska i eremit (utorena vrsta opeke) bili su rjeenja u manje imunijim krugovima.21 Inae, monumentalne zgrade sakralno-profanog karaktera graene su od tvrdog materijala, dok su stambene kue, duani pa ak i saraji namjesnika podizani od potronog materijala-kao znak prolaznosti ovog svijeta.22 Od brojnih oblika islamske kulture na ovim prostorima, moda i jedini koji je preivio sva ova stoljea, te ravnopravno ivi u dananjim vremenima i kulturama, a to svjedoe nai gradovi, jeste arhitektura. Knjievnost ivot uz tekovine islamske kulture podsticao je duhovne potrebe ljudi kod kojih se, izmeu ostalog, javlja elja za knjievnom djelatnou razliitog oblika. Bosanskohercegovaki muslimani su svoj literarni izraz ukljuili u tokove kulture koju su prihvatili.23 U muslimankoj pisanoj knjievnoj i jezikoj tradiciji u BiH za vrijeme Osmanlija primjetna su tri razvojna pravca: pisana aktivnost na narodnom (bosanskom) jeziku i bosanici
20 M. Hadijahi, Orijentalno-islamski utjecaji, str. 105 i dalje; B. Zlatar, Zlatno doba, str. 210-12. 21 A. Bejti, Spomenici, str. 238-9; D. eli, Domae, str. 356. 22 B. Zlatar, Zlatno doba, str. 12. 23 Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., str. 13 (dalje: H. abanovi, Knjievnost muslimana).

Br.5-6

Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljea

Str.453

(begovskom pismu, begovici),24 knjievnost na arapskom, turskom i perzijskom jeziku te alhamijado knjievnost.25 Dolaskom nove kulture u nae krajeve dolazi do prekida kontinuiteta zapoetog knjievnog rada na narodnom jeziku. Zato se od tada taj knjievni rad svodi na usmenu tradiciju izraenu kroz epske (veinom junake pjesme, za koje se pouzdano zna da su bile prisutne 1530., ali to ne znai da ih nema i do 500 godina ranije)26 i lirske pjesme (sevdalinka) te balade. U ovaj segment bi se jo mogli pridruiti i narodna muzika, narodne prie te narodna dramska umjetnost.27 Ve od XV stoljea nai ljudi piu svoje prve pjesme i knjievno-nauna djela na orijentalnim jezicima.28 Da nai preci nisu znali samo pregoniti s diplomatama i baratati orujem, ve i pisati, poput velikih istonih uenjaka, pozamana i kvalitetna djela o raznim znanostima te isto tako pjevati zanosne pjesme i ljupke gazele, svjedoi preko dvije stotine takvih umjetnikih dua.29 Kako je arapski jezik bio jezik nauke, prava i teologije, a turski i perzijski jezici jezici administracije i profane knjievnosti, odnosno poezije, to e se i najvie djela u oblasti knjievnog rada napisati na ova dva jezika. Meutim, kako je perzijski jezik ostao ogranien, veim dijelom, na sufijske krugove (u svakako oskudnom obimu u BiH), knjievnost na turskom jeziku istupit e u prvi plan.30 Na turskom jeziku bosanskohercegovaki muslimani ispisuju lijepu knjievnost, u pravom smislu te rijei. Najvei dio te knjievnosti spada u divansku knjievnost, koja oslikava pozadinu islamske kulture. To je knjievnost koja je nastala, kao posljedica bogatog i raskonog ivota na dvorovima sultana iz najmonijeg perioda Carstva, saimanjem turske narodne
Devad Jahi, Jezik bosanskih muslimana, Sarajevo, 1991. str. 17 i dalje. Ibidem, str. 17 i 26. 26 Alija Isakovi, Biserje (Antologija bonjake knjievnosti), Sarajevo, 2002., str. 113. 27 S. Bali, Kultura Bonjaka, Be, 1973., str. 37-43. 28 H. abanovi, Knjievnost muslimana, str. 15. 29 Safvet-beg Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost BiH (1463.-1850.), Sarajevo, 1900., str. 189; H. abanovi, Knjievnost muslimana, str. 15. 30 H. abanovi, Knjievnost muslimana, str. 14; Beir Daka, ta je pomoglo prihvatanju perzijske knjievnosti u BiH, Nauni skup irenje islama i islamska kultura u Bosanskom ejaletu, POF, br. 41, Sarajevo, 1991., str. 399.
24 25

Str.454

Sedad Belija

Br.5-6

knjievnosti, islamske kulture te klasine perzijske knjievnosti. To nije drutvena knjievnost, jer odraava individualitet i osjeanja samog pjesnika. To je pjesnitvo visokog ranga.31 Takvih pjesnika na turskom jeziku u BiH do kraja XVI stoljea bilo je 16, prema M. Handiu.32 Poeziju (bilo da imaju kompletan divan, zbirku pjesama ili samo neke od njih: gazele, kaside, rubaije, terkibi-bendove, nazmove, nazire, ehrengize itd.) na turskom jeziku do kraja XVI stoljea u BiH obiljeili su, izmeu ostalih: dervi Jakub-paa Bonjak, Muhamed engi (u. 1549./50.), Ali-beg Hercegovi irija (u. polovinom XV stoljea), Zijaija Mostarac (u. 1584.), Mehmed-beg Vusulija, Mahmud Arija (u. 1570.), Ahmed Bonjak Vahdetija (u. 1598.), Muhamed Karamusi Nihadija (u. 1587.).33 Iako mu je datum smrti 1603/4. godine, ipak, smatram neizostavnim spomenuti Dervi-pau Bajazidagia, dvorskog slubenika kod sultana Selima II te Murata III, uesnika u mnogim bitkama, od kojih je u jednoj i poginuo, pod Budimom (dan prije pogibije spjevao je Gazel o sudbini, koji poinje stihovima: Gdje pomoi ne imade Svemonoga Gospodara, / Tu oporavit nee nita tisu svjetskih pametara...), te mostarskog vakifa iza koga ostae vakufi, ali i dosta lijepih gazela na perzijskom i turskom jeziku.34 Od poetiara na turskom jeziku vano je ime Nasuha Matrakije (u. 1564.?), historiara, putopisca, minijaturiste, matematiara, hroniara itd. Bio je slubeni hroniar sultana Selima I. Meu njegovim djelima izdvajamo Tarihi-sultan Bajazid (Historija sultana Bajazida), topografski atlas Anadolije, Feth-namei-Kara Bogdan (Knjiga o osvojenju Moldavije) te Povijest Osmanskog carstva do njegova doba.35
Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989., str. 7-21 (dalje: F. Nametak, Pregled); Fehim Nametak, Divanska knjievnost Bonjaka, Sarajevo, 1997., str. 7-13 (dalje: F. Nametak, Divanska knjievnost). 32 Mehmed Handi, Rad bosankohercegovakih muslimana na knjievnom polju, Glasnik VIS-a, br. 1-12, god. 1933, Sarajevo, 1933. (Uzeti su u obzir oni pjesnici iji datum smrti ne prelazi 1600. godinu) 33 F. Nametak, Pregled, str. 24-36 i 27-79. 34 Safvet-beg Baagi, Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931., str. 17. 35 F. Nametak, Pregled, str. 80-81.
31

Br.5-6

Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljea

Str.455

Iako je rodom iz Maarske te umro najkasnije 1649. godine, navodimo (zbog njegovog porijekla iz okoline Kaknja) jedinog historiara, a to je Ibrahim Alajbegovi Peevija, koji je, koncem XVI stoljea i u prvoj polovini XVII stoljeu, koristio prvorazredne turske izvore (berate, fermane, bujruldije, deftere) u svom pisanju. Poznata je njegova Historija (1520.-1640.). Ujak mu je bio Ferhad-paa Sokolovi. On je ujedno i prvi osmanski historiar koji posveuje posebnu panju kulturnoj historiji. Obavljao je mnoge dunosti u mnogim mjestima Carstva, a najvia od njih bila je funkcija sandak-bega Stolnog Biograda (od 10. maja 1633.)36 Ostalo nam je jo spomenuti alhamijado knjievnost (na narodnom jeziku pisana arebicom koja se adaptirala na na jezik od samog dolaska Osmanlija), ije zaetke biljeimo na samom kraju XVI stoljea. Tanije, najstariji tekst iz ove umjetnosti potjee iz 1588./89. godine. To je pjesma ljubavnog karaktera koja nosi naziv Hirvat Trkisi od Mehmeda Erdeljca. Nastala je, istina, izvana granica BiH. Ova knjievnost se 350 godina razvijala odvojeno od one na orijentalnim jezicima. Jedna druga sauvana anonimna pjesma jeste Nuto mojeg uda i ljute nevolje. Alhamijado knjievnost svoj razvoj doivljava u kasnijem periodu koji nije predmet naeg istraivanja.37 Dakle, u duhovnoj dimenziji ljudskog ivota, bosanskohercegovaki muslimani odigrali su zapaenu ulogu u pisanoj umjetnosti te tako svojim suptilnim mislima osigurali sebi mjesto na ljestvici zaslunih za razvoj islamske kulture na naim prostorima. Umjesto zakljuka posluit emo se rijeima S. Baagia, koji je ostavio dosta traga u djelima o bosanskohercegovakoj knjievnosti. Svaki narod koji je jednom izvojtio pobjedu nad tminom i ostavio iza sebe umnih steevina na polju kulture, zaduio je druge prosvijeene narode da mu sauvaju uspomenu za sva vremena u kulturnoj povijesti ovjeanstva.38
36 Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija (1520.-1576.), knj. I, prijevod, uvod i biljeke: F. Nametak, Sarajevo, 2000., str. 5-14 (dalje: I. Peevija, Historija). 37 Abdurahman Nametak, Hrestomatija bosanske alhamijado knjievnosti, Sarajevo, 1981., 7-10; Muhamed Hukovi, Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Sarajevo, 1986., str. 25, 79 i 82. 38 Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912., str. 8.

Str.456

Sedad Belija

Br.5-6

Crtice iz kulture ivljenja i ponaanja Iako o opoj kulturi gradskog stanovnitva u cjelini ima znatno manje podataka, za razliku od istaknutih pojedinaca, izdvojit emo nekoliko momenata vezanih za kulturu ivljenja i ponaanja u BiH do kraja XVI stoljea.39 U tom smislu, zanimljiva je pojava kahve i duhana u BiH, koja datira od 1592. godine kada je u Sarajevu zabiljeena prva kahvana, to nije nailo na odobravanje osmasnkih sultana, napose Murata III i IV i tadanje uleme. U prvo vrijeme one su bile okupljalite obinih graana koji su uz krnje lule i ibuke pajdake kazivali tevarih (nadomjestak itaonica), opisivali istone zemlje, popularizirali usmenu knjievnost, udarali u saz, igrali ah i tavlu itd. Bila je i sjedite besposliara, ali je imala druvenu teinu.40 Rijetkost su bila okupljanja i sveanosti, mimo vjerskih, u ta vremena. Najpopularnija vjerska sveanost kod nas je Mevlud (roenje poslanika Muhammeda, a.s.), koji u naim krajevima ima dugu tradiciju. Iako nemamo preciznijih podataka o najranijim mevludima u BiH, ipak spomen na njih nalazimo u vakufnamama bosanskih vakifa iz XVI stoljea (Gazi Husrev-bega, Ferhad-pae, Karaoz-bega). Inae, najee izvoeni mevlud od 1463. godine je Vesilet-n-Nedat (na turskom jeziku, od Bursali Sulejmana elebija iz 1409. godine). U Gazi Husrev-begovoj biblioteci postoji preko 30 rukopisa ovog mevluda.41 Prve rijei elebijinog Mevluda kau: lmeyb Isa ge bulduu yol, mmetinden olmagicun idi ol. (Isa nije umro, naao je put ka nebu, On je to uinio da bi pripadao Tvom umetu.)42 Cjelokupni ivot bosanskohercegovakih muslimana do kraja XVI stoljea (ali i u kasnijem periodu) bio je proet islamskom kulturom i njenim tekovinama, naravno, uz ostale tragove koji su se utkali u bie bosankog muslimana tokom njegovog
B. Zlatar, Zlatno doba, str. 199. Hamdija Kreevljakovi, Iz prolosti kahve i duhana u BiH, Narodna uzdanica, Kalendar za 1940., god. VIII, Sarajevo, 1940., str. 141-154; M. Hadijahi, Orijentalno-islamski utjecaji, str. 60 i dalje; I. Peevija, Historija, str. 301-302. 41 Hseyin Yorulmaz, Osmanl dnemi Bosna edebiyat, Mostar dergisi, say: 6, Istanbul, 2005., sayfa: 174-177. 42 Fehim Nametak, Mevlud kroz historiju u BiH, Islamska misao (P.o.), br. XIII/91, Sarajevo, 1991., str. 14-18; Alija Bejti, Iz prolosti mevluda u BiH, El-Hidaje, god. VI, br. 6-8, Sarajevo, 1943., str. 205-207.
39 40

Br.5-6

Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljea

Str.457

historijskog hoda kroz puteve razliitih kultura. Od kulture stanovanja, preko porodinog ivota, kulture ishrane, line higijene, komijskih odnosa, ponaanja na ulici, u gostima, na poslu, do smrti - taj ivot poivao je na kulturi i vjeri koju donesoe Osmanlije na nae prostore.43 Zakljuak Padom Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast tokom XV i XVI stoljea dolazi do krupnih promjena na politikom, vjerskom, privrednom, kulturnom i drutvenom planu ovih krajeva. Time je naa zemlja ula u okvire sasvim novog dravnodrutvenog ureenja. Najvei dio starosjedilakog stanovnitva (u prvom redu pripadnici Crkve bosanske) prihvata novu vjeru, ulazi u okvire novog politikog okruja, postaje revnosan pobornik i branilac islama, ali pri tome ne zaboravljajui niti jedan atribut svoje narodnosti. To se najbolje vidi iz rairenosti starih tradicija u novom ivotnom ambijentu bosanskohercegovakih muslimana. Osnova nove kulture bile su gradske sredine, sredita svih deavanja, koje su planski i smiljeno podizane u Carstvu (time i BiH), na novim lokacijama ili na mjestu srednjovjekovnih trgova, zahvaljujui vojnim uspjesima Osmanlija (najvie u XVI stoljeu), to je punilo dravnu hazinu ija je obilatost davala sigurnost ivota na terenu. Tako e svoj vrhunac doivjeti institucija vakufa koja je ugraena u temelje svakog bosanskohercegovakog grada do kraja XVI stoljea. Zahvaljujui vakufima, danas moemo vidjeti, govoriti ili pisati o materijalnim spomenicima islamske kulture u BiH (i ne samo o materijalnom aspektu). Svi slojevi stanovnitva dali su doprinos, shodno svom imovinskom statusu, u tim temeljima. Gledajui pojedinano, najvei u BiH bili su Gazi Husrev-beg, za Sarajevo, i Ferhad-paa Sokolovi, za Banju Luku. Kako je BiH, u tom periodu, bila tranzitno podruje izmeu Istoka i Zapada, to su stvoreni uvjeti za ekonomski razvoj ovih prostora. Tako su, opet, gradovi postali i privredni centri u
M. Serdarevi, A. Omani, Bonjaka kultura, str. 8 i dalje; M. Hadijahi, Orijentalno-islamski utjecaji, str. 80 i dalje.
43

4 - Glasnik Rijaseta . . .

Str.458

Sedad Belija

Br.5-6

kojima su se razvijali zanatstvo i trgovina a time promicala i islamska kultura kao ekonomske poluge Osmanskog carstva. Privredno blagostanje jedan je od preduvjeta za udobniji, ljepi i kulturniji ivot. U takvim sredinama rastu duhovne potrebe ljudi. Te potrebe podstiu razvoj pismenosti, obrazovanja, nauke, knjievnosti i slino. Sve ove karakteristike jedne sredine bile su prisutne i u BiH za vrijeme Osmanlija, a posebno do kraja XVI stoljea, koje oznaava doba najveih osvajanja, najjaeg ekonomskog napretka i najintenzivnije urbanizacije. U takvoj atmosferi ugodnosti nastaju medrese, mektebi, muallimhane, biblioteke... koje predstavljaju centre odgojno-obrazovnog rada koji proizvodi na stotine ljudi od pera ije mastilo uvezuje tomove knjiga iz gotovo svih oblasti nauke na sva tri orijentalna jezika. Samo, ozraje udobnosti moglo je iznjedriti oko 5000 pjesnika divanske knjievnosti, kao krunske knjievnosti, u Carstvu (meu njima i one iz BiH). Iako nema mnogo podataka, moemo donekle rekonstruisati svakodnevnicu obinih ljudi. Ne stoje neke opaske o averziji prema radu, lijenosti i nemarnosti kod islamskih naroda, bar ne u periodu o kojem piemo. Svaki narod, pa tako i bosanski muslimani, odigrao je odreenu ulogu u stvaranju Carstva, koje je bilo na vrhu svjetske slave. Jedni su svakodnevno obraivali zemlju, drugi trgovali, trei se bavili zanatom, etvrti uili, peti ratovali, esti vodili politiku, sedmi ispunjavali kahvane, osmi gradili vakufe, deveti slubovali vakufima, deseti putovali itd. Dakle, irenjem islama raa se vakuf, materijalni temelj gradova (sa svim ivotnim potrebama) u kojima se odvija duhovni i kulturni ivot stanovnitva koje u okviru tih aktivnosti ivi svoju svakodnevnicu. Sve navedene organizacijiske oblike i oblike ponaanja kao i materijalno-duhovne tekovine danas moemo definirati kao osnovne poluge i prepoznatljive reflektore islamske kulture u BiH do kraja XVI stoljea to predstavlja jednu od najvanijih komponenti u bosanskohercegovakoj povijesnoj ambijentalnosti i duhovnoj stvarnosti.

Br.5-6

Islamska kultura u BiH do kraja XVI stoljea

Str.459

By Sedad Beslija THE ISLAMIC CULTURE IN BOSNIA-HERZEGOVINA IN THE SECOND HALF OF THE 16th CENTURY This article contains parts of the Authors Graduate Work The Islamic Culture in Bosnia-Herzegovina until the End of the 16th Century. The article offers a review of the basic Islamic cultural heritage that was registered in our lands since the coming of Ottomans and up until the end of the 16th century. After introductory remarks about the Bosnia-Herzegovina becoming a part of the Ottoman Empire, and the process of spreading Islam until the end of the 16th century, and the origin of Bosnian Muslims, and the influence of Islam on the development of our culture, this article elaborates on the phenomena of urbanization, waqf, education and science. Due to the limitation of time and space, this work is focused on Bosnia-Herzegovina in its todays borders, internationally recognized, rather then on the Bosnian Eyalet which, at that time, included significant parts of our neighboring countries.

4*