You are on page 1of 102

PJESME 1 O MUJI HRNJICI

Priredio Dr. Munib MAGLAJLI

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hen:egovine Sarajevo UDK 886.1/.2-13:398 PJESME o Muji Hmjici / priredio Munib Maglajli . - Sarajevo : Meihat Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, 1990. - 200 str. ; 18
^

G:4'su
Sarajevo 1990

Mujo Hrnjica - epski i historijski: ser. 5-15 njegovoj bra i / Kosta H rmann: str. 185-: rije i: str. 191-200. 1. MAGLAJLI , Munib

Pri anje o Muji Hmjici i

Rje nik manje poznatih

MUJO HRNJICA EPSKI I HISTORIJSKI Ovaka je krvava Krajina: s krvi ru ak, a s krvi ve era, svak krvave va e zalogaje, nikad b jela danka za odmorka. Epskog Muju Hmjicu je iroj knjievnoj i kulturnoj javnosti na upe atljiv na in predstavio Kosta Hormann u prvom svesku svoje znamenite zbirke muslimanskih epskih pjesama, objavljene davne 1888. godine. 1 Zapravo, viestoljetna tradicija o ovom junaku, stihovana i prozna, dobila je u li nosti Koste Hormanna kanonizatora sretne ruke, koji je ne sarno priop io niz pjesama u kojima je Mujo Hrnjica glavni junak, nego je takoder zabiljeio i objavio usmene predaje koje su u inile da se u nadopunjavanju s pjesmama dobije iva i bogata epska biografija ovog lika. Historijski predak epskog Muje Hmjice bio je, po svemu sude i, Mustafa Tur alovi , koji se spominje u opsenoj Historiji Bosne Saliha Hadihuseinovi a Muvekita, povodom bumih dogadaja u Krajini 1637. godine. Mustafa T,lr alovi spomenut je u carskom fermanu, upu enom Mehmedpai Vu i, medu estoricom Krajinika ije je glave sultan traio, povjerovavi u klevetu da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog sunja prisvojili etrdeset hiljada groa. O kakvim se bumim vremenima radilo, posve u skladu s metaforom o Krajini "krvavoj haljini", te u kakvim je historijskim okolnostima izrastao epski junak Mujo Hmjica,
1 Kosta H Snnann, Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knjiga prva, Sarajevo 1888.

pokazuje Muvekitovo svjedo anstvo o painu pokuaju da me u ljutim Krajinicima provcdc naredbu sadranu u carskom fermanu: "Da bi zaplaio Krajinike, poslao im je [Mehmedpaa Vu o] prijepis carskog fermana po svom ovjeku Mchmedagi i pozvao ih na pokomost. Oni su ga vratili, ispalivi top i psuju i mu oca i majku. Bojim davanjem, kad su ispalili top, on se rasprsnuo i pobio top ije."2 Muvekit je naao za potrebno da izmedu oldevetanih Krajinika, ije glave sultan trai, posebno izdvoji Mustafu Tur alovi a, za kojeg kae: "Spomenuti Tur alovi Mustafa, to je dvorski kapudibaa Hmjica Mujo, koji je u tom stolje u bio nastanjen na Bosanskoj krajini, po svom junatvu i hrabrosti sli an Rustemu..." Muvekit zatim daje Mujin ivotopis, sa osvrtom na porodi ni historijat, navode i podatke i za bra u Halila i Omera, a ti u sc dolaska porodice u Krajinu, obznanjivanja Mujina junatva i prillika pod kojima je poginuo, te pogibijc njegove bra e Halila i Omera, kao i znamenitog Talc Li anina, koji se zatekao u njihovu drutvu. Ve sc u Muvekitovim biljekama prepli e povijesno i legendamo, a istaknuta je i injenica o epskoj slavi bra e Hmjica, koja traje i u trenutku kada povjesni ar ispisuje svoje napomene o ovoj krajini koj porodici: "Sve dok su bili ivi spomenuti Mujo i njegova bra a stalno su upadali u neprijateljske zemlje sa svojim etama i tamonje krajeve plijenili. ak su o junatvu, koje su ovi ratnici pokazali u vojevanjima, spjevane mnoge pjesme na bosanskom jeziku. One se jo i danas pjevaju i prenose s koljena na koljeno." S druge strane, svjedo anstvo Vuka
2 Navodi iz Muvekitove Hislorije Bosne dati su prema prijcvodu Lamije Hadiosmanovi , Fehima Nametka i Saliha Trake, koji upravo pripremaju ovo opseno djelo za objavljivanje u izdanju Gazi I Iusre begove biblioteke u Sarajevu. Zahvaljujem se na davanju rukopisa na uvid.

Frankopafla, koji u izvjetaju od 20. studenog 1641. godine u Kladui nalazi izvjesnog Mustafu Kozli i a, poznatog po svome etovanju, nije u protivrje nosti sa Muvekitovim navodima, zbog istog oblika imena (Mustafa), dok se oblikom prezimena (Kozli i ) nastavlja na predaju (djevoja ko prezime Hmji ine majke bilo je, prema predaji koju navodi Hormann, Kozli ).3 Medut'rtn, naspram oskudne biografije historijskog pretka Muje Hmjice, stoji u narodnoj tradiciji, u usmenoj predaji, prebogata epska biografija ovog junaka, opjevanog u velikom broju krajini kih pjesama. Zahvaljuju i Hotmannu i Muvekitu, sa uvane su predaje o Hmji inu porijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junatva, neranjivosti olovnim metkom, pogibiji iz potaje, iz busije; kao i drugi legendami epski junaci, Mujo ima udesnog nepobjedivog konja, lji se tragovi, zajedno sa tragovima njegova koplja, pokazuju s koljena na koljeno, zna se za njegov grob u Petrovoj gori, njegovu kulu u Kladui, njegov bunar i sli no, sve to u znaku njegovih opjevanih pothavata, u kojima je esto u drutvu svoje bra e i drugih krajikih epskih junaka. Legendamo je, prema tome, premo no odnijelo prevagu nad historijskim, pjesma je prekrilila zbilju, epski je junak, ponijevi ime historijske li nosti, u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih narodnih stvaralaca proivio svoj "novi ivot", bogata legenda a ne tura povijest roji asocijacije kada se spomene njegovo ime. Ovu injenicu o neusporedivoj prevazi legendamog nad historijskim ne treba gubiti iz vida, jer emo u protivnom do i u situaciju da sudimo tradiciji, da presudujemo poeziji, u ovom slu aju epskom pjesnitvu, iji je jedan od najizraslijih junaka na podru ju Krajine bio Mujo Hmjica.
3 Svjedo anstvo Vuka Frankopana navedeno je u knjizi Andelka Mijatovi a Uskoci i lvajinici, Zagreb 1974, str. 58.

A upravo se to dogodilo ovom krajikom junaku: u pregrijanoj atmosferi, izazvanoj mjeni nom aferom koja je buknula u ljeto 1987. godine, na Muju Hmjicu se sru ila lavina napisa i izjava u povodu inicijative da mu se u Velikoj Kladui podigne spomenik u kojima su se posve gubili kriteriji i zabacivali obziri, kao da se radi o stvamoj li nosti, o nekom zlikoveu iji je spisak nedjela dobro poznat, a ne o epskom junaku iz dalekog 17. stolje a, o ijem se povijesnom identitetu osim imena i viteke slave vie nita i ne znade. Novinari su se naprosto vali u nastojanju da sa to ze im pogrdama ocme Muju Hmjicu, gubedi iz vida da pri spomenu ovog imena treba voditi ra una o sloenom odnosu pjesme i zbilje, o odnosu svijeta epske pjesme i povijesne stvamosti u kojoj je ovo pjesnitvo nastajalo i Zivjelo. Planovi epskog i historijskog bili su ispreturani, pobrkani su bili (epska) pjesma i (povijesna) zbilja, uz ime jednog legendamog epskog junaka neutemeljeno su vezane povijesne projekcije, zasnovane na pojedina nim videnjima krvave krajini ke historijske zbilje. Tako se dogodilo da su novinari uz ime jednog vjerodostojnog epskog junaka, kao to je Mujo Hmjica, stavljali pogrdne i uvredljive kvalifikative. Teko je ocijeniti u kojim je slu ajevima prevagnulo neznanje i neobavijetenost, a u kojima nedobronamjemost, ali je o ito bilo i jednog i drugog. Tako je u ovom svojevrsnom sudenju Muji Hmjici upomo i gorljivo stvarana predodba "historijskoj krivici" i nepodobnosti naeg epskog junaka. Da je to postiglo eljenu djelotvomost, pokazale su izjave i napisi koji su uslijedili izvan novinarskih redova. Tako de jedan sveu ilini profesor za Muju Hmjicu kazati da je kao buljubaa "radio na svoju ruku",4 jedan de politi ar izjaviti da je bio
4 Darko Tanaskovi , Mujo Ilrnjica i islam, NIN, br. 1915, od 13.septembra 1987. godine. Na istom mjestu Tanaskovi je dao i druk iji prilog raspravi o

"nasilnik kojeg istorija parnti po nasilju i ni po emu drugom",5 a jedan e politikolog presuditi da mu nema mjesta u naoj dananjici, jer on tu "nema ta da trai", zduno se zalau i da ovaj junak ostane u rezervatu narodne pjesme, me u ostalim razlozima zato to simbolizira "nae razlike i raspe a, nae razdore i raskole".6Sve je to vodilo uobli avanju svijesti kod ire javnosti o Muji Hmjici kao zabranjenom junaku, a time i svijesti o epici u kojoj je
Hmjici, karakteriziraju i pisanje u povodu ideje o podizanju spomenika kao "izraz neistorijskog gledanja na krajnje relativnu istorijsku istinu", zaldju uju i da je Hmjica "nebitan 7.a slu aj Agrokomerca, ali je u na inu naeg razmiljanja sastavni dio manira redefinisanja prolosti po dananjlin merilima". 5 Vidi izvjetaj po izlaganju Hamdije Pozderca u Cazinu, "Oslobo enje", prva polovica septembra 1987. godine. 6 Muhamed Nuhi , Neka Muje u narodnoj pjesmi..., "Oslobo enje", 44/1987, 14113, 14, od 3. oktobra. O ita nedosljednost ispoljena u Nuhi evu tekstu ogleda se u injenici da su u njemu pomijeana dva plana epski i historijski. Iz toga su zatim izyu ene pogrene premise i kona no doneseni neki sudovi koji se ne mogu odrati. Na ispreturanost epskog i historijskog plana ukazuje ve i terminoloka nepreciznost u Nuhi evom lanku: epskom kontekstu, tj. pjesni korn djelu (usmenoj tvorevini), teorijski odgovara terrnin lik, dok je povijesnom kontekstu primjeren termin li nost; kod Nuhi a, medutirn, javlja se povremeno termin lik u povijesnom, a termin li nost u epskom kontekstu. Terminoloka zbrka signalizira, dakle, dubiju principijelnu nedosljednost. Primjer takvog mijeanja epskog i historijskog plana zomo se vidi u slijede em ulomku Nuhi eva teksta: "Kao buljubaa, Hmjica slui tudinu, brani interese okupatorske sile; brani on i svoje ognjite i ognjite Kralinika (ali samo muslimana) od pohare s druge strane, naj e e od onih ija je ognjita unitavao. Sve to ini, ini u irne te strane sile, u ime vlasti kojoj slui, u line dina, a protiv krsta. Njegovi juna lci podvizi, opjevani u pjesmama naj e e su oli enje razlika, suprotstavljanja zbog tih razlika, negacije prava na bitisanje zbog tih razlika. Talcav, on nam ne moe simbolizirati slavu, ve nae razlilce i raspe a, nae razdore i raskole..." Ovdje je vidIjivo da, nakon vi enja krvave krajini ke zbilje i Hmji ina mjesta u njoj, dakle historijskog plana, Nuhi bez dodatne argumentacije prelazi na ocjenu Hmji ina lika u narodnoj pjesmi, tj. na plan epski, prenose i videnje povijesne zbilje u procjenu pjesnikogdjela.

oblikovan kao o pojavi nepoeljnoj za nau savremenost. Sve je to stvaralo nelagodu u dijelu javnosti raspoloenoj da trezvenije gleda na ono to se dogadalo u Velikoj Kladui i oko nje. U spomenutim napisima o Muji Hmjici bilo je rije i i o epici iji je on junak, i o povijesnoj zbilji s kojom ova epika, ukupno gledaju i, korespondira. Potpisuju i retke u kojima se govori o krvavoj zbilji svekolike krajine, koju je i narodni pjesnik ozna io metaforom "krvava haljina", moramo primijetiti da ni ta zbilja etovanja i sukoba, pohara i odvodenja roblja na obje strane negdanje granice, u znaku sluenja tu inskim carevinama nije bez svijetlih primjera uzajamnog uvaavanja, utemeljenog na epskom doivljaju ivota, u kojem je junatvo smatrano vrhunskom vrlinom. Jedno takvo svjedo anstvo i to iz 17. stolje a, dakle iz vremena u kojem su etovali preci epskog Muje Hmjice jeste pismo Mustajbega Li kog, Hmji ina "zemljaka" i epskog zapovjednika, upu eno Petru Smiljani u, ocu uvenog usko kog harambae Ilije Smiljani a, u kojem, izmedu ostalog, stoji: "...Molimo vau milost, pozdravite nam od nae strane sina vaeg harambau Iliju. uli smo da je junak na toj krajini. Bog znade da nam je drago jere je na. I eto mu uslasmo jedno pero sokolovo, za je za nj. Ho e ga nositi prid junaci..." 7 No, ovo pismo nikako nije usamljen primjer. Sli ne primjere uzajamnog uvaavanja i koegzistencije u godinama primirja na osmanskomleta koj granici nalazimo na drugom kraju, ak u prethodnom 16. stolje u u praksi trgovine Bonjaka iz utvrdenog Klisa na splitskom pazaru ili vitekih turnira u borila kim vjetinama pod zidinama utvrenih
7 Navedeno prema: Muhsin Rizvi , Pisma muslimanskih kra jinika pisana bosan icom od XV! do sredine XIX stolje a kao oblik stare epistolarne knjievnosti, Godinjak Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, knj. V, Sarajevo 1976, str. 240.
-

gradova i sli nog, o emu se, na talijanskom jeziku, u izvjetajima mleta kom senatu, nalaze brojne, esto za uduju e pojedinosti. Evo o tome zanimljivog ulomka u izvjetaju iz 1571. godine, gdje se kae: "...Bivalo je da su ugovorene viteke utakmice izmedu naih ljudi i Turaka, pa e i na poljanama ispod samih utvrda gradskih, a gradani bi sa zidina i ku nih krovova gledali kako e se svriti viteka igra..." 8 O jednoj takvoj zgodi kada je, u listopadu 1571. godine, pod Zadar dolo est bosanskih konjanika da pozove Zadrane na takmi enje u ratni kim vjetinama, sa uvano je slijede e svjedo anstvo: "...Istoga dana, negdje pod ve er do e ispod zidina est Turaka na konjima da pozovu na trku s kopljima one koji su bili voljni da im se odazovu. estorica naih se odazva, a svijet se pope na zidine i krovove ku a da ih gleda. Svaki konjanik poljubi svoga protivnika u elo, a onda nasme jedan na drugoga i dobro, poteno su se borili i jedni i drugi, samo to jedan od neprijatelja i Jakov Omianin napuste konje siav na zemlju. I obojici je tekla krv iz nosa i iz usta, ali brzo su ih oja ale dobre rakije..." 9 Isti ljetopisac sa uvao je od zaborava jo jedan udesan primjer uzajamnog uvaavanja u istom, vitekom duhu: "...Kapetan Juraj sa svojim kopljem skinu Turinu vizir s glave, pa se opet susretnu i kad se kapetan Juraj poali da mu je konj bio ubijen protiv vitekih pravila, Tur in obe a da e mu za etiri dana poslati svoga, na to se poljube i svaki se povu e na svoju stranu..: `lo
8 Olinko Delorko, Uvod u zbirci Narodne pjesme otoka Hvara. Prema zapisima osmorice sabira a Matice hrvatske u devetnaestom stolje u, Priredio Olinko Delorko, Split 1976, str. LVIII.
Terminima Tur in i Turci ozna avani su u ono vrijeme bosanski Muslimani, pa je ove termine usvojio i talijanski hroni ar.

9 Isto, str. LXX, biljeka br. 85.


10 Isto, biljeka br. 87. Svi prijevodi sa talijanskog su Delorkovi.

10

11

O spasonosnoj djelotvomosti pobratimstva medu ratni ki suprotstavljenim pripadnicima razli itim carcvinama, koje je opet povezivala pripadnost istom jeziku i tlu na osmansko-mleta koj granici sredinom 17. stolje a, na upe atljiv na in svjedo i glasoviti turski putnik Evlija elebi, u dijelu putopisa koji se odnosi na krajini ke okraje sa Morlacima u mletakoj slubi: Jedan krajiki gazija, me utim bio je sakrio jednog kranina haramiju u kou. Kad su toga junaka i onoga nevjernika koga je on uvao prijavili pai, paa se rasrdio i naredio: - Odmah mi dovedite toga ovjeka i zarobljenika kojeg je sakrio. Kad su obojica doli na stratite i kad je paa naredio: - Odmah krvnika! - ovaj se junak savio oko vrata svoga zarobljenika, te pomau i i plaui ree: - Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim zarobljenikom pobratio na bojitu, mi smo jedan drugom dali vjeru. Ako njega pogubi, on e s mojom vjerom oti i u raj i to e za mene, jadnika, biti teta; a ako ja umrem, pri meni e ostati vjera ovog zarobljenika koga sam ja pobratio, pa emo oba u pakao, te sam opet na gubitku. On se bio sloio na svoga zarobljenika, i nije ustajao s njega. Kad je odvani paa upitao: gazije, ta je ovom ovjeku? Serhatske gazije mu odgovorie: - Kad nai junaci na ovoj krajini padnu u kr ansko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom, oni se pobrate s kr aninom i zakunu mu se na vjernost. Kr anin da vjeru muslimanu da e ga u sluaju potrebe izbavi12

ti iz nevjerni kog ropstva, a musliman, opet, [zada vjeru kraninu] i rekne: "Ako ti padne nama u ropstvo, i ja u tebe izbaviti od Turaka. " I tako dadu vrstu vjeru [and-u eman] rekav: "Tvoja je vjera moja, a moja vjera je, opet, tvoja. " "Je li?" "Jest. " Zatim laznu me usobno krvi. Tako se pobrati musliman s kr aninom. Eto u ovom slu aju ovaj nevjernik je pobratim ovoga gazije. On je nekada izbavio iz ropstva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nevjernik to je u rukama ovih ljudi postao suanj. Ako ga [njegov pobratim] sakrije i ako se on spase, onda je on ispunio svoju zadanu rije i vjeru [and-a eman]. Zatim bi od njega uzeo svoju vjeru, a njemu vratio njegovu vjeru. A ako sada ovaj kr anin bude ubijen, on ide u raj, a ovaj [musliman] ide u pakao s vjerom nevjernika. Premda ovo nema ni u muslimanskoj ni u kr anskoj [svetoj] knjizi, to je ipak ovakav obi aj na ovoj krajini est. Kad su to sve kazali pai, on je rekao: - Oslobaam ih obojicu. Na to obojica nokat u ledinu i i ezoe. Svi mi, me utim, ostali smo zapanjeni pred ovim razgovorom. 11 Kao to se iz ljetopisnih svjedo anstava koja su navodena dade zaklju iti - zajednitvo je samo kao kovanica tvorevina naeg doba. Dobrosusjedsko uvaavanje i u razli itostima (vjerskim, nacionalnim)
11 Evlija ` . elebi, Pulopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo,uvod i komentar napisao Hazim abanovi , Sarajevo 1973, str.147-148.

13

koje je zalog i nae budu nosti postojalo je i odravalo se i u vrlo sloenim okolnostima u prolosti na ovim prostorima. Kada je opet rije o samoj krajikoj epici, ne moe se uspjeno braniti teza o tome da je ona kroz lik jednog od svojih najopjevanijih junaka (Muje Hmjice) otjelovila "nae razlike i raspe a, nae razdore i raskole". Naprotiv: tolerantnim tonom, vitekim uvaavanjem protivnika, koje nerijetko vodi pobratimstvima i sli nim primjerima zbliavanja, esto je promovirala upravo ono za to se i zastupnici spome teze na elno i s pravom zalau "zajedni ko i zajednitvo". Primjera ima napretek i o tome je ve pisano (Mareti , Murko i drugi poznati slavisti). S druge strane, na crtu na elnog prevladavanja konfliktnih situacija medu suprotstavljenim stranama na negdanjoj osmanskoj granici, kao na jednu od osobenosti muslimanske epike, ukazivao je jedan od njenih najtemeljitijih istraiva a, njema ki slavist Alois Schmaus: "...Epsko doba se uva u sje anju, ali njegov borbeni elan, njegov etos se ne obnavlja u svakodnevnim sukobima, kao to je to slu aj sa hri anskom pesmom sve do pred kraj turske vladavine. Promena ukusa ide u pravcu reprezentacione funkcije epike otud umnoavanje opisnih elemenata i kola tzv. 'kitnjastog stila' i njenog zabavnog karaktera otuda gomilanje grade, stapanje heterogenih motiva, isticanje senzacionalnosti u ulogama preruavanja, podsticanje napetosti slo enijom intrigom i sporim raspletom..." 12 Kona no, u smislu kriti kog vrednovanja nae svekolike batine, pa i epskog naslijeda, ne moemo se zadovoljiti preporukom izre enom kao u strahu da se ne dira ta "Pandorina kutija", iz koje bi mogli zapuhati opaki vjetrovi da Hmjica treba ostati u zabranu narodne pjesme ("Neka Muje u narodnoj
12 Alois Schmaus, Studije o krajinskoj epici, Zagreb 1959, str. 129.

pjcsmi..."). Nae vrijeme treba da ponudi svoje videnje epskih junaka s obje strane bivih granica, utemeljeno na brinom prou avanju, koje c biti vodeno ljubavlju i dunom panjom prema djelu tx;zbrojnim neznanih narodnih pjesnika, a ne bezrazlonim strahom i neosnovanom odbojno u. Insistiraju i na onome to zbliava, a toga u krajini kim pjesmama i te kako ima. U takvim traganjima, dakle, treba nalaziti mjesto Muje Hmjice u naem svekolikom epskom naslijedu.l

Dr. Munib MAGLAJLI

Izhor pjesama o Muji 1 lrnjici na injen je prema spomenutoj Hormanmrvoj zbirci. U tekstu pjesama vrene su jedino pravopisne u skladu sa dananjom normom. Imenice turin i turciintcr^j, pisane su malim po etnim slovom, jer u ovom slu aju ozna avaju pripadnost islamskoj (turskoj") vjeri, a ne etni ku pripacinost . ur .kom narodu. Na isti na in, imenice vlah i vlasi pisane su takoder po etnim slovom jer u pjesmama ne ozna avaju narcxinosnu pryridnost. nego op enito nemuslimane.

14

iljujo Hrnjica pogubi Simuna Brehulju


(Sarajevo) Nigdje zore ni sabaha nema, iz Kladue eta izlazila, u toj eti trista Krajinika, pred tom etom do tri buljugbae: prvo bjee od Oraca Tale, drugo bjee sa Kladue Mujo, i trece je Arnaut-Osmane. Eto ete poljem Kladukijem, pa su preli sve polje Kladuko, i podoe lugom zelenijem, pa ih tude danak ostavio. Tamna nocca pade na zemljicu, pa na lugu konje ustavie, svaki svoga konja odjahao, pa popinju konje na sidime, da im pasu djetelinu travu. Pa na lugu turci zano ie, ujutro su rano podranili otalen su turci polazili. Izidoe na Jadin-planinu, na planini konje razjahae, ispod jela turci posjedae, pa u travi sofru postavie, pa stadoe piti hladna piva. Sam ne pije Amaut-Osmane, Osman se je jandan izmaknuo. Osman sjedi pod zelenom jelom, 17

uz jeliku ple i prislonio, preko krila puku preturio, pa se Osman na misli turio. A vi e ga Li anine Tale', Hod', Osmane, da pijemo pivo!" A veli mu Amaut-Osmane: Ne u, Tale, s Mujom piti piva." Pa ga vi e sa Kladue Mujo: O sestri u, Amaut-Osmane! Primakni se da pijemo pivo." A veli mu Aranut-Osmane: O, daida, sa Kladue Mujo, ne u s tobom piti hladna piva." Najposlije Halil ga zamoli: O, sestri u, Osman-bajraktare, primakni se da pijemo pivo!" A veli mu Osman-bajraktare, O, moj dajo, Mujagin Halile, s vama ne u piti hladna piva! Kako u se s vama napojiti, kad smo onu etu pokupili, pa smo sali u zemlju kaursku, ko posje e s kaurina glavu? Posje e je Mujo Halile. Ko zarobi roblje iz kaura? Zarobi ga Mujo jal' Halile. Ne kae se Osman da je junak, a Osman je vazda bolji junak, nego Mujo sa bratom Halilom." Osman grlom u planini viknu: Ha, na noge, sa Kladue Mujo, da mi nae dijelimo drutvo, da ja i em kud je meni drago, a vi hajte kud je varna drago!" Drutvo moli Osma na planini: Daj, Osmane, drutva ne razdvajaj!" A1' Osmana umolit ne mogu. Mujo viknu svog brata Halila: 18

Hajd', Halile, razdvajaj druinu sa naijem Osman-bajraktarom, ti mu podaj valjanu druinu. Podaj njemu do dva Kurtagi a i podaj mu Begzadi -Aliju i podaj mu Orlanovi -Husa." Ode Halil drutvo razdvajati, pa mu dade biranu druinu. Dade Osmu do dva Kurtagi a, i dade mu Orlanovi -Husa, i dade mu Begzadi -Aliju. Na troje su drutvo razdvojili, Mujo zbori na planini Talu: Kud e, Tale, etu polcrenuti?" A veli mu Ibrahime Tale: Ja u i i ibeniku graclu." A to re e Amaut-Osmane: Ja u svesti drutvo do Timoka, tankoj kuli od Timoka bana. Ja sam uo ljudi mi kau, da je zendil od Timoka bane, ne u mu kulu porobiti i banovu osije i glavu, njegovu k erku zarobiti, a na ime lijepu Ruicu." Kad to uo sa Kladue Mujo, pa pogleda Osman-bajraktara, pa Osmanu Mujo govorae; , Sjed', Osmane, prisjelo ti meso! Lasno nije do Timoka sa i, daleko je Timok otiao, sve e tvoje drutvo izginuti, u Timoku, gradu bijelome. Zna, Osmane, nije bilo davno, gdje je Mujo triput salazio do Timoka grada kaurskoga, vodio sam po hiljadu dmga, vazda mi je drutvo izginulo 19

u Timoku, gradu kaurskome, pa se bojim, Osman-bajraktare, i tvoja e izginut dYuina." Raljuti se Osman-bajraktare, pa od zemlje na noge sko io, Osman s nogu Muju govorae: Ne plai mi drutvo u planini!" Osman grlom bijelijem viknu: Za mnom bra o, stotina turaka, da si emo do Timoka grada!" Za njim pode stotina turaka, Tale vi e Osman-bajraktara: uje mene, Osman-bajraktare, ko izade prvi na planinu, na planini da se pri ekamo." To rekoe, pa se rastadoe. Ode Osman duboku Timoku, ode Tale pravo ibeniku, a ostade na planini Mujo i kod Muja stotina turaka. Mujo vi e svog brata Halila: O, Halile, brate od matere! Mi ostasmo ovdje na planini, sad kud emo drutvo okrenuti?" A veli mu Mujagin Halile: Ne znam, brate, mojega mi dina!" Tada Mujo govori Halilu: Da bijasmo sali u Kotare, da svedemo stotinu turaka, neemo li togod zadobiti, moj Halile, u lomne Kotare." A veli mu Halil na planini: Ja, Boga mi, u Kotare ne u, nae ete nikad ne izlaze, brate Mujo, ozd8 iz Kotara. Ve sam uo i ljudi mi kau, da se skoro vla e naselilo u Primorju gradu bijelome, 20

da je tanku na inilo kulu, 'nake kule u Primorju nema, da je zgodno, karara mu nema, da imade na hrpe dukata, i skoro se vla e oenilo, po imenu Brehulji -imune, pa sam uo, brate Mustafaga, ljepe nema nikakve djevojke nego to je ljuba imunova. Ona nema od srca evlada. Da idemo, brate u Primorje, unovoj, da udrimo kuli im ne emo 1' mu kulu porobiti i njegovu ljubu zarobiti: ` Ode Mujo besjedit Halilu' Sjed', Halile, ujela te guja! Da ti vidi imun-kapetana, da ga vidi, popala bi tebe, moj Halile, troljetna groznica! Triput sam se junak prigodio sa didijom imun-kapetanom, sva triput mi drutvo isjekao." Sve to Mujo govori Halilu. Kad to za u Mujagin Halile, pa od zemlje na noge sko io. BirdBm Halil do malina dode, Halil uze za dizgin malina, ode Halil govoriti Muju: uje mene, brate Mustafaga! Ako ne e sa mnom polaziti, Halil tebe ni moliti ne e, a Halil e samcat polaziti, i Halil e u Primorje sa i." Pa to re e, ode niz planinu. ao ga je Muju upu iti, sama brata bez ikakva druga, nije brata dok ne rodi majka. Mujo vi e iz glasa Halila: 21

Stan', Halile, pri ekaj me tude, i Mujo e s tobom polaziti, ja te sama upu iti ne u." Po e Mujo strnno niz planinu i za Mujom stotina turaka. Svoga brata stie u planini, pa zajedno i u niz planinu. Taj su danak vazdan putovali, pa se nigdje ustaviti ne e, svu su no cu oni putovali, do sabaha turci salazili, sili jesu lugu Popovome, u dnu su se luga zastavili, posjedae po zelenoj travi. A to Mujo besjedi Halilu: O, moj brate, dijete Halile! Ev' odavlen sa zelenog luga do bijele kule imunove tamam, kau, etiri sahata. Ve , Halile, brate od matere, da ti mene ho e posluati. Ti ostani na zelenu lugu, ja u sa i u polje primorsko, tu u na i zelenu jeliku, kod jele u konja razjahati, pope u se jeli uz ogranke, kad s' ispenjem na zelenu jelu, potegnu u sr ali durbina, prima i u durbin do o iju, osejri u kulu imunovu i vidjeu, di ete Halile, je li doma imun-kapetane. Ako bidne kod bijele kule, ne smijemo, beli, udariti." Pa Halil ga bio posluao, ost6 Halil u zelenom lugu. Mujo sko i, do dogata do e, pa svojega uzjaha dogata, 22

pa eto ga lugom zelenijem, pa zelenog luga pregazio, pa nastupi poljem primorskijem. U dno polja ugleda jeliku, do jelike pritjera ogata, pa je Mujo odjah6 ogata, oga sveza za jelovu granu, pa se pope na vrh tanke jele, i potegnu srali durbina, okrenu ga kuli imunovoj. Mujo kulu sejir uinio. Pokrivena tu om i pirinom, oko kule dvostruka avlija, pa kapiji durbin okrenuo, pa ugleda Mujo na durbinu, avlijska se otvorie vrata, a ispade dvanaest Madara. Svi Madari bjehu na konjima, oni idu poljem zelenijem. Za njima je Mujo ugledao, ispadoe varakli ko ije iz kapije umun-kapetana, pod ko ije dvije bedevije, obje vrane kako ga ,vran cmi. U koijam' ljuba Simunova. Konjanici nasred polja bili, nasred polja konje zastavie, i ko ije dotlen doletjee, ko ije se tude zastavie. Sve to gleda sa jelike Mujo. Nasred polja udo uvidio, nasred polja ba a nasadena, u bai je Mujo ugledao, ugledao vodu adervana. Pa opeta ko ije pogleda, iz ko ija izlazila bila vjema ljuba imun-kapetana, ona i e vodi adervanu. 23

Kad je dola k vodi adervanu, pa uzgmu uz ruke rukave, stade ona lice umivati. Kad joj Mujo ugledao lice, obje su mu ruke zadditale, pa iz ruku durbin ispustio. Durbin leti niz tanku jeliku, pade durbin u zelenu travu. Eto Muja niz tanku jeliku, sade Mujo u zelenu travu, pa on na e sr ali durbina, sklapa durbin, u njedra ga tura, Mujo tri, do dogata dode, pa svojega uzjaha dogata, pa se Mujo natrag povratio, v'oma goni pod sobom dogata. Mujo sa e lugu mahnitomu, tudjer brata i druinu nade, pa im Mujo turski selam viknu. Ne htje Mujo odjahat ogata, ve im ode govoriti Mujo: Ha, na noge, moj brate Halile, i vi, bra o, stotina turaka!" Sve im Mujo sa dogata kae, i za ljubu imun-kapetana, gdje je dola nasred polja ravna, da nij' doma imun-kapetana. A kad ulo stotina turaka, Pa od zemlje na noge sko ie, pa su oni konje pojahali. Halil svojeg uzjaha malina, pa eto ih lugom zelenijem. Prvi Mujo ide na doginu, al' je Mujo izmaknuo v'oma pa su preli luga zelenoga hvatili se polja primorskoga, eto Muja k vodi adervanu. Kad Madari Muja ugledae, 24

vidjee ga, pa ga poznadoe, pa na Muja puke okrenue, pa Madari Muju govorahu: Ne naprijed, od Kladue Mujo? Vidi, bolan, gdje si poginuo." Za to Mujo nita ne hajae, na Madare natjera dogata, mad,arska ga vatra do ekala, vas je dogat u dim ogreznuo. Nit' ubie Muja, nit' dogata. Sad udari stotina turaka, tu pogibe dvanaest Madara. A da vidi ljube imunove! Ona mlada sjela u ko ije, ona bjei poljem zelenijem, dobro bije dvije bedevije. Kad to vidje Mujo na ogatu, eto Muja poljem zelenijem, Mujo goni dvije bedevije, brz je dogat, da mu para nema, stie ogat dvije bedevije, pa ih Mujo na dogatu prode, pa zastavi dvije bedevije. Mujo svoga osjede ogata, pa on odmah do ko ija dode. Na ko ijam' otvorio vrata, pa izyu e ljubu imunovu, pa je za se na dogata baci. Pa pobjee stotina turalca i pred njima od Kladue Mujo. Na Kruevac izali planinu, na planini konje odjahae. Mujo svoga osjede dogata, skide s konja ljubu imunovu, govori joj Mujo na planini: ,,uje mene, ljubo imunova, maj mi doga po planini vodaj." Druga ne bi konja prihvatila 25

vjema ljuba imun-kapetana, stade konja po planini vodat. Mujo sjede pod tanku jeliku, oko Muja drutvo posjedalo, pa stadoe piti hladno pivo. Mujo gleda svojega dogata, o i Mujo u kubure baci, al' mu nema dvije puke male, izgubio puke sa ogata. Kad on vidje gdje puaka nema, pa zakuka na planini Mujo: Avaj meni, do Boga miloga, gdje izgubih puke iz kubura!" A veli mu ljuba imunova: Mili Boe, uda golemoga! ta ti hvale Krajinici mladi nekakvoga sa Kladue Muja, da je Mujo junak na svijetu, Nit' je junak, nit' ga je rodio, zato se je Mujo okahrio, za njegove dvije adavice." Muju zbori ljuba imunova: Bolan Mujo, to si se snudio ti za svoje dvije puke male? Ja dukata imam u depovim', ako s tobom na Krajinu sadem, bolje Cu ti puke nabaviti" To je Muju vrlo teko bilo, pa od zemlje na noge sko io, Mujo pri e ljubi imunovoj, uz obraz joj sile udario, iz ruku joj izma e dogata: ido jedna, ljubo imunova, ako sa mnom na Kladuu sade, uve u te u moju odaju. Mujo ima ba dosta puaka, ali bahta garabinskog nema." To joj re e, uzjaha dogata, 26

pa on vi e svog brata Halila: Ti e ostat, brate, na planini, pa ti drutvo na planini uvaj, pa se nemoj nikud pomicati, a ja odoh natrag u Primorje, jal' u na i dvije puke male, jali svoju izgubi u glavu: ` Ode Mujo putem kroz planinu. Plaho tjera pod sobom dogata, Mujo sade polju primorskome, pa do jele pritjera dogata Mujo sjaha svojega hajvana, puke trai ispod tanke jele, pa ne nade dvije puke male. Opet svoga uzjaha dogata, otjera ga poljem primorskijem. Mujo dode do zelene ba e, pa svojega odjaha dogata, puke trai po zelenoj travi. Mujo nade dvije puke male, obje puke u kubure tura, ode hodat i dogata vodat. Pa se Mujo u brigu turio: Mili Boe, uda golemoga, gdje ja dodoh k vodi adervanu, a he odoh kuli imunovoj! Ja u kuli sa i imunovoj, pope u se na gornje bojeve, kada nema imun-kapetana, beli u mu kulu osejriti." Ode Muju poljem zelenijem i u ruci odvede dogata. Mujo kuli imunovoj dode, u avliju uvede dogata, pa on vodi svojega dogata s gomje strane kule imunove, pa za oe sakrio dogata. Mujo ode uz bijelu kulu, 27

pa izade na gomje bojeve. Kada dode pred ikli odaju, od odaje otvorena vrata, u odaju pogledao Mujo. Kad tu vidje baba imunova, a na ime Brehulji a starog, stari pije lozovinu vino, a kod njega niko ne bijae. Pa uljeze u odaju Mujo. Mujo starcu Boju pomo viknu. Poznade ga Brehulji u stari: Bog daj dobro, sa Kladue Mujo! Otkud ovdje na bijeloj kuli, oklen su te nanijeli vrazi? A1' da ini to si naumio, ai' da plati to si u inio? Ne e init to si naumio, sve e platit to si u inio!" A kad Mujo za u razgovore, pa potr a uz odaju Mujo, pa doletje do demir-pendera, u demire nogom udario. Sasue se gvozdeni demiri, odletjee niz bijelu kulu, rasiplju se dolje po avliji. Mujo uze starog Brehulji a, uze njega po svilenu pasu, proturi ga ktvz demir-pendere. Starac jadnik pade na avliju, starac pade, odmah duu dade. Mujo sjede u ikli odaji, pa nastavi piti hladno pivo. Kad se Mujo napojio piva, pa pogleda Mujo sa pendera, preko polja udo ugledao, dok izbie magle na svrdlove, magla ide nebu pod oblake, pa iz magle udo ispanulo, 28

al' ispade momak na vraninu, vas u srmi i u istu zlatu. Na glavi mu krstate elenke, crni su ga brci pritisnuli. Mili Boe, ko bi ono bio mrka brka, a rijetka zuba? Lasno ga je, brate, poznavati. Ono glavom Brehul1'i -imune. Kada Mujo ugleda Simuna, uzmu i se po odaji Mujo, ne zna ta e od ivota svoga. Nit' ga Mujo smije do ekati, nit' imade kuda pobjegnuti. Sve ga Mujo gleda sa pendera. imun do e do ba e zelene, pa po ba i sluge nalazae, sve mu sluge bjehu izginule. Kad je mrtve sluge ugledao, pa zavika imun sa vranina: ..Avaj meni, do Boga miloga, a od Muja dumanina moga! Ove jade Mujo poradio i dobar je vakat uhvatio, kad imuna doma nije bilo." imun progna svojega vranina, pa on ide svojoj tankoj kuli. Kada dode do svoje avlije, u avliju utjera vranina, pa pogleda kuli pod pendere, pa je mrtva ug,ledao baba, pa na vrancu Simun zakukao: Kuku meni, odsad dovijeka, a od Muja dumanina moga! Jcdni jadi: zarobi mi ljubu, drugi jadi: salomi mi baba, tre i jadi: isje e mi sluge!" zbon imun-kapetane, Pa sam on zbori, a sam odgovara:
29

Stjera u te do Kladue, Mujo! Jal' u moje jade osvetiti, jal' u moju izgubiti glavu!" Pa da vidi imun-kapetana, pa se sagne sa vranina svoga, u zobnicu zavukao mku, iz zobnice glave izvadio. Kad izvadi do tri mrtve glave, sve tri glave bjehu od turalca, pa ih imun na avliju baci. Sve to Mujo sa pendera viri. A da vidi imun-kapetana. Iz avlije izagna vranina, pa eto ga poljem zelenijem, da on goni sa Kladue Muja. Prepade se u odaji Mujo, izai de imun na planinu, isjei de stotinu turaka, posje 1 .e Mujova Halila! Tom se Mujo v'oma prepadnuo, pa od wmlje na noge sko io, iz odalca vatru izvadio, na odaji vatru naloio, on zapali kulu imunovu, Mujo sade dolje na avliju, pa on nade glave od tura1ca, pa je Mujo srca alosnoga, po avliji mrtve glave kupi, donese ih do konja dogata, dogatu ih u zobnicu baci. Mujo svoga uzjaha dogina, istjera ga iz demir-kapije, eto Muja poljem primorskijem, Mujo goni imun-kapetana. imun dode do zelene jele, kod jelike ustavi vranina, pa sa vranca glavu okienuo, Simun gleda kuli i avliji, 30

pa se dade pogledat imunu, al' iz kule biju plamenovi, gori kula imun-kapetana, pa pomisli imun sa vranina: .1a sam Muja meder ostavio na bijeloj kuli od kamena!" Dok je Simun Muja ugledao, ugleda ga, pa mu milo bilo, pa on svoga povrati vranina. Simun ide serdar-Mustafagi, oni su se blizu primaknuli, prlinakli se jedan ka drugome, pa govori imun-kapetane: Kopilane, sa Kladue Mujo! Lasno ti je ptiCe pemati, valja ti se s orlom udariti." To mu re e imun-kapetane, pa na Muja natjera vranina, s pukama se nede udariti, obojica sablje povadie, ondar oni konje natjerae, natjerae jedan na drugoga, odoe se sabljam' udaran. Kuda Mujo udara imuna, sve onudar vatra posipae, na cmu se zemlju zasipae, pa po zemlji traw zapaljuje. Kuda imun Muja udarae, a ba talco vatra posipae. Na obadva tvrdi su Obojica sablje izlomie, pa bal ake u travu bacie, pa se konji prsim' udarie, dva junalca za grla bijela, pa padoe sa dobrijeh konja. Na noge se oba do ekae, obojica ruke rairie, u kosti se oba prihvatie. 31

Kol'ko su se slatko dohvatili, obojica toke salomie, pa se toke u travu sasue. Nosili se dva puna sahata, doklen Muja pjene popadoe, pqpale ga mutne i krvave, a Simuna n'jesu ni po ele. A sve imun omahuje Muja, sve se jadan do ekuje Mujo na koljena i na desnu ruku. Na um pade serdar-agi Muju, pa zavika svoju posestrimu, posestrimu, prigorkinju vilu: ,Gdje si, vilo, nigdje te ne bilo! Jesi li se mlada zaklinjala, ako meni do nevolje dode, da mi bude vazda na pomo i?" Dok doletje vila iz oblaka, pa je vila kose zamotala oko nogu imun-kapetanu, pade imun u zelenu travu. Umoran ga Mujo pritisnuo, pa se stade okretati Mujo, ne e 1' na i od sablje komada, da zakolje imun-kapetana. Pa ne moe Mujo ugledati, zagoni se serdar-aga Mujo pod gr'oce imun-kapetanu, zagoni se bijelijem zubom. Mujo zakla o strahu imuna, vas se Mujo u krv umazao, cijedi se niz brkove krvca. Kad se Mujo malo odmorio, pa od zemlje na noge sko io, pa od sablje okm inu nade, pa imunu osije e glavu. V'oma muka serdar-agi Muju, to je ja i imun od serdara,

on raspori imun-kapetana, u imunu udo ugledao, u imunu tri srca bijahu. Jedno mu se srce umorilo, drugo mu se jako razigralo, tre e spava, ni habera nema, i na njemu arovita guja, guja spava, ni habera nema. Da je guja opazila Muja, paski li bi Mujo poginuo! Kad to vidje serdar-aga Mujo, nita njemu oruja ne uze. Pa svojega uzjaha dogata, a vranina u ruci povede i pobjee na planinu Mujo. Kad izbjea Mujo na planinu, tude brata i druinu na e. Kod njih nade Amaut-Osmana, ljutijeh je dopanuo rana. Osmanovo drutvo izginulo u Timoku gradu nesretnome, pa se Mujo s njime razgovara: O sestri u, Osman-bajraktare! Zar si i6 duboku Timoku?" Idoh, Mujo, vjeru ti zadajem! I ja sadoh do kule banove, u polju mu sazrela penica, moba anje p enicu bjelicu. Tude sestra banova bijae, banovu sam sestru zarobio, pobjegosmo poljem timo kijem. Kad zadosmo uz planinu, Mujo, na tri mjesta mene do ekae, pa je moje drutvo izginulo. Pogibe mi Kurtagi -Nuhane, pogibe mi Velagi -Selime, pogibe mi Orlan-bajraktare. Izgrdi nas imun-kapetane,

32

33

odnekud se prigodio bjee, potjerah ga ranjen na zelenku, pobjee mi vlae kroz planinu." 'Nako viknu sa Kladue Mujo: Je li proS Li anine Tale?" ,Teste pro6 Tale Li anine i protjera tri tovara blaga, jer je Tale sao ibeniku, u selim` je i ar zadobio, na Popovu kulu udario i Popovu kulu porobio, Popove je novce pokupio, pro6 Tale zdravo i veselo." Otlen krenu ostala druina i za Mujom sva druina krenu. Muju zbori imunova ljuba: Nu hajduka, sa Kladue Muja, gdje ukrade konjAimunova?" Kad to uo sa Kladue Mujo, pa zavu e u zobnicu ruku, pa izvadi glavu imunovu, Mujo veli ljubi imunovoj: Je li ovo sa imuna glava?" Kada vidje sa imuna glavu, zakukala mlada na planini, pa je stade Halil razgovarat. Kud god ili, na Kladuu sili, i sveli su ljubu imunovu i jo k erku timo koga bana. Lee Osman rane bolovati, bolovao etiri mjeseca. Bog naredi i rane prebolje, knjiga dode od Timoka Osmu od onoga timo koga bana. Kad je Osman knjigu prou io, ban mu daje tri tovara blaga, da mu k erku do Timoka spremi. I Osman je natrag opravio 34

i uze mu tri tovara blaga. Mujo stade provodit veselje, Mujo vjen a ljubu imunovu, i Mujo je bio potur io i ona se kajil u inila, svadbu gradi za petnaest dana.

2.

Mujo Hrnjica izbavlja svog pobra Arnaut-Osmana


(Mostar) etu kupe do dva pobratima, malu etu ezdeset drugova. Kada pobre etu pokupie, otiskoe u Kunaru kletu, u Kunaru, na ravnu poljanu, po poljani pali po konacim' pa su tuden no cu preno ili. Podranio buljugbaa Mujo, pa on budi po poljani drutvo. Kako kojeg probuduje druga gotovom ga aom zaljevae. Reda dode Amaut-Osmana, piva ne e Amaut-Osmane, ve on veli buljugbai Muju; Pobro dragi, buljugbaa Mujo, kud hoemo, zajedno ne emo, deder nama ti pod'jeli drutvo u Kunari, na ravnoj poljani" A veli mu buljugbaa Mujo: Pobro dragi, Amaut-Osmane, ja sam uo od starih etnika, nije sre e dijeliti drutvo" 35

Pobro dragi, buljugbaa Mujo, gdje je sre a, tu je i nesre a. Kad sajdemo k Zadru irokome, ko izvede roba, ko robinju? Izvede je Amaut-Osmane. Kad sajdemo na nau Udbinu, svaki veli: Mubare i, Mujo!" Od Osmana ni govora nema. Kad sajdemo u sela Kotara, ko iznese iz Kotara glavu? Iznese je Amaut-Osmane. Kad budemo na nau Udbinu, svak ti veli: Mubare i Mujo!" Od Osmana ni spomena nema. Ve moj pobro, buljugbaa Mujo, kud ho emo, zajedno neemo, deder nama ti rastavi drutvo." Kad mu Mujo razabrao rje i, pa on viknu svog brata Halila: Deder, brate, ti rastavi drutvo, podaj pobru Orlan-bajraktara, takog bajra na Udbini nema. I podaj mu Dizdarevi -Meha, koga Meha na Udbini nema. I podaj mu do dva Musagi a, oba brata od jedne matere, a ati im od jedne kobile, takog bahta u dva brata nema. Sve ostalo po pola pod'jeli." U mladega pogovora nema, d'jeli drutvo neja ak Halile. Dade pobra Orlan-bajraktara, takog bajra na Udbini nema. I dade mu Dizdarevi -Meha, koga Meha na Udbini nema. I doda mu do dva Musagi a, oba brata od jedne matere, a ati im od jedne kobile, 36

takva bahta u dva brata nema. Sve ostalo po pola pod'jeli. Osman ode Zadru irokomc, Mujo ode u selo Kotara. Vazd' u Muja dobra sre a bjcc. Kad je bio groznu vinogradu, on ugleda do troje ko ije, pa do njiha dogonio doga. Prvijem je kapak otvorio, al' u njima Brehuljina majka. A kad drugim kapak otvorio. ali tuden Brehuljina ljuba. Pa je tre im kapak otvorio, ali tuden Brehuljina seka. Sve troje je zavrn s ko ije, pa ih goni u Kunaru kletu, u Kunaru na rosnu poljanu, pa on veli svom bratu Halilu: Ostala mi duga granalija kod onoga grozna vinograda, ja kad dode Brehulja imunc, ta e re i Brehulja imune: - Vid' didije, buljugbae Muja. gdje u strahu puku ostavio! A ja idem k onom vinogradu, da ja nadem puku nalimanku." Pa on nade puku nalimanku. Neto mu se dade pogledati, a ugleda imunovu kulu, pa je sebi Mujo govorio: Ja kad dode Brehulja imunc, ta e re i Brehulja imune: - Vid' didije boljugbae Muja, lako mu je bilo otjerati, otjerati do tri enske glave, to mi nije kulu porobio, porobio pa je zapalio! Pa oti e boljugbaa Mujo, 37

pa otice imunovoj kuli. U kulu jc natjen, dogina, pa on ode kuli uz mostove i ulazi u prvu odaju, ta je puna krstaa talira. Pa u drugu ulazi odaju, ta je puna mljeta kih cekina. Pa u tre u ula-zi odaju, a gotova tola kurisana, pa on pade za gotovu tolu. Stade zveka avli na avliji, a izbi mu Brehulja imune, pa potee sa galee torbu i istrese do tri ruse glave, pa se plesnu Brehulja imune: Kuku mcni do Boga miloga! Vid' didije, buljugbae Muja, lako mu je bilo otjcrati, otjerati do tri enske glavc, to mi nije kulu porobio, porobio pa je zapalio!" A istjera konja iz avlije i otjera niz polje zeleno. Svc to Mujo i vidi i slua, pa on sade do dogata svoga, pa ukide hegbe sa dogata, pa on nasu si anih cekina. Na tavanu vatru naloio, pa on sade do dogata svoga, na njega je hegbe navalio, izvede ga na mermer-avliju, pa poznaje do tri ruse glave. Poznaje ih, poznat ih ne moe, pa ih nosi adrvan-vodici, i on pozna do tri ruse glave. Jedno glava Dizdarevi -Meha, dvije glave do dva Musagi a, oba brata od jedne matem. 38

On ukide sa ogata torbu, pa on metnu do tri ruse glave, te uzjaha debela ogata, oti e ga niz polje zeleno. A kula se tanka prigodila, pa mu brzo vatru prihvatila. Stadoe mu biti dumanovi, a za njima mavi plamenovi, a pukoe dva topa na kuli. Ode jeka niz polje zeleno, o uo ih Brehulja imune, pa pod sobom okre e galina, pa se plesnu Brehulja Simune: Kuku mene, do Boga miloga, nut' idije buljugbae Muja, gdje ja njega ostavih u kuli!" Sretoe se na polju zelenom, pokraj onog zelenoga luga. Gdje sc sree, tu se udarie, potegoe britke ademovke, sve ctordama orde prebijahu, pa bal ake u travu bacie, jer nikakva sije i ne moe. Potegoe gvoz.dene nadake, sve nadacim' drke izlomie, bacie ih u zelenu travu. Sjahae se s debelijeh konja, podbie se u ple a juna ka, noahu se ljetni dan do podne, Zapjenio Brehulja imune, zapjenio bijelom pjenicom, Zapjenio buljugbaa Mujo, zapjenio bjelom krvavom, pa ga vi e Brehulja imune: uje me, buljugbaa Mujo, deder stani, pa pogledaj Mujo, kako j' stalo na nebu sunace, kako j' stalo, pa se zagledalo, 39

gdje s' nosaju dva hama junaka." Za to Mujo haje i ne haje, ve e Mujo iz grla zavika: Zelen lue, moj vijemi drue, nigda mi se osamio n'jesi jal' brez vuka, jali brez hajduka, jal' brez brata, Gojenog Halila!" Pod imunom noge zadrhtale, povali ga buljugbaa Mujo, pa je nao komadi od orde, s tim mu Mujo odrezao glavu i nju baci u zobnicu torbu. Pa uzjaha iroka dogina, oti e ga na Kunaru kletu, na Kunaru na rosnu poljanu. Na poljani odjaha dogata, pa on sio na studenu st'jenu, na desnu se podnimio ruku. Njega pita neja ak Halile: Sto si mi se zamislio, Mujo?" Lez', Halile, tene materino, svc ja utim, a nadake utim, sve nadake Brehulje imuna. Dedcr skini sa dogata torbu, pa poznaji ije su to glave." Halil skide sa dogata torbu, i istrese on etiri glave. Jedno glava Dizdarevi -Meha, a dv'je glave do dva Musagi a, oba brata od jedne matere, a etvrto Brehulje imuna. Pa mu veli buljugbaa Mujo: Deder nosi imunovu glavu, deder nosi imunovoj majci, nek' poznaje ija je to glava: ` U mladega pogovora nema, nosi glavu Brehuljinoj majci. Kad je majka glavu ugledala, 40

ona cvili kao ljuta guja: Oj, imune, alosna ti majka, sad ja znadoh da sam osunjila! Ti si meni vazda govorio: - Da mi Bog da i sre a od Boga, da se tuem s buljugbaom Mujom, da ja s Mujom mejdan podijelim! A vazda ti govorila majka: Prod' se Muja, ujela ga guja, vazda Mujo o pr'jevari radi, prevari e, osje ' e ti glavu." A govori buljugbaa Mujo, pa on veli svom bratu Halilu: hj, Halile, moj brate jedini, eto tebi do troje ko ije, ekaj mene tri bijela dana, i etvrti danak do po dana. Ne bude 1' me etvrti do podne, gon' ko ije pravo na Udbinu. A ja idem potraiti pobra, svoga pobra Amaut-Osmana. Jali na i pobratima svoga jal' tavnicu ple im' naseliti." To mu re e, pa uzjaha Mujo, i oti e niz Kunaru kletu, a Kunaru zdravo prelazio, i Mosuru zdravo prehodio, i Tihonju, najviu planinu, pa eto ga Jadikovcu klancu, gdjeno esto jadikuju majke. A neto mu u kamenju je i. Kada Mujo dotjera dogata, ali tuden Orlan-bajraktare, vrlo grdnih dopanuo rana. Njega Mujo sa dogata vi e: Pobratime, Orlan-bajraktare, jesi li se plaho izranio? Hajirli ti tvoje rane bile!" 41

A Orlan ga iz kamenja vi e: Pobratime, buljugbaa Mujo, hajirli su jer na tebi njesu! Kad sajdosmo k Zadru irokomc kopileta, zadarskoga bana, rodila mu bjelica penica, pa je bane sabr8 etelice, da mu enju bjelicu penicu, sto momaka, dvjesta djevojka, sveo Andu, svoju jedinicu. Snio ador od bijele svile, navrh njega od zlata jabuka, da s' gledaju mlade etelice. Osman ode curi pod adore, pa on ljubi mladu Madaricu. Ja ga vikah iz grla juna kog, ja ga viknuh i dva i tri puta; - Njesmo poli ljubit Madarica! Za to Osman haje i ne haje, ja potegoh iz sagrije ondu, a adoni tenefe odsjekoh, izvu e se Amaut-Osmane. Zadarska nas potpazila straa, pa zavika Amaut-Osmane: - Brao moja, mladi Udbinjani, ija j' reda prva udarati? Ja ga vi em iz grla juna kog: - Ko'no ljubi Madarice mlade, onoga je minja udarati. Pa udari Amaut-Osmane. Ostavismo tuden deset druga. A na drugi klanac udarili, i tude su kraljski pla enici. Opet vi e Amaut-Osmane: - Brao moja, mladi Udbinjani, ija j' minja sada udarati? Ja ga vi em iz grla juna kog: - ko 'no ljubi Madarice mlade, 42

onoga je prvog udarati. I tuden je pobro udario, ostavismo i tu deset druga. Pa na tre i klanac udarismo. Na tom klancu Brehulja imune. Opet vi e Amaut-Osmane: - Bra o moja, mladi Udbinjani ko e sada prvi udarati? Ja ga vi em iz grla juna kog: - Ko 'no ljubi Madarice mlade, onoga je minja udarati! I tuden je pobro udario. Tu sam bio, a o im' vidio, gdje pogubi Brehulja-imune, gdje pogubi Dizdarevi -Meha, i pogubi do dva Musagi a, sve tri im je ujagmio glave, a Osmana Zadru otjerae, otjerae drvljem i kamenjem, nita njemu uradit ne mogu. A ja pobro plahih padoh rana, sedam me je puak' udarilo, od grlaca do malih puaka, svaka rana smrti odgovara." Te mu rane Mujo utezae, uzjaha ga na svoga dogina, pa mu Mujo 'vako govorio: Pu i ogu dizgin po jabuci, sam e tebe donijeti dogo u Kunaru, na rosnu poljanu, a ja odoh potraiti pobra, svoga pobra Amaut-Osmana. Jali u ja pobra izbaviti jal' tavnicu ple im' naseliti." Mujo ode niz polje zeleno, salazio Zadru kamenome, pa nalazi zadarskog kravara, pitao ga za svog pobratima, 43

a kravar mu po istini kae: Ev' Osmana iva su stjerali, stjerali ga Zadru irokome, stjerali ga u gradsku kapiju, niko njemu u ruke ne smije. Ven se danas Zadar iskupio, iskupio zadarskome gra u, v je e viju, ta e od Osmana. Ko ' Osmanu savezati ruke, daju njemu blago nebrojeno." Dok je Mujo razumio r'je i, pa posje e zadarskog kravara, svoje svla i, njegovo obla i i uzima njegovu batinu, pa otjera zadarska goveda, goni njiha zadarskoj kapiji. Tu se Zadar listom iskupio, v'je e viju ta e od Osmana, tko ' Osmanu savezati ruke. oban banu poletio ruci: Daj mi, bane, izun i testira, da ti sveem Amaut-Osmana." A veli mu mlad zadarski bane: Hajd' otalen, zadarski obane, kad bi tebe on iva izjeo, kamo 1' bi mu savezao ruke!" Opet njemu poletio ruci: Daj ti meni izun i testira, pa to meni Bog i sre a dade." Ban mu dade izun i besjedu. Ode oban njemu u avliju, kad ga spazi Amaut-Osmane, pa ga podbi Amaut-Osmane, pucaju mu kosti u ple ima, a Mujo mu turski progovara: Davor, davor, Amaut-Osmane, ovo ti je buljugbaa Mujo, i ja znadem da s' od mene ja i, 44

ali nema bahta Mujagina. Tako 'mo se nosit do kapije, ondje stoje ati osedlati, ondje 'mo se pobro mi pustiti, a gotove ate pojagmiti_ ute ' emo niz polje zeleno." Pa se hrvu do gradske kapije, istjerae pred gradsku kapiju, putae se pred gradskom kapijom, a gotove ate pojagmie, utekoe niz polje zeleno, a za njima sva zadarska straa. Do podne ih o ima gledae, po podne ih tragom gonijae, utekoe oba na Kunaru, na Kunaru, na rosnu poljanu, zdravo oni sili na Udbinu. 3.

Gojeni Halil i deset hajduka


(Mostar) Moja brao da vam pjesnu kaem, staru pjesnu od starog zemana! Vino piju age Udbinjani, medu njima od Kladue Mujo. Sve su age enli i veselo, a Hmjica sahtli i kaharli te on grozne suze prolijeva. Niko ne sm'je upitati Muja, to proljeva suze od o iju, dok zavika Tale iz budaka: Bogom pobro, od Kladue Mujo, to ti grozne suze prolijeva? 45

Jesu ti suze od potrebe?" Mujo onda na noge sko io, objema se rukam' podbo io, pa govori od Oraca Talu: Prodi me se, dragi pobro Tale, ju er sam ti bio u planini, pjee bio, alosna mi majka, i kod mene trides't i tri druga. Bijah, Tale, u Grlu kotarskom, ja se spu ah na Crvene st'jene, te potegoh sr ali durbina, brojim, Tale, po Kotaru kule. Ja se vratih u Grla kotarska, a na dadi, medu jelovinom, poeh piti iz ploske rakiju. Stade, brate, jeka uz planinu, ja ugledah do deset hajduka, ja ugledah devet Panjevi a, i pored njima Panjevi -Nikolu, i pred njima Komlen-bajraktara, etiri mu noge niz dorata. Ja pogledah, 2alosna mi majka, al' to bjee Rudanage Mejra, jauklija mog brata Halila. Cura cvili kano ljuta guja, a sve tursku vjeru spominjae, a sve vi e lijepa Mejrua: - Ode danas vjera za nevjeru! A ja sko ih iz studene st'jene, a potegoh garabina svoga pa povikah Rudanovoj Mejri: - uje sestro, Rudanova Mejro, makni glavu na lijevu stranu, da ja zgadam Komlen-bajraktara. A Mejrema meni odgovara: - Oh, uje me, Kladukovi -Mujo! Ja ti glave odmaknut ne mogu, mati mi je kose odgojila, 46

viae ih je u zube metnulo, ve ti udri, buljugbaa Mujo, ne e me, bogc16, pogoditi, rastavit me s dinskim dumaninom, da ne i em ka vlakom Kotaru. da m' ne ljubi dinski dumanine. Halal tebi moja krvca bila Gospodaru Bogu na divanu, a i tebi danas na mejdanu! A ja, Tale, puku okrenuo, ne pogodih Komlen-bajraktara, ve vi' njega u tanke Sve od jele odirae grane, pobjee mi vlaki bajraktare, a ja nemam sokola dogata, da okupim Komlen-bajraktara, ute e mi do deset hajduka, odnesoe Rudanovu Mejru, sve to slua Gojeni Halile, dolde Halil na noge sko io, Halil sade svojoj b'jeloj kuli, pa se pope kuli na bojeve, pa se momak takum u inio, te pripasa svijetlo oruje, a preprti prtilicu torbu, a u ruku sjajnog deferdara. Tamam Halil na avlinska vrata, a srete ga od Kladue Mujo: Gdje e, brate, neja ak Halile? Jesi po6 do vlakog Kotara? Vrat' se, Halko, uzjai dogata, ako bude nositi djevojku, alco bude zadobiti rana, brez dogata tamo hoda nema." - Hvala tebi, buljugbaa Mujo, ja ti ne u tvog konja dogina, ja u pjee na Crvene st'jene." sa e u Grlo kotarsko, 47

tu je Halil no cu preno io. Dobro ti je Halil podranio, pa on pije na jutru rakiju a sve gleda sentu kotarskome. Dok s' odonud jeka o utila. Al' eto ti do deset hajduka, na prsima svakom toke sv jetic, to su bili bra a Panjevi i, devet bra e na devet alata, pred njima je Panjevi Nikola, i pred njime Komlcn-bajraktarc na doratu konju od mejdana. Dok bajraktar zastavi dorina, zavika ga Panjevi Nikola: Ne zastavljaj debela dorina, da idemo na Malu Kladuu, ja sam tebe, dido, oenio sa lijepom Mejrom Rudanovom. Eno Mejre u naem Kotaru, a ti si se meni preklinjao, da e menc jadan o7.eniti sa Kladue sestrom Hmji inom." Govori mu Komlen-bajraktare: Nije sada vakta od Kladue, kod kule su dvije ljute guje, dvije guje, dv'je Hmjice mlade, ne smijemo do Kladue si i." Tu hajduci konje razjahae. A Halil se misli zamislio: to u sada od ivota svoga? Da bih vlahe pu 6 na Kladuu, Mujo mi se skoro oenio, bir ve era i akam saklanja, odmah skida sa sebe pusata, ide Mujo u jatake ljubi. Ho e vlasi Muja prevariti, ho e nau kulu porobiti, ho e nau kulu porobiti. 48

Da bih junak njima udario, na namu je sve devet junaka, i deseti Komlen-bajraktare: ` Sve mislio, na jednu smislio, dok od sebe baci deferdara, a prihvati elikli nadaka. Mujov Halil na trpezu frci, gdje je vlaka tola i trpeza, okrenu se tri- etiri puta, a izvalja devet Panjevi a. a sve pije Komlen-bajraktare, Komlen pije ni mukajet nije, a Halil se hitar dogodio, pa Komlena udari nadakom, Komlen njega iza grla vi e: O, kopile, Hmji in Halile, ta me enski u planini tu e?" A kad uo Hmji in Halile, vidje Halil ta je kod vlaeta, da je na njem' pancijer koulja. Dok posko i zdesna ulijevo, pod 1'jevu ga sisu pogodio, Komlen pade u zelenu travu, dok mu Halil uprtio ruku. Mislio se Hmji in Halile: Ja izvezah devet Panjevi a i Komlena vlakog bajraktara, ali bih li i6 do Kotara, gonio do deset hajduka, svome bratu od Kladue Muju? Ja u i i do vlakog Kotara, potraiti Rudanovu Mejru, ja u ii, doi i ne doi: ` Povez6 je vlahe za jeli e. a uzjaha konja Komlenova. Doka Halil do Kotara sade, dobar ga je dorat pronosio, do mejhane krmarice Mare. 49

Ugleda ga kr marica Mara, ona nosi dvije puke male, obje puke die na zubove, obadvije die na Haliia: O, Halile, kladuko kopile, zar si moga pobra pogubio, moga pobra Komlen-bajraktara?" Nijesam ti pobra pogubio, age su me mahzar u inile, na me katul-ferman dobavile, da mi ide ka Stambolu glava, a ja bjeim jadan po svijetu, kajno p ela po medenu cvijetu. Ju er na6 Komlen-bajraktara, ja Komlenu pristupio ruci, da mu budem ja vijema sluga, da me u i Komlen etovati, pa mi Komlen spremio dorina, da ostavim kod kule dorina." A kad ula krmarica mlada, ona brdu podignula ruke, pa povika iza svega glasa: Bogu hvala i dananjem danu, kad nam turci pristupie ruci!" Leti mlada kr marica Mara, pa ga vodi Komlenovoj kuli, ona Jelu po imenu viknu: O ti Jelo, Komlenova seko, evo tebi Mujova Halila!" Ona leti dolje pred Halila: Bogu hvala i dananjem danu, kad nam turci pristupie ruci!" Halil ode kuli na bojeve, poda njega podme u emlije, iznose mu eenu rakiju. Kad pogleda Halil po odaji, on ugleda Rudanovu Mejru. Mejra grozne suze prolijeva, 50

Halil njozi turski govorio: Odmakni se lijepa turkinjo!" Kada Halil ispio rakiju, od tavana na noge sko io, a Mejremu prihvati za ruku, te je svede na merrner-avliju. Za njim tri Jela plemenita, pa prihvati Mejru Rudanovu: Ne, Halile, ku kino kopile, to e biti moja nevjestica, vjema ljuba Komlen-bajraktara." A Halil je nogom udario, vlahinja se triput prevmula. Halil baci Rudanovu Mejru, baci Mejru za se na dorina i pobjee poljem kotarskijcm. Doklen zade Halil u planinu, i tu nade sve deset hajduka. Halil dobra odjaha dorina, vlako tre iz mijeha pivo, te napoji do deset hajduka, a sve gleda Mujo sa poljane i pobro mu od Oraca Tale: Vidi, Tale, mog brata Halila, predao se Halil hajducima, pa on njima rujno vino slui. Cm mu obraz Bogu na divanu, kao to je danas na mejdanu, na mejdanu mom bratu Halilu! Vele mi je bratac enska glava, kad on dvori devet Panjevi a." Onda Mujo priti e dogina, za njim Tale na svome kulau. Kad dodoe oni do Halila: Hej, Halile, tebi jazuk bilo, jer napaja do deset hajduka." Kako ne u, moj brate Hmjica, kad su vrlo oni oednjeli, 51

a hajdu ko u planini vino." Sva trojica sjee piti pivo. Onda Tale lakrdiju viknu: Vidi, Mujo, toga kopileta, kopileta Mujovog Halila, gdje izveza devet Panjevi a i pred njima Komlen-bajraktara, sve na namu bijesnih junaka! Halil e se u pjesni pjevati, brate Mujo, odsad dovijeka! Doklen Tale iza grla viknu: Pu i meni Komlen-bajraktara, da mi se je po ple im' uzeti, ja sam bolji junak od Halila." Tada Halil otpu ao ruke, otpu ao Komlen-bajraktaru, bir se s Talom po ple im' uzeo, a on Talom o tle udario, onda Mujo na noge sko io: Stander, brate, Gojeni Halile, i ja u se s vlahom okrenuti, jer na tebi ostade junatvo." Gonjaju se dva bijesna junaka, gonjaju se do polu sahata. Komlen vu e Muja kladukoga, sve ga vu e do konja dogina, dok Hmjicom o tle udario, onda vlae do dogata strka, baci Mejtu za se na dogina, pa pobjee niz Grlo kotarsko. Za njim Halil prui defendara. Pue puka Mujova Halila, ne pogodi Komlen-bajraktara, ve vi' njega u tanke jeli e, a priletje konju Komlenovu, pa uzjaha konja Komlenova. Brz ti se je dogat dogodio, ne more ga dorat dostignuti, 52

ve strkae gradu na kapiju. Tamam vlae pred pjanu mejhanu, dade konja tanahnu Madaru, sve okre e konja Hmji ina, vodi njega po tjesnu sokaku. Halil dobra dotjera dorata, osjede ga pred pjanom mejhanom, dade Halil utu madariju, stade Madar okre at dorata i Mujova debela dogata. Halil sjede pred pjanu mejhanu, al' se Komlen hvali u mejhani da j' posjek6 Muja i Halila i pobra im od Oraca Tala. Onda Halil mejhani na vrata: ta mi lae, cm ti obraz bio! Evo sada Mujova Halila!" Dok mu sinu posjeklica kriva, i posje e sedam oficira, a Komlena prihvati za kiku, tre Halil tiftik iz njedara, pa Komlenu izlaktio ruku, pa povu e Komlen-bajraktara i lijepu Rudanovu Mejru. Onda ciknu kr marica Janja, hotijae sudaniji trkat, a da kae poznaniku banu, a Halil je nogom udario, kako je je lako udario, tri puta se jadna prevmula. Halil svede Komlen-bajraktara do dorata konja od mejdana, te ga sveza za konja dorina, Mejru baci za se na dogata, a pobjee kraju kotarskome. Tamam Halil u zelene luge, a na gradu pukoe topovi. Dokle Halil u planinu side, 53

Halil dode Muju bratu svome. Skoi Tale i Hmjica Mujo, pa Halilu hodeldiju vi u, u briticu ga poljubie ordu: Sada znamo da si junaic bjesan sjed', Halile, da se napojimo!" U z8 as ga vi popili vino, za mnome je kauiska atlija, da bjeimo na nau Krajinu." Tada Tale na noge sko io, pa pos'je e devet Panjevi a, i pred njima Komlen-bajraktara. S njih skidoe pusat i odijelo, potjerae desetoro konja, pobjegoe na Malu Kladuu. Sva trojica i ar razdiljae, a Halilu Rudanovu Mejru. Onda Tale u ur u inio: Kalco sam ja junak postanuo, takog ara nikad nad djesam!" Ode Tale u Oraac ravni, ostadoe do dvije Hmjice. Tako, pobro, stari ljudi kau, davno bilo, sad se spominjalo.
4.

Serdar-aga Mujo i Milan Cesedija


(Sarajevo)

Nigdje zore ni sabaha nema, do sabaha etiri sahata. Iz Kladue eta mala eta, trijest Krajinika, a pred etom od Kladue Mujo i sa njime Li anine Tale. 54

Taj su danak vazdan putovali, na Kunaru do mraka izali, na Kunari konje odjahae, , pa su tude turci Kad je vakat od spavanja bio, tad zavika Ibrahime Tale: Mujo, drijem osvojio, ja u ledi pod tanku jeliku, pokrite me bugar-kabanicom, ti e uvat strau na planini, uvaj strau etiri sahata, nemoj mu it druga ni jednoga, nek' nam drutvo na planini spava. Kada produ etiri sahata, ti e mene ondar probuditi, a ti lezi pod zelenom jelom, pa ti spavaj s drutvom do sabaha, ja u strau uvat do sabaha." Lee Tale pod tanicu jeliku, pokrie ga bugar-kabanicom. Tale spava tarnan do sabaha ne htje njega Mujo probuditi, Mujo strau do sabaha tuvd. Kad je sabah zora udarila, probudi se poci jelikom Tale, pa on turski avdest uze na se, pa on sabah Iclanja na Kunari. Poto sabah klanja na planini, al' je Tale neveseo v'oma. Pita njega od Kladue Mujo: to je tebi, Li anine Tale?" A veli mu Tale lakrdiju: ,Ja sam noas neto snijevao, da me hoe, Mujo, posluati, da ti ode na dugu poljanu, kada, Mujo, na poljanu dode, popnide se na najviu jelu, pa potegni sr ali durbinu,
55

rasklopi ga na dvan'est kanata, to ti gleda na dvan'est sahata, pa pregledaj kule po Kladui, jesu 1' kule zdravo i veselo, da nijesu vlasi udarili." Mujo sko i, ode na poljanu, pa se pope na najviu jelu, pa potee durbin iz depova, rasklopi ga na dvan'est kanata, pa o ima durbin primaknuo, ode gledat kule po enaru. Sve su kule zdravo i veselo, svojoj kuli durbin okrenuo, oko kule udo ugledao. Oko kule tama pritisnula, izbijaju mrki dumanovi, iz njih biju mavi plamenovi, gori kula sa Kladue Muja, a1' mu kuli vlasi udarili, bijelu mu kulu poharali, poharali, vatrom zapalili, zarobili Ajkunu djevojku, milu seku od Kladue Muja. Dobro gleda kroz bistrog durbina, a1' iz tame momak ispanuo na doratu konju od mejdana. Eto njega poljem zelenijem, pa pomisli na jeliki Mujo; Ako bide tur in od Krajine okrenu e dadom na Udbinu, da on haber na Krajinu dade, gdje su kuli vlasi udarili. Ako bide Madar zaostao, ostanuo iza drutva svoga, okrenu e konja na Kunaru." Ne htje momak dadom na Udbinu, ve eto ga pravo na Kunaru: Kad zama e momak'uz planinu, 56

Mujo sade niz tanku jeliku, pa mu Mujo pade u busiju, eka njega tri puna sahata. Eto momka na konju doratu, Mujo ga je blizu pripu ao, k o ima je puku prinosio, da ubije momka na doratu. Kad pogleda serdar-aga Mujo, ali ljeva krvca od junaka, jeste momak dopanuo rana, krvca ljeva niz konja dorata. Tada stade dorat u planini, Mujo jami puku od o iju, pa pogleda momka i dorata. Ali momka na doratu nema, momak pao sa konja dorata, jer ga ljute rane savladale, bir je pao rije izgubio, a mrke je o i zatvorio. Sve to gleda iza jele Mujo. Vid' dorata hajirli hajvana, svog je gosu nogam' udarao, ne e 1' di i sahibiju svoga, al' se junak di i ne mogae. Eto Muja momku i doratu. Kad je Mujo do6 ranjeniku, iz trave mu podignuo glavu, pa u momka dobro pogledao. Al' u momka krv se usirila po kapcima s obadvije strane od njegovih cmijeh o iju. im ga vidje serdar-aga Mujo, im ga vidje, odmah ga poznade. Ono sestri od Kladue Muja, po imenu Kov i Murat-bee. Razbira ga u planini Mujo, nikako ga razabrat ne moe, ranjena ga tura na dorata, 57

al' sc bce drati ne moe. Kad se vidje u nevolji Mujo, dohvati ga na ple i juna ke, povede mu za dizgin dorata, odncse ga brdu uz planinu i za sobom odvede dorata. Mujo drutvu na planinu dodc, spu a bega u zelenu travu, uz prsa ga sebi prislonio, na Halila viku u inio: O, Halile, brate od matere, zahvati mi vode iz bunara, da umijem Kov i Murat-bega, da operem krvcu sa o iju, ne e 1' bee o i otvoriti," A kad Halil za u za sestri a, ljuto Halil na planini pisnu: Oj, sestri u, rane nepmb6ne!" Pa rahva a vode iz bunara, ode Mujo umivat sestri a. Kad mu krvcu sapr6 sa o iju, ondar bee o i otvorio, vie sebe Muja ugiedao, a veli mu Kov i Murat-bee: Gdje si, Mujo, nigdje te ne bilo! kad valjade, tebe ne imade. Kuli su ti vlasi udarili, bijclu ti kulu poharali, poharali, vatrom popalili, Ajkunu ti sestru zarobili." Mujo pita ranjena sestri a: Kako li si dopanuo rana?" Bijah poS tvojoj tankoj kuli, pa se sretoh sa vlasima, Mujo, sretosmo se na polju zelenom, medu njima cviljae Ajkuna, jao njojzi kukavici cmoj! Ja udarih njima na doratu, 58

pa me vlaka vatra do ekala, medu vlahe zamijesih dora, tri- etiri osjekoh im glave, izmedu njih istjerah dorata, al' sam, Mujo, dopanuo rana, sedam rana od sedam sabalja, osam rana od osam handara, dvije rane od dva defeniara. Sve bih mog s rane preboljeti, al' pu anih nikad dovijekal" A pita ga Mujo na planini: A sestri u, Kov i Murat-bee! Bijae li; mnogo vlake vojske?" Bjee, Mujo, petnaest sto ti na." Ja, sestriu, Kov i Murat-bee! Ko bijae eti harambaSa?" Ne znam nita, mojega mi dina! Tu bijahu dvije haranbae, al' u ti ih po pNici kazat. Jedan bjee na konju dogatu, cmi su ga poldopili brci, vas u srmi i u suhu zlatu. Jedan bjee na konju vraninu, tanka brka, ela irokoga, na prsim' mu toke pozla ene. On je kuli prvi udario, on ti Ajku sestni zarobio" A zavika u planini Mujo: O, sestri u, Kov i Murat-bee! Obadvije znadem harambae. Ono to je na konju dogatu, ono glavom Jankovi -Stojane. Ono to je na konju vraninu, te je moju sestru zarobio, ono glavom Milan Cesedija iz Obli a grada kaurskoga. Ljue guje u kaura nema od didije, Milan-esedije: ` 59

A veli mu dijete Halile: Oh, moj brate, serdar-aga Mujo! Kad smo 'vako brate na okupu, da idemo do ObliCa grada, do bijele Milanove kule, ne emo mu kulu poharati i jo vie vatrom zapaliti, povratiti Ajkunu djevojku i njegovu sestru zarobiti, i Milanu glavu odsije i, da vratimo alu za sramotu." A veli mu Mujo u planini: O, Halile, brate od matere! Da ti vidiS Milan- esediju, bi te tresla troljetna groznica. Triput sam se s njime udarao, sa mnorn bilo jo trideset druga, triput mi je drutvo isjekao. Ja sad bjeim na nau Krajinu, ja ne smijem do Obli a si i." A veli mu dijete Halile: Mili Boe, uda golemoga! A to sertrat i Krajina hvali moga brata, serdar-agu Muja, da je Mujo junak ponajbolji! Nit' je junak, nit' ga je rodio!" Halil Muju tiho progovara: O, moj brate, serdar-aga Mujo! A tako mi dina i imana, hoe Halil do Obli a si i, jal' u svoju sestru izbaviti, jal' u svoju izgubiti glavu! Ti se, Mujo, vrati na Krajinu, pa ti kulu na Kladui gradi. A1' e dat mi svojega dogata, ako meni do nevolje dode, bri dogat od malina moga, pobje i u iz Obli a grada." 60

To izre e, pa na noge sko i, pa on uze Mujova dogata. Ne smjede mu prepore i Mujo, pa mu Mujo stade govoriti: Stan', Halile, da te nasvjetujem! Putova e dva bijela dana, tre i dan e, brate, dolaziti do Garita sela dolazi e, nasred sela kulu e vidjeti, tanka kula od sedam bojeva, pokrivena utim tene etom, ono j' kula moga pobratima, mojeg pobra popa Ridanina. Hajde pravo ti popovoj kuli, pa e tude, brate, zano iti, pa slobodno ti se popu kai." Pa se opet domislio Mujo: O, Halile, brate od matere! Pop se tebi vjerovati ne e, da smo bra a od jedne matere, ja divit ni kalema nemam, da na ini knjigu arovitu, da je popu Ridaninu dade, ondar bi ti pope vjerovao." Pa se opet Mujo domislio: Stan', Halile, da ti knjigu piem." Od fieka papir otkinuo, od baruta mure ef na ini, od jelike odlomio granu, pa na knjigi tri slova turio. Dade knjigu djetetu Halilu. Ondar su se oni razdvojili. Ode Mujo natrag u Krajinu, ode Halil pravo do Obli a. Putovao dva bijela dana, tre e jutro pade pod Garite, zelenog se polja prihvatio, uvrh polja selo ugledao.
61

Nasred sela kula na injena, jeste kula popa Ridanina. Bjee popa sre a namjerila, pa je sio kuli kraj pendera, pa on gleda poljem garikijem, pa ugleda Mujova dogata. im ga vidje, odmah ga poznade, al' ne pozna Mujova Halila. Odmah pope na noge sko io, s ivije je puku dohvatio, hitro sade niz bijelu kulu. Pop ispade na demir-kapiju, pa se primi polja zelenoga. Kad se pope polja prihvatio, pa on pade u zelenu travu, u busiju Mujovu Halilu, pa Halila blizu pripustio, pope viknu iz zelene trave: Ne naprijed, fisan-Madarine, vidi, bolan, gdje si poginuo! Otkud dogat moga pobratima, moga pobra, sa Kladue Muja? Ju er ste mu roblje porobili, danas si mu ukrao dogata! Zna, Madare, ujela te guja, ne e lasno provesi dogata!" Osjeti se Mujagin Halile, gdje ga pope iz busije vi e, pa zavika Mujagin Halile: Sebi ruke, pope Ridanine! Ako nije na dogatu Mujo, jeste glavom Mujagin Halile." Kad to uo pope Ridanine, pope sko i iz zelene trave, pa eto ga pravo do Halila, pod Halilom uhvati dogata, pa mu pope ode besjediti: Blago meni i dananjem danu, 62

kad do ekah u mome zemanu, da ja vidim mladeg pobratima, pobratima, Mujova Halila!" Pa ga pope za serdara pita: Kako nam je serdar Mustafaga?" Dobro mi je na Kladui Mujo, dobro jesmo, al' nijesmo mimo." A veli mu pope Ridanine: I ja znadem gdje nijeste mimo." Odvede ga do bijele kule, poto kuli i avliji doli, Halil svoga odjaha dogata, pa mu sluge konja prihvatie, pop Halila za bijelu ruku, povede ga na bijelu kulu, uvede ga u ikli odaju. Tu sjedoe na mehka ilteta, pa stadoe tu i lozovinu. Halil bjee neveseo v'oma, pa ga pope stade razgovarat. Tu su tamnu no cu zano ili. Kad ujutro jutra do ekali, podranila oba pobratima. Ja da vidi Mujova Halila, pa zavu e ruke u depove, izvadi mu knjigu serdarevu. Uze knjigu pope Ridanine, knjigu gleda, grohotom se smije: O, Boga ti dijete Halile! Tvoj je brate sa Kladue Mujo, im je pis8 knjigu arovitu?" A veli mu dijete Halile: PisB knjigu od jelike granom." Ondar pope tiho besjedio: Bogu hvala i serdaru Muju! O, Boga mi, dijete Halile, dosta mi je Mujo trebovao, da j' odavlen s tobom putovati, 63

moj Halile, etr'est konaka, a nita je dijete Halile, to u s tobom do Obli a sa i." Na to viknu Halil u odaji: Vi i, pope, svoje hizme are." Pope svoje hizme are viknu: Spremite nam dva dobra hajvana, pobratimu njegova dogata, meni moju mrku bedeviju!" U mladega pogovora nema, spremie im dva dobra hajvana. Ode pope u drugu odaju, pa on uze bo u s haljinama, nosi bo u Mujovu Halilu: De se svuci, pa se preobuci hou tebe tebdil u initi." Pa se Halil tude preobu e, dobro se je tebdil u inio. Pa podoe niz bijelu kulu, oba pobra na avliju sali, na avliji konje uzjahae. Dok eto ti popove Ruice, cura dogu i Halilu dode, pa mu prua laka bo aluka: Na to tebi, dragi pobratime!" Halil curi bo aluka primi, pa zavu e ruke u depove, izvadi joj stotinu dukata: Na to tebi, posestrimo Ruo, Boga mi sam po6 iznenada, bolje bi te Halil darovao!" Ruica mu tiho besjedila: Oh moj pobro, Mujagin Halile! Ja ti pare ni dinara ne u, jer ti mogu novci trebovati. U dobri as, Mujagin Halile! U inio, to si naumio, dumani ti pod nogama bili, 64

a dobri ti na put izlazili!"


Oba pobra otlen odlazila, pa Gariko polje pregazie, putovali tri- etiri dana, na Obli ko polje nastupie. Izmak6 je Halil na dogatu, a vi e ga pope Ridanine: Stan', Halile, zastavi dogata!" Halil svoga zastavi dogata, pa pri eka popa Ridanina. Kako pope do Halila dode, pa pod sobom ustavi kobilu: O, Halile, Bogom pobratime! Eno vidi, Obli prema sebi, ve , Halile, da ti neto kaem. Ne smijem se dalje ni maknuti, nit' u s tobom do Obli a sa i. Da ja s tobom do Obli a sadem, sjeti e se Milan esedija, pa e moju pogubiti glavu, a ni tvoja ostanuti ne e. Ve e, pobro, da te nasvjetujem. Kada dode gradu obli kome, tu e na i pred gradskom kapijom, tude sjedi sedam kapetana, oko njih je stotina soldata, ti e do i, Boju pomo vikni, oni e ti pomo prihvatiti, pa pod tobom doga uhvatiti, goni e te do sedam jezika, ho e umjet s njima govoriti?" A veli mu dijete Halile: ,Ja umijem, pope Ridanine." Oni e te ondar propu iti. Kad, Halile, u ariju dode, ti e no i po akamu do i, ugleda e nasred od varoi, tu e vidjet arenu mejhanu,

65

pred mejhanu dotjeraj dogata, pa e tude konja odjahati, pa slobodno hajde u mejhanu. Mejhana je nae posestrime, posestrime, krmarice Luce. Ako Lucu samu ti poriefi, slobodno se krmarici kai, nevjeru ti ne e, njojzi e ti svoje jade kazat, ona e ti na pomoi biti." To rekoe, pa se razdvojie. Ode pope natrag na Garite, ode Halil pravo do Obli a. Cmi akam pade na zemljicu, Halil dode pred gradsku kapiju, tude sedam kapetana nade, a Halil im Boju pomo viknu. Orri su mu ljepe prihvatili, pod Halilom konja uhvatili, pa ga gone do sedam jezika, sve im sedam Halil odgovara ICIDZ kapiju njega propustie, Halil pode niz ravnu ariju, dok ugleda arenu mejhanu, dogna doga na mejhanska vrata, pa se Halil povi po dogatu. A1' mejhana puna napunjena, sve gospode od Oblida grada. Halil grlom sa dogata viknu: Ima otud iko izlaziti, da mojega prihvati dogata?" Pa izade katmarica Luca, pod Halilom uhvati dogina, a Halil je konja odjahao, pa na klupu sjede pred mejhanu. Voda doga krmarica Luca. Dok je mjesec na nebu izbio, kad pogleda u konja dogata, 66

im ga vidje, odmah ga poznade, pa Luciji suze udarie. Zaklanja se z,a konja dogata, da joj Halil suze ne ugleda. A Halil joj suze ugledao, besjedi joj Mujagin Halile; O, Boga ti kremarice mlada, to ti suze roni od o iju? Zar nijesi u vijeku tvome ni ijega konja prova ala, osim moga imka dogata?" Krmarica govori Halilu: ,,uje mene, mladi kapetane! Sto te pitarn, da mi pravo kae. A1' si konja za blago kupio, al' kod ku e konja othranio? a1i si ga na mejdan dobio?" A veli joj Mujagin Ja sam oga na mejdan dobio, ja se trefih u planini s Mujom, po6 bjee Mujo do Obli a, ja sam Muju o'sjekao glavu." Kad to za u krmarica Luca, ona proli suze od o iju. Govori joj Mujagin Halile: ,,Zar ti voli buljugbai Muju nego meni, mladu kapetanu?" Njemu veli krmarica mlada; O, Boga ti, mladi kapetane! A ja volim buljugbai Muju, neg' takijeh trista kapetana, Mujo mi je Bogom pobratime!" Kad to uo Mujagin Halile, pa govori kr marici Luci: O Lucija, da ti neto katem, ako nije Mujo sa ogatom, jeste glavom Mujagin Halile." Kad je ula krmarica Luca, 67

ona pusti doga Halilova, obadvije rairila ruke, pa k Halilu pravo potr ala, pa ga ljubi medu o i cme: A ti li si, mladi pobratime, pobratime, Mujagin Halile! Mujo mi je kazivao za te. Bogu hvala i dananjem danu, kad te vidjeh cmijem o ima!" Pa ga uze za bijelu ruku, provede ga kroz pjanu mejhanu, izvede ga na gomje aMake. Halil dode sjede u odaju. A da vidi krmarice Luce, pred Halila sofru postavila, na sofri je piva svakojaka, pa ga pita za Muja serdara: Kako mi je pobro Mustafaga?" A veli joj Mujagin Halile: Dobro, zdravo, pozdrav ti je Mujo. Dobro jesmo, al' nijesmo mimo." Pobratime, dijete Halile! Ja sam ula da nijeste mimo." Tu je bio Mujagin Halile u mejhani tri- etiri dana, kriju i ga Luca posestrima. Peta no ca na zemlju je pala, govorio Mujagin Halile: Ja u Bogu i u tebi Luco, mislim da u pomo postignuti." Krmarica govori Halilu: ,Hairola, Mujagin Halile! Sto god mogla, to u ti pomo i!" O, Lucija, ja te Bogom kumim, ja sam do6 sestru izbavljati!" A veli mu Luca posestrima: O, Halile, mio pobratime, ja u tebe tebdil u initi, 68

ti si ljepi od svake djevojke, ti si bijel i nabjeli u te, pa si rumen, narumeni u te, na te obu ensko odijelo, uzeu te za bijelu ruku, pa u s tobom u etanje po i, uve u te u Novu ariju, gleda e nas mladi bazrdani, svi e tebe oni begenisat, pa e mene pitat bazrdani: - Oj, Boga ti, Luce krmarice, oklen ima lijepu djevojku? Ja u lagat i kle u se krivo, za nevolju ni grijeha nema, pa u njima tiho besjediti: - Ovo mi je sa sela djevojka, pa se skoro cura isprosila, ona ruha nigdje nita nema, povela je u nau ariju, ne ete 1' je ime ugledati, jer je ovo sirotna djevojka. Pa Halile, Bogom pobratime, davae nam i svile i zlata, ariju u s tobom oprositi, prove u te kroz Novu ariju, s tobom do i kuli Milanovoj. U njega su etiri kapije, pa na svakoj sjede kapetani. Ako Bog da i sre a donese, kroz kapije provodi u tebe, odve u te uz kamenu kulu, uve u te u ikli odaju, gdje mu sjedi Rosanda djevojka, mila seka Milan- esedije. Kad ti bude tude u odaji, ale nije, tebe e poznati, ona ti je trampu dobavila, pa gledaju u tvoju priliku, 69

pozna e tc, dijctc Halile. Ostavi u tebe u odaji, ondar radi to je tebi drago, ona e ti sestru izbaviti, pa bjeite natrag u Krajinu." To mu re e, pa na noge sko i, obu e mu ensko odijelo, nab'jeli ga i narumeni ga, pa ga uze za bijelu mku, izvede ga iz pjane mejhane, naljegoe pravo kroz ariju. Glcdaju ih mladi bazrdani, pa pitaju kr maricu mladu: ,Oklen ti je lijepa djevojka?" Ona lae i kune se krivo: Ovo mi je sa sela djevojka, ova cura sirotica ljuta, povcla je kroz nau ariju, ne ete 1' je imc ugledati, jcr sc cura skoro'isprosila, od ejiza nigdje nita nema." Curi daju i svile i zlata. Svu ariju listom prehodie, pa dodoe kuli Milanovoj, na kapiju jesu udarili, al' se njima niko ne razumi. Kroz etiri prodoe kapije, unidoe pravo u avliju, gdje je kula Milan-Cesedije. Na avliji udo ugledae, al' tu sjedi Milan esedija, pod Milanom bijae skemlija, a dvori ga sedam kapetana. Pa to veli Luca kr marica: Vidi' Halile, Milan- esedije, nemoj mi se, bolan, prepadnuti, nemoj svoje lice prom'jeniti, jer se Milan moe osjetiti."
-

U to doba doli do Milana, Lucija mu dobro jutro viknu, a Milan joj ljepe prihvatio. Luca mu se do zemlje klanjae, pa Milanu poljubila ruku, izmae se, pa ga dvorit stade. Kad se Halil stade preklanjati, bi ti rekS i bi se zakleo, da je mlada skoro dovedena. Milanovu poljubio ruku, pa se Halil htjede izmaknuti, za ruku ga Milan uhvatio, pa pogleda kr maricu mladu: Krmarice, ujela te guja! Oklen ti je lijepa djevojka?" Ona lae i kune se krivo: Gospodant, Milan- esedija! Ovo mi je sa sela djevojka, pa je cura sirotica ljuta, skoro se je cura isprosila, od ejiza nigdje nita nema, pa nju vodim ljepotici Rosi, ne bi li je ime ugledala." A veli joj Milan esedija: Lae, bona, kr marice Luco, ovo nije ruka djevoja ka, ve je ruka Mujova Halila." Govori mu krmarica Luca: Oj, Boga mi, dragi gospodaru, ja Halila nikad ula n'jesam, a kamoli da sam ga vidjela. Ve u li me, dragi gospodaru, da ti znade za koga je ova prelijepa cura isproena, ne bi curu smio ni gledati, a kamoli drat je za ruku: ` A veli joj Milan esedija: Za koga je cura isproena?" 71

70

Govori mu Luca kr marica: ,Isproena za bijesnog zmaja, ba za onog Mandui a Vuka." Kad to za u Milan esedija, pa on pu a Halilovu ruku. Prevari ga Luca kr marica, ban se hvati do svojih depova, pa izvadi trides't madarija, te ih daje kr marici Luci. Na Luciju viku u inio: Vodi curu uz bijelu kulu, uvedi je do moje Rosande!" Krmarica jedva do ekala, odvede ga uz bijelu kulu, ba u sobu Rosande djevojke. Uljegoe u sobu Rosandi, uljegoe Boga spomenue, a Rosanda ljepe prihvatila: ,D" a Bog dobro, mlada kr marice!" A Lucija poletje joj ruci, pa Rosinu ruku poljubila. Kr marica dvorae Rosandu, do nje stao Mujagin Halile, pa pogleda Halil po odaji, vidje Ajku U jednom budaku, ona sjedi na meku iltetu, na dcsnu se naslonila ruku, proljevae suze od o iju. U Halilu krvca uzavrela, pa je srcu sabur u inio. A Rosanda veli krmarici: uje mene, krmarice mlada, oklen ti je lijepa djevojka?" A veli joj krmarica Luca: Ono nije sa sela djevojka, ve je ovo sirotica ljuta, skoro se je cura isprosila, od ejiza nigdje nita nema,
;

dovcdoh je tebi u odaju, nece curu ime darovati?" A Rosanda pogleda Halila, na svojcm je srcu pomislila: Ono nije elo djevoja ko." Pa zavu e ruku u depove i izvadi sliku Halilovu, gleda sliku, a gleda Halila, im ga vidje, odmah ga poznade. kr marici ode besjediti: tije mene, kr marice Luco! De ti hajde u tvoju mejhanu, ti prodaji lozovinu pivo, a ovdje e curu ostaviti, nek' posjedi tri- etiri dana, pa e ondar do i po djevojku." Krmarica jedva do ekala, prekloni se, izade napolje, ona sade niz emerli kulu, ona spade na mermer-avliju, iz avlije ode na kapiju, nigdje nije nikog potrefila, ona ode u pjanu mejhanu. Poto pola cme no i bilo, sve pospalo u tanahnoj kuli, a ne spava Rosa sa Halilom, dilber Rosa besjedi Halilu: ,O, Halile, drai od o iju! Sto se krsti ovdje u odaji, ^` kad ti muke ni nevolje nema?" A veli joj Mujagin Halile: Gospodice, lijepa Rosando! Nemoj mene tur it bez nevolje, kad mi nije nikakve nevolje." Bolan bio, Mujagin Halile, ti hesabi, ja te ne poznajem. Davno sam ti sliku dobavila i mnoge sam novce potroila,

72

73

nije druge, valja ti se kazat." Govori joj Mujagin Halile: 0, Rosando, ja te Bogom kumim, nemoj mene kome prokazati, ve ti mene, Rosando, nasvjetuj, kako u ja sestru izbaviti." Pa Rosanda govori Halilu: O, Halile, srce iz njedara, lasno u tisestru izbaviti, ako te mi vjeru zadat tvrdu da ni mene ostaviti ne e." Govori joj Mujagin Halile: Vjera moja, ostavit te ne u!" Tu su bili tri- etiri dana, pcto jutro nedjelja nastade, pa i ti su danak predanili. Tamna no ca na zemlju panula, sve otilo bjee u etanje, i oti Milan esedija i sa njime mnogi kapetani, a na kuli nigdje niko nema, samo osta Rosa sa Halilom, i sa njima Ajkuna djevojka. Kad je pola tamne no i bilo, a Halilu Rosanda govori: O, Halile, srce iz njedara, sad je vakat da mi pobjegnemo." Govori joj Mujagin Halile: Moramo izbjegnuti, Roso?" A moramo ako dragi Bog da!" To je rekla, na noge sko ila, pa eto je niz tanahnu kulu. Rosa sade dolje na avliju, pa na sluge viku u inila: Oprem'te mi debela dorata i vranina brata esedije!" A sluge joj vele lakrdiju: Kud e no as, mila gospodice?" 74

Ho u no as u etanje i i i povesti turIcinju djevojku, jer turkinja v'oma nevesela, ne u je malo razgovorit. Vodi u je do bijele crkve, jer je crkva skoro na injena, ne e se tu malo veseliti." Sluge su joj konje opremile. Kada konje sluge opremie, ode Rosa uz bijelu kulu: Hajd' na noge, dijete Halile!" Halil odmah sko io na noge, a Rosanda do Ajkune dode, pa je uze za bijelu ruku, pa podoe niz ikli odaju i pred njima dijete Halile. Kad su bili niza merdevine, a Ajkuna govori Rosandi: Kud e ova sa nama djevojka?" SluIdnja je lcrmarice Luce i mi emo s njome do mejhane, u mejhani da je ostavimo, a mi emo konje protjerati, i i emo kud je nama drago." U to doba sali na avliju, pa Rosanda uzjaha vranina svoga brata Milan- esedije, a Ajkuna zalcro i dorata, pa Rosanda viknu sa vranina: Hajd' preda mnom, slukinjo djevojko." Iz kapije konje istjerae, pa dodoe pred pjanu mejhanu, pred mejhanom konje zastavie, pa uletje Halil u mejhanu. U mejhani niko ne bijae osim sama kr marica Luca, a veli joj Mujagin Halile: Krmarice, Bogom posestrimo, 75

bre oga, a bre oruje!" Kr marica dade mu oruje, pa se Halil asom preobu e, a za pojas zadjede oruje, plamenitu sablju pripasao, Jalah", re e, posjede dogata, pa Lucija govori Halilu: Cm ti obraz, Mujagin Halile! Zar e mene mladu ostaviti, da me s'je e Milan esedija?" A veli joj Mujagin Halile: Hodi za me, jai na dogata: ` Ne u, bognne, Mujagin Halile, ja imadcm brzu bedeviju, skoro sam je kletu nabavila." Pa odletje u tople podrume, hitro spremi svoju bedeviju, zelena je k6 zelena trava, izvede je iz topla podruma, Boga viknu, pojaha kobilu. Kad su bili do gradske kapije, kapetani njiha do ekae: Kud e no as, naa gospodice?" Ho u no as do bijele crkve, da ja vodim turkinju djevojku, da mi crkvu sejir u inimo: ` Prevari ih Rosanda djevojka, iz kapije konje istjerae, hvatili se polja zelenoga. Poto bili u dno polja ravna, vratio se Milan iz etanja, pa on dode do bijele kule, al' na kuli nigdje nikog nema. Kada vidje gdje Rosande nema i sa njome turkinje djevojke, Milan se je jadu osjetio, gdje ono bi Mujagin Halile, pa se Halil tebdil u inio, 76

te je do6 da kulu pohara. Milan strka niz bijelu kulu, pa on ode u tople podrume, al' tu konja ni jednoga nema. On zakuka kano kukavica, dade haber na grad top ijama, pa sa grada pukoe topovi, narod leti Milanovoj kuh: to je no as, dragi gospodaru?" Sve im kae to je i kako je: No as mi se roblje porobilo: ` Iz Obli a narod poletio i pred njima Milan esedija, uzjah6 je mahnita putalja, putalj bjee Stojan-kapetana, za Halilom potjer u inie, brdom pjeci, poljem konjanici. Svanulo je i granulo sunce, potjemici nasred polja doli, Halil dode pod Kruevac kleti, pod Kruevac zelenu planinu. Nu Halila brata Mujagina, pred dogata roblje propustio, Halil bije konje od mejdana: Hajte, konji, izjeli vas vuci!" Pa se brda i planine primi, a gleda ga sa planine Mujo i sa Mujom tri hiljade druga, jer se Mujo prepao Halilu, bio po6 s drutvom do Obli a. Kad ju Mujo brata ugledao, na drutvo je viku u inio: Pan'te, bra o, ovdje u busiju, nemojte se koji prevariti, da biste se javili Halilu, ve Halila da mi proputimo, a za njim e vlasi udariti, mi emo ih vatrom do ekati, 77

ja u gadat Milan- e.sediju, zgadat njcga pukom od o iju. Znadem dobro da u ga ubiti, jer na njemu oklopa nemade, jer je Milan poao na hitnji" Pa padoe turci u busiju. U to doba Halil naljegnuo, propustie cure i Halila. Malo vr'jeme, ali dugo nije, naljegnuo Milan uz planinu i za njime ostala druina. Mujo zgada Milan- esediju medu o i, gdje obrve vee, pade Milan u zelenu travu. I ostalc pukc zapucae, ko pogibc, osta na planini, ko je zdravo, bjei do Obli a. Pa krenue turci za Halilom, stigofie ga taman kod jezera, kod jezera i duge poljane, pa odoe s njima na Krajinu, odvedoe sestru Milanovu. Vita jclo dii brdu grane, da su naoj bra i zdravo glave! 5.

Muja lije e vile planinkinje


(Po itel j) Pokliknula sa planine vila, vila vi e kladukoga Muja; Gdje si, Mujo, nigdje te ne bilo, pogibe ti dijete Halile, u Kunari, visokoj planini,
7R

su trideset i etiri druga!" To ne uje buljugbaa Mujo, jere Mujo sanak boravljae, ve to uje Hmji ina majka. Ona budi svog sina Hmjicu: Ustaj, Mujo, na noge lagane, pogibe ti Halil u Kunari su trideset i etiri druga!" Onda Mujo na noge sko io, trkom tr e u pjanu mejhanu, u mejhani nigdje nikog nema, do daide Kova evi -Rama. Mujo vi e svog daidu Rama: Moj daida na noge lagane, pogibe mi Halil u Kunari su trideset i etiri druga!" Onda Ramo na noge sko io, oni dobre konje pojagmie i debele konje pojahae, pa ih eto pod Kunar-planinu. Kad su bili Ramovu bunaru, a sve pusta povaljana trava, povaljana, krvi potrapana. Lee lea trides't i etiri, a sve Mujo lee premetae, gleda lea od brata Halila. Od Halila lea ne imade, onda Mujo tiho govorae: Moj daida, Kova evi Ramo, Halila su vlasi uhvatili, gledaj tlake oko druma puta, kud j' otila tlaka kroz planinu, da idemo, da ih potjeramo" Mujo nade tlaku pokraj puta, pa sve goni tlaku kroz planinu, kud j' otila tlaka od hajduka. Kad on pade do jedne doline, on pogleda ezdeset hajduka, 79

a pred njima Mijat harambaa. Mujo gleda, a nema Halila, pa debela natjera ogina. Opazi ga ezdeset hajduka, pa na lake noge udarie, pa na vatru Muja do ekae. Tu je Muju loa sre a bila, etiri ga puke udarie, a Mujo se vije na oginu, uzendije nogam' opirae, pa za golu sablju prihvatio, ranjen Mujo istjera dogina, posije e trideset hajduka, ute e mu trides't kroz planinu. Tu pobjee Mijat harambaa, ne dade mu dogat od mejdana, ve Mijata nogom prihvatio, u travu ga zgazi djetelinu. Ranjen Mujo osjede ogina, nadak trie i nadak potee, pa Mijata sve nadakom tu e, a sve Mujo za Halila pita. Mijat njemu stade kazivati, to je njemu od Halila bilo: Sino jarko i indiji sunce, a ja bijah u Kunar-planini, a kod mene ezdes't i tri druga. Pa bijasmo oednjeli v'oma. Kad dodosmo Ramovu bunaru, a kad spava trideset turaka, i pred njima tvoj bratac Halile. Mi dodosmo kroz zelenu travu, te poklasmo trideset turaka, a prenu se tvoj bratac Halile, pa u ruku puku prigrabio, za njim pu e do ezdes't puaka, ute e nam za studenu st'jenu. Tri- etiri puta zapalio, 80

ubi meni tri- etiri druga. Tad na zemlju akam pritisnuo, ja ne znadoh to bi od Halila, da li ranjen ute e Halile, al' se nije Halil obranio? N'jesam, Mujo, o ima vidio." Sad mu Mujo savezuje ruke, pa ga sveza za ogata svoga, a zavika svog daidu Rama: Moj daida, natjeraj putalja, goni konja za studenu st'jenu, ne bi 1' na6 tlaku od Halila da vidimo to je od njeg' bilo, da 1' ute e zdravo u planinu?" Odmah Ramo posjede putalja, Ramo pade pod studene st'jene, za stijenom tlaku nalazio, sve po travi potrapala krvca. Onda Ramo tiho govorio: O, Halile, alostan ti dajo! Meder si ti dopanuo rana." Pa se tlakom Ramo nametnuo, kad on pade do jedne doline i pogleda pod zelenu jelu. Kad pod jelom Hmjica Halile za u tutanj od konja putalja, Halil viknu, a na noge sinu, hesabljae Mijat harambaa: O, Mijate, to me se ne prode?" Pa potee puku deferdara, hotijae ubiti daidu. Dok on pozna svog daidu Rama, do njeg' Ramo dotjera putalja: Moj Halile, moje d'jete drago, jesi li se lako obranio, more rane preboljeti sine?" ,,Moj daida, Kovaevi -Ramo, da bi tebi rane prebolio, 81

to su rane kraj srca mojega, a ne mogu one rane ljute, to je rana polag srca moga, mog sestri a Rajkovac-Be ira, to poginu Be ir kod bunara. Meni sva se oblomila krila, ostae mi pod kamenom ruke." Tad dopade Mujo na doginu. Kad pogleda Halile dogina, njega pusta obojila krvca, Hafil vidje gdje je ranjen Mujo. Tada Mujo osjcde dogina, pa poletje Mujo do Halila: Jesi zdravo, moj brate Halile?" Malo sam se, Mujo, obranio." Onda Mujo govori Halilu: Bogme sam ti brate poginuo, mene su ti ranc osvojile, etiri su puke udarile, sve sc svile oko srca moga." To govori, pa leze u travu, stade figanj Mujova Halila, svoje ranc i zaboravio, pa Hmjici bratu govorio: Moe, brate, uzjahat ogina, more mi na Kladuu si i?" Iz trave mu progovara Mujo: Niti mogu uzjahat dogina, niti mogu rana preboljeti, nit' se mu i, nit' me nosi Halko, ve mi snimaj pusat i haljine." Tad prixvilje Halil i daida: Kako emo tebe ostaviti?" Mujo Bogom stade zaklinjati: Nemojte me odovle micati!" Tad daida do Hmjice dode, sve mu pusat i haljine snima, ostavi mu gae i koulju 82

i na ple ime fermen od kadife. Stoji figanj Mujova Halila, stoji cika Mujova dogina, ali ranjen razgovara Mujo: Od te kajde ne imade fajde, ovako je od Boga su eno, meni vakat umrijeti do le. Vi hajdete bijeloj Kladui, povedite Mijat-harambau, bacite ga na dno u tavnicu. Mrku ete no cu preno iti, pokupite mlade Kladuane, vodite ih u Kunar-planinu, onda ete mene ukopati, u planini turbe namjestiti." Tada Mujo ostade pod jelom, eno ode Halil i daida. Oni idu bijeloj Kladusi, Mujo osta rane boluju i. Kad je taman po jaciji bilo, poletjee samohite vile sa Prologa, visoke planine, pa padoe na Kunar-planinu, pa sjedoe na tisovu panju. Kad zagrkta gavran ptica cma po akamu, kadno vakta nema, onda vele dvije gorske vile: ,,Negdje ima lea od junaka, a dok grk e gavran ptica cma." Onda tre a progovara vila: Ondje nema lea od junaka, a dok grkde gavran ptica cma po alcamu, kada valcta nema, ve je ondje ranjena junaka. Potecite, vid'te moje seke, da vidimo gdje je ptica cma." Dvije vile na noge sko ie, pa padoe pod zelenu jelu. 83

Kad poletje gavran ptica cma, kad pod jelom nabacano granje. A kad vile podigoe granje, kad pod granom nadoe junaka, oim' gleda, a avaza nema, puste mu se rane ohladjele. Onda tre u zavikae vilu: Naa seko, hodider ovamo." Kad je tre a dolazila vila, a kad vila opazila Muja, udari se rukom po koljenu: A, moj Mujo, alosna ti seka, meder si mi dopanuo rana!" Zavla i mu po damaru ruku, onda vila progovara mlada: Potecite, dvije moje seke, jedna hajde devetoj planini, donesi mi devetera cv'je a! Druga leti preko mora sinjeg i doncsi vode studenike, da mu vodom rane isperemo, a od trava mehlem na inimo." To rekoe, vile odletjee. Iste no i u sedam sahata sastae se sve tri kod Hmjice, pa mu vodom rane izaprae, a od trava mehlem udarie. Dok su sila dva sahata ravna, a stade se Mujo pomicati, pa mu drugi mehlern udarie. Dok se svanu i ogranu sunce, usta, sjede pod zelenom jelom, pa mu tre i mehlem udarile. Iza toga do malo zemana, onda Mujo na noge ustade, pa se sjeti neja ka Halila: Moj Halile, alostan ti Mujo, evo ti se izl'je io Mujo, 84

jesu 1' tebi rane prituile?" A vele mu do tri gorske vile: De ne luduj, adamijo Mujo, ve ti hajde tvojoj tankoj kuli, razgovori tvoju staru majku, obveseli tvog brata Halila." Tada Mujo na noge ustade, Mujo pade niz Kunar-planinu. Svu no ide, dok se ne rasvanu, pomoli se polju kladukome. Vid' Ajkune, sestre Hmji ine, sve joj pusta na pendenz glava, a sve gleda sentu njema komu, a sve grozne suze prolijeva. Dade joj se neto pogledati, a u polju opazi pjeaka, plaho ide poljem zelenijem. Dovikuje svoju staru majku: O starice, majko milostiva, ev' odon ud jednoga pjeaka, ba k6 hoda brata Muja moga." ut', Ajkuno, kukavice cma, nemoj mojih povre ivat rana, ne spominji moga sina Muja! alosna mu dovijeka majka, a emema ku a ostanula!" U ta doba Mujo pred avliju, a zavika plemenita Ajka: ,,Moja majko, evo nama Muja!" Poletjee obje na avliju, ranjen Halil na bijeloj kuli. A kad do u Halil za Hmjicu, hitro sko i, k6 da ne leae. Na avliji Muja susretoe, jamie ga na bijele ruke, pa ih eto na tananu kulu!

85

6.

Kladuanin Mujo i Kostre harambaa


(Fo a) Zakukala kukavica sinja u Kunari na visokoj grani, ona kuka kad joj vakta nema, usred zime, kad joj nije vr'jeme. A to nije kukavica sinja, vee mati Boji i -Alije. Dovikuje Boji i a sina na mezaru, jer joj poginuo: Jesu li ti imir-tahte teke? Je 1' se zemlja u o i nasula? Dolaze 1' ti surudije esto, surudije, pa i suvaldije?" Iz mezara neto progovara: Nije meni cma zemlja teka, nit' se, mati, u o i nasula, ne dolaze surudije esto, surudije, pa ni suvaldije, svijem sam im devap u inio. Ve mi moja dodijao majko, dodijao Kostre harambaa od Primorja grada bijeloga, dolaze i svake hefte dana. Propni konja uz mezara moga, a kopljetom gada u mezara, dovikuje mene poginuta, - Ustan' gori da se sije emo! Mrtve noge hoditi ne mogu, mrtva usta zboriti ne mogu, mrtve ruke ne ine mejdana. 86

Dok ti bijah u Krajini, neno, te u mene dosta bje jarana po kafama i po mejhanama. Svaki veli: - Na Alija pobro, da 1' pogine, jal' dopane rana, svaki bi te osvetio pobro.Kad pogiboh, nemadem dermana. Vee moja, roditelju, majko, pripni pe u, ogmi feredu, hajde mati u Kladuu Muju, selam e mu, mati, od Alije, ne e 1' izit, te osvetit mrtva." Otle jadna majka putuju i, tankoj kuli na Bojkovo side, mati no i, al' dobro urani, pripe pe u, ogme feredu, a u ruku bijelu tojagu. Stara Muju side u Kladuu, opazi je, pa Halila vi e: Eto mile Alijine majke, hajde, sine, izved' je na kulu." U mladega pogovora nema, sko i Halil te do eka majku. Izvede je na bijelu kulu, selam dade, prihvatio Mujo. Popi kafu, odmori se majka, pa Hmjica besjedio majki: Oj, pomajko, Alijina majko, ta je tebe meni dotjeralo, te si dola, jadna mila majko, a tko ti je u inio krivo?" Nije niko u inio krivo. Alija ti selam opremio, osve uj ga, makar poginuta!" Mujo onda zovnu na Halila: Hajde moga uzjai dogina, pa ga goni, sine, niz Udbinu, a do kule Osman-bajraktara." 87

Sko i momak na noge od tala, a eto ga na podrum doginu, pa Mujova uzjaha bjelina, ode kuli Osman-bajraktara. Kad golemo udo opazio. Osman dobra izveo dorina, te timari konja na avliji. Na Osmanu ljetna deisija, svilen jelek do svilena pasa, a na glavi fesi -medidija, ispod fesa per in do pojasa, selam Halil bajraktaru dava, bajraktar mu selam prihvatio. Selam ti je Mujo opremio, jai konja, povedi ordiju, valja vama i i etovad." Osman dvije puke ispalio, pa on sebe i dorata spremi. Sastae se trides't i tri druga, a otale konje pojahae. Kad su kuli Mustafinoj bili, Mujo hoda, a dogina voda. Ho e Halil, al' ne da mu Mujo, Mujo ode, Halil ostanuo, suze truni, a sestra ga pita: Je 1' ti ao to ne po e s Mujom?" Jest, djevojko, preboljet ne mogu." De, Halile, moje djete drago, prti torbu, a struku preturi, uzmi puku, hajde putuju i, pa e Duli valovitoj si i, a do kule uli -bajraktara. A selam e uli -bajraktaru, neka s tobom u planinu pode. Kad budete u Kunari, sine, tuj e vodu u planini na i, jedan bunar, a sedam esama, a ta voda nikad nije hali, 88

jal' bez vuka, jali bez hajduka. Vie vode nema od Primorja, vie vode od Kladue nema, vie vode, do te vode, sine. Vas jedan se vode napojite, oni onom karaulu uvaj, pa se drugi vode napojite, oni onom karaulu uvaj." A kad momak za u lakrdiju, i on ode otle putuju i, pjee Halil ode na nogama. Kud god ide, uli silazio, tankoj kuli uli -bajraktara. Kad mu kuli i avliju side, kad avliji otvorena vrata. Na kamenu uli -bajraktare, turski sio, noge prekrstio, a Halil mu turski selam dava, selam njemu uli prihvatio: O, Halile, Mujovo dijete, dokle si se tako poteio?" Sestra ti je selam opremila, da uli u, u planinu pode." Sabur, Halko, dok silah napremim." Otale se djeca podignula. Kud god ili, bistroj vodi sili, tu se oba vode napojili, pa otalen gorom putuju i re e uli Mujovu Halilu' Da na ravni vatru naloimo, vidjet e nas vuci, ja hajduci, ama emo, brate, u pe inu. Ak' dobije Mujo harambau, ovud e ga navesti, Halile, ak' dobije Kostre buljugbau, ovud e ga navesti, Halile." U pe ini no cu zano ie, a ujutro dobro uranie. 89

Stade gore jeka u planini, dok evo ti Kostre-harambae, a pred njime savezana Muja, a za njime Osman-bajraktara, a za njime Komlen-bajraktara, na doratu Tankovi -Osmana, a za njime trides't Krajinika, a goni ih trideset hajduka. Halil puku do ramena mahnu, da ubije Kostre-harambau. Ne dadc mu uli -bajraktare: Nc e ubit Kostre-hararnbau, pa pred sobom posje 1 e Muja, a za sobom Osman-bajraktara." Pa ugrabi puku od Halila, tankoj puci oganj naloio, loe gada, bolje pogodio, on pogodi Kostre-harambau. Kostre pade, dogat ispanuo, Halil gada Komlen-bajraktara, ne pogodi Komlen-bajraktara, ve pobjee na konju dorinu. uli fiek u puku turio, pa on kle e na desno koljeno, po lijevom tanku puku mahnu, on pogodi Komlen-bajraktara. Pa srrnali kidoe handare, rastjerae trideset hajduka, zastavie Muja i Osmana. Sve putae trides't Krajinika, nede Muja putati Halile: Pove u ga savezana, iva, nek' ga gleda sva Krajina listom, gdje sam junak bolji od Mustafe." Molio se Osman-bajraktare, sramota je povesti ga iva! Molie se, dok se umolie, bratu svome otpustio ruke. 90

Osvetie Boji i a mrtva, a ota1e oni putuju i, dok su bili, ba su dobro bili, i sidoe u eski Kladuu, dovedoe trides't sokolova, uli ode uli valovitoj.

7.

Hrnjica Mujo u Janoku zarobljen


(Nevesinje) Uranila Ajkuna djevojka prije zore i prije sabaha, do sabaha etiri sahata. Do sabaha dvore pome ala, a do sunca vode donosila. Kad svanulo i sunce granulo, onda cura derdef prihvatila, i uz derdef tuWiju potee. Podigla je tanlco glasovito, te je stani probudila majku. Kad to ula ostarjela nena, na Ajkunu o i iskola i: ta j' Ajkuna, inula te guja! Uranila, pjesne zapjevala. Zna, Ajkuna, moja k eri draga, kad su tvoja bra a othodila, othodila u etu junaku, staroj neni roka ostavili, je Ajlcuna, za petnaest dana? Dode, prode i petnaest dana, tvoje brae iz etnice nema. Nit' je dobro, niti ga imamo." Ajkuna je tiho govorila: 91

etnicima ni ro ita nema. Znade li ti Muja i Halila, piju vino, a ljube latinke! U velike udarila misli, dade joj se neto pogledati, ravno se je polje zamaglilo, a iz magle tama potisnula, a iz tame konjik ispanuo na malinu konju od mejdana. Od malina na ini dorina, u crvenu krv ga obojio. Naginje se na etiri strane, sve s' na sablju momak do ekuje, al' se glava po prsima valja. A za njime ogat od mejdana, na dogatu sahibije nema, omahuje prazne bakra lije. Kad to vidje Ajkuna djevojka, ona ciknu kao ljuta guja, a derefom o tle udarila, te der efu noge salomila, od biljura iglu utrunila. To zaula ostarjela nena, od dueka na noge sko ila, pa besjedi Ajkuni djevojci: Kakvo jesi udo opazila, te to ini na bijeloj kuli?" Ree njojzi Ajkuna djevojka: Ustan', mati, boljela te glava! Eto, neno, s etnice Halila i tekijeh zadobio rana, obranio sebe i malina, a za njime dogat udario, na dogatu sahibije nema, beli nam je Mujo poginuo, jal' tavnicu ku u napunio: ` Eto cure na bijelu kulu pa jo spade na mermer-avliju, 92

od avlije otvorila vrata. U ta doba Halil na nialinu. od Halila ni avaza nrnra, ian;tom sclam nar.ivaCc, iarctom, prstom Schadctom. Pod bratom je konja uhvatila, a cura se jaka pridcsila. Die ruke na konja malina, svoga brata po pasu jamila, unese ga u ikli odaju, te ga lee na mehke dueke, lee Halil rane bolovati. Tad se cura natrag povratila, te je dobre konje prihva ala, uvede ih u tople podrume, a sa konja uzde oborila, u jaslima s'jena poloila, neka konji u podrumu tuku. Otalen sc natrag povratila, pa jc elo na bijclu kulu, pa jc staru dozivala majku: Moja mati, mio roditelju, pripni pe u, obuci feredu, pa ti hajde u merdan- ariju, pa ti trai dva berbera mlada, da lije e naega Halila od ljutijch rana od puaka." Pripc pe u, obu e ferediu, pa je eto u merdan- ariju. Ona na e dva berbera mlada, njima ncna stara progovara: Hajte mojoj tankoj b'jcloj kuli, da vidite Gojena Halila. Halil mi je do6 iz etnice, teko mi se obranilo d'jete i tekijeh zadobio rana." Kad to ula dva berbera mlada, prihvatie milje i fitilje, 93

pa ih eto Hmji inoj kuli, gdjeno lei Mujagin Halile. Bjee Halil o i zatvorio, dozivlju ga dva berbera mlada. Od Halila ni avaza nema, oba Halil oka zatvorio, jer je njemu muka dodijala. Sedam rana od sedam handara, u Halila oko srca iva sve se vide digerice cme, od puaka ni broja im nema sve na rane vrela udarila. Kad vidjee dva berbera mlada, ne smiju se prihvatit Halila, sve ih moli ostarjela nena: L'je ite mi Gojena Halila, ne ete 1' mu rije otvoriti, da mi kae to je i kako je, gdje su bili, gdje su izginuli, gdje je brata ostavio svoga?" Berberima milo ne bijae: ali druga biti ne mogae. Donesoe preljetnu rakiju, ispiraju rane na Halilu, po ranama mehlem udarie, a puke mu srce povadile, nikad momak o i otvoriti! AP dok stade tresak na avliji, dok evo ti Budaline Tata na kulau, konju od mejdana, te odjaha debela kulaa, dizgine mu na jabuku baci, uz obraz mu sile udario, stade mu se dobar okretati. Eto Tala uz bijelu kulu, od odaje otvorio vrata. Kad opazi Gojena Halila, gdje on lei na mehku dueku, 94

a kod njega dva berbera mlada, tome se je udu za udio. Tale viknu, k6 da se pomami: ,,Hej, Halile, jedan kopilane, ta si i ti o i zatvorio! Njesu rane za enskijeh glava, ve su rane za mukijeh glava! Kazuj meni, to j' od Muja bilo? Ali nam je Mujo poginuo, al' tavnicu ku u napunio?" Ni avaza od Halila nema. Kad to vidje Budalina Tale, opet viknu, k6 da se pomami: Halile, jedan kopilane, sad u tebe nogam' pogaziti, ja mi kai gdje si ostavio, ostavio svoga brata Muja, ali ti si amo dohodio?" Sve to uje gojean Halile, svome srcu gajret u inio. Prepade se Budalina Tala, da e njega nogam' pogaziti, te je Talu tiho govorio: Hej, Talane, moj po Bogu brate, nemoj mene pitat za Hmjicu, jer su meni muke dodijale. Ti bi meni bolje u inio da mi dade s mirom umrijeti: ` Opet viknu Budalina Tale: Hej, Halile, Boji nesretni e, ja u tebe sabljom udariti, pa e i ti lasno umrijeti, ako ti je ivot dodijao, jal mi kai gdje ostavi Muja?" Opet ao momku umrijeti, jera znade da e umrijeti, da e njega sabljom udariti, ja mi kai gdje ostavi Muja?" 95

Njemu Halil stade govoriti: Hej uje Budalina Tale, odavlen je Mujo pohodio, te je svoju etu povodio u Kunaru zelenu planinu. Hodali smo po planini, Tale, a moj brate, punih petn'est darta, nigdje ara, a nigdje idara, niti koju glavu ulcidosmo. Jedno jutro Mujo uranio i nama je tiho govorio: - Moja brao, trides't Krajinika, hajte i vi na nau Kladuu, uvajte mi moju bijelu kulu, jer se bojim hile od kaura, mogu meni porobiti kulu, porobiti i vannm spaliti. Ja u svoga uzjahat dogina, pa goniti niz vlake Kotare, ne bi gdjegod i ar pripazio. Ja se svome bratu zamolio: - Hej moj brate, buljugbaa Mujo, i ja hou s tobom polazifi, polaziti niz vlake Kotare. Te je meni Mujo govorio: - Bjei, Halile, Boji nesretni e, ti nijesi za vlalcih Kotara. Ne daju ti mirovati vrazi, nije tebi ao umrijeti, te za paru zametnuti kavgu a za dvije izgubiti glavu. Ja sam se tu bratu oldinjao, da mu kavge zamutiti ne u, to mi nede do nevolje do i, do nevolje i do moje glave. Ree meni da ja idem s njime, da idemo niz vlake Kotare. Otale smo konje pojahali,
96

sve planine vu ki pregazili, u Janoko polje udarismo. Kad smo bili lugu mahatomu, Mujo meni fiho progovara sa dogata konja od mejdana: - Ja sam v'oma, brate, otednio, te sam rujna poelio vina. Da idemo do Janoka grada, da se rujna napijemo vina. Ja sam njemu 'valco govorio: - Prod' se vraga i Janoka grada, jer svak znade tebe i dogina, stara baba od stotinu ljeta Ja sam njemu 'valco govorio: U Janoku, gradu bijelome mi moremo izgubiti glave, jal' tavnice kude napwnfi, nema naske niko izbaviti, na.a bi se oborila kula. Za to Mujo ni habera nema, jer je rujna poelio vina. Sve gonio pod sobom dogina, eto naske gradu na kapiju. Kad dogatu prihvati kajase, pokaza mu bakrahje sjajne, stade mu se dobar izdizafi, ispod sebe menner izvrtad, a sve bije mlade bazerdane. Sve ga kunu bodulice mlade: - Hej, Madtare, posjekli te turci, a dogata zaklali fi vuci, gdje je taku nautio jahu! Nalazismo pjanicu mejhanu, Mujo vi e icremaricu Janju: - Krmarice, jedna kopilice, prihvafi nam konje od mejdana! U mladega pogovora nema, te nam dobre prihvatie konje. 97

Eto Muja u pjanu mejhanu, u mejhani sjede za trpezu i on vi e kr maricu Janju: - Donesi mi jedan dukat vina! Kad to ula kr marica Janja, pa je njemu Janja govorila: - Vidi krmka i na njemu brka, da on pije na dukate vina! Ja ga n'jesam ula u uvenju, ve to kau buljugbau Muja, da on pije na dukate vina. Donese mu cio dukat vina. Stade piti rumenoga vina, sve popio brka ne skvasio. Opet vi e kr maricu Janju: - Donesi mi dva dukata vina! Sve se krsti kr marica Janja, kako pije na dukate vina. Donese mu dva dukata vina. Malo pio, te se napojio, te je Mujo eif ugrabio. Tad zakuka kr marica Janja: - Kuku tebi, otar Madarine, Madari vam konje pohvatae! Kad to uo buljugbaa Mujo, od trpeze na noge sko io, pa ga eto konjim' na avliju. Kada konje vlasi opkolili, kad se dobar dogat pomamio, zubim' grize, a uima strie, iftom bije, da o i izbije. Hajvan bjee, ama znadijae, ne e dobar u kaurske ruke. Kad to vidje buljugbaa Mujo, ta se njemu od dogata radi, pa potee brijetkinju ordu, on posje e dvanaest soldata, pa prihvati debela dogata, 98

pa on vi e svog brata Halila: - Ustaj, jai debela malina, vidi, brate, gdje smo zapanuli. Nama su se vlasi osvctili. Kad ja za uh ta mi brat govori, od trpeze na noge sko io, dopanuo do konja malina. Tako svoje konje pojahasmo, istjerasmo u uske sokake. U sokake naspu se soldati, na golem nas oganj do ekae. Al' da vidi buljugbau Muja! Kad za otro gvode prihvatismo, u sokake juri u inismo. Prvi jae buljugbaa Mujo, krvav meni sokak ostavljae, dvoja bie kola prolazila i uz njiha volovanci mladi. Sve se Mujo meni okre ae, sve dozivlje svog brata Halila: - Jesi li se, brate, obranio? Ja sam njemu tiho govorio: - N'jesam ti se, brate, obranio, ni tekijeh rana zadobio. Mi izbismo gradu na kapiju, od kapije zatvorena vrata, prepeta su etiri sindira. Eto muke i nevolje, Tale. Meni Mujo sa dogata vi e: - A ti, brate, odjai malina, pa prihvati topuz sa dogina, pa prekini etiri sindira. Ti odvali na kapiji vrata. ne bismo li iznijeli glave iz Janoka, iz bijela grada.Ja odjahah iroka malina, pa prihvatih topuz sa ogina, mene Mujo od kaura uva. 99

Tuka su nam vlasi utuili. Sve se zbili u vitu soldati, nije ala, gradu na kapiju. Ja pretukoh etiri sindira. Tuka sam se, brate, obranio i tekijeh rana zadobio, sedam rana od sedam handara, sve u mene oko srca iva. Ja tu jesam otvorio vrata. Mujo mi se nije obranio, istjerasmo na polje zeleno. Kad bijasmo na polju zelenom, kad dignuta na ekme uprija. Tuka bjee voda presahnula, a vlasi nam hendek potkopali. Na hendek sam konja nagonio, dobar malin hendek presko io, ja na konju jesam ostanuo. Za mnom Mujo nagoni dogata. Mujo bjee prehvatio vinom, Mujo pade u hendcke tuka. Dobar dogat hendek presko io, nego tu su vlasi napanuli, moga brata iva uhvatie. Ja pobjegoh poljem zelenijem, za mnom dogat prazan udario. 'Fu sam brata svoga ostavio, ne znam vie ta j' od njega bilo." Tuka Tala suze prokapale, ode Tale na injenoj kuli, osta Halil rane boluju i. L je ila ga dva berbera mlada, L je ili ga za nedjelju dana, dok su njemu krvcu ustavili. Kad deveto jutro osvanulo, Halil vi e svoju sestru Ajku: Hajd', Ajkuna, u tople podrume, Opremi mi Mujova ogina,
100

da okrenem debela dogina, da ja vidu moe li to biti: ` askom Ajka opremi hajvana, a Halil je rane utegnuo, te on spade na memler-avliju. Sestra njemu konja pridrala, sjede Halil konju na srijedu, istjera ga na avlinska vrata, okrenu ga ispod tanke kule. Dobar mu se dogat pomamio, te Halilu rane povr'jedio, iz rana mu krvcu otvorio, pod sobom je sedlo natopio. On povrati avliji hajvana, na avliji sestra do ekala, pod bratom je konja uhvatila, svoga brata po pasu jamila, iznese ga na bojali kulu, na duek je njega namjestila, a berberi njega prihvatie, te ranama krvcu zatvorie. L'je ili ga za petnaest dana. Opet vi e gojean Halile, a on vi e svoju sestru Ajku: Hajde stani u podrum oginu, a ti jami boju svakojaku, naboj meni debela ogina, od dogata na ini arina. Valja i i do Janoka grada, da ja vidu ta j' od brata bilo, kakvom e ga smrti umoriti: ` askom cura opremi ogina, pod madarsku konja opravila. Tada Halil svoju snahu vi e: Hodi meni obuci haljine, to no nose vlaki kapetani!" Tada snaha prihvati Halila, udari mu madarsko odjelo, 101

a rasplete ture od per ina, a oplete sitne pletenice, a uple e pare carevice, i uple e sitne meduljice, uplete mu dva krsta od zlata, a sve momka po ple ima tuku. Za nevolju ni gehote nema, a na glavu kapu populanu. 0 sebi je pusat objesio, a na noge izme i kal ine. Kad se momak takum u inio, privu e se vedru ogledalu, u njemu je sebe opazio, u sebi je momak pomislio: Mili Boe, na svemu ti hvala! Ako jesu dva krsta od zlata, a na glavi kapa populana, na mjestu je turska vjera tvrda." Eto njega niz bijelu kulu, do gotova konja dopanuo. Svoju majku po dojkama ljubi: Moja mati, halali mi hranu, ako meni suden sahat dode, te poginem u Janoku gr-adu." Stara nena hair dovu daje: vHajde, sine, hairli ti bilo! Sta mislio, ono u inio, dumani ti pod nogama bili, kd dogatu avli i potkove!" To rekoe, te se halalie. Halil tjera krilata dogina. Kud hodio i konja gonio, i on dode do Janoka grada, pa u iste krmatice Janje, gdjeno se je Halil nau io. To je njemu posestrima Janja. Tu je Halil konak utinio, te ujutni rano uranio, 102

stade pitat kr maricu Janju, to ce biti od brata mu Muja. Prva - kae - nedjeljica dode, podi e se begluk Njemadija, i pred njima od Janoka bane, te i i crkvi namastim i povesti kolo djevojaka, tuka Muja na kolac nabiti, te mu tuka smrcu opjevati." Kad to uo gojean Halile, preko srca muka prenosila, nije lasno brata izgubiti. Pa on vi e kr maricu Janju: Spremaj meni debela dogina." Sigura se, na Krajinu krenu, a on ne ide svojoj tankoj kuli, ve on ide Lici i Krbavi, a do kule bega Mustaj-bega. Njega jeste bee opazio, bajraktaru svomu govorio: Eto nama Mujova Halila, ono bio u Janoku gradu." U ta doba Halil na doginu. Mladi bjehu konja eto njega begu u odaju, Halil begu turski selam daje, beg je njemu selarn prihvatio. Odmah bee za Hmjicu pita. Svemu Halil po istini pri a, sve kazuje to je i kako je, to e biti kad nedjelja dode. Re e njemu bee Mustaj-bee: Nije lasno tamo odlazitt, u Janoku kavgu zaturiti, jer se Mujo uo na daleko. Teka e se sila okupiti, nije ala ni smaknuti Muja." A sve plae dijete Halile. 103

Onda se je begu saalilo: Ja ne boj se, Mujagin Halile, gledaemo to e bit od Muja." Otalen je Halil polazio, te ga eto na injenoj kuli. Tu je momak no cu zano io, ujutru je petak osvanuo, dok evo ti bega Mustaj-bega, a za njime mladi Krajinici. Oni vi u Mujova Halila. Gotov se jemomak pridesio. Otalen su mladi pohodili, eto njiha u Kunar planinu. Tuka jesu no cu zano ili, a ujutru rano uranili. A dok viknu Budalina Tale: Hej, Halile, jedan nesretni e, to nc ide do Janoka grada, tc ne gleda svoga brata Muja? Mogu vlasi hilu u initi, u Janoku posije i glavu." Tada vi e bee Mustaj-bee: Hajde tamo do Janoka grada, pa ti gledaj kad povedu Muja. Kad budete usred polja ravna, n li kako vlahe prevariti, po rukama sabljom udariti, pa mu presje veze na rukama, podmaknuti debela dogina. Podaj njemu otru posjeklicu." Tad mu re e gojean Halile: Kako u mu dodati dogata, kad su mene rane osvojile? Vlasi e me nogam' pogaziti." Re e njemu bee Mustaj-bee: De ne boj se, Mujagin Halile, ti oprosti buljugbau Muja. Mujo e ti s tobom providjeti, 104

dobra e ti konja nabaviti: ` Ode Halil, otjera dogina, eto njega do Janoka dode, uprav' ide kr marici Janji te je tuka no cu zano io i ujutru rano uranio. Dok drmnue na gradu topovi, tad polazi od Janoka bane, vede buljugbau Muja. Caskom Halil opremi dogina, eto njega gradu na kapiju. Od grada se odvalie vrata, a navali begluk-Njemadija. Dok evo ti od Janoka bana, i sa njime varakli ko ije, i u njima trides't djevojaka, i pred njima Andua djevojka, a za njima buljugbaa Mujo. Vodi njega dvanaest Njemaca u b'jelijeh dvan'est konopaca, a za njima poskakuje Rade, zametn6 se tmovijem kocem, pa sve vi e buljugbau Muja: Stani, Mujo, na zlo udario!" Tada pode Mujagin Halile, krajem Muja nagoni dogina, u sebi je Mujo pomislio: Krna arca, konja od mejdana, ba k jaha u dogata moga!" Tada re e buljugbaa Mujo: ,,Je li izun zapjevati, bane, jo danaske, pa vie nikada?" To njemu bane dopustio. Kad zapjeva tanko glasovito: ,;Hej, luino, nikad n'jesi sama, jal' prez vuka, jali prez hajduka, jal' prez Muja, ja brata Halila! Jesi li se danas pridesio, 105

da ti vidi svoga brata Muja, na kakvim u mukam' umrijeti, ne li mene danas pokajati?" Povrati se od Janoka bane, jedno mu je sile udario, dva mu zdrava zuba poletjela iz etiri krvca udarila, svi ostali u jadu ostali. Svc to gleda Halil na arinu. Istom Muja sabljom udario, presjc e mu sveze na rukama, dadc njemu sablju i ogina. Kad se Mujo konja dobavio, odmah smaknu Gavran-kapetana, uhvati mu vranca od mejdana, dade vranca Gojenu Halilu. Kad se bra a konja dobavie, iz Kunare udarie turci, udarie sa etiri strane. Ala banda, zametnu se kavga. Halil uva varakli ko ije. U ko ijam' banova Andua. Na njima je mejdan ostanuo, zarobie trides't djevojaka, oeni se trides't Krajinika, i Halile banovom Anduom. Dotlen bila eta silovita, a otalen kita i svatovi. 8. ^ Zenidba Muja Hrnjice (Prozor) Mujo sjedi na bojali kuli, mrku kahvu iz findana sr e. Pokraj njega ostarjela majka, 106

ona esto gorko uzdisae, pa Mujagi besjedila sinu: Ah, moj Mujo, moj ro eni sine, kako sam ti, vidi ostarjela, ostarjela i obnevidjela, da ne mogu preko ku e pre i, kamo 1' u ti hizmet u initi i studene vode donijeti, ve se eni, moje d'jete drago" Mujo majci tiho besjedio: Moja neno, moj o inji vidu, kako u se jadan oeniti. Ja obidoh svu zemlju Tur iju, irom zemlju tursku i kaursku, i pohar ih blago gotovinu i dogina slomih po srijedi, trae , neno, za sebe djevojku i za tebe glavna prijatelja, a nikako nahodit ne mogu. Ve sam uo i ljudi mi kau, da imade lijepa djevojka tamo dolje u Slivovu gradu, 1'jepa seka slivovskog serdara, kakve sada u Krajini nema, u Krajini turskoj i kaurskoj. Ve kuhaj mi lake braljenice, sve debelo kao ogledalo. Ja u svoga opremit' dogina, pa oti i do Slivova grada. Ako bih ja curu begenis6, sada bih je zaprosio, neno: ` To starica jedva do ekala: Hajde, sine, u sto dobrih asa, hajde, Mujo, estito ti bilo!" Mujo sedla pretila ogina, stara skuha lake braljenice, pa se baci sok6 na sokola i otie brdu i dolini. 107

Kud god ide, u Slivovo side, ba do kule slivovskog serdara. Kad je b'jeloj kuli dohodio, al' bijela kula zatvorena. Kad to vidje buljugbaa Mujo, on zavika iza svega glasa: ,Je u kuli ku ni domaine, mlada Vidosava?" Kada cura glase razumjela, ona spade na demir-pendera, zapituje neznanu deliju: Sto e tebi ku ni domaine, to e tebi cura Vidosava?" Besjedi joj Hmjica Mujaga: ,Jesi ti to, Vidosava duo, spani meni na mermer-avliju, da ja tebi dv'je besjede kaem." Hajd' odatle, madarska katano, ako jamim sv'jetla deferdara, ubi u ja tebe i dogina." Udri, Vido, srce iz njedara, od tebe me zaboljeti ne e!" Al' da vidi ki ene djevojke, ona jami sv'jetla diefertlara, pa prisloni kasu na obrazu, dva niana cura sastavila, a tredega buljugbau Muja. Pa na puci vatru naloila, al' joj ao bijae junaka, pa ne gleda Muja po srdacu, nego pod njim pretila dogina. Plaho rani konja vilenoga, kopite mu krvca poljevae, on se dertan malcnut ne smjedae. Kad je Mujo krvcu ugledao, estoko se rabutio bjee: Vidosavo, Boga ne vidjela, jer mi iani pretila dogina, 108

jer u mene opalila n'jesi?" Na kulu je juri u inio, od avlije vrata razlomio, pa se prima vitkih merdevina. junakog cura srca bjee, ona uze do dva venedika, pa na Muja vatru oborila, grdne njemu rane na inila, est na njemu, sedam na doginu. Mujo vidje da e poginuti, na sramotu od enske desnice, on posjede ranjena dogina, pa se vraea u zemlju Tur iju. Kada ve er mrka dolazila, al' eto ti slivovskog serdara, u avliju konja ugonio, za orapu u krv ugazio. To je njemu vrlo udno bilo, pa on pita seke Vidosave: Vidosavo, moja seko draga, kakva krvca u naoj avliji?" Seka njemu r'je i besjedila: "Dolazio Mujo Hrnji i u, pa sam njega grdno obranila, ne e ni iv dvoru dopanuti." To serdaru vrlo drago bilo, on prihvati divit i kalema i ageta knjige nearane, pa je sitnu knjigu na inio, ba na ruke Senjanin-Ivanu: 0j, Ivane, djete u matere, kupi sebi kitu i svatove, u nedelju hajde po djevojku. Poginuo buljugbaa Mujo, ubila ga moja Vidosava, nede tebi svate zabuniti." Kad Ivanu takva knjiga dode, knjigu tije, a na nju se smije. 109

Pitala ga ostarjela majka: "Oj, Ivane, moj jedini sine, okle tebi knjiga arovita?" Al' besjedi Senjanin-Ivane: Ovo knjiga od Slivova, majko, u knjizi mi lijep haber daje, da je Mujo glavu izgubio, ubila ga moja jauklija. Pa da idcro sada po djevojku, prove emo curu kroz bogaze, ne e mene Mujo zabuniti." A1' je njemu majka besjedila: Ako ti je Mujo poginuo, tri su gora ostanula vraga: jedan ti je Kova ina Ramo, drugo ti je Tale Li anine, a tre e je odgojak Halile. Ve uje li moje d'jete drago, pii knjigu starcu Osman-agi, Osman-agi na Udbinu ravnu, od starine pobratimu tvomu, da ti skupi ki ene svatove, pa nek' bude svatski starjeina. Neka kupi svu Udbinu listom, ma ne vodi roda Hmji ina." L jepo Ivan majku posluao i Osmanu knjigu napisao. Kad Osmanu knjiga dohodila, on dozva Osman-bajraktara: Hajde jami zelena bajraka, pa ga nosi u nau ariju, pobij njega u kaldrmu tvrdu, nek' se kupe age Udbinjani." Kad Osmane svate sakupio, opremi se dizdar Osman-aga, pa povede ki ene svatove ispod kule buljugbae Muja, ali Mujo bolom bolovae.
,

Opazi ih Gojeni Halile: Nu dizdara, age Osman-agc, gdje odvedc ki ene svatove, odvedc ih svomc pobratimu, pobratimu Scnjanin-Ivanu!" Kad to uo buljugbaa Mujo, on Halilu bratu besjedio; Hajde kupi beza tananoga i mueme na kaji rezanc, utegni mi moje ranc grdne, a opremi debela dogina, ja u i i Senju na Krajinu u svatove Senjanin-Ivanu, da s' nagledam djcvoja kog lica." U Halila pogovora nema, on donese bcza tananoga i mueme na kaji rezane, utegnu ga sa etiri strane, a oprcmi doga pretiloga, pa sc sok8 na sokola baci, a potjcra niz to polje ravno. Brzo mu je svate dostignuo. To Osmanu vrlo mu no bilo, na Mujagu krivo pogledaSc. Kad se Senju blizu primakoe, preda njc je Ivo ishodio, pa prebroji ki ene svatove. Kad ubmji Hmjicu Mujagu, odmah mu sc brojak pometao, pa Osmanu rije besjedio: Pobratime, udbinski dizdare, koliko sam tebi govorio, da ne vodi roda Hmji ina: ` Preklinje se udbinski dizdare: Nije, pobro, ivota mi moga, ve je ovo mom e od Udbine, davno ti je Mujo preminuo." Lijepo su svate do ekali,
111

110

svim svatima konje prihvatie, svim svatima mjesto na inie, ali Mujo sam doga razjaha, pa on baca dizgin na jabuku. Sam se dogo po avliji voda, a Mujaga ode posestrimi, posestrimi, kr marici Mari. Svu no pije vino i rakiju. Kad se svanu i ogranu sunce, podvikuje au do aua: Hazurola, ki eni svatovi. Konjanici konje osedlajte, a pjeaci prite'te opanke!" Oti e se sila i svatovi. Mujo ska e na dogina svoga, pa za njima goni nazorice, sve do kule slivovskog serdara. Serdar l jepo svate do ekao, 1 jepi njima konak namjestio. Kad ujutro zora osvanula. ispadoe mladi djeverovi, pa tovare ruho djevoja ko, a podiu na konja djevojku. Ustadoe svatske starjeine, povedoe silu i Krajinu. Bubnji tuku, a svirale svire, udaraju zile i borije, digoe sc uz polje zeleno. Kad su polje ravno prehodili, primie se iroke planine. Mujo Osma Bogom zaklinjae, da mu danas u gajretu bude, da izmakne lijepu djevojku. Osman-agi vrlo mu no bilo, jer Ivanu vjeru zaloio. A1' se njemu na ino ne moe, pre a vjera turska neg' kaurska, prikloni se buljugbai Muju, 112

pa izvmu etu na kaure. Ska e Mujo kano i pomaman, na alaje svate razgonjae. Dok se cure Mujo dohvatio, uhvati je za bijelu ruku, pa je baci za se na dogina i utee, vesela mu majka! Na Udbinu zdravo dohodio i doveo lijepu djcvojku, sebi ljubu, majci hizme ara. Tako bilo, pa se pripovjeda, mi pjevamo kako nam je drago!

9.

enidba Gojenog Halila


(Prozor)

Podranio buljugbaa Mujo navrh kule s Gojenim Halilom, bra a mlada prije arkog sunca. Tad Hmjici o i potekoe savrh kule lugu zelenome, jer ugleda jednoga junaka na alatu, konju od mejdana. Kad se blizu priku io kule, poznade ga kladuki Hmjica, svog daidu, Kova evi -Rama, pravo ide do Mujove kule. A Hmjica bratu besjedio: Deder, brate, izidi pod kulu, ev' ozdole naega daide, a srdito razigr6 alata. Ja je gdjegod selo porobljeno, ja je tursko roblje zasunjeno,
113

daida e nas rezil u initi. Mi pijcmo na vrh kule pivo, a nikada etovali n'jesmo. Stoga e nas rezil u initi. Vc izidi, prihvati alata i na kulu izvedi daidu." U Halila odgovora nema, ve on sko i na noge lagane, pred daidu pod kulu izide, pod daidom konja prihvatio. Daida ga za Hmjicu pita: Eno Mujo sjedi u odaji." Odmah Ramo na kulu izade, a Hmjica na noge sko io, na nogama selam prihvatio, a daidi mjesto namjestio. Dok i Halil na kulu izide, vi' njih stoji podvi bjele ruke. A pogleda Ramo u Halila, pa Hmjici stade besjediti: Daj, Hmjica, da brata cnimo, tamam nam je djete na enidbi." A Hmjica daidi besjedi: Nije lako oenit Halila, mati mi je velik mahandija, gdje bih naM za brata djevojku, majci mojoj prijatelja nema, a gdje nadem majci prijatelja, za brata mi ne ima djevojke." A daida besjedi Hmjici: Jeste 1' ili u Pritoku ravnu, b jeloj kuli Topal Mustaj-bega i vidjeli begovu Fatimu? Eno cure za naeg Halila, a za majke krnog prijatelja." Progovori Gojeni Halile: Moj daida, ne hvali Fatije, onomadne u petak u podne 114

izade nas trideset momaka, a na kuli trideset pendera, na svakoga Fata izviruje i na svaki pender se pornalja: izvirua nije za Halila: ` Zamisli se Kovaevi Ramo, pa Hmjici besjedio rjei: Ja sam bratu curu zamjerio, a daleko, buljugbaa Mujo, ima jedan mjesec putovanja, jer tri gore valja prehoditi, Mrke Doce i Otres-planinu, pa izai na Papu u ravnu. U pae sam konak u inio, ima u njeg' 71ata neudata, al' djevojka stekla zato nika od Primorja odmetnik-Iliju. Sedam se je puta isprosila, i sedmeri svati dolazili, vazda, Mujo, po hiljadu svata, pa izvedi curu na Papu u. Tude polja est punih sahata, a odmetnik silnu skupi vojsku, sve rastjera kitu i svatove, a posje e curi duvegiju, pa pobjegne do Bili a Zlata na babovu konju od mejdana. Evo sada etiri godine, ne smije je niko zaprositi od silnoga odmetnik-Ilije. Pa se mlada Zlata poruila. Veziru sam curu prigovar6, a Halilu n'jesam ugovar8, beli bi je dao za Halila. De, Hmjica, opremi dogata, pa ga goni do Bili a grada b'jeloj kuli bilikog vezira, pa zaiti cucu za Halila." 115

A Hmjica bratu besjedio: Hoe, brate, atti vezirovu?" Hoeu, brate, buljugbaa Mujo, al' ti neCe i i do BiliCa. Ja se enim, ja u do Bili a, zaiskati curu od vezira." A Hmjica na noge sko io, odmah brata po e opremati sve u srmu i u isto zlato, najnatragu zlatne perjanice, pa Halilu me e oko glave. Brata svoga opremi Halila, pa mu svoga sad dogata sprema. On mu sedlo vre everliju, a po njemu sitnu abaiju, sve mletakim zlatom izvezena. Po njoj ilte sad od svile baci, po iltetu etiri kolana, pa svog brata svjetuje Halila: Usulane dodi pred vezira i zaiti curu od vezira. Alco t' vezir pokloni djevojku, ugovori koliko e svata, da ih svede do Bili a grada." To rekoe, pa se rastadoe. Osta Mujo kod visoke kule, ode Halil do Bili a grada. Kud god ide, do Bili a side. A petak se danak udesio, na kapiji tridest djevojaka, mlade cure kolo uhvatile, medu njima Fata sirotica. Sve djevojke sobet zauzele: Boe mili, prikladna junalca, ba on ide nesretnoj Zlatiji. Da letimo u Novu ariju, da zovnemo babu sirbazicu, nek' udari sihir na junaka, 116

nek' ne umje iziC iz sokaka, da se mlada momka nagledamo." Pa odoe, babu izvedoe. Sama osta sirotica Fata, pa doeka momka i dogata: Mlado mom e, na konju ogatu, goni konja niz t'jesne sokake, jer djevojke babe podigoe, pa e na te sihir podignuti, nece mlade vidjeti Zlatije." Momak turi u depove ruku, izvadi joj pedeset dukata: To je tebi, prikladna djevojko. Ne bojim se sihra bihorskoga, na meni je devet hamajlija, u dogata sedam posestrima." Pravo kuli vezirovoj prode. Ugleda ga sa pendzera Zlata, kad ugleda na konju junaka, od muke je zaboljela glava, u veliku jadu govorila: ,,Majko moja, roditelju dragi, nu junaka, vesela mu majka, blago ti joj to ga je rodila, a djevojci kojoj suden bude. Boe mili, meni suden bio! Leti, mati, pai u odaju, pa e ocu haber u initi: ako meni bude muterija, nek' me dade, nek' me ne upita." Odmah stara na noge sko ila, pa otide pai u odaju, pa gospoja tiho besjedila: Paa stari, gospodaru dragi, ZIata nam se bolom razboljela za junakom u mermer-avliji. Be ako joj bude muterija, ti je podaj, nemoj je ni pitat."
117

Paa sprema sedam hizme ara, Na kulu mu momka izvedoe, selam dadne, sjedne uz vezira. Kahvedije kahvu donesoe, iza toga mrkla no ca dode. Hizme ari ve eru vrgoe, Mujov Halil ve erati ne e. A pita ga paa iz Bili a: Drago djete, momak-jabandija, zato meni ve erati ne e? Ili gleda pred ve eru piva, ili si se, bolan, razbolio?" A stidno mu d jete govorilo: Paa dragi, ve erat ne mogu, ho e li mi poklonit djevojku?" A paa mu tiho govorio: Prod' se, djete nesretne djevojke, moja Zlata ima zato nika od Primorja odmetnik-Iliju, sedmeri joj svati rastjerani, poginulo sedam duvegija." A Halil mu stade besjediti: Da ti nije cura pod mahanom, ja joj ne bih muterija bio." Onda vezir na noge sko io, ode pitat cure i matere. Malo posta, eto ti vezira on besjedi Gojenu Halilu: "Sjedi, sine, pa da ve eramo, kajil ti je majka i djevojka." Onda djete sjedne za ve eru. Tamam d'jete sjedne da ve era, a odaji vrata poklekoe, pomole se etiri momkinje: jedna nosi urak na rukama, druga nosi ibuk na rukama, tre a nosi u rukam' postole, a etvrta mumu u iraku. 118

Dok unide, urak mu ogme, a druga mu postole okrenu, a tre a mu ibuk potku ila, a etvrta stoji kod kanata. Mujov Halil zatrapio ruke, pune ake izvadi dukata, da danije etiri momkinje a paa mu veli lakrdiju: Jami, sine, ute madarije, sad darovat tude nikog nema, ve te zove majka i djevojka." Odmah d'jete na noge sko ilo, pa na rame urak uzbacio, a na noge postole natu e, a u ruke ibuk prihvado, pa otle je na noge sko io. A kad dode majci i djevojci, painica na noge sko ila, a Zlata joj stoji u budaku, od junaka lice zaklonila b'jelom rukom i zlatnim jaglukom. Jednom oku mazgal ostavila, pa tim ona pregleda junaka. A kad djete sjedne na minderu, a veli mu painica stara: Kako si mi, d'jete moje drago?" Kad se d'jete s njome priupita, painica Ziatiju doziva: to ne lije e erli erbeta, pa ne poji ovakva junaka?" Obazre se Zlata iz budaka, pa dohvati erbe iz dolafa, l'jevu ruku na prsa navali, a iz desne potku i matrafu. Nu nesretna brata Hmji ina, ne htje uzet matrafe u ruku, ve djevojku za bijelu ruku. Priw e je k sebi na koljena, 119

a proli se erbe po minderu. Na nju 1'jevu navalio ruku, dok je sebi sjede na koljeno. A djevojka azgin se desila, svu je butun rosa prihvatila. A nesre e Mujova Halila, jer jagluka za pasom ne ima, da otruni rosu u djevojke, ve joj stade rosu ispijati, gubicama po jagodicama. A majka mu tiho besjedila: to to radi, moj po Bogu sine, ne ljube se u majke djevojke. Zna li silnog odmetnik-Iliju, da je mojoj Zlati muterija, valja za nju glavu izgubiti." A djete se u depove mai, pa izvadi devet burma zlatnih, na burmama sedam prstenova, pa djevojci na prst naturio, pa je sebi turi sa koljena. Pa se sada u depove mai i izvadi hiljadu dukata, pa ih dade staroj painici. Redom stoje etiri momkinje, svakoj dade po tridest dukata. Painici tiho besjedio: Kad u svesti kitu i svatove?" Svedi, sine, do petnaest dana." Koliko u pokupit svatova? Je li dosta hiljadu svatova?" A veli mu painica stara: "Skupi, sine, dvanaest hiljada, jer je zgodan paa u Bili u, u pae je pet stotina kmeta i pedeset ctilitli du ana, a ne ima od srca evlada, samo svoju Zlatu jedinicu. 120

Paa e ti svate darovati, sve od konja do dukata uta." Pa sedmere bo aluke baci: To ponesi Hmjici i majci." Mujov Halil uzme bo aluke, pa otle je na noge sko io, pa veziru u odaju dode. Pita paa: to je tamo bilo?" D'jete veli: Svatovim' se nadaj, paa stari, do petnaest dana." Usred no i uzjaha ogata, pa otjera na Kladuu ravnu. Tamam d'jete na Kladuu side, tamam arico ogrijalo sunce, a Hmjica gleda sa pendera zelenomu lugu pod planinu, dok opazi brata i dogata. A kad d'jete b'jeloj kuli side, mlada Ajka pod kulu izade, pa podie hegbe na dogatu, pa izvadi b'jele bo aluke. Pa zavika buljugbai Muju: Ev' od cure, brate, amaneta." Hmjici je vrlo drago bilo. U tom Halil na kulu izade, a Hmjica brata raspituje: Kada emo voditi djevojku, a kad emo kupiti svatove?" Mujo brate, za petnaest dana." A Hmjica na noge sko io, pa pod sa ak kuli ishodio, pa na kuli baljemez zapali, tono hari dvan'est oka praha. Haber daje na sve etii' strane. Po tom znade Lika i Krajina, da je Muju neto pri obrazu, da se ide pod Mujovu kulu. Haber Li kom Mustaj-begu sade,
121

i on die est hiljad' vojnika, konjanika sve kd vatre ive, jer hesabi, potreba je Muju. A kad bee na Kladuu sade sva se sila ispod kule zbila, najstrag Tale iz Oraca sade na kulau od mejdana svome, znade Tale da e u svatove. Odmah Muju prebroji svatove, dvan'est hiljad' i dvije stotine. I zavika Tale na svatove: ,Ja'te konje, konaka nam nema!" Pa odoe do Bili a grada. A kad sali pai od Bili a, na jafte ih paa razreduje, pa tertibi est hiljada svata po ariji na etiri strane. Sebi primi Mustaj-bega Li kog i prijana buljugbau Muja, est hiljada i dvjesta svatova. A kad no u od ponoi bjee, Tale ruho i djevojku sprema. Wjela ruha ezdeset sanduka. Dok se svane i ogrije sunce, Tale hue, a tolcmakom tu e: Hazurola, Icita i svatovi, hazur vam je na konju djevojka." Paa dare u avliji daje, a punica obla i Halila. Obue mu pancirli koulju, niz koulju ipke od elika, raspu a mu turu od perina, sitni sindir sa per inom mjea. Do p8 ple a smjeraju Halila. A paa mu dimiskiju daje: Ta ti, sine, valja na Papu i, jer je silan odmetnik Pa izvede iroka putalja, 122

da ga jae ata plemenita. Beg Mustaj-beg oko konja hoda, nesreCni mu nian opazio, pa veziru tiho besjedio: Ovi parip u svatove neCe, a djevojka na paripa neCe, svi Ce nai svati izginuti." Ve dovede Mujova dogata, pa flatiju baci na dogata, a djever joj na doratu Mujo. I odoe od BiliCa grada, odvedoe painu djevojku. Kud god ili, na Papu u sili. M' izad odmetnik Ilija i izveo silovitu vojsku. Ravna polja est punih sahata, i sve butun vojska pritisnula, a kroz sr'jedu sokaIc namjestili, na sokaku odmetnik Ilija, vranca svoga dri za dizgine. Al' najae beg Mustaj-beg Li ki. Zavika ga odmetnik Ilija: Stani, bee, glavo od svatova, daj mi momka i daj mi djevojku, pa`prodite niz planinu s mirom." Onda ciknu Gojeni Halile: Jer Hmjica, od Boga ti teko, jer dogata metnu pod djevojku, na emu Cu stati na mejdanu." A Tale mu tiho besjedio: Evo kula bolji od dogata." D'jete mlado uzjae kulaa. Neobi no bratu Hmji inu bjee jahat na konju kulau. U kulaa gola drvenica, a konopom zauzda kulaa, a izvi se kula od mejdana tri-Cenri koplja po ledini. 123

o zemljama i o gradovima, o konjima i o junacima. Pa to vele do tri kapetana: V'oma nam je Mujo utuio, roblje robi od naeg Kotara, roblje robi, a sije e glave. Otjera nam na delepe ovce i otjera na delep goveda, odvede nam konje herdelae, prodaje ih po Turskoj krajini. Kako bismo Muju dohakali i njegovu glavu pogubili?" A veli im Jankovi -Stojane: uste li me do dva pobratima, ne moe se dohakati Muju, dobar mu je dogat od mejdana. Kol'ko smo ga puta opkolili, opkolili, da ga ubijemo, izmedu nas dogat ga iznosi." Opet veli Jankovi -Stojane: Custe li me, do dva pobratima. Da se moe junak nalaziti, da ukrade Mujova dogata, da nam konja svede u Kotare, da mi Muja s dogom rastavimo, lasno bismo njega pogubili, jer bi mu se krila oblomila." Pa zavika Jankovi -Stojane: Ko ukrade Mujova dogata, te dogata svede u Kotare, dva tovara da u mu novaca. Bih mu tanku na inio kulu pokraj moje, a ljepu od moje, prostr6 bih je crvenom kadifom. Bih mu moju sestru poklonio." A veli im Paun harambaa: Evo majka gdje rodi junaka. Ja u sa i u Kladuu Muju, 126

kod Muja se ho u pridvoriti,

dvori u ga itavu godinu, dok ukradem konja iz podruma, moe biti i Mujovu glavu, da donesem u zobnici glavu. uste li me do tri kapetana, ako Bog da i sre a donese, te se mogu pridvorit kod Muja, a vi Muju knjige na inite, pa ovaku knjigu na inite: gdje je tamo pobjegao, Mujo, uli jesmo i ljudi nam kau, gdje je tamo pobjegao, Mujo, pobjegao Paun-harambaa. uli jesmo gdje govore ljudi, kod tebe se Paun pridvorio. Velik nam je zijan u inio, posjek8 nam etr'est soldata, posjek6 nam do dva bajraktara. Ve e svei Paun-harambau, svezana ga spremi u Kotare, vel'ko e nam dobro u initi. Ako nama harambau spremi, osta emo s tobom prijatelji.Mujo mene opraviti ne e, ve e mene po etam' vodati." Pa im veli Paun-harambaa: uste li me do tri kapetana. Kada s Mujom stanem etovati, valja meni vama zijan init, vi nemojte za to zamjeriti. Nije lasno ukrasti dogata i Mujovu posije i glavu. Ako Bog da i sre a donese, te Mujova ukradem dogata, a uje me, Jankovi -Stojane, da ti mene ne prevari grdno. Ho e dati to si obrekao?"
127

A veli mu Jankovi -Stojane: Ho u, brajko, ivota mi moga, sve u dati to sam obrekao." Harambaa na noge sko io, iz mejhane ku i otiao. Oprema se Paun harambaa, dobro sebe i dorata spremi, pa je svoga konja uzjahao, otjera ga niz lomne Kotare. Pred mejhanu dotjera dorata, pa on skide koplje sa ramena, pa je kopljem otvorio vrata i ugleda do tri kapetana. Ne htje Paun odjahat dorata, pa zavika grlom sa dorina: uste li me, bra o kapetani, sad ja odoh na Tursku krajinu." Kapetani na noge sko ie, sva tri su ga pivom ponudili, pa on pije pivo na doratu. Kad se Paun napojio piva, pa se kune sa konja dorata: uste li me, do tri kapetana, a tako mi krsta i zakona, i tako mi velikijeh posta, ai are odoh niz Krajinu, od turaka ni kriti se ne u." Rekoe mu do tri kapetana: uje li nas, Paun-harambaa, hajde mudro, ne pogini ludo, dobro uvaj na dva rama glavu. Nemoj nama obraz zacmiti." To rekoe pa se rukovae. Tude su se oni razdvojili. Kapetani tude ostadoe, u mejhani tuku lozovinu. Ode Paun kroz lomne Kotare. Kud god ide Paun harambaa, 128

pravo dode na turske planine. Na granicu konja istjerao. Pitaju ga turske buijugbae: Kud si po6 Paun-harambaa?" A veli im Paun sa dorata: uste li me turske buljugbae, sad ja n'jesam Paun-harambaa, pro6 sam se svojega zanata. Sad sam moju puku prislonio, ne e pucat puka Paunova. Svakom sam se mukom namu io, dok sam bio hajduk harambaa. Kad sam ru 6, n jesam ve erao. Sad se jesam nazv6 knjigonoa. Ko mi plati, knjige mu prenaam. Pa sam sada po6 na Kladuu, nosim knjigu serdar-agi Muju, Janko mu je knjigu opravio." Dobro lae Paun na planini, dobro lae i kune se krivo, pa zavika Paun sa dorata: uste li me, turske buljugbae. Ako vama podnosi junatvu, da vi mene sada pogubite, siim sam vama do6 na planinu. Ja hesabim, turske buljugbae, to vam dinu podnijet ne moe, da vi moju pogubite glavu." Buljugbae njega propustie, Otlen ode Paun-harambaa ai are kroz Tursku krajinu. Sretaju ga Krajinici mladi, al' Paunu ni mukajet njesu. Kud god ide Paun-harambaa, pa eto ga poljem kladukijem. Mujo sjedi na bijeloj kuli, kod njeg' bjee dijete Halile. Mujo gleda poljem zelenijem,
129

v'oma se je Mujo zamislio, pa ugleda momka na doratu. Momak ide poljem zelenijem, a gleda ga Mujo sa pendera, pa govori svom bratu Halilu: O, Halile, brate od matere, eto poljem jednog konjanika na doratu, konju kosnatome. Beli haber nosi iz Krajine, ja ga, beli, poznati ne mogu. ini mi se na njeg' gledaju i, da on nije iz nae Krajine." Kad to uo Mujagin Halile, prima e se do damli pendera, pa pogleda poljem zelenijem, dok ugleda Paun-harambau. im ga vidje, odmah ga poznade, pa besjedi bratu Mustafagi: 7na li, Mujo, ko je na doratu?" Ne znam, brate, lijepog mi dina." Ono glavom Paun-harambaa." Ode Halil bratu besjediti: O, moj brate, serdar-aga Mujo, Pauna je smrt dovela amo, da pogine u naoj Krajini. Ja u njemu posije i glavu, dosta nam je po inio kvara, brate Mujo, u -r. nau Krajinu." Nasmija se Mujaga Hmjica, pa Halilu bratu govorae: O, Halile, brate od matere, zar je tako u tebe junatvo! Da sam im6 ja stotinu brata, pa da ih je Paun posjekao, ne bih njemu nita u inio, moj Halile, na konaku svome, jer tu nama ni junatva nema. On e pravo naoj tankoj kuli.

Hajde dolje pred kapiju sadi, pa ti sreti Paun-harambau, ti prihvati njega i dorata, pa slugama podaj mu dorata, nek' mu dora u podrumu sveu. Ti e uzet Paun-harambau, moj Halile, za bijelu ruku, izve e ga meni u odaju." Ode Halil, stade pred kapiju. U to doba Paun-harambaa do Halila dotjera dorata, Boga nazva odsjede dorata. Halil mu je Boga prihavatio, Halil njemu hodeldije daje, hodeldije i dobrodolice, pa slugama dodade dorata. Odvedoe u podrum dorata, Halil uze Paun-harambau, izvede ga u odaju Muju. Kad je Paun Muja ugledao, pa on njemu Boju pomo viknu, Mujo mu je ljepe prihvatio. Pa je Muju poletio ruci, ne da Mujo poljubiti ruku. Prihvati ga za skut od dolamc, posadi ga sebi uz koljeno. Sluge su mu hizmet u inile, harambau urkom prigmuc i vcl'ki mu ibuk pripalic. Kahvedije kahvu donijec, a Mujo mu hodeldije dajc, hodeldije i dobrodolice. Tu sidjee vie od sahata, ondar Mujo tiho mu besjedi: E hajrola, Paun-harambaa udo smjede na Kladuu do i." A veli mu Paun-harambaa: Gospodaru, serdar aga-Mujo, 131

130

teka me je muka natjerala, te sam do6 tebi na Kladuu. Sluaj mene da ti jade kaem. Kad ti, aga, jade izjadujem, ako ho e, pos'jeci mi glavu, ako ho e, pokloni mi glavu." Pa mu Mujo ode besjediti: E hajrola, Paun-harambaa, kaka te je muka dotjerala?" A veli mu Paun-harambaa: A, Boga mi, serdar-aga Mujo, dvorio sam Jan i -kapetana, tamam ravnih etm'est godina. Ne sluih ga k6 to ljudi slue, neg' opravi mene u planinu i dade mi stotinu soldata, da putove od Turaka uvam. Ne daje mi drutvu odijela, mi drutvu opanaka daje, ne daje mi pare ni dinara, samo hranu na planinu sprema. O samu se kruhu jadno ivi, valja kupit na noge opanke, i valja se odjenuti, Mujo. Na planini ja ostavih dnitvo, te ja siQoh u lomne Kotare, pa ja Janku odoh u odaju, pa sam Janku tiho govorio: - Gospodaru Jan i -kapetane, da mi dade mojega hesaba.Ne htje Janko hesab da vidimo, ve me odbi do nove godine. Tu sam s njime izvadio kavgu. Janko svika svoju regementu, hotijahu mene savezati, da me bace na dno u tamnicu. Ja potegoh sablju od pojasa, oko sebe razagnah soldate, 132

ja posjekoh Milan-kapetana, a Milana brata Jan i eva, pa ugrabih mojega dorata, te pobjegoh iz lomna Kotara. Pa ja mislim na doratu mome da pobjegnem kakovome banu, jali banu, jali kapetanu, ja se bojim oda e mi glavu. Pa pomislih na doratu mome, ne u vlahu iv u ake pasti, ve u bjeat na Kladuu Muju, pa to Bog da i sre a donese. Eto kazah kakono je bilo. Sada radi to je tebi drago, ako t' moe dinu podnijeti: ` Nu Pauna vrsna harambae, gdje prevari sa Kladue Muja. Pridvori se Paun kod serdara. Dobro ga je Mujo zapazio, sa sobom ga u ete vodae. V'oma junak Paun-harambaa. Ko posje e glavu sa Madara? Pos'je e je Paun-harambaa. Ko zarobi roba od kaura? Zarobi ga Paun-harambaa. To se udo po daleku ulo, gdje je Paun kod Muja serdara. Jedno jutro podranio Mujo, dok zakuca halka na vratima, pa pogleda Mujo sa pendera, pred kapijom vidje knjigonou, ono dri knjigu u procjepu. Kad je Mujo knjigu ugledao, on zavu e ruku u depove i izvadi utu madariju, pa je daje svome bratu Halilu: Maj Halile, ovu madariju pa je podaj mladu knjigonoscu, 133

uzmi njemu knjigu iz procjepa." Halil sade pred demir-kapiju, na avliji otvorio vrata, pred vratima vidje Madarina, gdje on knjigu drii u akama. Nako Madar govori Halilu: O, Boga ti, tursko mom e mlado, je li ovo Mujagina kula?" A veli mu Mujagin Halile: Jeste ovo kula Mujagina." Madar knjigu dodade Halilu, Halil njemu utu madariju. Ode Halil kuli uz skaline. Kada Halil u odaju dode, dade Muju knjigu arovitu. Kad je Mujo knjigu prihvatio, pa razloi knjigu arovitu, pa joj gleda niz mrku jaziju. Kad vidio to mu knjiga kae, nasmija se u odaji Mujo, a pita ga Paun-harambaa: Sto se smije serdar-aga Mujo? Oklen ti je knjiga dopanula?" Pa mu veli u odaji Mujo: A, Boga mi, Paun-harambaa, ova knjiga od lomna Kotara. Svi te redom kapetani trae. Evo su mi pozdrav opravili, da te njima u Kotare spremim, pa e sa mnom biti prijatelji. A ja tebe opraviti ne u, dok se moja ne povalja glava: ` Mujo voda njega po etama, a sve Halil Muju govorae: Mujo, brate, tako mi imana, ja se bojim Paun-harambae, on e nama hilu u initi." I govori uskok Rade Mali: 134

Serdar-Mujo, ako Boga znade, ti se dobro harambae uvaj!" Tako prolo nekoliko dana, razbolje se Mujagin Halile. Od jada se Halil razbolio, gdje Halila Mujo ne sluae. Jednu ve er mrak na zemlju pade, na londi se age iskupile, pa zovnue na sijelo Muja. Kada Mujo na sijelo pode, on besjedi Paun-harambai: Hajd', Paune, sa mnom na sijelo." A veli mu Paun lak;diju: Ja ne mogu s tobom na sijelo, ljuto me je zaboljela glava." Ode Mujo i odvede Rada, ostavie Paun-harambau. Halil lei u enskim konacim'. No da vidi Paun-harambau. No i prolo etiri sahata, sko i Paun od zemlje na noge, pa ga eto u ikli odaju, u odaju Mujova Halila. Halilove toke dohvatio, obu e ih Paun harambaa. Halilove puke zadjenuo, Halilove uze deferdara, pa kanafe Paun nalazio, pa eto ga niz bijelu kulu, te on tr i do topla podnuna. Na podrumu otvorio vrata, pa uljeze u podrum dogatu. Nade doga, al' malina nema, al' je Halil sakrio malina, jer se Halil jadu osjetio. Pa da vidi Paun-harambae. Pa on ebe sa dogata snimi, ebe snimi, a sedlo navali. 135

askom Paun opremi dogata, pa potee noa od pojasa, dogatovo ebe isije e, ode Paun noge zavijati, zavijati noge dogatove. Oko nogu sve kanafu stee te mu zavi noge sve etiri. Boe mili, to noge zavija? Kad izvede na avliju doga, da ne zve e plo e po kaldrmi, jera moe Halil opaziti. Pa izvede konja pred avliju, ode mislit, ode premiljati: Bih li svojeg ja uz dorata? Ja dorata ni uzimat ne u." Pa Mujova zakro i dogata, otisnu ga poljem zelenijem. U to doba sa sijela Mujo. Kada Mujo pred kapiju dodc, odc Mujo govoriti Radu: to su ovo otvorena vrata?" Mimo Muja Rade protr ao, leti Rade u tople podrume. Kada vidje gdje dogata nema, pa se Rade na avliju vrati, pa zakuka ba k6 kukavica: Mujo, brate, ako Boga znade, dogata ti u podrumu nema: ` Mimo Muja Rade protr ao, leti Rade uz bijelu kulu, u Halila odaju uni e. Kada vidje uskok Rade Mali, nema toka, a nema puaka, jo gore je Rade zakukao: Bolan Mujo, ujela te guja! Nit' imade toka nit' puaka, nit' imade Paun-harambae!" Mujova se uzbunila kula,
136

Halil hasta sa pendera vi e: "Rade, brate, ako Boga znade, leti Rade dolje u magaze, iz magaze izvedi malina, spremi konja, goni harambau!" Ode Rade, opremi malina, Rade viknu serdar-agu Muja: Snesi meni svijetlo oruje!" A Mujo mu donese oruje, opremi se uskok-Radovane, Halilova zakro i malina. lz avlije konja istjerao, otisnu ga poljem zelenijem, pa otjera Paun-harambau. Tr i Mujo na vrh tanke kule, dode Mujo u ikli-odaju, pa dohvati puke haberdare, to mu haber niz Kladuu daju. S pendera je puke isturio. Po kulama ibe popucaju, pa se haber po Kladui daje. Mujo sebe i dorata spremi, dovikuje bolesna Halila: O, Halile, brate od matere, ko god naoj tankoj kuli dode, moj Halile, iz nae Kladue, neka za mnom tr i uz planinu." Pa je Mujo dora zakro io, a dorata Paun-harambae, istjera ga Mujo iz avlije. Kada Mujo pred avliju do e, on stotinu konjanika nade, gdje ekaju pred avlijom Muja. Pa su poljem konje okrenuli, a sve konje biju kandijama, lete konji poljem zelenijem. Rade dode na Jadar-planinu, Rade prode studenu bunaru,

oko vode traga pretrauje, ne e 1' traga od dogata na i. Rade nade traga od dogata, pa se Rade do malina vrati, pa je njega tude uzjahao, otjera ga kroz planinu Rade, i on dolje pod planinu sade, pa on pade lugom kotarskijem. Kotarskog luga pregazio, pa iza e na polje kotarsko. Tu ugleda Paun-harambau, lako goni pod sobom dogata, ne boji se tuda od turaka. Mujo ide sa svojom druinom. Na Crvene st'jene izlazili, po st'jenama turci posjedali, potegnuli sr ali durbine, pa gledaju poljem kotarskijem, pa vidjee Rada i Pauna, Paun bjei, a goni ga Rade. OtiS je haber u Kotare, gdje je Paun ukrao ogata. Kotarani na grad izlazili, rasklopili sr ali durbine, te sejire poljem kotarskijem, gdje e vidjet Paun-harambau. V'oma ga je Rade prikupio, prikupio na konju malinu. turci pla u gore na planini, pa su Muju tiho besjedili: Ako Paun kroz kapiju prode, nikad Rade stignuti ga ne e: ` Kapija se irom otvorila, da propuste u grad harambau. Kad to vidje uskok Rade Mali, gdje s' otvori na gradu kapija, pa Radovan zastavi malina, ispod sebe puku izvadio, 138

pa oprui bistra deferdara, pred o ima vatru naloio, harambau zma dostignula, kurumi ga u leda zgodie, harambaa pade da dogata, kod njeg' stade ogat od mejdana. Kad vidjee Kotarani mladi, Kotarani konje pojahae, pa iz grada konje istjerae, ne e 1' prije do Pauna do i, da ujagme Mujova dogata. Mujo jadan po st'jenama hoda, pa on lomi obadvije ruke, a proljeva suze od o iju. Od jada je durbin pobacio, pa na durbin nita ne gledae. Njcmu veli Ogra i -serdare: Mubare i sa Kladue Mujo, eno Rade ubi harambau. A1' kako e biti za ogata, mi ne znamo, serdar-Mustafaga. Brz je malin, da mu kraja nema, Rade stie prije Kotarana. Sa malina konja odjahao, s harambae posije e glavu, izvadi mu puke iz pojasa. Rade glavu u zobnicu baci, puke male u terkiju tura. Nema kada toka mu skinuti, ve ostae toke Halilove, jer su blizu Kotarani bili. Bijae se Rade prepadnuo, ne htje jahat debela malina, ve uzjaha Mujova dogata, a za dizgin prihvati malina, pa se Rade natrag povratio. Rade bjei poljem zelenijem, a goni ga trista Kotarana, 139

i pred njima Jan i -kapetane na mrkovu, konju velikome. Pred druinom Janko izmaknuo, pa on grlom sa mrkova vi e: Kopilane, uskok-Radovane, Radojica, turska pridvorica, goni u te na Tursku krajinu, nigdje tebe ostaviti ne u: ` Kad vidjee turci sa stijena, zavikae grlom na serdara: Mubare i, serdar-aga Mujo, eto tebi tvoga Radovana, i on jae tvojega dogata, za dogatom on vodi malina, goni Rada trista konjanika. Ve ne znamo, serdar-Mustafaga, ko ga ono goni na mrkovu." Mujo uze sr ali durbina, na durbin je Janka ugledao, pa zavika svojim Krajinicim`: ujte 1' mc, bra o Krajinici, ono glavom Janko-kapetane. Ve padnite tuda u busiju." U busiji pali Krajinici. Radovan je polje pregazio, pa on bjei lugom Kotarskijem. Prihvati se Rade uz planinu, na busiju Rade udario, propustie njega Krajinici, za njim gone Kotarani mladi. Tu ih iva vatra do ekala, do eka ih vatra od turaka. Zauzbie trista konjanika. Za udi se uskok-Radovane, gdje za njime puke zapucale. Rade svoga zastavi dogata, ode sluat po pustoj planini. Boj je bio dva sahata ravna, 140

pobjegoe otlen Kotarani, pogibe im Jan i -kapetane, njega ubi Ogra i -serdare, Ogra i je iz Kladue Male. propustie njega Krajinici, v'oma se je Rade za udio. Krajinici tu se iskupili, Mujo Rada medu o i ljubi, pa mu veli serdar-aga Mujo: Da ti bjee Paun pobjegnuo i promak6 na gradskoj kapiji, to bi ondar u inio, Rade?" Rade veli serdar-agi Muju: Neka znade, vjeru ti zadajem, poginut sam bio odredio. Ja bih moga natjer8 rnalina kroz kapiju u grad, u tvrdavu." Zahvaljuju njemu Krajinici, ode Rade tiho besjediti: Ja ne mogu, bra o, preboljeti, to ostae toke Halilove." Vratie se natrag Krajinici, pa su oni u Kladuu sali. Mujo veli uskok-Radovanu: U Glamo u na ini u t' kulu, to si moga izbavio doga."

11.

Halil trai Mujova ogata


(Jablanica) Age piju na Udbini vino, triest aga i vie etiri, medu njima ejvan-aga Dedo. Kad se age napojie vina, 141

svi na pender glave oborie, a poljem se magla prihvatila, a iz magle djeti ispadnuo, vas u srmi i suhomu zlatu. to on blie, poznaju ga age, poznaju ga, poznat ne mogoe. Poznade ga ostario Dedo: To je glavom Hmji in Halile. Ima pune etiri godine, vlasi su mu oteli dogata, pa ne smije na nau Tur iju. Krajini se oblomila krila, a Muju se teta u inila, e ne more etovati Mujo. Nek' mi dode u pjanu mejhanu, istjera u kladuko kopile, ako dode od Kladue Mujo, svom e bratu odsje rusu glavu." Halil pade mejhani na vrata, pa agama turski selam viknu. Sve su age selam prihvatile, al' ne htjede ejvan-aga stari, ve Halila krivo poglediva: Gdje s', Halile, jedna hrsuzine? Ovo ve e etiri godine, jer odade konja Hmji ina, moj Halilc, u zemlju madarsku, pa Krajini oblomio krila, a Hmjici telu u inio, ve ne more etovati Mujo." A kad jednom poklekoe vrata, dok upade u mejhanu Mujo, poprijeko gleda na Halila, pa potegnu sa bedrice ordu, da posje e svog brata Halila. Dok ti sko i triest Udbinjana, ne dadoe posje i Halila, ve Halila gone pred mejhanu. 142

Mujo sjede, ter on pije vino, Halil side na menner-avliju, pa doviknu kr mara Omera: Ponesi mi jedan dukat vina!" Omer dukat iznosio vina. Kad se Halil ponapio vina, niz lice mu suze poletjee, a sve bjelim pokripiva zubom, juna kijem o im' prevaljiva: ejvan-aga, stid te brade bilo, jer ti meni u ini sramotu. Njesu vlasi oteli dogata, ve sam junak sanak boravio pod Kunarom, zelenom planinom, ondje su mi ukrali dogata. Ja ga gledam etiri godine, ejvan-Dedo, po zemlji kaurskoj, nigdje glasa od ogata nemam, u stotinu doo sam gradova." Zatim momak na noge sko io, zelenijem poljem pobjegnuo, u Kunani, zelenu planinu, dok se Halil u Goliju svu e, dok on nade jednu uplju jelu. Iz nje vadi madarsko odjelo, tursko svla i, madarsko obla i, dok se dugom pukom zametnuo. Halil hoda, a gleda dogata i po Zadru i po ibeniku, a kad side Senju kamenitu, ispod kule Senjanin-Ivana, taman Halil pod bijelu kulu, istom dogat u podrumu vrisnu. Halil sjede na studenu stjenu, grozne suze od o iju ljeva. Ugleda ga Ivan-kapetane, pa Tadiju svog sinovca vi e: O, Tadija, d'jete moje drago, 143

izvedi mi onoga Madara, tono grozne suze prolijeva." U Tadije odgovora nema, ve on si e placu na sokake, pa Halilu stade govoriti: Madarine, iz zemlje Madarske, tebe zove Ivan-kapetane." Mujin Halil na noge sko io, Kad Ivanu na kulu izide, kapu snima, do tala se svija, Ivanovu ruku poljubio, izma e se te podvio ruke. U njeg' gleda Ivan-kapetane: Madarine, to ti tako cvili? Al' si gladan hljeba bijeloga, al' si edan rumenoga vina, ali nemas utih madarija?" Onda stade Halil govoriti: O, Ivane, silan kapetane, ja imadcm utih madarija, n'jesam gladan hljeba bijeloga, n'jesam edan vina rumenoga, ve c hodam po zemlji madarskoj, pune ima etiri godine, ukro mi se dogat od mejdana, dobar dogat buljugbae Muja, a Mujo je mene zarobio, a i moga a u ostarjela, i mog brata pomladega Janka, a i moju milostivu majku, izveo nas na Malu Kladuu, 1'jepo nam je kod Hmjice Muja, hizmet inim Mujovu dogatu. Po nesre i ukrade se dogo, a ja ne sm'jem na Kladuu Malu, posje ' e mi buljugbaa glavu. Ja bih junak bjeo u Madarsku, al' ne mogu a e ostaviti, 144

niti svoje ostarjele majke, ni svog brata mladega od sebe. Pa ja uo vrisku od dogata, pa ja grozne suze prolijevam. Bi li pozno debela dogina?" Bih, Ivane, zakona mi moga." O, Tadija, vodi Madarina, neka vidi konja debeloga." Ja kad Halil pade u podrume, pa on gleda debela dogina, vas se sjaje kao ledenica, a veli mu i besjedi Ivo: Dobar ti je iz Kladue Mujo, bi li smio uzjahat dogina? Niko ne sm'je konja uzjahati." Bih, Ivane, zakona mi moga." Dok Halile zauzda dogina, Izvu e ga iz topla podruma, pa oti e poljem irokijem, Boe dragi, to mi dogat radi! A sve dogat poprijeko ska e. Mislio se Hmji in Halile: Da bih bjeo na Malu Kladuu, ja bih mogo lako pobjegnuti, Ivanu u hilu u initi. Ja sam Bogu jemin u inio, da mu hile u initi ne u." Pa povrati konja b'jeloj kuli, pa ga vodi u tople podrume, a izi e Ivanu na kulu, te po ee rujno piti vino. Na odaji poklekoe vrata, dok upade vlaka knjigonoa, kriljak skida, do zemlje se svija, kapetanu poljubio ruku, a na ruci knjigu ostavio. Ivan tanku knjigu prou io, sve se smije Senjanin-Ivane, 145

opremio bane od Zadarja: Ev', Ivane, knjiga arovita. Ti si moju zaiskao k erku, zaiskao 1'jepu Jefimiju. Ja sam tebi knjigu otisnuo, k erka moja za udaju nije. Kad je druga nastala godina, opet sam ti knjigu opremio, nema k erka ruha gotovoga. Sad su na nju svati navalili, ban kotorski i ban kolovarski, i od mora sedam kapetana. Ne sm'jem nikom hatar itetiti, ve sam curu vrgo na koiju, a tanke sam knjige razmetnuo, ko god konja ima od mejdana, neka ide u polje zadarsko. Onda e se konji pometati, ij' ute e parip od mejdana, onoga je moja Jefimija." U Halila esto poglediva: Madarine, iz zemlje Madarske, ja kako se po imenu vi e?" Ja se zovem Vide bajraktare, a od vlakog grada Baltulina." "Ho e, Vide, pote i dogata, a evo ti pet stotin' dukata, ak' ute e na dobru doginu, pa oeni Ivan-kapetana, a banovom 1'jepom Jefimijom, da u tebi turskoga dogata, osta e ti na ramenu glava." "Ho u, bane, zakona mi moga, i ne u ti hilu u initi: " Dok kapetan vi e iza grla: O, moj sine, sinovac-Tadija, zapalite na gradu topove!" U Tadije odgovora nema, 146

ve Tadija na topove tr e, pa upali dvanaest topova, pet stotina druga sastavio. Kad Ivanu izvede kobilu, pa pojaha vitku bedeviju, bajrak nosi sinovac Tadija na alatu, vas u suhom zlatu, Halil jae svojega dogina. Kad su bili polju zadarskomu, Boe dragi, to mu dogat radi, a gleda ga Senjanin-Ivane: Dobra konja, dobroga junaka, a junaka od dobra mejdana." Kad su Zadru na kapiji bili, velika se sila iskupila, vodaju se ati i paripi, medu njima vitke bedevije, a sve gleda Hmji in Halile, gdje e vidjet bijesna paripa. Kad pogleda Hmji in Halile, a ugleda kusu bedeviju, od zendila vlakog Kolovara, gdje je vode etiri Madara, u etiri atali ulara. Kolika je iz ramena vrata, ko dva muka ponajvia lakta, a sjaji se kako ledenica. Kad na tefter konje prihvatie, taman trista konja na tefteni, na dogatu tefter zaklopie, a prati ga Senjanin-Ivane: Vide, bajro, ako Boga znade, nemoj meni hile u initi." Ne u, bane, zakona mi moga." Dovedoe moru na jaliju, taman trle etiri sahata, dobru su ti pravdu postavili, po polju su tenefe rastegli, 147

za trneie konje zavedoe, i dva topa dovukli su tute. Tcncf pade, konji poletjee, a dva topa nad njim' upalie, nek' se uje Zadru kamenomu, da su njemu konji poletjeli. Kad jc dogat u prvom sahatu, svc je stranje konje prolazio, kad je bio u dnigom sahatu, druge ti je konje pmlazio. Mlidc dobar Hmji in Halile da pred njime konja vie nema, a zavika vila od planina: Gon', Halile, iroka dogina, pred tobom je estorica konja, dva bjclana duke od Mljetaka, dva alata silna Lehovi a, i dva vrana Bortuli a starca od Kotora, kamcnoga grada, bedcvija kolovarskog bana." Mujov Halil sve mi konje prode, al' ne more kuse bedevije, nosili se polu sahata, dok zavika vila isprijeka: O, Halile, alosna ti majka! U kobile dvije posestrime, a ja sama uz konja dogina jednu sam ti odgonila vilu, a jedna je doga uputila, ho e ti se pritrgnuti ogo. Ve izvadi dvije pukle male, udri doga kraj nogu prvijeh ne e li mi odgoniti vilu, jera e ti zatrati dogata." B'jedan Halil puke izvadio, krajem doga puke mu pukoe. B'jedan dogat, brate, primaknuo, nosio se, brate, po sahata, 148

da ti prode kusa bedevija, da ti dogat buljugbae Muja, a njih dvoje naporedu tr e. Dok zavika vila isprijeka: "O, Halile, alosna ti majka, ti zatvori oba oka vrana, a razmakni izme i mamuze, i, Halile, sjajne bakra lije, ja u svoja rastvoriti krila. pa da legnem pod konja dogina, ne bi li ti uteko kobili." A kad vila raspustila krila, pa se savi pod konja dogina, odmah tiogat pred kobilu pro e. Koliko je uteko kobili, ne bi duga puka dometnula, ne bi mala ni avaza dala. A pod gradom varakli ko ije, i u njima dilber Jefimija. Ja kad dogat do ko ije strka, pa presko i varakli ko ije, koliko je usta razvratio, a konjske je o i izvalio, od straha se gledati ne moe. Dok odjaha Gojeni Halile, a sve voda svog konja dogina. Tude ih je bane ustavio, a i njima konak u inio. A kad sjutra jutro osvanulo, na Zadarju topi ispucae, povedoe dilber-Jefimiju, za njom i u varakli ko ije, u ko ijam' Jefimija 1'jepa. A kad bili usred luga pusta, dok Halile na oginu viknu, te izvadi 1'jepu Jefimiju, pa je za se na ogata baci, stade Halil bjeat u Tur iju, 149

a vi e ga Ivan-kapetane: Jesi 1' tur in iz zemlje Tur ije?" Ja sam tur in iz zemlje Tur ije, n'jesam sluga buljugbae Muja, ja sam slago, n'jesam pravo kazo, ve u glavu Hmji in Halile." A Ivan ga sa kobile viknu: O, Halile, budalasta glavo, ono mi je Bogom pobratime, a moj pobro, od Kladue Mujho, i moj pobro, beg Mustaj-beg s Like. Ti ne more cure odnijeti, jer u tanku knjigu na initi, na svog pobra Mustaj-bega Li kog, i na pobra buljugbau Muja. Posje ' e ti sa ramena glavu, opet e mi Jefimiju vratit." A kad uo Hmji in Halile, Jefimiju skide sa dogina: Jetimijo, moja posestrimo, nemoj meni hatu zamjeriti." Pa je baci u ko ije Halko, a Ivana u elo poljubi, zajedno su Senju salazili, sve do Senja kamenoga grada. U Ivana bjee dosta piva, ne da Halku za petnaest dana. Kad izide punih petn'est dana, onda ide Ivan u odaju. Mustaj-begu od zlata jabuka, a Hmjici pet stotin' dukata, a Halilu debela dogina, jo ga prekri abahijom zlatnom, i dade mu dvadeset soldata, a i svoga sinovca Tadiju, kroz planine njega ispratie. Ode Halil na Malu Kladuu, a Tadija Senju kamenomu. 150

12.

Hrnjice u Skradinu
(Po itelj) Rano rani serdar Mustafaga na Kladui, na bijeloj kuli, s bratom svojim, Gojenim Halilom, prije zore i bijela dana, Hala zore, ni sabaha nema, ni Danica pomolila lica, Mujo zove svog brata Halila: "Naloi mi vatru u odaku" Momak usta, vatru naloio, pristavi mu kahvu u ibriku, Bratu Muju kahvu uto io, a Mujo mu tada govorio: Moj Halile, sidi u podrume, siguravaj doga i malina, pa se meni u odaju vrati, da ti re em tri- etiri t'je i." Kad dijete konje sigurae, svom se bratu u odaju vrati, a Hmja mu, buljugbaa, kae: "Sestru nau iz odaje budi, nek' nam lake snese braljenice, a ti, brate, u hardove sadi, pa iznesi vina i rakije, hegbe me i; u terkije vei, meni tada u odaju dodi. Mi emo se hazur u initi, naim konj'ma na avliju sa i i gotove posjesti hajvane, da idemo niz planine sa i, ne bismo li i ar potpazili.

151

Pa ema se na Kladuu vratit, nau bojnu etu sastaviti, ne bismo li i ar prihvatili." Oba brata na noge sko ie i gotove posjeli hajvane, i odoe od bijele kule. Niz kaldrmu udarie putem. Dok sidoe na vodu Plavenac, tude ima drvena uprija, bra a dobre konje pretjerae, dok si oe pod planinu lugu, a odonlen kraj zelena luga, dok sidoe Kunari planini hvatie se od Kunare puta. Uz Kunaru dva puna sahata, dok dodoe do vode bunara, tudjeka je padalite staro, tude sjeli i otpo inuli, i bra a se napojila piva, i konji im zopcu pozobali. Bra a dobre konje pojahala, niz Kunaru udrili planinu, hvatili se polja zelenoga i jamili zelene planine Bukovice i Orahovice, jamili se do Otree puta. Otrea je nesretna planina, neobi no kroz Otreu pro i, vuci viju, gavranovi grak u, tuda esto jadikuju majke. Tuda bra a konje protjerae, u Nezdravlje polje zagazie. Tamam ravno polje pregazie, a b'jeli ih danak ostavio, a mrkla ih no ca prihvatila, uz Jadiku bra a udarie. Kad su brdu na planini bili, na planini pod omarom krivom, 152

tu dva brata konak u inila. Ujutro je uranio Mujo, pristavio kahvu u ibriku. Brata budi mla ega Halila: Ustaj, brate, sjedi mi kod krila, da ti kahvu u fildanu dadem. Dobro gledaj dok ograne sunce, dobro gledaj kud e granut sunce, po kojoj e kiti udariti: ` Pa vidjee niz Jadikovicu, najpre jednu kitu prihvatio, a u kiti suhovrha jela. Mujo bratu zavika Halilu: Dobro staza i bogaza uvaj, a ja odoh suhogranoj jeli: ` Ode Mujo strmo niz planinu, osta Halil uvaju i klanca. Kad Hmjica suhograni side, pa se jeli pope u vrhove, okrenu se sentu njema kome, pa ugleda do Janoka grada. Dok od brda udarilo sunce, iz njedara potee durbina, razvi durbin na sedam kanata, to mu gleda u sedam sahata, pa on broji po Janoku kule. Nabrojio trides't i e'teri. Kad od grada poletje kapija, iz kapije trideset momaka i za njima dvades't djevojaka, a za njima varakli ko ija. Pod ko ijom dvije bedevije, bijele su kako dvije vile, nabojene grive i per ini, pa si oe niz rosnu livadu, udarie polju irokome. Kad su polju na srijedu bili, na polju je rodila penica, 153

tuder stade trideset momaka i dvadeset dilber-djevojaka. Ustavi se varakli ko ija, pripadoe momci do ko ije, prihvatie svilena adora, svilen ador od zelene svile, raspee ga polju na srijedi. Iz ko ija ispade djevojka, a kakva je, vesela joj majka! U struku je tanka, a visoka, a u licu b'jela, a rumena, oka cma, a solufa gusta, slada su joj od e era usta. . Kako se je cura opravila, k6 da zendil ide manastiru. Na djevojci b'jahu tri kavada. Jedan crven do zemljice cme, drugi zelen do zelene trave, tre i maven, da se za njom mame. Na nogam' joj ga e od sasluka. Kakve su joj ga e od sasluka. Do pole je postavila vukom, a od pole vukom i baukom, a vijenac miem bijelijem, kud iz vee, da je ne pretee, da joj u kur ne odnese t'jela. A kako je pristala djevojka. Ruke jedne, troje belenzuke i sve joj se do lakata ta u. Ui jedne, a dvoje mendue, grlo jedno, a tri su derdana, jedan joj je od krmzi merdana, taj joj derdan grlo zalatio, b'jelo grlo crveni merdani, to djevojku pogledati 1'jepo. Drugi joj je od drobna bisera, taj joj derdan zalatio dojke, b'jeli biser, a bijele dojke, 154

to djevojku pogledati 1'jepo.. A tre i joj od utih dukata, pa ga nisko cura popu ala, na sr'jedi joj dukat funduklija. A kad Mujo stimo madarije, uzdahnuo sa srdaca svoga: Mili Boe, fisne Madarice, a za mene vidi madarija! Para nemam, a nemam dinara". Savi durbin, u njedra ga turi, pa se ode salaziti Mujo. Do pole se salazio jele, od pole se noge omakoe, Mujo pade na ledinu travu, tada puku jami karabina, ode Mujo kroz Jadikovicu, sade bratu pod omaru krivu, gdje je svoga brata ostavio. Brata svoga spavaju i nade, i Mujo ga rezil u inio i svojom ga nogom udario: Jere spava, mrtvi san zaspao! Jesam li te ovdje ostavio da mi staza i bogaza uva? Ti ne uva staza ni bogaza. Da naljeze serdar-Zakari u, da te ovdje nade spavaju i, bi ti Dasju odsjekao glavd`. Sanan momak na noge sko io, na puke mu napadoe ruke, na Hmjicu o i iskola i, a Hmjica njemu govorio: Sebi puke, usahle ti ruke! Da si jutros i ar potpazio, k6 to ga je potpazio Mujo na Jano kom polju irokome, na njem' kleta rodila penica, a anje je banova mobina, 155

a izala banova djevojka, ista sestra banova Andua, sejir ini svoje eteoce, a za njima mlade etelice. Ah kakva je, alosna ti majka! Da je vidi na polju, Halile, kako li je odgojila t'jelo, t'jelo bi joj bilo za vezira, kako ne bi za tebe, Halile. Flasno bih curu pregorio, - .arija" al' ne mogu utih mad i Halil s' odmah aik u inio, pa Hmjici bratu govorio: Da sidemo polju Jano kome, da jamimo kapetan-djevojku, meni, Mujo, gola Madarica, tebi, brate, ute madarije." Prevari se, ujede ga guja, pa zavika svog brata Halila: Daj mi konja, hajde niz planinu." Dok sidoe pod Jadikovicu, polovina pretjerala dana. Otolen su dva puna sahata, dok se side pod Crvene st'jene, dok se jame luga Mandui a. Sahat ima kroz zelene luge, dok se jame polja Jano koga. Jamili se polja zelenoga, i indiji navegalo sunce, kada udno udo opazie. Pade ador od zelene svile, metnue ga na vrhe ko ija, a povrvlje trideset momaka, a za njima dvades't djevojaka, i za njima varakli ko ije. Mujo, brate", zavika Halile, Vidi, brate, jada debelijeh! Eno ode kapetan-Madarka." 156

Halil Mujo vi e sa malina: Goni, brate, na svome ogatu, dostigni mi na konju Madarku!" Dok Hmjica polju na srijedu, Madarica pod rosnu livadu, dok Hmjica pod rosnu livadu, a djevojka gradu na kapiju. Mujo gradu na kapiju side, a djevojka pod banovu kulu. Ne e Mujo pod banovu kulu, ve okrenu tijesnim sokakom, ode Mujo pred pjanu mejhanu, tude ima posestrimu dragu, a na ime kr maricu Maru. B'jel mu dogat dode pred mejhanu, stade cika debela ogata, stade vika na njem' nestretnika, poznade ga pejik kr marica, pa izletje pred pjanu mejhanu, pod Hmjicom uhvati dogata. U sokaku odjaha hajvana, izadoe dvije cure mlade, u gospoje jamie dogata. Mara grlom viknu iz sveg glasa: Vod'te konja u tople podrume, polo'te mu zobi i sijena." Ode Mara u pjanu mejhanu, a za njome Hmja buljugbaa i dijete odgojen Halile. Mara dobar hizmet u inila, varaklije podma e emlije, a e erli donese rakije. Tamam bra a eif ugrabila, a u tome kara akam dode, Mara Muju tiho progovara: Da idemo na bojeve gomje, vakat nam je ve erati, Mujo." Kad do oe u ikli odaju, 157

gospodsku im metnula ve eru, a preljetno navalila vino. Dok Hmjicu prihvatilo vino, u Mariju o i izdrlja i: ,,Mare moj, posestrimo draga! Pita u te, da mi pravo kae, je li kakva vaa gospojica, gospojica dilber Andelija? Bi li bila za moga Halila? Jer sam, Mare, nijet u inio, ovog vakta oeniti brata: ` Kad Marua do u lakrdiju, na Hmjicu okrenula glavu, pobru svome lakrdiju baci: Prod' se, pobro, alosna ti majka! Okani se nae gospojice, gospojice dilber-Andelije, sva je uta, kako ku ka ljuta, nosa duga, zaotrenih peta, ona nije za Halila tvoga. A ako si nijet u inio ovog vakta oeniti brata, da ti kaem curu za Halila, eto, brate, niz esarevinu. Jer su doli si ani mandati od Skradina grada bijeloga. ta, Hmjica, u mandatu piu. Zove naeg jano koga bana, kakva ata ima za mejdana, ja kobilu, brzu bedeviju, da je, Mujo, vodi do Skradina. Evo vakta, a evo zemana, more brata oeniti svoga. Tvoga konja u Krajini hvale, da ga breg u Krajini nema. to ne vije u dva rama krila, tvom dogatu ute i na more. Vodi konja, moja sirotinjo, 158

Mujo, bratc, hijelu Skradinu, a ako ti Bog i sreca dade, ak' ute e dogat na mcjdanu, vjere mi c cslit osvanuti. Kako pie od Skradina bane, er Anicu me e na koiju, uz Anicu me e barilicu, moj Hmjica, mekijeh dukata, da potrebnu zapani junaku, neka more napraviti dvore, tasta svoga do ekati bana." .Kada Mujo do u lakrdiju, Marui je 'vako besjedio: Sjedi, Mare, u z8 as ti bilo! Nije lasno si i do Skradina, najprije su Jadikovci klanci, gdjeno esto jadikuju majke, a ostaju udovice mlade. I to bih ti pregorio, Mare, a znade li Modrovi a klanac, da je niza nj sedam ardakova, a u njima scdam harambaa, to uvaju Modrovi a klanac. Da bi si6 niz Modrovi -klanac, nije lasno na kapiju do i. Na njoj uva arovita guja, ijuta guja kapidija Mato, a kod njega pet stotid pandura. Tu su, Mare, vlaki stimaduri, to poznaju konje i junake, tu su kcanja ulentrali moga, vazda im je gradu na kapiji. Ja se tamo ni kro iti ne u, neka vrazi nose kafezliju, brata moga ni te.iiti ne u." Kad dijete o u lakrdiju, u svog brata o i iskola i, ta Halile u mejhani vi e:

159

Jere, Mujo, da od Boga nade. Ovog vakta oeni Halila, evo vakta oeniti brata, da sidemo bijelu Skradinu. Veli Mujo: "Ja se kro it ne u." Kad je d'jete rije prihvatilo, stade brata zaklinjati svoga: Daj mi, Mujo, izun i dogata, da ja sidem bijelu Skradinu, da ja pu am debela dogata, moj Hmjica, na varak-ko iju. Ak' ute em na dugu mejdanu, Mujo, tebi madarije ute, meni, Mujo, salte kafezlija." Mujo re e: "Ne dam ti ogata." To Halilu vrlo teko bilo, svome bratu naprijeko kae: Jera, Mujo, da od Boga nade. Ako nam je ostao od baba, u njemu ti polovinu pitam. Ako smo ga stekli na mejdanu, i tako ti polovinu pitam. A da smo ga kupili za blago, i tako je moja polovina. Ako ti ga dovela kaduna, u njem', Mujo, hise moje nema. Ili dati, il' ne dati, Mujo, ja u i i bijelom Skradinu." U tom zboru zora udarila. Vidi Mara, ne e brez belaja, pa Hmjici besjedae Mara: ta je tebi, jedna iftelijo, jesi li se prepanuo, Mujo, tijesnoga Modrovi a klanca, i niz klanac sedam ardakova, to u njima sedam harambaa? Ako si se prepanuo vlaha, moju u ti knjigu na initi, 160

pa e lasno si i do Skradina, a tebe u preobu i, Mujo. Na te udrit popovske haljine, od dogata nacini u arca. Kad okrene od Janoka grada, Jadovnu e pregazit planinu. Doklen side Modrovi a klancu, prva e te do ekati guja, ljuta guja Tomanovi -Vu e. Kad ispane na poglede, Mujo, vidje e te sa ardaka Vu e, i svoje e opremit pandure u tijesan Modrovi a klanac. A nemoj mi moriti se, Mujo, nek' te svedu bijelu ardaku. Pita e te Tomanovi -Vu e: - Oklen, Mujo, arovita gujo, zar si uo za nae veselje? Pa se nije oeniti s mirom, ni ljepoti udati djevojci. Da se ne e dogoditi blizu?Podaj knjigu Tomanovi -Vuku, pa e tebe propustiti Vu e. Druga e te do ekati guja, na ardaku Bjelobr e Vu e. Pita e te Bjelobr e Vu e: - Oklen, Mujo, arovita gujo? Zar si uo za nae veselje, pa se nije oeniti s mirom, ni ljepoti udati djevojci?Podaj knjigu Bjelobrku Vuku, pa e tebe propustiti Vu e. Otolen je sahat do azdaka, do ardaka harambae Pavla. I njem' podaj knjigu arovitu, pa e tebe propustiti Pavle. Otolen je sahat do azdaka, do ardaka Pivojla vojvode. 161

Pita e te Pivojle vojvoda: - Gdje e danas, Mujo nesremi e? Podaj njemu knjigu arovitu, pa e tebe propustiti s mirom. Otolen je sahat do ardaka, do ardaka Ladojla vojvode. U bogaze pasti e panduri, odve e te do bjela aniaka. Pita e te Ladojle vojvoda: - Gdje e danas, iftelija Mujo? Podaj njemu knjigu arovitu, pusti e te vojvoda Ladojle. Otolen e udarid, Mujo, udariti Mandui a lugu. Kad se hvati polja skradinskoga, tu su vlasi hendek pretrapili, a u hendek vodu navratili. Na hendeku na ekme uprija, na njoj sjedi orava Marija. Pa e gradu na kapiju si i, na kapiji kapidija Mato. Pita e te kapidija Mato: - Kud e, Mujo, arovita gujo? Zar si uo za nae veselje, pa se nije oeniti s mirom ni ljepoti udati djevojci. Ti mu pnii knjigu arovitu, pa e tebe prpustiti s mirom. Pa e dalje polaziti, Mujo, al' ne udri pod banovu kulu, ve naljezi kroz tjesne sokake, do mejhane kr marice Pave, pa kod Pave konak u inite. Ona e ti biti na pomo i, da oeni gojenog Halila mladom ercom od Skradina bana." U rije i u kojoj bijahu, kad zorica pomilila lice. 162

Sko i Mujo na noge lagane, pa dozivlje Gojenog Halila: Ha, na noge, moj brate Halile, jer je nama vakat putovati!" Vidi Muja, ujela ga guja, na se me e popovske haljine. Vodi Mara Mujova dogata, od njega je arca na inila, pa mu daje knjige arovite. Na gotove konje zasjedoe, pa odoe poljem zelenijem. Kad su doli Modrovi a klancu, ugleda ih Tomanovi -Vu e. Svoje Vu e opremi pandure, dovedoe Muja i Halila. Pa govori Tomanovi -Vu e: Oklen, Mujo, arovita gujo? Zar si uo za nae veselje, pa se nije oeniti s mirom, ni ljepoti udati djevojci. Da se ne e dogoditi blizu?" Tad mu Mujo tiho progovara: Ostavi se, Tomanovi -Vu e, gdje ti Muja vidje i Halila?" Tad mu knjigu dade Maruinu. Kad je Vu e dobavi u ruke, pa pogleda niz knjigu jaziju, svoju kapu oborio s glave: Opra aj mi, brate duhovni e, nemoj mene povidjeti banu, to sam tebe rezil u inio. Dvades't u ti dati madarija, jera moje nije nuse glave." Opra a mu, madarije primi, pa okrenu niz Modrovi klanac. Otolen je sahat do ardaka, do ardaka Bjelobrka Vuka. Ugleda ih Bjelobr e Vu e, 163

u bogaze opremi pandure, do ekae Muja i Halila, uhvatie, svedoe ardaku. A iza6 Bjelobr e Vu e, teko kara na dogatu Muja: Gdje e, Mujo, Boji nesretni e, zar si uo za nae veselje, pa se nije oeniti s mirom, ni ljepoti udati djevojci" Ne jede mu ni rije i Mujo, jednu knjigu dade Maruinu. Kad je knjigu preu io Vu e, svoju kapu oborio s glave, duhovniku uzendije ljubi: Oprosti mi, brate duhovni e, to sam tebe rezil u inio, nemoj mene povidjeti banu, da ti dvades't madarija dadem, jera moje nije ruse glave." Oprosti mu, madarije primi, ode Mujo niz Modrovi klanac. Otolen je sahat do ardaka, do ardaka harambae Pavla. Ljuta ga je opazila guja, ljuta guja harambaa Pavle, na pandure zorbu u inio: Ev' odovud niz bogaze Muja." Poletite, ni jednoga ne bilo! Poletjee, uhvatie klance, uhatie na dogatu Muja, dovedoe Pavlovu ardaku. A iza6 Pavle iz ardaka, ljuto kara Muja i Halila. Mujo Pavlu ne e ni rije i, vet mu knjigu podade Marinu. Kad je Pavle knjigu prou io, svoju kapu ukinuo s glave: Opra aj mi, brate duhovni e, 164

etrest ti evo madarija, nemoj mene povidjet gosparu, to sam tebe rezil u inio." Oprosti mu, primi madarije, ode Mujo niz Modrovi klanac. Odolen je sahat do ardaka, do ardaka Pivojla vojvode. Pivojle ga vidje sa ardaka, u bogaze opremi pandure, uhvatie, dovedoe Muja. Izaao Pivojle vojvoda: Gdje e, Mujo, danas, nesretni e? Zar si uo za nae veselje, pa se nije oeniti s mirom, ni ljepoti udati djevojci? Amo su te donijeli davli." Mujo ne e njemu ni rije i, vet mu knjigu dade Maruinu. Kad Pivojle knjigu prihvatio, Pivojle je kapu oborio: Oprosti mi, brate duhovni e, to sam tebe rezil u inio." Oprosti mu, primi madarije, pa zagazi niz Modrovi klanac. Otolen bi sahat do ardaka, do ardaka Ladojla vojvode. Ladojle ga vidje sa ardaka, u bogaze opremi pandure. Tek odoe, Muja uhvatie, dovedoe bijelu ardaku. A izi6 Ladojle vojvoda, teko kara Muja na dogatu: Gdje e danas, i8elija Mujo, zar si uo za nae veselje? Zar se nije oeniti s mirom ni ijepoti udati djevojci, da se, davo, dogoditi ne e." Mujo njemu ne e ni rije i, 165

vet mu knjigu dade Maruinu. Kad Ladojle knjigu opazio, svoju kapu oborio s glave: Oprosti mi, brate duhovni e! eset u ti dati madarija, nemoj mene povidjeti banu, jera e me rezil u initi." Oprosti mu, primi madarije. Ode Mujo niz Modrovi klanac zcicnome Mandui a lugu, hvatio se polja skradinskoga. Kad je bio nasred polja ravna, tu su vlasi hendek pretrapili, a u hendek vodu navratili, na hendeku na ekmek- uprija, na njoj sjedi orava Marija, a uza nju hiljada pandura. Birdem Mara opazila Muja, na upriji opremi pandure. Uhvatie, dovedoe iva, pa ga Mara suval u inila: Gdje e, Mujo, arovita gujo?" Mujo njojzi ne e ni rije i, vet joj knjigu dade arovitu. Kad je vidje orava Marija: Kuku danas, brate duhovni e! Sedamdeset evo madarija, nemoj mene povidjeti banu, to sam tebe rezil u inila." Oprosti joj, primi madarije, ode Mujo poljem skradinskijem. Gradu Mujo na kapiju side, na kapiji arovita guja, ljuta guja kapidija Mato, kod njeg' tristo pla enika ima. Birdem Muja vidje i Halila: Ev' odovud, djeco, nesretnika, poletite, pa ga uhvatite!" 166

Poletjee, te ga uhvatie, dovedoe kapidiji Matu, a Mato mu tiho progovara: Gdje e danas, iftelija Mujo, zar se nije oeniti s mirom, ni ljepoti udati djevojci?" Mujo Matu ne e ni rije i, vet mu knjigu dade Maruinu. Kad je Mato knjigu prou io, svoju kapu ukinuo s glave: Opra aj mi, brate duhovni e! Rezil sam te u inio teko, osamdeset primi madarija, nemoj mene povidjeti banu." Oprosti mu, primi madarije. Ode Mujo gradu na kapiju, niz tijesne zagazi sokake. Ne e Mujo pod banovu kulu, vet okrenu na lijevu stranu. Mujo side pred pjanu mejhanu, tude ima glavnu posestrimu, u mejhani kr maricu Pavu. Kad mu dogat dode pred mejhanu, stade cika debela dogata, a na njemu vika nesretnika. Poznade ga posestrima Pava, u sokake side do dogata, pod Hmjicom uhvati dogata, pa mu Pava re e u sokaku: Gdje si, Mujo, Bogom pobratime, u zemana tri godine dana? Kako n'jesi si6 do Skradina, Pava pare nema ni dinara, kako tebe nema do Skradina." Mujo Pavi ne e ni rije i, vet mimo nju prode u mejhanu. Izletjee dvije cure mlade, u Pavice konje prihvatie, 167

a Pavica tiho progovara:

Konje vod'te u tople podnune!" Ode Pava pobru u mejhanu i dobar im hizmet u inila, varakli im podma e emlije, a e erli dodade rakije. Dok Hmjica ejif ugrabio, i arko im prisjedilo sunce, Pava Muju veli u mejhani: Da idemo u bojeve gornje, vakat nam je ve erati, Mujo." Izidoe u ikli odaju, iznese im gospodsku ve eru, a pripravi crveniku vino. Ve erae i eglenisae, Mujo Pavi veli u mejhani: O, Pavice, posestrimo draga! Pita u te, da mi pravo kae, je 1' vam kakva gospojica Ana? Jer sam, Pave, nijet u inio, ovog vakta oeniti brata. Bi li bila za moga Halila?" A stade mu zboriti Pavica: ,A kakva je naa gospojica! ^Sto je, Mujo, odgojila tjelo, ne gledala sunca ni mjeseca, ni bijela dana, ni oblaka. Imala je dosta muterija, pa ne ela naa kafezlija. Babu joj se ve e dodijalo, pa Anici eri govorio: - Udaji se, moja kafezlija, zar e baba spremit u prosjake? to mi ljeto ja ma donijelo, svatovski mi konji pozobae. to bijae bjelice penice, izjedoe tvoje muterije. to bi, Ano, vina i rakije, 168

popie na odaku mome. A Anica babu besjedae: - O, moj babo, od Skradina bane! Zar li ti je dote ala Ana u zemama sedamn'est godina'? Sad u glavom i i po svijetu, kako p ela po medenu cvjetu. Veli njojzi od Skradina bane: - Metnu u te na koiju, Ane, a sitne u raspisat mandate, niz sedam ih spremiti zemalja. Ko god ima konja za mejdana, ja kobilu, brzu bedeviju, nek' je vodi tvrdome Skradinu, nek' hajvana pu a na koiju. To joj re e, pa na noge sinu, sade bane na svoje ahare, gdjeno curi sjede muterije: - Svaki svome hajde zavi aju, ja u moje spremiti mandate. Sved'te konje bijelu Skradinu, pu ajte ih na vrh na koije. Ko je godjer curi muterija, nek' ih vodi kroz nedjelju dana. Sved'te ate, a vod'te paripe i kobile brze bedevije. Osta bane piu i mandate, oprema ih u etiri strane. Vrjeme traja za nedjelju dana, sve se kupi bijelu Skradinu. Petak danas, a sjutra subota, rok nedjelja, mejdan ponedjeljak." Skupili se ati i paripi. Kad jim cvijet nedjeljica dode, a na gradu ciknue topovi, Mujo Pave pita u mejhani: to je ono, posestrimo draga, da me nije opazila straa?"
sve

169

Nije, Mujo, eljela te Pava. Nijc ono od Skradina straa, vc je ono Banovi Mihajlo, iongraduodeukapiju, potpisivat konje i junake. Sto potpie konja i junaka, svakom uzme utu madariju, pa svakime Miho ugovara. iji parip na koiju dode, da je njegov parip od mejdana." To Hmjica stade govoriti: Ne dam, Pavc, debela dogata, da bi curu nikad ne vidio: ` A u nj Halil o i iskola i: Da e, Mujo, da e ifutine, rad' to sam sc zamu io 'vamo, rad' ljepote kafezli Anice, ja u vodit konja na kapiju." To mu re c, pa na nogc sinu, sade Halil u podrum dogatu. Od jasala drijci dogata, ljubi konja s' obcdvijc stranc: Moj dogatc i brate i dru -i.c! Ohromi mi u nogc etiri, a objesi ui niz obrazc, dok tc gradu stcgncm na kapiju, ne bi 1' Bog d6, Miha prevario." Hajvan bjee, ama znadijae. Svede konja u krive sokakc, kad mu stade klecat niz sokakc, a za njime pristanula Pava. Stegli konja gradu na kapiju, a Banovi sjedi u emliji. Pred sobom je tefter rasklopio, u em' konje pie i junake. Halil njemu Boju pomo viknu, Banovi mu prihvatio zdravlje: Da si zdravo, opran bajraktare! 170

to si gradu si6 na kapiju?" Da popie mene i dogata, da ga sjutra pu am na koiju." A to e ti, alosna ti majka, zato vodi sakata hajvana? Zar ne vidi ata i paripa i kobila brzih bedevija? Kad popiem tebe i dogata, meni da e utu madariju." Banovi u, mlad' gospodi i u, ti ne ali moje madarije, da u dvije da ti krivo nije." Dok popisa konja i junaka, i dade mu japtu na junaka. Kada vidje kr marica Pava, da prevari Banovi -Mihajla, na mutluk tr i u mejhanu, iza glasa mutuluke pita: Eno Halil prevari Mihajla!" Mujo sedam dade madarija mutuluka posestrimi Pavi. U tom Halil dovede dogata, tegle i ga u podrume vru e, poloie zobi i sijena. Mujo Pave u mejhani pita: Posestrimo, za Boga miloga, ijeg konja najbrjcga hvale, da e prvi na koiju sa i?" Pava Muju u mejhani kaza: Hvale, Mujo, vitku bedeviju, jer je s mora do6 Arapine. Sedam mu je odn'jela mejdana. Kad je naa ula kafezlija, v'oma se je kahar u inila, vazda suze od o iju valja." A kae joj u mejhani Mujo: I dogat je mejdandija stara, vidje emo, dok ograne sunce." 171

U tome im kara akam dode, mrku tude no cu preno ie. Kad ujutro arko granu sunce, na Skradinu pukoe topovi. ta je ono, posestrimo draga?" Eno, Mujo, na belaj udrio, ve se stere oha venedi ka od avlije, gradu do kapije, kud e naa nalje kafezlija, sad e vidjet od zlata ko iju, pod ko ijom dvije bedcvijc, bijcle su kako dvije vile, pa e gradu na kapiju si i, sejir init konje i junake." U rije i, gdjeno i bijahu, kad naljeze ko ija od zlata, u ko iji kafezlija mlada. Ona gradu side na kapiju, u kapiji ustavi ko iju, bir podie kafcz na ko iji, na kafezu naslonila glavu, sejiriti konje i junake. Svak navodi ata i paripa, i kobile, brze bedevije, svakog sejir ini kafezlija. Kad naljeze s mora Arapine, a navcde vitku bedeviju. Kad ga vidje kafezli Anica, pa zatvori varakli ko iju, Arapinu iz ko ije viknu: Kopilane, morski Arapine! Bogami ti sudenica n jesam, volim sko it u more na glavu, neg' ti moje da obljubi lice!" To Arapin haje i ne haje, on odvede vitku bedeviju, a napade dijete Halile, on pritegli sakata dogata, 172

ukaza se na ko iji Ana. Kad ugleda Mujova Halila i kod njega sakata dogata, Anica se iz ko ije javlja: Madarine, vesela ti majka! Dobro ti si podgojio t'jelo, ah, da ti je pasja bedevija, da mi prvi na koiju side." Veli Halil Ani kod dogata: Oj, Anice, iz oka zenice! Dovu Bogu ina gospodaru, da prehrne dogat od mejdana, bogami je mejdandija stara." Osta Ana Boga moliju i, ode Halil niz rosnu livadu, momak side lugu zelenome. Duga trka, etiri sahata, ispred luga gajtane prepeli, za gajtane konje zavodili, sve na gajtan prsi naslonili. Doklen Halil zavede dogata, potegoe, gajtan prekidoe, a u polje konji udarie, Halil konju kolane pritee. Gledaju ga etiri Madara, pa mu vi u grlom iza glasa: Madarine, grom te udario, to ne jae sad dogata tvoga, al' ga danas ni pu ati ne e?" Viknu momak iz zelena luga: Ako meni do poljetka dode, ne recite da je prijevara!" Tada momak sjede na dogata, u zeleno polje udario. Tako traje do pola sahata, dostie mu jedan dundar konja, gdje ih stie, ostavi ih za se. Opet malo naprijed bijae, 173

opct stie jedan dundar konja, tri velika ostavi dundara, tad miljae da prvi bijae, po e svoga zaftiti dogata. Tad zakliknu nagoilCinja vila, ona vi e imenom Halila: Goni konja, ja te poeljela, zar ne vidi, njima ne vidio, gdje si gotov na koiju prvi." Momak za u ta klikuje vila, tad u ruku dobavi tatarku, premetnuo tri- etiri puta. Stade cika Mujova dogata, a na njemu vika nesretnika, trbusi mu o tle udarie, bakra lije zemlje zahvatie, trbusi mu djetelinu pasu, sad bi rek6 da je od lugov.a. Kad dostie dva dobra alata, dva alata Sekul-kapetana, i kobilu Petra denerala, i dva vranca Ivan-kapetana, i zekana be kog bajraktara. Koga stie, ostavlja ga za se, tad miljae da prvi bijae. Zafti momak pod sobom dogata, zaklikova vila iz oblaka: Goni xonja, ne ivio majci, zar ne vidi morskog Arapina, i njegove vitke bedevije?" A kad momak o u na dogatu, v'oma kara pod sobom dogata, jer su tre i sahat prihvatili. Dok su sahat tne i izvrili, etvrtoga kraja dobavili, stadoe im konje mijeati. Halil vi e morskog Arapina: More li ti primicat kobila?" 174

A Arap mu tiho progovara: Ne progoni tanak Madarine! Hiljada ti evo madarija, ne gubi mi bedeviji nama, sedam mi je odnjela mejdana. Na poklon ti kafezlija mlada." Za to momak ni habera nema, ve pretjera debela dogata. Arapin ga s' bedevije vi e: Madarine, alosna ti majka, zar ne ali pod sobom dogata, pod dogatom plo a ne imade, iz kopita cma krv izbija." ao njemu debela dogata, ustavi ga, alosna mu majka, sve etiri plo e pod dogatom, tad ga izmom i mamuzom krenu. A dogat mu odmahuje repom, ne more mu maknut kora aja. Stade biti Mujova dogata, stoji cika debela hajvana, podviknula nagorkinja vila: Zar ne vidi, njima ne vidio, Arapove splentale ga vile, kamoli ti dvije puke male? Eto ti jih u grivi dogatu, pa kroz grivu pali iz puaka." Pukoe mu dvije zlatke male, tad mu ogat noge otvorio. Kad je bilo od pole sahata, stadoe se mijeati glave. Vidje li ti morskog Arapina! U ruci mu paklena kandija, ogata mu udari po glavi, dogat mu se u kolovrat vrati. Na dogatu dobar binjedija, udara ga izmom i mamuzom. Kadli malo naprijed bijahu, 175

kraj Arapa natjera dogata, na o i mu napadoe krila, nuz bedre mu sinu emerlija, ramena mu obori i glavu ostalo mu trupa na kobili. To ga malo gleda i veliko, jer izilo gradu na bedeme. Kraj kobile pretjera dogata, prvi dogat na koiju side. Iz koije izleti djevojka, pod Halilom uhvati dogata: Bogu hvala, kad sam do ekala, n'jesam cmu zapanula avlu." Priletjee odmah hizme ari, od Anice konja prihvatie, a pukoe topovi na gradu, enluk ini od Skradina bane. Tad se Halil s Anicom jamio, pa se e e kraj ko ije zlatne, i esto joj prinosae glavu, b'jelom grlu i groznom derdanu, i esto joj zakidiva zube. Kad eto ti deset hizme ara, oni vode lijepu djevojku. Ljuto cvili lijepa djevojka, a spominje tursku vjeru esto: Turska vjero, rano neprob6na, bre ti mi u ludosti prodc!" Halil svoje kafezlije pita: ta je ono, srce moje drago?" Kazuje mu banova Anica: Moj dragane, mladi bajraktare, ono mi je iz dvora robinja, pa je babo me e na koiju, turkinja je, cma kukavica, erca Zlata, Brdali -Merdana, zaru nica uli a Nuhana, posestrima Mujova Halila. 176

Evo dvan'est punijeh godina, sa mnom vazda u kafezu bila. Sad e pjee tr at bajraktari." Kad to o u dijete Halile, on niz prsi objesio glavu. Kad to vidje kafezlija mlada, pa mu Ana tiho progovara: ta je tebi, dragi bajraktare, al' ti tanka, a visoka n'jesam, al' ti b'jela, al' rumena n'jesam? Il' ti soja gospodskoga n'jesam, al' ti n'jesam na tvom srcu draga, to se valja po prsima glava?" Tad joj Ha1i1 tiho progovara: Ovdje nigdje nikog moga nemam, nemam na kom tebe ostaviti, ja bih pjee tr 6 na koiju, kad u tebe robinjica bila, nek' ti hizmet ini dovijeka." Onda ona njemu govorila: Ti se meni ne boj ni dogatu, dok je babo od Skradina bane!" Stadoe se svla it bajraktari, i svu e se dijete Halile, na koiji ostavi haljine. Kad pedeset pode bajraktara, kad su bili usred polja ravna, trka pjeka dva puna sahata, potekoe laki bajraktari. Kad su bili u prvom sahatu, Mujov Halil u zadnjijem ska e. Kad jamie drugoga sahata, Mujov Halil u srednjem bijae. Kad je bilo od pola sahata, naprijeda gleda bajraktara, gdje daleko Ivan ugrabio. Tad se za njim Halil nastavio. Kad stadoe pored bit ramena, 177

Halil vi e lvan-bajraktara: Morc li mi primicati hala?" Mimo nj' momak na koiju pro e, a izala Brdali a Zlata, pa ugleda Mujova Halila, poznade mu made na miici: Bogu hvala, kad sam do ekala, kad ja moga vidjeh pobratima!" Hiljada se razori puaka, u tomc mu sre a donijela, banovi su blizu hizme ari, na rukama jamie Halila, a topovi pukoe na gradu. enluk ini od Skradina bane, zet mu drugu odnese koiju. Na rukama njega donijee, sjedoe ga tastu uz koljena, ban Halila urkom prigrlio, a svoju mu au poku io. Tako traja, dok mu no ca dodc. Dvan'cst mu se skupi vije nika, pa stadoe zborit vije nici: Dajder, bane, da se posluamo. Zeta ste e mlada bajraktara, a na tebi banovina teka, jera tebi devedeset ljeta, da metnemo novog denerala, nek' upravlja tvojom banovinom." To im bane vrlo kajil bio, deneralsku kapu ustakoe, a banovu hrku prigmue, deneralsku sablju pripasae, a zavika dvan'est vije nika: Bogu hvala, novog denerala! Sad upravljaj kako ti je drago: ` U Skradinu to bi poglavara, na r - .ijafet idu deneralu, pa gledaju novog denerala. 178

Tako traja za nedjelju dana, veliki im slobod u inio, sva ija je otvorio vrata, i na gradu dig6 kapetana i obno mu otvorena vrata. Tako traja za petnaest dana, Modrovi a die harambae, iz uprije oravu Mariju. Kad esn'esto jutro nastanulo, zajadio u mejhani Mujo: Pave moja, posestrimo draga! More si i do Halila moga, zaiti mi u brata dogata, da ja, Pave, idem u Krajinu, beli se je Halil pokrstio raz Anice, kafezlije mlade. Da Bog da ga poelio Mujo!" Pava Muju u mejhani vi e: Na zijafet hajde deneralu, vazda ekaj do akama, Mujo, razi ' e se dvanaest vije nika, pa zaiti debela dogata, Halil e ti devab u initi." Mujo sko i na noge lagahne, Mujo novom dode deneralu. Kad ugleda svog brata Halila, pojekuje sa srdaca svoga: Pristupiti valja deneralu." Kad pristupi novom deneralu, dobro mu je mjesto na inio, vazda bio do zahoda sunca. Razide se dvanaest v'je nika, Mujo brata zavika Halila: Moj Halile, Boji nesretni e! Jesi li se, brate, pokrstio raz banove kafezli Anice?" Nijesam se pokrstio, Mujo." Daj mi konja, dijete Halile,
179

da ja odmah idem na Krajinu." Halil veli bratu Muju svome: ,.Odmah hajde Pavi u mejhanu. No as ekaj mene na mejhani, mrkle no i do sedam sahata. Sad u si i pred pjanu mejhanu, i dove u debela dogata, i dove u cure obadvije. I vidi li, nesretni e Mujo, otkako je Skradin postanuo, u njem' nikad pravo nije bilo, kao to sam danas u inio. Sva ija sam vrata otvorio, sa kapije dig6 kapetana, a uprije oravu Mariju, s Modrovi a sedam harambaa, sad u njima ni pa eta nema. No as emo bjeat na Krajinu, mrklc no i o scdam sahata." Odmah Mujo na noge sko io, eka brata u pjanoj mejhani. Dok mu sahat sedam udario, Halil side pred pjanu mejhanu, i dovede debela dogata. Kraj Halila cure obadvije, a hazur mu Mujo iz mejhane. Izvedoe kosata malina. Halil jae debela malina, a Hmjica pritite dogata, Halil svoga pokre e malina, a dariva posestrimu Pavu, akom Pavi madarije dava. Osta jadna kukaju i Pava, ode Mujo gradu na kapiju, i pobjee poljem skradinskijem. Gdje je sre a, tu je i nesre a. Kad padoe do zelena luga, sve lugove pritisnula tama, 180

pa zatreta, grom ga udario. Izgubio uz planinu puta. Mu io se kraj zelena luga, dok od bida udari Danica, a za njome sabah i zorica, a pukoe topovi na gradu. Za njima se poto otisnuo, brdom pjeci, konjem konjanici, uhvatie Modrovi a klanac. Dok se Mujo dobavio puta, pa na prvi bogaz napanuo, usu lunta oko dnuna puta. Tude se je prepanuo Mujo, pa zavika Brdali a Zlatu: Baci u te sa dogata moga, mogu s tebe izgubiti glavu." A zavika kafezlija mlada: ,,Moj djevere, od zlata prstene, ako ali dopanuti rana, goni konja na lijevu stranu, gdje su nae zimovale ovce. Da udari od Be a esare, niko tebe izvaditi ne e, kamo 1' babo od Skradina bane." Svmue se u pe inu st'jenu, u pe inu konje uvedoe. Na Muja se sila ukupila, a Mujo se iz pe ine brani, ne mogu mu nita u initi. Dovezoe baljemez-topove, bie Muja tri bijela dana. Nije lasno brdo oboriti. Kad etvrto jutro nastanulo, al' Halilu dodijala eda: Sad u, Mujo, zaklati malina." A zakuka kafezlija mlada: Bi e tvoja oblomljena krila!" Tu izi8 od Skradina bane 181

i njegovih dvanaest vije nika. to banova osudiva pravda? Da dovede trides't djevojaka, sve sestara vlakijeh serdara i pred njima Ivkovi a Kosu, da varaju djevojke Halila, ne bi li ga izmamile sama. Strana sila pri eka Halila, da ga biju iz dugih puaka. Kad im kolo dode djevojaka i pred njima Ivkovi a Kosa, pa namjesti kolo na ledini, a zapjeva kolovoda Kosa, a pripjeva Mujova Halila: O, tur ine, dijete Halile! Ako jesi muko ikoliko, ispanider pred pe inu stjenu, da me vidi kolovodu mladu. I via sam i ljepa od Ane." Al' to uje dijete Halile, u Halila, alosna mu majka, Anica mu na krila zaspala, pa mu ao probuditi Ane. Opet pjevnu Kosa Ivkovi a, a pripjeva Mujova Halila: Ako li si muko ikoliko, da te vidim, alosna ti majka!" S krila mu se probudi Anica: ta je ono pred pe inom st'jenom?" Kolo pjeva trides't djevojaka, en' izala tvoja jaranica, jaranica Ivkovi a Kosa. Vidje u je da u poginuti." To joj re e, pa na noge sinu, a zakuka kafezlija mlada: Nemoj moju gledat jaranicu, ubi e te, prevariti e te: ` Za to momak haje i ne haje, 182

iz pe ine kolu prlprtluO, uhvati se s kolov040111 X0.101fi, okrenue kolo na0kol0, ne mogae ubiti Halilr, Kail Kosa vidjet jaraNCU, da djevojci na pedinu a1Qa, svmu kolo pe ini na vtati. Kad uljeze tri'est djevojAlta, dok Anica Kosu opazija, s djevojkom se zagrlivi lJubi, Kosa vrlo mudra i razumna, ponijela depe kuhanije, pa jim Kosa slatkariju dava, Iza toga do malo zemana neko pjevnu niz Modrovi klanac, kako vi e, k6 da jelen ri e, i bukovo polije e li e. Halil veli: Evo, Mujo, Tala." Mujo re e: Otklen ti je Tale? alosna ti u pe ini majka!" Tad pukoe dvije puke male, i oba su bistra deferdara, poznaje jih dijete Halile: Eno, Mujo, dvije puke male, ono oba idu Kurtagi a, njihovi su, brate, deferdari." U rije i u kojoj bijahu. kad pukoe dvije puke male, poznaje ih dijete Halile: Eno, Mujo, puke dvije male, i oba su bistra venedika, bra a idu, dva Ferezagi a." U tome se zametnula kavga. Grmi, sjeva, krv se prolijeva, tako traja etiri sahata. Pala tama od neba do tala, nije tama da je od oblaka, ve od brza praha i olova. 183

Kad u peti sahat udario, vika stade pred pe inom st'jenom. Kad ugleda dijete Halile, gdje se temre pobi u ledinu, na temretu zelen bajrak vija, to bijae Duli u Nuhane, tada Halil pade do Nuhana, nike krile, u elo se ljube. Stadoe se kupit bajraktari, trideset se skupi bajraktara. Kad se trides't skupi bajraktara, iz pe ine i ar izvadie, pod'jeli im trides't djevojaka. Svakom dade po tanku Madarku, a Duli u Brdali a Zlatu. Ko pogibe zalosna mu majka, ko ostade vesela mu majka! Dotlen bili krvnici vojnici, a otonlen ki eni svatovi. Tu ehite svoje pokopae, ranjenike svoje ponijee, okrenue uz Modrovi klanac, i odoe svome zavi aju.

Pri anje o Muju Hrnjici i njegovoj

bra i

Kako se medu Bonjacima, a osobito medu Kra jinicima pri a, Hmjica Mujo noden je u LiCi na Udbini. Otac mu je doao iz Anatolije s Fazil paom, koji je toga vremena bio valija u Kninu. Hmji in se otac oenio sestrom Kozli a Huremage i poginuo je prigodom etovanja u Principovini. Njegove sinove Muja, Halila i Omera, koji iza njega ostae kao nejake sirote, prihvati njegov daida i othrani ih; no kad su odrasli i punoljetni postali, tada ih Li ani ne mogoe trpjeti, nego ih optue kod oblasti, te Kozli a Huremagu i njegove sestri e bez daljnjeg pitanja iz Like presele na drugo mjesto. Uzevi tako bra u Hmjice i njihovu majku, odvede ih Kozli Huremaga iz Like preko Petrova sela, onda preko vode Korane, sela Sturli a i preko vrela u Pe ima (Vidovskom), koje se otud jo i danas zove Huremagina voda, a odavde u Veliku Kladuu u kotaru cazinskom. Tamo ih ostavi na meraji, a on se povrati nazad u Liku. Kad su bra a Hmjice na mjestu, gdje ih je daida Huremaga ostavio, sebi od zelenih grana nad glavama kolibu savili, tada re e njihova majka: "Sinci moji, vidite li, gdje smo i kako smo: nit' u desnoj nit' u lijevoj nita nemamo, samo Boga Stvoritelja, Koji sav svijet hrani." Pri tom pogleda svoga sina Muja, besjede i mu, da ode u Banju Luku i da im kupi jednu kravu za njihove hrane. To poslua Hmjica Mujo, te se otputi u Banju Luku i doavi onamo na du an jednoga hadije, sjede na efenak, da se od

184

185

mori. Re e njemu taj du andija, da ode s du ana, jer da e domalo stignuti harambaa sa svojim drutvom i od trgovaca po obi aju hara pokupiti. Kad je Mujo razumio rije i, udio se takvom govoru, udio se i do udit' se ne mogao, te on re e bazrdanhadiji: "Ja sam sustao, odavde ustati ne u, a ti moe i i, kamo tebi drago, vjera i Bog plati u ti, to ti falilo bude". Na to njega hadija upita: " im e, bolan, meni platiti, kad ja vidim da si siromaan i da si u jadnom stanju?" Onda njemu Mujo odgovori: "Vidi ovaj mandal pred du anom, taj e tebi tetu naknaditi i efil za me biti." Hadija ostavi otvoren du an i Muja prekrtenih nogu na efenku. Malo iza toga dode harambaa sa svojim drutvom. Na svima debe i ilike i crvene velike kape, fuknja e zvane, i svilene kite do ramena, a na njima ohane haljine. Pristupivi du anu, harambaa potrai od Muja kabanicu, opanke i cijelo odijelo za drutvo. Mujo njemu sve zatraene stvari dohvati iz du ana i predade bez prigovora. Kad je harambaa primio robu i razdijelio je medu drugove, tada Mujo re e harambai: "Daj pare!" A ovaj mu odvrati: "Ja ne pla am to oduzmem, zar ti to ne zna?" Kad je Mujo razumio rije i harambaine poguli mandal od du ana pa udari harambau i sa zemljom ga sastavi da je odmah mrtav ostanuo, a drutvo mu u bijeg pohiti. Mujo potr i za njima u potjeru s mandalom i svijeh ih do vode Crkvine izvan Banje Luke umlati. Kad to u paa banjalu ki, pozva Muju preda se, te ga upita, ko je i oklen je. Mujo njemu ovako odgovori: "Ja sam, paa, od kraja serhata, mjestimice od Velike Kladue, moja me je mati opravila, da joj to kravice kupim: ` Onda njemu paa odgovori: "Ti e kod mene musafir ostati, pa poto sam ja od cara ferman dobio, po kome meni valja serhat ophoditi, to u i tebe sa sobom tamo povesti". Tada paa za Muju kupi 4 186

vola i poslije nekoliko dana paa pode iz Banje Luke i s Mujom dode u Veliku Kladuu, raxa nc adarc na zemljitu Koanici, i to na mjestu, koe se i sada zove "Paina luka". Odmah zapovijedi, te se Muju tu saiida kula i ujedno Muja postavi nadzomikom kordona bos. Krajine i povrati se nazad u Banju Luku. Mujo je prvo svoje junatvo pokazao u Banjoj Luci tim, to je razbojni ku etu potukao i vele, da jc to bilo 1637. Od toga vremena nastavio je Mujo svoga konja trkati i u svakoj konjskoj obdulji njegov konj mogao prvi ujagmiti i dar ugrabiti; a tada je sa svojom bra om Halilom i Omerom, kao to se to i iz narodnih pjesana, koje se i danas medu bosanskim narodom pjevaju, uvidjeti moe, etovao u Hrvatskoj i Dalmaciji i silazio do Karlovca, Zadra, Siska i ak do Zagreba. Kad su Mujo Hmjica i njegova bra a Halil i Omer u Dalmaciji etuju i u ruke Duraina vojvode pali i zasunjili se, uje to Mujov pobratim, Naki Husein iz Broda, te doavi u Kladuu, nade staru mater bra e Hmji i a samu na domu. Digavi je na konja, odvede je na Udbinu Li kom Mustajbegu. Kad ju je priveo, Mustajbeg je nije mogao poznati. Onda njemu kae Kozli Huremaga, koji je tada sjedio kod Mustajbega, da je to majka Hrnji ina, a nju da je doveo Naki Husein iz Posavine, koji je pobratim Hmjice i da je dola traiti pomod od Mustajbega, jer su Hmjice u suanjstvu vojvode uraina. Kad ie Kozli to rekao, onda se majka bra e -Irnjica priku ila i stala pred Mustajbega, te mu pla u i ovo govorila: `Moja su djeca vojuju i dopala suianjsiva vojvode uraina u Dalmaciji i glas ima da e ih skorim kod manastira na kolac nabiti, a tebi je, Mustajbee, Mujo navijek desno krilo bio i za tebe glavu gubio " Kad je Mustajbeg stvar razumio, digne etu
18;

pomo u Tala Li anina i Radojice Malog, pa po no i poalje Naki Huseina i s njime Radojicu Malog kao kalauze, da uhode kulu vojvode uraina. Oni dodu kuli vojvodinoj. Sjutra dan bra u Hmjice iz tavnice izvedoe i svezane ih manastiru povedoe. Tada prispije s etom Li ki Mustajbeg, udari na etu vojvodinu i Hmjice zdrave izbavi. Tom prilikom pogubili su i vojvodu uraina i rastjerali njegovo drutvo, a bra u Hmjice na njihov dom u Kladuu opravili, i oni su do smrti po Krajini i Dalmaciji neprestano etovali. Izmedu ostalog narod pri a, da Muja nije moglo ni olovo biti, s razloga valjda, to je njega njegov pobratim Meho Katarica, kako vele, ubio iz puke, koja je napunjena bila zmom od zlata saljevenim, do ekavi ga u Petrovoj gori spram Podzvizda u takovoj blizini, da se do njegovog ubojita dovikati moe, i da i sad ljudi ivih imade, koji su na Mujovom grobu bili. Vele, da je Muja njegov pobratim Katarica Meho nakon razboja s Jovanom harambaom iz sela Kloko a upitao, zato njega u tolikim bitkama nikada olovo ne zahvati, a da je Mujo rekao: "Mene olovo zahvatiti ne moe, nego kad bi slu ajno u puci mjesto olova zlato bilo, te bi me pogodilo, tada bi me usmrtiti moglo." Kad je Katarica to od njega razumio onda da se time i posluio i Muja, kao to to gore rekosmo, iz busije ubio. Narodna pjesna o pogibiji Muja Hrnjice veli, da je Katarica ubio Muja radi toga, to ga je zatekao sa svojom doma icom. Kad je vijest o Mujovoj smrti uo brat njegov Halil, onda on ode i osveti brata Muja, ubivi njegovog krvnika Kataricu, koji je bio poturica. Ruevina kule, u kojoj je Mujo Hmjica s porodicom stajao, eno jo i danas stoji u Velikoj Kladui, na desnoj strani ceste: Na zapadnoj lijevoj strani
188

ceste kladuke ima dobra voda, koja se zove "Hrnji in bunaf", a ima tamo kamena stupa, u-1Eojoj je Mujo barut tukao i pripravljao. Valja jo i to pripomenuti da se u Vel. Kladui isto no na desnoj strani nalazi uz brijeg jedna naravna plo a, po kojoj se i sad uzbrdice dobro vide konjske plo e kao da su urezane i jo neki kao urezani znakovi. Medu narodom se pripovijeda da su ti znakovi plo e od konja Muja Hmjice i od njegovog koplja. Hmjica Halil poginuo je u Banjoj Luci povodom jedne pobune, u kojoj je poginuo glasoviti Tale Li anin. Njihova turbeta i danas se kazuju. Omer Hmjica poginuo je kod vrela Korjenice, poavi u Liku. Do ekao ga u busiji Stojan harambaa i ubio ga. O smrti matere Hmji ine ne zna se nita, pa niti za njezin grob niko pripovijedati ne umije. Pjesne narodne mnogo govore o Mujovom sinu Omeru; nijesam mogao o njemu nita saznati, valjda je mlad poginuo. Nije ni udo to se pleme Hmji i a u ono kavgali doba upropastilo: Ovaka je krvava Krajina: s krvi ru ak, a s krvi ve era, svak krvave va e zalogaje, nikad b jela danka za odmorka. Kosta HORMANN

189

RJE NIK

manje poznatih rije i abaija konjski pokriva - abahija adamija neiskusan, nevjet, neupu en ademovka sablja perzijske izrade aferim odli no! tako je! iv bio! ahar 1. tala, konjunica; 2. gostinska soba alaj parada, sve ani ophod; pukovnija, regimenta alat konj crvenkaste, ridaste dlake amanet povjerenje, preporuka, zavjet ai are javno, o evidno, otvoreno atlija konjanik, konjica avaz glas azgin pomaman, obijesan
-

baht sre a bakra lije iroki stremen, iroke uzenQijt (nazvane ovako to su iroke i sli ne bakra u, bakrenom kotlu bal ak drak od sablje ili ma a baljemez starinski dalekometni top velikog kalibra bazr an trgovac bedevija kobila arapske pasmine begenisati 1. svidjeti se; 2. izabrati, odabrati ncto; 3. odobriti, odobravati beli sigurno, zaista; da, tako je bez vrsta platna biljur kristal bir 1. jedan; 2. pravi, najbolji; 3. jeduu isto; Cun, istom to birdem odmah, odjednom bodulice oto anke bogaz grlo, drijelo, tjesnac boj stas, rast; kat, sprat bojali obojen, bojadisan, na.fiaran borija truba bo aluk dar koji se sastoji od odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna, u bo u
-

191

braljenica - kruh, hljeb budak - kut, ugao buljugbaa zapovjednik jednog buljuka ( ete) burma vitica, vjen ani prsten busija zasjeda butun sav, itav, cio
-

dolaf - ncpomi ni ormar s policama, pri vr en uza zid ili uzidan dorat - konj zatvorenocrvene, crvenosmede dlake dova - molitva Bogu; blagoslov duman - dim, magla; briga, zamagljenost misli dundar - gomila ivih bi a (ljudi, stoke) dada - cesta, drum, put deferdar - vrsta starinske puke koja je ukraena sedefom i ponekad dragim kamenjem devab - odgovor eisija - odje a, ruho, odijelo er ef - drveni okvir na nogarima za vezenje idija - objeenjak, ivahan mladi ; zanesenjak ogat - bjelkast konj, bijelac, bjela uvegija - mladoenja eglenisati - razgovarati eski - star evlad - porod, djeca; potomak fajda - korist, dobit fereda - vrsta enskog ogrta a od crne ili modre ohe, koji su muslimanske ene obla ile prilikom izlaska na ulicu fermen - vrsta prslika od ohe, kadife ili ajaka (sukna), izvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren i ne skop ava se; enski fermen je obi no od kadife i vie je ukraen vezom i gajtanima figanj - vika, vriska, pla , kuknjava fisna - plemenita fitilj - pamu ni gajtan ili traka u svije e i petrolejske lampe; upalja u starinskih topova i puaka gajret - nastojanje, zauzimanje; pomo ; zagrijanost, privrenost galea - crn konj ili vo galin - crni konj, vranac haber - vijest, glas, obavijest haberdar - vjesnik, glasonoa, glasnik; top ili puka

atali ra vast, raljast; zamren ejiz djevoja ka oprema koju nevjesta donosi u mladoenjinu ku u elenka vrsta perjanice, napravljena od zlata ili srebra u obliku spojenih pera, ponekad ukraena dragim kamenjem ibuk - kami, cijev sa lulicom na jednom kraju koja slui za puenje ifta udarac konja, magarca ili mazge stranjim nogama ifutin pripadnik jevrejske vjeroispovijesti irak svije njak, stalak no kojem gore svije e ivija drveni ili eljezni klin, avao
-

age papir, hartija ar dobitak, zarada eif dobro raspoloenje, nasladivanje, uivanje; volja, prohtjev, hir emerli sagradeno na emer, na svod, svoden enar kraj, granica ilitli - zabravljen, zaklju an orda sablja urak muki kaput podstavljen i opiven krznom, bunda, kouh
-

damar ivac delija junak, juna ina demir gvode, eljezo dimiskija sablja izradena, kovana u Damasku din vjera, vjerozakon divan vije e, skuptina; dvor; razgovor divit pernica sa mastionicom zajedno dizgin kaji, koni povodac od uzde dohakati do i kome glave, upropastiti; u initi kraj
-

ne emu

192

193

oglasnik hair dova blagoslov; Bogu upu ena molitva za ne ije dobro ili sre u hajirli sretno, neka je sretno! hajrola koje dobro? da Bog da prema dobru, ta ima halal ono to je vjerski dozvoljeno; ono to je blagosloveno, to je na poten na in ste eno; oprost hali pust, sam, bez ikoga, prazan hamajlija 1. zapis zavijen u platno ili kou, obi no u obliku trokuta, koji se nosi uza se privezan na miicu ruke, objeen o vratu ispod odijela ili priiven na odje u; 2. mala knjiica sa izrekama iz Kur'ana i molitvama na arapskom jeziku, koja se obi no nosi u konoj ili platnenoj kesici ili u limenoj kutiji harambaa voda hajduka, voda razbojnika haran stidan, lijepo odgojen; fig. vrijedan, valjan, estit har iti troiti, troak initi hasia bolesnik, bolestan hatar misao, pamet; ljubav, volja, elja hazur gotov, spreman, prisutan hazurola spremni da ste! spremajte se! hefta sedmica, nedjelja dana hegbe bisage hendek opkop, rov iskopan oko zidina utvrdenog
-

iman vjerovanje u jednog Boga; vjera islam ino drugo iaret gestikulacija (bilo da se vri kretnjama ruku, prstiju, tijela ili mimikom) izun dozvola, doputanje, privola, pristanak
-

jabandija stranac, tudin, nesrodnik jacija vrijeme (doba) oko dva sahata poslije zalaza sunca, kada se klanja istoimena muslimanska molitva jafta 1. tabla s natpisom, cedulja, pismeni raspored; 2. odjeljenje, odred, grupa jagluk duguljasti rubac od finog beza, zlatom izvezen na jednom uglu jalah uzvik, prema arapskom ya Allah! o Boe, Boe pomozi! jamiti 1. uzeti, uhvatiti, zgrabiti, 2. ostaviti, pro i se, okaniti se jatak 1. postelja, leaj; 2. onaj koji pomae i skriva hajduke i uopte odmetnike od vlasti jauklija draga, voljena djevojka, odabranica jazuk teta jemin zakletva
-

herdela konj koji pripada skupini rasnih konja hesabiti ra unati, misliti, smatrati hila varka, prevara, podvala hizme ar sluga, sluitelj hizmet sluba, dvorba, podvorenje, usluga hodeldija dobrodolica hrka gornja haljina od raznih tkanina, naloena pamukom i proivena, pamuklija hrsuz lopov, kradljivac
-

i indija tre a po redu (ra unaju i od po etka dana) muslimanska svakodnevna molitva (namaz) ije vrijeme obavljanja po inje oko sredine vremena izmedu podneva i zalaza sunca
-

kadifa svilena barunasta tkanina kafezlija fig. djevojka koja ivi u izdvojenosti, tj. u kafez-odaji (sobi sa drvenim reetkama na prozorima) kahar alost, tuga, briga; runja, pogrda, nasilje kajda melodija, napjev kajil sporazuman, spreman, voljan kal ine dokoljenice od abe, suknene bijele dokoljenice koje se nose u izmama kalem olovka, pero od trstike kanat krilo (krilo pernate ivotinje, prozorsko krilo, krilo od vrata itd.) kandija - bi kapidija - vratar kara crn karar zaklju ak, odluka; stupanj; mjera; prilika karaula straarnica, vojna pograni na stanica katana naoruani vojnik-konjanik, husar
-

194

195

katul ferman - zapovijest kojom se nareduje da se

neko pogubi kaurin - nemusliman; nevjernik kavad - vrsta svilene haljine kika - duga kosa u ovjeka ili ene, per in, pletenica kolan - jednostruki muki ili enski pojas; konjski pojas koji dri sedlo ili samar vrsto uz konja kolovrat - 1. preslica na to ak koji se pokre e nogom; 2. vrtlog, kovitlac, vir konak - 1. preno ite, no ite; 2. jednodnevno putovanje, dan hoda; 3. bolja ku a kakvog uglednog doma ina; 4. zgrada valije ili kakvog drugog dostojanstvenika; 5. muko odjeljenje, muka ku a koija - trka; ono to se stavlja kao dar pobjedniku trke krmzi - crven kula - konj sivopepeljaste boje, konj boje olova kurisati - postaviti, namjestiti kurum - 1. olovo; 2. pu ano zmo, pu ani metak
lakrdija - 1. rije , govor; 2. komedija bez knjievne

kamenoj kuli ili tamnici, koji s unutranje strane irok, a s vanjske uzak, tako da se moe samo pu ana cijev proturiti me er - dakle, bogme mejdan - juna ki dvoboj merdevine - stepenice merdan - koral mezar - grob, raka mirija - carska imovina, carsko blago mubare i - sretno! estitam veselje! mukajet - zainteresovan, paljiv, obazriv muma - svije a mure ef - crnilo, vrsta crnog mastila, tinte muema - ovoteno platno, gumirano platno
nadak - vrsta starinske bojne opreme: sjekirica na

mazgal - pukamica na kamenoj kuli, prozor i na

vrijednosti koja ima za cilj da izazove smijeh po svaku cijenu; ala londa - mjesto (bilo u ku i ili izvan) gdje se odravanju sastanci, gdje se sjedi, razgovara, vije a ili pije lunta - vrsta topa
madarija - madarski zlatnik koji se i danas kao

dugom drku, u koje je s jedne strane otrica, a s druge strane uice (malj) u obliku eki a nalimanka - njema ka puka, puka njema ke izrade nam - glas, popularnost nijet - namjera, nakana, naum nian - 1. cilj, meta; 2. biljeg, znak na tijelu, mlade; 3. orden, odlikovanje; 4. biljega, obiljei je, dar koji se daje djevojci kod zaruka ili prosidbe
okahriti (se) - oalostiti (se), snuditi (se) ordija - vojska, armija u Osmanskoj Carevini osejriti - razgledati, pregledati pandur - straar, oruani uvar parip - konj pe a - koprena na licu pejik - glasnik, kurir, ulak per in - pramen ili uperak kose na vrh glave ili na pirin - uta bronza pohar iti - potroiti populan - ukraen pulama (utim koluti ima od ko-

dukat nalazi u prometu, a upotrebljava se kaoenski nakit magaza - du an sazidan od kamena, podrum mahana - nedostatak, pogreka, zamjerka mahandija - onaj koji nalazi mahane, nedostatke mahzar - 1. kolektivna molba ili tuba, peticija, upu ena iz naroda viim turskim vlastima; 2. izvjetaj malin - naziv za konja (vjerovatno manjeg rasta) matrafa - aa, naro ito aa sa ukraenim staklom iz koje se pije erbe mavi - plav kao nebo 196

zatioku

vine) ili kakvim drugim gizdavim stvar icama od kovine

197

postole - lahka plitka obu a potrefiti - pogoditi pretil - debeo prst-ehadtt - kaiprst desne ruke koji se podie pri namazu kod izgovarartja ehadeta, tj. svjedo enja da ne{na boga osim Allaha d.. i da je Muhammed (S) Njegov rob i Njegov poslanik; u pjesmi Hrnjica Mujo u Janoku zarobljen stoji da je iznemogli Halil nazvao selam iaretom (gestikulacilom) - iaretom, prstom dts detom", tj. podi u i ka?iprst desne nuke pusat - 1. oruje; 2. konjska odora, konjska oprema putalj - putast (koji ima bjeli biljeg), putonog konj regementa - 1. puk; 2. mnotvo, gomila rezil - osramoCen, obrukan, ponien rus - crvenkast, rid, rumen, rujan sabur - strpljivost, strpljenje sa ak - 1. isturena streha preko zida; 2. okolica (pervaz) koja sepn iva na haljinku ili na bajrak kao ukras -a zelen ga bajrak pokbpio,/ sav mu sa ak od suhoga zlata" sagrija - korice od sablje ili nota sahibija - vlasnik, gospodar, posjednik; domaCin sahli - neveseo, brian, mu an salte kafezlija - cura koja je samo u kafezu, izdvojeno staaola -Meni, Mujo, salte kafizlija..." sasluk - vrsta tanke trske sejir - gledanje, razgledanje, promatranje, nasladivanje u promatranju ne eg lijepog selam - muslimanski pozdrav sent - strana, kraj, pnvac; fig. zavi aj, rodni kraj serdar - glavar, starje3ina, zapovjednik, vojskovoda serhat - krajina, pogtani ni kraj, granica sidim - uzica, konop, ue sihir - arolija, madtja, ini silah - oruje silt - amar, pljuska sindir - lanac sirbazica - vra ara skaline - stepenice, stube

skemlija - stolica sohbet razgovor , sjedeljka, sijelo, sastanak soldat - vojnik sr ali - staklen srma - srebro srmali - srebren surudija goni , pratilac uz konja suvaldija 1. ispitiva , onaj koji postavlja pitanja; 2. suvaldijama se nazivaju mele i ( andeli) Munkir i Nekir, koji po islamskom vjerovanju ispituju umrloga u grobu nakon sahrane
-

c."emlija stolica, skemlija ehadet - islamsko o itovanje da nema boga osim Allaha d.. i da je Muhammed (S) Njegov rob i Njegov poslanik enli - veseo, raspoloen, nasmijan erbet zasladena voda ili vo ni sok everlija - predmet naki en kojekakvim ukrasnim privjescima, naro ito naki eni dio konjske oprcmc; sedlo, uzda i sL i ar - korist, dobitak, plijen ikli - nacifran, dotjeran, suhim zlatom, varakom oblijepl jen ilte - vuneni etverouglasti due i za sjedenje; dugi, tanki, vuneni madrac koji se stere po se iji imir tahte zasloni, daske koje se ukoso stavljaju iznad meita u mezaru kriljak eir, klobuk u ur hvala, zahvala (upu ena Bogu)
-

1. pribor, servis, kompletna oprema; 2. ' takum takum u initi", takum udariti" - srediti, urediti, opremiti 1. potpuno, upravo, istom; 2. dobro! tamam (potvrdno re eno) tebdil promjena, preruavanje u drugo odijelo, maskiranje tefter biljenica; ra unska knjiga; trgova ka knjiga dugovanja i potraivanja temre koplje, drak od bajraka tene e lim, pleh
-

198

199

tenef konopac, ue terkija 1. zaveljaj opreme (kao to je kabanica, sedada itd.) koji se kajievima privee za oblu je na zadnjoj strani sedla; 2. dio starije enske narodne nonje, ukrasni privjesak koji visi zaka en sa strane o pojasu tertibiti rasporedivati, raspored napraviti testir dozvola, doputanje tiftik potpuno iscijepan, raspadnut tlaka 1. kuluk; 2. robija, prisilan rad; 3. trag tokmak - malj; glavat debeo komad drveta, kao mali topuz tola trpeza za kojom redna aa naokolo hoda; aa kojom se napijaju zdravice trefiti pogoditi tur' - bronza tura 1. monogram, grb osmanskih sultana, koji stoji na po etkusvakog fermana; 2. ona strana kovanog novca na kojoj se nalazi tura, odnosno lik i ime vladara tur ija turska melodija, arija, turska pjesma
-

Sadraj
Mujo Hrnjica - epski i historijski

',1

usulane pristojno, pametno


-

vakat vrijeme, doba varakli 1. pozla en, posrebren; 2. srebrenaste boje venedik venecijanska, mleta ka puka vlah pogrdan naziv za pripadnika nemuslimanske vjcre vranin vranac, crn konj
-

zaftiti 1. drati disciplinu, red; 2. uzdravati, zadravati, spre avati, ustezati zatrapiti - zavu i zeman vrijeme zen il bogat zile 1. par metalnih okruglih plo ica (u obliku tanjiri a) koje zve e udaranjem jedne o drugu ; 2. praporac, zvonce zijafet gozba, ru ak ili ve era sa vie raznih jela i za vie gostiju zorba nasilje, teror
-

1. Mujo Hmjica pogubi imuna BrCh4tij11 7 2. Mujo Hmjica izbavlja svog pobra Mfl^1111 E Osmana 35 3. Gojeni Halil i deset hajduka 45 4. Serdar aga Mujo i Milan esed)iJp 54 5. Muja lije c vile planinkinje 78 ^. 6. Kladuanin Mujo i Kostre haramhilkt !1 7. Hmjica Mujo u Janoku zarobljen 91 8. enidba Muja Hmjicc 106 9. enidba Gojenog Halila 113 10.Kotarani otimlju Mujova dogata 113 11. Halil trai Mujova dogata 141 12. Hmjice u Skradinu 151
-

Pri anje o Muju Hrnjici i njegovoj Rje nik manje poznatih rije i

brdL1 `"f

es

191

200

Pjesme o Muji Ilrnjici

Crte na koricama: Klis u 17. stolje u Recenzenti Zilhad Klju anin i a ir Filandra Lektor i korektor Munib Maglajli
267caLemIzdava ka djelatnost Meihata IZ-e

Priprema

Glavni urednik Hilmo Neimarlija

Likovni i tehni ki urednik Selim Jarko Izdava Meihat Islamske zajednice Rosne i Hercegovine Sarajevo, JNAS1/1 Za izdava a Muhamed Mrahorovi Tira 10 000 tampa Grafi ka radnja Spektar" T.Uice, Kneza Lazara 2 Za tampariju Leljko .I)imitrijevi