UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIKIH NAUKA ODSJEK: SIGURNOSNE I MIROVNE STUDIJE MODUL: HISTORIJA RATOVA I GENOCIDA

Seminarski rad na temu

HOLOKAUST

Student: Bei Sabrina Sarajevo, maj 2011.

Mentor: prof. dr. Smail eki

SADRAJ
Izvorno znaenje ........................................................................................................ 3 Savremeno znaenje .................................................................................................. 3 Preneseni smisao ....................................................................................................... 4 Otpor antiidovskim mjerama ..................................................................................... 5 "Konano rjeenje" ..................................................................................................... 6 Holokaust u Srbiji i NDH ............................................................................................. 7 Posljedice ................................................................................................................... 9 Zakljuak .................................................................................................................. 11

Holokaust
Izvorno, rije holokaust oznaava rtvu paljenicu, pri kojoj se spaljuje cijela ivotinja. Danas je meutim u cijelom svijetu ta rije uobiajeno ime za genocid nad idovima, te u irem znaenju i sistemsko istrebljivanje drugih grupa (prvenstveno Romi) za vrijeme nacistikog reima u Njemakoj. To se znaenje onda ponekad prenosi i na razne druge sluajeve sistemskog i/ili masovnog istrebljivanja ljudi (npr. "nuklearni holokaust" za globalni nuklearni rat, genocid nad Armencima u Turskoj 1916.-1917. i dr).

Izvorno znaenje
Izvorno znaenje pojma holokaust (grki olokauston: "potpuno spaljen", od prefiksa olo i kauston, spaljen) jest rtva paljenica bogovima ili duama pokojnika kod Grka i Rimljana, pri kojoj se obino (za razliku od drugih tipova rtvi) spaljivala cijela rtvena ivotinja. Kod starih Izraelaca postojao je analogni obred spaljivanja cijelog janjeta (hebrejski olam kalil: unitenje ognjem).

Savremeno znaenje
Danas u svijetu u uobiajenoj upotrebi, "holokaust" je naziv za genocid nad idovima (te, u irem znaenju, i sistemsko istrebljivanje drugih grupa), koje je za vrijeme Drugog svjetskog rata provedeno u Evropi na teritoriju pod kontrolom nacistike Njemake i njenih saveznika. U engleskom jeziku se u tom znaenju rije pie velikim slovom i sa odreenim lanom "the". Rije holokaust prvi je za taj genocid upotrijebio crkveni sabor protestantskih crkava tadanje Zapadne Njemake. Postepeno je uao u opu upotrebu i danas je to osnovno znaenje rijei. Posebni termin upotrebljen je, da bi se ukazalo na osobiti znaaj i intenzitet mrnje prema idovima i ideoloke osude idovstva, koji su bili u osnovama nacistike ideologije. Iako je nacistika ideologija specifina (idovi se proganjaju na temelju rase, a ne vjere), ta mrnja i osuda imaju duboke korijene u kranskoj civilizaciji (antisemitizam). Termin postupno ulazi u upotrebu u raznim jezicima i do 1970-ih postaje opeprihvaen. U Opoj enciklopediji JLZ, 3. svezak (1977.), u lanku Holokaust navodi se samo izvorno znaenje rijei. Postoje razlike u opsegu primjene pojma. Ponekad se upotrebljava samo za genocid nad idovima; sami idovi oznaavaju ga hebrejskom rijeu oa (sho'ah), koja u Starom Zavjetu znai "nevolja", a u srednjem vijeku dobila je znaenje "unitenje". U irem znaenju, obuhvaa takoer i genocid nad Romima, te unitavanje drugih grupa koje je nacistiki reim provodio: homoseksualaca, duevnih bolesnika, politikih protivnika, poljskih i sovjetskih

ratnih zarobljenika, Jehovnih svjedoka itd. Tako su npr. duevni bolesnici bili prisilno sterilizirani (to se u to doba ponekad primjenjivalo i u drugim zemljama), a kasnije odvoeni u logore i likvidirani. Homoseksualnost se smatrala mentalnim poremeajem, pa su i neki od njih likvidirani.

Preneseni smisao
S obzirom, da je rije "holokaust" postala opepoznata i snano emocionalno obojena, ponekad je upotrebljavaju i ire, kada se eli oznaiti masovno i sistemsko unitavanje, istrebljenje, genocid. Tako se npr. nerijetko za potencijalno unitenje izazvano koritenjem nuklearnog oruja koristi sintagma nuklearni holokaust. Za stradanje zarobljenih Hrvata nakon Bleiburga u naslovu jedne knjige, objavljene u Zagrebu 2001., koristi se sintagma Hrvatski holokaust. Te rijei nema u naslovu prvog izdanja na engleskom jeziku iz 1970., jer rije jo nije bila ula u iru upotrebu, niti drugog 1995. vjerojatno zato, jer bi ju strana publika smatrala neprimjerenom. (Sintagma je osim toga pogrena, jer npr. "hrvatski zloin" ne znai isto to i "zloin nad Hrvatima".) Danas ak i radikalni borci za osloboenje ivotinja za masovno ubijanje ivotinja za ljudsku ishranu i druge potrebe koriste termin "holokaust".

Provoenje holokausta u nacistikoj Njemakoj Od 1933. do 1942.

Ubrzo nakon preuzimanja vlasti u Njemakoj, nacisti poinju ostvarivanje jednog od svojih najvanijih programskih ciljeva: iskorijeniti svaki utjecaj idova u njemakoj politici, ekonomiji i kulturi. Antiidovska kampanja pokrenuta je preko radija i novina, a u svim kolama i na fakultetima uvedeno je pseudoznastveno "uenje o rasama" kao obavezni predmet. Donesen je niz antiidovskih propisa, koji kulminiraju proglaenjem Nrnberkih zakona (Zakon o graanima Carstva i Zakon o zatiti njemake krvi i njemake asti). 15. septembra 1935., idovi gube njemako dravljanstvo; ne smiju obavljati nikakvu javnu slubu (to naroito pogaa intelektualce: znanstvenike, profesore, lijenike, odvjetnike, novinare itd.), niti njihova djeca mogu pohaati javne kole; zabranjen je boravak idova na javnim mjestima (parkovi, knjinice, muzeji i dr); zabranjeno je sklapanje braka izmeu

"arijevaca" i idova kao i seksualni odnosi; zabranjeno je zapoljavanje "arijevaca" u kuanstvima idova, itd. Ti e zakoni biti kasnije primijenjeni u svim pripojenim zemljama i okupiranim podrujima, pa tako i u NDH. Pod njemakim pritiskom i Italija je 1938. godine uvela antiidovsko zakonodavstvo. Mjere protiv idova poduzimaju pod njemakim pritiskom i zemlje istone Europe; izuzetak je ehoslovaka, koju meutim Njemaka zaposjeda 1938.-1939. Velik broj idova emigrirao je iz tih drava. U Njemakoj je 1933. ivjelo oko 500.000 idova, od kojih je do 1939. oko 300.000 emigriralo. Na inicijativu predsjednika SAD-a F. D. Roosevelta odrana je ljeti 1938., meunarodna konferencija o izbjeglicama u Evianu u vicarskoj, ali nije dala rezultate: nijedna zemlja nije otvorila svoja vrata idovskim izbjeglicama. Mnogi od njih naseljavaju se u Palestinu. Meutim, u julu 1939. britanska vlada, suoena sa otporom Arapa, ograniava useljavanje idova u Palestinu na samo 15.000 u slijedeih pet godina. Ubojstvo njemakog konzula u Parizu u studenome 1938., posluilo je nacistima kao povod za masovne nasilne akcije i odvoenje u logore (Kristalna no). Obavezno noenje oznake na odjei propisano je prvo za idove u Poljskoj u studenom 1939., a kasnije i u Njemakoj i drugim dravama. idovi su ponovo smjeteni u posebne izolirane dijelove gradova (geta), od kojih je najvei bio u Varavi; tamo je dolo i do jedinog organiziranog i masovnog otpora idova. U jesen 1941. poela je realizacija plana, da se svi idovi iz Njemake i zaposjednutih podruja srednje i zapadne Evrope deportiraju na istok. idovi su prikupljani i transportirani vlakom u stonim vagonima; hiljade su pritom umrle. Taj je plan ubrzo bio zaustavljen odlukom o "konanom rjeenju".

Otpor antiidovskim mjerama

Otpor ovim mjerama postojao je u mnogim zaposjednutim zemljama. Najsnaniji je bio u Danskoj, gdje je nakon prvih protuidovskih mjera sam kralj na radiju izjavio da e lino staviti idovsku zvijezdu, ako bilo koji graanin njegove zemlje na to bude prisiljen. Kada su 1943., Nijemci uveli svoju direktnu upravu nad zemljom i naredili uhienje svih "nearijaca", organizovano je potajno prebacivanje idova brodovima u vedsku, tako da su gotovo svi spaeni. U Nizozemskoj je u februaru 1941. organizovan generalni trajk, da bi se sprijeile deportacije idova. U Italiji je bio snaan otpor progonu idova, pa su ak prihvaane izbjeglice iz Francuske i s Balkana; tako se spasilo nekoliko hiljada izbjeglica iz NDH. Bugarska nije deportirala nijednog idova, a takoer ni Finska. U Austriji,

pripojenoj Njemakom carstvu 1938., bilo je mnogo protesta protiv postupka prema idovim i apela da se pojedinci izuzmu. U istonim zemljama, gdje je nacistiki okupacijski reim bio mnogo stroi (Slaveni su smatrani inferiornom rasom, pogodnom samo za roblje), takva vrsta organizovanog i masovnog otpora nije bila mogua. Pojedinci su pruali otpor provedbi antiidovskih mjera ilegalno spaavajui pojedine idove, za to je simbol postao Oskar Schindler; Izrael je kasnije za takve pojedince uveo priznanje Pravednik meu narodima. Takoer su takvu pomo pruali organizovani antifaistiki pokreti otpora u raznim zemljama. Tako je bilo i u Hrvatskoj.

"Konano rjeenje"
Uspjeh vojnog pohoda na SSSR potakao je naciste na odluku, da se umjesto ranije planirane deportacije na istok provede "konano rjeenje idovskog pitanja", tj. fizika likvidacija svih idova u Europi. Plan je na tajnoj konferenciji u Berlin-Wannseeu 20. januara 1942., (Konferencija u Wanseeu) izloio SS-Obergruppenfhrer Reinhard Heyndrich, ef Sigurnosne policije i Sigurnosne slube. On je bio lino od Hitlera ovlaten da provede taj plan; svim dravnim slubama bilo je nareeno, da sudjeluju u istrebljenju pod vodstvom SSa. Odreeno je da svi nesposobni za rad trebaju biti odmah ubijeni, a drugi odvedeni na prisilni rad pod minimalnim ivotnim uvjetima sve dok ne umru od iscrpljenosti. Kao oblik masovnih likvidacija nareeno je ubijanje plinom i strijeljanje. Nakon Heyndrichove pogibije (u atentatu u ekoj) provoenje plana preuzeo je Adolf Eichmann. Na temelju te odluke osnovani su posebni koncentracijski logori te logori smrti. Dok su u koncentracijskim (sabirnim) logorima zatvorenici radili, jedina funkcija logora smrti je bilo sistemsko istrebljivanje zatvorenika, najee uz pomo visoko sofisticirane organizacije (naprimjer, postojale su jedinice zatvorenika koje bi se brinule da krematorij neprekidno pali leeve). Logori smrti osnivani su ponajvie na podruju okupirane Poljske: Auschwitz (Oswiencim), Birkenau (Brzezinka), Treblinka, Mauthausen, Majdanek, Sobibor, Izbica i drugi. Kada je sovjetska vojska tijekom 1944., zaposjela Poljsku, likvidacije su nastavljene u logorima na njemakom tlu: Dachau, Berge-Belsen i Buchenwald. U septembru 1944., Heinrich Himmler izdaje nareenje, da se prestane s likvidacijama. Meutim, do oslobaanja od strane Saveznika, jo su desetine hiljada umrle u logorima od gladi i zaraza. Dio deportovanih, najee ene, djeca i starci, pri dolasku u logore je odmah ubijeno, dok je dio privremeno ostavljen na ivotu kao robovska radna snaga; dio bi umro od iscprljenosti, a ostali su kasnije takoer ubijeni. U prvo su vrijeme rtve, ukoliko ih nisu strijeljali n a stotine i hiljade, ubijane pomou ispunih plinova kamiona u vonji: pedesetak bi bilo nabijeno u hermetiki zatvoren prostor u koji je bila prespojena ispuna cijev, tako da bi se svi poguili.

Kasnije je masovno ubijanje usavreno: tvrka DEGESCH Njemako drutvo za borbu protiv tetoina isporuivala je brzodjelujui plin ciklon-B. Pomou ovog plina krvnici iz SS-a organizovali su "racionalno" masovno ubijanje u eljeznikim vagonima ili u prostorijama kamufliranim kao kupaonice s tuevima. To je omoguavalo da se prevarene rtve same svuku pa su im tako oduzete i odjea i razne sitnice, koje su jo posjedovali. Nakon smrti, prije bacanja u pei za spaljivanje, upani su zlatni zubi. Od zubnih proteza, nakita i prstenja dobiveno je 17 tona zlata. Uz ubijanje u logorima, sistemsko istrebljenje idova i drugih provodile su posebne jedinice, tzv. SS-Einsatzgruppen, organizovane u sastavu svake pojedine njemake armije za djelovanje u pozadini; u njima su sudjelovali i litvanski, latvijski, bjeloruski i ukrajinski pomoni policajci. Osim odvoenja i likividacije u logorima, organizirali su i pojedinana i masovna strijeljanja na raznim mjestima. Cijeli je proces, nakon spomenute Heyndrichove pogibije, bio u nadlenosti Adolfa Eichmanna, koji je pokazao velike organizacijske sposobnosti i bitno doprinio da ubijanje ide sve bre i sve efikasnije. Bez obzira na njegove napore, Holokaust je s vremenom ipak poeo crpiti velike logistike resurse Reicha i tako posredno utjecati na situaciju na bojnom polju. To je, po nekim ocjenama, bio jedan od razloga zato zapadni saveznici i SSSR, iako su raspolagali podacima o tome to se dogaa, nisu uloili bitne napore u cilju zaustavljanja Holokausta, koji se nastavio sve do samog kraja rata, odnosno sloma nacistike Njemake.

Holokaust u Srbiji i NDH

Osobine "logora smrti" imao je i logor Sajmite kraj Beograda, pod njemakom upravom i uz sudjelovanje srpskih kvinslikih vlasti u istrebljenju idova i Roma. Jedan od spomenutih kamiona, ija je ispuna cijev bila spojena tako, da ubija ljude u tovarnom prostoru, vozio je i kroz Beograd. U Jasenovcu, jedinom logoru smrti u Europi koji nije bio pod njemakom upravom, ubijeno je, uz ostale, uglavnom Srbe - oko 50.000, oko 13.000 idova i 10.000 Roma.

Broj idovskih rtava Zemlja minimum maksimum

Austrija

58.000

60.000

Belgija

25.000

28.000

ehoslovaka (1936.)

233.000

243.000

Francuska

60.000

65.000

Grka

57.000

60.000

Italija

8.500

9.500

Jugoslavija

55.000

58.000

Luksemburg

3.000

3.000

Maarska (u granicama od 1938.)

180.000

200.000

Nizozemska

104.000

104.000

Norveka

700

200

Njemaka (u granicama od 1938.)

160.000

180.000

Poljska

2.350.000 2.600.000

Rumunjska (u granicama od 1940.)

200.000

220.000

SSSR (u granicama od 1939.) i baltike drave 700.000

750.000

Ukupno rtve akcije "konanog rjeenja"

4.194.200 4.581.200

Navedeni najnii i najvii broj rtava, do kojih se dolo istraivanjima, koja su provedena neovisno jedno o drugome, odnose se na fazu iskorjenjivanja idovstva u toku "konanog rjeenja idovskog pitanja" (izvori: Dokumentation zur Massenvergasung dokumentacija o masovnom trovanju, izd. Savezna centrala domovinskih slubi, 1958. godine; G. Reitlinger: Die Endlsung, Berlin, 1956). Pritom nisu uzete u obzir rtve, koje se na posredan nain mogu pripisati nacionalsocijalistikim progonima. Zbog toga je sveukupni broj rtava jo mnogo vei, te se vjerovatno moe raunati s vie od pet milijuna idovskih rtava. (Tablica i objanjenje preneseni iz: Keller, Werner: Povijest idova, Zagreb:1992, str. 511). Encyclopaedia Britanica procjenjuje broj rtava na 5.700.000, a Encyclopaedia Judaica navodi brojku od 5.820.960.

Posljedice
Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. Rauna se da je u njemu ubijeno 5.29 do 6 milijuna idova, odnosno treina svih idova koji su prije rata ivjeli u svijetu. Demografska slika u Europi se bitno promijenila, pogotovo u Istonoj i Srednjoj Europi, gdje su idovske zajednice prestale postojati. Najvei dio preivjelih je odluio emigrirati u SAD, odnosno u Palestinu, gdje je stvorena idovska nacionalna drava Izrael. Romi su druga grupa koja je bila objekt genocida. Broj njihovih rtava teko je procijeniti: iznose se brojke izmeu 220.000 i 800.000, to iznosi izmeu etvrtine i polovice njihovog ukupnog broja u Europi. Sa svim drugim grupama koje su sistemski istrebljivane, broj rtava holokausta (u irem smislu rijei, ne ukljuujui samo idove) obino se procjenjuje na devet do 11 miliona, iako neke procjene idu i do 26 miliona. Slino kao i Prvi svjetski rat, Holokaust je predstavljao veliki ok za tadanju zapadnu civilizaciju. Mnogi su se teko mirili s time da je ubijanje u takvom opsegu i s takvom razinom beutnosti mogue u 20. stoljeu, pogotovo kada dolazi od strane tako napredne, prosvijeene i civilizirane drave kao to je Njemaka. Jo se tee bilo pomiriti s injenicom, da su u svrhu tog projekta koritena najmodernija dostignua znanosti. Zato se Holokaust esto opisuje kao jedinstveni dogaaj u svjetskoj povijesti, odnosno odgovornost za njega se pripisuje ogranienom broju ljudi najee samom Adolfu Hitleru i uskom krugu njegovih pristaa i specifinom spletu okolnosti za koje je malo vjerovatno, da

e se ikada ponoviti. Iznose se meutim i teze da Holokaust ne bi bio mogu, barem ne u tako masovnom opsegu, da nacisti nisu uivali preutnu ili otvorenu podrku neidovskog stanovnitva, ak i u okupiranim zemljama poput Poljske, motivisanu pohlepom i otvorenim ili latentnim antisemitizmom. Dan sjeanja na holokaust danas se obiljeava u SAD-u i u svim europskim dravama. Veliki znaaj ima United States Holocaust Memorial Museum otvoren u Washingtonu u aprilu 1993., na dan poetka ustanka u Varavskom getu.

10

Zakljuak
Holokaust je dogaaj u novijoj povijesti u kojem je netolerancija i rasizam dovela do milionskih rtava. U razdoblju od 1933. do 1945. godine radi nacistikog terora je stradalo preko 11 miliona ljudi. Tokom rata u logorima je stradalo oko 6 milijuna idova od ega ak 1,5 milijuna djece. Napustivi razliite prijanje planove protiv idova, Hitler od ljeta 1941. godine zapoinje provoditi takozvano Konano rjeenje idovskog pitanja: potpuno istrjebljenje idova. Milioni idova na zaposjednutim podrujima ubijeni su ili su nagurani u teretne vagone bez vode, hrane i osnovnih higijenskih potreba, prevoeni stotinama, pa i hiljadama kilometara do koncentracijskih logora. Tamo su ih snali nasilje, pljaka, unienje ljudskog dostojanstva i okrutno zadana smrt, samo zbog toga to su bili idovi.

11