Radionica ljekovitog bilja Petrinja, 21.7.2013.

Stribor povratak prirodi

Mravinac (origano , divlji mauran, vranilova trava , dobra misel)

Lat. Origanum vulgare Ljekarniko ime: Herba Origani Mravinac nalazimo najee na kamenitom neobraenom tlu, na suhim sunanim livadama, svijetlim umama, ikarama i ivicama. Ima jajolike kopljaste listove, naraste visoko do 40 cm. Cvijee mu je crveno, rijetko bijelo, razvija se na vrhu stabljike, prijatnog je mirisa. Za vrijeme cvata sabire se biljka od gornje polovice ili vrike i njeno lie te se sui u hladu na zranom mjestu. Lijei prehladu plunog katara, bolesti eluca, maternice, slabe probave, utice i slabog izluivanja eluanih sokova. Povoljno djeluje na itav nervni sistem. Sadri eterino ulje s elementima cineola, kamfora, tanina, boneola, soli i drugih tvari. Biljka je prepuna eterinog ulja, te se zbog toga koristi u medicini i prehrani kao zain. Nezaobilazan je sastojak umaka od rajica pripremljenog na domai nain, kao i svih pizza, a upotrebljava se svje ili suen. Origano je dobio ime od grke rijei oros, to u prijevodu znai planina i ganos, to u prijevodu znai srea, pa bi pravo znaenje bilo radost planine. Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu, odnosno li stovi i gornji cvatui dijelovi biljke. Nakon branja listovi i cvjetovi se sue, te skladite u vieslojnoj papirnatoj vreici ili staklenoj posudi.
Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

Cikorija ( Vodopija, Konjogriz )

lat Cichorium intybus Ljekarniko ime: Radix, Herba Cichorii To je korov kojeg moemo nai svuda po naoj domovini,i to kraj putova, uz ivice, po neobraenom zemljitu, po livadama. Uzgaja se mnogo i kao pitoma biljka za tvornice koje korijen pre kao dodatak kavi (cikorija). Vodopija ima dugu uspravnu stabljiku, visoku i do metar, koja je samo na gornjem dijelu razgranata. List je dugoljast bez peteljke, cvjetovi veliki i lijepi jasnoplavi. Korijen je vretenast, valjkastog oblika, slii vrtnom perinu. Sabire se list, cvijet i korijen. Korijen u proljee i jesen, a itava biljka cijelo ljeto za vrijeme cvatnje. Sui se na toplom tavanu. Svi su dijelovi vodopije ljekoviti, naroito protiv bolesti jetre, slabe probave, utice, bolova u elucu, p rotiv povratne groznice, bolesti mjehura i eerne bolesti. Mladi list vodopije dobra je hrana u naem domainstvu.
Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

Metvica ( Nana, Menta )

Lat. Mentha Kod nas poznajemo vodenu, poljsku, barsku, livadnu... Postoji preko 25 vrsta metvice koje su svojim dinaminom, drueljubivim osobnou uspjele stvoriti preko 600 vrsta poznatih krianaca metvice. No sve redom osvajaju svojim jedinstvenim okusom i mirisom ali i ljekovitim svojstvima. Njihov sastojak mentol uvukao se u sve pore ljudske svakodnevnice. Ljekovito djelovanje paprene metvice primjenjujemo u lijeenju: - eluca i to gastritisa, enteritisa, kolika - kod alergija na hranu i kod trovanja hranom jelo zainimo svjeim listovima ili prakom paprene metvice to istovremeno sprjeava nadutost i pojavu vjetrova. Takoer pojaava varenje hrane u elucu, unitava bakterije truljenja to pomae uravnoteenju crijevne flore.

Eterino ulje metvice koristi se za vanjsku i unutarnju uporabu. Umiruje bolove i bolne greve pa i one uzrokovane kamencima ili pijeskom, otklanja nadutost i vjetrove, pojaava izluivanje ui, otklanja srane tekoe izazvane nadutou ili slabim radom eluca i crijeva, smiruje nervozne pojave kao to je nervozno lupanje srca, a pridonosi uklanjanju hipohondrinih duevnih stanja, kojima su uzroci bol, neuroza i grevi. Vanjskom uporabom ulja, trljanjem, odstranjujemo lokalne bolove, glavobolju, stres i neuralgiju. Uivanje aja od paprene metvice najbolji je nain za lijeenje raznih oboljenja, uz napomenu da dua svakodnevna uporaba aja moe dovesti do neeljenih posljedic a. Pretjerano konzumiranje aja moe izazvati smetnje na jetri, a eterino ulje smetnje s bubrezima i alergijske reakcije. Kod starijih osoba pretjerano ili stalno uzimanje aja moe izazvati srane smetnje. Kod tegoba sa ui potrebno je konzultirati se s lijenikom.

Ivanjsko cvijee ( Broika, Prava broika )

lat. Galium Verum L. Ljekarniko ime: Herba Galii veri Stabljika je drvenasta, esto puzava, cijela je biljka puna miriljivih, zlatoutih cvjetia. Pri dnu je granata i slabo maljava. Lie je sitno, dugako s otrim vrhovima i s jednom ilom na sredini. Listovi su poput vijenca (68) sloeni pri svakom koljenu. Cvate od srpnja do rujna. Za vrijeme cvatnje sabire se cijela biljka i sui u hladu. Za vrijeme suenja biljka pocrni. Upotrebljava se u obliku aja kod epilepsije i napadaja histerije; izluuje mokrau. Lijei upalu jetre, bubrege i organe za disanje
Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

Abdovina (bujad, obadaptovina, bezeg, divlja bazga, smrdljiva bazga, smrdljiva zova ili abda)
lat Sambucus ebulus Ljekarniko ime: Radix Ebuli, Folia i Fructus Ebuli Abda raste na umskim istinama, uz putove i ivice. Naraste i do 2 metra. Abda vrlo slii bazgi. Listovi su kopljasti, nazubljeni i rasperani, cvate mjeseca srpnja do konca kolovoza slatkim bijelim amrelastim cvijetovima, koji znadu biti ispod ruiasti, a nalaze se na vrhu grana (na kraju tankih iba). Cijela je biljka gorkog ukusa i odvratnog mirisa. Raste u velikom broju primjeraka. Cvjetovi miriu po bademu. U ljekovite svrhe se upotrebljava: lie, zreo plod i korijen. Zrele su bobe crne i ogavna gorko-slatka okusa. Plod i list se sabire u rujnu, korijen u proljee i kasnu jesen. Narod koristi abdovinu za pospjeavanje znojenja i izluivanje mokrae. Kneipp je abdovinu upotrebljavao s velikim uspjehom protiv bolesti bubrega i vodene bolesti. Cvijet, koji se bere im procvate, koristi za luenje mokrae, lijei organe za disanje, promuklost, kaalj i umiruje ivce. Inae abdovina u svemu moe da zamijeni bazgu.
Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

Valerijana ( odoljen macina trava, kozli )

lat. Valeriana Officinalis Ljekarniko ime: Rhisoma, Radix Valerianae Raste svagdje po vlanim mjestima: uz ivice po livadama, u ikarama uz potoke, na kamenitim stijenama. Naraste i preko metar visoko. Postoji vie samostalnih vrsta (odlika). Stabljika mu je gola ili blizu zemlje pahuljasto dlakava. Listovi su lepezasto perasti i razdaleko nazubljeni. Cvijet je sitan (bijel i ruiast), prijatnog je mirisa, a sakupljen je na vrku stabljike u metlastim paticima. Sabire se podanak s korijenom (biljka mora imati najmanje dvije godine). Podanak je debeo s brojnim nitastim korijeniima. Na povrini je ukastosme, iznutra je bjelkaste boje. Deblji se podanci oiste od zemlje i uzdu raskole. Sui se na suncu ili na umjetnoj toplini i dre hermetiki zatvoren u limenkama na suhom mjestu.

Odoljen lijei poremeeni krvni tok, krvni pritisak i jaa probavne organe. Lijei nervozu srca, bolesti ivaca. U obliku tinkture naroito je sigurno sredstvo protiv ivanog uzbuenja i histerije. Jedaa lica korijena, na dva decilitra hladne vode, ostavi se 10 sati kvasiti. Od tog hladnog aja uzima se 6 puta dnevno po jedau licu. Ne smije se kuhati ni prati, jer time iz biljke nestaju ljekovite tvari.
Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

Divizma (svenjak, navadni lunik, lepruh)

lat Verbascum Phlomoides L. Ljekarniko ime: Flores, Folia Verbasci Raste uz putove, potoke, na naputenom kamenitom zemljitu i umskim istinama na pjeskovitu tlu. Naraste i preko metar visine. Imade velike dugoljaste lancetaste listove. itava je biljka gusto dlakava i srebrnaste je boje. Veliki uti, vrlo lijepi cvjetovi razvijaju se u upercima na gornjem dijelu stabljike kao klas ili kita. Cvate od lipnja do kolovoza. Sabiru se listovi i cvijet za vrijeme cvatnje. Sui se u hladu. Dobro osueni dri se u hermetiki zatvorenim limenkama ili staklenkama. (Napadaju ga crvi i lako se kvari.) aj od divizme treba procijediti kroz gusto platno, poto na cvijeu imade maljavih dlaica koje izazivaju golicanje u grlu. Divizma se upotrebljava i protiv kalja, prehlade, promuklosti, tjeranja znoja i reume. (Mijeana s drugim biljem.) Divizma je vrlo dobra kod plunih bolesti, uljeva, bolesti jetre, slezene, kalja. aj od cvijea 810 g na 300 g kljuale vode dva puta dnevno po alicu. Jo je efikasnije ako se cvijet divizme prelije kljualim mlijekom i pije nekoliko puta dnevno po kavenu alicu. Tada koristi protiv utice i zadravanja mokrae. Za rane u obliku obloga kuhamo ga 2 minute u mlijeku. Kod astme mijean sa bazgom, korijenom bijelog sljeza i listom podbjela u jednakim dijelovima, lica aja se prelije sa 200300 g kljuale vode. Tako pripremljen lijek koristi i kod upornog kalja. Divizma izmeu ostalog sadri: saponina, eera, eterinog ulja, masti i sluzi.

Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

Suruica ( brijestolisna konara, medunac )

Lat Filipendula Ulmaria Ljekarniko ime: Flores Spiraeae Diuretik, tonik, adstrigens, diaforetik. Ostala narodna imena: Blaga jabuka, buditeljica, oslad,osinka, sraica.

Viegodinja zeljasta biljka sa uspravnom stabljikom visine 2 m. Listovi su perasto podijeljeni, a na rubu nazubljeni. Bijeli ili ukasto-bjeliasti cvjetovi su sitni i mirisni skupljeni sastavljeni cvat. Cvate tokom ljeta. Naroito cvjetovi se koriste protiv bolesti mokranih organa. aj za ienje krvi. Podzemni dijelovi sadre trjeslovine, te se koristi kao lijek protiv proljeva i krvarenja. Koristi se kao lijek za dine organe, skrofulozu, reumu, gripu i sl. Esencija korijena slui u homeopatiji za bolesti srca, bubrega i mjehura. Cijela biljka sadri glikozid gauterin, a u korijenu i cvjetovima je postotak eterinog ulja (2%). Sadri i male koliine salicila. Koristi se i protiv akutnog i kroninog reumatizma, protiv uloga (gihta) i gojaznosti

Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

Turica ( petrovac, skoruica, kravica, zmijina trava, velika oskorica, griznik, repik, kostolom, ovji iak, mala torica, toriica, dubaac, oskoruica, jeinica, svega svijeta zdravlje, gladinik)
Lat. Agrimonia eupatoria l. Ljekarniko ime: Herba Agrimoniae Raste na sunanim, suhim mjestima, uz rubove puteva i uma, na poljskim meama i strminama, na breuljcima i obroncima, u rijetkim umama i uz ruevine. Sitni, uti cvjetovi tvore, kao u

divizme obine dugi grozd. Cijela je biljka obrasla mekim dlaicama, veliki su listovi dugi do 10 cm i perasti. Biljka je visoka do 80 cm i spada u istu porodicu kao i vrkuta. Biljku sakupljamo za vrijeme cvjetanja u lipnju sve do kolovoza. Povijest te ljekovite biljke see kao i kod mnogih drugih, daleko u prolost. Turicu su poznavali ve stari Egipani. Ona djeluje izrazito ljekovito kod upala grla, usne upljine i drijela. Na nju valja pomisliti kod angine, bolesti grla, skorbuta ili upale usne sluznice. Ljudi ije je zvanje takvo da moraju puno govoriti ili pjevati, morali bi svaki dan preventivno grgljati s ajem od turice. Lie odlino djeluje u sluaju slabokrvnosti i rana, ali se takoer uspjeno primjenjuje kod reume, lumbaga, probavnih smetnji, otvrdnua jetre, zastoju rada jetre i oboljenja slezene. Dnevno moemo piti do dvije alice aja. Svatko bi se trebao potruditi i jednom do dva puta godinje okupati se u vodi kojoj dodamo uvarak od turice. Skrofulozna djeca bi se u takvoj kupki trebala kupati svaki dan. Turica se zbog svojeg ukupnog djelovanja i svojih ljekovitih sastojaka ubraja meu nae najljekovitije biljke. Dr. Schierbaum kae: "Triput dnevno po jedna alica aja lijei proirenje srca, eluca, crijeva i plua, zatim oboljenja bubrega i mjehura, ako to sredstvo primjenjujemo due vrijeme ." Toplo preporuujem turiinu mast kod proirenih vena i ireva na gnjatu, koja se koristi kao mast od ljekovit oga nevena. Kod oboljenja jetre pijemo ajnu mjeavinu od 100 g turice, 100 g broike i 100 g lazarkinje. Dnevno popijemo natate jednu, a tijekom dana gutljaj po gutljaj dvije alice aja. Priprema aja: Stavimo jednu ajnu liicu bilja na 1/4 litre vod e, ostavimo da kratko odstoji. Biljna kupka: 200 g bilja za potpunu kupku. ajna mjeavina za bolesti jetre: Turicu, broiku i lazarkinju pomijeamo u jednakim djelovima. Stavimo vrhom punu ajnu liicu na 1/4 litre vode, oparimo i ostavimo da kratko odstoji. Priprema masti: Stavimo dvije vrhom pune ake sitno narezana lia, cvjetova i st abljika na 250 g svinjske masti.
Izvor teksta: Maria Treben "Zdravlje iz Boje ljekarne"

iak (kalj, lepuh, lopuh, konjski iak, lapuina, lepuina , lopuk, repinec, repuh, repuina, ripalj, svijetnjak, veliki ripanj)
Lat. Arctium lappa Ljekarniko ime: Folia, Radix Bardanae iak nalazimo svagdje na neobraenom zemljitu uz ivice i putove. U proljee sabire se mlado lie, a korijen dvogodinjih biljki u proljee ili jesen. Ne vrijedi sakupljati tanko korijenje, ni suvie debelo, odrvenjelo. Za vaenje korijena potrebna je jaka tihaa lopata, jer korijen zna biti i 40 cm duboko u zemlji. Korijen treba dobro oistiti, oprati, uzdu prorezati, pustiti kroz paru 96% jakog alkohola, na suncu ili kod umjetne topline dobro suiti i spremiti u dobro zatvorene limenke, jer ga rado napadaju crvi. Svje korijen je ljekovitiji od suhog. Korijen i

list upotrebljavaju se kod upale eluca, eluanih ireva. Pomae kod znojenja i probave. Dobar je lijek protiv bolesti usta, reume i konih bolesti (ekcema) liajeva. Sirov zdrobljen korijen stavlja se na rane (uboje) koje su nastale od udara, na kraste i otekline. Suh korijen, stucan u prah i pomijean s jestivim lojem, lijei gnojne rane. Protiv reume i gihta vrlo je koristan aj od ikova sjemena (ploda). Ako drimo suhi korijen due od godinu dana, on ne vrijedi. Doza: U pola litre vode stavi se puna lica usitnjenog lia ili korijena i kuha nekoliko minuta. Zatim ostavi 1015 minuta da stoji poklopljeno. Pije se dvaput dnevno po dvije lice: ujutro i naveer.

Izvor: Gelenir, Nikola Prirodno lijeenje biljem (i ostalim sredstvima) 1989.

VRBOVICA
Lat. Epilobium parviflorum Zbog velikoga broja vrsta vrbovice dolo je zacijelo i do nesigurnosti. Od ljekovitih vrsta valja spomenuti slijedee: ruiastu vrbovicu (Epilobium roseum), sitnocvjetnu vrbovicu (Epilobium parviflorum), planinsku vrbovicu (Epilobium montanum - jo neka narodna imena: umska vrbovica, svilovina), tamnozelenu vrbovicu (Epilobium obscurum), lancetastu vrbovicu (Epilobium lanzeolatum), breuljkastu vrbovicu (Epilobium collin um), movarnu vrbovicu (Epilobium palustre), ljunkovitu vrbovicu (Epilobium fleischeri) i alpsku vrbovicu (Epilobium anagallidifolium). Sve ljekovite vrste vrbovice prepoznajemo po njihovim malim cvjetovima crvenkaste, blijedoruiaste ili skoro bijele boje. Cvjetovi su nasaeni na duguljastim, tankim sjemenim mahunama iz kojih nakon pucanja ispadaju sjemenke s bijelim, pamuku slinim dlaicama. U Tirolu vrbovicu zaudo poznaju pod imenom "enska kosa". Kod spomenutih ljekovitih vrsta beremo cijelu biljku, dakle stabljiku s listovima i cvjetovima, pri emu treba paziti da ju otkinemo po sredini - inae jako lako pukne, tako da mogu ponovno istjerati novi boni izdanci. Nabrane biljke reemo jo svjee. I u najteim sluajevima pijemo dnevno samo dvije alice aja od vrbovice i to jednu alicu ujutro natate i jednu uveer. NAIN UPORABE Priprema aja: 1 vrhom punu ajnu liicu bilja stavimo na 1/4 I vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji. Pijemo samo dvije alice dnevno, ujutro natate i uveer pola sata prije veere .
Izvor teksta: Maria Treben "Zdravlje iz Boje ljekarne"