PROIZVODNJA I DORADA SJEMENA I dio

OSNOVE GENETIKE
Marijan Jot i Vesna Samobor

Interna skripta

Krievci, 2010.

Osnove genetike

OSNOVE GENETIKE
Sadraj: 1. Biljna stanica 2. Dioba stanice mitoza i mejoza 3. Principi genetike 4. Nasljednost 5. Genetiko inenjerstvo 3 8 15 23 28

- Nepotpuno -

SAMO ZA INTERNU UPORABU

2

Osnove genetike

1. BILJNA STANICA
Stanica je osnovni organizacijski oblik svakog organizma, od jednostaninih do viestaninih. U viestaninih organizama postoje razliite, za izvrenje odreenih funkcija specijalizirane stanice. Openit model biljne stanice i staninih organela prikazan je na slici 4:

Osnove genetike

Sl.1. Shematski prikaz presjeka biljne stanice

Stanica je mjesto akcije gena. Neki organizmi graeni su samo od jedne stanice (bakterije, virusi, amebe), drugi pak od mnotva stanica razliite funkcije. Npr. kukuruz se sastoji od stanica korijena (funkcija usvajanja hranjiva i vode), stanica stabljike (funkcija provoda hranjiva i asimilata, te uvrivanje stabljike) stanica lista (asimilacija i transpiracija), stanica metlice (tvorba polenovog zrnca za oplodnju) i stanica klipa (prijenos nasljedne osnove na novu generaciju putem kukuruznog zrna). Svaka je ova funkcija unutar organizma odreena informacijom zapisanom u DNA.

Osnove genetike

a)

b)
Sl.2. Mikroskopski snimak stanica prepariranih i obojenih razliitim metodama bojenja.

Osnove genetike

Sl. 3. Odnos veliina u prirodi

Graa eukariotske stanice

Staninu jezgru (nucleus) ine jezgrin omota (vanjska i nutarnja lipoproteinska membrana), kromatin, jezgrica (nucleolus), otvori (porusi) na jezgrinom omotau. Kromatin jezgre sastoji se od molekula DNA (deoksiribonukleinska kiselina), vidljivih u diobi stanice kao nitaste, odnosno tapiaste organele nazvane kromosomi. Na kromosomima su linearno poredane osnovne jedinice nasljea geni. Oni sadre instrukcije za rast, razvoj i ponaanje nekog organizma od oplodnje jajne stanice, pa sve do smrti. Oni su biokemijske strukture stanice svakog ivog organizma od jednostaninih virusa i bakterije, preko algi i vieg bilja, ivotinja do ovjeka. Potomstvo dobiveno spolnim putem sadri smjesu genetike informacije obaju roditelja. Zahvaljujui ovakvom prijenosu nasljednih svojstava u prirodi se podrava ogromna genetska razliitost.

Sl. 4. Jezgra stanice: mikroskopski snimak (lijevo) i prostorni model (desno)

Osnove genetike

Ribosomi su organele u kojima se sintetiziraju molekule bjelanevine. Brojni su i nalaze se smjeteni uz membranu endoplazmatskog retikuluma.

Sl.5. Endoplazmatski retikulum s ribosomima: mikroskopski snimak (lijevo) i prostorni model (desno)

Osnove genetike

Golijev aparat je vieslojna membranska tvorevina u kojoj se privremeno uskladituju bjelanevine proizvedene na ribosomima u stanici. Od golijevog aparata se postepeno odvajaju primarni, pa zatim spajanjem primarnih nastaju sekundarni lizosomi koji prenose bjelanevinu namijenjenu internoj uporabi u stanici ili van stanice u kojoj je bjelanevina nastala.

Sl. 6. Golijev aparat: mikroskopski snimak (lijevo) i prostorni model (desno)

Mitohondriji su organele za proizvodnju energije. Sastoje se od vanjske i nutarnje membrane, matriksa s brojnim pregradama cristama. Uloga crista je poveanje povrine unutarnjr membrane odgovorne za metabolizam energije, pa preko toga i poveanje uinka tog metabolizma. Eukariotska stanica sadri mnogo mitohondrija.

Sl. 7. Mitohondrij: mikroskopski snimak (lijevo) i prostorni model (desno)

Kloroplast je 2-4 m velika organela iz eukariotskih biljnih stanica. Pomou klorofila te organele sabiru svjetlosnu energiju i skladite je u kemijskom obliku. Stanica moe imati 2550 kloroplasta. Kloroplast je obavijen s dvije vanjskr membrane, a trea viestruko savinuta, unutarnja, tilakoidna membrana, velike povrine (grana), ima zadau hvatanja svijetla i provedbu jedinstvene kemijske reakcije nazvane fotosinteza.

Osnove genetike

Sl.8. Kloroplast - mikroskopski snimak (lijevo) i prostorni model (desno)

U prokariota (pro=prije; karyon=jezgra) jednostaninih organizama (bakterije) nema takvih struktura i DNA pluta slobodno unutar stanice, esto u obliku jednog prstena.

2. DIOBA STANICE
.

MITOZA (kariokineza) dioba tjelesne (somatske) stanice

Rast somatskog tkiva posljedica je diobe (mnoenja) stanica a potom izduivanja istih. Dioba tjelesnih (somatskih) stanica naziva se mitoza ili kariokineza. Osnovna karakteristika mitoze je da od stanice majke u pravilu nastaju dvije identine stanice keri s istim brojem kromosoma i istom nasljednom osnovom. Ovakav tip diobe stanica susreemo u tjelesnim tkivima organizma. Dioba somatskih stanica zapoinje (regulirana je) vanjskim signalom, hormonom, unutarnjim faktorima, regulatorima rasta (odreeni proteini). Na membrani stanice nalaze se t.zv. receptori koji prihvaaju takve signale za poetak diobe stanice. Kada stanica izgubi sposobnost da zaustavi diobu, ili kada postane besmrtna ona postaje kancerozna, a rezultat je pojava i rast kanceroznog tkiva - tumora.

Osnove genetike

Sl 9. MITOZA dioba somatske stanice Ppreparati bojeni acetokarminom (lijevo), model (desno)

10

Osnove genetike

MEJOZA redukcijska dioba spolne stanice

INTERFAZA stanica, iako

naizgled u mirovanju, aktivna je u vrenju svojih fiziolokih zadaa u organizmu. U citoplazmi vidljiva tamnija jezgra.

PROFAZA Prva faza diobe.

Nestaje jezgra a kromosomi postaju vidljivi kao dugake isprepletene niti. Kao rezultat duplikacije DNK u interfazi, svaki se kromosom sastoji od 2 kromatide meusobno povezane centromerom. Pojedinani kromosomi se jo ne mogu identificirati.

METAFAZA - kromosomi se
postavljaju u ekvatorijalnu ravninu, formira se snop hijalinskih niti koje povezuju centromeru i diplosome. Hijalinske niti e posluiti za razdvajanje kromatida u slijedeoj fazi diobe.

ANAFAZA Sestrinske kromatide se

razdvajaju, i svaka od njih putuje ka suprotnom polu stanice, pa e svaka stanica-ker imati potpuno isti (komplementaran) broj kromosoma. Stanica se produuje i priprema za podjelu.

TELOFAZA Od odvojenih
kromatida formiraju se kromosomi novih stanica keri. Nastaju nove membrane: jedna oko nove jezgre, a druga izmeu podijeljenih stanica keri. Stanice keri imaju isti (identian) broj kromosoma i iste osobine kao i stanica od koje su nastale.

11

Osnove genetike

Gamete (jajna stanica i spermalna stanica, odnosno polenovo zrnce) imaju polovian broj kromosoma jer su nastale iz materinske stanice nakon redukcijske diobe (mejoze). Redukcijska dioba se sastoji od tri diobe: 1) Prva mejotika dioba, 2) druga mejotika dioba i 3) post-mejotike diobe (shema hipotetske-stanice s etiri kromosoma: crveni porijeklom od majke i plavi, porijeklom od oca.): Prva meijotika dioba U profazi I postaju vidljivi kromosomi kao dugake tanke niti. Jezgrina membrana nestaje ali je jo vidljiva jezgrica. Ova se faza dijeli na nekoliko podfaza: leptoten, zigoten, pahiten, diakineza. U metafazi I kromosomi se postavljaju u ekvatorijalnu ravninu. Ovdje moe doi do t.zv. prekrienja krakova kromosoma, koji kao posljedicu mogu imati sljepljivanje i pucanje krakova u narednoj fazi diobe, to dovodi do nepravilne razmjene nasljedne osnove u stanicama kerima. U anafazi I kromosomi su hijalinskim nitima razdvojeni na suprotne polove. Dolazi do redukcije broja kromosoma: na svakom polu stanice nalaze se dva kromosoma. Vidljiva je zamjena kromatinske mase (oznaeno na kromosomu crveno-plavo) nazvana crossingover.

Sl.10 Crossingover zamjena dijela kromatinske tvari kao posljedica prekrienja kromatida u diobi stanice Telofaza I nastale su dvije stanice keri s polovinim brojem (2) kromosoma. Dakle: u prvoj mejotijoj diobi dolo je do redukcije broja kromosoma u stanici. Druga mejotika dioba je ustvari mitotika dioba (kariokineza) stanica keri (nema daljnje redukcije broja kromosoma). Sastoji se od: profaze II, metafaze II, anafaze II i telofaza II. Od dvije stanice diobom tijekom druge mejotike diobe u telofazi II nastaju etiri stanice keri.

12

Osnove genetike

Sl. 11. Mejoza - dioba spolnih stanica kojom iz jedne stanice majke, nastaju 4 stanice keri s polovinim (reduciranim) brojem kromosoma. Post mejotike diobe su diobe kojima nastaje polenovo zrnce (mikrosporogeneza) ili jajna stanica (makrosporogeneza). Budui se mikrosporogeneza i makrosporogeneza neto razlikuju svaka od njih biti e opisana zasebno.

13

Osnove genetike

Tijekom redukcijske diobe stanice moe doi do nenormalne podjele kromosoma to se kasnije nakon oplodnje takve stanice, u novonastalom organizmu moe ispoljiti u odreenim anomalijama. Tako npr. ako se kromosomi 21. para u ovjeka ne razdvoje tijekom diobe, nastati e dvije gamete, jedna s uveanim, a druga s umanjenim brojem kromosoma. Ako takva gameta bude oploena, nastati e organizam s jednim kromosomom (21) suvika (Down sindromom). Ova abnormalna pojava se naziva i trisomija: organizam ima jedan kromosom u 3 kopije. Mogue su i druge genske abnormalnosti: gubitak dijela kromosoma, dodatak dijela kromosoma, ili dva kromosoma slijepljena zajedno. Anomalije u broju spolnih kromosoma kao posljedica nepravilne meioze prikazane su na sl.12.

Sl.12. Anomalije u broju spolnih kromosoma: a) normalan broj 2X kromosoma = normalna enska individua, b) samo jedan X kromosom = Turnerov sindrom (starilana enska individua), c) 2X kromosoma i jedan Y kromosom = Klinefelterov sindrom (sterilana muka individua) d) jedan X i jedan Y spolni kromosom (normalna muka individua)

Opis mikrosporogeneze

14

Osnove genetike

Opis makrosporogeneze

Dvostruka oplodnja u bilja (opisao je Sergey Gavrilovich, 1898.). Polenovo zrnce (1) padne na njuku tuka. Vegetativna jezgra utroi se na klijanje polenove mjeinice (2) kroz vrat tuka (4). Kroz polenovu mjeinicu kreu se dvije spermalne jezgre (anterozoida 3), od kojih jedan oplodi jajnu stanicu (6a) pa nastaje embrio (6b), a druga sekundarnu jezgru oplodi embrionske kese (7a) pa nastane endosperm zrna (7b). Nakon oplodnje konstitucija embrija je 2n, a endosperma 3n.

Sl.14. Dvostruka oplodnja (popreni presjeci plodnice (lijevo) i zrna (desno): jajna stanica (n) + jedan anterozoid (n) = embrio (2n), sekundarna jezgra embrionske kese (2n) + drugi anterozoid (n) = endosperm (3n)

15

Osnove genetike

16

Osnove genetike

3. PRINCIPI GENETIKE
Genetika je znanost o nasljednosti. Ona izuava zakonitosti prenoenja svojstava s roditelja na potomstvo, dakle prouava kako se informacije pohranjene u genima koriste i prenose sa generacije na generaciju. Genetika tumai zato male razlike u genima mogu poremetiti razvoj organizma ili prouzroiti bolest. Zakonitosti genetike koriste oplemenjivai bilja ili ivotinja za svjesno poboljaju pojedine nasljedne osobine biljke ili ivotinje, a u novije vrijeme pomou nove tehnike - genetikog inenjerstva omoguena je i manipulacija genima izmeu razliitih, nesrodnih vrsta, koje se u prirodi meusobno ne mogu pariti. ovjek se nada da bi zahvaljujui ovakvom 'horizontalnom' prijenosu gena, preko barijera koje dijele vrste, u bliskoj budunosti bio u stanju lijeiti nasljedne bolesti (genska terapija), ili zamjenjivati bolesne organe nastale kloniranjem (transplantacija). Geni su osnovne jedinice nasljea. Oni sadre instrukcije za rast, razvoj i ponaanje nekog organizma od oplodnje jajne stanice, pa sve do smrti. Oni su biokemijske strukture stanice svakog ivog organizma od jednostaninih virusa i bakterije, preko algi i vieg bilja, ivotinja do ovjeka. Potomstvo dobiveno spolnim putem sadri genetiku informaciju dobivenu od obaju roditelja. Zahvaljujui ovom procesu u prirodi je zastupljena i podravana ogromna varijabilnost svojstava kao to su npr.: boja latica cvijeta, visina biljke, ranozrelost, otpornost na niske temperature, oblik ara na krilima leptira ili talent za slikarstvo u ovjeka.

Sl.14. Shematski prikaz smjetaja gena na kromosomu i u lancu DNA

17

Osnove genetike

Vrste ivih bia meusobno se razlikuju po broju gena, pa se tako pretpostavlja da crvi imaju oko 5 tisua, a ovjek oko 30 tisua gena. Genetika informacija je zapisana (kodirana) u molekuli dezoksiribonukleinske kiseline (DNA). DNA je poput tanke niti dugaka molekula (ukupna duina DNA ljudske stanice iznosi preko 1,5 m). Ukupna DNA stanice je zbog svoje duine podijeljena u nekoliko molekula, od kojih je svaka namotana oko proteinskih tvorevina (nukleosoma), koji zajedno ine organiziranu strukturu nazvanu kromosom. (Sl. 14)

Sl. 15. Prikaz grae kromosoma (A) i pakiranja molekule DNA u kromosomu. DNA omotana oko proteinskih tvorevina nukleosoma

Kromosomi su dulje ili krae nitaste/tapiaste tvorevine (ovisno o fazi diobe stanice). Broj kromosoma je karakteristian za svaku vrstu, pa tako: vinska muica ima 4 para kromosoma (2n=8), jeam ima 7 pari (2n=14), kukuruz 10 pari (2n=20), a ovjek 23 para kromosoma (2n=46). Pod svjetlosnim mikroskopom na specijalno obojenim preparatima moemo vidjeti kromosome. Tjelesna stanica ima diploidan (2n) broj kromosoma. Svaki par kromosoma tjelesne stanice (2n) ine jedan majinski i jedan oinski kromosom. Na kromosomu se nalazi centromera mjesto u kojem se dodiruju dvije kromatide i za koje se prilikom diobe hvataju hialinske niti diobenog vretena. Centromera nije smjetena u polovici duine kromosoma pa se oni, zbog promjenljive duine kromosoma, najlake mogu identificirati na osnovu omjera duina krakova. Tako zbog lake identifikacije u svakog organizma kromosomskim parovima

18

Osnove genetike

su dati redni brojevi. Npr. ovjek ima 22 autosoma (parovi 1-22), i jedan (23. par) par spolnih kromosoma. (Sl. 15) Za razliku od jezgri tjelesnih (somatskih) stanica (konstitucija 2n), jezgra spolnih (generativnih) stanica ima polovian (haploidni) broj kromosoma (n).

Sl. 16. Kromosomska garnitura ovjeka: 22 autosoma i 23. par heterokromosoma (spolni X i Y kromosom); elektronska fotografija XY kromosoma (desno) Dezoksiribonukleinska kiselina (DNA) Godine 1953. James Watson i Francis Crick otkrili su strukturu molekule DNA. Oni su predloili model dvostruke uzvojnice.

Sl. 17.

James D. Watson

Francis H. Crick

Nitasta molekula DNA graena je poput ljestava: uzdunice su graene od molekula dezoksiriboze i fosfata, a preke ljestava ine 4 vrste baza: dvije purinske (adenin, guanin) i 19

Osnove genetike

dvije pirimidinske (citozin i timin). Baze su meusobno povezane vodikovim vezom. Uvijek se sparuju adenin (A) i timin (T) kojega moe zamijeniti uracil (U), te citozin (C) i guanin (G). Takve su ljestve uzduno spiralno povijene. (Sl. 17)

Sl. 18. Dio molekule DNA: 3 prikaza, od kemijske strukture do molekularnog modela dvostruke uzvojnice Tijekom diobe stanice DNA se mora umnoiti (replicirati). Ovaj sloeni proces obuhvaa: razmatanje dupleksa roditeljske DNA i razdvajanje dviju niti kako bi kalup postao dostupan

specifino sparivanje baza u DNA (A-T; C-G) omoguava da jedna nit slui kao kalup za sintezu druge niti potpuno i tono kopiranje svake od roditeljskih niti DNA (nit DNA je kalup za sintezu nove molekule DNA kao i za molekulu ribonukleinske kiseline (RNA) u procesu sinteze bjelanevine.

20

Osnove genetike

Sl. 19. Replikacija molekule DNA Replikacija DNA je izuzetno tono kontrolirani proces. Ona mora poeti u tono odreenoj fazi staninog ciklusa, a kada replikacija pone, itava molekula DNA mora biti umnoena. Pritom niti jedan dio molekule DNA ne smije biti umnoen vie puta. Sinteza molekule bjelanevine - Bjelanevine su kemijski tvari koje upravljaju svim ivotnim procesima stanice, osim jednog - za razliku od DNA, one se u pravilu ne mogu same umnaati. Bjelanevine su velike molekule sainjene od dvadeset osnovnih spojeva (aminokiselina) meusobno povezanih poput karika u lancu. Redoslijed i broj tih karika odreuje specifine karakteristike svake bjelanevine. U biosferi je broj razliitih molekula bjelanevina neogranien, no u jednom organizmu neke vrste moe ih biti na tisue. Odreena smjesa razliitih molekula bjelanevina upravlja svim biolokim funkcijama odreene stanice i specifina je za odreenu vrstu ivog organizma (npr. za amarilis, krumpir, vjevericu, purana ili medvjeda).

21

Osnove genetike

Promjenom redosljeda samo jedne karike u lancu nastati e nova bjelanevina, potpuno novih osebina. Primjer: lanac bjelanevine hemoglobin A (HbA) sastoji se od 574 karika. Promjenom samo jedne (este) karike lanca (glutaminska kiselina) s novom karikom (valin) nastati e nova bjelanevina (HbS) koja e prouzroiti srpastu anemiju u ovjeka. Aktivni gen putem svoje kopije (krai odsjeak jednostrukog lanca) nazvane mRNA (mmessenger = glasnik) prenosi zapis iz jezgre stanice u citoplazmu, do organela nazvanih ribosomi. Ribosomi su "tvornice bjelanevina". U njima se povezuju karike (aminokiseline) u polipeptidski lanac molekule bjelanevine. Aminokiseline u aktivni ribosom donose molekule specifinog oblika tRNA (t-transfer = prenosioc). Ova tRNA s jedne strane ima troslovni kod, a s druge odgovarajuu aminokiselinu (sl.19). Kod prolaza mRNA kroz ribosom aktivira se na njoj antikod, privue tRNA s odgovarajuim kodom i odgovarajuom aminoliselinom koja se u ribosomu vee u lanac molekule bjelanevine u nastajanju (sl.20).

Sl.20. Troslovnim kodom na mRNA odreena je aminokiselina koja se donosi do aktivne mRNA u ribosomu (napomena: uracil U ili timin T imaju isti znaaj) Sl.21. Centralna dogma molekularne biologije: jedan gen = jedna bjelanevina. 22

Osnove genetike

Sinteza bjelanevina - zapis redosljeda aminokiselina na DNA prenosi se putem mRNA do ribosoma mjesta sinteze nove molekule bjelanevine (novog enzima)

Tako nastala bjelanevina preuzima namijenjenu joj zadau izgradnje odreenih struktura, katalizatora odreenih metabolikih procesa ili stvaratelja mehanokemijske energije potrebne recimo za pokretanje krila leptira.

Napomena: Nakon zavretka projekta sekvencioniranja humanog genoma (Venter, 2001.) ispravnost ovih postavki stavljena je pod znak pitanja. Kako moe 30 tisua gena ovjeka kodirati 100 tisua bjelanevina njegovog tijela? Venter kae: Mi naprosto nemamo dovoljno gena da opravdamo ideju biolokog determinizma. Prakrasna razliitost ljudske vrste nije odrena samo naim genetskim kodom. Na nju utie i okoli.

23

Osnove genetike

Na National Institutes of Health, Venter je razvio novu tehniku za otkrivanje gena (expressed sequence tags ili EST). 1992. osnovao The Institute for Genomic Research (TIGR) gdje je sa suradnicima novom tehnologijom deifrira genom bakterije Haemophilus influenzae? In 1998, postaje predsjednik Celera Genomics i poinje projekt sequencioniranja humanog (vlastitog) genoma. 2001. u asopisu Science objavljuje kompletan genom ovjeka, te zavrava sequencioniranje genoma vinske muice, mia i takora. In 2003, Venter pokree projekt ispitivanja svijeta mikroorganizama: deifriranje genoma od mikroorganizama svjetskih oceana, do gradskih sredina. Sl. 22. Craig J. Venter (1946. )

24

Osnove genetike

4. NASLJEDNOST

Prva nagaanja ovjeka da se odreene karakteristike roditelja mogu prenositi na potomstvo datiraju jo iz 4. stoljea (Grci). Meutim, znanstveno izuavanje genetike poinje tek u drugoj polovici 19. stoljea, kad austrijski sveenik Gregor Mendel (1865.), temeljem svojih eksperimenata daje opis nasljeivanja nekih svojstava u vrtnog graka. Rezultati njegovih istraivanja su ostali nezapaeni. Tek poetkom 20. st. ponovo ih nezavisno jedan od drugoga otkrivaju tri znanstvenika: H. DeVries (Holandija), K. Correns (Njemaka) i E. von Tschermak (Austrija). Danas ova istraivanja smatramo poetkom razvoja jedne vrlo burne i dinamine znanosti genetike.

Sl. 23 F.G. Mendel (18.. 18..)

Nasljednost je proces prijenosa biolokih svojstava od roditelja na potomstvo. Ovaj prijenos se vri preko gena osnovnih jedinica nasljea. Nasljednost takoer podrazumijeva naslijeena svojstva nekog organizma poput npr. visine, boje oiju ili cvijeta i dr. Nasljednost tumai zato potomstvo u nekom svojstvu nalikuje majci a u drugom ocu, ili zato se u potomaka javljaju svojstva koja nisu bila vidljiva ni u jednog od roditelja

Monohibridno nasljeivanje - Ako kriamo crveni graak (genetske konstitucije RR) i

bijeli graak (genetske konstitucije rr), potomstvo (F1 gen) biti e uniformna (jednaka) crvene boje i heterozigotne konstitucije (Rr). Samooplodnjom uzgojeno sjeme nakon sjetve dati e biljke F2 generacije crvene i bijele boje cvijeta u omjeru 3:1. Genetska konstitucija: 1 crveni dominantni homozigot ( RR), 2 crvena heterozigoza (Rr) i 1 bijeli, recesivni homozigot (rr). Stoga kaemo da je F2 prva cijepajua generacija = potomstvo se razlikuje (cijepa) po promatranim svojstvima.

25

Osnove genetike

Sl.24. Primjer monohibridnog nasljeivanja boje cvijeta u graka

Dihibridno nasljeivanje Ako promatramo dvije osobine u roditelja koje kriamo slika
e biti malo sloenija: graak utog i okruglog zrna (genetske konstitucije AA BB) kriamo sa grakom zelenog i naboranog zrna (genetske konstritucije aa bb), potomstvo (F1 gen) biti e uniformna (jednaka) ute boje i okruglog zrna heterozigotna (Aa Bb) Samooplodnjom F1 biljaka dobit emo F2 sjeme iz kojeg e izrasti biljke: 9 sa utim okruglim zrnom, 3 sa utim naboranim zrnom, 3 sa zelenim okruglim zrnom i 1 zelenim naboranim zrnom. Omjer 9:3:3:1 genetske konstitucije kako je prikazano na crteu.

Sl. 25. Primjer dihibridnog nasljeivanja boje i oblika zrna kod graka 26

Osnove genetike

to je broj promatranih svojstava vei, to je omjer genotipova i fenotipova u F2 generaciji sloeniji. Da spomenem samo omjer cijepanja fenotipova u F2 generaciji ako promatramo tri svojstva (visina biljke, boja i oblik zrna) = trihibridnog krianja: 27:9:9:9:3:3:3:1. Lako je razumjeti da, to vie svojstava ukljuujemo, to moramo imati veu populaciju da bi se pojavile sve mogue fenotipske karakteristike, a ujedno, ako vrimo selekciju na odreenu kombinaciju svojstava ta e selekcija biti manje uspjena to je broj svojstava vei. Intermedijarno nasljeivanje u nekim sluajevima F1 generacia biti e heterozigotna i uniformna (jednaka) ali ne e biti slina niti jednom roditelju, ve e po izraenosti svojstva biti izmeu onih u roditelja = intermedijarno nasljeivanje. N.pr.: krianjem zijevalice crvenog i bijelog cvijeta dobiti emo potomstvo ( F1 gen) ruiastog cvijeta. Iz samooplodnjom nastalog F2 sjemena izrasti e: 1 biljka crvenog cvijeta ( RR), 2 biljke ruiastog cvijeta (Rr) i 1 biljka bijeloga cvijeta (rr). Omjer cijepanja fenotipova: 1:2:1. (Sl.26)

Sl. 26. Primjer intermedijarnog nasljeivanja boje cvijeta kod zjevalice Za samo sto godina od ponovnog otkria Medelevih pokusa sa grakom, genetika se razvila u niz zasebnih disciplina: genetika populacije, genetika kvantitativnih svojstava, citogenetika, molekularna genetika itd.

27

Osnove genetike

Sl. 27. Dominantno nasljeivanje U koliko je bolest kontrolirana dominantnim genom ( D), i heterozigozna individua (Dd) ispoljiti e znakove bolesti. Zdrava e biti samo individua homozigotna za recesivni alel (dd).

Sl. 28. Recesivno nasljeivanje - Ako bolest kontrolira recesivni gen (n), heterozigotne individue (Nn) biti e fenotipski zdrave, ali e ujedno biti prenosioci za bolest. Homozigoti ( NN) biti e zdravi, a homozigoti (nn) bolesni. 28

Osnove genetike

Multipli aleli

Sl. xy. Kontrola stranooplodnje pomou multiplih sterilitetnih alela S1, S2, S3, S4 itd. Moderna genetika ima utjecaj na mnoge forme svakodnevnog ivota. U poljoprivredi, putem druge primijenjene znanosti oplemenjivanja bilja ili ivotinja, genetika omoguava znanstvenicima da poboljaju gospodarska svojstva biljke ili ivotinje. Unose se geni za otpornost prema odreenim gospodarski tetnim bolestima, poboljava kakvoa plodina ili brzina porasta (prirasta) itd. Danas je genetika sastavni dio ivota modernog ovjeka - od hrane koju jedemo, do identifikacije kriminalaca, ili lijeenja bolesti.

29

Osnove genetike

5. TO JE BIOTEHNOLOGIJA GENETIKO INENJERSTVO

Pojam "BIOTEHNOLOGIJA" odnosi se na iroko podruje uporabe ivih organizama - od mikroorganizama koritenih pri fermentaciji piva ili sira do sofisticiranih metoda genske terapije. Biotehnoloke metode moemo podijeliti na tradicionalne i moderne. U obje kategorije susreemo manipulaciju genima u svrhu promjene svojstava ivog bia. Pa u emu je onda razlika? Tradicionalna biotehnologija - pored raznih vidova fermentacija (pivo, vino, mlijeko i mlijeni proizvodi), obuhvaa i manipulaciju genima putem t.zv. konvencionalnih metoda oplemenjivanja. Npr. elimo li poboljati svojstvo sorte A sa nekom osobinom sorte B izvriti emo krianje, proizvesti potomstvo i unutar njega odabrati biljku koja posjeduje eljene karakteristike: 1. god. - izbor roditelja i krianje .sorta

A.

.sorta

B.

2. god. - uzgoj direktnog potomstva 3-6. god. - uzgoj narednih potomstava (segregacija svojstava) i izbor biljaka eljenih svojstava 7. god. - konani izbor poboljane biljke (kandidat za novu sortu)

F1 F2 - F5 F6

Ova se tehnika naziva jo i vertikalni prijenos gena (sa roditelja na potomstvo unutar individua iste vrste). Vertikalni prijenos gena se u prirodi oko nas svakodnevno deava i bez pomoi ovjeka, te ini osnovu seksualnog razmnoavanja, odravanja bioloke razliitosti i evolucije ivih bia. Moderna biotehnologija ili genetiko inenjerstvo - je vid umjetne manipulacije i prijenosa nasljedne osnove (gena) izmeu individua razliitih, nesrodnih vrsta (mikroorganizam, biljka, ivotinja, ovjek). Takav je prijenos u prirodi nemogu, jer je od njega svaka vrsta zatiena neprobojnom barijerom. Zahvaljujui modernim znanstvenim tehnikama, ovu zatitnu prepreku mogue je savladati i izvriti t.zv. horizontalni prijenos gena izmeu razliitih nesrodnih vrsta ivih organizama: organizam vrste

=>

gen

=>

organizam vrste

B.

U pravilu, ovakav prijenos u prirodi nije mogu bez uea ovjeka!

30

Osnove genetike

Dakle, za neku specifinu vrstu ivog bia, osnovno je odabrati redosljed karika (aminokiselina) u lancu bjelanevina, kao i pravu smjesu za tu vrstu specifinih bjelanevina. Tu zadau ima DNA.

Dali nam je sada jasno zato je svaka vrsta ivih bia zatiena od prodora DNA neke druge strane vrste? Zato jer strana DNA nosi zapis neke strane bjelanevine koja moe bitno promijeniti ivotne funkcije u stanici.

to je genetiko inenjerstvo?
Genetiko inenjerstvo (GI) podrazumijeva tehnoloke postupke kojima se na umjetan (neprirodan) nain, uz pomo posebno prireenog vektora (virusa, plazmida ili transpozona) savladavaju zatitne barijere neke vrste i u nju prenose djelotvorni geni druge nesrodne vrste s ciljem dobivanja novih organizama. Danas se najee koristi u dva sluaja: 1) Genetsko poboljanje - podrazumijeva dodavanje gena koji kontrolira odreeno poeljno svojstvo, sa eljom unapreenja (poboljanja) odreenog organizma. 2) Genska terapija - u svrhu zamjene tetnog gena u organizmu (ovjejem) s namjerom lijeenja nasljedno (genetski) uvjetovane bolesti. Ovisno o tome na kakvom se staniju provodi ova terapija moe biti nenasljedna (somatske stanice) ili nasljedna (spolne stanice). Novi organizmi u prirodi nastaju putem seksualne reprodukcije i posjeduju kombinaciju svojstava roditelja. Broj i obim svojstava ogranien je za specifinu vrstu, pa GI nastoji pronai poeljno svojstvo u nekoj potpuno udaljenoj, nesrodnoj vrsti. Npr. prema GI, ako gen za ljubuastu boju postoji u morskoj koljci, on moe biti prenesen u govedo, pa bi novi organizam trebao biti govedo ljubiaste boje. Tim postupkom genetiki inenjeri mogu nainiti kombinacije gena koje do sada u prirodi nisu postojale. Npr. hipotetski novi organizam sa svojstvima korpiona, kelja pupara, rajice i ribe karikaturista vidi ovako:

31

Osnove genetike

Horizontalni prijenos gena izmeu nesrodnih vrsta:

Visibaba posjeduje gen otpornosti prema insektima, a cvjetaa takvog gena nema.

Pomou posebnih enzima mogue je takav gen "izrezati" iz DNA visibabe i . .

. . . upucati u stanicu cvjetae na mikroesticama plemenitog metala, ili

Novonastala cvjetaa ima otpornost prema insektima uvjetovanu genom prenesenim iz visibabe.

Obeanja ghenetikog inenjerstva: 1. 2. 3. 4. 5. Rjeavanje pitanja gladi u svijetu - podmirenje potreba za hranom sve brojnije populacije. Poveanje rodnosti i produkcije usjeva Proirenje podruja uzgoja usjeva (otpornost na suu, niske temperature, kiselost tla) Poboljanje hranidbene vrijednosti plodina. Zatita usjeva od nametnika (korovi, bolesti i insekti). 32

Osnove genetike

6. Produkcija novih tvari: vakcine, biorazgradiva plastika, beskalorini zaslaivai itd. 7. Zatita okolia: mikrobioloko ienje zagaenih voda, manja uporaba pesticida Na prvi pogled ova obeanja (da li e se ona i ispuniti?) mogu djelovati vrlo primamljujue, meutim podrobnije razmatranje ukazuje na mnoge potencijalne opasnosti koje genetiko inenjerstvo nosi.

Opasnosti koje se kriju iza GI:

Iako nas genetiki inenjeri uvjeravaju u bezopasnost njihovih proizvoda, kako za ovjeka tako i za okoli, lako je uoiti da njihovi argumenti nemaju vrst oslonac. a) Osnovne slabosti Neprecizna tehnologija - Prijenos gena je "igra sluaja", nikada se ne zna gdje e novi gen biti ugraen. U novom okruenju taj novi gen moe naruiti djelovanje drugih gena bitnih za ivotne funkcije tog organizma interakcija novog gena s genima nove stanice. Nedostatno znanje - Danas znanstvenici raspolau snanim metodama i vre pokuse s vrlo osjetljivim, ali istovremeno snanim silama prirode, a da pritom nemaju dovoljno saznanja o moguim posljedicama. Ugroavanje opskrbe hranom - Transgene biljke iste genetske konstitucije, sijane na velikim povrinama, ugroavaju snabdjevanje ovjeka hranom. U sluaju pojave virulentnog patogena (bakterija, gljivica ili virus) stradati e kompletna etva i zavladati glad. b) Opasnost po zdravlje Odsustvo dugoronih ispitivanja - Genetskim inenjeringom promijenjene je osnova hrane koju jedemo. Hrana od GMO sadri sastojke koji nikada nisu bili sastavni dio ljudskog hranidbenog lanca. Bez dugoronog testiranja takve hrane nitko ne moe tvrditi da je ta hrana sigurna za ovjeka. Otrovi i alergeni - nove tvari u prehrambenom lancu mogu izazivati alergije ili ak imati otrovno djelovanje. Umanjena hranidbena vrijednost - moe se javiti kao posljedica dugog uvanja plodina u skladitima ili na stalaama prodavaona. Prestarjeli plodovi primamljivog izgleda, boje i sjaja, mogu imati umanjenu hranjivu vrijednost. Pojava rezistencije na antibiotike - Da bi kontrolirali uspjenost prijenosa gena znanstvenici kao marker koriste gen za otpornost prema antibiotiku. Taj gen ostaje u biljci i moe biti preneen na bakteriju, koja time postaje otporna na antibiotik.Posljednjih godina zamijeena je pojava rezistentnosti bakteija. Npr. izolat bakterije Echerichia coli bila je otporna na 21 od ukupno 22 antibiotika rutinski koritena u bilnici u Cambridge-u. 33

Osnove genetike

Oteano otkrivanje izvora problema - kao posljedica neoznaavanja hrane od GMO. U sluaju pojave tetnih posljedica biti e teko otkriti njihov uzrok. Opasnost po ivot - 37 ljudi je umrlo, oko 1500 djelomino paralizirano, a 5000 privremeno onesposobljeno sindromom koji je na kraju povezan s triptofanom proizvedenim od strane GM bakterije. c) Opasnost po okoli Poveana potronja herbicida - Poljodjelci e na biljkama otpornim na herbicid, radi sigurnijeg uinka, troiti vee koliine herbicida. Vie pesticida u hrani - Transgene biljke koje proizvode svoj insekticid, a prema EPA (Agencija za zatitu okolia) mogu biti svrstane su u pesticide, u nau e hranu dodati vie pesticida no ikada prije u povijesti ovjeanstva. Konkurentnost GMO - moe biti uveana u odnosu na okolino rastlinstvo, pa nove transgene biljke mogu, irei se nekontrolirano u prirodi, izazvati znaajne ekoloke poremeaje. Genetsko zagaenje - Jednom kad GMO (bakterija, gljivica ili virus) prebjegne u okoli, biti e nemogue zaustaviti ju ili unititi. Za razliku od nuklearnog otpada, koji vremenom slabi (vrijeme poluraspada), genetski otpad se mnoi i jaa.

Promaaji genetikog inenjerstva ili

Evidentirani primjeri tetnog djelovanja genetske modifikacije: Rekombinantni triptofan (r-triptofan) - Industrijska proizvodnja aminokiseline triptofan odvija se uz pomo fermentativnih bakterija. Triptofan se koristi kao dodatak prehrambenim proizvodima. Firma Showa Denko K.K. je 1988. godine genetski modificiranom bakterijom eljela poveati proizvodnju aminokiseline triptofana u fermentativnom procesu. Novi je proizvod, r-triptofan stavljen na trite bez prethodnog testiranja. U roku od nekoliko mjeseci uzrokovao je smrt 37 ljudi a vie od 1500 ostalo je trajno oteenog zdravlja. Prolo je dosta vremena prije no to se utvrdio uzrok smrti i oteenja - naime na tritu proizvod nije bio posebno obiljeen kao genetski modificiran. Bolest koju je izazvao ovaj proizvod nazvana je EMS (eosinophilia myalgia sindrom) sa slijedeim simptomima: bol u miiima, paralizu i neuroloke probleme, pucanje koe, srane tegobe, probleme s pamenjem, glavobolje, osjetljivost na svjetlo itd. Kasnije je utvreno da je jedan od otrovnih produkata dimer triptofana, koji je u koncentraciji manjoj od 0,1% od mase proizvoda bio opasan po ivot ovjeka. Ovaj toksin nikada nije primijeen u fermentativnom proizvodu od normalnih bakterija. Firma je unitila svu zalihu te bakterije, tako da je bilo onemogueno znanstveno utvrditi detalje sluaja proizvodnje toksina, a krivnja se danas pokuava prebaciti na tehniku pogreku (neisti filteri) u procesu proizvodnje.

34

Osnove genetike

Rekombinantni govei hormon rasta (rBGH, poznat i pod imenom rekombinantani govei somatoptrofin - rBST) - je hormon dobiven genetikim inenjerstvom, a slui za poticanje vee produkcije mlijeka u krava. Koncern Monsanto, proizvoa ovog hormona, tvrdio je da se radi o najbolje ispitanom medikamentu u povijesti SAD-a. Uprava za hranu i lijekove (FDA) je 1994. odobrila njegovu uporabu u SAD-u iako ovaj hormon nije bio dugorono ispitan na kronine uinke po zdravlje - testiran je svega 90 dana na 30 pokusnih ivotinja. Pokazalo se ubrzo da je nepovoljan uinak uporabe ovog hormona slijedei: - u krava: pored uveane proizvodnje, mlijeko ima uveani sadraj hormona rasta (IGF-1), uvean broj epitelnih stanica i uvean sadraj antibiotika zbog lijeenja mastitisa (upale vimena), mlijeko ima vie masnoa, a manje bjelanevina, uestala pojave cista na jajnicima, bolesti maternice, umanjena poroajna teina teleta te skraen ivotni vijek krava. - u ljudi koji konzumiraju takvo mlijeko: uvean sadraj IGF-1 hormona rasta u krvi, poveana uestalost raka debelog crijeva, raka prostate u mukaraca, te raka dojke u ena. Usprkos tome hormon je i nadalje u uporabi u SAD-u, ali nije prihvaen niti u jednoj drugoj zemlji svijeta. GM-SOJA - u koju je unesen gen zemnog oraca patentirana od firme Pioneer (1996) takoer je reklamirana kao najbolje ispitan proizvod. No ubrzo je morala biti povuena s trita jer je izazivala masovne alergijske pojave. GM-KRUMPIR - s ubaenim genom iz visibabe u svrhu proizvodnje proteina insekticidnog djelovanja u pokusima rezultate koje je kolovoza 1998. objavio dr. Arpad Pusztai. ukazuju da je hranidba takovim krumpirom oslabila imuni sustav pokusnih ivotinja, usporila rast, te bitno otetila vane ivotne organe. Tvrdnje i injenice Reklamna promidba multinacionalnih kompanija, koje od prometa GMO oekuju velike zarade, ire viziju savrenog zdravlja i udovite hrane. Nesrea je u tome to su te njihove promidbene poruke neutemeljene i u osnovi potpuno pogrene. Evo nekih primjera: Tvrdnja: Genetiko inenjerstvo je neophodno da spasi ovjeanstvo od gladi. injenica: Proizvodnja hrane po glavi stanovnika kugle zemaljske vee je ni ikada do sada. Dio ovjeanstva gladuje, ne zbog nestaice, ve zbog nepravedne raspodjele hrane. Prema tome glad u svijetu politiko je pitanje, pitanje savjesti bogatih zemalja. Tvrdnja: Genetiko inenjerstvo e pomoi zemljama u razvoju. injenica: Zemlje u razvoju potencijalni su kupci GM sjemena, a biotech kompanije tite monopol na to sjeme pomou prava na intelektualno vlasnitvo (IPR) "terminator tehnologija" i time prisiljavaju poljodjelce da svake godine kupuju novo sjeme. Svaka nacija koja kupuje to sjeme gubi svoju samodostatnost i postaje potpuno ovisna o uvozu sjemena. Ona je preputena na milost i nemilost biotech kompanija (biotehnoloki imperijalizam). Tvrdnja: Genetiko inenjerstvo e smanjiti uporabu herbicida. injenica: Na herbicid otporne GM biljke doputaju poljodjelcu da primjeni vee doze herbicida. RoundupReady usjevi otporni na herbicid Roundup poveavaju prodaju tog 35

Osnove genetike

herbicida, koji proizvodi Monsanto - ista kompanija koja proizvodi i GM-sjeme. Za Monsanto je to odlian komercijalni potez. Tvrdnja: Genetiko inenjerstvo titi okoli. injenica: Poveane koliine pesticida koje e se pojaviti u okoliu jasno proturjee iznesenoj tvrdnji. Kontaminacija okolia putem polena ili sjemena je neminovna (nastanak "superkorova" i gubitak otpornosti Bt sorata prema kukuruznom moljcu ve je evidentiran u Kanadi i SAD-u). Bioloka raznolikost biti e naruena sjetvom malog broja GM usjeva na velikim povrinama. Tvrdnja: Hrana od GMO identina je prirodnoj hrani. injenica: Ne postoji prirodni mehanizam za unaanje gena npr. visibabe u krumpir. GM hrana je stvorena da bude razliita od prirodne hrane. emu bi u protivnom sluili svi ti patenti? Ova tvrdnja je reklamna smicalica. Tvrdnja: GE je nastavak tradicionalnog oplemenjivanja bilja. injenica: Tradicionalno oplemenjivanje krianjem prenosi gene unutar jedne vrste. GE prenosi gene izmeu razliitih, nesrodnih vrsta (npr. riba - rajica). Prijenos ovoga tipa u prirodi se ne deava. Tvrdnja: Genetiko inenjerstvo je sigurno i bezopasno. injenica: Sigurnost je rezultat nakupljenog iskustva. U sluaju GI nije bilo dovoljno vremena da se takvo iskustvo nakupi (a do sada nakupljeno iskustvo govori upravo suprotno) niti da se takva tvrdnja prihvati. Nedostaju dugorona ispitivanja neophodna za takvu tvrdnju.

Ugledni znanstvenici rekli su o GMO:

Prof.dr. Mae Wan-Ho, Zavod za biologiju, Open University, UK: "Ve je poznato da ugradnja stranog gena u genom domaina moe imati mnoge nepoeljne uinke ukljuujui rak." Prof.dr. Peter Willis, biolog s Auckland University: "Prenosom gena preko barijera koje odvajkada postoje izmeu vrsta ivih organizama, uputamo se u rizik uspostavljanja neoekivanih biolokih procesa . Npr. nekorektna forma stanine bjelanevine moe pod odreenim uvjetima biti umnaana te time prouzroiti pojavu infektivnih neurolokih bolesti." Prof.dr. Brian Goodwin i 20 znanstvenika izjavili su: "Zahvaljujui genetikom inenjerstvu naa svakodnevna hrana moe postati metaboliki opasna ili ak toksina." Prof.dr. Ian Gibson, dekan Biologije na University of East Anglia: "Mnogo je toga nepoznato o opasnostima nove GM hrane i dok ona ne bude u potpunosti ispitana ne moemo puanstvo, a posebno djecu, izloiti riziku." Prof.dr. Richard Lacey, mikrobiolog sigurnosti prehrane s Leeds univerziteta: "Protivim se uvoenju genetski modificirane hrane zbog neograniene opasnosti po zdravlje ljudi." Prof.dr. Colin Blakemore (fiziolog) sa Oxford University, te predsjednik britanskog udruenja The Advancement of Science: "Glede GM hrane ne smijemo biti uvjereni da smo u stanju predvidjeti rezultat." 36

Osnove genetike

Prof.dr. R. James autor "James" izvjea o strukturi i funkciji predloene UK Food Standard Agency: "Poimanje da je GM hrana ispravna i sigurna je apsolutno naivno. Uope ne smatram da u potpunosti razumijemo podruje u koje se uputamo." Prof.dr. Joseph Cummins, genetiar s University of Western Ontario: "Vjerojatno najvea prijetnja od genetski promijenjenih usjeva pretstavlja ubacivanje gena modificiranih virusa u biljku. U laboratoriju je dokazano da u takvom sluaju genetska rekombinacija moe kreirati visokovirulentne nove viruse. Zasigurno je mnogo upotrebljavani virus mozaika cvjetae pretstavlja potencijalnu opasnost. On je pararetrovirus, to znai da se on sam umnaa tvorei DNA iz RNA poruka. Vrlo je slian hepatitis B virusu, a srodan je HIV-u. Modificirani virusi mogu unitenjem usjeva prouzroiti glad, ili prouzroiti opasna oboljenja ovjeka i ivotinja." Prof.dr. George Ward, (Nobelova nagrada za medicinu 1967.) Harward Universiti: "Dosada su se ivi organizmi razvijali vrlo sporo, pa su nove forme imale mnogo vremena za svoje prilagoavanje. Sada e cjeli novi proteini biti ugraeni preko noi u potpuno novu sredinu s posljedicama koje nitko danas ne moe predvidjeti." Dr. Gordon McVie, proelnik Cancer Research Campaign: "Mi ne znamo kakve genetske abnormalnosti mogu biti ugraene u genom. Da budem iskren, trenutno sam vie zabrinut za ovjeka no za okoli. Razlog tome je to se radi o odluci na dugu stazu - treba provesti niz dugotrajnih ispitivanja sigurnosti hrane. Prof. dr. Dennis Parker savjetnik pri US FDA za sigurnost biotehnologije: "U panjolskoj je 1983. god. stotine ljudi umrlo od pokvarenog repiinog ulja, a da to ulje istovremeno nije bilo otrovno za takore. - Danas koritene procedure testiranja GM hrane, ukljuujui test na glodavcima, ne daje sigurnost za ovjeka, stoga predlaem moratorij na GM hranu."

Dr. Arpad Pusztai, istraiva u Rowett Research Institute, Leeds, UK: "Vjerujem u tehnoloki napredak. Meutim, ovo je prenovo za nas da bi bili u potpunosti sigurni u ispravnost svojih postupaka. Iz mog iskustva mogu rei da u koliko se nitko ne eli ak ni malo suprostaviti, to znai da je upotpunosti uniten kao ovjek."

Prof.dr. Michael Antoniou, molekularni patolog, London, UK: "Genetiki modificirane biljke i ivotinje ukljuuju sluajno ugraenu umjetnu kombinaciju genetikog materijala od nesrodnih vrsta u DNA domaina. Ovaj postupak moe naruiti nasljednu osnovu i prouzroiti potpuno nepredvidive posljedice. Do sada su zabiljeeni sluajevi neeljene proizvodnje toksinih tvari kod genetiki modificiranih bakterija, kvasaca, biljaka i ivotinja, s time da je problem ostao nezapaen sve dok se nije ispoljio glavni tetni uinak po zdravlje. GE hrana moe imati trenutni uinak ili, to je mnogo opasnije, taj se uinak moe ispoljiti tek nakon duljeg vremenskog razdoblja." Prof.dr. Norman Ellstrad, genetiar s University of California: "Smatramo da e oslobaanje gena biti veliki problem. U Europi, takav problem ve postoji razmjenom gena izmeu divlje i 37

Osnove genetike

kultivirane repe. Uljana repica takoe ima bliske srodnike i praviti e nam problema ubudue. Stoga se moe pretpostaviti da geni koji su danas kreirani imaju veliki potencijal za stvaranje problema." Jeremy Rifkin, autor 14 knjiga o ekonomskim trendovima i znanosti: "Poljoprivredna e biotehnologija biti jedna od najveih nesrea u povijesti kapitalistikih korporacija. Ovu industriju unititi e odgovornost za nekontrolirano oslobaanje gena i time izazvanih posljedica." Prof.dr. Rotblat, nuklearni fiziar i nobelovac: "Vie se plaim zastraujueg napretka genetikog inenjerstva i mogunosti masovna unitenja pomou njega, negoli nuklearnog oruja." A to o tome kae direktor za komunikaciju u svijetu vodee multinacionalne korporacije za genetiko inenjerstvo - MONSANTO: "Nije na Monsantu da jami sigurnost transgene hrane. Na interes je prodati to je mogue vie."

38