Вы находитесь на странице: 1из 131
PTAACHHK GLASNIK B3EMAJbCKOP MY8EJA | ZEMALJSKOG MUZEJA KPAMEBMHE JYFOCAABHJE | KRALJEVINE JUGOSLAVIJE YPEJIHHK: UREDNIK: J? MAXOBHA MAHAN D® MIHOVIL MANDIG Toa. L — 1938 AIPYTA CBECKA (3A TIPHPOJ(HE HAYKE, XMCTOPHJY HM ETHOPPA®HMJY) DRUGA SVESKA (ZA PRIRODNE NAUKE, HISTORIJU I ETNOGRAFIJU) YPEAUMINTBO M AJMMILMCTPALIA: CAPAJEBO, 3EMAJbCKUM UREDNISTVO 1 ADMINISTRACIIA: SARAJEVO, ZEMALJSKI MUZE UWJEHA JE OBOJ CBECLIM 30 MH. CIJENA JE OVOJ SVESCI 30 DIN. AOMMCH WH HOBYAHE MOWSKE ¥ moral DOPIS 1 NOVEANE POSILJKE U POGLEDU TPETIVIATE HEKA CE YIIPARE HA BHB/MOTEKY PRETPLATE NEKA SE UPRAVE NA BIBLIOTEKU, AEMAMCKOP MY3EJA KAO AJMHHHCTPALIMIY ZEMALJSKOG MUZEJA KAO ADMINISTRACUU PIACHHKA GLASNIKA CAPAJEBO — SARAJEVO APKABHA UTAMMAPHSA = DRZAVNA STAMPARISA 1938 Say Caapmaj — Sadriaj crpaua — Strana Inz. Popovié Jovo: Bolesti i Stetotine na gajenom bilju uw god. 1938 — na terenu Bosne i Hercegovine . . . am eames e 115 Maly Karlo: Die Ravna Planina bei Pale (Eine ‘flor che Skizze, sa 2 table, 1 slikom u tekstu i 1 kartom) . 13— 36 Polié Dr. Ahmed: NalaziSte magnezita u ‘Dubnici ‘kod Vigegrada (sa 4 slike u tekstuil kartom) .. 6... . 0.00% ves BT 4B Ceprejescxn Jumutpuje: Kacno-anrnukn ciomennyn 43 oKoanue Jajua (ca 13 cauka y Texcty Ml maHoM) . 2.2... 22... 49 64 P. Markovié Tomo S. 1: Rimska grobnica pod Dyelilovcem kod Travnika (sa 2 slike u tekstu) . .. . 65— 68 Muderizovié Riza: Turski dokumenti u dubrovatkom arhivu.. . . 69— 72 Kapanorsuh Muaan: Ucropnicko-ernorpadexe upraue o >xynama Pawn # Ckonay (ca 14 cauxa y texcty w 1 Kaprom) .... 2. . 73— 94 Ma3aamh Boxo: Kpara nanjeuraj o ucnutupawy crapria manacrupa Ospexa, Tamue, Manpahe 4 Jlomaune (ca 4 maava I Hanptom y Texety) 95—110 Tyurys-lleposuh Jip. Pagogan: Hero ug ycramxor q0Ga . . . 111—128 Cremosnik Dr. Gregor: O dubrovatkom notaru Paskalu . . . . . 129— OA. L 1938 SVESKA II AGHA SEMAJDCROT W3EIK GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA KPAJBEBHHE JYPOCHABRJE Y CAPAJEBY KRALJEVINE JUGOSLAVIJE U SARAJEVU Bolesti i Stetocine na gajenom bilju u godini 1938 — na terenu Bosne i Hercegovine Ing. Jovo Popovic, kustos Krankheiten und Beschadigungen der landwirtschaftlichen Kultur- pflanzen im Jahre 1938 in Bosnien und der Hercegovina von Ing. J. Popovié, kustos 1. Opite pojave. (Atmosferske promjene) Januar i februar 1938 bili su umjereno hladni i viazZni, Najniza temperatura u okolini Sarajeva u januaru bila je — 22 C° (2 januara), a u februaru — 10 C? (21 februar). Inage je u oba ta mjeseca bilo dosta suncanih i toplih dana sa dnevnim temperaturama do 10° C. Dnevne temperature kretale su se od 0°—10° C, ali su noi redovno bile mnogo hladnije i Se8ée sa temperaturama od — 5 do — 10 C’. vrlo povoljan, sunéan i topal sa dnevnim temperaturama od 10—15° C, i u ovome miesecu bile dosta hladne. Povoljno vrijeme u martu znatno je utjecalo na razvoj bilja, pa je potkraj mjeseca bila trava veé ozelenila, ozimi usjevi (pSenica, zob i jetam) izgledali su zdravi i u dobrom porastu. U Zupnim polozajima Sjeverne Bosne nisko drvece i grmlje: kao drijen, crni trn, kalina, poteli su cvjetati. U krajevima Donje Hercegovine, oko Mostara, joS ne&to ranije potele Su cyjetati: kajsije, breskve, tresnje pa i ranke Sljive, Ali u aprilu u cijeloj Bosni i Hercegovini ponovo je zahladnilo. Dnevne tem- Perature spale su na 4—5° C, a noéne su se kretale oko 0° C. Bilo je ¢ak i u Zupnim Predjelima — Bos. Posavina — temperatura ispod 0° C (no¢u izmedu 8 i 9 aprila — 1° ©), U svima predjelima Bosne, a narovito u srednjoj planinskoj Bosni i Gor- njoj Hercegovini niske temperature obustavile su razvoj i flore i faune. Drvede koje je bilo veé olistalo, zastalo je sa razvojem lista. Isto tako cyjetni pupovi kod voéa, koji istom Sto se nijesu otvorili, ostali su u tom stadiju razvoja kroz cijeli april. U Sjevernoj Bosni bili su veé ocvali u prvih 10 dana aprila tre’nje, viSnie, Sliiva jabuka, kruSka i orah. U Srednjoj Bosni bio je do toga vremena ocvao samo glog i crni trn, ostalo Je voce mirovalo. Jara bijela Zita samo su djelomiéno bila posijana, ali su se Sporo razvijala an nigdje na terenu Bosne i Hercegovine sve do Kukuruz nije bio opéenito pos pive polovine aprila. Ali nije samo wu flori nastao zastoj. I u fauni se je osieéala sporost. Kroz cijeli april vidale su se samo, i to sporadiéno, one vrste leptirova koje prezime kao razvijeni leptirovi i u proljece izadu iz svojih skrovista im otopli. To su: Vanessa polychioros, Vanessa antiopa, Vanessa atalanta (vrste ride), Gonopieryx Rhamni (zuti leptir) i Macrogiossa scelatorum (golupka), Od ostalih insekata koji se pojave u najranije proljeée, upravo cim se razvije list, kao Philobiesi, Coccinellae (buba mare) malo ih se moglo primjetiti. Cak ni péele ni ose nijesu. se pojavliivale zbog hladnoée i viage. Kao Sto éemo kasnije vidjeti, ovo je imalo katastrofalne po- sljedice po voée. Hladno i viazno vrijeme trajalo je kroz cijeli april sve do 10 maja. Ni maj nije bio povolian. Dnevna temperatura u prvoj polovini maja kretala se izmedu 10—15°C, ali je u tom periodu bilo dana samo sa 5°C topline (5 maj). Noéu izmedu 4 i 5 maja pao je snijeg u visinskim predjelima, pa i u samom Sarajevu. Stoga je naglo zahladnilo. U drugoj polovini maja kretala se dnevna temperatura izmedu 15—20° C. Osim toga u maju su padale hladne kiSe. Od 24—26 maja padala je neprestano veoma jaka kia u cijeloj Bosni koja je prouzrokovala poplave u donjem slivu rijeke Bosne. U dva presudna mjeseca za razvoj gajenoga bilja u naSim predJelima u junu i julu, vremenske promjene bile su bitno razlidite. U sjevernim i zapa@nim krajevima Bosne i u Hercegovini vrijeme je bilo pretezno suvo — bez kiSa, ali ne i toplo. U cijeloj Srednjoj Bosni u slivovima gornjeg i srednjeg toka Bosne i Vrbasa kao i u sliva Drine i Lima neprestano je padala kia. U Srednjoj Bosni postoji narodna poslovica: »Ki8a Bosnu nije i2gladnilac. Ona je u ovoj godini na pomenutom terenu dobila svoje puno priznanje. Zita kao i ostale vrste gajenoga bilja poteli su se u Srednjoj Bosni razvijati Aosta sporo ali povoljno. Zemijiste. Pored loSeg vremena nije bolje bilo ni sa fizikalnim stanjem obra- divog zemljista. Neprestane i jake jesenske kiSe u 1937 godini zbile Su oranicu kao da je preko nje prelazio valjak. Pa i one zemlje koje su bile preorame, da bi preko zime izmrzle, nijesu u proljeée imale povoljnu strukturu. Zima je proSla bez velikih snijegova i bez jakih mrazeva. Izostala su prema tome ona dva faktowa, koja veoma blagotvorno utiéu na fizikalno stanje zemlje. Stoga je proljetna obwada, narotito teSkih oranica bila skopéana s yelikim trudom, Sve i kada su vrijedni teZaci upotrebili pored pluga i valjak i drljatu, opet se zbijena i Zilava brazda tesko sit nila i mijeSala. Tako je sjeme bateno u zemlju na dobru sreéu. Posebne pojave Ozima pSenica dosta je dobro prezimila zimu. U koliko je bilo zaSsijane povrSine sa ovim Zitom stajala je dosta dobro. Nije bilo Steta od mrazeva niti od snijegova. Samo u niskim polozajima, gdje se zadrzala voda, bilo je praznih mjesta, na kojima je voda pojela sjeme. Veé potetkom aprila izgledale su ozime pSenice svuda zdrave, sau syjezim zele- nilom i bujnim porastom. Ali je njezin razvoj zaustavila hladnoéa koja je trajala kroz cijeli april sve do prve polovine maja. Iu maju nije razvoj povoljan, tek polovinom juna potinju p§eni@e klasati. © o Ozima zob takoder je dobro prezimila iako je u p bila i od ozime pSenice. Na zemljama koje su pjeskovite i lake bilo je izmrzavanja, u vernoj Bosni: srezovi Gradaéac, Brtko, Bijeljina i Derventa U veéini predjela Bosne i Hercegovine zob se sije kao jaro Zito. S obzirom na nepovolino vrijeme sietve kao i nepovoljno proljeée jara zob je bila slabo razvijena sve do jula. Tek u tom ijesecu krenula je nabolje i dala povoljan priliod u siami kao iu zrnu. U visinskim predjelima oko Sarajeva bila je znatno oSteéena od grada Ozimi jetam prezimio je takoder dobro, ali je sve do polovine juna sporo i slabo napredovao. Inate poslije ki8e 27 juna a joS vise poslije ki8e 5 jula bujno su se razvijali i stabljika i klas. Planinski jeémovi koji su skoro iskljugivo jari_ jeémovi zaostali su mnogo u porastu. Zbog hladnoge u maju sjeme je vrlo dugo leZalo u zemlji i sporo klijalo. Isto tako hladan juni veoma je nepovolino djelovao na porast jarog je&ma, koji u nekim visinskim predjelima, oko Glamoéa i Livna, nivu j nije bio poteo klasati Ozima raz, koju siju samo djelomiéno u Sjevernoj Bosni — prnjavorski srez a pretezno u Gornjoj Hercegovini i u visinskim poljima Donje Hercegovine, pre- zimila je dosta dobro. Ali bladno vrijeme-u aprilu i maju potpuno je zadrzaje u razvoju tako, da je koncem maja jedva odskotila od zemlje. Mjestimigno — narotito na kamenoj i pjeskovitoj podlozi — vide se guvna Zutih strukova koji su izmrali. Jara Zita, Za jara Zita poteli su zemljoradnici pripremati zemlju u toku mjeseca marta, Ove vrste Zita zasijava preteZno Srednja i Zapadna Bosna i Hercegovina. Sje- verna Bosna ima od bijelih Zita samo jaru zob. Zemlje su bile vrlo lose za obradi- vanje jer su bile zbijene i nijesu dovoljno izmrzle. Sijanje je potelo krajem marta, ali je prekinuto u prvoj polovini aprila zbog hladnoée koja je nastupila od potetka aprila. Bojeci se, da u tom loSem vremenu ne prode vrijeme sjetve, prionuli su teZaci sa sjetvom i u drugoj polovini aprila posijali sa jarim Zitima najveci dio preostale ziratne povrsine. U maju je bio razvoj spor zbog hladnoée. Kukuruz kao glavno Zito Bosne i Hercegovine nije bilo moguée sijati kroz cijeli april zbog hladnog i nepovolinog vremena. Njegova sjetva potela je pretezno tek poslije 6 maja i zavrsena je istom prvih dana juna. Poslije velikih kiSa 23 i 24 maja file su se mnoge rijeke i potoci i narotito u svojim donjim tokovima poplavile i unistile kukuruzna polja (u srezovima: Brékom, Bijeljini, Gra¢anici, Doboju, Derventi i Gradatcu). Stoga je tamo obnovljeno sijanje od pogetka juna do njegove prve polovine, Stetne pojave, Stetotine j bolesti na svima vrstama gajenog bilja a narotito na Zitima Koroy. Medu Stetnim pojavama na gajenom bilju najéeSéa i najprosirenija je pojava koroy. Veé ranijih godina od 1930—1934 ispitivali su saradnici Fitopatolos- kog zavoda pri Zemaljskom muzeju u Sarajevu korovnu floru na terenu Bosne i Hercegovine. Tada su samo u 18 srezova (pretezno u slivu rijeke Bosne a poneSto i Vrbasa) ustanovili 424 vrste raznih korovnih biljaka.*) ‘) Vidi Rad Fitopatoloskog Zavoda Sveska Il. 1931. god. i Rad FitopatoloSkog Zavoda IV. sveska 1933. god. ema vrsti gajenog bilja, prema kakyodi zemljista i klime pojavijuju se i razue vrste korova, U 1938 godini u jarim i ozimim Zitima Srednje Bosne, gdje je bilo preteZno “kisno vrijeme, prevladivao je ovaj korov: Equisetum arvense (preslica), Ranunculus sardous, Sinapis arvensis (gorusica) narocito po Sarajevskom Polju, Cirsium arvense (osot), Stachys annua (Cistac), Roripa silvestris, razne vrste Vicia Sambucus ebulus (avtovina), Cichorium intibus (konjogriz, vodopija), Mentha arvensis i druge vrste koje se skoro redovno i u svim Zitima pojavljuju. U suyljim polozajima i gdje nije bilo kiSa Sirio se pretezno kao korov: Papaver rhoeas (diviji mak). U visinskim poljima Hercegovine nalazio sam ga u tolikoj mnoZini u jetmu i razi, da su se cijele parcele crvenile od njegova cvijeta. Agrostemma githago (kukolj), Lolium temulentum (Ijulj, vrat), Agropirum (Titricum) repens (pirika, troskot), Achillea mille- folium (kunica), Senecio rupestris (ramina) u velikoj mno%ini po strnistima visinskih polja Hercegovine isto tako Centaurea Cyanus (razli¢ak) od éijeg cvijeta su se plavile njive, Polygonum aviculare, Amarantus retrofiexus, Chenopodium album itd. Velika proSirenost korova nanosi velike gubitke poljoprivredi Bosne i Herce- govine. Kao ranijih godina tako su i ove godine usjevima nanosile Stetu ptice: tavke, vrane (Corvus sp.) i vrapei (Passer sp.) Ove ptice stalni su pratioci zemljoradnikova rada: U proljece one prate njegovo oranje i tu mu donekle dine uslugu kupeci iz zemlje insekte i njihove larve. Ali odmah zatim tra%e po posijanoj brazdi sjeme ili kod kukuruza mlade biljke, vade ih i jedu. I kasnije, kada se razvije plod, tine Stete narocito kukuruzu. Jata njihova su na terenu Bosne velika i mnogobrojna. Cesti i dosta Stetni su bili gundelji (Melolontha vulgaris), ugarnici (Rhizotrogus solstitialis) i skoéibube (Elateridae). Njihove larve podgrizaju korijenje Zita i drugog gajenog bilja. Mjestimitno u okolini Sarajeva, u bosanskoj Posavini, u visinskim poljima Zapadne Bosne i poljima Donje Hercegovine Cinili su osjetne Stete. U tim poljima testo sam vidao guvna sa bijelim i praznim klasjem, a kada sam prétrazivao zemlju nalazio sam mnoétvo larvi gundelja. Na takva mjesta upucivala me je pojava mnogih krti¢njaka po povrSini zemlje. Cim bi primjetio u uskom prostoru mnogo krtorovina i tu pregledao teren naSao bi larve ili ugarnika ili gundelja. Osim na Zita larve skotibuba — u narodu poznate pod nazivom Zig — napadaju na djetelista i krompirista. Od bolesti koje o8teéavaju pojedine vrste gajenoga bilja, a narovito Zita, naj- vise su profirene snijeti i to danas daleko vise prasne snijeti — gare — (Ustilago sp.) nego tvrde snijeti — glavnice — U ovoj godini pored svega toga Sto je bila ki8na i vlagna nije bila Cesta ni jedna ni druga vrsta snijeti. To ne treba svoditi na upotrebu sredstava za njihovo suzbijanje. Naprotiv garu ne suzbijaju zemljoradnici na terenu Bosne jo3 nikakvim sredstvima. Protiv glavnice upotrebljavaju skero svuda plavi kamen, a u novije vri- jeme wu naprednijim predjelima bosanske Posavine i u okolini Sarajeva, sluze se i raznim preparatima Zive: Porzol, Tilantin, Uspulun. Uzrok slabijoj pojavi snijeti u ovoj godini lei u abnormalnim vremenskim pojavama. Mart je bio veoma povoljan za razvoj gliivica, jer su se dnevne temperature u martu skoro pribliZavale optimumu Klijanja gljivica snijeti (24° C).2) Mnoge su spore isklijale, ali je ta klica kasnije bila er: Handbuch der Pflanzenkrankheiten Bd IIL die pflanzlichen Parasiten *) Vidi P. Se str. 271 (Ustilagincen). : tena naglim i velikim y n temperature u april njeniti na klijanje spora tvrde pSenitne snijeti i gare na zobi, gdje in ia gajenc bilike nastaje u doba razvoja klice, prije nego izbije iz zemlje.") Sta vise ja ofekujem da ée u iduéoj godini biti slaba po. re (Ustilago) na pSenici, zobi i jetmu u onim predielima, gdje su bile jake i teste | a vrijeme evatnje Zita, jer su jake kige sapirale garu sa snijetljivih klasova i tako sprecavale infekciju evijeta kod pomenutih vrsta Zita. Od drugih opstih pojava parazitskih gljivica na gajenom bilju spominjem po- javu rde (Uredineae) na Zitima i na leguminozama. Ali ni ona nije u ovoj godini bila tako proSirena kao ranijih godina na pr. 1929, 1932, 1933 i 1936. Isto tako po- java pepelnica (Erisiphae) na leguminozama, na lozi, na ruzama_pojavijivala se ‘no, ali nije imala opStu proSirenost. mjestim Stetotine i bolesti koje su dinile Stete pojedinim vrstama Zita Na pienicama Stetotine: pSeniéna muha (Chlorops taeniopus) u okolini Sarajeva; pivae (Anisoplia villosa Goeze) u okolini Mostara, Prozora (Rama), Konjica; Anisoplia segetum u okolini ViSegrada; Limothrips cerealium Hal (zitni listonoSac) u okolini Modriée, Samca, Doboja, Sarajeva; Lema cyanella L. u okolini Visokog; lisne u8i (Macrosiphum cereale Kalt.) dosta este svuda na terenu Bosne. Na pienici bolesti: tvrda snijet — glavnica (Tiletia triticina) u visinskim predje- lima oko Sarajeva, oko Livna i Glamota; prasna snijet (Ustilago tritici) u manjoj mjeri ali posvuda na terenu Bosne i Hercegovine; Zuta rda (Puccinia glumarum) oko Modrige. Na radi Stetotine: Mlad razev usjev o8tedivale su larve gundelja i ugarnika u visinskim poljima oko Mostara i Nevesinja; rutava buba (Tropinota hirta Poda) u srezu mostarskom i konjitkom, Limothrips cerealium u istom srezu, lisne stjenice Dolycoris baccarum i Graphosoma lineatum Mostar. Napad stjenica bio je sporaditan i bez vidne Stete Na raZi bolesti: raZeva glavnica — Claviceps purpurea u visinskim poljima oko Mostara i Nevesinja — dosta testa — u istim visinskim predjelima esto sam nalazio bijele prazne klasove nastale zbog sue za vrijeme klasanja. Na jetmu Stetotine: larve gundelja (Melolontha vulgaris) i ugarnika (Rhizo- trogus solstitialis) — u prilitno jakom napadu u visinskim poljima oko Mostara i Duyna. Pivae (Anisoplia villosa) u okolini Livna i Glamota, Konjica i Prozora, U okolini Mostara veé nekolike godine, pa i ove, pojavijuje se na klasu grinja Trombidium holosericeum. Pojava njezina nije neobitna na travama i Zitima, Ali kada se pojavi u velikoj mnozini, onda prelazi pri Zetvi na Ijude i izaziva kod njih svrab. (Ta pojava bila je narotito jaka 1935 god.). Lisni popci (Triecphora mactata) u okolini Konjica. Na jeému bolesti: Gola jetmena snijet (Ustilago nuda) i tvrda jeémena snijet (Ustilago hordei) sporaditno oko Prozora i u visinskim poljima Zapadne Bosne. Na zobi Stetotine: litinke skotibuba (Agriotes sp.) u predjelima Bosanske Po- savine na mladim biljkama; Lema melanopus na oglednim parcelama Fitopatoloskog zavoda u Sarajevu. Goli puz (Agriolimax agrestis L.) na istim parcelama. 8) Vidi Hollrung: Die Mittel zur Bekdimpfung der Pflanzenkrankheiten Berlin 1914. str. 124. Na zobi bolesti: a stilago ave 1 po Bost nanjoj njeri aminis DC.) u- Modr t okolini Doboja u maloj ja graminis) Na kukuruzu Stetotine: gusjenice zitne sovice — Agrotis segetum — u predie- lima Sjeverne Bosne — napadale su miade stabljike i pregrizale ih; kukuruzni crv (Pirausta nubilalis) w okolini Sarajeva (ovog Stetocine ima svuda u Bosni); veoma jak napad lisnih uSiju Tetraneura ulmi Deg. u kukuruznim poljima Sjeverne Bosne. Na kukuruzu bolesti: gara (kile — Ustilago maydis) éesta svuda u kukuruznim poljima Bosne. Kukuruz je u toku ove godine na mnogim mjestima oSteéen od grada, Stetotine i bolesti na povréu Zbog hladnog i vlaznog proljeéa povrée se razvijalo vrlo sporo. Kroz april dolazile su vrlo male kolitine novog, svjeZeg povréa na naSa tr2i8ta i to samo: Spinat, salata (glavitasta), djelomitno graSak i mladi krompir. Tek pod kraj aprila poteo je dolaziti na sarajevski trg u ve¢oj mjeri mladi graSak i krompir. Korjenastog povréa (mrkve, celera, peruna) nije bilo ni u maju. Gra’ak — (Pisum sativum) — Stetodine: veoma jak napad lisnih uSij siphum pisi Kalt. i Aphis papaveris u okolini Mostara, Konjica i drugdje. Po mladim mahunama Sesto sam vidao bijele suve pjege nastale od sisanja stjenica: Eurydema ornata, Nezara viridula i Codophila varia — Mostar, Capljina, Sarajevo. Od bolesti zapazio sam grakovu rdu — Uromyces pisi DBy — Sarajevo i Asco- chyta pisi na mahunama iz Hercegovine. Grah — (Phaesolus vulgaris) — Stetotine: na listu lisne uSi Aphis papaveris Mostar, Sarajevo, Modrita; i poljski puz — Agriofimax agrestis u okolini Sarajeva; na mahunama lisne vasi: Aphis papaveris; stjenice Eurydema ornata —_proveni- enca Hercegovina. Bolesti: velike mrlje poput opeklina nastale od gliivice: Gloeosporium Linde- muthianum — vrlo testa pojava narotito na mahunama u aygustu — Sarajevo. Zeljasto povrée: kupus, kelj, karfiol, napadao je buvaé — Phyloterta nemorum L. u okolini Mostara i Sarajeva; poljski puz Agriolimax agrestis; gusjenice: Mamestra brassicae — Pazarié—Konjic; kupusna pipa — Ceutorrhynchus sulcicollis — na Kupusu oko Midge i Sarajeva. Bolesti na listu kupusa Erysiphe communis u okolini Doboja i Modrige; kupusna kila (na korijenu) Plasmodiophora brassicae u Ko¥evi kod Sarajeva. Cesto sam za- pazio proraSéanje stabliike kod kupusa i kelja narotito na jakim zemljama. Krastavice i bundeve imale su na liSéu yeoma mnogo lisnih uSiju Aphis papa- veris — Mostar, Capljina; u okolini Modrige i Samca slab napad Erysiphe communis. Krompir — Stetodine: lisne uSi na li8éu Myzoides dianthi na poljima oko llidze — Sarajeva i u Sarajevu; lisne stjenice: Eurydema ornata i E. festiva, Mostar, Konjic; liginke hruta i ugarnika oStetivale su gomolje po visinskim poljima Herce- govine i Zapadne Bosne. Krompir — bolesti: ma¢a (Phytophtora infestans DBy) u visinskim poljima Zapadne Bosne (Glamoé, Livno) — u istim predjelima tigenje = izbijanje malih novih gomolja iz. jatih i krupnijih. Pojava testa ako poslije duze sue nastupi kigno i vla%no yrijeme. Suha trulez — Fusarium solani — Pazari¢é—Sarajevo. a s Gajeije krowpira je warogito prosireno u visinskin ji r Iercegovine. U tim predjelima rijetke su bolesti_ na krompiru kao maca, trulez bolesti sréike i dr, jer se krompir gaji pretezno u suvim, pjeskovitim ili kamenitir zemliama, U tim predjelima on najvise strada od poznih proljetnilt mrazeva ili oc velike suSe u toku Jjeta. Na korjenastom povréu: mrkyi, celeru, perSunu éesto sam opazao gomoljast izrasline u kojima se nalaze veoma sitni crviéi nematoda Heterodera radicicola. Inat na oyom korijenju su bile éeste pojave prskanja tkiva i dubokih procjepa u mesu, zbog prevelike vlage u zemiji; na rotkvicama koje potjecu iz okoline sarajevske ustanovio sam erviée muhe Anthomyia radicum. Bolesti i Stetocine industriskog bilja Uliana repica — napadana je od buvata — Psyiliodes chrysocephala i repitinog sjainika — Meligethes aeneus — u okolini Samea, Brékog i Bijeljine, ali prilitno slabo i kasno. Gusjenica repine lisne ose — Athalia spinarum Fb. — napadala je list u okolini Bijeljine. U istom kraju bilo je po ne8to { gusjenice repitinog moljca — Evergestis extimalis. Duvan sam samo letimitno pregledao u okolini Mostara, gdje je kao i obitno mnogo ja mladom duvanu gusjenica Zitne sovice »kutkac — Agrotis segetum, i mrmak — medo — Gryllotalpa uvigaris i poneSto Thrips communis (thrips tabaci) Iz okoline Mostara dobio sam takoder mlad duvanski rasad napadnut od glji- vice Pythium Debaryanum Hesse. Iz jednog monopolskog magacina poslate patke suvog udenjéenog duvanskog lista bile su napadnute od gusjenice duvanskog moljea — Ephestia elutella. Djetelinu crvenu napadala je najéese vilina kosica — Cuscuta Epithymum (trifolii). Ovaj parazit proSiren je svuda, gdjegod se gaji djetelina. Zatim je na gla- vicama u sjemenu bio éest Stetotina Apion assimile tije male (1.5—2 mm) ali debele larve uniStavaju sjeme. Na jednom djetelistu u Modriti (srez gradaéatki) na$ao sam larve vrste bubamare: Subcoccinella 24-punctata. Larve su jajolike i potpuno obrasle dlakavim bodljama. One obrste list tako da ostanu samo rebra od lista, Mjestimiéno sam na liSu opazao u Sarajevskom Polju napad rde — Uromyces trifolii Led. Bolesti i Stetotine voéaka i voéa Sijiva. U godini 1938 Sljiva je najvise stradala od nepovoljna vremena. Veé jesen 1937 godine nije bila povoljna za njezin razvoj. Topla a mnogo vlaina jesen natjerala je mlade, a narotito mnogo suncu izlozene Sijivike, da rano odbace stari list i da potjeraju nove Ijetoraste, nov list pa i evat. Proljeée 1938 bilo je jo8 nepovoljnije za razvoj jive. Toplo i ugodno vrijeme u martu pobudilo je Sijivu, da poéne rano raditi U sjevernim predjelima Bosne, gdje se nalazi naS glavni Sljivski rejon, veé koncem marta sve je bilo na ovoj voéki najedralo i toliko krenulo naprijed, da je istovremeno poteo da se razvija list i cvat. U vremenu od 5—15 aprila u svim Sijiv- 8 skim srezovina Sjeverne Bosne: Bijeljimi, Brekom, Gradateu, Gratanici, Zvorniku, Tuzli, Maglaju, TeSnju, Tesli¢u, Doboju, Derventi, Prnjavoru, Prijedoru, Dubici i Gradi8koj cvijet se potpuno otvorio. Bili su veoma povoljni izgledi za dobar rod. Ali tada je nastupilo veoma hladno vrijeme sa temperaturama koje su se kretale od 15° C. Tako je potrajalo sve do kraja aprila. Kroz cijeli taj vremenski_ period cvijet je bio otvoren, Pogetkom maja poteo je cvat u masi da opada i opao je u kratkom vremenu potpuno, najvecim dijelom bez zametka ploda, Tako je u svima pomenutim srezovima Sljiva veé potetkom proljeéa zavrSila svoju fruktifikaciju. Drukéije je stanje bilo u brdskim predjelima pomenutih srezova Sjeverne Bosne. U visinama iznad 300m nastao je zastoj u razvoju cvijeta; cvijet je ostao polu- otvoren ili se potpuno zatvorio. Tako se barem djelomitno sacuvao i oplodio pa je u tim predjelima bilo ponesto roda. U svima srezovima Srednje i Juzne Bosne, koji ne spadaju u glavni Sijivski rejon, ali u kojima se svuda gaji Sjiva, sve do 1000m nadmorske visine, prilike su bile posve druktije. Tu je potetkom aprila najprije poteo kretati list, dok je cvijet jo8 bio u pupu. Hladno vrijeme zadrZalo je kroz cijeli april ne samo razvoj lista nego i razvoj cvata. Tek pod kraj aprila poteo je jate da se razvija list a prvih dana maja poteo se otvarati i cvijet. On se razvijao lagano ali sigurno, normalno se oplodio pa je rod Sljive bio povoljan u svim predjelima srednjeg i gornjeg sliva Bosne, Vrbasa, Drine, Lima i Neretve. Kolitina Sijivskog roda tih predjela ne iznosi ni jednu treéinu sto ga daje glavni Sijivski rejon Sjeverne Bosne, ali za narodnu pri- vredu Srednje Bosne nije beznatajan. Interesantno je da se istakne i zabiljeZi da ni Stetotine ni bolesti u toku ove godine, iako je ona bila mnogo vla%na i hladna, nijesu bili na Sijivi ni esti ni teSki. Kolikogod je nepovoljno vrijeme ometalo vegetaciju voéaka, tako isto je ometalo razvoj insekata i gljivica. Ja pripisujem slaboj ili veoma rijetkoj pojavi insekata, narotito péela, osa i leptirova, da je u Sjevernoj Bosni cvijet ostao neoploden. Isto tako pripisujem hladnom vremenu u aprilu, da je izostalo klijanje gljivica i da se nijesu mogle razviti ni kasnije, u maju i junu, kada je nastupilo povoljnije vrijeme. Stetodine. Kao opSte Stetovine Sijive, koji se pojavljuju svuda, gdie se u Bosni gaji Sljiva, valja spomenuti i u ovoj godini: sipce ili potkornjake — Eccoptogaster pruni Ratz, — veliki potkornjak i Eccoptogaster rugulosus Ratz. — mali potkornjak. I jedan i drugi nalaze se %esto na istom stablu. Njihova pojava je u toliko &eS¢a i jata u koliko je njega Sijive slabija, a narotito su éesti ondje, gdje su nepovoljni uslovi za razvoj Sijivovih stabala, a pored toga i slaba njega. Njima se esto pridruZi i Anisander dispar, koji yeé znatno oslabljeno stablo napada i njegovo drvo dublje busi. Naden je u ovoj godini u Modrigi, Doboju, Via- senici i okolini Sarajeva. Sljivina osa Hoplocampa fulvicornis pojavijivala se u ovoj godini veoma slabo. Isto tako slabo sam vidao i drugog, inate Eestog, Stetotinu plodova Sijivinog savijata Grapholita funebrana. | Philobius oblongus, koji je redovan Stetotina na listu, bio je vrlo rijedak u proljede. Od gusjenica opazio sam u Sarajevu i njegovoj okolini jabuénog molica Hyponomeuta malinella, ali on se pojavio dosta kasno i nanio je malu Stetu. Velike kiSe u junu mnogo su mu smetale u razvoju i radu. Na nekim stablima oko Gorazda, Fote i Sarajeva opazao sam na listu napad grinje — Eriophyes similis i E. padi. * : isto tako opazao sun u Sijivicima ko Sarajeva, Visokug, Fuji oce i Cajniga da ima jo$ ponesto sogne-Stitaste uSi Lecanium cor ma Sljivicima koje sam pregiedao u predjelima Srednje Bosne bio je veoma jak napad isnih uSiju, — Anuraphis aphis pruni Reaum. Koch. Pored sve velilke viage i pri ligne hladnoée, koje su viadale u toku Ijeta, u mojih dugogodisnjih opazanja ljetne suse uvijek su nepovoljnije p (Napominjem da u mnogobrojnoj literaturi o lisnim uSima nijesu po pitanju aimo- sferskih upliva na njihoy razvoj i Zivot jednaka mi8ljenja) Od bolesti na Sijivi u toku ove godine ponajéeS¢e opazao sam rogaé (Taphrina pruni). On se pojavijivao narotito jako u visinskim polozajima iznad 500 do 900 m; gdje za razvoj Sljive inate nijesu povoljni uslovi. Veoma rijetko nalazio sam maéu ili Kia — (Polystigma rubrum) — koja se skoro redovno pojavijuje u nasim Siji- vicima u julu i avgustu, narozito ako su ovi mjeseci viazni. Isto tako rijetke su bile i druge bolesne pojave nastale od gliivica kao tadave kraste — Fusicladium i trulez — Monilia tructigena. Neznatnu pojavu bolesti nastalih od gljivica ja svodim na ne- povoljne vremenske prilike u ranom proljecu. Viazna hladnoéa u aprilu unistila je sve klice gljivica, koje je bilo izmamilo toplo vrijeme u martu, Jabuci, kao i Sjivi, najveée Stete nanijelo je nepovoljno proljeée. U Sjevernoj Bosni ocvala je jabuka veé u prvoj polovini aprila, ali je najveci dio cvata neoploden opao. U predjelima Sjeverne Bosne rod je bio veoma slab. U Srednjoj i Juznoj Bosni cvatnja jabuke bila je tek u maju, s toga je cvat oploden i otuvan. U ovim kraje- vima rod jabuke bio je povoljan ali ne najbolji. U toku Ijeta plod je mnogo opadao. Od Stetoina malo se javljalo onih redovnih kao Sto su: jabuéna cvjetna pipa (Anthonomus pomorum) — jabuéni moljac (Hyponomeuta malinella), Phyllobius. — vrste i Psylla mali. Njih sam u ovoj godini nalazio vrlo rijetko u okolini Sarajeva kao i drugim predjelima Bosne. Jaée su napadale jabuku lisne u8i — Aphis mali (Doralis pomi de Geer) — u okolini Travnika, Sarajeva, Gorazda i Fote, a po svoj prilici i u ostalim predjelima, koje nijesam proputovao. Krvavu uX (Eriosoma lanigerum Hausm.) naSao sam na domaéim kao i na stranim vrstama jabuke (engl. parmenki, kanadki i grafenStajnu) u okolini Sarajeva (Blazuj, Pazarié), Travnika i Zvornika. I ova vrsta uSi proSirena je inate svuda po Bosni. Stitaste usi — Lecanium corni Bh. i Lepidosaphes ulmi nalazio sam mjestimitno oko Sarajeva. Lepidosaphes sam naao u rasadnicima na mladim jabutnim kalemima Modriéa, Konjic, Butmir. Isto tako testo sam vidao napad sipca — potkornjaka: Eccoptogaster mali u jabutnim voénjacima oko Gorazda i Fote. Kao Stetotina jabuka (plodova) svuda je progiren jabukov savijaé — (Carpocapsa pomonella). On spada svakako medu nage najprosirenije i najteze Stetotine jabuka, koji ne prouzrokuje samo crvljivost plodova i njihovo ranije opadanje, nego otvara put trulezi plodova na stablu i u voénim ostavama (spremiStima). Od bolesti, 1 ovoj godini, bilo je vrlo malo napada. Veoma rijetko sam vidao kraste na listu i plodu (Fusicladium dendriticum). Nije ih bilo tak ni na divljim jabu- kama, koje su inate pune krastavog lista i plodova. Isto tako bilo je malo trulezi od gljivice Monilia. U okolini Sarajeva zapazio sam u Nahorevu i Blazuju na listu jabutnu twzinu (Podosphaera leucotricha)irak rane sa gljivicom Nectria galligena. KruSka (Pirus communis) stradala je od nepovolina vremena na isti natin kao i jabuka. U predjelima Sjeverne Bosne cvat je najvecim dijelom rano opao. U Sred- njoj Bosni (narotito istotni dio) cvala je tek od 1—10 maja, ali cvat nije bio obilat narotito kod plemenitih yrsta. ui se ipak mnogo mnozile. Na osnovu U tim pre na kruske in anje nego jabuke. Od Stetoéina iia rauini domacim kruskama t. zy. srankama ao sam na materijalu Sto dolazi na tre u Sarajevo crviée KruSkine muve (Contarinia pirivora). Istog Stetotinu naSao sam i u okolini Travnika. Psyla pirisuga (kruskin buvaé) vidao sami na wladicama pieimeniust vrsta u okolini Sarajeva, Foce i Modrite. U vocnom rasadniku u Kladnju, prema obavijesti, Ginio je Stetu Rhynchites coeru'eus Dey i na istom miestu na mladicama Epidiaspis betulae. U okolini Modrige opazao sam na nekim plemenitim vrstama kruske smotano lise kao djelo lozinog zavijata (Byctiscus beiulae). Larve erne treSnjine ose — Eriocampoides Jimacina naSao sam na kruSci kod Vlasenice. U plo- dovima Sto su doneSeni na sarajevski trg bila je veoma éesta larva jabutnog savijata — Carpocapsa pomonella L. Kajsija i breskva. Obje vrste voéaka stradale su mnogo od nepovoljna vremena U toku proljeca na mnogim mjestima suSile su se cijele grane: — Sarajevo, llid Gorazde, Modrita i dr. Od Stetozina sam najtese vidao lisne u8i: Hyalopterus pruni (na kajsiji i breskvi) i Phorodon (Myzus) persicae Sulzer (M. dianthi Schrk.) na breskvi — Sarajevo—Der- venta, Doboj, Konjic i dr. Na istim mjestima a i drugde vidao sam napad potkornjaka Eccoptogaster pruni. Od bolesti najvise sam vidao kovréenje lista kod breskve Taphrina deformans okolina Sarajeva, Modrite, Doboja, Zenice i saémenu bolest lista Clasterosporium carpophilum ali kasno pod kraj ljeta. Tre&nja je u ovoj godini proSla dosta dobro. U Zupnim polozajima oko Mostara, Stoca i Konjica ona je rano ocvala i rano prispjela. U Sarajevo su potele dolaziti prve tre&nje iz Mostara veé u drugoj polovini maja. U drugim predjelima narotito dolini Neretvice (Ostro%ac, Seonica, TreSnjevica i dr.) i u Podrinju (Fota, Gorazde, ViSegrad), gdje u visinskim polozajima, od 400 do 800m nadmorske visine, uspije- vaju odlitne vrste treSanja, one su zbog nepovolina vremena okasnile sa cvatnjom, ali su zato dale dobar rod u junu i julu. Od Stetotina najvige su je napadale lisne ui — crna treSnjina lisna us (Myzus cerasi L.) — svuda — zatim larve crne treSnjine ose — Eriocampoides limacina i na plodovima larve tresnjine muve — Rhagoletis cerasi. Plodovi Sto su dolazili na sara- jevski trg u toku jula iz Podrinja (Fo&a i Gorazde) bili su jako crv List je napala gljivica Clasterosporium carpophilum ali u kasno |jeto Visnju su ponajéeSée napadale lisne u&i. U jednoj baSti u Sarajevu bio je tako jak napad Myzus cerasi, crne treSnjine va8i, da su plodovi yenuli Orasi i leSnici su stradali od mraza u visinskim poloZajima. U nizim, Zupnim polozajima, Podrinje i Rama, orasi su dobro rodili. Od Stetogina primjetio sam na plodovima ljeSnika larvu ljeSnikove pipe Balaninus nucum — Konjic, Rama, a na plodovima oraha larvu Carpocapsa (sp?) Na liS¢u oraha bradavice od grinje Eriophyes tristriatus var. erineus. Na lozi sam primjetio u okolini Mostara kasno — pod kraj avgusta — mjesti- mitno jak napad peronospore (Plasmopara viticola). Ona je zahvatila ne samo list, nego i grozdove. Steta od toga napada nije bila opasna toliko po dalji razvoj samog grofda, koje je veé bilo zrelo, koliko po razvoj samoga Cokota. Zusammenfassung Im vorliegenden wurden die verschiedenen Krankheiten und Beschiidigungen inserer landwirtschaftlichen Kulturpflanzen im Laufe des Jahres 1938 Gebiet: Bosniens und der Hercegovina beschrieben. (Sieh Register St. 12) Zuerst werden die allgemeinen iiusseren Einfliisse der Witterung und des Bodens largelegt. Im Laufe des Jahres 1938 waren diese dusseren Einfliisse territorial sehr verschieden. Nordbosnien als Hauptregion der Zwetschkenkultur, hat le sehr un- giinstige Witterung im Friihjahre gehabt und infolgedessen grosse Schiiden und Ernteausfall in den Zwetschkengarten erlitten. Infolge abnormaler Kalte und Nasse im April sind die Bliiten taub geblieben so dass in ganz Nordbosnien die Zwetschkenernte fast vollstandig ausgeblieben ist. In Mittel und Siidbosnien haben diese Witterungseinfliisse keinen solchen katastro- phalen Charakter gehabt. In Nordbosnien und der Siidhercegovina war der Sommer trocken wilrend er in Mittelbosnien sehr nass war. Im Getreide- und Wiesenbau des gebirgigen Bosniens hat sich der nasse Sommer gut bewihrt, weniger giinstig hat auf die Kulturpflanzen die Trockenheit in den anderen erwahnten Gebieten gewirkt. Im allgemeinen kamen in diesem Jahre die parasitiiren Erkrankungen der ein- zelnen Organe der Kulturpflanzen viel weniger vor als es in fridheren Jahren der Fall war. Selbst der Flugbrand und die Rostpilze des Getreides, die sonst in Bosnien und der Hercegovina sehr stark verbreitet sind, traten in diesem Jahre méssig auf. Ebenso kamen schwach vor die Peronospora auf der Weinrebe und das Fusicladium und die Monilia auf den Obstbiumen. Die anderen durch parasitére Pilze hervorgerufenen Krankheiten werden einzeln angefiihrt. Die Schadlinge des Getreides, der Gemiisepflanzen, der Futterpflanzen, der Handelsgewachse und der Obstbiume werden nominell angegeben. Nur die Blattliuse traten auf den Gemiisepflanzen und den Obstbiumen als eine Massenplage auf, sonst waren die Beschidigungen durch Insekten vereinzelt und missig. Popis imena bolesti i Stetogina (Verzeichnis der besprochenen Krankheiten und § ‘idlinge) Agriolimax agrestis es 56 Hyponomeuta malinella 8.9 Agriotes sp... 3 5 Lema cyanella ... + 5 Agrotis segetum . 67 Lema melanopus . 5 Anisander dispar oe ee ee 8 Lecanium commis... 2... 0% 9 Anisoplia segetum Lepidosaphes ulmi. 2... , 9 » MOEA ee Limothrips cerealium .. 2... 5 Anthomyia radicum Macrosiphum cere 5 Anthonomus pomorum * pisi 6 Anuraphis aphis pruni..... . ssieae ee 8 6 Apion assimile .. 2.1... Meligethes aeneus .. 22. 7 ‘1 Melolontha vulgaris... 0.0... 45 rent: Monilia fructigena .. 2... 9 Ascochyta_pisi Myzoides dianthi .. 6.2... 6 Athalia spinarum 2... 2. sss Myzus dianthi — Phorodon persicae 10 Balaninus nucum . 2.2... eee Myzis cétasl osc ee eee AG Byctiscus betulae .......-.-% Nectria galligena 9 Carpocapsa pomonella.. . 2... ++ Nezara viridula 6 Ceutorrhynchus sulcicolli a | Passer sp. wb Boe Sa men 4 Chlorops taeniopus ... 2.2... . Philobius 29 Clasterosporium carpophilum . . . > oblongus . 8 Claviceps purpurea... - 2. +++ - 5 | Phordon (Myzus) persicae... . 10 Coccinellae . 2... ee eee 2 | Phylotreta memorum ......-.. 6 Codophila varia... 2... +... 6 | Phytophtora infestans ......... 6 Contarinia pirivora - . 10 | Pirausta nubilalis 6 COWES Ape wine cv tale kk ne oo 4 | Plasmopara viticola .......... 10 Cuscuta Epithymum (trifolii) ..... 7 | Podosphaera teucotricha .. .. . . « 9 Dolycoris baccarum .......... 6 | Polystigma rubrum ........- 9 Doralis pomi de Geer... « 9 | Psylla mali 9 Eccoptogaster mali... - . aise, 2) mo , Bitlsae 5 5 10 = pruni.. 2... ee 8.10 | Psylloides chrysocephala... . . . . « qi » rugulosus........ 8 | Pythium Debaryanum Hesse... . . 7 Elateridae ... . Pau 4 | Rhagolestis cerasi....... ace UG Ephestia elutella . +. ..... 7 | Rhizotrogus solstitialis ©. 2... 4,5 Epidiaspis betulae ......... +. 10 | Rhynehites coeruleus Dey... 6... 10 Eriophyes similis... 8 | Subcoccinella 24-punctata ...... 7 » Padi oe 8 | Taphrina deformans ......... 10 * teitriatus var, erineus 10 | i» pruni . 9 Eriocampoides limacina ... . - « 10 | Thrips communis... 2-2... 7 Eriosoma lanigerum Hausm....... 9 fe 8 HRHMGE jas sta0es aula « & eene 7 Erisiphe communis... ....... 6 | Tetraneura ulmi Deg. . . Sal 6 @ graminis;. se esaauee 8) Tiletia biting 2225 ae en ws 5 Euridema festiva 2... 2.2 + oe 6 | Triecphora mactata . . 5 >» omata 2... .. 4... 6 | Trombidium holosericeum . 2... 0.0 5 Evergestis extimalis ... 2. 7 | Tropinota hirta Poda........ 5 Fusarium solani. © 6 | Uredineae git eae vars pes ae 5 = | Uromyces'pil oc 2 2 x oo es sae 6 Gloeosporium Lindemuthianum..... 6 i AGFOIH poco piers sees Grapholita funebrana. 2... 8 | Ustilago (sp)... . ae ee 4,5 Graphosoma lineatum .. 2.2... 5 eee Sse hGaiee. 8 Gryllotalpa vulgaris... . . . ang o w Wordel ccuawoceaue Heterodera radicicola... 2... i » maydis ....... 6 Hoplocampa fulvicornis ........ 8 cn inde Ce tdeewe nr sshd Hyalopterus pruni....... ss -. 10 ee eee : 8 Die Ravna Planina (Jahorina) bei Pale - Sarajevo Eine floristische Skizze von K. Maly (Sarajevo) 1. Teil. Mit 2 Tafeln Ravna Planina (Jahorina) kod Pala (Sarajevo) Floristitka skica od K. Maly-a 1. dio. Sa 2 table Wenn man von Pale oder Koran gegen Silden schaut, so sieht man zuniichst sanfte Bergriicken, darunter den Berg Koran (1012m Seehdhe) und etwa éstlich davon die kegelférmige Gradina (1048 m) mit der Burgruine wo einst die »verfluchte Jelena« gehaust haben soll. Im Siidosten sind die Felswande des HodZa bei Stambultié, von deren Héhe man an klaren Tagen durch die wildromantische Miljackaschlucht bis nach Sarajevo sehen kann. Vor dem Bau der bosnischen Ostbahn war der grésste Teil der Gegend bis zum Grunde der Gebirgsmulde welche die Zufliisse der Miljacka aufnimmt und in der die ausgedehnte Ortschaft Pale’) liegt, mit dunklem Fichtenwald bedeckt, der nunmehr hauptsiichlich die Anbéhen und Felszinnen, die am Horizont die Ravna Planina nahezu wagrecht begrenzen, schmiickt. In der Mulde selbst sind nur noch Waldreste vorhan- den, dann Buschwerke Kings den Bachufern und zerstreut auf den blumenreichen Wi sen. Die Ravna Planina mit ihrer durchschschnittlichen Sechihe von 1300—1600 m. war bis vor wenigen Jahrzehnten ein uniibersichtliches Urwaldgebiet, reich an bald seichten, bald tiefen, kleineren und grdsseren Dolinen, Higeln und Bergen. Die ganze Landschaft welche dieser Arbeit zugrunde liegt, wird im Westen vom Bistricabach, im Norden von der Paljanska Miljacka und ihren Zufliissen, im ) Das Wort Pale und die verwandten Ortsnamen Pale (Brand), Pal jevina (Brand- xeruch, Brandlegung), Paljika (Brandlichtung) weisen alle auf einen chemaligen Brand hin, hier wohl auf Waldbriinde, isenbahnstation Pale hat eine Seehdhe von 836 m, 14 | yon den Quellbichen der Praéa begrenzt, Im Siiden erhebt sich die Gola Jaho- rina (1916 m.) iiber die griine Waldterrasse der Ravna Planina. Beide werden durch die Quellenticher des Kasidolski-Potok im Westen und jenem der Praca im Osten, die sich daselbst sch nahe kommen, von einander getrennt, Die Paljanska Milj acka welche beica 1010 m. Seehdhe oberhalh Gradina—Pale entspringt, wird aus zahlreichen Quellbachen gebildet, von welchen nur die fir uns wichtigsten genannt seien, Es sind dies der Jahorina Potok der mit den Bachen Uze Potok und Grozdina Voda vereint, BaSnica heisst und bei Kremenito Brdo in die Miljacka miindet. Die RepaSnica und das Bergland im Stiden davon bis Stambultié fallen ausserhalb des Rahmens dieser Arbeit. Von Bedeutung ist fiir uns aber die Bistrica welche sich durch eine enge Schlucht aus Kalkfelsen in die Miljacka ergiest. Sie durchschneidet in ihrem Flusslauf hauptsachlich Kalk-, ihre Quellbache Gnjile Bare und RepuSnica bewdssern hingegen Sandsteinschichten. Geologisch besteht sowohl die Gola Jahorina als auch die ihr im Norden vor- gelagerte Ravna Planina aus Triaskalk, der auf Werfener- Sandsteinen und- Schiefern lagert, die iiberall in den tieferen Einschnitten und am Rande der Gebirge aufge- schlossen sind.) Namentlich gehdrt der grosste Teil der unter den Felsmauern des Gebirges gegen Pale zu befindlichen Abhdnge den letzteren an, iiber welche sich nur cinzelne Triaskalk-Landschaften, wie zum Beispiel der verkarstete Boro vac (1208 m) und die erwahnte Kuppe der Gradina erheben. Auch finden sich da und dort infolge Senkung des Geltindes von oben losgeléste und herabgekollerte gréssere Felsblicke, sowie Schuttmassen aus Kalkstein. Gegen Siiden sind tiefer in das Hochplateau der Ravna Planina einschneidende Aufschltisse von Werfenerschichten im Gebiete der Bistrica, dann siidlich der Anhdhe Tarija in der Gegend des Jahorinabaches und eines Fusspfades der von hier in das muldenformige Saratevo Polje fiihrt. Durch das Tal des Jahorina-Potok wird tibrigens auch ein Stiick der Hochebene mit der Lisina abgetrennt, das gegen Norden in der Felskrone des Hoda (1379 m.) oberhalb der Eisenbahnstation Stam bu1éié (943-9 m.) endet. Wo die Kalkmassen auf Werfenerschichten ruhen entspringen Quellen und zwar zahlreich unter den Nordwanden der Rayna Planina aber seltener auf dieser selbst, wie zum Beispiel am Saraéevo Polje. Die namentlich von der muhamedanischen Be- volkerung vielbesuchte Quelle der Paljanska Miljacka liegt im kihlen Grunde eines Fichten- und Tannenwaldes und wird vom Herbst an bis in den Frihling hinein durch eine zweite, ober ihr befindliche verstarkt. Die Temperatur der Quelle betragt ca 6° C, Ihr vorziigliches Wasser hat tief herabreichende Tuffbinke abgelagert. Permischer Sandstein breitet sich beiderseits das Jahorina- und Uze Potok bis iiber Stambultié aus, wihrend schwarze Hornsteine (Lydit) die dem Karbon angehoren selten sind, aber in kleinen Brocken unter anderen auch am Berg Koran, éstlich des Sige- werkes Sabanovié und unterhalb Vardiéi vorkommen. Sie liegen iibrigens noch im Polsterungsmaterial der Schienenschwellen an der Eisenbahn bis zur Haltestelle K o- ran (8508 m.) und weiter gegen Pale zu. 5) Die diltesten Schichten die dem Perm angehdren, treten erst im Siiden und Osten der Jahorina massig: zutage und fallen daher ausserhalb unseres Gebietes. | Die Ravna Planina bei Pale Ravna Planina kod Pala Beo- | Seehohe Moon ats temperature» Pale Temperatur | bachtungs- |~\.", = ee oe Jahres periode I u I Vv | wl ova | vm} x x I) cog | alte ; ; | serio] sar) |—24] or | 29 | 98 | 195 | 170 | 3 | ter 52) nz) a oo] os Sarajevo . . “+ -| 1901-1930] 637 |—15| 02/| 52 | 92 | 137 | 164 | 187 | 186 149) 102 ST 13] 93 | | Prata ..... .../ 1901-1910] 692 j—40)—13) 20 | 72) 121 | 9 | 66 | 163) 126) ss 26 os] 73 ae --| 1923-1927] 903 | —30]—13| 17 | 68 | 132 | 155 | 186 | 165 | 123 | 82 45 —2s] 74 | Stambulti¢é --| 1923-1927] 944 | —31] 05) 23 | 75 123 | 139 | 164 | 159 | 138 | 92 57 —21] 76 | Bistrica ... . . . «| 1934-1988] 1283 ]—39)—18) 15 | 48 | 103 | 46 | 162 150) 122) 70 36 0 03] 67 Pratko Vrelo ..| 1934-1938 | 1459 | —35]—-40) 10 | 41 | 85 | 137 | 153 | 140) 12) 6s 20 os 58 Metaljka-Sattet bei Caj- | nie... .....| 1901-1910] 1388 |—41|—22| 12 | 55 | 109 | 137 | 162 169 | 1270 83st | oT *) Alte Station in der unteren Stadt; nach dem Jahrbuche fiir 1902 aber 559 m hoch gelegen, Die Temperaturen wurden nach den Ziffern von M, Marakovié neu berechnet, da sich in der Summierung Unterschiede ergaben. Auffallend ist aber, dass fiir dic alte Station G. Beck, Die Vegetationsverhaltnisse der illyrischen Linder (1902) Seite 194 89 und Marakovie a. a, O, 888 als Jahresmittel angelven Die Angaben der net Popovic, Mittlere Niederschlagsmenge min Sarajevo . Pale... ss Stambuléié . Bitch? 0s aie/a Pratko Vrelo.. . . Metalika-Sattel bei Caj- nie uen Station (637) verdanke ich Heren M. Vemié und entstammen einer Zusammenstellung and Professe Seehdhe in m Jahre mittel 449 | 730 | | got 655 880 649 | ws 1283 | 946 1373 | 1194 | 130-7 | 1235 | tard | 1578 | 1377 | 1264 | 1852 1459 | 961 | 163-7 | 1092 | 1133 | 800 | 1469 | 1030 | 1432 1086 WI | 1425 ws | or | we | | me | ow | | mw | oo 7 | 104 97 7 wo Die klimatischen Verhaltnisse des ganzen Gebietes sind in Bezug aw F ind Niederschlag aus der beigefiigten Tabelle ersichtlich, wobei zu beachten is dass fir einige Orte nur sehr wenige Beobachtungsjahre zur Verftigung stehen.*) Zum ergieich wurden einige Stationen eingeschaltet die sich wie unsere nzgebiete zwischen dem maritimen und kontinentalen Klima befinden. Abs olu- te Temperaturextreme sind leider nur von wenigen Orten bekannt. Es weisen auf gleichfalls im Sarajevo! Metaljk Absolutes Maximum... . . . . . 255%) —24' Absolutes Maximum... 6... 351° 33° Zieht man die fiir uns wichtigen Frith- und Spatfréste in Betracht, so ergibt sich cine beildufige Frostgefahr fiir 1) Sarajevo vom (26/IX) 26. Oktober bis 16, April (9/V), 2) Pale yom 15. September bis 27. Mai, 3) Stambultié vom 25. September bis 13. Mai, 4) Bistrica yom 9. September bis 14. M 5) Pratko Vrelo vom 9. September bis 30. Mai, doch sind diese Zeiten starken Schwankungen unterworfen, Schnee falle wurden in Bistrica yom 1. Oktober bis 14. Mai und in Pratko Vrelo vom 9, September bis 30. Mai beobachtet. Fiir die Beurteilung der klimatischen Verhdltnisse ist massgebend, dass die unter 2-5 genannten Stationen in einem ausgesprochenen Waldgebiet liegen und die unter 3—5 gegen Siiden durch die Gola Jahorina (1916 m.) geschiitzt sind. Der kaltetste Monat ist der Janner, ausnahmsweise in Pratko Vrelo der Februar, der wirmste der Juli, nur in Metaljka der August. In den Lagen unter 1000 m. See- hohe hat Pale mit 7-2° den kiihlsten Friihling (IV), hingegen eine um 1° warmere (?) Sommertemperatur (VI—VIII) als Prata (Friibling 7-4°), Uber 1000 m. ist der Friihling in Pratéko Vrelo mit 4°5° und der Sommer mit 14-3°, entsprechend der hohen. Lage, am kiihlsten. Die geringsten Niederschlage hat Pale, die gréssten haben die Waldsta- tionen Bistrica und Pratko Vrelo. Am regenreichsten ist meistens der Juni und No- vember, in Sarajevo, Pratko Vrelo und Metaljka der Oktober. Grosse Niederschliige weisen in Bistrica und Pratko Vrelo auch die Monate Februar und August auf. Die Flora der Niederungen (Alluvium etc.) um Pale (und Mokro) gehdrt vielfach dem Verbande Molinion coeruleae und Alnion glutinosae (Rhamnus frangula — Salix cinerea Buschwerke etc.) an und wurde von mir gelegentlich der Beschreibung von Juncus Thomasii ssp. palensis m. in grossen Ziigen zu schildern versucht. Hier will ich mich nur auf die Schilderung der Gehdlzflora und ihres Unterwuchses beschranken und zwar zundchst auf das Vor- land nérdlich der Hochflache der Ravna Planina, Die Flora dieses Gebirges soll daran anschliessend besprochen werden. In der Zusammensetzung der urspriinglichen Urwalder spielen die Nadelhdlzer die Hauptrolle und zwar in erster Linie die Fichte (Picea abies (L.) Karst., Syn. *) Man vergleiche: Moscheles, Das Klima von Bosnien und der Hercegovina, Sarajevo 1918, Marakovié M, Untersuchungen dber die Hiufigkeit der Lufttemperatur in Sarajevo, Sarajevo 1924. ‘) 15, Jtinner 1893. 18 {6} P. excel mréa) und dann erst die Tanne (Abies alba, jela). R ichten- und Tannenwiilder gibt es nur in gering hi hnung, zumeist sind beide Arten von der Buche (Fagus silvatica, bukva) begleitet. Eine regionale Glie- derung dieser Gehdlze, ahnlich wie in den Alpen, findet nirgends statt, wenn auch zugegeben werden muss, dass griissere Buchenwiilder ausserhalb unseres Gebietes in tieferer Lage vorkommen. Eine untere Verbreitungsgrenze hat in unserem Gebiete weder die Fichte noch die Buche. Beide sind baumartig und normal entwickelt selbst im Grunde der Miljackaschlucht zu sehen. Ahnlich verhalt sich die Tanne. Natiirlicher Nachwuchs ist yon allen drei Gehdlzarten ab und zu vorhanden, soweit er nicht durch Mensch und Vieh vernichtet wurde. Die Fichte ist eine in jeder Beziehung ungemein veriinderliche Art was fiir ein relativ junges geologische Alter spricht.*) K. Domin zahit im Jahre 1932 114 Abanderungen in freier Natur und in Kultur auf. Unter den Wuchsformen ist wie gewdhnlich auch die sogenannte »Zottelfichtee mit senkrecht herabhiingenden, meist unverzweigten Sekundérzweigen vertreten und zwar nur an alten Béumen. Alte Fichten deren untere, 5—6 m. lange Aste bis auf die aufgebogenen Enden tief herab- haingen, wie ich dies bei Picea omorika Pantié im Smréevo Totilo bei Visegrad beo- bachtete, sah ich sowohl auf der Hochfliche als auch vereinzelt im Vorgebirge. In Bezug auf die Lange der Nadelblitter ist Picea abies f. parvifolia (Steuroos) mit nur 4—6 mm. langen Blattern zu erwahnen. Bei jungen Fichten ist dieses Merkmal hiufig, bei alten selten. Auch hier, zum Beispiel siidlich des Bergsattels am Koran fand ich jene merk- wiirdige Fichte wieder auf die ich seiner Zeit unter dem Namen f. coerulea (Breinig) aufmerksam machte.’) Es ist dies eine Form mit im Leben mehr oder weniger deut- lich ausgeprigter, besonders an den Spitzentrieben der Zweige grauer Farbung der Nadeln. Nachdem ihre Zapfenschuppen der gew0hnlichen Form (var. europaea Teplou- choff) entsprechen, so kann ich sie nicht als var. fennica Regel) f. alpestris (Brig- ger, »Alpenfichte<) ansprechen, bei welcher sie breit abgerundet sind und welche in der yoralpinen Stufe der Schweiz als >Wilde Wei8tanne« bekannt und verbreitet ist’) Die unreifen Zapfen dieser Graufichte sind im August griin und die Zweige kahl, entsprechen also nicht der Beschreibung der Picea alpestris (Briigg.) Stein, wie sie Ascherson und Graebner in ihrer Synopsis der mitteleuropaischen Flora, 2. Auflage 1. Band, Seite 306 geben. Etwas ihnliches wird von A. Degen, Flora Velebitica Vol. I S. 498 als P. excelsa f. velebitica Simk. angefiihrt. AuBer der schon erwihnten ge- wohnlichen Form der Fichte mit im August hellgriinnen Zapfen (f. chlorocarpa (Purkyne] Rehd., Syn. P. vulgaris Lk. var. vulgaris Beck) kommt auch die f. erythro- carpa (Purkyne] mit im August dunkelvioletten Zapfen vor. Diese beiden Sippen wurden iibrigens bereits von Beckmann 1777 (und F. X. Huber 1824) unterschieden, demselben der auch zuerst die eichenrindige Buche, noch vor Persoon, beschrieb. In Bezug auf die Form der Zapfenschuppen habe ich unter und auf der Ravna Planina auBer der verbreiteten var. europaea Teplouchoff mit im obersten Drittel gegen die schwach geziihnelte Spitze vorgezogenen Zapfenschuppen noch _festgestellt: f. apiculata (G. Beck) (Syn. P. montana Schur?, P. subarctica Schur?, P. excelsa var. *) Vergl. J. Fitschen, Handbuch der Nadelhoizkunde. Berlin 1930. — Do min, Taxonomic Notes on Picea abies. In Lesnicka price roé. XI (1932). — Kienitz in A. Bernhardt, Forst- liche Zeitschrift 1879 Seite 241 und 279. *) Maly, Vorldufige Mitteilung aber das Vorkommen einiger fiir Jugoslavien neuer Gehdlze. In Magyar Botanikai Lapok 1926 (Degen-Festband) S. 71—72 mit Abbildung eines Zweiges. *) Schinz und Keller, Flora der Schweiz, 3, Auflage, 2, Band, Seite 10. ia) chinz, u. Keller, Flora der Schweiz, 3. Auflage apfenschuppen yon der Mitte gegen die Spitze zu verschmiéilert quarros. Jakobasch) Domin. Zapfenschuppen im oberen Teile am Rande sparrig abstehend une ui der Spitze meist wieder angedriickt; f. fennica (Regel) (Syn. Pinus abies var. nedioxima Nylander) Zaptenschuppen vorne + abgerundet und oft auch etwas ezihnt. Der f. acuminata (Beck) Domin, die ziemlich selten ist, bin ich auch begegnet G, Beck versteht darunter jene Form deren Zapfenschuppen plitzlich in eine deutlich liingere (Beck 1887 Trebevié) oder lange (Beck, Flora v. N. Usterreich 1890 Dornfichtes) Spitze verschmilert sind. Er zitiert hiezu Kienitz a. a. O., Tafel 3 Fig. 5a (Zapfen) und nicht 5b die zwar zusammengeh‘ren sollen aber eine verschiedene Schuppenform zeigen. Auf Fig. 5b bezieht sich das was Schréter (1898), Lindmann (1926) u. a, acuminata nennen, aber offenbar eher f. apiculata Beck entspricht.") Von der Tanne (Abies alba, jela) welche bereits bei Pale (Bare, Jahorina Potok etc.) mit der Fichte gemischt vorkommt, habe ich eine merkwiirdige Spielart als lusus verrucosa m. beschrieben,") begriindet auf einen Baum der links am Wege von Pale auf die Jahorina, noch vor Dorf Begovina bei etwa 970m, Seehdhe steht. Der Stamm dieser Spiclart ist bis ca. 7.5m aufwirts rundherum mit Gruppen von Korkwarzen besetzt, deren Hohe durchschnittlich 1.2 bis 3 cm. betragt. Eine analoge Form zu dieser Warzentanne hat Schrdter von der Fichte als Picea excelsa lus. tuberculata (»Zitzenfichtes) beschrieben, auf die ich noch zuriickkommen werde. Die Ursache der offenbar krankhaften Ausbildung der Warzentanne ist noch unbekannt. Daneben stehen gesunde Baume derselben Art. Die Béume sind oft von der Tannen- mistel (Viscum abietis, imela) und von Hexenbesen (»svratije gnijezdo«), verursacht von Aecidium elatinum besetzt. Die Uredo- und Teleutosporenform dieser Hexenbesen (Melampsorella caryophyllacearum) bewohnt bekanntlich kleine unscheinbare Cary- ophyllaceen.””) Die Schwarzféhre (Pinus nigra, crni bor) welche mit ihrer schirmférmigen Krone die schroffen Kalkfelsen der Miljackaschlucht ziert, findet sich in gleicher Weise auch in der unteren Bistricaschlucht und an den steilen Felsabstiirzen des Hodza. Von der Rotfohre (Pinus silvestris, bijeli bor) gibt es einzeIne Baume, zum Beispiel zwi- schen Pale—Koran. Der gemeine Wacholder (Juniperus communis, smreka) ist an Waldrindern, freien Orten, aber auch auf verkarsteten Berglehnen, wie am Borovac, haufig zu sehen. Von baumartigen Laubhdlzern ist nur die Rotbuche (Fagus silvatica, bukva) stellenweise in kleinen reinen Bestinden vorhanden, mit Fichte und Tanne aber ein stiindiges Mitglied des Waldes. An der Grenze des hier behandelten Gebietes kommt bei Stambul&ié die merkwiirdige eichenrindige Buche (Fagus silvatica lus. quercoides) vor, iiber die ich im Glasnik XLVI (1934) 29—36 und Tafel Ill und IV ausfiihrlich berichtet habe. Der Baum trug im Jahre 1937 zum ersten Male Friichte. °) An Pilzen fand ich auf der Fichte: Armillaria meliea, Chrysomyxa abietis (Nadelrost), Fomes pinicola, Lophodermium macrosporum (Fichtennadel-Schiittepilz), Phoma conophila u. a. ®) Maly K, Mitteilungen aber die Flora von Bosnien-Hercegovina. In Glasnikt XLVII (1935) 101. ™) An Pilzen fand ich noch auf der Tanne: Ciboria elatina, Cytospora Friesii (Valsa), Da- cryomyces abietinus, Dasyscypha caliciformis, Fomes pinicola, Lophodermium nervisequum (Tannen- nadel-Ritzenschorf), L. pinastri (Schiittepilz), Phoma abietis, Rutstroemia elatina, Stereum hirsutum, Trametes cinnabarina u, a. — Bei Stambultié sah ich Verkriimmungen an Zweigen junger Tannen, verursacht? durch die Stammrindenlaus (Dreyfusia piceae). 2 20 {8} Von den fibrigen Wald vien folyende erwihnt Die Birke (Betula pendula Roth [B, verrucosa Ehrh.], breza) liebt freie Stellen, Waldraine und Waldlichtungen und siedelt sich gerne dort an, wo durch Waldschiige oder Brand freier Raum gewonnen wurde. Die Weissbuche (Carpinus betulus, bijeli grab) ist in den unteren Lagen bei Koran und Pale als Vorholz und oft in Buschform vorhanden und geht bis etwa 1000 m. aufwiirts, Vom submediterranen Carpinus orientalis (crni grab, grabi¢, kukrika) fand ich unerwarteter Weise einen kleinen Baum nichst dem Dorfe Radoniéi bei ca. 970m. Seehdhe. Ein weiteres Vorkommen dieser Art ist hier schon wegen den verschiedenen klimatischen Verhiiltnissen nicht zu vermuten, Die Wintereiche (Quercus petraea Lieblein [Syn. Q. sessiliflora Salisb.], kitnjak) tritt siidlich der Miljacka nur stellenweise auf. Die Abart barbulata (Schur) Thellung sammelte ich im Karst am Borovac bei ca, 1120 m. Seehdhe. Selten ist auch die Stieleiche (Quercus robur, luznjak). Von den Weidenartigen (Salicaceae) ist die Espe (Populus tremula, jasika, trepetljika) haufig, die Sahlweide (Salix caprea, iva vrba) seltener anzutreffen. Ausnahmsweise begegnet man in niedriger Lage einer gewohnlich verkriippel- ten Feldriister (Ulmus foliacea Gilib. [U. campestris L. p. p., Aut. pl.J, erni brijest) oder deren Stockausschlag. Die Winterlinde (Tifia cordata, lipolist) fiihrt als Waldbaum nur ein seltenes vereinzeltes und daher bedeutungsloses Dasein. Von der Gattung Ahorn (Acer, javor), welcher die Jahorina ihren Namen verdankt, sind drei Arten vorhanden, Eine vierte gehOrt eigentlich schon dem Hoch- plateau an. Der Feldahorn (Acer campestre, klen) bewohnt die tieferen Lagen, wo er namentlich in den Buschwerken eingesprengt ist. Selten steht in den Waldern ein Spitzahorn (Acer platanoides, javor mljeé, mljetak), wihrend wir daselbst hie und da alten Riesenstmmen vom Bergahorn (Acer pseudoplatanus,") bijeli javor) begegnen, Das floristische Wahrzeichen der Jahorina- und Ravna Planina bildet jedoch die vierte Art, Acer (Heldreichii ssp.) Visianii Nym., die allerdings erst am Hoch- plateau dfter vorkommt. Sie befindet sich hier, soweit meine Erfahrung reicht, an der Nordgrenze ihrer Verbreitung. Zumeist kommt sie einzeln im Wald eingesprengt vor, selten bildet sie mehr oder weniger ausgesprochene Horste wie miichst dem Mali und Veliki Javor. Yon dem ahnlichen Bergahorn mit ausgesprochen hingenden Bliitentrauben unterschiedet sie sich hauptsdchlich durch die tief geteilten Blatter und den kurzen, nickenden, doldentraubigen Blust. Am 25. September 1932 stie® ich, abseits vom Steig unter den Felsriffen der Paljanska Miljacka bei ca 1290 m Seehdhe auf einen prichtigen, iiber und iiber mit roten Fligelfriichten gezierten Baum, dem einzigen dieser Art der mir bis heute unterhalb des Hochplateau bekannt ist. Am Stamm hafteten die grossen graugriinen Lappen der Lungenflechte (Lobaria pulmo- naria, »kozja pitae), die Aste waren mit Parmelia aspidota und Geflechten von Baumbartarten (Usnea dasypoga, U. florida) besetzt. Desgleichen meist nur vereinzelt finden sich in diesen Waldern noch die nach- stehend angefiihrten Baume. Die Eberesche (Sorbus aucuparia, jarebika) mischt sich zuweilen auch in die Buschwerke der Niederungen und spendet im Spitsommer und Herbst durch die %) Die var. villosum (Pres!) Parlat. sammelte ich bei Sjetlina. 5 e i9l uffallend korallenroten, in dichten Doldenrispen angeordneten [riichts eine hdchst willkommene und gesuchte Nahrung, die sogenannten »Vogelbeeren Auch die Holzbirne (Pirus piraster, divija kruSka, divurica), seltner der wilde Apfelbaum (Malus dasyphytia, divlja jabuka) mit unterseits behaarten eirunden, der Holzapfelbaum (Malus silvestris) mit rundlichen, beiderseits Kallen Blittern und der Weilldorn (Crataegus monogyna, glog), letzterer in mehreren Formen, sind seltenere Glieder des Mischwaldes, die auch in den Vorhélzern vorkommen. Im Walde und a f den Waldblofen, auch in der Nahe der Gehifte stehen einzelne Baume der Waldkirsche (Prunus avium var. actiana) und zwar gibt es solche mit siiflen und auch solche mit herben, etwas bitterlich schmeckenden Friichten. Einer der seltensten Baume des Waldes ist die Hochesche (Fraxinus excelsior, bijeli jasen). An freien, feuchten und kiihlen Berglehnen, oft in der Nihe von Rinnsalen, ist sie eher anzutreffen. Der schwarze Hollunder (Sambucus nigra, crna zovika) ist vielleicht nur als seltenes Uberbleibsel ehemaliger Siedlungen im Walde zu sehen. Er wird als einer der vielseitig niitzlichen Baume hie und da in den Dérfern gezogen. Das Unterholz im Walde besteht aus folgenden Striuchern: Haselnuss (Corylus avellana, lijeska); Rhamnus fallax (smrdljika, ljigovina), einem Balkanen- demiten mit grossen, linglich-lanzettlichen gerippten Blattern; zwei Heckenkirschen, der kalkholden Lonicera xylosteum und L. nigra; Seidelbast (Daphne mezereum, maslinica); Epheu (Hedera helix, brSljan); Heidelbeere (Vaccinium myrtillus, borov- nica, vrisinje) und dem rotfriichtigen Traubenhollunder (Sambucus racemosa, crvena zovika). Recht selten ist die, besonders zur Fruchtzeit durch die zwischen dunklen, immergriinem Laub korallenrot leuchtenden Beeren ausgezeichnete Stechpalme (Ilex aquifolium, éesmika, bozikovina) von der ich im stark gelichteten Tannenwald unter dem Hod2a bei ca. 1110m einen Horst von etwa zehn Striuchern begegnete. Ein Belegstiick von dieser Art im Museumsherbar hat A. Winneguth im Jahre 1924 am oberen Jahorina Potok gesammelt. Von den Pflanzen des Niederwuchses im Walde, der sogenannten Krautschicht sollen, um Wiederholungen mdglichst zu vermeiden, nur jene erwahnt werden die, wie mir scheint, am Hochplateau fehlen. Es sind dies: Arum maculatum var. immaculatum (— 1250 m). Hierher gehdrt zweifellos auch das A. orientale welches J. Pa- czoski fiir den Tannenwald bei Stam- bul&ié angibt. (Lasy Bésni. In Syhwan. Lwov 1929 S. 36). Aruncus silvester, Astragalus glycyphyllus f. bosniacus (— 1250 m), Brachypodium silvaticum, Campanula trachelium, Carex remota, Cephalanthera longifolia (— 1200 m), Cicerbita Panti¢ii (825 m), Circaea lutetiana (— 1070 m), Dorycnium herbaceum, Festuca heterophylla, Geranium bohemicum © (an ehemaligen Feuerstellen, sehr selten), Helleborus odorus, Hieracium brevifolium (racemosum pratense) ssp. kozarevicae MZ (1925), — murorum ssp. ravnanum MZ (1925), — pseudobifidum (bifidum-transsilvani- cum) ssp. Loschniggianum MZ (1929); ssp. pleiophylioides; ssp. trebevicianum, — tajanum (racemosum > transsilvani- cum), Lathyrus niger, — vernus, Melampyrum Hoermannianum ©) — pratense ssp. vulgatum ©) 10} Pla ia loliata, foliis decrescenti Poa stiriaca, ve Parallelform meiner S. Sco Polygonatum multiflorum, polii var. Kindtii. Gesammelt am 31. Juli Primula vulgaris, und 25, September 1932 auf der Tarija Scrophularia nodosa und var. tarijae m. oberhalb des Jahorina Potok, ca. 990 m. Am Waldrande, in Buschwerken und Hecken, wenn der Boden nicht allzufeucht ist, gedeihen nachstehende Vorhélzer: Wacholder (Juniperus communis, smreka), Zitterpappel (Populus tremula, jasika), Wintereiche (Quercus petraea, kitnjak), Hainbuche (Carpinus betulus, bijeli grab), die Hasel (Corylus avellana, lijeska), die kleine Buschwélder bildet oder in solchen oft vorherrscht, die Grauerle (Alnus incana®), bijela joha), der Feldahorn (Acer campestre, klen), der gemeine Spindelstrauch (Evonymus europaea, maSijika, kurikovina) und die Abart bulgarica, viel seltener auch Evonymus latifolia, ferner viele Rosensippen mit Ausnahme von Rosa pendulina"*), die hier sehr selten vorkommt, Cytisus Tommasinii var. keraunius, Farberginster (Genista tinctoria, Zutilovka) und die Rainweide (Ligustrum vulgare, kalina, zimolez). Recht hilufig ist der WeiBdorn (Crataegus monogyna, glog) und die Schlehe (Prunus spinosa, crni trn), welche sich auch allein zu niederen Buschwerken vereint. Von Brombeeren (Rubus, kupina) sind Rubus caesius, R. candicans, R. thyr- santhus und die Himbeere (Rubus idaeus, malina) vertreten. Nicht zu iibersehen sind die Birke (Betula pendula, breza) und die Waldkirsche (Prunus avium var. actiana, divlja tre8nja) welche in den Buschwerken und am Rande der Walder eingesprengt vorkommen und von welchen die Blitter der ersteren Art durch ihr hellgelb, der letzteren durch ihr herrliches Scharlachrot auf dunklem Hintergrund ein bezaubern- des Herbstbild malen. Kalkhold und daher selten sind mit Ausnahme der Heckenkirsche (Lonicera xylosteum, pasje groZde) der Schlingstrauch (Viburnum lantana, fudika, udika), ein meridionales Florenelement und wie die submediterrane Mannaesche (Fraxinus ornus crni jasen), nur in sonnigen, warmen Lagen, wie zum Beispiel an den kahlen, verkar- steten Hangen des Borovac, zu sehen. In die Zweige der Stiucher schlingt sich der zweihiiusige Hopfen (Humulus lupulus, hmelj), und bis hoch in die Kronen der Baume dringt die Waldrebe (Clematis vitalba, Skrobut, pavit). Am Waldrande und inden Buschwerken bilden den Niederwuchs unter anderen: Aegopodium podagraria, Astragalus glycyphylios f. bosniacus, Agrimonia eupatoria, Astrantia major ssp. elatior, Anemone nemorosa, ++ Athyrium filix femina, Anthemis rigescens und var. eradiata, Brachypodium silvaticum, Anthriscus silvester, Buphthalmum speciosum, Aposeris foetida, Campanula trachelium, Aquilegia vulgaris, Cardamine impatiens ©, Aremonia agrimonoides, Carex flacca, Aruncus silvester, — silvatica, Asarum europaeum, Carlina vulgaris ©, +) Festgestellt habe ich die Sippen: /. glabrescens, var. hypochlora, var. subrotunda, Bei Stambul&ié sammelte ich auch den Bastard A. incana X vulgaris Hill. (glutinosa) in der f. ambigua. ") Rosa andegavensis var. tortuosa f. palensis Deg. (1933), R. canina f. pl., R. gallica, R_ niti- dula und var. belgradensis, R. tomentosa mit var. micans und var. subvillosa. Centaurea hrygia ssp.) stenolepis, Centaurium umbellatum © Cephalanthera longifolia, Chaerophylium aureum, cicutaria, Cerinthe minor, Chrysanthemum macrophyllum, Coronilla varia, Corydalis cava, Dactylis glomerata, Danaa cornubiense, Dianthus barbatus, — speciosus, Digitalis ambigua, Dorycnium herbaceum, Epilobium montanum, Epipactis latifolia, Erigeron acer, Euphorbia amygdeloides, — carniolica, Fragatia elatior, — vesca, Galanthus nivalis, Galeopsis pubescens © Galium cruciata, — mollugo, — pedemontanum © — vernum, Genista sagittalis, Gentiana asclepiadea"') f. pectinata, Geranium phaeum, — pyrenaicum, — Robertianum © Geum urbanum, Helleborus odorus, Hieracium Lachenalii (vulgatum) ssp. vaideramosum, — praecurrens (murorum-transsilvani- cum) ssp. subserratifolium, ssp. trachysetum und f. trachyseti- forme MZ (1925), sal ssp. zvijezdae LZ (1935) — sabaudum ssp. aui ssp. lugdunense — umbellatum ssp. euumbellatum, ssp. brevifolioides Holcus lanatus, — mollis, Hypericum perforatum, Inula britannica, Isopyrum thalictroides, Knautia sarajevensis, Lamium maculatum, — vulgare (Galeobdolon luteum), Lapsana communis, Lathraea squamaria, Lathyrus niger, — vernus, Lilium martagon, Listera ovata, Luzula luzulina, — nemorosa, Malva moschata, Melampyrum Hoermannianum @ ssp. Beckianum (monophyl), f. divergens und f. ensifolium, ssp. bosniacum (autumnal) f. angustifolium, ssp. Hoermannianum (aestival), — pratense ©) ssp. vulgatum, — silvaticum © ssp. carphaticum (laricetorum), Melandryum album ©, — silvestre (rubrum), Melica nutans, Melittis melissophyllum, Mercurialis perennis, Myosotis silvatica, Orchis maculata, Origanum vulgare, Paris quadrifolia, %) In Waldschltigen siidwestlich des Berges Koran beobachtete ich bei ca. 900 m Seehohe Heteranthie bei Gentiana asclepiadea. Bei einer {. cruciata Wartmann und Schlatter reichten die Antheren der 45 cm. langen Blumenkrone bis zum Grund der Zipfel, bei einer f. pectinata derselben Autoren nur so tief unterhalb des Grundes als die Linge der Zipfel der 5% cm. Jangen Blumenkrone ausmachte. In der mir zugiinglichen Literatur ist kein Fall von Heteranthie bei G. asclepiadea verzeichnet. 24 Phyteuma spicatum ssp. coerulescens Pimpinella saxifraga Platanthera bitolia, - chlorantha, Poa nemoralis trivialis, Polygala oxyptera, Polygonatum multiflorum, Potentilla recta, — rupestris (sehr selten), Prenanthes purpurea, Primula Columnae, — vulgaris, + Pteridium aquilinum, Pulmonaria officinalis var. immaculata, Ranunculus ticaria, — lanuginosus, — platanifolius, Salvia glutinosa, Sanicula europaea, Satureja vulgaris, Scrophularia nodosa, Senecio Jakobaea, Serratula tinctoria, Silene (italica ssp.) nemoralis, Solidago virga aurea, Stachys officinalis, — recta, aria graminea, — holostea, media © Symphytum tuberosum, Taraxacum officinale, Teucrium chamaedrys, Thalictrum aquilegifolium, — flexuosum, Thymus pulegioides Trifolium medium, — ochroleucum, — rubens, Trisetum flavescens, Valeriana officinalis, — do. var. tenuifolia (angustifolia), Veratrum album, Verbascum abietinum (Bornmuelleri), — Chaixii var. austriacum, — thapsus@, Veronica chamaedrys, — officinalis, Vicia cassubica, — dumetorum, — sepium, Viola Ri — silvatica. p. montanus, jana, Die Auen in der Gebirgsmulde von Pale bestehen aus Wiesen die einen groBen Teil des Jahres feucht und aus Buschwerken die aus ersteren allmahlich her- vorgegangen sind. Unter den Gehélzen welche diese Buschwerke bilden, fehlt nie und herrscht stets die Grauweide (Salix cinerea, siva rakita). Man kann sie daher fiiglich als Grauweidengebiiche bezeichnen. Es gesellen sich aber auch andere Striucher und einzelne Baume aus der Umgebung dazu. Als Leitelemente dieser Buchwerke kénnen betrachtet werden: Alnus incana, Betula pendula, Populus tremula, Rhamnus frangula, Rubus caesius und Salix cinerea Ausserdem finden sich mit diesen dfters in Gesellschaft: Calluna vulgaris, Corylus avellana, Crataegus monogyna, Malus dasyphylla, Picea abies, Salix purpurea f. oppositifolia Host) u. Sorbus aucuparia. *) Vergl. K. Fritsch in Sitzungsberichte der zoolog. botan. Gesellschaft in Wien 1888 S. 58. 3] Der Niederwuchs de recht reichhaltig. Ich ftihre an Agrostis canina, Allium carinatum, Angelica silvestris, Anthoxanthum odoratum, Brachypodium pinnatum, Calamagrostis epigeios, Campanula cervicaria ©, Carex acutiformis, — brizoides, — ilava, — leporina, — pallescens, — panicea (hier hochwiichsig, auf den angrenzenden Wiesen niedrig, graue Rasen bildend), — vesicaria, Cirsium palustre, Cynosurus cristatus, Deschampsia caespitosa, Festuca (rubra ssp.) fallax, Filipendula vulgaris (hexapetala) — ulmaria var. denudata, Galium mollugo, — palustre, — Schultesii, — vernum, Geranium palustre, Gladiolus illyricus, Hieracium umbellatum ssp. brevifolioides, ssp. euumbellatum var. commune, Holcus Ianatus, — mollis, Hypericum acutum, — maculatum var. immaculatum, — perforatum, Iris sibirica, Juncus articulatus (lampocarpus), — conglomeratus, Le nassen Grauwe re 1 glaucus, Thomasii ssp auttia palensis arajevensis, Laserpitium margin Lathyrus niger, — pratensis, Luzula campestris, — luzulina, — nemorosa, Lychnis tlos cuculi, Lycopus europaeus, Lysimachia nummularia, — vulgaris, Lythrum salicaria, Melampyrum Hoermannianum © Molinia coerulea, Myosotis scorpioides (palustris), Oenanthe peucedanifolia var. stenoloba, Orchis maculata, Phleum pratense, Potentilla erecta, Ranunculus breyninus, Scrophularia nodosa, Scutellaria galericulata, Selinum carvifolium, Serratula tinctoria, ++ Sphagnum Holt, + — tufescens var. magnifolium, Stachys officinalis, Stellaria graminea, Succisa pratensis, Thalictum lucidum, Trifolium pratense, — repens, Valeriana officinalis, Veronica arvensis © Vicia cracca, Viola canina und ssp. montana, Zwei immergriine Zwergstraucher aus der Familie der Ericaceen, in der rosa- roten Bliitenfarbe gleichartig, aber sonst durch die Blattform und Bliitezeit vollig verschieden, werden hiufig miteinander verwechselt und daher auch oft mit demselben Namen belegt. Die Schneeheide (Erica carnea), in Bosnien auf Kalkgebirgen hie und da bis in die Hochgebirgsstufe aufsteigend, auf Dolomit haufig, in den Fohren- ldern der Serpentinberge den Boden bedeckend, hat nadel kommt in dem hier behandelten Gebiete nicht vo rmige Blatter und . Ihre zahlreichen Bliiten werden 26 (l4] 1 x Knospen angelegt utd spenden, sobald die ersten Sonnen strahlen nur mehr wenige Schneeflecken treffen, nunmehr entwickelt, der schlum mernden diisteren Landschaft ein weithin leuchtendes Rosarot. Die zweite Art, das echte Heidekraut, auch Besenheide genannt (Calluna vulgaris), welche im Norden schier unabsehbare Ebenen bekleidet und bei uns im lufttrockeneren Stiden nur mehr Kleinere Flichen besetzt, vertritt hier gewissermaben die vorige Art. Sie hat schup: penartige Blatter und beginnt erst im Spdtsommer ihren Bliitenreichtum zu entfalten Nie siedelt sie sich auf Kalkboden an, geht auch im Garten auf diesen versetzt und mit unserem kalkhéltigen Wasser begossen bald ein, ist daher ein vorziiglicher »Boden- zeiger« einer kalkarmen Bodenunterlage. Ihre Rasen und Horste dringen tiberall in die angrenzenden Wiesen, Buchwerke und Wilder ein und vermengen sich daber vielfach mit anderen Pflanzengesellschaften. Die mehr oder weniger stindigen Begleiter des Heidekrautes sind bei uns an Biumen: Betula pendula und Picea abies, an Strauchern: Juniperus communis und Rhamnus frangula und von Zwergsstiuchern: Genista tinctoria, Vaccinium myrtillus. Im Niederwuchs des Callunetums fin- den wir: Agrostis capillaris (vulgaris), Antennaria dioica, Anthoxanthum odoratum, Bellis perennis, Carex pallescens, — pilulifera, — verna, Carlina vulgaris © — Centaurea jacea, Danaa cornubiensis, Deschampsia flexuosa, Draba (Erophila) Ozanoni (oberhalb Be- govina) © Euphrasia Rostkoviana © Festuca fallax, Genista sagittalis, Hieracium pilosella, Holcus lanatus, Hypochoeris radicata, Leontodon hispidus, Lotus corniculatus, Luzula campestris, Melampyrum pratense ssp. vulgatum ©) Nardus stricta, Plantago lanceolata, Polygala vulgaris, Potentilla erecta, Prunella vulgaris, + Pteridium aquilinum, ++ Racomitrium canescens, Ranunculus icaria, Sieglingia decumbens, Solidago virga aurea, Stellaria graminea, Succisa pratensis, Taraxacum laevigatum, ++ Thuidium abietinum, Thymus (pulegioides ssp.) montanus, Veronica officinalis und Viola silvatica. Langs der Miljacka und ihren Zufliissen ist stellenweise ein Uferwald, der soge- nante Bruchwald vorhanden, dessen Bestandteile hier angefihrt werden, Das Oberholz besteht aus Alnus vulgaris (glutinosa), A. incana, Crataegus monogyna, Po- pulus tremula, Salix alba, S. fragilis, das Unterholz aus Evonymus europaea var. bulgarica, Rhamnus frangula, Rubus caesius, R. idaeus, Salix purpurea und Viburnum opulus. An Schlingpflanzen sind Clematis vitalba, Humulus lupulus und Solanum dulcamara vorhanden, Der Niederwuchs ist zusammengesetzt aus: Aegopodium podagraria, Agrostis alba var. gigantea, Anthriscus silvester, Arctium iappa ©, Barbarea bosniaca, — stricta, re a Bellis. perennis, Brachypodium silvaticum, Buphthalmum speciosum, Caltha palustris, Carduus personata, Carex distans, flacca, — hirta, — pallescens, Chaerophyllum aromaticum var. brevipi- lum, — aureum, Cirsium oleraceum, Crepis biennis ©, Dactylis glomerata, Deschampsia caespitosa, Epilobium montanum, }- Equisetum palustre, Euphorbia amydaloides, Festuca gigantea, Filipendula ulmaria var. denudata, Galium cruciata, — mollugo, — palustre, Gentiana asclepiadea, Holcus lanatus, — mollis, Inula britannica, Knautia sarajevensis, Lathyrus niger, ee pratensis Listera ovata Lycopus europe Lysimachia nummularia, — punctata, Melampyrum Hoermannianum ( Mentha longifolia, Myosotis scorpioides (palustris) Petasites hybridus, Phleum pratense, Platanthera bitolia, Plantago media, Polygonatum multitlorum, Prunella vulgaris, Pulmonaria officinalis var. immaculata, Ranunculus lanuginosus, Stachys silvatica, Stellaria graminea, Taraxacum officinale, Thalictrum aquilegitolium, Trifolium patens © — strepens © Tussilago farfara, Urtica dioica, Valeriana officinalis var. tenuifolia, Veratrum album, Veronica chamaedrys, Vicia cracea, — sepium und Viola silvestris. An den Bachen die unterhalb der Ravna Planina entspringen und in deren Um- gebung breitet u. a. auch die hohe Esche (Fraxinus excelsior) ihre grofe Blatter- krone aus. Nebst vielen schon friher angefihrten Pflanzen, bemerken wir hier noch: Aruncus silvester, Carex silvatica, Chaerophyllum cicutaria, Chrysanthemum macrophyllum, Cicerbita Panti¢ii, Crepis paludosa, Echinops commutatus, + Equisetum silvaticum, Geum rivale, Hesperis dinarica, Am Boden zeitweise sich bildender einjahrige Peplis portula verankert. Lythrum salicaria, Melandryum silvestre, Mercurialis perennis, Petasites albus, — Kablikianus, Polygonum hydropiper @) Ranunculus platanitolius, Scirpus silvaticus und Scrophularia alata. Wasserlachen ist die hier ziemlich seltene 28 16} Die Quellen welche im geschlosseucu Walde entspringen, haben antangs, o} auch noch spiiter, keine besonders bemerkenswerte Flora, In der Umgebut nur die Bi Stauden und Kriuter aus deren Niederwuchs, doch bald entstehen nach und nach Mooshorste und Moospolster ntspringt die Quelle aus Kalkfelsen, bezichungsweise zwischen Felsblicken, wie zum Beispiel die der Paljanska Miljacka und ist sie vom Walde eingeschlossen oder doch begrenzt, dann sind die Felsen von einem iippigen griinen Moosteppich verdeckt iiber den sich dfters die grobblitterigen Zweige von Rhamnus fallax ausbreiten. An freien, offenen Orten gedeihen gewohnlich Alnus vulgaris (glutinosa), A. incana, Salix wachsen und Stréucher des Waldes und wer purpurea oder S. caprea. Die Quellfluren begleiten: Agrostis alba, Alchemilla coriacea, Alisma plantago, Bidens tripartitus, Caltha palustris, Cardamine flexuosa, — pratensis, Carduus personata, Carex remota, — stellulata, Chaerophyllum cicutari Chrysosplenium alternifolium, Crepis paludosa, + Cinclidotus fontinaloides, -+ Cratoneuron commutatum, Doronicum Columnae, Epilobium parvillorum, ++ Equisetum silvaticum, Eupatorium cannabinum, Filipendula ulmaria var. denudata, Galium palustre, Glyceria plicata, Heleocharis palustris, ‘Hypericum acutum, Juncus effusus, Lycopus europaeus, Lysimachia nummularia, Lythrum salicaria, Mentha aquatica, — longifolia, — pulegium, + Mnium undulatum, Myosotis scorpioides (palustris), Myrrhis odorata (s. selten), Petasites albus, — hybridus, — Kablikianus (auch auf Kalktuff), Polygonum hydropiper © Potentilla erecta, Prunella vulgaris, Pulicaria dysenterica, Ranunculus repens, Sagina procumbens, — saginoides, Stellaria uliginosa (s. selten), Trifolium fragiferum, Tussilago iarfara, Valeriana simplicifolia (V. Schilleri) und Veronica beccabunga. Die kalkfreien oder kalkarmen Werfenerschichten treten nirgends als gréBere zusammenhiingende Felsmassen auf. Wo sie aufgeschlossen sind bilden sie das Bett von Rinnsalen oder sie treten als kleine Fels- oder Sandbanke in Hohlwegen oder an ErdbléBen zu Tage. Im letzteren Falle stellen sich hier als kalkscheue Zwergstriucher das Heidekraut (Calluna vulgaris), die Heidelbeere (Vaccinfum myr- tillus), seltener Cytisus Tommasini var. keraunjus m., neben vielen indifferenten Arten ein. Zahlreicher sind die Baume und Striucher welche die Karstheide, Kalk- felsen, Felstrimmer und Schutthalden beleben. In den scheinbar vollig nahr- stofflosen Spalten der Felswinde ist die Schwarzféhre (Pinus nigra, crni bor) mit ihren kraftigen, auBen verholzten Wurzeln fest verankert und strebt mit ihrem sae cerzengeraden, marmorierten Stamm aj die int hnlich breiten sich auf steilen Felsabsti die belaubten Zweige ¢ »pfenbuche (Ostrya carpinifolia, crnograb) und der Mannaesche (Fraxinus ornus, erni jasen) aus und besiedeln, wie die meisten Felspflanzen, auch Schutthalden und herabgekollerte Felsblicke. Beide gehéren zu den wichtigsten Bestandteilen des Karstwaldes, de aber hier nur durch das Vorkommen weniger Arten angedeutet ist. An solcher kalksteinreichen Béden sind an Gehélzen anzutreffen: Acer obtusatum (hier sehr selten), Lonicera alpigena, Amelanchier rotundifolia, Populus tremula, Betula pendula, Quercus petraea (Qu. sessiliflora), Coronilla emeroides, Rhamnus fallax, Cotinus coggygria, — saxatilis, Cotoneaster tomentosa, Rosa pendulina, Crataegus monogyna, Sorbus aria, Evonymus verrucosa, — umbeliata var. cretica, Juniperus communis, Spiraea media var. mollis, Ligustrum vulgare, Viburnum lantana wu. a. Unter diesen ist der Pertickenstrauch oder Sumach (Cotinus coggygria, ruj, rujevina), eine Charakterart der grofen Schutthalden und der steilen, steinigen Abhiinge in der wildromantischen Miljackaschlucht. Das zuerst unauffallige griine Laub des Strauches fiirbt sich im Herbst nach und nach dunkelviolett oder gelb und endet schlieBlich vor dem génzlichen Verdorren in ein weithin leuchtendes Feuerrot. Ein kleiner Spalierstrauch (Globularia beilidifolia), aus dessen Blattwerk sich die Stiele blauer, kugelrunder Bliitenképfchen erheben, umspinnt mit seinen diinnen Stammchen Fels und Stein. Der hier ziemlich seltene Epheu (Hedera helix, brSljan) klettert auf Fels und Baum, ist aber auch auf schattigem Waldboden zuhause. Die uns bereits als Liane bekannte Waldrebe (Clematis vitalba, Skrobut, pavit) sehen wir hier wieder als einen bis spat in den Herbst griinenden Teppich den steinreichen Boden. tiberziehen. Derartig groBe Gerll- und Schutthalden wie in den Miljackaschluchten fehlen in unserem Gebiet, sind aber andeutungsweise auch hier anzutreffen. Das klassische Beispiel eines unverwiistlichen Pioniers und Schuttstauers an solchen Orten ist unter den Stauden das Rauhgras (Lasiagrostis calamagrostis, vi8, viSevina, krasulja). Es fehlt hier nicht, kommt aber daselbst haufiger auf Felsen vor. Uber den scheinbar ebenen Rand der terassenformigen Ravna Planina bis zur Gola Jahorina erstreckt sich, wie bereits bekannt, eine hiigelige, von Mulden und trichterfSrmigen Dolinen durchfurchte Landschaft, die gegen Stiden von etwa 1300 bis 1600 m (Veliki Javor 1607 m) ansteigt. Die Dolinen haben eine Tiefe von ca. 4—16m und befinden sich sowohl im Wald als auch auf den WaldbléBen. Mit Aus- nahme der Felswinde im Norden (Vijenac, Zdrijela, Paljanske und Crvene Stijene, letztere gegen den Jahorina Potok zu, Hodza) und im Osten (Lisina, Dubovik, Hum etc.), gibt es nur kleinere Felspartien. Erst im Siiden davon, an der Grenze unseres vorgezeichneten Gebietes erheben sich im Hladilo (1539m) und Kalaidzin Kamen (ca. 1650 m) hohe, schroffe Felswande, die aber gegen Westen sanft abfallen und daselbst und am Ricken bewaldet sind, Kleine Sandsteinblécke treten hie und da zutage, sind aber ziemlich selten und daher unwesentlich. 30, 18] Jer gréite i per vewaldet und nit Fi ver m Tannen, Einzeln, horstweise oder in kleinen Besténden sind verschiedene Laubhilzer vorhanden. Br: und namentlich Abholzungen haben den urspriinglichen Urwald bereits stark gelichtet, trotzdem er im Gebiet der Hochquellenwasserleitung von Sarajevo liegt und deshalb eine yerstiinduisvollere Schonung verdienen wurde. Die Hauptquellen, Praéko (1458.55 m) und Stansko Vrelo (1501.5 m) sind allerdings etwas siidlicher gelegen und entspringen 38 m, beziehungsweise 38.4 m tief im Berg, aber auch hier wird riicksichislos abgeholzt. Die mittlere Jahrestemperatur derselben betragt 5 ie liefern ein vorziigliches kristallklares Wasser, das sich selbst bei linger anhaltendem Regen kaum triibt. In der dstlichen Halfte der Ravna Planina breiten sich zwei grégere WaldbldBen, das Saratevo- und das Dugo Polje aus, auf die ich noch spiter zuriickkommen werde. Die einzelnen Baumarten der Hochebene seien hiemit niher erdrtert. Die Fichte (Picea abies) weist hier dieselben Formen auf, wie wir sie bereits kennen gelernt haben. AuBerdem kommt auch die sehr seltene Spielart, richtiger wohl Monstrositit tuberculata (C. Schréter in Vierteljahrschrift der Naturfor- schenden Gesellschaft in Ziirich (1898) S. 190 als Varietat von P. excelsa Lk. und »Zitzenfichte« genannt. Domin hat sie a. a, O, als Form von P. abies verzeichnet), das Gegenstiick zu der von mir beschriebenen Warzentanne (Abies alba m. verrucosa) vor. Von ersterer steht ein junger Fichtenbaum unter dem Hladilo am Weg von Bistrica nach Pratko Vrelo. Die Rinde zeigt stellenweise groBe Korkwarzen (»Zitzen«) aus abwechselnden Schichten von Schwammkork und Phelloid und oft nebstbei zwischen den Erhohungen Harzbeulen Im allgemeinen gedeiht die Fichte hier iiberall gut und wird mit vollem Recht auch zu Aufforstungen an Kahlschigen und Brandstellen verwendet. Junge, schlecht gedeihende Fichten sah ich nur wenige am oberen Rande des Dugo Polje bei ca 1400 m. Sie standen in feuchten, schwellenden Torfmoospolstern") und Rasen von Heidelbeerstrauchern (Vaccinium myrtillus, borovnica). In diesen waren Wacholder (Juniperus communis), Preisselbeerstriucher (Vaccinium vitis idaea, »merinee),"") Studentenbliimchen (Parnassia palustris), Rippenfarn (Blechnum spicant), Agrostis ca- nina und andere Moose (Plagiothecium undulatum, Hylocomium splendens, Kranzmoos (Hylocomium triquetrum), H. squarrosum, H. Schreberi, Scleropodium purum etc.) eingebettet. Die Bodenunterlage bildete Sandstein. Unter ahnlichen Verbiltnissen, auf gleicher Bodenunterlage und in gleicher Seehdhe sah ich aber prichtig gedeihende Fichten am Ubo jiSte, nur war der Niederwuchs nicht so nass. Der Boden bestand aus einer dichten Decke von Vaccinium myrtillus, in welche eingestreut waren: Antennaria dioica, Melampyrum silvaticum ©. Deschampsia caespitosa, Nardus stricta, Hieracium laevicaule ssp. triviale, Veratrum album, — Hoppeanum ssp. osmanicum, Veronica officinalis und Knautia sarajevensis, Viola Riviniana. Leontodon hispidus var. glabratus, ') Sphagnum acutifolium mit var. viride, S. crassicladum, vermengt mit Calyptogeia tricho- manis, Scapania irrigua und S. nemorosa. *) Schwach befallen von Pucciniastrum Goeppertianum, mae 19) phagnum Girgensohnii gab es wur wenige Polst Gemeinsam waren an beiden Orten Betula pendu Festuca fallax, Calluna vulgaris, Gentiana asclepiadea {. pectin Juniperus communis, Luzula silvatica Rosa pendulina, Potentilla erecta und Deschampsia flexuosa, Succisa pratensis Die Ursache fiir das schlechte Gedeihen an ersterem Ort mag in dem feuchten angesiuerten Boden liegen, vielleicht ist es auch schon zur Bildung von Bleichsand gekommen, so dass die Wurzeln der Fichten nur mehr hart an der Oberfliche streichen konnten und sich die Unterlage daher als physiologisch trocken erwies. Hie und da sieht man auch eine Fichte deren Baumrinde schwarz ist und sich in kleinen Schalen abblittert. Es ist dies wohl auf Rindenbrand infolge Frei- stellung des Baumes zuriick zu fiihren. Ein priichtiges Beispiel einer »Zapfensucht« der Fichte bildet ein Zweig mit 250 vollkommen entwickelten zusammengekniuelten Zapfen den die nahegelegene Forst- verwaltung Sjetlina im Februar 1933 an die Forstdirektion Sarajevo einsandte. Die Zapfen waren nach Mitteilung des H. A. Winneguth von den Larven der Schmetter- linge Dioryctria abietella Schiff und Laspeyreia strobitella L. besetzt. An der Nordseite der Jahorina steigt die Fichte, zuletzt strauchartig, niedri; der Gipfeltrieb von austrocknenden Stiirmen vertrocknet und wie der Stamm mit Biindeln der grauen Flechte Parmelia furfuracea besetzt, bis knapp unter den Gipfel der Ogorelica (1910 m der alten, 1916 m der neuen serbischen Spezialkarte) aufwarts. Die Tanne (Abies alba, jela) bildet nur auf kurzen Strecken reine Bestinde, herrscht aber fters im Mischwald vor. So stand auch die Eisenbahnstation Stambultié urspriinglich in einem schénen Tannenhochwald, von dem leider nur mehr Spuren vor- handen sind, Uralte kerngesunde Biiume sind noch hie und da zu finden, Ich sah einen solchen ehrwiirdigen Baumriesen von 1.6m. Stammdurchmesser in Brusthéhe am Rande einer seichten Doline unweit von Bistrica. Eine bemerkenwerte Form habe ich im Glasnik"*) als Abies alba, lus. pinoides m. vom Hochplateau der Rayna Planina beschrieben und eine Abbildung davon gegeben. Die Rinde dieses Tannen- baumes erinnert durch ihre 14—47 cm. langen und 5—8 cm. breiten Platten sehr an jene unserer Schwarzfohre (Pinus nigra). Sie bildet dadurch wieder ein Gegenstiick zur kiefernrindigen Fichte”), von welcher ein Baum am Crni Vrh oberhalb Viahovici steht. A. Kerner hat diese auffallende, nur an ganz wenigen Orten beobachtete Spiel- art schon im Jahre 1867 aus Niederdsterreich beschrieben.”) An der Nordseite der Jahorina geht die Tanne vereinzelt bis 1700 m. aufwiirts. Die Schwarzféhre (Pinus nigra, crni bor) fehlt am Hochplateau. Auch die Rotfhre (Pinus silvestris, bijeli bor) ist wild (2) sehr selten, wie z. Beispiel auf der Badja bei Bistrica und diberall nur in jungen Stimmen vorhanden, wurde aber in diesen unpassenden Hohen friiher Gfters gezogen. So sind derartige Kulturen (bei Stam- bultié) am Kik und sogar noch am Mali und Veliki Javor (auch am Trgle), hier bei 1500 *) Jahrgang XLVII (1935) 102. 9) Picea abies lus. corticata (Schréter 1898 unter P. excelsa). %) Usterreichische botanische Zeitschrift 1867 Seite 374-377. Zapfensucht der Fichte (Picea abies) (Romatiia PL: Cukurica) Von den Laubhélzern ist die Rotbuche (Fagus silvatica, bukva) am wichtig- sten, welcher aber auch hier gegeniiber den Nadelhdizern dieselbe Nebenrolle zukommt wie an den Nordhingen des Hochplateau, Die Proben die ich an verschiedenen Orten der Ravna Planina aufgenommen habe, gehdren nach meinem Dafiirhalten zur typischen Sippe und nicht zur Unterart moesiaca (Maly) Czeczott, wie man allen- falls vermuten kénnte. Sie reicht an der Nordseite der Jahorina bis ca 1700 m + e Ihre Belaubung, an die sich die Bliitezeit unmittel anschlie en untersten Lagen hei Pale etwa Mitte Mai und zieht sich in den Hoch Mi ini hin, ist ibrigens sehr von den Grtlichen Verhiiltnissen abhdngig, daher selbst in der gleichen Héhenlage manchmal recht verschieden. Baume mit vollkom- nen ausgebildeten Friichten kann man schon etwa zwei Monate spiiter finden, wenn uch die Samenreife gewdhnlich erst spiter erfolgen soll. Spatfrdste richten hier weniger Schaden an als ausgiebige Schneefalle nach der Blattentfaltung oder noch vor dem Laubfall, wodurch selbst stirkere Aste gebrochen werden. Die Buche hat im allgemeinen keinen solchen Formenreichtum wie die Fichte. Grogblittrige Baume finden sich hie u. da, besonders an schattigen Orten, Kleinblittrige an sonnigen Stellen. Auch die Form puberula Fick (1889) mit unterseits bleibend mehr seidig behaarten Bittern habe ich gefunden. Einen Ubergang zu der friher erwahnten Spielart quercoides (Pers.) Aschers. u. Graebner von Stambuléié bildet die »Stein- bucheg, f. corticata Domin*) mit dicker Borke, die aber nicht so tief eingeschnitten und regelmaBig um den Stamm angeordnet, ist wie bei ersterer. Ich habe die Form corticata wiederholt im Walde beobachtet, besonders an alteren Stimmen. Gleich Tanne und Fichte gehért auch die Buche zu den windbliitigen (anemo- philen) Béumen unserer Walder. Ihre Bliitezeit in den hdheren Lagen um die Mitte des Monates Juni, teilt sie mehr oder weniger mit den sie begleitenden vier wind- bltitigen Baumen, mit der Birke (Betula pendula, breza) Hochesche (Fraxinus excel- sior, bijeli jasen), Espe (Populus tremula, jasika) und Bergulme (Ulmus glabra, bijeli brijest), wahrend drei Arten aus ihrem Unterholz, der Seidelbast (Daphne mezereum), Traubenholunder (Sambucus racemosa, crvena zovika) und die Saalweide (Salix caprea, iva vrba) fast ausschliesslich durch Insekten bestdubt werden. Die spite Entfaltung und Ausfiirbung des Buchenlaubes erméglicht vielen Friihlingsboten aus dem Pflanzenreich im sonnigen warmen Waldgrunde zu bltihen und zu fruchten, kurz die Vorzeit auszuniitzen um ihre Lebenstatigkeit in der Haupt- sache zu vollenden, Es sind dies vielfach Gewachse die gleichzeitig auch dem offenen Fichtenwald angehdren, ja zuweilen in diesem, wo er allein herrscht, noch haufiger anzutreffen sind. Derartige Pflanzen die den Bliitenflor im Walde einleiten und neues Leben verkiinden bevor das freudiggriine, anfangs seidig behaarte junge Buchenlaub zwischen den schmalen rétlichen Nebenblattern hervorspriest und sich endlich in das Sattgriin des schattenspendenden, im Winde flisternden und rausch- enden Blatterdomes verwandelt, sind: Adoxa moschatellina, Crocus vernus, Allium ursinum, Erythronium dens canis (— 1540 m), Anemone nemorosa, Euphorbia amygdaloides, — ranunculoides (— 1310 m, selten), — carniolica, Aremonia agrimonoides, Galanthus nivalis, Cardamine bulbifera, Galium vernum, — enneaphylios, Helleborus odorus, Carex pilosa, Isopyrum thalictroides, — verna, Mercurialis perennis, Corydalis cava, Petasites albus (meist im Fichtenwalde), *) On the Variability of the Beech. Bulletin international de Académie des Sciences de Boheme 1932 p. 1—11 pl. III. 3 34 (22) Primula Columnae Symphytum tuberosum Pulmonaria ¢ inalis Var. inunaculata, “ Scilla bifolia, silvestris. Stellaria holostea Ihnen schlieBt sich die hygrophile Schuppenwurz (Lathraea squamaria, potaj nica) an, die nicht nur auf den Wurzeln von Buchen und anderen Laubhilzern, sondern auch auf jenen von Fichten und Tanne schmarotzt. Ich sah sie noch bei 1580 m Seehdhe am Velilsi Javor und bei 1620 m néchst Vukelina Voda auf Fichten- wurzeln wachsend. Ein Frithbliiher ist zwar auch die giftige Haselwurz (Asarum europaeum, menegled), ihre triib gefarbten Bliiten fliehen aber das Sonnenlicht und verbergen sich unter das Dach ihrer vorjahrigen tiberwinternden Blatter, unter alter brauner Buchenstreu oder in tiefen Felsspalten. Von den ibrigen zum Teile bereits kurz erwihnten Waldbaumen ist noch Nachstehendes zu sagen. Die Birke (Betula pendula) ist als stark lichtbediirftiger Baum in Lichtungen und am Waldrande vorhanden, aber auch da gewohnlich nur einzeln oder in weni- gen Stémmen. Wo aber einst Waldbrinde gehavst haben, wie zum Beispiel auf der Paljevina (Kote 1364 m.) am Wege vom Hoda zum Saratevo Polje besiedelt sie die ganze Ostlehne des Berges und ist auch im Kalkgerdll der Schutthalden bei Bistrica hdufig. Von Abdnderungen habe ich nur die f. cuneata C. Schneider an der Bistrica gesammelt. Am Veliki Javor sah ich die Birke noch bei 1580 m, Seehohe und an der Nordseite der Jahorina fand sie W. Loschnigg unter der Trijeska noch bei 1700 m. Ein ganz vercinzeltes Dasein fdhren die Zitterpappel (Populus tremula) und hohe alte Bergulmen (Uimus glabra). Dasselbe gilt auch fiir die Vogelbeere (Sorbus aucuparia, jarebika) und die Waldkirsche (Prunus avium var. actiana, divlja treSnja) Auch hier im Hochwald vertreten drei Ahornarten ihre Gattung. Es sind dieselben welche wir bereits frither kennen gelernt haben, nur der Feldahorn (Acer campestre, klen) ist verschwunden oder er bildet nur mehr ein verschlepptes, verlorenes Dasein Auch der Spitzahorn (Acer platanoides, javor mje) verhilt sich kaum anders. Ein Baum steht bei ca. 1320 m. Seehihe niichst Bistrica. Der Bergahorn (Acer pseudoplatanus, bijeli javor) ist hingegen recht hiufig und sein Holz zeigt hie und da, gleich dem griechischen Ahorn, den fiir Fourniere sehr geschatzten, gut bezahiten, wellenformigen Verlauf der Holzfasern, Man findet aus diesem Grunde auch kaum einen erwachsenen Stamm, dessen Rinde nicht an ciner Stelle abgehackt ware, um die Beschaffenheit des Holzes zu sehen. Es wird zwar manchmal von den Leuten behauptet, dass man derartige als »Dzever javore bekannte Baume auch an duBeren Merkmalen (Blatter, Rinde etc.) erkennen kann, doch ist dies unrichtig. Als Formen des Bergahorns von dem einzelne Baume aut der Nordseite der Jahorina noch bei 1750m stehen (1938!) kann ich f. argutum und f. serratum Graf von Schwerin melden, da ich beide bei ca. 1680 m gesammelt habe. Ich komme nun zur Schilderung unserer interessantesten Ahornart, dem grie- chischen Ahorn (Acer Heldreichii). Die typische Art (ssp. eu-Heldreichii (Pax) C. Schneider) hat ihr Areale in der Tannenstufe Griechenlands. Eine kontinentale Unterart (ssp. Visianii (Nym.) m.) kommt in der Voralpenstufe der mittleren Balkan- halbinsel vor und reicht nérdlich bis Bosnien, Serbien und Bulgarien. In unserem Gebiet ersteckt sich das Vorkommen dieser Sippe von Kasidoli-Dvori8te tiber die [23] R 1 bis unter dl va des Klek bei Praga. A R seinerzeitige Direktor der Forstschule in Sarajevo, Ingenieur Ferdinand Holl, am 24 Juni 1919 einen cinzelnen Baum mitten im Mischwald in der Mi e Draguljac und dem Kamme des Trebevié bei ca. 1090 m. Sonst c griechischen Ahorn am Trebevié begegnet und auch ihm war kein weiter B daselbst bekannt. Die gewdhnlichen Begleiter des griechischen Ahorn im tiefgriindi: gen Walde sind Fichte, Tanne, Rotbuche und sehr hiufig der Bergahorn (Acer pseudo platanus, bijeli javor). Manchmal gesellt sich auch eine Bergulme (Ulmus glabra) oder Eberesche (Sorbus aucuparia) dazu. Im Unterholz ist Rhamnus fallax und der Traubenholunder (Sambucus racemosa) hiufig. An der oberen Grenze seines Vor- kommens und zwar an der Nordostseite der Jahorina wo er unter dem Namen »Mljetace bekannt ist, bei ca. 1650—1750 m. ist er niedriger, verkriippelt schlieflich und trifft mit der LegfOhre (Pinus montana) zusammen. Hier wie auch sonst sind Stocktriebe nicht selten. Was die Hihe normal gewachsener Baume anlagt, so stehen sie dem Bergahorn nicht nach. Die héchsten Baume sah ich unter dem Veliki Javor. Die Bliitezeit erfolgt kurz nach der Blattentfaltung und zwar bei etwa 1300—1400 m Seehdhe um den 8—10. Juni, Zur Fruchtbildung kommt es aber nicht jedes Jahr. Unter den Fligelfiichten gibt es auch Drillinge.**) Unsere Pflanzen (f. vulgaris m.) haben + deutlich behaarte Fruchtfiicher und die Fruchtfltigel sind vorne nicht auf- fallend verbreitet, noch schlieBen sie daselbst zusammen oder abergreifen sich, wie dies bei der var. Pandi¢ii m. 1906 (A. macropterum Vis., non Guss., nec Heer) der Fall ist. Die Form palensis m. (1917) mit nicht tiefgeteilten Blittern und stumpferen Blattlappen habe ich nur einmal und zwar steril gefunden, doch kommen Konver- genzformen die durch spitzere Blattzipfel abweichen vor, die bereits gewissen Formen von Acer pseudoplatanus schon sehr nahe stehen (Bastarde?). Acer obtusatum (crveni javor), ein licht- und wirmebediirftiger »Kalkzeiger<, den ich aber ausnahmsweise, zum Beispiel nachst Svrake und am Stit bei Semizovac auch auf Sandstein fand, scheint hier ganz zu fehlen. Die Hochesche (Fraxinus excelsior) traf ich nur einmal als alten, dicken Baum mitten im dichten Wald bei ca. 1350 m. Seehdhe an. Zwei weitere Baume sollen in der Nahe des Kalaidzin Kamen stehen. Jedenfalls ist diese Art hier sehr selten und gedeiht auch nicht auf Kalkboden. Hiemit wire die Aufziihlung der Waldbaéume auf der Ravna Planina beendet. (Fortsetzung folgt. Nastaviée se) *) Auf den Fligeln der abgefallenen Friichte lebt Phoma Malyi [Kirschstein in Notitzblatt des Botanischen Gartens und Museums in Berlin—Dahlem, Bd. XIII (1936) S. 54). 3 Fig. 1. Piceetum myrtifiosum am Ubojiste Fig, 2. Visianil im Walde unter Tafel IL Fig. 4. Das Saravevo Polje. tm Hintergrunde die Gota Jahorina TRS Toys Fig, mae NalaziSte magnezita u Dubnici kod ViSegrada Dr. Ahmed Poli¢ Das Magnesitvorkommen in Dubnica bei ViSegrad Von Dr. Ahmed Polié uUvOD Serpentinska zona u Bosni, veé od prvih vremena geolo8kog istrazivanja ovih krajeva, svraédla je na se paznju ne samo geologa nego i petrografa, koji su je svestrano prouéavali, Pored sve njene jednostavnosti, kakvom nam se ona pritinja na prvi pogled, ipak je ona komplikovane grade, i to kako u geoloskom tako i mineraloSko-petrografskom pogledu. Ova njena zamrsena grada postala je u novije doba jo§ priviaénijom, t. j. otkako se je u naSim krajevima poéela razvijati industrija, zbog éega je ona potela dobivati sve vedi ekonomski znaéaj, radi rudnih sirovina koje su vezane na serpentinsko kamenje. Danas se zna da se u krajevima u kojima se ona proteZe nalazi preko 20 sto vedih i Sto manjih le%i8ta magnezita i manji broj kromitnih nalazi8ta. Istina, mnoga od ovih nalazi§ta magnezita, radi svog slabog kvaliteta, danas su bez ikakvog eko- nemskog znataja. Najve¢i dio ovih magnezitskih nalaziSta vezan je za srednji dio ove serpentinske zone, dok se njihov manji broj nalazi u njenom sjeverozapadnom dijelu, a u jugoistotnom poznato je danas svega jedno nalaziste, i to juzno od Zeljez- nitke stanice VardiSte u predjelu zvanom Dubnica. Ovo sam nalaziste posjetio u dva navrata, prvi put u mjesecu martu, a drugi put u septembru 1938 god., i ovdje iznosim svoja opazanja na tome leZi8tu. U koliko se u ovome opisu govori 0 moguénosti postanka ovoga magnezita i o mineralima koji se nalaze kao uklopci u njemu, ne iznosim to kao rezultat narotitih studija, nego samo kao nuzgredna opazanja na mikroskopskim preparatima koje sam prire- dio radi ispitivanja njegove donekle interesantne strukture koju sam zapazio golim okom. CrteZe koje donosim uz ovaj opis izradio je g. A. Magerle, a mikroskopske fotografije g. F. Mojzer na éemu im se ovdje najljepSe zahvaljujem. Kemijske ana- lize obavio je g. Ing. G. Skuratovié u kemijskom laboratoriju mineralosko-geoloskog odjela Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pa i njemu iskazujem najtopliju zahvalnost. Geolosko-petrogratski odnosaji Serpentinsko kamenje u jugoistotnom dijelu Bosne, i to oko Lima, Uvea i uz Rzav do Vis prvi spomin, Roskiewicz (1. s, 160). Kasnije je geoloske odnoSaje i rasprostranjenje ovoga kamenja poblize opisao A. Bittner (2. s. 244—250) i na osnovu svojih opazanja ucrtao njihovo rasprostranjenje u kartu koja je prilo- Zena tome djelu. Konture prostiranja ovoga kamenja, kako ih je Bittner nacrtao, uvelike se razlikuju od njegova faktitnog raSirenja. Sta vise, najistotniji dio njihov nije uopste ni unesen, nego je taj dio karte, u kome se ono dalje nastavija prema istoku, ostao prazan. Stvarno rasprostranjenje serpentinske zone u ovome kraju prikazao je F. Katzer na geoloskoj karti Bosne i Hercegovine, list Sarajevo 1 : 200.000. Prema ovoj karti, eruptivno kamenje u neposrednoj okolini Visegrada ima svoje glavno rati- renje sa desne strane Drine. To su uglavnom diabaz i gabro, dotim serpentin ima podreden znaéaj i pojavijuje se u manjim partijama izmedu ovoga kamenja i uz same obale Drine, seZuéi na sjever do sela Stitarevo Donje. Dalje:prema jugu od Visegrada glavnu ulogu igra pak serpentin, dotim gabro i diabaz samo mjestimice dolaze do izrazaja. Ovaj dio serpentinskog masiva na jugu od Visegrada zauzima srazmjerno veliki prostor, ali se ne pojavijuje kao cjelina, nego je ra8tlanjen u dva dijela, istotni i zapadni dio. Istogni dio prelazi u Srbiju cijelim svojim prostranstvom, dotim zapadni dio prelazi granice Bosne samo pojedinim svojim juznim ograncima. Ova dva serpentinska masiva rastavljena su mezozojskim tvorevinama jure i krede preko kojih na jugu leZe tercijarne naslage gornjeg oligocena. Odno§aj ser- pentinskog kamenja prema taloZinama trijasa, jure i krede koje ga opkoljavaju, veé je opisao A. Bittner (1 c.). Na svim mjestima, na kojima sam mogao promatrati njihove odno¥aje spram serpentinskog kamenja, svugdje sam jasno zapazio da ser- pentin eZ preko trijaditkih i jurskih naslaga, a da na njega nalijeZu kredne tvo- revine. Ovaj odnoSaj neposredno navodi na zakljuéak da je serpentin jurske starosti (5. s. 82, 83). Neki autori zastupaju miSljenje da se je izliv serpentina zbivao od paleozojika do tercijara (5. s. 82) €emu donekle ide u prilog i to Sto se u serpentin- skoj-zoni na nekim mjestima javijaju paleozojske naslage (3. s. 165, 4. s. 516), ali ova pojava joS nije potpuno rasvijetljena. Istoni dio serpentinskog masiva ovoga kraja, na koga se sa zapadne strane naslanjaju vapnenci gornje krede, zauzima cio prostor istotno od linije Vardi8te na sjeveru i Strpcivna jugu i tu kao jedini sudjeluje u izgradnji reljefa toga kraja. Vanjski izgled toga kamenja svuda je uglavnom jednak sa neznatnim lokalnim pro- mjenama. Na povrSini je hrapav i sivo zelene boje, a na prelomu tamno zelen. Rijetko se gdje pojavljuje u gromadama, nego je ravnomjerno isprepucao u para- elnim smjerovima, a razmak medu ovim pukotinama manje vise je podjednak i rijetko kad veéi od 30 cm, radi Sega se ove pukotine pritinjaju kao povrkine slo- Jeva. Pored ovih pukotina javljaju se jo Kose i vertikalne, tako da se je ovaj kamen raspao u manje ili veée komade omedene ravnim plohama. Po svom mineralnom sastavu ovo serpentinsko kamenje iz predjela Dubnice je Iherzolit iu svemu se podudara s onim sto ga je M. KiSpatié (3s. 212—213) opisao iz okoline Visegrada. M. Donath (6 s. 12) oslanjajuéi se na rad Baumgiirteloy: Das nebengesteine der Chromeisenerzlagerstiitten bei Dubo8tica in Bosnien etc. a ne znajuéi za spomenuti ual Po 13) 30 rad M, Kispatiéa, koji je Stampan i na njemackom jeziku,') uzima kao kara bosanskih peridotita (Iherzolita) to Sto pyroxeni u njima nadviadavaju 1 Koj miestimice posve izéezava. Za ovim se je poveo i Stappenbeck (5s. $1), koji je imao jos pri ruci i rad: Ampferer und Hammer: Die basischen Intrusivmassen West serbiens. Ovi autori su konstatovali da je u serpentinskom kamenju (harzburgitu) Zlatibora odnos izmedu olivina i rombskog pyroxena 2 : 1. Na osnova ov a imajuéi samo pod rukom serpentin iz okolice Visegrada, mogao bi tovjek dodi do posve krivog zakljucka, na taj naéin, Sto bi serpentinski masiv kod ViSegrada pri- Kljutio zlatiborskom sa kojim bi donekle gnio jednu cjelinu, a na suprot koje bi stajalo ostalo serpentinsko kamenje bosanske serpentinske zone kao posebna cjelina sa spomenutom karakteristikom. Medutim M, KiSpatié koji je mikroskopski ispitao ovo kamenje sa 35 raznih mjesta, uzduz cijele serpentinske zone u Bosni, konstatovao je gornji slutaj samo na pet mjesta. Takvo serpentinsko kamenje, koje u sebi ne sadrZi olivina, potjete iskljuéivo iz blizine kromitnih rudaga (3 s. 226), dok za sve ostalo kamenje ove te, naglaSava, da im je najpretezniji dio olivin. Magnezit U ovom istotnom dijelu serpentinskog masiva kod Visegrada do8lo je do postanka magnezita u srednjem toku potoka Dubnice, u koritu pototiéa Perilo, po prilici 500 m od njegova u8éa u Dubnicu (skica 1). Ovaj je potok bio otkrio magnezit na svojoj lijevoj obali na duzini od 35 m i u visinu do blizu 4 m. Okolnosti pod Kojima se je bio pojavio dale su zakljuéiti da se ovdje radi o jednom vrlo izdaSnom gnijezdu magnezita tija glavna os stoji u praveu SW—NO. Po du ovoga pototiéa jasno se vide dvije Zile koje se odvajaju od ovoga gnijezda i to jedna sa donje, a druga sa gornje njegove strane i pruzaju se u praveu NO. Otkopavanjem u svrhu ustanovljavanja njegove izdaSnosti, ustanovilo se je da je visina ovoga gnijezda nad koritom potoka oko 12 m, prosjetna Sirina 19 m, a duzina oko 62 m. Sa kopanjem se nije ilo u dubinu, pa se 0 tome ne moze nista konaéno reéi, ali po svemu izgleda da mu baza lezi u dubini od kojih 5 i vise metara. Moénost pak ogranaka, odnosno Zila, je nestalna i prosjetna njihova debljina je po prilici 2 m. Magnezit se ovdje ne pojavijuje kao suvisla masa, nego u manjim i vecim blokovima, ili u plotama razne debljine i nepravilnog oblika. Ova pojava blokova i plota ne daje baS najubjedijiviji utisak, da je cio ovaj magnezit bio prvotno jedna suvisla masa koja je kasnije uslijed tektonskih procesa izlomljena. PovrSina ovih blokova i plota nije glatka nego je grozdasta i oni njeni dijelovi koji su izlogeni neposrednom uticaju atmosferilija zaravnjeni su pa im povrSina izgleda, na prvi pogled, kao péelije saée (sl. 1). Velidina ovih grozdastih povrSinskih oblika varira od jednog milimetra, pa do dva, éak i do tri centimetra. Baza im je poligonalnog oblika i u vecini slutajeva Sesterostrana, rjede peterostrana. Na prelomu ovi povrSinski oblici izgledaju kao da su nalijepljeni i yeé pri slabom udarcu sa strane otpadaju ostavijajuéi glatku povrsinu. *) Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina 1900 s. 377—384. 40 4 Sav magnezit u ovom lezistu nije jednolian, nego se u njemu mogu razlikovati uglavnom dvije vrste. Prva je zatvoreno bijele boje, gusta, zemljasta i koncentriéno Ijusturastog loma. U povrsinskim dijelovima ove vrste magnezita javljaju se Supljine u promjeru do ispod jednog milimetra, koje se mjestimice okupliaju a nizove ili gomilice. Ove Supljine su ispunjene blijedo-smedom i finozrnatom materijom, koja tiho pjenusa pod solnom kiselinom Na krajnjim dijelovima ovoga leZista dolazi druga vrsta magnezita, koja je otvoreno bijele boje, neravnog loma i na bridovima neSto prozirna, Ova se vrsta, za razliku od prve, pojavijuje u obliku vena nejednake debljine i mjestimice sa Sirota Kosa uklopcima serpentina, tiji su xomadi negdje tako sitni da se tek pod lupom mogu primjetiti, a negdje im velitina iznosi do blizu jednog centimetra pa i vie. Natin na koji se ovi uklopci pojavljuju u ovome magnezitu, dade se zakljutiti da su u nj dospjeli najveéim dijelom prilikom njegova postanka, dotim je manji dio dospio unutar kroz pukotine. Na zidovima ovih pukotina redovno se nalazi tanka krista- lasta previaka kalcita. Treca vista magnezita koja dolazi u ovome nalazistu i to samo miestimice iu minimalnim kolitinama, mekana je poput tijesta. U Supljinama koje zatvaraju blo- kovi ili plote prve vrste, éesto se nalaze komadi tamnosmede gline u veliéini Sake, ili ne8to vege, u tijoj se unutra8njosti nalazi ovaj mekani magnezit. Ako se oprezno ukloni ova glina koja ga obavija, na gomoljima ovoga magnezita moze se primjetiti ista onakva grozdasta povrsina kakvu imadu blokovi ili ploée. Na jednom komadu ovakve gline, Koji je imao istu takvu povrsinu s one strane do koje nije dopirala vo zemlju. Na zraku ovaj magnezit vrlo brzo gubi vodu i po mnogo nalikuje na stivu koja se vrlo Gesto 1 sebi sadrZavao ovu vrstu magnezi Sto se cijedi kroz prhak. U suhom stanju jazi uz magnezit po naSim serpentinima (11 s. 95), Potpuna analiza od njega nije pravijena, nego je ispitana kolivina sili cijuma koja iznosi svega 1,2%. Ovakva vrsta mekanog magnezita spominje se na nekoliko mjesta u literaturi do koje sam mogao doéi, ali se ni8ta o njoj poblize ne govori. G. Ing. Skuratovié spominje (7 s. 137) da se ovakva vrsta magnezita nalazi u_povrSinskim dijelovima rudi&ta. Isti ovakav magnezit nalazi se u Stajerskoj kod Kraubata (9 s 245). Kao god Sto se wu ovom nalazistu, veé na prvi pogled, mogu razlikovati uglav- nom dvije vrste magnezita, isto se one tako i medusobno razlikuju i po svojoj Slika 1 mikroskopskoj strukturi. Prva njegova vrsta, koja u stvari i saginjava ovo lezi8te, u tankim izbrugenim ploticama vrlo slabo propusta svjetlost i svuda je jednoliéna. Na mikroskopskom preparatu, ve¢ pri slabijem poveéanju, jasno se zapaza jednoliéna zrnata struktura. Zrnca su nepravilnog oblika, gotovo podjednake veliéine i medu Slika 2 unakrStenim nikolima pokazuju prilitno jasan dvolom. Unutar samoga preparata javljaju se vrlo uske pukotine koje se mjestimice granaju i ovi se njihovi ogranci zavr- Savaju Supljinama_nepravilnog oblika. Same se pukotine u izvjesnim razma- cima proSiruju i na njihovim zidovima kao i na zidovima Supljina, Kojima se zavrSavaju ogranci, nalaze se kristali kaleita i po koje zrnce kvarca, Na jed- nom preparatu koji je prireden od po- vrSinskog dijela ovoga magnezita, u pukotini ‘koja je bila srazmjerno Siroka, na¥lo se je zrna broncita i olivina. Poje- dina zrnca kvarea i kalcita nalaze se i izvan pukotina, medu zrncima magne- zita, i svojom velitinom otskatu od njih. Druga pak vrsta magnezita iz ovoga nalazi8ta, u tankim ploticama pokazuje bregastu strukturu, U bijeloj masi, koja nejednoliko propuSta svjetlost, vide se uglasti uklopci nepravilnog oblika i razne velitine koji se svojom sivom bojom istitu u masi koja ih opkoljava (sl. 2). U mikroskopskom preparatu priredenom od ovakve plotice vidi se jedna posebna struktura. Naime, masa u kojoj se nalaze uklopci gotovo je svim amorfna i izdijeliena u okrug vartije, izmedu nse 1 ni p ri. Medu unakrStenim nikolima ova masa ne pokazuje nikak: s tim ona prozirna tvar, izmedu pojedinih njenih partija, pokazuje sv osobine kvarea Breé Klopei imadu izrazito zrnastu strukturu (sl. 3). Njihova se magn zitna zrnca ponasaju medu unakrstenim nikolima isto kao i kod prve vrste koju ona u cjelosti satinjav kalcita, au nekim ovakvim uklopcima kalcitna zrnca dolaze u grupama, ali se ipak moz jelom uklopku. ju. Medu njima se vrlo esto zapaza po koje zrnce reci da su ravnomjerno rasporedena po Pukotine kod ove vrste magnezita u mikroskopskim preparatima kud i kamo Na zidovima njihovim dolaze kad i kod prve vrste kristali kalcita i su beSée i ve rjede kvarca koji su mnogo krupniji negoli kod prve vrste. U prosirenjima ovih pukotina nalaze se katkada i sitniji serpentina (sl. 4), a mjestimice i po koje zrnce broncita i olivina Natin na koji se ovi mineralni wklopei pojavljuju i u jednoj i u drugoj vrsti ovoga magnezita, mogu se podijeliti u dvije grupe, i to, oni koji se pojavijuju unutar pukotina su sekundarni uklopci. Oni su nastali u magnezitu nakon njegovog stvaranja. Oni pak mineralni individui Sto se pojavijuju medu zrncima magnezita i $ njima stoje u prisnoj vezi, primarnog su porijekla i nastali su kad i sami magnezit. Po sebi se razumije da njihovo prisustvo mnogo utje’e na njegov kemijski astav, ali sudeéi na osnovu analiza njihov utjecaj nije od presudnog znataja u po- gledu njegove tehnigke upotrebe. rT cazuje iihow ke asta MgO 15,71 ) 14,50 co. 50,37, co, 4 49,72 SiO. O83 SiO. 1,3 Al,O;—Fe,O. 3 6,19 Al,O,—Fe,0. 4,07 CaO . a 2,44 CaO * 45 H.O : 0,12 100,11 99,98 e moze dokazati je 27.000 ei koji Kvantum magnezita koji sadréi ovo nalazi§ tona, a vjerovatna koligina iznosi 50.000 tona U ovome nalazistu magnezita moze se lijepo posmatrati prelaz serpentina u magnezit, ali koji se ne otituje sa strana lezista nego u njegovom krovu. Presiek toga krova posmatrao sam u dva usjeka u kojima se ti presjeci istina u svim detaljima ne podudaraju, ali ne uzimajuéi u obzir te sitne razlike, moze se re¢i da su u svojoj suStini posve jednaki. PovrSinski sloj ovoga krova satinjavaju krhotine serpentina srazmjerno tupih bridova koje su izmijeSane sa prilignom koliginom humusa, Debljina njegova iznosi cca 40 cm. Ispod njega slijedi sloj oko 45 cm debljine, sastavijen kao i gornji sloj od krhotina serpentina, izmedu kojih se, samo na kontaktu sa gornjim slojem, nalazi neznatna koligina smede gline, Krhotine koje satinjavaju ovaj sloj zelene su boje i mrezasto pro- tkane pukotinama. Medusobni njihov odnos, narotito u nizim dijelovima sloja, daje utisak suvisle zdrobljene mase. Ovaj sloj bez oStre granice prelazi u niZi koji je sastavljen u gornjem svome dijelu od zelenkaste pieStane mase, u kojoj se vrlo rijetko javijaju Sup- ljine razne veliéine ispunjene katkada prhkim mag- nezitom. Nizi dijelovi ovoga sloja su sastavljeni od zemljaste takoder zelenkaste mase koja je mekana poput tijesta, usljed velike kolitine vode koju sadrii. Slijedei sloj ispod ovoga satinjava siva zemljasta masa debliine najvise 12 cm koja je u najgornjem svom dijelu na nekim mjestima mekana, a u nizim partijama neXto tvrda od gipsa. Kemijska analiza pokazuje njen slijedeéi Y Slika 4 MgO ........ 28,36 CaO . * z " tragovi Fe,0, CONGR i soe no SiO, . Neotopiv ostat Nive se ee HO ces nae oh 44 (3 U njenim nizim dijelovima potinju se javijati_uklopci_ mekanog magnezita Samo na nekim mjestima ova je masa mekana. Donji dijelovi ove sive mase Sto sadrii u sebi uklopke magnezita kad se isuSi ako potjece iz nizih na zraku dobiva sivkasto bijelu boju, ako je iz visih dijelova, onda zatvoreno bijelu. Na mjestima gdje su iz nje isprana magnezitna zrnca ova masa u suhom stanju imade spuzvast izgled poput plovutca Sto se ide u nize ovi uklopci magnezita bivaju sve Ce8éi tako dok na konew ova masa ne prede u tist magnezit. Ovaj prelaz nije neosjetan, nego izmedu magne- zita i ovoga sloja postoji izvjesna granica. Magnezit Sto se nalazi na kontaktu sa ovim prelaznim slojem imade mekanu i grozdastu povrsinu kakvu sam naprijed opisao. Na osnovu ovoga moze se zakljutiti da magnezit nije neposredni_ produkat raspadanja serpentina, nego da izmedu njih postoji postepeni prelaz, kao Sto je to i Clar (10 s. 99) pokazao na osnovu mikroskopskih istrazivanja kraubatskih magnezita, Buduéi se ovi prelazi od serpentina do magnezita javijaju u krovu ovoga leZi8ta, mogla bi se pretpostaviti moguénost, da je ovaj magnezit bar jednim svojim dijelom nastao dejstvom atmosferske vode. Za ovu pretpostavku manjka Zitav niz dokaza, koji se mogu prikupiti samo na osnovu specijalnog studija. Za sada se moze samo toliko re¢i, da u ovome nalazistu postoji vrlo vjerovatno recentno stva ranje magnezita, ali lezi8te je bez sumnje nastalo hydrotermalnim putem kao i su- siedna nalazista ovoga minerala u Srbiji. Zusammenfassung Die Bosnien durchziehende Serpentinzone hat von jeher nicht nur die Aufmerk- samkeit der Geologen sondern auch der Petrographen auf sich gezogen, in der letzten Zeit besonders deshalb, weil in dieser Serpentinzone Erze gefunden wurden. Im Serpentinrayon Bosniens sind iiber 20 Magnesitlagerstitten sowie einige Chromeisenlagerstatten nachgewiesen worden. Eine der bedeutendsten Magnesitlagerstitten ist die Lagerstiitte von Dubnica. Ich habe diese Lagerstatte zweimal besucht und berichte hier iiber die Resultate meiner Untersuchungen. Soweit ich in dieser Abhandlung von Mineraleinschliissen spreche, geschieht dies nicht als Ergebnis besonderer Studien, sondern nur als ge- legentliche Beobachtung an mikroskopischen Priparaten, welche ich zur Untersuchung der schon mit blossem Auge zu bemerkenden interessanten, Struktur angefertigt habe. Die Serpentine im siiddstlichen Teile Bosniens erwahnt zuerst J. Roskiewicz, spiiter hat A. Bittner die geologischen Beziehungen und die Ortliche Ausdehnung dieser Gesteine naher beschrieben. Genaue Daten iiber die Ausdehnung dieser Serpen- tine gibt F, Katzer in seiner Karte der Geologie Bosniens und der Herzegovina Blatt Sarajevo 1 : 200.000. Das Serpentinmassiv der Umgebung von Viegrad zerfallt in zwei Teile, welche voneinander getrennt werden durch Einlagerungen von Kreide und Jura der meso- * é [9] 45 zoischen Formation. Diese wiederum werden im Siiden von ter dehic lagert. Die Serpentine liegen iiber Trias- und Juraschichten, auf denen K al lagert; demnach kann behauptet werden, dass der Serpentin jurasischen Alters ist Der Gstliche Teil dieses Serpentinmassives erstreckt sich Ostlich yon Vardiste im Norden und von Strpci im Siiden. Das dussere Aussehen des Serpentins ist iiberall gleich mit unwesentlichen lokalen Abiinderungen, Seiner mineralischen Zusammen setzung nach handelt es sich um einen Lherzolith und entspricht vollkxommen den von M. Kispati¢ in der Umgebung von Visegrad beschriebenen Serpentingesteinen. (3. S. 212—213) M. Donath (6, Seite 12) fusst auf die Arbeit Baumgirtels: »Die Nebengesteine der Chromeisenlagerstitten von Dubo8tica in Bosniene und nimmt in Unkenntnis der hier angefiihrten Arbeit von M. KiSpatié, die auch in deutscher Sprache’) erschien, als charakteristisch fiir den bosnischen Lherzolith an, dass in ihm Pyroxen den Olivin tiberwiegt. Ihm schliesst sich Stappenbeck an, der sich auf die Arbeiten Ampferers und Hammers: »Die basischen Intrusivmassen Westserbiense bezieht. Diese Autoren haben festgestellt, dass im Serpentingestein des Zlatibor (Harzburgit) das Verhiltnis zwischen Olivin und Pyroxen 2: 1 ist. Auf Grund dieser Feststellungen und bei der Betrachtung des Serpentins aus der Umgebung von Visegrad allein, kinnte man zu einem ganz falschem Ergebnis kommen, dass es sich bei dem bosnischen Serpentin im Gegensatz zu dem auf der serbischen Seite liegenden Serpentinmassiv um verschiedene Gesteinsarten handelt, wahrend in Wirklichkeit das Serpentinmassiv von ViSegrad mit dem von Zlatibor eine zusammenhingende Einheit bildet. Indessen hat M. Kispatié, welcher die Serpentine an 35 verschiedenen Stellen in Bosnien mikroskopisch untersucht hat in denselben Olivin festgestellt, mit Aus- nahme von 5 Orten in der Nahe von Chromeisenlagerstatten die kein Olivin enthielten. Magnesit. Im éstlichen Teile des genannten Serpentinmassives bei ViSegrad tritt Magnesit im mittleren Laufe des Dubnicabaches auf. Auf Grund der dort gemachten Aufschluss- arbeiten handelt es sich bei dem Magnesitvorkommen von Dubnica um eines der grssten Magnesitlager Jugoslaviens, resp. ein Nest dessen Hauptachse in der Rich- tung SW—NO streicht, und dessen Michtigheit bis zu 12m erreicht. Von dem Haupt- gange streichen mehrere Einzelginge in verschiedenen Richtungen aus Der Magnesit von Dubnica hat unregelmissige Gestalt und zerfillt in mehrere machtige Blécke, in machtige Platten und einzelne Triimmer. Die Oberfliche der Magnesitblicke zeigt traubige Struktur, wobei diese in der Nahe der Erdoberfliiche durch den Einfluss von Atmosphirilien verflacht ist. Der Magnesit dieser Lagerstatte ist nicht einheitlich, vielmehr kénnen in ihr drei verschiedene Arten von Magnesit festgestellt werden: 1) Magnesit von milchweisser Farbe mit konzentrisch-schaligem Bruch; 2) Magnesit von reinweisser Farbe mit unebenem Bruche, welcher hauptsdichlich an den Randern der Lagerstaitte auftritt, aderformig verléuft und verschiedene Beimengungen, besonders von zersetzten hellgriinen Serpentin aufweist; *) Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina 1900 S. 377384, 46 [10] 3) Magiesit vou grauweisser ark bedi stticker eich und jer an der Luft schnell trocknet und miirbe wird. Sein Siliciumgehalt betrigt 1.2% Diese oben angefithrten Magnesitarten unterscheiden sich untereinander auch mikroskopisch So lisst die erste Magnesitart in Dini schliffen das auffallende Licht nur sehr Il einformig, d. h. das Mater r List von feinkorr schwach durch, und ist fast iibe ry Beschaffenheit. Im Diinnschliff sieht man schmale Spalten an deren Wanden sich Kalkkristalle befinden sowie Quarzkérner, und zwischen diesen Bronzit und Olivin- kérner; auch ausserhalb der Spalten befinden sich Quarz und Kalcitkérner Die zweite Magnesitart zeigt im Diinnschliff breccienartige Beschaffenheit; in der weissen, das Licht im Polarisator gleichméssig durchlassenden Masse sieht man kantige Magnesiteinschliisse (Figur 2). Die Masse in welcher sich die Einschlisse befinden ist vollkommen amorph, zerfallt in kaum durchsichtige Teile, zwischen denen sich fensterartige Raume befinden, welche zwischen gekreutzten Nicols alle Eigenschaften des Quarzes zeigen. Die Spaletn dieser Magnesitart sind hiufiger und grésser; an ihren Wanden kommen wie auch bei der ersten Magnesitart Kalzit und seltener Quarzkristalle vor. Hie und da finden sich auch darin Serpentineinschliisse (Figur 3). Die breccienartigen Einschltisse sind von ausgesprochen kérniger Beschaf- fenheit (Figur 4) zwischen ihnen bemerkt man haufig Korner von Kalzit. Die bisher aufgeschlossene, d. h. sichtbar vorhandene Magnesitmenge oder Vorriite der Lagerstatte von Dubnica betriigt 27.000 ts, die wahrscheinlich vorhande- nen Magnesitvorrite der Lagerstatte betragen ca 50000 ts. Die das Magnesitlager Uberlagernde Decke besteht aus verwittertem Serpentin, der mit einer schwachen Humusdecke bedeckt ist. Unter ihr folgt eine Schicht von ca 45 cm verwittertem Serpentin; dieses Verwitterungsgestein ist vom hellgriiner Farbe und bereits mit Magnesitaderchen gitterformig und unregelmissig durchsetzt; sie ist oft stark zerbrickelt. Diese Schicht geht ohne scharfe Grenze in die eigentliche Magnesitlagerstiitte iiber; die griinliche Sandmasse die vielfach noch Hohlraume ver- schiedenen Ausmasses aufweist, die wiederum mit verwittertem Magnesit ausgefiillt sind, besteht aus einer erdigen Masse die infolge des hohen Wassergehaltes noch weich und teigig ist. Die unteren Teile der grauen Magnesitmasse die ebenfalls Magnesiteinschliisse enthalten, trocknen an der Luft schnell aus und bekommen eine hell bis dunkelgraue Farbe. An Stellen an denen die Magnesitkdrner ausgewaschen sind, hat die trockene Masse ein pordses schwammférmiges Aussehen, dem Bimstein ahnlich. Mit zunehmen- der Tiefe werden die Magnesiteinschliisse in der griinen Masse immer hiufiger bis sie schliesslich in reinen Magnesit iibergehen. Der Magnesit der Uebergangsschichten ist von traubenartiger Beschaffenheit. Da sich die Uebergange von Serpentin zu Magnesit in den oberen Teilen der Lager- stiitte zeigen, ist die Annahme berechtigt, dass es sich bei der Entstehung der Magne- sitlagerstatte von Dubnica um eine recente handelt, dagegen aber berechtigt die ganze Struktur des eigentlichen schon in geringer Teufe anstehenden festen Magne- sits zumal in Verbindung mit den in unmittelbarer Nahe des Magnesits auftretenden Kupfererzgingen zu der Annahme, dass der Magnesit von Dubnica seine Enstehung hydrothermalen Einfliissen verdankt, woftir auch die zahlreichen in der Nahe der Lagerstitte vorhandenen Thermalquellen sprechen. Literatura 1) Johan Roskiewicz: Studien iiber Bosnien und die Herzegovina. Leipzig und Wien 1868. 2) Mojsisovics, Tietze, Bittner: Grundlinien der Geologie von Bosnien Hercegovina. Wien 1880. 3) KiSpatié M.: Kristalinsko kamenje serpentinske zone u Bosni. Rad Jugosla- venske Akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 1897. 4) Katzer: Geologija Bosne i Hercegovine I sveska. Sarajevo 1926. 5) R. Stappenbeck: Die Magnesitlagerstiitten von Vrutci in Westserbien. Zeit- schrift fiir praktische Geologie 1931 H. 6. 6) M. Donath: Geologisch-mineralogische Studien an serbischen Chromitlager- stitten. Freiberg 1930. 7) G. Skuratovié: Neki praktitni podatci o magnezitu. Rudarski i topionitki vesnik, god. VI, br. 9—10. Beograd 1934. 8) G. Skuratovié: Neki praktitni podatei o magnezitu. Ibid. br. 8. 9) C. Doelter: Handbuch der Mineralchemie, Bd. 1. 10) E. Clar: Mikroskopische Untersuchungen an der Magnesitlagerstdtte von Kraubat in Steiermark. Zeitschrift fiir praktische Geologie H. 7 1928. ll) F. Katzer: Uber den bosnischen Meerschaum. Berg- und Hiittenmannisches Jahrbuch s. 65 1909. “ KacHo-aHTH4ku CHOMeHMUM 43 OKOAMYe Jajua Hamucao Jl. Ceprejencnnj Spatantike Denkmialer aus Jajce von Demetrius Sergejevs! Y onome wanky onncaHu cy cHomeHHun 13 oKoanne Jajua, Koja norH4y Ha SamibHx ABajy cTomeha oncraHKa aHTHYKe KyaType y HaumM xKpajesya. Hajpax- Hj cy Meby reHMa pymtesune qpHjy crapo-xpumtharickux upKara. Ja apxeosornja P cllozaxke BehuM MaTepHaaHHM CpeCTBHMa, TOTPeOHKM 8a SHaHCTReHO OTKOMABAKe OBKX pyulesHHa, MHCAN OBHX pemaKa He GH OOjexoAaNHO OBOr HeNOTHYHOr omHca. Aan Gyayhu aa Hema Te Haze, OH ce YeyAHO Ma HSHECe CBE, UITO My je 0 THM OOjeK- THMa NO3HaTO, ApaehH Za he ga Hayky Hw Taj onUC OuTH OA KOpHCTH. * Jajue M oxoaMya nosHatH cy 36or Gorarcrsa aHTHuKHX cHomeHHKa. Adm Behuwa jocaqa oGjeroqamenux cnomeHKa npunagajy KaacHunome qo6y. Mua Hx M M3 YeTBpTOra cTomeha: OBAMO cnaga Maysoaej Ouasnjenaua us Lnnopa, tin ce anjeopn uynajy y Capajesckom mysejy. Yeraprome aujeky mpunaja ajeponaTHo W MuTpeyM, Koja je Ovo oTKoMaH y camMome Jajuy 1931 rosuHe. Ha opum crpanmuama onucan cy chomexu# Koja npananajy HemTo KacHHjem xo6y — V. VI. aujexy. Lito cy onm cameHn 3a HayKy Hajemute je sacayra >JIpy- urea 3a 4yparse crapuwac y Jajuy. My qoamHn Jara, jyxHe nputoxe [lause, ‘tparoBu aHTHUKe KyaTYpe MCTO cy MHOTOOPOjHH, KAO Hy AOaMHM TlaHBe, camo ja je qoamia Jawa mare mpoyuera y apxeoromkome noraeny. Ty je npoaasnaa uecta ca Kynpeckor noma y goauay [lauge, a mporeraa ce u rpaunua wamehy TepHto- puja rpagosa Canya u Jlamatuc. TIpema yuthy Jama, wa amjeboj oGaaH Tange aexao je pack rpaah HenosHaTor HMeHa; Majo HHS BOAY Ca¥yBaaH cy ce OCrauM puM- ckora aoropa. Uurayk Hy c. Ynrayky na zechoj o6am Jara Ko werozor yutha 4 mpuje cy ce Hama- auae auTHuKe crapune, Jlpa KHOMeTpa OX yutha, HcTO Ha AecHO] OGaaH Jawa, Ha jeatiom Gpexywxy, Koj ce ogpaja on MaaNHHcKe KOce, AeKe pymleBHHe jee UpKBe. 4 Mjecro ce sone oLipkbniac W BaacHHUTe [paxosua, unja kyha croju y Heno- cpeahoj Ganauun pyweaune npema ucroKy. MaHax wospummne eave jeawa ce npr ajehyiy. tparogn crapHx temewa. [prje HexoauKo roaMHa paacHnK aemanurra ouucrHo je yHytpawrocr OarapHe aucHae H ynorpeduo je Kao Tpan 3a uyBatbe kpommpa. Aan r. 1930 mopao je ancHxy NOHOBO Ha SaXteR RaACTH sacyTH 3eMbOM — Tako je ocrawo a0 xanac. Buau ce aa je upocrop upkBe npex ancHaom ucro HO: Y choje npujeme (aaaHo) orkonan, aan caga 3emba GOHOBA NOKpHBa Taj mpocTop. P. 1930, kaza je ancuza jou 6uaa oTaopena, mca OBHX peaka MMao je npHcHKy 4a nocjer Ty pyHiy. Kao o6w4no, pynna cayinaa je 3a OKOAHO craHoBHMUITBO Kao kamen Majaan. Casta je nehum axjenoM sapacaa umkapom. 3rpana ce cactoju of apa anjena, on Kojux je iyxkHy noaosHuy, KAKO CMO cnomenya#, tjeaomm4Ho oTKoNaO BaacHHK. LIpKea, Koja cayuHbapa oBaj jy2xHH AHO, cacroja.ta ce, KOAHKO ce Moxe BHLLJeTH 10 TeMesbHMa, OM jenHe ueTREpoyraoKe NPO- cropuje u-Ka 10 Mr wupune H go 15 MT ayKHHe, He pauyHajyhn ancuae. Cjesepua je nososnua arpaxe uaa, unum ce, Here ayaKHHe, a HemTo yxka. TIpema jyry 4 Kos YY) iy Ca. 1. Ancnaa upkne y Unrayny cjenepy unje morao aa Gyge xpyrux npoctopuja, jep Tora unje zonyurrana orpa- HHUCHa WHpHHa SpexkywKa. Ca sanamHe crpake npeA UPKBOM ocTaje jou HewITO cao6oAHor mpocropa. Ancuqa je Haayrpa umpoka 358M, ay6oxa u-Ka 5.20 m. (Canka 1). [yx wesaHor jyxkHor sua AeaommuHo je cavypana kayna 3a Kaup (sby>povec, subsel- lium) Koja ce cacroju 0, kaMenor suzanor cjeqaaa, mmpoKor 0.32 4 noauorja Here upune. Vynia BHcHHa je camo 0.40. Ca cjenepHe crpane ancuze, Koja je Gone cauypana, napahewa je camo jeana crenenmua, umpoxa 0.22, a pucoka camo 0.11. Ha o6uaHom mjecty y ayOuau ancuae HaslasH ce emucKoncKO MjecTo, ucTO sHzaHO Og Kametia H MOKpHBeHO MaaTepom. OHO ce cacrojH on cjeaata ca noHORjem, ayrauko je ay sa 1.00 a npema yayrpamnoctn 0.82 m. Yxynua mupuwa cjerasa ca nogHoxjem H3HocH u-Ka 0.65. IIpema jyry of emuckoncke croaMue He Bue ce octaum Kayne 3a Kamp, amm je Ha oBOMe MjecTy 3H ancuye jako mocrpazao: He Moke ce ca cHrypHouthy pehu, aa aH je Ha Tome Mjecry nocrojasa Kayna wan He. Cpakako ysenm y o63np aumensnje cynceanja u ca jyaHe, a Hapounro ca cjenepHe erpaue, AOwasHMO AO sakby4Ka a je OCHM SHAAHHX AHjexoBa Mopaao ga GyAE ROWaTaKA MOA ApBETA; HHaYe je yonmITe NecxBaTmHA MHHMMaaHa BUcHHA O7 0.11 M. To je Hspahen of Gerowa, Kao MY BehHHM OcTaMHX cTapo-XpHUIhaHcKHX UpKaBa. Y cpeamnn ancue, a 3a 1.86 oa enncKoncKor Miecra, y nc A POKYT OA KAMEHHX NaOuNWAa HenpaBHaHOr OGaAMKA, 2 wHje Behe; y OBHM ABjeMa MIOUAaMa Ha HO jeAHO KRaxpaTHO yayGaeH 8 4 0.08. TIpema rome tpanesa (34 mensa) uMasa je o6anK croaa ca 4 Hore ‘ ‘0 mocrowe je ayro 1.03M a wMpoKo 0.67. Ox came rpanese nnje cauynar c KoMad, HCTO TAKO HM OA APYTHX AMjetoBa, Hanp. O2 OaTapHe nperpade, Koja je, Ka iy apyrnm crapo-xpuuthanckum upkpama y Bocua Guaa pjeposario of appera ivate ma uaje nosHaTo, ga je Ouao HaheHo KaKBHX mpeaMera HaM uspaheHux KaMeHux qHjerOBa OcHM jemHOr ooMKa opHaMeHtupaHor recuMCa Zocta npumu- rupne Hapage (canKa 2). Tecume je ayr 0.42, BHCOK 0.29, xe6eo 0.25 M. YKpauen je IpuMMrHaHO UspaheHum synuusa, a HcTOA WHX cy >ORAC. SHARK ance, Koj cy cauyBaHH 10 lM. Bucune, rpaken cy og aommenor Kaneva M MOKpHaenm xx6yKoM. Tparopa Goje Ha xGyKH HHje caxypano. Hanaan ce y pyliiesHan m O_sOMaKa upera H wHTae, om KOje NoHeKH KoMagH uMajy KapaKrepH- crauny xe6auny 07 0.06 w. Mma a tecanor Ca. 2 Pecnwe wa Unrayka kameHa ca KapakrepucrHuHOM 3a KacHO- aurHuky enoxy o6pagom nonpunne. Yaenum cne rope HanexeHo y o63up, 100a3KMO AO sakyuka 1a uMaMo npea co6oM jeaHy crapo-xpuwhancky upKBy, aan TeusKO je noGawKe AaTHpaTH OBE pyuleRHAe; APMMO, Aa je UpKBa Moraa Aa Gyme carpahena om Kpaja uersprora yo sappulerka mectora cromeha. Myiunhu Sanumwusuju cy KacHo-anTuuKH ocraun y c. Myjumhuma, 3KM. on YntayKa ya pogy (npema jyry), a ucro Ha necHoj oGaa Jara. Y npsom peay Hac aaHuma Taxo apana »LIpKBHac — Operkywax Ha oGaaK Jawa yepex camor ceaa. Ty ce Hanae, y HenocpeaNoj GauaMHM ceockHX Kyha Temesu jeaHe ctape upKBe. Ha 2Ka- noc je Ba pylepHHa nyHo noctpanana. Kao oGu4HO ona je zyro BpemeHa cay- DKA KAO KAMeH MajqaH 3a OKOAHO cTaHoBHAuITRO. Ya To je pyulenHHa Gusta YecTO Mpekonapata, a cyBHUIHa Sema H KaMcHH OTMaTUM Gua cy OTCTpameHH, Aa On 3eMbHUITe HAO UNTO paBHHje. 3aqweH NYT cemayH cy OTKONAAH 1933 roquHe npo- cropuje C — (suaM naan) c amjene crpave srpaxe. Tom mpuankom uaaHosu >JIpy- uirpa 3a uypawe ctapuuee y Jajuy cactasHan cy naaH, KojH mpuaaxemo Ha crp. 52 Ocum Tora 3emyba ce craaHO OfporaBa c OBOr cTpMor Gpexyka H TO ca HcTOUHE H sanague ctpave, rae mpoaase nyTesH,H Ha Taj cy HaYHH BHALHBO oUrreheHe pymepune. C jyane ctpane ceocke Kkyhe croje seh mopea camux TeMesba, a Mora Ho Ha caMHM Temenuma. [luca opux pemaka TpH nyTa je — r. 1929, 1935 1938 — nocjero ono mjecto. Haxasocr noMarbKarse MatepwjamHux cpexctana onemory- hapa jeTaaHo HW TOAMKO MOTPEGHO HcKOMaBabe, Koje OBe pyuleBHHe sacayxyiy. Takohe 1 OkoaHO rpoGwe aacayayje caaKy maxKby. ” 1, opHjenty M, a HMa veTHpH M yAabeHH O4 sHaoBa. Cana ce WHY — WE 570 ocs00nt lorel a ee ee ae IWS elo vid Hios lemeff Ca, 3, Taan upkee y Myjunhuta 04 THX TeMema (Of crynoBa) Bue caMO ABA 3amaqHa, AOK ce ABA UCTOUHA caqa Buule He npumjehyiy y semaou. He moze ce mpocyawri, Kaka je Guna ancuna +) Tlaan je cacrasnao »[Ipyurrso sa uypawe crapuua« y Jajny. Mlucay osx pesaka 2osao je camo Heke Mate MoranKoct — cpyuieHu ucrounn 3uq H Aco atrium'a E, a mpema cnojum sa6e. neuikama. co [5] 53 HCTOWHH 3H UPKHE OUITeheH je OAPOHOM aeyvue, Caga raj upoct’ Ja ce Haqa3H amcHta, ToHORO je sacyT 3eMLOM, KOjy cy HacyaH cesaun aa enpere HOBO OApOIbavare BeMe ca CTPMOr OpexyKA H a cauyRajy pyulesMay. Ove cam roaMHe npobao Aa ce yajepun, nocrojH a moayKpyaHM 3H.t ancuae, art HHcaM HallaO WerOBHX TparoBa HH BAH HH YHYTPAa arpage; HCTOUKH 3uq MpoTeXKE ce Om cjesepo-ucrosnor homka Haoca npema jyry camo y ayaxMIH 4.50 M, sara ce ry6n a OW ce MoHOBO nojaBHo Gansy jyro-ucrouHor howka. BjeporatHo je ancuaa Ouaa ca BaicKe crpane, aan je nponaaa sajeaHo ca aujeaom Herounor 34a 360r oxpowia Opexyaka. Caoj seme, Koj MOKpHBa yHytpaunboct upKae Mopa aa je AOCTa MANTAK, aIM MOjH HOKycH Aa ra MjecTHMHuHO cKHHEM TaMO, rue je Mopasa ga Gyqe Gema, H 2a JoheM AO Moa HUjecy yenjean: noxa uHcaM Morao Ha ToMe sjecty yonurre aa Hahem: 10 ce cactojao 04 Mjemasnie sesupe, o10MaKa Kamera, KOMafla MaTepa, a Henox oBora caoja Onaa je Gujeaa u Tapa HeTaKHyTa 3emaa Gpewymxa. KakeHx KaMeHHX Mjeaopa Owtapue mperpase WaH ApyrHX aAMjeTOBa (wanp. crynopa) y pywenHHH Han 10 ceockHM Kyhama Hije cauypaHo. Ca oGaapnje ctpaHe Haoca, yaya wera Haaase ce qRHje Mpocropwje: necHa, osHavena Ha naany ca B, wupoka 3.70 M aujepa C, wHpoxa 3.20. Mpocropuja C Gua je ocaoGokewa on seme 1933 r. a caga je nowono sacyra. Fbeant nox HMxH je ox noza Haoca u-Ka 0.40 m. Oxa ce Moxa Mpoctupata M Aabe Mpema HeTOKy, jep cy y TauuH F dabei ocraum Gerorckor moga. Mpocropuja C cayansa je w Kao kperHonnua (baptisterium): y HcrowHoM aujeay HatasH ce sHmaHa nMcuHHa y oGanky Kpera, 4Hju naaH 4 AUMeHaMje BHAHMO Ha caMuH 8. Vienpea waoca HaaasH ce HapteKc D, 3.75 M. UIMpHHe, mogmjeren y TpH aujena. enpex waprexca Mopa ga ce HasagH jom jeana npocropuja E, of Koje je canysaH natoc fo 3.50M mpema sanaqy on waprexca; ApyrHx ocTatakKa on oBe npocropuije E nije cauypano. Mpocropaje B Hanase ce nog nehuM Hacaarama semupe. BHAOBH UPKBe TpaheHH cy OX TOMMeHOr KaMeHa M HOKpHBeHK 2%KGyKOM (HaGauom) mpupoaue Goje. Tparona dpecaxa (y npocropuj C) Huje onaxeHo. ¥ npoctopwju C Guan cy y sway Habewu m cnoanje: ysuaaHo Ava axporepwia, yKpa- lena OO#4HHM cnuparama H poserama, 0.46 EHcoxKH, 0.41 mHpoKH H jexaN OATOMAK raarxor etyna, Maroc ce cactoj Kao OGMuKO y KacHO-aHTHNKUM srpatama On HeKe apere Gerona (imysax ca matTepom) mpupoaHe Goje. On apxwrerroucKux maje- aopa cauypaHo je Bpio Mano, Tako cy Kom jemHe on cycjeaHMX Kyha aexKam, a cana mpenemrenn y Jajue jenaa Kanter ox maactpa H KoMag recumca. OcuM Tora ucTO TaMO M Cala aeKE Ha 3eMubM [Ra KaMeHa, KOjM JHE Ha recHMc Mpocrop npoibuaa u Ges opHamenta; cBakH On HMX je BUCOK 0.28, a UIMpOK (yr) 0.62. Hue cy moce6Ho ommcanm taj KamuTer ox nuaactpa m recamc. HaoKox0 ce Hasaaur0 rpoGwe. OAMax Henog KCrOUHOr sHjta UpKBe Hama BHIe CY ce TpoGHe KaMepe ca CBOROM, BjepoRaTHO aHTHYKOr NOpHjeKsa; one cy Mpo- nlagaae, a6or onpoua seme’) Tpema npruany cemaka Gao je M Ha sanaqHom OGponky Opexymka OcTa sHAaHHX rpoSowa, KojH cy NporaaH npHaNKoM npocH- jenama uecte ucnoa SpexysKa. Caga ce uma ne Bn. Micro Taxo ce rpoGosH Haaze M Ha CjesepHom zWjeay OpexyKa. IIpuankom Konaiba npocropuje C 1933 r. rahen je 6Ho nox npooMennM natocom y Tauun F jeaax rpo6. Y cau THM TPOGOBHMA HaBoAHO HHje HMUITa HaheHo, [Ipema Tome MoxeMo pauyHatH 4a je y *) Buano ca ocrarke mux 1929 rn; cata cy, yKOIHKO cy caYynane, aacyTe seMbow (n. orp. 51). AHTHUKO BPHjeMe UPKBa GHaa ONIKO.EHA FpObwEM, LOK 3a cpE nuurra pehn. Onaxa ce Haume jeata nojasa, ga cy vecro crapo-xpuuthan upkae y Bock cayamae y cpeat , Jlenennun, CxeaaHuma opHankom oTKonasatba Guan Habe 1 eitjeky (y pany, Senn 13 KacHijer aoGa y caMoj upkey, 3a amy UpKRY He MoxeMo y Tome nor muta pehu ca cHrypuowhy Tojequnux cuTHux Hadaaa wa upkne 4 ca oLlpKaniee HMaMo ps0 Ma Byayhw 1a cy rpoGHe Kamepe ca HcTOUHe H ganaqHe CTpate Gule OTKPHBEHE 1OOLABKO, On Haaaga, KOjM Cy TOM NpHAKKOM BjeponarHo Guan yuuHeHH, HMUITa Huje cay sako. [. 1933. Guia je Hahena, Hapoano na LipKeunn, jeata aHTHuKa aamnuua os SeMybe KacHHjer OGaNKa (canKa 7); HHje HOTHYHO CHrypHO HH MjecTo Haaacka jeane cpeOpene munhyuie cnopexckor (2?) nopujeKaa (ca. 11, 8. erp. 60). Tope cuomenyr# Kanuren 4 recume 3acayxyjy 4a Gyay WoTaRKO onucanH. Kanurea oa nmaacrpa (ca. 4) Hanpasaen je oA MyvbuKe (aanopua), BHCOK je 0.25, ayrayax 0.59, mupoK (4eGeo) 0.25. Hspahex je ca 7px crpane. Opnamenr ce cacroju Ca. 4. Kanurea wa Myiuuha Ca. 6. Kanures wa Kanmennje oa jeanor peaa akantycosor amuha. TIpeaipy, ayrauky ctpany, saysumajy Tp aucta H cBakH je OA HX YOKBHPeH TOpANpAHOM TpakoM HaaHK Ha ye. Kako waraena He Moxemo pehn ca carypHomthy, jep je Kanutex jako oGHjeH — oBM oKBUpH OA yxeTa H3AHTHYTH Cy AOCTA BHCOKO H3HAaA aAMcTa y OGaMKy cBoAa, npasehu yrneak apyror peaa ammha w3Hax mpsora. Ca KpaTkHX crpaHa KanuTea KpacH 110 jexaH w no auct, 6e3 OKBupa, AOK Ha sa0GeHHM houKOBHMa cMjemrTeH je jou mo jena ancr. Poptsi avo Kanureaa jaxo je otyyax. Mnak ce Mory pasaGpati Hepe- ryaapHe Koce upte, Koje NOKpuBajy roprbH AHO Kanureaa. AGaKa Kao qa HeMa. Ulro ce THye camor akautyconor aucra, oH je jako crHaHsoRaH H pacnaga ce Ha \erHpH Mapa ABOCTPYKHX aMcTHa; caakH aucTHh je Koco ypesaH mpema cpestboj 2KMIH, KAKO je OOHYHO y BHBAHTHIcKO] yujerHocr#. Opnamenar je pahex nomohy autujera # cepavia. Pan je a06ap Komaa recu mea (ca, 5) je pasOujen y ana anjeaa, sucox je 0.325, umpoK (4e6e0) 0.82, ayrayax 1.29 (0.54 + 0.75). Y«pamen je HeKoM BpcTOM KOHCONa, KOjHX via Ha OBOM KOMasy TpH.C ecHe cTpaHe BAe ce MjecTo KOHCOa HeKH HenynyeHH anjetoBn, KojH cy HecyMibHBO cayKHaH 3a yunpmhanarbe y suay. To Tome ce BHAH ja ce Hall KOMax recHMca HajasHo y houKy. Koxcoae cy c1a60 KoHKasuHe (euan mpecjex ca. 10). Cua npeqtea crpana noxpusena je opHamentom, KojH ce 36 8 actojM OA crHaHgoRaNOr aKaHTycoBOr aMuha, KOje ce Ha KOHCOAaMa pacuaga Ha rpopasaujeane auctuhe (ca. 9); camo xosbe OpHaMeHaT ce nperBapa y pea uBHjeTHHX wana, OpHamexar je paher sehunom qumjerom, Mare capaaom, Pax je no6ap Yenopebyiyhu oG-mKe recumca 4 Kanuresa, BMAMMO, Aa cy"OH ZocTa caMUHH, uuave cnagajy oOaqa Noa Kpaj auTHUKe H Ha NMOyeTaK 1. 3B. BHSaHTHjcKe yMjeT- noctw. Mnak Mma 4 pasauke Hamehy opHamerta Kanureaa recumca, He camo ja cy ancruhu Koa jeanora tpopasaajeriH — Kako ce TO OGHNHO BILAH Y paHo-RHgaH- THjCKOM OpHaMenTy — KoA Apyrora cy camo zBopasaHjeaH — Hero H oMbH yTHCaK, koja Ha Hac mpase TH cnomenHnH je Taj, 1a je recumc GamkN aNTHKM, AOK KanITeR nokasyje HeKe nojane, Koje cy ce pasaujaae Kacuje: TopaMpaH OKBUP OKO aucra, a 4 Koce pte Ha Tpyny Kanuresa HsHaX anutha — To BHaHMO Ha pano-cpego- jem KamMTeaHMa, a chopajw4Ho Hak Ha OHNMa H3 X croweha, Ha xkanOcT TaMHO 2a- rupatoe je spao temo. Kao npamjep Haseuthemo w kanureae ca nvaacrpa v3 Maja, koja cy Aocra camunM Hanuma. Fbux nojeauHH HeTpaxkuBamH xaTupajy ca Ill. Buje- Ca. 11. Munbyura us Myjuha Ca, 5. Tecume ua Myjunha koM mo Xp., ApyrH HX oneT mpeHoce y KacHitje, 4ak y KapoanHUKo y06a") Mut hemo nai Kanwrex sacaa Aarupata ca V. uan VI. Bujekom apxXehu 2a Ou cBaKo Kacuuje XaTupame 6x10 cypmme cmjeno. Ocum Tora gzpaumo ga je w3a apapcKe Mpowate u Aocesersa CaoweHa UpKBa AyrO ae2KaIa y pyleBMHaMa H Mopamo je na npohe nyHo mpemena, OK ce je craHopHumTso Hayyna LOOpo rpaquTH y Kamen. Apyrum pjewia jexan nonpasax upxse y VIII. mnt IX. pujexy aHM mH ce Maro BjeposarHnm. CnaKkako oGagna comeumia, m Kamnvea nu recume cuagajy y 7. 9B. paro-BusanrHjcky yMjerHocr, Yojecko je onucar rakobe jexan Kanwrea om cryna (cauka 6), Haken 1931 r. Ha aujenoj oGaam BpGaca, a npema cjenepy on Jajua, na mjecty suanom Kaumenuja. Y onom miecry uma cpeaonjeuto rpoOwe u HeKHX rpoMHaa sapacaHX y mHKapy. Haposna rpaanunja, 1a je ty Ouaa HeKOh upkea cp. Kaumexta, njeponatio Huje 1a- veka ox uctaHe. Kanurex je Hanpapen of MyauKe (aanopua), jako je oGujen rope H Nome; BHCOK je y canaimmem cratby 0.26, y mpecjeKy u-K 0.32, ucro rome 0.21. Opwamenar ce cacroju ox ocam cTHaH30RAHHX aKaHTYCORMX aMcTORa, Of KOjMX ce %) Altert. uns, heid. Vorzeit. V. 351. Abb. 46; Mainzer Zeitschr. XXIV. S. 124, Abb. 2. a [9] podua aucrnha cBakH pactiata Ha YerHpn napa aBopasanjeuenux aucruha auar Ham je neh 3 Myjunha, Pope cy Gute naayre. 3a aGaK ce He ana, jep je roprbr AHO OOHjeH. Koa uspaxe nyHo ce ynorpeb.t ua Myjuntha, ¢ KojuM uuaue mocTojH AocTa BeAHKA canuKoct AIO CBPAAO, BHIIE Hero KOA KanHTed Mpomatpajyhu naak name upxse BHAMMO Aa je AOCTa peryaapaH, cHMeTpH4aH a BHUe-Malbe CAMYAH crapo-xpHushancKHM upxBama u3 Bocne. Aau uma w pasnka Haoc je Kon Haute upke2 sHaTHo BehHt Hero KOR OCTAAHX, AOCARA Ham NOsHATHX (HMA roux 12 wau 13 Ha Gpojy): Lmpox je 14.20 gok ay:xuHa usHocH 21.20. LMpaua uaoca Rocaqa OTKOMANWX UpKasa He npemautyje 9.70 , a y BehnHA cayyajesa jou je Maa. Aum 3aT0 Hama upKBa uma y Haocy ueTHpu ctyna wo joj naje Kapaxrep Gasnauke. TIpocrop uameby crynosa 4 34qa mpemasen je — cBera 1.50 m. [la an cy Ha cauyRaHHM TemesuMa cTajaiM OGMUHH KameHH cTYNOBM, HaAK cy crynoBM GHaH auqanu HM KBagpatHor npecjeka? 3uxanNX, KBaspaTHHX crynowa HMa y crapo-xpHul- haHickHM upkeama, Ha mp. y Gasuauun y Cysoxoay Kon Butoma'), Mazo je sjeposatHo, xa je noayKpyxxHU 3Hq ancuze Guo msrpaheH yuyTpa srpaye, Kako ce TO NecTo HasaaH KOA upKasa y Noricum’y, u na je mponao 6es apara, Takee yHytpauitbe ancuye nocana Hujecy nosnare y Bocun. Bjeposarnnje je, ga je on Guo BamcKu na je nponao a6or oxpoua seme. Tumensuje nucunne noxasyiy a je ona Guna Hanpanssena 3a Kpurraname Ma- 4OAOGHHX: 3a OAPactora YoBeKA OHA je npemaacHa. Tlpema ToMe BjepoBarHo a je H cama UpKBa Graa rpakena, Kaxa puue nije Gao opacaux sa Kpurranaie, on- HocHO Kaya je uHjer0 cravopHHurrso Beh Guo xpuuthancKo’). Ocraje nakxe orsopeHo nutaise, Kana HMO KaKBome many Gusta je carpahera Halla UpKBa H 4a aM je ona y Kacnje 206a — m Kana — 6uaa nonpaBmena H j10- rpahusana? Camo sHancrsexo orKonasaise oHora, mito je mpeocrazo, a H rpodma Noped upKae, Moro OH Aa Aa TOsHTHBAH OATOBOP Ha Ta THTAIbA. AnTH4Ko rpo6me y Myjynhuma Croruuy Kopaka mpema cjenepy on LIpkaune Ha ceockom nyty 3a Llanos sexu Kyha Jose JIyjuha u To y3 jenan omatbu Gpexymax. T. 1933 noseo je paa- cuHK 2a npoumpyje ABopmuTe nope cBoje Kyhe H Aa OTKOMaRA pan Tora Gpe- akybak. Tom MpHaHKOM Hania je, M TO camo y pasMaky 0 HeKOAHKO MeTapa Of caoje Kyhe, na jeqo KacHo-anrHuKo rpo6se. Caera ce HauKto ner rpoGoRa, TOKpH- ReHMX HacaaroM cempe zeGmHHe 20 5 Mm. Y rpoGonHma HaBomHO HHje Guo HMKaKBHX mpuaora. Mano mo crpanH aexana je Taka mm0¥a on aanopua (My- JbHKe), pasOujeHa y HeKomHKO KOMAsa, BHCOKA 0.48, mupoKa 0.50, neGexa 0.035. Harnuc, unju je noverak nponao, ypesan je Bpao naHTKO Hm HeRjemTo, Ges HKaKROr okpupa u opHamenta: . . .Maximino carissimo quem posuit in [p(ace?)] vix(it) Vincentia.*) 4) F, Mesesnel, Die Ausgr. in Suvodol. . .= Actes du IV Congrés intern. d. ét. Byzant. °) ¥ crapo-xpmuthanckoj upkex y Jlenennun nucumua nehux smmensnia sa oapacte Guxa Je sacyra wy woj Hanpamaene jequa mata sa xpurranawe xjeue (Ta. 3. m. 1982). Y xawoj upKsn KaHaaH 3a Bay, KOjM mpoaase Mopea MHCUMHe, He AOnymraiy Behe MHcUMHe Ha ucToMe miectY. *) Harnue je uszat y Cnomennky Cp. Kp. Ax. LXXXVII erp. 9. ca camKom. vi r ANH HecHrypHo »in pacee cama dopm juem posui toKasyje aa jer xpuuthancknt je mpau curypHo crapo-xpmuthaner’ un MaTuHc us Boche, Koj MoxeMmo ailpoxcHMaTHBHO 2aTHp. no 06 »ga) ca IV BHjexom mo Xp.") Lpyra rpo6 Guo je caHAYK HS NaxkwHBO HapaheHUX H TayHO cacraBLeHHX nova (cauxa 12). Marepujaa je myauKa (canopay). Haova ¢ npeatbe erpane pas- sujena je y aa Komaza; octane je 2.18 M, mmpuna 0.93 1 0 pake cy untave. Jly:kMHa ropibe H lore m404e feGwpuna u-Ka 0.20 4 0.175 M. Onha ayautia cpex wer anjeaa je 2.13, BHcHHa 0.82, tox je Ae6HuNa nova u-Ka 0.13. Toppuinia canjy maowa panna je ua wbMBO OOpaheHa TaKO 3B, rpeObom Hagame nox Hacaarom ceape, eGeae 20 5 M, Nama ce KaMeHM CapKO ar. Tincuy je opux peaaka yenjeao aa ra BHaM Ha aMUy Mjecta, ZoK je jou Guo ajero- Ca. 12, Ppo6 us Myjusha MHYHO NOKPHBeH CespoM; OKO capko(para BuAjeqH cy ce ocrauH KaMeHor 3Ha, KojuM je OH GHo onkomeH, Tako 2a je ca cjenepHe crpaxe ocrao cao6oxaH mpo- crop oa 0.40 m. Capxocbar je taza 640 notnyHo npasax. Mpema najapn saacnuKa Huje ce Hallo y weMy HHKaKBHX npeAMeTa ocuM KocTHiy Capxodar je uspahen 02 MywuKe (aanopua) m cacroju ce ox TpH aujeaa: OWE M104e, CaMOF CaHAYKA H MOKAONUA (ca. 13), ora noua je xe6era 0.15, ayrauka 2.295, umpoka 1.35, pasOujenia y Tp Komaga. CakayK je BucoK 0.75, ayrayax 2.10, mMpoK 1.24; xe6auHa sHa0Ba M3HOCH y-Ka 0.13. CaHAYK MMa c npemwe crpaHe ueT- Bepoyraact oTsop 0.65 mpoK 1 0.44 aucox. Canayk je paaGujen y pmue Komaza, tako H. mp. aHjepa crpana y ner Komaga. Yayrpaunsn npocrop je ayr 1.85, wHpoK *) Moryhe aa je ucro xpmuharickn watnuc, KoiM je Haben y PuOuhy Kpaj Buxaha, ugnar on Hawa ca ovom mpetnocraskom y Wiss. Mitt. V. 235 = C.1.L. IIL 14.330, le BHCOK 0.49, auak 2.30, ulMpox 1.29; uma 1 4 MacHBHe akporepe; pasOujen je y verHpH Amie yapminiy | hoksoMta Nak-bHBO je Mpadupana y pasaMMATHM MpaBMMa; HaTnHca 4 pr tea Hema, Takas HauHH OGpane MoBpUINHE MojaBbyje ce y Ka ar vecra je mojasa Ha Pajum y V—Vil pajexy 4 y xpyrum Kpajesny i a e He BapaM, IpsH mpH jepax Haken y Hawum xpajesuma Myjyuhama je 1913 roawne nahen jou jeqan oOjeKat, Koju ucro Moxaa 10: ue H3 BpemeHa ceoGe Hapoaa. [pHaHKOM npocujeuarba uecte OGaaOM Jutba, KAKO MO Tope chomeHYyaH, OKO noaz KHJoMetpa mpema jyry o1 cena, Hamme cy ce Ha ame. Ki Mjecty cactoju oa Heke spcre Gujere m Tapae seme. Ona yayGerba uMz Opexyska ymjetHo Hanpasmene (0 H Ha UPKBHHH T4O ce y OBOS ‘iy OG Ca. 13. Capkowar ua Myiyuha Goue, ayOoxa cy u-Ka 2.45, Hajseha wmpwna je 1.60, 20K je rpx0 mMpoKo cBera u-Ka 0.35. Yaa, oAHOCHO rpao Guo je NOKpHReHO KaMeHOM n404OM. One jame KojHx je Guao Haheno geset, Guae cy npasHe, OAHOCHO y HeKHM je HaheHO moHeUITO 3eMbe H KOCTHIy OX NOmcKHX Muulena, CurypHo HehemO morpHjemHTH, aKO peK- emo 2a cy To 6uaa cnpemuuita 3a xuTO. Ja je To Tako MoTBphyje dakar, za ce y ToGpyun y Pymyxckoj # caqa mo ceauma rpage camune jame, Hc wro Behux quMexsHja. Jour mpuje HeKoaHKo AeueHHja MocTojane cy cane jame Hy Banary 4 y Baamkoj’). Y Bocum mopa qa cy crapujer mopwjexsa, jep ce naaase BPO pHjerKO, LOK caZaulbe CTAHOBHMIITBO He CaMO a HX He ynOTpeGsapa, Hero He 3Ha HH TyMauMTH HHXOBY cepxy. Koa Hac Hahene cy Takpe jame y ler, ‘or oGanKa a He- *) Werner Buttler: Gruben und Grubenwohnungen =Bonn, Jahrb. 1934, $, 135—136 60 12| HaBOPCKUL Cpesd loaacramy KOA pojaHuKor Kue Y saaibem cayuaiy y jeanoj je Guo wahen ay6 cy6tpocuanor Kowa wo noraphyje Muumbeme M. Man- wiha, a Te jame noTHUy HB BpemeHa ceoSe Hapoga"). Ha GpexywKy HaHa, OBHX jama Haulan cy cemaum Te HcTe rogue HeKomMKO cHpoMauMMX rpoGoBa, Camo y jeavom 0. wHX HaBOAKO ce je Hauita ouTeheHa MMHhyia (canKa 11). Ha cpeGpe- Hoj KH jou ce BHAH Mjecro Nae je uaa cMjewTeHa SoGuua. BjepoBatHo je Taj rpoG Guo caasenckn. Tavauje xaruparbe je remKo. LWunoso Ha »Llpksunue — Tako ce 30BY wHBe, rae M cada cTOjA upKsa, u rae ce Ha BeAHKOM Mpoctopy Hatase y 3eMaH TparonH anTHUKe HaceoOHHe — 1933 rogHHe Guaa je wsopara KameHa m10¥a ayra 0,74 m4, BHcoKa 0.245, neGeaa 0.15 (ca. 14). On6K- jetta je nome nc amjene crpaxe. Tope wamebhy asnje namure npaxasana je y penedy CTHAHSHpaHa BHTHUA, KOja ce cacTojH On NojexMHUX aucTHha nopeganux jeraH nopear Apyror, Tako 7a y ujeaMuM npawK yrucak jeanor yxera. Jlowe cy NpHKasaKe pABHie Ca, 14 Taowa us Manoa 2KHBOTHIDE HAIHK Ha MauKe, BjepoRaTHo Mopajy na Gyay aba Japa. Jleca je npaka- gaa y mporpuay, Kako uy", XOK joj je raapa en-face. Ox anjene cauynana je camo raapa, en-face, H TO ca rpHBoM. Hamehy THX aapopa npnkagan je rposz, ¢ mecHe crpane je Maru rpo3q ca jeqHMM CTHAMSHpaHHM aMCTOM WM rpaHoM cacTaBLeHOM O% cynporHo nocrasweHux auctuha. [lor xHo peweda — nase u Hore xMBOTHIDA — mawxajy. Vaesum y o63Hp HauHE, KaKO cy MapahenM nojeamHM smeruhn wm ancr BAHOBE 403e, BHAMMO 2a Ona GHBapHA KOMMOSHUHja NOTHYe Hs BpeMeHa Kacne anrixe. Ova mopa na je mHoro maaha og HaarpoGHHx cnomenuxa us Senmue kojH cy paket y noverky IV pujeka, na KojuMa ce eh nojanmyje craanaauuja aucta BHuoBe Jose. Aa CTHaHsauMiy cay Hamioj sHAMMO Ha rpahesnHama us Kacunjer 06a Ha np. y Pasnew y VI sujexy""). Y obo 06a hemo emjectarm « waut cromennK. °) M. Manauh, Crapnue xoa dojn. Kucemaxa = Pa, 3. M. 1925, erp. 62. Yen. T. 3. M. 1892 erp. 243, *) Haupt, Die alteste Kunst. 41. Abb. 80, Jajue Y camome rpaay 4 y werosoj Gauckoj oKOaMHH OCH rope (erp. 56) onM Hor Kamuteaa 43 Kaumenuje, wauao ce jou HexoaMKo chomenuKa, KOjH 2OKaS! 4 je H OBXE Y KACHHM BHjeKOBUMA aHTHKE AHBOT GHO MHTeHBHBAL ¥ mppom perzy to je Kanurea O” nuaacrpa (ca. 15). On je napahen a MH jeutapa, BHCOK 0.44, mupox 0.45 v0.49. Hspahert je camo ca apne crpane. Jako oOujed. Haber 1933 r. y Jajuy wenoy rpaga y maxaan Sarpaa, a y Gamun r. Tos- naka. OcHopa je KOpHHTcKa; Ba pexa aMuha; OA wuX ce AOWH cacTojH oA ABA MMpoKa H naOcHaTa raaTKa aMcta Ha cnaKoj crpauu. Fopiba pea ce cacroju Hero OA Aba AMCTa cMjemTeHa Ha howKOBHMAa ucHo,, Baayra. Mamehy Baayra je cuTHo uicjeveno amuthe. AGax je 0 tpu Maoue, y cpeaHHM cpaKe crpae Guo je HeKH pe- pecpHH Ykpac, cata oxGnjen. ae 15, Kanurea us Jajua Upyrm kanwrea, om cryna, Haber 1931 r. y Meranun nanan Jajua; jaKo je oGujen (canka 16). Marepujaa je myauka. Y cazaunbem je cramy BucoK 0.45 M, y mpecjexy rope 0.52 m, ucro oe 0.29 m. Cacroju ce of apa pena mocuaTHx am- ctoBa ¢ pasHum Kpajem. Baayre H aMcTOBM H3Mehy HX TOaHKO cy oTyNaRH, ja ce jeqsa Moxe pacnosHaTH 1HxOBO oncTojare. Haarpo6Ha maoua ysngana yxyrpa y Uapesoj wannjn (vexaxauboj upkBH cs. JIyKe) y Jajuy (ca. 17); sucoxa 0.72, mmpoKa 0.43, aa e6suny ce He sHa. OGH- jeva, Haoxouo oxsup of BuTHue BHHOBe Jose. ¥ cpeaHHH je Toe y npoctom oKBApY ca pemeibuma: rope je mpukasan cy Aocra HeoOuNHOr OaMKa (naocka) Koju aK Moxe a ce Habe Y aHTHYKO A0Ga; HCHOA Hera TaBa, rtexata OL0sro, yayOmeHa. Tlopea ine apa oxpyraa, oryuana npeamera: y jeaHom ce jom Moxe pacnosHaTa posera, Lnjean taj peer) cacrojH ce oA aHTHUKHX enemeHaTa, aan HMa KapakTep ja Takohe comenyrn jeaan o7 ajecty ananom »Tposmaec. Harnc XXXVIII, 6p. 8 quietis Ca. 16. Kanwtea us Meranxe IV. cromeha Huje ce, Kako Haraesa, 2oraKaa onor Kpaja. Jam je on moctpazao y ToKy uaybux aeueHnja? — Oarosop Ha ono mH- Take TpeOa TpaxMTH Of apxeomOUKHX Hanasa. Mu cMo BHUjeaH, Ha ce 3a OHO BPO KpaTko mpiijeme, orkaga ce Ko Hac Nojasuo MuTepec 3a OBO KacHO 40a, Ha- a0 ope NpuaN4aH Gpoj cnomennka u3 V. u VI. Bujexa. Mmamo yricak, 1a cy nosnate nareruuKke pujewn cp. Jeponnma o mor- iyHom pasopemy pumcke Jlammaunje on crpaxe Gap6apa y muorome nperjepane™), Makap wiTo ce THNe ZoauHe TlaBe. 3a oe sujexose — V w VI — Koj cy mpetxo- AwaH Hapann Anapa, Moe c mpHanaTH ja nuje KyaTypHH 2MBOT Mpecrao y HAHN kpajesuma, w a yaa cae HOBO ITO je upH- AOMLIO y Taj xKHBOT, HMTaK je HeroR Kapak- ‘rep ocrao y ocHoBH anTH4KH, Camo 3a Ha- nase Apapa u Apana nounre 3a Enpony cpeateH pisjex. AKO To Tpe6a zoKasuaaTn je usaau y sima on M, Mauanha''). Wak HaTHHca, Haken 1937 r. y Meramum na Cnomenmxy Cp. Kp. Akagemuje uondame, Ha xaaocr mo oBMM jaa HMM OCTALUMA He MOE ce 3ak-byaNTH © caapwajy usjeaor Hatnuca; He axa ce, aa an je 64O HagrpoGHH HaTHHe HH rpaheswiickn, SaauMcbus je ca raeauuta naseorpatpckor 10 o6auKy caona. Cpa- kaKO MOTHYe 13 HcTOr 10a, Koje Hac cana sauuma * 2Kusor y osu Kpajesuma Guo je MHTeH3HBaH y TOKY MIpBHX veTHpHiy cTO- woeha Hame epe. Hajesaa Tora xpajem Ca, 17, Hagrpo6ua naoya us Jaina 3a apyre Kpajene Enpone, 3a cjenepny ToxoBHuty Baarkava To je NornyHo eBliAeHTHO: y yHYTpaUHbOCTH semube KORTARYHTET 4) B, sCrapnuape aa roa, 1928/29 u 1980, erp. 47. *) ¥ ucropuickoj amrepatypn seh je To npuie saGerexeno,

Вам также может понравиться