Kritike sigurnosne studije: Povijest razlika DAVID MUTIMER

>Sadraj poglavlja Uvod: Pratite trag bundeve elja iz Toronta: Kritike sigurnosne studije Razlike iz Kopenhagena Izuzeci iz Aberystwytha Stvaranje sigurnosti Svaije drugo: poststrukturalizam i sigurnost Zakljuak: Suvremene (kritike) sigurnosne studije

* Vodi za itatelja Ovo poglavlje nudi parcijalnu povijest izraza. Ona je parcijalna, i zato to nije i ne moe biti potpuna, i zato to sam ja i autor i sudionik te povijesti. Dakle, ona je parcijalna na nain na koji je sva povijest parcijalna. Izraz je kritike sigurnosne studije. Poglavlje pria priu o porijeklu izraza i nainu na koji se on razvio i fragmentirao u posljednjih deset godina. Navode se prvotne velike podjele koje su se pojavile u literaturi u kojoj se naziv primjenjivao: konstruktivizam, kritika teorija i poststrukturalizam. Na kraju poglavlja se sugerira da kritike sigurnosne studije moraju promicati duh kritike u prouavanju sigurnosti te da je poglavlje primjer tog duha usmjerenog na same Kritike sigurnosne studije. Uvod: Pratite trag bundeve Vrlo brzo nakon to je bio prepoznat kao Mesija u Monty Pythonovom Brianovom ivotu, Briana je pratila rastua gomila potencijalnih sljedbenika. U pokuaju da pobjegne, Brian ispusti bundevu koju je upravo kupio i izgubi jednu sandalu. Nekoliko sljedbenika skine jednu svoju cipelu i nastave skakutati na jednoj nozi, uvjereni da je to ono to im je njihov novi Mesija rekao da uine. Jedan od sljedbenika podigne cipelu i vikne: Pratite trag cipele! Drugi podigne bundevu, viui: Pratite trag bundeve! Moda moete predvidjeti, u roku

nekoliko sekundi, oni koji skakuu bore se s onima koji prate cipelu, koji se bore s onima koji prate bundevu. Brianovo ministarstvo se rascijepilo u sekte prije nego to je imalo priliku uspostaviti se kao ministarstvo. Pythonovci su, naravno, ismijavali sline tendencije u politikim pokretima: Jeste li vi Judejska narodna fronta? Mi smo Narodna fronta Judeje Judejska narodna fronta OTPADNICI! Naalost, moda, ova opeljudska tendencija fragmentiranja u sve manje i sve iskljuivije i iskljuujue klubove pogaa akademske pokrete jednako kao to pogaa religijske i politike. Svako drutvo ideja je, dodatno, potencijalni izvor i izraz moi. Ono omoguuje intelektualne resurse oko kojih se mobiliziraju ljudi i druge vrste resursa: bile to desetine/ milostinje, glasaki listii/ oruje, ili ak radna mjesta/ robe. Nita od ovog ne bi trebalo biti ni u kojem sluaju iznenaujue onima koji rade u podrujima pokrivenima ovim poglavljem. I dok e ovo poglavlje pokazati podjele u koje su brzo zapale kritike sigurnosne studije, jedno od zajednikih obveza radova o kojima e se raspravljati je politika snaga ideja. Drutveni svijet je izraen kroz ideje koje ga ine smislenim i koje su same nuno drutvene. Posljedica ovog vienja je u tome to je istraivanje drutvenog svijeta neodvojivo povezano sa svijetom kojeg prouava; ono je dio produktivnog seta ideja koje ine svijet. Ovo poglavlje nudi parcijalnu povijest izraza. Ona je parcijalna, i zato to nije i ne moe biti potpuna, i zato to sam ja i autor i sudionik te povijesti. Dakle, ona je parcijalna na nain na koji je sva povijest parcijalna. Izraz je kritike sigurnosne studije. 1 To je izraz koji vue (jedan od) korijena s konferencije odrane na Sveuilitu York u Kanadi 1994. Kao izraz, oko njega su se vie vodile bitke, nego to je bio primjenjivan. Ne predstavlja jedinstven skup miljenja, pristup sigurnosti, vie oznaava elju. To je elja izdignuti se iznad uskih pogleda na sigurnost, kako se ona uila i primjenjivala u Hladnom ratu, a posebno elja za tim pomakom u vidu nekog oblika kritike. To je elja izraena u prvom redu knjige koja nosi naslov Kritike sigurnosne studije: Ova knjiga izrodila se iz elje da se pridonese razvoju samosvjesne kritike perspektive unutar sigurnosnih studija (Williams i Krause 1997. : vii). Oblik sigurnosnih studija protiv kojih su Kritike sigurnosne studije bile usmjerene odlino je zapaen od strane jednog od predlagatelja tradicionalnog pristupa: Sigurnosne studije mogu biti definirane kao studija prijetnje, koritenja i kontrole vojne sile. One istrauju uvjete koji ine upotrebu vojne sile vjerojatnijom, naine na koje upotreba sile utjee na pojedince, drave i drutva te specifine politike koje drave donose kako bi se pripremile za, sprijeile ili sudjelovale u ratu. (Walt 1991. : 212.) VANI CITATI 4.1.
1

Kada se referiram na izraz ili 'podruje' ispitivanja koje se sve vie okuplja pod tim izrazom, kapitalizirat u Kritike sigurnosne studije. U suprotnom, ostavit u izraze u okvirima prijanjih sluajeva.

Definicije: Kritine sigurnosne studije Kritine sigurnosne studije prilino se odupiru jasnoj definiciji. To je veinom namjerno, budui da je definiranje limitirajue na nain koji oni koji stoje iza kritikih sigurnosnih studija ele izbjei. Unato tome, postoje neke definicije u literaturi: Williams i Krause: (1997) Nae dodavanje izraza kritike u sigurnosne studije tei vie orijentaciji prema disciplini, nego preciznom teoretskom nazivu te mi prihvaamo definiciju malog k u kritikom. Moda najizravniji nain da prilagodimo nae razumijevanje kako bi kritiko trebali shvatiti u ovom obujmu je distinkcija Roberta Coxa izmeu teorije koja rjeava probleme i kritike teorije: prva uzima prevladavajue socijalne veze i veze moi te institucije u koje su one organiziranekao dani okvir za djelovanje, dok druga njih preispituje zanimajui se za njihove korijene i kako bi oni mogli biti u procesu promjene. Na pristup sigurnosnim studijamastoga zapoinje s analizom tvrdnji koji tu disciplinu ine moguom- ne samo njene tvrdnje o svijetu, nego takoer i epistemologiju u njenoj podlozi te ontologiju, koja odreuje to znai donositi razumne tvrdnje o svijetu. Buzan, Weaver i de Wilde (1998) Rastua kola kritikih sigurnosnih studija (CSS) eli izazvati konvencionalne sigurnosne studije primjenjujui postpozitivistike perspektive, kao to su kritika teorija i poststrukturalizam. Veliki dio ovog rada . bavi se drutvenim konstrukcijama sigurnosti, ali CSS veinom ima namjeru (poznatu iz poststrukturalizma, kao i iz konstruktivizma u meunarodnim odnosima) pokazati da je promjena mogua zato to su stvari drutveno uspostavljene. Erikkson Kritike sigurnosne studije bave se socijalnom konstrukcijom sigurnosti. Retorika priroda diskursa prijetnje se ispituje i kritizira. Kritike sigurnosne studije ne smatraju samo prijetnje konstrukcijama, nego i objekte sigurnosti takoer Kritike sigurnosne studije imaju emancipirajui cilj. Booth (2005) Kritike sigurnosne studije su studija koja se bavi problemima, razvijena je unutar akademske discipline meunarodne politike, u potrazi za kritikim znanjem o sigurnosti u meunarodnoj politici. Sigurnost je shvaena iscrpno, uzimaju se u obzir teorije i praksa na vie razina drutva, od individue do cijele ljudske vrste. Kritiko se odnosi na perspektivu koja tei stajati izvan prevladavajuih struktura, procesa, ideologija i ortodoksnih miljenja istodobno prepoznajui da sve konceptualizacije sigurnosti proizlaze iz posebnih politikih/ teorijskih pozicija; kritike perspektive ne tee objektivnoj istini, ve radije tee omoguiti dublje razumijevanje prevladavajuih stajalita i ponaanja s namjerom razvijanja novih obeavajuih ideja kojima bi se prevladale ljudske strukturalne greke. Fokusiranje na prijetnju, koritenje i kontrolu vojne sile dovelo je do niza vanih kritika prouavanja sigurnosti toga perioda. Vojne snage su veinom pod zatitom drave i

tovie, postoji normativna pretpostavka da bi one trebale biti pod zatitom drave, ak i kada to nisu. I zaista, naa uobiajena definicija drave jest da je to institucija koja ima monopol nad legitimnim sredstvima sile. Zbog toga, prouavajui prijetnju, koritenje i kontrolu vojne sile, sigurnosne studije privilegiraju poziciju drave. Nadalje, takav pristup pretpostavlja da je drava primarni objekt koji treba tititi- odnosno, drava je referentni objekt sigurnosti. I na kraju, ono najoitije- razmiljanje o sigurnosti kao o prijetnji, koritenju i kontroli vojne sile svodi sigurnost na vojnu sigurnost te prikazuje ostale oblike sigurnosti kao neto drugo. Nekoliko znanstvenika koji su slijedili svoju tenju prema kritikim sigurnosnim studijama bili su zabrinuti zbog sve tri glavne pretpostavke vezane za konvencionalno prouavanje sigurnosti. Prije svega, pitali su se trebamo li se brinuti samo za dravu i njenu sigurnost. to je sa sigurnosti ljudi koji ive u dravama? Standardna pretpostavka sigurnosnih studija je da su ljudi sigurni ako je drava sigurna, ali oni zainteresirani za kritike sigurnosne studije pitali su se to je s onim situacijama u kojima to nije sluaj: kada su drave ignorirale sigurnost nekih svojih stanovnika, kada su aktivno ugnjetavale neke ili kada drava nema mogunosti pruiti sigurnost svojim stanovnicima. Oni su se stoga zamislili trebamo li razmiljati o drugim referentnim objektima osim drave. Prouavanje referentnih objekata sigurnosti neumitno vodi do prouavanja iskljuivog fokusiranja na prijetnju, koritenje i kontrolu vojne sile. Velike, mone, stabilne drave, kao to su one u kojima se prakticiraju sigurnosne studije- Sjedinjene Drave, Ujedinjeno Kraljevstvo ili Kanada- mogu jedino biti ozbiljno ugroene ratom. S druge strane, ostali potencijalno referentni objekti, osobito ljudi i njihovi kolektivi mogu biti ugroeni na razne naine. Zbog toga, jednom kada se prouava referentni objekt sigurnosti, mora se takoer prouavati priroda i domet sigurnosti, a time i sigurnosnih studija. Ipak, nee sve koji su prouavali referentni objekt te prirodu i domet sigurnosti privui elja za kritikim sigurnosnim studijama. Do te tenje se dolo priznavanjem snage ideja, a time i do nemirenja s nainom na koji se tradicionalne sigurnosne studije fokusiraju na dravu. Zabrinutost nije postojala zbog toga to su postojali i drugi objekti koje je trebalo osigurati na druge naine, ve zato to rezultat prouavanja sigurnosti kao prijetnje, koritenja i kontrole vojne sile ima u sebi tendenciju podravati i legitimirati mo drave. Dok su drugi znanstvenici teili proirivanju i produbljivanju sigurnosnih studija kako bi uzeli u obzir druge reference i druge prijetnje, oni ija je elja ila u smjeru svjesno kritike perspektive bili su primarno zaokupljeni politikom znanja. Sigurnosne studije, onako kako su se primjenjivale, pruale su intelektualnu i, na kraju krajeva, moralnu podrku najmonijoj

instituciji u suvremenoj politici: dravi. Oni koji su teili kritikim sigurnosnim studijama zahtijevali su drugaiju sigurnosnu politiku i drugaiju znanost o sigurnosti. Ostatak poglavlja istrauje to se dogodilo nakon to su znanstvenici poeli djelovati u skladu s tenjom za kritikim sigurnosnim studijama. Istraujui, istiu se najvei izvori nesuglasica koje su se pojavile meu onima koji su bili od poetka nadahnuti zajednikom tenjom. Tragovi koji su pokrenuli nesuglasice nisu samo Monty Pythonovi tragovi cipele i bundeve, ve radije oni koji predstavljaju nesuglasice o prirodi kritike i stoga razliitih oblika kritikih sigurnosnih studija. Prema tome, iako poglavlje istie sekte u koje se kritika tenja rascijepila, takoer se iznosi raspon odgovora na pitanje to bi sigurnosne studije mogle biti. Moja povijest tih rascjepa poinje 1994. elja iz Toronta: Kritike sigurnosne studije U svibnju 1994. odrana je mala konferencija na Sveuilitu York u Torontu pod nazivom: Strategije u sukobu: Kritiki pristupi sigurnosnim studijama . Okupila je razliite znanstvenike iz cijelog svijeta, mlade i stare, zainteresirane za sigurnost i zabrinute zbog smjera u kojem idu sigurnosne studije neposredno nakon zavretka Hladnog rata. Bilo je to u tijeku rasprava na konferenciji kada se izraz kritike sigurnosne studije poeo primjenjivati na intelektualnom projektu koji je privukao sudionike na konferenciju te je bio iskoriten kao naslov knjige koju su uredili Keith Krause i Michael C. Williams, a nastala je kao rezultat konferencije: Kritike sigurnosne studije: Koncepti i sluajevi. Konferencija i knjiga bile su izraz tenje za samosvjesnom kritikom perspektivom o sigurnosti, ali i jedna i druga su se jako trudile izbjei izraavanje samo jedne perspektive u odgovoru na tu tenju: Nae dodavanje izraza kritike u sigurnosne studije bi trebalo vie znaiti orijentaciju prema disciplini, nego precizni teoretski izraz (Williams i Krause 1997: x- xi). Knjiga je, dakle, imala svrhu uvesti izraz kritike sigurnosne studije, ali ne i ispuniti ga preciznim znaenjem (pogledati pod Vani citati 4.1 za neke od naina na koji su Kritike sigurnosne studije bile definirane). Metaforiki reeno, otvorila je vrata crkve kritike sigurnosti i pokuala zaeljeti dobrodolicu sljedbenicima cipele i bundeve, pa ak i onima koji su skakutali na jednoj nozi. U svom doprinosu toj knjizi, Krause i Williams eljeli su utvrditi djelokrug kritike sigurnosne studije i to je posluilo kao kamen temeljac u daljnjem razvoju kritikih sigurnosnih studija. Oni su krenuli u svoj rad na kritikim sigurnosnim studijama poevi od tradicionalne koncepcije sigurnosti koju sam opisao ranije. Konkretno, Krause i Williams zapoeli su propitkujui referentni objekt sigurnosti: koga ili to treba tititi. Tradicionalni

odgovor na ovo pitanje da je referentni objekt sigurnosti drava: sigurnost se odnosi na zatitu drave od vanjskih prijetnji, a ljudi koji ive unutar teritorija drave se smatraju zatienima u onoj mjeri u kojoj je drava zatiena. Kako to Krause i Williams objanjavaju, takvo vienje u velikoj mjeri reducira sigurnost pojedinca na dravljanstvo: Naime, dok biti narod bez drave esto preostaje kao jedan od najnesigurnijih uvjeta modernog ivota (pogledajte Kurde i Palestince), ovaj korak baca sjenu na naine na koje je dravljanstvo takoer u sri mnogih konstrukcija nesigurnosti i kako sigurnost u suvremenom svijetu moe biti ugroena dinamikom mnogo veom od ovih parametara (Krause i Williams 1997b: 43). Ako fokus na dravu kao referentni objekt nije dovoljan, to ako prilagodimo na fokus na pojedino ljudsko bie, ili moda na zajednicu u kojoj ljudi ive? to, zaista, ako se zapitamo o sigurnosti cijele ljudske vrste, izvan radije nego unutar drava u kojima veina nas ivi? To su pitanja koja Krause i Williams postavljaju kao temelj kritikih sigurnosnih studija. Njihova je teza da postavljanje takvih pitanja otvara irok i kompleksan djelokrug rada na sigurnosnim studijama, djelokrug koji je u velikoj mjeri skriven zbog tradicionalnog usmjerenja na dravu i vojsku. Odjednom se moemo pitati o nainima na koji drava predstavlja prijetnju svojim vlastitim graanima, kao i raspitivati se o odgovornosti za pruanje sigurnosti kada drava to ne ini. Ovo pitanje o odgovornosti meunarodne zajednice za sigurnost onih unutar drave ne moe se ozbiljno postaviti u okviru tradicionalnih sigurnosnih studija, a samo nekoliko godina nakon konferencije u Torontu, Meunarodna komisija za intervenciju i suverenitet drave proglasila je odgovornost za zatitu onih koji su izloeni radikalnoj nesigurnosti unutar vlastitih drava. (vidjeti Pozadina 4.1) I dok je proirivanje djelokruga sigurnosti bilo vano obiljeje temelja kojeg su Krause i Williams htjeli uspostaviti, mnogo znaajnije su bile epistemoloke implikacije koje su izvukli iz tradicionalnih koncepcija sigurnosti. Oni tvrde da gledajui u pojedince, a posebno u zajednice u kojima oni ive, kritika sigurnosna studija mora ozbiljno uzeti u obzir ideje, norme i vrijednosti koje sainjavaju te zajednice koje se moraju tititi. Tradicionalna sigurnosna studija tretira svoj referentni objekt upravo tako: kao objekt. Drava je stvar koja je pronaena, tamo negdje na svijetu, i koja je podnesena na objektivnu procjenu sigurnosnih analitiara. Suprotno, Krause i Williams tvrde da razmiljanje o razliitim zajednicama u kojima ljudi ive zahtjeva promjenu u interpretaciji, priznanje da ideje (barem dijelom) ine zajednice i da stoga ideje analitiara ne mogu biti u potpunosti razdvojene od objekata koji se prouavaju.

POZADINA 4.1

Odgovornost za zatitu 1999. i 2000. glavni tajnik Ujedinjenih naroda pozvao je lanice Ujedinjenih naroda da postave pitanja o nedavnim incidentima genocida i .etnikog ienja: Somalija, Ruanda, Bosna i Kosovo. U svijetu suverenih drava to bi meunarodna zajednica osobito trebala initi kada su ljudi unutar drave predmet ekstremnog krenja ljudskih prava? Kao odgovor, donesen u velikoj mjeri od strane kanadske vlade, osnovana je Meunarodna komisija za intervenciju i suverenitet drave (ICISS), a u 2001. Komisija je izdala svoje izvjee, Odgovornost na zatitu. Sinopsis Odgovornosti na zatitu Osnovni principi A. Suverenitet drave ukljuuje odgovornost, a primarnu odgovornost za zatitu svojih stanovnika ima sama drava. B. Tamo gdje stanovnitvo trpi ozbiljne tete, kao rezultat unutarnjeg rata, pobune, represije ili neuspjeha drave, a drava u pitanju to ne eli ili ne moe sprijeiti , princip nemijeanja mora se pokoriti meunarodnoj odgovornosti na zatitu. Elementi Odgovornost na zatitu ukljuuje tri posebne odgovornosti: A. Odgovornost za sprjeavanje: uzeti u obzir i uzroke i povode unutarnjeg konflikta i ostalih kriza uzrokovanih ljudskom rukom koje ugroavaju stanovnitvo. B. Odgovornost za reakciju: odgovoriti na situacije iznimne ljudske potrebe odgovarajuim sredstvima, koja mogu ukljuivati prisilne mjere kao to su sankcije i meunarodna optuba, a u ekstremnim situacijama i vojnu intervenciju C. Odgovornost za izgradnju: omoguiti, osobito nakon vojne intervencije, punu pomo oko oporavka, rekonstrukcije i pomirenja, izjavljujui da su uzroci nedaa zbog kojih je intervencija pokrenuta zaustavljeni ili sprijeeni (Meunarodna komisija za intervenciju i suverenitet drave 2001: XI) Nakon to su otvorili vrata onoga za to su oni mislili da e biti brojna crkva, Krause i Williams uspostavili su plan onoga to bi moglo privui znanstvenike na rad. Kritike sigurnosne studije bi trebale:

propitivati referentni objekt sigurnosti: iako su drave oigledno vane, ljudska bia su se titila i inila nesigurnima i na druge naine osim od strane drave i vojne sile podrazumijevati sigurnost kao neto vie od iskljuivo vojne sigurnosti: jednom kada se referentni objekt otvorio, pokrenuta su i pitanja to ih ini nesigurnima, te kako bi se trebala postii sigurnost drave i drugih referentnih objekata

promijeniti nain na koji se sigurnost prouava, budui da je objektivnost koju su pretpostavljali tradicionalni pristupi neodriva. Doista, jednom kada se uzme u obzir nain na koji se ljudske zajednice uspostavljaju uz pomo ideja, normi i vrijednosti, postaje jasno da je to primjenjivo i na dravu, pa tako kritike sigurnosne studije postaju postpozitivistiki oblik znanosti.

Primivi tekst Kritikih sigurnosnih studija, niz znanstvenika je odgovorilo na poziv na razne naine, uspostavljajui temelje kritikih sigurnosnih studija koje opisujemo. Kada studenti budu raspravljali o irini poetne elje za Kritikim sigurnosnim studijama, esto e se gotovo odmah referirati na doprinos Mohammeda Ayooba: Definiranje sigurnosti: podinjena realistika perspektiva (Ayoob 1997: 121- 46). Ayoob se fokusira na prvi od Krausovih i Williamsovih izazova te ispituje pretpostavljenu prirodu drave u tradicionalnim sigurnosnim studijama. Postavlja tezu da je drava u tradicionalnim sigurnosnim studijama drava naprednog industrijskog sjevera. On eli proiriti takav pogled na sigurnost kako bi dotaknuo sigurnosne probleme veine svjetskih drava, probleme koji odraavaju najvanije sigurnosne brige izloene od strane veine zapadnoeuropskih utemeljitelja drava od 16. do 19. stoljea (Ayoob 1997: 121- 22). I dok Ayoob ispituje prirodu referentnog objekta tradicionalnih sigurnosnih studija, on ne nudi alternativne mogunosti, niti se pita mnogo o drugim sredstvima postizanja sigurnosti, a zasigurno ne dovodi u pitanje epistemoloku prirodu sigurnosnih studija. KLJUNE IDEJE 4.1 Sigurnost i Ken Booth Jedan od najzanimljivijih i najneobinijih doprinosa Kritikim sigurnosnim studijama je poglavlje Kena Bootha Sigurnost i ja: Razmatranja palog realista (Booth 1997). Booth je uao u kritike sigurnosne studije kao dokazani praktiar tradicionalnih sigurnosnih studijanjegovim rijeima, realist. Ta tradicija vas trenira da se klonite istraivanja i pisanja, zato to njena epistemologija upuuje na strogu odvojenost izmeu objekta analize i analitiara. Kritike sigurnosne studije izronile su iz tradicije koja odbacuje tu odvojenost, a u Sigurnosti

i ja Booth istrauje posljedice te promjene kroz ono to on opisuje kao eksperiment u autosociologiji. On istrauje nain na koji je ovo polje funkcioniralo kao disciplina, da bi se stvorili uenici i uitelji odreenog tipa te da bi se stvorilo polje pitanja i ograniilo tipove odgovora koji se na ta pitanja mogu dati. Zakljuak do kojeg dolazi je da postoji kritina veza izmeu mene/ja kao teoretiara sigurnosti i onoga to znai prouavati sigurnost. Argument je da znaenje prouavanja sigurnosti nije jednostavno ili nuno stvoren kroz promjene u svijetu, ve promjenama- ili njihovim nedostatkom- ovdje (onoga to mi mislimo tko smo i to mislimo da inimo). Doprinos RBJ Walkera primjer je mnogo radikalnijeg zaokreta od tradicije sigurnosnih studija, koritenja i kontrole vojne sile. Walker eli razumjeti uvjete koji omoguuju odreeni nain miljenja i govorenja o sigurnosti te inei to, istrauje skrivene veze izmeu sigurnosti i povijesti moderne drave. Konano, on tvrdi da razmiljati ozbiljno o sigurnosti u sadanjosti znai razmiljati o reformulaciji politike openito: Ako je subjekt sigurnosti subjekt sigurnosti, potrebno je, prije svega, pitati se kako se moderni subjekt rekonstruira, a nakon toga se zapitati to bi sigurnost mogla znaiti u odnosu na to (Walker 1997: 78). Ovo je veliki izazov, ali prihvatio ga je veliki broj znanstvenika koji se okupljaju oko izraza kritike sigurnosne studije, a prihvatit emo ga i mi. Izmeu priznatog realizma Mohammeda Ayooba i radikalne politike filozofije RBJ Walkera tekst Kritikih sigurnosnih studija pokazao je niz odgovora na Krausove i Willamsove izazove (pogledati Kljune ideje 4.1 za jedan od intrigantnijih), koji su iscrpili cijeli raspon teoretskih tradicija i istraili konkretne probleme moderne sigurnosti. Nekoliko poglavlja govorilo je o konstruktivizmu koji je ostavljao vaan trag ire u meunarodnim odnosima. Druga su teila teoretskoj inspiraciji heterogenih proizvoda kontinentalne filozofije 20. stoljea koji se esto zajedno nazivaju poststrukturalizmom. Nadalje, Ken Booth i Peter Vale, razmatrajui kritiku sigurnost u kontekstu june Afrike, krenuli su na putovanje koje je na kraju dovelo do postmarksistike Frankfurtske kole. (Vidjeti nie, Izuzeci iz Aberystwytha). Krause i Williams izrazili su tenju koja je prvo dovela do Toronta , a onda i do izdavanja Kritikih sigurnosnih studija kao traenja kritike perspektive o sigurnosti. Naporno su radili kako bi osigurali da ova kritika perspektiva ne bude monopolizirana jednim teoretskim pristupom, a na taj su nain otvorili konferenciju i knjigu nizu teoretskih pozicija. Ipak, elja za samo jednom perspektivom nekako se odrala dok su znanstvenici odgovarali na izazove

koje su si postavili u kreiranju svojih osnova za kritike sigurnosne studije. Zbog toga, unato njihovim opredjeljenjima za katolianstvo, Krause i Williams stvorili su uvjete za izmu izmu koju nastavljam istraivati. inei to, postavljam jedno od kljunih pitanja: ako Kritike sigurnosne studije nisu ni perspektiva, ni miljenje, to su? Prvi odgovor na to dali su oni iz takozvane Kopenhake kole.

KLJUNE TOKE Izraz kritike sigurnosne studije nastao je 1994 na konferenciji u Torontu i iskoriten je za naziv knjige koja je iz konferencije nastala Poetni plana rada na Kritikim sigurnosnim studijama je bio postavljen kao niz izazova tradicionalnoj koncepciji sigurnosti; razmiljajui ire o referentnim objektima zahtijevalo je ire razmiljanje o izvorima nesigurnosti i sigurnosti; ovi oblici razmiljanja zahtijevali su epistemoloki pomak iznad empirijske, pozitivistike tradicije sigurnosnih studija Kritike sigurnosne studije pokuale su stvoriti brojnu crkvu za kritiko prouavanje sigurnosti, vidjevi kritiko vie kao orijentaciju, nego jedinstvenu teorijsku perspektivu Tenja prema kritikim sigurnosnim studijama na poetku je privukla znanstvenike iz raznih teorijskih perspektiva, ukljuujui konstruktivizam, poststrukturalizam i postmarksizam

Razlike iz Kopenhagena Godinu nakon to su se pojavile Kritike sigurnosne studije Barry Buzan, Ole Waever i Jaap de Wilde objavili su Sigurnost: Novi okvir za analizu. Knjiga je trebala posluiti kao relativno razumljiva izjava drugaije perspektive prouavanja sigurnosti, perspektive koja je postala poznata kao Kopenhaka kola.2 Kopenhaki pristup igra vanu ulogu u razvoju Kritikih sigurnosnih studija, iako, dodue, samo djelomino, zato se to njeni eksponati jako trude da se njihova perspektiva razlikuje od Kritikih sigurnosnih studija. Sigurnost: Novi okvir za analizu je izgraen oko dva vana konceptualna razvoja u prouavanju sigurnosti: gledita Barrya Buzana o sektoralnoj analizi sigurnosti i koncepta sekuritizacije Olea Waevera. (Sekurizitacija je pristup sigurnosti, koja obuhvaa oba elementa Kopenhake kole, obraena opirno u 7. poglavlju.) Obje ideje pomogle su u razvijanju iroke zajednice kritikih sigurnosnih studija. Buzan je uveo svoje gledite o sigurnosnim studijama tijekom 80-ih, najistaknutije u djelu Ljudi, drave i strah. On je predloio, umjesto da se sigurnost bavi samo vojskom (odnosno sigurnost kao prijetnja,
2

Openito se smatra da je Bill McSweeny iskovao naziv Kopenhaka kola koji bi se odnosio na rad Buzana, Waevera i niza suradnika (McSweeny 1996)

koritenje i kontrola vojne sile), da vojna sigurnost bude jedna od pet sektora, pridruena sigurnosti okolia, ekonomskoj, drutvenoj i politikoj sigurnosti (Buzan, 1991a). Ova ideja o sektorima sigurnosti omoguila je korisnu organizacijsku shemu svakome tko eli proiriti prouavanje sigurnosti iznad prijetnje, koritenja i kontrole vojne sile. Kao to sam primijetio ranije, kritike sigurnosne studije nastale su poslije jednog takvog zahtjeva za irim pojmom sigurnosti, pokrenutim od strane Krausa i Williamsa. I dok veina onih ija tenja ih je dovela do kritikih sigurnosnih studija nisu pratili sve teoretske argumente Ljudi, drave i straha, Buzanovih pet sektora omoguilo je iroko poznati pojednostavljeni prikaz za djelokrug sigurnosti. Od veeg je teoretskog znaenja za razvoj razliitih oblika Kritikih sigurnosnih studija rad Olea Waevera o sekuritizaciji. Sekuritizacija je moda najznaajniji konceptualni razvitak koji je stvoren konkretno unutar sigurnosnih studija kao odgovor na poruku Krausea I Williamsa. U osnovi, Waever predlae da se odnosimo prema sigurnosti kao prema aktu govora: odnosno, konkretnom djelovanju koje se izvodi zbog mogunosti da bude izgovoreno. Naa je tendencija razmiljati o rijeima kao objektima ili djelima izvan njih samih, imenovanjem onoga to vidimo, stoga govoriti o sigurnosti znai upravo to: govoriti o sigurnosti. S druge strane, akti govora su djelovanja koje se izvode u potpunosti kroz govor, te se stoga ne odnose ni na to izvan njih samih. Ironino, vaan primjer akta govora je imenovanje: roditelji imenuju dijete, na primjer, govorei Dajem ti ime Susan. Obeanje i vjenanje drugi su poznati primjeri uobiajenih akata govora: Ja izvodim djelo obeavanja govorei: Obeajem, i dok uglavnom postoji neka vana ceremonija koja okruuje te rijei, brak sklapa slubeni ovlatenik govorei neto kao: Proglaavam vas muem i enom Ole Waever rekao je da moemo razmiljati o sigurnosti o kao jo jednoj u toj seriji akata govora. On tvrdi da je odreeno pitanje, pitanje sigurnosti zato, i samo zato to je sekuritizirano, dovedeno u podruje sigurnosti. Sigurnost je zbog toga samoreferirajua praksa, zato to u toj praksi to pitanje postaje sigurnosno pitanje- ne nuno zbog toga to postoji stvarna egzistencijalna prijetnja, nego zato to je pitanje predstavljeno kao prijetnja. (Buzan, Waever i de Wilde 1998: 24). Sekuritizacija postavlja niz vrlo zanimljivih pitanja koja su u interesu kritikih sigurnosnih studija od vremena kada je Waever uveo taj koncept. Neka od najvanijih su: Tko je u mogunosti uspjeno sekuritizirati neko pitanje? Kao i s pitanjima braka, nisu svi sposobni uvesti sigurnost, a zasigurno ne u istoj mjeri. Moja tvrdnja, na primjer, da je globalno endemsko siromatvo problem sigurnosti e vjerojatno biti manje uspjeno od

tvrdnje Georgea Busha da je globalni terorizam takva prijetnja, unato tome to siromatvo uzrokuje znaajno vie smrtnih sluajeva od terorizma u bilo kojem ispitivanom vremenskom razdoblju Koji su uvjeti za uspjenu sekuritizaciju? Ako je istina da samo govoriti da je neki problem, problem sigurnosti nije dovoljno da on to i postane- to znai da je govor nuan, ali ne i dovoljan uvjet za sekuritizaciju- pod kojim uvjetima takva izjava moe biti uspjena? Koje su posljedice sekuritizacije? Ljudi ne pokuavaju sekuritizirati probleme iz hira. Tvrditi da je neto problem sigurnosti znai tvrditi da to neto predstavlja najozbiljniju moguu prijetnju -egzistencijalnu prijetnju, a ako ta prijetnja bude prihvaena, doi e do ozbiljnih politikih posljedica. Uspjena sekuritizacija globalnog terorizma od strane amerike administracije nakon 11. rujna je, na primjer, uz druge stvari, uzrokovala najznaajniju reorganizaciju amerike drave nakon 2. svjetskog rata i poveanje obrambenog budeta do nesluenih razmjera. Ovo su pitanja koja prepoznaju duboko politiku prirodu sigurnosti, kao i njene mogunosti. Sekurizitacija nas dovodi to pitanja kako su sigurnosna pitanja, politike i praksa postale ono to jesu, i stoga to je politika tog djelovanja. Ovo su u velikoj mjeri pitanja koja postavljaju mnogi koji se okupljaju oko kritikih sigurnosnih studija. Zanimljivo, unato tom utjecaju na kritike sigurnosne studije, Kopenhaka kola se pokuala od njih distancirati. Ovo je dijelom funkcija nedosljednosti svojstvena pristupu izmeu sektorske analize sigurnosti i koncepta sekuritizacije. Dok sekuritizacija otvara mogunost radikalnog otvaranja drutvenom ivotu, sektorska analiza, kako se razvila prije spajanja s Kopenhakom kolom, povlai objektivnu epistemologiju. Drugim rijeima, epistemoloka pozadina koncepta sekuritizacije ne slae se s onom sektorske analize sigurnosti. S druge strane, epistemologija sekuritizacije je ta koja se slae s onom koja je povezana s kritikim sigurnosnim studijama. Podjela izmeu kopenhakog pristupa i kritikih sigurnosnih studija je izriito razraena u djelu Sigurnost: Novi okvir za analizu. Autori objanjavaju da su Kritike sigurnosne studije crpile ideje iz poststrukturalizma i konstruktivizma te su zato otvorene mogunosti drutvene promjene. Suprotno tome, sugeriraju da kopenhaki pristup priznaje socijalnu konstrukciju drutvenog ivota, ali da je ta konstrukcija u podruju sigurnosti dovoljno stabilna na due vrijeme te se moe smatrati objektivnom. Drugim rijeima, oni rjeavaju pitanje

nedosljednosti koje sam ja pokrenuo pretpostavljajui dugotrajnu stabilnost i omoguujui uvelike pozitivistiku epistemologiju (Buzan, Waever i de Wilde 1998: 34-35). Eksplicitna separacija Kopenhake kole od Kritikih sigurnosnih studija u djelu Sigurnost: Novi okvir za analizu ini mnogo vie od jednostavne izjave da je Kopenhagen sui generis. Jedna funkcija teksta i nadmonosti njegovih autora je da pomogne u kreiranju Kritikih sigurnosnih studija kao neega konkretnijeg i manje heterogenog od originalne ideje. Kopenhaki autori govore o Kritikim sigurnosnim studijama kao o rastuoj koli i skrauju ih u CSS. Nadalje, pripisuju ovoj rastuoj koli dvije specifine teorijske pozicije, poststrukturalizam i konstruktivizam. Ovaj tekst, dakle, oznaava vaan trenutak u stvaranju kritikih sigurnosnih studija kao neto drugaije od orijentacije ka disciplini te takoer proizvode konceptualne izuzetke koji su subjekt pobijanja, ne samo od strane znanstvenika usmjerenih na Sveuilite Wales, Aberystwyth, koji imaju znaajno institucionalno pravo na izraz kritike sigurnosne studije.

KLJUNE TOKE Sigurnost: Novi okvir za analizu donosi drugaije miljenje o sigurnosnim studijama, poznato kao Kopenhaka kola Sektorski pristup sigurnosnoj analizi razvio je Barry Buzan 80-ih godina. On dijeli sigurnost u pet sektora: vojni, ekonomski, drutveni, politiki i sektor okolia Kopenhaki koncept sekuritizacije vaan je u promiljanju o sigurnosti. On tretira sigurnost kao akt govora, radije nego refleksiju na postojeu egzistencijalnu prijetnju. Postoji epistemoloka nedosljednost u sreditu Kopenhake kole, izmeu epistemologije sektorske analize i epistemologije sekuritizacije. Kopenhaka kola razrjeava svoju nedosljednost tvrdei kako je drutvena produkcija sigurnosti dovoljno stabilna da bi se mogla smatrati objektivnom Sigurnost: Novi okvir za analizu eli razlikovati svoj pristup od kritikih sigurnosnih studija te kroz to eli prikazati Kritike sigurnosne studije kao rastuu kolu.

Izuzeci iz Aberystwytha Poprilino ironino, najagresivniji pokuaj stvaranja koherentnog pristupa za Kritike sigurnosne studije- postrojavanje svih sljedbenika uz trag cipele ili bundeve, ali ne uz obauinjen je od strane koju je Kopenhaka kola uvelike iskljuila iz svoje karakterizacije

Kritikih sigurnosnih studija inspirirane konstruktivizmom i poststrukturalizmom. Taj pokuaj se fokusirao oko znanstvenika u Aberystwythu (doista, Steve Smith (2005) ih zove Velka kola), i pronaao je do sada svoj najpotpuniji izraz u tekstu Kritike sigurnosne studije i svjetska politika. U tome tekstu, Ken Booth eksplicitno pokuava povezati Kritike sigurnosne studije sa specifinom teoretskom tradicijom: postmarksistikom kritikom teorijom. Booth je vrlo odreen i jasan oko dvaju vanih toaka. Prvo, nee svi koji bi mogli sebe zamisliti da rade u okviru kritike meunarodne teorije, a posebno kritikih sigurnosnih studija, htjeti prihvatiti onakvu ideju kritikih sigurnosnih studija kao to je ona poetno zamiljena. Drugim rijeima, on jasno zagovara restriktivno razumijevanje kritike sigurnosne teorije- govori nam da pratimo znak cipele, a to i misli. I to je druga toka: Boothova intervencija je jasna elja za fragmentacijom. Kao to on kae: Postoje vremena kada moraju biti povuene jasne granice (Booth 2005: 260). Booth sebe jasno distancira od Krausovih i Williamsovih Kritikih sigurnosnih studija, odbacujui brojnu crkvu u korist jedne tradicije koja je usmjerena na podizanje koherentne kritike teorije sigurnosti. Razvijajui svoju kritiku teoriju sigurnosti, Booth prati svojeg kolegu iz Aberystwytha, Richarda Wyna Jonesa, koji se u razmiljanjima o sigurnosnoj teoriji u svojoj knjizi Sigurnost, strategija i kritika teorija posluio tradicijom Frankfurtske kole. Booth smatra tradiciju Frankfurtske kole kljunom za razvoj kritike teorije sigurnosti, iako on ipak u identificiranju tradicije gleda malo ire, dodajui joj Gramscijeve, marksistike i kritike meunarodne odnose. Drugim rijeima, Booth se slui velikim opsegom postmarksistike drutvene teorije, posebno zato to je postala dio meunarodnih odnosa, zaslugom Frankfurtske kole openito, a osobito rada Jrgena Habermasa. Kako bi takva kritika sigurnosna teorija trebala izgledati? Booth kae kako iz kolekcije postmarksistike teorije koja bi mogla biti korisna kritikoj sigurnosnoj teoriji moemo izvui osam tema. (Njih osam je sumirano u Kljunim idejama 4.2). On zapoinje s centralnom tezom Frankfurtske kole, da je sve znanje drutveni proces, odnosno, znanje ne postoji samo po sebi, ve je drutveno proizvedeno, a stoga i politiki, te postoje interesi znanja. Znanje nekima koristi, a nekima teti; ono je, poznatim rijeima Roberta Coxa u Meunarodnim odnosima, uvijek za nekoga i u neku svrhu. Zato kritika sigurnosna teorija mora otkriti politiku iza prividno neutralnog znanja. Takva koncepcija znanja za sobom povlai kritiku tradicionalne teorije, ukljuujui i tradicionalnu teoriju sigurnosti koja, ne prepoznajui svoje politike korijene i sadraj, ima tendenciju ka naturalizmu, pretpostavljajui sposobnost odravanja stroge odvojenosti analitiara i drutvenog svijeta koji on prouava. Ako kritika teorija, dakle, otkriva lani naturalizam tradicionalne teorije i politiki sadraj sveg znanja,

ona omoguuje temelj za drutvenu promjenu- i za napredak. Ova trea tema, o mogunosti napretka, vodi do etvrte: da je test drutvene teorije njena sposobnost poticanja promjene. Promjena je mogua, a progresivna promjena emancipira. Prve etiri teme Booth donosi iz opsene tradicije kritike teorije u drutvenoj teoriji. Njima etiri dodaje etiri prikupljene iz specifine, rastue kritike tradicije u meunarodnim odnosima. Prva je da je ljudsko drutvo svoj vlastiti izum. Doista, ovo je vaan uvjet djelovanja ranijih tema, jer jedino ako je drutvo socijalni izum, znanje moe sluiti kao baza drutvene promjene i otvoriti mogunost emancipacije. KLJUNE IDEJE 4.2 Teme postmarksistike Kritike teorije 1. Sve znanje je drutveni proces. 2. Tradicionalna teorija promie mane naturalizma i redukcionizma. 3. Kritika teorija nudi temelj za politiki i drutveni napredak. 4. Test teorije je emancipacija. 5. Ljudsko drutvo je svoj vlastiti izum. 6. Regresivne teorije dominirale su politikom meu narodima. 7. Drava i druge institucije moraju biti denaturalizirane. 8. Vrijednosti progresivnog svjetskog poretka trebale bi posluiti svim dijelovima svjetske politike posveenima poboljanju svjetske sigurnosti. Druga tema koju Booth donosi iz kritikih meunarodnih odnosa je specifina tvrdnja o suvremenoj svjetskoj politici: da su tim poljem dominirale regresivne teorije. Ako je sve znanje za nekoga i za neku svrhu, regresivne teorije su za onu koja je trenutno na vlasti sa svrhom odravanja dominacije. Kritika teorija meunarodnih odnosa je pokazala kako mainstream teorije, ukljuujui sigurnosne studije, slue toj svrsi. Ako je to istina, tada su zadnje dvije teme koje Booth razvija usmjerene na prevladavanje regresivne prirode svjetske politike. Prva je da drava i ostale meunarodne institucije moraju biti denaturalizirane, kako bi otvorile mogunost promjene, i konano da, u provoenju te promjene u svjetskoj (sigurnosnoj) praksi, politika mora biti voena emancipirajuim vrijednostima. Ove teme omoguuju Boothu da iznese tvrdnju kako kritika sigurnosna teorija moe posluiti kao temelj za odgovore na tri kljuna pitanja u odnosu na sigurnost:

 Prvo, to je stvarno? Ako odbacimo naturalizam, koji pretpostavlja da se drutveni svijet moe smatrati objektivnim na isti nain kao i prirodni svijet, onda ne moemo pretpostaviti da je drutveni svijet koji mi prouavamo stvaran u istom smislu kao i fiziki. Fokus kritike teorije na znanje donosi nain za razumijevanje drutvene ontologije, te stoga i kreiranje drutvenih injenica. Drugo, kritika teorija ove vrste donosi naine na koje razmiljamo o znanju, ili epistemologiji drutvenog ivota. Usmjerava nau panju na interese koji su u podlozi elja za znanjem, i vodi nas do pitanja: za koga su namijenjene odreene forme znanja te kojoj funkciji slue podravajui interese tih ljudi ili skupina? Konano, navodi na postavljanje starog lenjinistikog pitanja, to initi? Kritika teorija je teorija prakse, korak u procesu politikog angairanja dizajniranog da preobrazi svijet. Kako je Marx rekao: cilj nije razumjeti svijet, cilj je promijeniti ga. Ova razmiljanja nude bazu za konkretnu kritiku teoriju sigurnosti. (vidjeti Vane citate 4.2 za Boothovu definiciju ove teorije). Ona se slui relativno koherentnom cjelinom drutvene teorije i njenom primjenom u meunarodnim odnosima, a eli informirati znanstvenike i politiku praksu u budunosti. I dok je veinom razvijena paralelno s kritikom tradicijom u meunarodnim odnosima, Boothova kritika sigurnosna teorija je oito stvorena kako bi ponudila posebnu teoriju sigurnosti unutar kritikih meunarodnih odnosa. To znai da su Booth i njegovi kolege u Velkoj koli ponudili jasan odgovor na pitanje koje sam postavio na kraju diskusije o Kritikim sigurnosnim studijama: kritiku sigurnosnu studiju trebala bi voditi jedna posebna teorija, i ta bi teorija morala crpiti informacije iz Kritike teorije, s velikim slovom. VANI CITATI Kritika sigurnosna teorija U svom radu, Ken Booth govorio je u prilog razvoju zasebne kritike teorije sigurnosti te je predloio sljedeu definiciju te teorije, krenuvi od Frankfurtske kole kritike teorije: Kritika sigurnosna teorija je i teorijsko opredjeljenje i politika orijentacija. Kao teorijsko opredjeljenje prihvaa grupu ideja koje se bave kritikim i trajnim istraivanjem ontologije, epistemologije i prakse sigurnosti, zajednicom i emancipacijom u svjetskoj politici. Kao

politika orijentacija ima cilj poveati sigurnost pomou emancipirajue politike i mree zajednice na svim razinama, ukljuujui potencijalnu zajednicu zajednica- zajedniku humanost. Kako bi stvorio to snanije uvjete za izdvajanje, nakon to je iznesao elemente kritike sigurnosne teorije, Booth ju razlikuje od drugih moguih izvora kritikih sigurnosnih studija. On objanjava, drugaijim rijeima, to nije u redu s praenjem znaka bundeve ili skidanjem naih cipela i skakutanja na jednoj nozi. Posebno razlikuje kritiku sigurnosnu teoriju od etiri pretendenta: feminizma, Kopenhake kole, konstruktivizma i poststrukturalizma. Iskljuivanje feminizma je najvei problem Boothove pozicije na neke naine, a na druge je najlake za postii. Kako e slobodno priznati veina feministikih rukopisa, postoji vie feminizama koji u razvijanju rodne analize vuku u svom smjeru polazei od mnogo razliitih drutveno- teorijskih tradicija. Te tradicije ukljuuju i kritiku teoriju na koju se Booth nadovezuje. Zbog toga, rodna analiza moe se ve i sada smatrati dijelom kritike teorije, a stoga i dijelom kritike sigurnosne teorije; ipak, drugi oblici feministikog teoretiziranja toliko su u proturjeju s kritikom sigurnosnom teorijom, koliko su njihove teoretske tradicije u proturjeju s kritikom teorijom u irem smislu. Kopenhaka kola je slino odbaena na relativno lak nain. Kopenhaki pristup drutvu koji je blizak naturalizmutoliko stabilan da se moe smatrati objektivnim- ini ga samo marginalno kritikim, te u Boothovim oima pati od sline nedosljednosti koju sam zamijetio ranije. (Booth 2005b: 271). Ostaju dva izazivaa kritikoj sigurnosnoj teoriji, Boothovi pobjednici, ista ona dva koja je Kopenhaka kola identificirala u djelu Sigurnost: Novi okvir za analizu. Prvi je konstruktivizam, za kojeg Booth kae da nije uope teorija, nego orijentacija prema svjetskoj politici koja slui kao baza pomou koje se odbacuju tradicionalne teorije. Iako bi Boothov argument mogao biti toan, on ignorira mogunost, koju u kasnije objasniti, da unutar te orijentacije postoji vie konstruktivistikih teorija koje mogu rei neto o sigurnosti- ba kao to druge orijentacije, ukljuujui i Bootha, sadre unutar sebe niz posebnih teorija. Za Bootha, preostaje jedino poststrukturalizam, koji je preopasan sa svojom otrovnom mjeavinom opskurnosti, relativizma i promaenog radikalizma (Booth, 2005b: 270). Drugim rijeima, Booth tvrdi da poststrukturalizam ne nudi bazu za politiku akciju. Kao to se moe zamisliti, i kao to Booth otvoreno priznaje, miljenje o odbacivanju konstruktivizma i poststrukturalizma kao elemenata kritikih sigurnosnih studija ne dijele svi. Ova dva teoretska pravca zapravo predstavljaju konceptualnu pozadinu veine onoga to se

moe smatrati tim izrazom, shvaenog kao brojna crkva. Ali ak i izmeu njih znak cipele se brani protiv onih koji skakuu na jednoj nozi. KLJUNE TOKE Ken Booth, Richard Wyn Jones i njihovi kolege iz Velke kole ele stvoriti posebnu kritiku sigurnosnu teoriju. Tradicija unutar koje razvijaju tu teoriju je postmarksistika koja se identificira s Gramscijevim i ostalim marksistikim teorijama meunarodnih odnosa, a posebno s Frankfurtskom kolom kritike teorije. Elaboracija tradicije kritike teorije spominje osam tema i definiciju kritike sigurnosne teorije. Kritika sigurnosna teorija omoguava odgovor na tri kljuna pitanja, to je stvarno, to je znanje i to se treba uiniti? Kritike sigurnosne studije trebale bi biti organizirane oko ove kritike sigurnosne teorije i ne bi trebale ukljuivati feminizam, Kopenhaku kolu, konstruktivizam, a osobito poststrukturalizam. Stvaranje sigurnosti Ako iskljuimo Kopenhaku kolu i feministike radove o sigurnosti 3 i nadalje, ako gledamo one posveene kritikoj teoriji o sigurnosti kako crtaju teku i brzu granicu izmeu sebe i ostatka koji se moe smatrati kritikim sigurnosnim studijama, to nam preostaje? Keith Krause ponudio je odgovor u osvrtu na istraivaki program Kritikih sigurnosnih studija 1998., a odgovor je isti kao onaj Kena Bootha: konstruktivizam i poststrukturalizam. Doista, kao i Kritike sigurnosne studije, Krausov osvrt iz 1998 ne nudi gotovo nikakvu razliku izmeu te dvije pozicije - crkva je i dalje brojna, te stoga se moe pratiti znak cipele ili po elji, skinuti cipelu i skakutati na jednoj nozi. U pokuaju uvoenja reda u studije koje ine Kritike sigurnosne studije, bez pribjegavanja definicijskim strogostima koje su uveli i Booth i Kopenhaka kola, Krause organizira veliki opseg literature u iroki istraivaki program. Cilj tog poteza je omoguiti karakterizaciju kritikih sigurnosnih studija, koje dok jo nisu iskljuive, oito privilegiraju konstruktivizam. On sreuje uenja o Kritikim sigurnosnim studijama pod tri naslova: konstrukcija prijetnji i odgovora, konstrukcija objekata sigurnosti te mogunosti
3

Iskljuivanje feminizma u stvaranju Kritikih sigurnosnih studija je poprilino fascinantno pitanje, vrijedno potpunog i samostalnog tretmana. Kao to smo vidjeli, Kenn Booth utjee na ovo iskljuivanje govorei kako je feminizam velika crkva sa svojim vlastitim istinama te su da odreene feministike rodne analize vaan element kritike teorije. Ken Krause na slian nain utjee na ovo iskljuivanje u svojem pregledu znanstvenih radova o Kritikim sigurnosnim studijama: Poetne teme feministikih i rodnih radova o sigurnosti nisam tretirao kao posebnu kategoriju. To su detaljno uinili drugi (Krause 1998: 324, 4. zapis). Lene Hansen osvrnuo se na ovo isto iskljuivanje u sluaju Kopenhake kole. (Hansen 2000)

transformiranja sigurnosne dileme. Krause izriito ne eli da ti naslovi obuhvate cijeli opseg uenja o kritikoj sigurnosti, niti eli da ih znanstvenici tretiraju odvojeno. Ipak, uinak je bio, osobito pojavljujui se u vrijeme kada su Kritike sigurnosne studije tek bile formirane, a dolazei od strane jednog od urednika izdanja Kritike sigurnosne studije, odreivanje karaktera kritikih sigurnosnih studija koji se bavi socijalnom konstrukcijom sigurnosti (Eriksson 1999: 318). Krause napominje da prva grupa pitanja koja ga vode kroz istraivaki program Kritikih sigurnosnih studija ispituju naine na koji su prijetnje i odgovori na prijetnje drutveno konstruirani. Tradicionalne sigurnosne studije uzimaju i prijetnje i odgovore kao dane; preduvjeti za sigurnosnu analizu: postoje prijetnje koje su po prirodi vojne, a odgovori su isto tako vojni. U tom trenutku sigurnosne studije postaju mogue kao studija prijetnje, koritenja i kontrole vojne sile, bilo da predstavljaju prijetnju, bilo da odgovaraju na prijetnje na koje se naie. Krause pokazuje kako je veliki opseg ranih uenja o kritikim sigurnosnim studijama bio zaokupljen pretpostavkama o prijetnjama i odgovorima kao danima, te pitanjem kako su prijetnje kojima se bave tradicionalne sigurnosne studije uope stvorene: na primjer, nastajanje sovjetske prijetnje, sjevernokorejske prijetnje ili prijetnje o proliferaciji oruja za masovno unitenje. Slino tome, vojni odgovori na sigurnosne prijetnje ne smatraju se prirodnima ili neizbjenima te su kritike sigurnosne studije postavile pitanja i o konstruiranju ovih odgovora: politika kontrole oruja, nuklearno poigravanje ili zastraivanje. Svi ovi elementi konvencionalne sigurnosti, i ostali, bili su subjekti razliitih oblika analize koja se pitala o nainima na koje su stvoreni, socijalno konstruirani na ovisan nain, umjesto da se dogaaju prirodno u svijetu koji je odvojen od svijeta analitiara. Tradicionalne sigurnosne studije ne uzimaju samo prijetnju i odgovor na nju kao dane, nego i referentni objekt sigurnosti, nacionalnu dravu. Krause tvrdi kako je druga tema koja se provlai kroz kritike sigurnosne studije istraivanje stvaranja referentnog objekta, kao i ostalih (potencijalnih) referenata na sigurnosnu praksu. Pregledavajui ovu skupinu radova, Krause eksplicitno okuplja zajedno niz razliitih uenja s nizom ne nuno kompatibilnih intelektualnih tradicija. Ukljuuje rad koji istrauje stvaranje ene u odnosu na sigurnosnu praksu niza feministikih istraivaa, stvaranje nacionalnih interesa s priznato modernistiko konstruktivistikog poetnog stajalita i poststrukturalnu analizu vanjske politike i vojne strategije. Teorijski i metodoloki pluralizam Krausovog pristupa je jo evidentniji u njegovoj treoj kategoriji, koja prouava istraivanja mogunosti za transformaciju sigurnosne dileme. On poinje s radom koji tei izgraditi kooperativnu sigurnost ili pluralistike sigurnosne zajednice, te ukljuuje istraivanje koje je prouavalo diskurzivne temelje Hladnog rata.

Ovdje brojna crkva nadilazi svoj vlastiti pluralistiki doseg, budui da je teko predvidjeti koliko bi radova na kooperativnoj sigurnosti ili sigurnosnim zajednicama dostiglo i minimum kriterija koje je Krause postavio za kritiku teoriju, koja je u svjesnoj opoziciji s teorijom rjeavanja problema. Dva su bitna obiljeja Krausovog osvrta u prii o stvaranju Kritikih sigurnosnih studija. Prvo je da ono pokazuje impresivnu koliinu podataka iz raznih istraivanja koja se vode i objavljuju na koje se kritike sigurnosne studije mogu osloniti te se suprotstavljaju, kao to Krause primjeuje esto sluanim optubama da je kritika uenost neizbjeno aljkava i nesistematina (Krause 1998: 316). Drugo, on moe iz osvrta doi do karakterizacije kritikih sigurnosnih studija koja je mnogo odreenija od one koju nude Kritike sigurnosne studije, a oito je razliita od Boothove kritike sigurnosne teorije. Krause sugerira da postoji 6 tvrdnji koje povezuju kritike (sigurnosne) studije: 1. Poetni akteri (drave i ostali) su drutveni konstrukti. 2. Ovi akteri su ustanovljeni kroz politiku praksu. 3. Strukture svjetske politike nisu ni nepromjenjive ni odreene jer su i one socijalno konstruirani. 4. Znanje o drutvenom svijetu nije objektivno, budui da ne postoji podjela izmeu drutvenog svijeta i znanja o tom svijetu. 5. Metodologija prirodnih znanosti neprikladna je za drutvenu znanost, kojoj je potrebna interpretativna metoda. 6. Svrha teorije nije objanjavanje u uvjetima generaliziranih kauzalnih tvrdnji, nego kontekstualno razumijevanje i praktino znanje. Fokus na socijalnu konstrukciju agenata i struktura, zajedno s predanou na interpretativnu metodu i kontekstualno razumijevanje i praktino znanje odreuje Krausovo objanjenje kritikih sigurnosnih studija kao duboko ukorijenjeno u tradiciju konstruktivizma u meunarodnim odnosima. Ono jasno dijeli podudaranost i sa postmarksistikom kritikom teorijom i sa poststrukturalizmom, ali nije ista kao one. Oni koji prate trag bundeve su dobrodoli, kao i oni koji skakuu na jednoj nozi, ali mogli bi osjeati da se od njih oekuje da se pridrue praenju traga cipele.

KLJUNE TOKE Socijalni konstruktivizam tvori vaan dio unutar kritikih sigurnosnih studija

 Konstruktivizam smatra agente i strukture uspostavljenima u i kroz politiku praksu Konstruktivizam porie podjelu izmeu drutvenog svijeta i analitiara te stoga trai interpretativnu, a ne naturalistiku metodologiju. I dok pokuava ostati brojna zajednica, konstruktivistiki pristup kritikim sigurnosnim studijama privilegira socijalni konstruktivizam. Svaije drugo: poststrukturalizam i sigurnost Antipatija Kena Bootha prema poststrukturalistikim pristupima meunarodnih odnosa openito, a posebno sigurnosnih studija odraava uobiajenu i uobiajeno zaraznu reakciju. Uz opskurne, relativistike i pogreno radikalne, pristupi nazvani poststrukturalnima nazivani su opirnima i samougaajuima (Walt 1991) i optueni su da nemaju nikakav istraivaki program (Keohane 1988). Zaraza odbacivanja postrukturalnoga rada odraava, primjeujem, njeno radikalno obeanje. Dijeli s ostatkom radova opisanima u ovom poglavlju dva kljuna opredjeljenja: odbijanje pozitivistike epistemologije, pa tako i metodologije, te predanost socijalnoj kritici. Ipak, za razliku od bilo koje druge forme kritikog prouavanja koju sam dosad razmotrio, ne sprjeava radikalne implikacije ovih opredjeljenja. Doista, kljuno opredjeljenje koje dijeli veina poststrukturalistike uenosti, ali ne i drugi oblici kritike teorije, je odbacivanje prekomjernih velikih naracija, a stoga i prihvaanje da su zahtjevi za znanjem uvijek nestabilni i ovisni. I kao to je poprilino suosjeajan kritiar rekao: zbog ovog su razloga mnogi socijalni konstruktivisti i pisci kritikih sigurnosnih studija tako odluni da uspostave razliku izmeu njihovog rada i rada poststrukturalista. Jednostavno reeno, poststrukturalisti odbacuju formu osnivanja zahtjeva za znanjem koji dominiraju debatom sigurnosnih studija. Kao to se moe zamisliti, ovo je dovelo do mnogih otpora poststrukturalizmu (Smith 2005: 49). Rad koji se openito smatra poststrukturalnim- i, kao to je i s drugim pojmovima koje obraujemo, ee ga primjenjuju drugi, a ne znanstvenici za svoj vlastiti rad- slui se nizom intelektualnih tradicija koje veinom imaju korijene u francuskoj filozofiji (u suprotnosti s njemakom filozofijom koja nadahnjuje Velku kolu, na primjer). I dok djela koriste eklektinu kolekciju radova, najee polazne toke su radovi Jacquesa Derride i Michela Foucaulta. Odbacivanje velikih naracija- kao to su one o progresu i emancipaciji koje koristi Velka kola- zajedno raznovrsnim i eklektikim teorijskim inspiracijama poststrukturalnih radova, znai da nema jednostavnih sumiranja ili skupova oznaka na koje mogu pozvati, kao to je sluaj s drugim pristupima.

PROSTOR ZA RAZMILJANJE Tradicionalni subjekti u poststrukturalnom vienju Poststrukturalna djela mogu koristiti subjekte koji se na povrini isti kao oni u tradicionalnim sigurnosnim studijama. Ipak, ono to poststrukturalne tradicije omoguuju esto je radikalno drugaiji nain postavljanja pitanja i davanja odgovora. Ovdje su dva primjera, prvi o nuklearnom oruju, a drugi o kanadskoj politici o obrani od projektila. Hugh Gusterson: Nuklearni obredi Gusterson je socijalni antropolog, ija disciplina privilegira posebnu vrstu terenskog posla koja vodi do etnografskih spisa. Tradicionalno takve etnografije piu o drugim kulturama, esto kulturama autohtonih populacija koje su (veinom) netaknute od strane europske ekspanzije. (Sreom za antropologe, takve kulture se esto nalaze na junopacifikim otocima!) Gusterson je dio pokreta u antropologiji koji okree etnografski pogled na svoje vlastito drutvo. U Nuklearnim obredima uputa se u etnografsku studiju znanstvenika u jednom od laboratorija Sjedinjenih Drava za nuklearno oruje. Koristei i etnografsku metodu i Foucaultova zapaanja o disciplini, on istrauje naine na koje laboratoriji funkcioniraju da bi stvorili uvjete za izgradnju, testiranje i postavljanje nuklearnog oruja. Kao to naslov sugerira, neto od onoga to saznaje je da je dizajn, izgradnja, testiranje i postavljanje nuklearnog oruja evoluiralo u ritualiziranu kulturu meu znanstvenicima koji imaju malo ili nita zajedniko s priama koje mi sebi govorimo o potrebi zastraivanja i obrane. Marshall Beier: Razglednice iz periferije sigurnosti U svojoj studiji, Beier se osvre na studijsko putovanje na kojem je bio s brojnim drugim kanadskim znanstvenicima kako bi posjetio sjedite Sjevernoamerike zrane obrane (NORAD). NORAD se nalazi usred planine, obino se objanjava kako se nalazi u blizini Colorado Springsa. Zapravo je blii malome gradu Sigurnosti u Coloradu, a Beier koristi ovu opasku kao polaznu toku za osvrt na naine na koje semiotiki pokazatelji mogu utjecati na dinamiku grupe i doprinositi discipliniranju neslaganja. On ispituje naine na koje je opiranje raketnom titu utiano za vrijeme ture i razmilja o implikacijama na odluku koju je kanadska vlada morala donijeti o tome hoe li i kako sudjelovati u amerikom programu raketnog tita.

Konano, da posudim izraz, jedini nain ulaza je izravni, a mnogi tekstovi koji se nazivaju poststrukturalnima zahtijevaju pomno i paljivo itanje. 4 Stoga, umjesto da nudim takav
4

Jedna od zabrinutosti s mnogo kritike upuene poststrukturalnim radovima u meunarodnim odnosima je openito da nisu uvijek utemeljeni na takvom itanju tekstova koje ele kritizirati. Kao to David Campbell primjeuje: Ono to je najzanimljivije vezano za konvencionalnu kritiku postmodernizma je nesmiljena estina koja krasi njihove napade. Optueni za 'smatranje jedino sebe pravinima', opisani kao 'zli', ukoreni za 'loe meunarodne odnose' i 'blebetanje', te smatrani ureeno iracionalnima, postmodernisti se smatraju samo malo boljima od nedobrodolih traitelja azila iz daleke ratne zone. Naravno, ako su kritiari doli do svojih zakljuaka kroz paljivo itanje onoga to je sada znaajna literatura u meunarodnim odnosima, misao bi se mogla vratiti paljivim koritenjem vlastitih argumenata. Naalost, nema mnogo misli za vraanje.

pregled, uzet u u obzir niz vanih autora i tekstova koji se obino citiraju, i tako tvore vaan dio prie o stvaranju pojma kritikih sigurnosnih studija- iako bi rijetki, ako ne i nitko od autora htio staviti neku oznaku na vlastiti rad. Jedan od prvih takvih radova je knjiga Bradleya Kleina Strategijske studije i svjetski poredak. U okvirima povijesti kritikih sigurnosnih studija, vanost teksta je da je on obradio jedan od centralnih problema koji motiviraju daljnji razvoj pojma: koje su politike posljedice tradicionalnih sigurnosnih studija, odnosno strategijskih studija. Klein je smatrao strategijske studije konstitutivnim diskursom globalnog vojnog i dravnog sustava kojeg eli prouavati. Njegov pristup tom diskursu crpi ideje iz Foucaultovog rada, koji Foucault razmatra kao povijest sadanjosti ili genealogiju. Genealoki rad eli otkriti povijesnu putanju koja je dala znaenje odreenim diskursima i kako oni onda funkcioniraju u sadanjosti. Foucault je ponudio takve poznate genealogije, na primjer, o kazni za zloine i zapadnoj seksualnosti. Klein pokree takvu istragu o strategijskim studijama, a u tom procesu prua opsene dokaze za jednu od osnovnih pretpostavki kritikih sigurnosnih studija: da teorije o svijetu tvore taj svijet te zbog toga ta teorija, ukljuujui sigurnosnu teoriju, ima politike utjecaje. Ono to Klein pokazuje je da su strategijske studije produktivne za sami sistem koji ini suvremeno svjetsko nasilje moguim. Moda najee citiran od svih znanstvenika unutar ovih tradicija je David Campbell, i to iz dobrog razloga. Kao to Steve Smith primjeuje, David Campbell napisao je neke od najboljih empirijskih radova u poststrukturalnim sigurnosnim studijama (Smith 2005: 50). Prvi od ovih radova je Pisanje sigurnosti, u kojem Campbell istrauje nain na koji su Sjedinjene Drave stvorene u i kroz diskurse straha. On pita neka od istih pitanja o vanjskoj politici SAD-a , inspiriran Foucaultom, koja je Klein koristio za razmiljanja o strategijskim studijama. U knjizi, on pokazuje kako je diskurs Vanjske politike neodvojiv od onog to on smatra vanjskom politikom (veliko slovo je klju), a to je stvaranje amerikog ja i (opasnog) drugog, ili (sigurnog) domaeg i (prijeteeg) vanjskog. Kao i s Kleinovim radom, doprinos kritikim sigurnosnim studijama je jasan. U sluaju Campbellovog rada, oboje od onog to e kritike sigurnosne studije nazvati referentnim objektom i agentom sigurnosti (drava u oba sluaja) se pokazuje da je stvoreno u vlastitoj praksi. Prvotni prigovor koji je Ken Booth imao na poststrukturalizam kao dio ire zajednice kritikih sigurnosnih studija bio je njegova pretpostavljena nesposobnost da inspirira politiku, a posebno nesposobnost da se oblikuje na testu faizma kao ozbiljan politiki izazov (Booth 2005b: 270). Ovo je, naravno, ozbiljan izazov bilo kojem obliku kritike teorije koji sebe vidi kao dio politike u bilo kojem obliku, kao to je teko zamisliti politiku koja vie treba promjenu od faizma. To je takoer argument koji je esto koriten od strane kritiara

poststrukturalnog uenja, bez obzira na to koliko je puta na njega odgovoreno. U Campbellovom sluaju, njegov najopirniji odgovor je doao u 1998 u njegovoj knjizi Nacionalna dekonstrukcija: Nasilje, identitet i pravda u Bosni. Jugoslavenski ratovi 1990-ih predstavljali su tono oblik izazova na koji je aludirao Booth, budui da se inio kao oznaka povratka vrste nasilnog faizma za koji su svi 1945. rekli nikad vie. U sofisticiranom i opirnom tekstu, Campbell pokazuje ne samo kako su razliiti zapadni diskursi (ukljuujui sigurnosne studije) stvorili uvjete koji su uinili genocidno nasilje u Bosni moguim, nego su se direktno umijeali u pitanje na koje Booth zahtijeva odgovor: to initi? Campbellov odgovor na pitanje o politici trai da bude proitan, i proitan pomno, ali se fokusira na promicanje etosa demokracije: Demokracija nije sastojak, stalan set vrijednosti, posebna vrsta zajednice, ili striktna institucionalna forma Ono to ini demokraciju demokratinom, i to oznaava demokraciju kao samostalnu politiku formu, je poseban stav ili duh, etos, koji mora biti stalno njegovan (Campbell 1998b: 196). Ovo nije odgovor koji mnogi smatraju ugodnim, zato jer ne nudi jednostavan nacrt, nikakvu samostalnu strategiju. Njegovati etos demokracije ne znai da je kada se odre kompetitivni izbori i potvrdi demokratska vlada va posao gotov, pa tako politika koju zahtijeva Campbell, a koja trai odgovornost i demokraciju mnogo tea i izazovnija od onih koje se nalaze u veini podruja sigurnosnih studija, ak i kritikih sigurnosnih studija. Ta tekoa je dovela, u stvari, do konkretnog napora mnogih znanstvenika koji rade unutar poststrukturalne tradicije da razmatraju probleme etike i odgovornosti u odnosu na najgore. Mnogi od njihovih radova crpe svoju filozofsku inspiraciju, djelomino, iz rada Emmanuela Levinasa, pa tako i Campbell u razvijanju argumenata o politici u odgovoru na Bosnu. Ideja njegovanja etosa je takoer sredinja pojmu kritike u veini radova nazvanima poststrukturalnim. I Velka kola kritike sigurnosne teorije i konstruktivistike kritike sigurnosne studije daju odgovor na jedno od pitanja koje sam postavio na poetku: to se misli pod pojmom kritiko. Za Velku kolu, ukljuuje otkrivanje interesa iza zahtjeva za znanjem, s ciljem drutvene promjene. Slino i za konstruktiviste, posee za kontekstualnim i praktinim razumijevanjem kako bi se znalo kome slue zahtjevi za znanjem. Oba su relativno statine koncepcije kritike: mogu biti napravljene u konanom smislu. Kao to Campbell tvrdi da se demokracija nikada ne dosegne, ve je radije etos koji se mora njegovati, tako je i s kritikom. Poststrukturalni radovi vide svoju kritiku svrhu kao njegovanje etosa kritike, koja uvijek radi da bi destabilizirala istine, otkrivajui njihove mogunosti i prirodu njihovog stvaranja. Ipak, to nije konaan projekt, prije je proces u kojem je potreban stalan angaman. Kao i njezina politika, poststrukturalna koncepcija kritike je za mnoge teko shvatljiva, jer, jo jedanput, nije jednostavna. Ne doputa konane tvrdnje i

zavrene projekte i, kao i studenti drutva, mi smo trenirani da omoguimo nalaze i testiramo ih na prihvaene naine. Ni Bradley Klein, ni David Campbell- niti doista veliki broj onih takoer ukljuenih u listu poststrukturalnih sigurnosnih studija, kao to su James Der Derian, RBJ Walker, Cynthia Weber, Simon Dalby ili ak Michael Dillon- ne ukljuuje pojam kritike sigurnosne studije u svoje radove. Oni su zasigurno ukljueni i priznati u kritiko uenje- odnosno njegovanje etosa kritike- i veliki dio njihovog rada je primarno zaokupljen sigurnou. Michael Dillon, na primjer, napisao je proirenu politiku filozofiju sigurnosti iz tradicije francuske filozofije (Dillon 1996), njegov recentniji rad istrauje Foucaultova miljenja o biopolitici u odnosu na strategije sigurnosti SAD- a i drugih zapadnih sila nakon 11. rujna. (Dillon 2006). Slino, RBJ Walker je jedan od voditelja opsenog programa istraivanja o slobodi i sigurnosti, u odnosu na suvremenu praksu rata protiv terorizma. I dok veina njihovih istraivaa nisu uli u brojnu zajednicu kritikih sigurnosnih studija, njihov je rad inspirirao neke unutar njih da skinu cipelu i skakuu na jednoj nozi. inei to, neki su odskakali natrag van, pitajui se to stavljanje izraza kritike sigurnosne studije u njihov rad daje projektu na kojem su angairani. Doista, etos kritike kojeg rad ovakve vrste eli njegovati, zahtijeva da usmjerimo na kritiki pogled na prakse uenja u koje smo angairani. Zahtijeva da se pitamo o politici naeg vlastitog etiketiranja, ukljuujui etiketu kritikih sigurnosnih studija, jednu od ijih pria priam.

KLJUNE TOKE Poststrukturalizam je obiljeje razliite skupine radova koji su inspirirani nizom filozofa, veinom francuskih, ukljuujui Michela Foucaulta i Jacquesa Derridu. Kritike sigurnosne studije polau pravo na niz radova u ovoj tradiciji unutar meunarodnih odnosa, najpozbatije su one Bradleya Kleina, Davida Campbella, RBJ Walkera, Simona Dalbya i Michaela Dillona. Unato to je to u suprotnosti s kriticizmom, poststrukturalni radovi nude odgovore na pitanja o politikoj akciji, samo ne vrstu laganih odgovora koju mnogi trae. Sredinja politikoj i kritikoj prirodi poststrukturalistikih radova je ideja njegovanja etosa demokracije i etosa kritike. Oni nikada nisu konani, nikada dostignuti, nego oni kojima konstantno teimo.

Zakljuak: Suvremene (kritike) sigurnosne studije Ovo poglavlje nije bilo slino mnogima u udbenicima ove vrste. Nisam ponudio jasne i neproblematine odgovore na pitanja kao to su: to su Kritike sigurnosne studije, to se misli pod kritikim i sigurnosti, kako se rade kritike sigurnosne studije? Ja sam radije pokuao okrenuti etos kritike koji bi trebao animirati kritiku studiju sigurnosti na sami izraz koji su me zatraili da raspravim. Ispriao sam priu o kratkoj povijesti pojma i njegove politike, priu koja pokuava otkriti kako su kritike sigurnosne studije postale to to jesu te koje su posljedice tog nastajanja. Pitanja o povijesti i politici su pitanja- iako ni na koji nain samo pitanja- koja nas etos kritike navodi da postavimo, a vrsta prie koju ovdje priam je jedan od naina- iako ponovo, ni pod koju cijenu jedini nain- na koji se na njih moe odgovoriti. Od konferencije 1994 s kojom sam poeo priu, pitanje sigurnosti dobilo je uvelike obnovljeno znaenje. Za vrijeme Hladnog rata, sovjetsko- ameriko rivalstvo i sveprisutna mogunost nuklearnog rata dali su pitanjima sigurnosti urgentnost koja se izgleda izgubila padom Berlinskog zida. Takav pad urgentnosti je bio zasigurno pozdravljen i doveo je do mogunosti da se pokrene ideja kao to su kritike sigurnosne studije. Mnogi problemi koji su okupirali konferenciju i knjigu bili su artikulirani prije kraja Hladnog rata, ali takav povijesni kontekst uinio ih je nemoguim za provoenje. Kritike sigurnosne studije bio je pojam koji je bio spreman za recepciju u trenutku u kojem je spomenut. Sada, s dogaajima od 11. rujna 2001., sigurnost je ponovo dobila na svojoj urgentnosti. U kontekstu rata protiv terorizma, ratova u Afganistanu i Iraku, godinji dodaci na antiteroristiko zakonodavstvo, reorganizacija vlade kako bi se omoguila nacionalna sigurnost, te prie o brutalnim praksama nevjerojatno izvoenim, sigurnosnim studijama nikad nije bilo bolje. (Samo ova misao trebala bi nas prisiliti da zastanemo, budui da priznajemo blisku povezanost sigurnosnih studija s tako ekstravagantnim nasiljem i povredom ljudskih prava i osoba.) Koje je stanje pojma kritike sigurnosne studije u ovom sadanjem kontekstu? ini se da brojna crkva ide prema institucionalizaciji. Sada postoje kolegiji na sveuilitima o kritikim sigurnosnim studijama, i odsjeci koji se reklamiraju traei strunjake za ovo podruje. Kao to znate iz itanja ovog poglavlja, udbenici ukljuuju kritike sigurnosne studije u svoje popise pristupa. Moda zbog toga, sljedbenici znaka bundeve se jo uvijek prepiru s onima koji prate znak cipele, a posebno s onima koji dre

svoje cipele i skakuu na jednoj nozi. Ulozi su u ovom kontekstu vii: poslovi su na kocki, kao i autorstva poglavlja. Unato svemu, u vremenima u kojima je sigurnost tako bitna, a neke prakse sigurnosti tako zabrinjavajue onima posveenima slobodi i pravdi- etosu demokracije- sigurnosne studije zahtijevaju etos kritike, ak i uz priznanje da ne omoguuje odredite koje na kraju moemo dostii.

? PITANJA ? Da moete postati istraiva kritike sigurnosti, koji biste znak sliedili i zato? Zato su Krause i Williams ciljali na stvaranje brojne crkve Kritikih sigurnosnih studija? Koje su prednosti i nedostaci takve koncepcije? Koga ona favorizira, a koga marginalizira? Kritike sigurnosne studije izloile su se kritici zbog iskljuivanja feministikih pristupa sigurnosti i pitanja koja se openitije odnose na rod. to mislite zato je to tako i zato se ne moe bez toga? Koja su razliita razumijevanja pojma kritiko koja se mogu pronai u literaturi o kritikim sigurnosnim studijama? Koje smatrate najuvjerljivijim? Bi li se pojam kritike sigurnosne studije trebao odnositi na Kopenhaku kolu? Mislite li da rat protiv terorizma ini tvrdnje Kritikih sigurnosnih studija vie ili manje uvjerljivima? Velka kola sugerira da bi kritike sigurnosne studije trebale biti voene kritikom teorijom, to je teorija razvijena u Frankfurtskoj koli. Ova sugestija ima intuitivnog smisla; slaete li se s tim? Koja je razlika izmeu konstruktivizma i poststrukturalizma u sigurnosnim studijama? ine li one razliku? Pruaju li etos kritike i etos demokracije dovoljno vodstvo za progresivnu politiku sigurnosti u suvremenom svijetu?

Kako se provoenje parcijalne povijesti izraza razlikuje od ostalih naina prezentiranja pristupa sigurnosnim studijama? Koja je razlika? DALJNJE ITANJE Stvaranje sigurnosti Krause, Keith i Williams, Michael C. (1997.) , Critical Security Studies: Concepts and Cases, Minneaplois: University of Minnesota Press. Ovo dopunjeno izdanje lansiralo je izraz kritike sigurnosne studije te je i dalje standardna referenca. Weldes, Jutta; Laffey, Mark; Gusterson, Hugh i Duvall, Raymond (ur.) (1999.), Cultures of Insecurity: States, Communities, and the Production of Danger, Minneappolis: Univesity of Minnesota Press. Zbog toga to ne spada u potpunosti u konstruktivistiku paradigmu, Kulturenesigurnosti predstavljaju najbolju kolekciju eseja o kritikim sigurnosnim studijama, zajedno s nekoliko drugih pristupa. Krause Keith (1998.), Critical Theory and Security Studies: The Research Programme of Critical Security Studies, Cooperation and Conflict 33/3: 298333 U ovom lanku, Krause daje koristan pregled iroke crkve kritikih sigurnosnih studija i literature na koju se pristup moe odnositi. Kopenhaka kola Buzan, Barry (1991a,), People, States and Fear: An Agenda for International Security Studies in the Post- Cold War Era, 2nd edn, Boulder, CO: Lynne Rienner. Buzamov rad bio je vana preteakritikim sigurnosnim studijama, te slui kao jedna od dva kraja koja zajedno ine Kopenhaku kolu. Buzan, Barry; Waever Ole i de Wilde, Jaap (1998), Securit: A new framework for analysis, Boulder, CO: Lynne Rienner. Sigurnost je najrazraenija tvrdnja pristupa Kopenhake kole i jasno ga razlikuje od kritikih sigurnosnih studija. Hansen, Lene (2000), The Little Mermaid's Silent Security Dilemma and the Abscence of Gender in the Copnhagen School, Millenium 29/2: 285- 306. Hansen nudi vrlo vanu kritiku o pomanjkanju brige o rodu u Kopenhakoj koli, a koja bi se lako mogla primijeniti mnogo globalnije na veinu kritikih sigurnosnih studija. Velka kola Booth, Ken (ur.) (2005), Critical Security Studies and Critical Theory, Boulder, CO: Lynne Rienner. Ova zbirka oznaava najjasniju tvrdnju Velke kole kritikih

sigurnosnih studija, koje argumentiraju u prilog specifine kritike sigurnosne teorije, radije nego za brojnu crkvu. Jones, Richard Wyn (1999), Security, Strategy and Critical Theory, Boulder, CO: Lynne Rienner. Jonesova knjiga je do sada najvie filozofski elaborirana tvrdnja Velke kole. Poststrukturalizam i sigurnost Klein, Bradley (1994.), Strategic Studies and World Order, Cambridge: Cambridge University Press. Kleinova knjiga je jedna od prvih koje e koristiti poststrukturalnu filozofiju u razmiljanju o podrujima konvencionalnih sigurnosnih studija, a posebno u politici prouavanja same sigurnosti. Campbell, David (1998a), Writing security: United States Foreign Policy and the policy of identity, Minneappolis: University of Minnesota Press. Campbellova prva knjiga je kamen temeljac gotovo sve poststrukturalne literature o sigurnosnim studijama. Epilog drugom izdanju nudi veoma koristan prikaz razlikovanja poststrukturalnih meunarodnih odnosa i konstruktivizma. Campbell, David (1998b), National Deconstruction: Violence, identity and justice in Bosnia, Minneappolis: University of Minnesota Press. ne moe mjeriti s faizmom. Gusterson, Hugh (1998), Nuclear Rites:A weapons laboratory at the end of the Cold War, Berkely: University of California Press. VANE WEB STRANICE Odgovornost za zatitu: izvjee Meunarodne komisije o intervenciji i suverenosti drave uvelo je naziv odgovornost za promjene. Odjel za ljudsku sigurnost kanadskog Ministarstva vanjskih poslova odrava stranicu posveenu promociji ove ideje http://www.iciss.ca/menu-en.asp Virtual-Security.net je portal za nova istraivanja koji prepoznaje da studija sigurnosti, rata, medija, mira i politike mora biti redizajnirana kako bi se suoila s izazovima koje je postavila naa globalno- tehnoloko- znanstvena civilizacija 21. stoljea. http://www.virtual-security.net U Nacionalnoj rekonstrukciji Campbell odgovara na standardne kritike poststrukturalizma koji ne se

Projekt Sloboda i sigurnost: stranica posveena razliitim traenjima projekata u presjeku sigurnosti i slobode u svijetu karakteriziranom globalnim ratom protiv terorizma. http://www.libretysecurity.org

Projekt informacijske tehnologije, rata i mira: online portal o projektu koji istrauje odnose informacijske tehnologije, suvremenih medija i globalne sigurnosti. http://www.watsoninstitute.org/infopeace/index2.cfm