Braco KOVAEVI

ELEMENTI SOCIOLOGIJE ELEMENTI SOCIOLOGIJE

Braco KOVAEVI Izdava: PRAVNI FAKULTET, Centar za publikacije Banja Luka Za izdavaa: Dr Milorad ivanovi Recenzent: Dr Rajko Kulji ISBN 99938-675-9-4

DR BRACO KOVAEVI

ELEMENTI SOCIOLOGIJE
Pravni fakultet-Centar za publikacije Banjaluka, 2005.

SADRAJ
Predgovor

I.

SOCIOLOGIJA
1. OVJEK Ljudska priroda Svojstva ljudskog bia Protivrjenosti ovjekova bia 2. LINOST Drutvo, kultura, linost Socijalizacija i linost ta je linost

Linost: uloga nasljea i sredine Bazina linost Lina istorija pojedinca Tipovi linosti Introvertna i ekstrovertna linost Integrativna i dezintegrativna linost Tradicionalna, samostalna i nesamostalna linost Autentina i neautentina linost Ostali tipovi linosti Kompleks crta linosti Teorije linosti 3. KONFLIKTNA LINOST 1. KONFLIKTI Konflikti i njihovi uzroci Konflikti motiva Konflikti uloga

2. FRUSTRACIJE
Konflikti, frustracije i frustracione prepreke Prepreke i naini ponaanja linosti Podruja ispoljavanja frustracija Reagovanja na frustracije Dobre i loe posljedice frustracije Naini odbrane linosti 4. DRUTVO 1. Drutvo i drutveni razvoj Ljudsko drutvo i ivotinjske grupe Drutvene pojave, procesi i odnosi Svakodnevni ivot, drutveno djelovanje i drutvene interakcije Drutveno komuniciranje Drutvena pokretljivost i drutveni razvoj 2. Drutvena promjena 3. Drutvena struktura Drutveni poloaji Drutvene uloge Drutvene organizacije i drutvene institucije Drutvene grupe 4. Drutvena slojevitost i drutvene nejednakosti Bioloke i drutvene nejednakosti Gledita o nejednakostima 5. Klase i nejednakosti ta su klase Klasne oznake i svojstva 6. Drutvo i socijalno otuenje ta je otuenje Uzroci otuenja Oblici otuenja 5. MALE GRUPE 1. Male grupe i vrste malih grupa 2. Dijade, trijade i vrnjake grupe 3. Radne, proizvodne i profesionalne grupe 4. Brak ta je brak

Poligamni i monogamni brak Ciljevi braka Otuenje u braku Muev i enin brak Nehumani oblici braka 5. Porodica Univerzalnost porodice Znaaj porodice Uloga i funkcije porodice Teorijska gledita o porodici Nuklearna porodica Promjene u savremenoj porodici Vrste porodice Alternativna porodica 6. DRUTVENI POKRETI 1. Drutveni pokreti i partije 2. Nastanak drutvenih pokreta 3. Vrste drutvenih pokreta 4. Novi drutveni pokreti Stari i novi drutveni pokreti Razlozi nastanka novih pokreta Vrste novih drutvenih pokreta Svojstva i karakteristike novih pokreta Djelovanje pokreta 5. Nova ljevica Razlozi nastanka Heterogenost pokreta Studentnski rebelizam Kontrakulturna ikonografija 6. Neoliberalizam, neokonzervativizam i nova desnica Neoliberalizam Neokonzervativizam Nova desnica 7. Ostali novi drutveni pokreti Ekoloki pokret Antinuklearni i mirovni pokret Feministiki pokret Pokreti za etnika pitanja Neokonzervativni duhovni pokreti Religijski pokreti 7. POLITIKE PARTIJE ta su partije Nastanak partija Funkcije politikih partija Organizaciona struktura Vrste politikih partija Kritika politikih partija 8. INTERESNE GRUPE I GRUPE ZA PRITISAK ta su interesne grupe i grupe za pritisak Vrste interesnih grupa i grupa za pritisak Funkcije i efikasnost djelovanja 9. DRAVA, TOTALITARNA I NEOTOTALITARNA

1. DRAVA Nastanak drave Drava i preddravne zajednice Drava i birokratija Drava i druge drutvene grupe Proirena drava Oblici dravne organizacije Drava i vlast Vlast i uticaj Elementi konstituisanja vlasti Vlast i politiki legitimitet 2. TOTALITARNA DRAVA ta je totalitarizam Tehnoloka dimenzija totalitarizma Politika dimenzija totalitarizma Totalitarne drave Staljinizam Socijalizam Faizam Nacizam 3. GLOBALIZAM I NEOTOTALITARNA DRAVA Novi svjetski poredak i nadnacionalna drava OUN kao organizacija novog svjetskog poretka Suverenost, pravo na samoopredjeljenje i meunarodni poredak Ljudska prava i semantika imperijalnog osvajanja 10. KULTURA, MASOVNA KULTURA I KONTRAKULTURA Civilizacija i kultura Civilizacija Kultura Masovna kultura i kontrakultura Masovna kultura i potkultura Kontrakultura 11. POLITIKA ta je politika Politika: tradicionalno i moderno shvatanje Politiki konflikti Politiki simboli Politiki mitovi Politiko otuenje 12. POLITIKA KULTURA I POLITIKA SOCIJALIZACIJA Politika kultura Pojam i vrste politike kulture Karakteristike politike kulture Politika socijalizacija 13. IDEOLOGIJA ta je ideologija Strukturalni elementi i funkcije ideologije 14. MO ta je mo Shvatanja moi Funkcionalistiko shvatanje Marksistiko shvatanje

Elitistiko shvatanje Pluralistiko shvatanje Porijeklo i vrste moi Porijeklo moi Vrste moi Struktura i funkcije moi Struktura moi Funkcije moi Izvori i ograniavanje moi

II. SOCIOLOGIJA PRAVA

1. O SOCIOLOGIJI PRAVA Pravna sociologija i sociologija prava Sociologija prava i druge nauke 2. DRUTVENE NORME Struktura i vrste drutvenih normi Drutvene vrijednosti i norme Moral i drutvene norme Obiaji i drutvene normi 3. DEVIJACIJE I DRUTVENE NORME Devijacije Devijacije i devijantno ponaanje Gomile i devijantno ponaanje Sport i devijantno ponaanje Religija i devijantno ponaanje Vrste devijacija Gledita o devijacijama Biologistiko gledite Psiholoko-psihoanalitiko gledite Socioloko gledite Spreavanje devijacija Prestupniko ponaanje Socijalna patologija i prestupniko ponaanje Pojavni oblici Kriminalitet Ubistvo i samoubistvo Prostitucija Kocka Alkoholizam Narkomanija Skitnienje i prosjaenje Povlaenje i buntovnitvo Psihopatoloko ponaanje Zdravo i bolesno Vrste bolesti Uzroci duevnih poremeaja Antipsihijatrija

4. PRAVO I SOCIJALNA KONTROLA

Pravo Porijeklo prava

Odakle pravne norme Pravne i moralne norme Drutvena uloga prava Pravna drava Pravo i pravna drava Demokratija i pluralizam Civilno drutvo Javnost i javno mnjenje Ljudska prava i slobode Participativna politika kultura

PREDGOVOR
Kao to je poznato, mnogima je sociologija kao najoptija nauka o drutvu apstraktna, nerazumljiva i nejasna pa, zato i dosadna. ak i onima koji je predaju i izlau njene sadraje, kategorije i pojmove. Ali, stvar sa sociologijom stoji sasvim drugaije. Kao i svako saznanje, tako i njeno ne predstavlja nekakav notes unaprijed i za svagda datih i gotovih injenica. Ona nam samo objanjava to to smo i kakav nam je lini i drutveni ivot, kakvi su nai odnosi i zato smo takvi kakvi jesmo. Sociologija je opta ili najoptija nauka o drutvu; nastala je relativno kasno, polovinom XIX vijeka. Bavi se objanjavanjem sloenih individualnih i drutvenih pojava, i u tom postupku moe nam i pomoi. Da je to tako, vidjeemo ve iz narednih primjera koji e nam ukazati na samu prirodu sociologije kao nauke. "Zato ste doli na fakultet? Da, zato ba? Ili: zato se ljudi obrazuju ili koluju? Zato idu u kolu i na fakultete, strune i profesionalne kurseve?" Upravo su to pitanja na koja Vi, kao i svako od nas moe slino, razliito, pa i isto odgovoriti. I svaki bi od tih linih odnosno pojedinanih odgovora, linih miljenja i stavova, po svojoj prirodi bili i socioloki odreeni. Ono to bismo na prethodno postavljeno pitanje lino odgovorili, istovremeno bi u odreenoj mjeri bili i "socioloki odgovori", odnosno imali bi odreenu socioloku nijansu, dimenziju, "boju", interpretaciju i objanjenje. A, zato je to tako? O emu god bismo razgovarali lino ili privatno, mogli bismo rei da bi taj razgovor bio drutveno odreen, "drutveno determinisan" pa, prema tome, i socioloki odreen. Jer, sociologija jeste opta nauka o drutvu, ali nauka koja ne objanjava samo ono to je drutveno, nego i ono to je pojedinano i lino znaajno. A ono to je znaajno i odreeno ivotom u drutvu, znaajno je i za nauku o drutvu sociologiju. Kada bismo na prethodno postavljeno pitanje dobili odgovore, onda bismo individualne motive i razloge dovodili u vezu sa drutvenim pretpostavkama tih odgovora, odnosno dovodili bismo ih u vezu sa pojedinanim i individualnim motivima, eljama i interesima. Kao nauka o drutvu, i najoptija nauka o drutvu, sociologija nam objanjava i daje nam znanja o nama samima i drugim ljudima, o drutvu u kojem ivimo, kao i o drugim drutvima. Njeno saznanje je potpuno suprotno "zdravorazumskom saznanju", jer u objanjenju drutvenih pojava, sociologija odbacuje "zdravorazumski pristup" nastojei da tom objanjenju da univerzalno nauno znaenje, a ne ono to je karakteristino samo za neko drutvo i njegove pripadnike u nekom drutveno-istorijskom trenutku. Sociologija nam objanjava zato je neto to je sasvim razumljivo pripadniku nekog drutva, istovremeno nerazumljivo pripadniku nekog drugog drutva. Sociologija nam, na primjer, objanjava zato u nekim zajednicama mukarci nose suknje, a u drugim ne, ili zato oni u nekim zajednicama nose minue, a u nekim ne. Ili, zato je u nekim drutvima i kulturama obiaj da se naklonost i privrenost djeci manifestuje u obliku milovanja po kosi, a u nekim to nije. Ili, zato su u nekim zajednicama i drutvima privlane debele ene, a u drugim mrave, ili zato se tokom vremena vrijednosni i emocionalni odnos prema izgledu ene mijenja u jednom te istom drutvu. Ili,

zato u nekim drutvima ljudi jedu meso neke ivotinje, dok je to isto meso zabranjeno da se koristi u ishrani u drugim drutvenim zajednicama i kulturama. Ili, zato je neto sveto u nekoj kulturi, a u drugoj nije. Ili, zato je in sahrane u nekim kulturama popraen horskim ili pojedinanim pjevanjem, a u drugim nije. Ili... I tako dalje. Mogli bismo doslovno postaviti na hiljade pitanja i ukazati na hiljade primjera. A to, drugim rijeima znai da nam sociologija objanjava relativnost obiaja, o emu, eto, govori i naredni primjer. Naime, jedan francuski antropolog je primijetio obiaj plemena da na grobove umrlih stavljaju posudu sa riom. Iznenaen, zapitao je vodia: "Vi, dakle, vjerujete da ljudi i nakon smrti jedu?" Zbunjen takvim pitanjem, vodi je postavio protivpitanje koje se odnosilo na evropski i francuski obiaj noenja cvijea na grobove umrlih: "A vi vjerujete da ljudi i nakon smrti uivaju u mirisu cvijea?" Naravno, obiaji su razliiti od drutva do drutva, od jedne zajednice do druge, ali su i razliiti i u hronolokom smislu u odnosu na jedno te isto drutvo. S jedne strane, sociologija ukazuje na relativnost obiaja, odnosno ukazuje na postojanje razliitih obiaja kod naroda a, s druge strane, ona ukazuje na univerzalnost obiaja, odnosno na to da je Obiaj neto to je karakteristino za svaku drutvenu zajednicu. Ne postoji drutvena zajednica koja nema svoja shvatanja i obiaje: ona ih stvara, oblikuje i mijenja. Obiaji su dio svakodnevne normativne kulture i svijesti ljudi i zato su za sociologiju znaajni. Kao to su znaajni i za pojedince koji ih se, u manjoj ili veoj mjeri, moraju pridravati. I od njih se oekuje da ih se pridravaju. Naravno, ima i drugih primjera. Pa, sav ivot je prepun primjera koji u sebi nose bitno socioloko znaenje. A nauiti socioloki misliti znai stei irinu pogleda. Tako upravo vidimo da razmiljajui o svakodnevnim pitanjima, mi zapravo i socioloki odgovaramo. A o tome emo itati i u ovom udbeniku. Meutim, sociologija je relativno mlaa nauka, nastala dosta kasno, polovinom XIX vijeka, ali nauka koja svoje duhovne i teorijske pretpostavke nasljeuje iz davne prolosti. Ovaj udbenik predstavlja tematske cjeline sociologije kao nauke o drutvu, kao nastavnog predmeta koji se izuava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banja Luci. Namijenjen je prije svega studentima tzv. drutvenih i humanistikih nauka, ali ga po potrebi mogu koristiti i studenti prirodnonaunih i tehnikih fakulteta, nauna javnost, kao i svi zainteresovani. Prvenstveno ima namjenu da studente, kritiku, naunu, intelektualnu i zainteresovanu drutvenu javnost upozna sa znaajnim kategorijama, pojmovima i temama sociologije kao opte nauke o ovjeku i drutvu.

I SOCIOLOGIJA
1. OVJEK
_______________________________________________________________________________________ Ljudska priroda Svojstva ljudskog bia Protivrjenosti ovjekova bia _______________________________________________________________________________________

''Ko je taj ko moe da mi kae ko sam ja? pitanje je koje je postavio ekspirov Kralj Lir. Ali, ovo je pitanje koje sam mogao da postavim ja, kao to ste ga za sebe mogli postaviti i Vi. Ipak, postavio ga je ekspir ne samo za sebe, nego i za sve nas.

Ljudska priroda
Pitanje kralja Lira odnosi se na bit ljudske prirode, na sutinu ovjekovog bia i kao takvo ono je u literaturi stvorilo nekoliko gledita koja pokuavaju da daju odgovore na njega: ovjek je igraka sudbine: u tom smislu se ovjek posmatra kao pasivni instrument djelovanja natprirodnih sila, duhova i bogova, koje postoje izvan njega i koje njim upravljaju; sudbina je pokreta njegovih aktivnosti i njegovog ponaanja; ovjek je racionalni gospodar svoje situacije, te da su njegovi motivi, elje, nagoni i ponaanje njegovi, a ne proizvod djelovanja natprirodnih sila: on je taj koji misli, odluuje i djeluje; ovjek-maina: ovjek je sloenija maina od bilo koje maine, ali se ipak njegovo ponaanje objanjava ''pritiskom na dugme'', odnosno uticajem fizike energije, odnosno stimulansa, na receptore nervnog sistema i na njegovo ponaanje; ovjek-ivotinja: ovjek se ne razlikuje puno od ivotinja jer i on ima svoje nagone i instinkte koji utiu na njegovo ponaanje; proizvod drutva odnosno kulture u kojoj se nalazi i u kojoj se razvija; nesvjesno bie:ovjek nije svjestan motiva svog ponaanja. Tako se pokazuje da postoje razliita gledita o ljudskoj prirodi i ljudskom ponaanju, ali treba napomenuti da ovjek nije samo bioloko, ve i drutveno bie, odnosno bie kulture.

Svojstva ljudskog bia

ovjek je bioloko, prirodno, tjelesno-organsko bie. ovjek je prirodno bie, djelo prirode i u duhovnom i u materijalnom pogledu; ovjek je tjelesno, trpno i nagonsko bie; on je bioloko bie odreeno djelovanjem prirodnih zakona. Dakle, ovjek je bie prirodne stvarnosti, a stvarnost bez njega nije nita, ona je neosmiljena i nekultivisana; samo ovjek daje stvarnosti odreeni smisao, svrhu i znaaj, oblik i izgled. Kao tjelesno-organsko bie, kao bioloko i prirodno, ovjekovo bie je sastavljeno od organa, organskih funkcija i materije u cjelini. Organi ine ivi organizam koji ima svoju funkciju: funkcije organizma odravaju miini, nervni, krvni i kotani sistem. ovjek jeste prirodno bie (materijalno, nagonsko bie), ali treba napomenuti da je on ljudsko prirodno bie, odnosno istorijsko prirodno bie, drutveno-istorijsko bie, bie koje se u istorijskom procesu ostvaruje i samoostvaruje. ovjek je i psihiko bie. Njegov nervni sistem i mozak su znatno razvijeniji nego kod ivotinjskih vrsta, a pomou njih razvija se psiha (svjesno opaanje, pamenje, predstavljanje, miljenje). Kao psihiko bie, ovjek ima bitne funkcije saznanja, osjeanja i miljenja: ovjek je bie svijesti, odnosno svjesno bie. Odnos ivotinje prema svijetu je nagonski i odreen je nivoom vrste kojoj pripada. ovjekov odnos prema svijetu je svjesni i svrsishodni; druga iva bia rade po nudi, a ovjek i kada je osloboen od nje, ovjek bira, jer je nunost manja, a svrsishodnost vea; ivotinja proizvodi nagonski, a ovjek svjesno jer ciljeve unaprijed postavlja, i istinski proizvodi kada je osloboen od nude, odnosno prinude. Kada ne misli da li porodica ima to da jede, ovjek moe da istinski proizvodi (stvara); kada student nema para da obezbijedi svoju egzistenciju, on teko moe da se istinski posveti svome radu (studiranju, uenju) jer ga egzistencijalna prinuda onemoguava da se istinski potvrdi kao proizvoa (student koji ui). ovjek je bie rada, praktino i svjesno bie; on je bie svijesti: ovjek je "homo sapiens" ("svjesno bie"); ovjek je "zoon politikon" ("drutveno bie", odnosno "svjesno drutveno bie");

 ovjek je "animal symbalicum" ("simboliko bie"); ovjek je bitno bie kulture ba zato to je svjesno proizvodno i simboliko bie. ovjek je i simboliko bie. Jer, kada izgovorimo rijei kao to su: "zastava", "himna" , "krst", "srp i eki" - mi , zapravo, znamo da ove rijei predstavljaju odreene simbole i da oni imaju odreeno simboliko znaenje.Posmatrano kao socijalni fenomen, ponaanje ljudskih bia nije samo reaktivni in (koji nastaje kao posljedica uticaja odreenih stimulansa), nego je i simboliki in: ljudsko ponaanje je i simboliki interakcija. Upravo zato to ovjek nekim dogaajima, pojavama i datumima iz svog ivota ili iz ivota svoje zajednice u kojoj ivi, pridaje bitno simboliko znaenje, postavlja se pitanje: to je simbol i kakva je njegova uloga u ovjekovom ivotu? Prije svega, treba rei da je simbol odreeni znak, ali ne bilo kakav, nego poseban znak, tj. znak sa posebnim znaenjem. Sam po sebi, znak je reprezent neega u neposrednom asocijativnom pogledu (kao to je to, na primjer, saobraajni znak koji se asocijativno odnosi na neku instituciju, pravac kretanja, ili neto slino). Simbol je reprezent neega ne samo u neposrednom asocijativnom nego i u psiholokom smislu: tek sada u simbolikom postupku oznaavanja uestvuju sloeni psihiki i procesi i jedino karakteristini za ovjeka. U tom smislu moemo rei da ivotinje mogu da znaju za znakove i u odreenoj mjeri se uslovno mogu odnositi prema njihovom znaenju (mada ne razumiju sam smisao znaenja kao, recimo, pas, ovca ili maka kojima gospodar daje hranu ili ih tjera); ivotinje ne znaju za simbole. ivotinje ne znaju za simbole, niti za njihovo znaenje. One mogu da uoe neki predmet ili znak i da naue da se prema njima na odreen nain i ponaaju (npr. kao i dreseri pasa, slonova, medvjeda, delfina i slino). Ali, ivotinje ne mogu da shvate smisao ili znaenje neke radnje; one ne mogu da shvate simboliko znaenje neke radnje ili nekog predmeta. To moe samo ovjek, jer ovjek je - svjesno i simboliko bie. Kao svjesno bie ovjek je simboliko bie. Upravo, zato to je svjesno, simboliko bie, ovjek se bitno razlikuje od ivotinja. Na ovu injenicu upozorava antropologija istiui da ljudsko ponaanje nastaje upotrebom simbola, te da su simboli preobrazili nae antropoidne pretke u ljude, a I da je sva civilizacija nastala i odrala se jedino upotrebom simbola. I sama kultura je nastala kad je nastao ovjek koji moe da govori i da upotrebljava simbole. ovjek je bie jezika, a jezik i nije nita drugo do vrsta duhovne tvorevine preko koje se odvija proces komunikativnog i simbolikog optenja. U tom smislu se jezik i definie kao "sistem fonetskih simbola" preko kojih se izraavaju misli i osjeanja. Jeziki simboli su proizvodi glasovnog ponaanja koji su povezani uz larinx viih sisara. Jezik je veoma mono sredstvo u odnosima izmeu ljudi. Jezik i govor ne predstavljaju skup nebitnih fonetskih simbola, nego jednu "stvarnost" kojoj mi dajemo emocionalno, saznajno i drugo znaenje. Ako za nekoga kaemo da je "dobar" ili "lo", da je "rasista" ili "demokrata", "crnac" ili "bijelac", da je "glup", "lud", "ruan", "neobrazovan" i slino, mi zapravo koristimo jezike "etikete" kojima nekoga ili neto oznaavamo, prihvatamo ili ne prihvatamo, i prema emu se distanciramo ili ne. Ono to ovjeka posebno karakterie kao komunikativno i simboliko bie je - uenje. Uenje je osnovni psihiki proces u kojem se zbiva proces socijalizacije, a jezik (govor) glavno sredstvo socijalizacije. Odreena vrsta socijalizacije i komunikacije postoji i kod ivotinja; ona je kod ivotinja "subjektivna" jer njome izraavaju svoja subjektivna stanja i ne mogu opisivati predmete. Eksperimenti sa impanzama su pokazali da su njihove motorike aktivnosti nadmaile motorike aktivnosti djeteta, ali i da apstraktna komunikacija nedostaje. Dakle, ivotinje ne mogu da "govore", jer izmeu govora i miljenja nema neposredne veze. ivotinje su misaono ograniene i nisu u stanju da znak pretvore u apstraktan model - ideju. Zato one nisu u stanju da razvijaju, umnoavaju ili obogauju svoj rjenik. ivotinje nisu u stanju da izraavaju apstraktne modele I zato je govor ipak bitno ovjekovo svojstvo. Kao svjesno bie, ovjek je i moralno i vrijednosno bie. ovjekova djelatnost je vrijednosno svjesna i smisaona aktivnost. Ne postoji drutvo u kojem izostaje odreena hijerarhija ciljeva, ideala i uopte vrijednosti prema kojima pojedinci i drutvene grupe usmjeravaju svoja shvatanja, miljenja, stavove, osjeanja i djelovanja. Bez vrijednosti ljudi ne bi mogli ivjeti, a ni drutvo se ne bi moglo razvijati. I ovjek, njegova kultura i drutvo se mogu objanjavati jedino tako to e se dovoditi u vezu sa sistemom vrijednosti i vrijednosnim orijentacijama. Ono to je karakteristino za ovjekovo autonomno i ljudsko bie jeste to da on nastoji da stalno razvija nove mogunosti svoje sopstvene egzistencije, da razvija nove vrijednosti i

autonomne oblike ivota. Ali, u klasnom i antagonizovanom drutvu ovjek egzistira kao otueno bie sa svojim otuenim vrijednostima. U samoj svojoj sutini, ovjek je praktiko bie, bie rada, odnosno generiko bie. ovjek je praktiko bie, odnosno proizvodno bie (zato to proizvodi predmetni svijet) i samoproizvodno bie (jer proizvodi sebe, svoje potrebe i sam svoj ivot). Kao praktiko bie, ovjek je zapravo bie rada. Izmeu ovjeka i ivotinja postoji bitna i kvalitativna razlika. Evolucioni proces istovremeno je predstavljao i psihiki proces koji je, recimo, kod majmuna: ovjekovih predaka, doveo do visokog psihikog razvoja. Uspravan hod, razvoj ruku, pojava rada, pravljenje orua za rad, pretvaranje stada u drutvo, a neartikulisanih krikova u govoru i komunikaciji, predstavljali su temeljnu razliku u odnosu na ivotinjski svijet. S procesom rada razvijali su se govor i oblici simbolike komunikacije koji su omoguili prenoenje znanja i iskustva bitnih za ovjekov razvoj koji je sada postao kvalitativno razliit u odnosu na ivotinjski. Kao praktiko i radno bie, ovjek je generiko bie, odnosno bie svoje vrste. ovjek je individualno bie. Individualnost se oituje u fizikom, tjelesnom, organskom, fiziolokom, personalnom, psihikom i duhovnom smislu. ovjek je individualno bie, odnosno bie pojedinane egzistencije: ovjek se kao individua raa, ivi i umire. Ne postoje identina ljudska bia niti u fizikom, niti u psihikom, duhovnom ili bilo kojem smislu rijei. ovjek postaje linou s obzirom na injenicu da je svjesno, slobodno-djelatno i vrijednosno-svjesno bie. Linost je svjesni subjekat. ovjek je bie svoje vrste, odnosno drutveno bie. On je bie svoje, specifine, ljudske zajednice, odnosno bie koje ivi u ljudskoj zajednici, tj. u drutvu, bie koje nastaje kao rezultat drutvene djelatnosti ljudi, njihove svijesti, jezika, govora i komunikacije. Kao to ree jedan teoretiar, kao to samo drutvo proizvodi ovjeka, tako i on proizvodi drutvo''. Kako ovo moemo objasniti? Vrlo jednostavno, tako to emo rei da: drutvenost nije nita drugo do ovjekovo postojanje za drugoga i postojanje drugoga za njega; u drutvu ovjek potvruje sebe i preko drutva postoji i za drugog ovjeka; ovjek se formira kroz drugog ovjeka (komunicirajui putem jezika, kulture, razvoja proizvodnih snaga, nauke tehnologije i slino); proizvodei sebe ovjek proizvodi i drugog ovjeka i druge ljude; on proizvodi druge i drugi ga imaju za predmet kao svoje drugo bie; sa drugim (makar ne i u neposrednom obliku zajednikog ivota) ovjek ispoljava i potvruje drutveni ivot. ovjek je bie potreba. I to, bioloko-fiziolokih potreba (hrane, vode, pia, seksa, sna, odmora), kulturnih i drutvenih potreba (obrazovanja, pozorita, muzike, filma, televizije, sporta), kao i emocionalnih i psiholokih potreba (da bude vien, da bude ''neko i neto'', priznat i cijenjen, sluan, voljen i seksualno zadovoljan). ovjekove potrebe su individualne, jer ih ljudi individualno zadovoljavaju, ali i drutvene , jer se zadovoljavaju u drutvu u kojem individue ive. Potrebe, recimo, za individualnim bavljenjem nekim sportom mogu se ostvariti u potpunosti ukoliko drutvo raspolae neophodnim pretpostavkama (sportski objekti, oprema, sportska infrastruktura, i slino) koje omoguavaju kvalitetno zadovoljavanje tih potreba. ovjek je zavisno bie zato to ne moe zadovoljiti svoje potrebe bez prirodnih i drutvenih uslova, tj. bez koritenja prirodne i drutvene stvarnosti, kao i bez drugih ljudi. Nezadovoljavanje potreba dovodi do frustracija, nervoza i psihoza. ovjek je razvojno bie. Odnosno, ovjek je promjenljivo bie; on je promjenljivo bie i kao individua (raa, raste, razvija se i umire te u tim procesima ovjek se mijenja i u fiziolokom, psiholokom i duhovnom smislu), ali je promjenljivo bie i kao ljudska vrsta (stalno se mijenja i u fizikom, i u kulturnopolitikom, i socijalnom pogledu). Ove promjene ovjeka kao individualnog i drutvenog bia vezane su za nain proizvodnje, kao i za promjene drutvene svijesti i kulture. Prema tome, ovjek je procesualno, razvojno bie. ovjek je dijaloko bie. Ljudsko nije neposredno dato, ono se uvijek stvara i razvija u odnosu prema drugim ljudima. Komunikacija je konstitutivna dimenzija ljudskog bia. Linost je rezultat individualnog razvitka onih generikih sposobnosti i osobina koje ovjek kao vrsta posjeduje i u drutvu razvija. I, konano, iz ovoga do sada reenog jasno proizlazi da je ovjek bie stvarnosti: prirodne stvarnosti i drutvene stvarnosti: prirodne stvarnosti, jer je kao prirodno detrminisano, tj. odreeno bie ovjek odreen uticajem prirodnih zakona: on je prirodno, tjelesno, organsko bie; nagonsko bie; bie koje je podlono uticaju djelovanja prirodnih zakona, raanja, razvoja i nestanka, tj. ivota

10

i smrti, bie koje je odreeno uticajem prirode i prirodom kao osnovom zadovoljavanja ivotnih potreba za hranom, piem, i slino; i drutvene stvarnosti, jer je i drutveno determinisano bie, tj. bie koje je odreeno uticajem drutva i drutvenih odnosa, kulture, vrijednosti i normi. ovjek je ogranieno, konano, odnosno bie smrti. ovjek jeste neogranieno bie u svojim drutvenim moima, ali je individualno ogranieno bie. ovjek je konano i smrtno bie; on je bie smrti. U mnogo emu je ovjek moan, ali je, ipak, pred smru nemoan. Pa, ni njegova mona nauka niti tehnika ne mogu da mu obezbijede besmrtnost.

Protivrijenosti ovjekovog bia

ovjek je i protivrijeno bie, a najznaajnije protivrijenosti njegovog bia su slijedee: ovjek je bie individualno-drutvenih protivrijenosti ili dvojnosti. Sasvim nam je jasno da se individualnost ovjekovog bia sastoji u ontikoj izdvojenosti svakog ovjeka, u integritetu ovjekovog bia, i pojedinanosti njegovog bia i njegove egzistencije, u individualnim, linim odlikama ovjeka (tjelesno-duhovnim, karakternim, i drugim). Drutvenost ovjekovog bia sastoji se u povezanosti individua s drugim individuama, povezanosti individua sa drutvenom stvarnou, radom, kulturom, drutvenim tvorevinama i vrijednostima. Meutim, postoji dualitet ili protivrijenost izmeu individualiteta individualnih bia i drutvene stvarnosti koja eli da konformistiki ujednai individue stvarajui njihovu drutvenost. Ljudi e uvijek ivjeti kao individualna bia, ali e drutvena realnost nastojati da individue pretvori u drutvena bia, da ih konformira i integrie u postojee drutvo i njegovu kulturu. Sukob e se javljati kao posljedica ovog dualiteta. To je onaj sukob izmeu tzv. '' individualnog karaktera'' i ''drutvenog karaktera''. Na primjer, ljudi imaju svoje stavove o odreenim drutvenim pojavama, pojedinanim ili institucionalnim nosiocima moi, ali ih ne mogu iskazati jer se boje konsekvenci koje bi potom nastale. Dijete ne smije da kae ocu sve ono to o njemu misli, uenik uitelju, ili sportista svome treneru, jer se boje da bi ih to "lupilo po glavi". ovjek je bie prirodno-drutvenih protivrijenosti ili dvojnosti. ovjek je prirodno bie, tj. tjelesno bie sa prirodnim funkcijama, ali je i drutveno bie, tj. ovjek je i stvarnost u kojoj ivi kao rezultat svoje drutveno-istorijske djelatnosti. ovjek je prirodno, ali i istorijsko-prirodno bie, dakle, drutveno bie i bie kulture. Meutim, postoji dualitet, odnosno protivrijenost izmeu ovjeka kao prirodnog, i ovjeka kao drutvenog bia. Postoji sukob izmeu nagonske i svjesne strukture njegovog bia, sukob izmeu nagona i drutvene stvarnosti u ovjekovom miljenju, osjeanju i ponaanju. Frojd je govorio o sukobu izmeu ''principa zadovoljstva'' (u ijoj je osnovi libido kao pokretaka energija strasti i elja) i ''principa realnosti'' (kao izraza drutvenih normi, regula, pravila). ovjek je bie ulno-umne protivrijenosti ili dvojnosti. ovjek je bie tijela i duha, ulnosti i uma. ulnost je osnova emocionalnosti, miljenja i vrijednosne ljudske svijesti. Bez nje nema estetskih doivljaja, niti emocija, a bez emocija nema ljudskih vrijednosti (to je umna stvar). Iako e postojati sukobi izmeu ulnog i umnog svijeta ovjeka, ipak taj sukob ne smije da se desi na utrb ulnosti ili umnosti. Favorizovanje jedne od tih dimenzija negirao bi se ovjek kao ulno-umno bie, tj. kao psihofiziko bie. ovjek je bie fiziko-psihike protivrijenosti ili dvojnosti. ovjek je jedinstvo fizikog i psihikog; to nije ne protivrijena harmonija, ve burno jedinstvo u kojem prevagu ima jedan ili drugi inilac. ovjek nikada nije slobodan od protivrijenosti svoje egzistencije. On ne moe da se oslobodi svoga uma i kad bi htio; on ne moe da se oslobodi svoga tijela dokle god je iv. ovjek je psihofiziko bie tako to postoji jedinstvo, ali i psiho-fiziki dualitet, dvojnost i protivrijenost. ovjek je bie komunikativno-paranoidne protivrijenosti ili dvojnosti. ovjek je bie komunikacije, ali i bie koje se povlai, tjeskobno bie i bie anksioznosti i straha. U liftu se ljudi ne gledaju "u oi", nego sputaju poglede. S prelaskom iz jedne sredine u drugu, ili iz jednog u drugi klub, osobe mogu osjeati taj sukob izmeu potrebe za komunikacijom i paranoinog straha od nje

11

(recimo, kada ak ili sportista prelaze iz neke male, seoske, sredine u veliku urbanu sredinu pa, kako se to u argonu kae, "ne mogu da se snau''). Ne postoji nekakva opta karakteristika ljudske prirode, ona koja je karakteristina za sve ljude: ljudska priroda je protivrjena i problematina, ona nije fiksna i konstantna i svaki se ovjek razlikuje od drugog ovjeka. Za ljudsko bie neki kau da je neodreena ivotinja, kao i to da priroda pojedinca predstavlja domen neogranienih mogunosti. Poetak dvadesetog vijeka pokazao je da svijet nije onakav kakav je do tada izgledao, a takoe da i drutvo i ovjek nisu onakvi kakve su ih zamiljale prethodne generacije. Na pitanje "ko je ovjek?" grki, srednjovjekovni skolastiki, renesansni i prosvjetiteljski filozofi su davali odreene odgovore jer su vjerovali da im je jasna bit ljudske prirode. Ali, ve poetkom dvadesetog vijeka, pa neto kasnije u periodu Prvog i Drugog svjetskog rata i perioda pojave mranih snaga politikog iracionalizma, nacionalizma i rasizma, koji su veliali nasilje i rat i koji su odbacivali razum i dostojanstvo ljudi - ljudi vie nisu mogli dati jasan odgovor na prethodno postavljeno pitanje jer nisu imali jasnu i preciznu predstavu o ljudskom biu. Tako je batina prosvjetiteljstva bila ukinuta a pred intelektualce se ponovo postavio problem preispitivanja mnogih predstava, pa i onih o - ovjeku.

2. LINOST
_________________________________________________________________________________ Drutvo, kultura, linost Socijalizacija i linost ta je linost Linost: uloga naslijea i sredine Bazina linost Lina istorija pojedinca Tipovi linosti Introvertna i ekstrovertna linost Integrativna i dezintegrativna linost Tradicionalna, samostalna i nesamostalna linost Autentina i neautentina linost Ostali tipovi linosti Kompleks crta linosti Teorije linosti _______________________________________________________________________________ Jedno od osnovnih, temeljnih i bitnih svojstava ljudskog bia je - drutvenost. ovjek je bie svoje, specifine, ljudske zajednice; on je bie koje ivi u ljudskom drutvu koje i nastaje kao rezultat drutvene djelatnosti ljudi, ljudske svijesti, jezika i govora, i u krajnjoj liniji, kulture u kojoj ivi. Kakav je taj drutveni odnos izmeu ovjeka i njegove kulture?

1. DRUTVO, KULTURA I LINOST

Kao to je poznato, izmeu ivotinjskih vrsta i ljudskih bia postoji ogromna razlika. ivotinjsko ponaanje je preteno odreeno instinktima, ono je nagonsko i uroeno. ovjekovo ponaanje je naueno, oduhovljeno i, kako se to obino kae, kultivisano. A zato je to tako?

12

ovjek ivi u drutvu tako to u okviru razliitih drutvenih odnosa uestvuje u stvaranju materijalnih u duhovnih vrijednosti, odnosno uestvuje u stvaranju kulture. Egzistirajui u drutvu, ovjek u zajednitvu sa drugima razvija temeljne sadraje svoga ivota, kako one materijalne, tako i one duhovne i kulturne. Tako se on pokazuje ne samo kao bie rada ili proizvodno bie, nego i kao bie kulture, odnosno "kulturno bie". Svaki ovjek je proizvod svoje kulture: onakvo kakvo ve jeste, ljudsko bie predstavlja proizvod i refleksiju kulture kojoj pripada. Upravo, u tom smislu teoretiari i odreuju ovjeka kao "drutveno" odnosno "kulturno bie", kao "dijete svoje kulture" ili "bie svoje kulture", i slino. A to zapravo znai da svaki ovjek posjeduje neki svoj vrijednosni sistem koji usklauje sa vrijednosnim sistemom drugih drutava u cjelini, odnosno sa vrijednosnim sistemom drutva u cjelini, odnosno sa vrijednosnim sistemom neke kulture. Da bi mogao da usklauje svoj vrijednosni sistem sa vrijednosnim sistemom drutva, neophodno je da raspolae osjeajem vrijednosne i kulturne istovijetnosti, odnosno neophodno je da raspolae osjeajem - identiteta. U okviru odreenog vrijednosnog sistema tokom ivota pojedinac stie individualni osjeaj identiteta kroz razliite procese, oblike i odnose poistovjeivanja (identifikacije). Odreeni sistem vrijednosti prisutan je u veoj ili manjoj mjeri, u veem ili manjem nivou, u svakom pojedincu kroz kojeg i djeluje upravljajui njegovim osjeanjima, miljenjem i ponaanjem. Pod uticajem i pritiskom kulture kojoj pripada ovaj sistem vrijednosti stalno djeluje na nas ime nas neprekidno i oblikuje, odnosno oblikuje nau linost. To je moan regulator procesa socijalizacije odnosno regulator oblikovanja kompleksa naih osjeanja, miljenja i ponaanja, regulator koji nije statian ve dinamian, dakle takav koji se u skladu sa razvojem drutva stalno razvija i stalno vri pritisak na nas. A to zapravo znai da ovjek nije iskljuivo genetski, nego i drutveno i kulturno determinisano i oblikovano bie. Uzmimo za primjer srodnitvo i njegovu ulogu u procesu socijalizacije. Ono je znaajno sredstvo regulisanja meulinih odnosa. Antropoloki istraivano posebno u nerazvijenim drutvima, pokazalo se da srodnitvo ne predstavlja samo sistem imena ili oblika obraanja, ve da predstavlja i sistem uzajamnih prava, dunosti i obaveza. Tako srodnitvo uestvuje u regulisanju meulinih odnosa. Sjetimo se odnosa izmeu unuadi i baka i djedova, ili djece i njihovih ujaka i strieva, pa e nam biti jasnija slika znaaja srodnitva kao individualne i kolektivne predstave. Da ovjek nije samo proizvod biolokog nasljea ve i kulture, da brojni drutveni faktori utiu na razvoj emocionalnog i psihikog ivota individua, dovoljno je za ilustraciju uzeti nekoliko primjera. U Indiji su svojevremeno pronaene dvije djevojice za koje se smatralo da su odrasle meu vukovima. Ono to je za njih bilo karakteristino je da su imale ljudski oblik, ali ne i ljudsku svijest upravo zato to su odrasle izvan ljudske sredine. Odrasle su izvan ljudskog drutva i zato nisu mogle razviti svoje ljudsko bie niti u fizikom, a niti u psihikom smislu. A to zapravo znai da anatomska struktura i bioloke predispozicije ovjeka nisu dovoljne za pretvaranje biolokog bia u ljudsko bie, ve da je za takav prelaz neophodan i socijalni uticaj, to jeste uticaj drutva i njegove kulture. ovjek je, nema sumnje, drutveno bie kulture. Time to je drutveno bie i bie kulture, ovjek je i bie grupe. Od ''roenja pa do smrti'' ("od kolijevke pa do groba"), ovjekov ivot se razvija u grupi, te se moe rei da je on, kakav ve jeste, odreen i uticajem grupe. Drugim rijeima, dijete koje je potpuno bilo odvojeno od svakog drutvenog kontakta kao lan "grupe koja se igra" zauvijek e kao odrasla osoba imati potekoa u saobraanju sa ljudima. Ono nee moi nauiti sve ono to treba da naui da bi postalo linou. Naravno, i ivotinje ue, ue ono to pripada njihovoj vrsti. Mladi lavii ue od roditelja vjetinu lova; svraka ui kako da otvori posudu sa jogurtom; "najpametnija ptica Ostrva" (Ujedinjenog Kraljevstva) uradi itav niz intelektualno i manuelno sloenih radnji kako bi dola do hrane; koati tako brzo okreu smrtonosno tarantulu da ova ne moe da je ugrize; uata lisica brzo otkine korpionu rep u kojem se nalazi smrtonosni otrov i brzo ga pojede kao specijalitet; slonovi naue oko 25 komandi svojih vlasnika; psi dosta mogu da naue (da donose novine, uvaju stoku), itd. Znai i ivotinje mogu da ue, iako je "kvalitet" njihovog uenja drugaiji od ovjekovog. A, uticaj grupe u procesu uenja i razvoja individue ima poseban znaaj. Eksperimenti sa majmunima otkrili su da izolacija u djetinjstvu stvara u odrasloj dobi ne samo povuenost i antiseksualne i antifamilijarne pojedince. Majmuni odgojeni odvojeno od ostalih malih majmuna nisu kao odrasli sudjelovali u igrama grupe. Iako fiziki zdravi i dobrog uzrasta, bili su sasvim nesposobni da se pridrue optoj guvi. Oni bi se skupili nepomini u uglu prostorije, obino ruku vrsto priljubljenih uz tijelo ili pokrivajui njima oi. Kad odrastu u potpuno zdrave primjerke svoje vrste, ne

13

pokazuju nikakav interes za seksualne odnose. Ako su ih prisilili na parenje, enke su raale potomke na normalan nain, ali su se onda prema njima ponaale kao prema velikim parazitima koji puu po njihovom tijelu. Napadale su ih i ubijale ili se na njih uopte nisu osvrtale. Uzmimo jo jedan primjer koji pokazuje ulogu kulture i drutvenih grupa u oblikovanju linosti: blizanke Meri i Mebl. Bile su odvojene kao bebe, ivjele i razvijale se u razliitim sredinama: Meri na selu radei i ivei seoski ivot, a Mebl u gradu, u otmjenoj sredini. Srele su se nakon 28 godina kada se pokazalo da, iako su imale istu fiziku konstituciju, imale su i itav niz meusobnih razlika: Meri je bila zaputena, gruba a i nivo inteligencije je bio nii; Mebl je bila dotjerana i otmjena, a njen nivo inteligencije je bio visok. Navedimo poznata antropoloka istraivanja o uticaju kulture na njene pripadnike. Tako, na primjer, jedno istraivanje navodi primjer tri plemena konstatujui da meu tim plemenima koja ive na bliskom lokalitetu postoje znaajne razlike kako u pogledu naina organizacije drutvenog ivota, tako i u pogledu oblikovanja linosti. Tako pripadnici jednog plemena preferiraju osobine: kooperativnosti, meusobnih saosjeajnosti, tolerantnosti i odgovornosti; pripadnici drugog plemena osobine: svadljivosti, kompetitivnosti, neprijateljstva i agresivnosti, a pripadnici treeg plemena preferiraju osobine i sklonosti ceremonijalnosti i formalistikog ponaanja. Navedeni primjeri jasno pokazuju da kultura igra veliku ulogu u oblikovanju linosti jednog drutva. Ali to, zapravo, s druge strane posmatrano, znai da su pogrene predstave o tome da je ponaanje ivotinja genetski odreeno a ponaanje ovjeka naueno. ovjek nije samo bioloko ili samo drutveno bie. On je i: bioloko, i drutveno bie. ovjek nasljeuje odreene bioloke sadraje a u drutvu usvaja obrasce ponaanja. Zaista, vie nego bilo koja druga vrsta, ovjek se, upravo da bi preivio, oslanja na nauene obrasce ponaanja. Naunici tvrde da ovjek nema instinkta, odnosno da nema genetiki programirane direktive da se ponaa na odreen nain. Nama je poznato da je ovjekovo novoroene bespomono. Nije ono samo ovisno o starijim pripadnicima svoje vrste, nego je takvo da mu nedostaju oni obrasci ponaanja koji su mu potrebni za ivot i opstanak u drutvu. Prije svega, ono se oslanja na bioloke nagone (na primjer glad), ali i na naklonost odraslih koji e udovoljiti njegovim nagonima. Ali, da bi opstalo, dijete mora nauiti i vjetine, navike, znanja, prihvaeni i odobreni nain ponaanja, odnosno mora nauiti kulturu drutva u kojem ivi. Ako se kultura uopteno moe odrediti kao "nain ivota" pripadnika jednog drutva, kao "ukupnost ideja i navika koje se ue", odnosno kao "nacrt za ivljenje", onda se moe rei da upravo kultura odreuje kako e lanovi drutva misliti, osjeati, kako e se ponaati i kako e oblikovati svoja shvatanja i svoj pogled na svijet. Dakle, kultura odreuje nain ponaanja, a njegovi lanovi obino kulturu shvataju kao neto samo po sebi razumljivo; ona postaje dio njih da je oni i nisu svjesni. A, da je to tako, evo primjera: dva pojedinca, jedan iz Sjeverne Amerike, a drugi iz June Amerike, razgovaraju u dvorani dugakoj desetak metara. Pri tom zapoinju razgovor na jednom kraju dvorane a zavravaju na drugom, pri emu se "sjevernjak" neprestano povlai, a "junjak" ide naprijed. Svaki od njih pokuava da uspostavi "uobiajenu udaljenost za razgovor" koja je definisana kulturom kojoj pripada, ali se pri tom "sjevernjak" zbog velike blizine svog sagovornika osjea nelagodnim, dok se "junjak" osjea nelagodno kada razgovara na "veoj distanci" na koju je navikao "sjevernjak". Tako se zapravo pokazuje da kultura odreuje i definie prihvaeni i uobiajeni nain ponaanja za lanove nekog odreenog drutva. I sljedei primjer jasno potvruje prethodnu tvrdnju: meu Indijancima plemena Sijuks smatra se da je nekorektno odgovoriti na pitanje u prisustvu drugih koji ne znaju odgovor. Takvo bi se ponaanje smatralo "nekulturnim", odnosno arogantnim i hvalisavim, jer ono otkriva neznanje drugih, to se tumai kao pokuaj da se ugrozi njihovo samopouzdanje i da se oni ponize i postide. Takoe pripadnici plemena Sijuks smatraju da je pogreno odgovarati na pitanje ako ovjek nije sasvim siguran u ispravnost odgovora. Kada ovo ne bismo znali, a nali bismo se u njihovoj sredini, ovakvo ponaanje bismo pogreno mogli odrediti kao izraz neznanja, to nije tano. Koliki je problem razumijevanja neije kulture pokazuje i sljedei primjer iz antropoloke literature. On govori o jednoj antropologistkinji koja je imala velikih problema u nainu ponaanja kada je trebala da u filipinskoj zajednici odgovarajue reaguje na smrt jednog lana te zajednice. Primarna kultura tog antropologa doputa izraavanje boli na apolonijski nain, to znai suzdrano. Filipinska zajednica, kojoj ona izvorno nije pripadala, u tim prilikama

14

se ponaa dionizijski: ponaanja su burna. Tako se i tuga izraava, a ljudi se mogu tom prilikom ponaati agresivno prema drugima ili prema sebi. Neprilika je bila u tome to su reakcije te osobe prethodno bile tako oblikovane njezinom kulturom, da je, kada se pokuala prilagoditi novim prilikama, a i uprkos tome to je kao antropolog poznavala probleme kulturnog relativizma (to ju je obavezivalo na tolerantnost), ona doivljavala u datom trenutku neki unutranji otpor dionizijskim izljevima boli. To govori da se osoba, premda kasnije naui obiaje nove kulture, ipak ne moe (uvijek) spontano ponaati u novim prilikama. Da kultura odreuje nain miljenja, shvatanja, ubjeenja i ponaanja , evo jo nekih primjera koji se odnose na gestove i emocionalna stanja. Mnogi gestovi predstavljaju znaajan i bitan dio komunikacije meu kulturama, tako da se za njih moe rei da se mijenjaju veoma sporo i kada se mijenjaju to se obino deava u vremenu drutvenih i kulturnih prevrata i promjena. Uzmimo, za primjer, one gestove koji se odnose na "da" i "ne". Antiki Grci su imali razvijenu kulturu i umjetnost gesta, tako da su klimali glavom nanie kako bi izrazili slaganje, a odmahivali u stranu kako bi pokazali neslaganje. Kasnije su, pod uticajem istonjakih kultura, promijenili svoje kretnje. Ili, pravoslavni Albanci klimaju glavom nadole kada ele da kau i izraze "da", a zabacuju je unazad kada ele da kau i izraze "ne". Kod nekih naroda se odmahuju glavom u znak odobravanja, a klima u znak neslaganja. Organizacija porodinog ivota, porodina struktura i odnosi u njoj, brani odnosi, i zakoni, pravila pozdravljanja i udvaranja, obiaji slavljenja roendana, imendana, krsne slave i Nove godine, seksualni tabui i seksualne slobode - sve je to manje-vie slino i manje-vie razliito jer zavisi od kulture i sredine u kojoj se ivi. Tako su, na primjer, obiaji vezani za ljubav, seks, brak i porodicu drugaiji na Baliju i Tahitiju od onih kod Eskima, Amerikanaca ili Srba. Kao to je poznato, porodina struktura odnosa na Baliju se temelji na izrazitoj bliskosti a brak je poligaman. U Zapadnim zemljama je struktura porodinih odnosa otuenija a brak je zakonski odreen kao monogamni. Takoe, uenje emocija ljubavi i mrnje, dobrote i zla, kao i uenje oblika ponaanja u porodici, grupi vrnjaka i drutvu - odreeno je sredinom i kulturom u kojoj se osoba nalazi. U Japanu je toenje vode ceremonija. U Engleskoj je pijenje aja, u naoj kulturi je pijenje kafe, dok je u plemenskim kulturama Afrike i Azije to razgovor. Kod balkanskih naroda postoji izraena impulsivnost i prelaz iz jednog emocionalnog stanja u njegovu suprotnost. Tako radost ustupa mjesto plau i jadikovkama, upanju kose i busanju u grudi, a pla i jadikovke prelaze u smijeh i veselje. S druge strane, neke kulture sputavaju izraavanje suprotnih emocionalnih stanja i krajnosti, nastojei da ujedine suprotnosti u neku "kulturnu sredinu" ili "sredinji put" u izraavanju emocionalnih stanja: puritanska kultura, kineski tao, indijanska nirvana, grki soprosyne, evropski prosvjetiteljstvo. Na Balkanu nije preovladavao takav "sredinji kulturni tip" izraavanja emocija nego put krajnosti i esktremnosti: plaa i smijeha, ovjenosti i neovjenosti, asti i sramote, grijeha i dobrih djela. Kultura odreuje i nain ishrane. Evo primjera: antropolozi su istraivali zabranu koritenja govedine i svinjetine u Izraelu i doli su do odreenih zakljuaka. Odgovarajui na pitanje zato stari Izraelci ne koriste svinjetinu, teoretiari tvrde da razloge treba traiti u uslovima ivota na Bliskom istoku. Uzgajanje svinja je predstavljalo opasnost sistemu preivljavanja stanovnitva. Izraelci su se doselili u Palestinu negdje 1200 godina prije Hrista zauzevi brdovito i do tada neobraivano podruje. Odmah su ume na breuljcima Judeje i Samarije posjekli i pretvorili u navodnjive terase. Tako se prirodno podruje pogodno za svinjogojstvo smanjilo, a svinje je sada bilo neophodno dodatno hraniti itom, to je bilo veoma teko u uslovima kada ga nije bilo dovoljno ni za ljude. A, s druge strane, potreba za vjetakom hladovinom, vlanou i vodom poveali su trokove uzgajanja svinja. Tako su svinje postale ekonomski skupe i ekoloki neisplative. A, poto je kod ljudi ostala izraena potreba za prirodnim bjelanevinama i mau, bilo je neophodno nai nain kako da im se stvori zabrana koja bi obezbijedila kolektivni opstanak. I on je naen u vjerskom tabuu koji je zabranjivao uzgoj i koritenje svinjskog mesa. Naravno, ovaj tabu je prisutan i u drugim sredinama, kao i u drugim religijama, npr. u islamu. Nai pojmovi o organizaciji individualnog i drutvenog ivota , o odravanju tijela, higijeni, nainu ishrane, oblaenju i ophoenju u kontaktima sa drugima - odreeni su uticajem kulture u kojoj ivimo. Upotreba pseeg ili maijeg mesa u ishrani je u nekim kulturama i drutvima dozvoljena i doputena i to meso predstavlja pravu gurmansku poslasticu, dok kod pripadnika drugih naroda i kultura, sama pomisao na njihovu upotrebu izaziva osjeanja muke i gaenja. Jevreji i muslimani ne jedu svinjetinu, a Indijci govedinu, dok je upotreba tog mesa u ishrani sastavni dio menija mnogih naroda. I sam pojam ljepote je kulturno odreen.

15

Ako za primjer uzmemo ensko tijelo, komparativna istraivanja pokazuju da istone kulture ne preferiraju tip enske ljepote koji se odnosi na ire bokove, vee grudi i tanji struk, kao osobine koje predstavljaju simbol enske ljepote u zapadnim kulturama. Pomenimo i primjer enske ljepote koji se odnosi na kinesku provinciju u kojoj su posebno cijenjene djevojke sa malim stopalima, tako da ve od njihovog roenja majke na razliite naine svojoj enskoj djeci onemoguavaju i usporavaju rast stopala. Sljedei primjer se odnosi na afriko pleme u kojem se pojam enske ljepote odnosi na izdueni vrat koji se uz pomo alki ve od samog djetinjstva oblikuje. Navedimo i primjer jednog plemena u kojem su na cijeni izrazito debele ene. Kultura ima veliki znaaj i igra veliku ulogu u drutvu i njegovoj organizaciji ivota koji se odnose na: vaspitanje, porodicu, udvaranje, prosidbu i enidbu, kuhanje i nain ishrane, vrijeme obroka, tabue u nainima ishrane, pozdravljanje, igre i folklor, svetkovine, pogrebne obrede, rangiranje ljudi i statusnu diferencijaciju, organizaciju ivota u lokalnoj zajednici, vjerovanja i religiozne rituale, praznovjerje i magiju, gestove, naine davanja poklona, gostoljubivost, stanovanje, higijena, seksualna ogranienja i zabranu incesta, pravila nasljeivanja, aljenje, odnose prema srodnikim grupama, stid kad su u pitanju prirodne funkcije, lina imena, njegu odojadi, trudniki status, vlasnika prava, prinoenje rtava nad prirodnim silama, obrede inicijacije, statusnu diferencijaciju, kontrolu vremena, itd. Svakako postoji odreeni univerzalni kulturni obrazac koji se javlja kao proizvod "bazinih potreba". Svi oblici ljudske djelatnosti ili drutvenog ponaanja podlijeu socijalizaciji. Socijalizacija ovjeka "ide u smjeru univerzalne kulture, jer u svim kulturama je prisutna: socijalizacija osnovnih biolokih potreba ovjeka, izvjesna organizacija ljudske zajednice, drutvena svijest ili nain predoavanja drutvene egzistencije, i stvaralake i kulturne djelatnosti ovjeka u uem smislu.

Socijalizacija i linost
ovjek postaje lanom drutva i linou upravo uei i usvajajui svoju kulturu. Proces kojim kulturu usvaja naziva se - socijalizacijom, ili podrutvljavanjem. Proces socijalizacije se moe shvatiti kao proces pretvaranja djeteta kao bioloke jedinke u linost, kao drutvenu jedinku. Proces socijalizacije je proces podrutvljavanja osobe, proces koji podrazumijeva postojanje dvije bitne pojave, kao to su: individualizacija, koja podrazumijeva formiranje autonomne, samosvojne i sebi svojstvene osobe, odnosno linosti, i kultivizacija, koja podrazumijeva usvajanje i internalizaciju drutvenih i kulturnih vrijednosti u sredini u kojoj se linost razvija. U svom interakcijskom odnosu sa okolinom, drutvom i kulturom u kojoj ivi linost prolazi kroz nekoliko faza socijalizacije: fazu hominizacije (u okviru koje tek roena osoba u procesu socijalizacije razvija svoje genetske predispozicije i postaje ovjekom); fazu elementarne socijalizacije (u okviru koje osoba prihvata i stie drutvene norme, kulturne obrasce, vrijednosti, znanja, vjetine i navike); fazu inkulturacije (u okviru koje osoba ima aktivan i stvaralaki odnos prema kulturnom nasljeu); fazu kreacije (u okviru koje osoba unutar vlastitog kulturnog sistema postie svoju autonomiju i stvaralaku slobodu). U ivotinjskom svijetu, ve po dolasku na svijet, mladune je najee sposobno da se brine o sebi. U ljudskom svijetu to nije tako: dijete nije sposobno da se brine o sebi, niti moe da preivi bez pomoi roditelja i odraslih osoba. Da bi bilo u stanju da opstane i da se brine o sebi, dijete mora proi proces socijalizacije, kao proces preko kojeg postepeno prelazi iz bioloke individualnosti u svjesnu drutvenu osobu, odnosno linost koja je stekla neophodna znanja i vjetine za snalaenje u kulturi i drutvu. Tako se socijalizacija pokazuje kao neka vrsta ''kulturnog'' i ''drutvenog programiranja'' osobe, odnosno njenog ''gajenja'' i ''uzgajanja''. Bez socijalizacije pojedinac ne bi liio na ljudsko bie; pomou socijalizacije

16

individua postaje drutvenim biem i drutveno normalnom osobom, a drutvo prenosi i uva svoje vrijednosti. Ljudska bie se raa ne samo kao najbespomonije bie meu svim vrstama ivih bia nego i bez ikakvih znakova onih osobina koje smatramo da odlikuju ovjeka kao posebnu vrstu ivih bia. Raa se snabdjeveno samo odreenim brojem nagona i refleksa, kao nehumanizovana, nekultivisana i nesocijalizovana bioloka kreatura. Ljudska jedinka se raa bez ikakvih znanja i navika rukovanja stvarima i ophoenja sa ljudima, bez sposobnosti govora i komunikacije, bez ikakve kulture i morala; raa se sa impulsima koji ak oteavaju socijalne kontakte i socijalni ivot. Ali, istovremeno, ona se raa sa mogunou da se razvije neuporedivo vie nego svaka druga vrsta ivih bia. I u najteim uslovima podignuta ljudska jedinka postaje kvalitativno drugaija od bilo kog drugog ivog bia, bie koje se, meu ostalima, slui sistematski oruima i govorom. Ali ona to postaje tek uenjem putem djelovanja socijalnih faktora. Tek postepeno, ivei u ljudskoj sredini i uei u njoj, ljudska jedinka stie navike, znanja, osobine i naine ponaanja koji joj omoguavaju da ivi i djeluje u drutvu i da postane osoba i linost. Sve to ona postie procesom socijalizacije. Ono to je karakteristino za proces socijalizacije jeste formiranje identiteta linosti i njene sposobnosti za nezavisno miljenje i akciju. Sociolozi istiu da se ovaj element lako ilustruje kroz fenomen uenja jezika. Niko od nas ne pronalazi za sebe jezik koji ui u djetinjstvu i svi smo mi omeeni vrstim lingvistikim pravilima. Istovremeno, meutim, razumijevanje jezika jedan je od onih osnovnih inilaca koji omoguuje formiranje nae samosvijesti i kreativnosti. Bez jezika ne bismo bili samosvjesna bia i ivjeli bismo vie ili manje sasvim od danas do sutra. Ovladavanje jezikom potrebno je radi obogaenja ivota simbolima, radi sticanja svijesti o naim posebnim karakteristikama i radi praktinog snalaenja u sredini u kojoj ivimo. Socijalizacijom osoba stie ogroman fond znanja, navika i vjetina, razvija esto veoma sloene osobine i sposobnosti i stie sve one kvalitete kojima se sutinski razlikuje od svih drugih ivih bia. Dvije su grupe efekata socijalizacije: formiranje za ivot u drutvu i za funkcionisanje drutvu vanih osobina i naina ponaanja i, razvijanje od bioloke jedinke u linost sa mnogim karakteristikama zajednikim za sve ljude, ali i sa svojim specifinim osobinama. Postupak i proces socijalizacije ("primarne"), u okviru koje se novoroene oblikuje prema optim obrascima svoje kulturne sredine, i "sekundarne", u okviru koje se pojedinac ui ulogama i normama ponaanja lana drutva, pokazuju da se drutvo i linost meusobno proimaju te da predstavljaju jedan neraskidiv nain postojanja ovjekovog ivota i razvoja. U cjelini posmatrano, drutvo se sastoji od socijalizovanih linosti kao dijelova drutva koji u procesu socijalizacije - personalizacije nastoje ostvariti i uskladiti individualne i drutvene potrebe, te usvojiti pravila, norme i vrijednosti kulture i drutva kojima pripadaju. Ljudi ive i opstaju u drutvu upravo zato to u procesu socijalizacije usvajaju kulturu. Da bi se razumio pojam linosti u odnosu na blizak pojam ovjeka, neophodno je istaknuti primjer bebe kao djeteta. Tek roena beba jeste ovjek i pripada ljudskoj vrsti homo sapiens, ali nije linost. Da bi postala linost, neophodno je da se iz bioloke jedinke razvije u drutvenu osobu i to je jedino mogue u procesu socijalizacije, procesu koji se neprestano u ivotu odvija u okviru mnogobrojnih tzv., agenasa, medijatora i promotora procesa socijalizacije, kao to su: pojedinci, grupe (porodica, vrnjake, radne) i institucije (vaspitne, obrazovne, kulturne, sportske). Koliki je znaaj socijalizacije u pretvaranju ovjekove bioloke jedinke u drutvenu linost, pokazuju i neki poznati primjeri. Prvi primjer: poetkom 1800. godine u junoj Francuskoj se pojavilo "udno stvorenje" koje je hodalo uspravno ali je vie liilo na ivotinju nego na ovjeka. Pokazalo se da je to bio djeak od nekih 1112 godina koji je umjesto govora putao krikove. Nije znao ni za linu higijenu. Policija ga je smjestila u jedno sirotite iz kojeg je bjeao i u kojeg ga je stalno vraalo. Nije elio odjeu i nju je sa sebe kidao kada su ga oblaili. Nije mu se znalo ni za roditelje. Ljekari su ga podvrgnuli ispitivanju i pri tom nisu utvrdili neku veu nenormalnost. Ono to je pokazao jeste nedostatak razumijevanja znaaja nekih predmeta i oblika ponaanja koji proizilazi iz njihovog koritenja. Tako je, na primjer, pokuao da kroz ogledalo dohvati krompir koji je u njemu ugledao iako se krompir nalazio iza njegove glave. Meutim, poslije nekoliko pokuaja, uspio je da ga dohvati rukom preko ramena. Prebaen je u Pariz gdje se zapoelo sa postupkom mijenjanja "od ivotinje do ovjeka", ali se pokazalo da je uspjeh bio mali. Nije bio zainteresovan za igre ili

17

igrake i nikada nije bio u stanju da naui vie od nekoliko rijei. Zatim je uspio malo da napreduje i umro je 1828. godine, u dobi od oko etrdeset godina. Drugi primjer: poetkom XX vijeka naeno je dijete u umi, pored jednog malog mjesta u Francuskoj. Dijete su roditelji ostavili da umre, ali je ono nekim udom preivjelo. Kada je pronaeno, pokazalo se da vie lii na ivotinju nego na ljudsko bie: hodalo je etveronoke, ivjelo je u prebivalitu rupi u zemlji, koristilo je ivotinjske krike, nije znalo za bliske odnose i nije se brinulo ni za ta osim za opstanak. Trei primjer: u Indiji je pronaena djevojica Kumala, koja takoe nije odrasla u ljudskom drutvu i koja se ponaala kao ivotinja. Sve to pokazuje da biti ljudsko bie podrazumijeva postojanje ljudskih osobina koje mi uimo u procesu socijalizacije. Socijalizacija predstavlja jedan dugotrajan proces u okviru kojeg osoba u interakciji sa drugim osobama u drutvenoj sredini, usvaja znaajne i svrsishodne obrasce miljenja, osjeanja, shvatanja i ponaanja. Evo, jednog primjera koji govori o uenju polnih uloga u procesu socijalizacije: Kad bi mukarci od roenja bili manje uvstveni, samostalniji i agresivniji, ne bi se momii trebali opominjati "da ne cmizdre kao curice", nego da se "ponaaju kao veliki djeaci", da se "ne daju terorisati". Kad bi enama bilo uroeno da budu mile i uredne, zato bi trebalo koriti djevojice, koje se tuku s djeacima i prljaju svoju haljinicu? Mogli bismo djeacima dati da se igraju lutkama, a djevojicama prakama, ali vrlo mali broj roditelja to dozvoljava. U naem drutvu odvija se jedan masovni vaspitni program, usmjeren na to da se djevojice i djeaci razliito ponaaju. A onda se kasnije kae: takvi su jednostavno mukarci (ili takve su jednostavno ene). Drugim rijeima, mi smo stvorili razlike meu polovima, odnosno polne uloge, pa se poslije udimo tim razlikama. Socijalizacija je proces u kojem bespomono dijete postaje svjesno sebe i postaje linost jer je steklo neophodna znanja, vjetine i svijest potrebne za snalaenje u drutvu. Socijalizacija nije gotova, dovrena, konana pojava, nego proces koji traje dok je osoba iva. Dok ivi osoba usvaja one vrijednosti za koje smatra da su neophodne za njen opstanak u drutvu i njeno snalaenje u njemu. Pored onog to bi se nazvalo "kulturom drutva" ili nekom "dominantnom" i "objektivnom kulturom", antropolozi su ukazali na znaaj tzv. "subjektivne kulture". Ljudi nisu neki automati koji podraavaju "kulturu drutva", nego je sa svojom manjom ili veom voljom manje ili vie prihvataju, odnosno prihvataju je na svoj manje-vie slian nain i daju joj odreeni smisao i znaenje. Iako izgleda da kultura postoji kao neto objektivno dato, ljudi joj daju manje ili vie racionalni, simboliki i iracionalni smisao. Ako ljudi ne vjeruju u svoju subjektivnu kulturu, onda je postojanost kulture drutva i samo drutvo dovedeno u pitanje. U skladu s odreenim granicama, ljudi ine odreene stvari po svojoj volji, ne predstavljaju automate ijim mislima, osjeanjima i ponaanjem vladaju zakoni koji reguliu neki drutveni sistem: djelovanje drutvenih ustanova treba podrazumijevati kroz primanje ciljeva, stremljenja, ideja, vrijednosti pa i odluka lanova drutva.

ta je linost
Smatra se da vrhunac u psihologiji predstavlja prouavanje linosti, mada bismo mogli rei da i u drugim drutvenim teorijama vrhunac naunog istraivanja predstavlja prouavanje ovjeka, odnosno, mogli bismo rei da cjelokupno saznanje o drutvu i drutvenim pojavama u krajnjoj liniji predstavlja prilog razumijevanju ovjekove linosti, tj. onog to je oblikuje i uobliava, zbog ega je drukija kod svakog ovjeka, kako se razvija i mijenja u toku ivota, kako i na koji nain dolazi u dodir sa drugim linostima i kakve su posljedice tog kontakta. Upravo, zato se prije svega, i postavlja pitanje: ta je linost? Danas se izraz linost slui kao oznaka neke osobe. Jer, kad opisujemo linost "osobe X", mi zapravo opisujemo njene osobine. Upravo, po svojim individualnim osobinama linosti se meusobno razlikuju. To zapravo znai da pojmovi "ovjek" i "linost" imaju i razliita znaenja. Termin "ovjek" je socioloka i antropoloka oznaka za pojedinca i ljudsku vrstu ( homo sapiensa), a termin "linost" je, prije svega, psiholoka oznaka za osobu. Posmatrano sa stanovita individue, ovjek ne mora postati linou

18

(npr. mentalno retardirani i slini), ali linost uvijek mora da bude oznaka ovjeka. Psiholozi definiu linost na razliite naine a te definicije ukljuuju: line crte, sposobnosti, vjerovanje, stavove, vrijednosti, motive, karakteristine emocionalne reakcije i stanja raspoloenja koji se nazivaju temperamentom, kao i ono to se naziva karakterom - ovjekovim moralnim likom i vladanjem. Smatra se da je osnovna priroda ovih procesa vjerovatno ista kod svih ljudi, ali da je za svakog ponaosob jedinstven samo poseban nain na koji se procesi razliito manifestuju. U sociolokom smislu se linost dovodi u vezu sa drutvom i u tom smislu se istiu sljedee bitne pretpostavke, karakteristike, svojstva i sposobnosti, kao to su: dispozicija zajednikog ivota; dispozicija uenja; sposobnost promjene okoline i sebe; simbolika komunikacija i estetska sposobnost. Pa, ta je, onda linost i kako se i na koji nain ona moe definisati? Linost se moe definisati kao organizacija ili skup osobina koje se formiraju uzajamnim djelovanjem osobe i sredine u kojoj ivi i koji odreuju njen nain ponaanja, odnosno linost predstavlja ukupan zbir ili skup svih uroenih biolokih dispozicija, impulsa, tendencija, apetita i instinkata jedne osobe, kao i steenih dispozicija i tendencija steenih iskustvom integracija svih osobina koje odreuju ulogu i status individue u drutvu. U tom smislu treba rei da je linost: distinktivno svojstvo ovjeka, odnosno njegova specifinost; integralna i jedinstvena cjelina, te neponovljiv entitet; sistem koji ostvaruje stalnu interakciju sa sredinom, tj. linost je rezultat i proizvod uticaja na pojedinca sredine o emu je jo i Aristotel govorio: ovjek je ''zoon politicon'', tj. politiko, odnosno drutveno bie; drutveno bie. Linost je manje-vie vrsta i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizike konstitucije pojedinca koja odreuje njegovo specifino prilagoavanje sredini. Tako bi se pod pojmom integriteta linosti mogla podrazumijevati linost u cjelini, pod pojmom jedinstvenosti linosti njeno karakteristino ponaanje u razliitim situacijama; pod pojmom specifinostilinosti mogla bi se podrazumijevati osobenost, odnosno ono to je specifino za svaku linost ponaosob i to je od drugih osoba odvaja, dosljednost ponaanja, odnosno ponaanje koje e u slinim situacijama osoba izraavati na slian nain. Kada se opisuje neka osoba, onda se time istovremeno istiu odreene osobine ili crte linosti. Kao to smo vidjeli, linost se moe uopteno definisati kao organizaciona struktura osobina linosti kao to su: karakter, temperament, inteligencija, motivacija, stavovi, fizika konstitucija, itd. Sve ove osobine ili crte linosti ine dispozicije koje najee predstavljaju karakteristike linosti koje one na svoj nain ispoljavaju u odreenim situacijama. One se meusobno razlikuju po tome da li neku od ovih osobina imaju ili ne i u kojoj mjeri je ispoljavaju. injenica je da ima mnogo razliitih vrsta ili crta linosti. Pojedine se tiu temperamenta a neke, opet, sposobnosti, interesa, motiva, karaktera, inteligencije, stavova, vrijednosti, itd.

Linost: uloga naslijea i sredine

Linost je proizvod nasljea i sredine, uroenosti i kulture, genetskog i drutvenog faktora, ali i tzv. "line istorije pojedinca". Nasljee, sredina i "lina istorija pojedinca" su faktori konstituisanja i razvitka linosti. Da li su ovjekove sposobnosti, a posebno inteligencija, uroeni ili su odreeni okolinom pitanje je oko kojeg su se sporili teoretiari. U razmatranju pitanja faktora nastanka i razvitka linosti izdvojile su se tri teorije: nativistika, empiristika (teorija miljea), i dinamika teorija ili teorija konvergencije. Prema nativistikoj teoriji, odluujuu ulogu u formiranju i razvitku igraju bioloki ili nasljedni faktori koji odreuju fizike i psihike osobine. Tako, na primjer, u okviru ovog teorijskog miljenja Aristotel govori da je ovjek po prirodi slobodan a rob po prirodi neslobodan, tj. rob; Lombrozo govori o uroenom kriminalcu. Nie o natovjeku; nacionalsocijalizam o arijevskom ovjeku a teoretiari savremene ili nove desnice o biolokom talogu i biolokoj aristokratiji. Ali, bez obzira na ovakva iskljuiva gledita, treba rei da genetika vri odreeni uticaj na osobu. Svaki pojedinac ima svoju sopstvenu genetsku strukturu, ali ta struktura nije nepromjenljiva. Na nju se moe uticati, a jedan od takvih uticaja treba

19

traiti u okolini, sredini, drutvu i kulturi. Kultura utie na to ovjekovo antropoloko jezgro i na taj nain doprinosi oblikovanju osobe. S druge strane, empiristiki teoretiari (teorija miljea), istiu odluujuu ulogu okoline, odnosno socijalnih faktora, tj. ''sredine''. ovjek je shvaen kao "tabula rasa"("prazan list papira"), odnosno "nita" ili "praznina" na kojoj svoj peat i tragove ispisuju razliiti drutveni faktori i faktori kulture. Ovo e stanovite preuzeti i bihejviorizam koji pod uenjem podrazumijeva promjene ponaanja kao rezultat iskustva. Predstavnici ovog pravca negiraju bioloki nagon svodei sve na vjebu i obrazovanje. Smatraju da ne postoje naslijeene sposobnosti i psiholoke konstitucije. Ljudsko ponaanje se sastoji od aktivnosti za koje smo bili nagraivani i pohvaljivani, i ono je usmjereno posljedicama koje oekujemo od buduih oblika ponaanja. Uenje se odvija tako to uimo od drugih ljudi, ponaanjem njihovog ponaanja, ili uoavanjem posljedica koje ponaanja imaju za druge ljude. Trea teorija naziva se dinamikom ili teorijom konvergencije. Njeni teoretiari istiu da je linost bioloki i socijalno determinisano bie, odnosno, da na njen razvitak utiu bioloki i socijalni faktori. ovjek nasljeuje razne dispozicije (fizioloku strukturu, biofiziku bazu) a kako e se ona kasnije razviti upravo zavisi od okoline: o tzv. linosti djeteta se ne moe govoriti jer nedostaje uticaj okoline a on se ostvaruje preko razliitih metoda i medija socijalizacije individua. Dakle, prema dinamikoj teoriji ili teoriji konvergencije, na razvoj linosti utiu bioloki i socijalni faktori. Komponente biolokih faktora ine: nervni sistem (od kojeg zavise mnoge dispozicije i ponaanja, inteligencija i temperament), endokrini sistem (sa lijezdama sa unutranjem luenjem koje reguliu metabolizam), tjelesna konstitucija (koju ine morfoloka struktura: veliina glave, trupa, udova, i fizioloka struktura: miia, nerava, endokrina, koje reguliu i prenose genetski sadraj). Bioloki faktori, odnosno nasljee, predstavljaju uroene dispozicije i osnovu za obrazovanje osoba. Odreen broj biolokih crta predstavlja rezultat nasljea i utie na odreene sposobnosti, na primjer, loe zdravlje. Nativistika teorija upravo prenaglaava njihovu ulogu zanemarujui uticaj i druge grupe vanih faktora: socijalnih. Socijalni faktori ine tzv. sredinu, tj. uslove u kojima ljudi ive, odnosno, skup prirodnih (geografsko-klimatskih) i drutvenih faktora, (drutva, drutvenog i politikog sistema, porodice, kole, tradicije, kulture, itd.). Socijalni faktori djeluju na razliite naine. U sadrajnom pogledu, socijalni uticaj omoguava irenje znanja drutva (proizvodnog, tehnikog, kulturnog), kao i irenje shvatanja, vjerovanja i stavova na svoje lanove. to se tie formi uticaja drutva i drutvenih institucija, one mogu biti pozitivne ili negativne, sa pozitivnim ili negativnim uticajima na pojedince ili drutvene grupe, a to se tie metoda uticaja, moe se rei da su one brojne a najee su sljedee: metode uvjeravanja (argumentima, primjerima, dokazima), metode identifikacije, metode imitacije, te metode uslovljavanja i prisile (pritiscima, prijetnjama, kaznama). Naravno, razliita su i sredstva uticaja, kao to su: verbalna (govor, rijei), simbolika, tehnika ( TV, novina, knjige, radio, film, video). U cjelini posmatrano, efekti uticaja socijalnih faktora zavise od sadraja, formi, metoda i sredstava uticaja socijalnih faktora, poloaja pojedinca u drutvenim grupama, proizvodnje i socijalne stratifikacije, kao i od izloenosti razliitim uticajima. Socijalni faktori, ili okolina, a u to nema sumnje, djeluju na osobe. Uzmimo za primjer: brak. Izbor branih partnera ne predstavlja samo izraz "ljubavi na prvi pogled" ili stvar nekog sluaja i razmiljanja "ba me briga kakva e mi djeca biti". Osobe koje ulaze u brak razmiljaju o ekonomskim i socijalnim, moralnim i vrijednosnim, medicinskim i uopte zdravstvenim komponentama druge osobe. Ulazak u brak predstavlja neku vrstu selekcije jer osoba sebi bira osobu koja joj "u svakom" ili "nekom pogledu odgovara". Slabo razvijena, neishranjena, runa ili bolesna osoba nema anse za brak u drutvenim sredinama u kojima kao vrijednosne komponente dolaze do izraaja: tjelesna razvijenost, ishranjenost, ljepota i zdravlje. Ranije navedeni faktori utiu na oblikovanje linosti a proces kojim individua postaje linost, odnosno proces kojim linost usvaja svoju kulturu, drutvene i politike vrijednosti, stavove, ideje, ideologije, ubjeenja, poglede i obrasce ponaanja, naziva se - s o c i j a l i z a c i j o m. Kulturoloka i antropoloka istraivanja jasno pokazuju da su crte ili kompleksi crta ili osobina linosti odreeni i uticajem kulture i drutvenih odnosa. ak je i ispoljavanje emocija uslovljeno uticajem kulture drutva (npr. Kinezi a i veina sjevernoamerikih Indijanaca se suzdravaju u ispoljavanju emocija; u zapadnim drutvima se agresivnost esto manifestuje fizikim napadom, dok se kod Eskima ona manifestuje u obliku pjevanja podrugljivih pjesama; Kinezi ispoljavaju gnjev i fiksiranjem irom otvorenih oiju, iznenaenje plaenjem jezika a nezadovoljstvo i neslaganje udaranjem o dlanove; zvidanje je u Japanu izraz

20

utive poslunosti prema superiornoj linosti, negdje je znak odobravanja, dok je u Evropi znak nezdovoljstva prema recimo, govorniku, pljuvanje je negdje izraz krajnjeg prezira, dok je kod plemena Masai ono izraz postojanja dobre volje; mokrenje je najee izraz tekog napada i uvrede, dok je ono kod afrikih vraeva znak prenoenja snage i moi na drugu linost, u znak potovanja prema nekome se negdje ustaje, a negdje sjeda pored onog pred kim se eli ukazati potovanje, itd.). Kultura i socijalni faktori u cjelini ne utiu samo na ispoljavanje emocija i emocionalnog ponaanja, nego i na jezik, uenje i pamenje, miljenje i sveopte ponaanje. Kultura, dakle, u najirem smislu bitno utie na oblikovanje linosti. Od njenih sadraja (ideja, obiaja, normi, vrijednosti, institucija) zavisi proces oblikovanja individua. Otuda ona i ima, pored ostalih funkcija (oblikovanja i mijenjanja prirode, komunikativnosti meu individuama, akumulativnosti dobara i vrijednosti) i normativnu funkciju. Pored naina ponaanja, osjeanja i miljenja, linost u svom drutvu ui od svoje kulture to je dobro a to zlo, to je poeljno a to nepoeljno i nedoputeno, to je lano a to istinito, to je lijepo a ta runo. Kultura je ta koju procesom socijalizacije ui individua da bi postala linou.

Bazina linost
Procesom socijalizacije se formiraju odreene crte u kulturama i drutvima koje se smatraju tipinim za sve pripadnike jednog drutva ili kulture (to, naravno, ne znai da se pojedinci meusobno ne razlikuju po svojim individualnim crtama). Kulturna antropologija nastoji da utvrdi razlike izmeu crta koje su line i onih crta koje pripadaju jednom drutvu i koje su karakteristine za odreeno drutvo. Pored linih crta, tj. crta karakteristinih za jednu linost, postoje i opte crte zajednike linosti, tj. opte crte karakteristine za jedno drutvo. Takva linost, koje ja tipina za jedno drutvo, pleme, narod ili kulturu, naziva se- ''bazinom linou''. Antropologija je pokazala kako su karakterne razlike bazine linosti uslovljene drutvenim odnosima i kulturnim specifinostima. Tako je, na primjer, jeno pleme kod svojih pripadnika razvijalo osjeaj za drutveni poloaj i ugled, takmiarski duh i isticanje; drugo je razvijalo agresiju, nasilnitvo i militantnost podstiui frustraciju svojih pripadnika, a tree vrijednosti kao to su panja i razumijevanje u odnosu prema drugim ljudima, te estetski odnos prema prirodi. Prisjetimo se, na primjer, spartanskog militantnog naina vaspitanja ili faistikog, nacistikog i boljevikog naina vaspitanja i oblikovanja autoritarnih crta linosti ili, recimo, humanistikog ideala proklamovanog od strane teoretiara renesanse i prosvetiteljstva, itd. Izuavajui neka plemena, antropolozi su utvrdili i to da izvjesne crte linosti tipine za ''civilizovanog'' ili bijelog ovjeka ne postoje kod pripadnika primitivnih plemena kao, na primjer, Edipov kompleks ili pubertetska kriza. Ove pojave su posljedica razvoja patrijarhalne civilizacije i interpersonalnih odnosa u patrijarhalnoj porodici. Takoe utvreno je da odreenoj kulturi, odnosno civilizaciji odgovara odreeni tip linosti. Evo za primjer komparativna razlika koja se odnosi na dva razliita plemena: drutveni i kulturni obrasci drutva jednog plemena odreuje njihove lanove da budu mudri a ne borbeni ljudi, te da konpeticiju ili takmienje treba prezirati. Najvie to ljudi treba da cijene jeste sklad izmeu ovjeka i prirode. S druge strane, lanovi drutva drugog plemena smatraju da se ovjek potvruje tako to se suprotstavlja drugom ovjeku, to je s njim u konfliktu i to eli da ga ponizi i podvrgne sebi. Najvie to ljudi treba da cijene nije sklad izmeu ovjeka i prirode ve vladanje svijetom i gospodarenje stvarnou. Komparativno prouavajui razlike izmeu neopismenjene afrike i opismenjene zapadne kulture, jedan istraiva je zapazio da je neopismenjeni afriki ovjek u duevnom i fiziolokom smislu vie bie zvuka a manje bie vizuelnog svijeta, te da mu perspektiva, trodimenzionalnost kao i druge karakteristike zapadne tekovine nisu jasne. Zatim, afriki seoski ovjek je ekstrovertan i neposredno izraava svoj temperament, za razliku od zapadnjaka koji je suzdran i koji razmilja u prostorno-vremenskim i uzronoposljedinim vezama. Usljed vaspitnih uticaja koji obrazuju Afrikance u djetinjstvu i tokom cijelog ivota, ovjek poinje shvatati da je prilino beznaajan u odnosu na vei znaaj koji imaju porodica ili klan. Pojedinac nije shvaen kao nezavisna i samodovoljna jedinka, tako da se linoj inicijativi i ambiciji dozvoljava samo malo oduka. Nasuprot suzbijanju na intelektualnom nivou, doputa se velika sloboda na

21

temperamentalnom nivou, i od ovjeka se oekuje da bude veoma ekstrovertan i da veoma slobodno izraava svoja osjeanja. I dok se zapadno dijete rano upoznaje sa kockama, kljuevima i bravama, slavinama i mnogim drugim stvarima i zbivanjima koji ga prisiljavaju da misli u terminima prostorno-vremenskih odnosa i mehanike uzronosti, afriko dijete umjesto toga dobija vaspitanje koje mnogo iskljuivije zavisi od govorne rijei koje je srazmjerno visoko nabijeno dramatinou i emocionalnou. Smatra se da je s pojavom pisane, i jo vie tampane rijei, dolo do preduslova da rijei izgube svoje magijske moi i osjetljivosti. Tako se pokazuje da nepismeno afriko seosko stanovnitvo preteno ivi u svijetu zvuka, za razliku od Evropljana koji ive preteno u svijetu vida. Zvuci su dinamine stvari ili oznake dinaminih stvari - kretanja, zbivanja, djelatnosti zbog kojih ovjek, uglavnom nezatien od opasnosti ivota u ikari ili savani, mora biti na oprezu. Zvuci gube veliki dio znaaja u Zapadnoj Evropi gdje ovjek esto razvija i mora razvijati sposobnosti da se na njih ne osvre. Dok za Evropljane uglavnom vai da ''vjeruju u ono to vide'', za seoske Afrikance stvarnost mnogo vie poiva u onome to se uje i to se govori. Oko im je manje prijemni organ u odnosu na uho kao glavni prijemni organ. Tako se pokazuje da je linost proizvod kulture drutva i ona se razvija prema modelu koje je drutvo utvrdilo. Drutvo ne moe postojati bez pojedinaca jer ono u njima postoji tako to oni prenose drutvene vrijednosti. Tako se pokazuje da postoji odreeni odnos izmeu strukture drutva i strukture linosti te da je taj odnos funkcionalan kako bi pojedinci "funkcionisali" normalno u drutvu. Dakle, normalno i patoloko su odreeni drutvom, drutveno determinisane pojave, odnosno pojave koje su definisane od strane drutva. U tom smislu treba rei da neka sredina stvara sebi ''bazini tip linosti'' neophodan za njen ekonomski i drutveni razvoj (npr. ''japansko udo''), neka opet za, recimo, sport (npr. ''biva'' SR Njemaka), ili neki sport (u Japanu sumo, na Kubi boks, u Engleskoj za fudbal, i slino). Meutim, treba rei da naini ponaanja unutar jedne kulture nisu apsolutne nego relativne prirode. Supkulturne, kontrakulturne i druge pojave pokazuju da se pored jedne dominantne kulture stvaraju i drugi modeli kulture koji u manjoj ili veoj mjeri mogu biti u suprotnosti sa dominantnim kulturnim obrascima ( u tom smislu su nastali "grafiti", rok muzika i druge supkulturne i kontrakulturne pojave).

Lina istorija pojedinca

Pored uloge i znaaja biolokih (nasljednih) i drutvenih faktora u formiranju linosti, treba pomenuti u znaaj same linosti pojedinca, odnosno, kako to neki kau, line istorije pojedinca. Linost se razvija u veoma sloenoj strukturi biolokih, individualnih, drutvenih i kulturnih elemenata, ali i onih koji se odnose i na ono to se zove lina istorija pojedinca. U procesu odrastanja dijete se nalazi u odnosu prema drugima: roditeljima, brai i sestrama, rodbini, komijama, vrnjacima. I svi oni predstavljaju dio iskustva koje dijete u procesu socijalizacije usvaja. Koje i kakve sadraje e usvojiti ne zavisi samo od uticaja sredine u kojoj se osoba nalazi, nego i od same linosti pojedinca. I, upravo, uticaj nasljea, drutva i samog pojedinca, ukazuje na to da je svaka osoba posebna i samosvojna

2. TIPOVI LINOSTI
Svakodnevno vidimo da se ljudi meusobno razlikuju po mnogo emu. Drugim rijeima, primijetimo da meu njima postoje razlike i da oni ive kao razliiti tipovi. Postoje mnogi teorijski pokuaji da te razlike i slinosti objasne kao odreene tipove linosti. Evo nekih.

Introvertna i ekstrovertna linost

Za introvertne linosti je karakteristino da su nespretne, preosjetljive, povuene u sebe, okrenute unutra, tj. uvuene u sebe i sklone bavljenju unutranjim ivotom te ih, kao takve, karakterie: subjektivnost po svojoj orijentaciji, bavljenje idejama, matanjima, unutranjim ivotom. Ove osobe su blage prirode, povuene, uzdrane u ispoljavanju emocija, sklone pretjeranoj analizi sebe i drugih; njihovi kontakti sa ljudima su rjei i slabiji, one se slabo prilagoavaju situacijama u koje zapadnu. Za introvertne linosti

22

Jung kae: "Introverti su neodlune, zamiljene, povuene osobe, ne oputaju se lako, straljive su, uvijek pomalo u defanzivi i teko podnose nepovjerljivo posmatranje"; Ekstrovertne linosti su otvorene i spretne u kontaktima, okrenute ''prema vani''i kao takve ih karakterie: otvorenost ponaanja, zainteresovanost za drutvene i neposredne akcije, realistinost, dobri kontakti sa ljudima, neosjetljivost na kritiku (''debelokoac''), burno izraavanje emocionalnih izraza, optimizam. Treba pogledati grupu vrnjaka, sportsku grupu ili neku drugu, pa e nam lako biti razlikovati introvertne od ekstrovertnih osoba. "Ekstroverti su, napominje Jung, susretljive, naizgled otvorene osobe, lako se snalaze u svakoj situaciji, brzo stvaraju veze i esto se bezbrino i sa puno povjerenja uputaju u nove situacije zanemarujui razmiljanje".Ono to treba naglasiti jeste to da je nemogue sve osobe svrstati u jedan od dva pomenuta tipa linosti, jer obje karakteristike i oba obiljeja su prisutna u svakoj osobi, a najee prevladava jedan od ta dva tipa, to ne zavisi samo od same linosti, nego i od situacija u kojima se osobe mogu nai ( u nekim situacijama se mogu ponaati introvertno, a u drugim ekstrovertno).

Integraciona i dezintegraciona linost

Za integracioni tip linosti karakteristino je da sve njegove psihofizike funkcije reaguju kao cjelina, da postoji brza promjena asocijacija ideja, promjenljivost, umjeanost i praktinost. Za dezintegracioni tip linosti je karakteristino da njihove psihofizike funkcije reaguju odvojeno, da postoji naglaenost volje, zatvorenost, strogost, ozbiljnost, sklonost razmiljanju, krutost, sporost asocijacija ideja, istrajnost, grubost, neosjeajnost. I ove tipove linosti lako moemo uoiti i razlikovati u svakodnevnim situacijama i drutvenim grupama pa, prema tome, i u okviru sportskih grupa. Tako moemo primijetiti da neki sportisti prihvataju ''pravila igre'' (trening, obaveze, norme), dok drugi, ponaajui se nonkonformistiki - ne.

Tradicionalna, samostalna i nesamostalna linost

U nastojanju prouavanja modela ili tipova linosti postoji i shvatanje koje istie tri glavna tipa linosti koji se poklapaju sa tri glavna tipa drutva, a definisana su u odnosu na ono to usmjerava akciju pojedinaca: tradicionalna linost, ijim aktivnostima upravlja tradicija (tradicionalna drutva: seljatvo); samostalna linost, tj. onaj tip linosti kojim upravlja njegova sopstvena svijest koja odreuje njegovo ponaanje koje je tokom djetinjstva interiorizovano u obliku drutveno odreenih a individualno prihvaenih vrijednosti i normi; nesamostalna linost, koja se ponaa u skladu sa predstavom drugih osoba o njoj.

Autentina i neautentina linost

Autentina linost je linost koja razvija svoju individualnost i koja izgrauje svoj sopstveni stil; njeno ponaanja je stabilno, neogranienog je intelekta, odnosno intelektualnih sposobnosti, okrenuta je budunosti, ima svijest o promjenama i kritiki se odnosi prema postojeem; ne vee se ''slijepo'' ni za koga i nizata (''voe'', ideje, partije, pokrete, grupe), sigurne su u svom odnosu prema ''spolja'', tolerantne su prema drugim ljudima. Neautentina linost je linost sasvim suprotnih osobina: ona ne razvija svoju individualnost, ne izgrauje svoj sopstveni stil, ponaa se nestabilno, ogranienog je intelekta, okrenuta je prema sadanjosti i ima strah od promjena, apologeta je postojeeg stanja, vee se ''slijepo'' za druge, nesigurne su i netolerantne.

Ostali tipovi linosti

23

Demokratska linost je linost za koju su karakteristine sljedee osobine: otvorenost duha, prihvatanje sebe, imanje povjerenja u druge ljude, realizam, svijest neoptereena statusnim razlikama, prijateljski odnos, proirenje i izraavanje linosti. Autokratska linost, odnosno nedemokratska linost ima osobine sasvim suprotne od prethodno naznaenih za tip demokratske linosti. Prema odnosu prema vrijednostima, odnosno prema svojoj filozofiji ivota u kojoj dominira neka vrijednost, istie est tipova vrijednosti: teorijski (preovlauje interesovanje za otkrivanje istine; nastoji da posmatra i rezonuje a glavni cilj u ivotu okree prema sreivanju i sistematizovanju sopstvenog znanja); ekonomski (preovlauje interesovanje za ono to je korisno; bavi se stvaranjem dobara vjerujui vie praksi nego teoriji, vie u ono to je korisno nego to je lijepo); estetski (preovlauje interesovanje za oblik i sklad; vjeruje se da je ljepota najvie dobro); drutveni (preovlauje interesovanje koje izraava ljubav prema ljudima i interesovanje za probleme drugih ljudi); politiki (preovlauje interesovanje za vlau, dominacijom i uticajem na druge ljude i okolinu); religijski (preovlauje interesovanje za shvatanje jedinstva univerzuma). Takoe, moe se govoriti o: nesujetnoj (skromnoj, altruistikoj, astoljubivoj, istinoljubivoj, nezajedljivoj, filantropskoj) i sujetnoj linosti (neskromnoj, egoistinoj, mizantropskoj, zajedljivoj) linosti.

Kompleks crta linosti

Naznaavajui nekoliko poznatijih tipologija tzv. istih ili idealnih tipova linosti, neophodno je rei da se svaka od tih tipologija temelji na apstrahovanju nekog segmenta linosti pridavajui mu posebno i ak pretjerano znaenje. Zato se moe rei da su pomenute tipologije vie vjetake teorijske konstrukcije i da nisu dovoljno podesne za primjenu na sloenu strukturu ovjekove linosti. Zato se smatra da je neophodno izgraditi sloenije tipologije crta linosti jer je utvreno da postoje izvjesni sklopovi crta koji obrazuju tzv. sindrom crta. Empirijska istraivanja su pokazala tendenciju da se crte kao to su urednost, tvrdoglavost, tvrdiluk, tanost i pretjerana istoa zajedniki javljaju kod ljudi. A to se pripisuje sindromu kompulzivnosti. Ali, zato se ove crte javljaju, odnosno, zato se javlja sindrom kompulzivnosti, rjeenje nudi psihoanalitika teorija. Ona smatra da je jedna od posljedica pritisaka na individuu, njene kontrole i stvaranja nagona za saglaavanjem, konformizmom, i pretjeranom kontrolom, to se ispoljava posredstvom razliitih crta koje sainjavaju kompleks ili sindrom kompulzivnosti. Pod pojmom "konformizma" se podrazumijeva, kako se to istie, voljna imitacija preovlaujueg naina akcije, instinkt potinjavanja, samoponiavanje i poslunost, bjekstvo od slobode. Konformizam je posljedica socijalnog pritiska i normativnog socijalnog uticaja koji odreuju norme i pravila prema kojima osoba usaglaava svoje obrasce miljenja i ponaanja; pojedinac prestaje biti pojedincem tako to usvaja onakvu linost kakvu mu nude i pruaju kulturni i politiki obrasci ivota postajui onakvim kakvi su i svi drugi. Konformizam je mehanizam pomou kojeg djeluje anonimni autoritet koji ini da linost djeluje onako kako to i drugi rade: ja moram da se saglasim jer ne smijem biti drugaiji, jer ne smijem da ''strim''. Negativna strana konformizma je ta da utie na stvaranje submisivne orijentacije (podanitva, pokornosti, podreenosti) u shvatanju i ponaanju osoba, one orijentacije koja se pojaava autoritarnim vaspitanjem. Upravo, drugi sindrom crta linosti predstavlja sindrom autoritarnosti. Na autoritarnost kao snaan izvor antidemokratskih tendencija, politike diktature pa i demokratskih tendencija svojevremeno ukazali su mnogi teoretiari. Oni istiu daautoritarna svijest predstavlja glas pounutrenog (interiorizovanog) spoljnjeg autoriteta, roditelja, drave, ili nekog drugog

24

autoriteta u kulturi i drutvu u kojem pojedinac ivi. Struktura autoritarnog karaktera je struktura karaktera takve linosti kod koje se osjeaj snage i identiteta zasniva na simbiotikoj podlonosti autoritetima i istodobno na simboitikom dominiranju nad onima koji su potinjeni njezinom autoritetu. To jest, autoritarni karakter se osjea snanim kad se moe potiniti i postati dijelom preuvelianog i obogotvorenog autoriteta (kojeg do neke mjere podrava stvarnost) i kad istodobno moe preuveliavati sebe, ukljuujui i one koji su potinjeni njegovom autoritetu. To je stanje sado-mazohistike simbioze koja mu daje osjeaj snage i osjeaj identiteta. Bivajui dijelom velikoga (togod to bilo), on postaje veliki, da je sam, bez drugih, on bi se pretvorio u nita. Upravo stoga je prijetnja autoritetu i njegovoj autoritarnoj strukturi za autoritarni karakter prijetnja njemu samom prijetnja njegovom mentalnom zdravlju. Zato je on prisiljen boriti se protiv ove prijetnje autoritarizmu, kao to bi se borio protiv prijetnje svom ivotu ili svom mentalnom zdravlju. Teoretiari su utvrdili sljedee osobine autoritarnog karaktera linosti: 1. konvencionalnost - koji se manifestuje u prihvatanju konvencionalnih vrijednosti i njihovom krutom odravanju, u prihvatanju i pokoravanju i potovanju autoriteta; 2. autoritarna submisivnost - koja se manifestuje u prihvatanju idealizovanih i glorifikovanih autoriteta grupe; 3. agresivnost koja se ispoljava u nastojanju da se oni koji ne prihvataju konvencionalne vrijednosti i autoritarnu submisivnost kazne, preziru i odbace; 4. potovanje vlasti i pozitivan odnos prema njoj - se manifestuje u identifikovanju sa subjektima moi tj. onima koji su nosioci autoriteta dominacije, discipline i moi; 5. antireceptivnost - koja se manifestuje u suprotstavljanju svemu to je subjektivno i imaginativno; 6. destruktivnost i cinizam - koja se manifestuje u potcjenjivanju humanih vrijednosti i odbacivanju humanosti (ova vrijednost se manifestuje i prepoznatljiva je u stavu: kakva god bila ljudska priroda uvijek e biti konflikata i ratova); 7. koritenje mehanizma projekcije - manifestuje se u projektovanju vlastitih nesvjesnih impulsa u spoljni svijet; 8. rigidnost miljenja, praznovjerica i steretipinost miljenja manifestuje se u sklonosti traenju mistinih uzroka sudbine pojedinca i grupe; 9. moralna hipokrizija - manifestuje se u lanom moralisanju, u pretjeranom isticanju odreenih vrijednosti i njihovom estom pominjanju. Polazei od prethodnih gledita, moe se rei da se pod pojmom autoritarnosti moe podrazumijevati sindrom linosti za koji je karakteristino da u svojim uvjerenjima, miljenjem i ponaanju, linost potuje mo subjekta moi, subordinaran odnos, i poslunost prema subjektu moi, ali i dominaciju nad objektom moi. Zato je autoritarnost znaajni psiholoki mehanizam utemeljenja podanikog mentaliteta, arogancije i bezobzirnog demonstriranja vlastite moi prema niem autoritetu uz istovremenu servilnost prema viem autoritetu. Autoritarnost je sloena psihika pojava koja se poinje stvarati u djetinjstvu i porodici kada roditelji ili vaspitai naglaavaju ulogu vaspitne obaveze i slijepe poslunosti odnosei se prema djeci kruto, strogo, disciplinovano i rigidno. Ono to e se kasnije u drutvu deavati samo je nastavak autoritarnog odnosa iz porodice, primarnih drutvenih grupa i vaspitnih institucija. Drutva su najee utemeljena na autoritarnoj drutvenoj klimi i autoritarnim vrijednostima kao to su: prijetnja, prisila, pritisci, progoni i izoptavanje. Psiholoka i psihoanalitika istraivanja autoritarnih linosti znaajno su uticala na daljnja istraivanja sloene strukture linosti te su, u tom smislu, uticala na oblikovanje razliitih teorija linosti. Naznaka o tipovima linosti pokazuje odreene razlike izmeu ljudi, a naznaka o teorijama linosti govori o tome to je bitno za formiranje linosti: da li iracionalni, nagonski strukturalni elementi linosti, ili racionalni, socijalizacijski i drutveni elementi. Da li je linost neto to je stvoreno roenjem, da li je to neto to je stvoreno u prvim godinama razvoja ili je neto to se stvara i razvija tokom itavog ivota pitanje je na koje e pokuati odgovoriti i rasprava o pojedinim teorijama linosti.

TEORIJE LINOSTI
Postoji vie teorija linosti, od kojih emo one najznaajnije pomenuti i na ovom mjestu.

25

1. Psihoanalitika teorija linosti je Frojdova teorija koja se suprotstavila iskljuivom psiholokom istraivanju jednostavnih psihikih elemenata iz kojih je struktuiran svjesni doivljaj. Frojd se suprotstavlja takvoj orijentaciji istiui da se pojedinac i njegovo ponaanje ne mogu objasniti svjesnim doivljajem jer je njegov psihiki ivot nalik ledenom brijegu u moru iji mali dio viri iznad povrine a njegov vei dio nalazi se ispod nje. Frojd smatra da je psihiki dio samo u manjem dijelu u domenu svjesnog a da je vei dio nesvjestan; velika masa psihikih procesa upravo pripada podruju nesvjesnog gdje se nalaze pokretake snage i motivi ljudskih postupaka, potisnute elje i misli, ideje i predstave. Prema Frojdovom miljenju, upravo ovaj nesvjesni dio upravlja ovjekovim postupcima i ponaanjem. Frojd je otkrio ono to se naziva nagonskim ivotom ovjeka i zato se moe svrstati u naturalistiki pravac: nije razum taj koji uvijek upravlja naim ponaanjem i zato ovjek nije iskljuivo racionalno bie; ovjekovo ponaanje je odreeno iracionalnim impulsima i duboko ukorijenjenim nagonima. Naime, ve od samog roenja mi zadovoljavamo nae fizike i psihike potrebe: za dojenjem, jelom i piem, mokrenjem, toplotom, fizikom blizinom, i slino. I to inimo zahvaljujui "principu nagona", odnosno "principu zadovoljstva" koji se nalazi u nama. Prema Frojdu Id je podsvjesni "rezervoar instinkata", odnosno "kotao pun uzavrelih uzbuenja" koji stalno nastaje da se zadovolje. Ko "neukroena strast", Id je primitivna, infantilna, iracionalna i asocijalna dimenzija ljudskog bia koja ne pozna moral, vrijednosti i svijest o dobru i zlu. To je udna sila koja se rukovodi "principom zadovoljstva" a ne "principom realnosti" i zato se ni na ta ne obazire osim da napetost razrijei kroz seksualno rastereenje, smanjenje bola ili prestanak gladi. Kada Id ne uspije da zadovolji svoju energiju, ljudi su nervozni, ljuti, nesretni, nezadovoljni i frustrirani. Zadovoljenje Ida vodi naem zadovoljstvu, ali njegovo potpuno zadovoljenje je pogubno za civilizovani ivot. Objanjavajui strukturu linosti, Frojd istie da instinkti i nasljedni sadraji ine sastavni dio linosti koje naziva Id (ono) a koji predstavlja taj "princip zadovoljstva", odnosno "princip nagona" kao svojevrstan rezervoar cjelokupne psihike energije i koji tei da po svaku cijenu postigne zadovoljenje svojih nagona i instinkata. Ali, zadovoljenje nagona i instinkata se ne moe u potpunosti i lako ostvariti jer ljudi ive u sredini u kojoj egoistiko i nezajeljivo zadovoljavanje nagona izaziva reakcije osude i prezira te sankcije prema takvim osobama. Tako "princip zadovoljstva" prilagoavamo "principu realnosti" i izgraujemo nae ja (ego). A, ono to ne elimo, ne smijemo i ne moemo ostvariti, mi - potiskujemo. Upravo, zato ego (ja) vodi rauna o realnosti u kojoj se ovjek nalazi i koji doputa da se zadovolje oni nagoni koji su u toj realnosti dozvoljeni. Ego je razuman sluga jednog nerazumnog silovitog gospodara, Frojdov je stav koji govori da ego odluuje ta e se neto izvriti od onoga ta id hoe. Trei strukturalni dio linosti koji Frojd naziva super-ego (nad-ja) predstavlja izraz principa, normi, kodeksa i moralnih propisa, normi i zahtjeva okoline i onog to u procesu socijalizacije pojedinac usvaja vaspitanjem i obrazovanjem kroz razliite metode i postupke: introjekcije, identifikacije, imitacije, uslovljavanja, itd. Mi znamo da neto "ne smijemo uiniti", da je "to sramota" ili "da je to nedopustivo" te da e izazvati osudu okoline. Ono to Frojd naziva i odreuje kao "nad-ja" ili "super-ego", moe se odrediti kao neka vrsta nae savjesti. Upravo, ovaj "nad-ja" nas obavjetava kada su nae elje "rune", "neprihvatljive", "nedopustive" i "prljave". A to se odnosi na ovjekove erotske i seksualna elje. I kao i druge, i ove elje se prema njegovom miljenju, pojavljuju ve u ranom djetinjstvu. Moemo vidjeti kako se ve u ranom djetinjstvu mala djeca igraju sa svojim polnim organima i seksualnou i kako roditelji govore "Fuj" ili "Ne smije to raditi" i dijete najee kanjavaju za to. Tako nastaje osjeaj krivice koji e mnogi ljudi osjeati i kasnije u svome "nad-ja" kada god je neto u vezi sa polnim organima i seksualnou. Iako su seksualne elje i potrebe prirodne i veoma vane u razvoju osoba, one osjeajem stida i krivice potiskuju njihovo znaenje i tako zapadaju u neurotino stanje sukoba izmeu elja, s jedne strane, i osjeanja krivice, s druge strane. Frojd posebno naglaava da izmeu ida, ega i super-ega esto dolazi do sukoba te da prilikom svakog sukoba linost postaje nesigurna, straljiva i anksiozna, a u situaciji snanijeg sukoba neurotina. Da bi pojam potiskivanja i neuroze bio jasniji, evo primjera koji Frojd navodi iz svog psihijatrijskog ivota. Jedna pacijentkinja je bila tajno zaljubljena u svoga zeta. Kada je sestra umrla, ona je pomislila da je to trenutak da se on njome oeni. Ali, ta je njena misao bila u sukobu sa njenim "nad-ja"; misao je bila neprihvatljiva i ona ju je - potisnula, odnosno gurnula u dubinu nesvjesnoga u sebi. "Ta mlada djevojka se, pie Frojd, razboljela i pokazala ozbiljne simptome histerije, a kad sam je primio na lijeenje, pokazalo se da je temeljito zaboravila tu scenu kraj sestrinog kreveta i runu, samoivu elju koja se pojavila

26

u njoj. Ali, tokom lijeenja se sjetila, kroz najjae duhovno uzbuenja reprodukovala patogeni trenutak i ozdravila kroz tu terapiju". Tako je Frojd doao do zakljuka da ovjekova svijest predstavlja samo mali dio ljudskog duha te da je ona kao mali dio ledenog brijega kojeg vidimo iznad povrine. Ispod te povrine, odnosno ispod nae svijesti nalazi se ono podsvjesno ili predsvjesno. Ono se u nama nalazi, ali smo ga zaboravili i ne moemo ga se sjetiti. Mi u naoj svijesti ne drimo sva naa iskustva, neka koja su nam "neprijatna", "runa" ili "odvratna" mi potiskujemo jer su neprihvatljiva za nau svijest ili nae "nad-ja". To je neto to postoji kod "zdravih" i "normalnih" osoba, ali to je i ono to kod nekih osoba dovodi do poveanih psihikih napetosti i tegoba i mada to potiskuju, ipak kod njih izaziva nervozu. Frojdizam i psihoanaliza su se nalazili u direktnoj suprotnosti sa marksizmom i marksistikim objanjenjem poloaja linosti u drutvu. Frojdizam i psihoanaliza su nastojali da izvedu revoluciju u duama i mentalitetu ljudi, a marksizam da izgradi dravu revolucionarne vlasti. U tom smislu su frojdizam i psihoanaliza uli u medicinske, akademske i druge institucije drutva i tumaeni su kao pokreti eksplozije elja i zadovoljstva , upravo onih istih koji su tokom rata i u poratnom dobu potiskivani i odricani. Evo kako ovu eksploziju ''individualnog osloboenja'' potiskivanih elja a seksualnih naroito, objanjava jedan teoretiar: ''Naa zapadna drutva su postigla dovoljnu visinu tehnikog razvoja, pa zato vie nisu potrebni napori i odricanja (potiskivanja). Dolo je vrijeme odmora, uivanja, naslade, prijateljstva. Tu lekciju prenose njemaki studenti pariskim studentima i tako se ona javlja kao glad i poruka u eksploziji Maja '68. 'uivajte bez suzdravanja, slobodno'!'' Bilo je to shvaeno kao poruka frojdizma i psihoanalize, te e se u tom smislu razviti i ideja ''orgazmike revolucije'' (''seksualne revolucije''), odnosno ideja seksualne slobode i nepotiskivanja elja. Tako e ova plima emancipacije i osloboenja od normi ezdesetih godina XX vijeka doi u sukob sa graanskim moralom i religijom jer e opravdati brane razvode i djeije sukobe sa roditeljima u porodici. Tako interpretirani, frojdizam i psihoanaliza e odbaciti predstave, slike i pojmove rtve, asketizma i puritanizma, odricanja i moralnog istunstva, portvovanja i samoodricanja. "Sada je sve bilo doputeno'' i ''to da ne bude'' - kako se govorilo. I desilo se da muevi masovno naputaju ene a ene mueve, a da djeca jedva ekaju da im roditelji umru pa da se ''oslobode''. Tako se opta nemoralnost proglaavala ''nemoralnou'' i traila svoje opravdanje u nauci: psihoanalizi. Time se pokazalo da su ljudi u frojdizmu i psihoanalizi traili ''dobre savjete'' za osloboenje od svoje napetosti u koli, braku, porodici i drutvu, ime je zapoeo period postojanja ''postmodernog drutva'' u kojem e dotadanji autoriteti (Oca, Mua, Porodice, kole, efa i Preduzea) izgubiti svoju vrijednost. 2. Personalitika teorija linosti - teorija crta linosti je Olportova teorija koja linost definie kao dinamiku organizaciju unutar pojedinca onih psihofizikih sistema koji odreuju njegovo karakteristino ponaanje i miljenje. Linost, dakle, nije statika struktura ve dinamika organizacija koja se relativno stalno mijenja; ona je organizacija relativno trajnih optih osobina ili crta linosti. Crte linosti (ambicioznost, upornost, potenje) su psiholoka osnova strukture linosti koje daju osobeni karakter linosti pojedinaca. 3. Teorija tenje za savrenstvom (superiornou) je Adlerova teorija u kojoj naglaava da je prvi izvor ovjekove motivacije uroena tenja za savrenstvom (superiornou) te da je glavni cilj ivota usavravanje. Pravci kojima se osoba orijentie ka savrenstvu nazivaju se kompenzacijama. Adler smatra da svaka osoba postaje vrlo rano u djetinjstvu svjesna svoje slabosti ili nedostatka te da uoavanjem manje vrijednosti angauje tenju za nadvladavanjem ili kompenzacijom nesavrenstva. Kompenzacija moe imati direktne oblike: dijete koje muca i koje zbog toga doivljava neprijatnosti da savlada svoj nedostatak postajui rjeit: govornik-Demosten; ili moe imati indirektne oblike: dijete sa tjelesnim nedostacima moe da se posveti idejama; priprosta djevojka moe postati uspjena poslovna linost; poniena osoba u graanskom ivotu moe postati hrabra i cijenjena linost u ratu. Razvoj linosti nije nita drugo do neprekidan proces reakcije na manju vrijednost stvarnu ili fiktivnu. I upravo zato to se manja vrijednost moe javiti u mnogo oblika, zato tenja za superiornou ima neiscrpnu pogonsku mo Adlerova je tvrdnja koja se nesumnjivo pokazala posebno tanom i u objanjenju psihosocijalne strukture totalitarnih pokreta. 4. Teorija osnovne strijepnje (anksioznosti) je Hornajeva teorija koja je nastala opisima neurotine linosti naeg doba. U ovoj teoriji linosti Hornaj polazi od pojma temeljnog straha. Smatra da su poremeaji odnosa izmeu roditelja i djece manifestovani u obliku ravnodunosti, nepravde i zanemarivanja upravo doprinose stvaranju straha. U tom sluaju dijete se u takvim odnosima i situacijama

27

osjea izolovano i na njih reaguje na razliite naine: agresijom, kako bi se osvetilo; uslunou, da bi ponovo zadobilo naklonost, i slino. Takve reakcije u djetetovoj dui mogu biti sastavni dio njegovog karaktera koje Hornaj definie kao potrebe neurotskog karaktera, upravo zato to predstavljaju nastojanje da se rijei problem, ali to rjeavanje nije dovoljno realno i racionalno. Hornaj istie da osnova strepnja potie iz bilo ega to dijete ini nesigurnim (dominacije roditelja, previsokih zahtijeva i oekivanja, nedosljednih postupaka, ravnodunih odnosa). Protiv strepnje se dijete poinje boriti tako to se prilagoava na razliite naine a uglavnom iracionalnim postupcima. Ukoliko je strepnja jaka i dugotrajna, onda se te metode prilagoavanja uobliavaju u postojane motivacione obrasce i javljaju u vidu neurotinih potreba pod kojima podrazumijeva potrebe koje su neumjerene, nezasite i nerealne kao, na primjer: za naklonou i odobravanjem; za moi; za perfekcijom; za nekim na koga e se osloniti; za svoenje ivota u okvire uih granica; za iskoritavanjem drugih; za povlaivanjem; za ugledom; za divljanjem; za linim uspjehom; za samodovoljnou i nezavisnou; za savrenstvom i nepovredivou. Hornaj smatra da ove potrebe mogu postojati kod svake osobe i da su one ak i poeljne. Meutim, ukoliko one zagospodare osobom, onda one postaju neurotiarskim. One tada ometaju prilagoavanje ivotu i zato to su mnoge od njih neuspjene, one neminovno izazivaju sukob. Hornaj smatra da osnovna strepnja, neurotiarske potrebe i sukobi kojima oni vode nisu biolokog (instinktivnog) ve drutvenog porijekla: proistiu iz poremeaja u razvoju djeijeg iskustva pod uticajem kulture. Neurotske potrebe stvaraju unutranje konflikte koje osoba moe realno prevladati ako spozna ljubav i ako stekne povjerenje okoline. 5. Teorija bjekstva od slobode je Fromova teorija koja je djelimino slina Hornajevoj teoriji jer i From smatra da je linost proizvod drutvenih uslova pod kojima ne podrazumijeva, kao to to Hornajeva ini, preteno porodine uslove nego cjelokupne drutvene odnose koji svojim uticajem oblikuju linost. From istie da se dijete tokom svog razvoja postepeno osobaa roditeljske kontrole koje nameu primarne grupe. Ta novosteena sloboda moe kod njega da stvori usamljenost i strah koji e ga emocionalno izdvojiti iz svijeta. Tada je dijete prinueno da bjei od slobode nastojei da vrati svoju bezbjednost traei nove djelotvorne odnose sa drugim ljudima i grupama. A, s druge strane, ono moe pokuati da ponovo stekne osjeanje sigurnosti potinjavanjem autoritetu i neumjerenim usaglaavanjem sa drutvenim propisima. Da li e potraga za bezbjednou i sigurnou imati negativne ili pozitivne posljedice, zavisi od prirode samog drutva. Svako drutvo stvara poseban tip linosti koja mu je potreban, odnosno stvara poseban karakter linosti. From smatra da sutinu linosti ini karakter koji je odreen kako individualnom, fizikom, konstitucijom i temperamentom kao karakteristinim nainom reagovanja pojedinca, tako i ukupnou drutvenih i kulturnih uticaja kojima se osoba prilagoava a proces njenog prilagoavanja drutvenim uslovima zapravo je proces formiranja linosti. Meutim, postoje dva tipa ili dvije vrste karaktera: individualni, i drutveni. Individualni karakter se sastoji od osobina po kojima se jedna linost razlikuje od drugih u istom drutvu i u istoj kulturi. Drutveni karakter se sastoji od prosjenog karaktera ili presjeka pojedinanih karaktera zajednikih veini pripadnika jednog drutva. Drutveni karakter proizilazi iz dinamikog prilagoavanja ljudske prirode drutvenoj strukturi te se njegova funkcija moe posmatrati kako sa stanovita pojedinca tako i sa stanovita drutva. Ako se individualni karakter vie izjednaava sa drutvenim, ako individualni nagoni osobu tjeraju da ini ono to je nuno i poeljno u datim drutvenim uslovima, onda e mu on omoguiti uspjeh, status, egzistenciju, opstanak. Nee biti proganjana i iz drutvene i politike zajednice ekskomunicirana. Ako se drutveni karakter posmatra sa stanovita drutvenog poretka, onda se moe rei da je on neophodan mehanizam njegovog funkcionisanja upravo zato to internalizuje spoljanje potrebe, te tako ljudsku snagu upree u izvravanje zadataka datog ekonomskog i drutvenog sistema''. 6.Teorija meuljudskih odnosa je Salivanova teorija prema kojoj je linost shvaena kao relativno postojan obrazac ponovljenih meuljudskih situacija koje odlikuju ovjekovo ivljenje. Ne postoji linost izvan odnosa meu ljudima; sve to je ljudsko, djelo je i rezultat individualne i drutvene interakcije. Linost nije uspostavljena u ranom djetinjstvu kao to je Frojd mislio nego se neprekidno uspostavlja, formira i razvija kroz nove vidove meuljudskih situacija i odnosa.

28

7.Teorija aktualizacije linosti je teorija koju iznosi Abraham Maslov mada sam pojam aktualizacije linosti potie od psihijatra Karla Junga koji je smatrao da postoji osnovna tenja ka potpunijoj realizaciji sopstvenih mogunosti. Takoe, ovom pojmu pridaje znaajnu vanost i Alfred Adler koji je pod njim podrazumijevao tenju za savrenom (superiornou), odnosno usmjerenost ka usavravanju linosti. Takoe, ovom pojmu aktualizacije linosti, koji dovodi u odnos sa fenomenom potreba, pridaje bitno znaenje i Abraham Maslov. Fenomen aktualizacije linosti Maslov dovodi u vezu sa ovjekovim potrebama i motivima. Maslov razmatra pet nivoa potreba, poev od niih ka viim: fizioloke potrebe (zadovoljenje gladi, ei); potrebe za sigurnou (bezbjednost, red, postojanost); potrebe za pripadanjem i ljubavlju (za naklonou, identifikacijom); potrebe za potovanjem (za ugledom, uspjehom, samopotovanjem), i potreba za aktualizacijom linosti. Prema Maslovljevom miljenju, ukoliko se potrebe ne zadovoljavaju, dolazi do poremeaja prirodnog razvoja. Prirodan tok razvoja obuhvata postepeno nicanje sutinskih potreba i njihovo zadovoljavanje. Najpovoljnija drutvena sredina je ona koja omoguava zadovoljavanje svakog nivoa potreba, odnosno koja omoguava da osoba ne bude pod vlau niih potreba, ona koja omoguava slobodnu aktualizaciju linosti. Doista, mali broj osoba je dostigao punu aktualizaciju linosti a na osnovu istraivanja nekih istorijskih linosti koje se istiu i po svojoj aktualizaciji linosti (Betoven, Linkoln, Ajntajn, vajcer), Maslov izdvaja karakteristike za koje smatra da predstavljaju zajednike odlike linosti koje su dostigle svoju aktualizaciju: realistiko opaanje svijeta; prihvatanje sebe sama, drugih iz svijeta kakvi jesu; neusiljenost ponaanja i unutranjeg preivljavanja; usredsreenost na probleme prije nego na sebe samog; sposobnost da se izdvoji; nezavisnost i samodovoljnost; svjeina procjenjivanja ljudi i stvari; sklonost ka dubokim mistikim doivljajima; identifikovanje s ljudskom rasom; duboki emocionalni odnosi s malim krugom prijatelja; demokratski stavovi i vrijednosti; sposobnost da se razlikuju sredstva od ciljeva; filozofski prije no neprijateljski smisao za humor; stvaralatvo; otpor prema konformizmu.

*
Veina ovih teorija je monistiki profilisana jer u prvi plan istiu jedan faktor koji predominantno utie na razvoj linosti (kao, na primjer, libido, tenju za savrenstvom, osnovnu strepnju). Teorije koje u prvi plan istiu ulogu vie faktora nazivaju se pluralistikim teorijama. Ali, i jedne i druge, imaju i zajednike karakteristike. Nijedna od teorija linosti ne moe u cjelini biti opteprihvaenom teorijom, jer nije toliko obuhvatna da bi mogla da prekrije sloeno podruje koje se naziva ovjekovom linou. Ali, svaka od tih teorija je znaajna jer doprinosi boljem razumijevanju psiholokog, antropolokog i sociolokog fenomena linosti pa i onih fenomena s kojima su ovjek i linost povezani: agresijom, nasiljem, konfliktima, politikom i ratom, tj. socijalno-patolokim pa i psihopatolokim fenomenima.

3. KONFLIKTNA LINOST
________________________________________________________________________________ KONFLIKTI Konflikti I njihovi uzroci Konflikti motiva Konflikti uloga

FRUSTRACIJE Konflikti, frustracije I frustracione prepreke Prepreke I naini ponaanja linosti Podruja ispoljavanja frustracija Reagovanja na frustracije 29

Dobre I loe posljedice frustracije Naini odbrane linosti

_______________________________________________________________________________ Ljudi svakodnevno ive u komplikovanim uslovima koji predstavljaju prepreku u saradnji i sporazumijevanju: izmeu njih se pojavljuju sukobi, konflikti, stanja nerazumijevanja i otuenosti. Sam ivot je prebogat otuenim i konfliktnim situacija i pokazuje ogroman broj primjera razliitih vrsta, oblika i manifestacija konflikata, frustracija i otuenja, upravo zato to je i sam takav. U svim kulturama se nalaze odreene tekoe koje se ispoljavaju kao konflikti u ivotu svakog pojedinca, esto se nagomilavaju I dovode do straha, anksioznosti, depresija I neuroza. Razlike u civilizacijama stvaraju razlike u neurozama. Ljudi su konstruktivni, ali postaju destruktivni kada kulturne I civilizacijske potekoe I tekoe meuljudskih odnosa, spreavaju prirodan razvoj njihove linosti, a harmonina integracija fizikih I intelektualnih elemenata linosti je pretpostavka unutranjeg jedinstva linosti, njene prilagodljivosti sredini I uspostavljanja skladnog odnosa sa ljudima.

1. KONFLIKTI
ovjekovi unutranji sukobi ili konflikti predstavljaju sastavni dio njegovih duevnih doivljaja. Od djetinjstva mi uimo da ih pozitivno i produktivno rjeavamo kako nas ne bi odveli u neurotizirajue stanje. Okolina koja onemoguava njihovo rjeavanje jeste neurotizirajua, frustraciona i otuujua.

Konflikti i njihovi uzroci

Pod pojmom konflikta podrazumijeva se sukob izmeu dva ili vie neudruivih procesa ili stanja, elja i motiva, nagona i htijenja, interesa i namjera, odnosno, podrazumijeva se stanje nezadovoljstva, napetosti i emocionalne neuravnoteenosti koje se pojavljuje kao posljedica postojanja sukoba izmeu razliitih interesa, motiva, elja, htijenja i namjera. Pod ovim pojmom moe da se podrazumijeva i situacija u kojoj se ovjek nalazi kada se nae u dilemi koje od tih motiva, elja, interesa ili namjera treba da zadovolji, mada je sveukupno njihovo zadovoljenje veoma vano. Konflikt je sloena pojava koja ima i svoje odgovarajue uzroke a oni mogu biti: unutranji i spoljnji. Unutranji uzroci su oni uzroci konflikta koji proizlaze iz emocionalne, karakterne i uopte psihike strukture linosti, na osnovu koje linost reaguje na uticaje i poticaje okoline, kao i na sopstvene nagonske poticaje. Na primjer, student nema dovoljno intelektualnih sposobnosti da zavri studije, te pod pritiskom porodice, zapada u konfliktnu situaciju. Ili, sportista nema psihomotorike sposobnosti za bavljenje odreenim sportom. Ili, osobe nemaju dovoljnu obrazovanost da bi se mogle ukljuiti u neko njima neophodno i vano drutvo. Spoljnji uzroci konflikta su oni uzroci koji proizlaze iz spoljnjih uslova i okoline, te drutvenih odnosa u kojima ljudi ive. Na primjer, od osobe koja pripada ''gornjim'' slojevima, trai se i oekuje da zavri studij. Konflikt je takva pojava koja se moe manifestovati kao: konflikt motiva, i konflikt uloga.

Konflikti motiva
Konflikt motiva je takav vid manifestacije konflikta koji se pojavljuje kao posljedica sukoba ili nezadovoljavanja svih motiva koji su trenutno prisutni. Posebno se izdvajaju etiri oblika konflikata motiva: prijatnost nasuprot kazni; lina dobit nasuprot principa;

30

uspjeh nasuprot neuspjeha; nezavisnost nasuprot pripadanja. Kada je rije o konflikta motiva poznatim pod nazivom prijatnosti nasuprot kazni, onda je rije o sukobu izmeu ''principa zadovoljstva'' i ''principa realnosti'' (prijatnosti nasuprot kazni): osobu pokreu impulsi koje drutvo nastoji da kontrolie i priguuje. Pojedinac moe da ima elju za zabranjenim seksom, seksualnom nastranou, kriminalom, agresijom, nasiljem i ubijanjem, dakle, moe imati individualnu potrebu i elju (''prijatnost'') za pojavama koje su izloene zabranama i kaznama ( ''kazna'') kojima drutvo nastoji da ouva sebe, svoje pripadnike i svoje obiaje. Rezultat takvog sukoba izmeu individualne elje i realnosti, zadovoljstva, odnosno prijatnosti i kazne, je konflikt. ivei u drutvu sa drugim ljudima, pojedinac doivljava mnogobrojne konflikte koji nastaju kao rezultat sukoba izmeu njegovih elja i njegovog straha od drutvene kritike i kazne. Mukarac ili ena mogu imati elju za vanbranim vezama, ili, recimo, na sportskom podruju, trener moe da ima emocionalne i seksualne elje i aspiracije (''prijatnost''; ''princip zadovoljstva'') prema nekoj sportistkinji svoga kluba, ali se boji reakcije okoline (''kazna''; ''princip realnosti''). Ili, obrnuto. Neki sportista eli da omalovaava i dovodi u pitanje struni rad trenera; student ima psiholoku potrebu i elju da ismije i ponizi profesorovo predavanje, ili da iskae svoje nezadovoljstvo prema njemu. I sve to znai da se svi boje da ispolje svoje motive, namjere, elje ili htijenja ( ''princip zadovoljstva'', ''prijatnost''), s obzirom na mogue sankcije (''princip realnosti'', ''kazna'') koje bi mogle da se ostvare. Drugi oblik konflikata motiva - lina dobit nasuprot principa - javlja se onda kada su drutveni standardi dobro "internalizovani" u vidu moralnih i etikih principa neke osobe, te kada se javljaju konflikti izmeu njenih elja za linom dobiti i potrebe da se izbjegnu osjeanja prestupa, osjeanja da se kre principi i da se poremeuje oformljeno miljenje koje se ima o sebi. Ljekar koji ima privatnu ordinaciju moe da se nae u ovoj ambivalentnoj poziciji koja pokazuje sukob izmeu saosjeanja i brige za zdravlje pacijenta i elje za to veom zaradom. Poslovan ovjek eli da brzo stekne novac, ali osjea da bi posao bio etiki neispravan; djevojka eli da ima predbrane odnose ali se taj in smatra grenim u okviru tradicionalnih obrazaca ivota. Igra se nalazi u konfliktnoj situaciji izmeu novane ponude da uestvuje u ''lairanju'' utakmice i etikih principa koji ga ''upozoravaju'' na mogue posljedice tog postupka, itd. Trei oblik konflikta motiva - uspjeh nasuprot strahu od neuspjeha - je oblik konflikta koji se javlja kao posljedica elje za uspjehom i straha od neuspjeha, to bi za posljedicu imalo gubitak samopotovanja i dostojanstva. ovjek eli da napreduje, ili da zavri studije, ali osjea da su njegove moi i sposobnosti nedovoljni da to uini te se kao posljedica takvog konflikta mogu javiti osjeanja prezira, gaenja, pretjerane kritike i samoponiavanja. Na isti nain, rascijepljen izmeu elje za uspjehom i strahom od neuspjeha, moe da razmilja uenik, sportista, trener i bilo ko drugi ko eli uspjeh u nekom poslu a boji se neuspjeha. etvrti oblik konflikta motiva - nezavisnost nasuprot pripadanju - je oblik konflikta koji se javlja kao posljedica sukoba izmeu elje za nezavisnou i autonomnou i potrebe kao i nunosti da bude lan neke grupe. Pojedinac odbija da pristupi vladajuoj politikoj partiji koja, na primjer, njegovo odbijanje kanjava gubitkom posla, graanskih prava, prijetnjama, progonima i ugroavanjem njegove fizike egzistencije. Dijete u porodici eli veu samostalnost, ali roditelji to ne doputaju (npr. u izrazima kao to su: "ako misli da sam odluuje, onda se osamostali"). Supruga u braku eli veu samostalnost, ali mu to ne doputa, ili obratno. Djevojka koja se zabavlja eli prisne i neposredne odnose i kontakte sa drugim mukarcima, ali se njen mladi suprotstavlja njenom motivu i njenoj elji. Sportista eli da bude samostalan i nezavisan, mada mu to organizacija sportskog kluba i sportske igre ne doputa. Ili, trener u odnosu na upravu kluba. Ponekad potreba za samostalnou dovodi do egoistinog ponaanja pojedinca i njegovog izbacivanja iz grupe; ponekad je, opet, sklonost grupi toliko snana da se gube lina autonomija i samostalnost. Pored prethodnih oblika konflikata motiva, mogu se pomenuti i drugi oblici. Kao, na primjer, konflikt motiva pri radu koji se javlja kao posljedica sukoba izmeu elje za egzistencijalnom sigurnou i statusom, i nemogunou da se oni ostvare kroz neki posao ili aktivnost. Neki posao moe da obezbijedi bolju egzistenciju i profesionalni status, ali i da ugroava zdravlje osobe. Takoe, ovaj konflikt se moe izraziti i kao posljedica sukoba izmeu ovjekove potrebe, elje i motiva da se potvrdi kao stvaralako bie i stereotipnog, dosadnog i otuenog rada koji onemoguava stvaralaku potvrdu osobe. A moe se ovaj

31

konflikt izraziti i kao posljedica ovjekove potrebe za komunikacijom i interakcijom i radnih uslova u kojima je ovjek izolovan i usamljen, itd.

Konflikti uloga
Osobenost i sutina drutvenog ivota je nunost usklaivanja razliitih uloga, ali je proces prilagoavanja i usklaivanja uloga, veoma konfliktan. esto je izvor konflikta uloga prisutan u neskladu izmeu zahtijeva izmeu uloge i sposobnosti osobe da je ostvari. Dijete inteligentnih osoba moe biti prosjene inteligencije kojom ne moe ispuniti "ulogu" koju od njega roditelji oekuju (recimo, ulogu pravnika, sudije ili advokata, ulogu obrazovane i uspjene osobe i osobe ''od karijere''). Ili, student ne moe da ispuni pretpostavljenu ulogu kandidata za zavravanje studija, a sportista ulogu vrhunskog sportiste jer im to njihove sposobnosti ne doputaju odnosno onemoguavaju. Konflikt uloga se moe javiti i u obliku koji se naziva konfliktom raznih uloga. Zapravo, to je najei oblik konflikta koji proizlazi iz zahtjeva za istovremenim uklapanjem u mnogo razliitih uloga. Kao primjer za ilustraciju moe posluiti konflikt koji proizlazi iz injenice da uitelj, nastavnik ili profesor u razredu ima svoje dijete, te da u razredu osjea konflikt izmeu uloge nastavnika i uloge roditelja. Ili, teolog koji mora da propagira ljubav, pratanje i milosre istovremeno blagoslovi vojnike koji idu u rat. Ili, zaposlena ena teko moe da uspjeno igra ulogu majke svoje djece, supruge, domaice, sestre, kominice, roake, poslovne ene, itd. Takoe, konflikt se moe pojaviti i kao posljedica njene elje za nezavisnou i uloge koju ima kao majka i supruga. Ili, konflikt nastaje u situacijama u kojima student ima razne i mnogobrojne uloge koje je teko usklaivati. Moe se govoriti i o konfliktu oko centralne uloge. Centralna uloga je uloga koja predstavlja psiholoku i socijalnu osovinu oko koje se grupiu ostale uloge a najee je povezana sa zvanjem koje neko u drutvu obavlja. Konflikt je upravo rezultat "nesporazuma" izmeu pojedinaca i drutvene sredine oko izbora njegove centralne uloge. Npr. neko odabere ulogu velikog ljubavnika zanemarujui sve ostale uloge koje su vezane za njegovo zvanje i zanimanje to ga, nuno, dovodi do sukoba s okolinom i pada njegovog statusa. Ili, student svoju centralnu ulogu studenta pretvara u ''gluvarenje''. Ili, sportista odabere neku drugu ulogu (kockara, alkoholiara, puaa, zavodnika i avanturiste) zanemarujui svoju centralnu ulogu sportiste. Konflikt se moe javiti i kao posljedica postojanja difuznih uloga koje spreavaju formiranje postojanog i vrstog identiteta linosti. Naunici opisuju proces formiranje identiteta linosti kao proces u kome se razliite uloge, sa kojima se adolescent identifikuje, postepeno usklauju i organizuju tako da se postigne konkretan sklop vrijednosti, motiva, sposobnosti i temperamenta. Sa takvom organizacijom osoba izgrauje svoj sopstveni identitet, postaje sopstvena linost koja, sada, nailazi na problem ouvanja sopstvenog identiteta u situaciji kada se adolescent pribliava stanju i dobu odrasle osobe. Konano, treba pomenuti jo jedan konflikt socijalnih uloga - "socijalne hibride". Ovo je pojam koji slui kao oznaka za osobe koje sudjeluju u dvije ili vie kultura i socijalnih sredina. Evo jednog u literaturi esto pominjanog primjera sa Jevrejima: kada je Jevreju omogueno da sudjeluje u kulturnom ivotu naroda u kojem ivi, pojavljuje se novi tip linosti koji se naziva kulturni hibrid. A to je ovjek koji ivi i nikada do kraja voljan da, ak ako mu je to i omogueno, prekine sa svojom prolou i svojom tradicijom; on nije ni potpuno prihvaen zbog razliitih predrasuda u novoj zajednici dviju kultura i dvaju drutava koji se nikada potpuno ne pokrivaju ili sjedinjuju. Zato je emancipovani Jevrej bio i jeste, istorijski i socijalni granini ovjek. Ovo to se istie za Jevreje istovremeno se odnosi i na pripadnike "mjeovitih brakova", imigrante ili sportiste i sportske radnike u nekoj zemlji, i sline. Polazei od pojma "kulturnog hibrida", moe se govoriti o pojmu "socijalnog hibrida", tj. o pojmu pod kojim se podrazumijevaju osobe koje istovremeno sudjeluju u ivotu dviju ili vie drutvenih grupa te zato esto usvajaju uloge i vrijednosti koje su razliite, pa i suprotne, u zavisnosti od koje socijalne grupe potiu.

32

2. FRUSTRACIJE
Konflikti se pojavljuju kao posljedica postojanja odreenih prepreka koje spreavaju ostvarenje uloga, elja, zahtjeva, motiva, nagona, htijenja i interesa, i to u situaciji koja se naziva frustracionom situacijom. Frustraciona situacija za sportistu moe biti sam sportski susret, odnosno mjesto odvijanja sportskog dogaaja, za studenta ispit, za vojnika vojnika disciplina i vojniki ivot, za profesora predavanje, itd. Sav ivot je proet raznim frustracionim situacijama.

Konflikti, frustracije i frustracione prepreke

Ljudi ne zadovoljavaju lako svoje motive, interese i elje, i u svom ivotu esto dolaze u situacije u kojima u potpunosti ne mogu da ih zadovolje te, tada, ulau posebne napore da otklone smetnje njihovom zadovoljavanju. Frustraciona situacija je situacija u kojoj se javlja frustracija, odnosno to je situacija u kojoj ovjek nailazi na odreene prepreke, i zato je sprijeena u zadovoljavanju onog to hoe I to eli; I nije u stanju da uskladi svoje uloge i zadovolji svoje motive, elje, prohtjeve i interese i zato zapada u stanje frustracije: frustracija je pojava spreavanj I osujeivanja zadovoljavanja onoga to ljudi ele, to je psihiko stanje ili psihiki doivljaj napetosti, treme, nelagode, nervoze i straha, doivljaj koji se javlja kad se naie na prepreku zadovoljenja motiva, elja, prohtjeva, nagona, interesa i slinih poticaja, stimula i nadraaja. Prepreke mogu biti: prirodne, socijalne i, psihike. Pod prirodnim preprekama se podrazumijevaju prepreke koje poizilaze iz okvira geofizike sredine (klime, flore, faune, topografskih uslova) koja u veoj ili manjoj mjeri, pozitivno ili negativno, utie na individualnu, kolektivnu i drutvenu organizaciju ivota. Npr., pala je kia koja je uprskala osjetljivu lijepu haljinu; ivi se i stanuje daleko, to onemoguava aktivno bavljenje sportom. Ili, sportista eli da u pauzi izmeu treninga, izvede djevojku u etnju, ali je pala kia i to sprijeila; ili, otiao je na izlet, ali je zapadao snijeg i ne moe da se vrati na vrijeme kako ne bi izgubio povjerenje ili naklonost trenera. Polazei od prethodnih primjera, tako se moe govoriti o postojanju objektivnih fizikih prepreka ili barijera koje mogu uticati na stvaranje frustracije. ovjek osjeti glad ili e ali nema hrane ili vode da glad ili e zadovolji (npr. u pustinji), ili nema dovoljno finansijskih sredstava za obezbjeenje neophodne ishrane kako bi se bavio nekim sportom. Ili, sportista ne moe da trenira zato to prirodne ili klimatske okolnosti to ne doputaju (npr. napadao je snijeg na teniski teren; pliva ne moe plivati jer je zbog hladnoe isputena voda iz bazena, a zimskog bazena nema). Pod socijalnim preprekama se podrazumijevaju one prepreke koji proizlaze iz okvira drutvene sredine ili tzv. socijalnog miljea (pravnih i drutvenih propisa, shvatanja ljudi, ekonomskih pretpostavki, drutvenih predrasuda) i koje spreavaju, onemoguavaju ili oteavaju zadovoljenje individualnih i kolektivnih interesa, motiva, elja i prohtjeva. Roditelji sinu zabranjuju da izabere odreeno zanimanje ili da se oeni odreenom djevojkom; zabranjuju mu da se bavi nekim sportom jer to ne dolikuje njihovom statusu; ljudi izbjegavaju kontakte sa ljudima drugih vjeroispovijesti, drugih nacionalnosti, zanimanja i statusa; osuuju "mijeane brakove", i slino. Ili, roditelji ''visokog statusa'' brane sinu da se bavi nekim za njih ''nedostojnim sportom'' (npr. fudbalom) kojim bi on elio da se bavi. Ili, ekonomske i finansijske prepreke (klub nema neophodnu sportsku infrastrukturu, tople svlaionice, tueve, grijanje, opremu, i slino) onemoguavaju optimalno bavljenje sportom. Pod psihikim preprekama se podrazumijevaju interpersonalne i intrapersonalne prepreke koje se ne nalaze izvan ljudi ve upravo prepreke koje se nalaze u samim ljudima. Rije je o preprekama koje mogu biti uslovljene fizikim nedostacima (nedovoljnim intelektualnim razvojem, neznanjem i neobrazovanou); emocionalnim preprekama koje proizilaze iz temperamenta, emocionalnih nestabilnosti i kompleksa ljudi (posebno kompleksa inferiornosti i kompleksa krivice). Kada neko od sportista ima ovakve prepreke, jasno je da se ne moe uklopiti u neku sportsku grupu, klub ili organizaciju. Temperament, stavovi, karakter, pa i fiziki nedostaci (nagluvost, tjelesna konstitucija, i slino) mogu biti prepreke koje onemoguavaju neophodnu integraciju sportiste. Na primjer, sportista eli da napreduje u sportu, ali za to nema dovoljno individualnih sposobnosti, fiziki je nespretan (''lo materijal"), psihiki rastresen. I na emocionalnom polju mogu da se jave prepreke: na primjer, zbog straha od povrede sportista ne smije da izvede odreene

33

aktivnosti (recimo, fudbaler nije smio da udari loptu glavom u situaciji koja je ''mirisala na gol'', jer se prepao da e se povrijediti). Ljudi se meusobno razlikuju prema uspjenosti rjeavanja problema: neki za najmanji neuspjeh (npr. studiranja) postaju obeshrabreni, ljudi, bijesni, nervozni ili neurotini; neki opet pojaavaju napore kako bi ostvarili postavljene ciljeve. Otpornost prema neuspjehu naziva se frustracionom tolerancijom, odnosno podnoenjem ili tolerisanjem frustracije. Upravo, u ovom smislu odnoenja prema postavljenim ciljevima moe se rei da su neki ljudi frustraciono tolerantni, jer lake podnose ometanje I spreavanje ostvarenja postavljenih ciljeva, dok su drugi frustraciono netolerantni jer im svaka smetnja u ostvarenju postavljenih ciljeva izaziva obeshrabrenje, potitenost pa i agresivnost.

Prepreke i naini ponaanja linosti

Naznaene prepreke utiu na naine ponaanja osobe a, u krajnjoj liniji, postoje dva naina ponaanja: prilagoeno ponaanje koje se zasniva na razmiljanju o preprekama, motivima i situacijama koje onemoguavaju ostvarenje motiva, i zato ovo ponaanje ne mora da zavri u frustracijama. Npr. nedolazak djevojke na zakazani sastanak mladia navodi da ide na neku zabavu gdje e nai drugu djevojku; lanstvo u nekoj ne ba eljnoj politikoj partiji ostvaruje neku dobit a prekid sa internacionalnim ubjeenjima i prelaz na nacionalnu identifikaciju i priklanjanje nacionalnoj grupi obezbjeuje materijalni, a u ratnim okolnostima, i fiziki opstanak, itd; suprotno ovom obliku je neprilagoeno ponaanje, odnosno, takvo ponaanje koje se temelji na snanim emocionalnim reakcijama i nedovoljnom ili onemoguenom razmiljanju o preprekama i situacijama koje onemoguavaju ostvarenje motiva, interesa, elja i prohtjeva pojedinca. U naim prethodnim primjerima, nedolazak djevojke na zakazani sastanak mladia navodi na patnju, frustraciju i nesposobnost da izae iz prethodne frustracione situacije koja se doivljava potpuno nesnoljivom, nepromjenljivom, "tekom" i zatvorenom, isto kao to neulanjenje u neeljenu politiku partiju ili nepriklanjanje nacionalnoj grupi u odreenim okolnostima moe da pojedincima donese vie problema, vei nivo frustracije i patnje nego u suprotnom obliku ponaanja. Klasian primjer nerealistikog reagovanja ili ponaanja poznat je iz vojne istorije, grko-persijskih ratova (V vijek prije nae ere): persijski car Kserks je naredio da se "iiba more" zato to mu je nevrijeme potopilo vei dio njegove vojske. Upravo, polazei od prethodne razlike izmeu prilagoenog i neprilagoenog ponaanja, mogle bi se naznaiti karakteristike prilagoenog i neprilagoenog, odnosno frustriranog ponaanja. Prilagoeno, motivisano ponaanje je ponaanje koje je orijentisano prema cilju a neprilagoeno, frustrirano ponaanje je ono koje nije usmjereno prema adekvatnom cilju; kod motivisanog ponaanja napetost poputa kada je cilj postignut a kod frustriranog ponaanja napetost je poveana ako ponaanje dovodi do jo vee frustracije; kod motivisanog ponaanja kanjavanje oteava stanje frustracije; na podruju motivisanog ponaanja ponaanje pokazuje raznolikost i snalaljivost u problematinoj situaciji a kod frustriranog ponaanja ponaanje je stereotipno i kruto; kod motivacionog ponaanja ponaanje je "konstruktivno" dok je frustraciono ponaanje "nepromiljeno" i usiljeno; motivisano utemeljeno uenje napreduje i vodi razvitku i zrelosti linosti dok uenje u frustriranim situacijama vodi njenom nazadovanju. Prema dinamikom prilazu istraivanju konflikata, postoje tri tipa konfliktnih situacija: tip pribliavanje - pribliavanje (dvostruko privlaenje, odnosno dvostruko pribliavanje); tip pribliavanje - izbjegavanje (privlaenje-izbjegavanje), i tip izbjegavanje - (dvostruko izbjegavanje). U sluaju prve konfliktne situacije, konflikta dvostrukog privlaenja (pribliavanje-pribliavanje) rije je o postojanju dviju razliitih vrijednosti i o sukobu dvaju pozitivnih motiva. To znai da ovjek moe da se nae izmeu dva cilja teko se odluujui koji da ostvari. Npr. mladi se moe dvoumiti izmeu dvije djevojke i da ostane bez obje; ili, mladi razmilja o izboru djevojke za zabavljanje: o djevojci koja mu je mila, ali ne i dovoljno lijepa, i djevojci koja je lijepa, ali nije mila; ili, djevojka razmilja izmeu dva mladia koji joj se dopadaju; ili, fudbaler izmeu dva kluba; pojedinac izmeu dvije poslovne ponude, itd. Kada se

34

mladi dvoumi sa kojom od dviju prijateljica da izae onda se u njemu nalazi sukob dvostrukog privlaenja (privlaenje-privlaenje) jer su mu istovremeno obje djevojke privlane. Neophodno je da se odlui izmeu dviju pozitivnih alternativa. Za ilustraciju moe posluiti pria o Buridanovom magarcu koji je gladan stajao na sredini izmeu dva jednaka plasta i, dvoumei se - crkao. U drugom sluaju, ambivalentnosti (pribliavanje - izbjegavanje) konflikt se javlja kada je u pitanju ta ista vrijednost ili cilj koja je istovremeno ili podjednako privlana i odbojna, koja istovremeno i privlai i odbija. Rije je o privlanom i istovremeno odbojnom cilju koji komplikuje situaciju a koja jo vie postaje konfliktnom ukoliko se pojavi vie ciljeva na psihikom podruju neke osobe. Npr. vojnik eli da se istakne, ali se boji ranjavanja ili pogibije. Ili, djevojka voli slatkie, ali se boji da e se udebljati. Ili, dijete eli da uini neto to roditelji izrazito brane, da, recimo, razbije prozor komiji koji njega i njegove drugove stalno tjera da se ne igraju ispred njegove kue; ili, osoba eli da postigne neki cilj a, istovremeno, zbog tekoa koje ju prate, eli da ga izbjegne. "Kada bi se mogao poloiti ispit, a da se ne ui" razmiljanje je koje izraava ovaj sukob ili konflikt. Student mora da ui mada mu je uenje neprijatno te bi radije iao sa drutvom unaprijed znajui da ukoliko ne bude uio moe doivjeti neprijatnosti zbog neuspjeha na ispitu. Kada student eli poloiti ispit a ne eli da ui, onda se on nalazi pod uticajem sukoba istovremenog privlaenja i odbijanja. Jedna te ista "stvar" (ispit) za njega je istovremeno privlana i istovremeno odbojna, pozitivna i negativna. Takoe, iz patriotskih razloga te da bi zatitio porodicu i otadbinu ovjek se odaziva na poziv na mobilizaciju mada mu je odazivanje neprijatno jer mu stvara frustracioni osjeaj gubitka ivota, ali isto takoe zna da dezerterstvom i neodazivanjem na mobilizaciju moe doivjeti itav niz neprijatnosti: u mjestu u kojem ivi, na poslu, u krugu prijatelja, u porodici, itd. U treoj vrsti konflikta: dvostrukog odbijanja (izbjegavanje - izbjegavanje) linost je prinuena da bira izmeu dvije jednake odbojne alternative, da bira jednu od dvije neprijatne stvari, odnosno da ''od dva zla bira ono manje". Ovakva vrsta konflikta nastaje kada doemo u situaciju da smo prinueni da odaberemo jednu od dvije neprijatne stvari. U ovakvu situaciju dolazi vojnik koji se boji borbe, ali se boji i posljedica koje bi imao u sluaju njenog izbjegavanja. Dakle, on se plai borbe, ali i dezerterstva. Takoe, ovakva vrsta konflikta se javlja u dilemi: ii zubaru ili trpjeti bolove. Ii zubaru ili trpjeti bolove je situacija u kojoj se manifestuje sukob dvostrukog odbijanja (odbijanje-odbijanje, izbjegavanje-izbjegavanje). Rije je o sukobu, odnosno odluci izmeu negativnih alternativa. Ili, student koji zavrio studije dvoumi se o izboru i odabiru jednog od dva posla - od kojih je jedan tetan po zdravlje ali dobro plaen i drugi koji je slabo plaen ali nije tetan po zdravlje. Ili, ovjek se dvoumi izmeu odazivanja ili neodazivanja na mobilizaciju znajui da e time sauvati "goli" ivot mada e izgubiti posao, stan, prijatelje. Ili, bokser koji se boji poraza, ali se istovremeno boji i njegovog izbjegavanja. Ili, ljekar treba da saopti pacijentu ili njegovoj rodbini da boluje od teke, neizljeive bolesti, i tako se nalazi u situaciji da istovremeno ne eli da ne kae tunu i traginu istinu, ali i da ne moe da je preuti.

Podruja ispoljavanja frustracija

Kao to se moglo vidjeti, konflikt i frustracije su razliite, pod odreenim okolnostima, meusobno povezane pojave. Dok je konflikt relativno stalni pratilac individue, frustracija nije. Frustracija se kao emocionalno, psihiko i psihofizioloko stanje pojavljuje ukoliko je konflikt intenzivnijeg obima i ukoliko su konflikt i frustraciona situacija dublji i trajniji. Tada se pojavljuje frustracija koja se moe manifestovati na razliitim podrujima ovjekovog ivota: psihikom, fiziolokom i socijalnom podruju. Na psihikom podruju frustracija se manifestuje kao poseban doivljaj koji je proet napetou, tremom, nervozom, neugodom, tjeskobom, zlovoljom, tenzijama, nemirom i inhibiranou. Kada sportisti kau da su im se pred me ili u toku njega ''odsjekle noge'' (to jeste drugi izraz za tremu, napetost, nervozu i inhibiciju), onda oni time potvruju injenicu da je frustracija zahvatila njihovo psihiko podruje i da se na

35

njemu manifestuje. A, kada studenti kau da su pred ispit nervozni ili da imaju tremu, i oni tako istiu postojanje frustracije na psihikom podruju. Na fiziolokom podruju frustracija se manifestuje u promjenama rada i funkcionisanju unutranjih organa (npr. znojenje dlanova, bljedilo, oduzimanje daha, bol u grudima, ''lupanje srca'', crvenilo na obrazima, grevi i bolovi u stomaku). Na socijalnom podruju se manifestuje u poremeenim odnosima sa drugim ljudima (poremeenim odnosima sa ljudima, izbjegavanju kontakata, neintegrisanou u "drutvo", odsutnou, introvertnou, ''zatvaranjem u sebe'', "bjekstvom od slobode", svaanju i prepiranju, netolerantnou i grubou u odnosima sa ljudima, ekskomunikacijom iz grupe, i slino). U klubu se lako mogu uoiti socijalne posljedice postojanja frustracija: na primjer, u odnosu lanova uprave i strunog taba, trenera i igraa, izmeu samih igraa, (da li neko nekoga, kako se to u argonu kae, ''gotivi'' ili ne). Dakle, frustracija se moe manifestovati na: linom i socijalnom podruju. Na linom podruju frustracija se manifestuje kao poseban doivljaj praen napetou, nelagodom, tjeskobom, neraspoloenjem. Na socijalnom, odnosno drutvenom podruju, frustracija se manifestuje u poremeenim odnosima sa drugim ljudima i sredinom u kojoj osoba ivi. Pored prethodnih karakteristika frustracije treba pomenuti jo nekoliko znaajnih pojava. Prva se naziva kumulativnou frustracije. Ono to moe biti karakteristino za frustraciju je da se napetost i druge negativne pojave ranijih frustracija ne gube nego da se nagomilavaju i kumuliraju. Npr., dvojica komija se dugo ne podnose i svaaju tako da jedna psovka moe biti dovoljna da se potegne pitolj i komija ubije. Tako zadnja uvreda i psovka same po sebi ne bi dovele do zloina ali je ve postojala akumulisana frustracija koja je "prevrila mjeru" i potegnula pitolj. Ili, recimo, u odreenom trenutku profesor u amfiteatru izbacuje sa predavanja studenta iji postupak i nije neposredno izazivao profesorovu reakciju, ali je njegov postupak predstavljao reakciju akumulirane frustracije izazvane kontinuiranim ili estim onemoguavanjem studenata da profesor odri predavanje. Iz slinih razloga, kada neki sportista uporno onemoguava izvoenje trenerskog rada, trener moe da doe u situaciju da prema njemu ispolji neki agresivni gest, itd. Druga pojava povezana sa frustracijama naziva se infiltracijom. Naime, to je oznaka za pojavu kada se frustracija u jednoj aktivnosti negativno odraava na aktivnosti koje s tom aktivnou nemaju nikakve veze. Npr. neki uenik slabo odgovara u koli (ili student na ispitu) ali ne zato to ne zna gradivo ve zato to mu se u porodici deavaju neke pojave koje ga frustriraju. To se prenosi u kolu izazivajui indukovanu frustraciju. Drugim rijeima, kada uenik ili student slabo ue ne zato to ne ele ili ne znaju, nego zato to su razoarani zbog nesnoljivih i loih odnosa u porodici (svaa, tua, vrijeanja, poniavanja i povreivanja), onda se njihova frustracija infiltrira upravo u koli izazivajui "indukovanu frustraciju". Ali, treba pomenuti i treu pojavu povezanu sa frustracijama a ona se naziva frustracionim rastereenjem ("katarzom"). Zapravo, pod ovim pojmom se podrazumijeva emocionalno rastereenje koje otklanja napetost kao uzrok frustriranog doivljaja. Tako e na uenik ili student bolje zavriti kada "sve tima" u porodici. Meutim, treba rei da je frustracija pojava svakidanjeg ivota i da na nju ovjek nastoji da na odreen, manje-vie racionalan ili iracionalan, nain i reaguje.

Reagovanja na frustracije
Frustracija je pojava koja nastoji da obuhvati linost, ali i linost nastoji da na frustraciju reaguje odreenim reakcijama. U krajnjoj liniji, poznata su etiri oblika reakcija na frustraciju. Prvi se naziva reorganizacija aktivnosti pod kojim se podrazumijeva promjena onih aktivnosti ili oblika ponaanja koji ne daju rezultate u rjeavanju frustracione situacije (npr. profesor naputa prosvjetni rad, trener ili sportista svoje oblike rada, student studiranje, i poinju da se bave poslom na kojem e se uspjeno dokazati, recimo "biznisom"). Drugi se naziva okretanje ljudima pod kojim se podrazumijeva nastojanje frustriranih osoba da se priklanjaju drugim osobama traei od njih pomo. Trei oblik je suprotan prethodnom i naziva se okretanjem od ljudi, to znai da osoba ne reaguje niti direktno niti indirektno na izvor frustracije nego se povlai u sebe osjeajui se nemonom, apatinom,

36

introvertnom i rezigniranom. Konano, etvrti oblik reakcija na frustraciju naziva se okretanjem protiv ljudi koje je najee praeno agresijom. U krajnjoj liniji posmatrano, reakcija na frustraciju moe biti: realistika, i nerealistika. Realistiko reagovanje na frustraciju je ono reagovanje koje je nailo na prepreku u ostvarenju cilja ponovo pokuavajui da ga ostvari. Student koji je pao na ispitu bolje se pripremi za sljedei ispitni rok. Takoe, realistiko reagovanje moe da se ostvari i tako to e se ponovo pokuati postignuti cilj ali sada drugim, pogodnijim i cjelishodnijim, nainom. Ne uspjevi da poloi ispit, student trai pogodniji nain. Realistiko reagovanje je i ono reagovanje u okviru kojeg se motiv koje se ne moe zadovoljiti prvobitno postavljenim ciljem zadovolji drugim ciljem koji moe da zamijeni prvobitno postavljeni cilj. Dakle, neki tee ostvarljiv cilj zamjenjuje lake ostvarljivim ciljem koji ipak moe da zadovolji motiv. Na primjer, ne mogavi dati tei ispit student se zadovoljava dajui laki ispit. Nemogunost osvajanje jedne djevojke zadovoljava motive osvajanjem druge djevojke. Ili, neuspjeh u uenju moe se "nadomjestiti" uspjehom u sportu ili muzici. Takoe, mogue je da se motiv zadovolji i indirektnim putem te se tada, umjesto ciljeva kojima se neposredno zadovoljava motiv, mogu postaviti ciljevi koji ga posredno zadovoljavaju. Student koji nema djevojku moe postati prijatelj nekoliko djevojaka te u drutvu s njima moe posredno zadovoljavati svoje motive. Ono to je karakteristino za realistiko reagovanje na frustraciju je da se frustracija otklanja a da se ne izazivaju negativne posljedice. Drugi oblik reakcije na frustraciju naziva se nerealistikim reagovanjem koje se javlja onda kad se situacija koja je izazvala frustraciju nastoji rijeiti na taj nain to se trae, bez svjesne namjere da se to uini, razliiti naini da se pred osobom otkrije neuspjeh u ostvarenju odreenih ciljeva. Upravo, tada osoba prikazuje odnosno falsifikuje pravo stanje sebi i drugima, skrivajui posljedice. Npr. brojnim razlozima koji se ne tiu njega samog, student opravdava neuspjeh na ispitu ili prekid studiranja ("krivi su drugi"). Ili, pojedinac u drutvu pravda svoj niski socijalni status iskljuivo uticajem vanjskih faktora.

Dobre i loe posljedice frustracije

Frustracije mogu imati: pozitivne, odnosno dobre, i negativne, odnosno loe posljedice. Kod pozitivnih posljedica prepreke koje onemoguavaju ostvarenje ciljeva ne moraju da dovedu do neuspjeha u aktivnosti, ve mogu da koriste razvitku linosti. Frustracija time moe biti uslov odvijanja aktivnosti pa, prema tome, i razvijanju odreenih pozitivnih osobina linosti. Frustracija moe imati negativne posljedice koje se odnose na naputanje ranije prihvaenih ciljeva, zamjenu jednih sa drugim ciljevima, kao i onemoguavanje i spreavanje zadovoljenja nekih snanih motiva. Takoe frustracije na podruju opteg ponaanja dovode do dezorganizacije ovjekovih aktivnosti npr. blokiranje miljenja, ("gubljenje ivaca") a na socijalnom podruju, tj. na podruju odnosa meu ljudima, frustracija se ispoljava u poremeenim socijalnim kontaktima i napetostima u odnosima sa drugim ljudima. Negativne posljedice mogu se manifestovati u obliku: agresije (kada prinuena da se odrekne zadovoljenja neega, linost postaje ljuta i svoju ljutnju usmjerava na izvor frustracije), dezorganizovanog i krutog, rigidnog ponaanja (kada ponaanje postaje manje cjelishodno, kada se gube sloeniji i finiji naini reagovanja i kada se osoba vraa na jednostavnije i primitivnije forme ponaanja), anksioznosti (kao osjeanje nespokojstva, nesigurnosti, tjeskobnosti, strepnje i neodreenog straha a koje se javlja zbog ugroenosti osjeanja samopotovanja), u obliku koritenja odreenih odbrambenih mehanizama, kao i u najteem obliku psihosomatskim poremeajima, tj. poremeajima psihikog ivota.

37

Naini odbrane linosti

Na razliite naine linost moe da reaguje na frustraciju. Zajedniki, oni se nazivaju odbrambenim mehanizmima. Pod pojmom odbrambenih mehanizma podrazumijevaju se manje-vie podsvjesni duevni procesi kojima se ovjekov "ego" brani od nagonskih i emocionalnih duevno negativnih sadraja. Doista, treba rei da postoje i fizioloki odbrambeni mehanizmi ija je funkcija da organizam tite od bolesti, da postoje fiziki odbrambeni mehanizmi koji podrazumijevaju koritenje razliitih fizikih sredstava radi vlastite odbrane, ali daje ovdje prevashodno rije o psihikim odbrambenim mehanizmima. Pogledajmo najznaajnije. A g r e s i j a je jedan od odbrambenih mehanizama koji se ogleda u tome da osoba direktno napada izvor frustracije, ili njegove supstitute. Na primjer, frustrirana majka oamari ili istue dijete kao izvor svoje frustracije; ili, to isto uini brat sestri ili sestra bratu; ili potinjeni pretpostavljenom i obratno: ili uesnik u sportu drugom uesniku (trener igrau, i obratno; igra sudiji). O d r i c a n j e ili n e g a c i j a je psihiki mehanizam odbrane kojim osoba "svjesno" odrie postojanje neke neugodne ili teke situacije. Na primjer, neki zatvorenici logora se ponaaju tako da nee da vjeruju da je stvarnost ono to se s njima dogaa. Ili, vojnik u ratu "ne vjeruje" da se nalazi u izuzetno tekoj situaciji koja mu ugroava ivot. U filmu ''Titanik", poslije brodoloma, naavi se u smrtonosno hladnoj vodi, Di Kapri hrabri djevojku govorei joj da e imati lijep ivot. Ili, nekom pojedincu je poginuo prijatelj a on tu injenicu ne prihvata i ne moe da prihvati kao realnost i istinitost. Ili, sportista odrie tekou nekog mea. Psihiki mehanizam odricanja omoguava im da do izvjesne mjere odre svoj psihiki integritet, kao to taj isti mehanizam sportisti pred izuzetno znaajan me omoguava psihiku stabilnost, ili da omoguava vojniku pred bitku da ostane "mirnom", "trezvenom" i "stabilnom" linou. P o t i s k i v a n j e je psihiki mehanizam kojim se potiskuju iz svijesti motivi koji su u suprotnosti sa postojeim drutvenim normama. Tako se iz svijesti u "podsvijest" premjetaju odreene misli, afekti i namjere i tako potiskuju seksualni, agresivni ili nasilniki impulsi, nagoni ili elje, ili se spreavaju da dou u svijest. Npr. trener potiskuje svoje emocionalne sklonosti prema nekoj igraici; sportista potiskuje svoju psihiku energiju tako to zaboravlja neprijatne detalje neke loe utakmice. Ili, mnogi ljudi zaboravljaju imena onih koji im nisu dragi (recimo, u okolnostima meuetnikog rata, pripadnici jedne etnike grupe se ne mogu prisjetiti imena poznanika, knjievnika, pjevaa ili glumaca koji pripadaju drugoj etnikoj grupi. Ili, recimo vojnik koji se vratio iz borbe u kojoj se ponio kukaviki, zaboravlja mnoge dogaaje tako da to zaboravljanje moe biti trajno. Prema Frojdovom miljenju sutina potiskivanja se sastoji u tome da se predstave, misli, slike, sjeanja i fantazije odvajaju to dalje od svijesti i prenose (potiskuju) u podruje nesvjesnog. Do potiskivanja dolazi kada zadovoljenje nekog nagona koji bi doveo do ugodnosti, moe dovesti do opasnosti s obzirom na okolinu u kojoj vrijede norme, pravila i propisi. Tada bi oni zapravo, mogli dovesti do nelagode. Ovi motivi, nagoni I elje se mogu manifestovati na razliitim podrujima poev od snova pa do neprihvatljivog I udnog ponaanja I ponaanja koje odstupa od drutveno prihvatljivog I normalnog. Ovi motivi, nagoni I elje nisu eliminisani ili uniteni, nego samo blokirani tako da ne mogu da dou u svijest. P r o j e k c i j a: iskustvo je pokazalo da mnogi ljudi pripisuju drugima vlastite nagone impulse i elje, koje njima samima nisu prihvatljive i ele ih se zapravo osloboditi sluei se mehanizmom projekcije. Zbog odreenih drutvenih, obiajnih I moralnih shvatanja ljudi ne mogu zadovoljiti neke elje, motive I htijenja, ne smiju ih sebi a I drugima priznati, I zato se zadovoljavaju tako to drugima prirpisuju postojanje takvih elja, motiva I nagona.Psihoanaliza tih ljudi pokazala je da su zloini i pravci koji se u ratu pripisuju neprijatelju, kao i predrasude prema nepoznatima, strancima, ljudima druge boje, nacije, religije, te mnoga vlastita praznovjerja i religiozna uvjerenja esto su rezultat nesvjesne projekcije sopstvenih elja i impulsa. Projekcija je esto nesvjesna reakcija u okviru koje se vlastita svojstva ili slabosti koju osjeamo kao nemoralna, pripisujemo drugima. "Mrzim te" izrie se esto u situaciji u kojoj osoba osjea mrnju prema sebi ("Ti mrzi mene"). Projekcija moe da ima dva svoja vida: pozitivni i negativni. Kada je neko zaljubljen, onda mu osoba u koju je zaljubljen izgleda ljepa, pametnija, plemenitija ("dobrica")- i tada se ta osoba nalazi na emocionalnom podruju pozitivne projekcije. S druge strane, ako neko ne voli neku osobu, ili mu se ona ne

38

svia, onda on svoje negativne osobine, misli i stavove pripisuje toj osobi istiui za nju i optuujui je da je "drska" i "bezobrazna", "nedrueljubiva", "egoistina" i slino. Nekome je mrnja izraena prema nekoj osobi izgovor za navodno postojanje mrnje te osobe prema njoj samoj ( u svojoj mrnji prema drugoj osobi, zapravo optuujui drugu osobnu zato to je mrzi). Projekcija moe biti pozitivna, asimilativna, tj. takva u okviru koje se drugim osobama prirpisuju vlastiti stavovi I svojstva, I moe biti negativna, odnosno negirajua, u okviru koje osoba drugima prirpisuje vlastita loa svojstva I namjere ne priznavajui ih kao vlastita. Neko ko je krt, plaljiv, slab ili neuspjean esto o drugima govori da su takvi. I z o l a c i j a je psihiki mehanizam izdvajanja ili odvajanja sebe od neega. Najee se termin koristi kao oznaka za drutvenu izolaciju pojedinca ili grupa ali se termin moe koristiti i kao znak za sopstvenu izolaciju. Rije je o samoizolaciji pojedinca ili grupe kao psihikom mehanizmu i postupku odbrane od dezintegracije. Ovaj oblik izolacije se posebno javlja u zatvorenim, "hidraulinim" i totalitarnim drutvima u kojima je pojedinac doveden u stanje da ne smije ili ne moe da komunicira sa drugima u mjeri u kojoj bi to bilo neophodno da uini. Strah od kazne za nedoputeno ponaanje ili miljenje svodi minimalnu komunikaciju ljudi na najmanji nivo besmislene stereotipnosti. Ali, ovakav oblik ponaanja se moe manifestovati i u svakodnevnim, tzv. ''normalnim prilikama''. Recimo, student se ne drui ni s kim, jer mu kontakti stvaraju frustraciju, I povlai se u sebe. Za izolaciju se smatra da je najpodmukliji mehanizam odbrane jer u reakciji povlaenja osoba potpuno izbjegava konfliktnu situaciju I potpuno odustaje od uspjenog rjeavanja problema. Recimo, student naputa fakultet pritisnut strahom od neuspjeha. Kao agresivna forma izolacije smatra se negativizam, pod kojim se podrazumijeva nain reagovanja na frustraciju u okviru koje se izbjegava uznemirenost tako to osobe oponiraju u svim situacijama I to se suprostavljaju bilo emu I bilo kome, to razvijaju negativistike stavove I za sve imaju svoje dokaze I svoje argumente; ove osobe su cinine I malodune. P o v l a e n j e je odbrambeni mehanizam koji je povezan sa prethodnim mehanizmom odbrane. Za njega se istie da je najpodmukliji mehanizam odbrane jer, dok u okviru drugih mehanizama odbrane osoba ostaje manje-vie u konfliktnoj situaciji nastojei da se kroz racionalizaciju prilagodi na nju, izvjegavajui opasne misli i osjeanja putem potiskivanja, dotle je u ovom sluaju rije o mogunosti uspjenog rjeavanja problema. Povlaei se, osoba se moe potpuno osamiti i izolovati postajui tako pretjerano stidljivom i plaljivom. Ili, moe zapasti u stanje apatije. Npr. student ravnoduno sjedi u amfiteatru, mu i ena (''emocionalno mrtvi'') ravnoduno vode svoj ivot zbog djece, nerijeenih stambenih problema ili ekonomskih razloga. Ili, trener ili fudbaler ravnoduno treniraju ili igraju jer su nezadovoljni ukupnim statusom. Konano, povlaenje moe da ima i drugaiji efekat na ponaanje pojedinca tako to on moe da razvije negativistike stavove prema svakome i svaemu. U tom sluaju svoj poraz moe da racionalizuje cinizmom i malodunou. S u p s t i t u c i j a je psihiki mehanizam zamjene bilo ega bilo ime ili psihiki mehanizam zamjene cilja. Npr. neke osobe prenose svoje emocije sa ljudi na ivotinje, ili sa jednih osoba na druge (roditelji sa sina na kerku ili obratno, trener sa jednih na druge osobe s kojima trenira), jednih ivotinja na druge (neko mrzi make a voli pse). K o m p e n z a c i j a je termin koji se upotrebljava kao oznaka za nadoknaivanje neuspjeha na jednom podruju uspjesima na nekom drugom; dakle to je mehanizam nadoknaivanja i uravnoteenja psihikih funkcija. Mehanizam je prvi opisao Adler kao pojavu "inferiornog organa" koji stvara unutranju neravnoteu koja je kompenzovana pojaanim radom tog organa ili zamjenom neke funkcije. Prema tom optem obrascu u psihologiji je razvijeno nekoliko modela kompenzacije. Jedan se naziva kompleksom inferiornosti ili osjeanjem manje vrijednosti. Rije je o osjeanju koje je prirodni pratilac djeijeg razvoja jer je dijete svakodnevno suoeno s preimustvom drugih, vrnjaka i odraslih. Osobe sa osjeanjem manje vrijednosti nastoje da nadoknade, prikriju i isprave svoje miljenje ili stvarne nedostatke i tako se potvrde kao linosti. Ovaj postupak nadoknaivanja neke prethodno slabije funkcije i uloge naziva se natkompenzacijom. Osjeanje nie vrijednosti biva kompenzovano ili natkompenzovano kada se pretvara u volju za mo ili neki drugi modalitet ponaanja. Djeak koji tue slabije od sebe tim postupkom kompenzuje svoju nesposobnost i inferiornost da izae na kraj sa jaima; "frajersko" i huligansko ponaanje najee ublaava psihiki osjeaj inferiornosti ("ja sam niko i nita, ali se prikazujem da sam neko i neto") od kojeg pate navodni "heroji"; mali ljudi se esto kooperno ponaaju, govore glasno i nabusito, prave se "vani"

39

nastojei da tim svojim postupkom ublae svoj kompleks inferiornosti zbog niskog rasta koji ih mui. Napoleon, Kutuzov, Suvorov postali su velike vojskovoe ba zahvaljujui niskom rastu i potrebi da se "dokau". Ako se neko osjea da je "niko i nita", moe da se ponaa kao da je "neko i neto". Neobrazovani se u drutvu mogu ponaati "pametnim" kao da "sve znaju" i "u sve se razumiju". Osobe koje ne znaju izgovarati neka slova (recimo suglasnik "r") nastoje svoj kompleks inferiornosti kompenzovati nekim javnim aktuelnostima (novinara, spikera, politiara) u kojima e dokazivati svoju "normalnost". Uenik koji je ispod intelektualnog nivoa svog kolskog druga, pokuava to nadoknaditi svojom tjelesnom prednou u tui. Djevojka koja se ne moe istaknuti ljepotom, moe taj svoj nedostatak kompenzirati iskazivanjem ukusa u odijevanju ili obrazovanju. Osobe uvijek trae nove aktivnosti kako bi pronale svoj mir, zadovoljstvo I ravnoteu linosti. Ako je neko imao neuspjean brak, pa ponovo pokua I ostvari neuspjeh to moe dovesti do ozbiljnog poremeaja ravnotee linosti. Ili, ako je brani neuspjeh I razvod braka nastojao da nadoknadi uspjehom na poslu, pa I u toj oblasti doivi neuspjeh, takoe I to dovodi do ozbiljnih poremeaja linosti, osjeaja bezvrijednosti I depresije. Adler je posebno ukazivao na znaaj kompulzacije istiui tenju ovjeka za mo, a posebno neurotiara. Ono to je bitno jeste izjednaavanje osjeaja manje vrijednosti pomou kompulzacijskih nastojanja uspjehom u nekoj drugoj aktivnosti, tj. osjeanjem moi. Ili, na primjer, najvei govornik antike Grke Demosten, u djetinjstvu je zamuckivao i ravo govorio da bi kasnije kompenzovao taj nedostatak, itd. Ili, nezadovoljstvo u ivotu se kompenzira traenjem i ''nalaenjem'' odreenog zadovoljstva na sportskim dogaajima, stadionima, i slino. Ili, sportski uspjeh drave postaje kompenzacijom njenih ekonomskih ili drugih neuspjeha te, tako, instrumentom integracije pojedinaca i drutvenih grupa u sam sistem. Takoe, treba pomenuti i kompleks superiornosti, odnosno osjeanje vie vrijednosti i nadmonosti nasuprot natkompenzacije a pripada terminologiji individualne psihologije, ali je i termin koji je ire prihvaen, na primjer, u tradiciji njemake filozofije, u djelima Fridriha Niea, kao i u mnogim ideologijama. Sluio je i slui kao psiholoka osnova stvaranja "natovjeka" ili koncepta "ovjeka posebnog kova", "posebne nacije" ili "posebne rase", kao i osnova odbrane drutvenih i politikih neravnopravnosti. Kompenzacija je, dakle, nadoknaivanje neuspjeha na jednom planu uspjesima na drugom na kojem ovjek ima uslova da postigne uspjeh. Neuspjesi u jednoj djelatnosti mogu ovjeka odvesti na podruje uspjeha u drugoj djelatnosti. Neuspjeh u sportu ili glumi moe biti kompenzovan uspjehom u naunom ili drugom radu. Sportista koji nije imao sportskog uspjeha kompenzuje svoj ''problem'' tako to postaje uspjenim trenerom. Neki psihoanalitiki teoretiari smatraju da su neki ljudi postali velikani upravo zahvaljujui kompenzaciji, te navode za primjer Napoleona, Suvorova, Kutuzova koji su bili mali rastom a postali su velike vojskovoe, ime su zapravo kompenzovale osjeaj inferiornosti zbog malog rasta. Slian mehanizam kompenzacije je, dakle, i mehanizam natkompenzacije u okviru kojeg linost vri direktan napad na izvore frustracije pomou ovog mehanizma ulaui dodatne napore kako bi otklonila svoje nedostatke i ostvarila uspjeh. Adler upravo navodi Betovena i Smetanu koji su kao nagluvi poeli da se bave muzikom, komponovanjem pa i dirigovanjem orkestrom. S u b l i m a c i j a je psihiki odbrambeni mehanizam koji je slian kompenzaciji. Za njega je karakteristina pojava pretvaranja ili prenoenja energije sa jednog cilja na drugi te, tako, on ima funkciju djeliminog rastereenja frustriranosti. To je odbrambeni mehanizam kojim neko svoje neostvarene i nezadovoljene motive prema nekome ili neemu pokuava da ''zadovolji'' ostvarenjem nekih drutveno prihvatljivih ili cijenjenih ciljeva. Sublimacija je psihiki mehanizam koji kontrolie ponaanje. Drutvo ne dozvoljava sve oblike ponaanja, neke ak i zabranjuje. Frojd je istakao da se "princip zadovoljstva" (udnje, elje) sukobljava sa "principom realnosti" (drutvenim normama, pravilima, moralom, sankcijama) i da kao posljedica nastaju frustracije i traume. ovjek se mora pokoravati nizu zabrana a sukob izmeu drutva i elje za zadovoljstvima prouzrokuje mnoga liavanja. Nemogunost ostvarenja zadovoljstva potiskuje se u podsvijest gdje napaja snove i neuroze na racionalnom planu, psihiku energiju kanalie na drutveno doputene oblike ponaanja i djelovanja. Dante je svoju ljubav prema Beatrii, a Aleksa anti svoju nedoputenu ljubav prema Emini, sublimisali su u svoju poeziju. I n t r o j e k c i j a je takav mehanizam odbrane pod kojim se podrazumijeva psihiki postupak prisvajanja i razumijevanja spoljnjeg svijeta pomou odreenih mentalnih slika. Ponekad se pod ovim pojmom podrazumijeva proces internalizacije, tj. proces i postupak usvajanja neeg to postaje unutranjim djelom linosti. To je proces kojim se neto to je "spoljnje" smjeta "unutra". Dijete usvaja sliku roditelja

40

onako kako ih ono vidi introjecirajui ih u svoju predstavu o njima. Na isti nain individua (dijete, ak, vojnik, sportista) usvaja drutvene norme, obrasce ponaanje, vjerovanja i vrednovanja. Proces socijalizacije individua nije nita drugo do proces internalizacije regulacionih modela i procesa kojima se spoljna kontrola zamjenjuje unutranjom kontrolom regulacionog ponaanja. Cilj je prihvatanje drutvenih normi bez spoljnih pritisaka, njihova internalizacija u svijesti i podsvijesti. Na primjer, uenik i student usvajaju norme ponaanja sjedei u kolskoj klupi odnosno amfiteatru, isto kao to vojnik ini u kasarni sluajui zapovijedi svojih pretpostavljenih, a sportista svojih trenera. Internalizacija podrazumijeva proces prihvatanja i usvajanja normi kao temeljnih naela, pravila i uputstava ponaanja. Internalizacija predstavlja unutranji regulator naeg ponaanja. Kada znamo kako se valja ponaati u amfiteatru, na svadbama, sahranama, roendanu i u svakodnevnim odnosima sa ljudima, onda to znai da smo dobro internalizovali norme koje su postale mehanizmom regulacije naeg ponaanja. I d e n t i f i k a c i j a je psihiki mehanizam u okviru kojeg osoba preuzima uzor iz spoljne okoline. Dakle, rije je o postupku poistovjeivanja nekoga s nekim ili neim. Kada sami ne moemo ostvariti motive, interese I elje, onda za svoj neuspjeh traimo zamjenu u uspjesima drugih: mi se s njima poistovjeujemo kako bismo u njihovom uspjehu vidjeli svoj sopstveni. Na primjer: kada neko ima elju za putovanjima I pustolovinama a nema mogunosti da tu elju ostvari, zadovoljava je tako to se uivljava u ivot I sudbinu junaka romana ili filma I njegovu sudbinu doivljava kao svoju sopstvenu. Roditelji nezadovoljni svojim ivotom, nastoje da svoje ambicije I elje zadovolje kroz ivotni uspjeh svoje djece. esto tjeraju djecu da zavre fakultet za koji oni nemaju sklonosti I elje, samo zato to su nekada sami eljeli da zavre takav fakultet a nisu uspjeli (kad nisam mogao ja, neka zavri moje dijete). Osoba se identifikuje sa svojim roditeljima, prijateljima, voama, "zvijezdama", trenerima. Tako se djeak identifikuje sa ocem, djevojica sa majkom, podanik sa "voom'', bioskopski gledalac sa filmskom "zvijezdom" a ljubitelj rok-muzike sa "rok-zvijezdom" (na primjer, nosei odgovarajuu frizuru, recimo "a la Prisli" ili Briit Bardo, ili hodajui zavodljivo kao to je to radila Merlin Monro). Kada neko nosi frizuru "a la Elvis Prisli", onda se on s njim, kao svojim "idolom" identifikuje. Mnoge djevojke nose frizure svojih "idola" (pjevaica, glumica, sportistkinja). Djeaci se identifikuju sa oevima, djevojice sa majkama, aci sa uiteljima i nastavnicima, a odrasli-ve koga izaberu za objekte identifikacije. Identifikacijom pojedinac preuzima uloge u drutvu (npr. ulogu svog pola, dobi i poziva). Kerka se, npr. poistovjeuje sa majkom i to ne kao nosiocem uloge majke nego kao sa individualnom linou. Tako ona dijelom preuzima majine navike, njezine sklonosti i nesklonosti. Mnogo toga to se prije pripisivalo nasljeu, zapravo je proizvod poistovjeivanja. Vojnik se identifikuje sa hrabrim starjeinom, sportista sa nekim ''vrhunskim'' sportistom (na primjer, fudbaler nekog malog kluba sa Ronaldom) ili trenerom, publika sa klubom ili sportistom kao ''zvijezdom'' i ''idolom''. Djeca nose dresove sa brojevima svojih ''idola'' i s njima se identifikuju na nekakav nain: recimo oponaajui ih u sportskim pokretima. Siromane osobe se poistovjeuju sa bogatim roakom, u onom smislu kada neko kae da ima "ujaka u Americi". Djevojka koja voli svoga mladia identifikuje se s njim tako to oponaa njegov nain ivota, njegov nain ishrane, osjeanja, ponaanja, razgovaranja i slino. Ona moe da zavoli neto to do tada nije mogla, ba zato to ga voli i u procesu identifikacije je ubjeena da joj to odgovara. Lica koja izgube bliske osobe (oca, majku, itd.) ne ostaju bez njihovog uticaja i pored toga to ih fiziki nema ("oni u meni snano ive", "ta bi oni rekli da su ivi?"). Nekada identifikacija moe biti previe snana (kada ena izgubi mua kojeg je izuzetno voljela, ne eli poslije toga da se vee ni za kojeg drugog). U socijalno-patolokom i psihoatolokom smislu pretjerana identifikacija sina sa majkom ("mamin sin") moe da mu bude prepreka za izbor supruge ("nijedna ne zna kuhati kao moja majka"). Takoe ovaj tip identifikacije navijaa sa igraima "voljenog kluba" i sa samim klubom moe da izazove razliite oblike vandalskog ponaanja. R a c i o n a l i z a c i j a je takav psihiki mehanizam u okviru kojeg osoba trai racionalno opravdanje svog postupka, odnosno zatiuje svoje samopotovanje pri doivljaju neuspjeha. To je odmbrambeni mehanizam u okviru kojeg osoba umanjuje ili precjenjuje vrijednost i znaaj nekog cilja. Npr. student koji ne poloi ispit opravdava svoj neuspjeh "slabom sreom", "profesorskom pedanterijom" ili "neobjektivnou. Rijetko e neko ko je pao na ispitu rei da je pao zato to nije bio sposoban da neto naui, nego e rei da je pao zato to je ispitiva bio pristrasan ili zato to nije imao sree. Svakodnevno mi racionaliziramo svoje ponaanje kako bismo zadrali dobro miljenje o sebi I onima koji su nam bliski, koje volimo I koji su nam dragi. Alkoholiar svoju sklonost alkoholu opravdava mnogim razlozima "izvana"

41

(izgubljenom ljubavlju, neuspjenim brakom, nerazumijevanjem na poslu, i slino). Cilj postupka racionalizacije je da se opravda sopstveno ponaanje neistinitim razlozima, da se sakrije prava motivacija i da se, ukoliko je neophodno, uljepa realnost ili postupak. Student ili alkoholiar uvijek opravdavaju svoje neuspjehe omalovaavajui okolinu koja je sa njihovog stanovita "uvijek kriva za sve", ili uljepavajui postupak; student tako to e neuspjeh na ispitu opravdavati tvrdnjom da je dobro to e imati priliku da lekcije dobro naui, jer e mu kasnije dobro ii; alkoholiar svoje pijanstvo moe pravdati dobrim "osjeanjima", "katarzom" ili "dodirom sa onostranim svijetom". Takoe, ako vojnik nije postigao oekivane rezultate u obuci, osuuje svog komandira za to ili sastavljaa programa obuke. U racionalizacije se, pored prethodnog tipa reagovanja opravdanja, odnosno iznalaenja "dobrih razloga" za loe postupke" ubrajaju jo dva tipa reagovanja koji zavise od frustracione situacije. Jedan tip je poznat pod nazivom reakcije "kiselog groa", a drugi pod nazivom reakcije "slatkog limuna". U prvom sluaju (kiselo groe) rije je o omaloavanju neega. Ovo podsjea na lisicu iz basne koja se, s obzirom na to da nikada nije mogla dohvatiti groe, utjeno zadovoljavala tako to je rekla: "nije velika teta jer je groe svakako kiselo". U prenosnom smislu to znai da pojedinac razrjeava konflikt tako to umanjuje znaaj cilja, uvjeravajui sebe i druge kako to i nije vrijedan cilj, da bi uopte vrijedilo ulagati nekakav veliki trud u njegovom postizanju. Slijedei tu logiku, moe se zakljuiti da se u miru moe i lijepo ivjeti i u inu kapetana I klase i ne iscrpljivati se spremajui majorski ispit. Ili, da se ne treba iscrpljivati u treniranju, kada ve postojei nivo vjetine omoguava pristojnu zaradu. Ili, osoba koja nije mogla upisati studij omalovaava ga i za isti moe da kae: "ionako samo treberi upisuju taj fakultet". Kada ljudi ne mogu da ostvare neki cilj, govore da on I nije vrijedan napora, I da im do njega I nije stalo. Drugi tip reakcije naziva se uljepavajuom reakcijom "slatkog limuna" a sastoji se u velianju, preuveliavanju znaaja, uljepavanju neeg ili pretjeranom hvaljenju neeg, sitnih i beznaajnih rezultata u okolnostima koje onemoguavaju ostvarenje pojedinca. Kada je cilj ostvaren, ali daleko od oekivanog linost ga preuveliava kako bi zadovoljila potrebu za samopotovanjem. Ovaj odbrambeni mehanizam je esto prisutan kod sportista, sportskih radnika i klubova, koji svojim stavom "vano je uestvovati" na takmienju zapravo racionalizuju, opravdavaju i brane slabe rezultate (na primjer, kada kau da su zadovoljni sa, recimo, zauzetim 26. mjestom). Ono to treba posebno napomenuti je to da je kao mehanizam odbrane, racionalizacija veoma vana za ovjeka sve dok ne postane tipinim nainom ponaanja. Znaajna je jer zatiuje od negativnih posljedica frustracije u situacijama u kojima subjektivne individualne slobosti onemoguavaju ostvarenje eljenih ciljeva. Kao to se moglo vidjeti, racionalizacija je psihiki mehanizam koji je u uskoj vezi sa projekcijom kao psihiki mehanizam odbrane. Projekcijom branimo svoj psihiki integritet tako to razloge sopstvenog neuspjeha traimo izvan nas samih. Projekcija nam omoguava da o sebi mislimo bolje nego to je to injenica. Projekcija se ne usmjerava nasumce ve se usmjerava upravo na perceptivno najpoeljnije objekte. Dva su istraivaa pokazala da su pretjerano rigidne i konvencionalne moralne djevojke iz koleda, koje nisu eljele da priznaju svoje ''nevrijedne'' seksualne impulse, teile da ih projektuju na izvjesne "inferiorne" manjinske grupe, kao to su Meksikanci iz niih klasa i "osobe koje nose tijesna, pripijena kona odijela". Zapravo, one su opaale da se ovi "drugi" odaju slobodnom, raspusnom i zavidnom seksualnom ivotu te im je ovakva projekcija sluila da se u njima odri pojam o sopstvenom superiornom "istunstvu". Kada se razlozi sopstvenog neuspjeha trae u drugim (''drugi su krivi''), onda se radi o projekciji. Na primjer, student koji svoj neuspjeh opravdava pritiskom roditelja koji su ga, eto, natjerali na studiranje, iako on to ''ne eli'', ''ne voli'' ili ''nema sklonosti'', kako kae. Ili, kada ne poloi ispit, student tvrdi da je profesor kriv za to: da ''nije imao razumijevanja'', da je ''bio nervozan'', da ga je ''ena nasikirala'', i slino. Neuredan mu predbacuje eni da sve dri u neredu; sportista svoj neuspjeh projicira na trenera optuujui ga da ga ''ne ubacuje u tim'' i da mu ''ne daje ansu'', ili da mu ''ne daje dovoljnu minutau'', itd. I d e a l i z a c i j a je postupak pridavanja obiljeja ideala, odnosno davanja savrenih osobina nekome ili neemu, to je nesavreno. U pozadini idealizacije se nalazi odreena motivacija ili emocionalni odnos. Majci su njena djeca najpametnija; sinu je njegov otac najjai; mladiu je njegova djevojka "najljepa" ili "najbolja", uenicima je njihova uiteljica ''najbolja'', igraima je njihov trener ''najbolji'', i slino. K o n v e r z i j a ili s o m a t i z a c i j a je kompleksan psihiki mehanizam odbrane koji omoguava obrte ili preobraanje odreenih vjerovanja, stavova, vrijednosti, i ponaanja. Klasian primjer:

42

uenik ili student koji se nisu pripremili za ispite, a njihova im savjest ne doputa povlaenje, ipak ostaju kod kue, ili se pomire sa slabom ocjenom, ali ih ''hvata'' fizika slabost, nemo ili malaksalost. Konverzija predstavlja prevoenje psihikih problema u tjelesne simptome. Dakle, u pitanju nije bolest nego konverzija kojom se energija neke elje ili pulsije pretvara u neki tjelesni simptom ili bolest. Konverzija ili somatizacija je odbrambeni mehanizam premjetanja konflikta sa psihikog na tjelesno podruje pri emu se pojavljuje stanje koje se naziva konverzionom neurozom. Dakle, konverzija ili somatizacija predstavlja odbrambeni mehanizam ili pokuaj rjeavanja sukoba premjetanjem konflikata sa psihikog podruja na tjelesno podruje. Posljedica tog premjetanja je konverzivna nervoza. Na primjer, student koji se nije pripremio za ispit, a savjest mu ne doputa provlaenje, ostaje kod kue gdje e ga uhvatiti malaksalost i slabost. Naravno, negativne tjelesne posljedice nisu namjerno izazvane ili odglumljene one su rezultat konverzije. Konverzija predstavlja preobraaj psihikog konflikta u somatske (tjelesne), motorike (npr. paraliza) ili osjetilne (npr. bolovi ) simptome. Ona je mehanizam stvaranja simptoma koji se javlja kod histerije, koja je nekada bila naroito uestali oblik nervoze. Karakteristino za simptome konverzije je njihovo simboliko znaenje. Oni izraavaju potisnute predodbe putem tijela. Sljedei primjer pokazuje da stanje koje nastaje skoro doslovice upuuje na temeljni konflikt: Jedna puritanka koja je potisnula svoja seksualna uzbuenja dobila paralizu nogu. Bila je to zapravo odbrambena mjera protiv straha od izlaska na ulicu. Potisnute seksualne elje u njoj nesvjesno su izazvale strah da e postati prostitutka. O b r n u t o p o n a a n j e (r e a k c i o n a ili r e a k t i v n a f o r m a c i j a) kao odbrambeni mehanizam se sastoji u tome to radi obuzdavanja nepoeljnih i neugodnih oblika ponaanja individua se poinje ponaati obrnuto I suprotno od eljenog oblika ponaanja. ekspir je sasvim ispravno rekao da "previe protestovati znai priznati krivicu". U tom smislu se moe rei da normalno "istunstvo" moe biti odbrambeni mehanizam skrivenog "nemorala". Pretjerana kritika kriminala moe skrivati sopstvene elje kriminalnim radnjama, kao to i pretjerana briga za neije zdravlje moe skrivati elju za njegovom smru. Pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete moe da maskira potisnuto neprijateljstvo prema njemu; majke koje ne vole svoju djecu, esto s njima postupaju s velikom njenou; pretjerana utivost prema nekoj osobi moe da znai prikriveni prezir; ako se prema nekoj osobi ne moe izraziti i pruiti ljubav, vrlo brzo se prema njoj iskazuje mrnja; hrabrost moe da skriva strah, itd. R e g r e s i j a se kao mehanizam odbrane sastoji u tome da se linost sa zrelijeg vraa na primitivne obrasce ponaanja koji su bili karakteristini u djetinjstvu. Regresija se veoma esto javlja kod djece koja su ljubomorna na svoju mlau brau ili sestre koji se osjeaju zapostavljenim, i na takvo frustraciono stanje reaguju ponaanjem ''poput malog djeteta'', elei da izazovu naklonost roditelja. Ako dijete kome se rodio brat poinje da sisa prst, mokri u krevet ili pue, to ranije nije inilo, ono se zapravo vratilo na nii nivo ponaanja, na ranu djeiju fazu razvoja, tj. na nivo ponaanja svoga brata, odnosno na nivo koji je karakteristian za ponaanje njegovog uzrasta. Svojim novim ponaanjem ono skree panju na sopstvenu zapostavljenost. Slini primjeri se mogu nai i kod odraslih osoba: ako odrastao ovjek nije u stanju da zadovolji svoje motive i elje, on poinje da se vraa primitivnom nainu ponaanja: dri akalicu u ustima i nervozno je prevre, dri prste u ustima, nervozno treska nogama, psuje, vrijea, galami i omalovaava druge (ovi oblici infantilnog ponaanja su esto prisutni kod publike na razliitim sportskim susretima, posebno na fudbalskim utakmicama). M a t a n j e ili sanjarenje je pokuaj da se frustraciona situacija olaka tako to individua ne mogavi da ostvari svoje elje u stvarnosti, pribjegava mati, sanjarenju I zamiljanju da se one ostvare. Mnoge osobe mataju i sanjaju o slavi, podvizima, priznanjima I uspjesima, svojoj ljepoj budunosti. Ljudi "vide" sebe kao uspjene, hrabre i pametne: razni ljudi mataju da budu lijepi i privlani, djeca mataju o buduoj profesiji, braku i porodici, mladi "sanjaju" o svojim ljubavnim avanturama a stari o "sretnim" danima svoje mladosti, siromani da su bogati, ljudi u ratom zahvaenom podruju o danu kada e rat prestati. Fudbaler nekog malog i nepoznatog kluba mata da e igrati u ''Partizanu'', ''Crvenoj zvezdi'' ili ''Realu'', a djevojica teniserka mata da e igrati na Vimbldonu, itd. Ovaj odbrambeni mehanizam je veoma est kod osoba i u odreenoj mjeri ne teti ponaanju i razvoju linosti. Meutim, ukoliko postane dominantan i iskljuiv, ovaj mehanizam odbrane moe da zamijeni realistiki odnos linosti prema svojoj okolini te tako postati tetan i beskoristan. Ono to treba posebno napomenuti jeste to da mehanizmi odbrane imaju nekoliko optih karakteristika. Prije svega, osoba koja ne bira niti koristi ove mehanizme svjesno; ona ne odluuje da

43

potiskuje, racionalizuje ili projektuje - esto se takvo ponaanje "automatski" odvija. Koji e mehanizam doi do izraaja zavisi od datog momenta, specifine situacije i karakteristika neke osobe. Sklop mehanizama koji se najlake izazivaju u odreenom pojedincu ini karakteristian splet njegove jedinstvene linosti. Osim toga, mehanizmi odbrane mogu da imaju blagotvorne i tetne efekte i posljedice za osobu. Blagotvorni podrazumijevaju umanjenje strepnje (aniksioznosti) i odravaju i poveavaju samopotovanje linosti, a tetni efekti su oni efekti koji dovode do drastinih poremeaja ponaanja i psihikih poremeaja. Oni postaju simptomi otuenosti, abnormalnosti, socialno-patolokih i psiho-patolokih poremeaja onda kada se javljaju u pretjeranoj mjeri. U krajnjoj liniji, ovi mehanizmi se najee koriste da bi pred sobom ili drugim osobama sakrili neuspjeh u ostvarivanju ciljeva kako bismo otklonili pomisao da je naa nesposobnost uzrok naeg neuspjeha.

4. DRUTVO I DRUTVENI RAZVOJ

_______________________________________________________________________________ Drutvo i drutveni razvoj Ljudsko drutvo i ivotinjske grupe Drutvene pojave, procesi i odnosi Svakodnevni ivot, drutveno djelovanje i drutvene interakcije Drutveno komuniciranje Drutvena pokretljivost i drutveni razvoj Drutvena promjena Drutvena struktura Drutveni poloaji Drutvene uloge Drutvene organizacije i drutvene institucije Drutvene grupe Drutvena slojevitost i drutvene nejednakosti Bioloke i drutvene nejednakosti Gledita o nejednakostima Klase i nejednakosti ta su klase

Klasne oznake i svojstva Drutvo I socijalno otuenje ta je otuenje Uzroci otuenja Oblici otuenja
_______________________________________________________________________________ Na zemlji se ivot razvija preko dvije hiljade miliona godina; ovjekova ostvarenja oko milion godina a ljudska civilizacija tek nekih pet hiljada godina. Sve to znai da je, istorijski posmatrano, i ljudsko drutvo, relativno novija pojava.

1. DRUTVO
Drutvo je veoma sloeni socioloki fenomen a, s obzirom na to da je sociologija nauka o drutvu, razumljivo je da se ona bavi i najznaajnijim dimenzijama ovog sloenog fenomena. Neke emo ukratko i objasniti.

44

Pojam "drutvo" je relativno novijeg datuma i u naem dananjem smislu je nastao sa pojavom graanskih revolucija. Naime, sve do pojave moderne graanske klase i graanskih revolucija pojam "drutva" se identifikovao sa pojmom "drave".

Ljudsko drutvo i ivotinjske grupe

Ljudsko drutvo je pojam pod kojim se podrazumijeva odreena grupa ljudi koja na osnovu proizvodne djelatnosti stvara drutvene odnose, tvorevine i vrijednosti, odnosno stvara drutvo u cjelini; to je cjelina ili sistem veza izmeu pojedinaca i grupa, sistem koji je sposoban za svoju reprodukciju. Svako drutvo ima potrebu da se reprodukuje, a da bi se ono reprodukovalo, neophodne su odreene pretpostavke, kao to su: adaptacija prema prirodnoj okolini pomou proizvodne djelatnosti; integracija njegovih lanova pomou vrijednosti normativnog poretka (obiajnih, moralnih i pravnih normi); hijerarhija drutvenih ciljeva i nain njihovog ostvarivanja; odravanje dominantnog kulturnog obrasca vrijednosti. Drutvo ne predstavlja nekakav naziv ve realan skup ljudi. Svako konkretno drutvo istorijski egzistira u: odreenom vremenu (povezujui svoju"sadanjost" sa prolou i budunou); prostoru (teritoriji i geografskoj prostornosti); funkcionalnoj diferenciranosti (utemeljenoj na postojanju odreenih uloga); vertikalnoj slojevitosti (utemeljenoj na distribuciji drutvenih poloaja); vrijednosno-kulturnom okviru (tj. drutvo je proeto odreenim kulturnim i duhovnim vrijednostima i materijalnim tekovinama), i individualno-psiholokom okviru (sastavljeno je od individua, ivih i konkretnih ljudi, njihovih meudjelovanja, svijesti, emocija i ponaanja. Da bi pojam drutva bio razumljiviji, najee i najjednostavnije se dovodi u analogiju sa ivotinjskim grupama ili oblicima ivotinjskog kolektivnog ivota. Pogledajmo kako. ovjek i ivotinje su i bioloka i "drutvena" bia. Drutveni ivot ovjeka nije njegova posebna karakteristika u odnosu na ivotinje. No, bez obzira na tu injenicu moe se rei da se drutvo i ivotinje, socioloki posmatrano, meusobno razlikuju a te razlike treba traiti u samim pretpostavkama nastanka i razvoja ovjeka. Drutvo i ivotinjske grupe imaju odreene "zajednike", kao i zasebne, razliite karakteristike.to se tie njihovih zajednikih svojstava, one najznaajnije bile bi slijedee: gregarizam ("gregis"-krdo), kao pojava za koju je karakteristino da i ovjek i ivotinja koje ive u stadu (krdu) imaju istu nagonsku dispoziciju, tj. sklonost ka udruivanju; konformizam, kao sklonost podvrgavanja pravilima i oblicima ponaanja grupe kojoj se pripada; grupna hijerarhija, koja se manifestuje u dominaciji pojedinaca krdima ili drutvenim grupama; ksenofobija, tj. netrpeljivost prema strancima. Pored prethodno naznaenih istovijetnosti izmeu drutva i ivotinjskih grupa, treba rei da meu njima postoje i bitne razlike a one su evidentne u: karakteru promjene, i karakteru naina proizvodnje. ivotinjski svijet se razvija veoma sporo a drutveni bre. tavie, ovjek moe na te promjene i da utie (npr. metodama genetskog inenjeringa i sl.). Promjene su rezultat samog naina proizvodnje koji bitno razlikuje drutvo od ivotinjskih grupa. ovjek drutvu proizvodi sredstva za proizvodnju i razliite oblike "duhovne nadgradnje" (kulturu, jezik, svijest, obrazovanje, nauku); njegov rad je svjestan rad kojim on proizvodi uslove sopstvenog ivota transformiui sveukupnu prirodu. ivotinja oblikuje samo po mjeri i

45

potrebi vrste kojoj pripada, dok ovjek zna proizvoditi univerzalno I zna proizvoditi prema zakonima ljepote. Drutvo je proizvod meusobnog djelovanja ljudi; ovjek radom proizvodi drutvo kao to i drutvo pomou rada proizvodi ovjeka.

Drutvene pojave, procesi i odnosi

Ono to razlikuje drutvo od prirode istovremeno razlikuje i drutvene pojave od prirodnih pojava: prirodne pojave su stihijske pojave koje se razvijaju nezavisno od svijesti i volje ljudi, to, naravno, ne znai da ove pojave u izvjesnoj mjeri ovjek ne moe kontrolisati i usmjeravati, ve to znai da je priroda tih pojava razliita od "prirode" drutvenih pojava; drutvene pojave predstavljaju prije svega rezultat svjesnog djelovanja ljudi iako ne treba zaboraviti da i one mogu da sadre manju ili veu dimenziju stihijnosti a i iracionalnosti. Drutvene pojave nisu isto to i individualne pojave: one mogu imati neke zajednike osobine, ali se nikako ne mogu identifikovati. Dobro znamo da pojedinac nije isto to i drutvo, kao to i njegova individualna svijest nije jednaka kolektivnoj ili drutvenoj svijesti. Osim individualne postoji i nadindividualna, kolektivna i drutvena, svijest ("narodni duh", "nacionalna svijest", "nacionalna dua" ) koja ima odreenu mo prisile nad individualnom svijeu, individualnim ponaanjem i samim individualnim pojavama, ali nikako ne moe biti isto to ta individualna svijest. Drutvene pojave predstavljaju rezultat meusobne povezanosti i djelovanja ljudi, i zato njene sastavne dijelove ine: drutveni procesi, i drutveni odnosi. Drutveni procesi su sadrajni dio drutvenih pojava i kao takvi predstavljaju aktivnost koja se odvija u nekim drutvenim pojavama (proces vaspitanja u porodici, obrazovni proces u kolama, proizvodni proces u privrednim organizacijama). To znai da je drutveni proces zapravo drutvena pojava povezanog djelovanja ljudi. Rezultat ili zavretak drutvenih procesa naziva se - drutvena tvorevina. Ona je posljedica razvoja drutvenih procesa; ona je vidljiva manifestacija drutvenih procesa (npr. dobra ili loa organizovanost u procesu obrazovanja, efikasan ili neefikasan proizvodni efekat proizvodnog procesa, itd.). Drutveni odnosi su okviri u kojima se odvijaju drutveni procesi. Drutvo se moe odrediti i kao istorijski strukturisana cjelina ili totalitet drutvenog djelovanja i drutvenih odnosa; drutveno djelovanje se odvija u drutvenim odnosima koji mogu biti razliiti I, u tom smislu, se moe govoriri o: proizvodnim, tehnikim, politikim, obrazovnim, vjerskim itd. odnosima; odnosima nadreenosti i podreenosti, ravnopravnosti i neravnopravnosti, saradnje i takmienja; dozvoljenim i nedozvoljenim odnosima; neposrednim i posrednim, primarnim i sekundarnim, organizovanim ili neorganizovanim, institucionalnim ili neinstitucionalnim, relativno trajnim ili promjenljivim, ogranienim ili neogranienim i sl. odnosima.

Svakodnevni ivot, drutveno djelovanje i drutvene interakcije

Na na svakodnevni ivot utiu drugi ljudi i situacije u kojima se pri tom nalazimo.Kada prilazimo dobrom prijatelju, on oekuje i tano zna ta emo ga pitati (za porodicu, zdravlje, posao, i slino), kao to i mi od njega to isto oekujemo u takvoj situaciji zajednikog susreta. Drutvene situacije utiu ne samo na nae ponaanje, nego i na ispoljavanje naih emocija. Dobro znamo da emo se na zabavama ponaati i izraavati svoje emocije na jedan nain primjeren tim situacijama, dok emo se u nekim traginim situacijama ponaati na drugi nain i izraavati emocije primjerene tim situacijama. U veini sluajeva mi nismo svjesni svih tih uticaja, ali emo se ipak ponaati i djelovati u skladu sa njihovim znaenjem. Drutveno djelovanje ili akcija jeste ono ponaanje ljudi koje je usmjereno i orijentisano prema drugim ljudima ili se odvija pod uticajem drugih ljudi. Na svakodnevni ivot je ivot u kojem se

46

svakodnevno odvijaju razliiti oblici drutvenog djelovanja ili akcija. Mi se pozdravljamo pruajui ruku drugoj osobi, ili ona nas pozdravlja pruajui nam ruku, klimajui glavom, skidajui kapu ili eir. Zovemo prijatelje, ili oni nas zovu, na druenje, neposredno ili posredno preko drugih prijatelja, rodbine, fiksnim ili mobilnim telefonom, elektronskom potom, i slino. Dakle, mi djelujemo (akcija) na nae prijatelje, ili oni djeluju (akcija-interakcija) na nas: mi se meusobno druimo i u tom meusobnom odnosu uspostavljamo odreenu socijalnu ili drutvenu interakciju. Pod pojmom drutvenog djelovanja, dakle, podrazumijeva se svjesna i svrsishodna aktivnost koja je usmjerena na postizanje odreenih ciljeva. U tom smislu se moe rei da drutveno djelovanje podrazumijeva: svijeu obdarene ljude; potrebe koje ih pokreu na djelovanje; interese koji ih usmjeravaju; norme koje ih ureuju; vrijednosti koje ih osmiljavaju, i predmeti i sredstva koji djelovanje omoguavaju. Budui da je drutveno djelovanje i subjektivno odreeno, moe se rei da ono moe biti: ciljno-racionalno, tj. takvo da se temelji na izboru najefikasnijih sredstava za ostvarenje pretpostavljenih ciljeva; vrijednosno- racionalno,tj. takvo da subjekt djelovanja svoje djelovanje vrijednosno odreuje; afektivno, tj. ono djelovanje koje se temelji na strastima i emocionalnim raspoloenjima individue, i tradicionalno, tj. ono koje se dri ustaljenih navika ne vodei rauna o promijenjenim uslovima. U osnovi drutvenih odnosa i drutvenog djelovanja, odnosno akcija, nalaze se drutvene interakcije koje ine splet meusobnog uticaja i djelovanja razliitih individua, drutvenih grupa i institucija. Pojedinci u drutvenim grupama i drutvene grupe se nalaze u odreenom procesu komuniciranja sa drugim individuama i drutvenim grupama. Taj proces meusobnog komuniciranja je u odreenoj mjeri i proces meusobne interakcije. Osobe meusobno ive u interakcijskom odnosu. Interakcijski proces obuhvata njihovo meusobno djelovanje, doivljavanje i ponaanje koje je uslovljeno i meuzavisno. Osobe i reaguju na aktivnosti, ponaanja, miljenja, osjeanja, ideje, namjere, i sl. Tek roeno, dijete ne zna nita o ljubavi i mrnji, dobru i zlu. U prvim interakcijama sa roditeljima, braom i sestrama, u porodici ili drugim drutvenim ustanovama, ono poinje da, u spletu razliitih drutvenih interakcija, ui i usvaja sve ono to e mu biti neophodno za "opstanak u drutvu". Interakcija drutvenih grupa i pojedinaca znaajan je drutveni proces uspostavljanja razliitih drutvenih pojava, ona je drutveni proces koji ima svoju: sadrinsku i formalnu dimenziju. Sadrinska dimenzija obuhvata vidove djelatnosti (ekonomske, politike, kulturne, psiholoke, idejne, obrazovne) preko kojih se odvija proces interakcije, dok formalna dimenzija interakcije obuhvata karakter odnosa na kojima se zasnivaju te djelatnosti i njihovi procesi. Tako odnosi mogu imati karakter takmienja ili kompeticije, konflikta, kooperacije, akomodacije, asimilacije, integracije, adaptacije, socijalizacije, itd. U krajnjoj liniji posmatrano, procesi interakcije se mogu manifestovati u protivrijenim i suprotnim tendencijama: asocijativnim i disasocijativnim, antagonistikim i solidaristikim, kooperativnim i kompeticijskim, konjunktivnim i disjunktivnim. Interakcije su mnogobrojne, a u krajnjoj liniji mogu se svesti na dvije vrste: konjunktivne interakcije (1. konjugare-spajanje), i disjunktivne interakcije (1. dis - ne: konjugare - spajanje). Konjunktivne interakcije i konjunktivni procesi su oni koji doprinose zajednikoj saradnji, zbliavanju I zajednitvu osoba, i ovdje spadaju: kooperacija (1. cooperare - saradnja, sudrunitvo) je pojam pod kojim se podrazumijeva saradnja meu individuama i drutvenim grupama; akomodacija (1. accomodatio prilagoavanje I privikavanje u razliitim situacijama), i

47

asimilacija (1. "assimilare" - uiniti slinim, stapanje) je pojam pod kojim se podrazumijevaju odnosi i interakcijski procesi vrstog kohezivnog spajanja, stapanja i povezivanja (npr. migranti u drugim dravama). Disjunktivne interakcije I disjunktivni procesi su ona stanja i procesi u okviru kojih dolazi do meusobnog udaljavanja i suprotstavljanja ljudi. U ove procese i odnose spadaju: kompeticija i konflikt, a prema nekim miljenjima i borba kao nepomirljiv konflikt i sukob koji se okonava jedino pobjedom jedne strane, ponitavanjem aktivnosti druge strane, pa ak i njenim unitavanjem. Pod pojmom kompeticije (1. competitio - takmienje) podrazumijeva se odnos konkurencije i nadmetanja, proces i odnos u okviru kojeg se suprotstavljaju razliiti interesi onih koji u tom odnosu nastoje da ostvare maksimalne prednosti (npr. trite, bilo ekonomsko ili politiko). U savremenoj sociologiji se na kompeticiju gleda kao na ''normalno'' drutveno stanje i odnos u drutvu, ime se posebna panja usredsreuje na naine i mehanizme drutvene regulacije, tj. na drutvena pravila koja reguliu odnose kompeticije meu ljudima i drutvenim grupama. U tom smislu se kompeticija razlikuje od konflikta jer je regulisana pravilima i to po pravilu iskljuuje primjenu sile. Pod pojmom konflikta (1. conflict - spor) se podrazumijeva drutveni proces, odnos i interakcija u okviru kojih se ostvaruje sukob i meusobno suprotstavljanje u pogledu ostvarivanja nekog cilja. Nije regulisan pravilima, ne mora biti miroljubiv jer u sebe moe ukljuivati silu. Ukoliko je snaniji pretvara se u borbu. Ponaanje pojedinaca ne podrazumijeva samo postojanje njihovih aktivnosti (djelovanja, djelatnosti) i interakcije, nego podrazumijeva postojanje jo jedne znaajne stvari, a to je osjeanje. Interaktivni odnosi izmeu osoba su snaniji I znaajniji ukoliko su osjeanja razvijenija. Kada se osobe nalaze u pozitivnim ili konjunktivnim interakcijskim stanjima, kada se nalaze u odnosima meusobne vezanosti I privrenosti, potovanja I razumijevanja, predusretljivosti I prijateljstva, njihova osjeanja su razvijenija I snanija. U razliitim drutvenim prilikama mi se nalazimo u interakcijskim odnosima sa drugim osobama I na njih obraamo panju. Ali, postoji i drugaiji nain u okviru kojeg se interakcija moe odvijati. Naime, kada prolaznici brzo osmotre jedan drugog, a onda skrenu pogled, onda oni demonstriraju ono to se naziva civilizovanom nezainteresovanou, "graanskim" ili "civilizovanim neobraanjem panje". "Civilizovano neobraanje panje" se ne smatra ignorisanjem druge osobe jer, poto je svako svjestan postojanja i prisustva druge osobe, izbjegava da napravi neki gest koji bi se mogao protumaiti izrazom "suvine nametljivosti". Kada se upoznajemo, najee smo "civilizovano nezainteresovani" i kontakte sa nepoznatim osobama pokuavamo ostvariti u smislu davanja pogleda, namjere i probnog iskuavanja motrei drugu osobu vizuelno ispitujui njenu stvarnu zainteresovanost za komunikacijom. Dakle, nama se drugi prikazuju da ele komunikaciju, oni nam je nasluuju i mi procjenjujemo da li je ona stvarna ili lana: poinjemo obraati panju ako procijenimo da je ona stvarna. Manje ili vie nesvjesno ispoljavanje "civilizovanog neobraanja panje" ima svoje znaenje u svakodnevnom ivotu, jer postoje situacije u kojima se neki nai gestovi (npr. uporno gledanje drugih nepoznatih ili poznatih osoba ili pretjerano "zurenje" u osobe) mogu protumaiti "znakom neprijatnih namjera". S druge strane, "civilizovano neobraanje panje", kao i slini trivijalni oblici drutvenog ponaanja koji mogu izgledati kao beznaajni oblici drutvene interakcije, ipak su za sociologiju znaajni jer pokazuju da se iza ovakvih interakcija nalaze odreeni oblici naih aktivnosti i ponaanja koji neto govore o nama i naem ivotu u drutvu i koji u naem svakodnevnom ivotu (saobraajnih guvi, urbanih frustracija i uurbanosti, nestrpljivosti, nervoza i bezlinih otuenih i rutinskih kontakata) daju odreeno obiljeje.

Drutveno komuniciranje
Bez obzira na karakter interakcijskih procesa i odnosa, u njima se razvijaju odreeni oblici komunikacija kao oblici simbolikog optenja u kojem se individue identifikuju sa drugim individuama uspostavljajui karakter drutvenog djelovanja i interakcije u skladu sa zahtjevom sopstvenih interesa i ubjeenja. Socijalna interakcija se odvija u okviru koji se naziva komunikacijom. Komunikacije omoguavaju interakcije, a postojanje interakcija izmeu ljudi podrazumijeva uspostavljanje komunikacija

48

meu njima. Postoje dva znaajna oblika komunikacija, ili dvije vrste komunikacija, kao to su: verbalne i, neverbalne komunikacije. Verbalne komunikacije su najea osnova socijalnih interakcija. One se odvijaju putem jezika, govora i konverzacije. Kada nekoga neto pitamo i on na nae pitanje odgovori, kada nekoga pozdravljamo i on otpozdravi ("Dobar dan, komija, kako si?"/ "Dobar dan, dobro sam, a ti?..."), kada studentima na ispitu postavljamo pitanja, a oni na njih odgovaraju, mi u procesu interakcije - verbalno komuniciramo. Verbalna komunikacija je nekada autentina ili stvarna, a nekada izraava "verbalnu greku". Poznato je da mi pravimo verbalne greke kada elimo da svjesno ili nesvjesno sakrijemo ono to hoemo, i takve pogreke upravo iskazuju naa prava osjeanja o onome to govorimo, a to nastojimo da sakrijemo. Verbalna komunikacija obuhvata ne samo artikulisani govor, nego i tzv. "kvazigovor" ili "parajezik" izraen u obliku visine, jaine, boje i frekvencije glasa, u obliku uzdaha, jecaja, vriska, krika ili plaa (Uh, Joj, Joooj, Ah). Neverbalne komunikacije su one komunikacije koje se ne odvijaju putem govora, ve putem: izraza lica i mimike; gestikulacija, poloaja i pokreta tijela (pokreta ruku: npr. dva prsta "V" - "victoria"; pravoslavna "tri prsta", faistika "stisnuta pesnica"; nacistika podignuta ruka), osmijeha, namrgoenosti, grimase, dodira tijela (fizikim kontaktom, tapanjem, grljenjem, rukovanjem, itd.). Ove interakcije izraavaju odreena osjeanja, raspoloenja, namjere i simboliku. Nalazei se neprestano u grupama ljudi meusobno interaktivno verbalno, ali i neverbalno komuniciraju: dranjem svog tijela u odreenom poloaju, izrazu ili pokretu; gestovima, mimikom i izrazima lica. Na taj nain oni mogu da reaguju na ono to neko kae ili uini. Ali, pored ovih oblika komuniciranja, u svojim interaktivnim odnosima ljudi takoe koriste ono to se naziva koncentrisana interakcija. U raznim situacijama (na ulici, u kafiima, diskotekama, u kinu ili pozoritu, na utakmicama, u porodici, drutvu prijatelja, na poslu, u koli i na fakultetima) ljudi rutinski reaguju kroz odreeno ponaanje, oslovljavanje ili razgovor. To su oni ve unaprijed poznati, kako se to u argonu kae stereotipni, unaprijed oekivani, bezlini, mehaniki, dosadni i rutinski razgovori sa prijateljima, sa trgovcima, konobarima, i slino. Drugi od nas oekuju odreeno ponaanje i miljenje, kao to i mi od njih to oekujemo, i zato smo u interakcijskim odnosima i meusobnim komunikacijama kontrolisano oprezni. S obzirom na to da su drutvene grupe sastavljene od pojedinaca, razumljivo je da one izgrauju razliite oblike interakcija. U procesu socijalizacije oni se stapaju i integriu. Kada nisu socijalizovani, onda se nalaze u procesu dozorganizacije. Dakle, u drutvenim grupama pojedinci mogu da prihvataju grupne stavove, norme i vrijednosti, ili da ih ne prihvataju, doprinosei tako grupnoj dezorganizaciji i dezintegraciji.

Drutvena pokretljivost i drutveni razvoj

Drutvo je proizvod djelatnosti ljudi a budui da je djelatnost promjenljiva, razumljivo je da je i drutvo "pokretljivo", razvojno i promjenljivo. Pod pojmom drutvene pokretljivosti podrazumijevaju se promjene u drutvenoj strukturi koje nastaju pomjeranjem pojedinaca i drutvenih grupa sa jedne uloge ili funkcije u profesionalnoj podjeli rada, sa jednog poloaja na drugi poloaj u strukturi drutvenih odnosa i sa jednog mjesta na drugo u okviru teritorijalne organizacije drutvenih odnosa. U tom smislu se moe rei da se prema dimenzijama drutvenog prostora na kojem se vri pomjeranje, moe rei da postoji vie vrsta drutvene pokretljivosti: horizontalna koja obuhvata promjenu geografskog poloaja, odnosno stanovanja ili mjesta boravka, kao i promjenu ekonomske djelatnosti, odnosno pomjeranje individua sa jedne drutvene uloge na drugu, npr. radnog mjesta, profesije; vertikalna koja podrazumijeva promjenu drutvenog poloaja (poboljanje ili pogoranje), odnosno pomjeranje pojedinaca i grupa na hijerarhijskoj ljestvici drutvenih poloaja: sa vieg na nii poloaj - silazna pokretljivost; sa nieg na vii poloaj - uzlazna pokretljivost;

49

prostorna, odnosno teritorijalna pokretljivost koja obuhvata preseljavanje (migraciju, seobe) stanovnitva sa jedne teritorije na drugu, a koja ima dva osnovna vida: individualni (pojedinano preseljavanje, koje je najee spontano) i grupni vid preseljavanja koji je najee organizovan i koji se oznaava i pojmom kolonizacije. Pored prethodnih oblika pokretljivosti, moe se govoriti i o: unutargeneracijskoj, i meugeneracijskoj pokretljivosti. Pod pojmom unutargeneracijske pokretljivosti podrazumijeva se promjena poloaja ovjeka koja nastaje u periodu njegovog ivotnog ciklusa (npr. neko svoj radni vijek zapone kao radnik ali i ne zavri kao radnik; u svom radnom i ivotnom vijeku napreduje recimo, kroz zanimanja i poloaje: slubenika, rukovodioca, politiara, i slino). Pod pojmom meugeneracijske pokretljivosti podrazumijevaju se promjene u poloaju osobe u odnosu na njegove roditelje. Na primjer, otac je kvalifikovani radnik, a njegovo dijete je inenjer, ljekar, profesor, advokat i slino. U ovom sluaju radi se o uzlaznom obliku meugeneracijske pokretljivosti, a moe se govoriti i o suprotnom, silaznom obliku meugeneracijske pokretljivosti na primjer kada je otac advokat a dijete nekvalifikovani radnik. Ono to je karakteristino za tehnoloki razvijena, industrijalizovana i urbanizovana drutva sa razvijenom podjelom rada jeste poveana drutvena pokretljivost. Za sociologiju posebno teorijsko znaenje zadobija ne samo postupak fenomena drutvene pokretljivosti, nego i postupak prouavanja uzroka, mehanizama i posljedica drutvene pokretljivosti. U tom smislu sociolozi posebno istrauju uticaj pokretljivosti na drutveni poredak. Za neke je vea stopa drutvene pokretljivosti "politiki sigurnosni ventil" jer prua mogunost i daje ansu lanovima niih socijalnih slojeva da poboljaju svoj poloaj. Tako postojanje drutvene pokretljivosti moe da predstavlja izraz postojanja vee demokratinosti u drutvu. S druge strane posmatrano, sociolozi su utvrdili da je kod osoba koje nazaduju na hijerarhijskoj ljestvici, odnosno da je kod onih koji se "kreu prema dole" izraenija tendencija ka konzervativnosti i povean nivo frustriranosti, neurotiziranosti i psihike nestabilnosti. Pored pojma "drutvene pokretljivosti", znaajan socioloki fenomen predstavlja i pojam "drutvenog razvoja". Pod pojmom drutvenog razvoja podrazumijevaju se najee pokretake snage drutva a one se odnose na: drutvene zakone; klasnu borbu; generacijske odnose i sukobe; nauku i tehnologiju; prirodno bogatstvo i izvore energije; geografske, demografske, nacionalne i internacionalne, meunarodne faktore; ulogu pojedinaca, itd. Sloenost i karakter drutvenog razvoja izraavaju se kroz znaajne pokazatelje drutvenog razvoja, kao to su: ekonomski rast, kvalitet ivotnog standarda i kvalitet ivota, stepen ostvarene demokratije i politikih sloboda. Drutveni razvoj je sloeni drutveni fenomen koji zavisi od itavog niza faktora ija se uloga nikako ne moe predimenzionirati i apsolutizovati. Svi oni, u manjoj ili veoj mjeri, doprinose razvoju i promjeni drutva. ta se podrazumijeva pod pojmom drutvene promjene?

2. DRUTVENA PROMJENA
Ni jedan drutveni sistem pa, prema tome, i drutveno stanje i drutvo nisu statini i nepromjenljivi nego dinamini i podvrgnuti procesu promjene. "Sve tee" - kako bi rekao Heraklit, tj. sve se mijenja i razvija. Pod pojmom drutvene promjene podrazumijeva se dinamika procesualnost drutvene strukture,

50

odnosno "struktura u nastajanju" ili "struktura u nestajanju". U sociologiji se, u krajnjoj liniji, razlikuju sljedee bitne dimenzije drutvenih promjena: kvantitativna (koja se odnosi na rast, proirenje, uveanje ili opadanje drutvene strukture); kvalitativna (koja se odnosi na razvoj koji moe imati evolutivni karakter, tj. karakter stvaranja viih i sloenijih struktura, ili moe imati involutivni karakter, odnosno karakter iezavanja i raspadanja); vrijednosna (u smislu napredovanja, odnosno progresa, ili nazadovanja, tj. regresa, odnosno povratka na prevaziene ili retrogradne oblike djelovanja, ponaanja i organizacije ivota); instrumentalna (u smislu koritenja i upotrebljavanja odreenih sredstava: nasilna i spontana promjena); vremenska (nagla ili postepena promjena); i radikalna ili neradikalna promjena. Drutvene promjene su razliite, I bez obzira na kriterije podjele tih promjena, moe se govoriti o: ekonomskim, politikim i kulturnim promjenama; organizovanim ili planiranim, i, neorganizovanim, neplaniranim, stihijskim promjenama; globalnim i parcijalnim (djeliminim) promjenama; mikro I makro-drutvenim promjenama (evolucionim I revolucionarnim, reformistikim, konzervativnim I reakcionarnim).

3. DRUTVENA STRUKTURA
Da bi pojam drutvene strukture bio razumljiviji, uzmimo jedan primjer- porodicu. Svaka porodica se sastoji od odreenog broja svojih lanova koji imaju odreen poloaj ili mjesto u porodinoj grupi (vii ili nii, poloaj roditelja ili djece), odreene uloge (ulogu djeteta, ulogu oca ili majke, ulogu brata ili sestre, ulogu uenika ili studenta), koji obavljaju odreene poslove u porodinom kunom domainstvu, zatim, koji su vezani razliitim individualnim i drutvenim vezama sa drugim porodicama i drutvenim grupama. Takoe, lanovi porodice razvijaju odreene emocionalne odnose izmeu sebe i drugih osoba izvan porodice. Oni usvajaju odreene vrijednosti, shvatanja, obrasce miljenja i ponaanja, itd. Time se pokazuje da porodica ima svoju odreenu strukturu, kao to odreenu unutranju strukturu imaju i druge porodine grupe, kao i svaka drutvena grupa, pa i drutvo u cjelini. Drutveni ivot je jo kompleksniji nego to je to porodini, to je sasvim razumljivo jer je i drutvo mnogo kompleksniji strukturalni sistem nego to je to porodica ili neka druga drutvena grupa. U tom smislu treba rei da najvanije elemente drutvene strukture ine: drutveni poloaji, drutvene uloge, i, drutvene organizacije, institucije i grupe.

Drutveni poloaji
Drutveni poloaji predstavljaju mjesta koje pojedinci imaju u polju drutvenih odnosa, mjesta koje oni imaju u drutvenoj strukturi, odnosno poziciju u drutvenom sistemu. U porodici osobe mogu imati poloaj majke, oca, djeteta, poloaj supruga ili supruge, poloaj suprunika, djece, brae ili sestara. U drutvu osobe mogu da budu u poloaju uitelja, nastavnika, srednjokolskog ili univerzitetskog profesora, uenika ili studenta, lana nekog udruenja ili partije, itd. Drutveni poloaji mogu biti razliito rangovani ili vrednovani na hijerarhijskoj ljestvici i u tom smislu se govori o drutvenom statusu. Drutveni poloaji nam pokazuju "ko je" ili "ta je" neka osoba. Kada u svakodnevnom ivotu neko nekome a za nekoga kae: "zna, on ti je buda", ili "on ti je uveni advokat", onda taj neko zapravo govori o neijem statusu.

51

Drutveni poloaji mogu da se ostvaruju na dva naina: pripisivanjem, ili sticanjem, te se zato i moe govoriti da postoje dvije vrste drutvenih poloaja: pripisani (askribovani, arbitrarno dodijeljeni), i steeni. Drutveni poloaji koji se nazivaju pripisanim, askribovanim ili arbitrarno dodijeljenim, su oni koje drutvo "dodjeljuje" pojedincu bez obzira na njegove sposobnosti, volju, trud ili rezultate njegovog rada. Svojim roenjem neko moe da bude u askribovanom poloaju monarha. U plemenu Mundugomori sa Nove Gvineje se onoj djeci koja su roena sa pupanom vrpcom oko vrata pripisuje poloaj umjetnika. Pripisivanje poloaja se moe obavljati prema razliitim kriterijumima pola, dobi, rasne, vjerske i etnike pripadnosti. esto je to askribovanje ili pripisivanje predodreeni izraz ili izvor postojanja drutvenih nejednakosti (npr. ropstva u antikoj Grkoj, kastinskog sistema u Indiji, rasne segregacije). Drutveni poloaji koji se nazivaju steenim poloajima su oni drutveni poloaji koji su nastali na osnovu postignutog uspjeha nekog pojedinca: postignuti poloaj je rezultat njegove line sposobnosti, rada, znanja, talenta, upornosti, umjenosti i izbora. Dakle, ovaj poloaj nije odreen niti nasljeem niti nekim drugim nainom dodjeljivanja poloaja. On je rezultat individualnog napora: profesor, ljekar, advokat, radnik, kompozitor, skulptor samo su nazivi profesionalnih zanimanja i poloaja koji predstavljaju rezultat njihovog individualnog uspjeha.

Drutvene uloge
Drutvene uloge predstavljaju niz normi i obrazaca ponaanja koji su vezani za odreeni poloaj osobe. Tako se moe govoriti o ulozi djeaka ili djevojice, brata ili sestre, oca ili majke, profesora ili studenta, ljekara i pacijenta, itd. Postojanje drutvenih uloga znai i postojanje i odreivanje oekivanog ponaanja: od ljekara se oekuje da dobro poznaje medicinu i da pomogne pacijentu, od pacijenta se oekuje disciplina medicinskog tretmana, od studenta sudjelovanje u nastavnom procesu, od uenika disciplinovano pohaanje kole i sudjelovanje u nastavnom radu prema uputama uitelja, nastavnika ili profesora. Drugim rijeima, drutveni poloaji odreuju mjesta u drutvenom sistemu, dok drutvene uloge odreuju ponaanje osoba koje pripadaju nekom drutvenom poloaju: drutveni poloaj nam pokazuje "ko je" ili "ta je" neka osoba u drutvenom sistemu, dok drutvena uloga nam pokazuje "kakvo" se ponaanje i "kakve" se osobine oekuju od osobe koja zauzima odreeno mjesto u drutvenom sistemu. Svaki drutveni poloaj je odreen normama koje odreuju ponaanje osoba i tako obrazuju drutvenu ulogu. Drutvene uloge su te preko kojih pojedinci svoje ponaanje prilagoavaju oekivanom ponaanju koje je vezano za njegov drutveni poloaj i njegovu drutvenu ulogu. Na taj nain se u razliitim drutvenim situacijama pojedinci postavljaju u odnosu na svoj poloaj i ulogu, kao i u odnosu na oekivanja drugih da e se on ponaati u skladu sa svojim drutvenim poloajem i svojom drutvenom ulogom. Razlika izmeu drutvenog poloaja i drutvene uloge je u tome to se drutveni poloaj zauzima a uloga izvodi ili igra u skladu sa postojanjem drutvenih poloaja. Profesor ne moe imati ("izvoditi") ulogu studenta, niti student ulogu profesora. Sa drutvenim poloajem i drutvenim ulogama su povezani i odreeni simboli. Sveane pozivnice ili sjedenje u prvim redovima politike, sportske ili kulturne manifestacije podrazumijeva postojanje odreenog drutvenog poloaja ili ugleda. Noenje razliitih sveanih predmeta (npr. rektori, sudije, vojnici) ne podrazumijeva samo postojanje odreenih ceremonija, nego i postojanje odreenog mjesta, poloaja i uloge na hijerarhijskoj ljestvici drutvene moi, ugleda i bogatstva, odnosno na ljestvici drutvenog statusa. Spoljnji ceremonijalni dekor samo je izraz postojanja unutranje diferenciranosti, drutvenih podjela i razlika. Ono to je karakteristino za drutvene uloge jeste njihova normativnost i idealnost, s jedne strane, i realnost ili stvarnost, s druge strane. Naime, ivot pokazuje postojanje razlika izmeu idealne i stvarne uloge, razliku izmeu onoga to ljudi treba da ine i onoga to stvarno ine. To zapravo znai da postoje razlike izmeu idealne uloge (koja se temelji na odreenom skupu normi vezanih za njen drutveni poloaj) i stvarnog ponaanja, ili stvarnog izvoenja te uloge. S druge strane posmatrano, treba rei da svaka osoba ima itav niz ili skup uloga koje su povezane sa drutvenim i individualnim poloajem. Poloaj ljekara podrazumijeva postojanje niza uloga: lijenika

52

pacijenta i pacijenata, kolege, recimo ulogu efa odjeljenja ili naelnika, ulogu roditelja, suprunika, brata, ujaka ili strica, moda djede, ulogu komije i prijatelja svojih prijatelja, ulogu kupca u prodavnicama, itd. Slina, ali nikako i ista stvar stoji i sa profesorom ili sa sudijom, advokatom ili inenjerom, uenikom ili studentom to, naravno, zavisi od njihovog drutvenog poloaja, profesije i zanimanja. Ono to posebno treba napomenuti jeste to da ljudi moraju ispunjavati protivrijene zahtjeve svojih uloga i njih usklaivati. Ukoliko to nisu u stanju da uine, kao posljedica te napetosti se javlja konflikt uloga.

Drutvene organizacije i drutvene institucije

Drutvene organizacije predstavljaju takve drutvene grupe u okviru kojih ljudi nisu povezani linim osobinama i karakteristikama, nego formalizovanim odnosima. Ono to ih bitno karakteriu su sljedee osobine: formalizovani odnosi, pisani i precizno definisani odnosi i uloge, poloaji i poslovi pojedinaca u drutvenim organizacijama. Drutvene organizacije nastaju sa ciljem da svojim organizovanim djelovanjem obavljaju odreene drutvene aktivnosti i poslove. esto su smjetene u posebnim zgradama u kojima na organizovan nain sprovode svoje aktivnosti (npr. OUN, FAO, UNESCO). Drutvene institucije su takoe znaajne u razvoju savremenih drutava. One reguliu drutvene obrasce ponaanja, propisuju odreene postupke za postizanje ciljeva i obezbjeuju uslove i pretpostavke za njihovo postizanje. Za prihvatanje vrijednosti i normi, drutvene institucije obezbjeuju razliite oblike nagraivanja, a za njihovo neprihvatanje, razliite oblike i postupke kanjavanja. Najznaajnije drutvene institucije su: ekonomske institucije (preduzea, firme, kompanije), koje slue ostvarenju proizvodnje i distribucije dobara i usluga; politike institucije (dravne i nedravne, dravna i lokalna uprava, parlament, vlada, sudstvo, policija, vojska, nevladine institucije) koje slue zatiti graana i obezbjeenju unutranjeg i vanjskog poretka; naune institucije (instituti, fakulteti), ija je funkcija proizvodnja, distribucija i transfer naunog znanja; obrazovne institucije (predkolske i kolske institucije, fakulteti) , koje se nalaze u funkciji prenosa obrazovnih i vaspitnih ideja, vrijednosti i znanja; kulturne institucije (domovi kulture, pozorita, kina), preko kojih ljudi zadovoljavaju svoje kulturne potrebe; sportske institucije (sportski klubovi, rekreacioni centri), preko kojih ljudi zadovoljavaju svoje sportske i rekreativno-zabavne potrebe; religijske institucije (crkve) su one preko kojih ljudi zadovoljavaju svoje religijske potrebe.

Drutvene grupe
Drutvene grupe su znaajni dio sistema drutvene slojevitosti. U svakodnevnom ivotu vidimo da se ljudi udruuju i povezuju kroz razne oblike drutvenog grupisanja, odnosno kroz razne drutvene grupe. Naravno, to je drutvo razvijenije, razvijeniji su i oblici tog grupisanja ljudi. Drutvene grupe su znaajni segmenti drutvene strukture i znaajne tvorevine kolektivnog ljudskog ivota u okviru kojih se uspostavlja interakcijska veza izmeu drutva i pojedinca. ovjek postaje drutvenim biem ivei i zadovoljavajui potrebe i interese u razliitim grupama, a drutvo opstaje upravo zahvaljujui postojanju zajednikog ivota ljudi u grupama. ovjek je drutveno bie, a njegov drutveni karakter se manifestuje upravo onda kada se on udruuje i kada se povezuje sa drugim ljudima preko drutvenih grupa i s njima uspostavlja manje ili vie trajne i stabilne odnose. Kada se dvoje vjenaju i ene, kada se na odreen nain djeca neke ulice, zgrade ili razreda drue, kada se ljudi ulanjuju u neku politiku partiju ili kada pristupaju nekom drutvenom pokretu, ili sportskom klubu, i slino, onda se zapravo svi oni povezuju i udruuju

53

stvarajui neke drutvene grupe. ivei u drutvu ovjek ivi u razliitim drutvenim grupama: porodinim, vrnjakim, obrazovnim, radnim, profesionalnim, politikim, kulturnim, duhovnim, sportskim i drugim. Kroz ove drutvene grupe on ostvaruje svoje ciljeve, interese i potrebe. Drutvene grupe posreduju izmeu pojedinca i drutva: preko njih oni zadovoljavaju svoje potrebe, elje, emocije i interese: emocionalne potrebe i elje (dijade onih koji se vole, brak, porodica, prijateljske grupe); ekonomske potrebe (koje proizlaze iz rada i zaposlenosti); politike interese (ako se ljudi udruuju u politike partije i druge politike organizacije); kulturne i duhovne potrebe (ako odlaze u biblioteke, kino, pozorite, kulturne i sportske priredbe, pa i ako su lanovi takvih udruenja). Sve svoje potrebe ljudi zadovoljavaju ivei i boravei u drutvenim grupama. Zato su drutvene grupe veoma znaajne u njihovom ivotu. Grupa je ipak neto vie i neto drugo nego to je to individua ili prost zbir individua. Ona ima svoju strukturu, sopstvene ciljeve, norme i vrijednosne sisteme, kao i odnose prema drugim drutvenim grupama. Svaka od drutvenih grupa pred ovjeka postavlja svoje zahtjeve, ogranienja i propise. Kakvi e oni biti, zavisi od profila grupe, kao i od profilacije odnosa izmeu pojedinca i grupe. Pa, ta su, onda, drutvene grupe? Drutvena grupa predstavlja skup pojedinaca koji imaju istu ili slinu usmjerenost interesovanja, manju ili veu interstimulaciju, koji stoje u vie ili manje odreenom odnosu poloaja i uloga jednih prema drugima, koji komuniciraju jedni sa drugima licem u lice, koja posjeduje sistem svojih vrijednosti i normi koji reguliu ponaanje pojedinih lanova, ili su psiholoki vezani uzajamno povezanima interesima. Drutvene grupe su relativno trajne skupine ljudi meusobno povezanih porijeklom, zajednikim drutvenim djelovanjem, drutvenim poloajem i ulogom, podjelom rada, odreenim drutvenim potrebama, interesima, vrijednostima, i slino. One su sastavljene od dvije ili vie osoba koje se na razliite naine povezane, i koje sebe doivljavaju lanovima tih grupa. Iz prethodno navedenih definicija se vidi da socioloki determinisane definicije istiu znaaj drutvene djelatnosti i drutvenu grupu odreuju kao skup ljudi koji obavljaju odreene drutvene djelatnosti pomou odreenih sredstava, a za zadovoljavanje sopstvenih potreba . Drutvene grupe obuhvataju sljedee strukturalne elemente: ljude; procese i djelatnosti (koje obavljaju polazei od zahtjeva sopstvenih potreba i interesa); odnose (koji se pri tom stvaraju); sistem normi i pravila ponaanja (kroz koji se stvaraju odreene grupne vrijednosti, stavovi, gledita i pogledi, ideali i ubjeenja, etika i normativna svijest); unutranju strukturisanost (to znai podjelu na odreene uloge); sredstva (kojima se taj proces ili djelatnost obavlja (npr. kramp, lopata, kompjuter), i rezultat (koji treba ostvariti da bi se zadovoljile potrebe ljudi). Grupe su neto vie nego prost zbir posebnih pojedinaca. Oni predstavljaju posebnu i svojevrsnu cjelinu sa svojim posebnim i specifinim svojstvima koji se oblikuju i pod uticajem drutva u kojem nastaju. Sve to pokazuje da se sasvim jasnim pokazuje, da ivei u drutvu, ljudi zapravo postaju lanovi razliitih grupa. Sve one, u krajnjoj liniji, imaju neke zajednike karakteristike, ili svojstva, kao to su: veliina i sastav; organizovanost i unutranja strukturisanost; determinisanost odreenim standardima, pravilima, normama i ciljevima; zajednitvo interesa, ideala i vrijednosti, te grupnih stavova; povezanost unutar grupe i otvorenost ili zatvorenost prema drugim grupama; postojanje osjeaja grupne povezanosti lanova grupe; konformnost, ili prilagodljivost lanova grupe samoj grupi. Drutveni razvoj uslovljava ne samo stvaranje sve veeg broja drutvenih grupa, nego i njihovo razliito kvalitativno i kvantitativno utemeljenje. Drutvo koje je sastavljeno iz velikog broja organizovanih drutvenih grupa naziva se organizovano ili visoko organizovano drutvo. Sloenost drutvenog ivota pokazuje postojanje razliitih drutvenih grupa, kao na primjer: srodnikih grupa, odnosno primarnih grupa, kao to su: porodine ili rodbinske grupe;

54

prostornih grupa, odnosno teritorijalnih grupa ili zajednica, kao to su: naselja, sela i gradovi; statusnih grupa, utemeljenih na istim ili slinim drutvenim poloajima, odnosno statusima, kao to su: slojevi ili klase; funkcionalnih grupa, koje nastaju obavljanjem slinih i srodnih uloga, a u ove grupe spadaju: profesionalne, politike, vjerske ili ekonomske grupe; kulturno-istorijskih grupa, od kojih posebnu ulogu i znaaj imaju: plemenske, narodne i nacionalne grupe. Iz svakodnevnog ivota i iskustva vidimo da postoje razliite i brojne drutvene grupe jer su brojni i razlozi zbog kojih ih ljudi stvaraju ili u njih ulaze. Ako se dvoje vole, oni svojim emocionalnim odnosom ne stvaraju politiku partiju, nego dijadu koja je utemeljena na emocionalnosti, prisnosti i njenosti. Ali, ako odlue da rjeavaju neke svoje interese, onda oni mogu formirati ili ui u ve formirane grupe, kao to su: politike partije, interesne grupe, udruenja, i slino. Dakle, postoje mnogobrojni razlozi osnivanja drutvenih grupa te emo, stoga, navesti one najznaajnije: srodstvo: ovo su grupe (npr. pleme, rod, porodica) za koje se smatra da su najstarije; fizika blizina: u ove grupe koje su nastale na osnovu fizike blizine ubrajaju se: susjedstvo, radne grupe, kolski razredi, i sline grupe; ugovor: ovo su grupe koje traju koliko i ugovor kao pretpostavka njihovog nastanka (grupe naunih istraivaa, autora projekata i knjiga); status: ove grupe okupljaju i obuhvataju ljude istih ili slinih statusa, npr. ljekara, profesora, radnika, inenjera; interes: ovo su grupe koje okupljaju ljude zbog ostvarenje nekih individualnih ili grupnih interesa (razliita udruenja ili drutva: planinarsko, kulturno-umjetniko, ribolovno); situacija: ovo su grupe koje nastaju u odreenim drutvenim situacijama koje karakterie ad hoc okupljanje (okupljanja na sportskim dogaanjima, gomila, demonstranti, i slino); vjernost: moe biti osnova malih grupa sa neophodnim emocionalnim odnosima (dijade, trijade), kao to moe biti i osnovica socijalnog okupljanja izraenog, recimo, kroz oblike postojanja vjerskih grupa i zajednica a, takoe, i politikih partija, drutvenih pokreta, i slino. U svom drutvenom ivotu ljudi (svojom voljom, htijenjem, eljom, interesom ili ne) postaju lanovima mnogobrojnih drutvenih grupa. Za njih one imaju odreenu ulogu i funkciju, kao to su: formiranje pogleda na svijet; odreivanje normi ponaanja; kontrola miljenja, osjeanja i ponaanja; primjenjivanje sankcija u odnosu na (ne)prihvatanje grupnih shvatanja, normi i obrazaca miljenja i ponaanja. U drutvima postoji veliki broj drutvenih grupa, kao to su: male grupe - dijade (imaju dva lana), trijade (imaju tri lana), brak, porodica, radne, proizvodne i profesionalne grupe, i velike grupe (klase, nacije, politike partije, drutveni pokreti). parcijalne (mikro) drutvene grupe, i globalne (makro, totalne) drutvene grupe; primarne (porodica, djeije grupe, grupe vrnjaka, grupe prijatelja), i sekundarne grupe (klase, partije, sindikati, profesionalna drutva, udruenja, i slino); prirodne (to su one grupe koje nastaju spontano, npr. dijade, trijade, vrnjake grupe), i instrumentalne drutvene grupe (to su interesne i radne grupe, npr. komisije, odbori, savjeti koje u osnovi formiranja za pretpostavku imaju funkcionalne i interesne veze); organizovane (to su one grupe koje su utemeljene na podjeli rada, koje obavljaju tano odreenu vrstu poslova, koje imaju svoja pravila, principe i ciljeve organizovanosti; takve su, na primjer, sekundarne grupe), i neorganizovane grupe (to su takve grupe koje se

55

formiraju spontano, stihijski i neplanski, i koje karakterie odsustvo drutvene podjele rada i unutranje organizacije); demokratske (egalitarne), i autoritarne (hijerarhijske) grupe; otvorene, i zatvorene drutvene grupe; privremene i stalne drutvene grupe; homogene i heterogene grupe: homogene grupe su po svom sastavu (polu, starosti, interesima, motivima, potrebama) ujednaenije, a heterogene grupe su neujednaenije drutvene grupe; strukturisane, i nestrukturisane: strukturisane grupe (organizacije, male i velike drutvene grupe) karakterie postojanje zajednikog cilja, akcije i interakcije, podjele funkcija i uloga, postojanje pravila ponaanja, kao i svijest o pripadnosti grupi; n estrukturisane grupe (publika, masa, gomila) su grupe za koje je karakteristina neorganizovana aktivnost i nepostojanje podjele na poloaje i uloge; formalne i neformalne grupe; formalne grupe se temelje na vrsto i unaprijed regulisanim odnosima, poloajima i ulogama lanova grupe (brak, politike partije, profesionalne, radne grupe); neformalne grupe su grupe u kojima poloaj i odnosi nisu regulisani, ve se uspostavljaju i formiraju u grupi; to su grupe koje nastaju spontano, uglavnom iz okolnosti razliitih odnosa na poslu i zbog potrebe za drutvom i veom sigurnou u radu; dobrovoljne i nedobrovoljne; itd.

Kao to se moglo vidjeti, drutvene grupe se mogu klasifikovati prema razliitim kriterijumima kao razliitim pretpostavkama formiranja grupa i postojanja drutva u cjelini. Postoje i druge podjele drutvenih grupa, ali su prethodne najznaajnije.

4. DRUTVENA SLOJEVITOST I DRUTVENE NEJEDNAKOSTI

Koliko novca imate u svom depu ili eventualno na nekom raunu? Va odgovor uporedite sa injenicom da na raunima, u nekretninama i pokretnoj imovini, ljudi imaju na stotine hiljada, milione pa ak i milijarde dolara ili evra. Neki ljudi zaista ive u izobilju, dok drugi u oskudici; neki ve u ovom momentu razmiljaju u kojem e luksuznom hotelu ili restoranu ruati, dok e neki gladovati ili traiti ostatke hrane po kontejnerima. Sasvim nam je dobro poznato da ni jedno drutvo nije homogeno, ve strukturisano, stratifikovano i izdiferencirano. Odavno su ljudi primijetili postojanje meusobnih razlika i nejednakosti ije su uzroke i postojanje nastojali da na razliite naine objasne. Istovremeno, ljudi su matali i o egalitarnom drutvu u kojem e postojati jednakost, u kojem nee biti eksploatacije, politike dominacije i politike manipulacije. Razmiljali su o drutvu u kojem ljudi nee biti vrednovani na temelju ugleda. U takvom drutvu niko nee moi imati zadovoljstvo da istie visoki privilegovani drutveni status, niti e trpjeti ponienje da bude degradiran na nivo drutvenog poloaja koji ne uiva nikakav ugled. Takoe, u takvom drutvu nee vie biti visokog statusa koji izaziva poslunost i divljenje ili zavist i otpor onih koji se nalaze na niem statusu i manje vrijednim poloajima. Drutveno bogatstvo e biti ravnopravno rasporeeno; bogatai i siromasi, oni koji imaju i oni koji nemaju, postae stvar prolosti a rijei kao to su povlastica i siromatvo e ili izmijeniti znaenje, ili nestati iz rjenika. U takvom drutvu jednakosti, odnosno egalitarnom drutvu, fraza "vlast narodu" postae stvarnost jer nee vie biti onih koji posjeduju mo nad drugima. Drutvene pozicije vlasti i poslunosti nestae, a eksploatacija, izrabljivanje i tlaenje postae pojmovi istorije, kojima nema mjesta u opisu savremene drutvene stvarnosti. Konano, ljudi e biti jednaki pred bogom i u oima svojih blinjih.

56

Iskustvo pokazuje da egalitarno drutvo, tj. drutvo jednakosti postaje ljudski san. U uslovima izrazitih nejednakosti ljudi mataju o drutvu jednakosti. Ali, pokazalo se da je takvo egalitarno drutvo jednakosti teko mogue izgraditi jer u svim drutvima, kako onim najjednostavnijim tako i onim najrazvijenijim, postoji neka vrsta drutvene nejednakosti. Posebno onih koji se odnose na razlike i neravnomjernu raspodjelu u bogatstvu (imovine, novca, zgrada, zemlje), na razlike u raspodjeli moi (mogunosti nametanja volje drugima), kao i na razliku u raspodjeli ugleda (tj. potovanja povezanog s drutvenim poloajem). Ve iz do sada naznaenog, vidi se da su drutvene nejednakosti i drutvena stratifikacija u bliskoj vezi te da, u tom smislu, treba napraviti preciznu distinkciju ovih pojmova. Kada se pojedinci meusobno razlikuju s obzirom na postojanje odreenih karakteristika i osobina, tada se govori o diferencijaciji. Na primjer, mladi se razlikuju od starih, djeca od roditelja, mukarci od ena, studenti od profesora. Meutim, kada se razlika temelji na razlici u poloaju, ugledu i moi, onda se govori o socijalnoj stratifikaciji, odnosno vertikalnoj stratifikaciji. Pod pojmom stratifikacije (1. stratum sloj) podrazumijeva se "slojevitost", odnosno diferenciranost i postojanje nehomogene strukture koja se temelji na razlici u poloaju, ugledu i moi individua i drutvenih grupa. Socioloki posmatrano, analiza stratifikacije i stratifikacionih pojava ima za cilj utvrivanje postojanja razliitih vrsta drutvenih slojeva i njihovih razliitih meusobnih odnosa. Drutvene nejednakosti se odnose na postojanje drutveno stvorenih nejednakosti, a drutvena stratifikacija, odnosno drutvena slojevitost na poseban oblik nejednakosti i hijerarhije drutvenih grupa utemeljenih na koliini moi, ugleda i bogatstva, svijesti o zajednikom interesu i zajednikom identitetu, kao i postojanje slinog naina ivota pripadnika drugih drutvenih slojeva. Drutvena stratifikacija ima vie znaajnih obiljeja, od kojih i - obiljeje postojanja hijerarhije drutvenih grupa. A to znai da lanovi odreenog stratifikacionog sloja imaju odreeni drutveni poloaj, ugled, mo i bogatstvo, zajedniki identitet, sline interese i nain ivota i da se po svim svojim karakteristikama u veoj ili manjoj mjeri razlikuju u odnosu na pripadnike nekog drugog stratifikacionog sloja. Takoe, poloaj neke osobe u stratifikacionom sistemu moe bitno uticati na njegov ivot, moe mu poveati ili umanjiti "ivotnu ansu", tj. ansu da dobije ono to je predmet njegovog interesa. Analizirajui Zapadna drutva teoretiari istiu da ivotne anse ukljuuju sve anse - da se preivi u toku prve godine po roenju, da se gledaju umjetnika djela, da se sauva zdravlje i izraste u visinu, da se u sluaju bolesti opet brzo ozdravi, da se ne postane maloljetni delinkvent i, to je veoma bitno, anse da se zavri srednji ili vii stepen kolovanja. Komparativna socioloka analiza poloaja crnaca i bijelaca u SAD moe posluiti kao primjer uticaja stratifikacionog sistema na "ivotnu ansu" pojedinaca koji pripadaju odreenom drutvenom sloju. Tako, analiza pokazuje da crnci zajedno sa drugim pripadnicima marginalnih grupa imaju stepen mortaliteta novoroenadi vei nego bijelci, te da je broj crnih majki koje umiru pri poroaju vei gotovo etiri puta od bijelih. Takoe, iskustvo pokazuje da je manje vjerovatno da e crnci stei kolsku kvalifikaciju, da je vjerovatnije da e njihovi brakovi zavriti razvodom, te da je vjerovatnije da e imati policijski dosije. Svi ovi primjeri utiu na formulisanje pitanja koje bi glasilo: da li su ove drutvene razlike posljedica postojanja prirodnih nejednakosti?

Bioloke i drutvene nejednakosti

Mnogi su smatrali, ili jo uvijek smatraju, da bioloke nejednakosti stvaraju drutvene nejednakosti, odnosno da su drutvene nejednakosti bioloki utemeljene. Uzmimo, za primjer: Aristotela koji pie " da po prirodi postoje slobodni ljudi i robovi, i da je ropstvo prirodno i pravedno za ove druge, te da su po prirodi odnosi izmeu mukarca i ene takvi da je prvi nadreen a druga podreena, prvi vlada, a drugom se vlada"; takoe, "pravedno je za Helene da vladaju nad varvarima", jer "varvar i rob" su po prirodi isto"; jedan teoretiar istie da je "milioner proizvod prirodnog odabiranja koje djeluje na cjelokupno ovjeanstvo", te da su pojmovi jakog i slabog identini s pojmovima marljivog i lijenog, tedljivog i rasipnog ako nam je stalo do preivljavanja marljivog, ostaje samo jedna alternativa, preivljavanje lijenoga;

57

drugi teoretiar istie sljedee: "rast jednog velikog preduzea nije nita drugo do preivljavanje najmarljivijeg - a to je po sebi samo djelovanje prirodnog i boanskog zakona"; trei tvrdi da su neki ljudi roeni da zapovijedaju, a drugi da sluaju"; "genetiki tok civilizacije se sastoji u tome da genetiki utvrene djelatnosti pojedinca utiu na njegove drutvene izglede i socijalno ponaanje; drugo, ako je to tako, onda se i stvaraju odreene grupe u koje ulaze pojedinci; tree, i konano, brane grupe odabiru genetike sposobnosti pojedinaca i grupiu ih. Iz ovakvog toka moemo konano vidjeti da je drutveno razlikovanje zasnovano na genetikoj osnovi". Njemaki nacistiki teoretiari su tvrdili da je "prirodno pravo" da "arijevci vladaju nad inferiornim rasama"; slino e tvrditi i drugi nacionalisti kao na primjer, onaj engleski koji je rekao sljedee: "Englezi su narod od prirode odreen da vlada nad inferiornim rasama na dobro obe strane". U tom smislu Britanija je insistirala na rezervisanom pravu da bombarduje crnuge,neposlune Arape ili necivilizovane uroenike A, slino istiu i teoretiari "nove desnice" koji govore o tzv. biolokom talogu I biolokoj aristokratiji. Ono to ih posebno interesuje jeste "borba snanih" koja kroz prirodnu selekciju treba da ostvari "izbor elite". A to se tie slabih, njima novodesniari jedino ele "uspjeh u kovanju i prekaljivanju due". Dakle, postoje mnogobrojna shvatanja koja istiu da su drutvene razlike posljedica postojanja prirodnih nejednakosti. Takoe, treba rei da su mnogi stratifikacioni sistemi popraeni vjerovanjem da je drutvena nejednakost bioloki utemeljena. Ovakva uvjerenja su esta u sistemima rasne stratifikacije gdje, na primjer, bijelci tvrde da su bioloki nadmoni nad crncima pri emu smatraju da je ta "injenica" neizbjena osnova stvaranja prevlasti bijelaca nad crncima. Jedan od onih teoretiara koji je meu prvima nastojao da objasni odnos izmeu bioloki utemeljene i drutveno stvorene nejednakosti je an ak Ruso. On je govorio o bioloki utemeljenoj nejednakosti kao "prirodnoj ili fizikoj, jer je uspostavljena prirodom, a sastoji se u razlici u godinama, zdravlju, tjelesnoj snazi i osobinama duha ili due". Nasuprot tome, drutveno stvorena nejednakost "sastoji" se od razliitih povlastica koje neki ljudi uivaju na utrb drugih, na primjer, da budu bogati, ugledniji, moniji ili ak u poziciji da zahtijevaju poslunost. Ruso je smatrao da je bioloki utemeljena jednakost meu ljudima mala i nedovoljno bitna, a da drutveno stvorena nejednakost stvara glavnu osnovu sistema drutvene stratifikacije. To gledite prema kome drutvene nejednakosti nisu bioloki utemeljene, te da su drutveno stvorene nejednakosti osnova sistema drutvene stratifikacije, zastupaju mnogi sociolozi. Upravo zato je neophodno ukratko objasniti pojam "socijalne stratifikacije".

Gledita o nejednakostima
Napomenuli smo da ljudsko drutvo nije homogeno ve je heterogeno po svom socijalnom sastavu; sastavljeno je od razliitih drutvenih grupa i slojeva koji stoje u meusobnim odnosima nejednakosti, diferenciranosti pa i antagoniziranosti. Upravo, analiza socijalne stratifikacije podrazumijeva istraivanje razliitih meusobnih odnosa izmeu razliitih drutvenih grupa i slojeva, njihove strukture i njihove geneze. Treba napomenuti da u sociologiji postoji nekoliko znaajnih pristupa istraivanju socijalne stratifikacije te da se meu njima posebno istiu dva pristupa: funkcionalistiki i marksistiki pristup. Prema miljenju funkcionalistikih teoretiara, postoje odreene temeljne potrebe i funkcionalni preduslovi pretpostvke koje su neophodne za postojanje drutva. A kada je rije o drutvenoj stratifikaciji, onda to znai da njeni dijelovi stvaraju integralnu cjelinu. Da bi drutveni sistem funkcionisao neophodan je odreeni nivo drutvenog reda, stabilnosti, saradnje i konsenzusa koji se razvijaju preko drutvene stratifikacije. Drugim rijeima, drutvena stratifikacija doprinosi odravanju i funkcionisanju sistema. Izmeu pojedinaca i drutvenih grupa treba da postoji tijesna meuzavisnost kako bi drutvo funkcionisalo; svako u drutvu treba da obavlja svoju funkciju i niko ne smije da bude u stanju sukoba i konflikta sa drugim; drutvo treba da ograniava neograniene elje, potrebe i interese koji mogu da prouzrokuju konflikte, sukobe i antagonizme u drutvu. Ljudi i drutvene grupe treba da u drutvenoj stratifikaciji rade ono to se od njih oekuje kako bi zadrali svoje mjesto, poloaj, ugled i status u drutvu i kako bi drutvo opstalo.

58

Suprotan funkcionalistikom pristupu socijalne stratifikacije je - marksistiki pristup. On posmatra stratifikaciju kao strukturu koja ne integrie nego dijeli, razdvaja i sukobljava. Socijalna stratifikacija je okvir preko kojeg jedne grupe eksploatiu druge i nikako ne predstavlja sredstvo za postizanje zajednikih ciljeva. "U svim stratificiranim drutvima, postoje dvije velike drutvene skupine: vladajua klasa i podreena klasa. Mo vladajue klase izvire iz injenice da posjeduje i kontrolie proizvodne snage. Vladajua klasa izrabljuje i tlai podreenu klasu. Razliite drutvene institucije, kao to je zakonski i politiki sistem, instrumenti su dominacije vladajue klase i slue unapreivanju njezinih interesa. Tak kad proizvodne snage budu u zajednikom vlasnitvu, klasa e nestati i tim e biti okonano izrabljivanje i tlaenje jednih po drugima. S marksistikog stanovita, stratifikacijski sistemi nastaju iz odnosa drutvenih skupina prema proizvodnim snagama. U tom smislu se koristi naziv klasa da bi se njime oznaili glavni slojevi u svim stratifikacijskim sistemima, premda bi veina modernih sociologa ograniila taj termin na slojeve u kapitalistikom drutvu. S marksistikog stanovita, klasa je drutvena skupina iji su lanovi ujedinjeni jednakim odnosom prema proizvodnim snagama. Tako, u toku feudalnog razdoblja postoje dvije glavne klase koje se razlikuju svojim odnosom prema zemlji, glavnoj proizvodnoj snazi. To su feudalno plemstvo, koje posjeduje zemlju, i kmetovi bezemljai, koji je obrauju. Slino tome, u kapitalistikom razdoblju postoje dvije klase, buroazija ili kapitalistika klasa, koja posjeduje proizvodne snage, i proletarijat ili radnika klasa, iji pripadnici posjeduju samo svoju radnu snagu koju iznajmljuju buroaziji u zamjenu za platu... S marksistikog stanovita, odnos izmeu glavnih drutvenih snaga jeste odnos meusobne zavisnosti i sukoba... S marksistikog stanovita, politika mo izvire iz ekonomske moi. Mo vladajue klase stoga potie iz njenog vlasnitva i kontrole nad proizvodnim snagama budui da se dri da je nadgradnja drutva - najvanije institucije, sistemi vrijednosti i vjerovanja - uglavnom oblikovana ekonomskom infrastrukturom, proizvodni odnosi e se ponoviti i u nadgradnji.Tanije, politiki i zakonski sistem e odravati interese vladajue klase, budui da se po Marksovim rijeima "postojei proizvodni odnosi izmeu pojedinaca moraju nuno izraziti i kao politiki i kao pravni odnosi". Kada se govori o socijalnoj stratifikaciji onda se najee misli na klase i slojeve koji se nalaze u odreenom stratifikacionom hijerarhijskom odnosu. Da bismo shvatili drutvene nejednakosti u stratifikacionom nivou jednog drutva neophodno se osvrnuti i na socioloki relevantan fenomen - klase.

5. KLASE I NEJEDNAKOSTI
U svim drutvima, od onih slabo razvijenih do najrazvijenijih i najmonijih drutava, pojavljuju se dvije grupe ljudi - oni koji vladaju i oni kojim se vlada; prva grupa, uvijek manje brojna, vri politike funkcije, monopolizuje mo i uiva u prednostima koje mo donosi, dok druga, brojnija grupa, ivi pod upravom i kontrolom prve, a ta uprava i kontrola sprovedena je na manje ili vie zakonit nain, manje ili vie proizvoljno i nasilno. injenicu postojanja razliitih drutvenih grupa primijetili su i antiki filozofi: Platon i Aristotel, prvi, istiui da u svakom polisu, dakle u svakoj dravi, odnosno drutvu, postoje dva polisa; "polis bogatih", i "polis siromanih", a drugi, ukazavi na postojanje slobodnih ljudi i robova.

ta su klase
Neki smatraju da su bitni elementi za odreenje "klase": nain proizvodnje, obrazovanje, interesi. Znai, kada se ljudi svojim nainom proizvodnje, svojim obrazovanjem i interesima razlikuju od drugih ljudi, onda oni ine posebnu klasu. Kao bitne pretpostavke za odreenje "klase" drugi istiu: mjesto u drutvenoj proizvodnji, odnos prema sredstvima za proizvodnju, ulogu u organizaciji drutvenog rada, udio u drutvenom bogatstvu, i,prisvajanje ili neprisvajanje tueg rada. Smatra se da kao glavna klasna podjela postoji izmeu onih koji posjeduju proizvodne snage i onih koji ih ne posjeduju. U klasinom kapitalizmu se ta podjela i klasna razlika odnosi na postojanje: kapitalista i radnika, odnosno buroazije i proletarijata. U kapitalizmu osnovne klase ine: proletarijat i kapitalisti (trgovaki, industrijski, finansijski), a "meuklase": veleposjednici, sitna buroazija, seljatvo i inteligencija.

59

Kada se kao kriterijum klasne podjele uzme posjedovanje, odnosno neposjedovanje proizvodnih snaga, onda se istie da su glavne klase u kapitalistikom drutvu: posjednika gornja klasa; "bijeli okovratnici" (bez posjeda); sitna buroazija i klasa manuelnih radnika. Ipak, u krajnjoj liniji, sociolozi razlikuju ili tri klase u razvijenom kapitalistikom drutvu (gornju klasu, koja raspolae vlasnitvom nad sredstvima za proizvodnju; srednju klasu, koja posjeduje obrazovne ili tehnike kvalifikacije, i niu klasu, tj. radniku klasu, koja raspolae manuelnom radnom snagom), ili dvije klase: onih koji vladaju, i onih nad kojima se vlada.

Klasne oznake i svojstva

Kao to se moe vidjeti, klasama pripadaju oni koji imaju isti ili slian ekonomski iI politiki poloaj u drutvu, stil i nain, obrazovanje, ivotnu ansu, i slino. U tom pogledu, klase se nalaze u opoziciji prema drugim grupama iste vrste; one su djelimino organizovane; one su djelimino svjesne i nesvjesne svoje jedinstvenosti; one svoje postojanje temelje na solidarnosti svojih pripadnika; karakteriu ih i posebne osobine karakteristine za tu klasu; povezane su odreenim vezama, zanimanjem, poloajem, pravilima i obavezama koje su najee u suprotnosti sa zanimanjem, poloajem, pravilima i obavezama drugih grupa. Mnogi smatraju da je vana klasna oznaka - poloaj klase u sistemu proizvodnje, a to znai da jedna drutvena grupa moe da bude nosilac naina proizvodnje, da prisvaja i rad druge grupe, da raspolae njenim sredstvima i da tako predstavlja posebnu drutvenu grupu, odnosno klasu. Teoretiari smatraju i ekonomski odnosno pravni odnos prema sredstvima za proizvodnju znaajnom klasnom oznakom. A to znai da se klase kao drutvene grupe razlikuju prema postojanju ili nepostojanju vlasnitva kao osnove stvaranja moi (mada se mo stvara i preko nivoa administrativne, politike i upravne vlasti). Takoe, klasna razlika odnosi se na ulogu klase u organizaciji procesa proizvodnje i raspodjele, to znai da postoje grupe koje organizuju i upravljaju procesom proizvodnje i one grupe koje imaju ulogu izvrioca. Takoe, meusobne razlike se odnose i na razliitu raspodjelu dohotka kao i razliku u pogledu potronje dobara. Jer, klase ne raspolau jednakim sredstvima za obezbjeenje svoje egzistencije. Klase se razlikuju i u pogledu participacije u politikoj vlasti . Istorijski posmatrano, najee je politika vlast predstavljala vlast ekonomski najmonije klase (robovlasnika, feudalaca, kapitaliste), kojom ta klasa obezbjeuje pravo - politike pretpostavke klasnog naina proizvodnje. Bitna klasna oznaka se odnosi na - klasnu borbu. Pod pojmom "klasnih borbi" se podrazumijevaju razliiti oblici drutvenog sukoba izmeu klasa kao drutvenih grupa. Klasna borba izraava antagonizam ili sukob izmeu klasa koji su posljedica postojanja razliitih poloaja u procesu proizvodnje. Postoji nekoliko oblika artikulacije klasne borbe: 1. ekonomski oblik klasne borbe, koji se odnosi na preraspodjelu materijalnih dobara, skraivanje duine radnog dana, poveanje nadnica, poboljavanje uslova rada; 2. ideoloki oblik klasne borbe se odnosi na sukob ili borbu idejnih shvatanja i ubjeenja; 3. politiki oblik klasne borbe, koji se odnosi na osvajanje politike vlasti a koji se moe ostvariti kroz razliite nasilne ili nenasilne oblike izvoenja politikih borbi. Klasna oznaka odnosi se i na - klasnu svijest. Pod ovim pojmom se podrazumijevaju ideje koje klasa ima o sebi i svom drutvenom poloaju, to je do svijesti doveden smisao istorijskog poloaja klase. U tom smislu se pravi razlika izmeu "klase po sebi" i "klase za sebe". U prvom sluaju, rije je o drutvenoj grupi ijim je pripadnicima zajedniki odnos prema proizvodnim snagama: drutvena grupa postaje u pravoj mjeri klasa samo kada postane "klasa za sebe". Upravo, tada oni raspolau klasnom interakcijom, imaju klasnu svijest i klasnu solidarnost, razvijaju zajedniki identitet, istiu znaaj ostvarenja svojih interesa i u tom smislu se organizuju. Klasna oznaka odnosi se i na - kolovanje i izbor zanimanja. Sasvim se jasnim pokazuje da pripadnici drutvenih klasa nisu izjednaeni prema stepenu kolovanja i izboru zanimanja. Najee pripadnici niih klasa su "nisko obrazovani". Klasni poloaj predodreuje socijalni poloaj. Pripadnici niih klasa imaju slabiju "startnu poziciju" koja se odnosi na nivo obrazovanja, izbor zanimanja i sam nain ivota.

60

I, na kraju, klasna oznaka se odnosi na stil ivota. I on nije jednak i identian za sve ljude i zavisi od socijalne i klasne pozicije. Zadovoljavanje materijalnih i duhovnih potreba, kao i sam nain njihovog zadovoljavanja, vrsta i nain ishrane, stanovanja, odmora i oblaenja - sve to zavisi od klasnog i socijalnog poloaja individua. Kao to smo vidjeli, i klase predstavljaju znaajne drutvene grupe preko kojih pojedinci ive kako svoj ekonomski i socijalni, tako i ideoloki i politiki ivot. U sutini, one izraavaju prirodu i karakter diferencirane i hijerarhijske utemeljene socijalne stratifikacije.

6. DRUTVO I SOCIJALNO OTUENJE

ivei u uslovima drutvenih odnosa u kojima bitnu ulogu imaju drutvena podjela rada i robnonovani odnosi, privatna svojina i trite, te interesi i konflikti, moemo rei da ovjek egzistira i kao totalno otueno bie.

ta je otuenje
Pod pojmom "otuenja" se u etimiolokom smislu (1. "alienatio" - otuenje, predaja) odnosi na nekog ili na neto to postaje tue nekome ili neemu. U filozofskom i sociolokom smislu se pod pojmom otuenja podrazumijeva iskustvo u kojem linost doivljava sebe, ono to radi, i drugog ovjeka kao strano bie. Takva osoba je otuena od same sebe jer ne doivljava sebe, jer ne doivljava sebe kao svoj svijet, kao stvaraoca sopstvenih akata; otuena osoba nije u kontaktu sa samom sobom, kao to nije u kontaktu ni sa onim to radi, kao ni sa drugim osobama. Dananje znaenje rijei "otuenje" odnosi se na antropoloku oznaku za odreenje otuenja ovjeka od sebe samog, svoje sutine, i od drugih ljudi. Zato se i moe rei da je otuenje istovremeno stanje i odnos, odnosno da ono ima svoju objektivnu i svoju subjektivnu dimenziju. Socio-psiholoki posmatrano, otuenje je i stanje i odnos u kojem se nalazi linost. To je objektivna dimenzija otuenja uslovljena postojanjem drutvenih pretpostavki koji je proizvode, odreuju i reprodukuju. Ali, otuenje ima i svoju subjektivnu dimenziju, onu koja se odnosi na lini doivljaj i osjeanje otuenja, kao i na subjektivno postojanje otuenja i kad izostaje lini osjeaj ili lino osjeanje otuenja: otuena linost ne mora da bude svjesna svoje otuenosti. Subjektivni osjeaj otuenosti proizlazi iz objektivnih drutvenih uslova u kojima linost egzistira. Upravo, zato se postavlja pitanje: gdje se nalaze izvori otuenja?

Uzroci otuenja
Ekonomistiko gledite izvore otuenja dovodi u odnos sa nainom proizvodnje. Izvor otuenja se nalazi u privrednom sistemu koji ukljuuje razmjenu dobara. U takvom sistemu proizvodi rada postaju roba. Uvoenjem novca kao sredstva razmjene, oni postaju roba za kupovanje i prodavanje, artikli trgovine. Proizvodi rada puki su "predmeti" na tritu, a ne vie sredstvo za zadovoljavanje potreba pojedinaca i zajednice. Od svrhe sami po sebi, oni postaju sredstvom neke svrhe, sredstvom sticanja robe i usluga potrebnih za ivot. Predmeti vie nisu dio pojedinca koji ih proizvodi. Na taj nain, "radnik se odnosi prema proizvodu svog rada kao prema stranom predmetu". Otuenje izvorno nastaje iz razmjene robe u nekom obliku trinog sistema. Iz toga se razvija pojam i praksa privatnog vlasnitva, individualnog posjedovanja proizvodnih snaga.

61

Za prethodno gledite bi se moglo rei da je tradicionalno ekonomistiko stanovite o uzrocima otuenja koje svoj pandan ima u modernom ekonomistikom shvatanju uzroka otuenja, tj. shvatanja koje otuenje dovodi u vezu sa modernim kapitalistikim nainom proizvodnje. Naime, ono smatra da je savremeni industrijski ivot proet podjelom rada, tehnologijom, odreenom privrednom strukturom i drutvenom organizacijom koji onemoguavaju ispoljavanje ljudskih mogunosti i koji sve odnose svode na nivo apstraktne bezline impersonalnosti. Upravo zbog toga to je privredna struktura trina i konkurentska, drutvena organizacija birokratizovana, u takvim okolnostima tehnologija kod ovjeka izaziva osjeanja bespomonosti a podjela rada osjeaj besmislenosti. Pored prethodnog, ekonomistikog, moe se govoriti i o ontoloko i socijalno-psiholokom gleditu o otuenju, dakle, o onom gleditu koje otuenje izvodi iz socijalnih uslova u kojima ljudi ive istiui da se otuenje manifestuje u razliitim vidovima: nemoi, besmislenosti, beznormnosti, izolovanosti, samootuenosti. Tako jedni smatraju da sukob izmeu drutvenog karaktera i individualnog karaktera ljudi negira ovaj drugi i da ga tako otuuje. Drugi smatraju da se pod pritiskom drutvenog naina proizvodnje stvara ''druga priroda'' koja je otuena. Trei, opet, istiu ulogu rada u otuenju. Rad, kao manifestacija privatnosvojinskog odnosa u kojem se cijelo drutvo diferencira i podvaja, osnova je ne samo ovjekove tjelesne organizacije, nego i ovjekovog bia. U radu se ovjek manifestuje; radom ovjek stvara predmete, ivotna sredstva, ali ti predmeti i ta sredstva postaju od njega otuena. Rad je, tako, korijen i izvor otuenja, jer u okviru privatnosvojinskih odnosa rad se, kao opredmeenje ljudskih sutinskih snaga, pojavljuje kao otuenje. Odnosi meu ljudima su otueni, ali tako to oni postaju predmetnim odnosima, odnosno meu ljudima se manifestuju kao odnosi meu stvarima. Na tritu ne komuniciraju ljudi nego predmeti: ljudi dolaze u komunikaciju, u odnos, dodir sa drugim ljudima upravo preko predmeta. Hljeb koji kupujemo u prodavnici kao predmet posreduje na odnos sa prodavaem. Na odnos kao ovjekov odnos (kupca) sa drugim ovjekom (prodavaem) ovdje je posredovan hljebom kao predmetom. Zahvaljujui hljebu kao predmetu dolo je do odnosa ili komunikacije izmeu ljudi. Trite nije nita drugo do okvir gdje se ovakva otuena komunikacija meu ljudima odvija. Tako vidimo da socijalno-psiholoko gledite o uzrocima otuenja zapravo otuenje izvodi iz socijalnih uslova u kojima ljudi ive istiui da se otuenje manifestuje u razliitim vidovima: nemoi (kada osobe osjeaju da nemaju snage ni moi da odluuju o svojoj sudbini); apatiji; anomiji; besmislenosti (kada osobe ne vide niti shvataju smisao sopstvenog uea u drutvenom poretku);beznormnosti (kada ljudi osjeaju i vide da su pravne i druge norme izgubile svoju vrijednost); izolovanosti (kada osobe ne vole i ne ele da uestvuju u obavljanju odreenih uloga i tako se povlae, odnosno izoluju); samootuenosti (kada se osobe otuuju ne samo od drugih ljudi, nego i od samih sebe), itd. Iz prethodnog jasno proizlazi da je otuenje znaajan ne samo psiholoki, nego i socioloki fenomen, fenomen znaajan i za sociologiju jer se upravo pojavljuje i generira i u procesu drutveno organizovanog rada i same drutvene proizvodnje. Da li je, stoga, mogue njegovo ukidanje, odnosno, da li je mogue razotuenje ili dezalijenacija? Na pitanje: da li je i kako mogue ovjekovo razotuenje, treba rei da ima razliitih gledita ali da se, u krajnjoj liniji, ona mogu svrstati u dvije grupe: jednu, onu kojoj pripadaju teoretiari koji smatraju da mogue razotuenje i, drugu, onu kojoj pripadaju oni koji dovode u pitanje mogunost ovjekovog razotuenja. Pogledajmo prvi a potom i drugi pristup. Prvo, razotuenje je mogue. Na koji nain je uopte mogue prevazilaenje otuenja? Na to pitanje teoretiari odgovaraju da prevazilaenje otuenja podrazumijeva ukidanje rada, privatne svojine, kapitala i samog novca, kao fetia koji praktino vladaju nad ljudima. Dakle, da bi se omoguila izgradnja takvog drutva, neophodno je da se ukinu klase, klasno drutvo i eksploatacija, privatno vlasnitvo, robna proizvodnja, klasna podjela rada. Drugo, razotuenje nije mogue - gledite je koje zastupa Frojd koji smatra da je ovjek ontoloko bie agresije i otuenja. Slobodno drutvo je, prema njegovom miljenju, nespojivo sa "ovjekovom prirodom": mogunost razotuenja je - ista utopija. Dakle, razotuenje nije mogue. ovjek egzistira kao totalno otueno bie, to zapravo znai da postoje razliiti oblici u kojima se manifestuje njegovo otuenje: ekonomski, politiki, kulturni, psiholoki, itd. Pogledajmo neke oblike otuenja u drutvu jer emo o nekim govoriti na drugom mjestu (npr. otuenje u braku, politiko otuenje)

Oblici otuenja
62

Poimo za ilustraciju od otuenje proizvoda ovjekovog rada, odnosno otuenje predmeta koje ovjek proizvodi. Ostvarenje rada je njegovo opredmeenje a opredmeenje se pojavljuje kao otuenje. Ispit kao ostvarenje, odnosno opredmeenje studentovog rada, ili profesorovo predavanje kao ostvarenje, odnosno opredmeenje njegovog rada je otuenje njihovog rada: njihov rad nije vie dio njihovo linosti i rad koji se nalazi u njima, nego je rad koji se izvanjski realizuje u formama ispita ili predavanja. To je rad koji vie ne pripada njima, nego drugima (student na ispitu "radi" za profesora jer profesor ocjenjuje da li on zna za pozitivnu ocjenu, a profesor na predavanju ''radi'' za studente jer im objanjava i ispituje predmetnu materiju). Proizvoa rada se prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tuem predmetu; proizvodi njegovog rada postaju tui. Dakle,"ostvarenje" rada se manifestuje kao "ospoljenje" rada (tj. u obliku u kojem se rad nalazi vani, prelazi iznutra vani), "ospoljenje" rada kao "opredmeenje" rada (tj. u obliku u kojem rad prelazi u predmet, tj. u proizvod, bilo materijalni ili duhovni), a "opredmeenje" rada kao "otuenje" rada. Proizvodi rada odvojeni su (otueni) od proizvoaa proizvoda rada. Meutim, rad ne podrazumijeva samo otuenje predmeta od proizvoaa. On podrazumijeva i otuenje radne djelatnosti, kao i otuenje u djelatnost rada. Otuenje rezultata ovjekove proizvodne djelatnosti, otuenje proizvoda rada ima svoj osnov u otuenju radne djelatnosti, odnosno rada. ovjek otuuje proizvode svoga rada zato to se otuio u aktu proizvodnje, to je otuio radnu djelatnost. Ova djelatnost se otuuje od njega i postaje mu strana djelatnost, djelatnost u kojoj se ovjek ne potvruje, u kojoj se ne osjea zadovoljnim. To je djelatnost u okviru koje se ne manifestuje kao ljudsko bie nego se, naprotiv, porie. Nesposoban da ostvari zadovoljstvo u svojoj djelatnosti, ovjek se osjea zadovoljnim u svojim ivotinjskim funkcijama, jelu, piu, raanju, pa i u stanovanju ili nakitu. Kako u prinudnom, otuenom radu ovjek ne uiva i ne osjea zadovoljstvo ve patnju, bol, frustraciju i nelagodu, jasno je da zadovoljstvo osjea u svojim "ivotinjskim funkcijama": jelu, piu, stanovanju, i slino. Dakle, otueni ovjek nalazi svoje zadovoljstvo u konzumacaji i potronji. Kao to se moglo vidjeti, otuenje radne djelatnosti se odvija u uslovima drutveno otuenog radnog procesa i radnog vremena. "Idiotizam profesije" (radnika, inenjera, profesora, sudije, itd.) je izraz otuenja radne djelatnosti koju ovjek ne doivljava kao stvaralaki in ve kao prinudnu silu. A budui da takav otueni, "parcijalizovani", "razmrvljeni" rad "dijeli" i ovjeka, posljedice se manifestuju u obliku pojava kao to su: bjeanje s posla, apsentizam, sabotaa, konflikti, psiholoka patnja, traume, frustracije, usamljenost, itd. Iz prethodnog oblika otuenja proizlazi i otuenje generike sutine ovjeka. Jer, po svojoj biti ovjek je univerzalno, djelatno-kreativno bie. Otuujui od sebe svoju stvaralaku, univerzalnu djelatnost, ovjek otuuje od sebe i svoju ljudsku sutinu. ovjek se od ivotinje i razlikuje po tome to svojom praksom prerauje predmetni svijet vrei transformaciju prirode. ovjek se potvruje kao rodno bie upravo u obradi predmetnog svijeta. Ali, to potvrivanje je i otuivanje stoga to se ovjekova generika sposobnost, njegov talenat svodi i otuuje na profesiju ili specijalizaciju rada ("idiotizam profesije"). I, na kraju, kao neposredna konsekvencija otuenja ovjeka jeste otuenje ovjeka od ovjeka. Bilo koji odnos ovjeka prema samom sebi ispoljava se i kao njegov odnos prema drugom ovjeku. Odnosno, otuenje ovjeka od samog sebe manifestuje se i kao otuenje ovjeka od ovjeka. Ako proizvoa otuuje od sebe proizvode svoga rada, svoju djelatnost i svoju generiku sutinu, onda on otuuje od sebe i drugog ovjeka (npr. student naspram profesora na ispitu ili profesora naspram studenta na predavanju). ovjekovo otuenje na podruju ekonomskog oblika ivota neodvojivo je u trinim odnosima i od - novca. Govorei o novcu kao univerzalnom predmetu koji ima ''svojstvo da sve kupuje''i da ''prisvaja sve predmete'', teoretiari istiu da je univerzalnost svojstva novca u stvari svemo njegovog bia. S obzirom na to da je novac ''svemono bie'', sasvim je razumljivo da je on posrednik ili svodnik izmeu ovjekove potrebe i predmeta zadovoljavanja potreba. to za mene postoji pomou novca, to ja mogu da platim, tj. to novac moe kupiti, to sam ja, sam posjednik novca. Kolika je snaga novca, tolika je moja snaga. Svojstva novca su moja - njegova posjednika svojstva i sutinske snage. To to ja jesam i to mogu nije, dakle, nikako odreeno mojom individualnou. Ja sam ruan, ali mogu kupiti najljepu enu. Dakle, ja nisam ruan, jer je djelovanje runoe, njena odbojna snaga, unitena pomou novca. I dalje: ''to ja ne mogu kao ovjek, dakle, to ne mogu moje individualne sutinske snage, to mogu pomou novca. Novac,

63

dakle, ini svaku od tih sutinskih snaga veim, to ona po sebi nije, tj. njenom suprotnou...Ako nemam novca za putovanje, nemam potrebe, tj. nemam stvarne i ostvarljive potrebe za putovanjem. Ako imam sklonost za studiranje, ili za bavljenje nekim sportom, ali nemam za to novaca, nemam nikakve sklonosti za studiranje ili za bavljenjem sporta, tj. nemam efikasne istinske sklonosti. Naprotiv, ako ja stvarno nemam nikakve sklonosti za studiranje ili bavljenje sportom, ali imam volje i novca, onda imam efikasnu sklonost.''Tako se pokazuje da u svojoj sutini novac ima dva bitna svojstva: novac je vidljivo boanstvo; on pretvara sva ljudska i prirodna svojstva u njihovu suprotnost; novac je opta zamjena i obrtanje stvari on bratimi nemogunosti, i novac je opta prostitutka, opti svodnik meu ljudima i narodima. A, to znai da novac pretvara vjernost u nevjernost, ljubav u mrnju, mrnju u ljubav, vrlinu u porok, porok u vrlinu, slugu u gospodara, gospodara u slugu, glupost u razumnost, razumnost u glupost. Kako novac sve razmjenjuje i sve zamjenjuje, on je opta razmjena i zamjena svih stvari, on je izopaitelj stvari. Ko moe kupiti hrabrost, taj je hrabar, ako je i plaljiv. Otuenje se manifestuje i na podruju potronje koja je obuhvatila cjelokupan ovjekov ivot. Savremeni ovjek je opsjednut kupovanjem a kupovanje postaje osnovni cilj i smisao ovjekovog ivota. Sasvim je jasno da masovne potronje nema bez masovne proizvodnje, a masovne proizvodnje i masovne potronje bez stvaranja i postojanja tzv. potroakog drutva. U "potroakom drutvu" proizvodnja za potrebe ustupa mjesto proizvodnji radi prodaje. Da bi prodaja bila efikasna neophodno je da se stimuliu elje, da se stvaraju nove potrebe za novim predmetima, odnosno da se proizvode nove robe namijenjene masovnoj potronji. Da bi sve to funkcionisalo, neophodan je instrument koji e preporuivati proizvode, stimulisati elje, razvijati nove nezasite potrebe i tako reprodukovati nain proizvodnje. Taj instrument je reklama. Reklama utie na ljude a da oni i nisu svjesni tog uticaja. Uticaj reklame nije "jednodimenzionalan". Prije svega, on zavisi od kulturne i socijalne sredine, od sastava publike, naina proizvodnje, vrijednosti orijentacija, ideoloke indoktrinacije i drugih determinanti. Ali, iako grupe razliito reaguju na reklamne poruke, one ih veim dijelom i prihvataju. Reklama djeluje i podreuje sebi i emocije i razum. Preko reklame proizvodnja za potrebe ustupa mjesto proizvodnji radi prodaje. Time to razvija i stimulie potrebe, reklama nije samo pojava koja ima neposredno ekonomsko znaenje, nego je i pojava koja ima i odreeno ideoloko znaenje. Ona sugerie odreeni nain ivota, odreene vrijednosti, ideje, elje i potrebe; ona je ta koja stvara ideologiju potroakog duha, homogenizuje ukuse i potrebe i istovremeno ih standardizuje i unifikuje. Zato je reklama manipulativna. Ono to posebno treba napomenuti jeste da ubjedljivost i manipulativnost reklame proizlazi iz okolnosti velikog uticaja kojeg ona ima. Reklamna poruka je veoma mona. I ba zato se moe rei da je manipulativna a ne informativna. Jer, ona neposredno ne govori o predmetu i proizvodu ve se obraa ovjekovim eljama, ona ne govori, na primjer, da su kozmetika sredstva veinom na bazi lanolina nego kau da ih treba upotrebljavati da biste ostali mladi, lijepi, zdravi, privlani i ve sve kako samo da biste kupili reklamirani proizvod. A kupovinom reklamiranih proizvoda, odnosno njihovom masovnom kupovinom i potronjom kupuje se i reprodukuje sam nain proizvodnje ivota. I nauka i tehnologija su utemeljeni na postupku racionalizacije i instrumentalizacije uma. U okviru odreenih odnosa, oni odreuju drutveno potrebna zanimanja, vjetine, stavove, intenziviraju i otuuju rad, te manipuliu individualnim potrebama i eljama, proizvode i ire propagandu, formiraju "javno mnjenje" i "socijalizuju" individue. Preko razliitih tehnolokih proizvoda sprovodi se proces ostvarenja "jednodimenzionalne misli" i ponaanja individua upravo kao proces njihove indoktrinacije i manipulacije. Otuenje ne zahvata samo ekonomska, politika i socijalna podruja ovjekovog ivota. Ono zahvata i njegovo emocionalno I psihiko podruje, a jedan od takvih oblika odnosi se na usamljenost. U drutvu poremeenih vrijednosti poremeeni su i odnosi izmeu ljudi, a ovu pojavu posebno moemo primijetiti kod mladih. U elji da oblikuju svoje tijelo, mladii posjeuju teretane a djevojke se pri tom kod kue i po nekoliko sati dotjeruju pazei na svaki detalj na sebi: od frizure i boje kose do svakog modnog elementa. Zatim, u diskotekama ili kafiima sjede jedni preko puta drugih, gledaju se, ele da stupe u meusobne kontakte, ali ih ne mogu uspostaviti, tako da se to meusobno gledanje preko puta najee pretvara u krajnji domet njihove meusobne komunikacije. Svaki izlazak je praen nekim oblikom sasvim razumljive blage nervoze. Tako dotjerani stalno se nalaze u istom drutvu ne upoznajui nikog novog

64

i ne uspostavljajui nikakvu bitnu komunikaciju sa drugim osobama, i, sasvim razumljivo, nezadovoljni vraaju se svojim kuama. Upravo, jedan od znaajnih savremenih oblika linog emocionalnog i psihikog otuenja je usamljenost. "Svi smo mi previe zajedno, ali svi mi umiremo od usamljenosti'', kae doktor Albert vajcer. I zaista, ovjekov ivot se odvija u usamljenosti i nemogunosti da uspostavi stvarni ljudski odnos. Savremena istraivanja pokazuju naine na koje se ''proizvode mase'' usamljenika, i posebno ukazuju na ulogu sredstava informisanja, obrazovanja i politizacije drutva: ukazuju na savremeni nain proizvodnje otuene mase ljudi, odnosno ukazuju na problem ''masifikacije'', tj. proizvodnje masa. Iako ove mase stvaraju razliiti oblici drutvenih i politikih pritisaka na pojedince, ipak njih stvara i strah od usamljenosti koji ih utapa u grupu i masu bezlinih i neautonomnih individua. Ovaj proces stvaranja masa jo je izraeniji u drutvenim situacijama proetim dezorganizacijom, poljuljanou znaaja drutvenih vrijednosti i anomijom koji kod ljudi stvaraju izrazita osjeanja usamljenosti. Iako okrueni drugima, ljudi ive sami i usamljeni. Oni nisu u mogunosti da uspostave istinske meusobne odnose. "Pakao - to su drugi" - istie Sartr objanjavajui ovaj svoj stav na sljedei nain: "Ja" druge ljude ne mogu spoznati (oni su za mene Pakao) i stoga ja se s njima ne mogu odnositi. Ne samo sociologija, filozofija i psihologija, nego i savremena knjievnost ukazuje na tekoe individualnog odnosa spram drugih ljudi i usamljenost kao manifestaciju otuenja u "savremenom" svijetu, i istie da ljudi ive zajedno ali da su usamljeni (usamljeni pojedinano i usamljeni u gomili), odnosno da su usamljeni u smislu nemogunosti prenoenja problema (osjeanja, ideja, miljenja) drugim ljudima jer to njima nita ne znai. Odakle ova pojava - pitanje je koje svoj odgovor jednostavno moe da nae. Odnos prema svijetu i drugim ljudima jedan teoretiar objanjava formulacijama: "Ja-Ti" i "Ja-to". "Ja-to" je odnos nezainteresovanosti, objektivnosti, analitinosti, racionalizovanosti i "hladnoe". To je odnos lien emocija, odnos koji je filozofski utemeljio Dekart. Sa svojim "Cogito, ergo sum" on je da osnovni postulat nauci za koju su ovjek i svijet puki predmet analize i objekat naunog (teorijskog i empirijskog) pristupa. Odnos "Ja-Ti" je odnos koji je utemeljen na pretpostavkama zainteresovanosti, subjektivnosti i emotivnosti. To je ono Indijanevo obraanje "Bratu-Suncu" kao Bratu i Zemlji kao Majci, ili djeije obraanje krpenom Medi kao "Ti-osobi". Odnos "Ja-Ti" nije stalni odnos jer se, uzrokovan odreenim faktorima koji ga razvijaju, bre ili sporije pretvara u odnos "Ja-to" a ta transformacija zapravo izraava otuenje, postvarenje ili reifikaciju ovjekovih odnosa. Reifikacija se manifestuje u razliitim formama: procesu socijalizacije u porodici, obrazovanju, razvoju nauke i tehnologije, birokratizaciji i tehnizaciji svijeta, kontroli potronje i "slobodnog vremena", uslovljavanju potreba, ukusa i ponaanja. Svi ovi i drugi oblici predstavljaju oblike instrumentalizacije i iskoritavanja ovjekovih moi, odnosno predstavljaju oblike pretvaranja individua u predmete ili stvari (reifikacija). Na procese reifikacije individue reaguju usamljenou a usamljeni ljudi bjee u privaciju. Bijeg u privatnost i privaciju u svakom sluaju je bijeg razliitih oblika moi i presije s kojima je suoen savremeni ovjek, a na koje ne moe uticati. Te su moi goleme i sveprisutne na svim podrujima ovjekovog drutvenog ivota. One ne razbijaju zajednicu samo kao mnogostrukost veza ve je razbijaju u njenom nukleusu - u samom pojedincu. Nekada je npr. gradski trg bio istinski forum, a to znai i mjesto tvorenja i zbivanja javnosti. Danas i kada je pun ljudi, ispunjen je gomilom usamljenika, uplaenih individua. Usamljeni ljudi se povlae i bjee od javnosti u privaciju i privatni ivot. Povlaenje podrazumijeva otuenu drutvenu pojavu u okviru koje se ljudi povlae iz javnog ivota u privatnost, pojavu u okviru koje ogranieno komuniciraju i suzdrano sudjeluju u komunikaciji sa drugim osobama. Zajedno sa drugim ljudima predstavljaju gomilu usamljenika koji su prema svemu ravnoduni. Ravnodunost: U Pomraenju u podne Artur Kestler prikazuje kako Rubaov priznaje la kao istinu prihvatajui sopstveno ponienje. Neposredan povod za opis takvog linog ponienja kao psihikog otuenja Kestler je naao u sopstvenom iskustvu: posjetio je 1933. godine Sovjetski Savez gdje se susreo sa stranom glau koju je izazvala prisilna kolektivizacija iako je ruski reim u svojoj propagandi okrenutoj prema Zapadu prikazivao sovjetski "raj ivota" na Zemlji. U ovoj knjizi Kestlera interesuju stavovi starih boljevika koje je Staljin zatvorio, muio i ubijao. Pa, i pored toga, ovi su boljevici vjerovali u Partiju vjerno joj sluei. Kestler prikazuje Rubaova kao glavnu linost koja otjelovljuje prirodu starih boljevika. Iako je neduan, on priznaje krivicu politikih zloina koje nije poinio a zatim je muen i fiziki zlostavljan.

65

Rubaov je svjestan patnji koje je njemu i ruskom narodu nanijela partija. Iako muen sopstvenim sauestvovanje u zlodjelima partije, ukljuujui i izdaju prijatelja, Rubaov preispituje politiku i ideologiju partije i politikog reima kojima pojedinac mora da bude potpuno potinjen pa i rtvovan. I Rubaov, kao i drugi, slijepo ostaje vjeran partiji i ne moe da s njom raskine jer raskidajui s njom raskinuo bi i sa samim sobom. Postajui ravnodunim, Rubaov priznaje da je uestvovao u zavjeri i tako igra svoju posljednju ulogu za revoluciju, onu u kojoj se istina, pravda i nepovredivost, odnosno integritet linosti u potpunosti rtvuju partiji. Franc Kafka u Procesu pokazuje kako Jozef K., iako nita nije skrivio, unaprijed vjeruje da je za neto neodreeno kriv prihvatajui kaznu. Jozef K. i sam poinje vjerovati da je kriv te upravo i zapanjuje to to zapanjujue nikog ne zapanjuje. I Rubaov i Jozef K. ne predstavljaju nita drugo do metafore za odreenje onog oblika ovjekovog otuenja koje se naziva - ravnodunost. Ono to posebno treba napomenuti jeste to da se u savremenim postmodernim drutvima ravnodunost ne pokazuje samo u obliku straha od emocija, nego i obliku postojanja straha od ispoljavanja emocija. Ono to karakterie naa drutva jeste to da se ispoljavanje emocija gui i potiskuje (djeaku koji plae najee se otac obraa rijeima: "nisi djevojica, to plae; to rade samo djevojice"). Ljudi imaju strah od pokazivanja emocija bojei se da emocija nee biti prihvaena, da e biti prezrena, odbaena, ismijana i izrugana. Upravo, polazei od tih injenica, moemo prihvatiti tanim ono gledite koje govori o odvajanju od emotivnog naboja i "bjeanju od osjeanja". Kao to pjesnik Pablo Neruda kae, "svijet je go", odnosno svijet je jedna pustinja u kojem ljudi izgrauju svoj mikrokosmos nastojei da u njemu budu autonomni i nedodirljivi. ovjek je individualno drutveno bie koje se jedino i moe razvijati u drutvu usvajajui njegovu kulturu. Pod kulturom se podrazumijeva nain ivota jednog drutva, nain ivota koji je zajedniki za jedno drutvo i koji se ui. Kultura u velikoj mjeri odreuje kako e lanovi drutva misliti, osjeati i kako e se ponaati. Bez zajednike kulture ljudi ne bi mogli saraivati i komunicirati: kultura je pretpostavka postojanja drutva, drutvenog poretka i politike vladavine. Proces kojim pojedinac ui kulturu svoga drutva naziva se socijalizacijom. Iako je razvoj ovjeka nezamisliv izvan drutva i kulture, ipak se moe rei da su u svojoj sutini drutvo i kultura manipulativni, represivni i nasilni jer preko razliitih mehanizama socijalizacije (porodice, kole, sredstva informisanja, drutvenih organizacija i institucija) individue konformiraju i tako integriu u postojei kulturni i politiki poredak. Ruso je takav postupak nazvao "graanskim treningom" kao politikom tehnikom vladanja koja ima za cilj da ljude privoli "da vole domovinu i njene zakone", a Kant je sasvim tano tvrdio da "svaka politika zajednica temeljito i dugo radi na unutranjem obrazovanju svojih lanova" kako bi oni stekli neophodne norme, standarde i modele konformistikog politikog ponaanja i djelovanja. Bilo kako da konformizam definiemo - da li kao nekakav mehanizam pomou kojeg djeluje anonimni autoritet i koji ovjeka tjera da sebe ostvaruje ne u usamljenosti i kontemplaciji nego radei ono to rade i ostali ljudi, ili da ovu pojavu shvatimo kao postupak prilagoavanja linosti modelima, ulogama i standardima, stavovima i misaonim shvatanjima dominantne drutvene grupe - injenica je da je rije o prilagoavanju individua, prilagoavanju u kojim se gubi individualna autonomnost. Konformisana individua je adaptivna, depersonalizovana, determinisana i neautonomna; ona je i neophodna pretpostavka politike vladavine. U svom dosadanjem razvoju ovjek i nije predstavljao nekakvu "vrhovnu vrijednost" jer je uvijek bio podreen represivnim transpersonalnim subjektima: Plemenu, Porodici, Drutvu, Naciji, Partiji. Istorija ovjeka, razvoj ovjeka kroz Drutvo i Kulturu, zapravo je istorija ovjekovog konformiranja. Konformizam nema samo drutveno i "kulturno" znaenje, on zadobiva i bitno politiko znaenje. Kako se ve od samog roenja ovjek nagoni da uvidi kako postoji samo jedan nain njegovog odnosa prema svijetu i to samo onaj kojim e napustiti svoju individualnost i sopstvenost, razumljivo je da je proces konformizacije individua, s jedne strane, proces reprodukcije alijeniranih oblika ovjekove drutvene i "kulturne" egzistencije, a, s druge strane, proces manipulacije, depersonalizacije i negacije individua. Procesi konformizacije i depersonalizacije individua prisutni su ne samo onda kada individue nisu svjesne njihovog postojanja, nego i onda kada su svjesne, nastojei da ih "izbjegnu" ili da ublae njihove posljedice. Ova pojava je sve rairenija u savremenim razvijenim drutvima koja su klasine oblike "kolektivne" otuenosti i manipulativnosti zamijenila individualnim oblicima, a za koje neki teoretiari istiu

66

da su "postindustrijska" ili "postmoderna drutva". Kakav je ovjekov poloaj u takvom "postmodernom drutvu". Klasini drutveni poredak zasnovan na autoritativnosti, dominaciji, gruboj prisili i represiji, ne ustupa mjesto novom drutvenom obliku nego novom periodu razvoja koji bi se mogao nazvati "postmodernim drutvom" a koji se temelji na drugaijim vrijednosnim i etikim sistemima. Moderno doba sa svojim autoritarnim i represivno-manipulativnim potroakim sindromom biva transformisano u "postmoderno doba" za koje su karakteristine pojave: negacija grube dominacije i autoritarnosti, odbacivanje jednoobraznih struktura, tenja ka humanizaciji koja je u funkciji pojedinca, negacije autoriteta. "Postmoderno drutvo" utemeljuje novi nain socijalizacije koji ne proima samo ekonomiju nego i sva podruja drutvenog ivota. Taj novi nain socijalizacije zapravo je proces personalizacije te posmatrati "postmoderno drutvo" bez ovog tipa socijalizacije predstavlja iluziju. "Postmoderno drutvo" se temelji na socijalizacijskom procesu personalizacije pod kojim se podrazumijeva: hedonizam, kult potronje, kult mladosti, emancipacije i seksualnosti, odbacivanje tzv. Imperijalizma Istine (kao nekakve Apsolutne i Jednom-Za-Svagda-Date-Istine) uvoenjem "cool" tolerancije, potvrivanjem prava na razlike, partikularizme i mnogostrukosti, prevlast individualnog nad univerzalnim, psiholokog nad ideolokim, optenja nad politizacijom, raznovrsnosti nad homogenou a permisivnosti nad prinudom. Kao "novi" tip socijalizacije, proces personalizacije oznaava prelazak sa "ogranienog" na "totalni" individualizam koji bi se, opet, mogao nazvati narcisizmom. Simbolizacija naeg doba se ne bi mogla nai u Prometeju, Hamletu ili Spartaku. Naprotiv, ona bi se mogla nai u Narcisu jer "narcisizam" ("narcizam") upravo i podrazumijeva transformaciju "ogranienog" na "totalni" individualizam, transformaciju koja na individualnom planu oznaava: apostrofiranje uloge "linog" (identiteta, uivanja, hedonizma), nastojanje da se uiva u ivotu i "bude svoj", da se pobolja kvalitet ivota te da se napuste tradicionalne vrijednosti (puratinizma, autoriteta, tedljivosti, asketizma, marljivosti), da se odustane od velikih sistema i politike (apatija, ravnodunost), da se ne vjeruje u "bolju sutranjicu", revolucije i ideale stvaranja "novog ovjeka". Narcizam je, dakle, "totalni" individualizam koji je ak izraen i u sloganima " To love myself enough so that I do not need another to make me happy " ("Dovoljno voljeti samog sebe da ne trebam drugog da me usrei") i "How to live alone and like it " ("Kako ivjeti sam i uivati u tome"). Ravnodunost je, dakle, temeljna etiko-aksioloka komponenta narcistike personalizacije i za nju je karakteristino odvajanje od emocija, bjeanje od osjeanja ("flight from feelings"). Da bi ovo bilo razumljivije, evo jednog primjera. Na grupi za sociologiju, na jednom latinoamerikom koledu profesor je izvrio jedan zanimljiv eksperiment. Predavao je o procesu davanja i odnosu prema odgovornosti. Od studenata je zatraio da daju deset centi za jednu od tri situacije davanja novca. Prvo, u Indiji je bila velika sua, ene i djeca su umirali a ljudi su bili oajni. Bio je potreban novac da bi se obezbijedio ivot. Drugo, novac su mogli dati fondu koleda za pomo nastavku studija jednom siromanom ''crnom'' studentu koji je napustio kolovanje. Tree, novcem su mogli kupiti ''Kseroks" mainu kojom bi pomogli sebi u procesu studiranja. I, ta se desilo? Preko 85 posto studenata su tajnim glasanjem dali svoj novac za kupovinu ''Kseroks'' maine, 12 posto je dalo za studenta da ostane na studiju, a samo 3 posto je dalo da se odri ivot u Indiji. Da bi ukazao na fenomen usamljenosti, ravnodunosti i ''bjeanja od osjeanja'' jedan teoretiar ukazuje na tzv. ''koktel parti'' sindorm. I istie da se on odnosi na gomile ljudi koji veselo askaju jedni sa drugima uestvujui u onome to se naziva ''avrljanje'', ali malo ko od njih slua ili uje druge osobe. Njihov ''dijalog'' je pretvoren u monolog te bi se za to moglo rei da je to ''pretvaranje vazduha u obinu vibraciju''. Mi ne sluamo, niti vidimo druge osobe, mi vidimo samo sebe: bezosjeajni smo. Ovaj otueni psihiki sindrom bjeanja od osjeanja manifestuje se i u izrazima koje ljudi upotrebljavaju u odreenim svakodnevnim situacijama, kada kau: "Mene to ne interesuje", "ma, boli me briga", "ah, poslije mene potop", i slino. Ono to je u irem, sociolokom smislu, posebno karakteristino za "postmoderno drutvo" je to da ravnodunost nije neto to obiljeava posebne ili pojedinane instance individualnog i kolektivnog (drutvenog) ivota, nego to omoguava Poretku imperativno funkcionisanje. To je, dakle, jedan paradoks u kojem ravnodunost postaje oblik integracije, te na ovom podruju upravo treba traiti uzroke otklanjanja pa i negacije klasne borbe, kao i prevazienost revolucije. Individualistiki, narcistiki proces personalizacije dovodi u pitanje ne samo koncept klasne borbe, nego i koncept revolucije upravo zato to je "samosvijest

67

smijenila klasnu svijest, a narcistika svijest politiku svijest". Kao instrument socijalizacije narcisizam spreava stvaranje interesovanja za jednu sferu prilagoavanja individualne moi interesu drutvenog sistema. Gubljenje interesovanja za javnu sferu vidljivo je na svim podrujima individualnog ivota. Pod uticajem narcistikog procesa personalizacije transformisan je itav vrijednosni sistem. Strukturalne vrijednosti kapitalistikog drutva prve polovine XX vijeka (puritanizam, napor, marljivost, tanost, autoritarnost, portvovanost) proces personalizacije transformie u vrijednosti egoizma, individualizma i ravnodunosti. Vrijednosti "modernizma" su zastarjele ustupivi mjesto vrijednostima "postmodernog drutva". I klasine "modernistike" kolektivistike vrijednosti (socijalizam, jednakost) postaju zastarijelim upravo zahvaljujui irenju sve snanijeg procesa personalizacije. Sve su te vrijednosti "liene svoje supstance" jer budunost vie nikoga ne interesuje: ivi se "ovdje" i "sada". Ravnodunost "postmodernog drutva" prekrila je i transcendentne vrijednosti jer je konano stvorena i kultura koju karakterie ne samo odsustvo velikih vrijednosti i ciljeva, nego i njihovo potcjenjivanje, ismijavanje i negiranje. Ono to je, dakle, oigledno jeste to da u savremenim razvijenim drutvima dolazi do itavog niza promjena koje ne poboljavaju ovjekov poloaj. Proces personalizacije koji obiljeava kulturu savremenih drutava u sutini predstavlja novi tip socijalizacije koji omoguava drutvenu kontrolu, manipulaciju, eksploataciju i dominaciju. Otuenje u dananjim drutvima je mnogo kompleksnije i suptilnije nego nekada. Pored ekonomskog, politikog, "kulturnog" i idejnog oblika otuenja, ne treba zaboraviti sve razvijenije forme psiholokog otuenja koje razvijaju snano osjeanje besperspektivnosti i nihilizma. "Masovna kultura" i kultura u cjelini, postaju znaajnijim mehanizmima ovjekove otuenosti i manipulativnosti. Antropoloki nihilizam je logina duhovna, psiholoka, "kulturoloka" i politika posljedica ove pojave bez koje, u irem smislu, nije mogue ni zamisliti mehanizam politike vladavine. Tako se pokazuje da politika vladavina ne podrazumijeva samo postojanje institucionalnog, pravno-politikog poretka, nego i oblike vrijednosti, etikog, "kulturnog" i duhovnog djelovanja. Ona se ne sastoji samo od empirijskog i normativnog elementa vladavine (politikog sistema), nego i od ideolokog, vrijednosnog i moralnog elementa vladavine, tj. sastoji se od odreenih pogleda na svijet, ideja, miljenja, vrijednosti i oblika ponaanja pripadnika jedne politike zajednice. Ovi idejni elementi politike vladavine ire se i preko razliitih podruja tzv. "masovne kulture" u okviru koje se razvijaju pretpostavke konformistikog prilagoavanja pojedinaca postojeem socijalnom i politikom poretku. Pomou tih vrijednosti obezbjeuje se legitimitet politike vladavine u savremenim tzv. "masovnim drutvima". Obezbijeenim ligitimitetom politika vladavina se manifestuje i kao vladavina politike manipulacije. Kada se ima na umu to da ljudi bjee od osjeanja i da su meusobno otueni, jasno je razumljiv i otueni ritual otuenih interpersonalnih odnosa manifestovan u obliku pozdravljanja pri prvom susretu, tj. u obliku povrne "komunikacije" meu ljudima koja pokazuje nedostatak autentine komunikacije. Kako se pozdravljamo? Ako paljivije posmatramo sam nain pozdravljanja, rijei koje pri tom izgovaramo i kako pri tom izgledamo, lako emo zakljuiti da se radi o otuenju. Za ilustraciju dajemo primjer nezvaninog rituala pri susretu: B. "Zdravo". A. "ta ima?" B. "Nita, a kod tebe?" A. "Nita. Zdravo". B. "Aj* zdravo". Psihike, odnosno psiholoke oblike otuenosti bismo mogli izraziti i drugim kategorijama kao to su: nemo, besmislenost, prezir, mizantropija, nekrofilija i nihilizam. O otuenju kao osjeaju besmisla govori se onda kada pojedincima nije jasno emu treba vjerovati, kada pojedinci ne posjeduju ni minimalne pretpostavke odluivanja kako bi mogli vjerovati u postojanje nekog smisla u njihovom ivotu. U tom smislu oni instinktivno reaguju prezirom kao reakcijom na osjeanje sveopteg ponienja. Savremeni psihoanalitiki teoretiari koji svoja gledita nadovezuju na Frojdovu psihoanalizu, istiu da su ljudi otueni od sopstvenih psihikih pretpostavki tako to su nesposobni da razumiju svoju mizantropiju, te tenju ka destruktivnosti (unitavanju) i nekrofiliji.

68

Mizantropija, tj. ovjekomrnja je pojava koja je povezana sa razliitim oblicima ljudskog otuenja, a nihilizam sasvim razumljiva posljedica postojanja sveopteg otuenja i postvarenja ljudi. Nihilizam se javlja i kao konsekvenca sveopteg sistema manipulativnosti, sistema u kojem je sve bezvrijedno i u kojem se svako osjea ravnodunim te tako sve i gubi svoj smisao. ovjek se nalazi u okolnostima otuenog svijeta koji apsolutno odreuje njegov ivot i prema kojem on postaje nemonim i ravnodunim. On je svjestan, ili ne, postojanja eksploatacije i dominacije, frustracije i otuenja, bijede i bezvlaa, ali i svoje nemoi da postojee okolnosti izmijeni.

5. MALE GRUPE
_______________________________________________________________________________________ Male grupe i vrste malih grupa Dijade, trijade i vrnjake grupe Radne, proizvodne i profesionalne grupe Brak ta je brak Poligamni I monogamni brak Ciljevi braka Otuenje u braku Muev I enin brak Nehumani oblici braka Porodica Univerzalnost porodice Znaaj porodice Uloga I funkcije porodice Teorijska gledita o porodici Nuklearna porodica Promjene u savremenoj porodici Vrste porodice Alternativna porodica _______________________________________________________________________________ Ve smo rekli da postoje male i velike drutvene grupe i da meu njima postoji znaajna razlika u organizaciji, broju i interakciji njihovih lanova. Pogledajmo to na primjeru malih grupa.

1. MALE GRUPE I VRSTE MALIH GRUPA

Mala grupa se moe definisati kao socijalna zajednica koju ini ogranien broj pojedinaca meu kojima postoji stabilizovan sistem odnosa i odreene norme ponaanja radi ostvarenja zajednikih ciljeva, kao i kontakt licem u lice i neposredna interakcija i znatan uzajamni uticaj. Sve ove karakteristike meusobno su povezane i proizilaze, moe se rei, iz ogranienosti zajednikih ciljeva i zadataka. Ono to karakterie male grupe jeste: ogranien broj lanova (od 2 do 20, pa do 50 i ak 70, ali tako to broj nikada ne moe biti vei od mogunosti neposrednih uzajamnih kontakata); uzajamno opaanje lanova (svaki lan poznaje drugog lana i s njim dolazi u neposredan dodir - "face to face");

69

neposredna interakcija lanova grupe (u velikim grupama interakcija je posredna, a u malim grupama je neposredna); uzajamna zavisnost i uzajamni uticaj (uticaj i zavisnost se odnose kako na ponaanje, tako i na obavljanje poslova grupe). U svakodnevnom ivotu pojedinci su lanovi razliitih malih grupa kao to su: dijade, trijade, vrnjake grupe, radne ili proizvodne grupe, brane i porodine grupe, itd. Objasnimo poloaj pojedinaca u njima i njihov znaaj kako za pojedinca, tako i za drutvo.

2. DIJADE, TRIJADE I VRNjAKE GRUPE

Dijade su male grupe od dva lana (npr. prijateljske dijade ili dijade onih koji se vole: djevojke i mladia, mukarca i ene, supruga i supruge). Ono to dijade posebno karakterie je sljedee: najvei intenzitet meusobnih odnosa, doivljaja, kontakata i aktivnosti. U njima se zadovoljavaju line potrebe za: afirmacijom, aktivnom vezanou i afilijativnou. Njihovo trajanje tj. trajanje dijade zavisi od spremnosti obje osobe, jer naputanje jedne znai kraj dijade. Trijade predstavljaju male grupe u kojima znaajnu interakciju imaju tri osobe (npr. tri prijatelja, tri prijateljice, prijatelj i dvije prijateljice i obratno). Ono to je karakteristino za trijade jeste sloenija struktura odnosa i razliite mogunosti poloaja i uloga lanova trijade. Npr., pojedini lanovi trijade mogu imati ulogu posrednika koji uvruje veze u odnosu na druga dva lana trijade ili ulogu sudije koji izglauje spor meu njima ili da ima ulogu onog koji izaziva sukobe meu dvjema osobama izazivajui meu njima ljubomoru, mrnju zavist ili pakost ("Dok se dvoje svaaju, trei ima korist"). Vrnjake grupe predstavljaju male grupe u kojima su lanovi: posebno emocionalno vezani, u kojima imaju razvijeno oseanje simpatije i u kojim razvijaju odreene zajednike aktivnosti. Karakteristike ove grupe su: nepostojanje posebnih grupnih zadataka i ciljeva,postojanje zajednikih aktivnosti, zadovoljavanje potreba i elja za: afilijacijom, afektivnom vezanou, kontaktom sa pripadnicima suprotnog pola, zauzimanjem stava prema odreenim drutvenim pitanjima, oslobaanje od roditeljske zavisnosti, kao i za samostalnou i sopstvenim identitetom, nepostojanje formalizovane hijerarhije vostva i moi, ve da je ona stvar "unutranjih odnosa"; u vrnjakim grupama postoji izraena konformizacija u odnosu prema normama grupe i rigidan antikonformizam u odnosu na norme odraslih. Ova pojava je posljedica snano izraene potrebe za osamostaljivanjem i samostalnou u odnosu na: roditelje, nastavnike, kolu, drutvene institucije.

3. RADNE, PROIZVODNE I PROFESIONALNE GRUPE

Radne, proizvodne i profesionalne grupe su grupe koje se stvaraju u fabrikim i proizvodnim okolnostima, i kao takve imaju ne samo proizvodnu nego i socijalnu funkciju. "Svaka fabrika ima dvije glavne funkcije: ekonomsku, tj. proizvodnju dobara, i socijalnu, tj. stvaranje i raspodjelu meu ljudima". U krajnjoj liniji posmatrano, moe se rei da radne ili proizvodne grupe imaju sljedee karakteristike: one postoje radi zadovoljavanja odreenih proizvodnih potreba, odnosno radi proizvodnje raznih drutvenih dobara (u njima se proizvode drutvena dobra, kooperira meu ljudima, obavlja i uspostavlja interakcije); postoje radi zadovoljavanja odreenih socijalno-emocionalnih potreba (potreba za afilijacijom, vezom, potrebe za postignuem kao i potrebe za potvrivanjem i samopotvrivanjem); odnosi su manje intimni i manje trajni ( odnosi se rijetko uspostavljaju izvan proizvodne grupe); obaveze i ponaanja su fiksirani normama kojima se reguliu razliiti aspekti egzistencije proizvodne grupe. Pored radnih proizvodnih grupa treba pomenuti i profesionalne grupe koje se formiraju na osnovu postojanja drutvene podjele rada. Zahvaljujui injenici da danas postoji vie desetina hiljada zanimanja, sasvim je jasno da je to velika pretpostavka formiranja razliitih profesionalnih grupa iji je cilj zadovoljenje profesionalnih interesa.

70

Nekada su profesionalne grupe bile poznate pod nazivom "cehovi", sindikati i sl. Danas postoji veliki broj razliitih profesionalnih udruenja i grupa, npr. intelektualaca (udruenja profesora, uitelja, ljekara, novinara), profesionalnih upravljaa, radnika (rudara, eljezniara, metalaca, grafiara, itd.). Iako postoje razliite profesionalne grupe ipak to ne znai da se mogu izvesti zakljuci o njihovim zajednikim karakteristikama. U tom smislu treba rei da su to: jednofunkcionalne drutvene grupe (postoje da bi se ostvario jedan cilj, interes ili funkcija); one su stalne grupacije (stalne, zato to je rije o stalnosti profesije); one su dinamike grupe tj. grupe sa ubrzanim sistemom koji se manifestuje u nainu konstituisanja, kao i u odnosima unutar grupe i izmeu grupa; one su grupacija sa distancom njihovih lanova a ne njihovom prisnou i intimnou; one su faktike ili dobrovoljne grupe (dakle, grupe u kojima lanovi uestvuju a da nisu htjeli ili uestvuju sa voljom); one su stvorene grupe za one koji pripadaju istoj ili slinoj profesiji; one su strukturirane grupe.

4. BRAK
Poznato je da proizvodnja ne podrazumijeva samo proizvodnju materijalnih i duhovnih dobara za zadovoljavanje razliitih ljudskih potreba; ona podrazumijeva i proizvodnju ljudi, njihovo stvaranje, odnosno raanje. Proces proizvodnje, stvaranja ili raanja zapoinje obavljanjem polnih odnosa a najei drutveni prostor obavljanja polnih odnosa s ciljem proizvodnje ljudi jeste - brak.

ta je brak
Brak se moe odrediti kao: drutvena grupa ili ustanova u kojoj je ustanovljena i institucionalizovana veza izmeu mukarca i ene, a koja je odreena odgovarajuim drutvenim normama i pravilima (obiajnim, moralnim, religijskim, pravnim); brak je, dakle, takva drutveno priznata grupa ili ustanova kojom se normativno reguliu i sankcioniu, odnosi izmeu polova. Meutim, budui da je brak uvijek drutveno potvrena veza izmeu mukarca i ene, treba napomenuti da je za njegovo postojanje upravo znaajno da bude priznat i potvren od strane drutvene zajednice. A to, opet, znai i da je sa stanovita drutva brak formalno potvren drutvenim normama i obiajima, koji reguliu odnos izmeu branih suprunika. To je, dakle, njegova formalna strana koja se bitno moe razlikovati od neformalne, intimne i line dimenzije meusobnih odnosa izmeu suprunika, o emu emo malo kasnije neto vie rei. Pored porodice, brak je jedna od najstarijih drutvenih grupa. U toku svog istorijskog razvoja zadobijao je razliite oblike, ali se svi oni ipak mogu svesti na dva osnovna oblika: poligamni i monogamni brak.

Poligamni i monogamni brak

Poligamni ili grupni brak ima dva osnovna oblika: poligini (mukarac sa vie ena), i poliandrini (ena sa vie mukaraca). Poliginija je, recimo, poznata u islamskim zemljama (gdje prema Kuranu mukarac moe da ima etiri ene), u kulturama u kojima je priznata polna suzdranost ene kada doji dijete, kao i u ratnikim plemenima u kojima vie gine mukaraca tako da je, u okviru poremeene bioloke ravnotee izmeu mukaraca i ena, doputena mogunost preivjelim mukarcima da imaju vie ena. Da je ivot sa mnogo ena komplikovan, pa i teak, pokazuje i izjava jednog pripadnika plemena Sivaji iz Junog Pacifika: U poliginoj porodici mir nikada ne traje due vrijeme. Ako mu spava u kui jedne ene, druga je ena mrzovoljna cijeli sljedei dan. Ako je mukarac toliko nepromiljen da ide spavati dvije uzastopne noi s istom enom, druga e mu odbiti kuhati, govorei: ta i ta je tvoja ena, idi njoj jesti. Ako ja nisam dovoljno dobra da bi sa mnom spavao, ni moja ti hrana nije dovoljno dobra. esto e se ene svaati i tui. Moj stric je ranije imao pet ena. Najmlaa od njih uvijek je bila goropadna i tukla je ostale. Jednom je vrlo okrutno izudarala najstariju i pobjegla, ali je bila prisiljena vratiti se. Smatra se da je poliandrija bila izuzetno rijetka

71

pojava, a kao znaajan razlog toj injenici navodi se nemogunost utvrivanja oinstva djece. Doista, u nekim se kulturnim sredinama i taj problem nastojao rijeiti tako to se ena udavala za svu brau jedne porodice te, tako, nije bilo problema oko nasljeivanja imena i imovine. U svojim prvim poecima, grupni brak je bio endogamnog karaktera, tj. predstavljao je brak krvnih srodnika, odnosno branu zajednicu vie mukaraca i vie ena, pripadnika jedne krvnosrodnike grupe. Kasnije je zadobio egzogamni karakter: to je brak lica koji nisu u krvnosrodnikim odnosima (braa ili sestre jedne krvnosrodnike grupe sklapali su brane veze sa sestrama ili braom druge krvnosrodnike grupe). Egzogamni brakovi su brakovi u kojima je zabranjen incest, odnosno polni odnos izmeu krvnih srodnika. Monogamni brak ili brak parova, jednog mukarca i jedne ene je temeljni i prirodni oblik braka, najrasprostranjeniji i najuobiajeniji oblik postojanja brane veze kako u tzv. primitivnim i tradicionalnim, tako i u savremenim drutvima. Meutim, kako je brak drutvena grupa koja je poznata i u tradicionalnim i savremenim drutvima, ipak treba rei da se njegova uloga, kao i poloaj branih parova u tim periodima, meusobno razlikuje. U tradicionalnim drutvima brak je imao kako ekonomsku funkciju (obezbjeenja egzistencije branih parova), tako i socijalnu i politiku funkciju povezivanja porodica, klanova, plemena. U takvom braku suprunici su se upoznavali preko posrednika i nisu imali nikakva individualna prava izbora ili odluivanja. Brak se smatrao svetom i neraskidivom ustanovom ije su sakralne crte podravane religijskim normama. Smatra se da su se u XIX vijeku mladi izborili za pravo sklapanja braka uz minimalno neposredno mijeanje roditelja. Tako je brak postao institucijom koja je vie sjedinjavala osobe a ne spajala loze. Sam cilj sklapanja braka odnosio se prije na zajednitvo branih suprunika nego na zadovoljavanje elja i interesa roditelja. Tako e vremenom ene u braku stei i veu samostalnost i pokrenuti itav niz akcija sa eljom za rjeavanje linih i drutvenih problema ene: prostitucije, alkoholizma, mukog nasilja, seksualnog uznemiravanja, i slino. U savremenim drutvima su se poloaj i uloga brane grupe bitno izmijenili; obiaj, moral, religiju kao osnovu ureenja branih odnosa sada zamjenjuje pravo. Brani odnosi se demokratizuju: brak se sklapa pravnim ugovorom dvije, individualne, samostalne i ravnopravne osobe. Zakonski propisi su od braka napravili drutvenu ustanovu i zajednicu koja se moe raskinuti, jer se njena koheziona mo sada ne oslanja toliko na religijska ubjeenja, moral i obiaje, ve na spremnost branih partnera i njihovu uzajamnu emocionalnu povezanost, razumijevanje, tolerantnost, trpeljivost i zainteresovanost za odravanje brane zajednice. Tako se pokazuje da je brak veoma znaajna drutvena grupa te se, zato se i postavlja pitanje: koji su ciljevi braka?

Ciljevi braka
Prije svega, osnovni cilj braka jeste raanje ili podizanje potomstva, sve dok ono ne bude bilo sposobno da se samo brine o sebi. Na toj se osnovi ovjek izjednaava sa svim sisavcima i s veinom ptica. Zanemarimo li onaj izvorno manje vaan dio tog zadatka a to e rei zatitu i njegu podmlatka onda raanje ostaje ne samo osnovni cilj braka, ve najee i jedini cilj polnog odnosa u cjelokupnom svijetu sisavaca. Jer, polni nagon je prirodni nagon, njegovo nam zadovoljenje donosi olakanje i ugodu, ali ta meka zadovoljstva naprosto su lukavtina prirode i nisu sama sebi cilj jer u razdobljima neplodnosti nisu ni na kakvu korist. O tome jasno govori injenica da u ivotinjskom svijetu enka osjea polnu elju samo u razdobljima kad moe zaeti, a im zane, ta se elja gasi, dok za mujake to pravilo vrijedi samo iznimno, u svega nekoliko vrsta, oito zato to bi enka kad bi mujakova polna elja bila ograniena na tako kratak period imala uistinu premalo prilike da nabae na partnera u pravom trenutku; i tako panja muke ivotinje prema enskoj i njegova osjetljivost - esto e nam se uiniti da ga prepoznajemo u vladanju ljudske vrste ne proizlaze iz pohlepe za pojedinanim tjelesnim zadovoljenjem (da pohotno zadovolje poudu i glad poput divljih zvijeri, pogreno se kae u anglosaksonskom molitveniku), ve ga je usadila priroda da pomogne enki u njenom osnovnom zadatku raanja. Taj osnovni zadatak mogli bismo nazvati ivotinjskim ciljem braka".

72

Drugi cilj braka treba traiti u praksi kontrole raanja, koja potpomae eugenikom poboljanju rase. Mogunost da se na lak nain odabere ko e biti otac ili majka djece, da se odredi pravo vrijeme i prilike za trudnou i opet je glavni klju za eugeniko poboljanje rase. Kao to s vremenom postaje jasno, pravilno primijenjena praksa kontrole raanja donosi i mnoge druge prednosti. Za mnoge od nas jedna od najvanijih prednosti kontrole raanja svakako je injenica to ona konano i potpuno oslobaa duhovni cilj od ivotinjskog cilja braka.

Otuenje u braku
Sa liberalizacijom i demokratizacijom drutvenih odnosa, ostvarena je formalno-pravna jednakost individua, to je znailo i to da su brani odnosi demokratizovani. U formalnom pogledu, brak je drutvena grupa, ustanova i zajednica ravnopravnih odnosa njegovih lanova. Ali, u stvarnom pogledu, brak se pokazuje zajednicom neravnopravnih, otuenih i nehumanih odnosa. Ve na prvi pogled uoavamo i pri povrnom posmatranju vidimo da su ene bioloki razliite od mukaraca. Mada se miljenja o prirodi i posljedicama te razlike suprotstavljaju, ipak mnogi teoretiari dokazuju da je ona dovoljna za tumaenje podjele rada po polu u svim drutvima. A to znai da se ljudsko ponaanje ne moe objanjavati iskljuivo uticajem kulture, nego i uticajem ljudske biogramatike, tj. genetski utemeljenog programa koji predodreuje ovjeanstvo da se ponaa na odreene naine. Ove predispozicije nisu isto to i instinkti jer ih kultura moe u odreenoj mjeri i izmijeniti ali, ipak, njihov uticaj na ovjekovo ponaanje ostaje bitan. Kako napominju antropolozi, ovjek je ove predispozicije djelimino naslijedio od svojih predaka primata, a djelimino su se razvili u ovjekovom ivotu u lovakim i sakupljakim grupama. A kako je ovjek 99% svoga postojanja proveo kao lovac i sakuplja, ovi teoretiari smatraju da je opravdano pretpostaviti kako je ovjek u odreenoj mjeri genetski prilagoen takvom nainu ivota. Biogramatika mukaraca i ena je slina, ali i razliita. Ona pokazuje da su mukarci agresivniji i skloniji dominaciji . Ove razlike su genetski utemeljene i posljedica su razlika izmedju mukih i enskih hormona. Te razlike djelimino potiu od genetskog nasljea od ovjekovih predaka primata, a djelimino od genetske adaptacije lovakom nainu ivota: mujaci love, to predstavlja agresivnu aktivnost; oni su odgovorni za zatitu grupe, kao i za saveze ili ratove sa drugim grupama. Na taj nain oni monopoliu poloaje moi. S druge strane, enska biogramatika je enu programirala za reprodukciju i brigu o djeci. Temeljna porodina jedinica ipak se sastoji od majke i djeteta. Priroda je htjela da majka i dijete budu zajedno. Meusobna tijesna emocionalna veza izmedju majke i djeteta je genetski utemeljena zajednika predispozicija posebno vana za dijete jer, ukoliko ona ne postoji, dijete kasnije u drutvu nee moi uspostaviti uspjene odnose. Tako se pokazuje da su muka i enska biogramatika prilagoene podjeli rada po polu u lovakim drutvima, ali i da se nastavlja i u modernom industrijskom drutvu. A svaki pokuaj da se ukinu uloge po polu i da se one zamijene istopolnim ulogama, ma koliko to bilo poeljno, znailo bi ii protiv prirode. Genetski utemeljene predispozicije nisu osnova razlike podjele rada po polu i ulogama, nego su to bioloke razlike izmedju mukarca i ene, smatraju naunici. Vea fizika snaga mukarca i injenica da ene raaju djecu vode, dakle, iz praktinih razloga ulogama po polu. Istraivanja koja su obavljena u rasponu od postojanja lovakih i sakupljakih hordi do modernih drava, dovela su do zakljuka da su poslovi kao to su lov, sjea drveta i iskopavanje rude, u sutini muki poslovi i uloge, dok su kuvanje, prikupljanje plodova i bilja, te noenje vode, ivenje i popravak odjee, preteno enske uloge. Mukarac je zbog svoje vee fizike snage u mogunosti da se prihvati teih poslova, a ena je zbog svoje bioloke funkcije raanja i dojenja, vezana za kuu i zbog svoje fizike konstitucije ograniena na manje naporne poslove. Slina su gledita i o ulozi ene u industrijskom drutvu koja iznose funkcionalistiki teoretiari. Naime, oni smatraju da se izolovana inokosna porodica u modernom industrijskom drutvu specijalizovala za dvije temeljne funkcije: socijalizaciju mladih i stabilizaciju odraslih linosti. A da bi socijalizacija bila uspjena, potrebna je prisna i srdana grupa koja prua podrku, a porodica upravo udovoljava tim uslovima. U njoj je ena prvenstveno odgovorna za socijalizaciju podmlatka. Upravo zato to majke raaju djecu, doje

73

i njeguju ih, imaju prisniju i jau vezu s njima; a time to oevi esto izbivaju izvan porodice i kune sredine, jasnim se pokazuje da ene moraju preuzeti glavnu ulogu socijalizacije djece. Tako se pokazuje da je: uloga ene "ekspresivna" (ona prua toplinu, sigurnost i emocionalnu podrku kao vane pretpostavke socijalizacije mladih i stabilizacije odrasle linosti), dok je uloga mukarca "instrumentalna" (on kao hranitelj porodice provodi radni dan u takmienju u drutvu orijentisanom na uspjeh); ova instrumentalna uloga mukarca izaziva stres i anksioznost, dok je ekspresivna uloga ene ublaava, pruajui mukarcu ljubav, panju i razumijevanje; da bi porodica uspjeno funkcionisala kao drutveni sistem, mora postojati jasno izraena podjela rada po polovima: bioloke razlike mu polovima osnova su podjele rada po polu. Pored prethodnog gledita o bioloki odreenim ulogama i ponaanjem, postoje i gledita koja istiu da je ljudsko ponaanje odreeno i usmjereno kulturom. I pri tom istiu da su norme, vrijednosti, recepti ponaanja i uloge kulturno odreene: osobe ue svoje muke ili enske uloge, a podjelu rada po polovima podrava i opravdava kulturalno odreeni sistem vjerovanja i vrijednosti koji kod ljudi stvara ubjeenje da su uloge prema polu normalne, prirodne i ispravne. A takva gledita zapravo opravdavaju status quo, degradiraju enu na kunu i porodinu ulogu i legitimiu prevlast mukaraca. Ti se odnosi, smatraju neki teoretiari, moraju promijeniti, a da bi se uspostavila jednakost izmedju mukaraca i ena, neophodno je: ukinuti ulogu ene kao kuedomaice; ukinuti porodicu u njenom sadanjem obliku, kao instituciju u kojoj kerke ue svoje uloge od majke, a sinovi od oca, i potrebno je ukinuti podjelu rada po polu u svim sferama ivota, te na mukarce i ene gledati jednako, kao na ljude. Ali, stvari ne teku onako kako to ele neki filantropski orijentisani teoretiari. ivot pokazuje sasvim drugu sliku, i to onu u okviru koje se mukarci i ene nalaze u neravnopravnom i otuenom odnosu. Teoretiari smatraju da je postojanje neravnopravnih i nehumanih odnosa u braku rezultat postojanja i tzv. razlika u obavljanju uloga koje su kulturom odreene, tj. postojanja tzv. ''patrijarhalne civilizacije'' u kojoj su poloaj i uloga mukarca i ene razliiti. Smatraju da u tom smislu treba praviti razliku izmeu muevljeva braka i eninog braka.

Muev i enin brak

Istraivanja muevljevog braka jasno ukazuju na blagotvoran uticaj braka na mukarca. Uporeivanjem sa neoenjenim mukarcima, oenjeni mukarci imaju uspjenu karijeru, visoke prihode i zanimanja od visokog drutvenog ugleda i visokog statusa, njihovo duhovno i fiziko zdravlje je znatno bolje, a smatra se da je vea vjerovatnoa da e ivjeti duim i sretnijim ivotom. Na temelju odreenih podataka istraivai tvrde da nema bolje garancije za dug ivot, sreu i zdravlje za mukarce, nego to je ena dobro pripremljena da obavlja dunost supruge, voljena da posveti ivot tome da se brine za njega, da osigurava, pa ak mu i namee redovitost i sigurnost dobro voenog doma. Meutim, brak supruge pokazuje drugu sliku. Naime, ankete pokazuju da veina ena izraava veu branu frustriranost od mukarca smatrajui sopstveni brak nesrenim. Analize pokazuju da ene trpe vie stresova, anksioznosti i depresija. Neudate ene su zdravije od udatih ena. Ali najimpresivnije je poreenje izmeu neoenjenih mukaraca i neudatih ena. Niz anketa pokazuje da u poreenju sa neudatim enama, neoenjeni mukarci vie trpe od raznoraznih psihikih boljki, a njihov nivo primanja i poslovni status znatno su ispod nivoa i statusa neudatih ena. Uporeujui oenjene mukarce sa neudatim enama dolo se do zakljuka da su minimalne razlike meu njima, osim injenice da ene stoje bolje u pogledu simptoma psihikih tegoba, to upuuje na zakljuak da ene imaju poetnu prednost koju u braku gube. Paradoksalno je to to mnoge ene tvrde kako su zadovoljne brakom i kako u njemu nalaze cilj, smisao i ispunjenje. Razloge tome teoretiari nalaze u obrazovanju i vaspitanju koje enama nameu to da se takvima i moraju osjeati. Zapravo, ti razlozi se odnose na tzv. pigmalionski efekat i ulogu ene kao kuedomaice. U braku ena nuno sebe redefinie tako to svoju linost preoblikuje u smislu sopstvenog podreivanja

74

eljama, interesima i potrebama mua. Istraivanja pokazuju kako se ena vie nego mukarac braku prilagoava, udovoljava suprugovim eljama i sve vie poinje na njega da lii. Ona u izvjesnom smislu postaje njegov odraz, postaje nekakvim alter egom, ali podreenim, pasivnim i bespomonim. U braku ona ne nalazi ispunjenje svoje linosti, a prilagoavajui se svome muu, njena se predstava o samoj sebi poinje gubiti, raspadati i nestajati. Teoretiari tzv. patrijarhalne civilizacije istiu da je patrijarhalna civilizacija stvorila dominaciju mukarca i podreenost ene: ena je podreena u braku, a njena podreenost predstavlja produetak njene podreenosti u drutvu.

Nehumani oblici braka

Savremeni brak jo nije postao drutvena grupa u kojoj se ostvaruju humani odnosi. U njemu i kroz njega se nehumani oblici manifestuju na sljedei nain: dominacije ili liderstva; eksploatacije ili iskoritavanja; posesivnosti i neiskrenosti. l. Dominacija ili liderstvo podrazumijeva postojanje nejednakosti meu polovima, izraenoj u obliku dominacije mua a submisivnosti ene, dakle nejednakosti meu polovima koja podrazumijeva postojanje dominacije mukarca a pokoravanje i potinjavanje ene, kako u biolokom, tako i u psihosocijalnom i svakom drugom smislu. Mu je ee zaposlen nego ena, njegova zarada je najee vea, jer je enin nivo strunosti u prosjeku manji, zanimanje mua obino ima vei ugled, on zauzima daleko ee rukovodea mjesta u drutvenom ivotu. A ima i razvijenih drutava u kojima ena na istom radnom mjestu dobija manju platu nego mukarac. Poboljani drutveni poloaj ene i vea ravnopravnost polova u vanporodinom sistemu nisu mogli u veini brakova da obezbijede da partneri imaju podjednake line resurse. Ostalo je, znai, u mnogim brakovima i dalje liderstvo, dominacija na drugim osnovama, mada mnogo blaa. 2. Eksploatacija ili iskoritavanje podrazumijeva postojanje eksploatacije u braku. Ova eksploatacija je posljedica tradicionalne podjele uloga na muke i enske. Kako je patrijarhalna kultura eni odredila da obavlja svakodnevne poslove u domainstvu i oko njega i podizanja djece, jasno je ko je eksploatator, to je naroito oigledno tamo gdje su oba suprunika zaposlena. Eksploatacija je neto to se tie svakodnevnog ivota ene, pa i pored toga to je ena izjednaena sa mukarcem, ipak udata ena koja je zaposlena ne osjea da je sa muem potpuno ili dovoljno izjednaena, jer mora sama ili uglavnom sama da obavlja sav kuni posao. 3. Posesivnost podrazumijeva postojanje odnosa raspolaganja nekim, kontrolisanja njegovih emocija, stavova, miljenja i ponaanja. Ona podrazumijeva ograniavanje i poricanje prava da moe da ini ta i kako hoe, da ispunjava svoje elje na nain na koji mu odgovara i kada sve to ne ini na njegovu tetu, odvaja ga od njega samog i spoljanjeg svijeta. 4. Neiskrenost je izuzetno esta pojava u odnosima izmeu mukarca i ene, supruga i supruge. Suprunici skrivaju jedno od drugog neke crte i osobine svoje linosti, neke svoje sklonosti i elje i slue se sitnijim i krupnijim laima u svakodnevnim svojim postupcima. Temelj njihovih brakova nije povjerenje , koje im odrava trajnost, ve hipokrizija usljed ega postaju prazne ljuske. Postoje brojni pokuaji analiziranja i objanjenja poloaja ene u braku i drutvu, tj. objanjenja tzv. ''enskog pitanja''. Na ovom mjestu emo ukratko ukazati na neka zanimljiva gledita. Ova gledita istiu da je postojei svijet - svijet mukarca, svijet u kojem dominiraju tzv. muke vrijednosti. Ovakav svijet ovjek je mogao izgraditi samo zato to je iskljuio enu iz javnog ivota. To je racionalizovani svijet u kojem se mukarac osjea lagodno a ena, s obzirom na bogatstvo svog osjeajnog ivota i njene potrebe za linim kontaktom koji nisu zadovoljeni - nelagodno. Nalazei se u svijetu mukarca, svijetu koji je agresivan, eni je preostalo ili da se u njega uklopi i da mu se prilagodi (za ta je ona sposobna da uini, ali to nevoljno ini jer je svjesna da se njena emancipacija ne moe ostvariti prihvatanjem mukih vrijednosti), ili da u muki svijet ponovo unese lino stanovite koje mu nedostaje. Kakav je, onda, poloaj ene u ovakvom otuenom svijetu? ena je otuena vie nego mukarac, i to, kako naunici primjeuju, u obliku: slukinje; seksualnog objekta, i

75

ukrasa. Dakle, ena je otuena kao - slukinja. U tom smislu se istie da je ona stvar koja ivi preko posrednika-mukarca; ona je liena prava na linu egzistenciju, odreena i dodijeljena za slubu drugome: roditeljima, brai i sestrama, zatim egoistikom suprugu ili nekom preduzeu koje njen rad potcjenjuje. Stoga i nije udno to, tretirana kao slukinja, ena je smatrana privatnim vlasnitvom mua, ukoliko ga je imala, a prezrena ukoliko nije bila udata. Njenu poziciju izraava Napoleonov zakonik: ''ena se daje ovjeku da raa djecu. Ona je dakle njegovo vlasnitvo kao to je voka vrtlarevo vlasnitvo''. A Mark de Sad ide jo i dalje kada decidirano predlae potinjavanje svih ena svim mukarcima. S druge strane, otuenje ene se manifestuje i u njenoj ulozi seksualnog objekta koji zadovoljava nagonske prohtjeve mukarca, predmeta zadovoljenja seksualnih potreba mukarca: ena se tretira i doivljava kao predmet koji je mukarcu potreban da bi zadovoljio njegove nagonske prohtjeve. U postvarenom svijetu i ljubav je redukovana na tehniku. Moemo vidjeti osobe sa raznim knjigama o seksualnoj fiziologiji, osobe koje znaju nabrojati sve erogene zone, a koje ipak ne znaju da je za seksualno uivanje vanija od svih vjetina - predavanje osobe drugoj osobi. Konano, enino otuenje se manifestuje i u njenoj ulozi - ukrasa. Ona je mukarcu potrebna kao dekorativni predmet i sredstvo prestia, izraavanja statusa i sredstva sticanja bogatstva. Neki naunici smatraju da su mukarac i ena ''dva razliita svijeta'': mukarac naginje konzervaciji a ena transcendenciji; mukarac ima "osjeaje" za predmete i stvari, a ena za smisao i osjeanja za osobu; mukarac je objektivan, a ena subjektivna; mukarac je optereen kvantitetom, a ena kvalitetom; svijet mukarca manifestuje primat objektivnog i naunog na utrb subjektivnog i osjeajnog; mukarac voli velike apstraktne i uoptene teorije, a ena male i doivljene detalje; on voli prljavtinu i nered, ona voli istiti i rediti; on u sve sumnja, ona sve vjeruje; on uzima sve za alu, ona sve ozbiljno; mukarac nalazi istinsko zadovoljstvo u mjerenju, vaganju, raunanju, kalkulisanju i manipulisanju, samo da bi bio moniji, snaniji i jai. Istiui ''grau tijela kao ogledalo due'' neki teoretiari razliku izmedju mukarca i ene objanjavaju na slijedei nain: karakter mukarca je aktivan i ekspanzivan; mukarac je onaj koji je nemiran, unutranje nezadovoljan; zadovoljstvo mu moe pruiti jedino aktivnost; on je grub I agresivan ena je pasivna i kontemplativna; ena je duevno njenije organizovana, kod nje nalazimo vie taktinosti i osjeajnosti, ali i vie slabosti i neenerginosti.

5. PORODICA
Ono to se u prolosti podrazumijevalo pod pojmom "porodice" nije identino sa najeim dananjim pojmom "porodice" izraenim kroz poznato trojstvo: otac-majka-djeca. A kako stvari stoje danas, ta je porodica? I, da li je porodica univerzalna?

Univerzalnost porodice?
Porodica je univerzalna drutvena institucija, smatra Peter Mardok koji je do ovog zakljuka doao analizirajui uzorak od 250 drutava u rasponu od malih lovakih i sakupljakih hordi do industrijskih drutava. Porodicu definie na sljedei nain: "Porodica je drutvena grupa koju karekterie zajedniko prebivanje, ekonomska saradnja i razmnoavanje. Ona ukljuuje odrasle osobe oba pola, od kojih najmanje

76

dvoje odravaju drutveno odobrenu polnu vezu, i jedno ili jedno i vie djece, vlastite ili usvojene od tih odraslih koji polno kohabitiraju". Prema pomenutoj definiciji "porodice", njeni lanovi ive zajedno, udruuju sredstva, rade zajedno i stvaraju potomstvo. Pri tom barem dvoje odraslih lanova odravaju polnu vezu u skladu sa normama konkretnog drutva. Polazei od toga, Mardok zakljuuje da je porodica temeljna i univerzalna drutvena grupacija koja postoji u svakom poznatom drutvu. Meutim, malo kasnije emo utvrditi neutemeljenost Mardokove tvrdnje. Mardokova definicija "porodice" u sebe ukljuuje barem jednog odraslog pripadnika svakog pola. Meutim, poznati su i izuzeci pravila: "crna porodica Novog svijeta", i izraelski kibuc. Istraivanja pokazuju da veliki broj crnakih porodica ne ukljuuje odrasle mukarce: "porodina jedinica" se najee sastoji od ene i njene maloljetne djece. Dakle, ovakve matrifokalne porodice jasno pokazuju ogranienost Mardokove tvrdnje o "univerzalnosti porodice". Postojanje matrifokalnih porodica, uzrokovano je razliitim faktorima, kao na primjer: 1. poligamijom tj. vezom izmeu jednog mukarca i dvije ili vie ena - koja umanjuje ulogu mukarca u privrednom ivotu; 2. ropstvom na plantaama, gdje su mukarci prodavani, a ene i djeca ne, i gdje je autoritet mukarca kao glave porodice opao jer je podreen autoritetu vlasnika plantae; 3. ekonomskim poloajem crnakih porodica, u kojima mu naputa porodicu, zbog nedostatka sredstava, ime se stvaraju porodice sa enom na elu.Tako se pokazuje da uzroci postojanja matrifokalnih porodica nameu potrebu izvoenja novih definicija porodice, te da je Mardokova definicija "porodice" nedovoljna i stav o "univerzalnosti" porodice kao osnove drutva - problematian. A to isto se potvruje i primjerom izraelskog kibuca. Porodica u izraelskom kibucu jo je jedan primjer iznimke Mardokove tvrdnje o univerzalnosti inokosne porodice. Naime, istraivanja pokazuju da oko 4% stanovnitva Izraela ivi u nekih 240 kibuca. Ono to je karakteristino za kibuce jeste: zajedniko posjedovanje kapitala i imovine; glavna grana privrede je zemljoradnja, a postoji i neto lake industrije. "Porodicu" je u kibucu oblikovao odreen niz ekonomskih i ideolokih faktora. Potreba organizacije i uhodavanja ivota zahtijevala je uee svih odraslih osoba, tako da je izostao prisan odnos izmeu majke i djece. Takoe, ideologija kibuca je istakla princip ravnopravnosti polova odbacivi tako zapadnjaki model roditeljskih uloga, a posebno ulogu majke, kao zatitnice. Jasno je da porodica ima razliite istorijske oblike i da kada o njoj govorimo najee govorimo kao nuklearnoj ili monogamnoj porodici.

Znaaj porodice
Porodica je drutvena grupa koja za svoje lanove ima izuzetno ekonomsko, bioloko, emocionalno, psihiko i svako drugo znaenje. Ona im obezbjeuje egzistenciju, ona ih personalizuje i socijalizuje i time oblikuje kao individualna i drutvena bia. Istovremeno, ona ih oblikuje kao bia agresije i nasilja. Porodica je naziv za instituciju koja je stara koliko i sam ljudski rod; ona je paradoksalna i nedokuiva pojava. Dobija mnoge oblike. Kada se danas kae ''porodica'', najee se misli na drutvenu grupu koja u sebe ukljuuje mua (oca), enu (majku) i djecu. Danas se najee pod porodicom podrazumijeva individualna porodica, odnosno nuklearna porodica (koju ine roditelji, bioloki ili socijalni, i njihova djeca, bioloka ili usvojena) i u tom smislu se, najkrae, definie i odreuje kao: drutvena zajednica ili grupa zasnovana na braku i odnosima srodstva; drutvena grupa koju karakterie zajedniko prebivanje, ekonomska saradnja i razmnoavanje; osnovna socijalna institucija i elija drutva; bioloka jedinica; primarna drutvena grupa. Porodica je istorijski promjenljiva primarna drutvena grupa, ija su opta obiljeja: da je zasnovana na drutveno sankcionisanim biolokim vezama (heteroseksualni odnosi, bioloka reprodukcija, emocionalno-duhovna vezanost); da je zasnovana na bio-socijalnim vezama i odnosima (srodniki odnosi i srodnike grupe, polni tabui, podjela porodinih uloga); da je zasnovana na socijalnim vezama (primarna socijalizacija, razvoj linosti, zadovoljenje razliitih psihosocijalnih potreba); da je zasnovana na ekonomskim vezama (proizvoako-potroaka zajednica).

77

Iz prethodnih gledita o pojmu porodice proizlaze bitne odlike porodice: porodica je primarna drutvena grupa, ''kolijevka ljudske prirode'', podruje gdje se stiu prva lina i drutvena iskustva, razvijaju emocionalne veze, intimnost, interstimulacija i interaktivnost; porodica je zajednica razliitih polova i djece; porodica je ekonomska zajednica, i porodica je psihosocijalna zajednica njenih lanova. Upravo, zato to predstavlja najznaajniju instituciju primarne socijalizacije, mnogi teoretiari e isticati posebno znaenje porodice kako u psiholokom, tako i socijalnom pogledu. Evo, kako to izgleda na emocionalnom, psiholokom podruju objanjava jedan teoretiar na sljedei nain: dijete poslije poroda jo je uvijek na mnogo naina sastavni dio majke, i njegovo potpuno roenje kao nezavisne linosti jeste proces koji zahtijeva mnogo godina koji zapravo traje itav ivot. Prerezati pupanu vrpcu, ne u fizikom nego u psiholokom smislu, velik je izazov ovjekovom razvoju i njegov najtei zadatak...Ostajui dijete ovjek ne samo da izbjegava osnovnu tjeskobu koja nuno proizlazi iz pune svijesti o sebi kao odvojenoj jedinki, nego takoe uiva i zadovoljstvo zatite, topline i bezuvjetne pripadnosti koje je neko uivalo dijete. Meutim, plaa visoku cijenu, ne uspijeva da postane cjelovito ljudsko bie, da razvije mo uma i ljubavi; ostaje zavisan i zadrava osjeaj nesigurnosti, koji postaje vidljiv onog trenutka kad su ugroene te primarne veze. U socijalnom pogledu porodica je organizacioni centar svakidanjeg okupljanja i organizovanja pojedinaca. Podizanje djeteta treba smatrati vaspitnim procesom u kojem dijete ui koje igre da igra i kako da ih izvodi. Dijete, takoe, prima vjetine, rituale i razonode koje odgovaraju njegovom poloaju u lokalnoj drutvenoj zajednici.Njegovo poznavanje i ovladavanje vjetinama, ritualima i razonodama, odreuje kakve e mu mogunosti biti dostupne pod normalnim okolnostima, a igre koje igra odreuju kako e iskoristiti te mogunosti i ta e za njega proistei iz onih situacija za koje se kvalifikovalo. Sasvim je jasno da porodica predstavlja veoma znaajnu drutvenu grupu kojom se sprovodi kompleksni postupak socijalizacije individua. Porodica je organizacioni centar individualnog drutvenog ivota pojedinaca, centar u kojem se emocije, osjeanja, ukusi, miljenja i ponaanja oblikuju od samog djetinjstva. Drutvena svrha porodice odnosi se na: obezbjeivanje materijalnih potreba (hrane, sklonita); stvaranje drutvene zajednice koja izgrauje sloeni sistem i splet porodinih odnosa; oblikovanje linog identiteta, identifikovanje sa drutvenim ulogama i integrisanje u poredak drutvenih odnosa, podsticanje uenja, i slino. Porodica odreuje oblike individualnog drutvenog ponaanja, osjeanja, emocionalnih stavova i aktivnosti. Ono to e se kasnije u ivotu linosti dogaati, rezultat je osnovnog uticaja porodice. Sami korijeni neposrednog ponaanja odraslih osoba potiu jo iz iskustva integracije s odreenom porodicom u djetinjstvu, ali ga oblikuje i kasnija porodina iskustva. Porodica oblikuje upravo onakvu linost kakva joj je potrebna da bi mogla obavljati svoju funkciju. Svaki lan porodice u porodinom ivotu uspostavlja sopstveni identitet i izgrauje identitet grupe, usvaja i razvija uloge, te modele osjeanja, miljenja i ponaanja. A sve to oblikuje porodino nesvjesno svakog lana porodice. Porodino nesvjesno sadri zajednike slike, iskustva i uloge koji pripadaju lanovima porodice. Dovoljno je posmatrati sopstvenu porodicu i vidjeti kako se zajednika htijenja i snani osjeaji lako probude i manifestuju, pozitivno ili negativno, ali najee pomijeano, u porodinoj grupi. Nesvjesno u porodici stvara zajedniko emocionalno polje, zajednike slike svijesti, osjeanja i shvatanja, iji se efekti uticaja mogu vidjeti u ponaanju i osjeanju ljudi: ono oblikuje karakter osoba. Ne treba posebno isticati da je porodica najznaajnija primarna institucija, odnosno grupa primarne socijalizacije, ali i institucija politikog uenja. Preko porodice se prenosi politika kultura s generacije na generaciju (s koljena na koljeno) upravo tako to se drutvena funkcija vaspitanja sastoji u osposobljavanju pojedinaca da prihvate uloge koje e trebati i morati da igraju kasnije u ivotu. Preko porodice se oblikuje karakter individua koji je priblian tzv. drutvenom karakteru, odnosno u porodici se stie normativna svijest koja individualne elje podudara i usklauje sa potrebama i interesima drutvenih uloga. Upravo, zato se postavlja pitanje: koji je to mehanizam koji omoguava da porodica podrava drutveni i politiki sistem? Odgovarajui na ovo znaajno teorijsko pitanje teoretiari istiu da je to - drutveni karakter. ta podrazumijevaju pod tim pojmom? Pod pojmom drutvenog karaktera teoretiari podrazumijevaju medijatora povezivanja i usklaivanja individualnih nagona sa drutvenom nunou. Karakter je predstavljen kao svojevrstan presjek

78

individualnih osobina jednog drutva; karakterne crte su one koje su zajednike veini lanova jednog drutva i koje su uslovljene prirodom tog drutva. Drutveni karakter sadri samo izvjesne odabrane osobine, sutinsko jezgro karakterne strukture veine lanova jedne grupe koje se razvilo kao posljedica osnovnih iskustava i oblika ivota zajednikih toj grupi. Tako se pokazuje da porodica ima funkciju socijalne kontrole a ona je utemeljena na razliitim oblicima nametanja normativne svijesti, obrazaca miljenja, osjeanja I ponaanja.

Uloga i funkcije porodice

Teoretiari najee za ovu znaajnu drutvenu grupu istiu da je: osnovna elija drutva, drutvena institucija, osnovna drutvena grupa, primarna grupa, i slino. I u tom pogledu istiu da ona ima vie znaajnih funkcija: bioloko-psiholoku (s ciljem utemeljenja emocionalne i duhovne vezanosti, seksualnih odnosa i reprodukcije ljudske vrste, raanja i podizanja djece, stvaranja svijesti o srodstvu i ostvarenje interakcijskih odnosa sa roacima); politiku (s ciljem obezbjeenja procesa politike socijalizacije, kao procesa usvajanja odreenih ideja, ubjeenja i shvatanja); socijalnu (s ciljem realizacije procesa drutvene socijalizacije, zadovoljavanja potreba za identitetom, sigurnou i priznanjem, uenjem i usvajanjem uloga, znanja i vjetina ); ekonomsku (s ciljem ostvarenja proizvoako-potroakih veza, zajednikog privreivanja i raspodjele dobara, podjele uloga i rada izmeu mukarca i ene); zatitnu (s ciljem ostvarenja zatite i sigurnosti, te brige za zdravlje, ivot i postojanje lanova porodice).

Teorijska gledita o porodici

O bitnim funkcijama porodice govore i piu mnogi teoretiari ija su shvatanja oblikovala tri opta teorijska shvatanja: marksistiko, funkcionalistiko i kritiko shvatanje. Marksistiko shvatanje o porodici se izgraivalo u okviru njegove teorije istorije. Prema njemu, porodica se mijenjala onako kako se mijenjao sam nain proizvodnje u toku istorije ovjeanstva, polnim odnosima i raanju djece su nametana sve vea ogranienja. Novija gledita istiu sljedee stavove o porodici: prvo, ona je glavna institucija kapitalizma jer mu proizvodi jedan od glavnih artikala radnu snagu; drugo, porodica ne samo to proizvodi i obrazuje jeftinu radnu snagu, ona i odrava radnu snagu u dobrom stanju i bez ikakvih trokova poslodavca; tree, porodica reprodukuje stavove bitne za reprodukciju radne snage i klasnog naina proizvodnje: porodica je sredstvo ideolokog prilagoavanja u drutvu u kojem se djeca ue konformizmu, pokornosti i poslunosti; time se polae temelj za poslunu i pokornu radnu snagu, kakvu kapitalizam zahtijeva. Funkcionalistiko shvatanje je ono za koje je karakteristino da ono posmatra drutvo sa stanovita postojanja funkcionalnih pretpostavki ili temeljnih potreba neophodnih za uspjeno funkcionisanje sistema. Funkcionalisti smatraju da svi dijelovi moraju biti meusobno integrisani kako bi drutvo funkcionisalo. Tako je i sa porodicom; ona ima znaajne univerzalne funkcije u svim drutvima: seksualnu; reproduktivnu; ekonomsku, i obrazovnu (vaspitnu)

79

Bez seksualne i reproduktivne funkcije ne bi bilo lanova drutva, bez ekonomske se ne bi obezbijedila egzistencija, a bez obrazovne i vaspitne ne bi bilo socijalizacije i kulture. Takoe, funkcionalizam govori i o temeljnim i nesvedivim funkcijama porodice, kao to su: primarna socijalizacija, i stabilizacija linosti. Primarna socijalizacija je tip socijalizacije koja se kroz porodicu odvija u periodu djetinjstva. Odreuju je dva bitna i temeljna procesa: internalizacija (usvajanje) kulture i drutva, i strukturisanje linosti. Kada se linost jednom oblikuje, ona mora postati stabilnom. A, upravo, stabilizacija odraslih linosti porodice predstavlja njenu drugu bitnu funkciju. Porodica prua emocionalnu sigurnost i zatitu od spoljnjih pritisaka i stresova svakidanjice koji prijete destabilizaciji linosti. Primarna socijalizacija se odnosi na socijalizaciju u toku ranih godina djetinjstva, koja se odvija uglavnom unutar porodice. Sekundarna socijalizacija se deava u kasnijim godinama, kad je u nju manje ukljuena porodica, a sve su jai uticaji drugih faktora, kao to je grupa vrnjaka i kola. U primarnu socijalizaciju ukljuena su dva temeljna procesa: internalizacija (usvajanje) kulture i drutva i strukturisanje linosti. Kad se kultura ne bi usvajala, drutvo bi prestalo funkcionisati, budui da bez zajednikih normi i vrijednosti drutveni ivot ne bi bio mogu. Meutim, kultura se ne moe naprosto nauiti, ona se usvaja kao dio strukture linosti. Djetetova linost se oblikuje u kategorijama sredinjih vrijednosti kulture do take u kojoj ona postaje dio njega. Najee funkcionalistiki orijentisani teoretiari govore o pozitivnim funkcijama porodice. Neki, opet, govore i o negativnim funkcijama porodice, nazivajui to - disfunkcijama porodice. U tom smislu se istie da porodica stvara - emocionalno poremeeno dijete zato to svoje napetosti, nezadovoljstva, razoarenja, frustracije, tenzije i sukobe roditelji najee projiciraju na dijete koje koriste kao emocionalnog krivca za sve kako bi olakali svoju napetost. Prema tome, proces prebacivanja krivice i projiciranja djeteta kao rtvenog jagnjeta je u sutini disfunkcionalan za dijete koje postaje emocionalno poremeeno. Takvo se dijete ne moe prilagoditi ivotu, koli i svojoj sredini. Ali, ono to je disfunkcionalno za dijete funkcionalno je za roditelje, porodicu i drutvo. Prebacivanje krivice na dijete roditeljima slui za oslobaanje od sopstvene napetosti te se, stoga, taj postupak moe shvatiti i kao proces stabilizacije linosti koji im omoguava da igraju uspjenu ulogu u drutvu. Kritiko shvatanje se razlikuje od funkcionalistikog shvatanja. Mada prethodno gledite istie da je porodica funkcionalna i za lanove i za drutvo, ili samo za drutvo, a ne i njegove lanove, ipak treba napomenuti da kritiko shvatanje istie da je porodica disfunkcionalna i za drutvo i za svoje lanove pojedinano. Evo osnovnih gledita teoretiara ove orijentacije: roditelji i djeca previe oduzimaju jedni drugima; roditelji se svaaju, djeca bune, te se, tako, u porodici razvijaju meusobne napetosti, agresija i nasilje, neprijateljstva i mrnja koji se prenose izvan porodice i izraavaju u drutvu; konflikti izmeu osoba, kao i konflikti u samim osobama, i poremeaji meusobnih odnosa (majinstva, oinstva, djetinjstva), ugroavaju i dezintegriu brane i porodine odnose te doprinose pojavi agresivnosti i nasilja u braku i porodici; porodice ive u stalnom stanju tjeskobe: spoljnji svijet doivljavaju prijetee za sebe i tako se zatvaraju u porodini geto u kojem djeca ue netrpeljivu manihejsku podjelu na nas i njih; proces socijalizacije u porodici je proces pokoravanja djece; u porodici se djeca ue pokoravati roditeljima, a onda, kasnije kada odrastu i kada imaju svoju djecu, podraavaju isti model socijalizacije djece; tako se pokazuje da roditelji preko porodice, s jedne strane, tiraniu dijete a, s druge strane, oblikuju tirane; zapravo, oni nastoje unititi njegovu individualnost, sprovode jednu samovlastitu disciplinu koja je i suvie grevita da bi urodila dobrim rezultatima, i oblikuju dijete kao kopiju samih sebe; u porodici se razvija otuenje tako to: izostaje autonomija individua jer one moraju da proive tue emocije i nade, internalizuju kritike i pohvale, prihvataju mnotvo

80

primitivnih odnosa; u porodici se individue susreu sa ogranienom uljudnou, emocionalnim razvodom roditelja i pseudozajednitvom; porodica je zaglupljujua institucija koja spreava razvoj ''Ja'' i uskrauje ovjekovu slobodu da razvije vlastitu individualnost; Porodica je i podruje ideolokog pokoravanja i prilagoavanja eksploatatorskom drutvu: uzori ponaanja i kontrola koji su zacrtani u porodici oblikuju dobro prilagoenog, beskonano poslunog graanina kojim vladajue grupe lako manipuliu; posljedica je drutvenih kontrola koje porodini odgoj usauje u dijete da, dijete, zapravo, u prvom redu ne ui kako e preivjeti u drutvu, ve kako e mu se pokoriti. Funkcionalistiki teoretiari istiu preteno pozitivna svojstva porodice i idealizuju porodini ivot, za to ih neki optuuju za konzervativizam u shvatanjima. Teoretiari kritike teorije se zalau za potrebe pojedinaca a ne drutvenog sistema, zalau se za individualnost, autonomnost i dignitet svijesti o sebi, zalau se za slobodu individue. Marksistiki teoretiari naglaavaju injenicu izrabljivanja i tlaenja u kapitalistikom klasnom drutvu koji je izrabljivaki i eksploatatorski.

Nuklearna porodica
Pojam "porodice" koji se danas najee u Zapadnoj kulturi upotrebljava, kao drutvena grupa koja u sebe ukljuuje mua(oca), enu(majku) i djecu, novijeg je datuma. Ranije se rije "porodica" upotrebljavala kao oznaka za grupu roaka koji ive zajedno. U sebe je ovaj pojam ukljuivao sve osobe koje su ivjele u istoj kui na elu sa glavom porodice, a nazivao se razliitim terminima, kao to su: "kua", "loza", "soj", "rod", "izdanak", "potomstvo", i sl. Donedavno se vjerovalo da je prije modernog perioda proirena porodica bila preovlaujui oblik porodice u Zapadnoj Evropi. Meutim, istraivanja su pokazala da je osnovna, ili nuklearna porodica bila rairenija. Tako je, na primjer, u periodu izmeu XVII i XIX vijeka u Engleskoj veliina porodice sa poslugom iznosila u prosjeku 4,7 lica, a danas ona iznosi 3,4 osobe. Proirene porodice su bile ea pojava u Aziji i Africi, nego u Evropi. Porodine grupe u Evropi su bile manje zbog postojanja nekoliko razloga: visoka stopa razvoja; djeca su esto radila na zemlji pomaui roditeljima, a ona koja to nisu radila, rano su odlazila od kue i kao sluge ili egrti radili u drugim domainstvima, i nisu se vraala kui; stopa smrtnosti je bila vea nego danas (ene su esto umirale pri poroaju, a i jedna etvrtina odojadi nije preivljavala prvu godinu svoga ivota); smrt jednog ili oba roditelja, i sl. Neki istoriari su ukazali na promjene koje su se dogodile u razvoju porodice u periodu izmeu 1500. i 1800. godine. Ukazali su da preovlauje nuklearna porodica, ali da je ona prola kroz tri faze: u prvoj fazi je ivjela u malom domainstvu i sa vrstim vezama sa srodnikim grupama ; tada porodica nije bila najvanije sredite emocionalne zavisnosti i privrenosti: ljudi u porodici nisu doivljavali niti traili emocionalnu privrenost, a i seks se nije smatrao potrebom za uivanjem, nego potrebom za raanjem djece; lina sloboda u izboru suprunika ustupala je mjesto roditeljskim ili srodnikim interesima u izboru suprunika; erotske veze i romantina ljubav su podravane izvan braka od strane aristokratskih krugova, dok su to teolozi i moralisti smatrali boleu; porodica je u tom periodu bila labava i kratkog vijeka, raspadala se smru jednog ili oba roditelja, kao i smru djece ili njihovog ranog odlaska iz kue; porodica nije bila cijenjena, bila je neemocionalna i autoritarna institucija; druga faza je prelazni period koji je trajao od sedamnaestog do poetka osamnaestog stoljea a karakterie ga da je osnovna porodica bila vie odvojena od ire rodbinske i lokalne zajednice ; sada se naglaava vanost brane i roditeljske ljubavi, a paralelno sa tim se oblikuje autoritarna mo oca; u treoj fazi, koja je poznata i danas, porodica je oblikovana na emocionalnim vezama svojih lanova; u njoj se pojavljuje briga za podizanje djece; dosta je izolovana od irih porodinih veza; u njoj se pojavljuje osjeaj individualizma, lini izbor kao osnova romantine ljubavi i ulaenja u branu vezu; glorifikovan je seksualni aspekt ljubavi u okviru braka nasuprot vanbranim odnosima koji nisu nestali; porodica je sve vie usmjerena prema potronji, to je posljedica snanijeg ekonomskog razvoja i veeg ivotnog standarda i slobodnog vremena.

81

Promjene u savremenoj porodici

Porodica je irom svijeta zapala u period promjena, a najvanije promjene su sljedee: srodniki brakovi postaju sve manje prisutni; proirene porodice i srodnike grupe gube uticaj i znaaj; izbor branog druga postaje opta tendencija; prava ene u braku i njeno odluivanje postaju sve veim; nivo seksualnih sloboda postaje veim; prava djece postaju veim; razvod i razdvajanje djece postaju uobiajene pojave; usvojenje kao "normalna pojava" u brakovima bez djece; prisustvo sukoba i neprijateljstava, incestoidne zloupotrebe djece i nasilja; stvaranje alternativnih oblika braka i porodice. Porodica trpi znaajne, prije svega pozitivne promjene i one se odnose na sljedee: srodnike grupe i porodice sa veim brojem lanova gube znaaj; za ulazak u brak i osnivanje porodice veu ulogu imaju slobodni izbor branog druga i lini izbor; pri ulasku u brak, kao i u braku, prava ene su poveana; pravo na rad stvara ekonomsku nezavisnost ene; srodniki brakovi su smanjeni; proiruju se prava djece; uspostavlja se kontrola raanja; bira se sopstveni stil ivota. S druge strane, negativne pojave vezane za porodicu odnose se na: gubljenje vrijednosti i znaaja komiluka; opadanje vrijednosti veliine porodice; opadanju znaaja odvijanja drutvenog ivota u porodici (jer se on "preselio" u javne drutvene ustanove razonode: kafane, "kafie", stadione, diskoteke, i sl.); poveanju filozofije hedonizma i individualizma te umanjenju vrijednosti znaaja branih i porodinih odnosa uopte. Upravo, sa ovim u vezi je jo jedna znaajna pojava vezana za savremenu porodicu na raskru, a to je pojava u okviru koje je sve vie ena koje umjesto porodice biraju svoju slobodu. Kao to je dobro poznato, ene rjee ostavljaju porodicu i najmanje zbog onih razloga zbog kojih to ine mukarci: prestanka ljubavi i strasti, druge ene ili potrebe za slobodom. Kod razvoda i razbijanja porodice najee je ena ostajala uz djecu koju je teko podizala ak i onda kada bi to zbog njih inila udajui se po drugi put. Do prije desetak godina ene su se rtvovale za porodicu koju su ipak stavljale na prvo mjesto. Ali, u novije vrijeme se stvari mijenjaju: sve vie ena na Zapadu naputa porodicu. U Italiji je ak 25% mueva bilo naputeno i ostavljeno da se sami brinu o svojoj djeci, a takvih primjera je sve vie ne samo u Italiji nego i u drugim zemljama. ena svoju odluku donosi veoma bolno; porodica se raspada, a mukarci to nikako ne mogu da shvate i da prihvate elje svojih supruga. Sada umjesto ena, mukarci preuzimaju ulogu koja je doskora iskljuivo bila vezana za ene: oni podiu djecu i vode domainstvo.

Vrste porodice
Procesi imitacije i identifikacije mogu uticati na zdravo ili patogeno strukturisanje djetetove linosti. Ako su roditelji neurotiari, onda ovi procesi doprinose odravanju neurotinih konflikata roditelja u porodici. Ali, svi roditelji i sve porodice nisu jednake i u tom smislu se prave dreene klasifikacije a, s obzirom na prirodu nae teme, naveemo jednu zanimljivu klasifikaciju. Ona govori o tri vrste porodice: porodici neuroze straha: ''sanatorijum''; paranoidnoj porodici: ''tvrava'', i histerinoj porodici: ''pozorite''. Porodica neuroze straha (''sanatorijum'') izgrauje svoj sopstveni obred kojem se svi lanovi moraju prikloniti. Ali, u odnosu na zdravu porodicu, ova vrsta porodice razvija zajedniki obred s ciljem otklanjanja razliitih strahova u okviru kojih i pod kojima ivi. Taj obred joj slui kao odbrambeni mehanizam i kao sredstvo izolovanja od uticaja spoljnjih faktora. Upravo, u takvoj situaciji odvojenosti od vanjskosti stvara se unutranja klima porodinog sanatorijuma utemeljenog na razliitim vrstama zabrana i tabuizovanim temama o kojima se ne smije raspravljati. To su porodice infantilnih roditelja i infantilne djece, koja i kada odrastu roditeljima se obraaju samamice i tatice. To su porodice u okviru kojih nema djeijeg suprotstavljanja neprikosnovenim roditeljskim autoritetima. Paranoidna porodica (''tvrava'') je porodica vrstih ideja i shvatanja koje se precjenjuju. Porodine ideje i shvatanja slue odbrani od konflikata. Poveanje paranoidnosti prema spolja pojaava unutranju solidarnost koja, opet, stvara odnose nepodnoljivosti prema spoljnjim grupama i pojedincima, njihovim pogledima i stavovima. Histerina porodica (''pozorite'') je porodica u okviru koje neka sredinja histerina linost oblikuje histerinost porodice. Veoma esto i svi lanovi sa svojim ulogama i ponaanjem igraju dreene

82

uloge u kunom pozoritu. Okolini djeluju atraktivno, a sebi predstavljaju odbrambene mehanizme kojim se porodica brani od depresije koju stvaraju problemi svakodnevnog ivota. Naznaene tri vrste porodice lake nam omoguavaju da shvatimo sloene prilike koje u njima vladaju i koje utiu na oblikovanje odreenih karakternih struktura djece. A kakva e se struktura inae razvijati to, naravno, zavisi da li djeca odrastaju u zdravim ili nekim od ove tri vrste porodica. Jasno je da je porodica sr svega ljudskog, ak i ivotinjskog ivota, kako kae Elis. Takoe, jasno je i to da ivot u porodici nimalo nije lak i jednostavan. S obzirom da porodica ima ulogu socijalne kontrole (jer stvara zavisnost i odreene uloge, jer obuava za prihvatanje postojeeg poretka i na tome insistira), jasno je i to da je njen interpersonalni odnos proet razliitim oblicima agresije i nasilja: fizikim, tjelesnim, psihikim, emocionalnim, simbolikim. Do Frojdovog vremena, mislilo se da je porodica sretna zajednica njenih idilino sretnih lanova. Frojd je utvrdio da se u porodici formira karakterna struktura utemeljena na ljubavi i mrnji, ljubomori i egoizmu, represiji i nasilju. Tako se pokazuje da je porodica nesretna zajednica jer se upravo u njoj formira neurotina, egoistina, netrpeljiva, anksiozna, straljiva, frustrirana i represivna linost. Zato neki teoretiari s pravom upozoravaju na to da je dom, odnosno kua ili porodica, jedno od najopasnijih mjesta u savremenom drutvu.

Alternativna porodica
Pored osnovne ili nuklearne porodice, treba naznaiti i alternative braka i porodice: komune ili zajednice (u dvadesetom stoljeu porodica postaje predmetom kritike i u tom smislu se nastoji traiti alternativa u komunama; pored izraelskog kibuca, naveemo jo jednu ideju komune: svaki mukarac u komuni je oenjen sa svakom enom i svi su roditelji u zajednici; seksualni odnosi su slobodni, kolektivan je rad kao i podizanje djece); kohabitaciju (kao alternativu u kojoj kao par, mu i ena ive zajedno ne stupajui u brak); porodice homoseksualaca i lezbejki (mnogi mukarci i ene ive u homoseksualnim i lezbejskim "brakovima" ak i u sredinama u kojima ceremonija zasnivanja takvih "brakova" ne postoji u zakonu); ivot izvan braka i porodice (odnosi se na osobe koje ive same, bilo da kasnije stupaju u brak, ili su razvedeni, ili su ostali bez branog partnera koji je umro). Kao to se moglo vidjeti, male grupe su ne samo znaajne sa stanovita organizacije drutva, ve su znaajne i sa stanovita individua. Rije je o grupama koje za svoje lanove imaju, prije svega, veliko psiholoko, emocionalno i duhovno, ali i ekonomsko i drutveno znaenje.

6. DRUTVENI POKRETI
_______________________________________________________________________________________ Drutveni pokreti I partije Nastanak drutvenih pokreta Vrste drutvenih pokreta Novi drutveni pokreti Stari I novi drutveni pokreti Razlozi nastanka novih pokreta Vrste novih drutvenih pokreta Svojstva I karakteristike novih pokreta

83

Djelovanje pokreta Nova ljevica Razlozi nastanka Heterogenost pokreta Studentnski rebelizam Kontrakulturna ikonografija Neoliberalizam, neokonzervativizam I nova desnica Neoliberalizam Neokonzervativizam Nova desnica Ostali novi drutveni pokreti Ekoloki pokret Antinuklearni I mirovni pokret Feministiki pokret Pokreti za etnika pitanja Neokonzervativni duhovni pokreti Religijski pokreti _______________________________________________________________________________________ Klasina politika teorija i sociologija su u dosadanjoj analizi politikih subjekata najee analizirali dravu i politiku partiju. Ali, zahvaljujui socijalnim, politikim i duhovnim promjenama koje su se u svijetu odvijale poev od 60-tih godina u ovu analizu su ukljueni i drutveni pokreti kao veoma znaajni drutveni i politiki subjekti. ta su to drutveni pokreti?

1. DRUTVENI POKRETI I PARTIJE

esto se pretjerano istie kao bitna karakteristika drutvenih pokreta neorganizovanost: drutveni pokreti nisu organizovani niti strukturisani, a kada to postanu postaju organizacijama. Meutim, iako pokreti najee nastaju neorganizovano kao izraz uznemirenosti i nemira, ipak postepeno prelaze u organizovane drutvene grupe. Partije su vre organizovane drutvene grupe u odnosu na pokrete. One imaju sopstvena dokumenta (npr. statute) u kojima je izraena vrsta organizacija, dok pokreti nemaju takva dokumenta ili detaljne programe u kojima se nalazi vrsto uobliena organizacija ili ideologija; politike partije se oslanjaju na lanstvo ije je djelovanje zasnovano na disciplini, dok pokreti imaju pristalice koje svoju privrenost pokretima zasnivaju na lojalnosti a ne disciplini; politike partije se bore za osvajanje politike vlasti, dok pokrete primarno ne interesuje postupak osvajanja vlasti nego odreeni uslovi i pretpostavke uticaja na vlast. Pokreti su vitalniji (ako izgube vitalne centre, pokreti mogu nastaviti sa radom bez naroitih tekoa), dok su politike partije krue i manje vitalne (ako izgube vitalne centre, partije teko mogu da nastave sa radom bez tekoa). Pokreti imaju politiku, ideoloku i organizacionu koheziju, dok partije posjeduju vei stepen ideoloke, politike i organizacione kohezivnosti. Pokreti su fluidniji i disperzivniji, dok su partije organizovanije, hijerarhizovanije i birokratizovanije; bitne karakteristike politikih partija su: organizacija, borba za vlast, ideologija i klasno obiljeje. Efikasnost djelovanja pokreta zavisi od njihove organizovanosti, i mada njihova organizovanost nije identina sa organizovanou politike partije, ipak drutveni pokreti svoja gledita moraju oblikovati u doktrinu preko koje bi organizaciono snanije mogli djelovati: doktrina mora biti atraktivna kako bi se mogli razviti efikasni organizacioni oblici i instrumenti uspjenog djelovanja. U ovom se smislu pokreti i pribliavaju politikim partijama i to je mogua taka prelaza pokreta u politiku partiju. Bitne karakteristike ili svojstva drutvenih pokreta su: dobrovoljnost - drutveni pokreti su otvoreni za dobrovoljno djelovanje;

84

masovnost: drutveni pokreti obuhvataju vei ili veliki broj ljudi i drutvenih grupa; kolektivna akcija: drutveni pokreti kolektivno djeluju; nezadovoljstvo; transcendentnost ili netranscedentnost: drutveni pokreti tee promjeni ili odbrani politikih i drutvenih odnosa; ideologinost: drutveni pokreti raspolau odreenom ideologijom u okviru koje formuliu svoja gledita i interese; politinost: drutveni pokreti tee realizaciji svojih gledita u politikoj praksi; javnost: djelovanje drutvenih pokreta je javno; spontanost i difuznost: drutveni pokreti djeluju organizovano ali je ta organizovanost vie spontana i difuznog a ne strogo centralistikog karaktera.

2. NASTANAK DRUTVENIH POKRETA

Drutveni pokreti se formiraju i pojavljuju na svim podrujima ovjekovog ivota: oni su proizvod demokratije modernog doba za koje je bitno karakteristino odvajanje "graanskog drutva" od "politikog drutva"; drutveni pokreti obezbjeuje formalno-pravnu jednakost ljudi garantujui im osnovna prava i slobode, ukljuujui i pravo udruivanja i organizovanja. Ustanci robova ili seljake bune predstavljaju nekakve rudimentarne oblike drutvenih pokreta, mada ih je, u savremenom smislu znaenja, teko izjednaiti sa drutvenim pokretima upravo zato to im nedostaje pravno-politika osnova djelovanja. Oni i nisu drutveni, tj. politiki, ve pretpolitiki pokreti. Ako se prihvati tvrdnja da je bitna komponenta odreenja pojma drutvenih pokreta dimenzija politike svijesti onda bismo mogli govoriti o etapama kroz koje prolaze drutveni pokreti, ili fazama razvoja pokreta. Prije svega, postoji faza socijalnog nemira (u smislu da "neto nije u redu", a koju karakterie nezadovoljstvo koje se povezuje sa borbom za politike promjene i demokratska prava); zatim faza reprezentativne demokratije, koja poinje sa uspostavljanjem opteg i jednakog prava glasa i slobodnih izbora, to je i faza formalizacije (tj. formiranje grupa osoba s kojima pokret poinje dobijati neto poput programa, normi, pravila i propisa, simbola, ideja, ideologije, muzike i rituala); fazu institucionalizacije (tj. fazu oivljavanja, snaenja i umnoavanja drutvenih pokreta koji ire demokratiju postajui trajnim instrumentom politikog ivota i politike demokratije). Za razliku od politike pozadine treba voditi rauna i o psiholokim mehanizmima koji igraju ulogu u nastanku i razvoju pokreta: razvoju osjeanja pripadnosti i postojanju odreenog morala. Motivacioni faktor djelovanja drutvenih pokreta izrasta iz sistema potreba: nezadovoljene socijalne, politike, kulturne i duhovne potrebe su motivacioni faktori nastanka socijalnog pokreta.

3. VRSTE DRUTVENIH POKRETA

Prema nainu organizovanosti, drutveni pokreti mogu biti manje ili vie spontani ili organizovani. Pri tom, treba rei da se drutveni pokreti razlikuju od drutvenih organizacija po tome to im je djelovanje difuznije, spontanije pa i ire. S obzirom na postojanja ili nepostojanja klasne i politike svijesti, drutveni pokreti mogu biti: pretpolitiki i politiki. U pretpolitike pokrete svrstavaju se: "milenijski pokreti" (mesijanski pokreti u rodovskim zajednicama), seljake bune i pokreti tzv. "svjetine" i "gomile", kao i ustanci i "zavjere" te organizovani otpori crkve - jeresi, progoni i inkvizicije. S druge strane, u politike pokrete svrstavaju se pokreti koji djeluju kao rezultat klasne i politike svijesti, drutvene i politike akcije, klasnih i politikih sukoba i antagonizama. Polazei od elementa klasne pripadnosti, drutveni pokreti mogu biti: homogeni (pripadnici drutvenog pokreta pripadaju slinom klasnom poloaju) i heterogeni drutveni pokreti koji obuhvataju pristalice razliitih socijalnih slojeva i klasa.

85

Postoji podjela drutvenih pokreta na emancipativne i neemancipativne drutvene pokrete: emancipativni drutveni pokreti su oni za koje se smatra da proiruju prostore ljudske slobode i demokratije, a neemancipativni iste suavaju. Prema odnosu prema drutvenim promjenama, drutveni pokreti mogu biti: revolucionarni (insistiraju na stvaranju novih drutvenih odnosa, oblika i sadraja ivota, tj. na radikalnoj izmjeni temelja drutva; reformistiki (insistiraju na postepenim promjenama prihvatajui osnovne temelje na kojima poiva drutvena zajednica); konzervativni (onemoguavaju promjene postojeeg drutva insistirajui na odravanju status quoa), i reakcionarni (koji insistiraju na promjenama koje vraaju unatrag u prevazienu prolost). Prema osnovi okupljanja, odnosno kriterijumu nosioca, aktera ili uesnika, drutveni pokreti mogu biti: klasni, politiki, nacionalni, populistiki, rasni, vjerski, kulturni, sportski, enski, omladinski, studentski, radniki i drugi pokreti koji interesno okupljaju i povezuju pristalice pokreta. Prema geografskom ili teritorijalnom kriterijumu organizovanja, drutveni pokreti mogu biti: lokalni, regionalni, nacionalni i internacionalni. Prema upotrebi sredstava za realizaciju sopstvenih interesa, drutveni pokreti mogu biti: nasilni (militantni) i nenasilni ("pacifiki"). I, konano, istorijski i hronoloki posmatrano, drutveni pokreti mogu biti: "stari" ili "klasini" i "novi" drutveni pokreti. Pri tom, uslovno reeno, "stari" drutveni pokreti mogu biti: "lijevi" ( radniki, narodni, narodnooslobodilaki pokreti) i "desni" (faistiki, nacistiki, staljinistiki, i sl.). Takoe, i "novi" drutveni pokreti se mogu klasifikovati na "lijeve" pokrete ("nova ljevica", studentski pokret, ekoloki, feministiki, mirovni) i "desne" pokrete: "nova desnica", neoliberalizam, neokonzervativizam, i sl.

4. NOVI DRUTVENI POKRETI

Da bi se shvatio pojam "novih drutvenih pokreta", neophodno je ukratko naznaiti razlike izmeu "novih" i "starih" drutvenih pokreta.

Stari i novi drutveni pokreti

"Stari" ili "klasini" pokreti su pokreti XIX i prve polovine XX vijeka, dok su novi drutveni pokreti nastali nakon 6o-tih godina XX vijeka. Teoretiari smatraju da se nalazimo u prelaznom periodu od industrijskog ka postindustrijskom ili programiranom drutvu: industrijsko drutvo je drutvo eksploatacije i sukoba izmeu rada i kapitala u okviru kojeg se kao osnovni subjekt drutvene promjene razvija radniki pokret; postindustrijsko drutvo, ili programirano drutvo, je drutvo otuenja i sukoba izmeu vladajuih dravnih aparata i graana i u kojem subjekt drutvene promjene nije vie radnika klasa ve drugi "istorijski akteri" koji strategiju drutvene promjene ne temelje vie na sukobu izmeu rada i kapitala nego na pitanju kulture.

Razlozi nastanka novih pokreta

Pojava "novih drutvenih pokreta", pored ostalog, predstavlja reakciju i na komunistiki boljeviki dogmatizam. Prije svega zato to marksizam nije posveivao panju drutvenim pokretima: marksizam je bio optereen dogmatizmom smatrajui da su subjekt revolucije radnika klasa i njena politika partija; marksizam nije elio istraivati "nove drutvene pokrete" prema kojima je na izvjestan nain gajio podozrenje i prezir. U tom smislu se moe rei da je pojava "novih drutvenih pokreta" oznaavala: kritiku marksistike eme drutvenih promjena, kritiku teorije o subjektu revolucije, kritiku klasinih pokreta, radnike klase, partijskih institucija i sindikata, kritiku klasine marksistike eme po kojoj pokret posreduje a partija postaje generatorom intelektualne i teorijske proizvodnje klasne svijesti radnike klase. "Novi drutveni pokreti" su zagovarali ideju o oslobaanju svih ljudi a ne samo jedne klase. Oni su i nastali upravo zbog izraenijeg nezadovoljstva zbog stanja u pokretu radnike klase dajui izvjesnu

86

alternativu kako politikoj strategiji izmjene drutva, tako i samom establimentu. Veina pokreta se suprotstavlja prilikama koje vae u postojeim drutvima izraavajui svoje nezadovoljstvo tako to uobliavaju alternativne organizacije drutvenog ivota. Njihova pojava se upravo i vee kako za neuspjeh starih politikih pokreta, njihovu dogmatinost i neefikasnost, tako i za pojavu snanih kriza koje su zahtijevale irenje prostora demokratije i socijalne emancipacije, odvajanje drave od graanskog drutva te irenja prostora prava i sloboda graana. Zato se veina "novih drutvenih pokreta" zalae za poputanje zategnutosti u meunarodnoj politici, za humanije i demokratinije odnose u politici, za nove metode uticaja masa u politikom ivotu, za promjene u organizaciji rada i ivota ljudi, za promjenom kvaliteta ivota, za promjenom poloaja odreenih marginalizovanih grupa, i sl.

Vrste novih drutvenih pokreta

Polazei od prethodnih naznaka o podruju djelovanja "novih drutvenih pokreta", sasvim je jasno da postoji vie vrsta, odnosno vei broj "novih drutvenih pokreta", kao to su: ekoloki, studentski, kontrakulturni pokret mladih, feministiki, mirovni, antinuklearni, pokreti za alternativnu tehnologiju i alternativnu energiju, pokreti za alternativnu ekonomiju, pokreti za autonomiju, graanske inicijative i pokreti za graanska prava i slobode, pokreti za rasnu jednakost i ravnopravnost, pokreti za etnika pitanja, pokreti za alternativnu kolu, pokreti za alternativnu medicinu, antipsihijatrijski pokreti, pokreti za psiholoku podrku, pokreti za zdravu hranu, pokreti za zdravo tijelo, pokreti za ravnopravnost marginalizovanih seksualnih grupa, novi urbani pokreti, neokonzervativni duhovni pokreti, religijski i neoreligijski pokreti, mistiki i okultni pokreti, "nova desnica", itd. U cjelini gledano, podruje djelovanja "novih drutvenih pokreta" je veoma iroko a orijentacija djelovanja u krajnjoj liniji je "desna" ili "lijeva", konzervativna (ak i reakcionarna) ili progresivna. S obzirom na injenicu da progresivno orijentisani "novi drutveni pokreti" nastoje da demokratizuju drutvene odnose, sasvim je razumljivo da su metode njihovog djelovanja - demokratske. Oni ne insistiraju na teroru i militantnim akcijama ve na stvaranju brojnih grupa za pritisak koje bi efikasno uticale na postojee institucije moi. Time insistiraju na stvaranju mirovne politike kulture pa i nove "kontrakulturne" kulture, kao i na stvaranju novih demokratskih vrijednosti i novog naina ivota.

Svojstva i karakteristike novih pokreta

Prema strategiji djelovanja, moe se rei da su "novi drutveni pokreti" pokreti koji imaju vie zajednikih karakteristika od kojih treba pomenuti sljedee bitne karakteristike: oni su istovremeno i politiki i kulturni pokreti: osporavaju vlast, nain proizvodnje i kulturu nastojei da uspostave identitet linosti; nedostatak klasnog karaktera u osnovi svoga djelovanja;ideoloka indiferentnost (odreenja kao to su "lijevo" i "desno" vie nemaju svoje znaenje); preteno autonomni su u odnosu na partije; transfunkcionalnost (pristalice pokreta se nalaze bez obzira na prostor i ulogu); javni karakter (ciljevi se otvoreno iznose); organizacijsko-moralni neutralizam (odsustvo tenje za dominacijom); zalaganje za mali broj pitanja (odsustva programskih akata); drutveni karakter (tendencija mobiliziranja i organizovanja cijelog drutva, jer nisu direktno usmjereni prema vlasti, ve prema drutvu i pojedincima); diskontinuiranost (stepen aktivnosti zavisi od situacije); tenja za samoodreenjem graanskog drutva; antiinstitucionalnost, tj. rezervisanost prema institucijama; preteno nenasilan karakter djelovanja i koritenje novih neklasinih metoda djelovanja i aktivnosti, kao to su pasivni otpori, graanske neposlunosti,zaposijedanje ulica i trgova; izgrauju nove oblike politike kulture; izgrauju novi jezik kao sredstvo novih oblika komunikacija meu ljudima

Djelovanje pokreta
Polazei od prethodnih karakteristika, jasno je da su dvije bitne dimenzije djelovanja "novih drutvenih pokreta": politika i kulturna. Politika ukljuuje injenicu osporavanja postojee drave, odnosno vlasti, a kulturna dimenzija djelovanja se odnosi na osporavanje graanskog materijalizma i dehumanizirajue kulture te isticanje

87

potrebe zasnivanja novog sistema vrijednosti, stavova, shvatanja, pogleda na svijet, i odnosa ovjeka sa prirodom i svijetom. U tom pogledu moemo i govoriti o alternativnim kulturnim vrijednostima "novih drutvenih pokreta" kao to su: komunitarnost (insistiranje na ivljenju u komunama, malim zajednicama, kao alternativnom obliku ivljenja u industrijskom drutvu i potroakoj civilizaciji, odnosno insistiranje na organizovanju ivota na antiprofiterskim, kooperativnim i solidaristikim oblicima ivota); osjeaj za prirodu (izraenoj u suprotstavljanju industrijskom ivotu koji nemilosrdno eksploatie sirovine, energiju i prirodu zalaui se za kontrolu rasta i razvoja, za poboljani kvalitet ivota; "Misli globalno, djeluj lokalno" je osnovna lozinka ove alternativne kulture); alternativna tehnologija i alternativni izvori energije (insistira se na potrebi mijenjanja "prljavih tehnologija" i stvaranju istih izvora energije i tehnologije koja ne dovodi u pitanje poboljani kvalitet ivota); alternativna politika kultura (izraenoj u insistiranju na decentralizaciji, debirokratizaciji, demokratizaciji, samoinicijativnosti, samoorganizaciji i samolegitimizaciji); promjena vrijednosne paradigme (izraene u negaciji materijalizma, tj. materijalizma kao vrijednosti industrijskog drutva, i orijentaciji na postmaterijalizam i postmaterijalistiki nain ivota za kojeg nije bitno koliko se ivi ve kako, to zapravo znai da je neophodno humanizovati svijet i redefinisati njegove vrijednosti tako to e se apostrofirati kvalitet a ne kvantitet u ivotu). Jasno proizlazi da "novi drutveni pokreti" svoju koncepciju i strategiju zasnivaju na novoj tzv. "postindustrijskoj ideologiji" i "postindustrijskoj politici". "Postindustrijska ideologija" se temelji na kritici industrijalizma i zahtjevu za antiindustrijalizmom, alternativnim oblicima politikog ivota i egalitarnou. "Postindustrijska politika" se bavi neekonomskim problemima: istom sredinom, boljom kulturom, kvalitetom obrazovanja, boljom saradnjom u meunarodnim odnosima, veom demokratizacijom, slobodnijim moralom, preobraajem graanskog drutva i sl. Iako ima nekih optih i zajednikih komponenti u strategiji politikog djelovanja "novih drutvenih pokreta", ipak treba rei da postoje i razlike u teorijskim i idejnim shvatanjima. Pogledajmo ih na primjerima tako to e mo prikazati njihova temeljna gledita.

5. NOVA LjEVICA
"Nova ljevica" predstavlja "novi drutveni pokret" za koji nije karakteristina niti homogenost, niti politika i ideoloka jedinstvenost.

Razlozi nastanka
Nastala je kao odgovor na teoriju o "kraju ideologije", lenjinizam, teoriju nastanku klasa i pacifikaciju klasne borbe u "postindustrijskom drutvu". Ona je kritiki odgovor na institucionalizaciju politikih partija odbacujui gledita o proleterskoj partiji kao jedinom "osvjetenom" subjektu revolucije i drutvenog preobraaja. Nova ljevica je rezultat hladnog rata, straha od atomske bombe, protesta Vijetnamskom ratu i, istovremeno je reakcija na odgovor na nepokretnost i birokratizam ljeviarskih politikih snaga. "Nova ljevica" je nastala i kao rezultat kritike marksizma koji je apostrofirao ulogu organizacije u odnosu na spontanost. Marksizam zapravo i nije posvetio panju drutvenim pokretima ije je javljanje predstavljalo izazov za sam marksizam i njegove teze o: proletarijatu kao iskljuivom subjektu revolucije i drutvenih promjena, radnikoj partiji kao subjektu osmiljavanja proleterske prakse i socijalizmu kao prelaznom periodu ka besklasnom drutvu. Kao promoter "novog drutvenog poretka" "nova ljevica" je ukazivala na znaaj novog senzibiliteta u politikom djelovanju, dovodei tako u pitanje marksistiki dogmatizam. Postojanje i djelovanje "nove ljevice" predstavljalo je kritiku klasinog pokreta, odnosno predstavljalo je kritiku radnike klase i politike organizacije radnike klase koji nisu shvatili znaenje kulture i duhovnih potreba ljudi. Dok je marksizam govorio o oslobaanju radnike klase, dotle je "nova ljevica" zagovarala oslobaanje svih, tj. osloboenje ovjeka i ovjekovog ivota (a ne samo osloboenje proizvoaa) od represivne civilizacije.

88

Heterogenost pokreta
Treba rei da "nova ljevica" nije predstavljala nekakav homogeni ideoloki i politiki pokret. Ali, bez obzira i na tu injenicu, bio je to pokret kritike totalitarne drave i autoritarnosti, hijerarhije i organizacije, pokret koji je zagovarao principe spontanosti, pokret koji je snano kritikovao postojeu autoritarnu kulturu i njene manipulativne vrijednosti, militarizam i imperijalizam. "Prije svega, ona nije, uz izuzetak nekih mnogih manjih grupa, ortodoksno marksistika ili socijalistika. Karakterie je duboko nepovjerenje prema svim ideologijama; smatra se da su ideologije nekako izdale, razoarale. Osim toga, i nova ljevica ni na koji nain - opet s izuzetkom manjih grupa - nije vezana za radniku klasu kao revolucionarnu klasu. Prema tome, ona sama ne moe biti klasno definisana. Sastoji se od intelektualaca, grupe pokreta za graanska prava i od omladine, posebno od radikalnih elemenata omladine, koji na prvi pogled ne izgledaju politiki - rije je o tzv. hipijima... I to je vrlo interesantno: samosvjesni govornici pokreta nisu tradicionalni politiari, nego takve prezrene figure kao to su pjesnici, poete". U bliskoj vezi s pokretom "nove ljevice" je i studentski pokret koji je u odreenom periodu i pripadao pokretu "nove ljevice".

Studentski rebelizam
Studentski pokret se pojavio 60-tih godina sa svojim poznatim stavovima osporavanja ("Velikog odbijanja"): vrijednosti potroakog drutva i postojeeg naina proizvodnje (kapitala), sistema obrazovanja, oblika graanske porodice i braka, sistema racionalnosti i nauke, te tehnokratskog drutva i njegove militaristike i imperijalistike drave, odbacivanja i kritike rasizma, itd. Pokret je zagovarao oblikovanje tzv. "novog senzibiliteta", nove osjeajnosti, novog oblika ponaanja i izgleda ljudi, novog jezika, kulture slobodnog miljenja i spontanog ivljenja, sretnog i radosnog ivota iji smisao i cilj nije sticanje imovine i materijalnog bogatstva. Pokret je bio pod snanim uticajem marksizma, frojdizma i "kontrakulture". Teoretiari "kontrakulture" pod ovim pojmom podrazumijevaju kulturu "koja je toliko korjenito udaljena od glavnih tokova naeg drutva da mnogima ve ne izgleda kao kultura nego kao provala varvara". "Kontrakultura" je predstavljala reakciju na vladajuu kulturu: vladajua kultura je kultura odraslih odnosno nain ivota odraslih; to je tehnokratska kultura integracije zasnovane na privatnoj svojini i kolektivizmu. U sklopu "novoljeviarskog", studentskog i "kontrakulturnog" pokreta u jednom trenutku je posebnu panju izazvao hipi pokret o ijem znaenju "prevrednovanja vrijednosti" kae jedan znaajan teoretiar toga vremena: "To mi se ini ozbiljna pojava. Ako govorimo o javljanju nagonske odbojnosti prema vrijednostima drutva obilja, ja mislim da je tu mjesto gdje treba da je potraimo. ini mi se da su hipici, kao i svaki nekonformistiki pokret na ljevici, pocijepani. Da postoje dva dijela, partije ili tendencije. Veliki dio toga je puka maskerada i lakrdijaenje na privatnom nivou, i zato, zaista, kako je rekao Gerasi, potpuno bezopasno, vrlo milo i armantno u mnogim sluajevima, ali to je i sve. Ali, to jo nije cijela pria. Postoji meu hipicima, a napose u takvim tendencijama meu hipicima kao to su digeri i provosi, jedan inherentan politiki element - moda ak vie nego u SAD nego ovdje. To je zaista pojava novih organskih potreba i vrijednosti. Takvo iskustvo postoji. Postoji nova osjeajnost efikasne i luake razboritosti. Postoji odbijanje da se igra po pravilima krute igre, za koju ovjek zna od poetka da je kruta, i revolt protiv prisilnog istunstva puritanskog morala i agresije koju raa taj puritanski moral kako to vidimo, meu ostalim, danas u Vijetnamu. Bar taj dio hipika, u kome su seksualna, politika i moralna pobuna neko sjedinjenje, stvarno je neagresivan oblik ivota; demonstracija jedne agresivne neagresivnosti koju postie bar potencijalno, demonstraciju kvalitativno razliitih vrijednosti, prevrednovanje vrijednosti.

Kontrakulturna ikonografija
Ono to je karakteristino za studentski pokret kao pokret "kontrakulture" jeste prepoznatljiva ikonografija. Bio je to pokret koji je zagovarao bjekstvo od dominantne kulture u komunitarizam, i podruje upotrebe psihodelinih sredstava. Otuda interesovanje za dubinsku psihijatriju, Markuzea, Rajha i Frojda, Gestalt-terapiju, orijentalni misticizam i zenbudizam, anarhistike socijalne teorije i komunitarne eksperimente. Bjekstvo od dominantne kulture je bilo toliko izraeno da se smatralo da promjena sebe sama

89

znai promjenu svijeta. Otuda i slogani, kao to su: "Change yourslf first" ("Najprije promijeni sebe'').Pokret je bio prepoznatljiv po razliitim parolama kao to su: "Zarobljeno je dozvoljeno", "Ukljui se, uskladi, napusti sve!", "Danas je prvi dan ostatka tvog ivota", "Vodite ljubav a ne rat"; "Nove gradove a ne nove bombe", "Mata na vlast", "Budimo realni, zahtijevajmo nemogue". Bio je to pokret koji e za razliku od "nove desnice" o kojoj emo kasnije jo govoriti, zagovarati ideale: mira, jednakosti, slobode i revolucije. Posebno se akcenat stavljao na "kulturnoj revoluciji" a zagovarane su pomalo zbunjujue taktike i metode djelovanja: "cvijee umjesto topova", "revolucionarni festival", "voenje ljubavi umjesto ratovanja", i sl. Pa, iako je radikalni pojam revolucije banalizovan, ipak se vjerovalo da se radi o novim "revolucionarnim oblicima djelovanja. Stavljanje u prvi plan pomenutih ideala imalo je za posljedicu noenje odreenih znakova i likova, a posebno znaka mira i lika e Gevare za kojeg se isticalo da je: "laiki Hrist", "Crveni Robin Hud", "Marksistiki Sen-ist", "komunistiki Don Kihot", i sl. Ovaj pokret je svoja ubjeenja crpio iz ideja kultnih knjiga koje su 1968. godine bile izvorite ideologije i kulture mladih, a one su se odnosile na probleme: otuenja, manipulativnog potroakog drutva i drutva moi "administracije", tehnobirokratije i "mass-media", sindikalizma, revolucije i revolucionarnih subjekata, gerilskog ratovanja, antipsihijatrije, dvolinog morala graanskog modela porodinog ivota i porodice kao logora i mjesta psihike nelagode. Treba takoe spomenuti i kultni jezik koji je sadravao neke rijei koje se od tada sve ee upotrebljavaju, kao na primjer: alternativan, antiautoritativan, legalitet, kontestirati, "kontra", represija, i sl. Stil studentskog pokreta "kontrakulture" bio je prepoznatljiv po svojoj odjei, ritualima, "argou" i muzici. Bio je to pokret rok - muzike. Ali, bez obzira na kritiku nijansu ''kontrakulture'' i ''nove ljevice'', ipak je dolo do njihovog sloma. Slom pokreta "kontrakulture" se dogodio onda kada je taj pokret izgubio svoju politiku ulogu pretvorivi se u "pokret" linog "osloboenja" (sa upotrebom droge). Ali, bez obzira na to to e, u cjelini posmatrano, ovaj pokret biti slomljen, njegov znaaj e ostati veliki: uticae na dananje drutvene pokrete, literaturu i umjetnost, psihoanalizu i psihijatriju ("antipsihijatrija"), afirmaciju ideje civiliteta i civilnog drutva, javnog mnjenja i politikog angaovanja omladine, itd.

6. NEOLIBERALIZAM, NEOKONZERVATIVIZAM I NOVA DESNICA

Neoliberalizam, neokonzarvativizam i "nova desnica" su drutvene i ideoloke pojave koje se nalaze u meusobnoj vezi. Pogledajmo kako i na koji nain?

Neoliberalizam
Liberalizam predstavlja filozofsku, pravnu, politiku I ekonomsku doktrinu koja potie od prosvjetiteljstva, a iji su osnovni stavovi sadrani u shvatanjima o: primatu I vanosti pojedinca u odnosu na dravu (uveeanje ekonomske I politike mo pojedinaca ne predstavlja prijetnju politikim institucijama); sutinskoj dobroti ljudske prirode (po prirodi su ljudi dobri); primatu razuma kao osnove drutvenog I politikog ivota (ljudi imaju sposobnost da se racionalno nose sa dravnim poslovima, a drutvo treba da omogui ispoljavanje ljudskih sposobnosti; obrazovanjem I samodisciplinom se mogu savladati nejednakosti a pojedinci osloboditi od praznovjerja, predrasuda, dogmi I neznanja);

90

efikasnosti nauke I tehnologije, te neizbjenosti drutvenog progresa I napretka; vladi koja najmanje vlada (I koja se to manje mijea u ekonomiju, privatnost I uvjerenja ljudi (svojim stavom da treba vie slobode a manje drave liberali su zapravo zahtijevali zatitu prava vlasnitva, pisane ustave, slobodu govora, tampe I vjere, slobodu od proizvoljnog hapenja, traili su slobodno izabran parlamen I podjelu vlasti). Pojam neoliberalizam nije u uskoj vezi sa pojmom liberalizma, nego je u uskoj vezi s pojmom "neokonzervativizma, a i jedan i drugi sa pojmom "drave blagostanja". U politikom smislu, "drava blagostanja" predstavlja spoj liberalne parlamentarne demokratije i "socijalne drave" a u socijalnom smislu ona predstavlja kompromis izmeu buroazije i radnike klase i odnosi se na: ostvarenje politike pune zaposlenosti; zatitu siromanih slojeva; primjenu progresivnog oporezivanja kojim se socijalni programi mogu bre ostvarivati; odreivanje zatitnog minimuma ivotnog standarda i stimulisanje mjeovite privrede koja povezuje privatnu inicijativu sa optedrutvenim interesima a koja je suprotstavljena etatistikom konceptu podravljene i nacionalizovane privrede. I pored odreenog uspjeha, "drava blagostanja" je zapala u krizu jer se pretvorila u snanog instrumenta kontrole linog ivota ljudi i sputavanja njihove radne, privatne i profesionalne inicijative. Stvarajui ogromni birokratski aparat koji je troio velika finansijska sredstva, koncept "drave blagostanja" nije mogao ostvariti projektovani ekonomski i socijalni program i bio je napadnut od strane pristalica neokonzervativizma i neoliberalizma. Neoliberalizam se protivi ekonomskom, politikom i socijalnom konceptu "drave blagostanja", odnosno "socijalne drave" istiui da je taj koncept razvio ogromnu dravnu birokratiju ije je postojanje ekonomski veoma skupo, da je razvio inflaciju i uguio privatnu inicijativu zato to ljudi nemaju motiv rada i privatne inicijative u situaciji kada i za nerad i nezaposlenost imaju dobru socijalnu pomo. U tom smislu se neoliberalizam zalae za dravu koja e intervenisati u korist biznisa, profita i kapitala, a ne u korist socijalnih davanja i socijalne pravde. Ova drava treba da obezbijedi visoki stepen slobode biznisa i kontrole ljudi, rada, reda i mira. U sreditu neoliberalizma nalazi se koncepcija ekonomskog ovjeka, odnosno, homo oeconomicus-a. Klasini liberalizam se zalagao za "lesefer" ekonomiju sa malim djelovanjem i uticajem drave, dok se neoliberalizam zalae za jaku, snanu i monu dravu koja e ouvati red i poredak. Trite a ne ustanove socijalne pomoi su mehanizam uspostavljanja ovog reda i poretka. Klasini liberalizam istie ulogu i znaaj pojedinca u odnosu na represivnu dravu, dok "neoliberalizam" ne. Takoe "neoliberalizam" ne prihvata veinu javnih institucija : neoliberali su protiv javnih bolnica jer smatraju da javne bolnice onemoguavaju pojedincu da sam izabere visinu trokova i sam tretman; neoliberali se zalau za privatne kole, slobodno trite i slobodno organizovanje; klasini liberalizam bio je suprotstavljen dravi, "neoliberalizam" pak "javnom sektoru" izuzev jedne njegove posebne funkcije - naoruavanja; nije mogue odrati i izgraditi drutvo na neoliberalistikim principima a da se istovremeno ne odvajaju vea sredstva za odravanje zakona i poretka. Otuda neoliberalna potreba za tzv. "pravnom dravom" i podrka "nunosti" naoruanja, vojsci i prevlasti u svijetu. Kako je "ekonomski ovjek" u neoliberalnom shvatanju zapravo privatnik, nadzorni odbor i vlasnik kome je potrebna "pravna drava" kako bi zadovoljio svoj korporativni interes kao interes "ekonomskog ovjeka", razumljivo je da se drutvo neoliberala moe izgraditi samo represivnom i militaristikom dravom.

Neokonzervativizam
Konzervativizam je politika ideologija koja izvorite svojih institucija I politike prakse trai u istoriji, prolosti I tradiciji I tradicionalnim vrijednostima, obiajima I vjerovanjima predaka; trai ih na podruju kontinuiteta I drutvene stabilnosti. Drutvo I dravu treba odravati na osnovu tradicije I naslijeenog poretka pravnih i politikih institucija. Jedino se tako sloboda nee pretvoriti u nasilje, agresiju I razuzdanost nepromiljene mase. Demokratija je zlo za drutvo I zato treba izgraivati prirodnu aristokratiju, odnosno vostvo prosvijeene manjine koja ima osjeaj dunosti za javnu stvar. U optem pravu glasa konzervativci vide opasnost za politiki poredak. Politika pozicija konzervativizma se nalazi desno od centra. Konzervativizam ne vjeruje u brze, burne I radikalne promjene (revoluciju), nego u male, sitne I postepene promjene. Konzervativci svoja gledita otro suprostavljaju liberalima. Dok konzervativci ne ele da izmjene status quo I u svojim gleditima se usredsreuju se na zajednicu, dotle liberali ele njegovu

91

izmjenu, usredsreujui se na pojedinca upravo naglaavajui znaaj individualne slobode. Konzervativci nastoje da odre drutvenu hijerarhiju zasnovanu na nasljednoj aristokratiji, dok liberali tvrde da se vrijednosti pojedinca ne mogu mjeriti porijeklom ve linim dostignuima. Konzervativci smatraju da se drava zasniva na tradiciji, a liberali da ona mora razvijati politike I pravne institucije zasnovane na razumljivim principima. Konzervativci smatraju da su ljudi po prirodi dobri I zato sposobni da kontroliu svoje ivote I izgrauju zajedniki drutveni I dravni ivot. Dok neoliberalizam i istie odreenu ulogu osoba (ekonomsku, privatnosvojinsku, kao i onu u smislu radne i privatne inicijative), kao i ulogu trita, a drave koja obezbjeuje protok kapitala, privatne inicijative i s tim u vezi ostvarenja minimuma prava i sloboda, dotle se neokonzervativizam zalae za snanu vlast, autoritarnu dravu, disciplinovano drutvo i podreenost pojedinaca i svih drutvenih sfera dravi. Politika pozadina neokonzervativizma je autoritarna i u koliziji sa konceptom graanskih prava i ljudskih sloboda: individualna sloboda je podreena vioj vrijednosti - autoritetu vlasti. Tako e se represivne etatistike tendencije manifestovati i na podruju pravnog sistema: sudovi su postali prije organi za opravdavanje nepravde; ime se "drava prava" sve vie pribliava "policijskoj dravi". Kako "strah od slobode" izaziva konformizam individua jasno je da je disciplina za "desnicu" znaajan momenat legitimizacije poretka. Otuda desnica i insistira na jakoj dravi. A to znai da u "vanrednim okolnostima" nije neophodno da se drava ograniava pravom i zakonom: drava ne mora potivati zakone. Kad god se javi potreba, ona e proglasiti stanje "opsadnim" uvodei dodatnu represiju. To e uvijek biti sluaj kada se pojavi "opasnost od crvenih", "dravnih neprijatelja" i "nelojalnih". Tada "zakon i poredak" (manifestovani u zabranama, gonjenju, delegitimizaciji politike opozicije, disciplinovanju politikih klasa, guenju individualnog miljenja i politikih sloboda) predstavljaju nuno ideoloko i politiko sredstvo otklanjanja "opasnosti". Uklanjanje ljudi oglaenih za politiki nepouzdane, nezdrave, potencijalno subverzivne, slui kao opomena drugima. Teroru na unutranjem planu ("u dravi") odgovara ideologija i politika militarizma i imperijalizma na meunarodnom podruju. Tako e se pokazati to da e unutranje propagandno upozorenje o "opasnosti od neprijatelja" najee implicirati pripremanje za agresiju i rat u cilju "odbrane" i "zatite vitalnih interesa". Povezanost izmeu neoliberalizma, neokonzervativizma i militarizma je oigledna. Kapital mora cirkulisati "slobodno" a za takvo neto je neophodna i jaka drava.

Nova desnica
Kriza "drave blagostanja" je meta napada neoliberalizma i nove desnice. I jedni i drugi smatraju da je socijalna drava, odnosno drava blagostanja veoma skupa jer stvara veliku i neproduktivnu birokratiju i tako proizvodi inflaciju. U tom smislu e se nova desnica suprotstaviti egalitarizmu u kojem vidi osnovni uzrok krize. Ali, naravno, postoje i drugi ekonomski, politiki, ideoloki i socijalni uzroci nastanka nove desnice. A jedan od njih se odnosi i na krizu "ljevice". Teoretiari "nove desnice" posebno insistiraju na tzv. kulturnoj hegemoniji, jer sudbina drutva nije ni ekonomska ni politika, ve bitno kulturna. Da bi ostvarila svoju "kulturnu hegemoniju" sama "nova desnica" nastoji da preko iroke mree kulturnih institucija djeluje na svijest i kulturno i politiko ponaanje individua. Prema miljenju njenih predstavnika, koncept hegemonije se ne moe realizovati bez transformacije ideja, miljenja, shvatanja, ubjeenja i morala. U tom smislu intelektualci u graanskom drutvu igraju posebnu ulogu. U svojoj sutini nova desnica je antiegalitaristiki orijentisana. ovjek - to je pojedinani individuum, a ljudska priroda je nepromjenljiva: jedne individue su slabije, druge jae, jedne ine "elitu", druge "obine". Odnosno, drutvene prilike manifestuju osnovni "prirodni zakon": nejednakost. Teoretiari "nove desnice" se protive ideji jednakosti ije izvorite vide u hrianstvu koje potom prelazi u demokratiju, marksizam i socijalizam. Upravo zato nova desnica opravdava razlike, kako one individualne, tako i one klasne i nacionalne, jer smatra da su razlike neto to je prirodno i vjeito. Zato se ona suprotstavlja svemu to uspostavlja egalitarizam i razgrauje tradicionalnost, kao to su ene i njihovi pokreti za jednakou i emancipacijom, etnike manjine i njihovi zahtjevi za jednakou, mladi i njihovi zahtjevi za demokratijom. Ona smatra da drutvo mora biti vrsto disciplinovano i da se disciplinovanost oblikuje i izgrauje od porodice, pa preko kole, do vojnog bloka na svjetskom podruju. Ne moe biti

92

nedisciplinovanih, jer nema prostora demokratiji koja sobom nosi nedisciplinu i razara vrijednosti razlika i nejednakosti meu ljudima. Nema mjesta demokratiji jer ona unitava ono to je prirodno, a to je nejednakost. Socijaldarvinizam je biologistiki pravac koji obuhvata teoretiare koji drutvenu stvarnost svode na nemilosrdnu borbu za opstanak izmeu slabih i jakih, i kao takav predstavlja i duhovno izvorite gledita teoretiara nove desnice. Nova desnica posuuje odreene ideje i od sociobiologije koja istie nejednakost meu ljudima i postojanje elita "po roenju". To je taj socijalni neodarvinizam iji su glavni pojmovi: elita, koja je proizvod "prirodnih zakona", vlast, koja pripada najsposobnijima, i poredak, koji je odreen "prirodnim" a ne drutvenim faktorima. Upravo onim faktorima koji stvaraju "ljude od kvaliteta" i one koji nisu "od kvaliteta". Da li oni treba da budu robovi - pitaju se neki savremeni teoretiari? I odgovaraju da sudei po tome to teoretiari "nove desnice" hvale antiki robovlasniki poredak - odgovor bi mogao da bude potvrdan. Kao to bi mogao biti potvrdan ukoliko bi se moglo shvatiti da je projekat "Ujedinjene Evrope" projekat "nove desnice" koja ima pretenziju da kulturno i politiki porobljava one narode i nacije za koje se smatra da se nalaze na "niem" eugenikom stepenu razvoja. Analitiari primjeuju da je pretpostavka realizacije koncepta Velike Evrope, rasputanje blokova, ujedinjenje Njemake i stvaranje novog evropskog poretka zasnovanog na biolokoj slici ovjeka, naunom rasizmu, uz dominaciju sposobnih i umjenih vrsta. Taj novi evropski poredak trebalo bi se zasnivati na antiegelitarizmu. Nova desnica smatra da postoje razlike izmeu rasa koje se u drutvu pokazuju u obliku nejednakih sposobnosti, uspostavljanju hijerarhije. Bioloka slika ovjeka, nauni rasizam, mogunost kreiranja nove vjetake aristokratije ili kulturne elite intelektualaca, predstavljaju temelje novog evropskog pokreta. Takav evropski poredak na ijem bi elu bila Njemaka i Francuska, podosta je nalik onom koji su u jednoj blagoj varijanti zastupali konzervativni revolucionari iz doba vajmarske republike i u ekstremnoj varijanti u sluaju Adolfa Hitlera. Kod njega je novi evropski poredak bio eksplicite utemeljen u rasizmu, dominaciji arijevske rase, zato to je najsposobnija, ima prirodno pravo vladanja ostalim narodima. Tako je propovijedala nacistika ideologija. Sociobiologija istie da su nejednakosti, nejednake sposobnosti, uroene i prirodne te da zato treba izgraditi drutveni poredak na temeljima prirodnog poretka, tj. na nejednakostima. Podjela na gospodare i sluge, gospodare svijeta i podanike narode, je bioloki, rasno utemeljena. To je podjela na "bioloku aristokratiju" i "bioloki talog", i to jedino prirodno stanje koje treba pretvoriti u drutveno stanje. I teoretiari "nove desnice" smatraju da se pojedinci nuno razlikuju te da je nejednakost nuna ne samo na individualnom nego i na etnikom i politikom planu. Narodi se po svom psihikom mentalitetu nuno razlikuju jedni od drugih te, otuda, postoji nadmonost jednih nad drugim narodima.

7. OSTALI NOVI DRUTVENI POKRETI

Ekoloki pokret
Ekoloki pokret je nastao kao posljedica oblikovanja svijesti o bespotednom unitavanju prirode koritenjem razarajuih tehnologija. Upravo ta osvijetenost je stvorila strah za opstankom. Pristalice ovog pokreta kritikuju kapitalistiki nain proizvodnje, nuklearno naoruanje i koritenje "prljavih tehnologija". Insistiraju na naelima tzv. "nove politike" koja uvaava znaaj ekolokog znanja. Upravo, u ekolokom smislu, ovo naelo se odnosi na kritiku "granica rasta", ali i spoznaju o nemogunosti neogranienog rasta i, istovremeno, insistira na privredi koja vodi rauna o djelovanju na okolni svijet ne razarajui ga i ne zagaujui ga: vodu, vazduh i zemlju. Pokreti za alternativnu tehnologiju i energiju su pokreti koji insistiraju na zamjeni ekoloki "prljavih" ekoloki "istim" tehnologijama. Pokreti za alternativnu ekonomiju su pokreti koji kritikuju potroako drutvo koje namee vjetake ljudske potrebe. Pokreti graanske inicijative i pokreti za graanska prava i slobode su pokreti koji insistiraju na autonomiji civilnog drutva, vladavini prava i pravnoj dravi, demokratizaciji krivinog zakonodavstva, ukidanju smrtne kazne, itd.

93

Antinuklearni i mirovni pokret

Antinuklearni i mirovni pokreti predstavljaju izraz postojanja revolta okrenutog protiv modernizacije i naoruavanja za koje se smatra da su tragini "jahai Apokalipse". Antinuklearni pokret se pojavio sa parolom "atomi za mir a ne rat". Okuplja pristalice koje su, protivei se vlasti nukleokrata, protiv svake upotrebe nuklearne energije. Istovremeno, insistiraju na koritenju alternativnih tehnologija. Mirovni pokret okuplja pristalice koji osuuju "pregovore o miru" smatrajui da oni stvaraju ravnoteu straha. Istovremeno, zahtijevaju potpuno ukidanje nuklearnih arsenala, kao i ukidanje represivne civilizacije kojom vladaju birokrate i tehnokrate. Izmeu "starih" i "novih" mirovnih pokreta postoje odreene razlike. Naime, "stari" mirovni pokreti su bili vezani za partije i sindikate, a "novi" ne (ili rijetko); "stari" mirovni pokreti su imali nacionalni a "novi" nadnacionalni (evropski, mondijalni) karakter; "stari" mirovni pokreti su svoje proteste izraavali moralistikom kritikom, a "novi" itavim nizom inicijativa.

Feministiki pokret
Feministiki pokret se pojavio kao pokret za uspostavljanje ravnopravnosti ena, kao i za njihovu ekonomsku i politiku emancipaciju. Pojavio se u vrijeme graanskih, buroaskih revolucija koje su isticale znaaj jednakosti i ravnopravnosti svih individua. U knjizi Deklaracija prava ene Olimpija de Gu je isticala da ena koja ima pravo na giljotinu ima pravo i na politiku tribinu. Feministiki pokret e se razviti kako u XIX tako i u XX vijeku. U tom rasponu e se ene zalagati za ostvarenje mnogih prava kao to su: zalaganje za brisanje razlika izmeu zakonitih i nezakonitih porodica, pravo na samostalnu zaradu, pravom da biraju i da budu izabrane, pravom na kolovanje, za zauzimanje odgovarajueg mjesta u privredi i dravnoj administraciji. Tako e pod uticajem feministikog pokreta tj. nacionalnih i meunarodnih organizacija ena, ene ostvariti osnovna politika prava: pravo glasa u Australiji i Finskoj 1906. godine, Irskoj i Poljskoj 1918; u Njemakoj, ehoslovakoj, vedskoj i Holandiji - 1919; u SAD - 1920. godine. U savremenim uslovima je preko svojih razliitih organizacija feministiki pokret vodio borbu za ostvarenje jednakih nadoknada za jednak rad, za pravo rada u slubama dravne uprave, u organima OUN. Takoe, preko ovog pokreta ene se bore protiv prostitucije, za bolji poloaj vanbrane djece, kao i za mnoga druga pitanja od znaaja za enu. Posebno treba napomenuti da je djelovanje feministikog pokreta nastalo kao reakcija na djelovanje radnikog pokreta koji je enu stavljao u drugi plan. Upravo odatle je i proizala potreba za posebnim djelovanjem. Zato je i zapoeo pod parolom "lino je politiko" suprotstavljajui se: drutvenoj praksi i drutvenoj podjeli rada. Drutvenoj praksi zato to je enu "zatvorila" u geto: ene svijeta obavljaju 2/3 svih poslova svijeta a za svoj posao dobijaju 1/10 svjetskog dohotka i ne posjeduju ni 100-ti dio svjetskog privatnog vlasnitva. S druge strane, feministiki pokret se suprotstavlja drutvenoj podjeli rada za koju smatraju da je klasna, da enu eksploatie i svodi je na robu (na radu, u reklami, erotici, pornografiji ili prostituciji). Ali, iako feministiki pokret insistira na rjeavanju nekih "univerzalnih" problema ene, ipak treba rei da ovaj pokret nije homogen s obzirom na razlike u nainu ivota ena iz razliitih drutvenih, geografskih i kulturnih sredina. Teoretiari istiu da dok evropske ene razmiljaju o seksu, zadovoljstvu i hedonizmu, dotle afrike ene razmiljaju o pukom prehranjivanju djece. Raskid sa tradicionalizmom (tednjom, ednou, portvovanou, naporom, tanou, autoritetom) je kod "ene sa Zapada" razvio individualistike hedonistike vrijednosti. Feminizam je izveo enu iz stanja pasivnosti i rezignacije u personalistiko stanje "raspolaganja sa sobom". Postojanje ene se vie ne vee za bioloku reprodukciju: sada se istie znaaj "doivljaja" i traganja za sopstvenim identitetom.

Pokreti za etnika pitanja

94

Pokreti za etnika pitanja predstavljaju pokrete iji je cilj zaustavljanje "priliva" stranaca i njihovo protjerivanje.

Neokonzervativni duhovni pokreti

Neokonzervativni duhovni pokreti imaju za cilj oivljavanje prolosti i tradicionalnih vrijednosti porodice, religije i nacije. Zalau se za neoliberalnu privredu profitabilnosti i materijalnih vrijednosti kao osnove birokratskih institucija.

Religijski pokreti
Religijski pokreti su pokreti koji se pojavljuju u okviru razliitih religija. Na podruju hrianstva pominjemo pokrete kao to su: "Katolici za socijalizam", "Pax Christi", "Pokret svetenika za Trei svijet", i posebno: "Teologiju osloboenja", "Kranski komunizam" i "Teologiju revolucije". Na podruju islama postoje pokreti koji su u panislamistiki i fundamentalistiki. Postoje i drugi pokreti, kao to su: pokreti za autonomiju etniku, kulturnu, nacionalnu, lokalnu, regionalnu, i sl; pokreti za rasnu jednakost i ravnopravnost; pokreti za alternativnu kolu; pokreti za alternativnu medicinu; antipsihijatrijski pokreti; pokreti za psiholoku podrku; pokreti za zdravu hranu; pokreti za zdravo tijelo; mistini i okultni pokreti; novi urbani pokreti.

7. POLITIKE PARTIJE
_______________________________________________________________________________________ ta su partije Nastanak partija Funkcije politikih partija Organizaciona struktura Vrste politikih partija Kritika politikih partija _______________________________________________________________________________________ Kao znaajne drutvene grupe, politike partije postoje u gotovo svim savremenim drutvima. Mali je broj zemalja koje nisu imale politike partije, ili u kojima je rad politikih partija zabranjen, kao to je to sluaj u drutvima u kojima vladaju vojne hunte. Njihova uloga je veoma velika, tako da se moe rei da su one glavni i najznaajniji nosioci politikog ivota.

ta su partije
Termin "partija" vodi svoje porijeklo iz latinskog jezika, i potie od imenice "pars" - dio, i glagola "partire" - dijeliti. Doslovno, to bi oznaavalo oznaku za dio cjeline, to u prenesenom smislu znai da je partija nekakav parcijalni dio neega to je ve, obimnije i masovnije. Naziv "politika partija" se poeo upotrebljavati od polovine XIX vijeka a prije njega su se upotrebljavali termini "frakcija" i "sekta" kao oznake za oblike politikog organizovanja i politike organizacije. Najee se politike partije odreuju i definiu kao:

95

drutveno organizovane grupe preko kojih klase ili njihove frakcije vode borbu za ostvarenje ekonomskih, politikih i kulturnih interesa; dobrovoljne, relativno trajne politike organizacije, iji je cilj preuzimanje i vrenje dravne vlasti, ili bar uee u njoj, ili stalan uticaj na nju radi zatite i ostvarivanja odreenih klasnih ili grupnih interesa u okviru neke ideoloke koncepcije; politika organizacija ljudi koji imaju istu ideologiju i iji je cilj da ire svoju ideologiju i da tako osvoje ili zadre dravnu vlast dobijanjem veine na izborima; njihov cilj je da u okviru organizovane grupe svojim rukovodiocima obezbijede mo a time i svojim aktivnim uesnicima izglede da e postii neke ciljeve ili stei linu korist ili i jedno i drugo. Iz navedenih odredbi proizlazi da su politike partije instrumenti politike ideologizacije i politikih borbi preko kojih se sprovodi politiki postupak osvajanja dravne vlasti. Otuda se i moe rei da je glavni politiki cilj politikih partija (kada neke to jasno i ne pokazuju) osvajanje vlasti i tenja da se ona to due zadri, ili da se u vlasti participira ili da se vlast kontrolie. Politiki sistemi nisu nita drugo do "vlade partija". Takoe, iz prethodno navedenih odredbi proizlaze i bitni elementi koji konstituiu sam pojam politikih partija. A, oni su sljedei: politika partija je posebna i organizovana drutvena grupa a ne grupa sluajno okupljenih i interesno nepovezanih pojedinaca; politika partija je organizacija koja okuplja pojedince istih ili slinih politikih ubjeenja i u tom smislu posjeduje sopstvenu ideologiju koja je, kao pogled na svijet, sistematizovana u njenom programskom dokumentu u kojem su zacrtani njeni neposredni i istorijski interesi; politika partija je drutvena grupa koja primarno obavlja politiku djelatnost preko razliiih vidova politikih djelatnosti; politika partija obavlja postupak politike socijalizacije svojih lanova tako to oblikuje i formira miljenje o odreenim politikim pitanjima; politika partija tei osvajanju i zadravanju politike vlasti, ili ueu u vlasti, njenoj kontroli i uticaju na dravnu vlast (u okviru tzv. graanskog drutva, one, poput drave koja djeluje na irem podruju, sprovode postupak ideologizacije i politizacije s ciljem osvajanja "politikog drutva"); politika partija ima i svoj odreeni socijalni sastav koji, je naravno, bitan u pogledu identifikacije njenog lanstva (doista, partija u svom sastavu moe imati pripadnike razliitog socijalnog sastava, razliitih drutvenih grupa, slojeva i klasa ali, ipak, njeno temeljno jezgro ine predstavnici klase iji je dio politika partija). Kada je rije o socijalnoj i klasnoj osnovi i orijentaciji politikih partija, treba rei da postoje dva dijametralna suprotna gledita. Jedno je ono koje istie klasni karakter politikih partija: politika partija je organizacija najsvjesnijih dijelova klase u osvajanju klasnih interesa. Prema ovom miljenju, nedopustivo je odvajanje politike partije od njene klasne uloge. Ali, upravo drugo gledite negira klasni karakter politikih partija. Tako se istie da postoje "ideoloke partije" koje su klasno orijentisane i "partije miljenja" koje nisu klasno orijentisane jer ujedinjuju ljude razliitih klasnih i socijalnih poloaja. U krajnjoj liniji, u konstitutivna obiljeja pojma politikih partija spadaju sljedei bitni elementi koji politike partije odvajaju od pojma drugih drutvenih grupa, a to su: postojanje organizacije (ukoliko je ona snanija i ukoliko je partija ozbiljniji politiki faktor, utoliko je i njena efikasnost i uspjenost vea); postojanje ideologije (odnosno, postojanje programa ili programskih dokumenata kao odreenog sistema ubjeenja, shvatanja i miljenja koji se oblikuju i formuliu u obliku ideologije politike partije); tenja za osvajanjem, vrenjem i ueem u vlasti (politike partije i postoje zbog svog interesa za osvajanjem, ueem, vrenjem i kontrolom vlasti, bilo samostalno ili u koaliciji sa drugim partijama).

Nastanak partija
Nastanak partija se dovodi u vezu sa nastankom klasa i klasnog drutva. Prvi oblici politikog "organizovanja" zabiljeeni su u drevnom Rimu ("optimati", "popolari") a bili su poznati i u renesansnoj Firenci ("gvelfi", "gibelini"), U drevnoj Grkoj su postojala tajna politika udruenja ("heterije") koja

96

predstavljaju zaetak dananjih modernih politikih organizacija kao to su politike partije. Ipak su Engleska, Francuska i SAD prva podruja pojave savremenih i modernih politikih partija. Pojava i razvoj politikih partija u pravom politikom smislu rijei vee se za kapitalizam. Naravno, postoji vie razloga zbog ega je to tako. Prvi razlog njihovog nastanka treba traiti u utemeljenju graanske demokratije koja je sa svojim principom formalno-pravne jednakosti ljudi dala im mogunost politikog organizovanja. Dakle, razlog nastanka treba traiti u injenici promjene oblika prinude koji je omoguio demokratizaciju politikog ivota tako to se preko proklamovanih formalnih politikih sloboda i politikog organizovanja ljudi dolo do pretpostavki formiranja i razvijanja politikih partija. U robovlasnitvu i feudalizmu je postojala politika prisila koja je obezbjeivala ekonomsku eksploataciju i koja je onemoguavala bilo kakve oblike politikog organizovanja. U kapitalizmu politiko-pravna prisila izostaje: ne postoji prinuda koja bi proizvoaa prinuavala na obavljanje odreene djelatnosti. Sada postoji formalno-pravna jednakost ljudi koja omoguava stvaranje politike "arene", odnosno "graanskog drutva" koje je odvojeno od dominantnog uticaja i kontrole dravne vlasti. To su pretpostavke politikog organizovanja pa, prema tome, i organizovanja kroz politike partije. Drugim rijeima, politike partije su nuan proizvod demokratije u kojima je ogromna veina stanovnitva dobila pravo glasa i mogunost uestvovanja u politikom ivotu. Drugi razlog pojave politikih partija u pravom smislu rijei u kapitalizmu treba traiti u samoj prirodi kapitalistikog drutva kao organizovanog drutva, i u sloenosti kapitalistikog dravnog i drutvenog sistema koji zahtijeva formiranje politikih subjekata (a to su upravo politike partije) koji e rukovoditi sloenom strukturom i komplikovanim drutvenim i dravnim sistemom. Upravo, to su bitni faktori nastanka politikih partija iji je dalji razvoj bio uslovljen okolnostima u kojima su politike partije nastale i razvijale se.

Funkcije politikih partija

Politike partije su organizovane politike grupe koje imaju itav niz funkcija, od kojih emo pomenuti sljedee: funkciju politike sinteze politikih, stavova i zahtjeva; funkciju demokratizacije politikih procesa preko kojih graani uestvuju u vrenju javnih poslova; i pored toga to u nekim sluajevima ugroavaju demokratiju (npr. partijsko miljenje ili partijski stav je obavezujui za lanove politike partije, bez obzira da li su s njim saglasni ili ne); funkciju identifikacije sopstvenog lanstva, pristalica i tzv. simpatizera sa programskim idejama, "voama" i lanovima politike partije; funkciju politike socijalizacije, tj. socijalizacije lanstva kroz postupak irenja odreenih ideja, shvatanja i ubjeenja, tj. kroz postupak irenja odreenih ideolokih koncepcija; funkciju politike integracije lanstva u partiju pa, i u drutvu; funkciju politizacije drutva putem sopstvene politike propagande i ukljuivanja masa u politiki ivot jer politike partije diktiraju oblike ponaanja i miljenja i modeliraju odreene oblike kolektivnih elja; funkciju politike agregacije, to zapravo znai da u okviru postojanja mnogobrojnih interesa partija djeluje u okviru ostvarenja onih najznaajnijih; izbornu funkciju s ciljem osvajanja politike, odnosno dravne vlasti i uticaja na rad predstavnikih tijela i dravnih organa; funkciju uvrenja postojeeg poretka institucija; funkciju predlaganja programa dravne politike (kada partije imaju svoje predstavnike, odnosno poslanike u parlamentu, onda one nastoje da djeluju i kroz parlamentarno organizovanje drave predlaui odreene programe dravne politike); funkciju ostvarivanja irih drutvenih interesa (partije ne zastupaju samo svoje pojedinane i parcijalne interese nego, u mjeri u kojoj to ele i u kojoj su za to

97

zainteresovane, zastupaju i ire interese drutvenih grupa, pa i drutva u cjelini, i pogotovo ukoliko u parlamentu predstavljaju veinsku snagu). Da bi se ostvarile funkcije politikih partija, neophodno je da su dobro organizovane politike grupe. Bez organizacije one ne mogu biti efikasne politike i drutvene grupe. Organizacija je pretpostavka njenog efikasnog djelovanja.

Organizaciona struktura
Organizacija je veoma znaajna za politike partije. vra, bolja i snanija organizacija je pretpostavka efikasnijeg djelovanja politikih partija. Organizaciona struktura politikih partija sadrana je u njihovim statutarnim dokumentima (statutima). Ovi dokumenti govore o ulozi osnovnih oblika ili jedinica (odbori, sekcije) organizacione strukture politikih partija, te se na taj nain obezbjeuje centralizacija politike moi politikih partija. Politike partije su razliito organizovane s obzirom na vrstu organizacije i samu organizacionu strukturu. Tako se moe rei da se s obzirom na tip organizacije moe govoriti o dvjema vrstama organizacije politikih partija: partijama slabe organizacije (sastoje se od aktivnog vostva i neaktivnog broja pristalica koji su labavo povezani sa strankom; ove stranke su decentralizovane sa lanstvom koje nije dovoljno disciplinovano i koje reguliu ili i obuhvataju nedovoljno znaajni dio ivota svojih lanova i pristalica; ideologija ovih stranaka nije vrsto, precizno i koherentno formulisana a istorijski posmatrano, ova vrsta stranaka je istorijski prva nastala ), i partijama vrste i jake organizacije (obuhvataju lanstvo koje je vrsto vezano za ideologiju koja je jasno formulisana; takoe, ove stranke tee da rjeavaju ne samo znaajna politika nego i egzistencijalna pitanja i svakodnevne probleme svog lanstva; u njima postoji stroga podjela nadlenosti politikih organa i one su, zato, najee centralistiki organizovane). Organizacionu strukturu politikih partija ini nekoliko bitnih nivoa organizacije: iroki krug glasaa i simpatizera koji nisu formalno ulanjeni u politiku partiju; partijsko lanstvo (''baza'') koje ispunjava formalne uslove ulanjenja (to znai da plaaju lanarinu, prihvataju partijski program i statutarna dokumenta); ui krug partijskih aktivista i voa koji se iz ire mase lanstva izdvaja svojom partijskom angaovanou i obavljanjem odreenih funkcija u partijskoj organizaciji; partijski aparat ("partijska maina") koji je sastavljen od izabranih lanova partijskih foruma i profesionalnih partijskih radnika i slubenika, i partijsko rukovodstvo (sainjavaju profesionalni politiari i rukovodei krug vrhovnih partijskih organa, predstavnici partije u parlamentu i njeni kandidati za dravne poloaje; takoe, moe se govoriti o uem rukovodeem jezgru koje se sastoji od malog broja najistaknutijih partijskih rukovodilaca i partijskog voe). Postoji veliki broj osnovnih oblika organizovanja politikih partija kao to su: sekcije, elije, odbori, osnovne organizacie, lokalni komiteti, itd. Ova organizaciona struktura politikih partija se temelji na teritorijalnom principu a neke politike partije primjenjuju i funkcionalni princip koji je utemeljen na odreenoj ideologiji. Ono to je posebno znaajno sa stanovita organizacije i funkcionisanja partije jesu motivi ili razlozi pristupanja i stepen participacije lanstva. S obzirom na motive postupanja najee se, u krajnjoj liniji, istie da su oni dvostruki: kolektivistiki (s ciljem ostvarenja politikih, klasnih, nacionalnih, religijskih ili nekih drugih kolektivnih interesa), i individualistiki (s ciljem ostvarenja line koristi i karijere, ugleda i prestia, statusa i moi). U krajnjoj liniji motiv moe biti: altruistiki ili egoistiki iznijansiran.

98

Teoretiari istiu da se pojedinci angauju zbog toga to ciljeve pokreta smatraju poeljnim, zbog emotivno-afektivne motivacije, tradicije ili toga to su u partijama angaovani lanovi porodice, zbog line koristi i slino. U tom smislu postoji odreena gradacija participacije: entuzijast posjeduje imaginativnu misao, on stvara ideje, simbole pokreta, dok je fanatik aktivista koji esto pribjegava nasilju u slubi ideje koje su za njega postale dogma; fanatik kao tip je u sutini identian sa politikim aktivistom koji trai i nalazi ostvarenje u politikoj akciji kao takvoj; za njega ciljevi pokreta ne znae toliko koliko borbeni ivot i iskustvo grupne akcije. A, to se tie finansiranja aktivnosti politikih partija, moe se rei da postoje razliiti naini, kao to su: pokloni bogatih (koji obino za svoje poklone trae protivuslugu: uticajna mjesta u dravi ili diplomatiji, koncesije, povoljnije uslove za biznis), lanarina partijskog lanstva, dravno finansiranje, kao i drugi naini i izvori finansiranja aktivnosti partija (donacije, sponzorstva, zaostavtine), i slino.

Vrste politikih partija

Postoje razliite politike partije, kao to su: partije koje izraavaju interese vladajuih klasa i partije koje izraavaju interese podreenih klasa; partije pozicije (vlasti), i partije opozicije. Ili, moe se govoriti i podjeli na: "reformistike" (ublaavaju promjene) i "revolucionarne" (insistiraju na radikalnoj promjeni). Takoe polazei od prethodnog kriterijuma neki teoretiari vre podjelu na: "revolucionarne" partije ,"konzervativne" partije (koje tee da zadre postojeu strukturu drutvenog status quoa i "reakcionarne" partije (koje tee vraanju prevazienih drutvenih odnosa i prevazienih politikih subjekata moi); masovnim i kadrovskim partijama; politike (cilj je sprovoenje nekog politikog programa), nacionalne (nacionalnost je osnova okupljanja), religiozne (religija je osnova okupljanja i politikog organizovanja), regionalne partije (s ciljem partijskog organizovanja jedne regije ili oblasti); partije sa direktnim (pojedinac svojom odlukom postaje lan partije) i partije sa indirektnim lanstvom (lanom partije se postaje preko druge organizacije: sindikata, vjerskih organizacija, i slino); demokratske i nedemokratske (totalitarne) partije; vrste i labave politike partije; sljedbenike partije (vezane su za linost koja je na vlasti ili eli da doe na vlast; npr. dinastike partije), ideoloke partije (slue ostvarenju ideolokih programa), pragmatskopolitike partije (iji je cilj ostvarenje odreenog interesa); partije koje su nastale samostalno i koje imaju uniformnu i jednoobraznu organizacionu strukturu, ili partije koje su formirale neke druge organizacije (npr. Laburistika partija u Velikoj Britaniji koju su formirali tada razvijeni radniki sindikati - tredjunioni); partije sa religijskim osnovama i orijentacijama, i partije koje nemaju religijsku osnovu i orijentaciju; partije individualnog predstavnitva (lanovi partije su aktivni samo u povodu izbora) I partije integracije (aktivnost lanova partije nije vezana samo za izbore); reprezentativne partije (koje prihvataju miljenja svojih sljedbenika), i mobilizatorske partije (koje ne prihvataju miljenja svojih sljedbenika, nego im ta miljenja nameu); "desniarske" i "ljeviarske" partije, mada je ova podjela uslovna s obzirom na to da se veoma esto dogaa da "lijeve" partije preu u "desne" (onda kada ostvare neke svoje ciljeve) i obrnuto, u izvjesnom smislu. U politikom oblikovanju i organizovanju drutva politike partije imaju veliku ulogu jer oblikuju politike sisteme koji izraavaju jasnu sliku politikih prilika i demokratskih odnosa. One su konstitutivni elementi politikih sistema koji mogu biti: jednopartijski, dvopartijski i viepartijski, sa opozicijom ili bez

99

nje, sa politikom konkurencijom ili bez konkurencije. Na izvjestan nain, moe se govoriti i o "kombinovanim" formama partijskih sistema, kao npr. o: viepartijskom sistemu koji ima opoziciju, ali koja je u velikoj manjini tako da iako formalno predstavlja opoziciju, ipak se ne moe govoriti o opoziciji u nekom znaajnom politikom smislu rijei. To je opozicija koja niti moe uticati na donoenje nekih odluka, niti moe raunati na mogunost osvajanja vlasti. Takoe, poznati su i takvi viepartijski sistemi u kojima opozicija ne predstavlja demokratskog kontrolora dravne politike vlasti nego, naprotiv, zagovornika nedemokratskog, militantnog i totalitarnog politikog sistema. U tom smislu mnogi teoretiari istiu da broj partija sam po sebi ne mora da odreuje bitna svojstva partijskih sistema i pri tom naglaavaju ulogu drugih kriterijuma klasifikacije.

Kritika politikih partija

U istoriji filozofskog, politolokog i sociolokog miljenja, bilo je mnogo teoretiara koji su prema politikim partijama zauzimali izrazito negativan stav, I kao negativna svojstva politikih partija isticali slijedea svojstva: 1. Hijerarhizaciju i birokratizaciju politikih partija , unutranju nedemokratinost i nejednakost, krutu podjelu na "lidere" i partijske mase, tendenciju ka elitizmu i etatizaciji, itd. Politika pozicija politikih partija je esto ambivalentna: s jedne strane, politike partije insistiraju na proirenju demokratskih okvira drutva, a s druge strane, esto onemoguavaju sam razvoj demokratije. One su te koje ograniavaju demokratiju tako to suavaju uee pojedinaca (graana) u politikom ivotu, to drutvenu zajednicu meniheistiki cijepaju i drutvo politiki antagonizuju, to izazivaju nestabilnost vlada, to svoje parcijalne interese nastoje da uzdignu iznad nivoa optih drutvenih interesa ime u svojoj ideolokoj propagandi iskrivljuju stvarnost, ire pogrene informacije nastojei da sredstva informisanja stave pod svoju kontrolu. 2. "eljezni zakon oligarhije" pod im se smatra da se partije temelje na podjeli rada, da su hijerarhizovane tako da na vrhu postoje oligarhije i elite koje vladaju (a na njihovom vrhu esto stoje harizmatske linosti), da omoguavaju da se rukovodstvo osamostaljuje i odvaja od lanstva, da postoji nejednakost izraena u dominaciji lidera nad lanstvom i "izabranih" nad biraima. 3. Politike partije podreuju lanstvo partijskim centrima i od svojih lanova stvaraju poslune i pokorne, tzv. "autoritarne linosti" koje su, u hijerarhijskoj partijskoj transmisionoj organizaciji, duni da izraavaju pretpostavljena nareenja partijskog "vrha". 4. Politike partije onemoguavaju razvoj individualnog kritikog miljenja. Partije, tako rei, kako napominje jedan teoretiar, lue demagogiju; one obavezuju svoje aktiviste da misle u odreenim okvirima i brane odreene interese. Svaki politiki ovjek zna da ne moe biti u isto vrijeme partijski ovjek i ovjek nauke, i uvijek govoriti istinu. 5. "Bosizam", pojava koja je kao gotov model karakteristina za amerike partije, ali pojava koja obuhvata i partije drugih geografskih podruja, a koja se manifestuje u injenici da u decentralizovanim partijama lokalni lider ("boss") ima neogranienu mo u odnosu na lanstvo. On je samostalan, nije odgovoran viim organima, kontrolie ogromnu ekonomsku mo i ponaa se u skladu sa Mojsijevom izrekom koja i izraava politiki smisao ovakvih partija: "Pobjednik ima pravo na pljaku". U SAD se partijski ivot doivljava u skladu sa prethodnom izrekom: pobjednike politike partije dijele svojim lanovima i pristaama osnovne dravne funkcije, zvanja i nagrade. A tako je i u drugim politikim partijama, ne samo onim karakteristinim za ameriko politiko podneblje. Tako su i u Britaniji politike partije smatrane kao privremeni naini davanja podrke povodom nekih posebnih prilika, dogaaja ili kriza, a prva ideja koja se javila kod njihovih rukovodilaca se odnosila na to da podrka strankama moe donijeti odreene koristi. Kasnije je ova pragmatika ideja bila posebno realizovana u totalitarnim dravama (npr. u nacizmu, faizmu, nacionalistikim dravama, u socijalistikim zemljama preko tzv. "kadrovske politike" i "moralno politike podobnosti".

100

Kao to se moglo vidjeti, partije predstavljaju znaajne politike grupe koje se relativno trajno organizuju na osnovu odreene ideologije s ciljem osvajanja vlasti, uea u njoj ili s ciljem njene kontrole. Kao takve, one predstavljaju gotovo najznaajnije nosioce politikog ivota u drutvu, a politiki sistemi "vlade partija".

8. INTERESNE GRUPE I GRUPE ZA PRITISAK

_______________________________________________________________________________________ ta su interesne grupe i grupe za pritisak Vrste interesnih grupa i grupa za pritisak Funkcije i efikasnost djelovanja _______________________________________________________________________________________ Savremena drutva ne egzistiraju na temelju postojanja harmoninih i beskonfliktnih interesa, nego upravo zahvaljujui postojanju razliitih sukoba interesa. Sa razvojem ovih drutava interesi ne iezavaju nego se, naprotiv, umnoavaju i ire. Vii stepen razvoja drutva i njegova sve vea diferencijacija stvara razliite vrste potreba koje se vie ne mogu zadovoljiti na podruju uskih grupa u kojima pojedinci ive te, stoga, oni nastoje da svoje potrebe zadovoljavaju tako to prelaze okvire postojanja grupa kojim pripadaju. Tada se nastojanje zadovoljavanja njihovih potreba nuno sukobljava sa nastojanjem drugih pojedinaca da zadovolje potrebe. Tako sukob zadovoljavanja potreba zapravo zadobiva oblik sukoba interesa meu ljudima, a sam sukob interesa zapravo nije nita drugo do sukob ljudi.

ta su interesne grupe i grupe za pritisak

Da bi pojam "interesnih grupa", odnosno "grupa za pritisak" bio razumljiviji, evo nekih primjera. Kao grupa studenata od I do IV godine nekog fakulteta, studenti odlaze dekanu ili prodekanu i vre na njih pritisak da im se preko institucija fakulteta (nauno-nastavnog vijea, savjeta i slino) donese odreena odluka(o "vanrednom" ispitnom roku, o broju "prenesenih" ispita, o poboljanju uslova studiranja, i slino) kojom e moi ostvariti neki svoj interes. Kao takvi, oni predstavljaju interesnu grupu, odnosno grupu za pritisak koja ne vri pritisak na dravni centar moi, nego vri pritisak na centar moi jedne drutvene institucije (fakultet). Ali, postoje interesne grupe i grupe za pritisak (sindikalne, profesionalne, regionalne, itd.) koje vre pritisak na centre dravne moi. Evo jednog primjera koji se odnosi na prethodno ratno zbivanje na naim prostorima a vezan je za rad amerike agencije za odnose sa javnou koja je irila propagandu u korist Hrvata i Muslimana. Na pitanje ime se ova firma (itaj: interesna grupa ili grupa za pritisak) najvie "ponosi", odgovorio je njen direktor Dems Harfi: "Time to smo pridobili jevrejsko javno mnjenje. Ta igra je bila jako delikatna i, sa te strane, ovo pitanje je ukljuivalo veliku opasnost zato to je predsjednik Tuman bio toliko nepromiljen u svojoj knjizi Bespua povijesne zbiljnosti. Zbog toga teksta mogao je biti okrivljen za antisemitizam. Nita bolje nije bilo ni na bosanskoj strani, gdje se predsjednik Izetbegovi u svojoj Islamskoj deklaraciji, objavljenoj 1970. godine, suvie zalagao za muslimansku fundamentalistiku dravu (u Bosni). Pored toga, prolost Hrvatske i Bosne bila je obiljeena vrlo realnim i surovim antisemitizmom. Nekoliko desetina hiljada Jevreja nestalo je u hrvatskim logorima. Bilo je mnogo razloga to su jevrejski intelektualci i organizacije bili neprijateljski raspoloeni prema Hrvatima i Bosancima. Pred

101

nama je bio izazov da postignemo da se situacija preokrene i uspjeli smo u tome izmeu 2. i 5. avgusta 1992. godine kada je Njujork njuzdej (New York Newsday) objavio nosei lanak o (srpskim) logorima. Uhvatili smo se za to i pozvali tri velike jevrejske organizacije: Ligu za borbu protiv klevete Bnai Brith, Komitet amerikih Jevreja i Ameriko-Jevrejski kongres.Predloili smo im da tampaju oglas u Njujork tajmsu (The New York Times) i organizuju protest ispred zgrade UN. To je zaista upalilo: angaovanje jevrejske organizacije na strani Bosanaca (bosanskih muslimana) bila je partija super-pokera. Odmah poslije toga uspjeli smo da u javnom mnjenju Srbe dovedemo u vezu sa nacistima. Bilo je to sloeno pitanje. Niko nije mogao da shvati o emu se radi u (bivoj) Jugoslaviji. Iskreno govorei, mogu vam rei da se veina Amerikanaca pitala u koju afriku zemlju da smjeste Bosnu. Jednim jedinim udarcem uspjeli smo da ponudimo jednostavnu priu, priu o dobrim i loim momcima. Znali smo da na tom planu treba da igramo igru. I, pobijedili smo, tako to smo ciljali u jevrejsko javno mnjenje, u pravu metu. To se nije dogodilo mnogo prije nego to je dolo do jasne promjene u pisanju tampe, poto su se pojavili emocionalni izrazi kao to su etniko ienje i koncentracioni logori, koji su podsjeali na nacistiku Njemaku i gasne komore u Auvicu. Emotivni naboj je bio tako snaan da mu se niko nije mogao suprotstaviti, a da ne bude optuen za revizionizam". Dakle, postoje interesne grupe, odnosno grupe za pritisak koje vre pritisak na drutvene ili dravne centre moi, i u tom smislu se one odreuju kao svaka grupa koja na osnovu jednog ili vie zajednikih stavova postavlja odreene zahtjeve drugim grupama u drutvu za uslovljavanje, odravanje ili ujednaavanje normi ponaanja koje proistiu iz zajednikih stavova. Pod interesnim grupama podrazumijevaju se grupe koje svoje interese stavljaju u odnos sa interesima drugih mnogobrojnih grupa. A kada svoj interes ostvaruju pritiskom na dravu, onda neki teoretiari upotrebljavaju izraze kao to su: "politike interesne grupe" ili "grupe za pritisak". Dakle, kada se interesne grupe organizuju s ciljem da vre sistematski uticaj i pritisak prije svega na zakonodavne i izvrne organe dravne vlasti, onda one dobijaju karakter "grupa za pritisak". esto pojmovi "interesna grupa" i "grupa za pritisak" identifikuju, kao to se esto identifikuje "grupa za pritisak" sa pojmom "lobija". Da bi se napravila jasnija pojmovna distinkcija, neophodno je istaknuti: interesne grupe su grupe koje artikuliu svoje interese u odnosu na druge drutvene grupe; interesne grupe se transformiu u grupe za pritisak kada medijsko polje pritiska postaju dravni organi; grupe za pritisak mogu da imaju svoje stalne agente ("lobiste") koji profesionalno vre svoju aktivnost politikog pritiska. Pripadnici grupa za pritisak nastoje da se u dravnim organima prihvati neki zakon ili donese nekakva odluka koja je u njihovom interesu (npr. farmerski lobi tei tome da se donesu zakoni ili da se vodi ona politika koja odgovara interesima poljoprivrednika; atomski lobi tei ostvarenju interesa svih koji nastoje da razvijaju nuklearnu tehnologiju, itd.).

Vrste interesnih grupa i grupa za pritisak

U odnosu na sam profil, postoji vie podjela, odnosno klasifikacija interesnih grupa ili grupa za pritisak: prva govori o: "politikim interesnim grupama", kao grupama koje vre "pritisak" na institucije dravne vlasti, i "interesnim grupama" za koje je karakteristino da ne vre iskljuivo pritisak na dravnu vlast; druga govori o "grupama za pritisak" istiui da se moe govoriti o: masovnim grupama za pritisak (radniki sindikati, omladinske organizacije i druge organizacije) za koje je karakteristina mnogobrojnost; kadrovskim (poslodavci, visoki funkcioneri, struni kadrovi) koje su obiljeene malobrojnou lanova i, tehnikim organizacijama (organizacije publiciteta, organizacije propagande, "advokatske kancelarije") koje su specijalizovane za "tehniko" vrenje pritisaka u interesu drugih grupa; trea govori o: "grupama interesa" koje se bore za ostvarivanje materijalnih interesa, i "grupama ideja", koje se bore za ostvarenje idejnih, moralnih, kulturnih ciljeva i interesa; etvrta, analizirajui politike prilike kapitalistikih zemalja, govori o: radnikim grupama za pritisak i grupama za pritisak koje organizuju kapitalisti;

102

peta govori o: protektivnim interesnim grupama, koje tite interese neke drutvene grupe (sindikati, profesionalna udruenja, recimo, poslodavaca, prosvjetnih radnika, pravnika, inenjera, ljekara, i sl.); promotivnim interesnim grupama, koje su orijentisane za zatitu nekih ciljeva, a ne interesa neke drutvene grupe.

Funkcije i efikasnost djelovanja

Interesne grupe ili grupe za pritisak imaju vie znaajnih funkcija, to zavisi od motiva samog interesnog organizovanja. No, najee je rije o grupama koje predstavljaju sponu izmeu drave i drutva. Takoe, rije je o grupama koje najee informiu javnost o zahtjevima i problemima. U tom smislu one selekcioniraju itav niz pojedinih zahtjeva svojih lanova, artikuliu svoje interese i o tome obavjetavaju i informiu javnost. Grupe za pritisak, zatim, obezbjeuju potpunije informisanje javnosti o zahtjevima i problemima sa kojima se suoavaju njihove pristalice i lanovi. Te su svestrane informacije naroito vane kada je rije o problemima i zahtjevima najznaajnijih grupa pritiska (npr. radnikih sindikata). Grupe pritiska, takoe vre selekciju i preradu pojedinanih zahtjeva koje postavljaju njihovi lanovi. Ova funkcija je slina funkciji politikih partija i zato neki smatraju da su grupe pritiska funkcionalna alternativa politikim partijama. Najzad, neki autori insistiraju na injenici da su grupe pritiska spona izmeu vlade i drutva u intervalima parlamentarnih izbora. Efikasnost i djelovanje interesnih grupa i grupa za pritisak ne zavisi samo od samog njihovog djelovanja. Ona zavisi od spleta unutranjih i spoljnih faktora: karaktera politikog sistema, tako da se moe rei da je u demokratskim politikim sistemima djelovanje interesnih grupa legitimno i uspjenije, a da je u nedemokratskim politikim sistemima djelovanje interesnih grupa onemogueno; interesa (ukoliko je interes interesnih grupa vie suprotan interesima drugih grupa, efikasnost je vea); stepena organizovanosti (efikasnost je vea ukoliko interesne grupe imaju sposobnost brzog prilagoavanja, brzog protoka informacija, sposobnost pravovremenog donoenja odluka): odnosa prema drugim grupama; finansijskih sredstava (neophodnih za finansiranje sredstava masovnih komunikacija i finansiranja posrednika koji utiu na lanove vlade i parlamenta ("lobi"), i metoda djelovanja, koje mogu biti: javne (informisanje vlade i javnosti o zahtjevima, konsultacije sa drugim grupama, peticije, memorandumi, prijetnje direktnim akcijama, itd.) i tajne (manifestovane u pojavama i djelovanju kao to su: ucjenjivanje, korupcija, individualna, tj. takva koja korumpira pojedine lanove tijela koje donose odluke, ili kolektivna tj. takva koja korumpira itavu organizaciju ili organ, itd.). Prema tome, jasno je da interesne grupe i grupe za pritisak imaju svoj domen djelovanja i da on zavisi od itavog niza faktora. Takoe, jasno je da je podruje djelovanja politikih partija znatno ire. Upravo, treba istaknuti znaajnu razliku izmeu politikih partija i interesnih grupa. Pri tome, treba rei da brojnost nije odluujui faktor razlikovanja, jer postoje interesne grupe i grupe za pritisak koje mogu imati priblian broj lanova kao i partije. Interesne grupe i grupe za pritisak nemaju razvijenu ideologiju kao politike partije ija je ideologija formulisana u njihovim programima. Njihovi ciljevi su mnogo ui od ciljeva politikih partija koji svoju raznovrsnost ciljeva izraavaju kroz programske dokumente. Ni osvajanje vlasti nije odluujui faktor razlikovanja ova dva politika subjekta. Zapravo, odnos prema vlasti je osnova razlikovanja politikih partija od interesnih grupa. Interesne grupe ili grupe za pritisak se ne bore za osvajanje vlasti, kao to to ine politike partije; dok partije vre pritisak "iznutra", tj. na osvajanje vlasti, dotle grupe za pritisak "spolja", tj. u smislu donoenja pa i nedonoenja neke odluke. Njihov cilj je uticaj na one koji vladaju i koji "raspolau" dravnom vlau.

103

9. DRAVA, TOTALITARNA I NEOTOTALITARNA

____________________________________________________________________________________ DRAVA Nastanak drave Drava i preddravne zajednice Drava I birokratija Drava i druge drutvene grupe Proirena drava Oblici dravne organizacije Drava i vlast Vlast i uticaj Elementi konstituisanja vlasti Vlast I politiki legitimitet TOTALITARNA DRAVA ta je totalitarizam Tehnoloka dimenzija totalitarizma Politika dimenzija totalitarizma Totalitarne drave Staljinizam Socijalizam Faizam Nacizam GLOBALIZAM I NEOTOTALITARNA DRAVA Novi svjetski poredak I nadnacionalna drava OUN kao organizacija novog svjetskog poretka Suverenost, pravo na samoopredjeljenje I meunarodni poredak Ljudska prava I semantika imperijalnog osvajanja _______________________________________________________________________________________

Svakako jedna od najznaajnijih i istovremeno najmistificiranijih drutvenih pojava i institucija je - drava. U pravu su oni koji istiu da je od svih drutvenih zajednica ona danas zabiljeila ''legitimnu mo'' nad ivotom, smru i slobodom i svoje organe upotrijebila, u ratu protiv spoljnjih neprijatelja, u miru i ratu protiv unutranjih otpora. U mirnodopsko doba ona je najvei privredni poduzetnik i najsnaniji sakuplja poreza od graana a u ratu je nosilac neograniene moi odluivanja o svim raspoloivim privrednim dobrima i osobama koji su za nju "nacionalizovano vlasnitvo''.

1. DRAVA
U etimolokom pogledu, rije "drava" potie od glagola "drati" koji slui kao oznaka za posjedovanje ili dranje neeg. U prenesenom smislu, to bi se odnosilo na posjedovanje ili dranje najznaajnije dravne "stvari", a to je - vlast. Vlast, je dakle, bitno svojstvo drave po kojem se drava razlikuje ne samo od drugih drutvenih grupa i institucija, nego i od preddravnih oblika organizovanja ljudskih zajednica.

104

Nastanak drave
Sasvim se jasnim i oiglednim pokazuje da su savremena drutva toliko povezana, isprepletena i stopljena sa dravom tako da je teko primijetiti gdje drava zapoinje, a gdje prestaje. Nekada je to bilo drugaije: postojala su drutva bez drave i dravne vlasti. U lovakim, nomadskim, plemenskim i prvobitnim drutvima nije postojala drava. Ona je nastala kasnije, a zato i kako je nastala - pitanje je na koje nastoje odgovoriti mnogi teoretiari i teorije. U tom smislu se i moe rei da postoji vie teorija nastanka drave, od kojih emo pomenuti one najznaajnije. Idealistika teorija nastanka drave je teorija koja u sebe ukljuuje: 1. hriansku teoriju; 2. Platonovu teoriju "etike drave; 3. Hegelovu penetatistiku dravu i 4. subjektivno psiholoku teoriju. Prema miljenju teoretiara hrianske teoloke teorije" svaka vlast je od boga": Bog je uspostavio "prirodni red stvari" a drava je ta koja uspostavlja "red, disciplinu i moral". Vladar je predstavnik Boga na zemlji. Platon je predstavnik tzv. "etike" ili "pravedne drave", prema kojoj je drava odraz boanske ideje koja ima etiku funkciju, jer joj je cilj ostvarenje pravde u drutvu. Platon smatra da "drava nastaje zato to svako od nas nije sebi dovoljan". Ljudi treba da ive u harmoniji i zajednitvu sa drugima tako to e svako od njih zauzimati tano odreeni poloaj u drutvu. "Pravednost" ili "etinost" drave se manifestuje u harmoniji u dravi a da bi se pokazalo na koji nain, Platon izvodi analogiju sa ljudskom duom. Kao to kod individua postoje: 1. nii prohtijevi (nagon); 2. volja (energija) i 3. um, tako isto u dravi postoje: 1.kasta zanatlija i trgovaca, 2. kasta ratnika, i 3. kasta filozofa (vladara). Robovi ne spadaju u ove kaste jer su shvaeni kao obina orua za rad. Dakle, "etika" ili "pravedna" drava je zatvorena korporativna drava kastinski ureena tako da je onemoguen bilo kakav oblik socijalne pokretljivosti. "Zatvorenost", tj. "statinost" (a ne "otvorenost" i "pokretljivost" koji podrazumijevaju promjenu) je predstavljala ideal Platonove "pravedne" kastinski ureene drave. Takoe, u idealistiku teoriju nastanka drave treba svrstati i Hegelovu idealistiko-panetatistiku koncepciju prema kojoj je drava krajnja taka otjelovljenja razuma i slobode. Za razliku od prosvjetiteljskih teoretiara Hegel istie da se drava stvara u vidu nekakve proizvoljne akcije organizovane na temelju odreenih normalnih principa. Drava je svrha a pojedinci sredstva ostvarenja ove svrhe u istoriji u kojoj su pojedinci u slubi "lukavog uma" svjetske istorije. U idealistiku teoriju nastanka drave se svrstava i subjektivno-psiholoka teorija prema kojoj intelektualno superiorniji pojedinci koriste svoju nadmo nad intelektualno inferiornijoj masi. Organska teorija u sebe ukljuuje: 1. Aristotelovu i 2. Spenserovu koncepciju drave. Prema Aristotelovom miljenju drava ne nastaje ugovorom ve nastaje po prirodi tj. prirodno, upravo zato to je ovjek po svojoj prirodi "dravotvorno" odnosno "drutveno bie" ("zoon politikon"). Upravo zato je drava vjeita ustanova jer ovjek, s obzirom da nije "niti Bog a niti zvijer" ne moe opstati van organizovanog drutva, odnosno drave koja je od svih zajednica najmonija i koja u sebi obuhvata sve druge zajednice teei "dobru najviem od svih". Po svojoj prirodi su ljudi nejednaki: jedni su roeni slobodni (gospodari) a drugi kao neslobodni (robovi). Ali i jedni i drugi su, smatra Aristotel, zainteresovani za odranje dravne odnosno drutvene zajednice. A "vladanje i pokoravanje ne samo da su nuni ve su i korisni". Gospodari su ti koji vladaju a robovi ti kojima ne preostaje nita drugo nego da sluaju svoje gospodare i da rade sve za ta su sposobni. Upravo tako se pokazuje da su i gospodari i robovi upueni jedni na druge u dravi koja kao organizovana zajednica djeluje u optem interesu: ona obezbjeuje poredak koji predstavlja i izvrava pravednost. U svojoj organskoj teoriji drave Spenser posmatra dravu u analogiji sa biolokim organizmom i dravu izjednaava sa posebnim ivim biem koje ima samostalnu volju i izraava se prema vlastitim zakonima i pravnim propisima. Spenser uporeuje dravu sa biolokim organizmom koji se sastoji iz djelova: ektoderma (vojnici i suci), mezoderma (trgovci), endoderma (seljaci i industrijalci) i nervnog sistema (vladajua klasa - drava). Patrijarhalna teorija je teorija iji teoretiari smatraju da je drava nastala irenjem porodice, odnosno da je dravna vlast nastala proirenjem vlasti poglavara porodice i porodice koja se razgranala u iru zajednicu, pleme a onda u dravu.

105

Patrimonijalna teorija nastanka drave je teorija iji teoretiari smatraju da su drava i vlast nastali iz prirodnog vlasnitva nad zemljom koje je pripadalo tzv. patrimonijalnom gospodinu. Teorija sile obuhvata one teoretiare koji smatraju da je drava nastala silom i da je silom nametnuta. Ona se silom i odrava. Drava je drutvena institucija koju pobjednika grupa ljudi namee pobijeenoj sa iskljuivom svrhom ureenja vladavine pobjednika nad pobijeenima i osiguranja od unutranjih pobuna i napada izvana. Istie se da su se ljudi zasitili sile te su se sloili da izaberu vladu i uspostave zakone. Teorija drutvenog ugovora je teorija prema kojoj je preddrutveno prirodno stanje bilo proeto optim neprijateljstvom i ratom svih protiv sviju. U svojim aktivnostima ljudi se rukovode progmatinou i utilitarnou, linom koristi posebno kao osnovnim motivom udruivanja. U tom smislu razvijaju ideju drutvenog ugovora na zajednikom udruivanju jer im je na koristi osiguravajui im postojanje, egzistenciju, prirodna prava i ivot. Tomas Hobs je isticao slijedee: prvobitno stanje u kojem su ljudi ivjeli je stanje rata svih protiv sviju ("bellum omnium contra omnes"), stanje u kojem je ovjek ovjeku vuk ("homo homini lupus est"). Dogovor meu ljudima posljedica je svijesti o ugroenosti te da se ljudi ne bi meusobno unitili, dogovaraju se i stvaraju dravu. Sva svoja prava prenose na vladara, dravna vlast je apsolutna te se njoj moraju svi pokoravati. Suverenitet pripada vladaru, a ne narodu. Ruso istie da je po svojoj prirodi ovjek dobar te da se ljudi raaju jednaki, a da se nejednakosti i sukobi meu njima pojavljuju onda kada je neko rekao "ovo je moje". Sukob je stvorio je potrebu da zajednikim dogovorom ljudi da uspostave zajedniku vlast. Ugovorom se stvara nova pravna linost koja ne raspolae suverenou: graani su pojedinani nosioci suverene vlasti; narod je, a ne nekakav pojedinac ili grupa ljudi, suveren. Narod je a ne vladar ili vladajue tijelo suveren: narod moe promijeniti vladara ili nosioca vlasti ukoliko ne zastupa njihove interese i ne predstavlja njihovu "optu volju". Tako se pokazuje da je Hobsova teorija drave u sutini totalitarna, a Rusoova demokratska.. Don Lok smatra da preddrutveno prirodno stanje nije stanje egoizma, nedrutvenosti naroda i rata svih protiv sviju. U preddrutvenom prirodnom stanju svaki je ovjek mogao ostvariti svoje prirodno pravo. Prelazak iz prirodnog stanja u drutveno je posljedica postojanja drutvene prirode ovjeka, privatne svojine i elje da uvea svoju korist i sigurnost. Drutveni ugovor upravo omoguava ljudima da sebi obezbijede linu sigurnost, a drutvu red i sklad. Funkcionalistika teorija istie da drava predstavlja vrenje funkcije integracije u sistemu. Solidaristika teorija da je drava organizacija koja ima funkciju zatite i unapreenja "opteg interesa". Marksistika teorija je teorija iji teoretiari smatraju da korijene drave treba traiti u materijalnim uslovima ivota, tj. u razvitku proizvodnih snaga koji je doveo do pojave privatnog vlasnitva i podjele rada, tj. podjele drutva na meusobno sukobljene i antagonistike klase. O tome Marks kae: "Moje je istraivanje dovelo do rezultata da se ni pravni odnosi, ni oblici drave ne mogu razumjeti ni iz sebe samih, ni iz tzv. opteg razvitka ljudskog duha, nego da im je korijen, naprotiv u materijalnim ivotnim odnosima. " Faktori koji prouzrokuju nastanak drave su: prvo, odreeni stepen razvitka proizvodnih snaga, drutvena podjela rada, pojava privatne svojine, i neravnomjerna raspodjela drutvenog bogatstva i drugo, cjepanje drutva na antagonistike klase: klasu eksploatatora i klasu eksploatisanih. U tom smislu i Engels istie da je postojanje drave "priznanje da se to drutvo zaplelo u nerazrjeivu protivrjenost sa sasim sobom, da se pocijepalo na nepomirljive suprotnosti koje je nemono da savlada. Drava nije postojala u prvobitnom drutvu (koje nije imalo klase, klasne razlike i klasnu eksploataciju i u kojem su se ljudi dijelili prema krvnom srodstvu). Dava je istorijskog karaktera, pojavila se na odreenom stepenu razvoja ljudskog drutva i kao takva ima bitnu klasnu funkciju: pomou drave vladajua klasa obezbjeuje svoju politiku dominaciju nad podvlaenim i potlaenim klasama. Drava je po pravilu drava najmonije, ekonomski vladajue klase, koja njenim posredstvom i politiki postaje vladajua klasa, te tako stie nova sredstva da dri u podlonosti i da izrabljuje potlaene klase " (Engels). S obzirom da je drava istorijska tvorevina, nastala na odreenom stepenu razvoja ljudskog drutva, teoretiari marksizma smatraju da e drava i odumrijeti onda kada nestanu istorijske pretpostavke njenog nastanka: podjela rada, privatna svojina i klase.

106

Drava i preddravne zajednice

Upravo, u odnosu na te preddravne oblike organizovanja ljudskih zajednica, drava se razlikuje prema sljedeim karakteristikama: izdvojenim posebnim aparatom vlasti, koji raspolae sredstvima prinude; normativnim poretkom, koji se temelji na pisanim i optevaeim pravnim normama kojima se obezbjeuje integracija i funkcionisanje drutva, i teritorijalnim principom organizovanja drutva, koji je zamijenio krvnosrodniki princip drutvene organizacije. Dakle, drava se istorijski pojavila onda kad su obezbijeene pretpostavke njenog djelovanja: suverena vlast, teritorija i stanovnitvo koje ivi na odreenoj teritoriji. Drava je znaajna drutvena tvorevina: ona je dio drutva koji se izdie "iznad" njega jer raspolae politikom moi kojom vri prinudu u drutvu i nad drutvom. Prinuda se obavlja prije svega putem sredstava fizike prinude i dopunjava sredstvima moralne i simbolike prinude. Drava vri vlast a vlast je sutinsko svojstvo drave koju ona ostvaruje pomou prinude: fizike (vojska, policija, sudstvo, zatvori), moralne i simbolike prinude. A da bi ona uopte mogla da raspolae instrumentima sile, prisile i prinude, neophodno je da njena vlast bude legitimna i suverena. Legitimna vlast podrazumijeva dostojnost jednog poretka da bude priznat a suverena vlast podrazumijeva nezavisnost i neprikosnovenost u pogledu donoenja zakona, odluivanja o bitnim pitanjima kao to su: rat, mir, porezi i sl. Suverenost dravne vlasti ostvaruje se pomou sloenih institucija dravne organizacije odnosno dravnog aparata. Dravna organizacija naziva se i dravnim aparatom za kojeg je karakteristino da je odvojen od drutva i da je hijerarhijski ureen: nii organi su potinjeni viim. U sutini, dominacija i subordinacija predstavljaju osnovna naela dravne organizacije. Lica koja u okviru dravnih organa vre dravne poslove nazivaju se dravnim slubenim licima a skup poslova koje dravna slubena lica vre nazivaju se nadlenou. Organizaciona jedinica (npr. odjeljenje, odsjek, sekretarijat, skuptina, parlament) dravne organizacije naziva se dravnim organom i za razliku od dravnog slubenog lica kojeg ini jedno fiziko lice, dravni organ ini vie ljudi. Postoji vie vrsta dravnih organa: vojni (za spoljanje obezbjeenje) i civilni policijski organi (za unutranje obezbjeenje); demokratski dravni organi koji nastaju izborom graana i nedemokratski dravni organi koji su izabrani bez volje graana; odluujui dravni organ koji je najvii i izvrni dravni organi koji izvravaju propise; politiki, koji odreuje opti pravac politike i struni, koji vri odreene strune djelatnosti itd. esto se, u svakodnevnom ivotu, dravni aparat ili dravni organ izjednaava sa birokratskim aparatom ili birokratskim organom, odnosno birokratijom, ali to je sasvim pogreno shvatanje.

Drava i birokratija
Rije "birokratija" u naem prevodu znai "vladu biroa" ili "vladu kancelarije". Ovo etimoloko odreenje nije dovoljno za razumijevanje pojma "birokratije". Kao ni ono koje se upotrebljava u svakodnevnom ivotu. Upravo, u svakodnevnom ivotu rije "birokratija" se najee upotrebljava kao oznaka za: inovnitvo koje je zaposleno u dravnoj ustanovi; ponaanje inovnika prema "strankama" (ponaanje koje je kruto, formalizovano, nadmeno, arogantno); odreen nain upravljanja od strane inovnika dravne uprave ili administracije (ureda, biroa). Socioloko odreenje pojma "birokratije" se razlikuje od odreenja "birokratije" u svakodnevnom ivotu. Ono to sociologiju posebno interesuje jeste sutina postojanja birokratije kao drutvenog sloja i birokratski nain upravljanja. U tom smislu se pod pojmom "birokratije" podrazumijeva formalna organizacija koja obavlja odreene administrativne poslove i u okviru koje osobe raspolau odreenim

107

monopolom i imaju odgovarajuuc mo. Pogledajmo onda u tom smislu znaajna teorijska shvatanja o birokratiji, kao to su gledita: Karl Marksa i Maksa Vebera. Marks je uzroke mnogih drutvenih protivrjenosti, sukoba i antagonizama u drutvu pronaao u dravi i politikom ureenju drutva. Prema njegovom miljenju, drava je osnovni oblik politikog otuenja upravo zato to je surogat zajednice. Ona se osamostaljuje od pojedinaca i drutva. NJu organizuje klasa da bi potinila drugu klasu. Pomou birokratije kao sloja, drava pretvara svoju volju u causa prima. Birokratija ne predstavlja nita drugo do dravni formalizam graanskog drutva - ona je "dravna svijest", "dravna volja" i "dravna mo" koja titi imaginarnu optost posebnog drutvenog interesa. Zato je ona uvijek u sukobu sa posebnim interesima. "Ona je stoga prinuena da formalno izdaje za sadraj i sadraj za formalno. Ciljevi drave pretvaraju se u ciljeve ureda ili uredski ciljevi pretvaraju se u ciljeve drave. Birokratija je krug iz kojeg niko ne moe izai... Vrh se oslanja na nie krugove kad je u pitanju uvid u pojedinano, dok se nii krugovi povjeravaju vrhu kad je u pitanju uvid u opte i na taj nain uzajamno obmanjuju. Opti duh birokratije je tajna, misterija koja se odrava putem vlastite hijerarhije a prema spolja kao 'zatvorena korporacija'. Svaka stvar u tim uslovima ima dva znaenja, jedno stvarno, jedno birokratsko, formalno". Ono to birokratiju karakterie prema Marksovom miljenju jesu slijedea svojstva: 1. naelo hijerarhije, odnosno subordinacija, pasivna pokornost i poslunost niih prema viim organima u birokratskoj hijerarhijskoj organizaciji utemeljenoj na mehanizmu krutog i formalnog djelovanja, formalnim pravilima i propisima; 2. normativizam i formalizam koji onemoguavaju stvarno razumijevanje i rjeavanje problema, te, zato, takva nesposobnost stvara potrebu prikazivanja neracionalnog racionalnim, nesmiljenog smiljenim, beznaajnog znaajnim to je mogue upravo zato to birokratija svoju djelatnost pretvara u 3. tajnovita djelatnost, misterij, u okviru ije se hijerarhije izvru sredstva u ciljeve a ciljevi u sredstva; 4. pretvaranje optih interesa u parcijalne i privatne i prikazivanje privatnih i parcijalnih interesa optim interesima upravo zato to birokratija tei "inovima" i bezuslovnom napredovanju te zbog svog interesa prisvaja dravu, dravne i drutvene interese tretira kao "svoje interese", prikazujui sebe kao nosioca opteg interesa, a svoj parcijalni interes optim dravnim i drutvenim interesom; 5. birokratija je imaginarna drava koja postoji pored realne ili stvarne drave: ona je spiritualizam drave, ona posjeduje sutinu drave, odnosno posjeduje spiritualnu sutinu drave; to je njena privatna svojina. Birokrate pretvaraju dravne ciljeve u svoje privatne ciljeve te tako dravni spiritualizam pretvaraju u svoj sopstveni i realni materijalizam: u svoju karijeristiku borbu za inove i status. Teorijskom objanjenju fenomena birokratije posvetio je i znaajnu teorijsku panju i Maks Veber. On takoe istie nekoliko znaajnih osobina birokratske organizacije. Prvo, naelo nadlenosti, to znai da svaki organ ili pojedinac imaju strogo odreene obaveze i prava koji su jasno razgranieni i utvreni zakonskim propisima. Nadlenost svakog slubenika jedne birokratske organizacije dio je hijerarhije autoriteta koji poiva na strunosti. Ovo naelo podrazumijeva nekoliko bitnih komponenti: raspodjelu redovnih djelatnosti kao slubenih djelatnosti, podjelu ili raspodjelu vlasti i zapovijedanja, njeno ograniavanje pravilima, postavljanje osoba sa propisanim kolskim kvalifikacijama za obavljanje odreenih utvrenih djelatnosti. Drugo, naelo hijerarhije poloaja, to znai postojanje strogo utvrenog sistema podreenih i nadreenih organa, uloga i slubenika s pravom nadzora i kontrole viih u odnosu nad nie organe. Tree, ostvarenje uniformnosti, tj. obavljanje poslova poiva na optim pravilima, aktima ili pisanim dokumentima koja su relativno trajna i primjenljiva na pojedinane sluajeve. etvrto, imenovanje slubenika za obavljanje slubenih dunosti obavlja se na osnovu njihovog strunog kolovanja, njihove strune spreme i iskustva za obavljanje slubene djelatnosti. Njihovi slubeni poslovi postaju njihova zanimanja i osnovnim izvorima prihoda. Takoe, na osnovu znanja i steenih iskustava oni se unapreuju.

108

Peto, slubenici nisu vlasnici sredstava koje koriste u vrenju slubene djelatnosti. Sluba im organizuje cjelokupnu radnu sposobnost. Ona je strogo odvojena od njihovog privatnog ivota, ne moe se nasljeivati. esto, formalistika impersonalnost u obavljanju slubenih dunosti, koja podrazumijeva iskljuenje linog odnosa i emocija mrnje ili strasti prema stranci. Sedmo, angaovanje ukupne radne sposobnosti ovjeka kao pretpostavke za uspjeno obavljanje slubene dunosti. Postojanje birokratske organizacije moe da ima svoje: negativno znaenje ili negativno obiljeje izraeno u formama: imeprsonalne i bezline komunikcije, formalizmu i otuenosti, i pozitivno znaenje ili pozitivn obiljeje izraeno o oblicima: tanosti i urednosti posla, te njihove kontrole. Kao to se moglo vidjeti, birokratiju je pogreno identifikovati sa dravnim organom ili aparatom jer je njen pojam iskljuivo dovodi u vezu sa odreenim oblikom upravljanja.

Drava i druge drutvene grupe

Drava je specifina drutvena organizacija koja se bitno razlikuje od drugih drutvenih grupa , organizacija i udruenja prema sljedeim obiljejima: lanstvo u dravi je obavezno, a u pravilu samo se moe biti lanom jedne drave; drava je ograniena teritorijom; ona posreduje izmeu mnotva interesa; ona je trajna ili relativno trajna ustanova; ona je nuna asocijacija; ima monopol legitimne prinude (javna vlast je institucionalizovana); dominantna je u izgradnji odreenog tipa dominantne kulture, obrazovanja, nauke i tzv. "drutvene svijesti". Takoe, treba napomenuti da je organizacija, djelatnost, karakter, uticaj i mo drave kao drutvene grupe odreena itavim nizom faktora kao to su: geografski i klimatski uslovi u kojima ivi drutvo koje sebi formira dravu; teritorij i broj stanovnika, kao I polna struktura stanovnika; stepen ekonomske, politike i kulturne razvijenosti; klasna strukturisanost; nacionalna homogenost ili heterogenost; karakter politikog sistema; uticaja spoljnjeg faktora (drave i drutva, tj. uticaj tzv. "meunarodnog faktora" ili "meunarodne zajednice"). Drava je znaajna drutvena tvorevina zato to se izdie "iznad" drutva (od koje je "odvojena") i zato to legitimno raspolae sredstvima prinude. Upravo treba napomenuti da se drava najee definie kao drutvena grupa, institucija ili ustanova iji je cilj zatita drutvenog poretka sredstvima prinude i prisile. Ali treba rei da je drava i mehanizam koji obezbjeuje "pristanak" masa pomou razliitih tzv. "ideolokih aparata drave", odnosno razliitih institucija socijalizacije individua. Drava nije samo institucija artikulacije represije, nego i institucija ostvarivanja "pristanka" masa na odreeni tip vladavine. Objasnimo taj fenomen postojanja drave kao represivne i nerepresivne, socijalizirajue institucije. Postoji veliki broj shvatanja drave, koja su bez obzira na svoja ogranienja i jednostranosti, ipak relevantna ne samo zbog toga to su isticala neke momente znaajne za uobliavanje kompleksnijih gledita o dravi, nego i zato to su uticali na njihovo konstituisanje. Jedno od takvih je i gledite talijanskog teoretiara Antonija Gramija o "proirenoj dravi".

109

''Proirena drava''
Gramijevo shvatanje o dravi nastalo je i pojavilo se onda kada je u marksizmu, a donekle i izvan marksizma, dominiralo instrumentalno shvatanje drave i ubjeenje o dravi-stroju kao mehanizmu puke ekspresije sile. On pokazuje da je represivno obiljeje drave samo jedna dimenzija njene "prirode", a da je druga involvirana u njenoj "socijalizirajuoj" fundaciji. U okviru klasine rasprave o odnosu "baze" i "nadgradnje" Gramijevo se objanjenje ne zadrava toliko na nivou analize "baze" koliko na nivou tzv. "nadgradnje". On doista istie temeljno znaenje strukture (''baze'', ekonomskog naina proizvodnje) iako smatra izuzetno vanim i znaenje superstrukture upravo zato to odnosi u superstrukturi znaajno utiu ina same odnose u strukturi. Superstrukturu ine dva nivoa: "politiko drutvo" i "graansko drutvo". "Politiko drutvo" predstavlja ono podruje drave i drutva u okviru kojeg se vri prisila. Ono je sastavljeno od javnih institucija (vlada, parlament, skuptina, sudstvo, armija, policija, zatvori) koje neposredno primjenjuju vladavinu. Zato se za "politiko drutvo" obino i kae da je "drava" ili "noni uvar". Meutim, drava ne moe iskljuivo funkcionisati samo na nivou represivnog djelovanja institucija "politikog drutva''; kao takva drava nikad nije u stvarnosti postojala: isto "politiko drutvo" ne postoji i ono je uvijek odreeno drugim nivoom - "graanskim drutvom". "Graansko drutvo" je podruje koje ima izuzetnu vanost za obezbjeivanje idejnog, duhovnog, hegemonijskog i politikog uticaja kako drave, tako i svake druge politike grupe koja eli da dominira u drutvu. Ideja o "graanskom drutvu" koje se nalazi u opoziciji prema "politikom drutvu", odnosno dravi u uem smislu rijei, ima svoje korijene jo u osamnaestom stoljeu. Ubjeenje da je drutvo starije od upravljake vlasti i da se upravljaka vlast temelji na ugovoru a drutvo na prirodnim slobodama ovjeka - imalo je svoje znaajno mjesto u teorijskim miljenjima doba prosvijeenosti. Sasvim se jasnim pokazalo da je shvatanje graanskog drutva kao zajednice slobodnih i jednakih graana - kao to je apostrofirano u francuskoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina (1789) - bilo od velikog znaaja u borbi protiv despotizma. U tom smislu naglasak se stavljao na ljudska prava, ali i na ulogu i znaaj javnog mnjenja, udruenja i partija koje se ne bore toliko protiv drave, koliko protiv apsolutistike monarhije. Upravo, na temelju toga su u prvi plan izbili republikanstvo i ustavna monarhija koji e u svakom pogledu bolje garantovati ljudska prirodna i ugovorna prava te na osnovu kojih e tadanja drutva moi postati graanskim dravama. ''Graansko drutvo" se ne moe identifikovati sa sferom ekonomskih, nego ideolokih, "kulturnih" i politikih interesa. Ono je sastavljeno od mnogobrojnih "privatnih" institucija (porodice, kole, sredstava informisanja, kulturnih, sportskih, naunih i drugih institucija) kojima se ostvaruje prevlast, pristanak, "konsenzus". Ono pripada onom podruju na kojem se sueljavaju razliite ideologije, obezbjeuje konsenzus i uspostavlja kulturna i politika dominacija (hegemonija). U njemu vladajue grupe pretenduju na zadravanje ideoloke i politike dominacije, a podreene grupe na njihovo osvajanje. Ukljuivanjem "pristanka" i "prinude" te "graanskog drutva" i "politikog drutva" u pojam "drave" to znai da se drava ne moe iskljuivo identifikovati sa represijom, prinudom, prisilom pa i nasiljem, nego se u pojam "drave" mora ukljuivati fenomen "pristanka", "konsenzusa", "saglasnosti", "socijalizacije". Kao to se moglo vidjeti, drava se ne moe iskljuivo shvatiti u instrumentalnom smislu kao nekakva "diktatura oligarhije" ili "diktatura manjine", mada se ne moe zanemariti njena represivna uloga (jer drava kroz "politiko drutvo" obezbjeuje funkciju vladavine i odravanja vlasti). Tako se pokazuje da i koncept pravne drave podrazumijeva postojanje "civilnog drutva" koje oznaava razgraniavanje odnosa i odvajanje drave od drutva, ''politikog'' od ''graanskog drutva'', ograniavanje dravne djelatnosti na podruju privatnosti i podruju koje pripada drutvu. Civilno drutvo je takoe javno podruje koje je institucionalno zatieno od drave i u kojem pojedinci slobodno formiraju razna udruenja preko kojih zadovoljavaju svoje potrebe i interese. Tako je civilno drutvo neka vrsta medijatora izmeu drave i drutva u kojem se formiraju udruenja kao nosioci javnog mnjenja i kao akteri ili promoteri civilnog drutva.

110

Civilno ili graansko drutvo je ono podruje drutva u okviru kojeg je mogu dobrovoljan, javan, legalan i slobodan nain organizovanja i udruivanja ljudi. Graansko drutvo omoguava razvoj spontanih i autonomnih pokreta i organizacija, osnivanje, udruivanje i samoorganizovanje pluralistikog drutva, odnosno, onemoguava stapanje "graanskog drutva" sa dravom i njegovo unitenje, onemoguava politiki despotizam, socijalne neslobode i politike nejednakosti. Graansko drutvo predstavlja samoorganizujue pluralistiko drutvo autonomno i neposredno nezavisno od drave (ali, doista, takvo u kojem i drava djeluje borei se za "pristanak'', "konsenzus" kojima legitimie sopstveni politiki poredak). Iako u njemu djeluje drava, kao i drugi politiki subjekti, graansko drutvo predstavlja institucionalizovano ali i autonomno podruje zatite privatnih i javnih sfera. Sve to pokazuje da politika borba oko osvajanja prevlasti i vlasti u drutvu, kao i dominantnog kulturnog i duhovnog uticaja u drutvu, jeste bitna karakteristika politike koja posebno dolazi do izraaja i na podruju civilnog drutva. Drava, dakle, ne egzistira samo kao "politiko drutvo" ili samo kao "graansko drutvo" jer u svom "istom" obliku ne postoje niti "politiko drutvo" niti pak "graansko drutvo". Meutim, to ne znai da ne moe doi do vee ili manje prevlasti jednog ili drugog nivoa. Upravo, prevlast jednog ili drugog nivoa supstrukture pokazuje vee ili manje postojanje pristanka ili prinude, represije ili demokratije. Kao to se moglo vidjeti, drava se ne moe iskljuivo shvatiti u instrumentalnom smislu kao nekakva "diktatura oligarhije" ili "diktatura manjine", mada se ne moe zanemariti njena represivna uloga (jer drava kroz "politiko drutvo" obezbjeuje funkciju vladavine i odravanja vlasti). Ipak treba napomenuti da je drava takva drutvena grupa, institucija i ustanova koja nastoji da kroz "graansko drutvo" ostvari proces ideologije i politike socijalizacije kako bi preko obezbjeenog "pristanka" masa legitimisala postojei poredak. Tako se pokazuje da drava regulie ravnoteu izmeu pristanka i prinude, da je ona "arhitekta konsenzusa". Istovremeno im se pokazuje i to da u pojam "drave" spada ne samo "politika drava" nego i "graansko drutvo" te da je drava jednaka "politikom drutvu" plus "graanskom drutvu" odnosno "hegemonija oklopljena pritiskom". Drugim rijeima, drava raspolae dvostrukim aparatima uticaja: "ugnjetakim" i "ideolokim". Sami "dravno ugnjetaki aparati" (vlada, administracija, policija, armija, sudstvo, zatvori) pripadaju javnom podruju i funkcioniu na prinudi, prisili, sili pa i nasilju, dok "dravni ideoloki aparati" (porodica, kola, sredstva informisanja, kulturne i naune institucije, crkve) najveim dijelom pripadaju "privatnom podruju" i funkcioniu na ideologiji.

Oblici dravne organizacije

Drava, odnosno dravna organizacija, moe imati razliite oblike. Pod pojmom "oblika" dravne organizacije podrazumijeva se nain na koji je jedna drava organizovana te, u tom pogledu, pogledajmo najznaajnije oblike dravne organizacije. 1. Oblik vladavine: prema obliku vladavine, tj. prema organizaciji dravnog poglavara, vladavina moe imati oblik: monarhije ili republike. Monarhija (poznata pod nazivima kao to su: carevina, kraljevina, imperija, sultanat) je oblik vladavine u kojem funkciju efa (poglavara) drave vri jedna linost koja ne podlijee pravnoj odgovornosti i koja svoju funkciju vri doivotno a najee je to nasljedna funkcija). Monarhija moe biti apsolutna (neograniena) zato {to je u njoj ef drave vrhovni suvereni i ustavotvorni i zakonodavni organ, te ograniena monarhija gdje je monarh ef drave. U tom smislu, moe se razlikovati ustavna monarhija, u okviru koje je monarh izgubio ustavotvornu vlast, kojoj je duan da se pokorava, parlamentarna monarhija, gdje je suvereni organ parlament zajedno sa kraljem kao efom drave, to znai da se neki akti koje donosi parlament smatraju usvojenim tek kad ih sankcionie monarh. Republika je naziv za oblik vladavine suprotan monarhiji, oblik vladavine u okviru kojeg je iri ili ui sloj naroda nosilac vlasti. ef drave nema linih privilegija, krivino je i politiki odgovoran kao i svaki

111

graanin a moe biti i smijenjen prije isteka mandata. ef drave u republikama moe biti inokosni i kolegijalni. 2. Oblici politikog reima u svakoj su vezi sa oblicima vladavini te se, u tom smislu, razlikuju: demokratija i autokratija. Demokratija je oblik politikog reima koji se koristi kao pojam za oznaavanje vlasti naroda (veine) . Ona moe imati slijedee oblike: oblik neposredne demokratije, u okviru koje sam narod donosi odluke, odnosno vri dravnu vlast; oblik posredne demokratije, odnosno predstavnike demokratije, u okviru koje graani biraju svoje predstavnike koji u njihovo ime vre vlast. Autokratija je pojam suprotan pojmu demokratije, pojam pod kojim se podrazumijeva samovlada, vlada manjine, tzv. "nenarodna vlada". To je takav oblik politikog reima u okviru kojeg dravni organi ne zavise od naroda, u kojem nedostaju politika prava i slobode. Autokratija se esto poistovjeuje sa diktaturom, odnosno neogranienom vlau (npr. Hitlera, Musolinija, Staljina, Franka). 3. Oblici dravnog ureenja, tj. unutranje organizacije i strukture drave, mogu biti: prosti, odnosno, unitarno organizovani oblik drave, za koji je karakteristino da se u centru, odnosno metropoli, nalaze svi znaajni centri politikog upravljanja, da predstavnik centralne vlasti upravlja ak i bez obzira na to to ne moe da postoji lokalna samouprava; sloeni, tj. sloena drava, koja je sastavljena iz vie drava ili dravnih jedinica, a koja moe imati oblike konfederacije (kao ugovornog saveza izmeu pojedinih drava) ili federacije, kao jedne mnogo tjenje zajednice lanica drava gdje je odnos izmeu centralnih organa i federalnih jedinica vri nego u konfederaciji, i gdje je centralni organ u federaciji najee nosilac dravne suverene vlasti. Svaka razvijena moderna drava vri ove tri vlasti a nain na koji ona to ini je dvostruk i temelji se na: principu vlasti, odnosno sjedinjenja svih funkcija u jednom organu, to je rijetka pojava, sem u totalitarnim dravama, i principu podjele vlasti kao organizacionom naelu na kojem se izgrauju: predsjedniki i parlamentarni sistem. Predsjedniki sistem predstavlja takav oblik organizacije dravne vlasti koji se temelji na principu ili naelu vlasti. Ono to ga posebno karakterie je slijedee: efa drave, odnosno predsjednika, bira narod optim pravom glasa (on nikom ne odgovara, osim ako uini krivino djelo i u sluaju utvrenim zakonom; ne moe uestvovati u radu parlamenta, ali svojim prijedlozima moe uticati na rad parlamenta); ne postoje sredstva za vrenje pritiska jedne vlasti nad drugom (npr. parlament nije u mogunosti da opozove predsjednika a predsjednik ne moe raspustiti parlament); postoji striktna podjela poslova tako to zakonodavnu vlast vri parlament, izvrnu vlast (upravnu) predsjednik a sudsku vlast sudstvo. Parlamentarni sistem tako|e predstavlja takav oblik organizacije dravne vlasti koji se temelji na principu ili naelu podjele vlasti, ali oblik koji se razlikuje od predsjednikog sistema. U parlamentarnom sistemu parlament ima veliki uticaj na zakonodavnu i izvrnu vlast. Zakonodavna vlast pripada parlamentu koji je najee dvodom i iji se lanovi biraju optim pravom glasa. Izvrna vlast je organizovana kao bikefalna, tj. sa dva nosioca: efom drave i vladom. Na efa drave parlament ne moe uticati niti ga neki ustavni organ moe iz politikog razloga smijeniti prije isteka vremena mandata na koji ja izabran. Na prijedlog vlada ef drave moe raspustiti parlament. Vlada je operativni dio izvrne vlasti i za razliku od efa drave koji je stabilni dio izvrne vlasti, vlada je njen nestabilni dio, tj. takav dio na koji parlament moe uticati i iz politikih razloga prije vremena smijeniti. Ali, s druge strane, vlada moe da utie na parlament jer raspolae pravom zakonodavne inicijative, odnosno raspolae pravom podnoenja zakonskih prijedloga parlamentu. Sudsku vlast u parlamentu vre sudovi koji su samostalni i nezavisni i od parlamenta i od vlade. Upravo, polazei od tih karakteristika, za parlamentarni sistem se kae da predstavlja sistem ravnotee vlasti, to ga bitno i razlikuje od predsjednikog sistema.

Drava i vlast
112

Vlast, borba za vlast, borba za njenu izmjenu ili njeno odranje, za, njeno dokidanje ili perpetuiranje, je pojava koja neposredno izraava samu sutinu politikih i pravnih odnosa kao odnosa izmeu drutva i drave i drutvenih grupa u svome odnosu prema dravi i drutvu. S obzirom na to da vlast proizlazi iz moi i odnosa izmeu ljudi i drutvenih grupa, razumljivo je da su mo i vlast prije svega politiki i pravni pojmovi. Ali, budui da vlast i mo pretpostavljaju postojanje odreenih psihikih struktura linosti u drutvenim odnosima, vlast i mo su u psiholoki i socioloki pojmovi.

Vlast i uticaj
Na koji nain se sve definie vlast, pokazae nekoliko sljedeih odredbi: vlast je proces kojim se pomou sankcija utie na djelatnost drugih; vlast je legitimni regulator upotrebe fizike sile na jednoj teritoriji, vlast je monopol legitimnog fizikog nasilja, odnosno, vlast je legitimna upotreba nasilja. Postoje razliiti oblici vlasti: porodina, crkvena, dravna, kolska, drutvena, itd. Svi ovi oblici vlasti meusobno se razlikuju mada meu njima postoje i zajednike karakteristike. A jedna od najvanijih je ta da je vlast odnos u kojem je jedan subjekt nadmoan drugom, odnos koji omoguava da jedan drugog pokorava i odreuje njegovo ponaanje. Vlast znai privilegiju i dunost da se donose odluke, da se izriu presude u sluajevima rasprave ili neslaganja, a takoe mo sprovoenja tih odluka. Stoga, bez nje ne moe da bude ni jedna jedina institucionalna organizacija. Svaka vlast podrazumijeva postojanje odreene prinude koja se moe obavljati sredstvima fizikog uticaja ili sredstvima moralnog i simbolikog i uopte duhovnog uticaja u cjelini. To isto vrijedi i za politiku, odnosno politiku dravnu vlast. Ali, prije nego to kaemo nekoliko rijei o dravnoj prinudi, recimo da je ona oblik postojanja odreenog uticaja. Pod "uticajem" se podrazumijeva odnos u kome jedan politiki subjekt navodi druge subjekte da djeluju na nain koji im on predlae a na koji se oni inae ne bi ponaali. Maks Veber je isticao da je mo stepen vjerovatnoe da se nametne vlastita volja u uspostavljanju odreenog odnosa a da je uticaj vjerovatnoe da e odreena lica prihvatiti odreenu zapovijed. Uticaj moe biti: pozitivan (podstie karakter odreenog ponaanja) ili negativan; materijalnog karaktera (temelji se na linim osjeajima simpatije ili antipatije, ljubavi ili mrnje) i intelektualnog karaktera (zasnovanog na znanju i sposobnostima); manifestovan ili prikriven, moe biti ispoljen ili se moe oekivati da e on u budunosti biti ispoljen. Ako je za mo karakteristina pojava nametanja volje, onda je za vlast karakteristina pojava prihvatanja nekog oblika moi, te pojava izvravanja zapovijesti ili naredbe subjekta moi. Meutim, treba napomenuti da vlast po svojoj unutranjoj strukturi pa i spoljnjoj manifestaciji nije nikakav koherentan entitet. Veber razlikuje dva dijametralno suprotna tipa vlasti: jedan, koji proizilazi iz sile konstelacije interesa, a drugi koji proizlazi iz sile autoriteta. Monopolistika vlast na tritu je ona koja je karakteristina za prvi tip vlasti a vlast glave porodice i slubena ili monarhova vlast je oznaka za drugi tip vlasti. Prvi tip vlasti zasniva se iskljuivo na uticaju koji proizlazi iz nekog na bilo koji nain obezbijeenog posjeda (ili ak sposobnosti potrebnih za trite); taj uticaj vri se na formalno "slobodno" djelovanje podvlaenih u kome oni idu za sopstvenim interesima. Drugi tip vlasti zasniva se na apsolutnoj obavezi na poslunost koja se zahtijeva bez obzira na motive i interese.

Elementi konstituisanja vlasti

Veber razlikuje pet bitnih elemenata konstituisanja vlasti : drutvena organizacija, koja je hijerarhijski organizovana; odnos gospodarenja i potinjenosti, koji je institucionalizovan i impersonalan; obostranost prava i obaveza, onih na viim i onih na niim poloajima; kontrola nad pojedincima koja je detaljno odreena, ali nije potpuna i neograniena, i nametanje vlasti, njeno odraavanje i zatita , koje je u neposrednoj vezi sa drutvenom organizacijom, normativnim poretkom, prinudom i sankcijama. Ono to je karakteristino za vlast nije samo njeno spoljanje okruenje ili odreenje, nego i njena unutranja logika i karakter. Posmatrana izvana, vlast je odreena tipom i karakterom drutva i drutvenih odnosa a posmatrana iznutra ona je odreena unutranjom logikom ustanova, institucija i organizacija sa kojima je povezana i na koje se odnosi. U tom smislu, ona podrazumijeva: postojanje hijerarhijskih odnosa, nejednake raspodjele uloga i moi, ugleda i statusa, motivacije i interesa.

113

Upravo, ova unutranja logika vlasti omoguava da vlast postoji i funkcionie ili da se dovodi u pitanje. Teoloki teoretiari istiu da je svaka vlast od boga, te da je ovjekova dunost da se ovoj vlasti pokorava.Teoretiari teorije sile smatraju da su nastanak i postojanje vlasti posljedica postojanja sile ili nasilja jednih ljudi nad drugima, a teoretiari teorije elita smatraju da je ljudska priroda osnova postojanja vlasti, odnosno da pojedine ljude tjera unutranji "nagon za moi" ("elje za moi") na osvajanje i odranje vlasti, odnosno komandovanje i vladanje nad drugim ljudima. Teoretiari teorije drutvenog ugovora smatraju da nunost ureenja drutvenih odnosa stvara potrebu za stvaranjem ugovora meu ljudima o regulisanju zajednikih uslova ivota. Marksistika teorija istie da privatna svojina i stihijna podjela rada stvara drutvene klase i sukobe meu ljudima, kao i politiku, odnosno dravnu vlast, kao oblik organizovane sile kojom se razliiti drutveni konflikti i sukobi odravaju na drutveno prihvatljivom i kontrolisanom nivou. Funkcionalistika teorija istie da vlast nuno postoji u svim oblicima i segmentima drutva upravo zato da bi omoguila bolje funkcionisanje drutvene zajednice. Naznaavanjem nekih teorija o nastanku i prirodi vlasti, neophodno je ukratko rei nekoliko rijei o samom pojmu vlasti.

Vlast i politiki legitimitet

Kao to smo ve pomenuli postoje razliiti oblici vlasti, a najznaajnija meu njima svakako je politika vlast. Politika vlast je oblik vlasti koji u organizovanju politikog ivota omoguava pojedinanoj ili grupnoj volji da se sa moi ili sposobnou nametne i utie na djelovanje i ponaanje svih drugih, zapovijedanjem ili naredbom, nezavisno od njihovog pristanka, uz upotrebu razliitih sredstava. Politika vlast je institucionalizovana mo kojom se sprovodi postupak potinjavanja osoba milom (ubjeivanjem) ili silom (prinuavanjem). Sredstva koja se pri tom koriste kreu se od nagraivanja i nagrada (napredovanje, novac, bolji poloaj i status) do kanjavanja i kazni, sile, nasilja i terora, a koja e se sredstva koristiti zavisi od vrste te vlasti, od toga da li je ona demokratska ili totalitarna. Politika vlast je sloena politika pojava koja ima svoju odgovarajuu strukturu iji karakter i profil zavise od komponenti kao to su: stabilnost i trajnost vlasti, sastavnih elemenata vlasti i uzajamnih odnosa izmeu razliitih elemenata vlasti. Ipak, dva su elementa kljuna u strukturi vlasti: upravljai i upravljani, odnosno oni koji vladaju i oni nad kojima se vlada. Upravljai mogu biti pojedinci, grupe, slojevi i klase koji su meu sobom izdiferencirani s obzirom na razliitu participaciju u distribuciji moi, poloaja, funkcija i statusa. Po pravilu, oni koji vladaju uvijek su u manjini u odnosu na one nad kojima se vlada. Upravo funkcija vlasti i jeste da omogui vladanje upravljaa nad upravljanima. Logika vlasti pretpostavlja da vlast ima ulogu da uvruje i odrava stabilnost upravljaa, da su elementi vlasti dobro integrisani, da vlast ima tano odreenu funkciju, obim i sadraj kompetencija, da se funkcionisanje vlasti zasniva na prihvatanju, saglasnosti ili prinudi i sili, i vrijednostima na kojima poiva ili koje podrava; da je odravanje reda u drutvu osnovna pretpostavka za uspjeno funkcionisanje vlasti i da se svako odstupanje i suprotstavljanje vlasti sankcionie i kanjava, pri emu se takvo ponaanje proglaava za neprijateljsko ili patoloko. Za svako drutvo je karakteristino da se u njemu vodi bilo otvorena, manifestna, ili prikrivena, latentna, borba za vlast. Osvojenu vlast vladajua klasa nastoji odrati razliitim sredstvima: fizikom prinudom i nasiljem, ali i nenasilnim sredstvima kao to su: simbolika prinuda, nagrade, ubjeivanje, obmane, lai, propaganda i ideologija, i slino. Ovu vlast podreena klase nastoje dovesti u pitanje, takoe na razliite naine: nasiljem, klasnom borbom, trajkovima, revolucijom, graanskom neposlunou, dakle, nasilnim i nenasilnim institucionalnim ili vaninstitucionalnim sredstvima. Svaki politiki poredak nastoji da legitimie svoju politiku vladavinu koristei i pribavljajui razliite vrijednosti, principe i sredstva vladavine kao to su: vjera (natprirodna mo, boanska volja), tradicija,simboli, ideje (dunosti, pravde, jednakosti), lojalnost, prava linosti, nasilje, strah, zakoni, "miljenje naroda", ideologija, mitovi, obiaji, javno mnjenje, propaganda, simboli, itd. Vladajue klase nastoje da koriste razliita sredstva vladavine te da tako obezbijede i opravdaju legitimnost vlasti, a podreene klase da dovedu u pitanje njenu legitimnost.

114

U prethodnom smislu smo pojam politike vlasti povezivali sa dravnom vlau, mada treba rei da politike vlasti ima i izvan dravne vlasti, ali da je sa dravnom vlau najee povezana. Dravna vlast je najmonija politika vlast jer je i drava najmonija drutvena grupa, odnosno grupa koja raspolae legitimnom institucionalizovanom upotrebom prinude. Dravna vlast je vlast drave koja vri odreeni uticaj posredstvom razliitih sredstava uticaja: propagande, socijalizacije, prinude (fizike: tamnica, zatvora, policije, vojske; pravne: zakona pravila, propisa; duhovne i simbolike: grbova, zastava, koranica, itd.). Dravna vlast je vlast za koju su karakteristine sljedee osobine: monopol fizike sile, odnosno, monopol nad upotrebom fizike prisile i prinude; monopol simbolike i duhovne sile; samostalnost, to znai da je dravna vlast relativno samostalna u odnosu na druge oblike vlasti; suverenost, pod kojom se podrazumijeva to da dravna vlast ima svoj monopol na odreenoj teritoriji; teritorijalnost - kao karakteristiku pod kojom se moe podrazumijevati to da se dravna vlast razlikuje od personalne vlasti jer obuhvata sve osobe koje se nalaze na odreenoj teritoriji; klasnost - kao pojava pod kojom se podrazumijeva injenica da je dravna vlast vladajue klase; sveobuhvatnost, kao oznaka za tendenciju dravne vlasti da u potpunosti bude sveobuhvatna i da zahvata sva podruja ovjekovog drutvenog ivota. Tendencija dravne vlasti kao sveobuhvatnosti ne mora da podrazumijeva razumljivo nastojanje za racionalnom organizacijom drutvenih odnosa, nego moe i da predstavlja izraz jedne totalitarne etatistike tendencije. Upravo zato treba istaknuti znaaj ograniavanja vlasti. Problem ograniavanja vlasti nije niti teorijski niti politiki nov fenomen. Treba se samo prisjetiti Monteskijea koji je rekao da "vlast zaustavlja vlast". I on, kao i mnogi drugi teoretiari, smatrali su da je podijeljena vlast slaba jer se ne moe samovoljno apsolutno i neogranieno drutvu nametnuti. Tako se formirala teorija podjele vlasti koja je, suprotno teoriji jedinstva vlasti, isticala neophodnost dijeljenja vlasti izmeu vie organa, gdje postoji relativna samostalnost jednih u odnosu na druge. Ali, bez obzira na osnovne razlike u politikim stanovitima ovih teorija, treba rei da su organi vlasti u svojim pravima i dunostima ogranieni, tj. da su ogranieni odreenim nadlenostima. To zapravo znai da je dravna vlast podijeljena iako, naravno, ne znai da i podijeljena vlast ne moe tendirati neogranienosti. Vlast je, dakle, bitna pretpostavka politiki organizovanog i oblikovanog drutva. Postojanje organizovanog politikog drutva i politikog poretka nije mogue bez znaajnih politikih pretpostavki kao to su: vlast i mo. Vlast i mo, sila i nasilje, predstavljaju sredstva kojima politiki poredak oblikuje politiku lojalnost podanika prikazujui se time da li je legitimna ili ne. Upravo kada se postavlja pitanje o smislu i ciljevima politike i dravne vlasti, onda se dobija odgovor koji ima vrijednosnu dimenziju. Vlast je neto to se moe vrednovati tako to se moe rei da je ona ta koja doprinosi ili ne doprinosi ostvarenju univerzalnih ljudskih vrijednosti, slobode, pravde i dobra. Upravo zato je osnovni cilj onih koji vladaju da svoju vlast prikau ispravnom i pravinom, tj. da je opravdaju tako to e joj pribaviti legitimitet. Prema tome, postavljanje pitanja vrijednosti vlasti zapravo znai postavljanje pitanja njenog legitimiteta. Legitimna vlast je vrijednosno pozitivna i priznata vlast. Pojam i termin "legitimitet" izvodi se iz latinskih termina i pojmova "legalis" i "legitimus" koji se se nalaze u odreenom odnosu sa terminom " lex" (zakon). Tako se pojam "legalis" koristi kao oznaka za neto to je "zakonom ureeno", to je "u skladu sa zakonom", odnosno kao "valjan zakon", a termin "legitimus" (lege intimus) kao oznaka za ono to je uraeno u skladu sa poretkom i njegovim pravilima. Legalitet, legalnost ili zakonitost (l. lex - zakon), podrazumijevaju postojanje naela (zakonitosti ili legaliteta) prema kojem svaki akt upravne ili sudske vlasti bude utemeljen na zakonu. Ovim naelom se osigurava pravna sigurnost. Legitimna vlast podrazumijeva postojanje vlasti ije je djelovanje opteprihvaeno i to ne samo iz straha, obiaja, interesa ili neeg drugog, nego i iz ubjeenja da je ona "dobra" i "valjana" pa, prema tome, i opravdana. Kada je svojevremeno Ruso rekao da "najjai nikada nije dovoljno jak da bi uvijek bio gospodarem, osim ako svoju mo ne preobrati u pravo, a pokornost u dunost", to upravo istie znaaj legitimiteta u meusobnim odnosima izmeu onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada. Legitimna vlast ima potrebu za legitimacijom, a legitimacija je proces dokazivanja legitimnosti. Zato je problem legitimacije stalni problem vlasti jer je ona treba stalno obezbjeivati. Tako je pitanje legitimnosti povezano sa pitanjem stabilnosti ili trajnosti politike vlasti, poretka i drave. Istorija nas ui da se vlast ne moe iskljuivo temeljiti na "bajonetima" i nasilju, nego i na obezbjeivanju saglasnosti. Vlast je legitimna ukoliko je trajnija i stabilnija i ukoliko se temelji na saglasnosti onih nad kojima se vlada. Kriza legitimnosti nastupa kada nastaju problemi sa socijalnom kontrolom, socijalnom integracijom i stabilnou poretka.

115

Bliski pojmu legitimiteta su i pojmovi kao to su: ilegitimitet, kvazilegitimitet, prelegitimitet. U odreenju pojma "ilegitimiteta" poimo od Tacitovog opisa politikog stanja jednog perioda rimskog principata: "nije bilo ni linosti, ni morala, ni prava". Grka politika teorija je ovakvo politiko stanje odredila pojmovima "anomia" i "pleonexia", pojmovima koji se odnose ne samo na postojanje nepravinog zakona, odnosno zakona koji nije utemeljen na pravdi, nego i na stanju u kojem pravne norme i drutvene vrijednosti nemaju autoriteta. Ilegitimna vladavina je personalizovana vladavina ovjeka a ne zakona i politikih institucija. Pojam "ilegitimiteta" odnosi se na stanje za koje narod kae da nema vie pravde, nema vie poretka, nema vie drave. Polazei od prethodnih gledita mogli bismo naznaiti Konstantovo prirodnopravno gledite koje istie da graani posjeduju prava koja ne mogu biti naruena te da svaka vlast koja ih naruava zapravo je nelegitimna a rekli bismo. Nelegitimna vladavina je antiteza legitimnoj vladavini, to je vladavina koja je nametnuta silom nad onima nad kojima se vlada i koji je ne prihvataju. Obino se razlikuju dva tipa, modela ili vrste nelegitimno vladavine: tip, model ili vrsta nelegitimne vladavine u okviru koje vladar nema nikakav legitimacijski titulus, i ovaj tip vladavine se obino naziva tiranskim oblikom vladavine; tip, model ili vrsta nelegitimne vladavine u okviru koje vladar svojom vladavinom razara titulus kojim je ona utemeljena Pojam "kvazilegitimiteta" je veoma teko i precizno odrediti kao to je i stanje kvazilegimiteta teko identifikovati. U tom smislu prihvatamo jedan opis stanja kvazilegitimiteta: "Cijele generacije mogu biti poslune vladavini ove vrste, a da ne posumnjaju u njenu stvarnu prirodu, vjerujui da je ona drugaija od one kakva ona jeste". Dakle, kvazilegitimitet podrazumijeva stanje u okviru kojeg su ljudi posluni vladavini ne sumnjajui u njenu stvarnu prirodu. Jo jedan pojam izaziva posebnu teorijsku panju. To je pojam "prelegitimiteta" pod kojim se podrazumijeva proces uspostavljanja novog tipa legitimiteta, onog tipa legitimiteta kojim se zamjenjuje prethodni oblik legitimiteta. Stanje prelegitimiteta je "privremeno" i "vanredno stanje" te, u tom smislu se moe prihvatiti stav da je prelegitimitet najopasnija situacija u kojoj se moe nai neki politiki poredak, odnosno da je to stanje u kojem se narod privikava na novi tip i nove principe politike vladavine. Prelegitimitet je "legitimitet u pelenama". Prema kategoriji legitimiteta mnogi teoretiari i vlastodrci zauzimaju negativan pa i "ravnoduan" stav. U totalitarnoj boljevikoj socijalistikoj tradiciji ilustrativna su takva gledita koja istiu Lenjin, Radek i Kamenjev. U 1919. godini Lenjin istie: "Mi ne priznajemo ni slobodu, ni jednakost, ni radnu demokratiju ako su suprotstavljeni stvari emancipacije rada i tlaenja kapitala". Radek 1921. godine sasvim jasno istie: "Radnici nas ne podravaju, ne smijemo da pokleknemo, moramo da im nametnemo nau volju" a Kamenjev takoe iste godine: "Jer, ako danas govore - dajmo vie demokratije u partiji, sutra e da kau - dajmo vie demokratije sindikatima, sledeeg dana radnici koji nisu u partiji rei e - dajte i nama demokratije... a onda ni veina seljaka ne bi bila spreena u traenju demokratije". to se tie odnosa izmeu politikog sistema i politikog legitimiteta, treba rei da politiki sistemi koriste razliite elemente, tehnike i pretpostavke legitimizovanja politike vlasti. Potreba za legitimitetom je uslov politike vladavine a postojanje legitimiteta je znak "dobre vladavine". A da bi politika vlast bila pravina ona mora biti i legitimna i legalna, opravdana i zakonita. U suprotnom dolazi do krize legitimiteta koja se manifestuje upravo onda kada je politika vladavina "klimava" i kada joj "loe ide", kada je "rava" i nije za opravdanje, kada postoje sumnje u njenu legitimnost i kada gubi povjerenje. Krizu legitimiteta, odnosno stanje sumnje u politiku vladavinu, opisuje Konfuije na sljedei nain: "Narod mora imati dovoljno dobru vojsku i mora imati povjerenja u vladare. Narod se nee pokoravati onome to ne izaziva povjerenje". Veber je dao jednu poznatu tipologiju legitimne vlasti. Prema njegovom miljenju, oni koji na izvjestan nain djeluju u nekom poretku, mogu tom poretku pripisati legitimno vaenje: na osnovu tradicije, tj. na osnovu neeg to je postojalo; na osnovu afektivnog, a posebno emocionalnog vjerovanja; na osnovu vrijednosno racionalnog vjerovanja; na osnovu vjerovanja u uspostavljenu legalnost; na osnovu sporazuma zainteresovanih; nametanjem vlasti koja trai svoje legitimno vaenje i pokoravanje ljudi. Iskustva pokazuju da se ni jedna vlast ne zadovoljava samo materijalnim ili samo afektivnim ili samo vrijednosno racionalnim pobudama kao osnovom za svoje postojanje: ona pokuava da probudi vjeru u svoju "legitimnost" i da je odrava. U krajnjoj liniji postoje tri ista tipa legitimne vlasti: tradicionalna vlast, harizmatska i racionalna vlast.

116

Tradicionalna vlast legitimie autoritet obiaja koji imaju karakter tradicije. Ona se zasniva na vjerovanju u svetost tradicije i na vjerovanju u legitimnost osoba koje su na osnovu tradicije pozvane da uivaju autoritet. Legitimitet ove vlasti moe izgubiti nosilac vlasti ukoliko ne vlada u skladu sa vrijednostima tradicionalnog obiaja. Otpor podanika takvom vladaru je mogu i opravdan, ali je neopravdan otpor tradicionalnom poretku vladanja. Harizmatska vlast temelji se na autoritetu posebnih sposobnosti i vrijednosti pojedinih ljudi. Pod pojmom "harizme" podrazumijeva se osobina neke linosti na osnovu koje ona vai za izuzetnu osobu i zahvaljujui kojoj se smatra da je takva linost obdarena natprirodnim i nadljudskim, ili specifino izuzetnim i ne svakom dostupnim sposobnostima, moima i osobinama. Takve linosti se doivljavaju kao "bogomdane" te se, stoga, tretiraju i doivljavaju i kao "voe". Na temelju harizme vladao je prorok, vojskovoa ili od naroda izabrani "veliki demagog i voa politike stranke". Ali, ono to je karakteristino za harizmatsku vlast i harizmu je da ona brzo slabi a da se pokret koji se na nju oslanjao institucionalizuje. Slabljenjem harizmatske vlasti i institucionalizovanjem pokreta, harizmatsku vlast transformie u tradicionalnu ili u racionalnu vlast. Racionalna vlast svoje opravdanje zasniva na vjerovanju u legalnost zakonski zasnovanog poretka, na vjerovanju u vaenje zakonskih propisa i "racionalno stvorenih pravila", kao i prava osoba koje su na osnovu njih pozvane da vre vlast. To je, dakle, legalna vlast koja se oslanja na spremnosti podanika na pokoravanju zakonu i "izvravanju zakonitih dunosti". Rekli smo ve da se legitimitet neke vlasti temelji na razliitim vrijednostima. Istorijski posmatrano, na poecima ljudskog drutvenog organizovanja legitimitet je pribavljen preko mitskih i religijskih vrijednosti. One su opravdavale postojee poretke u kojima su vladari prikazivani kao bogovi. Sa pojavom religija legitimitet politike vlasti dovoen je u vezu sa boanskim porijeklom vlasti ijem pokoravanju su bili duni ne samo vladari nego i narod. Tek sa razvojem modernog doba, zapoinje mukotrpan politiki i teorijski razvoj modernistikog duha koji e fenomen legitimiteta vlasti odvojiti od teologije i kosmologije. Novo doba dovodi u pitanje argumentaciju prvog principa (boga) kao osnove legitimisanja vlasti. Legitimitet vlasti povezan je sa odreenim principima i vrijednostima. Vlast se oslanja na unutranje vrijednosti koje ostvaruje i na koje se oslanja, ali predstavlja odreenu spoljnu vrijednost. Na osnovu njene unutranje logike moe se govoriti o manje ili vie podnoljivoj, kontrolisanoj ili podijeljenoj vlasti. Za one koji vladaju, za upravljae i vladajue grupe, vlast je uvijek najvia vrijednost, a za potinjene je ona otuujua sila. Od upotrebe sredstava i naina postupanja zavisi vrijednosni predznak neke vlasti. Ako se vlast oslanja na represiju, nasilje, teror, onda je ona totalitarna, a ukoliko se ona temelji na toleranciji, slobodnoj pluralistikoj konkurenciji ideja, pojedinaca i grupa, onda je ona demokratska. U prvom sluaju vlast podupire graanski rat i sukob, a u drugom sluaju graanski mir i komunikaciju meu ljudima i drutvenim grupama iji je cilj zajedniko regulisanje graanskog ivota i politike vlasti. Kao to se moglo vidjeti, politiki pojam "vlasti" neodvojiv je od pojma "legitimiteta". Princip legitimiteta podrazumijeva to da se vlast prihvata ne samo iz navike ili obiaja, nego i iz uvjerenja u njegovu valjanost, opravdanost i ispravnost. Legitimizacija drutvenog i politikog poretka ne obezbjeuje se samo prinudom, prisilom i represijom, nego i medijima, sredstvima i vrijednostima kulturne i politike socijalizacije. I preko jednog i preko drugog nivoa, tj. preko kulture kao "naina ivota", obezbjeuje se pristanak "masa" i prevlast vladajuih politikih elita. Stoga je i potrebno odgovoriti na pitanje: kako to da se vladajue partije legitimiu izbornom podrkom naroda, kao i to da vladajue grupe tako jednostavno obezbjeuju kontinuitet ekonomske i politike prevlasti? Ali, prije davanja odgovora na postavljeno pitanje, neophodno je ukratko objasniti pojam "legitimiteta". Legitimitet predstavlja znaajno pitanje politike teorije upravo zato to su principi legitimiteta "generativni principi politikih poredaka" (De Mestr). Hegel je smatrao da legitimitet predstavlja "pobjedu pravnog graanskog drutva", a Grami da je legitimitet "prvi elemenat" politike zato to se izvodi iz odnosa izmeu "upravljaa" i "onih na kojima se upravlja". Pa, ta je, onda, legitimitet? Pod pojmom "legitimnosti" podrazumijeva se naelo prihvatanja i potovanja politikih institucija i institucija vlasti od strane pripadnika drutva. Legitimna vlast je ona vlast kojoj se odaje priznanje, to je priznata vlast, a legitiman poredak je onaj poredak u kojem postoji saglasje izmeu nosioca vlasti i onih u ije se ime vlast odrava, saglasje o prirodi samog poretka. Legitiman poredak uvijek stoji u odreenom

117

odnosu sa principima prava i pravinosti i obuhvata stanje 'dobro ureenog poretka. Ovo stanje je suprotno stanjima bezakonja, anarhije, nesigurnosti i samovolje; jer stanje nesigurnih sloboda i neureenih prava nije legitimno ni politiko. Ali legitimitet nije politika konstanta koja jednom obezbijeena podrazumijeva stalnost postojanja. Veber je sasvim bio u pravu kada je isticao da "iskustvo pokazuje da se nijedna vlast dobrovoljno ne zadovoljava materijalnim ili samo afektivnim ili samo vrijednosno racionalnim pobudama kao osnovom za svoje dalje postojanje" te da, naravno, "svaka pokuava da probudi vjeru u svoju legitimnost i da je odrava". Da bi vlast "probuivala vjeru" u sopstvenu legitimnost, neophodno je da sprovodi odgovarajue aktivnosti kojima bi obezbjeivala sopstvenu politiku i kulturnu hegemoniju. Upravo zato su joj neophodna sredstva, mediji i institucije "masovne kulture" kako bi ostvarila kulturnu i politiku socijalizaciju i tako reprodukovala vlastitu hegemonijsku mo. Postavili smo pitanje odnosa izmeu politike vladavine i njenog legitimiteta, pitanje naina legitimacije izborne podrke vladajuih partija, odnosno pitanje naina na koji vladajue grupe obezbjeuju kontinuitet ekonomske i politike prevlasti. To je pitanje postavio i Grami kada je govorio o hegemoniji vladajue klase u "graanskom drutvu", a zapravo o ideolokoj i intelektualno-moralnoj prevlasti nad podreenim klasama. Gledite koje istie da su misli vladajue klase u svakom drutvu vladajue misli je tano, i upravo u toj injenici treba traiti razlog zato je drutvena grupa kao vladajua materijalna sila u drutvu istovremeno i njegova vladajua duhovna sila. Odnosno, da klasa koja raspolae sredstvima materijalne proizvodnje, raspolae i sredstvima duhovne proizvodnje, te da su joj zato podreene misli onih koji su lieni sredstava duhovne proizvodnje. Istiui znaenje kulturne i politike socijalizacije, odnosno hegemonije kao ideoloke i duhovne prevlasti nad podreenim grupama, Grami je istovremeno ukazao i na injenicu da hegemonija nije prosta izvedenica ekonomske prevlasti u nadgradnji, nego i da je posljedica stalnog uticaja mnogobrojnih sredstava posredovanja. Ono to je nazvao "ideolokom hegemonijom", samo se u izvjesnom smislu odnosi na ono to se naziva "politikom socijalizacijom" kao "uzgajanjem pristanka"... na poredak i njegove vrijednosti, prilagoavanje njegovim zahtjevima, odbijanje alternative tom poretku, ukratko ono to je obuhvaeno jest zaista proces masovne "indoktrinacije". Jedan od znaajnih faktora politike socijalizacije jeste - drava. Hegemonija je "artefakt graanskog drutva" u kojem upravo drava obezbjeuje neophodnu ravnoteu izmeu prinude i pristanka. Nesmetano funkcionisanje graanskog drutva nezamislivo je bez pojaanog uticaja drave. Treba posebno napomenuti da se pojam legitimiteta nalazi i u uskoj vezi sa jo jednim znaajnim pojmom, a to je: legalitet. Da bi vladavina bila pravina i valjana, ona mora istovremeno biti legitimna i legalna. Legitimnost se odnosi na njenu prihvaenost, a legalnost na usaglaenost sa zakonima, na ono to je "zakonom ureeno", "to je u skladu sa zakonom" i to je "zakonom valjano": princip legaliteta je princip ustavnosti i zakonitosti. Legalnost i legitimnost podrazumijevaju to da se poredak temelji na odreenim pravnim zakonskim vrijednostima, na naelu prava i zakona, a ne linosti ili nekog tijela. U krajnjoj liniji, kategorije legitimnosti i legalnosti predstavljaju bitne faktore ograniavanja vlasti.

2. TOTALITARNA DRAVA
Jo je u antikim vremenima Platon isticao da drava mora biti apsolut koji e u cjelini regulisati: brane odnose, religiju, umjetnost, zakone i ponaanje pojedinaca. Nita nije smjelo ugroavati stabilnost drave te e, stoga, pjesnitvo i pjesnike proglasiti "neprijateljima" zato to u javnost unose "opasne misli". Upravo, zbog ovih svojih misli, kao i onih koji se odnose na kritiku demokratije ("Demokratija se raa kada siromani, poslije pobjede, ubiju dio svojih protivnika, druge proganjaju i podijele s ostalima upravu i javne funkcije"), Platon e biti okrivljen za inspiratora i utemeljitelja totalitarizma. Takoe, i Aristotel e smatrati da je drava najmonija drutvena zajednica, Luter i Toma Akvinski da je "vlast od Boga" te da podanici moraju biti apsolutno pokorni, jer apsolutna vlast trai apsolutnu pokornost. Makijaveli e vladanje odvojiti od morala istiui da vladar mora biti lukav, zao i bezobziran, te da se u svojoj

118

bezobzirnoj vladavini mora pridravati principa "finis sanctificat media est" ("cilj opravdava sredstvo"). Politika je podruje manifestacije sile a vladar ne moe biti podloan zakonima i moralu. Jer, kada je u pitanju politiki interes "otpada svako razmiljanje o pravdi i nepravdi, o dobroti i okrutnosti, o slavnom i neslavnom ponaanju, zapravo, zanemarujui svaki obzir treba slijediti onu odluku koja joj spaava ivot i uva slobodu". Tehniku politike vladavine Makijaveli izvodi iz apsolutnosti politikog uspjeha utemeljenog na moralnoj bezobzirnosti. U politici nita ne znai savjest i sramota, ve samo sila koju treba promijeniti uvijek "kad se za to ukae prilika". Hobs je smatrao da je drava proizvod ovjekove prirode; po svojoj prirodi ovjek je rav, upravo takva rava priroda stvara sukobe meu ljudima; "ovjek je ovjeku vuk" ("homo homini lupus est") u drutvenom stanju "rata svih protiv sviju" ("bellum omnium contra omnes"). Drava je rezultat drutvenog ugovora koji obezbjeuje zajedniku sigurnost i zajedniki opstanak tako da je monarh apsolutni suveren kojem podanici ne mogu oduzeti pravo vladanja: graanska prava i slobode u ovakvoj dravi ne mogu postojati. I prema Hegelovom miljenju, drava je apsolut koji ostvaruje "jedinstvo" i "slobodu" individua: "sloboda" se moe ostvariti samo u dravi. Suprotno ovakvom gleditu, Marks je smatrao da je drava institucionalni aparat nasilja a da je klasna pravda osnova utemeljenja "pravne drave" i proleterske vlasti. Lenjin ide "korak dalje" istiui da je drava instrument sistematskog nasilja a da diktatura proletarijata u tom pogledu ne moe biti vezana nikakvim zakonima: osnovu pravde treba traiti u komunistikom "revolucionarnom" miljenju. Tako se pokazuje da je totalitarizam nastao na podruju koje se suprotstavilo modelu konstitucionalizma, liberalizma I pravne drave.

ta je totalitarizam
Izraz "totalitarizam" (lat. "totus" - sav, cio, potpun: novolat. "totalitas" - potpunost, cjelovitost; tal. "totalitario", "totalitarisimo") slui kao oznaka nekoliko bitnih drutvenih i politikih pojava: ideologije i prakse sveopte dravne intervencije u drutvene odnose; prakse koritenja prinudne sile nad svim podrujima drutvenog ivota; nain drutvenog ivota u kojem drava stavlja pod svoju kontrolu sva podruja javnog drutvenog ivota ne doputajui nikakav oblik artikulacije kritike i organizovanja opozicije sistemu; kontrole i usmjeravanja ''graanskog drutva''; dravne monopolizacije politike vlasti; negacije i ruenja pravnog poretka; negacije individua. U odnosu na tradicionalne diktature (despotije, tiranije, apsolutistike vladavine) savremene totalitarne diktature se razlikuju u moderno organizovanoj vlasti i totalnoj politikoj kontroli drutva u cjelini. Sam termin totalitarizam se pojavio u treoj deceniji XX vijeka. Najprije su ga upotrijebili Musolinijevi protivnici da bi ga , potom, i sam Musolini sa svojim pristalicama, koristio kao oznaku za faistiku nacionalno-dravnu monolitnost, vrstou i snagu. panski faisti su koristili termin "totalitarizam" kao oznaku za "organski, jedinstveni, hijerarhijski i totalni reim" a njemaki nacisti kao oznaku za svemonu "totalnu dravu" i njene "totalne neprijatelje". Kao to se vidi, rije "totalitarizam" se u pojmovnom odreenju vee za dravu kao najmoniju drutvenu i politiku instituciju. Upravo zato se postavlja pitanje ta se podrazumijeva pod pojmom "totalitarizam" i "totalitarne drave"? U modernom vremenu je termin "totalitarizam" zadobio svoje ideoloko znaenje, i to u onom pogledu u kojem se za kapitalistike poretke tvrdilo da su "demokratski", a da su socijalistiki poreci totalitarni. Odreenje totalitarizma odvijalo se sa stanovita liberalne demokratije, odnosno sa onog stanovita sa kojeg su zapadnjaci za svoje sisteme isticali da su "demokratski", a istoni, da su "totalitarni". Poetno identifikovan sa faizmom i nacizmom, pojam "totalitarizma" se kasnije identifikovao sa "komunistikom totalitaristikom diktaturom". U tom smislu su zapadnjaki politiari i teoretiari ovaj sukob odreivali kao sukob izmeu "dobra" i "zla", odnosno kao sukob izmeu "slobodnog svijeta" i "komunistikih reima". Liberalistiki orijentisani teoretiari su totalitarizam izjednaavali sa revolucionarnim sistemom, a revolucionarni sistem sa totalitaristikim sistemom, tako da se ova propaganda pretvarala u projekciju ideolokog sukoba izmeu Istoka ("komunizam", "totalitarizam", "zlo") i Zapada ("slobodni svijet", "demokratija", "dobro").

119

A to se tie samog teorijskog pristupa odreenju sutine totalitarizma, postoje gledita koja pojam "totalitarizam" dovode u iskljuivu vezu sa politikom dimenzijom kontrole drutva, ali i gledita koja ovaj pojam dovode u vezu sa tehnolokom dimenzijom koordinacije drutva.

Tehnoloka dimenzija totalitarizma

Prvo gledite dovodi pojam "totalitarizma" u odnos sa tehnolokim racionalitetom istiui da na osnovu svoje tehnoloke osnove savremeno industrijsko drutvo tei totalitarizmu. Rije "totalitaran" ne podrazumijeva samo teroristiku politiku koordinaciju drutva, ve i neteroristiku ekonomsko-tehnoloku koordinaciju drutva koja djeluje posredstvom postupka manipulisanja potreba imajui za cilj spreavanje efikasne opozicije sistemu. U obiljeja totalitarizma se mogu svrstati postupci i pojave: manipulisanja potrebama koja se odvijaju kroz pseudodemokratizaciju u sferi potronje; pseudodemokratizaciju u sferi potronje; osiguranja eksploatacije i potiskivanja revolta; teroristikog potiskivanja opozicije te organizovanja kontrarevolucije u obliku faizma; organizovanje kontrarevolucije u obliku faizma. Uzimajui za primjer ameriko drutvo kao paradigmatian model visokorazvijenog drutva kojeg e slijediti manje razvijena drutva, ovo gledite govori o faistikoj tendenciji istiui: "Pitanje je da li u SAD vlada faizam. Ako se pod tim podrazumijeva postepeno ili brzo ukidanje ostatka pravne drave, organizovanje paravojnih jedinica kao to su 'Minuteman', davanje policiji vanrednih punomoja, kao to je na primjer zloglasni 'Noknock Law' koji ukida nepovredivost stana, ako se pogledaju sudske odluke tokom posljednjih godina, ako se zna da su posebne jedinice u Sjedinjenim Dravama, tzv. 'conunter-insurgency', poduene za mogui graanski rat, ako se pogleda na bezmalo ve direktnu cenzuru tampe, televizije i radija, onda po mom miljenju s puno prava moe govoriti o zaetku faizma. Naprotiv, uvijek se iznova prigovara da u Americi postoji jo uvijek mnogo vie prostora za radikalnu kritiku nego danas, na primjer u Francuskoj. To je tano, ali se to da svesti na to da ameriko drutvo jo za sada moe sebi dozvoliti ovu kritiku, budui da ona ostaje bez dejstva". Treba pomenuti jo jednu indikativnu injenicu koja se odnosi na politiku upotrebu psihijatrije i psihijatrijsko proganjanje politikog miljenja. Naime, u SAD je 1950. godine stvoreno est koncentracionih logora, u koje bi , prema odluci predsjednika, mogli da budu strpani svi oni koji ugroavaju "optu sigurnost", oni kojima ak ne bi bilo ni sueno. Ova injenica "amerike demokratije" neodoljivo podsjea na Platona koji iz svoje "Drave" iskljuuje pjesnike, jer kao individualisti, unose "opasne misli" u javnost. Ili, ona podsjea i na Kleona, koji je ivio poslije Perikla u Atini i koji je smatrao da su intelektualci velika pogibelj za opstanak: "prosti ljudi" su za dravu podobniji od intelektualaca, jer intelektualci u sve sumnjaju i sve dovode u pitanje. Konano, sve to zajedno podsjea i na Orvelovu 1984. u kojoj se neistomiljenici tretiraju kao disidenti, a disidenti kanjavaju "brisanjem iz istorije". Ali, vratimo se prethodnom miljenju. Prema njemu, ameriki faizam izgledae drugaije od onog njemakog ili talijanskog jer se i ameriko drutvo razlikuje od talijanskog iz 1922. godine ili njemakog iz 1933. godine. Harizmatske voe, personifikovane u liku Hitlera ili Musolinija, vie nisu nune. Ameriki faizam e vjerovatno biti prvi koji je na vlast doao demokratskim putem i demokratskom podrkom naroda. Drugo gledite istie da sama po sebi tehnologija ne prouzrokuje totalitarizam, i dodaje da se stvara savremena korporativna drava kao izraz koncentracije moi Velikog biznisa i Velike vlade. I tzv. "rairena logika" mondijalnog kapitalizma okrenuta je "ka mnogo koncentrisanoj, beskrupuloznoj, represivnoj i militaristikoj kontroli partnerstva Velikog biznisa i Velike vlade, koji da bi sauvali privilegije ultrabogatih, korporativnih monika i starjeina u vojnom i civilnom poretku, gue prava i slobode drugih ljudi kako kod kue, tako i preko granice. To je prijateljski faizam". Prema ovom miljenju, osnovu faizma treba traiti u otuenosti Velikog biznisa, aristokratije i vojske ija nacionalistika vlada uspostavlja apsolutnu kontrolu nad drutvom i itavim svijetom. Kada ovakav tip faizma naziva "prijateljskim" ovo gledite nastoji da pokae da faizam ne mora da ima grube oblike u kojima se manifestovao u klasinim oblicima u Njemakoj ili Italiji. Naprotiv, faizam ne mora da zahtijeva vladavinu jedne partije niti glorifikaciju voe i drave, niti obaranje legislative, niti poricanje razuma. Time se ne porie postojanje demokratije ve, naprotiv, istie da je ona pogodna forma instrumentalizacije represije i nasilja. Glavno sredstvo terora on vidi u strahovitoj manipulaciji koju obavlja Veliki biznis, u porastu upravljanja informacijama, svijeu, potrebama i interesima. Sredstva masovnog informisanja se ne pokazuju kao

120

sredstvo prosvjeivanja, nego kao sredstvo masovnog zaglupljivanja ija falsifikovana informacija najee navodi na pogrene zakljuke kako bi se poredak prihvatio. Tako je "prijateljski faizam okrutniji od "klasinog" jer "Velika vlada manje pljaka od, a vie za Veliki biznis". Iz proteklih gledita se izvodi zakljuak da Amerika moe biti prva zemlja u koju faizam moe da ue kroz demokratsku strukturu politike. On nabraja i naine na koje se to moe izvesti; koncentracijom moi Velikog biznisa i Velike vlade, potkopavanjem demokratskih institucija, upravljanjem informacijama, svijeu i potrebama ljudi, jaanjem sistema upravljanja i metoda prihvatanja sistema, stvaranjem suptilnih metoda terora koji ljude pretvaraju u masu usamljenih, apatinih, atomizovanih i izolovanih individua koji trae supstitute utjehe i olakanja u drogi, kultovima, seksu pa i raznim oblicima ludila. Sve je to stvarnost jednog totalitarnog svijeta u kojem ljudi ne predstavljaju nita, svijeta koji je u osnovi faizovan. U njemu drava ima ulogu "arhitekte konzervativnog konsenzusa"; to je "pozitivna drava" sa sistemom "represivnog upravljanja"; to je : "faizam bez suza" , "faizam sa humanim licem", odnosno "prijateljski faizam" . Kada identifikuje totalitarizam i kada termin "faizam" ee upotrebljava od termina "totalitarizam", ovo gledite zapravo nastoji da jedan apstraktni politoloki termin zamijeni efektnijim i lake prepoznatljivim terminom. Tree gledite je ono koje analizirajui ameriko drutvo istie da njime upravlja "elita vlasti" sastavljena od efova dravne egzekutive, vojnih starjeina i vodeih linosti kapitalistikih korporacija. Prema ovom miljenju, privredom vlada 200-300 korporacija, politiki poredak se pretvorio u centralizovanu izvrnu organizaciju a vojni poredak u najskuplju i najveu vladinu ustanovu. Razmatrajui posljedice totalitarnih, faistikih tendencija na svakodnevni ivot istie se da su najznaajnije sljedee: stalna inflacija, recesija i velika nezaposlenost. Upravo zato su najvie ugroeni ljudi sa niim i srednjim primanjima dok bogati postaju jo bogatiji, ekonomski i politiki moniji. To je ta amerika "elita vlasti" koja po svaku cijenu koristi korporativnu dravu radi ostvarenja svojih ekonomskih i politikih ciljeva kako u svom drutvu, tako i prema zahtjevima sopstvenih interesa i u cijelom svijetu.

Politika dimenzija totalitarizma

Iz prethodnih gledita vidi se da je totalitarizam politiki ali i tehniko-tehnoloki fenomen. I dok se u tehnolokom pogledu totalitarizam dovodi u odnos sa tehniko-tehnolokom koordinacijom drutva, dotle se u politikom pogledu on dovodi u vezu sa politikom koordinacijom, kontrolom i organizacijom drutva. I, pri tom se istie da u uspostavljanju i odranju totalitarnog poretka i totalitarne drave bitnu ulogu mogu igrati sljedei faktori: represivna vlast i teror, ideologija, birokratski aparati vlasti,instrumentalizovana i politiki iskoritena religija, pijunaa i tajne policijske kontrole, monopolizacija vojske,sredstava informisanja i ekonomije, itd. Kao to se moglo vidjeti, teoretiari koji istiu politike aspekte totalitarne drave najee ih vezuju za dravu koja je svemona i koja individue svodi na automizovane i usamljene pojedince s uskraenim politikim pravima i pravnim sredstvima izraavanja, odnosno koja zato to je svemona jeste i neodgovorna, jer prisiljava i podreuje, kontrolie, zastrauje i manipulie. U cjelini, najee se fenomen totalitarne drave dovodi i u vezu sa politikom partijom iz koje drava i voa drave proizilaze i koji dravu kontroliu. Drava je ta koja kontrolie, usmjerava i regulie "graansko drutvo", nekontrolisano uspostavlja i rui pravni poredak, monopolizuje i centralizuje vlast, negira individue. Antropoloki nihilizam je, dakle, logina posljedica postojanja totalitarne drave, ije su teorijske konture prisutne u teorijskim gleditima mnogih teoretiara. Kao to se iz prethodnih gledita moglo vidjeti, panetatistika totalitaristika shvatanja posmatraju dravu kao instituciju koja je jaa od drutva i koja pokorava; koja kontrolie, regulie i usmjerava "graansko drutvo"; rui pravni poredak odbacujui prava i slobode ljudi; monopolie i centralizuje politiku vlast i politiku mo; depersonalizuje i apsolutno negira individue. Treba rei da se izraz "totalitarizam" ne koristi samo kao oznaka za dravu, nego i kao oznaka za druge znaajne entitete, kao na primjer, kao oznaka i za politike sisteme tako to se istie da su viepartijski sistemi demokratski a jednopartijski (faistiki, nacistiki, "komunistiki") totalitarni. Ovakvo ne nauno, nego ideoloko shvatanje totalitarizma, naroito je nakon Drugog svjetskog rata imalo za cilj vrijednosnu kritiku jednih (socijalistikih) a vrijednosnu odbranu drugih politikih sistema, a amerikog

121

posebno. Zapravo, ono nije predstavljalo nita drugo do ideoloku i propagandnu osnovu amerike ideologije u hladnom ratu. Prethodno pojednostavljeno gledite pojam "totalitarizma" odreuje iskljuivo kao karakteristiku jednopartijskih sistema te, stoga, nije u mogunosti da vidi da je totalitarizam vea ili manja karakteristika svih partijskih sistema, svih politikih zajednica, svih klasnih drutava. S tim u vezi izraz "totalitarizam" se upotrebljava u vrijednosno-negativnom znaenju kao oznaka kojom se nastoji diskvalifikovati vrijednost nekog poretka. Takoe, esto se termin "totalitarizam" odvaja od pojave tzv. "masovne demokratije" pod kojom se podrazumijeva masovno, tzv. "demokratsko" uee pojedinaca i grupe u politikoj organizaciji drutva. I ovaj postupak je simplicifirajui i, stoga, pogrean jer nee ili ne eli da uvidi da je masovna demokratija farsa i, zato, u sutini proeta totalitarizmom. U "masovnom drutvu" je narod pretvoren u "masu" i stoga obespravljen. Kriterijum postojanja demokratskog pokreta ne moe biti masovno uee (jer je to bio sluaj u faistikoj, nacistikoj, staljinistikoj ili neototalitarnoj dravi), nego donoenje odgovornih demokratskih odluka. Upravo, polazei od toga, moe se rei da je totalitarizam oznaka i za politiki postupak pretvaranja individua u masu, oznaka za politiku proizvodnju izmanipulisane mase koja postaje objektom teroristike politike i predmetom politike manipulacije. Izraz "totalitarizam" treba koristiti i kao oznaku za teroristiko podreivanje duhovnih sfera: nauke, umjetnosti, kulture, obrazovanja, vrijednosti, morala. Sve to jasno pokazuje da je za totalitarizam karakteristian antropoloki nihilizam. U totalitarnim dravama se sprovodi postupak atomizacije individua, naravno i onda kada se individue nastoje masovno organizovati sve s ciljem da se nad njima uspjeno sprovede postupak socijalne i politike kontrole. U totalitarnim dravama se individue smatraju nacionalizovanim vlasnitvom drave. Upravo zato se nesmetano mogu proganjati i unitavati, a mogu samo zato to u totalitarnoj dravi dolazi do promjene skale vrijednosti u kojoj, u manjoj ili veoj mjeri, bitnu ulogu imaju: voa; organizacija; ideologija; partija; oboavanje status quoa; veliina monih; utopljenost u organizaciju i poslunost dravi, partiji i naciji. Drava je posredovana pravom, ali totalitarna drava rui pravni poredak, pravni sistem i legislativu i temelji se na voluntarizmu. Legalni poredak je, zavisno od tipa totalitarne drave (staljinistike, nacistike, faistike, socijalistike, nacionalistike), naruen upotrebom voluntaristikih kategorija kao to su: istorijski interes;klasni interes; nacionalni interes; rasni interes; vii interes; partijski interes; dravni interes; revolucionarni interes, i slino. Kao to se moglo vidjeti, totalitarizam predstavlja veoma kompleksnu drutvenu pojavu u okviru koje se tehniko-tehnoloki i politiki proizvode takvi drutveni odnosi u kojima se individue pretvaraju u obespravljenu masu, u kojima se stvara masovna lana svijest i jezik kao sredstvo masovne politike manipulacije, pojava u okviru koje se proizvodi politika ideologija, propaganda i politiki mitovi, razliiti oblici fizikog i simbolikog nasilja. Negacija individua, odnosno antropoloki nihilizam je logina politika posljedica postojanja totalitarnih posredovanih drutvenih odnosa. Totalitarna drava je drava "zatvorenog drutva", odnosno drutva u kojem postoji otpor promjenama, drutvo u kojem je socijalna pokretljivost smanjena, drutvo koje adaptira osobe na status quo. Nakon objanjenja fenomena kao to su totalitarizam i totalitarna drava, ukratko emo objasniti neke istorijske primjere totalitarnih drava, kao to su: staljinizam, socijalizam, faizam i nacizam.

Totalitarne drave
Staljinizam
Pod staljinzmom se podrazumijeva sistem osamostaljenja i apsolutizovane birokratske vlasti nad drutvom i nad radnikom klasom, sistem koji je stvoren u SSSR-u tridesetih godina prolog stoljea, u istorijskom razdoblju borbe za uspostavljanje socijalistikog poretka. U ekonomskom smislu uspostavio dravni-najamni poloaj proizvo|aa i centralizovano birokratsko upravljanje vikom drutvenog rada; u politikom smislu predstavljao je izraz i oblik postojanja arbitrarne i totalitarne politike vlasti koja nije

122

podlijegala nikakvoj politikoj I pravnoj kontroli; u ideolokom smislu predstavljao je dogmatizaciju, reviziju I naputanje temeljnih principa marksizma. Na podruju politikog sistema staljinizam se manifestuje u uspostavljanju strane birokratizovane organizacije moi koja niim nije mogla biti kontrolisana. U tom smislu je razvijena tzv. teorija ja~anja klasne borbe I teorija jaanja drave u socijalizmu (to je bilo u suprotnosti sa marksistikim konceptom odumiranja drave), a I jedna I druga je za politiku posljedicu znaila doputanje upotrebe dravnog I partijskog nasilja I terora kako bi se mase natjerale da prihvate postojeu ideologiju. I na podruju tzv. "nadgradnje" prisutna je tendencija instrumentalizacije i politike dominacije nad svim njenim dijelovima (kulturi, nauci, obrazovanju, sportu, filmu, sredstavima informisanja). U tom smislu je izmiljen "socijalistiki realizam" kao "estetski pravac" koji je imao funkciju da kulturnu "nadgradnju" podredi potrebama politike "nadgradnje", iji se osnovni stav mogao definisati na slijedei nain: sve to je dobro, socijalistiko je, sve to je socijalistiko, dobro je! Na podruju meunarodnog radnikog pokreta staljinizam se manifestovao u nastojanju da sebi obezbijedi ideoloki i politiki monopol. Zapravo, bilo je to nastojanje da se meunarodni radniki pokret podredi interesima sovjetske staljinistike birokratije. I na podruju meunarodnih odnosa staljinizam se manifestovao u politici blokovske podjele, takmienju i konfrontaciji, u apologiji sile, naoruanju, militarizmu i imperijalizmu (npr. okupacija ehoslovake, itd.) Poto se staljinizam manifestovao na svim podrujima drutvenog ivota koje je podveo pod uticaj politike vlasti dravne birokratije, moe se rei da je staljinizam totalitarni politiki poredak u kome ovjek, kao i u svim drugim totalitarnim dravama, nije nita (smatra se da je za vrijeme staljinistike vladavine ubijeno, umrlo I raseljeno oko stotinu miliona ljudi). Bio je to politiki poredak u kome je koncept "diktature proletarijata" reduciran na totalitarni koncept diktature partije, odnosno drave. Sasvim razumljiva posljedica takve politike pojave je antropoloki nihilizam tj., negacija ovjeka, negacija ljudskih prava i sloboda.

Socijalizam
Na istorijskoj pozornici se socijalizam pojavio u uslovima postojanja niskog stepena razvoja proizvodnih snaga I pogrene ideologije koju je voluntaristiki zastupala I uz pomo nasilja I terora (dakle, u uslovima ne potivanja I nepostojanja ljudskih prava I sloboda) provodila partijska birokratija socijalistikih drava. Kriza socijalizma uslovljena je i postojanjm neadekvatne ideologije koja se temeljila na mnogim dogmama i zabludama koje je ona zastupala, a koje bi se mogle formulisati na slijedei nain: socijalizam e se "neizbjeno" proiriti po cijelom svijetu I sve e nacije I svi narodi na razliite naine, ali sasvim sigurno doi u socijalizam (ovaj stav se tada smatrao zakonom); svi drutveni zakoni se mogu spoznati, a osnovni intelektualni subjekt tog istorijskog I drutvenog saznanja je avangardna komunistika Partija socijalizma koju samo treba slijediti, tj. sluati; politika postaje subjektom u ekonomiji (i drutvom u cjelini), a politika "nadgradnja" ak na sebe preuzima funkciju materijalne "baze": funkcija preduzea je da reprodukuje ideoloki zadate odnose, a ako se pri tom i neto proizvede to se smatra rezultatom "visoke produktivnosti" rada; nisu preduzea, nego partijski komiteti bili centri donoenja ekonomskih odluka, koji su propagirali neshvatljiv koncept suvinosti I bespotrebnosti robne proizvodnje u socijalizmu; Ovakav voluntarizam e doprinijeti da se u ekonomskom smislu ukinu trite, kapital, roba, novac, odnosno doprinijee da se poveaju neefikasnost i ekonomska neracionalnost. U politikom smislu stvorie se: institucionalizovan jednopartijski sistem, "diktatura proletarijata" koja e iskljuiti demokratsku kontrolu politike i dravne vlasti, koja e razvijati kult drave i partije i doprinositi njihovom jaanju, poredak braniti represijom I nasiljem, I tako negirati koncept pravne drave, demokratije I demokratskih prava I sloboda ljudi. Tako e se, s jedne strane razvijati strah, nasilje I teror, a s druge, podanitvo masa koje e dovoditi u pitanje politiku I pravnu legitimnost socijalizma. Ilegitimnost socijalizma manifestuje se u slijedeim bitnim pojavama: izmjenjenom odnosu "baze" i "nadgradnje" a koji se manifestuje u pojavi preuzimanja uloge "baze" od strane politike "nadgradnje", kao i pojavi kada drava preuzima ulogu "graanskog

123

drutva"; odnosno u dominaciji drave nad "graanskim drutvom" to za posljedicu ima automatizaciju i pasivizaciju individua, suavanje demokratije, prava i sloboda, kontrolu i ukidanje "graanskog drutva"; diktaturi nad potrebama koja podrazumijeva pojavu prisvajanja drutvenog vika od strane dravnih aparata, prisilnu determinaciju ljudskih potreba kao i stvarno onemoguavanje zadovoljenja bitnih ljudskih potreba; manjku legitimiteta, koji bi se mogao odrediti "prvim naelom" socijalistikih drutava a prepoznaje se u pojavama kao to su nesposobnost elite da rijei bitna pitanja Vlasti, Demokratije, Slobode i ivota, odsustvo reformi, suprotstavljanju alternativama i kritikom miljenju, onemoguavanju artikulacije protesta represijom, pojaanoj prinudi, represiji i strahu, politizaciji svih podruja, primatu drave i partije, odsustvu tolerancije. Tako se socijalizam pokazao ne samo ilegitimnim, nego i totalitarnim za to je: uspostavio partijsku i policijsku kontrolu svih; monopolisao sredstva za proizvodnju, policiju, vojsku I sredstva informisanja; institucionalizovao partijsku dravu i dravnu partiju; ukinuo autonomno "graansko drutvo"; ukinuo kritiko javno miljenje; ukinuo razliku izmeu privatnog i javnog ivota, tj. ukinuo politika prava i slobode ljudi.

Faizam
Osnovno obiljeje ideologije faizma predstavlja nadmo cjeline nad dijelovima. A, autoritativni predstavnik cjeline je nacija. Nacija je shvaena kao ivotna zajednica ljudi odnosno, vrhunska sinteza svih vrijednosti, kako materijalnih, tako i kulturnih; osobe su potpuno integrisane u naciju a klasne protivrjenosti i klasni antagonizmi se prevazilaze osjeajem pripadnosti svojoj naciji. Iz nacije se stvara elita koja predstavlja "izbor najvrijednijih" i, kao takva, ima pravo da namee svoje zakone. Na vrhu nacije moe biti samo jedan a to je Voa. Voa je "nadovjek", spasilac nacije, koji svoje vostvo temelji na principu apsolutne discipline i autoriteta kojem se svi moraju podvrgavati. Voa je ef vlade i voa faizma. Pravni izraz postojanja nacije je drava kao apsolut pred kojim su individue i grupe relativ". Osnovni kredo faizma I glasi: "Jer za faizam sve je u dravi i nita ljudsko ili duhovno ne postoji i, utoliko, manje ima vrijednosti izvan drave"; "sve u dravi, nita izvan drave, nita protiv drave"; "ti nisi nita, drava je sve", itd. Partija je predstavljena "jedinom" politikom organizacijom koja ostvaruje misiju Drave-Nacije; ona tumai "najvie interese nacije" te, stoga, moe da "zamijeni dravu", uvijek "kad se ova bude pokazala nesposobnom da se suprotstavi i potue uzronike i faktore unutranjeg razlaganja naela nacionalne solidarnosti". Partija vlada nacijom: "jedna partija koja je totalitarna vlada nacijom - nova je injenica u istoriji". Organizacioni oblik ostvarenja integracije nacije i uskla|ivanje interesa izme|u rada i kapitala preko faistike drave, je korporativizam. Klasni sukob trebalo je nadomjestiti "nacionalnim jedinstvom" te, otuda, znaaj korporacija. "Nacionalno jedinstvo" i "nacionalni interesi" ostvaruju se i preko mehanizama vanjske politike: rata, kolonijalizma i imperijalizma. Da bi nacija ostvarila svoje "istorijske granice" (tj. granice "Imperium Romanum"), ona mora da "ivi opasan ivot", (" vivere pericolosamente"). Nacija mora da razvija rat "ija je vrijednost iznad svega i svih". Faizam negira koncepciju pacifizma: "Samo rat, napominje Musolini, uznosi do vrhunca napregnutosti sve ljudske energije i utiskuje peat plemenitosti narodima, koji imaju hrabrost da mu se izloe". I dalje: "Jedna doktrina koja unaprijed polazi od utvrenog postulata mira, jeste strana faizmu"! Stoga je "vaspitanje za borbu" poimanje opasnosti koje ona donosi, jeste jedan novi stil italijanskog ivota". Osjeanja mrnje i potrebe za ratom, osnovica je tzv. "filozofije rtvenog jarca", a njena propaganda bila snaan opravdanja agresije, imperijalizma i genocida. Prema tome, osnovu ideologije fa{izma ini glorifikacija nacije koja svoj izraz ima u: totalitarnoj dravi (stato totalitario) kao "zatitniku", partiji kao "tumau nacionalnog interesa, negaciji mira i ravnopravnosti meu ljudima i nacijama, apologiji rata, militarizmu i imperijalizmu, minorizaciji i negaciji ovjeka, demokratije, prava I sloboda.

124

Nacizam
Nacizam se pojavio kao antiparlamentaristika tendencija i pokret koji je u politikom ivotu zagovarao metode "direktne akcije", ulinih borbi i fizikog nasilja, s ciljem unitavanja politikih protivnika. U tom pogledu je formirao oruane odrede koji su sluili ostvarenju politike "direktne akcije". Osnovnu strukturu ideologije nacizma ini nekoliko fenomena kao to su: rasa, antisemitizam, "filozofija ivota" i teorija "ivotnog prostora", "firer-princip", itd. Ideoloki princip rasizma nacizam suprotstavlja konceptu "nacije", "demokratije" i liberalizma. Da bi se odr`ala "rasna istoa" neophodno je da se ostvari proces regeneracije rase .Rasna "istoa" je pretpostavka "ouvanja" i "napredovanja" rasa a u tom pogledu je idovstvo "destruktivno tijelo" u "njemakom organizmu". Nacistika ideologija antisemitizma temeljila se na tezama: da "idovstvo" karakterie lani humanizam i pacifizam, egoizam i mrnja, nagon za samoodranjem, nedostatak vlastite kulture i idealistikih ideja; idovstvo razara nacionalnu privredu i rasni identitet Nijemaca. Osnovu rasistike teorije treba traiti u tzv. "filozofiji ivota" koju karakterie: negacija razuma, afirmacija vjerovanja u intuiciju i kult nekakvih ivotnih sila, egzaltacija i misterij, otklanjanje slobodne volje i njihovo zamjenjivanje slijepim vjerovanjem i pokoravanjem. Politika funkcija drave je sadrana u nastojanju ouvanja tzv. "rasnih praelemenata" koji stvaraju dostojanstvo jednog "vieg ljudstva" ("arijevstva"). Drava je mo, a s obzirom da u drutvu nema jednakosti, onda drava mora obezbijediti rukovodstvo najboljima. Tako ona obezbjeuje politiku funkciju aristokratskog selekcioniranja ljudi. Demokratija, koja je, prema miljenju nacistikih ideologa i voa, jedna "judeizirana ustanova", nacizam suprotstavlja tzv. "germansku demokratiju" koja se manifestuje u izboru voe. Nacizam je utemeljen na tzv. "firer-principu" koji je shvaen kao osnova jedne hijerarhijske piramide preko koje je narod sastavljen sa dravom. U ovakvoj ideolokoj i politikoj konstrukciji pravo je izvedeno iz koncepta arijevstva. Pravo je ono to arijevci smatraju da je "pravo": ono iskljuuje graansku jednakost i pravnu sigurnost individua. A, to se tie koncepta vanjske politike nacizma, on je imao svoju osnovu u teoriji "ivotnog prostora" prema kojoj je ivot nacije zavisan od prostora a s obzirom da postojei prostor nije dovoljan, narod ima pravo na svoj ivotni prostor: "samo dovoljno veliki prostor na ovoj zemlji osigurava slobodu jednom narodu", kae Hitler. Dakle, rasna teorija je na podruju meunarodnih odnosa ostvarila politiku diskriminacije, argesije, apologije rata, osvajanje i unitavanja naroda. Upotreba nasilja na unutranjem politikom I vanjskom meunarodnom podruju stvorila je jedan od najveih zloina u istoriji ovjeanstva.

3. GLOBALIZAM I NEOTOTALITARNA DRAVA

Kada je Orvel objavio svoju 1984 (1956. godine) mnogi su smatrali da je rije o "negativnoj utopiji" koja se razlikuje od dijela teoretiara "pozitivne utopije" (od Platona, pa preko Kampanele, Mora i Mablija, do Sen Simona, Furijea, Ovena i Marksa), zato to ne iznosi projekciju "boljeg" nego "loijeg" drutva. Upravo u ovoj knjizi Orvel pie o problemu hipertrofije dravne vlasti, o dravi kao modernom "Levijatanu" koji apsolutno negira individue. I bez obzira to Zamjatin u svojoj knjizi MI (1920) i Haksli u Vrlom novom svijetu (1932) piu o jednoj a Orvel o podjeli svijeta u tri drave, svi oni zapravo ukazuju na problem etatizacije i birokratizacije svijeta u kojem je stvorena svemo institucije Drave u kojoj se nemo individua ostvaruje razliitim metodama kontrole misli, politikog iracionalizma, "strogo kontrolisanog" saznanja, monopola nad informacijama i onemoguavanja komunikacije meu ljudima.

125

Sudei po onome to se dogaalo nekoliko zadnjih godina u svijetu (u pogledu utemeljenja tzv. "novog svjetskog poretka"), stie se utisak da smo blii ostvarenju jednog apsolutnog neototalitarnog a ne besklasnog svijeta o kojem su matali neki teoretiari "pozitivne utopije". Otuda se i postavlja pitanje: ta se podrazumijeva pod pojmom "novog svjetskog poretka"?

Novi svjetski poredak i nadnacionalna drava

"Novi svjetski poredak" podrazumijeva uspostavljanje tzv. "nadnacionalne drave" o emu je govorio bankar Dejvid Rokfeler, mentor "Savjeta vanjskih odnosa" i predsjednik Trilateralne komisije, 1991. godine na zasjedanju te "nadnacionalne vlade" svijeta": ''Savremeni svijet e biti savreniji i uravnoteeniji ako uspostavimo jednu svjetsku vladu. Nadnacionalna vlast svjetskih bankara i intelektualnih elita ima prvenstvo nad pravom naroda na samoopredjeljenje a to je naelo koje smo slijedili tokom vjekova". Kao to se vidi iz prethodne definicije jasno proizilaze dvije bitne komponente:"novi svjetski poredak" se temelji na uspostavljanju " svjetske vlade" koju ine bankari i intelektualci; time se ostvaruje zahtjev koji je u knjizi De iure et pacis (O pravu rata i mira) iznio Grocius raspravljajui o meunarodnom pravu istiui da je istomiljenitvo (npr. danas efektirano djelovanjem Savjeta bezbjednosti OUN pod uticajem SAD) o bitnim elementima meunarodne politike osnova i jedina nada za budui mir ovjeanstva. Iz pomenute definicije se vidi da se vlast "svjetske vlade", tj. "nadnacionalne vlade" (sa svojom nadnacionalnom suverenou), izdie iznad nivoa nacionalnih vlada, odnosno iznad nivoa meunarodnog "prava" naroda na samoopredjeljenje; drugim rijeima, zagovornici uspostavljanja "svjetske vlade" i "novog svjetskog poretka" stoje na stanovitu tzv. "teorije ogranienog suvereniteta".

OUN kao organizacija novog svjetskog poretka

Ovdje treba posebno spomenuti i spis pod nazivom Trnovit put u novi svjetski poredak (1974) Riarda Gardnera koji kae: "Ako odmah ne stvorimo svjetsku vladu, ne izvrimo reviziju Povelje OUN i ne opunomoimo Svjetski sud da ima najveu vlast - nee biti progresa. Jednom rijeju, dom svjetskog poretka treba dizati od temelja, a ne od krova. Jo neposrednije reeno, oko pojma nacionalne suverenosti treba stvoriti obru djelimine ali stalne erozije, ime e se postii mnogo vie nego zastarjelom tehnikom frontalnog napada. Neophodno je proiriti domen djelovanja oruanih snaga OUN na sve sektore globalnih ratnih arita... u kojima e takve snage imati zadatak patroliranja internacionalnim graninim i ostalim demarkacionim linijama, uz nadzor slobodnih demokratskih izbora u svim zemljama i uz verifikaciju sprovoenja politike oruanog nemijeanja". Kao to se vidi iz ove definicije, jasno je da njen autor insistira na stvaranju " svjetske vlade" i "svjetskog suda" koji e imati apsolutnu vlast i ije e postojanje nuno dovesti u pitanje nacionalne vlade i nacionalne suverenosti pa i tako to e voluntaristiki subjekt svjetske moi preko tzv. "demokratskih izbora" (ili postavljanjem pitanja tzv. "ljudskih prava") stalno dovoditi u pitanje nacionalni suverenitet. Iz pomenute definicije se vidi da se vlast "svjetske vlade", tj. "nadnacionalne vlade" izdie iznad nivoa nacionalnih vlada, odnosno iznad nivoa meunarodnog "prava" naroda na samoopredjeljenje. I mada kreatori "novog svjetskog poretka uvjeravaju svijet govorei o "novom svjetskom poretku kao eri mira", pokazalo se i jo se uvijek pokazuje da se utemeljenje "novog svjetskog poretka" kao legalnog poretka sile, odvija i ratom, krenjem meunarodnog prava, ograniavanjem suverenosti drava, podgrijavanjem politikih, etnikih i vjerskih nemira i sukoba, mijeanjem u "unutranje stvari" drava, emu se dovodi u pitanje i ograniava njihova sloboda. A, kada ve govorimo o suverenosti, odgovorimo na pitanje: ta se pod ovim pojmom podrazumijeva? Suverenost je svojstvo dravne vlasti koje se ogleda u njenoj nezavisnosti, samostalnosti i neogranienosti. Ona je via od svih drugih vlasti i kao takva obuhvata tri bitna elementa: nezavisnost dravne vlasti (nije obavezna da slua zapovijesti bilo kakve strane vlasti); suprematiju dravne vlasti (da ima najviu vlast na svojoj teritoriji), i pravnu neogranienost dravne vlasti (to znai da drava moe donositi kakve god hoe odluke).

126

Suverenost, pravo na samoopredjeljenje i meunarodno pravo

Treba napomenuti da se odreena nijansa mistifikacije pojma "suverenosti" odnosi upravo i u pogledu odnosa izmeu drave (dravne suverenosti) i meunarodnog prava. U tom smislu se moe rei da se dravna suverenost i meunarodno pavo iskljuuju. "Iz ideje o suverenosti slijedi da je drava s one strane svakog poretka, naime - iznad njega. Za onoga ko se nje dri, meunarodno pravo ne postoji" - smatra Ecensberger. A mi bismo dodali da, s druge strane posmatrano, dominacija meunarodnog prava zapravo dovodi u pitanje postojanje pojedinane dravne suverenosti. Prema tome, ideja o suverenitetu podrazumijeva pravno-politiku egzistenciju drave koja stoji "iznad" pravnog poretka te drati se nje zapravo znai ne prihvatiti meunarodno pravo kao to, s druge strane, to znai da prihvatiti meunarodno pravo istovremeno znai dovoditi u pitanje ideju suvereniteta. Tako se pokazuje da se suverenitet i meunarodno pravo meusobno iskljuuju, a da je to tako, dovoljno je za primjer uzeti odluke Ujedinjenih nacija o sankcijama narodima i dravama. Naime, tim odlukama se nedvosmisleno pokazuje ne samo da se suverenitet jedne drave iskljuuje sa meunarodnim pravom te da se ne potuje pravo na samoopredjeljenje jednog naroda, nego i to da se stvara jedan novi tip "suverenosti" koji bismo mogli nazvati "nadnacionalnom", "transnacionalnom", "metasuverenou" ili "supra suverenou" jedne "drave" koja bi se, takoe mogla nazvati "nadnacionalnom", transnacionalnom", "meta", ili "supra dravom", koja se u pojmovnom, formalnom i sadrinskom smislu rijei, razlikuje od klasine drave. Ono to posebno treba napomenuti jeste to da teorija ogranienog suvereniteta nije nikakvo otkrie Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i aktuelnog vojnog i politikog establimenta SAD. Ova teorija batini svoju ideju iz vremena opravdanja sovjetske intervencije u ehoslovakoj. Sovjetski teoretiar Kovaljov, nakon vojne intervencije zemalja lanica Varavskog ugovora 1968. godine u ehoslovakoj, istie da postoji opte meunarodno pravo (koje se odnosi i primjenjuje na odnose izmeu drava sa razliitim drutveno-ekonomskim i politikim sistemima) i socijalistiko meunarodno pravo (koje se odnosi na drave sa socijalistikim ureenjem.). On smatra da, ukoliko je ugroen poredak neke socijalistike drave, onda "socijalistika zajednica" u interesu svjetske socijalistike zajednice, ima pravo na intervenciju. Upravo, Brenjev je u svoje vrijeme favorizovao doktrinu "ogranienog suvereniteta" koja se odnosi na zemlje "istonog lagera", kao to to danas ine zagovornici "ogranienog suvereniteta" proirujui njegovo znaenje i vanost za cijeli svijet s ciljem ouvanja tzv. "meunarodne stabilnosti". Kao to smo ve vidjeli, "teoriju ogranienog suvereniteta" zagovara i predsjednik Trilateralne komisije, kao to je zagovaraju i danas moni politiari svijeta. ak i bivi predsjednik OUN Butros Gali stoji na stanovitu doktrine "ogranienog suvereniteta", kada kae da je vrijeme "apsolutnog i ekskluzivnog suvereniteta okonano". Ili: "Svaka drava trebalo bi da bude najbolji garant ljudskih prava... Ali meunarodna akcija mora se pokrenuti onda kada se ta drava pokae nedostojnim ovakvog zadatka, kada se od zatitnika pretvori u onoga ko zloupotrebljava prava". I dalje: "Meunarodna zajednica mora preuzeti tu ulogu od drava koje ne ispunjavaju svoje obaveze... Time, po mom miljenju, nije ugroeno savremeno shvatanje suvereniteta". Takoe, slino gledite o "Meunarodnoj zajednici" kao subjektu kontrole i procjene "ljudskih prava" u zemljama svijeta, iznio je i bivi ministar spoljnih poslova Austrije Alojz Mok koji takoe postulira doktrinu "ogranienog suvereniteta" kada kae: "U osvit novog milenija UN moraju biti u poziciji da efikasno kontroliu potovanje i razvoj ljudskih prava".

Ljudska prava i semantika imperijalnog osvajanja

Pod izgovorom borbe za "ljudska prava" ovu famoznu "teoriju ogranienog suvereniteta" zagovara i papa Jovan Pavle II koji, u povodu dogaaja u bivoj Bosni i Hercegovini, zagovara tzv. "humanitarnu intervenciju", odnosno bombardovanje i ubijanje Srba: "Poto se iscrpe sva djelotvorna sredstva, stupa na snagu pravo humanitarne intervencije sa svrhom da se agresor razorua i da se ponovo uspostavi potovanje prava ugroenog puanstva". I dalje: "pravo humanitarnog mijeanja u unutranje stvari pojedine drave jae je od naela suvereniteta te iste drave". Dakle, proizilazi da su izbori, referendumi i narodni plebisciti "slobodni" i "demokratski" samo ukoliko su ("uz nalog" svjetskih monika koji svoju snagu i mo efektiraju preko razliitih komisija, komiteta, organizacija i sl.) prihvaeni kao "slobodni" i "demokratski", to zapravo

127

znai da su prihvaeni samo onda kada dovode u pitanje i doprinose erodiranju nacionalnog dravnog suvereniteta i time omoguavaju uvrenje "nadnacionalnog" suvereniteta gospodara "novog svjetskog poretka". Ideja o naputanju suvereniteta zbog "krenja ljudskih prava" je ideja koja se pokuava realizovati kroz koncept "novog svjetskog poretka". Ta se ideja jednostavno moe zloupotrebiti s ciljem vrenja ekonomskih i politikih pritisaka, pa i vojne intervencije u zemlji koja se proglasi "prekriocem" potovanja "ljudskih prava". Upravo, tako se pokazuje da "novi svjetski poredak" oblikuje mona "nadnacionalna" ili "meta drava" koja poput "svjetskog policajca" odreuje ta je "humano", "demokratsko" i "pravedno" a ta nije, te koji e narodi i koje e drave meunarodno biti "priznate" a koje nee, ko ima "pravo" na samoopredjeljenje a ko nema, ko moe da ima "suverenitet" a ko ne moe da ostvari politiku konstituciju dravnosti, a ko moe, itd. U sutini, to znai da "pravo ne postoji" ve da "postoji samo sila" koja onemoguava ostvarenje prava na samoopredjeljenje. U tome se i ogleda savremeni oblik genocidnosti. Nekada se ona ispoljavala u neposrednom i vidljivom fizikom unitavanju pojedinih osoba i etnikih grupa. Danas se ona ispoljava i u obliku razliitih metoda djelovanja, kao to su: irenje lane propagande i negativnih stereotipa, satanizacija grupe, uvoenje razliitih oblika sankcija (ekonomskih, politikih, diplomatskih, vojnih, kulturnih, sportskih, naunih, medicinskih, i drugih), medijskih pritisaka i manipulacija. Ogranieni suverenitet je surova realnost savremenog svijeta u kojem se, to je paradoksalno, sve vie govori o demokratiji I zatiti ljudskih prava I sloboda. Postojanje OUN, Svjetske banke, MMF, Meunarodnog suda pravde, Evropske komisije za ljudska prava i drugih organizacija i institucija "svjetske moi" kojima se razara "nacionalni suverenitet", pokazuje da je klasina suverenost drava njihova prolost, te da izmeu nacionalne dravne suverenosti i donoenja odluka na meunarodnom podruju postoji odreena napetost. Recimo, sprovodei odreenu ekonomsku politiku, MMF moe da zajam nekoj dravi uslovljava mjerama smanjenja opte potronje, devalvacije nacionalne valute, sniavanjem dotacija za socijalnu pomo. Ove mjere za posljedicu mogu da izazovu pad najamnina, socijalne nemire i vanredno stanje. Tako se javlja napetost izmeu odluka koje su donesene na meunarodnom podruju i ideje nacionalne suverenosti koja je tim odlukama dovedena u pitanje. Ona je dovedena u pitanje oblikovanjem novih meunarodnih politikih odnosa, udruenja i asocijacija. Tako, na primjer, i drave-lanice Evropske zajednice nisu vie sredita vlasti unutar nacionalnih granica. Zajednica je svoja ovlatenja dobila "dobrovoljnim poputanjem" suvereniteta lanica drava. Sada je taj suverenitet podijeljen, to pokazuje da je dosadanja koncepcija nedjeljivog, neogranienog i autonomnog suvereniteta pojedine zemlje - odumrla. U okvirima novih meunarodnih odnosa poseban znaaj imaju vojni savezi koji djeluju tako da umanjuju autoritet i integritet nacionalne drave dovodei u pitanje njenu suverenost. Dominacija SAD (kroz Savjet bezbjednosti OUN) i NATO pakta, umanjila je mogunost samostalnog i suverenog odluivanja nacionalnih drava. Nacionalna dravna mo odluivanja o sloenim pitanjima spoljnje i unutranje politike je ograniena. A nadnacionalna komandna struktura NATO-a (iji je vrhovni zapovjednik u Evropi uvijek ameriki general kojeg imenuje predsjednik SAD) pokazuje se da se u ratnoj sitauciji uvijek djeluje u okviru strategije samog saveza. Sama ta injenica pokazuje da je suverenitet nacionalnih drava lanica NATO-a na odreen nain ogranien uticajem nacionalnih vojnih birokratija koje su zapravo konstituisale moni nadnacionalni vojni blok. Sve to u sutini pokazuje da je nadnacionalna orvelijanska vojna i politika vlast projektovana u obliku globaliziranog tzv. "novog svjetskog poretka" - totalitarna, odnosno neototalitarna.

10. KULTURA, MASOVNA KULTURA I KONTRAKULTURA

______________________________________________________________________________ Civilizacija i kultura Civilizacija

128

Kultura Masovna kultura i kontrakultura Masovna kultura I potkultura Kontrakultura ______________________________________________________________________________

1. CIVILIZACIJA I KULTURA
Civilizacija
Rije civilizacija (lat. civis graanin; ''civilis'' - utiv, uglaen, graanski i 1. '' civilisatio''prosvijeenost, uglaenost, obrazovanost). Nekada se termin civilizacija koristio u znaenjima: humana civilitas, koji je oznaavao vlast, odnosno izgraeno ljudsko drutvo; i, civilitatis, to je znailo umijee vladanja i graansko pripadanje zajednici. Danas se termin I pojam civilizacija upotrebljava u razliitom i mnogostrukom znaenju da oznai: skup drutvenih pojava, i razliitih od prirode, koje su religioznog, moralnog, naunog, estetskog, tehnikog karaktera, a koje su zajednike za sve dijelove jednog veeg drutva ili za vie drutava koja su meusobno povezana (kineska civilizacija, antika civilizacija, evropska civilizacija, i tako dalje); period vieg stepena kulture odnosno civilizacije (shvaene kao pod 1) koji dolazi poslije perioda divljatva i varvarstva... onu etapu civilizacije (shvaene kao pod 1) koju ocjenjujemo kao njen najvii domet odnosno obino onu fazu koju je dostigla Evropa i zemlje koje su usvojile sutinu evropskog naina ivota (tzv. civilizovani narodi iji se jezici ili jezik ponekad nazivaju jezikom civilizacije); ponekad, u reakcionarnoj publicistici, radnju civilizovanja manje razvijenih zemalja ("civilizacija" Azije i Afrike, i jo ranije, Amerike) pod kojom se krije kolonizatorska i konvistadorska politika. U iru upotrebu se termin civilizacija poeo upotrebljavati od 18. stoljea; on se poeo upotrebljavati od vremena zapoinjanja procesa naseljavanja Afrike, Azije, June Amerike. Tadanje razvijene evropske zemlje su u potrazi za sirovinama i bogatstvima, osvajale nerazvijene kontinente i narode. Da bi svoje kolonijalno osvajanja opravdale, koristile su izraz "civilizacija" odnosno kolonijalnu politiku "civilizovanja" tadanjih takozvanih "primitivnih", "divljih", "necivilizovanih" i "nerazvijenih" naroda. Koritenjem jednog izraza opravdale su kolonijalnu politiku nametanja svog jezika, pismenosti, obiaja, vjere i kulture. Izrazom "civilizacija" poeo se oznaavati stepen kulture razvitka ljudskog drutva koji dolazi nakon varvarstva, odnosno oblik vie faze drutvenog razvoja koji dolazi nakon divljatva i varvarstva. Civilizovani narodi suprotstavljaju se divljim i varvarskim narodima, superiornou svoje nauke ili svoje tehnike, kao nacionalnim karakterom svoje drutvene organizacije. Ovakvo shvatanje "civilizacije" paradigmatino izraava evropocentrizam, odnosno sutinu rasistikog evropskog imperijalizma, tj. imperijalizma evropske civilizacije, I, naravno, ovo ideoloko opravdanje superiornosti jedne kolonijalne politike nema svoje socioloko opravdanje. U sociologiji se pojam "civilizacije" koristi u drugaijem smislu. I to najee kao oznaka za materijalnu kulturu ili materijalni napredak. Tako se osnovna razlika izmeu kulture i civilizacije odnosi na razdvajanje duhovnih od materijalnih tvorevina. Pod civilizacijom podrazumijevamo sve mehanizme i organizaciju, koju je ovjek stvorio u elji da obezbijedi uslove ivota. S druge strane, pak, kultura je izraavanje nae prirode u naim formama ivljenja i miljenja, u naem svakodnevnom ponaanju, u umjetnosti, knjievnosti, religiji, rekreaciji i razonodi. Sfere kulture - to su sfere vrijednosti, stilova, emocionalnih povezanosti, interkulturalnih doivljavanja - to je antiteza civilizaciji.

129

Kultura
U etimolokom smislu rije kultura potie od latinske rijei "cultus" koja znai: "gajenje", "njegovanje", ili "obraivanje". Tada se to odnosilo na gajenje, njegovanje I obraivanje zemlje, a kasnije na znaenje odgajanje kulture. Danas se ovaj termin upotrebljava u irokom znaenju, i to, u smislu da je kultura: cjelina koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaje i bilo koju drugu sposobnost koju je ovjek stekao kao lan drutva postajui linou; nain ivota odreenog naroda koji ivi na jednom mjestu, I ta se kultura moe vidjeti u njegovoj umjetnosti, drutvenom sistemu, obiajima, navikama i religiji. Iako ne postoji potpuno stroga odvojenost kulture od civilizacije, ipak treba napomenuti da se sutina kulture nalazi u duhovnim i umnim ostvarenjima drutva. A to je kultura koja: osmiljava ovjekovu egzistenciju; ini sredinu - tzv. vjetaku sredinu, za razliku od prirode - u kojoj on ivi s drugim ljudima; omoguava drutvena zbivanja, drutveni kontinuitet, drutvenu promjenu, napredak i predstavlja uslov bez kojeg ni ovjekov ivot, ni egzistencija ne mogu da se zamisle. Sve to ili ne vai za materijalne tvorevine ili vai sasvim na drugi nain. One ne pruaju znaenje ovjekovom ivotu, ne osmiljavaju njegovu patnju, ne pomau u tjeenju i tako dalje. Istina, bez materijalnih tvorevina i njihovog usavravanja ni ivot ovjeka ni drutva nije mogue zamisliti. No, kad je rije o usavravanju materijalnih tvorevina, na primjer, orua za rad, suoavamo se i sa duhovnim tvorevinama. Tu se pojavljuju znanja, nauna i tehnika, ak i zdravorazumska samo koja su sasvim druge prirode od materijalnih tvorevina. Sutina duhovne kulture jeste, prema tome, u: ovjekovom stvaranju duhovnih tvorevina koje on moe - uz pomo svog lingvistikog aparata, kasnije pismom, slikom i drugim simbolikim komunikacionim sredstvima - da izrazi, ispolji; na osnovu razumijevanja ispoljenih psihikih sadraja (znakova, simbola), otkrivaju znaenja, smisla koji im je pridat od strane stvaraoca; pretvaranju tih zvukovnih i drugih tvorevina u sistem, kod kojih dobija opte drutveno standardizovano znaenje; pretvaraju te cjeline komunikacionih znakova, aksiolokih, saznajnih, normativnih tvorevina u svojevrsnu sredinu u kojoj ovjek ivi, koja osmiljava njegov ivot i omoguava drutvene procese. Kada je rije o odreivanju sadraja treba rei da postoje odreena gledita o ovom kulturolokom fenomenu. Prema jednom gleditu, struktura globalnog drutva se moe, u krajnjoj liniji, podijeliti na tri dijela: ekonomsku strukturu, ili realnu osnovu drutva "na kojoj se die cjelokupna pravna i drutvena nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni oblici drutvene svijesti"; pravno - politiku nadgradnju, i oblike drutvene svijesti. Prema drugom, postoji: materijalna kultura (koja obuhvata instrumentalnu oblast: orua, tehniku i tehnike djelatnosti, kao i sredstva za zadovoljavanje potreba), te duhovna kultura, koja u sebe ukljuuje: drutvena otkria ili duhovne tvorevine kojima se saznaje svijet (religija, magija, filozofija, nauka, ideologija); drutveno stvaralatvo (vrijednosti, umjetnost) i drutvena pravila, to jeste pravila i propisi koji reguliu ponaanje ljudi (na primjer obiaji, moral, pravni propisi). Prema treem, kultura obuhvata: jezik, kao osnovu komuniciranja meu ljudima; saznanja i vjerovanja (nauka, filozofija, ideologija, religija, mitologija); vrijednosti (shvatanja ta je "dobro" a ta ne, odnosno kao ono to osmiljava ljudski ivot); norme (pravila i propisi, te obiajni, moralni i pravni standardi koji reguliu ponaanja ljudi); simbole, koji daju odreeno znaenje kolektivnim tvorevinama.

130

Kultura ima odreene funkcije kako u odnosu na svoje lanove, tako i u odnosu na drutvo i svijet u kojem se jedno drutvo sa svojim lanovima i kulturom nalazi. Naveemo najznaajnije funkcije kulture. Kultura ima funkciju oblikovanja, transformacije i mijenjanja prirode. Naime, kao to znamo, drutveno organizovani ovjek je bitno praktiko bie, bie rada i bie potreba: radom mijenja prirodu i tako zadovoljava svoje razliite potrebe. Da bi zadovoljio svoje neprestano narastajue potrebe, ovjek mora raditi i proizvoditi. Naravno, u razliitim drutvenim zajednicama se taj proces obavlja zahvaljujui razlici i nivou razvoja proizvodnih snaga, fonda znanja, nivou razvijene nauke i tehnologije, kao i u pogledu razvoja kulture i kulturnih vrijednosti. Uzmimo za primjer srednji vijek i kapitalizam pa e nam "stvari" u pogledu shvatanja funkcije kulture u mijenjanju prirode biti jasnije. Naime, u srednjem vijeku je dominirao hrianski, teoloki pogled na svijet koji je svijet tretirao na organicistiki nain. Dominirala je tradicionalna predstava o Zemlji kao ivom organizmu i Svijetu koji - propada. Pod uticajem teoloke tradicije e se u srednjem vijeku formirati ubjeenje i ideja linearnog propadanja svijeta. Istorijski proces ima svoj poetak, sredinu i kraj a biblijska pria o stvaranju, spasenju i stranom sudu zapravo predstavlja koncepciju linearnog propadanja svijeta: srednjovjekovni pogled na svijet nije doputao mogunost napretka, a oekivanje bliskog kraja svijeta poklapa se sa aktuelnim problemima koji su se zadesili pod uticajem velike kuge, invazije Turaka, stogodinjeg rata, jeresi i izmatikom sukobu u Crkvi. Konanom spasenju ovjek moe teiti samo na drugom svijetu: on mora da radi za svoju duu unoenjem dobrote i mudrosti Boga, ili "imitiranjem" Hristovog naina ivota. Ali on se ne moe nadati postepenom poboljanju ivotnih uslova ljudi kroz promjenu oblika vladavine ili drutvenog poretka. Vjerovanje u svjetski proces je iluzija. Srednjovjekovno shvatanje svijeta je organsko shvatanje. U njemu je tradicionalna predstava zemlje kao ivog organizma i majke, zapravo sluila kao kulturna konica koja je ograniavala djelovanje ljudi. Jer niko nije voljan da "kolje majku", da kopa po njenoj "utrobi" u potrazi za zlatom, ili da sakati njeno tijelo. I sve dok se smatralo da je zemlja iva i osjetljiva, svako poreenje destruktivnih radnji nad njom tretiran je kao prekraj etikog ponaanja. Iz srednjovjekovne koncepcije shvatanja svijeta proizilazio je i sam nain ivota. Srednjovjekovno doba je ruralno doba u kojem se nain ivota seljaka razlikovao od naina ivota dananjeg industrijskog sistema. Seljak ivi u selu iz kojeg gotovo da i ne izlazi. Njegov sistem ivota odreuju prirodni ciklusi, dan i no, godinja doba i vremenske prilike odreuju ta e on raditi. Izuzimajui sasvim rijetke iznimke, promjena njegove drutvene pozicije nije mogua. Seljakov sin postaje seljak, slijed generacija lii slijedu prirodnih tokova. Njegova kultura, vjera i simboliki oblici u koje ona saima svijet, u skladu sa vjenou, sa bespovijesnom prirodnou njegove egzistencije. Roenje i smrt, sveanosti i rituali predstavljaju jedno jedinstvo koje se konkretizuje u mitosima religije. Tehnika i magija su ekvivalentni oblici ovladavanja stvarnosti: do promjena dolazi ne pred horizontom nekog razvitka usmjerenog na neki cilj nego na imobilitetu uvijek istog. Politika i "visoka" kultura ga direktno ne tangiraju: u njima on samo uestvuje kao rtva, kao pogoeni. Odluujui odnosi u ljudskom ivotu se reguliu maginim fiksiranim ritualima koji uspostavljaju smisaonu vezu izmeu individualnih orijentacija i prirodno nadmisaonim kosmosom. Da bismo pokazali kako kultura onemoguava ili omoguava promjenu i preoblikovanje prirode, navedimo jo neke primjere. Naime, za hriansko srednjovjekovno moralno pravilo bilo je karakteristina pria o tome da e prije deva proi kroz otvor na igli, nego to e bogata ui u nebesko carstvo. Iako danas ova pria djeluje naivnom, ipak je ona svojevremeno onemoguavala proces akumulacije bogatstva, razvoj proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa ak i na prostorima koji su za to imali bogate klimatske i sirovinske pretpostavke. Ali, suprotno ovakvoj kulturnoj vrijednosti, protestantska etika je sa svojim kulturnim vrijednostima (radinosti, proizvodnosti, asketizmom, puritanizmom, portvovanosti, samoprijegorom) doprinijela razvoju proizvodnih snaga u procesu promjene prirode, ali i promjene feudalnih drutvenih odnosa u kapitalistike. Na srednjovjekovno organsko i organicistiko shvatanje svijeta nadovezae se mehanicistiko shvatanje svijeta u kojem e se priroda poeti shvatati kao predmet koji je odvojen od ovjeka i time podloan njegovoj apsolutnoj prevlasti. Tako e nauka postati sredstvom dominacije, sredstvom iskloriavanja prirode, zbog narastajuih ovjekovih potreba a "smrt prirode" i "crna ekologija" rezultirae kao neposredna posljedica mehanicistikog shvatanja svijeta. Kao to se moglo vidjeti, i u antikom, kao i u srednjovjekovnom poimanju svijeta, nema mjesta ovjekovoj djelatnosti. ovjek je strogo kauzalno determinisano bie a istorijski proces mu ne dozvoljava da

131

napreduje prema savrenijom drutvenom stanju. ovjekova ivotna sudbina je zapeaena jer svijet predstavlja vrsto ureenu strukturu kojom Bog upravlja: Istoriju stvara Bog a ne ljudi, lini ciljevi ne postoje, postoje samo dunosti i obaveze a ne slobode i prava ljudi. Jednostavno, ovjekov poloaj se ne moe bitno izmijeniti. Za takvo neto je neophodna sasvim drugaija koncepcija svijeta: koncepcija Moderne sa svojom idejom Progresa. Pojava ideje progresa jedan je od najvidljivijih rezultata razvoja nauke i racionalizma u razdoblju od 1500. do 1800. godine. Znaajno je napomenuti da je proteklo preko 99% vremena ovjekovog ivota na ovoj planeti, prije nego to je ovjek postao svjestan stvarnog napretka ljudske kulture. Progres ovjeanstva je sve do sedamnaestog vijeka bio prirodan i spontan a ni u kom sluaju nije bio rezultat velikog kolektivnog napora da se razvoj ljudske vrste i kulture ostvari kao svjesno postavljeni cilj. Kultura ima komunikativnu funkciju. Ne treba puno objanjavati da bi se shvatilo da je ovjek bie komunikacije, odnosno komunikativno bie, a da je kultura nezamisliva bez prenoenja ideja, znanja, vjetina, tradicija, osjeanja i tako dalje. U zajednici sa drugim ljudima drutveno organizovani ovjek komunicira putem sredstava kao to su: jezik, govor, simboli, gestovi, mimika. Njih je mogue razumjeti samo u okviru kulture u kojoj su nastali. Tako, na primjer, u kineskoj kulturi plaenje jezika oznaava uenje, irenje oiju - gnjev, grebanje uiju i obraza - radost, lupanje dlanovima - nesreu i razoarenje. U naoj kulturi plaenje jezika ne oznaava uenje, ili grebanje uiju i obraza - radost. U nekim drutvima se sukobi rjeavaju miroljubivo, u nekim agresivnim nainom kao kulturnim nainom, odnosno nainom koji proizlazi iz kulture, nainom koji je determinisan kulturom u kojoj se sukobljeni pojedinci nalaze. Eskimi su, na primjer, imali obiaj da gostu koji se nalazi na prenoitu pored dobrodolice ponude i suprugu. Smatrali su to neophodnim izrazom gostoljubivosti ne osjeajui se prevarenim, iznevjerenim i ljubomornim. Kod nas bi se ovakav in smatrao preljubom koja bi izazvala zgraanje i moralnu osudu. U nekim sredinama se ubistvo stranaca i neprijatelja smatra normalnim, poeljnim i drutveno prihvatljivim ponaanjem, a ubistvo prijatelja i pripadnika sopstvene grupe - prekrajem. Ali, ipak ima sredina u kojima i ubistvo prijatelja i saplemenika je drutven in. Na primjer, ukoliko se dokae da je uinio preljubu sa suprugom, muu je doputeno da ubije njenog ljubavnika. Ili, incest je najee zabranjen, mada postoje drugaiji primjeri: faraoni su se mogli eniti sa svojim sestrama, a takoe su to radili i kraljevi na Havajima. Ovi primjeri jasno pokazuju postojanje kulturnog relativizma u oblikovanju individua, odnosno pokazuju razliite uticaje kultura na svoje lanove. A njih je, naravno, nedopustivo posmatrati, tumaiti ili ocjenjivati sa stanovita jednog "apsolutnog kulturnog obrasca" koji bi vrijedio za sve kulture, sve narode i sve pojedince.Iako ne postoji nekakav "apsolutni kulturni obrazac" koji vrijedi za sva drutva, ipak treba napomenuti da drutvo nastoji da oblikuje jedan kulturni model ponaanja koji bi bio karakteristian i prihvaen od svih njegovih lanova. Ali nije to tako jednostavan postupak jer postoje razlike izmeu individualnog i "drutvenog karaktera" kao razlike u ponaanju ljudi unutar jedne kulture i sasvim razumljivo, razlike u ponaanju ljudi razliitih kultura. Sve to jasno pokazuje da postoje razlike izmeu individualne i grupne svijesti, a njih treba traiti u razlici izmeu individualnog i "drutvenog karaktera". Pa, i pored tih razlika, da bi opstali u drutvu kojem pripadaju pojedinci su prinueni da svoj individualni karakter prilagode "drutvenom karakteru", to jeste karakternoj strukturi koja je zajednika veini lanova neke drutvene zajednice. Tek tako je mogua komunikaciona saradnja i zajedniki ivot u drutvu. Pa, i pored razlika u "komunikacionim kodovima" koji su posebni za svaku kulturu, pa i pored razlika u kulturama, ipak postoje neke zajednike, odnosno opte karakteristike kulture, odnosno zajednike karakteristike koje obiljeavaju svaku kulturu i njenu komunikativnost. Svaka kultura je manje ili vie samosvojna i pojedinana, ali ipak u sebi sadri univerzalne elemente kao to su: orua za rad, tehnologiju i odreeni proces proizvodnje; sistem drutvenih vrijednosti, normi, znanja; sistem drutvene kontrole i sankcija; obiaji; umjetnost; zadovoljavanje biolokih potreba; usklaivanje odnosa izmeu lanova razliite dobi i sposobnosti

132

Da bi rijeili ove svoje probleme, ljudi su stvarali institucije braka, proizvodili sredstva za ivot i gradili sklonita. Takoe, treba napomenuti da kulturne vrijednosti koje su zajednike za mnoge narode ili nacije, nisu djelo jedne nacije ili naroda, ve da su djelo razliitih kultura i naroda. U tom smislu teoretiari ismijavaju ubjeenja u tzv. "amerikom nainu ivota" govorei o znaaju akulturacije: "Na solidni ameriki graanin budi se u krevetu koji je izraen prema uzorku, ije je porijeklo s Bliskog istoka, ali koji se izmijenio u sjevernoj Evropi prije nego to je prenesen u Ameriku. On odmie sa sebe pokriva od pamuka, koji je bio udomaen u Indiji, ili od lana, udomaenog na Bliskom istoku, ili od ovije vune, koja je takoe uzgojena i udomaena na Bliskom istoku, ili ak od svile, ija je upotreba otkrivena u Kini. Svi su ovi materijali istkani ili ispredeni pomou postupka zamiljenog na Bliskom istoku. Tada navlai svoje mokasine, koje su izmislili Indijanci u umama istone Amerike, i ide u kupatilo ija je konstrukcija mjeavina evropskih i amerikih izuma novijeg datuma. On oblai pidamu, odjeu izmiljenu u Indiji, i pere se sapunom, to su ga otkrili stari Gali. Nakon toga se brije, to je jedan mazohistiki ritual, koji izgleda, vue svoje porijeklo od starih Sumerana ili Egipana. Vrativi se u spavaonicu uzima svoje odijelo s jedne stolice junoevropskog tipa i poinje se oblaiti. Oblai hlae iji oblik potie od konog odijela nomada iz azijskih stepa, oblai cipele od koe, tavljene, koje su pronali stari Egipani, i koje su oblikovane po jednom uzorku iz klasine mediteranske civilizacije, te stavlja oko vrata arenu svijetlu traku od tkanine, koja je ostatak ala, to su ga preko ramena nosili Hrvati u 17. vijeku. Prije nego to e se dorukovati baca pogled kroz prozor, ije su staklo pronali stari Egipani, pa ako pada kia, stavie gumene galoe koje su otkrili Indijanci u centralnoj Americi, i uzeti kiobran to su ga izmislili u jugoistonoj Aziji. Na glavu stavlja eir od pusta, takoe od materijala koji su izmislili u azijskim stepama. Na putu za doruak zaustavlja se da bi kupio papir koji plaa novcem, jednim starim indijskom izumom. U restoranima se susree sa itavom serijom posuenih elemenata. Njegov tanjir je nainjen od vrste keramike, pronaene u Kini, njegov no je od elika, to su ga prvi put proizveli u junoj Indiji, njegova viljuka je srednjovjekovni talijanski izum, a njegova kaika je preraeni oblik rimskog originala. Zapoinje doruak jednom narandom, koja potie iz istonog Mediterana, komadom dinje, koja potie iz Perzije, ili komadom lubenice, koja potie iz Afrike. Zatim uzima kafu, nainjenu od jedne biljke iz Etiopije, i eer s vrhnjem. Vrhnje potie od udomaene krave i od ideje da se ona muze, na ta su naili na Bliskom istoku, dok je eer prvi put nainjen u Indiji. Nakon voa i kafe on prelazi na vafle - vrstu keksa koju su izmislili Skandinavci pekui ih od ita, odnosno penice, uzgojene u Maloj Aziji. Preko vafla preliva slatko od javorovine, koje su izmislili Indijanci u umama istone Amerike. Kao usputno jelo moe jo uzeti jaja od jedne vrste ptica, udomaenih u Indokini, ili tanki narezak mesa jedne ivotinje, udomaene na Bliskom istoku". Znaajna je i sljedea funkcija kulture: funkcija uvanja i akumuliranja. Antropolozi i biolozi su utvrdili da se u ivotinjskom svijetu prenoenje osnovnog protoka informacija i programa ponaanja obavlja preko genetskog aparata. Bioloko iskustvo predaka ostavljalo je malo mogunosti za individualno variranje u ponaanju i mogunosti obogaivanja vrste. Mnogi od njih prihvataju od svojih roditelja lovake navike i vaspitanje mladunaca. Lorenc pokazuje da svaka zimovka nasljeuje svoju pjesmu od oca. Meutim, kada je mladune zimovke raslo pored odrasle kanarinke, onda je nauilo njenu pjesmu, koje je onda prelazilo sa oca na sina u toku nekoliko pokoljenja. Dakle, i ivotinje ue i ne ponaaju se samo na osnovu instinkta. Todor Pavlov je svojom teorijom o "uslovnim refleksima" jasno to pokazao, a brojni eksperimenti su to i potvrdili. Ono to je karakteristino za ovjeka je to da se osnovni elementi kulture ne prenose putem biotikog programa mada je kultura kao mogunost biotiki data. Akumulacija i uvanje kulture temelje se na individualnoj i drutvenoj memoriji, pamenju i usmenoj predaji u tradicionalnim drutvima, a putem pismene predaje u opismenjenim i razvijenim drutvima. Kultura ima i funkciju zatite. Naime, kultura prua zatitu svojim lanovima oblikujui materijalne, psiholoke i simbolike modele zatite pojedinaca i grupa. Takoe, kultura ima i normativnu funkciju. Za opstanak jednog drutva, drutvenih grupa i individua, te kulture drutva, neophodno je postojanje normi i vrijednosti kojima se reguliu i kontroliu oblici osjeanja, miljenja i ponaanja individua. U tom smislu kultura oblikuje "drutveni karakter" individua te tako omoguava egzistenciju postojeeg drutva. Drugim rijeima, time to oblikuje "drutveni karakter" individua kultura ima bitnu hegemonijsku funkciju.

133

I, na kraju, naveemo jo jednu funkciju kulture: funkciju katarze i projiciranog emocionalnog pranjenja. Kultura drutva odreuje i odvaja doputene od nedoputenih te normalne od nenormalnih oblika ponaanja. Svaka kultura nastoji da napravi granicu izmeu razliitih oblika ponaanja, ali nastoji i da zbog pritiska dopusti smirivanje emocionalnih tenzija i napetosti koje nastaju zbog drutvenih i "kulturnih" pritisaka na pojedince. U tom upravo katarzinom smislu treba shvatiti ulogu i znaaj sveanosti svearskih dogaanja (Nove godine, Boia, Krsne slave, Krizmanja, Bajrama, zborova, roendana, svadbi, karnevala, koncerata, sportskih susreta). Meutim, koliko god elementi kulture i funkcije kulture bili znaajni i obavezujui za sve lanove drutva, ipak svi lanovi ne pridaju jednaku vanost i znaenje tim elementima i sadrajima kulture. Uzmimo, na primjer, monogamiju kao element kulture koji ima univerzalno kulturno znaenje u nekom drutvu u kojem ipak postoje brakovi koji nisu monogamijski (ve, recimo, poligamijski). Ili, na primjer, sluenje vojnog roka je u mnogim drutvima univerzalni element kulture, ali ipak i u takvim drutvima postoje pojedinci koji odbijaju sluenje vojnog roka te, tako odbacuju univerzalni element kulture. Naravno, zbog opstanka, drutvo nastoji da ovakve i sline devijacije i devijantne pojave sankcionie prisiljavajui devijante na potovanje univerzalnih elemenata kulture. Da bi mogla upravljati ponaanjem individua, svaka kultura sadri veliki broj smjernica koje upravljaju njihovim ponaanjem u odreenim situacijama. Te smjernice su poznate pod nazivom - norme. Norme nisu nita drugo do "specifian vodi za akciju", zapravo vodi koji definie i odreuje prihvatljivo ponaanje. Tako, na primjer, u drutvu postoje odreene norme odijevanja (mukaraca - muka odjea, ena - enska odjea, odjea za starije i odjea za mlade). Norme odijevanja odreuju ta se treba nositi u odreenim prilikama: vjenanja, svadbe, pogreba, i slino. Kako se moe pogrijeiti i ne shvatiti norma odijevanja, posluimo se primjerom misionara koji se naao pred gologrudim Afrikankama. Pocrvenivi od stida, poruio je poiljku grudnjaka i pourio da ih preda Afrikankama. Ali, enama koje nisu razmiljale niti su se mogle ponaati u skladu sa normama odijevanja koje vrijede na Zapadu, nikako nije bilo jasno emu grudnjaci slue. Na misionarevo iznenaenje, grudnjake su stavile na glavu zavezavi ih ispod brade. Mislile su da se njima pokriva glava. Kao to smo ve pokazali, jedno od temeljnih i bitnih karakteristika i svojstava ljudskog bia je drutvenost, jer, ovjek je bie svoje, specifine, ljudske zajednice; bie koje ivi u ljudskom drutvu koje i nastaje kao rezultat drutvene djelatnosti ljudi i kulture u kojoj ivi. A to znai da se ovjek pokazuje ne samo kao bie rada ili proizvodno bie, nego i kao bie kulture, odnosno "kulturno bie", jer svaki ovjek je proizvod svoje kulture. U svakodnevnom ivotu vidimo da se ljudi meusobno rukuju, da jedni prema drugima izraavaju odreene emocije, da se smiju ili plau, da izraavaju neko zadovoljstvo, sreu ili tugu, da vole ili mrze. Sve ono to oni ine dio je njihove kulture. Prethodno nabrojani primjeri svakodnevnog ljudskog optenja ili komuniciranja pripadaju tzv. nematerijalnoj kulturi. A, pored ovog oblika kulturi pripada i drugi oblik, tzv. materijalna kultura, tj. onaj oblik kulture koji se odnosi na materijalne proizvode kojima se ljudi u svom ivotu i svojoj drutveno organizovanoj proizvodnji koriste (orua i alati, maine, kue, zgrade i stanovi, namjetaj, posue, itd.). Oba oblika, obje dimenzije ili oba ta aspekta kulture su znaajna u ovjekovom ivotu. Osjeanja, miljenja, vrijednosti i vjerovanja, tj. duhovni oblici kulture isto su tako znaajni dio ovjekove kulture, i isto su tako sastavni dio ovjekove kulture, kao to su to i njeni materijalni proizvodi.

2. MASOVNA KULTURA I KONTRAKULTURA

Masovna kultura i potkultura
Masovna kultura je pojam koji se nalazi u uskoj vezi sa pojmom "mase" i "masovnog drutva": masa je pojam pod kojim se podrazumijeva odreena homogenizovana grupa osoba koji osjeaju, misle i ponaaju se na isti ili slian nain. U tom smislu su mase proizvod industrijskog drutva koje namee masovni stil i nain ponaanja ljudi; masovno drutvo je tip drutva koje pretvara osobe u masu obezlienih ljudi sa istim ili slinim, standardizovanim ukusima, osjeanjima, miljenjima i obrascima ponaanja;

134

masovna kultura je kultura namijenjena irokim masama osoba; to je kultura koja se prenosi putem tzv. sredstava masovnih komunikacija (radija, televizije, videa, satelita, novina, kompjutera, ''nosaa zvuka'', itd.); ono to je za nju posebno karakteristino je: postojanje serijskih proizvoda namijenjenih tritu masovnih potroaa; kulturne vrijednosti koje se prenose sredstvima informisanja kao glavnim distributerima kulturne robe; komercijalizacija kulturnih sadraja, odnosno potroaki karakter kulture; vrijednosti koje utiu na stvaranje jednoobraznog miljenja i ponaanja; vrijednosti i kulturna dobra koja slue za dokolicu; reproduktivni karakter; pasivizacija i konformizam individua. Za tradicionalna drutva je karakteristina njihova kulturna homogenost, dok je kulturna heterogenost karakteristina pojava savremenih drutava. Iako ljudi participiraju u jednoj dominantnoj kulturi drutva, ipak oni u njoj ne uestvuju podjednako. Oni prihvataju i neke druge kulturne obrasce i tako razvijaju potkulturu. lanovi svakog drutva uestvuju u dominantnoj (vladajuoj) kulturi ali, istovremeno, mogu da sudjeluju i u ''posebnoj'' kulturi, odnosno u potkulturi. Tako se pod pojmom potkulture moe podrazumijevati skup normi, vrijednosti i kulturnih obrazaca, miljenja i ponaanja neke drutvene grupe po kojima se ona razlikuje od drugih drutvenih grupa. Ili, potkultura predstavlja skup odreenih normi, vrijednosti i obrazaca miljenja po kojima se neke drutvene grupe razlikuju od drugih drutvenih grupa, ili lanova drutva. Kao primjer moemo uzeti razlike izmeu radnike i slubenike potkulture, razlike izmeu potkulture neke rok-grupe i potkulture muziara klasine muzike, izmeu potkulture neke seoske grupe i potkulture grupe iz grada, omladinske potkulture od potkulture srednje generacije, itd. Postoji vie potkulturnih oblika, kao to je potkultura: srednje klase za koju je karakteristina orijentacija na individualnu orijentaciju, lini asketizam i anhedonizam, te orijentacija na budunost; radnike klase za koju su karakteristine sljedee pojave: fatalistiki odnos prema ivotu, odnosno ubjeenje da kao pojedinac ovjek ne moe nita uiniti da promijeni svoj poloaj te, s druge strane, mirenje sa poloajem u kojem se nalazi; rok muziara; likovnih umjetnika, kao i drugi potkulturne oblike. Mnogo je drutvenih pojava koje su u istoriji ljudskog drutva uticale na promjene do tada vrsto utemeljenih obrazaca drutvenog ivota. Meu njima posebno mjesto u drugoj polovini XX vijeka zauzima i kontrakultura.

Kontrakultura
Pod pojmom kontrakulture podrazumijeva se kultura koja je korjenito udaljena od glavnih tokova drutva. Po svojoj prirodi ona je predstavljala reakciju na vladajuu kulturu. Vladajua kultura predstavlja nain ivota odraslih: to je tehnokratska manipulativna kultura iji je cilj socijalna kontrola i integracija linosti u postojei poredak. Kontrakultura je predstavljala otpor i protest roditeljskoj i dominantnoj vladajuoj kulturi a njen prodor u kulturu je zapoeo muzikom koja je postala muzikom veine, nainom odijevanja koji je postao nainom odijevanja veine, neformalnou u govoru i ponaanju i prodorom tog jezika u medije i svakodnevni ivot. Po svom socijalnom sastavu kontrakultura je obuhvatala niu srednju klasu, kolsku i studentsku omladinu, intelektualce. U vrijednosnom pogledu ovaj socijalni sastav kontrakulture je odbijao malograansko drutvo i njegove kulturne vrijednosti, kao i norme. On je nastojao da preskoi klasne razlike uvodei adolescentnost i mladost kao osnovu oblikovanja novog drutva i njegove tinejderske kulture mladih. A kako teoretiari primjeuju, nedostatak osjeanja klasne pripadnosti je najuoljivija stvar koju dijele mladi. Djeak iz radnike klase ne pije vie pivo u radnikoj kafani: sada su postali popularni kafii, podrumi i klubovi u kojima se svira muzika koju vole mladi svih socijalnih slojeva i koji sa istom eljom nose leerne komplete. Tinejderstvo je potisnulo socijalno i klasno obiljeje. Kontrakultura je nastala kao ideja i pokret kritike industrijskog i potroakog drutva, produktivizma i konzumeruzma, tj. nastala je kao pravac koji se suprotstavio postojeoj proizvodnji

135

materijalnih dobara i vrijednosti, a posebno nauci i tehnologiji kao proizvodnim moima na kojima se temelji takav otueni, i kako se smatralo, ovjeku neprimjereni nain ivota. Kontrakultura kritikuje kolu, kolski sistem i cjelokupan sistem obrazovanja ljudi. Njeni teoretiari smatraju da u koli usvajamo saznanja i vjetine (itanje, pisanje, raunanje i kalkulisanje, itd.) koje emo kasnije koristiti u procesu proizvodnje i ivotu. Osim usvajanja ovih vjetina i saznanja, u koli se ue i normativna, konformistika moralna pravila, pravila dobrog ponaanja, graanske i profesionalne svijesti i savjesti, tj. ue se pravila potovanja tehniko-drutvene podjele rada i, u krajnjoj liniji, pravila poretka koji je utvrdila vladajua klasa. U koli uimo ''dobro govoriti'', ''dobro pisati'', zapravo ''dobro posjedovati''. kola je ta koja reprodukuje kako radnu snagu, tako i njenu pokornost za vladajuu ideologiju; ona osigurava pokoravanje vladajuoj ideologiji.Upravo zato to ima klasni, eksploatatorski, manipulativni i indoktrinirajui karakter, teoretiari kontrakulture plediraju na izgradnji alternativnog obrazovanja. Kontrakultura se nastoji odvojiti od dominantne i autoritarne roditeljske kulture koju ine institucije koje internalizuju saglasnost, odnosno konsenzus porodice, braka, polne podjele poslova, obrazovanja i vaspitanja. U tom smislu kontrakultura kritikuje i odbacuje porodicu kao osnovnu eliju represije i socijalne kontrole. Njene pristalice smatraju da je porodino domainstvo getoizovano i izolovano; porodica se stara sama o sebi; uskih je vidika; u njoj se pojaava napetost izmeu mua i ene, roditelja i djece, djece i djece, a taj pritisak je vei nego to veina od nas moe da ga podnese. U porodici izrasta nehumanost: porodica namee vjetake, rigidne podjele uloga, ograniava ljudske potencijale, razvija osjeanja nesretnosti i nesree, zahlauje ljudske odnose, zakrljava inovatorske strane nae svijesti, itd. Svojom uskogrudnou porodica je uzrok svih naih nezadovoljstava. Kontrast porodice se ogleda u injenici da ona odreuje oblike individualnog drutvenog ponaanja, osjeanja i miljenja, emocionalnih stavova i aktivnosti. Ono to e se kasnije u ivotu linosti dogaati, rezultat je osnovnog uticaja porodice. Porodica oblikuje onakvu linost kakva joj je potrebna za obavljanje svoje funkcije. Svaki lan porodice uspostavlja sopstveni identitet tako to usvaja i razvija uloge i modele osjeanja, miljenja i ponaanja. Preko porodice se prenosi drutvena i normativna svijest koja oblikuje pojedince za potrebe postojeeg sistema. Od najranije dobi se dijete suoava sa autoritetom, prinudom, prisilom, represijom, kaznom i sankcijom. U porodici se ue uloge podreivanja, pokornosti, poslunosti, privatnosvojinskih odnosa i apsolutnog potivanja autoriteta, dakle, ue se uloge za kasnije konformistiko ponaanje u drutvu. Neprikosnovena vlast Oca porodice osnova je uzdizanja apsolutne vlasti Drave. Nastojei da utvrde specifinu negativnu poziciju porodice teoretiari dolaze do sljedeih zakljuaka: porodica proizvodi zavisnost; zatvara pojedince u posebne uloge koje onemoguavaju stvaranje uslova za slobodno prisvajanje identiteta; obuava djecu da prihvataju drutveni poredak kao neto to je prirodno, pa ak i po cijenu gubitka sopstvenog integriteta, i posebno obuava majke i djecu tako da se potreba za ljubavlju ne koristi kao osnova za razvijanje spontanosti i njenosti, ve za opravdanje represije, nasilja i osjeanja krivice. Polazei od ovakvih ubjeenja o negativnoj ulozi porodice u samorazvijanju sopstvene subjektivnosti i linog identiteta, individualnosti i spontanosti, razumljivo je da pobuna protiv porodice (''Porodico, mrzim te'') u sutini je znaila pobunu protiv drutva i drutvene kontrole. Pripadnici kontrakulture upravo potiu iz frustriranih porodica, bjee iz njih i nastoje da sopstveni identitet, samorealizaciju i spontanitet izgrade u alternativnom obliku izgradnje linosti - komunitarizmu. Kao to vidimo, kontrakulturni pokret je pokret oblikovanja kulture mladih. Kako teoretiari dobro primjeuju, poznato je da je u arhainim, tradicionalnim i primitivnim zajednicama i drutvima starost prihvatana i doivljavana kao znak znanja i mudrosti. Sa razvojem civilizacije i sa pokretom masovne kulture i kontrakulture, autoritet starosti opada. U kontrakulturi se javlja novi talas talas mladosti. Kontrakulturni pokret je pokret razdragane i leprave, hedonistike mladosti. Zapadna drutva je zahvatio proces degerontokratizacije tako da je podmlaivanje bilo prisutno na svim podrujima drutvenog ivota. Sada su u modi mladi politiari, mladi glumci, mladi strunjaci, univerzitetski mladi ljudi. Uz mladost kao imanentnu vrijednost kontrakulture treba pomenuti i ljubav i erotizam. Sa svojim erotizmom i hedonizmom kontrakultura je predstavljala atak na seksualnu hipokriziju graanskih drutava. Ljubav se doivljavala kao oblik nastojanja slamanja drutvenih normi. Analiza tekstova pjesama pokazuje da je njihova osnovna tema bila udvaranje i lini izbor. Ljubav se nije vie shvatala kao izbor ''jednom za svagda'', odnosno kao ''izbor ivotnog saputnika'', nego kao oblik i in linog stvaralatva u okvirima labilnih odnosa meu partnerima.

136

U kontrakulturi je profilisan novi uzor hedonistikog ovjeka, suprotstavljen asketskom i puritanskom ovjeku, dakle profilisan je onaj tip ovjeka kojeg interesuje kako ekonomska i politika, tako i antropoloka sloboda. Zato se on neprestano nalazi u potrazi za svojom linou, ali ne pomou nauke, logike i objektivnosti, ve posredstvom oblikovanja nove osjeajnosti, subjektivnosti i spontanosti. Otuda uloga i znaaj ljubavi, intimnog ivota, uivanja, muzike i zabave, linog ivotnog stila i religijskog uivljavanja, droge i misticizma, farmerica i konih jakni, bedeva i rokenrola; dakle, otuda uloga svega onoga to nije predstavljalo hirove mode ve simbole novog senzibiliteta mladih.

11. POLITIKA
______________________________________________________________________________ ta je politika Politika: tradicionalno I moderno shvatanje Politiki konflikti Politiki simboli Politiki mitovi Politiko otuenje ______________________________________________________________________________ Politika je drutvena djelatnost od izuzetnog znaaja. Od njene moi i uticaja zavisi egzistencija individua i drutva. Drutveno organizovani ovjek je "politiki ovjek", kako je to jo antiki filozof Aristotel isticao. Dakle, drutveno organizovani ovjek je politiki ovjek, a drutveno podruje istovremeno je i podruje politike, odnosno politiko podruje.

ta je politika
Politiko podruje je jedno veoma kompleksno podruje kojem pripadaju brojni elementi tzv. politikog oblikovanja i organizovanja drutva, a meu njima su najznaajniji: politiki sistem i politika vladavina, politika ideologija I propaganda, mo I vlast, sila i nasilje, politika kultura i politika organizacija, itd. Svi oni zajedno konstituiu pojam politike i politiku ine tako da zajedno i oblikuju individue, drutvene grupe i drutvo u cjelini. Pa, ta je onda, i najprije, politika? Prvo sistematsko saznanje o politici potie iz antikog, grkog i rimskog doba. Upravo, i rije "politika" vodi svoje porijeklo od grkih rijei : "polis" (grad - drava - drutvo, predjel, skup graana koji obrazuju grad); "politeia" (lat. "politia" i "politica"), to znai organizovani nain ivota i unutranjeg ureenja jednog grada - drutva - drave, odnosno jedne zajednice na jednoj teritoriji; drava, ustav, politiko ureenje, politika zajednica, republika, dravljanstvo (u smislu prava graanstva); "politikos" (graanski, javni, opti, dravni); "polites" (graani); "episteme politike" (poznavanje drutva, politiko saznanje, znanje i saznanje o dravi i drutvu), i

137

 "politika tehne" (vjetina upravljanja zajednicom, dravom - drutvom). Politika je u klasinom poimanju shvaena kao opta stvar svih graana polisa. S obzirom na to da su Grci identifikovali pojmove "drave" i "drutva", razumljivo je da je politika shvaena kao opta stvar graana polisa; predstavljala je oznaku za voenje javnog, dravnog, odnosno drutvenog ivota graana, onog koji se razlikovao od ovjekovog "privatnog" ivota (" oikos") u kojem su lanovi porodice privreivali i pribavljali neophodna sredstva za ivot a koji je od javnosti bio skriven. Polis je obezbjeivao slobodu, a ''oikos'' egzistenciju, odnosno sredstva za ivot. Djelovanje ljudi u polisu je bilo javno, a u ''oikosu'' privatno (ekonomsko, privredno). A, to se tie rimskog politikog i pravnog iskustva, treba napomenuti da grkom pojmu "oikos" odgovara starorimski pojam " familia" (koja je ukljuivala lanove domainstva i robove); otac porodice (pater familias) je u cjelini raspolagao suverenom vlau (patria potestas) nad robovima i nad neslobodnim lanovima svoje porodice, a to raspolaganje se odnosilo i na ivot i smrt. Uporeujui grku i rimsku pravnu i politiku tradiciju, treba rei da grkom pojmu " polisa" odgovara rimski "civitas" (osloboeni neposredne ekonomske prinude, rimski graani su se mogli posvetiti javnom, politikom djelovanju na forumu, kao Grci na "agori", tj. mjestu okupljanja i odluivanja graana.

Politika: tradicionalno i moderno shvatanje

U antikom smislu je politika sluila vrlini i odgajanju karaktera i ona nije imala tehniku nego pedagoku ulogu. A, u zahtjevima da ovjek bude dobar i pravedan, te da slui ciljevima pravde, dobra i opte koristi, politika i jeste izraavala karakter ''najvie nauke''. Hrianstvo izraava otvorenu odbojnost prema javnom ivotu propovijedajui povlaenje iz javnog ivota u sferu privatnosti i individualnosti. Nasuprot klasinim vrlinama u koje spadaju pravednost, razboritost, hrabrost i umjerenost, hrianstvo istie druge vrline: vjeru, nadu i ljubav. U sutini, drava je posljedica postojanja prvobitnog grijeha; ona je neprirodna jer se temelji na prinudi. A kako su ljudi jednaki u Bogu, neprirodno je da jedni nad drugima vladaju te, s obzirom na to da je tako, neophodno je dravi i politici "okrenuti lea". Moderno shvatanje politike zasniva se na odvojenosti politike od etike, politike od drutva, na instrumentalnom podvajanju javnog i privatnog ivota, na podvajanju "politikog drutva", tj. drave i "graanskog drutva". U modernom znaenju, politika je istovremeno dravna i drutvena komponenta, istovremeno povezana i odvojena od drutva.Od antikih vremena pa do danas postoji veliki broj definicija politike koje izraavaju ne samo metod posmatranja i teorijsko i ideoloko stanovite teoretiara politike, nego i samu sloenost politikog fenomena u drutvu. U pojmovnom smislu, ova rije ima vie znaenja: u irem smislu se pod pojmom "politika" podrazumijeva djelatnost kojom se regulie neka oblast drutva: ekonomska (ekonomska politika), socijalna (socijalna politika), obrazovna (politika obrazovanja); u uem smislu rijei, "politika" najee slui kao oznaka za dravnu djelatnost kojom se reguliu razliite oblasti drutva. Tako se i u svakodnevnom govoru ova rije koristi kao oznaka za vjetinu vladanja i ovladanja ljudi pomou drave, kao "borba za vlast", "igra sa vlau", "igra vlasti i igra sa vlau", "umjetnost vladanja", "vjetina osvajanja vlasti", i slino. Ali, ovo nije jedino odreenje rijei politika. esta koritenja rijei politika pokazuju da su njena znaenja najee sljedea, kao to su, da je politika: posebna vrsta drutvenih pojava; vrenje dravne vlasti; djelatnost usmjeravanja drutva; djelatnost kojom se protivnik moe pobijediti; djelatnost odravanja ravnotee raznih suprotstavljenih interesa; vrenje vlasti u drutvu; odravanje jedinstvenog reda; djelatnost politikog organizovanja, i slino.

Politiki konflikti
Politika je, dakle, podruje artikulacije razliitih oblika borbe. Postoje razliite vrste konflikata i evo nekih: prema mjestu odvijanja konflikta u grupi ili izmeu grupa, moe se govoriti o: unutargrupnim i meugrupnim konfliktima. Prema stepenu manifestacije, politike borbe mogu biti otvorene, manifestne, i prikrivene, odnosno latentne: neke politike borbe se odvijaju preko parlamentarnih debata, sredstava informisanja, skupova i diskusija, sindikalnih i partijskih

138

manifestacija, odvijajui se "na oigled svih" a neke, opet, "u sjenci" tzv. "tajne politike diplomatije". Prema vrsti uesnika u konfliktima, moe se govoriti o: klasnim, nacionalnim, rasnim, religijskim konfliktima. Prema odnosu prema politikom poretku, moe se govoriti i o borbi protiv reima i borbi za reim i u okviru reima. Borba protiv reima pretpostavlja da dio ljudi ne prihvata postojee institucije nastojei ih zamijeniti novim institucijama. Ova borba moe da se temelji na nasilju ili nenasilju, tj. kada se po dolasku na vlast tog sistema temeljito unitava jedan sistem i uspostavlja drugi sistem. Borba u okviru reima povezana je sa pojmom zakonitosti. Borba ostaje u okviru reima ukoliko graani taj reim smatraju legalnim, odnosno zakonitim, ukoliko se njegova zakonitost temelji na legitimnom "konsenzusu", odnosno na ubjeenju u legitimnost poretka. Borba protiv poretka se vodi ako vie ne postoji opta legitimna saglasnost u pogledu svrsishodnosti njegovog postojanja. Slina prethodnoj je i podjela konflikata prema kriterijumu nivoa osporavanja drutvenog i politikog sistema, na: sistemske konflikte koji osporavaju sam sistem (npr. odnos komunistikih partija prema kapitalizmu), i umjerene konflikte, u kojima ne dolazi u pitanje negacijski odnos prema sistemu i njegovo osporavanje, nego ostvarenje interesa u okviru samog sistema (npr. odnos graanskih partija prema kapitalizmu). Prema kriterijumu postojanja ciljeva, govori se o postojanju: realistikih konflikata, koji rjeavaju probleme konflikta, i nerealistikih, koji ih ne rjeavaju. Takoe, politika borba podrazumijeva odreene strategije, odnosno politiki unaprijed smiljene i planirane, ne samo napade, ve i reagovanja politikih protivnika. Strategija podrazumijeva planiranje upotrebe odreenih sredstava kao i sredstava koja e koristiti politiki protivnik. Tako se moe govoriti o strategiji "desnice", koja uva poredak, i strategiji "ljevice", koja e ga izmijeniti. Moe se govoriti i o reformistikoj i revolucionarnoj promjeni. Ali, moe se govoriti i o kamuflai, odnosno kamufliranoj strategiji, kao strategiji maskiranja stvarnih ciljeva politike borbe. Njome se slue kako pojedinci, tako i politike grupe i to ne samo u borbi za osvajanje vlasti nego i u borbi za sticanje uticaja na vlast. Voenje odreenih oblika politikih borbi nezamislivo je bez koritenja i upotrebe brojnih sredstava: pravnog i izbornog sistema, novca kojim se finansira politika djelatnost, korupcija, propaganda i sredstva informisanja. Sve to pokazuje da je politiko podruje zapravo podruje politikih borbi, sukoba i konflikata. Pod pojmom politikog i socijalnog sukoba ili konflikta se u najirem smislu moe shvatiti interakcija ili meusobno djelovanje u okviru kojeg jedan subjekt (pojedinac, grupa: klasa, politika partija, sindikat, interesna grupa, neka organizacija i slino) svjesno onemoguava ostvarenje interesa drugog subjekta, odnosno podrazumijeva se individualna i grupna borba za ostvarenje moi, vrijednosti i interesa. Konflikt ili sukob se moe shvatiti kao borba oko vrijednosti i polaganje prava na status koji nedostaje, na mo i sredstva, borbu u kojoj meusobno protivstavljeni interesi jedan drugog neminovno ili neutraliu, ili povreuju, ili potpuno iskljuuju. Iz prethodnog odreenja jasno proizlazi da je politika podruje na kojem se manifestuju razliiti konflikti koji su, opet, uzrokovani postojanjem razliitih interesa i vrijednosti. Interesima se mogu nazvati osnovne orijentacije ili usmjerenosti djelovanja koje proizlaze iz potreba, htijenja i elja subjekata interesa (pojedinaca ili drutvenih grupa). Konflikti se pojavljuju kao pojava u okviru koje jedan subjekt onemoguava ostvarenje interesa drugog subjekta. Sukob interesa se dakle nalazi u osnovi koja uslovljava pojavu konflikta a od njegove profilacije zavisi i vrsta konflikta. U cjelini gledano, interesi predstavljaju pokretae cjelokupnih politikih procesa, politikih borbi i politike. Svaki akter politike ima odreeni interes koji odreuje prirodu njegove politike aktivnosti i koji je, u krajnjoj liniji, u vrstoj vezi sa potrebama individua i grupa. Interesi su uvijek u bliskoj povezanosti sa ljudskim potrebama a ova bliskost potie iz ovjekove potrebe za svjesnim uobliavanjem svoga interesa. Drutveno i politiko podruje je podruje potrebe za artikulacijom razliitih interesa koji se nalaze u meusobnom sukobu. S obzirom na to da politiki sukobi mogu biti razliiti, razumljivo je da i interesi mogu biti razliiti jer interesi utiu na profilaciju oblika politikih sukoba. U tom smislu se moe rei da su determinante interesa: ekonomsko, drutveno i nacionalno bogatstvo, ekonomska, socijalna i politika mo, teritorija, predmeti, ugled i status, razliiti sistemi vrijednosti, ideologije, individualne i kolektivne frustracije, i slino. Stoga, uzrok ili predmet konflikta moe biti objekat interesa: stvar, socijalna pozicija, poloaj ili status, pravo, ideje, ideologija, religija, prostor i uopte teritorija, egzistencija drugog subjekta, i slino. Postojanje subjekata sa razliitim interesima, vrijednostima i predmetima moi i uticaja pretpostavka je utemeljenja konflikata.

139

Politiki konflikti imaju odreene uticaje na drutvo, a oni mogu biti: pozitivni i negativni. Pozitivna svojstva konflikata se odnose na ostvarenje progresivnih promjena, katarze i osloboenja napetosti pojedinaca i drutvenih grupa koje onemoguavaju njihovu kooperativnost i stvaranje novih vrijednosti, normi, institucija i uopte oblika drutvenog organizovanja. Pozitivna strana manifestovanja politikih konflikata odnosi se na osujeivanje stagnacije, stimulisanje interesa i radoznalosti, rjeavanje drutvenih i politikih problema, kao i na utemeljenje "obrasca ponaanja" sukobljenih i konfliktnih snaga. Tako se sukobi pojavljuju kao nune pretpostavke funkcionisanja parlamentarne demokratije jer predstavljaju "ivotni sok demokratije". Negativna dimenzija konflikata podrazumijeva postojanje regresivnih i antimodernizacijskih pojava, pojava koje onemoguavaju temeljnu promjenu, pojava koje onemoguavaju razvoj participativne, konsenzusne i dogovorene parlamentarne demokratije, pravne drave, politikog pluralizma, politikih prava i graanskih sloboda i dovode do proirivanja krize i jo snanijih konfliktnih podjela i sukoba. Takoe, treba rei da intenzitet manifestacije konflikata moe biti razliit i da je on vei: ukoliko je stepen uea uesnika konflikta vei, ukoliko se odnosi pravovremeno ne reguliu, ukoliko konvergiraju razliiti interesi, ukoliko predmet konflikta za konfliktne strane ima vei znaaj, ukoliko se uesnici u konfliktu vie meusobno identifikuju, ukoliko je grupna otvorenost manja a grupna zatvorenost vea, ukoliko spoljnji faktori i okolnosti na konflikt utiu, itd. Postoje i naini regulisanja konflikata: izbjegavanje, poraz jedne a trijumf ili pobjeda druge strane i proceduralno regulisanje konflikata pomirenjem, arbitraom ili kompromisom. Ili: jedna konfliktna strana unitava drugu, jedna konfliktna strana dominira drugom, obje strane su u ravnotei, obje strane se razdvajaju i, konano, mijenjaju se u smislu prevazilaenja tenzije. Tako se pokazuje da su konflikti sastavni dio i znaajan pratilac ne samo politike, nego i drutva u cjelini, jer politika i jeste drutvena pojava.

Politiki simboli
Posebnu ulogu i znaenje u drutvu imaju politiki simboli koji su uvijek povezani sa politikom ideologijom i politikim mitovima. Pogledajmo njihove najznaajnije uloge. Prvo, politiki simboli predstavljaju sredstva saznavanja drutva i politike realnosti. Upravo, preko simbola politika realnost postaje saznatljiva, tako to poprima odreeni oblik i odreeno znaenje. Tako, na primjer, slike Marksa i Lenjina, predstavljaju simbole jedne ideologije, slike Musolinija druge, slike Svetog Save tree, i tako dalje. Isto se odnosi i na srp i eki, snop prua ili etiri ocila na srpskom grbu koji simboliu odreenu duhovnu i politiku tradiciju i daju poruku za odreenu politiku akciju. Drugo, politiki simboli imaju afektivnu ulogu, to znai da podstiu oblikovanje odreenih osjeanja, odnosno podstiu oblikovanje odreene kolektivne svijesti. Ovakvu ulogu posebno imaju oni simboli koji istiu nacionalni ponos ili patriotizam. Tree, politiki simboli, imaju i ulogu pokretaa aktivnosti, odnosno igraju ulogu u pokretanju odreenih aktivnosti. Podsjetimo, na primjer, na ulogu francuske Marseljeze, socijalistike crvene zastave i slino. etvrta uloga politikih simbola jeste - komunikativna uloga. Zapravo, preko politikih simbola se prenose politike informacije. Politiki simbol krune, maa, snopa prua, kukastog krsta, srpa i ekia,

140

sasvim jasno ukazuju na tip politikog reima. Faistiki simbol snopa i sjekire otjelovljavao je u sebi mit i ideologiju, rimsku prolost i budunost mone i snane totalitarne drave ("ti si nita, drava je sve") koja e izgraditi novi poredak zasnovan na moi, dominaciji i osnivanju (sjekira simbolie dominaciju i osvajanja a "faio" - snagu, mo i jedinstvo nacije izraeno kroz dravu i utemeljeno na tradiciji i tradicionalnom mitu o "Rimskom imperiju"). Peto, simboli imaju i ulogu da prikrivaju stvarno stanje drutvene realnosti, tako to mogu da prikazuju jedinstvo naroda i reima koje izostaje i ne postoji. Nasmijana lica radnika - udarnika, seljaka i pionira samo prikrivaju stvarno stanje koje se lano dotjeruje upotrebom razliitih sredstava politike kozmetike. Treba napomenuti da politika vlast moe da koristi nekoliko oblika ili vidova simbolizacije kako bi obezbijedila politiki legitimitet. Evo tih vidova: stvaranje sasvim novih simbola i diskreditovanje starih, ime se ne istie samo osobenost ve i vii kvalitet nove vlasti; to je karakteristino za sve revolucionarne i autoritarne sisteme, kao i one sisteme u kojima dominira politika religija; ti reimi pozajmljuju stare simbole, ali oni gube sva prethodna znaenja i, koncentriui ga oko aktuelne politike poruke, postaje tako sasvim nov simbol (srp i eki su potpuno izgubili znaenje poljoprivrednog simbola i postali simbol borbe radnike klase protiv buroazije); pozajmljivanje starih, provjerenih simbola iz kulturnog i tradicijskog nasljea i politika prolost koju imaju vieznano i snano emocionalno dejstvo; to pozajmljivanje ima funkciju da legitimie novu vlast u kontekstu istorijskog kontinuiteta, to jeste da dokae njenu legitimnost i u prolosti; na primjer, francusku revolucionarnu trobojku koristili su ne samo revolucionari ve i kraljevi u dinastikim borbama; nacionalsocijalizam se oslanjao na simbole starogermanske prolosti, novi reimi u Jugoslaviji obnavljaju stare simbole iz politike istorije (ahovnica, srpski grb); prihvatanje religijskih simbola, to ne mora da podrazumijeva identinost religijskih i politikih ciljeva, ali za ovima nova vlast posee da bi sebe situirala u iri kulturni kontekst i povezala sa principima koji nadilaze ideoloku sadrinu; to je naroito karakteristino u drutvima u kojima civilna religija inspirie i obiljeava politiki ivot (U boga se uzdajmo - na amerikom dolaru, "Boe uvaj Kraljicu" u engleskoj himni i slino). U cjelini posmatrano, politiki simboli predstavljaju jedan od znaajnih mehanizama ne samo socijalne kontrole, nego esto i politike manipulacije. Oni su ti koji doprinose koheziji i integraciji, odnosno stabilnosti poretka. Zato se i moe rei da predstavljaju znaajno sredstvo politike ligitimizacije poretka. Simboliko nasilje je danas suptilnije nego to je nekad bilo upravo i zato to su sredstva manipulacije rairenija i to su oblici nasilja raznovrsniji i snaniji; simboliko nasilje zahvata: podruje duha, individualnu i grupnu svijest, kao i druga podruja duhovnog i kulturnog ivota osoba. Ali, takoe treba napomenuti da I mnogi sukobi i krize nastaju ili se razrjeavaju i na nivou simbola.

Politiki mitovi
U politici posebno do izraaja dolaze i politiki mitovi. Politiki mit se odreuje kao: vrsta mitskih pria koje se odnose na zajednike uslove ivota ljudi, na stvaranje, odravanje i promjenu poretka u ljudskoj zajednici i na njenu unutranju ravnoteu i moralnu koheziju; politiki mitovi tee da se uspostave kao osnova vrednovanja i uvjerenja ljudi o njihovom drutvenom poretku i politikim odnosima u njemu, odnosno kao vaee predstave u dravi, o politikom autoritetu, vostvu, hijerarhiji, moi i vladanju, potovanju poretka, jednakosti ili nejednakosti i slino, bilo da se ovi opravdavaju ili osporavaju; politiki mit je vrijednosno, iracionalno zasnovana osnovna kolektivna predstava o eljenom drutvenom stanju (promjeni) koja proima svojim opredjeljenjem cjelokupnu sferu idejnog i snagom svoje intencionalnosti gotovo neposredno prelazi u politiko djelovanje u cilju svoje racionalizacije u drutvenom ivotu. Neki teoretiari nastoje da izvre klasifikaciju politikih mitova. Tako, na primjer, postoji podjela politikih mitova na:

141

 mitove socijalnog poretka, legaliteta i zajednice; ikonoklastike, reformistike mitove; mitove utemeljenja drutvene vrijednosti, i mitove moralnih svrha. Mitovi socijalnog poretka su mitovi zakona i obiaja i kao takvi pripadaju politikoj tradiciji naroda i drutva i imaju za cilj funkciju obezbjeivanja legitimizacijske osnove postojee politike vlasti i politikih poredaka. Ikonoklastiki ili reformistiki mitovi imaju suprotnu tendenciju i znaenje jer nastoje da artikuliu zahtjeve za promjenom. Mitovi utemeljenja drutvenih vrijednosti se odlikuju mitovima potvrivanja autohtonosti (na primjer, putem posveenja teritorija etnikoj zajednici) ili se odlikuju mitovima stvaranja stereotipa o narodima i drutvenim grupama, stereotipima koji su bipolarni i makijavelistiki i zasnivaju se na podjeli na: "nas" i "njih", to jeste na podjelu "mi" i "oni", kao podjelu na "dobro" i "loe", "pravdu" i "krivdu", "poziciju" i "opoziciju". Mitovi moralnih svrha imaju za cilj da kod pojedinaca i grupa razviju osjeanje vjere u odreenu politiku djelatnost ili djelatnost odreenih politikih subjekata, i u tom smislu koriste razliite mitske figure, kao na primjer, stvaranjem antisimbola ili negativnih mitskih obrazaca (projekcijom "unutranjih" ili "spoljnih neprijatelja". Pitanje koje se nuno postavlja i predstavlja znaajno teorijsko pitanje jeste: otkud politiki mitovi? Odgovor na postavljeno pitanje je dao Ernest Kasirer objanjavajui tehniku politikih mitova. On istie da politiki mitovi nisu "plodovi uobrazilje" koji se slobodno pojavljuju, ve da su to "vjetaki proizvodi koje su stvorile vjete i lukave zanatlije. Iako se u prethodnoj naznaci vidi da se porijeklo politikih mitova dovodi u vezu sa teolokom potrebom politikih manipulanata, ipak treba napomenuti i imati na umu i psiholoku matricu utemeljenja mita. Tvrdnja da su politiki mitovi "vjetaki proizvodi" se ne smije apsolutizovati jer se mitovi stvaraju ne samo kao posljedica postojanja neije potrebe ili drutvenih okolnosti, nego i kao rezultat postojanja odreenih psiholokih pretpostavki: potrebe ljudi za iluzijama i matanjima, kao i potrebom da se prikriju istine. Prema tome, emocionalno-efektivna osnova predstavlja temeljnu matricu formiranja politikih mitova. Iz ovakvih gledita jasno proizilazi da u ljudskoj emocionalnoj i psihikoj matrici postoji neto mitsko te da mitsko miljenje ne predstavlja ostatak "arhainog mentaliteta" ve da sainjava dio ljudskog bia. U tom smislu se mogu razumjeti mitovi kako kod "primitivnog", tako i "savremenog ovjeka". Mit je sastavni dio ljudskog duha. Takoe, pitanje koje se nuno postavlja jeste: ta je karakteristino za politike mitove i koje su funkcije politikih mitova? Prvo, teoretiari se slau da je manja iracionalnost u odnosu na tradicionalni mit bitno obiljeje politikih mitova. Ali, bez obzira na manju iracionalnost i iznijansiranost, ipak su u politikim mitovima prisutni i iracionalni elementi koji imaju funkciju dramatizacije drutvenih i politikih dogaaja. Drugu bitnu karakteristiku politikog mita nazvali bismo - utopijskom dimenzijom mita. Naime, utopija budi osjeaje i mogunost ostvarivanja neke utopijske ideje; ona razvija nadu i budi optimizam, ona nastoji da ideju pretvori u stvarnost. Ponekad je veza izmeu utopije i mita veoma snana a prisustvo utopije u mitu veoma izraeno u nastojanju mita da nerealno i irealno prikae realnim, nestvarno stvarnim i nemogue moguim. Treu karakteristiku politikog mita odredili bismo kao postojanje i prisustvo ideologije u mitu. Naime, politiki mitovi su veoma bliski ideologiji jer takoe predstavljaju odreeni sistem ideja kojima nastoje pokrenuti politiku masu na odreeno drutveno i politiko djelovanje. etvrta karakteristika politikih mitova je intencionalnost i praktika orijentisanost. Zapravo, mogli bismo rei da je bitno obiljeje savremenog politikog mita njegova intencionalnost i politika orijentisanost: politiki mitovi postoje i zadobijaju svrhu svog postojanja i imaju odreeni znaaj samo ukoliko rjeavaju odreene probleme i potekoe s kojima se neka drutvena grupa suoava. Efikasnost je jedan od uslova postojanja politikog mita: politiki mit ne smije biti laan jer ne bi bio prihvaen. ak i ako je nestvaran, politiki mit mora izgledati kao stvaran i istinit kako bi bio prihvaen. Neka drutvena grupa prihvata politiki mit kao neku vrstu istine koja odgovara kolektivnim eljama, nadama i strahovanjima, kao naroita vrsta psiholoke ili emotivne istine. Da bi ovo svojstvo politikog mita bilo razumljivije, evo

142

primjera: u toku srpsko-turskih ratova 1912. godine jedan puk srpske vojske je prilikom napada na Prilep "vidio" kako ih predvodi Marko Kraljevi. Neki teoretiari smatraju da se mora praviti razlika izmeu: izvornog mita, i tehnizovanog mita koji zapravo politizuje izvorni mit i instrumentalizuje ga u manipulativne politike svrhe. A to znai da u mitu i preko mita la moe postati "istinom", irealno-realnim, nestvarno-stvarnim; mit predimenzionira ili umanjuje znaaj onoga to predstavlja predmetom sopstvenog mita; u mitu nebitno postaje bitnim a bitno moe da postane nebitnim: u mitu se klasni antagonizam pretvara u diskurs o zajednitvu i harmoniji (na primjer, u situaciji kada je neka etnika grupa u opasnosti - recimo kada se nalazi u ratu - onda njeni politiki predstavnici ne govore o klasnim razlikama, ve svoju politiku mitologiju temelje na "priama" o "nacionalnom zajednitvu" i "nacionalnom jedinstvu", mada je oigledno da se i u toj situaciji etnika grupa otro ekonomski, socijalno i klasno diferencira i podvaja na veoma bogate i one koji su apsolutno osiromaeni - "nekome je rat - brat"). Tako se uz pomo mita sprovodi postupak politike manipulacije. A upravo tako to "masa'' jednostavno slui "manevrisanju" i biva "osvajana" moralnim pridikama, sentimentalnim podbadanjima, mesijanskim mitovima o oekivanju basnoslovnih vremena u kojima e sva dananja protivrjeja i nevolje biti automatski razrijeene. Pomou manipulativne upotrebe politikih mitova politiki procesi dobijaju svoju legitimizacijsku osnovu. Mit je efikasni psiholoki mehanizam manipulacije budui da su mase: ekonomski obezbijeene i siromane, politiki obespravljene, kulturno siromane i neobrazovane. U takvoj situaciji mit postaje integrativnim faktorom jer predstavlja potvrdu svoga vlastitog kolektivnog postojanja i projekcije elja. Tako se pokazuje da je istorija ljudskog drutva istovremeno i istorija stvaranja i razvijanja manipulativnih politikih mitova. Treba se prisjetiti: hrianskog mita o postanku svijeta i "nebeskom carstvu", mita koji je posluio legitimizaciji odreenih politikih poredaka koji su "duhovnost" koristili kao osnovu politike legitimizacije; prosvjetiteljskog mita o irenju Razuma; romantiarskog mita odnosa ovjeka i prirode, ak i onda kada je sprovoen genocid konkvistadora; faistikog mita o "nacionalnoj harmoniji"; nacistikog mita o "arijevstvu"; staljinistikog mita o "harmoninom", "skladnom" i "beskonfliktnom" socijalistikom drutvu; mita o "dravi blagostanja" koji je sadravao stavove o drutvu visokog stepena privrednog razvoja koji moe zadovoljiti potrebe svih ljudi, obezbijediti visok stepen zaposlenosti, razviti sistem socijalnih slubi i nivo drutvenog standarda, unaprijediti graanska prava i slobode, i slino. Kada bismo pravili nekakav spisak znaajnih mitova koji su se pojavljivali u istoriji, onda bismo kao najvanije mogli istaknuti sljedee mitove: pravde i pravednosti, napretka, slobode, bratstva i jednakosti, istorijske misije nacije, istorijske misije klase, revolucije i komunizma, spasenja i sree i tako dalje. Mitovi su stvarni u okviru tzv. teolokog shvatanja istorije i stoga su iskoritavani u odreene pragmatsko-politike svrhe. Tako su: mitovi o vladarima kao "sinovima nebesa" imali za cilj uvrivanje despotskih ureenja; mit o irenju hrianstva (hrianske kulture i vjere) Crkva je iskoristila za pokoravanje naroda i uvrenje svoje moi; mit o slobodi, bratstvu i jednakosti iskoristila je buroazija za osvajanja vlasti; marksistiki mit o misiji radnike klase, proleterskoj dravi, socijalizmu i komunizmu iskoristila je birokratija tih drutava u legitimisanju vlasti totalitarne drave; mit o arijevstvu iskoristili su nacisti za opravdanje militarizma, imperijalizma, osvajanja teritorija i genocida; prosvjetiteljski mit o napretku i irenju "razuma" u istoriji iskoriten je za Osvajanje ("civilizovanje" tzv. "primitivnih naroda" i njihovih kultura); romantiarski mit organskog odnosa ovjeka i prirode iskoriten je za osvajanje prirode i ugroavanje opstanka ovjeka i svijeta, i tako dalje. I, na kraju, recimo da uoavanjem postojanja mitova, naravno da mitovi nee nestati. Proces kulturnog i politikog osvjeivanja sam po sebi ne unitava sloenu matricu mita. On sam sobom nosi druge mitove. Njihova snaga zavisi od kompletnosti drutvene i politike stvarnosti u kojima se manifestuje. U drutvenim krizama dolazi do punog izraaja snaga mitskog miljenja. U takvim, upravo kritinim trenucima ovjekovog drutvenog ivota racionalne snage koje se odupiru buenju starih mitolokih shvatanja, nisu vie sigurne u sebe. U tim trenucima ponovo nastupa vrijeme mita, jer mit nije stvarno pobijeen i potinjen.

Politiko otuenje 143

"Sve su umjetnosti dale na svijet divote, kae Sen ist, samo je umjetnost vladanja na svijet donijela udovita". Pa, kako onda, i na koji nain, shvatiti politiku? Politika zadire u sva podruja znanja o ovjeku i o drutvu. Ona se bavi najsloenijom stvari na svijetu - ljudskim ivotima. ivot i smrt svakog ljudskog bia zavisi isto tako i o politikom odreenju, ivot i smrt ovjeanstva stavljeni su na kocku u politikoj igri izmeu jakih i slabih Politika odreuje ekonomiju, drutvo, vojsku. Politika se bavi najsloenijom i najdragocjenijom stvari na svijetu: ivotom, sudbinom i slobodom pojedinaca ili zajednica, a danas i cijelog ovjeanstva. Pa, ipak, upravo u politici najvie vladaju simplicistike, neosnovane, surove i pogubne ideje. Tom najsloenijom od svih sfera vlada nimalo sloen nain miljenja. Infantilne mentalne strukture nameu svoju manihejsku viziju u kojoj se suprotstavljaju istina i la, dobro i zlo. Upravo u politikoj sferi vlada ogranieno miljenje, dogmatsko miljenje, fanatino miljenje, pojam tabua i svetinje... Svakako, kao i sve ljudsko, politika se hrani mitovima, a oni opet naim najskrovitijim tenjama. U politikom mitu su nale utoite i pretoile se u njega razliite eshatologije, obeanja vjenog spasenja, to je mitove pretvorilo u iluziju. Politika je igra za mo i igra sa moi. Njenim pravilima i zakonitostima podlijeu ne samo oni koji hoe da prave politiku i bore se za mo, ve i oni koji samo posmatraju ili stoje po strani i okreu politici lea. Ravnodunost prema politici jo nikom nikada nije jemila da nee biti pogoen njenim posljedicama. Nepolitinost je sastavni dio politike. Govoriti o karakteristikama politike zapravo znai govoriti o vrijednosnoj dimenziji politike. U krajnjoj liniji, shvatanja o politici se mogu podijeliti u dvije grupe: pozitivna i negativna. Pozitivna gledita istiu da je politika jedna od najznaajnijih drutvenih i najviih civilizovanih aktivnosti. Politiki ovjek je stvaralako, misaono bie koje racionalno ureuje svoje odnose sa drugim ljudima; politika je izvela ljude iz anarhije u svijet dogovaranja i tolerancije, ona je od ljudi napravila graane, ona je djelatnost racionalnog ureenja drutvenih odnosa i drutva u cjelini. U ovom paradigmatinom shvatanju politike kao pozitivne drutvene djelatnosti, posebno izraavamo Platonovo shvatanje o politici kao djelatnosti preko koje se moe ostvariti ideal ravnopravnog, sretnog i etiki ureenog drutva. Negativna gledita su ona za koje je politika podruje nametanja volje, vlasti i nasilja jednih ljudi nad drugima, politiko podruje je podruje konflikata, borbi i nasilja a politika djelatnost kojom se ljudi manipuliu. Pogledajmo kako i na koji nain. Prije svega, treba rei da je politika veliko podruje retorike, odnosno velikih obeanja i velikih rijei o Slobodi, Demokratiji i Pravdi, ali i da je politika podruje obmana upravo zato jer je medij artikulacije razliitih politikih borbi. Politika je podruje nametanja volje, vlasti i nasilja jednih individua i drutvenih grupa nad drugima, politiko podruje je podruje maniheistike podjele i stoga podruje konflikata, borbi i nasilja a politika djelatnost djelatnost politike manipulacije. Prije svega, treba napomenuti da je politika veliko podruje retorike, odnosno velikih i pretencioznih rijei i obeanja o Slobodi, Demokratiji i Pravdi, ali i da je politika podruje obmana, zavoenja, voenja i manipulisanja. Politiku i politiko podruje posebno karakterie nesklad izmeu politike i etike ("makijavelizam"). Na ovu crtu politike upravo je upozorio Nikola Makijaveli prije skoro pet stoljea. Izraz "makijavelizam" zadobio je znaenje opravdanja dvolinosti i nemoralnosti u politici, a pridjev "makijavelistiki" kao oznaka za politiare i dravnike koje nita ne spreava da postignu svoje ciljeve. Ono to je posebno karakteristino za politiku jeste to da ona nastoji da sebi sve potini. Politika nastupa sa zahtjevom za apsolutnim potinjavanjem. Nije nauka, ali o nauci odluuje, nije religija, ali ima svoje idole i pravosvetenike, nije ni poezija pa ipak u ljudima razbuktava emocije i strasti. Politika je dio drutva koji nastoji da nametne univerzalnu mo drutvenoj cjelini i da drutvom vlada. Poput religije u srednjem vijeku, politika u modernom dobu postaje dominirajuom silom kojoj su potinjena sva druga podruja drutva. "Moderna politika istupa s apsolutnim zahtjevima i hoe sve da potini ... Politika je postala, za moderno ovjeanstvo, sudbina i svaki ovjek kroz politika pitanja razjanjava, u odreenoj mjeri, i smisao svoje egzistencije". Ne funkcionie politika samo kao instrument potinjavanja individua i grupa, nego funkcionie i kao medij njihove edukacije. Politika vaspitava jer se upravo preko nje bude i razvijaju ili sputavaju odreene ideje, miljenja, postupci i ponaanja, odreene moi i mogunosti ljudi. Od prirode politike upravo zavisi da li e se u ljudima razvijati privatni interesi, egoizam, nihilizam, predrasude i iracionalizam,

144

da li e u njima otupljivati smisao za pravdu, istinu i slobodu, ili e razvijati kao svoje snage one tendencije, strasti, sposobnosti, potencije i mogunosti ovjeka koji mu omoguavaju da ivi slobodno. Politika obrazuje tako to individue i grupe vodi, ali od njene prirode zavisi da li e to biti anonimne, neodgovorne, izmanipulisane mase i apstraktni graani, ili e to biti autonomni pojedinci koji ele i pokazuju svoju elju i htijenje da budu slobodni i odgovorni pojedinci. Da od prirode politike zavisi kakve e osobine u ljudima razvijati, dovoljno je ilustrovati na nekim primjerima. U Atini je politika nastojala da ljude obrazuje kroz demokratske ideale koje su pruali nauka, filozofija i umjetnost. Pod uticajem militantne politike i vojne discipline u Sparti su se kod individua razvijale osjeanja svireposti, snage, moi, agresije, hrabrosti i asketizma. Faizam i nacizam su kod individua razvijali osjeanja nejednakosti, rasizma, nacionalizma, militantnosti, nasilja i genocida. Graansko drutvo Tree republike u Francuskoj je apostrofiralo ulogu prava i sloboda graana. Totalitarne drave favorizuju edukativne ideje kolektivizma, a graanske ideje individualizma. A tamo gdje politika favorizuje odreene vrijednosti, stavove, ponaanje i miljenje, veoma je opasno ispoljavati druga politiki neprihvatljiva i suprotna gledita, stavove, miljenja i vrijednosti. Utemeljena na elementima represije i straha, politika nastoji da ostvari postupak apsolutne konformizacije individua. Bitna komponenta moderne politike upravo jeste - manipulacija. I to manipulacija nagonima, osjeanjima, idejama, svijeu, miljenjima, stavovima, ponaanjem, nainom ivota, itd. Osnovna pretpostavka postojanja politike kao manipulacije je postojanje politikih masa. Na podruju politike manipulacije dominira lana politika svijest i umanjena sposobnost ljudi da razlikuju dobro od zla, istinu od lai. Politika postaje masovnom manipulacijom samo zato to se nalazi u sistemu sveopte manipulativnosti, u sistemu u kojem se narod pretvara u masu ravnodunih obespravljenih individua, u gomilu socijalno atomizovanih, amorfnih i politiki razbijenih stanovnika koji gube sposobnost razlikovanja istine od lai, dobra od zla, uzvienog od niskog. U sistemu sveopte manipulativnosti ugroen je narod kao subjekt sveopte politike. Ugroen je upravo zato to politiku najee karakterie pojava koju moemo nazvati kadornizmom a pod kojim podrazumijevamo pojavu da, govorei "u ime naroda'' politiari zapravo govore ''u svoje ime''. Za politiku je karakteristina pojava manihejstva. U filozofskom smislu se pod pojmom "manihejstvo" podrazumijeva doktrina koja istie da dva suprotna principa vladaju svijetom: princip dobra i princip zla. U politikom smislu se pod ovim pojmom podrazumijeva ideoloka i politika propaganda koja politiku i drutvenu zajednicu dijeli na dva meusobno odvojena dijela, tj. na: "Nas" ("Mi") i "njih" ("oni"), "lojalne" i "nelojalne", "podobne" i "nepodobne" individue i graane. Politika praksa manihejstva i politikog vladanja poiva na slici dijabolikog neprijatelja i temelji se na klasinom principu "divide et impera" ("podijeli i vladaj"). Ba zato to poiva na slici dijabolikog neprijatelja, manihejska politika u "neprijatelju" pronalazi jednog i jedinog krivca i uzroka svih nevolja i opasnosti. "Ljudi sa suprotne strane se, istie Karl mit, moraju unititi moralno. Oni se moraju proglasiti za kriminalce i nehumane, za apsolutnu nevrijednost, jer u protivnom mi bi sami bili kriminalci i udovita". Maniheistiko politiko posmatranje pojava nuno vodi belicistikom poimanju svijeta. ovjekov drutveni ivot je belicistiki ivot: gotovo uvijek se ovjek nalazio u ratu i rat u njemu, gotovo uvijek se ovjek nalazio u takvom drutvenom, politikom, duhovnom, psiholokom i ideolokom prostoru koji bi se mogao podvesti pod hobsovska odreenja "ovjek je ovjeku vuk" ("homo homini lupus est") a drutveno stanje stanje "rata svih protiv sviju" ("bellum omnium contra omnes"). Neprestano ovjek ivi u nekom politikom ratnom dobu a ratno doba je doba u kojem se ljudi u krajnjoj liniji meusobno dijele na "nas" i "njih", na "prijatelje" i "neprijatelje" a potom proganjaju i ratuju. Izraz "neprijatelj" jeste belicistiki izraz jer pripada pojmu rata. A tamo gdje je rat, tu je i "neprijatelj", i to bez obzira da li se radi o ratu izmeu drava ili o graanskom i etnikom ratu u jednoj dravi. Nema rata bez "neprijatelja" a tamo gdje on postoji, neophodno ga je - unititi. Unitavanjem "neprijatelja" ili njegovo poraavanje je osnovni smisao i cilj ratovanja. Oni koji vladaju nastoje da politiki sistem pretvore u stanje politike kleptokratije, odnosno politiki sistem koji se izgrauje i koristi s ciljem da politika elita koristi institucije politikog sistema za ostvarenje sopstvenih, najee ekonomskih, interesa. Otuda, nalazei se u stalnom strahu da nee biti otkriveni pa i diskvalifikovani, oni, reeno jezikom psihoanalize, razvijaju paranoina osjeanja i ubjeenja.

145

Nosioci politike vlasti i moi "obolijevaju" od tzv. kratomanske paranoje, tj. od pretjerane ideje proganjanja i ugroenosti. Otuda kao odgovor na sopstvenu "ugroenost" i "ugroenost poretka", nosilac politike moi i vlasti odgovara pojaanom represijom u odbrani poretka i pronalaenjem "neprijatelja" tog poretka. Svoju individualnu paranoinost vlastodrci ugrauju u strukturu politikih odnosa: od mase stanovnitva se odvajaju, njoj suprotstavljaju i protiv nje "ratuju". Oni su - "narcisti". Narcizam i jeste oblik infantilnog ranog odnosa prema svijetu, odnosa koji se javlja i u svijesti odraslih pa i politiara i vladara. U ranom djetinjstvu nastaje kao posljedica nastojanja da dijete bude centar panje roditelja kako bi moglo opstati. U tom smislu je narcizam neophodan za opstanak jedinke. Ali, sazrijevanje pojedinca prevladava prvobitni narcizam. Kasnije se narcizam pojavljuje u sklonosti ka idolatriji i tenji za publicitetom, dakle pojavljuje se u obliku onih vrijednosti koje su posebno izraene kod politiara. Upravo, njihova narcisoidnost ih tjera da ostvaruju neophodan i stalan "uspjeh i aplauz radi vlastite mentalne ravnotee". A "ekstremno narcisoidne osobe esto su gotovo prisiljene na to da postanu slavne jer u suprotnom mogu postati deprimirane i umobolne. ak, ako takve osobe uspiju, prisiljene su da tragaju za daljnjim uspjehom, jer za njih neuspjeh nosi opasnost od sloma. Javni uspjeh je, tako rei, njihova samoterapija protiv depresije i ludila. Borei se za svoje ciljeve, oni se u stvari bore za svoje zdravlje"From). Iracionalnost je jedna od bitnih karakteristika politike. Veoma esto se pokazuje da politiki stavovi, izborna volja i glasake eme nisu rezultat iskustvenog rasuivanja, nego su proizvod predrasuda, pobuda, navika, revolta i slino. Politike voe su svjesne ove injenice pa se zato manje pozivaju na logike argumente igrajui vie "na kartu" emocije glasaa. Voe namjerno nastoje da zadobiju naklonost glasaa dajui im privid prijateljstva i naklonosti kao "njihovog ovjeka", "narodnog ovjeka" ili "ovjeka iz naroda". Svijet politike zapravo je i svijet kia. Proet je mistifikacijama, "veselim optimizmom", obmanama i zabludama, sentimentalnou, fantastinou, patetikom, teatralnou, gestikulacijama, spektaklom i ritualima, ceremonijama, prozainou, pa i glupou. Kao to ki podrazumijeva otueni odnos izmeu ovjeka i ovjekovog svijeta, tako i politiki ki podrazumijeva postojanje otuenih odnosa izmeu ovjeka, drutva i njihova svijeta. Politiki svijet je specifian svijet sebi svojstvenog "sentimentalizma". Za ilustraciju, evo nekih, iz literature, navedenih slika iz politikog svijeta i njegovog kiavog scenarija: niko ne zna to bolje od politiara; im u blizini ugledaju fotografski aparat, odmah tre do najblieg djeteta da ga podignu i poljube u obraz; primjer komunistikog kia bila je sveanost zvana Prvi maj, sa prvomajskim povorkama u vrijeme kad su ljudi jo bili oduevljeni, ili su bar vrijedno glumili oduevljenje. ene su bile obuene u crvene, bijele i plave majice tako da su posmatrane sa balkona i prozora formirale razne simbole - petokrake zvijezde, srca, slova. Izmeu pojedinih dijelova parade ili su mali orkestri i svirali mareve. Kad bi se povorka pribliavala tribini, osmijesi bi zablistali i na najsumornijim licima, kao da svi ele dokazati kako se istinski raduju ili, bolje reeno, kako su istinski saglasni. I nije se radilo samo o politikoj saglasnosti s komunizmom, ve o saglasnosti s postojanjem kao takvim. Proslava Prvog maja napajala se iz dubokog vrela kategorike saglasnosti s postojanjem; slino prethodnom opisu politikog kia lane politike kulture "Potemkinovih sela", evo opisa scenografije Niksonove posjete Kini: U odreenom trenutku ameriki predsjednik, a za njim i novinari, prolazi vrtom ispred pagode usred koje se nalazi ribnjak. U tom arobnom ugoaju djeca putaju brodie po vodi, mladi parovi sjede drei se za ruke i sluaju tranzistore. Djevojke nose cvijee. Kad su novinari napravili brojne snimke, predsjednik i njegova pratnja napustili su taj idilini prizor. Jedan fotograf se vratio malo kasnije po zaboravljeni dodatni dio svog aparata. Tako je vidio da su voditelji, iznikli ko zna otkuda, sakupili djecu i omladince i svrstali ih u redove; svi vraaju voditelju svoje brodie, tranzistore i cvijee, a on, kad su se svi okupili, zvidi na polazak pravilnim korakom. Dakle, politika je proeta parohijalnom i podanikom politikom kulturom obmana i mistifikacija. To je politika kultura tzv. "Potemkinovih sela". A ono to je knez Potemkin uradio du puta za Krim da bi kulisama nepostojeih naselja uinio ugodnijim putovanje carice Katarine - i nije nikakva

146

novost u politikom ivotu. Od kako se izdvojila "iz ivota" politika i nije imala potrebu za realnou. Prevlast forme nad sutinom postala je neminovnom pojavom klasnih odnosa i bitnom manifestacijom politike kao kia. Politiko podruje je i podruje veoma izraenog ali i ne vidljivog, manifestnog i latentnog otuenja, tako da emo na ovom mjestu posebno govoriti o onom obliku politikog otuenja koji je vezan za - dravu. Posmatrajui dravu sa njenog formalnog stanovita, mogli bismo rei da postoji nekoliko oblika politikog otuenja koji se odnose na vezu izmeu drutva i drave: otuenje drave od drutva; otuenje drave od drutvenih klasa; otuenje drave od individua, i otuenje u okviru drave. Prvi oblik otuenja proizlazi iz klasne funkcije drave. Drava je institucionalizovani organ vladajue klase i stoga ne moe da bude stvarni, istinski reprezent drutva, ve predstavnik vladajue klase. Otuenje drave od drutva ne znai da drava u potpunosti gubi veze sa drutvom ve samo znai da drava postaje samostalna sila u odnosu na drutvo. Drava se ne samo osamostaljuje od drutva, nego mu se i nadreuje, postajui posebna sila nad drutvom. Za drugi oblik otuenja moe se rei da se otuenje manifestuje kao otuenje od eksploatisane klase i od eksploatatorske klase. S obzirom na to da je drava instrument vladajue klase, sasvim je razumljivo da je drava otuena od eksploatisane klase. Ali, ona moe biti otuena i od eksploatatorske klase, od vladajue klase. Taj sluaj je rijedak, ali ne i nemogu. Javlja se kao posljedica unutranje podjele rada i suprotnosti interesa u okviru vladajue klase. Trei oblik otuenja je u stvari otuenje drave od lanova drutva. Javlja se zato to drava i predstavlja osamostaljenu silu koja se od individua otuuje. Ovo otuenje najee manifestuje tendenciju apsolutne dominacije drave i apsolutne podreenosti individue. Za etvrti oblik otuenja je karakteristino da se ne pojavljuje samo na podruju odnosa drave prema "spolja", nego i u okviru drave same. Drava je podijeljena na: izvrnu, upravnu i zakonodavnu vlast i sve tri vlasti predstavljaju tzv. jedinstvo dravne vlasti. Meutim, izmeu njih se moe uspostaviti stanje relativne nezavisnosti i samostalnosti koja stvara mogunosti osamostaljivanja i otuivanja jednih podruja vlasti prema drugim. Sve to pokazuje da otuenje zahvata i podruje politike. Kada u politici dominira lana svijest, mistifikacija i obmana, kada je u njoj, upravo zahvaljujui njoj samoj, umanjena sposobnost ljudi da razlikuju dobro od zla, istinu od lai (upravo zato jer je u svijetu politike manipulacije dobro proeto zlom a istina lai), razumljiva posljedica takvog stanja jeste - ravnodunost ljudi. Ravnodunost i proizlazi iz sistema sveopte manipulativnosti gdje su istina i neistina, dobro i zlo, pomijeani i isprepleteni. Kada je ravnodunost uzdignuta u vladajuu i konstitutivnu kategoriju stvarnosti, onda su sveopte nivelizacije i sveopte obezvreivanje stvarnosti neto to bitno proima stvarnost samu. Sve istovremeno podjednako postaje vrijedno i bezvrijedno, jer sve gubi svoju sutinsku vrijednost i svoj imanentni smisao. Ravnodunost ili indiferentnost predstavljaju otupljenost, zamagljivanje i osljepljivanje senzibilnosti, osjeanja i razuma. Konano, ako politika stvarnost gubi svoj unutranji smisao, ako se ljudi postvaruju a stvari odstvaruju, ako sve postaje ravnoduno jer je zamjenljivo i manipulativno, nihilizam se pojavljuje kao posljedica i logian kraj ovakve pojave.

12. POLITIKA KULTURA I POLITIKA SOCIJALIZACIJA

______________________________________________________________________________ Politika kultura Pojam I vrste politike kulture Karakteristike politike kulture

147

Politika socijalizacija ______________________________________________________________________________

1. POLITIKA KULTURA
Pojam i vrste politike kulture
Pod pojmom "politike kulture" neki teoretiari podrazumijevaju psiholoko orijentisanje prema drutvenim institucijama a neki, opet, mreu ili skup elemenata kao to su: politike orijentacije, ideje, simboli, emocionalni stavovi, vrijednosti, uvjerenja, pogledi itd. koji se uobliavaju upravo putem procesa koji se nazivaju politika tradicija i politika socijalizacija. Politika tradicija obuhvata kolektivne drutvene i politike dogaaje, procese i iskustva iz prolosti ili, kako to neki kau, ona obuhvata ''kolektivnu memoriju naroda''. Politika socijalizacija predstavlja proces uenja politike kulture u odreenom politikom sistemu. Tako se pokazuje da politika kultura predstavlja dio opte kulture koji obuhvata ideje, vrijednosti, miljenja, stavove, ubjeenja i simbole koji se odnose na politiku i politiko organizovanje drutva. S obzirom na injenicu da drutva postoje kao klasna, stratifikaciona, regionalna, etnika, konfesionalna itd., razumljivo je da i politika kultura nije nekakva univerzalna pojava koja u svakom drutvu ima ista obiljeja pa i isto znaenje. Unutranja struktura pa i znaenje politike kulture razliiti su kako u razliitim tako i u istim politikim zajednicama te je ta injenica nagnala teoretiare da daju odreene klasifikacije politike kulture. Prema Olmondovom miljenju, politika kultura je fenomen koji se mora dovoditi u vezu sa politikim sistemom te, u tom smislu, govori o dvjema vrstama politike kulture: jednoj, koja je rezultat postojanja homogenosti i heterogenosti politike kulture i, drugoj, koja je rezultat odnosa prema politikom sistemu. Upravo, prema kriterijumu homogenosti odnosno heterogenosti politike kulture, Gabriel Olmond smatra da se moe govoriti o postojanju tri tipa politike kulture: centripetalnoj politikoj kulturi koja "tei sreditu"; centrifugalnoj, koja udaljava od sredita i koja nastaje kao reakcija na centripetalnu politiku kulturu, i "sporazumnoj" politikoj kulturi. S druge strane, prema odnosu prema politikom sistemu Olmond smatra da se moe govoriti o trima vrstama politike kulture: parohijalnoj (u parohijalnom tipu politike kulture individue nisu svjesne niti postojanja politikog sistema, politike kulture, niti svoje uloge u njima; u ovom tipu politike kulture pojedinci sebe ne dovode u vezu sa nacionalnim politikim institucijama; u njemu pojedinci ne opaaju, a najee i ne poznaju, centralne organe vlasti pa od njih nita i ne oekuju; dakle u okviru ove politike kulture ljudi nemaju razvijenu svijest o politikim problemima i ne uestvuju ili vrlo malo uestvuju u politikom ivotu); podanikoj (u podanikoj politikoj kulturi pojedinci imaju odreenu politiku svijest, oni su svjesni postojanja i djelovanja politikog sistema, kao i postojanja diferenciranih politikih uloga; oni imaju efektivan i vrijednosni stav prema politikom sistemu, ali i slabo razvijenu svijest o mogunosti participacije u njemu, odnosno, nemaju potrebu za samostalnim uticajem na politiki ivot); participativnoj politikoj kulturi (u participativnoj politikoj kulturi su individue svjesne postojanja politikog sistema prema kojem imaju afektivni i vrijednosni stav, svjesni znaaja sopstvene participacije u politikom ivotu). Sva tri navedena oblika politike kulture dominiraju u odreenim politikim strukturama: parohijalni u tradicionalnim drutvima, podaniki u autoritarnim a participativni u graanskim demokratskim drutvima. Robert Dal govori o politikoj kulturi kao mrei politikih orijentacija: prema politikom sistemu (koje se odnose na prihvatanje, ravnodunost ili odbacivanje politikog sistema); prema drugim ljudima (sa ili bez povjerenja); prema kolektivnoj akciji (sa kooperacijom ili bez nje, tj. sa pomirenjem suprotnih gledita ili sa odbacivanjem kompromisa); prema rjeavanju problema (pragmatske i racionalistike, tj. orijentacije praktinog rjeavanja pitanja i orijentacije koje su sklone demagogiji i dogmatizmu). Orijentacija obuhvata: kognitivnu ili saznajnu orijentaciju, tj. orijentaciju povezivanja politikog sistema, uloga i nosilaca uloga; afektivnu ili osjeajnu, tj. orijentaciju osjeanja pojedinca prema politikom sistemu, njegovim objektima i njegovim dijelovima; vrijednosnu ili evalautivnu orijentaciju, tj. orijentaciju koja se temelji na sudovima i ocjenama o politikom sistemu i njegovim dijelovima.

148

Lembruh suava pojam politike kulture govorei o modalitetima politikog regrutovanja drutvenih konflikata: modeli konkurencije (gdje se konflikti reguliu pomou odluka veine), modelu proporcije (gdje se konflikti reguliu proporcionalnom regulacijom) i hijerarhijsko-birokratskom modelu (u okviru kojeg se konflikti reguliu pomou autoritarnog odluivanja). I, na kraju, Sidnej Verbe govori o: participativnoj tj. o politikoj kulturi u okviru koje individue uestvuju i, apatinoj politikoj kulturi, tj. o politikoj kulturi u okviru koje individue ne uestvuju u politikom sistemu. Imajui na umu strukturu i prirodu politike kulture, mogli bismo istaknuti nekoliko osnovnih karakteristika politike kulture.

Karakteristike politike kulture

Najprije istaknimo da se u svakom drutvu moe govoriti o optoj i posebnim politikim kulturama, odnosno o dominantnoj politikoj kulturi dominantnog politikog subjekta i politikoj kulturi podreenih drutvenih grupa koje nastoje da postanu dominantnim politikim subjektima kako bi svojoj politikoj kulturi obezbijedili legitimitet opte ili dominantne politike kulture. S druge strane posmatrano, moe se govoriti o optoj politikoj kulturi i politikoj potkulturi koja obuhvata politike orijentacije uih drutvenih grupa: regionalnih, etnikih, religijskih, i slino. Politika kultura uvijek je politika kultura dominantne politike klase. Zato neki s pravom primjeuju da je istorija zapravo "istorija vladajue klase" te da su podvlaeni u njoj "samo saistorijski". Vladajua klasa je "mislea klasa", ona vlada i kao "mislilac", kao "proizvoa misli", kao "upravlja" i "rasporeiva" misli svog vremena. Ili, drugim rijeima: Misli vladajue klase u svakoj epohi su vladajue misli, tj. klasa koja je vladajua materijalna sila drutva, istovremeno je njegova vladajua duhovna sila. Klasa kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju, raspolae samim tim i sredstvima za duhovnu proizvodnju, tako da su joj zbog toga, uzevi u prosjeku, podreene misli onih, koji su lieni sredstava za duhovnu proizvodnju. Vladajue misli nisu nita drugo do idealni izraz vladajuih materijalnih odnosa, tj. u obliku misli izraeni vladajui materijalni odnosi: dakle, idealni izraz odnosa koji ba jednu klasu ine vladajuom, dakle, misli njene vladavine. S obzirom da su misli vladajue klase uvijek vladajue misli, razumljivo je da politika klasa (dominantna klasa, grupa na vlasti, strategijska elita, politika elita) proizvodi odreenu vrijednosnu, etiku, ideoloku i simboliku matricu i ukupnu duhovnu, kulturnu i politiku ikonografiju. Tako ona ne samo to ubjeuje nego i obavezuje svojim miljenjem. Ona proizvodi "senso comune" (opte miljenje) a politiki postupak proizvoenja "opteg miljenja" zapravo je postupak otklanjanja neintegrisanih individualnih miljenja, odnosno postupak pretvaranja individualnih miljenja u jedno "opte miljenje". To znai da politika kultura ima neposrednu politiku funkciju konformiranja individua stvaranjem odreenog "drutvenog karaktera" individua koji karaktere pojedinaca nastoji u cjelini sebi podrediti. Politika kultura ima odreeni znaaj, ulogu i funkcije u drutvu, kao to su: funkciju oblikovanja politike svijesti lanova drutva; funkciju oblikovanja kolektivnog drutvenog i politikog duha; funkciju obezbjeenja orijentacija pojedinaca i grupa u drutvenom sistemu, i njihovo lake snalaenje; funkciju obezbjeenja podrke, opozicije i protivtee politikoj vlasti. S obzirom na to da je politika kultura uvijek politika kultura dominantnog ili vladajueg politikog subjekta, te s obzirom na to da je njena funkcija stvaranje "opteg miljenja" koje potiskuje individualno miljenje, te da je njena funkcija stvaranje "drutvenog karaktera" kao presjeka individualnih karaktera, razumljivo je da je s politikom kulturom povezan postupak tzv. "ispiranje mozga". Politika kultura je proeta indoktrinacijom i manipulacijom, mistifikacijom i obmanom a postupak kojim se politika kultura usvaja naziva se - politikom socijalizacijom.

2. POLITIKA SOCIJALIZACIJA

149

Podruje politike nije samo puko "politiko" podruje, nego je i ekonomsko, socijalno, kulturno i psiholoko podruje. Politika je i "pedagoka" sfera socijalizacije individua te je, u tom smislu, neophodno i odgovoriti na pitanje: ta se podrazumijeva pod pojmom "socijalizacije"? Pod pojmom "socijalizacije" moe se podrazumijevati proces preko kojeg individua u odreenoj drutvenoj sredini usvaja odreene oblike znanja, navika, vjetina, stavova i vrijednosti neophodnih za njeno postojanje u drutvenoj sredini. Socijalizacija je proces kojim individua ui svoju kulturu; pomou socijalizacije individua postaje drutveno "normalnom" osobom. Savremena psihologija istie da se proces socijalizacije ostvaruje uenjem i da oblici socijalnog uenja mogu biti uslovljavanjem, uvianjem i "po modelu". S obzirom na to da nas interesuje fenomen socijalizacije sa politikog stanovita, mogli bismo rei da je politika socijalizacija najee socijalizacija uslovljavanjem iako, naravno, ne iskljuuje uenje uvianjem ili "po modelu". U tom smislu se pod pojmom "politike socijalizacije" moe podrazumijevati proces uenja normi, stavova i ponaanja koji su prihvaeni i u praksi su postojeeg politikog sistema. Cilj politike socijalizacije je "treniranje i razvoj individue" koja postaje "dobar lan drutva". Da bi pojam "politike socijalizacije" bio potpuniji i jasniji, pomenimo jo neke odredbe. Prema prvoj, pod pojmom "politike socijalizacije" se podrazumijeva: proces uenja i pounutrivanje vrijednosti, spoznaje i simbola, usaivanje operativnih drutvenih normi u odnosu na politiku, institucionalizovanje politikih uloga i stvaranje politikog konsenzusa, bio taj proces djelotvoran ili ne; obrazovanje pristanka na politiki poredak i njegove vrijednosti, kao i onemoguavanje njegove promjene, zasniva se prevashodno na odgovarajuim ideolokim normama; proces politike socijalizacije zapravo je proces politike indoktrinacije i manipulacije; za postojee politike poretke karakteristina je autoritarna kontrola nad cjelokupnom kulturom potpomognuta monopolom vladajue grupe nad sredstvima informisanja koja su imanentni dio politikog poretka upravo zato to zatiuju, odravaju ili unapreuju drutveni poredak utemeljen na vlasti manjine. Kao to se moglo vidjeti, posljednje gledite o politikoj socijalizaciji izvedeno je na temelju distinkcije izmeu "prinude" i "pristanka", "prisile" i "konsenzusa". Politika socijalizacija je shvaena kao proces uklapanja ne samo u postojei ideoloki sistem vrijednosti, nego i u postojei sklop politikog poretka, odnosno, shvaena je kao proces preko kojeg ostvaruje "pristanak" ili "konsenzus" na postojei ideoloki sistem vrijednosti i postojei politiki poredak. Perpetuiranje ideoloke hegemonije bitni je zadatak vladajuih klasa koji one ostvaruju preko razliitih "hegemonijskih ideolokih aparata", odnosno "ideolokih aparata drave". Hegemonija ili potpuna dominacija vladajuih klasa ne ostvaruje se iskljuivo putem politiko-pravnih instrumenata represije, nego i putem ideolokog sistema socijalizacije individua u "graanskom drutvu". Hegemonija je artefekat "graanskog drutva" a drava politiki subjekt koji regulie ravnoteu izmeu "pristanka" i "prisile". Ona ne regulie samo ekonomski ivot nego i ukupan politiki i drutveni ivot. Ali, time to regulie drutveni ivot prema postojeem politikom poretku, time to saobraava drutveni ivot u politiki poredak, moe se rei da je drava "arhitekta konzervativnog konsenzusa". Proces socijalizacije se, dakle, moe posmatrati iz dva ugla: politikog poretka i, individua. Sa stanovita politikog poretka, politika socijalizacija je proces integracije individua u postojei poredak, pripitomljavanje njihovog revolta, otpora i konflikta, a sa stanovita individua politika socijalizacija je proces oblikovanja individua konformizmom. Prema tome, politika socijalizacija je ne samo proces drutvene individualizacije nego i proces individualne socijalizacije pa, prema tome, i depersonalizacije. Postojanje politike socijalizacije zapravo je postojanje i manifestovanje moi Institucije; sistem je primaran a ovjek sekundaran. Procesom socijalizacije u cjelini, kao i procesom politike socijalizacije posebno, sistem se odrava i reprodukuje upravo tako to individue usvajaju standardne vrijednosti, navike, miljenja, stavove i ponaanja potrebne za nesmetano funkcionisanje Sistema. Jednom rijeju, proces politike socijalizacije, bez obzira na izvjesne pozitivne znaajke, jeste proces manipulacije ovjeka. Koje su njegove funkcije? Budui da je politika socijalizacija proces uvoenja u politiku kulturu, postupak ili proces uenja i internalizacije sadraja politike kulture kojim se ljudi osposobljavaju za vrenje odreenih uloga u politikom sistemu, jasno je da politika kultura ima funkciju konformizacije individua i drutvenih grupa.

150

Posebno pitanje koje i zasluuje svoju teorijsku panju glasilo bi: koji metodski postupak konformizacije individua i koja su to sredstva kojima se proces konformizacije obavlja? Postoje brojni instrumenti mediji i institucije u drutvima, kojima njihovi pripadnici stiu potreban konformizam, norme, standarde i modele miljenja, osjeanja i ponaanja, od kojih emo pomenuti samo neke, kao to su: porodica, kola, sredstva masovnog informisanja, fabrika, kulturne, sportske, naune, politike i druge institucije, itd. Svim ovim institucijama "graanskog treninga" koriste se politiki poreci kako bi ojaali lojalnost i podanitvo svojih pripadnika i kako bi, u krajnjoj liniji, osnaili svoju mo.

13. IDEOLOGIJA
______________________________________________________________________________ ta je ideologija Strukturalni elementi i funkcije ideologije ______________________________________________________________________________ Ideologija igra veliku ulogu u procesu politikog oblikovanja pojedinaca i drutvenih grupa. Pogledajmo kako i na koji nain.

ta je ideologija
Smatra se da je termin "ideologija" prvi put upotrijebio Desti de Trasi dajui mu neutralno znaenje "nauke o idejama". Ideologija je shvaena kao nauka o opaajima i idejama ijim se kombinovanjem formiraju ovjekova saznanja o Cjelini (svijetu, drutvu, i ovjeku). Francuski filozofi su sebe nazivali "ideolozima" a svoje uenje "ideologijom". Smatrali su da ideologija predstavlja osnovu za politike, pedagoke i moralne preobraaje u drutvu. U politikom smislu djelovali su kao opozicija Napoleonu koji je pod "ideolozima" podrazumijevao politike "sanjalice" koji su zapravo izraavali njemu suprotna gledita. Kao svoje politike protivnike protjerao ih je sa Akademije nauka a na Univerzitet doveo svoje filozofe koji su imali zadatak da pobiju gledita "ideologa" te da izgrade ideologiju koja e odgovarati Napoleonu. Od tada rije "ideologija" zadobiva izrazito negativno znaenje kako na gnoseolokom nivou kao "kriva", "iluzorna", "lana" ili "izokrenuta" svijest, tako i na ontolokom nivou kao svijest koja proizlazi iz ovjekovog otuenog naina proizvodnje. Nakon toga termin "ideologija" zadobio je nekoliko znaenja: u irem smislu se pod ideologijom podrazumijevala cjelokupna "nadgradnja", tj. "ideoloka nadgradnja" kao ukupnost duhovne kulture i oblika tzv. drutvene svijesti, kao to su: pravo, politika, moral, filozofija, obrazovanje, umjetnost itd. U tom smislu se pod ideologijom ne podrazumijeva nekakav proizvod svijesti ljudi, nego neto je nezavisno od svijesti ljudi i to se stvara i proizvodi u tzv. "ideolokim aparatima drave", tj. u drutvenim institucijama koje imaju funkciju socijalizacije i socijalne kontrole, a kao to su: politike institucije, kola, crkva, porodica, sredstva masovnih komunikacija. Ideologija predstavlja svojevrsno duhovno tkivo preko kojeg drutvo obezbjeuje sopstvenu organizaciju. pod ideologijom se podrazumijeva I "kriva svijest", pristrasna, pogrena, iskrivljena, lana i interesno utemeljena svijest. Ona je odvojena i suprotna istinitom saznanju. pod ideologijom se podrazumijeva vjerovanje neke drutvene grupe: ideologija je manje ili vie koherentan i homogen sistem ideja, vjerovanja, shvatanja, vrijednosti i ubjeenja neke drutvene grupe, u kojima se izraavaju osnovni interesi jedne grupe. Otuda se i postavlja pitanje: ta se nalazi u osnovi "krive svijesti" i zbog ega svijest postaje "krivom", "lanom" i "iluzornom"?

151

Jo je Frensis Bekon svojim gleditima o "idolima" pokazao da faktore koji stvaraju zablude i predrasude i koji onemoguavaju spoznaju istine, treba traiti u postojanju idola plemena, spilja, trga i teatra. Francusko prosvjetiteljstvo je istaklo kategoriju "interesa" koji utie na "pretvaranje" i "obmanjivanje" ljudi a marksistika teorija e ideoloki i politiki postupak "obmane" povezati sa drutvenom podjelom rada koja je stvorila razliite meusobno suprotstavljene klase i njihove ideoloke nazore. Kao "kriva svijest" ideologija je uslovljena podjelom rada i formiranjem razliitih drutvenih grupa. Dakle, uslovljena je upravo onim faktorima koji omoguavaju ljudima meusobno razliita tumaenja drutvenih pojava, upravo onako kako je to odreeno njihovim interesom povezanim sa njihovim mjestom i poloajem u drutvenoj podjeli rada. Ali, da bi to bilo jasnije, neophodno je ukratko objasniti sam pojam "drutvenog bia" kao mjesta stvaranja i razvijanja ideologije. Kategorija "drutveno bie" obuhvata cjelokupnu drutvenu stvarnost u njenoj kompleksnosti i protivrjenosti. "Drutveno bie" je sastavljeno od sljedeih bitnih komponenata: egzistencije ljudi i njihovog odnosa prema prirodi, tj. rada; naina proizvodnje, kao ekonomskog podruja koji u sebe ukljuuje vlasnitvo, raspodjelu, prisvajanje proizvoda, ekonomske zakone, itd; drutvenih odnosa, koji proizlaze iz karaktera i podjele drutvenog rada, a koji doprinose nastanku klasa, drave, politikih partija i drugih interesnih politikih subjekata; oblika drutvenih svijesti: morala, filozofije, nauke, ideologije, prava, umjetnosti, obrazovanja, itd. Prema tome, "drutveno bie" je drutvena cjelina koja obuhvata nain proizvodnje, kako u njegovom ekonomskom, tako i u njegovom pravno-politikom, kulturnom i ideolokom pogledu. Svijest je drutveno ukorijenjena, ona je drutveni proizvod i takvom ostaje dok god ljudi postoje. Njena parcijalnost, "krivost" i iskrivljenost uslovljena je klasnom podjelom rada na materijalni i duhovni rad koji dovode do toga da jedan dio vladajue klase istupa u svojstvu mislilaca te klase, tj. ideologa koji stvaraju iluzije klase o sebi samoj prema kojima se drugi pripadnici klase ponaaju vie pasivno. Ovaj rascjep stvara iluziju da vladajue misli nisu misli vladajue klase, da su samostalne i autonomne. Svaka nova klasa koja nastupa u istorijskom razvitku u prezentovanju svog interesa kao opteg interesa, duboko vjeruje u istinitost i ispravnost ideja kao to ih izraava, u njihovu racionalnost, u sopstvene ideje kao istinite i jedino pravilne ideje. Naravno, to je jedan privid iza kojeg se samo krije parcijalna ili kriva svijest. Otuda se i postavlja pitanje: koja su najvanija obiljeja "krive svijesti"? Kriva svijest se iskazuje kao iluzija o samostalnoj i nekakvoj "istoj svijesti" odvojenoj od sopstvenih socijalno-politikih korijena. Upravo s ideologijom je povezana i iri se iluzija o odreujuem karakteru svijesti, o odreujuoj i odluujuoj ulozi ideologije u odnosu na druge oblike ovjekove proizvodne prakse. Apologija i prikrivanje stvarnosti je takoe jedna od bitnih karakteristika ideologije. Tako se ideologija pokazuje kao "kriva", "parcijalna" i "otuena svijest" koja ne moe da dopre do sutine totaliteta (sveukupnosti) stvarnosti. Otuda se za ideologiju moe rei da je mistifikovana svijest jer "zamagljuje" i "obmanjuje" jer je njena vrijednosna orijentacija okrenuta tako da se svijet vidi u svjetlu elja, tenji i ideala a ne u njegovoj stvarnosti gdje se ne primjeuju pojave koje nisu predmet i cilj ideolokih interesa. Polazei od prethodnih gledita o ideologiji, mogli bismo ideologiju definisati kao sistem ideja i shvatanja u kojima su izraeni poloaj, interesi i ciljevi odreene grupe u drutvu. Ili, u irem smislu, ideologija moe znaiti: nesvjesne ili svjesne iluzije, odnosno lane konstrukcije; tumaenja drutvenih situacija sa stanovita parcijalnih I nikada tanih vrijednosnih ocjenjivanja a u irem smislu i sa stanovita zauzimanja stavova: doktrine koje su stvorene zato da opravdaju ta tumaenja ili te iluzije; svaku tvorevinu civilizacije i duhovnu oblast (filozofiju, drutvene nauke, religiju) koju je stvorila ili koju koristi odreena klasa da bi opravdala svoj opstanak a koja iskljuuje neposredno provjeravanje istinitosti. Treba napomenuti da su u razvoju ovjekove i drutvene istorije postojale mnogobrojne ideologije, od kojih emo navesti one znaajnije, kao to su: nacionalizam, liberalizam, nacizam, faizam, staljinizam, socijalizam.

Strukturalni elementi i funkcije ideologije

152

Polazei od prethodnih gledita, jasno je da ideologiju nije mogue posmatrati odvojeno i nezavisno od njenih strukturalnih elemenata. Upravo stoga se moe rei da njene strukturalne elemente ine: grupa (najee klasa, ali i druge grupe, kao to su: nacija, politike partije, drutveni pokreti, konfesionalne i druge grupe); interes (klasni, nacionalni, konfesionalni, politiki); racionalizacija interesa drutvene grupe u obliku ideologije kao izraza racionalnog interesa; nametanje racionalizacije kao jedino ispravne svijesti; vrijednosna interpretacija injenica, interpretacija koja je razumljiva posljedica postojanja klasnog i grupnog interesa. Ideologija nije nikakva puka "lebdea svijest" koja je odvojena od odreenog ideolokog subjekta, nego je takva svijest koja ima svoje neophodne i manje ili vie prepoznatljive funkcije kao to su: orijentacija, tj. politika, ideoloka i uopte simbolika orijentacija, odnosno funkcija usmjeravanja odreene aktivnosti: ideologija je orijentir djelovanja pojedinca i grupa; ona je orijentir snalaenja pojedinaca i grupa u sloenoj drutvenoj situaciji; dominacija, tj. funkcija potinjavanja sopstvenoj idejnoj koncepciji kao dominantnoj koncepciji; mobilizacija, odnosno nastojanje ideologije da se osloni na potrebe, elje i interese ljudi tako to ih mobilie i usmjerava u odreenom pravcu; identifikacija, tj. one funkcije ideologije kojom pojedinci i drutvene grupe svjesne svoje posebnosti i razliitosti ostvaruju svoj identitet kojim se razlikuju od drugih pojedinaca i drugih drutvenih grupa (kada neko pripada nekoj grupi, onda se on identifikuje sa lanovima te grupe i sa samom grupom i svjestan je manje ili vie razlike u odnosu na one koji pripadaju drugim drutvenim grupama); integracija, tj. ukljuivanje individua bez obzira na razlike u njihovim poloajima i ulogama; kontrola osjeanja, miljenja, ubjeenja, vjerovanja i ponaanja ljudi; adaptacija na odreenu realnost; solidarnosti, tj. one funkcije ideologije preko koje se lanovi neke drutvene grupe, koji prihvataju neku ideologiju, solidariu sa pripadnicima te iste drutvene grupe (imaju slina shvatanja i ubjeenja, kao i osjeaj zajednitva); transformacije, tj. one mogue funkcije ideologije preko koje se nastoji neto u drutvenom sistemu promijeniti; legitimizacija, tj. funkcija opravdavanja, prihvatanja i odravanja nekog drutvenog odnosa, neke drutvene pojave, sistema. U tom smislu, vladajue ideologije nastoje da svojom ideologijom legitimiu svoje vladajue djelovanje i vladajui sistem, dok opozicione grupe sa svojom ideologijom nastoje da ospore i dovedu u pitanje legitimitet vladajue drutvene grupe, i na mjesto njega uspostave svoju ideologiju i stvarnost kao legitimnu, tj. opravdanu i prihvatljivu. U tom smislu se pokazuje da sa postojanjem legitimirajue funkcije istovremeno postoji i osporavajua, opozicionirajua i alegitimirajua funkcija ideologije, ona koja nastoji da postane legitimirajuom na drugaiji ili novi nain. Ono to je karakteristino za ideologije jeste njihova "umirujua uloga", odnosno uloga sedativa, jer one u sebi najee ne nose budunost, nego ovjeka podravaju u njegovim osjeanjima i u njegovoj izvjesnosti i sigurnosti. Ideje u ideologiji se uzimaju kao sedativi, kao umirujua sredstva kako bi ovjek lake podnio muke svijeta i dogaaja. Ideologija je istovremeno i znaajno podruje ovjekovog otuenja. Sam nain na koji se ideologija manifestuje kao otuenje je sljedei: ideologija je parcijalna i iskrivljena svijest: ba zato to je

153

svijest pojedinane grupe, ideologija je iskrivljena svijest jer izraava predstavu svijeta koja je odreena interesom grupe. S obzirom na to da se ideologija manifestuje kao podruje racionalizacije interesa grupa ije interese zastupa, sasvim je jasno da razliite grupe racionalizuju svoje razliite interese: podreene grupe s ciljem da se postojei poredak promijeni, a vladajue grupe s osnovnim ciljem da se on uvrsti i ouva. Drutvena grupa svoju dominantnu mo ne izraava samo kroz nivo postojanja ekonomske moi (tj. vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju) ili politike moi (uz pomo politike vlasti), nego i uz pomo institucija ideoloke dominacije, odnosno uz pomo tzv. dravnih ideolokih aparata: religijskog, kolskog, porodinog, pravnog, politikog, sindikalnog, informativnog i kulturnog dravnog ideolokog aparata. I dok dravni aparati svoju egzistenciju temelje na sili, dotle dravni ideoloki aparati svoje postojanje temelje na ideologiji. Upravo, preko dravnih ideolokih aparata iri se jedna koncepcija svijeta, ubjeenje i shvatanje vladajue politike elite, odnosno, iri se njen pogled na svijet.

14. MO
______________________________________________________________________________ ta je mo Shvatanja moi Funkcionalistiko shvatanje Marksistiko shvatanje Elitistiko shvatanje Pluralistiko shvatanje Porijeklo i vrste moi Porijeklo moi Vrste moi Struktura i funkcije moi Struktura moi Funkcije moi Izvori i ograniavanje moi ______________________________________________________________________________ Prije svega, treba napomenuti da fenomen moi nije razumljiv bez razumijevanja fenomena kao to je autoritet. Mo je izraz postojanja autoriteta kao bitne supstance moi.

1. TA JE MO
Mada rije mo u razliitim jezicima zadobiva razliita znaenja, ipak je jedno etimoloko znaenje povezano sa latinskim rijeima potentia i potestas. Rije "potentia" znai fiziku mo, silu i snagu, a rije "potestas" - politiku mo, vlast, vladu. to se tie teorijskih disciplina, moe se, takoe, govoriti o slinim, pa i razliitim, znaenjima koja zadobiva rije "mo". U filozofskom smislu razlikuje se: mo kao puka mo (koja ima neutralno i neinstrumentalno znaenje jer je kao mogunost opstanka, snalaenja i preivljavanja istovremeno imaju i ovjek i ivotinja); mo kao mogunost tj. kao mogunost ispoljavanja stvaralakih sposobnosti. Ova mo podrazumijeva postojanje prirodne ili fizike sposobnosti i ona obuhvata snagu, tjelesnu kondiciju, rjeitost, vinost, mudrost, slobodoumnost, i slino, i mo kao nadmo, kao instrumentalna mogunost vladanja, upravljanja, prisvajanja, gospodarenja, zapovijedanja i ugnjetavanja. Ovakva mo utemeljena je na sili, vlasti,

154

nasilju i dominaciji. Instrumentalne sposobnosti su one koje se stiu ili pomou prirodnih sposobnosti ili sticanjem nekih sretnih okolnosti: bogatstvom, uvaavanjem, preko prijatelja. A najvea ljudska mo je ujedinjena mo ljudi pomou drave, to je - dravna mo. Socioloki posmatrano, to upravo znai da je mo, pojava koja proizlazi iz drutvenog odnosa izmeu pojedinca, grupe i drutva. U tom smislu se moe rei da se mo moe shvatiti kao svaki stepen vjerovatnoe da se nametne svoja volja u jednom drutvenom odnosu uprkos otporu, bez obzira na emu poiva ova vjerovatnoa. Kako se odnosi u ljudskom drutvu u krajnjoj liniji svode na odnose gospodarenja i potinjavanja, moe se rei da su mo i vlast najelementarnije pojave drutvenog ivota. Mo je latentno nasilje, i ostaje to samo dok posjeduje mo da nametne svoju volju i sprovede svoje namjere. Mo je mogunost prinude ljudi da neto ine (ili ne ine). Mo postoji samo dok moe nekoga da prinudi ili da neto iznudi. Iza moi uvijek stoji sila i nasilje, iako mo ne mora da se ispoljava i realizuje kao nasilje i surovost. Surovost i nasilje se uvijek oslanjaju na mo, ali mo kao takva nije sa njima istovjetna. Mo je pojava koja ima svoje odreeno znaenje i funkciju. Funkcija moi je pojava od posebnog znaaja. Smatra se da je mo sredinji pojam politike nauke. Moe poivati na uticaju, nagovoru, manipulaciji, nasilju. Pod njom se najee podrazumijeva: sposobnost stvaranja odreenih promjena; mogunost jednog ili vie ljudi da ostvari svoju volju, interese i ciljeve nezavisno od volje, interesa i ciljeva drugih ljudi ili drutvenih grupa; sposobnost nametanja volje.

2. SHVATANJA MOI
Pored prethodno naznaenih gledita pojedinih teoretiara, naznaimo i nekoliko teorijskih shvatanja ili pristupa fenomenu moi, kao to su: funkcionalistiko, marksistiko, elitistiko i pluralistiko.

Funkcionalistiko shvatanje
Funkcionalistiko shvatanje moi proizlazi iz funkcionalistikog shvatanja drutva. Prema ovom gleditu, drutvo mora raspolagati odreenim pretpostavkama za svoje postojanje, kao to su: zajednike vrijednosti i konsenzus oko zajednikih vrijednosti i kolektivnih ciljeva koji predstavljaju neophodan uslov drutvene homogenizacije i integracije. Najznaajniji predstavnik funkcionalistikog gledita je Talkog Parsons koji odbacuje koncepciju moi kao sredstva ostvarenja posebnih interesa, odnosno kao neto to jedni posjeduju na tetu drugih. Mo ne predstavlja neto to jedni imaju a drugi nemaju, i ne predstavlja sredstvo ostvarenja posebnih i pojedinanih, odnosno parcijalnih interesa. Mo nije parcijalna i pojedinana, nego kolektivna i opta. Mo je "opte sredstvo ili resurs u drutvu", odnosno da je ona "mogunost da se mobiliu resursi drutva za postizanje ciljeva za koje se javnost opredijelila". Kao cjelina, drutvo posjeduje mo i ona se nalazi u funkciji ostvarivanja kolektivnih i drutvenih ciljeva. Koliina moi se mjeri sa stanovita njene funkcionalne uspjenosti u ostvarenju kolektivnih ciljeva. Vea koliina moi podrazumijeva veu efikasnost u drutvu. to je vea djelotvornost drutvenog sistema u ostvarenju pretpostavljenih ciljeva, to vie mo postoji u drutvu. Vrijednosni konsenzus je bitna pretpostavka odravanja sistema: ako je saglasnost oko zajednikih vrijednosti vea, onda je i drutvena mo snanija i efikasnija. Iz meusobno zajednikih vrijednosti izrastaju kolektivni ciljevi koji su zajedniki svim lanovima drutva. Ako se na izborima prua neka podrka politikoj stranci, onda to znai da se na nju prenosi drutvena mo kako bi ona unaprijedila zajednike vrijednosti i kolektivne ciljeve. Ako je materijalizam glavna vrijednost zapadnih industrijskih drutava, onda se moe rei da su kolektivni ciljevi, kao to su privredna ekspanzija i vii ivotni standard, takvi ciljevi koji proistiu iz tih vrijednosti. to takva drutva mogu vie ostvariti svoje ciljeve, to je vea mo koja je sadrana u tom drutvenom sistemu. Zato su stalni porast ivotnog standarda i privredni razvoj pokazatelj poveane moi u drutvu. A s obzirom na to da su ciljevi zajedniki svim lanovima drutva, mo e uglavnom biti upotrebljena za ostvarenje kolektivnih ciljeva. Kao posljedica ovakvog stanja, profitirae obje strane odnosa moi, te e svi imati koristi. Politiari

155

e poticati politiku privredne ekspanzije koja e podii ivotni standard stanovnitva, koje e podravati postojeu politiku mo. Mo je, tako, bitna pretpostavka odranja i blagostanja drutva.

Marksistiko shvatanje
Marksistiko shvatanje moi je potpuno suprotstavljeno funkcionalistikoj teoriji. Ono odbacuje miljenje o moi kao drutvenom bogatstvu koje je povjereno na uvanje ljudima na vlasti a koji je usmjeravaju na dobrobit svih. Mo nije optedrutveno bogatstvo niti sredstvo koje se nalazi u funkciji opteg dobra, nego je sredstvo preko kojeg se ostvaruju dominacija, eksploatacija i manipulacija jednih u odnosu na druge osobe i drutvene grupe. Ona je, dakle, sredstvo ostvarivanja pojedinanih i parcijalnih, a ne optih, kolektivnih i drutvenih interesa. Izvor moi u drutvu nalazi se u ekonomskoj infrastrukturi: proizvodne snage posjeduje i kontrolie manjina, tj. vladajua klasa. Posjedovanje proizvodnih snaga omoguava njenu mo i njenu dominaciju: oni koji imaju ekonomsku mo, odnosno oni koji raspolau sredstvima za proizvodnju, imaju i raspolau sa moi da eksploatiu one koji tu mo nemaju. Ekonomska mo slui obezbjeivanju izvanekonomske moi: politike, pravne, duhovne, obrazovne, kulturne, simbolike. Pomou dravnih institucija se brani ekonomska kao i svaka druga mo u drutvu. Jedini nain da se ljudima vrati mo jeste da se vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju pretvori u drutveno, tj. zajedniko. Tada bi bio svima zajedniki jednak odnos prema proizvodnim snagama te bi mo bila zajednika svim lanovima drutva. Dakle, u klasnim drutvima mo slui za eksploataciju i tlaenje podreene klase a upotreba moi zapravo znai upotrebu prisile u obezbjeivanju odnosa eksploatacije i dominacije. Mo prisiljava podreenu klasu na pokoravanje koje je suprotno njenom interesu. Ako podreena klasa prihvata takvu mo vladajue klase, onda je to dokaz njene otuene klasne svijesti. Tako se mo vladajue klase protee i na podruje nadgradnje: pravosua, obrazovanja, nauke, morala i vrijednosti. Cjelokupna nadgradnja je u funkciji obezbjeenja reprodukcije vladajue moi vladajue klase.

Elitistiko shvatanje
Proizlazi iz elitistikog koncepta drutva: drutvo je podijeljeno na vladajuu manjinu i podreenu ili ovladanu veinu, odnosno masu, tj. one nad kojima se vlada. Oni koji imaju mo - vladaju, a oni koji je nemaju su objekti vladavine. Teoretiari teorija elita smatraju da uzroke ove podjele ne treba traiti, kako to ine marksistiki teoretiari u materijalnim pretpostavkama u kojima pojedinci i grupe ive, nego u prirodnim razlikama, inteligenciji, inventivnosti i sposobnostima ljudi: jedni su sposobni i imaju mo, a drugi nesposobni i nemaju mo. Da bi pojam ''elite'' bio jasniji, najprije emo ukazati na pojam ''mase''. Rije ''masa'' vodi svoje porijeklo iz latinskog jezika a danas slui kao oznaka ili sinonim za: veliki broj ljudi; veliki broj ljudi koji je neizdiferenciran i koji je amorfan; veliki broj ljudi koji su neorganizovani, nepovezani i nesamostalni, a ije je ponaanje vie emocionalno a manje racionalno; veliki broj ljudi koji se nalaze na niskom nivou socijalne interakcije; nesposobne i neorganizovane osobe koje nemaju drutvenu mo, i slino. Dakle, pojam ''mase'' ima negativno, peorativno znaenje. Razmiljajui sa stanovita razuma, Hoze Ortega i Gaset je za "ovjeka mase" rekao da ima banalan um i da zato sebi ne postavlja visoke zahtjeve i visoka mjerila. "ovjek mase" je inertan, ali ga pokree spoljanja prinuda i "lomi sve to je drugaije" i "svako ko ne misli kao svi, rizikuje da bude eliminisan". Faisti su primjer tog "revolta mase", revolta koji je destruktivan i nije u mogunosti da shvatiili ouva proces civilizacije. "ovjek mase" ne potuje razum, niti je sposoban za razumski dijalog: on velia nasilje i zato elita mora da podri civilizovane vrijednosti i da obezbijedi rukovodstvo nad masama koje predstavljaju izraz varvarstva a ne civilizacije. Rije ''elita'' (l. ''eligere''-izabrati) odnosi se na neto to je, prema vrijednosnom kriterijumu, izabrano ili odabrano. U svakodnevnom smislu se pod ''elitom'' podrazumijeva ''odabrani'', ''najodabraniji'' dio drutva ili tzv. ''krem'' drutva. Sociologija ovaj pojam dovodi u vezu sa drutvenom slojevitou i drutvenim nejednakostima i u tom smislu pod ovim pojmom podrazumijeva pripadnike viih drutvenih slojeva koji na osnovu drutvenog poloaja, vlasti, bogatstva, novca ili znanja u drutvenim insitucijama imaju veliki uticaj i poloaj u pogledu pribavljanja materijalnih dobara, moi, ugleda i statusa. Politologija

156

ovom pojmu daje ue znaenje: za razliku od sociologije koja ovaj pojam dovodi u vezu sa drutvenom strukturom, politologija ovaj pojam dovodi u vezu sa drutvenom moi i za elitu koristi izraze kao to su: ''elita vlasti'', ''politika elita'', ''elita moi'', ''upravljaki sloj'', ''vladajua klasa'', i slino.

Pluralistiko shvatanje
Pluralistiko shvatanje ili tzv. teorija interesnih grupa je teorija iji zastupnici istiu da je politika podruje u kojem se sukobljavaju i bore za uticaj, mo i vlast mnogobrojne interesne grupe ili grupe za pritisak. Politiki pluralizam iskljuuje podjelu na vladajuu elitu i podreenu masu, ve omoguava razliitim politikim subjektima da se bore za mo. Brojni interesi stvaraju i brojne interesne grupe, a demokratski izabrana vlada postaje institucijom koja uspostavlja kompromise u drutvu i osigurava drutvenu stabilnost spreavajui drutvene lomove. Ali, odakle mo? Naznaavanjem znaajnih gledita o pojmu "moi", nismo mogli a da ne dodirnemo i pitanje gledita o porijeklu moi.

3. PORIJEKLO I VRSTE MOI

Iz prethodnog dijela moemo vidjeti da, u krajnjoj liniji, postoje dva shvatanja porijekla moi koje emo i pomenuti. To su: supstancijalno, i psiholoko.

Porijeklo moi
Gledite ili shvatanje koje porijeklo moi dovodi u vezu sa ekonomskim pretpostavkama postojanja, naziva se supstancijalnim. Ono istie da je mo utemeljena prevashodno na ekonomskim interesima i koristima. Pretpostavka postojanja odnosa moi su: interesni konflikti, prijetnja prinudom i sankcijom i racionalno reagovanje na njih. Odnosi moi su odnosi koji postoje na raznim nivoima, kao to su odnosi: izmeu pojedinaca, izmeu pojedinaca i grupa, izmeu razliitih grupa. Gledite ili shvatanje koje istie da mo proizilazi iz ovjekove prirode naziva se psiholokim. Ono mo shvata kao proizvod temeljnog ljudskog nagona ili udnje. "udnja za moi" ili "volja za moi" je psiholoka potreba koja nestaje sa smru. Upravo tako se istie da je tenja za moi jedan od temeljnih ljudskih nagona; elja za moi je elemenat socijalne diferencijacije a bogatstvo, znanje i ast predstavljaju samo razliite varijante postojanja moi. Osnovicu moi ne treba traiti samo u materijalnim faktorima, nego i u psihikim faktorima, strahu i ljubavi prema moi koja nestaje sa smru. Postoji vie teorija koje se mogu svrstati u psiholoke teorije moi a jedna meu njima posebno znaajna je teorija elita. Preciznije posmatrano, to je teorija iji bi se pojedini teoretiari mogli svrstati u supstancijalnu teoriju moi a neki opet, u psiholoku teoriju moi. Prije svega, treba rei da je teorija elita nastala kao reakcija na marksistiku teoriju. Jer, marksistika teorija istie da proizvodne snage dijele drutvo na dominantniju i podvlaenu grupu a teorija elita da svojstva ljudi razdvajaju ljude na elitu, koja je superiorna, lukava i inteligentna, i na "masu", koja je apatina, nezainteresovana i neinteligentna. Dok marksistika teorija smatra da sa podrutvljavanjem sredstava za proizvodnju prestaje da postoji razlog za socijalno podvajanje ljudi, dotle teorija elita istie da je ideja egalitarizma (komunizma) utopija. Jer, uvijek e drutva biti podijeljena na vladajuu manjinu i one nad kojima se vlada. S obzirom na injenicu da postoji vie oblika i tipova moi, sasvim je razumljivo da postoji i vie tipologija moi od kojih emo neke i naznaiti.

Vrste moi
Prema jednoj tipologiji mo se moe manifestovati i posmatrati prema postojanju dva kriterijuma: prema posjedovanju i prema oblasti ljudske djelatnosti u kojoj se mo ispoljava. Prema prvom kriterijumu, tj.

157

prema posjedovanju, moe se govoriti o: pojedinanoj moi, kao moi proroka, voa, ratnika, vladara, organizatora, i drutvenoj moi kao organizovanoj moi, odnosno moi organizovanih grupa, organizacija, klasa, slojeva pa i cjelokupnog drutva; to je, dakle, mo koja ne proizlazi iz personalnih svojstava linosti, nego iz poloaja u grupi ili poloaja grupe u drutvenoj podjeli i organizaciji rada. Prema drugom kriterijumu, tj. prema kriterijumu oblasti ljudske djelatnosti u kojoj se mo ispoljava, moe se govoriti o: ekonomskoj, politikoj i duhovnoj moi. Ekonomska mo proizlazi iz nivoa moi raspolaganja materijalnim dobrima, tj. proizlazi iz vlasnitva i moi kontrole proizvodnog bogatstva. Politika mo proizlazi iz odnosa politike odnosno drutvene podjele rada. To je mo koju imaju pojedinci i grupe na osnovu svog poloaja u nekoj grupi, organizaciji i instituciji. Duhovna mo je mo ideja, ubjeenja, znanja, miljenja i simbola. To je mo koja igra znaajnu ulogu u profilaciji politike i drutvene moi u cjelini. Prema treoj tipologiji postoje: latentna (mo kao ''potencijalni akt") i manifestna mo (mo kao "mogunost vrenja uticaja"). Prema etvrtoj tipologiji, moe se govoriti o: moi prinude, koja u svom institucionalnom obliku odgovara "izvrnoj vlasti", odnosno monopolu fizike sankcije koju imaju drava i njeni organi; legitimnoj moi, odnosno zakonskoj moi, koja se oslanja na "zakonodavnu vlast" (narodne skuptine i legislative); autoritetu ili moi "opte volje", "drutvene svijesti" i "socijalne saglasnosti" o optim drutvenim normama, pravu i drutvenim ustanovama; moi kao manipulisanju drutvenom saglasnou ili moi ideologije koja se moe vriti na svjesnom i na podsvjesnom nivou ljudske volje. Peta klasifikacija moi istie sljedee oblike ili tipove moi: prisilnu (politiku), ekonomsku, simboliku i mo uvjeravanja. esta tipologija moi istie sljedee oblike moi: mo prisile (utemeljene na sankciji i kanjavanju); legitimnu mo (koju neke osobe prihvataju kao dominantnu mo drugih ljudi); referentnu mo (koja ima svoje izvorite u ugledu i autoritetu koji uiva voa ili neki lan grupe); strunjaku mo (koja proizlazi iz okvira postojanja vjetina i znanja koja neko posjeduje). Prema sedmoj tipologiji, mo postoji kao: nadmo, tj. dominacija, odnosno kao oblik neautentinog otuenog ljudskog bivstvovanja i mo kao stvaralatvo, tj. kao oblik autentinog ljudskog bivstvovanja. Osma klasifikacija moi istie dva odnosa moi: brahijalnu mo, tj. silu, i utilitarnu mo, tj. mo koja se slui nagraivanjem stvarima i slubama. Deveta klasifikacija moi istie da postoje sljedei oblici moi: prisilna mo (kada je izvor moi fiziko sredstvo), ekspertska mo (ako je njen izvor znanje), utilitarna mo (ako je njen izvor materijalno dobro), legitimna mo (ako je njen izvor u statusu koji je institucionalizovan). Deseta klasifikacija istie sljedee oblike moi: legitimnu mo (nosioci ove moi svoju mo temelje na autoritetu organizacije i vre je putem direktiva, nareenja, zadataka, i slino), nagraivaku mo (koja se ostvaruje putem dodjeljivanja nagrada za uspjeno izvravanje zadataka), prinudna mo (koja se ostvaruje preko negativnih sankcija, recimo disciplinskih mjera), prijateljska mo (koja se zasniva na linom prijateljstvu i simpatiji), i indirektna mo (koja se vri preko druge osobe). Jedanaesta klasifikacija vri podjelu moi na: kondignu, kompenzacijsku i kondicioniranu mo. Mo koja se zasniva na kazni i kanjavanju onih koji je ne ele prihvatiti, naziva se kondignom moi. Onima koji su joj potinjeni obezbjeuje neugodnu posljedicu. Npr. robovi koji veslaju na galijama eljeli bi da se oslobode tog tekog posla, ali pomisao na kanjavanje usljed "zabuavanja" dovoljan je razlog da se prihvati bolan, neugodan i teak napor. Ili, pojedinci se usteu da istaknu svoj negativni sud o nekim linostima ("voama") i pojavama jer bi ih taj in "lupio po nosu". Mo koja (po onoj logici "ako bude dobar-dobie nagradu) onima koji joj se ele potiniti i kojima obezbjeuje pozitivnu nagradu u obliku novca, plaanja u naturi (davanja prava na obraivanje zemljita), predmeta, ordenja, profesija ili statusa, naziva se kompenzacijskom moi. Mo koja mijenja vjerovanja i ubjeenja onih koji se ele potiniti, naziva se kondicioniranom moi. To je mo koja ima jasnu i manje ili vie prepoznatljivu ideoloku, idejnu i propagandnu pozadinu. Razlike u postojeim tipovima moi sadrane su u sljedeim elementima: kod kondigne i kompenzacijske moi pojedinac zna da one postoje i zna za svoje postupke ponaanja. in potinjavanja je vidljiv: kod kondigne moi - zato to mora (s obzirom na prijeteu kaznu) a kod kompenzacijske moi - zato to hoe (s obzirom na nagradu). Za razliku od ovih oblika moi u okviru kojih pojedinac zna da im se potinjava, kod kondicionarne moi in potinjavanja ostaje nevidljiv. Vaspitni proces kao socijalizacijski proces je utemeljen na navedenim oblicima moi. Uzmimo za primjer porodicu. Kada roditelji uslovljavaju djecu na odreeno miljenje ili ponaanje, kada im kau da uine ono to se od njih oekuje i ukoliko to uine zauzvrat e dobiti neku nagradu (a, ukoliko ne uine bie

158

kanjeni) onda oni nesvjesno ili svjesno koriste kompenzacijsku mo kao osnovu socijalizacijskog procesa. Kada im stalno govore da paze na neto, da ine i rade ono to treba da ine, da vode rauna ,o tome i tome (pazi ovo, pazi ono, nemoj ovo, nemoj ono, uini ovo ili ono) onda roditelji koriste kondicioniranu mo za kondicioniranje svijesti, miljenja i ponaanja djece. A kada su djeca svjesna da moraju prihvatiti roditeljske upute, stavove, obrasce, miljenja i zahtjeve, ak i ako im to ne odgovara, onda oni prihvataju kondignu mo. A, tako je to i u vrnjakim grupama, braku, radnim i profesionalnim grupama, vojsci, partiji, i slino. Naznakama pojma moi, kao i teorijama o porijeklu moi, te o tipovima moi zapravo, smo, na izvjestan nain, dodirnuli i pitanje same strukture moi.

4. STRUKTURA I FUNKCIJE MOI

Kada se govori o strukturi moi, onda govorimo o obliku moi koji se odnosi na nametanje i sprovoenje sopstvene volje bilo pojedinaca, bilo drutvenih grupa. U tom pogledu moemo rei da strukturu moi ine mnoge komponente.

Struktura moi
Bitni strukturalni elementi moi su nosioci moi i oni su zapravo subjekti moi. To mogu biti pojedinci i drutvene grupe te se, u tom smislu, moe rei da se mo moe zasnivati na linim osobinama, materijalnom bogatstvu i poloaju koji zauzimaju pojedinci u drutvenim grupama i drutvene grupe u politikoj, odnosno drutvenoj zajednici. Drugu strukturalnu komponentu moi predstavlja in ili postupak ubjeivanja. To zapravo znai da potencijalni subjekt moi ubjeuje druge oko sebe kako bi nametnuo svoja miljenja, ubjeenja i uvjerenja. Pri tom, on koristi razliite mehanizme, metode, tehnike i sredstva ubjeivanja, a meu njima poseban znaaj imaju - indoktrinacija i manipulacija. Takoe, i materijalno bogatstvo je determinacijski faktor moi. Samo posjedovanje materijalnih dobara omoguava utemeljenje moi, a njihov nedostatak - prihvatanje moi. Odravanju moi doprinose i statusni simboli (titule, publicitet, profesija, prisustvo u javnosti i personalne "veze"). I mogunost kontrole drutvenih normi (pravnih, moralnih, obiajnih i religijskih) predstavlja znaajno sredstvo moi i znaajnu strukturalnu komponentu moi. Kao strukturalni element moi, sila omoguava upotrebu razliitih sredstava prinude: fizikih i simbolikih. I, konano, dominacija i hijerarhija predstavljaju znaajne komponente utemeljenja i odravanja moi. Mo podrazumijeva dominaciju, odnosno podrazumijeva nadmo, ili mogunost vladanja nad drugim. Dominacijom se mo manifestuje a hijerarhijom oblikuje i utemeljuje mo. Koje su njene funkcije?

Funkcije moi
Mo, koja podrazumijeva nadmo ili mogunost vladanja i ovladanja, moe da ima razliite funkcije: odranja, stvaralatva, pokretanja, integracije, kontrole, emocionalnosti, kompenzacije i legitimacije. Jedna od bitnih funkcija moi je mo odranja pojedinca u drutvenim grupama i drutvenih grupa u drutvu. Ovaj proces odranja moi zavisi od samih izvora moi: linih osobina linosti i stvaralake moi nosioca moi, materijalnog bogatstva, statusa, ugleda i organizacije i, istovremeno, se mijenja u skladu sa promjenom ovih determinanti odranja moi. Odranje moi nastoji da mo zatiti razliitim mehanizmima zatite. Takoe, jedna od funkcija moi je mobilizacijska ili funkcija pokretanja. Od ove vrste funkcije moi zavisi oblik i nain pokretanja ljudi i drutvenih grupa u drutvu. U krajnjoj liniji, on moe biti:

159

progresivan ili regresivan, revolucionarni ili reformistiki, kritiki ili apologetski, radikalistiki ili integrativni, "lijevi" ili "desni". Upravo integrativna funkcija moi ima za cilj da sprovoenjem moi integrie individue i tako otkloni njihov otpor. To je funkcija moi koja je neodvojiva od jo jedne funkcije moi: kontrolne. Nosioci moi raspolau razliitim sredstvima i metodama kontrole sprovoenja moi, a najznaajnije meu njima su: drutvene norme, sredstva prinude, sredstva nagraivanja i kanjavanja. Mo nastoji sebe i da opravda te se u tom smislu moe govoriti i o legitimizacijskoj funkciji moi. Treba rei da se institucionalna osnova utemeljenja i odranja, te funkcija moi, ne moe odvojiti od emocionalne strukture individua. Mo ima bitnu emocionalnu i psihiku kompenzacijsku funkciju. To, drugim rijeima, znai da mo moe zadovoljiti razliite emocionalne potrebe ljudi, kao na primjer, emocije: zadovoljstva, mrnje, straha, sigurnosti, agresivnosti i svireposti, itd. S tim u vezi je i kompenzacijska funkcija moi, tj. takva funkcija moi koja se ostvaruje kompenzacijskim nadomjetanjem i nadoknaivanjem stvarnog ili umiljenog nedostatka. Rije je o reakciji na frustraciju koja moe ili da angauje odreene oblike miljenja, osjeanja i ponaanja, ili da ih sputa. Od karaktera i vrste moi zavisi individualno i grupno ponaanje. Treba napomenuti da mo ipak nije svemona, da je ponekad "nemona", odnosno da "mo" moi zavisi od mnogih faktora. Mo ima svoje izvore i pretpostavke, kao i faktore i pretpostavke koji je onemoguuju, odnosno redukuju. Pogledajmo ih.

5. IZVORI I OGRANIENJA MOI

Posmatrajui istorijski, od antike do kapitalizma, moe se rei da postoje razliiti izvori moi: u antici je osnovu moi predstavljala ratnika privreda i ropstvo na podruju "oikosa". Iz takvog karaktera privreivanja proizala je mo i prevlast politike. U Rimu je "patria potestas" rimskog "patera familiasa" bila obrazac te moi: u Rimu, u doba Republike, tu mo vre senat i magistrati, a u doba Carstva sam imperator. Neto kasnije e se razvijati privatna svojina i pravo, koji e kasnije u graanskom drutvu, predstavljati temelje drutvene moi buroazije; u feudalizmu je feud (posjed) predstavljao osnovu moi; u njemu je neko vladar (neko ko ima mo) zato to je zemljovlasnik; u kapitalizmu je novac (kapital) osnova drutvene i politike moi; mo kapitala, odnosno mo novca, predstavlja drutveni odnos i osnovu moi. Gdje se nalaze uporine take, odnosno izvori moi? Naravno, oni su brojni, manje ili vie znaajni, a najznaajniji su svakako sljedei: linost, imovina i organizacija. Kada je linost izvor moi onda se obino ovaj izvor moi opisuje kao "sposobnost voenja drugih". Zapravo, pretpostavka postojanja ove moi je postojanje fizike i duhovne sposobnosti ("harizme") kojima se mo stie. U primitivnim drutvima ona je osnova sticanja kondigni moi (putem upotrebe fizike snage); u porodici je otac osnova postojanja kondigne moi; u dananje doba povezana je sa kondicioniranom moi, tj. sposobnou uvjeravanja i poticanja. Imovina predstavlja znaajan izvor moi. Ona daje svome vlasniku "imid" autoritativnosti. Imovina moe biti osnova postojanja kondicionirane moi (ljudi se kondicionirano potinjavaju onima koji je imaju jer oni "znaju ta hoe"), kao i kompenzacijske moi (u obliku sredstava potrebnog za kupovinu potinjavanja i poslunosti). Znaajan izvor moi je organizacija. Za nju se smatra da je najznaajniji izvor moi koji je povezan sa kondicioniranjem: iz organizacije izvire uvjerenje koje je nuno za potinjavanje ciljevima organizacije. Meutim, organizacija, kao i drava, raspolae kondignom moi jer ima razliite oblike kanjavanja. Ali, ona raspolae oblicima kompenzacijske moi, upravo zahvaljujui tome to posjeduje ili kontrolie posjedovanje imovine.

160

Izvori moi zapravo predstavljaju nosioce moi, a oni u krajnjoj liniji mogu biti: formalni ili neformalni, grupni ili individualni. Treba rei da ovi izvori moi egzistiraju pojedinano, ali i da su izvori i instrumenti moi najee kombinovani. Mo nema samo svoje pretpostavke utemeljenja i reprodukovanja, nego ima i pretpostavke svoga dokidanja. Kao to postoje uzroci i izvori moi, tako postoje i instrumenti njenog dokidanja. Borba za redukciju moi moe da se obavlja koritenjem razliitih sredstava redukcije moi: pravnim sistemom, prosvjeivanjem, graanskom neposlunou, revolucionarnim dokidanjem moi, drutvenom odbranom, nenasiljem, i slino.

II. SOCIOLOGIJA PRAVA

1. O SOCIOLOGIJI PRAVA
______________________________________________________________________________ Pravna sociologija I sociologija prava Sociologija prava I druge nauke ______________________________________________________________________________ Za socioloko objanjenje pravnih pojava koriste se dva meusobno slina ali i razliita naziva: pravna sociologija i sociologija prava. Postoji li, ipak, meu njima razlika?

Pravna sociologija i sociologija prava

Iako na prvi pogled moe izgledati da se radi o jednostavnoj terminolokoj zamjeni, ipak je rije o dvjema meusobno slinim, a ipak razliitim naunim pristupima pa, prema tome, i naunim disciplinama: pravna sociologija je po svom predmetu istraivanja ira i obuhvatnija od sociologije prava jer se bavi objanjenjem svih znaajnih drutvenih pojava povezanih sa pravom, dok je sociologija prava ograniena samo na istraivanje pravnih pojava, prava, pravnih institucija, i slino. To, opet, s druge strane pokazuje da su ove dvije discipline meusobno povezane i upuene jedna na drugu: one se nalaze u meusobnom interdisciplinarnom odnosu. Pravna sociologija posmatra pravo sa stajalita opte teorije prava i pri tom posebno istraivako znaenje daje bitnim fenomenima kao to su: pravo, stvaranje i primjena pravila i zakona, i slino. Tako se pravna sociologija bavi pravnim pojavama, ili pojavom prava, i u profesionalnom pogledu to znai da pravna sociologija predstavlja neku vrstu pravnikog sociolokog istraivanja prava i pravnih pojava, dok sociologija prava predstavlja istraivanje sociologa o pravnim pojavama.

161

Upravo, u tom smislu emo se baviti sociolokim posmatranjem prava i pravnih pojava dovodei ih u neposrednu vezu sa drutvom, jer je pravna pojava i drutvena pojava. Drugim rijeima, u objanjenju navedenih pojava primarno emo se nalaziti na podruju sociologije prava, mada emo zalaziti i na podruje pravne sociologije, kao i na podruje opte sociologije, kao i drugih bitnih drutvenih nauka. A, da bi to bilo jasnije, potrebno je ukratko naznaiti odnose izmeu sociologije prava i drugih nauka sa kojima se ona nalazi u neposrednoj ili posrednoj vezi. S obzirom da je drutveni ivot veoma kompleksan i da su njegovi segmenti, kao to je to pravo, takoe veoma kompleksni, i s obzirom na injenicu da je za njihovo objanjenje neophodna teorijska i nauna interdisciplinarnost, razumljivo je da je sociologija prava povezana sa drugim naukama: sociologijom, filozofijom, filozofijom prava, optom teorijom prava, psihologijom, psihopatologijom, politologijom, politikom sociologijom, politikom ekonomijom, i slino. Pravno podruje obuhvata znaajne fenomene, kao to su: pravo, drava, norme, zakoni, odnos izmeu prava i drutva, prava i drave, itd. I politike i pravne pojave su i drutvene pojave. Prema tome, one su ne samo fenomen pravno-politikih nauka nego i opte sociologije, sociologija politike i sociologija prava.

Sociologija prava i druge nauke

Ni jedna drutvena nauka nije u potpunosti autonomna, autohtona I zatvorena, zasebna i odvojena od drugih nauka pa, prema tome, ni sociologija prava. S obzirom na kompleksni predmet koji izuava, jasno je da je nuno povezana sa mnogim disciplinama. Sociologija prava je povezana sa filozofijom koja je znaajna jer predstavlja izvorite opteg antropolokog, etikog, politikog, sociolokog i pravnog saznanja dajui mu univerzalnije i ire poglede na svijet, vrijednosnu osnovu i usmjerenost Ona je povezana i sa istorijom koja se bavi pojavama koje su se ve desile, bavi se konkretnim pojavama (npr. Hamurabijev zakon, Duanov zakonik) dok se sociologija i sociologija prava bave problemom uoptavanja pojava upravo polazei i od konkretnih injenica (npr. Ustavom, odnosno Zakonom uopte). Sa sociologijom prava su povezane antropologija i etnologija. Etnologija je drutvena nauka koja prouava ivot, vjerovanja i obiaje, pravne i ekonomske propise, te kulturu etnikih grupa (plemena, naroda, nacija). Antropologija prouava ovjeka u cjelini kao bioloko, psiholoko i drutveno bie kako u primitivnim, tako i u civilizovanim drutvima. Ona ima vie disciplina, od kojih ovdje treba pomenuti socijalnu i kulturnu antropologiju koje prouavaju ovjeka kao drutveno i kulturno bie, religiju, obiaje, "etniku svijest", rituale, odnose izmeu pravno politikih institucija i etnike antropoloke strukture, itd. Sociologija prava je povezana i sa psihologijom. Poznato je da se odavno ovjek zapoeo da se interesuje za sebe sama. Na Delfijskom hramu je pisalo "spoznaj samog sebe", a renesansni filozof je govorio: "Ja prouavam samog sebe vie nego i jedan drugi predmet." Prosvjetitelji su uzvikivali "Usudi se da zna"... Pored elje da upozna sebe, ovjek je elio da upozna i druge ljude. A onda je stvorio i nauku koja e se time baviti psihologiju. Zato se ljudi ponaaju tako kako se ve ponaaju, koji su motivi njihovog ponaanja i osjeanja kada, recimo, odluuju da se ene, udaju ili razvode, kada su agresivni ili ne, kada kidnapuju ili ubijaju, itd. samo su djelimina pitanja na koja psihologija i socijalna psihologija mogu da odgovore. Psihologija prouava socijalizaciju individua, individualnu i kolektivnu svijest, racionalnu svijest i "podsvijest", a sociologija i sociologija prava drutveno bie u cjelini i njihov uticaj na individualnu i kolektivnu svijest. Socijalna psihologija je posebna disciplina psihologije koja se bavi prouavanjem psihikih posljedica ljudskih udruivanja, "mentalnog ivota" koji utie na pravce drutvenog razvoja, ovjekovog individualnog i grupnog ponaanja, individualnih i socijalnih stavova i uopte socio-psiholokog odnosa izmeu drutva i individua u drutvu. Upravo, znai da su sociologija, sociologija prava i socijalna psihologija meusobno povezane discipline. Sa sociologijom prava su u uskoj povezanosti i politologija, odnosno politike nauke. Politiko podruje je podruje koje obuhvata znaajne politike, a to znai drutvene i pravne pojave kao to su: vlast,

162

drava, politiko-pravno ureenje, politiki sistem, politika, politiki odnosi, politiki interesi, sukobi, mo i vlast, politike ideologije, politike partije, interesne grupe, javno mnjenje, pravno-politike institucije i ustanove itd. Ono to je znaajno za konstituisanje politologije kao naune discipline jeste njeno istraivanje odnosa izmeu drutva i drave, drave i vlasti, drave i graanina, elite i masa, politikih partija i biraa, moi i vlasti, te uticaja razliitih faktora (ekonomskih, pravnih, politikih, demografskih, kulturnih, meunarodnih) na pravno-politiko organizovanje drutva i drave. Politike nauke treba da istrauju tri bitna teorijska nivoa: politiku teoriju (njihovu istoriju kao istoriju politikih ideja a, takoe, i savremene politike ideje i ideologije), unutranju politiku (politiki sistem, partije, javno mnjenje, institucije moi i vlasti) i vanjsku, odnosno meunarodnu politiku (meunarodne odnose i meunarodno pravo, rat i mir). U tom smislu treba napomenuti da je politologija povezana sa politikom psihologijom, politikom antropologijom i sociologijom. Takoe, sociologija pravaje drutvena disciplina koja je povezana sa jo jednom drutvenom disciplinom: politikom ekonomijom. Ono to predstavlja poseban predmet interesovanja politike ekonomije jesu i znaajne drutvene pojave, kao to su: proizvodnja i razmjena materijalnih dobara, proizvodni i drutveni odnosi, rad, eksploatacija, trite, podjela rada, razmjena, novac, roba, itd. Sociologiju i sociologiju prava interesuju iste ove ekonomske i drutvene pojave koje utiu na drutvo i poloaj pojedinaca i grupa na ljestvici socijalne stratifikacije, kao i na drutvene grupe i individue posebno.

Sociologija prava je povezana i sa pravnim naukama, filozofijom prava, optom teorijom prava, kriminologijom, socijalnom I psihopatologijom, i drugim naukama o emu emo posebno govoriti.

2. DRUTVENE NORME
______________________________________________________________________________

Struktura I vrste drutvenih normi

Drutvene vrijednosti I norme Moral I drutvene norme

Obiaji I drutvene normi

_____________________________________________________________

Izraena kroz pravila, propise i uputstva, norme zapravo reguliu ponaanje i djelovanje ljudi u drutvu. Oigledno je da u svakom drutvu postoji velik broj normi ija je osnovna funkcija odranje drutvenog poretka. Kao takve norme predstavljaju segment mehanizma drutvene prinude kojom se obezbjeuje socijalna kontrola, odnosno pomou njih se utvruje odnos individua u drutvu i spreava devijantno, protivdrutveno ponaanje. Odsustvo normi, tj. odsustvo ili neefikasnost mehanizma drutvene kontrole vodi "anomiji", odnosno institucionalnom, moralnom i vrijednosnom "raspadu drutva".

Struktura i vrste drutvenih normi

Drutvene norme se mogu odrediti kao pravila, propisi ili uputstva za ponaanje i djelovanje lanova u drutvu. Za neprihvatanje tih pravila, propisa i uputstava drutvo koristi odreene mjere i kazne poznate pod nazivom - sankcije.

163

Sve to govori da su za drutvene norme povezane dvije bitne karakteristike: prvo, drutvene norme su odreene stvarnou; to su pravila koja drutvo postavlja za svoje lanove, koji treba da se ponaaju upravo onako kako ta pravila nalau; drugo, norme su upuene lanovima drutvene zajednice, odnosno njihovoj svijesti i volji. Norma se sastoji iz dva dijela, kao to su: dispozicija (pravilo o ponaanju, odnosno pravilo koje ukazuje kako se valja ponaati u drutvu); sankcija (pravilo o tome to se ini kada se ne potuje dispozicija). Sankcija proizilazi iz dispozicije. Dispozicija sadri: naredbe, naloge, zapovijesti, dozvole, i zabrane. Sankcije sadre njihovu primjenu na ponaanje. U tom smislu se mogu razlikovati: pozitivne ili podsticajne sankcije za potivanje normi (nagrade, pohvale, odlikovanja), i negativne ili destimulativne sankcije za krenje normi (prinudne mjere i kazne, ukori, opomene). U svakom drutvu postoje razliite norme i razliita pravila. U tom smislu se mogu razlikovati: pravne od nepravnih (vanpravnih) normi; formalne od neformalnih normi (obiaji, navike); pisane od nepisanih normi; tehniko-organizacione norme (koje reguliu organizaciju rada u nekom preduzeu); politiko ekonomske norme (norme koje reguliu ekonomsko - politike odnose nekog preduzea ili drutva), i moralne norme. Cilj postojanja razliitih normi, pravila i propisa jeste njihova interiorizacija u svijesti i ponaanju ljudi, ime se u stvari pokazuje stepen njihove socijalizovanosti. Normativna kultura je jedno kompleksno podruje koje obuhvata vie razliitih oblasti drutvenog ivota. Prije svega, obiaje, moral, pravo. Postojanje drutva nije mogue bez onih elemenata i pretpostavki koje ga i odreuju: drutvenih normi. Kao odreena pravila ponaanja, drutvene norme prinuavaju na odreene oblike ponaanja. One postoje kao objektivna realnost koja utie na svijest i ponaanje ljudi. Postoji nekoliko vrsta drutvenih normi, kao to su: obiajne, moralne, i pravne norme.

Drutvene vrijednosti i norme

Ne postoji drutvo u kojem ne postoje vrijednosti, odnosno hijerarhija ciljeva, ideala I uopte vrijednosti prema kojima pojedinci I drutvene grupe usmjeravaju svoja ponaanja, miljenja, shvatanja I ubjeenja. Ako napravimo krai istorijski osvrt na filozofska gledita o vrhovnim vrijednostima u drutvu, onda moemo rei da se te vrijednosti najee odnose na: sreu, linu sreu I sreu u drutvu; linost kao najvie dobro; dobro; sveto; moralnost I potovanje moralnih zakona; dostojanstvenost, savrenu prilagoenost ovjeka; slobodnu linost, istinu, pravdu I pravednost, itd. Tenja ka istini, ovjenosti, dobroti, ljepoti, dostojanstvenom, svetom, pravednom I pravinom, znaajne su I vie ljudske vrijednosne orijentacije u odnosu na one druge I nie, kao to su: la, zlo, neljudsko, nedostojanstveno, nepravedno I nepravino. Polazei od prethodnih shvatanja, moe se rei da vrijednosti predstavljaju:

164

bitan elemenat kulture koji odreuje aktivnosti I ponaanje ljudi u drutvu; poseban kvalitet koji se pridaje osobama I njihovim postupcima, miljenjima I ponaanjem; simboliki sistem koji slui kao kriterij I standard za izbor izmeu razliitih alternativa; Vrijednosti su te koje odreuju I osmiljavaju ljudsko ponaanje; one predstavljaju kvalitet koji se pridaje osobama, njihovim postupcima, tvorevinama I odnosima, kvalitet koji odreuje njihovu orijentaciju u njihovom djelatnom ivotu u zajednici. Vrijednosti su te koje osmiljavaju, a norme obavezuju na odreeno ponaanje.

Moral i drutvene norme

ovjek je drutveno bie koje u zajednikom ivotu sa drugim ljudima trai zajedniki smisao u ivotu. A pitanje "smisla ivota" upravo je etiko, odnosno, moralno pitanje. Pa, ta je, onda, moral? Rije "moral" nastala je od latinske rijei "mos", "moris" - to znai obiaj, pravilo, zakon. Rije "mores" predstavlja oznaku za vladanje, nain ponaanja i shvatanja tog ponaanja kod ljudi, a rije "moralis" oznaka je za neto to je normalno. U najoptijem smislu rijei, moral se moe odrediti kao: jedan od moguih naina regulisanja meuljudskih odnosa; ili, kao skup nepisanih pravila ponaanja (normi) i predodbi o dobru i zlu, pravdi i nepravdi, koji utiu na njihovo ponaanje i odnose u drutvu. Moral ima normativno znaenje jer predstavlja regulativnu ideju i obrazac koji utie na miljenje i ponaanje ljudi. Temelji se na svijesti i savjesti, znanju i osjeanjima koji su pretpostavka razlikovanja dobra od zla. Polazei od morala ljudi procjenjuju ta treba a ta ne treba initi i ta je moralno a ta nemoralno u ljudskim odnosima. U literaturi postoje mnoge rasprave koje govore o tome da li je moral vrsta drutvenog pravila, vrsta drutvenih vrijednosti ili vrsta ponaanja. Moda bi najpotpunije shvatanje bilo ono koje istie da je moral vrsta drutvenog pravila koja titi neku drutvenu vrijednost i utie na vrstu ponaanja. Npr. kod zabrane ubistva titi se ljudski ivot kao vrijednost i odreuje ono moralno ponaanje koje ljudski ivot titi. U tom smislu se moral kao oblik "drutvene svijesti" i segment normativne kulture i moe odrediti kao sistem drutvenih normi o ljudskom ponaanju koje se sankcionie na dva naina: heteronomno, tj. od strane drutva, i autonomno, tj. od strane pojedinaca. Za moral je karakteristino da osoba u svojoj svijesti i savjesti interiorizira etike norme i sudove izgraujui i oblikujui svoju etiku svijest i savjest. Prema tome, moral je kompleksna drutvena, ali i individualna psiholoka pojava. Naravno, postoje i druga gledita, na primjer, ona koja istiu da je Bog izvor morala, ili ona koja istiu da je ovjek iskljuivi izvor morala, kao i ona gledita da je drutvo izvor morala, te da u njemu ovjek moe biti altruist ili egoist. Bez obzira na razliita gledita o izvorima morala, moral ima dvije bitne dimenzije: prvo, drutvenu (jer je drutveno odreen i stvoren u razvoju drutva reguliui ponaanja svojih lanova), i drugo, individualnu (jer je i individualno odreen, odnosno odreen voljom, svijeu i djelovanjem individua kao lanova drutva, tj. odreen je moralom svake pojedine osobe). S jedne strane, odreen je drutvenim odnosima u kojima nastaje i razvija se a, s druge strane, odreen je i psiholokom matricom ljudi. Smatra se da psiholoke korijene morala treba traiti u "osjeaju krivice" za kojeg je Frojd rekao da je "najvaniji problem u evoluciji kulture". Bez njega se ne moe ni zamisliti razvoj ljudske zajednice, kao to se taj razvoj ne moe zamisliti ni bez postojanja "grie savjesti" i postojanja osjeaja za "dobro" ili "zlo", kao i osjeaja dunosti. Naznaene moralne norme pojedinaca se temelje na procesu internalizacije, tj. na prihvatanju psiholokih "navika pokoravanja" odreenim normama. Tako proces internalizacije ima svoje dvije bitne dimenzije: emocionalnu, koja se odnosi na postojanje osjeaja dunosti i osjeaja krivice, i

165

racionalnu, koja podrazumijeva postojanje razumske svijesti o potrebi odreenog oblika ponaanja u odreenim drutvenim situacijama. Moralne norme su izraene odreenim pravilima kojima su regulisani meusobni odnosi ljudi (to su tzv. objektivne moralne norme), kao i pravilima koje postavlja sam pojedinac koji odreuje svoje moralne inove (tzv. subjektivna moralna norma). U sutini, moralne norme odraavaju odreena shvatanja drutvenih odnosa, one predstavljaju mjerilo na temelju kojih se donosi stav o vrijednosti odreene moralne pojave. Moralne norme su, sasvim razumljivo, neodvojive od morala pod kojim se podrazumijeva skup odreenih pravila ili normi u kojima se odreuju odreeni oblici meusobnih odnosa ljudi. Moralni odnos je vrijednosni odnos pojedinca prema drugom pojedincu ili drutvenoj grupi. Kao oblik individualne i "drutvene svijesti" moral ima svoje dvostruko izvorite: individualno i drutveno. Kao izraz "drutvene svijesti", on regulie individualno i grupno ponaanje, a kao izraz individualne svijesti on odreuje individualne postupke i ponaanje. Moral se sastoji iz: moralnih normi, moralnog suda, i moralne sankcije. Moralne norme su pravila koja odreuju, doputaju ili zabranjuju ovjekove postupke i ponaanja. Moralni sud predstavlja odnos drutva ili pojedinca prema postupcima koji imaju odreeno moralno znaenje koje moe biti pozitivno ili negativno; to je in ocjene, procjenjivanja, prosuivanja, ili suenja postupaka i ponaanja ljudi, a moralna sankcija podrazumijeva pozitivno ili negtivno reagovanje na moralne postupke, odnosno podrazumijeva postojanje reakcije na odreene postupke ili ponaanja koja kre moralnu normu i izazivaju moralnu osudu. Kao posljedica krenja moralne norme, moralna osuda i moralna sankcija mogu izazvati griu savjesti koju ine razliita osjeanja (stida, strepnje, gaenja, prezira, potitenosti). Ono to posebno treba napomenuti jeste to da moralna sankcija ima znaajnu ulogu i funkciju individualne psihike preventive krenja odreenih oblika ponaanja ili miljenja. Poseban oblik moralne sankcije naziva se "subjektivnim suenjem" ili savjeu, koja se oituje u procjeni, vrednovanju i zauzimanju stavova prema moralnim postupcima. Temelji se na moralnoj svijesti ali se ne moe svesti na nju, jer moralna svijest vie izraava racionalnu stranu moralnog ina, a moralna svijest vie njegovu emotivnu stranu. Svi ovi elementi se upravo temelje na moralnoj svijesti koja oznaava odreeno shvatanje i prihvatanje morala, njegove drutvene opravdanosti i znaenja, poznavanja i prihvatanja moralnih normi, vrednovanja ili procjenjivanja sopstvenih i tuih postupaka. Moral ne predstavlja nekakav "zatvoreni sistem" ili konzistentni duhovni sklop. U svakom drutvu postoji "vie morala", pa kad se uzme u obzir da u razliitim drutvima postoje razliiti morali, onda to znai da se moe govoriti o razliitim vrstama morala i, naravno, to stvara i krizu morala u drutvu. U drutvima postoji tendencija da se ouva moralnost, mada postoji razdoblje u njegovom razvoju, kao i takva drutva, koja se temelje na amoralnosti, imoralizmu, anomiji i krizi morala. Zapravo, treba rei da svakom drutvu prijeti mogunost moralnog nazadovanja, moralnog pada i amoralizma, te da je ta mogunost vea u drutvima koja preivljavaju dramatinu krizu (ekonomsku, socijalnu, politiku, nacionalnu, ratnu). Krizu morala, kao krizu moralnih pravila, i propisa i vrijednosti, francuski sociolog Emil Dirkem je nazvao - anomijom. On je ovim pojmom zapravo nastojao da objasni odreenu drutvenu pojavu koja se javlja u periodima drutvenih kriza. Istie da upravo u razdobljima kriza dolazi do raspada regulacionih mehanizama drutvenog sistema i da se onda pojavljuje anomija. Pod pojmom "regulacionih mehanizama" ili "regulacionih snaga" podrazumijeva se vrijednosni sistem odreene drutvene zajednice s kojim se ljudi identifikuju i kojem se konformiu. U kriznim situacijama se drutvena zajednica dezintegrie, dotadanji vrijednosni sistem se raspada a jo ne pojavljuje novi kojem bi se ljudi mogli prilagoditi. Tako se anomija pojavljuje kao neka vrsta drutvene i individualne bolesti koja se manifestuje u nezadovoljstvu zbog nemogunosti identifikacije. Posljedica ovog oboljenja moe biti: individualna izgubljenost, nezadovoljstvo, oaj, tjeskoba, gubitak smisla ivljenja,I anomino samoubistvo. Tako se sasvim jasnim pokazuje da moral igra veoma znaajnu ulogu u drutvu u kojem moe da predstavlja strukturalnu komponentu drutvene kohezije ili njene dezintegracije, kao to takvu ulogu I znaaj imaju I obiaji, kao I pravo.

166

Obiaji i drutvene norme

Obiaji i proslave su stari koliko i sam ovjek. Vjerovatno je prva proslava u istoriji odrana u afrikoj savani, oko nekog paleolitskog ognjita, da bi se proslavio ili obezbijedio uspjean lov. Nai preci su sigurno primijetili da u odreeno doba godine ima vie ivotinja, da poslije perioda parenja ima mnogo mladunaca koji se lako love. Kasnije, sa pojavom zemljoradnje, prije oko 8.000 godina, kljuni znaaj je dobilo smjenjivanje ciklusa obilja i tednje, objanjavaju antropolozi. Da bi sebe ubijedio da e se doba prosperiteta vratiti, ovjek je izmiljao rituale vezane za odreeno doba u ivotu (roenje, pubertet, vjenanje, smrt) i u prirodi (sjetva, etva). A, poto je obino rije o ritualima koji odraavaju lijepe elje, oni su bili puni nade i radosti. I, tako su zahvaljujui tome nastale proslave. U Mesopotamiji se prije pet miliona godina igralo na gozbama u ast boga plodnosti tako to je slavljen ponovni dolazak jesenjih kia. U petom vijeku prije nove ere u Atini se poetak proljea podudarao sa odravanjem proslave u ast Dionisa, koga su Grci molili da obnovi ivotni ciklus biljaka i obezbijedi dobru berbu groa. to se tie Rimljana, oni su kalendar ispunili prazninim danima - godine 345. ak 176 dana je bilo rezervisano za razne proslave. Rimski vladari su dobro znali da konsenzus naroda lako moe da se obezbijedi ako mu se privremeno dijeli hrana i ako se organizuju prigodne manifestacije (borbe gladijatora, trke dvokolica i slino). Neke od dananjih proslava naslijedili smo upravo od Rimljana, koji su , na primjer, u vrijeme zimske kratkodnevice (21. decembra) razmjenjivali poklone, darivali djecu i privremeno ukidali neke zakone i drutvene norme. Nije sluajno to su razliite religije shvatile da su rituali vezani za godinja doba ovjeku neophodni, da je zato bolje da se uklope u zvanino uenje nego da se ukinu. U srednjem vijeku su roene "kune zabave", ali su one bile rezervisane za plemstvo. Narod se zabavljao na trkama i vitekim turnirima i organizovao je "bitke" izmeu stanovnika razliitih gradova. Istovremeno, sve vea panja je pridavana i ritualima vezanim za pojedinca: krtenja, vjenanja, pa ak i sahrane, bili su odlian izgovor za demonstriranje uticaja i bogatstva kroz organizovanje gozbi i zabava. Roendani su doli na red znatno kasnije - tek u 19. vijeku, sa uvrivanjem buroazije i pojma "lini identitet". Zato ljudi vole proslave? Sociolozi kau da uestvovati u proslavi znai zaroniti u period koji izlazi iz okvira ''obinog vremena'' i u kome se identifikujemo sa porodicom, zajednicom ili grupom prijatelja. Proslave imaju za cilj da lanovima odreene grupe prue informacije o njihovom porijeklu i sudbini. Dakle, one su odgovor na kljuna pitanja koja ovjek sebi postavlja. Te informacije nisu eksplicitne, ve su sadrane u ritualima koji uvijek prate proslavu. Kupovina poklona za osobe koje su nam drage, pripremanje ruka na kojem e se okupiti svi lanovi porodice, kienje jelke... Svi ti rituali imaju isto znaenje - "ja pripadam grupi". Proslave su gotovo uvijek vezane za hranu, za naglaavanje obilja, ime se izraava zahvalnost za ono to se ima i elja da i budunost donese prosperitet. to se tie masovnih proslava, one zadovoljavaju nau potrebu za sigurnou do te mjere da nam daju osjeaj slobode. Zato se esto zavravaju euforijom. Pa, i sam in kucanja i nazdravljanja za nas imaju bitno socijalno, emocionalno i simboliko znaenje. Prve zdravice bile su posveene jednom grkom bogu, ali su se Stari Grci zadovoljavali time da samo podignu pehare. Rimljani su prihvatili taj njihov obiaj koji su nazvali "piti na grki nain", i dopunili ga rijeju "propino" ("u zdravlje"). Kucanje je izmiljeno znatno kasnije - u XV vijeku u Francuskoj. Dakle, ljudi podraavaju odreene obrasce ponaanja koji su uobiajeni ili obiajnosni za njihovu zajednicu: oni se ponaaju u skladu sa svojim ubjeenjima, obiajima i vjerovanjima. Za stare Hebreje le je bio neist i nije se smio dodirnuti; Srbi u nekim krajevima imaju obiaj da se od pokojnika oprataju poljupcem u elo; obiaj je nekih indijanskih plemena da zle duhove rastjeruju strelama; u jednom plemenu obiaj je da se pri dozivanju pojedinci gaaju blatom, da se kod obraanja drugu bacaju i valjaju po zemlji, da love ribu rukom, da prodiru sirove leeve vraeva i plemenskih vladara ne bi li stekli njihove vrline, i tako dalje. Koliko naroda - toliko obiaja - kae jedna poslovica koja tano odslikava i izraava bogatstvo postojanja narodnih obiaja. Kod nekih plemena je obiaj da ljudi koji pate od glavobolje stave oko ela vrpcu te da eu gore-dole kako bi izazvali saosjeanja saplemenika. Ili, postoje obiaji da ene nose terete

167

od mukaraca jer postoji vjerovanje da su enske glave mnogo tvre i vre od mukih. Kod Arapea postoji obiaj da trudnica raa dijete daleko od sela zato to se vjeruje da je krv od menstruacije, kao i poroajna krv, ''prljava'' i opasna. Osim Nedjelje, koju hriani praznuju kao sedmi dan umjesto Subote, hriani su od davnina poeli praznovati vanije dogaaje vezane za Hrista, Bogorodicu, apostole, muenike i druge hriane, kao i dogaaje koji su bili vani za narod i crkvu. Upravo tako su nastajali praznici koje pravoslavni narod praznuje. Ovi praznici postali su narodni obiaji. Obiaji su odreeni kulturom i nemaju isto znaenje za svako drutvo: relativnost je njihova karakteristika. Evo primjera koji se odnose na ene i na slave. Kod Eskima je bio obiaj da domain svome gostu omogui da spava sa suprugom kao domaicom. U drugima sredinama koje znaju za posesivnost, ovaj bi se gest tretirao inom preljube. Ili, u nekim sredinama je ena koja je napravila preljubu ("prevarila" supruga), vraena svojim roditeljima tako to su je stavili na magarca, tako da je bila okrenuta suprotno u odnosu na smjer jahanja. Negdje je preljuba ene kanjavana tako to je suprug odvodio u brda, daleko od kue, stavljao joj pogau na glavu i ubijao maljem po glavi. U Hercegovini je nekada bio obiaj da, zbog nedostatka hrane, najstariji sin odvodi oca u brda, iskopa mu raku, udari ga maljem po glavi i - sahrani. Nastali u dugotrajnom procesu kolektivnog ivota, obiaji predstavljaju skup drutvenih propisa i normi koji odreuju ponaanje u odreenim situacijama. Obiaji proimaju mnoga podruja ovjekovog drutvenog ivota i u dobroj mjeri odreuju sam nain ovjekovog ivota. U tom smislu se obiaji i mogu odrediti kao drutvena pravila ili norme koje se postepeno stvaraju u procesu drutvenog ivota i koje stalnim ponavljanjem prelaze u navike koje se i pretvaraju u obiaje kao nepisana pravila ponaanja lanova neke drutvene zajednice. Po obiajima se ivi i umire, vaspitava i obrazuje, eni i udaje, upoznaje i ugouje, ide u lov i u sjetvu, razgovara i ide na slave, oblai (razliito na vjenanju, pogrebu, koncertu, ili u svakodnevnom ivotu) itd. Kod Tajlanana nije rairen obiaj da se djeci iskazuje panja, naklonost i ljubav maenjem po glavi i kosi, dok je to kod mnogih drugih naroda rairen obiaj. Kao to znamo, obiaj je kod Evropljana da piu slijeva na desno, dok je kod Arapa to s desna na lijevo, a kod Japanaca odozgo prema dole. Kolika je snaga i mo obiaja najbolje svjedoe sljedee poslovice: " obiaj je car i gospodar svijeta"; obiaj je od " iskona utvren zakon"; "obiaj je druga priroda"; "bolje je zemlju prodati, nego joj obiaj izgubiti"; "bolje je da selo propadne nego obiaj". Postoje razliite vrste obiaja, kao to su: pravni, medicinski, vjerski obiaji, itd. Vjerski obiaji su oni obiaji kojima se ljudi obraaju biima i dogaajima koji za njih imaju sveto, duhovno, religijsko znaenje. U takve obiaje spadaju i slavski praznici. Obiaji su usko povezani sa vjerovanjem, religijom i tradicijom neke drutvene grupe, i u tom smislu odravaju sistem uzajamnih odnosa izmeu ljudi i samu strukturu drutvenih odnosa. Uzmimo, za primjer, incest i tabu, mada moemo uzeti i neke druge primjere. Pravila o incestu slue unapreenju drutvene integracije, stabilnosti i kohezije, a potivanje t abua podrazumijeva pridravanje obiajima. Postoje razliiti znaajni obiaji vezani za narodnu, svjetovnu i duhovnu tradiciju. Obiaji su znaajni zato to njihovo simboliko znaenje daje doprinos postojanosti i koheziji drutvene zajednice u kojoj se oni podraavaju. U tom smislu se povezuju, pretvaraju i postaju navikom. Na primjer, negdje je obiaj da se pri pozdravljanju mukarci rukuju i taj obiaj prelazi u naviku, i ukoliko se ne odrava kao navika, ponaanje pojedinca koji nema tu naviku, doivljava se kao in krenja obiaja. Uzmimo, za primjer, i tabu. Naime, tabu se moe shvatiti kao spoljanja prisila i prinuda koja je zadobila oblik navike. Evo primjera iz domena ishrane. U nekim drutvima se odreene ivotinje smatraju prikladnim za ishranu, dok se druge, kao na primjer, psi i make, ne smatraju. Upotreba pseeg i maijeg mesa predstavlja krenje obrasca navike i zato se, na takav in gleda sa gnuanjem. Za Eskime se meso tuljana i karibua jede u razliitim godinjim dobima i neprikladno ih je jesti zajedno u jednom danu. Indijci ne jedu kravlje meso, i svi se iz istih razloga pridravaju tabua kao automatskog refleksa koji postoji kao izraz unutranje prinude. Ili, na primjer, u nekim sredinama neposredno prije i poslije roenja djeteta roditelji su duni da se pridravaju razliitih tabua. Tako kao drutveni obredi, tabui imaju svoju drutvenu funkciju: oni su mehanizmi kojima se jedna drutvena zajednica slui kako bi ustanovila odreene drutvene vrijednosti. Pomenuli smo neke obiaje koji se odnose na nain ishrane, a sada emo pomenuti one primjere obiaja koji se odnose na problem naina ivota, prikupljanja hrane i nedostatka hrane. U Tasmaniji su

168

lovaka plemena domorodaca vodila nomadski ivot kako bi iskoristili sezonu divljai na razliitim podrujima svoje ire okoline. Bolesne i stare, one koji nisu mogli da ih prate, naputali su i ostavljali ih da umru. A, evo jo jednog primjera. Ishrana indijanskog plemena Karibu, koji su ivjeli u Kanadi, zavisila je o krdima amerikih sobova. Ponekad se zimi krda ne bi pojavila, a da bi se sauvala zajednica i da ne bi umrla od gladi, pleme je ustanovilo ljestvicu prioriteta ishrane: na prvom mjestu su hranu dobijali najsnaniji lanovi plemena, tj. oni koji su moni da love i da obezbijede hranu za pleme; zatim su hranu dobijale njihove ene, kako bi mogle raati djecu; zatim su hranu dobijali muka mala djeca koja su se smatrala znaajnijom od enske zato to e biti lovci; starci su bili rtvovani i u doba gladi, da bi se hrana koliko toliko sauvala, starci su izvravali samoubistvo izlazei goli na snijeg. Postoje mnogobrojni obiaji kao to su vjerski obiaji, obiaji pozdravljanja, vjenanja I svadbi, sahrana, odijevanja i ukraavanja, obiaji vezani za obavljanje razliitih djelatnosti, obiaji koji su namijenjeni ouvanju zdravlja, lijeenju od raznih bolesti, obezbjeenju zdravog ili mukog poroda, itd. Meu njima treba istaknuti I pravne obiaje, kojima se uva ustanovljeni tradicionalni poredak, kanjavaju krivci ili vri povraaj u preanje stanje (selo kao sud, boji sud, umir, zakletva, proklinjanje, nasljeivanje, seoske uredbe o vodama i korienju zajednikih ispaa i uma, kamenovanje, krvna osveta i slino). Najee se smatra da obiajne norme predstavljaju takvu vrstu drutvenih normi koje nastaju relativno dugotrajnim odravanjem nekog oblika ponaanja za kojeg se smatra da je obavezno za pripadnike neke drutvene grupe. Obiajne norme nastaju obavljanjem odreenih aktivnosti koje kod ljudi stvaraju izvjesne navike koje reguliu razliite odnose meu ljudima. One mogu biti ili pozitivne (npr. "zdravice", pozdravi) ili negativne (npr. krvne osvete, progonstvo iz zajednice, "lin"). S druge strane posmatrano, obiajne norme se ne temelje na organizovanoj ili politiko-pravnoj sankciji, ve na sankciji koja proistie iz uslova krenja ustanovljenih obiajnih odnosa koji su karakteristini i vrijede za odreenu drutvenu sredinu i zajednicu ljudi. Kao to za nepridravanje navika postoje odreene sankcije, tako i za nepridravanje obiaja postoje odreene kao to su: ukor, prezir, verbalna osuda, izrugivanje, podsmijeh, kletva, prijetnja, omalovaavanje, bojkot, batinanje, kamenovanje, izolacija, ostrakizam i ekskomunikacija. Zato obiaji imaju bitno individualno i drutveno znaenje: oni su simboliki ne pravni odnosi koji podlijeu odreenoj sankciji. Kolika je njihova snaga i mo, i koliki je njihov znaaj, najbolje istiu poslovice: "obiaj je druga narav (priroda)"; "to je od obiaja, to je od zakona"; "bolje je zemlju prodati, nego obiaj izgubiti", i tako dalje. Naravno, u tradicionalnim drutvima je uticaj i mo obiaja vei nego u modernim drutvima, ali to ne znai da u modernim i savremenim drutvima obiaji imaju malu ulogu, ili da su nestali. Mnogi obiaji ne nestaju ve se transformiu i mijenjaju u skladu sa promijenjenim nainom proizvodnje (npr. vaari nisu nestali, ali su dobili novi izgled; ili, odlasci u prirodu su zadobili nove obiajne forme). Zato se i moe rei da obiaji imaju veliki znaaj za odravanje kulturnog, vrijednosnog, duhovnog i uopte drutvenog kontinuiteta, da imaju kulturni, etniki, vjerski i politiki znaaj.

3. DEVIJACIJE I DRUTVENE NORME

______________________________________________________________________________ Devijacije Devijacije i devijantno ponaanje Gomile i devijantno ponaanje Sport i devijantno ponaanje Religija i devijantno ponaanje Vrste devijacija Gledita o devijacijama Biologistiko gledite Psiholoko-psihoanalitiko gledite

169

Socioloko gledite Spreavanje devijacija Prestupniko ponaanje Socijalna patologija i prestupniko ponaanje Pojavni oblici Kriminalitet Ubistvo i samoubistvo Prostitucija Kocka Alkoholizam Narkomanija Skitnienje I prosjaenje Povlaenje I buntovnitvo Psihopatoloko ponaanje Zdravo I bolesno Vrste bolesti Uzroci duevnih poremeaja Antipsihijatrija

______________________________________________________ 1. DEVIJACIJE
U drutvu se ljudi ponaaju ne samo na drutveno prihvatljiv i ''normalan'' nain nego i, manje ili vie, na drutveno neprihvatljiv ili devijantan nain. ta se, onda, moe podrazumijevati pod pojmom ''devijantnog ponaanja'' i ''devijacija'' u cjelini.?

Devijacije i devijantno ponaanje

Pod pojmom "devijacije" (1. de + via, otklon, okretanje) podrazumijeva se "skretanje s prihvaenog puta" ili odstupanje od opteprihvaenog i priznatog prosjeka. Tako pojam "devijacije" podrazumijeva postojanje moralnog suda: devijantnost oznaava drutvenu nepoeljnost, stvarno suprotstavljanje moralnom kodeksu i vladajuim konvencijama; pojam je devijantnosti dakle normativan: devijantnost je krenje normi koje se smatraju ispravnim, zdravim i moralnim ona je krenje zabrana; pod devijantnou se podrazumijevaju oni ini koji ne podlijeu normama i oekivanjima lanova nekog odreenog drutva. Iz prethodnog odreenja proizilazi da drutveno ponaanje moe biti: "drutveno normalno", i devijantno. Drutveno normalno ponaanje je preovlaujue, drutveno prihvatljivo a ne nekakvo apsolutno normalno ponaanje, jer, normalna je ona zajednica koja je najvie saobraena zadovoljavanju autentinih ljudskih potreba ali takvu zajednicu istorija (jo) nije upoznala . Devijantno ponaanje je ono ponaanje koje nije saobraeno sa preovlaujuim drutvenim normama. Da bi ovaj pojam bio razumljiviji evo jedne interesantne tabele razliitih tipova devijantnosti. Tipovi devijantnih ponaanja Potuje normu Kri normu

170

Smatran devijantnim Nije smatran devijantnin

Neopravdano optuen Saobraen normi

Potpuno devijantan Potajno devijantan

Saobraeno ponaanje je ono ponaanje koje potuje norme; potpuno devijantno ponaanje je ono ponaanje koje kri norme; neopravdano optuena osoba je ona osoba za koju smatraju je napravila prekraj (lane optube, npr u sudskim, ali I u vansudskim situacijama), mada nije; potajno devijantna je ona osoba koja je uinila neregularan in, iako taj in krenja norme niko jo nije primijetio I on ne izaziva nikakvu reakciju. Ponaanje pojedinaca u drutvu odreeno je kulturom drutva i ono se moe razlikovati kako od drutva do drutva, tako i, vremenski posmatrano u nekom duem periodu, u samom drutvu. To znai da je ponaanje relativna a ne apsolutna kulturna pojava to, takoe, znai da su i devijacije relativna pojava, odnosno da ne postoji apsolutni nain da se definie devijantni in. Tako se devijantnost moe definisati samo u odnosu na neki odreeni standard, a nema standarda koji bi bili vrsti, fiksni ili apsolutni. Zato se moe rei da devijantnost varira od vremena do vremena ili od mjesta do mjesta, te da u nekom odreenom drutvu, in koji se danas smatra devijantnim moda e u budunosti biti odreen i definisan kao normalan. Ili, in koji je u jednom drutvu definisan kao devijantan, moe biti shvaen kao posve normalan u drugome to, drugim rijeima, znai da je devijantnost odreena kulturom zato to su i drutvene vrijednosti odreene kulturom, a kulture se mijenjaju u toku vremena i razlikuju se od drutva do drutva. Zato je devijantnost ralativan pojam. Postupci su devijantni samo u odnosu na norme nekog odreenog drutva u nekom odreenom razdoblju istorije. Agresivnost i militantnost se u nekom drutvu mogu smatrati devijantnim oblicima ponaanja, dok se u drugim drutvima smatraju drutveno prihvatljivim i normalnim oblicima ponaanja (npr. u Sparti, kod nekih plemena, u nacistikoj Njemakoj i uopte u totalitarnim dravama). Ili, recimo, ometanje odravanja nastave moe negdje da bude tretiran kao devijantni in, a negdje ne. Da bismo prethodnu tvrdnju o drutvenoj odreenosti i kulturnom relativizmu devijantnosti ilustrovali, daemo nekoliko primjera. Evo jednog koji uporeuje modernu zapadnjaku kulturu sa tradicionalnom kulturom Sijuks Indijanaca u SAD. U toku religioznog rituala u godinjem obredu sunanog plesa, ratnici iz plemena Sijuks sakatili su svoje tijelo. Kono remenje bilo je provueno kroz meso na grudima i privezano za sredinji stup. Ratnici su se morali osloboditi tako da rastrgnu ivo meso na vlastitim grudima, a zauzvrat im je bila osigurana naklonost vrhunaravnih sila. Slian bi se postupak u zapadnom drutvu vjerovatno smatrao mazohistikim ili luakim. Na isti nain, ponaanje koje je u zapadnom drutvu prihvaeno kao normalno, moglo bi biti definisano kao devijantno meu Sijuksima. Na Zapadu, privatno vlasnitvo nad predmetima i nekretninama uvrijeena je norma: lanovi drutva se trude da nagomilaju bogatstvo, a znatan imetak donosi mo i presti. Takvo bi ponaanje izazvalo izrazitu osudu Sijuksa, i oni koji se ponaaju u okvirima takvih normi bili bi smatrani devijantnima. irokogrudost je bila jedna od najveih vrijednosti kulture Sijuksa, i put k moi i prestiu bila je raspodjela, a ne gomilanje bogatstva. Od poglavica se oekuje da svojim podanicima dijele poklone u konjima, nakitu ili oruju. Meu Sijuksima nije postojao pojam individualnog posjedovanja zemlje: ulov se dijelio na sve lanove plemena. U tzv. "primitivnim" drutvima stvari kao to su lovaki pribor, lukovi i strele, ili poljoprivredne alatke, imaju znaajnu drutvenu vrijednost, kao to to u razvijenim drutvima mogu imati automobil, vikendica, stan, i slino. I u jednim i u drugim drutvima razliiti predmeti mogu da utiu na svijest ljudi i da tako za njih imaju odreenu vrijednost. U savremenim zapadnim drutvima normalnim ponaanjem se smatra to da ene pue, da se minkaju, da piju alkoholna pia ili da se na javnim mjestima ponaaju koketno i da se pojavljuju obnaeno. U islamskim zemljama, kao to su Saudijska Arabija, Iran i Pakistan, takvo bi se ponaanje smatralo devijantnim. U Saudijskoj Arabiji se enama zabranjuje da nose ''farmerke'' i da voze automobile. Takoe, u hrianskim zemljama se slavi Nova godina i ona se poklapa sa Hristovim roenjem. U islamskim zemljama, kao to su sjevernokavkaske zemlje koje su se otcijepile od biveg SSSR-a, zabranjeno je slavljenje Nove godine i djeijeg praznika Djeda Mraza, jer oni potiu iz hrianske kulture i hrianskog kalendara, a ne iz islama, i zato se tretiraju hristijanizovanim kulturnim pojavama. Pravoslavni narodi, pored ''meunarodne'' Nove godine, slave i pravoslavnu Novu godinu u noi izmeu 13. i 14. januara. I dok

171

evropski obiaji podrazumijevaju pijenje alkoholnih pia, u nekim islamskim zemljama je konzumiranje alkoholnih pia zabranjeno: u eeniji su ak muslimanske vlasti zabranile i uenje vinogradarskog zanata. Pojam devijantnosti se ne razlikuje samo od drutva do drutva, od zajednice do zajednice, ili od kulture do kulture, nego se razlikuje i unutar jedne zajednice, odnosno unutar jednog drutva. Razliite drutvene grupe u jednom te istom drutvu imaju razliita shvatanja o devijaciji. To zapravo znai da na shvatanje o devijaciji utiu i dominantna kultura, ali i potkulture i supkultura. Takoe, shvatanje o devijacijama se mijenjaju u jednom te istom drutvu. Vrijednosti koje su nekada bile na snazi postaju zastarjele i prevaziene. Ono to se nekada smatralo devijacijom i "bolesnim" ponaanjem postaje "normalnim" oblikom ponaanja. Nekada se devijantnim oblicima ponaanja smatralo to to ene pue, minkaju se i piju alkoholna pia, a danas se to ve ne smatra devijantnim oblicima ponaanja. Pogledajmo i druge danas znaajne oblike devijacija i devijantnog ponaanja.

Gomile i devijantno ponaanje

Pored publike ili mase, gomila pripada drutvenim grupama koje se nazivaju socijalnim agregatima. Ono to ih zajedniki karakterie su slijedee osobine: anonimnost (to znai da poznanstvo osoba nije bitno, jer se one najee i ne poznaju); neorganizovanost (nedostaje unutranja organizacija i hijerarhija poloaja i funkcija); ogranienost socijalnih dodira ili kontakata iako je njihova blizina velika; modifikacija ponaanja je laka. U drutvu se mogu stvoriti razliite gomile: "sportske", etnike (plemenske, nacionalne), partijske, politike U literaturu je pojam gomile uao zahvaljujui studiji Gustava Lebona Psihologija gomila (1895) u kojoj ovaj francuski teoretiar govori o gomili kao obliku "nagomilavanja ljudi", tj. govori o socijalnom agregatu koji "dobiva nove znaajke koje se u mnogom razlikuju od znaajki to ih imaju pojedinci koji taj skup sainjavaju"; gomila je socijalni agregat u kojem "svjesne osobenosti nema" a "osjeaji i ideje svih pojedinaca upravljene u istom pravcu" tako da nastaje neka vrsta "grupne due odreenog skupa kojeg treba nazvati gomilom". U tom pogledu bi se gomila mogla definisati kao "amorfna, po pravilu privremena, skupina neposredno povezanih pojedinaca (koji se nalaze u fizikoj blizini) i koju karakteriu uzbueno i emotivno psihiko stanje i skupno ponaanje. Gomila esto gubi svoju energiju u nekoordinisanom ponaanju i nekoherentnim raspravama. Njeno ponaanje je vie intenzivno nego racionalno u smislu organizovanog dostizanja eljenog cilja. To je uslovljeno i anonimnou i "utapanjem" pojedinca u gomilu, to omoguava izraavanje potiskivanih agresivnih impulsa. Kao to se vidi, pojam "gomile" se dovodi u vezu sa emocionalnim i iracionalnim ponaanjem masa. Dobro se zna da ovjekovo ponaanje nije iskljuivo racionalno utemeljeno: ono je esto i iracionalno orijentisano. U gomili je ovjek vie podloan podraajima koje prima na nekritian nain, to se moe objasniti sugestibilnou i opadanjem kritikih funkcija u grupi. U takvoj grupi pojedinci su manje racionalni, a vie emotivni. Sociolozi i socijalni psiholozi istiu tri prepoznatljiva oblika ili tri vrste gomila, kao to su: gomila u panici, za koju je karakteristino ili da se brani od nekog ili da bjei od neeg (npr. vojne jedinice u bjekstvu), i ekspresivna gomila, za koju je karakteristina elja za istraivanjem, prikazivanjem i manifestacijom nekih ideja i stavova (npr. proslave, karnevali), ili elja za suprotstavljanjem i protestovanjem u odnosu na neke druge ideje i shvatanja (npr. demonstracije), i agresivna gomila, za koju je karakteristina potreba i elja za incidentima, izgredima i nasiljem (npr. gomile na sportskim terenima); Fenomenom gomile kao socijalnim agregatom bavilo se mnogo teoretiara, od kojih i Gustav le Bon. Upravo, ovaj teoretiar daje definiciju, kao i karakteristike gomile. " U obinom smislu rije gomila znai skup pojedinaca bez obzira na njihovu narodnost, zvanje ili pol i bez obzira na sluaj koji ih je okupio. Sa psiholokog stajalita izraz gomila dobija sasvim drugo znaenje. U izvjesnim konkretnim prilikama i

172

samo u tim prilikama nagomilavanje ljudi ima nova obiljeja koja se razlikuju od onih koja imaju pojedinci koji ine tu grupu. Svjesne linosti nestaje, osjeaji i ideje svih pojedinaca okrenuti su u istom smijeru. Nastaje grupna dua, bez sumnje prolazna, no takva koja ima odreene karakteristike. Skup je tada postao ono to u ja u nedostatku boljeg izraza nazvati organizovanom gomilom. Ona sainjava jedno bie i podvrgnuta je zakonu duevnog jedinstva gomile". Koje su bitne karakteristike gomile? Prva karakteristika gomile je njeno - duevno jedinstvo. Pod kojim se pretpostavkama moe stvoriti ovo " duevno jedinstvo gomile " Le Bon objanjava: " Hiljade odijeljenih pojedinaca mogu u izvjesnim asovima pod utiskom izvjesnih estokih emocija, kao to je nekakav narodni dogaaj, dobiti obiljeja psiholoke gomile. Tada je dosta da ih ujedini makar kakav sluaj da njihova djela poprime obiljeja djela gomile. U izvjesnim momentima moe mnogo ljudi initi psiholoku gomilu, dok je ne mogu obrazovati na stotine ljudi koje je sluaj okupio. U drugu ruku, moe cijeli jedan narod, bez nekog vidljivog nagomilavanja pod utiskom izvjesnih uticaja postati gomila. U psiholokom pogledu gomila ne nastaje jednostavnim i pukim nagomilavanjem i skupljanjem velikog broja ljudi na istom mjestu. Neophodno je da taj skup stekne znaajke razliite od onih koje imaju pojedinci koji ine taj skup. Psiholoka struktura i karakter gomile odreeni su gubitkom individualnosti individualnog razuma, gubitkom heterogenosti koja se uklapa u homogenost proetom iracionalnou, impulsivnou, prosjenou i nesvjesnou. U gomili se ne gube samo individualne osobine, nego i dobivaju i nove osobine koje proizilaze iz karaktera gomile. Posmatrano sa stanovita zajednice i pojedinca gomila je, kako kae Markuze, "antiteza 'zajednici' i pervertirana realizacija individualnosti". Markuze posmatra masovnost sa stanovita materijalne proizvodnje i istie da se racionalnost koja je utemeljena prema potrebama tehnike pretvara u upravljaku instrumentalnu racionalnost i tako postaje osnovom za masovnost novih egzistencija. Standardizacija proizvodnje i potronje, mehanizacija rada, poboljanje mogunosti transporta i komunikacije, produenje obrazovanja, opte irenje znanja upravo predstavljaju osnovu kako za utemeljenje odreenog oblika proizvodnje, tako i za utemeljenje odreenog oblika masovnosti ivota. Le Bonova gledita predstavljae anticipaciju kasnijih dogaaja, tako da se moe rei da e faizam, nacizam, boljevizam i moderni neototalitarni nacionalizmi, pokazati ispravnost i tanost njegovih tvrdnji. Tanost njegovih tvrdnji pokazae se ne samo na primjeru definisanja gomile ili pokazivanja uslova stvaranja duevnog jedinstva gomile", nego i utvrivanje njenih bitnih karakteristika. Ne samo to daje definiciju gomile i odreuje uslove " stvaranja duevnog jedinstva gomile ", Le Bon nastoji da istakne njene temeljne karakteristike. Prvi je, dakle, duevno jedinstvo gomile, pod kojim podrazumijeva nesposobnost razmiljanja i niskost postojanja" kolektivne logike ", nedostatak kritikog miljenja i samo miljenje koje je uopteno te intelektualne nivoe koji opadaju. Dakle, intelektualna inferiornost i regresija na primitivno stanje svijesti je pojava koja karakterie gomilu. Heterogenost se utapa u homogenost i nesvjesne osobine prevladavaju. Druga karakteristika gomile je - "enska priroda", odnosno emotivnost i impulsivnost. "Gomilu gotovo iskljuivo vodi nesvjesnost... gomila je igraka u rukama vanjskih podraaja... ona je rob impulsa koje prima... pojedinac u gomili gubi pojam nemogunosti... sve su gomile bez sumnje uvijek razdraljive i impulsivne ". Trea karakteristika je - gubitak individualnosti. U gomili se individualnost ukalupljuje a individualne razlike negiraju. U tom smislu se kao etvrta karakteristika pojavljuje " povean osjeaj moi " upravo zato to u gomili pojedinac " gubi pojam nemogunosti. etvrta karakteristika gomile - poveana sugestibilnost i lakovjernost. Jedna od njenih glavnih karakteristika je pretjerana sugestivnost, te smo utvrdili kako je u svakom ljudskom sistemu organizovanosti sugestija zarazna, to objanjava naglu orijentaciju osjeaja u odreenom smjeru . I dalje: " lutajui ovako granicama nesvjesnosti, podleui lako svakoj sugestiji, imajui svu estinu osjeaja bia koja ne mogu prizvati na uticaj razuma, gomila moe biti samo do krajnosti lakovjerna. Za nju ne postoji nevjerovatnost". Sugestija utie na postupke koji su u suprotnosti sa navikama i karakteristikama pojedinaca. Pojedinci su u gomili hipnotizovane osobe; pod uticajem sugestije iz njih izbija njihova primitivna priroda, izbijaju nagoni i predrasude, pojavljuje se impulsivnost, emocionalnost pa i okrutnost. Gomila individua pada u regresiju, tj. u primitivna stanja svijesti. Dobivajui osjeaj nesavladive moi koji pojedincima omoguava da se prepuste nagonima koji bi upravo kao odvojen pojedinac obuzdao, gomila ljudi je spremna na sve. Osjeaj odgovornosti im slabi, jer su u gomili personalnost i individualnost izgubljeni. Jednom stvorena karakterna

173

matrica omoguava ne samo stvaranje karaktera ija je osobina osjeaj nesavladive moi, nego i osobina ponavljanja postupaka drugih ime se sopstveni interes lako moe rtvovati zajednikim ciljevima i potrebama koji mogu biti protivrjeni ovjekovoj individualnoj prirodi. Netolerantnost, autoritarizam i konzervativizam bi predstavljali upravo onu znaajnu i bitnu osobinu gomile. Gomila je autoritativna i netolerantna. Pojedinac moe trpjeti da mu se protivrjei i da se s njim raspravlja, no gomila to nikad ne podnosi. Autoritarizam i netolerantnost su za gomile jasni te ih one lako shvaaju i jednako brzo prihvaaju i izvravaju im im jednom budu nametnute. Gomile slijepo potuju silu . Autoritizam gomila ogleda se u slijepom pokoravanju sili, u ruenju slabog autoriteta i pokoravanju jednom autoritetu. Gomila je uvijek spremna da rui slab autoritet i da se podvrgne jakom autoritetu. Karakter gomile odreen je jo jednom osobinom - sugestijom. Naime, gomila je podlona hipnotizovanju, odnosno podlona je vostvu i voi kao hipnotizeru. U tom smislu se moe rei da sugestija neke osobine uklanja a neke pojaava do egzaltacije. Rije je o hipnotikom efektu u kojem sugestija djeluje na sve pojedince u gomili postajui uzajamnim psihikim stimulansom. Pojedinci mogu da pokrenu gomilu na akciju a za to pokretanje nije neophodna racionalna argumentacija jer gomila i ne predstavlja racionalnu, ve emotivnu i iracionalnu grupu. Ona je igraka u rukama spoljnjih podraaja, odnosno rob impulsa koji ih tjeraju na pokretljivost. Upravo, zato, gomila je opasna, ega su i voe svjesne. Le Bon je analizirao i ulogu i znaaj predvodnika ili voa gomile, kao i njihove naine "ubjeivanja". "Gomila je servilno stado koje nije u stanju nita da radi bez gospodara". Voe su "ee ljudi od akcije nego razmiljanja"; oni su "bolesno nervozni, razdraljivi, na granici ludila". Fanatino voeni svojim uvjerenjima, voe ne reaguju na logike argumente, a gomile su "uvijek spremne da sluaju ovjeka jake volje". Ako samo uzmemo za primjere Hitlera, Musolinija, Staljina, Mao Ce Tunga, Tita, nacionalistikih i drugih voa gomile, jasno je da je Le Bon u pravu. U krajnjoj liniji posmatrano, gomila usvaja i poprima kolektivni um u kome je kritiko miljenje poraeno. U gomili "nesvjesni kvaliteti dobijaju nadmo... Pojedinac koji sainjava dio gomile dobija, samo na osnovu uvaavanja brojki, osjeanje nepobjedive moe koja mu doputa da se prepusti nagonima koje bi, da je sam, na silu drao zauzdanim... Kako je gomila anonimna i, prema tome, neodgovorna, osjeanje odgovornosti koje uvijek kontrolie pojedince, nestaje u potpunosti". Obuzet hipnotikom energijom i snagom gomile, pojedinac spremno rtvuje line interese kolektivnim interesima. "Poto je potpuno izgubio svoju svjesnu linost, on se povinuje svim prijedlozima izvrioca koji ga je nije liio i ini djela u potpunoj suprotnosti sa svojim karakterom i navikama". Pripadnik gomile postaje sve vie netolerantan i fanatian te se tako "sputa nekoliko stepenica nie na ljestvici civilizacije". Kada je izolovan, on je "kultivisan" ("normalan"), a kad je u gomili, on je "varvarin", jer djeluje po nagonu. Gomila je ta koja aktivira destruktivne instinkte naslijeene iz primitivne prolosti. Ponaanje gomile pokazuje da je uloga nesvjesnog u vaim postupcima ogromna, a da je uloga razuma jako mala. U gomili je razum potpuno nemoan. Sociologija i socijalna psihologija su uoili veliku ulogu socijalnih faktora u ponaanju i mentalnim procesima individua u drutvenim grupama. Takoe, njihova istraivanja su uoila ideoloki znaaj kolektivizma i psihologije, socijalnih i psiholokih kolektiviteta ije je ponaanje svedeno na primitivne i regresivne oblike grupnog ponaanja. Tzv. socijalni agregati predstavljaju oblik agresije i povratka na primitivne oblike drutvenog i politikog ponaanja. I to ne samo ponaanja na politikom podruju, nego i ponaanja na nekim drugim drutvenim podrujima u kojima kolektivno ili grupno ponaanje ugroava identitet pojedinaca i istovremeno ih depersonalizuje (npr. na podruju sporta, nacionalistikog ili nekog politikog ponaanja).

Sport i devijantno ponaanje

Sport je, nema sumnje, "udo" XX vijeka i savremenog drutva, fenomen i pojava koja igra veoma veliku ulogu kako u svakodnevnom ivotu ovjeka, tako i u ivotu svake manje ili vie razvijenije drutvene zajednice. Svojim arima, lepravou, svojom mladou i ljepotom, sport okuplja milione ljudi. Slobodno moemo rei da sport ima vie pristalica nego bilo koja politika partija ili religija naeg doba i ovog svijeta. Veoma je veliki broj onih koje sport okuplja kako na Istoku i Zapadu, tako i na Sjeveru i Jugu nae Planete. U njemu ljudi trae kako relaksaciju, odmor i zabavu, simboliku i mo, razonodu i

174

zadovoljstvo, tako i osnovu za agresiju i militantnost. Upravo zato se sport i smatra najvanijim politikim i kulturnim fenomenom naeg vremena. Ali, sport danas, odnosno dananji sport, nije vie onaj stari, dobri sport kao to je to nekada bio kada nije bio proet ideologijom ili politikom, devijantnim ponaanjem, agresijom i nasiljem. Sport je medij pozitivne socijalizacije i individualizacije, podruje izgraivanja linosti, grupe i drutva, podruje u okviru kojeg se individue odvajaju od izazova socijalno-patolokih i psihopatolokih pojava (alkoholizma, narkomanije, kocke, prostitucije, i slinih pojava); sport ima pozitivan uticaj na publiku tako to se ona pozitivno identifikuje sa takmiarima i klubovima koji za nju postaju uzorom; sport moe da ima integrativnu i regulativnu ulogu i funkciju u drutvu. Na primjer, pobjeda na svjetskom prvenstvu 1954. konano je Saveznoj Republici Nemakoj uvrstila solidarnost drutva koje se nalazilo u izgradnji, ona je postala integrativnim faktorom unutar jednog svijeta problematinih vrijednosti i rastue dezintegracije; slino je i drugdje, na primjer, u Brazilu, gde je fudbal, pored katolike crkve i gigantske tehnologije, bio odluujui integrativni faktor drutva; on je tu potpomogao i rjeavanju rasnog problema: Crnci su, zahvaljujui njemu, mogli "uspjeti", i rasni problem se tako sve vie rasplinjavao u rasno neutralni problem socijalnih nejednakosti; sport je prostor u kojem se ovjekove ogranienosti ukidaju; sport je mehanizam potiskivanja; sport je, s obzirom na injenicu da sa razvojem civilizacije rastu i oblici i sadraji nasilja, kulturni i civlizacijski mehanizam socijalne kontrole nasilja; sport je podruje preko kojeg se pripremaju i adaptiraju mladi na buduu profesiju; sport je sredstvo uspostavljanja meuljudskih odnosa koji nisu nametnuti i otueni; preko sporta kao neeg zajednikog, ljudi uspostavljaju meusobne, interpersonalne, prijateljske interakcije, veze i odnose. S druge strane posmatrano, sport je podruje visokog rizika ( s obzirom na agresiju, nasilje i incidente); sport je beznaajan i trivijalan; podruje tribalizacije navijakog svijeta (njegovog plemenskog sukoba i ratnitva); podruje militarizacije navijakog ponaanja (militarizacije agresije i nasilja, histerije i razularenosti, iracionalne kompeticije i iivljavanja: na terenu izmeu jednih i drugih sportista, na tribinama izmeu jednih i drugih navijaa); podruje izraavanja nagona suparnitva; sport manifestuje takmiarski pljakaki instinkt; on nije igra, nije medij razvijanja kolektivnosti, komunikacije i potrebe za drugim, nego je sredstvo sticanja profita, materijalnih dobara i socijalnog statusa; sport je kapitalistiki deformisan oblik igre; surogat igre, on je otuen, kao to je otuen i sam ivot; predstavlja ''industriju zabave'' i ''industriju svijesti''; sport je podruje manipulacije ''slobodnim vremenom'' koje je ''dato'', ''zadato'', ''nametnuto'' i ''dozirano''; on je faktor kontrole ''slobodnog vremena'', kontrole ponaanja i faktor pasivizacije ljudi; sport predstavlja degradaciju sobodnog vremena; slobodno vrijeme ispunjava tri bitne funkcije neophodne za ovjeka: odmor, razonodu i razvoj; sport ne ispunjava trei zahtjev ili funkciju te, tako, degradira slobodno vrijeme; sport je mehanizam pasiviziranja individua (tj. sredstvo manipulisanja njihove svijesti, ukusa i miljenja); sport sredstvo ''opijanja masa'', njihovog obmanjivanja i zaglupljivanja; on je sredstvo odvajanja ovjeka od realnih drutvenih i politikih problema, odnosno, on predstavlja izraz ''bjekstva'' od ''realnosti''; on daje iluziju moi i znaaja, lane identifikacije sa igraima i klubovima; sport podraava i reprodukuje graansku koncepciju i filozofiju ivota prema kojoj je ivot arena sukoba izmeu ljudi, borba za opstanak u kojem pobjeuju najjai; sport je mehanizam manipulacije masa zato to ima "ulogu ventila" i to predstavlja podruje "oslobaanja napetosti" koje prouzrokuju konflikti vezani za nezadovoljstvo ivljenja; smatra se da ovo obiljeje sporta proizlazi iz kompenzacije kao psihikog odbrambenog mehanizma na frustracije, a koji se javljaju kao reakcija na osjeaj marginalnosti koji ljudi imaju u svakodnevnom ivotu, te da ba toj frustraciji oni nastoje da uestvuju u sportskom spektaklu kako bi se ''rasteretili''; tako su sport, sportska takmienja i sportski ambijenti pogodno podruje na kojem se masa "prazni" i tako "pripitomljava" i konformistiki otupljuje otrice svoga protesta koji bi mogao ugroziti postojei sistem; sport je podruje u kojem se tolerie devijantno ponaanje, odnosno podruje na kojem se izrazitije moe ispoljiti ponaanje koje predstavlja tolerisanje krenja normi koje se u obinom ivotu ne tolerie;sport je prostor tolerisanog nasilja, a sportska priredba je mjesto ''oslobaanja od napetosti''; sport prestaje da bude zadovoljstvo, radost, umjetnost i igra, ve se pretvara u profesiju za koju rezultat i pobjeda predstavljaju vrhunske vrijednosti; sport moe imati negativnu integrativnu ulogu za publiku koja se (prema maniheistikoj logici podjele na "nae i njihove") prema "naima" odnosi u smislu pozitivne identifikacije, a prema "njihovima" - negativno, agresivno, militantno, i slino. Kao to je poznato, huligani imaju i ive svoju posebnu realnost. "Bolje je biti zloest i agresivan navija, nego biti niko"-dobro primjeuje jedan teoretiar. Za njih je "normalno" ono to

175

nije "normalno za nas", a kada je to tako onda je lako razumjeti njihove slogane poput ovih: "We hate humans" ("Mi mrzimo ljude"), ili "Noi odiamo tutti" ("Mi mrzimo sve"). Brojni su podaci koji govore o sportskom nasilju i rtvama. Evo nekih primjera, iz fudbala: Lima, 25. maja l964. godine. Igrala se fudbalska utakmica izmeu Perua i Argentine: preko pet stotina ljudi je povrijeeno, a poginulo je preko tri stotine ljudi. U glavnom gradu Hondurasa se 8. juna 1969. godine igrala fudbalska utakmica izmeu Hondurasa i Salvadora, koja je zavrena rezultatom 1:0 za domai tim. A, onda, zaratovale su izmeu sebe ove dvije drave: poginulo je nekoliko hiljada ljudi. I to zbog fudbala?!? Rim, 31. maja 1984. godine. Utakmica kupa fudbalskih ampiona izmeu "Rome" i "Liverpula" na rimskom olimpijskom stadionu. Dolo je do tue meu navijaima a rezultat je: jedan mrtav, etrdeset ranjenih. Ni to nije bilo dovoljno - nasilje se nastavilo i poslije utakmice. Stadion Hejsel u Briselu 1985. godine. Poginulo je 39 ljudi. Kao da su se tek onda neki poeli pitati: otkud nasilje u sportu, zato sport izaziva nasilje? Mnogi su shvatili da je fudbal u mogunosti da ovinistike strasti pretvori u agresiju gomile i rulje. Takoe, shvatilo se da je to jedini timski sport koji je tako esto prisutan u meunarodnom takmienju, tako da su sukobi izmeu navijaa poprimili izgled plemenskih ratova. I, takoe, tada se ustanovilo da su agresija i nasilje, te sakaenje na tribinama, sve vei problem gdje god se odvijaju timski sportovi. Tue su postale redovnom pojavom na hokejakim i fudbalskim a, kasnije, i na drugim utakmicama. Tako se pokazalo da sport razbuktava agresiju i nasilje, i da je nalik ratu. Sa Hejselom se nasilje na stadionima nije zavrilo: ono je zahvatilo i mnoge druge sredine. I mada su neki tvrdili "da se nama ne moe desiti Hejsel" utakmice izmeu "Partizana" i "Hajduka", "Crvene zvezde"i "Dinama" i drugih klubova istovremeno su negirali takve stavove. Tue izmeu igraa, publike, tue sudija, i bacanje predmeta postajali su redovne pojave i na stadionima sada ve bive Jugoslavije. Posebno su utakmice klubova razliitih nacionalnosti manifestovale nacionalistike ispade sa najniim strastima, agresijom i nasiljem. Tako se pokazalo da sport postaje "gladijatorskom igrom'', a stadioni arene nasilja. Stadioni su postali izvanrednim i pogodnim mjestom ispoljavanja frustracija, mjesto pranjenja nezadovoljstva ljudi i mjesto manifestovanja konflikta, devijantnog ponaanja, agresije i nasilja.

Religija i devijantno ponaanje

Religija se esto koristi kao sredstvo politike instrumentalizacije. I to ne samo u "mirnim" drutvenim periodima razvoja, nego i u ratnim periodima razvoja drutva. Ratovanje i ubijanje mogu da budu strasniji ukoliko su povezani sa religioznim zanosom. Zato se ba religija koristi u militarne svrhe meusobnog sukobljavanja kada ona moe biti izvor i podsticaj plemenitosti meu ljudima kao, na primjer, odravanja ovjekovog mentalnog zdravlja u svakodnevnom ivotu? Danas je to najoiglednije na uskovitlanom Bliskom istoku (ali ne samo na njemu). Evo kako: Jerusalim je sveta zemlja i sveti grad. U njemu su nastale ideje koje su oblikovale polovinu ovjeanstva. U njemu se nalazi crkva "Svetog groba", izgraena na brdu Kalari, koje se smatra najsvetijim tlom hrianstva. Tristo trinaest godina nakon raspea Konstantin je omoguio hrianima da Jerusalim doivljavaju kao "svoj grad". A tu je i "Zapadni zid" sa ostacima Davidovog hrama izgraenog prije nove ere. Tu je Zid plaa koji potie Jevreje da smatraju da je to "njihov grad". A tu je i damija iz VII vijeka kada su Jerusalimom vladali muslimani. Damije su gradili na ostacima jevrejskih hramova. Obje religije slave jedinstvenost Boga: Muslimani smatraju da je sa ovog mjesta Muhamed otiao u Raj, a nedaleko od ovog mjesta je ono sa kojeg je po hrianskom predanju Isus uinio isto. Tako se istorijski pokazalo da je Jerusalim kao "sveti grad", zapravo grad kojeg su ee od bilo kojeg drugog grada razne vojske osvajale, gubile i ponovo osvajale. I najee sa posebnim nivoom borbene strasti i u ime neke religije i njenog "posebnog Boga". Ali, nije samo Jerusalim izraavao vjerske sukobe i ratove: oni su se pojavljivali i na drugim mjestima. Vjerski ratovi su davnanja drutvena pojava. Religijski odnos prema svijetu moe, u krajnjoj liniji, biti trojak: "negatorski" (u smislu negiranja svijeta i svjetovnih vrijednosti, te u smislu suprotstavljanja bilo kakvom angamanu); indiferentan i participativan (u smislu prihvatanja svijeta i njegovih vrijednosti, i pronalaenja oblika angamana u svijetu). Iz ovog treeg nivoa proizlazi klerikalistika dimenzija religija, odnosno pokuaj da se

176

religiji i crkvi obezbijedi odluan uticaj pa i vlast u drutvu. Klerikalistika dimenzija religija imanentna je dimenziji vjerskih ratova. Politika instrumentalizacija religije vodi zloinima: "Neporeciva je injenica da su mnoge zloine poinili ljudi koji vrsto vjeruju u boga i daleko od toga da su ateisti. Njihova religija ne spreava ih uvijek u krenju normi moralnog kodeksa te religije, u irenju onoga to se, sa stanovita religije, naziva grijehom. Religija, a naroito hrianska, ak potpomae da se grijehovi ine, u onoj mjeri u kojoj njen bog nije samo pravedan ve i milostivi bog koji proklinje ali i prata greniku koji se pokaje. Ako se neko moe nadati milosti boijoj, umnogome mu je olakano da poini grijeh zabranjen religijskim moralom nego da poini zloin zabranjen pravom ili sekularnom moralnou, koji ne poznaje milost. Sigurno je da ovoj mogunosti dobijanja oprotaja, oienja od moralnog zla za koje je neko kriv, oslobaa od munog osjeanja krivice, religija duguje svoju privlanu mo. Kada se pitamo o odnosu morala i religije ne smijemo zaboraviti da je jedan od najznaajnijih naloga kranskog morala: Ne ubij! Meutim, ova religija ne samo da ne spreava rat nego je on izgleda od boga dozvoljen. Jer, hrianske vlade se prije pribjegavanju rata mole bogu da im pomogne u tom masovnom ubistvu. Ne smijemo zaboraviti da su upravo u ime religije, preduzeti postupci koji su, sa stanovita odreenog moralnog poretka najgnusniji, kao to su kranski krstaki ratovi, muslimanski dihadi, progoni vjetica, spaljivanje ivih jeretika od strane panske inkvizicije" (Kelzen).

Vrste devijacija
Prema strukturi i kompletnosti devijacija, moe se govoriti o njihovim razliitim vrstama. Kao, na primjer, o: primarnim, i sekundarnim devijacijama. Primarna devijacija je pojam pod kojim se podrazumijeva poetak krenja nekog pravila. Ona nastaje onda kada se ovjek ogrijei o neku normu. Ali, ona moe da bude pretpostavka sekundarnih devijacija, tj. onih devijacija koje se proiruju i produbljuju. Sekundarna devijacija podrazumijeva ne samo krenje normi nego i ovladavanje nizom uloga kao i prilagoavanje na reakciju okoline. Sekundarna devijacija moe nastupiti ak i kada sam pojedinac nije motivisan da je prihvati. Npr., neko iznenada poini ubistvo a da mu ubijanje nije bio motiv. S druge strane posmatrano, devijacije se mogu podijeliti na: pozitivne, i negativne devijacije. Pozitivne devijacije se ne temelje na svakodnevnim vrijednostima, nego na onim idealno zamiljenim normama i vrijednostima. Pozitivna devijacija raskida postojee drutvene norme i vrijednosti omoguavajui da se one izmijene. U tom pogledu pozitivni devijant (npr. naunik koji mijenja vladajuu naunu paradigmu ili politiki voa koji mijenja etabilarni politiki poredak) se nalazi "ispred svoga vremena" (sjetimo se samo Sokrata, Galileja, ordana Bruna, Keplera, Gandija, itd.). I dok pozitivne devijacije mogu da izazovu odreeno odobravanje individua i drutvenih grupa jer predstavljaju devijaciju koja se kree prema viem vrijednosnom nivou od onog postojeeg, dotle se za negativne devijacije moe rei da izazivaju neodobravanje i otpor jer vode niem nivou od onog ve postojeeg drutvenog i vrijednosnog nivoa. Takve su kriminalne devijacije, npr. one koje dovode do tjelesnih napada, ubistava, kao i slinih pojava. Devijacije su sloene pojave ije se tumaenje dovodi u vezu sa drutvenim, biolokim, psiholokim, kulturnim i drugim faktorima. Ali, postoje razliite teorije iji su teoretiari skloni da jednostrano tumae fenomen devijantnosti, jednako kao bioloke teorije. Prvo, oni tvrde kako takve teorije u nastojanju da objasne devijantnost uglavnom zanemaruju drutvene i kulturne faktore... Drugo, oni dokazuju kako je metodologija tih istraivanja sumnjiva. Psiholozi se gotovo uopte ne mogu sloiti u tome ta je duevno zdravlje i kako mjeriti karakteristike linosti. Tree, mnogi sociolozi odbacuju prioritet koji se pripisuje doivljajima u djetinjstvu. Oni se ne slau s miljenjem da je pojedinac rob svojih najranijih

177

doivljaja, koje naprosto nesvjesno izraava u kasnijem ivotu. Taj pristup ignorie uticaj golemog broja drutvenih faktora koji utiu na ponaanje u toku ivota nekog pojedinca.

Gledita o devijacijama
Porijeklo i sutina devijacije teorijski se nastoji objasniti na razliite naine te, otuda, treba pomenuti najznaajnije teorije o devijacijama: biologistiku, psiholoko-psihoanalitiku, socioloke teorije.

Biologistiko gledite
U okviru ovog teorijskog pravca postoji nekoliko znaajnih gledita koja emo navesti: jedno govori o devijantnosti (kriminalu) kao posljedici degeneracije organizma: postoji veza izmeu tjelesnih i duenih osobina - devijantna osoba je bioloki retardirana osoba; u ovom smislu se govori i o "uroenom zloincu"; U ovom smislu se nastoji utvrditi veza izmeu zloina i degeneracije istiui: 1. degenerici mogu da postanu zloinci, i oni to postaju nesumnjivo ee nego osobe koje nisu degenerisane zbog toga to se u manjoj mjeri prilagoavaju uslovima drutvenog ivota i njegovim konvencijama koje su nespojiva sa djelima koji su zakonom obiljeeni kao zloin; 2. neki zloinci pokazuju znake degeneracije a, premda ovi znaci ne mogu sami od sebe da ukau na vezu sa uinjenim djelima onih koji te znake nose, oni znae bar toliko da su ovi zloinci degenerici; 3. ali, ako degenerik moe biti zloinac i zloinac degenerik, ima i zloinaca koji nemaju nijedno obiljeje degeneracije; drugo stavlja naglasak na drutvenim uzrocima i drutvenim posljedicama zloina. Takoe, ono utvruje vezu kriminaliteta sa savremenom civilizacijom u kojoj kriminalitet sa nasilnih (fizikih) formi sve vie prelazi na vie intelektualne forme. Zloinaka nastrojenost sastoji se iz odsustva, pomraenja ili slabosti dva osnovna moralna instikta: instinkta blagonaklonosti, koji spreava voljne radnje kojima se nanosi bol drugima i instinkt pravednosti, koji nas spreava da se prevarom ili silom domognemo onog to nam pripada. tree pokuava da pronae vezu izmeu tjelesnih i duevnih osobina: kriminal je posljedica inferiornosti organizma, te osnovini uzrok zloina treba traiti u manjoj biolokoj vrijednosti. etvrto smatra da je kriminal u velikom broju sluajeva uslovljen uticajem nasljednih faktora: introverzija, ekstroverzija, neurotinost i neosjetljivost su povezani sa nasljednim karakteristikama ljudi. Kriminalci pokazuju visok stepen ekstrovertnosti, neurotinosti i neosjetljivosti, tj. "duevne tvrdoe".

Psiholoko-psihoanalitiko gledite
I ovdje ima vie zanimljivih shvatanja. Evo nekih. U formiranju i razvitku karaktera linosti (koji odreuju ovjekovo ponaanje) ulogu igraju bioloke "grae" pojedinca tako i kulture koja utie na oblikovanje njegove individualne svijesti. I pri tom se istie vei znaaj uticaju biolokih faktora. Smatra da nesvjesni, iracionalni, dio ljudskog psihikog ivota (uroeni instikti) odreuju ovjekovo ponaanje. Suprostavlja se shvatanju da je linost u sutini racionalna istiui iracionalnu dimenziju linosti i ulogu komponenti nesvjesnog (potisnutih elja, ideja i predstava) na ljudsko ponaanje. U sutini postoje dvije vrste instikata - instinkt ivota (Eros) i instinkt smrti i razaranja (Tanatos). Prva grupa instinkata slui odravanju jedinke (glad, e) i odranju vrste (seksualni instinkt). Od instinkta ivota se najvei znaaj pridaje seksualnom instinktu. U tom smislu libidom se naziva ona energija koja tjera na zadovoljavaje ovih instinkata. Seksualni instinkt tei da bude neposredno, ili posredno zadovoljen kada se energija libida preobraava, odnosno sublimira u druge pozitivne (naune, umjetnike) ili negativne (neurozne) oblike. Tako je, dakle, bioloka komponenta (Id) glavna pokretaka snaga linosti, ali ne i jedina deminzija linosti. Pored toga to je ovjekovo ponaanje uslovljeno biolokim pretpostavkama

178

(naslijeem), pojedinac svoje djelovanje (koje slui zadovoljavanju instinkata) podeava sredini, tj. objektivnim uslovima. Ova druga, psiholoka strana linosti ("Ego") nije samostalna jer zavisi od prvog dijela linosti izvravajui naredbe "ida". Treu strukturalnu dimenziju linosti predstavlja interiorizovana drutvena dimenzija linosti koja se naziva "Super-ego" a koja se sastoji od normi koje pojedinac usvojio u procesu socijalizacije i koja utie na njegovo ponaanje koje ide za zadovoljavanjem instinkata. Sukobi ove tri dimenzije linosti (od kojih je bioloka osnovna) mogu imati razliite posljedice. "Ego" ("Ja") se moe suprostaviti nagonskim pritiscima "Ida" ("Ono") koji tei uicima, kao i pritisku nadzirajueg izvanjskog "Super-ega" (Nad-Ja) te e biti sposoban da se stvaralaki ponaa. Ukoliko "Ja" popustim pritisku "Ida" ili "Super-ega", onda e se nazrelo ponaati a najee destruktivno prema sebi ili prema drugim ljudima. Postae devijantom iji e ga potisnuti nagoni tjerati u drutveno neprihvatljiva podruja. Dakle, ovdje se prenaglaava i preuveliava bioloku komponentu zanemarujui ipak bitan uticaj drutvenih faktora. U tom pogledu drugo gledite nastoji da modifikuje prethodnu teoriju te, istiui ulogu drutvenih faktora, umjesto seksualnog instinkta, podvlai znaaj osjeanja inferiornosti kao glavne determinante ponaanja pojedinca: u djetinjstvu pod uticajem socijalne sredine pojedinac osjeanje manje vrijednosti kopenzira bavljenjem djelatonsti kojom e biti u stanju da ispolji svoju superiornost. Tree smatra da su razliiti ovjekovi nagoni, elje i prohtjevi onemogueni te da ta pojava izaziva frustracijsku agresiju koja zavrava u delikvenciji (teorija o devijaciji iz emocionalnih smetnji) etvrto istie to da bi osoba bila stvaralaki orjentisana, neophodno je njenu seksualnu energiju oblikovati u odreenom psihosocijalnom razvitku: libidonozno uskraenje dovodi do delikvencije (teorija o libidonoznom uskraenju). Peto govori o devijaciji kao posljedici Nad-Ja ispada. Naime, njene pristalice smatraju da se delikvencija kod djece javlja onda kada dijete u svom delikventnom ponaanju dobija odreenu podrku roditelja kojima je potrebna i sama psihijatrijska pomo. esto istie da se socijalno-patoloke pojave javljaju kao posljedice imitiranja: zloin se najprije pojavljuje kao model a zatim postaje navikom (teorija imitacije). Sedmo smatra da nedostatak inteligencije, odnosno da intelektualna hendikepiranost i zaostalost utiu na formiranje delikventnog ponaanja. Neko postaje delikventom zbog nedostatka inteligencije, odnosno zbog postojanja niske inteligencije (teorija inteligencije). U cjelini gledano, moe se rei da su ove psiholoko-psihoanalitike teorije znaajne jer doprinose razumijevanju fenomena devijacija, ali i da kao posebne teorije nose peat ogranienosti i jednostranosti. Socioloko gledite Socioloki pristup u objanjenju socijalno patolokih pojava je socijalnu patologiju definisao kao nauku o bolesnim i nepovoljnim drutvenim injenicama, tj. kao nauku o prouavanju odstupanja od prosjenosti i drutvenih normi jednog drutva. Socioloki pristup omoguio je formiranje nekoliko gledita: ono koje devijantno ponaanje u odnosu prema nekoj grupi ili socijalnom sistemu odreuje kao ponaanje koje kri institucionalna oekivanja koja su zajednika i priznata kao legitimna unutar nekog socijalnog sistema; ono koje govori o postupcima nametanja naziva ili etiketa, poruge ili stigme, u odreivanju devijantnog ponaanja; u tom smislu se prekrilac norme odreuje kao grenik u koga je 'uao avo', 'prirodna nakaza', bolesnik ili samo normalno ljudsko bie koje je nauilo da bude ravo"; dakle, ovdje se devijantnost dovodi u vezu sa pojedincem, njegovim ponaanjem i njegovom prirodom i predstavlja svojevrstan oblik rasizma prema pripadnicima svijeta socijalne patologije: alkoholiarima, kriminalcima, prostitutkama, narkomanima, skitnicama i drugim devijantima; ono koje postavlja osnovne postulate teorije devijantnog ponaanja: postoje modaliteti u ljudskom ponaanju i grupe devijacija kod ovih modaliteta koji mogu biti identifikovani u situacijama koje su specifine u vremenu i prostoru; devijacije u ponaanju su funkcije kulturnog konflikta koji je izraen kroz drutvenu organizaciju; postoje drutvene reakcije na devijacije a one se kreu od snanog odobravanja pa preko ravnodunosti do

179

neodobravanja; sociopatsko ponaanje je devijacija koja je efektivno neodobriva; devijantna linost ija je uloga, status, funkcija i samoodreenje znaajno uslovljena stepenom devijacije, stepenom njene socijalne vizibilnosti, posebno izloenosti socijalnoj reakciji, kao i prirodom i snagom drutvene reakcije; postoje obrazci organienja i solobode u socijalnoj participaciji devijanata koji su diskretno povezani sa njihovim statusom, ulogom i samodefinicijama; bioloka organienja drutvene participacije devijanata neposredno su znaajna samo u malom broju sluajeva; devijanti su individualizovani u odnosu na njihovu vulnerabilnost na socijalnu reakciju zbog toga to je linost dinamika i to postoje strukture u svakoj linosti koje djeluju kao mrea ogranienja u okviru kojih djeluje socijalna reakcija. ono koje svoja gledita o devijantnosti dovodi u vezu sa dezorganizacijom drutvenog sistema; socijalna dezorganizacija se javlja u vremenu drutvenih promjena i kriza koje se pojavljuju u prijeteim situacijama, u situacijama neposredne opasnosti, u situacijama koje su obiljeene opasnostima i rtvama. ono koje istie da u tzv. socijalne probleme treba svrstati odredjene kategorije osoba, kao to su: starci, slijepi, gluhi, bogalji, tuberkolozni bolesnici, bolesnici od venerinih oboljenja, mentalni bolesnici, ljudi s niskim primanjema, ene s vanbranom djecom, robijai. Takoe, socijalne probleme stvaraju rasne predrasude, klasne barijere zaposlenost ena, itd. Ono to je karakteristino za ovu teoriju jeste stav da se izmeu socijalnih problema i socijalnih pojava koje se nazivaju socijalno patolokim pojavama, ne moe praviti znak jednakosti: sve socijalno-patoloke pojave predstavljaju socijalne probleme, ali svi socijalni problemi ne predstavljaju socijalno-patoloke pojave. Tako, na primjer, nezaposlenost, duevna oboljenja ili starost predstavljaju socijalne probleme, ali ne i socijalno-patoloke pojave. Stoga se pod pojmom socijalnih probmlema mogu podrazumijevati one pojave, procesi ili situacije koje svojim postojanjem pozitivno ili negativno utiu na vei broj ljudi. ono koje istie da se u procesu socijalizacije mogu napraviti greke (vezane za disciplinu i nadzor, otpor prema nosiocu autoriteta i nonkonformizam ) itd. ono koje istie da ukoliko je kultura jednostavna i dosta nepromjenjljiva, onda e njen obrazac pruiti malo osnove za devijaciju a da e, ukoliko je primjenljiva i kompleksna: ona pruati osnovu za otvaranje mnogobrojnih potkulturnih grupa ije e ponaanje biti u sukobu sa dominantnim kulturnim obrascima koje e se devijantno ponaati. Neki e teoretiari smatrati da je delikvencija pojava koja je vezana za neke zone ili etvrti, odnosno da je uslovljena "kriminalnom tradicijom", "kulturnom predajom" ili "duhom zajednice" koji stvaraju potkulturne vrijednosti i koji stimuliu, potpomau i generiraju oblike devijantnih ponaanja. ono koje porijeklo devojantnosti dovodi u vezu sa poloajem pojedinaca ili grupa u drutvenoj strukturi ili u vezu sa subkulturom neke drutvene grupe: neke grupe postepeno ostvaraju posebne norme i vrijednosti koje skreu od matine ili dominantne kulture drutva. Pripadnici niih slojeva tee ciljevima uspjeha iz matine kulture, a njihov neuspjeh je rezultat njihovog socijalnog poloaja. Nalazei se na dnu stratifikacionog sistema koji im onemoguava uspjeh, pripadnici niih slojeva poinju da pate od "statusne frustracijje". Nezadovoljni svojim poloajem svoju frustraciju okreu na devijantnost (npr. kriminalu) koja bi ih mogla dovesti do uspjeha. Odbacuju ciljeve uspjeha tipine za matinu kulturu zamjenjujui ih alternativnim nizom normi i vrijednosti unutar kojih mogu ostvariti uspjeh i presti. Rezultat je delikventna subkultura. A ona je, onda, ta koja vri pritisak prema devijaciji. Ono to je karakteristino za navedene teorije jeste zajediko nastojanje da devijantnost shvate kao proizvod sila koje su izvan kontrole. Devijant je svojim poloajem u drutvenoj strukturi i svojom pripadnou devijantnoj subkulturi gotovo "upuen" na devijaciju. Ali, ove teorije su predmet i kritikih osvrta. Tako jedni smatraju da je devijacija mnogo kompleksnija pojava nego to ove teorije istiu; drugi kritikuju pretjerani determinizam u objanjenju porijekla devijantnosti; fizioloke teorije porijeklo

180

devijantnosti dovode u vezu sa genetskom strukturom pojedinaca smatrajui da se on raa kao abnormalan; psiholoke teorije porijeklo devijantnosti dovode u vezu sa ranim iskustvima istiui da se pojedinac rodio kao normalan, ali da je veoma rano skrenuo s ispravnog puta. Stukturalne i subkulturne teorije devijantnosti, kao to se vidjelo, polaze od pojedinca kao normalnog te devijntnost tumae dovoenjem reakcija normalnih ljudi na njihovu drutvenu situaciju a ne izraz genetskog sadraja ili nekog abnoralnog svojstva linosti; reagujui na svoj poloaj u drutvenoj strukturi devijanti razvijaju svoju devijantnu subkulturu. Ali, postoje jo neka gledita, odnosno teorije: Funkcionalistika teorija tumaenja i interpretaciji fenomena devijantnosti polazi od kategorije drutva: izvor devijantnosti se nalazi u prirodi drutva a ne u biolokoj ili psihikoj prirodi pojedinca. Devijantnost kri drutvene norme i vrijednosti koje predstavljaju osnovu drutvenog poretka te se moe shvatiti da se devijantnost razumijeva kao disfunkcionalna pojava u drutvu. Iako funkcionalisti smatraju da su neophodni mehanizmi drutvene kontrole koji bi omoguili devijantnost i titili drutvo i poredak, ipak oni istiu da odreena koliina devijantnosti ima pozitivnu funkciju jer doprinosi odravanju poretka. Prethodnu argumentaciju nastoji da razvije jedan teoretiar kada istie da je zloin neizbjean i normalan aspekt drutvenog ivota, odnosno da je "integralni dio svih zdravih mukaraca". Neizbjean je zato to svaki lan ne moe biti jednako odan "kolektivnim osjeanjima", zajednikim vrijednostima i moralnim ubjeenjima ljudi. Zloin moe biti ne samo neizbjean nego i funkcionalan (disfunkcionalnim postaje samo kad mu je "stopa neobino visoka"). Svaka promjena u drutvu zapoinje nekim oblikom devijantnosti koje sutra moe postati normalnim oblikom ponaanja. Individualna originalnost da bi napredovala, mora da se izrazi a kolektivna osjeanja ne smiju biti toliko snani da sprijee da do izraaja dou ljudi poput Isusa, Martina Lutera Kinga, Majke Tereze i slino. Pa i neki oblici zloina mogu se smatrati "anticipacijom morala budunosti". Tako teroristi ili borci za slobodu mogu predstavljati budui institucionalni poredak. Interakcionistika teorija je teorija koja ne skree panju samo na devijanta ili samo na drutvo i drutvenu strukturu koja utie na stvaranje devijacije, nego na interakciju izmeu devijanta i onih koji ga takvim etiketiraju i definiu. U tom smislu jedan teoretiar izlae teoriju etiketiranja: drutvene grupe stvaraju devijantnost donosei pravila ije krenje ini devijantnost, te primjenjujui ta prvila na odreene ljude koji su etiketirani kao autsajderi. Devijantnost nije karakteristika nekog ina ili postupka kojeg neka linost poini, ve posljedica primjenjivanja pravila i sankcija na "prekriitelja" od strane ostalih. Devijantna linost je ona linost na koju je ta etiketa uspjeno primjenjena a devijantno ponaanje je ono ponaanje koje ljudi tako etiketiraju. Ne postoji in koji je devijantan; on postaje devijantnim inom tek onda kada ga ostali shvate i definiu takvim. Na primjer, u zapadnim drutvima in golotinje mukarca i ene u spavaoj sobi se tretira normalnim ponaanjem. Ue li neki neznanac, golotinja e se u njegovom prisustvu smatrati devijantnom. Ali, ukoliko stranac ue u nudistiki kamp ili plau, golotinja e se smatrati potpunoma normalnim. Devijantnost nije kvalitet koji se krije u samom ponaanju, ve u interakciji izmeu osobe koja to djelo poini i onih koji na njega reaguju. Dakle, devijantnost nastaje u procesu interakcije izmeu potencijalnog devijanta i eksponenta drutvene kontrole. Etiketa delikventa pojedincu donosi tretman posebne vrste osobe i moe ga odbaciti iz mnogih grupa. Smatran "narkomanom", "homiem", "aknutim", "pijancem" ili "skitnicom" moe biti odbaen od porodice i prijatelja, izgubiti posao i biti prisiljen da napusti sredinu u kojoj je do sada bio. Etiketiran kao devijantna osoba, moe imati velikih problema u organizovanju svog budueg ivota. Interakcionizam nije uspio objasniti porijeklo devijantnih inova niti ponaanje aktivnosti pojedinca prije nego to je etiketiran kao devijant, kao i drutvenu reakciju na devijantnost. Ali, to ipak ne znai da se moe umanjiti doprinos interakcionistike teorije objanjenja devijantnosti kao sloene drutvene pojave. Prije svega, definicija devijantnosti nije jednostavan proces kao to nisu jednostavne ni drutvne posljedice procesa etiketiranja.

181

Marksistika teorija je teorija koja devijantnost tumai tako to je dovodi u vezu sa distribucijom klasne politike moi. Mo imaju oni koji raspolau sredstvima za proizvodnju a nadgradnja, pravno-politika posebno, odrava odnos izmeu monih i nemonih, vladajue klase i podvlatenih klasa. Kao dio pravno-politike nadgradnje, drava i zakoni, pravila i propisi, i oblici drutvene kontrole definiu devijantno ponaanje titei interese i sluei interesima vladajue klase. Tako vladajua klasa kontrolie podvlaene klase. Zakoni nisu izraz vrijednosnog konsenzusa ve su instrument legitimiranja ideologije i politike klase. Oni koriste samo vladajuoj manjini. Otuda je devijacija prirodni izdanak kapitalistikog, odnosno reakcija ne etabilarnu mo svi oblici devijantnog ponaanja mogu u krajnjoj liniji objasniti ekonomskom infrastrukturom je problematina. itav niz dokaza o zloinima i devijantnom ponaanju u sociojalistikim drutvima dovode u pitanje marksistike teze o diktaturi proleterijata kao plitikoj vlasti koja uspostavlja demokratsko i egalitarno ne devijantno socijalistiko drutvo. Marksistika teorija nije mogla dati adekvatno objanjenje devijantnog ponaanja u drutvu u kojem su proizvodne snage u kolektivnom vlasnitvu. Naznaavajui mnogobrojne teorije o devijantnosti, postavlja se pitanje: kako je i na koji nain mogue sprijeiti devijantnost?

Spreavanje devijacija
Devijacije se spreavaju drutvenom kontrolom pod kojom se moe podrazumijevati socijalizacija i nadzor nad individuama. U uem smislu se pod drutvenom kontrolom podrazumijeva spreavanje i kanjavanje devijantnog ponaanja, a u irem smislu svaki oblik konformiranja ponaanja individue prema potrebama i interesima drutva. Cilj kontrole individua i jeste njihova konformizacija. Drutvena kontrola omoguava da vlastita htijenja postanu optim naelom ponaanja. U tom pogledu se moe rei da se moe razlikovati vie vrsta kontrola. Prvo, moe se govoriti o: neformalnoj, i formalnoj drutvenoj kontroli. Neformalna kontrola je karakteristina za primarne, male, drutvene grupe: porodicu, vrnjake grupe, itd. To je vrsta kontrole za koju je karakteristino da se ne zasniva na pisanim pravilima. Ona je difuzna, prisutna svagdje i na svakom mjestu, spontana. Formalna kontrola je karakteristina za sekundarne grupe a utemeljena je na postojanju pisanih pravila i normi ponaanja: privrednih, politikih, konfesionalnih, i drugih grupa. To nije "face to face" kontrola nego impersonalna i formalizovana kontrola. Drugo, moe se govoriti o: pozitivnoj kontroli, i negativnoj kontroli, odnosno mehanizmima kontrole. Pozitivni mehanizmi kontrole se odnose na odobravanje, uvjeravanje i nagraivanje, a negativni na zapovijedi, zabrani, prisili i kazni kojima se ljudi prisiljavaju na odreeni nain ponaanja. Prema mogunostima koritenja sredstava i tehnika kontrole moe se govoriti o: fizikoj, psihikoj, pravno-politikoj, ekonomskoj, simbolikoj kontroli i sl.

182

Bez obzira na vrste, sredstva i tehnike, funkcija kontrole je da sprijei devijaciju, odnosno da kazni devijantno ponaanje i da konformira individue. Ali, to joj i ne uspijeva u cjelini, a jedan od razloga treba traiti i u snazi, moi i ''izazovu'' socijalno-patolokih pojava.

2. PRESTUPNIKO PONAANJE
Prestupniko ponaanje je individualna I drutvena pojava koja je predmet interdisciplinarnog prouavanja mnogih disciplina: sociologije, socijalne psihologije, psihoanalize, prava i socijalne patologije posebno.

Socijalna patologija i prestupniko ponaanje

U etimolokom pogledu termin "socijalna patologija" je grko latinska kovanica koja se sastoji iz grkih "patos" (patnja, bolest) i " logos" (nauka) i latinske rijei "societas" (drutvo). Dakle, u etimolokom smislu, socijalna patologija je, kao to se to i istie u literaturi: "nauka o socijalnim patnjama", odnosno "nauka o socijalnim bolestima"; nauka koja prouava sve poremeaje ovjekova ivota u drutvu; sociopatologija je nauka koja izuava drutvene pojave koje ometaju socijalna kretanja i razvoj drutva tako da on ne ide onim putem kojim bi iao da sociopatolokih pojava nema; socijalna patologija je nauka o socijalnim pojavama koji svojim patolokim ispoljavanjem, u vidu agresije, toksikomanije, izopaenosti, negativno utiu na stanja i razvojne mogunosti u malim i velikim socijalnim gupama; Socijalna patologija govori o razliitim patolokim drutvenim oblicima kao to su, recimo: socijalne bolesti, sociopatije i socijalne dezorganizacije. Socijalne bolesti su najee masovne bolesti koje imaju specifine drutvene posljedice.To mogu biti: somatske bolesti, pod kojima podrazumijeva bolesti ovjekovih organa i organskog sistema izazvanih sociobiogenetskim djelovanjem; mentalne bolesti, kao bolesti koje obuhvataju poremeaje organa i sistema za varenje, krvotok i slino. Sociopatije su socijalno-patoloke pojave koje karakterie asocijalnost ponaanja i stavova, te postojanje abnormalnih linosti. One se mogu klasifikovati na: toksikomanije (alkoholizam, narkomanija), perverziju (seksualne perverzije, prostitucija) i agresiju (delikvenciju, kriminalitet, samoubistvo, maloljetnika delikvencija). Socijalne dezorganizacije su takve socijalno-patoloke pojave koje karakterie nepovoljno ili razbijeno strukturiranje i funkcionisanje drutvenih grupa i ustanova. One obuhvataju: dezorganizacije braka i porodice, komunalne dezorganizacije, dezorganizacija radnih kolektiva, globalnih drutva pa i svjetskog drutva. Postoji vie manifestnih oblika socijalno-patolokih pojava koje su povezane sa agresivnim i protivdrutvenim ponaanjem, kao i sa socijalnom izopaenou. U sociologiji i socijalnoj psihologiji se odavno raspravljalo o uzrocima i manifestnim oblicima nenormalnog ponaanja. S obzirom da se sociologija poela javljati i razvijati sa procesom industrijalizacije i urbanizacije, razumljivo je da se i poveani broj nenormalnih ponaanja poeo upravo tada javljati to je i navodilo teoretiare da postave pitanje uzroka ovih oblika ponaanja. U tom smislu treba posebno istaknuti Dirkemova gledita o nenormalnom ponaanju, kao i gledita amerikih urbanih sociologa. Francuski sociolog Emil Dirkem je za pojam nenormalnog ponaanja upotrebljavao izraz "anomija". Pod ovim pojmom je podrazumijevao odsustvo norme u drutvu, "stanje deregulacija", odnosno ono stanje u okviru kojeg drutvo nije u stanju da provodi socijalnu kontrolu nad pojedincima. Anomija je drutveno stanje u kojem pravne norme i drutvene vrijednosti nemaju autoritet, odnosno nemaju mo regulisanja i usmjeravanja individualnih i grupnih ponaanja. To je patoloko stanje drutvenog sistema, stanje njegova raspadanja s obzirom na to da postojee norme nisu u stanju da mu obezbijedi harmoniju i integritet. U takvoj socijalno-patolokoj situaciji, iji se pravni poredak ne potuje i ije norme ne mogu da obezbijede integraciju individua u poredak, pojedinci su primorani da trae vlastite putokaze ponaanja, pri

183

emu se kao posljedica pojavljuje slabljenje meusobnih veza i pojava samoubistva. Upravo, pojava samoubistva je specifina reakcija na patoloko stanje u kome se drutvo nalazi. Tradicionalne veze, kolektivne vrijednosti zajednika uvjerenja koja su uvrivala tradicionalna drutva, u modernim ili savremenim drutvima su zapali u krizu. Ljudi modernog drutva pate od anomije ili, stanja gubljenja osjeanja za norme i vrijednosti, stanja koje stvara osjeanja dezorijentacije. U savremenim drutvima se ljudi ne osjeaju integrisanim u drutvenu zajednicu i ne nalaze smisao i svrhu ivota. Takva osjeanja su tetna i za pojedince, a i za drutvo - smatra Dirkem. Ona ak dovode i do samoubistva kod ljudi koji osjeaju "duboke poremeaje od kojih pate civilizovana drutva". Savremena drutva isto tako pokazuju visok nivo dosade, monotonije, nezadovoljstva, uznemirenosti i pesimizma. Gubitak tradicionalnih emocionalnih veza, snana konkurencija, razoarenje i frustracije savremenog drutva tjeraju osobe na samoubistvo. Da ne bi do toga dolo, ljudi moraju smanjiti svoje nerealne elje, aspiracije, interese, htijenja i strasti. Moraju nauiti da prestanu da ele "jo vie" i "sve vie i vie". Nekada je religija odreivala tu konicu kod ljudi podstiui ih na disciplinu i uzdranost, ali to vie nije u stanju da ini. Modernom drutvu je potreban i moderni, odnosno sasvim drugaiji i nov moralni sistem koji e ljude povezati u jedan homogen drutveni sistem bez osjeanja frustracija, nezadovoljstva i pesimizma koji bi ljude vodio samoubistvu. Na mjesto hrianskih dogmi, Dirkem zagovara sekularni sistem morala koji bi bio zasnovan na razumu, koji bi obuzdao sebine interese, suzbio egoizam, a razvijao samodisciplinu, altruizam i neku novu organizaciju koja bi mijenjala religiju. Anomija nita drugo do pojava koja se javlja i kao posljedica transformacije drutvenih normi vrijednosti i pravila, odnosno situacija koju karakterie injenica da postojee vrijednosti nemaju autoritet a nove jo nisu konstituisane. Anomija je, dakle, drugi izraz za stanje raspada sistema pravila i vrijednosti, odnosno naziv za pojavu koja se podvodi pod naziv "drutvene dezorganizacije". Dirkemov pojam "anomije" i posebno anomije u gradovima, prihvatali su i razradili I drugi sociolozi. Oni su pod ovim pojmom oznaavali bilo kakvu povredu konsenzusa, odnosno povredu normi na kojima se zasniva kohezija zajednice. U tom smislu su utvrene razlike izmeu broja i vrsta anomija izmeu ruralnih i urbanih sredina (npr. oblici senilne paranoje, demencija i neuroza, kao i narkomanije, vie su zastupljeni u gradovima nego na selima) a istraivanja su pokazala da su oblici anomije razliito zastupljeni u pojedinim zonama grada, kod pojedinih linosti i kod primarnih grupa. Neki, opet, dovode u vezu anomiju sa poloajem pojedinca i grupa u socijalnoj strukturi, istiui da svaka drutvena zajednica ima svoje ciljeve koje njeni lanovi tee da postignu. Za postizanje ciljeva drutvo je utvrdilo odgovarajue norme i oblike ponaanja i njihovo neprihvatanje se tretira ponaanjem koje nije normalno i koje vodi u anomiju. Meutim, problem je sadran u injenici udaljavanja drutvenih ciljeva i tenji pojedinaca za postizavanjem ciljeva. Jer, nemaju svi pojedinci jednak poloaj u drutvenoj strukturi niti jednaku mogunost prilagoavanja propisanim normama ponaanja. Nekima njihov socijalni status omoguava lake a nekima opet tee privikavanje na pretpostavljene norme. Dakle, za postizavanje istih drutvenih ciljeva pojedinci i grupe nemaju jednaka sredstva i zato se osjeaju marginalizovanim, odbaenim i zapostavljenim. Drutvena struktura ih prisiljava da ak prihvate i sredstva koja nisu dozvoljena za postizanje drutvenih ciljeva. A ukoliko drutvena struktura labavi, onda su uestaliji sluajevi potkopavanja ili izbjegavanja normi ime se stvara nenormalno drutveno stanje u kojem postojee norme, kulturni obrasci i vrijednost nemaju svoju legitimnost i legalnost.

Pojavni oblici
Postoji vie manifestnih oblika socijalno-patolokih pojava koje su povezane sa agresivnim i protivdrutvenim ponaanjem, kao i sa socijalnom izopaenou. Neke od njih emo ukratko i objasniti ali nakon objanjenja naune potrebe za prouavanjem protivdrutvenog i nenormalnog ponaanja u drutvu. U sociologiji i socijalnoj psihologiji se odavno raspravljalo o uzrocima i manifestnim oblicima drutveno neprihvatljivog I drutveno nenormalnog ponaanja. S obzirom da se sociologija poela javljati i razvijati sa procesom industrijalizacije i urbanizacije, razumljivo je da se i poveani broj nenormalnih ponaanja poeo upravo tada javljati to je i navodilo teoretiare da postave pitanje uzroka i oblika ovih ponaanja.

184

Kriminalitet
Kao socijalno-patoloka pojava kriminalitet je bio poznat ve u robovlasnikom drutvu o emu su pisali Platon i Aristotel. Platon je smatrao da je zloin proizvod "bolesne due", ali da postoje dvije grupe zloinaca: "ne popravljivi" i "popravljivi". U prvu grupu spadaju uroeni zloinci na koje se ne moe djelovati popravnim mjerama pa ih zato treba ubijati a smrtna kazna je jedino drutvno rjeenje. "Popravljivi" zloinci su oni zloinci ije se "tijelo" i "dua" mogu popraviti razliitim mjerama koje izazivaju bol i patnju. Aristotel je zloince tretirao kao neprijatelje drutva koji se povode kriminalu pod utocajem zloinakih pobuda ili siromatva. Tako je kriminalitet socijalno-patoloka pojava ije je postojanje ve davno primjeeno i teorijski objanjavano. To je pojava koja e biti prisutna u svim epohama i svim drutvima koja e rasti tako da e na XVI. kongresu OUN o zatiti od kriminaliteta u Rezoluciji 1. bit zapisan slijedei stav: "Razumno je misliti da je kriminalitet problem koji onemoguava progres za postignue kvaliteta ivota za sve ljude". A slino e biti istaknuto i na decembarskoj konferenciji odranoj o kriminalitetu 1994 godine. Ako se ima na umu injenica da tzv. "tamni broj" kriminaliteta u svijetu raste te da samo - uslijed nepovjerenja prema policiji i strahu od zloineve odmazde - negdje oko jedne desetine zloina bude prijavljeno policiji, razumljiva je uznemirenost koju izaziva pojava kriminaliteta u drutvima, pojava koja ima svoje ne samo socijalno-patoloko nego i krivino znaenje.

Ubistvo i samoubistvo
Ubistvo i samoubistvo predstavljaju protivdrutvene socijalno-patoloke pojave koje su veoma mnogo rasprostranjene. Pod pojmom ubistva podrazumijeva se protiv drutveno ponaanje, odnosno krivino djelo, koje se pojavljuje kao posljedica postojanja razliitih motiva i razloga, koji dovode do protivpravnog liavanja ili oduzimanja ivota neke osobe; pod pojmom samoubistva podrazumijeva se pojva liavanja sopstvenog ivota, prekida vlastite egzistencije, odnosno pojavu smrti. I ubistvo i samoubistvo su veoma rairene pojave. Niko ne zna dokle seu brojke o ubijenim ljudima od vremena kada je ovjek poeo da ivi u ljudskom drutvu, ali se sigurno zna da su te brojke ogromne. Uzmimo samo, na primjer, podatke Svjetske zdravstvene organizacije o broju ubijenih u Drugom svjetskom ratu: pogunulo je 32 miliona ljudi a 35 miliona je ranjeno. Ili, npr., broj poginulih i umrlih od represalija i gladi u SSSR-u za vrijeme staljinistike vladavine: 96 miliona ljudi, itd. Ili, uzmimo za primjer, broj samoubica. Smatra se da je u toku 25 godina nakon rata izvrilo samoubistvo negdje oko 9 miliona ljudi, a da je u tom istom periodu registrovano 60-70 miliona "presuicida", tj. pokuaja samoubistva. Kako god izgledalo ovi podaci o ubistvu i samoubistvu su uznemiravajui. Ali, vratimo se, jo ukratko, fenomenu samoubistva. Pojava kao to je samoubistvo odavno je ve poznata. Tako je, na primjer, u periodu robovlasnitva, u Atinskom zakonskom propisu pisalo: "Ko ne eli da ivi, ima iznijeti svoj razlog Senatu i, poto dobije dozvolu, napustie ivot. Ako vam je ivot mrzak, umrite, ako vas je sudbina savladala ispijte kukutu". U rimsko doba je Seneka isticao da je samoubistvo "dostojan razumnog, hrabnog i nesretnog ovjeka ali i velikog probiraa". Kao to je poznato, u istoriji su postojala mnogobrojna individualna i masovna samoubistva to je Crkvu navelo da uvede instituciju ekskomunikacije za izvritelja suicida: Bog je dao ivot i samo ga on uzima. Suicid je ak proglaavan i inkrimisanim inom, npr. u Velikoj Britaniji do poetka XX stoljea suicid je bio trateiran inkrimisanim inom: leevi samoubica su ereeni a njihova imovina konfiskovana. Dirkem govori o postojanju tri oblika samoubistva: egoistikom, altuistikom i anomikom samoubistvu.

185

Egoistiko samoubistvo se pojavljuje u zajednicama u kojima unutranja kohezija opada to za posljedicu izaziva pretjeranu individualizaciju i stvara osjeaj gubitka smisla za ivotom. "Egoistiko samoubistvo dolazi zbog toga to ljudi ne vide vie razlog da ive" - tvrdi Dirkem razraujui stav na slijedei nain: "ako smo se sloili da egoizam nazovemo stanje u kome se individualno Ja pretjerano potvruje pred drutvenim Ja, i to na tetu ovog posljednjeg (misli se na drutvo), mogli bismo egoistikim nazvati poseban tip samoubistva koji prouzrokuje jedna prekomjerna individualnost". U tom smislu "samoubistvo varira obrnuto sarazmjerno stepenu integrisanosti drutvenih grupa kojim pirpada pojedinac". A kao primjere Dirkem navodi vee stope samoubistava protestanata nego katolika, neoenjenih nego oenjenih, oenjenih bez djece nego kod oenjenih sa djecom. Broj samoubistava je vei kod samaca i osoba koje su raskinule brane i porodine veze, kao i kod tzv. "slobodnih mislilaca". Dok je egoistiko samoubistvo posljedca pretjerane individualizacije, dotle je altruistiko samoubistvo posljedica nedovoljne individualizacije i pretjeranog altruizma u situacijama velike drutvene integracije i u drutvenim sredinama koje preko svoga sistema vrijednosti i normi snano kontroliu pojedinca i ine ga zavisnim i nesamostalnim. Takav pojedinac ignorie svoju individualnost prihvatajui smrt koju mu nameu pretjerana integrisanost u drutvu. Dakle, altruistiko samoubistvo je posljedica potpune dominacije grupe nad pojedincem, dominacija koja kod pojedinca oblikuje svijest o dunosti njegovog rtvovanja za interese grupe. Ponekad ta dominacija grupe moe da stvori prave "manije samoubistva" a za eklatantan primjer altruistikog samoubistva treba pomenuti samoubistvo pristalica sekte "Hram naroda" koje se dogodilo 1978. godine u dungli Gvajane kada je oko hiljadu pristalica ove sekte pod uticajem svoga voe Dimija Donsa izvrilo kolektivno samoubistvo. Konano, pomenimo i trei oblik samoubistva - anomiko samoubistvo koje se javlja u socijalno neuravnoteenim drutvenim zajednicama u kojima je poremeen moralni sistem. Ovi poremeaji se javljaju najee u vrijeme kriza i "stanja deregulacije" u kojima drutvo nije u stanju da usmjerava kontrolu i pravac ponaanja pojedinaca. Upravo, u takvim situacijama su esta samoubistva koja nastaju kao posljedica tzv. stanja "brane anomije" (razvoda brakova, udovita). Dirkemova teorija samoubistva imala je velikog odjeka i uticaja na mnoge teoretiare koji su istraivali tipove i uzroke samoubistava u etnikim a naroito regionalnim drutvenim grupama. Jedan od njih je i Holbvaks koji je znaajnu panju posvetio istraivanju samoubistva u selima i u gradovima. Njegova istraivanja su pokazala ne samo razlike izmeu sela i gradova, nego i razlike izmeu gradova: to je proces urbanizacije snaniji - vei je broj samoubistava. I naroito u poetku porasta gradova. Uspostavljanjem stabilnijeg porasta gradova, ustaljuje se broj samoubistava, ali se poveava njegov broj u seoskoj okolini. Na primjeru engleskih gradova koji se planiraju i koji su dosta meusobno slini "kao elementi u seriji" Holbvaks istie da su "samoubistva proporcionalno brojnija u velikm gradovima nego u srednjim i manjim" te da su ea u selima "u rijenim dolinama nego u izolovanim planinskim selima". Broj samoubistava se u selima poveava kada se pojaava proces njihove integracije sa gradovima. S druge strane Holbvaks zapaa i izvjesnu korekciju izmeu broja ubica i samoubica po gradovima. Ova pojava je primjeena u Italiji u drugoj polovini XIX vijeka u kojoj je do tada bio vei broj ubica nego samoubica da bi se kasnije pokazalo da je "u Italiji 1875. godine broj ubistava bio vie od tri puta vei nego samoubistava, a 1913. godine bilo je obrnuto broj samoubica bio je vie od tri puta vei od broja samoubica". A slina pojava se mogla primjetiti u to doba i u drugim evropskim zemljama, iz ega se mogla izvui tvrdnja o pravilnosti "da je broj samoubistva u obrnutoj srazmjeri sa brojem ubistva". Na porast broja samoubistava posebno utie porast industrijskih gradova jer industrijsko mjesto tradicionalne seoske civilizacije donosi jednu novu u kojoj su odnosi sloeniji i sukobi izmeu linosti i linosti i drutva ei i dublji". Ovaj proces potiskuje ulogu i uticaj porodice i religije, doprinosi promjeni vrijednosnog sistema, poveava broj nezaposlenih i anominih stanja te, stoga, i broj samoubistava.

Prostitucija
Postoje teoretiari koji smatraju da prostitucija ne predstavlja seksualnu anomaliju upravo zato to je sa postankom gradova postala jednim od redovnih oblika seksualnih odnosa. Neki, opet, smatraju da je prostitucija oblik seksualne patologije u kojoj su prisutni odreeni elementi kojih nema kod normalnih seksualnih odnosa. Tako se pod pojmom "prostitucije" podrazumijeva pojava svoenja seksualnog ivota na

186

robno-novani odnos. Prostitucija je "oblik drutvene djelatnosti" pod kojim se podrazumijeva" prodaja tijela i ljubavne vjetine radi pribavljanja materijalne koristi". Dakle, "prostitucija" je pojava koja se ne moe odvojiti od pojave robe u razvoju ljudskog drutva, tako da se moe rei da je njena osnova prije svega ekonomskog karaktera. Tek kad je razvoj ljudskog drutva doao do stepena robne proizvodnje i organizovane razmjene roba, stekli su se uslovi da i ljudsko tijelo postane roba. Prema tome, prostitucija je "trgovina seksualnou" gdje seksualnost ima svoju upotrebnu vrijednost (koja odraava svojstvo, tj. kvalitet tijela kao robe) i prometnu vrijednost (koja zavisi od poloaja robe na tritu). Ono to je karakteristino za prostituciju nije samo prodaja seksa, nego i prodaja ljudskog dostojanstva, tj. ljudskosti. Prostitucija je dakle, povezana sa robno-novanim odnosima i trinom privredom iako u njoj mogu da budu prisutni i drugi motivi bavljenja prostitucijom. Ali, najee su oni povezani sa novcem. U tom pogledu treba rei da je prostitucija stara drutvena pojava ("najstariji zanat na svijetu"). Prostitucija je pratilac urbanog drutvenog razvoja. Smatra se da prvi podaci o prostituciji potiu hiljadu i pet stotina godina prije nae ere i da se odnose na "hramsku prostituciju" u Vavilonu. U sumerskom gradu Uruku su naeni tragovi javnih kua. Solon je 594. godine p.n.e. nastojao da ozakoni javnu prostituciju u Atini te je otvorio prvu javni kuu (dikterion). Takoe i u rimskim gradovima su osnovane prve javne kue (lupanaria) sa posebnim propisima ponaanja (npr. prostitutke su nosile kratke tunike kako bi se mogle razlikovati od ostalih ena). U feudalizmu su postojale i "pokretne javne kue" prostitutki koje su pratile vojnike u njihovim ratnim pohodima te se, tada, kao poseban problem postavila zdravstvena zatita od polnih bolesti. U Francuskoj su bordele nazivali "kuama tolerancije", to je znailo da se na tu instituciju gledalo kao na ravu instituciju, ali koju je zbog mnogih razloga bolje imati nego ne imati, odnosno da njihovo postojanje treba - tolerisati. Upravo polazei od toga, u doba francuske revolucije e biti donesen cjenovnik o uslugama prostitutki a zatim i pravni propisi o zatiti "javnog morala" i ureenju javnih kua, kao i o udaljavanju javnih kua od hramova, spomenika, dravnih zgrada i kola. Istorijski posmatrano, postojali su razliiti oblici prostitucije ali su se oni uglavnom danas sveli na tri dominantna oblika: niski nivo (''ulina prostitucija''); srednji nivo (''javne kue''), i visoki nivo (''call-girls''). Prvi nivo prostitucije bi se mogao nazvati niskim nivoom, odnosno ulinom prostitucijom. Ono to je karakteristino za ovaj oblik prostitucije jeste da se u njega investira najmanji kapital, da mu je trina cijena najmanja i profit koji donosi najnii. Takoe, obrazovni nivo prostitutki je nizak (vie od 1-5 prostitutki je nepismeno a samo mali broj ima zavrenu srednju kolu). Prosjena dob prostitutki ovog nivoa je 19-30 godina i to se tie prostora bive Jugoslavije, glavna mjesta rasprostiranja ovog tipa prostitucije bila su: Beograd, Zagreb, Ljubljana, te luke: Rijeka, Kopar i Split. Drugi nivo prostitucije bi se mogao nazvati prostitucijom srednjeg nivoa i on se odnosi na tzv. javne kue (bordeli, kupleraji, "crvene lampe") koje postoje od antikih vremena (npr. pored "hetera" kao visoke klase prostitutki koje su bile slobodne, veoma obrazovane i koje su skupo naplaivale svoje usluge bogatim Atinjanima postojale su i "sviraice frula" kao srednja klasa prostitutki koje su na razliitim gozbama svirale i zabavljale mukarce naplaujui im i seksualne usluge- a postojale su i "dikterijade" kao najnii sloj prostitutki koje su bile smjetene u javne kue). Djevojke zaposlene u javnim kuama su u nekoj vrsti ropskog poloaja: obavezne su raditi sa svim klijentima a najvei dio zarade zadrava vlasnik javne kue. Pored javnih kua, ovom obliku prostitucije pripada i tzv. hotelska i turistika prostitucija. I, konano, trei nivo prostitucije bi se mogao odrediti kao prostitucija visokog nivoa (''callgirls"). U ovaj oblik prostitucije ukljuen je znatno vei broj kapitala koji donosi i vei profit. Pored novca ovdje se javljaju i drugi oblici plaanja: pokloni, privilegije, usluge. Za ovaj tip prostitucije bi se moglo rei da ne predstavlja klasini tip prostitutki "profesionalki" jer ovom obliku prostitucije pripadaju ene koje imaju neko drugo zanimanje. Obrazovni nivo i socijalno porijeklo ovih prostetutki se znatno razlikuje od prostitutki prethodna dva oblika. Najei oblik prostitucije "visokog nivoa" jesu "djevojke na poziv" ("call girls") ; ovaj tip prostitucije je novijeg datuma (javlja se od druge polovine naeg stoljea) ; on je i najrasprostranjeniji zadobivi povjerenje visokih slojeva drutva: politiara, naunika, biznismena; "djevojke na poziv" ukljuene su ne samo u sklapanje poslovnih sporazuma nego i u sklapanje politikih poslova. A da

187

bi se sve to moglo obavljati neophodna su velika ulaganja: stan, poznavanje vie jezika, fakultetska sprema i visoka obrazovanost.

Kocka
Fenomen kocke je kontraverzan kako u pojmovnom smislu, tako i u smislu odreivanja njene inkrimisanosti, odnosno u smislu njenog odreivanja kao devijantne pa i socijalno-patoloke pojave. Iako je teko odrediti pojam "kocke", ipak emo poi od jedne uoptene formulacije: pod pojmom "kocke" podrazumijeva se igra koja je pretvorena u strast i odreeno ponaanje koji predstavljaju socijalnu izopaenost. Ali, i pojam "izopaenosti" je kontraverzan. Odnosno, kontraverzan je pojam inkriminacije vezan za kocku. Naime, izvan legalizovanih institucija kocke (kladionice, kockarnice, lutrija, loto, sportska prognoza) kocka se tratira kao prekaj. Dakle, s jedne strane, ona se tretira neinkrimisanom a drugi put inkrimisanom pojavom. Ali, bez obzira na ovu ambivalentnost, injenica je da je pojava pod nazivom "kocka" veoma zanimljiv socioloki i psiholoki fenomen. Kao i mnoge druge drutvene pojave, tako i kocka ima svoje davnanje porijeklo. ak je pronaena figura iz perioda Kartagine ispod koje se nalazio slijedei tekst: "Kockati, piti vino i udvarati se enama, evo - to je ivot". Od tada pa do danas, kocka je poznata u svim drutvima. Postoje razliiti vidovi kocke pa, prema tome, i razliiti vidovi klasifikacije kockanja a najea je ona koja kockanje klasifikuje na: organizovano i neorganizovano kockanje. Organizovano kockanje obuhvata: kockarnice, lutrije, loto, sportsku prognozu, kladionice. Dakle, ovaj tip obuhvata one oblike kockanja koji su pod kontrolom drave. Karakteristino je da sa padom ivotnog standarda raste i broj onih koji se bave ovim vidom kockanja. Neorganizovano kockanje obuhvata: igranje karata u novac (u stanovima, kafanama), razliite oblika klaenja i lutrije na lokalnim zborovima i svjedoanstvima, ulini rulet, kockarske automate, itd. Koliki je obim kocke i kockanja, odnosno koliko je kocka kao drutvena pojava rasprostranjena, pitanje je na koje je teko dati pouzdan odgovor jer ne postoje organizovane institucije koje prate ove pojave, niti jasan kriterij distinkcije fenomena kocke od ostalih socijalno-patolokih pojava. Iako nisu sasvim tani podaci, ipak se smatra da je preko 50 miliona ljudi u SAD svakodnevno zaokupljeno kockom a u SR Njemakoj 70% odraslih osoba. Bilo kako bilo, obim zastupljenosti kocke je jo uvijek "tamni broj", dakle, broj koji ne poznamo.

Alkoholizam
I alkoholizam je sloena drutvena pojava pod kojom se najee podrazumijeva, kao to Jelinek istie, "svaka upotreba alkoholnih napitaka koji uzrokuju tetu jedinki ili drutvu ili oboma. Protivdrutveno ili ak protivpravno ponaanje moe se definisati kao ono ponaanje alkoholiara koji kre moralne i pravne norme te prouzrokuju tetna dejstva po individue i drutvo. I mada se najee alkoholizam definie u negativnom smislu kao socijalno-patoloka pojava, ipak treba rei da on moe biti tretiran i na "pozitivan" nain. Evo to o "pozitivnom" dejstvu alkoholizma i alkoholizmu kao sredstvu socijalne kontrole i vladanja u neostaljinistikoj druavi istie Zaslavski: "Nesposoban da proizvede dovoljne koliine roba koje bi zadovoljile veliku potranju i veliku platnu sposobnost uslijed niskih cijena, reim je pronaao, izlaz: izmislio je votku - 'robu iluzija'. Tako je alkoholizam postao nezamjenljivi elemenat sovjetskog naina ivota. Votka je danas zaista roba br. 1 u zemlji". Dakle, situacija je krajnje paradoksalna: s jedne strane se drava "bori" protiv alkoholizma s druge strane, sve vie proizvodi alkohol kako bi dola do novca. "Alkoholizam je, dakle, vaan oslonac za odravanje 'status quoa'. Jednom dijelu stanovnitva (naroito nekvalifikovanim radnicima i seljacima) on osigurava odreeno zadovoljstvo, a osim toga umanjuje njihove potrebe. Dakako, veina stanovnitva ne shvata da je alkiholizam razultat posebne dravne politike i da pojedinac zapravo nema izbora. Potiui alkoholizam sitem istovremeno uspijeva usmjeriti sve svoje snage na teku industriju, naoruanje i svemirske programe".

188

Smatra se da je alkoholizam najrairenija socijalno-patoloka pojava u svijetu jer obuhvata oko 25% stanovnitva. Obim zastupljenosti zasniva se na evidentnim sluajevima alkoholiara i na evidentnim pojavama koje alkoholizam kao socijalno-patoloka pojava stvara: naruavanje zdravlja, kriminal, nezbrinutost, "persuicid", naputavnje porodice, zapostavljanje i naputanje posla, itd. Obim zastupljenosti alkoholizma podrazumijeva broj registrovanih alkoholiara. Svi oni koji nisu registraovani ine tzv. "tamni broj", odnosno nepoznat obim zastupljenosti.

Narkomanija
Narkomanija je pojava koja je poznata jo iz davnina. Poznati su Heredotovi zapisi o skitskim plemenima koji su udisale pare konoplje kako bi se oslobodili straha i uli u "dobro raspoloenje" a takoe je poznato da su teke uslove u prvoj polovini XIX vijeka radnici pokuavali "preskoiti" upotrebom alkohola i opijuma. Narkomanija je pojava koja se poela snano razvijati pedesetih godina naeg sotljea (1950. godina se smatra godinom eksplozije narkomanije u SAD) kada je recimo samo u Njujorku bilo gotovo stotinu hiljada narkomana. Narkomanija je i pojava koju su i pjasnici opjevali: o njoj Bolder govori kao o bjekstvu u "vjetake rajeve". Pa, to je, onda, narkomanija? Pod pojmom "narkomanije" u svakodnevnom ivotu se podrazumijeva pojava ovisnosti neke osobe prema bilo kojem tipu ili vrsti droga. Strunjaci "Svjetske zdravstvaene organizacije" (WHO) narkomaniju definiu kao "stanje periodinog ili hroninog trovanja tetnog za pojedinca i drutvo, prouzrokovano ponovljenim uivanjem prirodnih i sintetikih droga". U tom smislu treba istaknuti opojne droge (opijum, morfiju, kofein, kodein)_ koje se ponekad upotrebljavaju i kao lijek koji umiruje ili stvara blaeno osjeanje. Ova sredstva (euphorica) treba razlikovati od vrsta droga koja kod njihovih uivalaca stvaraju ulne obmane (phantastica) a u koje treba svrstati hai i marihuanu. U odreenju nerkomanije kao bolesti, strunjaci pomenute "Svjetske zdravstvene organizacije" razlikuju dva razliita narkomanijska stanja: adikciju (karakterie ga snana elja i zavisnost uzimanja droge), i habituaciju (karakterie ga elja bez izraene zavisnosti).

Skitnienje i prosjaenje
Skitnienje i prosijaenje su pojave za koje se smatra da su povezane pa i na izvejestan nain uslovljene. Pod pojmom skitnienja podrazumijeva se besciljno lutanje osoba koje izbjegavaju obavljanju nekog drutvenog korisnog posla. Skitnice su lica bez odreenog zanimanja, lica koja drutvo ili je drutvo odbacilo njih smatrajui ih asocijalnim. Kao pojava skitnienje je takoe poznato odavno a smatra se da je posebno bilo razvijeno u srednjem vijeku emu su doprinijeli krstaki ratovi koji su za sobom ostavili veliki broj ljudi bez neophodnih uslova za ivot i njima su esto pripadali mladi iji broj varira od drutva do drutva: smatra se da je u Brazilu 1984. godine oko 15 miliona djece ivjelo od skitnienja i prosjaenja. Prosjaenje je oblik ponaanja koje je na izvjestan nain slian skitnienju, ali koji obuhvata ona lica koja nastoje da dobroinstvo ili samilost drugih ljudi. Iako se pojavljuje u razliitim oblicima, smatra se da se u krajnjoj liniji moe govoriti o klasinom i profesionalnom prosjaenju: klasino prosjaenje je norganizovano i najee se sastoji u traenju odreene milostinje koritenjem odreene uobiajne frazeologije koja izaziva saaljenje ("bog te pomogao"); profesionalno prosjaenje je organizovano ponaanje kojim rukovodi pojedinac ili grupa ljudi koji iskoritavaju one koji za njih prose.

Povlaenje i buntovnitvo
Pod pojmom povlaenje se podrazumijeva davijantno ponaanje kojim se odbacuju dominantni drutveni ciljevi i sredstava njihovog ostvarivanja a pod pojmom buntovnitva ili "nekonformistikog

189

ponaanja" devijantno ponaanje koje odbacuje dominantne drutvene ciljeve prihvatanjem novih drutvenih ciljeva.

3. PSIHOPATOLOKO PONAANJE
Jedan od veoma znaajnih pravnih, socijalno-psiholokih, psihijatrijskih, psihoanalitikih i sociolokih problema jeste postavljanje razlike izmeu zdravog i bolesnog, normalnog i patolokog.

Zdravo i bolesno
Prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, definicija zdravlja glasi: "Zdravlje je stanja potpunog fizikog, psihikog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti". Kao to se vidi, definicija "zdravlja" je uoptena a samo oznaka "psihiko blagostanje" dosta kontraverzna jer je dominantno shvatanje u psihijatriji ono koje istie da idealno zdravih ljudi nema te da je formulacija "psihiko blagostanje" uoptena i teko definisana. Teko je definisati pojam "zdrave" osobe zato to je teko razgraniiti relacije "zdravog", bolesnog", "normalnog" i "abnormalnog". Stoga emo najprije naznaiti ona gledita koja prave distinkciju izmeu pojmova "bolesno" i "zdravo", "normalno" i "patoloko": prvo, na pitanje ko su zdravi ljudi odgovaraju eksperti koji su predloili definiciju duevnog zdravlja koja odgovara pojmu "potinjavanja" pravno uspostavljenim drutvenim normama; drugo, termini "normalan" ili "zdrav" se mogu definisati na dva naina: prvo, sa stanovita funkcije jednog drutva, osoba se moe nazvati normalnom ili zdravom ako je kadra da ispunjava drutvenu ulogu koju treba da preuzme u tom drutvu. To, konkretnije, znai da bude kadra da u tom drutvu radi onako kako se od nje trai, i da, sem toga, bude sposobna da uestvuje u reprodukciji drutva, to jest sposobna za osnivanje porodice. Drugo, sa stanovita pojedinca, mi na zdravlje ili normalnost gledamo kao na stanje, koje je najpovoljnije za njegov razvitak i sreu; tree, patoloko je ono to nije saobraeno prosjeku normativnih oekivanja, ono to odudara od oekivanog i izgraenog kliea, i oekivanog ponaanja. Jasno proizlazi da je teko razgraniiti pojmove "zdravog" i "bolesnog", "normalnog" i "abnormalnog". Najee se normalnost posmatra u sloenom odnosu biolokih, psiholokih i drutvenokulturnih elemenata. Evo nekih pristupa ili stanovita o normalnosti i abnormalnosti koji su znaajni I iz pravnog ugla posmatranja: stanovite koje istie da je normalno ono to je u skladu sa drutvenim normama, naziva se normativnim stanovitem; statistiko stanovite je ono koje istie da je normalno ono to ini prosjek stanovnika u nekoj drutvenoj zajednici; organobioloko stanovite je ono koje se oslanja na rezultate patoloke anatomije i histologije: duevni poremeaji su poremeaji mozga; psiholoko odreenje normalnosti se oslanja na psiholoka shvatanja normalnosti; normalnost se odnosi na osjeaj ovjeka za dobro i ovjekov uvid u vlastite psihike procese. Normalnost se procjenjuje na osnovu emocionalne zrelosti, stabilnosti karaktera, sposobnosti rjaavanja konflikta i ravnotee izmeu unutrenjeg ivota i vanjske realnosti. Normalna osoba je integrisana i prilagoena linost (ovo je stav kao i naredni koji, recimo, antipsihijatrija ne prihvata);

190

socijalno-psihijatrijsko odreenje normalnosti odnosi se na kategorije kao to su: prilagodljivost, uticaj kulture, znaaj drutveno-politikih faktora. Normalna osoba je osoba koja skladno doivljava svijet oko sebe. Dakle, pojam "normalne" i "zdrave" ili "zrele" linosti je veoma kompleksan to e se vidjeti i iz slijedeih shvatanja: "zrela" linost mora da posjeduje sposobnost za rad, ljubav, igru i oboavanje zrela linost je ona koja je sposobna da svijet i sebe pravilno opaa i koja "stoji na sopstvenim nogama i ne postavlja zahtjeve drugima; odlike zrele linosti su: prihvatanje sebe, drugih ljudi i prirode, sposobnost usredsreenja na problem, stalnu svjeinu procjenjivanja, etiku zrelost, dobronamjeran smisao za humor, kreativnost, itd. Kao to ne postoji usaglaenost oko pojma "zdrave" i "normalne" osobe, tako ne postoji ni usaglaenost oko pojmova duevni poremeaj i duevna bolest: ponekad se otuenje izjednaava sa duevnim poremeajem ili se istie da je duevni poremeaj posljedica veeg otuenja. "Svaki ovjek je otuen, a lud ovjek je otuen na specifian nain", istie jedan teoretiar. drugi izlae teoriju etiketiranja istiui da se ludilo nalazi u drutvu kao jedna od njegovih normalnih izraza, te da se ne moe smatrati boleu. Devijantno ponaanje ne postoji samo po sebi ve ga takvim ini drutvena reakcija; duevno poremeeno ponaanje razlikuje se od drugih devijantnih oblika ponaanja po tome to mu je prikaena- etiketa duevno poremeenog ponaanja. Socijalni procesi i odnosi su mjesto gdje treba traiti nastanak onog to se zove "duevno poremeeno ponaanje" i "duevno poremeen ovjek". Pri tom se naznaavaju i faze uobliavanja devijantnog ponaanja: u prvoj fazi je devijantno ponaanje rezultat atributivnih procesa - znai pripisivanja pojedincu od kontrolnih drutvenih grupa svojstvo devijanta i u tom smislu njegovo etiketiranje; u drugoj fazi, stigmatizovani - nakon to je uoio stigmu i ponaanje prema sebi saobrazno etiketi koja mu je prikaena pojedinac poinje da mijenja ponaanje u skladu s obrazcem ponaanje grupe koju nosi ta etiketa. trei izlae koncepciju socijalne dezorganizacije kao uslova duevnog poremeaja, isitui da su faktori socijalne dezorganizacije: siromatvo, kulturna zbrka (nestabilne vrijednosti), sekularizacija, nepotpune porodice (bez jednog ili dva roditelja), slaba untutargrupna povezanost, nepostojanje obrasca koritenja slobodnog vremena i rekreacije, uestalost agresivnog ponaanja uestalost krivinih postupaka, slaba komunikacijska povezanost u zajednici, i slino. Kao to se vidi, pojmovi "bolesno" i "dievi poremeaj" se razliito shvataju. To se jasno vidi i u odnosu prema ovim pojmovima i pojavama kroz istoriju. Pogledajmo kako: u predistoriji je duhovni princip bio dominantan u "shvatanju" ovjeka: duhovno je primarno jer duhovne sile upravljaju materijalnim svijetom. Otuda su duhovne sile i krive to je neko duevno poremetio: u duevnog bolesnika je uao duh a da bi ozdravio potrebno je crnom magijom izbaciti duha iz tijela; u antikoj Grkoj i antikom Rimu dolazi do procvata prirodno-naunog pogleda na svijet, raskida sa magijom i demonolokim shvatanjem to e se odraziti i u shvatanju duevno oboljelog. Duevna bolest se tretira kao bolest mozga te se, stoga, insistiralo na humanom ponaanju prema duevnom bolesniku; u sredjem vijeku dominira teologija te se zapoinju obnavaljati demonoloka ubjeenja. Sada svetena lica preuzimaju brigu oko duevnih bolesnika a psihijatrijsko umijee poinje da traga za "jereticima". Arapska medicina nije prihvatila demonoloke principe hrianstva te da je kao posljedica takvog stava dolo do osnivanja duevnih bolnica u paniji: u 16. stoljeu, u periodu Huamnizma i Renesanse se obnavljaju prirodno nauna shvatanja Antike. Duevna bolest se dovodi u vezu sa organskim procesima mozga te se tretman prema duevnim bolesnicima bitno mijenja;

191

u 17. stoljeu se brzo razvijaju proizvodne sage, u filozofiji empirizam i senzualizam a u medicini jatrohemija i jatrofizika kao mehanicistiki materijalistiki pristupi bolesti. Odnos prema bolesnicima se mijenja: sklanjaju se od javnosti; u 18. vijeku se pod uticajem ideja francuske revolucije propagiraju ideje bratstva, jednakosti i slobode, neki psihijatri odbacuju terapijski nihilizam i zagovaraju humanitarni tretman a javnost bitno mijenja odnos prema duevno-poremeenim osobama; u 19. stoljeu se inaugurie moderni medicinski pristup a psihijatrija se izdvaja kao posebna disciplina; u 20 stoljeu se pjavljuje i otkriva itav niz terapijskih postupaka u psihijatriji kao naune discipline koja e tragati za naunim objanjenjima tako sloene pojave kao to je duevno poremeena osoba.

Vrste bolesti
Sa stanovita psihijatrije i psihopatologije, oboljenja se mogu podijeliti u dvije grupe: organska i funkcionalna duevna oboljenja. U organska oboljenja spadaju traumatska oboljenja koja su nastala usljed mehanikih oteenja tkiva: toksina (koja su rezultat oteenja zbog upotrebe droge i raznih toksina), bakterioloka (koja su izazvana uticajem bakterijskih, virusnih i gljivinih uzronika), glandularna (koja nastaju kao posljedica poremeaja funkcija endokrinih lijezda) i histoloka (koja nastaju kao posljedica patolokih promjena u tkivima a koja uzrokuju rak, arteriosklerozu i druge promjene u organizmu). U funkcionalna oboljenja spadaju oblici duevnih oboljenja kao to su: psihoneuroze, psihoze i psihopatije. Psihoneuroze predstavljaju lake oblike duevnih poremeaja koji se razlikuju od psihoza. Za psihoneurotine osobe je karakteristino da pokazuju manje ozbiljne kognitivne, emocionalne poremeaje ponaanja. Neurotine osobe se razlikuju od psihotinih jer u sutini ne gube kontakt sa stvarnou, jer su svjesne postojanja problema i njihovih uzroka, kao i ozbiljnosti svoga stanja. Takoe, neurotine osobe ne trpe bitne promjene u cjelini svoje linosti. Prije nekoliko godina objavljen je podatak da u dravi Njujork svaka 20-ta osoba moe oekivati da e za svoga ivota odreeno vrijeme provesti u duevnoj bolnici. Danas oko polivinu postelja u bolnicama SAD zauzimaju duevno bolesne osobe mada postiji veliki broj ljudi sa mentalnim poremeajima koji nisu ozbiljni u mjeri da zahtijevaju bolniko lijeenje. Treba rei da su neuroze odavno poznate, ali da je ipak "bolest" prouena tek s kraja prolog stoljea kao neurastenija, tj. laki oblik neuroze. Bolest je objanjena kao bolest "poslovnih ljudi", bolest koja ide uporedo sa neuspjehom u procesu konkurencije. Neurastenija se razvija u procesu vaspitanja djece a i odraslih kad se pred njih postavljaju pretjerani zahtjevi i ako su zahtjevi vei od mogunosti. Kod takve djece i osoba dolazi do "grie savjesti" jer "nisu oprevdale nade", i do osjeaja inferiornosti, uznemirenosti, nesigunosti, straha zbog moguih neuspjeha. Osoba vaspitavana u takvim uslovima potencijalno je neurastenik; neurastenici i stradaju zato to postavljaju sebi pretjerane zahtjeve, to ele sve da urade sami, to precjenjuju svoje mogunosti, to nisu spremni na neuspjeh jer ne mogu da zamisle posao koji ne bi mogli da obave (odatle: stalni neuspjesi). U cjelini posmatrano, psihoneuroze (neuroze) predstavljaju poremeaje u kojima odbrane ne mogu adevatno da izau na kraj sa konfliktima jedne osobe koja zato postoje obuzeta strepnjom i nesposobnou da se uspjeno suoi sa problemima iz svog svakodnevnog ivota. Postoji vie oblika psihoneuroze koje se, prema svojim manifestacionim simptomima, mogu svrstati u: reakcije strepnje (anksioznosti), fobine reakcije,

192

 opsesivno-kompulzivne, neurastine i konverzione reakcije. Za reakcije strepnje (anksioznosti) karakteristino je da se javljaju kao reakcije na bezosjeajni hladni svijet koji ovjeka okruuje. Manifestuje se kroz tjelesne posljedice (lupanje srca, napetost, znojenje, gaenje) i odreena duevna stanja (osjeanje nesigurnosti i manje vrijednosti, elji da se bude voljen i prihvaen, preosjetljivou na odbacivanje ili kritike, privrenou malom broju prijatelja). Ovakva linost je nepovjerljiva a njen osnovni ivotni obrazac je ograniavajui zato to svugdje trai izvjesnost i sigurnost. Za fobine reakcije karakteristini su pretjerani i neosnovani strahovi od vanjskih objekata, uslova i pojava (niktofobija), ivotinja (zoofobija), visine (akrofobija), zatvorenog prostora (klaustrofobija); od razoarenja i neuspjeha, nekontrolisanih strasti, politike, itd. Za opsesivno-kompulzivne reakcije karakteristino je postojanje opsesivnih i neizbjenih misli koje su esto nepoeljne po osobu, kao i kompulzivnih i iracionalnih radnji koje slijede iz neodoljivih impulsa. Ovakve osobe karaktirie: neodlunost, sumnja, oprez, nesigurnost, sklonost perfekcionizmu, stalna potreba za provjeravanjem, zaokupljenost pojedinostima, presavjesnost, skrupuloznost i rad ak na sopstvenu tetu, pedanterija i konvencionalnost, tvrdoglavost i rigidnost, potreba da se unaprijed i do detalja isplaniraju sve aktivnosti. Kao primjer osobe sa opsesivnim mislima, mogu se navesti: majke koje su u stalnom strahu da e dijete "doivjeti saobraajnu nesreu"; osobe koje su gonjene upornim mislima erotske prirode. Kompulzivne radnje esto se pretvaraju u ponavljano ritualno ponaanje kao to su: specijalizovani naini kretanja, oblaenja ili hranjenja. A kao primjer mogu posluiti osobe koje prije nego to pou na spavanje pogledaju ispod kreveta, iako znaju da tamo nee nai nikoga. Ili, piromani (imaju prisilnu potrebu da podmeu poare), kleptomani (koji imaju prisilnu potrebu za kraom nepotrebnih predmeta), itd. Za osobe neurotinih reakcija karakteristian je osjeaj hroninog fizikog i mentalnog umora, ravnodunosti, nesposobnosti za koncentraciju, tendencija da se ujutro ustaje umoran i potiten i pored obavljenog dugotrajnog spavanja. Ono to je posebno karakteristino za ove osobe je da je umor najizrazitiji upravo kada se neurotiarska osoba suoava sa problemom, neprijatnim zadatkom ili konfliktnom situacijom te da umor moe da nestane kada se ona okrene prijatnim djelatnostima. Za konverzione reakcije karakteristino je da se javljaju kod tjelesnih oboljenja koja onesposobljavaju, kao to su na primjer gluhoa, slijepoa, gubitak osjetljivosti dijelova tijela, paraliza udova. Postoji tendencija da oboljenja budu takve prirode da pojedinca tite od suoavanja s konfliktima koji izazivaju strepnju ili anksioznost. Tu postoji pretvaranje (konverzija) strepnje u oblik fizikih simptoma koji osobi omoguavaju da izbjegne ili umanji strepnju. Na primjer, vojnik koji je doivio ok u bici primjeuje da mu je ruka paralizovana i da ne moe da dri puku. To nije postupak simuliranja jer je vojnik stvarno nesposoban da pokrene svoju ruku. Poremeaj e potpuno nestati kad se konflikt razrijei. Psihoze predstavljaju najtee duevne poremeaje za koje se u svakodnevnom ivotu kae "ludilo". One mogu biti uzrokovane organskim ili funkcionalnim promjenama kod ovjeka, tj. mogu nastati kao posljedica postojanja tjelesnih bolesti ili postojanja psihikih problema, mada treba rei da razlika izmeu organskog i funkcionalnog porijekla nije sasvim jasna. Za njih je karakteristino postojanje: oteenog osjeaja realnosti, poremeaja miljenja (manifestovanog u obliku "bjeanja" misli, tj. u obliku nemogunosti kontrole misli), poremeaja emocionalnog ivota (manifestovanog u obliku hiperemotivnosti ili hipoemotivnosti, kao i u obliku neopravdane promjene raspoloenja), poremeaja percepcije (manifestovanog u obliku pojave halucinacije, tj. u obliku kada se "uju" glasovi i zvukovi kojih nema), poremeaja pamenja (manifestovanog u obliku amnezije, odnosno gubitka pamenja ili paraamnezije, odnosno "sjeanja" na ono ega zapravo nije ni bilo) i poremeaja psihomotorike (manifestovanog u obliku nekoordiniranih pokreta, ukoenosti ili ponavljanja bespotrebnih pokreta). Organske psihoze najee su povezane sa deteriorizacijom modanog i nervnog sistema koja se pojavljuje kao posljedica nesretnog sluaja ili bolesti. Kao vaniji organski faktori koji utiu na psihotine poremeaje navode se prodiranje sifilisa u modano tkivo, postojanje tumora u mozgu, degeneracije nervnog tkiva u starosti, pretjerane upotrebe alkohola i droge, itd. Postoji nekoliko oblika funkcionalnih psihoza: manino-depresivne reakcije, izofrene reakcije i

193

 paranoidne reakcije. Za manino-depresivne reakcije karakteristina je pojava pretjerane promjene stanja raspoloenja, na primjer iz normalnog do pretjeranog ushienja, potom estokog napadakog i nasilnikog ponaanja koje moe biti opasno po druge ljude ili samu osobu (popularan naziv za takvo ponaanje je - "manijak"). S druge strane, osoba moe prelaziti iz stanja normalnog raspoloenja u stanje pretjerane depresije ponekad povezane sa suicidnom tendencijom. Prema nekim podacima 3-5% cjelokupnog stanovnitva boluje od depresija, ene vie (dva puta u odnosu na mukarce). Oboljenje se javlja u svim dobnim godinama a kritine su izmeu 35te i 45-te a ee obolijevaju mlai i ene. Uzroci mogu biti razliiti a svi se oni svrstavaju u grupe: biolokih (genetske, endokrine abnormalnosti), socijalnih i psiholokih (sukobi u drutvenoj sredini, problemi kontakta) uzroka poremeaja. Za izofrene reakcije karakteristino je postojanje velikog broja razliitih simptoma: izopaavanja emocija i osjeanja, neosjetljivosti za pojave koje bi se normalno oekivalo da e izazvati odreene emocije (npr. osoba moe biti pretjerano povuena i van kontakta sa spoljanjim svijetom), pojava halucinacija, bizarnog ponaanja, zbrkanih misaonih procesa i haotinog govora. izofreni poremeaj podrazumijeva da linost ne moe ispoljiti zadovoljstvo (anhedonija), da ispoljava emocionalnu hladnou, da ne moe izraziti topla i njena osjeanja prema drugima, da ne moe izraziti ni srdbu, da oskudno reaguje i na pohvale i pokude, da nije puno zaiteresovana za seksualnost, da nije sklona matanju, usamljenosti povjerenju te da teko uoava i prihvata socijalnu konvenciju. Paranoidne reakcije predstavljaju izraz paranoidnih pormeaja linosti koja svijet doivljava kao pretei a druge ljude kao opasne (tzv. "zavjerniko" objanjenje), koja je nespremna za opratanja a spremna za opravdanje nasilja i agresije, koja insistira na linim pravima potpuno odvojenim od realnog konteksta odnosa, koja je patoloki ljubomorna, itd. Paranoja je teki oblik psihoze za koji je karakteristino postojanje sumanutih ideja (lanih vjerovanja) koje su najee povezane u "logiku" cjelinu kod koje je prva karika lana a ostale logiki ispravne". Najee sumanute ideje su: sumanute ideje proganjanja i sumanute ideje veliine. Sumanute ideje progonjanja su takve ideje u okviru kojih paranoidna osoba konstituie itav sistem ideja o "ugroenosti od drugih ljudi", "neprijateljima koji se svugdje nalaze", "smrtonosnim zracima" koji "ubijaju", i slino. Sumanute ideje veliine predstavljaju oznaku za neije vjerovanje da je Hrist, Napoleon, Mesija, i slino. Sumanuta ideja veliine moe biti logiki nastavak sumanute ideje proganjanja. Osoba se pita: "zato oni mene proganjaju?", i odgovara: "Zato to sam veoma vana i mona osoba koje se oni plae. Ja sam Mesija". Ono to je posebno karakteristino za paranoidne osobe jeste da one pokazuju manji stepen deteriorizacije ponaanja nego osobe drugih psihotinih poremeaja i da, kao takve, mogu dosta uspjeno nastaviti obavljanje poslova u kui i na poslu i tako izbjei hospitalizaciju to je, naravno, samo gore po njenu porodicu i saradnike koje doivljavajui kao svoje "progonitelje" moe da pretvori u metu ubilakih postupaka. Psihopatije predstavljaju takve vrste poremeaja koje je teko svrstati u bilo koji oblik neuroze ili psihoze. Iako je psihopatije teko definisati upravo zato to spadaju u najtee probleme psihijatrije i zato to psihopatska abnormalnost predstavlja samo ekstremnu varijaciju ljudske egzistencij, odnosno samo kvantitativno odstupanje od "norme prosjeka" (jer abnormalnost ne predstavlja stvarnu konstataciju, ve samo jednu vrednovanje), ipak se za psihopatije moe re}i da predstavljaju karakterne poremeaje ponaanja uslovljene pojavama kao to su: alkoholizam, uzimanje droge ili seksualne nastranosti. Ono to posebno karakterie psihopate jeste asocijalnost ponaanja i sebinost, a esto i razdraljivost, arogantnost, uvredljivost, impulsivnost, zbog ega su neprihvatiljivi za okolinu koja ih doivljava kao opasne po sebe. Teoretiari nastoje da klasifikuju psihopatije na osnovu dominantnosti crta u psihikoj strukturi i slinosti simptoma psihopatske strukture, dajui tako slijedeu klasifikaciju na: izoidne, cikloidne, epilepticidne, histeriocidne, seksualne psihopatije. Za razliku od normalnih osoba, zajednika karakteristika psihopatskih osoba je izraeno djelovanje nagona te podreivanje svih drugih funkcija djelovanju nagona.

194

Uzroci duevnih poremeaja

Ne postoji sasvim prihvatljivo objanjenje uzroka duevnih oboljenja upravo zato to su psiholoki procesi veoma sloeni procesi ije fizioloke osnove nisu sasvim jasne. Pa i pored toga, kao i pored injenice da je zbog nedostataka dijagnostikih sredstava oteano istraivanje nasljednih ili socijalnih faktora, ipak se smatra da se uzroci poremeaja linosti i duevnih oboljenja mogu traiti u ulozi: nasljednih, psihosocijalnih i kulturnih faktora. Uloga nasljedstava potvrena je u nalazima jednog ili oba roditelja psihopatskih linosti, znaajnom broju koji pokazuju psihopatskih svojstva, jednojajnim blizancima koji pokazuju znatan stepen identinosti ili slinosti u psihopatskim svojstvima pod istim uslovima razvoja, ali - u neto manjem obimukada se razvijaju u razliitim uslovima, kod djece iji roditelji nisu ispoljavali psihopatska svojstva; odrasli u krugu ljudi sa poremeajem linosti, nisu obavezno postale psihopatske linosti. to se tie psihosocijalnih faktora najee se istie odreen stepen uestalosti meu djecom koja su rasla u nepotpunim porodicama ili u poremeenim porodicama, kod pojava zanemarivanja roditeljske brige, kanjavanja, svireposti, nedostatka ljubavi i njenosti, psihike torture i nasilja. to se tie kulturnih faktora moe se rei da oni nemaju onu ulogu na pojavu duevnih oboljenja kao to to imaju bioloki i biosocijalni faktori. Kulturni faktori su znaajni u neposrednom i u posrednom smislu. Kultura odreuje obrazac duevnih poremeaja; razliite kulture se razliito odnose prema ljudima ije ponaanje nije saobraeno normama sredine, u nekim postoje spoljani oblici kontrole a u nekim unutranji oblici kontrole utemeljeni na svijesti, osjeanju krivice i grijeha (pa su svi lanovi ovakvog drutva skloniji depresivnim oblicima reakcije); kultura moe da utie na perpetuiranje psihikog poremeaja nekih svojih lanova (npr. znatan broj amana, koji kao svetenici i ljekari imaju posebnu ulogu u nekim kulturama, vrbuju se meu duevno poremeenim ljudima tako da se moe rei da je duevna poremeenost jedna od predpostavki za sticanje ovog zvanja i ove socijalne uloge); kultura moe uticati na legalizaciju agresije ili uticati na uestalost javljanja duevnih poremeaja.

Antipsihijatrija
Antipsihijatrija obuhvata sve one stavove i koncepcije iji nain interpretiranja potrebnog i poeljnog odnosa prema duevno poremeenim ljudima ne samo da odstupa od psihijatrijske ideologije ve je i upravljen protiv njene teorije i prakse. Psihijatrija govori o bolesti i ludilu, a antipsihijatrija isie da je bolest mit i da ludilo ne postoji kao psihijatrijski fenomen po sebi, ve da je ono iskljuivo kulturno-istorijskog porijekla, tj. da je ono socioloki fenomen. Ludilo je posljedica kulturno-istorijskih, tj. drutvenih zbivanja koja odreuju ta je bolesno a ta nije, ta je normalno a ta nije. Psihijatri proglaavaju pojedine osobine izofenima zato to niti oni a niti okolina ne mogu da shvate njihove doivljaje i ponaanja. Antipsihijatri istiu da izofreniar ne predstavlja bolest ve nain ivota u bolesnom svijetu koji nas okruuje. Osoba pod pritiskom je dezorjentisana i stvara poseban odnos s drugim to psihijatri nazivaju "izofrenijom". Najprije roditelji a onda I drutvo u cjelini onemoguavaju djeci da postanu emocionalno nezavisne osobe. Upravo, u sprezi sa roditeljima psihijatrija provodi represiju, odnosno obavlja terapiju koja je u stvari - nasilje. i pojam normalnosti je pojam koji se odreuje u skladu sa normama sistema, a definicija duevnog zdravlja uglavnom je jednaka pojmu potinjavanja manje ili vie pravno postavljenim normama. Govorei o odnosu izmeu drutva, porodice i otuenja, antpsihijatri istiu slijedee: porodica prenosi drutvenu stvarnost na dijete; ako je drutvena stvaranost prepuna otuenih drutvenih normi, tada e se to otuenje prenijeti na dijete. Dijete e ga doivjeti kao otuenje u porodinim

195

odnosima. Neke od ''najzatvorenijih'' porodica i neki od ''najsretnijih'' brakova su oni u kojima su odnosi najudaljeniji. Neki ak istiu da duevne bolesti ne postoje, ve da postoji oteenje ili oboljenje mozga, a ne i duevna bolest; bolest moe biti samo tjelesna a ne duevna. Duevna bolest je mit, metafora kojom se uspjeno skrivaju konflikti linosti sa drugima. Takoe, antipsihijatri kritikuju i tzv. "dobrovoljnu hospitalizaciju" istiui da je pacijent uslovljen pritiskom okoline Antipsihijatrija istie da ovjek ivi u klasnom drutvu, drutvu eksploatacije i klasnog sukoba i da u njemu psihijatrija slui vladajuem reimu jer etiketira i vri pritisak (prinudnu hospitalizaciju). Dakle, psihijatrija se ne bavi duevnim bolestima i bolesnim osobama ve rtvama represivnog klasnog drutva, represivne kulture i civilizacije. Sa antipsihijatrijskog stajalita civilizacija i drutvo su bolesni a ludilo je pokuaj da se u bolesnoj situaciji dosegne zdravlje. Neprilagoeno ponaanje je tenja za komuniciranjem sa okolinom te, otuda, psihijatrija nema prava na lijeenje jer je ona ta koja navodi na novi oblik nasilja. Antipsihijatrija istie svoj antiterapijski stav: bolest moe zahvatiti tijelo ali ne i "duu"; "du{evna bolest" ne postoji. Dakle, nerazumno se ponaa onaj ko pokuava da je lijei. Antipsihijatrija zagovara antiinstitucionalizam istiui da su bolnice zatvori, da aziliranje vodi depresonalizaciji, da je psihijatrija u slubi represivne drutvene kontrole, da su "duevno poremeene" osobe rtvovane kako bi se sakrili problemi ivota u drutvu i sa drutvom, te da je potrebno osnovati antipsihijatrijske intitucije i zajednice gdje ne bi bilo podjele na ljekare i pacijente. Pokazuje se sasvim jasno da su antipsihijatrijski stavovi zapravo antimedicinski stavovi. Kritika psihijatrije kritika je medicine a medicina je ta koja strukturalno stvara bolest. Ova pojava strukturalnog stvaranja bolesti pomou institucija medicine naziva se "strukturnom ijatrogenijom". U antipsihijatrijskoj literaturi to je znailo da je duevna bolest mit, da razvoj civilizacije potiskuje prirodne moi, da je "normalno" oznaka za prilagoeno stanje, da je jedina bolest zapravo klasno drutvo, da su psihike bolesti posljedica klasnog izrabljivanja te da su ljekari "iatro-ubice" (gr. "iatros" - ljekar) - plaeni da ubijaju due svojih bolesnika...? * * * * Kao to se moglo vidjeti, podruje socijalnih devijacije, socijalne patologije i psihopatologije je veoma sloeno podruje u okviru kojeg ljudi ive i razvijaju splet svojih razliitih odnosa. To je podruje koje obuhvata itav niz pojava znaajnih ne samo za socijalnu patologiju, psihijatriju, socijalnu psihijatriju, psihologiju i psihoanalizu, nego je znaajno i za drutvene nauke kao to su: filozofija, sociologija i pravo.

4. PRAVO I SOCIJALNA KONTROLA

______________________________________________________________________________ Pravo Porijeklo prava Odakle pravne norme Pravne I moralne norme Drutvena uloga prava Pravna drava Pravo I pravna drava Demokratija I pluralizam Civilno drutvo

196

Javnost I javno mnjenje Ljudska prava I slobode Participativna politika kultura ______________________________________________________________________________

1. PRAVO
Pravo je veoma bitan element legitimizacije vladavine i znaajan instrument normativne kulture, te nije ni udo to je Ruso rekao da "najjai nije nikad dovoljno jak da uvijek bude gospodar, ako ne pretvori svoju snagu u pravo, a poslunost u dunost". Pa, ta je pravo, odnosno ta se podrazumijeva pod pojmom "prava"? Pravo (l. ius, iubeo zapovijedati, nareivati) predstavlja skup obavezno priznatih normi prema kojima se pojedinci i grupe trebaju ponaati u dravi. Dakle, pravo ima odreeno praktino znaenje i za pojedince, drutvene grupe, dravu i drutvo ima praktinu korist. Ono je neodvojivo od drave jer je drava sila koja prinudom namee pravo ( pozitivno pravo) i jami vaenje pravnih normi: iza prava I zakona stoji autoritet i mo drave. Pored obiajnih i moralnih, postoje i pravne norme koje su povezane sa pravom pod kojim se podrazumijeva takav skup drutvenih normi koje su sankcionisane od strane drave I koje svoju obaveznu snagu dobijaju od drave.

Porijeklo prava
Iz istorije nam je poznato da su se u antikoj Grkoj ljudi suprostavljali neodgovornoj vlasti bogatih I nedostatku prava odluivanja o izboru vladara. Nezadovoljni nekim lanom vlade, ljudi su mu mogli izglasati nepovjerenje: glasali su tako to su na dijelovima polomljene grnarije ( ostraka) ispisivali ime onog kojeg su htjeli izbaciti iz reda vlade. Tako je u Grkoj nastao novi tip vlasti nazvan demokratijom (vlast naroda), a koji je podrazumijevao uee slobodnih graana (ene I robovi nisu smatrani graanima, nisu bili slobodni I nisu imali pravo glasa) u donoenju odluka o upravljanju: glasanjem su birali voe. Atinski graani su bili lanovi gradske skuptine koja se sastajala jednom sedmino: Skuptinom je rukovodio Savjet sastavljen od 500 graana. Svaki graanin je imao pravo da govori a Grci su posebno cijenili govor I slobodu govora koju su izraavali na posebnim mjestima odravanja sastanaka I dravnih politikih govora agori. Ali, u pravom smislu rijei, pravo nastaje u periodu rimske republike kada nastaje graansko, a zatim porodino, nasljedno, javno, privatno pravo. Takoe, sa pojavom I razvojem prava, pojavljuje se I razvija pravosue da bi se upravo preko suda zatitila privatna prava osoba I tako stabilizovali odnosu u drutvu. Sud i sudski proces su predstavljali mjesta I podruja na kojima se pravo ostvarivalo I potvrivalo. U prvobitnom ili arhainom pravosuu se sudski proces temeljio na iracionalnom postupku dokazivanja, kao I na racionalnom dokazivanju, sa svejdocima, vjetacima I drugim elementima procesa dokazivanja. U modernom ili savremenom pravosuu sudski postupak zadobija posebno znaanje I vanost; u njemu poseban znaaj dobijaju pravne norme dravno-normativnog poretka na ijem vrhu se nalazi zakon, odnosno ustav kao osnovni zakon. Ono to bitno karakterie razliku izmeu antikih Grka i antikih Rimljana jeste to da su se Grci nastojali potvrditi kao politika bia, a Rimljani kao bia koja su privrena zakonima. Grci su znaajni jer su razvijali politiki, a Rimljani pravni sistem koji im je bio potreban kako bi imali kontrolu nad imperijalnim teritorijem sa velikim stanovnitvom na njemu (u tom smislu se uvodi i institucija zajednikog sluenja vojske, tj. shvatanja da je je cjelokupno graanstvo Rima istovremeno i njegova vojska). Rimljani su shvatali da pravo i zakon imaju svoje korijene u boanskom provienju mogunosti voenja ljudskog ivota, a da drava predstavlja tvorevinu prava i zakona.

197

A, kao to je poznato, klasni sukobi izmeu patricija, odnosno zemljine aristokratije, i plebejaca, odnosno najniih slojeva drutva koji su imali neka osnovna graanska prava, ali ne i pravo da budu senatori i konzuli, donijeli su agrarne zakone i poznate zakone dvanaest tablica, zakone koji su utemeljili osnove rimskog javnog i privatnog prava. Ovaj zakon utvruje obaveznost sudskog postupka, osnovne odredbe svojine, proizvodnje, razmjene, dugovanja, porordice. Pravno je utemeljena neograniena mo imperatorima, a pravno je i razraen sistem ropstva u Rimu, to nije bio sluaj u Grkoj. Takoe, postavljeni su temelji graanskog prava (ius civile) kojim su regulisani odnosi izmeu rimskih graana; zatim su postavljeni i osnovi prava naroda, optenarodnog prava (ius gentium), kako bi se pravni sporovi izmu Rimljana i stranaca mogli pravno regulisati. Ovo pravo naroda bilo je blisko ideji prirodnog prava (ius naturale) prema kojem su ljudi po prirodi jednaki. Ropstvo je institucionalno ulo u sastav privatnog prava a treba rei da je posebnu ulogu i znaaj u rimskom pravu zadobilo pravo privatne svojine. Zahvaljujui ideji o univerzalnoj zajednici i pravu, Rim je stvorio najveu i najtrajniju antiku dravu, a sa svojim pravnim poretkom znaajno je uticao na utemeljenje osnova modernih pravnih poredaka. I to je njegova velika pravna i politika zasluga. Meutim, treba napomenuti da samo pravo nije moglo sauvati Rimski imperij, ali da je ipak rimsko pravo nadivjelo Rimski Imperij i postalo temeljem svih prava. Osvajanjem Rima od strane germanskih plemena, Gota, 4lo. godine i sa padom Zapadnog Rimskog carstva 476. godine zapoinje nova era, era feudalizma u Evropi. A ta je era ili to je doba bilo prozvano i "mranim dobom". Tako se pokazalo da je iz antikog vremena ovjeanstvo naslijedio tri znaajne institucije: univerzalistiku strukturu rimskog prava ( u kojem se pravo primjenjuje u skladu sa teritorijalnim principom a ne plemenskom vezanou); teritorijalnu organizaciju drutva, pravnu i politiku, koja je predstavljala znaajnu osnovu nastanka drava i razvoja ideje dravnosti, i optinsko i u cjelini lokalno organozovanje graana. Navedena gledita i shvatanja svakako imaju svoje filozofsko i socioloko znaenje jer su bila nova i smjela razmiljanja koja e unijeti krupne promjene u nainu ivota helenskog ovjeka i koja e dati snaan impuls razvoju kasnije filozofske, socioloke i uopte drutvene misli. Meutim, dugo vremena e nakon ovh koncepcija, gledita i shvatanja dominirati teoloka koncepcija srednjeg vijeka. Iako se ideja univerzalizma pojavila u Grkoj, ipak je njeno pravno i politiko ostvarenje zapoelo sa Rimom. Rimska republika (iji je period trajao od 509. godine prije nae ere pa sve do 27. g. prije nae ere, kada Oktavijan postaje prvi imperator okonavajui period postojanja Rimske republike) je prevazila parohijalizam izraen u postojanju gradova drava. Ruenje prepreka izmeu nacija te irenje civilizacije i zakona, kao i davanja prava na graanstvo narodima, oznaavalo je postojanje osnove za uspostavljanje politikog i pravnog univerzalizma koji je posebno doao do izraaja u periodu uspostavljanja Rimskog carstva. Grka filozofska, politka i pravna misao nije bila autohtona. Ekspanzija Rimskog imperija podrazumijevala je postojanje dodira sa grkom kulturom. Poznato je da su u tom kulturnom stapanju dviju kultura Rimljani usvajali zanja Grka iz domena filozofije, medicine, astronomije, geografije, istorije, knjievnosti, kao i iz drugih duhovnih oblasti. Bogatiji Rimljani su u svojim kuama zadrali grke uitelje, pjesnike i filozofe, a takoe i slali svoju djecu na kolovanje u Atinu. Na taj nain su usvajali grku kulturu i grki humanistiki pogled na svijet i takva duhovna dostignua prenosili drugima ime su omoguili da se grka kultura i grka duhovna misao proiri. Glavna filozofija rimskog svijeta je - stoicizam, a njegovi predstavnici: Ciceron, Seneka, Epiktet i Marko Aurelije. Ono to je karakteristi~no za filozofiju stoicizma jeste, prihvatanje racionalizma grke filozofije. Smatrali su da svijetom vlada razum te da zato na ovom svijetu, a ne u zagrobnom ivotu, treba traiti dobro. Moralne vrijednosti se stiu razumom, a pojedinac je samodovoljan i u potpunosti zavisan od racionalnih sposobnosti za sticanje znanja i injenja dobrih dijela. Na taj nain su stoiari cijenili samosvojnu linost koja postie vrlinu i mudrost racionalnom kontrolom svoga ivota. Stoiari su zagovarali ideju da svi ljudi pripadaju zajednikom ovjeanstvu (ba zato to raspolau sposobnou da rasuuju) ime su ovu ideju univerzalizma poklopili sa potrebama vienacionalnog Rimskog carstva. Na ovoj duhovnoj osnovi nastala je jo jedna kulturna vrijenost zapadne civilizacije - pravo koje je espanziju Rima dovodilo u vezu sa poretkom i pravdom. irenje Republike izvan

198

granica Rima te integrisanje Grka i drugih naroda u jedan politiki i pravni prostor, dovelo je do stvaranja meunarodnog prava (ius gentium). Rimski pravnici su poistovjeivali ius gentium sa prirodnim pravom (ius naturale). Oni su govorili da pravo treba da bude usaglaeno sa racionalnim principima neodvojivim od prirode - normama koje ljudi pomou svoga razuma mogu da prepoznaju. Meunarodno pravo se uklapalo u potreba svjetske imperije jer je sluilo povezivanju naroda u jednu cjelinu, ime se ostvarivao i ideal stoika izraen u Ciceronovom stavu: "Istinsko pravo je ispravan razum u saglasnosti sa prirodom; ono ima univerazlnu primjenu, nepromjenjljivo je i vjeno. I nee biti nikakvih razliitih zakona u Rimu i u Atini, ili raznih zakona sada i u budunosti, ve e jedno vjeno i nepromjenljivo pravo vaiti za sve nacije i sva vremena". Tako se meunarodno pravo poelo primjenjivati irom Imperije iako nikada nije uspjelo u potpunosti zamijeniti lokalne zakone, a posmatrano u kategorijama zakona, granin nije bio Sirijac ili panac, ve Rimljanin. Rimska filozofska, pravna i politika misao predstavlja znaajnu osnovu tradicije Zapada. Ideja o svjetskoj imperiji, optim pravom i efikasnom vladom, ideja o ujedinjenom svijetu u okviru jedne drave i njenog pravnog poretka, kao i ideja o jednom jeziku (tada latinskom) nije zamrla ni danas. Mada, naravno, zadobija drugu filozofsku i politiku konotaciju. Pa i hrianstvo, kao religija Zapada, upravo je nastalo unutar Rimskog carstva, na to su uticali rimsko pravo i organizacija, a sve skupa na politiko i pravno profilisanje civilizacije Zapada.

Odakle pravne norme?

Postoje razliita shvatanja o porijeklu pravnih normi, kao to su: teoloko - pravne pojave su boanskog porijekla; ugovorno - pravne pojave su ugovornog porijekla; formalistiko - pravne norme su nezavisne od socijalne sredine, vremena i prostora; istorijsko - pravo je rezultat "samorazvitka narodnog duha" koji je osnov narodnog ivota; realistiko - putem prava drava titi interese ljudi; psiholoko - pravo je izraz emocija koje su svojstvene ljudima svih epoha; normativistiko - pravna norma se pretpostavlja kao najvia norma; socijalno-funkcionalno - pravo proistie iz okvira drutvene solidarnosti tako da su socijalnoj normi potinjeni svi ljudi, tj. da je ona obavezna za sve; marksistiko - pravo je vezano za klase i dravu, ono je izraz postojanja klase i drave, predstavlja ozakonjenu volju vladajue klase, ima prisilni karakter a nepridravanje pravnih normi za sobom povlai sankcije.

Pravne i moralne norme

Pravne norme su dio drutvenih normi koje odravaju drutvo I dravu, norme koje su nametnute dravnom prinudom. One predstavljaju propisana pravila o ponaanju ljudi pomou kojih zakonodavni organi drutva i dravni organi reguliu drutveni ivot, a za ije nepotovanje propisuju sankcije. Sankcija je dio pravne norme koja se primjenjuje u sluajevima kada se ne potuje dispozicija. Nepotovanje dispozicije se naziva deliktom ili prekrajem, i on mora biti ljudska radnja, po pravilu svjesna i voljna. U savremenom pravu postoje dvije bitne vrste delikata: krivinopravni delikti (krivina djela), i graanskopravni delikti (djela nanoenja tete). Pored ovih postoje jo i: disciplinski delikti (povrede radne discipline), i administrativni delikti (povrede pravila o javnom redu i miru).

199

Da bi pojam pravne norme bio razumljiviji, neophodno je napraviti komparativni prikaz distinkcije pravne norme od moralne norme. Treba napomenuti da su moralne norme i pravne norme meusobno sline, ali i meusobno razliite. A, evo u emu: l. Pravne norme su pisane a moralne norme su nepisane. 2.Pravne norme su nastale sa pojavom drave i ustanovljene su u strogo odreenoj proceduri, koja obuhvata relativno kratak vremenski period; dok su moralne norme nastale spontano, selekcijom i kristalizacijom kolektivnog iskustva u duem vremenskom periodu. 3. Pravne norme tite autoritet drave, s tim da one, sa svoje strane, podravaju, opravdavaju i uvruju taj autoritet, kao i itav dravni poredak; a moralne norme tite autoritet zajednice i njihovo ivotno potvrivanje i vaenje u praksi, bez obzira na to to neke od njih mogu biti zastarjele i nefunkcionalne, posmatrano sa stanovita drutvenog razvoja. 4. Moralne norme slue kao posredni, vie preutni i implicitni neo manifestni i eksplicitni, regulatori djelatnosti i odnosa meu ljudima, budui da su one vie usmjerene na unutranje ouvanje kohezije drutvenih grupa ili zajednica, putem njegovanja moralnih vrlina i vrijednosti, pa time i usmjeravanja drutvenog ponaanja ljudi; pravne norme takoe slue za regulisanje odnosa meu ljudima, ali je njihova uloga neposrednija i eksplicitnija, a primjena znatno ua i jednostavnija - prije svega zatita vladajueg poretka - pri emu bi najvaniju ulogu trebalo da igra strah od kazne koju odmjeravaju i izvravaju odgovarajui dravni organi, prema precizno odreenim propisima. 5. Pravo, dakle, tei da bude precizno u svim svojim segmentima, tako da za krenje pravnih normi slijede propisane kazne za to kompetentnih dravnih organa koji sprovode odgovarajui postupak sine ira et studio (bez ljutnje i simpatije), a to bi trebalo da garantuje objektivnost i jednoobraznost, mada se to naravno ne ostvaruje uvijek ili se ostvaruje nepotpuno; s druge strane, za krenje moralnih normi razliite i vrlo rafinirane sankcije, koje nigdje nisu unaprijed jasno i precizno definisane, ve se samo preutno podrazumijevaju, kao to su prezir, izoptenje iz grupe ili samosuenje grie savjesti, ali isto tako i vrlo drastine kazne u obliku kamenovanja, lina i drugih vrsta surovog nasilja, koja su esto nesrazmjerne teini moralnog prekraja (nije rijedak sluaj da on ak i ne postoji) i koje su nepredvidive, jer zavise od mnogih konkretnih okolnosti, a prije svega su podlone sloenim udima grupe, odnosno, nekontrolisanim manifestacijama psihologije "mase" ili "gomile". 6. Pravne norme reguliu samo spoljanje ponaanje jednih ljudi prema drugim, dok se moralne norme odnose i na unutranje namjere subjekta, koje ne moraju biti realizovane, pa ak ni objelodanjene (samosuenje). 7. Iako istorijski i drutveno uslovljene, moralne norme su relativno stalnije i sporije se mijenjaju od pravnih normi; dok je kod pravnih normi obrnut sluaj, mada i kod njih postoji nesumnjiv kontinuitet, koji ponekad prelazi dravne granice i okvire istorijskog tipa drutva. 8. Najzad, moralne i pravne norme se ne poklapaju, u tom smislu da krenje moralnih normi ne mora biti tretirano kao povreda pravnih normi (npr. potkazivanje, ogovaranje, sitnije obmanjivanje, nedranje zadate rijei i slino), te da za krenje pravnih normi ne mora slijediti moralna sankcija (takav in, moe biti tretiran i kao visoki moralni in, kao to je sluaj sa krvnom osvetom ili ubistvom tiranina). I, konano, treba napomenuti da je, kao i svaka drutvena pojava, pravo istorijska pojava koja ima istorijski karakter, da se kroz istoriju mijenjalo i razvijalo, i da igra znaajnu ulogu normativnog regulatora drutvenih odnosa. Ono oblikuje jedan dio kulture drutva koji bismo nazvali - normativnom kulturom.

Drutvena uloga prava

Definicije prava istiu da je pravo skup normi i drutvenih odnosa koji su njima regulisana; da je to skup normi koje sankcionie drava svojom prinudom, kao i da je to pokuaj da se u datom drutvenom okviru ostvari pravda. Definicije "prava" istiu razliitu prirodu i sutinu prava: pravo ima drutveni karakter; pravo ima dravni karakter; pravo ima nekakav jurisdiktiki karakter. Drutvena uloga i znaaj prava u drutvu uoeni su veoma davno. Naveemo neka gledita koja su u tom smislu znaajna:

200

sofisti istiu da postoji jedno prirodno pravo koje predstavlja izraz prirodnih zakona; ono je vjeno i nepromjenljivo a proizlazi iz prirode; pored ovog postoje i ljudski zakoni koji ine pozitivno pravo koje je promjenljivo i drutveno odreeno i koje je u sukobu sa prirodnim pravom; Aristotel takoe govori o prirodnom i pozitivnom pravu: prirodno pravo je zajedniko svim ljudima, a pozitivno pravo samo graanima odreenog polisa; Ciceron pravi razliku izmeu "vjenih" i ostalih zakona: vjeni zakoni su proizvod mudrosti koja upravlja svijetom; oni su prirodni zakoni koji postoje oduvijek i prije pisanih zakona koje ustanovljuje drava; Spinoza i Hobs istiu da prirodno pravo podrazumijeva "prirodne zakone svakog pojedinca"; u "prirodnom stanju" ovjek ivi po svom sopstvenom nahoenju i rukovoen poudom, koristoljubljem i tenjom za moi, dolazi u neprijateljski sukob sa drugim ljudima; iz tog "prirodnog stanja" ga tjeraju da izae prirodni instinkti i razum koji mu kau da slobodu i pravo ne moe ostvariti sam, nego udruen sa drugim osobama; Hobs istie ulogu drave koja otklanja opasnosti "prirodnog prava": dravno pravo potiskuje prirodno pravo; Spinoza istie slobodu a ne samo osiguranje ivota u miru, kao osnovni cilj drave; Lok tvrdi drugaije: ljudska priroda nije egoistina ve racionalna a prirodno stanje nije stanje konflikata i rata, nego je stanje vladavine prirodnog zakona koji je utemeljen na razumu; iz takvog prirodnog stanja ljudi ulaze u politiku organizaciju kako bi im bilo bolje: pozitivni zakoni moraju proizai iz prirodnih zakona; Monteskije govori o pravdi kao vjenoj kategoriji koja je proizvod vrline i zakona (a ovi posljedica nunosti); Hegel kritikuje prirodno stanje istiui da je ono stanje predistorije, stanje nasilja i stanje bez prava, stanje suprotno slobodi; izlazak iz prirodnog stanja uslov je stvaranja prava, drutva i istorije; Marks i Engels dovode u odnos pravo sa postojanjem klasa i drave kao aparata klasne vladavine; Erlih istie da je pravo mehanizam socijalne kontrole, jedan od mehanizama savladavanja napetosti i sukoba u drutvu; Dirkem odreuje ulogu prava u organizovanju drutvenog ivota; Veber istie da pravo nije odreeno drutvenim miljeom i ekonomskim faktorima; proces razvoja prava je autonoman i kao takav utemeljen na sopstvenom istorijskom razvoju i sopstvenim zakonima; Kelzen istie da pravo nije odreeno ekonomskim niti politikim faktorima; ono je nezavisna i autonomna pojava; jedini izvor prava je zakon, itd. Najee se pravo posmatra kao pojava koja je neposredno povezana sa dravom. Ako se drava, pored ostalog, shvati i kao institucionalizovani aparat upotrebe prinude (a ne samo zadobijanja pristanka preko tzv. "ideolokih aparata drave": porodice, kole, masmedija, kulturnih, naunih, sportskih i slinih institucija i ustanova), prinude koju drava ostvaruje putem prava, onda pravo i treba shvatiti kao skup normi koje sankcionie i primjenjuje drava; normi koje svoju obaveznu snagu dobijaju od drave. Drava je pravna organizacija, i to je prvi vid drave koji se jasno primijeti. U tom smislu eksplikacije odnosa drave i prava treba napomenuti sljedee: drava stvara i primjenjuje pravo, te sankcijama osigurava njegovu primjenu; drava je organizovana na pravnim normama, i djelatnost drave je odreena pravom. Iz prethodnog stava evidentno je da pravo ima dva bitna elementa: prvi je unutranji, i on se odnosi na njegovu drutvenu funkciju - funkciju odravanja vladajueg naina proizvodnje i odravanja postojeeg drutvenog poretka; u tom smislu su jo sofisti tvrdili da se ljudi razlikuju od ivotinja po tome to imaju propise i pravila kojima ureuju zajedniki ivot; Hobs je isticao da pravo osigurava uklapanje pojedinaca u drutvo spreavajui meu njima ratove, a Dirkem da pravo predstavlja najbolji znak postojanja drutvene solidarnosti; drugi bitni element prava je spoljanji, koji se odnosi na monopol fizike prinude kojim se obezbjeuje unutranja struktura prava.

201

Ako bismo prvi element prava nazvali drutvenim, onda bismo drugi nazvali normativnim. A poto se svaka norma odnosi na pojedinano ponaanje, to znai da pravo ima i individualnu (subjektivnu) dimenziju. Sasvim se jasnim pokazuje da pravo ima odreenu socijalnu funkciju. Ono predstavlja znaajni instrument integracije drutva. Smatra se da su tri naina na koje pravo i pravni poredak uspostavljaju integraciju drutva: prvi nain se odnosi na to da harmonija jedne drutvene zajednice upravo zavisi i od drutvenih normi, pravila i propisa ponaanja koje prihvataju svi lanovi drutva; drugi nain na koji pravo izraava svoju socijalnu funkciju manifestuje se u postojanju prava kao osnove racionalnog ureenja interakcijskih odnosa izmeu individua: pravo je to koje ureuje razliite drutvene odnose garantujui njihovu sprovodljivost i potovanje, kao i racionalno rjeavanje sporova i konflikata koji se mogu pojaviti; trei nain na koji pravo manifestuje socijalnu funkciju, odnosi se na injenicu da je politiki legitimitet utemeljen na pravnom legitimitetu, tj. na vladavini prava koja ukljuuje dva bitna aspekta: nadmonost zakona nad samovoljom kako pojedinaca, tako i drave, i podlonost zakonu svih graana koji su jednaki pred zakonom. Treba napomenuti da socijalna i normativna funkcionalnost prava moe da bude umanjena i da na ovu pojavu utie nekoliko znaajnih faktora: suvie komplikovani pravni sistem - gdje je jedno ponaanje, radnja, regulisano velikim brojem normi koje sve moraju budi udovoljene - teki su za ostvarivanje, ne samo jer je teko istovremeno udovoljiti svim raznovrsnim zahtjevima, ve i jer nije mogue uvijek biti ni svjestan svih normi; suvie veliko oslanjanje na negativne sankcije (kazne) i represivnu snagu prava takoe ga ine manje efikasnim; velika promjenljivost kao i apsolutna nepromjenljivost prava takoe su tetne po njegovu efikasnost; u naelu je pravo efikasnije ako je njegov sadraj usklaen sa djelovanjem i "duhom" drugih drutvenih inilaca (zajednice, organizacije) i sa kulturom (vrijednosni, drugi normativni sistemi) sredine u kojoj se primjenjuje; pravo je efikasnije ako je jasno i nedvosmisleno, to je u sloenim prilikama modernog drutva teko postii. Upravo treba napomenuti da stari Rimljani nisu bez razloga govorili: "Zakon treba da bude kratak, da bi ga neuki lake zapamtili". Rekli smo da se spoljani element prava odnosi na monopol fizike prinude kojim se obezbjeuje unutranja struktura prava. A to znai da se prinuda obezbjeuje uz pomo pravne norme.

2. PRAVNA DRAVA
Drava je proizvod klasno podijeljenog drutva. Zapravo, klasno drutvo i jeste drutvo podjela i sukoba a sukobe treba odravati za ta upravo slui drava koja raspolae monopolom duhovne, fizike i simbolike prinude. Da bi mogla obavljati svoju ulogu ona se mora oslanjati na - pravo. Pravo legitimie koritenje prinude, tj. legitimie vladavinu, i kao to je svojevremeno Ruso primijetio, "najjai nije nikad dovoljno jak da uvijek bude gospodar ako ne pretvori svoju snagu u pravo a poslunost u dunost". Pravo i jeste povezano s dravom: preko institucije prava drava sprovodi prinudu, obavezuje (sankcionie) i svoju dominaciju ostvaruje putem prava.

Pravo i pravna drava

Upravo zato je i razumljivo da pravo predstavlja takav skup drutvenih normi koje sankcionie drava i koje svoju obaveznu snagu dobiva od drave. U tom smislu se o dravi moe govoriti kao o "pravnoj dravi", ali treba rei da i "pravna drava" moe biti autoritarna i totalitarna bez obzira na injenicu to se temelji na pravu (npr. nacizam, faizam). Sama drava moe sebe da iskljui iz okvira potivanja zakona i prava. Zato se i moe rei da priroda prava odreuje pravnu ili totalitarnu prirodu drave. Pravna drava je odgovorna demokratska drava.

202

Na pravnom obliku drave se pledira od vremena pojave buroaskih revolucija koje su predstavljale reakciju na monarhistiku apsolutistiku vlast feudalnih gospodara. Pravna drava je tekovina liberalizma i konstitucionalizma. Konstitucionalizam (l. constitutio) predstavlja utemeljenu liberalistiku ideju i teoriju koja istie svoj stav za ograniavanjem i kontrolisanjem politike vlasti - pravom. Konstitucionalizam se zalae za politiki koncept konstitucionalne demokratije u okviru koje je vlast predstavnikim sistemom podijeljena, ograniena, kontrolisana i odgovorna. U ovakvoj predstavnikoj demokratiji je vladavina prava instrument ograniavanja vlasti, proirenja ljudskih prava i sloboda i osnova legitimne politike. Treba napomenuti da je ova ideja isticanja znaaja vladavine prava ideja koja se jo od antikog vremena javlja. Poznato je da je Aristotel govorio o znaaju zakona i dobrih politikih uvjerenja u drutvu. Pa i dokumenti, kao to je Magna Karta Libertatum, kao i drugi dokumenti predstavljali su izvorite moderne ustavnosti. U tom smislu je i Lok insistirao na principu podjele vlasti i suverenosti; Monteskije je govorio o znaaju ideje razdvajanja zakonodavne, sudske i izvrne vlasti, kao i o njihovom uzajamnom ograniavanju i kontroli. Liberalistiki mislioci su isticali znaaj predstavnike demokratije koja je aktuelna i danas, itd. Hobsovom konceptu podreenosti individue dravi Don Lok suprotstavlja koncept dravne garancije individualnih prava i sloboda. Minimum gospodarenja a maksimum slobode i jeste osnovni postulat politiko ideolokog liberalizma. Sutina liberalizma i jeste sadrana u zahtjevima: odreivanje granica izmeu individualnih sloboda i dravne prinude, izgradnje pravnog poretka kojim e se tititi pojedinci od samovolje vlasti i izjednaavanje graana pred zakonom. Uspostavljanje vladavine prava i pravne drave nije mogue bez afirmacije osnovnih tekovina liberalizma: javne kontrole vlasti, vladavine prava, podjele vlasti i neprikosnovenih prava i sloboda ovjeka i prava ovjeka i graanina. Ta ideja vladavine prava predstavlja i osnovu konstituicionalizma. U neposrednoj bliskosti sa pojmom vladavine prava je i koncept pravne drave. Sam termin se pojavio u njemakoj politikoj pravnoj literaturi s kraja 19. i poetka 20. vijeka i zapravo predstavlja ui termin od anglosaksonskog koncepta "ustavne drave" ili amerikog principa "vladavine prava" umjesto "vladavine ljudi". U ustavno-politikom smislu, ovaj pojam je isticao ulogu i znaaj ideje o nepovredivosti osnovnih i linih prava i sloboda, zatim naelo ograniene i kontrolisane vlasti, odnosno sistem podjele vlasti. Tako se i pod pojmom "pravne drave" podrazumijeva drava u kojoj su obezbijeena formalna i pravna jednakost graana, drava u kojoj su upravna i sudska vlast podvrgnuta zakonima, te pravno-politiki, institucionalni okvir u kojem je obezbijeena pretpostavka za organizovanje civilnog, odnosno graanskog drutva, autonomnog i odvojenog od drave, onog u okviru kog slobodno mogu djelovati pojedinci i grupe koje se nalaze neposredno izvan podruja javne vlasti. Ova ideja pravne drave se pojavljuje kao suprotnost apsolutistikoj, autoritarnoj i totalitarnoj dravi u okviru koje postoji neograniena samovolja vladajuih slojeva drutva, i u okviru koje su ugroena osnovna ljudska prava i slobode. Od 1829. godine kada je Robert Fon Mol uveo pojam, "pravna drava" obuhvata formalnu i materijalnu stranu. U formalnom pogledu, drava je pravna u mjeri u kojoj njen pravni poredak institucionalizuje pravce, granice i kontrolu javne vlasti kroz nezavisno sudstvo. U materijalnom pogledu ovaj pojam se koristi za opisivanje odnosa izmeu drave i graanina. Ono to treba posebno da karakterie pojam "pravne drava" je odgovorna demokratska drava. Ali, ta je - demokratija?

Demokratija i pluralizam
U etimolokom smislu rije "demokratija" potie od grkih rijei "demos" (narod) i "kratein", "kratos" (vladati, vlast). U ovom najirem smislu se pod pojmom "demokratije" podrazumijeva oblik vladavine u kojem je vrhovna vlast proizvod volje naroda, vladavina naroda, opta volja naroda, odnosno njegovo sudjelovanje u politikom ivotu i u tom smislu se najee kao uslovi postojanja demokratije istiu sljedee bitne pretpostavke: suverenost naroda; vlast veine;

203

prava manjine; ustavna ogranienja vlasti; vlast utemeljena na saglasnosti onih kojima se upravlja; narodna volja prihvatanja neke politike vladavine; spremnost da se politika vladavina odri; spremnost za izvravanjem odreenih dunosti; postojanje slobodnih i potenih izbora koji legitimiu zakonodavna tijela i vladavine foruma; jednokost pred zakonom; zakonsku vezanost uprave i vlade; postojanje opozicije (kod legalne mogunosti djelovanja); sloboda informisanja kao sloboda borbe javnog mnjenja, te postojanje alternativnih izvora informacija; sloboda stvaranja organizacija i udruivanja; pravo glasa; izbornost javnih slubi; postojanje institucija za utvrivanje specifine teine graanskih opredjeljenja; ispravan sudski postupak; postojanje politikih pretpostavki tolerancije, kooperacije I kompromisa Bitno obiljeje demokratije politikog sistema nije masovno sudjelovanje u politikom odluivanju, nego donoenje valjanih i odgovarajuih odluka. Demokratija "nije direktna vladavina", nego odgovorna vladavina. Danas se pojam demokratije najee odnosi I vee za opte pravo glasa, politiki pluralizam I politiko takmienje, slobodu govora I tampe te vladavinu prava. S obzirom na to da postojanje demokratije podrazumijeva postojanje politike odgovornosti, kontrole vlasti, slobodnog javnog mnjenja, slobode govora i tampe i politikog organizovanja, slobode i prava graana i sl., razumljivo je da demokratija uspostavlja pluralizam. Pluralizam je izraz i oblik postojanja demokratije: demokratija uspostavlja pluralizam i podjelu na vrhu drave. Razdvajanje vlasti titi individue od pretjerane koncentracije vlasti i samu vlast ini proizvodom (proizvoaem jedne velike vlasti). Demokratija uspostavlja principe i pravila koji uvaavaju individualnost i tite raznovrsnost, ukljuujui i manjinske oblike. Ona se svodi na zakon veine, ona nuno sadri pravo na postojanje i izraavanje manjina svih vrsta. Demokratija ivi od raznolikosti i sloenosti. Ona se zasniva na postojanju i djelovanju sukoba i antagonizama, a ne na njihovom ukidanju. Ona sainjava pravilo igre koja omoguava i regulie njihov izraz: ona regulie sukobe i antagonizme, usmjeravajui ih prema govoru i razmjeni argumenata u okviru skuptine ili izbornih kampanja, kao i na referendumima. Demokratija uspostavlja pluralizam, a pluralizam i jeste oblik postojanja demokratije. Politiki pluralizam upravo podrazumijeva konkurenciju politikih linosti, ideja (programa), miljenja, pogleda i ljudi, kritiku politikih partija, vlasti i drave (individualnih i kolektivnih politikih subjekata), viepartijske izbore koji su slobodni, tajni, neposredni i nezavisni i koji dokidaju politike monopole i monizme konstituiui javnu i odgovornu predstavniku vlast. Najjednostavnije reeno, pluralizam podrazumijeva: demokratiju, toleranciju, dijalog, kritiku i javnost, raznovrsnost i sloenost, politiko trite i politiku konkurenciju, vladavinu prava, politika prava i slobode pojedinaca i graana kao politikih subjekata, postojanje javne kontrole vlasti, nezavisno sudstvo, policiju i depolitizovanu armiju, slobodu tampe, slobodne izbore i sl. S druge strane posmatrano, pluralizam iskljuuje: politiki monizam ("jednoumlje" i paternalizam), politiki monopolizam, i monolitizam, ideoloku demagogiju i postojanje apriornih "istina", represiju i sline pojave.

Civilno drutvo
Ve iz dosad reenog jasno proizilazi da pravna drava podrazumijeva i postojanje "civilnog drutva" koje oznaava razgraniavanje odnosa i odvajanje drave od drutva, ograniavanje dravne djelatnosti na podruju privatnosti i podruju koje pripada drutvu. Ideja o stvaranju civilnog drutva je relativno stara. Na izvjestan nain ona je anticipirana u grkom antikom zahtjevu za ostvarenjem opteg dravnog dobra i pravde. Nju je jo s kraja XIII i poetkom

204

XIV vijeka iznio renesansni mislilac Dante Aligijeri rekavi da ''temelj na kome lei korijen carskog velianstva jeste uistinu postojanje civilnog drutva ( 'civilitas') koje smjera jednom cilju, naime, sretnom ivotu''. Ova ideja se snano javljala kao suprotnost teolokoj koncepciji o boanskom porijeklu vlasti i apsolutnoj monarhiji koja je tu koncepciju podravala. Ideja o "graanskom drutvu" koje se nalazi u opoziciji prema "politikom drutvu", odnosno dravi u "uem" smislu rijei, ima svoje korijene jo u osamnaestom stoljeu. Ubjeenje da je drutvo starije od upravljake vlasti i da se upravljaka vlast temelji na ugovoru a drutvo na prirodnim slobodama ovjeka - imalo je svoje znaajno mjesto u teorijskim miljenjima doba prosvijeenosti. Kasnije se pokazalo da je shvatanje graanskog drutva kao zajednice slobodnih i jednakih graana - kao to je apostrofirano u francuskoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina (1789) - bilo od velikog znaaja u borbi protiv despotizma. U tom smislu naglasak se stavljao na ljudska prava, ali i na ulogu i znaaj javnog mnjenja, udruenja i partija koje se manje bore protiv drave a vie protiv apsolutistike monarhije. Upravo su na temelju toga u prvi plan doli do izraaja republikanstvo i ustavna monarhija koji e bolje garantovati ljudska prirodna i ugovorna prava te na osnovu kojih e tadanja drutva moi postati graanskim dravama. Ali, ve sredinom devetnaestog stoljea e Marks, kao i drugi socijalisti, ponuditi sopstveni projekat tumaenja kompleksnog odnosa izmeu drutva i drave. Zapravo, videi u dravi sredstvo klasne eksploatatorske vladavine, oni su kao konaan cilj postavili - ukidanje drave i stvaranje komunistikog "drutva bez drave". Meutim, u praksi se dogodilo da socijalizam nije doveo do slabljenja nego, upravo obrnuto, do stravinog totalitarnog jaanja drave koja je prosto "progutala" graansko drutvo. Tako je ideja o "odumiranju drave" u "komunistikim drutvima" postala neozbiljnom retorikom frazom. Precizno i jasno razlikovanje drave i drutva ostvareno je tek u XVIII vijeku. Od tada se shvata da je drava neto to je ue od drutva, i u tom smislu predstavlja institucionalizovan sistem vladavine. Civilno ili graansko drutvo je ono podruje drutva u okviru kojeg mogu dobrovoljan nain udruivanja ljudi. Graansko drutvo omoguava razvoj spontanih i autonomnih pokreta i organizacija, osnivanje, udruivanje i samoorganizovanje pluralistikog drutva, odnosno, onemoguava stapanje graanskog drutva sa dravom i njegovo unitenje, onemoguava politiki despotizam, socijalne neslobode i politike nejednakosti. Graansko drutvo predstavlja samoorganizujue pluralistiko drutvo nezavisno od drave (ali, doista, takvo u kojem i drava djeluje borei se za "pristanak'', "konsenzus" kojima legitimie sopstveni politiki poredak). Iako u njemu djeluje drava, kao i drugi politiki subjekti, graansko drutvo predstavlja institucionalizovano ali i autonomno podruje zatite privatnih javnih sfera. Oni koji govore o graanskom drutvu insistiraju na: politikoj demokratiji tj. neposrednim izborima i predstavnikoj vlasti; pravnoj dravi tj. graanskim i politikim pravima, te javnosti tj. osnivanju organizacija i udruenja. A to zapravo znai da je bitna pretpostavka postojanja pravne drave i "graanskog drutva" negacija fabrikovane "politike javnosti" i postojanje i afirmacija autonomne kritike javnosti kao mehanizma uspostavljanja kontrole nosioca politike moi, vlasti i dravne uprave, kao i mehanizma koji omoguava osnivanje autonomnih organizacija i udruenja. Sloboda miljenja pretpostavlja uslov demokratije:" aktivnu demokratiju - sloboda miljenja je neotuivo pravo ovjeka"; sloboda miljenja i linosti predstavljaju "neotuiva prava na kojima demokratija poiva". Javnost je pretpostavka demokratije i demokratske pravne drave. Demokratska vlada je javna ustanova, a ne komandatorna. Ona odbacuje apriorne privilegije graana, potvrene zakonom, brani jednakost ljudi pred zakonom, iako ne ukida faktiku razliku meu ljudima, razlike u drutvenom poloaju ili imovinske razlike. Tako se pokazuje da je graansko ili civilno drutvo veoma znaajno, prije svega iz dva razloga: ono je podruje utemeljenja i razvoja demokratinosti drave i drutva, i ono je podruje utemeljenja i razvijanja ljudskih prava.

Javnost i javno mnjenje

Bitna pretpostavka postojanja pravne drave i "graanskog drutva" je negacija fabrikovane "politike javnosti" i postojanje i afirmacija autonomne i slobodne kritike javnosti i javnog mnjenja kao

205

mehanizma uspostavljanja kontrole nosioca politike moi, vlasti i dravne uprave, kao i mehanizma koji omoguava osnivanje autonomnih organizacija i udruenja. U literaturi se esto pravi razlika izmeu pojmova kao to su ''javnost'' i ''javno mnjenje'', mada mnogi identifikuju ove pojmove i ne prave tu razliku . Oni koji prave razliku izmeu ovih pojmova i pojava, istiu da je javnost iri pojam od pojma javnog mnjenja koje se stvara i oblikuje u prostoru javnosti u kojem se graani (publika) slobodno i neometano okupljaju i slobodno izraavaju svoje ideje i svoja miljenja. Javnost je pojava koja predstavlja temeljnu vrijednost republikanstva, pojavu koja podrazumijeva mogunost pristupa svih graana u ueu u raspravama bitnim za narod, dakle podrazumijeva raspravu o bitnim politikim pitanjima i bitnim poslovima. Javnost postoji tamo gdje postoje: publika (odnosno graani koji aktivno uestvuju u javnim poslovima), i kritika. Bez kritike nema javnosti; a bez kritike i javnosti nema aktivnog uea graana u javnim poslovima drave i zato su ovo meusobno povezane i neodvojive pojave. Prestati kritikovati, isticao je Volter, znai biti mrtav. ''Javno mnjenje'' (gr.doxa, lat. ''opinio'', ''vox populi'') predstavlja javno razmiljanje o javnim, drutvenim, dravnim i politikim pojavama. U Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina (1789) se posebno naglaava liberalno naelo koje se odnosi na izraavanje javnog mnjenja: ''Slobodno saoptavanje svojih misli i mnjenja jedno je od najvrijednijih prava ovjeka''. I tako se pokazuje da je javno mnjenje, kako bi Hegel rekao, formalna subjektivna sloboda pojedinca da izraava sopstvene sudove o optim poslovima. Sloboda miljenja je pretpostavka dijaloga i izbora, kao to moemo vidjeti jo i iz davnog Artabanovog obraanja Kserksu: ''Kralju, ako ne doe do izraaja i suprotno miljenje, onda ne moemo izabrati ono miljenje koje je bolje, nego mora da se primi jedino ono koje je izneseno. A, ako se iznesu i druga miljenja, onda se stvara mogunost da se bira''. Na izvjestan nain se pojam ''javnosti'' dovodi u vezu sa Antikom, grkim shvatanjem demokratije i polisom. Kao to je poznato, Grci su razlikovali javni ( polis, politiki) od privatnog (oikos) ivota. Drutveni, dravni, politiki ivot se odvijao na trgu ( agora), a rasprave o pitanjima znaajnim za drutvenu zajednicu su se odvijale u demokratskoj formi. Tako je pojam javnosti predstavljao konstitutivni elemenat politikog ivota, a neto slino e se, na nivou razlike publicusa od privatusa, odvijati i u Rimu. Rije ''publicus'' (javan) potie i povezana je sa rijeju ''populus'' (narod) koji je organizovan u gradu ili gradudravi kao politikoj zajednici. U srednjem vijeku se javno mnjenje gui, sputava i onemoguava, to je i razumljivo s obzirom na dominaciju teolokog miljenja. Tek sa jaanjem gradova, formiranjem nove liberalno orijentisane graanske klase i formiranjem graanskog drutva, javno mnjenje se snanije poinje oblikovati. Prevazilaenjem feudalizma prevazilaze se i patrijarhalni odnosi, a na mjesto naturalne proizvodnje jaa trina. Tako se poinje snano razvijati i ''graansko drutvo'' ( ''societas civilis'') u kojem posebnu ulogu i znaaj poinje zadobijati kategorija privatnosti (privatnih interesa, privatne svojine i privatnog prava). U takvim se uslovima javnost poinje odvajati, izdvajati i osamostaljivati od privatnosti. Sada se graanski svijet poinje dijeliti na ''graansko drutvo" (drutvo) i ''politiko drutvo'' (dravu). I, kao to dobro primjeuju oni koji se bave ovim pojavama, na prostoru na kojem se proimaju javna vlast drave i privatna sfera drutva, postoji podruje slobodnog komuniciranja i saobraanja ljudi, komuniciranja i saobraanja koje je posredovano cirkulacijom roba i novca, ali i rijei, slika, znakova i pisma, a javno mnjenje upravo i predstavlja proizvod tih meusobnih komunikacija i oblika saobraanja ljudi. U pluralistikim i demokratskim drutvima su javnost i javno mnjenje autonomni i zato manifestuju aktivno kritiko uestvovanje graana u javnim poslovima drave, dok se u nedemokratskim dravama oni kao izraz duhovne slobode ograniavaju i postaju predmetom manipulacije i fabrikovanja upravo zbog odreenih propagandnih, politikih, ideolokih i bilo kojih drugih ciljeva i interesa. Javnost i javno mnjenje se ostvaruju pomou sredstava komunikacija (radija, televizije, novina, videa, filmova, interneta, itd.) koji predstavljaju znaajna sredstva preko kojih se stvaraju i ire ideje te afirmiu i potvruju javnost, javno mnjenje, civilno drutvo i pravna drava.

Ljudska prava i slobode

206

Pretpostavka postojanja odgovorne pravne drave jeste i postojanje ljudskih i graanskih prava koji podrazumijevaju afirmaciju graana - pojedinaca, afirmaciju prava i sloboda (nepovredivosti fizikog integriteta osobe, slobodnog izbora ivotnog stila, prava na privatnu svojinu, slobodu tampe, miljenja, govora, javnog istupanja, zbora i javnog okupljanja, politikog opredjeljenja, politikog organizovanja) kao politike pretpostavke suprotstavljanja nasilju, politikoj neslobodi i totalitarizmu. Pravna drava titi osnovna ljudska prava: pravo na nezavisan ivot, slobodu, govor i vjeru. A uslovi slobode i jesu sadrani u postojanju alternativa, postojanju svijesti o alternativama, autonomiji alternativa i djelovanju u skladu sa izborom. Ukidanje prava vodi totalitarizmu. Ono to je karakteristino za ljudska i graanska prava jeste to da su ona: protektivna (tite osobe od drave), i razvojna (razvijaju i ire prostore ovjekove slobode). Pravni sistem i pravno podruje pravne drave bitno karakteriu komponente kao to su: nezavisno sudstvo (tj. kontrola i odgovornost sudstva), depolitizovana vojska, nezavisna policija, odsustvo pravnih privilegija te pravna i krivina odgovornost svih (tj. vladavina prava), demokratsko donoenje zakona, kontrola vlasti i onemoguavanje njene koncentracije u jednoj linosti te zagarantovana sigurnost pojedinaca (posebno u sferi privatnosti na podruju tzv. "graanskog drutva").

Participativna politika kultura

Pravna drava podrazumijeva i postojanje participativne politike kulture u okviru koje su individue subjekti politikog odluivanja i politikog ivota, odnosno podrazumijeva postojanje uslova u kojima su individue slobodni, punopravni i ravnopravni graani. Takva demokratska politika kultura zapravo znai negaciju politike kulture podanitva, servilnosti, anonimnosti jednih i manipulativnosti drugih, neodgovornosti jednih i drugih. Kao to se vidi, pravna drava jeste demokratska drava koja titi i afirmie prava i slobode ljudi izgraujui demokratske institucije drutvenog ivota. U sutini, pravna drava se nalazi u kontrapoziciji nedemokratskoj totalitarnoj dravi.

Dr Braco Kovaevi ELEMENTI SOCIOLOGIJE Izdava: Pravni fakultet, Centar za publikacije, Banja Luka Za izdavaa: dr Milorad ivanovi Lektor: Milenko Mlaenovi

tampa:

Grafomark Laktai
Za tampariju: 207

Svetozar erketa
Tira: 600

CIP

208