Pripreme za Hercegovaki ustanak 1875.

godine

U maju 1874. Za namjesnika Bosne bio je imenovan Ibrahim Dervi paa koji je bio poznat kao neprijatelj krdana. To je bilo dovelo do izbijanja tenzija. Porta jedva da je mogla u BiH poslati nepodesnijeg ovjeka. Svoj uticaj na Porti stekao je bio raznim spletkama, nije bio imao ni vojniko ni diplomatsko obrazovanje. Muslimani su u njemu bili vidjeli osobu koja de zatiti njihove privilegije i satrati kaure.1 Ustanak u Hercegovini nije bio planuo iznenada. Godina 1874. Je bila puna znakova, da se neto sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u trebinjskom i stolakom kotaru itavu su spomenutu godinu stajali u ivoj svezi s Dalmacijom, jer austrijske oblasti nisu pravile smetnje prolazu, aosobito su esto uzmicala preko granica u Crnu Goru, pravoslavna izaslanstva, nalazedi ondje potpore zborom i tvorom. Crna Gora je i onako stajala bila prema Osmanskom carstvu u vrlo napetim odnosima radi krvoprolida u Podgorici. Osmanlije su radi ovih dogaaja pojaale bile granicu prema Crnoj Gori, a knez Nikola se obrati prema Austriji i Rusiji, koji su mu bili preporuili suzdranost.2 Bosanski ustanak 18753. poeo je kao seoska pobuna protiv socijanog ugnjetavanja, a u seb i je bila sadravala i odlike politikih kretanja koje su bile sadravale dotadanju karakteristiku BIH drutva. Motivi koji su bili povod ustanku su se bili vidjeli ved u prvim albama, samo su prividno krili dotadanju pravi karakter ustanka. Jedan od glavnih uzroka izbijanja ustanka je bilo nemilosrdno pobiranje desetine po zakupcima i uopde agrarna mizerija, kojoj nije dravna vlast mogla stati na kraj, a sami posjednici zemlje upravo su svojim postupanjem izazivali otpor. Porast zakupa desetine gurnuo je u krizu sistem sa svim njegovim bezazlenim i drastinim stranama. Ustanak je bilo djelo proimanje irih drutvenih i poreskih zbivanja koji su do njega bili doveli. Njegova predistorija sadrana je u ovom poretku: nezadovoljstvo feudalnim sistemom na bosanskom selu izrodilo se, porastom zakupa desetine, u otvoreni drutveno vojni pokret.4

1 2

Milan Prelog., Povjest Bosne u doba Osmanlijske vladavine., str., 109., Sarajevo., 1974. M Prelog., Povjest Bosne......, str., 110. 3 Kad se kae u Bosni mislili se na Hercegovini, i tzv Nevesinjsku puku ali prvobitni naziv su koristili neki historiari tipa Milorad Ekmeida i drugi. 4 Milorad Ekmecic, Ustanak u Bosni 1875-1878 (Bosnian Uprising 1875-1878)., str 13., Sarajevo.

Vedina hridanskog stanovnitva u BIH je prestavljala u socijalnom pogledu zavisan narod. Od 85 hiljada kmetovskih porodica samo je adica predstavljala muslimanski narod. Dok je od 75 hiljada slobodnih seljaka samo jedan neznatan dio bili hridani tj. oko 5 odsto. Uvrdenje takog odnosa bilo je regulisano Saferskom naredbom. Time je bio potvren sistem. zakupnih odnosa izmeu age i kmeta. Takav sistem je bio postojao i znatno ranije.5 Godine 1874. Bila je u nekim gornjim krajevima Hercegovine etva slabije ponijela, pa se stoga ni desetina nije mogla bila potpuno davati. Zakupnici su bez obzira na to teko seljako stanje nemilosrdno bili uzimali desetinu, a zaostatak htjedoe ved kupiti u januaru 187 5 godine. U okolini Nevesinja bili su neki seljaci pohvatani i pozatvarani, a neki su pred tim nasiljem pobjegli u planine, ai u Crnu Goru. Zabiljen je sluaj bio da je izvjesni Smail aga muio kmetove da isuuju neku zemlju, to je bio dotini onda tu zemlju dijelio po nahoenju. Ovakav postupak begova i aga, a i da ne spominjemo ostale koji su bili su izazivali otpor kmetova i jaao bili svaki dan netrpeljivost.6 Seljaci oko Ravna, Gabele i Nevesinja, u ljubinskom i stolakom kraju nailazi su na otvoren u podrku austrougarskih vlasti u Dalmaciji. Pored njih, Austrijanci su podravali i pravoslavna izaslanstva koja su ila u Crnu Goru. Prije nego to je bio buknu ustanak, U Dalmaciju je bio doao Franjo Josip, ija je pojava ustvari bila otvorena podrka ustanicima, naroito katolicima. U Dalmaciju su bila dolazila brojna izaslanstva, bosanskog namjesnika, fra Pake Buconjida, pratnja kneza Nikole. Time je car bio zaokruio svoju politiku prema BiH. 7 Voe naroda u Hercegovini Jovan Gutid, Simun Zeevid, Ilija Stevanovid, Trivko Grubaid, Prodan Rupar i Petar Radovid tokom avgusta i septembra 1874. se sastaju i odluuju da ponu pripreme za ustanak. Donose odluke o pripremi oruja i municije, mjesta za zbjegove naroda, pripremi podrke Crne Gore ustanku i pripremi sve tako da se ustanak digne na proljede 1875. Ova grupa je u oktobru stupila bila u pregovore sa crnogorskim knezom Nikolom Prvim Petrovidem. Knez isprva ne eli preuranjene akcije napominjudi nesp remnost Rusije za rat sa Osmanlijama. Pripreme su meutim bile nastevljene. U biledkom i

5 6

M. Ekmeid., Ustanak u Bosni......, str., 14. M. Prelog., nav djelo., 111. 7 Bakir Tanovid., Historija Bosne u okviru Austrougarske.,str., 521., Sarajevo., 2009.

trebinjskom kraju njima rukovode serdar Todor Mujiid, Gligor Milidevid, Vasilj Svorcan i Sava Jakid.8

Osmanlije su doznali za pregovore sa knezom i pokuavali su bili da pohapse kolovoe, ali ovi bjee u Crnu Goru u zimu 1874. na 1875. Velike sile su se bile umjeale, naroito Austrija koja je zarad svojih interesa u BiH traila od Osmanilja da pomiluje kolovoe i izvri amnestiju. Osmanlije pod pritiskom pristaju i ulaze u pregovore.9

8 9

Grupa autora., Vojna enciklopedija., str., 567., Beograd., 1974. M. Ekmeid., nav djelo., str., 16.

Izbijanje Ustanka 1875. u Hercegovini

Polovinom jula 1875. Bio je najvedi dio Hercegovine spreman na ustanak. Mostarski biskup Kraljevid je na molbu mutesarifa da oe meu pobunjenike i sprovede primirje, ali se bio vratio sa neuspjehom. Neki smatraju da je tajno ak bio njih i bodrio. Na elu ustanika meu katolicima stajao je don Ivan Musid, koji je bio radio u porilogu Austrije. Oko don Ivana Musida se okupie i ostale voe kao Mijo Tomaevid, Andrija Raid, Gjuro Krito, Nikola Putica i Lovro Masla. Od pravoslavnih voa bili su pristali Jovan Dombeta i Jefto Kalajdid. Od pravoslavnih voa bili su istaknuti Lazar Soica, Petar Radovanovid, Stojan Kovaevid, Bogdan Zimonjid, Maksim Baevid, Peko Pavlovid i Mido Ljubibratid. Inae je sva gornja Hercegovina bila pod uplivom Crne Gore. U to vrijeme je jo bila nerijeeno pitanje granica a u BIH su bili doli Konstantin eff. I Husejin paa.10 Plan predvia prvo osloboenje nevesinjskog kraja a zatim irenje na ostale dijelove Hercegovine. U meuvremenu su Osmanlije bili traili hajduke Pere Tunguza koji su 5. jula na Cetnjoj poljani na planini Biini napali karavan. U gonjenju Osmanlije 9. jula ulaze u sukob sa naoruanim seljacima Jovana Gutida na brdu Gradac sjeverno od sela Krekova. Ovaj sukob je postao poznat pod imenom Nevesinjska puka i oznaio je tako poetak opteg ustanka u itavoj Hercegovini. Isprva nevesinjski a potom biledki i stolaki kraj su zahvadeni, a u avgustu gataki kraj i prigranini pojas ka Crnoj Gori. ete od 50-300 ljudi i odredi od 500-2000 ljudi se skupljaju i napadaju Osmanske granine karaule i begovske kule.11

Osmanlije imaju 4 bataljona (tabora) redovne vojske (nizami) sa ukupno 1800 vojnika. Rasporeeni su u Mostaru, Trebinju, Nikidu, Foi i karaulama na granici. Uz nizame imaju i vedi broj baibozuka (neredovne vojske). Osmanlijskim snagama komanduje Selim-paa koji je pod komandom Dervi-pae, turskog komandanta BiH. Po izbijanju ustanka Osmanlije pokuavaju dobiti u vremenu pregovaranjem sa ustanicima dok stignu pojaanja. Ustanici su traili smanjenje poreza, to Osmanlije odbijaju i borbe se nastavljaju. U avgustu iz Bosne stie jo 4000 nizama iz Bosne, a kasnije i jo 4 bataljona nizama morem preko Kleka u Trebinje. Ustanici su u julu iavgustu unitili vedinu karaula i opsjeli Trebinje 5. avgusta.
10 11

M. Prelog., nav djelo., str., 115. Grupa autora., Vojna knjiga., str., 569.

Trebinje su Osmanlije deblokirali 30. avgusta. Krajem avgusta poinju borbe i u Bosni, a Srbija i Crna Gora obedavaju pomod. Ovo dovodi do pojaanja ustanka. Knez Nikola alje Petra Vukotida i pristie i vedi broj crnogorskih dobrovoljaca pod komandom Peka Pavlovida. Srpska vlada se ne usuuje da javno pomae ustanak pod vanjskim pritiskom, ali alje Midu Ljubibratida. Dolazi do sukoba meu ustanicima zbog neslaganja izmeu predstavnika crnogorske i srpske vlade, to uzrokuje neuspjehe.12

12

Grupa autora., isto., 570.

Poetak, tok i kraj ustanka na podruju Bosne 1875 77.

Poinje neto kasnije od hercegovakog, i nije dolo do usklaivanja dejstava u ova dva kraja. U pripremama se istiu Vaso Vidovid, Simo i Jovo Bilbija, Spasoje Babid i Vasa Pelagid. Po planu je valjalo prvo osloboditi sela kod Kozare, Prosare i Motajice, zatim napasti komunikacije i blokirati savske gradove, a kasnije zauzeti Banja Luku. Plan je predvidio poetak ustanka za 18. avgust 1875. Plan su Turcima odali zatvoreni svetenici u Prijedoru pa ovi pojaavaju pritisak. Zato seljaci iz Dvorita, itluka, Petrinje, Bavana, Pobrana i Tavije napadaju 15. avgusta redife u Dvoritima. Ustanak je prihvaden a voa postaje Ostoja Kormano.13 Na poetku je zahvaden dio oko Prosare i Kozare, a oko Prijedora se formira eta sa oko 400 ustanika kojom komanduje Pero Babid. Oni blokiraju Prijedor a zatim pod vostvom Marka Bajalice i Marka enadije napadaju Bosansku Kostajnicu 19. avgusta. Tu trpe neuspjeh. Osmanlije brzo formiraju ete baibozuka u Banja Luci, Travniku, Bihadu, Bosanskoj Dubici i Kostajnici, Prijedoru i Starom Majdanu. Sa ovim snagama nastupaju u tri kolone ka Kozari, a ustanici se povlae pred nadmodnijim snagama. Na 25. avgust se ustanici dijele u manje grupe da izbjegnu unitenje, a komandu preuzima Petar Popovid Pecija. Sa njegovom pomodi preko Save je 9-10. septembra prebaena kod Ganice veda koliine puaka, poslata iz Srbije kao pomod. Sutradan jae turske snage napadaju ustanike na Prosari i potiskuju ustanike ka Savi, gdje hrabro ginu Kormano i Pecija. Ustanak se meutim dalje iri u jugozapadnu Bosnu (bosansku Krajinu) gdje na elo dolazi Golub Babid. Sa centrom oko Crnih Potoka juno od Grmea stvorena je slobodna teritorija koju ustanici dre tokom 1875.14 Odbori za pomod su formirani u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Glavni odbor za pomaganje ustanka je osnovan u Beogradu avgusta 1875, a zatim se javljaju odbori i drugdje. U Novoj Gradiki je osnovan Glavni odbor bosanskog ustanka za osloboenje. Srpska vlada nastoji svojim djelovanjem da obezbijedi pripajanje Bosne Srbiji, a Hrvati trae ujedinjenje sa Hrvatskom. Na Jamnikoj skuptini 16-17. decembra 1875. dolazi i do sukoba izmeu pobornika dinastije Obrenovid i Karaorevid.15

13 14

Grupa autora., Vojna....str., 571. isto 15 isto

Proljede 1876. donosi nastavak akcija ustanika naroito na Kozari, Prosari, Grmeu, Vujaku i Motajici. Golub Babid je zimi nabavio 200 puaka ostragua i barut i olovo za njih. Glavna uprava uz Babida ima i Iliju Bilbiju i Todora Suevida. Babid ne napada dobro utvrene i branjene gradove, ved vri uspjene napade na manje turske snage. 30. juna Srbija ulazi u rat protiv Osmanlija to pomae ustanicima. Ustaniko rukovodstvo 2. jula 1876. izdaje proglas o ujedinjenju Bosne sa kneevinom Srbijom. Golub Babid sa ustanicima 9. jula osvaja Sanicu i Bravsko a 2-7. jula Bosansko Grahovo16 Tada komandu od Babida preuzima pukovnik Mileta Despotovid iz Srbije. On je organizovao vojsku, pootrava disciplinu i poinje da planira osvajanje gradova a potom i ireg podruja Bosne gdje bi trebalo organizovati srpsku vlast. Po tom planu Odak je napadnut 23. avgusta i osvojen, ali je postalo jasno da je zauzimanje gradova nerealno pa su manje grupe ustanika ponovo uspostavljene. Zbog neuspjeha Srbije u ratu sa Osmanlijama i primirja 1. novembra, ustanak poinje da slabi. Nesloga meu voama ustanka se produbljuje, slabi disciplina, a ovo koriste Osmanlije.17 U proljede 1877. kredu u napad sa 5000 vojnika, ali sa ogranienim uspjehom. Despotovid sa ustanicima u maju prodire u sredite Bosne, na ta Osmanlije grupiu snage (20000 vojnika) sa namjerom da unite arite ustanka kod Tikovca i Crnih Potoka. Babid predlae izbjegavanje frontalne borbe, ali Despotovid to odbija i sa 3000 ust anika zauzima Sedlo. Tu ih Osmanlije napadaju 4. avgusta i razbijaju, ime je dolo do vojnog sloma ustanka. Despotovid prelazi u Austriju gdje je zarobljen i interniran sa grupom ustanika. Babid prelazi na par dana u Liku, a zatim se vrada u Bosnu sa namjerom da obnovi ustanak. Usamljen vojno i politiki, ne uspijeva da dobije pomod ni od Srbije i Rusije. Odrava se tada Narodna skuptina sa 200 delegata i bira privremenu narodnu bosansku vladu sa 14 lanova. U vladu ulaze Golub Babid, Vladimir Jonin, Jovo Bilbija, Jovo Skobla, Vid Milanovid i drugi. Vlada je uskoro uglavnom pohapena, a Austro-Ugarska je okupirala BiH 1878. po sporazumu sila na Berlinskom kongresu18

16 17

isto isto 18 Isto 571.

Tok i kraj ustanka u Hercegovini

Ustanak je svom estinom krenuo u junoj i istpnoj Hercegovini. Najede borbe bile su izmeu Bilede i Trebinja i oko manastira Dui, kojeg su osmanske ete zauzele na juri i spalile. Masa hridanskog svijeta pobjegla je preko granice na austrijsku teritoriju. Neto s se tee na ustanak odluile bile nahije kao: Piva, Banjani i Zupci, Krusevica, Sutorina. Meu pravoslavnim uesnicima vodio je bio glavnu rije Mido Ljubibratid. U blizini Gorada bio je napadnut evket paa. To bila prva znaajnija pobjeda pobunjenika. Krajem 1875. Zapovjednikom Bosne bio je postao Ahmed Muktar paa. Iako je dobio upozorenja oko kretanja ustanika Muktar paa se bio zaputio u Biledu. Dok je u Trebinju tu bilo ostavljeno samo dva bataljuna. Dolo je takoe do napada na Bonjake u blizini Gluhe Smokve, gdje je bilo 124 momka borilo se preko 56 sati protiv 3000 i na kraju su uspjeli pobjedi.19 Prvih dana mjeseca maja bio je planuo ustanak u Bugarskoj radi zloinakih grozota, to su ih bili poinili baibozuci. Na akciju se odliio bio i knez Nikola koji je zauzeo Bilede i Gacko i doao sve pod Nevesinje. U Nevesinju bio je zapovjednik Ismail paa. Crnogorska vojska nije bila uspjela na juri zauzeti Nevesinje, mada je bila potpalila okolinu. Nikola je kasnije bio upozoren da Austrougarska nede trpiti irenja na podruje sliva Neretve. Nakon toga ustanaka se na ovom podruju bio smirivao.20

19 20

M. Ekmeid., nav djelo., 17. M. Prelog., nav djelo., 128.

Utjecaj ustanka na meunarodnu politiku

Uz sve ove unutranje odnose u Osmanskom carstvu su se bile umijeale i strane sile. Prije svega to su bile Njemaka i Rusija, te Austrougarska. Tenje Austrougarske za osvajanjem BiH su stare. U 19 st. maral Radetzky je u posebnoj spomenici naglasio vanost posjeda BIH kao zalea za Istru i Dalmaciju, a istog miljenja bio je neto kasnije i pobjednik kod Visa, admiral Tegetthoff. Kada je grofu Andrassy uspjelo zbliiti Austrugarsku i Njemaku, dobivale su tenje Austrougarske za proirenjem upliva na Balkanu. Dolo je bilo do sastanka triju careva ( ruskog, austrijskog i njemakog) u Berlinu, gdje je Austrougarskoj priznato uede u rjeavanju Istonog pitanja.21 U mjesecu augustu 1875. Sastadoe se u Beu njemaki i ruski poslanici, te se sporazumie s grofom Andrassy u ovim takama: Gl. princip mira u Evropi je odravanje statusa quo za Osmanlije. Da de strane sile poslati predstavnike da sasluaju nezadovoljstva raje i odvrate ih od napada na vojne jedinice. Pomirdbenu akciju poslanika neka pripomogne Porta svojim povjerenstvom za mir. Porta je bila pristala na internacionalnu komisiju koja de biti upudena u Hercegovinu te oni su bili stigli jo u avgustu.22 Englesku je bio predtsavljao konzul Holmes ( jedini turkofil), za Njemaku Lichtenberg, za Rusiju Jastrebow, za Austrougarsku Vasid, za Francusku Dozon, a za Italiju Durando. Predstavnici su otili u tabor pobunjenika. Pobunjenici nisu tano raspolagali svoje stavove ali su se ipak mogli razabrati odreeni ciljevi koji su i naveli ustanak. Nakon toga se ustanak bio pravo rasplamsao.23 Diplomacija je u ovo vrijeme bila uzalud sjedila u Mostaru. Bila se kod predstavnika Porte razvila misao da se Hercegovina podjeli na dva dijela. Grof Andrassy je meutim u sporazumu s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj, Italiji i Francuskoj, koji su bili potpisali Pariku konvenciju od 1876, te su saopdili da de Rusija, Njemaka i Austrija, sloile bile da odvrate Srbiju i Crnu Goru od rata protiv Osmanskog carstva. Ostali zahtjevi su bili sloboda vjeroispovjesti, pravo na samostalno skupljanje poreza, poboljanje seljatva... Nota

21 22

M Prelog., nav djelo., 115. Isto. 23 M. Ekmeid isto., 24.

je bila poznata kao Beki memorandum. Porta je taj memorandum prihvatila i imenovala dva komesara.24 Dolo je bilo do sastanka zastupnika Austorugarske, Njemake i Rusije u Berlinu pred vijedanje. Pod predsjedovanjem Gorakova izraen je berlinski memorandum ( 12. Maja 1876). Ovaj memorandum je pootreno izdavanje Andrassy decembarske note Memorandum je htio da se Osmanska vojska povue u svoje kasarne , da se pobunjenicima da ogrevni materijal, dvomjeseno primirje. Memorandum prihvatie bile sve sile sem Engleske. Memorandum je bio odgoen jer je upravo u to vrijeme bilo dolo do promjene na prijestolju u Istambulu. U to vrijeme je bilo na veliko insistiranje naroda u Srbiji na objavi rata, to je kralj Milan i uinio.25 Dolo je bilo do sastanka car Franje i cara Aleksandra u ekom doru Reichstatt. Tu su se dogovorili da ako Osmanlije pobjede nita se ne mjenja ali ako Srbija pobjedi obadvije de se drave htjeti proiriti. Na Englesko insistiranje zapoela je bila prva konferencija u decembru u Istambulu. Konfernecija se bila razila 20. januara bez rezultata. Na Londonskoj konferenciji koja je bila 3. Marta Rusija je bila uputila svoj ultimatum. Da se se potpie mir s Crnom Gorom, da se razorua, da se ponu sprovoditi reforme. Svi su ti zahtjevi bili izali kad je je 15. januara potpisan sporazum u Budimpeti. Uskoro je Osmansko carstvo odgovorilo negativno na Londonski zahtjev, te je bio objevljen rat u aprilu 1877. U ovom ratu Rusija je bla sklopila povoljan San Stefanski mir, ali je bila morala idi na reviziju u Berlin.26

24 25

Isto. Isto. 26 Isto.

Sanstefanski mir
Premda nikad nije sproveden, Sanstefanski sporazum imao je dalekosene posledice za June Slovene i njihove odnose s Rusijom. Rusija je podrala maksimalne bugarske pretenzije, dodjeljujudi Bugarskoj, izmeu ostalog, Prizren, Pritinu, Ohrid i niki okrug. Neravnopravni tretman balkanskih naroda pogorao je njihovo suparnitvo i poeo da ih udaljava od Rusije. Sporazum je Srbiji dao nezavisnost, ali nisu ispunjeni njeni teritorijalni zahtevi. Za srpske lidere ovo je bila velika nepravda, koju su nametnuli Rusi27. Sporazum iz San Stefana izveo je veliki zaokret u spoljnopolitikoj orijentaciji Srbije, u emu su knez Milan i ministar inostranih dela Jovan Ristid odigrali glavnu ulogu. Sve do S an Stefana knez Milan je bio slijepo odan Rusiji, videdi u ruskom caru glavnog branioca. Nakon ovoga je shvatio da se spoljna politika Srbije zasniva na opasnoj slovenskoj sentimentalnosti, te je izveo zaokret ka prozapadnoj spoljnoj politici. Ristid de uskoro otidi u Be, potom u Berlin da brani srpska stanovita kod ministra inostranih dela Andraija i kancelara Ota fon Bizmarka. Odredbe San Stefasnkog mira su bile ponitene na Berlinskom kongresu. Odluke ovog ugovora bile su: Srbija, Rumunija i Crna Gora dobijaju nezavisnost Rusija dobija dio Besarabije koji je bio u rumunskom posedu Rumunija dobija sjevernu Dobrudu, inae dio Osmanskog carstva Stvara se Velika Bugarska koja je samo formalno Osmanski vazal i koju u stvari kontrolie Rusija (ova drava bi se prostirala od Dunava na sjeveru do Egejskog mora na jugu i od Ohrida i Srbije na zapadu do Crnog mora na istoku). 28

27 28

Obraeni u vie djela samostalno izvedeno Josef Matuz., Osmansko carstvo., str 234., Zagreb., 1992.

Berlinski kongres 1878.

Berlinski kongres je trajao bio od 13 juna do 13 jula 1878. Trebao je bio da izvri reviziju San Stefaskog mira i da ogranii mod Rusije. Protiv naglog porasta utjecaja Rusije u tom podruju najvie su se borile bile upravo Austro-Ugarska i Velika Britanija. Njemaka i Austro-Ugarska bile su zabrinute naglim porastom panslavizma pod utjecajem snane Rusije, to je moglo ugroziti poloaj Habsburgovaca. Velika Britanija i Francuska s nelagodom su gledale prema irenju ruskog utjecaja na jug, gdje su ove dvije zemlje imale svoje interese: Francuska u Egiptu, a Britanija u Palestini. Stoga su Velika Britanija i Austro-Ugarska zajedniki zatraile odravanje ovog kongresa. Domadi Kongresu se bio ponudio Oto von Bismarck. 29 Prisiljena meunarodnim pritiskom, Rusija je morala popustiti, a i San-Stefanski mirovni ugovor je poniten, dok su pregovori o teritorijalnom ureenju Balkana krenuli iznova. Kako Njemaka praktino nije morala tititi vlastite interese na Balkanu, pri tim je pregovorima Bismarck mogao nastupiti kao "relativno neutralan" (poznata je uostalom Bismarkova izjava da Balkan "nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog pomeranskog panzir-grenadira"). U pregovorima su sudjelovali samo pregovarai velikih sila, dok su predstavnici mal ih zemalja pokuavali utjecati na ishod posrednim putem, te su sudjelovali iskljuivo na onim zasjedanjima koja su ih se izravno ticala.30 Ishod pregovora je bio Berlinski ugovor, potpisan 13. srpnja 1878. godine. Njime je temeljito izmijenjeno ili poniteno 18 od 29 taaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate Rumunjska, Srbija i Crna Gora kao suverene drave, a Bugarska je podijeljena juni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istona Rumelija, dok je na sjevernom dijelu osnovana Kneevina Bugarska. Niz drugih Osmanskih provincija odvojeno je od Osmanlija i dano na upravljanje drugim dravama, poput Kipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj (1908. Austro-Ugarska de aneksirati Bosnu i Hercegovinu). Srbija je znatno proirena i dobila je etiri okruga na raun Osmanlija: niki, pirotski, topliki i vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudu, a Crna Gora Nikid, Podgoricu i Bar.31

29 30

Berlisnki kongres internat lanci Jozef Matuz., Osman....., str., 267. 31 M. Prelog., nav djelo., 136.

Osmansko carstvo je morala jamiti graanska prava svojim nemuslimanskim graanima, ostvarujudi tako odredbe Organskog zakona iz 1868. Zemlje koje su ovim pregovorima dobile neovisnost trebale su preuzeti i dio turskog dravnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije nikad postignut dogovor o tome kako podijeliti taj iznos.