Вы находитесь на странице: 1из 55

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

RODITELJSKO I STARATELJSKO PRAVO


SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

1. DIO
POJAM I PREDMET RODITELJSKOG PRAVA Roditeljsko pravo (zajedno sa bracnim i starateljskim pravom) sacinjava porodicno pravo.Porodicno pravo je grana prava,odnosno skup pravnih normi koje uredjuju porodicu i odnose izmedju clanova porodice-bracnih i vanbracnih partnera,roditelja i djece i ostalih srodnika (krvnih,po usvojenju i tazbini). Kao dio porodicnog prava,roditeljsko pravo se moze odrediti kao skup pravnih normi koje uredjuju odnose izmedju roditelja i djece te odnose izmedju drugih bliskih srodnika. Predmet roditeljskog prava su odnosi roditelja i djece te odnosi drugih bliskih srodnika. Subjekti ovih odnosa su samo fizi!ke osobe. Nekada je za nastanak ovih odnosa dovoljno samo rodjenje (odnosno pravna sposobnost), a nekada se zahtijeva poslovna sposobnost subjekta(npr.ako se roditeljsko pravni odnos utvrdjuje putem priznanja, u slu!aju usvojenja). Dijete postaje subjektom roditeljskog odnosa samim rodjenjem. IZVORI RODITELJSKOG PRAVA Formalni izvori roditeljskog prava su pisana pravila koja uredjuju odnose roditelja i djece i drugih bliskih srodnika. U na"em pravu su sadr#ana u ustavima BiH, FBiH, u medjunarodnim ugovorima zakonima i podzakonskim aktima. (Direktni izvori roditeljskog prava). Karakter supsidijarnog izvora ima sudska praksa , a odredjeni zna!aj u stvaranju i primjeni direktnih izvora ima pravna nauka. *USTAVI* Ustavi BiH i FbiH nemaju posebne odredbe koje se ti!u roditelja i djece odnosa roditelja i djece i drugih srodnika, ve$ medju pravima i slobodama normiraju i ona koja se ti!u djeteta.Ustav FBiH u katalogu prava i sloboda normira pravo na za"titu djece. Ovo pravo se direktno ti!e djeteta, dok se pravo na privatnost, na obrazovanje i zabranu svake diskriminacije odnosi i na ostale !lanove porodice. Od prava poznatih u katalogu prava i sloboda u Ustavu BiH na dijete ali i na ostale !lanove porodice, odnosi se pravo na privatni i porodi!ni #ivot i pravo na obrazovanje. Ustav RS normira da dijete u#iva posebnu za"titu, da roditelji imaju pravo i du#nost da se staraju o podizanju i odgoju svoje djece, da su djeca du#na starati se o roditeljima kojima je potrebna pomo$, te da djeca rodjena van braka imaju jednaka prava i du#nosti kao i djeca rodjena u braku. *MEDJUNARODNI UGOVORI* Zna!ajni su: # # # # # Medjunarodni pakt o gradjanskim i politi!kim pravima Medjunarodni pakt o ekonomskim,socijalnim i kulturnim pravima Evropska socijalna povelja Protokol br.7 Evropske konvencije o za"titi ljudskih prava i osnovnih sloboda Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije #ene

"! !

Ovi ugovori sadr#e odredbe koje garanitiraju prava djece ili njihovu za"titu i pomo$. Poseban zna!aj ima konvencija o pravima djeteta koja je djetetu priznala status subjekta prava. Izvor roditeljskog prava je i evropska konvencija o za"titi ljudskih prava i osnovnih sloboda. *ZAKONI* Pojavljuju se kao osnovni i kao dopunski izvori roditeljskog prava. Osnovni izvor je PZ FBiH (iz 2005 god.) Dopunski izvori se mogu podijeliti u dvije grupe. U jednoj su oni koji uredjuju statusna i neka imovinska pitanja (Zakon o mati!nim knjigama, Zakon o li!nom imenu, Zakon o dr#avljanstvu BiH, Zakon o nasledjivanju), a u drugoj oni koji reguli"u dru"tvenu za"titu i brigu o djeci (Zakon o osnovama socijalne za"tite, za"tite civilnih #rtava rata i za"tite porodice s djecom, Zakon o pravima branilaca i !lanova njihovih porodica, Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i !lanova njihovih porodica). Zakoni koji uredjuju postupke u kojima se odlu!uje o pitanjima koja se odnose na djecu( tj. Odnose na odnos roditelja i djece), su takodjer dopunski izvori roditeljskog prava: Zakon o parni!nom postupku, Zakon o vanparni!nom postupku, Zakon o izvr"nom postupku i Zakon o upravnom postupku. NA!ELA RODITELJSKOG PRAVA Mo#e se izvesti nekoliko na!ela na kojima se zasniva uredjenje odnosa roditelja i djece: za"tita djece, ravnopravnost roditelja, pravo na po"tovanja porodi!nog i privatnog #ivota. A) ZA"TITA DJECE - Ustav FBiH i vi"e medjunarodnih ugovora o ljudskim pravima izri!ito normiraju za"titu djeteta. U Ustavu FBiH je pravo na za"titu djeteta normirano u katalgu prava i sloboda. Medjunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima obavezuje dr#ave !lanice na preduzimanje posebnih mjera za"tite i pomo$i svojoj djeci i omladini. Pravo djece i maloljetnika na za"titu u oblasti radnog prava normira Evropska socijalna povelja. Za"tita djeteta i njegovih interesa je naro!ito osigurana Konvencijom o pravima djeteta. Ova Konvencija dijete tretira kao autonomnu osobu sa posebnim pravima.Za"titu djece u prvom redu osiguravaju roditelji.Izvr"avanjem svih obaveza i odgovornosti, oni obezbjedjuju pravilan razvoj li!nosti djeteta. Onda kada roditelji to zanemare, ugroze ili povrijede intgerese djeteta nadle#ni organ je du#an intervenisati poduzimanjem odredjenih mjera.U okviru ovih nacela treba ukazati na ravnopravnost vanbracne i bracne djece.Zakonodavac to izricito ne normira,posao je od stava da nema potrebe za time jer su ona vec i u ranijem porodicnom zakonu bila potpuno izjednacena.Upravu RS je izricito normirana ova ravnopravnost. B) RAVNOPRAVNOST RODITELJA- Iz odredbe Ustava FbiH koja normira zabranu svake diskriminacije zasnovane na spolu,pa iz nje proizilazi i zabrana diskriminacije roditelja.Iz nje se moze izvesti nacelo ravnopravnosti roditelja,njihovih jednakih obaveza i odgovornosti prema djeci i dr.U PZ je normirano da majka i otac roditeljsko staranje ostvaruju zajednicki,sporazumno i ravnopravno.To znaci da su roditelji u potpunosti izjednaceni. C) POSTOVANJE PORODICNOG I PRIVATNOG ZIVOTA- Ovo nacelo proizilazi iz oba nasa Ustava i Evropske konvencije o zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.U ovim Ustavima i Konvenciji tj. u odredbama dijete se izricito ne spominje kao subjekt ovog prava,ali je njima obuhvacen bas kao i njegovi roditelji.Mogucnost mijesanja drzave u vrsenje ovog prava je dozvoljena samo iz odredjenih razloga (zastita zdravlja ili morala i zastita prava i sloboda djece).

$! !

ODNOSI RODITELJA I DJECE Odnos roditelja i djece u pravilu nastaje radjanjem tj.prirodnim putem sto ga cini bioloskim odnosom,ali on je u isto vrijeme i drustveni i pravni odnos.Drustveni zbog toga sto se dijete radja i odrasta u okviru odredjene drustvene zajednice,a pravni zbog toga sto se odnos roditelja i djece uredjuje pravnim normama.Najvaznije promjene u uredjenju odnosa roditelja i djece se ticu polozaja djeteta (posebno vanbracnog) u porodici i drustvu,polozaju i uloge majke i dr.Savremeni pravni sistem uglavnom izjednacava bracnu i vanbracnu djecu (u nasem pravu su potpuno izjednaceni).Takodjer normirana je ravnopravnost roditelja (prije koga je majka bila iskljucena iz staranja o djetetu a ocu se priznavala apsolutna vlast nad djetetom).U danasnjoj praksi majci se uglavnom daje prednost nad ocem.Odnos roditelja i djece po krvi se uspostavlja na sljedece nacine: 1. Automatski po zakonu,primjenom pretpostavke o materinstvu,odnosno o ocinstvu muza djetetove majke 2. Dobrovoljno-priznanjem djeteta od osoba koje se smatraju roditeljem 3. Sudskim putem-bilo radi utvrdjivanja,bilo radi osporavanja odnosa roditelja i djeteta uspostavljenog zakonskom pretpostavkom ili priznanjem. PORODICNI STATUS DJETETA Roditeljski odnos nastaje prirodnim i pravnim putem tj.rodjenjem djeteta ili usvojenjem.Radjenjem se roditeljski odnos moze zasnovati u braku ili van braka,zavisno da li su roditelji djeteta u vrijeme njegovog rodjenja ili zaceca bili u braku ili ne.Bracno dijete zasniva odnos s roditeljima samim rodjenjem,tj.upisom u maticnu knjigu rodjenih.Porodicni status koje je dijete dobilo radjanjem moze se izmijeniti.Dijete koje je rodjeno kao bracno (ukoliko mu uspjesno bude osporeno materinstvo ili ocinstvo) moze postati vanbracno.Nije normirana obratna mogucnost. BRACNI STATUS DJETETA Bracni status ima: a) dijete koje je rodjeno u braku b) dijete rodjeno u periodu do 300 dand po prestanku braka Da bi dijete steklo bracni status,potrebno je da kumulativno postoje 3 elementa: 1. da je dijete rodjeno ili da je zaceto za vrijeme trajanja braka (porijeklo iz braka) 2. da je dijete rodila zena koja je u vrijeme njegovog rodjenja ili zaceca bila u braku (bracno materinstvo) 3. da mu je otac muskarac koji je u vrijeme njegovog rodjenja ili zaceca bio u braku sa njegovom majkom (bracno ocinstvo) Isto rjesenje je prihvaceno u i PZ RS.

%! !

PORIJEKLO DJETETA IZ BRAKA Iz PZ proizilazi dadijete potjece iz braka ako je rodjeno za vrijeme trajanja braka ili u periodu do 300 dana od prestanka braka.Znaci da su za sticanje bracnog statusa bitni: 1)postojanje braka 2)vrijeme rodjenja,odnosno zaceca djeteta. Ako se dijete rodi za vrijeme trajanja braka,ono ce se smatrati bracnim bez obzira na to kad je zaceto.Stoga status bracnog djeteta dobija i dijete zaceto prije sklapanja braka i rodjeno neposredno nakon njegovog sklapanja. Ukoliko dijete nije zaceto u spolnom odnosu majke djeteta i muskarca s kojim je ona kasnije sklopila brak (u kojem je dijete rodjeno) postoje mogucnosti osporavanja ocinstva muza majke (pa ukoliko se ospori,dijete gubi bracni status). Moment zaceca nije bez znacenja onda kada je dijete rodjeno nakon prestanka praka.U tom slucaju dijete stice bracni status samo ukoliko se rodi u perodu do 300 dana od prestanka braka.U slucaju prestanka braka smrcu muza,rok se racuna od dana njegove smrti,a ako je brak prestao proglasenjem nestalog muza umrlim zacetak roka se veze za dan koji je sud pravosnaznom rjesenju utvrdio kao dan smrti.Da bi se na dijete primijenila pretpostavka o ocinstvu i da bi se smatralo bracnim potrebno je i da brak iz kojeg dijete potice bude postojeci (inace ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo ni za bracne partnere ni za dijete).Ponistenje braka u nasem pravu ne utice na status djeteta tako da dijete ima bracni status bez obzira na to da li je brak punovazan ili nistav. Nistav brak do ponistenja proizvodi sva dejstva braka pa i dijete koje potice iz tog braka ima status bracnog djeteta. BRACNO MATERINSTVO Drugi element bracnog statusa je bracno materinstvo.Da bi dijete dobilo bracni status treba da potice od zene koja je u vrijeme njegovog rodjenja ili zaceca bila u braku.Materinstvo se zasniva rodjenjem djeteta.Sve do donosenja PZ FBiH pitanje materinstva nije bilo uredjeno,vec se utvrdjivalo primjenom pravila:MAJKA JE UVIJEK POZNATA (iz rimskog prava) Porijeklo djeteta od majke se ne moze uvijek odrediti primjenom ovog pravila.(Npr.oplodnja in vitro jajne celije jedne zene i transfer embrija u maternicu druge zene koja nosi i radja dijete.) PZ izricito odredjue porijeklo djeteta od majke uvodjenjem pretpostavke da je djetetova majka zena koja ga je rodila. Urjesavanju pitanja materinstva djece zaceta medicinski pomognutom oplodnjom,ova odredba daje prednost zeni koja je rodila dijete.Isto normira i PZ RS. Rodjenje djeteta se prijavljuje u roku od 15 dana od dana rodjenja,maticaru maticnog podrucja na kojem je mjesto u kojem se dijete rodilo.Moguce da je zena koja je u MK rodjenih upisana kao majka djeteta rodjenog u braku nije njegova prirodna majka. Osporavanje materinstva ima za posljedicu i osporavanje ocinstva muza ove zene.Dijete uspjesno usporenim materinstvom gubi status bracnog,pa se na njega ne moze primijeniti pretpostavka o muzu majke kao ocu.

&! !

BRACNO OCINSTVO Treci element bracnog statusa je bracno ocinstvo:dijete ima bracno status ako mu je otac muskarac koji je u braku sa njegovom majkom u vrijeme rodjenja ili njegovog zaceca.Materinstvo se lako razlikuje (u pravilu),a ocinstvo nije moguce dokazati neposredno,posto se zasniva samo na spolnom odnosu i zacecu,koji nisu prepoznatljivi i uocljivi kao trudnoca i radjanje djeteta. Bracno ocinstvo se zasniva na pravnoj pretpostavci:otac je onaj na koga brak ukazuje,dakle ocem djeteta se smatra muz majke.Ovako odredjeno ocinstvo ne odgovara uvijek stvarnom stanju zbog je ova pretpostavka oboriva.To znaci da zakonom ovlastene osobe mogu osporiti bracno ocinstvo ali muz majke se smatra ocem dok se ne dokaze suprotno.Ovo pravilo ne moze ukazati na oca djeteta u 2 slucaja: 1)Kada zena neposredno po prestanku braka zakljuci novi brak prije isteka 300 dana od prethodnog braka rodi dijete.U ovom slucaju vazi i pretpostavka o muzu majke iz ranijeg braka (jer dijete je rodjeno unutar roka od 300 dana od prestanka tog braka) i pretpostavka o muzu majke iz kasnijeg braka kao ocu djeteta (jer je dijete rodjeno u kasnijem braku). PZ propisuje da ce se ocem djeteta rodjenog u kasnijem braku majke,a prije isteka 300 dana od prestanka njenog prethodnog braka smatrati muz iz kasnije braka. PZ RS ima suprotno rjesenje (ocem djeteta se smatra muz iz prethodnog braka ako je dijete rodjeno u kasnijem braku prije isteka roka od 270 dana od prestanka ranijeg braka)-osim ako je muz majke kasnijeg braka sa njenim pristankom priznao dijete za svoje. 2)U slucaju kad je majka u vrijeme rodjenja djeteta u dva braka:jedan,ranije zakljucen,punovazan,a drugi u kojem se ostvaruje zajednica zivota ali je nepunovazan zbog bracnosti.PZ ne rjesava ko ce se smatrati ocem djeteta.Najcesce se drugi muz upisuje u MK rodjenih kao otac,jer je on u vecini slucajeva i bioloski otac djeteta.Bracnom ocinstvu treba da prethode utvrdjeno porijeklo iz braka i bracno materinstvo.Uspjesno osporeno bracno materinstvo ujedno znaci i uspjesno osporeno bracno ocinstvo i gubitak bracnog statusa djeteta. VANBRACNI STATUS DJETETA 1) dijete koji rodi zena koja nije u braku (neudata zena) 2) dijete rodjeno nakon isteka roka od 300 dana nakon prestanka braka 3) dijete koje rodi zena u nepostojecem braku 4) dijete koje je rodjenjem steklo bracni status ali mu je bracnost uspjesno osporena. U nasem pravu sva vanbracna djeca imaju isti polozaj.Za dijete koje ima vanbracni status,nas zakon nema poseban termin jer se ne pravi nikakva razlika izmedju ovog i bracnog djeteta.Djeca rodjena van braka imaju ista prava i duznosti kao i djeca rodjena u braku.Pretpostavka o muzu majke djeteta kao njegovom ocu ne vazi za vanbracno dijete vec se njegov otac utvrdjuje u svakom pojednom slucaju na nacin opisan zakonom (priznanjem ili sudskom odlukom). Materinstvo i ocinstvo djeteta rodjenog van braka dokazuje se na dva nacina: 1) priznanjem (vansudski nacin)
'! !

2) sudskom odlukom (sudski nacin) Materinstvo i ocinstvo utvrdjeni sudskom odlukom se ne mogu usporiti,dok oni utvrdjeni priznanjem mogu. VANSUDSKO UTVRDJIVANJE PORIJEKLA DJETETA Porijeklo djeteta mo#e se utvrditi sudskim i vansudskim putem. U sudskom postupku se utvrdjuje u 2 slu!aja: prvi je utvrdjivanje materinstva i o!instva protiv volje majke odnosno oca. (kada oni ne #ele priznati dijete ili su u tome sprije!eni), a drugi je osporavanje o!instva i materinstva utvrdjenim primjenom pravnih pretpostavki ili priznanjem. Vansudskim putem se utvrdjuje primjenom pravne pretpostavke o materinstvu i o!instvu , te dobrovoljno tj. Priznanjem majke i oca vanbra$nog djeteta. PRIZNANJE VANBRA!NOG O!INSTVA I MATERINSTVA Priznanje materinstva i o!instva je jednostrana izjava volje #ene koja sebe smatra majkom djeteta, odnosno mu"karca koji sebe smatra ocem djeteta, data u propisanoj formi, uz ispunjenje ostalih uslova normiranih u zakonu. Ve$ina ovih uslova je normirana zajedni!kim odredbama. PRIZNANJE VANBRA!NOG O!INSTVA O!instvo se mo#e priznati samo djetetu koje ima status vanbra!nog djeteta (bilo da je taj status imalo od rodjenja ili mu je bra!ni status uspje"no osporen). -USLOVI ZA PRIZNANJE OCINSTVA1) Prvi uslov tice se osobe koja daje izjavu o priznanju.Osoba koja sebe smatra ocem djeteta daje izjavu o tome i posto je data dobrovoljno smatra se istinitom.Znaci ova osoba ne mora nista dokazivati (niti da je imala spolni odnos s majkom djeteta ili dr.stvari). Zbog toga se moze desiti da dijete bude priznato od muskarca koji nije njegov prirodni otac.Muskarac koji daje izjavu mora biti poslovno sposoban (izricito normirano zakonom).Izjavu moze dati punoljetno sposobna osoba,ali i maloljetna osoba starija od 16 godina koja je stekla poslovnu sposobnost.Ocinstvo moze priznati i osoba kojoj je ogranicena poslovna sposobnost ako je sposobna shvatiti znacenje izjave o priznanju ocinstva ne moraju imati odobrenje zakonskog zastupnika. PZ ne normira mogucnost priznanja preko punomocenika. 2) Drugi uslov se tice djeteta koje se priznaje.Dijete se u pravilu priznaje tek nakon sto se rodi,ali moguce je i priznanje djeteta kako prije rodjenja tako i poslije smrti djeteta. PZ normira da se ocinstvo moze priznati i prije rodjenja djeteta.To priznavanje ima uslovno dejstvo jer ce proizvesti posljedice samo u slucaju da se dijete rodi zivo.Priznanje nerodjenog djeteta vrsi najcesce osoba koja nije sigurna da ce izjavu o priznanju moci dati nakon rodjenja djeteta (npr.ako je tesko bolesna).PZ normira i mogucnost priznanja ocinstva nakon smrti djeteta,ali samo pod uslovom da je ono ostavilo potomstvo. 3) Treci uslov tice se razlike u godinama.Izmedju osobe koja priznaje dijete i djeteta koje se priznaje mora postojati razlika u godinama koja je uobicajena i potrebna da za zasnivanje

(! !

roditeljskog odnosa.Ovo nije normirano ali proizilazi iz prirode stvari i cijeni se u svakom pojedinom slucaju. 4) Cetvrti uslov se tice forme izjave o priznavanju.Izjava se mora dati u posebnoj formi na nacin predvidjen u zakonu.PZ normira da se ocinstvo moze priznati pred maticarom,organom starateljstva,sudom ili notarom,testamentom. a) Zakon normira mogucnost priznanja pred maticarem.Izjavu o priznanju priznavalac daje licno pred maticarem,koji ovu izjavu unosi u zapisnik. b) Izjava o priznanju se i pred organom starateljstva daje licno.Organ starateljstva sastavlja zapisnik o izjavi,ovjerava ga i dostavlja maticaru nadleznom za upis djeteta u maticnu knjigu rodjenih. c) Pred sudom se ova izjava moze dati na 2 nacina.Prvi je onda kada priznavalac na vlastitu inicijativu pred sudom da izjavu o priznanju,o cemu sud sastavi zapisnik,ovjerava ga i dostavlja maticaru nadleznom za upis djeteta u MK rodjenih.Druga mogucnost priznanja pred sudom jeste davanje izjave o priznanju ocinstva u toku parnice radi utvrdjivanja vanbracnog ocinstva (muskarac protiv kojeg je podnesena tuzba radi utvrdjivanja ocinstva,koji nije htio priznati dijete,izmijeni stav i izjavi da je dijete njegovo).U ovom slucaju nema potrebe nastaviti s parnicom. d) Izjava o priznanju se moze dati pred notarom.Ovu izjavu priznavalac potpisuje,a notar o njoj sacinjava ispravu. e) Priznanje ocinstva ucinjeno u privatnoj ispravi ne proizvodi dejstvo.Izuzetak,testament,posto to nekada moze biti jedini nacin da se ocinstvo prizna.Punovaznost ovako ucinjenog priznanja se cijeni po odredbama zakona o nasljedjivanju iz PZ.Osim punovaznosti testamenta zahtijeva se i da testament ispunjava uslove propisane u PZ. Zakonom je normirano ukljucivanje maticara i organa starateljstva upriznavanje ocinstva.Tako je normirana obaveza maticara da u slucaju upisa djeteta u MK rodjenih bez podataka o ocu,pozove majku djeteta i upozna je s pravom djeteta da zna ko mu je otac i da ona ima obavezu da oznaci osobu koju smatra ocem djeteta. Ukoliko je majka pred maticarem dala izjavu o tome koga smatra ocem djeteta,maticar ce organom starateljstva dostaviti zapisnik s tom izjavom.Nakon sto dobije podatke o potencijalnom ocu,organ starateljstva obavezan ga je pozvati u roku od 15 dana od prijema zapisnika i upoznati ga (ukoliko se odazove) sa izjavom majke.Ishod zavisi od stava pozvanog muskraca:on se moze odazvati ili ostati pasivan. Ukoliko pozvani muskarac u roku od 30 dana od dana dostavljanja poziva izjavi ad nije otac djeteta ili ne dadne nikakvu izjavu,organ starateljstva ce o tome obavijestiti majki i upoznati je sa zakonskim odredbama i utvrdjivanju ocinstva sudskom odlukom,majka onda ima pravo podnijeti tuzbu radi utvrdjivanja ocinstva. Datu izjavu o priznavanju ocinstva muskarac ne moze opozvati ali moze ga osporavati tuzbom,koju ima pravo podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za cinjenicu koja iskljucuje njegovo ocinstvo. f) Pristanak majke,odnosno djeteta na priznanje.Izjavu o pristanku majka moze dati pred maticarem,organom starateljstva,sudom i notarom.Saglasnost na priznanje daje organ
)! !

starateljstva onda kada je majka mladja od 14 godina ili nije ziva ili je proglasena umrlom ili joj je oduzeta poslovna sposobnost.U zakonu je normirano da je,ako je dijete navrsilo 14 godina i sposobno shvatiti znacenje priznanja,potreban i njegov pristanak na priznanje.Izjavu o priznanju majka mora dati u roku od 15 dana od poziva maticara da to ucini. PRIZNANJE VANBRACNOG MATERINSTVA U principu vrijedi sve kao i kod priznanja vanbracnog ocinstva.Majcina izjava uziva povjerenje u smatra se istinitom,majka mora biti poslovno sposobna da bi njena izjava bila punovazna.Vrijedi i uslov koji se tice razlike u godinama. Razlika: zakon ne normira mogucnost priznanja materinstva prije rodjenja djeteta,nema potrebe da zena koja nosi dijete priznaje materinstvo,jer ce ona samim radjanjem postati njegova majka. Zena koja je priznala materinstvo ne moze da opozvati,ali ga moze osporavati (tuzbu podize u roku od 6 mjeseci do navrsene 10 god. zivota djeteta.) Sto se tice saglasnosti na priznanje,ukoliko je dijete navrsilo 14 god zivotai sposobno je shvatiti znacenje priznanja,potreban je i njegov pristanak na priznanje materinstva.Izjavu o pristanku daje pred organom starateljstva. SUDSKO UTVRDJIVANJE PORIJEKLA DJETETA -UTVRDJIVANJE VANBRACNOG OCINSTVA SUDSKOM PRESUDOM Zakon zabranjuje samo u 2 slucaja: 1) kada je dijete zaceto vjestackim putem 2) kada je dijete usvojeno potpunim oblikom usvojenja Pravo na tuzbu radi utvrdjivanja vanbracnog ocinstva prema PZ imaju: 1) DIJETE-PZ ne ogranicava njegovo pravo na tuzbu rokovima.Ako je dijete maloljetno ili mu je oduzeta poslovna sposobnost u njegovo ime tu#bu mo#e podnijeti njegova majka ili njegov staralac uz saglasnost organa starateljstva. U RS dijete mo#e podnijeti tu#bu do 25-te godine #ivota. 2) MAJKA- mo#e podnijeti tu#bu za utvrdjivanje o!instva do navr"ene 18.god. #ivota. Gubi pravo na tu#bu kada dijete postane punoljetno. Majka mo#e podnijeti tu#bu ili u svoje ime ili ime djeteta ili oboje istovremeno. 3) PRIRODNI OTAC, tj. Mu"karac koji se smatra ocem vanbra!nog djeteta. Ovom muj"karcu se priznaje pravoo na tu#bu samo onda kada mu je onemogu$eno da prizna vanbar!no o!instvo a on #eli da se u sudskom postupku utvrdi da li je on zaista otac djeteta. Drugi slu!aj jeste kada mju"karac koji se smatra ocem djeteta osporava o!instvo prriznato od drugog mu"karca i istovremeno tra#i utvrdjivanje svog o!instva. 4) ORGAN STARATELJSTVA- Ima pravo na tu#bu onda kada interes djeteta za utvrdjivanje vanbra!nog odsustva ostane neza"ti$en zato "to majke propu"taju podici ovu tu#bu. Organ starateljstva mo#e podi$i tu#bu do navr"enih 18 god. %ivota djeteta. Majka djeteta se nemo#e protiviti podno"enju ove tu#be od strane organa starateljstva.

*! !

- OSOBE PROTIV KOJIH SE PODNOSI TU%BA U polo#aju tu#enog se pojavljuju: 1. Dijete (kada tu#bu podnosi majka ili mu"karac koji sebe smatra ocem djeteta. 2. Majka djeteta (kada je tu#ilac dijete organ starateljstva ili mu"karac koji sebe smatra ocem. 3. Mu#karac $ije se o$instvo utvrdjuje (kada tu#bu podnose majka, dijete ili organ starateljstva. 4. Nasljednici mu#karca za kojeg se tvrdi da je otac djeteta (poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je otac djeteta, tu#ba radi utvrdjivanja o!instva se podnosi protiv njenih nasljednika i to u roku od 1 godine od smrti ove osobe, odnosno 6 mjeseci od pravosna#nosti rje"enja o nasljedjivanju. UTVRDJIVANJE OCINSTVA U SLUCAJU VISE SALOZNIKA Sud je duzan utvrditi da li je osoba cije se ocinstvo utvrdjuje bioloski otac djeteta ili ne,pa onda kada je tuzba za utvrdjivanje ocinstva podnesena,motiv vise muskaraca s kojima je majka u kriticno vrijeme zacrca imala spolne odnose.U tom slucaju sud mora utvrditi koji od njih,odnosno da li je I jedan od njih otac djeteta. Tuzeni muskarac moze u toku postupka istaci prigovor da je majka u vrijeme zaceca imala spolne odnose s vise muskaraca.Sud ne moze ex officio prosiriti postupak na ove muskarce,vec to moze uraditi samo majka djeteta. UTVRDJIVANJE VANBRACNOG MATERINSTVA SUDSKOM ODLUKOM PRAVO NA TUZBU I ROKOVI ZA PODNOSENJE TUZBE *DIJETE-Maloljetno dijete moze podnijeti ovu tuzbu ukoliko je steklo poslovnu sposobnost prije punoljetstva.Dijete ima pravo na utvrdjivanje vanbracnog materinstva tokom cijelog zivota( kao I vanbracnog ocinstva) *ZENA KOJA SEBE SMATRA MAJKOM DJETETA-ima pravo na ovu tuzbu onda kad nije uspjela priznati dijete za svoje ( bilo zato sto su organu starateljstva ili dijetetu uskratili sag;asnost,ili je druga zena vec izvrsila priznanje) a.) kada nije dobila saglasnost tuzbu moze podici u roku od 1 godine,od primjene obavjestenja o nesaglasnosti,a najkasnije do navrsene 18 godine zivota djeteta. b.) kada zena koja sebe smatra majkom djeteta osporava materinstvo zeni upisanoj kao majka u maticnu knjgu rodjenih,onda tuzbu moze podnijeti u roku od 6 mjeseci od saznanja da je ona majka,a najkasnije do navrsenih 10 godina zivota djeteta. *MUSKARAC KOJI SEBE SMARTA OCEM DJETETA-subjektivni rok je 6 mjeseci od dana saznanja za radanje djetea, a objektivni do navrsenih 18 godina djeteta. * ORGAN STARATELJSTVA-do navrsene 18 godine zivota djetea.

+! !

OSOBE PROTIV KOJIH SE PODNOSI TUZBA *DIJETE,ZENA CIJE SE MATERINSTVO UTVRDJUJE,ZENA CIJE SE MATERINSTVO OSPORAVA,NASLJEDNICI,ZENA ZA KOJU SE TVRDI DA JE MAJKA DJETETA-Vanbracno materinstvo se moze utvrditi I nakon smrti djetea,u slucaju da je dijete ostavilo potomstvo. OSPORAVANJE OCINSTVA I MATERINSTVA Osporiti se moze ocinstvo I materinstvo primjenom pravne pretpostavke I priznanjem.Osporavati se ne moze ocinstvao I materinstvo utvrdjeno sudskom presudom. OSPORAVANJE OCINSTVA OSPORAVANJE BRACNOG OCINSTVA Predstavlja pobijanje pravne pretpostavke o muzu majke djeteta kao ocu djeteta.Pravo na tuzbu imaju : *DIJETE ( do navrsene 25.godine zivota,dok je maloljetno u njegovo ime tuzbu podnosi posebni staralac koji mu se postavlja za ovu parnicu) * MUZ MAJKE DJETEA-pravo na tuzbu ima u roku od 1 godine od saznanja za cinjenicu koja dovodi u sumnju ocinstvo.Objektivni rok neopravdano izostavljen iz naseg novog zakona,trebalo je da bude 10.god od rodjenja djeteta *MAJKA DJETETA-Ovu tuzbu majka moze podnijeti u roku od 6 mjeseci od rodjenja djeteta.Rok je objektivan,dok za subjektivnim rokom nema potrebe.Ukoliko joj je oduzeta poslovna sposonost,u njeno ime tuzbu ce podnijeti njen staralac,uz odobrenje organa starateljstva. *MUSKARAC KOJI SEBE SMATRA OCEM-on moze podnijeti ovu tuzbu samo ako je s majkom djeteta zivio u zajednici u vrijeme zaceca djeteta,ili je ovu zajednicu s njom zasnovao prije rodjenja djeteta,te ako istom tuzbom trazi da se utvrdi njeno ocinstvo.Tuzbu moze podnijeti u roku od 1 godine od rodjenja djeteta. OSOBE PROTIV KOJIH SE PODNOSI TUZBA *DJETE,MAJKA DJETETA,MUZ MAJKE Sve osobe moraju biti obuhvacene tuzbom,bilo da su u polozaju tuzioca ili tuzenog,dok se muskarac koji sebe smatra bioloskim ocem pojavljuje samo u polozaju tuzbioca. PZ normira da se ne moze osporavati ocinstvo poslije smrti djeteta.Nema svrhe,posto dijete kao subjekt prava vise ne postoji ( isto je I u PZRS) OSPORAVANJE VANBRACNOG OCINSTVA Vanbracno ocinstvo moze se osporavati samo onda kad se utvrdjeno priznanje.Ono utvrdjeno sudskom presudom ne moze se osporavati.
",! !

PRAVO NA TUZBU I ROKOVI RADI OSPORAVANJA *DIJETE-dijete moze podnijeti tuzbu do navrsenih 25.godina zivota.Dok je maloljetno u njegovo ime tuzbu moze podnijeti posebni staralac koji se postavlja za ovu parnicu.Majka ne moze u ime djeteta podnijeti ovu tuzbu,jer je ona uslracivanjem pristanka imala priliku sprijeciti prihvatanje izjave o priznavanju muskarca koji nije bioloski otac. *MUSKARAC KOJI JE PRIZNAO OCINSTVO-a kasnije saznao za cinjenicu koja iskljucuje njegovo ocinstvo.( on osporava svoje priznato ocinstvo).Moze se desiti da on naknadno sazna da je nesposoban za oplodnju ili drugu okolnost koja iskljucuje njegovo ocinstvo. Tuzbu moze podnijeti u roku od 6 mjeseci od saznanja za cinjenicu koja iskljucuje njegovo ocinstvo.I ovdje je neopravdano I pogresno izostavljen objektivni rok iz zakonske odredbe ( koji bi trebao biti najkasnije do navrsene 10.godine zivota djeteta) *MUSKARAC KOJI SEBE SMATRA PRIRODNIM OCEM DJETETA rodjenog van braka ima pravo osporiti ocinstvo muskarcu koji je to dijete priznao za svoje,ukoliko istovremeno trazi da se utvrdi njegovo ocinstvo.(znaci istovremeno radi I osporavanje I utvrdjivanje ocinstva) Na ovaj nacin ce se utvrditi bioloski otac djeteta,a I djete nece ostati bez bez upisanog oca,jer muskarac koji osporava ocinstvo mora istovremeno postaviti I zahtjev za utvrdjivanje njegovog ocinstva.Ukoliko se utvrdi da tuzilac nije otac,sud ce odbiti oba zahtjeva.Tuzba se moze podnijeti u roku od 1.godine,od upisa priznatog ( a sada osporavanog ocinstva u maticnu knjigu) Nakon smrti osobe koja je pokrenula postupak radi osporavanja ocinstva,osobe koje imaju pravni interes,imaju mogucnost da nastave ovaj postupak.Sve u vezi ove mogucnosti sto vrijedi pri osporavanju bracnog,vrijedi I za osporavanje priznatog vanbracnog ocinstva. OSOBE PROTIV KOJIH SE PODNOSI TUZBA *DIJETE (kada tuzbu podnosi muskarac koji osporava svoje priznato ocinstvo ili muskarac koji je osporavao priznato ocinstvo drugog muskarca I istovremeno trazi utvrdjivanje svog ocinstva) *MAJKA DJETETA (kada tuzbu podigne dijete,ili jedan od prethodno navedenih muskaraca) *MUSKARAC KOJI JE PRIZNAO OCINSTVO( kada tuzbu podnese dijete,ili muskarac koji sebe smatra ocem djeteta,osporava tudje I trazi utvrdjivanje svog ocinstva) PZ normira da se ne moze osporavati ocinstvo poslije smrti djeteta,jer nema svrhe (dijete nakon smrti vise ne postoji kao subjekt prava)

""! !

*DEJSTVO USPJESNOG OBORENOG BRACNOG I VANBRACNOG OCINSTVA *BRACNO-pretpostavljeni otac se vise ne smatra ocem djeteta.Porijeklo djeteta oca je nepoznato jos od rodjenja ( ex tunc).Dijete nece vise imati racni vec vanbracni status.djete ostaje u srodstvu sa majkom I njenim srodnicima,dok u odnosu na oca I njegove srodnike raskida srodnicki odnos.S njima dijete zasniva tazbinsko srodstvo,postaje mu pastorak a ovaj njegov ocuh. *VANBRACNOG-vrijedi sve isto.Razlika je samo sto se ovdje ne mjenja status djeteta(dijete je imalo vanbracni status I zadrzalo ga I nakon uspjesnog osporavanja ocinstva) OSPORAVANJE MATRINSTVA *OSPORAVANJE BRACNOG MATERINSTVA Ima za svrhu dokazivanje da zena koja je upisana u maticnu knjigu rodjenih kao majka djeteta nije njegova bioloska majka.U praksi se ova mogucnost koristi nakon zamjene djece u porodilistu ili pogresnog upisa u maticnu knjigu rodjenih. *PRAVO NA TUZBU I ROKOVI *DIJETE-ima pravo na tuzbu do navrsene 25 godine zivota.Dok je maloljetno tuzbu podnosi poseban staralac kojeg postavlja organ starateljstva.Zakonski zastupnik djeteta je i njegov otac,ali on nece moci zastupati dijete u ovoj parnici jer je on zajedno s majkom u polozaju tuzenog (Dijete tuzi I njega I majku jer se pravosnaznom presudom o osporavanju materinstva osporenim smatra I ocinstvo muza majke) *ZENA KOJA JE U MATICNOJ KNJIZI RODJENIH UPISANA KAO MAJKA-Tuzbu radi osporavanja svog materinstva moze podnijeti u roku od 6.mjeseci od saznanja za cinjenicu koja iskljucuje njeno materinstvo,a najkansije do navrsene 10.godine zivota djeteta (njeno pravo na tuzbu ograniceno I objektivnim I subjektuvnim rokom).Subjektivni rok pocinje teci od dana saznanja za cinjenicu koja iskljucuje njeno materinstvo. *ZENA KOJA SEBE SMATRA MAJKOM DJETETA-ukoliko istovremeno trazi utvrdjenje njenog materinstva,u roku od 6 mjeseci od saznanja da je ona majka djeteta,a najkasnije do navrsene 10.godine zivota djeteta. MOGUCNOST NASTAVLJANJA POSTUPKA NAKON SMRTI OVLASTENIKA-isto kao I kod bracnog ocinstva. OSOBE PROTIV KOJIH SE PODNOSI TUZBA *DIJETE ( u slucaju da zena koja je upisana kao majka osporava svoje materinstvo I zena koja se smatra prirodnom majkom osporava materinstvo upisanoj zeni) *ZENA KOJA JE UPISANA KAO MAJKA (kada tuzbu podnosi dijete ili zena koja se smatra prirodnom majkom djeteta)

"$! !

*OTAC DJETETA ( on se moze pojabiti samo kao tuzeni,jer ako se uspjesno ospori materinstvo,to ima za posljedicu osporavanje njegovog ocinstva) Materinstvo se ne moze osporavati nakom smrti djeteta (dijete ne postoji vise kao subjekt prava,pa je nepotrebno)-kako bracno,tako I vanbracno. OSPORAVANJE PRIZNATOG VANBRACNOG MATERINSTVA Pravo na tuzbu imaju : *DIJETE-do navrsene 25. godine zivota.Dok je maloljetno,u njegovo ime podnosi tuzbu posebni staralac,kojeg mu postavlja organ starateljstva. *ZENA KOJA JE PRIZNALA MATERINSTVO-ona je priznala materinstvo,ali je kasnije saznala za cinjenicu koja ga iskljucuje.Tuzbu moze podici u roku od 6 mjeseci od saznanja za tu cinjenicu,najkasnije do navrsene 10.godine zivota djeteta. *ZENA KOJA SEBE SMATRA MAJKOM DJETETA-ona osporava materinstvo zene koja ga je priznala,ali mora istovremeno postaviti I zahtjev za utvrdjivanje svog materinstva.Tuzbu moze podici u subjektivnom roku od 6 mjeseci,a objektivnom oku od 10.godina.Subjektivni tece od saznanja da je ona majka djeteta. OSOBE PROTIV KOJIH SE PODNOSI TUZBA *DIJETE(kad tuzbu podnosi zena koja je priznala materinstvo ili ze na koja osporava priznato materinstvo I trazi utvrdjivanje njenog materinstva) *ZENA KOJA JE PRIZNALA MATERINSTVO(kada postupak pokrene dijete ili zena koja se smatra prirodnom majkom) *OTAC DJETETA(moze se pojaviti samo kao tuzeni,jer pravosnazna odluka o osporavanju vanbracnog materinstva znaci istovremeno I da je njegovo vanbracno ocinstvo osporeno) *DEJSTVA USPJESNO OSPORENOG MATERINSTVA Ima za posljedicu prestanak roditeljskog odnosa izmedju djeteta I zene koja se smatra njegovom majkom.Ova zena se od rodjenja ne smarta njegovom majkom(sto vrijedi I za oca tj.muza majke koji je priznao dijete)Ne dolazi do smejen statusa djeteta-oni zadrzava vanbracni status koje je imalo prije toga. UTVRDJIVANJE PORIJEKLA DJETETA ZACETO MEDICINSKI POMOGNUTOM OPLODNJOM Ukoliko genetski material (jajna ili sjemena)celija ne potjece od zene ili muskarca iz para,ovakvo zacece ima za posljedicu da dijete rodjenjem zasnuje roditeljsko-pravni odnos sa osobama koje nisu njegovi pravi roditelji.Zakonska rjesenja prihvacena u oblasti medicinski pomognute oplodnje u europskim I vaneuropskim zemljama su medjusobno razlicita.Najpoznatije tehnike medicinski pomognute oplodnje su:IN VITRO ZACECE,ZAMRZAVANJE SJEMENIH CELIJA I EMBRIJADONACIJA
"%! !

SJEMENIH CELIJA,JAJNE CELIJE I EMBRIJE,VJESTACKA OPLODNJA,SUROGAT MATERINSTVO. *IN VITRO ZACECE-In vitro zacece I transfer embrija je spajanje jajne I sjemene celije izvan tijela zene I unosenje oplodjene jajne celije u uterus(metericu)zene.Oplodnja moze biti homologna,kada oba gameta potjecu od bracnog ili vanbracnog para I heterologna ( kada jedan ili oba gameta poticu od drugih osoba,u slucaju sterilnosti jednog ili oba bracna ili vanbracna partnera) *SUROGAT MATERINSTVO-kada zena nosi I radja djete da bi na nakon rodjenja predala bracnom ili vanbracnom paru.Razlog za zakljucivanje ovog ugovora moze biti nesposobnost zene iz para za nosenje I radjanje djeteta ili njena nespremnost na ovo.U jednom slucaju se surogat majka oplodjuje sjemenim celijama bracnom ili vanbracnog partnera zene koja ne moze ili ne zeli nositi I roditi dijete,te po rodjenju predaje dijete ovom paru.U drugom slucaju rijec je o iznajmljivanju materice.U uterusu surogat majke unosi se oplodjena jajna celija iz para-primaoca,tako da surogat majka nema nikakve genetske veze s djetetom I predaje ga nakon rodjenja ovom paru. *VJESTACA OPLODNJA-primjenjuje se kada do zaceca djeteta nije moglo doci prirodnim putem zbog svoje spolne nemoci ili sterilnosti bracnog ili vanbracnog partnera.U prvom slucaju zena se oplodjuje sjemenima celija svp partnera,pa je on genetski otac,a u slucaju njegove sterilnosti njena oplodnja se vrsi sjemenim celijama drugog muskarca.U odredbi clana.29 zabranjuje se utvrdjivanje ili osporavanje materinstva I ocinstva djeteta zacetog u postupku medicinski pomognute oplodnje,ali postoje iznimci: a.) pravo na osporavanje je priznato zeni koja je rodila dijete koje je bez njene pismene saglasnosti zaceto iz jajne celije druge zene u postupku medicinski pomognute oplodnje.Znaci samo gestaciona a be I genetska majka moze osporiti materinstvo. b.) muzu majke priznaje se pravo na osporavanje ocinstva djeteta rodjenog u braku ili u periodu 300 dana od prestanka braka,ukoliko je u postupku medicinski pomognute oplodnje dijete zaceto sjemenom celije drugog muskarca,bez pismene saglasnosti muza.Ako je dao ovu saglasnot,ne moze oporavati svoje ocinstvo Tuzbe ( za oba slucaja) mogu se podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana saznanja da je dijete zaceto na ovaj nacin,a najkasnije do navrsene 10.godine zivota djeteta.Za podizanje tuzbe ovlasteni su,u ovom slucaju,samo zena odnosno muskarac koji se po zakonu smatraju roditeljima djece. POSTUPAK RADI UTVRDJIVANJA I OSPORAVANJA MATERINSTVA ILI OCINSTVA NADLEZNOST,POKRETANJE,ZASTUPANJE I SPECIFICNOSTI POSTUPKA Ovi sporovi se rjesavaju u posebnom parnicnom postupku koji je normiran u 7 dijelu PZ (Postupak pred sudom) primjenjuju se odredbe zakona o parnicnom postupku ako PZ ne odredjuje drugacije.Stvarno nadlezan za ove sporove je opcinski sud.Sto se tice mjesne
"&! !

nadleznosti normirana je izaberiva nadleznost u slucaju kada dijete podnosi tuzbu.Ukoliko dijete nije tuzeni,tuzba se podnosi sudu na cijem podrucju tuzeni ima prebivaliste ili boraviste.Postupak se pokrece tuzbom ovlastenog lica.U tuzbi kao tuzilac I tuzeni moraju biti obuhvacene sve stranke u sporu,inace ce sud vratiti tuzbu tuziocu radi dopune.Ukoliko jke tuzilac ne dopuni u roku od 8 dana,sud odbacuje tuzbu. SPECIFICNOST OVOG POSTUPKA : a.) HITNOST-radnje se poduzimaju hitno,u kracim rokovima normiranih od onih u Zakonu o parnicnom postupku b.) SPECIJALIZACIJA SUDIJE-u prvostepenom postupku zastupa sudija specijalizovan za ove sporove,ali u drugostepenom sudi vijece od trojice sudija od kjih je jedan specijalizovan za ovu vrstu sporova c.) MOGUCNOST ODREDIVANJA PRIVREMENE MJERE RADI DAVANJA IZDRZAVANJA MALOLJETNOJ DJECI I RADI NJIHOVOG SMJESTAJA d.) ISKLJUCENJE JAVNOSTI e.) OGRANICENJE NACELA DISPOZITIVNOSTI f.) SUD MOZE UTVRDJIVATI CINJENICE KOJE STRANKE NISU IZNIJELE I DOKAZIVATI CINJENICE KOJE SU STRANKE PRIZNALE U SPORU g.) U ZALBI NE MOGU IZNOSITI NOVE CINJENICE I DOKAZE,OSIM AKO ZALILAC DOKAZE DA IH BEZ SVOJE KRIVICE NIJE MOGAO IZNIJETI h.) ODLUCIVANJE O TROSKOVIMA POSTUPKA-sud o njima odlucuje slobodno,vodeci racuna o okolnostima slucaja I ishodu postupka. DOKAZNI POSTUPAK ( MEDICINSKO VJESTACENJE) Prvo sto u dokaznom postupku treba utvrditi je da li je majka u kriticno vrijeme zaceca imala odnose s muzem odnosno s muskarcem cije se ocinstvo utvrdjuje ili osporava.Ono se utvrdjuje uz pomoc vjestaka na osnovu duzine,tezine I opce zrelosti djeteta u vrijeme rodjenja.Nakon toga sud ispituje da li je u to vrijeme muz majke ( ili muskarac cije se ocinstvo utvrdjuje ili osporava) odrzavao spolne odnose s majkom djeteta I da li je u to vrijeme bio sposoban za oplodnju.Ukoliko se dokaze da nije,to je dovoljan osnov za donosenjee odluke o osporavanju ocinstva.Ako se utvrdi da jest,cinjenica da je on otac djeteta utvrdjuje se metodama zasnovanim na medicini,genetici,biologiji,antroplogiji.Koristenje ovih metoda nije moguce neposrdno nakon rodjenja djeteta,potreban je odredjen uzrast.Sudsko medicinsko vjestacenje se moze provsti tek kad dijete navrsi 3 godine zivota. Analiza krvi-ispitivanje krvnih grupa,podgrupa I faktora moze se sprovesti nakon sto dijete navrsi 6 mjeseci zivota.Utvrdjuje se da li su osobine krvi koje su utvrdjene kod djeteta nasljedjene od pretpostavljenih roditelja ili ne. Antropoloski metod-sastoji se u mjerenju,fotografisanju I poredjenju osobina djeteta koje se nasljedjuju od roditelja sa osobinama njegovih pretpostavljenih roditelja. Analiza nasljednih tkivnih gena sastava HLA (tipizacija tkiva) se koristi kod dokazivanja ocinstva.

"'! !

Analiza DNK-metoda analize hromozoma.Dovoljna je sasvim mala kolicina materijala ( uzorak tjelesne tecnosti,koze,kose,zuba)Uzorak se ne mora uzeti direktno od osobe,moze se uzeti I stavr koju je osoba koristila (cetkica za zube).Dobijaju se I medjusovno se porede genetski otisci.Otisak se sastoji od fragmenata,koji kod djeteta moraju biti nasljedjeni od roditelja,tako da se sa sigurnoscu moze utvrditi bioloski roditelj. PZ BIH normira obavezu stranaka da se odazovu na poziv I podvrgnu medicinskom vjestacenju.Zakonodavac pravi razliku izmedju vjestacenja analizom DNK I vjestacenja drugim metodama.Analizom DNK ukoliko se pozvana osoba nije odazvala pozivu ili podvrgnula vjesacenju sudska policija ce je privesti po nalogu.Kod drugih metoda sud nije ovlasten primoranim putem obaviti ili izvesti vjestacenje. USVOJENJE Usvojenje je poseban oblik porodicno-pravne zastite djece bez roditelja ili bez odgovarajuceg roditeljskog staranja,kojima se zasniva roditeljski odnosno srodnicki odnosi.Nase porodicno zakonodavstvo,predlaze 2 oblika usvojenja-nepotpuno I potpuno. Pretpostavke za zasnivanje usvojenja normirane u PZ su : 1. ZAJEDNICKE PRETPOSTAVKE KOJE SE ODNOSE NA OBA OBLIKA USVOJENJA 2. PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POTPUNOG USVOJENJA 3. PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE NEPOTPUNOG USVOJENJE ZAJEDNICKE PRETPOSTAVKE KOJE SE ODNOSE NA OBA OBLIKA USVOJENJA PZ normira ko ne moze biti usvojilac: lice koje je oduzeto roditeljsko staranje,lice kome je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost,lice koje ne pruza dovoljno jamstva d ace pravilno da ostvari roditeljsko staranje.Usvojiti ne moze ni lice kod cijeg bracnog partnera postoji jedna od navedenih okolnosti.Ne moze se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji,ni brat,ni sestra. Staratelj ne moze usvojiti svog sticenika,dok ga organ starateljstva ne razrijesi duznosti staratelja. Usvojilac moze biti drzavljanin BIH,a zakon predvida da I strain drzavljanin moze biti usvojilac ( ali samo ako je to u najboljem interesu djeteta I ako nije moguce usvojenje djeteta u BIH).U RS-u se moze usvojiti samo njen drzavljanin ( strain drzavljani ako postoje opravdani razlozi) PZ normira I razliku u godinama koja mora postojati izmedju usvojioca I usvojenika.T o moze biti samo osoba od 25-45 godina I koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina.Ako postoje narocito opravdani razlozi,usvojilac moze biti I lice straije od 45 godina. Zakonodavac normira jos dva odstupanja :
"(! !

1. ako usvojioci zajenodo usvajaju djete,mogu da usvojiti I ako samo jedan od njih ispunjava ove uvjete 2. ako usvojioci usvajaju vise djece koja su medjusobno braca I sestre,usvojiti mogu I ako je samo jedan od njih u zivotnoj dobi izmedju 25-45 godina I samo ako je od jednog djeteta stariji 18 godina. PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJENIKA Usvojenje se moze zasnovati samo ako je ono u interesu djeteta koje se usvaja,sto utvrdjuje organ starateljstva.U nasem pravu,usvojiti se moze maloljetno djete ( bez ozira je li rijec o potpunom ili nepotpunom usvojenju).Zakon je predvidio protok vremena od rodjenja djeteta do njegovog usvajanja : ne moze se usvojiti dijete prije isteka roka od 3 mjeseca.Ne moze se usvojiti dijete maloljetnih roditelja.Ovo djete se moze usvojiti po proteku 1 godine od njegovog rodjenja,ako nema izgleda d ace se ono podizati u porodici roditelja.( u PZ RS nema oovog vremenskog ogranicenja,dijete se moze usvojiti odmah po rodjenju).Normirana je I privremena nemogucnost usvojenja djeteta ciji su roditelji nepoznati.Ovo dijete se ne moze usvojiti prije isteka 3 mjeseca od njegovog napustanja. PRETPOSTAVKE NA STRANI PRIRODNIH RODITELJA Za usvojenje je potreban pristanak jednog ili oba roditelja,ako zakonom nije drugacije odredjeno.Zakon predvidja I slucajeve kada za usvojenje nije potreban pristanak roditelja.Nije potreban pristanak roditelja : *kome je oduzeto roditeljsko staranje *koji ne zivi s djetetom,a 3 mjeseca je u vecoj mjeri zapustio staranje o djeci *koji je maloljetan,a nije u stanju shvatiti znacenje usvojenja *kome je ogranicena ili oduzeta poslovna sposobnost *kome je boraviste nepoznato najmanje 6 mjeseci,a u tom periodu se ne brine za djete PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POTPUNOG USVOJENJA Potpunim usvojenjem zasnivaju se odnosi kao I kada se radi o krvnom srodstvu.Zasniva se neraskidiv odnos. PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJIOCA Potpunim usvojenjem dijete mogu bracni partneri zajednicki,te maceha ili ocuh djeteta koje se usvaja,ali I vanbraci partneri,koji u vanbracnoj zajednici zive najmanje 5 godina. PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJENIKA Po novom PZ potpuno se moze usvojiti dijete do 10 godine zivota (u PZ RS do 5 godine zivota)

")! !

PZ predvidja mogucnost usvojenja djeteta koje ima zive roditelje ( ukoliko su oni nesavjensi I nesposobni niti se zele brinuti od djetetu) PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE NEPOTPUNOG USVOJENJA PRETPOSTAVKE NA STANI USVOJIOCA Nepotpuno mogu usvojiti samo bracni partner zajednicki,jedan bracni partner uz pristanak drugog,maceha I ocuh.Lice koje nije u braku I vanbracni partneri takodje mogu nepotpuno usvojiti,ali zakon za njih predvidja dodatne uslove (ako postoje narocito opravdani razlozi ili da je vanbracna zajednica trajala najmanje 5 godina)

PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJENIKA Nepotpuno se moze usvojiti samo maloljetno djete.Ako je dijete navrsilo 10 godina zivota I ako je sposobno da shvati znacenje usvojenja,potreban je njegov pristanak. ZASNIVANJE USVOJENJA U PZ je predvidjen poseban postupak za zasnivanje potpunog I nepotpunog usvojenja. NADLEZNOST Europska konvencija o usvojenju-sudska ili upravna vlast moze biti jedino tijelo u cijoj se nadleznosti nalazi zansivanje usvojenja.Prema PZ stvarno je nadlezan organ starateljstva( znaci centra za socijalni rad) a u opcinama I kantonima gdje on ne postoji,opcinska sluzba kojoj je povjereno vrsenje tih poslova.Mjesno nadlezan je organ starateljstva mjesta prebivalista,odnosno boravista djeteta,ako se njegovo prebivaliste ne moze utvrditi. POSTUPAK ZA ZASNIVANJE USVOJENJA Kada je rijec o postupku za zasnivanje usvojenja postoji nekoliko faza: a.) pokretanje postupka pokrece se na zahtjev osobe koja zeli usvojiti.U postupku zasnivanja usvojenja iskljucenja je javnost. b.) Pripremne radnje-zakon navodi koje radnje organ starateljstva obavlja po sluzbenoj duznosti.pribavlja strucna misljenja o podobnosti osobe koja zeli usvojiti dijete od organa starateljstva,njenog prebivalista,kao I od porodicnog savjetovalista I drugih odgovarajucih organizacija I strucnjaka ( socijalni radnik,psiholog,pedagog,ljekar).Samo tako je moguce doci do stvarnig saznanja o usvojiocu I njegovoh podobnosti za usvojenje.Narav,karakter,odnosi u braku,motive za usvojenje I druge relevantne cinjenice koje se odnose na dijete organ starateljstva mora utvrditi.Bracni partner osobe koja zeli usvojiti dijete,dijete I roditelji djeteta daju svoj pristanak na usvojenje pred organom starateljstva.Dijete straije od 10 godina sposobno da shvati znacenje usvojenja daje svoj pristanak bez prisustva roditelja.osoba koja ga zeli usojiti daje vlastito misljenje bez pristanka

"*! !

RADNJE U POSTUPKU USVOJENJA-roditelji djeteta,bracni partner osobe koja zeli usvojiti dijete I dijete daju svoj pristanak za usvojenje preko organa starateljstva koji vodi postupak ili organom starateljstva svog prebivalista ,odnosno boravista.Dijete daje svoj pristanak na usvojenje bez prisustva roditelja I lica koja ga zele usvojiti.Roditelj moze svoj pristanak dati I prije pokretanja postupka zasnivanja usvojenja ,ali tek kad dijete navrsi 3 mjeseca zivota.Prije davanja pristanka organ starateljstva ce ga upoznati s pravnim posljedicama njegovog pristanka.Pristanak se daje na zapisnik,a ovjeren prepis zapisnika urucuje se roditeljima. PROBNI SMJESTAJ-institut probnog smjestaja je prema PZ obligatoran (raniji PZ ga uopcne nije predvidio).Trajanje probnog smjestaja je ograniceno na 6 mjeseci.Za vrijeme njegovog trajanja dijete se nalazi pod nadzorom organa starateljsta. DONOSENJE RJESENJA O ZASNIVANJU USVOJENJA-kada organ starateljstva utvrdi da su ispunjeni uvjeti predvidjeni zakonom I d ace usvojenje biti korisno za usvojenika,donijet ce rjesenje kojim se usvojenje zasniva.U izreci rjesenja o zasnivanju usvojenja,organ starateljstva navodi : ime I prezime,datum I mjesto rodjenja I drzavljanstvo usvojenika,ime I prezime jednog roditelja,maticni broj I drzavljanstvo usvojioca,vrstu usvojenja I novo ime I prezime usvojenika.protiv rjesenja o zasnivanju usvojenja stranka moze podnijeti zalbe u roku od 8 dana od prijema rjesenja.Organ starateljstva duzan je pravomocno rjesenje o zasnivanju usvojenja odmah dostaviti nadleznom maticaru radi upisa u maticnu knjigu rodjenih.Podaci o usvojenju su sluzbena tajna.Uvid u spise predmeta o usvojenju dopustit ce se punoljetnom usvojeniku,usvojiocu I roditelju djeteta koji je dao pristanak na usvojenje.Zakon predvidja mogucnost uvida u spise maloljetnom usvojeniku ( ali samo ako je to u njegovom interesu) TAJNOST USVOJENJA PZ obavezuje organ starateljstva da upozori I usvojioce da dijete upoznaju sa cinjenicom usvajanja.To su duzni uciniti najkasnije do 7 godine zivota odnosno odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je usvojeno dijete starije dobi.Pitanje upoznavanja djeteta sa cinjenicom usvojenja je pitanje o kojem postoje razlicita shvatanja.Jedni smatraju da je tajnost usvojenja garant njegovog uspjeha,dijete je zasticeno od saznanja da su ga bioloski roditelji ostavili.Bioloski roditelji u tajnosti usvojenja nalaze zastitu svojih interesa ( oni uglavnom ne zele da se saznanjihov identitet niti njihovi motive za davanje djeteta na usvajanje).Protivnici ove solucije tvrde da je neprihvatljivo gradjenje ovako dubokog humanog odnosa na zabludi o vlasti tom porijeklu. POSLJEDICE USVOJENJA POSLJEDICA POTPUNOG USVOJENJA U ovom slucaju,usvojenik prekida sve veze sa prirodnom porodicom,roditeljsko staranje potpuno prelazi na usvojioce,bez mogucnosti da se roditeljsko staranje bioloskih roditelja aktivira u bilo kom segmentu.U maticnu knjigu rodjenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika.Usvojioci sporazumno odredjuju ime usvojenika,dok dobiva zajednicko prezime
"+! !

usvojioca.Potpuno usvojenje je neraskidivo.U slucaju da odnos izmedju usvojioca I usvojenika ne bude uspjesan,usvajanje se nece raskinuti vec ce se na roditeljsko staranje primjeniti mjere ogranicenja,te oduzimanje straranja. POSLJEDICE NEPOTPUNOG USVOJENJA Nepotpuno usvojenje ne utice na prava I duznosti usvojenika prema njegovim roditeljima I drugim srodnicima,odnos usvojenika sa njegovim krvnim srodnicima ne prestaje zasnivanjem usvojenja.Vrsenje roditeljskog prava prirodnih roditelja de facto umiruje,s mogucnoscu da se ponovo aktivira.Usvojenik dobiva prezime usvojioca osim ako usvojilac odluci drugacije.U slucaju promjene imena I prezimena usvojenika,potreban je njegov pristanak(ukoliko je usvojenik stariji od 10 godina) RASKID USVOJENJA Usvojenje se moze raskinuti: 1.) odlukom organa starateljstva po sluzbenoj duznosti 2.) odlukom organa starateljstva na prijedlog usvojioca 3.) odlukom organa starateljstva na pojedinacni ili zajednicki prijedlog usvojioca I punoljetnog usvojenika ODLUKOM ORGANA STARATELJSTVA PO SLUZBENOJ DUZNOSTI-normirano u PZ,moguce je ako to zahtjevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika( ukoliko je usvojenje nepotpuno) ali u pitanju moze biti I citav niz situacija u kojima se usvojilac prema usvojeniku skrivljeno ponasa. ODLUKOM ORGANA STARATELJSTVA PO PRIJEDLOGU USVOJIOCA-ako organ starateljstva,na prijedlog usvojioca,ako utvrdi da to zahtjevaju opravdni interesi maloljetnog usvojenika ( kod nepotpunog usvojenja).To ce biti razliciti razlozi : stalni sukobi,nedolicno ponasanje usvojenika sto dovodi u pitanje kvalitet ovog odnosa.Opravdanost ovih razloga mora utvrditi organ starateljstva. ODLUKOM ORGANA STARATELJSTVA NA POJEDINACNI ILI ZAJEDNICKI PRIJEDLOG PUNOLJETOG USVOJENIKA-zahtjev za raskid usvojenja organu starateljstva mogu podnijeti ili zajedno usvojilac I punoljeni usvojenik.Posto usvojenik nije maloljetan,zakonodavan ne zahtjeva ispitivanje njegovih opravdanih interesa. PRAVNE POSLJEDICE RASKIDA USVOJENJA Uglavnom prestaju medjusona prava I obaveze.Usvojenje prestaje kada odluka o raskidu postane pravomocna.PZ normira 2 posljedice raskida usvojenja : prezime usvojenika I izdrzavanje usvojioca I usvojenika.Kada usvojenje prestaje raskidom,usvojenik moze zadrzati prezime svog oca. OBAVEZA MEDJUSOBNOG IZDRZAVANJA,U SLUCAJU RASKIDA USVOJENJA regulisana je clanom 122. :
$,! !

1.) ako maloljeti usvojenik nema krvne srodnike koji su ga prema zakonu duzni izdrzavati ili oni nisu u stanju ga izdrzavati,organ starateljstva moze rjesenjem o raskidu usvojenja obavezati usvojioce da izdrzavaju usvojenika. 2.) Ako usvojilac nije sposovan za rad I nema dovoljno sredstava za zivot,organ starateljstva moze rjesenjem o raskidu usvojenja obavezati punoljetnog usvojenika da izdrzava usvojioca. U navedenim slucajevima moze se odrediti samo privremeno izdrzavanje ( najduze na period od 1 godine)

2. DIO
Prava djeteta u konvenciji o pravima djeteta Za dijete je posebno va#no to "to ga Konvencija tretira kao posebnog subjekta.Pored ove konvencije prava djeteta su normirana i u Konvenciji o ostvarivanju dje!ijih prava i Konvenciji o kontaktima u vezi sa djecom,ali i u op$im dokumentima o ljudskim pravima. Za svrhe konvencije dijete se u njoj odre&uje kao ''svako ljudsko bi$e mla&e od 18 godina,osim ako se po pravu koje se primjenjuje na dijete ,punoljetsvo ne sti!e ranije.'' U grupi li$nih prava su: prava na #ivot,na saznjanje vlastitog porujekla i brigu roditelja, na prijavu ro&enja, na prijavu ro&enja,li!no ime i stjecanje dr#avljanstva, na privatnost, na #ivot s roditeljima ... U grupi prava djeteta kao $lana dru#tvene zajednice su: pravo na slobodno izra#avanje djetetovog mi"ljenja, pravo na slobodno izra#avanje mi"ljenja u stvarima koje ga se ti!u, na slobodu izra#avanja, koja uklju!uje tra#enje,primanje i davanje informacija i ideja svih vrsta u raznim oblicima, i pravo na udru#ivanje i mirno okupljanje. Ova prava mogu se ograni!iti ali samo iz razloga koji su izri!ito normirani. Obrazovna prava: pravo na pristup informacijama i materijalima sredstava javnog informisanja, pravo na obrazovanje, pravo na obrazovanje (psmpvmpg,srednjeg i vi"eg) Zdravstvena prava: djece sa du"evnim ili tjelesnim nedostatcima su priznata zajedno sa njihovim pravom na posebno staranje i osiguranjem dostojanstva. Odvojeno od ovih normirana su zdravstvena prava zdrave djece. Socijalna prava: ti!u se povlastica socijalne sigurnosti ,socijalno osiguranje, te obaveze dr#ave radi osiguranja ovih prava. Ekonomska prava: pravo djeteta na standard primjenjen njegovom fizi!kom ,du"evnom i dru"tvenom razvoju ,za"tita od ekonomskog iskori"tavanja i obavljanje posla koji bi bio opasan ili ometao djetetovo obrazovanje,zdravlje ili razvoj. Kulturna prava: prava djeteta kao pripadnika etni!ke, vjerske ili jezi!ke manjine (ima pravo njegovati vlastitu kulturu ,ispovjedati vlastitu religiju i upotrebljavati vlastiti jezik)

$"! !

Pravosudna za#tita prava: su ona koja se ti!u pravnog polo#aja djeteta kako onda kada je u!esnik u krivi!nom postupku ,kada je pogo&eno ratnim doga&ajem i #rtva rata ,obaveze dr#ave da za"tite odvo&enje,prodaju ili trgovinu djecom. Prava djeteta u porodi!nom zakonu FBIH Na" zakonodavac je pri regulisanju polo#aja djeteta ispo"tovao obavezu postavljenu u Konvenciji : ovo je ure&enje zasnovano na na!elu ''najboljeg interesa djeteta'' i ''dobrobiti djeteta''. Tako je djetetu priznao pravo na staranje o #ivotu ,zdravlju i razvoju li!nosti ,pravo od nezakonitog mje"anja u njegovu privatnost i porodicu ,na izra#avanje i uva#avanje vlastitog mi"ljenja u skladu sa uzrastom i zrelo"$u... (i sve ostale kao u Konvenciji o pravima djeteta) Pz RS je preuzeo rje"enje ranijeg Porodi!nog zakona u ovoj oblasti tako da ne normira prava koja su djetetu priznata u Konvenciji o pravima djeteta. Pravo na staranje o #ivotu,zdravlju i razvoju li!nosti Ovo pravo dijete ne mo#e ostvarivati bez pomo$i odraslih. Ovo pravo djeteta zakonodavac osigurava i obavezivanjem nadle#nih organa na preduzimanje odre&enih mjera.Upravo zbog toga je ovo pravo djeteta prema roditeljima normirano kao jedno od njegovih osnovnih prava .Ova prava djeteta zakonodavac osigurava i obavezivanjem nadle#nih organa na preduzimanje mjera radi za"tite li!nih prava i interesa djeteta. Pravo djeteta da #ivi s roditeljima %ive$i s oba roditelja dijete ima velike "anse da sve njegove potrebe budu zadovoljenje da se roditelji uspje"no staraju o njegovom #ivotu i zdravlju da omogu$e zdrav i stabilan psihosocijalni azvoj odnosno potpun i skladan razvoj njegove li!nosti.Roditelji $e bolje i potpunije izvr"avati svoje du#nosti ako dijete #ivi zajedno s njima.Na" je zakonodavac normira mogu$nost odvajanja djeteta od roditelja samo u zakonom predvi&enim slu!ajevima,uz obavezno odre&ivanje odnosa i kontakta djeteta s roditeljem s kojim ne #ivi. Onda kada dijete ne #ivi s oba roditelja,posebno je va#no za dijete da s roditeljem s kojim ne #ivi odr#ava redovne kontakte,jer $e tako odr#ati kontinuitet u njihovom odnosu,omogu$it $e se uklju!ivanje u staranje o djetetu i ovog roditelja. PZ RS tako&e normira pravo djece da #ive zajedno sa svojim roditeljima. Mogu$nost odvojenog #ivota od roditelja je normirana samo za slu!aj da to zahtjevaju opravdani interesi djece,odnosno roditelja. Pravo djeteta na za"titu od nezakonitog mje"anja u njegovu privatnost i porodicu U ovom pogledu "titi ga Konvencija o pravima djeteta,kao i od nezakonitog napada na njegovu !ast i ugled. Pravo djeteta na za"titu privatnog i porodi!nog #ivot je priznato i u Konvenciji o za"titi ljudskih prava. Ovo posebno normira i na" PZ. Priznanjem prava na za"titu privatnosti najbolje se izra#ava novi stav prema djetetu kao aktivnom subjektu ,kojim je zamjenjen dosada"nji stav o djetetu kao objektu prava na za"titu. Dijete je subjekt koji isto kao i odrasle osobe imaju pravo na privatnost.

$$! !

Pravo djeteta na izra#avanje i uva#avanje vlastitog mi"ljenja U na"em pravu nije priznato ka apsolutno (bezuslovno) ve$ u skladu s njegovim uzrastom i zrelo"$u, kao i u K.O.P.D. Nadle#nom organu je ostavljeno da u svakom konkretnom slu!aju cijeni je li on dovoljan,kao "to cijeni i stepen zrelosti djeteta.Pored ovog uva#avanje mi"ljenja djeteta zavisi i od ocjene njegovog interesa: ukoliko nadle#ni organ ocijeni da je izra#eni stav djeteta u suprotnosti s njegovim interesom,odnosno s njegovom dobrobiti,on mo#e odlu!iti druga!ije od izra#enog mi"ljenja.Formiranju i izra#avanju mi"ljenja djeteta te njegovom uva#avanju doprinijet $e i izvr"avanje obaveza propisanih zakonom za nadle#ne organe : oni su obavezni djetetu dati potreban savjet i informacije koje $e mu omogu$iti da shvati predmete povodom kojih se vodi postupak, upoznati ga s !injenicama va#nim za dono"enje odluke i sa posljedicama odluke,te mu omogu$iti da izrazi svoje mi"ljenje. PZ je djetetu priznao i pravo da tra#i za"titu svojih prava pred nadle#nim organom i pravo na posebnog staraoca. Ova prava !ine grupu procesnih prava djeteta. Zakon je priznao pravo djetetu da u!estvuje u postupku u kojem se raspravlja o pitanjima koja ga se ti!u,ve$ i pravo da pokrene takav postupak i da ako je navr"ilo 14 godina i ako je sposobno shvatiti zna!enje i pravne posljedice svojih radnji,kao stranka ili u!esnik u postupku samostalno preduzima parni!ne radnje !ime mu je priznata parni!na sposobnost. 'to se ti!e djetetovog prava i sposobnosti formiranja vlastitog mi"ljenja odnosno njegove sposobnosti za zauzimanje stavova o relevantnim pitanjima, u praksi pod njom ne treba da se podrazumijeva postizanje potpunog razvoja djeteta i njegova sposobnost da u cjelosti shvati pitanja o kojima se radi,sve aspekte problema s kojima se susrece.Dovoljno je utvrditi da je svjesno prirode i te#iine problema,da je u stanju shvatiti situaciju u kojoj se nalazi,te kako ce se njeno rjesenje odraziti na njegovu buducnost. Nadlezni organ treba narocito da vodi racuna o tome da se stvore uslovi da s eovo misljenje formira slobodno bez pritiska i utjecaja drugih osoba najcesce jednog od roditelja. PZ RS nije djetetu priznao izricito ovo pravo ali je u posebnim odredbama normirao uvazavanje i izrazavanje djetetovog misljenja. Tako se saglasnost djeteta zahtjav u 2 slucaja: za priznanje vanbracnog ocinstva (ako je dijete starije od 16 godina) i za usvojenje (ako je dijete starije od 10 godina). Pravo djeteta na obrazovanje PZ je djetetu priznao pravona obrazovanje,na izbor skole i zanimanja u skladu sa njegovim sposobnostima i sklonostima kao i pravo na zaposlenje koje nije stetno za njegov razvoj i zdravlje. Pravo na izbor skole pripada djetetu a roditelji mogu samo davanjem savjeta utjecati na ovaj izbor. Ali i okolnosti na strani roditelja se mogu odraziti na ostvarenje ovog prava jer dijete ne mo#e izabrati i pohadjati skolu cije troskove roditelji ne mogu finansirati. Sloboda izbora je veca dok je dijete maloljetno jer ga je roditelj duzan izdrzavati odnosno podmirivati i njegove potrebe vezane za skolovanje koristeci sve mogucnosti i sposobnosti. Pravo na izbor skole najcesce podrazumijeva i pravo na izbor zanimanja tako da se ova dva prava ostvaruju na isti nacin i sa istim ogranicenjima. Pravo na zaposlenje je normirano propisima radnog pravakoji normiraju uslove pod kojima se maloljetnici mogu zaposliti i raditi. Obrazovanje mora biti usmjereno na razvoj licnosti djeteta i njegovih psihofizickih sposobnosti na
$%! !

postovanje prava i osnovnih sloboda covjeka na pripremanje djeteta za odgovoran zivot u drustvu tte na postovanje prirodne okoline. Pz RS nije normirao pravo djeteta na obrazovanje vec se ono izvodi iz duznosti i prava roditelja da se staraju o obraz.malo.djece. Pravo djeteta na zastitu zanemarivanja od svih oblika nasilja ,zloupotrebe, zlostavljanja i

PZ zabranjuje u porodici nasilnicko ponasanje clanova porodice. Unutar porodice prema djetetu se nasilnicki najcesce ponasaju roditelji. U ovom slucaju dozvoljena je intervencija drzave u porodicu (tj.ogranicavanje autonomije koju roditelji inace uzivaju u vrsenju roditeljskog staranja). Moguca je i mjera oduzimanja roditeljskog staranja ako je neophodno.Ovakvo mjesanje nije u suprotnosti sa odredbnom clana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima jer se mjesanje preduzima radi zastite interesa djeteta. Duznosti djeteta Staranje,pomaganje i postovanje roditelja Dijete je duzno starati se o roditeljima kojima je otezano zbbog zdravstvenog stanja ili starosti. Dijete izvrsava i obavezu pomaganja roditelja. Pod ovim se podrazumijeva nematerijalna pomoc (poslovi u domacinstvu koji odgovaraju fizickim sposobnostima i uzrastu djeteta). Izvrsavanjem ovih poslova dijete se postepeno priprema i osposobljava za vodjenje vlastitog buduceg domacinstva i za brigu o sebi,stvaraju se radne navike kod djeteta i pravilan odnos prema radu,sto je znacajno za formiranje licnosti djeteta. Duznost postovanja je prije preporuka nego pravna obaveza,jer ne postoji mogucnost da se dijete prinudnim putem obaveze na ovakvo ponasanje. Izdrzavanje roditelja Ukoliko dijete obavezu izdrzavanja ne izvrsava dobrovljno sud ga moze obavezati na to. Ova obaveza postoji i za punoljetno i maloljetno dijete. Punoljetno dijete je duzno izdrzavati roditelja koji je nesposoban za rad i ne moze se zaposliti a nema dovoljno sredstava za zivot ili ih ne moze ostvariti iz svoje imovine. Ako su ovi uslovi ispunjeni sud moze maloljetno dijete obavezat da izdrzava roditelje. Za maloljetno dijete pod istim uslovima na starni roditelja ova duznost postoji u 2 slucaja: 1) Kad maloljetnik ostvaruje prihode radom i od imovine 2)Ukoliko dijete ima imovinu koja daje prihode roditelji ove prihode mogu koristiti i za izdrzavanje clanova porodice u kojoj dijete zivi (ukoliko ispunjavanju uvjete iz cl.219 st.1). I ova mogucnost je izraz porodicne solidarnosti.Vazeci PZ normira mogucnost oslobodjenja djeteta duznosti izdrzavanja roditelja (za slucaj da roditelj iz neopravdanih razloga nije izdrzavao dijete u vrijeme kada je na to bio obavezan). Pored obaveze idrzavanja izmedju djeteta i roditelja ova obaveza postoji i izmedju jos nekih srodnika : izmedju pastorka i macehe (uz dodatni uslov pastorak je duzan izdrzavati macehu i ocuha samo ako su oni njega duze vrijeme izdrzavali i brinuli se o njemu ) ,prema babi i djedu (zakon normira da je unuk duzan izdrzavati babu i djeda pod istim uslovima kojim izdrzava roditelje) Na isti nacin je obaveza djeteta da izdrzava roditelje normirana u PZ RS,samo sto je tu normiran donji uzrast od 15 godina,sa kojim nastaje ova obaveza djeteta.
$&! !

RODITELJSKO STARANJE POJAM -Skup odgovornosti , duznosti i prava roditelja koja imaju za cilj zastitu licnih i imovinskih prava i interesa djeteta. S obziromna ovakvu sadrzinu i cilj ove ustanove u PZ je za nju uveden novi termin- ''roditeljsko staranje''. Kroz historiju su se koristili razliciti termini za ovu ustanovu kao ocinska vlast,roditeljska vlast,roditeljska briga,odnosno roditeljska odgovornost. Konvencija o pravima djeteta ima i novi pristup u regulisanju odnosa roditelja i djece. U clanu 18. Konvencije je sadrzano nacelo ''da oba roditelja imaju zajednicku odgovornost u podizanju i razvoju djeteta00.Teziste se stavlja na odgovornost roditelja i interes djeteta.Roditeljsko staranje otac i majka ostvaruju zajednicki,sporazumno i ravnopravno (osim ako je zakonom drugacije uredjeno). Majka i otac su ravnopravni kao roditelji i oni su samostalni ( u odnose roditelja i djece niko nema pravo se mjesati osim drzave kada oni povrijede ili ugoroze interes djeteta). Radi zastite interesa,odnosno dobrobiti djeteta u PZ je uneseno novo rjesenje koje se odnosi na specijalizaciju sudija koji rade u predmetima koji se ticu roditeljskog staranja. U postupcima u kojima se odlucuje o roditeljskom staranju normirano je da postupa sudija specijalizovan za ovu vrstu sporova.Nosioci roditeljskog staranja su roditelji. Roditeljsko staranje se ne moze prenijeti na druga lica, ne moze se naslijediti niti otudjiti niti ga se roditelji mogu odreci. Roditeljsko staranje prestaje punoljetstvom kada dijete navrsi 18 godina. Od ovog perioda postoji odstupanje u zakonom normiranim slucajevima : moze prestati prije 18.godine zivota djeteta odnosno moze se ostvarivati i nakon punoljetsva djeteta.

SADRZAJ Sadrzaj roditeljskog staranja sastoji se od odgovornosti,duznosti i prava roditelja prema djeci. Dijele se na: ona koja se odnose na licnost i ona koja se ticu imovine djeteta. Odgovornosti duznosti i prava roditelja prema licnosti djeteta Upoznavanje djeteta sa njegovim pravima i omogucavanje njihovog ostvarenja : Ovo je od posebnog znacaja za dijete ,jer ce dijete postati svjesno da je poseban subjekt i titular prava, te moze traziti ostvarenje i zastitu svojih prava kako od roditelja tako i od subjekata izvan porodice. Staranje o zivotu i zdravlju djeteta - Ovo je najznacajnija duznost roditelja. Roditelji su obavezni da stite dijeteod svih oblika poroka (droga,alkohol,razbojnistvo,kradja). Neizvrsavanje duznosti staranja o zivotu i zdravlju djeteta ugrozilo bi opstanak djeteta. Ovo je staranje posebno vazno dok je dijete malo,kada je neophodna svakodnevna briga o ishrani,smjestaju,odjeci ,obuci,lijecenju,i svemu ostalom sto osigurava pravilan fizicki i psihicki razvoj djeteta. Radi uspjesnog izvrsavanja obaveze staranja o zdravlju djeteta roditelji su obavezni kada to zahtjeva interes djeteta saradjivati s odgovarajucim medicinskim ustanovama.
$'! !

Odgoj djeteta - Podrazumijeva se staranje o djetetovom fizickom,moralnom i intelektualnom razvoju. Moguce je samo ako dijete zivi s roditeljima,pa zbog toga zakonodavac normira i pravo roditelja da zive s djetetom osim ako to nije u interesu djeteta. Onda kada roditelji ne zive zajedno duznost odgoja djeteta vrsi roditelj s kojim dijete zivi ukoliko sud nije odlucio o zajednickom staranju oba roditelja,u kojem slucaju u donosenju svih vaznijih odluka o podizanje djeteta ucestvuje i roditelj s kojim dijete ne zivi.Medjutim i onda kada je odluceno pojedinacno staranje utjecaj drugog roditelja nije sasvim iskljucen odrzavanje licnih odnosa i neposrednih kontakata sa djetetom. Iz obaveze odgoja djeteta proizlazi i odgovornost roditelja za stetu koju dijete prouzrokuje trecem licu (do navrsene 7.g.# djeteta roditelji odgovaraju bez obzira na svoju krivicu,a za dijete starije od 7 godina odgovaraju za stetu osim ako dokazu da je steta nastala bez njihove krivice) Staranje o obrazovanju - Kao duznost i pravo roditelja obrazovanje se sastoji u opcem i strucnom obrazovanju djeteta,kako bi se ono osposobilo za samostalan zivot i rad i ukljucivanje u drustvo. Ustav BiH u katalogu prava navodi pravo na obrazovanje dok Ustav FbiH ovo pravo navodi medju pravima i slobodama ciju primjenu je obavezna osigurati Federacija.Konvencija o pravima djeteta normira da drzava priznaje pravo djeteta na obrazovanje i da radi potpunog ostvarenja ovog prava na osnovu jednakih mogucnosti preduzima odgovarajuce aktivnosti te odredjuje pravce obrazovanja djeteta.Osnovno obrazovanje je proglaseno besplatnim i obaveznim za sva lica . Zakonodavac normira duznost roditelja da se brinu o redovnom osnovnom i srednjem skolovanju djeteta. Visoko obrazovanje zavisi od mogucnosti roditelja i sposobnosti djeteta. Znaci obaveza obrazovanja ne prestaje punoljetstvom , vec se produzava i nakon toga ako je u skladu s mogucnostima roditelja i sposobnostima djeteta. ZASTUPANJE DJETETA Dijete ima pravnu ali nema poslovnu sposobnost.U njegovo ime pravne poslove zakljucuju njegovi roditelji i ucestvuju u postupku pred drzavnim organom. Pri tome se radi o zastupanju djeteta po sili zakona. Obavezu zastupanja roditelji vrse zajedno sporazumno i ravnopravno. Kada dijete zastupa samo jedan roditelj postoji presutna saglasnost drugog roditelja. Poslovna sposobnost maloljetnika starijeg od 14.godina je prosirena on moze sam sklapati pravne poslove kojima stice prava ,ako zakon ne odredi drugacije, a pravne poslove kojima raspolaze imovinom ili preuzima obaveze moze sklapati samo uz saglasnost roditelja.Roditelji ne zastupaju svu maloljetnu djecu niti ih zastupaju pri sklapanju svih pravnih poslova (prva razlika se veze za uzrast djeteta a druga za vrstu pravnih poslova koje dijete sklapa). Dijete starije od 14 godina za koje sud utvrdi da je sposobno shvatiti znacenje i pravne posljedice svojih radnji,moze samostalno preduzimati parnicne radnje. Nemogucnost zastupanja djeteta od roditelja postoji kod pravnih poslova koji se ticu same licnosti maloljetnika npr. zakljucenje braka ,davanje pristanka na ocinstvo i materinstvo , promjena prezimenausvojenika... Roditelji ne mogu zastupat dijete pri zakljucenju pravnih poslova izmedju roditelja i djeteta u sporu koji se vodi izmedju djeteta i roditelja. U tim slucajevima organ starateljstva imenuje posebnog staraoca. Onda kada imaju obavezu i pravo da zastupaju dijete roditelji su u pravilu samostalni : ostavlja im se da sami cijene interes djeteta i da odluce o (ne)zakljucivanju pravnog posla i (ne)preduzimanju pojedinih parnicnih radnji.
$(! !

Medjutim njihova samostalnost je ogranicena pri zakljucivanju poslova koji se ticu otuudjenja i opterecenja vrednijih stvari i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi zadovoljenja djetetovih potreba : ove poslove roditelji mogu zakljuciti samo s odobrenjem nadleznog organa starateljstva.U svim postupcima u kojima roditelji zastupaju dijete nadlezan organ mora osigurati realizaciju prava na izrazavanje i uvazavanje vlastitog misljenja djetetu ( u skladu sa njegovim uzrastom i zreloscu) PZ RS je preuzeo odredbe ranijeg zakona normiraju da roditelji imaju duznost i pravo da zastupaju svoju maloljetnu djecu. IZDRZAVANJE DJETETA Izvrsavanje duznosti i prava roditelja na izdrzavanje djeteta je pretpostavka za vrsenje svih ostalih duznosti i prava prema djetetu pa zbog toga ono za dijete ima veliki znacaj. Konvencija o pravima djeteta normira da drzava priznaje svakom djetetu pravo na zivotni standard primjenjen fizickom ,mentalnom,duhovnom ,moralnom i drustvenom razvoju djeteta. U dijelu zakona u kojem je normirano izdrzavanje na obavezu izdrzavanja maloljetnog djeteta se odnosi posebna odredba clana 215 u kojoj se normira da roditelji u izvrsavanju ove obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogucnosti i sposobnosti. Obaveza izdrzavanja djeteta ostaje i nakon punoljetstva ako se dijete nalazi na redovnom skolovanju ,a najduze do navrsene 26.godine zivota.Produzava se i nakon punoljetstva ako je dijete zbog bolesti ,fizickih ili psihickih nedostataka nesposobno za rad ,a nema dovoljno sredstava za zivot ili ih ne moze ostvariti iz sovje imovine.Ovome mora prethoditi oduzimanje ili ogranicavanje djetetove poslovne sposobnosti. Maloljetno dijete koje prihode ostvaruje radom ili od svoje imovine duzno je doprinositi za svoje izdrzavanje.Za odredjivanje visine izdrzavanja relevantne su potrebe djeteta i mogucnosti roditelja. Za utvrdjivanje potreba djeteta sud uzima u obzir njegovo imovinsko stanje,sposobnost za rad,zdravstveno stanje,mogucnost zaposlenja (tj.vazi opca odredba koja normira potrebe osobe koja zahtjeva izdrzavanje). Dodatne okolnosti koje sud uzima u obzir su uzrast djeteta i potrebe za njegovo skolovanje.Prilikom utvrdjivanja mogucnosti roditelja sud takodje primjenjuje opcu odredbu ali i posebne (primanja roditelja,vlastite potrebe)...Roditelj se ne moze osloboditi obaveze izdrzavanja maloljetnog djeteta u situaciji kada bi neko drugi bio oslobodjen ove obaveze.Interes djeteta je dodatno zasticen time sto je normirana intervencija suda i organa starateljstva u slucaju kada roditelji ili durge po zakonu obavezne osobe nisu u mogucnosti podmirivati obavezu izdrzavanja .Organ starateljstva ima jos neke obaveze . Zakonodavac je obavezao organa starateljstva da nastoji da se roditelji sporazumiju o visini izdrzavanja. Ovaj sporazum mogu zakljuciti pred notarom,u formi notarski obradjene isprave,koju je notar duzan dostaviti organu starateljstva. Onda kada roditelj s kojim dijete zivi ne pokrene postupak za dosudjenje ili povisenje idrzavanja protiv drugog roditelja,a za to nema opravdane razloge,organ starateljstva je obavezan u ime maloljetnog djeteta pokrenuti i voditi ovaj postupak.Isto tako je obavezan pokrenuti izvrsni postupak. Organ starateljstva koji stiti prava i interese djeteta uvijek ucestvuje u postupku u kojem se odlucuje o izdrzavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje su roditelji obavezni izdrzavati.Obaveza organa starateljstva je i pracenje ispunjavanja obaveze izdrzavanja djeteta pa ako se ne ispunjava organ starateljstva je duzan pokrenuti sudski postupak za dosudjenje ili povisenje izdrzavanja. Sud roditelja obavezuje na
$)! !

placanje buducih mjesecnih iznosa izdrzavanja u odredjenom novcanom iznosu.Osoba koja je izdrzavala dijete u vrijeme kada je roditelj trebalo da ga izdrzava moze tuzbom traziti naknadu troskova izdrzavanja odroditelja ukoliko su ti troskovi opravdani.Dok traje postupak za izdrzavanje maloljetnog ili punoljetnog djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsko staranje sud moze odrediti privremene mjere radi davanja izdrzavanja. Obaveza drugih djetetovih srodnika da izdrzavaju dijete nastaje tek onda kada roditelji nisu u mogucnosti podmirivati potrebe izdrzavnja djeteta. To su: maceha odnosno ocuh (duzni su izdrzavati maloljetne ali ne i punoljetne pastorke), baba i djed (maloljetnu i punoljetnu djecu), braca i sestre (bez razlike da li imaju ista oba roditelja ili zajednickog oca ili majku. Obaveza samo prema maloljetnoj djeci). Ukoliko obaveza izdrzavanja pada na vise osoba zajedno ona se dijeli izmedju njih,srazmjerno njihovim mogucnostima. Pz RS na slican nacin uredjuje obavezu izdrzavanja drugih srodnika prema djetetu kojeg ne izdrzavaju roditelji.Razlika se tice obaveze macehe i ocuha na izdrzavanje pastoraka.Ova obaveza ne dolazi odmah iza obaveze roditelja,vec iza svih drugih srodnika koji su ih po zakonu duzni izdrzavati.

DUZNOSTI I PRAVA RODITELJA PREMA IMOVINI DJETETA Odnose se samo na onu imovinu koju je dijete dobilo nasljedstvom ,poklonom ili po drugom zakonskom osnovu,a ne i radom (njome dijete samostalno raspolaze). PZ RS na isti nacin uredjuje ove duznosti.Prema imovini maloljetnog djeteta roditelji imaju sljedece duznosti i prava: upravljanja,koristenje prihoda i raspolaganje. Upravljanje imovinom djeteta Moguce je do punoljetstva djeteta. Upravljanje djecijom imovinom se sastoji u aktima koje roditelji zajedno i sporazumno preduzimaju radi ocuvanja unapredjenja i uvecanja imovine djeteta. U zakonu se u dijelu koji normira imovinske odnose roditelja i djece naglasava da roditelji upravljaju imovinom u interesu djeteta,sto znaci da sve radnje koje budu preduzimali moraju biti usmjerene na zastitu i osiguranje imovine. Nacin i oblik upravljanja se odredjuje prema sastavu imovine. Roditelj imovinom djeteta mora upravljati kao dobar domacin,a u suprotnom organu starateljstva moze u svako doba zahtjevati od oba roditelja polaganje racuna o upravljanju i prihodima. Ova duznost sud mozedodjeliti i roditelju s kojim dijete ne zivi a inace roditelji zajednicki upravljaju i sporazumno. PZ RS isto kao i PZ FBIH normira da roditelji imovinom djeteta upravljaju u interesu djeteta. Koristenje prihoda Roditelji imaju duznost i pravo koristiti ih do punoljetstva djeteta. U tom koristenju nisu samostalni vec ograniceni. Prvenstveno ih mogu koristiti za izdrzavanje,lijecenje,odgoj i obrazovanje djeteta. Za izdrzavanje clanova porodice roditelji mogu koristiti ove prihode samo ako oni ispunjavaju uslove za dosudjenje izdrzavanja . Ova samo izuzetna mogucnost koristenja prihoda iz imovine djeteta u skladu je s obavezom maloljetnog djeteta,koje ostvaruje prihode od svoje imovine da doprinosi za izdrzavanje clanova porodice u kojoj zivi. Koristenje prihoda s imovine djeteta je na isti nacin uredjeno i u PZ RS.
$*! !

Raspolaganje U raspolaganju su jos vise ograniceni nego u koristenju prihoda.Roditelji mogu samo odobrenjem organa starateljstva otudjiti ili opteretiti vrednije stvari i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi njegovog izdrzavanja lijecenja odgoja i obrazovanja ili ako to zahtjeva drugi vazan interes djeteta.Znaci roditelji su dvostruko ograniceni: 1. namjenom u koju se mogu iskoristiti sredstva dobijena raspolaganjem imovinom, 2. ocjenom interesa djeteta od organa starateljstva. Samo s odobrenjem organa starateljstva roditelji mogu preduzimati pred sudom ili drugim organima procesne radnje koje se odnose na imovinu djeteta. Roditelj je s ovakvim ogranicenjem u raspolaganju imovinom djeteta izjednacen sa staraocem,cija su ovlastenja u zastupanju sticenika inace uza od ovlastenja roditelja na zastupanje djeteta. OSTALE DUZNOSTI I PRAVA RODITELJA Odredjivanje licnog imena Licno ime,kao licno pravo gradjana sastoji se od imena i prezimena.Roditelji sporazumno odredjuju licno ime djetetu ,a ako jedan roditelj nije u zivotu ili je u nemogucnosti vrsiti roditeljsko pravo ili j enepoznat,licno ime odredjuje drugi roditelj.Ukoliko oba roditelja nisu u zivotu,ili su u nemogucnosti vrsiti roditeljsko pravo ,licno ime djetetu odredjuje lice kome je povjereno staranje o djetetu u saglasnosti sa organom starateljstva a birajuci jednu od alternativa koju imaju i roditelji pri njegovom odredjivanju. Dijete dobija prezima prema prezimenu jednog ili oba roditelja ukoliko roditelji ne odrede da dijete nosi neko drugo prezime.Znaci dijete ne mora nositi prezime roditelja,vec moze imati i neko drugo prezime koje odrede roditelji. Ako odluce sa dijete nosi njihovo prezime moguce su razlicite situacije: a) ako roditelji imaju zajednicko prezime i dijete ce dobiti to prezime b) ako je svaki od roditelja pri sklapanju braka zadrzao svoje prezime dijete moze dobiti prezime jednog od njih ili prezime sastavljeno od prezimena oba roditelja. Konvencija o pravima djeteta priznaje djetetu od njegovog rodjenja pravo na ime,a drzave obavezuje da osiguraju njegovo ostvarenje u skladu s nacionalnim zakonima i svojim obavezama u skladu sa odgovarajucim medjunarodnim instrumentima iz ove oblasti.Zakon ne normira odredjivanje imena djettetu tako da su roditelji slobodni pri njegovom izboru ,iako nije propisano ne mogu odrediti ime kojim se vrijedja moral ili koje je u suprotnosti sa shvatanjima sredine i obicaja. Licno ime s emora prijaviti nadleznom maticaru u roku od 2 mjeseca od rodjenja djeteta, sto je dovoljno dug period za razmisljanje i izbor imena i prezimena.Ukoliko se roditelji ne sporazumiju o licnom imenu djeteta,odredit ce ga org.starat.

Odredjivanje prebivalista djeteta Prebivaliste je mjesto gdje se lice nastani s namjerom da u njemu stalno zivi. Za njegovo odredjivanje su vazna 2 elementa: nastanjenje u 1 mjestu i namjera stalnog zadrzavanja u njemu. Kako dijete ne moze imati ni izraziti ovu namjeru ono ne moze ni imati samostalno prebivaliste,vec mu se ono odredjuje prema prebivalistu roditelja. Ako roditelji ne zive
$+! !

zajedno,prebivaliste djeteta ce se odrediti prema prebivalistu roditelja s kojim dijete zivi. Ovakvo odredjivanje djetetovog prebivalista proizlazi iz prava djeteta da zivi zajedno sa svojim roditeljima,odnosno iz njegove vezanosti za roditelje. OSTVARIVANJE RODITELJSKOG STARANJA ZAJEDNICKO ,SPORAZUMNO I RAVNOPRAVNO STARANJE Roditelji zajednicki,sporazumno i ravnopravno se staraju o djetetu osim ako nije drugacije uredjeno PZ.Ukoliko izmedju roditelja nastane spor o ostvarivanju roditeljskog stranja odluku donosi sud u vanparnicnom postupku.Onda kada roditelji se ne mogu sporazumjeti o ostvarivanju nekog od prava djeteta ili o izvrsavanju nekih svoji obaveza i odgovornosti interes djeteta se stiti ovlascenjem suda da o tome odluci. Ovim se rjesenjem odstupilo od ranijeg zakonskog rjesenja, po kojem je rjesavanje ovog spora bilo u nadleznosti organa starateljstva . Sud odluku donosi u vanparnicnom postupku koji su ovlasteni prijedlogom pokrenuti roditelji ,dijete koje je sposobno shvatiti znacenje i pravne posljedice svojih radnji i organ starateljstva na cijem podrucju dijete ima prebivaliste. Zbog znacaja zivljenja djeteta s roditeljima Konvencija o pravima djeteta zabranjuje odvajanje djeteta od roditelja protivno njihovoj volji. Naime samo izuzetno onda kada je razdvajanje nuzno i u najboljem interesu djeteta ,dijete moze odvojiti od roditelja, i to samo odlukom nadleznog organa donesenoj u skladu sa odgovarajucim zakonom i procedurom.Onda kada je razdvajanje posljedica mjere koju je preuzela drzava,drzava je obavezna osigurati osnovne informacije o mjestu boravka odsutnog lica ukoliko to ne ide na stetu dobrobiti djeteta. STARANJE JEDNOG RODITELJA O DJETETU O djetetu ce se starati jedan roditelj ukoliko je drugi roditelj: 1.umro 2.proglasen umrlim 3.sprijecen da se stara od djetetu 4. nepoznatog boravista 5. Kada mu je oduzeto roditeljsko staranje ili 6. Kada mu je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost . Razlozi zbog kojih se ne moze starati o djetetu su fakticke i pravne prirode. Fakticka sprijecenost roditelja postoji u slucaju njegove smrti ili proglasenja umrlim u slucaju kada mu je boraviste nepoznato,te u svim drugim slucajevima kada je sprijecen starati se o djetetu, npr.kada je duze odsutan zbog lijecenja ili izdrzavanja kazne zatvora ili kad aje bolestan od teske ili zarazne bolesti i sl. Pravna sprijecenost je oduzeto roditeljsko staranje te oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost.Roditelj kojem je oduzeta poslovna sposobnost nije u stanju starati se ni o svojim pravima i interesima tako da je u pravnoj nemogucnosti brinuti se i o djetetu.Uz oduzimanje smetnja je i ogranicenje poslovne sposobnosti o cemu sud donosi rjesenje onda kada roditelj svojim postupcima neposredno ugrozava svoja ili tudja prava i interese,cime se obezbjedjuje cjelovita zastita djeteta. Roditelj kojem je oduzeto roditeljsko staranje ,prestaje se starati o djetetu a ostaje mu samo obaveza izdrzavanja djeteta.Prestankom razloga zbog kojeg samo jedan roditelj stara o djetetu drugi roditelj ce preuzeti ovo staranje ako je dijete jos maloljetno. PZ RS normira da ce roditeljsko pravo vrsiti drugi roditelj u slauvajevima koji su navedeni u PZ FBIH ali ne u svim nije normirana smrt roditelja ,njegovo proglasenje umrlim,niti njegovo nepoznato prebivaliste.
%,! !

OSTVARIVANJE RODITELJSKOG STARANJA U SLUCAJU ODVOJENOG ZIVOTA RODITELJA I DJECE Ako roditelji djeteta ne zive zajedno,roditeljsko staranje ne mogu ostvarivati na isti nacin kao i onda kada zive u zajednici.U slucaju razvoda,ponistenja ili utvrdjenja nepostojecim braka njegovih roditelja ili ako vanbracni roditelji nisu nikada zivjeli u vanbracnoj zajednici mora se donijeti odluka o tome koji ce roditelj ostvarivati roditeljsko staranje prema djetetu.Savremeno pravo umjesto pojedinacnog staranja jednog roditelja o djetetu uvodi njihovo zajednicko staranje (cuvanje,koje se oznacava kao fizicko ostaje onom roditelju s kojim dijete zivi dok zajednicko ostaje samo zakonsko staranje o djetetu-odlucivanje o svim vaznim pitanjima koja se ticu djeteta) O ustanovi zajednicko staranja o djeci i u slucaju nepostajanja porodicne zajednice roditelja postoje podijeljena misljenja,argumenti se iznose kako u prilog tako i protiv nje. PZ normira da ako roditelji ne zive u porodicnoj zajednici roditeljsko staranje ostvaruje roditelj sa kojim dijete zivi. O tome s kim ce dijete zivjeti odlucuje sud. Sud ce odrediti POJEDINACNO staranje jednog roditelja ili ZAJEDNICKO staranje oba roditelja. Zakon ovlascuje roditelje na postizanje sporazuma o tome s kojim ce od njih zivjeti. Sporazum roditelja ima prednost pred odlukom suda samo ako je to u najboljem interesu djeteta. PZ samo u jednom slucaju povjerava organu starateljstva odlucivanje o tome s kojim ce roditeljem dijete zivjeti inace je uvijek odluka kod suda. Ukoliko u toku postupka posredovanja bracni partneri ne postignu sporazum o tome s kojim ce roditeljem dijete zivjeti organ starateljstva ce po sluzbenoj duznosti odluciti o ovome. Ova njegova odluka vazi samo do pravosnaznosti odluke o razvodu braka. Sud poziva organa starateljstva da ucestvuje u postupku u kojem se odlucuje s kojim roditeljem ce dijete zivjeti. Organ starateljstva je ovlasten poduzimati i druge radnje radi zastite prava i interesa djeteta. On ce moci uspjesnije od suda ispitati interes djeteta i sve okolnosti na strani djeteta i roditelja od kojih zavisi donosenje prave odluke. ODRZAVANJE LICNIH ODNOSA I NEPOSREDNIH KONTAKATA Redovno odrzavanje odnosa i kontakata je u zakonu normirano kao pravo djeteta. Zakon je predvidio sankciju za roditelja koji ne stvara uslove za odrzavanje ovih odnosa djeteta s drugim roditeljom ili ih onemogucava ili sprecava oduzimanje roditeljskog staranja. O nacinu izdrzavanja licnih odnosa roditelja s djetetom roditelji se sporazumijevaju a ako se ovaj sporazum ne postigne odluku donosi sud. Odrzavanje odnosa i kontakata se sastoji od njihovih medjusobnih posjeta ,izlazaka,dopisivanja,zajednicko provodjenje praznika... Odrzavanje ovih odnosa i kontakata se moze ograniciti ili zabraniti samo radi interesa djeteta. Ogranicenje se sastoji u kontaktu uz prisustvo strucnih radnika organa starateljstva,u odredjenoj ustanovi ili trajanju i dr.Licni odnosi i neposredni kontakti se zabranjuju kada dovode u opasnost odgoj,zivot ili zdravlje djeteta. Po tuzbi roditelja ili organa starateljstva sud ce donijeti i odluku o prestanku ogranicenja ili zabrane odrzavanja licnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeljem.Roditelju koji ne zivi s djetetom sud moze zabraniti ili neovlasteno priblizavanje djetetu i njegovo uznemiravanje (postupak se pokrece na prijedlog roditelja djeteta ili organa starateljstva). Interes djeteta je i razlog za unosenje u zakon mogucnosti odredjenja kontakata izmedju babe i djeda sa unucima ,izmedju sestara i
%"! !

brace medjusobno kao i djeteta i jos nekih osoba. Na ovaj nacin se osigurava pored interesa djeteta i postovanje porodicnog zivota srodnika koji se smatraju clanovima porodice. SMJESTAJ DJETETA I POVJERAVNJA NJEGOVOG CUVANJA I ODGOJA DRUGOJ OSOBI ILI USTANOVI O ovome mogu odluciti sami roditelji (odnosno roditelj) i organ starateljstva 1) Oba roditelja ili roditelj koji se sam stara o djetetu mogu privremeno povjeriti cuvanje i odgoj djeteta ustanovi ili osobi koja ispunjava uslove za staraoca. Uslov za povjeravanje je prethodna saglasnost sa organom starateljstva. Ukoliko osoba kojoj je povjereno cuvanje i odgoj djeteta ne ispunjava uslove za staraoca organ starateljstva nece dati saglasnost vec ce sam odluciti o ovom povjeravanju. Roditelji ne mogu na drugo lice prenijeti roditeljsko staranje pa i osoba kojoj su povjerili cuvanje i odgoj djeteta ne ostvaruje roditeljsko staranje vec ima i izvrsava obaveze staranja o zivotu zdravlju i odgoju djeteta. 2) Organ starateljstva o ovome odlucuje kada je to u interesu djeteta. Odluku donosi na zahtjev oba ili jednog roditelja ili po sluzbenoj duznosti. Ukoliko sami roditelji nisu zahtjevali donosenje ove odluke organ starateljstva je moze donijeti samo uz njihov pristanak. Cuvanje i odgoj djeteta odredjeni bez pristanka roditelja mogu trajati najduze 2 mjeseca. Ako i nakon isteka roka roditelji ne mogu preuzeti staranje o djetetu iz istih razloga zbog kojih je odredjen smjestaj djeteta kod drugog lica i njegovo staranje o djetetu organ starateljstva ce odmah donijeti odluku o stavljanju djeteta pod starateljstvo. Onda kada prestane potreba za starateljstvom donijet ce se odluka o njegovom prestanku (nju mogu traziti i sami roditelji) ZASTITA RODITELJSKOG STARANJA PREMA TRECIM OSOBAMA U nasem s epravu normira pravo roditelja da trazi predaju djeteta od trece osobe: U slucaju smrti drugog roditelja i u slucaju da se dijete nalazi kod ove osobe bez pravnog osnova. 1. U slucaju smrti roditelja s kojim je dijete zivjelo kao i smrti roditelja koji se sam stara o djetetu ili je cuvanje i odgoj djeteta povjerio drugoj osobi, o daljem staranju djeteta ce odluciti sud. Tuzbu mogu podnijeti drugi roditelj ili organ starateljstva. U prve dvije situacije dijete ostaje bez roditeljskog staranja pa je neophodno odmah odluciti ko ce preuzeti brigu o njemu. U slucaju smrti roditelja koji je cuvanje i odgoj povjerio drugoj osobi sud po tuzbi treba da utvrdi interes djeteta na strani osobe kojoj je roditelj povjerio njegovo cuvanje i odgoj. Treba da ustanovi da li je za dijete bolje da stane zivjeti s tom osobom ili sa prezivjelim roditeljem ili kod druge osobe ili u drugoj ustanovi. 2. O daljem staranju o djetetu sud ce odluciti i u slucaju kada se dijete bez pravnog osnova nalazi kod druge osobe koja sprecava roditelja da ostvaruje roditeljsko staranje. Tuzbu mo0gu pokrenuti roditelji ili organ starateljstva.Postupak je u oba slucaja hitan.
%$! !

IZVRSENJE RADI PREDAJE DJETETA RODITELJI S KOJIM CE ZIVJETI I RADI ODRZAVANJA LICNIH ODNOSA I NEPOSREDNIH KONTAKATA S DJETETOM Ukoliko roditelj ili druga osoba koja je sudskom odlukom obavezana na predaju djeteta ne izvrsi tu obavezu radi predaje djeteta se moze provesti izvrsni postupak- postupak za prinudno izvrsenje odluke.Za odlucivanje o prijedlogu za izvrsenje radi predaje djeteta roditelju s kojim ce zivjeti zakonodavac predvidja izaberivu mjesnu nadleznost: postupak se moz epokrenuti pred sudom opce mjesne nadleznosti za stranku protiv koje se provodi izvrsenje ili za stranku koja zahtjeva izvrsenje ili pred sudom na cijem se podrucju zatekne dijete. Prijedlog za izvrsenje moze podnijeti roditelj s kojim ce dijete zivjeti a ako se on ne protivi pokretanju izvrsnog postupka prijedlog za izvrsenje moze podnijeti organ starateljstva. Provodjenje izvrsenja oduzimanja djeteta moze preduzeti i po sluzbenoj duznosti i to sud na cijem s epodrucju dijete zatekne. Predaja djeteta se moze naloziti osobi koja je obavezana sudskom odlukom na predaju, osobi od cije volje zavisi predaja djeteta i svakoj drugoj osobi kod koje se dijete nalazi u momentu donosenja te odluke,a mozze i svakoj osobi kod koje se dijete zatekne u vrijeme provodjenja izvrsenja. Izvrsenje se provodi oduzimanjem djeteta ili izricanjem i provodjenjem novcanih ili zatvorskih kazni protiv osobe koja protivno nalogu suda odbija predati dijete ili preduzima radnje radi skrivanja djeteta ili onemogucavanja provodjenja odluke.O vremenu i mjestu preduzimanja izvrsnih radnji sud ce obavjestiti roditelja kojem treba da se preda dijete a moze pozvati i organa starateljstva da prisustvuje provodjenju izvrsenja. MJERE RADI ZASTITE PRAVA I INTERESA DJETETA Izricanje ovih mjera su u nadleznosit organa starateljstva i suda. Kriterij za raspodjelu nadleznosti izmedju ova dva organa je to da li izricanje mjere ima za posljedicu izdvajanje djeteta iz njegove porodice. Ako ne onda je nadlezan organ starateljstva ,ako da onda je nadlezan sud. Preventivne, i represivne mjere porodicnopravne prirode prema roditeljima mogu izreci kako radi zastite licnih tako i imovinskih prava i interesa djeteta. PZ RS je zadrzao rjesenje ranijeg zakona o nadleznosti u ovoj oblasti,dok je reforma izvrsena u pogledu mjera koje se mogu izreci roditeljima. Organ starateljstva je nadlezan za oduzimanje djeteta od roditelja,u nadleznosti suda je oduzimanje roditeljskog prava i duznosti. MJERE RADI ZASTITE LICNIH PRAVA I INTERESA DJETETA U nadleznosti su suda i organa starateljstva. Kriterij za podjelu nadleznosti je tezina povrede ovih prava i interesa. Blaze su nadleznosti organa starateljstva a strozije u nadleznosti suda. Organ starateljstva ke dizan ove mjere preduzimati po sluzbenoj duznosti na osnovu neposrednog saznanja ili obavjestenja. Do saznanja o potrebi preduzimanja mjera organ starateljstv amoze doci neposredno ili putem obavjestenja. Na dostavljanje bez odlaganja obavjestenja o povredi djetetovih prava zakonodavac je obavezao sve organe ,organizacije i fizicka lica.Posebno je naglaena obaveza ovih subjekata da obavjeste organ starateljstva o nasilju,zlostavljanju,spolnim zloupotrebama i zanemarivanju djeteta.PZ predvidja da ce se
%%! !

novcanom kaznom od 2000 do 20 000 km kazniti pravno lice tj. Ustanova koja ne obavjesti organ starateljstva o ovome. Duznost obavjestenja je propisana i za sud pred kojim se vodi prekrsajni ili krivicni postupak,koji je u vezi sa povredom prava djeteta. Radi potpunije zastite prava i najboljeg interesa djeteta zakonodavac obavezuje organe mjesno nadleznih policijskih uprava da po sluzbenoj pomoci pruze pomoc organa starateljstva u preduzimanju ovih mjera. Mjere koje izrice sud su represivne prirode. Sud ih izirce samo kada je nastupila veca ugrozenost.PZ RS sve mjere koje se izricu radi zastite prava i interesa djeteta dijeli u 2 grupe: u jednoj je oduzimanje roditeljskog prava i duznosti,a u drugoj nadzor organa starateljstva. UPOZORENJE NA PROPUSTE I PRUZANJE POMOCI Prva mjera koja se moze izreci roditeljima jeste upozorenje roditelja na propuste u staranju o djetetu i pomoc roditeljima u njihovom otklanjanju. Na njeno preduzimanje je ovlasten organ starateljstva.Nekada ce svrha biti postignuta i samim upozorenjem na propuste,a nekada ce organ starateljstva morati roditeljima pomoci u njihovom otklanjanju. Pored ove pomoci organ starateljstva je duzan roditeljima pomoci i u sredjivanju njihovih socijalnih ,materijalnih, i licnih prilika i odnosa. (isto normir ai PZ RS) Ukoliko interes djeteta to zahtjeva organ starateljstva ce uputiti roditelje u odgovarajuce savjetovaliste.Ukoliko ne postoji mogucnost obracanja roditelja savjetovalistu nema smetnji da se oni upute u zdravstvenu,socijalnu,odgojnu ili drugu strucnu organizaciju. NADZOR NAD OSTVARIVANJEM RODITELJSKOG STARANJA Ukoliko mjera upozorenja ne rezultira otklanjanjem poremecaja i propusta ili ako ju je organ starateljstva propustio blagovreeno preduzeti,ovaj organ jeovlasten i obavezan izreci drugu mjeru- nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog prava. Razlozi za odredjivanje nadzora su zanemarivanje staranja o zdravlju i odgoju djeteta ili potreba pruzanja roditeljima pomoci u odgoju djeteta.Ovo zanemarivanje nije posljedica skrivljenog ponasanja roditelja,vec njihove nesposobnosti da bez pomoci,oobuke i savjeta izvrsavaju navedene obaveze. Uspjeh ove mjere zavisi od nacina provodjenja nadzora. Organ starateljstva ce utvrditi program nadzora,koji se prilagodjava svakom konkretnom slucaju. Roditelji se obavezuju na redovno posjecivanje organa starateljstva,odgojne i zdravstvene ustanove.I dijete moze biti upuceno u toku dana u odgovarajucu zdravstvenu ili socijalnu ustanovu. Organ starateljstva utvrdjuje i osobu koja ima nekoliko obaveza: prati razvoj djeteta ,kontrolise postupke roditelja,podnosi periodicne izvjestaje organu starateljstva i dr (zakon normira da mora ispunjavati uslove za staraoca). Sto se tice trajanja nadzora trajat ce onoliko koliko bude u interesu djeteta a najkrace 3 mjeseca. PZ RS normira mogucnost da organ starateljstva odredi stalni nadzor nad vrsenjem roditeljskog prava u pogledu pojedinog djeteta ukoliko to zahtjevaju opravdani interesi djece.Zakon nije odredio trajanje.Moguc je i pojacani nadzor nad djetetom osim stalnog nadzora. ODUZIMANJE RODITELJU PRAVA DA ZIVI S DJETETOM Razlozi za oduzimanje roditelju prava da zivi s djetetom:
%&! !

1) Prvi razlog za odredjivanje ove mjere je ugrozavanje interesa djeteta i zanemarivanje u vecoj mjeri podizanja ,odgoja i obrazovanja djeteta (mora doci do intenzivnijeg ugrozavanja , u ''vecoj mjeri'')Uz ovakvo ugrozavanje roditelji treba da su u vecoj mjeri zanemarili podizanje odgoj i obrazovanje djeteta. Znaci nije dovoljno samo obicno zanemarivanje ovih obaveza,vec ono treba da bude ucinjeno u vecoj mjeri.Uzroci zanemarivanja mogu biti objektivne (lose zdravstveno stanje...) i subjektivne prirode (uzivanje alkohola,kockanje) 2) Drugi razlog je nesprecavanje drugog roditelja ili clana porodicne zajednice da se na ovakav nacin ponasa prema djetetu.Interes djeteta moze ugrozavati i druga osoba koja zivi s djetetom i roditeljem,odnosno roditeljima,dok zanemarivanje obaveza prema djetetu na strani ove osobe moze postojati i biti utvrdjen samo ukoliko joj je povjereno cuvanje i odgoj djeteta. 3) Treci razlog je veci poremecaj u odgoju djeteta (sklonost djeteta ka delikvenciji .nasilju ili porocima) Pri odredjivanju ove mjere sud mora biti oprezan i i izreci je samo ako se interes djeteta ne moze zastiti bez njegovog odvajanja od roditelja. Pri ocjeni postojanja razloga za izricanje ove mjere mora se voditi racuna i o tome da se njenim odredjenjem ne povrijedi i pravo na porodicni zivot roditelja zagarantovano Evropskom konvencijom za zastitu ljudskih prava.Nas je zakonodavac posebno normirao da je ogranicenje (i oduzimanje) roditeljskog staranja pod kojim se podrazumijeva i izricanje ove mjere,moguce odlukom nadleznog organa iz razloga i na nacin propisan zakonom.PZ RS je zadrzao termin kojim se ova mjera oznacavala u nasem ranijem pravu''oduzimanje djeteta''.Ovu mjeru organ starateljstva je ovlasten odrediti onda kada su roditelji odnosno roditelji kod koga dijete zivi zlostavljali dijete ili zanemarili brigu o djetetu,tzanemarili odgoj djeteta ili je kod djeteta doslo do poremecaja u odgoju. DEJSTVA I TRAJANJE ODUZIMANJA RODITELJU PRAVA DA ZIVI S DJETETOM Izricanjem ove mjere sud povjerava cuvanje i odgoj djeteta drugoj osobi ili ustanovi..Roditelji ili roditelj vise nema obavezu i pravo starati se o cuvanju odgoju i obrazovanju djeteta. Oni su duzni starati se o zastupanju,izdrzavanju i imovini djeteta. Ostaje im i obaveza odrzavanja licnih odnosa i neposrednih kontakata sa djetetom (ukoliko sud ne odluci drugacije). Sud je ovlasten u interesu djeteta ograniciti ili zabraniti ove odnos ei kontakte. Za vrijeme trajanja ove mjere interes djeteta stiti i poseban staralac kojeg imenuje organ starateljstva. Trajanje ove mjere je odredjeno procesnom odredbom (mjera seizrice u trajanju od 1 godinu za to vrijeme se moraju ukloniti razlozi zbog kojih je mjera izrecena i stvoriti uslovi za ponovno zasnivanje zajednice). PZ RS normira da se dijete u slucaju oduzimanja roditelja,povjerava drugom roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajucoj ustanovi ukoliko ne postoji sudska odluka o povjeravanju djeteta. POSTUPAK ZA ODUZIMANJE RODITELJU PRAVA DA ZIVI S DJETETOM

%'! !

Radi se o vanparnicnom postupku koji se pokrece na prijedlog drugog roditelja ,djeteta ili organa starateljstva,a moze ga pokrenuti i sud po sluzbenoj duznosti. To bi u prvom redu trebao uraditi drugi roditelj djeteta. Mogucnost da dijete podnese prijedlog je jedna od manifestacija priznatog mu prava da trazi zastitu svojih prava pred nadleznim organom.Zakonodavac obavezuje sud da postupak zavrsi sto prije,a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga. ODUZIMANJE RODITELJSKOG STARANJA Razlozi za oduzimanje roditeljskog staranja -PZ normira da ce se roditeljsko staranje oduzeti roditelju koji zloupotrebom svojih prava ili grubim zanemarivanjem svojih duznosti ili napustanjem djeteta ili nestaranjem o djetetu s kojim ne zivi ocito stavlja u opasnost sigurnost,zdravlje,ili moral djeteta ili koji ne zastiti dijete od ovakvog ponasanja drugog roditelja ili druge osobe. 1) PRVI RAZLOG je ocito stavljanje u opasnost sigurnosti,zdravlja ili morala djeteta. Da bi iz ovog razloga sud mogao izreci najstroziju mjeru nije dovoljno da utvrdi posebno navedene uzroke vec da je zbog jednog ili vise njih nastupila posljegica. Kao uzroci koji vode do ove posljedice normirani su: zloupotreba prava ,grubo zanemarivanje duznosti,napustanje djeteta ili nestaranje o djetetu sa kojim roditelj ne zivi. a) zloupotreba prava postoji kada roditelj ova prava ne vrsi u interesu djeteta vec na njegovu stetu (npr. tjelesno ili dusevno nasilje ,spolno iskoristavanje djetetaili grubo krsenje prava djeteta na drugi nacin) b) grubo zanemarivanje duznosti-u ovom slucaju trazi se veci stepen krivice roditelja nego kao kod obicnog zanemarivanja kada se izrice stalni nadzor. (npr.kada roditelj ostavlja dijete bez hrane i vode,ne lijeci bolesno dijete...) c) napustanje djeteta podrazumijeva prekidanje prostorne ,fizicke veze s djetetom a bez opravdanih razloga ,ostavljanje djeteta bez ikakve zastite i brige. d) nestaranje roditelja o djetetu sa kojim ne zivi onaj roditelj sa kojim dijete ne zivi ne izvrsava svoje duznosti koje su mu nalozene. 2) DRUGI razlog je nepruzanje zastite djetetu od naprijed navedenih ponasanja ili druge osobe. U ovom slucaju roditelj se ne kaznjava zbog njegovog nepravilnog staranja o djetetu vec zbog nepreduzimanja mjera da sprijeci ovakvo ponasanje drugog roditelja ili durge osobe sa kojom dijete zivi u porodicnoj zajednici. - Pored navedena 2 razloga u slucaju cijeg utvrdjenja sud oduzima roditeljsko staranje normirana su i 2 slucaju u kojim sud moze a ne mora izreci ovu mjeru: 1.razlog je u slucaju kada je roditelju oduzeto pravo da zivi s djetetom,a on nakon odredjivanja te mjere,za vrijeme od 1 godinu,ne izvrsava prava i obaveze koje nisu
%(! !

prestale. Propustanjem da se ponasa na ovaj nacin on nastavlja povredu interesa djeteta pa se sudu ostavlja da ocjenom okolnosti koje postoje u svakom pojedinom slucaju odluci je li potrebno i cjelishodno ovaj interes zastiti na ovaj ili na drugi nacin. 2.razlog je to sto roditelj ne stvara uslove za odrzavanje licnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem ili sto onemogucava odnosno sprecava njihovo odrzavanje. PZ RS normira da ce se roditeljsko pravo oduzeti roditelju koji zlostavlja dijete,zloupotrebljava roditeljsko pravo,ili ga je napustio,zanemario brigu o njemu i svoje roditeljske duznosti. NADLEZNOST I POSTUPAK Nadlezan je opcinski sud,odluka se donosi u vanparnicnom postupku. Postupak se pokrece na prijedlog roditelja koji ostvaruje roditeljsko staranje ,djeteta ili organa starateljstva a moze ga pokrenuti sud ex officio. Postupak se mora zavrsiti najkasnije u roku od 15 dana. U toku trajanja postupka dijete ce dobit posebnog stralaca da stiti njegove interese,a imenuje ga organ starateljstva.Sud u postupku po sluzbenoj duznosti utvrdjuje sve cinjenice koje su bitne za donosenje odluke.Organ starateljstva i roditelj ce se pozvati onda kada sami nisu pokrenuli ovaj postupak odnosno kada nemaju polozaj predlagaca. U postupku se poziva i posebni staralac djeteta cijem se roditelju oduzima roditeljsko staranje. Pored pozivanja radi utvrdjivanja cinjenica bitnih za odlucivanje u zakonu se posebnom odredbom normira obaveza suda da organa starateljstva bez odlaganja obavjestava o pokretanju postupka i poziva ga da ucestvuje onda kada postupak nije pokrenut na njegov prijedlog. Sud je obavezan saslusati roditelje djeteta dok ce dijete saslusati samo kada je to neophodno i kada nije stetno za njegovo dusevno zdravlje. Na osnovu utvrdjenih cinjenica sud u postupku donosi odluku u formi rjesenja o oduzimanju roditeljskog staranja jednom ili obojici roditelja,bilo prema svom djetetu bilo prema jednom djetetu. Pravosnaznu odluku o oduzimanju roditeljskog stranja sud je obavezan dostaviti nadleznom maticaru radi upisa u maticnu knjigu rodjenih.Ukoliko dijete ima neko pravo na nekretninama odluku mora dostaviti i zemljisnoknjiznom uredu naldeznog suda radi njene zabiljezbe. PZ RS normira da postupak za oduzimanje roditeljskog prava mogu pokrenuti organ starateljstva i roditelj odnosno usvojilac. DEJSTVO ODUZIMANJA RODITELJSKOG STRANJA Od svih prava i obaveza roditelja ostaje samo obaveza izdrzavanja djeteta. O interesu djeteta i nakon izricanja ove mjere i dalje brine posebni staralac. Nakon izricanja ove mjere dijete se moze odmah staviti pod starateljstvo,moze biti usvojeno ili mu se pruza drugi oblik zastite.Ukoliko je roditeljsko staranje oduzeto samo jednom roditelju drugi roditelj ga moze sam ostvarivati. Ovo nije moguce onda kada roditelj zivi u porodicnoj zajednici s bracnim partnerom,sa roditeljem djeteta kojem je oduzeto roditeljsko staranje,posto bi u takvoj situaciji interes djeteta ostao neosiguran i nezasticen.

%)! !

VRACANJE ODUZETOG RODITELJSKOG STARANJA Postupak moze pokrenuti roditelj kojem je ono bilo oduzeto,organ strateljstva i dijete,kao i sud ex officio. U ovom postupku najvazniju ulogu bi trebao imati organ strateljstva,jer je najbolje upoznat u konkretnu situaciju. PZ RS normira samo da se orditeljsko pravo moze vratiti roditelju ako prestane razlog zbog kojeg mu je ono bilo oduzeto. MJERE RADI ZASTITE IMOVINSKIH PRAVA DJETETA I ove su mjere jednim dijelom u nadleznosti organa starateljstva,a dijelom u nadleznosti suda. Organ starateljstva izrice 2: 1) zahtjevanje polaganja racuna o upravljanju imovinom djeteta (o prihodima koji se ostvaruju z apotrebe djeteta i 2)odlucivanje da roditelji imaju polozaj staraoca Sud izrice: 3) odredjivanje mjere osiguranja na imovini roditelja Zahtjevanje polaganja racuna o upravljanju imovinom djeteta Organ starateljstva je izrice onda kada okolnosti ukazuju na nepravilno upravljanje imovinom djeteta koje se moze otkloniti samim obavezivanjem roditelja da poloze racun o njenom upravljanju ,ukazivanjem roditeljima na njihove propuste i na nepridrzavanje zakonskih odredaba o upravljanju i koristenju prihoda sa djecije imovine te pruzanjem strucne pomoci. PZ normira da organ strateljstva moze u svako doba zahtjevati od roditelja polaganje racuna o upravljanju imovinom djeteta i prihodima koji se ostvaruju za potrebe djeteta. Odlucivanje da roditelji imaju polozaj staraoca Izrice je onda kada prethodnom mjerom nije uspio zastiti imovinska prava i interese djeteta ili kada je izvjesno da se tom blazom mjerom ,zbog tezine propusta na strani roditelja nece moci pruziti adekvatna zastita imovinskih prava i interesa djeteta. Izricanjem ove mjere roditelj prestaje biti slobodan i samostalan u vrsenju prava i obaveza prema imovini djeteta i pod stalnim je nadzorom organa starateljstva ,znaci njegov polozaj je istovjetan polozaju staraoca. Pored izricanja i provodjenje ove mjere je u nadleznosti organa strateljstva koji preduzimanjem potrebnih radnji treba da zastiti imovinska prava i interese djeteta na isti nacin na koji se to cini i prema sticeniku u odnosu na staraoca.PZ RS istu mjeru normira ali je za nju ovdje nadlezan sud. Odredjivanje mjera osiguranja na imovini roditelja Kad su interesi djeteta ugrozeni u vecoj mjeri nego kod izricanja prethodnih dviju mjera ,odnosno kada na osnovu racuna o upravljanju djecijom imovinom i nadzorom nad radom roditelja koji po odluci organa starateljstva imaju polozaj straoca ,utvrdi veci stepen povrede intresa djeteta,organ starateljstva moze traziti od suda da u vanparnicnom postupku odredi mjere osiguranja.Sud ce ovu mjeru izreci kada su roditelji pocinili stetu na djecijoj imovini ,kada su otudjili ili opteretili imovinu djeteta bez odobrenja organa starateljstva ili to nisu ucinili radi zadovoljavanja potreba djeteta. Sredstva osiguranja su normirana Zakonom o
%*! !

parnicnom postupku FBIH. I PZ RS ovlascuje organ starateljstva na zahtjevanje od suda da dozvoli mjere obezbjedjenja na imovini djeteta,radi zastite imovinskih interesa djeteta. PRESTANAK RODITELJSKOG STARANJA Traje samo odredjeno vrijeme dok dijete stekne poslovnu sposobnost,bilo dostizanjem punoljetstva,emacipacijom,odnosno kada sposobno samo starati se o sebi svojim pravima i interesima.Pored ovih slucajeva roditeljsko staranje s obzirom da je iskljucivo vezano za licnost djeteta i roditelja,i smrcu jednog od njih.U prva dva slucaja radi se o prestanku na pravni nacin,a u posljednjem o prirodnom nacinu prestanka roditeljskog staranja.PZ RS normira prestanak roditeljskog prava u slucaju punoljetstva djeteta ili zakljucenja braka prije punoljetstva. PRESTANAK RODITELJAKOG STARANJA PUNOLJETSTVOM DJETETA Punoljetstvom dijete stjece potpunu poslovnu sposobnost.U nasem pravu punoljetstvo nastupa s anavrsenom 18.godinom zivota.Na ovaj nacin roditeljsko staranje prestaje po sili zakona. Izuzetak od ovog pravila je obaveza izdrzavanja djeteta koja za roditelje ostaje i nakon prestanka roditeljskog staranja (ako se dijete nakon punoljetstva nalazi na redovnom skolovanju a najdalje do navrsene 26.godine zivota) Isto tako ako je punoljetno dijete zbog bolesti fizickih ili psihickih nesdostataka nesposobno za rad a nema dovoljno sredstava za zivot ili ih ne moze ostvariti iz svoje imovine ,roditelji su ga duzni izdrzavati dok traje ta nesposobnost. Prema djeci u slucaju njihove bolesti i nesposobnosti za rad roditelji imaju samo obavezu izdrzavanja onda kada nije odluceno da oni roditeljsko staranje prema njima ostvaruju i nakon njihovog punoljetstva. PRESTANAK EMACIPACIJOM DJETETA Emancipacija je zakonom utvrdjen nacin stjecanja poslovne sposobnosti prije punoljetstva djeteta,. Do potpune emancipacije dolazi u slucaju kada maloljetnik postane roditelj. PRVI SLUCAJ emancipacije je zakonska emancipacija : maloljetnik koji uz odobrenje suda sklopi brak po sili zakona stjece potpunu poslovnu sposobnost.Ovakav maloljetnik moze samostalno vrsiti i roditeljsko staranje prema djetetu koje dobije prije punoljetstva. DRUGI SLUCAJ radi se o sudskoj emancipaciji : maloljetnik stariji od 16 godina koji je postao roditelj moze steci poslovnu sposobnost odlukom suda u vanparnicnom postupku koji s epokrece na prijedlog maloljetnika. Znaci maloljetnik ne stjece poslovnu sposobnost samim time sto je postao vanbracni roditelj vec tek rjesenjem suda koje se moze donijeti tek nakon utvrdjenja zakonom propisanih uslova.Postupak se moze pokrenuti tek nakon utvrdjenog materinstva odnosno ocinstva djeteta maloljetnika. PRESTANAK USVOJENJEM Zasnivanjem usvojenja prestaje roditeljsko staranje prirodnih roditelja koje onda ostvaruju usvojioci.Znaci roditeljsko staranje ne prestaje kao u prethodna dva slucaja zato sto je dijete steklo poslovnu sposobnost,vec zato da bi se omogucilo da ovo stranje preuzmu lica koja su pravnim putem zasnovala roditeljski odnos sa usvojenikom.Ovaj roditeljski odnos je u zavisnosti od vrste usvojenja u potpunosti ili skoro sasvim izjednacen sa prirodnim roditeljim
%+! !

odnosom.U slucaju potpunog usvojenja potpuno se prenosi na usvojioce,a u slucaju nepotpunog ne prestaju sve duznosti i prava roditelja,a i neka prava usvojenika se mogu ogranicit.Od pravila o prestanku roditeljskog stranja u slucaju zasnovanog usvojenja postoji izuzetak: NE PRESTAJE RODITELJSKO STARANJE RODITELJA CIJI JE BRACNI PARTNER USVOJIO DIJETE.

PRESTANAK SMRCU Roditeljsko staranje roditelji ostvaruju samo prema svom djetetu,tako da je ono vezano iskljucivo kako za licnost roditelja tako i za licnost djeteta.Zbog toga ono prestaje i u slucaju smrti jednog od subjekata roditeljskopravnog odnosa. Smrcu maloljetnog djeteta prestaje roditeljsko staranje oba roditelja,jer dijete vise ne postoji kao subjekt zbog kojeg je ustanovljeno.Do prestanka roditeljskog staranja u cjelini ce doci i u slucaju smrti oba roditelja,dok smrt samo jednog ima za posljedicu prestanak samo njegovog a ne i staranja drugog roditelja.Prestanak roditeljskog staranja zbog smrti jednog roditelja ce uslijediti onda kada je to jedini roditelj djeteta.Iste posljedice na roditeljsko staranje proizvodi i proglasenje nestalog roditelja, odnosno dijete umrlim. Istina prestanak roditeljskog staranja u ovom slucaju ne mora bit definitivan jer ukoliko se utvrdi da je roditelj ili dijete koje je proglaseno umrlim zivo roditeljsko staranje ce se ponovo uspostaviti osim ako je dijete postalo punoljetno.U slucaju roditelja maloljetnom djetetu se na drugi nacin pruza zastita u prvom redu stavljanjem pod strateljstvo a kasnije usvojenjem. OSTVARIVANJE RODITELJSKOG STARANJA NAKON PUNOLJETSTVA DJETETA U pravilu traje do punoljetstva djeteta. Punoljetstvom djete stjece poslovnu sposobnost i u stanju je starati se samo o svojim pravima iinteresima. Medjutim od ovog pravila postoje odstupanja: svako punoljetno dijete dostizanjem punoljetstva ne postaje sposobno starati se o sebi pa mu je potrebno i nakon toga pruziti zastitu.Ovakva osoba moze se staviti pod starateljstvo i nakon sto joj se oduzme ili ogranici poslovna sposobnost,a roditelji joj se mogu imenovat za staraoca. Razlozi za ostvarivanje roditeljskog staranja Ako je djetetu nakon punoljetstva oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost (ako iz zakonom normiranih uzroka ono nije sposobno brinuti se o svojim pravima i interesima.Ovdje u obzir dolaze dusevna bolest,zaostali dusevni razvoj,prekomjerno uzivanje droga,alkohola il dr.uzroci koji se u praksi inace smatraju kao tezi tjelesni nedostaci. Za donosenje odluke ostvarenju roditeljskog staranja nakon punoljetstva nije dovoljno samo postojanje razloga,vec je potrebno utvrditi i sposobnost roditelja za ostvarivanje i njihov pristanak na to.PZ RS normira mogucnost produzenja roditeljskog prava nakon punoljetstva djeteta,uslovljavajuci je samo time da dijete zbog tjelesnog ili dusevnognedostatka nije sposobno samo se starati o sebi i o svojim pravima i interesima.
&,! !

NADLEZNOST I POSTUPAK Stvarno je nadlezan opcinski sud,a odluka se donosi u vanparnicnom postupku.Prijedlog za pokretanje postupka: ovlasteni su roditelji ili organ starateljstva kao i dijete (ako je sposobno shvatiti znacenje i pravne posljedice svojih radnji).Roditelji mogu podnijeti zahtjev zajedno moze i samo 1 od njih ukoliko sam ostvaruje roditeljsko staranje.Ako oba roditelja ostvaruju roditeljsko staranje,a jedan se protivi pokretanju ovog postupka,moguce je da drugi roditelj sam podnese zahtjev.Organu starateljstva se pravo na pokretanje postupka priznaje kako bi se interesi djeteta zastitili onda kada roditelji ne koriste ovo ovlastenje. Pretpostavka za pokretanje ovog postupka je nastupanje pravosnaznosti rjesenja o oduzimanju ili ogranicenju poslovne sposobnosti djeteta,sto znaci da se ne moze pokrenuti prije punoljetstva djeteta. Druga pretpostavka je sposobnost i pristanak roditelja.Ovaj postupak je hitan,treba se zavrsiti sto prije a najkasnije u roku od 15 dana od prijema prijedloga.Za vrijeme njegovog trajanja djetetu,znaci osobi prema kojoj roditelj treba da na osnovu donesene odluke ostvaruju roditeljsko staranje organ starteljstva imenuje posebnog staraoca.Na rociste sud poziva organa starateljstva i roditelje. Pored oduzete ili ogranicene poslovne sposobnosti djeteta pretpostavka za donosenje odluke o ostvarivanju roditeljskog stranja nakon punoljetstva djeteta je sposobnost i pristanak roditelja na to.Ukoliko utvrdi bilo nesposobnost bilo nepristajanje sud nece ni donijet odluku o tome vec ce organ starteljstva donijeti odluku o stavljanju ove osobe pod strateljstvo i o imenovanju staraoca. DEJSTVO ODLUKE O OSTVARIVAJU RODITELJSKOG STARANJA NAKON PUNOLJETSTVA DJETETA Roditelji i dalje imaju i vrse na isti nacin se odgovornosti,duznosti i prava prema djetetu kao i prije njegovog punoljetstva.Po zakonu na roditelje koji ostvaruju roditeljsko staranje nakon punoljetstva djeteta,primjenjuju se odredbe zakona o odgovornostima,duznostima i pravima roditelja,odnosno o pravima i duznostima djeteta.Medjutim kako vrsenje pojedinih duznosti i prava zavisi od djetetove sposobnosti za rasudjivanje te u odluci o ostvarivanju roditeljskog stranaja treba da se utvrdi da li dijete ima polozaj maloljetnika mladjeg ili starijeg od 14 godina.To ce zavisiti od cinjenice da li je djetetu oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost. Ukoliko se roditeljsko staranje ostvauje zbog toga sto mu je poslovna sposobnost oduzeta ono ce imati polozaj maloljetnika mladjeg od 14 godina,a ako mu je poslovna sposobnost ogranicena ima polozaj maloljetnika starijeg od 14 godina.Ova odluka djeluje erga omnes tako da se pravosnazno rjesenje dostavlja maticaru radi upisa u maticnu knjigu rodjenih i zemljisnoknjiznom uredu nadleznog suda na cijem podrucju ta osoba ima nekretnine.Na taj nacin se trece osobe koje su s njome zakljucile pravne poslove mogu informisati o statusu ove osobe PRESTANAK RODITELJSKOG STARANJA NAKON PUNOLJETSTVA Posto razlozi zbog kojih se roditeljsko staranje ostvaruje i nakon punoljetstva djeteta mogu biti privremenog trajanja,zakon normira mogucnost njegovog prestanka takodjer odlukom suda.Postupak treba da se vodi po istim pravilima kao postupak za odlucivanje o ostvarivanju roditeljskog staranja nakon punoljetstva.Isti subjekti bi trebalo da se ovlasti na njegovo
&"! !

pokretanje , stim sto bi se ovdje kao predlagac mogla pojaviti i osoba nad kojom je ostvarivano roditeljsko staranje,posto je ona za to najzainteresovanija. SUD ce donijeti odluku o prestanku roditeljskog staranja i onda kada roditelj nije vise u stanju starati se o djetetu. Pravosnaznim rjesenjem o prestanku roditeljskog staranja dijete stjece opcu poslovnu sposobnost ,sto se upisuje u maticnu knjigu rodjenih i zemljisne knjige.Ostvarivanje roditeljskog staranja nakon punoljetstva djeteta prestaje i prirodnim putem-smrcu roditelja ili djeteta.

STARATELJSKO PRAVO POJAM I SVRHA STARATELJSTVA Kao dio porodicnog prava,starateljstvo je skup pravnih normi koje uredjuju ustanovu starateljstva odnosno posebnu zastitu osoba koje nisu u stanju ili nisu u mogucnosti starati se same o sebi svojim pravima,interesima,i imovini.Norme starateljskog prava su uglavnom i norme bracnog i roditeljskog prava,kogentne prirode. Norme koje urdedjuju ustanovu starateljstva nisu samo porodicnopravne vec i upravnopravne prirode. U PZ se normira da organ starateljstva odlucuje o stavljanju jedne osobe pod starateljstvo kad imenuje ili razrjesava staraoca kad odlucuje o obimu ovlastenja staraoca i o pravima i interesima sticenika ,postupa po odredbama zakona koji uredjuje upravni postupak. On u svojim metodama primjenjuje i metode strucnoga socijalnog rada. Kao dio porodicnog prava,posmatranog s aspekta pravne nauke,starateljsko pravo je dio naucne discipline. Starateljsko pravo u tom smislu bavi se izucavanjem pravnog uredjenja ustanove starateljstva tumaci i objasnjava pravne norme koje uredjuju,a u tom cilju odnosno radi njihove uspjesnije primjene vrsi njihovu sistematizaciju. Predmet starateljskog prava je ustanova starateljstva i odnosi koji nastaju izmedju sticenika i staraoca,sticenika i organa starateljstva te organa starateljstva i staraoca. Znaci radi se o odnosima koji se zasnivaju nakon stavljanja osobe pod starateljstvo. Subjekti ovih odnosa nisu samo fizicke osobe- sticenik (osoba koja se stavlja pod starteljstv) i staralac (osoba koja se imenuje da bi se starala o sticeniku) vec i organ starateljstva.Vezano za poslovnu sposobnost fizickih osoba koje su usbjekti ovih odnosa ,sticenik moze biti samo osoba koja nije poslovno sposobna ,bilo zato sto je maloljetna bilo sto joj je oduzeta ili ogranicena p.s. Na strani staraoca se zahtjeva poslovna sposobnost,staralac ne moze biti osoba kojoj je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost,jer bez ove sposobnosti ne bi mogla izvrsavati svoje obaveze i uspjesno se starati o interesima sticenika. IZVORI Formalni izvori su pisana pravna pravila koja uredjuju ustanovu starateljstva i odnose nastale stavljanjem pod starateljstvo i odredjivanjem staraoca. Ova su pravila sadrzana u Ustavu FBIH zakonima i podzakonskim aktima,a dijelom i medjunarodnim ugovorima. Supsidijarni izvori (posredni) sudska praksa. U stvaranju i primjeni direktnih izvora znacajnu ulogu moze odigrati i pravna nauka.
&$! !

USTAVI Ustav BiH ne sadrzi ni jednu odredbu koja se neposredno tice ustanove starateljstva. Direktno se na ovu ustanovu ne odnosi nijedna odredba ni Ustava FbiH. Medjutim kakao se u katalogu sloboda i prava cije se uzivanje garantuje osobama koje zive na teritoriji FBIH normira pravo na zastitu djece koji s eodnosi n amaloljetnika koji je stavljen pod starateljstvo.Pri uredjenju ustanove starateljstva moraju se takodjer postovati i pravo na obrazovanje i zabrana svake diskriminacije. Zbog navedenog ustav FBIH je izvor starateljskog prava.Od prava priznatih u katalogu sloboda i prava u Ustavu BIH na dijete kao na subjekt starateljskog prava odnose se pravo na privatni i porodicni zivot,pravo na obrazovanje i zabrana diskriminacije,pa se samo u tom smislu ovaj ustav moze smatrati izvorom starateljskog prava. Za razliku od ovih ustava ,Ustav RS kao posebno naeclo propisuje posebnu zastitu maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju i lica koja nisu u mogucnosti sama se starati o sebi i zastiti svojih prava i interesa. MEDJUNARODNI UGOVORI Odredbe koje se direktno ticu starateljstva su sadrzane u Konvenciji o eliminisasanju svih oblika diskriminacije zene i u Konvenciji o pravima djeteta. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije zene obavezuje drzave na osiguranje ravnopravnosti odnosno jednakih prava i odgovornosti zena i muskaraca u pogledu starateljstva,pri cemu interesi djece moraju biti na prvom mjestu. Odredba clana 20.Konvencije o pravima djeteta se tica zastite samo maloljetnog sticenika odnosno djeteta koje je liseno porodicnog okruzenja ili koje zbog svog najboljeg interesa ne moze ostati u tom okruzenju. Medjunarodni pakt o gradjanskim i politickim pravima obavezuje drzavu i drustvo na zastitu djeteta,pa se takodje moze smatrati izvorom starateljskog prava mada ne direktnim. Na starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost se dijelom odnose medjunarodni i evropski akti koji obavezuju drzave na preduzimanje mjere zastite ovih osoba. ZAKONI Osnovni izvor je Porodicni zakon FBIH koji u potpunosti uredjuje ustanovu starateljstva.Do pocetka njegove primjene izvor za ovu oblast odnosa kao i ostale oblasti porodicnog prava bio je PZ BIH. Do tada je ova oblast bila uredjena osnovnim zakonom o starateljstvu koji je vazio na podrucju cijele bivse Jugoslavije. Dopunski izvori u zakoni koji uredjuju neka pitanja iz ove oblasti,a najvazniji su Zakon o osnovama socijalne zastite,zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice s djecom, - Zakon o zastiti osoba sa dusevnim smetnjama, Zakon o upravnom postupku, Zakon o smjestaju djece u druge porodice, Zakon o parnicnom postupku, Zakon o vanparnicnom postupku, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o rjesavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odredjenim odnosima. U RS izvor starateljskog prava je PZ kao osnovni a dopusnki izvori su zakoni koji u ovom entitetu uredjuju iste oblasti kao i naprijed navecedeni federalni zakoni.

&%! !

PODZAKONSKI AKTI Izvor starateljskog prava je i podzakonski akt na cije je donosenje porodicnim zakonom obavezan federalni ministar rada i socijalne politike. To je : - Uputstvo o vodjenju evidencije i dokumentacije o osobama stavljenim pod starateljstvo ,o poduzetim mjerama starateljstva i o imovini sticenika. -Pravilnik o visini iznos ai nacinu isplate mjesecne novcane naknade za rad staratelja i osobe imenovane za vrsenje duznosti staratelja u organu starateljstva.

NACELA STARATELJSKOG PRAVA Uredjenje ustanove starateljstva se zasniva na nekoliko nacela koja s eizvode iz ustava ,medjunarodnih ugovora i porodicnog zakona : zastita osoba koje su pod starateljstvom , drustveni karakter ustanove starateljstva , postovanje porodicnog i privatnog zivota. 1. Zastita osoba koje su pod starateljstvom . Ustavi BiH i FbiH I medjunarodni ugovori ne normiraju izricito zastitu ovih osoba putem starateljstva. Zastita maloljetnih sticenika proizlazi iz odredaba o zastiti djeteta sadrzanih u Ustavu FbiH , u Medjunarodom paktu o gradjanskim i politickim pravima , a narocito u Konvenciji o pravima djeteta. Konvencija o pravima djeteta obavezuje drzavu da u skladu sa svojim nacionalnim pravom obezbjedi alternativnu brigu djetetu o kojem se ne staraju njegovi roditelji,odnosno koje je liseno porodicnog okruzenja ili ciji najbolji interes zahtjeva da ne ostane u tom okruzenju.Porodicni zakon medju nacelima na kojima zasniva uredjenje odnosa u porodici normira pruzanje starateljske zastite djeci bez roditeljskog staranja i odraslim osobama koje nisu sposobne starati se o sebi,svojim pravima,interesima i imovini. U RS ovo je nacelo izricito normirano u Ustavu i u PZ. Sto se tice punoljetnih sticenika na njihovoj se zastiti vise insistira u novije vrijeme. U medjunarodnim i evropskim aktima koji obavezuju drzave na preduzimanje mjerea radi zastite osoba s posebnim potrebama odnosno dusevno bolesnih osoba ne normiraju s emjere u oblasti starateljstva vec se drzave obavezuju na zastitu njihovih ljudskih prava ,na izjednacenje njhovog polozaja sa polozajem zdravih osoba, na postovanje njihovog dostojanstva ,na osiguranje njihovog lijecenja,te na njihovu pravnu zastitu. Jos u deklaraciji o pravima mentalno retardiranih osoba usvojenoj od generalne skustine un 1971 kao jedan od osnovnih principa postavljeno je pravo osobe ne strucnog staraoca kada je to potrebno radi zastite njene licne dobrobiti i interesa. Medju prvim dokumentima donesenim od Vijeca Evrope je Preporuka za slucaj dusevne bolesti koju je Parlamentarna skupstina usvojila 1977 s ciljem odrzanja zdravlja ,dobrobiti i licnih prava bolesnih i zastite njihovih prava na sudu. Evropski parlament je donio nekoliko rezolucija koje se odnose na zastitu nesposobnih osoba. U domacem pravu se ova zstita osigurava Zakonom o zstiti osoba sa dusevnim smetnjama. U nasem pravu se starateljstvu pruza
&&! !

zastita licnosti sticenika..Tek nakon osiguranja zastite licnosti paznja se poklanja zastiti imovinskih interesa i imovine,ukoliko je sticenik ima. 2. Drustveni karakter ustanove starateljstva U nasem pravu starateljstvo ima drustveni karakter i znacaj za razliku od starijih prava u kojima je ono bilo ustanova porodicnog karaktera. Ovakva njegova priroda proizlazi iz odredaba porodicnog zakona,a manifestuje se u sljedecem: # Organ starateljstva postupa po sluzbenoj duznosti na osnovu saznanja ili obavjestenja subjekata s akojim saradjuje on pokrece postupak za satavljanje pod starteljstvo ,za imenovanje staraoca i prestanak starateljstva. # Izbor i imenovanje staroca vrsi nadlezni ogran starateljstva a ne roditelji odnosno otac iz kruga srodnika. Srodnici koje organ starateljstva imenuje za staraoca kao i druge osobe ne moraju prihvatiti ovu funkciju # Radi osiguranja pravilnog staranja o sticeniku organ starateljstva saradjuje sa subjektima koje su izvan sticenikove porodice. Ove je subjekte zakonodavac obavezao da saradjuju sa organom starateljstva,da mu pomazu u pribavljanju potrebnih podataka i da ga obavjestavaju o potrebi pokretanja postupka za stavljanje pod starateljstvo. # Sredstva za finansiranje starateljstva obezbjedjuje drzava a ne porodica.

3. Postovanje porodicnog i privatnog zivota Ovo nacelo vazi u svim oblastima porodicnog prava pa i u starateljskom pravu. Izvodi se iz ustava BIH koji priznaje pravo na privatni i porodicni zivot, Ustava FBIH koji priznaje pravo na privatnost,te iz evropske konvencije o zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,koja garantuje svakome pravo na postovanje privatnog i porodicnog zivota. U oblasti starateljstva dolazi do zrazaja sire shvatanje pojma ''porodicni zivot'' narocito onda kada se radi o maloljetnom sticeniku. Maloljetnik ima pravo zivjeti s roditeljima,ali zivot odnosno zajednica izmedju njih ne treba da se stavi kao prostorni odnos.Porodicni zivot postoji i onda kada dijete zivi odvojene od roditelja ,kada bud eoduzeto roditeljima i povjereno na staranje i brigu organima javne vlasti. U tom se smislu u vise predmeta izjasnio Evropski sud za ljudksa prava.Odrzavanju porodicnog zivota odnosno veze izmedju djeteta i roditelja doprinijet ce kontaktiranje roditelja s djetetom,ukoliko su ovi kontakti u interesu maloljetnika i ako su roditelji sposobni odrzavati ih.Pravo na postovanje porodicnog zivota se mora osigurati i punoljetnim osobama koje su stavljene pod starateljstvo nakon sto i m je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost.Ako se moraju izdvojit iz vlastite porodice trebalo bi im stvoriti uslove za povremeno kontaktiranje sa srodnicima. POJAM I SVRHA STARATELJSTVA Starateljstvo je posebna zastita koju drustvena zajednica pruza : 1. Maloljetnicima bez roditeljskog staranja i
&'! !

2. Punoljetnim osobama koje nisu sposobne starati se o sebi,svojim pravima,interesima,i obavezama kojima je zbog toga oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost. 3. Punoljetnim osobama koje nisu iz bilo kojeg razloga u mogucnosti starati se o sebi svojima pravima,interesima obavezama. Ovdje se ne radi o nesposobnosti nego o nemogucnosti poslovno sposobne osobe da se stara o svojim pravima i interesima. Prema razlozima zbog kojih se osoba stavlja pod starteljstvo razlikuju se tri vrste starateljstva: 1) starateljstvo nad maloljetnim osobama 2) starateljstvo nad punoljetnim osobama kojima je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost i starateljstvo u posebnim slucajevima. Svrha starateljstva je u prvom redu zastita licnosti sticenika ,jer se on ne moze starati sam o sebi. Tek nakon osiguranja zastite licnosti poklanja se paznja i briga zastiti njegovih imovinskih interesa,odnosno njegove imovine ukolko je ima. Zastita sticenika nije ista kod svih vrsta starateljstva. U slucaju starateljstva nad maloljetnicima njegova je svrha zamjena roditeljskog staranja. Kao svrha nad punoljetnim osobama u zakonu je odredjena zastita licnosti i interesa ovih osoba. U ova dva slucaja starateljstvom se prua zasttita licnosti ali i licnih i imovinskih prava i interesa sticenika.Kod starateljstva za posebne slucajeve svrha je strateljstva zastita njenih prava i interesa odnosno zastupanje osobe koja je sprijecena da sama stiti svoja prava i interesa. ORGAN STARATELJSTVA Stvarna nadleznost PZ FBIH je za organ starteljstva odredio CENTAR ZA SOCIJALNI RAD. U kantonima i opcinama u kojima nije osnovan poslove starteljstva vrsi OPCINSKI SLUZBENIK. Zakon normira mogucnost da organ starteljstva osnuje STRUCNO TIJELO (sastavljeno od ljekara,pedagoga,psihologa,pravnika,socijalnih radnika i dr.strucnjaka.) Kao drugostepeni organ u ovoj oblasti postupa Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Mjesna nadleznost Odredjuje se prema prebivalistu osobe koja treba da se stavi pod staratlejtsvo a ako s eono ne moze utvrditi onda prema njenom boravistu. Sa promjenom prebivalista sticenik mjenja se i nadleznost organa staraljstva. Ne mjenja se za vrijeme dok se sticenik privremeno nalazi van podrucja tog organa zbog skolovanja,prof.rehabilit.

SARADNICI ORGANA STARATELJSTVA U pribavljanju podataka potrebnih za pokretanje postupka za stavljanje pod starateljstvo .za imenovanje staraoca i prestanak starateljstva zakonodavac obavezuje organ starateljstva na saradnju sa sirokim krugom subjekata: maticarem,sudskim i drugim organima vlasti ,organima lokalne uprave,te organizacijama i ustanovama navedenim u clanu 164 stav 2. Na saradnju je obavezan i sa fizickim osobama bracnim partnerom,srodnicima,drugim
&(! !

clanovima domacinstva i osobama koje nemaju uvid u zivotne prilike osobe koja se stavlja pod starateljstvo. Da bi organ starateljstva mogao ostvariti ovu saradnju navedeni subjekti su mu obavezni pomagati u pribavljanju podataka potrebnih za vodjenje ovih postupaka i obavjestavati ga o potrebi pokretanja postupka za stavljanje pod starateljstvo. Bez saradnje s ovim subjektima organ starateljstva ne bi mogao blagovremeno,pravilno i uspjesno obavljati zadatke koje ima kako u oblasti starateljstva tako i u ostalim oblastima porodicnog prava.

NACIN VRSENJA STARATELJSTVA Poslove u oblasti starateljstva organ starateljstva moze vrstiti na 2 nacina: 1) putem imenovanog staraoca 2) neposredno preko strucne osobe. O posrednom vrsenju se radi znaci onda kada organ starateljstva cjelokupno staranje povjeri staraocu koji je pod stalnim nadzorom organa starateljstva. O neposrednom vrsenju se radi kada organ starateljstva sam obavlja duznost staraoca. Za ovo se organ starateljstva odlucuje rukovodeci interesom sticenika ili ako ne nadje podobnu osobu za staraocaa moze se za ovo odluciti i kada je sticeniku imenovan staraoc. PZ RS na isti nacin kao i PZ FBIH normir anacin starateljstva. ZADACI I OVLASTENJA ORGANA STARATELJSTVA Poslovi u oblasti starateljstva: 1)neposrednji oni koji organ starateljstva obavlja kada neposredno vrsi starateljstvo,odnosno onda kada sam obavlja poslove koje inace obavlja staralac imenovan sticeniku 2)poslove rukovodjenja organ starateljstva obavlja u vezi sa stavljanjem pod starateljstvo i imenovanje staraoca te vrsenjem i prestankom njegove funkcije (to su donosenje rjesenja o stavljanju pod starateljstvo i imenovanje staraoca,odredjivanje mjesecne naknade ,nagrade i naknade opravdanih troskova staraoca...) 3)poslovi nadzora i pomoci razmatranje izvjestaja i racuna o radu staraoca podrazumijeva poduzimanje mjera radi naknade stete koju je staralac prouzrokovao sticeniku,ispitivanje prigovora na rad staraoca i odredjivanje mjera koje ce se poduzeti i dr..Ovim poslovima se obezbjedjuje pravilno vrsenje starateljske funkcije. POSLOVI U DRUGIM OBLASTIMA PORODICNOG PRAVA a) U oblasti bracnog prava: daje misljenje u postupku izadavanja dozvole za sklapanje braka maloljetniku,pokrece postupak za ponistenje braka zbog bracnosti i fiktivnog braka,vodi postupak posredovanja kada je ovlasten... b) U oblasti roditeljskog staranja: pred njim se moze dati izjava o priznanju vanbracnog ocinstva i materinstva ,poziva majku da oznaci oca vanbracnog djeteta i njega da prizna ocinstvomupozorava na propuste i pruza pomoc roditeljima ,odredjuje i vrsi nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja i dr. c) U oblasti usvojenja: organ starateljstva skoro je iskljucivo nadlezan: odlucuje o zasnivanju i prestanku usvojenja ,odlucuje o izdrzavanju usvojioca tj.usvojenika rjesenjem o raskidu usvojenja.
&)! !

d) U vezi sa smjestajem djece u drugu porodicu organ starateljstva ucestvuje u njegovom zasnivanju ,nadzoru i prestanku. STARALAC 1) Staralac je svaka fizicka psoba koja ima poslovnu sposobnost,licna svojstva,i sposonost za uspjesno obavljanje svoje funkcije.Pravna osoba se ne moze imenovati za staraoca. Staralac u najvecem broju slucajeva zamjenjuje roditelja maloljetnom djetetu. 2) Funkcija staraoca se zasniva na nacelu dobrovoljnosti moze prihvatiti ili odbiti starateljsku funkciju. PZ RS ima isto rjesenje. 3) Staralac svoju funkciju vrsi samostalno ali pod nadzorom organa starateljstva. Za svoj rad staralac odgovara administrativno,gradjanski i krivicno. USLOVI ZA IMENOVANJE STARAOCA PZ kao pozitivno odredjene uslove normira: licna svojstva i sposobnost za vrsenje duznosti staraoca,uz prethodni pristanak da bude staralac. Negativno odredjeni uslovi 1) Staralac ne moze biti osoba kojoj je oduzeto roditeljsko staranje. 2) Osoba kojoj je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost nije u stanju brinuti se o svojim pravima i interesima a kamo li o drugoj osobi. 3) Osoba ciji su interesi u suprotnosti sa interesima sticenika. 4) Osoba od koje se s obzirom na njeno ranije i sadasnje ponasanje,licna svojstva i odnose sa sticenikom i njegovim roditeljima ne moze ocekivati da ce pravilno vrsiti duznost staraoca. (apsolutno ili relativno nepodobna osoba normira zakon 5) Osoba sa kojom je sticenik sklopio ugovor o dozivotnom izdrzavanju (jer njihovi interesi su u suprotnostima) Pri imenovanju staraoca organ starateljstva uzima u obzir i misljenje sticenika ako je on sposoban shvatiti o cemu se radikao i misljenje bliskih srodnika sticenika. VRSTE STARALACA A) Prema broju sticenika prema kojima vrsi duznost staraoca razlikuju se 1. Individualni staralac-onaj koji vrsi tu funkciju nad jednim sticenikom ili nad vise njih kojima je imenovan posebnim rjesenjima organa starateljtsva ( ne postoji nikakva veza medju sticenicima) 2. Kolektivni staralac- vrsi starateljsku funkciju prema vise sticenika izmedju kojih postoji neka veta. Javlja se u 2 oblika: - zavodski staralac (vrsi starateljsku funkciju prema svim sticenicima smjestenim u jednoj ustanovi. Tu funkciju vrsi rukovodilac ustanove po sili zakona supanjem na mjesto rukovodioca postaje i staralac. , zajednicki staralac (obavlja starateljsku duznost nad sticenicima koji imaju zajednicku ,nepoodijeljenu imovinu. Prema zakonu o nasljedjivanju ako ni jedan od nasljednika
&*! !

nije sposoban upravljati zaostavstinom a nema zakonskih zastupnika sud postavlja privremenog staraoca zaostavstine. B) Prema prirodi i obimu ovlastenja razlikuju se: 1. Maticni staralac- imenuje se svakom sticeniku pa se moze oznaciti kao osnovni staralac. 2. Staralac imovine-imenuje se pored maticnog staraoca,samo ako za time ima potrebe. To je slucaj kada sticenik ima imovinu iznad ustanove u koju je smjesten. 3. Posebni (kolizioni ili narociti) staralac se imenuje sticeniku onda kada izmedju njega i staraoca nastane sukob interesa,odnosno kada nastane spor izmedju njih ili kada treba da zakljuce neki pravni posao. Imenuje ga organ starateljstva ,a u slucajevima u kojima je za zastitu prava djeteta nadlezan organ starateljstva imenuje ga sud. C) PREMA TRAJANJU STARATELJSKE FUNKCIJE 1. Trajni (stalni) imenuje se bez odredjivanja duzine trajanja njegove fukcije,traje dok postoji potreba za starateljstvom ili do razrjesenja od duznosti. 2. Privremeni imenuje se na odredjeno vrijeme, obicno krace, osobi koja ucestvuje u postupku a nije u stanju sama zastupati svoje interese.. Isto je u RS (ista klasifikacija staralaca) STAVLJANJE POD STARATELJSTVO I IMENOVANJE STARAOCA Postupak za stavljanje pod starateljstvo i imenovanje staraoca pokrece se i vodi po nacelu oficijalnosti i hitnosti. Organ starateljstva ovaj postupak pokrece po sluzbenoj duznosti na osnovu neposrednog saznanja ili obavjestenja subjekata sa kojima saradjuje.Postupak se vodi po odredbama zakona o parnicnom postupku. Nakon utvrdjenja potrebe za stavljanjem osobe pod starateljstvo i donosenja rjesenja o tome,organ starateljstva donosi rjesenje o imenovanju staraoca,osim ako ne odluci da sam neposredno vrsi tu funkciju. Prije toga ce staraoca upoznati sa znacenjem starateljstva,s duznostima i pravima staraoca i dr. U rjesenju o imenovanju staraoca organ starateljstva odredjuje njegove duznosti i prava. O stavljanju pod starateljstvo organ starateljstva obavjestava nadleznog maticara u roku od 15 dana od pravosnaznosti rjesenja. DUZNOSTI STARAOCA Staranje o licnosti sticenika Ovo je najvaznija duznost staraoca. Ne postoji samo u posebnim slucajevima starateljstva (slucaj kolizionog staraoca,staraoca osobe cije je boraviste nepoznato,ili nepoznatom vlasniku imovine. Obavljanje ove duznosti zavisi od toga da li je sticenik maloljetan ili punoljetan. Inace obuhvata brigu o zdravlju ,odgoju i obrazovanju. Briga o zdravlju je obaveza prema maloljetnom sticeniku i punoljetnom isto.Odgoj dolazi u obzir samo u odnosu na maloljetnika,obrazovanje isto u pravilu ako je sticenik maloljetan (ova obaveza ce postojati prema punoljetnom sticeniku onda kada razlog zbog kojeg mu je ogranicena poslovna sposobnost ne sprecava njegovo obrazovanje i osposobljavanje.
&+! !

Staranje o imovini sticenika O imovini staralac treba da se stara kao dobar roditelj,mora je sacuvat od propadanja,unistenja,umanjenja ako je moguce treba je uvecati. Prije prodaje sticenikove imovine staraocu,vrsi se njen popis i procjena.Popis vrsi komisija koju osniva organ starateljstva,a prisustvuju mu staralac,stiecenik-ako je u stanju shvatiti o cemu se radi. Nakon popisa i procjene imovina se predaje staraocu na upravljanje. Staralac samostalno poduzima poslove koje spadaju u redovno poslovanje i upravljanje. Znaci da on ubire plodove i prihode sa te imovine,ulaze novac u banku i dr. Za poslove koje prelaze okvir redovnog upravljanja i poslovanja staralac mora imat odobrenje organa starateljstva. Pri preduzimanju vaznijeg posla,onda kada je to moguce staralac je duzan uzeti u obzir misljenje sticenika,ako je ovaj sposoban shvatiti o cemu se radi. Imovinom koju je sticenik stekao radom sticenik samostalno raspolaze. Zastupanje sticenika Zakonski zastupnik sticenika je staralac ili organ starateljstva ako ovu duznost obavlja neposredno. Staralac je zakonski zatsupnik sticenika,kao sto je to roditelj svom maloljetnom djetetu. Naime,ovlastenja staraoca su znatno uza od ovlastenja roditelja,tako da je on samostalan samo onoliko koliko je to potrebno. Ovlastenja staraoca u vezi sa zastupanjem zavisi od vrste posla u kojem sticenik ucestvuje kao ugovorna strana.

Poslovi koje staralac samostalno obavlja Samostalno vrsi poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom sticenika.Za ove poslove ne mora traziti odobrenje organa starateljstva.Uvijek kada je to moguce staralac ce se posavjetovati sa sticenikom,ako je ovaj u stanju razumjeti o cemu se radi. Poslovi za koje je potrebno odobrenje organa starateljstva Potrebno je za poslove koje prelaze okvir redovnog poslovanja ili upravljanja sticenikovom imovinom . To su sljedeci: # # # # za otudjenje ili opterecenje nepokretne imovine sticenika za otudjenje iz imovine sticenika pokretnih stvari vece ili posebne licne vrijednosti ili raspolaganje imovinskim pravima vece vrijednosti za odricanje nasljedstva ili leata ili odbijanje poklona za preduzimanje drugih mjera odredjenih zakonom

Normirano je da za poslove kojima se raspolaze imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica je obavezna notarska forma.Staralac moze samo uz odobrenje organa starateljstva zakljuciti i pravni posao sa sticenikom ( u tom poslu on ne moze zastupati sticenika ,imenuje ga poseban staralac) Poslovi u kojima staralac ne moze zastupati sticenika
',! !

To su poslovi koji su strogo vezani za licnost sticenika,oni koji se odnose na njegovu imovinu,nanose mu ociglednu stetu ,oni u kojima postoji suprotnost sticenikovih i staraocevih intersa. Ukoliko bi staralac zakljucio koji od ovih poslova ,bio bi nistav. U vezi sa imovinom,staralac sticenika ne moze obavezati kao jemca ,ne moze ciniti poklone i druga dobrocina raspolaganja iz sticenikove imovine.Staralac ne moze zastupati sticenika u svim slucajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti , a ne moze ga zasupati ni u licnim stvarima : ne moze dati izjavu volje za sticenika u slucajevima u kojim je zakon ovlastio sticenika,ne moze dat izjavu o priznanju materinstva i cinstva ,izjavu o pristanku na priznanje materinstva i ocinstva ,izjaviti pristanak na sklapanje braka i dr. PRIBAVLJANJE MATERIJALNIH SREDSTAVA Staralac nije obavezan iz svojih sredstava izdrzavati sticenika,osim ako mu je on bracni ili vanbracni partner,ili blizak srodnik kojeg je po zakonu duzan izdrzavat. Njegova obaveza je da se stara o obezbjedjenju sredstava potrebnih za izdrzavanje ,odnosno za provodjenje mjera koje je u interesu sticenika odredio organ starateljstva. Staralac je duzan uz pomoc organa starateljstvapreduzimati sve potrebne mjere radi pribavljanja tih sredstava ,a pri tome je duzan koristiti izvore prihoda onim redom koji je zakon odredio. Staralac ova sredstva prvo obezbjedjuje iz prihoda sticenika,ukoliko ih on ima. Ako sticenik nema prihoda ili oni nisu dovoljni za njegovo izdrzavanje staralac treba sredstva da obezbjedi od osoba koje su obavezne izdrzavati sticenika. Ako sticenik ima srodnike,ili pak na strani njegovog bracnog ili vanbracnog postoji obaveza izdrzavanja staralac treba da preduzme sve mjere kako bi te osobe ispunile svoju obavezu,ukljucujuci tu i pokretanje sudskog postupka za dosudjenje izdrzavanja. Tek ako se ni na taj nacin ne mogu osigurati sredstva ona se pribavljaju iz imovine sticenika opterecenjem ili otudjenjem pokretnih i nepokretnih stvari iz sticenikove imovine.Ukoliko sticenik nema imovinu izdaci za izdrzavanje i provodjenje mjera se podmiruju iz sredstava dobijenih za sticenika po osnovu socijalne zastite .Znaci na drustvo pada teret izdrzavanja sticenika tek onda kada se iz navedenih sredstava ono ne moze osigurati. Kao posljednji izvor zakon navodi druge izvore,sto mogu biti pokloni,nagrade ,naknada stete,stipendije i ostali izvori koji nisu stalni.

DONOSENJE IZVJESTAJA I POLAGANJE RACUNA O RADU Staralac je duzan svake godine kao i kada to organ starateljstva zatrazi podnijeti izvjestaj o svom radu i o stanju sticenikove imovine. Iz redovnog izvjestaja se u pogledu licnosti mora vidjeti kako se staralac stara o licnosti sticenika i zastiti njegovih interesa.Sto se tice imovine,mora sadrzati podatke o upravljanju i raspolaganju sticenikove imovine i o svim prihodima i rashodima u protekloj godini i konacnom stanju sticenikove imovine.Uz ovaj izvjestaj moraju se priloziti ugovori,racuni i dr.isprave na osnovu kojih se utvrdjuje savjesnost u upravljanju i poslovanju imovinom sticenika. Redovni izvjestaj staralac podnosi u januaru svake godine za prethodnu godinu ,a vanredni podnosi na zahtjev organa starateljstva. Po prestanku duznosti staraoca ili po prestanku starateljstva staralac je isto duzan poodnijeti izvjestaj o svom radu. Ovo je konacni izvjestaj.
'"! !

PRAVA STARAOCA PRAVO NA MJESECNU NAKNADU Ovo pravilo zavisi od rada i zalaganja staraoca u zastiti sticenikovih prava i interesa.Naknadu odobrava organ starateljstva iz sredstava iz kojih se podmiruju materijalna sredstva za izdrzavanje. Naknada ce se dakle odobriti kada je staralac u vrsenje svoje funkcije ulozio vise rada,kada se morao posebno zalagati. Naknada se nece odobriti ako bi se time ugrozilo podmirenje osnovnih zivotnih potreba sticenika.Od pravila da staralac ima pravo na naknadu odstupa se samo u slucaju da je on po zakonu obavezan izdrzavati sticenika. Pravo na naknadu ima i osoba koja vrsi duznost staraoca u slucaju neposrednog vrsenja poslova starateljstva. Visinu iznosa i nacin isplateove naknade je propisao federalni ministar rada i socijalne politike. PZ RS staraocu nije priznao ovo pravo. PRAVO STARAOCA NA NAKNADU OPRAVDANIH TROSKOVA Staralac je obavezan izdrzavati s eo sticeniku ali nije duzan pri tome ulagati svoja sredstva. S toga on ima pravo od organa starateljstva traziti naknadu opravdanih troskova koje je imao u vrsenju svoje duznosti. Organ starateljstva utvrdjuje visinu troskova i obaveza i odobrava njihovu isplatu iz istih sredstava iz kojih se staraocu isplacuje mjesecna naknada.Ukoliko staralac ne uspije naplatiti troskove koje je imao,ostaje mu mogucnost da ovo svoje pravo ostvari u sudskom postupku. MOGUCNOST ODREDJIVANJA NAGRADE STARAOCU Ovo je moguce ako se on posebno zalagao i istakao u vrsenju duznosti. Sada,kada staralac dobija mjesecnu naknadu,to ce se desiti veoma rijetko. Nagradu odobrava organ starateljstva iz istih izvora kao i mjesecnu naknadu i naknadu troskova. PZ RS normira da staralc svoju duznost vrsi bez nagrade ali mu je organ starateljstva moze odrediti. PRIGOVOR NA RAD STARAOCA I ORGANA STARATELJSTVA Ova s emogucnost priznaje sirkom krugu subjekata. Prigovor mogu podnijeti sticenik koji je u stanju to uciniti ,njegov bracni partner i srodnici te svi organi ustanove i osobe koje su zakonom obavezne pomagati organu starateljstva kao i svaki gradjanin. Prigovor na rad staraoca podnosi organ starateljstva,a prigovor na rad organa starateljstva ,organu nadleznim u upravnim stvarima starateljstva za drugostepeni postupak. Ukoliko je osnovan prigovor na rad organa starateljstva,drugostepeni organ ce organu starateljstva dati uputstvo kako da postupi i rok u kojem mu treba da dostavi obavjestenje o poduzetim radnjama. ODGOVORNOST STARAOCA GRADJANSKA ODGOVORNOST STARAOCA Prema PZ,staralac odgovara sticeniku za stetu koju je skrivio u vrsenju duznosti staraoca. Znaci on odgovara po kriteriju dokazane krivice (samo ako osteceni dokaze njegovu krivicu). Postupak se pokrece time sto organ starateljstva utvrdjuje iznost stete i sto poziva staraoca da u odredjenom roku stetu naknadi,a ako to ne ucini organ starateljsva neposredno nadoknadjuje
'$! !

stetu sticeniku. Organ starateljstva moze podnijeti tuzbu sudu protiv staraoca radi naknade isplacenog iznosa (ali samo ako je staralac ucinio stetu namjerno ili iz krajne nepaznje). Staralac odgovara i za stetu koju sticenik prouzrokuje trecim osobama (osim ako dokaze da je vrsio nadzor na koji je bio obavezan ili da bi steta nastala i pri brizljivom vrsenju nadzora) KRIVICNA ODGOVORNOST STARAOCA Normirana je krivicna odgovornost staraoca za krivicna djela zapustanja ili zlostavljanja sticenika (ako ga grubo zanemaruje ,zlostavlja ili prisili na rad koji ne odgovara njegovoj zivotnoj dobi...)Imovina sticenika se stiti normiranjem krivicne odgovornosti staraoca za krivicno djelo utaje (ako s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist,protivpravno zadrzi sticenikovu pokretninu. Krivicno odgovara i za k.d zloupotrebe povjerenja (za propuste i zloupotrebe o zastupanju i staranju o imovini sticenika) ADMINISTRATIVNA ODGOVORNOST STARAOCA Prema staraocu se mogu preduzeti i druge mjere normirane zakonom o upravnom postupku kao i mjere u zakonu o prekrsajima. PRESTANAK DUZNOSTI STARAOCA SMRT STARAOCA Njegovom smrcu ova funkcija prestaje bez mogucnosti da se prenese na njegove nasljednike. Punoljetni nasljednici staraoca koji su zivjeli s njim u zajednici obavezni su samo obavjestiti organa starateljstva o njegovoj smrti,kako bi preduzeo potrebne mjere. Ovaj organ duzan je bez odlaganja preduzeti mjere za zastitu interesa sticenika do imenovanja novog staraoca. RAZRJESENJE STARAOCA PO SLUZBENOJ DUZNOSTI Organ starateljstva razrjesava staraoca duznosti ako utvrdi da je u vrsenju duznosti nemaran,da zloupotrebljava svoja ovlastenja,da ugrozava interese sticenika ili ako ocjeni da bi za sticenika bilo korisnije da mu se postavi drugi staralac.U prva dva slucaja rijec je o sankciji zbog nepravilnog vrsenja duznosti a u zadnjem staralac savjesno obavlja svoje obaveze ,ali je organ starateljstva utvrdio da bi neka druga osoba to uspjesnije radila.Organ starateljstva postupa po sluzbenoj duznosti pa cim utvrdi postojanje bilo koje od navedenih okolnosti,duzan je bez odlaganja razrjesiti staraoca duznosti i imenovati sticeniku novog staraoca. RAZRJESENJE PO ZAHTJEVU STARAOCA Organ starateljstva je duzan na zahtjev staraoca razrjesiti gga duznosti. Odluku o tome donosi u roku od 3 mjeseca od dana podnosenja staraocevog zahtjeva.Ostavlja se dovoljno vremena da se nadje druga osoba podobna za ovu funkciju.Organ starateljstva mora odmah po podnosenju ovog zahtjeva preduzeti sve potrebne mjere za zastitu interesa sticenika kako bi se po prestanku staraoceve duznosti moglo nesmetano nastaviti pruzanje starateljske zastite. Zakonska odredba o obavezi staraoca na podnosenje izvjestaja o radu i predaji imovine vazi i u slucaju razrjesenja staraoca po vlastitom zahtjevu.
'%! !

PRESTANAK STARATELJSTVA Organ starateljstva donosi rjesenje o prestanku starateljstva i rarjesenju staraoca duznosti. U tom slucaju organ starateljstva poziva staraoca da u odredjenom roku podnese izvjestaj o svom radu i o stanju sticenikove imovine te da preda svu imovinu na upravljanje sticeniku odnosno roditelju.Imovina se predaje u prisustvu staraoca,sticenika odnosno roditelja i predstavnika organa starateljstva.O prodaji imovine se sastavlja zapisnik.

'&! !