You are on page 1of 27

Sarajevo, juliseptembar.

1911.

CapajeBO, jyjiHcenTeii6ap.

GLASNIK
D

TJLACBMK
y

ZEMALJSKOG MDZEJA 3EMAJtCK0r My3EJA


BOSNI I HERCEGOVINI. EOCHH H XEPHErOBHHH.

Katalog grkih vaza u bos.-herceg. zemaljskom muzeju u Sarajevu.


Priopio

Edmund

Bulanda.

Uvod.
Postanak svoj duguje zbirka vaza bos.-herc. zemaljskog muzeja opsenim planovima pokojnoga ministra dravnih financija Benjamina pl. Kallava, kojji je htio Sarajevo uzvisiti na sredite nauenoga istraivanja na Balkanskom Poluostrvu. Kao sve druge discipline obdario je i arheologiju tako obilnim sredstvima, da se je mogla dati na sabiranje i u podrujima, koja su udaljena od njezinoga pravoga odregjenja. Tako je osnovana kolekcija grkih vaza, polazei od jednog malog dara, to ga je g. 1886. darovao muzeju suosnivac njegov Dr. Julije Makanec (f 1891.), koji se je kao lijecnikpratioc bosansko-hercegovakih hadija taknuo i junih zemalja. Da bi se stvorila zbirka, koja e opsizati to vie nalazita i razdoblja, putovao je a godinama 1895.1900. po nalogu zemaljskog muzeja g. Konstantin Gerojannis iz Preveze u Epiru po Jonskim Otocima, Srednjo] Grkoj, Kikladima i Sporadima, sve do Roda. Preteni dio zbirke tvore njegove steevine, budui se je muzej inae, osobito kasnije, u keramici ogranifiio samo na privatne akvizicije, osobito iz bliih nalazita: tako su neki eksemplari nabavljeni od potkonsula Piska, iz ostavtine ravnatelja zagrebackoga muzeja Sime Ljubia, od nekog trgovca u Baru i t. d. Opisana zbirka vaza ne moe se usporediti s velikim evropskim zbirkama ni brojem ni ljepotom primjeraka, jer mnogih grupa nema u njoj nikako, a druge su opet nedostatno zastupane. To i jest razlog, to nijesam mogao dati u ovom katalogu povijesti stare keramike, ve sam samo vaze to jednostavmje po vremenu u grupe svrstao. Unutar svake grupe nastojao sam, da posude p o o b l i k u svrstam, premda znam, da gdjekada postoje velike tehnifike razlike izmegju dvije posude istoga oblika. Jer je katalog namijenjen ne samo strunjaku ve i laiku, nastojao sam, da izbjegnem mnotvu odjela, ali sam pred svaku grupu vaza stavio nekoliko uvodnih primjedaba, kojih nema u pravom katalogu, a koje mi se ipak, zajedno s literaturnim navodima, cine potrebitim. Svi podatci o podrijetla uzeti su iz muzejskog inventarnog kataloga. Gdje nema druge napomene, zna se, da je eksemplar nabavio g. Gerojannis. Ovo malo uvodnih primjedaba doputa mi, da najsrdanije blagodarim svima onima, koji su me bilo kako pomogli pri radnji. Hvalu dugujem intendaturi muzeja,

GLASMK
BOSNI I HERCEGOVINI.

TJIACHHK
y

ZEMALJSKOG MUZEJA 3EMAJbCK0r My3EJA


BOCHH H XEPHErOBHHH.

UKEDNIK:

yPE^HHK:

DK IRO TRUHELKA.

P,P- 'RHPO TPYXEJIKA.

XXIII. 1911.
Urednitvo: Sarajevo, bos.-herc. zemaljski muzej. Administracija: Sarajevo, zemaljski ekonomat. Godinja cijena Glasnika s potarinom 4 K. Pojedine sveske stoje s potarinom 1 K 60 h. Dopisi i novane poiljke u stvari pretplate i oglasa neka se uprave na Zemaljshi ekonomat kao administraciju Glasnika zem.aljskog muzeja. ypeflHHinTBo: Capajeno, 6oc.-xepn;. seuajbCKH Mysej. AflMHHHCTpaijHJa: CapajeBO, seMa.tCKU eKOHOMar. Fo^HuiH>a ujnjeHa lViacBiiKa c iioinrapnHOM 4 K. nojeflHHe CBecKe CTOJe c nomrapHHOM 1 K 60 x. ^OHHCH n HOB*iaHe uoniHjbKe y CTBapn npeTn^iaTe H oiviaea HeKa ce ynpaBe Ha 3eMajbCKU eKOHOMMT Kao a#MUHUCTpatfujy VjtacHUKa 36MajbCKoe My3eja.

SARAJEVO ZEMALJ8KA TAMPARIJA

CAPAJEBO IHTAMIIAPHJA

3EMAJBCKA 1911.

Testamenat gosta Radina.


Prinos patarenskom pitanju.
Priopio

Dr. iro Truhelka.


(Sa 4 table.)

Megju dokumentima, koje sam prole godine imao prilike obresti u dubrovakoj arhivi, bijae i testamenat patarena R a d i n a gosta, to ga evo priopujem. Taj dokumenat, koji dosada nije pao u oi ni jednome od uenjaka, koji su prouavali obilnu historiku gragju ove arhive, naao sam u svesei testamenata iz god. 1466. napisan na zadnje etiri stranice ovoga krasnog pergamentnog kodeksa. Kako je on ne samo po svome sadraju nego i po osobi testatora vrlo zanimljiv okumenat, drim da e biti vrijedno prije svega iznijeti, to sam mogao o linosti testatora saznati iz v ostalih zapisa dubrovake arhive. R a d i n bijae sveenik patarenske crkve te se je kao takav uspeo do visokog zvanja p a t a r e n s k o g g o s t a . Mi ga nalazimo isprva kao k r s t j a n i n a na prvoj stepenici patarenske hijerarhije, poslije na vioj, kao s t a r c a a najposlije, kao gosta, u asti, koja odgovara biskupskoj u ostalih kranskih sljeba1). Prvi put mu nalazimo spomena u godini 1422. u knjizi, pisanoj rukom dubrovakog logofeta Ruska, sina magistra Kristifora, koja sadraje prepise slovjenskih pisama dubrovakih. pisanih izokolnim vladarima i velmoama koncem XIV. i poetkom XV. vijeka 2 ), na 124. listu a u pismu, pisanom vojvodi Sandalju 31. marta 1422. Uzrok pisanju ovoga lista bijae slijedei: Zupa Konavlje bijae na polu vlasnitvo vojvode Sandalja a na pola vojvoe Radosava Pavlovia. Sandalj, od starine veliki prijatelj Dubrovana, prodao je god. 1419. svoju polu Konavalja Dubrovanom a ovi postavie onje posebnoga konavoskog kneza Pavla Restia, koji je imao svoje sijelo u L j u t o j , doim je Radosavljevim dijelom Konavalja upravljao njegov knez B r a n k o , koji je sjedio u gradu Sokolu, polovinom vlasnitvu Radosavljevom. Cini se, da je izmegju oba kneza oslo do nesloge, jer na pokladni utorak godine 1422. sabra knez Branko svoje junake", koji su bili u gradu i izokolnim selima i navali
) Eaeki odue stavlja tek j e d a u paralela sa biskupom, ali ja drim, a je stepen djea, koji je naelnik itave patarenske crkve bosanske, vii nego biskupski, te bi se imao sravniti sa stepenom patrijarhe ili bar metropolite, komu su g o s t i bili suiragani. 2 ) Ova knjiga registrirana je u dubrovakoj arhivi kao prva sveska zbirke L e t t e r e e C o m m i s s i o n i di L e v a n t e a priopio ju je Pucie u Biogradu 1858. po naslovom Cnoueiiai\a CpncKn". 8
!

356

sred noi na kuu dubrovackog konavoskog kneza u Ljutoj, opljacka je i orobi do temelja, a knez jedva iznese ivu glavu. Ovu cinjenicu potvrdio je knez Radic, koji je u ime Sanaljevo upravljao drugom polovicom grada Sokola, vlasnitvom Sandaljevim. 28. iebruara potuie se Dubrovani prema zakljuku vijea umoljenih (consil. r o g a t o r u m ) 1 ) pismeno Radosavu radi ovoga nasilja, to ga je poinio njegov knez, a 4. marta pisae i samom Branku, zahtijevajui od njega, da vrati, to je oteo njihovom knezu. Oba spomenuta pisma ostadoe bezuspjena. Knez Branko, prem mu je vojvoda Kadoslav naloio, ne htjede od ukradenih stvari nita povratiti. I tako Dubrovanom ne osta ino, nego da zamole opet svog starog prijatelja Sandalja, da intervenira. Ovaj je, kako se razabire iz dubrovakog pisma od 31. marta, poslao Radoslavu poklisara a ovaj mu opet poslao kao svoga poklisara svoga slugu" R a d i n a (P4A"bNb) k r s t j a n i n a , koji je Sandalju kazivao ispred svoga gospodara, da je zlodjelo, poinjeno na Ljutoj, uinjeno bez znanja Radosavova i da je ovaj zapovjedio Branku. da plijen vrati, to je ovaj navodno i ucinio. I tako se Radin krstjanin pojavljuje prvi puta kao p o k l i s a r Radoslavov u pitanju, koje se ticalo Konavalja a u istom pitanju igrao je isti Radin i poslije vrlo vanu ulogu. Megjutim tvrdnja Radinova, da je Branko sve vratio, nije bila istinita; ta vie, kada su Dubrovani dvaput poslali ovjeka, da na osnovu ovih vijesti zaite od njega, da vrati plijen, on nije ni otpisao, nego je osorno odvratio, da je sve uinio po zapovjedi svoga gospodara i da on nita ne kani vratiti. Na ponovnu tubu poslao ie Radosav Pavlovi Dubrovanom uz svoje pismo i dva druga; jedno za kneza Branka a drugo za upana Radosava Glavia, u kojima nalae, a se plijen vrati; ali i to osta bez uspjeha, jer je Branko, primiv pismo svdga gospodara, Dubrovcaninu, koji mu ga je predao, ogovorio jo osornije, da e njihovom knezu i nadalje ,,zlo i nepoteno" uciniti. To je Dubrovane tako ozlovoljilo, da su pismom od 9. maja 1422, zamolili velikog vojvodu Sandalja, koji je ba polazio na z b o r u Bosnu da izabere novoga kralja (Tvrtka II.), da spomene na zboru i ovo nasilje, n e k a g o s p o d a r u s a k a v i d e , j e r je n e d r a g o s t n o , to je n j e g o v i m p r i j a t e l j e m u i n j e n o ! " Na ovaj dogogjaj, s kojim se bavi devet pisama u Ruskovom kodeksu 2 ), odnosi se i jedan dokumenat, Sto sam ga naao u zbirci Lamenta de Foris, a to je uredovna tuba konavoskog kneza od 4. aprila 1422., u kojoj veli, da je knez Branko iz Sokola navalio sa 15 drugova na njegovu kuu te ju posve orobio 3 ).
) Sr. P a r t e s " toga vijea III. 75. ) U Pucievom izdanju br. 280., 281., 282., 284., 286., 287., 288., 289. i 291. 3 ) Da se od prilike vidi kuai inventar odlienijega Dubroveaniaa one dobe, koji je vrio lunkciju konavSskog kneza, onosim ovdje popis predmeta, ukradenih ovom prilikom, doan ovoj tubi. Mislim a e kulturnog liistorika zanimati, jer je jean od najpotpunijiu popisa kunog namjetaja ove dobe, koji mi je oao pod ruku a dokazuje, da srednji vijek ni na selu nije ba oskudijevao komfortom. Evo taj popis: Tacias tres argenti; cuslerios sex argenti; centurias duas argenti; modicum argenti; copertorium vnum a lecto de panno, foderatum marture; copertorium vnum de tela; pernicam vnam; mataracum vnum; duo parid lentiaminum; duo paria tugdellarum siue guanealiorum; tres camisias cum mutandis quatuor paria pedonorum; nappas magnas tres; tebaleas a mensa nouem; tebaleas duas magnas pictas; tebaleas duas magnas a capite; vnam sioccham de berettino, foderatam vulpibus; mantellum vnum beretinum, suffulatum panni blaui; vnum corettum album, fultum cum panno blauo ; tria paria caleganim; tria birreta magna et duo parua; vnam diploidem de fustafjno vnam
2 J

357

Ovaj dogogjaj ponukao je Dubrovane, da pokuaju svoje teritorijalne akvizicije na bosanskom zemljitu nastaviti. Nijesam saznao, kaku su zadovoljtinu dobili za razbojstvo kneza Branka, ali oni jo pod dojmom ovoga dogogjaja, 5. marta 1422., zakljuie da ponude Radosavu za njegovu polu Konavalja i Sokola te za Obod istu svotu, koju su platili prije tri goine vojvodi Sandalju za njegove dijelove. Megjutim, kuga, koja se skoro pojavila u Dubrovniku te je trajala sve do jeseni 1 ), bila je uzrokom, da su ovi pregovori prekinuti. Iza kuge, kada je oslabio dojam lupetine Brankove poetkom slijedee goine, postigoe Dubrovani bar donekle svoju elju. Veliki vojvoda Sandalj, davni i zbilja nesebini prijatelj Dubrovnika, pokloni im svoju polu Sokola a vojvoa Radoslav, kao slavian ovjek, zaelio je, da i on postane dubrovakim plemiem kao i vojvoda Sandalj, a prije njega herceg Hrvoja, i pokazao se sklonim, da bar donekle ispuni elje Dubrovana te im je, valjda nagovorom Sandaljevim, poklonio i svoju polu Sokola uz uvjet, da ga imenuju svojim plemiem i vijenikom. Poto je podjeljivanje plemstva spadalo u kompetenciju velikoga vijea, zakljuilo je vijee umoljenih (consilium rogatorum), koje je upravljalo vanjskom politikom dubrovakom, dne 11. iebruara 1423., da zamoli od tog vijea ovlatenje, da moe vojvodu Radosava Pavlovia imenovati plemiem de consilio" 2). (G. Bog. III. 139.) U to doba bijae upravo sjajno poslanstvo u Dubrovniku, koje je imalo da sveano dovri tu stvar. Sa strane vojvoe Radosava bijahu u toj s l a v n o j p o s a o b i n i " dva k r s t j a n i n a : Tum'rko i na Rain te knezovi Budislav i Vukain, a sa strane velikoga vojvode Sandalja s t a r a c Dmitar i Radovan Vari. Znaajno za veliki upliv, to ga patarenska hierarhija u ono doba imagjae u politici Bosne, jest, da u ovakom sveanom poslanstvu sudjeluju 5ak trojica patarenskih sveenika.
posedlinam blauam foderatam fustagno; vnum par pedonorum panni albi; duos tapetos nouos; duas carpetas nouas magnas; auatuor enses; vnam cultelissam.; vnum arcum cum fulcimento; duos scutos siue clipeos; vnam lanceam, duos enuos, duas sellas, tres habenas, tria paria calcarium, vnam ferreriam seu chorachacam plenam cloldorum et ferrorum; auatuor pelles vrsinas aptatas, sex paria; suttularium; vnum par stiualorum; vnum par calcogharum seu planellorum; auatuorpariapotplatarum; duo marsupia pellis; tres funes; saccos duos de Bassia; brachia sexaginta canauacij; m.um par bisacharum; tres eupellos frumenti; vnum rominum magnum; tres buchales de Turchia; vnam patrinam; tpiatuor vasa a vino siue bucales; vnum frisorium; vnam lucernam; vnum erchall ab oleo; vnam securim; vnum cossir; vnam inconiam valoris ducat. vnius cum dimidio; duos anulos aureos; vnum scrinem panni; auaternos tres carte; sex duzenas stringarum; item cere viridis grossor. guinque; tres vericulas; grossos septem in mantalis ficub. et vriis siccis; item vnam cultellariam cum quinque gladiis, vnam cultellariam cum duobus rasoriis foerficalis et aliis fulcimentis; tres gladios paruos; vnum par schacchorum; patenas duas mignas de stagno; scutellas octo de stagno; patenas duas paruas de stagno; salsenos quatuor de stagno; scutellam vnam magnam de terra; patenas quinque magnas de ligno; patenas sex de ligno; taglerios XII. de ligno; coclearia de ligno viginti; vnuia fuleile deferro; vnam pissidem plenam piperate; tresdecim grassos zaffaraminis; duos gr. candelarum; vnum speculum; duos pectenes; vnum bacile a tonsore; viginti duo grossos anserum et carnium; vnum carnerum; - sex sonaglas deauratas; decem sonaglas non deauratos; vnam sonaglam magnam ab austure; quatuor tonnellos ab accipitre; sex cappelUttos; duas formas a capellittis; vnum penniferum cum multis pennis; vnam venteriam; vnum stazium; quinque acus magnas et quatuor paruas; duos catinos de ligno; quinque polsonos a balista; vnum candelabrum. *) U zapisima C'ohsil llogatorum gorori se o njoj od maja do septembra a 8. maja izani su opirni Ordines sa 31 paragrafom, koji zapremaju 10 stranica u III. svesci zapisnika (85'90') te nalau, kako se ralja za kuge vlaati. 2 ) U Dubrovniku je svaki plemi imao aktivno i pasivno izborno pravo u vijeeu.

358

Ovo je poslanstvo imalo da svri poslove oko prcaje grada Sokola i da primi povelju, kojom se podjeljuje Radosavu dubrovako plemstvo. Slijedee dane raspravlja consilium rogatorum ponajvie samo o ovom poslanstvu te je napokon izdalo Radosavljevim poklisarom sveanu povelju od 15. februara 1423 , kojom se ovaj imenuje ubrovakim plemiem i vijenikom, zapisanu u Liber privilegiorum na str. 87. i sl. a priopenu od Mikloia u njegovim Monumentima, str. 319. Da se bar od prilike vidi, kako se postupalo kod ovakih prilika, iznijeu nekoliko sitnica iz rasprava, koje su se ona vodile. Poklisari Radosavljevi zahtijevali su, da se u povelju, kojom mu se pojeljuje plemstvo, uvrsti stavka, da Dubrovani na svome zemljitu nee primati bjegunaca iz Trebinja ni iz Radosavljeve pole Konavalja, ali se za to Radosav morao obvozati, da e u povelji, to e je on dati Dubrovanom, uvrstiti slinu stavku, koja mu brani davati DubrovSanom i dubrovakim Konavljanom utoita na svome zemljitu. Za slavinost Radosavhjevu je znaajno to, a su njegovi poklisari naroito zahtijevali, a se u povelji rijei: Sandalio, magno voyuodc Bosne et Radosavo imau z a m i j e n i t i r i j e i m a Sandalio magno voyuode Bosne et Radoslavo voiuode Bosne", to jest i Radosav je za sebe traio naslov v o j v o d e bosanskog. 14. februara zakljuilo je veliko vijee jo darivati poklisare te je votiralo etvorici Radosavljevih poklisara, a megju njima dakako i k r s t j a n i n u R a d i n u , po 15 lakata fina florentinskog tkiva a 15. februara je predalo ovim poklisarima povelju plemstva a knez sa vijenicima vijea umoljenih sveano se zaklee, da e se drati vijerno svega, to je u toj povelji Radosavu zajamceno. Grad Sokol imali su predati Dubrovanom poklisari Sandaljevi, starac Dmitar i knez Radosav Vardi, a preuzeti su ga imala dva naroito elegirana dubrovaka plemia, doim je knez konavoski dobio nalog, da preseli u Sokol i da tamo stoji deset dana, dok vijee ne odaalje naroitog kneza sokolskog, koji e vriti slubu kastelana. Da se stvar posve zaglavi trebalo je samo jo, da i vojvoda Radosav izdade Dubrovanom povelju, kojom im jami posjed Sokola i bive Sanaljeve pole Konavalja te obeaje, kao plemi i vijenik dubrovaki, Dubrovniku vjeru i zatitu u svakoj potrebi. Koncept te povelje su ponijeli njegova etiri poklisara u Dubrovnik, vijee je na njemu provelo stanovite ispravke, a dubrovaki logofet R u s k o sastavio je i predloio 20. februara 1423. definitivni koneept te povelje, koja se danas u originalu uva u c. i kr. arhivu u Beu,') potpisana i zakletvom Radosava i njegovih dostojanstvenika utvrgjena 7. aprila u Boru. Uz ove dvije povelje, kojima se sveano svrava epizoda, koja se dogodila na Ljutoj, spomenuo bi samo jo neke sitnice: u obje se naime patareni, to jest oba krstjanina Vlatko Tumr'k i Radin te starac Dmitar spominju prije knezova, dakle su u asti vii, ta vie, starcu Dmitru daje se naslov g o s p o d i n , koji se inae davao samo vojvodama i kralju, a to svjedoi, da je u Bosni patarenska hijerarhija prednjaila svjetskoj. Kada je consilium rogatorum 14. februara 1423. vijealo o tonie, da dariva Raosavljeve poklisare, krstjanine Tumr'ka i Radina i knezove Budisava i Vukaina, primljen je ovaj zakljuak: Prima pars est de donando istis oratoribus voiuode Sandalii et voiuode Radossaui Paulouich euilibet ex iis ad XV. brachia panni florentini fini, si omnes ibunt"-) simul et, si non irent simul, illis omnibus qui ibunt, soilicet
') Mikloi o c. str. 322. s ) Ovo se onosi na preaju graa Sokola.

359

-^

duobus patarenis et duolnts laicis, a iz toga se razabire, da je naziv p a t a r e n sluio za oznaku redovnika a ne svakog. pristae vjerske sljedbe, koja je sainjavala crkvu bosansku", jer su jama&no i knezovi Budisav i Vukain sljedbenici iste vjere a ipak se za razliku od krstjana" zovu l a i c i m a . S istog se razloga u zakljuku pomenutog vijea od 16. februara 1422. zove i starac Dmitar patarenom. Znaajna je i ova injenica, da se megju linostima, koje se sa vojvodom Radosavom na Boru zaklee na povelju, izanu Dubrovniku, nalaze uz ostalu vlastelu i oba poklisara laika, knezovi Vukain i Budisav, oim se oba k r s t j a n i n a Tumr'ko i Radin tu ne spominju a to kao da zasvjedoava mnijenje, da je patarenima (kao redovnicima) zakletva bila zabranjena, docim je laicima bila dozvoljena. * Nakon devet godina nalazimo u dubrovakim spisima opet ime Radina krstjanina, kao poklisara Radosavljeva. U to devet godina nastao jo veliki prevrat u odnoaju izmegju Dubrovana i Radosava, jer je ovaj, god. 1427. prodao republici svoju polu Konavalja, za kojom su oni odavna teili, ali malo za tim je to poalio. te pokuao, da im oruanom rukom otme to zemljite Tako je dolo do ljutoga rata izmegju Radosava i Dubrovnika, koji je trajao od proljea 1430, do ljeta 1432. 0 potankostima ovoga u mnogom vidu zamanog rata zabaviu se drugom prilikom a ovdje u samo istaknuti, da je megju Radosavljevim poklisarima, koji su imali voditi preliminarne pregovore mira, do koga je dolo intervencrjom kralja Tvrtka II. bio i R a d i n k r s t j a n i n . Ovo poslanstvo, u kojemu bijahu osim Radina i knezovi Sanko Bogavi, i Ivani Hrebeljanovi te dijak kuanin" Ostoja, redigiralo je sa dubrovakim vijeem umoljenih onu povelju mira o 25. oktobra 1432., to ju je izdao Radosav 1 ), u koje je, kako saznajemo iz jedne biljeke u Partes consilii rogatorum (V., 111.,) p r o l o g sastavljen od dubrovakog slovjenskog kancelara Nikole de Stella ( = Zvizdi) a lista vlastele, koji su se imali na nju zakleti, sastavljena je po naroitoj elji Dubrovana. Pa i u toj listi ]e znaajno, da megju r o t n i c i m a " nalazimo i Sanka Bogavia i Ivania Hrebeljanovia a potpisana Ostoju dijaka, do6im megju njima opet fali Radin krstjanin. Svoj etvorici Radosavljevih poklisara votiralo je vijee 23. oktobra, kao dar po 30 dukata sukna a osim toga i posebnom pratiocu, to ga je krstjanin Radin imao uza se, 25 perpera. (R. V. 112.) Ovo je zadnji put, to Radina krstjanina nalazim u slubi vojvode Radosava. Njegovo mjesto zauzimlju druga dva kranina patarena" po imenu Radain i Juraj, koji se spominju 4. augusta 1438., 29. oktobra 1439., 3. novembra 1539 2) doim je sam Radin preao u slubu vojevode Stefana Vukia. Ova promjena jamano jc u savezu sa Radinovim unapregjenjem u patarenskoj hijerarhiji, jer, kada ga prvi puta nalazimo, 11. aprila 1437., uz Radovana Vardia kao poklisara vojvode Stefana Vukia u Dubrovniku, nosi naslov starca 3 ). Ovaj puta misija, to ju je starac Radin izvravao, nije bila osobito vana. U ostavlini Sandaljevoj nala se naime jedna povelja, kojom se dubrovaki gragjanin
') Publicirana u Miklaia, na ozn. nij. str. 366. 2 ) Isti dan raspravlja i consilium minus o ovoj vojiui i zove ih crestiani patareni". Partes cons. min. VIII. 103. 3 ) Kain je preraa tome ve 1437. bio starao, a ne kako to Danidi u svom Kjeniku knjievnih starina a. v. Kadjen" veli, 1438.

360

Radosav Silkovi priznaje unikom Sanaljevim, te su poklisari vojvode Stjepana, kao naljednika Sandaljeva, oli da zahtijevaju isplatu ovog duga. Megju tim je ovaj iznio povelju Sandaljevu sa njegovom peatju, kojom se svjedoi, da je Radosav taj dug naplatio i, to vie, da ima od Sandalja zahtijevati jo 100 perpera. U slinim misijama, koje se tieahu ostavtine Sandaljeve nalazimo p o t e n a m u a " Radina starca i slijedeih godina ee u Dubrovniku kao Stjepanova poklisara i to 15. juna 1438. sa knezom Vukmanom Jugoviem, 18. septembra 1438. sa ovim i sa knezom Radovanom Vardiem te s krstjaninom Radeljom, 7. maja 1440.*) sa knezom Vukmanom Jugoviem, a 21 augusta 1441. sa knezom Gjuragjem Cemeroviem. Jelena, uddva velikog vojvode Sandalja a baba vojvode Stjepana Vukia spominje malo kanje starca Radina u svom testamentu kao svoga duhovnog savjetnika 25. novembra god. 1442. (Mikl. na ozn. mj. 417.) U vanijoj misiji oao je starac Radin kao poklisar vojvode Stjepana Vukcia tek u februaru 1445. u Dubrovnik zajedno sa Vukainom Sankoviem, Vukmanom Jugoviem i Radivojem dijakom. Ovi su najprije 3. februara 1445. digli dobitak od Stjepanovih poklada (Mikl. na ozn. mj. 429.) a onda su raspravljali o razmiricama, koje su se ponavljale na granici konavoskoj izmegju ljudi dubrovakih i vojvodinih. Kako se razabire iz uvoda opirnog provedimenta", to ga je zakljucio izdati consilium rogatorum 3. marta a odobrio consilium maius slijedei dan, deavale su se na razmegju povrede granice, otimaine i drugo slino, s obje strane. Da se tome doskoi, pristade vijee umoljenih 26. februara na zahtjev Stjepanovih poklisara, da odsele nee u Konavljima primati nikojega izseljenika iz Trebinja, Vrsinja i Draevice, nego, koji bi prebjegao, da e ga vratiti (Cons. Rog. IX. 123) a dva dana poslije izruilo je poklisarima i povelju, kojom tu obvezu zajamuje (Mikloi, 430.). Dalje je pristalo na to, da se sa svake strane odaalje posebno povjerenstvo od tri 2 ) lica, koje e izai na granicu i razsugjivati sve pogranine sporove na posebnom s t a n i k u (27. februara, Rog. IX. 124.). Kao direktiva za ovo pogranino povjerenstvo, koje je imalo definitivno ustanoviti granicu izmegju dubrovakog Konavlja i posjeda vojvode Stjepana, imagjae da slui ve spomenuti provedimentum. I opet nam se za nekoliko godina gubi trag Radinu a nalazimo ga tek u godini 1450. I opet je napredovao u svojoj crkvenoj asti, jer ne nosi vie naslova s t a r c a " nego g o s t a " : popeo se na ast, koja ogovara biskupskoj. Prvi puta se spominje kao g o s t u jednom naputku, pisanom 20. novembra 1450.3) dubrovakim poklisarima u hercega Stefana, Marinu Gjorgjiu i Nikoli Gunduliu. Gvo poslanstvo imalo je da ublai hercega, koji se u zaduje vrijeme pokazao vrlo neprijatnim, te je uveo nekoliko zamanih novosti, protivnih svim starim ugovdrima i zakonima a imale su u velike otetiti dubrovaki promet i trgovinu. Kako je poznato, od davne starine koja se autentiki ni ustanoviti ne da postojao je izmegju Dubrovnika, Kotora i susjednih gospodara ugovor, po kome je ovdje na primorju smjelo biti samo etiri k u m j e r k a (trga) s o l i : u Dubrovniku, Kotoru, Neretvi (dananjoj Gabeli) i u sv. Srgju na Bojani a narodu bilo je po volji, kupovati svoju so, gdje mu bude drae i prikladnije. Herceg, da oteti dubrovaki kumjerak, nainio je samovoljno
1

) U Partes cons. maioris VI. 27" zove se Eain starac cristianus", a ime Vukmanovo je korumpirano

u Vochnia. Svakomu se votira po 40 perpera ara.


2 3

) K a n j e je zakljueno, a se elegira po etiri lica ) -Ovaj je n a p u t a k odgovor n a pismo ovih poklisara, pisano u Trebinju 7. n o v e m b r a 1450. p a p r e m a

t o m e stoji, a je E a i n bio gostom v e 1450. a n e k a k o to D a n i i u svom Rjeniku iznosi t e k 1 4 5 3 .

361

peto trite po Novim u Draevici a zabrania je svojim Ijudem da u ope kupuju dubrovaku so. Osim toga prenio je svoj kumjerak soni, koji je od starine bio u Neretvi (=Gabeli), pod O r m a n a time je Dubrovcane znatno otetio, jer je u Neretvi bilo staro slavno trite sa velikom trgovakom kolonijom dubrovakom, koja je tu na bosanskom teritoriju imala svoju posebnu autonomnu upravu i svoje sudstvo. Prenesav oavle solanu po Orman, gubila je Neretva (=Gabela) naravski vanost a posjed dubrovakih trgovaca u kuama i zemljama gubio je cijenu te se je bilo bojati, da e ta vana kolonija propasti. I trgovinu dubrovaku ograniio je u toliko, da je dubrovakim trgovcem branio kupovati osobno po njegovom vladanju sirovine te je htio, da njegovi ljudi sami nose svoju robu u Dubrovnik na prodaju. Time su dubrovacki pretrge izgubili veliki dio svoje zarade. Herceg Stjepan rek bi naumio je posve unititi dubrovacku trgovinu a dubrovaki trgovci bili su izvreni upravo necuvenim veksacijama. Njegova mati podigla je u T j e n t i t i m a novu carinu; herceg udario je na stoku, to bi se iz Srbije i Turske, gonila u Dubrovnik, carinu od 10% i d trgovaca iskao je novi namet, takozvanu k r a m a r i n u , od dubrovake stoke, koja bi se izgonila na planine u dananju Hercegovinu, uzimao je takozvanu t r a v a r i n u a uvjete, pod kojima su Dubrovani naimali dosele p o n o s za svoje karavane, tako je oteao, da je za tovare, za koje se prije plaao jedan p o n o s n i k trebalo plaati po tri a od svakog ponosnika uzimao je herceg suvie jednu treinu dukata poreza. Mimo ovih veksacija Eskalne naravi bijae ali i javno nasilje napram Dubrovana na dnevnom redu. Njihovim trgovcima otimala se roba, srebro, vosak, bakar, olovo jednom ak 280 libara srebra! Herceg Stjepan dao je povoda i internacionalno-pravnim kontroverzama. Po starom sredovjenom pravu sudilo se zloincu tamo, gdje je zloin poinjen a zloinac uhvaen: herceg zahtijevao je naprotiv, da se njegovi ljui, uhvaeni na zloinu na dubrovakom zemljitu, ne sude u Dubrovniku, nego predadu njemu. U istu kategoriju ide i ova povreda dubrovackog ustava: kao dubrovaki vlastelin dobio je i vojvoda Sandalj a po njemu herceg, kod diobe Konavalja svoj osobni posjed J) u D u b i n a P o v r u (u Konavlima)te je tu imao svoje kmetove. U Bosni imao je herceg pravo, da osim rugih daa pobire o svojih kmetova godinje po d u k a t od svake kue, ali su Dubrovani, 1419. god. posebnim zakonom (t. zv. Oro pro Ganali2) taj hara oprostili iteljima Konavalja te se tu nije vie pobirao. Megjutim je herceg, koji je na svom teritoriju taj hara pobirao, protezao to pravo i na svoje kmetove u Konavlima te je ovima, prem su bili dubrovacki dravljani i prem je Dubrovnik dokinuo ovaj hara, poslao svog d u k a t n i k a u Dubu, da na silu naplati ta] danak. Opasnija da Dubrovnik poloaju, nego koje je svaki od svega dosadanjeg nasilja bila je ova hercegova namjera: uvidivi on, imade svoj razvitak u svakom pogledu zahvaliti ne samo p*irodnom jednoj svojoj vanoj pravnoj instituciji, a to je jus asili (azilno pravo), politiki bjegunac uivao u Dubrovniku, te se ba uslijed toga tu

') Od Bonjaka, koji su za iobe Konavalja obili stanovite ijelove zemalja kao privatno vlasnitvo, spominju se imenice: Kralj bosanski, Sanalj, Eaosav Pavlovi, Eadosav Obraovi nazvan ban, Vuk Pribilovi, Brailo Tezalovie i r. (Sr. Ordo u Partes cons. mai. III. str. 153.154.) 2 ) Ovaj zakon votiran je u velikom vijeeu 19. jula 1419., a proiren, odnosno korigiran je 30. jula 1419. i 24. juna 1420. Originalni spis nalazi se u Partes consilii maioris II. str. 3.

362

stjecalo svijeta sa svih strana Balkana, odlucio je herceg, da i u tome konkurira te je svome gradu Novom podijelio takogjer isto pravo utoita. Sve ovo je prevrilo, kada je herceg zahtijevao, da mu Dubrovani vrate 4000 dukata, to ih je toboe potroio kao mito na porti, da izbavi Dubrovnik od turske i vojske, jer je sultan naumio da zarati na Dubrovnik za to, to su srpskom despotu t ^ na bijegu dali utoita, a herceg ga navodno ublaio onim mitom! Kako se vidi, herceg je naumio a Dubrovnik uniti a zadaa spomenutih dubrovakih poklisara bijae, da sklone hercega, da od ovih zlobno smiljenih novotarija odustane. Kako je bilo slabe nade, da e to uspjeti samoj njihovoj rjeitosti i starim poveljama, trsili su se, ne bi li nali na hercegovu dvoru zgodnu linost, koja ima dovoljno upliva i predobili ju za se, ne bi li njenim uplivom uspjelo, dokinuti sve ove novotarije. I tu su linost nali u osobi R a d i n a gosta, koji se u informaciji od 20. novembra 1450. spominje samo mimogred, ali se spominje poblie u informaeiji od 13. decembra. Mi tu saznajemo, da je Radin gost, hercegov d o b a r " i g l a v n i s a v j e t n i k " progovorio hercegu u prilog Dubrovanom, a poklisarima je naloeno, neka oprezno i tajno, a da niko ne sazna, govore sa Radinom, koji poznaje sve prilike i neka nastoje, da hercega nagovara, da se okani novotarija i da ostane u miru sa Dubrovnikom, a Dubrovani bi pristali na to, da od hercega uzmu u zakup neretavsku carinu za godinju najamninu od 4000 najvie 5000 dukata. Ova intervencija ostala je bezuspjena i herceg navali na Konavlje, te ga osvoji. Tako je buknuo onaj dugotrajni rat, to se vodio izmegju hercega i Dubrovnika. Pod dojmom gubitka Konavalja poslae DubrovSani Marina Grjorgjia u julu 1451. hercegu da ugovara: javno s njime, a tajno sa R a d i n o m g o s t o m i h e r c e g o v i m s i n o m v o j v o d o m V l a d i s a v o m 1 ) . Radin gost stavio se, kako se ini posve u slubu Dubrovana, jer 6. jula piu Dubrovani svome poklisaru, neka se zahvali Radinu gostu za ljubav, to ]e iskazuje Dubrovniku i neka mu obea ne u ime plae, nego u znak prijateljstva 200 dukata i neka ga nagovori, da uznastoji postii, da ga herceg polje kao poklisara u Dubrovnik pa da digne te novce, a ako to ne bude mogue, neka po njih polje pouzdana ovjeka. Da je R a d i n g o s t , komu je herceg bio povjerio sve pregovaranje sa Marinom te ovoga nije putao ni preda se, bio posve u slubi dubrovakoj, to zasvjedouje i kronista Resti, koji o tim raspravama otvoreno pie ovako: e siccome il secondo di questi ministri (sc. Radin) era gia guadagnato per la republica, cosi non s' ebbe molta difficolta stabilir li patti d' una pace perpetua con le condizioni nuasi dettate dalla republica. Sto se tu raspravljalo izmegju dubrovakog poklisara i gosta Radina, to je ostala tajna, ali rezultat skoro je izbio na javu: hercegovica utekla je sa svojom keri u Dubravnik, a sin joj, vojvoda Vladisav i vojvoda Ivani Vlatkovi otvoreno se podigoe protiv hercega i sklopie savez sa Dubrovanima, kome se pridruio i zet hercegov, bosanski kralj Toma. Tako je rat postao i obiteljskim. O pojedinim fazama toga rata se neemo zabaviti, jer se u spomenicima, koji se odnose na pojedine njegove peripetije ne spominje ime gosta Radina, a tek ga opet nalazimo u povelji, kojom herceg Stjepan prata eni svojoj Jeleni i sinovima Vladisavu i Vlatku, to su u tome ratu bili na strani Dubrovana. U ugovoru mira, to
'J Naputak o 5. jula 1401.

363

ga je u Pivi na Piu sklopio 19. jula 1454. *), sa enom i sinovima, obeaje herceg, da im ne e uiniti nikakova zla ,,to n e b i o b i s k a o i o b n a a o p r a v o i c i e l o i i s t i n o g o s p o d i n o m j e d o m c r k v e b o s a n s k e i 12 s t r o j n i k o m a 2 ) , m e g j u k o j e m i s t r o j n i c i b u d e g o s p o d i n g o s t R a d i n za s v o g a i v o t a i 12 v l a s t e l a n a i e h p o g l a v i t i e h " . Kako se vidi Radin gost, prem je u poetku rata oito pomagao i savjetom a jamano i djelom Dubrovane, nije izgubio povjerenja svoga gospodara, hercega Stjepana, njegov je ugled i upliv dapae znatno poskocio, te ga herceg od ostalih strojnika crkve bosanske, koji bi eventualno imali u obiteljskim razmiricama hercegove kue suditi, imenice istie. Uslijed ovog mira ostaoe Dubrovcani u ovome ratu protiv hercega osamljeni te se pourie, da i oni sklope s hercegom mir. Pregovore o tom imali su voditi poklisari Lovro Ranjina i Vuk Bobali. U naputku, to ga dobie 9. augusta 1453. nalae im se megju ostalim, da govore sa R a d i n o m gostom, starim prijateljem Dubrovnika, i da mu obeaju, ako im kod hercega isposluje, da dogje do mira na osnovu status quo ante, to jest da im itavo Konavlje ostane neosporno vlastnitvo kao za vrijeme vojvode Sandalja, nagradu od 400 dukata a isto toliko da obeaju i Radovanu Vardiu. Pregovori su se megjutim otezali, jer 4. septembra 1453. dobivaju spomenuti poklisari nalog, da Radina gosta pitaju, ima li nade, da e doi do mira pod onim uvjetima, pod kojim Dubrovnik eli, a otezali su se sve dalje do slijedee godine. Tek 10. aprila 1454. potpisao je herceg u Novom povelju, s kojom pristaje na mir sa Dubrovanima i poslao je s njome posebno poslanstvo R a d i n a gosta, Rujera i Pokrajca sa dijakom u Dubrovnik. To je ona ista povelja, to ju priopuje Mikloi na ozn. mj. str. 465., za koju su Dubrovani votirali njenom pisaru (dijaku Radivoju Dobrieviu) dar od 30 perpera (u Cons. rog. 14. maja 1454.). Cini se megjutim, da je Radin gost isprva krio, da nosi uza se gotovu povelju. Ako tome nije bila uzrokom sacra aurifames", ne bi znao drugi razlog tome postupku, ali sigurno je to, da je jo 1. maja 1454. zakljucilo vijeee umoljenih, da izabere dva plemiea velikog vijea, koji e potajno ugovarati sa Radinom i obeati mu, ako dogje do mira, koji odgovara eljama Dubrovnika, dati ne samo obeanu nagradu, nego da e mu ati i one stvari, 'quas ipse requisivit per interpositam personam". (Rog. XIV., 53). Jamano je rezuhat ovog tajnog pregovaranja bio povoljan po obje stranke, jer je Gonsilium rogatorum 11. maja 1454. zakljuilo darovati Radinu gostu vnam peciam de morello de grana" i 100 perpera, Rujeru i Pokrajcu po jedan komad mantovanskog ili veronskog sukna po 70 i po 50 perpera, a dijaku komad dubrovakog sukna i
') Mikloi o c : 459. ') Ovaj citat uslijed krivog shvaanja Rakova, skrivio je, te se ralo, a bosanskom patarenskom erkvom npravljahu upravo 12 strojnika. To se iz citata ve s toga ne smije zakljuiti, jer bi inae valjalo zakljueiti, a je u Bosni bilo samo dvanajstero vlastele. Broj 12 u savezu je sa porotom, koja se tu za buduee obiteljske razmirice u kui hereegovoj ustanovljuje i koja se prema toj ustanovi ima sastojati od 12 crkvenjaka (strojnika) i 12 laika (vlastele). Taj broj nikako ne limitira opi broj strojnika bosanske narodne crkve sljedbe patarenske. Toliko, da se ovo pogrjeno sbvaanje u napredak ne propagira u literaturi. Pojam s t r o j n i k a preveli su Dubrovani latinski sa omini maiores christianorum" u zapisniku sjednice vijea umoljenih 11. marta 1451. Tu so radilo o sugjenju jene razmirice, jer je herceg Stefan zahtijevao, a mu Dubrovani isplate 12.000 ukata poklaa Sandaljeva. Oni taj zahtjev odbie i rekoe et in fine. . . sumns contenti poneni judicio dominorum christianorum maiorum ijiso chercech et nobis, secunum qnod ipsi amlasriatores petierunt. (Cons. rog. 12. 25.) 9

364

50 perpera 1 ). Sto je Radin ositn toga nagrade" obio, o tome ute dokumenti, jer to su stvari, o kojima se raspravljalo tajno i usmeno. Prema je mir izmegju Dubrovnika i hercega Stjepana na sveani nain uglavljen, bilo je skoro novog povoda tubama a Dubrovani tuili s:i se ve slijedee godine, kada se u kui Kosace imao slaviti trostruki pir: vjenfianje hercegovo i njegovih sinova Vladislava i Vlatka. Dubrovani slali su onda sveano poslanstvo, da estita i po obicaju dariva mlaoenje, a poklisarom naloilo je vijee u naputku od 10. maja 1456., da tajno govore sa Radinom gostom i da mu kau, kako su mu oni, kada se sklapao mir sa hercegom, govorili, da se ugovor mira ne zapie samo na papir, nego d a se u k o p a u s t a n a c k a m e n : pa uzprkos i tome i zakletvama, s kojima je utvrgjen mir, imadu oni razloga, da se tue na hereega: on kri ugovor svakom prilikom, ini nasilja dubrovakim trgovcem, pod izlikom da je prokriomareno iz Rake, otimlje im srebro, a kada mu se dokae protivno, ne vraa ga trgovcem, ve im daje cijenu prenisku i t. d. Zato neka mole gosta, a sklone hereega, ne bi li odustao od ovih nasilja. Koliko je bilo veliko povjerenje, to su ga Dubrovani imali u Radina gosta, vidi se najbolje po tome, da su oni 8. novembra 1462., kada se raspravljalo o najmu neretavske gabele, pisali svome poklisaru u hercega Stjepana, Jakovu Grunduliu, da o toj stvari ne govori sa hercegom, ako ne bi bio prisutan Radin gost ili bar njihov drugi puzdanik na hercegovom dvoru, koji im je u tekim asovima inio takogjer po koju uslugu, Pribisav Vukoti. (Cons. rog. 17. 147.) Kako se iz svega razabire, gost Radin, poglaviti savjetnik hercegov, bio je u najteiin momentima tajni zatitnik i odvjetnik Dubrovnika. Da on tih usluga nije uinio iz pukog altruizma, to je lahko shvatljivo a mi smo spomenuli dvije zgode, gje je dobivao novanu nagradu, koja je u ono vrijeme, kada je dukat imao daleko veu cijenu nego danas, bila upravo sjajna; ali najsjajniju nagradu dobio je u jesen godine 1455. (u novembru): Dubrovani mu sveanom poveljom, pisanom rukom kancelara Marinka Florio (slavizirano Cvitkovi"), pod visuom peatju zajamcie za sva vremena zaklonite u Dubrovniku, i obeae mu dati, kao to su samo davali bosanskim kraljevima i velikim vojvodama, kuu u Dubrovniku; kada god bi doao, da boravi u Dubrovniku, obeae mu, pomoi ga s p e n z o m , t. j . namiriti mu potrebe ivota a ako bi elio, da pogje dalje, obeae mu besplatno dobayiti prevoz, dokle on hoe, a Dubrovani uzmognu. Ujedno jame DubrovSani, .katolici par excellence, dok bude u njih da n e b u d e u s i l o v a n od n i k o g a r i z i t i iz v j e r e , k o j u v j e r u j e , r a z i a k o bi n j e m u u g o d n o bilo"4). Da je Radin gost, poznavajui jamano dobro prilike u Bosni, ve u to doba nastojao, da si za svaki sluaj osigura utoite, gdje e se u nevolji zakloniti, simptomatino je za tadanje prilike bosanske, i on kao da je slutio katastrofu, koja Bosnu eka i koja ju je zadesila godine 1463. Zadnji puta nagjoh Radina gosta u diplomatskoj misiji sa Radiem Ruicom kao poklisara hercegova u Dubrovniku 1456. te im je dubrovako vijee obojici votiralo po 100 perpera kao dar; a kancelaru im Boidaru, koji je bio s njima, 30. perpera. (Consil. Rog. XIV., 262.) Kada je herceg Stjepan, videi rasulo Bosne i slutei propast svoje hercegovine pobjegao u Novi na moru, pratio ga je kao prvi od njegovih k u a n a " i gost
*) Eog. XIV., 57. 2 ) Prepis u Liber Privilegiorum str. 115. Priopio Mikloi na ozn. mj. str. 472.

365

Radin; a kada je hereeg u Novome, dan pred svoju smrt, 21. maja 1466., napisao svoju oporuku, bijae isti gost Radin uz metropolita Davida i kneza Pribisava Vukotia glavni svjedok na tom dokumentu a to je najbolji dokaz, da si je on uza sve to je u vanim momentima pristajao uz Dubrovane, znao sauvati u hercega svoj ugled a njegovo pouzdanje sve do onoga Sasa, dok taj gordi nasilnik, koji je u velike bio sukrivcem rasulu Bosne, nije za uvijek zaklopio svoje o6i. Kada je herceg umro, preselio se gost Radin u Dubrovnik i nastanio se u kui, koju mu je opina darovala. Tu je ve 5. januara 1466. napisao svoju oporuku, kojom raspolae svojim doista znatnim imetkom, a kako se razabire iz jedne marginale biljeke na notarijalnom prepisu testamenta, umro je tu slijedee godine 1467. Dan i mjesec smrti njegove nijesam mogao ustanoviti, jer je ba ova nota vrlo^olteena, ali datum smrti moda se moe sublizu ovako ustanoviti: Glavni batinik Radinovog nepokretnog imetka bio je njegov neak V l a d i s a v , koji je batinio i kuu, to ju je gost Radin dobio spomenutom poveljom od Dubrovcana na dar. 29. marta 1468. raspravljalo se u malom vijeu o toj kui te je u XVII. sv. str. 136' zapisnika ovoga vijea zapisana ova biljeka: Prima pars est de prouidendo Vladissauo, nepoti olim Radin gosti, pro affictu domus de grossis triginta in mense pro tribus mensibus. Iz toga se razabire, da su jamacno iza Radinove smrti Dubrovani uzeli njegovu kuu u najam za mjesecnu najamninu- od 30 groa i isplatili ju za tri mjeseca, a sravniv to sa datumom ovog zakljucka, ini se, da je Radin umro koncem prole godine. Ono takozvano a p o s t o l s k o s i r o m a t v o " , koje bijae u patarena tobo idealom, bila je tek jedna iraza, jer g o s t R a d i n , koji bi ve radi svog visokog poloaja, morao biti uzorom, umro je kao b o g a t c o v j e k i ostavio, kako se iz testamenta vidi, ukupno svega 5640 dukata gotpva novca. Sto ta svota znai, moi e tek onaj razabrati, koji poznaje cijenu zlata u XV. vijeku i uvrsti e ga megju najbogatije ljude njegove dobe u Bosni. Ali gotovina bila je jamano manji dio Radinova imetka, a glavni se dio sastojao u zemljinom posjedu, koji se u testamentu nikako i ne spominje; ali da je toga bilo, zakljucujemo po tome, da glavni batinici Radinovi po mukoj krvi. njegova eiri sinovca, po testamentu dobivaju tek neznatne legate i predmete, koji ' im imadu biti uspomenom na testatora, a s time se oni sigurno nebi zadovoljili, da nijesu naslijedili nepokretni imetak, koji je morao biti kud i kamo znatniji nego pokretni. Od skupocjena odijela, to je ostalo iza gosta Radina istaknuti emo samo o d a k s a m i t a , p o d s t a v l e n u . c i b i l i n i " , to ju je gostu nubu . . . crvenu d a r o v a o k r a l j M a t i j a , koju testator ostavlja svome prijatelju Andruku Sorkoeviu; spominjemo ]u s toga, jer je taj kraljevski dar najbolji dokaz, kakav je bio velik ugled patarenskog gosta Radina, kad ga je sam kralj Matija darivao ubom. Taj ugled je to vei, to je i Radinov gospodar, herceg Stjepan dobio od kralja Matijaa istom prilikom isto takvu ubu od aksamita 1 ). Taj dar dobila su obojica valjda iza Boia godine 1463., kada je kralj Matija csvojio Jajce i snovao o velikom planu, da Bosnu otme Turcima. Ugled, to ga je gost Radin uivao megju svojim suvjernicima, karakteriSe nam i to, da su ovi svoj gotov imetak, davali njemu na poklad i amanet. Tako je bratuced mu, gost Radin, povjerio 170 dukata, u s k o p a l j s k i g o s t V u k 110 dukata a B o i k o
') U testamentu hercega Stjepana od go. 1465. spominje se UJ8K<1 Df/IHKrt qpMfN<< rtKtrt^MHTrt, KOB l U>4k rAH |<pdi1l?l /HHTHIilrtlUH. Po originalu. Sr. Puei, Spomen. II., 125.

366

M i l o e v i 160 dukata. Ovi pokladi imadu se prema ustanovi testamenta vratiti vlasnicima, odnosno njihovim pravnim naljednicima.

Donosei na kraju tekst i faksimile ovog vanog pismenog spomenika, ne kanim se zabaviti ni potankim opisom njegovim, niti egzegezom pojedinih stavaka, koja bi u mnogome vidu iznijela zanimiv rezultat. Tek u spomenuti one momente, koji se osobitim relrjefom istiu nad ostalim tekstom a znanstvenu eksploataciju ovih momenata pravcem, na koji nas pojedine stavke teksta upuuju, moi e egzegeta na osnovu publikacije lahko provesti. Testamenat gosta Radina naao sam u 20. svesci zbirke kodeksa, koja se nalazi u ubrovakoj arhivi pod nazivom Testarnenta Notariae. Napisan je na zadnjih 4 stranica ovog kodeksa i to tako, da je zadnja stranica prva u testamenta, prezadnja druga i t. d. Uslijed estog uporabljivanja ovog kodeksa i listanja, prva je stranica dosta oteena, pismo je izblijedilo a na mnogo mjesta, osobito na pocetku, oljutilo se crnilo mjestimice sa pergamene. koja je tu dosta hrapava, te je uslijed toga itanje poneto oteano. Na ostalim stranicama, prem je i tu crnilo izblijedilo, ne ima tih potekoa. U poetku, na gornjoj margini, ima kancelarijska biljeka. zabiljeena godine 1467., koja se odnosi na otvorenje testamenta. Ova je biljeka pogotovo vrlo fragmentarno sauvana: u prvom sam redu mogao samo proitati gornju godinu, u drugom biljeku, da je to testamenat gosta Radina i da je valjda otvoren u prisutnosti dvojice sinovaca Radinovih, Vlaisava i Tvrtka, koji se ispred naljednika izjavie zadovoljnim sa oporukom. Testamenat pisan je 5. januara 1466. a raspolae gotovinom i pokretnim imetkom Radinovim, doim nepokretnom imetku, tu nema ni spomena jer se je to imalo jamano razdijeliti na osnovu obiajnog batinskog prava. Kako se iz uvoda ovom testamentu vidi, gost je Radin ve prije nainio jedan testamenat, od koga je jedan egzemplar, pisan rukom Dubrovanina Tadioka Marojevia, bio pohranjen u dubrovakoj notariji a drugi u gosta Radina. Ovaj je testamenat anuliran, sa onim, to ga priopujemo evo ovdje. Izvriteljima svoje oporuke imenovao je svoja dva sinovca V l a d i s a v a i T v r t k a i svoje prijatelje, dubrovacku vlastelu, ili kako ih laskavo nazivlje, knezove, A n d r u k a S o r k o c e v i a i T a d i o k a Marojevia. Ukupna svota, kojom je gost Radin raspolagao i namijenio je na razne legate, iznosila je 5640 dukata. , Najvei legat, 2000 dukata, dobila je nevjesta mu P a v a sa dva sina, za njom sinovac V l a d i s a v ' sa dva sina 1000 dukata. 600~dukata namijenio je na zadunine, a ostalo je razdijelio u svotama od 10200 dukata svojti, prijateljima i slugama. Od Radinove svojte spominju se tu slijedee linosti: Sestre: 1 ) V u k n a , u koje bijae ki imenom V u k a v a 2 ) . Sinovi: dva anonimna ve mrtva sina, jer spominje samo n e v j e s t e i to P a v u sa tri sina i K ' t a v u . Keri: V u i c a i A l i n i c a .
) B r a a su mu valja pomrla a njihovi pravni naljenici su etiri sinovea. ') ini se da je gost Kadin imao jo dvije sestre, V u k n u , koja se za razliku od starije, zove l n l a g j o m " i S t o j s a v u mlagju". U pogledu ove vojice tekst je dosta nejasan, moda krivnjom kancolara, koji ie pogrjeno propisao s originalnog testamenta.

367

Sinovci: V l a d i s a v sa dva sina, T v r t k o sa kerkom V u k a v o m k r s t j a n i c o m , Juraj i Radi. Neak: 1 ) gost R a d i n S e o n i a n i n . Bratueda: R a d i v o j gost i spomenuta V u k a v a k r s t j a n i c a sa dva anonimna brata. Od lanova patarenske hierarhije spominju se: 4 gosta: sam testator Radin, onda R a d i n S e o n i a n i n neak njegov, R a d i v o j , bratuedo gosta Radina, koji je valjda ve mrtav, jer se njegov poklad od 170 dukata ima dati njegovu djetetu" i V u k , gost Uskopaljski. Da popunimo ovu listu patarenskih gostova ove dobe, spomenuu jo gosta R a d o s a v a B r a d i j e v i a , koji je 1454. doao kao poklisar Petra i Nikole Pavlovia da die trogodiuji dohodak od poklada vojvode Radosava Pavlovia 2 ). 3 krana : V u k a , D r a g o j e i R a d i n . 3 krstjanice: V u k a v a , bratuea. ki Tvrtkova, druga V u k a v a mlaja Vuknina", M i s l a v a ( = Mihna?) Da li valja amo raunati i mlaju" V u k n u i S t o j s a v u (mlaja moja"), nije sigurno ali vjerojatno. Od s l u g a , koji su poli s gostom Radinom u Dubrovnik, spominju se: komornik V u k a s , braa R a d o s a v i V u k i R a d i l o v i i i R a d o v a n O s t o j i . ; od sluga nevjeste mu Pave: O b r a d , Grjuren, I l i j a i M i l i c a a kao p r i j a t e l j i Dubrovani A n d r u k o S o r k o e v i i T a i o k , o M a r . o j e v i . Pomanje legate obivaju jo i ove linosti, za koje se ne veli, u kojem su odnoaju bili napram gosta Radina: Cetverica G o j t a n o v i a i to R a d i v o j , M i h o j o , R a d o s a v i O b r a d te R a d o n j a V u k o t i i V u k i V u k a i n o v i . Iz ovoga niza imena, to smo ga izvadili iz Testamenta gosta Radina, moemo ve crpati nekoliko zakljuaka. Prije svega se naelo praecedat ecdesia" istie i u bosanskih patarena, jer kao to se i u listinama strojnici" crkve bosanske, starei i djedovi, navagjaju prije vlastele, tako se i gost Radin sje\a u svom testamentu najprije svojih redovnika, gosta Radina Seonianina te raznih krana i krstjanica a onda tek ostale svojte i prijatelja svjetovnika. Za razumijevanje crkvenih patarenskih ustanova je i ova injenica zanimiva: do sada se openito mislilo, da su patareni naelno branili enidbu, doim mi tu nalazimo jednog od najviih dostojanstvenika njihove hierarhije, koji ima i priznaje etvero djeee, dva anonimna sina i dvije keri V u i c u i A l i n i c u . Prema tome patareni nijesu branili enidbe ni svojem sveenstvu a kamo li lajicima, a ako je u njih u shvaanju enidbe bila razlika napram ostalih kranskih konSesija, biti e jedina ta, da su oni enidbu smatrali druStvenom a ne crkovnom institucijom i poricali ju kao sakramenat. Institucija obligatornog celibata sveenstva bila je u njih, kako tu autoritativno razabiremo, nepoznata te se patareni razlikovahu od katolika, u kojih je celibat obvezatan za sve sveeenstvo i od pravoslavnih, u kojih je obvezatan za redovnitvo, kalugjere i viu hierarhiju, time, to su i najvii patarenski crkveni dostojanstvenici gosti bivali oenjeni. I ovo shvaanje enidbene institucije biti e jedan od glavnih uzroka, da je islam, u koga nalazimo posve slino shvaanje, bosansko patarenstvo sebi tako brzo asimilovao.
') Sestra Eainova a mati gosta Eaina Seonianina valjda je mrtva, jer se imenice ne spominje. ) Spominje se u pismu od 26. juna 1454., pisanom rukom dijaka lliotoa, to ga je priopio prof. Vueti u Srgju.
2

368

I za poznavanje vjerskih naela bosanskih patarena daje nam testamenat R a d i n a g o s t a , koji svoje crkveno dostojanstvo svaki put istie, kada o sebi govori, nekoliko vanih podataka, koji neke dosadanje nazore o vjeri patarena znatno modificiraju. Prije nego li se osvrnem na odnosna mjesta u testamentu istaknuo bi ovo: Odkada je Raki napisao svoju radnju Bogumili i Patareni" u 7. i 8. svesci Rada" jugoslovenske akademije, obikli smo mi, oba imena Bogumili" i Patareni" identij ficirati. U kojem su megjusobnom odnoaju bile pojedine sekte, to ih on stavlja u i paralelu sa bogumilima, kuao je da prikae Raki, a ja bi ovdje samo ovo istakao, I da -do s e l e n i n a k o j e m b o s a n s k o m i l i d u b r o v a k o m s p o m e n i k u n i j e i | n a g j e n n a z i v b o g u m i l a " . Slubeni naziv crkve u listinama bosanskim je c r k v a b o s a n s k a " a u spisima dubrovake arhive naao sam pristae ove crkve jedino pod nazivom p a t a r e n a , doim tu imenu bogumila nema nigdje traga. I slubeni naziv b o s a n s k a c r k v a " , koji jako akcentuira ono bosansko" dokazuje, da ta crkva nije bila ni u kakvoj o r g a n i k o j svezi sa bugarskim bogumilstvom. Mi dakle I moramo prije svega kod oznake sekte eliminirati naziv b o g u m i l a a prisvojiti naziv ! p a t a r e n a , koji je a dubrovakoj arhivi za Bosnu u stotine sluajeva dokumentiran. Uzmemo li originalni tekst Radinova testamenta u ruke, opaziemo na prvi pogled, da je na poetku teksta nacrtan veliki krst. Takav krst nai emo u poetku tekstova na svim dosada poznatim grobnicama patarenske vlastele i na mnogim njihovim poveljama, a suvie uz to kao poetak teksta rijei: Va i m e o c a i s i n a i svetago duha. Amen. To obara dosadanji krivi nazor, da su bosanski patareni prezirali znak krsta. Ovaj krivi nazor uveo je Racki u literaturu i u ope mnijenje na osnovu iskaza jednog lombardijskog Kathara-Patar&ja, koji je u Pinerolu 1387. pred inkvizicijom megju ostalim izjavio, da tamonji patareni, koji su navodno bili u nekom odnoaju sa nekim bosanskim doseljenicima preziru krst >). Ovoj, moda pod dojmom terora prijetee, a moda i efektivno provedene torture sredovjenog inkvizitornog^postupka izreenoj izjavi protive se neoborivim autoritetom testamenat visokog patarenskog crkvenog dostojanstvenika i bezbrojni pismeni , spomenici patarenskih vladara i velmoa Bosne, gdje svuda nalazimo znamenje krsta u poetku tekstova a ovim je kategbriki utvrgjena injenica, d a P a t a r e n i n i j e s u \ z a z i r a l i od z n a m e n j a k r s t a . Prelazei opet na analizu testamenta Radinova, osvrnuemo se na z a d u j e " to ga namjenjuje za d u u s v o j u " . U tu svrhu odvaja on od svoga imetka 600 dukata i dijeli tu svotu na dvoje: jednom polom da raspolae neak mu gost R a d i n S e o n i a n i n 2 ) , dakle p a t a r e n po vjeri, a drugom Dubrovani T a d i o k o M a r o j e v i i A n d r u k o S o r k o e v i , dakle k a t o l i c i . Gosta Radina Seonianina zaklinje gost Radin ^ s v r h u v j e r e , k o j u v j e r u j e i p o s t a , k o j i p o s t i " i s v e t o m n e r a z d j e l i m o m t r o i c o m " , da dijeli ono 300 dukata u milostinju i to na ljude dviju kategorija: ,s^ 1. K r t e n i m , koji su p r a v e v j e r e a p o s t o l s k e , p r a v i m ' k r s t j a n o m ' ; kmetom' i pravjem' kmeticam' krstjanicam'"; i 2. m r s n i m ljudem." Iz ove razdiobe izvodim ove injenice:
^JRaki, na ozn. mj. Ea. 8. 130. a ) Sr. S e o n i o a k. Konjiea.

369

1. Patareni zvali su svoju crkvu a p o s t o l s k o m , a to o rei, da je (bar po tradioiji) njen osnivac bio jedan od dvanaest apostola 1 ); 2. kmeti krstjani" bili su jamano lanovi hierarhije redovnici, koji se razlikuju od ostalih sljedbenika m r s n i h l j u d i time, da im je svaki mrs bio zabranjen. Da su bili redovnici za razliku od laika n e m r s n i " ljudi, donekle posvjedoava i to, to gost Radin zaklinje drugog gosta Radina Seonianina i postom, k o j i posti", da poteno razdijeli zaduje, to ga njemu stavlja na raspolaganje, a u prilog tome govori i to, to sam prilikom naao u protokolima dubrovakih vijea biljeku, da su nekolicina patarena, koji su 1404. doli u Dubrovnik i tamo neko vrijeme boravili, troili vrlo znatne mnoine ulja. Prema tome bili su redovnici patarenski kath' exochen krstjani v e g e t a r i j a n c i a svjetovnjaci m r s n i l j u d i . " Milostinja, to ju je gost Radin Seonianin kao zaduje naega gosta Radina imao da dijeli megju krstjane" i krstjanice", imala se dijeliti, da govore s v e t u m o l i t v u boiti, na zemlju k o l e n a p o k l e c u e , da b i n a s ' i z b a v i o gospod' bog' od g r j e h o v ' n a i e h ' i p o m i l o v a o na s t r a n o m ' s u d i t u v j e k u v j e k o m a " , a iz toga razabiremo, da su sljedbenici patarenske vjere: 1. molili bogu kleei, 2. vjerovali u oprotenje grijeha i 3. vjerovali u strani sud. Milostinja imala se dijeiiti siromasima u naroite v e l i k e b l a g e d n i " i t o : u s v e t u N e d j e l j u , sv. P e t k u , na R o g j e n j e K r i s t o v o , B l a g o v j e s t , U s k r s , n a sv. G j u r a , U z n e s e n j e g o s p o d n j e , na sv. P e t r a , sv. P a v l a , sv. S t e i a n a P r v o m u e n i k a , a r h a n g j e l a M i h a j l a , na sv. d i j e v u M a r i j u i na d a n S v i j u Svetih. U ovom nizu crkovnih svetkovina pada nam u oi ponajprije s v e t a P e t k a . Da to nije indenticno sa sv. Paraskijevom odnosno svetom Petkom, krsnim imenom veine Karavlaha, razabiremo po tome da se spominje uporedo sa sv. Nedjeljom n a p r v o m m j e s t u i s p r e d s v i h o s t a l i h b l a g d a n a . Pod sv. Petkom prema tome nee se imati razumijevati posebna svetica, nego analogno sv. Nedjelji, dan u tjednu p e t a k , a to mislim nuka nas na misao, da su bosanski patareni svetkovali kraj nedjelje i p e t a k k a o d a n K r s t o v e m u k e . Time bi dobili kriterij, kojim se patarenstvo bitno razlikuje od katolicizma i pravoslavlja a opet jedan novi t u m a , z a t o se p a t a r e n s t v o t a k o l a h k o stopilo s i s l a m o m , u k o g a je p e t a k takogjer blagdan. Jedna bitna razlika izmegju katolickog kalendara i patarenskog jest nadalje ta, da katolici slave dan sv. Petra i Pavla na jedan dan, docim gost Radin tu svetkovinu razdvaja na d a n ' s v e t o g a P e t r a i na d a n ' s v e t o g a P a v l a " . Najzanimivija stavka u itavom testamentu ini mi se ona, koja spominje sv. G e o r g i j a , m o g a k r s n o g a i m e n a " . Mi tu nailazimo na jednu slavu k r s n o i m e , koju do sele nitko nije znao protumaiti ni u religioznom ni u etnickom vidu, slavu, koja danas u stanovitim
') Tu nam se namie nehotiee cijeli niz sugestivnih pitanja. Ne veli li traieija, a je a p o s t o l P a v a o putujui u Kim propovijedao u Iliriku? Ne dovoi li se patarenstvo u najtjenju svezu sa Paulieianstvom? Nije li apostol Pavao bio protivnik neogranieenom autoritetu starog zavjeta, kao to ga zabacuju i patareni? Nije li se on vas svoj ivot borio protiv eksklusivizma juejskog kranluka? Nije li antagonizam istone i zapane crkve, iji emiseri tu na Balkanu u dosta kasno oba nagjoe prastaru samostalnu crkvenu organizaciju, koja si arogirala apostolsko porijeklo, posve razumljiv, kada ti patareni ne htjedoe a se pokore autoritetu ni jedne ni druge crkve? Ne oprovrgava li naziv p r a v e a p o s t o l s k e v j e r e " osadanju hipotezu, da je o s n i v a te vjere bio neki pop Bogomil?

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Heroegovini. 1911. XXIII. 3.

Dr. i r o T r u h e l k a : Testamenat gosta Eaina.

Tabla I.

Prva strana testamenta gosta Raina.

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1011. XXIII. 3.

Dr. iro T r u h e l k a : Testamenat gosta Raina.

Tabla I I . -

i..'

**''

T i

* *

I J T

'

Jr,.

j%

i0

Druga strana testamenta gosta Raina.


2

/3

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 3. "

Dr. Giro T r u h e l k a : gosta Raina.

Testamenat

TaMa I I I .
(

h-

c.&v"*vir~"e l'c^^^
nft *eiH"Tu_ftfc ],**
v

c^it^fijU
f >.({ j~T~/ rr )$'"

z:L
t ..

i/i'tf.* /.-[- *'* f^" ^ - - ~


:( , ) , ' , . , . , . < , , . . 5 . . , .!.-<-.- r . . J r . * , T - . r , . j r - f * u t

'
/"'

I .'^ r/,.-f..- f W fc " L ' " ' " " *,*?"f tff-l'k * r"f"""" ~*"~'"
, I "

i ,-r,. .'11 , " . " ' ' l - ^ ' f J , f

, , v,-.* r ^ - v i //~<w-

farr*~A<e

ch.yri,

,4

iff

J , n l ^ f " ! . ^ ' ^ " ' y>..H>i /fV".,. AW

(. - I . .

-.^ef.^''

'

r " )

I ,

' . f'

/" .

"

i-r-

^jrk/vH fHMl

-..-..^
Treea strana testamenta gosta Radina.

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. 1911. XXIII. 3.

Dr. iro T r u h e l k a : gosta Eaina.

Testamenat

Tabla IV.

./,;
i'VOlf , | J - ' H - * " M / * M .,' f

p ffl

JU !<,,-,<
i / ,
K ;>

/,:

.;

t I .

H klii.fml

jj*.
...r f *''

<

ft,

. . - . , . / i l ---,/;.,_ . / , . j

?,,..'>-

! . , 1 - ..'Irr*
<'"'''

,-.-/* n < ..j ,'.. '''/.-/< - - ' ' ff/s.#'f*


J ! ' | '

U'H-

n r i i , ^ y (

' , pc-'-/- " .,;.. -J,h"-

. J

f '' .-.-

,1

" *" '^""(-

"" -(V)'+ ("*('

r<m

f" "/*!.' <- * Y * /

1 / .... lr" .'. - - - ".

"'

JV'

J'J

v-t

'~lf

jV-f/' :" - ' *f . vf' " ' f-ri-.f*'*.' " " " 'pf"">'>* f-'f'f t '" '-"""jr'/i'*f <hfvtfi-c-<'i( i'-f/w><( rt I >..->r / >J . .-*
- :\ i

I -. <f

; . . > , . - - - -J"
.';.
1
r

^ ifr* ' +

" " / W" v ^ n r K : " ^ " ' ! , " ^ " " "
. . : , . ...,. -j'i>'i-'Ti,'
!.',./
--. p ,

ti,--lf>t>et!U}}'-'

:}<.> )>',?!
tf*/'

jjf'iA/nfrfL.i pA*H T~"H U-f


,l jj 1 1 > , ; I

i t . ,
,-.. ( i
J-

'->.... w^\-^.-r--' ~'"f" /"-^

'l' -. H , V r ; , r M n ' {

^:J'^"

'.*V^.> | j ^ < - ^ - - / ^ f ' f c . f . ' ^ f / j j t % -'';,^>' T ' , J ' ^ t i . H //-r.-5Af>**"* ^ f r ' - ^ v i j - ^

sirp^V'.

:Z7t<-fti >' H- >t*r ^ -

_ fl.l.."*J*-K?,-,

etvrta strana testamenta gosta Raina. 2 /3

370

etnikim slojevima na sjeverozapadu Balkana kao isto narodna" svetkovina ima i najvei ugled, moe se rei vei, nego li sam uskrs ili boi. Ni o postanku te slave ni o njenom pravom znaenju nije do danas nita pouzana poznato. Pravoslavno iteljstvo Bosne i Crne gore i njihovi suvjernici, koji su se za turskih ratova razselili po Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji naziru u krsnom imenu i krsno] slavi istu srpsku i pravoslavnu svetkovinu. Da ona nije ni jedno ni drugo, razabire se iz I slijedeih podataka. Preteni dio pristaa pravoslavne vjere, Rusi, Grci, Bugari i j Rumuni tu slavu uope i ne poznaju T ); ne slave ju dapae ni svi Srbi u istocnom dijelu kraljevine Srbije, doim je u Bosni slave i Karavlasi, dakle pleme romanskog porijekla. Prema tomu nije podruje, na kome nalazimo krsnu slavu kongruentno ni sa podrujem pravoslavlja ni sa podrujem srpstva. . Jo zanimivija od ove injenice je druga, da se krsna slava nalazi i u katolika /! i u muslimana. Za katolike hercegovake i konavoske vrlo su me csto uvjeravale pouzdane osobe, da ih ima dosta, koje slave krsnu slavu. Gosp. paroh T o m o B r a t i u Blagaju, rogjeni Hercegovac i dobar poznava narodnih obiaja, imao je dobrotu pisati mi o tome ovo: K a t o l i c i v r l o m n o g o s l a v e k r s n o i m e . D u b r o v a k a b i s k u p i j a g r a n i i l a je sa t o k o m B u n e i N e r e t v e t e ono, t o je bilo p o d n j o m , r a l o je, a i a n a s j o d r i k r s n o i m e " , d o i m p o d m o s t a r s k o m b i s k u p i j o m t o g a je v r l o m a l o . P o r o d i c e , k o j e su u m o j o j b l i z i n i a slave k r s n a imena jesu o v e : J a r a k , Ptilji, Vlai slave N i k o l j d a n ; Keva: Sepan dan; Ragu: Luin dan; Pain: Petrov dan; Babi: G r j u r g j e v d a n i t. d. O v e p o r o i c e s t o j e u m o s t a r s k o m , n e v e s i n j s k o m i s t o l a k o m k o t a r u a osim t o g a gotovo svi s t a r o s j e d i o c i P o p o v a i ume slave k r s n a imena i t a j e slava na dlaku j e d n a k a s l a v i k o p r a v o s l a v n i h " . Da ima i muslimana, koji slave krsnu slavu, to potvrgjuje Vuk Karadi, koji je zabiljeio, da Vuebabii u barskoj nahiji (Orna Gora), prem su muslimani, slave Arangjelov dan kao svoje krsno ime a tako slave i muslimani sela Mrkovii krsna imena 2 ). Kako mi kazuje g. dr. Vladimir orovi, rogjeni Mostarac, slave i anas muslimani u Dubravama krsnu slavu a imenice naveo mi je Behrame na Rotimlji, kod kojih je sam prisustvovao toj kunoj slavi 3 ). Ako smo gore mogli opaziti, da se podruje krsne sla^e ne podudara sa podrujem pravoslavlja i srpstva, dokazuju nam ovi netom navedeni sluajevi; da ono na stanovitoj linijz' prelazi i preko njihove koniesionalne i etnike granice. Ako mi nakon ovoga, to smo letimice spomenuli i to e tek trebati u budue pomnije prouavati, najstariji spomen zagonetnoj narodnoj krsnoj slavi nagjemo u testamentu jednog visokog patarenskog crkvenog dostojanstvenika, onda nam u to pitanje ulazi bar traak svjetla, jer nam se od sebe namie misao, da krsna slava nije ni
*) Sravni: Nikola Begovi: ivot i obiaji Srba graniara, Zagreb 1887., str. 35.
2 3

) Sravni V u k o v Ejenik, rijei Mrkovii i estani. nijesam m o g a o nigje veoma crkvi; doznati, a g a imenom, samo s a m poznavafo poroicu m u s l i m a n s k u J u g o u J u g o v i i m a , koji su dan. U t o m selu nego ima erkva bi doli s t a r a i t a je c r k v a ok b i h j a sluio u nikakvih

) O tome mi pie gosp. T o m o B r a t i o v o : Z a m u s l i m a n e slavili Trojiein

slave, n i po k a k v i m

mi priali, da su k a o h r i a n i

slavila Trojiin d a n . T a j d a n ti m o s l i m a n i n e bi n i t a radili,

u erkvi, oni bi sigjeli pred c r k v o m i poslije bi cio a n ostali ko e r k v e u r a z g o v o r u i veselju sa r u g i m Ijuima. Govorilo se je, a su palili i k r s n u svijeu, ali su m i sami rekli, d a nijesu i d a nemaju drnge oznati, "da i pod kakvim imenom slave ita, to bi sliilo naem krsnom imenu". obiaja, osim zavjeta, a taj an ne rae. H e h r a m i su u mojoj blizini i nijesam mogao ni za njih, ni za

371

pravoslavnog ni srpskog, nego p a t a r e n s k o g p o r i j e k l a . Geografski opseg te slave, u koliko nije u novije doba seobom proiren, identian je sa geografskim opsegom bosanskog patarenstva, a kaa je iza turskog osvojenja Bosne patarenstvo podleglo vjerskom prozelitizmu preostalih konfesijaj islamske, pravoslavne i katolike, sauvae konvertiti po svojo] konservativnoj naravi najveu crkvenu slavu svojih patarenskih praotaca krsno ime bar kao naronu ili bolje kunu slavu, prem su pristalice konfesija, koje za nju ne znadu. U narodnoj religiji nije to jedini sredovjeni relikt, koji ni u pravoslavlju ni u katolicizmu nema svbj iskon; amo ie i narodno svetkovanje boia i badnjaka, jednako u obih konfesija, a i svetkovanje Ilinja i Gjurgjeva-dne, koje jednako nalazimo u krana i u samih muslimana. * * Kao zaduje ostavio je gost Radin osim spomenutih 300 dukata jednako veliku svotu na raspolaganje svojim prijateljima Andruku Sorkoeviu i Tadioku Maroeviu, da ih oni dijele n i t e t n i m , h r o m i m , s i r o t a m , u d o v i c a m , s t a r i m , u b o g i m i nevolnim, k a k o koga vide". Andruko i Tadioko bili su Dudrovani, dakle katolici, a kod dijelenja ove svote ne stavlja testator posebnih uvjeta glede vjerske pripadnosti onih, kojima e se ijeliti, pa je prema tome oevidno, da je testator ovu svotu namijenio dubrovaekoj sirotinji, koja je po vjeri katolika, a ne patarenskoj. Ako nam je to usred srednjeg vijeka, vijeka vjerske nesnoljivosti, eklatantan dokaz vjerske tolerancije, ne emo se tome toliko uditi, koliko odmah iza toga slijedeoj stavci: i d a se i m a j u s v j e e ei za d u u g o s t a R a d i n a u h r a m o v j e h ' b o j e h ' ' na gornje svetke! Da e dva dubrovaka plemia, bilo za koga, u bogumilskom hramu paliti svijee, to je pomisao, koja u XV. vijeku ne bi nikome ola na um i za to zakljuujemo, da je patarenski gost Radin elio, da se te svijee za njegovu duu pale u dubrovackim, katolikim, crkvama. Ako je jedan patarenski crkveni dostojanstvenik u asti biskupa u svojoj oporuci izrazio, da se u katolikoj crkvi za njegovu duu" zapali ma i jedna svijea, onda to svjedoi u jednu ruku, da je u njih ne samo konfesionalna snoljivost bila velika, a u drugu, da dogmatika razlika izmegju jedne i druge crkve nije bila ba tako ogromna, kako smo to obikli misliti po studiji Rakovoj o Bogumilima i Patarenima. *

Tekst testamenta llariiiia gosta.


%* .'a.^...
&a\ CHHODLJA

[AE]ITIO

po^acmna ^pHtmona
[^KpODHHKh]
H . . . . . . . . H tf COEMh nO" OA^HHA, KAA^HCADII TOOTKO

WDOH fcmu mEcmAMEHivmh rocrra OA^HHA, KOH


rocma

^OA W h )(DAAHUJE

NACA'fe<!yHMKA j>(E)'IEHWrA H 3A CEEE WE femODAUJf


r

rOCITIA KOH H 3A \\l

mECmAMEHAmh

CEKE H 3 A

OcmAAE NACA'fe^HHKE, TOp^O H [nEnOKOAEEHMO

,^A CDA, IjlO C E tf HEMh Ch^O/KH; KE'3 nOpEHEHhm.

^A

COAKOM^ C H T H

372

HEKA 16 CDHA'fcnhie CDMOrrA TAHA KA H tf ^HANbie CAMOBAAA^UJAArO K^A^E H

H KTOAK)KHMAArW rOCHOCmDA A^KpODAHhJKvrA, lp IdA, TOCmk pAAHHk, MAOCmHK) KJKHWMh HAM'kcmAHk tf MOHOH nAMETH NA CDAKW

U.TiA^

HCTHHW >J4>AHkl AA MH

HEnOmDOpEHO ^A MH H KOHh MH, nOCmADHV^

tf KIIE^A mAAHOKA MApOEDHtifcl H tf CHHODIJ,A M^ MApOfcl HAOKODHlifcJ, KAKO C H UJO ^AffKH H ^AfftJH tf ^AnHCk^k H HAHHNHfjf, KOI nHCMA lAHA C tf

HOmApn rcnocmDA

A^KpoaAHKorA A Af^rA nHCMA tctf tf MfiiE rocmA pAHHA

WAK HCm p^Kf KIIE3A mAAHOKA MApOEDHtifcl H nOA^ HierOD^ nEHAmh. DTipODAHtf, 3A mH 3A HCmH nOKAAAK, [KAA AH KH C] l|10 3rOAHAW MHH TOCm^ pAAHH^, CMpm AH [AAH KOHMh Ap^fHMk] ^pOKOMb, mAH nHCMA WCmAK> H EC*. WTAHHA KWrA, KOH C ^Ap^E tf HMEH>J tf DHm p()HNHfj( nHCMTiV^ H nODEAH^h, ^A KOH nOKAAAk, ChAA WAKA^HH^h H pA^pEAH^h HA KOAH H HA npADHH H KAKO HMH^I tf npDHEV^h nHCMTIV^. CKAA WDOH HAHHHh, HrO WAh UJO C npDHfj(

nOCATirHf

nHCMO ^HHNHCMO, AA 3Ap?KH C B A HHA H nO CfMh nHCM^ MOfMh, TOCmA pAAHHA, AA C HMA H V^otiE pA^pEAHm H ^HHH(H)mH 3A MOI p()HNW HMAHhl, KO C HAV^OAH $ npDTi^h DHm p()HNHfj( A HAH CA^H AAH npHfelATfAK) nODAhj(, A<* C CDAKWMtf MWM^ ctfpOAHHK^ n^H^ H HA TDpAO MOI pA3prHkK3:

HA

HAHnpDW 3A MOK) A^UJS,

TOCTA pAAHIIA, .5. CAmh A^KAm 3AAmH\ M

AAA^ NA CA^TKK^ KOfKHK) mAH mCm CAmh A^KAm A<* HMAK) nOAATH pA^AOJKHO H HAHHHW(M):

mpucmA A^KAmh A<* HMAK)

v^oto

AATIH

tf p^Kf Hfmhra MH, rocmA

pAAHHA CWHHHAHHHA, AA WHh mOH pA^A^AH C npADWM A^UJOMh. H 3 AOKpHEMK


HAHHHWMh, KpUJfHHEMh, KOH Ctf npAD D"kp AnOCfnOACKf, npADHfMh KpCmhfelHOMhy I I KMfmEMh , X CDAKH H npAD'fcMh KMfTHII,AMh AAHh H CDEmtf CDfmtf KphCmHHHIJ,AMh, KOH &A 3A HEATiAK) H CBEmtf nEmK^, MOK) HA A^Ujtf 3fMAK) KH HACh

DfAHKh

IKOAEHA

nOKAH^ti

rWD(0)p

MOAHDHmD^ (sic!)

KOfKHK), AA

'H3KKADHW fcnOAK Krh WAK rpli^ODb NAUJHJ( H nOMHAODAW HA CmpAUJHWMb C^AHUJ^ BTiK^ DTiKOMA; A NADAAUJNO A<* C mOH A^AH CmApHEMh KMfmfMh

H KMfmHljAMh, mAKOrf mKO KH KHA ^K03H AOKpH M^fKKI, WAK KOE C^ TOAHE ' DpCT, HAH KpCmkHHE H KpCmhl<IHHlJ,, KOH rpli^A X^

NE AK)K, A<* HMh HMAA H

A"kAHT p()HNH HETH MH pAAHH, KAKO KWrA DHAH H 3NAA WAK HAmfrA

3AKOHA, HAH CATinA HAH VJ>OMA HAH MAOKHA HAH ^KOrA, KAKO KWrA D H A ^ H , NHKWM^ mpH llpnp A HHKOM^ HEmHpH A HHKOM^ .f. A HHKOM^ .5. A

NHKOM^ . 3 . A HHKOM^ .H.


mAKOlSf H MpCNHfMh AK>AMh,

373

H CATinHMh TTiMh H VJJOM'fcMh

npOKAfKfNHEMZ.

H TAAANHEM H fKEANHEMh H CmApiJ,Mh H CmApHIJ,AMh:

AA C HMAA H

)(Oti AAn(A>TlH, KAKO KWrA D H A ^ E , NA DAHK KAAH ANH ti CDEm^ HfA'kAK) H tf CDEmtf NA nfmK^ H NADAAUJNO NA A<*Hh CDmWrA D3hKpCNhl6 H NA AANh pOfKACrnOA ^pncmODA H rOCnOrNI6 H NA A<*Nh CDmWrA D^hNfCEHhlzi

CQmW KAArODTIUJEHhie H NA CDmW MWrA Kj)CNWrA HMNA,

CDmWrA TEOprHH,

rcnorNia H NA A<*Nh cnmwrA nfmpA H NA AAiih CDmwrA nADAA H NA AANh


CDmWrA CnrknANA npDWM^HNHKA H I I A AAHh CDmWrA MHV^AHAhfel Ap^AlirAA,

NA A<*Nh CDfmf A'kDE ) MApHE, NA ANb CDTJ^h CDmHfj(: mOH CD DHUJE nHCANW HMNODANW, KAKO C H UJW tf CEMh fTHCM^ 3ApfKH mH . m . A^KAmh AA HMA A<*mH KNt^h mAAHOKO MApOI6DHKh H CHNODAIJ, M^ rOCm^ pAAHN^ CDpV^ NErODE D-kpE, MApOI6 HAOKODHtih p(f)HHWMtf

KOK> D"kp^l6 H nOCmA,

KOH nOCmH, AA

N MOfKf NH V^OliE NA MAHH3 AONECmH HH ^HHH(H)mH DHIU HHCANWrA HMfllODANWrA . m . A^KAmh, NErO pA^A^AHT H pA^pEAHT npADO H U/kAO H HCmHHO ^A MOK) A^UJtf, KAKO C H UJO DHUJE HMfN^ie, AKO HftiE NnOCA^UJNHKWMK H AKO V^olif, AA M^ KHm npHHEUJHHK KOfKHfM npHAh

16 MHpHA H nWK(0)HNA A^UJA

DHUJHHfMh rmOAOMh

KrOMh H npliAb, CDfmWMh mpOHIJ,OMh

NfpA^A'tAHM^Mh,

m"kMk npADO A^ tfn(0)KWH A^wtf MOK>, KOAHKW ^ O t i E

rANK hTh CDEMOr^H.

TAKorfpt no mH NAHHHh pliHL no p t n h ,

CAWD(O)

no CAWD(0), WAh rrrk^Hf

NAHnp'k .5. CAm A^KAmh cmAAK) NA ^)AHhie KOfKHf Ap^rtf mpncmA A^KAmh tf WKAACmh H pA^rAEAK^ KNE^A AHAp^UJKA COpKOHfDHliH H mAAHOKA MApOfDHtiljl, AA C^ WNH mOM^H HOHfAW H CDp^A pA^pfAHT H pA3A"fcAHT pfHHW 3AA^UJhie
MOJ6, TOCmA pAAHNA, nO npADWM npADHA^ NHUJfTNHfM H ^KO^HfMK, CATinHfMh H YJ>OMHfMh, CHpOmAMh ^AODHIJ.AMh, 3A mW nObTJ H WCmADH^L X HHV^h MOI6 pfHfNW ^AA^uiKie capv^ a i p t H A^ujf H nAfM(f)ncmaA HHV^h, A<* A"kAf, KAKO

KWrA DHAE CmApA HAH ^KOrA A HAH NEDOANA HOD^KA, NHKWM^ .f. AHNApf A NtKOM^ .H. .A- A NTIKWM^ A. A NTlK^Mh .5. A NTJKOM^ . 3 . A NTJKOM^ MHMO

AHNApA. K mOM^ AA Cf HMAK) CDTitif fKftiH 3A A^Wtf MOK), TOCmA pAAHNAi

* > ^ p A M ^ h fiOfKHEV^h NA WNfH CDfmf DEAHKf AHH, KOH Cf DHUJf HMN^K>, CDAK^ CDEmtf NEA'kAIO H CDEmtf WAh Dftif mOrAH nfmK^. 3AA^UJI, KOf 16 WAhA^HfNO NA CA^fKK^ KOfKHK) H

DCHfj( CDfm'k^h,, UA rOCmh pAAHNh, N 3HA16 CDpUJfNhld fKHDOm^ MWM^, KhAA AH, rA"k AH, tf KOf AH Dp>kM, NApfAHV^ H CpfAH}(h H pA3nHCA\h WCmAAAW npADW HMANKI6 MOI6, K^AE 3Ap<*Dh ^
l

nAMfmH MOHWH, A^

CmOH pfH(f)NW

HMAHhl6

) Pred time bilo je napisano HfA'ferlie pa je izbrisano.

MOie,
nO CDE

374

no
CDEM, ' CDEMK H WCmAAIlM H

noAn^no,

MEIIHE ^ A AH K(H)

MENHE,

HA MOK> DOAK>, MEN'fe, rOClTltf

CDf.

A ^rOAHAO WCmAAW

C CKMpmK

fAAHNtf,

NAfEr^K)

MOI

HMANKI6: KpCmKaNHI^H), pAAHN^ MAAHUJOH HfmK) KpAm^HEAH MH M(H) A KtifpUJH mDpmKODH

NAHn|)DW .p.H. A^KAmb

B^KADH A rOCm^

CEOIIHHANHH^ .j>. A ^ K A m K , A A f t f r O H .j>. A ^ K A m K ; MOHWH CmOHCADH MAAHUJOH

B^KADH MOHWH

KpCmfclNHIJ,(H),

R^KNHN(OH)

UJEcmiiArnK A^KAmt;

B^KIIH

cfcmpH

.. A^KAmk;

B^KNH

cfcmpn

MOHWH .m. A^KATK A BtfHHIHJ K^ffUJH MOHWH ."t. A^KAT; A mj>MK KpCmlM, KOH Ctf A MNWM nOUJAH, NAIinpf A<* C A^A B^KUJE . | . A^KATK, AfArOK) .M.
A^KAT ); MHACADH KpcmHNHU(H) A<* AAA .K. A ^ K A m K A p A A H N ^ KpCmliH-

HHHtf (bis) A<*


A WAK

AAA . | .

A^KATK.
A<* " AAA nADH HED'fecrnH M(H) C mpMH CHIIMH

npOHNfj(

HAHnpHf

ADTJ mHC^Hif A ^ K A m K A KtifJ)UJH MH AAHNI.J.H jp A^KAmK A CHNODII,^ MH BAAAHCAD^ 3 A^MA CHMODMA MOKMK, mHC^fctf KOH A^KAmk MNWM A HfD'kcmH nOUJAH, MH KKmADH B^KAC^ .f). A^KAmb, A

CA^rAMk .p.

C^ ^ A

NAHnpHf

KWM(0)pNHK^ pAAO-

A^KAT,

pAAOCAD^

H KpAfTl^ M ^

B^KHti^

pAAHAODUtifMK

A^KAmk,

DAH^

WCmOHt^ .A. A ^ K A m b , H WKpAAtf, A

A HfmHj>fMK NHMb

rOHmANODHtifMK, .0. A^KAT, .M. mAKW

pAAHDOK) H MH)(OK> A<* ^A^ MH)(OK> B^KOmHti^ CA^rAMK

H pAAOCAD^ mpHAECmN .M.

CDTiMK

A^KAmb

WNHfA\

CDHfMK m p f M

A^KAmk.

|)AAONH

A ^ K A m b , B^Kutitf .1 .

B^KAUJHNODH'H^ A nop'KN^

.A. A ^ K A T k , H HAHf .1 .

WKpAA*> H MHAHIJ,H, A NAUJEM^ MOK)

nADHNHfM, KNf^

A^KATk

A^KAmK H

npHldmEAK), WA^

mAAHOK^

MApOfDHtitf,

AD'fccrnH

A^KAmK

UJ^K^

IJ,pDfH^

AKCAMHmA, KN3^ H AErtf

nOACmADAKJN^ IJ,HKAHHH, KOK) MH A<*pODAW TAHK KpAAK MAmHfelUJ. .p. A^KAmU. A ^A VJ)AMK H ^A rpEKK rA"fe MH KOCmH K^A^

AHAptfUJK^ .p.M.

A^KAmK. HEKA C ^NAK) AA M^ nOKAAAH n^ADH, NH TOCmb pAAHNb, ACTf: A^KAmb, A* mOH M^ AA C E A<* M^ Cf UJO 16 mKO ^

A WDOH

MHE nOCmADHW, NAHnpHE AAA ATirnEm^,

NE H ^ r H N f , A^H, TOCmA

NA M A I I H H ; "c.O

KpAm^HEAA A CHII^

pAAHDOB

KO?KHtiKA

MHAOUJEDH^fel .p.l".

cfepHANHIH A^KAmK.

-jP'I

A^KAT,

A B^OKtf,

rOCm^

^CKOnAACKWM^, HAH

A WC(TIAAW AA pA3A"tA

MOI

HMANKI6,

tf C^AODJ(,

HAH ^ HNWMh

K O D ^ , mOH

HfmnpH

CHN0DI1,H MOH BAAAHCADK H mDj)mKO H K)pAH H pAAHHb. A MOI mOH A^ HAH HA TAADf R^KNH H B^HHIJ,(H) MOI

WCmAAW H

nOK^tibie

H HMANKKJ

MHV^NH

H mapmK^

H K>f>I*K> H p A A H H ^ ,

KH

KONH, HAH

C^ CDHmE

') Ovje ide u originalu kratak prazan prostor. .

375

UJ^KA C A ^AAmWM: WNAH A<*

H KHCA^H, HAH KOE TOAHE npmHlJJE, H^AMk mDpmK^. mOH CDE DHmE nHCAHW HAANOOANW

NA ^ A N l s i e

KO?KH pA^A^AHCMO H

NApEAHCAAO, AA AOKAJ>li NAHHNh H ^ A ^ p E A ^ ^HHNE mOAA^H COEAA^ OHUJE nHCAHH nOHmENH H OHUJE KNE^Is mAAHCKO HAAENOOAANH AAApOfDHfch BAACmA(f) KNE^Is ANAftfUJKO CHNODIJ,A COpKOHEDIffcli H BAAAHCADh, H

H UJ NHAA

AAOBA

&a&

mopmKO. HHCANO A^KfOOHHK^. ATJmh rCflOANfj( NA .H..|.S. A'fcmO AA|J,A fKEHApA A. A<*Nh tf