Вы находитесь на странице: 1из 131

1

RAMAZANSKE BLAGODATI I IBADETI


tekstovi bosanskih imama i alima

drugo dopunjeno izdanje

Ramazan 1432. hid. god./juli 2011. god.


2

SADRAJ RAMAZAN I NJEGOVE BLAGODATI .............................................................................. 5


DOBRODOLICA RAMAZANU - Aljo Cikoti ........................................................................................ 6 DOEKAJMO RAMAZAN KAO DA NAM JE POSLJEDNJI! - Aljo Cikoti ......................................... 9 MJESEC KADA SU KAPIJE NEBESA IROM OTVORENE - hfz. Mevludin Dizdarevi.................... 12 PREPUSTIMO SE RAMAZANU! - hfz. Mevludin Dizdarevi ................................................................ 15 RAMAZAN NAM DONOSI SMIRAJ DUE - hfz. Mevludin Dizdarevi ............................................... 17 RASPIRIMO STARE VJERE PLAM - hfz. Mevludin Dizdarevi ............................................................ 19 MJESEC ISLAMSKOG POSTA JE PROLJEE LJUDSKIH DUA - Nezir Halilovi .......................... 22 MJESEC POSTA - KAKO SE ODNOSIMO PREMA NJEMU - mr. Mustafa Prljaa ............................. 26 MJESEC ALLAHOVE D. . MILOSTI - dr. Fuad Sedi ........................................................................ 30 RAMAZAN MJESEC POSTA I RADOSTI - dr. Senad Agi ................................................................... 33 DESET VELIKIH CILJEVA RAMAZANA - dr. Senad Agi................................................................... 35 U SUSRET RAMAZANU - mr. Muharem Omerdi.................................................................................. 37 MJESEC VJERE I SLOBODE - prof. Mustafa Spahi .............................................................................. 40 RAMAZAN I UVANJE TRADICIJE - Remzija Piti ............................................................................. 43 RAMAZAN KAO PRILIKA JAANJA MEULJUDSKIH ODNOSA - Abdulkadir Indi .................. 45 BLAGODATI RAMAZANA - mr. Mustafa Prljaa .................................................................................. 48 VRIJEDNOSTI I ODLIKE MJESECA RAMAZANA - dr. Almir Fati ................................................... 50 LISTA ONOG TO TREBA URADITI U RAMAZANU ......................................................................... 54 HUTBA U RAMAZANU - Vahid Fazlovi ............................................................................................... 55

RAMAZANSKI POST ..................................................................................................................... 57


IMAN I RAMAZANSKI POST - mr. Muharem Omerdi ......................................................................... 58 KOME I ZATO JE PROPISAN RAMAZANSKI POST?! - hfz. Mustafa Efendi ................................. 64 O RAMAZANU I POSTU - dr. Devad Hodi ........................................................................................ 67 RAMAZANSKI POST - Ibrahim Begovi ................................................................................................. 69 POSTITE DA BISTE BOGOBOJAZNI BILI - dr. Almir Fati ............................................................. 71 PROPISUJE VAM SE POST - Safet Pozder .............................................................................................. 73 POSLJEDICE NEOPRAVDANOG I NAMJERNOG PREKIDA RAMAZANSKOG POSTA KEFFARET - dr. Enes Ljevakovi ............................................................................................................. 76

ZEKAT I SADEKATU-L-FITR ............................................................................................... 79


O ZEKATU - dr. Enes Ljevakovi ............................................................................................................. 80 SADAKATU-L-FITR - prof. Mustafa Sui .............................................................................................. 83 ZEKAT, SADAKATU'L-FITR I SADAKA - hafiz dr. Fadil Fazli .......................................................... 86 SADEKATUL-FITR RAMAZANSKA BLAGODAT - mr. Mustafa Hasani ....................................... 89 3

ZEKAT - IENJE IMETKA MU'MINA - Nezim Halilovi ................................................................. 92

LEJLETU-L-BEDR ........................................................................................................................... 95
O BEDRU KROZ TRI DIMENZIJE - prof. Mustafa Spahi ..................................................................... 96 BITKA NA BEDRU - prof. Seid Silajdi ................................................................................................. 99 RAMAZANSKO PODSJEANJE NA UESNIKE BEDRA I NAE BOSANSKE EHIDE I GAZIJE efko Sulejmanovi .................................................................................................................................. 102 BITKA NA BEDRU - hafiz dr. Fadil Fazli............................................................................................. 105

LEJLETU-L-KADR ........................................................................................................................ 108


NO KADR - prof. Mustafa Sui ........................................................................................................... 109 VRIJEDNOST RAMAZANSKOG UDJELJIVANJA I NOI LEJLETUL-KADR - Abdulkadir Indi ................................................................................................................................................................... 112 HUTBA O LEJLETUL-KADRU - dr. Zuhdija Hasanovi ...................................................................... 114

ISPRAAJ RAMAZANA ............................................................................................................ 118


ISPRAAJ RAMAZANA I DOEK BAJRAMA - hafiz dr. Fadil Fazli .............................................. 119 ISPRAAJ RAMAZANA I DOEK BAJRAMA - Ibrahim Begovi ..................................................... 122 ZADNJA TREINA RAMAZANA - Ishak Sedi ................................................................................... 125 BAJRAMSKE POASTI MU'MINIMA - dr. Halil Mehti..................................................................... 127 BAJRAMSKE BLAGODATI I EST DANA MJESECA EVVALA - hfz. Demail Ibranovi ........... 130

RAMAZAN I NJEGOVE BLAGODATI

DOBRODOLICA RAMAZANU1
Zar ne zna da u godini ima doba koje je plodnije od ostalih, doba u kome lista drvee i cvijee cvjeta, doba kada je zemlja pogodnija za obradu, kada se sjeme lake prima i daje dvostruke ili viestruke plodove? To je proljee koje poljoprivrednici rado ekaju da zasade i posiju ono te ele. Tako je i s ramazanom - on je proljee za due. Pie: Aljo Cikoti Proe jo jedna godina... Ramazan je opet tu... Nama bi sueno da ga doekamo, doivimo i zdunije se predamo ibadetu, da ivimo njegove prelijepe dane i presvijetle noi. ta misli, da li emo ivjeti jo toliko da ga ponovo doekamo, ili e nas u ovom kratkom vremenskom rastojanju smrt pretei pa se vie, moda, neemo ni sresti? Ima li neko kome Allah garantuje da e mu produiti ivot te da e i idue godine doekati ramazan? Ko je u to siguran neka odgodi poneto od svojih poslova. Ali, kako je sudbina nepoznata i skrivena, tako i smrt doe u trenu i sueni as nastupi iznenada!? Tako mi Allaha, zaista je glupo prodati budunost za sadanjost, istinsko ubjeenje zamijeniti sumnjom. ta ti misli, ako im Mi doputamo da godinama uivaju, i naposljetku ih snae ono ime im se prijeti, zar e imati ta od slatkog ivota koji su provodili? (E-u'ara, 205-207) I zato oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i da im se, moda, kraj njihov primakao? Pa u koje e rijei, ako ne u Kur 'an, vjerovati? (El-E'araf, 185) Potrebno je vrsto se odluiti i dati sve od sebe da se ramazan iskoristi kao jedinstvena, izvanredna prilika. Zar ne zna da u godini ima doba koje je plodnije od ostalih, doba u kome lista drvee i cvijee cvjeta, doba kada je zemlja pogodnija za obradu, kada se sjeme lake prima i daje dvostruke ili viestruke plodove? To je proljee koje poljoprivrednici rado ekaju da zasade i posiju on to ele. Tako je i s ramazanom - on je proljee za due. Svako dobro i korisno djelo koje ovjek uini u ovom mjesecu raste i razvija se bujnije. Njegov post, namaz, razni oblici dobroinstva donose mnogostruku nagradu. Dosta je samo da je u njemu No Kadr. A ta ti misli ta je No kadr? No kadr je bolja od hiljadu mjeseci. (El-Kadr, 2-3) Meu nama ima i onih koji su do sada proputali ove prilike, pa je pravo vrijeme da se ukljue u redove klanjaa, prije nego to posve izgube put. O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183) U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare, 185) Potvreno je da je Poslanik, s.a.v.s., obveseljavao ashabe s dolaskom ramazana. Obavijestio ih je da je to mjesec u kojem se otvaraju vrata milosti i Denneta a zatvaraju vrata Dehennema i okuju se ejtani. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: Kada nastupi prva no ramazana, okivaju se ejtani i dinni odmetnici, i zatvaraju se vrata Dehennema, tako da se nijedna vie ne otvore, a otvore se vrata Denneta, tako da se nijedna vie ne zatvore, a glasnik povie: 'O ti koji eli dobro, pristupi! A ti koji eli zlo, odstupi!' I Allah tada oslobaa svoje robove iz vatre i to svaku no. (Tirmizi, Ibn Made) To je mjesec koji je doao ljudima da im kae: Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela ine. (El-E'araf, 56)

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 98, oktobar 2007. god.

Mjesec je to koji je doao da opere prljavtinu grijeha istom vodom pokajanja. Doao je da oisti due i srca, da ujedini muslimane na pravom putu. Doao je da prui priliku za pokajanje i vraanje Allahu, d.. Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prata i On je milostiv'. (Ez-Zumer, 53) Dakle, zaponimo svoju akciju u ovom blagoslovljenom mjesecu pokajanjem, naputanjem svega to ne valja i izbjegavanjem svakog grijeha: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite. (En-Nur, 31) Gospodaru na, oprosti nam! Gospodaru na, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni! Allah, d.., u ovom mjesecu izliva svoju milost i ispunjava molbe: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. (El-Bekare, 186) Nakon to ispraznimo svoja srca od mraka strasti, moramo ih napuniti svjetlom mudrosti. Ramazan je mjesec upute i milosti... Upute i milosti koji obuhvataju nebesa i Zemlju, upute i milosti koji su poslani s Neba. Onaj ko napusti pravi put ivjet e teak ivot i na ovom i na buduem sviietu. Kae Uzvieni: A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i na Sudnjem dann emo ga slijepim oivjeti. - Gospodaru moj, - rei e - zato si me slijepa oivio kad sam vid imao? - Eto zato - rei e On: Dokazi Nai su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa e danas ti isto tako biti zaboravljen. (Ta-ha, 124-126) U ovom blagoslovljenom mjesecu Boije kue, damije, pune su klanjaa, uaa, upuivaa, i onih koji trae, i onih koji ele uputu... U njemu su srca vjernika prepuna milosti, topline i dobroinstva prema siromahu i siroetu. Da bismo postigli takav osjeaj moramo izbjegavati laan govor, prevare, ogovaranje, prenoenje tuih rijei, nedolino odijevanje i druenje s nevaljalim osobama. Donesimo iskrenu odluku da emo ove mubarek dane provesti u dobroinstvu, da emo izbjegavati besposliarenje i gubljenje dragocjenog vremena. Uimo puno Kur'an, istigfar (traenje oprosta), zikr (spominjanje Allaha), dove (molbe u kojima traimo od Uzvienog Gospodara ono to nam je potrebno). Nastojmo da sve propisane namaze obavljamo na vrijeme vodei rauna da budemo skrueni i svojim mislima prisutni u namazu. Nastojmo da, pored propisanih namaza, klanjamo i nafile - dobrovoljne namaze. Cilj propisivanja posta u ramazanu je postizanje bogobojaznosti i ustrajnosti na pravom putu. Uzvieni kae: O vjernici, propisan vam je post kao to je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183) Ramazan je dragocjena prilika da zasluimo Allahovu milost i oprost, da spoznamo put sree i spasa. Puno je omladine, a i starijih, koji ne znaju za taj put. A kako i da ga upoznaju kada se drue samo sa osobama koje imaju lo govor i loe ponaanje!? Takve osobe nemaju dodira s onima koji klanjaju, poste, ine dobra djela. Oni nisu izabrali put spasa i sree, ali e se kajati... Ljepotu vjere moe znati samo onaj ko je u vjeri, kao to ljepotu sretnog braka moe znati samo onaj ko ivi u takvom braku. Brate i sestro! Vratite se Allahu i pokajte se! uvajte namaze, obavljajte ih na vrijeme! Prvo za to emo biti pitani na Sudnjem danu je namaz. Namaz je stub vjere. Doite u damiju odazivajui se Allahu, d.., i Poslaniku, s.a.v.s. Koju ansu poslije ove mislimo iskoristiti? Vallahi, doi e dan kada nam kajanje nee biti od koristi, na dan smrti, a svaki dan ujemo da je neko preselio, danas jedna denaza a sutra druga. Kae Uzvieni: Kad nekom od njih smrt doe, on uzvikne: - Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onome to sam ostavio! - Nikada! To su rijei koje e on uzalud govoriti , - pred njima e prepreka biti sve do dana kada e oivljeni biti. (El-Mu'minun, 99-100) Pored onosvjetskih, ahiretskih sevapa i nagrada, post ima neosporne i ovosvjetske, dunjaluke koristi. Post je zdrav. Postoje klinike koje lijee neke kategorije bolesnika metodom uzdravanja od hrane. Mi muslimani na ramazanski post gledamo sa erijatskog aspekta - da je to Allahova naredba, ibadetska samokontrola i izgraivanje osjeaja blizine Allaha, d.., i Njegovog konstantnog praenja, to ovjeka ini odgovornim da kontrolie svoje postupke i bude koristan lan zajednice. U hadisu Dibrila, a.s., na pitanje o ihsanu, Poslanik, s.a.v.s., odgovara: Da Allaha oboava kao da Ga vidi, pa iako ti Njega ne vidi, On tebe vidi. Posta se pribliava sferama ihsana i doista, njega ne moe niko kontrolisati osim Allaha, d.. Poslanik, s.a.v.s., kae: Kada zaposti, neka poste ui tvoje, i oi tvoje, i tvoj jezik neka posti od lai i onog 7

to je zabranjeno, i ne uznemiravanje! Neka se na tebi ogledaju post i smirenost. Uini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsi! Ebu Hurejre, r.a., prenosi Poslanikovo, s.a.v.s. , kazivanje: Uzvieni Allah je rekao: 'Svako ovjekovo djelo pripada njemu, osim posta; post je Moj i Ja u za njega posebnu nagradu dati. Post je tit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne rijei i neka ne vie... Ako ga neko opsuje ili napadne, neka kae: 'Ja postim'... Tako mi Onoga u ijoj je ruci Muhammedov ivot, zadah iz usta postaa je kod Allaha vredniji od mirisa miska... Posta se sree s dvije radosti: kada iftari obraduje se, a kad umre i sretne se sa svojim Gospodarem obraduje se svom postu... (Muslim, Ahmed, Nesai) Uzvieni Allah obeava posebnu nagradu postaima, pripremio je za njih i posebna vrata u Dennetu po imenu Rejjan. Poslanik, s.a.v.s. kae: U Dennetu su vrata Rejjan kroz koja e ui samo postai na Sudnjem dann. Rei e se: - Gdje su postai? Ustat e i samo e oni ui. Kada uu, zatvorit e se i niko vie nee ui. Nagrada slijedi i odmah nakon ramazana, prema rijeima Poslanika, s.a.v.s.: Ko isposti ramazan s imanom, iskreno traei i elei Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah, d.., e mu oprostit prijanje grijehe. (Muttefekun alejhi) Allah, d.., propisao vam je ramazanski post kao strogu obavezu, a nono klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja s imanom, iskreno traei i elei Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izai e iz ramazana ist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila. Nadam se da e ove rijei pronai ui koje e ih uti i budna srca koja e ih razumjeti i prihvatiti. Gospodaru na, uini nas dostojnim Svoje milosti i nadahni nas da slijedimo Tvoju uputu! Ramazan je mjesec rahmeta - Allahove milosti, magfireta - Allahova oprosta i oslobaanja od dehennemske vatre. Iskoristimo zato ramazanske dane!

DOEKAJMO RAMAZAN KAO DA NAM JE POSLJEDNJI!1


Ramazan je na najdrai gost. On e nas oplemeniti ako prema njemu budemo plemeniti. S njegovim dolaskom osjeamo dolazak berieta i raznovrsnih dobara. To je gost kojeg treba lijepo doekati. Moda de ga neko od nas doekati posljednji put. Zato, lijepo ugostimo dragog nam gosta! Pie: Aljo Cikoti Kada ovjek obavlja neki posao, ili posjeuje odreeno mjesto, ili se sastane s odreenom osobom i pomisli da to nee imati priliku drugi put uiniti, to mu pojaava osjeaj da se tom prilikom treba to bolje iskoristiti jer se ona nee ponoviti. Kada su ashabi sluali Poslanikov, s.a.v.s., savjet od kojeg su im oi suzile i srca podrhtavala, kazali su mu: - Kao da je to oprotajni, posljednji savjet onoga koji odlazi i nee se vie vratiti!? (Tirmizi) Na Oprosnom haddu Poslanik, s.a.v.s., je okupljenim muslimanima uputio rijei upute i savjete koji su bili saetak dugogodinjeg poslanstva. Iz navedenog shvatamo i tajnu njegova savjeta koji je uputio jednom od ashaba kada mu je rekao: Kada ustane da namaz obavi, klanjaj ga kao da ti je posljednji u ivotu! (Ibn Made) Zamislimo ovjeka koji iskreno klanja odreeni broj rekata znajui da su mu posljednji koje e obaviti na dunjaluku... Potrudit e se da ih upotpuni, da bude skruen, iskren u dovama!? Poslanik, s.a.v.s., nas upuuje i savjetuje, a samo Allah zna kako emo se osloboditi zamke transformacije ibadeta u adetobiaj. Zato i mi ne bismo nastojali da u sve nae ibadete unesemo sebe, da ih obavljamo na nain kao da su nam posljednji koje inimo?! Svakako smo na putu bez povratka. Nije na namaz jedino to je je izloeno opasnosti da se transformie iz ibadeta u adet. Ramazan nam je najdrai gost. On e nas oplemeniti ako prema njemu budemo plemeniti. S njegovim dolaskom osjeamo dolazak berieta i raznovrsnih dobara. On je gost kojeg treba lijepo doekati. Moda e ga neko od nas doekati posljednji put u ivotu. Zato, ugostimo lijepo dragoga gosta! Iskoristimo se trenucima koje imamo priliku provesti s njim! Zamisli, dragi brate, da doekuje veoma dragog gosta, a zna da ete se za nekoliko dana rastati i da ga vie nikada nee vidjeti! Kako bi ga doekao i ugostio?! Da li bi se potrudio da ga to bolje ugosti, da mu to vie panje posveti i dobroinstva ukae? Potovani i dragi itaoe ovih redaka, hajde da skupa pokuamo zamisliti i dokuiti osjeanja koja ima onaj koji se s nekim voljenim trajno rastaje - da bismo tako ojaali nae vjerovanje i proveli ovaj mubarek mjesec toliko brino kao da nam je posljednji u ivotu. Pokuajmo skupa analizirati sljedee stavke kako na post ne bi bio samo puki obiaj ve istinski ibadet - pokornost Allahu, d.., protkan istinskom ljubavlju i zadovoljstvom: Mi postimo svake godine ramazan ali, u sluaju veine nas, inimo to da obavimo dug i ono to nam je farz - stroga obaveza. Neka ovogodinji post bude sa eljom da ostvarimo i postignemo sutinsku blagodat posta, da to inimo vrsto vjerujui i nadajui se Allahovoj nagradi i oprostu grijeha, a njih imamo puno. Nastojimo da svake godine po nekoliko puta prouimo hatmu - cio Kur'an - u toku ovog mubarek mjeseca. Neka nam ove godine cilj bude da jednu hatmu prouimo u namjeri da dubinski shvatimo i zanijjetimo izvravati sve kur'anske propise, a ne da samo vodimo rauna o ispravnom izgovoru harfova. Obilazimo u toku ramazana damije kako bismo klanjali za imamom koji ima lijep glas. Neka ove godine naa teina briga bude da pronaemo mjesta gdje se klanja to potpuniji i ispravniji namaz.
Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 96/97, septembar 2007. god.

Vodimo brigu da od poetka ramazana sve namaze obavljamo u dematu. Neka ove godine naa panja bude usmjerena na to da svaki namaz klanjamo na vrijeme, ne kasnei na poetni tekbir. Svake godine nastojimo priutiti sebi i ukuanima lijepu hranu i dunjaluke blagodati. Ove godine nastojmo da svojim ukuanima ponudimo, pored ovosvjetske, i duhovnu hranu koja e obogatiti i osnaiti njihovu duu. Kada uspijemo obveseliti svoju porodicu i unijeti u nju lijepo raspoloenje i osjeaje, nastojmo da ta osjeanja proirimo i na druge porodice. Svake godine udjeljujemo sadaku u namjeri da pomognemo onima kojima je potrebna naa pomo. Neka naa ovogodinja sadaka bude sa nijjetom da njome pomognemo sebe, svoje due, da ih Allah, d.., oisti od grijeha i da se tom sadakom ugasi Allahova srdba. Ko je u mogunosti nastoji da uz ramazan obavi i 'umru radi njene izuzetne vrijednosti. Ukoliko neko od nas, s Allahovom dozvolom, ove godine bude u prilici obaviti 'umru, neka to bude s nijjetom da se njom oisti od prethodno poinjenih grijeha. Kada bude obavljao posljednji tavaf oko Kabe, neka se toga sjeti i to zaeli. U toku ramazana nastojimo initi dobra djela. Nastojmo dobro prenijeti i na druge tako to emo im pokloniti knjigu ili uputiti koristan savjet. Od dova koje uimo mi imamo korist. Milionima muslimana su potrebne nae dove, posebno u ovom blagoslovljenom mjesecu. A meleki e govoriti: amin! Plemenitost je pohvalna osobina koja dolazi do izraaja posebno u toku mubarek ramazana, u manjem ili veem obimu. Nastoj da popravi odnos s onim s kim ti odnosi nisu na zavidnom nivou, te da popravi i obnovi rodbinske veze s onima s kojima su te veze prekinute. U toku ramazana izolujemo se od ljudi u i'tikafu. Nastojmo ove godine odvojiti se sami sa sobom u namjeri da preispitamo svoju duu i svedemo raune sa sobom. Moe se dogoditi da nas iznenada zadesi smrtni as i da u kaburu budemo ispitivani prije nego smo na dunjaluku preispitali sebe ta smo propustili od obaveza prema Uzvienom Allahu. Drago nam je organizovati iftare postaima, ali ima onih koji to ine da bi se pokazali pred drugima i da bi dobili pohvale. Za takvo djelo nema sevaba. Neka nai nijjeti budu isti od rijaluka (elje da se drugima prikazujemo) i neka budu iskreni u ime Allaha, d.. Neka se na naim iftarima obavezno nae i po koji siromah. Nahraniti gladne postae je lijepo i pohvalno djelo, ali je duhovnou nahraniti izgladnjela srca stroga obaveza. Nastojmo uloiti maksimum napora i na jednom i na drugom planu! Priblii se u safu onima koje ne poznaje! Upoznaj se s njima na nain da se meusobno zbliite. Poravnavanje safova u namazu iza imama je s ciljem uvezivanja i ujedinjenja muslimanskih srca u vjeri, na pravom putu. I ja i ti imamo neprijatelje. Zatitimo se od njih dovom. Mnogo je sluajeva da se neprijatelj preobrazi u prijatelja sebebom dove. Svake godine sluamo o velikim vrijednostima mubarek ramazana. Uini da ti ove godine najvea briga bude da iskoristi sve blagodati s kojima dolazi ovaj mubarek mjesec! Vrijednost ramazana se poveava u Noi kadr. Da li si razmiljao o tome da si moda proteklih godina proputao njene prilike i vrijednosti? Iskoristi se time ove godine i provedi to vie vremena u ibadetu, zikru i dobroinstvu, jer moda je vie nee doivjeti! Kada ramazan proe, zamoli Allaha, d.., da ti ukabuli ono to si uinio i da ta djela ne budu uzalud, jer ne zna da li e ga vie ikada doekati. Ako sljedee godine doivi ramazan, a Allaha, d.., molimo da doekamo i taj i jo mnoge ramazane, onda ga opet iskoristi kao da ti je posljednji u ivotu!

10

Ovo su neke napomene koje mogu biti korisne, koje nam mogu pomoi da ovaj mubarek mjesec iskoristimo na to bolji nain, da donesemo vrstu odluku da emo krenuti iznova, uz iskreno pokajanje i povratak Allahu, d. . Allahu dragi, blagoslovi nam ramazan! Pomozi nas da ga ispostimo na ispravan nain i da sve namaze u njemu na vakat obavimo! Uini da na njegovom kraju budemo u skupini onih koje si oslobodio dehennemske vatre! Neka je neizmjerna hvala Ahlahu, d.., Gospodaru svih svjetova s ijom blagodati se upotpunjuju dobra djela.

11

MJESEC KADA SU KAPIJE NEBESA IROM OTVORENE1


Doista, pojava Kur'ana je, nesumnjivo, najvei blagoslov i svakako najdramatiniji dogaaj u povijesti ljudskog roda. Dovoljno je samo baciti pogled na geopolitiku kartu onovremenog svijeta pa da se dobije jasna slika o tektonskim promjenama koje e Kur'an donijeti. Sjetimo se samo drevnih hiljadugodinjih carstava - Perzije i monog Bizanta. Ta cartsva vladala su svijetom, a islam e ih u sebe inkorporirati. Od krucijalnog je znaaja pojmiti da je kranski svijet prije islama bio koncentrisan oko Sredozemnog mora a Evropa se smatrala barbarskom i negostoljubivom. Pie: hfz. Mevludin Dizdarevi U jednoj hikaji kae se kako je Musa, a.s., nakon razgovora s Allahom, d.., dobio naredbu da, kada se probudi, prvo to vidi - pojede, drugo - da zakopa, a da od treeg glavu okrene. Zbilja, kada se Musa, a.s., probudio, zaudio se jer je ugledao brdo pred sobom. No, Allahova naredba mora se ispotovati i on odlui da ga u komadiima pone gutati. Kada je rukom posegnuo ka brdu, Allahovom voljom, ono se pretvori u jednu smokvu i on je stavi u usta. Novo udo bilo je u tome to nita slae i ukusnije u ivotu nije progutao. Kada je dalje krenuo, ugledao je hrpu zlata i dragulja. Sjeti se da mu je nareeno da to zakopa i on pone zemlju navlaiti na blago, ali to ga je vie prekrivao, hrpa se poveavala. Poto se uvjeri da taj dio posla ne moe zavriti, on krenu dalje svojim putem. Tree to je ugledao bila je leina koja je irila neugodni smrad. Reeno mi je da okrenem glavu, pomisli Musa, i on to uini. Poto je bio radoznao, jedva je ekao da upita Allaha koja je mudrost u ovim naredbama. Kada je Allahu saopio da je obavio svoju zadau, Allah mu ree: Jesi li vidio koliko veliko je ono brdo? Jesam, odgovori Musa. Ono brdo je tvoja srdba. Kada je proguta, postaje ukusna. Ono zlato i dragulji su tvoja dobra djela. to ih vie bude skrivao od ljudi, ona za mene imaju sve veu vrijednost. A uginuli pas, to je slika dunjaluka. Ako mu se bude posvetio, da zna ta voli. Ova hikaja se vjekovima prepriava po tekijama i dervikim halkama i kazuje da je jedna od sutinskih odlika iskrenih Allahovih robova samokontrola, tj. ovladavanje samim sobom. Za uspjeh u bilo kojem segmentu ivota, bilo da se radi o duhovnom rastu, intelektualnom, poslovnom ili sportskom, uslov svih uslova je upravo taj, da ovjek bude kadar sebi rei NE. Ustvari, ovjek ovjekom postaje upravo onda kada u sebi sakupi snagu da pobijedi svoj nefs, ali ne na nain da ga uniti, to i nije i nemogue. Ve, da on bude gospodar nefsu, a ne da nefs bude gospodar njemu. Nefs je nuan za ivot ovjeka i on slui da od nas odbije ono to nam teti i da pribavi sve to je potrebno naem tijelu, kao to su hrana i pie. Nefs je dobar kada je sluga, ali je lo kada postane gospodar, tada ovjek gubi svoje ljudsko lice i postaje ak i gori od ivotinje. Tenja ka zauzdavanju svojih prohtjeva i ograniavanju elja temeljna je nakana i ramazana, blagoslovljenog mjeseca u kojem se i sada nalazimo. Islamski mislioci vole kazati da je ovaj mjesec karakteristian po najintenzivnijoj komunikaciji izmeu Neba i zemlje, po tome to su u ovim danima i noima kapije nebesa irom otvorene, kako to veli S.H. Nasr. Treba podsjetiti da se komunikacija izmeu Stvoritelja i stvorenog odvija u dvije relacije i svaka ima svoje metode. Allah, d., sa svojim robovima komunicira putem objave kojom On alje svoju ivu rije i naputak za djelovanje. Drugi obzir ove relacije je stvaranje svijeta, tj. postavljanjem znakova u cjelokupnoj prirodi kojima nam Allah govori o sebi i alje poruke onima koji su razumom obdareni. Drugi smjer a isti pravac ovog odnosa je relacija stvorenje-Stvoritelj, koja se realizira namazom, uenjem Kur'ana, dovama, dakle, onim tanahnim drhtajima due koji se tako ivo osjeaju u ramazanu.2 Da je ovo tano, posvjedouje i injenica da u asnoj Knjizi, netom nakon ajeta o postu i ramazanu, slijedi velianstveni ajet o dovi: A

1 2

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 96/97, septembar 2007. god.

O komunikativnom suodnosu Boga i ovjeka vidi: Toshihiko Izutsu, Temeljna struktura kur'anskog pogleda na svijet, Semantika Kur'ana, Bemust, Sarajevo, 1998., str. 159.

12

kada te robovi Moji za mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada me zamoli. Zato, neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu (Al-Baqara 186.). Ovu tezu o mjesecu ramazanu kao ivoj i neprekinutoj komunikaciji izmeu Stvoritelja i ovjeka potkrepljuje i hadis Muhammeda, a.s., koji veli da je u ovom mjesecu disanje postaa tespih a spavanje ibadet. Dakle, ova veza ostaje iva i kada utonemo u san i prividni gaflet. K tome, gotovo sve objave koje je Allah, d.., slao preko svojih poslanika svoje ozbiljenje su doivjele upravo u ramazanu, poevi od suhufa Ibrahimovih, a.s., do Kur'ana i Muhammeda, a.s. Posljednja objava poela je stizati u neparnim noima zadnje treine ramazana koju Milostivi imenuje Lejletul-kadrom. Ovo je nesumnjivo najznaajnija no u godini, koja je toliko znaajna da je sam Allah, d.., uporeuje sa hiljadu mjeseci (Al-Kadr, 3.). Kada tumai Kur'ana komentariu ove stavke, vole kazati da se ovdje ne radi o doslovnoj komparaciji ve da hiljadu oznaava nebrojeno, neto to se ne da usporediti i samjeriti. Te noi se Milostivi Allah posljednji put u ljudskoj povijesti ovjeku obratio u formi rijei, u obliku Knjige. No kadr je jedina no koju Allah, eksplicite, imenuje mubarek (blagoslovljenom) noi i nju je, kao malo ta drugo, Allah, d.., direktno atributirao tim asnim nazivom. To, samo po sebi, rjeito kazuje o veliini i znaaju koji ona donosi. Rije mubarek u Kur'anu Kur'an je jedina knjiga koja je sauvana od svake dvojbe. To je knjiga koja u sebi sabire i sukusira mudrost svih ranijih poslanika i svih ranijih objava. Kur'an je toliko savren da nijedna rije, nijedno slovo u njemu nije bez smisla, bez razloga. Neto drugo je - da li mi taj razlog razumijemo i da li smo kadri da ga pojmimo svojim intelektualnim i naunim kapacitetima i mogunostima. Podsjeamo da je trebalo da prou vjekovi da ajeti o dva mora koja se dodiruju ali se ne mijeaju postanu malo jasniji. Zanimljivo je da Kur'an nekoliko vanih pojmova oslovljava terminom mubarek, to jamano potcrtava njihov znaaj i specifinu teinu. Rije mubarek, u svojoj osnovi, znai razvijanje, poveavanje, srea, blagodat, blagostanje. Iz istog korijena je i rije tebrik i tebareke. Prvo znai - dova za poveanje i sreu, a drugo je lijepo Allahovo ime, smatrati svetim, uzvienim.3 Imenovati neto mubarekom znai posvjedoiti da se u tome nalazi Allahov blagoslov, da je to, Allahovom voljom, drugaije od ostalog. Mubarek je ono to sa malo daje puno. a'ravi kae da je bereket onda kada nam neto daje vie nego to oekujemo.4 Vidimo da rije mubarek ima daleko ire znaenje od rijei blagoslovljen/a, kako je najee prevodimo. ta, dakle, Allah imenuje mubarekom? Drvo masline Allah, d.., imenuje mubarek drvetom. U Ajetu-nur Allah, d.., veli ...koja se uie blagoslovljenim drvetom maslinovim (An-Nur, 35.). O znaaju masline kazuje podatak da se Allah, d.., kune maslinom: Tako mi smokve i masline i Sinajske gore i grada ovog bezbjednog (At-Tin, 1-3.). ak je i Poslanik, a.s., preporuio upotrebu maslinovog ulja: Jedite ulje i maite se njime. Ono potie od blagoslovljenog drveta. Stanovnici ostrva Krit su bili poznati po tome to konzumiraju dosta ulja. Zahvaljujui i tome procenat oboljelih od sranih bolesti i raka na ovom ostrvu je najmanji u svijetu. Naunici su utvrdili da se radi o tome to oni koriste uglavnom maslinovo ulje koje smanjuje holesterol u krvi ali samo onaj tetni dok na korisni holesterol ne utjee.5 Kjabu je Allah uinio mubarekom. Prvi hram sagraen za ljude jeste onaj u Bekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.6 Isau, a.s., dat je atribut mubarek: I uinio me je mubarekom gdje god bio (Merjem, 31). Za Isa'a a.s. Gejlani veli da je od njegova bereketa i pojavljivanje ploda osuene palme njegovoj iskrenoj majci Merjem, alejhasselam, te izviranje vode ispod njega7 kada su je poroajni bolovi obuzeli.
3 4 5 6

Teufik Mufti, Arapsko-srpsko-hrvatski rjenik, Sarajevo, 1984. str. 203. Muhammed M. a'ravi, Nafaka, izdava, prevodilac, Sarajevo, 2007. str. 45. Hassan emsi Baa, Islamom i medicinom do zdravog ivota, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006. str. 33-37.

Ali Imran, 135. Besim Korkut je ispravno rije Bekka preveo kao Mekka, mada je Bekka dolina gdje se nalazi grad Mekka. Rije je o tome da se ove rijei koriste kao sinonimi.

13

Voda je u Allahovom govoru takoer mubarek: Mi s neba sputamo blagoslovljenu vodu (Kaf, 9.). Sve to postoji nastalo je od vode i iz vode. ivot bez vode nezamisliv je i nemogu. Kada naunici alju sonde u kosmos da ispituju postojanje ivota na drugoj planeti jedini im je zadatak da otkriju ima li tragova vode, jer gdje ima vode ima i ivota. Voda je Allahov dar nad darovima. Procjenjuje se da 70 posto planete pokriva voda. Meutim, u najveoj mjeri radi se o vodi koja nije za pie. To je slana voda, neupotrebljiva kada je u tom stanju. Samo 5 posto ukupne koliine vode na planeti je slatka i upotrebljiva voda. No, kada se u procesu kruenja vode ti ogromni okeani i mora isparavaju, oni u pari ne nose so i tetne materije ve se voda vraa na zemlju u formi kie koja je slatka, zdrava i korisna za ivot. Sve to deava se mimo ovjeka i njegove volje. ovjek ne zna kako da napravi vodu, on samo zna kako da je potroi i zagadi. Takoer milost Allahova je da voda pada svima i svi je mogu uhvatiti i nai koliko im je potrebno. Voda predstavlja nafaku za itav svijet - za vjernika i nevjernika, dobrog i grijenog.8 Bilo bi nam uistinu teko da je ljudima data vlast da raspolau ovim darovima. Kao to imuan svoju zahvalnost manifestuje davanjem, a siromaan strpljenjem, tako se i zahvalnost za vodu kao dar pokazuje brigom o svakoj kapi koja se potroi i svijeu o vodi kao Allahovom daru. Za planinu Sinaj, gdje se Musa, a.s., susreo sa Svoriteljem svjetova i gdje je primio Tevrat kae se da je mubarek: A kada doe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla u blagoslovljenom kraju. (Al-Qasas, 30.) I za islamski pozdrav, kao univerzalni pozdrav svih Allahovih poslanika, kae se da je mubarek: A kada ulazite u kue vi ukuane pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. (An-Nur, 61.) Mubarek Kur'an Mubarek se kae i za no u kojoj je poelo objavljivanje Kur'ana: Mi smo poeli u blagoslovljenoj noi da je objavljujemo. (Ad-Duhan, 3). Povrh toga to je No kadr blagoslovljena i sam Kur'an se na etiri mjesta imenuje istim terminom. A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.9 Ova injenica dovoljna je sama za sebe da potvrdi grandioznost Kur'ana i noi u kojoj je objavljen. Doista, pojava Kur'ana je, nesumnjivo, najvei blagoslov i svakako najdramatiniji dogaaj u povijesti ljudskog roda. Dovoljno je samo baciti pogled na geopolitiku kartu onovremenog svijeta pa da se dobije jasna slika o tektonskim promjenama koje e Kur'an donijeti. Sjetimo se samo drevnih hiljadugodinjih carstava - Perzije i monog Bizanta. Ta cartsva vladala su svijetom, a islam e ih u sebe inkorporirati. Od krucijalnog je znaaja pojmiti da je kranski svijet prije islama bio koncentrisan oko Sredozemnog mora a Evropa se smatrala barbarskom i negostoljubivom. Islam je izgurao kranstvo s obala maternice svijeta, kako se imenuje Sredozemno more, te je ono nalo svoju postojbinu na dalekom i negostoljubivom sjeveru. Vjekovima kasnije to more e, kao ila kucavica tada poznatog svijeta, biti unutranje jezero monog islamskog carstva. Paradoksalno je, ali tano, da je islam od Evrope nainio kranski kontinent. No, sve ove i mnoge druge posljedice jesu direktni plod i rezultat epohalnog susreta u peini Hira kada je Muhammed, a.s., u mrkloj noi zauo nepoznati glas Ikre'. Dok su svi spokojno spavali samo jedan je ovjek bio budan. To je bila ona grudva s vrha brda koja se pretvorila u lavinu i tako promijenila svijet. Ako se to desilo jednom, moe i drugi put, samo valja ponovo uti Ikre'.

7 8 9

Abdul Kadir Gejlani, Gunja 5, Kadirijsko-bedevijska tekija eljigovii, Sarajevo, 2004. str. 74. Nafaka, citirano djelo, str. 14.

Al-An'am, 92., slian se ajet nalazi u istoj suri 155. ajet, u suri Sad 29. te u suri Al-Anbija 50. A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka.

14

PREPUSTIMO SE RAMAZANU!1
ovjek je bie koje stoji na sredokrai izmeu onoga to ne moe biti, a to je melek, i onoga to ne smije biti, a to je ivotinja. I tu je ishodite cjelokupne drame ljudske egzistencije, sva sloenost ivota i njegova zanimljivost. Pie: hfz. Mevludin Dizdarevi U nekom davno prolom vaktu i zemanu bijae izvjesni ovjek koji je imao odve neposluna sina. Sin je svome ocu velike brige zadavao i poesto ga, svojim runim djelima, stavljao na muke. Nakon silnog zlopaenja i trpljenja sinovljeve zlobe otac bi, poesto, kazao da njegov sin nikada ovjek nee postati. Nakon to je jedan od velikih pasjaluka svome ocu napravio, sin je odluio da ode u svijet ne bi li tamo naao glavi selameta. Idui putovima bjelosvjetskim, naiao je na vojsku koja se bila utaborila i, s obzirom da je bio eljan ivotnih izazova, on im se prikljui. Godine su prolazile i mnogo vode je proteklo. U meuvremenu se mladi isticao svojom hrabrou i vjetinom pa su mu ljudi davali sve vee i znaajnije poloaje da bi, na koncu, zavrio s najveom poasti koju je jedan ovjek mogao svojim znanjem i sposobnou ostvariti postao je veliki vezir. Kada je na jednom od svojih putovanja prolazio podno rodnog sela, on se sjeti svojih korijena i starog oca te posla svoje emisare da mu ga dovedu. Kada je otac doao pred svoga sina, sada velikog i monog vezira, sin ga upita: Da li zna ko sam ja? Otac odmahnu glavom i ree da ne zna, da je on daleko od njegova sjaja i raskoi, te da i ne treba da zna. Na razumljivo oevo uenje, on ree da je njegov odbjegli sin te mu ukratko ispria ta se s njim desilo. Dok je otac stajao pred velikim vezirom, zapita ga osioni vladar: Deder mi reci, da li ti je jasno da si pogrijeio kada si rekao da ja neu biti niko i nita, a evo me pred tobom, ja veliki vezir!? Otac mu smireno odgovori: Ja nikada nisam rekao da ti nee biti veliki vezir, nego da ovjek nikada nee biti, a tu sam bio upravu. Da si bio imalo ovjek, ti bi doao do moje kue, a ne da ja, star i bolestan, tebi na noge da dolazim. To ree i napusti sobu biveg sina i velikog vezira. Jamano, mnogo ta mudrog i korisnog kazuje nam ova narodna pripovijest koja stoji zapisana na listovima poutjelim od trajanja. Narodni pripovjeda kao da nam hoe poruiti da je najtee od svega i, svakako, najasnije - ovjek biti. Biti ovjek znai biti oboruan moralom kao najvrednijom popudbinom koju ovjek moe da posjeduje. Ustvari, moral i jeste ovjekova differencia specifica, ono to ga odjeljuje od ostalih stvorenja koja su na svijet dola Boijim naumom. Sve ivotinje i sva druga bia se u svome ivotu samjeravaju instinktima, koji njima gospodare. ovjek, na drugoj strani, da bi to bio u punom kapacitetu, mora gospodariti instinktima, ili nije ovjek. ovjek je bie koje stoji na sredokrai izmeu onoga to ne moe biti, a to je melek, i onoga to ne smije biti, a to je ivotinja. I tu je ishodite cjelokupne drame ljudske egzistencije, sva sloenost ivota i njegova zanimljivost. Ova epska drama koja se odvija u svakom od nas svoje ozbiljenje ostvaruje u dui. Onaj ko nije svjestan te injenice nije kadar ni da izie nakraj s ovim odve golemim teretom. Osvrnemo li se u povijest, vidjet emo da mnogi umni ljudi nisu do kraja bili svjesni da valja voditi brigu o dui, te da su, uprkos svojoj umnosti, bivali poraeni pred obinim ivotnim izazovima. Tako se za uvenog filozofa Aristotela tvrdi da se zaljubio u izvjesnu atensku prostitutku po imenu Hetera, koja je toliko ovladala njim da joj se u potpunosti potinio. Tako mu je jednom zapovjedila da puzi pred njim na sve etiri noge. On je dopustio da ga pravi budalom i posluao, krotko se spustio na pod i posluio svojoj gospodarici kao jahaa mazga. Ovakvih primjera ima i danas, samo nisu toliko transparentni. Koliko smo puta sluali da neki univerzitetski profesori zaviruju pod suknje svojim studenticama, ili da su neki intelektualci spremni za novac prodati

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 98, oktobar 2007. god.

15

svoje intelektualno potenje. Odista, ako iko ima dilemu kako je mogue da neki veliki i umni ljudi poskliznu u kaljuu grijeha i nemorala, unato visokim akademskim zvanjima, odgovor poiva u jednostavnoj ali teko dohvatljivoj injenici da su u revnosnoj brizi za izobrazbu svoga intelekta potpuno zaboravili da ovjek nije jednodimenzionalno bie, te da, samim tim, i njegova dua ima svoje potrebe. Ukoliko se te potrebe ne zadovolje, u ovjeku se stvara rupa koja postaje sve dublja i, u krajnjoj konsekvenci, smjera da ga proguta. Zato izvjesni profesori sa zavirivanja pod suknje prelaze na naplaivanje ocjena seksualnim putem, ili svoje nauno i objektivno miljenje sve vie samjeravaju dnevnim promjenama po principu ko da vie. Jamano, savremena nauka, utemeljena na pozitivistikim principima, odbija da prizna postojanje due i, samim tim, nije u mogunosti da podari modernom ovjeku blagotvoran lijek za sreu. U nedostatku pravog lijeka, ljudi, u nevolji, poseu za kvazi ljekarima i raznim prodavcima magle koji im nude instantsreu upakovanu u primamljivi celofan od sainjen od droge i alkohola, tehno muzike i svakovrsne zabave. Ako ovjek svoje tjelesne potrebe zadovoljava onim to potjee iz zemlje, onda je sasvim razumljivo zato svoje duhovne potrebe zadovoljava onim to dolazi s neba. Ovdje dolazimo do ramazana koji kao izazov stoji pred svima nama. Ramazan je, ustvari, duhovna hrana par exellance. U njemu su sukusirani najrazliitiji sadraji, poevi od posta kao vrhunskog izraza ljudskosti i otklona od animalnog, preko duhovnih gozbi u vidu mukabela koje ue hafizi, te dersova koje ueni ljudi kazuju. Kada tome dodamo obavezno izdvajanje iz imetka u vidu zekata i sadekatul-fitra, ime se ovjek bori protiv uroene krtosti i pohlepe, slika ramazana bit e potpuna. Ramazan je idealna prilika da ovjek ostane u ravnotei i da, bar za jedan mjesec, ostvari prevagu u borbi sa svim onim to utjee na njega kako ne bi postao ivotinja koja se rukovodi instinktima i drevnim zakonima dungle. Sve druge beneficije ramazana, koje su izuzetno velike, kao to su zdravstvene koristi u vidu odmaranja organizma od hrane; socijalni aspekti kroz iskustvo gladi, ime svakome biva jasnije ta glad ustvari jest; ispravno vrednovanje blagodati koje nas svakodnevno okruuju, ali nam izmie svijest o njihovom znaaju jer su nam svakodnevno nadohvat ruke; svi ovi segmenti jesu znaajni, ali su, nesumnjivo, drugorazredni u usporedbi s ovom, prvorazrednom svrhom posta. Ramazan je mjesec u kojem se nebo i zemlja najintimnije dodiruju, kada su kapije nebesa, iz kojih se prosipa Allahova milost, irom otvorene. Nesretan je samo onaj kome bude uskraen Allahov oprost, veli Muhamed, a.s. To su oni koje je njihova oholost i ejtanska podvala da su oni dobri u dui i da nikome zlo ne misle, kako za sebe vole rei, dovela do pogrene svijesti da za istotu njihove due nije potreban ni namaz ni post. Kao to ovjek poinje uiti tek onda kada mu budu kristalno jasni razmjeri njegova neznanja, tako se moe i popravljati tek onda kada prihvati injenicu da je grean, te da mu se s tom injenicom valja uhvatiti u kotac. Veliki uitelj Ibn Ata je rekao: Bolje ti je drugovati s neznalicom koji je nezadovoljan svojom duom, nego s uenim ovjekom koji je zadovoljan. Kakvo je to znanje uenog koji je zadovoljan svojom duom, i kakvo je to neznanje onog koji nije zadovoljan svojom duom? Mnogo praine po naim duama padne. Zato, prepustimo se ramazanu koji e nas, zasigurno, uiniti boljim vjernicima i estitijim ljudima.

16

RAMAZAN NAM DONOSI SMIRAJ DUE1


Dragi Bog iz svoje milosti nije odredio da ramazan traje cijelu godinu niti dan ili dva. Kada bi se obaveze ramazana odvijale cijelu godinu onda bi se islam pretvorio u askezu a opet da je krae od mjeseca ne bi ostvario svoju svrhu, da vrati ovjeka u ravnoteu. Podsjeamo da sama rije savm koja se prevodi kao post u sebi saima itav spektar najrazliitijih znaenja. Pie: hfz. Mevludin Dizdarevi Tako je jednom zabiljeeno da je izvjesni pobonjak namjerio da se u cijelosti posveti robovanju svome Stvoritelju te je napustio rodno selo i otiao u planinu gdje je traio smiraj svoje due. No kako je vrijeme prolazilo on je uvidio da mu se odijelo isprljalo te je bilo potrebno da ga opere, ali kako nije imao vika odjee trebao je ostati go to svakako nije bilo pristojno. Sie on u selo i zamoli seljane da mu dadnu jo jedno odijelo kako bi se imao u ta presvui. Vrijeme je prolazilo i on primijeti da malehni mi grize ono odijelo koje je u rezervi i on ne asei ni asa sie u selo da zatrai maku koja bi mieve lovila i tako spasila ono odijelo od tetoine. Maku je dobio ali kada je maka ulovila sve mieve bila je gladna te je on morao da ponovo sie u selo da zatrai kravu koja bi davala mlijeko za maku. Mjetani su mu draga srca dali i kravu ali je uvidio da mu ona oduzima previe vremena te je naao jednog siromaka da se brine o kravi te da mlijeko uzima za sebe i maku. Kada je siromaak malo snagu zadobio on je pobonjaku pristupio i rekao mu da je on obian ovjek te je njemu potrebna ena pa je zatraio dozvolu da se oeni. Zbilja, pomisli pobonjak, ako ja nemam potrebe za enom ne mogu je uskratiti drugome i dozvoli on da se siromaak oeni. I tako dan za danom je prolazio i namjesto da pobonjak napusti selo, selo je dolo njemu u brda. Ova pripovijest tako jezgrovito iskazuje onu temeljnu egzistencijalnu istinu, da ovjek ma koliko se trudio od ovog se svijeta odijeliti ne moe. Stvoritelj svjetova je u svojoj svemudrosti uspostavio takav red u svijetu da sin Ademov ne moe da ivi bez iega, na ledini. ta vie on je upuen na svijet oko sebe i na njegova uzdarja. Dovoljno je samo podsjetiti na injenicu da jedino ovjekov porod da bi mogao da opstane zahtijeva umotavanje u odjeu, u pelene. Unato tome, ovjek ima neto to nijedno drugo Allahovo stvorenje nema a to su duhovne potrebe koje izviru iz same srijede ovjeka, iz njegove due. Sada e biti jasno zato je Devad Karahasan u jednom svom eseju ovjeka oznaio kao bie prirodnog diskontinuiteta. elio je kazati da stvaranje ovjeka predstavlja svojevrsni kosmiki incident i otklon od svega onoga to je Dragi Bog do tada stvarao. Povrh toga, ovjek je sabiralite svih najrazliitijih svojstava od onih stvorenja koja su mu prethodila u stvaranju. U ovjeku su sabrana svojstva i meleka i dina i ivotinja i to sve na tako malom prostoru. Zato ovjek moe sve, i da ini najvea dobra poput meleka ali i najvea zla poput ivotinja ili gore kako veli sam Kur'an. Evo mogueg odgovora zato su sva prethodna stvorenja bila pozvana da se seddom poklone ovom novom stvorenju, vrhuncu stvaranja. Drama ljudske egzistencije i poiva na ovoj injenici, ovjekove raspoluenosti izmeu svih ovih oprenosti koje su sabrane na jednom mjestu. Srea ovjekova i bit naeg postojanja nije nita drugo nego dovesti sve ove oprene elemente u sklad, u jednu ravnoteu u kojoj bi svi ti konstitutivni elementi mogli egzistirati jedan pored drugog i tako obogaivati jedan drugog. Na drugoj strani, sva zadaa ejtana kao neprijatelja ljudskog roda mogla bi se iskazati u tome da ovjeka izbaci iz ravnotee ili da ga odvede u bilo koju krajnost gdje ovjek prestaje biti ovjekom. Zanimljivo je da je ejtan u Dennetu bajao ovjeku da on treba da postane melek i da okusi plodove zabranjenog voa. Kada je doao na zemlje isti kaziva ovjeku da je ivotinja koja je nastala od majmuna. U oba sluaja ovjeka eli izvesti iz njegove prirode i odvesti ga u jednu krajnost. Allah ne voli pretjeranosti rijei su iz Knjige koje zorno potvruju pogubnost poskliznua u tenji za dobrima Ovog svijeta ili Ahireta svejedno. Krajnost je pogrena neovisno na koju stranu da stremi. Ovu istinu na, razotkriva i ljudsko tijelo koje je takoer spoj najrazliitijih materija; eljeza, vode, eera i

Tekst je objavljen u Preporodu, br. 19/861 od 01. oktobra 2007. god.

17

kalcija, magnezija i mnogo ega drugog. Zdravlje je skladna ravnotea ovih elemenata a bolest nije nita drugo do li debalans ili promjena ravnotee, tj. viak ili manjak odreene materije u organizmu. Lijeenje, na drugoj strani je tek dodavanje onoga to fali ovjeku. Zbilja ako bismo iz nekog razloga imali potrebu da jednom rijeju opiemo islam, ali da ta rije u sebi saima i sutinu znaenja i svu kompleksnost koju islam sa sobom nosi, onda bi to bila rije ravnotea. Odista, sveukupnost islamskog uenja i ivljenja koje iz njega proizlazi bi se mogla upravo iskazati samo ovom sloenicom. Ravnotea izmeu neba i zemlje, tijela i due, materijalnog i duhovnog, Dunjaluka i Ahireta, melekskog i animalnog u naoj biti je zaglavni kamen islamskog nauka. Neumjerenost u bilo kom smjeru znai nepotrebno krnjenje od cjeline ivljenja. Dua i tijelo, duhovno i materijalno, Dunjaluk i Ahiret ne postoje kao odvojeni entiteti koji egzistiraju sami za sebe. Takovrsno shvatanje batine tek one persone koje su razrokog pogleda, koji ne uviaju da su sve to tek razliiti polovi jedne te iste stvarnosti. Kako drugaije da mislimo svekolike duhovne, ekoloke, politike i ine krize homo economikusa ve kao nepostojanje tako uene ravnotee u smaom ovjeku. ivot u bilo kojoj krajnosti jeste kraa od vlastite ljudskosti, zato je krunski cilj naeg postojanja uspostavljanje ravnotee. Sva islamska praksa i ortopraksa stremi ka tom uzvienom cilju koji jedino vodi ka ostvarenju i realizaciji ovjeka u njegovoj iskonsko naravi. Ne drite svoju ruku stisnutu ali ni previe otvorenu rijei su iz Knjige Plemenite. A kada namaz zavrite rairite se po zemlji i traite Allahove blagodati. Zar Poslanik rije jasno kazao da je najbolji onaj ko ne krade od dunjaluka zu ahiret, niti od ahireta zu duajaluk, i onaj ko nije na teretu drugim ljudima. Iz istog razloga Jusuf Kardavi briljantno pronjecuje da se zekjat ne moe udijeliti onome ko se posvetio bogosluju/ibadetu ali se zato preporuuje davanje zekjata onome, ko je svoje ivljenje posvetio produbljivanju svoga znanja. Bogosluje, naime, ima samo eshatololcu svrhu te koristi samo onome ko ga upranjava, a znanje ima i ovosvjetski smisao te koristi svima. Upravo u ovom kontekstu tj. ostvarenja tako uene ravnotee trebamo misliti i ramazan. Dragi Bog iz svoje milosti nije odredio da ramazan traje cijelu godinu niti dan ili dva. Kada bi se obaveze ramazana odvijale cijelu godinu onda bi se islam pretvorio u askezu a opet da je krae od mjeseca ne bi ostvario svoju svrhu, da vrati ovjeka u ravnoteu. Podsjeamo da sama rije savm koja se prevodi kao post u sebi saima itav spektar najrazliitijih znaenja. Jedno od njih je i ravnotea jer se veli samun-nehru za onaj dio dana kada sunce doe do svog vrhunca, kada za tren zastane da bi nastavilo sa svojim putem nebeskim svodom. Zato je samo u ramazanu zabranjeno ono to je drugim danima dozvoljeno, kada se inae spava mi se budimo da jedemo, kada smo obino siti postai su gladni. Ovo je tendenciozni ok koji treba da oivi uspavana srca kao to strujni udar reanimira ono fiziko srce. Tokom cijele godine trenuci, posveeni Dragom Bogu su relativno rijetki a naa predanost draima ovog svijeta je dominantna. U mjesecu ramazanu tenja ka Vjenom ima dominantnu ulogu to je posvjedoeno i time da je postau ak i spavanje ibadet tj. djelo koje ima vii smisao. elimo kazati da tokom blagoslovljenog mjeseca posta svaki trenutak ima iznimno veliki duhovni znaaj, e kako bismo supstituirali ono to smo propustili tokom godine. Samo ramazan moe dovesti u red unutarnje nesporazume i uskladiti sve oprenosti koji nas ine tako velikim ali nekada i tako nesretnim.

18

RASPIRIMO STARE VJERE PLAM1


U tenji da dosegnemo smisao, da uvedemo red u vlastite ivote, odredimo ciljeve egzistencije, u nakani da osmislimo prividni besmisao, krije se opasnost da mu nametnemo lani smisao. Lani smisao dobivamo onda kada veemo nae ambicije i ideale za one stvari i pojave iji ontoloki status to ne zasluuje. Lani smisao je, ak, i gori od besmisla, jer nas dri u uvjerenju da je sve uredu, da znamo kuda idemo a ustvari se kreemo ukrug, kao lutalica bespreglednom pustinjom. Stalno putuje a do cilja ne dohodi. Moderna civilizacija i ovjek koji je njome odreen duboko je pogoen nedostatkom sigurnosti i znaenja. Svoju potragu za smislom prividno su razrijeili pohotnim osvajanjem svijeta i koritenjem njegovih bogatstava Pie: hfz. Mevludin Dizdarevi U jednoj se hikaji kazuje kako se prelijepa Bosanka iz turskog vakta i zemana udala za izvjesnog turskog oficira, koji se po dolasku Austro-Ugarske morao povui zajedno sa porodicom u svoju domovinu. Nastanili su se u Stambolu, a kako je naa zemljakina bilo prilino inteligentna uskoro je nauila turski jezik. Pomenuta Bosanka je bila istinska vjernica i trudila se to je mogue ee posjeivati stambolske damije i ponajvie glasovitu Aja-Sofiju, gdje je dersove kazivao najvei stambolski alim. Ono to je bilo udno naoj lucidnoj zemljakinji bile su rijei sa kojima je reeni alim uvijek zavravao svoje kazivanje. Naime, nakon svakog govora rekao bi zaudne rijei oban duduk aldi, to bi se moglo prevesti da je oban bio pametniji. Kako ju je krasila radoznalost kao pretpostavka svakog znanja, ona se odvaila da ga upita za znaenje njegovih rijei, te je on ovo iskoristio da svima pojasni ta, ustvari, misli pod tim zaudnim iskazom. Naime, on je imao tri brata i ivjeli su u nekoj anadolskoj nedoiji pa su se otisnuli u zadivni svijet kako bi ostvarili svoje elje i ambicije. Putovali su danima od konaka do konaka da bi jedne veeri doli do obana sa kojim su veerali i klanjali akam i jaciju. Nakon namaza, u tiini mrkle noi sa zvjezdanim nebom, iznad sebe osjetili su Boju blizinu te su kazali: Deder, neka svako od nas zatrai jednu stvar od Dragog Boga. Kako je kazano, tako je i uinjeno. Prvi brat je zamolio da bude visoki policijski slubenik, i to je, na koncu, i postao. Drugi je brat zaiskao da bude dravni ministar, to mu je, takoer, nakon godina uenja i rada, i ostvareno. Ja sam zamolio Milostivog da mi podari da budem veliki alim i da se moja rije uje u najveim damijanna carstva i evo me sada pred vama, ree alim. Sve je to uredu, ali kakve veze sa svim tim ima oban?, upita Bosanka. E, radi se o tome to je nepoznati oban te noi zatraio da mu Dragi Bog podari Dennet i ja se od tada lupam u elo zato i ja ne zatraih Dennet, jer su elje svih nas ispunjene pa vjerujem da je i njegova. Ova mudra pripovijest, koju nam je u osnovi zabiljeio Alija Nametak u svojim Ramazanskim priama, jeste pokuaj da se kroz iskustva izumljenih likova pokuaju propitati neka iznimno vana pitanja sa kojima se svaka osoba mora suoiti. Radi se o pitanju smisla ljudskog ivota i ukupnog djelovanja koje je presudno za sreu ovjekovu, ak i za njegovo puko preivljavanje. Ova potraga za smislom je imanentna ljudska osobina i univerzalna antropoloka injenica. Kezele Adrian pie da je strah od besmisla najvei meu ljudskim uasima. Besmislenost je jednaka nepostojanju. Sve dotle dok ovjek zna kuda ide, nije izgubljen neovisno o njegovoj trenutnoj poziciji. Odsustvo cilja u ivotu je pretpostavka lutanja koje, u konanici, zavava u obesmiljavanju ivota u njegovom totalitetu. A smisao je sveti gral ljudskog ivota, ali u tim nastojanjima krije se jedna golema opasnost. Naime, u tenji da dosegnemo smisao, da uvedemo red u vlastite ivote, odredimo ciljeve egzistencije, u nakani da osmislimo prividni besmisao, krije se opasnost da mu nametnenno lani smisao. Lani smisao dobivamo onda kada veemo nae ambicije i ideale za one stvari i poja-ve iji ontoloki status to ne zasluuje. Lani smisao je, ak, i gori od besmisla, jer nas dri u uvjerenju da je sve uredu, da znamo
1

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 133, septembar 2010. god.

19

kuda idemo a ustvari se kreemo ukrug, kao lutalica bespreglednom pustinjom. Stalno putuje a do cilja ne dohodi. Moderna civilizacija i ovjek koji je njome odreen duboko je pogoen nedostatkom sigurnosti i znaenja. Svoju potragu za smislom prividno su razrijeili pohotnim osvajanjem svijeta i koritenjem njegovih bogatstava. Kada su osvojili poznati svijet, okrenuli su se nebesima kako bi utaili svoju glad i popunili ogromnu provaliju besmisla koja zjapi u njima. Moderni ovjek je potpuno predat stvaranju svjetovne, ekonomske sigurnosti, kako bi supstituirao duhovnu stabilnost koju je izgubio. Tako je nastalo potroako drutvo i ideologija konzumerizma koja u potronji vidi svoj krajnji smisao. Alijenizirani individuum, otuen od svijeta u kojem ivi, otrgnut od svojih transcendentnih korijena svoje ispunjenje nahodi u osvajanju, konzumaciji, uzimanju, troenju... I tek sada kad je homo modernus sve to ostvario, uvidio je da to ne moe biti rjeenje. Logos izraen u nauci posluio je svrsi osvajanja svijeta, ali nije kadar ponuditi odgovor na pitanja smisla, koje moe osigurati tek mythos koji je moderni duh prezreo i odbacio kao nepotrebni historijski teret. Religijski pogled na svijet je zamijenio onaj nauni. Matematike formule su stale na mjesto emocija, transcendentnog, uzvienog i duhovnog. Moderno drutvo zadovoljava sve ljudske potrebe, ak permanentno proizvodi i nove. Samo jednu potrebu ne moe zadovoljiti, potrebu za smislom, i zato danas osjedamo egzistencijalnu prazninu. Imati i biti Naime, ljudska narav i dalje tei uzvienom, nesvjetovnom, neopipljivom, prema univerzalnosti koja se saima u religijskoj percepciji stvarnosti. Otuda, u vremenu visoke tehnologije dolazi do poplave filmovanih bajki, gromovitih superjunaka, New Age filozofije, raznih joga, religijskih derivata sa Dalekog istoka. Stoga je Fromm postavio onu otru dilemu imati ili biti - tvrdei da je za ljudsku sreu bolje da manje imaju a da vie budu. Islam, naravno, ne prihvata ovako radikalno postavljenu dilemu i nauava da ovjek moe i imati i biti istovremeno. Religije se bave onim bezvremenim i konstantnim u naoj egzistenciji. Religijska vjerovanja i mitovi, kako veli Karen Armstrong, seu do poela ivota, do temelja kulture i do najdubljih nivoa ljudskog uma. Religija se manje bavi ureenjem svijeta, koliko znaenjima bez kojeg smrtnici odve esto padaju u oaj. Bez religijskih vjerovanja, ljudski postupci gube svoj smisao, jer postaju orasi bez jezgre, forma bez sutine; dakle, postaju nedovoljno vrijednim naeg truda. Meutim, Armstrongova, takoer, tvrdi da su religijska vjerovanja bezvrijedna i beivotna ukoliko ne postoje rituali, kultovi i ceremonije, jer su uvidi koje nude religije i mitovi isuvie intuitivne naravi, slini uvidima koji proistiu iz umjetnosti, muzike i kiparstva. Religijska vjerovanja su iracionalne bolje kazano, supraracionalne kategorije koje postaju stvarnost tek kroz obrede koji razbuuju osjeaj svetoga i osiguravaju poimanje dubljih tokova egzistencije. Religije i rituali su do te mjere povezani da je praktino nemogue odrediti ta postoji prije: religijska vjerovanja, mitovi kao svete prie ili rituali koji ih prate. Religije bez obreda ne mogu postojati, jer obredi oivljavaju religijsku sliku stvarnosti. Iluzija je i ejtanska obmana da je mogue ivjeti vjeru kao takvu a biti odijeljen od obreda dotine vjere. Samo kroz obrede vjera ivi u naim ivotima i putem simbolizma oivljava religijsku sliku stvarnosti. to je manje obreda u naem ivotu, sve je manje duhovnosti u naem srcu. Islamski nauk tvrdi da se svaki ovjek raa u prirodnoj vjeri sa predispozicijama za vjeru kao takvu. Meutim, ukoliko vjeru kao krunski Boiji dar ne odravamo obredima, ona e zasigurno zgasnuti kao ika na santi leda, istopit se poput grudve u pustinji. Ovo je tano za sva doba i sva vremena, ali je ovo osipanje duhovnosti i fragmentiranje vlastitog vjernikog identiteta jo izraenije u vremenima duhovnih kriza, kada je ukupni ambijent okrenut od religioznosti i usmjeren na temporalno, prolazno, materijalno... Moemo se ne sloiti, ali emo, ipak, kazati da mi ivimo u takvom vremenu unato prividnom povratku religioznog na historijsku scenu. Danas imamo previe ispoljene, manifestne, javne religioznosti a premalo vjere kao istinskog doivljaja svetog. Previe je religije koja se eli prenositi drugom kao teret, a premalo vjere kao radosti ivljenja i koja tu radost eli dijeliti sa drugima. Previe je ekskluzivne vjere koja samo sebe doivljava spasenim a premalo inkluzivne vjere koja svako stvorenje razumijeva kao odraz Boiji na Zemlji, prema kome valja initi dobro, prije svega, zbog njegova Tvorca. Istinska vjera je prije svega introvertna, okrenuta 20

sebi, stalnom propitivanju i snaenju vlastitog vjernikog identiteta, a tek onda biva ekstrovertna i skromno usmjerena spram drugih. Vjernik je okrenut ureenju bae svoje due, zabavljen je svojim mahanama, te ima malo vremena arogantno gledati preko plota u tue avlije, bahato zavirivati u tue due i njihove grijehe. Stoga, danas su damije i druge bogomolje punije nego u komunistikom nevaktu, ali to ne znai da imamo i proporcionalno poveanje vjere. Uzrok egzistencijalne praznine Do tog vrijednog cilja nam tek treba doi, ali, prije toga, o ovom problemu nam valja glasno progovoriti i razluiti istinu od neistine, pravu vjeru od ispoljene. Ovaj fenomen, svakako, nije novum u historiji islama, te ga i Kur'an razotkriva u diskusiji sa Arapima koji su doli do Poslanika i kazali da su postali istinski vjernici. Stvoritelj svjetova ga pouava da im kae da oni jo ne vjeruju (iman), ve se samo pokoravaju (islam), jer istinska vjera jo nije nala puta do njihovih srca (Hudurat, 14.). Oni su, kao i mnogi, danas pobrkali vjeru kao unutarnji doivljaj i religiju kao njenu manifestnu formu.Treba da znamo da su decenije raskorjenjivanja od autentine tradicije pokazale svoje negativne obzire ba u naim vremenima kada se religija razumijeva odve ospoljeno, javno, spektakularno. Rije tradicija je dola od rijei tradere to znai ono to je naslijeeno, to se prenosi s koljena na koljeno. Godine odijeljenosti od tradicije pokazale su svoju fatalnost ba u vjerskom ekstremizmu i radikalizmu.Treba naglasiti da postoje i druge negativne posljedice odsjeenosti od tradicije i tradicijskih vrijednosti koje nam vie ne osvjetljavaju put i ne govore ta da inimo. Prema Viktoru Franklu, propadanje tradicije je glavni uzrok egzistencijalne praznine koja svoj krajnji izraz nahodi u potitenosti, agresivnosti (radikalizacija religioznosti, M.D.) i ovisnosti. Na ovom mjestu dohodimo do centralne teme naeg rada, a rije je o ramazanu i postu kao jednom od fundamentalnih obreda u ivotu svakog muslimana. Ramazan i post kao centralni obred ovog blagoslovljenog mjeseca vraaju nas duhovnosti, samortvovanju, potiskivanju vlastitog ja i prepoznavanju svetog unutar nas samih. injenica je da je vlastiti ego najvei izvor zaborava (gafleta) i najtvri zastor pred istinom. Samorazumljivo je da islam insistira na tome da se ljuski ego stavi na njemu primjerenu poziciju. Ovo ne znai njegovo ponienje ve istinsko osloboenje, emancipaciju u izvornoj formi, bez koje je ljudska sloboda samo privid, fikcija... Veliki Rumi je zato uzviknuo da bude ita spusti se do nita, to bi znailo da je potiskivanje ega jedini put do vlastitog duhovnog zrenja. Zato je i najblii svome Gospodaru na seddi, u poloaju koji je najvei izraz samopotinjavanja. A ego e uvijek nai razloge za svoje razmahivanje, u novcu, slavi pa i u vjeri. Ramazan nas treba nauiti skromnosti kao krunskoj vjernikoj osobini. Vjernik koji bez skromnosti kroi u svijet - izgleda poput slona u staklarskoj radnji koji uvijek napravi vie tete nego koristi i za sebe i za druge, ali i za vjeru na koju se poziva. Da se ponovo referiramo na slavnog Frankla koji je u Neujnoj potrazi za smislom zabiljeio: Istinsku ljudskost postiemo ne brigom o ostvarenju svog sebstva, ve samozaboravom, predavanjem, drei se iznad sebe i usredotoujui se na vanjski svijet. Kao to zdravo oko sebe ne moe vidjeti bez ogledala, ve samo bolesno; tako i ovjek postaje ostvaren samotranscendencijom kada sebe prestane gledati. Ramazan nas ui da se okrenemo od sebe prema drugima. Nudi ciljeve naem ivotu koji nikako ne mogu biti vezani za ovaj materijalni, prolazni svijet. Nai ciljevi mogu biti jedino oni koji od nas trae ne da budemo ljudi ve da budemo neto vie od toga. Postom mi potiskujemo u drugi plan, i na njemu primjereno mjesto, ono materijalno i ovosvjetsko u nama a dajemo priliku naoj boljoj, duhovnoj strani da se pokae. Tim putem i ova materijalna dimenzija naeg ivota dobiva svoje znaenje, poprima ljepu boju kao sunce poslije kie, dan nakon noi. Ramazan je idealna prilika da se raspiri stare vjere plam i da sakupimo fragmente razlomljenog vjernikog identiteta. Zato se vjernike due raduju ramazanu kao dragocjenom uzdarju i njegov dolazak estitaju jedan drugom. Ramazan erif mubarek olsun. 21

MJESEC ISLAMSKOG POSTA JE PROLJEE LJUDSKIH DUA1


Ramazan nam otvara oi i navikava nas na ibadete. To je i prilika da brojni vjernici koji u damiju ulaze samo u vrijeme ramazana uvide da redovno obavljanje namaza i ostalih ibadeta (uenje Kur'ana, zikrullah, i dr.) nije nikakav bauk, nego najnormalnija i najobinija ljudska aktivnost, ije praktikovanje se, uz malo dobre volje, moe lahko nastaviti i nakon ramazana. Roditelji i odgajatelji moraju cijeniti taj odgojni momenat ramazana kako bi budili svijest, i djece i odraslih, da mogu postii daleko vie nego to misle. Pie: Nezir Halilovi esto smo imali priliku da sluamo kako drugi kazuju o tome da se ramazan osjeti u zraku, da je to mjesec kada smo svi drugaiji i kada se svi osjeamo lake, ljepe i sretnije!? Posebno je uivanje i zadovoljstvo gledati prepune damije vjernika koji revnosno ustrajavaju na obavljanju 33 rekata jacije i teravih namaza. Tu su, vrlo esto, i mnogi koje imamo priliku vidjeti u damiji samo u toku ramazana. Jasno je da je u pitanju neto veliko, neto neobino i lahko je zakljuiti da je ramazan mjesec sveope Boije milosti koja, ustvari, uz ramazan u okrilje damije uvodi sve one koji u srcu imaju i trunku zdravog vjerovanja. Ramazan je najvei dokaz da svako od nas moe uiniti i mnogo toga ega nije ni svjestan. ta su navike? Neemo pretjerati ako ustvrdimo da je veina svakodnevnog ljudskog ivota regulisana navikama. Navike pokrivaju sva polja naih linosti, pa ak i na moral, nae ponaanje, nae odnose i relacije s drugim ljudima. Brojni su elementi naeg ivota koje moemo opisati samo jednom rijeju: navika. Postoje brojne definicije pojma navika. Jedna od najeih kae: Navika je sve ono na to se ovjek navikao stalnim ponavljanjem jedne radnje. Danas je opepoznato da se navike izgrauju, odravaju i odbacuju, tj. od njih se odvikava. Meutim, neke se lake usvajaju i odbacuju, a neke tee. O mijenjanju navika govori i Uzvieni Allah u asnom Kur'anu: Uzvieni Allah nee izmijeniti stanje jednog naroda, dok taj narod ne izmijeni sebe. (Er-Ra'd, 11.) U jednoj drevnoj predaji kae se: Nema znanja bez uenja, niti blagosti bez vjebanja. Blagost kao pohvalno svojstvo postie se stalnim uvjebavanjem, sve dok ne postane stalno svojstvo due i njena neodvojiva navika. to se tie javljanja i razvijanja navika, poznato je da ovjek navike usvaja iz blie i dalje sredine u kojoj ivi, a najvie od roditelja i uzora za kojima se povodi. Najudnije u cjelokupnom govoru o navikama je upravo to da se esto ovjek navikne na neto, a da uope to i ne primijeti. ak, esto nesvjesno usvoji i navike koje uope ne eli, to se, u pravilu, dogaa zbog nekog izuzetno jakog utjecaja na njega, ili zbog dugog boravka u odreenom okruenju, ili zbog slabe snage linosti te osobe. Zanimljive su i brojne izreke koje odbacuju mogunost izmjene i odbacivanja navika. Tako se kae: Ko odraste u neemu, osijedit e u tome!, zbog ega se veliki broj ljudi i ne pokuava osloboditi svojih navika. U vezi s tim vano je znati da je islam vjera koja uvaava postojanje navika, ali isto tako i zauzima stav da ovjek vrste volje moe izmijeniti sebe i svoje navike. Historija islama svjedoi da su prvi

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 98, oktobar 2007. god.

22

muslimani ivjeli u okruenju koje je bilo naviknuto na ono to je najgnusnije na ovom svijetu. ak je bila rairena i navika zakopavanja ive enske djece. Tu su jo bile i navika konzumiranja alkohola, te uivanje u raskalanoj muzici i trbunim plesovima. Islam je od onih koji su ga prihvatili otklonio sve te loe navike i usmjerio ih na dobroinstvo, plemenitost i druga dobra djela. Sve navedeno za nas je posebno vano kako bismo dobili odgovor na pitanje: Zato nam je ponekad tako teko neto raditi, bilo da je to pohvalno ili zabranjeno?! Odgovor je lahak: Samo zato to se nismo naviknuli na to. Osim toga, vano je znati da se neke navike meusobno iskljuuju, zato je izuzetno vano koje emo navike usvojiti, a koje izostaviti. Tako, npr., ko se navikne na iskrenost, vrlo teko e mu biti da govori neistinu, ko se navikne na odgovornost i pouzdanost, teko e sebi dopustiti neodgovornost i pronevjere, itd. Danas se vrlo esto deava da vidimo ovjeka koji uope ne vjeruje u Boga, ali je vrlo iskren, odgovoran, uredan i ima brojne druge pohvalne osobine. S druge strane, vidimo i muslimana koji vjeruje u Boga, ali poesto slae, neodgovoran je, nepouzdan itd. Ljude obino zbunjuje ta situacija, mada je sve vrlo jednostavno. Nevjernik, o kojem je rije je u sebi izgradio i razvio pohvalne navike, dok je musliman to izostavio. Islam i navike U izgraivanju pozitivnih navika posebnu ulogu ima vjera. Vjera je moan faktor odgoja. Tu se stiu moralne spoznaje, uvjerenja, stavovi i navike koji oblikuju pozitivna ljudska svojstva. Vjera odrava dimenziju ivljenja bez koje ovjek ne bi bio potpun.2 Vrlo je zanimljivo analizirati uputu Allahovog poslanika, s.a.v.s., kada savjetuje roditelje u pogledu navikavanja njihove djece na redovno obavljanje namaza. O tome kada roditelji treba da ponu s podukom i navikavanjem svoje djece na obavljanje namaza ulema je dala jasan odgovor: Kada se pone razvijati djeija svijest i kada dijete pone razlikovati desnu ruku od lijeve treba ga poeti navikavati na obavljanje namaza. To pravilo zasnovano je na hadisu koji Taberani biljei od Abdullaha ibn Hubejba, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada djeak znadne razlikovati desnicu od ljevice, nareujte mu da klanja namaz. Pored ovog hadisa koji openito govori o namazu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je precizno ukazao i na vrijeme u kojem roditelji treba da ponu poduavati svoje dijete osnovama namaza. Navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nareujte svome djetetu da klanja namaz sa sedam godina, a kada napuni deset, i udarite ga zbog namaza.3 Vano je istai da u navedenom hadisu dozvola o fizikom kanjavanju - udaranju djeteta zbog proputenog namaza nije dola na prvom mjestu, kao to neki u praksi ine. Naime, ekaju da dijete napuni deset godina, a onda postupe po sunnetu i ponu tui dijete ako ne klanja. Jasno je da dijete treba poeti navikavati na redovno obavljanje namaza kada bude imalo sedam godina. Ako analiziramo opu situaciju, vidjet emo da je upravo to period kada veina roditelja insistira da njihova djeca jedu pinat, da redovno piju mlijeko, da ne gledaju previe televiziju, da redovno rade zadae, itd. Oigledno je da se radi o periodu kada dijete polazi u kolu i kada usvaja mnotvo novih navika za ivot. Zbog toga je i odreeno da se dijete ba tada pone navikavati, pripremati i vjebati za redovno obavljanje namaza. to se tie kanjavanja desetogodinjeg djeteta koje ne bude htjelo klanjati, to ima smisla samo u sluaju da ga roditelji od sedme godine aktivno pokuavaju nauiti redovnom obavljanju namaza. Ako za tri godine rada s djetetom roditelji u njemu nisu uspjeli razviti tu naviku, definitivno e kasnije s njim imati znatno vee probleme. Boija milost je to da oni, na primjeru neposlunosti svoga djeteta u vezi s obavljanjem namaza, na vrijeme, uvide i sprijee mnotvo kasnijih problema koji e, nesumnjivo, proizai u sluaju takvog djeteta.

2 3

ati, R., Osnovi porodine pedagogije, str. 224-225. Ebu-Davud i Tirmizi

23

Divnu oporuku roditeljima ostavio je ugledni ashab Abdullah ibn Mes'ud, na., kada je rekao: Pazite da vaa djeca redovno i pravilno obavljaju namaz, i navikavajte ih na dobro, jer je dobro navika.4 U vezi s tim znaajno je spomenuti posebnu praksu naih dobrih predaka koji su na ramazanski post navikavali ak i bebe, tako to su ih za sehur hvatali blago za nos i budili, kako bi u njima razvijali naviku da se bude i ustaju u svako doba dana i noi. inili su to kako bi sutradan, kada odrastu i sazriju, budu muslimani koji su spremni za aktivno ukljuivanje u sve ono to ih eka u ivotu. erijat navike dijeli na: pohvalne i traene, loe i zabranjene, mubah - dozvoljne, bez posebne preporuke i zabrane za njihovo injenje. I haram je navika Ukazujui na Svoju pravdenost i plemenitost u govoru o vrednovanju ljudskih djela i postupaka, Uzvieni Allah kae: Ko uradi dobro djelo, bit e deseterostruko nagraen, a ko uradi hravo djelo, bit e samo prema zasluzi kanjen, i nee mu biti uinjena nepravda. (El-En'am, 160.) Meutim, za razliku od dobrih djela ija vrijednost se umnoava, u sluaju grijeha javlja se drugi fenomen, a to je da jedan grijeh raa drugi. O tome Ibn-Kajjim, r.h., kae: Grijesi proizvode nove grijehe, shodno njihovom broju, sve dok ovjeku ne postane vrlo teko pobjei od njih i ostaviti ih... Na taj nain pokornost i nepokornost postaju navike duboko usaene u ljudske due i proizvode svojstva kojih se, samo uz veliki napor, moemo osloboditi. Ljudi iz reda selefa obiavali su govoriti: Kazne za loa djela na ovom svijetu su druga loa djela koja ih slijede, ba kao to su i nagrade za dobra djela, dobra djela koja ih slijede. Tri grupe ljudi U pogledu navika ljude moemo podijeliti u tri grupe: - ljudi naviknuti na injenje dobra, - ljudi naviknuti na injenje grijeha, - ljudi naviknuti na injenje i dobra i zla. Svako se moe pronai u jednoj od ovih skupina. Velika je razlika izmeu nas i muslimana iz vremena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada su svi muslimani bili naviknuti na injenje dobra, svi nevjernici bili su naviknuti na injenje zla, a munafici su, po potrebi, radili dobro i uivali u zlu. Naalost, dananje muslimane moemo nai u sve tri navedene grupe. Zbog toga se, najee, nemuslimani koje neto privue ka islamu i razvije u njima interes za islam, razoaraju mislei da je islam kriv za takvo stanje, to uope nije tano. Lahko je napraviti kratku anketu i ustanoviti koliki je utjecaj navika na svakodnevni ivot. Tako, npr., kada biste nekog od onih koji su se navikli na redovno obavljanje namaza u damiji upitali: Zato ne klanja namaz kod kue?, vjerovatni odgovor bio bi: Ne mogu jer osjeam nelagodu i nemir u dui. Isto tako, mogli biste postaviti mnotvo pitanja ljudima koji su naviknuti na injenje dobra i, uglavnom, uvijek bi dobijali iste odgovore, samo zato to su oni ve naviknuti na injenje dobra i zato to bi svako proputanje prilike da se uini dobro za njih predstavljalo nelagodnost. S druge strane, kada biste traili od onih koji su se navikli na sluanje bune i druge neinventivne i nerezonske muzike i gledanje razvratnih filmova da se klone toga, ne biste uspjeli samo zbog osjeaja nelagode i nemira koji se u njima javlja ako ne praktikuju ono na to su se navikli. Na isti nain mogao bi

Taberani

24

biti postavljen i niz pitanja osobi koja uiva u konzumiranju opojnih pia, ili enama koje su otkrivene, i uvijek biste dobijali iste ili sline odgovore. Dvadeset i jedan dan Pedagozi i psiholozi kau da kada ovjek eli da se navikne na neto, svejedno da li se radi o pohvalnim ili pokuenim navikama, dovoljno je samo 21 dan stalnog praktikovanja i navika e biti usvojena, tako da e, ak i ono to nam je u poetku bilo izuzetno teko, postati lahko i, s Allahovom dozvolom, ak i ugodno. Nakon tog perioda vor lijenosti, mrzovolje i slabe volje bit e raspleten. U poetku je to vrlo teko i naporno, ali, na kraju, nekadanji tekoa i napor prerastaju u naviku i uitak. Isto pravilo vai i za ostavljanje loih navika. Dovoljan je 21 dan ustrajnosti i izostavljanja nauenih radnji i te loe navike bit e otklonjene iz nae svakodnevice. Jasno je da je u pitanju estoka borba sa samim sobom, to je vrsta dihada, a o dihadu u Boije ime Uzvieni kae: One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela ine! (ElAnkebut, 69.) Vidimo da Uzvieni obeava Svoju pomo svima koji se istinski trude u borbi sa svojim loim strastima i navikama, a ramazan je prvorazredna prilika za usvajanje i uvrivanje pozitivnih navika, jer u tih 29, odnosno 30 dana, vrlo lahko i s mnogo zadovoljstva inimo mnogo toga to ne bismo mogli ni zamisliti van ramazana. Jeste li ikada uli da je bilo ko od nas van ramazana klanjao dvadeset rekata nonog namaza nekoliko dana uzastopno?! Zasigurno da niste, a sve to svojevrsni je pokazatelj mogunosti kojih ni izbliza nismo svjesni. Divan primjer Imam Gazali navodi u Ihjau divno kazivanje: Rekao je Sehl ibn Abdullah et-Tusteri: Imao sam samo tri godine kada sam se budio u snu i gledao kako moj daida Muhammed ibn Suvar ustaje i klanja noni namaz. Jednog dana on mi ree: Zar ti ne slavi Gospodara koji te je stvorio? Ja rekoh: A kako da Ga slavim? On ree: Svake noi kada legne spavati srano izgovori: Allah je sa mnom. Allah me gleda. Allah je svjedok svemu, tako da se tvoje usne uope ne pomjere. Ja sam to izgovorio te noi i, kada sam to nauio napamet, daida mi ree: Svake noi izgovaraj to sedam puta! Kada sam i to potpuno primijenio, daida mi ree: Izgovaraj to svake noi jadanaest puta! Ja sam i to poeo praktikovati i osjetih u srcu takvu slast da se to ne moe opisati. Godinu dana nakon toga daida mi ree: Dobro zapamti ta sam te nauio i radi to sve dok ne ude u kabur, jer e ti to pomoi i na ovom i na onom svijetu. Ja sam to, zaista, i praktikovao tako da sam od toga u srcu uvijek osjeao tajnu slast i zadovoljstvo. Jednog dana daida mi ree: O Sehle, zar e biti nepokoran Allahu onaj s kim je Allah uvijek, kojeg stalno gleda i kome je svjedok? uvaj se loeg ponaanja! Ja sam to u tajnosti stalno praktikovao sve dok me nisu poslali u mekteb. Ja im rekoh: Plaim se da mi to ne poremeti navike. Meutim, roditelji su muallima uslovili da me odmah nakon nastave alje kui. Tako sam krenuo u mekteb, pa nauio itati Kur'an, a zatim postao i hafiz sa est ili sedam godina. Tako mlad ja sam postio ramazan i nafile, a za hranu sam, punih dvanaest godina, imao samo komad jemenog hljeba.

25

MJESEC POSTA - KAKO SE ODNOSIMO PREMA NJEMU1


Pie: mr. Mustafa Prljaa Draga brao! Krajnji cilj svih islamskih propisa jest da ovjek njima izrazi svoju pobonost i pokornost Allahu, d.., bez obzira da li zna razlog zbog kojeg su ti propisi objavljeni i propisani ili ne zna. Tako emo zapaziti da Kur'an odgovara na neka pitanja koja zaokupljaju ljude, a na druga daje samo naelne odgovore. U vezi s ramazanskim postom, Allah, d.., u Kur'anu otkriva sutinski smisao propisivanja posta i kae: O vi koji vjerujete, propisan vam je post kako je bio propisan i onima prije vas - da biste bili bogobojazni! (El-Bekare, 183) Bogobojaznost je jedno svojstvo koje u sebi sadri svako dobro i koje podrazumijeva cjelovito pridravanje svih Allahovih propisa vezanih za naredbe i zabrane. Imam Ali, r.a., je rekao: bogobojaznost znai: strah od Uzvienoga Gospodara, postupanje po objavljenom i spremanje za dan odlaska s ovoga svijeta. Drugi kau: Bogobojaznost znai to da te tvoj Gospodar nikada ne vidi u onome to ti je zabranio, i da te nikada ne izgubi iz vida u onome to ti je naredio! Isto tako, jedan od ciljeva posta jest i taj da se vjernik sabere, disciplinira i moralno uzdigne do najviih dereda. Takoer, obuzdavanje ovjekovih poriva, koji su jedanaest prethodnih mjeseci dobijali svoju punu zadovoljtinu, jedna je od mudrosti koja proima sve ono to je propisano u vezi s mjesecom posta, nakon to je ovjek prije toga obilno jeo, pio i upranjavao svoje elje. Stoga e samo onaj ko poznaje tajnu i ko umije uvati tajnu donijeti odluku da svoj nefs - onaj ivotinjski elemenat u sebi - natjera da bude posluan i discipliniran, bez ikakve vanjske kontrole i utjecaja. Allah Uzvieni onima koji se budu pridravali onoga to prilii mjesecu ramazanu i drali se propisa vezanih za nj obeaje Dennet. O tome govori i veoma veliki broj Poslanikovih, s.a., hadisa, koji su muslimanima veinom poznati, koje sluaju od imama, hatiba i vaiza tokom svakoga mjeseca ramazana. Postavlja se pitanje: Da li muslimani doista vode dovoljno rauna o asnosti ovoga mjeseca? Da li taj obred ovakav kakav je danas, dostie puninu onoga to se njime eli postii ili je taj cilj redukovan, uproen, osiromaen? U odgovoru na ovo pitanje moemo kazati da se veliki broj muslimana neprimjereno postavlja spram ovog asnog mjeseca, ponekad do te mjere da se u cijelosti gubi onaj efekat koji se propisom elio postii. Neki od oblika te neprimjerenosti jesu sljedei: 1. Dolazak na posao sa zakanjenjem, a odlazak prije isteka radnog vremena Ovo se pravda postom, nonim sijeljenjem, sehurom, spavanjem poslije sabah-namaza i sl. Treba kazati da se onaj koji kasni na posao nije u svom ponaanju okoristio postom, jer samo jedna minuta moe biti presudna u ispravnosti ili neispravnosti posta. Naprimjer, onaj ko zna da je do akamskog ezana ostala jo samo jedna minuta pa ipak se svjesno napije vode, time e pokvariti svoj post. Prema tome, samo jedna minuta moe pokvariti ibadet svih prethodnih sati posta. ta onda kazati za polusatno kanjenje na posao, ili odlazak s posla pola sata ranije, to je uzurpacija neijeg prava, to je stjecanje zarade na nedozvoljen nain?! Treba se sjetiti da post mora biti i zapoet i okonan halal-hranom. U protivnom e biti bezvrijedan u duhovnom pogledu.

Druga ramazanska hutba 1427./2006.

26

2. Pretjerano obilje hrane i pia uz ramazan Jedan od ciljeva posta jest i lomljenje otrice pretjeranosti u jelu i obuzdavanje pohote nefsa, one opake komponente u ovjeku, te oslobaanje prostora duhu, pristizanju duhovne hrane, aktivnostima due. Naalost, mnogi muslimani - veina njih - tokom ramazana na jelo i pie troe ak mnogo vie nego u drugim mjesecima. Muslimanski ummet irom svijeta pritiu brojni obiaji i tradicije za koje Allah, d.., nije objavio nikakvo uporite, a koji su postali sastavnim dijelom ovoga mjeseca, njegovim opedrutvenim izrazom. Ti obiaji se razlikuju od mjesta do mjesta, od drave do drave, od sela do grada, no svi imaju jedno zajedniko obiljeje - prekomjernost. Samo jedna vrsta hrane smatra se krtou, samo jedno pie cjepidlaenjem, dok se pretjerana raznovrsnost tog dvoga dri pohvalnom stvari, makar to iziskivalo i finansijsko zaduivanje ovjeka, odnosno iscrpljivanje i zadnjih rezervi hrane. Ti obiaji su snani i tako vrsto srasli s drutvenom sredinom da postaju ozbiljan problem i smetnja u pozivanju ljudi na iftar. Naime, da bi musliman i bliskog prijatelja, komiju ili roaka pozvao na iftar potrebna su mu ogromna sredstva da bi obiaj bio zadovoljen, da se ne bi osramotio, to je poprimilo, upravo, suprotan smisao od onog kojeg islam eli ostvariti. Tako je obiaj postao preprekom izvravanju vjerskog naloga i doveo do otuivanja ljudi jednih od drugih. U pojedinim bogatim muslimanskim zemljama neke porodice bacaju velike koliine hrane nakon posebno prireenih iftara, dok druge porodice bacaju sve ono to ostane iza njihovog iftara ili sehura drei da uz ramazan nije prilino jesti bajatu hranu. 3. Spavanje tokom veeg dijela dana kako bi se ubilo vrijeme, te sijela tokom noi, kako bi se moglo to vie jesti i piti Ni jedno ni drugo ne prilii mjesecu posta, niti odraava opi islamski duh. Cilj spavaa je, naime, da zaboravi post, da ga ne osjea, to je opreno onome to Allah, d.., eli postii propisivanjem posta, a da se i ne govori o tome da bi on trebao ii za tim da to dragocjeno vrijeme - jer je vrijeme ramazanskoga posta naroito vrijedno, pa se i dobra djela u njemu vrjednuju viestruko - popuni bavljenjem korisnim stvarima za sebe, svoju porodicu i za ljude openito, da proizvodi neko dobro... Ovo dnevno spavanje u toku ramazana ne samo da postu oduzima njegovu dra i bljetavilo, ne samo da spavaa unizuje kao takvoga, ve nerijetko uzrokuje i proputanje stvari koje su strogo nareene - proputanje, naprimjer, namaza, to znaajno osiromauje post i liava ga velikog dijela njegova smisla. Isto tako, bdijenje tokom itave noi bez ikakve korisne aktivnosti, danguba, takoer je u opreci s nakanom Allaha, d.., i s onim to je On propisao za ljude. Mi smo vam san poinkom uinili! (En-Nebe', 9) On ini da zora svie, On je no odredio za poinak, a Sunce i Mjesec za raunanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajueg! (El-Enm, 96) 4. Eksplozivnost i nabusitost u ophoenju sa ljudima I ovo ponaanje se nerijetko pravda postom. Meutim, jedan od osnovnih ciljeva posta jeste upravo tenja da se dosegnu visoki moralni stupnjevi, da se iznau i primijene najbolji, i najljepi oblici komunikacije sa ljudima i sa svijetom koji nas okruuje, ukljuujui i onaj ivotinjski i biljni; da u ovjekovo srce unese smirenost, staloenost i mir, da u njemu pobudi najplemenitija osjeanja. Neki postai, meutim, osobito u sredstvima javnoga prijevoza, u trgovinama, na alterima i na javnim mjestima pokazuju nekulturu, nedolinost, prostakluk i runu narav dok, s druge strane, Poslanikov hadis sugerira kako treba da izgleda ponaanje jednog postaa: Ako neko uvrijedi postaa, ili mu neto opsuje, neka on na to samo rekne: Ja postim!' 5. Sustezanje da se uzima lijek, uprkos bolesti 27

Kada lijenik, specijalista, u ije ljudske i profesionalne kvalitete ne postoji nikakva sumnja, propie uzimanje nekoga lijeka, vjernik je duan posluati njegov nalog. Ne smije se sustezati od toga pravdajui taj svoj postupak time da postu uz ramazan nije ravno nita drugo, te da je u sutini izljeilac sam Allah, da je ivotni vijek ionako ogranien... Sve je to, naravno, tano, no svemu tome se time daje drugi smisao. Islam, naime, nedvosmisleno nalae da se ima uvati zdravlje, da se uz ramazan ne mora, odnosno ne smije postiti u sluaju kad to zahtijeva lijeenje, te da se proputeni post moe i napostiti nakon izljeenja. Nije isto nahlada, glavobolja, bol u prstu, crvenilo u oku i sl. i bolest srca, bubrega, mjehura, upalne otekline i sl. Odnos prema ovome drugom sasvim je razliit od odnosa prema onome prvom. U ovom potonjem sluaju posta je obavezan prekinuti post i posvetiti se lijeenju, a proputeni post napostiti kada ozdravi. 6. Otvaranje restorana, kafana i slastiarni tokom dana u isto muslimanskim sredinama Naime, iako vlasnik moe biti i posta i tim svojim postupkom ne namjeravati podsticati druge da se javno mrse, takav njegov postupak nije primjeren mjesecu ramazanu, budui da itava zajednica muslimana treba da odie postom, da u svim svojim manifestacijama izraava duh posta, da se to vidi na ulici, na javnim mjestima, posvuda. Stoga bi takva mjesta trebalo otvarati naveer, a danju ih drati zatvorenim. 7. Nastojanje da se ubije poslijepodnevno vrijeme Zbog ovoga stava mnogo vremena se provodi u raznoraznim igrama, bez obzira da li su one u sutini doputene ili zabranjene. Ne ulazei u to koliko te igre panju postaevu odvlae od posta, one svakako doprinose tome da on proputa iznimno povoljnu priliku da uradi neto drugo to e mu biti od koristi i na ovome i na buduem svijetu, jer od dvije raspoloive mogunosti musliman je duan da se uvijek opredjeljuje za onu bolju, za onu manje lou, za onu koja ima vie korisnosti u sebi, koja e ga pribliiti Allahu i doprinijeti da se bude u Njegovu zadovoljstvu. 8. Proputanje da se mlai navikavaju na post Uenjaci navikavanje na post stavljaju u istu ravan kao i navikavanje na namaz. Brojni su primjeri kako su muslimani prvih generacija navikavali svoju djecu na post, nabavljujui im razliite igrake, kako bi se njima zabavili i zaboravili na glad. Zanemarivanje ove injenice dovodi do toga da neki mladii i djevojke, koji ranije nisu navikavani na post, zanemaruju ovu islamsku dunost, drugi javno mrse, trei usred dana na javnom mjestu pue i sl. Roditelji tih mladie i djevojaka svakako znaju, ili bi morali znati, kako se ponaaju njihova djeca, ali ih njihovi ukori obino ne odvraaju od toga. Greka je nainjena mnogo ranije. 9. Razliit odnos prema namazu i postu Neki muslimani ne bi ni po koju cijenu prekinuli ramazanski post dok, istovremeno, tokom mjeseca ramazana ne klanjaju ni jedan jedini rekatnamaza, kao to ne klanjaju ni izvan ramazana. Drugi opet klanjaju namaz uz ramazan i, sa zavretkom ramazana, odustaju od obavljanja namaza. Post, meutim, po redoslijedu, dolazi poslije namaza, pa se tako namaz podrazumijeva unutar posta. U protivnom, post ostaje bez velikog dijela svoga smisla, budui da je propisan kako bi se bilo bogobojazno, kako bi se uspostavila to vra veza sa Allahom, d.. A namaz je ta najvra veza - ovjek je Allahu najblii kada je na seddi, u namazu. 10. Mrenje zabranjeni stvarima Ovo se naroito odnosi na one koji se mrse cigaretama i pue prekomjerno po prestanku posta, pravdajui se da im u krvi nedostaje nikotina. Vjerovjesnik, s.a., meutim, podsticao je da se ovjek iftari onim to e njegovu tijelu biti od koristi - hurmom i vodom, a ne neim to e tijelu tetiti. 28

11. Praenje televizijskih serija TV serije predstavljaju oigledno gubljenje vremena, nou i danju, da se i ne govori o tetnosti sadraja koji se nude posredstvom njih, njihovoj izopaenosti. To se osobito odnosi na ene koje su, s obzirom na svoj emocionalni sastav, na koji su proizvoai serija i raunali, izloenije i podlonije njihovim utjecajima. Zbog tih serija mnogo je ljudi propustilo obaviti namaz, ono najvrjednije to je ovjek duan uraditi, ili su namaz sasvim zanemarili, premda se bijednost jednoga i veliina drugoga ne moe ni usporediti. Tako su se posvetili looj trgovini koja u konanici rezultira loim prinosima. Stoga, bojati se da ramazan ne proe a da se ne ispuni obeanje Allahovog Poslanika, s.a., koji je rekao da e onome ko bude ispostio ramazanski post sa imanom, raunajui da e za svoje ramazanske aktivnosti dobiti nagradu kod Boga, biti oproteni prethodni grijesi. Bojati se da e biti proputena jo jedna prilika. A nikada se ne zna hoe li druge prilike uope i biti. Zato, brao, postimo ovaj ramazan kao da nam je zadnji u ivotu! Neka je Allah na pomoi! Amin!

29

MJESEC ALLAHOVE D. . MILOSTI1


Allah, d.., nas je poastio time da smo doekali jo jedan ramazan - mjesec neizmjerne Allahove, d.., milosti. Muhammed, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svjetovima, imao je obiaj da ashabima, r.a., estita nastupanje mubarek ramazana i ukae im na blagodati koje taj, najodabraniji mjesec, nosi. Uz to, podsticao ih je na post i injenje dobrih djela u ramazanui kako bi bili bogobojazni. Pie: dr. Fuad Sedi Ramazan je mjesec u kojem se otvaraju dennetska a zatvaraju dehennemska vrata, u njemu ejtani budu sputani tako da ne mogu da zavode ljude, kao to to ine van ovog blagoslovljenog mjeseca. Ako mjesec islamskog posta ispostimo vrsto vjerujui u Allaha, d.., i nadajui se Njegovoj nagradi, bit e nam oproteni grijesi. Post je jedini ibadet koji je Allah, d.., pripisao sebi, da se radi u Njegovo ime, i za taj ibadet je obeao posebnu nagradu. Prije nego zapostimo ustajemo na jutarnji obrok - sehur. U njemu je blagoslov i beriet, i zato ga ne treba proputati, pa makar da popijemo samo au vode. Allahova, d.., milost prema postau je i to da ako se ujutro, kada zaui ezan koji oznaava vrijeme zapatanja, u postaevim ustima nae posuda iz koje pije (voda, kompot, sok..., op. red.) onda on slobodno moe piti onoliko koliko eli u jednom daku, bez prekidanja. Nelagodni i neugodni zadah iz usta postaa Allahu, d.., je drai od najljepeg mirisa - miska. Post je tit koji postaa uva od dehennemske vatre, sve dok ga posta ne sagori, ne probui i oteti, tj. dok ga ne pokvari ogovaranjem ili gibetom. Zato smo, pored toga to se susteemo od jela i pia, duni da uvamo svoj jezik od ogovaranja i prianja o onome to nas se ne tie. uvajmo se da ne budemo meu onima koji od svoga posta nemaju nikakave koristi osim gladi i edi, a od svoga klanjanja nita osim patnju i umaranje. Ramazan je mjesec u kojem se prevazilaze pogreke, trai se oprost i halal za prestupe i greke koje smo jedni prema drugima uinili, jer se bojimo da nam post ne bude primljen, pa zbog toga u njemu lake pratamo i prelazimo preko tuih pogreaka. To je mjesec u ijoj posljednjoj treini je Lejletul-kadr, no koja je bolja od hiljadu mjeseci u kojima nema te noi. U posljednjoj noi tog mjeseca bivaju nagraeni oni koji su postili, jer i onaj ko radi unajam nagradu dobija kada zavri svoj posao. Post je specifian ibadet iji je cilj, izmeu ostalog, da u nama izgradi osobinu samokontrole i osjeaj da naa djela nadgleda Svemogui Allah. Post e se zauzimati - efa'at initi za postae na Sudnjem danu. On e ih tititi od patnje u kaburu. Posta, i kada spava ini ibadet, to nije sluaj s namazom ili bilo kojim drugim ibadetom. Nadajmo se Allahovoj milosti i oprostu i da Bajram doekamo isti od grijeha, kao to nam je Poslanik, s.a.v.s., obeao. S obzirom da je ramazan mjesec Allahove milosti, prilika je to da, uz predstavljanja Ebu Hanifinog Musneda, knjige koja je na bosanskom jeziku tek izala iz tampe, prenesemo nekoliko hadisa koji govore o Allahovoj, d.., milosti, a posebno ovaj dugi hadis na koji se ne nailazi u drugim zbirkama:

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 98, oktobar 2007. god.

30

Hadisi o Allahovoj, d.., milosti Ebu Hanife prenosi od Hammada, on od Ibrahima, a ovaj od Alkame da je Abdullah ibn Mes'ud, r.a., rekao: Neki ovjek je doao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je upitao: - Allahov Poslanie, hoe li u Dehennemu ostati iko od onih koji su oboavali Allaha, Jedinog? Poslanik odgovori: - Hoe. Ostat e neki ovjek na dnu Dehennema koji e Allaha, d.., glasno dozivati: - O Hannanu, o Mennanu! (O Premilostivi, o Dobroinitelju!). Njega e uti Dibril, a.s., i zaudit e se tom njegovom stanju, pa e rei: - udnog li uda! Dibril se nee strpiti sve dok ne doe pred Allahov Ar i padne na seddu. Tada e mu Uzvieni Allah rei: - Digni glavu, o Dibrile, i reci ta si tako udno vidio, a Allah, d.., najbolje zna ta je on vidio. Tada e Dibril, a.s., rei: - Gospodaru, uo sam glas sa dna Dehennema koji doziva: - O Hannanu, o Mennanu!, pa sam se zaudio tom glasu. Tada Allah, d.., ree Dibrilu, a.s.: - Idi Maliku (uvaru Dehennema) i reci mu da izvede Mog roba koji doziva: - O Hannanu, o Mennanu! Dibril, a.s., e otii do jednih dehennemskih vrata i pokucati, pa e mu se odazvati Malik i izai. Dibril e mu tada rei: Uzvieni Allah je naredio: - Izvedi iz Dehennema Mog roba koji doziva: - O Hannanu, o Mennanu! Tada e Malik ui da potrai tog ovjeka, ali ga nee nai, bez obzira to Malik poznaje Dehennemlije bolje nego to majka poznaje svoju djecu. Tada e Malik rei Dibrilu: - Vatra se rasplamsala pa ne mogu raspoznati kamen od eljeza, niti eljezo od ljudi. Tada e se Dibril vratiti i ponovo pasti na seddu pred Allahovim Arom, a Uzvieni Allah e mu rei: - Digni glavu, o Dibrile, zato nisi doveo onog mog roba. Dibril e odgovoriti: - Gospodaru, Malik mi je, izvinjavajui se, rekao da se dehennemska vatra toliko rasplamsala da se ne pozna kamen od eljeza, niti eljezo od ljudi. Tada e Allah, d.., rei: - Reci Maliku da se Moj rob nalazi u tom i tom dnu, u skrivenom uglu. Kada je Dibril obavijestio Malika o tome, on je uao i naao ga na navedenom mjestu. Vrh njegovog ela bio je vezan za njegova stopala, a ruke za vrat. Bio je opkoljen zmijama i akrepima (korpionima). Malik ga je jednom povukao, pa je to ponovio, kidajui lance i okove kojima je on bio svezan. Zatim ga je izvadio iz vatre, okrijepio ga i predao Dibrlu koji ga je preuzeo. Pored koje god skupine meleka budu prolazili oni e rei: - Teko ovom robu. Kada je stigao do Allahovog Ara, pao je na seddu. Tad e Uzvieni Allah rei: - Digni glavu Dibrile! (kako bi svjedoio taj dogaaj). Onda e Allah, d.., rei tom ovjeku: - Moj robe, zar te nisam stvorio u najljepem obliku, zar ti nisam poslao Poslanika, zar ti on nije proitao Moju knjigu, zar ti nije naredio da ini dobra i da se kloni loih djela? Kada taj ovjek sve svoje grijehe prizna, Allah, d.., e ga upitati: - Zato si uradio to i to? ovjek e rei: - Gospodaru, ja sam prema sebi nepravdu uinio i nakon toga sam bio baen u vatru toliko i toliko godina, ali nikada nisam izgubio nadu u Tvoju milost i izgovarao sam: - O Hannanu, o Mennanu!, pa si me Svojom dobrotom izvadio iz kue ponienja. Molim Te da mi se smiluje. Tada e Uzvieni Allah rei: O meleki Moji, budite svjedoci da sam mu se smilovao.2 Ebu Hanife prenosi od Muhammeda ibn Abdurrahmana et-Tusterija, od Jahjaa ibn Seida, od Abdullaha ibn Amira, od njegovog oca, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada umre neki ovjek o kojem Allah, d.., zna neto loe, ali ljudi o njemu kau dobro, onda Allah, d.., kae melekima: 'Prihvatio sam pohvalna svjedoenja Mojih robova o Mom robu i oprostio sam mu ono to Ja znam od njegovih loih djela.3 Hammad ibn Ebi Hanife, prenosi od svog oca, od Ebi Malika el-Ede'ija koji kae da mu je priao Rib'i ibn Hira, od Huzejfe, na., koji kae: Bit e doveden Allahov rob na Sudnjem danu, pa e rei: Gospodaru, onim to sam (dobra) uradio elio sam postii Tvoje zadovoljstvo. Ja sam onome ko nije bio u tekoj situaciji olakavao, a ko je bio u tekoj situaciji dug sam opratao. Tada e Allah, d.., rei: - Ja sam

2 3

Musned Ebu Hanifin, Fuad Sedi, str. 18, Allahova, d.., milost. IPF Biha, 2007. god.

Ovo je u skladu s kur'anskim ajetom: Tako smo vas uinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok." (sura El-Bekare, 143) U hadisu koji prenosi Seleme ibn Ekve', r.a., Poslanik, s.a.v.s., kae: Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji a meleki su Allahovi svjedoci na nebu." (Taberani)

31

prei da to uradim. Oprostite ovom Mome robu. Ebu Mes'ud el-Ensari kae da je Huzejfe, r.a., uo ovaj hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.4

Musned Ebu Hanifin, Fuad Sedi, str. 20, IPF Biha, 2007. god.

32

RAMAZAN MJESEC POSTA I RADOSTI1


Svrha posta u ramazanu je da se odazovemo Allahovoj naredbi kako bismo postei, tj. suzdravajui se od jela, pia, puenja i drugih ulnih uivanja zasluiti Njegovo zadovoljstvo i tako sebi priutili veliku radost. Ko ne posti nikada nee znati ta je prava strpljivost, snaga volje i pravi uspjeh. Pie: dr. Senad Agi Samo postom moemo osjetiti kako je jadnicima koji su, zbog nedostatka hrane, prisiljeni da poste i dan i no. Samo postaevo srce moe osjetiti pravo i istinsko suosjeanje sa takvima i potom, pri kraju ramazana, odrijeiti kesu i udijeliti, opet samo radi Allahova d.. zadovoljstva (rizaluk). Slobodno moemo kazati da, kada bi svi ljudi postili, ne bi na zemlji bilo gladnih. Sit gladnu ne vjeruje, davno je na narod kazao. Posti pa e saznati ta znai glad i ed, prazan stomak, ali puno i otvoreno srce. Upravo zbog ovih pozitivnih karakteristika posta, post je bio objavljivan i svim ranijim poslanicima i njihovim narodima. Post je, dakle, univerzalan: O vjernici, propisuje Vam se post, koji je bio propisivan narodima koji su Vam prethodili, da biste istinsku bogobojaznost stekli. Odreeni broj dana. (Krava, 183-184) U Mekki borba protiv neprijatelja, u Medini post (mali i veliki dihad) Islam propisuje razliite obredoslovne forme. Razliite forme namijenjene su lijeenju razliitih duhovnih slabosti. Ove duhovne slabosti se javljaju posebno onda kada ivimo u zdravlju i potpunom rahatluku. U mekanskom periodu muslimani nisu imali priliku da osjete duhovne slabosti, jer im to prilike nisu dozvoljavale. Preseljenjem u Medinu, kada se standard ivota znatno popravio, poela su srca obolijevati od raznih duhovnih bolesti. Tada je post propisan - kao lijek. Ali, post, kako nas ui suvremena medicina, nije efikasan samo za duhovne bolesti. Post se pokazao kao lijenik koji operira bez noa. Dugaka je lista bolesti koje islamski post uspjeno lijei. Treba imati na umu da velika mudrost lei i u tome da je post propisan samo odreeni broj dana u godini. Kada bismo postili tokom itave godine, rezultati ne bi bili tako dobri, moda bismo ak i oslabili. To je slino sa veinom lijekova koje uzimamo due vrijeme. im organizam postane imun na odreeni lijek, on vie ne pomae. Upravo zbog ovog razloga, Poslanik a.s. svojim ashabima nije dozvoljavao da poste tokom cijele godine. Svi lanovi Ummeta moraju postiti u isto vrijeme. Tako se svakom postau, kada zna da sva njegova braa i sestre u svijetu takoer poste, omoguuje da ovu dunost lake izvri. Ovaj osjeaj pripadnosti Ummetu i osjeaj zajednitva naoj duhovnoj predanosti daje dodatnu slast i okus. Prvog dana ramazana mnogi nai Bonjaci iz dijaspore pozivaju svoje u Bosni da provjere jesu li i oni zapostili i obratno. Jo se jedna vana odlika ramazana mora istai. Ramazan je deveti mjesec lunarnoga, muslimanskog kalendara, koji se rauna prema Mjesecu a ne prema Suncu. To znai da svake godine svoj post zapoinjemo 10 ili 11 dana ranije. Na taj nain svaki dan u godini biva poaen postom. To nam istodobno omoguuje da ne moramo postiti uvijek samo ljeti ili zimi, ve tokom itave godine. Post - najadekvatnija forma pribliavanja Bogu

Tekst je objavljen u Preporodu, br. 18/836 od 15. septembra 2006. god.

33

Vrlo je teko vjerovati u Allaha onako kako Njemu dolikuje (Ma kaderullahe Hakka kadrih). Jo je tee obredima iskazati istinsku zahvalnost onako kako Njemu dolikuje. Zato je post najadekvatniji nain pribliavanja Allahu d.. Nije sluajno Muhammed, a.s., ba u ramazanu dobio Prvu objavu. Musa, a.s., je na Sinaju pred dobijanje Tevrata postio 40 dana i noi. I Isa, a.s., je postio iekujui objavu Indila. Post je jedna od Allahovih, d.., osobina, koju mi tokom ramazana oponaamo. Zato Allah d.. upravo za vrijeme posta otvara irom vrata Svoje milosti (rahmet), oprosta (magfiret) i oslobaanja od paklene vatre ('itqun minen nar). Naravno, prosvijetljeni postai nee postiti samo svojim stomacima. Tada bi post bio sveden na puko gladovanje i ednjenje. Oni e postiti i svojim jezicima (nee lagati), svojim oima (nee gledati u haram), svojim uima (nee sluati haram), svojim rukama (nee prihvaati za haram), pa ak i svojim mislima tj. cijelim svojim biem. Poslanik, a.s., nas upozorava: Ko ne ostavi ruan govor i loe djelo, Allahu ne treba njegovo gladovanje i ednjenje. (Buhari) Da bismo upotpunili sve zahtjeve ramazana, potrebno je jo i ustrajavati u redovnom klanjanju pet dnevnih namaza, ustajati na sehur, klanjati teravije, uiti svakodnevno Kur'an, initi zikir, udjeljivati sadaku, odazivati se na iftar, kao i priredivati iftar i sl. Allah e procjenjivati naa djela. Najbolje vrijeme smatrae se ono koje budemo posvetili Njemu. Poslanik je kazao da kada vjernik preseli na Bolji svijet, namaz e mu biti nad glavom, sadaka na desnoj, a post na lijevoj strani. ivot koji se provede besciljno, tj. ivot koji ne odgovori na Stvoriteljeva oekivanja, izgledae kao fata morgana (opsjena, varka) na pustinjskoj ezi. Ramazan kao inspirator Jedan od najveih i najuticajnih umova dananjice Seyyed Hossein Nasr je u jednom svom eseju rekao slijedee: Bez elementa samoprijegora i asketizma ni jedna religija, pa prema tome, ni kultura nisu mogui. Iz ove misli proizlazi da koji god ovjek eli da zadri dobru ulnu percepciju, on se povremeno mora povlaiti iz punine ivota kako bi svojim ulima omoguio potreban odmor. Jedna mudra izreka veli da prazan prostor u toku ini toak. Prazan prostor K'abe ini K'abu, vele alimi. A prazan stomak otvara i oslobaa prostor duhovnom uzletu. Jo kada se ostvaruje islamskim postom i drugim preporuenim vrstama ibadeta koje prakticiramo za vrijeme ramazana, onda je uspjeh zagarantovan. Postiti znai izabrati Boiju stranu i kazati svojim ulima i materijalnim izazovima NE u ime vieg cilja - u ime novog duhovnog raanja, snanoga duhovnog uzleta ka Svevinjem. Eto, zato je na dragi Poslanik, a.s., toliko volio post - nita nije njegovoj dui osiguravalo izvor energije i inspiracije tokom itave godine sve do slijedeeg ramazana, kao ramazanski post. Hazreti Lukman je ovako savjetovao svoga sina: Kad Ti je stomak pun, inteligencija Ti spava i zaboravlja na mudrost, a udovi Ti postaju lijeni za ibadet. Hazreti Aia, majka pravovjernih, je savjetovala: Pokuajte otvoriti vrata duhovnoga svijeta (melekuut). Upitali su, kako? Putem gladovanja i ednjenja. Da zakljuimo. Uinimo maksimum da ramazan to bolje iskoristimo kako bismo na Ahiretu imali post i druge ibadete kao svjedoke u nau korist. Nismo sigurni da e nam se dogodine pruiti prilika da doekamo radosti ramazana, jer smrt moe doi iznenada. A vrijeme ramazansko je toliko blagoslovljeno da je Poslanik a.s. govorio da znate kakve se ari kriju u ramazanu, poeljeli biste da traje itavu godinu. Ramazan mubarek!

34

DESET VELIKIH CILJEVA RAMAZANA


Pie: dr. Senad Agi 1. Jedi, pij i budi umjeren Gotovo svi mi, im iftar nastupi, halapljivo i nekontrolirano trpamo u usta u tolikoj mjeri da se poslije iftara ne moemo pomaknuti. Ovo inimo, premda nam je jasno da je ovakvo nae ponaanje u suprotnosti sa duhom Ramazana, koji treba da nas poui samokontroli. Potrudimo se prilagoditi Poslanikovim pravilima: popuniti jednu treinu stomaka hranom, jednu treinu vodom i treu ostaviti za disanje. 2. Izdvoji svakog dana jedan, pet ili deset dolara sadake Muhammed a.s. je uvijek bio dareljiv, a posebno u Ramazanu. Otvorimo srca i ovog Ramazana zavucimo jo dublje ruke u svoje depove i novanike. I jedan dolar dnevno, pa i manje od dolara, ipak je bolje nego ne izdvojiti nita. Nikada ne treba zaboraviti da je Tvoje ono to dadne. 3. Naui napamet 4 sure Nauiti napamet suru iz Kur'ana gdjekad se ini nemogucim. Klju uspjeha je u uenju pomalo svaki dan. U Ramazanu su 4 sedmice. Nauiti napamet svake sedmice po jednu suru sasvim je mogue, pogotovo ako se izaberu one krae sure. Kada se ostvari uspjeh sa malim surama, povui e nas elja da se okuamo i sa duim surama poslije Ramazana. 4. Odlaziti na teravih-namaze Nakon iftara postau se spava. ejtanu bi najdrae bilo, da kada ve nije mogao sprijeiti postaa da posti, da ga sprijei od odlaska u svoju damiju na teravih-namaz. Teravija se moe klanjati i kod kue, ali je obavljena u dematu 27 puta sevapnija. Dematsko ispoljavanje jedan je od blagoslova Ramazana. Zato, ne dopustite ejtanu da bude pobjednik. Ako Vam je nemogue odlaziti na teraviju svake noi, otiite barem jednom sedmino. 5. Priredi iftar ili se odazovi na poziv Za vrijeme Ramazana se trudimo da to vie sunneta naeg dragog Poslanika prakticiramo. Da to vie na njega liimo. Jedan od velikih sunneta u Ramazanu je da priredimo iftar prijateljima, poznanicima, komijama, rodbini. Na ovaj nain snaimo duh zajednitva i jaamo dematsko jedinstvo. Kako god je nama vano da nam se pozvani odazovu, jednako je vano da se i mi na poziv drugoga da prisustvujemo iftaru, ukoliko smo slobodni, obavezno odazovemo. 6. Prestani se nedolino izraavati i ogovarati Vrlo je teko suzdrati se na provokacije i rijei kojima nas se lahko naljuti. Treba da znamo da nam Allah d.. ne dobrava da nekoga na nedolian nain spominjemo ili da ga ogovaramo. Pogotovo je bitno pridravati se pravila lijepog ponaanja za vrijeme mjeseca posta kako ne bismo rizkovali gubitak sevapa od mukotrpnog posta u dugim ljetnim danima. Pokuaj ovaj metod: pronai kutiju i kada god se uhvati u grijehu izgovaranja ruznih rijeci ili ogovarnja, u kutiju ubaci neto novca, dolar-dva. Poenta je u tome da postupi tako to e sam sebe kazniti za ucinjeni grijeh. Na kraju Ramazana, novac iz kutije pokloni siromahu ili od prikupljenog novca kupi poklon, koji e predati upravo onom koga si najvie ogovarao. 7. Nazovi svoje najdrae i estitaj im Ramazan/Bajram esto mislimo kako emo, kada dobijemo mogunost brzog i jeftinog komuniciranja, ee kontaktirati svoje roake i prijatelje. Ali, realnost je drukija, posebno u dijaspori. 35

Odravanje rodbinskih veza, jedna je od odlika naeg naina ivota i postupak s kojim ce Allah d.. biti posebno zadovoljan. Ovog Ramazana, pozovi telefonom ili na drugi nain im estitaj Ramazan i Bajram i upitaj ih kako podnose post. 8. Prei na tehnoloku dijetu ili post ak i ako radi u industriji IT, mogue je ovaj korak poduzeti. Smanji pretraivanja na internetu. Umjesto sjedanja pred laptop nakon iftara, poi na teravih-namaz. Isto vai i za TV. Poenta je u davanju potpune prednosti duhovnom uzdizanju u ovom mjesecu. 9. Pokuaj prouiti cijeli Kur'an ili uiti barem 5 minuta dnevno ak i ako misli da nema nimalo slobodnog vremena, mogue je pronai 5 minuta dnevno da se negdje u miru posveti uenju Kur'ana ili itanju njegova prevoda. Sto se vie konektujemo s Bogom, sve je bolje. Ako jo uvijek ne zna uiti u Kur'anu, obrati se svom lokalnom imamu i trai da te ukljui u program uenja kur'anskog arapskog pisma. 10. Oprosti svakom ko Te je uvrijedio Jo uvijek si pod dojmovima uvreda koje Ti je prijatelj nanio. Jo uvijek si ljut na svoju suprugu ili supruga zbog izgovorenih rijei prilikom estoke prepirke. Preimo preko uvreda ovog Ramazana i oprostimo. Oprostiti je dobro ne samo za tijelo nego i za nae duhovno stanje, za nau duu. Ako oekujemo od Allaha da nam oprosti, i Allah oekuje to isto od nas. Ako nam je nemogue oprostiti svima koji su nas uvrijedili, oprostimo barem trojici.

36

U SUSRET RAMAZANU1
Pie: mr. Muharem Omerdi Cijenjena brao! Dolazi nam ramazan, veliki Allahov dar onima koji Ga vjeruju i koji e pokorno postiti od jela, pia i od svega drugog to je erijatom propisano, kako bi ova islamska dunost bila savreno izvrena. Jo nekoliko dana se pripremajmo za ramazan da bi potpuno spremni doekali ovog asnog gosta. Allahov Poslanik, s.a., je postom abana pripremao se za doek ramazana. Dobrovoljnim ibadetima pripremao se za ovaj asni i mubarek mjesec. : } .{ Majka vjernika, Aia, r.a., je kazala: Allahov Poslanik, s.a., je toliko postio da smo kazali: - Nee prestati postiti! A onda je prestao sa postom i nije postio da smo kazali: - Nee vie postiti! Nisam vidjela da je Poslanik, s.a., postio cijeli i jedan mjesec osim ramazana. I nisam vidjela da je i u jednom mjesecu vie postio kao u abanu. Post je ibadet kojim se zasluuje Allahovo zadovoljstvo. Post je ibadet kojim se isti srce, dua i jaa volja. Muhammed, s.a., je na uzor na putu svakog dobra. On je u svakom mjesecu postio, a u abanu najvie, ali nije nijedan cijeli mjesec postio osim ramazana. U hadisu se istie da je upitan Allahov Poslanik, s.a., koji je najbolji post nakon ramazanskog posta, pa je odgovorio: aban kao znak poasti ramazanu! Za post slijedi velika Allahova, d.., nagrada. Sevabi za ovaj ibadet su neizmjerni. Visinu im zna samo Uzvieni Allah. Ebi Umame, r.a., veli: - Rekao sam: Allahov Poslanie, naredi mi neki posao za koji u imati korist kod Allaha Uzvienog. On mu je rekao: Posti, postu nije nita ravno! } .{ } .{

Dakle, ko posti u ime Allaha, d.., iskreno i predano, sa ispravnim nijetom, u pobonosti i eljom da sa time Svemilosnik Uzvieni bude zadovoljan, on ini djelo kome druga nisu ravna. Post u ime Allaha, d.., vjernika uva od Dehennema, titi ga od iskuenja i svakog belaja. Jaa ga za ivotna iskuenja i osigurava mu vjenu sreu na Ahiretu: } .{ Ko posti jedan dan na Allahovom putu, podarie mu Allah udaljenost od Dehennema koliko je razmak izmeu neba i Zemlje. Vjerovjesnik Muhammed, s.a., je bodrio muslimane da veseli i sreni doekuju ramazan, estitao bi im ovaj mjesec i dobro koje sa njim podaruje Allah. Isticao im je vanost natjecanja u vrenju svih vrsta pobonosti u njemu kako bi ga cijelog proveli u atmosferi najdublje bogobojaznosti. Veliki ashab Selman Farisi, r.a., je prenio hutbu Allahovog Poslanika, s.a., koju je on jednom odrao zadnji dan abana, uoi samog ramazana:

Prva ramazanska hutba 1423./2002. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

37

O ljudi! Stigao vam je veliki blagoslovljeni mjesec u kome ima jedna no koja je bolja od hiljadu drugih mjeseci. Postiti ovaj mjesec je obligatna dunost, a klanjati nafilu u toku njegovih noi je dobrovoljni ibadet. Onaj ko se Allahu priblii dobrim djelom u toku ovog mjeseca ravno je izvrenom farzu izvan ramazana, a onaj ko izvri farz uz ramazan ravno je kao obavljenih sedamdeset farza u drugom mjesecu. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Dennet. To je mjesec kad se posjeuju siromani, bolesni i potrebni s ciljem da se s njima podijeli njihova nevolja. To je mjesec u kome se hrana, opskrba i zarada iskrenog muslimana poveava. Muslimana u njemu prati vei bereket. Onaj ko druge pozove sebi na iftar bie mu oproteni grijesi i bie spaen od Dehennema. Njegova nagrada jednaka je nagradi onoga koji je postio bez ikakvog umanjivanja njegove nagrade. Ovako je Resul-i ekrem opisao ramazan i njegovu veliinu, jer je ovo mjesec uzvienosti i Allahovog blagoslova na vjernike. Njegova vrijednost premauje vrijednost drugih vremenskih perioda a njegov bereket je neizmjeran i neiscrpan. Ibadeti u njemu su bolji nego u drugim danima, a dobra djela su sa veom vrijednou i umnoavaju se, a sevabi su okieni veliinom i poklonjeni svima koji u vjernosti i pokornosti veliaju Uzvienog Stvoritelja. Dobri ljudi u ramazanu postaju jo bolji, a poboni jo poboniji. Jer, ovo je mjesec natjecanja u vrenju dobrih djela i Allahu najdraih ibadeta. Naroita vrijednost ramazana je Lejletu'l-Kadr a ibadeti i sevabi u ovoj noi su bolji od ibadeta i sevaba u hiljadu mjeseci bez te noi. Od asti mjeseca ramazana je post njegovih dana za to e Allah, d.., dati nagradu neizmjernu postaima. U njegovim noima je propisan teravih-namaz koji je bio praksa Muhammeda, s.a. Blago onome ko posti, srean je onaj ko ramazanske noi u namazu i ibadetu provodi. Nek je srean onaj koji se kaje u ovome mjesecu i uini takvo pokajanje da se nikada vie ne savije ponien inei grijeh ikakav, ve djelima dobrim kri sebi put za nagradu neizmjernu i drutvo odabrano sa kojim je Allah zadovoljan. U danima i noima ovoga mjeseca iskreni mu'mini e initi djela najbolja, davati sadaku jetimima i siromasima, uiti Kur'an-i kerim, sluati vazove i predavanja, sticati nova znanja i spoznaje i ustrajavati u vrenju svih sunneta kao svoj zalog i zavjet u slijeenju Resul-i ekrema. Koliki je ovo mjesec u boanskoj odabranosti vidi se po tome to je u njemu nagrada za nafilu kao nagrada za farz izvan njega, da je sevab za ramazansku umru ravan vrijednosti sevaba hadda. Ovo je znak Allahove dobrote i milosti Njegove prema vjernicima. Sam farz uinjen u ramazanu poveava se u nagradi za sedamdeset puta. Tako je, npr. sa zekatom koji se dadne tokom ovoga mubarek mjeseca. Tako je i sa namazima, sa sadakom, sa iftarom i svim drugim dobrim djelima. Ovaj asni mjesec je mjesec sabura, kako je objasnio Poslanik, s.a., a Allah nagrauje strpljive i ustrajne bezgranino. Poslanik, s.a., nas je pouio da je ovo mjesec milosra, milodara, milosti, irokogrudnosti, jednakosti, bratstva i svakovrsne dobrote i ljudskosti. Allah dariva veliki bereket u opskrbi mu'mine i uzvraa neizmjerno onima koji poaste iftarom postae, a posebno ako meu njima bude siromaha, zatim ako se pobrinu za one koji su u nevolji, one koji iz ponosa nee zatraiti pomo a veoma su nuni i muhta da im se pomogne. Ova djela e donijeti veliki Allahov bereket i dati neizmjernu vrijednost uinjenim djelima. Muhammed, s.a., je elio da se njegovi sljedbenici pomognu ovim mjesecom, da on bude zalog za Ahiret, da nas oplemeni i oisti, jer e samo isti imati pristup u Dennet. Uticaj posta na istou vjernika je efikasan a pobjeda nad grijehom konana. Allahov Poslanik, s.a., je rekao: } .{ Na Dennetu imaju jedna vrata koja se zovu Rejjan. Kroz njih e ulaziti postai na Sudnjemu danu. Niko osim postaa nee proi kroz ta vrata, a kada uu svi postai, ta vrata e se zatvoriti i niko vie kroz njih nee proi. Post e dati postau sigurnost na Sudnjem danu kao to je to objasnio Allahov Poslanik, s.a., dodavi da e to isto initi Kur'an za one koji su ga uili i po njemu ivjeli: } .{

38

Post i Kur'an e se zauzimati za ovjeka na Sudnjem danu. Rei e post: - Gospodaru, zabranio je sebi hranu i strast pa mi dozvoli da se zauzimam za njega. Rei e Kur'an: - Uskratio je sebi noni san pa mi dozvoli da se zauzimam za njega. Ree Poslanik: Pa e im biti dozvoljeno da se zauzimaju! Srean je onaj vjernik koji ovaj mjesec primi kao svoju ansu, kao Allahov dar, kao vlastitu priliku za natjecanje u injenju dobra, pokornosti Bogu i vlastiti napredak na duhovnom i moralnom planu. Ovo je mjesec najveih stremljenja vjernikih dua, svega onoga to podie postaa iz onoga to ga sputava za tlo na kome se ini zlo. Za Poslanika, s. a., ramazan je bio vrijeme najveih doivljaja, u njemu je imao svakodnevne susrete sa Melekom Dibrilom, s.a., pred kojim je uio Kur'an, jo vie je vremena provodio u ibadetu a posebno u njegovoj zadnjoj desetini. Toliko je bio dareljiv da je to liilo na raskoni vjetar koji nosi cvjetni prah. Pred dolazak ramazana uio je dovu: } .{ Allahu, blagoslovi nas u redebu i abanu i blagoslovi nas u ramazanu! A kad bi ve nastupio ramazan Muhammed, s.a., bi govorio ashabima: Doao vam je ramazan, mjesec bereketa. Allah vas pokriva svojom milou a brie vam grijehe, i prima vam dovu, i gleda vae natjecanje u dobru i ponosi se sa vama pred Svojim melekima. Pa pokazujte Alluho od sebe ono to najbolje imate, jer nesretan je onaj koji bude u ramazanu ostao bez milosti Uzvienog Allaha. Cijenjena brao! estitam vam dolazak ramazana! elim da ga postite sa svojim porodicama u miru, zadovoljstvu i duevnom raspoloenju. Redovno dolazite u damiju, pratite mukabele i sluajte vazove, uite Kur'an i kod kua klanjajte nafilu. Molite Allaha Uzvienog ponizno i svoju vjeru ispovjedajte ponosno. Takvima e nam Allah, d.., biti milostiv i grijehe nam oprostiti.

39

MJESEC VJERE I SLOBODE1


Pie: prof. Mustafa Spahi U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate - da odreeni broj dana ispunite, i da Allaha veliate zato to vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete. (El-Bekare, 185) Draga brao u Islamu, Danas je 22. dan mubarek ramazana 1422. hidretske godine. Danas je istovremeno 7. decembar ili prosinac 2001. godine po miladu gregorijanskog kalendara. Dijeli nas svega osam dana od ramazanskog Bajram-i erifa koji traje tri dana: prvog, drugog, treeg evvala. Muslimani u biti imaju est bajrama: Prvi i drugi su: Ramazanski i Kurbanski bajram na dunjaluku, Ako sa ovog svijeta odu sa ehadetom to je trei bajram, Ako pred Munkirom i Nekirom u kaburu odgovore da im je Bog Jedan Jedini Allah, da im je Knjiga-Kur'an, da im je Poslanik-Muhammed a.s., da im je Kibla-Kaba (Bejtullah), da su im po vjeri braa i sestre muslimani i muslimanke i da su izvravali pet farz namaza: sabah, podne, ikindiju, akam i jaciju, to im je etvrti bajram, Ako na Sudnjem danu - Danu istine, pravde, vjere i svoenja i polaganja rauna pred Svevinjim Allahom uspjeno ispit poloe to im je peti, najznaajniji bajram, Ako uspjeno preu preko Sirat-uprije u Dennet i budu spaeni od Dehennema to im je esti, zavrni, bajram.

Doista, draga brao! Ono to je meu objavama Kur'an i meu svim poslanicima i vjerovjesnicima Muhammed, a.s., meu melekima Dibril-i emin, meu danima petak, meu enama h. Merjema, to je meu mjesecima mubarek ramazan-i erif. Kao to je Kur'an Uputa i Putokaz ljudima - Huden Li-n-nasi, razmee izmeu dobra i zla i dokaz pravog puta - Furkan, voa ljudstvu i svjetovima - Imam, Allahova milost ljudstvu i svjetovima - Rahmet, Allahovo prosvjetljenje ljudstvu i svjetovima - Dija'un, lijek za ljudska srca i due - ifa'un Lima fi-s-suduri, Allahova dobrota svjetovima - Fadlullah, jasna i nepobitna Knjiga i Objava svjetovima - Kitabun mubin, koja vodi ljude jedino ispravnom putu u vjeri i etici je ljudstvu neoborivi argument - Burhan, Allahova svjetlost - Nur, manifest ili proglas ljudstvu i svjetovima - Bejan, Knjiga savjeta - Meviza, blagoslovljena knjiga - Mubarek, mona knjiga - Aziz, slavna knjiga - Medid, knjiga nagovjetaja - Bura, Knjiga opomene i upozorenja - Nezir, Knjiga radosnih obavijesti - Beir, Knjiga koja stalno podsjea i budi svijest Tezkireh, Knjiga koja opominje i budi svijest i savjest - Zikra, Knjiga plemenita - Kerim i Knjiga koja se stalno prouava i studira i koja je zapisana i sabrana. Muhammed, a.s., je Allahov Poslanik i milost svjetovima: A tebe smo Muhammede kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija', 107.) Mjesec ramazan-i erif je mjesec poetka sputanja i objavljivanja svih objava. Tradicija Islama biljei da su Suhufi sputeni i poeli se objavljivati treu no ramazana. Tevrat estu no, Indil trinaestu no, Zebur osamnaestu no i konano, Kur'an ispunjenje, upotpunjenje i saokruenje svih objava Allah je

etvrta ramazanska hutba 1422./2001. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

40

poeo objavljivati i sputati u noi Lejletu-l-kadr koja je u posljednjoj treini neparnih noi mjeseca Ramazana: Doista Mi smo ga poeli objavljivati u noi Kadr. A ta ti misli ta je no Kadr? No Kadr je bolja od hiljadu mjeseci... (El-Kadr, 1-3.) Ta no je i mubarek ili blagoslovljena najveim blagodatima ispunjena no: Tako Mi Knjige jasne Mi smo poeli da je (Knjigu Kur'an) u Blagoslovljenoj noi objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo - u kojoj se svaki mudri posao rijei po zapovijedi Naoj! Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga - On, uistinu, sve uje i sve zna. (Ed-Duhan, 1-6). Objavi prethodi Sloboda ovjeka u svemiru i meu svjetovima i stvorenjima u odnosu na sve stvorene svjetove i stvorenja koja ukljuuje spoznaju i bezuvjetnu nunost - ovjekovo robovanje, ovisnost, predanost i pokornost Allahu, d.. Stvoritelju, Gospodaru, Vladu, Sucu i Odravatelju svih svjetova, stvorenja, pa i ovjeka. Slobodu slijedi Objava. Prvi rezultatati i posljedica Objave, iji je sadraj Istina jeste Iman. Prvi i osnovni rezultat Imana jeste Islam. Kao to je Iman odreenje, ispunjenje, osmiljenje i proimanje ovjeka iznutra, tako je Islam odreenje ovjeka izvana. Iman i Islam su meusobno povezani i spojeni kao tijelo i dua, a njihovo srce je Tevhid kroz Kelime-i ehadet. Kao to elektroni spajaju i poezuju sve atome u svemiru, stvorenim svjetovima, tako Kelime-i ehadet povezuje imanske i islamske arte. Kao to je Iman odreenje i ispunjenje ovjeka iznutra, Islam odreenje ovjeka izvana, Tevhid odreenje kojim se besprizivno i bezuvjetno iskljuuju sva boanstva iz vjerovanja, robovanja i pokorovanja osim Jednog Jedinog Allaha, tako Ibadetullah na temelju Imana, Islama i Tevhida u Slobodi preko Objave odgovara na pitanje i upuuje ljude koga treba oboavati, kome treba robovati, od koga treba biti potpuno ovisan i kome pripada sva slava, veliina, uzvienost i zahvala, dakle, samo i iskljuivo Allahu, d.. To je jedini nain i put da se uspostavi i odri ispravna relacija i komunikacija izmeu AllahaStvoritelja i ovjeka-Allahova stvorenja. Svijest o neumitnom, besprizivnom i spoznato nunom robovanju i ovisnosti od Allaha, d.., ljudi, svjedoe i iskazuju izvravanjem obreda - menasika. U biti obredima se svjedoi robovanje i pokoravanje Allahu, d.., ostvaruje miljenje, sjeanje i veza sa Stvoriteljem, kako stoji u Kur'anu: O Musa, Ja sam, uistinu Allah, drugog boga, osim Mene, nema, zato se samo Meni klanjaj i robuj i salat obavljaj da bih ti Ja uvijek na umu bio i da bi Me se sjeao. (Taha, 14.) Vjerske dunosti pribliavaju ovjeka Bogu i Dennetu a udaljavaju od ejatana, nevjernika i Dehennema: ini seddu i padaj niice da se Gospodaru svome priblii! (el-Alek, 19.) Obredima i saburom se kao lijekovima i instrumentima obraa Allahu za pomo: O vjernici, traite sebi pomoi preko sabura i obavljanja namaza! Allah je doista na strani strpljivih. (El-Bekare, 153.) Obredi ljude odvraaju od razvrata, perverzije, nevaljalih i zabranjenih djela, strasti, poroka, irka i troenja imovine u zabranjene poslove i radnje. Poto je mjesec mubarek ramazan mjesec slobode, objava, svih Allahovih poslanika, Imana, Islama, Tevhida, Ibadetullaha, Menasika, Ahlaka i erijata, mumina, muslimana, Lejletu-l-Bedra i Lejletu-l-Kadra, to u ovom asnom mjesecu slijede naroite dunosti kojih izvan ramazana nema. To su farz, vadib, sumaneti muekkede i sunneti muekkede i kifaje obredi. Farz obred koji se izvrava samo u mjesecu ramazanu jeste Post - savm. Postom se postie, uva i uvruje bogobojaznost, svijest o Allahu, d.., a to je jedna od funkcija menasika-obreda: O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183.). Dakle, da biste bili bogobojazni i da biste svijest o Allahu imali. Post je i u funkciji kontinuiteta ljudske vrste ili on je dio sadraja neprekinute ive tradicije ljudskog roda. Samo u Mubarek ramazanu klanja se i teravih-namaz koja je sunneti-muekkede/pritvreni sunnet. U okviru ramazanskih rahmeta i fadileta taj sunnet kao i vitr-namaz, se opet, samo uz ramazan, mogu klanjati dematile, a klanjanje u dematu je po hadisu 25 ili 27 puta vrijednije od pojedinanog klanjanja. Drugi Sunnet-i kifaje jeste Itikjaf u posljednjih deset dana ramazana. Slijedea dunost koja je Vadib u posljednjoj treini ramazana do pred klanjanje Bajram namaza jeste sadekatu-l-fitr i fidija u visini sadekatul-fitra za svaki dan posta imunim muslimanima a trajno su usljed starosti, bolesti u nemogunosti da poste. Zekat, Sadekatu-l-fitr, Fidija, Kurban, Vakuf i svi oblici obavezne i preporuene solidarnosti predstavljaju egzistencijalne i ekonomsko-privredne temelje islamskog Ummeta. To su samo institucije i 41

ustanove Islama i muslimana. Uvjet za valjanost posta je podjela Sadekatu-l-fitra. U osnovi Allahu pripada sve, a ono to nam je od imovine od Njega povjereno u tome imaju udio i pravo institucije i ustanove Islama i muslimana, medrese, sirotinja, bijednici, obespravljeni i porobljeni, putnici namjernici i jetimi. Ta se imovina, iako na halal nain steena, mora istiti i zatititi zekatom, sadekatu-l-fitrom, fidijom, kurbanom, uvakufljenjem, porezom i drugim milodarima, zato da se odre institucije i ustanove Islama i muslimana i zato to su ljudske nafake i sposobnosti razliite, zato to ljudi ive u razliitim uvjetima na Zemlji i zato da bi nam Allah, d.., preko Sadekatu-l-fitra primio i u sevab upisao Post. Neka Allah, d.., uputi i sauva muslimane! Amin.

42

RAMAZAN I UVANJE TRADICIJE1


Pie: Remzija Piti Moderni uvjeti ivota umnogome odreuju na odnos prema ljudima, stvarima, pojavama sa jedne, i utjecu na nae stavove i formiranje svijesti o pojavama i procesima u modernome svijetu, sa druge strane. Koliko ljudski rod pamti i biljei nikada ranije duhovno naslijee, batina i kultura, posebno malih naroda, nije bilo na ovolikome iskuenju. Globalizacija je proces koji neumitno tee i ne obraa panju ni nata u ostvarenju ciljeva koje su joj zadali njeni projektanti. Stoga je iznimno vano uloiti maksimum napora kako bi se muslimani, posebno mlai narataji sauvali od svega runoga to globalizacija sa sobom nosi. A da bi se uope moglo poeti sa uvanjem svoga naslijea, kulture, tradicije nuno je biti iznutra jak. Ramazansko vrijeme je ono vrijeme velikog Boijeg dobra u kome su date vanredne mogunosti snaenja linosti svakoga pojedinca. Te mogunosti valja iskoristiti i znati pronai sadraje koji nas mogu ojaati i pripremiti za brojne izazove i iskuenja koja nas oekuju. Odgovori na izazove globalizacije kreu se u dva smjera. Jedan je potpuno zatvaranje malih naroda i zajednica, a drugi proces je potpuno otvaranje za vrijednosti koje ovaj proces eli nametnuti svakome ljudskome biu na zemlji. Nijedan od ovih odgovora nije dobar i nije adekvatan ako se eli sauvati vlastito narodno i religijsko naslijee. Traei odgovore na izazove globalizacije muslimani se trebaju i moraju drati srednjega puta, tj. uestvovati u procesima koji se odvijaju selektirajui sadraje vrijedne za njih same, za njihove porodice, zajednice i narode i istovremeno iznalaziti naine kako bi se valjano nosili sa onim runim stranama globalizacije i sauvali sebe i svoje okruenje od tih poasti. Nikakve radikalne opcije i zatvaranja unutar svojih zajednica i drutava muslimanima nee donijeti dobro, kao ni drugima, uostalom. Put u ouvanju tradicije u procesima koji se odvijaju jedino je mogu odgojem i obrazovanjem mladih, ali i onih starijih. Samo linost, jaka iznutra, moi e se nositi sa svim ovim izazovima bez velikih posljedica po nju samu, po njenu okolinu i zajednicu u kojoj ivi. A, da bi se moglo biti jakim iznutra potrebni su nam obredi koje emo dosljedno i kontinuirano prakticirati u svome ivotu. Kako Gospodar vidljivog i nevidljivog nije nita uzalud stvorio tako ni obredi koji su nam propisani nisu sami sebi cilj. Svaki od njih ima svoj duboki smisao i znaenje. Tako, kada Poslanik Muhammed, s.a., definira namaz kao stub vjere onda se time hoe kazati kako bez dobroga temelja nije mogue graditi valjanu kuu islama na ovome svijetu koju nam sutra valja ponijeti i prezentirati na Danu polaganja rauna. Samo kua islama sagraena na namazu kao temelju moi e nam olaksati nau borbu na ovome svijetu i prepoznavanje svih vrsta virusa koji prijete da nakode zdravim osnovama nae vjere, a tako i nae linosti. Namaz nam pomae da detektiramo sve vrste negativnih i runih svari i da ih se klonimo kako bismo na ovome svijetu postigli uspjeh, a na buduem spas i vjenu sreu. Svrha namaza je u asnom Kuranu tako i definirana: namaz odvraa od runog i zabranjenog. U ramazanskom vremenu koje je specifino vrijeme i razliito od svih drugih vremena koje je Uzvieni stvorio i namaz ima posebnu vrijednosnu dimenziju u naim duhovnim uspinjanjima nabolje i navie. On je nezaobilazni faktor jaanja linosti svakoga muslimana, odnosno jaanje naeg umutarnjeg imuniteta toliko potrebnog svakom vjerniku u suvremenom dobu. Teko bi bilo zamisliti uspjeh bez ovog temelja vjere i njegovih brojnih dimenzija koje nam pomau da se lake i bezbolnije nosimo sa velikim brojem problema sa kojima se susreemo. Post, drugi vaan obred u islamu, takoer vezan za ramazansko vrijeme, je slijedei u nizu dunosti neophodnih za jaanje imuniteta i osposobljavanja muslimana za noenje sa izazovima savremenog doba. Poslanikova, s.a., definicija posta na nain da je savm oklop (es-savmu dzunnetun) pokazuje u svoj svojoj punoi svrhu i znaaj posta. Ako je namaz vaan za jaanje iznutra, post je, kao oklop, kao tit, vaan odbrambeni mehanizam za sve atake, izazove, napade s polja na duu i tijelo svakoga muslimana. Takoer,
1

Ramazanski ders 1425./2004. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

43

injenica da se za veinu dobrih djela znade obim nagrade, od onih nagrada koje su proporcionalne uinjenom dobru, pa do onih ija se nagrada uveava do deset, stotinu, sedamstotina, pa i sto hiljada puta, za post nije poznata nagrada jer je vrstu nagrade za post i znanje o toj nagradi Uzvieni Allah zadrao za sebe. To samo kazuje, kao i gore spomenuti Poslanikov, s.a., hadis koliko je post vaan u jaanju naega imuniteta i koliko je neophodan kako bismo mogli neozlijeeni izali iz stalne borbe sa poastima modernoga doba. Znajui, kako je jak i snaan vjernik bolji od slabog i nejakog, moemo zakljuiti kako nema jakog i snanog vjernika bez vrenja dunosti propisanih nam od strane Stvoritelja, d.., vidljivih i nevidljivih svjetova. Mi moemo, svako od nas, na sebi, na svojoj dui i tijelu primijetiti promjene koje nam donosi ramazan sa mnogim Allahovim, d.., dobrima u njemu, ali te promjene moemo vieti i na drugim ljudima. Ramazanski tit koji formiramo postom, sehurom, iftarom i ustezanjem od prohtijeva i zahtjeva naega organizma pomoi e nam tokom cijele godine da lake i bezbolnije podnosimo sve nasrtaje na nau duu i tijelo, s desna i s lijeva, odozdo i odozgo, sve do slijedeega ramazana. No, iako namazom i postom znaajno pojaavamo svoje mogunosti u borbi sa samim sobom i izazovima vremena i sredine, katkad te dvije vane dunosti u islamu nisu dostatne. Zapravo, bolje bi bilo kazati kako i inae nisu dostatni i kako ih treba upotpuniti sa jo nekim sadrajima ramazana. Tu prije svega mislimo na zekat i sadekatul-fitr. Definicija zekata kao ienja imetka ima za cilj pokazati kako, unato naim naporima i trudu, moe doi do neistoe i posrtanja, te kako je neophodno odvojiti dio od onoga to nam je najdrae, od naeg imetka. Ramazanskim jezikom kazano, te neistoe i posrtanja su oni grijehovi koji naruavaju istou, svetost i smiraj naega posta u ovom mjesecu velikog Boijeg dobra. Runa rije, runa misao, ruan i nedozvoljen pogled i drugi grijehovi koje moemo uiniti u ramazanu naruavaju onaj tit kojeg formiramo kao odbranu svoje due i tijela postei u ovom mjesecu. Te sitne rupe, ta hra na titu, nastalom kao posljedica naeg posta, moe se otkloniti i oistiti samo zekatom i sadekatul-fitrom. I dok zekat moemo dati u bilo koje doba godine sadekatul-fitr moemo dati samo u ramazanu. To potrvuje njegovu usku vezu sa postom, zapravo neodvojivost od posta i njegovu ulogu da bude sredstvom upotpunjenja posta i njegovog usavravanja. Svi smo skloni uiniti neki prijestup, ali je dragi Allah, d.., propisujui sebi milost (ketebe ala nefsihir-rahmeh) podario mogunosti popravnoga i ispravke. Te mogunosti trebamo i moramo koristiti za svoje i dobro svojih porodica, Zajednice i drutva. Ovim pokuavamo dati stav kako raditi na uvanju tradicije i vrijednosti koje smo naslijedili od svojih oeva, djedova, majki i nena. Tradicija je oslonac na koji se naslanja naa budunost. Bez tog oslonca biemo sami na vjetrometini procesa globalizacije i nespremni za borbu za svoje dobro, dobro svojih porodica, svoje zajednice i drutva. Sve lijepo i korisno to su nam nai stari ostavili u naslijee trebamo visoko cijeniti, potovati i njegovati, te naposljetku prenijeti naem potomstvu. Ali, da bismo to mogli uiniti moramo biti iznutra jaki. Tu snagu mogu nam osigurati jedino dunosti koje nam je dragi Allah propisao. Oni koji sjedei i kleei i leei spominju Gospodara svoga kau: ...Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio. Slavljen neka si Ti, spasi nas od vatre Dehennema. (Alu Imran, 191) Ramazansko vrijeme sa svojim brojnim berietima pravo je vrijeme za oblaenje zatitne odjee i prepremu svakoga muslimana za razdoblje vremena koje je ispred njega i izazove koje vrijeme i sredina nose sa sobom. Borba sa tim izazovima naa je sudbina, a bjeanje od njih pristajanje na poraz i bjeanje sa bojnog polja. Samo osnaeni i ojaani ramazanom i drugim ibadetima u njemu imamo anse u ovoj borbi. Samo nas islam u kome emo istinski ivjeti moe pripremiti u dobroj mjeri za sva iskuenja vremena i sredine u kojoj ivimo. Stoga je na primarmni zadatak iskoristiti sve dobrote i ljepote ramazana i prikupiti snagu za vlastito dostojanstvo u islamu do narednoga ramazano, ako Bog da. Time emo imati osjeaj za uvanje i njegovanje svoje tradicije u svoj njenoj punini i ljepoti.

44

RAMAZAN KAO PRILIKA JAANJA MEULJUDSKIH ODNOSA1


Islam ne dozvoljava da ljudi jedni drugima ine nepravdu ili da jedni drugima izazivaju psihike traume vrijeanjem, psovkama, potcjenjivanjem, klevetom i sl. Allah mi je objavio da budete skromni i da so ne hvaliete i ne uzdiete jedni nad drugima. (hadis) Nije (pravi) vjernik onaj koji vrijea, niti onaj koji proklinje, niti onaj koji so nepristojno izraava (i pri tome svaku mjeru prekorauje), niti onaj koji je bestidan. S kim god da sam raspravljao - elio sam da istina bade na njegovoj strani. (Omer b. Hattab, r.a.) Pie: Abdulkadir Indi Meuljudski odnosi predstavljaju jednu od najvanijih tema o kojoj bismo trebali povesti rauna u ovom mubarek mjesecu, te doprinijeli uspostavljanju zdravih odnosa koji su postali ozbiljno narueni. Trenutno se veliki broj ljudi i drutava, kako kod nas tako i u svijetu, odnose jedni prema drugima veoma loe, suprotno svim naelima etike. Ljubomora, zavist, ogovaranje, agresivnost, negativne misli, nepotivanje uleme, itd. su samo neke od negativnih poasti koje, naalost, haraju meu naim svijetom. Meuljudski odnosi u islamu su bili i ostali najljepi i najsvijetliji primjer onoga kako bi ljudi trebali postupati jedni prema drugima. Svaki musliman koji uva svoju vjeru i praktikuje islamsku etiku u praksi je uzorit i omiljen meu ljudima koji ga okruuju. Musliman je primjer i olije drutvenog bia kojeg krasi bogobojaznost i islamski moral. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: Poslan sam da usavrim naravi kod ljudi. (biljei Ahmed) Uvaavanje osjeaja drugih Islamsko ophoenje prema drugima dostie svoj vrhunac onda kada se osjeajima sagovornika posveti posebna panja. Islam ne dozvoljava zakulisne, mutne radnje, niti doputa uzdizanje nad drugima. Takoer, islam ne dozvoljava da ljudi jedni drugima ine nepravdu ili da jedni drugima izazivaju psihike traume vrijeanjem, pskovkama, potcjenjivanjem, klevetom, i sl. Sve navedno unitava povjerenje, optereuje i unazauje uspostavljene veze i rui temelje ljubavi i povezanosti. Od lijepih naina ophoenja kojima poziva islam, a koji uvaavaju osobenosti ovjeka i vode rauna o njegovoj duhovnoj komponenti moemo spomenuti slijedee: 1. Ispoljavanje ljubavi i ophoenje prema drugima uz ljubav i potovanje. Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji biljee Buharija i Muslim veli: Niko od vas nee istinski vjerovati dok svome bratu ne bude elio ono to eli samome sebi. Kako bi bratska ljubav bila uzajamna, potrebno je da se ona ne krije, te da se brat musliman obavijesti o tome da mu se obraa iz ljubavi prema njemu. U autentinom hadisu stoji: Kada neko od vas zavoli svoga brata muslimana, neka mu to i kae. (Sahih el-dami' es-sagir od Alban ja) 2. uvanje od injenja nepravde ljudima i poniavanja. Imam Muslim u Sahihu biljei da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Musliman je muslimanu brat - nee mu nepravdu initi, nee ga ostaviti na cjedilu i nee ga poniavati. 3. uvanje od uznemiravanja drugih. Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji biljei Muslim, veli: Svakom muslimanu su zabranjeni i sveti: krv (ivot), imetak i ast drugoga muslimana. 4. Skromnost i uvanje od oholosti. Uzvieni Allah, d.., veli: I, iz oholosti, ne okrei od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18.) A u hadisu koji bilji Muslim stoji: Allah mi je objavio da budete skromni i da se ne hvaliete i ne uzdiete jedni nad drugima.
Tekst je objavljen u Preporodu, br. 18/884, 15. septembar 2008. god.

45

5. Suzdravanje od pretjerane hvale drugih, jer bi onoga koji se hvali mogla spopasti zanosna oduevljenost i oparanost samim sobom, pa da se poe razmetati i epuriti. Buharija, Muslim i Ebu Davud biljee od Ebu Bekreta, r.a., da je jedan ovjek pretjerano hvalio drugog ovjeka u prisustvu Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Teko tebi! Posjekao si vrat svome drugu. Ovo je ponovio tri puta, a zatim rekao: Ako je neophodno da neko nekoga pohvali, onda neka kae: `Ja mislim tako i tako, a Allah najbolje zna kakav je on , i to samo ukoliko stvarno tako misli. Jer, niko nikoga ne moe prije Allaha estitim proglasiti. 6. uvanje od diskreditiranja ljudi onim s ime nije upoznat i u to nije siguran, tj. uvanje od iznoenja potvore. U hadisu koji biljee Buharija i Muslim stoji: uvajte se sumnjienja, jer je sumnjienje najlaniji govor. Kultura voenja dijaloga Istinski vjernik u razgovoru sa drugima ima poseban odnos uvaavanja, iskreno govori, te u komunikaciji koristi blage izraze i lijepe rijei. Uz to, on sagovornika slua uz puno potovanje. Njegove rijei moraju biti jasne i razumljive, povodei se u tome za Vjerovjesnikom, s.a.v.s.. U hadisu koji biljei Ebu Davud od Aie, r.a., stoji da je, opisujui nain komuniciranja Poslanika, s.a.v.s., rekla: Resulullahov, s.a.v.s., govor je bio upeatljiv i jasan, tako da su ga razumijevali svi koji sluaju. Buharija i Muslim biljee da je Poslanik, s.a.v.s., govorio tako jasno, da neko broji njegove rijei, uspio bi ih izbrojati. Kada vjernik razgovara sa ljudima, trebao bi se uvati ponavljanja i dugog govora, kako ne bi izazvao dosadu kod sagovornika. Vjernik mora teiti tome da u razgovoru sa drugima odabire lijepe i korisne teme. Ebu Hurejre, r.a., veli da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka uti. (Buharija i Muslim) Kultura ponaanja nalae da se slua ono to sagovornik govori - bez upadanja u rije - ak i onda kada je to to sagovornik govori od ranije poznato sluaocu. Jedino u sluaju da sagovornik oito grijei, moe se ispraviti, ali na lijep i primjeren nain. Prenosi se od poznatog uenjaka i velikana Ata' b. Ebi Rebbaha da je rekao: Nekada mi neki mladi govori neto, a ja ga sluam kao da to ranije nisam uo, iako sam to uo jo prije nego se on rodio. Ako se u toku razgovora javi potreba za debatom i raspravom, vjernik zadrava pribranost i smirenost, ne podie glas, nego raspravlja snienim tonom, povodei se za rijeima Lukmana koje nam objavljuje Uzvieni Allah: U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca! Vodi vjernika tokom debate i njegov krajnji cilj je dolazak do istine. Prenosi se od Omera, r.a., da je rekao: S kim god da sam raspravljao - elio sam da istina bude na njegovoj strani. Ono o emu treba strogo voditi rauna je izbjegavanje rasprave koja ide u smijeru grijeenja, tj. koja vodi ka nekontrolisanoj svai. Imam Tirmizi biljei da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nijedan narod nije zalutao nakon upute koja mu je data dok se nije poeo prepirati i meusobno svaati. Zatim je Vjerovjesnik prouio slijedei ajet: A naveli su ti ga (Isa, a.s.) kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svaalaki. Kultura razgovora nalae vjerniku da se uva uvreda, psovki i potcjenjivanja sugovornika. U hadisu koji biljee Buharija i Muslim stoji da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Psovanje (vrijeanje) muslimana je grijeh, a ubiti ga - kufr. A u djelu Edebul-mufred Buharija biljei hadis: Nije (pravi) vjernik onaj koji vrijea, niti onaj koji proklinje, niti onaj koji se nepristojno izraava (i pri tome svaku mjeru prekorauje), niti onaj koji je bestidan.

46

Odnos prema ulemi Ulema u islamu ima posebno mjesto. Uenjacima pripada najvii stepen u drutvu, jer Uzvieni Allah, d.., veli: Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. Njihov stepen dolazi odmah nakon stepena vjerovjesnitva, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu poruuje: Uenjaci su nasljednici Boijih poslanika. Islam poziva na iskazivanje potovanja prema uenjacima, podstie na to da se okoristimo njihovim znanjem, da prisustvujemo njihovim predavanjima i da im pruimo potovanje koje im i prilii. Onaj ko se usudi da o uenjacima govori rune stvari i da ih vrijea, taj vrijea i Poslanika, s.a.v.s., i umanjuje svoj islamijjet. Ibn Abbas, r.a., veli: Ko uvrijedi fekiha (uenjaka fikha), taj je uvrijedio i Poslanika, s.a.v.s., a ko uvrijedi Poslanika, taj je uvrijedio i Allaha, d.. Neki od vidova lijepog ophoenja prema ulemi sa: - Ispoljavanje ljubavi i potovanja prema uenjacima, jer su oni ti koji su najbogobojazniji meu ljudima. Govorei o toj karakteristici uenjaka, Uzvieni veli: A Allaha se boje od robova Njegovih ueni. Tavus b. Kejsan je rekao: Ispoljavanje potovanja prema uenjaku je sunnet, zbog visokog poloaja koji oni imaju kod Allaha, d.. - Sluanje uleme i povoenje za njom. Uzvieni Allah, d.., veli: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. Uenjaci kau da se pod predstavnicima u ovom ajetu misli na ulemu i nadreene vladare, a uenjaci su i nasljednici Boijih poslanika. Jer, uenjaci ljudima prenose Allahove propise, pozivaju na dobro i upuuju ih. A Gospodar svjetova nam nareuje da slijedimo one koji su upueni: Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. - Konstantno posjeivanje uenjaka kako bismo se okoristili njihovim znanjem, kako bismo proirili svoje spoznaje i kako bismo ih upitali o stvarima koje su nam nepoznate. Uzvieni Allah, d.., veli: ...Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke... A u drugom ajetu stoji: ... pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate. Vrhunac lijepog ponaanja Abdul-Melik ibn Mervan je jednom prilikom uao kod Muavije, a kod njega je bio `Amr ibn el-'As, na. Nazvao je selam, nakratko sjeo (ne elei da ometa razgovor Muavije i `Amra), te ustao i udaljio se. Muavija je, vidjevi to, rekao: Kako divno ponaanje od strane ovoga mladia! 'Amr na to doda: Okitio se sa etiri lijepa svojstva, a odbacio tri loa. Lijepo se odnosi prema tebi kada ga sretne, kada govori - lijepo govori, kada mu se obraa - pomno i uljudno prati tvoj govor i sa oponentima blago raspravlja. A ostavio je alu sa onim iji mu je intelektualni nivo nepoznat, ostavio je govor o onome to ga se ne tie i druenje sal judima koji pogrdno kritikuju i prigovaraju.

47

BLAGODATI RAMAZANA1
Pie: mr. Mustafa Prljaa Draga brao! Sve blagodati mjeseca ramazana nije mogue ni naslutiti, a nekamoli dokuiti ih i pobrojati. Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra, rekao je Poslanik, a.s., poelio bi da itava godina bude ramazan! Stoga su sve ranije muslimanske generacije ramazan doekivale sa radou i oduevljenjem i taj duh prenosile i na svoje potomke, sve do dananjih dana. Dunost je i ove generacije muslimana da tako postupi, da u svojim kuama i sredinama oive duh ramazana i da taj velianstveni doivljaj prenesu i na svoje potomke. Mjesec ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noi, sati i minute imaju veu vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se poine u tim vremenima imaju veu vrijednost, pa e i nagrada za njih biti vea. Post, naime, u ovjeku ojaava one pozitivne sile koje on nosi u sebi, a suzbija one negativne. Kad nastupi mjesec ramazan, kae Poslanik, a.s., tada se otvore vrata denneta, a zatvore vrata dehennema, i sputaju se ejtani! Kako se otvore jedna, a zatvore druga vrata, i kako se sputaju ejtani? Pa, dennet ima osam vrata i na svaka od tih vrata unii e oni koji su radili djela koja su primjerena tim vratima. Kada je Vjerovjesnik, a.s., jednom o tome govorio ljudima oko sebe, Ebu Bekr je upitao: A hoe li neko, Boiji Poslanie, unii na sva ta vrata?! Hoe, odgovorio mu je Poslanik, i nadam se da e ti biti jedan od njih! Post, dakle, u ovjeku probudi one pozitivne snage koje ovjeka nagone da radi dobra djela, koja njegov duh upravljaju prema tim dennetskim vratima, koja se u mjesecu posta irom otvaraju. Jedna vrata se zovu Rejjan i na njih e ui samo postai. Oni koji budu dennetlije, a iz nekih razloga nisu postili, nee moi ui na ta vrata. Isto je i sa zatvaranjem dehennemskih vrata, kako se to naznaava u Kur'anu: On e sedam kapija imati i kroz svaku e odreen broj njih proi. (El-Hidr, 44) Pa kada se u ovjeku raspiri njegova strast, neka od napasti iju klicu on nosi u sebi - zavist, mrnja ili bijes npr. - to ga pone nagoniti da ini odreena runa djela, koja njegov duh usmjeravaju prema Dehennemu, i vode ga prema tim vratima. Kako ejtani bivaju sputani? ejtan kola po ovjeku onako kako kola i krv, kae Poslanik, a.s., pa mu stijesnite prolaze! ime?, upitali su ga, i on je rekao: Glau. Jahja, a.s., je upitao ejtana: Kada najlake savlada vjernika? Kada se najede i napije, odgovorio je on. Naime, unoenjem hrane za tijelo, unosi se i hrana za tjelesne strasti koje, uglavnom, i jesu uzronici ovjekovih posrtaja, pa se smanjenjem tih koliina postom, smanjuje i njihova snaga, dok se, s druge strane, pojaava duhovna snaga. Jer, kako tijelo ima svoju hranu, i dua ima svoju. Hrana tijela dolazi odozdo, iz zemlje, a hrana due odozgo, sa neba. A najbolja hrana joj je ona koja je sputena u Objavi. Najbolja hrana joj je Kur'an. Tako u ramazanu tijelo gladuje, a dua se hrani obilno - slatkom, ukusnom i zdravom hranom, to joj podaruje snagu i zdravlje. Tako je i post, kao sastavni dio te hrane, snai i jaa, ini je sposobnijom za zadau za koju je zaduena, onako kako i fiziki napor i vjeba tijelo ini snanijim i sposobnijim za djela koja su njemu primjerena. Stoga ovjek, naroito dok je u stanju posta, treba da vodi rauna da dui svojoj ne servira neistu hranu, onu koju je Allah zabranio i koja dui uzrokuje bolest. Post je, naime, nareen, itavom ovjeku, sa svim njegovim organima.

Druga ramazanska hutba 1428/2007 - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

48

O vi koji vjerujete, stoji u Kur'anu, nareen vam je post, onako kako je bio nareen i onima prije vas! (El-Bekara, 183.) Tu se ne misli samo na vjernike iz Muhammedova ummeta, kau uenjaci, ve se to odnosi i na ovjeka kao pojedinca, na svu tu zajednicu organa koji ga ine. O vi koji vjerujete! - obraanje je i oima, i uima, i rukama, i nogama, i jeziku... Sve ima sebi primjeren post: post za oi je da ne gledaju ono to je zabranjeno; post za ui je da ne sluaju ono to ne valja; posta za ruke je da ne dohvaaju ono to nije doputeno; post za noge je da ne idu tamo gdje ne treba; post jezika je da ne govori nita runo, i da ne ogovara... Tako posti musliman i ramazan shvata iznimnom prilikom dolaska do velikog dobra. Ko mjesec ramazan provede u postu, izvravajui Allahovu naredbu i raunajui da e za to biti nagraen, bit e mu oproteni svi raniji grijesi!, kae Poslanik, a.s. Isto to rekao je i za onoga ko u ibadetu i zikru provede Lejletu-l-kadr. U mjesecu ramazanu Allah oprosti grijehe velikom broju muslimana, pa se zato Ramazan naziva jo i ehru-l-gufrn /mjesec oprosta! S obzirom na to, musliman uz ramazan treba biti posveen svakome dobru, proizvoditi dobro, nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati panju prema siromanome, jer jedan od smislova posta jeste i taj da se ovjek navede na razmiljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, ija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjeanje sa njim. Allah nekom od vas, kae Poslanik, a.s., uzgaja zalogaj hljeba ili datulu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja deve, pa to postane kao planina veliko! I pri dijeljenju i davanju treba biti uviavan i uvati dostojanstvo onih kojima se daje. Poslanik, a.s., rekao je: Allah voli kada neko od vas neto radi, da to uradi na najbolji nain! Tako je, prema Tirmiziju, on jednom otiao posjetiti svoju kerku Fatimu pa ju je zatekao kako namirisava kovanu novanicu (dirhem). Kad ju je upitao ta to radi, ona mu je rekla da taj novi namjerava dati kao sadaku. Lijepo, rekao joj je on, ali zato ga premazuje mirisom? ula sam od tebe, rekla je ona, da novi, koji se dadne kao sadaka upadne u Allahovu ruku prije nego u ruku onoga kome se udjeljuje, pa elim da ovaj moj dirhem padne Allahu u ruku namirisan! Svako uinjeno djelo na ovome svijetu poprima odreeni oblik na Ahiretu i ovjek e se s tim djelom susresti. Uenje Kur'ana e, naprimjer, poprimiti oblik lijepog ljudskog stvorenja s kojim e se ovjek tamo druiti. Zato je posebno lijepo to vie uz ramazan uiti Kur'an, ponavljati one rijei koje je izgovorilo Uzvieno Bie, i unositi se u taj sadraj, nastojati ga upiti u se, kako bi nas on proeo. Ne treba propustiti da isteknu ramazanski dani a da se Allahu ne uputi dova. Poslanik, a.s., uz ramazan je mnogo vie zikr inio, vie vremena provodio u ibadetu i nonom bdijenju, vie dijelio sadaku, ali je ee i dove uio. Dovu osobito treba uiti pri iftaru i pri sehuru, jer su to posebni trenuci prijema dove. Lijepo je dovu zavriti donoenjem salavata na Poslanika. Ramazan je ivot ispunjen duhom, obogaen dubokim smislovima, i musliman treba da uzme to vie uea u njemu.

49

VRIJEDNOSTI I ODLIKE MJESECA RAMAZANA1


Pie: dr. Almir Fati Draga brao! O mjesecu ramazanu mogue je govoriti sa razliitih aspekata: duhovnog, kulturnog, knjievnog, sociolokog, itd. To je stoga to su ramazanski darovi toliko veliki da ih je nemogue sagledati i imaju takvu duhovnu snagu i utjecaj na ivot muslimana koji se ne moe mjeriti ni sa jednim drugim mjesecom. Jednostavno, dani mubarek ramazana su posebni, nesvakidanji i jedinstveni. Oni donose posebno ozraje u muslimanske kue, mahale, gradove, u due i srca muslimana. Nur mubarek ramazana posebno se izlijeva na srca i due mu'mina koje svoje zadovoljstvo nalaze u intenzivnom oboavanju Allaha, d.. O duhovnim vrijednostima i odlikama mjeseca ramazana mnogo toga je reeno i napisano. Teko je rei, ili, dodati bilo ta novo u tom smislu. Ipak, u ast dolaska ovog velianstvenog mubarek mjeseca i najdraeg gosta u kue i srca muslimana, korisno je podsjetiti na neke njegove vrijednosti i odlike koje ga izdvajaju od ostalih mjeseci. Jer, rije je o najasnijem mjesecu i jedinom mjesecu ije se ime spominje u Kur'anu. U njemu je objavljena najasnija Knjiga, najodabranijem Allahovom robu. U ramazanu se vri jedan od temeljnih ibadeta koji nas pribliava naem Gospodaru. U njemu je najasnija no u godini. U njemu se sputaju najasniji meleci... 1. Mjesec u kome je objavljen Kur'an ... U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla (el-Bekare, 185). Uzvieni Allah ovim ajetom izdvaja mjesec ramazan po tome to ga je, izmeu ostalih mjeseci, odabrao za objavljivanje Svoje Rijei - velianstvenog Kur'ana. I upravo u ovome mjesecu, mjesecu u kome je zapoelo objavljivanje Kur'ana, Uzvieni je propisao ibadet posta i time mu dao posebnu poast. Dakle, u ovome mjesecu ovjeanstvo je darovano velianstvenim darom od svoga Stvoritelja - Kur'an-i kerimom, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Taj dragocjeni dar prenio nam je najodabraniji Allahov rob, vjerovjesnik Muhammed, s.a., koji je peat vjerovjesnika i ije poslanstvo traje do Sudnjega dana. Ibadetom posta iskazujemo svoju zahvalu Stvoritelju na daru Kur'ana i daru slanja Muhammeda, s.a., koji je milost svim svjetovima. To inimo i time to u mubarek ramazanu posebnu panju poklanjamo Kur'anu, svakodnevno se druimo sa njime uei ga i razmiljajui o njegovim mudrostima i propisima koji su potokazi i tajne uspjeha, moi i spasa na ovom i buduem svijetu. Mubarek ramazan je izvanredna prilika da se iznova suoimo sa Kur'anom i da preispitamo svoj odnos prema Allahovoj Rijei. Je li nam ona samo na jeziku? Ima li Kur'ana u naim djelima i postupcima? 2. Mjesec u kome se otvara Dennet, a zakljuava Dehennem U hadisu koga prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a., otkrio nam je sljedeu istinu: Kad nastupi mjesec ramazan, otvore se vrata Denneta, a zakljuaju vrata Dehennema, a ejtani se sputaju. (Buhari: 1898). Ove Vjerovjesnikove, s.a., rijei, kako vele islamski uenjaci, treba razumjeti na doslovan nain, upravo onako kako je reeno. Takoer, njima se ukazuje na bereket ramazana i veliko dobro koje sa njime dolazi. Otvaranje dennetskih vrata, a zatvaranje dehennemskih vrata jeste znak dolaska mubarek ramazana i znak njegove velike vrijednosti, a sputavanje ejtana ukazuje na injenicu da im se onemoguava
Prva ramazanska hutba 1430./2009. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

50

uznemiravanje vjernika tokom mubarek ramazana. Imajui na umu spomenuti hadis Muhammeda, s.a., vjernik e u mubarek ramazanu voditi rauna o svojim postupcima, vie e voditi rauna o dobrim djelima, imat e dodatnu motivaciju da ih ini, umanjit e grijeenje svojim tjelesnim organima i srcem. 3. Mjesec ibadeta posta . O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (el-Bekare, 183). Ve smo ukazali na injenicu da je mubarek ramazanu data posebna poast time to je u njemu propisan ibadet posta. Ibadet posta je jedan od ibadeta kojima se oboavatelj najbre pribliava svome Gospodaru. Jer ibadetom posta ovjek zadobiva poseban magfiret (oprost grijeha), kojim se mogu anulirati svi prethodni grijesi. Ashab Ebu Hurejre nam takoer prenosi velike rijei naeg Resulullaha, s.a.: Ko isposti mjesec ramazan vrsto vjerujui i elei Allahovu nagradu i Njegovo zadovoljstvo, bit e mu oproteni raniji grijesi. (Buhari: 38). U hadisu je prvo spomenuta rije: imanen, tj. ko isposti mjesec ramazan vrsto vjerujui da je ramazanski post strogi farz i da za njega slijedi nagrada kod Uzvienog Allaha; a zatim ihtisaben, tj. ko rauna na nagradu kod Uzvienog Stvoritelja i posti zarad Allahovog zadovoljstva. Uenjak el-Munavi o ovom hadisu veli sljedee: U njemu je iskazana vrijednost ramazana i posta u tom mjesecu, kojim se postie magfiret. Iman oznaava vrsto uvjerenje, a ihtisab pokornost koja je uvjet postizanja nagrade i magfireta u mjesecu ramazanu. S pokornou dolazi ist nijjet u potinjavanju Njegovoj naredbi i oslanjanje na Njegovo obeanje (Fejdu'l-kadir, 6/160). Prema tome, musliman posti zato to vrsto vjeruje u farz posta koji mu je propisao njegov Gospodar, a ne zarad straha ili stida od drugih ljudi, i za svoj post oekuje nagradu kod Uzvienog Allaha, a ne od nekog drugog. 4. Mjesec u kojem je no koja je bolja od hiljadu mjeseci . . . Mi smo ga (Kur'an) poeli objavljivati u noi Kadr - / a ta ti misli ta je no Kadr?/ No Kadr je boja od hiljadu mjeseci... (el-Kadr, 1-3) Uzvieni Allah rijeima: . A ta ti misli ta je no Kadr? - posebno skree panju na vrijednost i znaaj noi Kadr. Jer, kako vele komentatori Kur'ana, kad se Uzvieni na taj na nain obraa ljudima u Kur'anu, time se istie i ukazuje na neto to je posebno vano i veliko. Odgovor na ovo retoriko pitanje uslijedio je u treem ajetu: . No Kadr je boja od hiljadu mjeseci... Ummet Muhammeda, s.a., poaen je i odlikovan, izmeu ostaloga, i time to mu je data jedna no u kojoj je ibadet bolji od ibadeta u periodu od hiljadu mjeseci - to iznosi 83 godine i etiri mjeseca! Ta velianstvena no je Lejletu'l-kadr, ija duhovna velina i vrijednost nadilazi ljudsko razumijevanje. A da je ta no u mjesecu ramazanu svjedoi nam sljedei hadis: Ebu Hurejre, r.a., veli: - Kad je nastupio mjesec ramazan Allahov Poslanik, s.a., je kazao: Doao vam je mjesec ramazan; mubarek mjesec. Allah vam je naredio da u njemu postite. U njemu se otvaraju vrata Denneta, a zatvaraju vrata Dehennema. U njemu se ejtani pozatvaraju. U njemu je no koja je bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraen njezinog dobra, taj je, zaista, uskraen. (Nesa'i: 2105). Molimo Uzvienog Allaha da ne ostanemo uskraeni za dobro kaderske noi! 5. Mjesec u kome se primaju dove i oslobaa od Vatre 51

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu (elBekare,186). Ovaj plemeniti kur'anski ajet dolazi nakon ajeta o postu i mjesecu ramazanu. Time se aludira na injenicu da je mjesec ramazan jedno od blagoslovljenih vremena za upuivanje dova Allahu, d.. Inae, dova je veoma vana u ivotu svakog muslimana; ona je oruje muslimana i sr ibadeta, kako nas je poduio na Poslanik, s.a. Ashab Ebu Se'id, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a., rekao: Uzvieni Allah svakog dana i noi (u mjesecu ramazanu) oslobaa (vjernike od Dehennema). I zaista, svakom muslimanu svakog dana i noi prima se dova. (El-Bezzar, Kef: 962). U drugom hadisu, koga takoer prenosi Ebu Hurejre, Allahov Poslanik, s.a., je kazao da se postau dova ne odbija (Musned: 9793). Uistinu, stanje postaa u mubarek ramazanu je jedno od asnih stanja vjernika, kad je njegovo srce isto i misli iskrene, i to je jedan od razloga da se postaeva dova ne odbija. A Allah najbolje zna! Zato dok postimo mubarek dane mjeseca ramazana, a njegove noi provodimo u nafilama i drugim ibadetima, upotrijebimo svoje oruje - molimo i dovu inimo svome Gospodaru, Koji se odaziva kad bude zamoljen! 6. Mjesec u kome je Umra jednaka haddu Hadd i umru radi Allaha izvravajte! (El-Bekare, 196). Od Ibn 'Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a., rekao jednoj eni sahabijki ensarijki: ta te je omelo, pa nisi s nama obavila hadd? Odgovori: Imamo jednu devu (za natapanje) koju je uzjahao otac toga i toga sa svojim sinom (tj. njezin mu i sin), a drugu devu je ostavio da s njome natapamo (palmovik). Poslanik, s.a., ree: E, kad bude mjesec ramazan, u njemu obavi umru, jer je umra u ramazanu jednaka haddu. (Buhari: 1782). Komentariui ovaj hadis imam en-Nevevi (komentator Muslimova Sahiha) kae da se ovdje misli da je umra obavljena u mjesecu ramazanu jednaka haddu u pogledu nagrade (sevapa), a nije jednaka po svemu, jer da je tako, onda bi onaj ko obavi umru u ramazanu, bio osloboen dunosti hadda (erhu Muslim, 9/2). 7. Mjesec nafila Od Abdurrahmana, r.a., prenosi se da je Resulullah, s.a., jedanput, govorei o mjesecu ramazanu, rekao: To je mjesec u kome vam je Allah propisao post, a ja sam vam stavio u obiaj da nou klanjate nafilu tokom tog mjeseca, pa ko posti i nou klanja u toku toga mjeseca vjerujui i nadajui se da e za to biti nagraen, bit e ist od grijeha kao da je tek od majke roen. (Ibn Made: 1328). Allahov Poslanik, s.a., dakle, stavio nam je u obiaj da u noima mjeseca ramazana klanjamo nafilu namaz. Ovdje je rije o teravih-namazu, koji je sunnet-i mu'ekkede (pritvreni sunnet) za mukarce i ene. Naime, poznato je da je Poslanik, s.a., klanjao nekoliko noi sa ashabima, a nije nastavio klanjati svaku no zajedno s njima, samo iz bojazni da se taj namaz nee shvatiti kao obavezan. Teravih-namaz kao dobrovoljni namaz predstavlja svojevrsni ramazanski profit koji dodatno uljepava ramazanske noi, poveava duhovno zadovoljstvo vjernika u zajednikom ibadetu, jaa njihove dematske veze i podstie na meusobnu ljubav. Kao takav, teravih-namaz jeste simbol ramazanskih noi i znak dobrovoljnog ibadeta muslimana, koga oni stoljeima ljubomorno uvaju i prenose s generacije na generaciju. 8. Mjesec iskupa svih grijeha 52

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a., obiavao rei: Obavljanje pet vakata namaza, stalno klanjanje dumme i ramazanski post svake godine - to je iskup za sve grijehe koji se poine izmeu njih ukoliko se ovjek odrekne injenja velikih grijeha. (Musned: 552) O ovoj dimenziji mjeseca ramazana da se zakljuiti i iz njegove etimologije. Naime, prema jednome miljenju arapskih jezikoslovaca, arapska rije ramadan (ramazan) izvedena je iz rijei remda', kojom se oznaava proljetna kia koja isti zemlju od njezine praine. Ovim se hoe kazati da, kao to kia sapire i isti zemlju, tako isto i mjesec ramazan sapire i isti due i srca muslimana od grijeha i nevaljaltina. Takoer, veli se da je ramazana nazvan tim imenom zato to se njime, tj. njegovim bereketom, spaljuju (jermeda) ljudski grijesi. Kao dokaz ovome stavu citira se i hadis Allahovog Poslanika, s.a., u kome se kae: Ramadan je nazvan tako jer on spaljuje grijehe Allahovih robova. (er-Razi, et-Tefsiru'l-kebir, V, 91) Prema tome, mjesec ramazan je jedinstvena prilika da bereketom njegova vremena oistimo svoje due i svoja srca i da iz njih odstranimo zla i negativnosti koje su se u njima nataloile od prolog ramazana. Uzvieni Allah i Njegov Poslanik su obznanili istine o mubarek ramazanu - sad je na nama! Ramazan erif mubarek olsun!

53

LISTA ONOG TO TREBA URADITI U RAMAZANU


1. Zamoli Uzvienog Allaha da ti omogui da shvati veliinu mubarek mjeseca ramazana i u njemu postigne ono to su postizali prvi sljedbenici islama. 2. Trudi se da svaki dan isposti sa imanom te istim srcem trai nagradu za to samo od Allaha. Poslanik, neka je mir na njega, je rekao: Ko god isposti ramazan sa imanom i istom namjerom traei nagradu (od Allaha) bie mu oproteni uinjeni grijesi. 3. Proui cijeli Kuran bar jedanput kao toje to inio Poslanik, neka je mir na njega. 4. Ustajte na sehur jer je Poslanik rekao:Sehurite jer je u sehuru (Allahov) blagoslov. 5. Upuujte Allahu dove tokom posta jer je Poslanik, s.a., rekao da se dove trojice nee odbiti. Jjedan od njih je i posta. Molite za dobro na ovome i buduem svijetu za sebe, svoju porodicu i sve muslimane. 6. 6. Uite dovu prije poetka posta. Muhammed, a.s., je rekao:Posta kada moli biva mu udovoljeno kada pone postiti. 7. Dajite sadaku i budite korisni ljudima. Allahov poslanik Muhammed, s.a., je bio najdareljivija osoba, a tu osobinu je najvie isticao u mjesecu ramazanu. 8. Izbjegavajte sve to bi moglo ugroziti post kao to su la, zajedljivost, varanje, ljutnja, ogovaranje... Poslanik, neka je mir na njega, je rekao:Ko god ne odustane od laganja, loih djela i bude se drugima obraao pogrdnim i podrugljivim rijeima, zaista Allahu ne treba njegovo ustezanje od jela i pia. 9. Ne pretjerujte sa jelom tokom iftara. 10. Traite oprost jer je ramazan mjesec u kojem Allah oslobaa ljude vatre dehennemske. 11. Skrueno se molite tokom teravih-namaza. Ako klanjate u damijama i mesdidima upotpunite svoj namaz klanjanjem u dematu za imamom. Ako klanjate kod kue oduljite namaz koliko god moete. Muhammed, s.a., je rekao:Ko god posti ramazan vrsto vjerujui u Allaha i nadajui se Njegovoj nagradi bie mu oproteni proli grijesi. 12. Nahranite siromane i ugostite druge svojim iftarom. Poslanik, neka je mir na njega, je rekao:Ko god bude ugostio postaa iftarom imae nagradu kao i on, a postau nee biti umanjena njegova nagrada. 13. Uloite vei trud u posljednjoj desetini ramazana, pogotovo u njegovim neparnim noima zadnje desetine. Poslanik, s.a., je poveavao svoj ibadet u ramaznu a to je posebno radio u zadnjih njegovih deset dana i noi. 14. Uite dovu u Lejletu-l-kadru: Allhumme inneke afuwwun tuhibbu-l-afwe fafu ann! O Allahu, ti si Oprata! Voli one koji trae oprost, pa oprosti meni! 15. Zamolite Allaha da vam primi sva vaa dobra djela koja ste uradili u ovom mubarek mjesecu! S engleskog: Fatima Omerdi

54

HUTBA U RAMAZANU1
Pie: Vahid Fazlovi Brao i sestre, vjernici i vjernice, Susreli smo se, hvala Allahu, d.., sa mubarek-mjesecom ramazanom, koji u naim duama ima posebno mjesto. Ovaj susret obnavlja i uveava nau ivotnu ast i zadovoljstvo u naoj dragoj vjeri. Ovo je vrijeme velike nade da e ljudi vidjeti i priznati Allahove blagodati i ispuniti zavjet koji su Mu pojedinano dali o svom robovanju samo Njemu, i dobrom i plemenitom postupanju na svom zemaljskom putu. Svijetom je potekla ramazanska rijeka milosti i dobrote ije je vrelo kod Stvoritelja, Gospodara nebesa i Zemlje. Ovo je prilika da ugasimo e razuma i due za istinskom spoznajom i vjerovanjem i da popravimo i uljepamo svoja ivotna djela. Uploviti u ovu rijeku je, kako nas je obveselio Allahov Poslanik, a.s., kao uploviti u Allahovu milost, dok u drugom i posljednjem dijelu njezinog toka stiemo do Allahovog oprosta naih grijeha i spasa od nevolja Sudnjeg dana. Na posljednjoj dumi u mjesecu abanu, poslije zahvale Allahu, d.., Muhammed, a.s., u povodu dolazaka ehri-ramazana je rekao: O ljudi, doao vam je mjesec ramazan sa berietom, rahmetom i magfiretom, mjesec koji je berietniji od svih mjeseci, dani u njemu su vaniji od svih ostalih dana, a noi znaajnije od svih ostalih noi, i iji su sati bolji od svih ostalih sati. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu u gostoprimstvo, kada e vam On poast ukazati. Najbolji prijem i najveu poast kod Allaha, d.., Njegovi ramazanski gosti postii e u Lejletu-lkadru, u noi koja je vrednija od hiljadu mjeseci, jer je u njoj poela objava Uzvienog Kur'ana. Zbilja, Mi smo ga poeli objavljivati u noi Kadr! A ta ti misli, ta je no Kadr? No Kadr bolja je od hiljadu mjeseci! (El-Kadr, 1-3.) Iako nam no skriva sve to se danju jasno vidi, ipak, samo nou se zvijezde na nebu naem oku mogu ukazati. U ovoj ramazanskoj, blagoslovljenoj noi pojavilo se svjetlo nad svjetlima i zasija svjetiljka u staklenici srca Muhammedovog, a.s., koje posta zvijezda najblistavija. Svako ljudsko srce obasjano nurom Lejletu-l-kadra osjetit e vrijednosti koje se ne daju zbiti u hiljadu mjeseci, niti vremenom i prostorom ograniiti. Ovim dobrom valja ispuniti sve obzore misije asne, koja nam je na Zemlji povjerena. Dakle, Allah, d.., ramazan je odabrao da u jednoj njegovoj noi objavi Plemeniti Kur'an. Zato se u ovoj asnoj Knjizi samo ramazan poimence spominje i izdvaja od ostalih mjeseci. U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave staze i luenja istine od lai. (ElBekare, 185.) I sve ranije objave su dolazile poslanicima u ovom mjesecu, pa je ramazan openito mjesec Allahove objave. Poslanstvo i Objava predstavljaju najvii izraz Allahove milosti i dobrote prema ljudima pa emo, u ovom mjesecu Njegove upute, biti spremni na najiskreniju zahvalnost i sveobuhvatni ibadet prema Gospodaru svih svjetova. Zahvala dragom Bogu za sva dobra koja nam daruje je naa prvorazredna obaveza, a svrha ibadeta je uvanje i razvijanje nae vjerske svijesti i bogobojaznosti. Posebno mjesto u bogatoj ramazanskoj panorami ibadeta zauzima propis posta. Ovaj islamski in unosi veliku promjenu u unutranji i vanjski svijet vjernika, te predstavlja najspecifinije obiljeje ramazanskog ivota. Ovako glasi kur'ansko odreenje smisla posta: O vjernici, propisuje vam se post, kao to je propisan i onima prije vas da biste bogobojazni bili. (El-Bekare, 183.) Ibn Mes'ud kae: Kada uje da Uzvieni Allah poziva: O vjernici!' pomno posluaj, jer e uslijediti nareivanje dobra, bez ega ne moete, ili zabrana zla, u emu je va spas.

Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, br.9-10, 2003.

55

U ovom ajetu je vjernicima nareeno i ponueno neizmjerno dobro u ibadetu posta. Najvaniji rezultat posta jeste iskrena vjera i puna svijest o Uzvienom Bogu. Post snano afirmira ljudski duh i gradi zdravu i potpunu linost. Muhammed, a. s., rekao je u hadisi-kudsiji: Allah kae: Posta ostavlja svoje jelo, svoje pie i ukrouje svoju strast radi Mene. Post je Moj i Ja za njega posebno nagraujem.' Ove Poslanikove rijei otkrivaju jedinstvenu snagu ljudskog duhovnog i voljnog potencijala. Zato je post eminentno ljudska mogunost, ali i potreba. I ovjek i ivotinja jedu. Uzimanje hrane prirodni je akt. Samo ovjek moe postiti. U postu se najoiglednije oituje razlika izmeu ovjeka i ivotinje. Post je najvii izraz volje i akt slobode, u emu su i meleki uskraeni. Ovaj sutinski smisao posta u znaajnoj mjeri otkriva zato je Gospodar svjetova izabrao ovjeka da ponese emanet islama i odgovornost za stanje na Zemlji. Zato post kao na duboko unutranji in Allah, d. ., prisvaja Sebi, izuzima ga izmeu ostalih ibadeta, te za njega obeava mnogo veu nagradu nego za ostala pobona djela. Ovakva vrijednost posta kod Allaha, d.., moe proizlaziti i iz njegove prirodne veze sa motivom iskrenosti. Ovaj propis nema vanjsku formu koju ima namaz, zekat ili had, pa je kod posta smanjena mogunost pretvaranja ili licemjerstva. Zato bi se moglo rei za onoga ko posti da to ini na temelju svoje iskrenosti u vjeri. S obzirom na ovaj kvalitet koji u pravilu posjeduju postai, ohrabruje to to veliki broj muslimana posti mjesec ramazan. Naravno, treba primijetiti da su nerijetko meu postaima i oni koji ne klanjaju ili neredovno obavljaju namaz, ili zanemaruju zekat, to moe izazivati uenje. Naime, post je, u poreenju s ostalim obligatnim islamskim dunostima, daleko vie zastupljen u vjerskom ivotu muslimana. Oigledno je da obred posta kod nas privlai i praktino neaurne muslimane, pa su brojni primjeri muslimana koji upranjavaju post, iako ne obavljaju namaz, koji je svakodnevna, kontinuirana dunost. Ovakav pristup se ne moe opravdati i svakako ne odraava cjelinu islamskog ivota. Tako je, Muhammed, a.s., u svom govoru o ramazanu traio od nas da posebno uvamo blagodat namaza: Podignite svoje ruke Allahu sa dovom poslije svakog namaza. To je najbolje vrijeme za dovu u kojem Allah obasipa Svoje robove milou i prima dovu koja Mu bude upuena... Znajte da se Allah kune Svojom veliinom da nee muiti one koji klanjaju i seddu ine i da ih nee uplaiti dehennemskom vatrom... Dakle, post je samo jedna od vanih islamskih dunosti i nije ispravno da se musliman orijentira samo na izvravanje ovog propisa. Ve smo istakli ta je Poslanik, a.s., poruio u pogledu namaza, a slino je i sa obavezom zekata, hada... Meutim, sve one koji poste elimo uvrstiti u njihovoj primjeni posta i preporuiti im da iskoriste svoj duhovni nukleus iskrenosti u postu i vjeri te potrae u sebi novu snagu na putu upotpunjenja mozaika islamskog ivljenja. Nadamo se da je takve Allah, d.., ve uputio, pa Ga molimo da svoju uputu povea. Takoer, nadamo se da e sveukupna ramazanska vjerska aktivnost, oliena u revnosnom obavljanju ibadeta: namaza, posta, zekata, sadekatu-l-fitra, uenja i sluanja Kur'ana, zatim vjerska edukacija putem vaza, solidarnost meu muslimanima, kao i ope blagotvorno zraenje utjecaja koje sa sobom donosi ramazan, bitno popraviti i poboljati nae duhovno stanje. Neka nam u ovom ramazanu esto na umu bude savjet naeg dragog Poslanika, Muhammeda, a.s.: Traite od svog Gospodara, iskrenim nijetom i istim srcem da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u uenju i razumijevanju Knjige koju vam je objavio... Molimo Allaha, d.., da u ovom asnom mjesecu ostvarimo trajni napredak na dunjaluku i ahiretu. Amin.

56

RAMAZANSKI POST

57

IMAN I RAMAZANSKI POST1


Pie: mr. Muharem Omerdi I Napredak ovjeanstva se razvijao zahvaljujui ivljenju po Allahovoj uputi i u skladu sa Njegovom voljom. Sve pozitivne tekovine civilizacije poinju od Allahovih poslanika, a.s.: govor, pismo, odijevanje, priprema hrane, istoa, graditeljstvo, brodogradnja, obrada metala i dr. Svaki islamski propis usavrava ovjeka i njegov ivot. Post, npr., usavrava ukupnost ljudskog ivljenja kako stoji u Kur'anu: Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate - da odreeni broj dana ispunite, i da Allaha veliate zato to vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete. (El-Bekare, 185) Amr IbnMurre Duheni, r.a., pria da je doao jedan ovjek Muhammedu, a.s., i rekao mu: ta veli, Allahov Poslanie, ako ja izreknem ehadet da je samo Allah Bog a da si ti Njegov poslanik, ako budem klanjao pet dnevnih namaza i ako budem postio ramazan, gdje je moje mjesto? Sa iskrenim vjernicima i sa ehidima, ree mu Muhammed, a.s. (Sahihu et-tergibu ve't-terhib, br. 993) Post je dunost uzakonjena u svim vjerama i religijama. To je jedinstveni obred, ali bitno razliit u samom njegovom prakticiranju u razliitim kulturama. U islamu post ima svoju izvornost koja je utemeljena na Objavi i Poslanikoj praksi i promjene u njegovom prakticiranju nisu mogue do Sudnjeg dana. uvanje njegove izvornosti je jedan od temeljnih uvjeta islamske vjere i dokaz istinskog vjerovanja. Uzvieni Allah je ovjeku dao potrebu da jede i pije, a onda mu propisao post kao jedan od Svojih zakona. Ne samo za ljude nego i za cijeli univerzum uzakonjen je odreeni oblik posta. Neka bia su u trajnom postu, npr. meleki, i nemaju potrebu za jelom i piem uope. Allahova naredba posta nije umanjivanje vrijednosti poklonjenih blagodati, ve njihovo trajno uvanje od destrukcije. Postom se uvaju mnogi boanski nimeti koji njegovim titom ostaju u zatiti razine ljudskoga dostojanstva i mudre namjere radi koje su poklonjeni. Uzvieni Allah nam je dao tijelo da bude na nosa u ivotu i da bude podreeno uzvienim ciljevima a ne da tjelesni prohtjevi budu mjera stvari ili da vjen podrede prolaznom. Dua tvoja je jahalica tvoja, pa obazrivo postupaj sa njome! (Hadis) Slikovito je to opisao dr. Mustafa Mahmud kazavi: Allah nam daje konja da bismo ga jahali, a ne da on jae nas. Da mi njega vodimo i pokoravamo sebi, a ne da on nas jae i pokorava sebi. Nae tijelo je upravo na konj stvoren da ga jaemo, obuzdavamo, zauzdavamo, vodimo i koristimo u svoje svrhe, a ne suprotno da on iskoritava nas i upravlja nama shodno svojim prohtjevima. To mogu uiniti ljudi koji ispunjavaju zavjet dat Bogu, koji Ga iskreno vjeruju i svakim svojim inom afirmiraju pokornost Njemu. Ako je svrha ovjekova ivota da ivi ljudski i da se kod njega razviju plemenite osobine koje ga ine bitno razliitim od drugih bia na zemlji onda e mu Allahov Poslanik, a.s., sluiti za primjer u vjerovanju i ponaanju. Islam i ljepota njegovih propisa e mu podariti ono savrenstvo koje dostiu ljudi. Prije svega neporonost i istoa od grijeha. Muhammed, a.s., rekao je: Ko posti ramazan vjerujui vrsto i raunajui da e za to biti nagraen, njemu e biti oproteni proli grijesi. (Buhari) Namaza pet, duma do dume i ramazan do ramazana briu grijehe koji su uinjeni u vremenu izmeu njih ako se uvao velikih grijeha. (Muslim, Ahmed i Tirmizi) ovjek dananjeg vremena pokazao se neodgovornim i nesavjesnim. Na mnogim mjestima nae planete vidi se ta njegova neodgovornost i arogancija. Iako je zloupotreba slobode zabranjena od Boga, ovjek je tu svoju privilegiju iskoristio do maksimuma, na tetu svoju i cijeloga svijeta. U takvoj situaciji ljudi su poeli sa upranjavanjem raznih djelatnosti koje su u pukoj oprenosti sa njihovom orijentacijom i opredjeljenjem, sve zbog nedostatka istinske vjere u Allaha, d.., i pomanjkanja odgovornosti, potvrujui na taj nain nepresunu nunost, potrebu i jedini put vlastitog izbavljenja slijeenjem puta Boije objave. To

Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, br. 9-10, 2002.

58

je potreba koju ne moe nadomjestiti nauka, umjetnost, filozofija ili savremeni nain odgoja. Tako su se pojavile novotarije i mnoge tetne i nastrane pojave koje su dobile status graanstva u savremenom svijetu, a to se sve uklapa u obespameenost modernog ovjeka. Normalno je da savremeni ovjek, kojem tekovine moderne civilizacije, bezvjerstvo ili krivovjerje nije ponudilo cjelovito rjeenje njegovih potreba i sree, duhovni mir i umnu jasnou, ide u bespua izgubljenosti gdje se nee moi snai niti izlaz nai. Islam je dao cjelovit program za formiranje zdrave i pozitivne linosti. Na veoma jednostavan, ali efikasan nain oslobodio je ovjeka straha od moguih nepogoda koje ga bacaju u oaj i izgubljenost. Islamski post mijenja ovjeka i doprinosi njegovom uzdizanju do najviih duhovnih stepena. O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183) ...A bolje vam je, neka znate, da postite. (El-Bekare, 184) Date slobode imaju svoje korektive a mogunosti ogranienja. Iako je ovjek slobodan u raspolaganju svojim vremenom, islam ga je obavezao na vjerske dunosti, namaz npr.; ima pravo raspolaganja svojim imetkom ali je duan davati zekat; doputenu hranu i pie moe konzumirati ali bez pretjerivanja i da posti u mjesecu ramazanu... Pridravanje ovih propisa nije ogranienje u slobodi ponaanja ve pridravanje pravila u koritenju blagodati Boijih. Propisi Vjere su pravila ponaanja i garancija za zdravu i pozitivnu linost. Islam na ovaj nain daje puni znaaj u formiranju zdrave ljudske linosti i svojim propisima ga titi od svih slabosti koje mu dolaze do izraaja u ivotu. Koncept ivota u islamu je odreen po mjeri ovjeka. Allahove naredbe su date radi ovjekovog dobra. Vjerom se olakava odgoj, razvoj i ivot u cijeloj njegovog sloenosti pa makar to bilo i kroz djela velikog angamana, jake kontrole i vrste suzdranosti kao to je post koji je propisan Kur'anom: U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare, 185) Ako su neke dunosti teke, kao to je post, npr., to je zato to je i priprema za ivot, misiju i dolazak do uspjeha teka. Post je, npr., etvrtina imana, u njemu je pola sabura, a sabur je sastavni dio vjerovanja. Vjera lake ulazi u srca osloboena briga, to upuuje na potrebu da se uz svaki poziv u iman i islam ljudima olakava svakodnevna njihova briga. II Kontrola nagona, kultivisanje strasti i ograniavanje konzumacije hrane i pia karakteristika je i odlika ovjeka. Ljudi smo onoliko koliko uspijevamo da pravilno koristimo ono to volimo i koliko moemo da podnesemo ono to preziremo. ovjek nije kao ivotinja koju zadovoljava hrana a obuzdava bi. Vjernika u akciju pokree iman a ne elja za hranom ili strah od bia. Svrhu ovjeka odreuje vjera a ovjek procjenjuje svrhovitost ivotinskog angairanja. Allah nam je stvorio strasti i prohtjeve da ih obuzdavamo i savladavamo, upirui pogled ka viim i uzvienijim vrijednostima. Da ovladamo ivotinjskim nagonima svoga tijela i pokorimo ih do te mjere da se zadovoljimo time to emo se zadovoljiti onim to nam je doputeno je uvjet svakog uspjeha. Da se uzdignemo i bacimo pogled na istinu, da njoj teimo i da za nju umiremo jeste krajnji cilj svakog vjernika. Allah, d.., u jednoj hadis-i kudsijji kae: ovjee, tebe sam stvorio radi Sebe, a stvari sam stvorio radi tebe, zato nemoj biti okupiran onim to Sam stvorio radi tebe na raun onoga radi ega sam stvorio tebe. On je ovjeku pokorio prirodu sa njenim zakonima, bogatstvima i riznicama, uinivi je, samu po sebi, pokornom i poslunom. ivotinje su pokorne ovjeku jer su takve stvorene a njihovo meso i krzno su mu od koristi, ne zbog njegove zasluge, ve zbog toga to su tako stvorene pokorne, poslune i korisne. Svrha radi koje je Allah ovjeka stvorio i obaveza kojom ga je obavezao jeste da pravilno upotrebljava i koristi poklonjene darove idui propisanom cilju. U Kur'anu stoji: Ti e, ovjee, koji se mnogo trudi, trud svoj pred Gospodarom svojim nai. (El-Inikak, 6) Svrha stvaranja ljudi i dinna je iman, vjerovanje i oboavanje samo Jednog i Jedinog Boga: Dine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (EzZarijat, 56) III 59

Ako pogledam ponaanje mnogih ljudi, posebno onih koji ine runa djela i zloine vidjeemo da su to inili kao znak vlastite slabosti pred imetkom, prohtjevima ili zbog upotrebe narkotika i alkohola. Poinioci ovih zlodjela ukaljali su svoju duu i savjest zbog pohlepe, radi pohota ili pod djelovanjem droga i alkohola. Uinjena djela nemaju popravka. Posljedice se ne mogu ispraviti. Otuda potpuno razumijemo smisao estoke bitke koju islam vodi protiv pohlepe, oboavanja dinara i ljubavi za dunjalukom. Trai dostojanstvo i vrstinu pred niskim prohtjevima, nemoralnim devijacijama, alkoholizmom i drugim pogubnim porocima svih vrsta. To postie odgajanjem ovjeka razvijajui kod njega umjerenost, ast, potenje, istotu, navike savlaivanja vlastitih nagona, usmjeravanje u skladu sa potrebama ivota i dr. Provodi ga kroz kolu ehadeta, namaza, zekata, posta i hada. Oni koji ovladaju znanjima koja se nude u ovim erijatskim kolama postigli su visoke stepene intelektualnog, moralnog i duhovnog napretka. Islamski program ivota se razlikuje od svih drugih koji se nude ljudima. Jedini je on boanski. To potvruje dananje stanje ivota ljudi. Razlike su se izdiferencirale do vrhova tanjih od vrha igle. Islam sa svojim boanskim moralnim odgojem uva ljudsku energiju i izvore prirodne snage u ovjeku da se ne raspri u iivljavanju, kanaliui ovjekova nastojanja putevima dobra i ope koristi, to mu osigurava ogromnu tjelesnu i duhovnu snagu, stabilnost, zdravlje i ini ga gospodarom vlastite naravi. Ovo je pojava naeg doba, stoljea nauke i visokih tehnikih izuma, uzrokovana krizom duha. Formiralo se vie pogleda na svijet i ovjek je u dilemi za koji se put opredijeliti. ovjek je oduvijek vodio borbu za otkrivanjem prave istine koja e dati svrhu i smisao njegovom ivotu. Na ovom putu upotrebljavao je sva iskustvena i racionalna sredstva, meutim, esto je bio naveden da slijedi sujevjerje i druge razumom neprihvatljive metode, ali nije doao do vrste spoznaje i uvjerenja o sutini ivota, postanku svijeta o vjenosti, pravoj istini o stvoritelju i sl. Na osnovu toga je nastalo mnotvo razliitih uenja koja se jedno drugome suprotstavljaju; stoje nemona pred prirodnim pojavama; negirajui danas ono to je juer smatrano nepobitnom injenicom, a sutra e negirati ono to se danas smatra naunom istinom. Ova arolikost i nestabilnost teorij koje nikada nisu dostigle priznanja naunih istina, te njihova ogranienost, odraava se na ovjeku i izaziva kod njega nemir, skepsu, kolebljivost i mentalnu krizu. Islam daje ovjeku uputu ija je osnovna karakteristika nepogreivost, vrstina, pouzdanost i stabilnost. Odlikuje se harmoninou, jer potjee od Izvora koji je stvorio ovjeka, univerzum i ivot, dajui rjeenje za svaki problem i tumaenje za svaku pojavu. Daje program svih ivotnih tokova zatim ih uklapa u jednu harmoninu cjelinu, smjetajui ih u skladu prirodnih zakona koje je Allah stvorio a koji vladaju svijetom i ivotom. Osim toga ne moemo nai promjene u njegovim vjeno vaeim istinama i vjerovanju sa promjenom vremena i metoda naunog istraivanja. To je uenje u kojem e ljudski razum nai svoj mir, spas i rastereenje, a istodobno dobiti pouzdanje, uputu i spoznaju kako bi po tim pravilima ovjek organizovao nain svoga ivljenja. To je teka mora savremenog ovjeka: uznemirenog, preplaenog i punog neizvjesnosti za svoje sutra. Sve su ove nedae uzrokovane naglaenim materijalizmom, ratovima, kriminalom i pomanjkanjem vjere u Allaha, d.. Od vjerovanja, meutim, ovjek crpi svoju snagu za prevlaivanje raznih izazova u ivotu. Osjeaj nemoi pred velikim ivotnim dilemama uzrokuje kod ljudi koji nemaju duhovnog oslonca psihike poremeaje i nespokojstvo. Meutim, islam sa nekoliko svojih pravila o ivotu uspijeva od ovjeka otkloniti ovu slabost i osposobljava ga da vlada situacijom, a ujedno ga obogauje visokim duhovnim doivljajima. Musliman kod kojeg je razvijena strpljivost kako nareuje Kur'an i preporuuje sunnet, sposoban je nadvladati sva iskuenja i bolove i poraz pretvoriti u pobjedu. Strpljivost ga ui da se ne predaje, duhovno ga uzdie i naoruava uvjerenjem da postoji izlaz i da je Allah sa ustrajnima. A Allah voli one koji su strpljivi. Musliman koji se oslanja na Allaha, d.., vodi stalnu borbu bez straha i sa punim pouzdanjem u uspjeh. Na takav nain on postaje spremniji u izvravanju svojih zadataka, za razliku od egoiste, koji se oslanja na svoju snagu i kapital, koji nema vrstine. Zbog toga ga razdire briga za onim to posjeduje ili to eli imati, jer ipak mora znati da je njegova snaga ograniena pa moe vrlo lahko ostati bez tih vrijednosti, poslije ega se nema u to pouzdati. Meutim, musliman koji vjeruje u Allahovu, d.., odredbu i ima uvjerenje (jekin) da sve to ga zadesi je Njegova odredba i da sve to On propie slui ovjeku na dobro. Isto tako svako iskuenje podnosi

60

mirno i dostojanstveno i nije nikada u situaciji da poklekne i pokae svoju slabost. Islam uva ovjeka od slabosti pred ivotnim izazovima i omoguava mu postojanost. IV Meutim, namaza, posta i oboavanja nema bez spoznaje. Stoga je ivot putovanje na kome se spoznaje Allah. A spoznaja Allaha i Njegova savrenstva vode nas Njegovom ispravnom oboavanju. Tako, spontano i prirodno, bez truda i napora odvija se plan ivota. Konano, treba li nam napor da zavolimo ljepotu. ta tek mislimo o trenutku u kome se upoznamo sa Onim Koji objedinjuje sva savrenstva, Onim ko je izvor sve ljepote, Onim Koji je Lijep i Koji voli ljepotu. Tada nam je najplemenitiji doivljaj osim koga drugo nita nije tako vano. Post je prva vjeba na ovom putovanju. Post je trening i obuavanje u podnoenju gladi i tekoa. Post je lekcija iz discipline, lijepog ponaanja i poslunosti. Dr. Mustafa Mahmud smatra da u ova uzviena znaenja posta ne spada, nita od onoga to je danas redovan pratilac naeg posta: vicevi, ale, bestidne rijei, prepuni tanjiri, orasi i bademi, duga veernja sijela. Posta se posveuje slavljenju i velianju Allaha i zikru, a ne televiziji. On se osamljuje radi klanjanja nafila, injenja nonog ibadeta, uenja Kur'ana i razmiljanja o znaenjima njegovih ajeta, a ne radi plesa, igre, zabave i nepristojne pjesme. Ramazan je oduvijek bio mjesec odbrane islama i pobjeda imana. Bitka na Bedru je bila u ramazanu. Boj protiv Tatara je bio u ramazanu. Odluni mejdan protiv krstaa je bio u ramazanu. Briljantna pobjeda nad Izraelom se dogodila u ramazanu. Ramazanski post mu'minima nije donosio slabost i malaksalost, ve im je darivao snagu, odlunost, oduevljenje i spremnost na rtve. Post je aktivan ibadet. Nije besposlienje i nerad. Nije spavanje i izleavanje po itav dan i sjedenje ispred televizora po itavu no. Nije lijeno jutarnje ustajanje na posao. Nije nervozno, srdito i zlovoljno ponaanje sa ljudima. Allahu ne treba takav post. On e ga vratiti njegovom vlasniku i nee mu ga primiti. Od takvog posta posta nema nita osim gladi i ei, kao to je rekao Muhammed, a.s.: Koliko li ima postaa koji od svog posta nemaju nita drugo osim glad i e. Post znai ukroavanje i obuzdavanje ivotinje u ovjeijem tijelu, nastojei da se pribliimo Allahu dobrim djelima, lijepim rijeima i iskrenim ibadetom. Koliki je na udio i u svemu ovome uz ramazan u tolikoj mjeri izvravamo i obavezu posta. V Uzvieni Allah nam je propisao post u ramazanu sa mnogim skrivenim tajnama i velikim mudrostima. Neke od njih znamo, a neke ne znamo. Neke od njih bivaju nam otkrivene vremenom, pa je na nama da razmiljamo o Boijoj mudrosti koja se krije iza gladi i ei i da spoznamo Njegovu tajnu u postu kako bi ga obavljali onako kako On eli, a ne kako to ele ljudi. Ne moemo spoznati tajnu ovoga posta, a da ne spoznamo tajnu ovjeka: ta je ovjek i ta je njegova bit? Da li je on samo to uspravno tijelo? Da li je on skupina organa, elija, mesa, krvi, kosti i ivaca? Ako je ovjek samo to, on je, uistinu, sitan i bezvrijedan! ovjek, uistinu, nije samo taj opipljivi lik. On ima nebesku duu koja ivi u ovom zemaljskom tijelu! ovjekova bit nije nita drugo nego Allahov dar i duhovni dragulj koji je On u njega pohranio, pomou njega razmilja i spoznaje, osjea i razlikuje se od drugih bia, pomou njega upravlja zemljom i pronie do nebeskih sfera, i zbog njega je Allah naredio melekima da uine seddu Ademu, a.s., a ne zbog ilovae i blata koji su u njemu: I kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite! (El-Hidr, 28-29) ejh Karadavi opisujui ovjeka veli: ovjek je nebeski duh u zemaljskom tijelu, tijelo je kua, a dua njen vlasnik i stanovnik, tijelo je jahalica, a dua njen jaha i putnik, a kua nije stvorena sama za sebe, 61

a ni jahalica nije sama sebi svrha, nego je kua radi njenog stanara, a jahalica radi koristi jahaa; udni li su ovi ljudi koji su sebe zapostavili, a svu panju posvetili svojim kuama i od sebe napravili sluge svojim jahalicama, zapostavili su svoje due, a pokorili se svojim tijelima, pa samo u korist tijela rade i radi zadovoljstva njegovih prohtjeva se trude i oko svojih strasti i trbuha krue. Takve Allah, d.., opisuje rijeima: Kai ti Meni, hoe li ti biti uvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misli li ti da veina njih hoe da uju ili da nastoje shvatiti? Kao stoka su oni, ak su jo dalje s Pravog puta skrenuli. (El-Furkan, 43-44) To je ovjek - dua i tijelo - i njegovo tijelo ima zahtjeve iz svog niskog svijeta, a dua ima zahtjeve iz svog uzvienog svijeta, pa ako ovjek podredi enje svoje due zahtjevima svoga tijela i odluke prepusti svojim nagonima, a ne razumu, pretvara se iz milostivog stvorenja u pokuenu ivotinju, a esto i u prokletog ejtana. U ovom kontekstu pjesnik poziva: O slugo tijela, koliko hita u slubi njegovoj, trai li dobit iz onoga u emu je gubitak? Okreni se dui i upotpuni njene vrline jer si ti po dui, a ne po tijelu, insan! Kada ovjek spozna vrijednost svoje due i kad dokui tajnu Boiju u sebi i ulogu nebeske strane u njemu naspram njegove zemaljske strane i kad se bude brinuo o jahau prije nego o jahalici i o stanovniku prije nego o zidovima i kad d prioritet enjama duha nad nagonima tijela, postat e poput meleka ili moda bolji od meleka: A oni koji vjeruju i ine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja. (ElBejjine, 7) Zbog svega ovoga Uzvieni Allah je propisao post kako bi se ovjek oslobodio od prevlasti svojih nagona i da bi se oslobodio tamnice svoga tijela i time nadvladao elje svojih strasti i postao neto slino melekima. Zbog toga nije udo da se dua postaa uzdie i pribliava Uzvienom Stvoritelju i svojom dovom kuca na nebeska vrata pa joj se otvore i kad moli svoga Gospodara i On joj se odazove, i kae: Odazivam ti se, Moj robe, odazivam. O ovome Vjerovjesnik, a.s., kae: Trojici se nee odbiti dove: postau sve dok ne iftari, pravednom vladaru i molbi onog kome je nepravda uinjena. (Tirmizi) VI Ramazanski post kao izraz i svjedok imana ima i duboku socijalnu notu. Glad i e postaa upuuje na dublje razumjevanje tue nevolje. Uz ramazan se daje vie zekata i ostalih oblika sadake nego u ostalim mjesecima. Odraz islamskog portvovanja i dareljivost za druge trebao bi stalno biti prisutan tokom cijele godine. Osjeaj odvajanja od sebe i za svoje blinje u nevolji, postojao je i razvijao se u skladu sa dubinom imana, kao to Allah kae u Kur'anu: ...a vi se potrudite da druge, inei dobra djela, preteete! (ElBekare, 148) U prvim vjekovima islama snano se oitovao socijalni duh u kolektivnom i individualnom primjeru muslimana. To je dovelo do blagostanja koje je primjer kojim se i danas moemo diviti. Naalost, vjekovima koji su slijedili, naputana su dobroinstva u korist ovjeka u nevolji, a njihovo mjesto zauzimali su formalni ibadeti. Tome je, vjerovatno, doprinijelo i povrno nauavanje, upuujui muslimane na formu, oitovanje vjere jezikom i nekim dunostima, te postom kao krajnjim dometom. Iako tome ima vie uzroka, osnovni je ipak: slabljenje vrstoe imana. To je divno izraeno u opisu Seleme Ibn Amira, kako je poznati islamski uenjak Hasan Basri, nakon to je klanjao dumu pred dematom, zaplakao. Kad su ga upitali zato plae, on je jo vie udario u pla: Kako ne bih plakao. Kada bi se na vrata ove damije pomolio jedan od ashaba Allahovog Poslanika, ne bi meu nama poznao nita osim ove kible... On je jo rekao: Prazne elje unitile su svijet. Govora ima, ali djela malo; znanja ima, ali strpljivosti nema; vjerovanje postoji ali vrstog uvjerenja nema... Ovaj je svijet uniao u vjeru, pa iz nje iziao. Znadu to je dobro ali ga djelom nijeu. Znadu to je haram, ali ga djelom doputaju. Vjera im je samo na jeziku... Dalje je Hasan Basri meu svojstva dobrog muslimana naveo umjereno vladanje u bogatstvu, milost prema potitenom, dareljivost na pravom mjestu. Zatim je rekao da se stanje muslimana 62

mijenja jer se oni mijenjaju, citirajui kur'anski ajet: ...Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoe jedan narod kazniti, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega nema mu zatitnika. (Er-Rad, 11) Vjera je uvijek zajedno sa dobrim djelima. Mnogi su ajeti usmjereni u pravcu iskaza vjerovanja kroz aktivno dobro: Onima koji vjeruju i ine dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite! (ErRad, 29) Dobija se dojam da je bitni cilj imana da ovjeka uini etinim biem; forma, ma kakvim rijeima praena, nije krajnji plod, ako joj ne slijedi stalno usavravanje ljudske prirode da ini dobro, i to ne zbog nagrade, ve zbog ljubavi prema Stvoritelju, poto je sastavni dio vjere naa ljubav za druge, naroito ako su u nevolji. Ashabi Allahovog Poslanika su, razilazei se sa svojih skupova, naglas uili suru El-Asr, jedni drugima njome preporuujui iman, dobra djela, misijski rad i strpljivost: Tako mi vremena - ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje. (El-Asr, 1-3) Ova sura sadri vrhovnu definiciju svrhe ljudskog ivota na zemlji: spoznati Allaha, d.., i u istoj vjeri se osposobiti za vrenje dobrih djela: Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i jedva ekaju da uine dobroinstvo; - oni su estiti; bilo kakvo dobro da urade, bie za nj nagraeni. - A Allah dobro zna one koji se Njega boje. (Alu Imran, 114-115) Saetak Svaki islamski propis usavrava ovjeka i njegov ivot. Post npr. usavrava ukupnost ljudskog ivljenja. Post je dunost uzakonjena u svim vjerama i religijama. To je jedinstveni obred, ali bitno razliit u samom njegovom prakticiranju u razliitim kulturama. U islamu post ima svoju izvornost koja je utemeljena na Objavi i Poslanikoj praksi i promjene u njegovom prakticiranju nisu mogue do Sudnjeg dana. uvanje njegove izvornosti je jedan od temeljnih uslova islamske vjere i dokaz istinskog vjerovanja. Islam je dao cjelovit program za formiranje zdrave i pozitivne linosti. Na veoma jednostavan, ali efikasan nain oslobodio je ovjeka straha od moguih nepogoda koje ga bacaju u oaj i izgubljenost. Islamski post mijenja ovjeka i doprinosi njegovom uzdizanju do najviih duhovnih stepena. On je pola sabura i etvrtina imana.

63

KOME I ZATO JE PROPISAN RAMAZANSKI POST?!1


Neupitni e biti kvaliet i primljenost posta svakog postaa koji da ispravan odgovor na pitanja postavljena u naslovu ovu teksta. Ramazanski post je spomenut u Kur'anu samo na jednom mjestu, u suri Bekara, unato ogromnim nagradama koje Allah, d.., obeava iskrenim postaima. O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili. (Al-Bekara, 183) Pie: hfz. Mustafa Efendi Razlog zbog kojeg je ramazan spomenut samo na jednom mjestu u Kur'anu jedino je poznat Allahu, a mi moemo samo pretpostavljati. Moda zbog injenice da je to jedini mjesec u godini u kome se vjernicima nareuje da poste. Nadalje, Allah, d. ., je za vjemike pripremio osam denneta, no njihov poslanik ih je uputio da od Rabba trae onaj koji je najbolji, a to je Dennetu-l-firdevs. Treba takoer naglasiti da je ramazan mjesec u kome je objavljen Kur'an, odnosno Kur'an je srce ramazana. Prema tome, ramazan je u Kur' anu, a Kur' an je u ramazanu. U navedenom ajetu Allah, d.., poziva elitu ljudskog roda - vjernike, ljude koji vjeruju, a ne provjeravaju, nego kau: ujemo i pokoravamo se; oprosti nam Gospodaru na; Tebi emo se vratiti. (Al-Bekara, 285) Nadalje, to su, takoer, ljudi kojima se moe i treba vjerovati, jer u njih ima povjerenje Gospodar svih svjetova. Oni su gazije i junaci koji su primili emanet koji nisu mogli prihvatiti nebesa i Zemlja. Svevinji to naglaava u Kur'anu: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek. (Al-Ahzab, 72) To je, dakle, kategorija robova koja nee nikada posumnjati u ono to im dolazi od njihovog Stvoritelja, pa taman da budu u pitanju i vlastiti ivoti. Milostivi kae: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i ivotima svojim. Oni su iskreni! (Al-Hudurat, 15) Oni kojima je propisan post uspostavljaju bratstvo po imanu od bratstva po krvi i izmiruju zavaenu brau. Svevinji kae: Vjernici su samo braa; zato, pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala. (Al-Hudurat, 19) Spomenuto bratsvo ide do te mjere da oni mu'minima ele bolje negoli sebi, mada je i njima samima potrebno. Milostivi kae: Oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi, mada im je i samim potrebno. (Al-Har, 9) Ta elita je puna ivota, daje joj ga Svevinji zato to se odazvala njegovom pozivu. Uzvieni kae: Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kada se Allah spomene. A kada im se rijei njegove kazuju, vjerovanje im uvruju, samo se na Gospodara svoga oslanjaju. (Al-Enfal, 2) Oni znaju poredati prioritete i ne dozvoljavaju onom to je prolazno da dobije prednost nad vjenim. Rabb Milostivi u Kur'anu kae: Ono to je u Vas - prolazno je, a ono to je u Allaha, vjeno je. One koji su trpjeli mi emo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za on to su inili. (An-Nahl, 96) Zatim slijedi upozorenje naeg Gospodara kako ga ne bismo nikada izgubili iz vida. O vjernici, ne odluujte se ni na to dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah zaista sve uje i sve zna. (Al-Hudurat, 1) Post je bio propisan i prijanjim narodima jer normalno funkcionisanje ljudskog roda nije bilo mogue bez tog propisa. Tada bi ovjek ovjeku bio vuk i vladali bi zakoni jaega. Svevinji je uinio

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 96/97 od septembra 2007. god.

64

ovjeka halifom na Zemlji - prvakom svih stvorenja. Da bi kvalitetno izvrio tu misiju, on mora, prije svega, biti halifa samom sebi, pa onda ostalim ljudima i stvorenjima. Onaj ko ne moe kontrolistati svoje strasti, on je izgubljen, gluh, slijep i nijem. Na Gospodar u Kur'anu, a.., kae: Reci ti Meni ko e uputiti onoga ko je strast svoju za Boga svoga uzeo, onoga koga je Allaha znajui u zabludi ostavio. I sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a pred oi njegove koprenu stavio. Ko e mu, ako nee Allah, na Pravi put ukazati? Zato se ne urazumite? (Al-Gaijah, 23) ta se desilo s narodima koji su odbili prihvatiti post, a poveli su se za strastima svojim? O tome vrlo slikovito govori Kur'an, a.. Za Nuhov, a.s., narod Allah, d.., kae: Bit e naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai naa kazna nesnosna. (Hud, 47) Kakav je bio bilans te kazne? Svi su stradali osim onih koji su se ukrcali u lau s Nuhom, a.s. Za narod Ad, koji se nije odazvao Hudu, a.s., Allah, d.., kae: Eto to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim i pristajao uz svakog silnika i inadiju. I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bie i na Sudnjem danu. Ad doista nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov. (Hud, 59-69) ujmo kako je zavrio narod Semud: A one koji su inili zlo, pogodio je straan glas i oni su u zemlji svojoj ostali mrtvi, nepomini. Kao da na njoj nisu nikada ni postojali. Semud doista u Gospodara svoga nije vjerovao, daleko neka je Semud! (Hud, 67-68) Za one pak koji htjedoe spaliti Ibrahima, a.s., na lomai, samo zato to ih je zvao u vjeru, Svevinji kae: I htjedoe da ga na muke stave, ali mi njih uinismo ponienim. (Saffat, 98) Narod Sodome i Gomore bahato se ponio prema vjerovjesniku Lutu, a.s. Traili su da im dozvoli odnos s melekima u vidu mukaraca. Takav zakon nije nikada zaivio ni u dungli. O postu poslije tako gnusnih postupaka nije moglo biti ni govora. Jesu li onda realizovali svoje nakane? Ne, ni u kom sluaju: I kada pade naredba naa, Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore, bi dolje i na njih kao kiu grumenje od peena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo - obiljeeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (Hud, 82-83) Narod Ejke je ostao gluh na poziv uajba, a.s: Oni koji su zlo inili, pogodio je uasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomini osvanuli, kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud. (Hud, 94-95) Za sve te narode kao i krajeve, Alah, d.., kae: Eto, tako Gospodar tvoj kanjava, kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje njegovo je zaista bolno i strano. (Hud, 102) Na koncu, Bonjaci su u drugoj polovici dvadesetog vijeka u rubnim podrujima Bosne gotovo potpuno zaboravili na post. Prodali su istinski post za lano bratstvo i jedinstvo. Pitam njih i sve nas: gdje je to bratstvo i jedinstvo? Njega vie nema, a nema ni preko 200.000 Bonjaka. Ovi primjeri jasno pokazuju da narodi koji budu ignorisali post, gube sigurnost i budunost. Svevinji je propisao post svim narodima samo da bi Njega uvaavali i grijeha se klonili. Oni koji budu Allaha tovali i grijehe izbjegavali, ivjet de normalnim i prirodnim ivotom. Oni nee tugovati za prolou, niti e strahovati za svoju budunost. Za njih nee biti bezizlazne situacije. Milostivi kae: To je savjet za onoga koji u Allaha i onaj svijet vjeruje, - a onome ko se Allaha boji, On e izlaz nai. (AtTalaq, 2) Takoer de ga opskrbiti odakle i ne oekuje, a kada se na Allaha osloni nee mu vie niko biti potreban: I opskrbie ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah e doista ispuniti ono to je odluio; Allah je svemu ve rok odredio. (At-Talaq, 3) Vjernik ivi, radi, bori se na ovom svijetu, da bi zaradio oprost grijeha. To je za njega najvea pobjeda, a takvaluk je put u oprost i veliku nagradu. Milostivi kae: A onome ko se bude Allaha bojao On e preko runih postupaka njegovih prei i jo mu veliku nagradu dati. (At-Talaq) Muttekijama de Allah, d.., olakati ivot, mada de nekada kao pojedinci izvravati projekte jedne skupine, ili skupina - poduhvate velikih naroda. Allah, d. ., kae: A onome ko se Allaha boji on e sve to mu treba uiniti dostupnim. (At-Talaq, 4) U drugom ajetu iste sure Milostivi nam to jo vie 65

pribliava, kada kae: Jer Allah nikog ne zaduuje vie nego to mu je dao. Allah e sigurno poslije tegobe slast dati. (At-Talaq, 7) Na koncu, odluimo sami kako emo se ponijeti prema Allahovim propisima, posebno prema postu. Da li emo uiniti ono to su uinili narodi koje je Allah, d.., pomeo sa lica Zemlje, i kazao da su daleko, to znai da nee nikada vie dobiti ansu na dunjaluku, a ahiret su ve izgubili. Ili emo se, pak, prihvatiti bogobojaznosti, dobiti obilnu opskrbu, sigurnost i izlaz iz svake situacije, te zaraditi oprost grijeha i bezgraninu Allahovu nagradu? Gospodaru na, daj da budemo meu onima kojima de Allah oprostiti i nagradu dati! Amin!

66

O RAMAZANU I POSTU1

Pie: dr. Devad Hodi Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat na Njegovog miljenika, Muhammeda, alejhisselam, na njegovu asnu porodicu i na njegove ashabe. Svjedoimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, alejhisselam, Njegov rob i poslanik. Na poetku smo blagoslovljenog - mubarek mjeseca Ramazana 1422. hidretske godine. U ovom odabranom mjesecu mi muslimani, pored drugih, izvravamo i jednu od pet temeljnih islamskih dunosti dunost posta. Post je ibadet. Post je in snane volje da se upravlja sobom. Post je radost ivota u vjeri. Post je smirenost due i tijela u predanosti Bogu. Ljepotu, veliinu i snagu posta najbolje spoznajemo u naem vlastitom iskustvu. O postu najvie saznajemo postei. Stoga je onima koji poste, u stanovitom smislu, gotovo suvino govoriti o znaenju i znaaju posta. Postai smisao posta iskuavaju i spoznaju u vlastitom iskustvu. Oni o postu imaju ono znanje koje o ei ima edan ili o radosti radostan. Pa, ipak, u emu je znaaj ramazanskog posta? ta je smisao ove univerzalne duhovne institucije u Islamu? Allah, delle anuhu, u Kur'anu, u 183. ajetu sure El-Bekare, kae: O vjernici, propisuje vam se post, kao to je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni. Smisao posta, prema ovim kur'anskim rijeima, jeste u poticanju nae bogobojaznosti. Mi postimo da bismo u naem samosavlaivanju vie mislili na Boga, da bismo bili svjesniji naeg Stvoritelja, da bismo se uspjenije oistili i uvali od grijeha. Taberani prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik Muhammed, alejhisselam, kae: Doao vam je Ramazan, mjesec berieta, u njemu e Vas Allah obasuti milou, oprostiti grijehe i usliati dove. On gleda kako se vi natjeete u pokornosti Njemu i ponosi se pred melekima s vama. Stoga, vi sa svoje strane iskaite dobro koje e Allah vidjeti. Zaista je nesretnik onaj ko u njemu ne zaslui milost Uzvienog Gospodara. Islamski post u mjesecu Ramazanu stroga je i zahtjevna dunost. Ne samo zbog odricanja od jela, pia i drugih tjelesnih prohtjeva. Post zahtijeva potpuno posveivanje ovjeka i u Ramazanu muslimani izvravaju i cijeli niz drugih dunosti. Ipak, fascinantno je kako muslimani s radou doekuju Ramazan i s lahkoom isposte ramazanski post. Svako od nas ko se punim svojim biem predaje postu doivljava udesnu snagu, blagost i smirenost. U naem postu izotrava se naa svijest o nama samima kao Boijim stvorenjima. Naa dua postaje gotovo opipljiva u svojoj stvarnosti. A nae postako tijelo postaje prosvijetljeno, lahko, prozirno poput due. U postu nae tijelo i dua postaju jedno. Dok postimo kao da ivimo ivotom meleka. Dok postimo, u nama se izotrava duhovno oko. Kao postai, mi dublje doivljavamo ljepotu egzistencije koju nam dariva Milostivi Bog. Kao postai, dok ekamo iftar, mi jasnije vidimo ljepotu Boijih blagodati. Dok postimo, mi u ai vode i u jednom zalogaju hrane, kao na dlanu, vidimo Boiju milost. Dok postimo i ekamo iftar, mi se najvjerodostojnije osvjedoujemo u nau nemo i egzistencijalnu ovisnost o

Prva ramazanska hutba 1422./2001. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

67

naem Stvoritelju. Postiti znai susresti se sa Stvoriteljem u osjeanju stvorenosti. To duboko doivljeno osjeanje stvorenosti u nama, dok postimo, produbljuje osjeaj strahopotovanja pred naim Stvoriteljem. Otuda je Ramazan prilika da na temelju produbljenog osjeanja strahopotovanja pred naim Stvoriteljem produbimo i nae osjeanje potovanja vrijednosti i vanosti ivota koji nama ljudima i drugim biima daruje na Stvoritelj. Otuda se u Ramazanu vie nego u drugim prilikama posveujemo dobroinstvu. Post nas potie da dijelimo sadaku, da suosjeamo sa onima koji su u nevolji, da pomaemo ljudima. Mi ivimo u svijetu nad kojim se ozbiljno nadvila opasnost potpunog omalovaavanja, odnosno unienja vrijednosti ljudskog ivota. Ramazan je prilika da sauvamo i osnaimo islamsko osjeanje naeg vlastitog dostojanstva. Biti u Ramazanu i biti u Islamu znai drati do sebe, do svog dostojanstva. Allah, delle anuhu, u Kuranu, na jednom mjestu, 130. ajet sure El-Bekare, kae: Od Ibrahimove vjere glavu okree samo onaj ko ne dri do sebe... To najbolje moemo osjetiti u Ramazanu, kao postai: svako od nas je vaan. Naa vanost pred Bogom proizlazi iz povjerenja koje nam je Bog ukazao. Mi smo nosioci amaneta - povjerenja koje, kako se kae u Kur'anu, nisu smjeli prihvatiti nebesa, Zemlja i planine. Kroz post u mjesecu Ramazanu mi se snanije uzdiemo u naoj individualnosti, osobnosti, ljudskoj odvanosti, odgovornosti i dostojanstvu pred nama samima i pred Bogom. Otuda se u Ramazanu intenzivnije posveujemo namazu, dovama, uenju Kur'ana, Boije objave ija je milost, ne sluajno, upravo u Ramazanu sputana na ovjeanstvo. Ramazan je prilika da se otmemo iz kandi potroakog svjetonazora ove nae materijalistike civilizacije. Nije ovjek - i ne smije biti ! - samo u onom to konzumira. Mi ivimo u vremenu u kojem moderni ovjek nema snage gotovo niemu rei NE. Ramazan je prilika da izgradimo duhovnu mo, da prosvijetlimo volju, razum i osjeanja, kako bismo, kao nai stari, imali snage za ono NE bez kojeg nema moralnog, civiliziranog, ljudskog ivota. Ramazan je prilika da se uimo odricanju, da se uimo potivanju zabrana, da se uimo samosavlaivanju. U svijetu u kojem ivimo, punom briga, strepnji, nevolja, urbe i buke s Ramazanom se, danas moda vie nego ikada ranije, moemo susresti kao sa oazom usred duhovne pustinje kojom svi, htjeli to ili ne, umorni putujemo a da se rijetko pitamo o konanom cilju naeg putovanja. U takvom svijetu ramazanska oaza je prilika da se odmorimo, da predahnemo, da okrijepimo nae due u miru i tiini. Ramazan je zapravo prilika da nae oi otrgnemo od fatamorgana koje nam se javljaju na naem zamornom i pranjavom pustinjskom putu i da malo pogledamo u sebe, da se nadnesemo nad zdence svojih vlastitih dua. Ramazan je prilika da se odmorimo od svega drugog to nas sa sve etiri strane svijeta zavodljivo mami i raspinje i da se posvetimo sebi samima. Tako emo u Ramazanu biti u prilici ivot u islamu doivjeti kao ljepotu, smirenost, snagu, samopouzdanje, dostojanstvo i potovanje pred samim sobom. estitam Vam Ramazan-i-erif i molim dragog Allaha da nam podari svoju milost, dobro i snagu. Amin.

68

RAMAZANSKI POST1
Pie: Ibrahim Begovi Zahvaljujemo Allahu, d.. to nas je uinio dijelom islamskog Ummeta i to je islamski Ummet odlikovao nad osalim zajednicama. Uzvieni je rekao: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete... (Alu Imran,110) Zahvaljujemo Allahu, d.. to je mubarek ramazan odlikovao nad ostalim mjesecima i u njemu propisao post kako bismo bili bogobojazni. On, Delle anuhu, je rekao: . O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183) Zahvaljujemo Allahu, d.. to je objavom Kur'ana u ovom asnom mjesecu ovjeanstvo obasuo neizmjernom Svojom milou i putokazom: ... U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare, 185) Potovani demate! Evo nas u treem danu prve treine ovog mubarek mjeseca za koji je Muhammed, sallallahu teala alejhi ve sellem, kazao da je Allahov rahmet.. Ve smo se uveliko saivjeli sa temeljnim ramazanskim ibadetom - postom, ali i drugim njegovim sadrajima koji nas duhovno krijepe i snae. Stavljajui takvaluk kao glavni cilj ramazanskog posta Uzvieni Allah nam prua vanrednu priliku da se sopstvenim snagama i odricanjem samoodgajamo i snaimo karakter nae linosti oplemenjujui ga svojstvom istinskih vjernika: takvalukom, to jest bogobojaznou i uvanje od grijeha. Zato takvaluk? . O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On e vam sposobnost darovati pa ete istinu od neistine moi rastaviti i preko runih postupaka vaih e prei i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna. (El-Enfal, 29) Bogobojaznost i uvanje od grijeha osnovna su pretpostavka postojanju zdravog kriterija za razlikovanje dobra od zla, istine od neistine, onog to je istinske vrijednosti od onoga to ima varljivu i lanu korist. I ne samo to, takvaluk je i osnova za pravilno usklaivanje naeg naina ivota naspram tih vrijednosti. ovjek ovoga vremena upravo se nalazi pred sutinskim ivotnim pitanjem: na kojim osnovama graditi vrijednosni kriterij i kako spoznati ono to je stvarna vrijednost za njega, njegovu porodicu i drutvo u cjelini. Vjernik se u ovom pogledu ohrabruje da kroz slijeenje islamskih normi i uvanje istote svoga bia izotrava sopstveni vrijednosni kriterij. Samo ono srce koje je osnaeno takvalukom moe razborito promatrati svijet i ivot oko sebe i u njemu prepoznati ono to je istina i ono to je vrijedno. Time bogobojaznost kao plemenito vjernikovo svojstvo ima izuzetan znaaj ne samo za ahiretski spas nego i siguran zalog jo na ovom svijetu, jer Uzvieni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi kae:

Druga ramazanska hutba 1423./2002. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

69

...... ... a onome koji se Allaha boji, On e izlaz nai i opskrbie ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta... (Et-Talak, 2-3) Kada vjernik uspjenim samoodgajanjem takvaluk uini svojim nainom ivota , on e, bez sumnje, takvaluk uiniti i nainom meusobne komunikacije i ophoenja sa braom i sestrama u islamskome Ummetu, a to znai da e od individualnog takvaluk prerasti u zajedniko dobro: . ... Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava. (El-Ma'ide, 2) . O vjernici, kada meu sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlunosti prema Poslaniku, ve razgovarajte o dobroinstvu i estitosti, i bojte se Allaha pred kojim ete sakupljeni biti. (El-Mudadele, 9)

Ovo je put da se univerzalne vrijednosti takvaluka osjete u naoj Zajednici. Kako smo vidjeli na samom poetku ove hutbe, stanje nae Zajednice je odreeno naim odnosom naspram dobra i zla u naoj sredini. Takvaluk moemo uiniti sigurnom branom nadiranju moralnog posrnua i izopaenosti koja prijeti razaranju tkiva muslimanskog bia. Svaki lan Ummeta je pozvan da sudjeluje u uvanju i jaanju islamskih vrijednosti kao garanta naeg uspjeha na dunjaluku i zaloga za ahiretski vjeni ivot. A ramazan je izvanredna prilika da akumuliramo nove snage za ova stremljenja. I na kraju: podsjetimo se da e Kur'an kao uputu doivljavati samo muttekije: oni koji su bogobojazni i koji se grijeha klone. Dakle, kroz ramazanski post stiemo do bogobojaznosti, a kroz bogobojaznost irom otvaramo srce prema uputama Allahove, d.., Objave. Zbog toga je ramazan poseban period temeljitog vjernikovog susreta sa Kur'anom i analize u kojoj mjeri svoj ivot gradi na njegovim principima. Objavljivanje Kur'ana je naznaajnija prekretnica u povijesti ljudskoga roda jer: . Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji ine dobra djela donosi radosnu vijest da ih eka nagrada velika. (El-Isra', 9) Potovani demate, niko od nas ne zna hoe li ga Allah, d.., poastiti doekom jo jednog ramazana pa da mu se prui prilika da snai svoj iman do stepena muttekije. Zato u ovim mubarek danima i noima ivimo punim islamskim ivotom kako bismo postigli temeljni cilj ramazanskog posta - takvaluk, izotrili moralni sud i kriterij za raspoznavanje vrijednosti, te se snanije okrenili Kur'anu. cilja. Upuujemo dovu Uzvienom Allahu da nas pomogne u postizanju ovog velianstvenog ramazanskog Amin!

70

POSTITE DA BISTE BOGOBOJAZNI BILI1

Pie: dr. Almir Fati O, vjernici! Propisuje vam se post kao to je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili. (El-Bekare, 183) Potovana brao! Svi ibadeti u islamu imaju svoj cilj i svoju svrhu, bez obzira da li nam je ona poznata ili nije. Kao to Uzvieni Allah nita nije stvorio bez svrhe, isto tako, On nita nije propisao bez svrhe. Svaki propisani ibadet u islamu ima najmanje dvije funkcije: prva je regulisanje naega odnosa ili duga prema Uzvienom Allahu, a druga je unaprjeenje ili poboljanje naih meusobnih odnosa. Naravno, Uzvienom Allahu nije potreban na ibadet - ibadet je potreban iskljuivo nama samima. Poznato nam je da se neki ibadeti u islamu ne mogu obaviti samostalno ve iskljuivo zajedniki, dematile, kao to je npr. klanjanje dume ili bajram-namaza. Obavljenjem ovih ibadeta muslimani, pored regulisanja linog duga prema Allahu, d.., jaaju svoje bratske veze, snae meusobnu ljubav i manifestiraju potrebno zajednitvo u vjeri i ivotu. On, Uzvieni, stvorio je ivot i smrti i propisao nam ibadete kako bi nas iskuao ko e od nas biti bolji. Jedan od temeljnih ibadeta koji nas ini boljima u svakom pogledu jeste - post. Svrha ili cilj ibadeta posta u islamu naznaen je u ajetu u kojem se post propisuje kao obavezna dunost. A taj cilj jeste: / da biste bogobojazni bili. Poznati mufessir i ehid Sejjid Qutb kada tumai ovaj ajet u svome tefsiru veli: ''Na taj nain ukazuje se veliki cilj posta. To je bogobojaznost. Bogobojaznost koja se budi u srcima ljudi dok izvravaju ovu obavezu, predajui se Allahu u elji da ostvare Njegovo zadovoljstvo. Bogobojaznost uva srca ljudi da ne pokvare post ak ni smijehom u mislima. Oni kojima se Kur'an obraa znaju ta znai bogobojaznost kod Allaha, znaju teinu bogobojaznosti. Bogobojaznost je cilj kome tee due vjernika. Ovaj post je upravo i put koji vodi ka bogobojaznosti. Tekst Kur'ana uzdie smisao bogobojaznosti pred oima vjernika, ukazuje na cilj i svjetlo do ega ovjek dosee putem posta'' (U okrilju Kur'ana, I, 81-82). Sama arapska rijei za post - sawm u sebi nosi dva znaenja: znaenje sustezanja i znaenje odricanja. Znaenje sustezanje ogleda se u tome to se ovjek tokom posta sustee od jela, pia, spolnog openja i drugih uivanja za kojima ezne ljudska dua. A znaenje odricanja poiva u tome da se tokom posta odreknemo grijenih misli, pogleda, govora i drugih djela koja nam kvare istotu naega posta. Nemojmo misliti da se post sastoji samo od suzdravanja od jela, pia i spolnog uivanja, jer potpuni post podrazumijeva suzdravanje i odricanje svih tjelesnih organa od onoga to je nevaljalo i grijeno. Dakle, post je najbolje sredstvo da savladamo sami sebe, da kontroliemo svoje strasti, a to je zaista neto veliko. Davno je reeno da je najvei junak onaj koji savlada samoga sebe. Muhammed, a.s., je rekao da je borba u savladavanju samoga sebe mnogo tea nego borba u ratu protiv neprijatelja. Najtee je sebe savladati i ukrotiti svoje strasti. Zato je ramazanski post jedinstvena kola popravljanja i obnavljanja moralnih kvaliteta u kojoj se uimo kako obuzdati i pobijediti svoje strasti, pa i one koje su nam inae dozvoljene. Upravo se tu krije velika mudrost propisa posta: Onaj ko je u stanju da ostavi ono to mu je halal ili dozvoljeno, on e onda biti jai i spremniji da ostavi ono to mu je haram ili zabranjeno.

Druga ramazanska hutba 1429./2008. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

71

uveni uenjak Reid Rida (Tefsiru'l-menar, II, 145) kada tumai rijei le'allekum tetteqn / da biste bogobojazni bili kae da upravo iz ovih rijei saznajemo razlog propisivanja posta i objanjenje njegove najvee koristi i najvie mudrosti. Naime, post priprema postaa za bogobojaznost prema Allahu, d.., tako to posta ostavlja svoje dozvoljene i prirodne strasti potinjavajui se naredbi Uzvienoga Allaha i nadajui se Njegovoj nagradi. Time on odgaja sebe da ostavi i zabranjene stvari te da bude strpljiv u njihovu neinjenju. Stoga je Allahov Poslanik, s.a., rekao: - Post je pola strpljivosti (Ibn Made, Sunen, I, 555). Poetna forma ajeta o postu: O, vjernici! sugerie da je ono to e uslijediti upueno vjernicima koji se nadaju Allahovoj nagradi i koji se boje Njegove kazne. Takoer ta forma obraanja ukazuje na to da je poziv upuen onima koji ele da postanu bliski svome Gospodaru i koji vole svoga Gospodara, pa je Uzvieni Allah htio da ih odlikuje neim to je blisko i slino onima koji su Njemu najblii, a to su meleci, koji ne jedu, ne piju i stalno su u pokornosti Njemu, i da ih, istovremeno, odvoji od onih koji ne vjeruju u Ahiret, ne nadaju se susretu sa Njime i ne boje se Njegove kazne. Stanje takvih Uzvieni je usporedio sa stanjem stoke: - A oni koji ne vjeruju, oni se naslauju i deru ba kao to stoka dere! A Vatra je njihovo stanite! (Muhammed, 12), dok je vjernicima poruio: - O, vjernici, ako se vi Allaha budete bojali, On e vam sposobnost razluivanja Istine od neistine podariti. (El-Enfal, 29) Imam-i Gazali u svom velikom kitabu tajnu posta objanjava na slijedei nain: ''...Cilj posta je ukraavanje jednom od osobina Uzvienoga Allaha, tj. osobinom samedijjeta ('Samodostatnosti'), i slijeenje meleka u u obuzdavanju strasti, koliko je to mogue, jer su meleci bezgrijeni. ovjek se nalazi na stepenu iznad ivotinje jer posjeduje svojstvo razuma koji prosvjetljava put slamanja strasti, a na stupnju ispod meleka, jer ga strasti obuzimaju, i on se bori protiv njih. Kad god osoba utone, preda se strastima, padne u svijet najniih bia i priblii se poloaju ivotinja. A kad god potini strasti, izdigne se u vii svijet, svijet 'ilijjna, stupanj meleka. Meleci su bliski Allahu, d.., pa ko ih slijedi i okiti se njihovim svojstvima bit e blizak dragome Bogu, poput meleka'' (Ihja' 'ulumi'd-din, II, 99-100). Pored svog primarnog cilja - bogobojaznosti, kojeg uvijek i prije svega trebamo imati na umu, ramazanski post ima i druge svoje ciljeve, npr. socijalni, zdravstveni, ali i mnoge druge fizike i psihike koristi, o emu bi se moglo nairoko govoriti. Ovdje emo se zakratko osvrnuti samo na socijalni i zdravstveni aspekt posta. Postom ovjek najbolje spoznaje nevolju koja pogaa siromaha u pogledu gladi i neimatine te mu ta spoznaja pobuuje osjeaj saosjeanja i samilosti prema siromanima. ''Post podsjea ovjeka na gladne stomake siromaha'', veli jedan muslimanski uenjak. Isto tako, postom se spoznaje veliina islamske jednakosti, jer i siromah i bogata, pismen i nepismen, bijeli i crni, poste u jednom mjesecu i iftare se u istom vremenu. Dakle, post nas na znakovit nain podsjea na jednakost ljudi pred Uzvienim Allahom i u nama budi osjeaj najveeg humanizma kojeg samo vjera moe podariti. Zato je u nekim hadisima mjesec ramazan nazvan ''mjesecom saosjeanja sa drugima''. Danas je svakome poznato da post pozitivno utjee na ljudsko zdravlje. Nalazi medicinskih strunjaci to i potvruju. Nas muslimane tome je poduio najvei uitelj ovjeanstva, na Poslanik, s.a., koji je rekao: ''Postite bit ete zdravi.'' (Taberani, Ewsat, VIII, 174) Otuda post ne samo da ozdravljuje nae due ve i naa tijela. Poznati imam Ibn Qajjim ovako objanjava utjecaj posta na ljudsko zdravlje: ''Post na zadivljujui nain utjee na uvanje tijela i unutarnje snage. Post titi od pokvarenosti koje uzrokuju nevaljale materije, koje u sluaju da prevladaju u organizmu loe utjeu na njega. On pogoduje uklanjanju loih materija koje naruavaju zdravlje. Post uva zdravlje srca i drugih organa vraajui mu ono to mu je oduzela pouda. To je jedan od najboljih naina da se bude bogobojazan (Zadu'l-me'ad, II, 29). Dobro je znati ove kao i druge aspekte posta, ali najvea mudrost i vrijednost posta, prije i poslije svega, jeste da nas post ini bogobojaznijima te zato i postimo. Nikada ne zaboravimo da je post jedan od temelja ibadeta i klju za djela koja nas pribliavaju naem Stvoritelju. Svemogui Allahu, priblii nas okrilju Svoje neizmjerne dobrote i milosti u danima posta blagoslovljenog mjeseca ramazana! 72

PROPISUJE VAM SE POST1


Pie: Safet Pozder Malo je dogaaja koji su tako detaljno i sa svih moguih aspekata do u tanine opisani a koji, opet, konstantno i iznova bivaju izvorom snage, elana, iste vjere kao to je to sluaj sa ramazanom. Post kao centralni ibadet ramazana sve vie puni stupce raznoraznih medicinskih istraivanja i elaborata, knjievni opus sa prizvukom ramazanskog ambijenta poprilino je irok i osebujan, a o erijatskopravnom pristupu suvino je troiti rijei. Dakle, govoriti o tako irokoj temi na relativno skuenom prostoru bilo bi nezahvalno. Ipak, kroz naredne retke uznastojat emo da se iz pitkog okeana boanske mudrosti i upute oliene kroz ramazan okrijepimo sa, barem pokojom kapljicom. Zato postimo? Nezaobilazni su, u tom smislu nama dobro znani ajeti iz drugog kur'anskog poglavlja (183-186) koji nas na svojevrstan nain uvode u ramazansku tematiku i sve njegove ari. Tako smo, kao pravovjerni, obavijeteni da nam je sawm (post), odnosno ustezanje od hrane, pia, prohtjeva i svega onoga to ne ide uz opis estitih, moralnih i iskrenih vjernika propisano i stavljeno u dunost ba kao to je to bilo i sa onima koji su bili prije nas. Jasno je, dakle, da post kao ibadet nije neto to datira tek iz prve polovice 7. stoljea. Postom su se hranile i svoju vjeru i volju eliile generacije i narataji i prije nas. Brojne su predaje koje nas jasno i nedvosmisleno upoznaju sa praksom posta kod mnogih ranijih poslanika i njihovih sljedbenika. Da li su postili na nain koji to mi inimo nije nam u tanine poznato, ali je zasigurno tano da je post bio prisutan a neke od tih verzija posta, poput one Davuda a.s. i danas se ponegdje upranjavaju. Kur'an nam, nadalje, daje jasan i precizan odgovor na vrlo bitno pitanje: ta je smisao i svrha posta?Zato je uopte potrebno da se ovjek odrie odreenih vidova ponaanja, pa i nekih biolokih potreba poput hrane, pia ili seksualnog nagona? Da biste postigli takualuk (Le'allekum tettekun), veli Kur'an. Iako se termin takvaluk (at-taqwa) najee prevodi kao bogobojaznost, njegovo znaenje je dosta ire i kompleksnije. Na njega me djelimino podsjea sve uestaliji i popularniji show program Big Brother u kome uesnici (obini ljudi ili VIP gosti) provode odreeni vremenski period u odreenom prostornom ogranienju, pri emu se svaki, ili bolje rei skoro svaki potez ili rije snima budnim okom kamera. Svjesni prisustva kamera a time i irokog auditorija, uesnici, odnosno takmiari u takvim programima funkcioniu posve drugaije nego li u normalnim, svakodnevnim okolnostima. Prema tome, u Big Brotheru (Velikom Bratu) jedan od kljunih faktora uspjeha je svijest o danononoj eksponiranosti vlastitog ponaanja oku kamera, odnosno sudu javnosti. U tom smislu bi takvaluk trebalo posmatrati kao nau permanentnu izloenost Boijim kamerama i sudu Njegove Volje. Kljuna razlika je u tome to Boijim kamerama ne promie nita; djela, rijei, pa ni sami misli. Upravo post ima zadatak da kod nas istana taj osjeaj Boije sveprisutnosti i motrenja u svako vrijeme i na svakom mjestu. Post nas podsjea na nazonost nevidljivih kamera i u nama budi svijest koja nas tjera da se prilagoavamo tom ozraju. Tako iskreni posta nee ni pomisliti na ruan postupak ili govor. Njega e poput signalne lampice alarmirati svijest o tome da ga njegov Gospodar vidi i da nije zadovoljan takvim ponaanjem. To je takvaluk - stalna svijest o Boijem prisustvu. Otuda se posta trenira kontrolisati svoje cjelokupno ponaanje i otuda je za post, tu najbolju kolu samokontrole i samodiscipline obeana i posebna nagrada, kao to veli Uzvieni: Svako ljudsko djelo pripada ovjeku osim posta. Post je Moj i Ja za njega posebno nagraujem.

Preporod broj 15/929, avgust 2010.

73

Mjesec Kur'ana Ako Allahove blagodati nismo kadri pobrojati, broj dana koje treba provesti u postu je preciziran i brojano odreen (ma'dudat). No, islam ne bi bio tako fleksibilan i prijemiv da nije pojanjenja koja potom slijede. Jasno je da je post ibadet koji nerijetko za sobom povlai odreenu potekou, trud i napor. Meutim, jasno je, isto tako, da je islam vjera koja svojim uenjem i obredoslovljem uvijek misli na ovjeka i njegovu krhku i senzibilnu prirodu, te mu, kao takvom, nastoji izii u susret i olakati. Boraviti u svojoj kui i postiti nije ni izbliza jednako kao i biti podvrgnut putovanju ili bolesti a ujedno i upranjavati ovaj ibadet. Budui da je na Gospodar Sveznajui i Svemilosni, On ovim dvjema kategorijama vjernika, dakle putnicima i bolesnicima privremeno skida sa plea propis posta uz obligaciju da se isti nadoknadi kada se zato steknu uslovi. Tu je i trea kategorija. To su oni koji teko podnose post (jutikunehu). Kur'an i za njih pronalazi kompromis pa im, umjesto posta nalae da hrane siromaha. Dakako, pored svojih propisa Kur'an ovjeku daje mogunost da drage volje dadne, odnosno uini i vie od propisanog, ali naposlijetku i potcrtava: A bolje vam je da postite, ako znate (We en tesumu hcjrun lekum in kuntum ta'lemun). Dakle, putnik, bolesnik i onaj koji s mukom posti imaju alternativu, ali je ipak bolje, ukoliko im i takve okolnosti doputaju da se dre prvotnog propisa i poste. Po objanjavanju primarne vanosti, svrhe i cilja posta, Kur'an se okree samom mjesecu ramazanu, dajui do znanja da je njegova objava poela upravo u tom asnom periodu. Etimoloki gledano, najee se rije ramazan (ramadan) povezuje sa korijenom r m d a dva najfrekventnije znaenja koja se iz toga deriviraju su: mjesec u kome se tope ljudski grijesi i suha, ispucala zemlja, edna kie i okrijepe. I jedno i drugo znaenje imaju dubok smisao. Brojni naputci Muhammeda a.s. tiu se upravo vanosti pokajanja i posebno izraenoj milosti i oprostu od strane Allaha Uzvienog tokom ramazanskih dana i noi. Jedan kolega voli rei, i potpuno je u pravu, da je ramazan zapravo sajam Boije milosti. Upravo na tom sajmu ispucala, suha i grijehom okaljana insanska dua trai svoj smiraj i utjehu, vapi za trakom milosti koja e je ponovo vratiti u ivot i uiniti posve vitalnom. Rezimiramo li dosada reeno, spoznajemo dvije izuzetno bitne odlike posta i ramazana: stalna svijest o Bogu i vitalnost duha. Predivno, zar ne? Idemo dalje. Ramazan je mjesec Kur'ana. U njemu je poelo njegovo objavljivanje i u njemu se intenzivnije no obino vraamo asnom kur'anskom vrelu. Kroz mukabele, urseve, vazove traimo i reanimiramo kur'ansku uputu s kojom je objavljen i koja u njemu neupitno lei. Studirajui Kur'an neumorno tragamo za istinama koje e nam pokazati kuda da hodimo - huda te dokazima i iaretima uz pomo kojih emo jasno razluiti istinu od lai, svjetlo od tame, pravi put od zablude, iskrenost od pokvarenosti, original od kopije furkan. Takvim pristupom emo uznastojati da se naemo u plejadi odabranih koju Muhammed a.s., najavljuje kroz svoj poznati hadis: Najbolji meu vama je onaj ko naui Kur'an i druge njemu poduava. Znano nam je da se uau Kur'ana za svaki proueni harf pie sevap ali nam je znano i to da Kur'an nije knjiga za puko iitavanje. U opisima asnog Poslanika a.s., stoji da je on zapravo bio Kuran koji hoda. Nadalje, njegovi najvjerniji sljedbenici, ashabi, pamtili bi tek po nekoliko odlomaka Kur'ana te bi odlazili i uznastojali da ih primijene u svakodnevnom ivotu. Tek tada bi pristupili memorisanju slijedeih ajeta. To je istinski smisao Kur'ana kome se u ramazanu posebno vraamo. Allah eli da vam olaka Nakon to smo i to apsolvirali, Kur'an nas opet podsjea na princip olakavanja putniku i bolesniku, princip na kome je sazdana cjelokupna graevina islama. Muhammed a.s., je esto savjetovao svoje ashabe da ljudima olakavaju i da im srca obveseljavaju i hrane optimizmom a i sam bi, izmeu dvije stvari uvijek birao onu koja je laka, jednostavnija i izvodljivija, naravno, ukoliko je vjerom dozvoljena. Allah eli da vam olaka a ne da vam otea , nastavlja Kur'an. Ovdje valja potcrtati termine jusr i usr. Jusr je lahkoa i jednostavnost kojom odiu svi propisi islama. Tako, naprimjer, na Gospodar od 24 sahata dnevno od nas trai da za namaze izdvojimo tek jedan sahat (koliko je otprilike potrebno da se obavi pet namaza), u godini dana od nas trai da postimo tek 29 ili 30 dana (bolje rei, dijelova dana), obavezao nas je da iz cjelokupne imovine izdvajamo tek 2,5% na ime siromanih i potrebnih a obredom hada nas obavezuje samo jednom u ivotu i to ukoliko smo u mogunosti. To je jusr - lahkoa. Naspram nje je usr - tekoa. No, i kad govori o tekoi Kur'an pravi bitnu distinkciju. Tako na jednom mjestu tekou naziva terminom hared (On vam u vjeri nije nita teko uinio - Ma de'alellahu 'alejkum fiddini min hared), a u ve 74

spomenutom ajetu koristi rije usr (Allah eli da vam olaka a ne da potekoa imate - Juriduilahu bikumul jusre we la juridu bikumul 'usr). Etimoloki gledano, hared je tekoa koju ljudska plea nisu u stanju podnijeti. Dakle, to je neto neizvodljivo za ovjeka i toga u propisima islama nema. 'Usr je, pak, tekoa koja se moe podnijeti, iako za nju treba, nekada vei a nekada manji napor i odricanje. Kako to, onda da nam Allah postom eli olakati a ne staviti nam na plea teret koji moemo nositi? Gdje je u postu lahkoa kada on i za zdrave i jake predstalja odreeni napor? Ako smo paljivo pratili dosadanje izlaganje, odgovor smo ve dokuili. Naime, svijest o Bogu treba nama a ne Allahu Uzvienom. Isto je i sa samokontrolom i samodisciplinom. Ukoliko ih postiemo i jaamo postom, a trebali bi, onda je post nita drugo do li veliko olakanje nama samima. Doemo li do te razine da tako rezonujemo stvari onda nesvjesno stiemo u fazu u kojoj smo ubrojani meu Bogu zahvalne: To je zato da odreeni broj dana ispostite, da Allaha veliate zato to vas je uputio i da biste zahvalni bili (We le'allekum tekurun). Dakle, ukr, odnosno zahvalnost je slijedea blagodat posta i ramazana. Ona ima vei znaaj utoliko to upravo Kur'an na nekoliko mjesta poruuje da veina ljudi nije Bogu zahvalna (La jekurun). Prednosti ukra, zahvalnosti su mnogostruke. Spomenimo samo onu koju nam Kur'an navodi: A ako zahvalni budete, Ja u vam jo vie dati (We in ekertum le ezidennekum). Konano, kur'anski odlomci e nas usmjeriti na jo jednu vrlo bitnu stvar koja svoju kulminaciju doivljava upravo u ramazanu. Rije je, naravno, o dovi. A kada te robovi Moji za Mene pitaju, pa Ja saa, uistinu blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Nije li plemenit onaj gospodar koji sve stvori i svime upravlja a opet je na dohvat ruke? Dolazak do Njega nije uslovljen nikakvim ceremonijama niti specijalnim najavama. Dovoljno je podii ruke i otvoriti srce a On je blizu, uje i odaziva se. Posebno se to odnosi na postaa i posebno u vrijeme iftara. No, proces dove je uveliko dvosmjeran, to se vidi iz zavretka ajeta: Pa nek se i oni odazovu Meni i neka vjeruju u Me da bi na pravom putu bili (Le'allehum jerudun). Dakle, uz sve navedeno, odazivanje Boijem pozivu, zastupanje Njegove Volje, stalna promocija dobra i istine uz vjeru u Njega rezultiraju konanom uputom (rud). Nismo li se sa pojmom uputa ve susretali? Da, to je huda. Ipak, termin rud je neto drugaiji. Pored znaenja upute, ova rije u osnovi znai i pravilnost, razboritost, spoznaju i svijest. Dakle, mogli bismo kazati da je rud svjesno i razborito hoenje pravim putem Rezime Iz ovog skromnog osvrta na kur'anske odlomke o postu i ramazanu jo jednom istiemo ono najbitnije. Post je ibadet koji u stopu prati ljude, jo od njihovog postanka na Zemlji. Cilj mu je kod postaa instalisati svijest o sveprisutnosti Uzvienog Allaha. Post se vezuje za mjesec ramazan koji je ujedno sajam Boije Milosti i kur'anske upute. Iako na Gospodar zaobeava posebnu nagradu, post treba iskljuivo nama i kako god ga definisali ili doivljavali on je tu da nam olaka. Ramazan je vrijeme milosti, oprosta i dove. Osvrnemo li se kratko na zavretke spomenuta etiri ajeta uoiemo zapravo etiri etape kroz koje nas post postepeno vodi i izgrauje. Prva je takvaluk - svijest o Bogu (Le'allekum tettekun). Druga je 'ilm znanje koje e nas uvjeriti da je bolje postiti nego, bez posebno velike potrebe posezati za alternativama (in kuntum talemun). Svijest o Bogu i znanje ujedinjeni rezultiraju stanjem ukra - zahvalnosti (Le'allekum tekurun). Ukoliko stvari posloimo ovim redom, uslijedit e i ona finalna, najdragocjenija etapa ruda - upute (Le'allehum jerudun). Dakle ramazan nam pomae sa dostignemo punu svijest o Bogu i da, kao takvi, svjesno zakoraimo i ostanemo na stazi pravovjernih.

75

POSLJEDICE NEOPRAVDANOG I NAMJERNOG PREKIDA RAMAZANSKOG POSTA - KEFFARET1


Pie: dr. Enes Ljevakovi Ramazanski post je jedan od pet temeljnih ibadeta u islamu. Postiti mjesec ramazan je obaveza svakom muslimanu i muslimanki koji ispunjavaju predviene uvjete (punoljetnost, mentalno i fiziko zdravlje). Strogo je zabranjeno (haram) naruiti svetost (hurmet) ramazanskog posta, te neopravdano i namjerno prekinuti, tj. pokvariti post, na bilo koji nain. U sluaju da se i pored potvrene zabrane desi da neko poini ovaj teki grijeh, erijat je predvidio odreene sankcije. Sama injenica da su, pored ahiretskih, propisane i ovozemaljske sankcije za skrnavljenje hurmeta ramazanskog posta, ukazuje da se doista radi o tekom prijestupu djelujui na taj nain i preventivno kao faktor odvraanja od ovog grijeha. ta uzrokuje obavezu keffareta Konzumiranje hrane ili pia, ili injenje djela koje kvari post moe biti namjerno i nenamjerno, u zaboravu ili grjekom, opravdano ili neopravdano. U sluaju da se gore spomenuto uini u zaboravu post nee biti pokvaren zbog odsustva namjere naruavanja hurmeta ramazanskog posta. Na ovo upuuje hadis: Ko zaboravi da posti pa jede ili pije, neka nastavi postiti, to ga je Allah nahranio i napojio. (Zabiljeili su ga autori est zbirki, izuzev Nesaija. Vidi, Nejlul-evtr, I, 206) Ukoliko se navedeno desi grjekom, ili opravdano, zbog bolesti, putovanja i drugih opravdanih razloga, obaveza je napostiti tako prekinuti post dan za dan. Za namjerno neopravdano kvarenje ramazanskog posta konzumiranjem hrane i pia, ili spolnim odnosom, propisan je, osim obaveze napatanja dotinog dana, i keffaret. Ovo je stav hanefijskih i malikijskih pravnika. afijski i hanbelijski pravnici smatraju da je obaveza keffareta vezana samo za kvarenje posta namjernim spolnim odnosom. Osnova obaveznosti, pravna priroda i vrste keffareta Keffaret je, dakle, jedna vrsta kazne za namjerno neopravdano skrnavljenje hurmeta ramazanskog posta. Osnovu za ovaj propis nalazimo u hadisu Allahovog Poslanika, s.a., koga prenosi ashab Ebu-Hurejre, r.a., a u kojem se navodi: Doao je neki ovjek Allahovom Poslaniku, s.a., i rekao mu: - Upropaten sam, Allahov Poslanie! A ta te je to upropastilo? upita ga Poslanik. - Imao sam odnos sa enom po danu u ramazanu. Upita ga Poslanik, s.a.: Moe li osloboditi roba? Ree: - Ne! Moe li postiti dva mjeseca uzastopno? pita ga dalje Poslanik, s.a. Ne! odgovori ovjek.

etvrta ramazanska hutba 1425./2004. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

76

Ima li ime nahraniti ezdeset siromaha? Nemam! odgovori ovjek. Potom je Poslaniku, s.a., donesena posuda u kojoj je bilo oko petnaest saa hurmi. Evo podaj to kao sadaku ree mu Poslanik. - Je li na siromanije od nas? - ponovo upita ovaj. - U ovom mjestu niko nije u veoj potrebi od nas! Poslanik, s.a., se tada nasmijao da mu se ukazala bjelina zuba i ree: Idi i nahrani sa time svoju porodicu! (Zabiljeili su ga autori est zbirki. Vidi, Nejlul-evtr, IV, 214) Zakonski razlog propisa keffareta (illetul-hukm), prema hanefijskim i malikijskim pravnicima, jeste skrnavljenje svetosti ramazanskog posta, pa se pro-pis o baveznosti keffareta protee analogijim i na skrnavljenje hurmeta ramazana i posta konzumiranjem hrane i pia. Ostale pravne kole smatraju da je zakonski razlog norme skrnavljenje hurmeta ramazana i posta spolnim odnosom, a ne bilo ime i na bilo koji nain. U pitanju je, dakle, najgrublji vid skrnavljenja, a ne bilo koji oblik skrnavljenja. Zato dotine kole obavezu keffareta veu iskljuivo za kvarenje ramazanskog posta spolnim odnosom. Keffaret je s jedne strane kazna, a s druge ibadet. Kazna je obzirom na obaveznost izvrenja koje je vezano za uinjeni prijestup, dok je ibadet obzirom na samo izvrenje, budui da se izvrava postom ili davanjem sadake, a ta djela su ibadet. U gore navedenom hadisu jasno je naveden redoslijed i vrste, odnosno sadraj keffareta. Poslanik, a. s., je na prvome mjestu spomenuo oslobaanje roba. Kako danas nema robova, te nije mogue ispotovati ovu odredbu, onda slijedi prva alternativa, a to je post ezdeset dana uzastopno. Ukoliko osoba ne bi bila u stanju izvriti ovu obavezu slijedi druga alternativa, a to je nahraniti ezdeset siromaha. Svakome siromahu dati koliko je iznos sadekatul-fitra za jednu osobu. Na osnovu injenice da se u hadisu ne navodi da je Poslanik, s.a., naredio prijes-tupniku da izvri keffaret i za suprugu (iako je u toj situaciji postojala potreba za pojanjenjem ove odredbe), jer je i njen post pokvaren, veina pravnih kola (hanefijska, afijska i hanbelijska) smatra da nije obavezan keffaret za enu koja bude primorana od njezinog supruga na spolni odnos tokom ramazanskog posta. Malikijski, kao i jedna grupa afijskih pravnika, smatraju da je suprug u tom slua-ju duan izvriti keffaret i za suprugu, budui da su dva posta pokvarena spolnim odnosom. Umnoavanje keffareta umnoavanjem kvarenja posta Ukoliko bi se spolni odnos ili konzumiranje hrane i pia ponovili prije izvrenja keffareta za prvi prijestup, u istom danu, dovoljan je jedan keffaret, a ako je ponavljanje prijestupa bilo u drugom danu, onda je obavezno onoliko keffareta koliko je dana posta oskrnavljeno prema miljenju veine pravnih kola. Prema hanefijskom mezhebu dovoljan je jedan keffaret za sve prijestupe ako za ranije prestupe nije ve uinjen keffaret, budui da jedan keffaret apsorbuje ostale, poput kazni iz domena hududa u sluaju ponavljanja djela ako prijestupnik nije kanjen za prethodne prijestupe. Ukoliko osoba ne bude sposobna da izvri keffaret, obaveza izvrenja prelazi u dug koji traje dok se ne izvri. Kod odreivanja vrste keffareta, u obzir se uzima stanje osobe u momentu izvrenja. Pojava opravdanog razloga (uzur) nakon namjernog kvarenja posta Ako bi se nakon namjernog neopravdanog kvarenja posta pojavila neka isprika zbog koje je dozvoljeno prekinuti post, poput bolesti ili putovanja, nee se ugasiti obaveza keffareta prema miljenju veine pravnika, jer je isprika nastala nakon nastanka obaveze pa je ne moe ni ponititi. Hanefijski pravnici smatraju da se obaveza keffareta gasi ukoliko je nakon kvarenja posta ena dobila hajz ili nifas ili se osoba razboljela, dok poduzimanje putovanja ne anulira obavezu keffareta. Budui da se dan ne moe posmatrati parcijalno sa aspekta ustanovljenja i ponitenja obaveze keffareta, postoji sumnja, smatraju hanefijski pravnici, u postojanje obaveze nastale poetkom dana zbog nastale isprike

77

krajem dana. Stav veine pravnika je loginiji i blii duhu erijata budui da je prijestup koji povlai za sobom obavezu keffareta uinjen, obaveza je nastala i kasniji nastanak uzura/isprike ne moe je ponititi.

78

ZEKAT I SADEKATU-L-FITR

79

O ZEKATU1
Pie: dr. Enes Ljevakovi Mubarek mjesec ramazan, sa svim svojim ibadetima, obaveznim i dobrovoljnim, jedinstvena je prilika za svakog vjernika da produbi i osnai vezu sa Uzvienim Stvoriteljem, da oisti duu i tijelo od grijeha, a svoj imetak od tueg hakka i tako proien i prosvijetljen pokua dostii deredu takvaluka koju je Uzvieni Allah oznaio u Kur'anu kao cilj posta: ... da biste bili bogobojazni. (El-Bekare, 183) Ramazan je prilika da preispitamo svoj odnos prema Milostivom Stvoritelju, prema sebi i drugima, te svoju ulogu i poziciju u svijetu koji nas okruuje, u svjetlu islamskog uenja, to zahtijeva od muslimana aktivno uee i sudionitvo u kreiranju boljeg i humanijeg svijeta. Poruuje nam Uzvieni Allah u Kur'anu: I nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine. (El-Kasas, 77) A Allahov poslanik Muhammed, a.s., sve nas upozorava rijeima: Onaj ko se ne interesira za stanje muslimana taj i ne pripada njihovoj zajednici. U ovome asnome mjesecu, mjesecu posta, uenja Kur'ana i prouavanja njegovih smjernica, mjesecu solidarnosti i potpomaganja drugih, posebno bi trebali preispitati na odnos prema jednoj izuzetno vanoj i znaajnoj, a vrlo zapostavljenoj, islamskoj ustanovi, ustanovi zekata, koja je od vitalnog znaaja za nau Islamsku zajednicu, pa time i za sve muslimane na ovim prostorima, pa i ire. S obzirom na znaaj ove dunosti i njen dalekosean utjecaj na sudbinu islama i muslimana na ovim prostorima, sasvim je opravdano, pa i nuno posvetiti ovom pitanju jednu ramazansku hutbu. Zekat ima najviu kategoriju islamskih obaveza. U uvenom hadisu u kojem se definiraju temeljne islamske obaveze, Allahov Poslanik, a.s., spomenuo je, pored ehadeta, namaza, posta i hadda, i davanje zekata. Kur'an-I kerim posveuje veliku panju ovom ibadetu. U vie ajeta se naredba o davanju zekata spominje zajedno sa naredbom o klanjanju namaza. Klanjajte namaz i dajite zekat! - uestala je kur'anska zapovijed. Ako je ehadet, a jeste, verbalna legitimacija pripadnosti islamu, onda je klanjanje namaza i davanje zekata praktino oitovanje pripadnosti zajednici muslimana kako kae Uzvieni Allah: Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braa su vam po vjeri... (EtTevba, 11.) Allahov Poslanik, a.s., u hadisu kae: Kunem vam se za tri stvari i to dobro upamtite: sadaka nee umanjiti imetak; Allah e ovjeku kojem bude uinjena nepravda pa osaburi uveati ast i dostojanstvo; a onome ko otvori vrata prosjaenja i moljakanja Allah e otvoriti vrata siromatva. (Zabiljeio Tirmizi) Pojam sadaka u ovom hadisu obuhvata, kako dobrovoljne priloge, tako i obavezno udjeljivanje imovine poput zekata. S druge strane, one koji imaju mogunosti, a ne izvravaju ovu obavezu Kur'an upozorava na bolnu kaznu: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri dehennemskoj bude usijalo, pa se njime ela njihova i slabine njihove i lea

Druga ramazanska hutba 1422./2001. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

80

njihova budu igosala. Ovo je ono to ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono to ste gomilali! (Et-Tevba, 34.) Slina upozorenja nalaze se i u hadisu. Masovno neizvravanje obaveze davanja zekata, osim ahiretske, povlai za sobom i dunjaluku kaznu. Muhammed, a.s., o ovome kae: Narod koji izbjegava davanje zekata biva iskuavan nedaama (glad, sua i sl.). (Biljee ga Hakim, Bejheki i Taberani) Rije zekat u arapskom jeziku znai istoa, rast, bereket i pohvala. Ustanova zekata u islamu sadri i podrazumijeva sva ova znaenja. Davanjem zekata isti se imovina od tueg hakka, osigurava njezin rast, a bereket i nagrada kod Allaha, d.. U erijatsko-pravnoj terminologiji ovaj termin oznaava odreeni iznos imovine koji, prema Allahovoj, d.., odredbi, imuni moraju izdvojiti iz svoje imovine u korist odreenih kategorija lica. U praksi se i samo davanje ovog iznosa naziva zekat. Ova se islamska imovinska obaveza razlikuje od uobiajenih poreza koje drava ubire od poreskih obveznika na osnovu dravnih zakona, radi finansiranja budetskih korisnika. Za razliku od tih poreza, zekat je prvenstveno ibadet kojeg musliman izvrava nadajui se Allahovu zadovoljstvu. Davanjem zekata ostvaruju se i mnogi drugi ciljevi: zekat duhovno proiava izvritelja i oslobaa ga od svojstava krtosti i robovanja imetku, zekatom se isti i sama imovina, pospjeuje njen rast i razvitak, davanje zekata predstavlja izraz zahvalnosti ovjeka na neizmjernim Allahovim nimetima, zekatom se rjeavaju neke nasune potrebe odreenih kategorija ljudi, ili realiziraju neki vani drutveni projekti, institucija zekata je bila prvo, zakonom regulirano i ustrojeno, socijalno osiguranje u punom smislu te rijei, zekat ima vanu ulogu u dinamiziranju ekonomskih kretanja i privrednih aktivnosti, jer podstie investiranje i obrtanje imovine kako je ne bi pojelo kontinuirano dugogodinje izdvajanje materijalnih dobara na ime zekata, izvravanjem ove obaveze ublaavaju se i smanjuju razlike izmeu imunih i siromanih, a one su jedan od glavnih izvora drutvenih napetosti i sukoba...

U naim uvjetima zekat je najvaniji izvor finansiranja islamskog odgojno-obrazovnog sistema, koji se na osnovu tumaenja meritornih islamskih uenjaka podvodi pod posebnu kategoriju korisnika zekata, odnosno fond koji se naziva fi sebilillah (svrhe na Allahovu putu). Zekat se daje na novac, zlato, srebro, vrijedosne papire, dionice i trgovaku robu u iznosu od 2,5% ukupne vrijednosti ukoliko ova imovina, pojedinano ili ukupno, dostigne vrijednost nisaba, tj. iznos od 1790 KM prema ovogodinjoj (za 1422.h./2001.) procjeni Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Vrijednost imovine u visini nisaba mora biti u posjedu obveznika zekata cijelu lunarnu godinu. Od imovinske mase na koju se daje zekat odbijaju se dugovi. Zekat se daje i na poljoprivredne proizvode i to u iznosu od 10% ukoliko se usjevi napajaju prirodnim putem, odnosno 5% ukoliko se napajaju vjetakim putem, kao i na stoku kada dostigne odreeni nisab, te na prihode od fabrika, tamparija, iznajmljivanja zgrada, stanova, hotela, motela i sl., o emu se obveznici zekata mogu detaljnije obavijestiti kod imama ili u literaturi koja obrauje ovu problematiku. Korisnike zekata odredio je Uzvieni Allah u Kur'anu: Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku - namjerniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je. (Et-Tevba, 60.) Potrebno je naglasiti da je, na osnovu Allahove naredbe sadrane u ajetu: Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini... (Et-Tevba, 103.), Allahov Poslanik, a.s., uveo praksu organiziranog prikupljanja zekata i njegovu distribuciju, Kur'anom odreenim, korisnicima, posredstvom specijaliziranog dravnog organa (bejtu-l-mal). No, kako je u naim drutvenim okolnostima vjera odvojena od drave, Islamska zajednica je, naslanjajui se na Poslanikovu, a.s., praksu, preuzela na sebe odgovornost organiziranog ubiranja zekata i njegovo troenje u predviene svrhe. Nadlena islamska vlast ima pravo, shodno vlastitom idtihadu, za koji odgovara pred Bogom, odrediti prioritete u raspodjeli 81

prikupljenog zekata. Nesumnjivo se radi o velikoj odgovornosti, kako obveznika zekata, tako i organizatora prikupljanja, za valjano izvrenje ove velike islamske obaveze, shodno erijatskim propisima. Neka nam Uzvieni Allah pomogne u tome.

82

SADAKATU-L-FITR1
Pie: prof. Mustafa Sui Od lijepih i korisnih sadraja koje donosi mubarek ramazan-i erif jeste i in izdvajanja sadakatu-lfitra. Ova obaveza definisana je kao vadib za svakog muslimana porebna proizlazi iz mnogobrojnih kura'nskih ajeta. Mi emo navesti samo jedan od (mukellefa) koji u posljednjoj treini Ramazana posjeduje minimum vika imovine preko svojih osnovnih kunih potreba. Obaveza pomaganja onima kojima je ta pomo njih, koji je dovoljan da se razumije sutina islamskog uenja po pitanju brige o potrebama drugih ljudi. Uzvieni Allah kae: O vjernici! Dijelite od lijepih stvari koje ste stekli iz onog to smo vam mi iz zemlje izveli! Nemojte ono bezvrijedno izdvajati da bi ste to podijelili, a niste ni vi voljni to uzeti, osim oiju zatvorenih! Znajte da je Allah neovisan i hvale dostojan. (El-Bekare, 267.) U ovom ajetu Allah, d.., povezuje vjerovanje sa obavezom brige o nevoljnima, onih kojima je pomo potrebna. Muslimanu nije dovoljno samo izjaviti da je on vjernik i da je time sve zavreno. On je neodvojivi dio ire zajednice i samo ako izvrava svoje obaveze prema toj iroj zajedenici zasluuje da mu se prizna status lana te zajednice. Takoer se iz ovog ajeta moe raspoznati i poruka da musliman ne smije postati zarobljenik bilo kojih materijalnih vrijednosi. Kada pomae one kojima je pomo potrebna on ih pomae onim to mu je najdragocjenije a ne onim to mu je na neki nain viak. Nema te vrijednosti koja sama po sebi zasluuje da se od nje ne moe rastati. Sve to posjedujemo rezultat je Allahove, d.. milosti a ne rezultat samo naeg truda. Sve to posjedujemo samo je trenutno, i to vrlo uvjetno reeno, nae. Toga trebamo uvijek biti svjesni. to vie pomaemo druge time postajemo jai u svojoj vjeri i ponosniji na sebe. Kada ovjek doe u stanje da postane nekoristan lan drutva on poinje osjeati saaljnje i prema samome sebi. Nema prave radosti za ovjeka sve dok ne uvidi da je zapravo sutinski smisao ivota u tome da osjeti korisnost svoga postojanja, kroz svoj doprinos rjeavanju nevolja drugih ljudi. Musliman ne smije i ne moe postati sakuplja ovosvjetskih dobara koja on broji vjerujui u svoju samodovoljnost kada ih posjeduje. Uzvieni Allah u Kur'anu kae: Onome koji blago zgre i broji ga, mislei da e blago njegovo vjenim uiniti ga. (El-Humeze, 2-3) to se tie same vjerske obaveze koja se naziva sadakatu-l-fitrom ili zekatu-l-fitrom, ona je, konkretno, utemeljena na rijeima Muhammeda, a.s., kako se navodi u hadisu: Poslanik, a.s. je propisao sadakatu-l-fitr i tom prilikom rekao: Opskrbite (siromaha ) u ovom ( bajramskom) danu kako ne bi kruio naokolo (prosei). (Bejheki) Sadakatu-l-fitr je vadib i odnosi se na svakoga ko je musliman-mukellef koji u predbajramske ramazanske dane posjeduje viak imovine preko svojih osnovnih potreba, onoliko koliko iznosi jednodnevna ishrana jednog lana njegove porodice. Kad se kae da je to obaveza svakog muslimana, onda znai da je time obuhvaen svaki lan porodice makar i u pasivnom smislu. Dakle, onaj koji ostvaruje prihode duan je da za svako svoje dijete i svog roditelja koji nema svojih prihoda izdvoji na njihovo ime propisani iznos sadkatu-l-fitra. Ako maloljetno ili maloumno dijete ima svoje prihode koje kontrolie njegov zatitnik-velija, a to je najee roditelj, onda e njegov zatitinik izdvojiti iz njegovog imetka njegovu obavezu. Taj maloljetnik ili maloumnik sam osobno nije mukellef za sadakatu-l-fitr ali jeste njegov imetak. Ako, pak, odrasla djeca imaju svoje prihode, a ive u zajednikom domainstvu sa roditeljem onda njihov roditelj nije duan da iz svojih prihoda izdvaja sadakatu-l-fitr za njih ve su sami duni to uiniti. Obaveza roditelja je da ih samo opomene da sami izvravaju ovu svoju dunost.
1

Trea ramazanska hutba 1422./2001. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

83

Moglo bi se rei da je sadakatu-l-fitr jedna vrsta hajr-dove koja se ini za svakog lana porodice u danima kada su vjernici najblii milosti Allaha, d.. Visina sadakatu-l-fitra koji se daje za pojedinca jednaka je njegovoj jednodnevnoj ishrani. I kod odreenja iznosa sadakatu-l-fitra, kao i kod iznosa koji se daje za svakog lana porodice, uzima se u obzir prosjena isharana te porodice u danima u kojima se on izdvaja. Poto se radi o ramazanskom vremenu onda se raunaju dva dnevna obroka kao osnova za iznos sadakatu-l-fitra. Osnovna namjena ove vjerske i ramazanske obaveze jeste u tome da se svakom lanu Zajednice muslimana obezbijedi da u dane Ramazanskog bajrama moe doivjeti radost i ljepotu ovog islamskog blagdana. Zato je i precizirano da se sadakatu-l-fitr mora izdvojiti i predati potraitelju prije poetka samog klanjanja bajram-namaza, prvi dan bajrama. Ako se davanje ne obavi do tog momenta onda to prerasta u obinu sadaku, to svakako nije isto. Sadakatu-l-fitr je namijenjen istim onim potencijalnim kategorijama potraitelja kojima je namijenjen i zekat a koji su naznaeni u kur'anskom ajetu gdje se kae: Zekat pripada: siromasima, bijenicima, organizatorima njegovog prikupljanja, onima koje treba pridobiti u islam, za iskup neslobodnih, prezaduenima, za djelovanje na Boijem putu i putniku nevoljniku. (Et-Tevba, 60) Odluku o tome koja je ova kategorija potraitelja najprioritetnija u datom momentu i prostoru donosi samo i iskljuivo Ulu-l-emr, vrhovni vjerski autoritet toga prostora, odnosno, vrhovna zvanina Islamska institucija. U naem sluaju to je Rijaset Islamske zajednice. Svako pojedinano rezonovanje o tome kako se ne vodi rauna o ovoj ili onoj kategoriji potraitelja vodi u pogrenom pravcu. Nemoralno je, sa islamskog stanovita, kritikovati ono o emu se ne snosi nikakva odgovornost. Onaj kome je povjreno da izabere prioritete u pogledu odreenja koja je to grupa ili grupe potencijalnih potroaa zekatskog fonda, od pomenutih osam u citiranom ajetu, trenutano najprea da joj se pomogne iz zekatskog i sadakatu-l-fitranskog fonda, snosi punu odgovrnost za svoje odluke pred Allahom, d.., i pred muslimanima. Ako muslimani ne potuju svoje insitucije onda se ne mogu nadati nikakvom dobru. Naalost, u nas je postala navika da pojedinci brane islam od islamskih institucija o emu god daje rije. Da bi Ulu-l-emr mogao odreivati prioritete, on mora da kontrolie taj fond. To znai da se ta sredstva stave pod njegovu kontrolu. Mi znamo da je, jo uvijek, opstojnost islamskih odgojno-obrazovnih institucija vezana za fond zekata i sadakatu-l-fitra. Bez tog fonda sve nae islamske odgojno-obrazovne institucije trenutno bi prestale raditi. Oima svojim gledamo i uima svojim sluamo kako pojedini nai muslimani, kojima su povjereni zajedniki poslovi, namjeravaju ozakoniti pljaku vakufske imovine koja se desila nakon dolaska takozvane narodne vlasti poslije okonanja drugog svjeskog rata i to nimalo se ne bojei Boijeg prokletstva koje je naznaeno u svakoj vakufnami a ono glasi: Neka je Boije prokletstvo na onoga koji na bilo koji nain ili bilo iz kojih razloga promijeni oduke vakifa. Odluke vakif su postale erijatska kategorija. Stalno sluamo nebuloze o tome kako vakuf ne pripada Islamskoj zajednici nego da on pripada svima. Iskustva iz nedavne prolosti ue nas ta biva sa onom vrstom imovine koja navodno pripada svima. Da li e taj svako brinuti o onome to vakifi izriito naglaavaju u svojim vakufnmama u koju e se svrhu troiti sredstva njihovih vakuf. Islamski svijet je imao, i danas ima, razne vrste diktatora i zulumara ali nikada se, niti jedan od njih nije usudio, da dirne u vakufsku imovinu. Bosna je prvi sluaj u islamskom svijetu, da ljudi koji se osjeaju muslimanima, govore kako treba vakufsku imovinu pokloniti onima koji su je tako nasilniki prigrabili u jednom tekom vremenu. Nikada se, takoer, nije desilo da je Boije prokletstvo mimoilo one koji su mijenjali odredbe vakif o tome u koje svrhe e se troiti prihodi od njihovih vakuf. Sigurni smo da e se to prokletstvo ostvariti i ovoga puta, bilo to odmah ili u nekom buduem vremenu. Ono to se takoe mora znati, kada je rije o onima kojima se moe dati sadakatu-l-fitr jeste, da se on moe dati samo onima koji sami nisu duni istu davati ili su toliko primili vitara da su i sami postali obavezni da za sebe dadnu. 84

Sadakatu-l-fitr se nikako ne moe dati onima koje smo duni izdravati a to je uzlazna i silazna rodbinska loza. Neka Svevinji Allah ukabuli svako nae doboro i na ibadet koji inimo u ovim lijepim ramazanskim danima.

85

ZEKAT, SADAKATU'L-FITR I SADAKA1


Pie: hafiz dr. Fadil Fazli One koji imetke svoje troe na Allahovom putu lie na onoga ko posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah e onome kome hoe dati i vie. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (el-Bekara, 261) Draga brao! Ramazanski dani i noi osvjetljavaju svojim nurom mu'minska srca, razvijaju u njima snagu imana i pojaavaju elju i odlunost da ostanu i ustraju na islamskom putu, na putu Istine. Ramazan je mjesec koji oplemenjuje nae misli i elje i podstie nas da razmislimo o sebi, svojoj djeci i porodici, o komijama, rodbini, o muslimanima u Bosni i Hercegovini i o muslimanima cijeloga svijeta, jer mi smo Ummet Muhammeda, s.a. Da bismo shvatili znaaj solidarnosti, humanosti, dobroinstva i milosra u islamu, trebamo znati nekoliko injenica o kojima Kur'an, a.., govori. Prije svega, mora nam biti jasno da raanje i umiranje, ivot i smrt, nastajanje i nestajanje, ima za cilj da obznani, pokae i potvrdi ko e vie dobra uiniti. Kur'anska poruka glasi: . Allah je Onaj koji je dao smrt i ivot, da bi iskuao koji od vas e bolje postupati. On je Silni, Onaj koji prata. (El-Mulk, 2) Drugo, to uvijek trebamo imati na umu, jeste, daje Allah, d.., stvorio ljude da bi spoznali svog Stvoritelja i da bi Ga iskreno i sa zahvalnou vjerovali. Allah, d.., kae: . . . Dine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane. Opskrbu daje jedino Allah, Moni i Jaki. (Ez-Zrijt, 56-58) Nai safovi koji su, posebno u Ramazanu vei, vri, zbijeniji i jai, trebaju razviti kod nas svijest da su muslimani braa, bez obzira gdje ivjeli, kojim jezikom govorili i kojoj rasi pripadali. Muslimani su jedan narod. Mi smo ummet koga povezuju Kur'an i Sunnet, mi smo kao jedno tijelo i dua. Na sve ovo simbolino ukazuju: namaz i demat, Ramazan i sadekatu'1-fitr, zekat i sadaka, had i kurban. Nekada se neozbiljno i neodgovorno odnosimo prema osnovnim islamskim dunostima. Napomenut u samo zekat, koji se moe davati u toku cijele godine, a kod nas je obiaj da se naje daje u toku Ramazana. Svakom muslimanu i muslimanki mora biti jasno da su duni dati zekat, ako u toku godine posjeduju imovinu u novcu, robi, stoci, poljoprivrednim proizvodima, raznim dragocjenostima i vrijednostima koje nisu neophodne za jedan normalan ivot, a vrijednost te imovine prelazi koliinom nisaba. Nisab ove godine iznosi 1860 KM, to znai da svako ko ima imovine u toj i veoj vrijednosti od navedenog iznosa duan je dati zekat, i to 2,5% na ukupnu vrijednost onoga to posjeduje i vrstama imovine na koje se obraunava zekat. Na vie mjesta u Kur'anu Allah, d.., nareuje obavljanje namaza i davanje zekata, napominjui da su i raniji narodi i poslanici bili zadueni ovim obavezama: . . I spomeni u Knjizi Ismaila. On je ispunjavao doto obeanje i bio poslanik, vjerovjesnik. I traio je od eljadi svoje da namaz obavljaju i da zekat daju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan. (Merjem, 54-55)

etvrta ramazanska hutba 1423./2002. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

86

Jo prije vie decenija muslimani naih krajeva postali su i ostali svjesni, da su medrese, islamske akademije i Fakultet islamskih nauka jedan od temeljaca naeg identiteta i snana poluga jaanja naih demata, od kojih najvie zavisi opstanak i snaga naeg naroda. Ba zato su najsvjesniji pripadnici nae Islamske zajednice davali i daju zekat i sadekatu'1-fitr za ove nae najznaajnije odgojno-obrazovne institucije. Allah Uzvieni nije prepustio ljudima da oni odreuju koliinu, nain i mjesto davanja zekata, nego su sve pojedinosti vezane za ovu islamsku dunost jasno precizirane Kur'anom i Sunnetom. Jo je znaajno da znamo i upamtimo sljedee: Procenat od 2,5% kojim dajemo zekat i sadekatu'1fitr ne pripadaju naoj imovini, nego drugima, to znai da taj dio ne smijemo zadrati za sebe, jer je Allah, d.., tako odredio, a Njemu smo se duni pokoravati. Zekatom istimo nau imovinu i trajno je osiguravamo, a sadekatu'1-fitrom otvaramo put da na post kod Allaha, d.., bude primljen. Jer kako se kae u Poslanikovom hadisu, post lebdi izmeu neba i zemlje, sve dok se ne d sadekatu'1-fitr. Zekat, sadekatu'1-fitr, sadaka i ostali oblici milosra odstranjuju mnoge nesree i teka iskuenja. Najbolja sigurnost i osiguranje imovine jeste davanje zekata. Prenosi Hkim da je Resulullah, s.a., rekao: . Ako da zekat na svoju imovinu odstranio si od sebe zlo i nesreu. A u drugom hadisu, koga prenosi Ebu Davud, Muhammed, s.a., je rekao: . Osigurajte svoje imetke davanjem zekata. Temelj, osnova i motiv za svako dobro djelo, za dobroinstvo i milosre, treba da bude iskrena vjera i duboko saznanje da sve to ovjek ima, to treba da koristi drugim ljudima. Allah, d.., daje blagodati kao dar i poklon, da bi u tome osjetili radost i olakanje svi ljudi, a ne samo pojedinci. Kada je Sulejmanu, s.a., donesen Belkisin prijesto, on je bio oduevljen i tom prilikom rekao kako Kur'an prenosi: . Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskuava, da li u zahvalan ili nezahvalan biti. A koje zahvalan, u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan, pa Gospodar moj je neovisan i plemenit. (EnNeml, 40) Kako vidimo iz ovih kur'anskih rijei, Sulejman, s.a., ne kae: Ovo je moja zasluga, moje pravo, moja sposobnost i mudrost, nego kae: Ovo je dar mog Stvoritelja! Dakle, inei dobra i humana djela, mu'min zahvaljuje Allahu Uzvienom, svome Stvoritelju i Dobroinitelju, ime potvruje iskrenost imana i snagu svog morala. Zanimljiv je primjer hazreti Omera: U vrijeme ovog velikog halife, dvije godine uzastopno bile su sune, nerodne i teke godine. Hazreti Omer, r.a., u znak solidarnosti sa svojim narodom, cijelo vrijeme je jeo samo hljeb s malo ulja. Jedan od ashaba je u tom vremenu zaklao ovcu, i komad mesa je prvo odnio halifi, koji je ve bio i fiziki oslabio. Hazreti Omer je odbio poklon i rekao: Kada svaki stanovnik Medine okusi meso, tek onda i posljednji koji e to uiniti, bit e Omer. Pred ovim islamskim vladarom i njegovim djelom, padaju u sjenu i postaju mali i beznaajni mnogi kasniji vladari u prolosti, sadanjosti i u budunosti. Dajui zekat, sadaku i raznim drugim oblicima dobroinstva, mu'mini se bore i pobjeuju svoje unutarnje slabosti, kao to su: samoljublje, oholost, krtost i sebinost. U tom smislu Kur'an iznosi slikovite primjere. Evo nekih od njih: U suri el-Kehf govori se o dva ovjeka koji su imali bae. Jedan od njih oholo i hvalisavo kae drugom: . Ja sam od tebe bogatiji i jaeg sam roda. (El-Kehf, 34) 87

A ovaj drugi, koji je bio iskreni vjernik, upozorava ga i kae mu: Kada si vidio plodove zato nisi rekao: Maallah, to mi je Allah darovao? I jo mu kae: . to se mene tie, On, Allah moj je Gospodar, i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. (El-Kehf, 38-39) Nakon kraeg vremena, plodovi u bai oholog i hvalisavog ovjeka su propali i nestali, zato? Zato to je hvalisavac Allahu nezahvalan bio, zato to je smatrao da blagodati i plodovi pripadaju samo njemu i nikome vie i da je to samo njegova zasluga. U suri el-Kalem navodi se primjer nekoliko vlasnika jedne bae, koji su se dogovorili da ujutro idu brati plodove, ali nisu rekli Ako Bog da ( ( .) el-Kalem, 18) U toku noi oluja je sve unitila, toliko da tu bau nisu mogli ni prepoznati. Jedan od njih ree: . Zar vam nisam govorio da je trebalo na Allaha misliti? (El-Kalem, 28) Ostali rekoe: . Hvaljen neka je Gospodar na, mi smo uistinu nasilje uinili. (El-Kalem, 29) Na pitanje, zastoje baa bila unitena, komentatori Kur'ana daju sljedei odgovor: Zato to je jedan od vlasnika bae, kada su ujutro poli da beru plodove, rekao ostalima: . Neka vam danas u bau nikako ni jedan siromah ne ulazi. (El-Kalem, 24.) Dakle, uzrok propasti je bila sebinost, oholost i krtost. Imajui u vidu navedene primjere, mu'mini svojim zekatom, sadekatu'1-fitrom, sadakom i ostalim vrstama dobroinstva, osiguravaju i tite svoju imovinu, svoju ast i svoja ostala dobra djela, jer znaju da milosre i humanost ne umanjuju, nego poveavaju imovinu i blagodati. Prenosi veliki ashab Ebu Hurejre, r.a., da je Resulullah, s.a., rekao: Svakog dana kada ljudi osvanu, pojavljuju se dva meleka, od kojih jedan ini dovu rijeima: . - Gospodaru na, nadoknadi onome ko dobroinstvo ini. A drugi melek ini drugu dovu, rijeima: . - Gospodaru na, uniti imovinu onoga ko dobroinstvo ne ini. Oni koji ne mogu initi dobroinstvo svojom imovinom zato toje nemaju, mogu uiniti dobroinstvo lijepom rijeju, iskrenim savjetom, prijateljskim druenjem, raznim vidovima brige i panje, koja na prvi pogled moe biti mala i beznaajna. Ali dobra djela se u sutini ne dijele na mala i velika, nego na iskrena i licemjerna, na djela koja su uinjena u ime Allaha Uzvienog, ili u ime vlastitog cilja i interesa, a u ovom sluaju djela nemaju trajnu i istinsku vrijednost. upie. Molimo Allaha, d.., da nam ojaa iman, i da nae ramazanske ibadete ukabuli i u naa dobra djela Amin!

88

SADEKATUL-FITR RAMAZANSKA BLAGODAT1


Pie: mr. Mustafa Hasani Sadekatul-fitr je propisana materijalna obaveza kojom islam navodi muslimane da vode brigu o svojim siromasima. Zekat, fidja, kefareti i sadekatul-fitre, ine cjelinu propisanih materijalnih ibadeta kojima je Uzvieni Allah obavezao muslimane da zbrinu siromane lanove muslimanske zajednice i da se osiguraju sredstva u fond Bejtul-mala iz koga se izdravaju odgojno-obrazovne institucije Islamske zajednice. Moe se kazati da je princip kojeg islam poduava i kojem muslimane vodi taj da su budunost islama, obrazovanje vjerskoga kadra i siromani muslimani dati na povjerenje imunima. Sa druge strane bi bilo pogreno analizirati sadekatul-fitr zasebno, iskljuivo kao materijalnu obavezu izvan cjline, a to znai izvan ramazana, jer je Muhammed, s.a. sadekatul-fitr vrsto vezao za ramazan mjesec posta. Tek kada razumijemo sadekatul-fitr u sklopu materijalnih obaveza, u kontekstu ramazana i ramazanskih propisa na tragu smo razumijevanja mudrosti propisivanja davanja vitara, te koliko se pojedini propisi meusobno nadopunjavaju i kojim rezultatima u konanici vode svi ti propisi i sva ta usmjerenja. Post je tjelesni ibadet, a sadekatul-fitr materijalni. U hadisi kudsijji Uzvieni Allah je kazao kako nam je prenio Muhammed, s.a: Post je Moj i Ja za njega posebno nagraujem! (Muttefekun alejhi) Uz post je vezana i briga za siromanog roaka, komiju, muslimana, Zajednicu muslimana u cjelini. Kvalitet naeg posta se ne odraava u sebinom zadovoljstvu uivanja u ramazanskom postu ve, naprotiv, u dubokoj svijesti vlastite drutvene vanosti i odgovornosti. Vrijednost naeg odnosa prema Allahu, d.., ogleda se u kvalitetu naeg drutvenog potvrivanja kao muslimana. Neki propisi o sadekatul-fitru Sadekatul-fitr je propisan druge godine po Hidri, zajedno sa postom, to znai prije nego li je propisan zekat. Ova injenica jasno ukazuje da zekat i sadekatul-fitr nisu identini propisi iako se shodno naoj ustaljenoj praksi d razumjeti ovo poistovjeivanje. Sadekatul-fitr je ibadet koji je striktno vezan za ramazan i ramazanski Bajram, obraunava se po broju ukuana, odnosno broju onih za koje se stara jedan domain. . Ibn-Omer, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a., je naredio sadekatul-fitr: jedan sa hurmi, jedan sa jema za svakog muslimana, bio on rob ili slobodan, muko ili ensko, mlad ili star. (Buhari)

Shodno ovome, potrebno je dati sadekatul-fitr za svaku osobu koja je pod krovom jednoga domaina, kako to kau imam-i Ebu Jusuf i imam-i Muhamed. Svaka bogata osoba e dati sadekatul-fitr iz svoje imovine. Odstupanje od ovoga je jedino u sluaju djeteta i maloumne osobe. Otac e da d iz svoje imovine za dijete ako je siromano, odnosno izdvojit e iz djetetove imovine ako je bogato. Nije babina dunost davanje sadekatul-fitra ako je njegovo imuno dijete punoljetno, izuzev, ako je to uz meusobni dogovor, ili uz znanje djeteta. Punoljetstvo i uraunljivost nisu uvjeti za davanje zekata, jer se, kako smo vidjeli, izdvaja iz imovine malodobnog djeteta, odnosno izdvaja se i iz imovine umobolne osobe. Prema tome, staratelj lica koje nije svjesno svojih dijela, a imuno je, obavezan je izdvajiti dio na ime sadekatul-fitra iz imovine umobolne osobe. Ovaj propis zorno ukazuje na injenicu da je briga za siromane i za Zajednicu i njezine prioritetne interese stalna i da se tie svakog muslimana. Kako smo ve kazali, sadeaktul-fitr kao ibadet vezan je za ramazan i Bajram. Ulema hanefijskog mezheba kau da obaveza davanja nastaje nastupom zore prvog dana Bajrama. Prema ovoj vremenskoj
1

Trea ramazanska hutba 1425./2004. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

89

odrednici tretiraju se i razliite situacije, pa tako npr. nije dunost dati sadekatul-fitr za dijete koje se rodi iza klanjanja bajram-namaza, to znai za ono koje je roeno prije zore prvog dana Bajrama jeste dunost dati sadekatul-fitr. Ovo su propisi koji govore o dunostima, to znai da kada davalac sadekatul-fitra sam eli da d vitre za dijete koje je roeno poslije zore prvog dana Bajrama da je to dobrovoljno i u tom nema zapreke, ali mu to nije obaveza. Ista je preporuka i za neroeno dijete koje majka nosi pod svojim srcem. Zabiljeeno je da je u vrijeme vladavine treeg halife davana sadekatul-fitr i za dijete u majinoj utrobi. . Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Boiji Poslanik, s.a., propisao da se na ime sadekatul-fitra dadne sa hurmi ili jema, na malo i veliko, na slobodnu osobu i na roba. (Buhari) Kada su u pitanju odreivanje koliine sadekatul-fitra i artikla onda se navode mnogobrojni hadisi poput prethodnog u kojima Boiji Poslanik, s.a, odreuje te mjere i artikle. Iako smo u prilici da ujemo ili proitamo da se davanje sadekatul-fitra mora izvriti u robi tj. hrani koja je spomenuta u hadisima istiemo stav uleme koju predvode hanefijski alimi po kojem je dozvoljeno sadekatull-fitr dati u novanoj protuvrijednosti. To znai da e davalac sadekatul-fitra procijeniti da li siromahu vie odgovara dati 3.640 grama jema (sa pretoen u grame prema hanefijskoj pravnoj koli) ili novanu protuvrijednost. ini se razlonim ovdje naglasiti da je glavna hrana u vrijeme Alejhis-selama i bila ona koja se spominje u hadisu. . Ebu Seid El-Hudrij kae da je njihova hrana bila: jeam, suho groe, suhi sir i hurme. (Buhari) Danas bi u veini sluajeva bilo neprimjereno dati nekom jeam sa ciljem da mu to bude hrana i bude dovoljno da vie neobilazi kue traei hranu, kako je to rekao Muhammed, s.a., u jednom hadisu. Radi toga, sasvim je opravdano dati sadekatul-fitr u novanoj protuvrijednosti nae hrane koju mi imamo na svojoj sofri i stolu. Cilj koji je Uzvieni postavio svojim propisima, pa time i propisom sadekatul-fitra jeste stvarna pomo, a ne puko izvrenje forme koja bi u ovom sluaju uvaavajui nae okolnosti bila kontraproduktivna. Sljedee pitanje, u ovoj hutbi o sadekatul-fitru, a koje imuani musliman postavlja sebi je: kome dati sadekatul-fitr? Sadekatul-fitr se daje onim kategorijama kojima se daje i zekat i koje su spomenute u 60. ajetu sure Et-Tevbe: siromasima, nevoljnicima, onima koji rade na priklupljanju, onima ija srca treba pridobiti, za otkup iz ropstva, prezaduenim, u svrhe na Allahovom putu i putniku namjerniku. U djelima pravnika se posebno istiu prve dvije kategorije jer je Boiji Poslanik, a. s., rekao: ) 247 2 ) Opskrbite siromahe na ovome danu da vie ne trae! Ovo davanje zahtijeva maksimalan oprez jer davanje u pogrene ruke nuno postavlja pitanje da li je propis izvren. Dati sadekatul-fitr nekome samo zato to nam je pokucao na kuna vrata govorei da je siromaan, a pred vama stoji stasit mladi - nije dovoljno, jer se tada postavlja pitanje ispravnosti datih vitara. Kada bi postupili tako da li to znai da nas islam ui da stimuliemo nerad? S druge strane, u naim dematima imamo one koji su poznati kao lica kojima se daju vitre. Jo je davno na poznati alim Hadi Mehmed-ef. Handi ukazao na praksu u njegovo vrijeme da se pojedinci bogate na raun sadekatul-fitra. Da stvar bude jo gora, u tim istim dematima ive muslimani koji su potrebniji tom davanju, ali se isti ili stide ili dre do vlastitog obraza pa ne trae javno. Preporuka jeste da se imuan ovjek brine o svojim blinjima i sadekatul-fitrom, a da se zatim taj krug iri na komije i tako dalje. Zabranjeno je dati sadekatul-fitr silaznoj lozi (sin i kerka i njihovi potomci) i uzlaznoj liniji (otac i mati i njihovi prethodnici) zbog toga to je musliman odgovoran za izdravanje njavedenih lica. Povrh svega ovoga treba naglasiti da se sadekatul-fitrom treba pomoi musliman koji je u svojoj damiji i mahali, selu i gradu, na poslu poznat kao estiti vjernik. Islamska zajednica u BiH preko blokova ukuplja sadekatul-fitre u fond Bejtul-mal koje distribuira medresama, islamskim akademijama i Fakultetu islamskih nauka i time omoguava da uspjeno koluju kadar neophodan radu i misijskoj ulozi Islamske zajednice na ovim prostorima.

90

Mudrost propisivanja sadekatul-fitra Ve smo rekli da je sadekatul-fitr propisan sa ciljem da se na Bajram zbrinu siromani muslimani i da time pokaemo brigu i solidarnost sa onim lanovima nae rodbine, komiluka, demata zajednice i drave koji nemaju. Ovim davanjem pokazujemo da je post mjeseca ramazana dirnuo naa srce i otvorio nae oi pa smo pogledali na one koji nemaju. Post ui da budemo zahvalni Uzvienom Allahu na njegovim darovima i nimetima, jer biti zahvalan na blagodatima znai biti svjestan istih. Meutim, propis sadekatul-fitra nije iskljuivo vezan za materijalno zbrinjavanje siromaha. Ashab Abdullah Ibn-Abbas, r.a., je kazao da je Boiji Poslanik, s.a., odredio: . Sadekatul-fitr se daje kako bi se njime oistio posta od neprimjerena govora, nedosta-taka i da bi se nahranili siromasi. (Ebu-Davud i Ibn-Made) ovjek je sklon zaboravu i dok posti zna uiniti ono to nedolikuje postau: posvaati se, ogovarati, baviti se tuim problemima, iznositi javno tue mahane i sl. injenica jeste da su ove greke koje postai ini primijetne i one krnje i umanjuju vrijednost posta. Poslanik, s.a., je jedne prilike u vrlo otroj formi rekao da onaj koji ne ostavi ruan govor nema potrebe da ostavi hrane i pie. to znai da post kod takvog postaa nije odgojno djelovao pa da savlada svoju strast, da osaburi i sl. U pravnom smislu ruan govor ne kvari post, pa i kada to posta uradi taj dan ne treba napatati, ali je sigurno da to utie ne vrijednost takvog posta na Sudnjem danu i njegove utjecajhe na linost samoga postaa. Stoga je Uzvieni Allah iz svoje neizmjerne milosti dao postau priliku da poniti posljedice runa, neprimjerena govora i ponaanja davanjem sadaktul-fitra. Pokuavajui da pojasni djelovanje i mudrost propisivanja sadekatul-fitra Ibn El-Derrah je kazao: Sadekatul-fitr je u ramazanu isto to je sehv-i sedda u namazu. Sadekatul-fitr otklanja nedostatke u postu, kao to sehv-i sedda otklanja propuste u namazu. Terminoloki u hadisima Boijeg Poslanika, s.a., nalazimo da je on vitre nekada nazivao sadekatul-fitr, a nekada zekatul-firtr. ini se da je ovom dvojakom terminolokom upotrebom Poslanik, s.a., ukazao i na dvojako znaenje ili usmjerenje vitara. S jedne strane, sadaka je dar ili milodar drugome, a sa druge strane, zekat ima znaenje ienja tj. ienje posta od greaka i mahana. Dati sadekatul-fitr je poast jer se time musliman uvrtava u krug onih muslimana koji pomau druge muslimane. Prema islamskom uenju sve izmeu nebesa i Zemlje i svo bogastvo pripada Allahu Uzvienom. Bog, d.., iz obilja Svoga daje ljudima, a imuan musliman dio svoga imanja ustupa drugima. Dati sadekatul-fitr a i zekat znai biti svjestan milosti Boije, Njegove blagonaklonosti prema ovjeku, jer imati danas ne znai imati sutra ili zanavijek. I veliki monici propadaju bre nego li su postali tako moni. Davanje sadekatul-fitra i zekata pokazuje vlastitu zahvalu na izlivenoj milosti i blagonaklonosti koju je Uzvieni spustio na svoga miljenika i uinio ga da on ne zavisi od drugih, njegovu ruku uinio gornjom, on daje - ne trai, na njegova se vrata kuca - on neobija tue pragove... Onako kako je njega Allah Uzvieni obradovao imetkom i on, zahvalan Allahu, obraduje siromaha i one koji nemaju. Allah Uzvieni, na Stvoritelj, poznajui ljudsko sklonost ka grijeenju, ak i onda kada posti, kada ini jedno od najuzvienijig dijela dao je priliku da vjernik ispravi svoju greku i otkloni nedostatke koje je uinio u svome djelu. Radi toga vjernik s radou daje svoje vitre. On je svjestan ove blagodati i zahvalan je Allahu na milosti, priznajui svoje grijeenje i propuste. Posljedica toga djela jeste da se pomogne musliman, Zajednica. Tada i on i Zajednica osjete blagodat propisa i na taj nain svjedoe Boiju milost.

91

ZEKAT - IENJE IMETKA MU'MINA1


Pie: Nezim Halilovi Brao i sestre, Ramazan je mjesec u kojem neki muslimani koje je Allah, d.., poastio dunjalukim blagodatima, u elji da u ovom mubarek mjesecu uine to vie dobra, iste svoje imetke kroz izvravanje jednog od temeljnih stubova islama, a to je zekat. Ova obaveza se moe izvriti i u drugim mjesecima, a pravilo je da se vee za imovinu koja pregodini, a prelazi vrijednost nisaba. Zekat je etvrti po redu islamski art i dolazi poslije ehadeta, namaza i posta i nareen je Kur'anom, Sunnetom i idmaom i spada u pet temeljnih dunosti vjere (islamski arti). Na vie od 80 mjesta u Kur'anu se zajedno govori o zekatu i namazu, to ovoj obavezi daje poseban peat. Nerijetko emo nai muslimane koji klanjaju i poste, ali ne daju zekat, a neemo nai nikada da ovjek daje zekat, a da na primjer ne klanja. Allah, d.., spominje osam kategorija muslimana kojima pripada zekat: ) 60: .( Zekat pripada: siromasima, nevoljnicima, onima koji ga sakupljaju, onima ija srca treba pridobiti, za otkup iz ropstva, prezaduenim, u svrhe na Allahovu putu i putniku namjerniku. Allah je tako odredio. Allah sve zna i mudar je. (Et-Tevba, 60) U drugom ajetu je rekao: . ) 104-103: .( Uzmi Poslanie iz njihovih imetaka zekat, da bi im oistio imetke i da bi ih blagoslovio! Donosi na njih salavat. Zaista tvoj salavat i tvoja dova su smiraj za njih. Allah sve uje i sve zna. Zaista je Allah Onaj koji prima tevbe od vjernika, Koji uzima njihove zekate i onaj Koji je milostiv i Koji prata. (EtTevba, 103-104) Na temelju citiranih ajeta, zekat se daje u Bejtu-l-mal (zajedniku kasu), iz koje se podmiruju pomenute kategorije. U uslovima u kojima vlada erijatski zakon, to je u nadlenosti drave, a u uslovima kao to su nai, to je obaveza i emanet Islamske zajednice. Dakle o zekatu nema pogodbe, jer to je farz, kao to nema pogodbe ni o namazu, da li treba klanjati ili kao to nema pogodbe o postu, da li treba postiti. Na svaku od pomenutih obaveza, vjernici treba da kau: ujemo i pokoravamo se. Onaj ko ne isti svoj imetak kroz zekat, dovodi svoj iman u pitanje i njegov imetak se mijea sa haramom. Zekat je poseban vid davanja i ienja imetka i obavezu zekata ne moe zamijeniti obavezni porez koji ovjek ima prema dravi. Zekat se daje na: novac i to pod uvjetom da taj novac predstavlja muslimanu viak preko njegovih osnovnih potreba, da pregodini i da dostie vrijednost nisaba, tj. da dostie vrijednost koju ima 91,60 g. zlata, odnosno 641,50 g. srebra. Na ovaj iznos novca daje se zekat u iznosu od 2,5% od ukupne sume. Zatim, zekat se daje i na zlato i srebro. Visina nisaba za zlato je 91,60 g. a za srebro 641,50 g. Kada ukupna koliina zlata ili srebra dostigne svoj nisab dunost je dati zekat i to 2,5%.

Trea ramazanska hutba 1428./2007. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

92

Zekat se takoe daje na poljoprivredne proizvode nakon berbe i to 10% od ukupnog roda, a 5% ako je poljoprivrednik imao vee trokove oko navodnjavanja svoje njive. Zekat se takoe daje na stoku: ovce, koze, goveda i deve. Zekat se daje i na rude, ume, energiju i na trgovaku robu. Kada govorimo o zekatu najee se spominje davanje zekata na novac, na zlato i srebro, trgovaku robu, stoku i poljoprivredne proizvode. Zekat se ne daje na: odjeu, hranu, stan, namjetaj, oruje, knjige, osnovna sredstva za proizvodnju, na inventar, kancelarijski pribor, vakufsku imovinu, kuu, auto, ono to je neophodno u poslu, kao ni na imovinu koja ne dostie vrijednost nisaba. Kada bi se zekat davao samo na navedeno, nikada u islamskom svijetu ne bi bilo siromatva. : : . : ) ( :)081)( Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a., rekao: Kome Allah, d.., bude dao imetak, a on ne bude na njega davao zekat, bie mu taj imetak pretvoren u zmiju otrovnicu ija je glava ogoljena sa dvije crne mrlje. Ona e mu se obaviti oko vrata na Sudnjem danu, epati ga za donju vilicu i rei e mu: Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje bogatstvo! A zatim je Poslanik, s.a.,, citirao kur'anski ajet: Neka oni koji krtare u onome to im je Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne to je loe za njih. Na Sudnjem danu bie im o vrat objeeno ono ime su krtarili. Allah e nebesa i Zemlju naslijediti. Allah dobro zna ono to radite. (Alu Imran, 180). (Buhari) U drugoj predaji stoji: : . .( 43-53) ) .( Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a., rekao, tumaei dva ajeta: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovom putu navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri dehennemskoj bude usijalo pa se njime ela njihova i slabine njihove i lea njihova budu igosala. Ovo je ono to ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono to ste gomilali! (Et-Tevba, 34-35) Nema nikoga od vlasnika zlata i srebra, koji ne izmiruje obaveze, a da na Sudnjem danu nee imati vatrene ploe, koje e biti uarene u dehennemskoj vatri, pa e mu priti njegove strane, elo i lea. Kada god ohlade, bie iznova uarene, u danu u kojem e dan biti pedeset hiljada godina, dok ne bude presueno svim Allahovim robovima. (Muslim) Rijaset IZ-a u BiH je u elji da svim muslimanima pomogne u izvravanju ove vjerske obaveze, formirala Ured za zekat i imenovao lice koje e imati osnovnu zadau da radi na edukaciji muslimana po pitanju zekata, na prikupljanju zekata i njegovom usmjeravanju kategorijama kojima i pripada putem Bejtul-mala. Prvi halifa hulefai-r-raidina, Ebu Bekr es-Siddik, r.a., rekao je: Tako mi Allaha, kada bi mi samo jedno jare uskratili koje pripada Bejtu-l-malu bio bih u stanju protiv njih povesti rat. Brao i sestre! Izvrimo obavezu zekata na nain to emo istu ispuniti u skladu sa Sunnetom Muhammeda, s.a., ta sredstva dati u Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ona e, po naem dubokom ubjeenju, svjesna emaneta koji je preuzela, prikupljeni zekat usmjeriti u skladu sa Kur'anom, Sunnetom i idmaom u najprioritetnije svrhe! Molim Allaha, d.., da nas uini od onih koji izvravaju obavezu zekata i ostale islamske obaveze, da Allah, d.., od nas primi post i ostale ibadete, da nas sauva iskuenja koja neemo moi podnijeti, da 93

uputi nau djecu i nae potomke, da ih se ne stidimo i da se oni nas ne stide, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u dennete u drutvu sa poslanicima, ehidima i dobrim ljudima!

94

LEJLETU-L-BEDR

95

O BEDRU KROZ TRI DIMENZIJE1


Pie: prof. Mustafa Spahi Draga i potovana brao! Poto je prva treina ramazana vrijeme Allahovog rahmeta, druga treina vrijeme oprosta a posljednja treina vrijeme spaavanja od dehennemske vatre, to je mjesec Ramazan, ustvari, mjesec Milosti, Oprosta i Spaavanja ljudstva. To su ahiretske anse, prilike i mogunosti mubarek ramazana. Meutim, mjesec ramazan je i mjesec poetka sputanja svih vrsta objava (kelima, risala, suhufa i kitaba), mjesec izvravanja treeg arta islama, posta, mjesec osnovne, bitne i presudne solidarnosti meu muslimanima (sadekatu'l-fitr i sadaka) i mjesec odsutnih i presudnih dogaaja u povijesti islama kao to su: Bitka na Bedru i Osloboenje Mekke-i mukerreme. Ono to su Objava, te 'Isra' i Mirad za vjeru i vjerovanje muslimana to su Hidra, Bedr i Feth/osloboenje Mekke za ivot i egzistenciju muslimana. Kao to imana i mu'mina nema bez Objave i Mirada tako Islama, erijata, Ummeta i Demata muslimana nema bez Hidre, Bedra i Fetha/osloboenja Mekke. Od tih sudbonosnih i sudbinskih dogaaja za unutranji (vjeru) i vanjski (egzistenciju) ivot muslimana tri su se dogodila u ramazanu (poetak Objave, bitka na Bedru i Feth/ osloboenje Mekke). Pojedinano ni bez Hidre 622. godine, ni bez pobjede na Bedru 17. dan ramazana 624. ili druge godine po Hidri, ni bez Fetha Mekke 20. dan Ramazana 630. ili osme godine po Hidri, ne bi bilo egzistencije i zajednice muslimana. Dakle, Hidra je fundamentalni iskorak islama i muslimana u Sistem, u Red, u Poredak i organiziranu Zajednicu. Pobjeda na Bedru je najava islama i muslimana kao svjetskog sigurnosnog i vojnostratekog faktora, kao faktora koji e uvati i braniti teritorijalni integritet i politiki suverenitet Zajednice muslimana. I, konano, Feth Mekke je potvrda prava muslimana i svih ljudi na zaviaj, na rodni grad i kraj, na rodno selo i rodni topos i humus. Zato se bitka na Bedru moe posmatrati povijesno i sa stajalita njenog znaaja za islam i muslimane. To nije bila bitka velika po broju uesnika, ali jeste sudbinska i presudna po rezultatima i posljedicama za islam i muslimane. No, uoi same bitke na Bedru, kao presudne i odsudne pobjede u povijesti islama za opstanak muslimana i uvrenje islamske vjersko-politike zajednice Poslanik, s.a., i ashabi, r.a., upuuju dovu Allahu, d..: O Boe, ako ova mala grupa vjernika (na Bedru) strada, nee Ti se imati vie ko dovom obraati. Tu dovu Muhammeda, s.a., i muslimana uoi Bedra svjedoi Kur'an, ali se i Allah na nju odaziva: I kad ste vi od Gospodara vaega pomo zatraili, On vam se odazvao: Ja u vas sa hiljadu meleka potpomoi (a upravo je toliko bilo i idolopoklonikih vojnika), koji e sve jedni iza drugih nastupati. (El-Enfal, 9) U situaciji kada su muriki vojnici imali punu atrnju vode, a muslimani se nalazili na golom pijesku i vrelom kamenu, i kada murici raspolau sa hiljadu do zuba naoruanih vojnika a muslimani sa svega 314, i kada murici imaju stotinu konja i kamila a muslimani samo dva, na dovu Poslanika, s.a., i ashaba, r.a., Allah, d.., se odziva sa vojskom, prvo sa hiljadu, pa sa tri a ako zatreba i sa pet hiljada meleka kojom ih pomae, oraspolouje i pomou njih srca muslimana smiruje i uvruje. Ali, ti isti meleki su po Allahovoj Odredbi u srca nevjernika unijeli strah, neizvjesnost, paniku, pometnju, komar i tjeskobu. Tako Allah, d.., istovremeno srca muslimana ini neustraivim, smirenim, hrabrim, jakim, sigurnim, kao to na srca nevjernika i mnogoboaca sputa neotklonjiv strah, tjeskobu, neizvjesnost, nesigurnost, paniku i komar: I kad je tvoj Gospodar melekima objavio: Ja sam sa vama, doista, pa sigurnost i smirenost ulijte vjernicima! A onima koji ne vjeruju Ja u uliti strah u srca pa ih vi bijte po vratovima i udarajte po svim prstima. (El-Enfal, 12)

Trea ramazanska hutba 1423./2002. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

96

Psihologija rata kae - pred svaku borbu u ratu bitno je da u vojsci vlada: nada, smirenost, sigurnost, postojanost, hrabrost i junatvo srca, irina i raspoloenje dua, uspravnost, ustrajnost i odlunost, a da se odagna i otkloni: strah, oaj, tjeskoba, neizvjesnost, nepouzdanost, nesigurnost, panika i komar. Sve unutranje faktore, preduslove pobjede u ratu, jainu srca i irinu dua, Allah, d.., je podario muslimanima. Ne samo to. No uoi bitke, Allah, d.., usred pustinje sputa s neba kiu da blagorodnom vodom, nakon napornog puta i posta osvjei i odmori muslimane. Uz to je Allah, d.., najljepi san podario muslimanima da se i osvjee kiom i odmore lijepim i hajirli snovima uoi sudbonosne bitke: Kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio. (El-Enfal, 11) A Allah je to uinio na radost vama i da vam srca vaa nau smiraj - a nema pomoi do u Allaha, Silnog, Mudrog. (Alu Imran, 126) Sve to Allah, d.., muslimanima uoi Bedra obeava i dariva. Kako i zato? Na Bedru su formule vjere, ratne strategije, taktike operative ali i namjere muslimana ile zajedno i harmonino sa formulama ivota. Primjera radi - Musa, s.a., u borbi za izvrenje Allahove, d.., zapovijedi, za ulazak u obeanu, propisanu i nareenu Zemlju, za opravdanje odabranog naroda, za zahvalnost Allahu, d.., na blagodatima kakve nijednom drugom narodu nisu podarene (nosioci svjetske znanosti i civilizacije, najvie poslanika i vjerovjesnika iz Benu Israilova naroda, najvie podarenih objava i spaavanje od petstogodinjeg firaunovog ropstva), uzase nije imao nikog drugog osim brata svoga, zato to u svome narodu nikada nije ostvario Ummet. U bici na Bedru, tristo etrnaestorici ashaba, kojima nije ni nareena, ni obeana, ni propisana Sveta zemlja (El-Erdu'l-mukaddese), nisu podarene takve i tolike blagodati, nisu spaeni firaunovog ropstva i kojima nisu, kao Benu Israilu, slati toliki poslanici, vjerovjesnici i objave, nijedan od njih nije otkazao poslunost i uinio veleizdaju, niti je rekao Muhammedu, s.a., kao to je kazao Musau njegov narod: O Musa, rekoe (Israilci), dok god su u Svetoj zemlji oni, u nju neemo ulaziti mi. Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite vi, a mi emo ovdje ostati. (El-Ma'ide, 24) Ashabi se, pored Mekkanaca (muhadira) i svi sposobni Medinelije (ensarije) odazivaju Poslanikovom, s.a., pozivu na Bedr. Kako i zato? Muslimani na Bedru s Poslanikom, s.a., prvi puta u povijesti svijeta ne nastupaju samo kao generika, primordijalna, krvno-srodnika Benu Adem zajednica i fiziko-bioloka injenica, nego, za razliku od Musaovog naroda, nastupaju i kao Ummet islama ili vjerska zajednica muslimana utemeljena i odreena Kur'anom i Sunnetom i uokvirena formulom Tevhida i Kelime i ehadeta. Zapravo, oni na Bedru nastupaju kao prvi ostvareni Ummet u povijesti svijeta ili egzistencijalna slika Tevhida meu ljudima u okviru vremena i prostora koji se zove povijest. Tako Hidra omoguava, Medinski Poslanikov ustav, na temelju Kur'ana i Sunneta i definira i uobliava Ummet, a bitka na Bedru prva ovjerava i provjerava snagu i organizaciju Ummeta u vremenu i prostoru. Zato je bitka na Bedru prva povijesna ovjera i provjera Ummeta u najteem iskuenju koje se zove rat. Kod muslimana na Bedru idu zajedno: Iman, Islam, duh, ideje, ideali, Kelime'i ehadet, Tevhid, Kur'an, Sunnet, erijat, dihad, dobra djela u ime Allaha, d.., na korist ljudi, ahlak, istina, pravda, dobro, saradnja i natjecanje u dobru i bogobojaznosti, islamsko bratstvo, solidarnost kroz demate u Ummetu, kao i konkretno, organizaciono, funkcionalno i akciono jedinstvo u svim likovima ivota, dok kod murika nastupa mit, magija, irk, paganstvo, mitologija, nepravda, nasilje, la, smutnja, predrasude, prostitucija, psovka, kraa, pljaka, korist, dobit i goli interesi. Da bi bili i ostali Ummet, a ne samo narod, kao to su Israilci, koji uz zemaljska lutanja, ponienja i ropstva zavrava u Dehennemu, pouke su i poruke Bedra: muslimani moraju imati permanentnu svijest o Allahu, d.., (et-Takva), bez prestanka se oslanjati na Njega (Tevekkul), nikada ne zapadati u oaj, beznae, tjeskobu, niti gubiti vjeru i nadu u Allahovu pomo (Nasrullah), te nadati se milostu (Rahmetullah) i dobroti (Fadlullah).

97

Poto se no uoi bitke na Bedru Poslanik u ime Allaha, za dobro islama i na korist svih muslimana savjetuje i dogovara sa svim muslimanima pa mu izmeu ostalih Sad ibn Muz kae: Mi smo tebe, Allahov Poslanie prihvatili, slijedimo Objavu, obeali smo ti vjernost i odbranu od svakog napada. Zato poi, Muhammede kamo hoe i mi emo s tobom, kao to je prije toga Poslaniku se obratio Mikdd ibn Amr sa rijeima: Poi, o Allahov Poslanie, onamo kamo ti Allah zapovijeda a mi emo te svi slijediti i neemo ti rei kao to su Israilci rekli Musau, s.a. Zato je bitka na Bedru ne samo prva ovjera i provjera Ummeta islama i njenog jedinstva u svim likovima ivota nego i prva prava promocija, ovjera i provjera osnovnog politikog principa islama meu muslimanima - principa ure ili obaveznog savjetovanja i dogovaranja meu muslimanima o javnim, drutvenim, dravnim, politikim, sigurnosnim, vojnim i opim poslovima i interesima. Tako obaveznim dogovaranjem i savjetovanjem sa svim ashabima uoi Bedra Poslanik, s.a., prvi put u ratu, najteoj ivotnoj situaciji, ostvaruje fundamentalni politiki princip islama, a to je princip i nain upravljanja, rukovoenja dravom i politikom kao javnom sferom u islamu a to je ura - obavezno dogovaranje i savjetovanje o pitanjima i poslovima Umme. Dalje, Bedr utemeljuje pravilan i islamski odnos i postupak u raspodjeli ratnog plijena, tako da jedna petina pripada Allahu, Poslaniku, njegovoj rodbini, siroadi, siromasima i putnicima, a ostalo dravi i vojsci koja vodi rat: I znajte da je od svega to u ratu zaplijenite jedna petina Allahova, i Poslanikova, i rodbine njegove, i siroadi, i siromaha, i putnika - tako nek je ako u Allaha vjerujete i u ono to smo naem robu objavili Mi na Dan odluke, na dan kad su dva mnotva sukobila se! A Allah sve moe. (El-Enfal, 41) Potaknuti ovim ajetom i odredbama i lanovima Poslanikovog Medinskog ustava 3 i 12 A - Da e svaka zajednica i skupina muslimana bilo kada i bilo gdje da ivi iz dobroinstva i osjeanja pravednosti koja vlada meu vjernicima plaati otkup svojih zarobljenika. Zato vjernici nee ostaviti nijednog svog lana pod teretom tekih obaveza, a da za njega ne plate, iz osjeaja dobroinstva i solidarnosti bilo otkup ili cijenu krvi, muslimani Bonjaci u itavom svijetu proglasili su u znak svebonjake muslimanske solidarnosti Dan Ramazani erifa - Danom dijaspore. U funkciji toga uoi Lejletu'l-Bedra, sedamnaestu no ramazana ukuplja se sergija u svim dematima Bonjaka u svijetu za potrebe najugroenijih bonjakih demata. Danas su to demati u manjem entitetu BiH, sutra mogu biti na drugom mjestu... Mjesta tek i iskuenj se mijenjaju a osnove solidarnosti meu muslimanima ostaju iste. Molim Allaha da oprosti meni, vama i svim muslimanima. Molimo Ga da nam d da u nama trajno svijetli duh Bedra, njegovih poruka i pouka! Amin!

98

BITKA NA BEDRU1
Snagu i veliinu bedrovske bitke vidimo u sveprisutnosti iste u naim ivotima, bili mi toga svijesni ili ne. Svako od nas ima svoj Bedr koji mora dobiti ako eli do konanog cilja fethu mekke (osloboenja Mekke) i ienja Allahove kue tj. naih srca. Pie: prof. Seid Silajdi Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni -, kad si ti rekao vjernicima: Zar vam nee biti dovoljno da vam Gospodar va tri hiljade meleka u pomo poalje? Hoe! Ako budete izdrljivi i posluni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar va e vam poslati u pomo pet hiljada meleka, sve obiljeenih. (Alu Imran, 123.-125.) Svaki narod ima dogaaj koji se pamti, prepriava, prenosi s koljena na koljeno, ulijeva nadu, daje snagu novim pokoljenjima. Kod svih muslimana, bez izuzetka, to je bitka na Bedru. Iz ove bitke ve vijekovima mi crpimo pouke, i snagu da nastavimo dalje, ustrajemo u naoj borbi na ovom svijetu i pripremimo se za bolji svijet. Za nas Bonjake koji ivimo u okruenju takvom kakvo je, ovaj dogaaj ima posebnu vanost i snagu. Ta bitka je velika, iako nije sama po sebi samostalana u istoriji, gledano samo iz aspekta broja sudionika, jedan naprema tri. Niti je velika po svojim poslijedicama. Bilo je u istoriji veliki broj bitaka koje su mijenjale svijet. Ako pogledamo istoriju islama vidjet emo da su muslimani izvojevali takve pobjede u bitkama poslije kojih su nestajale cijele drave i imperije. Meutim, te bitke nisu toliko vane i uticajne koliko je to Bedr. Samo po sebi se postavlja pitanje po emu je Bedr toliko velik i vaan da etrnaest vijekova obasijava naa srca i ulijeva toliku nadu? ta je u toj bitci toliko vano da i danas ljudi piu knjige o tom dogaaju? Kako je mogue da se svake godine, svakog ramazana govori o ovoj bitci a da ovjeku nije dosadno te da svaki put nae neku novu poruku i novu snagu i nadu? Pokuat emo u ovom tekstu uzeti jo neke od pouka, poruka bedrovske bitke. Prije svega treba ukazati na osnovne greke koje pravimo. Zaboravljamo da je cijelokupni ivot Muhammeda a.s. boanska poruka dostavljena svim ljudima tako da nema momenta praznog hoda u njegovom ivotu. Neki zagovaraju da se njegov ivot od rodenja treba uzeti kao pouka. Od samog roenja do objave on je odgajan boanskim odgojem te i u tome ima i lei poruka za sve ljude. Taj period ne sadri u sebi naredbodavni karakter kao poslije objave, ali je podstrek i ablon koji nam moe i treba biti uzor u ivotu. Posljedica ovakvog promiljanja je da se njegov ivot posmatra parcijalno, uzimaju se pouke iz dijelova a ne iz cijeline. Samim tim veoma esto nae sagovornike dovodimo u zabunu, jer je nemogue da osjetite veliinu i ljepotu poslanike misije, iz sitnih djelia. Muhammed a.s. je poslan da nas usavri i izdigne iz najniih nizina i dovede do najvee blizine, Gospodaru svjetova. On a.s. je poslan da od sirove, bezline mase, odnjeguje ovjeka dostojnog boanske blizine. Gledano na ovakav nain jasno je da se to postie samo uz ustrajnost, veliki trud i napor. Najvanije od svega je shvatiti da je to proces koji je odredio i preko Poslanika nam dostavio Allah d.. Navedeno nam ukazuje da bitku na Bedru moramo posmatrati kao dio opteg procesa kojim ovjek mora proi da bi doao do eljenog cilja. Taj proces traje od prve objave pa do preseljenja Poslanika a.s. na ahiret. Taj proces ulema je podijelila na dva velika dijela: mekkanski i medinski preiod. Ovo nam ukazuje da vjernik u principu ima dvije etape. Prva etapa, mekanski period, u kojem ovijek spoznaje nunost postojanja Allaha d... Ona traje do hidre. Druga, medinski period, u kojoj de doi do uspostavljanja sistema ivljenja i meuljudskih odnosa. Sama hidra je naputanje jednog stanja, naina ivota i prelazak na vii, bolji, organizovaniji stadij. Jednostavnije reeno naputanje grijeha i besmislenog naina ivota.

Tekst je objavljen u asopisu SEMERKAND, specijalno ramazansko izdanje, septembar 2008. god., Izdava: Udruenje graana Semerkand, Sarajevo.
1

99

U ime Allaha d. ... ovjek koji uspijeno savlada prvu etapu, mekkanski period, te uspijeno obavi hidru sa svim uvjetima koji su jasno pokazani u hidri Boijeg poslanika a.s., sigurno e veoma brzo imati svoj Bedr. Ovdje moramo napomenuti da je ostavljanje i najmanjeg grijeenja ustvari hidra. Samim tim podrazumijeva nakon toga Bedr. Ta bitka e biti identina u svim nijansama s Poslanikovim a.s. Bedrom. Ovdje u pokuati uspostaviti samo neke paralele bedrovske bitke i naih ivota. Svako od nas moe pogledati u svoj ivot te vidjeti gdje se nalazi. Nakon vraanja ovjeka iz nemara i bezbonosti, po uinjenoj hidri, prvo pitanje koje ga slama je: kako raditi sve u ima Allaha d..? Pojavi se strah od licemjerstva koji ga esto obeshrabljuje, pa mu izgleda nemogue ostati vjernikom. Ovaj strah sputava muhadire do te mjere da veoma esto ostavljaju svoja materijalna prava, bojei se da to nije u ime Allaha d... U ovome razmiljanju srdano ih potpomau stari vjernici, koji bi trebalo da su ensarije. Meutim, taj strah je pokazatelj ispravnosti uinjene hidre. Dokaz za to je da se licemjerstvo, munafikluk, pojavljuje tek nakon hidre. Po nekim izvorima ta rije nije ni postojala prije iste. Druga potvrda da je borba za materijalnim pravom dozvoljena, pa ak i preporuena, to je jasno pokazano u nijjetu ashaba. Oni su krenuli da saekaju karavanu koja je prenosila njihov imetak. Znai, izali su zbog karavane a svakom je jasno da Boiji poslanik a.s. nita nije radio osim u ime Allaha d... Neka nas ne iznenadi ako se nakon nae hidre na imetak umanji, jer je to ienje. I ashabi nisu stigli karavanu. Milostivi daje vie i Njegove riznice su neiscrpne. Potraga za karavanom, slanje izvidnica, konsultacije i jo je mnogo detalja o kojima treba voditi rauna. Zatrpavanje tri bunara Nakon to su stigli na Bedr Boiji Poslanik a.s. i ashabi zarobljavaju tri mekanska mladia. Od njih dobijaju informacije o broju i poloaju neprijatelja. Zatim uz konsultacije odreuju svoj poloaj. Svako od nas na poetku svog hidretskog ivota morao bi da se dobro informie i da zauzme najbolji mogui poloaj u odnosu na svog neprijatelja. A neprijatelj mu je svako ko ga eli vratiti u predhidretsko stanje, stanje nemara i gafleta. Od vanijih priprema kod Poslanika a.s. i ashaba r.a. je da su zatrpali tri od etri bunara. Poruuju nama da zatrpamo izvore oboljenja koja su prisutna u naim srcima. Ona su razliita od pojedinca do pojedinca. Neki od tih izvora su izvori ljubomore, zavidnosti, srdbe, pohlepe, ljubavi za dunjalukom, strasti, oholosti, i slino. Treba da se ostavi jedan izvor, a to je izvor znanja, mudrosti, sabura i slinog. Ovi izvori i njihovo zatrpavanje, te ostavljanje jednog izvora, je teko prepoznati sam, te je potrebno imati nekoga ko je tome vjet. Poznata je stvar da su ideje o poloaju i zakopavanju bunareva Poslaniku a.s. dali odreeni ashabi koji su bili vjeti u tome. U nae vrijeme to znanje je dato poslanikovim naslijednicima (varisima). Oni su obueni za taj posao od svojih prethodnika. Dvije milosti: kia i san Kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio. (El-Enfal, 11.) Nakon detaljnih priprema, na Allahovog miljenika a.s. i ashabe se sputa posebna milost i bereket u obliku kie i sna. Te dvije milosti smiruju i daju snagu. Mi to osjetimo, prepoznamo kod sebe, tako to u momentima kada bi po svim ljudskim zakonima trebalo da odustanemo, naa srca su potpuno smirena i nepokolebljiva da ustraju na pravom putu.

100

Nakon to su murici doli na bojno polje Allah d.. je dao da ih vjernici vide kao malobrojne, a i murici su vjernike vidjeli kao malu skupinu. Ova Allahova milost je neizmijerna. Vjerniku esto govore: A kako e sad? Hoe li moi izdrati? I u pravilu on odgovara: To nije veliki problem, ma kako taj problem stvarno izgledao i realno bio veliki. To je milost Milostivog da nam d vienje svih problema manjim nego to stvarno jesu. ini da u oima neprijatelja izgledamo slabani i nesposobni. Tako nas ohrabri, pa ne gubimo nadu. Njihovi komentari su: Ma kakav on! ili Nema u njemu snage da izdri! to uveliko umanjuje njihovu koncentraciju i snagu da ometu vjernika na njegovom poetku. Poslanik a.s. i ashabi bacaju po aku pijeska prema muricima a Allah d.. daje da praina pogaa u oi svakog od murika. Oni ne juriaju na neprijatelja nego ga ekaju da on napadne. Naalost, danas nailazimo na ljude koji su tek doli tevbe, tek se poeli pripremati za boj, i umijesto da saekaju napad oni su ti koji nasru. I sve iz poetka. Umjesto da, o svom stanju, bace prainu ljudima u oi oni ga objelodanjuju. To je pogrean potez zbog kojeg gube bitku. Boija mudrost je i to to je murika bilo tri naprema jedan. Moglo ih je biti i vie i manje. To je Allahu d.. lahko. Poruka nama je vie nego jasna: vjernik je uvijek napadnut sa tri strane. Najee nalazimo da je prvi neprijatelj sam ejtan prokleti, zatim blinji iz kue ili familije ili komiluka, a najgori je onaj u nama samima, na nefs, na ego. Pogledajmo sebe kada treba da uradimo bilo kakav hajrat ili ostavimo bilo kakvo loe djelo. Kako tada reagujemo? Prvo imamo veliku borbu u sebi, veliko samoubijeivanje. Kada to savladamo i raunamo da je tome kraj, ponu nas iz nae bliske okoline odvraati i savjetovati kako to nije nuno potrebno. Ako i to savladamo obavezno jarani, kolege na radnom mjestu, razni dobrodunici, na sve naine nas odvraaju, pa i prijete, ne mogu da shvate kako moemo biti toliko slijepi te ne uviamo svoju greku. U samoj bitci pojedini ashabi su se posebno istakli te bi bilo lijepo da vidimo ko su, koje su njihove osnovne karakteristike. Oni simbolizuju nae nutarnje pozitivne snage. One u nama postoje i kao takve su dar Boiji. Na nama je da ih otkrijemo i iskoristimo. Velik je Bedr. Trebalo bi nam vremena i prostora samo da pobrojimo detalje o kojima bi morali razmiljati. Njihov sadraj i poruka nije do danas i nee do Sudnjeg dana biti otkrivena. Veoma je interesantno primjetiti zato Allah d.. alje toliki broj meleka kao ispomo i u emu je tu mudrost? Kako se nevjernici spremaju za njihov Bedr? Ko je i zato od ashaba bio odsutan iz bitke? O ovim i drugim detaljima pisat emo nekad u narednim prilikama. Plijen Nakon to su se ashabi vratili iz bitke raspitivali su se o ratnom plijenu. Nain njegove podjele objavljen je u suri El-Enfal (plijen). Ovaj dio nije ni potrebno posebno objanjavati. Vie je nego vidno kako se mi ponaamo kada dobijemo bilo kakvu bitku. Kur'an nam jasno ukazuje kako bi trebalo da se ponaamo i kako da dobit dijelimo. Najbitnije je shvatiti da dobit pripada Allahu d.. i Njegovom miljeniku Muhammedu a.s.. Podjela ratne dobiti je njihova. Hvala Allahu d.. to je tako. Na nama je da to okabulimo kako bi mi imali koristi na oba svijeta. Snagu i veliinu bedrovske bitke vidimo u sveprisutnosti iste u naim ivotima, bili mi toga svijesni ili ne. Svako od nas ima svoj Bedr koji mora dobiti ako eli do konanog cilja fethu mekke (osloboenja Mekke) i ienja Allahove kue tj. naih srca. Molim Uzvienog da nas pomogne na Njegovom putu.

101

RAMAZANSKO PODSJEANJE NA UESNIKE BEDRA I NAE BOSANSKE EHIDE I GAZIJE1


Muslimani Bedra borili su se samo za svoja ljudska prava, pravo na ivot, vjeru, ast, imetak, dostojanstvo, kao i muslimani Bosne. Borili su se u ime Allaha i On je bio njihov pomaga. Da se muslimani Bosne nisu borili za iste ciljeve, ne bi bila tako izdana i oita Boija pomo. Jer samo Allahovom voljom i pomoi, muslimani su opstali na ovim bosanskohercegovakim prostorima. Pie: efko Sulejmanovi U ivotu Boijeg Poslanika i prvih vjernika desila se najvea bitka za vrijeme ramazana, a to je Bitka na Bedru. Ovom Bitkom Allah d. je odvojio period ponienja i slabosti od perioda hrabrosti i dostojanstva, odnosno snage i uvrenja Boijeg Poslanika i vjernika. To je bila slavna pobjeda i prekretnica u uzlaznoj putanji muslimana. U vrijeme Bitke na Bedru Poslanik je podigao ruke ka nebu, skrueno molei Allaha d.. sve dok mu nije pao ogrta sa ramena: Dragi Boe, Tvoja pomo koju si mi obeao! Dragi Boe tvoja pomo koju si mi obeao! Gospodaru moj, ako dozvoli da ova skupina danas bude poraena, nee Te imati ko veliati i slaviti na Zemlji nakon dananjeg dana! Ebu Bekir se zabrinuo za Poslanika, zagrlio ga i stavio mu ogrta preko ramena, te blago rekao: Boiji Poslanie, nakon tvoje dove Allahu d.., On e ti sigurno podariti to je obeao. I Allah ga je pomogao velianstvenom pobjedom. Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, du biste bili zahvalni. (Alu Imran, 123) I sve se to desilo u mjesecu ramazanu u mjesecu oprosta, milosti i dobroinstva, u mjesecu u kome dua bude otrgnuta od svih okova koji joj ne dozvoljavaju tako velianstven let i tako snaan zamah i uspon. No uoi Bitke, bila je uoi petka, 17. ramazana, 2. godine po Hidri, odnosno 624, godine po roenju Isa alejhisselama. Hrabrost, odlunost i promiljenost odnijele su pobjedu nad oholou, nadmenou i umiljenou. Iako su bili malobrojniji, njih oko tri stotine, Bitka se zavri velikim uspjehom muslimana i tekim porazom murika, koji su imali oko hiljadu boraca. U redovima muslimana bilo je etrnaest ehida, est muhadira i osam ensarija. Kao da je oduvijek bilo neke slinosti, u imenu, poruci, simbolu Bedra i Bosne. Bedr je malo mjesto, okrueno pustinjom. Bedr ima svoje izvore, svoju herojsku prolost, svoje ehide, svoje muhadire i svoje ensarije, svoga vou. I Bosna je takva, puna bistrih izvora, brzih rijeka, prolost joj je slavna, zemlja natopljena krvlju ehida iz koje rastu zlatni ljiljani. U svojoj dugoj, hiljadugodinjoj povijesti, Bosna je imala svoje sjajne uspone, ali i tamna vremena. Svoje najstranije dane Bosna je doivjela i preivjela u agresiji voenoj od 1992. do 1995. godine. Napadnuti, prevareni, izdani, ostavljeni, razoruani, bosanski muslimani, muhadiri i ensarije, na elu sa svojim voom, nali su snage, hrabrosti, volje, a ponajvie vjere u srcu, stali u odbranu dina i domovine. Branili se i odbranili. Sauvali i obraz i ivot. Muslimani Bedra borili su se samo za svoja ljudska prava, pravo na ivot, vjeru, ast, imetak, dostojanstvo, kao i muslimani Bosne. Borili su se u ime Allaha i On je bio njihov pomaga. Da se muslimani Bosne nisu borili za iste ciljeve, ne bi bila tako izdana i oita Boija pomo. Jer samo Allahovom voljom i pomoi, muslimani su opstali na ovim bosanskohercegovakim prostorima. A kome je On pomaga taj ne moe biti pobijeen. Ako vas Allah pomogne, niko vas nee moi pobijediii, a ako vas ostavi bez podrke, ko je taj ko vam, osim Njega, moe pomoi? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici. (Alu Imran, 160.) Kod muslimana Bedra probudio se osjeaj ponosa, osjeaj rijeenosti da grade svoju budunost svojom snagom i svojim umijeem, da sami kreiraju svoju sudbinu. Nisu eijeli vie da podnose teror i ponienje idolopoklonika. Ako je borba bila jedino rjeenje, pristali su i na borbu. Svima je jasno da muslimani u Bosni nisu eljeli rat. Sve su uinili da do rata ne doe. Kada je to postalo neizbjeno, izmeu
1

Tekst je objavljen u Preporodu, br. 18/884, 15. septembar 2008. god.

102

ponienja i borbe, izabrali su borbu. Da su pristali na (po)nuene uslove sa strane, moda rata nebi ni bilo, ali nebi bilo ni muslimana. Mekanski idolopoklonici su nadmeno izale iz svoga grada, uhranjeni, dobro opremljeni, naoruani, uvjereni u svoju pobjedu; Bili su opijeni svojom snagom, brojnou i vojnom opremom; Spremni na svaku vrstu nasilja i poniavanja; Ve su sebe vidjeli kako se vraaju slavni svojim kuama, sa bogatim plijenom. Kur'an ih ovako opisuje: Da se pokau svijetu, nadmeno su iz svoga grada izali da bi od Allahova puta odvraali. (Al-Anfal, 47.) Dok murici tri dana prije borbe piju vino i sluaju zavodljive pjevaiee, koje uz pjesmu i defove bodre svoje ratnike i poniavaju islam i muslimane, dotle muslimani, smireni i odluni, provode vrijeme u namazu i dovi, osjeajui miris denneta. Upravo kao i mekanski idolopoklonici, tako su i neprijatelji islama i muslimana, uz pjesmu i pie, kidisali na Bosnu i Bonjake u proljee 1992. godine. Bili su uvjereni u svoj brzi trijumf. Poruivali su nam otvoreno, sa skuptinskih govornica, ako do rata doe da muslimani ne mogu da se odbrane, da je to put u nestanak muslimana. Mrnja je navirala iz njihovih usta. Oi su im sijevale bijesom. Spremili su se da bezduno ubijaju, rue, pale, pljakaju, poniavaju. Tako su i poeli, ba na Ramazanski bajram u Bijeljini, pa dalje uz Drinu. Kada je otpoeo estoki boj na Bedru, murici su bili iznenaeni snagom i odlunou vjernika. Nespremni da odgovore na njihovu odlunost, bili su zbunjeni. Rado bi ustuknuli, ali ve je bilo kasno. Utihnula je pjesma. Umjesto pjesme uo se vrisak i smrtni hropac. Pale su rtve, vee nego to su i sanjati mogli. Tako je bilo i sa naim agresorima. Krenuli su sa pjesmom i, u poetku sve je bilo kao pjesma. A onda se sve pretvorilo u nonu moru. Hrabri branioci Bosne, poput gazija sa Bedra, ustali su da brane svoj prag i svoj din. Nai agresori, umjesto sa plijenom i slavom, dopremani su svojim kuama u kovezima, umjesto pjesme, pratila ih je nijema pogrebna povorka. Bedr je imao svoga vou, svoga komandanta. Ashabi su ga sluali i titili. Grupa mladia na elu sa S'ad ibn Muazom titila je Allahova Poslanika, Ako su osjeali strah, bio je to strah za Poslanikom i njegovim ivotom. Drugog straha nije bilo. Bosna je u najteim danima svoje historije imala svog lidera, svoga vou, koji je nosio islam u srcu. Poslanik mu je bio uzor. Kur'an je izvor na kome je napajao svoju duu vjerom, hrabrou i mudrou. Sam je govorio: U islamu sam uvijek tragao za onim njegovim univerzalnim vrijednostima, koje ne razdvajaju nego spajaju ljude i koje potvruju, kako to Kur'an asni ui, da svi potjeemo od jednog ovjeka i od jedne ene, dakle da smo jedan rod i da smo podijeljeni u plemena i narode, kako opet kae Kur'an asni, ne da jedni drugima inimo zlo, nego da se meusobno upoznajemo. Stoga vjerujem i vjerovat u da sluei islamu i muslimanima, istovremeno sluim svim ljudima dobre volje. Na voda liio je na svoj narod, zato ga je narod i volio, potovao i odluno slijedio. Bedr je znaio novi poetak prvih muslimana. Bosanski otpor oznaio je novo buenje za bosanske muslimane. Bedr je pokrenuo novu snagu ljudskog duha, kao to je i udo bosanskog otpora pokrenulo sve muslimane svijeta. Bedr je neponovljiv primjer ljudske solidarnosti, kao to je i bosanska herojska borba pokrenula islamski svijet na jedinstvo i nevienu solidarnost. Na Bedru su pale sve maske. U Bosni je cijeli svijet pokazao svoje lice i nalije. Bedr je natjerao mnoge ljude, muslimane i nemusliamne, da se preispitaju ko su i gdje su? Bosanski otpor natjerao je mnoge u svijetu da promijene svoj odnos prema muslimanima. Od izdaje i pretvaranja, do priznanja i uvaavanja. Muslimani svijeta, shvatili su da su hrabrost, volja, odlunost i spremnost na rtvu, sa vrstom vjerom u Allahovu pomo, uslov za ivot u slobodi. To su lekcije Bedra. Nur koji je zapaljen na Bedru, potaknuo je mnoge ljude da razmisle o islamu, da priu muslimanima i prihvate islam. Bedr je podigao ugled muslimana u oima svih ljudi. Plemenske voe irom Arabije dolaze u Medinu nudei savez sa Allahovim Poslanikom. Nakon Bedra, iz dana u dan, broj muslimana bio je sve vei. Rat u Bosni zapalio je jedan novi plamen. Mnogi su tek tada u svijetu uli za Bosnu i bosanske muslimane. Glas o herojskoj borbi bosanskih muslimana pronio se irom svijeta. Iz Bosne se proirio nur islama tek nakon agresije. Bosna je dobila i svoje nove prijatelje. Nakon Bedra, Poslanik s.a.v.s. se zalagao za opismenjavanje muslimana. Svaki ratni zarobljenik, ako je bio pismen, zadobijao je slobodu pod uslovom da podui deset nuslimana itanju i pisanju. Bosna je ranjena, pokradena, poharana i osiromaena, ali je preivjela. Njena mladost treba svoju budunost. Kao i nakon Bedra, u Bosni je okrenuta nova stranica ivota. Poslanik je opismenjavao muslimane i tako ih 103

pripremao da znaju itati znakove vremena. Nadamo se da e nove generaeije muslimana u Bosni shvatiti da nam je budunost u obrazovanju, da e novu stranicu ivota u Bosni znati itati i, na najljepi nain predstavljati islam i muslimane, i ovdje i u svijetu. To je na Bedr. uvajui sjeanja na Bedr, uvajmo u svome sreu vjenu kur'ansku poruku: O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti. (Muhammed, 7) Allah e pomoi samo onoga ko uva i pomae Njegovu vjeru. Allah se obavezao da prui pomo iskrenim vjernicima: Naa je dunost pomoi vjernicima. (Er-Rum, 47) Muslimani jesu u tekoj situaciji. Allah koji sve motri je na strani vjernika i dobroinitelja, i to nikako ne smijemo izgubiti iz vida, bez obzira na trenutno stanje muslimana i vijekovne zavjere spram njih. Allah nikada u historiji nije dao da zulum nadvlada i zavlada potpuno svijetom. A pobjeda je blizu, ma koliko je mi smatrali stranom i dalekom. Allahova pomo i pobjeda su blizu! Zato obraduj radosnom vijeu vjernike! (Es-Saff, 13) Istina je velika i nita je nadvisiti ne moe. Allah e uiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar to nevjernicima ne bilo po volji. (Es-Saff, 8) Ishod e, zaista, u korist estitih biti. (Hud, 49) Neka Uzvieni Allahov podari svoj rahmet svim uesnicima Bedra i naim bosanskim ehidima. Amin!

104

BITKA NA BEDRU1
Pie: hafiz dr. Fadil Fazli Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni. (Alu-Imrn, 123) U ovom mubarek mjesecu, ije darove i blagodati mumini sa radou prihvataju i u svojim srcima duboko doivljavaju, nalazi se i odabrana no Lejletul-bedr. Druge godine po Hidri, prije vie od 1400. godina dogodila se bitka na Bedru, poznata kao 'Bedr elkubra' (Veliki Bedr). Jugozapadno od Medine, na udaljenosti od oko 150 kilometara, nalazi se mjesto Bedr, ije je ime trajno sauvano u Kuranu, a.. Ovaj dogaaj promijenio je tokove svjetske povijest. Tog dana, 17. ramazana, muslimanski neprijatelji su imali oko 900 boraca, a muslimana je bilo oko 300, to znai da se jedan musliman morao boriti protiv trojice protivnika. U Kuranu, a.., se napominje da je Allah, d.., poslao meleke da pomognu muminima ali nakon to su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najvee rtve. Meleki su sami mogli pobijediti ali se trai ovjekova spremnost, odlunost, hrabrost i ustrajnost. Borili su se na Bedru, Resulullah i ashabi, potvrdili su i dokazali, koliku snagu, hrabrost, odlunost i strpljivost daje islam. Znali su da je Allah, d.., na strani onih koji nose iman u svom srcu. Allah, d.., u Kuranu, a.., iznosi jednu povijesnu istinu koja glasi: Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom dozvolom. A Allah je sa strpljivima. (El-Bekare, 249) Resulullah i ashabi izali su na Bedr da se suprostave sili i nasilju, da izmijene povijest, da otvore put istinskoj vjeri, slobodi, pravdi, milosru i humanizmu. U svom govoru prije bitke Allahov Vjerovjesnik, s.a., ne daje ashabima genocidna, krvava i ruilaka uputstva, nego im se sasvim mirno obraa ovim rijeima: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Podstiem vas da uvate islam! Allah vas na to upuuje! Odvraam vas od nasilja, a i va Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvien, istinu nareuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zasluuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se meusobno po dobru odlikuju i spominju. Doli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskuenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomou strpljivosti, Allah u odlunim momentima otklanja brigu i spaava ljude od nevolje i tuge. Strpljivou se postie spas na obadva svijeta. Pazite na dunosti koje vam je Allah u Kuranu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima pouio. Odluno se prihvatite djela kojima e va Gospodar biti zadovoljan. Pokaite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i, na ovome mjestu, na Bedru, zasluie te Njegovu milost i oprost koji vam je obean. Allahovo obeanje je istinito. Njegova zatita je naa snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomo, u Njega se uzdamo i Njemu se vraamo. Neka Allah oprosti meni i muminima. Ovaj Vjerovjesnikov govor ima veliko duhovno i moralno znaenje. U njegovim rijeima nema ratnikog ara niti euforije. Zato? Zato to islam nije vjera hukako-krvnikih, niti nasilniko-osvajakih pohoda. Islam je vjera koja titi i uva ljudsku slobodu, moral, ast i ugled. Muhammed, s.a., i ashabi, r.a., maksimalno su se spremili za bitku na Bedru, imali su i dobru taktiku i dobru strategiju , a to znai da vjernici, u odbrani i zatiti svoje vjere, domovine, asti i slobode trebaju imati najsavremenija sredstva i najbolju taktiku. A uz to, mumini se uzdaju u Allahovu, d.., pomo i dovu ine, kao to je dovu prouio i Muhammed, s.a., na Bedru, a ona glasi: Allahu moj! Podari mi obeanu pobjedu. Ako me neprijatelj pobijedi, zavladat e zabluda i nasilje i nee vie biti onih koji e islam uvati.

Druga ramazanska hutba 1425./2004. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

105

Dova je bila primljena, bitka dobijena jer su ashabi u nju uli snagom i arom svoje vjere. Na putu do Istine i slobode, mumini nikada nee iznevjeriti, niti odstupiti, niti se pokolebati. O njima Uzvieni Allah u Kuranu kae:

Meu mu'minima ima onih koji iskreno ostaju na onome to obeae Allahu, neki od njih u tome svoj ivot zavrie, a drugi oekuju kraj ivota, a ni u emu ne iznevjerie svoja uvjerenja. (El-Ahzb, 23)
Voeni odanou prema Allahu i Resulullahu, ashabi su izali na Bedr, osjetivi u isto vrijeme i ljubav prema rodnom gradu Mekki, iz koje su bili protjerani samo zato to su u svojim srcima nosili: L ilhe illallh Muhammmedun resulllh. Njihova ljubav nije bila fanatizam, jer voljeti svoju vjeru, domovinu i svoj rodni kraj, to je prirodno i zdravo ljudsko osjeanje. Voen tom ljubavlju, El-Mikdad, jedan od ashaba kae Resulullahu: Allahov vjerovjesnie! Idi onim putem koji vodi Allahovoj milosti. Mi emo te slijediti. Sigurno te neemo iznevjeriti kao to je Musa-a, s.a., iznevjerio njegov narod. Bori se uz Allahovu pomo i mi emo se zajedno s tobom boriti. A ashab Sad Ibn-Muaz kae Muhammedu, s.a.: Ja Resulallah! Mi vjerujemo u tvoje poslanstvo. Mi smo ti srcem odani i svjedoimo da je Kuran istina. Kada smo izgovorili ehadet, dali smo ti rije da emo te sluati i slijediti. Kuda ti krene i mi emo ii s tobom. Taki mi Uzvienog Allaha, ako od nas zatrai da zagazimo u more i da ga preplivamo, mi emo te posluati. Ne bojimo se naprijatelja. Mi imamo muminska srca. Povedi nas u boj uz Allahovu pomo. Allahu ekber! Ove rijei, Allahu ekber (Allah je najvei), nisu prijetnja bilo kome, one nisu ni fraza, one su Istina, a ona je nepobjediva i neunitiva. Ova Istina je potvrena i na Bedru. Na ovom bojitu je zauvijek zavrio Ebu-Dehl, veliki neprijatelj kuranske istine, a mislio je da njegovoj moi i sili nema kraja. Svi ebu-dehli svijeta zavravali su i zavrit e sramno i bijedno na nekom svom bojitu, jer Bedr je simbol sjajne pobjede Istine, ali i simbol neumoljivog poraza zablude. Allah, d.., u Kuranu kae: ejtan ne pokoleba u vaoj odanosti Allahu. (Lukmn, 33)

Obeanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara ivot na ovome svijetu i neka vas

Upamtimo! Muslimani su prvi u povijesti prema svojim zarobljenicima humano postupili i to ba poslije bitke na Bedru. Bilo je ashaba koji su svog zarobljenika hranili boljom hranom od one koju su jeli oni i njihove porodice. Zarobljenici su do slobode dolazili sasvim hahko i jednostavno. Izmeu ostalog, oni koji su bili pismeni, mogli su postati slobodni nakon to deset muslimana naue itati i pisati. Muslimani mogu biti ponosni na svoj Din-i islam. Mnoge pojave, zla i poroci u svijetu nisu nastajali, ili se razvijali, u islamskim gradovima i zemljama, nego su nastajali ba u onim dijelovima svijeta, gdje nije bilo muslimana, ili su oni bili neznatna manjina. To govori o veliini islama koji je prvi put odbranjen i sauvan upravo na Bedru. S te strane, ovaj dogaaj nosi trajne pouke i poruke. Jer, Bedr se kroz povijest ponavljao na desetine puta u raznim dijelovima svijeta. I ovi nai krajevi su svojevrsni Bedr. I ovdje se vodila i vodi borba za Istinu, a protiv zablude, za slobodu, a protiv nasilja, za pravdu, a protiv nepravde, za ast i dostojanstvo, a protiv primitivizma, za toleranciju, a protiv mrnje. Naa Domovina imala je i ima svoje ehide, ija imena nikada ne smijemo zaboraviti, kao to nismo zaboravili imena ehida sa Bedra, jer oni su emanet svima nama i buduim generacijama, oni su najsjajniji primjer odanosti prema islamu, domovini i slobodi. Muhammed, s.a., nagovijestio je da e meu buduim generacijama uvijek biti onih koji e biti spremni na najvee rtve, te u jednom hadisu kae: Moj ummet je kao kia, ne zna se da li su bolje prve ili posljednje kapi. Jedna od poruka Bedra sadrana je u Vjerovjesnikovim rijeima, koje je izgovorio vraajui se kao pobjednik sa Bedra: Vraamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom. Ove Resulullahove rijei ukazuju nam na to da borba sa svojim slabostima, porocima i loim navikama mora trajati cijeloga ivota. Oni koji savladaju svoju oholost, sebinost, krtost, umiljenost, oni 106

koji moralno ive i islamske dunosti izvravaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojitu. U borbi sa samim sobom, muminovo oruje je iman. Na ovom putu, musliman doivljava i osjea ljepote i vrednote svoje vjere, kao to osjea slast idra pobjede, istinske pobjede na svom vlastitom Bedru. Ta pobjeda zove se: iman , istina, pravda, sloboda, plemenitost, humanost, solidarnost, milosre... Jednom prilikom Allahov Vjerovjesnik, s.a., je rekao: Ko bude imao tri svojstva, osjetit e slast imana. Da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu drai od svega ostalog. Da voli i potuje estite osobe u ime Allaha. Nakon to ga je Allah izbavio iz nevjerstva, da mu povratak u zabludu bude odvratan, kao to bi mu bilo teko i odvratno da bude baen u vatru. Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatul-fitr i druge islamske dunosti izvravati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i znaaj. Oni koji su na strani Resulullaha, s.a, i ashaba, r.a., oni e sigurno uspjeh doekati, a oni koji su na strani irka, Ebu-Dehla i murika, ova skupina e bez sumnje poraena biti i ponienje doivjeti. Molimo Allaha, d.., da razumijemo i prihvatimo ove pouke i poruke Bedra. Amin!

107

LEJLETU-L-KADR

108

NO KADR1
Pie: prof. Mustafa Sui Potovana brao! Uzvieni Allah, d.., u suri el-Kadr kae: . . . . . Zbilja, mi smo ga poeli objavljivati u noi Kadr! A ta ti misli, ta je no Kadr? No Kadr bolja je od hiljadu mjeseci! Meleki i Dibril, sa dozvolom Gospodar svoga, u njoj silaze zbog odluke svake, u njoj je sigurnost sve dok zora ne svane! (El-Kadr, 1-5) Ulazei u posljednu treinu Ramazanskog puta, prvo na ta nas na osjeaj upuuje, jeste da ulazimo u period u kojemu se dogodilo neto neizrecivo radosno, neto neiskazivo vano, neto nemjerljivo veliko, a to je no Kadra. Svakog ramazana svakom muslimanu, ma gdje da se on nalazio, Kura'n-i kerim iznova postavlja isto pitanje: A ta ti misli, ta je no Kadr? Odgovor koji daje Allah, d.., u sljedeem ajetu: No Kadr bolja je od hiljadu mjeseci, odnosi se samo na veliinu i vanost tog dogaaja, ali se ne daje ovdje odgovor na pitanje: ta je no Kadr? Na to pitanje svaki pojedinac uvijek i iznova sam sebi daje odgovor shodno svojim mogunostima razumijevanja, odnosno shodno svom obrazovanju i svome uvjerenju. Jedno je sigurno: Konanog i potpunog odgovora na ovo teko pitanje nema, niti ga moe biti, sve do Sudnjega dana, jer je ono i postavljeno u takvoj formi da se na njega mora iznova odgovarati, ali sa punim uvjerenjem da to nije konaan odgovor. Svaki pojedinani odgovor je taan, ali je ujedno i manjkav, jer punog odgovora, od bilo kojeg pojedinca, nema i takav odgovor se i ne trai, ali e se za njime i dalje trajno tragati. Ono to je taan odgovor u vezi noi Kadra, to je da se tada dogodio krupan i neuporedivo velik dogaaj. Usporedbe nisu mogue sa bilo ime to se ikad do tog momenta dogodilo u povjesti ljudskog roda.Te noi su postale upitne sve dotadanje vrijednosti i sva mjerila koja su vaila i prema kojima su se vrednovali postupci pojedinaca i ljudskih zajednica. Dokidanjem dosadanjih mjerila vrijednosti, nakon noi Kadra uspostavljaju se nova mjerila po kojima e se odreivati i vrednovati svaki ljudski in i dogaaj. Koje su to nove vrijednosti i novi pravci ljudskog djelovanja koje donosi no Kadra? Nakon ove velianstvene noi, mjerilo svih vrijednosti postaje prije svega pravo na vlastito uvjerenje i vjerovanje. vrsta vjera u Allaha, d.., postaje osnova za ivljenje. Uzvieni Stvoritelj svega postojeeg, iz svoje prevelike milosti, te sudbonosne noi obraa se ovjeku, preko svog posljednjeg Poslanika, s.a., dajui mu priliku da svoj ivot valjano osmisli, te mu je dao sposobnost prepoznavanja stvari oko sebe, onako kako je to uinio i kod obraanja prvom ljudskom biu i ujedno i prvom svom Poslaniku Ademu, s.a., kada kae: I pouio je Adema da raspoznaje pojmove oko sebe... (El-Bekare, 31)

Peta ramazanska hutba 1423./2002. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

109

Kako vidimo, ovjek te uzviene noi, dobiva nova uputstva koja mu omoguavaju da spoznaje svijet u kome ivi,da se znade odrediti naspram dogaanja oko sebe. To postaje i njegova stalna obaveza iskazana kroz prve rijei kura'nske objave koje glase: ... itaj u ime tvoga Gospodara, Koji stvara. (El-Alek, 1) ovjekov ivot na zemlji dobio je konkretan smisao. Sada se zna: odakle je ovjek doao, po ijoj volji je doao i koja je njegova konana sudbina, odnosno kakav je njegov konaan kraj. ovjek postaje svjestan da moe uticati na svoju sudbinu putem dobra. To mu ivot ini ljepim i prijatnijim a njegov Stvoritelj e ga za to nagraditi. U noi Kadara, za ovjeka su uspostavljene i nove prioritetne vrijednosti kao to su: je neprikosnovenost ivota. U Kur'anu se kae: ... I ne ubijte ni jednog ovjeka jer je Allah svakoga zatitio, osim kad to pravda zahtijeva. (El-Isra', 33) U ovoj noi, svaki ljudski ivot postaje jednako vrijedan i onaj ko nasrne na bilo iji ivot suoit e se sa Allahovom pravdom koja ovo pravilo potvruje. Privatna imovina, takoer postaje jedan od vrhovnih prioriteta i vrijednosti, koja biva erijatom zatiena. Jasno je da nije mogu normalan ivot ni za koga u sredini gdje je privatna imovina izloena uzurpaciji ili unitenju, kao to se istie u Kur'anu: . O vi koji vjerujete, ne jedite imetke jedni drugimas na nezakonit nain, osim ako je to razmjena na obostarno zadovoljstvo. (En-Nisa', 29) Od sada, nasrtaj na tuu imovinu postaje, ne samo grijeh, nego i strogo kanjivo djelo, a tu kaznu izrie sud i ona je stroga u srazmjeru uinjenog djela. Vlastita porodica. Da bi meusobni odnosi meu ljudima bili na valjan nain ureeni, islam postavlja temelje tom ureenju na taj nain to uspostavlja zdravu porodicu koja se formira na zakonit nain i koja funkcionie na principu odgovoronosti i izvrenja svojih obaveza od strane svakog lana. Za muslimana prestaje mogunost ivljelja sa osobom drugog pola izvan zakonitog porodinog ivota, a briga o materijalnom zbrinjavanju vlastite porodice postaje trajna obaveza svakog pojedinca. Ovim se, ujedno, svakom ljudskom biu garantuje vlastiti bioloki identitet, na ta ono, nema sumnje, ima puno pravo. Dakle svako dijete jeste dijete samo svojih roditelja, bez mogunosti bilo kakve prevare. Ljudski razum. Allah, d.., ovjeka ini odgovornim biem. Za svaki svoj postupak snosi punu odgovornost pred zakonom i pred Svevinjim. Nema kolektivne odgovornosti, niti posrednika izmeu roba i Rabba. U Kur'anu se kae: . I svaki grijenik e samo svoje breme nositi... (El-Enm, 164) Da bi ovjek bio odgovoran za svoje postupke, razum mu mora u svakom momentu njegovog ivota da valjano funkcionie. Zato mu Stvoritelj zabranjuje upotrebu onih sredstava koje njegov razum stavljaju van funkcije makar i za tren: alkohol, droga i sve drugo to bi remetilo normalno funkcionisanje zdravog razbora. Osim ovih vrhovnih prioriteta i vrijednosti, ovjeiji ivot dobiva novi smisao i kroz usmjeravanja njegove energije na stalno i konkretno pozitivno djelovanje. U prilikama i povodima, kakva je ova no, musliman preispituje svoje djelovanje. On postavlja sebi pitanje: ta je to to je on uradio u proteklom periodu a suprotno je veliini ove noi? ta je to to on moe uraditi u narednoj godini to e ga uiniti sretnim i ponosnim kako ne bi doekivao ovakve trenutke sa zebnjom i strahom?

110

Poto je ovo no punog mira, sigurnosti, a iznad svega no Allahove milosti koja traje punom snagom sve do zore, prilika je da se obratimo svome Stvoritelju sa skruenom dovom, da nae propuste iz prolosti uini oprotenim i da nam d snage za budue hairli napore. Takoer, prua nam se prilika da Mu obeamo da jednom uinjene grijehe vie nikada neemo ponoviti i da emo na ivot ispuniti dobrotom i dobroinstvom a ne grijehom i razvratom, te da emo tititi i pomagati slabe i nemone a prezirati asije, ohole i grijenike. Na kraju, upuujemo dovu Stvoritelju, d.., da nam omogui da ramazan-i erif hairli okonamo i da dane Bajrama sretno i radosno doekamo! Amin!

111

VRIJEDNOST RAMAZANSKOG UDJELJIVANJA I NOI LEJLETULKADR1


Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: Najbolja sadaka je sadaka u ramazanu. Ibn Abbas, r.a., kae: Boiji Poslanik, s.a. v s., je bio najplemenitiji ovjek, a opet, najplemenitiji je bio u mjesecu ramazanu. Ko provede no Lejletu-l-kadr u namazu vjerujui i nadajui se Allahovoj nagradi bit e mu oproteni prethodni grijesi. (Buharija i Muslim) Pie: Abdulkadir Indi Udjeljivanje u mjesecu ramazanu ima svoju posebnost, jer za udjeljeni imetak predstoji velika nagrada kod Allaha, d.. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdareljiviji ovjek, a posebno je bio dareljiv u ramazanu i bio bri u injenju dobra od poslanog vjetra. U jednom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: Najbolja sadaka je sadaka u ramazanu. (Tirmizi) Hasan el-Basri, rahimehullah, navodi: Nisam vidio nesretnijeg u svom imetku od krtca. Cijeli ivot na dunjaluku posveti njegovom sakupljanju i na ahiretu polae raun to ga nije udjeljivao. Na dunjaluku mu sigurnost imetka od eventualnog nestanka predstavlja trajnu brigu, zabrinutost i zaokupiranost. Na ahiretu mu od grijeha nema spasa. Na dunjaluku ivi ivot siromaha, a na ahiretu polae raun bogataa. Dunost prema siromanim muslimanima Nahraniti siromanog je jedan od vidova udjeljivanja sadake u ramazanu. Uzvieni Allah, d.., u Kur'anu veli: I hranu su davali - mada su je i sami eljeli - siromahu i siroetu i sunju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne traimo! Mi se Gospodara naeg bojimo, onog Dana kada e lica smrknuta i namrgoena biti. I njih e Allah strahote toga Dana sauvati i blaenstvo i radost im darovati. (El-Insan, 8.-11.) Dobri prethodnici su bili ustrajni u hranjenju siromaha i tome su davali prednost nad mnogim ibadetima, bez obzira radilo se o hranjenju gladnog ili pobonog prijatelja, jer nije uvjet da dotini bude siromaan u vrenju ove vrste ibadeta. Alejhisselam kae: O ljudi, nazivajte selam, nahranite, odravajte rodbinske veze i klanjajte naveer dok ljudi spavaju, ui ete mirno u Dennet. (Biljee Ahmed i Tirmizi.) Iz ove vrste ibadeta proizilaze mnogi drugi ibadeti: uspostavljanje meusobne ljubavi sa svojom braom u islamu kojima si priredio obrok, pa to biva razlogom tvog ulaska u Dennet: Neete ui u Dennet sve dok ne budete vjerovali, a neete vjerovati sve dok se ne budete meusobno voljeli. (Biljee Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed.) Putem ovog ibadeta ti provodi vrijeme u drutvu dobrih ljudi i nada se nagradi radi njihovog potpomaganja u vrenju dobrih djela. Ibn Omer, r.a., veli: Dolo je vrijeme kada svako misli da je on prei da mu pripadnu dinari i dirhemi od svoga brata muslimana. A ja sam uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kae: Kada ljudi postanu krajnje krti u pogledu dinara i dirhema, u kupoprodaji budu koristili 'inu (vrstu kamate u kupoprodaji), kada im glavna preokupacija budu poljoprivredna dobra, i kada ostave borbu na Allahovom putu, Allah e dati da budu ponieni i to ponienje nee ukloniti dok se ne vrate svojoj istinskoj vjeri. Primjeri udjeljivanja prvih generacija muslimana U vrijeme Omera, r.a., svijet je zadesila suna godina i finansijski teko stanje. A jedna karavana iz ama, koja se sastojala od hiljadu deva natovarenih raznom hranom i odjevnim predmetima, zaustavila se u Medini, kod Osmana, r.a. Trgovci su se utrkivali ko e prije doi do karavane i traili su od Osmana, r.a., da

Tekst je objavljen u Preporodu, br. 19/861 od 01. oktobra 2007. god.

112

im proda robu. On ih upita: Koliko mi zarade nudite? Oni odgovorie: Pet posto. Osman ree: Naao sam Onoga Ko e mi dati vie. Trgovci mu rekoe: Ne znamo nikoga od trgovaca meu nama ko e ti dati vei procenat. Tada im Osman ree: Naao sam Ko e mi dati za svaki dirhem sedam stotina dirhema, pa i vie. Naao sam Uzvienog Allaha kako kae: Oni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah e onome kome hoe dati i vie; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (Al-Baqara, 261.) Moete li vi, o trgovci, ponuditi vie od toga? O trgovci, uzimam vas za svjedoke da sam cijelu karavanu i sve ono to je na njoj - od penice, brana, ulja, masla, odjee i dr. - poklonio siromasima Medine. Ona je sadaka za siromane muslimane! Pravedni vladar Omer bin Abdul-Aziz je tokom svoje vladavine naredio svim veim gradovima ama da evidentiraju svakog slijepca, nepokretnog i onoga koji pati od hronine bolesti, te radi bolesti nije u mogunosti da obavlja namaz. Odredio je vodia za svaku slijepu osobu, a za svaku dvojicu hroninih bolesnika odredio je ovjeka koji e se brinuti o njima. Zatim je naredio da se saini spisak svih jetima, pa je za svakih pet jetima odredio osobu koja e ih paziti i ravnopravno se starati o njima. Takoer, naredio je davanje pomoi siromanim neudatim enama, i otvorio javnu kuhinju za sve siromahe, bijednike i putnike namjernike, obraajui panju na kvalitet hrane. Omer ibn Abdul-Aziz, r.a., je takoer jednom obavijeten da je jedan od njegovih sinova kupio pr sten i ukrasio ga dragim kamenom koji je kotao hiljadu srebrenih dirhema. Napisao mu je i poslao pismo u kojem mu je rekao: Obavijeten sam da si kupio dragi kamen za svoj prsten u vrijednosti od hiljadu srebrenih dirhema. Nego ti to odmah prodaj, i tim novcem nahrani hiljadu gladnih i siromanih. Zatim kupi sebi eljezni prsten i na njemu isklei: Smilovao se Allah onome koji zna koliko uistinu vrijedim!' Traenje noi Lejletul-kadr Allah, d.. u Kur'anu veli: Mi smo ga poeli objavljivati u noi Kadr - a ta ti misli ta je no Kadr? (El-Kadr, 1.-2.) Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu veli: Ko provede no Lejletu-l-kadr u namazu vjerujui i nadajui se Allahovoj nagradi bit e mu oproteni prethodni grijesi. (Buharija i Muslim) Vjerovjesnik, s.a.v.s., je traio Lejletu-l-kadr i nareivao svojim ashabima da je trae. Budio je svoju porodicu zadnjih deset noi ramazana kako bi Lejletu-l-Kadr proveli u ibadetu. U Musnedu Imama Ahmeda se biljei od Ubadeta, a on od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko je provede u namazu traei je, zatim je potrefi bit e mu oproteni prethodni i naredni grijesi. Od nekih ashaba i tabi'ina se navodi da su praktikovali kupanje i mirisanje u zadnjih deset noi iekujui no Lejletu-l-kadr koju je Allah, d.., odlikovao i uzdigao na posebno mjesto. Iz tih razloga, preporuuje se onima koji su potroili svoje ivote ni u ta, da nadoknade ono to ih je prolo u noi Lejletul-kadr jer se ona smatra dijelom ivota. Uinjeno dobro djelo u njoj je vrjednije i bolje od djela u hiljadu drugih mjeseci, onaj kome bude uskraeno njeno dobro - na gubitku je. No Lejletu-l-kadr pada u zadnjoj treini ramazana i to u neparnim noima, a najvjerovatnije je to dvadeset sedma no, jer Muslim biljei od Ubej ibn Ka'aba, Allah sa njim bio zadovoljan, sljedee: Tako mi Allaha ja zaista znam koja je to no, to je no u kojoj nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da je provedemo u klanjanju namaza, a to je dvadeset sedma no. Ubej se zaklinjao na to govorei: Znak o kojem nas je obavijestio Vjerovjesnik, s.a.v.s., je da sunce narednog dana izae bez sjaja. Od Aie, r.a., se prenosi da je upitala: O Allahov Poslanie, ako potrefim no Lejletu-l-kadr ta u u njoj uiti? Odgovorio je: Ui Allahu, zaista si Ti onaj Koji prata i voli pratanje, pa mi oprosti. (Ahmed i Tirmizi) Molimo Allaha, d.., da nas uini od onih koji redovno udjeljuju zekat i sadekatul-fitr i provode mubarek noi ramazana u ibadetu i traenju noi Lejletu-l-kadr kako bi zaradili Allahovu milost i oprost.

113

HUTBA O LEJLETUL-KADRU1
Pie: dr. Zuhdija Hasanovi Draga brao! Boijom voljom dani neumitno teku i prolaze. Evo nas ve u posljednjoj treini mjeseca ramazana. Meu brojnim vrijednostima koje nas ekaju u ovim vremenima jeste i Lejletu-l-kadr: No bolja od hiljadu mjeseci. Poslanik, s.a.v.s., se u ovim noima posebno predavao ibadetu. Iako su mu i izvan ramazana noge oticale od dugog stajanja u namazu, u posljednjim danima ramazana posebno bi bio aktivan. Ne bi znao za odmor, a kamoli za besposlicu, spominjao bi svoga Gospodara, inio mu dovu, klanjao obavezne i dobrovoljne namaze - nafile i postio. Noi je oivljavao i bio je nou aktivniji od mnogih danju. I ne samo to, Poslanik, s.a.v.s., je traio i od svih onih koji su u njegovoj blizini da se na slian nain ponaaju. Budio bi svoje ukuane, asne supruge i ukazivao im na znaaj ovih trenutaka. Nije mogao podnijeti da neko od njegovih blinjih u tim trenucima sveope Boije milosti bude zaokupljen neim drugim i da olahko propusti te Boije darove. U vremenima kada zapadamo u sve vee i kompleksnije probleme politike, ekonomske, moralne, obrazovne, sigurnosne i svake druge naravi dolo je vrijeme da prestanemo optuivati druge za ovakvo stanje i da prekinemo s oekivanjima da e neko drugi rijeiti nae probleme. Trebamo otvoreno pogledati sebi u lice i priznati da smo i sami dio tih problema i da ustanemo rjeavati ih. Najbolja prilika za okretanje lista i sreivanje naih ivota jeste No bolja od hiljadu mjesec. Allah, d.., kae: . Mi smo ga poeli objavljivati u Noi Kadr, a ta ti misli ta je No Kadr? No Kadr je bolja od hiljadu mjeseci... Znaaj Lejletu-l-kadra No u kojoj je poela objava Kur'ana Muhammedu, s.a.v.s., jeste no u kojoj su se najvie pribliili jedno drugome, Zemlja i nebo, svijet materije i svijet duhovnosti. Ova no je tako velika jer ju je Allah, d.., odabrao da se u njoj pone sputati Njegova Rije, u posljednjoj formi, Kur'anu, ljudima da bi im pokazala ivot dostojan ovjeka. To je poetak isijavanja ovog Boijeg svjetla na itav univerzum i irenja mira na ljudsku savjest, ivot i zajednicu. Kao najznaajnija no u povijesti ovoga svijeta Lejletul-kadr je bremenita brojnim vrijednostima, od kojih izdvajamo najbitnije: 1. No sudbine Ovo je no kojoj Zemlja nije vidjela ravne po veliini, znaaju i utjecaju na ivot ovjeanstva. Boija rije, koja je pravilno shvaena i najozbiljnije primjenjivana u ivotu od Allahovog Poslanika, njegovih ashaba i kasnijih sljedbenika, promijenila je sudbinu ovjeanstva. Lejletu-l-kadr 610. god. po roenju Isaa, s.a., snano je utjecala na povijest ljudskog roda. Kakav e utjecaj imati danas zavisi od nas!

etvrta hutba, Ramadan 1430./2009. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

114

U ovoj noi se utvruje sudbina ovjeka, njegov rok ivljenja, opskrba, hoe li biti siromaan ili bogat, kako e ivjeti, kakva iskuenja imati, u emu e uspjeti, a u emu neuspjeh i krah doivjeti... Ali se isto tako odreuje i sudbina itavih naroda i civilizacija. Allah, d.., kae: ...meleki i Dibril, s doputenjem Gospodara svoga, sputaju se u njoj zbog odluke svake... 2. No asti Ova no istovremeno pokazuje ast ovjeka. On je dostojan da primi i saslua Rije Allahovu i sposoban je pretoiti u svoj ivot. Ove noi takoer je obznanjeno da ovjek ne robuje nikome drugome nego samo Allahu, d.., to mu daje slobodu, irinu i najveu poast! 3. No moi Osoba koja se otvori Kur'anu, koja ga redovno ui, pa i ove noi, razumijeva ga i primjenjuje u ivotu je iva, pronicljiva, aktivna i odgovorna. Onaj ije je bie proeto Kur'anom posjeduje duhovnu snagu koja mu daje samopouzdanje da hrabro i nepokolebljivo ide kroz ivot. Takve osobe ne znaju rei ne mogu, nego vrlo esto govore: S Boijom pomoi sve se moe postii! 4. No znanja Poznato je da onaj ko ima informaciju ima mo. Kur'an od nas trai da budemo obrazovani i informirani. Bez obzira na godine ivota trai se konstantno uenje i obrazovanje, profesionalno i vjersko. Ne zanemarimo Kur'an, ako ga ne znamo uiti, potrudimo se, bez obzira koliko godina imali, da ponemo uiti kur'ansko pismo. Nezamislivo je da se smatramo muslimanima, a da nismo pokuali nauiti uiti Boije Rijei. Kod nas je u Islamskoj zajednici BiH Lejletu-l-kadr je i no mektepske nastave. Ovo je trenutak da se iskreno preispitamo koliko se trudimo da naa djeca idu u mekteb i koliko nam je stalo da budu poueni osnovnim duhovnim i moralnim vrijednostima islama. Trud oko slanja djeteta da bi se izgradilo u duhovno snanu, estitu i obrazovanu linost je daleko manji od truda da se ono preodgoji i zbrine ako krene, ne daj Boe, stranputicom! 5. No mira Kako ljudi zaboravljaju na Allaha, d.., tako se u njih uvlai nemir, nesigurnost, postaju skloniji depresiji i stresu. Kur'an dariva ovjeku mir: mir savjesti: on je svjestan svoje nemoi i Boije svemoi, svoje grenosti i Boijeg htijenja za pratanjem; mir kue: samo oni koji su uistinu svjesni Boga grade harmoniju i lijepi ivot u svojoj porodici; i mir drutva: uvaavanje drugog, kao sina ili keri Ademove, s.a., nastojanje ulaganja svojih potencijala u ono to je pozitivno i korisno, organizirani i dobro isplanirani rad, odgovoran odnos prema vremenu, kako ga kvalitetno troimo, to su putevi uspostave zdravog drutva, a samim tim i mira u njemu. A Allah, d.., za Lejletul-kadr kae:

...sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane... 6. No dove 115

U ovoj noi bezbroj meleka silaze na Zemlju. Kapije nebeske su irom otvorene i, kao ni u jednom drugom trenutku dove ove noi bivaju usliane. Iskoristimo to! ta jo initi u ovoj noi? Nije dovoljno samo shvatiti i razumjeti pravu prirodu ove noi. Srce treba da se divi i udi ka tome da makar malo okusi slasti doivljaja ove noi. Lejletu-l-kadr treba osjetiti i doivjeti u njezinoj punini cijelim svojim biem. Ove noi trebamo analizirati nae stanje, zapitati se u emu grijeimo, koji su nam nedostaci. Iskreno se obratiti Allahu, d.., da nam grijehe oprosti da bez tih optereenja iz prolosti nakon ramazana ponemo novi ivot. Uiti Kur'an i to s razumijevanjem, ako ne razumijemo arapski jezik, uiti i prijevod. Uiti Kur'an kao da se nama, sada, ovdje, u Bosni i Hercegovini, objavljuje! Takoer, lijepo je odreeno vrijeme provesti u klanjanju dobrovoljnog namaza - nafili. Pokazati i time da se u ivotu ne zadovoljavamo minimumom, nego da osjeamo potrebu i elju da u razgovoru s Uzvienim Gospodarom budemo to due, posebno u ovim mubarek trenucima. Nakon toga, posvetiti se uenju razliitih oblika zikra, a sve zavravati injenjem dova, prije svega onih koje su spomenute u Kur'anu i sunnetu, a onda iskazati i ono to nam na dui lei i to nam oteava ivot. Allah, d.., je Svemoan, a Muhammed, s.a.v.s., je o Njemu rekao da je On stidan i plemenit i stid Ga je kada mu Njegov rob digne ruke da mu ih vrate prazne, bez iega! (Et-Tirmizi, Sunen, br. 3.479.) Posebno te noi Allahu, d.., treba upuivati dovu koju je Poslanik, s.a.v.s., preporuio svojoj asnoj supruzi, Aii, r.a.: . Allahu moj, zaista Ti prata i plemenit si, voli pratati, pa oprosti mi! (Et-Tirmizi, Sunen, br. 3.435) Ovo ne moe znaiti, niti ikada znai da je bitno samo ovu no provesti u ibadetu, a da nakon toga moemo kroz cijelu godinu raditi ta hoemo i neodgovorno se ponaati. Nigdje kao u islamu nije naglaen kontinuiran i istrajan rad na putu dobra. Muslimani su poeli nazadovati kada su se zadovoljili da samo rijetke trenutke kvalitetnije iskoriste, a svo drugo vrijeme da ljenare i u besposlici provode. Ova je no tu da nam da jai impuls i poticaj da u nastavku godine budemo estitiji i predaniji onome to radimo. Ako je Boija Rije uspjela ozbiljnom primjenom od Poslanika, s.a.v.s., ostvariti takav preporod ljudskog drutva u 7. stoljeu na podruju Arabijskog poluotoka, a kasnije i ire, zar to ne moe danas u 21. stoljeu gdje god ima muslimana?! Itekako da moe i to postii, izmeu ostalog, na slijedei nain: izbjegavanjem formalnosti u obavljanju islamskih propisa: neka na namaz bude intimni razgovor s naim Gospodarom, post ustezanje cijeloga bia od svega to je negativno i prezreno, zekat ienje imovine, ali i naih dua od pohlepe, osjeaja samodovoljnosti i nebrige za drugima, hadd prilika da osjetimo bliskost s najodabranijim ljudima koji su hodili ovom zemljom, Ibrahimom, s.a., i Muhammedom, s.a.v.s, ali i da osjetimo stvarni potencijal muslimana danas; konstantnim nastojanjem da budemo obrazovaniji u Vjeri, ali i u onome to je naa profesionalna obaveza; uspostavljanjem harmonije u porodici, a bratskih odnosa meu muslimanima; nastojanjem da sve to radimo inimo perfektno, s jasnim ciljem, isplanirano i s oslanjanjem na Allaha, d.., bez aljkavosti, neozbiljnosti i improvizacija. . 116

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Doao vam je ramazan, mubarek mjesec. Allah, d.., vam je u njemu propisao post. U njemu se otvaraju vrata neba, zatvaraju vrata Dehennema i okivaju ejtani, nepokorni Allahu. U njemu je no bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraen za njezino dobro, uistinu je uskraen! (En-Nesai, Sunen, br. 2.079.) Na globalnom planu ova no je bolja od hiljadu mjeseci, a hoe li to biti na naem pojedinanom planu sudbonosna no, no prekretnice u naem ivotu, no naeg buenja, aktiviranja, ustrog kretanja naprijed, ili jo samo jedna obina no u nizu, to zavisi od nas! Da nam Allah, d.., u ovim mubarek danima i noima oisti duu, prosvijetli um, otvori oi i osnai volju da odvanije krenemo putem naeg uspjeha! Amin!

117

ISPRAAJ RAMAZANA

118

ISPRAAJ RAMAZANA I DOEK BAJRAMA1


Pie: hafiz dr. Fadil Fazli Nalazimo se pri kraju ovogodinjeg mjeseca ramazan-i erifa. Jo danas i sutra uivaemo u blagodatima ovog mubarek mjeseca, a prekosutra, u nedjelju, kada je i prvi dan bajrama, radovaemo se sa svojim porodicama, komijama i prijateljima. Ramazan nam ostavlja najdragocjenije darove i bereket, ostavlja nam najljepe ljepote i emanete. Jedan od ramazanskih emaneta je post, koji nas je nauio da se najvee ivotne pobjede postiu istotom i snagom due i srca. Post u nama ostaje da ivi kao zavjet koga smo u ime Allaha, d. ., dali sebi, a taj zavjet je odluka da e u nama i oko nas pobjeivati plemenitost i estitost, mudrost i prisebnost, znanje i odgovornost. Kako prenosi Muslim, Allahov poslanik, sallellahu alejhu ve sellem, nam preporuuje da postimo jo est dana mjeseca evvala, zatim svaku srijedu i etvrtak. Hadis se zavrava rijeima: Ako bude postio navedene dane, kao da si postio cijeli ivot. Mubarek ramazan nam ostavlja u emanet i Lejletu-l-Bedr, no koja je u nama razvila duboko osjeanje i saznanje, da u ivotu nema istinskog uspjeha bez vjere, morala, da nema pobjede bez rada, reda, znanja i discipline. Najvei emanet mjeseca ramazana je Lejletu-l-Kadr, no u kojoj smo spoznali da samo s Kur'anom u srcu i u desnoj ruci i s knjigom u lijevoj ruci moemo biti jaki, smjeli, odluni, ustrajni i nepobjedivi. Ti idi putem kojim te Kur'an vodi, kao to ti je nareeno, slijedi Allahov put smjelo i ustrajno, i neka tako postupe vjernici koji su uz tebe. Nemojte biti obijesni. Allah dobro vidi ono to radite. (Hud, 112.) Bajram je skup svih radosti koje smo doivljavali u ovom najodabranijem mjesecu. Ovu emo radost podijeliti sa svojim najdraim, da na bajram ujutro, prije odlaska na sabah i bajramnamaz, neto pojedemo, da sa tekbirom jednim putem odemo u damiju, a da se drugim kui vratimo, kako bi se svuda veselje osjetilo i da bi se na svakom mjestu uo selam. Jer selam je mir i spas. Selamom iskazujemo svoje najljepe elje i najiskrenije namjere. O vjernici! ivite svi u miru, i ne idite stopama ejtanovim. On vam je zaista neprijatelj otvoreni. (El-Bekare, 208.) Nisu i nee nikada biti sretni oni koji sprjeavaju raseljene i prognane da se vrate u svoja mjesta i gradove, da u toplini i miru rodnog doma osjete i doive bajramske radosti. Ezan je poziv na spas, selam je poziv na mir, a bajram je poziv na radost. Oni koji protjeranima ne dozvoljavaju da se vrate na rodno ognjite, oni su nesretni, za njih nema spasa, oni nemaju istinskog mira, niti mogu osjetiti pravu radost. A mi nismo kao oni. Jer nas odgaja din-i Islam, a njih vodi njihova zloba i zabluda. U vrijeme halife El-Memnuna, koji je naslijedio uvenog Haruna er-Reida, u islamskoj dravi je bilo 11.000 crkava, sinagoga i hramova. Eto, brao draga, to je Islam, to je sloboda, to je pravda, to je humanost. Muhamed, a.s., nam preporuuje da u bajramskim danima uimo to vie tekbira. Kako, prenosi Taberani, Resulullah, a.s., je rekao: Uljepavajte vae bajrame tekbirima (Allahu ekber), tahmidom (Elhamdu lillah) i takdisom (Subhanellahi ve bi hamdihi subhanellahi-l-azim).

Peta ramazanska hutba 1422./2001. - Vjersko prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

119

Allah je najvei! - to su rijei koje mu'mine vode do osjeanja svoje line, unutarnuje, duhovne slobode, koju doivljavamo kao Allahov dar i milost Svako djelo, svaka rije, svaka misao, postaje trajna, vrijedna i plodonosna, tek onda ako u sebi sadri rijei: Allahu ekber! Tekbir koji se svakodnevno ui, a posebno u bajramskim danima i noima, daje mu'minima snagu, ulijeva povjerenje i sigurnost u njihova srca. Napajajui se na izvorima Kur'ana i Sunneta, vjernici se ne predaju pred tekoama i iskuenjima, nego pokazuju da su uvijek, do smrti spremni slijediti Allahov put. Oni koji izgovaraju, priznaju i vole rijei Allahu ekber, samo nam takvi istinu govre, samo nas oni nee izdati i ostaviti, samo takvi nee iznevjeriti islamske ideale, i samo i jedino oni zasluuju nae povjerenje. Allahu ekber su rijei koje vode tekim, ali i radosnim i pobjedonosnim putevima ivota. Neka se tekbira niko ne boji. Gdje ima tekbira, tu ima vie dobra, morala, slobode, humanosti i plemenitosti. Bajram uljepava, uvruje i jaa nae rodbinske veze. Muhammed, a.s., kae: Rodbina je dio Allahove milosti. Allah kae: Ko te bude obilazio i pomagao, Ja u ga pomoi, a onome ko prekine rodbinske veze, Ja u mu pomo uskratiti. (Buhari) Roditelji i djeca, braa i sestre, rodbina i roaci, kroz bajramske estitke i zijarete dokazuju da nisu, niti smiju zaboraviti jedni na druge, i da nisu zaboravili na obaveze i dunosti koje im Islam propisuje. Podijelimo bajramsku radost i sa svojim komijama, pokaimo u narednim danima, svu ljepotu, veliinu i vrijednost bosanskog i hercegovakog komiluka. U naim krajevima dobar komija vrijedi onoliko koliko cijeli imetak. U tzv. kulturnim sredinama, kada samac umre, zna se dogoditi da mrtav lei nekoliko sedmica, a samo ga zid dijeli od njegovog komije. Kod nas komija zna, brine se i pomae ti ako te ubode i najmanji trn. A mi smo takvi, zato to nas odgaja Islam. Resulullah, a.s., kae: Ako elite da vas Uzvieni Allah i Njegov poslanik vole, onda ispunite i sauvajte ono to vam se povjeri, kada govorite, istinu govorite, a prema komijama budite dobri i pravedni. (Taberani) Veselimo se draga brao, u bajramskim danima i sa svojim pravim prijateljima, a to su oni koji nam dobro ele, i koji nas na dobro upuuju. Halifa Omer, r.a. je rekao: Moe mi biti prijatelj samo onaj ko ima sljedeih pet svojstava, a to su: 1. 2. 3. 4. 5. Da je pravedan, Da svakodnevno ini dobra djela, Da pomae onima kojima je pomo potrebna, Da nikoga ne ogovara niti vrijea, Kad mu se neto povjeri, da povjerenje uva i sauva. Ko nema ovih pet svojstava, ne moe mi biti iskreni prijatelj.

A abasijski halifa el-Me'mun dijeli prijatelje na tri vrste. Na prvom mjestu su oni koji su nam potrebni kao hrana. To su nai roditelji. Zatim prijatelji koji su nam potrebni kao lijek. To su oni koji nas ue, koji nas lijee od neznanja. Na treem mjestu su prijatelji, koji su kao bolest. Njih se treba dobro uvati. Kur'an kae da su mu'mini braa. A brat bratu samo dobro ini, na dobro ga upuuje i s njim uestvuje i u radosti i u alosti. Kod nas je tradicija da se poslije Bajram-namaza zijarete mezaristani, a posebno kaburi ehida. Ovi nai ehidi odbranili su i nama ostavili u amanet i ovu i mnoge druge damije, odbranili su mnoge vakife, a meu njima i plemenitog Gazi Husrevbega i njegovo turbe, u kojemu na zidu pie: Smrt je erbe, koga e svako popiti. i Kabur su vrata kroz koja e svako proi! A erbe e biti slatko i kabur e biti osvijetljen i prostran samo onima koji budu u ime Allaha dobra djela inili. Jedan alim kae: Nekoliko decenija sam razmiljao, ko su moji najbolji prijatelji. Mislio sam da su to roditelji, rodbina i imetak. Ali kada sam vidio da imetak ostaje, rodbina i komije se s mezarja vrate, a

120

ovjek sam u kaburu ostane, onda sam spoznao da su moji najvjerniji prijatelji moja dobra djela. Ona sa mnom u kabur idu i nikada me ne naputaju. Allah, d.., kae: Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, mi emo dati da proivi lijep ivot, a doista emo ih nagraditi boljom nagradom, nego to su zasluili. (En-Nahl, 97.) Zato, draga brao, neka bajram bude naa radost, koju emo podijeliti sa svojom rodbinom, komijama i prijateljima. Izvravajmo islamske dunosti i u ostalim mjesecima i svakodnevno potvrujmo svoju odanost Allahu, d.., i Njegovom poslaniku Muhammedu, a.s. Hazreti Alija, r.a. kae: Spoznaja je moj kapital, Razum je osnova moje vjere, Ljubav prema Islamu je moj temelj, enja je moja laa, Spominjanje Allaha je moj saputnik, Povjerenje je moja riznica, Sjeta je moj prijatelj, Nauka je moje oruje, Strpljivost je moja odjea, Zadovoljstvo je moj plijen, Skromnost je moj ponos, Pobonost je moj zanat, Uvjerenje je moja snaga, Istina je moj lijek, Pokornost Allahu je moja samodisciplina, Upuivanje na dobro je moja narav, A moja dua osjea radost u namazu.

I na kraju, ispratimo ovaj mubarek Ramazan rijeima: El-vedau, el-vedau, ja ehre ramadan! Opratamo se, opratamo se od tebe o mjesee milosti oprosta i dobroinstva. Mi nismo u potpunosti svjesni tvojih vrednosti i poasti, o mubarek mjesecu, ja ehre ramadan! Rastajemo se, rastajemo, rastajemo se od tebe, o mjesee teravih namaza, ibadeta, i uenja Kur'ana. Molimo Uzvienog Allaha da nae ramazanske ibadete ukabuli, ubroji i upie u naa dobra djela, i da nam pomogne da ivimo kao mu'mini, i da emanet dini islama prenesemo na budue generacije. Amin!

121

ISPRAAJ RAMAZANA I DOEK BAJRAMA1

Pie: Ibrahim Begovi Allah, delle anuhu, nas je u ovogodinjem mubarek ramazanu poastio iznimno velikom milou da imadnemo pet duma-namaza iako mubarek mjesec ima dvadesetdevet dana. Poeli smo i zavravamo ramazan u odabranom danu petkom.Svjedoci samo da nam je ovogodinji ramazan bio najbolji gost kojeg smo imali u ovoj godini. Svjedoci smo da smo s lahkoom mogli ivjeti sve ramazanske sadraje i riznicu svojih dobrih i lijepih djela viestruko uveati. Svjedoci smo da je ramazan u nama probudio izuzetne konstruktivne snage i osjeaj ponosa to smo dio ummeta kojem je povjeren emanet uvanja posta u njegovom od Uzvienog Allaha propisanom izvornom obliku i sadraju. Svako ovjekovo djelo za sobom povlai posljedice, pa, ako je djelo dobro i s nijjetom postizanja Allahovog zadovoljstva - posljedice su jo bolje. Ako su djela loa, posljedice su, takoer, loe. Ramazanski post je iznimno dobro djelo, pa, ako posta pripazi da ne umanji njegovu vrijednost nekim loim postupcima, posljedice posta su viestruko lijepe i obveseljujue. Podsjetimo se samo na neke od posljedica posta: Takvaluk Bogobojaznost i uvanje od grijeha je velianstveno svojstvo koje posta osvaja postom. Rije je o svojstvu irokog znaenja koje oslikava lik izgraenog, vrstog i nepokolebljivog vjernika. Muttekija je ona osoba koja u kontinuitetu ima visoku svijest o Boijoj sveprisutnosti i sveznanju (we huve me'akum ejnema kuntum); osoba koja ima stamen iman, osoba koju karakterie dareljivost, koja bdije nad namazom, koja izvrava obavezu zekata, krajnje pravedna i osoba vrstog karaktera, koja ispunjava data obeanja, strpljiva je, izdrljiva i ustrajna, iskrena i velikoduna, osoba koja se uva Allahovih granica i grijeha te ustrajno ini ono to je dobro. Ramazan je vrijeme iznimno velike Allahove, delle anuhu, milosti to se izravno odraava na postaev karakter, a post je toliko snaan oblik pokornosti Uzvienom Bogu da cijelog ovjeka mobilizira u dobru. Zato je post siguran put ka postizanju svojstvu ettaqwa. Takvaluk je posebno vaan za izgradnju moralnog kriterija, a Uzvieni Allah u Svojoj Knjizi kae: O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On e vam sposobnost darovati pa ete istinu od neistine moi rastaviti i preko runih postupaka vaih e prei i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna. (El-Enfal, 29) Bogobojaznost i uvanje od grijeha su osnovna pretpostavka za prepoznavanje pravog odgovora na pitanje smisla i svrhe naeg postojanja. Bogobojaznost je i temelj izgradnje zdravog kriterija za razlikovanje dobra od zla, istine od neistine, moralnog od nemoralnog, onog to je istinske vrijednosti od onoga to ima varljivu i lanu vrijednost. ovjek ovoga vremena se, zbog sloenih okolnosti u kojima ivi, nalazi pred jednim od najznaajnijih ivotnih pitanja: na kojim osnovama graditi vrijednosni kriterij i kako spoznati ono to je stvarna vrijednost za njega, njegovu porodicu i drutvo u cjelini. Vjernik se u ovom pogledu ohrabruje da kroz slijeenje islamskih normi i uvanje istote svoga bia izotrava sopstveni vrijednosni kriterij. Samo ono srce koje je osnaeno takvalukom moe razborito promatrati svijet i ivot oko sebe i u njemu prepoznati ono to je istina i ono to je vrijedno. Jesmo li zapazili kako je ramazan u nama razbudio snaniji osjeaj pravilnog kriterija vrjednovanja stvari i dogaaja oko nas? Jesmo li zapazili da su vam osjeaji za dobro djelo i za grijeh izotreniji i istananiji ba u ramazanu. Jesmo! To je zato to smo u ramazanu bili daleko od grijeha i to su se riznica naih dobrih djela uveavala. S tim je postignuita istou srca i bistrinu uma.

Peta ramazanska hutba 1425./2004. - Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta IZ-e u BiH

122

Grijeh prlja i optereuje, zatamnjuje ovjekov pogled i otupljuje osjeaj srca, a dobroinstvo isti i otvara spoznajne vidike. Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava. (El-Maide, 2) Kad uspjenim samoodgajanjem takvaluk uinimo svojim nainom ivota, onda emo rezultate takvaluka prenijeti i u na drutveni ivot to e poluiti izuzetne pozitivne uinke na zdravlje cijele nae zajednice. Tako e ovo svojstvo imati ne samo individualnu neko i kolektivnu vrijednost. Prisustvo takve vrijednosti u naim dematima je sigurna brana nadiranju moralnih posrnua i izopaenosti koja prijeti razaranju tkiva muslimanskog bia. Svaki lan Ummeta je pozvan da sudjeluje u uvanju i jaanju islamskih vrijednosti kao garanta naeg uspjeha na dunjaluku i zaloga za ahiretski ivot. uvanje Allahovih, delle anuhu granica Uzvieni Allah je odredio granice - razdjelnice izmeu dobra i zla, dozvoljenog i zabranjenog, moralnog i nemoralnog. Kroz cijelu povijest ljudskog roda granice su bile okosnica ovjekovog ivota, borbe i truda. ovjek je konstantno na ispitu hoe li ispotovati propisane mu granice ili e ih naruavati, zanemarivati ili, ak, mijenjati. Slijeenje Allahove Upute i potivanje univerzalnih granica garancija su ovjeku zdravog, moralnog i zadovoljnog ivota na ovom svijetu i radosnog susreta sa svojim Gospodarom na Ahiretu. Grubo odbijanje i krenje Boijih granica u konanici je uvijek imalo za posljedicu strane kazne koje su esto dolazile u obliku razliitih kataklizmi. One su kroz povijest pogaale i itave narode jer se poseljedicama upornog negiranja i ruenja Allahovih granica nije mogue suprotstaviti. Jedina opcija je preventivno djelovanje. Oni koji u ovom vremenu sudjeluju u ruenju granice izmeu dobra i zla trebaju znati da u tome nisu prvi. I prije je bilo onih koji su grijehe pokuali proglasiti vrijednostima. Zbog toga su tragom nestajali. Trebalo bi da se informiu ta je bilo sa nemoralnim narodom Luta, a.s., grijenim narodom Saliha, a.s., oholim firavnom i njegovom svitom i drugim silnicama na Zemlji. Oni su pouka sve do smaka ovog svijeta jer Dobro i zlo nisu isto .)43:14( Ali, pouku e uzeti samo oni koji su umom obdareni! Na vjernicima je da se svim svojim biem zauzimaju za uvanje Allahovih granica i propisa. uvari Allahovih granica nee posustati ni uzmaknuti, i njih nee uplaiti niti obeshrabriti sva sila zla koja prijeti ovjeanstvu. O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono to elite! (Alu Imran, 200) Lijepi islam! U njemu je spas. U islamu koji je utkan u svaku poru naeg ivota, u islamu koji se ogleda u svakom naem gestu, u islamu koji nas uva svojim granicama. Mi te granice moramo znati i mi te granice moramo potovati. Ramazan nas je nauio da to umijemo i da to moemo. Samo trebamo ostati pri tome. Namaz i demat Odazivali smo se na ramazanske ezane koji su se razlijegali naim mahalama. Punili smo nae damije, popunjavali i ispravljali safove. Uvidjeli smo kako je namaz naa duhovna hrana i snana zatita karaktera naeg bia jer namaz ... zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo... (El-Ankebt, 45) Osvjedoili smo se da Allahov rahmet obilno izlijeva na demat. Demat je vrijednost koju nikad ne smijemo zaboraviti ni potcijeniti. Nikad ne bismo trebali svojim nemarom njegovu umanjiti veliinu. Naim ostajanjem u dematu i mimo ramazana produiemo izljev Allahove milosti na nas, a ona nam je prijeko potrebna. Pored ovih, brojne su i druge lijepe posljedice ramazana: uvidjeli smo da moemo ostvariti veliku samokontrolu nad naim porivima, strastima i slabostima i da je to od velike koristi za nas, osvjedoili smo se da davanje imetka na Allahovom putu i svaki drugi oblik milosra nije uludo troenje blagodati koje nam je podario Gospodar svih svjetova, nauili smo da je dova Uzvienom Allahu put ka poboljanju naeg stanja, da su tekbiri velianstvene rijei koje nam daju snagu, a zahvaljivanje Allahu na svim blagodatima koje nam daje poveava nau opskrbu.

123

Muminsko srce ve podrhtava, ve ga obuzima tuga i bojazan od praznine koja e ostati odlaskom mubarek ramazana. Meutim, mu'minsko srce istovremeno osjea da e mu Allah, delle anuhu, blagodatima Svoje milosti, Svoga oprosta i oslobaanja od dehennemske vatre nadomjestiti odlazak ramazana. Zato nam daje Bajram pa mu se radujmo. Molimo Uzvienog Allaha da nas na Bajram uvrsti u one za koje je u Kur'anu reeno: Meleki koji dre Prijesto i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima: Gospodaru na, Ti sve obuhvaa milou i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! Gospodaru na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo - one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. I potedi ih kazne zbog runih djela, jer koga Ti toga dana potedi kazne zbog runih djela - Ti si mu se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti! (El-Mumin, 7-9)

124

ZADNJA TREINA RAMAZANA1


Noi oivljavamo dobrovoljnim namazima, dovama i zikrovima. Danonono se druimo s Kur'anom, uenjem, sluanjem mukabela i itanjem prijevoda. Ustvari, svi nai ramazanski ibadeti i sve te njegove ljepote i blagodati veu se za taj velianstveni trenutak za ovjeanstvo - poetak objave Kur'ana, do ega je dolo upravo u ramazanu. Pie: Ishak Sedi itajui brojnu literaturu i sluajui predavanja naih vaiza o mubarek ramazanu spoznali smo da je to najodabraniji mjesec u hidretskoj godini, da je to mjesec posta i mjesec objave Kur'ana. Svi koji ga poste osjetili su da su u njemu zdraviji i raspoloeniji, da u njima ima vie panje, osjeanja i pomaganja drugih i, da su nafaka i opskrba vee. U ramazanu su propisani posebni ibadeti koji vjernicima mijenjaju ritam svakodnevnog ivota. Precizno je odreeno kada prestajemo s jelom i piem - u ranom periodu sehura cijeli dan uvamo svoj post, da bismo, s radou i zadovoljstvom, to smo u ime Allaha postili, doekali iftar, opet, u tano odreeno vrijeme. Poslanik, s.a.v.s., je opisujui odlike i vrijednosti ramazana, rekao da je prva njegova treina rahmet Allahova milost, druga magfiret - Allahov oprost, a posljednja - oslobaanje Njegovih robova od dehennemske vatre. Dok je ovaj rad pripreman, ve je prolazila prva treina ramazana s nadom da smo bili u okrilju Allahove milosti, kojom On sve obuhvata i s kojom emo, ako Bog da, biti uvedeni u Dennet. Iskreno inei tevbu, brojni postai se nadaju da e im biti oproteno, kako im je Njihov Gospodar obeao. U zadnjoj treini jo vie pojaavamo svoje ibadete i maksimalno se trudimo da iskoristimo blagodati i ljepote ovog odabranog mjeseca. Poslanik, s.a.v.s., je tako inio i nama preporuio: Kada bi nastupila zadnja treina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., provodio bi noi u ibadetu, budio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude to potpuniji. (Buharija i Muslim) Brojni su razlozi za nag dodatni trud i poveanje ibadeta u zadnjoj treini ramazana, osobito u njegovim noima. Tih deset noi su najodabranije noi u hidretskoj godini, a u njima je i najodabranija no u godini, Lejletul-kadr, kao to je najodabranijih deset dana u hidretskoj godini prvih deset dana mjeseca zul-hideta, u kojima je najodabraniji dan u godini - Dan Arefata. No kadr (Lejletul-kadr) U treem ajetu poznate kur'anske sure El-Kadr, koja govori o vrijednosti noi Lejletul-kadr, kae se: No kadr je bolja od hiljadu mjeseci. To je period od 83 godine, dakle, itav ljudski ivot. Znai, ibadetiti te noi vrijedi vie nego sve vrijeme u ljudskom ivotu u kojem nema te noi. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Traite Lejletul-kadr u deset posljednjih dana ramazana. (Muttefekun alejhi) U narednim hadisima jo vie nam ju je pribliio: Tragajte za njom u jednoj od neparnih noi zadnje treine ramazana. (Muttefekun alejhi) Traite je u deset posljednjih noi, a ako neko bude slab ili nemoan, neka je ne propusti traiti u sedam posljednjih dana. (Ahmed, Muslim) Od tih neparnih zadnjih sedam noi ramazana najblia noi Lejletul-kadr je dvadeset i sedma no. To saznajemo iz hadisa u kojem Ubejj ibn Ka'b, r.a., kae: Tako mi Allaha, ja znam koja je to no! To je no koju nam je Poslanik, s.a.v.s., naredio da provodimo u ibadetu, a to je 27. no. Vano je naglasiti da u preostalim noima zadnje treine ramazana treba da pojaamo ibadet, da ih ukrasimo nonim namazom, uenjem Kur'ana, zikrova i dova i drugim dobrim djelima. Najmanje to
Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 98, oktobar 2007. god.

125

musliman moe uiniti je da ustrajno, svaku ramazansku no, bude u dematu na jaciji i sabahu, jer je to kao da je ibadetio cijelu no. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Onaj ko klanja jaciju u dematu kao da je klanjao pola noi, a ko klanja i sabah u dematu, kao da je klanjao cijelu no. (Ahmed, Muslim) I'tikaf I'tikaf, takoer, obuhvata zadnju treinu ramazana, jer poinje iza ikindije namaza 20. dan ramazana i traje do akama uoi Bajrama, tj. do isteka ramazana. Sama rije i'tikaf znai boravak jedne ili vie osoba u damiji u kojoj se klanja svih pet namaza u ibadetu, uenju Kur'ana, dova i zikrova. Omer, r.a., prenosi: Allahov Poslanik, s.a.v.s., boravio je u damiji zadnjih deset dana ramazana. (Buharija) U jednoj Aiinoj, r.a., predaji stoji: Vjerovjesnik, s.a.v.s., boravio je u damiji u pobonosti posljednjih deset dana ramazana, sve dok ga Allah nije pozvao Sebi, a nakon njega, i'tikaf su prakticirale njegove supruge. (Buharija) Cilj i'tikafa u jednom naselju je da barem neko bude konstantno u ibadetu, posebno radi iekivanja najodabranije noi - Lejletul-kadra. Ostali vjernici u zadnjoj treini ramazana poveavaju ibadet i u kuama i u damijama iekujui No kadr. Sadekatul-fitr Musliman je obaveza dati vitre(ta) za sebe i za svoju porodicu. Vrijeme izvravanja ove obaveze je je prije bajram namaza. Cilj davanja sadekatul-fitra je da se i siromani opskrbe u danima naeg velikog praznika - Ramazanskog bajrama. Praksa pokazuje da, kada je rije o opskrbi, svi postai redovno daju vitre, pa ak i oni, koji iz odreenih razloga ne poste. Samo oni najugroeniji, koji bi mogli primiti vitre zbog tekog materijalnog poloaja nisu u mogunosti da ih daju. Abdullah b. Omer prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio davanje sadekatul-fitra svakom slobodnom muslimanu i robu, mukarcu i eni, velikom i malom, u iznosu jednog sa'a hurmi ili sa'a jema. (Buharija) Naa ulema se usaglasila da se vitre mogu dati i u novcu, to je znatno lake, a za siromane povoljnije. Visinu iznosa vitreta po osobi reguliu organi Islamske zajednice. I u ovom vremenu imamo u svojoj rodbini, komiluku ili dematu one koji su itekako ugroeni, porodice u kojima niko ne radi, a gdje se posti i praktikuju ostali islamski obredi. Naredni hadis ukazuje na viestruku namjenu i veliinu propisa davanja sadekatul-fitra: Alejhisselam je odredio sadekatul-fitr onome ko posti, da mu poslui kao ienje od posljedica besposlena govora i nepristojnih rijei, te kao opskrba siromanima. (Ebu Davud i Ibnu Madde) Svaki musliman koji sa puno radosti provodi ove dane mubarek ramazana u postu i drugim ibadetima nada se Allahovoj milosti, oprostu i brojnim nagradama. To je Poslanik, s.a.v.s., i obeao u poznatom hadisu koji govori o odlikama ramazana, gdje se, na kraju, istie: ...i prata im se (postaima) u zadnjoj noi. Na to je neko rekao: O Allahov Poslanie, je li ona Lejletul-kadr? Ne, nego kada neki radnik svoj posao do kraja uradi, onda mu se za taj posao isplati naknada i plaa. (Ahmed) Iskoristimo preostale dane i noi ovogodinjeg ramazana jer ne znamo koji nam je zadnji ramazan. Koliko je samo nage rodbine, prijatelja, komija od prolog ramazana preselilo na ahiret. Molim Allaha, d.., da i njima i nama ukabuli i primi post, namaze i druge ibadete i dobra djela.

126

BAJRAMSKE POASTI MU'MINIMA1


Hvala Allahu Uzvienom Koji nas je odlikovao uputom jasnom i savrenom, Koji nas je poastio Poslanikom najodabranijim, svijetlim uzorom ljudima, Koji nam je darovao ivot i zdravlje pa evo doekasmo i ispostismo jo jedan mjesec Alalhove milosti i oprosta, mjesec ramazan. Pie: dr. Halil Mehti I ovaj Ramazanski bajram doekujemo s pomijeanim osjeajem tuge i radosti. Tuni smo zato to s mubarek mjesecom odlaze i odreene privilegije i povlastice koje mu'mini u drugim danima nemaju. Tuni smo zato to nam u uima odzvanjaju velianstvene rijei Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: Kada bi moj ummet bio svjestan ramazana, poelio bi da on traje cijelu godinu. Tuni smo i zbog toga to je dio naih roaka, prijatelja i komija tokom plemenitog mjeseca pokazivao arogantnost, javno jedui, pijui i puei, te tako prkosei volji Gospodara svih ljudi i svega postojeeg. Tuni smo i zbog toga to e mnoge damije ostati bez demata i to e se mnogi Bonjaci prepustiti nemaru i ponovo zapostaviti namaz kao stub nae vjere. Oni kao da ne znaju da je na Gospodar, tebareke ve teala, vjeno iv i da od nas trai stalnu pokornost, a ne samo tokom ramazana. Tuni smo i plani za ramazanom i zbog toga to za njim plau nebesa, Zemlja i meleki, o emu Dabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada nastupi zadnja no ramazana rasplau se nebesa i Zemlja i meleki zbog onoga to je snalo ummet Muhammedov, s.a.v.s. Neko je upitao: 'Allahov Poslanie, a ta je to to zadesi ummet te noi?' A on je odgovorio: 'Odlazak ramazana je musibet zbog toga to su dove u njemu usliane, sadake primljene, dobroinstva umnoena, a kanjavanje odgoeno. (Durretun-nasihin) Radosni smo jer smo u tom blagoslovljenom mjesecu postili, klanjali, Kur'an uili, sadaku i zekat dijelili, iftare pripremali, dove upuivali, zikirili... U najkraem - to smo ga proveli u pokornosti naem Stvoritelju. Radosni smo i zbog toga emo sa svojom braom u vjeri, u velikom broju, izai da klanjamo bajram-namaz, nadajui se Allahovom oprostu i milosti. Radosni smo i zbog toga to damijske safove popunjavamo i osnaujemo i naim evladima koji su garant da e se, ina-Allah, jo dugo u naim kuama i damijama doekivati i klanjati bajrami. Radosni smo zbog poasti koje nam je na Gospodar, kao klanjaima bajrama, iz svoga obilja pripremio. Radosni smo jer se zbog nae pokornosti u ramazanu i izlaska na bajram-namaz Uzvieni hvali pred Svojim melekima. O tim bajramskim darovima postaima i klanjaima govori se u nekoliko predaja. Izaite plemenitom Gospodaru! Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada ljudi isposte ramazan i izau da klanjaju bajram, Allah Uzvieni rekne: 'O meleki Moji, svaki ovjek za trud svoj oekuje nagradu, posvjedoite da je nagrada onih koji su ispostili ramazan i izali da klanjaju bajram - Moj oprost. Potom jedan od meleka uzvikne: O Muhammedov ummete, vratite se svojim kuama, vaa loa djela zamijenjena su dobrim. A Allah Uzvieni rekne: 'O robovi moji, postili ste i iftarili u Moje ime, neka su vam oproteni grijesi. (Zubdetul-vaizin) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Kada osvane dan Bajrama Allah poalje Svoje meleke koji se sputaju u sve krajeve svijeta i kliu: 'O ummete Muhammedov, izaite plemenitom Gospodaru! 'Kada se pojave na musallama (damijama), Uzvieni rekne: 'O Moji meleki, svjedoite da sam im zbog sevaba za njihov post darovao Moje zadovoljstvo i oprost..

Tekst je objavljen u asopisu NOVI HORIZONTI, br. 98, oktobar 2007. god.

127

Podsjeanje na Sudnji dan Reeno je da bajram na dunjaluku treba da podsjea na sudnji dan na ahiretu. Kao to ljudi izlaze pjeke ili jaui, luksuzno ili skromno obueni - u odjei razliitog kvaliteta - razdragani i nasmijani ili zabrinuti i plani, slina e situacija biti i na ahiretu, kao to Allah Uzvieni spominje u Kur'anu: Onoga dana kada estite kao uzvanike pred Milostivim skupimo, a kada u Dehennem edne grenike potjeramo. (Merjem, 85-86) Dan kada e se u rog puhnuti, pa ete vi, sve skupina po skupina, dolaziti. (En-Nebe', 18) Na Dan kada e neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. (Ali Imran, 106) Enes bin Malik je rekao: Vjernik u ivotu ima pet bajrama (radosti): Prvi je, svaki dan koji mu proe bez upisanog grijeha. Drugi je, dan kada napusti ovaj svijet s imanom i ehadetom, sauvan od ejtanskih spletki. Trei je, dan kada uspjeno pree preko Sirat uprije, kada bude siguran od uasa Sudnjeg dana i kada bude poteen ruku dumana i dehennemskih zebanija. etvrti je dan kada ue u Dennet i spasi se Dehennema. Peti je dan kada bude gledao u svoga Uzvienog Gospodara. (Durretun-nasihin) Dan naeg zahvaljivanja na uputi i oprostu Iako je Bajram dan nae sveope radosti i veselja, kada se meusobno posjeujemo, gostimo i darujemo, on se, ipak, ne smije pretvoriti u lumpovanje ili u pijanenje, to se deava u nekim sredinama. Naime, neki jedva ekaju da se zavri ramazan kako bi se to prije vratili svom starom nainu ivota. Tako, odmah prvi dan Bajrama ak i piju alkohohol. To je znak da ramazan nije ostavio pozitivnog utjecaja u njihovim duama i da nije izgradio traenu bogobojaznost. Bajram je dan kada mislimo na Allaha, kada mu zahvaljujemo i kada ga slavimo i veliamo zbog upute i milosti koja nam je darovana, i to nam je oproteno zbog ibadeta i pokornosti Allahu, d.., u ramazanu. U tom blagdanu Uzvieni nas posmatra pogledom milosti i blagodarnosti i zato namojmo prkositi Gospodaru svjetova naom nepokornou i grijeenjem. Ostanimo robovi Milostivog, a ne robovi svojih strasti i ejtana prokletog. Prokletnik se raduje naim slabostima i grijeenju, a alosti ga naa pobonost i odanost principima vjere. Vehb bin Munebbih prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Zaista Iblis, neka je Allahovo prokletstvo na njega, svakog Bajrama zovne i sakupi svoje pristalice (ejtane) koji mu reknu: 'Gospodaru na, ko te je rasrdio pa da ga unitimo?' On rekne: 'Nije niko, nego me je rasrdilo to to Allah Uzvieni u ovome danu, ummetu Muhammedovom oprata grijehe. Od vas danas traim da ih navodite na uitke, strasti i pijenje alkohola, sve dok ih Allah ne zamrzi. Stoga e svako razuman nastojati sustegnuti u tom dann od svojih strasti i svega zabranjenog, ustrajavajui u pokornosti Allahu, d.. U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Trudite se da na Bajram dijelite sadaku, inite dobroinstva, klanjate namaz, dijelite zekat i da Allaha to vie slavite i veliate, jer to je dan kada vam Allah Uzvieni prata grijehe, kada usliava vae dove i kada vas posmatra pogledom milosti. (Durretul-vaizin) Nekom radost, nekom tuga Bajram je, za veinu muslimana, dan veselja i radosti, ali u nekima on pobuuje osjeaje tuge i alosti. Na Bajram mnogi plau zbog injenice da ga proslavljaju bez svojih najmilijih. Koliko e i ovaj Bajram biti planih majki zato to nisu sa svojim sinovima ehidima, djece to nisu sa svojim oevima, supruga to nisu sa svojim muevima, sestara i brae to nisu sa svojom braom. ehidske porodice su naa trajna briga i prve u prioritetu nae panje i bratske saosjeajnosti. Ublaimo im bajramsku tugu naim zijaretima, pristojnim hedijama, nasmijanim licima i krajnjom brigom za razumijevanje njihovih potreba. Posebnu panju pokaimo prema jetimima jer su njihova srca najranjivija. Dok se ostala djeca sa svojim 128

oevima raduju bajramima i njihovim arima, jetimi bajrame doekuju potiteni i tuni to i oni nisu uz svoje oeve. Pokazati milost i panju prema njima ubraja se u velika i boguugodna djela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je govorio da dehennemska vatra nee dotai ruku koja pomiluje kosu jetima, kao i to da e on i skrbnik jetima zajedno biti u Dennetu. I sam je vodio rauna o jetimima, to pokazuje i sljedei primjer. Enes b. Malik, na., pria da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom izaao radi klanjanja bajram-namaza i na putu do damije susreo grupu djece koja su se igrala. Nedaleko od njih, po strani, sjedio je djeak oskudno obuen koji je plakao. 'Dijete, to plae, to se i ti ne igra?', pitao ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ne prepoznavi Poslanika, s.a.v.s., djeak je rekao: `ovjee, umro mi je babo, majka mi se preudala, prisvojen je moj imetak i ouh me istjerao iz moje kue, tako da ja nemam ni odjee ni obue, ni hrane ni stana. Kada danas pogledam djecu koja imaju oeve, sjetim se svoga babe pa me obuzme tuga i zato plaem.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je uzeo za ruicu i rekao mu: 'Jesi li zadovoljan da ti ja budem umjesto oca, Aia da ti bude majka, Alija amida, Hasan i Husejn braa, a Fatima da ti bude sestra.' Tek tada, djeak je shvatio da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nakon toga je rekao: 'Kako da ne budem zadovoljan, Allahov Poslanie!' Resulullah, s.a.s.v., ga je uzeo u naruje i ponio svojoj kui, lijepo ga obukao, nahranio i namirisao najljepim mirisom. Djeak je, poslije, sretan istrao meu djecu koja su ga, primijetivi promjene na njemu, pitala: `ta ti je? Do maloas si bio plaan i tuan, a sada si veseo i sretan?' 'Da, bio sam gladan, pa sam se najeo. Bio sam skoro go, pa sam se lijepo obukao. Bio sam siroe, a sad mi je Allahov Poslanik umjesto oca, Aia umjesto majke, Alija umjesto amide, Hasan i Husejn umjesto brae, a Fatima umjesto sestre, pa kako da ne budem sretan i veseo! ` uvi to, djeca su rekla: 'Kamo sree da su nai oevi izginuli na Allahovom putu pa da i mi dospijemo u takvo drutvo!' Nakon to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, djeak je istrao iz kue i od alosti poeo da baca prainu po sebi viui na sav glas: 'Ponovo sam ostao sam i postao jetim!' uvi to Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, preuzeo je djeaka da brine o njemu. (Durretun-nasihin) Gospodaru na, oisti naa srca, uini ih osjeajnim i zblii ih! Daruj nam jo mnogo ramazana. Uputi nas na djela kojima si Ti zadovoljan i koja Ti voli i budi zadovoljan nama. Spasi nas zavisti, zuluma i neprijateljstva naih dumana i budi nam zatitnik i pomaga! O kako si Ti divan Zatitnik i divan Pomaga!

129

BAJRAMSKE BLAGODATI I EST DANA MJESECA EVVALA1


Pie: hfz. Demail Ibranovi Kada je Muhammed, a.s., uinio hidru iz Mekke u Medinu, zatekao je Medinelije kako praznuju pa ih je upitao: ta je ovo? Odgovorili su mu: Allahov Poslanie, mi smo imali dva dana u kojima smo se zabavljali i organizirali razna veselja i igre u predislamskom periodu, pa to i sada inimo. Allahov Poslanik, a.s., im je rekao: Allah vam te dane - praznike zamjenjuje boljim, a to su Ramazanski i Kurbanski bajram. Muhammed, a.s., je ukazao ljudima na mogunosti praznovanja boljih dana od onih koje su do tada proslavljali. To su bajrami koji e donositi zajedniku i pojedinanu korist, a da nee imati u sebi ni najmanje obrise neislamskog i paganskog. Bajramski tekbiri, estitke, telbije, kaside, pjesma i dova brata bratu izraz su razdraganosti, veselja i ushienja zbog zavretka posta. Bajramske radosti iskazuju se i u drugim oblicima manifestiranja kao to je odijevanje, istoa kua, ugodnost raznih mirisa, nasmijana i vesela lica, osjeanje udobnosti, zadovoljstva i blagostanja, dijeljenja poklona, sadake i tako dalje. Svi mi iz djetinjstva i mladosti nosimo drage uspomene na te dogaaje, jer se posebna panja uvijek poklanjala roditeljima, roacima, komijama i prijateljima kojima je Bajram i te kako puno znaio. Takva praksa nastavlja se i danas. Jeziko znaenje rijei d (bajram) Bajram se na arapskom jeziku kae d. Korijen te rijei znai vratiti se na poetak. Meutim, ima jo znaenja, pa se ova rije moe prevesti i kao rehabilitacija, poinjanje iz poetka i slino. Ovo vraanje podrazumijeva Allahovo vraanje radosti robovima i sree na dan bajrama. Kae se da je bajram nazvan tako jer se u njemu koristi (avaid) dobroinstvo od Allaha kada rob od Njega dobiva velike blagodati. Reeno je i da je to zbog toga to se rob u njemu vraa (jeidu) poniznosti i plakanju, a Gospodar Uzvieni se u njemu vraa darivanju i poklanjanju. Kae se i da je njegovo znaenje da se u njemu muslimani vraaju od pokornosti Allahu ka pokornosti Poslaniku, a.s., od farza ka sunnetu, od posta ramazana ka postu est dana evala, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Ko isposti ramazan, zatim posti est dana evala, kao da je itavu godinu postio. Kae se i da je tako nazvan jer se muminima u njemu kae: Vratite se svojim kuama, oproteno vam je. Bajram je nagrada vjernicima Ibn Mesud prenosi da je Boiji Poslanik, a.s., rekao: Uzvieni Allah pita svoje meleke: Kakva je nagrada onima koji izvre svoju obavezu? Meleki odgovore: Stvoritelju i Gospodaru na, njima pripada nagrada. Allah Uzvieni e rei: Budite mi svjedoci da u ih Ja nagraditi za njihov post i namaz, Mojim zadovoljstvom i oprostom. Potom e rei Uzvieni Allah, gledajui sve klanjae na Bajram, pogledom milosti: Molite Me, robovi Moji! Tako Mi Moje veliine, ko Me god danas bude molio za svoje mjesto na Ahiretu, udovoljit u mu. A na ovom svijetu Ja u se brinuti o njemu. Budite vi zadovoljni sa Mnom pa u i Ja biti zadovoljan s vama. Raziite se oproteni Mojim oprostom.

Tekst je objavljen u asopisu SEMERKAND, br. 21, septembar 2010. god.

130

Od Ibn Mesuda se prenosi takoer sljedea predaja: Kada nastupi Bajram, sputaju se meleki na zemlju, prekriju svako naseljeno mjesto i pozivaju glasom koji uje sve drugo osim dina i ljudi: Ummete Muhammedov, doite plemenitom Gospodaru da vam pokloni obilje svoje i da vam velikoduno oprosti vae grijehe. Sad ibn Evs el-Ensari prenosi predaju da je Boiji Poslanik, a.s., rekao: Na Ramazanski bajram meleki se poredaju pored puteva i pozivaju: Muslimani, poranite svome Plemenitom Gospodaru Koji dobro daje i poveava ga govorei: Ja sam vam naredio da noi provodite u ibadetu pa ste to inili. Naredio sam vam da danju postite pa ste postili i tako ste posluali svoga Gospodara. Zato sada primite vae nagrade! Bajram je posebna radost djeci Muhammed, a.s., je jedne prilike obilazei Medinu primijetio jedno nezbrinuto, siromano dijete u pocijepanoj odjei, izdvojeno iz grupe druge djece koja su se igrala sretna i zadovoljna u novoj bajramskoj odjei. Poslanika, a.s., je dirnuo prizor pa je priao djetetu i upitao ga: Zato se ti ne igra sa svojim drugovima? Djeak je tuno odgovorio: Moj otac je umro i ja nemam nita da obuem za bajram. Muhammed, a.s., ga je privio na svoje grudi, poljubio i zaplakao. Nakon toga je uzeo djeaka za ruku i odveo svojoj kui, obukao mu novu odjeu i rekao: Djeae, bi li ti bio zadovoljan da ti ja budem otac, Aia majka, a Fatima sestra? Da, bio bih zadovoljan, Boiji Poslanie, rekao je djeak. Nakon ovoga djeak je izaao meu djecu govorei: Ja sam sin Muhammeda ibn Abdullaha. U kontekstu ovog kazivanja podsjetit emo se na na bosanski obiaj o dijeljenju bajram-banke, po emu djeci bajram ostaje u najljepem sjeanju. Poklone treba razmjenjivati i sa starijim, poev od svojih roditelja, shodno hadiskoj predaji: Dijelite poklone jedni drugima da bi ste se voljeli. Dan bez uinjenog grijeha je bajram U jednoj hadijskoj predaji se kae: Vjernik ima pet bajrama: svaki dan koji provede bez grijeha, dan smrti ako preseli s imanom, dan prelaska preko Sirat-uprije, dan uspjeha u polaganju rauna i sretnog zavretka stajanja na Kijametu, dan kada ue u dennet i dan susreta i vienja s Allahom, d.. Jedan je ovjek je doao kod hz. Alije i vidio pred njim bajat hljeb, pa mu je rekao: Vladaru pravovjernih, danas je bajram a ti jede bajat hljeb?! Hazreti Alija mu ree: Danas je praznik a juer se postilo i klanjalo. Praznik je onome kome Allah oprosti grijehe, bude zahvalan Allahu, d.,, na datom mu stepenu i primljenim djelima. Danas nam je Bajram, a i sutra je, i svaki drugi dan u kome ne budemo grijeili Allahu, d.,, na je praznik.

131

Вам также может понравиться