, 41/2012.

 UDC: 551.4.03(497.5)

RELJEF BOSNE I HERCEGOVINE

RELIEF OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Alen Lepirica*
: 15.04.2012. | : 12.08.2012.

REZIME: U radu su opisane osnovne geomorfoloke karakteristike Bosne i Hercegovine. Nastanak i razvoj savremenog reljefa istraivanog podruja vezuje se za aktivnost neotektonskih pokreta u periodu pliocen/kvartar. U Bosni i Hercegovini dominira planinski reljef. Sa morfogenetskog stanovita najzastupljeniji su derazijski, uviodenudacijski i kraki reljefni oblici. Fluvijalna morfoskulptura, prostorno, manje je zastupljena. Uglavnom prevladava u prostranim zavalskim ulegnuima na sjeveru Bosne i manjim zavalskokotlinskim udubljenjima Vanjskih i Sredinjih Dinarida. Periglacijalni i uviokrki reljef, tragovi fosilnog glacijalnog reljefa, kao i ostali reljefni oblici, otonog su rasprostranjenja i mikrolokacijskog karaktera. Na osnovu morfolokih, morfostrukturnih i morfogenetskih karakteristika analiziranog terena, moe se istai da je reljef Bosne i Hercegovine polimorfnog, polifaznog i poligenetskog obiljeja. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Dinaridi, neotektonski pokreti, reljef, geomorfoloki procesi i oblici ABSTraCT: This paper describes basic geomorphological characteristics of Bosnia and Herzegovina. The genesis and the morfoevolution of the recent relief of the area that was researched is related to the activities of neo-tectonic movements during Pliocene/ Quaternary. Bosnia and Herzegovina is dominated by a mountainous relief. From a geomorphologic standpoint, the most pronounced relief shapes and occurrences are those of derasional, uviodenudational and karst landforms. The uvial morpho sculpture is less present. It features mainly in wide, basin-like depressions in northern Bosnia, and smaller basins in the Outer and Central Dinarides. Periglacial, uviokarstic and traces of the glacial relief with other landforms of different genetic types have an island-like distribution and micro-location character. Based on morphological, morpho-structural and morpho-genetical characteristics of the researched area, it can be said that the relief of Bosnia and Herzegovina is of polymorph, polyphase and polygenetic disposition. Key words: Bosnia and Herzegovina, Dinarides, neotectonic movements, relief, geomorphological processes and landforms

* Docent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet u Tuzli | 41, 1-17, 2012. 1

PREGLED DOSADANJIH ISTRAIVANJA

Prvim morfografskim opisima reljefa Bosne i Hercegovine, mogu se smatrati putopisi Evlije elebije i Ami Boua u Osmanskom periodu. Tek u drugoj polovini XIX stoljea, za vrijeme Austrougarske monarhije, poinju prva nauna geomorfoloka istraivanja. Najznaajnjiji su radovi J. Cvijia, A. Grunda, A. Pencka i F. Katzera. Najkompleksniju i najcjelovitiju analizu reljefa, veeg dijela Bosne i Hercegovine, proveo je Jovan Cviji, krajem XIX i poetkom XX stoljea. Njegove brojne geomorfoloke studije, vezane za terene BiH, objedinjene su u Geomorfologiji II, objavljenoj 1926. godine. Rezultati Cvijievih kompleksnih analiza predstavljali su osnov za budua geomorfoloka istraivanja. Prva geomorfoloka regionalizacija teritorije Bosne i Hercegovine, kartografski je predstavljena u knjizi Geologija Bosne i Hercegovine (1926), autora Fridriha Katzera. Legendarni utemeljitelj bosanskohercegovake geologije, na osnovu orografsko-hipsometrijskog kriterijuma, prostorno je odredio i generalno morfoloki opisao sljedee geomorfoloke makrojedinice: 1. Savska nizina 2. Sjeverna Bosanska bregovita oblast 3. Osrednje planine 4. Visoke planine 5. Osrednji primorski karst. Tokom prve i druge polovine XX stoljea, slijede geomorfoloka istraivanja lokalnog i regionalnog karaktera. Uglavnom, to su bili radovi specijalistikog obiljeja, najveim dijelom vezani za istraivanje kra i tragova glacijalnog reljefa. U radu Oblici reljefa i geomorfoloka regionalizacija Bosne i Hercegovine (1982), autora I. Buatlije, generalno su opisane morfostrukturne i morfogenetske karakteristike reljefa. Osnovne morfoloke karakteristike terena Bosne i Hercegovine prezentovao je geolog S. ii, u radu Geologija Bosne i Hercegovine (2002). Na osnovu relativno novijih podataka dobijenih tokom izrade Osnovne geoloke karte SFRJ, izraen je nov model geotektonske rejonizacije Dinarida Bosne i Hecegovine (M. Mojievi, J. Pape, S. ii, 1984). To je omoguilo provedbu kompleksne geomorfoloke regionalizacije BiH, koju je A. Lepirica prezentovao u radu Reljef geomorfolokih makroregija Bosne i Hercegovine (2009). Pri tome je izdvojeno pet geomorfolokih makrojedinica: Sjeverna Bosna, Bosansko sredogorje, Visoki Sredinji Dinaridi, Bosansko-hercegovaki dinarski kr i Niska Hercegovina.

MORFOTEKTONSKI RAZVOJ RELJEFA BOSNE I HERCEGOVINE

Podruje Bosne i Hercegovine s povrinom od 51.129 km, sastavni je dio geomorfostrukture Dinarida. Dinarski planinski morfosistem predstavlja podcjelinu zapadnog dijela Alpsko-himalajskog planinskog pojasa. Nastao je u geotektonski mobilnoj, Sredozemnoj subdukcijskoj zoni (Mediteranska geosinklinalna oblast), tokom kenozojske faze Alpskog ciklusa orogenog zatvaranja Neotetis okeana. Na formiranje Dinarskog orogena utjecali su kompleksni tektogenetski procesi za vrijeme novije faze Alpske orogeneze. Uzrokovani su subdukcijom kolizijskog tipa, obiljeenom konvergencijom Afrike i Evroazijske kontinentalne megaploe. Subdukciju u ovome dijelu Sredozemne zone izraavaju pokreti (odnosno potisci) jadranske mikroploe koja je u juri odvojena od Afrike megaploe. Dinaridi su bili izloeni polifaznom kompresijskom stresu usljed
2 | 41, 1-17, 2012.

potisaka Jadranske mikroploe, generalno usmjerenih u pravcu sjevera. Odrazilo se to razvojem kompresijskih nabornih struktura (predtercijarne i tercijarne starosti), tektonskom migracijom irokih dinarskih navlanih pojaseva od sjeveroistoka ka jugozapadu (u mezozoiku i tercijaru) i aktivnou rasjeda razliite kinematike. Subdukcijski proces rezultirao je tektonskim suavanjem prostora i diferenciranim izdizanjem Dinarskog orogena, sa kontinentalnom korom debelom mjestimino i preko 40 km. Tektonski pokreti Neoalpske orogeneze u Unutranjodinarskom pojasu, na sjeveroistoku, bili su popraeni intruzivnim magmatizmom i vulkanizmom. Morfotektonski razvoj reljefne strukture dinarskog kopna vezuje se za geodinamske procese i promjene tokom laramijske, pirinejske, savske, starotajerske i neotektonskih orogenetskih epoha. Za vrijeme perioda oligocen-miocen, usljed promjene regionalnog stresa, Dinaridi su bili zahvaeni tektonskom inverzijom. Tada su u zonama aktivnih horizontalnih dekstralnih rasjeda formirane dinarske ekstenzijske strukture meugorskih pull-apart bazena i savskog rova na krajnjem sjeveru. U neotektonskom periodu, prije oko est miliona godina, dolazi do ponovne izmjene regionalnog stresa. Uzrokovana je retrogradnim rotacijskim pokretima Jadranske mikrotektonske ploe, iz starijeg smjera JZ-SI u pravac J-S, a zatim naknadno u recentni smjer JJI-SSZ. U razdoblju pliocen-kvartar zapoinje noviji razvoj kompresijskih i ekstenzijskih dinarskih struktura. Aktiviraju se noviji rasjedi i ponovno oivljavaju starije rasjedne strukture. Intenzivira se radijalna rasjedna tektonika obiljeena diferenciranim subvertikalnim pokretima neotektonskog izdizanja i tonjenja blokovskih struktura. Borano-navlani dinarski planinski masivi i hrbati te horst-antiklinalna gorska uzvienja na sjeveru Bosne, neotektonskim su pokretima izdignuti do sadanjih visina. Najintenzivnijim neotektonskim izdizanjem bili su zahvaeni Sredinji Dinaridi i zona navlake Visokog kra u Vanjskim Dinaridima to se morfoloki reflektovalo razvojem visokogorskih morfostruktura ije visine premauju 2000 m n.v.. Novija tektonska izdizanja Dinarida geomorfoloki su se odrazila: denudacijsko-erozijsko-korozijskim razvojem padina planinskih uzvienja, destrukcijom prostranih tercijarnih paleoplanacijskih nivoa, zatvaranjem i suavanjem donjomiocenih pull-apart bazena, nastankom niskih pobra i formiranjem kompozitnih rijenih dolina. Podruja, odnosno zone, zahvaene subsidencijskim pokretima neotektonskog tonjenja obiljeena su intenzivnim akumulacijskim procesima. U Unutranjim Dinaridima predstavljena su prostranim ekstenzijskim zavalskim proirenjima Savske, Lijevanske, Prijedorske, Gornjospreke potoline te brojnim meugorskim kotlinama formiranim u okviru Tuzlanskog, Prnjavorskog bazena i ostalih neogenih paleodepresija sjeverne Bosne. Zone neotektonskog tonjenja u Sredinjim Dinaridima prostorno su daleko manje. U Vanjskim Dinaridima podruja neotektonskog tonjenja reljefno izraavaju pull-apart bazeni velikih zavala krakih polja. Tako, na primjer, u dubokom ulegnuu Duvanjskog polja, debljina tercijarnih naslaga mjestimino premauje 1500 m, to upuuje na razmjerno vrlo naglaene subsidencijske pokrete. Geoloki su potvrena novija neotektonska tonjenja terena, kao to je pleistoceno sputanje Krekanskog bazena ili recentno holoceno tonjenje apljinsko-hutovske kriptodepresije na jugu. Egzogeomorfoloko preoblikovanje reljefa Bosne i Hercegovine u kvartaru, usmjereno je i kontrolisano rasjednim pokretima. Savremeni tektonski razvoj Dinarida obilje | 41, 1-17, 2012. 3

4 | 41, 1-17, 2012. Slika 1. Morfostrukturni profil Bosne i Hercegovine Figure 1. Morphostructural profile of Bosnia and Herzegovina

en je aktivnou regionalnih transkurentnih dekstralnih rasjeda i rotacijom pojedinih dinarskih blokovskih struktura. U Dinaridima Bosne i Hercegovine prevladavaju neotektonski reaktivirane longitudinalne rasjedne strukture, orijentacija SZ-JI, te mlai transverzalni rasjedi, pravca SI- JZ i S-J, preteno sa desnim pomacima. Sa morfostrukturnog aspekta, u najveem dijelu BiH, dominira reljef neotektonski izdignutih borano-navlanih planinskih masiva i hrbata. Rasjedno-blokovski gorski masivi uglavom prevladavaju na krajnjem sjeveru i sjeveroistoku Unutranjih Dinarida. Akumulacijsko-tektonski reljef predstavljen je ekstenzijskim strukturama zavalskokotlinskih ulegnua i meugorskih zavala velikih krakih polja.(slike 1 i 2)

GEOMORFOLOKE KARAKTERISTIKE BOSNE I HERCEGOVINE

U morfolokom pogledu, analizirano podruje, najveim dijelom, predstavljeno je denudacijsko-tektonskim planinskim reljefom koji dominira sredinjim, istonim, jugoistonim i zapadnim dijelom BiH. Akumulacijsko-tektonski potolinsko-zavalski reljef prevladava na sjeveru (Bosanska Posavina, Lijeve polje, Semberija) i na krajnjem jugu u zavalama Niske Hercegovine. (slike 1 i 2) Reljefnu strukturu Bosne i Hercegovine izraavaju: planinski masivi i hrbati sa predgorskim stepenicama, povri, gorska uzvienja i pobra, kraka polja, doline, zavale i kotline. Subdukcija kolizijskog tipa, obiljeena suavanjem prostora, rezultirala je naglaenim neotektonskim izdizanjem Sredinjih i Vanjskih Dinarida. Odrazilo se to morfotektonskim razvojem visokogorskog dinarskog pojasa BiH, sa najviim planinskim uzvienjima. Spomenuti najvii planinski pojas, prosjeno je irok oko 70-80 km. Prua se od Unske geofrakture na sjeverozapadu, do Ljubinje, Maglia i paleodepresije Gatakog polja, na jugoistoku. Morfoloki izraava planinska podruja sjeverne Hercegovine, centralne, jugoistone i jugozapadne Bosne. Strukturno je obiljeen kompresijskim strukturama boranih slojeva i prostranim navlanim pojasevima, generalno usmjerenim u pravcu jugozapada, ka jadranskom forelandu. Mikrotektonski je ispresjecan paraklazama longitudinalnih i transverzalnih rasjeda. (slika 1). Dakle, to je izrazito planinsko podruje sa najviim apsolutnim visinama (vrh Magli 2386 m n.v.) i najveim vrijednostima vertikalne ralanjenosti (> 800 m/km) u BiH. Stepenaste padinske profile visokogorskih uzvienja obiljeava esta izmjena ustrmljenijih padina i subvertikalnih eskarpmana sa poloenijim terenima predgorskih stepenica i planinskih povri kao reljefni odraz neotektonskih ciklusa izdizanja i tektonske stabilnosti..(A. Lepirica, 2009). Sjeveroistoni dio visokogorskog dinarskog pojasa, u podruju Sredinjih Dinarida, predstavljaju planinski masivi i hrbatii: Vlaia (1943 m) n.v.), Plazenice (1765 m n.v.), Stoera (1758 m n.v.), Vranike planinske grupe (2112 m n.v.), Bjelanice (2067 m n.v.), Treskavice (2086 m n.v.), Jahorine (1913 m n.v.), Visoice (1974 m n.v.), Lelije (2032 m n.v.), Zelengore (2015 m) n.v., Maglia (2386 m n.v.), Ljubinje (2238 m n.v.), Volujaka (2297 m n.v.) i Lebrnika (1985 m n.v.). (slika 2). Vie hipsometrijske poloaje, iznad 1700 m n.v., pored derazijsko-gravitacijske morfoskulpture, (fotografija 1), genetski izraavaju reljefne pojave periglacijalnog i trago | 41, 1-17, 2012. 5

Slika 2. Hipsometrijski pojasevi Bosne i Hercegovine; Gams, 1982. Figure 2. Hypsometric belts of Bosnia and Herzegovina, Gams, 1982.

Slika 3. Djevojake stijene na Hranisavi, zapadna Bjelanica Figure 3. Djevojake stijene (girls rock) on Hranisava mountain, western Bjelanica 6 | 41, 1-17, 2012.

vi pleistocenog glacijalnog reljefa. Na visokim planinskim povrima i viim planinskim pedimentima Treskavice, Visoice, Bjelanice, Lelije i Zelengore prevladava subnivalni karst. Vrne grebene visokih planina Vranikog paleozoika obiljeavaju poligenetski zaobljena vrna uzviena dok su nie, konveksno ustrmljene padine, derazijsko-fluviodenudacijski oblikovane na paleozojskim kriljcima i riolitima. Nie padine Lebrnika, jugoistone Bjelanice i sjeveroistone Visoice, fluviodenudacijski preoblikovane na jursko-krednom fliu, u morfogenetskom pogledu, slinih su odlika. Preteno vodonepropusnijeg, paleozojskog i donjotrijaskog litolokog sastava su i niske padine Jahorine. Izbrazdane su jarugama i derazijskim dolinama stalnih manjih bujinih vodotokova. Denudacijom preoblikovani magmatogeni reljef mikrolokacijskog je karaktera. Obiljeava padinske lepeze zapadne Ljubinje, sjeverne Zelengore, sjeveroistone Plazenice, Stoera i Ravne planine. Jugozapadni visokogorski okvir predstavljen je borano-navlanim i ljuskavim planinskim morfostrukturama zone Visokog kra u Vanjskim Dinaridima. Orografski, uglavnom prevladavaju linijska uzvienja planinskih hrbata. To su: Pljeevica 1645 m n.v., Osjeenica 1798 m n.v., Klekovaa 1961 m n.v., Lunjevaa 1707 m n.v., Golija 1893 m n.v., Ujilica 1655 m n.v., Jadovnik 1656 m n.v., Staretina 1607 m n.v., Dinara 1912 m n.v., Kamenica 1855 m n.v., Slovinj 1807 m n.v., Tunica 1697 m n.v., Vitorog 1907 m n.v., abulja 1776 m n.v., Vele 1969 m n.v., Baba 1735 m n/ i Gataka Bjelanica 1867 m n.v.. Pruaju se u eelonima, generalno, dinarskim pravcem. Planinske masive u visokim Vanjskim Dinaridima, orografski izraavaju: ator 1873 m n.v., Grme 1604 m n.v., Prenj 2123 m n.v., vrsnica 2228, Vran 2074 m n/ v m n.v., Crvanj 1921 m n.v. i Ljubua 1797 m n.v.. Obiljeeni su razliitim smjerovima pruanja grebena i ustrmljenijih hrbata, kao odraz neotektonske izmjene stresa i rotacije pojedinih dinarskih blokova. Poluluno izvijeni, visokogorski hrbati sjeverozapadnog dijela masiva Orjena (vrhovi: Vuji zub 1802 m n.v. i Jastrebica 1865 m n.v.), na krajnjem jugoistoku Hercegovine, slinog su morfostrukturnog sklopa i morfogenetskih odlika. Spomenute planine morfotektonski su razdvojene reljefnim ulegnuima krakih polja i veih uvala. Stepenasto se izdiu, iznad uravnjenijih terena, planinskih povri, krakih polja i rijetkih dolinskih udubljenja. Destruktivnim kvartarnim egzoprocesima (glaciokrki, periglacijalni, derazijski, korozijski), poligenetski su preoblikovane na okrenim mezozojskim i paleogenim krenjacima. Na mjestimino otkrivenoj, stjenovitoj karbonatnoj podlozi, razvijeni su korozijski mikrooblici krapa i kamenica. Poloenije padine, gusto ispresjecane vrtaama, obiljeene su estim pojavama jama. Prekrivene su heterogenim kvartarnim nanosima. Morfoloki izraavaju blago nagnute kose pedimenata i strane planinskih uvala. Tako, na primjer, okreni pediment Ljut, iznad Gatakog polja, obiljeava izrazito naglaena gustina vrtaa, mjestimino i preko 150 / km2. Prostorno najvei, rasjedno predisponirani uvalski sistemi, poligenetski su oblikovani u subkutanom karstu zapadne Bosne. Uvalski sistem istonog dijela Bravskog polja, ikih uvala i Crkvenog, dug preko 30 km, svakako je jedan od najprostranijih u Dinaridima. este su i pojave reliktnih suhih dolina. Korozijski su preoblikovane u uvale i okrene derazijske doline, u neotektonskom periodu. Izrazito strmi planinski tereni obiljeeni pojavama peinskih otvora, predstavljeni su konveksno ustrmljenijim padinama, diseciranim toilima i suhim derazijskim doli | 41, 1-17, 2012. 7

nama. Subvertikalne stjenovite litice, visoke preko 400 m, nastale su reversnim rasjedanjem. Osnovna su morfoloka znaajka: Prenja, vrsnice, Velea i abulje. Veliki kuk, relativne visine oko 1000 m, u masivu vrsnice, najvei je stjenski odsjek u Bosni i Hercegovini. Neotektonsko izdizanje, preko 7000 m, debele karbonatne ploe Vanjskih Dinarida, odrazilo se sputanjem freatske zone (dubinske karstne izdani) i formiranjem dugih epifreatskih sistema peina i jama u krakom podzemlju. Na Dinari je nedavno otkrivena, dosad najdublja jama u BiH, zvana Nevidna voda, duboka 654 m. Visoki i duboki karst Vanjskih Dinarida sa velikim krakim poljima, Jovan Cviji nazvao je dinarskim holokarstom. Morenski nanosi, pouzdan su indikator glacijalnog procesa. Geoloki su otkriveni u visokim uvalama i niskim podnojima Prenja, vrsnice, Vrana, Velea, abulje, Orjena, Dinare i atora. Vie dijelove spomenutih planina obiljeavaju egzaracijski oblici pleistocenog glaciokrkog reljefa koji su umnogome preoblikovani recentnim geomorfolokim procesima. Dakle, uz naglaenu polimorfiju egzo i endokrakih oblika i pojava, ovdje su zastupljeni genetski razliiti tipovi karsta (subkutani, goli, pokriveni, kupolasti, glaciokarst). Padinske fasade planina Vanjskih Dinarida, oblikovane na preteno vodonepropustljivijoj litolokoj podlozi gornjotrijaskih dolomita, paleogenog flia i seriji prominskih naslaga, prostorno su ogranienijeg rasprostranjenja. Disecirane su jarugama i viseim dolinama stalnih bujinih vodotokova. Geomorfoloka su znaajka Ujilice, sjevernih padina Jadovnika, centralnog Grmea, sjeveroistonog Prenja i sjeverne abulje. U klastokarstu june Tunice i jugoistone Kamenice, razvijenom u promina konglomeratima, zapaaju se oblici vrtaa, jama i peina. Visokogorski pojas Dinarida BiH, obrubljen je sa sjeveroistoka i jugozapada, neto niim sredogorskim morfostrukturama, prosjenih visina izmeu 1000 i 1600 m n.v.. Jugozapadni sredogorski okvir, prua se istonom i zapadnom Hercegovinom. Predstavljen je borano-navlanim, okrenim hrbatima i masivima: Zavelima 1347 m n.v., Radovana 1133 m n /v, Vrania 1117 m n.v., Jastrebinke 1138 m n.v., Snjenice 1263 m n.v., Sitnice 1419 m n.v., Trusine 1171 m n.v., Bjelanice 1395 , Hrguda 1109 m n.v. i Vidue 1328 m n.v.. To su planinske morfostrukture dominantno predstavljene derazijskom i krakom morfoskulpturom, sa reljefnim pojavama fragmentarno ouvanih reliktnih suhih dolina. Sjeveroistoni planinski pojas, u sredinjoj i istonoj Bosni, izraavaju planinske morfostrukture neotektonski izdignute u okviru Centralnog dinarskog ofiolitnog pojasa. Preovladavaju borano-navlani masivi i hrbati, gusto disecirani viseim derazijskim dolinama stalnih manjih vodotokova. Predstavljeni su planinskim uzvienjima: Konjuha 1328 m n.v., Uzlomca 1001 m n.v., Borje 1078 m n.v. i Varde 1344 m n.v.. (fotografija 2). Na jugozapadnom rubu ofiolitne zone, paralelno sa spomenutim uzvienjima, pruaju se borano-navlani sredogorski masivi i hrbati Lisca 1350 m n.v., Vuje planine 1411 m n.v., Ravan planine 1303 m n.v., emerske planine 1472 m n.v. i Ozrena 1452 m n.v.. Oblikovani su na jursko-krednom fliu, kombinovanim djelovanjem derazijsko-fluviodenudacijskih procesa. Srednje visoke planinske morfostrukture, sjeveroistonog dinarskog pojasa, preteno karbonatnog litolokog sastava su : Manjaa 1236 m n.v., Tisovac 1173 m n.v., Gola
8 | 41, 1-17, 2012.

Slika 4. Padinski reljef Konjuh planine Figure 4. Konjuh mountain slope relief

planina 1006 m n.v., emernica 1339 m n.v., Rana planina 1478 m n.v., Dnoluka planina 1242 m n.v., Galica 1627 m n.v., Zvijezda 1349 m n.v., Romanija 1652 m n.v., Trebevi 1629 m n.v., Ravna planina 1371 m n.v., Sljemenska planina 1307 m n.v., Djedinska planina 1156 m n.v., Javornik 1160 m n.v., Devetak 1424 m n.v., Javor 1537 m n.v., Gosina planina 1102 m n.v., Bokanica 1275 m n.v., Suica 1238 m n.v., Zvijezda 1675 m n.v., Vuevica 1492 m n.v. i Kova 1532 m n.v.. Egozogeomorfoloki su preoblikovane, derazijsko-erozijsko-korozijskim procesima, na tektoniziranim mezozojskim krenjacima i dolomitima, istone i zapadne Bosne. U Bosni, posebno u istonoj Bosni, drinski mezoarija ima veliko rasprostranjenje, predstavljen je jednom karbonatnom trijaskom ploom koja je navuena preko ibarskog mezoarijaa, a zahvata prostor izmeu Viegrada, Rogatice, Sokolca do Olova a na severoistoku Devetak i Javor (Anelkovi, M. 1982). Razvoj subkutanog kra vrtaa, prostranih uvala, peina i jama upravo se vezuje poloenije terene planinskih povri i pedimente Javora, Romanije, Gosine planine, Bokanice i Devetaka u istonoj Bosni. Na zapadu, unutar prostranog planinskog masiva Manjae, reljefno je istaknut boginjavi kr vrtaa, uvalski sistemi i manja kraka polja. Planinske povri reljefno obiljeavaju visoke i prostrane planacijske nivoe. U bosanskohercegovakim Dinaridima predstavljene su neotektonski destruiranim fragmentima, nekadanjih, prostranijih tercijarnih paleoplanacijskih nivoa. Dakle, to su genetski zreliji reljefni oblici, ije povrine nerijetko premauju 100 km2. Morfografski pripadaju kategoriji visoravanskog reljefa. Povri, izmeu Lebrnika i Crvnja, egzogeomorfoloki preoblikovane na durmitorskom fliu, na visinama 1150-1250 m n.v., prostorno su najvee. Slinog litolokog sastava je povr Vuje planine, u centralnoj Bosni, disecirana brojnim viseim dolinama. Ipak treba naglasiti da u veem dijelu planinskog pojasa dominiraju okrene povri oblikovane na mezozojskim krenjacima. Morfogenetski su obiljeene razliitim tipovima karsta (subkutani, goli, subnivalni, glaciokr) i nagla | 41, 1-17, 2012. 9

enom gustoom vrtaa. U istonoj Hercegovini pruaju se povri Rudina, Bahtijevika povr i povr Podveleja. Neotektonski poremeene visoke povri Nevesinjske Crne Gore, Glogova, Plase i Male vrsnice nalaze se u sjevernoj Hercegovini. U istonoj Bosni, najprostranija je Glasinaka povr, prosjenih visina oko 950 m n.v.. Zagorska, Vuevska i Metrevaka povr pruaju se u jugoistonoj Bosni. Blago nagnuta visoka planinska povr Vueva, sjeverno od najvieg hrbata Maglia, poligenetski je oblikovana na visinama od oko 1400 m n.v.. Reljefno izraava sjeverozapadni fragment, nekadanjeg prostranog neogenog planacijskog nivoa, u iji su sastav ulazile sadanja Pivska i Jezerska povr, te prostorno manje povri, recentne predgorske stepenice, Obzira i Ljubinje, u susjednoj Crnoj Gori. Rasjednim neotektonskim pokretima, spomenuti je paleoplanacijiski nivo izdignut i razbijen na manje fragmente. Egzogeomorfoloki, bilo je to popraeno dubinskim fluvijalnim usjecanjem planinskih tekuica i oblikovanjem klisurastokanjonastih dolina: Tare, Pive, gornje Drine, Suice, Drage i Sutjeske. Povri Podova u zapadnoj Bosni (Pljevski, Janjski, Podgorijski i Dragni podovi) disecirane dolinama Janja, Vaganca i Plive, prosjenih su visina oko 900 m n.v.. Povr Grabovnice planine, obiljeena urunim vrtaama, te prostrana povr Krug planine i Pakline planine, pruaju se u jugozapadnoj Bosni. Njihove subhorizontalne plohe sa pojavama manjih uzvienja i okrenih greda, gusto su izbrazdane vrtaama i jamskim otvorima. U dinarskom planinskom pojasu prevladavaju povri koje su, de facto, predgorske stepenice planinskih uzvienja kao to je Krug predgorska stepenica Cincara ili Podveleje predgorska stepenica Velea. Postojee brojne geomorfoloke hipoteze (abraziona, weathering hipoteza, fluvijalno-inundacijska, fluviokrka i druge), nisu dosada uspjele precizno razrijeiti genezu ovih prostranih planacijskih oblika. Smatramo da su dinarske povri strukturni oblici, nastali navlanom tektonikom tokom paleogena. Naknadnim radijalnim neotektonskim pokretima, razbijene su na manje fragmente i izdignute na razliite visinske nivoe. Niske povri ili zaravni oblikovane u kru, formirane su u niem predgorskom visinskom pojasu na sjeverozapadu i jugoistoku BiH. Niske zaravni na sjeverozapadu pruaju se izmeu dolina Une, Korane i Sane, na visinama 340-360 m n.v.. Njihove okrene plohe poligenetski su oblikovane na trijaskim, jurskim i krednim karbonatima. Morfoloki izraavaju jugoistone fragmente prostrane pliocene Unsko-koranske zaravni, duge oko 130 km. U makroregiji Niske Hercegovine niske zaravni oblikovane su na krednim krenjacima. Najprostranije su Brotnjanska, Dubravska i zaravan Lug-Poljice, s povrinom od preko 100 km. Predstavljene poloenim okrenim plohama, sa kojih se uzdiu usamljene okrene grede i humovi. Na zaravnima dominira kraki reljef, obiljeen naglaenom gustoom manjih vrtaa i pojavama krapa, kamenica i jamskih otvora. Morfogenetski razvoj prostranih zaravni u dinarskom kru, J. Rogli vezuje za proces rubne korozije krenjaka. Nastanak procesa objanjava povrinskim pritjecanjem voda i formiranjem naplavne ravni od vodonepropusnijih naslaga. Na rubovima naplavnih ravni, vremenom se intenzivira bona korozija okolnih krenjakih naslaga to rezultira proirivanjem zaravni na raun vieg krenjakog terena. Zaravni u dinarskom kru potjeu iz srednjeg i gornjeg pliocena. To je period tektonske stabilnosti i erozije kad je u dinarskom kru bila topla i periodino vlana klima. (Rogli, J.1957)

10 | 41, 1-17, 2012.

Neotektonski izdignuta gorska uzvienja sa prosjenim apsolutnim visinama niim od 1000 m, morfoloki prevladavaju u sjevernoj, sjeveroistonoj i sjeverozapadnoj Bosni, zapadnoj i junoj Hercegovini i na rubovima unutargorskih zavala sredinje i zapadne Bosne. U sjevernoj Bosni pozitivne morfostrukture izraavaju horst-antiklinalna gorska uzvienja Majevice 915 m n.v., Trebovca 692 m n.v., Kozare 976 m n.v., Motajice 652 m n.v. i Prosare 368 m n.v., uz koja se neotektonski vezuju niska predgorska pobra apsolutnih visina 300-500 m. Orografski su najistaknutiji neotektonski poluluno izvijeni najvii grebeni Majevice i Kozare ije duine premauju 40 km. U gorskom hipsometrijskom pojasu Majevice i Kozare, najvee su vrijednosti vertikalne ralanjenosti 250-300m/km2. Dominiraju sloene padinske fasade, obiljeene estom smjenom ustrmljenijih sa poloenijim padinskim kosama pedimenata i kvartarnih glacis terasa. Poligenetski su oblikovane kombinovanim djelovanjem derazijskih i fluviodenudacijskih procesa na preteno vodonepropustljivijoj litolokoj podlozi koju dominantno grade marinski i jezerski tercijarni sedimenti. Humidnija razdoblja tokom godine karakterisana su intenzivnim denudacijskim procesima spiranja, bujienja, jaruenja, puzanja i klienja. Padine su gusto disecirane vododerinama, jarugama, viseim dolinama i amfiteatralnim udubljenjima della, nastalim kombinovanim djelovanjem spiranja i klienja. Na destruktivni razvoj brojnih klizita, preteno tepih-slojnog i rotacijskog tipa, utjecale su obilne kino-snjene padavine i litoloki sastav pacijensa sa znatnim ueem glinovitih sedimenata. Podruja kontaktnog karsta na Vijencu, zatim u okolini Sladne, Gornjih Hrgova i na zapadu Kozare, razvijena na paleogenim i jursko-krednim krenjacima, mikrolokacijskog su karaktera. Reljefno su predstavljena vrtaastim udubljenjima, jamama i peinama. Sline morfoloke i morfogenetske karakteristike obiljeavaju padine gorskih morfostruktura Biraa, Ludmera i Osata, u istonoj Bosni, oblikovane na preteno vodonepropustljivijim stijenama drinskog paleozoika, te Majdansku planinu 627 m n.v. i okolna pobra oblikovana na naslagama sanskog paleozoika. Gorska uzvienja Ozrena, Ljubia, Skatavice, Pastireva i dijelovi Kozare takoe pripadaju fluviodenudacijskom genetskom tipu reljefa. Denudacijski su oblikovana na ultramafitima ofiolitske zone. Denudacijski preoblikovani magmatogeni reljef izraava na krajnjem sjeveru granitoidni masiv Motajice (652 m n.v.) sa krljastim omotaem, zatim nisku Prosaru na sjeverozapadu te gorska uzvienja okoline Srebrenice i Zvornika oblikovana na tercijarnim eruptivima. Gorska uzvienja Trtla, aba, Ozren, Mali, Gradina, Borajina i okreni humovi jugozapadno od slijepe doline Trebinjice, u regiji Niska Hercegovina, pruaju se dinarskim smjerom. Prosjenih su nadmorskih visina, izmeu 500 i 1000 m. Dominantno su korozijsko-derazijski oblikovani na mezozojskim krenjacima. Predstavljaju zrelije borano-navlane morfostrukture izdignute uz paraklaze reversnih rasjeda. Specifinu pojavu kupolastog karsta u junoj Hercegovini predstavljaju humovi (Vlatica, Bratogoac, Klobuk, Hum). To su erozijski otpornija stoasta uzvienja ustrmljenih padina koja dominiraju iznad okolnih zaravni i polja u kru, uvala i rijenih dolina. Mreastu reljefnu strukturu gorskog terena izmeu Popovog Polja i jadranskog priobalja, izraava esta izmjena humova sa uvalskim i vrtaastim udubljenjima, obiljeenim pojavama ljutog kra krapa i kamenica te brojnih jama i peina (Vjetrenica, Krasovnica, Velika peina,
| 41, 1-17, 2012. 11

Sjeverna peina). Vjetrenica, duga 6230 m, bogata speleotemom, dosada je najdui istraeni peinski sistem u Bosni i Hercegovini. Geomorfoloki analizirajui ovo podruje dinarskog holokarsta J. Cviji (1926.) navodi:Mladi su, dakle, procesi izdizanja zemljita i intenzivnog skaravanja: pri kraju pliocena i docnije. Pobra su genetski mlaa, nia gorska i predgorska uzvienja, formirana u pliokvartarnom periodu. Izraavaju orografski okvir zavala i kotlina. Predstavljaju dijelove nekadanjih prostranijih neogenih pull-apart bazena koji su bili zahvaeni neotektonskim izdizanjem okolnih planinskih morfostruktura. U njihovom sastavu prevladavaju klastiti to se odrazilo fluviodenudacijskim razvojem padina blago zatalasanih dinarskih pobra, gusto diseciranih vododerinama, jarugama i derazijskim potonim dolinama. Niska predgorska pobra, prostorno preovladavaju u sjeveroistonoj, sjevernoj i sjeverozapadnoj Bosni. Preteno derazijsko- fluviodenudacijski oblikovana na neogenim sedimentima, obiljeena su slabo ralanjenim reljefom (30-100 m/km). Srednjobosansko pobre sa najviim vrhom Hum 1280 m n.v., najprostranije je u Sredinjim Dinaridima. Prua se dinarskim pravcem, na duini veoj od 70 km. Neotektonski odraava zatvaranje i izdizanje prostrane miocene pull-apart strukture sarajevsko-zenikog bazena. Visoko pobre Kleke planine 1220 m n.v., neotektonski izdignuto iznad dolina Rame i Volujice nalazi se jugozapadu Sedinjih Dinarida. Denudacijski je oblikovano na mekoj neogenoj podlozi. Predstavlja strukturno izdvojeno, samostalno pobre, rasjedno odvojeno od susjednih morfostruktura. Biogradsko, Dreanjsko, Zovidolsko i Nekudinsko pobre izraavaju neto prostranija pobra u Vanjskim Dinaridima. Oblikovana na su gornjoeoceno-oligocenim naslagama Prominske serije, na junim rubovima Nevesinjskog polja. Biogradsko (1121 m n.v.) i Dreanjsko pobre (1107 m n.v.) najvia su u geomorfolokoj makroregiji Bosanskohercegovakog dinarskog kra. Neto je nie, Tribanjsko predgorsko pobre, iznad Livanjskog polja, s prosjenim visinama od oko 900 m n.v.. Neotektonski se vezuje za stariju morfostrukuturu planine Tunice. Ostala pobra izdignuta na rubovima zavala, velikih krakih polja i kotlina nia su i prostorno manja. Ulegnua krakih polja ili zavale polja u kru orografski su zatvorena okolnim uzvienjima. Najvea kraka polja pruaju se na jugozapadnom rubu visokoplaninskog pojasa. Predstavljena su neotektonski sputenim, prostranim zavalama Livanjskog, Glamokog, Kuprekog, Duvanjskog, Nevesinjskog i Gatakog polja, ije povrine premauju 100 km2. Prostorno najvee je Livanjsko polje s povrinom od 405 km2 (fotografija 3) Kraka polja morfogenetski su obiljeena fluvijalnom, fluviomovarnom, fluviodenudacijskom, krakom, abrazijskom, fosilnom glacijalnom i mjestino eolskom morfoskulpturom. Subhorizontalne plohe nekih krakih polja izbrazdane meandrirajuim koritima ponornikih bujinih tokova izraavaju pojave stalnih i periodinih jezera, te brojnih lokvi (Briinsko jezero, Gubinsko jezero, Veliki i Mali dralovac u Livanjskom polju, Krenica u Bekijskom polju, Turjaa i Rastievsko jezero u Kuprekom polju, Bukvensko i Opaiko jezero u Glamokom polju). Njihovi rubovi su zastrti neprekinutim plavinskim lepezama od heterogenih kvartarnih nanosa. U rasjednim zonama, na morfolokom kontaktu niih okrenih planinskih padina sa ravnima krakih polja, formirane su zone snanih krakih vrela, ponora i estavela, razliitih po trajanju i koliini proticaja. Sa zaravnjenog dna krakih polja uzdiu se manja osamljena krenjaka
12 | 41, 1-17, 2012.

uzvienja i niske okrene krake grede. Pretpostavljamo da su to geoloki mlae, kompresijske pop-up strukture. Neotektonski su izdignute izmeu ustrmljenih paraklaza reversnih rasjeda, nagiba (> 45). Navodimo kao primjere: nisko krenjako uzvienje Gradinu na sjeveroistonom rubu Duvanjskog polja, krenjaku gredu Ljut izmeu Dabarskog i Fatnikog polja, Veliku gredu izmeu Gornjeg i Donjeg Gatakog polja te Vide izmeu Kljukog i Gatakog polja. U tektonskim ulegnuima velikih krakih polja litoloki prevladavaju tercijarne klastine naslage predstavljene preteno vodonepropusnim, neogenim i paleogenim: pjearima, glinama, laporima i konglomeratima. Debljina miocenih klastita u Duvanjskom polju mjestimino premauje i preko 1500 metara to ukazuje na intenzivno neotektonsko tonjenje. Kvartarne krovinske naslage izraavaju pijesci, ljunci, gline, ilovae i kameno krje. Njihova debljina u veim krakim poljima premauje 30 m. Smatramo da je neotektonsko tonjenje reljefnih udubljenja velikih krakih polja geodinamskog karaktera. Pretpostavljamo da je uzrokovano: enormnim prinosom neogenih i paleogenih sedimenata sa neotektonski izdignutih navlanih antiklinala to je rezultiralo fleksurnim izvijanjem litosfere i stvaranjem duboke izostatske depresije. (Allen, P.A, Homewood, P. And Wiliams, G.D., 1986). Kasniju strukturnu fazu razvoja unutargorskog ulegnua krakih polja obiljeava prelaz monoklinala (ili fleksura) u reversne rasjede. Jovan Cviji, u svojim geomorfolokim opservacijama, spominje naglaenije neotektonsko tonjenje jugozapadnog okvira velikih krakih polja, kamo je generalno usmjereno otjecanje ponornikih tokova. U tim rubnim podrujima koncentrisane su aktivne ponorske zone. Oigledan primjer pruaju Livanjsko, Duvanjsko, Gatako, Kupreko, Nevesinjsko i Dabarsko polje. U ulegnuima velikih krakih polja formirano je nekoliko akumulacijskih zona odnosno depocentara. Izraavaju plitka reljefna udubljenja (ili bazene, sa geolokog stanovita) meusobno odvojena manjim uzvienjima razliite grae i postanka. Prostorno najvee Livanjsko polje obiljeeno je sa tri akumulacijske zone. To su: bazen Bukog jezera na jugoistoku, sjeverozapadni bazen sa Velikim i Malim dralovcem i centralni dio Livanjskog polja. Ulegnua Nevesinjskog, Gatakog i Glamokog polja obiljeena su sa po dvije akumulacijske zone. Paleodepresije krakih polja zapunjene su tercijarnim klastinim naslagama koje izraavaju hidrogeoloke barijere. Utjecalo je to, da inundacijski period u mnogim krakim poljima, traje vrlo dugo, ak i preko est mjeseci godinje. Za vrijeme visokih voda i prinosa golemih koliina nanosa u humidnijem razdoblju godine (u prosjeku od novembra do maja), dolazi do zaepljavanja ponora i plavljenja niih dijelova krakih polja. Tada i ponori veeg kapaciteta gutanja kao to su: Biogradski ponor (kapacitet gutanja 110 m3/sec.), ponor Kovai (preko 60 m3/sec.) i ponor Srevii u Gatakom polju (preko 65 m3/sec.), po P. T. Milanoviu (1979), ne mogu prihvatiti enormne koliine poplavnih voda. U inundacijskom razdoblju u kvartarnim naslagama polja u kru zapaaju se dinamine pojave aluvijalnih vrtaa ponora, iji je nastanak uzrokovan sufozijom. Dugi inundacijski period hidroloki izraen poplavnim vodama, ija visina moe dostizati dekametarske veliine, rezultira bonim proirivanjem ravni polja na raun padina okolnih karbonatnih uzvienja. Procjeujui se kroz tlo i pripovrinske rastresite kvartarne nanose, povrinske vode dubinski cirkuliu rasjednim pukotinama kojima su presjeeni vodonepropustljiviji tercijarni sedimenti. Pri tome dubinskom korozijom rastvaraju i oblikuju okre | 41, 1-17, 2012. 13

Slika 5. Livanjsko polje Figure 5. Livno field

nu krenjaku podlogu na dnu krakih polja. Savremenim geofizikim istraivanjima i dubinskim buenjem u velikim krakim poljima ustanovljeno je da je ispod kvartarnih, neogenih i paleogenih klastinih naslaga na mezozojskom karbonatnom supstratu razvijen kraki reljef vrtaa, uvala, krapa i kamenica. Orografski odjeljene sredogorskim morfostrukturama od velikih krakih polja, neto jugozapadnije, pruaju se nie zavalske morfostrukture: Popovog, Imotsko-bekijskog, Mostarskog Blata, Dabarskog i Fatnikog polja. Na podruju zapadne Bosne brojna su manja polja u kru. Predstavljena su morfostrukturama ulegnua: Jelainovakog polja, Grahovskog polja, ardak livada i Ravnih Mlinita, Petrovakog, Bjelajskog, Medenog, Prkokog i Brestovakog polja. U istonoj Bosni najvee je Glasinako polje. Zaravnjene povrine Vukovskog, Ravanjskog i Risovakog polja sa ponornicom Branj, obiljeavaju sredinji dio visokoplaninskog pojasa. Manja kraka polja, Donje Zijemlje i Hansko polje, nalaze se izmeu morfostruktura Prenja, Rujita, Velea i Crne Gore. Slato, Ljubomirsko i Kljuko polje rasjedno su predisponirana na jugoistoku. To su manja kraka polja oblikovana na paleogenom fliu istone Hercegovine. Kupreko polje, Vukovsko polje, ardak livade, Ravna Mlinita i Risovako polje su visoka kraka polja bosanskohercegovakog kra, prosjenih visina oko 1150-1200 m n.v.. Gvozno polje, s povrinom od 1,8 km2, najvie je krako polje u BiH. Prua se na visinama od oko 1300m n.v., na jugoistoku Treskavice. Rijene doline u Bosni i Hercegovini transverzalnog su probojnikog tipa jer pod otrijim uglovima sijeku borane strukture starijih planinskih uzvienja. Kompozitnog su karaktera obiljeene sukcesijom zavalsko-kotlinskih proirenja sa kanjonsko-klisurastim suenjima. Geomorfoloke pojave laktastog skretanja dolina neotektonski su uzrokovane aktivnou horizontalnih rasjeda. Rasjedno predisponirana otra skretanja karakteriu doline: Neretve kod Jablanice i nizvodno od Uloga, Drine izmeu Viegrada i Zvornika, Une kod Lohova i Bosanske Krupe, Sane kod Prijedora, Plive kod Jezera, Bosne kod Lave i Vranduka zatim Ugra, Prae, Rakitnice, Lima i Vrbasa.
14 | 41, 1-17, 2012.

U ekstenzijskim ulegnuima zavala i kotlina akumulirani su debeli slojevi neogenih i kvartarnih sedimenata. Morfostrukturno odraavaju fragmente nekadanjih prostranih neogenih bazena. Prostorno najvea je Savska zavala, neotektonski sputena uz rasjedne sisteme savskog rova, na krajnjem sjeveru. Zatim, po prostornim dimenzijama, slijede: Lijevanska zavala s povrinom od oko 450 km2, Prijedorska (252 km2) i Gornjospreka zavala (212 km2). Oblikovane su u rasjednim zonama Unutranjih Dinarida. Zavala Sarajevskog polja, povrine od oko 50 km2, najvee je ulegnue u planinskokotlinskoj Bosni. Kompozitnu dolinu Neretve obiljeavaju neto prostranija proirenja apljinsko-hutovske kriptodepresije, Mostarskog i Bijelog polja. Ostale zavale i kotline prostorno su daleko manje. Dna spomenutih dolinskih proirenja reljefno su predstavljena fluvijalnom morfoskulpturom naplavnih ravnica i niskih rijenih terasa koje su prosjeene nestabilnim meandarskim koritima stalnih rijenih vodotokova. Na kontaktu sa padinama okolnih uzvienja prekrivena su plavinskim lepezama heterogenog kvartarnog sastava. Najvei gradovi Bosne i Hercegovine - Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Zenica i Mostar sa prateom infrastrukturom, razvili su se u bosanskim kotlinama na rijenim terasama. Duboko usjeena kanjonska i klisurasta suenja geomorfoloko su obiljeje visokogorskog i sredogorskog pojasa Dinarida. Predstavljena su subvertikalnim liticama koje se visoko uzdiu iznad duboko usjeenih i uskih fluviokrkih rijenih korita. Najdublji kanjonski tjesnaci Rakitnice, Sutjeske i Hravke, duboki mjestimino i do 900 m, rasjedno su predisponirani. Poligenetski su oblikovani kombinovanim djelovanjem dubinske fluvijalne erozije, derazijskim i ostalim destruktivnim denudacijskim procesima, u trijaskim krenjacina i dolomitima. Klisura Neretve, nizvodno od Jablanice i klisura Drine, nizvodno od ua epe, duge su preko 40 km. Najdua su dolinska suenja, reljefno predstavljena kukovima, stjenovitim monolitima i prozorcima, diseciranim ustrmljenim toilima. Geomorfoloka pojava ukljetenih meandara ehotine, Unca, Ugrovae i Bosne (kod Vranduka) odraava smjenu starije bone sa novijom dubinskom fluvijalnom erozijom, uzrokovanom neotektonskim izdizanjem terena. Rijena korita Une, Plive, Janja, Trebiata, Bregave, Sanice i mnoge druge manje tokove koji teku kroz podruja krenjako-dolomitnog sastava, obiljeava specifina fluviokrka morfoskulptura sedrenih preaga, zastora, ada i sedrenih brada. Hidrografski, predstavljena su vodopadima, bukovima, kaskadama i rijenim jezerima. Najpoznatiji su vodopadi Une kod Martin Broda i trbaki buk, Plivski vodopad u Jajcu i vodopad Kravice na Trebiatu. Veliko Plivsko jezero, najvee prirodno jezero u BiH, nastalo je nakon formiranja sedrene barijere. Fluviomovarni razvoj kriptodepresije Hutovog Blata uzrokovan je neotektonskim tonjenjem. Marinski oblici razvijeni su na podruju uskog bosanskohercegovakog primorja kod Neuma. Eolski genetski tip obiljeava mikrolokacije lesnih naslaga u Mostarskom i Livanjskom polju. Dakle, moemo zakljuiti da je reljef Bosne i Hercegovine poligenetskog karaktera.

| 41, 1-17, 2012. 15

LITERATURA
Allen, P.A, Homewood, P. And Wiliams, G.D. 1986): Foreland basins. Special Publication International Association of Sedimentologists, No. 8, pp. 3-12. Anelkovi, M. (1982): Geologija Jugoslavije Tektonika. Rudarsko-geoloki fakultet, Beograd. Bakari, S. (1967): Tragovi glacijalnih i periglacijalnih procesa u Mostarskoj kotlini. Geografski pregled, br. XI-XII, str. 47-82. Behlilovi, S. (1964): Geologija abulja planine u Hercegovini. Posebna izdanja Geolokog Glasnika, knj. IV, Geoloki zavod, Sarajevo. Bognar, A. (2001): Geomorfoloka regionalizacija Hrvatske, Acta Geographica Croatica, Vol.34, str. 7-29. Bognar, A. (1987): Reljef i geomorfoloke osobine Jugoslavije. Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb. Buatlija, I. (1972): Morfostrukturne i morfoskulpturne karakteristike reljefa Bosne i Hercegovine, IX kongres geografa Jugoslavije, Sarajevo. , . (1924): I. , . , . (1926): II. , . ali, J. (2009): Uvala Contribution to the study of karst depressions (with selected examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides), Dissertation. University of Nova Gorica. ii, S., Pami, J. (1979): Geologija Bosne i Hercegovine. Knjiga I. Geoinenjering, Sarajevo. ii, S., Mojievi, M., Pape, J. (1984): Geologija Bosne i Hercegovine. Knjiga II. Geoinenjering, Sarajevo. Dimitrijevi, M.D. (1995): Geologija Jugoslavije. Geoinstitut, Beograd. Florensov, I. A. (1978): Oerki strukturnoj geomorfologiji. Nauka, Moskva. Gams, I. (2005): Tectonics impact on Poljes and minor basins (Case studies of Dinaric Karst). Acta Carsologica, 34/1, pp. 25-41. Gams, I., Zeremski, M., Markovi, M., Lisenko, S.& Bognar, A. (1985): Uputstvo za izradu detaljne geomorfoloke karte SFRJ u razmeru 1: 100 000. Beograd. Grund, A. (1910): Beitrge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges. Geographische Abhandlungen, Band IX, Heft 3. Goudie, A.S. (2004): Encyclopedia of Geomorphology. Routledge, London - New York. Grupa autora (1990): Enciklopedija Jugoslavije. Tom III. JLZ, Zagreb. Grupa autora (1987): Veliki atlas Jugoslavije. Liber, Zagreb. Herak, M. (1983): Geologija. kolska knjiga, Zagreb. Huggett, R. J. (2003): Fundamentals of Geomorphology. Routledge, London and New York. Katzer, F. (1909): Karst und karsthydrographie. Instituts fr Balkanforschung in Sarajevo, Sarajevo. Katzer, F. (1926): Geologija Bosne i Hercegovine. Direkcija dravnih rudarskih preduzea, Sarajevo.

16 | 41, 1-17, 2012.

Lepirica,A. (2008): Geomorphological characteristics of the massif Prenj, Acta Carsologica, 37/2-3, pp. 307-329. Lepirica,A. (2009): Reljef geomorfolokih makroregija Bosne i Hercegovine, Zbornik Radova Prirodno-matematikog fakulteta, Svezak Geografija, br. 6, Tuzla. Markovi, M. (1983): Osnovi primenjene geomorfologije, Geoinstitut, Beograd. Milanovi, P.T. (1979): Hidrogeologija karsta i metode istraivanja. Institut za koritenje i zatitu voda na kru, Trebinje. Mojievi, M., Pami, J. (1975): Mezozojska evolucija sredinjih dijelova dodirnog podruja Unutranjih i Spoljanjih Dinarida u svjetlu tektonike ploa. II god. Zn. skup, JAZU, Zagreb. Picha, F. J. (2002): Late orogenic strike slip faulting and escape tectonics in frontal Dinarides Helenides, Croatia, Yugoslavia, Albania and Greece. AAPG Bulletin Vol 86, Issue 9, pp. 1659-1671. Sweeting, M. M. (1972): Karst Landforms. Macmillan, London. Tari, V. (2002): Evolution of the northern and western Dinarides: a tectonostratigraphic aproach. EGU Stephan Mueler Special Publication, Series 1, pp. 223-236. Studija Geografija i geoekologija. Elektroprojekt, Zagreb.

| 41, 1-17, 2012. 17