P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 5 MAJ 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

RODBINA
U ISLAMU

POSLANIKOVA
DA’VA (POZIVI)

SURA
EL-LEHEB

DVADESETAK
DŽENNETSKIH KORAKA

Pažnja prema
RODBINI
 KAKO VOLJETI ALLAHA
Autor: dr. Ahmed Çağil

Format: A5, mehki povez, 106 str.

Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali KAKO naučiti da se Gospodar zavoli istinski?!
Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obično slegnu ramenima ...
Na stranicama ove knjige saznajemo kako voljeti Allaha dž.š.,
Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.

EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLE

Autor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobno

optuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,
Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.
O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?

DžENNETSKE NAGRADE
Autori: Imam El-Kušejri i Šejh Ismail Hakki

Format: A5, mehki povez, 209 str.

Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o džennetskim nagradama.

I to iz pera velikih stručnjaka, kako za vanjska značenja ajeta tako i za
aluzivna tumačenja. Prijevod govori o džennetskim nagradama, ali isto tako
i ukazuje na svojstva i vrline džennetlija kojima bi se trebali, u što većem
broju, okititi.
 KO MOŽE BITI ŠEJH?
Autor: dr. Dilaver Selvi

Format: A5, mehki povez, 160 str.

Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog
vođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterij
za odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.
zadovoljstva.

KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENA

Autor: Imam el-Gazali

Format: A5, mehki povez

‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zaista Uzvišeni Allah ima devedeset devet
imena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i nauči napamet
ući će u Džennet’’. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentariše značenja Allahovih
lijepih imena i način njihovog usvajanja u svakodnevnom životu vjernika.

SRETNA PORODICA
Autor: S. Muhammed Saki Erol
Format: A5, mehki povez, 312 str.

U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i na-

čini postizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je definisan osnovni cilj
porodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-
bi) koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene u
porodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djeci
i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo
Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne
oblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni
dio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.
 UREDNIK
Rodbinske veze
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 5 MAJ 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

RODBINA Jedna od blagodati na ovom svijetu jeste rodbina. Uz rođake čovjek

U ISLAMU
se osjeća sigurnijim, jačim, dostojanstvenijim, veselijim... Bereketi te
POSLANIKOVA
DA’VA (POZIVI) blagodati će se nastaviti i u džennetu. Za svako dobročinstvo prema ro-
SURA
EL-LEHEB
đacima stječemo duplu nagradu; s jedne strane što se lijepo ophodimo
DVADESETAK
prema ljudima a s druge strane što održavamo i jačamo rodbinske veze.
DŽENNETSKIH KORAKA
Živimo u vremenu kada su rodbinske veze prilično oslabile. Kada rođaci
nemaju vremena jedni za druge. Naš Poslanik, a.s., nam savjetuje da
Pažnja prema budemo od onih koji održavaju i jačaju rodbinske veze. Njegova da’va
(pozivanje u vjeru) je suptilna i prefinjena. Nažalost, većina ljudi koja je
RODBINI danas uzela tu obavezu na sebe poziva u vjeru na vrlo primitivan način.
Evo kako sa dva segmenta, po hadisu, možemo zaraditi džennet. Je-
SEMERK AND dan se odnosi na naš način komuniciranja sa ljudima a drugi na naš od-
nos prema samima sebi. Prema drugim ljudima trebamo, kako nas uči
PORODIČNI MAGAZIN
Poslanik, a.s., djelovati na sljedeći način: efšu-sselam tj. širite selam,ve
14. MAJA 92 br. 14
Ilidža / Sarajevo
at’imu-ttaam tj. djelite hranu, ve silul-erham tj. jačajte rodbinske veze. A
Tel/Fax: +387 33 624 883 obaveza prema sebi jeste: sallu bil-lejli ven-nasu nijam tj. klanjajte noću
dok svijet spava. Za one koji budu postupali na ovakav način Poslanik,
www.semerkand.com.ba
a.s., obećava: tedhulul-džennete bi selam tj. ući ćete u džennet u miru,
ISSN 1840-0930 sa selametom. Tako, prvo moramo širiti selam, ne samo jezikom, nego
Udruženje građana SEMERKAND svojim djelima. Na način da drugi ljudi budu potpuno mirni i sigurni od
ENVER HADžIAHMETOVIĆ našeg jezika i ruku. Pa ih nećemo ogovarati, lagati, potvarati, a ni njihov
Glavni i odgovorni urednik
imetak krasti itd. Potom trebamo djeliti hranu. Moramo se potruditi da
NEDŽAD ĆEMAN ljudi ne budu gladni. Da pokušamo da im nađemo posao. Onaj ko je
gladan ne može svoju glad utoliti našim riječima i retoričkim vještinama.
Redakcija
N.Ć. i M.M. Dobro su rekli naši stâri: ‘Prvo me nahrani pa mi onda vâzi’. A zatim da
posebno vodimo računa o svojoj rodbini. Jer onaj ko održava veze sa
Design & DTP
MUHAMED MULAOSMANOVIĆ
rođacima, Allah jača vezu sa njim. A kakvo li je stanje onoga ko ima
dobru vezu sa Allahom ?! Kome stalno dotiče Allahova milost?! Kakvo li
Distribucija
ADIL BEĆIREVIĆ je stanje onoga ko ima vezu koja se ne može prekinuti, koja je najjača?!
Lektor
U ovom broju Vam, poštovani čitaoci, SEMERKAND donosi korisne sa-
MIRZA SINANOVIĆ vjete i lijepe primjere sa željom da poboljšamo svoje odnose prema
rodbini. Uspostavimo lijepe odnose s ljudima! Ljudi su najboji resursi!
Dalekosežne su ove spomenute poslaničke upute. Poslanik, a.s., vodi
Marketing računa o našoj sigurnosti, privredi, zaposlenju, socijali, o našim vezama
marketing@semerkand.com.ba i komunikacijama... Želi da živimo baš kao ljudi. Ukratko, to treba da su
Cijena:
naše brige prema ljudima, a ono što treba da bude naša briga u vezi
BiH: 3 KM samih nas jeste da klanjamo dok svijet spava (jaciju, nafile, sabah), da
Hrvatska: 15 Kn
Turska: 5 YTL spominjemo Allaha, da ime Allah uklešemo u svoja srca, da tražimo
Europa: 5 EUR
USA: 5 USD oprosta za svoje grijehe i slabosti, da molimo za ustrajnost u vjeri... Oni
koji budu tako postupali će sa selametom ući u džennet.
Štampa: Bemust
Da nam Milostivi olakša da budemo od tih sretnika!
Redakcija zadržava pravo
dorade objavljenih materijala.
Poslani materijali se ne vraćaju nazad.
Magazin ne preuzima odgovornost
ĆEMANNEDžAD
za sadržaj i tačnost objavljenih reklama. urednik@semerkand.com.ba
SADRŽAJ SEMERKANDMAJ2009

UVODNA RIJEČ POSTOJIMO DA BISMO BILI MILOSTIVI

4
Seyyid MUHAMED SAKI EROL
TEMA RODBINA U ISLAMU
6
Dr. ALMIR FATIĆ
STRPLJIVOST I BOLEST
12
Imam EL-GAZALI
POSLANIKOVA DA’VA (POZIVI)
14
El-Kan DEHLEVI
PITAJ ŠTO GOD HOĆEŠ (I)
18
Ebu Jezid BISTAMI
DAHOVI SRCA I DUŠE

6
mr. NEZIR KRČALO
20
RODBINA SURA EL-LEHEB
22
U ISLAMU Ibn Adžibe EL-HASENI
OPORUKA SINU (II)
Hazreti ALIJA r.a. 24

HILJADU I JEDNA KAP 26

AJETI ZAKLETVE U KUR’ANU

28
EMINA ĆEMAN

HAZRETI RAHMA 30

GOVOR STANJA 32

ISLAMSKA UMJETNOST
34
EROL ZUBČEVIĆ

14
MURAT I
POSLANIKOVA MEHMED ĆEMAN
38

DA’VA (POZIVI) DOŠAPTAVANJE I PRIHVATANJE LAŽI

42
dr. DžELAL IBRAKOVIĆ

SEDAM NEBESA 46
DVADESETAK DŽENNETSKIH KORAKA
47
SENADA MEHMEDĆEHAJIĆ
EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE
48
AZRA ČEHIĆ
SRCE MEKŠE OD NOVČANIKA
50
SEVRET MEHMEDĆEHAJIĆ
NAUKA I TEHNIKA
52
ISMAIL NEZIROVIĆ
BIHAĆ 55
54
mr. MERIMA ČAMO

34 ISLAMSKA
UMJETNOST
DISANJE (II)
dr. ZEMIRA KORČIĆ
OAZA ZVANA IRADET (I)
EDIN TOPČIĆ
58

60
SMEĆE
AIDA BEGIĆ-ZUBČEVIĆ 64
 Seyyid Muhammed Sâki Erol | UVODNA RIJEČ
Postojimo
da bismo bili
milostivi ...
N
aš Uzvišeni Gospodar objavio nam je da je čo-
vjeka stvorio u najljepšem obliku. Taj „najljepši
oblik“ ne odnosi se samo na njegovu spoljaš-
nju, tjelesnu formu, nego podrazumijeva i mnoge druge
lijepe osobine, odlike i vrijednosti.
Svi ljudi, u svojoj bîti, posjeduju te lijepe osobine i vri-
jednosti, koje se mogu usavršiti samo duhovnim odgojem
i tako učiniti dominantnim u životu. Kao što je poznato,
veliki dio čovjekovih lijepih osobina i vrlina manifestuje se
u oviru relacija između njega i drugih ljudi.
Čovjek nije jedino biće na Zemlji koje živi u zajednici.
Većina živih bića živi u svojim zajednicama. Međutim, čla-
novi tih zajednica ne uspostavljaju međusobne veze po
svom izboru. Oni imaju samo instikt koji proističe iz njiho-
ve prirode, koja ih prisiljava na život u zajednici. Vezu, koju
je među njima uspostavio Uzvišeni Stvoritelj, oni nisu u
stanju ni izmijeniti, ni pokvariti, a niti odbaciti.
Međutim, kada je riječ o čovjeku, jedinom slobodnom
stvorenju na ovome svijetu, on posjeduje slobodnu volju
i izbor u ispunjavanju prâvâ i dužnosti zajednice kojoj pri-
pada. Naime, on svojom slobodnom voljom i izborom is-
punjava, ili ne ispunjava, prâva i dužnosti prema porodici,
rodbini i društvu u kojem živi. Eto, to je tačka razgraničenja
između čovjeka i drugih živih bića: u tom domenu dolaze
do izražaja čovjekove lijepe osobine i vrijednosti kojima je
odlikovan u odnosu na druga živa bića. On nije prepušten
drugome, nego mu je data mogućnost izbora kojom odre-
đuje svoj životni put i na ovom svijetu i na Ahiretu.
Uzvišeni Allah čovjeka je upoznao sa putem koji je on
dužan slijediti kako bi mogao živjeti u skladu sa svojom
potpunom prirodom. Posredstvom vjerovjesnikâ, koje je
odabrao, pokazao mu je kako će hoditi tim putem. Poslije
04
toga, čovjeku ne preostaje ništa drugo osim mogućnosti
dva izbora: ili će kročiti putem koji mu je zacrtao njegov
Gospodar, živeći na ovom svijetu zadovoljan činjenicom
što je stvoren kao čovjek, i tako postići beskrajne blago-
dati u vječnom svijetu, ili će, pak, ovozemni život provesti
u krizama i depresijama svog nutarnjeg svijeta i društva
u kojem obitava, nakon čega će biti suočen sa vječnom
bijedom i nesrećom.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo čovjeku na pravi put
ukazali, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan
biti!” (Insan, 3)
Opisujući taj „put“, naša jasna vjera (din-i mubin) po-
učava nas da vodimo računa o dvjema vrstama prâva
(hukûk). Prvo je pravo našeg Uzvišenog Stvoritelja. Ono
podrazumijeva, ukratko rečeno, naše robovanje Uzviše-
nom Allahu, ne pripisujući Mu ortaka (širk), na način kako
nam je On naredio.
Drugo je pravo ljudi s kojima živimo. Naš Uzvišeni Gos-
podar obavijestio nas je da je mnogo Milostiv i Samilostan
kada su u pitanju naši nedostaci u robovanju Njemu Uzvi-
šenom. Međutim, kada je u pitanju pravo roba, opomenuo
nas je da On neće oprostiti onome ko povrijedi pravo ne-
kog roba sve dok mu taj rob ne oprosti (halali).
Prema tome, mi, kao vjernici, moramo voditi računa,
prije svega, o pravima naše porodice, a zatim i pravima
naše rodbine, komšija i svih drugih ljudi. U kojoj mjeri bu-
demo ispunjavali ta prava, kao pojedinci i kao zajednica,
u istoj mjeri se možemo i nadati zadovoljstvu našeg Gos-
podara.
Kada govorimo o „pravima robova“, bez ikakve sumnje
prvo mjesto među njima zauzimaju naš otac i naša maj-
ka. O pravima roditelja, koji su uzrok našeg postojanja,
nedvojbeno govore mnogi Kur’anski ajeti i hadisi našeg
Pejgambera (s.a.v.s.). Naprimjer, Uzvišeni Allah u suri Isrâ,
u 23. ajetu, kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo
Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite.
Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost
dožive, ne reci im ni: „Uh!“ – i ne podvikni na njih, i
obraćaj im se riječima poštovanja punim.”
Allahov Poslanik (s.a.v.s.) opominje nas sljedećim rije-
čima: “Neka bude ponižen onaj kod koga njegovi otac
i majka, ili jedno od njih, doživi starost, a on ne uđe u
Džennet zbog toga što im nije bio pokoran i ukazao
potrebno poštovanje.”
Ebu Hurejre, r.a., koji prenosi ovaj hadis, kazuje da je
Poslanik (s.a.v.s.) ove riječi ponovio tri puta.
Uprkos ovako žestokoj opomeni, u našem vremenu se,
nažalost, roditelji veoma često zapostavljaju, čime se čini
veliki grijeh. Primjetno je da jedan dio ljudi zaboravlja da
je nepokornost roditeljima drugi veliki grijeh, odmah po-
slije širka, o čemu nas je obavijestio naš dragi Pejgamber
(s.a.v.s.). Naime, kako može imati zdrave odnose sa svo-
jom rodbinom, komšijama i drugim ljudima onaj čovjek,
koji je u stanju povrijediti svoga oca i majku?
Dakle, kada je riječ o zdravoj komunikaciji sa ljudima i
permanentnom ispunjavanju njihovih prâva, najznačajnije
mjesto u tom domenu zauzimaju naši roditelji. Poslije njih
slijede ostali ljudi: stepen po stepen.
U našem odnosu prema ostalim ljudima moramo obra-
titi pažnju i na sljedeću činjenicu: u našoj porodici, na
radnom mjestu i našoj ulici susrećemo se s ljudima koji
razmišljaju i ponašaju se kao mi, ali i s ljudima koji su dru-
gačiji od nas. Međutim, naša je dužnost da imamo lijep
odnos i komunikaciju sa svima onima koji žive u našem
okruženju; da budemo iskreni prema njima, poštujemo
njihova prava i razgovaramo s njima u skladu njihova po-
ložaja i mogućnosti shvatanja.
Plemeniti Poslanik (s.a.v.s.), kao i istinski učenjaci - nje-
govi nasljednici, sa velikom pažnjom vode računa o svom
odnosu prema drugim ljudima, ne zapostavljajući čak ni
one koji zauzimaju najniži stepen u društvu. U tom dome-
nu oni su besprijekorni uzori ljudima. Zato i mi trebamo
voditi računa o našem odnosu prema ljudima s kojim živi-
mo i prihvatiti obavezu da budemo uzor na koji će se oni
ugledati.
Ispunjavajući tu obavezu mi ćemo se sigurno susretati
sa onima koji se smatraju dobri i onima koji to nisu. Među-
tim, moramo ustrajati u lijepom, ljudskom odnosu prema
svim ljudima, ne ponižavajući i ne omalovažavajući nikoga
od njih. To je osnova lijepog odnosa i komunikacije s nji-
ma. Pored toga, ne smijemo zaboraviti da naš iman (vjera)
zahtijeva od nas da budemo uljudni, blagi i ponizni. To je
prvi stepen lijepoga vladanja (ahlak), kojem nas poučava
naš Pejgamber, Ponos svjetova (s.a.v.s.).
Zar njegove riječi, koje ćemo ovdje navesti, ne ispituju
kakvi smo vjernici (mu’mini). On (s.a.v.s.) je rekao: “Vjer-
nik (mu’min) je onaj ko se lijepo odnosi prema ljudima
i prema kome se ljudi lijepo odnose. Nema dobra u
onome ko se ne ophodi lijepo prema ljudima i koji ne
dopušta da se s njim lijepo i prijateljski razgovara.”
Iz ovoga se razumije da se Islam ne sastoji samo od
namaza, posta i drugih, utvrđenih ibadeta. Ibadeti su rela-
cija između roba i njegova Gospodara. Međutim, potpu-
nost vjere i vladanja dolaze do izražaja tek u čovjekovom
odnosu i komunikaciji sa drugim ljudima. Svojom isprav-
nošću i iskrenošću čovjek pokazuje ko je on, ustvari... Šta
mislite na koju istinu ukazuje pravilo: „Vjera je čovjekovo
djelovanje i odnos sa drugim ljudima.“
Koje god hadisko djelo pogledamo, vidjećemo da je
naš Pejgamber (s.a.v.s.) bio u krajnjoj mjeri blag prema
ljudima i da nikada prema njima nije bio grub, osoran i
nepristojan. Bio je uvijek milostiv prema njima, praštao im,
ulivao im nadu i obveseljavao ih. Pa, zar mi, kao njegov
ummet koji ga slijedi, ne bi trebali uzeti pouku iz njegovog
lijepog vladanja?!
Ne smijemo zaboraviti da današnji čovjek živi sa bolom
nepoznavanja svoje vjere. Ljudi s čijim stanjem, postupci-
ma i načinom življenja nismo zadovoljni, i koje odbacuje-
mo, ustvari su ljudi koji su lišeni islama. Na nama nije da
sudimo onome ko je lišen velike vrijednosti i naš posao
nije da se okomimo na njih i da ih kritikujemo.
Naša osnovna dužnost je da ih poučimo onome što
nisu naučili, da pridobijemo njihovu ljubav, da im pomo-
gnemo da istinski spoznaju Uzvišenog Allaha i da, pored
svega toga, molimo našeg Uzvišenog Gospodara za nji-
hovo dobro. Ne zaboravimo da svi mi, kao robovi Milosti-
vog Allaha, postojimo da bismo bili milostivi.
Neka je Allahov selam, rahmet i bereket sa svima vama.
05
 Dr. Almir Fatić | TEMA

Rodbina
u islamu
06
I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne
kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi (En-Nisa’, 1.)

07
 P
orodične ili rodbinske veze spadaju u red te-
meljnih, najstarijih i najtrajnijih odnosa među
ljudskom vrstom. Rodbina kao društvena grupa
prisutna je u svim vremenima, a sačinjavaju je pripadni-
ci koji potiču od zajedničkog pretka i koji su u međusob-
nom srodstvu, odn. u krvnoj vezi. Islam kao cjelokupan
sistem života i vladanja donio je svoje principe, odred-
be i propise u vezi sa pitanjem rodbine i održavanja
rodbinskih odnosa. U islamu, ukratko rečeno, rodbi-
nu sačinjavaju svi oni sa kojima se ne može zasnovati
bračna zajednica. Pored krvno-srodničnog odnosa po
uzlazno-silaznoj liniji (otac, majka, djedovi, nane... i si-
novi, kćeri, unučad i njihovo potomstvo), postoji i krv-
no-srodničko srodstvo po pobočnoj liniji (braća, sestre
i njihovo potomstvo, amidže, daidže i tetke). Također,
u daljnu rodbinu ubrajaju se i neki članovi po tazbin-
skoj (ženidbenoj) vezi. Svi oni koji se, prema Kur’anu i
sunnetu, tretiraju rodbinom imaju svoja precizna prava,
obaveze i dužnosti. Koliko znamo, poznajemo, poštu-
jemo i izvršavamo islamske propise o rodbini? Koliko
se družimo s našom rodbinom i koliko se kao rodbina
međusobno pomažemo? U tekstu skrećemo pažnju
na kur’ansko-sunnetsko učenje o ovom pitanju kao
podsjećanje i podsticanje na primjenu najhumanijih i
najplemenitijih načela koje je čovječanstvo ikada upo-
znalo u odnosu na status rodbine i rodbinskih veza u
međuljudskim odnosima.
Iz ovih časnih riječi jasno i nedvosmisleno saznaje-
mo da rodbina i održavanje rodbinskih veza zauzima
visoko mjesto u islamskom učenju. Štaviše, spozna-
jemo da je održavanje rodbinskih veza izjednačeno
sa održavanjem veze sa Uzvišenim Allahom, dok je
njihovo prekidanje izjednačeno sa prekidanjem veze
sa Njime. K tome, paziti i odražavati rodbinske veze
podrazumijeva približavanje okrilju Allahove milosti i
‘’Njegova zijareta’’. Navedene riječi su sasvim dovoljne
jednom muslimanu da ozbiljno i neprestano preispituje,
poboljšava i unaprijeđuje svoj odnos prema rodbini,
odn. prema Allahu, dž.š.
Brojni su kur’anski ajeti koji ukazuju na važnost rod-
binskih veza i njihovo održavanje. Kur’anski govor o
rodbini uglavnom je u formi imperativa, naredbi, što
će reći da je pravo rodbine zagarantovano Allahovom
naredbom i nije stvar dobrovoljne volje. Kur’an u tom
pogledu daje sasvim jasne i nedvosmislene smjernice,
koje u nastavku sažeto izlažemo.
Rodbina je zavjet vjernika
I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete
se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i rodbini (zi’l-

Rodbina u Kur’anu
Kur’an koristi dvije riječi za označavanje krvne veze,
krvnog srodstva ili rodbinske veze: erham i zu’lu-kur-
ba (akrebun). Prva riječ sadrži ideju milosti (rahmeh),
a druga ideju bliskosti (karabeh). Kad je u pitanju ideja
milosti, riječ je o milosti najvišega ranga, jer, prema jed-
nom hadis-i kudsi, sam Uzvišeni Allah, Koji je Rahman
ili Milostivi, stvorio je erham, tj. rodbinske veze izveo
je iz Svog časnog imena Rahman. Ovaj hadis-i kudsi
glasi: Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i
izveo sam ih iz ovog Mog imena, pa ko ih održava i Ja
ću s njim veze održavati, a ko ih prekida i ja ću s Njim
prekinuti (Tirmizi :1907). Još jedan hadis govori o viso-
kom statusu rodbinske veze: ‘’Rodbinska krvna veza
visi o ‘Aršu i viče: ‘Ko mene posjećuje i uvažava i njega
će Uzvišeni Allah posjećivati i uvažavati, a ko mene ne
posjećuje i ne uvažava, ni Allah Uzvišeni neće njega
posjećivati niti uvažavati’’ (Muslim: 2555).

08
kurba), i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a
ljudima lijepe riječi govoriti... (El-Beqare, 83)
Svi ljudi su dali zavjet Uzvišenom Allahu da će samo
Njega vjerovati, a kao potvrda toga je, između ostaloga,
i dobročinstvo prema rodbini. Shodno tome, i prijašnjim
vjerovjesnicima i njihovim narodima bilo je naređivano
da vode računa o rodbini i održavanju rodbinskih veza.
U navedenom ajetu Kur’an govori o narodu Benu Israil,
ali je poruka ajeta opće naravi.
Haram je prekidati
rodbinske veze
I Allaha se (ljudi) bojte – s imenom čijim jedni druge
molite – i rodbinske veze (erham) ne kidajte, jer Allah,
zaista, stalno nad vama bdi (En-Nisa’, 1).
Naredba je ovdje upućena svim ljudima, neovisno
od vremena i prostora ili bilo koje druge odrednice. Da-
kle, ova naredba je univerzalna i traje sve do Sudnjega
dana.
Uzvišeni Allah,
roditelji, rodbina...
I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne sma-
trajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rodbini, i si-
ročadi (zi’l-kurba), i siromasima, i komšijama bližnjim
i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima namjer-
nicima, i onima koji su u posjedu vašem (En-Nisa’, 36).
Nakon pokoravanja ili ibadeta Uzvišenom Allahu, i
nakon dobročinstva prema roditeljima, slijedi dobročin-
stvo prema rodbini i ostalim kategorijama koje Kur’an
spominje. Ovo je raspored i prioritet u činjenju dobra
koji je časni Kur’an uspostavio, a Poslanik, a.s., potvrdio
i pojasnio riječima: ‘’Allah vam, uistinu, oporučuje vaše
majke! – i to je ponovio tri puta – Allah vam, uistinu,
oporučuje vaše očeve! Allah vam, uistinu, oporučuje
vašu rodbinu! (Buhari: 60)
Materijalne obaveze
prema rodbini
Reci: imetak koji udjeljujete neka pripadne rodite-
ljima i rođacima (el-akrebin), i siročadi, i siromasima,
putnicima namjernicima, a za dobro koje učinite Allah
sigurno zna (El-Bekare, 215).
Daj rođaku (ze’l-kurba) svome njegovo pravo, i si-
romahu, i putniku namjerniku, ali ne rasipaj mnogo
(El-Isra’, 26).
Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro
čini i da se rodbini udjeljuje (zi’l-kurba)... (En-Nahl, 90)
Dobročinstvo prema rodbini u islamu nije svedeno
samo na nivo međusobnog posjećivanja i uvažavanja.
Kur’an eksplicitno ističe pravo i obavezu davanja imetka
rodbini, ali i ostalim spomenutim kategorijama. Treba
napomenuti da rodbini po uzlazno-silaznoj liniji nije do-
zvoljeno davati zekjat i sadekatu’l-fitr (vitre), jer smo njih
dužni, po potrebi, i doživotno izdržavati, dok rodbini po
pobočnoj liniji (braći, sestrama, njihovom potomstvu,
amidžama, daidžama, tetkama i rodbini po tazbinskoj
liniji) možemo i dužni smo, ukoliko su siromašni, udijeliti
zekjat i sadekatu’l-fitr, ali ih pomoći i na druge načine.
Allahov Poslanik, a.s., u više hadisa podstiče na
materijalno pomaganje rodbine. Tako on svoj ummet
podučava: ‘’Moj ummete! Tako mi Onoga koji me je s
istinom poslao, Allah neće primiti sadaku i zekjat od
muslimana koji je dao drugome a ima svoje rodbine
kojoj je to potrebno. Tako mi Allaha, takvog čovjeka
Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu’’ (Taberani
od Ebu Hurejrea, r.a.). Hadis jasno ukazuje na činjenicu
da se rodbina ne smije zaobilazati u pogledu zekjata i
sadekatu’l-fitra, odn. da ona ima prioritet, pa čak i onda
kada smo u stanju svađe, negovorenja ili razmirica sa
svojom rodbinom. Ovu plemenitu ideju Allahov Posla-
nik, a.s., iskazao je riječima: ‘’Najvrednija je ona sadaka
koja se dadne rodbini koja je na tebe ljuta i prema tebi
neraspoložena!’’ (Ahmed u Musnedu: 5/416)
Pažnja prema rodbini
je izraz zahvalnosti
Uzvišenom Allahu
A šta ti misliš: kako se na Allahovim blagodatima
može zahvalan biti? – Roba ropstva osloboditi, ili kad
glad hara, nahraniti siroče bliska roda (za makrebeh)...
(El-Beled, 12-15)
Ovdje Kur’an u formi retoričkog pitanja, a onda i od-
govora, podučava ljude kako se može biti zahvalan na
Allahovim blagodatima. Nahraniti rođaka jetima jedan
je od načina zahvalnosti prema Uzvišenom Stvoritelju.
09
 Pravo rodbine u
nasljeđivanju imetka
Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i
rođaci (el-akrebun), a i ženama dio onoga što ostave
roditelji i rođaci (el-akrebun), bilo toga malo ili mnogo,
određeni dio. A kada diobi prisustvuju rođaci (ulu’l-kur-
ba), siročad i siromasi i njima nešto darujte i lijepu riječ
im recite (En-Nisa’, 7-8; također v. 11 i 12. ajet ove sure).
Pored činjenja dobra prema rodbini i materijalnog
pomaganja, Kur’an stavlja u obavezu da se rodbina i
međusobno naslijeđuje.
Ovo su precizni kur’anski propisi i jasne odredbe
iz domena nasljednog prava, gdje Kur’an nije ostavio
prostora za angažman ljudskoga razuma. Dakle, kao
izraz Allahove milosti, pravednosti i dobrote, važno i
osjetljivo pitanje nasljedstva Kur’an je detaljno objasnio i
izložio. Ovi ajeti nas pozivaju da primjenjujemo Allahove
propise o nasljedstvu, bez obzira na građanski zakon
zemlje u kojoj živimo i po kojem se vrši doiba imovine
ili nasljedstva. Naime, niko nam ne brani da kao vjerni-
ci i vjernice primjenimo Allahove propise o nasljedstvu
kako bismo pokazali i dokazali da se ne suprotstavlja-
mo Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Kur’an,
nakon izlaganja propisa o nasljedstvu, upozorava: To
su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Po-
slaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče,
A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova
dizao i preko granica propisa Njegovih prelazio – On
će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka
sramna kazna (En-Nisa’, 13-14).
Rodbina u hadisu
Allahova Poslanik, s.a.v.s.
Allahov Poslanik, a.s., u brojnim svojim hadisima
govori o rodbini i čuvanju rodbinskih veza. Zapravo,
naš Vjerovjesnik, a.s., svojim je hadisima konkretizirao,
dodatno pojasnio i kur’anske ajete koji govore o rodbini
proširio na veliki broj životnih prilika i situacija. Spoznaje
Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet
Džubejr b. Mut’im, r.a., pripovijeda da je čuo Vjerovjesnika, a.s., kada kaže:
“Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet!“ (Buhari: 5984)
10
koje crpimo iz njegovih hadisa dragocjene su i pred-
stavljaju vrhunska načela humanosti, dobrote i plemeni-
tosti. Vjerovjesnik, a.s., najavljuje velike nagrade za one
koji paze svoju rodbinu, ali i strašne posljedice za one
koji ne vode računa o rodbini i rodbinskim odnosima.
Navest ćemo neke važne Vjerovjesnikove, a.s., životne
lekcije u tom smislu.
Posjećivanje rodbine:
put ka Džennetu
Ebu Ejjub, r.a., prenosi da je neki čovjek došao do-
šao Poslaniku, a.s., i zamolio ga: ‘’Uputi me na djelo
koje će me približiti Džennetu a udaljiti od Džehenne-
ma!’’ Vjerovjesnik, a.s., mu je na to odgovrio: ‘’Obožavaj
isključivo Allaha i ne pripisuj Mu druga, obavljaj redov-
no namaz, daji zekjat i pazi i posjećuj rodbinu!’’ Kada
je taj čovjek odmakao, Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Ako
se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući će u
Džennet’’ (Buhari: 1396).
Održavanje rodbinskih veza:
Allahu najdraže djelo
Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, a.s., koji
je bio sa grupom ashaba, pa ga upitao: ‘’Ti si onaj koji
tvrdi da je Allahov Poslanik?’’ On je odgovorio: ‘’Jesam’’.
Onda je čovjek upitao: ‘’Allahov Poslaniče, koja djela
su Allahu najdrža?’’ On je odgovorio: ‘’Vjera u Allaha!’’
Čovjek je opet upitao: ‘’Allahov Poslaniče, a zatim?’’
Odgovorio je: ‘’Njegovanje rodbinskih veza!’’... (Ebu
Ja’la el-Mewsili)
Održavanje rodbinskih veza
povećava nafaku i produžava
život
Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je Resulullah,
a.s., rekao: ‘’Ko želi da ima lijepu i obilnu nafaku i da
mu se produlji život, neka lijepo postupa sa svojom
rodbinom’’ (Buhari: 5986).
Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je rekao: Re-
kao je Resulullah, a.s.: ‘’Onaj ko želi da produlji svoj
život i da poveća svoju ospkrbu neka čini dobro svojim
roditeljima i neka održava dobre odnose sa svojom
rodbinom!’’ (Musned Ahmedov: 266/3)
Islamski učenjaci smatraju da se pod produžetkom
životnog vijeka misli na bereket u životu i vremenu i
na porod koji ostane iza takve osobe, pa radaći dobra
djela, koriste i toj osobi nakon njene smrti.
Ne primaju se djela onih koji
prekidaju rodbinske veze
Ebu Hurejre, r.a., kaže da je čuo Allahovog Poslnika,
a.s., kako kaže: ‘’Uzvišenom Allahu se djela ljudi pre-
dočavaju četvrtkom navečer. Neće biti primljena djela
onoga koji raskida rodbinske veze’’ (Buhari: 61).
Kazna za prekidanje
rodbinskih veza stiže vrlo brzo
Aiša, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: ‘’Ni
za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročin-
stvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza,
a ni jedno zlo ne povlači brže kaznu nego što povlači
nasilje i prekidanje rodbinskih veza’’ (Ibn Madže: 4212).
Njegovati rodbinsku vezu
i s onim ko je prekida
Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je neki čovjek
rekao: ‘’Ja Resulallah, ja imam rodbine kojoj ja idem, ali
oni meni ne dolaze, ja se prema njima lijepo ophodim,
a oni se prema meni loše ophode, ja sam prema njima
blag, a oni su prema meni osioni...- Resulullah, a.s.,
na to mu reče: ‘’Ako je tako kako kažeš, ti si onda kao
ona vruća prašina bačena u njihova usta (tj. dosadan
si im), ali će tebe Allah pomagati sve dok se ti budeš
tako ponašao’’ (Muslim: 6525).
Izmiriti zavađenu rodbinu
‘Abdullah b. ‘Amr, r.a., od Vjerovjesnika, a.s., prenosi
da je rekao: ‘’Ne pazi rodbinu onaj koji uzvraća posjetu
Dvostruka nagrada
za sadaku datu rodbini
Selman b. ‘Amir prenosi da je
Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“Sadaka data siromahu je
uobičajena sadaka, a sadaka
data rodbini je dvostruka: ona je
i sadaka i njegovanje rodbinskih
odnosa” (Buhari: 4251).
već onaj koji spaja veze između rodbine kada se one
raskinu’’ (Buhari: 5991).
Izučavati rodbinsku lozu
Od El-’Ala’a b. Haridžea, r.a., prenosi se da je Vjero-
vjesnik, a.s., rekao: ‘’Podučavajte se svojoj genealogiji
(rodbinskom stablu) kako biste što bolje čuvali rodbin-
ske veze!’’ (Medžme’u’z-zeva’id: 456/1)
Zaključak
Iz svega navedenoga zapažamo da su kur’anske na-
redbe i hadiske preporuke u vezi sa rodbinom i održa-
vanjem rodbinskih veza kristalno jasne i nedvosmislene.
Paziti, posjećivati, obilaziti, dobro činiti, materijalno
pomagati svoju rodbinu (bili oni muslimani ili nemu-
slimani)... jeste neopoziva obaveza i dužnost svakom
iskrenom muslimanu i muslimanki, vjerniku i vjernici, koji
vjeruju u Allaha, dž.š., i Sudnji dan.
Ne postoji bilo kakvo opravdanje da se tako ne po-
stupa. Ljudski kaprici i “principi” ne predstavljaju nika-
kav izgovor za prekidanje rodbinskih veza. Kur’anski i
hadiski propisi u pogledu rodbine, kao i svega drugoga,
u interesu su samoga čovjeka na ovome i onome svi-
jetu. Riječ je o najplemenitijim, najhumanijim i najkori-
snijim propisima za čovjeka i zajednicu u kojoj on živi.
Brojne koristi i ugode proizlaze iz njihove primjene, ali i
strašne posljedice zbog njihova kršenja.
Neka nam Uzvišeni Allah pomogne da postanemo
bliski jedni drugima!
11
 Imam El-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB
K
o želi da bude spašen od Allahove kazne, da
postigne Njegovu nagradu i milost i da bude
uveden u Njegov Džennet, neka svoj nefs (ego)
suzdrži od dunjalučkih prohtjeva i neka bude strpljiv na
teškoćama i nedaćama. Kao što Uzvišeni Allah kaže:
„A Allah voli strpljive.“ (Ali Imran, 146.)
Strpljivost (sabur) se dijeli na:
• sabur na pokornostima
• sabur od zabrana
• sabur pri teškoćama (musibetima) i pri prvom udarcu.
Pa, onaj ko bude strpljiv (saburli) na pokornostima
prema Uzvišenom Allahu, On će mu, na kijametskom
danu, dati 300 deredža (stepeni) u Džennetu. Između
svake deredže je rastojanje koliko je između nebesa i
zemlje.
Onaj ko bude strpljiv (saburli) od Allahovih zabrana,
On će mu, na kijametskom danu, dati 600 deredža u
Džennetu. Između svake deredže je rastojanje koliko je
između sedmog neba i sedme zemlje.
A onaj ko bude strpljiv (saburli) pri teškoćama (mu-
sibetima), Uzvišeni Allah će mu, na kijametskom danu,
dati 700 deredža u Džennetu. Između svake deredže je
rastojanje koliko je između Arša i Zemlje.
12
Strpljivost
i bolest
Vjerovjesnik, a.s., prenosi da je Uzvišeni Allah rekao:
„Na kojeg god se roba spusti belaj (nedaća), pa zatraži
utočište kod Mene, dat ću mu izlaz iz tog belaja i prije
nego što utočište zatraži, odazvat ću mu se i prije nego
što Me jezikom zamoli! A na kojeg roba se spusti belaj,
pa on zatraži utočište kod stvorenja, a ne kod Mene,
onda ću mu zatvoriti nebeske kapije.“
Razuman čovjek treba biti strpljiv na iskušenjima i
ne žaliti se zbog njih. Tako će biti spašen i dunjalučke
i ahiretske kazne. A najveće belaje imaju vjerovjesnici,
pa evlije!
Džunejd Bagdadi, Allah mu se smilovao, je rekao:
„Belaj je svjetiljka arifa, budnost murida, dobrota vjerni-
ka, a propast nemarnih (gafila). Niko neće osjetiti slast
imana dok mu ne dođe belaj, a on u tome bude zado-
voljan i strpljiv.“
Vjerovjesnik, a.s., je rekao: „Ko se razboli jednu
noć, pa bude Uzvišenim Allahom zadovoljan, izaći će
iz svojih grijeha kao na dan kada ga je majka rodila!“
Dahhak kaže: „Ko ne bude u toku svakih 40 noći iskušan
sa nekakvim belajem, ili brigom ili musibetom, pa on
kod Allaha nema nikakva dobra!“
Muaz ibn Džebel, r.a., je rekao: „Kada Allah iskuša
roba sa nekakvom bolešću, onda meleku sa lijeve strane
(koji bilježi loša djela) kaže: ‘Podigni pero sa njega!’, a
meleku s desne strane (koji bilježi dobra djela) kaže:
‘Piši Mom robu najbolje što čini!’“
U hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
„Kad se rob razboli, Allah mu pošalje dvojicu meleka i
kaže: ‘Vidite šta kaže Moj rob! Ako kaže: Hvala Allahu
(el-hamdu lillah)- to se podigne Allahu, a On najbolje
zna- pa Allah kaže: Mog roba ću, ako ga usmrtim, uvesti
u Džennet. A ako ga izliječim, zamijenit ću mu meso
boljim nego što je imao i krv boljom nego što je imao,
i izbrisaću mu loša djela!’“
Zbog njegovog jecaja
Hikaja: Pripovjeda se da je među Sinovima Israilo-
vim bio jedan veliki grešnik (fâsik). Neprestano je činio
prijestupe. Sve dok njegovi sugrađani nisu pali u očaj
od njegovih zlodjela. Pa su, zbog toga što ga nisu mogli
spriječiti od grijeha, zavapili Uzvišenom Allahu. Potom
je Uzvišeni Allah Musau, a.s., objavio: ‘Među Sinovima
Israilovim postoji jedan čovjek koji je veliki fâsik. Istjeraj
ga iz njihovog grada, kako se ne bi na njih, zbog nje-
govih prijestupa, sručila vatra.’ Musa, a.s., je to i učinio.
Čovjek je, potom, otišao da živi u drugi grad. Pa je Allah
objavio Musau, a.s., da ga protjera i iz tog grada, što je
Musa, a.s., i uradio. Čovjek je, onda, izašao u pustinju
u kojoj nije bilo ni stvorenja, ni usjeva, ni zvjeri, niti pti-
ca. Ubrzo se razbolio u toj pustinji, a nije imao nikoga
da mu pomogne. Pao je u prašinu, glavu spustio na
zemlju i rekao: ‘’Da je moja majka iznad moje glave,
ona bi mi se smilovala i plakala bi zbog moje nemoći.
Da je moj babo prisutan, pomogao bi mi i poveo bi
računa o meni. Da je moja žena prisutna, plakala bi
zbog rastanka sa mnom. Da su moja djeca prisutna,
plakala bi za mojom dženazom. I molili bi: ‘Naš Alla-
hu, oprosti našem ocu, koji je garib, slab, neposlušan,
grešnik, protjeran iz svog grada u drugi, pa i iz njega
u pustinju, a sa pustinje seli na ahiret, očajan u sve!’
Moj Allahu, rastavio Si me od mojih roditelja, moje
djece i žene, pa me nemoj rastaviti od Svoje milosti!
Spalio si moje srce, zbog rastanka s njima, pa me
nemoj spaliti Svojom vatrom, zbog mojih grijeha!’’
Poslije toga mu je Uzvišeni Allah poslao dvije hurije
koje su bile u liku njegove majke i njegove žene, te
džennetske mladiće koji su bili u likovima njegove
djece i meleka koji je bio u liku njegovog oca. Po-
sjedali su oko njega i plakali nad njim. Kada ih je
primjetio, obradovao se i rekao: ‘Ovo je moj babo,
moja majka, moja žena i moja djeca, došli su mi!’
Tako je prispio u Allahovu milost čist, oprošten od gri-
jeha. Uzvišeni Allah je objavio Musau, a.s.: ‘Otiđi u pu-
stinju na to i to mjesto, tamo je umro jedan od Mojih
štićenika! Nađi ga, pobrini se oko njega i pokopaj ga.’
Pa kada je Musa, a.s., došao na određeno mjesto, za-
tekao je čovjeka kojeg je protjerao iz dva grada, po
Allahovom naređenju. Ugledao je i hurije, mladiće i
meleka oko njega. Rekao je: ‘Moj Gospodaru, ovo je
čovjek kojeg sam dva puta protjerao po Tvojoj naredbi!’
Pa mu se Uzvišeni Allah obratio riječima: ‘O Musa, Ja
sam mu se smilovao i oprostio sam mu grijehe zbog
njegovog jecaja! Bio je odvojen od svog grada, od svo-
jih roditelja, djece i žene, pa sam mu poslao huriju u liku
njegove majke, meleka u liku njegovog oca, drugu hu-
riju u liku njegove žene, džennetske mladiće u liku nje-
gove djece, da mu se smiluju u njegovoj tuzi i samoći.
Jer, kad umire garib (neznanac, tuđinac), za njim plaču
stanovnici nebesa i zemlje iz sažaljenja prema njemu.
Pa kako da mu se Ja ne smilujem?! A Ja sam Najmilo-
stiviji kada je garib u smrtnom času.’
Ibn Atâ je rekao: „Iskrenost i neiskrenost jednog
roba se pokazuju u vrijeme belaja i rahatluka. Pa onaj
ko je zahvalan u vrijeme rahatluka, a očajava u vrijeme
belaja, on je neiskren! Da jedan čovjek posjeduje znanje
ljudi i džina, a potom ga zadese vjetrovi belaja, pa on
zbog toga pokaže žaljenje i nezadovoljstvo, neće mu biti
od koristi ni njegovo znanje, ni njegova djela! Kao što
Uzvišeni Allah u kudsi-hadisu kaže: „Ko nije zadovoljan
Mojom odredbom i nije zadovoljan Mojim darovima, pa
nek sebi traži gospodara mimo Mene!“
Vehb ibn Munebbih je prenio da je bio jedan od vje-
rovjesnika koji je Allahu ibadet činio pedeset godina.
Pa mu je Allah objavio: ‘Ja sam ti oprostio!’ A on je na
to rekao: ‘Moj Gospodaru, šta Si mi oprostio, a nijedan
grijeh nisam počinio?’ Potom je Allah naredio znoju da
ga obasipa. Te noći nije zaspao. U jutro je došao melek,
a on mu se požalio zbog onoga što ga je snašlo od
izljevanja znoja. Melek mu tada reče: ‘Tvoj Gospodar ti
je poručio da ti ni ibadet od pedeset godina ne vrijedi
zbog žalbe na ovaj znoj!’
13
 El-Kan Dehlevi | HAJATU’S-SAHABE

Poslanikova
DA’VA (pozivi)
Poziv Ebu Bekru r.a.
Hafiz Ebu Hasan Tarablisi bilježi od h. Aiše da je rekla: Ebu Bekr je izašao iz kuće želeći da posjeti Allahovog
Poslanika, a.s., a bio mu je iskreni prijatelj još u džahilijjetu. Susreo ga je i rekao mu: Ebu Kasime (Oče Kasimov),
bio sam u klubu tvojih sunarodnika i oni te optužuju zbog toga što im sramotiš očeve i majke. Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: Ja sam Allahov Poslanik i pozivam te Allahu. Kada je završio sa svojom pričom, hazreti Ebu Bekr je primio
islam. Poslanik, a.s., rastao se s njim, a nije bilo nikoga sretnijeg od njega zbog islama hazreti Ebu Bekra. Ebu
Bekr je otišao do Osmana b. Affana, Talha b. Ubejdullaha, Zubejra b. Avvama, Sa’da b. Ebi Vekkasa, ponudio im
islam i oni su ga prihvatili. Sutradan je otišao Osmanu b. Maz’unu, Ebu Ubejdetu b. Ebi Džerrahu, Abdurrahmanu
b. Avfu, Ebu Selemi b. Abdilesedu i Erkamu b. Ebi Erkamu, i svi su primili islam. Da je Allah njima zadovoljan.
Ibn Ishak priča: Pričao mi je Muhammed b. Abdirrahman b. Abdillah b. Husajn Temimi da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: Nisam nikome ponudio islam i pozvao ga u njega a da nije oklijevao i razmišljao o tome, osim Ebu
Bekru. Nije oklijevao i duljio ni jednog momenta.
Ibn Ishak i drugi navode da je on bio bliski prijatelj Poslaniku, s.a.v.s., i prije poslanstva, znao je dobro njegovu,
s.a.v.s., iskrenost i povjerljivost, njegovu plemenitost i narav, zbog čega nije mogao iznijeti nikakve neistine na
ljude, a kamoli na Allaha?! Iz svega nabrojanog, čim je čuo da ga je Allah poslao kao poslanika, požurio je da
prihvati ono čemu ga poziva i nije oklijevao ni časka.

Poziv Omeru b. Hattabu, r.a.

Taberani bilježi od h. Abdullaha b. Mesuda da je rekao: Poslanik, a.s., rekao je: Allahu moj, osnaži islam sa
Omerom b. Hattabom ili Ebu Džehlom b. Hišamom. Allah je primio Poslanikovu, a.s., dovu za Omera b. Hattaba.
Njime je osnažio islam i srušio kipove.
Taberani bilježi hadis Sevbana, a to će biti navedeno u poglavlju o tome kako su ashabi podnosili kušnje i
teškoće, pa spominje Seida b. Zejda i njegovu suprugu Fatimu, sestru hazreti Omera, i tu stoji: Pa ga je Poslanik,
a.s., prihvatio za ramena, prodrmao ga i pitao: Šta hoćeš, i zašto si došao? Omer mu je rekao: Kaži i meni ono
čemu pozivaš. Poslanik, a.s., rekao mu je: Svjedoči da nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema ortaka i da
je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Omer je istog trena primio islam. Onda mu je Poslanik, a.s., rekao: Izađi.
Ebu Nu’ajm u Hil-jetu, 1/41, bilježi od Eslema kako ih je Omer pitao: Hoćete li da vam kažem kako sam ja primio
islam? Mi smo rekli da hoćemo, pa je Omer rekao: Bio sam jedan od najžešćih neprijatelja prema Poslaniku,
a.s. Otišao sam njemu u kuću na Saffi, sjeo pred njega, a on me prihvatio za košulju i rekao: Primi islam, sine
Hattabov! Allahu moj, uputi ga. Ja sam rekao: Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da si ti Allahov
Poslanik. Dalje priča: muslimani su donijeli tekbir koji se čuo po čitavoj Mekki...

14
 Poziv Osmanu b. Affanu, r.a.
Medaini bilježi od Amra b. Osmana kako je Osman pričao: Ušao sam kod svoje tetke po majci, Erve kćerke
Abdulmuttaliba, kako bih je obišao. Poslanik, a.s., ušao je u kuću i ja sam ga gledao. Tada se već čulo da je on
dobio nešto. Okrenuo se meni i rekao: Šta je s tobom, Osmane? Ja sam rekao: Čudim se tebi i tvom ugledu koji
imaš kod nas, a šta se priča o tebi. On je rekao: La ilahe illellah (Nema boga osim Allaha). Osman priča: Allah
zna, ali ja sam se od toga naježio. Onda je proučio: a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako
Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite! (Ez-Zarijat, 22.-23.) Dalje Osman priča:
Onda je ustao i izašao, a ja sam izašao za njim, sustigao ga i primio islam.

Poziv Aliju b. Ebi Talibu, r.a.

Ibn Ishak navodi da je hazreti Alija došao, a Poslanik, a.s., i h. Hatidža su klanjali. Alija je pitao: Muhammede,
šta je to? Poslanik, a.s., rekao je: Allahova vjera koju je odabrao za sebe i s kojom je slao svoje poslanike. Pozivam
te Allahu Jedinom, koji nema ortaka i robovanju Njemu, da zaniječeš Lata i Uzzaa. Ali je rekao: Ovo je nešto za
šta nisam čuo prije. Neću ništa reći dok se ne posavjetujem sa Ebu Talibom. Poslaniku, a.s., nije bilo drago da
se sazna za njegovo poslanstvo i njegovu misiju prije nego bude naređeno. Zbog toga je rekao: Ali, ako nećeš
prihvatiti islam, onda nemoj nikome o tome govoriti. Ali je tu noć proveo u razmišljanju, a onda je, Allahovom
voljom, u Alijevom srcu se probudila želja za islamom. Ujutro je otišao Poslaniku, a.s., i rekao: Šta si mi nudio,
Muhammede? Poslanik, a.s., rekao mu je: Svjedoči da nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema ortaka, da
zaniječeš Lata i Uzzaa i da se odrekneš svih kipova. Ali je pristao na to i primio islam. Neko je vrijeme tajio islam
i nije ga kazivao ni Ebu Talibu.

15
 Poziv Amru b. Abesetu, r.a.
Ahmed bilježi, 4/112. od Šeddada b. Abdullaha da je Ebu Umame rekao:
Amre, sine Abesetov, na osnovu čega tvrdiš da si četvrtina islama? On je
rekao: U džahilijjetu sam smatrao da su ljudi zabludjeli, a kipovi i božanstva
mi nisu ništa značili. Čuo sam da ima neki čovjek koji priča priče i kazuje
kazivanja po Mekki koja su bila neubičajena i nepoznata dotada. Uzjahao
sam svoju devu i odjahao u Mekku. Tamo sam zatekao Poslanika, a.s.,
prikrivenog, a njegovi sunarodnici su ga vrijeđali svakojako. Osjetio sam bla-
gonaklonost prema njemu, otišao do njega i pitao ga: Šta si ti? On je rekao:
Ja sam Allahov Vjerovjesnik. Ja sam pitao: A šta je Allahov Vjerovjesnik? On
je rekao: Allahov Poslanik. Ja sam pitao: A da li te je Allah poslao? On je
rekao: Jeste. Pitao sam: A s čime te poslao? On je rekao: Da se ispoljava
vjerovanje u jednog Allaha i da Mu se ništa ne pridružuje, da se polupaju
kipovi, održava rodbinska veza. Pitao sam: Ko je uz tebe u tome? On je
rekao: I slobodan i rob – ili je rekao: i rob i slobodan. A uz njega je bio Ebu
Bekr (b. Ebi Kuhafe) i Bilal, pratilac i štićenik Ebu Bekra. Rekao sam: I ja
hoću da ti se pridružim i slijedim te. On je rekao: Ne možeš to danas, nego
se vrati svojoj porodici i familiji, pa kada čuješ da sam objavio i da javno
pozivam vjeri, onda dođi i pridruži mi se. Amr priča: Onda sam se vratio
svojoj porodici, a bio sam prihvatio islam. Kada je Poslanik, a.s., učinio
hidžru u Medinu, ja sam se raspitivao o njemu i čekao vijesti. Došla je neka
karavana iz Jesriba i ja sam pitao jednog čovjeka: Kakav je to Mekkelija
kod vas došao? On je rekao: Njegovi sugrađani su ga htjeli ubiti, ali nisu
mogli. Nešto se ispriječilo između njih i njega i ljude smo ostavili zbunjene.
Amr priča: Onda sam pojahao svoju devu i otišao do njega u Medinu. Kada
sam mu ušao, pitao sam: Allahov poslaniče, da li me prepoznaješ? On je
rekao: Naravno. Zar ti nisi onaj što mi je došao u Mekku? Ja sam rekao
da jesam. Onda sam rekao: Allahov poslaniče, poduči me onom čemu te
Allah podučio a što je meni nepoznato.
Ahmed ga još bilježi, 4/11., od Ebu Umame, a on od Amra b. Abeseta,
da je, između ostalog, rekao: Pitao sam: A s čime te poslao? On je rekao:
Da održavaš rodbinsku vezu, ne prolijevaš krv nevinog, ne pljačkaš putnike,
polomiš kipove i da se samo Allahu robuje, Jednom, i da Mu se ništa ne
pridružuje. Ja sam rekao: Divno li je to s čime te poslao i budi mi svjedok da
sam povjerovao u tebe i da potvrđujem to čemu pozivaš. Da li da ostanem
uz tebe, ili smatraš da trebam raditi nešto drugo? On je rekao: I sam vidiš
koliko je ljudima mrsko ovo čemu pozivam. Ostani sa svojom porodicom
i kada čujete za mene i da sam izašao, onda mi dođi.

Poziv Halidu b. Seidu b. Asu, r.a.

Bejheki bilježi od Džafera b. Muhammeda b. Halida b. Zubejra a on
od svoga oca, ili od Muhammeda b. Abdullaha b. Amra b. Osmana, da
je rekao: Halid b. Seid b. As među prvima je primio islam i bio je prvi od
svoje braće koji je prihvatio islam. Neposredni uzrok njegovom primanju
islama je bilo da je usnio kako je na ivici vatre. Navodi da je ta vatra bila

16
ogromna. U snu je vidio kako mu prilazi neki čovjek i gura ga u vatru i vidio
je Allahova Poslanika, a.s., kako ga je uhvatio za krajeve odjeće i kako ga
odvlači od nje. Taj san ga je jako uplašio. Rekao je: Kunem se Allahom da
je ovaj san istinit.
Sreo se sa Ebu Bekrom b. Ebi Kuhafom i ispričao mu šta je sanjao. On
mu je rekao: Time ti se želi dobro. To je Allahov Poslanik, a.s., pridruži mu
se i slijedit ćeš ga u islamu a islam će te zaštititi od toga da padneš u vatru,
a tvoj otac će biti u njoj.
Otišao je Poslaniku, a.s., i zatekao ga među konjima. Rekao mu je:
Allahov poslaniče, Muhammede, čemu ti pozivaš? Poslanik, a.s., rekao
mu je: Pozivam te Allahu Jedinom, koji nema ortaka i da je Muhammed
Njegov rob i Poslanik, da se odrekneš toga čemu robuješ od kamenja koje
ne čuje niti može naškoditi, koje ne vidi, niti može koristiti, niti zna ko mu
robuje, a ko ne robuje. Halid je rekao: Onda je svjedočim da nema boga
osim Allaha i svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Poslanik, a.s., obradovao
se njegovom prihvatanju islama.
Onda je Halid nestao, a njegov otac je saznao da je prihvatio islam.
Poslao je da ga se traži. Potjera ga je našla i doveli su ga ocu. On ga je
žestoko izgrdio i udarao ga je korbačem koji je imao u ruci i dok ga nije
izlomio o Halidovu glavu. Rekao je: Allaha mi, zabranit ću ti hranu. Halid je
rekao: Ako mi ti i zabraniš, Allah će mi dati onoliko koliko mi je potrebno da
živim. Onda je otišao Poslaniku, a.s., i on ga je uvažavao i bio je uz njega.
Hakim bilježi u Mustedreku, 3/248., preko Vakidija, a on od Džafera b.
Halida b. Zubejra, a on od Muhammeda b. Abdullaha b. Amra b. Osmana,
pa navodi čitav slučaj: Pa je otac poslao sinove u potjeru, koji nisu prihvatili
islam. Oni su ga našli i doveli ga ocu, Ebu Uhajhatu, i on ga je žestoko
izgrdio i istukao štapom koji je imao u ruci tako da ga je slomio o njegovu
glavu. Onda je rekao: Zar ćeš slijediti Muhammeda, a vidiš i sam koliko
je nesloge i razdora posijao među svojim sunarodnicima, koliko kritikuje
njihova božanstva i vjeru i praksu njihovih predaka?! Halid je rekao: Istinu
govori, Allaha mi, i ja ga slijedim. Njegov otac se rasrdio, počeo ga ponovo
tući i vrijeđati. Onda mu je rekao: Odlazi, prokletniče! Gdje god hoćeš, kod
mene nećeš naći hrane. Halid je rekao: Ako mi i uskratiš hranu, Allah će
mi dati sve što mi treba za život. Otac ga je istjerao iz kuće i rekao ostalim
svojim sinovima: Neka mu se niko ne obraća i ne razgovara s njim, inače
će i s njim biti kao što je i sa njim bilo. Halid je otišao Poslaniku, a.s., koji
ga je uvažavao i bio je s njim.
U Isti’abu, 1/401., preko Vakidija se bilježi i dodatak: Sakrio se od svoga
oca u okolini Mekke sve dok ashabi Poslanika, a.s., nisu otišli u Abesiniju,
drugi put, i Halid je bio prvi koji je učinio hidžru...
Hakim bilježi, 3/349., od Halida b. Seida, da se Seid b. As b. Umejje raz-
bolio i rekao: Kada bi me Allah podigao iz postelje, nikada se u mekkanskoj
dolini ne bi obožavao bog Onog čiji je otac otkupljen ovnom (Muhammeda,
a.s.). Onda je Halid rekao: Allahu moj, nemoj ga ozdraviti i podići iz postelje.
Njegov otac je umro od te bolesti zbog koje je ležao.

17
 Ebu Jezid Bistami
Pitaj što
god hoćeš (I)
E
bu Jezid Bistami, da mu se
Allah smiluje, je ispričao: -
Jednom sam bio na jednom
od svojih putovanja, uživajući u svo-
joj samoći i odvojenosti od ljudi, pre-
dan razmišljanju i uživajući u zikru,
kada sam čuo poziv: Ebu Jezide,
idi u samostan Sem’an i priključi se
svećenicima u njihovom prazniku i
praznovanju. Želimo time pokazati
i dokazati nešto. Ja sam zatražio
zaštitu Allahovu i rekao: - Neću se
prepustiti tim mislima.
Kada je nastupila noć, čuo sam
glas u snu, i taj glas mi je ponovio
iste riječi koje sam čuo tog dana.
Probudio sam se dršćući i sav naj-
ežen. Taj govor mi je toliko uticao
da sam sjedio na mjestu i nisam se
mogao pomaći. Onda sam pozvan
u mislima: Nemoj se strašiti, ti si
kod nas jedan od probranih evlija,
zapisan si među čestite, međutim,
obuci na sebe svećeničku odoru i
zbog Nas pripaši svećenički konop-
čić. Zbog toga nećeš imati ni grijeha
ni ukora.
Ebu Jezid priča: - Ujutro sam
ustao i pohitao da izvršim naređe-
no. Obukao sam svećeničku mantiju
i otišao u samostan Sem’an da im
se pridružim. Kada je došao njihov
pročelnik, oni su se okupili i ušutjeli
kako bi čuli šta će im reći njihov pro-
čelnik. On se popeo za govornicu,
ali je ona zadrhtala i on nije mogao
18
progovoriti ni riječi, kao da su mu
usta bila zalivena. Njegovi sveće-
nici i pomoćnici su ga pitali: - Šta
te sprečava da govoriš, vođo naš?
Mi slijedimo ono što nam govoriš
i povodimo se za tvojim znanjem?
On je rekao: - Priječi me od toga da
vam se obratim to što je među vama
jedan muhammedanac (musliman).
Došao vam je da iskuša vašu vjeru
i uvjerenje. Oni su mu rekli: - Pokaži
nam ga i mi ćemo ga smjesta ubiti.
On je rekao: - Nemojte ga ubijati,
osim ako imate čvrst dokaz protiv
njega. Hoću da ga provjerim i da
ga pitam pitanja koja su zajednička
svim vjerama. Ako na njih odgovori
ispravno, pustit ćemo ga i nećemo
ga ubiti. Ako ne mogne odgovoriti i
rastumačiti, ubit ćemo ga. Na ispitu
se čovjek ili pokaže ili ponizi.
Oni mu rekoše: - Radi kako ho-
ćeš, mi smo došli samo kako bismo
se okoristili tobom. Onda je episkop
ustao i rekao: - Muhammedanče,
tako ti Muhammeda, moraš ustati
na noge kako bi te svi vidjeli. Ebu Je-
zid je ustao, a neprestano je micao
usnama veličajući Allaha i slaveći
Ga. Episkop mu je rekao: - Muham-
medanče, hoću da te pitam o neče-
mu, pa ako odgovoriš na sva pitanja
i pojasniš ih, slijedit ćemo te, a ako
ne mogneš odgovoriti, ubit ćemo te.
Ebu Jezid mu je rekao: - Pi-
taj što god hoćeš od onoga što
je zapisano u Knjigama i što je
protumačeno, a Allah neka nam
bude svjedokom za ono što smo
rekli. Episkop mu je rekao: - Reci
mi šta je jedno i nema drugog?
Šta je dvoje i nema trećeg? Šta je
troje i nema im četvrtog? Šta je če-
tvero i nema im petog? Šta je petero
i nema im šestog? Šta je šestero i
nema im sedmog? Šta je sedmero
i nema im osmog? Šta je osmero i
nema im devetog? Šta je devetero
i nema im desetog? Šta je cjelovi-
to deset? Šta je jedanaest? Šta je
dvanaest? Šta je trinaest? Reci mi o
ljudima koji su slagali i ući će u Dže-
nnet? I o ljudima koji su rekli istinu, a
ući će u Džehennem? Gdje je mjesto
tvom imenu spram tvog tijela? Šta je
to što diže prašinu? Šta je to što je
opterećeno teretom? Šta je to što
lagahno se kreće? Ko sprovodi na-
redbe? O nečemu što diše a nema
duše? Pitamo te o četiri stvari koje su
govorile sa Gospodarom svjetova?
O kaburu koji se kretao sa svojim
stanovnikom? O vodi koja ne silazi
s nebesa niti izvire iz zemlje? O če-
tvero koji postoje, a nisu potekli iz
kičme oca niti utrobe majke? O prvoj
krvi prolivenoj na zemlji? Pitamo te o
nečemu što je Allah stvorio, a onda
otkupio? Pitamo te o nečemu što je
Allah stvorio a onda ga zanijekao?
Pitamo te o nečemu što je Allah
stvorio a onda rekao da je golemo?
O nečemu što je Allah stvorio a onda
pitao za to? O najboljim ženama?
O najboljim vodama? O najboljim
planinama? O najboljim životinjama?
O najboljim mjesecima? O najboljim
noćima i o tome šta je tamme (kata-
strofa)? O drvetu koje ima dvanaest
grana, na svakoj grani trideset listo-
va, na svakom listu pet cvjetova, dva
su osvijetljena a dva su u pomrčini?
O nečemu što je obavilo hadždž i
tavafilo oko Kabe, a nema duše niti
je obavezno da učini hadždž? Koliko
je vjerovjesnika stvorio Allah? Koliko
je od njih imalo poslanstvo a koliko
nije? O četiri stvari koje imaju različi-
tu boju i ukus, a isti izvor? Šta je ne-
kir, kitmir i fetil? Šta je sebed (ostatak
trave), lebed (slijepljena vuna), šta je
tamm (voda) a šta remm (zemlja)?
Šta kaže pas u svom zavijanju? Šta
kaže magarac u svom revanju? Šta
kaže bik u svom rikanju? Konj u
svom ništanju? Deva u svom glasa-
nju? Paun u svom kriještanju? Tetri-
jeb u svom glasanju? Slavuj u svom
pojanju? Žaba u svom kreketanju?
Zvono u svojoj zvonjavi? Reci nam o
narodu kojem je Allah objavio, a nisu
ni džini ni ljudi ni meleki? Reci nam
gdje je noć kada dođe dan i gdje je
dan kada dođe noć?
Ebu Jezid je pitao: - Da li je ostalo
još neko pitanje? Oni su mu rekli da
nije. Ebu Jezid je rekao: - Ako vam
odgovorim na pitanja i rastumačim
ih, vi ćete povjerovati u Allaha i Nje-
gova Poslanika s.a.v.s.? Oni su rekli
da hoće. Ebu Jezid je rekao: - Alla-
hu moj, Ti si svjedok za ovo što oni
kažu. Onda je rekao: - Što se tiče
vašeg prvog pitanja o jednom čemu
nema drugog to je...
Nastavak u sljedećem broju...

19
 mr. Nezir Krčalo

Dahovi
srca i
duše
P
ejgamber, a.s., je rekao: „Lijepi mirisi Istinitog
pojaviće se u ovim sadašnjim danima.“ Mevlana
Rumi, k.s., veli da duša koja je vatrena od ovih
mirisa ili dahova dobije svojstvo da gasi vatru, a ona
koja nije dobra od ovog mirisa postane dobra. Nebo
i zemlja su se pobojali ovog ‘daška’ i odbili su da ga
prihvate i nose. „Mi smo nebesima, Zemlji i planina-
ma ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga
ponesu...“ (El-Ahzab, 72.) A Mevlana Rumi, k.s., nas
savjetuje da trebamo iskoristiti mirise ili Dahove koji se
pojave u našim danima.
Svjetlosnom srcu (kalb), koje potječe iz svijeta Emra
- naredbe („Eto, on stvara (lehul-halk) i zapovjeda (vel-
emr)...“ El-Ea’raf, 54.), pokazano je, veli Rumi, k.s., da
će najprije biti zaogrnuto ‘odjećom’ duše (nefs) a zatim
zemljanom odjećom ili tijelom. Veza sa tijelom učini da
duša izgubi svijest o svom Gospodaru, jer Ga je prije
stupanja u tijelo, potpomognuta ruhanijetskom podrš-
kom preko srca, lahko posvjedočila. Da bi se izdigla
na nivo pomenute svjesnosti duši se nalaže da to učini preko živog srca. To je bila jedna od časnih zadaća
u svijetu tjelesnog postojanja. Najprije mora spoznati Muhammeda, a.s., jer Allah, dž.š., za svog miljenika
sve komponente svoga tjelesnog bića koje su je učinile kaže da je on Sunce koje hoda po zemlji. Zahvaljujući toj
nesvjesnom, a to su univerzalne biti mineralnih, biljnih i ‘Svjetlosti’, duše vjernika izlaze iz tmina na svjetlo. Da-
životinjskih svjetova od kojih je sačinjeno ljudsko tijelo. nas iskreni vjernici traže i nalaze tu Svjetlost kod muršidi
Međutim, srce - nekada moćno svjetlosno ‘sunce’, kamila, istinskog varisa (nasljednika) Muhammeda, a.s.
sada je zamrlo i nije kadro primiti ruhanijetsku pomoć ili Samo oživljeno i prosvijetljeno srce može u punini re-
Svjetlost. U nedostatku Svjetlosti duša ne može sama alizirati Dahove Milostivog. Ovim dahovima Allah, dž.š.,
sobom pravilno rasvijetliti dimenzije tjelesnog bića koje u jednom trenu, svakočasovnim stvaranjem proživljava
je drže u tmini i kojima je potčinjena. sve svjetove, tako da nikada nisu isti. Muhammed, a.s.,
Abdulkadir Gejlani, k.s., u svom djelu ‘Tajna Tajni’, je rekao: „Ovaj svijet je jedan momenat“. U jednom
otkriva nam da Allah, dž.š., zamrlo srce oživljava samo momentu nestaje cio svemir, i opet se pojavljuje da se

20

vidi. „Svakog časa On se zanima nečim (stvara).“ (Er-
Rahman, 29.) Kada bi na stanovnike neba i zemlje ovaj
‘dašak’ pao, (tj. kada bi ga čuli) zašutili bi od te ljepote,
veli Rumi, k.s.
Ove dahove koji dolaze od Allaha, dž.š., čovjek može
da čuje, a to nije ništa drugo do Zikrullah, od Allaha
poželjni zikr u kojem se Allah sam Sebi odaziva u svim
svjetovima. U njemu čovjek uopće ne učestvuje, niti
jezikom, niti bilo kojim tjelesnim naporom, jer se zbiva
u prostorima svjetlosnog srca (kalb).
Ibn ‘Arebi u svome djelu ‘Dragulji mudrosti’ iznosi
poznati stav da onaj rob koji ‘čuje’ zikrullah, odnosno
koji ‘sluša’ kako se u njegovom srcu Allah sam Sebi
odaziva, takav rob je na stepenu šahida ili svjedoka
Allaha. Naravno, Allah je svakako svjedok tome, jer zna
da ga rob čuje. Ovaj veličanstveni stepen su planine
odbile iz straha, kako to kaže Hazreti Mevlana, k.s., da
im se nutrina ne pretvori u krv, a ovakvog čovjeka on
oslovljava živim šehidom koji hoda po zemlji. Toliko o
dahovima koji se manifestiraju na srcu.
No, riječ nefes (dah) i nefs (ego) potiču iz istog kori-
jena, te se samo po sebi nadaje pitanje kakav je odnos
između nefesa i nefsa, odnosno između dahova i ljudske
duše. Osim što u čovjeku predstavlja svijet prelaza ili
berzaha, ljudska duša je i nosilac svijesti. Jednostav-
no, Svjetlošću popunjeno i prošireno srce u savršenoj
dimenziji prosvjetljava dušu i u ovosvjetskom boravi-
štu vraća je na nivo svjedočenja (šehadeta) ili viđenja
Allaha kako je to ranije učinila u svijetu Berzaha. Kada
Rumi, k.s., govori o prelasku sa stepena ‘slušanja’ na
stepen viđenja, to je aluzija na dva stepena svjesnosti ili
svjedočenja Allaha. Drugim riječima, ukoliko se Dahovi
Milostivog u potpunosti realiziraju u prostorima duše ili
nefsa, takva duša je u potpunosti svjesna Allaha. Kao
što nebesa i zemlja nisu svjesni Dahova, iako se oni
realiziraju u njima, isto tako u tjelesnim dahovima Sa-
vršenog Čovjeka sadržan je Zikrullah izvan njegovog
napora ili angažmana. Jednom riječju, Savršeni čovjek
(Insan-i Kamil) predstavlja savršenu realizaciju Dahova
Milostivog na svim nivoima stvorenih svjetova, i jedino
takav može biti imenovan Halifom ili Allahovim zastu-
pnikom na zemlji.
Na koncu, kao što smo pomenuli, duša pripada svije-
tu prelaza ili berzaha, a taj svijet kod čovjeka manifestira
se u ‘predjelima’ mašte ili imaginacije (vehm). Ukoliko se
ovaj svijet do krajnosti ne prosvijetli Svjetlošću, čovjek
neće imati potpunu i jasnu spoznaju niti na ovom svijetu,
niti u Berzahu a niti na Ahiretu.
Hazreti Mevlana, k.s., nas savjetuje na sljedeći način:
Ako šejtan ne nađe puta da ovlada tobom, onda će
to pokušati preko tvoje mašte.
Nekome će omiliti uživanje (provode), a nekome du-
ćan, nekome naukovanje, a nekome žene.
Pazi se dobro i prouči: „Ve la havle“, ali ne suhim jezikom,
nego iz dna duše. (Mevlana Dželaluddin Rumi, Mesne-
vija II, 640-642.)
21
 Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!
neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,
ući će on sigurno u vatru rasplamsalu,
i žena njegova koja spletkari;
o vratu njenu biće uže od ličine usukane!

Sura
EL-LEHEB (plamen)
K
ada je objavljen ajet: „I opominji rodbinu svo-
ju najbližu.“ (eš-Šuara, 214.) Poslanik, a.s., se
ispeo na brežuljak Saffa i povikao: „Evo važne
vijesti!“ Ubrzo su se skupili ljudi iz svih krajeva Mekke.
Potom je nastavio: „O sinovi Abdul-Muttalibovi! O sinovi
Fihrovi! Kada bih vas obavijestio da je s onu stranu
ovog brda neprijateljska konjica, da li biste mi povjero-
vali?“ „Da!“, rekoše prisutni. Reče: „Ja sam vam opomi-
njač pred žestoku patnju!“ Pa je Ebu Leheb zagalamio:
„Neka si propao do kraja dana, zar si nas zbog toga
pozvao?!“ Uzeo je kamen da pogodi Resulullaha, a.s.,
pa je objavljeno:
1. Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!
Ebu Leheb je nazvan po svom nadimku, a znači
‘Otac plamena’, a to je zbog toga što je bio veoma
nasrtljiv i osoran. Njegovo ime je Abdul-Uzza. Sin je
Abdul-Muttalibov, što znači da je bio Poslanikov, a.s.,
amidža. Ovim se nadimkom ukazuje da je stanovnik
Džehennema.
2. neće mu biti od koristi blago njegovo,
a ni ono što je stekao
Neće mu ništa koristiti kada ga snađe propast.
Nikakvu korist neće vidjeti od svog imetka, ni ugleda,
ni sljedbenika, niti onoga što je naslijedio od svog
oca, niti od onoga što je sam zaradio.
Ebu Leheb je govorio: „Ako je ovo što govori sin
mog brata istina pa ja žrtvujem i sebe i svoj imetak
i svoju djecu, međutim; propala je njegova nada i
neće se obistiniti ono čemu se nada!“
Nakon sedam noći poslije bitke na Bedru Ebu Le-
heba je potpuno uništila grozna kožna bolest. Ljudi
su ga, u toku bolesti, izbjegavali bojeći se da nije
prelazna. Mislili su, koliko je bolest bila gadljiva, da
se radi o nekoj vrsti kuge. Iznajmljena je nekolicina
robova - crnaca koji su ga odvukli. Od smrada nisu
rupu ni kopali, nego su ga bacili uz nekakav zid, a
potom ga kemenjem zasuli.

22

A za njegov ahiret Uzvišeni veli:
3. ući će on sigurno u vatru rasplamsalu
To je velika vatra koja bukti, a to je džehennemska
vatra.
Žena spletkaroš
4. i žena njegova koja spletkari
će ući u vatru rasplamsalu. A ona je Um Džemil,
kći Harbova, a sestra Ebu Sufjanova. Imala je obi-
čaj da donosi zavežljaje trnja, bodlji i divljih galangi
pa da ih, po noći, prosipa na put kuda će prolaziti
Vjerovjesnik, a.s. A Poslanik, a.s., bi to gazio kao što
se svila gazi.
Ovaj ajet je i aluzija na to da je ona prenosila riječi,
a arapi za onu koja širi nered prenoseći riječi kažu
hammaletel-hatab (‘ona koja nosi drva’ - potpaljujući
vatru među ljudima).
Kaže se da će ona na Kijametskom danu nositi
zavežljaj džehennemskih drva - Zekkum i džehe-
nnemskog trnja - Dari’.
Katade veli da je ona i pored velikog bogatstva
na leđima nosila drva, pošto je bila izuzetno škrta.
5. o vratu njenu biće uže od ličine usukane!
Kada bi nosila zavežljaje trnja vezivala bi ih za svoj
vrat čvrsto usukanim konopcom, kao što rade nosači
drva. Toliko je bila i na dunjaluku ponižena, iako je
poticala iz kuće ugleda i počasti.
Ibn Musejjib veli: „Imala je ogrlicu sačinjenu od
skupocjenih dijamanata. Rekla je: ‘Tako mi Lata i
Uzza-a potrošit ću je u neprijateljstvu prema Muha-
mmedu!’ Pa joj je Allah tu ogrlicu sa vrata zamijenio
sa užetom od ličine usukane.“ (El-Kurtubi, 20/242)
Prenosi se da je nakon objave ove sure krenula
Poslanikovoj, a.s., kući, a u ruci je nosila kamen. Ušla
je u kuću, a sa Poslanikom, a.s., je bio Ebu Bekr es-
Siddik. Allah je učinio pa nije vidjela Poslanika, a.s.
Tako se obratila es-Siddiku: „Gdje je Muhammed?
Čujem da me huli. Ako ga vidim razbit ću mu usta
ovim kamenom!“
A kako slijepa osoba Sunce može vidjeti?!!
Murre el-Hemedani kaže: „Um Džemil bi posipala
trenje na put kuda su muslimani hodili. Tako se jedne
noći od svog posla umorila. Sjela je na jedan kamen
da se odmori. U jednom trenutku, s leđa je njeno uže
povukao melek i tako je zadavio!“
Sûfî – tefsir
Ebu Lehebovci neprestano propadaju i stra-
davaju. Ebu Leheb je predvodnik nevjerstva i ni-
jekanja, pa svi oni koji požure da se suprotstave
ljudima koje je Allah odabrao (Njegovim evlija-
ma) budu priključeni Ebu Lehebu. Ne bude im od
koristi ni njihovo blago niti ono što su zaradili. Ući
će oni u ‘vatru’ odvojenosti i udaljenosti od Alla-
ha. Vatru rasplamsalu. A i ‘njihove žene’ tj. nefso-
vi koji nose ‘drva’ grijeha. Na njihovim vratovima je
‘uže’ od hizlana-ostavljanja na cjedilu, usukanog.
A uputa je od Allaha! Neka je salat i selam na Muha-
mmeda i Njegovu porodicu!
23
 Hazreti Alija r.a. | PISMO PRIJATELJU
S
amoljublje vodi ka uništenju
razuma. Pojačaj svoje napo-
re i ne budi rizničar drugima.
Dok si vođen pravim putem, budi
ponizan pred Gospodarom svojim.
Sigurno te očekuje dug i tegoban
put i znaj da ga ne možeš izbjeći.
Na tom putu, neka tvoja opskrba
bude umjerena, ako se pretovariš,
trpjet ćeš nedaće. Čini dobro koliko
god možeš. Sretneš li osobu kojoj
je potrebna pomoć, a koja bi mo-
gla nositi tvoju opskrbu do Sudnjeg
dana i tamo ti je vratiti, iskoristi tu
priliku. Ako neko od tebe traži po-
zajmicu u vrijeme kad si imućan, a
da bi ti vratio kada budeš u krizi, tad
mu pozajmi.
Pred tobom je put koji se pruža
po strmini. Ko imadne lahko breme,
bit će mu lakše, a ko se dobro zaprti,
trpjet će teškoće. U konačnici, zavr-
šit ćeš u Džennetu ili Džehennemu.
24
Hazreti Alijina
oporuka sinu
Hasanu (II)
Zato, kao prethodnicu, pošalji svoja
dobra djela da ti pripreme ugodan
boravak na tvom konačnom odre-
dištu. Poslije smrti nema kajanja i
nema povratka na ovaj svijet. Onaj
Koji je vlasnik svega na zemlji i ne-
besima je dopustio da Ga moliš. Šta
god zatražiš, dobit ćeš. Ako hoćeš
milost, dobit ćeš je. Nema nikakve
prepreke između Njega i tebe.
Sinko! Dobro znaj da si stvoren
za vječnost. Pred tobom je smrt od
koje se niko neće skloniti pa ma
kuda bježao. Zato budi oprezan da
te ne zatekne nespremna.
Sinko! Ne ushićuj se ovim svije-
tom, jer je Allah obznanio njegovu
bezvrijednost. Čak i svijet sam je
svjestan svoje prolaznosti. Zalju-
bljenici u njega sliče psima koji laju
i zvijerima koje reže jedna na dru-
gu dok jača proždire slabiju. Neki
od njih trču okolo kao pobjesnjele
kamile. Lišeni su svake pameti, pa
slijede put propasti i sljepila, te ne
vide svjetionike, upute. Izgubili su
se u lavirintima ovoga svijeta, uzeli
su ga za svog boga pa se on njima
poigrava, a i oni se njime poigravaju
zaboravljajući da ih očekuje drugi
svijet.
Sinko! Znaj da sva tvoja očekiva-
nja neće biti ispunjena, nećeš živjeti
ni trenutka preko određenog roka i
znaj da si na stazi onih koji su bili pri-
je tebe. Budi umjeren u očekivanji-
ma i ne prelazi granice. Ne budi rob
svojih želja. Nema dobra u onome
što se postiže na zao način. Pripazi
da te ambicije ne strovale u propast.
Šteta nastala zbog šutnje se lakše
popravi no ona prouzročena govo-
rom. Ako poklopiš posudu u njoj će
ostati njen sadržaj. Bolje je zadržati
ono što je u tvojim rukama nego tra-
žiti ono što je u tuđim. Bolje je kušati
gorčinu neuspjeha, nego tražiti od
ljudi. Mali imetak pošteno zarađen
je bolji od velikog, koji je stečen na
nepošten način. Dobro čuvaj svoje
tajne. Ponekad, svojim postupkom,
čovjek nanese štetu sebi samom.
Ko bespotrebno mnogo govori, be-
smisleno govori.
Vlasnik riznica zemaljskih i ne-
beskih ti je dopustio da Ga moliš i
obećao je primanje molitve. Naredio
je traženje od Njega da bi ti dao.
Ako pogriješiš, pa On želi da se po-
kaješ i ne žuri sa kaznom, a neće te
ni osramotiti iako bi to bilo pravično.
Ako napustiš grijeh, On će to upisati
kao dobro djelo. Jedan tvoj grijeh će
pisati kao jedan, a dobro djelo kao
deset njih. Allah je otvorio kapiju ka-
janja i kapiju traženja zadovoljstva.
Kad god Ga dozivaš On te čuje, do-
zivao ti javno ili tajno. Iznesi Mu svoje
potrebe, razotkrij se pred Njim. Kaži
Mu za svoje brige, moli Ga da ukloni
tvoje nevolje. U svim svojim poslo-
vima traži pomoć Njegovu i traži od
Njega ono što niko drugi ne može
dati, a to je dug život, dobro zdravlje
i obilna opskrba. Stavio je ključeve
Svojih riznica u tvoje ruke, tako što ti
je dopustio da od Njega tražiš.
Zato otvaraj kapije Njegovih bla-
godati pa neka te okupaju kiše Nje-
gove milosti. Ne budi tužan kad On
odgodi milost Svoju. Možda si tražio
nešto što ti tada nije dato, pa ti je
kasnije dato nešto bolje od tog, a
možda ti nije dato, jer je tako bolje
za tebe. A možda si tražio nešto što
bi štetilo vjeri tvojoj, pa ti zbog milosti
prema tebi nije dato. Traži samo ono
što je od trajne vrijednosti.
Druži se sa plemenitima, a budi
daleko od opakih. Tamo gdje je
blagost neprikladna, strogost je
blagost. Ponekad je lijek bolest, a
bolest lijek. Ponekad zlonamjernik
dobro savjetuje, a dobronamjernik
loše savjetuje. Ne bavi se lošim že-
ljama, jer su one odjeća mrtvih. Mu-
dro je primjenjivati iskustvo. Najbolje
iskustvo je ono koje ti održi dobru
lekciju. Iskoristi priliku prije nego li
ona postane neprilika.
Ne vraća se svaki putnik sa puta.
Donijeti zla na Dan sudnji je propast.
Ono što ti je propisano, sigurno će
te stići. Trgovac se ponekad izlaže
gubitku. Često je skromno korisnije
od izobilja. Budi popustljiv prema
vremenu sve dok ti je ono podložno.
Pazi da te ne prevari ambicija i da ti
osjećaj neprijateljstva ne nadvlada
razum. Jačaj veze sa prijateljima,
čak i ako ih oni kidaju. Kad se od-
metnu, ti im se približi, budu li kruti
prema tebi, ti budI blag prema njima,
a kad griješe, potraži ispriku za njih.
Kad oni škrtare, ti dijeli za njih. Pona-
šaj se kao da si njihov rob, a oni tvoji
gospodari, ali se čuvaj da to ne činiš
kad ne treba i ne čini to onima koji
to ne zaslužuju. Ne prijateljuj sa ne-
prijateljima tvojih prijatelja. Dobro ih
savjetuj, pa makar savjet bio gorak.
Savladaj srdžbu, jer je to vrlo
slatko u konačnici i vrlo korisno u
krajnjem ishodu. Budi blag sa onima
koji su oštri prema tebi, jer tako će,
vjerovatno, oni postati blagi prema
tebi. Vidiš li da prijatelj kani prekinuti
s tobom, ostavi mu malo prostora
ne bi li se prijateljstvo ponovo uspo-
stavilo. Ne dopusti da ukućani tvoji
budu siromašni radi tebe. Nemoj
žuriti ka onome koji se susteže od
tebe. Ne zapostavljaj prava svojih
prijatelja uzdajući se u prijateljstvo
samo, jer kršenje prava uništava
međusobne veze. Ne očajavaj zbog
tlačenja tlačitelja, jer tlačenjem sam
sebi škodi, a tebi koristi.
Sinko! Dvije su vrste opskrbe.
Jedna je ona koju ti tražiš, a druga
je ona koja traži tebe, pa ako ti nju
ne nađeš, ona će naći tebe. Uzmi
od ovoga svijeta samo ono što će
ti koristiti na budućem svijetu. Ako
tuguješ za onim što si izgubio, onda
slobodno tuguj za svim onim što nije
tvoje. Ne budi od onih koji ne prima-
ju savjete sve dok bič ne proradi, jer
pametan prima pouku, a životinja
razumije samo bič. Nadvladaj svoje
želje i sumnje strpljenjem i snažnom
vjerom. Ko ne bude umjeren – za-
stranit će. Prijatelji su kao rodbina.
Prijatelj je prijatelj i kad je odsutan.
Često su oni udaljeni bliži od bliskih,
a bliski udaljeniji od udaljenih.
Kršitelji prava sužavaju svoj put.
Ko shvati svoju mjeru, on ostaje na
njoj. Najčvršća tvoja veza je veza iz-
među tebe i Allaha. Ko se ne brine
o tebi, neprijatelj ti je. Kad pohlepa
vodi ka uništenju, tad je odstupanje
uspjeh. Nije svaka greška vidljiva niti
se svaka prilika može iskoristiti. Po-
nekad može zalutati i onaj koji vidi,
a slijepac može pogoditi put. Ne žuri
sa zlom, uvijek ga možeš pokrenuti.
Kad se promijeni vlast, promijeni se
i vrijeme. Prije nego li kreneš na put,
raspitaj se o saputniku, a prije nego
li kupiš kuću, raspitaj se o susjedu.
Ne izgovaraj riječi koje će zasmi-
javati druge, pa makar one i tuđe
bile. Vodi računa o svojim slugama.
Svakome od njih odredi njegovo za-
duženje da bi ih mogao pozivati na
odgovornost. Poštuj svoju rodbinu,
jer ona je snaga tvoja.
Povjeri Allahu ovosvjetske brige
svoje i brigu o ahiretu. Moli Ga da
ti daruje dobra ovog svijeta i dobra
ahireta.
25
 HILJADU I JEDNA KAP

Vejsil
Karani, r.a.
Uvejs (b. Amir) el-Kareni, r.a., kod nas poznat kao ‘Vejsil
Karani’, za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., postao je
musliman, ali Poslanika, a.s., nije uspio vidjeti. Ovaj mubarek
insan iz sela Karen, iz Jemena, bio je jedan od velikih i po-
sebnih Allahovih evlija. U rodnom kraju je čuvao kamile (čo-
ban) i to za malu nadnicu. Vodio je jako skroman i povučen
život. Bio je strpljivi siromah koji je mnogo ibadetio. Onaj je
od prvaka zahida (asketa) i muttekija (bogobojaznih).
U mnogim hadis-i šerifima koji su zabilježeni u vjerodo-
stojnim zbirkama poput Muslimovog Sahiha i drugih pouz-
danih izvora, hazreti Uvejs, r.a., se spominje kao najhairniji
(najbolji) od tabiîna – tj. prve generacije iza plemenitih asha-
ba. Tako je ostao i dan- danas, jako hvaljen. Iako je prihvatio
islam još za života Pejgambera, s.a.v.s., i izgarao u želji za
njim, Vejsil Karani, r.a., nije mogao ostaviti majku usamljenu
i napustiti Jemen. Prema pouzdanoj predaji iz Sahih-i Musli-
ma, Pejgamber, s.a.v.s., je ovako rekao za Uvejsa Karenija:
„Doći će vam neko iz Jemena po imenu Uvejs. U Jemenu
nema nikoga osim majke. Imao je jaku bolest. Molio je Alla-
ha, pa mu je Allah bolest otklonio. Od bolesti je samo ostao
trag veličine dirhema. Ko ga od vas sretne neka traži od njeg
dovu za oprost od grijeha.“
Vejsil Karani, r.a, je iz Jemena u Medinu uspio doći sa
jednom grupom za vrijeme halife hazreti Omera. Kada se
hazreti Omer susreo sa njim, prvo ga je pitao za ime. Zatim
je počeo sa ispitivanjem njegovih svojstava koje je hazreti
Pejgamber, s.a.v.s., nagovijestio. Kada je dobio očekivane
odgovore, prepoznao ga je. Odmah ga je zamolio da za nje-
ga, kod Allaha, moli za oprost grijeha. Uzevši njegovu dovu,
hazreti Omer mu je iskazao veliko poštovanje i lijepo ga do-
čekao. Kada je hazreti Omer čuo da Vejsil Karani odlazi za
Kufu, napisao je njihovom valiji (namjesniku) pismo da se
pobrine o njemu. Uvejs, r.a., je ipak zatražio garanciju da
će tamo živjeti kao i svaki obični pojedinac iz tog grada. Tek
nakon dobijanja takve saglasnosti, otišao je u Kufu. Tamo
je vodio usamljen i skroman život. Postao je šehid u hazreti
Alijevim redovima u bici na Siffinu.
(Ibn Sa’d: Et-Tabekat, (Kairo 2001) 8/281-85; Ibnu’l-Esir:
Usdu’l-Gabe (Bejrut 1997) 1/176-77; Ez-Zehebi: Tarihu’l-
islam (Bejrut 2003) 2/313-16)

26
 Ibrahim
ibn Edhem, k.s.
Edhem, otac Ibrahimov, je bio od Horasanskih bogataša
koji su imali sluge, ugled i bogatstvo. Ibrahim je nakon tevbe
(pokajanja) u svojoj mladosti napustio dunjalučki imetak i
otišao živjeti u Mekku. Nakon izvjesnog vremena iselio se u
Šam, sa namjerom da zarađuje na halal način. Često je uče-
stvovao u gaziluku, borbama na Allahovom putu. Boravio je
i u Tarsusu čuvajući polja lubenica. Onda se vratio u Remle
i opet otišao na hadždž. U Mekki je prijateljevao sa Sufjani
Sevrijem, k.s., i Fudajlom bin Ijadom, k.s.
Na kraju se ponovo vratio u Šam i tu ostao do smrti. Dva-
deset i četiri godine se bavio poljoprivredom, čuvao lubeni-
ce. Kroz to vrijeme uvijek je učestvovao u vjerskim bitkama.
On je rekao: „Ja se ovdje nisam smjestio zbog džihada
ili poljoprivrede; ja sam ovdje da zasitim stomak halal zara-
dom.“
Svojim striktnim čuvanjem harama i grijeha, nalazio se na
vrhu muttekija (bogobojaznih).
Jednog dana je upitao evliju Šakik-a Belhija, k.s.: „U ka-
kvom su stanju vaši prijatelji?“ On je odgovorio: „Kada nađu
jedu, a kada ne mogu doći do hrane saburaju“. Na ovo je
hazreti Ibrahim rekao: „Tako rade i psi Belha!“ Kada ga je
Šekik upitao: „A u kakvom su stanju vaši prijatelji?“, dobio
je odgovor: „Mi kada nađemo hranu dajemo je drugima, a
kada ne možemo doći do nje, zahvaljujemo“. Na ove riječi
je Šekik ustao, i prišavši mu sjeo na koljena, pa rekao: „Ti si
naš muršid (duhovni vođa), i muršid naših šejhova.“
Rekli bi mu: „Taj i taj uči arapsku gramatiku“, a on bi od-
govorio: „Trebao bi učiti šutnju.“
U predaji koju bilježe Ea’meš, Mukatil, Šabi, Malik b. Dinar
i Evzai, umro je nakon što je neprespavanu cijelu noć proveo
sa Sufjan-i Sevrijem.
Prema Ibn Asakiru, umro je dok je čuvao neko od ostrva
Sredozemnog mora, a poslije je ukopan u gradu Sur.
Mevlana Dželaludin es-Sujuti ga spominje među sufijama
poput Bajezid-i Bistamija i Džunejd-i Bagdadija, među onim
sufijama koji su se spasili zamki svog nefsa. Takođe bilježi
da je ibrahim bin Edhem bio sljedbenik imama Ebu Hanife,
r.a.
(Orhan Šaik Gokjaj: Izbor iz K. Čelebije 1/354-55; Dijanet-
Islam enciklopedija 21/293)
Pravda
i poštenje
Ebu Abdullah ez-Zubejri u knjizi „El-Muskit“ je rekao:
„Evo, ovako izgleda osoba koja je obuhvatila dobre oso-
bine: darežljiva je, lijepe naravi, izbavljena od sumnji, pamet-
na i razumna, otvorena, zdrave savjesti. Jasnog i kratkog go-
vora. U izdržavanju je ekonomična. Svoj nefs i jezik čuva od
sramote i lakomislenosti. Ne čini nepravdu onima oko sebe.
Ne uzima pravo onoga s kim radi. Povjereno ne izdaje. Čvrst
je u svojoj vjeri. Ne glumi i ne pretvara se. Zarađuje vlastitim
trudom.“
Ukoliko jedna osoba posjeduje suprotnosti ovih osobina,
onda ta osoba nema vrijednosti. Ako se, pak, kod jedne oso-
be nalaze i dobre i loše osobine, u obzir se uzimaju one koje
nadvladavaju. Iz tog razloga je imami Šafija u svom djelu
„Šehadat“ o ispravnosti rekao: „U narodu ne postoji onaj koji
je potpuno čist i suzdržan od grijeha, ni onaj koji je potpuni
griješnik; niti postoji čovjek kome su obrisani svi tragovi do-
brote. Ako kod jedne osobe preovladava poniznost i dobro-
ta, osoba je dobra; a ako je većina osobina suprotna ovome,
onda nije dobra.“
Džemaludin Šehristani ed-Dimiški u djelu „Sudije“ prepri-
čava ovakav događaj:
- Jedan sudija je po pitanju pravde bio oštar i prav poput
sablje. Dvojica sukobljenih su došli kod njega na presudu.
Jedan od njih je donio pismo od Pravednog Vladara (brata
Salahuddina Ejjubije). U njemu se nalazila preporuka za nje-
govo dobro. Sudija nije otvorio pismo. Na ovom suđenju je
donosilac pisma, kao sukobljenik, zaista bio u pravu. Sudija
je presudio u njegovu korist. Onda je otvorio pismo, proči-
tao ga i bacio prema onome koji ga je donio. Rekao mu je:
„Allahova Knjiga je iznad ovog pisma“. Kada su ove sudijine
riječi došle do Pravednog Vladara, rekao je: „Vallahi je istinu
rekao! U svakom slučaju je Allahova Knjiga vrjednija od mog
pisma.“
U ovom slučaju postoji velika tajna. Sudija nije otvorio pi-
smo plašeći se reakcije svog nefsa (ega), i borbe sa šejtan-
skim vesvesama (došaptavanjima). Da ga je pročitao, ili bi
na presudu moglo uticati pismo od uglednog pošiljaoca, ili
bi presuda kasnila zbog čitanja pisma.
(Orhan Šaik Gokjaj: Izbor iz K. Čelebije (Istanbul 1991)
1/270-72)
27
 Emina Ćeman | ZAKLETVA U KUR’ANU

Ajeti
zakletve
u Kur’anu
Ti reci: „Kad bi se sakupili i ljudi i džini da nešto donesu nalik ovome Kur’anu,
oni ne bi nešto nalik njemu donijeli, pa makar jedni druge pomagali.“
(El-Isra, 88)

E
timološko značenje riječi Kur’an jeste recitiranje.
Tako je Kur’an knjiga koja se recitira i sluša. On
zapravo plijeni čovjekov sluh svojom melodijom,
tonalitetom, muzikalnošću, ali i vrstom obraćanja. Jedan
od veoma interesantnih aspekata posebnog kur’anskog
obraćanja jeste upotreba zakletvi. U narednom serijalu
tekstova, „Semerkand„ će Vam ponuditi neka razmišlja-
nja i zanimljivosti glede ove tematike.
Zakonitosti
kur’anskih zakletvi
U arapskom jeziku zakletva (el-qasem) je ono što po-
tvrđuje događaj, riječ ili činjenicu. Međutim, postavlja se
pitanje – koja je svrha kur’anskih zakletvi pošto vjernici
i bez nje vjeruju Kur’anu, a nevjernici ni sa njom neće
početi vjerovati. Islamski klasičari navode dva razloga
za ovo – prvi je taj da Allah, dž.š., koristi zakletvu kao
upotpunjenje dokaza; a drugi da je Kur’an objavljen
na arapskom jeziku koji opet ima karakteristiku čestog
korištenja zakletvi.
Pošto zakletva nema smisla ukoliko njen predmet
nije neko ili nešto od velikog značaja – Allah, dž.š., se
u Kur’anu na sedam mjesta zaklinje Sobom, kao na
primjer u suri Ez-Zarijat kada kaže: „...pa, tako Mi Gos-
podara neba i Zemlje, to je istina kao što je istina
da vi govorite!“

28
 Na svim ostalim mjestima Allah, dž.š., se zaklinje
Načini prevođenja kur’anskih
stvorenjima, kao što su jutro, noć, smokva, maslina,
nebo, zvijezde itd. Zanimljivo, primjetit ćemo, pogotovo
zakletvi na bosanski jezik
ako uzemo u obzir hadisku zabranu zaklinjanja ičim dru- Prevodioci Kur’ana na naš jezik su kur’anske zakletve
gim osim Božijim imenom. No, kao i obično, naši alimi prevodili na različite načine, upravo u skladu sa njiho-
nas nisu ostavili u neizvjesnosti, nego su nam ponudili vim razumijevanjem kur’anske namjere. Evo nekoliko
nekoliko odgovora na ovu zapitanost. Tako imam Sujuti usporedbi prijevoda prvih ajeta sura Et-Tur i Eš-Šems:
navodi tri moguća razloga kur’anskih zakletvi stvore-
Ali Rizah Karabeg
njima:
„Zaklinjem se brdom Sinajskim,
1. ispušten je prvi član genitivne veze (Gospodar),
Knjigom napisanom...“
pa zakletva „tako Mi jutra“ ustvari znači „tako Mi
Gospodara jutra“; „Zaklinjem se Suncem i njegovim sjajem,
Mjesecom kad ga prati...“
2. Arapi su ova stvorenja smatrali važnima, a Kur’an,
pošto je objavljen na njihovom jeziku, prihvata neke Čaušević-Pandža
zakonitosti tog jezika i njihove kulture; „Tako Mi (brda) Tura,
3. sva stvorenja u suštini ukazuju na Onoga koji je Viši i tako Mi u (retke) napisane knjige...“
od njih, a to je njihov Stvoritelj. „Tako Mi Sunca i njegova (jutarnjeg) svjetla;
Imam Kušejri smatra da zakletva nečime može biti tako Mi Mjeseca kada ga slijedi...“
ili zbog njegove korisnosti ili zbog njegovog značaja.
Besim Korkut
Kao primjer za prvo navodi kur’anske riječi „Tako Mi
smokve i masline...“, dok za primjer zakletve nečime „Tako Mi Gore,

što ima veliku važnost spominje ajet „...i sinajske gore i Knjige u retke napisane...“
i ovoga grada sigurnoga...“. „Tako Mi Sunca i svjetla njegova
Idući tragom riječi imama Kušejrija, lahko ćemo shva- i Mjeseca kada ga prati...“
titi da se Allah, dž.š., zaklinje Muhammedom, a.s., kako Dr. Enes Karić
bi ljudima ukazao na njegovu veličinu i visoko mjesto
„Tako Mi Gore,
kada kaže: „Tako mi tvoga života, oni su u pijanstvu
i Knjige u redove napisane...“
svome tumarali...“. Ibn Abbas, r.a., kaže: „Allah, dž.š.,
nije stvorio nikoga plemenitijeg od Poslanika, a.s., i ja „Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove,
nisam čuo da se On zaklinje ičijim životom osim nje- i Mjeseca kad ga prati ustopice...“
govim.“ Muhammed Asad (sa engleskog H. Ćerimović)
Allah, dž.š., u Kur’anu upotrebljava zakletve kao do- „Razmisli o Gori sinajskoj!
datnu potvrdu Svojih dokaza i argumenata. Pored toga, Razmisli o (Allahovoj) Objavi zapisanoj na svicima
predmeti zakletve trebaju čovjeka podstaći na razmi- širom razmotanim!“
šljanje o njima, kao i dodatno privući pažnju. Uistinu,
„Razmišljaj o Suncu i njegovoj svjetlosti blistavoj;
jako na čovjeka djeluju Božije riječi poput onih „Tako
i o Mjesecu dok ga odražava!“
Mi jutra i noći kada nastupi s tminama!“ ili „Tako Mi
noći kada sakrije i dana kada se očituje, i Onoga Koji Koliko prevodilaca – toliko i prijevoda. Višeznačnost
muško i žensko stvara!“ ili „Tako Mi pera i onoga šta Kur’ana i bogatstvo mogućnosti njegovog razumijevanja
pišu oni, ti milošću Gospodara svoga, lud nisi!“ itd. svakoga ostavljaju bez daha!

29
 ODABRANE ŽENE
HAZRETI RAHMA
Odana žena Ejjuba, a.s.
E
jjub, a.s., potiče iz loze Ajsa,
sina Ishakova, sina Ibra-
himova, a.s.
Allah, dž.š., ga je poslao naro-
du Harana u Šamu. Bio je bogat
čovjek i posjedovao je sve oblike i
vrste imetka: krupnu i sitnu stoku,
robove, trgovačku robu, sedam si-
nova i sedam kćeri, lijepo zdravlje
i tjelesnu snagu. Imao je velik broj
prijatelja i poznanika i puno zemlje.
Sve ono što jedan čovjek može
priželjkivati od dunjaluka. Potom
ga Allah, dž.š., stavi na iskušenje.
Itekakvo iskušenje! Potpuno nesta
veliki imetak, djeca za njegova ži-
vota pomriješe, jedno za drugim,
četrnaest sinova i kćeri. Zatim je
izgubio zdravlje, najdragocjenije
blago na dunjaluku, poslije imana.
Allah ga iskuša teškom bolešću
od koje je postao nepokretan. Na-
pustiše ga prijatelji bojeći se da nije
neka zarazna bolest. Uz njega je
ostala samo hazreti Rahma, neka je
Allahov, dž.š., selam na nju. Predlo-
žio joj je razvod, da ga ostavi u nje-
govoj bolesti, ali ona ga ne htjede
napustiti. Hranila ga je, pojila, prala
i iz svog imetka izdržavala. Tako je
bilo sve dok i ona ne ostade bez
ičega. Nerazumna masa bacila je
Ejjuba, a.s., na smetljište Israilovih
sinova, gdje su mu tijelo napadali
razni insekti. Podigavši ga na svoja
leđa, hazreti Rahma ga je odnijela
do jedne ruine na kraju grada. Ni tu
nisu mogli ostati, željeli su ih otjera-
ti što dalje. Tako su došli do jedne
puste oblasti gdje su, u jednoj pe-
30
ćini, našli utočište. Od onoga što joj
je bilo na raspolaganju hazreti Ra-
hma je svom mužu napravila ležaj.
Jednog dana mu reče: „Ti si
Allahov poslanik, zamoli Uzvišenog
da te izbavi iz ovog stanja.“
„Koliko godina smo živjeli u izo-
bilju?“
„Osamdeset“, reče mu.
„Mene je stid moga Gospodara,
da Ga molim prije nego provedem
u belaju onoliko vremena koliko
sam proveo u izobilju!“
Pošto nisu imali nikakvih sred-
stava za življenje, hazreti Rahma je
odlazila do najbližih kuća i u njima
obavljala poslove služavke. Šejtan
nije mirovao, već je požurio da vi-
jest o njenom mužu proširi među
tamošnjim svijetom. Ipak svijet je
davao posao Rahmi te je ona zara-
đivala najnužnije svom mužu i sebi.
Prolazile su godine, a Ejjub, a.s., je
sve patnje strpljivo podnosio. Cijelo
tijelo mu je bilo prekriveno čirevima
osim njegovog jezika.
Sudejj kaže: „Meso je otpadalo
od njega, tako da su od tijela ostale
samo kosti i živci. Žena mu je dono-
sila pepeo i posipala ispod njega.“
Kako se bolest pojačavala tako
je jačala i njegova strpljivost i osla-
njanje na Stvoritelja. Običavao je
prihvatiti se za hazreti Rahmine
pletenice, kako bi se uspravio na
svom ležaju. Vidjevši to šejtan, u
ljudskom liku, posjeti kuće u kojima
je Rahma obavljala poslove i upo-
zori ih da bi se opaka bolest mogla
i na njih prenijeti ako hazreti Rahmi
nastave davati posao i hljeb, a uz
to bi mogli i prokletstvo bogova na
sebe navući. Tako hazreti Rahma
izgubi svaki posao.
Kćerki jednog bogataša šejtan
predloži da od Rahme uzme plete-
nice za nešto kvalitetne hrane. U to
doba je bio običaj da samo časne
žene smiju nositi dugu kosu. Slu-
žavke i žene odane bludu morale
su svoje kose kratiti. Kada je hazreti
Rahma sljedeći dan došla da traži
posao bi joj rečeno da za nju nema
ni hljeba ni posla. Možda bi joj ne-
što i dali, ali pod uslovom da im da
svoju dugu kosu. Hazreti Rahma
nije imala drugog izbora. Žrtvovala
je svoje pletenice i sa komadom to-
plog hljeba i hrane, požurila svom
mužu. Šejtan je preteče i optuži kod
Ejjuba, a.s., da je blud počinila.
Kad se vratila, Ejjub, a.s., je upi-
ta odakle joj hrana, ali ona ništa ne
reče. Uporno je ispitivao i reče da
neće ništa jesti dok mu ne otkrije
istinu.
„Šta želiš time reći?“, začuđeno
ga upita.
Šejtan je posijao sjeme sumnje.
Ejjub,a.s., se obrati svom Gospo-
daru: „Šejtan me na zlo navraća i
misli lažne mi uliva!“ (Sad, 41.)
Zbog Ejjubova, a.s., odbijanja
da okusi hranu ona mu pokaza
svoju obrijanu glavu i reče: „Bože
sačuvaj, odradila sam svoj uobiča-
jeni posao i za njega kao naknadu,
ovaj hljeb primila. Što se tiče mojih
pletenica, na to sam bila prisiljena,
jer u protivnom za mene ne bi bilo
više posla, a samim tim ni hljeba.
Učinila sam to samo radi tebe i da
bi imali šta da jedemo.“
Nakon ovog razgovora Rahma
izgubi svaku nadu, očekivala je
spas godinama, a teškoće su se
samo nizale. Sad još i nepovjerenje
i optužbe muža, pa mu reče: „Pa
dokle ćemo mi podnositi ovaj be-
laj.“ Ejjub, a.s., se naljuti i zaklete
da će je kazniti sa stotinu udaraca
bičem, ako mu se Allah, dž.š., smi-
luje i zdravlja mu dade, zato što se
suprostavlja Stvoriteljevoj odredbi.
Hazreti Rahma odgovori: „Allah
dao da mi ozdraviš, a onda ćeš
moći uraditi to što govoriš. Samo
znaj, Allah, dž.š., je jamac moje ne-
vinosti.“
„I Ejjub svom Gospodaru zava-
pi: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si
od milostivih Najmilostiviji!’“ (El-
Enbija, 83.)
Enes b. Malik, r.a., prenosi da
je Poslanik, a.s., rekao: „Iskušenje
Allahovog vjerovjesnika Ejjuba je
trajalo osmnaest godina, pa su ga
svi, i bliži i dalji napustili, osim žene
njegove.“
Nije se nikada žalio na svoju pat-
nju, samo je iznio svoje stanje. On
je primjer ljudima u strpljivosti za
sva vremena.
I Allah, dž.š., mu se odazva:
„Udari nogom o zemlju, eto hladne
vode za kupanje i za piće.“ (Sad,
42.) Nakon što se Ejjub, a.s., oku-
pao, nesta vanjske bolesti, a kad se
napi nesta unutrašnjih bolesti. Pot-
puno je ozdravio. Ibn Abbas, r.a.,
prenosi da je Uzvišeni Allah Ejjuba,
a.s., obukao odjećom iz Dženneta,
pa se on povukao i sjeo po strani.
U to vrijeme dođe hazreti Rahma
pa vidjevši nekog mladog čovjeka
umjesto bolesnog Ejjuba, stidljivo
upita: „Da ovdje niste vidjeli jednog
bolesnika?“
„Kako izgleda taj bolesnik?“,
upita je čovjek.
Hazreti Rahma pogleda stran-
ca, a onda mu kroz suze odgovori:
„Da ga bolest nije izmijenila, veoma
bi ličio na vas.“
Tada joj Ejjub, a.s., reče da bolje
pogleda: „Ja sam tvoj muž. Sve-
milosni Gospodar je na meni čudo
pokazao. Ja sam očišćen i izliječen.
Dođi i ti pa se okupaj u ovoj blago-
slovljenoj vodi, pa da ti se mlada-
lačka snaga i ljepota povrate.“
Tako se i desilo. Kada ga je na-
kon ozdravljenja podsjetila na za-
kletvu, on se obrati Gospodaru:
„O Allahu, kako da svoju odanu i
čednu ženu kaznim?!“ „I uzmi ru-
kom svojom snop i njime udari,
samo zakletvu svoju ne prekrši!“
Mi smo znali da je on izdržljiv; di-
van je rob on bio i mnogo se ka-
jao!“ (Sad, 44.)
Tako je Ejjub, a.s., napravio je-
dan snop palminih grančica sa
okićenim hurmama i njime hazreti
Rahmu jedanput udario. Ibn Abbas
kaže: „Nije Allah svoju blagodat
dao samo Ejjubu. Počastio je On i
ženu Ejjubovu koja je tako veličan-
stvano podnijela sa njim ovaj veliki
ispit. Allah joj vrati mladost i uz to
ona rodi Ejjubu dvadeset osam si-
nova i kćeri.“
„I Mi smo mu iz milosti Naše
čeljad njegovu darovali i još toli-
ko uz njih, da bude pouka za one
koji imaju pameti.“ (Sad, 43.) Jed-
ni kažu da je Allah, dž.š., pomrle
proživio, a drugi da ga je darovao
novim potomcima na ovom svijetu
u zamjenu za one koji su pomrli i
da će ih sve zajedno sakupiti na
Ahiretu.
Vratili su se u svoje mjesto i za-
klali kurban kao otkup za grijehe
svih stanovnika koji su se pokajali
za svoje postupke i vratili isprav-
nom vjerovanju u Allaha, dž.š.
Nakon toga živjeli su još sedam-
deset godina, a neki navode i duže,
u čistoj vjeri Islamu.
Danas 30 km udaljeno od grada
Šanliurfe (Turska), u oblasti Harana,
nalazi se kabur Ejjub, a.s., i njegove
odane žene hazreti Rahme.
31
 GOVOR STANJA

Hadis Spašeni
Poslanik, a.s., je rekao: Ebu Hurejre, r.a., prenosi
„Sadaka udjeljena siromahu je samo sadaka, da je jedan beduin upitao: -
Allahov Poslaniče, ko će na
dok za sadaku datu rodbini sleduje dvostru- kijametskom danu ljudima
ka nagrada: nagrada za sadaku i nagrada za sviđati njihove račune? Alla-
oživljavanje rodbinskih veza! “ hov Poslanik, a.s., odgovori:
- Allah! Beduin ponovo upi-
ta: - Allah? Poslanik, a.s., po-

Makar ti opravdavali novo potvrdi: - Allah! Beduin

potom uzviknu: - Spašeni
smo, tako mi Gospodara
Ebu Sa’lebe el-Hašeni, r.a., je upitao: - Allahov Poslaniče, obavijesti Kâbe! Poslanik, a.s., upita:
me o onome što mi je dozvoljeno i o onome što mi je zabranjeno! - A kako to, o beduine? A
Vjerovjesnik, a.s., se ispeo na minber i rekao: - Dobročinstvo je ono u on odgovori: - Jer, Pleme-
čemu duša nalazi spokojnost i u čemu se srce smiruje. A grijeh je ono niti kad može kazniti - tada
u čemu duša ne nalazi spokojstvo i u čemu se srce ne smiruje, makar oprašta!
ti neki učenjaci to opravdavali!
(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki,
(Ashabi sa sofe medinske džamije, Ebu Nuajm el-Isfahani) I/247)

Biti siguran
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., pred kraj svoga
života Allaha molio: - Moj Allahu, utičem Ti se od
toga da počinim blud ili nekakav veliki grijeh u isla-
mu! Pa mu je neko od njegovih prijatelja rekao: - O
Ebu Hurejre, zar neko poput tebe može ovo govoriti,
a već si zašao u starost i nemaš više strasti i požu-
da, još si govorio sa Vjerovjesnikom, a.s., i dao si
mu prisegu (bej'at) i uzeo si od njega veliko znanje?!
Pa je odgovorio: - Teško tebi, a šta me to može uči-
niti sigurnim, a Iblis je živ?!
(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/506)
Vapajem
utopljenika
Huzejfe ibn Jeman, r.a., je rekao:
- Ljudima će doći takvo vrijeme da se u njemu
neće spasiti osim onoga koji bude molio Allaha za
spas vapajem utopljenika!’
(Ashabi sa sofe medinske džamije, Ebu Nuajm el-
Isfahani)

Dužina kijametskog dana

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: - Zaista će Uzvišeni Allah olakšati onome
kome bude htio od Svojih robova dužinu kijametskog dana, (a čija je dužina 50.000 godina) pa će mu
trajati koliko jedan namaz!
(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki, I/325)

32
 Da su
prisustvovali ...
El-Hejsem bin Malik, r.a., je ispričao: - Poslanik,
a.s., je govorio ljudima, a jedan čovjek je pred njim
plakao. Pa je Vjerovjesnik, a.s., rekao: - Da su danas
prisustvovali svi vjernici, a sa svakim od njih grijesi
poput visokih planina, bilo bi im oprošteno zbog pla-
ča ovog čovjeka! A to je zbog toga što meleki pla-
ču, čine mu dovu i mole: - Naš Allahu primi zagovor
onih koji plaču za one koji ne plaču!
(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/494)
Plakali su
zajedno
Vehb bin El-Verd je ispričao: - Zekerija, a.s.,
je izgubio svog sina Jahjâa, a.s., tri dana. Tra-
žio ga je po širokim prostranstvima, pa ga je
zatekao kako je iskopao kabur u kojem je sta-
jao i plakao. Rekao mu je: - Sinčiću moj, tražim
te tri dana! A ti si iskopao kabur, stojiš u nje-
mu i plačeš?! Jahja, a.s., ga upita: - Babo moj,
zar me nisi ti obavijestio da između Dženneta
i Džehennema ima pustinja koja se ne može
pregaziti osim suzama?! Zekerijja, a.s., reče: -
Plači, o sinko moj! Pa su zaplakali zajedno.
(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki, I/494)
Sirat ćuprija
Prenosi se od Seida ibn Hilala da je rekao: - Do
nas je doprlo da će Sirat (ćuprija) na kijametskom
danu nekim ljudima biti tanja od dlake, a nekima će
biti široka poput kuće ili prostrane doline!
(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/333)
Je li to
čovjek koji ...
Aiša, r.a., je ispričala: - Pitala sam: O Allahov
Poslaniče, riječi Uzvišenog Allaha: I oni koji od
onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca
puna straha zato što će se vratiti svome Gos-
podaru (el-Mu’minun, 60.), je li to čovjek koji je
počinio blud, krao i pio alkohol, pa se on zbog
toga boji Uzvišenog Allaha? Reče: - Ne, o kćeri
Siddikova! Nego je to čovjek koji posti, klanja
i dijeli sadaku, pa se boji da mu to ne bude
primljeno!
(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki, I/477)
Tvoja
plemenitost
Jahja ibn Muaz er-Razi bi u svojim obraćanjima
Allahu govorio: - Kako da me spase moja djela, a
ja sam između dobrih i loših djela?! U lošim djelima
svakako nema dobra, a moja dobra djela su pomje-
šana sa lošim. A Ti ne primaš osim čista djela. Pa ne
ostaje, poslije ovoga, ništa drugo do li Tvoja pleme-
nitost!
(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/504)
Oni koji se boje
Džunejd el-Bagdadi je bio upitan o tome da li sa
roba ikada spane strah prema Allahu, pa je odgovo-
rio: - Ne. Koliko čovjek više poznaje Allaha, sve Ga
se više boji. A oni koji se boje Uzvišenog Allaha su tri
skupine: oni koji se boje zbog svojih grijeha, oni koji
se boje hoće li im dobra djela biti primljena i oni koji
se boje kako će s njima biti skončano!
(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/504)
33
 Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST

Kaligrafija
Šta je zapravo kaligrafija? To je riječ
ili tekst „uhvaćen u slici“ ili slika
koja je „uhvaćena u riječi“! Kaže se
da je srednji put najbolji put. Stoga
islamska kaligrafija bi mogla biti sve
osim „riječi uhvaćene u slici“ i „slike
koja je uhvaćena u riječi“.

S
vi smo čuli za kaligrafiju, a i vidjeli smo je. Naj-
zanimljiviji su arapska i kineska kaligrafija, mada
postoji i japanska i zapadnoevropska. Kaligrafiju
smo vidjeli i u kitnjasto ispisanim diplomama i pohva-
lama koje se dobijaju u školi.
Kaligrafija (od grčkog-kallos “ljepota“ + graphe “pi-
sanje“) je umjetnost lijepog pisanja koja vodi porije-
klo iz Kine. Savremena definicija kaligrafske vještine FOTO: Erol ZUBČEVIĆ

je „umjetnost davanja forme znakovima na izražajan i

vješt način“.
Proteže se od funkcionalnih i ručnih zapisa do pre-
finjenih umjetničkih komada, gdje ručno pisani trago-
vi uzimaju prvenstvo nad čitkim pisanjem.Vještina u
kaligrafiji se razlikuje od one u tipografiji i neklasičnim
ručnim pismima.
Važnost kaligrafije u historiji kultura je velika. Prepisi-
vanje svetih tekstova samo po sebi imalo je duhovnu
vrijednost: na primjer u islamu BISMILLAH je najčešći
kaligrafski oblik. U kineskoj i japanskoj kulturi pisanja
kaligrafija je i danas vrlo važna i inspirativna.
Arapsko
pismo
Da bismo govorili dalje o kaligrafiji osvrnut ćemo se
na arapsko pismo koje se koristi primarno za pisanje
arapskog jezika, ali i drugih jezika kao što su perzijski
i urdu. Na arapskom je napisana sveta knjiga islama
- Kur’an.
Arapsko pismo se razvilo iz starijeg nabatejskog pi-
sma pod djelimičnim uticajem sirijskog. Za najstariji
spomenik arapskog jezika smatra se nadgrobni spo-
menik lahmidskog kralja Imru’ul-Kajsa u mjestu Namara
u Siriji iz 328., a za najstariji spomenik arapskog pisma
natpisi iz Zabada iz 512. godine. Iz ranog perioda islama
sačuvani su spomenici u uglastoj varijanti pisma – tzv.
kufsko pismo, te nešto oblijoj varijanti neshi.
Arapski alfabet je djelimično naslijedio stari semitski
poredak koji se preko Feničana odrazio i na grčki alfa-
bet, abecedu i azbuku, ali je poredak u novije vrijeme
izmijenjen u arapskom jeziku. Prvo je slovo alfabeta elif
(uspravna ravna crta).
Alfabet sadrži ukupno 28 slova, tzv. harfova, koji ne
razlikuju velika, mala, pisana i štampana slova (harf), ali

34
imaju različite oblike za slovo (harf) na početku, u sredini
i na kraju riječi. Svaki harf ima svoju brojčanu vrijednost
što je nalazilo široku primjenu u prošlosti, posebno u
ispisivanju kronograma.
Kada je riječ o arapskom jeziku, on pripada južnom
ogranku semitskih jezika pa time i afro-azijskoj jezičnoj
obitelji. Pojedini arapski dijalekti se međusobno toliko
razlikuju, da se teško ili gotovo nikako ne razumiju, po-
sebno ako žive u područjima koja su prostorno jako
udaljena (npr. Maroko – Irak).
U širem smislu, arapski jezik obuhvata veliki broj
različitih govornih oblika koji su se u posljednjih hiljadu
i po godina koristili ili se još koriste. Ono što sve te
jezične oblike spaja u jedan jezik je prije svega islam,
a posebno Kur’an.
Klasični književni arapski se ne razlikuje od staro-
arapskog jezika. Pokuša li se usporedbom semitskih
jezika utvrditi korijen neke riječi, često se utvrdi da je
jednak klasičnom arapskom.
Dakle, klasični književni arapski jezik je prije svega je-
zik Kur’ana, koji se iz centra arapskog poluotoka, zajed-
no sa napredovanjem islama, širio preko Orijenta. 90-tih
godina 7. vijeka ovaj oblik arapskog je podignut na ra-
zinu službenog jezika za poslove upravljanja islamskim
carstvom. Tokom vijekova se jezik neprekidno mijenjao
što se uglavnom na pismu nije razaznavalo, jer se kratki
vokali, osim u Kur’anu, nisu pisali, a u odnosu na pisani
oblik ulagan je trud da se stara pravila ne mjenjaju.
Islamska
kaligrafija
Islamska kaligrafija (u arapskom jez. se naziva „kat’ul
– jed“) je stanovište islamske umjetnosti, koja se upo-
redo širila sa islamskom religijom i arapskim jezikom.
35
 riječi. Kaligrafija je najomiljenija forma islamske umjet-
nosti, jer obezbjeđuje vezu između jezika muslimana i
religije islama. Sveta knjiga islama, Kur’an, je odigrala
važnu ulogu u razvoju i evoluciji arapskog jezika, a kroz
širenje i u arapskom alfabetu. Ajeti iz Kur’ana su još
uvijek aktivni izvori za islamsku kalgrafiju.
Za razliku od zemalja u kojima se govorio arapski
jezik, perzijska kaligrafija je kaligrafija perziskog sistema
pisanja. Glavni tipovi, odnosno rukopisi perziske kali-
grafije su „nastalik“, „Šekasteh-nastalik“ i „Nagaši-kat“.

Najvažniji
zahtjevi kaligrafije
Kao što se pri pisanju s jezičkog stanovišta treba
pridržavati određenih gramatičkih pravila, tako i sa estet-
skog aspekta treba voditi računa o određenim ustalje-
nim normama kaligrafije.Ovdje ćemo istaknuti najvažnije
U islamskoj umjetnosti zauzima jako važno mjesto postupke pri lijepom pisanju koji se odnose s jedne
i u pogledu značenja i izraza. Pored arhitekture, to je strane na sam oblik, a sa druge na njihovo pravilno
najveće polje izraza u islamskome svjetu. Kaligrafija smiještanje u toku pisanja.
je nadomijestila ono što je pružala figuracija u drugim
S obzirom na ljepotu oblika za harfove se postavlja
kulturama i umjetnostima. U kaligrafskim oblicima li-
pet zahtjeva:
kovni umjetnici su našli forme za svoje estetso-likovno
izražavanje. 1. Potpuno posjedovanje svih pripadajućih crta har-
fova
Kaligrafi su često zajedno radili sa iluminatirima,
kamenoklesarima, keramičarima i drugim majstorima 2. Skladnost određenih proporcija harfova (npr.du-
koji su kaligrafiju primjenjivali na staklu, drvetu, metalu žina, kratkoća, debljina)
i kamenu. 3. Odgovarajuća upotreba određenih oblika crta
Ako se za ranu islamsku umjetnost može reći da je (uspravne,vodoravne i sl.)
bila pod uticajem starih i ranijih mediteranskih, a potom
i aziskih kultura, onda se za kaligrafiju može reći da je
od svojih početaka orginalna izvorna umjetnost.
Prava značajka kaligrafije je činjenica da je to pismo
Objave što arapskom pismu daje funkciju medija koji tu
svoju misiju s istim značenjem vrši od početka do danas.
Tako arapsko pismo sadrži u sebi i onu duhovnu vre-
mensku vertikalu islama. Druga značajka je u njegovim
likovno-estetskim vrijednostima, razvijenim već u prvom
vijeku po hidžri. Ne samo da su kaligrafi prepoznali
ljepotu pisma već su grafemima i grafološkim oblicima
i kompozicijama izgradili nekoliko stilova.
Umjesto opozivanja nečega povezanog sa stvarno-
šću izgovorene riječi, kaligrafija je za muslimane vidljivo
izražavanje najveće umjetnosti od svih, umjetnost svete

36
 4. Da crte po potrebi budu jednako debele (ili tanke),
odn. tanje nego ostali dijelovi dotičnog harfa
5. Potreba da kaligraf slobodno kreće rukom pri pi-
sanju, brzo i bez podrhtavanja, ne usporavajući ni
prekidajući započeti pokret gdje god to nije nužno
Za pravilno smještanje harfova u pojedinoj riječi, kao
i harfova u redovima, postoje četri osnovna kaligrafska
zahtjeva:
1. pravilno spajanje normalno spojivih harfova me-
đusobno
2. nizanje nespojivih harfova na najbolji i najljepši
način pored drugih harfova u riječi
3. pravilno postavljanje jedne riječi uz drugu, tako
da se dobije skladan cijeli redak
4. odgovarajuća upotreba izduženih oblika određe-
nih harfova u retku iz estetskih i drugih razloga
Pored raščlanjivanja teksta (npr. ajeta, hadisa i sl.) s
obzirom na njihov sadržaj (naslovi, poglavlja, stihovi i sl.)
treba voditi računa i o estetskoj strani njegova vanjskog
izgleda i raspodjele što se vrši raznim znakovima (kruži-
ćima, zvjezdicama, crtama ) ili prazninama razdvajajući
tako tekst na manje i veće cjeline.

Materijal i
pribor za pisanje
Svi instrumenti i materijali koji se koriste u kaligrafiji
su na neki način sveti ili su posvećeni tome.
Tako u samom Kur´anu na nekoliko mjesta se spomi-
nje „kalem“, Allah Uzvišeni se kune nebeskim kalemom
„Tako mi kalema i onog što oni pišu“, zatim tinta, pa čak
je i papir ili podloga na kojoj se piše - posvećena. Svi
materijali koji se koriste su prirodnog porijekla.
Za olovke-kalem upotrebljavaju se različite vrste trske
ili bambusa; tinta-is murekeb se još pravi na tradicio-
nalan način od čađi i gumerabike; papir se priprema ili
preparira prirodnim bojilima i bjelancetom jajeta, a tako i
ostale pomoćne alatke prave se od prirodnih materijala;
kalemi traš-nožić za šiljenje pera; lika–svila; divit-perni-
ca; muhre-kamen za glačanje papira i dr.
Pošto je kaligrafija jedna velika tema, nastavljamo je i
u narednom broju. Osvrnut ćemo se na vrste arapskog
pisma i njihovo kaligrafsko uobličavanje.

37
 Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO
Sultan
Bajazit I Munja
V
ijest o pogibiji sultan Murata
I na Kosovu se brzo proši-
rila. Nadajući se da njegov
nasljednik sultan Bajazit I nije dora-
stao situaciji, nekoliko malih turskih
kneževina u Anadoliji se odmah od-
metnulo od Osmanske države, ali
su brzo pokoreni. Do 1392. godine,
Bajazit je uspio vratiti pod kontrolu
sve odmetnute pokrajine, smijeni-
ti namjesnike koji su poticali iz tih
krajeva i na njihova mjesta posta-
viti službenike koji su odgojeni na
osmanskom dvoru. Smatrao je da je
to malo pa je pod vlast Osmanske
države stavio Malatiju i Elbistan koje
su bile pod vlašću Kairskih Meme-
luka i pod snažnim uticajem Timura
Lenka.
Akcije
u Evropi
Rješavanje problema u Anadoliji
je iziskivalo mnogo vremena i ener-
gije. Za to vrijeme, Ugarska i Vlaška
su poduzele akcije prema Vidinskoj
Bugarskoj i Dobrudži koje su bile
osmanski vazali. Vlaški knez Mirča
je zauzeo područja u Dobrudži i Si-
listri i tako izazvao Bajazita na akci-
ju. Godine 1393. Bajazit je prešao
u Evropu, istjerao Mirču sa svojih
teritorija i stavio Vidinsku Bugarsku
pod neposrednu upravu Osmanlija,
a bugarskog cara učinio vazalskim
38
knezom sa sjedištem u Nikopolju.
Srpski despot je prepoznao Baja-
zitove namjere centralizacije drža-
ve pa je požurio izraziti lojalnost
Osmanskom dvoru prije nego li
Srbija bude potpuno pripojena u
državno pravni poredak Osman-
skog carstva. Bizantijski car je u to
vrijeme pregovarao sa papom oko
ujedinjenja zapadne i istočne crkve
i nagovarao ga da pokrene krstaški
pohod na Osmanlije.
Shvativši ozbiljnost situacije,
Bajazit saziva sve svoje balkan-
ske vazale da dođu i potvrde svo-
ju vjernost. Bizantijski car, tada
osmanski vazal, se nije odazvao,
pa su Osmanlije stavili Istanbul pod
opsadu. Nakon toga, Bajazit je sa
ostacima trupa produžio prema za-
padu, pokorio Bugarsku, zarobio i
pogubio njihovog kralja Šišmana i
izbio na obale dunava u blizini Slan-
kamena. Usput je prodro u Vlašku i
potukao Mirču na Rovinama. Tako
je uklonio lokalne vladare i formirao
državu centralističkog tipa umjesto
dosadašnje klasične carevine koja
je pod svojom kontrolom imala va-
zalske državice.
Bajazit je pretrpio velike kritike
zbog ovog poteza, kako od savre-
menika, tako i od nekih današnjih
historičara. Prema njihovim mišlje-
nju, trebao je odbranu Podunavlja
prepustiti Bugarskoj koju je trebao
ostaviti kao vazalnu državu. Među-
tim, Bajazitova procjena je bila da
je Bugarska uništena kao država i
da se nije u stanju odupirati snaž-
nim navalama Ugarske. Zbog toga
je stavio Bugarsku pod neposrednu
kontrolu Osmanske države. Takvom
politikom, ubrzao je pokretanje kr-
staškog rata o kome se pregovara-
lo. Venecija je imala snažne interese
na Balkanu, Bizantija je bila u sve
većoj opasnosti, pa je papa bio
primoran na što skorije pokretanje
krstaša.
Godine 1396., opet su se pokre-
nuli krstaši. Bila je to koaliciona sila
u kojoj su učestvovale skoro sve
evropske države. U ovaj pohod je
krenuo, kako to evropski historiča-
ri kažu, „sve sami cvijet evropskog
plemstva“. Sultan Bajazit im je
krenuo u susret i kod Nikopolja ih
potpuno porazio. Bio je to jedan od
posljednjih krstaških pohoda. Skoro
cijela krstaška vojska je izginula. Na
zapadu je zavladao očaj. Evropa je
shvatila da će Osmanlije ostati na
Balkanu i da joj sada predstoji orga-
nizovanje odbrane granica kršćan-
stva na Dunavu, a nikako nadiranje
prema istoku. Umjesto da jurišaju na
Osmanlije s ciljem njihovog protje-
rivanja u Aziju, Evropa će skoro dva
stoljeća drhtati od straha pred njima.
 Prvi
osmanski Sultan
Pobjedom nad krstašima, Bajazi-
tov ugled je porastao u toj mjeri da
je od halife iz Kaira dobio titulu sul-
tana. Mada se još i Orhan nazivao
sultanom, bajazit je prvi Osmanski
vladar koji je ovu titulu dobio od ha-
life, kako je to bio običaj.
Bajazit se vratio u Anadoliju 1398.
godine i pripojio neke turkmenske
kneževine Osmanskoj državi koja se
sada pružala od Dunava do Eufrata.
Zatim je opsjeo Istanbul u namjeri
da on bude osvajač koji je visoko
pohvaljen u hadisu Poslanika, a.s.
Međutim, to mu nije bilo suđeno.
Baš u to vrijeme, u centralnoj Aziji
i Iranu je osnovana moćna imperija
pod vlašću Timura Lenka. Nakon
što je učvrstio državu sa prijestol-
nicom u Semerkandu, bacio je oko
na Anadoliju, proglasivši je vlasniš-
tvom Ilhanida, a sebe nasljednikom
njihovih prava. Što se njega tiče,
Osmanlije su bili obični uljezi na
njegovoj teritoriji. Nakon uzaludnih
pregovora, Timurova vojska, sači-
njena od poludivljih Mongola se su-
39
 kobila sa osmanskom vojskom. Bilo
je to kod Ankare 28. jula 1402. go-
dine. Sultan Bajazit je izgubio bitku
i dopao u Timurovo zarobljeništvo,
gdje je i umro 1403. godine. Bitka je
izgubljena zbog toga što su lokalni
anadolski plemići stali na Timurovu
stranu i tako izdali Bajazita. Kao na-
gradu za izdaju Bajazita, Timur im
je dao slobodu da ponovo formiraju
male državice koje su ranije bile pri-
pojene Osmanskoj državi. Ostatak
teritorije je razdijeljen trojici Bajazi-
tovih sinova.
Nakon prodora Timurovih pro-
tuha, nedavno centralizovana
Osmanska država je svedena na
običnu pokrajinsku kneževinu, ni-
šta veću ni moćniju od susjednih.
Ipak, Timurove divljake će vrijeme
ubrzo pregaziti. Za malo više od
pedest godina, Osmanlije će pono-
vo zavladati svim teritorijama koje
su bile pod njihovom kontrolom u
vrijeme sultan Bajazita i uspostaviti
pravo carstvo, potpuno spremno za
osvajanje Istanbula i ukidanje, ne-
kada moćnog, Bizantijskog carstva.
40
Centralizacija
države
Česte pobune državica koje
su bile vazali Osmanlija, natjera-
le su Sultan Bajazita da se upusti
u proces centralizacije Osmanske
države. Ponovo osvojene teritorije
više nije stavljao u vazalski odnos,
nego ih je priključivao Osmanskoj
državi i davao im status pokrajina
(sandžaka). Da bi spriječio ponovna
odmetanja, na mjesta upravnika po-
krajina postavljao je ljude odgojene
na Osmanskom dvoru. Na taj način
je pokrajinsku kneževinu, pretvorio
u Osmansku državu i udario temelje
za formiranje prave islamsko-cen-
tralističke države sa jedinstvenim fi-
nansijskim sistemom i upravljanjem
iz centra.
Njegov slijedeći potez je bio for-
miranje visokog islamskog shva-
tanja umjesto dosadašnjeg jedno-
stavnog gaziluka. Takvi procesi ne
bi bili mogući bez snažne podrške
uleme iz gradskih centara, što je
dovelo do sve ćeg uticaja uleme
iz gradskih medresa umjesto dota-
dašnjeg presudnog uticaja sufijskih
šejhova. Svjesni da njihov zadatak
nije formiranje državnih institucija,
sufijski šejhovi su shvatili da je na-
stupilo vrijeme kada vjersko vođstvo
treba prepustiti jednoj drugoj vrsti
uleme, iako je bilo šejhova koji su
žestoko kritikovali sultan Bajazitove
napore u centralizaciji države. Sve
dok je bio vođen snažnim šejhom
Emir Sultanom, sultan Bajazit nije
pridavao naročit značaj ovakvim
prigovorima. Šejh Emir Sultan je
bio visoko i svestrano obrazovana
osoba koja je odgojena na zasa-
dima šejha Emira Kulala. Istovre-
meno poznavanje finesa šerijata i
pripadnost tarikatu koji će poroditi
nakšibendije, obezbjeđivalo mu je
neprikosnoveno mjesto na sultan
Bajazitovom dvoru. Nema nikakve
sumnje da su Bajazitovi potezi bili
plod šejh Emir Sultanovog uticaja.
Ipak, sufijski šejhovi će, sve do kraja
Osmanske države, ostati prisutni u
svim polugama vlasti. Njihov uticaj
na sultane, čiji rani odgoj je bio is-
ključivo njihova privilegija, ostat će
nesmanjen.
 Poštovalac
Ehli bejta
Sultan Bajazit I je bio izuzetan
musliman. Njegov šejh je bio Emir
Sultan sin šejh Šah Nakšibenda. Bili
su i u tazbinskoj vezi, tako što je šejh
Emir Sultan oženio sultanovu sestru.
U vrijeme sultan Bajazida, u Bur-
su je došao Sejid Nuta, porijeklom
iz Bagdada. Ovog Sejida je Sultan
Bajazit postavio za Nakibul ešrafa,
prvog poglavara svih Sejjida (po-
tomaka Allahova Poslanika, a.s.) u
Osmanskoj državini. Tako je ostalo
sve do sultan Murata II, koji je na
ovo mjesto postavio njegovog sina
Sejjid Zejnu-l-Abidina. Ova titula je
postojala i za kasnijih Osmanskih
Sultana. Poglavar Sejjida se brinuo
o potomcima Allahovog Poslanika,
a.s., na taj način što je sačinio regi-
star svih osoba koje su mogle doka-
zati svoju krvnu vezu sa Poslanikom.
Prvi koji su, putem institucija,
ukazali posebne počasti prema Sej-
jidima bili su Abasije. Ovu tradiciju
su nastavljali mnogi kasniji islamski
vladari, od halifa pa do sitnih kneže-
va. Posavjetovan šejhom Emir Sul-
tanom, sultan Bajazit je odlučio uči-
niti isto u Osmanskoj državi. Pošto
su se vremenom počeli pojavljivati
mnogi lažni Sejjidi, naredio je da se
oformi posebna državna kancela-
rija koja će se baviti utvrđivanjem
ko je zaista Sejjid, a ko ne. Način
dokazivanja plemenitog porijekla i
prosudbu o tome, prepustio je sa-
mim Sejjidima. Poglavar svih Sejjida
u Osmanskoj državi je imao svoje
namjesnike u svakoj pokrajini, koji
su vodili registre Sejjida nastanjenih
na teritorijama pod njihovom kon-
trolom. Uvidom u arhive Osman-
ske države, danas se mogu naći
mnogobrojne sudske parnice koje
su, širom države, vođene s ciljem
dokazivanja plemenitog porijekla.
Nakon što bi osoba dokazala da je
potomak Poslanika, a.s., dobijala
bi posebnu ispravu koja je naziva-
na „Sijadetnama“, na osnovu koje
je sticala pravo na nošenje turbana
zelene boje i nekih manjih privilegija
u društvu. To nipošto ne znači da su
Sejjidi na taj način postali posebna
klasa u društvu. Radilo se isključivo
o odavanju posebnog poštovanja
prema potomcima Poslanika, a.s.
Vođen sigurnom rukom šejha
Emir Sultana, sultan Bajazit je po-
sebno insistirao na pravdi. Njegova
pravda je morala biti brza, kao što je
i on sam bio, kao munja. Lični ljekar
sultan Bajazita, Egipćanin Šemsud-
din je zabilježio: „U ranim prijepod-
nevnim satima, osmanski vladar bi
sjeo na prostran uzdignuti minder-
luk. Narod bi stajao nešto dalje od
njega, na mjestu sa kojeg je mogao
vidjeti svog sultana. Svako, koga je
zadesila neka nepravda, dolazi k
njemu i iskazuje svoju muku. Presu-
da se odmah donosi. U zemlji vlada
takva sigurnost, da niko, u bilo kom
kraju Carstva, ne bi smio ni dotaknu-
ti natovarenu kamilu koju je vlasnik
ostavio i nekud otišao.“
Bajazit–
graditelj
Iako često zauzet ugušivanjem
buna nepokornih anadolski plemi-
ća, sultan Bajazit je imao vremena i
za gradnju. Nastavio je djelo svoga
oca Murata I – Ulu džamiju u Bursi,
koju bi sasvim sigurno završio da ga
u tome nije prekinuo Timur. Divlji, ne-
civilizirani i krajnje okrutni Timurovi
jahači su ovu skoro dovršenu dža-
miju pretvorili u štalu za svoje konje.
Ipak, njenu gradnju će dovršiti Baj-
zitov sin Mehmed I i tako okončati
djelo svoga djeda i oca.
Za vrijeme sultan Murata I, u
Brusi je izgrađena jedna kulijja koju
sačinjavaju džamija i medresa. U
našem jeziku ne postoji adekvatna
riječ kojom bi se preveo izraz „kulij-
ja“. Uglavnom, ova riječ je izvedena
od arapske riječi „kullun“, što znači
„svaki, sve“. Prema tome, riječ „ku-
lijja“ bi se mogla prevesti kao „sve-
obuhvatna“. Radi se o kompleksu
zgrada koji, u najmanju ruku, sadrži
džamiju, medresu i turbe osnivača.
Ipak, većina kulijja sadržava još i
javnu kuhinju za siromašne, javno
kupatilo, bolnicu, biblioteku, medi-
cinsku školu, itd.
Slijedeći primjer svoga oca, sul-
tan Bajazit je dao izgraditi još jednu,
mnogo veću i sadržajniju kulijju, koja
je sadržavala džamiju, medresu,
turbe, bolnicu, javnu kuhinju, tekiju,
kupatilo i karavan saraj. Održava-
nje tako velikog i višenamjenskog
kompleksa iziskivalo je znatna mate-
rijalna sredstva, pa je sultan Bajazit
odredio poseban vakuf za njegovo
održavanje. Kulijja je funkcionisala
sve do 1855. godine, kada je razo-
rena teškim zemljotresom. Danas se
može vidjeti samo džamija koja je u
potpunosti obnovljena.
Izvori:
• Halil Inaldžik, Osmansko carstvo
– klasično doba 1300 – 1600.
• Ekmeledin Ihsanoglu, Historija
Osmanske države i civilizacije,
knjiga I.
• Joseph von Hammer, Historija
Osmanskog carstva.
• Kemal Zukić, Islamska arhitek-
tura, slikarstvo i primijenjene
umjetnosti, knjiga I.
41
 dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (V)
Došaptavanje i
prihvatanje laži
„N
EPRIKOSNOVENE NAUČNE ISTINE“ u mo-
dernom vremenu trećeg milenijuma
obično su simbolički provjerljive kroz
jednu moćnu mašinu našeg doba – kompjuter ili ra-
čunar. Ovaj nadomjestak velikog broja domaćinstva je
sinonim za brzo računanje, pisanje i crtanje, video sliku,
elektronsku poštu, a sa specijaliziranim programima tu
je i mogućnost naučne aplikacije raznih vrsta znanja.
Upravo se nalazi i pred autorom ovih redaka kao moćna
pisaća mašina koja pamti toliko podataka iz silnih knjiga.
Dakle, ova mašina je računarski genije našeg doba.
Ipak, radi prave istine treba istaći nekoliko elemenata
upotrebe ove mašine: cijeli njen rad je zasnovan na
računskim radnjama. Računske radnje koje on izvodi
su sa najviše 15 decimala. To u svijetu „stvarnosti“ gdje
za cifru od npr. milijardu konvertibilnih maraka vrijednost
jedne marke, a da ne govorimo jednog pfeninga, ne
predstavlja „ništa“. Međutim u tzv. „svijetu haosa“ (što
je uobičajan izraz npr. u demografiji) tê brojke (šesna-
estog, sedamanaestog, dvadesetog itd. decimalnog
broja u rezultatu) ili koraci mogu da imaju izuzetno veliki
i odlučujući značaj u budućim promjenama. Drugim rije-
čima, naš „realni svijet“ gledan i kroz oči genijalne ma-
šine kakva je kompjuter, je ustvari „nerealni svijet“ i više
predstavlja pitanje određenog kompromisa, dogovora,
ugovora, ograničenosti, a koje u svijetu tzv. naučnosti
dobivaju obrise „konačnosti“ i „jedine istine“. Ako je
broj PI (π) dogovorno sveden na dvije decimale, a one
se, znamo, ponavljaju u beskonačnost (3,141414...),
onda su i rezultati zasnovani na tom broju sve samo ne
„precizni“. Ili da samo pomenemo neka od naučnih ot-
krića s kraja XX stoljeća koja u posmatranju univerzuma
sve više potvrđuju tezu o postojanju nevidljive energije
ogromnih moći koja direktno utiče na ubrzavanje širenja
univerzuma koja se zove „tamna energija“, a materija
42
koja je u odnosu na poznatu materiju čak u omjeru 10:1
nazvana je „tamna materija“ što nije isto kao materija
i antimaterija, a istovremeno su dovedeni u sumnju i
Njutnov zakon gravitacije i Ajnaštajnov zakon relativi-
teta. Zaista je mnogo do juče „nesumnjivih i konačnih“
naučnih dostignuća koja su ipak dovedena u pitanje,
a ako je tako u svijetu brojki, gdje je lakše provjeravati,
onda kako je to samo u ljudskom društvenom svijetu sa-
stavljenom od jedinki muškarca i žene, preko porodice
i durgih društvenih formi? Tu su velike teorije i teorijski
„sistemi“ samo lijepa filozofska naklapanja, koja nisu
izdržala vrijeme niti koliko je trajao život osnivača. To
toliko o „stvarnosti“ i „istini“ na koju se zaklinju oni koji
iluziju proglašavaju istinom.
Stvarnost kao iluzija- iluzija
kao „konačna“ stvarnost
Da li je vrhunac „mijenjanje Božijih stvorenja“ i da li
tom procesu prisustvujemo kao savremenici? To znači i
ulazak u materijalni svijet, kako bi se nagrdila „običnost“
kao nedogođena stvar i iluzionistički svijet (opsjene i
„lažne nade“) promijenio i istiniti svijet stvorenjâ.
Upravo taj aspekt je ono što nam Kur’an kao me-
todologija „primjera“ govori o pojedinim događajima
iz ljudske historije. Ovi događaji su, obično, u onoj od
ljudi pisanoj historiji zabilježeni kao krvoproliće (obično
ratovi, dvoboji, svađe… odnosno rodoslovlje kraljeva i
careva) praskavi i eksplozivni spektakl i slično. To tako,
uglavnom, bilježi ljudsko pero. U pozadini tih spektaku-
lrnih događanja, kako zabilježenih, tako i nezabilježenih,
dešavali su se, u suštini, pravi razlozi i uzroci. To se ne
bilježi, jer je ili bilježnik neuk da to primijeti ili su zabilje-
ženi događji poslužili kao zavjesa koja će prekriti prave
uzroke i prave tragove. Istraživanje „pravih tragova“ je
jedan mukotrpan posao koji se događa izvan praska-
vosti javne scene. Zato se javna scena pojavljuje kao
savršena iluzija koja privlači pažnju sada već i milijardi
ljudi. Spektakl zasnovan na izmišljanju stvarnosti je pri-
sutan u Homerovim epovima, mitologija i bajkama starih
drevnih naroda.1
Ali najveći dio od tih „naroda drevnih“ (izraz iz
Kur’ana) jednostavno nisu imali vremena da učestvuju
u proizvođenju i formiranju mitologije kakva je prisutna
u savremeno vrijeme kao „alternativa“ religiji, ili još bolje
rečeno vjeri. To su za te narode bile „besposlice“ tako
da nije odveć smjela tvrdnja da te bajke nisu imale ve-
likog uticaja na prosječnog stanovnika starog doba. Taj
stanovnik je imao puno briga da prehrani porodicu, a
nepismenost ogromne većine stanovnika je bila odlika
tog doba. I knjige ako su bile pisane prenosile su se više
s koljena koljeno, a nisu mogle da imaju tiraže veće od
prstiju dvije ruke i to u najboljem slučaju. Napominjemo
da izraz „nepismenost“ se nikako ne bi mogla poisto-
vjetiti sa današnjim poimanjem tog izraza. Danas je taj

1 “Mit je svojstvo ljudskog duha, a ne niži stepen u njegovom

razvoju…” Ðuro Šušnjić: Religija I , Čigoja štampa, Beo-
grad 1998. Str. 139 Naravno, u skladu sa ovom temom
jedno od najomiljenih mjesta đavolove intervencije jeste
religijska istina, omiljeno je shvatanje koje je prihvatila po-
sebno materijalistička filozofija i historijsko-materijalistički
pogled na svijet da se religija tretira kao mit . Sa nacijom
kao svojevrsnom modernom idolu se pokušava promjeniti
i naći adekvatna zamjena za religijsku dogmu (koja, ako je
dokazano autentično prenešena do naših dana) predstavlja
praktično jedinu istinu. Milozvučan govor o spasu na osnovu
vjere i oslanjanja na Boga se zamjenjuje sa drugim govorom
o spasu kroz naciju kao “besmrtnu i sudbinsku” zajednicu u
kojoj će pojedinci “jedino” naći spas. Svaka nacija je krenula
u rekonstrukciju prošlosti, a poznato je da je to proizvod XIX
stoljeća i pojavljuje se na svjetskoj pozornici kao zamjena
za religiju. Ako neki narodi nisu imali adekvatnih podsticaj-
nih uspomena iz prošlosti pojavili su intelektualci koji su
proširili pogled u prošlost u nedogled, a nejasne stvari se
„pojasnile“: slikari su slikali grandiozne slike, književnici se
uživljavaju u pastoralnu idilu, a povjesničari kreiraju prošlost
koja ushićuje i rastužuje, nagoni na prkos ili ponos, o tome
vidjeti šire u Nikola Dugandžija: “Mitski pristup etničkoj i
nacionalnoj zbilji,” u Etničnost i povijesnost, Jasenski i Turk,
Zagreb 1999. str. 41, a cijeli tekst str. 39-54

43
 izraz pojam zaostalosti, pokuđenosti i jednostavno je
nerazumljivo da ima netko tko ne zna čitati i razumijevati
šifrirane poruke koje dolaze svakog dana sa jutarnjima
novinama i šire se jutarnjim uključenjem TV-a, pogledima
na e-mail-poštu i internet-izdanja ponude i potražnje,
odnosno sveopće opsjene u kojoj dnevno proizvodimo
proizvod ne znajući za koga ga proizvodimo, plaćamo
papirima za koje pretpostavljamo da je novac, a za
novac se pretpostavlja da ima pokriće u zlatu, dajemo
zlato zbog sterilnog higijeničarskog rasterećenja zvanog
sex, ljudi varaju žene, one varaju njih, prevara i opsjena
na sve strane…Imamo sliku događaja kakvu nam je dala
naša omiljena TV stanica, a ona je tu vijest dobila od
nepoznate mreže, agencije, čiji se vlasnik i upravljač ne
znaju, i drže u strogoj tajnosti. Ovi su to dobili od tajnih
službi koje žele tom informacijom da proizvedu željeni
efekat… Da li je to uopće vijest i da li se nešto takvo, što
nam se plasira kao vijest, ali i kao dobro i zlo, uopće,
baš tako, ili ikako dogodilo? Da li su događaji haotična
zbrka fragmentarnih sukoba, ratova, ubojstava, nesre-
ća, podvala, prevara, pljačke, smrti, sahrana, posjeta,
letova, prijevoza, dima iz dimnjaka, zagađenih rijeka…
Život kao direktan prijenos
Prva islustracija tog novog „proročkog“ značaja
modernih medija jeste direktni prijenos određenog do-
gađaja sa željom da projicira poželjnu budućnost. Sa
44
prisustvom „nepogrešivih kamera“ i reportera „na licu
mjesta“ usmjerava se gledateljstvo da stvarnost sagle-
davaju smjerom kretanja kamere (što se i događa, ali
ne u stvarnosti, nego u „režiranoj stvarnosti“) u kombi-
nacijama studija, komentara, „eksluzivnosti“, gostovanja
političara, a sve u cilju da se svijest gledatelja usmjerava
ka poželjnoj i neumitnoj budućnosti. Primjer direktnog
prijenosa za cijeli svijet jeste teroristički napad na SAD.
Kako je agencijska razmjena uznapredovala, danas
više milijardi ljudi ima isti ili sličan stav koji definira kao
„sopstveno mišljenje“. Njihova „demokratijom stečena
slobodoumnost“ je, ustvari, mišljenje koje im je od jutra
do sna već neko došapnuo, onako uzgred i usput, bez
fizičke prisile, ali sa proizvedenim brojnim vještačkim
potrebama. A za one koji žele da se uvjere u autentič-
nost budućnosti, nude se razni opsjenjivači, vidovnjaci,
čitači iz karata, kugli, kašika, istjerivači đavola i džina,
a nerijetko se kao dokaz „autentičnosti i odabranosti“,
kao „dokaz“, uzima i fizičko prisutvo svetih knjiga, pa i
Kur’ana, ili njihovo citiranje. Nažalost, vjerske zajednice
u BiH, kao i kod drugih bitnih stvari (zlo)upotrebe vjere,
ne daju svoj sud. Niti se oglašavaju kod učešća svojih
službenika u tim procesijama.
Savremeni čovjek je kao „svoje“ mišljenje (a ono
je tuđe u svakom pogledu, ali želi da se to tretira kao
„zvanična i u jednačena“ informacija) usvojio dok je jeo
svoj jutarnji obrok, ili uz jutarnje novine i kahvu, ili dok
se, uz obično uključen radio, vozi na posao, odnosno
dok razgovara sa kolegom koji je čuo iz pravog izvora
„detalj više“. Da ne govorimo da je puno zvukova koji
su nerazumljivi, ali koji dopiru do odgovarajućih centara
u mozgu, šta je sa skrivenim smislovima koji se nalaze
„između redova“ teksta, boja na fotografijama, skrivenih
poruka u reklamama, spotovima, muzičkim hitovima…
Na taj način sve više nam nije potreban ni vlastiti razum
da „razumijemo“, a potiskivanje razuma (spram odred-
nice o ljudima kao bićima koja su „razumom obdarena“,
što je jedna od temeljnih odrednica Kur’ana) predstavlja
i potpuno kidanje prednosti koju je čovjek u činu stva-
ranja dobio spram drugih svjetova.
Mogli bi, komotno, bez ikakve zadrške, izreći kon-
stataciju da napad na razum i njegovo eliminiranje
predstavlja osnovni cilj šejtanovih spletki. Kada čovjek
zaboravi da posjeduje Izvorno Znanje o „imenima svih
stvari“, on gubi osnovnu prednost. Očito je da u otvore-
nom sukobu šejtan mu to ne može uzeti, ali mu može na
posredan način, prikazujući mu svoje postupke lijepim,
to učiniti. I, na našu veliku žalost, to uveliko čini u sa-
vremenom „ubrzanju vremena“ tzv. trećeg milenijuma.
Voz „napretka“
i njegovi kočničari
Naravno, u savremenom svijetu će se neći toliko
stručnjaka raznih profila i specijalnosti koji će napadati
ovakve teze i sve podvesti pod „moderno i normalno“,
umiriti svojom nerazumljivom elokventnošću javnost i
jednostavno toj istoj javnosti reći da paranoičnost jed-
nog pojedinca koji prepoznaje staze zavođenja - nije
istina. Obično se takvi pojedinci proglašavaju ludim,
neprilagođenim, nesavremenim, nazadnim. Oni (koji
upozoravaju) hoće (zamislite?! što je najčešći argument)
da - zakoče napredak. Kao da je napredak brzi voz koji
punom parom ide stalno naprijed i otvara nove usputne
stanice prema „nečemu“. To „nešto“ se definira i nazire
kao: iritirajuća „mogućnost“ beskonačnog produženja
života, ostvarivanja države blagostanja, ostvarivanje
uloge čovjeka kao „gospodara prirode“ i svemira (čak),
neograničena seksualna potencija, raspolaganje sa
neograničenim materijalnim dobrima, blagodetima
nauke i tehnike… Jednom riječju: Ljudi se prikazuju
kao „gospodari i odabrani“. Možda bi se još moglo
naći sličnih primjera, ali su izrazi „gospodarenje“, „ovla-
davanje“, „potčinjavanje“, „odabir“, „vodstvo“, „vlast“
pojavljuju kao osnovica onih koji obično za sebe kažu
da su vladari i da „određuju sudbinu“ planeta ili neke
konkretne zemlje. To je vokabular vladara, naučnika,
generala koji spram sebe stavljaju sve drugo „manje
važno“: priroda, svemir, drugi ljudi i vrste, odnosno dru-
ga živa bića. Dominacija bijele rase i civilizacijski dometi
konkretne zapadne civilizacije su ideali koji prosto samo
po sebi nameću da budu nosioci kolonizacije još pre-
ostalih ostataka na samom Planetu (što je savremeni
izraz za „globalizaciju“), ali i krenuti u osvajanje svemira
veličanstvenog po istom principu kao i na Zemlji: bijela
rasa koji sebe nazivaju ili krstašima ili misionarima, ili
kultivizatorima ili humanististima i prosvjetiteljima – sve
do savremenih multinacionalnih korporacija u čijem se
rukvodstvu nalaze oni koji „zameću tragove“ onoga koji
iluziju pokušava da prikaže kao ideal.
Savremeni čovjek je razvio najveću industriju u obla-
sti zabave (iluzije). Ta zabava je vezana za filmsku in-
dustriju, za kocku, upotrebu alkohola, droge, trgovinu
zabave sa korištenjem žena i muškaraca, savremenog
„bezimenog bluda“. Ne morate da znate ni ime ljepotice
iz kataloga s kojom ćete provesti večer, dovoljno je da
izaberete broj u katalogu i što je najvažnije da platite.
Seksualni odnosi sa „nepoznatom“ ili sa „brojem“ onda
i nisu blud, valjda? U tzv. industriji zabave se nalaze
odane sluge onoga koji i proizvođačima, akterima i kon-
zumentima tih vrsta zabavljanja (što je drugo ime za
odrođivanje od razuma i njegova zamjena sa umnošću
potvrđenu sa certifikatima i titulama zvučnog i praska-
vog značaja i odvlačenje pažnje od vezanosti čovjeka
sa Bogom: molitva, činjenje dobrih dijela, zekjat i sve
druge obaveze koje je čovjek uz slobodu izbora dobio
u provođenju uzvišene misije na Zemlji) onoga koji svim
njima došaptava milozvučnim glasom da je samo tu
„istina“. I tako se ponor samo produbljuje, ostavljajući
prostor za veliki broj ljudi da ga popune. Svijet iluzije je
postao beskonačno umnožen: digitalni život sve više
zamjenjuje onaj stvarni na web-stranicama i novim sa-
stajalištima Facebook-ova, Spyce- va, „posjeta“ (tako
se upravo to i zove) miliona ljudi nepostojećim novim
mjestima iluzije i za svaki slučaj „Veliki brat“ nam daje
i male uređaje koji lijepo zvone, koje nosimo kraj srca,
kako bi znao svaki naš otkucaj koji sve manje zikri, a
sve više zvoni sa JEDNOLIČNOM i ISPRAZNOM mo-
dernom melodijom. Sve ostalo je „zaostalo“ i kao takvo
namijenjeno za reciklažu.
45
 Sedam nebesa
I
bn Hibban u Sahihu, Hakim i drugi bilježe od
Muaza b. Džebela, r.a., da je Poslanik, a.s., re-
kao:–Allah je stvorio sedam meleka prije nego
je stvorio nebesa i zemlju. Onda je stvorio nebesa
i na svakom katu nebesa učinio jednog od njih da
bude vratar tom nebu. Meleki čuvari se uzdižu sa
djelima nekog čovjeka koji ih počini od jutra do mra-
ka. Ta djela prati svjetlo kao što je sunčevo svjetlo.
Kada se s tim djelima uspnu do zemlji najbližeg
neba, spominju ga i hvale i traže najveću nagradu
za njega.
Tada taj vratar nebeski, na prvom nebu, kaže
melekima čuvarima:–Udrite tim djelima počinioca
po licu. Ja sam zadužen za ogovaranje. Meni je
Gospodar naredio da ne dopustim da prođe ijedno
djelo u kojem ima ogovaranja drugih ljudi i da ne
dozvolim da prođe pored mene do drugog.
Zatim se čuvari uzdižu sa dobrim djelom čo-
vjeka dok ne dođu do drugog neba. Melek koji je
zadužen za to nebo im kaže:–Stanite i tim djelom
udrite počinioca po licu. On je tim svojim djelima
htio neko od dunjalučkih dobara i njime se uzdizao
i ponosio pred ljudima na sijelu.
Onda će se čuvari uspeti do trećeg neba sa
djelom čovjeka, sadakom, postom, noćnim iba-
detom, pa će im reći melek koji je zadužen za to
nebo:–Stanite i udarite počinioca tim djelom po
licu. Ja sam melek zadužen za oholost i meni je
Gospodar naredio da ne puštam djelo onog koji se
oholi i uznosi nad drugim ljudima svojim znanjem
ili djelom da ga propustim do drugog.
Onda će se uspinjati čuvari sa djelom čovjeka,
njegovim namazom i zekatom, hadžom i sličnim
djelima, do četvrtog neba. Njima će melek, zadu-
žen za njega reći:–Stanite i udarite počinioca toga
djela djelom po licu. On je uživao u nevolji drugih
ljudi kada ih zadesi i naslađivao se njome.
46
Onda će se čuvari uspeti sa čovjekovim zeka-
tom, namazom, džihadom i sličnim dobrim djelima
do petog neba. Njima će melek, zadužen za njega
reći:–Stanite i udarite počinioca tog djela po licu
njegovim djelom. Ja sam melek koji je zadužen za
zavist. Gospodar mi je naredio da ne propustim
nijedno djelo zavidnika ljudima.
Onda će se meleki čuvari uspinjati sa djelom
čovjeka kao da je mlada koja se dotjerala za svoga
supruga. Melek, zadužen za šesto nebo, reći će
im:–Stanite i djelom udarite po licu njegova poči-
nioca. Ja sam melek zadužen za samoopčinjenost
i samodopadljivost. Gospodar mi je naredio da ne
dozvolim da prođe djelo onoga ko se trudi a divi
se svom djelu.
Onda će se meleki čuvari penjati sa djelom čo-
vjeka koje će biti praćeno zukom kao što je zuka
pčela, obasjano kao sunce, i popet će se do sed-
mog neba. Zaustavit će ih melek zadužen za to
nebo i reći:–Stanite i udarite počinioca tog djela
njegovim djelom po licu. Gospodar mi je naredio
da ne propuštam ono djelo koje je urađeno radi
nečijeg drugog zadovoljstva da prođe pored mene.
Meleki koji će pratiti to djelo, a bit će ih tri hiljade,
reći će:–Gospodaru, o njemu znamo samo dobro. –
Allah će reći:–Vi pazite i čuvate djelo Mog roba, a Ja
motrim na njegovo srce. Ovaj čovjek je htio svojim
djelom ugled kod vlasti i da ga učeni spominju, kao
i popularnost među ljudima.
Onda će se meleki uzdići sa čovjekovim djelom
iznad nebeskog svoda, a pratit će ga meleki per-
de. Stat će s tim djelom pred Allaha i Allah će im
reći:–Ovaj je želio svojim djelom nešto osim Mog
zadovoljstva. Na njemu je moje prokletstvo.
Proklet će ga i svi meleki.
S arapskog preveo: Hfz. Sabahudin Skejić

Dvadesetak
džennetskih koraka
R
oditelji su se brinuli o vama, hranili vas i oblačili,
vodili na sladoled, kupovali vam igračke i igrali
se s vama, strepili nad svakim vašim korakom,
baš kao što vi to radite danas sa vašom djecom. Za to
im se ne možete nikada odužiti, ali možete:
1. Iskazivati zahvalnost roditeljima riječima i djelima,
kad god se ukaže prilika za to!
2. Upućivati im riječi, kao što su: „Volim te, hvala ti“ i
sl., kojima ćete im iskazati svoju ljubav, zahvalnost
i privrženost.
3. Ne dopustiti da se vaši roditelji osjećaju usamlje-
nima.
4. Često ih zvati telefonom, a lijepo je napisati i pismo,
ili uspostaviti vezu internetom, ako je to moguće.
5. Ako živite blizu roditelja, posjećivati ih svakodnev-
no, ili, kada god ste u prilici, navratiti do njih na
nekoliko minuta.
6. Planirati vikende u krugu porodice i roditelje uključiti
u taj raspored, bilo posjetom njima ili zajedničkim
odlaskom negdje u goste.
7. Sa roditeljima uvijek razgovarati pažljivo, bez po-
visivanja tona i galame!
8. Uvijek voditi računa o njihovim osjećajima!
9. Nikada ih nemojte podcjenjivati!
10. Davati im materijalnu pomoć i u tome budite oba-
zrivi, da ne steknu pogrešan dojam kako su bes-
pomoćni zato što im dajete novac.
11. Uključiti roditelje u planiranje kućnog budžeta, iako
ne živite s njima!
12. Uvijek im dopustiti da budu roditelji i tražiti njihovo
mišljenje kada donosite važne životne odluke! Neka
znaju da volite čuti njihovo mišljenje i savjete, iako
se odlučite i za suprotne odluke od njihovih savjeta
i mišljenja.
Senada Mehmedćehajić | PORODIČNE VEZE
13. Nikada ne dopustiti da osjete kako su njihove go-
dine ili bolest prepreka vama ili vašem supružniku
za ostvarivanje nekih životnih ciljeva.
14. Neka nikada ne primijete ni naznake da vam pred-
stavljaju opterećenje bilo koje vrste.
15. Uvijek uložiti veliki trud i napor u odnose sa tazbi-
nom (s roditeljima vašeg supružnika).
16. Često roditelje iznenaditi s nekom hedijom i ne
čekajte uvijek posebne prilike za to, kao što su
bajrami i sl.
17. Uvijek biti roditeljima pri ruci!
18. Biti spremni oprostiti im i preći preko njihovih gre-
šaka, pa i onih koje su prema vama imali!
19. Ako ne živite blizu roditelja, zamolite nekog rođa-
ka ili komšiju da im pomaže u kući, u bašči, kod
ljekara...
20. Brinuti se o zdravlju roditelja, ali i o čistoći kuće ili
stana u kojem borave i o odjeći koju oblače (ako
su stari i iznemogli).
21. Uvijek imajti na umu da su se oni brinuli o vama,
hranili vas i oblačili, vodili na sladoled, kupovali
vam igračke i igrali se s vama, strepili nad svakim
vašim korakom, baš kao što mi to radimo danas
s našom djecom.
I uvijek imajte na umu da je Džennet pod nogama
jednoga od njih!
47
 Azra Čehić | PORODIČNI ODNOSI
Emocionalni
razvoj djece
Izučavanje emocija zauzima posebno mjesto u psihologiji, jer je njima
uslovljeno svako djelovanje ličnosti. Emocije, a posebno ljubav u
životu djeteta, od presudne su važnosti.
S
matra se da su odgovarajuće emocije osnova po-
voljnog socijalnog razvoja, odnosno da nisu ništa
manje važne od određenih saznanja i praktičnih
iskustava, koja se stiču učestvovanjem u društvenoj
zajednici.
Djeca izražavaju emocije spontano i jednostavno, a
odrasli to često ne shvataju i brane djetetu ispoljavanje
emocija. Npr. dijete plače, a roditelj mu to zabranjuje uz
verbalnu napomenu: “Hoćeš plakati?!”. Na izražavanje
dječijih emocija utječe sazrijevanje, ali i učenje, posebno
uslovljavanje i oponašanje emocija odraslih.
Istraživači su konstatovali da se odmah poslije ro-
đenja kod beba zapaža samo jedna emocija – nedife-
rencirano uzbuđenje iz kojeg se javljaju druge emocije
rastom i sazrijevanjem;
• krajem prvog mjeseca izdvaja se negativna emo-
cionalna reakcija – uznemirenost.
• krajem drugog mjeseca javlja se pozitivna reak-
cija - zadovoljstvo
• u razdoblju od od tri do šest mjeseci razvijaju se
brzo jedni za drugim gnjev, gađenje i strah (iz
uznemirenosti)
• od devetog do dvanaestog mjeseca pojavljuju se
oduševljenje i naklonost (iz zadovoljstva)
48
• tokom petnaestog mjeseca iz negativne emoci-
onalne reakcije izdvaja se ljubomora,
• a dvadesetog mjeseca iz pozitivne reakcije -
radost
• od druge do pete godine javljaju se stid, strep-
nja, zavist, nada i razočarenje
Na kraju predškolskog uzrasta, kada se dijete oslobo-
di neposredne zavisnosti od emocija i otkrije svoj unu-
trašnji svijet, emocije prestaju da budu glavna odrednica
njegovog ponašanja.
Posljedice dječijih emocija nisu zanemarljive kao što
se to ponekad misli, jer su kratkotrajne i površinske.
Odrasli su skloni da ih ne uzimaju zaozbiljno smatrajući
da će biti zaboravljene.
Međutim, traume doživljene u djetinjstvu mogu imati
odlučujući uticaj na razvoj dječije ličnosti i ispoljavaju
se na kasnijem uzrastu. Postoji niz negativnih emocija
kojih se ne treba plašiti samih po sebi, nego njihovih
negativnih posljedica ukoliko se potisnu, jer se tako
gubi kontrola nad njima. Naprimjer, anksioznost koju
prouzrokuje osjećanje nesigurnosti u ranim uzrastima,
vjerovatno će imati negativne posljedice po čitav dalji
razvoj.
Slično je i sa stidom koji se nalazi u korjenu mnogih
prepreka pravilnom socijalno-emocionalnom razvoju.
Dijete može da bude ometeno u svojim pokušajima
da upozna okolni svijet naročito strahom od grešaka i
neuspjeha. Strah se obično nosi od djetinjstva i nagoni
djecu na neiskrenost, pretvaranje, neprijateljstvo prema
okolini pa i prema samom sebi.
Osnovni put da negativne emocije postanu rjeđe jeste
uklanjanje njihovih uzroka i njegovanje pozitivnih emo-
cija. Da ne bi djelovala negativno na duševno zdravlje
djeteta, osjećanja trebaju da dobiju oduška, odnosno
da se izraze umjesto što se potiskuju.
Pozitivne emocije kao što su ljubav, nježnost, naklo-
nost treba ispoljavati, one su uvijek oslobađajuće, op-
timistične i povezane sa najvišim etičkim vrijednostima.
Psiholozi preporučuju da sa djetetom razgovaramo o
njegovim emocijama, jer će tako lakše razumjeti osjeća-
je drugih, a istovremeno će saznati šta se događa s njim.
Dijete se mora naučiti izražavati i razumijevati osjeća-
je (svoje i tuđe), kontrolirati raspoloženje, naučiti se biti
empatičan (suosjećajan), neovisan, prilagodljiv, naučiti
se rješavati probleme…
Djecu treba pohvaliti, s tim da je pohvala učinkovita
i primjerena onda kada je dijete zaista zaslužuje, jer se
trudilo, bilo uporno i sl. Naravno, djetetu treba i disci-
plina, dosljednost, sloboda i mogućnost izbora, ali u
okviru prihvaćenih normi.
Roditelji trebaju pažljivo birati emisije, ili crtane fil-
move koje djeca gledaju na televiziji i ograničiti vrijeme
gledanja televizije i korištenja interneta za veću djecu.
Naime, dugotrajno sjedenje pred TV-om i računarom
onemogućava djetetu razvoj društvenih i emotivnih vje-
ština, sputava njihovu kreativnost i slobodu.
Kod djeteta ostaje prisutna potreba za odraslom oso-
bom spremnom da s njim sarađuje i komunicira, koja
ga prihvata, pažljiva je i nježna prema njemu i na koju
uvijek može da računa kada naiđe na teškoće koje ne
može samostalno da prevaziđe. Roditelji trebaju biti
svjesni da su, itekako, važni poštenje i povjerenje.
49
 Sevret Mehmedćehajić | PORODIČNI ODNOSI
Srce mekše
od novčanika
M
ašala, bila plata! Dodu-
še, bez toplog obroka i
prijevoza, ali – doći će i
oni! Ja radosti u porodici!
Sretan je i glava porodice, sretni
zaposlenik nekog preduzeća ili usta-
nove koji je, nakon dugih dvadese-
50
tak dana, dočekao sretni trenutak:
automat u banci je očitao iznos nov-
ca koji je i očekivao, naravno s pret-
hodno naplaćenim ratama kredita i
pozajmice u banci. Sada nema pro-
blema! Sada je rahat! Sada može
zaboraviti sve one brige koje su ga
tištile u proteklim danima.
Na krilima te sreće, nastaje poro-
dično vijećanje: što bi trebalo prvo
kupiti, kojim plaćanjima dati prioritet,
koju kurtoaziju od posjete gostima
najprije ispuniti... Glava, kao i sva-
ka glava, prepuna briga o računima,
prednost daje upravo njima – telefo-
nu, internetu, struji, vodi, kanalizaciji,
grijanju, kablovskoj... No, nije on to
ni pobrojao sve, kada se javlja su-
pruga: „Frižider nam je prazan.“
Zbilja, moraju se osigurati hrana,
deterdženti, toaletni ubrusi i štošta
drugog za kuće. Bez toga se ne
može, jer valja jesti, piti, održavati
higijenu, dočekivati sve rjeđe go-
ste. U to se javljaju i djeca kojima
fali nova igrica za kompjuter (a koju
su komšijska djeca već nabavila),
nove role za kćerku, Spidermanov
kostim za sinčića...
Srce je mehko i ta mehkota je jača
od svake kože novčanika. I svakog
racionalnog redanja prioriteta!
Već u sljedećem trenutku, sretna
je porodica sjela u svoj, dvadeset i
šest godina star, automobil i zaputila
se ka – tržnom centru. U automobilu
se horila vesela pjesma, izmiješa-
na s radosnim dječijim poklicima:
„Babo, kupi mi winx lutku“; „babo,
kupi mi jurić“. Tu je, naravno, i: „Dra-
gi, trebalo bi da vidimo koliko košta-
ju store, one u kuhinji su izvehtale.“
Potom je uslijedila vrlo ozbiljna di-
lema: u koji tržni centar otići? Fazu
„prednost dajemo domaćem trgo-
vačkom lancu“ prevazišli su onda
kada su zaključili da su inozemni
puno komotniji i „gotivnije“ postav-
ljeni, pa se u njima čovjek ne mora
gurati kolicima između polica, kao
da je na kakvoj pijaci, kako je u ne-
kim domaćim centrima. Osim toga,
u ovim stranim su i prodavačice ne-
kako ljubaznije i sva je roba uredno
i lijepo složena, s vidljivim cijenama
i tako to. Nekako, kao da smo u Eu-
ropi u tim stranim tržnim centrima! I
kao da ne kupujemo ništa kinesko.
Kada su se konačno odlučili u koji
će centar otići, glava porodice se
sjetio i svoga automobila. Bila je ovo
jedinstvena prilika da ga obraduje s Zbog
sapunica
30 KM goriva na stranoj benzinskoj,
s pravim eurodizelom, a ne ruskim.
Kada je i to učinjeno, euforično su
stigli do tržnog centra. Tada je nasta-
la pometnja: koje dijete će sjesti na U Brazilu pao natalitet
kolica, a koje će ići pored njih, jer je
svako bilo ubijeđeno da je zakinuto i porastao broj razvoda
ako baš ono ne sjedne na kolica, a
Sredinom aprila ove godine nekoli-
sestra ili brat sjednu. Nakon materi-
ko domaćih i susjedskih web-portala je
nog srditog posredovanja, konsen-
prenijelo vijest o utjecaju brazilskih sa-
zus je postignut i mogli su ući u taj
punskih serija na natalitet i broj razvoda
blještavi svijet hipermarketa.
u toj južnoameričkoj zemlji.
Tek da se zna, glava porodice je
Tematika brazilskih sapunica vrti se
odmah svojoj vjernoj supruzi rekao:
oko jedne stvari - ljubavi. Ljubav, ljubavni
„Znaš da imam i račune platiti! Uba-
život i intrige ono su što privlači milio-
cuj samo ono što nam je STVARNO
ne gledalaca, koji pomno prate junake
potrebno!“ Ona je, po mirisu birajući
ovakvih serija. No, najnovija istraživanja
između dva omekšivača za rublje,
pokazala su da sapunice loše utječu na
kratko odgovorila: „Naravno.“
ljubavni život, odnosno na natalitet.
A onda je nastala idila. Išli su,
Studija brazilske populacije od 1971.
kao svi zadovoljni presretnici ovoga
godine do danas pokazala je da bra-
svijeta, od jedne police do druge,
zilske sapunice izravno utječu na broj
od slatkog do dijetalnog programa,
rastava braka i broj rođene djece. Vidljivo
od trulex-krpa do papirnih marami-
je to i kad se prati kako su se sapunice
ca, od suncokretovog i sojinog do
počele “širiti” diljem zemlje na početku
maslinovog ulja, od mlaćenica do
prikazivanja. Naime, ubrzo nakon što bi
punomasnog sira... Artikli su se po-
se sapunica počela prikazivati u nekom
maljali iz polica i svi su bili važni u
dijelu zemlje, u tom bi dijelu ubrzo pora-
njihovom životu. I svi bi trebalo da
stao broj rastava i pao broj rođene djece.
završe u kolicima.
Tokom dva desetljeća rođeno je tri
Kako su dalje odmicali, kolica su
miliona malih Brazilaca, manje nego što
postajala sve punija. Spočetka je
bi bio slučaj da se sapunice nisu prika-
svako ubacivanje artikala išlo „do-
zivale, smatraju stručnjaci. Čak 800.000
govorno“, da bi kasnije svako za
parova više raskinulo je brak. Da se takav
sebe procjenjivao njihovu „važnost“
trend nastavio do danas, učinak bi bio
i ubacivao ih na svoju ruku.
puno snažniji.
Tako su stigli do kase. Kako se
(...) Inače, TV-stanica TV Globo u Bra-
pokretna traka punila, glava kuće
zilu utječe na stvarni život Brazilaca. Pre-
je postajao sve nemirniji. Već kod
ma emisijama ove stanice, koja proizvodi
plaćanja ga je oblio znoj, a nemir se
većinu brazilskih sapunica, namještaju
pretvarao u sve izraženiju nervozu.
se počeci fudbalskih utakmica, njihovi
Vraćajući se kući, glava kuće je kostimi diktiraju modu, a radnja iz sapu-
galamio: „Ženo, ti samo ono što nisi nica utjecala je čak i na ishod izbora. U
vidjela nisi ubacila u kolica!“ TV Globu su, naravno, ponosni na rezul-
tate ove studije i smatraju je vrlo važnom.
51
Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

VRIJEME: 10 stvari koje možda niste znali

1. Jeste li se ikada zapitali zašto pomjeramo kazaljku na satu sa ljetnjeg računanja vremena na zimsko i obratno?! Sve
je zapravo počelo kao šala Bendžamina Frenklina koji je predložio da se tokom ljeta službenici ranije bude na posao
i time više radnih sati provedu na dnevnom svjetlu štedeći potrošnju svijeća. Prelazak na računanje vremena kojim se
radna satnica sinhronizira sa dnevnim svjetlom prvi put je primjenjen u Velikoj Britaniji 1917-te nakon čega se proširio
po cijelom svijetu.
2. Službe za procijenu potrošnje električne energije smatraju da prilikom prelaska na ljetnje računanje vremena samo
u SAD-u potrebe za električnom energijom
padaju za 0,5 procenata praveći uštedu
ekvivalentnu količini od 3 miliona barela
nafte.
3. Mreža atomskih satova postavljenih u 50 ra-
zličitih država svijeta 1972 godine u stanju je
toliko precizno mjeriti protok vremena da se
ne očekuje da će pogriješiti više od sekunde
u narednih 31,7 miliona godina.
4. Sve do 1800-te godine je planetarno svaka
ljudska naseobina živila u sićušnoj vlastitoj
vremenskoj zoni sinhronizirajući satove pre-
ma lokalnom solarnom časovniku.
5. Ovakva praksa je dovela ekspanziju želje-
zničkog saobraćaja do haosa, neko vrijeme
su se proizvodili satovi koji su bili u stanju
pokazati kako lokalno tako i „željezničko“
vrijeme.
6. U novembru 1883 godine američke želje-
znice su se izborile za zakon nacionalno
standardiziranih vremenskih zona.
7. Razmišljanje kako „željezničko“ vrijeme za-
htijeva satove koji će biti sinhronizirani na
prostorno različitim mjestima je inspirisalo
Ajnštajna da razvije teoriju relativnosti koja
objedinjuje prostor i vrijeme.
8. Kako gravitacija čini da vrijeme protiče spori-
je, svaki putnik u avionu leteći kroz vazdušni
prostor nešto smanjene gravitacije, zapravo
gubi nekoliko nano-sekundi svakim letom.
9. Ekstremne meterološke prilike također utiču
na protok vremena, snažna oluja kakva je El
Nino može usporiti Zemljinu rotaciju za djelić
mili-sekunda.
10. Kvantna teorija tvrdi da je najmanji postojeći
djelić vremena tzv. Plankovo vrijeme dužine
0.000000000000000000000000000000000
0000000001 sekunde.

52
 Računarski program samostalno otkrio temeljne zakone fizike
U samo jednom danu snažni računarski program je postigao rezultat
za koji su fizičari trebali stotine godina: samostalno je iz podataka o
ljuljanju klatna izveo zakone kretanja.
Program razvijen od Kornel laboratorije je ovaj prirodni zakon prona-
šao bez truna znanja o fizici i geometriji. Istraživanje koje je dovelo do
ovog programa se smatra potencijalnom revolucijom nauke Petabyte
vremena (1 Petabyte = 1,024 Terabytes) kada će super-kompjuteri po-
kušati da pronađu pravilnosti u masivnim nizovima podataka koji su
preveliki ili previše kompleksni za ljudski mozak. U svjetlu dosadašnjeg rezonovanja da je ekstrapolacija pravila iz sirovih podataka
stvar ljudske intuicije a ne mašinske inteligencije, ovakav program najavljuje budućnost u kojoj će naučnici i računarski programi
ravnopravno dešifrovati informacijske baze previše kompleksne za ljudsku analizu.
Tvorac programa Hod Lipson sa Univerziteta Kornel pojašnjava da je u software uneseno samo nekoliko skupova osnovnih
matematičkih funkcija i podatci koji su trebali analizu. Struktura je samim programskim dizajnom orijentisana prema identifikaciji
povezujućih faktora u skupu unešenih podataka. Program je startovao nekoliko skoro nasumičnih kombinacija osnovnih matematič-
kih procesa – sabiranja, oduzimanja, množenja i dijeljenja, te dodao par algebarskih operatora. U početku programski generisane
jednačine nisu uspijevale objasniti pohranjene informacije, ali su se neki promašaji pokazali manje pogrešnim od ostalih. Koristeći
generički algoritam program je modificirao najviše obećavajuće rezultate i testirao ih ponovo. Između dobivenih rješenja kompjuter
se opet odlučio za najbolje i ponavljao proces sve dok niz dobivenih jednačina nije evoluirao u objašnjenje sistema. Pokazalo se da
su nam neke od rezultiranih jednačina vrlo poznate: Zakon održanja momenta i Njutnov Drugi zakon kretanja.
Mada su zakoni kretanja otkriveni od strane programa vrlo jednostavni, principi na kojima je Lipson programirao računar imaju
potencijal suočiti se sa mnogo kompleksnijim zadaćama koji se tiču bilo kojeg dinamičkog sistema: ekosistema, meteroloških
obrazaca, populacijske genetike, kosmologije ili okeanografije. Razlog tome je činjenica da svaka prirodna nauka posjeduje tip
strukture kojoj se povinuje i niz pravila koja je potrebno definisati.
Na ovaj način programski dobivena pravila, odnosno matematičke formule koje obuhvataju pravilnosti sistema, su i dalje u pot-
punosti beskorisna bez naučnika koji će ih interpretirati i pronaći im primjenu.
„Na kraju, još uvijek trebamo naučnike koji će prepoznati potencijal pojedinih rješenja i smatrati ih interesantnim,“ – zaključuje
Lipson.

FFL zvučnici tanki kao papir

Inžinjeri sa Univerziteta u Varviku su razvili revolucionarne nove FFL (Flat,
Flexible Loudspeaker) zvučnike tanje od 0,25 mm koji su ravni, savitljivi i mo-
guće ih je objesiti na zid kao sliku. Zbog posebne metode generacije zvuka ovi
zvučnici će činiti javna obavještenja na mjestima kao što su putnički terminali
jasnijima, čistijima i lakšima za razumjeti.
Vrlo lagani i jeftini za proizvodnju, tanki i savitljivi, ovi zvučnici mogu biti
ugrađeni ispod građevinskih elemenata stambenog interijera, u unutrašnjosti
automobila, dizajnerski odštampani i obješeni na zid kao slika. FFL tehnologija
je idealna za javna mjesta jer ovi zvučnici generišu precizno usmjerene „planar-
ne“ zvučne talase koji se projektuju dalje od dometa konvencionalnih zvučnika.
FFL tehnologija radi na principu pažljivo dizajniranog spoja provodnih i
izolatorskih materijala. Ovako formirane fleksibilne komponente su osjetljive
na električni signal koji čini da vibriraju i proizvode zvuk. Komponente imaju
perfektnu klipnu rezonancu, zvučni talas emitovan sa vibrirajuće površine je
koherentne faze i posjeduje kako visoki stepen usmjerenosti tako i vrlo preciznu
zvučnu sliku.

53
 mr. Merima Čamo | GRADOVI

BIHAĆ
U
nedostatku pisanih tragova o nastanku i ra-
zvoju određenog ljudskog staništa počesto
se u pomoć prizivaju legende. Priče koje se
prenose s koljena na koljeno, podložne „dotjerivanju“
za dugih zimskih večeri, ali koje su, bar do sada, pred-
stavljale pouzdanog čuvara tradicije i čudnovate in-
terpretacije onoga što se zbilo u prošlosti. Legenda
o nastanku Bihaća datira unatrag nekoliko stoljeća a
govori o bogatom velmoži koji je imao tri kćerke: Biku,
Soku i Vranu. Njegovo imanje protezalo se nepregled-
nim Bihaćkim poljem i šire, ali ono što mu je kvarilo
„svjetovni i porodični mir“ bili su stalni „upadi stranaca
na njegova dobra“.
Da bi ga valjano zaštitio i odbranio, podizao je grado-
ve – tvrđave, u čemu su mu svesrdno pomogle i njegove
kćeri. Svaka za sebe napraviše tri grada - Soka Sokolac,
Vrana Vrnograč i Bika Biće (Bihać). Tako, prema legendi,
po kćeri velmoškoj, nastade grad Bihać. U sačuvanim
izvorima ovaj grad - utvrda spominje se pod različitim
imenima - Bihig, Bych, Byheg, Vyhych... ali ono što se
čini vjerovatnim je da njegov sadašnji nomen potječe
iz osmanskog perioda. Na staroturskom jeziku Bihać
doslovno znači „bez križa“ (mjesto bez križa).

Bihaćka krajina u
ranom srednjovjekovlju
Bihać, ili kako ga je još narod zvao Biće ili Bišće,
smješten je na obalama rijeke Une, u prostranom i plod-
nom Bihaćkom polju okruženom ograncima planina
Plješevice i Grmeča koje ga ne zatvaraju nego ističu
njegovu širinu i ljepotu.
Bihać se prvi put pominje 1260. godine u povelji ugar-
sko - hrvatskog kralja Bele IV kao utvrđen, slobodan
grad (Wyhygh – Vihič) podignut na ostrvu sv. Ladislava
koji je pod vlašću opatije Topuske. Ispod tvrđave po-
stojala je varoš, važna kao prometna trgovačka stanica
na putu iz Dalmacije u Slavoniju.
Za vrijeme ugarsko – hrvatske državne zajednice
Bihać je bio glavni grad Primorske Hrvatske. Upravo,
atribuiranje Vihića kao važne prometnice, državnog sre-
dišta i slobodnog grada je suštinska odrednica ovog
kraja, u kome su se stoljećima ispreplitali svakovrsni
interesi srednjovjekovnih Hrvatskih vladara, bosanske
države i Ugarske. Ipak, i pored stalnog, višesmjernog
pretendiranja na ovaj prostor, podgrmečka dolina je bila
izuzetno privlačna za naseljavanje, za razvijanje raznih
privrednih tokova i oblika života.
Mada je srednjovjekovni Bihać egzistirao pod opreč-
nim utjecajem različitih vlastelinskih kuća i dinastija to

54
nije usporilo njegov razvoj. Naselje nad Unom izraslo je vrpcom ili sa stiliziranim mačevima, pištoljima, puškama,
u postojanu urbanu cjelinu sve dok se odjednom nad sabljama, do onih sa floralnim motivima baroknog stila.
njim nije nadvila zastava istočnog padišaha. Pred kraj osmanske vladavine Bihać je dobio poštu i
Godine 1463. pred neizdrživim naletom Osmanlijske telegraf, a u njemu je bio smješten i trgovački sud. U to
vojske koja je krenula na osvajački pohod u Evropu, pala vrijeme grad je brojao 3.097 stanovnika koji su živjeli u
je Bosna. Na jednom od pravaca turskog prodora pre- 684 kuće (domaćinstva).
ma zapadu bio je i Bihać. Za razliku od drugih gradova
situiranih na bosanskom tlu do konačnog osvajanja Urbano osavremenjenje
Bihaća proteći će dosta vremena, čak 129 godina od „duboke krajine“
pada Bosne.
Poslije višestoljetne osmanske vlasti bosanskoher-
cegovački prostor se ponovo našao u sastavu jedne
Bihać u sastavu centralističke i kompleksne državne zajednice. Sa au-
Bosanskog pašaluka strougarskom okupacijom se završilo feudalno i po-
Osmanlije osvajaju Bihać 1592. godine i od prvog čelo kapitalističko razdoblje. Modernizam primjenjen
dana, uviđajući njegovu strategijsku i privrednu važnost po srednjoevropskom receptu podstiče razvoj Bihaća i
čine ga sjedištem cjelokupne vojne i civilne uprave. njegove okoline. U ovoj etapi krajiški šeher dobija nove
Gradom je zapovijedao dizdar, a kasnije kapetan pod privredne funkcije (npr. turistička), ali i stare značajno
jačaju.
čijim je upravom bilo još sedam susjednih gradova.
Bihać ubrzo postaje najisturenija granična tačka („serhat Njegujući osmansku tradiciju grad je svakog pone-
– granica“, „ključ Bosne“ ili „duboka krajina“) Turskog djeljka preuzimao ulogu regionalnog središta zahva-
Carstva prema zapadu i mjesto odakle se polazi u da- ljujući sedmičnim pazarima (sajmovima). Na poznato
lje osvajačke pohode. Mahale i čaršije sa trgovkama sajmište kod Unskih vrata dolazili su ljudi iz čitavog
činile su dušu ove tursko - balkanske aglomeracije koja bihaćkog kraja, čime se održavala značajna veza izme-
izrasta u značajan upravni, trgovački i zanatski centar. đu centra i periferije odnosno grada i njegove agrarne
Saobraćaj se odvijao preko Une i drvenog mosta, do- okoline. S opštim razvojem i urbanom ekspanzijom
voljno širokog za prolaz kola (kolski saobraćaj) i ujed- nastaje složenija funkcionalna diferencijacija gradskog
no je bio determinanta oblikovanja i rasporeda javnih
i stambenih objekata u gradu. Veći dio čaršije tokom
vremena razviće se i na unsku adu, Otoku, koja je sa
trgom povezana mostom.
Od 1860. godine grad krasi reprezentativni konak
(han) a tri godine kasnije i džamija Fethija nastala re-
konstrukcijom starog gotičkog sakralnog objekta. Dža-
mijska munara načinjena je od domaćeg kamena bi-
hacita i podignuta je na mjestu srušenog tornja. Njene
proporcije i način obrade kamenih blokova ukazuju da
je djelo vrhunskih majstora tog doba. Pomenuti konak
je bio namijenjen za odmor i prenoćište putnika kiridžija
i njihovih karavana, a u njemu se i trgovalo.
U sklopu kulturno – historijskog blaga koje baštini
bihaćka kotlina potrebno je spomenuti i poznatu Ka-
petanovu kulu za koju se pretpostavlja da potječe iz
ranoosmanskog perioda, te bihaćke nišane čiji se stilski
oblici kreću u rasponu od arhaičnih s motivima turba-
na, sa kupastim završecima, preko onih sa tordiranom

55
 prostora. Građene su zgrade od društvenog značaja i
kuće za stanovanje. Inventivnost evropskih urbanista i
kotarskih upravitelja rezultirala je otvaranjem škola (na-
rodna osnovna škola sa posebnim djevojačkim odjelje-
njem, trgovačka, voćarska, gimnazija...), banaka, male
štamparije i knjižare s priborima za pisanje, opštinske
bolnice i apoteke, ustanovljenjem regulacionog plana,
izgradnjom savremenog vodovoda i kanalizacije, podi-
zanjem nove elektrane koja je davala rasvjetu gradu, te
velikim gradskim parkom i parkom sa nasadima. Pored
toga u Bihaću se postupno razvila i građanska klasa
zapadnog tipa čije su redove, pored bogatih trgovaca
i zanatlija, jačali brojni činovnici, pripadnici slobodnih
profesija i gradska inteligencija.
Malobrojni industrijski radnici 1911. godine formiraju
prvu sindikalnu organizaciju, Radnički dom a u narednoj
godini povjereništvo Socijaldemokratske stranke Bosne
i Hercegovine sa 19 članova.
U ozračju novog građanskog društva osnivaju se ra-
zna udruženja, većinom organizirana po konfesionalnoj
pripadnosti. U Bihaćkom okrugu bilo ih je ukupno 107.
Ovaj urbani progres istodobno su pratile i demografske
promjene.
Prema popisu iz 1910. godine broj stanovnika je
iznosio 6.201, od čega je bilo 3.789 muslimana, 520
pravoslavnih, 1.709 katolika i 165 jevreja. Do pomenutog
perioda Bihać se znatno proširio i imao je 1.037 kuća.
Poratna zbilja
zapadne Bosne
U međuratnom periodu nije bilo bitnih transformacija
u razvoju grada, te je Bihać zadržao ranije stečene funk-
cije upravnog, privrednog, prosvjetnog i zdravstvenog
centra zapadne Bosne.
Međutim, ovaj status grada u odnosu na širu okolinu
imao je karakter tradiranog jer su svrsishodne djelat-
nosti i razvojni ciljevi unutar navedenih funkcionalnih
oblasti, u novim uvjetima, sporo napredovale čemu su
umnogome doprinjele posljedice Prvog svjetskog rata
kao i velika ekonomska kriza koja je nastupila deceniju
kasnije. Jedan od najvećih građevinskih poduhvata u
tom periodu bio je izgradnja betonskog mosta preko
Une. Položaj, masivnost, oblik preciznije projektantska
umješnost kojom se ta betonska poveznica svinula pre-
56
ko rijeke učinila je da ovaj most decenijama poslije čini
prepoznatljiviju vizuru Bihaća.
Privreda poratne Krajine bila je segmentirana na ma-
nje zanatsko – industrijske kapacitete koji su obuhvatali
jedan mlin, električnu centralu, štampariju za lokalne
potrebe, manji kožarsko – prerađivački pogon, 13 pila-
na (od kojih je samo jedna radila u vrijeme ekonomske
krize) dok je u prvoj bihaćkoj industriji kamena Bihacit
(podignutoj 1913. godine) bilo zaposleno od 80 – 100
radnika.
Iz ovog perioda datira i unapređenje rudarstva (rud-
nici u Baljevcu i na Debeljači) i izgradnja unske želje-
zničke pruge Bosanski Novi – Bihać koja je u to vrijeme
bila najveća investicija na nivou ondašnje Kraljevine.
Društveni i kulturni život stanovnika grada zasnivao se
na obnovljenoj aktivnosti sindikalnih organizacija koje
u novom prostoru otvaraju čitaonicu i biblioteku sa 300
knjiga, održavaju razne kurseve, tematske večeri, tribine
itd. Zbog privredne stagnacije i relativno slabog prirasta
stanovništva Bihać se nije značajnije prostorno širio te
je praktično ostao u granicama uspostavljenim još za
vrijeme austrougarske uprave.
Pola stoljeća
(raz)gradnje Bihaća
Nakon Drugog svjetskog rata Bihać uspješno ostva-
ruje ulogu administrativnog i političkog središta opštine i
regije, pa se u njemu na širokim osnovama samouprav-
nog povezivanja i dogovaranja odvija veoma dinamičan
društveno - politički i ekonomski život. S obzirom da je
na području grada tri četvrtine žitelja bilo nepismeno,
osnovni zadatak socijalističke vlasti odnosio se na uki-
danje alfabetizma.
Shodno tome na raspoloživom urbanom prostoru
izgrađen je veći broj školskih objekata za redovnu na-
stavu i akciju opismenjavanja stanovništva.
Tako je već u prvih pet poslijeratnih godina u opštini
Bihać opismenjeno 5.500 odraslih lica. Izgradnja brojnih
stambenih i poslovnih objekata stilskim izrazom mo-
derne arhitekture, umnogome je utjecala na današnji
izgled Bihaća.
Početkom pedesetih godina podignuto je više in-
dustrijskih objekata od kojih izdvajamo tvornicu tijesta,
novu pilanu, trgovinsku organizaciju za promet prehram-
benih proizvoda, te fabriku tekstila koja će vremenom
izrasti u najvećeg nosioca razvoja tekstilne industrije u
Bosni i Hercegovini.
Novi stambeni blokovi, izgrađeni, u užoj stambenoj
zoni Harmani, kao i koncentrirana stambena izgradnja
u naselju Ozimice označili su početak umjerenog kolek-
tivnog načina stanovanja koji je diktirao ideološki urbani-
zam. Tome je prethodio operativni mehanizam urbanog
planiranja (Generalni urbanistički plan Bihaća usvojen je
1978. godine) koji se, uz određene izvedbene propuste
odrazio u vrlo interesantnim arhitektonskim postavkama.
One su bile spoj predratnih iskustava, modernih nacrta
i osebujnih urbanističkih zamisli, manifestnih u širem
gradskom prostoru i kontinuiranim urbanističkim dje-
latnostima koje su tražile jaku infrastrukturnu i novčanu
potporu društvenih fondova (podizanje spomenika, mu-
zeja, upravnih zgrada, industrijskih pogona, dispanzera,
novih stambenih naselja...).
Početkom osamdesetih godina opština Bihać ulazi u
red onih sa visokim stepenom urbanizacije jer 62% od
ukupnog stanovništva živi u gradu. Opština je prema
popisu iz 1981. godine imala 15. 884 stanovnika. U
svom samoupravnom preobražaju, privrednim tokovi-
ma, socijalnim odnosima, kulturnom napretku avnojski
grad ostvario je značajan urbani pomak koji je prekinut
agresijom na Bosnu i Hercegovinu.
Da bi se mogli oduprijeti agresiji srpske vojske gra-
đani Bihaća stvaraju jedinstvenu vlast (Skupštinu, Pred-
sjedništvo i Vladu Okruga Bihać), njene organe i oružane
snage (u oktobru 1992. godine formira se poznati Peti
korpus Armije RBiH).
Nakon više od tri godine ratnih dejstava početkom
augusta 1995. godine deblokiran je slobodni dio Un-
sko – sanskog kantona, a jedinice Petog korpusa su
pregrupisane i usmjerene na oslobađanje privremeno
okupirane teritorije Bosne i Hercegovine.
Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma općina
Bihać je, u cjelini, ušla u sastav Federacije Bosne i Her-
cegovine. Grad je centar Unsko - Sanskog kantona i
sjedište kantonalne vlasti.
Bilješke:
1. Grupa autora, Bihać, NIŠRO Turistička štampa,
Beograd, 1982.
2. Hadžibegović, Ilijas, Radušić, Edin, Od orijentalno
– islamskog do evropskog grada, u Huseinović Ismet,
Babić, Džemaludin, Svjetlost Evrope u Bosni i Herce-
govini, Buybook, Sarajevo, 2004.
3. Lopašić, Radoslav, Bihać i Bihaćka krajina, (II iz-
danje), Zagreb, 1943.
57
 dr. Zemira Korčić | ZDRAVLJE
Disanje (II)
U prošlom broju smo objasnili kašalj kao prvi simp-
tom oboljenja disajnog sistema, a slijedeća dva su:
2. Temperatura
Temperatura je važan simptom oboljenja disajnog
sistema, od kojeg zavisi tok i tretman bolesnog stanja.
Normalna tjelesna temperatura je između 35,8 i 37,5
C, zatim imamo subfebrilnu temperaturu ispod 37,8,
umjereno povišenu tjelesnu temperaturu od 38 C – 39
C, znatno povišenu temperaturu između 39 i 40 C, i
hiperpireksija sa tjelesnom temperaturom iznad 41 C.
Porast tjelesne temperature posljedica je djelovanja spe-
cifičnih kemijskih spojeva na termoregulacijski centar u
mozgu. To mogu biti bakterijski toksini, koje izlučuju žive
bakterije, ali i hemijski spojevi koji nastaju raspadanjem
bakterijskih stanica nakon primjene antibiotika, virusni
toksini. Povišenu temperaturu prati glavobolja, slabost,
malaksalost, osjećaj groznice i javlja se kao simptom
kod čitavog niza tjelesnih oboljenja. Za liječenje tem-
perature možete početi sa hladnim oblogama na čelo,
stražnji dio vrata, mijenjati obloge kad se zagriju, sve
dok se temperatura ne snizi. Zamotavanje cijelog tijela
u vlažne hladne plahte je takođe djelotvorno ili kupanje
mlakim kupkama. Potrebno je uzimati dosta tečnosti,
najbolja je voda, te pića sa dosta vitamina C-sokovi od
naranče, limuna, čaj od lipe, bazgina cvijeta, đumbi-
ra. Crvena ljuta paprika je dobar izvor salcilata koji su
osnovna kemikalija aspirina, andola. S toga kada se
umaku od brusnice, doda cimet i ljuta paprika u prahu
to može biti efektno za temperaturu. Od lijekova možete
58
uzeti paracetamol 500 mg–1 g na 4–6 sahata, maksi-
malno 4g dnevno, a djeca od 3 mjeseca do godine 1-4
x 60-120mg, 1 do 5 godina 1-4 x 120-250mg, 6 do 12
god 1-4 x 250-500mg.
Temperatura je jedan od načina kako se imunološki
sistem bori protiv uzročnika, s toga nemojte odmah
snižavati svaku temperaturu. Večina mikroorganiza-
ma izložena visokim temperaturama brzo umiru, ali je
problem što produženo djelovanje visoke temperature
može uništiti i nas. Ako vam je temperatura veća od 38
C i traje duže od 72 sahata, ako povraćate, iskašljavate
sluz ili krv ili imate krv u stolici, ako imate jaku glavobolju,
ukočen vrat, osip ili ste osjetljivi na svjetlost, ako imate
bolove u trbuhu ili teškoće sa mokrenjem morate se
javiti ljekaru.
3. Kratkoća daha ili dispneja
Kratkoća daha ili dispneja je poremećaj disanja zbog
izlaganja većim naporima nego što tijelo može podnjeti
(često kod srčanih i plućnih bolesnika). Jedan od oblika
poremećaja disanja je ortopneja.
Ortopnea je dispnea koja se pogoršava u ležećoj
poziciji, a poboljšava u sjedećoj poziciji. Ovaj simptom
često je prisutan kod oboljelih od kronične obstruktivne
plućne bolesti (COPD) tj. oboljeli od asthme, kroničnog
bronhitisa, ili plućnog emphizema; i kod slabosti lijevog
srca i mitralnoj stenozi.
Paroxismalna noćna dispnea javlja se noću 1-2 sata
nakon odlaska na spavanje. To je ortopnea ili dispnea
“Kunem se zvijezdama koje se skrivaju,
koje se kreću i iz vida gube,
i noći kad ona veo diže,
i zorom kada diše” (Et Takwir 81:18)
koja tjera pacijenta da sjedne ili ustane ili ide do prozora
da uzme zraka (kod slabosti lijevog srca i oboljelih od
astme).
Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Temperatura je
dio džehenemske vreline, pa je gasite vodom.” (Buhari,
Muslim)
“Kada neko od vas dobije temperaturu neka je liječi
vodom, tri noći u zoru.” (Buhari, Muslim)
Ljudski um i tijelo zatamnjuje se i prekriva nečisto-
ćama što otežava istinsko i zdravo rezonovanje. Osim
nečistoća društveni i porodični uticaji uspijevaju da od
ljudskog bića naprave tek sjenku uzvišenog i veličan-
stvenog bića koje je Najuzvišeniji Allah dž.š. dodjelio
svakoj osobi pri rođenju. Potrebna je obimna i komplek-
sna mješavina lijekova da bi se pročistilo nečije stanje
debalansa. Nijedna bolest nije ista tako da se ljekovi
moraju formulirati individualno, u odnosu na svaku po-
jedinu osobu nastojeći harmonzirati liječenje tijela, uma
i duše. Od svih fizičkih realiteta koji utiču na zdravlje
najrjeđe se kao lijek ili terapija koristi disanje.
„I kad Gospodar tvoj reče melekima:“Ja ću stvoriti
čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam
lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite...“ (Kur an,
15,28-29)
Navedeni ajet ukazuje na mističnu vezu između Stvo-
ritelja i Njegovog ljudskog stvorenja, pri čemu Uzvišeni
koristi riječ nefes za Svoj vlastiti dah i riječ ruh za dušu:–
Dah je ono što se javlja iz božanskih izvora; dah je agens
putem kojeg se prenosi Allahova dozvola (izn) za disanje
pri rođenju djeteta; dah je odgovoran za prenošenje
Božijih atributa od srca do različitih centara uma, tijela
i duše; dah uspostavlja ravnotežu i harmoniju tjelesnih
temperamenata; dah prenosi životno važne elemente iz
vanjske okoline prema unutarnjim fiziološkim funkcija-
ma. Dah je regulator radosti, tuge, zadovoljstva, ljutnje,
ljubomore i drugih emocija. Različiti fizički fenomeni
mogu promijeniti ili pokriti Božiji bitak koji se prenosi
putem daha, npr. industrijski zagađivači, različita hra-
na, godine, klima, običaji, droge, alkohol i dr. mogu se
pomiješati sa dahom i poremetiti njegovu čistotu. Sve
ekstremne emocije pretjerane tuge ili radosti, ljutnja,
strah itd. dovode do smanjenja prirodne toplote, npr.
dugotrajna depresija utiče na smanjenje prirodne toplo-
te, slabe prirodne sile, koncentracije daha se smanjuje
pojačava se debalans hladnog efekta, koji ovisno od
trajanja depresije, može se proširiti na jedan ili više or-
gana čime se javlja oboljenje.
Liječenje nije samo puko uzimanja lijekova, liječenje
je i stalno čišćenje uzroka debalansa hladnog efekta;
imanom, ihlasom, tevbom, tevekulom što dovodi do
jačanja prirodne toplote i koncentracije daha, koji je
veza između Stvoritelja i nas.
„I ako biste Allahove blagodeti brojali, ne biste ih
nabrojali.“ (Kur an, 14,34)
59
 Edin Topčić | PRIČA

Oaza zvana Iradet (I)

“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da
shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već
srca u grudima.” [El-Hadž, 46.]

(O gradu zvani Emmar • O pustinji vjetru i njenim žiteljima • O Akilu i njegovim snovima • O pustinjaku
i njegovom zlatniku • O potrazi koja je zapravo lutanje • O onome ko izgubi nadu • O pruženoj ruci)

Grad zvani Da im suncem opaljeno lice od

Emmar
Između plodne rijeke i suhe beži-
votne pustinje nalazio se grad zvani
Emmar.
Žitelji tog grada živjeli su lagodno.
Rijeka je plavila dva puta godišnje
i donosila je dvije sjetve godišnje.
Polja su bila zasijana, a glad i žeđ
bili su nešto što nikad nisu upoznali.
Rijeka je donosila i trgovce koji su
dolazili uzvodno ili ih je nosila dalje
nizvodno.
Pustinjska prostranstva su do-
nosila sunce što se svaki dan rađa,
vjetar koji nije dozvoljavao sparine
i koji je tjerao komarce. Iz pustinje
su dolazile karavane, put koji ih je
dovodio i odvodio bi ih.
Stanovnici grada zvanog Emmar
bili su veoma sretni i zadovoljni.
Grad je bio bogat, a klima ugodna.
Nekad bi u tom gradu iz rijetkih
pustinjskih oluja izronili pustinjski
nomadi- beduini.
pustinjskog vjetra i pijeska i gradskih
Nisu ludi da ostaju ovdje!- često
se moglo čuti kako bi neki trgovac
radoznalih pogleda nisu štitile ma- počinjao svoju priču...
hrame, na njihovom licu bi se moglo Da samo znate koliko su oni bo-
vidjeti čuđenje i prezir prema ovome gati i kako su im žene lijepe... osta-
gradu. li bi i bez bogatstva i bez žena za
Nomadi nisu mogli da prihvate samo nekoliko dana... Zato ovamo
ovakvu rastrošnost i za njih ipak dolaze samo kad ih pustinjske oluje
nedovoljnu zahvalnost Jedinom natjeraju...
Gospodaru koji ih je tako izdašno Tako su obično počinjale priče o
opskrbio. beduinima. Za njih bi se teško mo-
Nisu mnogo govorili i čim bi se glo reći da su one bile tačne. Sve te
oluja stišala, podizali bi svoje šatore priče o bogatstvu, o tome kako su
i vraćali se nazad u pustinju... im žene lijepe, kako su oni surovi
On ovu pustinju zapravo nije nikad istraživao i nije
nikad putovao njom. Od onog trena kad mu je grad što
Emmar se zove zamakao za dinu, otada je on izgubljen.
Akil shvati kolika je njegova izgubljenost kad je možda
baš iza jedne od ovih dina oaza, ali njegove oči i uši,
ono što kožom osjeća i što miriše i kuša nije dovoljno
da se izbavi iz ove nevolje.
U njegovom srcu našao se čudan treptaj i ubod u
srcu, grižnja savjesti i nemir unutrašnji kao vatra što
srca sagorijeva.

60
muškarci koji su divljački ljubomorni,
kako pustinje kriju neslućena i ne-
brojena blaga, kako... Sve te priče
obično su bile napuhane i bilo ih je
nemoguće provjeriti.
Ali s večeri bi se ugodan povjeta-
rac provlačio kroz grad i on bi raspi-
rivao maštu grada zvanog Emmar...
I tako, kako je grad rastao, tako
su rasle i priče o njima. Prava je isti-
na da se o beduinima zapravo nije
ništa znalo...
Mladić Akil često je dolazio u
karavansaraje i razrogačenih očiju
slušao priče starih trgovaca i razmet-
ljivih hvalisavaca. On je bio sin jed-
nog ratara i sanjao je kako će jednog
dana i on uspjeti da okupi karavanu i
zaputi se u pustinju i pronađe barem
neko od tih silnih blaga o kojima se
u karavansarajima tako rado priča.
Naravno, ratari nisu bili tako bo-
gati kao trgovci. Zemlja jeste bila iz-
dašna, ali ni približno toliko izdašana
kao trgovina. Ipak, njihova imovina
bila je stalnija i nije ovisila o sreći
puta i trgovine. Oni su stjecali po-
lahko i trajno, a trgovci su se naglo
uzdizali do ogromnih bogatstava, ali
su naglo i duboko padali.
Akil je sanjao o takvom životu,
sanjao je i nije uopće mario za opo-
mene svoga oca koji bi mu često
govorio:
- Sine moj, prođi se takvih sno-
va, oni su opasni i varljivi. Ovo što ti
zemlja daje je sigurnije i bolje, a na
kraju će tebi pripasti i tvojim sinovi-
ma sve ovo što sam stekao. Prođi se
varljivih zarada i užitaka i budi zado-
voljan i čini mnogo istigfara i mnogo
spominji Allaha i veličaj Ga jer On se
sjeća onih koji se Njega sjećaju...
Akil bi se mrštio na riječi svoga
oca i potajno kovao planove kako da
kupi makar dvije-tri kamile, opremi
se hurmama i vodom sa zemlje svo-
ga oca i zaputi se u pustinju kako
bi pronašao blago...
Susret
između palmi
Jedan dan jak vjetar digao se sa
istoka i svom silinom ustremio se na
grad.
Vjetar je u grad donio pješčanu
oluju i sa njom i beduine. Akilov otac
dozvoljavao im je da svoje šatore
razapinju na njegovoj zemlji.
Akil je volio za vrijeme oluje ići
među palme i osluškivati ili gledati
uskovitlanu pustinju. Nije vidio mno-
go, tek kovitlace prašine i ponekad
sunce koje bi ušićarilo da prosije
između dva naleta vjetra. Kad naj-
ednom, vjetar mu donese konjanika.
Pozdravljam te sa Imenom Onog
čije je Najljepše Ime skriveno kao što
pustinja krije oazu, kao što zemlja
krije blago , kao što školjka čuva
biser...
Akil se prepade i iznenadi, nikad
nije bio ovako blizu beduina, nikad
nije čuo da neko ovako čudno go-
vori i nikad nije u sebi osjetio ovoliko
uzbuđenje...
Konj je bio crn sa bijelim biljegom
na čelu, a od beduina je vidio samo
umorne oči zamotane u tkaninu...
Došao sam tražiti halala za neko-
liko hurmi s palme tvoga oca i malo
vode iz bunara tvoga oca...
Beduin zaćuta čekajući moj od-
govor.
Halal bilo!- uzvratih mu. Moj me
otac podučio da je moje samo ono
što dadnem pa nosi hurmi i vode
koliko ti drago!
Ti si zaista sin svoga oca, onoga
koji se raduje Licu svoga Gospoda-
ra! Neka te Allah nagradi dobrom iz
61
 Svojih riznica! reče beduin i rukom
posegnu prema sablji...
Zapravo nije posegnuo za sablju
nego za kesu privezanu kraj sablje,
izvadi jedan zlatnik i dade mu ga!
Akil se zagledao u zlatnik toliko
da nije primjetio beduinov odlazak...
Srce mu se uzbudilo. Ovaj zlatnik
znači da može kupiti makar dvije ka-
mile i da se može spremiti za put,
ovaj zlatnik znači napokon priliku
da se otisne u potragu za blazima
pustinje, ovaj zlatnik znači da je pu-
stinja bremenita mnoštvom drugih
zlatnika.
Noć mu se činila predugom!
Otvorenih očiju sanjao je o putu na
koji je tako čvrsto odlučio poći. U
sebi je ponavljao savjete trgovaca i
hvalisavaca koji su govorili o tome
kako preživjeti u pustinji, a na riječi i
savjete svoga oca je zaboravio. Za-
boravio je na njegove riječi da puko
oslanjanje na samog sebe i neosla-
njanje na Najboljeg Vodiča i Gos-
podara ne vodi uspjehu i nagradi.
Umjesto toga, već je vidio sebe
kako, omotan mahramom, nošen
laganim hodom kamile pretražuje
pustinjska prostranstva, kako ga in-
stikt nepogrešivo vodi do skrivenog
blaga, kako vidi neko svjetlucanje u
pijesku za koje će se ispostavti da
je kakav dijamant...
I tako je svanulo jutro!
Akil se spremi, ostavi pismo rodi-
teljima i požuri kod jednog od trgo-
vaca da kupi dvije kamile.
Evo ih, reče trgovac, kao za tebe
su! Sinoć su mi sa jednom kara-
vanom došle kao dodatak baš ove
dvije kamile i ja pomislih da su ne-
kome namijenjene!
62
Kad trgovac ugleda Akilov zlat- Jedne noći dogodilo se nešto
nik, usta mu se raširiše u osmijeh, strašno. Čopor pustinjskih kojota
a kamile dobiše vlasnika. Još samo napao je kamile i Akil ne zateče ništa
da se uzme šator, nabere hurmi iz drugo nego krvave tragove i razde-
voćnjaka svoga oca, napuni mješi- rane mješine. Preplašen i zatvoren
ne vodom iz očevog bunara, pokupi u šatoru pomisli da je izgubljen, ali
nekoliko stvarčica i pustinja mu se
onda se utješi da blizina životinja
smiješi lijepa i tajanstvena!
znači blizinu vode i da je dovoljno
A vjetar je samo lagano puhao slijediti njihove tragove. Čekao je u
igrajući se sa njegovim mislima i lažnoj sigurnosti svoga šatora, da
kosom... svane.
Kada je svanulo, Akila obuze očaj.
Traženje bez Vjetar je već zagladio pustinjsku po-
vodiča i teoba steljinu i prebrisao sve tragove. Oko
Baš kao što je i sanjao, lagani njega su bile samo dine što se oku
hod kamila odvodio je Akila na istok, neprimjetno premještaju, a iznad za
duboko u pustinju. Divio se ljepo- njega bolno nepomično nebo..
ti pustinje i stalno očekivao neke
znakove koje niko nije prije njega
primjetio i koji će baš njega dovesti
do blaga neslućenog. Nije mislio o
tome kako se mrtva pustinja iz mi-
losti preobražava, nego je sanjario
o blagu zakopanom pod pijeskom
i zaboravom.
Kada bi se sunce visoko podi-
glo, on bi podizao šator i u njemu
pio čaj i osluškivao vjetar. Kada bi
se približila večer, sklapao bi šator i
jahao dalje i pretraživao pustinjska
prostranstva..
Jutrom i s večeri, on bi putovao,
a za podneva i noći, Akil bi se od-
marao.
Prošlo je već nekoliko sedmica,
ali on u pustinji nije vidio ništa do
mora dina i fatamorgana koje su ga
pratile sa svih strana.
Fatamorgane su obično bile ljudi
u karavani ili bi one ličile na neka-
kav grad sa zlatnim kupolama. Ne-
stvarne kakve i jesu, isčezavale bi
tek što oko posmatrača pomisli da
su stvarne.
 Pustinja je kao more i more je kao
pustinja pomisli Akil. Kaplje pustinje
su zrna, a vjetar je ljubav što čestice
prašine diže i što ih kreće oko sebe
kao što se tijelo kreće oko srca...
Akila samoga začudiše ove misli.
Pomisli da gubi razum i da mu je
sunce već udarilo u glavu kad mu
ovakvi polustihovi padaju na pamet.
A dobro bi mu došlo ovo more
koje zamišlja da spere ovu grozotu
i strah koji osjeća za sebe...
Akil se ponovo osvrnu u nadi da
će naći bilo kakav znak kuda krenu-
ti, ali još ga jedna misao prostijeli u
samo srce.
On ovu pustinju zapravo nije ni-
kad istraživao i nije nikad putovao
njom. Od onog trena kad mu je
grad što Emmar se zove zamakao
za dinu, otada je on izgubljen.
Akil shvati kolika je njegova izgu-
bljenost kad je možda baš iza jedne
od ovih dina oaza, ali njegove oči i
uši, ono što kožom osjeća i što mi-
riše i kuša nije dovoljno da se izbavi
iz ove nevolje.
U njegovom srcu našao se čudan
treptaj i ubod u srcu, grižnja savjesti
i nemir unutrašnji kao vatra što srca
sagorijeva.
Akil, očajan, ali i već pomalo deli-
ričan, potrča uz dinu, nadajući se da
će mu dina otkriti baš nešto što bi
ga spasilo, ali na vrhu mu se ukaza
more nepreglednih dina još većih i
varljivijih kao što je ova na kojoj sto-
ji. Samo more pijeska i vjetar koji u
svojoj neprekidnoj igri pemješta zrna
pijeska...
Akil je ostavio iza sebe šator i
sve u njemu, bio je bez vode, bez
hrane i bez kamila... gotovo bez
nade. Sunce je već bilo visoko, a
glava i mozak su mu gorjeli, već su
ga ošamutili beskraji plavog neba
i beskraji svjetlucavog pijeska. Po-
misli kako je nebu sunce kao što je
pustinji oaza...
On naposlijetku posrnu i pade
kotrljajući se niz dinu...
“Ja Rabbi, kako mi sad treba neko
ko će da me uhvati!...”
Sada je ležao očiju i usta punih
pijeska. Pijesak u ustima mu je one-
mogućavao da pusti glasa, a u oči-
ma mu je osušio suze koje su mu u
tom trenu navrle. Akil se napokon
predao i prepustio Onome na koga
ga je njegov otac stalno upućivao i
koga mu je preporučivao.
U mislima je dozvao grad zva-
ni Emmar, njegovu rijeku, i ulice, i
voćnjake, i karavansaraj, i isprazne
priče trgovaca i hvalisavaca. Sjetio
se svoje majke i oca.
Akil je skopio oči, a u ušima su
mu zvonile riječi njegovog oca :
... čini mnogo istigfara i mnogo
spominji Allaha i veličaj Ga, jer On
se sjeća onih koji se Njega sjećaju...
Prije nego izgubi svijest, Akil
prema nebu pruži ruku i promuca
Estagfirullah! Nastavlja se ...
63
 Aida Begić-Zubčević
Smeće
N
eko veče hodam Vilsonovim šetalištem.
Divni proljetni ugođaj. U susret mi idu
tri mlade djevojke. Lijepo obučene za
večernji izlazak. Rijeka žubori, toplo je, ugodno.
Odjednom, jedna od djevojaka zgužva poveći
celofan i tačno u momentu kad smo se mimoila-
zili ostavi ga na vrh svježe podšišane žive ogra-
de. I prođe. Prođoše sve tri, a i ne osvrnuše se
na barbarski čin.
Preko puta ograde uz rijeku stoje tri kontej-
nera. Da je djevojka malo jače zabacila papir
svojom lijevom, umjesto da nonšalantno ispruži
desnu ruku njen čin bi bio civilizacijski.
Pitam se kako to da niko toj mladoj osobi nije
objasnio dalekosežne posljedice njenog baha-
tog ponašanja. U najboljem slučaju, ostavljeni
celofan će nekom komunalnom radniku napraviti
više posla, a u najgorem (ne bih da budem pe-
simista) doprinijeti prirodnoj kataklizmi, promjeni
klime, ugibanju desetina biljnih i životinjskih vrsta
i konačno izumiranju ljudi. Možda zvuči pretje-
rano, ali upravo tako su strašne posljedice čo-
vjekove nesvijesti o vlastitim lošim postupcima.
Ako bismo dalje išli u traženje odgovora na
pitanje čija je krivica nekulturan podmladak, mož-
da je dovoljno da se neko vrijeme zadržimo na
mjestu zločina. Pomenuta rijeka koja žubori je
Miljacka, koja već decenijama teče zagađena, iz
sebe širi strašno neugodan miris i ‘guta’ dječije
lopte.
Na našu Miljacku smo navikli i gotovo da bi
nam bilo neprijatno kad bi je sad neko pročistio,
pa da barem poprimi malo zelenkastu boju pri-
mjereniju za jednu rijeku od ove svijetlosmeđe.
Valjda zbog te svoje loše navike i ne pomišlja-
mo da pokrenemo neku akciju da se naša rijeka
očisti.
Sarajevo je glavni grad i ponašanje ljudi u
glavnom gradu je najčešće uzor ljudima iz drugih
gradova. Oni su vidjeli naš odnos prema rijeci, pa
su, valjda i sami (čast izuzecima) pomislili da bi
bilo bolje da i svoje rijeke temeljito zagade. Zato
danas, kad se vozite Bosnom i Hercegovinom,
na drveću pored rijeka rastu kese, flaše, potkošu-
lje, gume od auta. I da ta ‘postavka’ nije dugogo-
64
dišnja, čovjek bi pomislio da ju je osmislio kakav
konceptualni umjetnik kao strašno upozorenje
ili kritiku u okviru akcije ‘čuvajmo svoju okolinu’.
Međutim, nažalost, nije riječ o umjetniku, već o
stotinama i hiljadama barbara koji ne samo da ne
mare za ljepotom, nego mrze život i same sebe.
Paralelno sa nepobitnim dokazima ukorijenje-
nog peksinluka u nas, ljudi se vole hvaliti kako
su čisti i kako u njihovim kućama blista. Usprkos
stotinama kila kroz prozor bačenog hljeba, opu-
šaka i kojekakvog smeća u podnožju nebodera,
ljudi kod nas vole o sebi misliti kao o neprevazi-
đenim čistuncima.
Možda je u našim kućama i čisto, jer je to ‘naš
obraz’, pa valja primiti komšinicu u kuću koja
zagleda po čoškovima, a ne obrukati se. A to što
će komšinica proći kroz smetljište da dođe do
našeg stana nije bitno, jer to vani nije naše i nije
‘naš obraz’. Ako nije naš obraz, čiji je?
Kad bi svaki čovjek duboko i istinski bio svje-
stan da bacanje jednog papirića u okolinu znači
doprinos degeneraciji i izumiranju, onda bi bilo
šanse da počnemo živjeti kao civiliziran svijet.
Kad god vidim da neki pametnjaković izbaci čik
cigarete kroz prozor, iskreno poželim da mu se
taj čik vrati zapaljen u auto i pogodi ga „direkt
u oko“. Možda bi se onda zapitao o svom po-
stupku.
Zagađivačica okoline sa Vilsonovog šetališta
je samo posljedica dugotrajnog bahatog odnosa
prema svemu onome što se ne nalazi u naša
četiri zida. Za tu bahatost, nažalost, ne može-
mo kriviti ni političku situaciju, ni siromaštvo, ni
međunarodnu zajednicu.
Onoliko koliko je trebalo pomenutoj djevojci
da učini napora i ne ostavi papir na vrh plemenite
biljke, već u kontejner, toliko je truda potrebno
da naša okolina izgleda manje barbarski, a više
civilizacijski. Ali, eto, što bi se mi zahmetili u živo-
tu kad možemo lijepo da se ugušimo u vlastitom
smeću.
 vizuelne komunikacije

izrada reklama i
reklamnog materijala

Sve što trebate na jednom mjestu!

-izrada reklamnog materijala
-svijetleće reklame
-digitalna štampa na svim materijalima XXXXL formata
-štampa zastava
tel: 032-664-038
-transparenti 061-757-270
-sito štampa Tešanj, BiH
-džambo plakati.......................................................................................
www.alfaiomega.ba

Od srca i iz duše,
najtoplije Vam preporučujemo NOVI CD
sa devet novih ilahija i kasida
pod nazivom

“SABAHSKI EZANI”
interpretacija
Muris ef. Braćkan

po cijeni od 5 KM
CD se može naručiti
putem telefona
061 409 623,
ili na e-mail:
murisbrackan@hotmail.com