P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 6 JUNI 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

PITAJ ŠTO
GOD HOĆEŠ
(II)

SURA
EN-NASR

TAKO MI
GOSPODARA ...

SALAVAT
“TUNDžINA”

STID
AHLAK ISLAMA
 UREDNIK
Stid – ahlak islama
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 6 JUNI 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

PITAJ ŠTO
Dolazi nam ljeto. A ljeti ljudi traže načina kako da se rashlade, osvje-
GOD HOĆEŠ
(II)
že, razgale. Za to ima mnogo načina, međutim neki od njih su pogreš-
SURA ni. Otkrivanje stidnih dijelova tijela je, nažalost, naša svakodnevnica.
EN-NASR
Zvijezda islama hazreti Selman el-Farisi je rekao: „Da triput umrem, pa
TAKO MI
GOSPODARA ... oživim, draže mi je nego da gledam nečije stidne dijelove ili da neko
SALAVAT pogleda moje stidne dijelove tijela.“
“TUNDžINA”

STID
Na kraju poznatog hadisa u kojem se govori da iman ima sedamde-
set i nekoliko svojih ogranaka, naglašava se da je i stid ogranak imana.
AHLAK ISLAMA Naš dragi Pejgamber, a.s., nam, dakle, posebno ukazuje na stid, a za
to postoje mnogobrojni razlozi.

SEMERK AND Stid je takva vrlina zbog koje se ostavljaju zabranjene i pokuđene
stvari. Sretan li je onaj ko je svjestan da ga Uzvišeni gleda pa iz stida
PORODIČNI MAGAZIN
prema Njemu izabere Njegovo zadovoljstvo a ne lični užitak. Ebu Su-
14. MAJA 92 br. 14
Ilidža / Sarajevo
lejman el-Darani prenosi da je Plemeniti Allah rekao: „Robe Moj, dokle
Tel/Fax: +387 33 624 883 god Me se budeš stidio, od ljudi ću kriti tvoje sramote, od zemlje ću kriti
www.semerkand.com.ba
tvoje grijehe, iz knjige ću brisati tvoje negativnosti i neću od tebe tražiti
da polažeš račune na Kijametskom danu.“
ISSN 1840-0930
Stid nas podstiče na dobra djela i zahvalnost Allahu na blagodatima.
Udruženje građana SEMERKAND
ENVER HADžIAHMETOVIĆ
Džunejd el-Bagdadi, k.s., je rekao: „Čovjek vidi blagodati koje su mu
date i nemogućnost da se na njima zahvali. Između toga dvoga se rađa
Glavni i odgovorni urednik
NEDŽAD ĆEMAN
stid.” A Ebu Bekr el-Verrak, k.s., je rekao: “Dešava se da klanjam dva
rekata u ime Uzvišenog Allaha, pa ih završim osjećajući se kao onaj koji
Redakcija
Dr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆ
pobjegne sa mjesta krađe.”
Dr. ALMIR FATIĆ
Mr. MERIMA ČAMO U čemu god bude nedostatka stida, nepristojnosti (edepsuzluka), on
Hfz. SABAHUDIN SKEJIĆ
MEHMED ĆEMAN
EDIN TOPČIĆ
to pokvari, a u čemu god bude stida, on to ukrasi. Hadži Bajram Veli,
k.s., je rekao: “Stid je lijep kod svakoga, a još je ljepši kad se nađe kod
Design & DTP
MUHAMED MULAOSMANOVIĆ
žena i djevojaka.” Safurja, Šuajbova kćerka, je u časnom Kur’anu po-
hvaljena zbog svog stida. Kada je došla pozvati Musaa, a.s., u goste,
Distribucija
ENIZ SKEJIĆ došla mu je stideći se.
Lektor
ALDINA VEISPAHIĆ
Plemenita lica su ona koja ukrašava stid, kaže jedna arapska izreka.
Pa SEMERKAND nas evo, u ovom broju, bodri da postanemo još ple-
Marketing - Prodaja
menitiji, lica još ljepših.
061/ 410-492
Oživljavajmo svoj stid time što ćemo se družiti sa onim koji se stidi
Cijena: da ga pokaže. Hazreti Osmana su se čak i meleki stidjeli.
BiH: 3 KM
Hrvatska: 15 Kn
Turska: 4 YTL
Neka je salat i selam na Šuajbovu kćer! Neka je salat i selam na
Europa: 3 EUR
USA: 4 USD
hazreti Osmana! Neka je Allahova podrška i milost nad svim posjedni-
cima stida!
Štampa: Bemust
Ostanite Allahu na emanet...
Redakcija zadržava pravo
dorade objavljenih materijala.
Poslani materijali se ne vraćaju nazad.
Magazin ne preuzima odgovornost
ĆEMANNEDžAD
za sadržaj i tačnost objavljenih reklama. urednik@semerkand.com.ba
SADRŽAJ SEMERKANDJUNI2009

UVODNA RIJEČ STID-PRIRODNA REAKCIJA NA GREŠKE

4
Seyyid Mübarek Erol
TEMA STID KAO IDEAL ISLAMA
6
Dr. Almir Fatić
GDJE NAM JE STID?
12
Dr. hfz. Džemail Ibranović
GRADITELJ
13
Aida Begić-Zubčević
UVJEŽBAVANJE DUŠE (NEFSA)
Imam el-Gazali 14

POJEDINAČNI POZIVI

6
El-Kandehlevi
16
STID KAO PITAJ ŠTO GOD HOĆEŠ (II)
IDEAL ISLAMA Ebu Jezid Bistami 19
SURA EN-NASR
Ibn Adžibe el-Haseni 22
TAKO MI GOSPODARA...
Emina Ćeman 24

HILJADU I JEDNA KAP 26

SIN VREMENA
Mr. Nezir Krčalo
28

HRABRA HAVLA 30

GOVOR STANJA 32

22
ISLAMSKA KALIGRAFIJA
34
SURA Erol Zubčević

EN-NASR PONOVNO USPOSTAVLJANJE DRŽAVE

Mehmed Ćeman 38
PRANJE SA SAPUNOM ILI SAPUNICOM?
Dr. Dželal Ibraković 42
DŽENNETSKE CICIBANKE
Senada Mehmedćehajić 45

MAJKA I SESTRA MUSAA, a.s. 46

OAZA ZVANA IRADET (II)

Edin Topčić 49

MOGLI SMO KOME U GOSTE

Sevret Mehmedćehajić 52
NAUKA I TEHNIKA
Ismail Nezirović 54

34
55
VISOKO
ISLAMSKA Mr. Merima Čamo 56
KALIGRAFIJA
SALAVAT “TUNDžINA” 59

BOLESTI JETRE
Suad Šendelj 60

VESELE STRANE 62
 Seyyid Mübarek Erol | UVODNA RIJEČ
Stid–
prirodna
reakcija
na greške
G
riješiti, stremiti onome što nije ispravno, skre-
nuti s pravoga puta ili izgubiti pravac – sve su
to stvari koje su svojstvene čovjeku. U jeziku je
udomaćena jedna izreka u kojoj se kaže: „Čovjek je, pa
griješi.“, koja ukazuje na činjenicu da je čovjeku svojstve-
no griješenje.
Dakle, čovjek griješi. Međutim, da bi na ovome svijetu
mogao sačuvati čast i ugled, budući da je stvoren kao
čovjek, i da bi postigao sreću vječnoga svijeta – on ne bi
smio svjesno griješiti i ustrajavati u griješenju. Zato su mu
pružene mogućnosti kojima može ispraviti svoje greške,
bilo da ih je počinio prema drugom čovjeku ili prema
Uzvišenom Allahu. Za grešku koju je počinio prema robu
– izvinut će se i tražiti halala, a za grijehe koje je počinio
prema Allahu – iskreno će se pokajati (tevba).
Naš Uzvišeni Gospodar je u čovjekovu nutrinu pohra-
nio stid, koji ga upozorava na grešku prije nego je počini
i koji mu ukazuje na mjesto na kojem bi se trebao zau-
staviti. Stid je glava bogobojaznosti. Zbog stida prema
našem Uzvišenom Gospodaru čuvamo se grijeha i na-
puštamo ih.
Naš Gospodar je iz Svoje dobrote samo čovjeka od-
likovao stidom, koji predstavlja tajanstvenu osobinu nje-
gove duše koja reaguje na neispravne postupke i djela.
Stid je neodvojivi dio čovjekove čiste prirode (fitret). On
ga čuva i udaljava od ružnih stvari kojima nije zadovoljan
Uzvišeni Gospodar. Zahvaljujući stidu, čovjek napušta
mnogobrojne pokuđenosti zbog kojih bi, kada bi ih poči-
nio, bio kritikovan i osuđivan od strane drugih ljudi.
Stid, koji ima toliko važnu ulogu u našem vladanju,
ukoliko bi se odvojio od islamskih naredbi i zabrana,
društvenih običaja i adeta, bio bi poput neobrađenog
dragulja. Njegov oblik bio bi neodređen, kao i norme po-
04
našanja koje bi nastale pod njegovim utjecajem. On ne
bi bio u stanju da razluči dobro od lošeg, pravo od kri-
vog. U principu, nijedna od čovjekovih nutarnjih osobina
ne može utjecati na čovjeka kao stid. Međutim, osjećaj
stida postaje određen i definisan izvršavanjem islamskih
propisa i usvajanjem islamskog ahlaka, kao i usvajanjem
pisanih ili nepisanih normi ponašanja jednoga društva.
Naši učenjaci stid su podijelili u tri vrste:
Prva vrsta stida je stid roba koji osjeća prema Uzviše-
nom Allahu. Naš Poslanik, Ponos svijeta, s.a.v.s., kaže:
„Stidite se Allaha istinskim stidom!“ Taj stid nije „posti-
đenost“ koja se događa u određenim situacijama, nego
stid zbog nepotpunog veličanja Uzvišenog Hakka u Nje-
govom prisustvu. Istinski se stiditi Allaha Uzvišenog znači
spominjati Njegovo uzvišeno ime svakoga časa, veličati
Ga, izvršavati Njegove naredbe i kloniti se Njegovih za-
brana.
Istinski učenjaci ovu vrstu stida su definisali na sljede-
ći način: „Stid je osobina posredstvom koje rob postaje
svjestan Allahovih blagodati i darova, ali i svojih nedosta-
taka u robovanju. Kada on svjesno i duboko razmišlja o
tome, kod njega se javi stanje koje se naziva stid.“
U duhovnom svijetu duša (ruh) je odlikovana stidom
koji se na ovom, materijalnom svijetu manifestuje kroz
znojenje čela i tijela. Naime, kada bi Allahov Poslanik,
s.a.v.s., osjetio stid naspram uzvišenosti i veličine Gos-
podara svjetova, na njegovom blagoslovljenom čelu po-
javile bi se kapljice znoja. Dolje navedeni citat će nam
pomoći da shvatimo kakvo je to stanje:
„Posjednik stida lije graške znoja, jer one su znak sti-
da. Prije svega se treba osloboditi egoizma, jer i najmanji
njegov oblik je prepreka za stjecanje koristi od stida.“
 Druga vrsta stida je čovjekova bojažljivost od kritike
drugih ljudi i da ga se spominje po lošem. Ova vrsta sti-
da čovjeku omogućava sklad i harmoniju sa običajima
i opće prihvaćenim normama ponašanja društva u ko-
jem živi. Ponašati se u skladu običaja i društvenih nor-
mi – ukoliko one nisu u suprotnosti sa islamom – za nas
predstavlja obavezu. Ukoliko čovjek ne bi vodio računa o
tome, nipodaštavajući i narušavajući društvene norme, to
ne bi bilo ništa drugo do bestidnost. Štaviše, ako bi i osje-
tio stid prilikom jednog takvog prospusta, to više ne bi bio
stid, jer stid u tom slučaju predstavlja obazrivost i podu-
zimanje potrebnih mjera kako ne bi prekoračili granice.
Treća vrsta stida je stid prema samom sobi. Čovjek
posjeduje čast, ugled, poštovanje i mnoge druge oso-
benosti koje se jednim imenom nazivaju – izzeti nefs.
Posjednik spomenutih osobina, čak i kada je sâm, čuva
se ružnih i pokuđenih postupaka. Kada bi uradio nešto
takvo, osjećao bi stid i neugodnost. On se stidi i same
pomisli da uradi nešto ružno.
Hazreti Zulejha, naša majka, r.a., dok je bila u svom
dvorcu u Egiptu, dovela je hazreti Jusufa, a.s., u svoju
sobu. Kipa, koji se nalazio u sobi, ona je prekrila jednim
pokrivačem i obratila se Jusufu, a.s.: „Hajde, dođi!“ Ju-
suf, a.s., upita: „Zašto si prekrila kipa?“ „Zato što ga se
stidim!“ – odgovorila je. Jusuf, a.s., odgovori: „Ako se ti
stidiš jednog kipa, pa zašto se ja ne bih stidio Uzvišenog
Allaha, Gospodara svjetova?!“
Allahov Miljenik, naš plemeniti odgajatelj, s.a.v.s., re-
kao je: „Ono što su svi prijašnji vjerovjesnici govorili
bile su riječi: ‘Ako se ne stidiš – čini što hoćeš!’“ (Bu-
hari)
Dakle, obavjestio nas je da bestidnik neće slušati niči-
je riječi niti savjete. U tome je i znak da kod takvog čovje-
ka nema ni trun ahlaka kojeg voli Allah Uzvišeni.
Čovjek koji ne posjeduje osjećaj stida, koji se bestidno
i vulgarno odnosi prema drugima, ustvari, i ne posjeduje
ništa vrijedno. Takav nije u stanju da ikoga istinski voli i da
bude zahvalan na blagodatima koje su mu pružene. Zar
Faraonovo stanje i zaslijepljenost kojom izaziva Božiju
srdžbu nije bestidnost?
Ako je čovjek lišen osjećaja stida, on će, baš kao i
Faraon, činiti svaku vrstu zla. I niko ga neće spominjati po
dobru. Međutim, ako se, kao hazreti Osman, r.a., pokrije
ogrtačem stida i cijeli život bude u tom stanju, zar će ga
iko spominjati i po čemu osim po dobru?!
Ukoliko se stid ne shvati i ne prihvati na ispravan na-
čin, on u nekim slučajevima može biti uzrok čovjekove
zatvorenosti, nastanka određenih poremećaja ličnosti
i ružnih navika. Takve posljedice uglavnom prouzrokuje
pretjerani osjećaj stida i degenerisani oblik bojažljivosti.
U jednoj narodnoj izreci se kaže: „Nema stida kada je
u pitanju stjecanje znanja!“ Naime, vjernik će o islamskim
propisima pitati osobe koje su učene i od njih naučiti ono
što ne zna. Neće obraćati pažnju na svoj položaj, staro-
snu dob i slično, jer u tome ne smije biti stida. Nije sramo-
ta pitati ako je cilj nešto naučiti. Ista je stvar i sa spolnim
bolestima i njihovim liječenjem.
Hazreti Aiša, naša majka, r.a., rekla je: „Kako su samo
dobre žene ensarija – njihov stid ih ne sprječava da nau-
če islamske propise.“ (Muslim)
Nema stida kada su u pitanju lijepa i dobra djela. Šta-
više, prava je besmislica ustručavati se i stidjeti zbog
onoga što je dobro i lijepo.
Stid je vrlina koju je teško opisati riječima, kao što je
slučaj i sa drugim nutarnjim vrlinama i plemenitim osjeća-
njima. Stid se manifestuje u svim situacijama. Kuda god
mi išli, kojem god se cilju uputili i šta god da se oko nas
dogodi, naš stid nam ukazuje svoju pomoć ili nas spre-
čava u našem nastojanju. To je zbog toga što on pred-
stavlja trajnu obazrivost ljudske savjesti.
Stid je osobenost kojom se čovjek pažljivo odnosi
prema samome sebi, prema zajednici u kojoj obitava i
prema Stvoritelju koji zna sve njegove tajne. Ta osobe-
nost je jedan od najviših ciljeva ljudske zajednice, kako u
prošlosti tako i danas, ali i sutra – u budućnosti.
Istraživači historije islama odmah će primjetiti kako je
stid predstavljao dušu muslimanske zajednice i kako je
uzrokovao nastanak suptilnih normi ponašanja i visok
stepen duhovnih vrijednosti. Nakon što čovjek shvati tu
činjenicu, on ne može ostati ravnodušan naspram te veli-
ke vrijednosti, a da se i sam ne prepusti tako veličanstve-
noj atmosferi življenja.
Molim Uzvišenog Gospodara da nas pokrije ogrtačem
stida i da nas učini Svojim dobrim robovima koji se stide
da spominju nekoga mimo Njega i koji su se ukrasili ahla-
kom Njegovog Miljenika, s.a.v.s.!
Sa uputom i pomoći našeg Uzvišenog Gospodara...
05
 Dr. Almir Fatić | TEMA

Stid kao
ideal islama
„Svaka vjera ima svoje vrline, a vrlina islama je stid.“
(Ibn Madže, 4171.)

06
07
 A
KO SE NE STIDIŠ, ČINI ŠTO HOĆEŠ!“ –
ovako glasi drevna vjerovjesnička mudrost
„ koja je tradirana do nas i koja se možda
nikada kao danas ne otkriva u svoj svojoj istinitosti i
jasnosti. Davno je još rečeno da se prava vrijednost
nečega spozna(je) tek onda kada ono nestane ili ga
nedostaje. Odsustvo stida kao vrline u sferi društvenog
morala danas je više nego evidentno. U tom kontekstu je
teško govoriti o stidu kao duhovnoj vrlini, jer savremeni
društveni život, u najširem smislu te riječi, temelji se na
raznim interesima, prije svega na interesima koji se tiču
kapitala i novca, gdje su moralne vrline daleko prognane
a među kojima je u prvome redu upravo – stid. Ali pola-
zeći od činjenice da ukupnu društvenu javnost sačinja-
vaju pojedinci čiju je svijest i moralni odnos prema životu
moguće mijenjati, otuda je razumljivo da se pozivanje i
upoznavanje sa istinskim duhovnim vrijednostima i vrli-
nama usmjeri ka pojedincu i njegovoj savjesti. Potrebno
je stalno podsticati ljude i žene da u sebi otkri(va)ju one
najplemenitije i najuzvišenije predjele duše – a stid i jeste
jedan od prekrasnih pejsaža ljudske duše – te da ih šire
u sebi i oko sebe. Ovaj pejsaž ljudske duše u učenju
islama zauzima počasno mjesto, na čiju se časnost i
veličanstvenost ovdje podsjećamo.
Definicija stida
Muslimanski etičari ponudili su nekoliko definicija
vrline stida, koja se u širem značenju razmatra kao dio
čednosti kao jedne od temeljnih ljudskih vrlina. Tako
jedni znanstvenici stid definišu kao „bol koji se javlja u
duši pri strahu od mahana“, drugi je definišu kao „strah
čovjeka od poniženja“, treći, pak, kao „blagost na licu pri
ružnim osobinama“. Sve ove definicije, u suštini, smjera-
ju na jedno: stid je vrlina koja podstiče na činjenje dobrih
ili pohvalnih a ostavljanje ružnih ili pokuđenih djela.
Inače, arapska riječ za stid (stidljivost, povučenost ili
čednost) je el-haja’, ali u islamu ova riječ ima specifično
značenje. Ukratko, islamski haja’, kao ogranak imana,
označava stid pred Allahom kada se u čovjeku javi mi-
sao da počini neko loše djelo. Ovaj stid je osobina srca
koja vodi udaljavanju od činjenja zlih djela.
Stid – Božanska osobina
Stid kao vrlina u svom najplemenitijem obliku dolazi
od Uzvišenog Allaha. U jednom hadisu Allahov Poslanik,
08
s.a.v.s., kaže: „Zaista je vaš Gospodar stidljiv i darežljiv.
Stidi se Svojih robova, kada Njemu ruke ispruže, da ih
vrati praznim.“ (Tirmizi, 3556.) U drugom se hadisu veli:
„Uzvišeni Allah se stidi kazniti onoga ko je osijedio u
islamu.“ (El-Gazali: Mizanu’l-amel) U ovim hadisima se
na jedan slikovit i ljudima shvatljiv način govori o Uzvi-
šenom Allahu, Koji je uzvišen i čist od bilo kakvih nesa-
vršenosti i poređenja sa ljudskim stanjima i osobinama.
U prvom hadisu aludira se na to da se Uzvišeni Allah
prima i odaziva na dove Svojih robova kada Ga iskreno
zamole (El-Beqare, 186.), dok se u drugom hadisu misli
na odustajanje od kazne „onoga ko je osijedio u islamu“.
Stid – sunnet ranijih
vjerovjesnika
Izreka koju smo naveli na početku teksta je zapravo
hadis (Ebu Davud, 4164.) Muhammeda, a.s., koji nam
otkriva jedan od dragulja vjerovjesničke mudrosti. Ta-
kođer, Resulullah, s.a.v.s., otkriva da je stid jedna od
osobina ili jedan od sunneta ranijih Allahovih poslanika
i vjerovjesnika kojeg muslimani i danas slijede: „Imaju
četiri sunneta (običaja) ranijih Allahovih vjerovjesnika:
stid, mirisanje, upotreba misvaka i ženidba.“ (Tirmizi,
1080.)
„Stidljiviji od djevice“
Allahov Poslanik, s.a.v.s, svojim vlastitim primjerom i
kao najbolji uzor pokazao je šta znači stid u životu jed-
nog muslimana. Njegov stid je model kojeg musliman
teži dosegnuti i u životu primijeniti. O njegovom stidu
posvjedočio je sam Kur’an riječima: „To smeta Vjerovje-
sniku, a on se stidi da vama to rekne.“ (El-Ahzab, 53.)
Naime, bilo je ljudi koji su jeli u Poslanikovim sobama i
koji su uporno ostajali da sjede poslije toga jer su se kroz
razgovor međusobno družili. Poslanika, a.s., je ezijjetilo
njihovo sjedenje, osjećao se nelagodno zbog njihova
razgovora, a bilo ga je stid da im naredi da se raziđu,
sve dok nije objavljen gornji ajet. Da je Allahov Poslanik,
a.s., u ovom slučaju, otvoreno iznio ono što njegove
misli skrivaju i naredio im da se raziđu, njima bi to bilo
teško i vjerovatno bi rezultiralo nekim govorkanjima (Za-
mahšeri). O stidu Allahova Poslanika, s.a.v.s, svjedoče i
brojni njegovi savremenici, plemeniti ashabi. Kao primjer
navodimo sljedeće riječi Ebu Se’ida el-Hudrija: „Allahov
Poslanik, a.s., bio je stidljiviji od djevice, kad nešto ne
bi odobrio, vidjelo bi mu se na licu.“ (Tirmizi: Šema’il)

Znak islama
U učenju islama stid kao vrlina kako smo je naprijed
definirali zauzima počasno mjesto. Stid je temelj svih
drugih moralnih vrlina, ukras imana ili, jednom riječju,
znak islama, jer se u jednom hadisu veli: „Svaka vjera
ima svoje vrline, a vrlina islama je stid.“ (Ibn Madže,
4171.) Dakle, stid je prvi prepoznatljivi i vidljivi znak
muslimana i muslimanke u pogledu vrlina. Stid o njima
najbolje govori!

Stid i iman
O tome da je stid ukras imana i da je neraskidivo
povezan sa istinskim vjerovanjem saznajemo iz hadisa
našega Resulallaha, a.s., koji obznanjuju:
• stid je dio imana: „Iman ima sedamdeset (ili šez-
deset) i nekoliko ogranaka. Najbolji od njih su
riječi ‘La ilahe illellah’, a najniži uklanjanje neu-
godnosti s puta. A i stid je dio imana.“ (Muslim,
51.) „Stid je dio imana, a iman je u Džennetu.
Besramnost je odvratnost, a odvratnost je u Va-
tri.“ (Tirmizi, 1931.);
• „Stid je svo dobro.“ (Muslim, 54.) Značaj ovih
riječi počiva u tome što je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
svo dobro izjednačio sa stidom. Stid je sinonim
za pojam dobra kao takvoga. Shodno tome, gdje
ima stida – ima i dobra; gdje stida nema – nema
ni dobra;
• iman i stid su neraskidivo povezani: „Stid i iman
su združeni. Kad nestane jednog nestaje i dru-
gog.“ (El-Hakim, 57.)
Tajna je u tome – kako navodi šejh Muhammed el-
Gazali – što čovjek, izgubivši stid, prelazi samo iz goreg
u gore, pada iz poroka u veći porok i tone dok ne stigne
do najnižih tmina. Kao dokaz ovome šejh el-Gazali ci-
tira sljedeći hadis: „Kada Allah, džellešanuhu, želi da
upropasti nekog čovjeka, onda iz njega istrgne stid.
Bez stida, taj čovjek će biti samo omraženi mrzitelj.
A kada dođe na stepen omraženog mrzitelja, iz njega
će biti istrgnut emanet. Kada ostane bez emaneta, bit
će samo pronevjeritelj i varalica. A kada to postane, iz
njega će biti izuzeta milost. Kada ostane bez milosti, bit

09
 će samo proklet i odbačen. A kada dođe na taj stepen,
bit će lišen srži islama.“ (Ibn Madže, 4044.)
Ovo je precizan poredak opisa duševnih bolesti i
praćenje njihovih faza – primjećuje šejh el-Gazali i na-
stavlja: „Vidimo da se iz loše faze prelazi u još goru. Kada
čovjek prestane brinuti o posljedicama svojih grijeha,
ne prihvatajući ničije savjete zbog svojih nedjela, kada
počene zlostavljati ljude i tlačiti sve koji su u njegovoj
vlasti – tad taj razulareni čovjek neće imati nikoga ko bi
mu se smilovao. Naprotiv, on samo sije mržnju u srcima
i uzgaja tu mržnju.“ (Ibn Madže, 4044.)
Zaključak je potpuno jasan – nedostatak stida uka-
zuje na nedostatak imana!
Vrste stida
Neki muslimanski učenjaci stid su podijelili na slije-
deće njegove vrste:
1. Stid od Allaha, džellešanuhu
Brojni su kur’anski ajeti koji ljude opominju da Uzvi-
šeni Allah sve vidi, zna ili čuje, kao što su, naprimjer, ovi
10
ajeti: „Zar čovjek ne zna da Allah sve vidi?“ (El-’Aleq,
14.); „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša
njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile ku-
cavice.“ (Qaf, 16.) Kako se onda ne stiditi od griješenja
prema svome Gospodaru Koji sve vidi i Koji nam je
dao sve blagodati koje uživamo? Muslimani vjeruju u
Kur’an i njegove istine koje su, zapravo, najveći kontro-
lori i kormilari ljudskoga ponašanja, djelovanja ili ljudske
odgovornosti. Ali te istine ili spoznaje valja učvrstiti u
srcu, e da bi se čovjek onda zastidio da ispusti neki
farz ili pak da počini grijeh. Kur’an, dakle, računa na stid
čovjekov pred Njegovim svevidećim Gospodarom. Ibn
Mesu’d prenosi: „Božiji Poslanik, a.s., je rekao: ‘Dolično
se stidite Allaha!’ ‘Mi se stidimo Allaha, Allahov Posla-
niče’, rekosmo. ‘Nije tako! Doličan stid od Allaha je da
se čuva glava i ono što je u njoj; stomak i ono što je u
njemu, da se misli na smrt i muke. Ko želi Ahiret ostavit
će dunjalučke ukrase. Onaj ko to čini dolično se stidi
Allaha.’“ (Tirmizi, 2382.)
Ovim hadisom kao da se obuhvata vjera u svoj svojoj
cjelini i punini. Naime, onaj ko navedeno čini iz svijesti o
Allahovoj blizini i bojazni da će učiniti nešto što je grijeh
prema Njemu, tada se dolično stidi Uzvišenog Allaha.
2. Stid od meleka
Plemeniti ashabi govorili su: ‘’Zaista su sa vama oni
koji se od vas ne odvajaju, pa ih se stidite i počastite
vašim djelima!’’ Uzvišeni Allah u Kur’anu veli: „A nad
vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju
ono što radite.“ (El-Infitar, 10-12.) Ovi ajeti, koje svakod-
nevno izgovaramo pri kraju namaza, kazuju nam da su
meleci zvani kiramen katibini vjerni naši pisari i pratioci.
Oni kao da nam još kazuju: Stidite se ovih časnih mele-
ka, počastite ih dobrim djelima, nemojte im pričinjavati
neugodnosti vašim bestidnim riječima ili djelima, jer i njih
uznemirava ono što uznemirava i obične ljude!
3. Stid od ljudi
Prenosi se da je Huzejfe el-Jemani, r.a., rekao: „Nema
dobra onaj koji se ne stidi ljudi!“ Od Mudžahida, r.a., se
prenosi da je kazao: „Da jedan musliman od drugoga
muslimana nema ništa drugo osim stida prema njemu
koji ga sprečava da počini kakav grijeh, bio bi mu dovo-
ljan!“ U ovom smislu jedan hadis otkriva tajnu stida pred
drugim ljudima: „Ono što ne voliš da ljudi pri tebi vide,
ne čini to ni kad si sam!“ (El-Džami’ el-kebir, 1/21053.)
Ove Vjerovjesnikove, a.s., riječi na najefikasniji način
brišu ljudsko licemjerje i podsjećaju nas da nikada ni-
smo sami!
4. Stid od samoga sebe
I na koncu, čovjek se treba stidjeti samoga sebe. Jer
ako se stidi drugih a ne stidi se sebe, onda potcjenjuje
samoga sebe. Dakle, stideći se pred drugima i pred
samim sobom ustvari cijenimo sami sebe. Bestidnost je
prvi znak da čovjek potcjenjuje samoga sebe, a pame-
tan čovjek to ne čini! U jednoj arapskoj izreci se kaže:
„Ko u tajnosti radi nešto čega bi se stidio pred drugima,
taj sebe ne smatra vrijednim!“ U ovom smislu, stid doista
predstavlja dragocjenu osobinu vrijednost koja je uvijek
na cijeni, kod Stvoritelja i kod ljudi.
Stid – keffaret za grijehe
O tome da je stid na cijeni kod Uzvišenog Stvorite-
lja uočavamo i iz sljedeća dva hadisa: „Abdullah ibn
Mes’ud, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je
rekao: ‘Ko god počini neki manji ili veći grijeh pa se
poslije toga zastidi, već mu je taj stid keffaret (isku-
pljenje).’“ (Bejheki, 387/5.) „Ebu Umame, r.a., prenosi
od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ‘Zaista,
melek koji stoji na desnoj strani šest sahata drži pero
nad robom muslimanom koji počini grijeh, pa ako se
on zastidi, pokaje i zamoli oprost od Allaha za taj grijeh,
on svoje pero vrati, a ako se ne pokaje, upiše mu jedan
grijeh.’“ (Medžme’ ez-zeva’id, 346/10.)
Čega se ne treba stidjeti
Već smo naveli hadise koji ukazuju na stid kao Bo-
žansku osobinu. Ali, Kur’an nas također obavještava da
se „Allah ne stidi istine“ (El-Ahzab, 53.) ili „Allah se ne
stidi da za primjer navede komarca ili nešto sićušnije
od njega.“ (El-Beqare, 26.) Ovaj drugi ajet objavljen je
kada su mekanski idolopoklonici zamjerili Kur’anu da
omalovažava njihove kipove, da otkriva njihovu nemoć
da stvore bilo šta, pa i najsićušnije stvorenje poput ko-
marca ili mušice. Kazali su: „Nije u skladu sa stidom da
se na ovaj način napadaju naša božanstva...“
Ovim Kur’an podučava da nema mjesta stidu kada
je u pitanju istina: kipovi su lažna božanstva i nije ih
nedolično predstaviti na ponižavajući način. Dakle, kada
je u pitanju laž, nema stida! Nema stida ljudima kazati
da su pogriješili, da su u zabludi i slično, jer nema stida
u istini! Onaj ko se stidi osuditi zlo, ko se stidi naređivati
dobro a zabranjivati nevaljalo, ne smatra se stidljivim. O
ovome nam govori i praksa Allahova Poslanika, s.a.v.s.,
koji, iako je bio najstidljiviji čovjek, stidljiviji, kako smo
već kazali, i od djevice, taj njegov stid nije ga spriječio
da govori istinu, da naređuje dobro a zabranjuje zlo.
Također, stid ne treba biti prepreka kada je u pitanju
nauka i spoznaja vjerskih propisa. U tom smislu zapa-
žamo, naprimjer, kako časna ensarijka Ummu Sulejma,
r.a., pita Resulullaha, a.s., sljedeće: „Allahov Poslaniče!
Allah se ne stidi istine, pa ja pitam da li je žena dužna
uzeti gusul kad polucira?“ Ovu časnu ensarijsku stid nije
spriječio da postavi ovo pitanje, kao što ni stid našega
Resulullaha, a.s., nije spriječio da joj da objašnjenje rije-
čima: „Da, kada ugleda tragove krvi.“ (Muwetta’ imama
Malika, 106.)
11
 Dr. hfz. Džemail Ibranović
A
hmed Džeriri je rekao: „Prva generacija
muslimana je sarađivala na osnovu vjere,
pa kada je vjera oslabila, došla je druga
generacija i oni su sarađivali na osnovu povjerenja. Tre-
ća generacija, pošto je nestalo povjerenja, sarađivala
je na osnovu ljudskosti (muruet). Kada je i to nestalo,
četvrta generacija je sarađivala na osnovu stida. Kada
je nestalo i stida, nastala je vatra, pa ljudi sarađuju na
osnovu želje i straha.“
U kazivanju o Jusufu, a.s., i Zulejhi kroz kur’anske
ajete kaže se i ovo: „I ona je bila poželjela njega, a i on bi
bio nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu
ugledao.“ (Jusuf, 24.)
U komentaru ovog kur’anskog ajeta se kaže da je
Zulejha bila bacila ogrtač preko kipa koji se nalazio u
kući, na što ju je Jusuf, a.s., upitao: “Zašto to radiš?“
Ona je odgovorila: „Stidim ga se.“ Jusuf, a.s., je rekao:
„Preče bi bilo da se ja stidim Allaha.“ Također u kazivanju
o Musau, a.s., i kćerima Šuajba, a.s., se kaže: „I jedna
od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo.“ (Kasas,
25.) Ona se stidjela Musa, a.s., jer ga je zvala u goste
pa se stidila da je ne bi odbio, jer je svojstvo onoga koji
pruža gostoprimstvo stidljivost. Još kažu da je jedan od
znakova stidnog čovjeka i taj da ga se ne može vidjeti
na mjestu kojeg bi se mogao zastidjeti.
Vrste stida
U podjeli stida prema njegovim stepenima možemo
navesti slijedeće: stid zbog prijestupa, kao što je bio stid
Adema, a.s.; stid zbog nedostatka, kao što je bio stid
12
Gdje nam
je stid?!
meleka u odnosu na Allaha Uzvišenog; stid iz strahopo-
štovanja, kao što je bio stid meleka Israfila u odnosu na
Allaha; stid iz počasti, kao što je bio stid Muhammeda,
a.s., da kaže vjernicima: „Izađite!“ (iz njegovih soba) na
šta je Allah Uzvišeni objavio: „Raziđite se ne upuštajući
se jedni s drugima u razgovor, to smeta Vjerovjesniku,
a on se stidi da vam to kaže, a Allah se ne stidi istine.“
(Ahzab, 53.); stid uvažavanja, kao što je bio stid hazreti
Alije, kada je nagovorio Mikdada, r.a., da pita Poslanika,
a.s., o mezijji (tekućini koja izlazi prije sperme) jer je bio
oženjen njegovom kćerkom hazreti Fatimom i dr.
Allahov stid prema starcu
U jednoj od predaja stoji kako će se Allah, dž.š., na
Sudnjem danu obratiti nekom starcu: „O robe Moj, ura-
dio si to i to.“, a to će biti stvari koje se nisu smjele raditi.
Starac će reći: „Nisam ih ja uradio.“, a bit će da ih je
stvarno uradio, pa će mu Allah reći: „Uvedite ga u dže-
nnet!“ Na to će meleki koji su bili zaduženi za zapisivanje
njegovih djela reći: „Gospodaru naš, zar Ti ne znaš da
je to odista uradio?!“, a On će reći: „Znam, ali kad je
porekao, zastidjeh se njegove sijede kose.“
U komentaru ove predaje Ibn Arebi, k.s., kaže da
kad Allah, zastidjevši se roba i njegove sijede kose,
njega poštuje, tad su ljudi među sobom još preči da
tako postupaju.
A koliko su samo muslimani spremni da jedni druge
šikaniraju, omalovažavaju, pa čak i nevjernicima pro-
glašavaju. Gdje je tu stid?!

Graditelj
M
oglo bi se reći da živimo u vre-
menu u kom nema vremena.
Zvuči i jeste paradoksalno.
Vremena ima i bit će uvijek isto, ali je naš
doživljaj i način na koji to vrijeme koristimo
promjenjiva kategorija.
Recimo, čovjek je smislio sve moguće
i nemoguće sprave da sebi olakša i skrati
vrijeme obavljanja bilo kojeg posla. I to je
uredu. Mislim, ne bih se voljela vidjeti kako
na ruke perem veš umjesto da se haman
„sam“ opere u mašini za pranje. Niti bih vo-
ljela ovaj tekst dostavljati po glasniku koji bi
morao pješačiti ili ići konjskom zapregom
do redakcije, umesto što samo kliknem
send i tekst je na odredištu. Ali bih voljela
imati mirna i tiha jutra i večeri u kojima ne
zvone telefoni i u kojima s mirom mašina
pere veš, a ja razmišljam. No, dobro.
Sav napredak tehnike i tehnologije i
njihove dobre i loše posljedice su duga i
velika tema, ali ono što je zastrašujuće je
kako smo u jednom trenutku shvatili da,
ako su nam dostupne informacije i prostori,
samim tim njima i vladamo. Odrastanje,
stjecanje znanja, dakle, razvoj jednog ljud-
skog bića zahtijeva proces. Znači, zahtijeva
vrijeme. Ako možemo na internetu za čas
naći gomilu informacija o jednoj oblasti, to
ne znači da smo ovlaš pročitavši tu oblast
ovladali njome. Obilje časopisa, televizija i
drugi sadržaji koje brzo i lako konzumiramo
nam daju lažni osjećaj da smo nešto iskusili
i da ono što je neko drugi proživio pripada
nama. Poenta: zanemarujemo ISKUSTVO!
Jer, za iskustvo je potrebno vrijeme, a mi
hoćemo sve preko noći. Zaboravljamo da
jedino što zasigurno možemo reći da zna-
mo je ono što smo iskusili, zaista doživjeli,
osvjedočili se. Sve drugo je pretvaranje da
smo nešto što ustvari nismo.
Nekada se podrazumijevalo da mlad
čovjek mora godinama šegrtovati kod sta-
Aida Begić-Zubčević
rog majstora da bi uopće dobio priliku da
samostalno radi i ima titulu. Taj princip je i
danas na snazi, ali ga malo ko primjenju-
je. Danas mlad čovjek misli da samim tim
što je „preletio“ preko redaka knjige nekog
znalca ili prošao pored radnje starog maj-
stora, postaje posjednik znanjâ koja je ovaj
godinama mukotrpno stjecao. Danas se
misli da svako ko zna pisti je pisac, ko zna
upaliti kameru – snimatelj, ko zna proučiti
nekoliko sura – âlim, a ko pije puno kafe
iz džezve – kujundžija. Takvim pristupom
se ruše autoriteti i brzo zavlada sveopći
javašluk.
Ovako to ide: Ovaj lažov, umišljeni sa-
mozvani majstor, pronalazi put da njegov
rad i „znanje“ postanu relevantni. To mu
polazi za rukom jer se u međuvremenu na-
množilo stotine njemu sličnih i oni jedni dru-
ge podržavaju. Ovom samozvanom veoma
brzo dođe ideja da obučava druge. Nje-
gove srodne duše i kolege „majstori“ ga
podržavaju u tome. Tu počinje katastrofa.
Oni prvo osnivaju kružoke, onda osvajaju
medije, potom škole i univerzitete. Veoma
brzo oni osvajaju svijet. U takvom svijetu
punom samozvanih stručnjaka, mistika i
svakojakih dežurnih pametologa više nema
ni mjesta ni vremena.
U takvom svijetu vlada neukus, primiti-
vizam i „šta’š mi ti pričat’!?“‘. Takav svijet
nije negdje tamo daleko, nego je kod nas
i u nama. Jasno da nikom nije draže da
godinama i teškom mukom milimetar po
milimetar gradi sebe i svijet, umjesto da
samo umisli da se izgradio, a onda da ola-
ko ruši ono što su drugi godinama i teškom
mukom stjecali. Ali, bojim se da možeš
samo u dva pravca – ili da budeš graditelj
ili instant rušitelj. Ako se odlučiš za opciju
graditelj, onda zasuči rukave i neka ti je
sretno i berićetno sve vrijeme ovog i onog
svijeta!
13
 Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB
Uvježbavanje
duše (nefsa) i
njeni prohtjevi
Z
naj čovječe da je duša koja naređuje zlo (nefsi
emmara) veći tvoj neprijatelj od samog Iblisa!
Šejtan, upravo, dobija snagu protiv tebe uz po-
moć prohtjeva i strasti tvog nefsa. Pa neka te nefs ne
prevari svojim pustim željama i lažnim nadanjima! Nef-
su su svojstvena bezbrižnost, nemarnost, ljenčarenja,
odmaranje, ljenost... Nefsanski pozivi su lažni i sve što
od njeg dolazi je zavaravanje.
Ako budeš nefsom zadovoljan i budeš ga slijedio,
propast ćeš! Ako budeš nemaran u obračunavanju s
njim, udavit ćeš se! Ako budeš nejak da mu se suprot-
staviš i budeš slijedio njegove prohtjeve, odvest će te u
vatru! Nefs ne poziva dobru, on je izvor belaja i sramote.
Nefs je šejtanski magacin iz kojeg izvire svako zlo. Ne
poznaje ga niko osim Njegovog Gospodara.
Kada rob razmišlja o vremenu koje mu je proteklo
u traženju ahireta, to razmišljanje je zapravo kupanje
srca! Kao što je Poslanik, a.s., rekao: „Jedan sahat
razmišljanja je bolji od godine ibadeta!“, kao što se
navodi u Ebu Lejsovom tefsiru. Zato se pametan čovjek
treba pokajati za protekle grijehe, razmišljati o tome
šta ga može Allahu približiti i s čim se može na ahiretu
14
spasiti. Treba presjeći dugu nadu, požuriti sa pokaja-
njem (tevbom), spominjati Uzvišenog Allaha, napustiti
zabranjene stvari, naoružati se strpljivošću (saburom),
a ne slijediti nefsanske prohtjeve.
Nefs je kîp! A onaj ko robuje nefsu, pa on robije kîpu!
Dok je onaj koji robuje Allahu, svog nefsa pokorio!
Pripovjeda se da je jedne prilike Malik ibn Dinar ho-
dao po basranskoj pijaci. Ugledao je smokve i poželio
ih. Skinuo je svoje nanule i pružio ih prodavcu. Rekao
mu je: „Daj mi smokve!“ Kada je prodavač pogledao
nanule, rekao mu je: „One ne vrijede ništa.“ Malik je
potom otišao, a prisutni prodavca upitaše: „Zar ne znaš
ko je onaj?“ „Ne znam“, odgvorio je. „To je Malik ibn
Dinar“, rekli su mu. Prodavač, onda, na glavu svog slu-
ge stavi tanjir (kojeg je napunio smokvama) i reče mu:
„Ako ovo primi od tebe, slobodan si!“ Sluga je došao
do Malika ibn Dinara i ovako mu se obratio: „Prihvati
ovo od mene!“, a što je Malik odbio. Potom je rekao:
„Prihvati, jer je u tome moja sloboda!“ Onda mu je Malik
ibn Dinar rekao: „Ako je u tome tvoja sloboda, pa u tome
je moja kazna!“ Sluga je i dalje navaljivao. Na kraju mu
Malik reče: „Već sam se zakleo da neću prodati dîn za
tîn (smokve) i da neću jesti tîna sve do jevmu’d-dîna
(Dana vjere, Sudnjeg dana)!’
U smrtnoj bolesti Malik ibn Dinar je poželio da vrućom
lepinom zahvati meda i mlijeka. Ubrzo, hizmećar je pred
njega donio tacnu s lepinom, medom i mlijekom. Malik
je prihvatio tacnu, a potom jedan trenutak pogledao u
ono što je bilo na njoj, pa je rekao: „O moj nefsu, bio
si strpljiv trideset godina, a do tvoje smrti je ostao još
časak!“ Pa je bacio tacnu iz ruku. Osaburio je svog nefsa
i tako preselio (na bolji svijet).
Ovakva su stanja vjerovjesnikâ, evlijâ, sádîkâ, ášîkâ
i záhîdâ.
Sulejman, a.s., je rekao: „Onaj ko potčini svog nefsa
jači je od onoga koji sam osvoji neki grad!“
Âli ibn Ebi Talib, kerremallahu vedžhehu, je rekao: „Ja
i moj nefs smo kao pastir i ovace, kad god ih sakupi sa
jedne, one se rašire sa druge strane. Ko umrtvi svoga
nefsa bit će umotan u kefine Allahove milosti, a pokopan
u zemlju Allahove počasti! A ko umrtvi svoje srce bit će
umotan u ćefine prokletstva, a pokopan u zemlju kazne.“
Jahja ibn Muaz el-Razi, Uzvišeni Allah mu se smilo-
vao, je rekao: „Suprotstavljaj se svome nefsu pokorno-
šću (et-tâat) i duhovnim vježbanjem (er-rijâda). Duhov-
no vježbanje je: smanjivanje sna, smanjivanje govora,
podnošenje uznemiravanja od ljudi i umanjivanje hrane!
• Smanjivanje sna
rezultira čistoću želja (ispravne ambicije)!
• Smanjivanje govora
rezultira sačuvanost od mahana jezika!
• Podnošenje uznemiravanja od ljudi
rezultira postizanje ciljeva!
• A umanjivanje hrane
rezultira umiranjem prohtjeva!
Jer, veliko unošenje hrane donosi tvrdoću srca, a
odnosi njegovu svjetlost. Mudrost je s glađu, a sitost
udaljava od Allaha.“
Kao što je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Osvjetlite svoja
srca glađu! Suprotstavljajte se svojim nefsovima glađu i
žeđu! I neprestano kucajte na džennetsku kapiju glađu!
Jer, nagrada za to je kao i nagrada borca na Allahovom
putu. Pa, nema djela dražeg Uzvišenom Allahu od gladi
i žeđi! I neće ući u nebesko carstvo ko napuni svoj
stomak i izgubi slast ibadeta!“
Ebu Bekr es-Siddik, Allah njime bio zadovoljan, je
rekao: „Nisam se zasitio od kako sam prihvatio islam, jer
želim osjetiti slast u ibadetu prema svome Gospodaru! I
nisam potpuno utolio žeđ od kako sam prihvatio islam,
jer čeznem za susretom sa svojim Gospodarem!“
Prekomjernim uzimanjem hrane se umanjuje ibadet.
Jer, kada čovjek prekomjerno jede tjelo mu postaje teže,
spava mu se i udovi mu postanu neaktivni. Pa i kada bi
se trudio da nešto korisno uradi, ne polazi mu za rukom.
Brzo ga savlada san, pa biva poput bačene lešine.
Mudri Lukman je rekao svome sinu: „Ne spavaj mno-
go i ne jedi mnogo! Jer, ko to dvoje bude radio doći će
na kijametski dan bez dobrih djela!“
Vjerovjesnik, a.s., je i rekao: „Ne umrtvljujte srca pre-
komjernim jelom i pićem! Jer, srce umire poput usjeva
kada se na njega izlije puno vode!“
Neko od dobrih ljudi je hranom natrpan stomak us-
poredio sa kazanom koji ključa. Mnoga pàra dohvata
srce, pa ga zaprlja i ucrni.
Prekomjerno konzumiranje hrane rezultira slabo ra-
zumjevanje i nedovoljno znanje. Presitost odnosi raz-
boritost!
Prenosi se da se Iblis, na kojem su bila mnoga užeta,
pojavio Jahjau, a.s., koji ga je upitao o tome. Iblis mu
je na to odgovorio da su ta užeta prohtjevi s kojima lovi
Ademove sinove! Jahja, a.s., je potom zapitao: „Da li
među njima išta nalaziš za mene?“ Iblis mu je odgovorio:
„Ne, osim što si se jedne noći zasitio pa smo ti nafilu
namaz učinili teškim.“ Na to Jahja, a.s., reče: „Uredu,
nikad se više neću zasititi!“ A Iblis reče: „Uredu, nikad
više nikog neću posavjetovati!“
Ovo je u vezi s onim koji se u životu samo jedne noći
zasitio, pa kakvo li je stanje onoga koji ni jednu noć u
životu nije bio gladan, a nada se ibadetu?!
Prenosi se, takođe, od Jahjaa, a.s., da se Zekerijja,
a.s., jednom zasitio ječmenim hljebom. Te noći je pres-
pavao svoj vird. Onda mu je Uzvišeni Allah objavio: „Jesi
li našao sebi kuću koja ti je bolja od Moje kuće?! Ili si
našao sebi komšiluk bolji od Moga?! Tako mi Moje
slave i veličine, da si vidio Firdevs i da si samo jednom
pogledao u džehennem, umjesto suzama plakao bi
gnojem, a umjesto tkanina oblačio bi željezo!”
15
 El-Kandehlevi | HAJATU’S-SAHABE
Pojedinačni
pozivi
Vjerovjesnikov, a.s.,
poziv Damadu, r.a.
Muslim i Bejheki bilježe od Ibn Abbasa, r.a., da je
rekao: „Damad je došao u Mekku, a bio je porijeklom
iz plemena Ezd. On je ljude liječio od uroka i vjetra. Čuo
je da maloumnici Mekke govore: ‘Muhammed je lud.’
On je pitao: ‘Gdje je taj čovjek? Možda ga Allah izliječi
preko mene.’ Damad priča: ‘Sreo sam Muhammeda i
rekao mu: ‘Ja liječim ljude od uroka i od vjetra, a Allah
daje izlječenje kome On hoće, pa dođi do mene.’ Mu-
hammed je rekao: ‘Svaka hvala pripada Allahu, Njega
hvalimo i od Njega pomoć tražimo. Koga Allah uputi,
toga niko u zabludu ne može odvesti, a koga Allah u
zabludi ostavi, niko ga na pravi put ne može izvesti.
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog i Njemu
nema ortaka.’ To je rekao tri puta. Onda je Damad rekao:
‘Allaha mi, čuo sam kako govore vračari, gatari, pjesnici,
ali nikada nikog nisam čuo da govori takve riječi. Daj mi
svoju ruku da ti prisegnem na islam.’’ Poslanik, s.a.v.s.,
uzeo je prisegu od njega i rekao mu: ‘Da li govoriš i
za svoj narod?’ Damad je rekao: ‘I za moj narod važi.’
Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je vojsku, pa su prolazili
pored Damadova plemena, pa je vođa skupine rekao:
‘Da li ste uzeli šta od ovih ljudi?’ Jedan čovjek je rekao:
‘Uzeo sam od njih jednu posudu.’ Vođa je rekao: ‘Vrati
im ju, jer oni su Damadov narod.’“
U drugoj predaji: „Pa je Damad rekao Poslaniku,
s.a.v.s.: ‘Ponovi mi te riječi, one su krajnje savršene.’“1
Ebu Nu’ajm u Delail en-nubbuvve2 preko Vakidija da
je rekao: „Pričao mi je Muhammed ibn Sulejt, a on od
1
Ovako je u: Bidaje, 3/36. Nesai, Begavi i Musedded u svom
Musnedu bilježe ovaj slučaj, kao što se navodi u: Isabe,
2/210.
2
Ebu Nu’ajm: Delail en-nubbuvve, str.: 77.
16
svoga oca, a on od Abdurrahmana Adevija da je rekao:
‘Damad je pričao: ‘Došao sam u Mekku kako bih oba-
vio umru. Pridružio sam se jednom društvu u kojem je
bio Ebu Džehl, Utbe ibn Rebi’a i Umejje ibn Halef. Ebu
Džehl je rekao: ‘Ovaj čovjek nam cijepa našu zajed-
nicu, kudi naše prvake, proglašava zabludjelim naše
umrle, kudi naša božanstva.’ Umejje je rekao: ‘Čovjek
je, nesumnjivo, lud.’’ Damad je rekao: ‘To što je rekao
me se dojmilo, pa sam rekao: ‘Ja liječim opsjednute.’’
Ustao sam odatle i počeo se raspitivati o Muhammedu.
Nisam ga odmah našao, ali drugi dan sam čuo gdje je.
Otišao sam do njega i vidio ga kako klanja kod Meka-
ma. Sjeo sam i sačekao da on završi. Kada je završio,
prišao sam mu i rekao: ‘Sine Abdul-Muttalibov.’ On mi
se okrenuo i rekao: ‘Šta hoćeš?’ Rekao sam: ‘Ja ljude
liječim od opsjednutosti, pa ako hoćeš, liječit ću i tebe.
Nemoj oklijevati i misliti da ti ne mogu pomoći. Liječio
sam i one koji su bili u goroj situaciji od tebe, pa su
ozdravili. Čuo sam da tvoji saplemenici govore o tebi
hrđave stvari, da vrijeđaš njihove prvake, cijepaš njihovu
zajednicu, proglašavaš umrle da su zabludjeli i da kudiš
njihova božanstva. Pomislio sam da takvo nešto može
raditi samo neko ko je opsjednut džinima.’ Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: ‘Hvala Allahu, Njemu zahvaljujem i
od Njega pomoć tražim, vjerujem u Njega i na Njega
se oslanjam. Koga Allah uputi, njega niko u zabludu
ne može odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi, niko ga
na pravi put ne može izvesti. Svjedočim da nema boga
osim Allaha, Jedinog kome nema ortaka, i svjedočim
da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.’’ Damad pri-
ča: ‘Čuo sam riječi od kojih nikada nisam čuo ljepših.
Zatražio sam da mi ponovi šta je rekao, pa je ponovio.
Pitao sam: ‘Čemu pozivaš?’ On je rekao: ‘Da vjeruješ
Allaha, Jedinog koji nema ortaka i da se odrekneš kipo-
va i idolopoklonstva, i da posvjedočiš da sam Allahov
Poslanik.’ Ja sam rekao: ‘A šta imam ako to uradim?’ On
je rekao: ‘Imat ćeš Džennet.’ Ja sam rekao: ‘Svjedočim
da nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema ortaka,
odričem se idolopoklonstva i svjedočim da si ti Allahov
rob i Poslanik.’ S Poslanikom, s.a.v.s., sam ostao neko
vrijeme i naučio mnoge sure iz Kur’ana, a onda sam se
vratio svom narodu.’“
Abdullah ibn Abdurrahman Adevi priča: „Poslanik,
s.a.v.s., poslao je Aliju ibn Ebi Taliba, r.a., s jednom voj-
nom jedinicom u neki pohod, pa su zaplijenili dvadeset
deva na nekom mjestu i poveli ih. Neko je rekao hzr.
Aliji da su to deve iz Damadova plemena, pa je rekao:
‘Vratite im njihove deve.’ I vojnici su ih vratili.“
Vjerovjesnikov, a.s., poziv
Husajnu, ocu Imrana, r.a.
Ibn Huzejme bilježi od Imrana ibn Halida ibn Tulej-
ka ibn Muhammeda ibn Imrana ibn Husajna da je re-
kao: „Pričao mi je moj otac, a on od svoga djeda da
je delegacija Kurejšija došla do Husajna, a izuzetno
su ga uvažavali, i rekli su mu: ‘Hoćeš li, u naše ime,
pričati s tim čovjekom? On posve ružno govori o našim
božanstvima.’ Odveli su ga do Poslanikove, s.a.v.s.,
kuće. Kod Poslanika, s.a.v.s., su bili njegovi ashabi, a
među njima i Imran, sin Husajnov. Poslanik, s.a.v.s., je
rekao: ‘Napravite prolaz šejhu.’ Husajn je pitao: ‘Šta je
ovo što čujemo da govoriš? Vrijeđaš naša božanstva,
a otac ti je bio uvažen i priznat?’ Poslanik, s.a.v.s., mu
je rekao: ‘Husajne, i moj i tvoj otac su u Džehennemu.
Husajne, koliko je bogova kojima robuješ?’ Ovaj je od-
govorio: ‘Sedam na zemlji i jednog na nebu.’ Poslanik,
s.a.v.s., ga je pitao: ‘Kada zapadneš u neku nevolju,
kojem se obraćaš?’ On je rekao: ‘Onome na nebu.’
Poslanik, s.a.v.s., je pitao: ‘A kada izgubiš materijalna
dobra, kome se obraćaš?’ On je rekao: ‘Onom na nebu.’
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘On ti se jedini odaziva, a ti
Mu pripisuješ ortake. Da li Mu zahvaljuješ kako treba
ili se bojiš da bi te mogao kazniti?’ On je rekao: ‘Ni
jedno ni drugo.’ Nastavlja: ‘Znao sam da nisam ni s
kim pričao na sličan način.’ Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
‘Husajne, prihvati islam i bit ćeš spašen.’ Husajn je re-
kao: ‘Ja imam porodicu i pleme, pa šta da im kažem?’
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Reci: ‘Allahu moj, molim Te
da me uputiš na pravi put, kako bih znao šta da radim
i povećaj mi znanje od kojeg ću imati koristi.’’ Husajn
je to rekao i nije ustao prije nego je primio islam. Onda
je Imran ustao, poljubio oca u glavu, ruke i noge. Kada
je to Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio, zaplakao je i rekao:
‘Plačem zbog Imranovog postupka. Husajn je ušao kao
nevjernik a Imran nije htio ni da ustane naspram njega
niti je gledao u njegovom pravcu. Kada je primio islam,
Imran je ispunio svoju obavezu spram njega. Zbog tog
postupka sam se raznježio.’ Kada je Husajn htio da
izađe, Poslanik, s.a.v.s., je rekao ashabima: ‘Ustanite i
otpratite starca do njegove kuće.’ Kada se pojavio na
vratima i kada su ga Kurejšije vidjeli, rekli su: ‘Promijenio
je vjeru.’ i razišli su se od njega.“3
Vjerovjesnikov, a.s., poziv
neimenovanom čovjeku
Ahemd bilježi od Ebu Temimeta Hudžejmija, a on
od nekog svog saplemenika, da je bio otišao Poslani-
ku, s.a.v.s., ili je rekao: „Vidio sam Poslanika, s.a.v.s.,
kada mu je došao neki čovjek i rekao: ‘Da li si ti Allahov
Poslanik?’ ili je rekao: ‘Da li si ti Muhammed?’ Posal-
nik, s.a.v.s., je rekao da jeste. Čovjek je pitao: ‘Čemu
pozivaš?’ Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zovem Allaha
Jedinog. Onog kome, kada se obratiš u nevolji, On ti
je otkloni; Onom kome se obraćaš u gladnoj godini pa
3
Ovako je u: Isabe, 2/337.
17
 On da da usjevi rode; Onom kome se obratiš kada se
izgubiš u pustinji pa te On vrati na put.’ Čovjek je primio
islam i rekao: ‘Preporuči mi nešto, Allahov poslaniče.’
Poslanik,s.a.v.s., je rekao: ‘Nemoj ništa psovati.’ Ili je
rekao: ‘Nemoj nikoga psovati.’ – prenosilac nije siguran.
Čovjek je rekao: ‘Otkako mi je Poslanik, s.a.v.s., dao tu
preporuku, nikada više nisam psovao ni devi ni ovci.’“4
Vjerovjesnikov, s.a.v.s., poziv
Muaviji ibn Hajdetu, r.a.
Ibn Abdilberr u Isti’abu, i kaže da je vjerodostojno,
bilježi od Muavije ibn Hajdeta Kušejrija da je rekao: „Oti-
šao sam Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Allahov poslaniče,
nisam ti došao prije nego sam se zakleo onoliko puta
koliko mi je prsta na rukama, i više’, pa je sklopio ruke
jednu preko druge, ‘da ti neću doći i da neću prihvatiti
tvoje vjere, ali sam ti došao kao čovjek koji ne razumije
više nego ga je Allah podučio. Molim te, tako ti Alla-
ha, Veličanstvenog, da mi kažeš s čime te poslao naš
Gospodar?’ Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao: ‘S vjerom
islamom.’ On je pitao: ‘A šta je vjera islam?’ Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: ‘To je da kažeš: ‘Predajem i pokravam
se Allahu i odričem se (kipova), da klanjaš namaz, daješ
zekat. Da znaš da je svaki musliman muslimanu zabra-
njen i da su oni braća koja se potpomažu. Da znaš da
4
Hejsemi, 8/72, kaže: „U lancu prenosilaca je Hakem ibn
Fudajl. Njega smatraju pouzdanim Ebu Davud i drugi, a
Ebu Zur’a ga smatra slabim, dok su ostali prenosioci vjero-
dostojni.“
18
Allah ne prima nikakvo djelo od onoga ko Mu pripiše
ortaka, nakon što je prihvatio islam, sve dok ne ostavi
mnogobošce. A ja vas držim za krajeve odjeće kako
ne biste pali u Džehennem. Znaj da me moj Gospodar
zove i da će me pitati da li sam dostavio svoju zadaću.
Ja ću reći: ‘Gospodaru, dostavio sam.’ Neka oni koji su
prisutni obavijeste one koji su odsutni. Znajte da ćete biti
prozvani sa zatvorenim ustima, a prvo što će progovoriti
od vašeg tijela bit će vaše ruke i vaše noge.’’ Ja sam
pitao: ‘Allahov poslaniče, da li je to naša vjera?’ On je
rekao: ‘To je tvoja vjera i gdje god učiniš dobro djelo,
ono će te čekati.’“ Onda navodi hadis do kraja.
Ovo je vjerodostojan hadis sa čvrstim i poznatim lan-
cem prenosilaca, i on je od Muavije ibn Hajdeta, a nije
od Hakima ibn Ebi Muavije. Prije njega se bilježi hadis
od ovog Hakima da je rekao: „‘Allahov poslaniče, s čime
te poslao naš Gospodar?’ Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
‘Da robuješ Allahu i da Mu ništa ne pripisuješ, da klanjaš
namaz, daješ zekat i da je svaki musliman muslimanu
haram. Ovo je tvoja vjera i gdje god da budeš bit će ti
dovoljno.’“5
5
Ovako ga navodi Ebu Hajseme i na osnovu ovog hadisa
se govori o tome, a to je slab lanac prenosilaca. Ovako je
u: Isti’ab, 1/323. Hafiz – u: Isabe, 1/350 – kaže: „Moguće
je da ovo bude drugi hadis i nije isključeno da postoje dva
čovjeka sa istim pitanjem, naročito ako dolaze u različito
vrijeme.“ Ovo navodi Ibn Ebi Asim u: Vahdan. Hadis bilježi
od Abdulvehhaba ibn Nedždeta, a on je Havti, šejh Ibn Ebi
Hajseme.
 Ebu Jezid Bistami

Pitaj što
god hoćeš (II)
O
nda je rekao: „Što se tiče vašeg prvog pitanja o
jednom čemu nema drugog to je Allah, Jedini
koji sve potčinjava.
Vaše pitanje o dvoje čemu nema trećeg – to su dan
i noć, jer Uzvišeni kaže: I Mi smo noć i dan kao dva
znamenja učinili. (Isra, 12.)
Vaše pitanje o troje čemu nema četvrtog – to su Arš,
Kurs i Kalem (Pero sudbine).
Vaše pitanje o četvero čemu nema petog – to su
objavljene Knjige; Tevrat, Zebur, Indžil i Kur’an.
Vaše pitanje o petero čemu nema šestog su pet
dnevnih namaza koji su propisani kao obaveza svakom
muslimanu i muslimanki.
Vaše pitanje o šestero čemu nema sedmog su šest
vremenskih razdoblja koje Allah spominje u riječima:
‘Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između
njih – za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao
nikakav umor.’ (Kaf, 38.)
Vaše pitanje o sedmero čemu nema osmog – to su
sedmera nebesa, jer Uzvišeni kaže: ‘(...) sedam nebesa
jedna iznad drugih stvorio (...)’. (Mulk, 3.)
Vaše pitanje o osmero čemu nema devetog – to su
nosioci Arša, jer Uzvišeni kaže: ‘(...) a prijesto Gospo-
dara tvoga će tog dana iznad njih osmerica držati.’
(Hakka, 17.)
Vaše pitanje o devetero čemu nema desetog – to su
devet osoba koji su činili nered po zemlji. Uzvišeni kaže:
‘U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered
činile.’ (Neml, 48.)
Vaše pitanje o cjelovitom deset – to su deset dana
koje onaj koji obavlja temettu’ hadždž mora postiti, ako
nema kurbana za zaklati, jer Uzvišeni kaže: ‘A onaj ko
ga ne nađe, neka posti tri dana u danima hadždža, i
sedam dana po povratku – to jest punih deset dana. To

19
 je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte
da On teško kažnjava.’ (Bekare, 196.)
Vaše pitanje o jedanaest – to su Jusufova, a.s., braća,
jer Uzvišeni kaže: ‘O oče moj, sanjao sam jedanaest
zvijezda.’ (Jusuf, 4.)
Vaše pitanje o dvanaest – to je broj mjeseci u godini,
jer Uzvišeni kaže: ‘Broj mjeseci u Allaha je dvanaest,
prema Allahovoj Knjizi.’ (Tevbe, 36.)
Vaše pitanje o trinaest – to je Jusufov san, jer Allah
kaže: ‘O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sun-
ce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše.’
(Jusuf, 4.)
Vaše pitanje o ljudima koji su slagali i ući će u dže-
nnet – to su Jusufova, a.s., braća, jer Uzvišeni kaže: ‘‘O
oče naš’, rekoše, ‘bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa
smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti
nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo.’’ (Jusuf, 17.)
Vaše pitanje o ljudima koji su rekli istinu a ući će u
Džehennem, to su židovi i kršćani, jer Uzvišeni kaže: ‘Je-
vreji govore: ‘Kršćani nisu na Pravome putu!’ a kršćani
vele: ‘Jevreji nisu na Pravome putu!’’ (Bekare, 113.) Oni
su rekli istinu, a bit će u Džehennemu.
Vaše pitanje o tome gdje je ime u tijelu – ono je u uhu.
Vaše pitanje o tome šta diže prašinu – to su četiri vje-
tra: ‘(...) između neba i Zemlje lebde (...)’ (Bekare, 164.)
Vaše pitanje o onome što se lagahno kreće – to su
lađe koje plove morima.
Veše pitanje o onima koji sprovode naredbe – to su
meleki koji dijele ljudima njihovu opskrbu, od polovice
šabana do polovice šabana naredne godine.
Vaše pitanje o četrnaest stvari koje su govorile sa
Gospodarom svjetova – to su sedmera nebesa i sed-
mere zemlje, jer Allah kaže: ‘‘Pojavite se milom ili si-
lom!’ – ‘Pojavljujemo se drage volje!’ – odgovorili su.’
(Fussilet, 11.)
Kabur koji je hodao sa svojim stanovnikom je bila
riba Junusa, a.s.
Ono što diše a nema duše je zora, jer Uzvišeni kaže:
‘(...) i zorom kada diše – (...)’ (Tekvir, 18.)
Voda koja ne silazi sa nebesa niti izvire iz zemlje je
voda koju je Belkisa poslala Sulejmanu, a.s., u boci, a
koja je nakupljena od znoja konja.
20
Četvero koje nije poteklo iz kičme oca niti utrobe
majke su Ismailov ovan, Salihova deva i Adem, a.s., i
hazreti Hava.
Prva krv koja je prolivena na zemlji je Habilova kada
ga je ubio Kabil.
Ono što je Allah stvorio a onda otkupio – to je vjerni-
kov život, jer Uzvišeni kaže: ‘Allah je od vjernika kupio
živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet.’
(Tevbe, 111.)
Ono što je Allah stvorio a onda pokudio i zanijekao
– to je glas magarca, jer Uzvišeni kaže: ‘(...) ta najnepri-
jatniji glas je revanje magarca!’ (Lukman, 19.)
Ono što je Allah stvorio a onda učinio golemim – to su
ženske spletke, jer Uzvišeni kaže: ‘(...) vaša su lukavstva
zaista velika!’ (Jusuf, 28.)
Ono što je Allah stvorio a onda upitao za njega – to je
Musaov štap, jer Uzvišeni kaže: ‘‘A šta ti je to u desnoj
ruci, o Musa?’ ‘Ovo je moj štap’–odgovori on – ‘kojim
se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a
služi mi i za druge potrebe.’’ (Ta Ha, 17–18.)
Najbolje žene su Hava, pramajka čovječanstva, Ha-
tidža, Aiša, Asija, Merjem, kćerka Imranova i Fatima,
kćerka Muhammedova, a.s., da je Allah njima zado-
voljan.
Najbolje vode su Sejhun (Sir-Darija), Džejhun (Amu-
Darja), Tigris, Eufrat i Nil u Egiptu.
Najbolje planina je Tur.
Najbolja jahalica je konj.
Najbolji mjesec je ramazan, jer Uzvišeni kaže: ‘U
mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana.’
(Bekare, 185.)
Najbolja noć je Noć sudbine, jer Uzvišeni kaže: ‘Noć
kadr je bolja od hiljadu mjeseci.’ (Kadr, 3.)
Katastrofa (Tamme) je Kijametski dan.
Drvo koje ima dvanaest grana, na svakoj grani tride-
set listova, na svakom listu pet cvjetova od kojih dva na
suncu a tri u tmini. Drvo je godina, grane su mjeseci,
listovi su dani, a cvjetovi su namazi – akšam, jacija i
sabah su u pomrčini, a podne i ikindija su po suncu
(svjetlu).
Ono što je obavilo hadždž i tavafilo oko Kabe, a nema
duše niti je obavezno na to – to je Nuhova lađa.
 Allah je stvorio 124.000 vjerovjesnika a njih 313 imalo si ga toliko pitanja i on ti je na sva odgovorio, a on je
je poslanicu. tebe pitao jedno pitanje i ti ne možeš da odgovoriš?’ On
Četiri stvari koje imaju različit okus i boju a isti izvor reče: Nije da ne znam odgovora, nego se bojim da ako
su: oči, nos, usta i uho, pa je tekućina oka slana, a usta odgovorim na njegovo pitanje, vi se nećete sa mnom
slatkasta, nosa kisela a uha gorka. složiti.’ Oni rekoše: ‘Naravno da ćemo se složiti, jer ti
si naš uglednik i vođa i što god kažeš, mi to slušamo
Nekir je ono što je na košpi hurme, kitmir je ona bijela
i pokoravamo se tome i podržavamo te u tome.’ On
kožica, a fetil je ono što je unutar košpe.
reče: ‘Ključ nebesa i dženneta su riječi:–La ilahe illallah
Sebed i lebed je vuna i dlaka ovce i koze. Muhammedun resulullah (nema boga osim Allaha i
Tam i Remm su dva naroda koji su živjeli prije našeg Muhammed je Allahov Poslanik). Kada su oni to čuli
praoca Adema a.s. od svog vođe, svi su, do zadnjeg, primili islam, srušili
su manastir i na njegovom mjestu napravili džamiju.
Magarac kada njače, vidi šejtana i izgovara: ‘Neka
Poodsijecali su svoje konopčiće i tada je Ebu Jezid čuo
Allah prokletim učini ubirača poreza (nameta).’
glas: ‘Ebu Jezide, ti si zbog Nas svezao jedan konopčić,
Pas u svom lavežu kaže: ‘Teško se džehennemlijama a Mi zbog tebe pokidali petsto konopčića.’
od srdžbe Silnog.’
Preveo: Hfz. Sabahudin Skejić
Bik u svom mukanju kaže: ‘Slavljen neka je Allah i
Njemu svaka hvala (Subhanallahi ve bihamdihi).’
Konj u svom njištanju kaže: ‘Slavljen neka je moj
Čuvar kada se sukobe junaci i kada se svaki čovjek
brine o svom protivniku.’
Deva u svom glasanju kaže: ‘Dovoljan mi je Allah, a
Allah je dovoljan Skrbnik.’
Paun u svom glasanju kaže: ‘Milostivi, koji upravlja
svemirom svim.’ (Ta Ha, 5.)
Slavuj u svojem pojanju kaže: ‘Slavljen neka je Allah
kada osvanete i kada omrknete.’
Žaba u svom kreketu kaže: ‘Slvaljen neka je Onaj
kojem se robuje i na kopnu i na vodi, slavljen neka je
Silni Vladar.’
Zvono kaže: Slavljen neka je Allah, zaista, zaista.
Čovječe, pogledaj ovaj svijet i na istok i na zapad nećeš
vidjeti da iko osta.’
Narod kojem je Allah objavio a nisu ni ljudi, ni džini,
ni meleki – to su pčele, jer Uzvišeni kaže: ‘Gospodar
tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u
dubovima i u onome što naprave ljudi (...)’’ (Nahl, 68.)
Gdje bude noć kada dođe dan, a gdje bude dan kada
dođe noć? Oni budu u onome Allahovom znanju u koje
nemaju uvida ni poslani vjerovjesnici ni bliski meleki.
Onda je Ebu Jezid pitao: ‘Da li imate još pitanja?’
Rekli su mu da nemaju, pa je on pitao: ‘A ti meni reci:
Šta je ključ nebesa i dženneta?’ Episkop je zašutio.
Onda su mu rekli njegovi svećenici i saradnici: ‘Pitao

21
 Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID

Sura
EN-NASR (pomoć)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu,
i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze,
ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti,
On je uvijek pokajanje primao.

Uzvišeni Hakk kaže:
1. Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu
En-nasr je pomoć i pobjeda nad neprijateljem, a el-
feth je osvojenje Mekke ili osvojenje drugih zemalja.
A najavljivanje toga, prije njegovog događanja, je od
znakova vjerovjesništva.
Ako kažemo da je ova sura objavljena prije osvojenja
Mekke, što smatra većina komentatora, onda ovaj ajet
znači: kada ti (o Muhammede) dođe Allahova pomoć
i kada pobjediš Arape i kada ti bude Mekka, ili druge
arapske zemlje oslobođene, pa onda puno čini tespih
(slavi Allaha) i donosi istigfar (traži oprosta), kako bi se
na najbolji način spremio za susret (sa Mnom) ili kako
bi bio zahvalan na (Mojim) blagodatima.
Upotrebljeni izraz o dolasku osvojenja Mekke ukazu-
je na njegovo skoro obistinjenje.
A ima i onih učenjaka koji kažu da je ova sura
objavljena u danima kurbanskog bajrama, na Mini, na
Oprosnom hadždžu. Nakon toga Poslanik, a.s., je živio
osamdeset dana. Pa riječca „kada“ (ar. iza) onda ima
značenje da se ulazak ljudi u skupinama u vjeru još nije
dogodio. Osvojenje Mekke je bilo desetog ramazana,

22
osme godine po hidžri, a sa Poslanikom, a.s., je bilo
deset hiljada muhadžira, ensarija i drugih Arapa. Tada
je u Mekki proveo petnaest dana. Pošto je ušao u grad
stao je pored vrata Kabe i rekao: „Nema boga osim
Allaha, Jedinog, koji nema sudruga. Ispunio je Svoje
obećanje. Pomogao je Svog roba. I sam je porazio sa-
veznike (ahzab).“
Potom je rekao: „O stanovnici Mekke! Šta mislite da
ću s vama uraditi?“ Rekoše: „Dobro! Plemeniti brat i sin
brata plemenitog!“ Reče: „Idite, slobodni ste!“ Tako im
je Poslanik, a.s., dao slobodu, a mogao ih je, pošto mu
je to Allah Uvišeni omogućio, zarobiti silom. Mekkelije
su muslimanima tada bili plijen, pa se radi toga stanov-
nici Mekke nazivaju et-tulekâ (oslobođeni). Nakon toga
dali su bej’at (prisegu) na islam, a potom je Poslanik,
a.s., krenuo na Hevazin.
Jedina vjera Allahova
Zatim Uzvišeni kaže:
2. i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru
ulaze
tj. u vjeru islam, jedinu vjeru koja se pripisuje Uzvi-
šenom.
Ulaze „u skupinama“ tj. džemat iza džemata, cijela
plemena, cijeli narodi, nakon što su ulazili u vjeru jedan
po jedan. Arapi su govorili: „Kada Muhammed zauzme
Harem – a Allah ih je već sačuvao od Drugova slona
(ashab el-fil) – niko vam se više neće priklanjati.“
Pa su svi nakon oslobođenja Mekke došli, bez borbe,
da prihvate islam. Zaista su mnogi ljudi nakon oslobo-
đenja Mekke prihvatili islam, tako da ih je u pohodu na
Tebuk izašlo sedamdeset hiljada.
Ebu Muhammed ibn Abdil-Berr je rekao: „Kada je
Resulullah umro, niko od Arapa nije bio nevjernik.“ Pre-
nosi se da je broj muslimana pri Poslanikovom, a.s.,
preselenju na ahiret bio stotinu četrnaest hiljada.
Kada vidiš to što se spominje od pomoći (nasr) i
osvojenja (feth), pa:
3. ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga tj. govori
– „subhanallah“ (slava Allahu), na taj način hvaleći
Ga ili: klanjaj Mu se (obavljaj namaz), i moli Ga da
ti oprosti, iz poniznosti i slamajući nefsa ili: ustraj u
trajnom donošenju istigfara,
4. On je uvijek pokajanje primao, tj. mnogo prima
tevbe (pokajanja).
Aiša, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., nakon oslo-
bođenja Mekke i ulaska Arapa u vjeru često govorio:
„Subhaneke Allahumme ve bi hamdike ve estagfiruke
ve etubu ilejke – Slava Tebi moj Allahu i neka Ti je hvala,
tražim oprosta od Tebe i kajem Ti se.“
Jedne prilike joj je, u vezi sa ovom surom, rekao:
„Vidim da mi se smrt približila!“ El-Abbas i Omer su ovu
suru, pred Poslanikom, a.s., protumačili kao blizinu nje-
gove smrti, što im je i odobrio. Ovakvog istog mišljenja
su i Ibn Abbas i drugi mufessiri.
Sûfî-tefsir
Kada ti, o muridu, dođe Allahova pomoć tako što će
ti dati snagu da savladaš navike (i prohtjeve) svoga nef-
sa i podari ti feth (osvojenje), a to je ulazak na stupanj
fenaa, i počasti te tajnama suštine stvari i kada vidiš da
ljudi ulaze na Allahov put (tarikillah) u skupinama, pa
slavi Ga hvaleći Ga, tj. veličaj Ga na način da ne vidiš
ikoga drugoga ili išta drugo u Njegovoj vlasti, i traži
oprosta od Njega na način da ne vidiš svoga nefsa.
El-Kušejri je rekao: „I kaže se da je pomoć od Allaha
u tome da roba učini da bude fâni od svog nefsa, da
ga udalji od ljudskih ovisnosti i da ga očisti od nefsan-
skih prljavština. A el-feth je u tome da ga uzdigne na
stupanj bliskosti, da ga odlikuje vrlinama blizine, da ga
zaogrne odjećom zajedništva i da ga napoji potpunom
spoznajom za kojom svi ljudi žeđ osjećaju.
El-Vertedži kaže: „Slavi Ga Njegovom hvalom a ne
sobom, tj. slavi Ga onako kako je On sebe pohvalio.
A traži od Njeg oprosta svojom hvalom, svojom po-
hvalom, svim svojim djelima i spoznajama; jer sve to
nabrojano je manjkavo. Kada stvoreno opisuje (Stvo-
ritelja), taj opis ne dolikuje ljepoti Milostivog. On prima
tevbu za nemogućnost spoznaje suštine Njegove sve-
tosti i prima tevbu za priznanje nepoznavanja suštine
Njegovog Bića.
Neka je Allahov slavat na našeg sejjida Muhammeda
i njegovu porodicu!
23
 Emina Ćeman | ZAKLETVA U KUR’ANU

Tako mi
Gospodara...

„Zaklinjati se može samo nečime što je uzvišeno.

Allah, dž.š., se zaklinje Sobom na sedam mjesta u Kur’anu, dok se
na svim ostalim mjestima zaklinje stvorenjima.“ (Imam es-Sujuti, el-Itkan)

U
serijalu o rečenicama zakletve u Kur’anu sva-
kako prvo mjesto zauzimaju ajeti u kojima se
Allah, dž.š., zaklinje samim Sobom. Imam Su-
juti navodi sedam takvih mjesta. SEMERKAND Vam do-
nosi te ajete, kao i mišljenja nekih mufessira o njihovim
značenjima.
“Ne! Tako mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati
sve dok tebe za sudiju svoga ne budu uzeli u među-
sobnoj neslozi, i tada u sebi ne bi našli nikoje zapre-
ke onom što si presudio ti i sasvim bi se pokorili!”
(en-Nisa, 65.)
a to je spor između Zubejra ibn Avvama, r.a., i jednog
ensarije oko korištenja korita za navodnjavanje bašče.
Kada je Poslanik, a.s., presudio u korist hzr. Zubejra,
ensarija mu je prigovorio riječima: „Je li to zbog toga što
je on sin tvoje tetke?“ Poslanika, a.s., su te riječi veoma
pogodile nakon čega je i objavljen ovaj ajet.
Šejh Ismail Hakki kaže da je u ovom ajetu ukaz na to
da onaj ko odbije neki Božiji ili Poslanikov, a.s., nalog
izlazi iz vjere – svejedno da li ga je odbio zbog sumnje
ili otvorene nepokornosti.

Ako bismo tražili specifikaciju značenja ovog ajeta, “A tako Mi Gospodara tvoga, sigurno ćemo sve njih
onda bismo svakako spomenuli povod njegove objave, pitati za ono što su radili!” (el-Hidžr, 92–93.)

24
 Imam Taberi bilježi u svome tefsiru predaje da će
svaki čovjek na Sudnjem danu biti upitan za dvoje: koga
je obožavao i kako je odgovorio na poslaničke pozive.
Imam Kušejri, promatrajući ovaj ajet iz perspektive
sufijskog tefsira, kaže da će običan narod (‘awam) biti
pitan za svoja djela, a posebnjaci (hawas) za svoja sta-
nja, tj. halove.
“I traže obavijest od tebe: ‘Da li je kazna prava zbi-
lja?’ Ti reci: ‘Da, tako mi moga Gospodara, kazna je
zbilja prava i vi joj umaći nećete moći!’” (Junus, 53.)
Poslanika, a.s., su na način izrugivanja nevjernici pitali
da li je istina da će ih ahiretska kazna stići zbog onoga
što su činili na dunjaluku. Evo ajeta koji im daje odgovor
na njihovo pitanje. Imam Razi kaže da se ljudi razlikuju u
smislu da neki ni u šta ne vjeruju osim uz jasan dokaz,
dok drugima pored dokaza treba i dodatno uvjerenje,
kao što je zakletva. Oni koji su postavili pitanje u ovom
ajetu spadaju u drugu grupu, pa im se zbog toga Allah,
dž.š., obraća i dodatnim uvjeravanjem – zakletvom.
“A tako Mi Gospodara tvoga, njih i šejtane zbilja
ćemo sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko džehe-
nnema kleče.” (Merjem, 68.)
Allah, dž.š., se zaklinje da će sve ljude proživjeti, pa i
nevjernike, a uz njih i njihove dunjalučke prijatelje – šej-
tane. Imam Taberi kaže da će biti skupljeni oko džehe-
nnema, prije nego budu uvedeni u njega, u klečećem
položaju zbog toga jer je to položaj poniženoga. Ibn
Adžibe kaže da će razlog njihovog klečanja biti to što
od prevelikog straha neće moći ustati na noge.
“A oni koji ne vjeruju vele: ‘Čas oživljenja doći nam
neće!’ Ti reci: ‘Hoće, tako mi moga Gospodara, Znalca
Svijeta nevidljivoga, zbilja će vam doći!’ Njemu ništa
skriveno nije ni koliko trun što je, ni na nebesima ni na
Zemlji, i nema ništa od toga manje niti od toga veće a
da u Jasnoj Knjizi nije.” (Sebe’, 3.)
Imam Kušejri primjećuje da se u Kur’anu na nekoliko
mjesta ponavlja nevjerničko poricanje oživljenja nakon
smrti, ali i Gospodarov, dž.š., odgovor na njih. Ovaj ajet
je još jedan od odgovora.
Šejh Hakki kaže da je sintagma „Znalac Svijeta nevid-
ljivog“ apozicija za Allaha, dž.š., i kao takva je korištena
radi jače potvrde ovog kur’anskog iskaza, pošto čas
oživljenja spada u gajb (svijet nevidljivog). Gajb je ono
što je skriveno od stvorenja. Tako je, naprimjer, ugrušak
skriven u sjemenu, gruda mesa u ugrušku, a čovjek u
svemu ovome. Voda je skrivena u zraku, biljke u vodi,
životinje u biljkama, a čovjek, opet, u svemu ovome.
Allah, dž.š., ga je izveo iz ovih skrovitosti, a izvest će ga
i iz skrovitosti zemlje na Dan proživljenja.
“Misle oni koji ne vjeruju da proživljeni neće biti; ti
reci: ‘Bit ćete, tako mi Gospodara mojega, zbilja ćete
proživljeni biti vi, a zatim ćete biti obaviješteni o svemu
što ste činili! A to je Allahu lahko!’” (et-Tegabun, 7.)
Imam Razi postavlja pitanje od kakve je koristi za-
kletva u ovome ajetu, kad nevjernici ionako ne vjeruju
ni u Allaha, dž.š., ni onome što Poslanik, a.s., govori.
Međutim, zanimljivo je to što oni iako poriču poslanstvo,
ipak znaju da Muhammed sigurno vjeruje u Boga Koje-
mu poziva i da se on nikada ne bi zaklinjao u Njegovo
ime, osim ako sasvim nije siguran u ono što govori. Ono
zbog čega se el-Emin zaklinje svojim Bogom sigurno
mora biti istina, kao što je sigurno da Sunce postoji.
“Kunem se Gospodarom istoka i zapada da smo Mi
zaista moćni da ih zamijenimo boljim od njih! I u tome
nas ne može niko preduhitriti!” (el-Me’aridž, 40–41.)
Tefsiri bilježe da je Ibn Abbas, r.a., rekao: “Sunce
izađe u toku jedne godine na više od 360 svojih mjesta
izlazaka. Ono ne izlazi više sa jednog mjesta sve do
naredne godine. Sunce izlazi jer je ustvari primorano na
to. Svaki put ono kaže: ‘Gospodaru! Nemoj da izlazim
zbog Tvojih robova, jer ja vidim da su Ti oni nepokorni.’
Pa zar niste čuli za stihove Umejje ibn Ebi Salta u kojima
za Sunce kaže: ‘Ono biva izvučeno, a zatim tresnuto o
Zemlju’?”
Razlog zbog kojeg se u ovom ajetu koristi množina
od riječi istok i zapad jeste ta što se misli na izlaske i
zalaske Sunca, ili izlaske i zalaske svake zvijezde. Imam
Razi dodaje još jedno moguće značenje, a to je da se
pod riječju „istok“ podrazumjeva pojava svakog posla-
nika, dok riječ „zapad“ označava njegovo preseljenje ili
trenutak kada Gospodar, dž.š., čovjekovo srce prepusti
njegovim sumnjama.
25
 HILJADU I JEDNA KAP

Dove kod
‘jemenskog ćoška’
Eš-Ša’bi (preselio 104. h.g.), jedan od velikih tabi’ina,
priča: „Ja, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Zubejr, Mus’ab b.
Zubejr i Abdulmelik b. Mervan smo bili pored Kabe. Nakon
namaza, grupa je predložila:
- Neka od vas svako ustane pojedinačno, dotakne
Ruknu’l-jemani (jemenski ćošak), i poželi želju od Allaha, jer
kad ovdje neko nešto poželi istog trena to i dobija. Abdullah
b. Zubejr, prvo ti ustani i prouči dovu.
Abdullah b. Zubejr je ustao, dodirnuo Ruknu’l-jemani i re-
kao:
- Moj Allahu, Ti si Uzvišen, za svaki veliki posao nada
se polaže u Tebe. Za hurmet Arša, hurmet Tvog lica (zâta)
i hurmet Pejgambera, želim od Tebe da me ne usmrtiš dok
ne budem upravljao Hidžazom i dok ne preuzmem hilafet.
Zatim je sjeo.
Onda je ustao Mus’ab, dodirnuo Ruknu’l-jemani i rekao:
- Moj Allahu, Ti si Gospodar svega i sve će se Tebi vratiti.
Tražim od Tebe koji imaš moći za sve; ne odvoji me od du-
njalučkog života dok me ne postaviš za valiju Iraka i oženiš
Sekinom, kćeri Husejna; zatim je sjeo.
Onda je ustao Abdulmelik, dodirnuo Ruknu’l-jemani i re-
kao:
- Moj Allahu, Vlasniče nebesa i zemlje! Želim poput Tebi
poslušnih robova; za hurmet Tvog Bića, za Tvoje pravo nad
svim Tvojim stvorenjima i za pravo onih koji tavafe oko Tvog
Bejta (Kabe); ne uzmi me sa zemlje dok ne postanem sudija
za istok i zapad, i dok se ne razdužim sa svima koji su u
svađi sa mnom; zatim je sjeo.
Onda je ustao hazreti Abdullah b. Omer, dodirnuo
Ruknu’l-jemani i rekao:
- Moj Allahu, bez sumnje Ti si Milostiv i Samilostan. Želim
sa Tvojim rahmetom koji prevazilazi Tvoju srdžbu, i Tvojom
moći nad svim Tvojim stvorenjima, ne odvoji me od zemalj-
skog života dok ne zaradim džennet.“
Svjedok ovih dova, Eš-Ša’bi je rekao:
- Dok nisam zatvorio oči na ovom svijetu, ja sam vidio da
je svaki ovaj čovjek ispunio želju. A Abdullah b. Omer je do-
bio muštuluk za džennet, i to je viđâno u snovima.
Ibn Halikan: Vefajatu’l-Ea’jan, (Bejrut 1977) 3/28-30

26
 Potreba
za učenjem
Ebu Jusuf, jedan od velikih učenika Imam-i Ea’zama Ebu
Hanife, se jedne prilike jako razbolio. Njegov učitelj, Imami
Ea’zam, ga je posjetio mnogo puta. Prilikom zadnje posjete,
uvidio je da mu se stanje pogoršalo pa je proučio „istirdžu“
(tj. proučio je ajet sa značenjem „Svi smo Allahovi i Njemu
ćemo se svi vratiti“). Poslije je ovako rekao:
- Poslije mene, gajio sam nadu za muslimane u tebe. Ako
se tvojom smrti ljudima nešto dogodi, pored svega to će biti
i smrt velikog znanja.
Nakon nekog vremena Ebu Jusuf je ozdravio i oporavio
se, spasio se bolesti. Tada do Ebu Jusufa dođoše pohvalne
riječi Ebu Hanife prilikom njegove zadnje posjete. Zbog toga
mu nefs (ego) poraste i on se za znanje i obrazovanje ljudi
osloni na sebe. Osnovao je sam jedan medžlis za nauku, i
napustio odlaske u medžlis njegovog učitelja Ebu Hanife.
Kada se Ebu Hanife raspitao za njegovo stanje, čuo je da je
Ebu Jusuf osnovao vlastitu grupu i da im on drži predavanja.
Ebu Hanife je saznavši za ovo stanje, pozvao jednog
vjernog hizmećara i rekao mu: - Idi u Ebu Jusufovu grupu i
ovako mu reci: „Šta kažeš za ovakvog čovjeka; Jednom či-
staču je dao odjelo da mu ga očisti za jedan dirhem. Kada je
nakon nekoliko dana došao po odjelo, čistač poreče: „Kod
mene nema ništa tvoje!“ Nakon nekog vremena vlasnik odi-
jela je ponovo došao čistaču i ovaj put je dobio čisto odijelo.
Da li u ovakvoj situaciji čistač ima pravo na isplatu?“ Ako on
kaže „ima“, ti reci „griješiš“. Ako on kaže „nema“ ti opet reci
„griješiš“.
Čovjek je otišao kod njega i postavio mu pitanje. Ebu Ju-
suf je prvo rekao „ima pravo na isplatu“. Čovjek reče: „grije-
šiš“, zatim Ebu Jusuf još malo razmisli pa reče „nema pra-
vo“. Kada je opet dobio odgovor „griješiš“, ustao je i otišao
Ebu Hanifi da ga upita za mišljenje.
Dobio je ovakav odgovor:
- Ako je čistač odjelo očistio nakon prisvajanja odjela sebi,
nema pravo na isplatu, jer se računa da je odjelo očistio za
sebe. Ako je odjelo očistio prije prisvajanja istoga sebi, onda
mu treba isplatiti, jer će tada biti da ga je očistio za vlasnika.
Ko god misli da mu ne treba učenje, neka plače nad svojim
stanjem!
Hatib el-Bagdadi: Tarihu-Bagdad (Bejrut, 1997), 13/348-49
Vâkidi i
njegovi prijatelji
Muhammed ibn Omer el-Vâkidi, pisac dragocjenog djela
„Kitabu’l-Megâzi“, napisanog u tri toma, u kojima je skupio
iz prve ruke najpouzdanije izvore o ratovima Resul-i Ekrema,
s.a.v.s., priča: „Imao sam dva prijatelja, jedan od njih je bio
Hašimi. Bili smo poput jednog bića. Ja sam upao u veliko
siromaštvo. A stigao je i bajram. Moja žena jednom reče:
- Mi se uvijek strpimo na neimaštinu zbog nas dvoje. Ali
šta će biti sa ovom našom djecom? Oni će vidjeti djecu iz
komšiluka sređenu i lijepo obučenu, a naša djeca su u ovim
dronjcima. Da možeš naći makar nešto samo da njima kupiš
odjeću...
Odmah sam napisao pismo svom prijatelju Hašimiju.
Ispričao sam mu situaciju i zatražio pomoć. On mi je poslao
zapečaćenu vrećicu u kojoj je bilo hiljadu dirhema (srebrni
novac). Nisam još ni sjeo na svoje mjesto stiglo mi je pismo
od drugog prijatelja.
On mi se požalio slično kao što sam se ja požalio svom
prijatelju Hašimiju. Ja sam mu istog trena poslao onako za-
pečaćenu vrećicu. Zbog stida od žene tu noć sam proveo u
mesdžidu. Kada sam ujutru došao kući i rekao joj šta sam
uradio, dobro je to prihvatila; nije me postidjela. Kada sam
bio u takvoj nevolji, zar moj prijatelj Hašimi da mi ne dođe i
uvjeri se da li sam dobio tu zapečaćenu vrećicu?
- Reci mi istinu, šta si uradio sa onom vrećicom koju sam
ti dao?
Ja sam mu odmah ispričao šta mi se desilo. Rekao mi je:
- U trenutku kada si mi tražio pomoć, osim one vrećice ni-
sam imao više ništa na svijetu. Napisao sam jednom prijate-
lju pismo, i htio sam podijeliti to što mi od njega dođe. On mi
je odmah poslao zapečaćenu vrećicu koju je dobio od tebe.
(Tako se pare nisu potrošile, a prošle su tri različite osobe,
i vratile se vlasniku)
Vâkidi ovako kaže: „I mi smo na kraju podijelili hiljadu di-
rhema između sebe.“
Kada je ovo došlo do halife Memuna, zvao me kod sebe i
pitao za ovo. I ja sam mu objasnio kako se sve desilo. Nare-
dio je da mi se da 7 hiljada dirhema. Odvojio je nama trojici
po dvije hiljade i našim ženama hiljadu dirhema.
Ibn Halikan: Vefajatu’l-Ea’jan, (Bejrut 1977) 4/348-350.
27
 Mr. Nezir Krčalo
V
eliki njemački filozof G. W. F. Hegel, koji je po-
znavao Rumijevo učenje, naslovljenu izreku
svojevremeno je preinačio i pripisao filozofiji,
smatrajući da su pojedina filozofska učenja u povijesti
samo izraz svoga vremena, odnosno „čedo svoga vre-
mena“. Nakana ovog filozofa je bila da filozofiju uzdigne
na stepen nauke, da bi na taj način mogla odbaciti svoje
ime i postati zbiljsko znanje – nauka Istine. Rumijevim
jezikom rečeno, kada bi filozofija poznavala Istinu, a
sufizam to ne bi znao, onda bi to izgledalo kao kada bi
„bol i rana bili suprotno raspoređeni“.
Intelektualni islam, nažalost to je naša stvarnost, kao
i filozofija odraz je i čedo ovog vremena. Hfz. dr. Nevad
Kahteran ga je okarakterizirao kao „zarotirani“ islam,
koji je u službi dnevno-političkih ciljeva i ambicija. A
kako prenosi hfz. Halid Hadžimulić, svojevremeno je
hfz. Smail Fazlić sve sažeo u jednostavnu izreku: „Sve
reklama od islama“.
„Kada ne bi bilo mahana, svi bi budalaši bili sposob-
ni trgovci“, veli Rumi, k.s. Jezikom današnjice rečeno,
kada ne bi bilo mahana u vidu srčanih bolesti i skrivenih
nefsanskih namjera, svi bi mogli učestvovati u isprav-
28
noj trgovini. Ili, kada bi dergjah bio mjesto stjecanja
počasnih naslova i zvanja, akademski krugovi bi bili
tek male halkice. Ali, nije tewba piće svakog bekrije,
dodaje Rumi, k.s.
Svjedoci smo da oponašatelji i poricatelji Istine domi-
niraju u ovosvjetskim institucijama i njihovim poslovima
zavarani darivanjem dobara i bogatstva, počasnim zva-
njima i platama, kao i hvalom zabludjelih ljudi. „Iskreni
vjernik ne treba gledati oponašatelja: ovaj može biti
musliman, ali rijetko se desi da on čvrsto drži svoju
vjeru i da izađe siguran iz iskušenja – jer njemu manjka
postojanost pronicljivog čovjeka, osim kod onih koje
Allah sačuva. Istina je jedna, a njena suprotnost je vrlo
varljiva i sliči joj po pojavi. Pošto oponašatelj ne zna
njenu suprotnost, on zbog toga ne može ni poznavati
Istinu (...)“ (Mesnevija V, 442.)
Kako pobuditi i kultivirati interes za sufijskom „ško-
lom“ i naukom u vremenu kada ljudi loše naravi zado-
bijaju ovosvjetsko znanje, bogatstvo i položaj, izlažu
se sramoti, a to isto nude mladim ljudima i pohotnim
dušama. Podučavati znanju i vještini čovjeka zle naravi,
veli Rumi, k.s., isto je što i sablju u ruku hajduka staviti.
Sin vremena
Stoga se mu’minima propisuje „mala“ i „velika“ borba
kao obaveza, kako bi mogli oteti koplje iz ruke luđaka,
jer su ovosvjetska znanja, ugled, bogatstvo i tome slično
– zlo u rukama takvih ljudi.
Kako izgleda istinski znalac i uglednik koji je zadobio
zvanje i sreću, „savremen“ je i živi u skladu sa vreme-
nom, a kupovina ili prodaja bilo kakvog znanja ne ometa
ga da bude na putu Istine, najbolje se vidi iz Rumijevih
riječi: „Sufija je sin vremena. Sin ne povlači ruku od
skuta svoga oca, a sufijin dobri otac, a to je ‘vrijeme’, ne
dopušta mu da se podvrgne gledanju u sutrašnjicu, već
ga cijelo vrijeme drži privučenim, za razliku od običnog
naroda, u svojoj bašti brzog obračuna. Sufija ne čeka
budućnost. On je od bezvremenske Rijeke, a ne od
vremena, jer ‘s Allahom nema ni jutra ni večeri’: tamo
ne postoje prošlost, budućnost, vrijeme bez početka,
niti vrijeme bez kraja: Adem nije prvi niti je Dedždžal
zadnji. Svi ovi izrazi pripadaju području djelomičnog
razuma i životinjskog nefsa: oni se ne mogu primijeniti
u besprostornom i bezvremenskom svijetu. Zbog toga
je on sin ‘tog vremena’, čime se treba shvatiti nijekanje
podjele vremena, kao što se izjava: ‘Allah je jedan’, treba
shvatiti kao nijekanje dvojnosti, a ne kao izražavanje
prave prirode jedinstva.“ (Mesnevija VI, 281.)
Zlato i pozlata u izlogu se smješkaju sve dok ne dođe
dan kada se stave na provjeru. Ko pripada „bezvremen-
skoj Rijeci“, a ko „vremenu“ na najljepši način objaš-
njava Rumi, k.s.: „Sve ispravne intuicije (srčana stanja)
su zadojene sigurnošću, a potom one rastu; znak te
zadojenosti i rasta je povećanje intuicije spoznavanjem
i djelovanjem, dok ona ne postane sigurnost i potpuno
se ne stopi sa sigurnošću. Ako se mijenja u sigurnost,
intuicija nestaje: svi šejhovi i učenici koji se javljaju u
tjelesnom svijetu obličja su od šejha sigurnosti i njegovih
učenika. Dokaz je u tome što se ta obličja transformišu
iz epohe u epohu, iz stoljeća u stoljeće, dok se šejh
sigurnosti i njegova djeca (muridi) – intuicije ne učvrste u
svijetu i odvijanju godina i stoljeća, bez promjena. Ima i
pogrešnih, krivih, loših intuicija; njih će otjerati šejh sigur-
nost. Svakog dana one se sve više udaljavaju od njega
i povlače se; jer svakog dana one rastu i povećavaju
lošu intuiciju. ‘Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu
bolest još povećava.’“ (Fihi ma fihi, 119.)
29
 Hrabra Havla
B
ila je godina 634. Halid ibn
Velid je, kao glavnokoman-
dujući muslimanskih armija,
osvajao gradove u Siriji. Gradovi su
padali jedan po jedan, a bizantijska
imperijalna sila je pokleknula pred
hrabrim muslimanskim ratnicima.
Tako je došao red na Damask. Pošto
je bio od izuzetne važnosti, grad je
branio garnizon od dvanaest hiljada
bizantijskih vojnika, a bio je opasan
visokim zidinama. Halid nije imao
drugog izbora osim blokirati grad,
iscrpiti branitelje i pokrenuti napad
u podesnom trenutku.
Najveća opasnost za grad je bio
nedostatak namirnica. Tokom prvih
deset dana opsade bizantijski car
je formirao novi korpus od dvanaest
hiljada ljudi sastavljen od ljudstva
iz raznih garnizona iz sjeverne Siri-
je i Džezire. Ovaj korpus je krenuo
iz Antiohe i sa sobom nosio velike
zalihe hrane. Komandant je imao na-
ređenje da po svaku cijenu uđe u
Damask. Marširali su preko Homsa i
susreli se sa muslimanskim izviđači-
ma između Homsa i Damaska.
Tačno 9. septembra 634. godine
do Halida je dogalopirao musliman-
ski glasnik i izvijestio ga o dolasku
velikih bizantijskih snaga iz pravca
Homsa. Za jedan dan bi ove snage
mogle stići do muslimanskog odre-
30
da raspoređenog u području Bejt
el-Lihja. Ova vijest nije iznenadila
Halida. Tako nešto je i očekivao,
pa je blokirao put kod Bejtu Lihja.
Odmah je naredio Diraru bin Ezveru
da sa pet hiljada konjanika što prije
stigne u Bejt el-Lihju, preuzme ko-
mandu nad svim tamošnjim snaga-
ma i spriječi Bizantijce da se probiju
do Damaska. Dirar je bio mršav, ali
izuzetno žilav čovjek, rijetko viđene
hrabrosti. Kad god bi ratovao protiv
Bizantijaca, skinuo bi se go do po-
jasa i tako im prkosio, ne koristeći
ni šljem ni pancir. Takvo ponašanje
je skoro izluđivalo Bizantijce. Ipak,
mnogi od njih su mu se divili, pa su
ga prozvali „polugoli vitez“.
Halid je upozorio Dirara da ne
bude brzoplet i da traži pojačanje
ako bi bizantijske snage bile preja-
ke. Ali, Halidove riječi su bile uzalud
potrošene. Dirar je imao mnogo
izuzetnih osobina, ali i jednu veliku
mahanu – nije znao šta je to oprez.
Sa sobom je poveo Rafija, iskusnog
ratnika, i odjahao. Usput je pokupio
snage kod Bejt el-Lihja i stigao do
lokacije Senijet el-Ukab (Prolaz Orla)
gdje je postavio zasjedu. Slijedećeg
jutra je bizantijska jedinica bila na
vidiku. Kada se glavnina snaga pri-
bližila, Dirar je naredio napad. Musli-
mani su izašli iz zaklona i vođeni do
pojasa golim komandantom napali
Bizantijce koji su se vrlo brzo raspo-
redili za odbranu. Bili su na visočijem
terenu i u boljoj poziciji. Sada su mu-
slimani vidjeli cijelu bizantijsku jedini-
cu koja je bila dvostruko brojnija od
njih. Ali, to nimalo nije zabrinjavalo
Dirara. Žestoko je napadao i krčio
put ka unutrašnjosti neprijatelja pa
je ubrzo bio okružen. Bizantijci su ga
prepoznali kao „polugolog viteza“
i namjeravali ga zarobiti i pokazati
svom caru. Nakon što je nekoliko
puta pogođen strijelama, savladan
je i odveden.
Gubitak Dirara je razočarao mu-
slimane, ali je Rafi bio dostojan
nasljednik. Preuzeo je komandu i
poduzeo nekoliko napada prema
mjestu gdje je bio zatočeni Dirar, ali
nikako nije uspijevao razbiti snažni
front Bizantijaca. Poslao je glasnika
Halidu i zatražio pomoć. Sada je Ha-
lid bio u velikoj dilemi. Nadolazeća
bizantijska jedinica je svakako mo-
rala biti poražena i odbačena prema
Homsu. To je bilo moguće jedino
ako on lično povede jake snage i na
vrijeme stigne do Bejt el-Lihje. Ako bi
Bizantijci uspjeli poraziti muslimane
i probiti se do Damaska, to bi mo-
glo imati katastrofalne posljedice po
snage koje opsjedaju grad. Tu je bio
i problem vremena. Ako bi odmah
krenuo u pomoć Rafiju, Bizantijci
iz Damaska će to vidjeti i pokušat
će probiti oslabljene opsadne sna-
ge. Zato je Halid odlučio pokrenuti
snage po noći, kada to neprijatelj iz
Damaska neće vidjeti.
Odmah se započelo sa pripre-
mama. Komandu nad opsadnim
snagama je preuzeo Ebu Ubejde a
Halid je pokrenuo mobilnu jedinicu
od četiri hiljade konjanika i odjahao
prema Bejt el-Lihji. U râno jutro su
stigli na bojno polje gdje se Rafi
borio protiv Bizantijaca. Borba je
bjesnila, a ishoda nije bilo na vidi-
ku. Muslimani su žestoko napadali,
ali su Bizantijci bili čvrsti kao stijena.
Usamljeni jahač
Kada se Halid približio bojnom
polju, ugledao je jednog musliman-
skog jahača kako usamljen galopi-
ra prema bizantijskom frontu. Prije
nego ga je Halid mogao zaustaviti,
jahač je stigao do fronta. Bio je vitak,
sav u crnom, sa prsnim oklopom na
sebi, a naoružan sabljom i dugim
kopljem. Oko glave je omotao zele-
ni turban koji mu je, poput maske,
pokrivao lice, tako da su se vidjele
samo njegove oči. Jahač je tjerao
konja tako žestoko da se činilo da
su i konj i jahač potpuno ludi. Rafi je
takođe primijetio jahača pa je rekao:
- Ovaj napada kao Halid, ali to
sigurno nije on.
Tada je i Halid stigao do Rafija.
Brzo je svoju vojsku priključio Rafinoj
i reorganizovao borbeni poredak. U
međuvremenu je tajanstveni ma-
skirani jahač stigao do Bizantijaca i
probadao ih svojim kopljem na opće
zadovoljstvo muslimanske vojske.
Nakon što bi ubio nekoliko vojnika,
okrenuo bi konja i odgalopirao na
drugi dio fronta i ponovio napad
probadajući po nekoliko Bizantijaca
neprestano to ponavljajući. Koliko
god su muslimani nastojali prepo-
znati maskiranog jahača, nikako to
nisu uspijevali. Niko ga nije pozna-
vao. Njegovi samoubilački napadi
su ohrabrili muslimane koji sada
napadoše novom snagom.
Maskirani jahač je ratovao samo-
stalno, nije se pridruživao musliman-
skoj glavnini niti krilima. Kao da je
vodio neki svoj privatni rat. Kada je
naređen opći napad, jahač se pri-
družio ostalima i nastavio probadati
neprijatelja. Halid mu se približi, pa
reče:
- Ratniče, pokaži nam svoje lice.
Jahač ošinu Halida žestokim
pogledom crnih očiju, okrenu se i
nastavi sa borbom na drugom dijelu
fronta. Nekoliko Halidovih bliskih su-
boraca rekoše maskiranom jahaču:
- Plemeniti ratniče! Tvoj koman-
dant te zove, a ti bježiš od njega!
Pokaži nam svoje lice i reci nam svo-
je ime da znamo koga ćemo slaviti!
Maskirani jahač se opet okrenu i
odgalopira na drugi dio fronta. Kada
je jahač opet prolazio pored Halida,
ovaj ga zaustavi i reče:
- Dovoljno si učinio. Razgalio si
naša srca. Ko si ti?
Maskirani jahač tad progovori, a
Halid umalo ne pade sa konja od
iznenađenja. Bio je to ženski glas.
- O komandante! Ja bježim od
tebe zbog stida. Ti si proslavljeni
komandant, a ja sam tek jedna od
onih koje su pod hidžabom. Borim
se ovako samo zato što moje srce
gori u vatri.
- Ko si ti?
- Ja sam Havla, Dirarova sestra.
Moj brat je zarobljen. Moram ga
osloboditi.
- Onda dođi i bori se sa nama –
reče začuđeni Halid.
Muslimani su neprestano napa-
dali. Oko podne Bizantijci počeše
popuštati i nekontrolisano bježati sa
bojnog polja. Muslimani su ih slijedili
i pritiskali neprestanim napadima.
Tražili su Dirara, ali njemu nije bilo
ni traga. Raspitivali su se, ali nisu
uspjeli saznati da li je živ ili mrtav.
Tada im se sreća osmjehnula. Neko-
liko lokalnih Arapa dođoše i rekoše
da su vidjeli jedinicu od stotinu Bi-
zantijaca kako sprovode do pojasa
golog zarobljenika prema Homsu.
Halid naredi Rafiu da uzme stotinu
najboljih konjanika i da požuri prema
Homsu i po svaku cijenu oslobodi
Dirara. Rafi to i učini. Sa sobom je
poveo i Havlu. Rafi ubrzo sustiže
Bizantijce, napade ih i oslobodi Di-
rara. Kada su se vratili, Halid je bio
presretan ugledavši Dirara živog.
31
 GOVOR STANJA
Da bude Kamenčić u ustima
kako treba
Ali el-Havvas, rahimehullah, je re-
kao: „Evlije podstiču na zikr upra-
vo zbog njegove djelotvornosti u
čišćenju srca, da bi derviš postao
takav da namaz i sve druge iba-
dete obavlja upravo onako kako
je to šerijatom naređeno, a ne ne-
kako drugačije, a dok god je on
zastrt (od Uzvišenog), ili naginje
ka nekoj strasti, to će nužno izazi-
vati da će on te ibadete izvršavati
na manjkav način.“
Eš-Ša'rani: Načela tesavvufa.
Iblisova
kičma
Ishak ibn Halef je rekao: „Ništa ne
slama Iblisovu kičmu kao kad čo-
vjek kaže: ‘Kako li će biti sa mnom
okončano?!’ Tada Iblis padne u
očaj zbog njega i kaže: ‘Kad će
se ovaj jednom početi diviti svo-
jim djelima?!’“
El-Bejheki: Šuab el-Iman, I/508.
Ko te je
odgajao? Hajde da se pokajemo
Isa, a.s., je bio upitan: „Ko te
je odgajao?“, pa je odgovorio:
„Niko me nije odgajao; gledao
sam neznanje neznalica pa sam
ga izbjegavao!“
El-Gazali: Bidajet el-Hidaje.
32
Ebu Bekr es-Siddik, r.a., stavljao bi kamenčić u usta kako
bi ga to spriječilo da govori izuzev kad je to potrebno.
Imao bi običaj pokazati na svoj jezik govoreći: „Ovo je ono što mi
donosi nevolje!“
El-Gazali: Bidajet el-Hidaje.
Poštovanje prema
Medini Munevveri
Imam Malik, rahimehullah, u Medini Munevveri nije jahao na jahalici.
Govorio bi: „Stid me je da jašući na životinji gazim zemlju u kojoj se
nalazi Allahov Poslanik, s.a.v.s.“
Kadi Ijad: eš-Šifa.
Pravo prijateljevanja
Allahov Poslanik, a.s., ušao je u šiprag i ubrao dva misvaka. Je-
dan je bio iskrivljen, a drugi prav. U pratnji Poslanika, a.s., bio
je jedan od ashaba kojem je Poslanik, a.s., dao onaj pravi, a za
sebe je zadržao onaj iskrivljeni misvak. Na to je ashab reagirao
riječima: „Allahov Poslaniče, preče je da ti uzmeš ovaj pravi mi-
svak!“ Onda je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ko god bude s
nekim prijateljevao, makar jedan sahat u danu, bit će pitan
za svoje prijateljevanje, da li je ispoštovao prava Uzvišenog
Allaha u njemu ili ih je iznevjerio.“
El-Gazali: Bidajet el-Hidaje.
Fudajl ibn Ijad, rahimehullah, svome društvu je govorio: „Hajde da se
pokajemo za grijeh za koji obični svijet i ne zna da je grijeh, a to je
ljubav za dunjalukom; da se pokajemo za ljubav prema imetku, hrani,
govoru i spavanju, jer se ljubav za dunjalukom ogleda u ljubavi za na-
vedeno četvero!“
Eš-Ša'rani: Načela tesavvufa.
 Hadis
Poslanik, a.s., je rekao:
„Ljudi, Allah je stidan,
blag i Onaj Koji pokriva.
On voli stid i zaklon, pa kada se
neko od vas kupa i pere neka se
skloni od očiju drugih ljudi!“
Ružna istina
Neko od mudraca je bio upitan: „Šta je to ružna isti-
na?“, pa je odgovorio: „Kada čovjek hvali samoga
sebe!“
El-Gazali: Bidajet el-Hidaje.
Svjetlo čežnje
Zu’n-Nun je rekao: „Namaski farzovi su ključevi stra-
ha, nafile su ključevi kapije nade, a stalni zikrullah
(spominjanje Allaha) je ključ kapije čežnje. Strahom
se ne postižu farzovi, nego se farzovima postiže
strah. Nadom se se ne postižu nafile, nego se nafi-
lama postiže nada. A onaj ko uposli svoje srce i jezik
zikrom, Allah će u njegovo srce ubaciti svijetlo če-
žnje prema Njemu! Ovo je tajna nebeskog carstva
(melekuta) pa je shvati i zapamti!“
El-Bejheki: Šuab el-Iman, I/513.
Bereket sohbeta (druženja)
Jedan od evlija Ebu Bekr Tilmisani, k.s., je rekao: „Činite sohbet sa Allahom! Ako to ne možete, onda budite
sa arifima koji su u sohbetu sa Allahom, kako biste s njihovim sohbetom dospjeli u stanje da budete sa
Allahom!“
Suhraverdi: Avarif el-Mearif.
Emir puta
Pred jedno putovanje Abdullah el-Mervezi je upitao
Ebu Ali el-Ribatija: „Hoćeš li ti biti emir ili ja?“ Ebu Ali
mu je odgovorio: „Budi ti.“ Nakon toga je Abdullah
el-Mervezi počeo nositi Ebu Alijevu poputbinu na le-
đima. Jedne noći je padala kiša, a Abdullah je cijele
noći stajao pored njegove glave i svojom odjećom
ga štitio od kiše. Kad god bi Ebu Ali rekao: „Nemoj
to raditi.“ Abdullah bi rekao: „Zar ja nisam emir?!
Tvoja dužnost je da me slijediš u onome što radim i
da budeš pokoran u onome što ti govorim.“ Ebu Ali
kaže: „Toliko me je bilo stid zbog njegovog takvog
odnosa prema meni da sam u sebi govorio: ‘Kamo
sreće da sam umro kad sam rekao – Ti budi emir!
Kamo sreće da to nisam rekao!’“
Selvi, Dilaver: Adabi zijareta i propisi putovanja, str.:
73–74.
Sedam organa
Hudždžet el-islam je rekao: „Čuvaj svoje cijelo
tijelo, jadniče, od griješenja. A pogotovo svo-
jih sedam organa, jer džehennem ima sedam
kapija, a na svaku kapiju će ući i određeni broj
stvorenja. Ove kapije su određene samo za
one koji prema Uzvišenom Allahu budu grije-
šili posredstvom ovih sedam tjelesnih organa:
očima, ušima, jezikom, stomakom, spolnim or-
ganom, rukama i nogama!“
El-Gazali: Bidajet el-Hidaje.
33
 FOTO: Erol ZUBČEVIĆ

Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST

Islamska
kaligrafija
“PRVA KAP BOŽANSKOG MASTILA
JE POČELO KALIGRAFIJE,
A KALIGRAFIJA JE POČELO
PLASTIČNIH UMJETNOSTI.”

I
slamska kaligrafija je “sveta umjetnost” koja plovi
kroz dvije dimnzije postojanja, odnosno koja je re-
fleksija nebeske kaligrafije ili svog arhetipa i ovoze-
maljsko je uobličenje Svete Riječi. Umjetnost kaligrafije
nije moguće porediti niti sa jednom drugom vizuelnom
umjetnošću – ona je bogatstvom i jedinstvenim pri-
mjerima apstraktne ekspresije nešto najimpresivnije u
islamskoj umjetnosti.
Zadatak islamske umjetnosti, kao i kaligrafije, leži
u opisiavnju simbola. Kaligrafija simbolizira kozmički
ritam, harmoniju i savršenstvo Allaha, dž.š., pa stoga
je ova umjetnost utemeljena na mudrosti i znanosti.
Kaligrafski zapis se svojim kompozicijama i tokovima
odvija naporedo sa slikarstvom, te je stoga vrlo često
inkorporiran u slikarstvo. To je manifestacija ili pokaza-
nje unutarnjeg svijeta odnosno zapisa koji egzistiraju u
vječnosti i nije podložno promjenama.

Vrste arapskog pisma

Prvi spomenici arapskog pisma iz VI vijeka n.e. pisani
su uglastim oblicima harfova dok se od II vijeka islamske
ere javljaju okrugli oblici harfova koji postaju sve obliji i
uglavnom sve sličniji današnjim (nashi-tipu), a uglasto tako da se njihov broj popeo na oko stotinu, od kojih za
pismo poprima sve uglastije forme. mnoge znamo samo po imenu. Podjeljena su mišljenja o
Od osnovnih tipova i iz njih izvedenih temeljnih vrsta tome koje su osnovne vrste arapskog pisma. Jedan od
razvilo se na desetke podvrsta i sporednih ogranaka najčešćih izbora su kufi, tulut, tauqi, muhaqqaq i ta’liq.

34
Bez obzira na sve postojeće razlike između njih, sve nutim prema gore. Arapsko pismo uopće, i na najstarijim
vrste i podvrste arapskog pisma imaju neke zajedničke spomenicima, ima četveroredni tip. I ta temeljna crta
osobine. Glavna crta arapskog daktusa je valovita ili može se pratiti, i pored svih promjena, u svim vrstama
čipkasta linija koja se završava šiljastim zupcima okre- arapskog pisma.

35
 Neke bitnije razlike imaju samo
kod osnovnih tipova, dok kod pod-
vrste i sporedni tipovi ne pokazuju
nikakve upadljive osobitosti svojih
oblika. Zbog blizine mjesta u koji-
ma su nastale, međusobne sličnosti
nekih svojih nepodesnih osobina,
te iz drugih raznih uzroka, nestajale
su iz upotrebe pojedine vrste arap-
skog pisma da bi ih zamjenile druge,
i tako redom, dok se konačno nije
zadržao mali broj tih vrsta u stvarnoj
upotrebi.
Da bi se dobila prilično jasna i
potpuna slika o strukturi arapskog
pisma, dovoljno će biti pogledati ka-
rakteristike i najbitnije međusobne
razlike između onih nekoliko temelj-
nih vrsta.
Kufsko pismo je prvi stil (arap-
skog pisma) islamske kaligrafije, koji
je nastao u Kufi u Iraku, i po njemu
dobio ime. Razvoj kufskog pisma
je fascinantan i zadivljujući – tokom
sjajnih godina islamske umjetnosti
kufsko pismo se naporedo razvijalo
sa kurzivnim pismima, nastajale su
fantastične varijante i podvarijante i
ono nikad nije palo u podređen po-
ložaj nekog drugog stila. To pismo je
izgradilo vlastiti pravac i ne da se po-
rediti sa drugim stilovima arapskog
pisma. Oblici tih harfova su uglasti,
a i tim se imenom obilježavaju uglav-
nom sve ostale uglaste vrste pisma.
Ovo pismo ne samo da se izdvaja
od drugih stilova zbog svog hijeraja-
hijskog položaja, kao jednog od naj-
starijih stilova arapskog jezika, već
i po svom karakterističnom obliku,
kvadratičnosti i pravih uglova. Naj-
osnovniji ili bazni oblik je tzv. uglasti
kvadratični kojeg karakrterišu oštri
uglovi i prave linije. Kufsko pismo
se može posmatrati kao samostalna
cjelina, apstraktna, koja nije imala
36
dodirnih tačaka sa apstraktnom
umjetnošću zapada.
Fascinantna, ekspresivna snaga
kufskog pisma izražajnošću nagla-
šenih vertikala i horizontala nudi toli-
ko mogućnosti različitih načina kom-
poniranja. Upravo ta jednostavnost,
čista horizontalnost i vertikalnost,
njegova je glavna karekteristika i
kvaliteta. Ono što posjeduje kufi stil
kao i svaki drugi stil u islamskoj ka-
ligrafiji je najkonkretnija stvar, a to je
RIJEČ, što je njegova forma, njegov
lik i figura, njegov oblik.
Tulut je mješovita forma arapskog
pisma, ali više oblih formi, pa se na-
vodi da je nastala daljom izgradnjom
nasha, i to možda pod uplivom mu-
haqqaqa. Po tradiciji tulut je izumio
Ibn Muqla, a po nekim drugim, ka-
ligraf Ibrahim es-Sigzi. Tulu se dijeli
na dvije osnovne vrste qalama-tulut,
ako je u njoj trećina uglastih harfo-
va, i qalqmq-l-tulutalin, ako je u njoj
dvije trećine uglastih harfova. Ovom
vrstom pisma najbolje su se koristili
Perzijanci i Osmanlije kojim su pisali
vjerske tekstove na kaburovima kao
i na osmanlijskom kovanom novcu.
Tulut je osnovna forma arapskog
pisma a u njemu se više ističu udu-
bljeni lukovi nego ispruženi i obave-
zno je zašiljavanje određenih oblika
harfova.
Njegova osnovna namjena je da
služi kao monumentalno pismo, te
se harfovi u tulutu ističu svojom kru-
pnoćom odnosno izduženošću, bilo
u okomitom ili vodoravnom pravcu.
Prostor koji ostaje slobodan ispunja-
va se raznim dekorativnim elemen-
tima što ovaj tip arapskog pisma
uzdiže do kaligrafskog savršenstva.
Tauqi vrsta arapskog pisma, što
znači “potpis”, je dobila takav naziv
zato što su se njome na dokumen-
tima potpisivali halife i veziri. Pisana
je na papiru formata trećina. Ovo je
takođe mješovita vrsta u kojoj se po
prilici u istom omjeru javljaju uglasti
i obli harfovi. Harfovi su slični onima
u tulutu, ali među njima ima razlika
u određenim oblicima i osobinama.
Najvažnije su: lukovi su više zaokru-
ženi (kod tuluta izvijeni) i jače je izra-
ženo udubljivanje određenih lukova
harfova nego u tulutu, a po nekim
učenjacima harfovi mogu biti i bez
zašiljavanja.
Muhaqqaq je jedna od osnovnih,
najstarijih vrsta arapskog pisma. Na-
stao je iz kufskog tipa, pa je saču-
vao dosta njegovih uglastih oblika.
Upotrebljavao se naročito za bilježe-
nje poetskih tvorevina (kasida i sl.),
ali su njime u starije doba pisani
Kur’ani. Naziv je dobio po tome što
su svi djelovi njegovih harfova pot-
puno i brižljivo izvedeni. Svi izduženi
harfovi imanju dugačke poteze dok
su lukovi harfova manje udubljeni
nego u tulutu a više opruženi. Petlje
harfova su otvorene i ne mogu se
ispunjavati tintom.
Ta’liq je vrsta arapskog pisma
koja se razvila u Perziji, pa se i na-
ziva perzijskim pismom. Ta’liq se
krajem VII vijeka javlja u knjigama
(tada kufsko pismo izlazi iz upotre-
be a okruglo doživljava vrhunac), i
to onim sa poetskom sadržinom, a
gotovo su redovno pisani i interline-
arni prijevodi Kur’ana i komentari na
rubu. Naziv ta’liq (vješanje) nastao
je po jednoj od najupadljivijih karak-
teristika ovog pisma.
U njemu su harfovi u početku
riječi nanizani jedan iznad drugog,
stoje iznad retka u kosoj liniji zde-
sna odozgo, ulijevo dolje tako da
samo posljednji harf stoji na samom
osnovnom retku, a svi ostali harfovi
kao da vise o prvom harfu. Većina
harfova ima duge, blago savijene i
u svome središnjem i krajnjem di-
jelu veoma zadebljale lukove. Kod
svih harfova ta’liqa jasno je uočljiva
razlika između njihovih istanjenih
i zadebljanih dijelova što im uz iz-
duženost daje posebnu eleganciju.
Velika se sloboda dopušta u načinu
međusobnog povezivanja harfova,
pa se oni mogu spajati i u slučaje-
vima kada to inače nije u skladu s
pravilima uobičajnog pravopisa.
ARAPSKO PISMO nije proizaš-
lo, nije kreirano ni iz kakve stvore-
ne stvari, niti posjeduje sličnost sa
nekom uprizorenom pojavom, ni sa
čim što postoji u ovom pojavnom
svijetu.
S druge strane, neka stvorena
stvar može podsjećati ili posjedo-
vati sličnost sa oblikom harfa. Mnogi
teoretičari i praktičari su prepozna-
li apstraktni karakter zbog načina
manifestacije, zato što predsatvlja
nepredmetni svijet i apstraktna je u
onolikoj mjeri ako su njeni simboli
nečitljivi nevještom oku, a u svojoj
suštini, ona je ništa manje konkret-
na kao zapadna umjtnost, koja se
obično definira kao umjetnost “pred-
stavljajuće” i “figurativne” prirode.
I sada kao nekad kufi plijeni fasci-
nantnom snagom svog apstraktnog
izgleda. I nije čudo što su mnogi
umjetnici sa zapada bili oduševljeni
i fascinirani islamskom umjetnošću,
što je neposredno imalo utjecaj na
njihov vlastiti likovni izraz, te su po-
sudili upravo taj apstraktni karakter
islamske umjetnosti koji su musli-
manski umjetnici mnogo ranije ra-
zvili.
Veliki umjetnici zapadne proveni-
jencije – poput Matissea, koji je bio
pod utjecajem perziske minijature,
Kandinskog, Kleea, Hartunga, Mire,
Herbia i Morelletra – “posuđivali” su
linearno uređenje i kompozicije sa
ispisa arapskim pismom. Ovo slikar-
stvo najdirektnije proizlazi iz klasične
islamske kaligrafije a plod je istin-
skog doživljaja, ljubavi gotovo do
opčinjenosti, proučavanja i, može se
reći, “divljenja” islamskoj kaligrafiji.
To je težnja ka “beskonačnosti,
prema području nepredmetne savr-
šenosti u kojoj se poništavaju razlike
između čovjeka i prirode, te duha i
materije”, izražene kroz likovni jezik
na razini religije.
37
 Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO
Ponovno
uspostavljanje
države
P Sultan
oslije poraza kod Ankare
1402. godine, Osmansko
carstvo je podijeljeno izme-
đu trojice prinčeva: Sulejmana, Mu-
saa i Mehmeda. Nakon dugotrajnih
međusobnih borbi, sultan Mehmed
Čelebi će 1413. godine ponovo uje-
diniti Osmansko carstvo pod jednu
zastavu.
Proces ujedinjenja su znatno
otežavali susjedi kojima je odgo-
varalo takvo stanje kod Osmanlija.
Skoro sve turkmenske kneževine
u Anadoliji su se ponovo osamo-
stalile i proglasile svoju neovisnost
od Osmanske države, a Bizantija,
Srbija, Vlaška i Albanija su takođe
preuzele osmanske teritorije u Evro-
pi. Kad god bi se neki od prinčeva
približio trenutku ujedinjenja drža-
ve, uslijedile bi diplomatske ili vojne
akcije susjeda, te bi tako svi napori
propali. Ipak, princ Mehmed je bio u
povoljnijem položaju od Sulejmana i
Musaa. Prije svega, imao je podršku
šejh Emir Sultana, neprikosnovenog
alima tog vremena, a osim toga, nje-
gova prijestolnica je bila u Amasiji,
ponajboljem dijelu raskomadane
države.
38
Mehmed Čelebi
Historičari ga opisuju kao “Čele-
bi” – otmjena gospodina najboljih
manira. Lice mu je bilo lijepo, bijelo
i crveno, obrve srasle, brada gusta
i njegovana. Bio je izvrstan hrvač.
Mehmeda Čelebiju hvale ne samo
turski nego i bizantijski historičari.
Navode njegovu pravednost, bla-
got, darežljivost i tvrdoću u zadatoj
riječi. Bizantijski historičari ističu i
dokumentuju njegovu toleranciju i
blagost, kako prema Turcima tako
prema Grcima i ostalim. U historij-
skim djelima je često nazivan „Nu-
hom Osmanskog carstva“, koji je
osmansko biće spasio od tatarskog
potopa.
Pohod na
Karaman
Vladar Karamana se za vrijeme
Osmanske slabosti skroz približio
Bursi i opsjeo je. Pošto nije imao
uspjeha, popalio je predgrađe i po-
vukao se. Neki historičari navode
da je iskopao kosti sultan Bajazita
i spalio ih, jer je Bajazitov vojskovo-
đa Timurtaš, za vrijeme Bajazidovog
vladanja, u jednoj bici zarobio i po-
gubio njegovog oca.
Godine 1414. Mehmed Čelebi
krenu u vraćanje izgubljenih terito-
rija. Prije svih Izmir, zatim Konju i
Karaman, po treći put u osmanskoj
historiji. Zatim se prebacio u Evropu
i vratio nekoliko izgubljenih gradova.
Zaštitnik
šerijata
Tek što je ponovo uspostavio vla-
davinu na svim teritorijama koje su
pripadale Osmanlijama za vrijeme
sultana Bajazita, sultan Mehmed
Čelebi se susreo sa jednim mnogo
opasnijim problemom. Bio je to po-
kret „šejha“ Bedredina od Simavne.

Bedredin se udružio sa Borklidže
Mustafom i Kemalom Torlakom, koji
su ranije bili njegovi učenici, i počeli
su širiti učenje koje bitno odstupa od
šerijata. Naime, Bedredin se progla-
sio Mehdijem, koji je, navodno, po-
slan da ujedini muslimane i kršćane
u jednoj sasvim novoj vjeri koja je
spoj islama i kršćanstva. Dopustio
je pijenje vina i korištenje muzike pri
vršenju ibadeta, kao i još neke še-
rijatom zabranjene stvari. Zastupao
je mišljenje da je Isa, a.s., uzvišeniji
i odabraniji od Muhammeda, a.s., i
kršćane proglasio pravovjernim. Ko
god bi se usudio nazvati kršćana
nevjernikom, Bedredinovi sljedbe-
nici bi ga odmah ubili. Nova ideja se
brzo proširila među lokalnim kršća-
nima, kao i među nekim musliman-
skim nezadovoljnicima koji su, za
vrijeme sukoba Mehmeda Čelebije
sa braćom, bili njegovi protivnici.
Nakon što je obezbijedio dovoljan
broj sljedbenika, Bedredin se pro-
glasio potomkom seldžučkih sulta-
na i tako otvoreno iznio aspiracije
na preuzimanje vlasti od Osmanlija.
Bedredin i njegovi učenici su to-
bože zagovarali ideje siromaštva,
jednakosti, mira i tolerancije. Skoro
sva njihova imovina bila je zajednič-
ka, a svaki član zajednice se imao
pravo poslužiti tuđim stvarima. Za-
pravo se radilo o otpadnicima od
islama koji su nastojali iskoristiti još
svježa sjećanja na nedavne podjele
Osmanske države i prigrabiti vlast
za sebe. Po nalogu uleme, sultan
Mehmed Čelebi se oštro sukobio
s otpadnicima. Borba je bila bes-
poštedna i žestoka. Odvijala se u
zapadnom dijelu Anadolije i evrop-
skom dijelu osmanske države gdje
je Bedredin imao najviše sljedbeni-
ka. Pošto su uživali podršku vlaškog
kneza Mirče i pošto su slijepo slije-
dili svog vođu, otpadnici su dugo
pružali otpor. Ipak, u jesen 1416. go-
dine, buna je ugušena, a Bedredin
i Mustafa su ubijeni, dok su njihovi
sljedbenici pozvani na pokajanje i
odustajanje od iskrivljavanja šerija-
ta. Pošto je većina odbila poziv na
pokajanje, pobijeni su skoro do po-
sljednjeg. Ipak, Bedredinove ideje
su ostale zabilježene. Osmanska dr-
žava će se još dugi niz godina boriti
protiv njegovih sljedbenika.
Jedan od razloga pobune protiv
sultana Mehmeda je bilo nezado-
voljstvo lokalnih moćnika njegovom
vizijom centralizovane države. Stav-
ljanjem svih pokrajina pod kontrolu
države, ujednačivanje poreza i za-
kona na svim teritorijama im nika-
ko nije išlo na ruku. Neprestano su
sanjali o trenutku kad će se odvojiti
od moćne osmanske države i bez-
dušno eksploatisati lokalne seljake.
Većina muslimanskog stanovništva
je pružila podršku sultanu Mehme-
du, jer im je njegova politika odgo-
varala. Centralizovana država ih je
štitila od samovolje starih plemićkih
porodica kojima je bila povjerena
vlast u pokrajinama iz kojih su potje-
cali. Nezajažljivi, kakvi su bili, nikada
se nisu zadovoljili namjesništvom.
Zbog toga su u Bedredinovom po-
kretu vidjeli izvrsnu priliku za osamo-
staljivanje i uspostavu vlastitih kne-
ževina. Ma kako uporni bili, nisu bili
dorasli elitnim jedinicama osmanske
države. Bili su to janjičari o kojima
ćemo opširnije pisati u narednim
brojevima našeg časopisa.
Lažni
Mustafa
Nakon što je porazio jednog Mu-
stafu, ubrzo se pojavio drugi. Ovaj
drugi Mustafa je tvrdio da je sulta-
na Mehmeda brat, izgubljen u Bici
kod Ankare kada je Timur porazio
sultana Bajazita. Skoro svi turski
historičari ovog Mustafu nazivaju
Duzme Mustafa – „Krivi (Izmišljeni,
Lažni) Mustafa“. Ovaj Mustafa je tvr-
dio da je Bajazitov sin i da mu, kao
starijem bratu, pripada osmanski
prijesto. Krivi Mustafa se krio u Ista-
nbulu kod Bizantijaca, koji su ga u
jednom trenutku pustili i proglasili ga
legitimnim nasljednikom osmanske
39
 krune. Uz pomoć vlaškog kneza Mir-
če, Mustafa je krenuo da preuzme
Tesaliju i ostale evropske dijelove
osmanske države. Međutim, sultan
Mehmed je već uspio potpuno učvr-
stiti vlast i osnažiti janjičarske trupe,
tako da je Mustafa potpuno potučen
kod Soluna. Bojeći se za život, Lažni
Mustafa se ponovo vratio u Istanbul
pod zaštitu Bizantijskog cara. Ovaj
besramni Mustafin potez će prou-
zročiti mnoge probleme Mehmedo-
vom nasljedniku sultanu Muratu II,
jer će ga Bizantijci iz Istanbula če-
sto ucjenjivati Mustafom, a kasnije i
princom Orhanom. Kad god bi sul-
tan Murat poduzeo ozbiljnije korake
ka proširenju države ili učvršćenju
centralne vlasti, Bizantijci bi zapri-
jetili puštanjem Mustafe ili Orhana
iz političkog zatočeništva. Konač-
no, pojavit će se osoba koju takve
ucjene nimalo neće zabrinjavati. Bio
je to Muratov sin sultan Mehmed II
Fatih, koji će na sve ucjene samo
odmahnuti rukom, osvojiti Istanbul
i potpuno uništiti truhlo Bizantijsko
carstvo. O tom sretnom trenutku
pisat ćemo u narednim brojevima.
Podrška
uleme
Sultan Mehmed Čelebi je gradio
džamije u Bursi i Jedrenu. U Bursi
je dovršio Ulu džamiju koju je za-
počeo njegov djed Murat I, a na-
stavio njegov otac Bajazit. Takođe
je, u istom gradu, sagradio i Ješil
(zelenu) džamiju sa medresom, ku-
hinjom, bibliotekom i bolnicom, kao
i nekoliko džamija u provincijama.
Bio je pokrovitelj nauke i umjetnosti.
Ipak, ostat će upamćen kao obnovi-
telj osmanske države koja je, nakon
katastrofalnog poraza kod Ankare,
bila potpuno raskomadana.
40
Sva svoja postignuća dugu-
je ponajboljim učenjacima svoga
vremena kojima je neprestano bio
okružen. Prije svih, bio je to šejh
Emir Sultan, čiji je ugled u širokim
narodnim masama bio neprikosno-
ven. Osim njega, na dvoru sultana
Mehmeda su često boravili i šejh
Abdulatif Mukaddesi iz Jerusalima
i šejh Abdurahman iz Merzifuna koji
je bio učenik velikog šejha Šihabud-
dina Suhreverdija, po čijem nalogu
je i došao u osmansku državu.
Sultan Mehmed je umro u Je-
drenu 1421. godine, a pokopan je
u Bursi u Zelenom turbetu koje je
sagrađeno još za njegova života.
Sultan
Murat II
Nakon iznenadne smrti oca
Mehmeda Čelebije, sultan Murat
II se, kao osamnaestogodišnjak,
našao na čelu osmanske države.
Vijest o očevoj smrti ga je zatekla u
Amasiji, gdje je, po običaju Osman-
lija, vršio dužnost namjesnika po-
krajine. Kao i njegov djed Bajazit i
otac Mehmed, imao je čast i sreću
da prijateljuje sa šejhom Emir Sul-
tanom. Nakon ceremonije opasa-
vanja sultanskom sabljom koju mu
je, kao predvodnik uleme, pripasao
šejh Emir Sultan, u palaču su stupili
veziri i visoki janjičarski oficiri. Svi
vodeći ljudi carstva – ulema, veziri i
najviši oficiri – prisegnuli su novom
sultanu, što je bio uslov da se novi
sultan smatra legitimnim vladarom.
Beskrajno privržen miru, nauci i
pobožnosti, sultan Murat II je namje-
ravao dovršiti konsolidaciju države
koju njegov otac nije uspio u potpu-
nosti dovršiti. Međutim, Bizantija mu
neće dozvoliti skoro nijedan trenutak
mira u njegovoj tridesetogodišnjoj
vladavini. Tek što je zasjeo na pri-
jesto, Bizantijci su podgovorili Laž-
nog Mustafu da preuzme osmanske
teritorije u Evropi. Iako ga je sultan
Mehmed Čelebi jednom porazio,
Mustafa je ovaj put očekivao pobje-
du uzdajući se u neiskustvo mladog
sultana i izdašnu pomoć Bizantije.
Podržan nezajažljivim lokalnim na-
mjesnicima, Lažni Mustafa je krenuo
prema Galipolju. Mladi sultan Murat
II ih je spremno dočekao i potpuno
razbio. Lažni Mustafa je pobjegao
i namjeravao se skloniti u Istanbul
kod svojih bizantijskih prijatelja, ali
su ga u međuvremenu izdali njegovi
ljudi i svezanog ga doveli pred sulta-
na Murata. Kao opomena svim po-
tencijalnim osmanskim izdajnicima,
Lažni Mustafa je obješen na jednoj
kuli u Jedrenu.
Opet
Mustafa
Ljudska glupost, gramzivost i ne-
spremnost na pokoravanje boljem
od sebe uvijek i iznova iznenađuje.
Tek što je riješen problem i drugog
Mustafe, pojavio se još jedan – opet
Mustafa. Bio je to brat sultana Mu-
rata, koji je smatrao da je prijesto Anadoliju. Nakon krvavih borbi, po- Čelebije. Zatim je nastavljena akci-
trebao pripasti njemu, a ne Muratu. bunjenici su skršeni. Princ Mustafa ja protiv anadolskih kneževa koji su
Nakon što je ubistvom Lažnog je, u februaru mjesecu 1423. godi- podstakli Mustafu na pobunu. Ishod
Mustafe bizantijska akcija protiv ne, obješen na stablu jedne smo- ove akcije je potpuna pobjeda sul-
osmanske države doživila neu- kve kod Burse. Ipak, bio je potomak tana Murata i ukidanje skoro svih
spjeh, sultan Murat je, 2. juna 1422. Osmanove kuće pa je ukopan u anadolskih kneževina. Nakon toga,
godine, opsjeo Istanbul sa realnim blizini svog oca sultana Mehmeda uslijedile su akcije na Balkanu...
šansama da zauzme grad. Mož-
da bi u tome i uspio, ali je opsada
morala biti prekinuta u septembru
mjesecu iste godine, kada su se
pobunili anadolski kneževi. Uspjeli
su nagovoriti Mustafu, brata sulta-
na Murata, da napadne Bursu i tako
preuzme prijesto osmanske države.
Iako je dobro znao za prevrtljivost
anadolskih kneževa, naivni Mustafa
je krenuo u pohod protiv svog brata,
misleći da će baš njemu, kao nikom
prije, isti kneževi ostati odani. Među-
tim, to se nije dogodilo.
Neki od anadolskih kneževa su
isticali svoje visoko porijeklo nagla-
šavajući kako su potomci nekada
moćnih Seldžuka. Nema nikakve
sumnje da su Seldžuci učinili mno-
go hizmeta islamu, ali njihova moć
je odavno iščezla. Njihovo mjesto
su zauzeli Osmanlije, koje su ana-
dolski kneževi smatrali skorojevi-
ćima. Nesposobni potomci neka-
da moćnih Seldžuka su jedino bili
sposobni na sjedenje u udobnosti
centara kao što su Konja, Kajseri
i Maraš, ubiranje ničim zasluženih
poreza i trošenje narodnog blaga na
pjesnike koji će kititi stihove u nji-
hovu slavu. Kad god bi Osmanlije
bili zaokupljeni džihadom u Evropi,
sterilni i gramzivi anadolski kneževi
su podizali pobune protiv njih. Ovaj
put su prešli svaku mjeru i nagovorili
jednog osmankog princa da preuz-
me dio države.
Sultan Murat II je prekinuo op-
sadu Istanbula i prebacio trupe u

41
 Dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (VI)
Pranje sa
sapunom ili
sapunicom?
S
avremeni čovjek je razvio najveću industriju u
oblasti zabave (iluzije). Ta zabava je vezana po-
sebno za filmsku (TV) industriju gdje se proizvodi
svakog dana širom svijeta ogroman broj filmova, TV-
serija, sa raznim žanrovima i sa raznim secenarijima
od kojih se neki pišu upravo preko došaptavanja onoga
koji je za sebe rekao da je velemajstor iluzije (onaj koji
loše postupke u dobre pretvara, prikazujući ih slušaocu
i gledaocu kao takvim, opuštajući ga i uzimajući mu ili
uspavljujući mu onu osnovnu prednost s kojom je čovjek
došao na Zemlju – a to je razum). Pored ostalog, to su
razni sedativi koji su popularni širom svijeta – dugotrajne
TV-serije koje uzimaju čovjeku vrijeme i opčinjavajući ga
(tu se podrazumijeva i ženski rod) mentalno i psihički
iscrpljuju kao svojevrstan apaurin s kojim čovjek bježi
od uglavnom otužne svakodevnice. Naravno, takvi se i
ne pitaju za razloge svoje otužnosti i ispraznosti, jer je
najveća boljka savremenog čovječanstva, koje već broji
preko šest milijardi duša koje žive na Planetu, nedosta-
tak vjere. Ondje gdje se pojavljuje i tračak svjetlosti u nje-
govim prsima, počinju i napadi na njega sa oprobanim
oružjima u cijeloj ljudskoj historiji: podsticanja pohlepe i
niskih strasti, nuđenja ovozemaljskih „uživanja“ kao raja
na Zemlji, a ako toga nema onda veliki broj ljudi i žena to
pokušava da nadoknadi maštanjima, zamišljanjem sebe
u ulozi bogatog, lijepog i sposobnog ljubavnika/ljubav-
nice, onog/one koji mijenja lijepe žene/muškarce, koji
pije, „uživa“ u bogatstvu. I najčešće upravo u tim sapu-
nicama postoji i svećenik koji se javlja kao simpatični lik
što kao nebeski glasnik razumije sve te silne seksualne
skandale glavnih likova, oprašta im, pa po tom principu
bi „mogao“ da oprosti i gledaocima i muškog i ženskog
42
i dječijeg roda koji od ujutro do navečer prate desetine
meksičkih, argentinskih, brazilskih TV-serija i tako žive ne
jedan, nego nekoliko tuđih života koji su uz to vještački
napisani i snimljeni. Umjesto sapunom i vodom peru se
mnogi (i vjernici) sapunicama, e baš kao da se igraju
trateći vrijeme koje neumitno curi i nestaje, a umjesto
jedne oplakivane TV-serije pojavi se još jedna, pa još
jedna, svaka zavodljivija od one prethodne. Samo se
prepustite, to je dovoljno!
Ćiri-bu-ćiri-ba
– ma jami ba!
Cijeli savremeni svijet je pun mađioničara, „proroka“,
gatara, onih koji zavode ogroman broj ljudi i žena na
stranputicu. Savremeni čovjek je sve više i u sve većem
broju ovisnik od ovih oblika. A savjet je stigao znatno
ranije – prije 1420 godina kada je ponovljen kroz Kur’an
poziv prisutan još od najstarijih vremena: „O vjernici,
vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne
stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste
postigli ono što želite.“ (Kur’an, 5:90.) Kada bi se ovaj
arhaični prijevod jezički malo „osvježio“ sa novim izra-
zima za iste sadržaje onda bi „vino“ podrazumijevalo
mnoga „prirodna“ i vještačka alkoholna pića, te čitavu
paletu piva, šampanjaca i drugih varijacija „vinske kar-
te“. „Kocka“ danas predstavlja, kao i razne industrije
alkohola, razne industrije zabave od automata do koc-
karnica i drugih zabava koje se obično nude u „paketu“.
To su i usluge ženskog i muškog društva, hotelskog
smještaja, bankarskih usluga i svega što je „kocka“.
Tome se pridodaju razne vrste igara na sreću koje se
prilježno i ustrajno igraju od strane više milijardi ljudi. Svi
oni vjeruju u obećanja koja su u startu lažna oko toga
da su baš oni ti koji će biti lahki dobitnici. „Kumiri“ ili idoli
odnosno lažna božanstva, odnosno ljudi i stvari koji su
predmet obožavanja, također, ogromnog broja ljudi
širom kugle zemaljske, su se umnožili i postali su priti-
sak za mnoge vjernike. Naime sredstva informiranja su
u službi ovih lažnih (samo)proglašenih božanstava. To
su sportske, filmske, muzičke, naučne, političke i druge
„zvijezde“ koje zaokupljaju pažnju cijelog čovječanstva.
Njihovo pojavljivanje izaziva histerije, a one same su
pojedinačno predmet koji zaokuplja pažnju i vrijeme
miliona ljudi širom svijeta. Sve je to djelo šejtana, upo-
zorava nas Knjiga koja je objavljena u zbirnom obliku
ljudima prije 1420 godina. Ta Knjiga je Kur’an, a ovdje
naznačeni primjeri upozorenja ljudima na djelovanje
šejtana ili đavola nisu mimoiđeni ni u svetim knjigama
koje su objavljene i prije ove konačne Upute. Ona je
završetak i u sebi sadrži sve prethodne Knjige u njiho-
vom izvornom obliku. Tako da je jasno da zabrane koje
se odnose na sadržaje djelovanja šejtanovog traju od
boravka prvog ljudskog para u dženetu, pa preko prve
ljudske zajednice na Zemlji, sve do Sudnjeg Dana. Jer
šejtan je izrazio neposluh spram Božije naredbe da se
pokloni pred čovjekom i praktično je pratilac čovjeka,
a svoje metode je usavršavao kako je navodni ljudski
napedak tekao.

A gdje su to poroci
blagoslovljeni – samo
tamo gdje popušta oprez
Zar i u jednoj monoteističkoj religiji može da se govori
da je dozvoljen blud, vračanje i gatanje, kocka, oboža-
vanje ljudi ili stvari kao božanstava?
I alkohol je zabranjen, nema sumnje, ali su ljudi u
prilagođavanju prema svojim potrebama vjerovanja
mnogo toga jednostavno izbrisali, jer su smatrali da
je previše restriktivno. Takvi danas („blagonaklono“)
traže i reformu islama pod izgovorom da sve što je
„tradicionalno“ – to je prevaziđeno, arhaično i nazadno.
Mijenjajte, demokratizirajte, smanjite restrikcije, uvaža-
vajte francuske i druge revolucije, a ljudska prava, a
prava, prava... Hvala Bogu pa je On Čuvar i bdije nad
Posljednjom Objavom. A nema boljeg i pouzdanijeg
Čuvara. Odnosno, otvoreno djelovanje šejtana na ljude

43
 u prethodnoj ljudskoj historiji na Zemlji doprinijelo je
da su jednostavno nestale neke od naredbi u kojima je
sadržana trajna Opomena Božija, kao beskrajna Milost
spram ljudskog bića koje je slabo biće, ali sa velikim
potencijalima. Zar nije praktično prva generacija ljudi na
Zemlji, odnosno prve generacije (od vremena Adema,
a.s., do Nuha, a.s.), mada su imale svježe sjećanje na
Izvorno Znanje, ogrezla do te mjere da je cijelu Zemlju
pogodio Potop u kojem je spašen samo manji broj ljudi
koji su bili vjernici? Djelovanje šejtana je permanentno
i on se ne umara u svojoj nakani: da odvlači ljude od
staze Istine. Permanentno radi na tome da Istinu prika-
zuje kao iluziju, a iluziju koju sam proizvodi da prodaje
ljudima za „istinu“. Staze Prave Istine (vjere u Jednog
Boga i oslanjanje na Njega) prikazuje kao „restriktivne,
nedemokratske, ograničavajuće, neslobodne, zaostale,
nenaučne“ i nudi ljudima „spas“ u brojnim „olakšicama i
uživanjima“. Njegove prste i tragove treba prepoznavati
i u utjecaju da ljude obuzme zaborav, da se Izvorna
Uputa podvrgne raznim reformacijama, prilagodbama,
prepoznaje se u nedovoljnom oprezu u čuvanju ploča
koje su objavljene Mojsiju, odnosno Musau, a.s., prema
islamskoj terminologiji, ili pak nedovoljan oprez u ču-
vanju onoga što je izvorno objavljeno Isusu, odnosno
Isau, a.s. Ali i ono što je ostalo od temljnih dogmatskih
stavova jeste usmjereno prema borbi protiv đavola i
oprez da se ljudi čuvaju. To se od početka stvaranja svi-
jeta kada je uspostavljena univerzalna svemirska misija
koja je nosila i nosi naziv čovjek.
44
Nervoza šaptača odražava
se i na prilježne podanike,
ali i kolebljivce
Jasno je da šejtan nema velike moći da Izvornu Uputu
potisne. Zato na pragu trećeg milenija možemo da pri-
mjetimo njegovu nervozu, pa i njegovo skoro pa fizičko
pojavljivanje u ljudskim sferama. Islam ima progeresivno
širenje uprkos pokušajima da se stvori unutarnji raskol,
s čime se računa već od smrti Muhammeda, a.s. Tome
se pridodaju i druge metode koje su već primjenjene
ili se primjenju spram muslimana u svijetu: pokušaj da
se preko gomilanja materijalnih dobara podvoje unutar-
nji redovi muslimana, razbija njihovo jedinstvo, ponudi
njihovim vođama zamamni zov zlata, dragulja, bluda,
uživanja alkohola i opojnih droga, potom pokušaj pot-
činjavanja većine muslimana tiraniji i samovolji manji-
ne – da ih potčinjava i na njima obavlja misiju otvoreni
neprijatelj koji im nameće svoj način života… Tu su i
rafiniranije metode kao što je uvođenje samozvanih
„mesija“, „proroka“, „sanjara“, tumačenje i pronalaženje
„novih“ hadisa, pretvaranje islama u „muhamedanstvo“,
uvježbavanje militantnih grupacija i njihovo protežiranje
kao razloga za intervenciju. Vještačke podjele čovječan-
stva na nacionalne države jesu sljedeći faktor u kojem se
ogromnom broju ljudi koji su „braća“ po krvi i tlu govori
kako su najbolji, najčišći, pravovjereni, kako je samo
njihov vođa ispravan, kako su očevi nacije nepogrješivi.
Taj etnocentrizam se šapće, kao provjereni metod, svim
stavnocnicima Zemlje koji se zovu ljudima. Zar pogubne
posljedice nacionalnih podjela u ummetu nisu vidljive i
u historiji i u našem savremenom dobu. To ide dotle da
se postavljaju ekplozivne naprave u džamijama petkom
samo zato što navodno šiiti ne mogu sa sunitima ili
Kurdi sa Turcima, ili Iranci sa Iračanima, Egipćani sa
Sirijcima, sljedbenici reisa sa sljedbenicima muftije na
Sandžaku, vehabisti sa svima drugima, hajke protiv su-
fija... Onaj koji šapće ljudima slatke laži na njihovo uho,
na razne načine, postaje sve nervozniji, pa to prenosi
kao nervozu i na sljedbenike i sve kolebljivce. Zato su
nervozni berzanski indeksi širom svijeta, ali i sve češća
je upotreba sirovog (često i bezrazložnog) ispoljavanja
zla kao banalnosti na ulicama svijeta. A, nažalost, i na
našim bosanskim.
 Senada Mehmedćehajić | PORODIČNE VEZE

Džennetske cicibanke
D
jeca su naše najveće blago. Prema tome blagu 18. Učiti ih namazu od prvih koraka. Kako bismo ih pri-
se treba tako i odnositi, vrlo brižno i odgovorno. voljeli da klanjaju, potrebno je kupiti malu serdžadu,
Stoga:
koja će biti samo njihova, i uvijek ispod nje ostaviti
1. Svaki roditelj treba svome djetetu, kada ono dođe
neki dar.
na ovaj svijet, naditi lijepo muslimansko ime, uče-
njem ezana na desno i ikameta na lijevo uho. 19. Svojim primjerom pokazati važnost namaza u na-
2. Potrebno je i zaklati kurban za svoje dijete, ukoliko šem životu.
je roditelj u mogućnosti, i podijeliti ga komšijama
20. Slijediti hadis i preporuke Božijeg Poslanika, a.s.,
i prijateljima.
kada je u pitanju namaz (od sedme godine učiti ih
3. Mušku djecu osunetiti.
klanjati, a sa desetom biti i strožiji).
4. Usađivati od malih nogu djeci ljubav prema našem
Stvoritelju Allahu, dž.š. 21. Učiti djecu da iskazuju ljubav prema roditeljima,
5. Voljeti podjednako i mušku i žensku djecu. ali i prema djedovima i nenama, i neka djed i nena
6. Neka bismilla bude prvo što će djeca naučiti, budu sastavni dio njihova života.
odmah poslije prvih izgovorenih riječi „mama“ i
22. Često posjećivati sa djecom djeda i nenu i neka
„babo“. Svojim primjerom to pokazati djeci, tako
uvijek osjete ljubav i toplinu koju osjećate vi prema
što ćemo stalno glasno izgovarati bismillu.
svojim roditeljima.
7. Učiti ih lijepim manirima i islamskom bontonu.
8. Usađivati im vrline lijepog ponašanja i lijepog od- 23. Učiti ih lijepom odnosu prema učitelju/učiteljici.
nosa prema starijima.
24. Uvijek prema djeci postupati blago.
9. Ne dozvoliti djeci da vrište i podižu ton na roditelje,
25. Uvijek naći vremena za razgovor s njima.
niti na starije.
10. Od malih nogu učiti djecu disciplini i radu. 26. Posvećivati puno vremena druženju i igri, jer se i u
11. Neka održavanje lične higijene (pranje ruku prije igri razvijaju najplemenitije osobine djeteta.
i poslije jela, pranje zubi i sl.) budu njihove stalne 27. Ne pokušavati djeci kupiti sve u šta upru prstom.
aktivnosti.
Najvažnije je da znaju da ih volite i da ste uz njih.
12. Promijeniti neke svoje navike, jer djeca najčešće
oponašaju roditelje, pa tako i onda kada se ljute. 28. Učite djecu iskrenosti i poštenju.
13. Neka uvijek budu lijepo i ukusno odjevena, bez 29. Neka strpljivost bude njihova vrlina, i u dobru i u
slijepog slijeđenja modnih trendova. nevolji.
14. Učiti djecu da nazivaju selam.
30. Neka djeca osjete i ljubav i poštovanje između
15. Uvijek paziti s kim se druže. Sjetite se izreke: „S
majke i oca.
kim si takav si.“
16. Od malih nogu djecu voditi u džamiju i graditi u 31. Neka su roditeljima uvijek na umu riječi Poslaniko-
njima ljubav i poštovanje prema toj Allahovoj kući. ve, a.s.: „Roditelj ne može darovati svom djetetu
17. Djecu slati u mekteb. ništa bolje od lijepog islamskog odgoja.“

45
 ODABRANE ŽENE

MAJKA I SESTRA
MUSAA, a.s.
J
edno od najopširnijih kur’anskih
kazivanja je ono o Musau, a.s.
Spomenuto je na sedamdeset
tri mjesta u Kur’anu i poteško je
hronološki poredati redoslijed de-
šavanja.
On je Musa, sin Imrana ibn La-
vija ibn Jakuba ibn Ishaka ibn Ibra-
hima, alejhumu-selam. Benu Israil,
za koje smo rekli da su potomci
Jakuba, a.s., u vrijeme Jusufa, a.s.,
u godini gladi napustiše Palestinu.
Faraon za Jusufovog vremena
bio je Rejjan ibn Velid, i on je uprav-
ljanje prenio na Jusufa, a on na
svoje potomke, tako da je u prva
vremena Benu Israil živio životom
kraljeva. Njihov broj se brzo pove-
ćavao. Nakon Rejjanove smrti vlast
je naslijedio Kabus ibn Mus’ab,
koji je bio tiranin i mnogo je naudio
Benu Israilu. Potom zavlada Velid
ibn Mus’ab, brat pređašnjeg farao-
na, čija je žena bila Asija ibn Mu-
zahim o kojoj ćemo pisati uskoro.
Ovaj faraon je bio silnik i neprave-
dan. Učinio je što niko prije njega
nije. Sam je sebe bogom proglasio.
“Ja ne znam da vi imate drugog
boga osim mene.” ( Kasas, 38.)
Faraonov
san i zakon
“Faraon se na Zemlji bio po-
nio i stanovnike njene na stranke
izdijelio; jedne je tlačio, mušku
im djecu klao, a žensku u životu
ostavljao. On je zaista činio nered.”
(Kasas, 4.)
Ponizio je narod Benu Israila,
učinio da mu budu robovi, da rade
najgore i najteže poslove. Njihove
žene su postale robinje, od njih
su za sebe uzimali one koje su im
se sviđale. Ovo nije bila samo po-
vlastica faraona i dvora nego svih
pripadnika najjačeg sloja društva,
egipatskih Kopta.
Na ovo zlodjelo navela ga je ra-
širena predaja među potomcima
Israilovim da će se među njima
roditi dječak koji će srušiti egipat-
skog faraona. Ibrahim, a.s., je to
nagovjestio kad je egipatski vladar
htio da napastvuje hazreti Saru, pa
ju je Allah, dž.š., sačuvao od njega.
Kad je to predanje doprlo do Kop-

46
ta, neki zapovjednici i članovi dvor-
ske svite su na jednim od mnogo-
brojnih večernjih sjedaljki upoznali
o tome faraona, nakon čega je on
naredio da se sva muška djeca
Israilovih potomaka pobiju.
Od Abdullah ibn Mesuda i dru-
gih ashaba se prenose predaje da
je faraon usnio san kako je iz Bejt
el-Makdisa (Jerusalima) došla va-
tra i spalila kuće u Egiptu i sve Kop-
te, a poštedila potomke Israilove.
Kad se probudio uplašen od sna,
pozvao je astrologe i sveštenike da
mu protumače san. Rekli su mu da
san znači da će se roditi muško di-
jete među Benu Israilom zbog koga
će Egipćani biti upropašteni, te je
on naredio da se prate sve trudni-
ce i pobiju svi novorođeni sinovi, a
žensku djecu da ne diraju. Bio je to
pokolj među Benu Israilom. Faraon
je uložio sve napore da se Musa ne
pojavi. Nakon ove naredbe sino-
vi Israilovi su toliko oslabili brojem
da su se neki Kopti požalili faraonu
ako svi mladi budu pobijeni a stari
izumru, da će onda oni morati radi-
ti poslove koje su radili Izraelićani.
Zato je faraon naredio da se muška
djeca jedne godine ubijaju a druge
poštede. Mufesiri dalje navode da
se Harun, a.s., rodio one godine
kada se nije ubijalo, a Musa, a.s.,
u onoj godini kada su se muški po-
tomci ubijali.
Majčina
dosjetljivost
Od kad je zanijela, Musaova
majka se bojala i vješto je sakriva-
la trudnoću da to niko ne primjeti
sve do poroda. Kad je rodila bila
je nadahnuta da napravi sanduk,
stavi ga u njega, priveže užetom i
položi u Nil u čijoj je blizini bila nje- kako ono da nešto zna i kako mu
na kuća. Visoka trstika je skrivala ono može išta nauditi. Pošto se bo-
sanduk. Majka ga je dojila, a kad jao predskazanja, a ipak želio da
bi se pobojala, stavljala bi dječaka joj udovolji, faraon naredi da done-
u sanduk i puštala niz vodu. Drugi su dvije posude. Jednu napunjenu
kraj užeta bi svezala uz kuću i kad draguljima, a drugu žeravicom. Htio
bi gosti otišli ona bi ga ponovo po- je da bude siguran da je dijete be-
moću užeta privukla sebi. zopasno pa reče da vidimo šta će
izabrati. Ako izabere dragulje, pa
“I Mi nadahnusmo Musaovu
sjaj i vrijednost njihovu znaju svi, a
majku: ‘Doji ga, a kad se uplašiš
ako vatru usijanu, pa to može samo
za njegov život, baci ga u rijeku, i
nesvjesni. I Allah, dž.š., nadahnu
ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga,
Musaa te on svojom ručicom do-
zaista, vratiti i poslanikom učiniti.’”
hvati užareni ugalj i zaplaka. Asija
( Kasas, 7.)
iskoristi ovaj momenat, posvjedoči
Izvršavajući ono što joj je bilo dječiju nevinost i brzo ga predade
naređeno, ona je jednog dana spu- sluškinjama da ga odnesu i utješe.
stila Musaa sa sandukom u vodu,
“On će biti radost i meni i tebi!
ali je zaboravila da kod sebe sve-
Ne ubijte ga, možda će nam od ko-
že drugi kraj užeta. Primjetivši kako
risti biti, a možemo ga i posiniti.”
sanduk pliva niz rijeku reče sestri
(Kasas, 9.)
njegovoj: “Idi za njim!” Pratila ga je
sa obale vješto se prikrivajući. Rije- Faraon joj reče: „Radost tebi,
ka odabrana, Nil, nanijela je sanduk ali ne i meni. Ja ne želim nikoga iz
Benu Israila odgajati u svojoj kući,
pokraj faraonova dvora. Sanduk sa
ali ako ti tako želiš, neka tako i
bešikom zastao je uz obalu i ubrzo
bude.“
ga primjetiše sluškinje, ali ga nisu
smjele otvoriti dok ga ne doniješe Muhamed, s.a.v.s., je rekao: „
pred Asiju, faraonovu ženu. Da je rekao: ‘Radost i meni.’, ne bi
ga zadesila kazna.“
Asijina zaštita Zbog Asijinih riječi: “možda će
nam od koristi biti”, Allah,dž.š., joj
Kad je Asija otvorila sanduk i ot-
je stvarnu korist dao. Uzvjerovala je
krila prekrivač,ugledala je dječaka
Musau kada je odabran za poslani-
svijetla lica koga odmah zavoli. Na-
ka, zaštitio je od faraona i dženne-
kon što je faraon ugledao dječaka,
tom je obradovao. “A oni ništa ne
odmah naredi da ga zakolju. Asija
predosjetiše.” Odgojiše dječaka na
je hrabro stala u djetetovu zaštitu.
Nije tačno kao što se spominje u
pojedinim israilijatima da je Asija
sakrila od faraona činjenicu da je
Musa iz naroda Benu Israila. Po
prekrivaču su svi znali da ovo di-
jete ne pripada njihovom narodu
nego da je iz Benu Israila. Zamolila
je faraona da ga ne ubije nego da
joj ga pokloni jer to je samo dijete,
47
 dvoru, i tako on bi njena ali ne i nje-
gova radost.
Traženje dojilje
Es-Suhejli kaže da je Musaovoj
majci bilo ime Ajariha. Njeno srce
postade prazno, umalo ga ne po-
kaza, umalo skrhana bolom od ra-
stanka da se ne odade. Allah, dž.š.,
učvrsti je da bude izdržljiva i da se
nada pomoći Božijoj. Kad se kćer-
ka vrati i obavjesti je gdje se Musa-
ov sanduk zaustavio, shvati da se
mora pripaziti i ne odati. Naredi joj
da prati u čaršiji vijesti sa dvora, te
tako saznadoše da nova beba na
dvoru odbija da doji dadilje. Oni su
se smeli i na svaki mogući način ga
pokušavali nahraniti, ali nisu uspjeli,
kako Uzvišeni kaže: “A Mi smo mu
već bili zabranili dojilje.” Zatim su
ga sa babicama i ženama sa dvora
poslali na pijacu, ne bi li našli neko-
ga koga će dječak pristati podojiti.
Ponuđena je velika nagrada onome
ko nađe dojilju čije će mlijeko dje-
čak zavoljeti. Dok su tako stajali sa
njim i svijet ga posmatrao, njegova
sestra ga je gledala, praveći se da
ga ne poznaje. A onda je kao usput
rekla ženama sa dvora: “Hoćete li
da vam ja pokažem porodicu koja
će vam se o njemu brinuti i koja će
ga paziti.” (Kasas, 12.) Pošto Musa
nije htio nikoga da podoji i riješenja
nije bilo na vidiku, odlučiše da po-
kušaju.
Ibn Abbas kaže: „ Kada je to re-
kla, upitali su je kako zna da će ga
oni paziti i čuvati, a ona je odgovo-
rila: ‘Ta žena je iz siromašne kuće,
pristat će kad sazna da se radi o
faraonovom posinku. Pa zar mno-
gi ne žele da obraduju vladara i ne
nadaju se bogatoj nagradi!? Ona je
čista i prijatna mirisa, nije se desi-
48
lo da je njeno mlijeko ijedno dijete
odbilo. Ako želite ja ću vas odvesti
Potpuni razvoj
do nje.’“ djeteta – dojenje
Pristadoše i odoše do njene Allah, dž.š., je odredio “da ra-
kuće gdje ga je majka uzela i on steš pod Mojim okom” u blizini
poče gladno dojiti. Svi su se obra- majke svoje i sa najboljim uslovima
dovali i poslali muštulugdžiju Asiji koje je dvor mogao pružiti. Mi smo
da je nađena dojilja. danas itekako svjesni koliko je za
potpun razvoj djeteta neophodna
Sa nahranjenim djetetom pove-
majčina briga i ljubav. Naročito u
li su Musaovu majku na dvor kod
periodu dojenja kad je kontakt jako
Asije. Želeći da dječaka odgaja u
intezivan i koji oblikuje mnoge psi-
svojoj blizini, Asija joj je ponudila
hičke karakteristike djeteta. Mno-
smještaj i život na dvoru, gdje će
gima koji smo poneseni valovima
joj biti pruženo sve što treba. Me-
savremenog života ova uzvišena
đutim, ona je to odbila rekavši da
pouka iz kazivanja o brizi Musaove
ona ima muža i drugu djecu o kojoj
majke treba da posluži kao nepri-
nema ko brinuti, pa ovo dijete može
kosnoven uzor žrtvovanja i strplji-
dojiti samo ako ga pošalje sa njom
vosti kako da se taj period provede
ili joj ga budu donosili na dojenje.
uz svoje dijete i da mu se omogući
Asija teško pristade na ovo odva-
potrebno dojenje i odgovarajuća
janje od djeteta, ali odredi da joj ga
njega i obrazovanje.
svakodnevno donose. Musaovoj
majci spremi darove i odredi joj pla- Uzvišeni Allah je odredio da
ću tako da se može posvetiti samo Musa, a.s., bude pripremljen za
brizi njenog posinka. Opskrbi je sa iskušenja koja je morao podnijeti
darovima, hranom i odjećom, i tako radi upute i izbavljenja cijelog naro-
se majka vrati noseći ga svojoj kući da Benu Israila od faraona. U tome
onako kako joj je Uzvišeni obećao: veliki značaj ima borba i strpljivost
“I vratismo ga njegovoj majci da se majke, boravak kod nje u periodu
raduje i da ne tuguje i da se uvjeri dojenja i dječaštva, a svakako i
da je Allahovo obećenje istinito.” Asijina upornost i zaštita da najbolji
(Kasas, 13.) učitelji dvora podučavaju dječaka
svim vještinama i znanjima karakte-
Tako je Musa rastao okružen ve-
rističnim za to doba.
likom ljubavlju majke i Asije. Stasao
je u divna mladića, učena i odvaž-
na.
Katade i više učenjaka navode
da se riječi – “I na tebe sam bacio
ljubav Svoju”, odnose na činjenicu
da je Musaa volio ko god bi ga vi-
dio. Odrastao je na dvoru hranjen
najukusnijim jelima, oblačio je naj-
ljepšu odjeću, pod Allahovim nad-
zorom.
 Edin Topčić | PRIČA

Oaza zvana Iradet (II)

“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da
shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već
srca u grudima.” [El-Hadž, 46.]

(O sakrivenoj oazi • O pustinji • O učitelju Taibu • O srcu i nefsu •

O tevbi i pruženoj ruci • O Selimu što teži da smiren postane)

A
kila probudi žamor djece.
Sjene palmi plesale su po
šatoru, a vazduh je miri-
sao...
Prvo je osluškivao sebe. Osjećaj
koji je imao u sebi bio je potpuno
drugačiji od onog koji je imao tamo
u pustinji. Osjećao se umireno i kao
da je došao kući.
Osim neumornog pustinjskog
vjetra nije mogao čuti ništa drugo.
Možda pokoje zvono stoke i mukli
glas deve.
S druge strane, tijelo mu je bilo
obamrlo. Pokuša da se pomjeri, ali
nije imao snage u udovima. Tupi bol
govorio mu je da je u ovom trenutku
za njega najbolje da se ne pomjera.
Bol mu je govorio da je još uvijek
među živim i da je spašen iz smrto-
nosnog zagrljaja pustinje.
Mislili smo da smo te izugubili! –
obrati mu se neki glas.
Akil pogledom potraži glas i ugle-
da čovjeka obučenog u bijelo, po-
malo strogog pogleda. Brada mu je
bila duga i bijela. Njegovo lice sijalo
je nekom blagom bjelinom. Čovjek
ispruži svoju bijelu ruku i stavi mu je
na čelo i nastavi. Akil pomisli da ovaj
pogled ništa ne ostavlja skrivenim i
upita se kako je preživio.
Spasila te je tvoja ruka. Kad smo
te našli samo je ona virila iz pijeska.
Moj dječače, zašto si se u pustinju
uputio sam?
Zavele su me priče ljudi iz grada
zvanog Emmar, o tome kako je pu-
stinja puna blaga. – Akil zanijemi.
Lutao si sam pustinjom, – poče
da govori čovjek. Zar te nije vodila
tvoja strast i sitni porivi kako bi kod
ljudi bio nešto. Ovo je oaza Iradet.
Imao si želju i onaj zlatnik koji smo
ti dali te je nama i doveo. Na ovom
putu morao si izgubiti sve od onoga
što je ionako od prolaznog. Bio si
bez vode, bez deve, pa eto skoro i
bez života.
Čovjek je prekinuo svoj govor i
samo je ćutke gledao u Akila. Akil
je oborio svoj pogled, bilo ga je stid
ovog čovjeka što ga čita kao otvo-
renu knjigu.
Kako sam dospio do ove oaze?
– upitao ga je Akil.
Čovjek se blago nasmiješio, kao
što se blag roditelj svome djetetu
smiješi, lagano je podigao ruke i
kratko rekao – „Dova tvojih roditelja
i tvoj odnos prema njima!“, a zatim
je nastavio:
Vidiš, sine, neki putnik iz Inda koji
putovaše svijetom jednom tako sre-
te nekog starca koji je nepokretan
ležao pod drvetom. Putnik pristade
da ga ponese do njegove kuće. Sta-
rac se popeo njemu na ramena i kad
ga je donio do kuće, on ne hjtede
sići nego mu reče da mu oni koji ga
nose na ramenima služe i udovo-
ljavaju svakoj njegovoj potrebi. Na
kraju, putnik lukavstvom opi starca
i zbaci ga sa svojih ramena.
Akil sa začudio ovoj priči, a Taib
nastavi:
Nefs nije ništa drugo do starac
koji zajaši čovjeka, a on ga nosi i
udovoljava mu sve dok ne umre.

49
 koje navode čovjeka da izgubi svaku
...jedan putnik iz Inda koji putovaše svijetom nadu i digne ruku na sebe.
jednom tako srete nekog starca koji je U pustinju se može ući bez vo-
diča, ali se bez njega iz pustinje
nepokretan ležao pod drvetom. Putnik pristade ne izlazi. A zar nije ovaj svijet pun
da ga ponese do njegove kuće. Starac se popeo izgubljenih i premorenih duša koje
tumaraju pustinjom i koje su kojoti
njemu na ramena i kad ga je donio do kuće, on opustošili, čeznući za hladom kada
ne hjtede sići nego mu reče da mu oni koji ga ne bude drugog hlada osim u Onog
u Čijoj je ruci vlast i Koji je Utočište
nose na ramenima služe i udovoljavaju svakoj svakom.
njegovoj potrebi. Na kraju, putnik lukavstvom Kako si više gubio od onoga što
opi starca i zbaci ga sa svojih ramena... smo ti dali i što si mislio da je tvoje,
tvoj nefs je slabio a srce je jačalo.
Akil sa začudio ovoj priči, a Taib nastavi:
Nefs nije ništa drugo do starac koji zajaše Tevba i ono što
čovjeka, a on ga nosi i udovoljava mu sve dok ona mijenja
ne umre. Ali, želja koju smo ti dali, želja za Tvoje oči i usta su bili puni pije-
ska. Pružio si ruku, ali i tvoje srce je
blagom, nije ništa drugo do lukavstvo tvoga pružilo ruku. Tevba je ruka koju srce
srca nad nefsom kako bi otišao tražiti, a, hvala pruža svome Gospodaru.
Mi smo čekali tvoju ispruženu
Onom Koji je Nepar, onaj ko iskreno traži – ruku, ruku tevbe, da bismo je mogli
nađe! uzeti i spasiti te.
Ovo je oaza zvana Iradet i u njoj
Ali želja koju smo ti dali, želja za primijeti. Fatamorgane, izmaglice i
ćeš dobiti znanje koje će te moći
blagom, nije ništa drugo do lukav- nepregledne dine su kao zastori koji
voditi pustinjom i s kojim ćeš moći,
stvo tvoga srca nad nefsom kako bi su nam stavljeni pred oči. Pratili smo
voljom Jedinoga, spašavati druge
otišao tražiti, a, hvala Onom Koji je te stalno, ali smo i čekali! kao što smo mi, Voljom Jedinoga,
Nepar, onaj ko iskreno traži – nađe!
Šta ste čekali? – upitao je Akil, a spasili tebe. Do nje te nije doveo tvoj
Učitelj Taib nastavlja govoriti o razum nego tvoje srce. Zapamti to!
Taib reče:
onome što je prošao i šta to zapra-
Čekali smo te da spoznaš da si Tvoje ime više nije Akil, jer onaj
vo znači.
izgubljen, da ne znaš puta i da nema kojeg vodi razum može samo pro-
Taibe, meni se često činilo da me pasti u pustinji. Sada ti je ime Selim
prate i da... sigurnosti osim u Onoga Koji pra-
Levvame, i bit ćeš u oazi što Iradet
šta i Koji obilno daje. Čekali smo da
Mi smo te pratili od onog trena se zove dok ne postaneš Selim Mu-
shvatiš da su tvoje deve, tvoje stvari,
kad si strancu dao hurmi i malo tmeinne.
tvoj razum i tvoje oči kojim gledaš, a
vode. Dali smo ti zlatnik i deve smo Šta će se promijeniti u tebi, pi-
doveli samo za tebe. Ovaj svijet je ne vidiš, nedovoljne da se pronađe
taš se, o Selime koji si Levvame.
varljiv i prolazan kao što je pustinja pravi put.
Spoznat ćeš sve želje, ali kad u tebi
varljiva. Malo smo se zabrinuli kad su ti ne bude ništa drugo osim želje za
Morao si naučiti da svijet vara kojoti rastrgali deve i kad te ova si- Gospodarem Tvojim, tek tada ćeš
kao što pustinja vara, kao što na tvo- tacija dovela do očaja. Kojoti nisu spoznati varljivost želja i stalnost
je oči mijenja krajolike, a da se to i ne ništa drugo do šejtanske vesvese Allahovu.

50
 Njegove Riječi su formom Knjiga,
ali su one suštinom Govor. Ti mo-
žeš rukom posegnuti za Knjigom,
ali Njena duboka i stvarna značenja
možeš dokučiti jedino srcem, i to sr-
cem koje voli da se čisti.
Selime Levvame, kao što reče tvoj
otac, čini mnogo istigfara i mnogo
spominji Allaha i veličaj Ga, jer On
se sjeća onih koji se Njega sjećaju.
Ruka u
učiteljevoj ruci
Selimu u sjećanje dođoše njegovi
roditelji i on zaplaka. U njegovom
srcu opet se našao čudan treptaj i
ubod u srcu, grižnja savjesti i nemir
unutrašnji kao vatra što srca sago-
rijeva.
Preplaviše ga nebrojene misli i
osjećanja. Selim što nekad se Akil
zvaše se upita kako da se spasi.
Taib je još jednom nasmiješi ona-
ko kako se roditelj smiješi, pruži mu
svoju čistu ruku i reče:
- Allah voli one koji se kaju i od
njih rado prima pokajanje!
Selim, što se nekad Akilom zvaše,
još jednom pruži ruku, a učitelj Taib
mu je prihvati. On za njim izgovori
riječi tevbe i srcem mu zastruji neka
nova snaga.
Ne samo da je dobio novo ime,
nego je odbacio odjeću grada zva-
nog Emmar.
Oaza što Iradet se zove bila je
ogromna sa mnogo ljudi koji su
nasmijana lica dočekali novog sta-
novnika.
Priče trgovaca samo su donekle
bile tačne jer oaza jeste bila bogata,
ali njeno najveće bogatstvo je skri-
veno baš kao što je srce skriveno
tijelom.
Onaj ko bi došao u oazu zvanu
Iradet možda bi bio zaslijepljen nje-
nim sjajem, ali prava vrijednost bla-
ga je u tome da ono odvede Allahu,
dž.š, Gospodaru ljudi, koji je cilj put-
nika čiji je cilj Njegovo zadovoljstvo.
Selim koji je na
putu da Smiren
postane
Između plodne rijeke i suhe beži-
votne pustinje nalazio se grad zvani
Emmar.
Žitelji tog grada živjeli su lagodno.
Rijeka je plavila dva puta godišnje
i donosila je dvije sjetve godišnje.
Polja su bila zasijana i glad i žeđ
su bili nešto što nisu nikad upoznali.
Rijeka je donosila i trgovce koji
su dolazili uzvodno, ili ih je nosila
dalje nizvodno.
Pustinjska prostranstva donosi-
la su sunce što se svaki dan rađa,
vjetar koji nije dozvoljavao sparine i
koji je tjerao komarce.
Iz pustinje su dolazile karavane,
put koji ih je dovodio bi ih i odvodio.
Noć se spuštala nad grad zvani
Emmar, vjetar koji nije dozvoljavao
sparine i koji je tjerao neugodne ko-
marce šaputao je o tajni oaze što
Iradet se zove i Selimu, koji je na
putu da „Smiren“ postane.
51
 Sevret Mehmedćehajić | PORODIČNI ODNOSI
Mogli smo
kome u goste
H
vala Bogu!“, u sebi je
uskliknuo glava poro-
„ dice, kada je na zidu
u preduzeću vidio kazaljke na satu
raširene na 90o.
Hitar je taj odlazak s posla. Kako
godine nižu svoje bopke na tespi-
hu života, sve je hitriji. Umor češće
i brže dolazi, srazmjerno opadanju
entuzijazma, zbog kojeg je nekada
i satima ostajao poslije okončanja
radnog vremena: da završi zapo-
četo, da započne novo, da dokaže
kako on može i zna...
Penjući se uza stepenice u zgra-
di, razmišljao je o tome što bi bilo
najbolje za odmaranje. Legao bi na
trosjed u dnevnom, parkirao daljin-
ski na stomak i polahko šaltao če-
trdeset i pet kanala na kablovskoj.
No, po nekoj idiotskoj logici, neko
je, baš u ovo vrijeme dolaska ljudi
domovima s posla, stavio u većinu
programa sapunice, za prosječan
ljudski intelekt, ponižavajuću rutinu
od programa. A, opet, i samo leža-
nje na trosjedu, s viškom nogu koje
vise preko naslonjača za ruke, druga
je odbijajuća opcija. Čitanje knjige
bi bilo dobro! Ali, to nije izvodivo s
djecom koja stalno nešto zapitkuju
(a i zaspi od čitanja).
Trebalo bi da se odmori! Svi se
odmaraju kada dođu s posla, bili ili
ne bili stvarno umorni.
52
„Babo, šta si mi kupio?“, prenulo
ga je već u predsoblju. „Nisam ni-
šta“ je izazvalo ljutnju kćerke, a plač
sina, kao lančanu reakciju na njenu
ljutnju. Ona je očekivala bratz sličice,
a on kinder jaje.
Dok ga je supruga sugestivno pi-
tala: „Zar nećeš kahvu sada?“, već
je potrošio sva opravdanja djeci.
Njihova ljutnja i plač su postupno
jenjavali, skoro onoliko brzo kao što
se povećavalo njegovo uvjerenje da
od blaženog odmaranja nema ništa.
„Mogli smo kome u goste!“, isto-
vremeno mu je i sinulo u glavi i izle-
tjelo na usta. Zbilja, dobro društvo bi
moglo značiti i lijep i dobar odmor.
Baš takvo nešto bi mu godilo.
Zbrka je, međutim, odmah nasta-
la. Djeca su navijala za one porodi-
ce u kojima su imali svoje vršnjake
prijatelje, dok je supruga, nakon još
jednog prekomjernog trošenja vode
u pranju posuđa, iskazala svoju ne-
zainteresiranost: „Moramo li sad? Ja
sam umorna. Od jutros nisam sjela.“
(„A ja sam sve preležao!“, u sebi je
siktao glava porodice.)
No, on nije odustajao: tražio je
destinaciju koja će biti prihvatljiva za
sve. Da mu je da odu nekome kod
koga neće morati preslušati i pregle-
dati sve dnevnike i političke emisije;
ili kod koga neće pričati o poslu; a
opet nije mu privlačna ni posjeta oni-
ma kod kojih će pričati o najnovijim
markama automobila, mo(r)bitela; o
kvalitetu izvedenih radova u njihovoj
kući ili stanu; o tome što je zdravo
jesti, a što nije; o mahanama i nedo-
stacima nekih zajedničkih poznani-
ka; o lošem stanju nacije i države; o
basnoslovnim primanjima političara;
o svemu onome čime pokvarenjaci
već godinama gebelsovski zaslje-
pljuju obične ljude, a oni na to sa-
svim obično nasjedaju, jer nemaju
na što drugo nasjesti. Dokundisalo
mu je i svojevrsno hinjenje pameti,
tako karakteristično za ovovremene
bosanske sjedeljke, zbog koje ne
može više prepoznati neke svoje pri-
jatelje: ono što oni rade je najbolje
i najpametnije; oni znaju sve kako
bi trebalo urediti, dočim svi drugi to
ne znaju; njih boli što drugi ništa ne
rade, a oni se sturiše od sikirancije
za nizbrdicom kojom hrli naša naci-
onalna ćeza.
Da, da mu je da ode u goste u
kojima će se osjećati neopterećeno,
gdje neće morati izmišljati teme za
razgovor i umarati se donošenjem
velikih zaključaka o malim temama.
Gdje će se sve teme spontano na-
metati i otvarati.
„Ženo, šta misliš da odemo onom
mom jaranu s posla? Nedavno mu
se žena porodila, pa je red.“ Još uvi-
jek neraspoložena za bilo kakvo ho-
danje, supruga je, koliko hitro toliko
i efikasno, odgovorila: „Ne možemo
njima, jer valja kupiti benkicu, nešto
njemu, nešto njoj i još staviti para
na čelo djetetu! A znaš da ima još
do plate.“
Nije se obeshrabrio. Nastavio je
potragu, nastojeći u glavi konstituira-
ti lik nekog prijatelja ili poznanika čije
bi porodično okruženje zadovoljilo
njegove „spontano je najbolje“ kri-
terije. „Mogli smo kod onih“ uskoro
je zamijenilo „mogli smo kod kom-
šija preko puta“, pa onda „kod onih
dalje“, pa „kod onih bliže“ itd. Djeca
su ili gromoglasno odobravala neke
prijedloge ili izražavala negodovanje
za druge, a čak se i supruga zainte-
resirala za temu.
Iza prijedloga su započeli telefon-
ski pozivi. Kćerka je bila posebno
vesela kada je čula mogućnost da
se igra sa sve tri kćerke jednoga
očevog ratnog prijatelja. No, razo-
čarenje je bilo veliko kada je čula da
im ne mogu ići, jer prijatelj ima važan
sastanak baš u to kasno doba.
Prisjećajući se ljetošnjeg roštilja
u avliji, pozvao je drugoga poten-
cijalnog primaoca gostiju. Bijaše to
ljubazan razgovor dvojice ljubaznih
ljudi, od koji je jedan ljubazno natu-
knuo da se ovoga mjeseca, zbog
ispita na stručnom usavršavanju,
a koji su izrazito skupi, ni s kim ne
druži, jer – uči.
Sljedeći je pripremao ispite za
postdiplomske studije na nekoj xy-
katedri društvenih nauka (usputile
uvjeravajući, sebe prije drugih, kako
su ga drugi navratili da se upiše, a
on to ne bi ni zbog zvanja ni prestiža,
nego zbog nauke), kod trećega se
žena pripremala za nastavu sutra-
dan u školi, četvrtoga nije bilo kod
kuće...
Oko 19 sati glava porodice je
ljubazno upitao: „Draga, bi li nam
pristavila kahvu?“
53
Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

Pogled na energetsku budućnost planete:

fosilna goriva ili obnovljivi izvori energije?
Zapažamo da danas postoji mnoštvo informacija i entuzijazma
povezanog sa sve većim udjelom alternativnih izvora energije gobal-
noj energetskoj potražnji. Progres se posebno bilježi u tradicionalnim
generatorima alternativne energije koji čine solarne ćelije i energija
dobivena od strujanja vjetra ili pokreta vode. Entuzijazam koji ljudi
za ova dostignuća imaju u mnogo slučajeva je stvorio osjećaj da će
naše energetske potrebe u budućnosti biti lako zadovoljene. Koliko
je to tačno?!
Alternativna energija je interesantan koncept koji jednostavno
podrazumjeva energiju koja nije proizvedena od primarnog ener-
getskog izvora – fosilnih goriva. Ugalj, nafta i prirodni gas su fosilna
goriva od kojih najviše zavisimo – od zagrijavanja i elektrifikacije kuće
do korištenja automobila ili sredstava za masovni transport. Problem
je u tome što fosilna goriva nisu obnovljiva i što će jednog dana zalihe
zasigurno biti iscrpljene. I pored obećavajućih alternativnih izvora,
ti obnovljivi generatori energije svi zajedno imaju udio u količini od
samo 7% trenutnih potreba čovječanstva. Prema tome, fosilna gori-
va, zajedno sa još jednim neobnovljivim generatorom – nuklearnom
energijom, čine 93% svjetskih energetskih izvora. Sami nuklearni
proizvođači električne energije čine 6% energetske scene i nije vjerovatno da će se taj procenat u budućnosti povećavati
zbog pritiska javnosti. Kontraverzni proces dobivanja električne struje putem cijepanja atoma je nakon Černobilske katastrofe
jednostavno, po mišljenju mnogih, previše riskantan.
Dodatan problem čovječanstvu je i činjenica da se sagorijeva-
njem fosilnih goriva u okolini oslobađa karbon dioksid – CO2, gas iz
kategorije stakleničkih plinova čija sve veća prisutnost u atmosferi
rezultira globalnim zagrijavanjem.
Koliko nam je još fosilnog goriva ostalo? Neki procijenjuju da će
naše planetarne zalihe presušiti u narednih 50 godina, drugi opet
smatraju da se to može očekivati za 100 do 120 godina. Zapravo
nijedna od ovih projekcija ne zvuči ohrabrujuće kada se uzme u obzir
u kolikoj je mjeri naša civilizacija zavisna od fosilnih goriva. Zaklju-
čak eksperata je da će fosilnih goriva nestati i da nemamo drugog
izbora nego se pripremiti za novo doba proizvodnje jer se ljudske
potrebe za električnom energijom sigurno neće smanjiti. Naprotiv,
zbog rasta ljudske populacije na planeti, za očekivati je da će se do
2020-te godine udvostručiti energetske potrebe čovječanstva čime
alternativni ili obnovljivi izvori energije postaju još bitniji.
Solarna rješenja, sistemi bazirani na pretvaranju sunčeve energije
u struju, proizvode velike količine energije koja adekvatno uskladište-
na može trajati i dugo nakon zalaska sunca ili u periodima oblačnog
vremena. Razlog zbog kojeg se ne čini da, trenutno, ova solucija
može značajno unaprijediti energetsku sliku planeta je još uvijek
visoka cijena solarnih sistema. Za mnoge države je jednostavno
preskupo zamijeniti energetsku infrastrukturu baziranu na fosilnim

54
 Firma „Cyberdyne“ spremna za masovnu produkciju kiborga
Zajednička stvar za mnoge naučno-fantastične hitove kao što
su Iron Man, RoboTECH ili Aliens je to da su nas uvjerili da su
robotski egzoskeletoni sjajna stvar. Osnivač japanske kompanije
„Cyberdyne“ prof. Yushiyuki Sankai, je postigao da smo na svega
korak od toga da prvi kiborzi zakucaju na vrata naših svakodnevnih
života.
„Cyberdyne“ je razvio robotsko odijelo HAL, egzoskeleton težak
dvadeset tri kilograma koji pristaje tijelu odraslog čovjeka povećava-
jući mu snagu i stabilnost. Hal (Hybrid Assistive Limb) u potpunosti
samostalno nosi vlastitu težinu i održava ravnotežu, omogućavajući
korisniku da se slobodno kreće i sa lakoćom podiže objekte deset
puta teže od onih koje bi mogao vlastitim mišićima.
Sjajni prstenovi koje vidimo na mjestu zglobova su zapravo motori
koji stvaraju povećanu snagu koristeći se baterijom čije jedno punje-
nje traje oko pet sati. Senzori neuronskih impulsa raspoređeni duž
spojeva HAL-a signaliziraju egzoskeletonu kada i kako da se pokre-
ne, što znači da ovo odijelo nema komplikovane komande i svako
ko ga obuče treba svega par minuta treninga prije prvih koraka.
Robotsko odijelo HAL je već dostupno kupcima u Japanu po ci-
jeni oko 4200 USD a njegov tvorac Sankai ne želi dozvoliti vojnu pri-
mjenu HAL-a. Korisnike traži među osobama koje imaju problema sa
kretanjem, oboljelim od srčanog ili moždanog udara i industrijskim
radnicima. Isti senzori koji detektuju motoričke neuronske signale na
površini kože korisnika mogu se adaptirati da prate vitalne signale
i eventualno zaštite oboljelog ili pozovu mu pomoć.
Vokabular kompleksnih pokreta može biti reprogramiran u HAL-u,
nakon čega korisniku nisu potrebni neuronski signali da upravlja
egzoskeletonom.

gorivima sa solarnim modelom. Ipak, očekuju da će se solarna energija do 2020-te godine proizvoditi u opsegu 26% globalnog
zahtjeva i podmirivati potrebe milijarde ljudi.
Vjetar i hidroelektrični potencijali se efikasno koriste već desetljećima i segment su energetskog tržišta koji bilježi ubrzani rast.
Ove dvije solucije su koncipirane na principu pretvaranja snage strujanja vjetra ili toka vode u električnu energiju putem pokretanja
turbina. Snaga vjetra se komercijalno u električnu energiju pretvara na „farmama“ vjetra koje čine stotine vjetrenjača raspoređenih na
širem području. Hidroelektrična energija se generiše na branama, a od početka 1990-tih i na stanicama čije hidro-turbine pokreće
pomicanje vodene mase prilikom plime i oseke.
U suštini ovi obnovljivi izvori energije ne zagađuju okolinu, jednostavni su i daju nam fleksibilnost planiranja, smanjujući ovisnost
naše civilizacije o fosilnim gorivima. Cilj inžinjera širom svijeta je da pretvaranje mehaničke energije u električnu putem ovih solu-
cija učini što efikasnijim i produktivnijim. Zapravo, postoji i više nego što je potrebno obnovljivih izvora energije koji zauvijek mogu
zadovoljiti globalne potrebe čovječanstva. Ipak zadatak je razviti sistem koji će kvalitetno i ekonomično stvarati, skladištiti i koristiti
električnu energiju.
Energetski izazov koji je pred nama možda najbolje oslikava zaključak međunarodnih eksperta iz oblasti energetike – The Union
of Concerned Scientists: „Nijedna solucija pojedinačno ne može odgovoriti na energetske potrebe društva u budućnosti. Jedina
opcija je razvijanje čitavog spektra različitih energetskih tehnologija koje dijele istu misiju – ne iscrpiti naše prirodne zalihe i sačuvati
okolinu od uništenja.“

55
 Mr. Merima Čamo | GRADOVI
VISOKO
N
a ušću rijeke Fojnice u rijeku Bosnu, u središ-
njem dijelu Bosne i Hercegovine, smješteno je
Visoko. Promatranje ovog naselja kroz vizuru
minulih vremena izaziva poseban dojam kojem se rijetko
koji „zaljubljenik u prošlost“ može oduprijeti a to je da
se na ovom relativno „malom prostoru začela historija
Bosne“. Pored arheoloških nalazišta koja datiraju iz ne-
olitskog perioda, na širem prostoru Visokog pronađeni
su i ostaci ilirskih naseobina (područje Visočkog bazena
naseljavalo je ilirsko pleme Desidijati), rimskih utvrđenja
(Kralupi, Mokronozi...), srednjovjekovnih podgrađa što
sve zajedno predstavlja vrijedno svjedočanstvo domaće
povijesti. Međutim, ono što je ostavilo specifičan trag na
bosanskohercegovačkoj historijskoj matrici proizišlo je iz
niza značajnih „događaja“ i „dešavanja“ tokom medie-
valnog perioda koja su ovo mjesto inaugurirala u „centar
srednjovjekovne bosanske države“. Grad-tvrđava Visoki
se prvi put spominje 1355, a njegovo podgrađe 1363.
godine. U njemu su bosanski banovi i kraljevi primali
56
strane poslanike i izdavali povelje. Međusobno pove-
zane i frekventne lokacije u tom razdoblju bile su grad
Visoki (smješten na brdu Visočica), njegovo podgrađe
i trgovačko središte Podvisoki, Mile, kao krunidbeno
mjesto bosanskih kraljeva, te Moštre u kojima se na-
lazio jedan od najstarijih univerziteta u Evropi. Kulturni
profil srednjovjekovnog bosanskog društva ogledao se
u izražajnoj duologiji - kultura prožeta raznim utjecajima
sa Istoka i Zapada (npr. gotički utjecaj je bio primjetan u
načinu odijevanja, izradi nakita i ukrašavanju, arhitekturi
i slično) uklopljena u autohtoni mozaik na koji su stanov-
nici srednjovjekovne bosanske države utisnuli simbole
„predantičke“ i „antičke“ civilizacije. Na toj raznobojnoj
osnovi preovladavali su valeri samostalne bosanske
države kao što su bosansko pismo - bosančica (najpo-
znatiji i najstariji dokumenat na ovom pismu je Povelja
Kulina Bana iz 1189. godine), bosanka mramorja, mašeti
ili divovsko kamenje - stećci itd.
 Novi trajniji preplet
Istoka i Zapada
Godine 1463. grad Visoki pada pod tursku vlast. Fi-
zička struktura srednjovjekovnih naselja promijenila se u
korist islamsko – orijentalnih obilježja, koja su utjecala i
na stvaranje novog urbanog, pa i ukupnog životnog mi-
ljea. Ubrzo, Visoko postaje administrativni centar nahije,
dobiva stalnu vojnu posadu, dok se u novoformiranom
čaršijskom prostoru grade dućani i zanatske radnje uz
simultani razvoj trgovine (stokom i šećernom repom) i
zanatstva (naročito štavljenja kože i ćilimarstva). Ajas-
begu bosanskom (1470) i hercegovačkom (1478) san-
džak-begu se pripisuje zasluga za izgradnju prvog vi-
sočkog hamama, vodovoda, mekteba, mosta na rijeci
Bosni i medrese, ali i utemeljenje vakufa (vakufnama za
zadužbine podignute u Visokom je legalizirana 1477.
godine) i tekije nakšibendijskog reda koja i danas po-
stoji. Pretpostavlja se da je jedna od prvih podignutih
džamija u Visokom Hadži Ibrahimova džamija u Peru-
tac-mahali. Pred kraj osmanske vladavine u Visokom je
bilo 897 kuća i 4.205 stanovnika. Koloniziranje Bosne i
Hercegovine od strane Austro-Ugarske označava po-
četak preobrazbe dotadašnjeg načina života na našim
prostorima, a time i u Visočkoj nahiji, uspostavljenog i
razvijenog u okvirima osmanskog feudalnog poretka.
Prema podacima iz 1910. godine Visoko je imalo 873
kuće i 4.105 stanovnika. Broj samostalnih zanatlija bio
je 892, a značajan broj njih se bavio preradom kože,
vune i izradom opanaka. Predmeti od kože izrađeni u
visočkim obrtničkim radnjama izvoženi su u Beč, Bu-
dimpeštu i Trst. Registrovanih trgovačkih firmi bilo je 32.
Grad je pod autrougarskom upravom dobio novi mo-
derni vodovod, kotarske ustanove (sud), poštu, telegraf,
gimnaziju, opću osnovnu školu, apoteku, čitaonoce,
hotel. U periodu između dva svjetska rata Visoko nije
bitno izmijenilo svoju društvenu, kulturnu i privrednu
strukturu. Naprotiv, ova urbana sredina, sa izuzetno
jakom zanatskom djelatnošću (kao presudnim faktorom
dugotrajne ekonomske neovisnosti visočke gradske
zajednice u odnosu na šire socio-ekonomsko okruže-
nje), dugo se i na svoj način opirala različitim drušve-
nim promjenama (npr. srednjoevropskoj modernizaciji,
smjeni vlasti, velikoj ekonomskoj krizi itd). Početkom
pedesetih godina prošlog stoljeća učinjen je određen
napor od strane predstavnika nove partijske vlasti, da
se postojeći gradski prostor osavremeni i prilagodi za-
htjevnim privrednim tokovima. Pristupilo se izgradnji
prvih većih stambenih i poslovnih zgrada u Visokom,
kao i u postupnoj urbanoj ekspanziji prema prostranim
i plodnim ravnicama uz obalu rijeke Bosne i Fojnice.
Istodobno, gradska uprava je nastojala intenzivnom
industrijalizacijom potpomognutom značajnim sredstvi-
ma iz državnog fonda stimulirati razvoj kožarske (KTK
Visoko) ali i prehrambene (Vispak), metalne, tekstilne
(Viteks), trgovinske i građevinske industrije na području
Visokog. U svom temeljitom restruktuiranju društvenih
odnosa i privrednih tokova, kao i kulturnom napretku,
Visoko je postiglo solidne rezultate i uspostavilo ritam
društvenog razvoja koji je grubo prekinut agresijom na
Bosnu i Hercegovinu sa „urbicidnim posljedicama“. Po-
slije potpisivanja Dejtonskog sporazuma općina Visoko
je u cjelini ušla u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.
Visoko – grad piramida?!
Unatrag nekoliko godina Visoko se u bosansko-
hercegovačkoj (i svjetskoj) javnosti, putem printanih i
elektronskih medija, promoviralo kao mjesto u kojem
su pronađene kolosalne kamene strukture iz daleke
prošlosti sa pravilnom orijentacijom prema stranama
svijeta. Upravo to je bio jedan od glavnih argumenata
57

pri formuliranju teze da se na brdu Visočica (na kojem
je lociran srednjovjekovni grad Visoki) nalazi piramida
(„piramida Sunca“), teza koja se naknadnim izvođenjem
naučnih dokaza upotpunila tvrdnjom da se nedaleko
od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljud-
skom rukom, što je visočkoj dolini priskrbilo još jedan
naziv „Bosanska dolina piramida“. Ovu tezu je postavio
nezavisni istraživač Semir Osmanagić a njen znanstve-
ni „odjek i različite reakcije“ na „alternativnu historiju“
rezultirale su ustrojstvom fondacije „Arheološki park:
Bosanska piramida Sunca“, čiji su članovi osmislili i
postavili složen projektni zadatak istraživanja „Bosanske
doline piramida“ za naredni dugoročni period. Osnovna
karakteristika ovog istraživačkog projekta, koji traje više
od tri godine, je njegov multidisciplinarni znanstveni
pristup čije jezgro čine stručnjaci iz više zemalja.
Ukratko o piramidama prema
tvrdnjama idejnog nosioca
projekta
Građevinski kompleks „Bosanske doline pirami-
da“ uključuje bosanske piramide „Sunca“, „Mjeseca“,
„Zmaja“, „Zemlje“ i „Ljubavi“. Ispod piramida se nalazi
podzemna mreža tunela i prostorija. U široj okolini su
raspoređene stepenaste strukture, tumulusi i druge
građevine. Tri glavne piramide (Sunce, Mjesec, Zmaj)
formiraju jednakostranični trokut s međusobnom uda-
ljenošću njihovih vrhova od 2.170 metara. Bosanska
piramida Sunca je sa svojom visinom od preko 220
metara najviša piramidalna struktura drevnog doba.
58
Trokutaste stranice piramide su pravilno orijentirane
prema stranama svijeta slično egipatskim, kineskim
ili peruanskim piramidama. Zapadnoj strani Piramide
vodi plato koji je popločan pločama pješčara. Pirami-
da je obložena lijevanim kamenim blokovima zuzetnih
karakteristika koji su superiorniji u odnosu na današnje
betone. Satelitska radarska snimanja pokazuju posto-
janje mreže prolaza unutar Piramide. Ulaz u podzemni
kompleks tunela „Ravne” (čiji labirint krije brdo Visočica)
udaljen je 2,5 km od Bosanske piramide Sunca. Kom-
pleks je u prošlosti plavljen i u toku je raščišćavanje
i podgrađivanje prolaza koji vode prema Piramidi. U
prvih nekoliko stotina metara pronađeni su megalitni
blokovi s uklesanim simbolima kao dokaz intelgientnih
aktivnosti. Radiokarbonskom analizom stalaktita i stal-
gmita potvrđena je minimalna starost tunela veća od
5.000 godina što ovaj građevinski podzemni kompleks
čini najstarijim inžinjerskim zahvatom na tlu Balkana. U
tunelima je pronađen organski materijal koji svjedoči o
poplavi prije više od 30.000 godina.
Bilješke:
Anđelić, Pavao: „Doba srednjovjekovne bosanske
države“, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do početka turske vladavine, Sa-
rajevo, 1966.
Bešlagić, Šefik: Stećci,Kataloško-topografski pre-
gled, Sarajevo, 1971.
Grupa autora: Ljepote i znamenitosti Bosne i Herce-
govine (Monografije mjesta), Beograd, 1970.
Salavat
“Tundžina”
“Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin
ve ‘ala ali sejjidna Muhammedin
salaten tundžina biha min džem’i il-ehvali vel-afati.
Ve takdi lena biha džemi‘al-hadžati
ve tutahhiruna biha min džem’i is-sejjiati
ve terfe’una biha ‘indeke e’aledderedžati
ve tubelliguna biha aksal-gajati
min džemi‘il-hajrati fil-hajati ve ba’del-memati.
Bi rahmetike, ja Erhamer-rahimin.”

“Allahu, učini na našem prvaku Muhammedu

i na porodici našeg prvaka Muhammeda
salavat kojim češ nas spasiti od svih strahova i nesreća,
ispunit nam njime sve potrebe,
očisti nas njime od svih prijestupa,
podići nas njime - kod Tebe - do najviših stupnjeva
i dovesti nas njime najudaljenijm ciljevima
od svih hajrova u životu i poslije smrti.
Tvojom milošću, o Najmilostiviji.”

Amin!

59
 Suad Šendelj, homeopata i fitoterapeut | ZDRAVLJE
Bolesti jetre
Z
dravlje je uslov života i pravo istinsko bogatstvo
svakog čovjeka, jer bez njega smo osuđeni na
propast ili život koji je uveliko ograničen. O nivou
zdravstvenog odgoja i zdravstvene edukacije u našoj
domovini nije potrebno govoriti, jer ubjedljivo smo na
začelju kolone. Stoga vrijedi početi učiti a neka nam
tema, za ovaj broj, bude jetra i bolesti jetre.
Jetra je žlijezdani organ, mrko-crvene boje, veoma
glatke površine obložene kapsulom, čvrste konzistencije
ali ujedno je i krta i trošna. Smještena je na desnoj strani
čovječijeg tijela, ispod poluprečage (dijafragme). Po
zapremini je jedan od najvećih organa, i u prosjeku, kod
odraslog čovjeka, teži oko 1.500 grama. Sastoji se od
mnoštva malih hepatičnih (jetrenih) režnjića (lobulusa)
razdvojenih urezinama. Osnova ovih režnjića, su jetrene
ćelije – HEPATOCITI.
Bogata je krvnim sudovima, a krv prima preko ven-
skog suda koji se naziva PORTNA VENA. Krv iz jetre
odlazi u donju šuplju venu. Funkcija ovog organa je
višestruka:
• egzokrina funkcija,
• endokrina funkcija,
• zaštitna funkcija,
• krvotvorna funkcija.
Egzokrina funkcija je stvaranje žuči a endokrina funk-
cija se svodi na stvaranje glikogena.
Zaštitna funkcija obuhvata – fagocitozu – kolidostabi-
lizaciju, jednostavnije – stvaranje i održavanje što boljeg
imunološkog statusa ljudskog organizma.
60
Jetra učestvuje u gotovo svim metaboličkim proce-
sima koji se dešavaju u organizmu:
• metabolizam bjelančevina,
• metabolizam masti,
• metabolizam ugljikohidrata,
• detoksikacija organizma.
Skladište je vitamina
B 12 i glikogena
Pored evidentnog napretka medicine, jetra je i dalje
velika nepoznanica. Filter – čistač, skladište krvi, vita-
mina ali isto tako i skladište potisnute ljutnje, bijesa,
neiskazanih emocija. Kada oboli, sa njom oboli i cijeli
organizam. Sve vitalne funkcije postaju nekako druga-
čije, a psiha uzdrmana. Samopouzdanje slabi, svi i sve
lako iznerviraju nosioca bolesne jetre i, u stvari, „SVI MU
IDU NA JETRU“.
Ako bi za predsjednika ljudskog organizma izabrali
mozak, jetra bi sigurno bila premijer, jer sve što jedemo,
pijemo, udišemo, mislimo i osjećamo prolazi kroz nju.
Jako je izdržljiv organ, ali i sa svojim hepatocitima sku-
pljenim u oko 70.000 režnjića, ipak nije svemoćna. Jetra
je prava dama koja ne podnosi svakakve i kojekakve
mirise, lošu hranu, loše piće, loše društvo i loš tretman.
Bolesti jetre (crne džigerice) su brojne, sve učestalije
i nerijetko teške za liječenje. Način života, navike, profe-
sija i nasljedne predispozicije stvaraju pogodno tlo za
nastanak nekih bolesti jetre.
Nagli razvoj čovječanstva trebao je donijeti i pobjedu
nad mnogim bolestima, uživanje u zdravlju, no desilo
se suprotno. Bolesti i bolesnika sve je više i više, dobrih
lijekova sve manje i manje.
Loš kvalitet hrane, zloupotreba alkohola i raznih opoj-
nih droga, virusi, amebe, bakterije, paraziti, mnogi lijeko-
vi a i bolesti nekih drugih organa u ljudskom organizmu
direktno utječu na jetru.
Kako i koliko se može utjecati na bolesnu jetru, tj.
na uzroke bolesti? Neminovne su, a ujedno i najteže,
promjene navika, disciplina, odricanje i dosljednost u
liječenju.
Upotreba sintetskih lijekova po jednima je neophod-
na i opravdana, iako su svjesni mnogih nuspojava, a
po drugima beskorisna i štetna. Nećemo raspravljati
ni o jednom, ni o drugom. Tamo gdje je neophodna
upotreba sintetskih lijekova i gdje oni imaju evidentne
rezultate treba ih i upotrijebiti. To ne znači da pokušati
na slijepo ima svoje opravdanje. Ima puno istine u tome
da je dugačak spisak lijekova koji loše djeluju na „crnu
džigericu“ bilo da je bolesna ili zdrava. Postoji određen
procenat veoma osjetljivih ljudi kod kojih neki lijekovi
izazivaju teža ili lakša oštećenja jetre.
Najčešća oboljenja jetre su toksična (alkohol, lijekovi),
infektivna (hepatitis A) i serumski hepatitis (hepatitis B
i C). Slijede: masna infiltracija jetre (steatoza), apsces
jetre, parazitarna oboljenja, ciroza (alkoholna, posthe-
paptitisna, bilijarna, kardijalna), karcinom. Na jetru izu-
zetno nepovoljno mogu djelovati pojedine bolesti srca
i krvnih sudova, kao i opće bolesti organizma.
Liječenje jetre preparatima spravljenim od prirodnih i
nepatvorenih sirovina nezaobilazno je u najvećem broju
situacija, tj. oboljenja.
U svijetu ljekovitog bilja postoje mnogi korisni sastojci
koji, kada se znalački ukomponuju, donose dobre re-
zultate. Problemi nastaju kada se upotrebljava bilje za
koje nije konkretno dokazano da pomaže kod pojedinih
bolesti jetre.
Rp. 1. Mješavina ljekovitog bilja za liječenje
masne infiltracije jetre:
• Maslačak, korjen (Taraxacum radix) 20 gr.
• Cikorija, korjen (Cichorium radix) 15 gr.
• Čičak, korjen (Bardanae radix) 15 gr.
• Rosopas, list (Chelidonium folia) 10 gr.
• Kurkuma (Curcuma domestica) 15 gr.
• Kunica, cvijet (Millefolium flos) 15 gr.
• Cimet (Cinnamomum zeylon) 10 gr.
Upotreba: Supenu kašiku biljne mješavine politi
sa 3 dcl. hladne vode i ostaviti da stoji jedan sat.
Nakon toga grijati do ključanja. Ohladiti i procje-
diti. Piti dva puta po 3 dcl. čaja.
Rp. 2. U 1 kg. meda dobro umješati 100 ml.
jabukovog sirćeta, 30 grama kurkume u prahu i
100 ml tinkture artičoke. Uzimati dva puta na dan
po jednu supenu kašiku.
Dosljednost i upornost će zasigurno rezultirati
uspjehom. Koristiti vitamin E, vitamin C kao i ome-
ga 3 masne kiseline. Kura traje 3–5 mjeseci. Svaki
pokušaj liječenja bez pravilne prehrane osuđen je
na propast.
Masna infiltracija
jetre (Steatoza)
Masna infiltracija jetre postala je, blago rečeno, hit
bolest. Šta je uzrok? Bolesti žlijezda sa unutarnjim lu-
čenjem, diabetes mellitus, gojaznost, izuzetno nekva-
litetna hrana koja se jede, alkohol i fizička neaktivnost
su samo polazne tačke za nastanak STEATOZE koja u
svojim pojedinim fazama može biti i te kako neugodan
i opasan poremećaj.
Dakle, steatoza je nagomilavanje masti u hepatociti-
ma koji postaju veoma veliki zbog kapljica masti različite
veličine. U normalnoj jetri masti čine 3–5% težine a kod
masne jetre taj procenat može da se penje i do 50%
masti u ukupnoj težini.
Jetra je poznata kao veoma izdržljiv organ i to je ra-
zlog zbog kojeg dovodi u zabunu one kojima se dija-
gnostikuje ovaj poremećaj. Nastavljaju živjeti ne mjenja-
jući navike što postaje uzrokom teških oštećenja jetre.
Analizom krvi ustanovi se povećana aktivnost jetrenih
transaminaza (AST, ALT), nekada i povećane vrijednosti
bilirubina. Jetra je otečena (hepatomegalija) i bolna,
javlja se nadutost i konstantan osjećaj težine ispod de-
snog rebarnog luka.
Steatozu može uzrokovati i hroničan nedostatak
bjelančevina u ishrani, naročito ako je taj nedostatak
povezan sa nekom infekcijom u organizmu. Alkoholizam
je glavni uzrok ovog poremećaja ili bolesti, naročito u
bogatijim zemljama. Steatoza je reverzibilna (čitaj izlje-
čiva) pod uslovom da se prekine sa unosom alkohola
i nastavi sa pravilnom ishranom. Zapušteni i neliječeni
slučajevi vode u veoma teško stanje, kada je pomoć
skoro nemoguća.
Ova bolest ili poremećaj liječi se isključivo pravilnom
ishranom i ljekovitim biljem.
61
 1. VASA PRICA!
Djeco, sada je red na vas!

Na osnovu ovih slika ispricajte pricu svojim ukucanima!

62
 2. KO CE BRZE?

Ove slike se razlikuju u deset detalja.

Koliko vam je vremena potrebno da ih otkrijete?

63
 vizuelne komunikacije

izrada reklama i
reklamnog materijala

Sve što trebate na jednom mjestu!

-izrada reklamnog materijala
-svijetleće reklame
-digitalna štampa na svim materijalima XXXXL formata
-štampa zastava
tel: 032-664-038
-transparenti 061-757-270
-sito štampa Tešanj, BiH
-džambo plakati.......................................................................................
www.alfaiomega.ba

Od srca i iz duše,
najtoplije Vam preporučujemo NOVI CD
sa devet novih ilahija i kasida
pod nazivom

“SABAHSKI EZANI”
interpretacija
Muris ef. Braćkan

po cijeni od 5 KM
CD se može naručiti
putem telefona
061 409 623,
ili na e-mail:
murisbrackan@hotmail.com
00